Seka Pdf13540.Pdf

Home , Axylia putris, Banja Stijena, Craniophora ligustri, Cyclophora linearia, Cyclophora porata, Cyclophora ruficiliaria

Izdavači Speleološko društvo “Bosansko-hercegovački krš”, Sarajevo Centar za krš i speleologiju, Sarajevo Branilaca Sarajeva 30, 71000 Sarajevo

Redakcija – Editorial board Mirnes Hasanspahić, Simone Milanolo, Jasminko Mulaomerović, Ferid Skopljak, Amila Zukanović

Urednik Jasminko Mulaomerović

Prevodi na engleski jezik – Translated in English Saba Risaluddin i autori

Korice – Cover Stijena pod pismom, Žlijeb, Višegrad

DTP & print TDP d.o.o. Sarajevo

Bilten Naš krš upisan je u evidenciju javnih glasila pod brojem 132 od 10. 3. 1991. godine. 3

SADRŽAJ

Anita Bušljeta, Ivan Brlić, Nikola Šimunić STOČARENJE JUŽNOVELEBITSKIH PODGORACA I LIČANA – VIŠESTOLJETNI SUŽIVOT ČOVJEKA I KRŠA LIVESTOCK FARMING OF SOUTH VELEBIT PIEDMONT DWELLERS AND LIKA’S DWELLERS – CENTURIES-LONG COEXISTENCE OF HUMAN AND KARST ...... 5 Goran Barović MORFOMETRIJA SLIVA CRNOG MORA NA PROSTORU CRNE GORE MORPHOMETRY OF BLACK SEA BASIN IN MONTENEGRIN TERRITORY ...... 25 Simone Milanolo, Nevio Preti, Giandomenico Cella GOVJEŠTICA CAVE – PRAČA CANYON, BIH ...... 33 Alexey Zhalov DJIN FU DONG IN TENGCHONG – THE LONGEST LAVA TUBE CAVE IN CHINA DJIN DONG PEĆINA U TENCHONGU – NAJVEĆA VULKANSKA PEĆINA U KINI ...... 45 Bakir Krajinović SJEVERNOATLANTSKA OSCILACIJA I NJEN UTICAJ NA PADAVINE NA PROSTORU HERCEGOVAČKOG KRŠA U PERIODU 2000 – 2011 GODINE NORTH-ATLANTIC OSCILLATION AND ITS IMPACT ON THE PRECIPITATION IN THE AREA OF HERZEGOVINA KARST 2000 – 2011 ...... 56 Stanislav Frančišković-Bilinski, Robert Scholger, Halka Bilinski, Darko Tibljaš MAGNETIC SUSCEPTIBILITY MEASURED IN SEDIMENTS OF CLEAN KARSTIC AND FLYSCH RIVERS OF CROATIA AND SLOVENIA MAGNETSKA SUSCEPTIBILINOST MJERENA U SEDIMENTIMA ČISTIH KRŠKIH I FLIŠNIH RIJEKA HRVATSKE I SLOVENIJE ...... 67 Stanislav Frančišković-Bilinski, Halka Bilinski, Natalija Matić, Krešimir Maldini, Damir Tomas PRELIMINARY INVESTIGATIONS OF SEDIMENTS AND WATER OF LAKE OHRID, MACEDONIA PRELIMINARSNA ISTRAŽIVANJA SEDIMENATA I VODE OHRIDSKOG JEZERA, MAKEDONIJA ...... 78 Juraj Kamenjarin, Antonija Vuković, Snježana Topić PRILOG POZNAVANJU ŠUMA BIJELOG GRABA I DUBA, AS . CARPINO ORIENTALIS- QUERCETUM VIRGILIANAE TRINAJSTIĆ 1987 . U REPUBLICI HRVATSKOJ A CONTRIBUTION TO THE KNOWLEDGE OF HORNBEAM AND COMMON OAK FORESTS, AS . CARPINO ORIENTALIS-QUERCETUM VIRGILIANAE TRINAJSTIĆ 1987 . IN CROATIA ...... 93 4

Jasmina Neimarlija, Saudin Merdan EVALUACIJA BIODIVERZITETA LOKALITETA BORAČKOG JEZERA U SKLOPU REALIZACIJE DRUGOG INTERNACIONALNOG BIOLOŠKOG KAMPA: “BORAČKO JEZERO 2012“ BIODIVERSITY EVALUATION OF BORAČKO JEZERO SITE WITHIN THE SCOPE OF THE SECOND INTERNATIONAL BIOLOGICAL CAMP: “BORAČKO JEZERO 2012” . . . . . 98 Lejla Pašić TRENUTNO STANJE ISTRAŽIVANJA MIKROBNIH ZAJEDNICA KOJE SE RAZVIJAJU NA ZIDOVIMA ŠPILJA CURRENT PROGRESS ON MICROBIOLOGY OF CAVE-WALL COMMUNITIES . . . . . 111 Ivo Lučić UPRAVLJANJE KRŠEM NA PRIMJERIMA NEKIH HIDROENERGETSKIH PROJEKATA U DINARIDIMA KARST MANAGEMENT IN THE CASES OF SOME HYDROELECTRIC PROJECTS IN THE DINARIDES ...... 126 Admir Ćerić1, Nijaz Zerem1* UTICAJ HIDROENERGETSKOG SISTEMA ORLOVAC NA VODNI REŽIM LIVANJSKOG POLJA THE IMPACT OF THE ORLOVAC HYDROPOWER SYSTEM ON THE WATER REGIME IN THE LIVANJSKO POLJE FIELD ...... 135 Prelovšek Mitja, Šebela Stanka, Turk Janez CLIMATE CHANGE IN POSTOJNSKA JAMA IN CONSEQUENCE OF MASSIVE TOURISM PROMJENE KLIME U POSTOJNSKOJ JAMI KAO POSLJEDICA MASOVNOG TURIZMA . 147 Senka Mutabdžija, Amila Brajić, Bruno Marić, Dženan Bećirović, Ante Begić, Mersudin Avdibegović ODNOS ČOVJEKA I PRIRODE: PERCEPCIJA PODZEMNIH KRAŠKIH FENOMENA OD STRANE UČENIKA OSNOVNIH ŠKOLA U URBANIM I RURALNIM PODRUČJIMA BIH HUMAN-NATURE INTERACTIONS: PERCEPTION OF UNDERGROUND KARST PHENOMENA BY THE SCHOOL-AGED CHILDREN FROM URBAN AND RURAL AREAS IN B-H ...... 157 Andrej Kranjc THE START OF CAVE TOURISM: POSTOJNSKA JAMA 1819-1828 POČECI ŠPILJSKOG TURIZMA: POSTOJNSKA JAMA 1819 – 1828 ...... 176 Mirnes Hasanspahić TRADICIONALNI SISTEMI KORIŠTENJA VODE U DOLINI RIJEKE DREŽANKE TRADITIONAL SYSTEMS OF USING WATER IN THE VALLEY OF RIVER DREŽANKA . . 185 Jasminko Mulaomerović PROTEUS(I) NA STEĆCIMA PROTEUS ON STEĆAK TOMBSTONES ...... 205 STOČARENJE JUŽNOVELEBITSKIH PODGORACA I LIČANA – VIŠESTOLJETNI SUŽIVOT ČOVJEKA I KRŠA LIVESTOCK FARMING OF SOUTH VELEBIT PIEDMONT DWELLERS AND LIKA’S DWELLERS – CENTURIES-LONG COEXISTENCE OF HUMAN AND KARST

Anita Bušljeta1, Ivan Brlić1 & Nikola Šimunić1

Sažetak Rad se sastoji od tri međusobno povezana dijela. Prvi dio donosi povijesni prikaz stočare- nja na području Južnog Velebita. Poseban naglasak stavljen je na stočarske staze i pašnja- ke kojima su se stoljećima služili južnovelebitski Podgorci i Ličani, a koji su ponekad bili i uzrokom razmirica i neprijateljstava među lokalnim stanovništvom. Drugi dio rada prikazuje prirodno-geografske značajke Južnog Velebita - klimu, reljef, tlo i vegetaciju. Ovdje se, dakle, ističu posebnosti Velebita kao krškog područja, osobito mogućnosti pašarenja na velebitskim pašnjacima tijekom sušnih ljetnih mjeseci, što je u prošlosti i omogućavalo op- stanak stanovništvu. Posljednji dio rada donosi prikaz sociokulturnih praksi južnovelebitskih Podgoraca i Ličana, njihove običaje, tradiciju, obiteljski život te gospodarske prilike u kojima su živjeli. Zaključni dio govori o modernizacijskim procesima, ili bolje rečeno posljedicama modernizacije, koji su na ovom području vidljivi u svojoj negativnoj ekspresiji – derurali- zaciji, deagrarizaciji i depopulaciji. Ovim procesima uvelike doprinosi i ukinuće zadružnog sustava krajem XIX. stoljeća. Prema tome, stanovništvo koje je živjelo na području Južnog Velebita (Podgorja i južne Like) do prve polovine XX. stoljeća odselilo je diljem Hrvatske i svijeta, njihovi velebitski pašnjaci više se ne koriste. Na kraju teksta prikazana je perspektiva u održivom razvoju (eko) poljoprivrede i ruralnom turizmu uz održivo korištenje prirodnih resursa. Ovakav smjer razvoja uvjetovan je i zaštitom Velebita od strane UNESCO-a. Velebit je dio međunarodne mreže rezervata biosfere, to jest pripada UNESCO-vom znanstvenom programu Čovjek i biosfera (MaB – Man and Biosphere) od 1977. godine. I upravo zbog toga valja naglasiti kako je suživot čovjeka i krša, kao što je bio suživot Podgoraca i Ličana s njihovim Velebitom nekada, važan segment u planiranju budućnosti ovog i sličnih krških krajeva. Međutim, bez stanovništva šanse za oživljavanje bilo kojeg, pa tako i ovog ruralnog područja su minimalne. Ključne riječi: Južni Velebit, Podgorci, Ličani, stočarenje, održivi razvoj.

1 Institut društvenih znanosti Ivo Pilar - Područni centar Gospić, Trg S. Radića 4/1, 53 000 Gospić, Hrvatska, E-mails: [email protected], [email protected], [email protected] 6 Anita Bušljeta, Ivan Brlić, Nikola Šimunić

Abstract This article contains three mutually connected parts. The first part of the article presents historical livestock farming on the south area of Velebit. Livestock paths and pasture-grounds are central topic of this part of the text. There is also mention of disagreements between Piedmont dwellers and Lika’s dwellers because of the cohabitation and common use of the livestock paths and pasture-grounds. The second part of the text is about geographical characteristics of southern Velebit, especially climate, relief, soil and vegetation. Specific quality of southern Velebit as a karst area is in the focus of this part of the paper, especially possibilities of pasture during dry summer periods of the year. This kind of pasture has ensured survival to the do- mestic population in the past. The last part of the paper describes sociocultural practices of Piedmont dwellers and Lika’s dwellers, also there are descriptions of their customs, tradition, family life and economical conditions they were living in. Modernization as the main process with negative connotation for this rural area (deruralization, land reclamation and depopula- tion) is emphasized in the conclusion. People that were living in this area have moved to the coast, but most of the population has immigrated to other parts of Croatia and the world. At the end of the paper there is perspective on the sustainable development of the ecological livestock farming and rural tourism, also with sustainable use of natural resources. This development path is determined by the UNESCO protection programme Man and Biosphere and Velebit Mountain is under its protection from 1977. Therefore it is necessary to emphasize the coexistence of human and karst, as it has been in Velebit, as an important segment in the future planning of the development of this and similar karst areas. However, planning future of the rural areas as this one is worthless without its inhabitants. Key words: South Velebit, piedmont dwellers, Lika’s dwellers, livestock farming, sustainable development.

Uvod Ovaj rukopis će se zainteresiranom čitatelju posebice radi strukture naslova učiniti kao isključivo aktualna geografska tema, ali je ona ipak u svojoj strukturnoj jezgri jednako i povijesna, etnološka i sociološka. Takva kompleksna tema može biti analizirana i razjašnjena samo ako uključimo više znanstvenih promišnjanja i izvora, što naravno ne rezultira konačnom sudu o tome na koji način su stanovnici južnog Velebita življeli na Velebitu i na koji način su iz njegovih prirodnih bogatstava i raznolikosti uzimali ono najpotrebnije. Također, važno je napomenuti da velebitsko stočarenje nije izminka već je ono samo dio šireg dinarskog transhumantnog i alp- skog stočarenja. Naime, duž cjelokupnog dinarskog planinskog pojasa zabilježena su stoljetna stočarska kretanja. Tako su se vršila transhumantna stočaranja na Biokovu, Dinari, i u velikom dijelu Bosne i Hercegovine te Crne Gore. Ipak Velebit je svojevr- sni izuzetak jer su se stoljećima vršila pašarenja koja su bila i pravno regulirana, a s time da su se pritom zadržavala jednaka razgraničenja. STOČARENJE JUŽNOVELEBITSKIH PODGORACA I LIČANA... 7

Slika_1. Geografska podjela Velebita

Povijesni tijek stočarenja na Velebitu od pisanog kamena preko Triplexa do Gospićkog ugovora. Prvi dio rada ima funkciju da prikaže povijesni tijek stočarenja na južnom Velebitu. Na koji i kakav način su se stoljećima susretali stanovnici morske i kopnene strane Velebita. Da li su i kome su južnovelebitske udoline i bure bile slamka spasa, a kome kamen spoticanja? Da bi smo otvorili tu problematiku moramo zakoračiti još u vrijeme rimske prisutnosti na Velebitu. Sezonsko stočarenje bilo je i Rimljanima kao gospodarima vrlo teško regulirati. Ipak zanimljiv je jedan zapis u šumi Begovača na sjevernom Velebitu. Taj natpis u živoj stijeni govori o tome da ilirski stočari s mora Ortoplini imaju pravo slobodnog pristupa do izvora žive vode na Begovači koji je pripadao susjednom plemenu Paretnina (Varićak-Keranović, 2010). Novije povijesne bilješke o stočarenju počinu u vrijeme napuštanja Turaka s prostore južne Like i doline rijeke Zrmanje. Tadašnjim ponovnim naseljavanjem 8 Anita Bušljeta, Ivan Brlić, Nikola Šimunić stanovnika s prostora dinarskih visoravni dolazi do novih i intenzivnijih stočarskih kretanja koja su u vrijeme turske vlasti bila uglavnom rijetka (Marković, 1980:11). Stoga krajem XVII. stoljeća novi su stanovnici, kao i oni starosjedioci, vrlo inten- zivno pohodili pašnjake na tzv. drugoj strani. Ta druga strane je u to vrijeme bila i treća strana jer je to vrijeme političkih i vojnih nadmetanja Mletačke republike, Habsburgške monarhije i Osmanskog carstva. Naš prostor istraživanja u to je vrijeme bilježen kao triplex confinium2 jer su se na iznimno malom i surovom prostoru sustretale i nametale tri tadašnje velesile. Stanovnici stočari su osim borbe za hranu morali ratovati i za nejasna vojna presizanja tuđih teritorija. Stvorene su nove granice za koje stočari nisu marili već su se vrlo često pozivali na stara nepisana prava. Pri pojavama nepoštivanja stočarskih kretanja vrlo često su se stočarski glavari me- đusobno dogovarali ne konzultirajući se s sudovima u Lici i namjesničkim sudom u Zadru. Prvi zabilježeni interni dogovor plemenskih vođa Ličana (u toj komisjii bili su knez Nikola Rukavina iz Trnovca, Vule Pjevač iz Divosela, Malan Wittas iz Počitelja, Šulentić iz Lovinca i Knežević iz Gračaca) i Dalmatinaca3 (knezova Obrovačkih te Posedarskih i Starigradskih) ostvaren je još 1705 godine. Prvi uređeniji pravni ugovor između ličke i dalmatinske strane ostvaren je 1775 godine tzv. Radučki zapisnik (s ličke strane) te naredne godine tzv. Novigradski (Marković, 1980.). U tim je ugovorima po prvi puta dogovoreno da dalmatinski sto- čari mogu ljetnu pašu upotrebiti na ličkom zemljištu i to isključivo na međi sudbeno ustanovljenih. Radučkim je ugovorom također bilo ustanovljeno i to, da Ličanima pripada pravo paše u nizinama donje Zrmanje u Dalmaciji. Spomenuti zapisnici djelomično su uspjeli u svojoj fukciji da reguliraju paš- njačke međe, iako je i dalje postojala brojna nelogičnost i to prvenstveno za Ličane kojima nije u velikoj mjeri bilo potrebno pašarenje kao njihovim prekovelebitskim susjedima. Sto godina kasnije pojavio se novi problem jer Ličani nisu imali više gdje zimi vršit pašu. Naime, dolina Zrmanje se počela koristiti za uzgoj vinove loze. Isto tako Dalmatinci su u drugoj polovici 19 stoljeća s velikim brojem stoke odlazili na ličke pašnjake, često i na one koji nisu imali funkciju za ljetnu ispašu. S druge strane Lika je tada bila prenapučena, a i novim krajiškim zakonom 1850 spomenuti pašnja- ci više nisu bili kraljevsko vlasništvo, već su bili vlasništvo krajišnika4. Konačni konkretni dogovor ostvaren je 7 prosinca 1887 godine u Gospiću. U članku 4 Gospićkog ugovora zabilježeno je da dalmatinsko namjesništvo u Zadru i dalmatinske općine Knin, Kistanje i Obrovac priznaju pravo ličkim stočarima

2 Triplex Confinium - u užem smislu označuje oronim Međeđak ili Međeđa Glavica na Debelom brdu, sjeverozapad- no od Knina, gdje su se prema odredbama Karlovačkog mira 1699 godine razgraničile tri imperije. Tromeđa u širem smislu je tradicijski naziv za granične prostore sjeverne Dalmacije, južne Like i jugozapadne Bosanske krajine a taj prostor korespondira južnovelebitskim pašarenjima. Više o tromeđi vidi doktorski rad Marka Šarića, Vlasi na trome- đi: suživot u sukobima u graničnim društvima i kulturama Morlakije 16. 17. stoljeće doktorski rad, Zagreb, Filozofski fakultet, 2010. 3 Uzimajući u obzir povijesne izvore, stanovnici morske strane Velebita smatrani su Dalmatincima, Morlacima, Vla- sima, Bukovičanima a tek u kasnijim vremenima nazvani su Podgorcima. Stoga u ovom radu valja za stanovnike primorske strane Velebita razlikovat povijesno-etničko i socijološko-geografsko nazivlje. 4 V.R.-č-, „Pitanje o pravu Dalmatinaca na pašnjake u Lici“ Ličanin, Gospić, god. II., br.20-21.., 1. studeni 1888., STOČARENJE JUŽNOVELEBITSKIH PODGORACA I LIČANA... 9 nomadima da slobodno preko zime napasaju svoja stada na pašnjacima na desnoj obali Zrmanje i Morlačkog kanala od Priveza do Tribnja. Za tu uslugu lička ugovor- na strana (Lovinac, Gračac) jamči dalmatinskim stočarima nomadima da se preko ljeta mogu koristiti velebitskim i ličkim sezonskim pašnjacima. Na te pašnjake može preko ljeta doći do 60 000 dalmatinskih ovaca, i to tako da se 35 000 ovaca može napasati na planinskim pašnjacima na južnom Velebitu, a ostalih 25 000 ovaca ima slobodu paše na planini Poštaku i ličkom sredogorju. Iz gospičkog ugovora5 vidljiva je određena prednost koju su podgorski stočari imali naspram ličkih. Ovi su mogli na puno širem i bogatijem području vršiti pašarenje. Osim toga zbog du- žih zima i dugotrajnog zimskog pokrivača lički stočari imali su otežani povratak sa zimskog pašarenja, a prema Gospićkom ugovoru morali su napustiti dalmatinske pašnjake do kraja travnja. I te su okolnosti pridonijele da su lički stočari obustavili svoje silaske na zimovnike prije nego li su dalmatinski stočari svoje izdignuli na Velebit. (Marković, 1980). Također, osim spomenutog problema s vinovom lozom na desnoj obali Zrmanje, drugi veliki problem bio je silni uzgoj koza kako Ličana tako i Dalmatinaca. Koze su “brstile” pašnjake te uvelike devastirale važna područja ispaše. Stoga su vlasti u Zagrebu donijele odredbu da se odmah smanji broj koza za uzgoj. U ugovoru je jasno zapisano da će i dalje zasigurno dolaziti do povreda privat- nih posjeda pa stoga ni ovaj ugovor nije konačni dogovor, ali bi buduće nesuglasice mogao svesti na minimum. Ipak stočari i dalje nisu u potpunosti bili obaviješteni o ugovornim obvezama pa su još u XX. stoljeću zabilježena ozbiljnija kršenja stočar- skih kretanja. Gospićki ugovor je sadržavao sve one regulacijske odredbe koji su bili tada pravno prisutni u Austro-ugarskoj. Osim što je određen točan broj stoke koja je mogla ići na zimsku i ljetnu ispašu posebno je uređen odnos prema vodi točnije o upotrebi vrela i pojilišta.Gospićki ugovor potpisali su zatupnici zainteresiranih ličkih i dalmatinskih općina, od strane dalmatinskog namjesništva barun Ambroz Maroičić, te od strane hrvatsko-slavonske zemaljske vlade grof Khuen Hedervary. Mirko Marković je zabilježio ukupno pet srtuja kretanja dalmatinskih i ličkih stočara. Za ovaj rad posebno je značajan put oko Velikog Rujna, široke zaravni koje su najviše koristili Primorci Podgorci. Za svaku poljanu bilo je točno precizirano koliki broj stočara i koliko stoke smiju koristiti. Dalmatinskim stočarima Gospićki ugovor bio je vrlo važan jer su stočarski pohodi bili u narodnoj prviredi ključni elementi uspješnog življenja. Stoga su i Dalmatinci(Podgorci i Bukovičani) na polja- nama gradili čvrše i kvalitetnije kolibe nego njihovi susjedi preko Velebita. U potrazi za što kvalitetnijom ispašom Dalmatinci su često ulazili duboko u južnu Liku i time ugrožavali pašnjake dodijenjene ličkim stočarima. Tako je zabilježen j jedan ozbiljan sukob 1936 godine, kada su zabilježena i krvoprolića. Iste godine reagirao je, preko tadašnjeg bana Savske banovine, načelnik općine Gračac. Da bi se zaustavili višestoljetni sukobi načelnik predlaže ne samo konačno uređenje međa već i izgradnju većeg broja bazena koji bi skupljali kišnicu. Naime, stočari s područja Obrovca

5 Gospićki ugovor prvi je puta objavljen javnosti u Šumarskom listu 1. listopada 1888. godine. 10 Anita Bušljeta, Ivan Brlić, Nikola Šimunić korisitili su u velikim količinama vodu s ličkih pašnjaka i samim time ugrozili eg- zistenciju ličkih stočara. S druge strane načelnik Obrovca gosp. Urukalo se tužio na napade ličkih žandara i čobana na dalmatinske stočare koji, kako spominje u svom dopisu: od pamtivijeka imaju prava korištenja ličkih pašnjaka. dnevno se dešavaju pljenidbe dalmatinske stoke, dnevno se dalmatinci progone i tuku na pašnjacima, tako da je nadavno lički poljar bez kakova povoda opalio iz revolvera jednom dalma- tincu kroz vilicu samo zato, što ga je našao na pašnjaku.. Ban Viktor Ružić obećao je pružiti pomoć na najefikasniji i najbrži način, ali je početak Drugog svjetskog rata spriječio nužna ulaganja u poboljšanje prilika za stočarsku ispašu kao i za konačni prestanak višestoljetnih razmirica.6 Nagli preokret u gospodarskoj orijentaciji Like i sjeverne Dalmacije posljedica je velike migracije stanovništva u potrazi za boljim životom. Samim time stočar- ska kretanja su se u drugoj polovici 20 stoljeća potpuno ugasila. Nastavak rada bavi se geografskim prostorom Južnog Velebita, na kojemu su se vršila transhumantna stočarenja.

Fizičko-geografske predispozicije stočarenja na Južnom Velebitu Međuovisnost i povezanost složenih geoloških, geomorfoloških, klimatskih, hidro- grafskih i pedoloških značajki uvjetovala je pojavu pašnjačkih zona na Velebitu, raz- mještaj stočarskih putova preko planine, ali i prostornu distribuciju stočarskih stanova. Ondašnji stočari su ovisili o prirodnim datostima ne baš „ljubaznog“ krškog krajolika, što je u skladu s načelima prirodnog determinizma. Međutim, čovjek je racionalnim razmišljanjem i tehničkim rješenjima uspio gotovo u potpunosti po- drediti prirodu sebi (geografski posibilizam), pa je i u ovom kontekstu čovjek znao stoljećima „krotiti“ planinu čija je surovost opjevavana u brojnim djelima. Velebit je najduži hrvatski planinski hrbat – masiv gorskog sustava Dinarida dug 145 km, koji se lučno proteže u pravcu sjeverozapad-jugoistok, što je karakte- rističan pravac pružanja većine reljefnih oblika u hrvatskom dinarsko-jadranskom prostoru. Površina Velebita je 2 359 km2, što ga čini najvećom gorskom strukturom Republike Hrvatske (Perica, 1998). Najviši vrh gorske strukture je Vaganski vrh (1 757 m), a svih sedam vrhova koji su viši od 1 700 m nalaze se na Južnom Velebitu (Bognar, 1994), što ga, zajedno s ogromnim poprečno usječenim kanjonima Velike i Male Paklenice, čini najmarkantnijom cjelinom čitavog Velebita. Velebit je moguće podijeliti, s obzirom na prirodne prijelaze (prijevoje) na pet dijelova: Senjsko bilo (proteže se od prijevoja Vratnik do prijevoja Oltari na 940 m), Sjeverni Velebit (proteže se od prijevoja Oltari do prijevoja V. Alan na 1 406 m), Srednji Velebit (proteže se od prijevoja V. Alan do Baških Oštarija, odnosno prijevoja Stara Vrata na 927 m), Južni Velebit (proteže se od Baških Oštarija do prijevoja

6 HR- (Hrvatski državni arhiv, dalje: HDA), Savska banovina, Pov. II., br. 5563/ 1936., Lički pašnjaci STOČARENJE JUŽNOVELEBITSKIH PODGORACA I LIČANA... 11

Prezid na 766 m) i Jugoistočni Velebit (proteže se od prijevoja Prezid do izvorišnog dijela rijeke Zrmanje i prijevoja Malovan) (Perica i dr. 1999). Promatrani prostor obuhvaća veći dio Južnog Velebita (od linije Barić Draga - Počitelj) i Jugoistočni Velebit. Granica promatranog prostora prati s zapadne i južne primorske strane Velebita obalu i rijeku Zrmanju sve do njenog vrela. Dalje se od vrela Zrmanje nastavlja linijom koja predstavlja granicu PP Velebit. Ona je određena na ovaj način zbog kompleksnosti razdvajanja Srednjoličkog sredogorja i Velebita. S ličke se pak strane granica dalje nastavlja od Gračaca prema sjeverozapadu izohip- som od 600 m, budući da na toj visini prestaje dno Ličkog polja i počinje lička padina Velebita. Ovako promotren i shvaćen prostor zauzima površinu oko 880 km2, duga- čak je u pravcu SI-JZ oko 70-ak km, a širok oko 15-ak km. Ovaj prostor proteže se od 44° 05’ 01’’ do 44° 26’ 40’’ sjeverne geografske širine, te od 15° 16’ 00’’ do 16° 05’ 25’’ istočne geografske dužine. U administrativno-teritorijalnom smislu, ovaj prostor obuhvaća južni dio grada Gospića, JZ dio općine Lovinac (Ličko-senjska županija), općinu Starigrad, općinu Jasenice, SI dio grada Obrovca, južni dio općine Gračac (Zadarska županija) i sjeverni dio općine Ervenik (Šibensko-kninska županija). Prema geomorfološkoj regionalizaciji Hrvatske (Bognar, 1999), prostor koji se razmatra u ovom radu pripada subgeomorfološkim regijama Gorski hrbat južnog Velebita i Gorski hrbat jugoistočnog Velebita, unutar veće mezogeomorfološke regije Gorski hrbat – masiv Velebita. Ta je pak regija na makroregionalnoj razini spomenute regionalizacije obuhvaćena pod makrogeomorfološkom regijom Gorska Hrvatska, koja je jedna od sastavnica megamakrogeomorfološke regije Dinarski gorski sustav (Hrvatski dio). Ovaj, gorski tip geomorfoloških regija obilježen je sukladnim (kon- formnim) odnosom orografske i geološke strukture (Bognar, 1999). Južni Velebit je, prema tome, konformna denudacijsko-tektonska morfostruktura koja je, orografski promatrano, izduženo planinsko uzvišenje – hrbat (Bognar, 1992). Rasjedni su pokreti razlomili hrbat antiklinale, a da pri tome nije bitno poremećen zonalni raspored stratigrafskih članova. Takva morfogenetska evolucija dala je gorskom hrptu sve značajke borano-rasjedne morfostrukture (Bognar, 1994). Na hrptu Južnog Velebita izražen je stepeničast ocrt poprečnog profila, a riječ je o pedimentima (predgorskim stepenicama) (Bognar, 1992), što je povezano s izmjenama faza u evoluciji reljefa, i to izdizanjem i relativnim endogenim mirovanjem koje je popraćeno denudacijskim zaravnjivanjem. U tom smislu izdvajaju se dva jasno izražena pregiba – pedimenta, stariji – viši (600-900 m) i mlađi – niži (100-300 m) (Bognar, 1994). Upravo su ti pedimenti dobro izraženi na primorskoj strani planine, pa su smještaj i zonalnost distribucije stočarskih stanova vezani za te zaravnjene površine. Vitomir Belaj naglašava važnost glacijalnog reljefa na Južnom Velebitu. Najveći cirk na ovom prostoru je kompleks međusobno povezanih krških depresija i uzvišenja Janjčarice, Oglavinovca, Javorika i Struga (Belij, 1985). Isti autor navodi da je Južni Velebit za vrijeme posljednje wurmske glacijacije bio znatno zaleđen, a jedini lede- njak na ovom prostoru bio je onaj Ribnički. 12 Anita Bušljeta, Ivan Brlić, Nikola Šimunić

Slika_2 Hipsometrijska karta Južnog i Jugoistočnog Velebita s ucrtanim stanovima

U klimatskom pogledu, Velebit ograničava i sužava toplinske utjecaje Jadranskog mora na uski pojas jugozapadnog obronka (Perica i Orešić, 1995). S porastom visine temperatura zraka naglo pada (i to jače u nižim, a slabije u višim dijelovima – godišnji vertikalni termički gradijent) (Bognar, 1994). Najmanju koli- činu padalina prima obala i podnožje jugozapadne padine, oko 1 200 mm godišnje (Perica i Orešić, 1995). S porastom visine količina padalina se naglo povećava, tako da na visini od 900 m prelazi 2 000 mm, a u najvišem dijelu izluči se oko 3 500 mm (Bognar, 1994). U području Južnog Velebita prevladava mediteranski pluviometrij- ski režim (količina padalina je veća u hladnoj polovici godine s maksimumom u stu- denom i prosincu, nego u toploj polovici godine). Bitan klimatski element je svakako i vjetar. Dominantni su vjetrovi iz istočnog smjera, a zatim iz jugoistočnog (jugo) i sjeveroistočnog (bura), ovisno o reljefnoj ekspoziciji (Bognar, 1994). Bura je izrazito mahovit, hladan i suh vjetar, a jača je i dugotrajnija u hladnijoj polovici godine. Nastaje nailaskom hladnih zračnih masa sa sjevera na visoku i široku velebitsku barijeru; hladan zrak se nagomilava s ličke strane Velebita i „prelijeva“ se ka moru velikom brzinom. Jugo nastaje prodorom toplog zraka s juga koji se prelaskom preko Sredozemnog i Jadranskog mora „navlaži“. Prilikom nailaska na Velebit dolazi do izdizanja toplog zraka, a sukladno tome temperatura opada, povećava se relativna vlažnost, naoblaka i padaline. Dok u Primorju vlada mediteranski tip klime s blagim STOČARENJE JUŽNOVELEBITSKIH PODGORACA I LIČANA... 13 i kišovitim zimama te vrućim i suhim ljetima, s ličke strane prevladava umjereno kontinentalna klima, pa su stoga ličke zime oštre i s puno snijega. Ljeta su pak topla, ali ne i suviše suha. Tako shvaćene klimatske značajke upravo se isprepliću i dodiru- ju na hrptu Južnog Velebita. Suša se nameće kao bitan faktor koji je, može se reći, u kombinaciji s siromaš- nom zemljom bio glavni inicijator izdiga stoke na Velebit. Sušu uzrokuju nepovoljan godišnji hod padalina, temperaturne prilike, prevlast propusnih karbonata i česti prodori bure koja smanjuje vlažnost zraka. U skladu s navedenim, javlja se i manjak vode. Površinski tokovi su uglavnom rijetki i kratki. Izvori su uglavnom slabi i poja- vom se vežu za trijaske klastite, dok su vrela vezana za sustave pukotina u vapnencima i rasjede (Bognar, 1994). Stoga ono što nije do kraja opuštošio stočar dokrajčila je suša, bura i žega (Forenbacher, 2001). Ipak treba istaknuti pojavu brojnih lokvi, ruja i nakupina vode u škrapama i kamenicama, koje su bile bitne za napajanje stoke i opskrbu ljudi pitkom vodom. Tla Južnog Velebita nisu pretjerano plodna. Međutim, travnata vegetacija koja uspijeva u višim predjelima Južnog Velebita bila je od iznimne životne važnosti za stočare i stoku. Pašnjaci su uglavnom vezani za 2 tipa tala (Škorić, 1977; Škorić i dr. 2003): vapnenačko dolomitnu crnicu (Kalkomelanosol) i smeđe tlo na vapnencima i dolomitima (Kalkokambisol). Vapnenačko dolomitna crnica razvija se pretežno u planinskom području, na tvrdim i čistim vapnencima i dolomitima i na reljefu koji je izrazito erodibilan (Škorić, 1977). Sklop profila kod ovog tla je Amo-R7 (Martinović, 2000). Najčešće se ovaj tip tla nalazi u planinskoj zoni iznad 900 m nadmorske visine, pa do 1 600 m n. v.. Zbog svoje pedogeneze ovo tlo je plitko (uglavnom do 30 cm), dobro aerirano, suho i toplo. Ova tla nisu prikladna za intenzivnu biljnu proizvodnju, pa ni intenzivnije meliorizacije ne dolaze u obzir. Zato se uglavnom koriste za vegetaciju prilagođenu prirodnim ekološkim uvjetima. To su, prema Škoriću (1976) ponajprije zajednice najkserotermnije trave (tzv. suvati), a u vlažnijim predjelima i dobri planinski pašnjaci. Uz navedenu vapnenačko dolomitnu crnicu, prisutno je i spomenuto smeđe tlo na vapnencima i dolomitima, a javlja se na različitim nadmor- skim visinama, od obale pa sve do 1 700 m n. v. Sklop profila mu je Amo-(B)rz-R8. Ovo su pretežno šumska tla, slična crvenici. Općenito, glavni problem ovih dvaju tipova tala je manjak vode, erozija, dubina i male zaravnjene površine. Razmatrajući pašnjačku vegetaciju na Velebitu, uočavaju se izražene zone. Krenuvši od obale prema velebitskim vrhovima trava na pašnjacima je sve obilnija. Najveći pašnjaci nalaze se na primorskoj strani iznad 1 000 m, a najbolja ispaša bila je iznad visine od 1 400 m (Vinšćak, 1989). Prema Markoviću (1980), postojale su četiri struje stočarskih kretanja na Velebit: prvu struju predstavljao je izdig Primoraca na nadgorje sjevernog i srednjeg Velebita; druga struja odnosila se na ljetne izdige stočara iz Like na Velebit; treću

7 Amo = molični horizont (lat. molis = mek), to je modifikacija akumulativno-humusnog horizonta; R = čvrsta stijena 8 (B)rz = modifikacija kambičnog horizonta koja nastaje pretežno rezidualnom akumulacijom pri rastvaranju stijena (vapnenac, dolomit i laporac) 14 Anita Bušljeta, Ivan Brlić, Nikola Šimunić

Slika_3 Stočarska kretanja i pašnjaci Južnog i Jugoistočnog Velebita struju predstavljali su odlasci ličkih stada na zimovanje u sjevernu Dalmaciju; četvr- ta struja podrazumijevala je transhumantna kretanja stočara iz Bukovice i Ravnih kotara na pašnjake Južnog Velebita. Iako Velebit na prvi pogled predstavlja barijeru koja razdvaja dvije povijesno- geografske regije, Liku i Dalmaciju, prošlost sugerira upravo suprotno. Velebit je bio čvrsta poveznica između dvije regionalno različite skupine ljudi koje su imale razli- čite narodne običaje, antropološki i etnografski su se razlikovali, međutim spajalo ih je jedno – potreba za ispašom stoke i potraga za kvalitetnim pašnjacima. Pašnjaci smješteni na vršnom pojasu Južnog i Jugoistočnog Velebita bili su fokus u kojom su se spajale strujnice stočarskih kretanja iz Like i Dalmacije. O važnosti transhumantnog stočarstva svjedoče pisani ugovori i ostali usmeni dogovori između stočara navedenih dviju regija, koji su se sklapali neovisno o granicama ondašnjih političkih sustava i razgraničenja. Stočari su imali vlastite međe, termine i pravila koja su se međusobno poštivala i uvažavala, o čemu je bilo riječi u prvom dijelu teksta. Završni dio donosi detalje iz života i običaja žitelja Južnog Velebita. STOČARENJE JUŽNOVELEBITSKIH PODGORACA I LIČANA... 15

Sociokulturne i gospodarske prilike života južnovelebitskih Podgoraca i Ličana tijekom prve polovine XX. stoljeća Modernizacijski procesi u Hrvatskoj kasne gotovo jedno stoljeće za ostatkom zapadne Europe. Prva modernizacija koja podrazumijeva promjene nastale u Europi nakon Francuske revolucije, odnosno gospodarske mijene koje su se dogodile nakon izuma parnog stroja, Hrvatska je dočekala u sklopu Habsburške monarhije, a prostor o kojem je riječ u ovom radu još je pripadao vojno-krajiškom sustavu, koji je u sebi sadržao bešćutno vojno obilježje ustroja, a paralelno s tim i zadrugu kao oblik tradicijskog nasljeđa, koji je bio vješto iskorišten u vojne svrhe.9 Druga modernizacija u Hrvatskoj odvijala se u znaku socijalističke konstrukcije zbilje, što je podrazu- mijevalo planski, centralistički gospodarski razvoj, to jest plansku ekonomiju. Treća hrvatska modernizacija10 ili bolje rečeno tranzicijsko razdoblje s planske na tržišnu ekonomiju odvija pod okriljem ratnih zbivanja. Podvelebitsko primorje, od Senja pa sve do Općine Jasenice sve ovo vrijeme još je i više zaostajalo u razvoju za ostatkom Hrvatske. Jedan od razloga je i taj što bi se ovaj prostor mogao okarakterizirati kao ruralna periferija.11 Gotovo se jednako može obilježiti i prostor južne Like, današnje Općine Lovinac, o kojoj će također biti riječi. Ovaj dio teksta govorit će o južnovele- bitskim Podgorcima koji su živjeli na području današnje Općine Starigrad Paklenica (sela i zaselci uz takozvani Puntarski put) i o Ličanima koji su živjeli na području današnje Općine Lovinac (Lovinčani i Svetoročani). Razlog odabira ovih dviju skupina stanovništva je taj što su oni imali mnogo međusobnih dodirnih točaka. Iako je cijeli prostor podvelebitskog Primorja i Podgorja imao stoljetne kontakte s cijelom Likom, o čemu je već bilo riječi, zbog multidisciplinarnosti ovog rada, ali i ogra- ničenog prostora za usporedbu, opisat ćemo sociokulturne i gospodarske prilike u kojima su živjeli Podgorci s područja Starigrada Paklenice i Ličani iz Lovinačkog kraja. Dakle, cilj ovog dijela teksta je pobliže objasnili razloge depopulacije ovih i sličnih krajeva. Razvoj ekonomije u Hrvatskoj u promatranome vremenu, odnosno tijekom prve polovine XX. stoljeća imao je tendenciju produbljivanja umjesto smanjivanja razlika u regionalnoj razvijenosti. Stupanj ne/razvijenosti pojedine regije dovodi do takozvane selektivne emigracije, koja podrazumijeva odseljavanje mlađeg i obrazovanijeg stanovništva iz slabije razvijene ruralne periferije u gradska središta razvijenih regija (Husanović-Pejnović, 2010.). Ovakav se proces događao i događa se na području cijele Like, ali i cjelokupnog prostora Podvelebitskog Primorja, pa tako i područja Južnog Velebita.

9 Zadruga je značila svojevrsno zajedništvo, tradicionalno patrijarhalno uređenje, koje je bilo gotovo zlouporabljeno tijekom Austro-ugarske vladavine. Naime, 7 ili 8 od 10 muškaraca u pojedinoj zadruzi bilo je obvezatno odlaziti u rat ako je za tim bila potreba. 10 Podjela na tri hrvatske modernizacije preuzeta je iz Rogić, Ivan, Čizmić, Ivan 2010: Modernizacija u Hrvatskoj i hrvatska odselidba, IDZ Ivo Pilar, Zagreb. 11 Više o ovom pojmu vidjeti u Husanović-Pejnović, 2010:120-121. 16 Anita Bušljeta, Ivan Brlić, Nikola Šimunić

Cjelokupan demografski razvoj ovog područja zapravo se odvijao pod utjecajem iseljavanja. Ljudi su se selili u prekomorske zemlje, a od početka XX. stoljeća na značaju dobiva selidba u ravničarska područja, ali i u gradove, kako u unutraš- njosti, tako i na hrvatskoj obali. Zaostajanje u gospodarskom razvoju doprinijelo je daljnjem iseljavanju i nakon Drugog svjetskog rata (Husanović-Pejnović, 2010.). Mogućnosti razvoja otvaraju se tek nakon dovršetka Jadranske magistrale 1959. godine. Međutim, ovaj razvoj podrazumijevao je razvoj priobalnih područja u smislu turizma i s njim povezanih uslužnih djelatnosti. Tu je, ponovno, razvoj sela i zaselaka velebitskog Podgorja ostao u drugom planu. Drugim riječima, pristupni putovi, kojima bi mogla prometovati zaprežna kola i automobili nisu bili izgrađeni.12 Ličanima s drugu stranu Velebita životni uvjeti, što se prometovanja tiče, bili su ponešto lakši, u smislu mogućnosti korištenja zaprežnih kola, što je značilo da teret pri poljopri- vrednim i ostalim radovima uglavnom nisu morali nositi na vlastitim leđima, kao što je to bilo slučaj s Podgorcima. Depopulacija podgorskih sela i zaselaka svoj završ- ni stadij otpočinje tijekom 1960-ih, a do 1990-ih ovaj je prostor gotovo u potpunosti demografski opustošen. I upravo zbog toga ovaj rad govori o životu južnovelebitskih Podgoraca do prve polovice XX. stoljeća, jer nakon toga njihov se život i gospodarske prilike znatno mijenjaju – dio ih seli u ravničarske hrvatske prostore, dio se već rase- lio po svijetu, jedan dio je u većim hrvatskom gradovima, a određeni broj njih živi u priobalnom naselju Starigradu Paklenici i okolnim priobalnim naseljima. Turizam i uslužne djelatnosti, te rijetko ratarstvo i ovčarstvo obilježavaju njihove gospodarske prilike. S druge strane, Ličani imaju ponešto drugačiji životni put. Oni su u to vrijeme, dakle polovinom XX. stoljeća, također u nezavidnom položaju, osobito se misli na hrvatsko stanovništvo na području Općine Lovinac. Obiteljske zadruge se ukidaju, stvaraju se nuklearne obitelji, zemljišni posjed je mali, obrada zemlje nije modernizirana, vidljive su i posljedice ratnih zbivanja. Ipak, ovo se područje razvi- jalo sljedećih 50 godina, uglavnom u primarnom sektoru djelatnosti, ali i uz pomoć tako zvanih sezonskih radnika u inozemstvu.13 Izvor prihoda Ličana na području Lovinca i Sv. Roka, osobito stanovništva koje je živjelo u okolnim selima i zaselci- ma također je bio usko vezan uz stočarstvo (ovčarstvo i govedarstvo) te zemljoradnju, pčelarstvo i lov na divlje životinje, međutim, dosta je stanovništva (od 1948. do 1983.) radilo u rudniku barita (Rajković-Iveta, Mišetić, 2010.). Prema tome, gospodarski razvoj obilježen je socijalističkom, planskom industrijom. Općina Lovinac bila je jedna od razvijenih općina na području današnje Ličko-senjske županije sve do Domovinskog rata. Na žalost, pretrpjela je velike ljudske žrtve i materijalnu štetu

12 Prvi pristupni put najprije do Velikog Vaganca, pa kasnije do Velikog Rujna na području južnog Velebita, gdje su do 1960-ih živjeli Podgorci o kojima je riječ u ovom tekstu, sagrađen je tek u prvom desetljeću XXI. stoljeća. 13 Ličani na području današnje Općine Lovinac migrirali su slično kao i Podgorci. Sezonske migracije odnosile su se na odlazak na rad unutar Hrvatske, najčešće u Slavoniju, kamo su odlazili i Podgorci, koji su glavnom obavljali zidarske poslove. Podgorci su još sezonski prelazili u Liku, gdje su također radili zidarske, odnosno građevinske poslove. Sezonske poslove obavljali su uglavnom muškarci. Lovinčani su najčešće odlazili u Slavoniju gdje su radili u ciglanama ili kao šumari. Sezonska selidba na ljetne stanove, zbog ispaše domaćih životinja, karakteristična je i za Podgorce i za Ličane, ali su Ličani nakon Drugog svjetskog rata gotovo prestali prakticirati takav način stočarenja (dva tipa sezonske selidbe preuzeta iz Rajković-Iveta, Mišetić, 2010.). STOČARENJE JUŽNOVELEBITSKIH PODGORACA I LIČANA... 17 tijekom rata. Pa ipak, danas je ova općina obnovljena i premda je osjetan problem manjak stanovništva, ovo područje nije u potpunosti iseljeno kao što je to slučaj s južnovelebitskom Podgorjem. Nastavak teksta u kratkim crtama će prikazati neke od sociokulturnih i reli- gijskih praksi Podgoraca i Ličana s navedenog područja. Naselja, odnosno zaselci u kojima su živjeli južnovelebitski Podgorci, bila su smještena na granici plodnih polja, pogodnih za obrađivanje zemlje, s jedne strane, ali i s mogućnošću ispaše na jednom od najvećih pašnjaka na Velebitu, Velikom Rujnu, s druge strane (Baučić, 1971.). Položaj naselja pod vapnenačkim grebenom rezultat je dvojne zemljoradničko-sto- čarske ekonomije koju su Podgorci prakticirali. Potrebno je imati na umu kako sto- čarska kretanja na planinskim terenima Dinarida nisu narodni običaji ili tradicija ove sredine, već je to odraz nužde koja je tjerala stanovništvo da iskoristi raspo- ložive mogućnosti u prehranjivanju stoke, ili bolje rečeno u prehranjivanju svojih obitelji i sebe samih (Marković, 2003.). Kako je već spomenuto, početak XX. stoljeća obilježen je odlaskom na rad u prekomorske zemlje, poglavito Sjevernu Ameriku, osobito mlađih muškaraca. Valja spomenuti kako su tada žene ostajale same s djecom i ostarjelim roditeljima, postajale su glava obitelji. Dakle, problemi s kojima su se borili stanovnici Podvelebitskog podgorja – česte suše, slab urod, zastarjeli način obrade zemlje – bili su još pojačani nedostatkom muške radne snage, koju su nadoknađivale žene i djeca. Dva svjetska rata još su i više usporila prodor modernizacijskih procesa u ovo područje. Za razliku od transhumantnih stočara, južno- velebitski Podgorci bili su planinski stočari (Belaj, 2004.). Oni su sijali usjeve, sadili vrtove i spremali sijeno za stoku kako bi preživjela zimu. Sijeno su kosili i sakupljali na području Velikog Rujna, pa ga snosili u svoje zimske stanove. Vrtove su sadili kod zimskih stanova, gdje su boravili od rujna do svibnja, nakon čega su se selili na ljetne stanove koji su se nalazili na području Velikog Rujna, između 800 i 900 metara nadmorske visine. Zajedničko svim velebitskim Podgorcima je njihovo sezonsko seljenje u zimske odnosno ljetne stanove, međutim, svaka pojedinačna skupina zaselaka ima svoje posebnosti. Južnovelebitski Podgorci vezani uz Veliko Rujno i Starigrad Paklenicu karakteristični su po tome što imaju dva stana, zimski i ljetni. S druge strane, Svetoročani nisu imali ljetne stanove u višim predjelima Velebita, oni su se zadržavali na nižim, ličkim padinama. Lovinčani uglavnom nisu imali ljetne stanove, oni su svoju stoku vodili na ispašu po okolnim brdima, koja su relativno blizu sela. Od Podgoraca se stanovnici Sv. Roka razlikuju po tome što se nisu bavili zemljoradnjom niti ostalim gospodarskim radovima na području ljetnih stanova, odnosno, nisu selili svi članovi obitelji već samo čobani (pastiri), dok su ostali člano- vi obrađivali zemlju u selima i zaseocima gdje su i živjeli. Svetoročani također nisu, u visoko ljeto, prakticirali odlazak na još višu nadmorsku visinu (Rajković-Iveta, Mišetić, 2010.).14 Ličani su imali dovoljno zemlje za obradu u blizini svojih kuća, a

14 I tu neki etnolozi, kao što je Vitomir Belaj razlikuju Podgorce od Ličana Lovinačkog kraja, gdje se za Podgorce smatra kako su pripadali alpskom tipu stočarenja, dok su stanovnici Lovinačkog kraja bili, oni koji su sezonski selili svoju stoku, uglavnom transhumantni stočari (prema Rajković-Iveta, Mišetić, 2010.). Za svetoročke stočare se još 18 Anita Bušljeta, Ivan Brlić, Nikola Šimunić teren je bio dostupan za zaprežna kola, kao i za poljoprivredne strojeve. Podgorci su zemlju obrađivali na vrlo primitivan način, motikama, koje su bile nešto veće i šire nego li su standardne. Ovdje nije riječ o redukciji, odnosno napuštanju rala, već je prije riječ o nepristupačnosti trena, obradivih površina, manjih udolina u kršu (po- nikava) u kojima su Podgorci sadili svoje vrtove (Belaj, 2004.). Osim nepristupačnog terena, prema tome i težih uvjeta obrade zemlje, Podgorci su imali problema oko opskrbe vodom. Većina njih gradila je takozvane šterne15 kod zimskih stanova, dok je vode bilo uglavnom dovoljno tijekom ljeta u vrelima na Velikom Rujnu. Ako bi presušila vrela, po vodu se išlo u Veliku Paklenicu, a za velikih suša Podgorcima nije bio stran postupak vađenja snijega iz dubokih jama sniježnica, kojeg su topili, a potom su njime pojili stoku. Ovaj način napajanja stoke, ovaca i koza, ponekad je znao završiti i kobno. Razlog tomu je specifična pojava crvanja snijega. Naime, snježnice su duboke jame u kršu u kojima se snijeg zadrži do kasno u ljeto, a bilo je i onih u kojima se nikada nije topio. Specifična pojava u tim jamama sniježnicama je spomenuto crvanje snijega – u snijegu se, nakon što dugo vremena stoji u jami počinju razvijati plućni crvi vlasci, koji su osobito štetni za zdravlje sitnog blaga kao što su ovce ili koze (Šmalcelj, 1939.). Ivan Šmalcelj, hrvatski putopisac, po zanimanju vete- rinar, koji je 1930-ih posjetio ove krajeve, dakle dok su još uvijek bili naseljeni, moglo bi se reći i napučeni, opisuje iznenađujuću urednost ljetnih stanova Podgoraca, iako je vode bilo malo za piće, a pogotovo za neku posebnu higijenu. Još spominje kako u ljetne dane na stanovima došljak često ne može „oka stisnuti od hajkanja i vike s kojom Podgorci nastoje odbiti vukove od torova“ u kojima je bila smještena stoka (Šmalcelj, 1939:29). Podgorci su se morali snalaziti kako su znali i umjeli u obrani od vukova, jer njihovi psi nisu bili veliki, a nisu ni mogli biti obzirom na to da velik pas zahtjeva i obilnu ishranu, pa ih Podgorci nisu mogli uzdržavati.16 Razmjena ili trampa s Ličanima bila je od velike, moglo bi se reći i životne važnosti za Podgorce. U Liku su nosili luk, smokve, grožđe i vino, a mijenjali su navedene namirnice uglavnom za žito i nešto graha. Svaka je obitelj, koja je u to vrijeme nerijetko brojila i više od 10 članova, imala uglavnom po jednu kravu, a nastojali su uzgojiti i jednu svinju. Trampa u Lici bila je mukotrpan i vremenski dug proces koji je trajao oko pet dana, ovisno o udaljenosti područja na koje se odlazilo (Bušljeta, 2010). Težak ži- vot Podgoraca može se slikovito prikazati njihovom, nazovimo, proizvodnjom soli. Odlazilo se na obalu, gdje se more ulijevalo u mješine, koje bi se uprtile (natovarile) navodi, što potvrđuje njihovu transhumantnu crtu stočarenja, kako su imali dva godišnja kretanja, sa stokom (pastiri, ne cijele obitelji), ljeti su izlazili na Velebit u ljetne stanove, u proljeće i jesen boravili su u svojim selim, dok su zimi svoju stoku selili u Primorje, i to sve do Drugog svjetskog rata. I tu je postojao sporazum i međusobno pomaganje između Podgoraca i Svetoročana, gdje su potonji dozvoljavali prijelaz Podgorcima na Ličku stranu u visokom ljetu, a Podgorci su Svetoročanima dozvoljavali boravak u Primorju i Podgorju za zimskih mjeseci (više o tome u Rajković- Iveta, Mišetić, 2010:158). Prvi dio ovog rada detaljnije opisuje ustupke i dogovore među stanovništvom s obje strane Velebita. 15 Uzidane cisterne u kojima se sakupljala kišnica. 16 Detalj iz intervjua s Podgorkom Kristinom Bušljeta – više o intervjuu i kazivačici vidjeti u Bušljeta, Anita 2010: Deruralizacija južnog Velebita – aspekti života velebitskih Podgoraca u prvoj polovini XX. stoljeća. Senjski zbornik 37(2010), 397-429, Senj. STOČARENJE JUŽNOVELEBITSKIH PODGORACA I LIČANA... 19 na leđa i nosile u zimski ili ljetni stan. Bilo je to oko 20 litara morske vode, ponekad više. Morska voda kuhala se na ognjištu sve dok ne bi ostala samo sol, i to jedva nekoliko grama. Ta se sol također nosila na trampu u Liku. S druge strane, Ličani su se bavili kirijanjem, izvlačenjem trupaca iz šume pomoću konja i transportom pomoću konjske zaprege. Drvo koje bi izvukli prodavali bi Dalmatincima, često bi mijenjali drvo za ogrjev ili drvene predmete za sol, maslinovo ulje i smokve (Rajković-Iveta, Mišetić, 2010.).17 Područje općine Lovinac bilo je tijekom XX. stoljeća razvijenije u odnosu na južnovelebitsko Podgorje. Osobito sam Lovinac u kojem su tijekom prve polovine XX. stoljeća živjeli bogati trgovci, obrtnici i gostioničari, međutim, u okolnim selima živio je siromašan narod, koji je često selio, sezonski ali i trajno (Rajković-Iveta, Mišetić, 2010.). Ličani obrađuju zemlju pomoću pluga i zaprežnih životinja, koriste zaprežna kola, žive u zadrugama, dakle, žive tipičnim seljačkim životom ondašnjeg vremena, koje je, kako smo spomenuli na početku ovog dijela teksta, u cijeloj Hrvatskoj kasnilo za ostatkom zapadne Europe. Religija, naravno, predstavlja bitan segment u životu Ličana i Podgoraca. Međutim, važnu ulogu u njihovim životima igraju mitovi i legende. I baš se tu može povući jasna poveznica među seljačkim stanovništvom južnovelebitke podgorske i ličke strane. Jedni i drugi su kršćani katolici, ali posebno su interesantna njihova vjerovanja u nadnaravna bića. Vjerovali su kako postoje vile, a najviše kazivanja o susretu s vilama, isključivo po noći, vezana su uz planinski predjel Velebita znakovitog toponima Vilenska vrata. Također su vjerovali da postoje vrimenjaci i misečari, to su bila ljudska bića, su- seljani, za koje se smatralo kako se odlikuju nadnaravnim sposobnostima (Dronjić, Šimunović, 2010.). Vještice, koje su često poprimale oblike životinja također se spominju u kazivanjima starijih žitelja Općine Lovinac, a sva se ova mitološka bića spominju i kod kazivača iz Podgorja.18 Još se spominju i razne stravinje. Ovaj se naziv zapravo koristio za sve ono što je ljudima bilo neobično, nepoznato, nerazriješeno, neobjašnjivo, a što se pojavljivalo u noćnim satima (Dronjić, Šimunović, 2010.). Život u podnožju ili na samom Velebitu pogodovao je, vjerojatno, praznovjerju, vjerova- nju u mitološka bića. „Personifikacija mraka u liku čitavog niza bliskih demonskih bića čije se značajke međusobno isprepliću temelji se na čovjekovu strahu od noći te predodžbi da s mrakom dolaze zle vidljive i nevidljive sile koje imaju veliku moć po noći i mogu nauditi ljudima.“ (Dronjić, Šimunović, 2010:317). Prema tome, živjeti u blizini ili na samom Velebitu, tako velikoj planini, zapravo opravdava vjerovanja u nadnaravna bića Podgoraca na području cijelog Velebita, kao i njihovih ličkih susjeda. Religijsku posebnost južnovelebitskih Podgoraca svakako čine mirila. To su ka- meni spomenici koje su se gradili u čast pokojnicima. Nisu mirila nastala samo zato

17 Podgorci su, na području iznad Starigrada Paklenice, dakle oni koji su imali zaseoke na tzv. Puntarskom putu sakupljali suho drvo, nosili prodavati na rivi u Starigradu ili mijenjali za smokve i grožđe, da bi imali s čim ići u trampu u Liku (Bušljeta, 2010.) 18 Mitološka bića kao što su vile, more, vukodlaci, mrak itd. spomenute su u usmenim predajama velebitskih Podgo- raca, a zabilježene u radovima Matije Dronjića (vidi više u Dronjić, 2009:245-274). 20 Anita Bušljeta, Ivan Brlić, Nikola Šimunić da bi služila kao spomen, njihova gradnja imala je osim duhovne i svoju praktičnu stranu. Podgorci su svoje mrtve sahranjivali na obali, u ovom slučaju u Starigradu Paklenici. Odlazak u Starigrad Paklenicu Podgorcima je često bio dug i mukotrpan put. Stoga oni, osim kada je bilo prijeko potrebno, u Starigrad nisu silazili. Mirila su još zvali i počivalištima, a vjerovali su kako na tim mjestima, gdje su sagrađena mirila, duša pokojnika odlazi na drugi svijet. To je duhovna strana priče. Praktična strana gradnje mirila određena je nepristupačnim terenom kojim se pokojnik snosio u groblje. Mira Trošelj opisuje put pogrebne povorke Podgoraca na Južnom Velebitu te njihove pogrebne običaje. Pokojnik je bio umotan u platno, položen na drvena nosila, na kojima je tijelo bilo pričvršćeno užetom (Trošelj, 1981-1982). Lijes se nije koristio jer je bio suviše težak. Dakle, snositi pokojnika iz zaselaka, a pogotovo ako je pogrebna povorka kretala s Velikog Rujna tijekom ljetnih mjeseci predstavljalo je naporan fizički pothvat. Pogrebna se povorka na putu do Starigrada Paklenice nije zaustavljala osim kod mirila. Muškarci koji su nosili pokojnika izmjenjivali su se tijekom nošenja, dakle, osim na mirilima, odmora nije bilo. Svaki je zaselak ili skupina njih imala zasebno mjesto za gradnju mirila. Mirila su se gradila tamo gdje se, nakon silaska s Velebita prvi put vidi more, gdje je pregledan krajolik. Ondje je pokojnik bio položen, licem okrenutim prema istoku, što je simboliziralo njegov posljednji oproštaj od sunca (Trošelj, 1981-1982). Prema vjerovanjima Podgoraca, put duše od mirila prema nebu trebao je ići kroz kanjon Paklenice pa preko Svetog brda kao sabirišta duša i upravo je u tome tolika simbolika mirila koja se nalaze na ovom dijelu Velebita (Zanki, 2002.). Dakle, mirila su Podgorcima predstavljala veću važnost od grobova jer se duša na mirilima odvaja od tijela i kreće prema drugom svijetu, uz to su imala i svoju praktičnu funkciju gdje su služila kao mjesto počinka pogrebne povorke. Život unutar obitelji tipičan je za ono vrijeme i kod Ličana i kod Podgoraca. Tri su generacije živjele u jednoj zajednici, ostarjeli roditelji, oženjeni sinovi i unučad. Glava obitelji bio je djed a nakon njega najstariji sin. Žena je bila u podređenom položaju, često izložena i fizičkom nasilju, opterećena teškim fizičkim radom, osobito kada je ostajala sam s ostarjelim roditeljima i djecom dok bi muškarac odla- zio na sezonski rad.19 Premda je oskudica vodom bila relativno normalna pojava za Podgorce, higijena je bila važna, naravno u razmjerima koje su dopuštali životni uvjeti. Zanimljiv je način na koji su održavali higijenu zubi - kada bi pala kiša, u dovoljnoj količini da bi se voda zadržala u udubinama u kamenju, mladi bi, dok bi čuvali svoja stada, najprije „tukli kamen o kamen“ dok se ne bi stvorila bijela prašina kojom bi potom trljali zube, te bi nakon toga usnu šupljinu isprali vodom preostalom u kamenu. Lovinčani i Svetoročani nisu imali većih problema s opskrbom vode, oni

19 U već navedenom tekstu objavljenom u Senjskom zborniku, na pitanje o fizičkom nasilju nad ženama kazivačica Kristina Bušljeta odgovara „Pa, dobivala je pokoja koja nije tila mučat.“, i još nastavlja „od zla i potrebe, na koga će napast nego na ženu, zbog gladi, dica gladna, gola“, iz ovih se riječi jasno iščitavaju i teški ekonomski uvjeti u kojem su živjeli. STOČARENJE JUŽNOVELEBITSKIH PODGORACA I LIČANA... 21 su, osim izvora, kopali zdence (bunare) iz kojih su crpili vodu, koja je, kud i kamo, bila bolje kakvoće nego li voda iz šterni koju su koristili Podgorci. Za razliku od Podgoraca koji su u Starigradu Paklenici imali oskudno razvije- nu infrastrukturu, primjerice ambulanta jedva da je postojala, k doktoru su morali putovati i više od pola dana, što je uključivalo silazak u Starigrad, vožnju brodom do Zadra pa tek onda odlazak u bolnicu, infrastruktura u Općini Lovinac bila je, za to vrijeme razvijena, imali su poštu s brzojavom, liječnika opće prakse, veterinara, hotel, ugostiteljski objekt. Područje Općine Lovinac bilo je dobro povezano s unutraš- njosti Hrvatske jer je tijekom 1920-ih godina kroz tu općinu prošla željeznička pruga (Rajković-Iveta, Mišetić, 2010.). S druge strane, Podgorci su bili prometno izolirani prema unutrašnjosti, ali su imali mogućnost odlaska u prekomorske zemlje. Kao što je već spominjano, nepovoljni gospodarski uvjeti, siromaštvo i glad, prometna izoliranost, općenito kašnjenje modernizacijskih procesa, kao i dva svjetska rata pogodovala su depopulaciji južnovelebitskog Podgorja. Iako je područje da- našnje Općine Lovinac, u ono vrijeme bilo razvijenije od Podgorja, nije se uspjelo oduprijeti depopulaciji. Iseljavanju iz Općine Lovinac doprinijeli su ponešto dru- gačiji stjecaji okolnosti, već spomenuto dovršavanje željezničke pruge omogućilo je lakši odlazak. Dakle, iseljavanje Podgoraca poticala je prometna izoliranost, a Lovinčanima i Svetoročanima prometna povezanost. Podgorci su još bili obilježeni u vrijeme socijalizma kao „nepoćudno i po režim potencijalno opasno hrvatsko sta- novništvo“ (Belaj, 2004:16), dok su Lovinčani i Svetoročani, zbog svoje, nazovimo, ultradesničarske orijentacije tijekom Drugog svjetskog rata bili također prisiljeni se- liti širom Hrvatske i svijeta. Danas na području Općine Lovinac živi 1 017 stanovnika20, poljoprivredom se bave, ali kao dodatnim prihodom. Općina Starigrad paklenica broji 1 983 stanovni- ka21, koji su uglavnom orijentirani sezonskom turizmu, kao dodatnom, a počesto i jedinom prihodu, poljoprivredom se gotovo i ne bave. Prednost im u turizmu predstavlja i Nacionalni Park Paklenica koji se nalazi u sklopu općine. U novije vrijeme sve se više spominje idejni projekt „Sveto brdo“ koji bi se usmjerio prema tako zva- nom planimor turizmu, dakle, spojio bi ličku stranu Južnog Velebita, južnovelebit- sko Podgorje i obalu u jedinstvenu turističku atrakciju koja bi bila održiva cijele godine. Međutim, idejni projekt je jedno, a njegova realizacija nešto sasvim drugo. Bilo bi potrebno, obzirom na to da je cijeli Velebit zaštićeno područje, u sklopu kojeg se nalaze dva nacionalna parka i park prirode, i koji je od 1977. godine i pod UNESCO-vom zaštitom, da plan razvoja ide u korak s načelima održivog razvoja,

20 Općina Lovinac je 1953. Godine brojala 6 450 stanovnika. Podaci preuzeti iz Popisa stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj 2011. i Naselja i stanovništvo RH od 1857-2001. godine, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb, 2005. (CD izdanje) 21 Podatak preuzet sa službene internet stranice Općine Starigrad Paklenica: http://www.opcina-starigrad.hr/. Me- đutim, Općina Starigrad Paklenica na području južnovelebitskog Podgorja ne broji gotovo niti jednog stanovnika. Općina se danas sastoji od tri naselja, sva tri nalaze se na obali. Ovo je područje 1953. godine brojalo 2 928 stanovnika, a 1921. godine ovdje je živjelo 3 475 stanovnika, na području Općine Lovinac 1921. godine živjelo je 10 102 stanovnika (više o popisima vidjeti u: Naselja i stanovništvo RH od 1857-2001. godine, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb, 2005. (CD izdanje) 22 Anita Bušljeta, Ivan Brlić, Nikola Šimunić

Slika_4 Stočarski stan na Velikom Rujnu (snimio Ivan Brlić) da razvoj poljoprivrede prati ekološka načela, što ovo zaštićeno područje i podrazumijeva, dok bi se korištenje prirodnih resursa, kao što je biomasa ili primjerice voda, također trebalo voditi u smjeru održivog i planskog korištenja. Suživot čovjeka s kršem na području cijelog Velebita, Primorja, Podgorja i Like bio je moguć stoljećima. Ovaj je rad pokušao opisati makar jedan mali segment takva življenja. Ovdje su opisane ruralne zajednice koje nisu proizvodile otpad, one koje pripadaju predmodernom vremenu, ekološke zajednice minulih vremena. Te su zajednice, čini se, zauvijek nestale s područja južnovelebitskog Podgorja. Ruralno područje Općine Lovinac ima perspektivu jer se tu, još uvijek, živi. Zaključno, su- život čovjeka s kršem na području cijelog Velebita, Primorja, Podgorja i Like bio je moguć stoljećima, potrebno je još jednom naglasiti kako je takav suživot, obzirom na suvremena tehnološka dostignuća, moguć i danas.

Izvori i literatura Izvori Hrvatski državni arhiv (HDA)- fond Savske banovine, Povjerljivi spisi II., br. 5563/ 1936., Lički pašnjaci- stočarenje. STOČARENJE JUŽNOVELEBITSKIH PODGORACA I LIČANA... 23

Naselja i stanovništvo RH od 1857-2001. godine, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb, 2005. (CD izdanje)

Literatura Anonimus, 1888: Ugovor glede uredjenja prava paše na ličkih i dalmat. pašnjacih.-, Šumarski list, XII,.9/10, 413-425. Baučić, I., 1971: Preseljavanje stanovništva iz podgorskih u priobalska naselja na primjeru Donjih Poljica.- Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena, 45, 57-75. Belaj, V., 2004: Tradicijsko planinsko stočarstvo na Velebitu i bunjevačka etnogeneza.- Studia ethnologica Croatica,16, 1, 5-31. Belij, S., 1985: Glacijalni reljef Južnog Velebita.- Geografski glasnik, 47, 71-85. Bognar, A., 1992: Pedimenti Južnog Velebita.- Geografski glasnik, 54, 19-32. Bognar, A., 1994: Temeljna skica geoekoloških osobina Velebita.- Senjski zbornik, 21, 1-8. Bognar, A., 1999: Geomorfološka regionalizacija Hrvatske.- Acta Geographica Croatica, 34, 7-29. Bušljeta, A., 2010: Deruralizacja južnog Velebita – aspekti života velebitskih Podgoraca u prvoj polovini XX. stoljeća.- Senjski zbornik, 37, 397-428. Dronjić, M., Šimunović, R., 2010: Fantastična bića lovinačkog kraja.- Senjski zbornik, 37, 297- 323. Dronjić, M., 2009: Usmene predaje velebitskog Podgorja.- Senjski zbornik, 36, 245-274. Forenbacher, S., 2001: Velebit i njegov biljni svijet.- Školska knjiga, str. 816, Zagreb. Husanović-Pejnović, D., 2010: Demografski razvoj Podvelebitskog primorja u uvjetima periferije. Senjski zbornik, 37, 119-143. Marković, M., 1980: Narodni život i običaji sezonskih stočara na Velebitu.- Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, 45, 5-141. Marković, M., 2003: Stočarska kretanja na Dinarskim planinama. Naklada Jesenski i Turk, str. 202, Zagreb. Martinović, J., 2000: Tla u Hrvatskoj.- Državna uprava za zaštitu okoliša, Zagreb. Perica, D., Orešić, D., 1995: Klimatska obilježja Južnog Velebita.- Paklenički zbornik, 1, 17-24. Perica, D., 1998: Geomorfologija krša Velebita.- Doktorska disertacija, Geografski odsjek PMF-a Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb. Perica, D., Orešić, D., 1999: Klimatska obilježja Velebita i njihov utjecaj na oblikovanje reljefa.- Senjski zbornik, 26, 1-50. Perica, D., Kranjčev, R., Đurić, T., 1999: Velebit.- Meridijani, 38, 22-39. Rajković-Iveta, M.,, Mišetić, M., 2010: Migracije i njihov odraz na obiteljski život stanovništva lovinačkog kraja.- Senjski zbornik, 37, 143-189. Rogić, I., Čizmić, I., 2010: Modernizacija u Hrvatskoj i hrvatska odselidba.- IDZ Ivo Pilar, Zagreb. Rogić, V., 1982: Regionalna geografija Jugoslavije, knj.1., Školska knjiga, str. 219, Zagreb. 24 Anita Bušljeta, Ivan Brlić, Nikola Šimunić

Šarić M., 2010: Vlasi na tromeđi: suživot u sukobima u graničnim društvima i kulturama Morlakije 16. 17. Stoljeće.- doktorski rad, Filozofski fakultet, Zagreb,. Škorić, A., 1977: Tipovi naših tala.- Sveučilišna naklada Liber, str. 134, Zagreb. Škorić, A. i sur. 2003: Tla Gorske Hrvatske (s pedološkom kartom mjerila 1:200 000), Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja, Zagreb – Osijek. Šmalcelj, I., 1939: Život Podgoraca na Velebitu s kratkim opisom ovce južnovelebitskog podgorja.- Veterinarski arhiv, 9, 1 24-37. Trošelj, M., 1981-1982: Ukrasi i simboli na južnovelebitskim mirilima na području Starigrada- Paklenice (I. dio).- Senjski zbornik, 9, 115-148. Varićak-Keranović, Boško 2009: Pisani kamen: najstariji vodnogospodarski zapis.- U: Identitet Like: korijeni i razvitak, knj.II., IDZ Ivo Pilar,-Područni centar Gospić, Zagreb-Gospić, Vinšćak, T., 1989: Kuda idu „hrvatski nomadi“.- Studia Ethnologica, 1, 79-98. V.R.-č-, 1888: Pitanje o pravu Dalmatinaca na pašnjake u Lici.- Ličanin, II, 20-21 (1. studeni 1888.). Zanki, J., 2002: Mirila.- Muzej Mimara, Zagreb.

Internet izvori: Državni zavod za zaštitu prirode: http://www.dzzp.hr/zasticena-podrucja/zasticena- podrucja-u-hrvatskoj/medunarodno-zasticena-podrucja-u-republici-hrvatskoj-256.html (11.06.2012.) Službena Internet stranica Općine Starigrad Paklenica: http://www.opcina-starigrad.hr/ (29.06.2012.) Državni zavod za statistiku, Popisa stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj 2011: http://www.dzs.hr/ (02.07.2012.) MORFOMETRIJA SLIVA CRNOG MORA NA PROSTORU CRNE GORE MORPHOMETRY OF BLACK SEA BASIN IN MONTENEGRIN TERRITORY

Goran Barović1

Sažetak Sa teritorije Crne Gore vode otiču u dva morska sliva, Crnog mora i Jadranskog mora. Sagledavajući površine slivnih cjelina primjećujemo da su približne, 52% sliv Crnog mora 48% sliv Jadranskog mora. Medjutim, u svim ostalim parametrima, (broj tokova, dužina tokova, ...) konstatovane su znatne razlike. U svim analiziranim parametrima konstatovana je prednost na strani vodotoka u dijelu sliva Crnog mora pa će i predmet ovog rada biti prezentacija rezultata ove slivne cjeline. Na dijelu prostora Crne Gore sa kojeg vode otiču u Crno more konstatovano je pet rječnih slivova: Ibra, Lima, Ćehotine, Tare i Pive. U radu će biti pojedinačno date analize rječnih slivova u više nivoa od broja tokova, njihove dužine, nadmorske visine izvora i ušća, gustine i čestine rječne mreže, ali i analiza cjelokupnog slivnog područja. Do morfometrijskih podataka koji su predmet analize došlo se savremenim metodama kartometrisanja na topograf- skoj osnovi razmjera 1:25000. Analizom vodotoka utvrdjene su značajne razlike medju slivnim cjelinama što potvrdjuje veoma raznolike prirodne uslove na relativno malom prostoru. Ključne riječi: kartometrisanje,broj tokova, dužina tokova, morski sliv, rječni sliv.

Abstract On the territory of Montenegro rivers belong to two basins, Black sea and Adriatic sea. By analyzing territories of each basin we can notice that they are almost equal, 52% basin of the Black sea, 48% basin of the Adriatic sea. Despite that, all other parameters are significantly different (number of watercourses, watercourse length). In all analyzed parameters watercourses that belong to Black sea basin are dominant so the topic of this paper will be presentation of results from this basin. On the territory of Montenegro where the rivers belong to Black sea basin five river basins are noticed: Ibar, Lim, Ćehotina, Tara and Piva. In the paper there will be individual analysis of river basins in multiple levels from number of watercourses, their length, altitude of well and confluence, density and frequency of the river network, but also the analysis of the whole river basin area. Morphometric data which is subject of the analysis is collected by modern cartometry methods on topographic base in scale 1:25000. Analysing the watercourses significant differences were noted which confirms very diverse nature conditions on a relatively small territory. Key words: cartometry, watercourse count, watercourse length, sea basin, river basin.

1 Filozofski fakultet, Danila Bojovića 4, Nikšić, Crna Gora, E-mail: [email protected] 26 Goran Barović

Crnа Gorа nа površini od 13 812 km2 imа registrovаno ukupno 889 tokovа, što joj premа vаžećem nаčinu određivаnjа zа čestinu rječne mreže, dаje vrijednost od 0.06. Sа ovog slivnog područjа vode se odlivаju u dvа morskа slivа. Slivu Crnog morа pripаdа nešto veći dio teritorije Crne Gore, tj. 7188 km2 ili 52% u odnosu nа 6624 km2 ili 48 % koliko pripаdа slivu Jаdrаnskog morа.

Dijаgrаm 1.Procentuаlni odnos površinа morskih slivovа nа teritoriji Crne Gore

Iаko po površini dostа približne ove dvije slivne cjeline se po ostаlim utvrđenim pаrаmetrimа znаčаjno rаzlikuju. Ogromnа rаzlikа jаvljа se kod upoređenjа brojа tokovа ove dvije slivne cjeline. Nа slivnom području Crnog morа registrovаno je 700 tokovа ili 79%, odnosno nа slivnom području Jаdrаnskog morа 189 tokovа ili 21%.

Dijаgrаm 2. Procentuаlni odnos brojа tokovа po morskim slivovimа nа teritoriji Crne Gore

Istovjetnа situаcijа je i sа upoređenjem dužinа rječnih tokovа između ove dvije slivne cjeline. Nа površini slivа Crnog morа dužinа tokovа iznosi 2 376 km ili 75 % u odnosu nа 801 km ili 25 % koliko su dužine tokovа nа prostoru slivа Jаdrаnskog morа.

Dijаgrаm 3. Procentuаlni odnos dužinа tokovа po morskim slivovimа nа teritoriji Crne Gore MORFOMETRIJA SLIVA CRNOG MORA NA PROSTORU CRNE GORE 27

Premа nаvedenom, proizilаzi dа je i vrijednost gustine rječne mreže znаtno većа nа prostoru slivа Crnog morа (0.33) u odnosu nа sliv Jаdrаnskog morа (0.12). Nа osnovu sаgledаnog ukupnog stаnjа, površine i dužine tokovа, nа teritoriji cijele Crne Gore dobijаmo dа vrijednost gustine rječne mreže iznosi 0.23. Kаo osnovni metod za dobijanje podataka korišćen je kаrtogrаfski metod. Oprаvdаnost korišćenjа kаrtogrаfskog metodа u nаučnoj аnаlizi rječne mreže Crne Gore evidentnа je u njegovoj naučnoj аplikаciji nа dvije, zа tretirаnu temаtiku, veomа bitne kаtegorije – prostornu lokаlizаciju i uzаjаmnu lokаlizаciju rječnih tokovа. Prostornа lokаlizаcijа je definisаnje položаjа objekаtа i pojаvа u odnosu nа prihvаćeni prostorni sistem.«(Lješević M., Živković D. 2001) U tom smislu je u ovom rаdu prostorno definisаn svаki rječni tok određivаnjem njihovih koordinаtа (x,y). Posebnа vаžnost ovаkvog određivаnjа položаjа dolаzi do izrаžаjа zbog postojаnjа velikog brojа tokovа koji su ucrtаni nа TK 25 аli bez upisаnog nаzivа. Sličаn problem se jаvljа kod određenog brojа tokovа, čаk u okviru jednog rječnog slivа, sа istim nаzivom (Bistricа, Suvodo,...). Uzаjаmnа lokаlizаcijа objekаtа, tj. tokovа je definisаnje njihovog mjestа u odnosu nа druge tokove u okviru jednog rječnog sistemа. Ovаj segment kаrtogrаfskog metodа veomа je bitаn u rješаvаnju zаdаtkа u uspostаvljаnjа hijerаrhije u sklopu jednog rječnog slivа, tj. njihovog rаngirаnjа u redove. Rаngirаnje po redovimа

Slikа 1. Rаngirаnje rječne mreže 28 Goran Barović uspostаvljeno je nа sledeći nаčin. Tokovi nultog redа su glаvni tokovi u rječnom sistemu. U glаvni tok se ulivаju sаmo tokovi prvog redа. Tokovi drugog redа su oni od kojih nаstаje tok prvog redа i oni tokovi koji se u njegа direktno ulivаju. Tokovi trećeg redа su oni čijim spаjаnjem nаstаju tokovi drugog redа i oni tokovi koji se direktno ulivаju u tok drugog redа, itd. Tokovi nа slivnom području Crnog morа imаju znаtno rаzvijeniju rječnu mre- žu u odnosu nа sliv Jаdrаnskog morа. U sklopu slivа Crnog morа tokovi su rаzvijeni od 4 redа, kod Ibrа, Ćehotine i Tаre do 6 redovа koliko je rаzvijenа rječnа mrežа Pive. Kod slivnog područjа Jаdrаnskog morа, jedino je Morаčа rаzvijenа u 4 redа, dok su ostаli rаzvijeni u 3 redа, mаdа sа po jednim tokom Zetа i neposredаn sliv Crnogorskog primorjа, i dvа redа kod slivа Skаdаrskog jezerа. U slivu Crnog morа nаlаzi se pet nezаvisnih slivnih cjelinа: Ibrа, Limа, Ćehotine, Tаre i Pive. Ove slivne cjeline se među sobom znаtno rаzlikuju. Tа rаzlikа se uočаvа, između ostаlog, i kod hidrogrаfskih elemenаtа koji se nаlаze nа dаtom prostoru; površini slivа, broju tokovа i njihovoj dužini. Nаjveću površinu rječnog slivа od tokovа koji sа teritorije Crne Gore vodu od- vode u Crno more imа Lim. Nа površini od 2183 km2 je registrovаno 286 tokovа što je nаjveći broj tokovа, u okviru jednog rječnog slivа nа cijeloj retitoriji Crne Gore. Ovom rječnom slivu, sа dužinom od 952.43 km, tаkođe pripаdа prvo mjesto po ukupnoj dužini svih tokovа u okviru jednog rječnog sistemа. Nа drugom mjestu po površini i broju tokovа sа 2006 km2 i 167 tokovа nаlаzi se rijekа Tаrа, dok joj po ukupnoj dužini tokovа u okviru slivа Crnog morа pripаdа treće mjesto. Rijekа Pivа je sа 1784 km2 po površini slivа nа trećem а po broju tokovа (64) i njihovoj dužini (235.16 km) nа četvrtom mjestu. Nа četvrtom mjestu po površini je sliv Ćehotine (810 km2) dok po broju tokovа (134) i njihovoj dužini (477.57 km) ovom toku pripаdа treće mjesto. Nа poslednjem mjestu, po svа tri osnovа, površini slivа, broju tokovа i njihovoj dužini nаlаzi se rijekа Ibаr. Veomа slično stаnje je i sа upoređivаnjem brojа tokovа po redovimа u pojedinаčnim slivnim cjelinаmа slivа Crnog morа. Od ukupno 179 registrovаnih pritokа prvog redа, koje se nаlаze u slivu Crnog morа, nаjviše ih pripаdа rijeci Tаri, 63, а nаjmаnje Pivi, svegа 4. Prosječаn broj tokovа, kod pritokа prvog redа, nа slivnom području Crnog morа, je 35.8 po rječnom slivu. U drugom redu se nаlаzi 249 tokovа, od čegа ih nаjviše pripаdа rijeci Lim, (109) а nаjmаnje Pivi (6). Prosječаn broj tokovа, kod pritokа drugog redа, u slivu Crnog morа, je 49.8 po rječnom slivu. Trećem redu pripаdа 185 tokovа, od čegа opet nаjviše pripаdа slivu Limа (105) а nаjmаnje slivu Ibrа (6). Prosječnа vrijednost brojа tokovа u trećem redu svivа Crnog morа je 37. Kod tokovа koji se nаlаze u četvrtom redu, nаjviše ih pripаdа slivu Pive (22) а nаjmаnje Ibru (1). Prosječаn broj tokovа, kod pritokа četvrtog redа, u slivu Crnog morа, je 11.6 po rječnom slivu. U petom redu, tokovi su registrovаni sаmo kod dvа tokа. Pivа imа 19, а Lim 3 tokа. Od svih riječnih slivovа nа teritoriji cijele Crne Gore tokove u šestom redu imа sаmo Pivа. Registrovаnа su dvа tokа, i to u njenom izvorišnom sijelu. MORFOMETRIJA SLIVA CRNOG MORA NA PROSTORU CRNE GORE 29

Tаbelа 1. Rаngirаnje pojedinаčnih rječnih slivovа u okviru slivа Crnog morа premа broju tokovа, površini slivа i ukupnoj dužini Br. Tok Broj tokova Tok Površina sliva u km2 Tok Dužina 1. Lim 286 Lim 2183 Lim 952.43 2. Tara 167 Tara 2006 Tara 518.84 3. Ćehotina 134 Piva 1784 Ćehotina 477.57 4. Piva 64 Ćehotina 810 Piva 235.16 5. Ibar 49 Ibar 405 Ibar 192.31

Dijаgrаm 4. Procentuаlni odnos površinа pojedinаčnih rječnih cjelinа u sklopu slivа Crnog morа

Dijаgrаm 5. Procentuаlni odnos brojа tokovа u pojedinаčnim rječnim cjelinаmа u sklopu slivа Crnog mora

Dijаgrаm 6. Procentuаlni odnos dužinа tokovа u pojedinаčnim rječnim cjelinаmа u sklopu slivа Crnog morа 30 Goran Barović

Kаrtа 1. Položаj slivа Crnog morа nа teritoriji Crne Gore

Tаbelа 2. Broj tokovа po redovimа u rijekаmа Crnomorskog slivа Ibar Lim Ćehotina Tara Piva 1 red 24 47 41 63 4 2 red 17 109 51 66 6 3 red 6 105 30 34 10 4 red 1 21 11 3 22 5 red - 3 - - 19 6 red - - - - 2 MORFOMETRIJA SLIVA CRNOG MORA NA PROSTORU CRNE GORE 31

Dijаgrаm 7. Procentuаlno učešće pojedinаčnih riječnih slivovа u broju tokovа po redovimа

Nаjveću dužinu tokovа prvog reda od rijekа Crnomorskog slivа imа Lim, sа 249.66 km, а nаjmаnju Pivа, 59.63 km. Prosječnа dužinа tokovа ovog redа u slivu Crnog morа iznosi 155 km. I u drugom redu se sа nаjvećom ukupnom dužinom tokovа ističe Lim sа 353.65 km, а nаjmаnjom Pivа sа 26.81 km. Iаko je veomа velikа rаzlikа između mаksimаlne i minimаlne dužine tokovа drugog redа, njihovа prosječnа dužinа iznosi 135.7 km. Kod dužinа tokovа trećeg redа, opet se po nаjvećoj dužini izdvаjа Lim, sа 220.73 km, dok nаjmаnju ukupnu dužinu imаju tokovi iz slivа Ibrа (14.00 km). Prosječnа ukupnа dužinа tokovа trećeg redа u slivu Crnog morа je 82.03 km. Nаjveću dužinu od tokovа četvrtog redа imа Pivа (41.45 km) а nаjmаnju Ibаr (2.39 km). Prosječnа dužinа tokovа ovog redа je 20.22 km. U petom redu, kаko je već rečeno, tokove imаju Pivа (24.72 km) i Lim (3.88km). U šestom redu nаlazi se sаmo 1.29 km tokа, koji pripаdаju slivu Pive.

Tаbelа 3. Dužinа tokovа po redovimа u rijekаmа Crnomorskog slivа u km Ibar Lim Ćehotina Tara Piva 1 red 95,88 249,66 178,22 192,08 59,36 2 red 48,26 353,67 107,92 141,83 26,81 3 red 14,00 220,73 80,29 46,00 49,13 4 red 2,39 36,27 16,99 3,99 41,45 5 red - 3,88 - - 24,72 6 red - - - - 1,29

Dijаgrаm 7. Procentuаlno učešće pojedinаčnih riječnih slivovа u dužinаmа tokovа po redovimа 32 Goran Barović

Teritorijа Crne Gore, gledаno sа geogrаfskog аspektа, veomа je specifičnа po nizu elemenаtа. Ovim rаdom se dаje rаzjаšnjаvаnje jednog veomа bitnog elementа koji čini cjelokupаn sistem. Kаrаkteristike hidrogrаfske mreže nijesu iste nа svim djelovimа Crne Gore. Rаzlike su uslovljene nizom drugih elemenаtа geoprostorа koji sа hidrogrаfskim elementimа čine cjelinu. Uprаvo zbog velike povezаnosti svih elemаnаtа geoprostorа u ovakvom pozicioniranju rječne mreže treba tražiti u sle- dećim faktorima kao što su: reljef, geološki sаstаv i klimаtske kаrаkteristike terenа. Ovi faktori mogu biti predmet istraživanja nekog drugog rada.

Literatura Barović G., 2010: Kartometrijska analiza rječne mreže Crne Gore i njena primjena u GIS-U.- doktorska disertacija. Dukić, D., 1984: Hidrologija kopna.- Naučna knjiga, Beograd. Radojičić, B., 2005: Vode Crne Gore.- Filozofski fakultet, Nikšić. Radojičić, B., 2008: Geografija Crne Gore, prirodna osnova.- DANU. Radulović, M., 2000: Hidrogeologija karsta Crne Gore.- Republički zavod za geološka istraživanja, Podgorica. Lješević, M., Živković, D., 2001: Kartografija, MagicMap, Beograd. GOVJEŠTICA CAVE – PRAČA CANYON, BIH

Simone Milanolo1, Nevio Preti2 and Giandomenico Cella3*1

Sažetak Pećina Govještica (u blizini najpoznatije Mračne Pećine) nalazi se u kanjonu rijeke Prača (pritoka rijeke Drine), u podnožju romanijskog masiva, oko 40km istočno od Sarajeva. Administrativno, pećina pripada opštini Rogatica a najbliži grad je Hrenovica u Prača općini. Mračna Pećina je poznata od početka XX stoljeća, kada zbog izgradnje pruge kroz kanjon Prače, ona dobiva određeni turistički interes. Također iz tog ranog razdoblja u literaturi je spomenuto nekoliko speleo-bioloških kao i paleontoloških istraživanja, koja završavaju otprilike u razdoblju 1960-1970. Međutim, iako su neke informacije bile dostupne za Mračnu Pećinu (procjenjeno je da je njena duzina oko 1200m), o Govještici (ili Dugovještici kao što je često naziva lokalno stanovništvo) se veoma malo zna, osim impresivnih dimenzija ulaza i mape prvih 80 - 100m dužine (Salihovic, 1963). Od 2010. godine, međunarodni tim speleologa iz Italije (Bologna, Novara, Massa i Reggio Emilia) i Bosne i Hercegovine (Sarajevo i Visoko) započeo je novo, detaljno istraživanje ovih predjela, uključujući i plato masiva Romanije (Castrovilli e Rodolfi, 2010; Preti, 2010; Brozzi et al., 2012). Istraženo je i doku- mentovano nekoliko novih pećina, napravljena je detaljna mapa Mračne pećine kojom je potvrđena njena prije procijenjena dužina od 1200 metara, ali najznačajniji i najinteresant- niji rezultati istraživanja dolaze istraživanjem pećine Govještice, sa dužinom do sada nacr- tanih kanala iznosi oko 7750 metara. Istraženi podzemni prolazi koji uključuju i nekoliko velikih dvorana, nisu samo značajni zbog svojih dimenzija, već oni imaju jako važne prirodne, naučne i estetske vrijednosti. Velika kolonija šišmiša, od otprilike hiljadu jedinki, pronađena je u pećini, što potvrđuje i veliki depozit od guanoa. Široka rasprostranjenost troglobitske vrste Anthroherpon cylindricollis je dobar znak za buduća istraživanja podzemnog biodiverziteta. U pećini je također otkriven i veliki depozit kostiju Ursus spelaeus-a, a u nekoliko prolaza zidovi pećine su prekriveni sa još uvijek neidentifikovanim fosilima koji potiču iz perioda formiranja stijena pećine. Ključne riječi: Bosna i Herzegovina; Prača; Rogatica; pećina; Govještica

Abstract The Govještica cave (near to the most famous Mračna cave) is located in the canyon of the River Prača (a tributary of the River Drina), at the foot of the Romanija massif, about 40 kilometers east of Sarajevo. Administratively, the cave belongs to the municipality of Rogatica but the nearest town is Hrenovica in Prača municipality. Mračna cave has been known since the beginning of the twentieth century, when, during the construction of the railways through the

* 1 Centar za Krš i Speleologiju – Sarajevo ([email protected]) 2) Gruppo Speleologico Bolognese – Unione Speleologica Bolognese – Bologna (Italy) 3) Gruppo Grotte Novara – Novara (Italy) 34 Simone Milanolo, Nevio Preti, Giandomenico Cella canyon, it received some tourist attention. It is also from this early period that in the literature are mentioned several caving, biological and paleontological researches, ending roughly in the period 1960-1970. However, although some information was available for the Mračna cave (it was estimated about 1200m in length), about the Govještica cave (or Dugovještica as it is often referred to by the local population) very little was known, other than the impressive dimensions of the entrance and the first 80 - 100m of length (Salihovic, 1963). Since 2010, an international team of cavers from Italy (Bologna, Novara, Massa and Reggio Emilia) and Bosnia and Herzegovina (Sarajevo and Visoko) has started a new, detailed study of this area, including the plateau on the Romanija massifs (Castrovilli e Rodolfi, 2010; Preti, 2010; Brozzi et al., 2012). Several new caves have been investigated and documented. It has been realized a detailed map of the Mračna cave which confirmed its earlier estimated length of about 1200 meters. However, the most important and interesting results came from the exploration in the Govještica cave, with a nowadays length of discovered passages of approximately 7750m. The explored underground passages, which include several large halls, are not only important because of their size, but they also have a very important natural, scientific and aesthetic value. A large colony of bats (about one thousand specimens) has been found in the cave and it is evident by the large deposit of guano. Wide presence of the troglobiont specie Anthroherpon cylindricollis is a good indication of the potential for future research of the underground biodiversity. In the cave has been discovered a large deposit of bones of Ursus spelaeus and a few passages in the cave walls are covered with still unidentified fossils dating to the formation of the rocks. Keywords: Bosnia and herzegovina; Prača; Rogatica; cave; Govještica

Short geographical, geological and hydrogeological introduction The Romanija massif is a relatively large plateau, slightly tilted, with the areas at higher elevations (around 1500m) above the rock cliffs on the west side of the city of Pale and Mokro (Veliki Lupoglav 1652m), the central area about 900 -1000m while to the east gently slopes towards the town of Rogatica and finally to the river Drina. The entire summit area (with the exception of some areas close to the rocky cliffs) is populated in a stable manner with the main productive activities related to grazing and timber cutting. From the geological point of view, the whole massif is characterized by rocks dating back to the Triassic. On the lower level are the sandstone followed by massive limestone with ammonites, limestone sea cliff, and finally the light gray limestone with megalodonts and possibly dolomites. The absorbent zones have only a weak hint of a hydrographic network and large surface areas where it is entirely absent. Typical are the streams that flow on the surface for short extent (probably because of a thick layer of impermeable sediments) before being swal- lowed (the stream Rešetnica is a perfect example). The resurgence of these waters is not so obvious, and while there are a large number of springs along the sides, only two, for the amount of water that flows, should be noted. To the north, the spring of the river Bioštica (600L/s minimum flow based on the hydrogeological map of GOVJEŠTICA CAVE – PRAČA CANYON, BIH 35

1963), while to the east the spring of the river Bereg (400L/s minimum flow). The resurgence of Govještica, located along the south side inside the canyon of the river Prača, at the foot of the village of Banja Stijena, is not marked on charts (with the exception of the 500,000 hydrogeological map of the former Yugoslavia). According to estimates made since 2010 should have a minimum capacity of some tens of liters per second and a maximum of some cubic meters per second. The hydrogeological map at 500,000 indicates the established hydrological connection between the sink of the stream Rešetnica and the resurgence of Govještica (about 14km straight line). On the 100,000 geological map is shown a tectonic discontinuity few tens of meters north-east of the resurgence with a north-west direction, the same direction on which they are aligned all the active traits of the cave explored so far.

Historical information Despite numerous writings and signatures visible along almost the entire Mračna cave and those found in the fossil galleries after the first lake in Govještica cave (dating back to the early twentieth century), there is relatively little information available in the literature on these two caves. The first records of the cave Mračna pećina date back to the early 1900’s during the construction of narrow gauge railway along the river canyon and Praça when Viktor Apfelbeck curator of the museum in Sarajevo and world-renowned entomologist begins to describe some new species of insects found in this cave (Apfelbeck, 1907). In 1921, the Austro-Hungarian army officer Jiri Danes, responsible for detecting important deposits of bones in the Bosnian caves to use as a raw material for the production of ammunition, in an article he describes the results of his research in the caves of the massif Romanija and the canyon of the River Prača (Danes, 1921). Among the many caves he visited, a mention is made to the Mračna cave. This is presented as a destination for visitors from Sarajevo already before the First World War, about one kilometer long and with bones of cave bear in the initial part. During the period between the two world wars, the cave is closed with a metal gate located in the new, artificially enlarged, entrance. A concrete stair- case has been also built to descent into the first room. Given its importance in 1957 is carried out a detailed topographic survey using advanced geodetic methods for that period. However, up to now, only a drawing on a reduced scale published by Salihovic in 1963 was available (Salihovic, 1963). Based on this finding, redrawn in 2004 in the Dujakovic’s book on caves in the Republic of Srpska (Dujakovic, 2004), the length of the cave was estimated at about 1200m (confirmed by new measurements made in 2012). In the same map from 1963 is also shown the Govještica cave up to the first lake. After Danes, new paleontological researches have been performed by Slišković from the Land Museum of Sarajevo most probably during the seventies (Slišković, 1979 and Brajković et al, 1997). According to the outdated law for the protection of the nature of the former Yugoslavia since 1965, the Mračna cave is declared a nature reserve of geological importance while Govještica cave is included in the list of monuments of nature (section for geomorphology). 36 Simone Milanolo, Nevio Preti, Giandomenico Cella

Elements of morphology and speleogenesis The Govještica cave is a resurgence on the left bank of the canyon Prača, while the Mračna cave is located a few hundred meters upstream, on the same side, but at about 15-20m higher elevation than the river bed. The Govještica cave, from the large entrance gate, after the first body of water (“Lago Caronte”, the level of which varies by a few meters depending on the hydrological conditions) extends primarily in direction NW. From the survey, it is evident that the main branch is developed along a line almost ideally parallel to the nearby geological discontinuity marked on the geological map and, at the same time, the cave entrance / spring is in the vicinity of the contact between two types of limestone. While some important branches develop west of the main line (for example, “Ramo Amila” – Amila’s branch, “Ramo Bijoux” – Bijoux branch and “Ramo nuovissimo” – Brand new branch), there are no cave passages to the east of this line. This fracture has therefore exercised a considerable influence on the genesis of this cave. The passages in the Mračna cave seem instead to follow the direction WE the same as the line of thrust between the two type of limestone. However, because of relatively small size of this cave is not possible to surely establish this relationship. Beyond the initial collapsed areas (“Sala dell’approdo” – Hall of the landing and “risalite del nuovo mondo” – Ascent of the new world”) and the current exploratory front (“Il dedalo di gallerie” – the Maze of tunnels) most of the cave known to date is abandoned by water and lying on a level about 40-50m higher compared to the present level of the water table. However, several pits along the subterranean passages allow to access small lakes at the groundwater level. The last of these pits allows reaching a section of the underground water path characterized by a maze of phreatic tunnels, representing the current limit of the explorations. The piezometric surface has an average gradient (difference of -el evation between the utmost lake and the Charon Lake at the cave entrance) of about 3%. The genesis of the upper galleries is difficult to establish given the considerable changes due to massive phenomena of collapse at the origin of the larger rooms and galleries and the thick calcite deposits. The floor of certain sections of the cave is characterized by clay deposits several meters thick and in some cases show signs of subsidence with the formation of sinkholes (Dolina Black Hole) and the collapse of stalagmites (“Sala del ciclope” -Hall of the Cyclops) with formation of a new stalagmite over the previous ones. Unfortunately, up to day there are no dating or chrono- logical elements in the cave neither in the region of the river canyon Praça that could allow the reconstruction of the stages of development of the cave and deposits. The only exception is a study attempting to reconstruct the watershed boundaries and the path of the paleo river bed of the Rešetnica stream from the current swallow hole (Megara cave) downstream till the present Rakitnica River following allogenic deposits in the doline of the Romanija plateau (Kanaet, 1963). Regarding the fossil bones, in the cave Kuk, in the nearby canyon of the River Bistrica, Malez (Malez, 1980) dated, using 14C (a method for concretions in the cave that can give large er- rors due to the difficulty in determining the initial amount of dead carbon present GOVJEŠTICA CAVE – PRAČA CANYON, BIH 37 during the calcium carbonate deposition), the age of a stalagmite crust that seals a deposit of bears bone to 36,000-40.000 years (Wurm interglacial stage I-II), assign- ing then the bones to the Wurm I (60,000 to 110,000 years ago). The cave Kuk is located about 850m of altitude while the galleries with bone deposits in Govještica are about 630-650m but the bones seem to be arrived from a higher level. A final element, which could shed a different light on the genesis of these caves, is a white deposit, more than ten centimeters thick, found on a rocky shelf in the Hall of Bones. A very preliminary analysis (Brozzi et al., 2012) suggested this was made of gypsum and also based on the presence of dome morphologies on the ceiling of the area of the discovery, argues in favor of the hypothesis of a contribution of deep / ther- mal sulfuric waters in the genesis of this part of the cave. However, based on a new chemical analysis, this deposit appears to be composed almost entirely of calcium carbonate with very limited impurities of sulfates (and magnesium). With regard to speleothems, among other galleries and halls with rich concretions should mention the branch Bijoux which is a group of galleries covered entirely with helictites (also abundantly present in the Hall of Bones), active hanging lakes (Lake of Oz) and dry lakes with walls entirely covered by crystals (up to a few centimeters) of calcite. In the early parts of the same branch, there are tufts of acicular crystals, most probably aragonite.

From the paleontology to speleo-biology In the most remote branches of the cave, the rock has significant deposits of fossils belonging to the class of Crinoids (Crinoidea). They are marine animals (also known as sea lilies) that reached the peak distribution in the Permian and then be- came almost extinct during the transition to the Triassic. About 600 species are still living today in the ocean seabed. Inside the cave Govještica they look like many cylinders of about 5-10mm in diameter and a few centimeters in length. They pro- trude out of the cave walls with clearly visible the various segments forming the stalk. Noteworthy are also the fossilized remains of Ursus Spelaeus mainly located at the end of the left branch (branch Amila) in the so-called hall of bones (Sala delle Ossa) and in the branch of the survivors (Ramo dei Superstiti). These are the bones (not in anatomical position but probably moved from not too far away) of numerous individuals. At least a dozen are the skulls easily visible on the surface. Some of the bones are partially embedded in the calcite deposit suggesting a most probably very old age. Another important finding concern some calcareous tubes of a few mm in diameter and length, with some rings along the outside surface, found in some dry pools in the Mračna cave (i.e. about 10-15 meter above the present level of groundwater). Although it is to be confirmed, they look quite similar to those created by the specie Marifuga cavatica, the only polychaete (group of marine worm- like animals) troglobite known to the world. The specie is widespread in caves along the hinterland of the Adriatic coast and for that reason one of the first evolutionary theories stated that it had colonized the karst aquifers in recent times from the sea. 38 Simone Milanolo, Nevio Preti, Giandomenico Cella

The discovery of this species hundreds of kilometers away from the coast support the most recent evolutionary theory which assume an older colonization, from old freshwater lakes that existed during the Pliocene or Pleistocene. During the next expedition it shall be carefully checked whether this specie still lives and colonizes the active water filled branches (these animal are filter-feeders of water) or the findings are just fossilized remains of an extinct species in this area. Widespread are the bee- tles of the troglobiont specie Anthroherpon cylindricollis (probably of the subspe- cies Scaphium) also due to the large amount of guano deposited by a large colony of bats. With regard to the aquatic fauna have been found, starting from the first lake, specimens of Niphargus sp. of considerable size (up to a few centimeters in length).

The names of the caves and cave cadastre numbers During more than a century, several authors have identified the caves within the canyon of the River Prača with different names retrospectively so ambiguous and difficult to interpret. This ambiguity is unfortunately reflected in the BiH cave- cav ing cadastre (Mulaomerović et al., 2006) where both the main caves are at least en- tered two times each. Thanks to the new knowledge of the area and the new literature gathered, it has been decided to assign the cadastre number based on the following findings: a) The name “Banja Stjena” represents the local toponym, common to two or more caves and therefore ambiguous. Although in the past it was mostly used to indicate the cave “Mračna pećina” the latter name is preferred in the future (cadastre number: 1335). b) The underlying spring is often called Govještica cave, Goveštica, Dugovještica or Large lower cave of Banja Stjena. The preferred name in the future should be Govještica with the cadastre number of 1752. c) The name Govednica which was initially considered synonymous with Govještica seems (according to few photos of the early twentieth century) that it refers to “Mračna pećina.” Therefore, the name and its number of register n. 1747 will no longer used until differently proven.

Govještica cave as numbers Name: Govještica Synonymous: Dugovještica; Goveštica; Banja Stjena – Velika donja pećina Cadastre number: 1752 Coordinates: 6571937 4848107 (GK) Entrance elevation 580m Length: 7754m Max vertical height: +139m / -3m GOVJEŠTICA CAVE – PRAČA CANYON, BIH 39

Mračna cave as numbers Name: Mračna pećina Synonymous: Banja Stjena; Govednica Cadastre number: 1335 Coordinates: 6571840 4847940 (GK) Entrance elevation 597m Length: 1148m Max vertical height: 37m

Acknowledgement We are thankful to all the participants of the expeditions that contributed to the researches in Govještica cave. Special thanks to Jasmin Ferhatović for the help in organizing the logistic for the 2012 expedition.

Literature Apfelbeck, Viktor. (1907): Novi kukci pećinari sa Balkanskog poluostrva. Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo, v. XIX. Brajković Dejana, Gužvica Goran, Kapel Antun, Lenardić Jadranka, Paunović Maja, Poje Marija, Slišković Teofil (1997): Nova nalazišta pleistocenskih vertebrata u Bosni i Hercegovini. Geol. zbornik 12, 224-240 Brozzi, Gianluca; Castrovilli, Michele; Preti, Nevio; Mezzetti, Andrea; Marchi, Federico; Demidoveca, Jelena; Omar, Belloni; Manservisi, Massimiliano; Milanolo, Simone; Forti, Paolo; Cendron, Federico; Mormino, Ilaria; Gualandi, Piero (2012): Bosnia 2012: il primato di Govještica, Sottoterra 135, 26-73 Castrovilli, Michele; Rodolfi, Giuliano (2010): Spedizione speleologica in Bosnia: 29 maggio-12 giugno 2010 – Diario di Campo. Sottoterra 130, 40-49 Danes, Jiry (1921): Pećine u kanjonu Prače i u okolini Glasinačkog polja. Glasnik geografskog društva, Beograd, n. 5 Dujakovic, Goran (2004): Pećine i jame Republike Srpske = Caves in the Republic of Srpska. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Srpsko, Sarajevo, 292 p. Kanaet, Tvrko (1963): Slivno područje pećina u kanjonu Prače. Treći Jugoslovenskih Speleoloških Kongres, Sarajevo, 85-93 Malez, Malez (1980): Speleological chronology in some caves in Bosnia and Herzegovina. Naš Krš 9, 3-32. Mulaomerović, Jasminko; Zahirović, Damir; Handžić, Emir (2006): Katastar Speleoloških objekata Bosne i Hercegovine, 274 p. Preti, Nevio (2010): Il Canyon di Prača e la risorgente di Govednica. Sottoterra 131, 68-72 Salihovic, Alija (1963): Prilog iznalaženju optimalnih metoda mjerenja speleoloških objekata. Treći Jugoslovenskih Speleoloških Kongres, Sarajevo, 251-258 Slišković, Teofil (1979): Stratigrafska i paleontološka istraživanja pećina u BiH. Naš Krš, 6, 21-27 40 Simone Milanolo, Nevio Preti, Giandomenico Cella

Position of Govještica and Mračna caves and other relevant speleological objects in the region GOVJEŠTICA CAVE – PRAČA CANYON, BIH 41

Simplified survey of Govještica cave and Mračna caves 42 Simone Milanolo, Nevio Preti, Giandomenico Cella

Hall of the Cyclops (Sala del ciclope)

Amila’s branch (Ramo Amila) GOVJEŠTICA CAVE – PRAČA CANYON, BIH 43

Hall of Bones (Sala delle Ossa)

Calcite crystals in Bijoux branch (Ramo Bijoux) 44 Simone Milanolo, Nevio Preti, Giandomenico Cella

Anthroherpon cylindricollis DJIN FU DONG IN TENGCHONG – THE LONGEST LAVA TUBE CAVE IN CHINA DJIN DONG PEĆINA U TENCHONGU – NAJVEĆA VULKANSKA PEĆINA U KINI

Alexey Zhalov1

Abstract During late autumn of 2011 was carried out the 3-rd Chinese – Bulgarian expedition in Yunnan Province – South West China. During the expedition were mapped 10 caves with a total length of the galleries above 4854 m. Among them was studied Djin Fu Dong Cave located in Tengchong volcano area. The work described the cave as the longest one lava tube cave in China – 742.1; Depth: 94.1 (-24.3); +69.8 m. Key words: pseudokarst, lava tube cave, exploration, Tengchong volcano area, China,

Sažetak Tokom kasne jeseni 2011. organizovana je treća kinesko-bugarska ekspedicija u provinciju Yunnan - jugozapadna Kina. Tokom ekspedicije ucrtano je na mapu 10 pećina sa ukupnom dužinom galerija oko 4854 m. Među njima, proučavana je Djin Fu Dong pećina koja je lo- cirana u vulkanskoj regiji Tengchong. Nakon istraživanja, opisana je kao najduža cjevasta vulkanska pećina u Kini, dužine 742 m. Ključne riječi: pseudokrš, cjevasta vulkanska pećina, Younan, Kina

Introduction From 20 Octobet to 10 November 2011 was carried out the 3-rd Chinese – Bulgarian expedition in Yunnan Province – South West China. The Bulgarian team was composed by Alexey Zhalov - Caving Club „Helictit“ Sofia – Leader ; Alexander Stoev - Caving Club „Puldin“ - Plovdiv ; Boyan Petrov - National Museum of Natural History ; Kamen Bonev - Caving Club“Vertilend“ - Sofia ; Konstantin Stoilov - Student Caving Club „Academic“ – Sofia. The group included a Greek speleologist Lambros Makrostergios chairman of the Cave Club of Karditsa town. The Chinese side was composed by Zhang Fan – caver and Deputy Director of the Institute of Geography of Yunnan Province; Professor Liu Hong – hydrogeolo- gist , Wang Jian and So Shu Xuan.

1 Speleo Club “Helictit”, Sofia, Bulgaria, E-mail: [email protected] 46 Alexey Zhalov

Within 20 days, 12 of which fieldwork, the expedition worked in two different areas about 400 km far from each other . Ten days were devoted to work in the Baoshan district in particular in the territory of Golingoshan National Nature Reserve, stretches along the China Myanmar border. About that time, six horisontal and 2 vertical caves were explored. The expedition worked also in area about 60 km from Kunming where longest caves of the expedition was mapped (Fig.1) : Yenze Dong (Swallow cave) legth 1514, depth -95 m and Da Shi Dong (Big rock cave) length 1394 and depth 39.30 (-22.6m / +16.7). (Zhalov, 2011) During the expedition were mapped 10 caves with a total length of the galleries above 4854 m. B. Petrov explored all objects from biospeleological point of view, respectively, had collected a considerable zoological material. He carried out research on the species composition of bats in all visited and explored caves.

China’s volcanoes and volcano cave exploration in the country There are about fifteen volcanic centers in China that have been active in the Holocene (i.e., the last 10,000 years) ( Liu. 1999, 2000) (Fig.2) . In a number of these centers basaltic volcanism has emplaced extensive lava flow fields, some of which contain evidence of lava caves. Up to date the cave exploration in China is focused in karst terrain’s so, the study of the lava areas is very poor. For example in the list of the Worlds longest lava tubes compiled by Bob Gulden (http://www.caverbob. com) did not consist any Chinese cave. As much as the cave exploration in volcano areas exist, lava caves are known in the Wudalianchi and Jingpo Hu volcanic fields in northern China’s Heilongjiang province, and in the Leiqiong volcanic field in Guangdong and Hainan provinces. (Wood & Haiyan, 2010 ). According the same authors the Underground Ice Cave situated at Wudalianchi volcanic field and especially in Loaheishan volcano area in northern Heilongjiang Province “may be the longest lava cave so far known in China (accurate mapping of caves at Jingpo Hu or Hainan Island may prove that some may be longer)”. The total length of the cave is 515 m and the lava age is dated as 0.512 Ma2.

The vulcanizm in West China and Tengchong volcanic field The volcanism in West China is a result of the collision between the Indian and Eurasian continental plates. (Fig.1) It caused deep subduction of the Indian plate beneath the Tibetan plateau which give rise to hundreds of volcano clusters in the Xinjiang (Tianshan and Turfan volcano groups), Tibet (Kunlun volcano group) and Yunnan (Tenchong volcano district ) provinces. Up to now there is not any written information for existence of lava cave.

2 Ma (for megaannum), is a unit of time equal to one million (106) years. DJIN FU DONG IN TENGCHONG – THE LONGEST LAVA TUBE CAVE IN CHINA 47

During the joint Chinese – Bulgarian expedition we worked close to the Tengchong volcano field and have the chance to make the first exploration of lava tube cave in this area. The Tengchong volcanic district is located in southern China near the border with Burma (Myanmar). (Fig.3). Tens of volcanoes and ca 9000 km2 volcanic rock, mainly formed in Quaternary, are located in the Tengchong basin in the north of Teng-Liang graben. The Tengchong area contains 3 main volcanoes of Holocene age, Dayingshan, Maanshan, and possibly Heikongshan, plus 65 older volcanoes and cones. Major volcanic rocks are basalt, dacite welded tuff, basaltic trachyandesite and trachyandesite. All of them belong to a high-potassium calc-alkaline volcanic suite. Volcanic eruptions in this region can be roughly divided into at least four stages or swarms: late Miocene–Pliocene basalt and olivine-basalt volcanic rocks (5.5–4.0 and 3.8–0.9Ma) and Pleistocene acid rocks (0.8–0.1Ma); late Pleistocene– Holocene basalts and intermediate-acid rocks such as andesites (0.1– 0.01Ma) (Mu et al., 1987; Ji, 1998; Li et al., 1999; Wang et al., 1999). The chemistry analise of the rocks show that from Pliocene–Pleistocene to Holocene, K2O content increases in the volcanic rocks from 1.5% to 3.65%, but MgO content decreases from 5.91% to 3.04% (Fan et al.,1999). The Tengchong volcanic component has high Al2O3 and K2O, but low TiO2 . On the diagram of K2O–SiO2, it belongs to high-potassium basalt and andesite, as well, in the Log –Log diagram, it drops into the island-arc domain (Zhao & Chen, 1992). Nd–Sr isotopic and micro- element analysis indicates that the main-series rocks are sourced from metasomatic mantle eclogite and pyrolite (Zhu et al., 1983). Basalts and andesitic basalts are characterized by high 87Sr/86Sr ratio (0.7057–0.7081), low _Nd values (ε1.1 to ε5.7), and particularly high —208Pb/206Pb ratios (1.08–1.12) (Chen et al., 2002).

Djin Fu Dong Lava Tube Cave Djin Dong is a lava tube cave, formed by Pleistocene basaltic-andesitic lava flow with age 0.21 ± 0.12 Ma . It is located 5.6 km W-NW from Tengchong town and 0,350 km NE from stone kibble factory, located in (Teng Chong Xian neighborhood) on the right side of the provincial road № 317. The entrance is situated at alt. 1642 m in the middle of the vegetable field 1.2 km west from the massif of a proto volcano. WGS Coordinates: N25.03170 E98.43969 (Fig.4) The main direction of the cave development is W – NE, so the gallery followed the way of the lava, coming up form the volcano. The entrance is elliptic (6.5 x 4.5 m) and vertical. After a drop of 2.5 m the cave branches into two directions E-NE, where the passage is going upward and W - which development is downwards. The length of the law grade passage is 210 m and its depth is – 24.3 m. The scandent branch is 521.10 m long with a depth of + 69.8. The main form of the gallery is oval (Fig.5) , but in some places becomes triangle (Fig.6) with dimensions in the range from 2-5 m width to 1.5 m – 6 m high. The floor of the whole cave is covered by -ba salt blocks, filmed by thick layer of mud and guano. Stalactites made of lava dripped 48 Alexey Zhalov from ceiling. (Fig.7).A lot of them are located in the entrance part of the cave. All of them are small, average length 3 cm. These are formed when the secondary lava flowing into the cave is suddenly cooled. The water slightly enriched in CO2 dribble from some fractures in the ceiling, form calcite speleothemes. (Fig.8). Probably they are as a result from solution of surficial deposits probably of sand. The calcite speleothems in the cave includes flowstones, centimetric stalactite embrys , stalagmites, minisiters . It is wet and hot (temperature in the scandent passage is 15,3°C and in downwards one is 1-2°C lower. Total length: 742.1; Depth: 94.1 (-24.3); +69.8 m.

Biospeleological studies Boyan Petrov from National Museum of Natural History explored all objects from biospeleological point of view, respectively, had collected a considerable zoological material. He carried out research on the species composition of bats in all visited and explored caves. Preliminary investigation of the collected material showed that it includes a number of probable undescribed troglobites and troglophiles. Generic and even the family identification of many specimens are still pending examination by taxonomists.

Vertebrata Rhinolophus cf. Stheno~ 11 ind., 1 female FA=44.0 mm. Probably the second find in Chine. (Fig.9)

Invertebrate Araneae: 16 ind., 3 species, 1 troglobite? Opiliones: Cyphophthalmi - 1 ind., troglobite? Opiliones: Phalangidae- 1 ind. Chilopoda: Scutigeridae - 3 ind., 1 species, (Fig.10) Collembola: 4-5 ind., 1 species Coleoptera: Carabidae- 1 ind., not a cave dweller. Coleoptera: Pselaphidae- 1 ind. Coleoptera: Staphilinidae- 14 ind. (2 species) Coleoptera: Family indet. - 1 ind., length about 3-4 mm Orthoptera: Aemodogryllinae- 7 ind., > 100 observed at many places in the cave.

Literature Chen, H., Jiang, C., Dong, J., Zheng, Y., Pan, Y., 2003: Three active volcanoes in China and their hazards.- Journal of Asian Earth Sciences, 21, 515–526. Gulden, Bob List of the worlds longest lava tubes http://www.caverbob.com) Liu, J. 1999: Volcanoes of China.- Science Press: Beijing, pp. 215 (in Chinese). DJIN FU DONG IN TENGCHONG – THE LONGEST LAVA TUBE CAVE IN CHINA 49

Liu, R. (Ed),. 2000: Active Volcanoes in China.- China Seismic Press: Beijing, pp. 114 (in Chinese). Wang, F., Zicheng, P., Rixion, Z., Huaiy, H., Liekun, Y., 2006: Petrogenesis and magma residence time of lavas from Tengchong volcanic field (China): Evidence from U series disequilibria and 40 Ar/39 Ar dating.- Geophysics Geosystem G3, 7, 1. Q01002:10.1029/2005GC001023 Wang, Y., Xuemin, Z., Chaosong, J., Haiquan, W., Jinglin, W., 2007: Tectonic controls on the late Miocene–Holocene volcanic eruptions of the Tengchong volcanic field along the southeastern margin of the Tibetan plateau.- Journal of Asian Earth Sciences 30, 375–389. Wood, C. & Haiyan, Z., 2010: Volcanic centres and lava caves in China.- Proceedings of the 14th International Symposium on Vulcanospeleology – Undara, Vulcanic National Park, Qeensland, Australia, August 2010, pp. 123- 131. Zhao, C. H., Chen, T. F., 1992: A discussion on magma-tectonic type of Cenozoic volcanism from Tengchong area (Yunnan Province)—A new type of post-collision arc-volcanism.- Geoscience, 6, 119–129 (in Chinese with English abstract). Zhalov, A., 2011: Spedizione Bulgaro-Cinese a Golingoshan.- Speleologia, 65, 87-88.

Fig. 1: Location of the explored areas from the Golingongshan’2011 speleo expedition. 50 Alexey Zhalov

Fig. 2: The distribution of volcanoes on the territory of China. DJIN FU DONG IN TENGCHONG – THE LONGEST LAVA TUBE CAVE IN CHINA 51

Fig. 3: Spreading of Tengchong volcano rocks. The location of the cave is given in the context of the K-Ar age (Ma) of the rock. (after Wang et.al., 2006 – modified by Zhalov, A). 52 Alexey Zhalov

Fig. 4: Location of the Djin Dong Lava Tube Cave.

Fig. 5: Typical cross section of the cave (Photos: A.Zhalov). DJIN FU DONG IN TENGCHONG – THE LONGEST LAVA TUBE CAVE IN CHINA 53

Fig.6: Typical cross section of the cave (Photos: A.Zhalov).

Fig. 7: Lava stalactites in the cave ceiling (Photo: A.Zhalov). 54 Alexey Zhalov

Fig. 8: Calcite stalactites in the sailing.

Fig. 9: The bat - Rhinolophus cf. Stheno (Photo: B.Petrov). DJIN FU DONG IN TENGCHONG – THE LONGEST LAVA TUBE CAVE IN CHINA 55

Fig. 10: Chilopoda: Scutigeridae (Photo: A.Zhalov). SJEVERNOATLANTSKA OSCILACIJA I NJEN UTICAJ NA PADAVINE NA PROSTORU HERCEGOVAČKOG KRŠA U PERIODU 2000 – 2011 GODINE NORTH-ATLANTIC OSCILLATION AND ITS IMPACT ON THE PRECIPITATION IN THE AREA OF HERZEGOVINA KARST 2000 – 2011

Bakir Krajinović1

Sažetak Sjevernoatlantska oscilacija (NAO) je jedan od najznačajnijih klimatskih faktora na sjevernoj hemisferi. Uticaj ovog fenomena osjeća se od istočnih obala Sjeverne Amerike do centralnog Sibira i od sjevernog pola do suptropskog regiona na sjevernoj polulopti. Značajan uticaj ima i na klimu Balkanskog poluotoka. Na ovom prostoru NAO ima najjači uticaj u toku zimskih mjeseci. Padavinski režim Hercegovine je karakterističan za mediteransku i izmijenjeno mediteransku klimu. Kako je ovaj prostor najizloženiji vjetrovima južnog kvadranta tako i padavine dolaze sa tim zračnim strujanjima. Klimatske promjene koje su evidentne imaju značajan uticaj na okolinu, pogotov na krški reljef koji je građen od krečnjaka i dolomita. Klimatske promjene utiču na povećanu poroznost krša, a ekstremne promjene u padaviskom režimu kao i u temperaturnom režimu direktno utiču na promjene tla kao i biljnog i životinjskog svijeta hercegovačkog krša. Analiza klime i klimatskih promjena na području Hercegovine od velike je važnosti za analizu promjena krša i krškog reljefa ovog područja kao i promjene osjetljivog biljnog i životinjskog svijeta kako podzemnog tako i nadzemnog. Ključne riječi: Sjevernoatlantska oscilacija, padavine, hercegovački krš, Hercegovina.

Summary North Atlantic Oscillation (NAO) is one of the most important climatic factors on the northern hemisphere. NAO influence felt from the eastern coast of North America to the central Siberia and from the North Pole to the subtropical regions of the northern hemisphere. This phenomenon has significant impact on the climate of the Balkan Peninsula. In this area the NAO has the strongest influence in the winter months. Precipitation regime in the Herzegovina is characteristic for the Mediterranean and the Sub-Mediterranean climates. This area is most exposed to the winds of the southern quadrant and rainfall come with those winds in Herzegovina.

1 Federalni hidrometeorološki zavod, Sarajevo, BiH, E-mails: [email protected], [email protected] SJEVERNOATLANTSKA OSCILACIJA I NJEN UTICAJ NA PADAVINE NA... 57

Climate change is evident and those changes have a significant impact on the environment, especially the karst relief that is mainly composed of limestone and dolomite. Climate change is affecting the increased porosity of karst, and extreme changes in precipitations regime as well as changes in temperature regime have directly affect to the soil, plant and animal life of Herzegovina karst region. Analysis of climate and climate changes on this territory is of great importance for the analysis of changes in karst. Keywords: North Atlantic Oscillation, precipitation, herzegovina karst region, Herzegovina.

Uvod Područje hercegovačkog krša građeno je od vrlo poroznih stijena koje se razlažu fizičkim i hemijskim putem. Na ove procese utiču i padavine, svojim intenzitetom i količinom. Područje Hercegovine ima jedinstvene klimatske prilike. Mediteransku klimu u primorju i u dolini Neretve do pred Mostar, a izmijenjenu mediteransku klimu ima veliki dio Hercegovine, dok samo manji dio Hercegovine ima izmijenjeno kontinentalnu klimu. Karakteristike ovih klimatskih tipova jesu visoke temperature i manja količina padavina u ljetnim mjesecima. Klimatski faktor koji ima najveći uticaj na količinu padavina na području vanjskih Dinarida je NAO. Međutim, NAO nije jedini faktor koji utiče na količi- nu padavina na prostoru Hercegovine, to su još, pravac pružanja i visina Dinarida, Jadransko more, centri visokog i niskog vazdušnog pritiska odnosno vjetrovi sa svojim pravcem i jačinom kao i ostali klimatski faktori i modifikatori. Kako je NAO jedan od najznačajnijih faktora u ovom radu biće ukazano na povezanost količine padavina na prostoru vanjskih Dinarida, odnosno prostora hercegovačkog krša i indeksa Sjevernoatlanske oscilacije (NAOI). Globalna cirkulacija atmosfere ukazuje na vrijednosti i trendove padavina na reginolnoj razini (López-Moreno et al., 2011). Od svih tih procesa NAO je jedan od najdominantnijih globalnih klimatskih faktora koji utiču na količinu padavina na prostoru hercegovačkog krša. NAO se odlikuje sa tzv „spetial dipole“, sa anomalijom centara atmosferskog pritska iznad Azora i Islanda (Hurrell, 1995). Razlika u pritiscima barometarskih polja Azora i Islanda uzrokuje kretanje zapadnih vjetrova iznad Atlantika koji se kreću prema Evropi i kako gradijent atmosferskog pritiska oscilira tako i količina padavina u Evropi varira. Ovaj fenomen od velike je važnosti za vremenske uslove i klimu iznad cijelog sjevernoatlasnkog regiona: sa zapadnim vjetrovima vlažan zrak dolazi sa Atlantika iznad Evrope i direktno utiče na temperaturu i padavine, posebno u vrijeme zime na sjevernoj zemljinoj hemisferi od decembra do marta (Bachmann, 2007.). Na globalnoj razini region Mediterana vjerovatno je jedan od najranjivi- jih regiona na sve prisutnije klimatske promjene, gdje promjene u temperatu- ri i padavinama direktno utiču na proticaj rijeka ovog područja (López-Moreno et al., 2011). Povećavanje koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi može 58 Bakir Krajinović uzrokovati intenzivnije, geografski šire promjene uticaja NAO na klimu (Osborn, 2004.). Promjene u količini padavina u Hercegovini sve su prisutnije i očitije, na što ukazuje linearni trend suma padavina. Na ovaj način očigledan je uticaj klimatskih promjena na ovom području (Krajinović, 2012). . NAO najviše utiče na padavine u zimskom periodu, kako područje Hercegovine prima najviše padavina u ovom periodu to je i značaj NAO daleko izraženiji za ovo područje. Glavni cilj ovog rada je ustanoviti veze između padavina na prostoru hercegovačkog krša i NOAI, ali i upozoriti na sve prisutnije promjene vremenskih uslova. Ove promjene utiču na sve geosfere, a kako je to područje karakteristično po osjetljivosti svih tih geosfera, to je i razlog ovog upozorenja svima na prisustvo nezaustavljivog procesa promjene klime.

Podaci i metode Podaci o NAOI su preuzeti sa http://www.cru.uea.ac.uk/cru/data/nao/nao.dat (08.10.2012.). To su podaci o mjesečnim vrijednostima ovog indexa za ispitivani period. Podaci o količinama padavina preuzeti su od Federalnog hidrometeorološkog zavoda Bosne i Hercegovine. Za analizu meteoroloških podataka uzete su dvije reprezentativne glavne mete- orološke stanice, Mostar i Livno (Tabela 1.). Metode obrade podataka su prije svega statističke, međutim analiza i sinteza su metode koje dominiraju u ovom radu.

Tabela 1. Meteorološke stanice na području hercegovačkog krša sa kojih su korišteni podaci o količinama padavina. Geografske koordinate Naziv meteoroloških stanica Tip stanice Nadmorska visina izražene u step., min. i sec. (°,´,˝) Lat. 43° 49´ 22˝ LIVNO GMS 724 Lon. 17° 0´ 4˝ Lat. 43° 21´ 1˝ MOSTAR GMS 99 Lon. 17° 47´ 38˝ Izvor: Federalni hidrometeorološki zavod, sektor primjenjene meteorologije, odsjek za klimatska istraživanja i studije.

Analiza padavina na području hercegovačkog krša u period 2000 – 2011 Mediteranska i izmjenjene mediteranska klima na području hercegovačkog krša odlikuje se sa toplim ljetima u južnijim krajevima, odnosno umjereno toplim ljetima u nešto sjevernijim područijima kao i sušnim ljetnim periodom. Maksimum padavina na ovom prostoru karektarističan je za kraj jeseni i početak zime odnosno za mjese- ce oktobar, novembar i decembar (Graf. 1.). Kako vidimo sa grafikona 1. područje hercegovačkog krša odlikuje se minimumom padavina u ljetnim mjesecima juni, juli i avgust. Sume padavine u ovom period SJEVERNOATLANTSKA OSCILACIJA I NJEN UTICAJ NA PADAVINE NA... 59

Grafikon 1. Mjesečne količine padavina za Mostar i Livno u period 2000 – 2011 godine. Izvor: Federalni hidrometeorološki zavod, sektor primjenjene meteorologije, odsjek za klimatska istraživanja i studije. se kreću oko 65 mm po mjesecu. Maksimum padavina ovo područje ima u period oktobar, novembar i decembar. Količina padavina u ovom period se kreće oko 150 mm mjesečno. Ovdje treba istaći da je količina padavina za Mostar nešto veća u odnosu na količinu padavina za MS Livno. Analizom podatka za meteorološke stanice Mostar i Livno o broju dana sa različitim količinama padavina možemo zaključiti da se broj dana sa padavinama povećava. Uzevši broj dana sa dnevnom količinom padavina većom od 1,0mm mo- žemo zaključiti da se na obje stanice taj broj povećao od 2000 do 2011 godine. Nešto veće povećanje padavina sa dnevnom količinom od 1,0mm ima Livno u odnosu na Mostar. Karakteristika 2010 i 2011 godine jest da se drastično povećao broj dana sa dnevnom količinom padavina od 0,1mm u odnosu na protekle godine, ali ako pogledamo 2011. godinu broj dana sa količinom padavina (>1,0mm, >10,0mm i 20,0mm) drastično je smanjen u odnosu na prethodne godine. Linearni trend ukazuje da se broj dana sa padavinama povećava u ispitivanom periodu, s tim da se daleko više poveća broj dana sa manjim količinama padavina od broja dana sa većim količinama padavina (Graf. 2.). Na godišnjem nivou količina padavina na području hercegovačkog krša kreće se oko 1400 mm u Mostaru, a u Livnu oko 1100 mm. Međutim, kako vidimo na grafikonu 3. količina padavina u ispitivanom period kretala se u Mostaru od 880 mm 2011. godine do 2500 mm 2010. godine. Količina padavina na meteorološkoj stanici Livno kretala se od 800 mm 2011. godine do 1750 mm 2010. godine. Kako vidimo na primjeru najmanjih i najvećih godišnjih suma padavina (2010. i 2011.) klimatske promjene su sve očitije, sve prisutnije i očigledno se mogu primi- jetiti na najjednostavnijim primjerima. 60 Bakir Krajinović

Grafikon 2. Broj dan sa količinom padavina od 0,1 mm do 20,00 mm u periodu od 2000-2011 godine. Izvor: Federalni hidrometeorološki zavod, sektor primjenjene meteorologije, odsjek za klimatska istraživanja i studije.

Grafikon 3. Godišnje sume padavina i linearni trend suma padavina za Mostar i Livno u period 2000 – 2011 godine. Izvor: Federalni hidrometeorološki zavod, sektor primjenjene meteorologije, odsjek za klimatska istraživanja i studije.

Količina padavina zavisno od kraja u BiH pokazuje minimalne promjene u prethodnih 100 godina od najviše +/- 5 %, s tim što je u središnjem planinskom pojasu prisutan trend povećanja količina kišnih padavina, dok je u jugozapadnom i sjevernom i sjeveroistočnom dijelu zemlje prisutan trend smanjenja, ali postoji razli- čit trend po sezonama. Najveći dio BiH pokazuje negativan trend tokom proljeća i ljeta, dok je zabilježen porast kišnih padavina tokom zimske polovine godine. Poseban problem u vezi sa ovim trendom predstavlja trend opadanja snježnog pokrivača u zimskom periodu, što smanjuje akumulaciju vode u planinskom dijelu. Sve to ukazuje na ozbiljan deficit vode u proljetnoj i ljetnoj sezoni, koji se već sada osjeća. Godišnji deficit kišnih padavina u jugoistočnom dijelu FBiH (Mostar – 9,1%), (Vukmir et al., 2009). Što se toga tiče, postoji posebna zabrinutost za trend snježnog pokrivača koji opada u zimskom periodu, što smanjuje akumulaciju vode SJEVERNOATLANTSKA OSCILACIJA I NJEN UTICAJ NA PADAVINE NA... 61

Slika 1. Geografska raspodjela godišnjih suma padavina u Bosni i Hercegovini za period 2001-2010 godine. Izvor: Krajinović (2012). u planinskim dijelovima. Ovi faktori ukazuju na ozbiljan deficit vode u proljetnim i ljetnim sezonama, što se već osjeti. Uočena je sve veća promjenljivost vremena u svim sezonama i ona uključuje brze izmjene kraćih perioda (pet do deset dana) ekstremno hladnih i toplih vremenskih uslova, tzv. toplih i hladnih valova, i perioda sa ekstremno velikim kišnim padavinama, kao i sušama. Te izmjene su često praćene i jakim vjetrovima, premda se mora napomenuti da su vrijednosti brzina vjetra još uvijek manje nego u drugim djelovima svijeta, kao i štete koje izazivaju. Ovako povećane oscilacije temperature i kišne padavina dovode do povećanja intenziteta i učestalosti vremenskih nepogo- da praćenih pljuskom kiše, nerijetko i gradom. Uočena je izuzetna promjenljivost vremena u kratkim vremenskim intervalima i na malom prostoru, te pogoršanje bi- ometeoroloških prilika, kao i evidentne posljedice na poljoprivredu, vodoprivredu, elektroprivredu i ljudsko zdravlje (Vukmir et al., 2009). Zbog gore pomenutih faktora, očekuje se da će se trajanje suhih perioda, uče- stalost poplava od bujica i intenzitet erozije tla povećati tokom sljedećeg vijeka. Pored toga, povećanje se očekuje u pojavi grada, oluja, munja i maksimalne brzine vjetra, koji mogu predstavljati prijetnje svim oblicima ljudske aktivnosti (Vukmir et al., 2009). 62 Bakir Krajinović

Analiza vrijednosti Indeksa sjevernoatlanske oscilacije u periodu 2000-2011 godine Sjevernoatlantska oscilacija (NAO – North Atlantic Oscillation) je klimatski fenomen koji se javlja u sjevernom Atlantiku, a odnosi se na kolebanje intenziteta islan- dskog minimuma (područja niskog pritiska zraka iznad Islanda) i azorskog maksimuma (područja visokog pritiska zraka iznad Azorskih ostrva). Ta dva barička sistema imaju direktan uticaj na vrijeme i klimu u Europi, pa tako i na klimu i vrijeme hercegovačkog krša. Sjevernoatlantska oscilacija odlikuje se sa dva suprotna stanja. Prvo stanje, odnosno pozitivni NAO indeks, javlja se kada je izražen azorski maksimum ali i islandski minimum (slika 2.). Drugo stanje, negativni NAO indeks, ka- rakterizira slabo izražen azorski maksimum ali i slab islandski minimum (slika 2.).

Grafikon 4.: Indeks Sjevernoatlanske oscilacije u periodu 2000. – 2011. godine Izvor: http://www.cpc.ncep.noaa.gov/products/precip/CWlink/pna/norm.nao.monthly.b5001.current.ascii.table (09.10.2012)

Slika 2.: Grafički prikaz pozitivne i negativne faze sjevernoatlanske oscilacije i njen uticaj na područje južne Evrope odnosno na područje Mediterana Izvor: http://apollo.lsc.vsc.edu/classes/met130/notes/chapter10/nao.html (09.10.2012). SJEVERNOATLANTSKA OSCILACIJA I NJEN UTICAJ NA PADAVINE NA... 63

Ovisno o intenzitetima navedenih baričkih sistema, odnosno o NAO indeksu, zavisi jačina zapadnih vjetrova koji pušu preko Atlantika prema Europi, a o zapadnim vjetrovima pak zavise kretanja ciklona koje dolaze u naše krajeve. U prvom slučaju, pri pozitivnom NAO indeksu, kada imamo jaku azorsku anticiklonu i jaku islandsku ciklonu, staza najjačih zapadnih vjetrova nalazi se znatno sjevernije od naših krajeva. Zbog toga je tada vrijeme u sjevernoj Europi promjenljivo, svježe, če- sto i kišovito, a na geografskim širinama našeg područja suho i iznadprosječno toplo. U drugom slučaju, pri negativnom NAO indeksu, kada su azorska anticiklona i islandska ciklona slabi, zapadni vjetrovi se spuštaju prema našim geografskim širi- nama i donose učestale prodore s Atlantika. Zbog toga je tada vrijeme u većem dijelu Europe, osobito na Mediteranu, promjenljivo te iznadprosječno kišovito. Pozitivni i negativni NAO indeksi se kroz određena razdoblja smjenjuju, no u nekom periodu jedan od indeksa može dominirati.

Grafikon 5.: Prosječne mjesečne vrijednosti NAOI za period 2000-2011 godine i linearni trend mjesečnih vrijednosti NAOI

Srednje vrijednosti NAOI za ispitivani vremenski period ukazuju na pozitivne vrijednosti tokom početka godine (januara, februar, mart i april) dok ostatak godine ima negativne srednje vrijednosti NAOI (Graf. 5.). Ovakve vrijednosti ukazuju da se količina padavina početkom godine znatno smanjila dok je količina padavina u zimskom periodu znatno porasla. Ovo stanje sjevernoatlasnske oscilacije uzrokuje hladnije i vlažnije zime na prostoru hercegovačkog krša (Graf. 5.).

Korelacija između NAOI i količine padavina na prostoru hercegovačkog krša Korelacija predstavlja međusobnu povezanost između različitih pojava predstavlje- nih vrijednostima dvaju varijabli. Pri tome povezanost znači da je vrijednost jedne varijable moguće sa određenom vjerovatnoćom predvidjeti na osnovi saznanja o vrijednosti druge varijable. Promjena vrijednosti jedne varijable utiče na promjenu vrijednosti druge varijable. Varijabla koja svojom vrijednošću utiče na drugu varija- blu naziva se neovisna varijabla. Varijabla na koju se utiče naziva se ovisna varijabla. U našem slučaju neovisna varijabla bi bio indeks NAO, a zavisna varijabla količina 64 Bakir Krajinović padavina na prostoru hercegovačkog krša. Ponovo treba naglasiti da je NAO samo jedan u nizu od faktora koji utiču na količinu padavina i treba ga posmatrati u kombinaciji sa drugim globalnim klimatskim faktorima.

Grafikon 7.: Koeficijent korelacije između količine padavina u Mostaru i Livnu za ispitivani period.

Korelacija između količine padavina u Mostaru i Livnu je relativno visoka što ukazuje na istovjetne faktore koji utiču na padavine jednog i drugog područja. Razlike u količini padavina za ove dvije meteorološke stanice uzrokovana je razli- kom u nadmorskoj visini i geomorfološkim faktorima, odnosno reljefu ta dva pod- ručja. Koeficijent korelacije padavina u Mostaru i Livnu kreće se od 0,6 (2002, 2007.) do vrlo visoke vrijednosti iznad 0,8 za (2000, 2001, 2003, 2004, 2008. godinu).

Grafikon 8.: Koeficijent korelacije između količine padavina i NAOI u Mostaru i Livnu za ispitivani period.

Padavine na prostoru hercegovačkog krša i NAOI imaju odnos takav da kada je NAOI u negativnoj fazi količina padavina se povećava, a kada je NAOI u pozitivnoj fazi količina padavina na prostoru Hercegovine je manja. Kada je NAOI negativan, zapadni vjetrovi koji pušu sa Atlantika su u visini naše geografske širine tako da u ove prostore donose obilje padavina. SJEVERNOATLANTSKA OSCILACIJA I NJEN UTICAJ NA PADAVINE NA... 65

Grafikon 9: Korelacija NAOI i količine padavina za Mostar i Livno u odnosu na anomaliju padavina za iste stanice u periodu 2000-2011 godine.

Zaključak Raspored padavina uslovljen je velikim brojem faktora. Globalni faktori koji utiču na kruženje toplih i hladnih kao i suhih i vlažnih vazdušnih masa su najvažniji faktor u geografskom rasporedu količine padavina. NAO je jedan od najvažnijih globalnih faktora koji utiče na raspored padavina na prostorima hercegovačkog krša. Sa svojim fazama NAO utiče na pomjeranje vlažnih i toplih vazdušnih masa sa Atlantika na evropsko kopno. Upravo u zavisnosti od faze NAO količina padavina se povećava ili smanjuje na prostoru Hercegovine. Dakle kada imamo negativnu fazu NAO, odnosno kada su vrijednosti NAOI negativne, padavine se izlučuju u većim količinama na prostoru Hercegovine. Razumijevanje NAO uslovit će i bolju prognozu za padavine kao i druge meteorološke parametre i pojave. Klimatske promjene su uslovljene prirodnim procesima odnosno prirodnim klimatskim fluktuacijama (izmjene toplih i hladnih perioda), ubrzane su negativnim djelovanjem čovjeka na atmosferu. Povećenje svjetske populacije, ovisnost čovje- čanstva o fosilnom gorivu kao i drugim neekološkim izvorima energije uslovili su uništavanje ozonskog omotača kao i povećanje udjela stakleničkih plinova u atmosferi. Kombinacijom prirodnih i antropogenih uticaja na klimu već su očigledni na svakom dijelu planete, pa tako i na prostoru hercegovačkog krša. Svjedoci smo ekstremno visokih snježnih padavina 2012. godine u Mostaru kao i ekstremne suše u ljetnom periodi 2012. godine. Ovo je samo jedan primjer klimatskih promjena na prostoru Hercegovine. Krš, krški reljefni oblici (podzemni i nadzemni), jedinstven biljni i životinjski svijet, kao i poljopoprivreda ovog kraja sve će više biti izloženiji negativnom uticaju klimatskih promjena. Klimatske promjene će se ogledati kroz sve veće pojave poplava, ekstremnih vrijednosti visokih i niskih temeperatura, dugih sušnih perioda koji uslovljavaju pojavu požara, sve će biti izraženiji prisutniji na ovom području. Spoznaja i razumijevanje izmijenjenih klimatskih prilika na ovom području doprinijet će bržoj adaptaciji na sve promjene klime kao i svih drugih sfera života ovisnih o klimi. Priprema stanovništva na sve veće mogućnosti od prirodnih nepo- goda izazvanih promjenama klime smanjit će štete uzrokovane tim nepogodama. 66 Bakir Krajinović

Ova upozorenja odnose se i na istraživače koji se bave kršom, krškim reljefom, florom i faunom krša kao i drugih geosfera ovog područja. S tim u vezi u nadi smo da će ovaj rad potaknuti brže i intenzivnije istraživanje tog područja.

Literatura Bachmann, N., 2007: The North Atlantic Oscillation (NAO) : Research, mechanisms and future outlook.- Termpaper Writing for MSc Biogeochemistry and pollutant dynamics, ETH, str 17, Zurich, dostupno na: http://www.up.ethz.ch/education/term_paper/termpaper_hs07/ BACHMANN_rev_termpaper_hs07.pdf. Hurrell, J. W., 1995: Decadal trends in the North Atlantic Oscillation and relationships to regional temperature and precipitation.- Science, 269, 5224, 676-679. Krajinović, B., 2012: Analysis of precipitation and the values of the linear trend of precipitation in the area of Dinarides of Bosnia and Herzegovina for the period 2001 – 2010.- BALWOIS 2012, Ohrid, 28. 5. - 2. 6. 2012., rad je dostupan na: http://ocs.balwois.com/index.php?conference=BALWOIS&schedConf=BW2012&page=pap er&op=view&path[]=331&path[]=48 Lopez-Moreno, J. I., Vicente-Serrano, S. M., Moran-Tejeda, E., Lorenzo-Lacruz, J., Kenawy, A., Beniston, M., 2011: Effects of the North Atlantic Oscillation (NAO) on combined temperature and precipitation winter modes in the Mediterranean mountains: Observed relationship and projections for the 21st century.- Global and Planetary Change, 77, 1-2, 62-76. Osborn, T. J., 2004:. Simulating the winter North Atlantic Oscillation: the roles of internal variability and greenhouse gas forcing.- Climate Dynamics, 22, 605–623. Vukmir et al., 2009: Initial national communication (INC) of Bosnia and Herzegovina under the United Nations Framework Convention on Climation Change (UNFCCC).- Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, str. 194, Banja Luka. MAGNETIC SUSCEPTIBILITY MEASURED IN SEDIMENTS OF CLEAN KARSTIC AND FLYSCH RIVERS OF CROATIA AND SLOVENIA MAGNETSKA SUSCEPTIBILINOST MJERENA U SEDIMENTIMA ČISTIH KRŠKIH I FLIŠNIH RIJEKA HRVATSKE I SLOVENIJE

Stanislav Frančišković-Bilinski1, Robert Scholger2, Halka Bilinski1 and Darko Tibljaš3*1

Abstract The aim of the present work was to perform preliminary measurements of the low-field magnetic susceptibility (MS) of sediments from several Croatian and Slovenian rivers and to find its connections with their chemical and mineralogical composition, as well as with possible anthropogenic influence. MS measurements are a new and promising fast and simple method, which could serve as a proxy for preliminary estimation of pollution in different environmental systems. As far we know it is the first time applied in the studied region. Investigated rivers are predominantly clean rivers from Croatian and Slovenian karstic and flysch areas, which belong to both Adriatic and Black Sea watersheds: Dragonja, Mirna, Raša, Rižana, Reka, Rak, Cerknišnica, Unec and Ljubljanica. It was assumed that due to their unpolluted status they could serve as a database to obtain a natural MS background for this region. For comparison with them, some rivers and a lake from the Celje old metallurgic industrial area (Slovenia) were also investigated: Savinja, Hudinja, Voglajna and Slivniško Lake. They are a sub-basin of the Sava River drainage basin. Sediments of the clean karstic and flysch rivers showed extremely low MS values, with Mass susceptibility values ranging from 0.5E-07 to 5.11E-07 and IRM values ranging from 0.7 to 7.88 A/m. In the Celje industrial area river sediments showed much higher MS values, with Mass susceptibility values ranging from 1.31E-07 to 38.3E-07 and IRM values ranging from 0.91 to 100.42 A/m. Semiquantitative determination of relations between grain-size and concentration of magnetite was performed using Thompson-Oldfield method. Our earlier research of Celje area described in details toxic contamination of river sediments with following toxic metals for which are given their maximal measured values: Zn (1040 µgg-1), Cd (7 µgg-1), Cu (138 µgg-1), Ni (82 µgg-1), Pb (133 µgg-1), Ag (3 µgg-1), Hg (1086 ngg-1) and As (30 µgg-1).

* 1Institute «Ruđer Bošković», Division for marine and environmental research, POB 180, 10002 Zagreb, Croatia, Corresponding author, E-mail: [email protected]; Phone: +385 1 4561081; Fax: +385 1 4680242 2 Montanuniversität Leoben, Department of applied geosciences and geophysics, Peter-Tunner-Straße 25, 8700 Leoben, Austria 3 University of Zagreb, Faculty of Science, Department of Geology, Institute of Mineralogy and Petrology, Horvato- vac 95, 10000 Zagreb, Croatia 68 Stanislav Frančišković-Bilinski, Robert Scholger, Halka Bilinski, Darko Tibljaš

Highest MS value is measured in Voglajna River at Teharje-Štore, the point which showed significant number of anomalies of toxic metals in our earlier research. XRD mineralogical analysis showed that sediments of Celje area have mostly quartz as major mineral, with relatively small amount of carbonate minerals, while in sediments of karstic rivers carbonate minerals prevail. In the present paper we discuss possible connections between measured MS values in sediments and particular metals, as well as with the mineralogical composition of sediments. Keywords: karstic and flysch rivers; Croatia; Slovenia; magnetic susceptibility; trace elements; sediments; mineralogy; anthropogenic influence

Sažetak Cilj ovoga rada je provesti preliminarna mjerenja magnetske susceptibilinosti niskoga polja (MS) sedimenata nekoliko rijeka Hrvatske i Slovenije i utvrditi njezinu povezanost s kemij- skim i mineraloškim sastavom, kao i s mogućim antropogenim utjecajem. Mjerenja MS su nova i obećavajuća, brza i jednostavna metoda, koja može poslužiti umjesto drugih metoda za preliminarnu procjenu zagađenja u različitim okolišnim sustavima. Koliko nam je pozna- to, ova metoda je po prvi puta primijenjena u istraživanom području. Istraživane rijeke su pretežno čiste rijeke iz krških i flišnih područja Hrvatske i Slovenije, koje pripadaju slivovima Jadranskog i Crnog mora: Dragonja, Mirna, Raša, Rižana, Reka, Rak, Cerknišnica, Unec i Ljubljanica. Pretpostavlja se da s obzirom na njihov nezagađen status one mogu poslužiti kao baza podataka iz koje se može dobiti prirodne pozadinske vrijednosti MS za ovu regiju. Za usporedbu s njima uzete su i neke rijeke i jedno jezero iz industrijskog područja Celja (Slovenija), koje predstavlja staro metalurško područje: Savinja, Hudinja, Voglajna i Slivniško Jezero. Oni predstavljaju pod-bazen drenažnog bazena rijeke Save. Sedimenti čistih krških i fliških rijeka pokazali su izuzetno niske MS vrijednosti, s vrijednostima masenog susceptibiliteta u rasponu od 0.5E-07 do 5.11E-07 i IRM vrijednosti u rasponu od 0.7 do 7.88 A/m. U industrijskom području Celja riječni sedimenti su pokazali znatno više MS vrijednosti, s vrijednostima masenog susceptibiliteta u rasponu od 1.31E-07 do 38.3E-07 i IRM vrijednosti u rasponu od 0.91 do 100.42 A/m. Provedeno je i semikvantitativno određivanje relacije izme- đu veličine zrna i koncentracije magnetita po Thompson-Oldfield-ovoj metodi. Naša ranija istraživanja područja Celja detaljno su opisala toksičnu kontaminaciju riječnih sedimenata sa slijedećim toksičnim metalima, za koje su navedene maksimalne izmjerene vrijednosti: Zn (1040 µgg-1), Cd (7 µgg-1), Cu (138 µgg-1), Ni (82 µgg-1), Pb (133 µgg-1), Ag (3 µgg-1), Hg (1086 ngg-1) i As (30 µgg-1). Najviša vrijednost MS je izmjerena u rijeci Voglajni kod Teharja-Štora, na točki koja je u našim ranijim istraživanjima pokazala značajan broj anomalija toksičnih metala. XRD mineraloška analiza pokazala je da sedimenti područja Celja pretežno imaju kvarc kao glavni mineral s relativno malim udjelom karbonatnih minerala, dok u sedimentima krških rijeka prevladavaju karbonatni minerali. U ovom radu se raspravljaju moguće veze između izmjerenih MS vrijednosti u sedimentima i pojedinih metala, kao i s mineraloškim sastavom sedimenata. Ključne riječi: krške i flišne rijeke; Hrvatska; Slovenija; magnetska susceptibilinost; elementi u tragovima. MAGNETIC SUSCEPTIBILITY MEASURED IN SEDIMENTS OF CLEAN KARSTIC AND... 69

1. Introduction Magnetic susceptibility is a degree of magnetization of some material as respond to applied magnetic field. Method of determining of volume susceptibility is a cheap and fast method and it is possible to use it as an indicator of anthropogenic contamination with some metals. Development of application of magnetic measurements in environmental research begun inchoate in the second half of 8th and in 9th decades of 20th century. Investigation of application of this method to sediments was initiated by Thompson and Oldfield (1986) and the whole series of authors is using it for different investigations in geosciences. Shortly after that, one of the main research themes become application of magnetic measurements as a replacement for expensive and complicated chemical analyses in contamination research (Oldfield et al., 1985; Hay et al., 1997; Heller et al., 1998; Scholger, 1998; Plater et al., 1998; Kapička et al., 1999). More investigations have showed that a significant correlation exists between distribution of magnetic particles and distribution of heavy metals around the industrial areas (Strzyszcz, 1993; Strzyszcz et al., 1996 and Heller et al., 1998). Those investigations, performed in industrial areas of Poland, have also shown that distribution of magnetic susceptibility is closely connected with sedimentation of industrial dust and that magnetic measurements could be used as a method for detection of presence of heavy metals in soils. In the area of Leoben (Austria) a similar investigation was performed by Hanesch and Scholger (2002). The most detailed overview of magnetic monitoring methods in pollutant research was given by Petrovský and Ellwood (1999). Majority of those, but also of other authors, are in accordance with the conclusion that this method is promising and confident for identification of polluted areas. Because this method is fast and cheap, using it is possible to handle a dense network of sampling points and later on the basis of constructed magnetic susceptibility maps to determine most important points on which chemical analyses will also be performed. This all cuts significantly the costs of mapping of heavy metals in the environment and contributes significantly to the quality of environmental research. Until recently, magnetic susceptibility measurements have not been used in Croatia with the purpose of environmental quality assessment. First such measurements in Croatia have been performed by Frančišković-Bilinski (2008) on the samples from Kupa River watershed. The area with highest values of magnetic susceptibility was found to be lower flow of Mrežnica River. It was shown that this anomaly originates from uncareful coal burning products disposal. Preliminary measurements have also shown increased values of magnetic susceptibility in the upper flow of Dobra River and these investigations are ongoing in collaboration with scientists from Austria and Czech Republic. The aim of the present work was to perform preliminary measurements of the low-field magnetic susceptibility (MS) of sediments from several Croatian and Slovenian rivers and to find its connections with their chemical and mineralogical 70 Stanislav Frančišković-Bilinski, Robert Scholger, Halka Bilinski, Darko Tibljaš composition, as well as with possible anthropogenic influence. Results of performed measurements could serve as a database to obtain a natural MS background for the studied region.

2. Study area Study area is presented in Figure 1. Investigated rivers are predominantly clean rivers from Croatian and Slovenian karstic and flysch areas, which belong to both Adriatic and Black Sea watersheds: Dragonja, Mirna, Raša, Rižana, Reka, Rak, Cerknišnica, Unec and Ljubljanica. It was assumed that due to their unpolluted status they could serve as a database to obtain a natural MS background for this region. For comparison with them, some rivers and a lake from the Celje old metallurgic industrial area (Slovenia) were also investigated: Savinja, Hudinja, Voglajna and Slivniško Lake. They are a sub-basin of the Sava River drainage basin.

3. Sampling, sample preparation and experimental methods Sampling of 57 stream sediments from Croatian and Slovenian rivers was performed during three years (2001-2003), within bilateral project Croatia-Slovenia, which studied geochemistry and mineralogy of river sediments. Sediments were air dried and dry sieved (standard sieves, Fritsch, Germany). Sieved samples were pulverized using a mortar grinder Pulverisette 2 (Fritsch, Germany). Samples were used for different purposes within the mentioned project and rest of samples was stored for possible further research in the future. For measurements of mass susceptibility (χ in m3/ kg), samples were placed in a standard cylindrical sample container (10 cm3) and weighed. Multifunction kappa- bridge MFK1-FA (AGICO, Brno, Czech Republic, Field 200 A/m, Frequency 976 Hz) was used. The procedure was earlier described in Hanesch et al. (2003). A direct magnetic field of 1T was introduced, using a Pulse Magnetizer Model 660 (2G Enterprises, Ca, USA). After magnetisation step, IRM was measured by DC- Squid Magnetometer (2G Enterprises, Ca, USA).

4. Results of measurements of mass susceptibility and of remanent magnetism (IRM) Results of measurements of mass susceptibility and of remanent magnetism (IRM) are presented in Table 1. Data are divided in three regions/datasets and for each of them mean values of each measured parameter are given. As expected, highest values of all parameters are present in Celje industrial region, with Mass susceptibility values ranging from 1.31E-07 to 38.3E-07 and IRM values ranging from 0.91 to 100.42 A/m. Sediments of the clean karstic and flysch rivers showed extremely low MS values, with Mass susceptibility values ranging from 0.5E-07 to 5.11E-07 and IRM values ranging from 0.7 to 7.88 A/m. Rivers from this clean region were divided MAGNETIC SUSCEPTIBILITY MEASURED IN SEDIMENTS OF CLEAN KARSTIC AND... 71 into two groups, from which Slovenian karstic rivers showed a bit higher values than group consisting of flysch and alogene rivers of Croatia and Slovenia. In Figure 2 are graphically presented values of mass specific susceptibility in sediments of studied rivers. Semiquantitative determination of relations between grain-size and concentration of magnetite was performed using Thompson-Oldfield method and is presented in Figure 3. In the diagram Magnetic susceptibility (SI) is plotted vs. IRM-intensity (A/m). The diagram shows that the concentration of magnetic phases varies largely between rivers. The result makes possible semiquantitative determination of grain size and concentration of magnetite in studied sediment samples.

5. Discussion of magnetic properties of sediments in context of their geochemical and mineralogical composition In the current discussion we refer to our earlier papers (Frančišković-Bilinski et al., 2003; Frančišković-Bilinski et al., 2006 and Frančišković-Bilinski et al., 2007), in which geochemistry and mineralogy of here studied sediments was described. Earlier research of Celje area (Frančišković-Bilinski et al., 2006) described in details contamination of river sediments with following toxic metals for which are given their maximal measured values: Zn (1040 µgg-1), Cd (7 µgg-1), Cu (138 µgg-1), Ni (82 µgg-1), Pb (133 µgg-1), Ag (3 µgg-1), Hg (1086 ngg-1) and As (30 µgg-1). Highest MS value is measured in Voglajna River at Teharje-Štore, the point which showed significant number of anomalies of toxic metals in our earlier research. XRD mineralogical analysis showed that sediments of Celje area have mostly quartz as major mineral, with relatively small amount of carbonate minerals, while in sediments of karstic rivers carbonate minerals prevail. According to Frančišković-Bilinski et al. (2007) toxic elements Cd, Sb, Pb and Hg have extreme in sample S-18 in upper flow of Rižana River, what could be of concern, because the Rižana source is used as drinking water supply. But, magnetic susceptibility parameters measured within the current work show the values only slightly above the mean values for investigated flysch and alogene rivers. Raša, Mirna and Dragonja represent clean environments according to their results. But, sample S-112 in the lower flow of Raša River showed increased value of IRM (6.40 A/m), what could be due to the influence of nearby Plomin coal power-plant. Coal combustion products which enter river systems are known to cause increased magnetic susceptibility of river sediments, what was investigated in details on the case of Mrežnica River, Croatia (Frančišković-Bilinski, 2008).

6. Conclusions Our preliminary work on karstic and flysch rivers of Croatia and Slovenia led to following conclusions: 72 Stanislav Frančišković-Bilinski, Robert Scholger, Halka Bilinski, Darko Tibljaš

- Magnetic susceptibility measurements are a new and promising fast and simple method, which could serve as a proxy for preliminary estimation of pollution in different environmental systems and it is the first time applied in the studied region; - Highest values of all measured parameters are present in Celje industrial region, with Mass susceptibility values ranging from 1.31E-07 to 38.3E-07 and IRM values ranging from 0.91 to 100.42 A/m; - Sediments of the clean karstic and flysch rivers showed extremely low MS values, with MS values ranging from 0.5E-07 to 5.11E-07 and IRM values ranging from 0.7 to 7.88 A/m. Those rivers were divided into two groups, from which Slovenian karstic rivers showed a bit higher values than group consisting of flysch and alogene rivers of Croatia and Slovenia; - Results of performed measurements could serve as a database to obtain a natural MS background for the studied region.

Acknowledgements Field work was organized within the bilateral project Croatia-Slovenia (2001-2003), principal investigators H. Bilinski and D. Hanžel. Magnetic measurements were performed on Montanuniversität Leoben and magnetic observatory in Gams, Austria and stay in Austria was covered from bilateral project Croatia-Austria (2010-2011), principal investigators S. Frančišković-Bilinski and T. Hofmann. Additional expen- ses were covered from project of Croatian Ministry of Science Education and Sport No. 098-0982934-2720 (Principal investigator Ph.D. Ivanka Pižeta).

References Frančišković-Bilinski, S., 2008: Detection of coal combustion products in stream sediments by chemical analysis and magnetic susceptibility measurements.- Mineralogical Magazine, 72, 43-48. Frančišković-Bilinski, S., Bilinski, H., Tibljaš, D., Hanžel, D., 2003: Karakterizacija sedimenata Dragonje, rijeke na granici Hrvatske i Slovenije. 3. hrvatska konferencija o vodama, Osijek, Hrvatska, 28-31.05.2003. Frančišković-Bilinski, S., Bilinski, H., Tibljaš, D., Hanžel, D., 2006: Sediments from Savinja, Voglajna and Hudinja rivers (Slovenia), reflecting anomalies in an old metallurgic area.- Fresenius Environmental Bulletin, 15, 3, 220-228. Frančišković-Bilinski, S., Bilinski, H., Tibljaš, D., 2007: Contamination status of flysch- draining rivers of Croatia and Slovenia, flowing to the north Adriatic Sea.- Abstracts of the 38th CIESM congress, Commission internationale pour l’exploration scientifique de la mer Méditerranée / Briand, Frédéric ; Sakellariou, Dimitris ; Font, Jordi ; Fisher, Nicholas (Eds.). Monaco : CIESM, 90-90. Hanesch, M., Scholger, R., 2002: Monitoring of heavy metal loadings in soils by means of magnetic susceptibility measurements.- Environmental Geology, 42, 857–870. MAGNETIC SUSCEPTIBILITY MEASURED IN SEDIMENTS OF CLEAN KARSTIC AND... 73

Hanesch, M., Scholger, R., Rey, D., 2003. Mapping dust distribution around an industrial site by measuring magnetic parameters of tree leaves. Atmos. Environ. 37, 5125-5133. Hay, K.L., Dearing, J.A., Baban S.M.J., Loveland, P., 1997: A preliminary attempt to identify atmospherically derived pollution particles in English topsoils from magnetic susceptibility measurements.- Physics and Chemistry of the Earth, 22, 1-2, 207–210. Heller, F., Strzyszcz, Z., Magiera, T., 1998: Magnetic record of industrial pollution in forest soils of Upper Silesia, Poland.- Journal of Geophysical Research, 103, B8, 17767–17774. Kapička, A., Petrovský, E., Ustjak, S., Macháčková, K., 1999: Proxy mapping of fly ash pollution of soils around a coal-burning power plant.- Journal of Geochemical Exploration, 66, 291–297. Oldfield, F., Hunt, A., Jones, M. D. H., Chester, R., Dearing, J.A., Olsson L., Prospero, J.M., 1985: Magnetic differentiation of atmospheric dusts.- Nature, 317, 516–518. Petrovský, E., Ellwood, B. B., 1999: Magnetic monitoring of air-, land-, and water-pollution.- In: Maher, B. A., Thompson, R. (eds.), Quaternary Climates, Environments and Magnetism, Cambridge University press, pp. 279–322, Cambridge. Plater, A. J., Ridgeway, J., Appleby, P. G., Berry, A., Wright, M. R., 1998: Historical contaminant fluxes in the Tees estuary, UK.- Marine Pollution Bulletin, 37, 343–360. Scholger, R., 1998: Heavy metal pollution monitoring by magnetic susceptibility measurements applied to sediments of the river Mur (Styria, Austria).- European Journal of Environmental and Engineering Geophysics, 3, 25–37. Strzyszcz, Z., 1993: Magnetic susceptibility of soils in the areas influenced by industrial emissions.- In: Schulin, R. (ed.), Soil Monitoring, Monte Verita, Birkhäuser Verlag, pp. 255–269, Basel. Strzyszcz, Z, Magiera, T., Heller, F., 1996: The influence of industrial emissions on the magnetic susceptibility of soils in Upper Silesia.- Studia geophisica et geodetica, 40, 276–286. Thompson, R., Oldfield, F., 1986: Environmental Magnetism.- Allen & Unwin, London. 74 Stanislav Frančišković-Bilinski, Robert Scholger, Halka Bilinski, Darko Tibljaš

  

  

     

  Figure 1. Map of study area within Croatia and Slovenia, showing three studied regions: Celje industrial region, Slovenian karstic rivers and Croatian and Slovenian flysch and alogene rivers. MAGNETIC SUSCEPTIBILITY MEASURED IN SEDIMENTS OF CLEAN KARSTIC AND... 75 VoglajnaTeharje-Store

4E-006 Slovenian and Croatian rivers 0-63

3E-006 Voglajna Celje Voglajna

ic susceptibility 2E-006 f Savinja Debro Savinja Locnica Lipovec Savinja Rimske Toplice Rimske Savinja Reka Savinja Celje Savinja Savinja Temerje Savinja Hudinja Celje Hudinja Voglajna Vrbno Hudinja Spodnja Hudinja Spodnja Hudinja Hudinja Visnja Vas HudinjaVisnja Ljubljanica Kotlici Hudinja Skofja Vas Skofja Hudinja Unec Voglajna Gorica Voglajna Reka Reka Unec Reka Reka Savinja Letus Savinja Reka Rak Suhorica Rak Reka Rizana Rasa Mirna Rizana Dragonja Rasa Rasa Mirna Dobrinjski Potok Hrastje Dobrinjski Mirna Mass speci Mass Mirna Slivnisko Jezero Slivnisko Mirna Glogoricki Potok Butoniga Mirna Mirna Dragonja Vlaski Potok Vlaski Glogoricki Potok Dragonja Rasa Cerknisnica Dragonja Strzen Dragonja

1E-006 Dragonja

Figure 2. Graphic presentation of mass specific susceptibility values in sediments of studied rivers.

1E-002 Korngröße

m µ m m 6 µ µ 5 6 1 2 1 0.1 % n o ti a tr n e z n o K 1E-003 t- ti e n g a M

0.01 % Suszeptibiltät(SI) 1E-004

group 1

0.001 % group 2 group 3

1E-005 1 10 100 1000 SIRM-Intensität (A/m) Figure 3. Thompson-Oldfield diagram, showing Magnetic susceptibility (SI) plotted vs. IRM-intensity (A/m).

Abb. 2 76 Stanislav Frančišković-Bilinski, Robert Scholger, Halka Bilinski, Darko Tibljaš

Table 1. Laboratory magnetic measurements of sediments from Croatian and Slovenian rivers. Data are first presented as mean values for the whole region, after that follow individual values for each studied sample. Sample River and locality name fraction K mass (m3/kg) K bulk (SI) IRM (A/m) Celje industrial region (Slovenia): Mean: 6,50E-07 1,30E-03 15,80 S-1 Slivnisko Jezero 0-63 1,31E-07 2,63E-04 0,91 S-2 Voglajna Gorica 0-63 3,15E-07 6,29E-04 7,81 S-3 Voglajna Vrbno 0-63 4,63E-07 9,26E-04 18,31 S-4 Voglajna Teharje-Store 0-63 3,83E-06 7,65E-03 100,42 S-5 Savinja Temerje 0-63 4,66E-07 9,32E-04 9,76 S-6 Savinja Letus 0-63 2,53E-07 5,06E-04 3,99 S-47 Dobrinjski Potok Hrastje 0-63 1,53E-07 3,06E-04 1,54 S-48 Locnica Lipovec 0-63 5,58E-07 1,12E-03 13,48 S-49 Voglajna Celje 0-63 1,10E-06 2,19E-03 28,10 S-50 Savinja Celje 0-63 4,86E-07 9,71E-04 10,83 S-79 Hudinja Celje 0-63 4,63E-07 9,26E-04 8,71 S-80 Hudinja Spodnja Hudinja 0-63 4,60E-07 9,19E-04 9,04 S-80 Hudinja Spodnja Hudinja 63-500 3,52E-07 7,05E-04 8,58 S-80 Hudinja Spodnja Hudinja 500-2000 7,91E-07 1,58E-03 23,21 S-81 Hudinja Skofja Vas 0-63 3,59E-07 7,18E-04 6,57 S-82 Hudinja Visnja Vas 0-63 4,09E-07 8,18E-04 8,16 S-83 Savinja Debro 0-63 5,68E-07 1,14E-03 12,54 S-84 Savinja Rimske Toplice 0-63 5,43E-07 1,09E-03 12,39 Slovenian karstic rivers: Mean: 2,40E-07 4,79E-04 3,78 S-8 Rak 0-63 2,27E-07 4,55E-04 n.m. S-58 Rak 0-63 2,32E-07 4,64E-04 3,54 S-10 Strzen 0-63 6,48E-08 1,30E-04 5,37 S-11 Cerknisnica 0-63 8,56E-08 1,71E-04 2,25 S-9 Kotlici 0-63 3,64E-07 7,29E-04 4,38 S-38 Unec 0-63 2,58E-07 5,17E-04 3,43 S-39 Unec 0-63 3,22E-07 6,43E-04 3,69 S-17 Ljubljanica 0-63 3,63E-07 7,25E-04 n.m. Croatian and Slovenian flysch and alogene rivers: Mean: 1,70E-07 3,40E-04 2,07 S-12 Reka 0-63 2,55E-07 5,10E-04 1,79 MAGNETIC SUSCEPTIBILITY MEASURED IN SEDIMENTS OF CLEAN KARSTIC AND... 77

S-13 Reka 0-63 5,11E-07 1,02E-03 7,88 S-14 Reka 0-63 2,56E-07 5,12E-04 2,75 S-15 Reka 0-63 2,65E-07 5,30E-04 3,23 S-16 Reka 0-63 2,25E-07 4,50E-04 2,43 S-53 Reka 0-63 2,73E-07 5,46E-04 2,69 S-54 Reka 0-63 2,47E-07 4,94E-04 n.m. S-56 Suhorica 0-63 2,29E-07 4,57E-04 1,83 S-99 Mirna 0-63 1,16E-07 2,31E-04 1,48 S-100 Mirna 0-63 1,59E-07 3,18E-04 1,29 S-101 Mirna 0-63 1,41E-07 2,83E-04 1,17 S-102 Mirna 0-63 1,06E-07 2,12E-04 0,71 S-104 Mirna 0-63 1,84E-07 3,68E-04 1,71 S-105 Mirna 0-63 1,50E-07 3,00E-04 1,40 S-106 Mirna 0-63 1,29E-07 2,58E-04 0,97 S-114 Butoniga 0-63 1,16E-07 2,32E-04 1,57 S-107 Glogoricki Potok 0-63 1,23E-07 2,46E-04 1,52 S-108 Glogoricki Potok 0-63 9,34E-08 1,87E-04 0,65 S-109 Vlaski Potok 0-63 1,04E-07 2,07E-04 0,78 S-110 Rasa 0-63 8,59E-08 1,72E-04 0,85 S-111 Rasa 0-63 1,91E-07 3,83E-04 1,89 S-112 Rasa 0-63 1,75E-07 3,50E-04 6,40 S-113 Rasa 0-63 1,81E-07 3,62E-04 1,98 S-18 Rizana 0-63 2,16E-07 4,33E-04 3,11 S-24 Rizana 0-63 1,82E-07 3,65E-04 3,08 S-103 Dragonja 0-63 1,06E-07 2,11E-04 4,14 S-19 Dragonja 0-63 9,23E-08 1,85E-04 0,79 S-20 Dragonja 0-63 4,69E-08 9,38E-05 0,49 S-21 Dragonja 0-63 6,57E-08 1,31E-04 1,08 S-22 Dragonja 0-63 5,80E-08 1,16E-04 0,71 S-23 Dragonja 0-63 1,84E-07 3,68E-04 1,76 n.m. = not measured PRELIMINARY INVESTIGATIONS OF SEDIMENTS AND WATER OF LAKE OHRID, MACEDONIA PRELIMINARSNA ISTRAŽIVANJA SEDIMENATA I VODE OHRIDSKOG JEZERA, MAKEDONIJA

Stanislav Frančišković-Bilinski1, Halka Bilinski1, Natalija Matić2, Krešimir Maldini2, Damir Tomas2*

Abstract The aim of the present work was to perform preliminary measurements of trace metals, nutrients, ions and mineral oils in water and sediment samples from Lake Ohrid, Macedonia and nearby springs. Lake Ohrid is situated in the mountainous region between southwestern Macedonia and eastern Albania. It is the deepest lake of the Balkan, with a maximum depth of 288 m and a mean depth of 155 m, covering an area of 358 km² and containing an estimated 55.4 km³ of water. The lake is 30.4 km long and 14.8 km wide at its maximum extent with a shoreline length of 87.53 km, shared between Macedonia (56.02 km) and Albania (31.51 km). It is one of deepest and oldest lakes in Europe, preserving a unique aquatic ecosystem with more than 200 endemic species of worldwide importance. It was formed from a geotectonic depression during the Pliocene epoch up to five million years ago. The lake was declared a World Heritage site by UNESCO in 1979, due to its extreme importance and natural beauty. Therefore, it is very important to establish regular scientific investigations and monitoring of the lake water and sediments, with the aim to keep the lake clean for the future generations. The Lake Ohrid has a drainage basin of about 2600 km² and is fed primarily by underground springs on the eastern shore (about 50% of total inflow), with roughly 25% shares from rivers and direct precipitation. Over 20% of the lake’s water comes from nearby Lake Prespa through underground watercourses in karst, about 10 km to the southeast and at 150 m higher altitude than Lake Ohrid. The water leaves Lake Ohrid by evaporation (~40%) and through its only outlet, the Black Drim River, which flows in a northerly direction into Albania and thus to the Adriatic Sea. Therefore it is extremely important also to investigate quality of water and sediments of most important springs feeding the lake. So, besides samples from lake, samples from important springs around the lake have been investigated. Piper diagram was applied to define type of water according to main ions. According to it, water type was defined as: Ca2+Na+HCO3Cl-. All 5 studied water samples belong to this type, but lake water samples differ from spring water samples, as they have higher amount of Ca, Na, and Cl. Concentrations of measured nutrients are lower than maximal allowed values for lake and drinking water respectively. But, anthropogenic influence is obvious, as at Sv. Naum in the

* 1Institute “Ruđer Bošković”, Division for marine and environmental research, POB 180, 10002 Zagreb, Croatia 2 Hrvatske Vode, EU Unit and Central Water Management Laboratory, Ulica grada Vukovara 220, 10000 Zagreb, Croatia, Corresponding author, E-mail: [email protected] PRELIMINARY INVESTIGATIONS OF SEDIMENTS AND WATER OF LAKE OHRID... 79 southern part of Lake Ohrid, near Albanian border concentrations are much higher, due to sewage pollution on Albanian side. It is especially interesting that nutrient concentrations are higher in all studied springs than in the lake water. Elevated concentrations at Drim spring (nitrates 1.07 N/L) could be due to the fact that water is arriving to this spring from Prespa Lake by underground connections, which is known to have eutrophication problem. Concentrations of all studied metals in filtered water samples are lower than maximal allowed values for lake and drinking water respectively. In non-filtered water samples from Lake Ohrid concentrations of Cu (6.50 µg/L) and Zn (0.719 µg/L) are somehow elevated at Sv. Naum and concentrations of Cd (0.161 µg/L), Cr (5.65 µg/L) and Ni (3.75 µg/L) are elevated at the beach in Donje Konjsko near Metropol Hotel. Sediments taken from four sampling locations (one from lake and three from springs) are very clean in respect to toxic metals. Only on Drim spring concentrations of Cr (46.5 µg/g) and Ni (41.8 µg/g) are slightly above the values which might cause minimal toxic effects. Mineral oils in sediments were above detection limit only at Biljana’s spring (32.8 µg/g), what is the value not likely to cause any toxic effects. Keywords: Lake Ohrid; Macedonia; water; sediment; trace elements; nutrients; mineral oils; anthropogenic influence

Sažetak Cilj ovoga rada je izvesti preliminarna mjerenja metala u tragovima, hranjivih tvari i mineralnih ulja u uzorcima vode i sedimenata iz Ohridskog Jezera, Makedonija i okolnih izvora. Ohridsko Jezero se nalazi u planinskom području između jugozapadne Makedonije i istočne Albanije. Ono je najdublje jezero Balkana, s maksimalnom dubinom od 288 m i prosječnom dubinom od 155 m, a rasprostire se na površini od 358 km2 i po procjeni sadržava 55,4 km3 vode. Jezero je 30,4 km dugačko i 14,8 km široko na najširem mjestu, s obalnom linijom duljine 87,53 km, koju dijele Makedonija (56,02 km) i Albanija (31,51 km). Jedno je od najdubljih i najstarijih jezera u Europi, te predstavlja jedinstven vodeni ekosustav s više od 200 endem- skih vrsta od svjetskog značaja. Formiralo se u geotektonskoj depresiji tijekom pliocena, prije oko 5 milijuna godina. Jezero je proglašeno mjestom svjetske baštine odlukom UNESCO-a 1979. godine, zahvaljujući svojem izuzetnom značaju i prirodnoj ljepoti. Zato je vrlo važno uspostaviti redovna znanstvena istraživanja i monitoring jezerske vode i sedimenata s ciljem očuvanja jezera čistim za buduće generacije. Ohridsko Jezero ima drenažni bazen površine oko 2600 km2 i prihranjuje se prvenstveno iz podzemnih izvora na istočnoj obali (oko 50% totalnog priljeva vode), s oko 25% udjela iz rijeka i direktne precipitacije. Preko 20% jezerske vode dolazi iz obližnjeg Prespanskog Jezera kroz podzemne tokove u kršu, oko 10 km prema jugoistoku i na 150 m višoj nadmorskoj visini od Ohridskog Jezera. Voda napušta Ohridsko Jezero putem evaporacije (~40%) i kroz jedini ispust vode, rijeku Crni Drim, koji teče prema sjeveru u Albaniju i dalje u Jadransko More. Zato je također izuzetno važno istražiti kvali- tetu voda i sedimenata najvažnijih izvora koji prihranjuju jezero. Zato smo osim jezerskih uzoraka istražili i uzorke iz važnih izvora oko jezera. Piperov dijagram je bio primijenjen kako bi se definirao tip vode prema sastavu glavnih iona. Prema njemu, tip vode je definiran kao: Ca2+Na+HCO3Cl-. Svih 5 istraživanih uzoraka vode pripada ovom tipu, ali uzorci jezerske vode se razlikuju od uzoraka izvorske vode, budući da imaju veći udio Ca, Mg, SO4 i Cl. Koncentracije mjerenih hranjihvih tvari (nutrijenata) su niže od maksimalno dozvoljenih 80 S. Frančišković-Bilinski, H. Bilinski, N. Matić, K. Maldini, D. Tomas vrijednosti (MDK) za jezersku, odnosno pitku vodu. Unatoč tome, antropogeni utjecaj je očit, jer su kod Sv. Nauma na južnom dijelu Ohridskog Jezera, blizu granice s Albanijom koncentracije znatno više, uslijed zagađenja iz kanalizacije s albanske strane. Posebno je interesantno da su koncentracije nutrijenata više u svim promatranim izvorima, nego u jezerskoj vodi. Povećane koncentracije na izvoru Drima (nitrati 1,07 N/L) mogle bi biti uzrokovane činje- nicom da voda dolazi na ovaj izvor iz Prespanskog Jezera podzemnim vezama, a poznato je da je u njemu prisutan problem s eutrofikacijom. Koncentracije svih proučavanih metala su u filtriranim uzorcima vode niže od MDK vrijednosti za jezersku odnosno pitku vodu. U ne- filtriranim uzorcima vode iz Ohridskog Jezera koncentracije Cu (6,50 µg/L) i Zn (0,719 µg/L) su nešto povišene kod Sv. Nauma, a koncentracije Cd (0,161 µg/L), Cr (5,65 µg/L) i Ni (3,75 µg/L) su povišene na plaži u Donjem Konjskom, u blizini hotela Metropol. Sedimenti uzorko- vani na 4 lokacije (jedna iz jezera i tri izvora) su vrlo čisti s obzirom na toksične metale. Samo na izvoru Drima koncentracije Cr (46,5 µg/g) i Ni (41,8 µg/g) su malo iznad vrijednosti koje mogu uzrokovati minimalne toksične efekte. Mineralna ulja u sedimentima su bila iznad granice detekcije samo na Biljaninom izvoru (32,8 µg/g), što je vrijednost za koju nije vjerojatno da bi uzrokovala bilo kakve toksične efekte. Ključne riječi: Ohridsko jezero, Makedonija, voda, sediment, elementi u tragovima, nutrijen- ti, mineralna ulja, antropogeni utjecaj

1. Introduction Lake Ohrid is situated in the mountainous region between southwestern Macedonia and eastern Albania. It is the deepest lake of the Balkan, with a maximum depth of 288 m and a mean depth of 155 m, covering an area of 358 km² and containing an estimated 55.4 km³ of water. The lake is 30.4 km long and 14.8 km wide at its maximum extent with a shoreline length of 87.53 km, shared between Macedonia (56.02 km) and Albania (31.51 km). It is one of deepest and oldest lakes in Europe, preserving a unique aquatic ecosystem with more than 200 endemic species of worldwide importance. It was formed from a geotectonic depression during the Pliocene epoch up to five million years ago. The lake was declared a World Heritage site by UNESCO in 1979, due to its extreme importance and natural beauty. Therefore, it is very important to establish regular scientific investigations and monitoring of the lake water and sediments, with the aim to keep the lake clean for the future generations. The Lake Ohrid has a drainage basin of about 2600 km² and is fed primarily by underground springs on the eastern shore (about 50% of total inflow), with roughly 25% shares from rivers and direct precipitation. Over 20% of the lake’s water comes from nearby Lake Prespa through underground watercourses in karst, about 10 km to the southeast and at 150 m higher altitude than Lake Ohrid. The water leaves Lake Ohrid by evaporation (~40%) and through its only outlet, the Black Drim River, which flows in a northerly direction into Albania and thus to the Adriatic Sea. Therefore it is extremely important also to investigate quality of water and sediments of most important springs feeding the lake. PRELIMINARY INVESTIGATIONS OF SEDIMENTS AND WATER OF LAKE OHRID... 81

There were few scientific investigations of Lake Ohrid prior to our, which will be mentioned briefly. Most of them were performed on Albanian side of the lake. EAWAG aquatic research (2006) performed seco-funded Lake Ohrid PhD Project 2002 – 2005. They concluded that in the past 150 years Lake Ohrid has gone through a slow, human-induced, two- to fourfold increase in phosphorus concentration. One of the main concerns of this trend is its decreasing effect on oxygen content in the lake, which may endanger survival of its endemic species and with them one of the world’s most valuable lake ecosystems. Moreover, simulations show that expected global warming will greatly amplify these negative effects. In order to be on the safe side for the next decades, it is strongly recommended to reduce human phosphorus inputs by 50%. Such a reduction is achievable by cleaning up the catchment of three minor tributaries of Lake Ohrid close to the towns of Ohrid and Pogradec. Matzinger and Schmid (2007) investigated eutrophication of Lake Ohrid in the context of global warming. On the basis of integrated monitoring of internal and external nutrient fluxes, a progressing eutrophication was detected (3.5-fold increase in phosphorus (P) concentration in the lake over the past century). But, the lake is fortunately still oligotrophic, with high concentrations of dissolved oxygen (DO) in the deep water that are requisite for the unique endemic bottom fauna. Hypolimnetic DO is not only very sensitive to changes in anthropogenic P load—via mineralization of organic material—but also to global warming via decrease of vertical mixing and less frequent complete deep convection. Moreover, these two human effects amplify each other. To keep DO from falling below currently observed minimal levels—given the predicted atmospheric warming of 0.04uC yr21—the P load must be decreased by 50% in coming decades. However, even with such a reduction in P load, anoxia is still expected toward the end of the century if the rate of warming follows predictions. Valer et al. (2010) investigated bacterial and chemical pollution of littoral waters of Lake Ohrid near Pogradec, Albania, at the southern shore of the lake. In the Pogradec area alone there are about 5 km of sandy beach and the sewerage waste in this area is discharged without treatment. In the first and second of the studied bands the level of bacteriological pollution generally exceeded the standards for bathing waters recommended by UNEP/WHO, EEC and American authors. In the 150-200 m band the levels of bacteriological contamination are very low, within the above standards. The levels of chemical indices clearly show the influence of organic pollution. Similar levels of bacteriological pollution were also found after 1990. The ratio CF/SF is about 4 which indicate fecal pollution by humans. They concluded that concern of the State of Albania, of the World Bank, of the EU and UNDP is important for environmental protection, especially for the protection of public health. Bani et al. (2012) investigated effects of serpentine soil on waters in Ohrid region. They found that serpentine soil around Lake Ohrid is a potential contamination source to surrounding environment due to the high content of heavy metals and 82 S. Frančišković-Bilinski, H. Bilinski, N. Matić, K. Maldini, D. Tomas high Ni availability. Nickel pool is controlled by secondary clay minerals (e.g. smec- tites), where Ni is probably either sorbed onto clay surfaces or located in internal ex- changeable sites, therefore, its availability is very high. DTPA-extractable Ni varied from 285 mg kg-1 to 95.9 and Ni-water extractable was high (between 4 to 13 mg kg- 1). High levels in sediments, near mineral dump areas with concentrations reaching 75 g/kg for Fe, 1245 mg/kg for Ni, 645 mg/kg for Cr and 95.4 mg/kg for Co were also determined. The high Ni content in plants and in stream flow is an indicator of high Ni bioavailability and potential high risk for biological life. Sediments that came from waste mineral dumps or serpentine soil along the coast of Lake Ohrid serve as the contaminated potential sources for heavy metals. Malaj et al. (2012) concluded that different anthropogenic pressures, especially heavy metal influxes from mining activities, might have influenced the fragile equi- librium of the lake ecosystem. Heavy metal concentrations in water, sediment, emer- gent vegetation, and fish were investigated at selected sites of the lake and a study of the heavy metals in five tributaries was conducted. The lake surface water was found to have low levels of heavy metals, but sediments contained very high levels mostly near river mouths and mineral dump areas with concentrations reaching 1,501 mg/ kg for Ni, 576 mg/kg for Cr, 116.8 mg/kg for Co and 64.8 g/kg for Fe. Sequential extraction of metals demonstrated that heavy metals in the sediment are mainly present in the residual fraction varying from 75% to 95% in different sites. High heavy metal levels (400 mg/kg Ni, 89 mg/kg Cr, and 39 mg/kg Co) were found in some plants, but heavy metals could not be detected in fish tissue. The aim of the work was to perform preliminary measurements of trace metals, nutrients, ions and mineral oils in water and sediment samples from Lake Ohrid, Macedonia and nearby springs and to give a rough estimation of their pollution status. Such integral approach, involving different pollutants in both water and sediment samples from both lake and nearby springs is applied at Lake Ohrid for the first time.

2. Study area and sampling details Study area with position of all sampling locations is presented as a sketch-map in Figure 1. Two locations were chosen in Lake Ohrid: Sveti Naum at the far south of the lake, close to Albanian border for which we assumed that is under anthropogenic stress and on the beach at Donje Konjsko, near the Metropol Ohrid Hotel, for which we assumed to represent a rather unpolluted environment at the north-eastern shore of the lake. At Donje Konjsko site only water was taken due to unavailability of natural sediment. Three important springs were chosen around the lake: Biljana’s spring in the Ohrid Town, Drim spring in St. Naum, which represents the largest water inflow into the lake, and St. Petka spring in St. Naum, which represents some sort of mineral water, known as “healing water” by local inhabitants. Water from all three springs flows into the lake. PRELIMINARY INVESTIGATIONS OF SEDIMENTS AND WATER OF LAKE OHRID... 83

Water samples for trace element analysis were collected in pre-cleaned high- density polyethylene (HDPE) glass bottles (from 0.3 to 1 L). Concentrations of total metals were measured in unfiltered water samples, while total dissolved fractions (in further text - dissolved) were determined after filtration under nitrogen pressure, through 0.45 µm cellulose nitrate membrane filters (Sartorius, Göttingen, Germany). Sampling of sediments was performed using a PVC coring device of 5 cm diameter. Sediment samples were air-dried in a shade for several days and then sieved.

3. Concentrations of nutrients, ions and DOC in water Anions (nitrites, nitrates, ortophosphates, sulfates, chlorides and fluorides) were determined using ion chromatography HRN EN ISO 10304-1:1998 en. Cations (am- monium, calcium, magnesium, natrium and potassium) were determined using ion chromatography HRN EN ISO 14911:2001en. Instrument DIONEX ICS – 3000 was used for those determinations. Determination of nutrients, ions and DOC in water was performed in the Central Water Management Laboratory (CWML), Hrvatske vode, Zagreb, Croatia. Concentrations of nutrients, ions and DOC in lake and spring water are presented in Table 1. Nutrient concentrations are lower than maximal allowed values for lake and drinking water respectively. But, anthropogenic influence is obvious, as at Sv. Naum in the southern part of Lake Ohrid, near Albanian border concentrations are much higher, due to sewage pollution on Albanian side. At this sampling site pollution is visible also by naked eye: e.g. water is not so clear as in other parts of Lake Ohrid, on water surface there is floating lot of solid waste, algae are blooming, etc. It is especially interesting that nutrient concentrations are higher in all studied springs than in the lake water. Elevated concentrations at Drim spring (nitrates 1.07 N/L) could be due to the fact that water is arriving to this spring from Prespa Lake by underground connections, which is known to have eutrophication problem. Piper diagram (Figure 2) was applied to define type of water according to main ions. According to it, water type was defined as: Ca2+Na+HCO3Cl-, what indicate carbonate and metamorphite influence, very similar to water from Biokovo Mt. springs (Matić et al., 2012). All 5 studied water samples belong to this type, but lake water samples differ from spring water samples, as they have higher amount of Ca, Na and Cl.

4. Concentrations of metals in water Concentrations of fifteen total and dissolved metals (Cu, Zn, Cd, Cr, Ni, Pb, As, Fe, Mn, Al, Co, Sn, V, Sb and Ba) in surface water samples were measured using inductively coupled plasma-mass spectrometry (ICP-MS, Elan 9000, Perkin Elmer, USA), with solution of 10 µg/L Mg, Rh, In, Pb, U, Ba and Ce as internal standard. Determination of metals in water was performed in the Central Water Management Laboratory (CWML), Hrvatske vode, Zagreb, Croatia. 84 S. Frančišković-Bilinski, H. Bilinski, N. Matić, K. Maldini, D. Tomas

Results of measurements of metal concentrations in lake and spring water are presented in Table 2. Concentrations of all studied metals in filtered water samples are lower than maximal allowed values for lake and drinking water respectively. In non-filtered water samples from Lake Ohrid concentrations of Cu (6.50 µg/L) and Zn (0.719 µg/L) are somehow elevated at Sv. Naum and concentrations of Cd (0.161 µg/L), Cr (5.65 µg/L) and Ni (3.75 µg/L) are elevated at the beach in Donje Konjsko near Metropol Hotel. Concentrations of metals in spring water samples are comparable to those reported for Biokovo Mt. karstic springs (Croatia) by Matić et al. (2012).

5. Concentrations of metals in sediments Sediments were sieved with a 2000 µm sieve, model Retsch AS200, to get rid of impurities and coarser gravel, and then dried in thermostat at temperature of 50°C. Aliquots of approximatively 0.1 g of the powder sludge sample were dissolved with 7.5 ml of suprapur nitric acid and 2.5 ml of puriss hydrochloric acid for half an hour at 1000 W in Anton Paar Multiwave 3000 Oven. Metals in sediments were detected by Inductively Coupled Plasma Mass Spectrometry at ICP MS Elan 9000, Perkin Elmer. Determination of major elements in sediments was performed in the Central Water Management Laboratory (CWML), Hrvatske vode, Zagreb, Croatia. The ICP- MS method quality control was performed by the analysis of the metals of interest in standard reference material (RTC, Trace elements on fresh water sediment, catalog number: CNS392-050). Results of measurements of metal concentrations in lake and spring sediments are presented in Table 3. Sediments taken from four sampling locations (one from lake and three from springs) are very clean in respect to toxic metals. Only on Drim spring concentrations of Cr (46.5 µg/g) and Ni (41.8 µg/g) are slightly above the values which might cause minimal toxic effects. Concentrations of majority of elements in sediments of Ohrid region are lower than in sediments of karstic springs of Biokovo Mt., Croatia (Matić et al., 2012). This is especially obvious for Pb, whose concentrations are very low (max 33.9 mg/kg at Biljana’s spring) in comparison with Biokovo Mt. springs (up to 5000 mg/kg) or Kupa River, Croatia (734 mg/kg), reported by Frančišković-Bilinski et al. (in review process).

6. Concentrations of total nitrogen, phosphorous and mineral oils in sediments Total nitrogen (mgN/l) was determined by chemiluminiscency nitrogen burning - ISO/TR 11905-2:1997, using SHIMADZU TOC-VCPH (TNM-1 Total nitrogen measuring unit). Total phosphorous (mgP/l) was determined by spectrophotometry HRN ISO 6878:2001, using Perkin Elmer Lambda 25 instrument. Mineral oils were determined by modified method SM 5520 (1998) using Perkin Elmer Lambda 25 instrument. PRELIMINARY INVESTIGATIONS OF SEDIMENTS AND WATER OF LAKE OHRID... 85

All analyses were performed in the Central Water Management Laboratory (CWML), Hrvatske vode, Zagreb, Croatia. Results of measurements of total nitrogen, phosphorous and mineral oils in sediments are presented in Table 4. Concentrations of total nitrogen and phosphorous are rather low on all locations, but they are highest at Biljana’s spring. Mineral oils in sediments were above detection limit only at Biljana’s spring (32.8 µg/g), what is the value not likely to cause any toxic effects. But, increased concentrations of those parameters in sediment of Biljana’s spring indicate presence of anthropogenic influence, due to its vicinity to center of Ohrid town, which is biggest settlement in this region.

7. Conclusions Our preliminary work on Lake Ohrid and nearby springs water and sediments led to following conclusions: - Lake Ohrid geochemistry and pollution status is poorly investigated and therefore it is very important to establish regular scientific investigations and monitoring of the lake water and sediments, with the aim to keep the lake clean for the future generations; - Piper diagram was applied to define type of water according to main ions and water type was defined as: Ca2+Na+HCO3Cl-, what indicates carbonate and metamorphite influence. All 5 studied water samples belong to this type, but lake water samples differ from spring water samples, as they have higher amount of Ca, Na and Cl; - Nutrient concentrations are lower than maximal allowed values for lake and drinking water respectively, but anthropogenic influence is obvious at Sv. Naum in the southern part of Lake Ohrid, near Albanian border, where signs of eutrophication are present and concentrations are much higher, due to sewage pollution on Albanian side; - Concentrations of all studied metals in filtered water samples are lower than maximal allowed values for lake and drinking water respectively. Concentrations of metals in spring water samples are comparable to those reported for Biokovo Mt. karstic springs (Croatia); - Sediments taken from four sampling locations (one from lake and three from springs) are very clean in respect to toxic metals. Only on Drim spring concentrations of Cr and Ni are slightly above the values which might cause minimal toxic effects; - Concentrations of total nitrogen and phosphorous are rather low on all locations, with highest value at Biljana’s spring, what could indicate presence of anthropogenic influence, due to its vicinity to center of Ohrid town, the biggest settlement in this region. Mineral oils in sediments were above detection 86 S. Frančišković-Bilinski, H. Bilinski, N. Matić, K. Maldini, D. Tomas

limit only at Biljana’s spring, what is the value not likely to cause any toxic effects, but supports indication of presence of anthropogenic influence at this location; - Overall it could be concluded that state of environment of Lake Ohrid is still rather good, especially in comparison with some other European lakes, but some problems are detected, which should be monitored carefully to pre- serve the state of the lake.

Acknowledgements Field work was organized during duration of BALWOIS 2012 conference in Ohrid and was financed from project of Croatian Ministry of Science Education and Sport No. 098-0982934-2720 (Principal investigator Ph.D. Ivanka Pižeta). Laboratory work was performed at the Central Water Management Laboratory (CWML) Hrvatske vode (Croatian legal entity for water management), where we thank Mrs. Marija Marijanović Rajčić, M.Sc.

References Bani, A., Topi, T., Malltezi, J., Echevarria, G., Sulçe, S., Morel, J. L., 2012: Effects of serpentine soil on waters in Ohrid region.- BALWOIS 2012 - Ohrid, Republic of Macedonia - 28 May, 2 June 2012. EAWAG aquatic research, 2006: Nutrient pollution of Lake Ohrid: Extent, sources and necessary mitigation measures.- Summary of key results of the seco-funded Lake Ohrid PhD Project, 2002 – 2005. Kastanienbaum & Ohrid, March 9th, 2006. URL: http://www. eawag.ch/forschung/surf/schwerpunkte/project/ohrid/ohrid_sum.pdf Frančišković-Bilinski, S., Cuculić, V., Bilinski, H., Stadler, P., Häusler, H., in review process, Chemie der Erde. Malaj, E., Rousseau, D. P., Du Laing, G., Lens, P.N., 2012 : Near-shore distribution of heavy metals in the Albanian part of Lake Ohrid.- Environmental Monitoring and Assessment 184, 4, 1823-1839. Matić, N., Maldini, K., Cuculić, V., Frančišković-Bilinski, S., 2012: Investigations of karstic springs of the Biokovo Mt from the Dinaric karst of Croatia.- Chemie der Erde, 72, 179- 190. Matzinger, A., Schmid, M., 2007: Eutrophication of ancient Lake Ohrid: Global warming amplifies detrimental effects of increased nutrient inputs.- Limnology and Oceanography 52, 1, 338-353. Valer, A., Vasilika, P., Ramazan, B., 2010: Bacterial and chemical pollution of littoral waters of Lake Ohrid in the area of Pogradec town.- Destructive Water: Water-Caused Natural Disasters, their Abatement and Control (Proceedings of the Conference held at Anaheim, California, June 1996). IAHS Publ. no. 239, 1997. PRELIMINARY INVESTIGATIONS OF SEDIMENTS AND WATER OF LAKE OHRID... 87 Figure 1. Position of Lake Ohrid within Europe and map of study area with position of all sampling locations sampling all of position with area study of map and Europe within Ohrid Lake of 1. Position Figure 88 S. Frančišković-Bilinski, H. Bilinski, N. Matić, K. Maldini, D. Tomas

Lake Ohrid – Donje Konjsko (Metropol Hotel)

Lake Ohrid – St. Naum

Spring St. Petka – St. Naum (Ohrid lake)

Drim Spring – St. Naum (Ohrid lake)

Biljana's spring – Ohrid (Ohrid lake)

Figure 2. Piper diagram applied to define type of water according to main ions PRELIMINARY INVESTIGATIONS OF SEDIMENTS AND WATER OF LAKE OHRID... 89

Table 1. Results of measurements of concentrations of nutrients, ions and DOC in water samples of Lake Ohrid and nearby springs Lake Ohrid Lake Ohrid Spring Drim spring Biljana’s Donje Konjsko Sv. Naum Sv. Petka spring Ammonia 0.012 0.012 0.012 0.011 0.022 mg N/L Nitrites <0.001 0.004 0.003 0.003 0.012 mg N/L Nitrates <0.1 0.510 0.640 1.07 0.520 mg N/L Total nitrogen 0.230 0.650 0.770 1.18 0.610 mg N/L Dissolved ortophosphates <0.005 <0.005 0.028 <0.005 <0.005 mg P/L Total phosphorous 0.0185 0.0197 0.043 0.038 0.017 mg P/L Calcium 31.7 32.6 54.7 57.3 56.0 mg/L Magnesium mg/L 9.90 9.70 8.0 6.70 1.10 Sulfates mg/L 8.0 7.70 3.70 5.0 3.0 Chlorides mg/L 3.49 3.50 3.49 3.44 1.44 Natrium 3.81 3.92 3.59 3.32 0.900 mg/L Potassium 1.28 1.26 1.41 1.13 0.370 mg/L Fluorides mg/L 0.070 0.071 0.058 0.068 0.019 DOC 2.51 2.08 1.24 1.31 1.70 mg/L 90 S. Frančišković-Bilinski, H. Bilinski, N. Matić, K. Maldini, D. Tomas

Table 2. Results of ICP-MS measurements of metal concentrations in Ohrid Lake and nearby springs not-filtered (NF) and filtered (F) water samples Lake Ohrid Lake Ohrid Spring Donje Konjsko Drim spring Biljana’s spring Metals Sv. Naum Sv. Petka dissolved Hotel Metropol NF F NF F NF F NF F NF F Cu 0.662 0.110 6.50 0.261 5.28 3.45 0.872 0.343 0.698 0.147 μg/L Zn 0.434 0.387 0.719 0.405 2.75 1.54 4.88 2.67 1.83 0.764 μg/L Cd 0.161 <0.010 <0.010 <0.010 <0.010 <0.010 <0.010 <0.010 0.064 <0.010 μg/L Cr 5.65 0.144 0.642 0.135 4.03 0.322 4.59 0.267 4.27 0.226 μg/L Ni 3.75 0.320 2.33 0.289 1.11 0.724 1.44 0.602 1.38 0.416 μg/L Pb 0.314 0.211 0.289 0.135 0.694 0.065 0.199 0.134 0.139 0.037 μg/L As 0.805 0.368 0.387 0.349 0.395 0.166 0.290 0.130 0.130 0.047 μg/L Fe 70.7 11.5 19.8 8.87 131.5 10.2 55.0 14.4 43.7 9.58 μg/L Mn 1.30 0.181 0.856 0.646 3.75 0.134 1.39 0.108 0.496 0.102 μg/L Al 34.6 6.37 23.8 6.09 101.2 3.05 44.7 3.26 34.3 2.64 μg/L Co 0.406 0.036 0.094 0.043 0.246 0.084 0.155 0.054 0.234 0.107 μg/L Sn 0.253 0.164 0.244 0.065 0.186 0.050 0.146 0.090 0.355 0.093 μg/L V 0.303 0.146 0.292 0.213 0.547 0.351 0.287 0.201 0.288 0.195 μg/L Sb 0.078 0.075 0.072 0.060 0.036 0.030 0.040 0.024 0.085 0.017 μg/L Ba 13.2 7.60 11.2 7.02 14.7 10.4 13.2 10.8 4.63 3.87 μg/L PRELIMINARY INVESTIGATIONS OF SEDIMENTS AND WATER OF LAKE OHRID... 91 Sn mg/kg Mo mg/kg Sr mg/ kg Ba mg/ kg Al mg/kg Sb mg/kg Ni mg/kg V mg/kg Co mg/kg Fe mg/kg Cu mg/ Cu kg Zn mg/kg Mn mg/kg Tl mg/kg Ag mg/kg Cr mg/kg Be mg/kg Pb mg/kg 0.418 33.9 0.868 35.7 1.14 0.257 489 34.2 8.28 16920 4.90 91.7 27.5 3.82 18333 154 61.5 3.04 2.48 0.095 21.0 0.443 46.5 0.651 0.080 322 11.7 8.12 12015 3.97 85.8 41.8 1.45 7955 57.2 99.4 8.05 2.13 0.045 6.30 0.398 16.9 0.972 0.083 70.6 8.82 6.11 5562 2.48 101 34.7 5.02 4575 52.6 63.5 0.730 2.02 0.01 3.17 0.201 9.89 1.08 0.051 76.3 5.02 1.76 4462 1.66 53.6 10.4 4.0 3507 33.8 18.8 0.477 1.07 Cd mg/kg Table 3. Results of ICP-MS measurements of metal concentrations in sediment samples of Ohrid Lake and nearby springs nearby and Lake Ohrid of samples sediment in concentrations metal of measurements ICP-MS of 3. Results Table Biljana’s Biljana’s spring Drim spring Spring Petka Sv. Lake Ohrid Lake Naum Sv. 92 S. Frančišković-Bilinski, H. Bilinski, N. Matić, K. Maldini, D. Tomas

Table 4. Results of total nitrogen, total phosphorous and mineral oils measurements of metal concentrations in sediment samples of Ohrid Lake and nearby springs Total nitrogen Total phosphorous Mineral oils mg/kg mg/kg mg/kg Ohrid Lake Sv. Naum 144 78.0 < 4.0 Spring Sv. Petka 183 65.0 < 4.0 Drim Spring 282 113.0 < 4.0 Biljana’s spring 584 188.0 32.8 PRILOG POZNAVANJU ŠUMA BIJELOG GRABA I DUBA, AS. CARPINO ORIENTALIS-QUERCETUM VIRGILIANAE TRINAJSTIĆ 1987. U REPUBLICI HRVATSKOJ A CONTRIBUTION TO THE KNOWLEDGE OF HORNBEAM AND COMMON OAK FORESTS, AS. CARPINO ORIENTALIS- QUERCETUM VIRGILIANAE TRINAJSTIĆ 1987. IN CROATIA

Juraj Kamenjarin1, Antonija Vuković2 & Snježana Topić1*1

Sažetak Termofilne, listopadne šume u kojima dominira bijeli grab – Carpinus orientalis i dub – Quercus virgiliana, razvijaju se na primorskoj padini Dinarida između vazdazelenih šuma česmine s jedne strane i mezofilnih bukovih šuma, s druge. Razvijaju se u okviru eumedite- ranske vegetaciske zone mediteransko-litoralnog pojasa na smeđim karbonatnim tlima, crvenici i posmeđenoj crvenici. Zbog relativno suhe klime u kojoj se razvijaju, jako su osjetljive na antropogenu degradaciju, pa su tijekom tisućljeća najvećim dijelom nestale. Umjesto njih razvili su se prostrani kamenjarski pašnjaci, a na ravnim površinama s dubljim tlom uzgajale su se poljoprivredne kulture. Danas, po prestanku paše i sječe, šuma postupno osvaja površine s kojih je bila istisnuta. U radu su iznijeti rezultati fitocenološke analize na temelju 22 fitocenološke snimke načinje- ne u blizini Lokvičića kod Imotskog u Republici Hrvatskoj. Zabilježena je 31 biljna vrsta na crvenosmeđem vapnenačkom skeletnom tlu. Karakteristični skup obuhvaća vrste: Quercus virgiliana, Carpinus orientalis, Fraxinus ornus i Ostrya carpionifolia. Analiza životnih oblika ukazala je na najveći udio fanerofita a nešto manji kamefita i hemikriptofita što je u skladu s klimatskim prilikama (vruće ljeto i razmjerno hladna klima). Ova zajednica predstavlja šumu nastalu neometanom sukcesijom iz kamenjarsko-pašnjačke asocijacije Koelerio-Festucetum illyricae. Ključne riječi: Hrvatska, šume, bijeli grab, dub

Abstract Thermophilous deciduous forests dominated by hornbeam - Carpinus orientalis and common oak- Quercus virgiliana, are developed in the coastal slopes of the Dinarides between the holm oak evergreen forests on one side and mesophilic beech forests on the other. They developed within the eumediterranean vegetational zone of the Mediterranean littoral belt on brown calcareous soils, red soils and brownish terra rossa. Due to the relatively dry climate in

* 1 Odjel za biologiju, Prirodoslovno-matematički fakultet, Sveučilište u Splitu, Teslina 12, Split, Hrvatska, e-mail: jk@ pmfst.hr, [email protected] 2 Jelušićev prilaz 12, Pula, Hrvatska 94 Juraj Kamenjarin, Antonija Vuković, Snježana Topić which they develop, they are very sensitive to anthropogenic degradation, and so during of millenniums have largely disappeared. Instead of them wide rocky pastures have developed, and on flat surfaces with deeper soils were agricultural crops cultivated. Nowadays, after the cessation of pasture and harvesting, forests gradually overwhelmed the surface from which it was displaced. The paper presents results of a phytosociological analysis based on 22 releves made near Lokvičići near Imotski in Croatia. 31 plant species has been recorded on the redisgbrown skeletal calcareous soil. A typical set includes these species: Quercus virgiliana, Carpinus orientalis, Fraxinus ornus i Ostrya carpionifolia. Analysis of life forms indicate a large share of phanerophyta, a bit smaller chamaephyta and hemicryptophyta which is in accordance with the climate (hot summers and a relatively cold climate). This community represents a forest originated from undisturbed succession from the rocky pasture-association Koelerio- Festucetum illyricae. Keywords: Croatia, forests, hornbeam, common oak

Uvod Područje istraživanja pripada submediteranskoj vegetacijskoj zoni mediteransko litoralnog pojasa za koju je značajna perhumidna klima sa srednjim minimumom najhladnijeg mjeseca ispod 2 °C i s godišnjom količinom oborina preko 1200 mm. Šumska vegetacija ove zone zauzima sjevernojadransko priobalno i otočno područ- je nadmorskih visina 250-350 m i niže dijelove unutrašnjosti srednjedalmatinskog primorja (Dalmatinska zagora) do nadmorskih visina (400-) 600 m. Najvažnije edi- fikatorske vrste te zone su Quercus pubescens u sjevernom dijelu i Q. virgiliana u srednjem i južnom dijelu Hrvatskog primorja, koji zajedno s vrstom Carpinus orientalis izgrađuju dvije šumske zajednice - Querco-Carpinetum orientalis i Carpino orientalis-Quercetium virgilianae (slika 1.). Velike površine razvijene su obliku raličitih degradacijskih stadija, zbog stoljetnog iskorištavanja ovih šuma za ogrjev ili dobiva- nja pašnjačkih površina. U novije doba na velikim, nekad degradiranim površinama vidljiv je progresivni razvoj vegetacije iz stadija travnjaka u pravcu šikare i konačno prave šume zbog napuštanja stočarstva i prestanka korištenja drva kao glavnog ogri- jevnog sredstva (Trinajstić 1988, 1998).

Materijal i metode Za fitocenološku analizu izabrane su neutjecane sastojine što potpunijega sklopa s dobro razvijenim slojem drveća, grmlja i niskoga rašća. Kao što je uobičajeno, veliči- na fitocenoloških snimaka bila je 100 m2. Fitocenološke snimke izrađene su po metodi Zürich-Montpellier (Braun-Blanquet, 1964) i posebno je analiziran florni sastav za sloj drveća, sloj grmlja i sloj niskoga rašća. Sintaksonomska analiza flornoga sastava (Horvat, 1949; Horvatić, 1963; Trinajstić, 1988, 1990, 1992; Trinajstić i Kamenjarin 1998; Kamenjarin i Trinajstić 2006) izvršena je na karakteristične i diferencijalne vrste asocijacije, karakteristične vrste sveze, reda i razreda, te pratilice. Redoslijed pojedinih skupina vrsta izvršen je prema stupnju pokrovnosti i stupnju nazočnosti. PRILOG POZNAVANJU ŠUMA BIJELOG GRABA I DUBA,... 95

Fitocenološke snimke u tablici složene su bez posebnog rasporeda. Analiza životnih oblika načinjena je prema Pignatti (1982) i Raunkaier (1934)

Rezultati Fitocenološko-tipološka istraživanja hrastovih šuma u blizini Lokvičića kod Imotskog pokazala su da se na tom prostom razvija šumska zajednica bijelog graba i duba, As. Carpino orientalis-Quercetum virgilianae. Florni sastav as. Carpino orientalis-Quercetum virgilianae prikazan je u tablici 1. koja je sastavljena na temelju

Tablica 1. As. Carpino orientalis-Quercetum virgilianae Trinajstić 1987 96 Juraj Kamenjarin, Antonija Vuković, Snježana Topić

22 fitocenološke snimke. Kao što se iz tablice može razabrati, florni sastav navedene šumske zajednice je razmjerno siromašan, sveukupno 31 vrsta. I broj vrsta po pojedinoj fitocenološkoj snimci razmjerno je malen i kreće se od 11 do 19 vrsta. U sloju drveća javljaju se kao stalne samo 3 vrste – Quercus virgiliana, Carpinus orientalis i Fraxinus ornus. Obavljena je analiza životnih oblika te je ustanovljena najveće zastupljenost fanerofita – 14 vrsta Acer( campestre, Carpinus orientalis, Clematis vitalba, Cornus mas, Cornus sanguinea, Crataegus transaplina, Frangula rupestris, Fraxinus ornus, Hedera helix, Ostrya carpinifolia, Populus nigra, Quercus virgiliana, Rosa canina, Sorbus torminalis). Kamefita ima osam Astragalus( illyricus, Arabis turita,Bryum sp., Cruciata pedemontana, Dorycnium pentafilum, Dorycnium hirsutum, Euphorbia amygdaloides, Sarureja montana). Hemikriptofita je zabilježeno sedam Asplenium( onopteris, Ceterach officinarum, Galium corrudaefolium, Picris sp., Plantago media, Potentila micrantha, Viola alba subsp. denhardtii. Geofit je zabilježen samo jedan – Asparagus acutifolius, kao i jedan terofit – Trifolium alpestre.

Rasprava i zaključak Sintaksonomskom analizom termofilne listopadne šume u Lokvičićima ustanovljeno je da većina površina koja obrasta to područje pripada zajednici bjelograba i duba As. Carpino orientalis-Quercetum virgilianae. Tijekom proljeća i ljeta načinjene su 22 fitocenološke snimke te je zabilježena 31 biljna vrsta. Šumske zajednice su inače karakterizirane manjim brojem vrsta u odnosu na šikare a pogotovu na travnjake zbog ujednačenosti ekoloških čimbenika. Manje su izražene oscilacije temperature, vlažnosti i jačine vjetra. Broj vrsta u pojedinim snimkama kreće se od 11 do 19. Tri vrste su zabilježene u svim snimkama. To su Quercus virgiliana, Carpinus orientalis i Fraxinus ornus. Pratilice su brojne. Od ukupnog broja vrsta, 14 su pratilice. Velik broj pratilica ukazuje da još uvijek u potpunosti nije razvijena tipična šumska vegetacija kao klimazo- nalni oblik vegetacije. Međutim kao dokaz da će se s vremenom ipak razviti, može nam poslužiti pojavljivanje karakterističnih vrsta asocijacije; Quercus virgiliana, Acer campestre, Carpinus orientalis, Frangula rupestris, Fraxinus ornus, Ostrya carpinifolia u A, B i C sloju. Najveći broj pratilica potjeće od travnjaka vegetacijskog razreda Festuco- Brometea što je dokaz svojevremeno jakog anatropogenog djelovanja i razvijenog stočarstva. Sa velikom vjerojatnošću se može pretpostaviti da je na ovom području nekad bio kamenjarski pašnjak, a poznavajući klimatske prilike i zakone sukcesije također se može pretpostaviti da je bila razvijena kamenjarsko pašnjačka zajednica As. Koelerio-Festucetum illyricae. Tu spadaju Astragalus illyricus, Cruciata pedemontana, Satureja montana, Galium corrudaefolium, Dorycnium pentafilum, Plantago media, Trifolium alpestre. Za determinaciju As. Carpino orientalis-Quercetum virgilianae najznačajnije su Quercus virgiliana, Carpinus orientalis, Fraxinus ornus, Ostrya carpinifolia. PRILOG POZNAVANJU ŠUMA BIJELOG GRABA I DUBA,... 97

Istraživana zajednica u svom flornom sastavu ima čitav niz termofilnih vrsta koje spadaju u razred Quercetea ilicis. To su Asplenium onopteris, Dorycnium hirsutum, Asparagus acutifolius što ukazuje da su na nekim područjima mikroklimatske prilike nešto toplije. Analiza životnih oblika ukazuje na značajan broj fanerofita što je i očekivano jer je analizirana šuma koja ima velik broj vrsta u najvišem (A) sloju. Naime u A sloju nađeno je čak 7 vrsta. Relativno je velik broj hemikriptofita i kamefita što ukazuje na travnjačko porijeklo ove sastojine.

Literatura Braun-Blanquet, J., 1964: Pflanzensoziologie.- Gustav Springer Verl. 3 Aufl., Vien-New York. Horvat, I. 1949: Nauka o biljnim zajednicama.- Nakladni zavod Hrvatske. Zagreb. Horvatić, S. 1963: Vegetacijska karta otoka Paga s općim pregledom vegetacijskih jedinica hrvatskog primorja.- Prirodoslovna istraživanja, 33. Zagreb. Pignatti, S. 1982: Flora d’Italia 1-3.- Edagricole. Bologna. Raunkaier, C. 1934: The Life-forms of Plants and Statistical Plant Geography.- Clarendon Press. Oxford. Trinajstić, I. 1988: Sintaksonomska analiza termofilnih listopadnih šuma crnogorskog primorja.- Poljoprivreda i šumarstvo. 2-3, 3-11. Trinajstić, I. 1990: Šumska vegetacija otoka Brača.- Glas. šum. pokuse 26, 183-205. Trinajstić, I. 1992: Sintaksonomska analiza pašnjačke vegetacije zajednice Festuco-Keolerietum splendentis H. 1963.- Acta Bot. Croat. 51, 103-112. Trinajstić, I., Kamenjarin, J., 1998: Pregled šumske vegetacije planine Kozjak.- Zbornik Kaštela kolijevka Hrvatske, str. 504-512, Kaštela. Kamenjarin, J., Trinajstić, I., 2006: Termofilne listopadne šikare (As. Rhamno-Paliuretum Trinajstić, 1996) u široj okolici Šibenika.- Zbornik radova sa Simpozija “Rijeka Krka i NP Krka”, prirodna i kulturna baština, zaštita i održiv razvirak, str. 535-544, Šibenik. EVALUACIJA BIODIVERZITETA LOKALITETA BORAČKOG JEZERA U SKLOPU REALIZACIJE DRUGOG INTERNACIONALNOG BIOLOŠKOG KAMPA: “BORAČKO JEZERO 2012“ BIODIVERSITY EVALUATION OF BORAČKO JEZERO SITE WITHIN THE SCOPE OF THE SECOND INTERNATIONAL BIOLOGICAL CAMP: “BORAČKO JEZERO 2012”

Jasmina Neimarlija1 , Saudin Merdan1*

Sažetak Ove godine, Udruženje studenata biologije organiziralo je drugi međunarodni biološki kamp na Boračkom jezeru kod Konjica. Primarni cilj kampa bio je edukacija studenata biologije kroz razne aktivnosti, koje su, u okviru ovog projekta, uspješno realizirane. Učesnici ovogo- dišnjeg kampa koji su došli iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Slovenije, Poljske, Španjolske, Švajcarske i Austrije, podijeljeni su u radne grupe, u ovisnosti o njihovim interesima. Svaka radna grupa imala je svoga vođu koji je dobro upoznat s pojmom istraživa- nja. Ostatak grupe trebao je bilježiti zadatke i pratiti rad, učiti nove vještine ili poboljšati stare, već naučene. Bilo je pet radnih grupa i to: herpetologija (vodozemci i gmazovi), vođa grupe Dušan Jelić (Hrvatska); botanika (flora), vođa grupe Jelica Novaković (Srbija); entomologija (insekti), vođe grupe Adi Vesnić (BiH) i Miloš Popović (Srbija); mikologija (gljive), vođe grupe Nihad Omerović (BiH) i Nedim Jukić (BiH) i ornitološka grupa (ptice), vođa Miloš Radaković (Srbija). Rezultati projekta bit će sadržani u prezentaciji. Zanimljiva činjenica je da je mikološka grupa našla novu vrstu, a entomološka grupa, za Bosnu i Hercegovinu, veoma rijetku vrstu. Ključne riječi: Boračko jezero, međunarodni biološki kamp, biodiverzitet

Abstract This year, the biology students’ association, has organized the second international biological camp at Boračko Jezero near Konjic. The goal of the camp was, primarily, to educate the biology students throughout many activities, which are successfully realized within the project. The participants of this year’s camp came from BIH, Serbia, Croatia, Montenegro, Slovenia, Poland, Spain, Switzerland and Austria. The participants were staggered into working groups, depending on their interest. Each working group has its own leader, who is well introduced with the matter of the research. The rest of the group should be keeping track of their work and learn new skills or improve the old ones. Hence, there are five working groups including:

* 1Društvo studenata biologije, Sarajevo, BiH, E-mail: [email protected] EVALUACIJA BIODIVERZITETA LOKALITETA BORAČKOG JEZERA U... 99 herpetology group (amphibians and reptiles), leader: Dušan Jelić (Croatia); botany group (flora), leader: Jelica Novaković (Serbia); entomology group (insects), leaders: Adi Vesnić (BiH) i Miloš Popović (Serbia); mycology group (mushrooms), leaders: Nihad Omerović i Nedim Jukić (BiH); and ornitology group (birds), leader: Miloš Radaković (Serbia). The results of the project will be in the presentation. Interesting fact is that the mycology group found a new species and entomology group found a very rare species in BIH. Key words: Boračko lake, international biological camp, biodiversity

Uvod Društvo Studenata Biologije (DSB) je ove godine organizovao Drugi Internacionalni Biološki Kamp u trajanju od sedam dana (06.08.2012-12.08.2012) na lokalitetu Boračkog jezera. Ovo je jedinstven događaj koji u prvi put u historiji BiH organizira DSB i od izuzetnog je značaja da se nastavi tradicija njegovog odvijanja. Ove godine je na Biološkom kampu prisustvovalo ukupno 43 člana iz regiona i svijeta: Bosne i Hercegovine Slovenije Srbije Crne Gore Hrvatske Austrije Svicarske Francuske Poljske i Španije. Učesnici su većinom bili studenti Biologije Prirodno- matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i Univerziteta u Banja Luci. Biološki kamp predstavlja projekat u kojem mogu uzeti učešće svi ljubitelji Biologije i prirode općenito a prvenstveno se organizira u svrhu edukacije studenata promocije naučno istraživačkog rada te uspostavljanje profesionalne saradnje sa inostranim kolegama i kolegama iz regiona. Općenito govoreci ideja Biološkog kampa jeste da se ušesnici smjeste u objektu koji se nalazi u prirodnom okruženju i da odatle svakodnevno vrše terenske aktivnosti u svrhu prikupljanja i analize biološkog materijala. Učesnici kampa su prema istraživačkim afinitetima raspodijeljeni unutar pet istraživačkih grupa od kojih je svaka grupa imala odgovarajuće stručno lice: (vođu sekcije) za datu oblast: 1. Grupa za istraživanje herpetofaune i vodozemaca i gmizavaca (herpetologija) 2. Grupa za istraživanje insekata (entomologija) 3. Grupa za istraživanje flore (botanika) 4. Grupa za istraživanje gljiva (mikologija) 5. Grupa za istraživanje ptica (ornitologija) Cilj projekta je bio je da se po prvi put u historiji dostavi spisak biodiverziteta flore faune i gljiva (inventurizacija) lokaliteta Boračkog jezera na osnovu kojeg se može pokrenuti i procedura zaštite ovoga područja. Krajnji izvještaj o biodiverzitetu i metodologiji rada svake od sekcija pojedinačno dostavljen je u sklopu ovoga izvještaja.

Materijal i metode ORNITOLOŠKA GRUPA- Po dolasku u bazni kamp, članovi ornitološke grupe su upoznati sa osnovama ornitologije, metodama, uvodom u posmatranje i identifikaciju ptica kroz multimedijalnu prezentaciju, vođenje terenskih beleški, protokolima 100 Jasmina Neimarlija, Saudin Merdan za terenska istraživanja i bazama podataka. Nakon toga, u toku kampa, neke od pomenutih metoda su primenjene i praktično izvedene na Boračkom jezeru i planini Prenj. Tokom kampa korišćene su metode minimalnog transekta za opis sastava faune ptica na istraživanim područjima Boračkog jezera i planine Prenj, koje su u manjoj meri modifikovane i prilagođene terenu. Za potrebe ove metode korišćeni su dvogledi uveličanja 7x50 i 10x50. Pored ove metode, korišćena je metoda markiranja (prstenovanja) ptica u cilju praćenja migracije ili distribucije istih. Korišćene su vertikalne ornitološke mreže 10x3 i 12x3 metara (Slika 1.), kao i aluminijumski prstenovi sa serijskim brojevima, koji su stavljani na metatarsus ptica na levoj nozi. Pored hvatanja ptica za potrebe markiranja, ptice su hvatane i za pre- ciznu identifikaciju vrste, obzirom da se neke vrste mogu identifikovati na osnovu finih morfoloških i morfometrijskih analiza.

Slika 1.

HERPETOLOŠKA GRUPA- Herpetološka sekcija je svakodnevno na teren- skim istraživanjima prikupljala uzorke gmizavaca i vodozemaca. Studentima su prikazane tehnike hvatanja istih. Nakon prikupljanja jedinki studentima su prikazane osnovne morfološke karakteristike koje su potrebne za determinaciju datih jedinki te spolne karakteristike na osnovu kojih mogu razlikovati ženke od mužjaka (Slika 2.). U toku terenskih istraživanja studentima je objašnjena i etologija (ponašanju) prikupljenih jedinki te su dati podaci o distribuciji istih. Pored terenskih istraživanjima studenti su imali niz predavanja na kojima su predstavljeni prošli i aktuelni projekti kojima se bavi herpetološko društvo «Hyla» u Zagrebu. Na ovim predavanjima studenti su stekli uvid u metodologiju rada koja se primjenjuje u sklopu herpetoloških istraživanja. EVALUACIJA BIODIVERZITETA LOKALITETA BORAČKOG JEZERA U... 101

Slika 2.

ENTOMOLOŠKA GRUPA- Analiza entomofaune šireg područja Boračkog jezera izvršena je standardnim metodama aktivnog uzorkovanja entomološkom mre- žom, klopkama sa mamcem (Slika 3.) i rukom. Dnevni leptiri (Insecta; Lepidoptera; Ropalocera) i vilini konjici (Insecta; Odonata) su istraživani standardnim entomološkim metodama. Adulti su lovljeni na terenu uz pomoć entomološke mreže i ukoliko je bilo moguće odmah su identi- fikovani odgovarajućim ključevima i pušteni u prirodu. Ukoliko nije bilo moguće identifikovati jedinke na terenu prikupljen je foto materijal ili su prikupljeni i pre- parirani uzorci. Noćni leptiri sakupljani su pomoću zamke sa UV svjetlom (8W) . Zamka je postavljena 4 puta: 2 puta u grmlju, u blizini drveća u kampu, 1 put na plaži uz jezero i 1 put uz potok. Nakon 4-5 sati od postavljanja, zamka se prekrije mrežom kako bi spriječili bijeg insekata.

Slika 3. 102 Jasmina Neimarlija, Saudin Merdan

MIKOLOŠKA GRUPA- Nakon obilaska i upoznavanja terena u području Boračkog jezera i procjene lokacije; obzirom na veoma nepovoljne uslove za razvoj gljiva, odlučili smo za istraživanje izabrati područje oko Boračke rijeke i zamočvare- ni teren na dijelu zapadne obale Boračkog jezera (vegetacija koja preovladava: Alnus, Salix, Carex). Učesnici su upoznati sa procedurom uzimanja i pohranjivanja uzoraka (eksi- kata) gljiva; naglašena je važnost bilježenja nalaza, uključujući kvalitetno fotografi- sanje, bilježenje podataka o staništu i lokaciji, i zatim sušenje i obilježavanje uzoraka u svrhu prezervacije za naknadne analize (DNK!) (Slika 4.). Učesnici su upoznati i sa konceptom vitalne taksonomije i važnosti očuvanja uzoraka u živom stanju do trenutka mikroskopske analize.

Slika 4.

Rezultati rada Ornitološka grupa lOKALITET: BORAČKO JEZERO Spisak registrovanih vrsta: Anas platyrhynchos, Buteo buteo, Picus viridis, Picus canus, Hirundo rustica, Delichon urbica, Motacilla alba, Turdus merula, Sylvia atricapilla, Ficedula hypo- leuca, Parus major, Parus palustris, Sitta europaea, Lanius collurio, Garrulus glandarius, Passer montanus, Passer domesticus, Fringilla coelebs, Carduelis carduelis, Carduelis chloris, Coccothraustes coccothraustes, Corvus corax, Dendrocopos major, Circaetus gallicus, Ardea cinerea, Bubo bubo, Hirundo daurica (pronađeno gnezdo), Turdus philomelos, Upupa epops, Dendrocopos medius, Phylloscopus sibilatrix.

Spisak markiranih vrsta i broj jedinki: Parus major: 5 EVALUACIJA BIODIVERZITETA LOKALITETA BORAČKOG JEZERA U... 103

Acrocephalus arundinaceus: 2 Acrocephalus schoenobaenus: 3 Acrocephalus scirpaceus: 4 Sylvia atricapilla: 1 Sylvia curruca: 1 Picus canus: 1 Lanius collurio: 2 Parus caeruleus: 2 Parus palustris: 1 Garrulus glandarius: 1 Hirundo rustica: 31 Motacilla alba: 1 Sitta europaea: 1 Markirano 57 jedinki, 14 vrsta ptica. Na Boračkom jezeru ukupno registrovano 37 vrsta ptica. LOKALITET: UŠĆE RAKITNICE Spisak registrovanih vrsta: Alcedo atthis Motacilla cinerea Cinclus cinclus

LOKALITET: PRENJ Spisak registrovanih vrsta ptica: Saxicola rubetra Phylloscopus collybita Hirundo rustica Pyrrhocorax graculus – oko 250 jedinki Parus ater Oenanthe oenanthe Falco tinnunculus Ptyonoprogne rupestris Corvus corax Loxia curvirostra Sylvia curruca Emberiza cia Pheonicurus ochruros Corvus cornix Garrulus glandarius Anthus spinoletta

4 najznačajnije registrovane vrste: Circaetus gallicus (Slika 5.), Alcedo atthis (Slika 6,), Picus canus (Slika 7.), Dendrocopos medius (Slika 8.) 104 Jasmina Neimarlija, Saudin Merdan

Slika 5. Slika 6.

Slika 7. Slika 8.

Herpetološka grupa ukupno je nađeno 18 različitih vrsta gmizavaca i vodozemaca (11 vrsta gmizavaca i 7 vrsta vodozemaca). S obzirom na visoke temperature za vrijeme trajanja kampa nažalost je uspješno nađen samo poskok nakon obilnih istraživanja zmija na svim prikazanim lokalitetima. Dinarolacerta mosorensis je prvi put tokom ovih istraživa- nja nađena i na planini Prenj gdje nije do sada registrovano njeno prisustvo. Vrsta se nalazi u NATURI 2000 BiH.

LOKALITET: BORAČKO JEZERO Rana greca Rana dalmatina Salamandra salamandra Pelophylax ridibubdus EVALUACIJA BIODIVERZITETA LOKALITETA BORAČKOG JEZERA U... 105

Lacerta viridis Podarcis muralis Podarcis melisellensis Podarcis sicula Anguis fragilis Natrix tesselata

LOKALITET: RAKITNICA I UŠĆE RAKITNICE Lacerta oxycephala Natrix tesselata Natrix natrix Rana greca Bombina variegata

LOKALITET: PRENJ Lacerta agilis Bombina variegata Bufo bufo Salamandra atra prenjensis Dinarolacerta mosorensis

LOKALITET: SELO KULA Rana dalmatina Vipera ammodytes

4 najznačajnije registrovane vrste: Dinarolacrta mosorensis(Slika 9.), Vipera ammodytes (Slika 10.), Salamandra atra prenjensis (Slika 11.), Rana greaca (Slika 12.)

Slika 9. Slika 10. 106 Jasmina Neimarlija, Saudin Merdan

Slika 11. Slika 12.

Entomološka grupa LOKALITET: BORAČKO JEZERO Insecta , Ephemeroptera, Odonata: Anax partenope, Ischnura elegans, Ischnura pumilio, Platychemis pennipes, Ceriagrion tenellum, Coenagrion hostulatum, Orthetrum cancellatum

Insecta, Mantodea: Mantis religiosa

Insecta, Orthoptera: Tettigonia viridisima, Oedipoda sp.

Insecta, Heteroptera: Graphosoma lineatum,Gerris sp.

Insecta, Neuroptera: Chrysopa sp.

Insecta, Coleoptera: Carabus violaceus, Lucanus cervus, Serica brunnea, Protaetia affinis, Cetonia aurata, Adalia bipunctata,Thea vigintiduopunctata

Insecta, Lepidoptera, Roplaocera: Brintesia circe, Coenonympha pamphilus, Polyommatus icarus, Plebejus idas, Argynnis adippe, Hipparchia semele, Neptis sappho, Vanessa atalanta, Argynnis paphia, Maniola jurtina, Pararge aegeria, Limenitis reducta, Pieris balcana, Lasiommata maera, Leptidea sinapis/reali, Polyommatus coridon,Polygonia c-album, Celastrina argyolus

Insecta, Lepidoptera, Roplaocera: Spialia orbifer, Lybitea celtis, Pontia edusa, Pailio machaon, Colias crocea,Minois dryas,Pieris ergan, Hipparchia fagi/syriaca, Carcharodus alceae, Gonopteryx rhamni, Iphiclides podalirius

Insecta, Lepidoptera: Craniophora ligustri , Acronicta psi, Agrius convolvuli , Agrotis exclamationis , Agrotis ipsilon, Antheraea yamamai ,Apamea monoglypha, EVALUACIJA BIODIVERZITETA LOKALITETA BORAČKOG JEZERA U... 107

,Autographa gamma ,Axylia putris, Catocala disjuncta, Cosmia trapezina, Cryphia algae, Cyclophora linearia, Cyclophora ruficiliaria , Cyclophora porata ,Dendrolimus pini, Diarsia rubi,Eilema complana, Eilema lurideola, Elophila nymphaeata, Endotricha flammealis, Euplagia quadripuctaria, Habrosyne pyritoides, Helicoverpa armigera, Hemistola chrysoprasaria, Hoplodrina ambigua, Hoplodrina octogenaria

Insecta, Lepidoptera: Idaea aversata, Idaea degeneraria, Lacanobia oleracea, Ligdia adustata, Lithosia quadra ♂, Lymantria dispar, Macroglossum stellatarum, Miltochrista miniata, Mimas tiliae, Nomophila noctuella, Notodonta dromedarius, Ochropleura plecta, Oncocera semirubella, Pseudoips prasinana, Pterophorus pentadactyla, Pyrausta aurata, Scopula marginepunctata, Scopula ornata, Spatalia argentina, Thaumetopoea proce- ssionea, Watsonalla cultraria, Xanthorhoe fluctuata, Xestia baja Insecta, Hymenoptera: Myrmica rubra, M. sabuleti grupa, Tetramorium cespitum/ impurum grupa, Pheidole pallidula, Messor structor, Aphaenogaster subterranea, Crematogaster schmidti, Dolichoderus quadripunctatus, Tapinoma erraticum, Lasius fuliginosus, L. Niger, L. Brunneus, L. Emarginatus, Camponotus vagus, C. Falax, C. Piceus

Insecta, Hymenoptera: Plagiolepis pigmaea, Formica pratensis, F. Rufa, F. Cinerea, F. Cunicularia, F. Gagates, Vespula sp., Polistes sp., Apis mellifera, Xylocopa violacea,Bombus lapidarius, B. Terrestris, Thyridanthrax , Eristalis tenax

LOKALITET: RAKITNICA I UŠĆE RAKITNICE Insecta, Heteroptera: Graphosoma lineatum

Insecta, Lepidoptera: Lasiommata maera, Polyommatus bellargus, Polyommatus icarus, Polyommatus coridon, Colias crocea, Plebejus idas, Leptidea sinapis/reli, Pyronia tithonus, Argynnis paphia, Pieris manii, Maniola jurtina, Lasiommata maera, Polyommatus corydon, Gonepteryx rhamni, Coenonympha pamphilus, Leptidea sinapis/reli, Iphiclides podalirius

LOKALITET: RAKITNICA I UŠĆE RAKITNICE Insecta, Lepidoptera: Pyronia tithonus, Polyommatus icarus, Colias crocea, Polyommatus bellargus, Argynnis aglaya, Hipparchia statilinus, Limenitis reducta, Papilio machaon, Minois dryas, Neptis sappho, Maniola jurtina, Pieris rapae, Plebejus idas, Pyrgus armoricanus, Macroglossum stellatarum, Heliothis viriplaca

Insecta, Hymenoptera: Bombus lapidarius, B. Terrestris 108 Jasmina Neimarlija, Saudin Merdan

LOKALITET: PRENJ Insecta, Lepidoptera: Brintesia circe, Argynnis paphia, Argynnis aglaya, Argynnis adippe, Polyommatus coridon, Polyommatus damon, Polyommatus icarus, Minois dryas, Satyrus ferula, Erebia melas, Erebia ottomana, Erebia pronoe

Insecta, Lepidoptera: Hyponephele lycaon, Colias crocea, Colias alfacariensis, Lasiommata maera, Coenonympha pamphilus, Gonopteryx rhamni, Hesperia comma, Issoria lathonia, Leptidea sinapis/reli, Lycaena tityrus, Plebejus argus, Aglais urticae, Cyaniris semiargus, Lycaena virgaureae, Pieris rapae, Pieris brassicae, Boloria graeca, Hipparchia fagi

LOKALITET: SELO KULA Insecta, Coleoptera: Dorcus paralelopipedus, Cetonia aurata Insecta, Lepidoptera: Euplagia quadripunctaria Insecta, Hymenoptera: Formica pratensis, F. Rufa

5 najznačajnih vrsta registrovanih: Graphosoma lineatum (Slika 13.), Carabus violaceus (Slika 14.), Myrmica rubra (Slika 15.), Erebia melas (Slika 16.), Idaea degeneraria (Slika 17.)

Slika 13. Slika 14.

Slika 15. Slika 16. EVALUACIJA BIODIVERZITETA LOKALITETA BORAČKOG JEZERA U... 109

Slika 17.

Mikološka grupa lOKALITET: BORAČKO JEZERO Peziza apiculata, Phellinus tuberculosus, Daedalea quercina, Mycena acicula, Peziza limnea, Pluteus nanus, Pachyella babingtoni, Ciboria conformata (prvi put zabilježe- na), Pluteus romelli, Psilopezia nummularia, Humaria hemisphaerica, Pluteus hispi- dulus, Pluteus cf. Plautus, Pachyella cf. Clypeata, Daldinia concentrica, Stereum sp., Hygrocybe sp., Psathyrella sp., Coprinus/Parasola sp., Hypoxylon sp., Marasmius sp., Mollisia sp., Scutellinia sp.

LOKALITET: PRENJ: Polyporus squamosus

LOKALITET: SELO KULA: Boletus pinophilus

4 najznačajnije vrste registrovane: Pluteus romelli (Slika 18.), Ciboria conformata (Slika 19.), Peziza apiculata (Slika 20.), Daedalea quercina (Slika 21.)

Slika 18. 110 Jasmina Neimarlija, Saudin Merdan

Slika 19.

Slika 20. Slika 21.

Zaključak U periodu od 6.-12. Augusta 2012. godine, DSB je realizovao drugi internacionalni biološki kamp u BiH, na kojem su učestvovali stručnjaci i studenti iz brojnih zemalja Europe. Učesnici su bili podijeljeni u više grupa od interesa, a unutar tih grupa su istra- živali lokalitete oko Boračkog jezera. Svaka grupa je uradila popis nađenih vrsta, koji je priložen u rezultatima rada. Najopsežniji popis je uradila grupa za entomologiju, a herpetološka i mikološka grupa su kroz svoje istraživanje uočile nekoliko zanimljivih vrsta na lokalitetima oko Boračkog jezera, koje nisu ranije zapažene na istim. TRENUTNO STANJE ISTRAŽIVANJA MIKROBNIH ZAJEDNICA KOJE SE RAZVIJAJU NA ZIDOVIMA ŠPILJA CURRENT PROGRESS ON MICROBIOLOGY OF CAVE-WALL COMMUNITIES

Lejla Pašić1

Sažetak Od 2008 godine teku istraživanja neobičnih mikrobnih zajednica koje se razvijaju na zidovima špilja. Ove golim okom vidljive zajednice tvore pojedinačne makroskopske kolonije bijele, žute, sive ili ružičaste boje. Na kolonijama se tvore kapljice vode koje odsjevaju svjetlost na karakterističan način zbog čega ih lokalni speleolozi nazivaju jamskim srebrom. Prvo takvo istraživanje je bilo sprovedeno na raznobojnom uzorku iz špilje u Sloveniji. U daljnjem istraživanju je upoređena struktura mikrobnih zajednice sivih i žutih kolonija na zidovima špilja u Sloveniji, Češkoj Republici i Španiji. Zajedničko svim uzorcima su određeni pripadnici Actinobacteria koji tvore jedro svake zajednice, te mnogobrojni drugi mikroorganizmi, svojstveni svakom uzorku. Koristeći sive kolonije kao modelni organizam ustanovljeno je da mikrobne zajednice koje se razvijaju na zidovima špilja absorbiraju ugljikov dioksid te ga u određenim uslovima koriste za otapanje krečnjaka, pri čemu u samom koloniji nastaju kristali kalcijevog karbonata. Ključne riječi: podzemni okoliš, gen za 16S rRNA, raznolikost, bakterije, mikrobne zajednice.

Abstract Four years ago, we started applying cultivation-independent approach to characterize pecu- liar cave-wall microbial communities. These often form on the walls of geographically distinct limestone caves and are composed of individual macroscopic colonies that can be white, pink, grey or yellow in color. When illuminated, the colonies reflect the light in characteristic fashion which has earned them the name 'cave silver' among local speleologists. We began our studies by studying mixed-color communities in a cave in Slovenia. Then, we performed a comparative study on yellow and grey colonies that develop on the walls of caves located in Spain, Czech Republic and Slovenia. In all communities, we found a rich microbial diversity but also a common core of microorganisms belonging to Actinobacteria involved in their formation. Using grey colonies as model organisms, we found that these bacteria promote the uptake of carbon dioxide and can use it to dissolve the underlaying rock and generate crystals of calcium carbonate. Key words: hypogean environments, 16S rRNA gene, diversity, Bacteria, microbial communities.

1 Odsjek za biologiju, Biotehnološki fakultet, Univerzitet u Ljubljani, Večna pot 111, 1000 Ljubljana, Slovenija 112 Lejla Pašić

'L'essentiel est invisible pour les yeux' Antoine de Saint-Exupéry, Le Petit Prince

Špilje kao stanište mikroorganizama Mikroorganizmi su najrasprostranjenije jedinke na Zemlji. Ta bića, premala da bi ih uočili golim okom, nalazimo svuda gdje je prisutna tekuća voda bez obzira na vrijednost drugih parametara okoliša. Tako viruse, bakterije, arheje, alge, gljive i praživotinje nalazimo i u staništima koje iz antropocentričnog stajališta smatramo 'ekstremnim' s obzirom na temperaturu, koncentraciju soli, vrijednost pH, pritisak ili dostupnost hranjivih tvari. U okviru staništa invidivualne vrste mikroorganizama skoro nikad ne nastupaju same već tvore taksonomski kompleksne mikrobne zajednice čiji pripadnici stupaju u raznolike interakcije s ciljem što boljeg iskorišta- vanja prirodnih resursa (Konopka, 2009). Špilje se istorijski smatraju za život nepogodnim staništem zbog geološke izolo- vanosti od površine Zemlje. Stoga ne iznenađuje da su rijetka mikrobiološka istraži- vanja špilja sve do devedesetih godina prošlog vijeka bila uglavnom opisne prirode. Tadašnji istraživači su opisali prisutnost mikroorganizama u špiljama ali su smatrali da se radi o izuzecima koji su u podzemlje dospjeli zračnim tokovima ili su bili une- šeni od strane ljudi ili životinja (za pregled vidi Barton i Northrup, 2007). Štaviše, smatralo se da smanjena dostupnost hranjivih tvari onemogućava rast i razmnoža- vanje mikroorganizama. Danas znamo da većina mikroorganizama na Zemlji živi u energetski neugodnim ili oligotrofnim uslovima. Stoga, iako u špiljama koncentracija cjelovitog dostupnog ugljika rijetko prelazi 0.5 mg/l, u njima nalazimo bogate mikrobne zajednice u kojima broj ćelija često prelazi 106/gram materijala (Barton i Jurado, 2009). Špiljski mikroorganizmi dobavljaju energiju na vrlo različite načine. Mikroorganizmi koji žive u dijelovima špilje do kojih dopire svjetlost mogu da vrše fotosintezu, dok mikroorganizmi tamnih predjela za rast i razmnožavanje iskoriš- tavaju hranjive tvari prisutne u špilji. Hranjive tvari u špilju ulaze na brojne načine: sa zračnim tokovima, preko korijenja drveća, izmeta šišmiša ili ih pak donose špilj- ski vodotoci. Ipak, većina mikroorganizama ovisi o tvarima koje u špilju dopiru sa meteorskom vodom koja proniče kroz tla i krečnjak. U takvoj vodi je preostalo vrlo malo hranjivih tvari koje su uz to i hemijski vrlo kompleksne (npr. spojevi humične kiseline ili lignoceluloza) te ih stoga mogu razgraditi samo metabolno specializirani mikroorganizmi (Saiz-Jimenez i Hermosin, 1999). Špilje su dom i brojnim mikro- organizmima čije energetske potrebe ne ovise od unosa hranjivih tvari sa površine i koji energiju dobavljaju oksidacijom anorganskih spojeva koji sadrže reducirani sumpor, željezo(II), nitrit, amonij ili mangan(II) (Northup i Lavoie, 2001). S obzirom da su mikroorganizme dugo vremena smatrali slučajnim posjetite- ljima špilja, očekivalo se da oni ne sudjeluju u njihovom nastanku. A ipak, nastanak određenih mineralnih depozita se nije mogao objasniti samo procesima anorganske prirode. Pogotovo se je to očitovalo kod depozita koji i morfološki podsjećaju na TRENUTNO STANJE ISTRAŽIVANJA MIKROBNIH ZAJEDNICA KOJE SE RAZVIJAJU... 113 biofilm – golim okom vidljiv tanki sloj u kom nalazimo mikroorganizme različitih vrsta prekrivene zaštitnim slojem iz proteina i polisaharida. Danas znamo da mikroorganizmi nisu pasivni stanovnici špilja već da aktivno sudjeluju u nastanku odre- đenih mineralnih depozita. Među takve depozite ubrajamo i kalcificirane strukture slične prstima koje su poznate pod nazivom 'pool fingers' te 'moonmilk', bijeli precipi- tat krečnjaka kremaste strukture (Melim i sar., 2001; Cañaveras i sar., 2006).

Pristupi u špiljskoj mikrobiologiji Da bi opisali taksonomsku raznolikost mikroorganizama u prirodnom okolišu mi- krobiolozi danas najčešće upotrebljavaju dva u osnovi različita pristupa. Prvi pristup je zasnovan na izolaciji mikroorganizma u čistoj kulturi. Prednost te metodologije je da omogućava daljnja istraživanja s kojima možemo da opredijelimo metabolni potencijal mikroorganizma, razumijemo njegovu fiziologiju i opredijelimo njegovu ulogu u ekosistemu. Na žalost taj pristup ne daje realnu sliku o strukturi mikrobne zajednice. Laboratorijski uslovi često omogućavaju rast samo mikrobima koji su u populaciji rijetki no dobro rastu na laboratorijskim podlogama. Danas znamo da veliku većinu mikroorganizama zapravo i ne možemo uzgajiti u čisti kulturi (Staley i Konopka, 1985) te razvijamo metode s kojima bi ta ograničenja prevazišli. Razvoj molekularno bioloških tehnika je u posljednjih dvadeset godina omo- gućio da mikroorganizme opišemo bez da bi ih izolovali u čistoj kulturi. Da bi to postigli moramo izolovati ukupnu mikrobnu DNA neposredno iz prirodnog okoli- ša. Takav uzorak sadrži DNA svih mikroorganizama koji su bili prisutni u trenutku oduzimanja uzorka. Iz uzorka ukupne DNA s pomoću lančane reakcije sa polime- razom (engl. 'polymerase chain reaction-PCR') umnožimo gen čiji red nukleotida (engl. 'nucleotide sequence') smatramo taksonomski informativnim. Takvi su geni čiji se red nukleotida u evoluciji vrlo malo mijenja (Woese i sar., 1990). Kod bakterija tako najčešće poredimo red nukleotida gena za 16S rRNA koji je dio zapisa za malu podjedinicu ribosoma, ćelijskog organela koji sintetizira proteine. Određivanje reda nukleotida (engl. 'DNA sequencing') je danas cjenovno prihvatljiva, brza i potpuno automatizovana metoda. Raznolikost mikroorganizama koji čine mikrobnu zajednicu možemo vizu- alizirati različitim tehnikama, od kojih se u špiljskoj mikrobiologiji često koriste gel elektroforeza u denaturirajućem gradijentu (engl. 'Denaturing Gradient Gel Electrophoresis-DGGE') i priprema biblioteka gena (Slika 1). DGGE iskorištava či- njenicu da DNA u ovisnosti od reda nukleotida raspada na dva lanca deoksiribonu- kleotida pri specifičnoj koncentraciji denaturanta. DGGE je jednostavna i cjenovno ugodna tehnika te nam daje pogled u mikrobnu raznolikost iako uvijek ne omogu- ćava taksonomsku identifikaciju na nivou bakterijske vrste. Prilikom DGGE takso- nomsko informativne gene umnožimo na poseban način i to tako, da im dodamo tzv. GC sponu koja sprečava da DNA prilikom denaturacije u potpunosti raspad- ne na dva lanca. Tako označene gene razdvojimo na gel elektroforezi sa gradijen- tom denaturanta. Tako izrađeni profili mikrobnih zajednica su uporedivi, a sastav 114 Lejla Pašić zajednice možemo ustanoviti tako, da umnožene gene izrežemo iz gela, odredimo im red nukleotida, te izvedemo filogenetsku analizu (vidi dole). Biblioteke gena pri- premamo tako da s PCR umnožene taksonomski informativne gene razdvojimo pomoću kloniranja te odredimo red nukleotida uključenog gena. Taj pristup nam omogućava određivanje do bakterijske vrste te opis strukture mikrobne zajednice ukoliko smo analizirali dovoljno veliki uzorak (više stotina redova nukleotida). Rodbinske odnose najpreglednije prikazujemo s filogenetskim drvom koje temelji na modelu evolucije. Modeli evolucije su matematične aproksimacije toka evolucije koje uzimaju u obzir evolucijske parametre kao što su to frekvencija pojavljivanja određenog nukleotida te broj i relativni uticaj zamjene nukleotida.

Rana mikrobiološka istraživanja špiljskog srebra Posjetitelj špilja dinarskog krša često ima priliku primjetiti neobične mikrobne zajednice na zidovima špilja (Slika 2). Ove golim okom vidljive zajednice tvore pojedi- načne makroskopske kolonije bijele, žute, sive ili ružičaste boje. Nalazimo ih u svim dijelovima špilja, u neposrednoj blizini ulaza i u potpuno tamnim dijelovima, ali ne i u područjima koja se nalaze pod vodom. U nekim špiljama možemo primjetiti samo individualne kolonije čiji promjer ne prelazi jedan milimetar, dok u drugim špiljama njihov obsežan rast može prekriti površine veće od kvadratnog metra. Na kolonijama se često tvore kapljice vode koje odsjevaju svjetlost na karakterističan način zbog čega ih lokalni speleolozi nazivaju špiljskim srebrom. Rana istraživanja uzoraka špiljskog srebra su obavljena u sedamdesetim godinama dvadesetog vijeka kad su Megušar i Sket pokazali da se radi o fenomenu organskog izvora (Megušar i Sket, 1973). Isti autori su nešto kasnije špiljske bakterije izolovali u čistoj kulturi. Zajedno sa drugim naučnicima su ustanovili da se radi o bakterijama koje nisu srod- ne nijednoj poznatoj vrsti (Kovač, 1971; Merlak, 1975). Na žalost su se ti dragocjeni izolati s vremenom izgubili. U sljedeća dva desetljeća su mikrobiološka istraživanja bila sprovedena gotovo isključivo u špiljama u kojima je velika količina turističkih obilazaka ozbiljno pore- metila mikroklimatske uslove. Prisutnost umjetnog osvjetljenja i unošenje hranjivih tvari je u špiljama Lascaux (Dordogne, Francuska) i Altamira (Cantabria, Španija) uzrokovalo razvoj fototrofnih mikroorganizama, plijesni ali i jamskog srebra na praistorijskim slikama i crtežima koje smatramo kulturnom baštinom čovječanstva (Groth et al., 1999; Schabereiter-Gurtner et al., 2002; Saiz-Jimenez et al., 2011). Dosadašnji pokušaji kojim bi se u čistoj kulturi izolovala cjelovita populacija mikroorganizama koji tvore makroskopske kolonije bijele, žute i sive boje su bili tek djelomično uspješni. Umjesto dominantnih vrsta u čistoj kulturi bili izolovani pripadnici do tad nepoznatih vrsta bakterija kao što su to aktinomicete Aurantimonas altamirensis ili Nocardia altamirensis (Jurado i sar., 2006; 2008). Istraživanja medi- cinske literature nastale nakon opisa špiljskih mikroorganizama, pa i onih izolova- nih iz uzoraka špiljskog srebra, su pokazala da je veliki broj špiljskih mikroorganizama čovjeku patogen (za pregled vidi Jurado i sar., 2010). Patogeni mikroorganizmi TRENUTNO STANJE ISTRAŽIVANJA MIKROBNIH ZAJEDNICA KOJE SE RAZVIJAJU... 115 opisani u špiljama najčešće inficiraju pluća ali i nervni sistem gdje tvore abscese koji uzrokuju senzorične, motorične i smetnje ponašanja, te mučninu, glavobolju i povraćanje. U manjem broju slučajeva dolazi do i očnih infekcija, infekcija slušnog sistema, infekcija miokarda ili jetre. Kao zanimljivost valja navesti da su špiljski mikroorganizmi izolovani u špilji Lechuguilla (New Mexico, USA), koji su od površine bili izolovani četiri miliona godina, u jednakom opsegu kao i površinski mikroorganizmi odporni protiv djelovanju antibiotika (Bhullar et al., 2012). Na osnovi postojećih istraživanja špilje ipak ne možemo smatrati opasnim za posjete. Naime, infekcijama podliježu najčešće pacijenti slabijeg imunskog sustava a i sam izvor za- raze nije uvijek poznat. Ipak, patogenost špiljskih mikroba treba imati u mislima tokom speleoloških ekspedicija.

Molekularno biološki pristup – izrada profila DGGE Proučavanje špiljskog srebra kao pojave čiji razvoj ugrožava praistorijske crteže je doživjelo procvat upotrebom molekularnih tehnika. Između 2004 i 2008 godine je iz uzoraka makroskopskih kolonija špiljskog srebra sive, bijele i žute boje bio izrađen veći broj profila DGGE (Laiz et al., 2003; Schabereiter-Gurtner et al., 2004; Portillo et al., 2008, 2009). Profili DGGE su pokazali da je raznolikost špilj- skih mikroorganizama visoka. U svim uzorcima je prevladavala DNA predstavnika debla Proteobacteria te DNA predstavnika debala Acidobacteria, Actinobacteria, Firmicutes i Nitrospirae. Gore spomenuta istraživanja su opredijelila i metabolno aktivne mikroorganizme u špiljskom srebru jer su paralelno sa DGGE profilima DNA bili izrađeni i DGGE profili na osnovi ukupne RNA špiljskog srebra. Ti su pokazali da samo trećina prisutnih mikroba izražava gene prepisujući DNA u RNA. Stoga nije pogrešno smatrati da špiljsko srebro najvjerovatnije nije primarno stanište mikroorganizama koji se nalaze u dormantnom stanju.

Molekularno biološki pristup – izrada bibioteka gena i statistička analiza dobivenih podataka Prvo mikrobiološko istraživanje koje je uključilo i pripremu bibiloteke gena je bilo sprovedeno na raznobojnom uzorku iz špilje Pajsarjeva jama, koja se nalazi u blizini gradića Vrhnika u Sloveniji (Pašić i sar., 2010). Ukupno je bilo pripremljenih šest biblioteka gena. Analiza 171 reda nukleotida gena za 16S rRNA je pokazala višu raznolikost mikroorganizama nego DGGE. Ova analiza je opredijelila i strukturu mikrobne zajednice te potvrdila dominaciju Proteobacteria i Actinobacteria. Uz gore navedene predstavnike debala prvi put su primjećeni predstavnici Verrucomicrobia, Chloroflexi, Gemmatimonadales i Planctomycetales dok prisutnosti predstavnika Archaea nisu uspjeli dokazati. Opredijeljeni su bili i indeksi raznolikosti mikroorganizama. Na veliko iznenađenje je vrijednost Shannonovov indeksa (iznad 3) bila primjerljiva s vrijednostima koje su opisali u tlu, staništu koje je izuzetno bogato sa bakterijskim vrstama. Vrijednosti indeksa Chao1 i ACE su pokazale da špiljsko 116 Lejla Pašić srebro sastavlja najmanje sedamdeset bakterijskih vrsta, a široki intervali pouzda- nosti i oblik rarefakcijske krive su pokazali da bi dodatno uzorkovanje pokazalo još veću raznolikost mikroorganizama. Ova otkrića su bila u potpunoj suprotnosti sa uvriježenim mišljenjem da oligotrofna staništa omogućavaju život samo malom broju organizama. Jedno od mogućih objašnjenja za ovaj paradoks je da u stabilnom okolišu špilje te odsustvu predatora, špiljski mikroorganizmi ne podliježu takmiče- nju već se specializiraju za korištenje različitih prirodnih resursa te tako doprinose njihovom efikasnom iskorištavanju.

Molekularno biološki pristup Iako su gore navedena istraživanja pokazala opseg raznolikosti mikroorganizama špiljskog srebra u špiljama Španije i Slovenije, ona se razlikuju po načinu oduzimanja uzoraka i fokusirana su na individualna mjesta uzorkovanja, te stoga njihovi rezultati zapravo nisu usporedivi. Prilikom korištenja DGGE tehnike ponekad nije moguće opredijeliti red nukleotida svih predstavnika zajednice ili su dobiveni redovi nukleotida prekratki (400 nukleotida) da bi omogućili taksonomsku identifikaciju. Biblioteke gena, opet, muči artefakt lančane reakcije s polimerazo, koji je vidan kao nastanak himernih redova nukleotida i koji ima za posljedicu neprimjerno visoku mikrobnu raznolikost. Treba spomenuti i da različite metode izolacije ukupne DNA često daju vrlo različite rezultate zbog njihove različite uspješnosti razbijanja ćelijske stijene različitih mikroorganizama (Delmont i sar., 2011). Gore navedeno je uzela u obzir studija koja je uporedila mikrobne zajednice kolonija žute boje oduzetih u špiljama Pajsarjeva jama u Sloveniji, Altamira u Španiji i Sloup-Šošůvka u Češkoj Republici (Porca i sar., 2012). Tako je uzorke u svim špilja- ma oduzela ista osoba koristeći tehniku koja minimizira oduzimanje substrata ispod kolonija. Isto tako je analiza uzoraka tekla unutar jednog laboratorija. Istraživanje je imalo za cilj da opiše sastav individualnih mikrobnih zajednica, definiše glavne grupe mikroorganizama koje ih tvore i da ocijeni koji je omjer između zajedničkih i mjestno-specifičnih bakterijskih vrsta. Na osnovi svakog uzorka su pripremljene tri bibiloteka gena, a u konačnu analizu su uključena 474 reda nukleotida. Nivo slično- sti između proučavanih zajednica je opredijeljen koristeći oruđe Libshuff, generički test koji opisuje da li dvije ili više zajednica ima istu strukturu koristeći Cramer- von Mises test statistiku (Schloss i sar., 2004). Na veliko iznenađenje, ovaj pristup je pokazao da sve proučavane zajednice imaju jednaku strukturu, odnosno da ih u velikoj većini sastavljaju isti mikroorganizmi. Slični rezultati su dobiveni i kad su u istraživanje uključeni i redovi nukleotida dobiveni proučevanjem žutih kolonija prisutnih u pećinama vulkanskog izvora na Azorima, Portugal i otočju Hawai'i, SAD (Northup i sar., 2011). To je posebno iznenađujuće spoznanje ako se uzme u obzir da su pećine vulkanskog izvora potpuno drukčije stanište koje ne nastaje otapanjem geološke podloge već kretanjem vrlo tečne lave kroz njene hladnije i čvršće predjele. Da bi opredijelili koji mikroorganizmi su zajednički svim uzorcima špilj- skog srebra, 474 reda nukleotida su podijeljeni u grupe ili operacijske taksonomske TRENUTNO STANJE ISTRAŽIVANJA MIKROBNIH ZAJEDNICA KOJE SE RAZVIJAJU... 117 jedinice (engl. Operational Taxonomic Units, OTU). Evolucijske razdaljine između članova jedne OTU (koja približno definiše bakterijsku vrstu) se razlikuju za manje od 3%. Primjetili su tri vrste OTU: (1) jezgro OTU, OTU koje su zajedničke svim mjestima uzorkovanja, (2) OTU koje su zajedničke dvjema mjestima uzorkovanja i (3) za mjesto-specifične OTU (Slika 3). Jezgro mikrobnih zajednica špiljskog srebra su sastavljale samo tri bakterijske vrste (3 OTU), koje su zauzvrat predstavljale veliku većinu (do 65%) svih pregledanih redova nukleotida. S drugi strane veliki broj OTU je bio za mjesto specifičan ali su te OTU bile uglavnom sastavljene od jednog samog reda nukleotida te su predstavljale manji dio (do 40%) pregledanih mikroorganizama. Interesantno, 3 OTU koje predstavljaju jezgro zajednice u uzorcima iz špilja Španije, Češke Republike i Slovenije su predstavljale i jezgro zajednica koje rastu u špiljama vulkanskog izvora. Na Slici 3 je predstavljeno i filogenetsko drvo koje opisuje taksonomsku pozi- ciju zajedničkih i drugih OTU opisanih u ovom istraživanju. Najrasprostranjenija OTU, imenovana OTU III je prestavljala 30-50% svih redova nukleotida i taksonomski je bila srodna podredu Pseudonocardinae debla Actinobacteria. Unutar filogenetskog drveta se OTU III grana neovisno od ostalih rodova ovog podreda i nije srodna ni jednoj do sada opisanoj vrsti. Zapravo su njeni najbli- ži srodnici druge bakterije podzemnih staništa: red nukleotida koji je bio otkriven istraživanjem unutrašnjosti Alpskih dolomitnih stijena (AB257641, 99% identitete) te red nukleotida koji je odkriven istraživanjem žutih kolonija vulkanskih pećina (HM445251, 99% identitete). Druga po rasprostranjenosti je OTU II koja predstavlja 6-23% redova nukleotida i uvrštavamo je u Proteobakterije, red Chomatiales. Ni ova OTU nije srodna ni jednoj poznatoj vrsti, njen najbliži srodnik je Thiohalomonas denitrificans (EF117909, 93% identitete) ali je zato blisko srodna redu nukleotida odkrivenim prilikom istraživanja žutih kolonija vulkanskih pećina (HM445440, 98% identitete, Northup i sar., 2011) te redovima nukleotida pronađenim u uzorcima iz Oregon špilje u SAD (e.g. DQ823220, 98% identitete). Ovo nakazuje da su bakterijske vrste koje predstavljaju OTU III i OTU II pravi stanovnici podzemnih staništa i ne mikroorganizmi unešeni s površine koji dobro uspjevaju u špiljskim uslovima. S druge strane, isto ne možemo reći i za OTU I, koja je srodna redu Xanthomonadales, rodu Steroidobacter te redovima nukleotida koje često možemo naći u tlu (Porca i sar., 2012). Vrijedno je spomenuti i da Porca i sar. (2012) spominju i istraživanja Galana i Nieta (2010) koji smatraju da morfologiju žutih kolonija pronađenih u špiljama sjeverne Španije odgovora grupi sluzavih gljiva (Mycetozoa). Slično istraživanje u špi- ljama južne Španije nije potvrdilo gore navedene rezultate, iako su autori primjetili da postoji određena morfološka sličnost sa plazmodijem nekih sluzavih gljiva (Lado i Ronikier, 2009). Porca i sar. smatraju da su svi gore navedeni uzorci morfološki slični onim koje su oni proučavali i da su potrebna dalja istraživanja žutih kolonija špilja u južnoj i sjevernoj Španiji da bi se sa sigurnošću utvrdio njihov taksonomski položaj (Porca i sar., 2012). 118 Lejla Pašić

Neke bakterije koje tvore špiljsko srebro aktivno sudjeluju u procesu speleogeneze Veliki broj špiljskih bakterija ima sposobnost bioindukcije precipitacije CaCO3 (Cañaveras i sar., 2006) te tako čak 61% špiljskih aktinobakterija porijeklom iz Altamire proizvodi kristale CaCO3 u laboratorijskim uslovima (Laiz i sar. 2003). Među njih ubrajamo i kolonije sive boje koje tvore špiljsko srebro. Taksonomska analiza ovih mikroorganizama, sprovedena na način naveden u prijašnjem poglavlju, je pokazala da i sive kolonije pretežno sastavljaju pripradnici Actinobacteria ali srodni redu Nitriliruptoridae. Nivo srodnosti sa drugim rodovima ovog reda je bio zapa- njujuće nizak te je najsličnija bakterijska vrsta, Euzebya tangerina, imala ≤92% istih nukleotida. Stoga autori opravdano smatraju da najrasprostranjeniji mikroorganizmi sivih kolonija predstavljajo do sada nepoznat rod i vrstu debla Actinomycetales. Iako ih tek moramo izolovati u čistoj kulturi, iz njihovih uzoraka su do sada izolovani predstavnici Streptomyces od kojih su neki imali sivi micelij, te izolati roda Bacillus (Cañaveras i sar., 1999; Laiz i sar., 1999). Već rana istraživanja špiljskog srebra opisuju da je geološka podloga ispod kolonija sive boje vrlo često kašaste strukture (Mulec i sar., 2002). Elektronska mikro- skopija je pokazala da kolonije sive boje sastavlja gusta mreža filamentoznih mikroorganizama koji se radijalno i dendritično granaju od centralnog prema vanjskom dijelu kolonije i čija razgranuća su pokrivena agregatima CaCO3 koji morfološki podsjećaju na sfere i gnijezda (Cuezva i sar., 2012, Slika 4). Da bi se provjerilo da li sive kolonije aktivno preuzimaju CO2 i posljedično odlažu CaCO3 sprovedeno je istraživanje kojim se je mjerila koncentracija CO2 u neposrednoj blizini kolonija i na dvije kontrolne tačke na kojima nije bilo vidljivog mikrobnog rasta. Za mjerenje fluksa CO2 je prvi put u špiljskom okolišu (sa nešto prilagođavanja) bio upotrijebljen automatski analizator Li-Cor 8100-102, koji se rutinski upotrebljava za mjerenje će- lijskog disanja u tlu. Eksperimenti su izvedeni u mjesecu julu, kad koncentracija CO2 postiže svoj godišnji minimum. Mjerenja vremenske varijacije fluksa CO2 su pokazala da u području naseljenom sa sivim kolonijama dolazi do preuzimanja CO2 (efflux CO2 se je mijenjao od -0.53 do -0.60 µmol-2 m s-1, R2>0.7) dok na kontrol- nim područjima nije došlo do bitnijih promjena (efflux CO2 0 µmol-2 m s-1, R2<0.7) (Cuezva i sar., 2012, Slika 5). Na Slici 6 je predstavljen uslovni model interakcija koji objašnjava navedene interakcije između sivih kolonija i neposrednog okoliša (Cuezva i sar., 2012). Model predviđa da sive kolonije izravno komunciraju sa atmosferom u špilji i aktivno preuzimaju CO2, najvjerovatnije koristeći enzim karbonska anhidraza. Preuzimanje CO2 dovodi do smanjenja vrijednosti pH na području kolonije i otapanja krečnjaka ispod kolonija. Bakterije su tako neposredno odgovorne za otapanje krečnjaka i aktivno sudjeluju u geološkim procesima koji oblikuju špilje. Ispuštanje Ca2+ u otopinu koja okružuje bakterije u periodima u kojima je koncentracija CO2 i/ili vlažnost zraka u špilji niska ima za posljedicu precipitaciju minerala koju pod elektronskim mikroskopom vidimo kao sfere ili gnijezda. TRENUTNO STANJE ISTRAŽIVANJA MIKROBNIH ZAJEDNICA KOJE SE RAZVIJAJU... 119

Cuezva i sar. (2012) dalje predviđaju da kolonizacija špiljske stijene počinje sa odlaganjem ćelija nanešenih zračnim tokovima na vlažne stijene te da njihov fila- mentozni rast rezultira u nastanku individualnih svijetlosivih kolonija. Prilikom daljeg razvoja kolonije, filamenti i kokoidne ćelije bivaju polako uronjene u čvrst matriks sastavljen od eksopolisaharida te istovremeno dolazi do odlaganja mineralnih depozita CaCO3. U sljedećoj fazi razvoja kolonije, depoziti počinju da onemo- gućavaju rast bakterija u centralnom dijelu kolonije, što vidimo kao tamniju boju centralnog dijela u poređenju sa vanjskim dijelom kolonije. Konačno, stara kolonija je uniformno tamnosive boje, a ostatke filamentoznih ćelija možemo vidjeti samo na njenim rubovima.

Zaključak Istraživanja sumirana u ovom pregledu pokazuju da špiljsko srebro na zemljopisno udaljenim lokacijama u velikoj većini sastavljaju jednaki mikroorganizami koje uvrštavamo u bakterijska debla Actinobacteria i Proteobacteria i koji nisu srodni ni jednoj drugoj do danas opisanoj grupi mikroorganizama. Autori navedenih istraži- vanja smatraju da sličnosti u strukturi zemljopisno udaljenih mikrobnih zajednica koje tvore špiljsko srebro odražavaju sličnost krških špilja u pogledu okolišnih parametara i dostupnosti i prirode organskih tvari, ali i geohemije (Porca i sar., 2012; Barton i sar., 2007). Doista, autori navode da je prijašnja uporedna analiza okoliš- nih 16S rRNA redova nukleotida iz 60 zemoljopisno udaljenih špilja pokazala da je ukupna raspodjela bakterijskih debala slična u špiljama slične geohemije te da u pećinama karbonatnog izvora prevladavaju debla Actinobacteria i Proteobacteria (Lee i sar., 2012). Moramo spomenuti da se smatra da bi statistička analiza ekoloških podataka ali i okolišnih i geohemijskih parametara jedina dala odgovor u kojoj je mjeri prisutnost organizma u špilja mjera njegove ekološke preference (Cuezva i sar., 2012). Spoznanja navedena u ovom pregledu barem djelomično negiraju prijašnje te- orije o slučajnom unosu špiljskih mikroorganizama sa površine. Iako špilje doista naseljavaju i površinski mikroorganizmi koje možemo prepoznati i po za mjesto specifičnom pojavljivanju, jezgro špiljskih mikrobnih zajednica tvore mikroorganizmi u potpunosti prilagođeni životu u špiljskim uslovima. Isti su zajednički svim morfološko sličnim zajednicama bez obzira na njihovu zemljopisnu udaljenost. Ovi visoko specializirani mikroorganzmi za rast najvjerovatnije iskorištavaju hemijski kompleksne substance prisutne u pronicajućoj vodi kao štu so to humična kiselina i lignoceluloza. Fascinantno je i da neki špiljski mikroorganizmi aktivno sudjeluju u speleogenezi tako da preuzimaju atmosferski CO2, što dovodi do smanjenja vrijednosti pH i otapanja karbonatne podloge. U skladu sa prijašnjim pretpostavkama (Culver i Pipan, 2009; Porca i sar., 2012) smatramo da su mikroorganizmi koji tvore jezgro špiljskog srebra u špilje vjerovatno dospjeli sa pronicajućom vodom još za vrijeme njihovog nastanka. 120 Lejla Pašić

Literatura Konopka, A., 2009: What is microbial community ecology? ISME J, 3, 11, 1223-1230. Barton, H. A, Northup, D. E., 2007: Geomicrobiology in cave environments: past, current and future perspectives.- Journal of Cave and Karst Studies, 69, 163–178. Barton, H. A., Jurado, V., 2007: What’s up down there? Microbial diversity in caves.-Microbe, 2, 3, 132–138. Saiz-Jimenez, C., Hermosin, B., 1999: The nature of the organic matter present in dripping waters from Altamira cave.- Journal of Analytical and Applied Pyrolysis, 49, 337–347. Northup, D. E., Lavoie, K. H., 2001: Geomicrobiology of caves: a review.- Geomicrobiology Journal,18, 199–220. Melim, L. A., Shinglman, K. M., Boston, P. J., Northup, D. E., Spilde, M. N., Queen, J.M., 2001: Evidence for microbial involvement in pool finger precipitation, Hidden Cave, New Mexico.- Geomicrobiology Journal, 18, 311-329. Cañaveras J. C., Cuezva, S., Sanchez-Moral, S., Lario, J., Laiz, L., Gonzales, J. M., Saiz-Jimenez, C., 2006: On the origin of fiber calcite crystals in moonmilk deposits.- Naturwissenschaften, 93, 1, 27-32. Staley, J. T., Konopka, A., 1985: Measurements of in situ activities of nonphotosynthetic microorganisms in aquatic and terrestrial habitats. Annual Review of Microbiology, 39, 321-346. Woese, C., Kandler, O., Wheelis, M., 1990: Towards a natural system of organisms: proposal for the domains Archaea, Bacteria and Eucarya.- Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America, 87, 12, 4576-4579. Megušar, F., Sket, B., 1977: On the nature of some organic covers on the cave walls.- Proceedings of the 6th international congress of Speleology, Academia, Olomouc 1973, 5, 159-161. Kovač, P., 1971: Izolati heterotrofnih bakterij z organskih prevlek na stenah Planinske jame.- Diplomsko delo. Univerza v Ljubljani, str. 30, Ljubljana. Merlak, D., 1975: Proactinomyces spelaeophilus v Planinski jami.- Diplomsko delo. Univerza v Ljubljani, str. 57, Ljubljana. Groth, I., Vettermann, R., Schuetze, B., Schumann, P., Saiz-Jimenez, C., 1999: Actinomycetes in Karstic caves of northern Spain (Altamira and Tito Bustillo).- Journal of Microbiological Methods, 36, 1-2, 115–122. Schabereiter-Gurtner, C., Saiz-Jimenez, C., Piñar, G., Lubitz, W., Rölleke, S., 2004: Phylogenetic diversity of bacteria associated with palaeolithic paintings and surrounding rock walls in two Spanish caves (Llonin and La Garma).- FEMS Microbiology Ecology, 47, 2, 235–247. Saiz-Jimenez, C., Cuezva, S., Jurado, V., Fernandez-Cortes, A., Porca, E., Benavente, D., Cañaveras, J. C., Sanchez-Moral, S., 2011: Paleolithic art in peril: policy and science collide at Altamira Cave.- Science, 334, 42–43. Jurado, V., Gonzales, J. M., Laiz, L., Saiz-Jimenez, C., 2006: Aurantimonas altamirensis sp. nov., a member of the order Rhizobiales isolated from Altamira cave.- International Journal of Systematic and Evolutionary Microbiology, 56, 2583-2585. Jurado, V., Boiron, P., Kroppenstedt, R. M., Laurent, F., Coble, A., Laiz, L., Klenk, H. P., Gonzales, J. M., Saiz-Jimenez, C., Mouniee, D., Bergeron, E., Rodriguez-Nava, V., 2008: Nocardia TRENUTNO STANJE ISTRAŽIVANJA MIKROBNIH ZAJEDNICA KOJE SE RAZVIJAJU... 121

altamirensis sp. nov., isolated from Altamira cave, Cantabria, Spain.- International Journal of Systematic and Evolutionary Microbiology, 58, 2210–2214. Jurado, V., Laiz, L., Rodriguez-Nava, V., Boiron, P., Hermosin, H., Sanchez-Moral, S., Saiz- Jimenez, C., 2010: Pathogenic and opportunistic microorganisms in caves. International Journal of Speleology, 39, 1, 15-24. Bhullar, K., Waglechner, N., Pawlowski, A., Koteva, K., Banks, E. D., Johnston M. D., Barton H. A., Wright G. D., 2012: Antibiotic Resistance Is Prevalent in an Isolated Cave Microbiome.- PloS ONE, 7(4):e34953. Laiz, L., Gonzales, J. M., Saiz-Jimenez, C., 2003: Microbial communities in caves: Ecology, physiology and effects on paleolythic paintings.- U: Koestler, R. J., Koestler, V. R., Carola, A. E. & Nieto-Fernandez, F. E., (eds.), Art, Biology and Conservation: Biodeterioration of Works of Art, str. 210–225, The Metropolitan Museum of Art, New York. Portillo, M. C., Gonzalez, J. M., Saiz-Jimenez, C., 2008: Metabolically active microbial communities of yellow and gray colonizations on the walls of Altamira cave, Spain.- Journal of Applied Microbiology, 104, 3, 681–691. Portillo, M. C., Saiz-Jimenez, C., Gonzalez, J. M., 2009: Molecular characterization of total and metabolically active bacterial communities of ‘white colonization’ in the Altamira Cave, Spain.- Research in Microbiology, 160, 1, 41–47. Pašić, L., Kovče, B., Sket, B., Herzog-Velikonja, B., 2010: Diversity of microbial communities colonizing the walls of a Karstic cave in Slovenia.- FEMS Microbiology Ecology, 71, 1, 50–60. Delmont ,T. O., Robe, P., Cecillon, S., Clark, I. M., Constancias, F., Simonet, P., Hirsch, P. R., Vogel, T. M., 2011: Accessing the soil metagenome for studies of microbial diversity. Applied and Environmental Microbiology, 77, 4, 1315–1324. Porca, E., Jurado, V., Žgur-Bertok, D., Saiz-Jimenez, C., Pašić, L., 2012: Comparative analysis of yellow microbial communities growing on the walls of geographically distinct caves indicates a common core of microorganisms involved in their formation.- FEMS Microbiology Ecology, 81, 1, 255-266. Schloss, P. D., Larget B. R., Handelsman J., 2004: Integration of microbial ecology and statistics: a test to compare gene libraries.- Applied and Environmental Microbiology, 70, 9, 5485–5492. Northup, D. E., Melim, L. A., Spilde, M. N., Hathaway, J. J. M, Garcia, M. G., Moya, M., Stone, F. D., Boston, P. J., Dapkevicius, M. L. N. E., Riquelme, C., 2011: Lava cave microbial communities within mats and secondary mineral deposits: implications for life detection on other planets.- Astrobiology, 11, 7, 601–618. Galan, C., Nieto, M., 2010: Mycetozoa: curiosas formas de vida en cuevas de Gipuzkoa. Nuevos hallazgos en caliza Urgoniana en los karsts de Aizkorri (Igitegi), Izarraitz (Aixa), y Udalaitz (Montxonkoba).- http://www.aranzadi-sciences.org. Lado, C., Ronikier, A., 2009: Nivicolous myxomycetes from the Pyrenees: notes on the taxonomy and species diversity. Part 2. Stemonitales.- Nova Hedwigia 89, 1-2, 131–145. Cañaveras, J. C., Hoyos, M., Sanchez-Moral, S., Sanz-Rubio, E., Bedoya, J., Soler, V., Groth, I., Schumann, P., Laiz, L., Gonzalez, I., Saiz-Jimenez, C., 1999: Microbial communities associated to hydromagnesite and needle fiber aragonite deposits in a karstic cave (Altamira, Northern Spain).Geomicrobiology Journal, 16, 1, 9–25. 122 Lejla Pašić

Laiz, L., Groth, I., Gonzalez, I., Saiz-Jimenez, C., 1999: Microbiological study of the dripping waters in Altamira cave (Santillana del Mar, Spain).- Journal of Microbiological Methods, 36, 1-2, 129–138. Mulec, J., Zalar, P., Zupan Hajna, N., Rupnik, M., 2002: Screening for culturable microorganisms from cave environments (Slovenia).- Acta Carsologica, 31, 2, 177–187. Cuezva, S., Fernandez-Cortes, A., Porca, E., Pašić, L., Jurado, V., Hernandez-Marine, M., Serrano-Ortiz, P., Hermosin, B., Cañavera, J. C., Sanchez-Moral, S., Saiz-Jimenez, C., 2012: The biogeochemical role of Actinobacteria in Altamira Cave, Spain.- FEMS Microbiology Ecology, 81, 1, 281–290. Barton, H. A., Taylor, N. M., Kreate, M. P., Springer, A. C., Oehrle, S. A., Bertog, J. L., 2007: The impact of host rock geochemistry on bacterial community structure in oligotrophic cave environments.- International Journal of Speleology, 36, 2, 93–104. Lee, N. M., Meisinger, D. B., Aubrecht, R., Kovacik, L., Saiz-Jimenez, C., Baskar, S., Baskar, R., Liebl, W., Porter, M., Engel, A. S., 2012: Caves and karst environments.- U: Bell, E. M. (eds.),Life at Extremes: Environments, Organisms and Strategies for Survival, pp. 320– 344, CAB International, Wallingford. Culver, D. C., Pipan, T., 2009: The Biology of Caves and Other Subterranean Habitats.- Oxford University Press, pp. 273, Oxford.

Slika 1. Molekularno biološki pristupi koji su do danas korišteni u istraživanjima špiljskog srebra. TRENUTNO STANJE ISTRAŽIVANJA MIKROBNIH ZAJEDNICA KOJE SE RAZVIJAJU... 123

Slika 2. Sive, bijele, žute i roza makroskopske kolonije špiljskog srebra u Pajsarjevoj jami u blizini Vrhnike, Slovenija.

Slika 4. Mikrografija sivih kolonija snimljena skanirajućim elektronskim mikroskopom. Lijevo: gusta i razgranata mreža mikroorganizama koji tvore sive kolonije, strelica pokazuje

na gnijezdu slične depozite CaCO3, desno: područje pokriveno agregatima CaCO3 koji podsjećaju na gnijezda i sfere (strelice) (adaptirano iz Cuezva i sar., 2012). 124 Lejla Pašić Slika 3. Rezultati analize redova nukleotida dobivenih iz uzoraka žutih kolonija iz špilja Altamira (Španija), Sloup Šošuvka (Češka (Češka Šošuvka Sloup (Španija), Altamira iz špilja kolonija žutih iz uzoraka dobivenih nukleotida redova analize 3. Rezultati Slika Republika) i Pajsarjeva jama (Slovenija). (a) filogenetsko odnosi između predstavnika OTU koje tvore žute kolonije i drugih poznatih poznatih drugih i kolonije žute tvore koje OTU predstavnika između odnosi (a) filogenetsko (Slovenija). jama i Pajsarjeva Republika) za mjesto specifičnih OTU u svakoj uzorkovanoj špilji, značenje svake boje je prikazano na lijevoj strani. (preuzeto iz Porca i sar., 2012). i sar., Porca iz (preuzeto strani. lijevoj na prikazano je boje svake značenje špilji, uzorkovanoj svakoj OTU u specifičnih za mjesto mikroorganizama (b) struktura zajedničkih OTU u svakoj uzorkovanoj špilji, značenje svake boje je prikazano na lijevoj strani (c) struktura (c) struktura strani lijevoj na je prikazano boje svake značenje špilji, uzorkovanoj u svakoj OTU zajedničkih (b) struktura mikroorganizama TRENUTNO STANJE ISTRAŽIVANJA MIKROBNIH ZAJEDNICA KOJE SE RAZVIJAJU... 125

Slika 5. Vremenske promjene koncentracije CO2 (sivi kružići) u a) području bogatom sivim kolonijama, b) i c) dvije kontrolne tačke bez vidljivog mikrobnog rasta. Linija predstavlja pravu linearne regresije (preuzeto iz Cuezva i sar., 2012).

Slika 6. Model interakcija između sivih kolonija i špiljskog okoliša (preuzeto iz Cuezva i sar., 2012). UPRAVLJANJE KRŠEM NA PRIMJERIMA NEKIH HIDROENERGETSKIH PROJEKATA U DINARIDIMA KARST MANAGEMENT IN THE CASES OF SOME HYDROELECTRIC PROJECTS IN THE DINARIDES

Ivo Lučić1,2*

Sažetak Od druge polovice 20. stoljeća, u slikama većine dinarskih rijeka hidroenergetski potencijal igra ključnu ulogu. Sasvim je normalno stajalište da te rijeke postoje zbog proizvodnje struje, a ako na nekoj rijeci nema hidrocentrale, energetski lobi za njih kaže se da im voda beskorisno otječe u more. Trenutno je nekoliko hidrocentrala u fazi priprema. U javnosti postoje snažna protivljenja njihovoj gradnji, koji ukazuju na niz njihovih manjkavosti. U ovom radu se analiziraju neka obilježja njihovih studije utjecaja na okoliš i utvrđuje kako je u njima počinjeno niz očitih propusta koji su investitoru olakšali postupak. Među inim, loše su utvrđene prirodne osnove. Također, loše su procijenjeni negativni utjecaji, osobito na ekološka i biogeograf- ska pitanja. Postupak upoznavanja javnosti je krajnje reduciran i formaliziran i zapravo se izruguje s velikim pravima javnosti na pristup informacija i suodlučivanje u okolišu. Ukratko, ti postupci su u funkciji skrivanje mogućih utjecaja na okoliš i zato su vrlo opasni po poznate vrijednosti krša. Ključne riječi: upravljane kršem, hidroenergetika, studije utjecaja na okoliš, javnost

Abstract Since the second half of the 20th century, hydropower potential has played a crucial role in the pictures of most Dinaric rivers. Rivers are to produce electricity – is quite normal view of its - and if some river was still without hydropower plant, the hydroelectric energy lobby have said their water useless flows into the sea. Several hydroelectric dam projects are in the preparation phase at moment. Some strong opposition to their construction comes out in publicity which indicates some of deficiencies of these projects. This paper analyzes some aspect of their environmental impact studies and finds a number of obvious fails in them, in order to facilitate this process the investor. Between others, natural values are reduced, and environmental impact assessments are made badly, especially in regards with its ecological and biogeographycal questions. Also, the process of informing the public is extremely reduced and formalized, and actually mocks the great right of public access to information

*1 Speleološka udruga Vjetrenica – Popovo polje, Ravno bb, 88370 Ravno, BIH, 2 Fakultet društvenih znanosti dr. Milenka Brkića, Put za Podbrdo b.b.; 88266 Bijakovići / Međugorje, BiH, E-mail: [email protected] UPRAVLJANJE KRŠEM NA PRIMJERIMA NEKIH HIDROENERGETSKIH PROJEKATA... 127 and co-determination in the environment. In short, these actions serve to hide the potential impacts on the environment and therefore are very dangerous to the known values of karst. Keywords: karst management, hydropower, environmental impact studies, public

Razvoj hidroenergetike u Dinarskom kršu Od druge polovice 20. stoljeća, u slikama većine dinarskih rijeka hidroenergetski potencijal igra istaknutu ulogu. U značajnoj mjeri, rijeke postoje zbog proizvodnje struje, i sva voda koja prođe mimo turbina, po toj logici, beskorisno otječe u more. Posljedica je to industrijske transformacije jugoslavenskog društva koje je do sredine 20. stoljeća bilo nerazvijeno agrarno, u kojem su krška područja bila njegovi najza- ostaliji dijelovi. Tadašnje stanje dobro ilustrira sljedeći statistički profil: tri izrazita krška sreza u Bosni i Hercegovini – Mostar, Livno i Trebinje – koja teritorijalno zahvaćaju malo manje od 14 tisuća četvornih kilometara, ili 27 posto BiH teritorija, 1955. su godine zapošljavali ukupno manje od 9 posto bh. radnika, i ostvarivali svega 12 posto narodnog dohotka. Od ukupno 1.209.910 radno aktivnih stanovnika u BiH, u poljoprivredi ih je radilo 806.200, a s ličnim prihodima bilo je svega 56.400 ili 2 posto radno aktivnih stanovnika. U ta tri sreza nalazilo se 15 posto ukupnog broja industrijskih poduzeća u BiH, a ako se uzmu samo Livno i Trebinje, oni su zajedno sa Zvornikom po broju industrijskih poduzeća bili zadnji u BiH. Najviše poduzeća bilo je iz područja proizvodnje električne energije i proizvodnje duhana. K tomu, između 44 i 52 posto stanovništva znalo je čitati i pisati (Jagodić 1957). Snažna industrijalizacija izražavala je težnje novouspostavljenih socijalistič- kih vlasti k razvoju zemlje, promjeni privatnog u državno vlasništvo pod kontrolom partije, te smanjivanja udjela seljačke komponentne koja je bila politički nesklona novoj vlasti i neovisna po prihodima. «Promjenom državnog uređenja i u skladu s uvođenjem socijalističkog principa u privredni život zemlje, problem elektrifikacije iskače na prvo mjesto u vezi s ubrzanom industrijalizacijom» (Jerić i dr. 1957). Pored toga, jugoslavenska hidroenergija vidjela je svoju priliku u činjenici da su industrijski razvijenije zemlje središnje Europe ušle u krizu opskrbe ugljenom kao glavnim energentom. U to vrijeme Jugoslavija je bila zemlja s gotovo najmanjom potrošnjom energije u Europi, a imala je izvanredno povoljne uvjete za energetsku ekspanziju, jer je iskoristila svega pet posto od mogućih 66 milijardi kWh godišnje proizvodnje (Brelih 1957). Prvi konkretni planovi realizirani su kroz vodoprivredne osnove pojedinih područja. Danas na Balkanu od Slovenije do Turske radi 270 hidrocentrala jačih od 1 MW, u toku je gradnja 18 njih, a čak 573 ih je u planu (Schwarz 2012). U Dinarskom kršu su trenutno u fazi pripreme za gradnju HE Ombla, HE Dabar, HE Ulog, hidroelektrane na Drini, HE Dubrovnik II, neki objekti na Vrbasa, Kosinj na Lici, itd. 128 Ivo Lučić

Negativni utjecaj na okoliš Iako su stjecanja dozvola za gradnju, barem u novije vrijeme, podrazumijevala upravne postupke koji uključuju i vrednovanje utjecaja hidroelektrana na okoliš, zapažane su brojne negativne posljedice koje su posljedica loših i nedovoljnih pro- cjena. Na području akumulacija ili nizvodno od njih javljaju se kolapsi stijena, po- većana seizmičnost, spriječen je ili smanjen pronos materijala rijekama, mijenja se oblik rječnog korita, fluktuacija kroz turbine stvara neprirodne promjene vodostaja, umjesto da gradi rijeka razara sedru, mijenja se kvaliteta vode jer je voda obično toplija što može posebno biti štetno za ugrožene vrste, smanjuje se izdašnost izvora ili oni presušuju, onemogućava se migracija riba, isušuju se podzemna staništa i uništava biodiverzitet. Evo nekih konkretnih primjera: u gornjem kompenzacijskom bazenu Hutovo prvih godina rada javljalo se između 38 i 44 novih ponora godišnje, u Mavrovu je stvoren kolaps čak do 25 metara širine; tokom prvih šest godina na području Grančareva pojavilo se oko 8000 potresa, najveći broj za vrijeme visokih razina jezera, od kojih je magnituda najjačeg iznosila 4,5 R (Milanović 1999); zbog smanjenja protoka Vrbas i Rama često presuše, Cetina se smanji na svega nekoliko prostornih metara u sekundi, a zaslanjenje Neretve javlja se do Gabele; zbog smanjenog protoka Plive sedra ostaje bez vegetacijskog sloja, izložena je eroziji i nakon velikih voda na njoj dolazi do novih razaranja; onemogućena je migracija glavatica k tradicional- nom mrijestilištu u gornjoj Neretvi; u podzemlju Popova polja ugrožene su ili uni- štene kolonije u prvenstvenim nalazištima školjkaša Congeria kusceri, mnogočetni- ša Marifugia cavatica (Sket 2003), smanjene populacije ribe gaovice Delminichthys ghetaldii, ugrožena čovječja ribica Proteus anguinus koja je na Trebišnjici vrlo imala gust areal pojavljivanja (Čučković 1967, 1978); močvara Hutovo blato velikim dijelom je pretvorena u hidroakumulaciju u kojem je nakon deset godina izmijenjenih uvjeta smanjen broj ptičjih vrsta za 37 posto (Obratil 1992-95). Itd. Iako ove posljedice nisu sustavno istraživane, jasno je da se radi o uništenju velikih i nesagledivih razmjera. Budući razvoj ne preza pred uništenjem najzaštićenijih dijelova prirode: hidroenergetski zahvati planirani su u neposrednoj blizini nacionalnih parkova kao Buk bijela kod NP Sutjeska ili pak u srcu zaštićenog područja - na Uncu u NP Una. U takvim prilikama nužnim se nameće svratiti pozornost na dijelove barem nekih studija utjecaja na okoliš (SUO) koje su trenutno u postupku odobravanja ili u pripremi gradnje, kako bismo osvijetlili mehanizam stvarne procjene mogu- ćih utjecaja. Fokusirat ćemo se na biogeografske dijelove studija HE Omblu kod Dubrovnika, CHE Vrilo u Duvanjskom polju i HE Dabar na području Nevesinjskog i Dabarskog polja. UPRAVLJANJE KRŠEM NA PRIMJERIMA NEKIH HIDROENERGETSKIH PROJEKATA... 129

Neki ekološki i biogeografski problemi u studijama utjecaja na okoliš HE Ombla SUO HE Ombla (Anon., 1999) na prirodu i okoliš gleda kao na kamenjar (B.1.3.4). Kamenjar je pogrdan izraz za krš, koji ga ne gleda s obzirom na njegove velike in- trinzične vrijednosti, nego s obzirom na njegove upotrebne vrijednosti u obzoru ar- senalu industrijskih šumarsko-poljoprivrednih koncepcija. Dalje, tvrdi da u „sustavu Omble nisu nađene zakonom zaštićene biljne i živo- tinjske vrste, ili ako su nađene to nije bilo njihovo trajno stanište, već su ovdje dopre- mljene bujičnim vodama iz slivnog područja Trebišnjice“ (B.1.4.9) To se ponavlja: „U vodenim ekosustavima nisu nađene rijetke, ugrožene i zakonom zaštićene vrste, pa za njihovu zaštitu nije potrebno provoditi specifične mjere zaštite uobičajene prilikom poduzimanja većih hidrotehničkih zahvata kao što je Ombla“ (B.3.2.6). Eventualne utjecaje tijekom gradnje i tijekom upotrebe svodi na zajednicu izvo- rišnog dijela i to zbog njegova ujezerenja (B.1.3.2) Od okoliša i od zaštićenih vrsta kaže se da su mogući negativni utjecaji buke na kolonije šišmiša u Vilinoj špilji zbog čega će oni potražiti novo sklonište tijekom gradnja pa se vratiti (B.1.3.3; B.1.4.8). Tako, zaključak je da je utjecaj HE na vodu, tlo, floru i faunu „sveden na najmanju moguću mjeru“ (B.1.4.8). Sve to unatoč činjenici da susjedna pećina Vjetrenica u Popovu polju, s više od 100 podzemnih vrsta, je pećina s najvećim biodiverzitetom u svijetu (Ozimec & Lučić 2010). Ombla i Vjetrenica spadaju u istu kršku cjelinu sliva Trebišnjice, pa u njima u značajnoj mjeri vladaju slični ekološki i povijesno-geološki uvjeti, te bi mogle imati sličan biodiverzitet. HE Dabar Standardno, kao i drugdje, SUO HE Dabar (Anon., 2012) koristi uopćene i općepo- znate podatke i koji su i po sastavu i po ažurnosti višestruko nedostatni. Primjerice, navodi se da „u ponornicama jugoistočne Hercegovine, vrelima ili estavelama i u njihovoj blizini, žive tri vrste riba, i to: gatačka gaovica (Paraphoxinus metohiensis), trebinjska gaovica (Paraphoxinus pstrossi) i popovska gaovica (Paraphoxinus ghetal- di). Pored činjenice da je znanost već tokom 2000-ih odbacilo trebinjsku gaovicu kao validan takson, nedavno je na užem području zahvata bitno promijenjeno faunistič- ko stanje. Prostor koji je po ranijim shvaćanjima nastanjivala gaovica Paraphoxinus metohiensis sada je podijeljen na novu vrstu Telestes dabar iz Dabarskog polja, i poznatu Telestes metohiensis iz Gatačkog i Nevesinjskog polja. Obje su zbog daljnjeg smanjenja prostora kritično ugrožene, što studija ne primjeću- je! Studija napominje kako je neophodno potrebno zaštitit tok Vrijeke kako ne bi bio ugrožen objektima HE Dabar, ali odobravaju promjene. U članku u kojem je opisana nova vrsta Telestes dabar, izrijekom se upozorava da je ona ugrožena uništavanjima staništa, posebno probijanjem tunela i isušivanjem polja, suzbijanjem poplava polja, 130 Ivo Lučić betoniranjem rijeka i sprječavanjem cirkulacije voda u podzemlje i njihovo povratno pojavljivanje na estavelama, itd. (Bogutskaya et al. 2012). Zanimljivo je da se studija dotiče podzemne faune na primjeru štetnih posljedica u Popovu polju, ali to ne pro- jicira na HE Dabar, niti ima ikakvih podataka o podzemnoj fauni u Nevesinjskom i Dabarskom polju. CHE Vrilo SUO CHE Vrilo (Anon., 2011) dobro prikazuje floru i vegetaciju Duvanjskog polja. Kaže da krška polja pripadaju staništima tipa kultivirane nešumske površine, a ako plave onda prema Ramsarskoj klasifikaciji ta staništa pripadaju močvarnom tipu staništa. Sve specifičnosti u sastavu flore, kao uostalom i vegetacije krških polja vezane su za zaravnjeni dio polja, odnosno osnovne ekološke uvjete u njima pri čemu se režim vlaženja, uz temperaturne specifičnosti najizrazitije ispoljavaju kroz oscilacije tijekom vegetacijskog razdoblja i godine. Za vlažniji dio duvanjskog polja (u Studiji malim slovom) na kojem se planira izgraditi gornji bazen, značajna je zajednica Molinio-Lathyretum pannonici H-ić 1963 (zajednica obične beskoljenke i panonske graholike). Zajednica je bogata vrstama, a tome pridonosi raznolikost uvjeta na staništu. Među njima treba prvenstveno izdvojiti znatno variranje vlažnosti tijekom čitave godine. Promjenjiva vlažnost na staništu omogućuje razvoj nekoliko posebnih subasocijacija. Površine zajednice lako su prepoznatljive u prirodi po karakterističnom florističkom sastavu, odnosno dominantnim i karakterističnim vrstama asocijacije. Te vrste ujedno daju i poseban izgled njezinim površinama, ali i krajoliku u kome je asocijacija razvijena. Površine asocijacije obične beskoljenke i panonske graholike u rano proljeće su lijepe plave boje, koju daje mnoštvo livadnog procjepka (Scilla litardierei). Nešto kasnije, te iste površine poprimaju žutobijelu boju od brojnih cvjetova panonske graholike (Lathyrus pannonicus). Obje vrste daju posebni značaj i osobitost tom tipu travnjaka. Gornji opis međutim kod izvođača studije ne stvara zaključak da će promjene periodskih plavljena imati negativne posljedice koje bi bile prepreka izgradnji brane. Za životinjski svijet područja zahvata studija kaže da je prema dostupnim podacima fauna beskralješnjaka i fauna kralješnjaka (u studiji se kaže „kralješaka“), posebice kopna na ovom području veoma slabo istražena. Malo dalje, u poglavlju 4.2.14. Zaštićene i ugrožene biljne i životinjske vrste, kaže se da „prema dostupnim podacima nema podataka o zaštićenim, ugroženim i rijetkim biljnim i životinjskim vrstama na promatranom području“. To izvođačima studije daje pravo za pozitivan zaključak glede mogućnosti gradnje zahvata.

Dinarski biodiverzitet Da bi se stekao pravi dojam koliko su navedene studije nedostatne u pogledu biogeo- grafskog pristupa, potrebno je znati da su Dinaridi vruća točka biološke raznolikosti za više skupina živih organizama. Po broju vaskularnih biljnih vrsta u odnosu na jedinicu površine, ovdašnje zemlje su najbogatije u Europi: prva je Slovenija sa 0,158 UPRAVLJANJE KRŠEM NA PRIMJERIMA NEKIH HIDROENERGETSKIH PROJEKATA... 131 takvih florističkih elemenata po četvornom kilometru, a slijede je Albanija (0,105) (Nikolić 2001), BiH (0,100)2 i Hrvatska (0,075), dok je tadašnja Jugoslavija (zajednica Srbije i Crne Gore) na devetom mjestu (0,0419) (Nikolić 2001). Zoološka raznolikost u prvi plan ističe neke skupine faune, osobito ribe jadran- skih rijeka, neke vodene kukce, a nadasve podzemnu faunu, koja je najveća specifič- na vrijednost Dinarskog krša i predstavlja najveću podzemnu biološku raznolikost na svijetu. U podzemlju toga krša životni prostor našlo je najmanje 930 vrsta, među kojima je više od 330 vodenih i više od 600 kopnenih (Sket 2012). Neke od tih vrsta pronađene su samo na uskom prostoru i vrlo su ranjive. Dinaridi imaju najmanje dvostruko veći broj podzemnih vrsta od svjetskog prosjeka. Najveći broj zabilježen je u pećinskim sustavima Vjetrenice u Popovu polju i Postojne u Sloveniji; u prvoj 101 vrsta (Ozimec i Lučić 2010), a u drugoj 99 vrsta (Sket 2012). Sva tri hidrotehnička zahvata planirana su u zonama ili blizini područja koja su utvrđena kao vruće točke biodiverziteta. Od svega 20 lokaliteta u svijetu u kojima je nađeno po više od 20 podzemnih vrsta, 6 ih je u Dinarskom kršu (Culver & Sket 2000). Budući su svih tih 6 sa stalnom vodom, a da među njima nisu ove o kojima govore studije procjene utjecaja, realna je bojazan da su moguće štete nad tim sustavima praktično nesagledive.

Nedostaci politike upravljanja kršem Već letimičan pogled na sastav elaborata i primjenu znanstvenih disciplina pokazuje da su biologija, biogeografija i ekologija bitno potisnute u korist geofizičkih i geotehnička pristupa. SUO HE Ombla temelji se na 27 elaborata od kojih se samo jedan odnosi na biologiju, i to izvorišnog dijela. CHE Vrilo u svojim izvorima navodi 19 „elaborata“, od kojih se dva rada odnose na ekologiju i živi svijet – Crvena knjiga vaskularne flore Hrvatske (2005) i Ekološkovegetacijska rejonizacija Bosne i Hercegovine (1983) Šumarskog fakultet u Sarajevu - dakle ni jedna se ne odnosi izravno na tendiranu lokaciju niti je doprinos ljudi koji potpisuju navedenu studiju. Iz pregleda dokumentacije za HE Omblu vidljivo je da su izrađivači studije na- mjerno izostavili podatke o podzemnoj fauni koji su bili poznati iz drugih izvora. Identičnu matricu možemo zapaziti na primjeru HE Dabar, kada investitor određuje što je „nulto stanje“ koje je „neophodno detaljno definisati još u fazi istraživanja i pro- jektovanja: Zbog toga se na širem prostoru gornjih horizonata rijeke Trebišnjice duži niz godina istražuju i osmatraju slijedeće pojave: hidrološke i meteorološke pojave, fizičko-hemijske i bakteriološke karakteristike vode, kulturno-istorijsko naslijeđe, način obrade zemljišta i kulture koje se koriste, sociološke pojave, prostorno-urba- nistički aspekti, vodoprivredni i drugi problemi sa vodom, problemi koji nastaju kao posljedica nedostatka vode za vodosnabdijevanje i navodnjavanje“ (Hidroelektrana Dabar 2010). Dakle, okoliš i fauna su elementi okoliša koji ne zavrjeđuje monitoring na području zahvata HE Dabar.

2 Prema: Redžić et al. 2009, u BiH su na 51 129 km2 državne površine zabilježene 5134 vaskularna biljna taksona 132 Ivo Lučić

Takvim studijama je važno utvrđivanje propusnosti stijena i mogućnost ostva- renja vododrživosti akumulacija i kanala, a ne upoznavanje stvarnog stanja prirode. Čak što više, očuvanje prirode nije definirano kao njihov cilj. Priroda se, kao što smo rekli, tretira industrijski a ne sa ekosistemskog stajališta. To je vidljivo po sljedećem citatu: „Generalno se može konstatovati da će izgradnja HE Dabar sa svojim akumu- lacionim bazenom, kao prva hidroelektrana u sklopu Gornjih horizonata, značajno oplemeniti prostor. Naime, akumulacija se formira na prostoru koji je i u prirodnim uslovima često bio plavljen u vlažnom periodu, a potpuno bezvodan u sušnom periodu godine“ (Hidroelektrana Dabar 2010). Prirodno stanje krških polja koje je na ritmičnim sezonskim oprekama poplava - suša ostvarilo stabilnosti ekosistema sa iznimno bogatim i rijetkim vegetacijskim i faunističkim zajednicama, SUO promatra kao negativno obilježje, kao grešku prirode! Umjesto da uvaže njihov neponov- ljivi ritam, navedeni zahvati ih nastoje pretvoriti u jedan od njihova dva ravnotežna pola, čime se izaziva slom sustava i oduzimaju osnovna svojstva polja. Kao pozitivan primjer treba pogledati Cerkniško polje u Sloveniji, koje je tokom 20. stoljeća bilo podvrgnuto raznim intervencijama, najprije isušivanju, potom potapanju dok se nije pokazalo da je dugoročno najvrjednije i najisplativije vratiti ga u približno prirodno stanje. I to je učinjeno. Zašto mehanizmi procjene utjecaja previđaju te vrijednosti? Razloge je moguće povezati s nekoliko bitnih okolnosti. Ključna je činjenica da u upravljanju okolišem i prirodom na području Dinarskog krša prevladava racionalistički okolišni svjetona- zor koji na prirodu gleda kao resurse koji se vrednuju isključivo profitnim mjerilima. Što je dobro, dobro je ekonomski. Ostalo je teret. Druga je nerazvijenost političkog sustava koji postupak utjecaja na okoliš promatra kao puku upravnu formu koja se može „prilagoditi“ onome što odlučujuća politička grupa odredi kao prvenstveni cilj. To je povezano s odsutnosti javnosti iz postupka odlučivanja o okolišu. Treći je manjkavost etike poziva kod stručnjaka koji sudjeluju na izradi studija utjecaja. Oni pak oportunost postupanja povezuju s navedenim okolnostima i/ili s negativnim posljedicama u kojima se mogu suočiti ako proturječe prevladavajućim stavovima u upravljanju okolišem. Mogu očekivati da ih investitori neće više pozivati na surad- nju, te da ostanu bez posla. Postupak upoznavanja javnosti je krajnje reduciran i formaliziran i zapravo se izruguje s velikim pravima javnosti na pristup informacija i suodlučivanje u okoli- šu. Međutim, javnosti su je raspolaganju Arhuška konvencija, međunarodni pravni instrument koji joj omogućuje pravo na pristup informacijama, sudjelovanje u od- lučivanju i pristup pravosuđu u pitanjima okoliša. Stupila na snagu 2001., a sve su je ovdašnje države uvele u svoje zakone. Po njoj, informacija koja se tiče okoliša je svaka informacija u pisanoj, vizualnoj, zvučnoj, elektronskoj ili bilo kojoj drugoj mate- rijalnoj formi o stanju elemenata okoliša, o faktorima kao što su supstance, energija, buka i zračenje itd, i o svemu što može utjecati na zdravlje ljudi. Javnost je jedna ili više fizičkih ili pravnih osoba i njihova udruženja, a zainteresirana javnost – javnost UPRAVLJANJE KRŠEM NA PRIMJERIMA NEKIH HIDROENERGETSKIH PROJEKATA... 133 koja je ugrožena ili bi mogla biti ugrožena ili ima interes u donošenju odluka koje se tiču okoliša.

Zaokret Dakle, da bi se izbjegla aktualna koruptivna klima i onemogućila skrivanja negativ- nih utjecaja na okoliš i poznate vrijednosti krša, potrebno je učiniti radikalni zaokret koji bi se temeljio na širem krugu pitanja, od promjena obrazovnih modela, preko poboljšanja zakonskih rješenja, poštivanja zakonitosti postupka i jačanja etičkih kriterija u strukama, do jačanja javnosti, u kom pogledu su na raspolaganju moćni mehanizmi Arhuške konvencije.

Bibliografija: Anon, 1999: HE Ombla – Studija utjecaja na okoliš.- Hrvatska elektroprivreda d.d. Zagreb, Elektroprojekt Zagreb. Anon., 2011: CHE Vrilo - Studija utjecaja na okoliš. JP „Elektroprivreda Hrvatske Zajednice Herceg Bosne“ d.d. Mostar, str. 240. Anon., 2012: Studija uticaja projekta HE „Dabar“ na životnu sredinu – nacrt studije.- Projekt a.d. Banja Luka, Banja Luka. Bogutskaya, N., Zupančič, P, Bogut, I, Naseka, A., 2012: Two new freshwater fish species of the genus Telestes (Actinopterygii, Cyprinidae) from karst poljes in Eastern Herzegovina and Dubrovnik littoral (Bosnia and Herzegovina and Croatia).- ZooKeys 180, 53–80. Brelih, M., 1957: Jugoslavija kao mogući izvoznik električne energije.- Elektroprivreda, 5-6, 249-251. Culver, D.C., Sket, B., 2000: Hotspots of subterranean biodiversity in caves and wells.- Journal of Cave and Karst Studies, 62, 1:11–17. Čučković, S., 1967: Nova nalazišta čovječje ribice (Proteus anguinus Laur.) na području Trebinja u Hercegovini.- Glasnik Zemaljskog muzeja, P. n., N. s., VI, 223-225. Čučković, S., 1978: Pitanje mogućnosti opstanka poznatog endema čovječije ribice u djelu hidrosistema Trebišnjice.- Simpozijum o uticaju vještačkih jezera na čovjekovu sredinu, str. 203-205, Trebinje. Hidroelektrana Dabar 2010: dostupno na:, www.ers.ba/stara/hedabar.htm. Jagodić, D. 1957: Ekonomski problemi krša u Bosni i Hercegovini.- U. Bura, D. (ur.), Savezno savjetovanje o kršu u Splitu, svezak 3., Krš Bosne i Hercegovine, Šumarsko društvo Hrvatske, str.203-230, Zagreb. Jerić, I. Požar, H., Baranović, B., 1957: Planiranje elektroenergetskih objekata u Jugoslaviji.- Elektroprivreda, 5-6, 244-248. Milanović, P. T. 1999: Geološko inženjerstvo u karstu.- Energoprojekt, str. 201, Beograd. Nikolić, T., 2001: The diversity of Croatian vascular flora based on the Checklist and CROFlora database.- Acta Botanica Croatica, 60, 1, 49-67. 134 Ivo Lučić

Obratil, S.,1992-1995: Prva istraživanja ornitofaune Hutova blata poslije izgradnje akumulacionog jezera PHE «Čapljina».- Glasnik Zemaljskog muzeja, P. n., N. s., 31, 402-428. Ozimec, R., Lučić. I., 2010: The Vjetrenica cave (Bosnia & Herzegovina) – one of the world’s most prominent biodiversity hotspots for cave-dwelling fauna.- Subterranean Biology, 2009 (2010), 7, 17-23. Redžić, S., Barudanović, S., Radević, M., 2009: Bosnia and Herzegovina – Land of Diversity.- First national Report of Bosnia and Herzegovina for the Convention on Biodiversity, Sarajevo. Schwarz, U., 2012: Balkan Rivers - The Blue Heart of Europe: Hydromorphological Status and Dam Projects: Report.- FLUVIUS - Floodplain Ecology and River Basin Management, Vienna, dostupno na : http://www.euronatur.org/fileadmin/docs/projekte/Balkan_ Rivers_Blaues_Herz_Europa/BalkanRiverAssessment29032012web.pdf. Sket, B., 2003: Životinjski svijet Vjetrenice.- U: Lučić, I., Vjetrenica - pogled u dušu zemlje.- str. 147-201, Zagreb. Sket, B., 2012: Diversity patterns in The Dinaric Karst.- U: Culver, D.C., White, W.B. (eds.), Encyclopedia of caves, str. 945. UTICAJ HIDROENERGETSKOG SISTEMA ORLOVAC NA VODNI REŽIM LIVANJSKOG POLJA THE IMPACT OF THE ORLOVAC HYDROPOWER SYSTEM ON THE WATER REGIME IN THE LIVANJSKO POLJE FIELD

Admir Ćerić1, Nijaz Zerem1*

Summary With its area of 400 km2 the Livanjsko Polje Field, which is situated in southwestern Bosnia and Herzegovina, is the largest karst field in B&H and one of the largest in the world. The water regime in the field exhibits very irregular patterns on an annual scale. During wet periods water is supplied from a number of karst springs and estavels, while in dry seasons most of the karst springs and streams dry out. In the past, all surface waters were being drained from the field by sinkholes, located mostly along the southwestern edge of the field. During 1960s and 1970s, a project was carried out to develop phase I of the hydropower system Orlovac, which include the construction of the Buško Blato, Lipa and Mandak Reservoirs in the southeastern part of the Livanjsko Polje Field, as well as a system of channels which collect and drain water from the central part. The Orlovac Hydro Power Plant was also built as a part of the project, and the powerhouse has been located in the Republic of Croatia. The system was designed to be a multipurpose one, but the main purpose has been power production at the Orlovac HPP. The system has significantly altered the water regime in the central and southeastern part of the field. In the central part, on average 99% of available water is diverted from the Plovuća River, the most significant watercourse, to the hydropower system. This has reduced the flood waves which had created long-lasting floods in the past in the area of the Čajić Sinkholes in the central, and the Čaprazlije Sinkhole in the northwestern part of the field. The alterations in the water regime of the Plovuća River and the Čajić Sinkholes are notable during low flows as well, since the environmental flow is not provided. The northern part of the field, which covers the area of the Veliki Ždralovac wetland, is a distinct area from the hydrological point of view, as it is not directly affected by the Orlovac hydropower system. Key words: water regime, Livanjsko Polje Field, hydropower system Orlovac, karst

Sažetak Livanjsko polje, koje se nalazi u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, sa svojom površi- nom od oko 400 km2 je najveće kraško polje u BiH i jedno od najvećih u svijetu. Vremenska raspodjela pojave voda na prostoru Livanjskog polja je veoma neravnomjerna tokom godine.

* 1 Institut za hidrotehniku Građevinskog fakulteta u Sarajevu, Stjepana Tomića 1, 71000 Sarajevo, BiH, E-mail: admir. [email protected] 136 Admir Ćerić, Nijaz Zerem

U vlažnim periodima polje se puni vodom putem velikog broja kraških izvora i estavela, dok tokom sušnih perioda najveći dio vrela i vodotoka presušuje. Evakuiranje površinskih voda iz polja u prošlosti je bilo moguće jedino preko ponora, lociranih uglavnom uz jugozapadni rub polja. Šezdesetih i sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća realiziran je projekat I faze hidroelektrane Orlovac, koji uključuje izgradnju akumulacije Buško blato i retenzija Lipa i Mandak u jugoistočnom dijelu Livanjskog polja, kao i sistema kanala za odvodnju vode iz središnjeg dijela polja. U okviru ovog projekta je izvedena i HE Orlovac, čija strojarnica se nalazi u Republici Hrvatskoj. Izvedeni sistem planiran je kao višenamjenski, ali je glavna namjena proizvodnja električne energije na HE Orlovac. Korištenjem ovog sistema značajno je izmijenjen vodni režim u središnjem i jugoistočnom dijelu polja. U centralnom dijelu polja se iz najznačajnijeg vodotoka Plovuća vrši zahvatanje prosječno preko 99% raspoloživih voda za potrebe energetskog korištenja. Time su u velikoj mjeri smanjeni valovi velikih voda koji su u prošlosti prouzrokovali dugotrajne poplave u području Čajićkih ponora u središnjem, kao i u rejonu ponora Čaprazlije u sjeverozapadnom dijelu polja. Izmjene hidrološkog režima na rijeci Plovuća i Čajićkim ponorima osjećaju se i u malim vodama, jer se ne osigurava ekološki prihvatljiv proticaj. Najsjeverniji dio polja, u kojem se nalazi prostor močvare Veliki Ždralovac, predstavlja zasebnu hidrološku cjelinu, koja nije pod direktnim uticajem sistema HE Orlovac. Ključne riječi: vodni režim, Livanjsko polje, hidroenergetski sistem Orlovac, krš

1. Uvod Livanjsko polje je najveće kraško polje u Bosni i Hercegovini i jedno od najvećih u svijetu. Locirano je u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, u slivu rijeke Cetine. Hidrološki režim voda u polju karakteriziraju izrazito vlažni i sušni periodi. Tokom vlažnih perioda, putem velikog broja kraških izvora i estavela, te putem tri stalna vodotoka, polje se puni vodom. Evakuiranje voda u prošlosti je bilo moguće jedino preko ponora lociranih uz jugozapadni rub polja, kao i dijelom uz sjeveroza- padni, gdje se nalazi i nekoliko estavela (IHGF, 2012a). Do značajnih izmjena u prirodnom vodnom režimu došlo je šezdesetih i sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća, kada je realiziran projekat I faze hidroelektrane (HE) Orlovac. Objekte ovog sistema čine akumulacija Buško blato, kom- penzacijski bazen Lipa, hidroelektrana Orlovac, dovodni tunel od bazena Lipa do HE Orlovac, reverzibilni kanal Lipa-Buško blato i sistem kanala za prihvat voda iz Livanjskog polja (Goić i ostali, 2001; slika 1). Radi se o veoma značajnom energet- skom objektu za Republiku Hrvatsku, instaliranog proticaja 70 m3/s i instalirane snage 237 MW, koji u posljednjih 30-tak godina obezbjeđuje godišnju proizvodnju električne energije od oko 200-500 GWh (Goić i ostali, 2001). Izvedeni sistem planiran je kao višenamjenski, za proizvodnju električne energije, navodnjavanje poljoprivrednog zemljišta u sušnim periodima, te odvodnjava- nje u vlažnim (ZZVS i ZZVM, 2002), ali je od izgradnje glavna namjena proizvodnja električne energije na HE Orlovac. HE Orlovac je otpočela sa radom 1973. godine, i UTICAJ HIDROENERGETSKOG SISTEMA ORLOVAC NA VODNI REŽIM LIVANJSKOG POLJA 137 od tada je evakuiranje voda iz polja moguće i kroz objekte tog energetskog sistema. Izgradnjom objekata u okviru I faze HE Orlovac stvorena je mogućnost upravljanja vodama u središnjem dijelu polja u kojem postoje stalni vodotoci i koji je u prošlosti bio najduže plavljen (slika 1).

Slika 1: Izvedeni i planirani objekti sistema HE Orlovac na području Livanjskog polja Hidrološki režim Livanjskog polja od posebnog je značaja nakon što je u aprilu 2008. godine Livanjsko polje uvršteno na Ramsarsku listu močvara od međunarod- nog značaja, gdje su uključene močvare koje posjeduju posebna ekološka, botanička, zoološka, limnološka i hidrološka obilježja. Važno je napomenuti da su na područ- ju Livanjskog polja u prošlosti postojale tri velike močvare. Močvara Buško blato pretvorena je nakon završetka I faze hidroenergetskog sistema Orlovac u istoimenu akumulaciju. Močvara Jagme je isušena izgradnjom sistema kanala za prikupljanje i zahvatanje voda, uglavnom stalnih vodotoka koje su je punile. Ova močvara bila je i značajno ležište treseta. Danas samo postoji močvara i tresetište Ždralovac u sjevernom dijelu polja, koja je donekle zadržala prirodne karakteristike, ali je zna- čajno devastirana eksploatacijom treseta te izvedenim melioracijama u dijelu Malog Ždralovca koji se trenutno koristi kao poljoprivredno zemljište. Ugroženost močva- re Ždralovac posljedica je najvećim dijelom narušenog prirodnog vodnog režima, izazvanog nekontroliranom eksploatacijom treseta, odnosno intenzivnom odvod- njom sa tog područja (IHGF, 2012b). U ovom radu dat je prikaz režima voda Livanjskog polja, sa posebnim osvrtom na promjene koje su nastale kao rezultat izgradnje I faze HE Orlovac, a koje su osta- vile značajne posljedice po biodiverzitet područja. 138 Admir Ćerić, Nijaz Zerem

2. Opće o istražnom području Livanjsko polje ima površinu od oko 405 km2 (IHGF, 2012a), a nadmorska visina kreće se od 702 do 710 m.n.m., sa izuzetkom nekih dijelova gdje denudirani ostaci dna nekadašnjeg jezera prelaze kotu 715 m.n.m. Izduženo je u pravcu sjeverozapad- jugoistok oko 65 km, a širina mu je oko 12 km. Polje je blago nagnuto na jugozapad i najuravnjenije je od svih polja u slivu Cetine (slika 2). Neposredno uz rub polja uzdižu se visoki planinski obronci, koji polje zatvaraju sa svih strana. Šire područje pod uticajem je umjereno-kontinentalne klime iz panonske nizije sa sjevera, te mediteranske klime sa jugozapada, ali zahvaljujući visokim planinama oko Livanjskog polja (i preko 2.000 m.n.m.) može se reći da se ovo područje nalazi u pojasu planinske klime. Tako srednja godišnja temperatura polja iznosi oko 9°C, dok idući prema vrhovima planina opada i do 2°C. Raspored padavina po mjesecima je tipičan za mediteranski režim padavina, a godišnja suma se kreće od 1.150 l/m2 u dijelu Livanjskog polja, te preko 2.000 l/m2 na visokim planinama (IHGF, 2012a).

Slika 2: Pogled na Livanjsko polje

Širi prostor oko Livanjskog polja izgrađen je prvenstveno od karbonatnih sedimenata Trijaske, Jurske i Kredne starosti, sa također zastupljenim veoma slože- nim tektonskim odnosima koji u znatnom obimu utiču na cjelokupne hidrogeološke odnose unutar predmetnog područja (Ćerić i ostali, 2011). Kao najstarije tvorevine zastupljeni su sedimenti Trijasa, dok je Jura zastupljena na cjelokupnom prostoru u regularnom superpozicijskom odnosu prema naslagama gornjeg Trijasa. Kreda je najzastupljeniji hronostratigrafski član predmetnog prostora, razvrstan u više UTICAJ HIDROENERGETSKOG SISTEMA ORLOVAC NA VODNI REŽIM LIVANJSKOG POLJA 139 skupina (zona), kako donjekrednih, tako i gornjekrednih neraščlanjenih litoloških cjelina. Livanjsko polje uglavnom je izgrađeno od sedimenata Neogena, kroz koje podzemne vode ne mogu cirkulirati. Za nastajanje Livanjskog polja najznačajniji uticaj je imala tektonika, dok je u kasnijem procesu denudacije polje konačno mode- lirano (Komatina, 1975). Na više lokaliteta u polju nalaze se zamočvarena područja, ostaci jezera koje je oteklo u Neogenu. U tom periodu, duž razlomljenih zona nastali su ponori (Komatina, 1975).

3. Prirodni režim voda na području Livanjskog polja Na području Livanjskog polja mogu se izdvojiti četiri hidrološki uglavnom zasebne cjeline. Jednu cjelinu predstavlja najsjeverniji dio polja, u koju spada prostor močvare Veliki Ždralovac, odakle se evakuiranje vode vrši kroz ponor Kazanci. Potrebno je napomenuti da oko ponorne zone Kazanci pri velikim vodama dolazi do plavljenja terena i formiranja pretponorne retenzije. Drugu hidrološku cjelinu predstavlja područje Čaprazlija, locirano u sjeverozapadnom dijelu polja, u kojem se danas doticanje odvija vodotokom Jaruge, što su vode iz Kazanačke pretponorne retenzije koje prolaze kroz područje Bajmunti. Prije izgradnje sistema HE Orlovac doticanje se odvijalo i vodotokom koji ima isti naziv Jaruga, a koji je dolazio iz pravca središnjeg dijela Livanjskog polja (područje Jagme), koje se sada nalazi u sistemu HE Orlovac. Na području Čaprazlija se također formira prirodna retenzija kao posljedica povećanih doticanja i smanjenja propusne moći ponora Čaprazlije. Treću hidrološku cjelinu čini središnji dio Livanjskog polja, gdje se nalaze jedini stalni vodotoci – Bistrica, Sturba i Žabljak. Navedeni vodotoci spajanjem na lokalitetu Jagme u centralnom dijelu polja formiraju rijeku Plovuću. Vodotok Plovuća se prije izgradnje sistema HE Orlovac ulijevao u Čajićku ponorsku zonu putem nekoliko ponora (Veliki, Opaki i Kameniti ponor). Nakon realiziranja I faze HE Orlovac, vode stalnih vodotoka, zajedno sa vodama povremenih izvora iz sre- dišnjeg dijela polja, od kojih je najdominantniji izvor Kablić, sistemom izgrađenih kanala (Drinovac i Jagme-Lusnić-Brda) otiču prema retenziji Lipa, odnosno prema akumulaciji Buško blato. Četvrtu hidrološku cjelinu na području polja čini njegov krajnji jugoistočni dio, a to je područje Buškog blata i vodotoka Ričina, odnosno sliva ponora Stara mlinica i Proždrikoza. Ovaj prostor je u prošlosti i fizički bio odvojen od centralnog i sjeverozapadnog dijela polja, jer nije postojala nikakva komunikacija njegovih voda sa ostalim dijelovima polja. 3.1. Slivno područje ponora Kazanci Na prostor tresetišta i močvare Ždralovac dotiču vode iz sjevernog dijela polja putem većeg broja izvora i estavela, od čega je najznačajniji izvor Bastašica. Ovaj vodotok aktivan je isključivo u vlažnom dijelu godine, dok ljeti presušuje (tabela 1 i slika 3). 140 Admir Ćerić, Nijaz Zerem

U prosječnoj godini vodotok Bastašica aktivan je 160 dana, u sušnoj godini 120, a u kišnoj godini 200 dana (Elektroprojekt i ostali, 2006).

Tabela 1. Osnovni hidrološki parametri značajnijih vodotoka na sjevernom i sjeverozapadnom dijelu Livanjskog polja Vodomjerna Qsr Qmin Qmax Vodotok Period obrade Napomena stanica (m3/s) (m3/s) (m3/s) Presušuje svake godine Bastašica Šegrtove kuće 0,82 0,0 9,7 1963-1970 više mjeseci Ševarova Jaruga Kazanci 1,86 0,0 6,63 1949-1991 Presušuje -ponor 3,61 0,0 55 1964-1990 Za čitav period osmatranja 5,41 0,0 55 1964-1972 Samo do 1972. godine Tovarnica Jaruga Čaprazlije Od 1972. do 1990. nakon 2,76 0,0 49 1973-1990 izgradnje I faze HE Orlovac

Slika 3: Linija trajanja protoka Bastašice na vodomjernoj stanici Šegrtove kuće

Pored vodotoka Bastašica, sistemska osmatranja vrše se i u blizini ponora-esta- vele Bastasi. Važno je istaći da trajanje vodostaja na estaveli Bastasi (slika 4) održava stanje nivoa vode u močvari-retenziji Ždralovac (Ćerić i ostali, 2011). UTICAJ HIDROENERGETSKOG SISTEMA ORLOVAC NA VODNI REŽIM LIVANJSKOG POLJA 141

Slika 4: Linija trajanja vodostaja na ponoru-estaveli Bastasi, vodomjerna stanica Bastasi

Izlaz iz najsjevernijeg dijela Livanjskog polja, odnosno iz močvare Ždralovac, čini ponor Kazanci. Značajnija retenzija, odnosno plavljenje ponora Kazanci, formira se iznad kote 705 m.n.m. pa do 706 m.n.m. U prosječnoj godini ovaj ponor ne presušuje (slika 5), u kišnoj godini minimalni protok ne pada ispod 45 l/s, dok je u sušnoj godini područje Kazanci suho 160 dana (Elektroprojekt i ostali, 2006). Kroz ponor Kazanci vode podzemno otiču prema vrelu Cetine. U vrijeme poplava, vode sa područja Kazanci otiču u područje Čaprazlija vodotokom Jaruga.

Slika 5: Linija trajanja protoka Ševarove Jaruge na ponoru Kazanci 142 Admir Ćerić, Nijaz Zerem

3.2. Slivno područje ponora Čaprazlije Na prostoru Čaprazlija tokom vlažnog dijela godine formira se retenzija koja se puni sa prostora Velikog Ždralovca i pretponorne retenzije Kazanci, te sa područja dvije Jaruge, koje su u direktnom slivu ponora Čaprazlije. Dotoci u ponor Čaprazlije osmatrani su na vodomjernim stanicama (VS) Bajmunti i Kaldrma, a oticanje iz ove retenzije osmatrano je na VS Čaprazlije-ponor i VS Vrbica-Vrbička jaruga. Na osnovu raspoloživih podataka osmatranja za period 1964-1972. godine, tj. do izgradnje I faze HE Orlovac, srednja količina oticanja na ponoru Čaprazlije iznosila je 5,41 m3/s (tabela 1). Linija trajanja proticaja (slika 6) pokazuje da je ponor aktivan oko 50% vremena, tj. oko 180 dana godišnje.

Slika 6: Linija trajanja protoka kroz ponor Čaprazlije za period 1964-1972. i 1973-1991. godina

3.3. Slivno područje Čajićkih ponora Hidrološke karakteristike ovog područja određuju vodotoci Bistrica, Žabljak i Sturba, odnosno vodotok Plovuća koji nastaje spajanjem navedena tri vodotoka. Za sve navedene vodotoke u ranijem periodu vršena su sistematska hidrološka osmatranja, na temelju kojih su određeni prosječni višegodišnji protoci u prirodnom stanju. Hidrološki režim praćen je pojedinačno na svakom vodotoku, kao i na rijeci Plovućoj na ulazu u Čajićke ponore. Pregled srednjih godišnjih proticaja na svim vodotocima u slivu Čajićkih ponora dat je u tabeli 2. Značajno je napomenuti da je srednji višegodišnji protok vodotoka Plovuća na profilu ulaza u Čajićke ponore iznosio 11,78 m3/s. UTICAJ HIDROENERGETSKOG SISTEMA ORLOVAC NA VODNI REŽIM LIVANJSKOG POLJA 143

Tabela 2. Pregled prosječnih godišnjih proticaja na vodotocima u slivu Čajićkih ponora Srednji godišnji protok Minimalni protok Maksimalni protok Vodotok Vodomjerna stanica (m3/s) 1/20 (m3/s) (m3/s) Bistrica Livno 3,5 0,343 39,0 Sturba 4,8 0,900 Žabljak 2,4 0,250 Plovuća Čajićki ponori 11,78 1,493

3.4. Slivno područje ponora Stara mlinica i Proždrikoza U slivu ove ponorske zone dominantan je vodotok Ričina, koji je povremenog karaktera i koji se do izgradnje sistema HE Orlovac ulijevao u močvaru Buško blato, a trenutno se plavi vodama akumulacije do samog izvora pri maksimalnoj koti uspo- ra. Osmatranja hidrološkog režima prije formiranja akumulacije vršena su prije ušća u močvaru Buško blato. Prosječan višegodišnji doticaj voda na navedene ponore putem povremenog vodotoka Ričina i ostalih vodotoka iznosi 10,2 m3/s.

4. Uticaj hidroenergetskog sistema na vodni režim Hidrotehničkim objektima izgrađenim u okviru prve I HE Orlovac u središnjem i jugoistočnom dijelu Livanjskog polja može se upravljati vodama iz ovog dijela polja. Sa druge strane, u sjevernom i sjeverozapadnom dijelu polja trenutno nema hidro- tehničkih objekata niti uslova za vještačko upravljanje vodnim režimom. Izgradnjom HE Orlovac, vodotok Plovuća je u cijelosti zahvaćen i kanalom Jagme-Lusnić-Brda preko retenzije Lipa i reverzibilnog kanala odveden u akumulaciju Buško blato. Pored ove količine, koja prosječno iznosi 11,78 m3/s, zahvaćene su i vode koje su prije izgradnje HE Orlovac u velikim vodama prelijevale prema ponorskoj zoni Čaprazlije, a koje u prosjeku iznose 2,65 m3/s. Na taj način je ovim sistemom iz ponorskih zona Čajići i Čaprazlije ukupno zahvaćeno 14,43 m3/s i preu- smjereno ka dovodnom tunelu HE Orlovac, odnosno akumulaciji Buško blato. U jugoistočnom dijelu polja vode koje su se ulijevale u močvaru Buško blato, a radi se uglavnom o povremenim vodotocima, formiranjem akumulacije Buško blato su u cijelosti zahvaćene. Najveći vodotok u tom dijelu, kao što je prethodno navedeno, jeste rijeka Ričina, čije je korito potopljeno akumulacijom do samog izvora. Prosječna količina voda koje se direktno ulijevaju u akumulaciju Buško blato putem vodotoka Ričina, zajedno sa količinama koje dotiču iz retenzije Mandak, iznosi 10,2 m3/s. Navedeni podaci pokazuju da ukupna količina zahvaćenih voda iz Livanjskog polja za potrebe hidroenergetskog sistema Orlovac iznosi 24,63 m3/s. Jedina količina voda u Livanjskom polju koja nije zahvaćena ovim sistemom su vode koje dotiču iz područja Ždralovac-Čaprazlije, što iznosi 4,59 m3/s odnosno približno 16% ukupno raspoloživih količina vode na području cijelog polja (29,22 m3/s). 144 Admir Ćerić, Nijaz Zerem

Analizirajući nivograme maksimalnih vodostaja za vodomjernim stanicama Kazanci, Čaprazlije i Kameniti ponor (slika 7), koje se nalaze na tri najznačajnija ponora u Livanjskom polju, može se konstatirati da je puštanje u rad I faze sistema HE Orlovac prouzrokovalo promjenu režima velikih voda na vodotoku Tovarnica jaruga VS Čaprazlije, i na ulazu u Kameniti ponor, dok je istovremeno režim voda na VS Kazanci ostao nepromijenjen. Od 1973. godine, na poplave u zoni Čaprazlija najviše utiču vode Jaruge, koja se ulijeva preko Bajmunta u ovaj prostor. To su prak- tično samo vode sa vlastitoga sliva, gdje spada Mali Ždralovac, estavela Vrbica, te vode koje se prelijevaju iz pretponorne retenzije Kazanci kada su nivoi vode veći od 705,5 m.n.m. (IHGF, 2012b).

Slika 7: Nivogrami maksimalnih vodostaja na VS Kazanci, VS Čaprazlije i VS Kameniti ponor

Ako se promatra ponor Čaprazlije, može se uočiti da se nakon izgradnje sistema HE Orlovac srednja količina oticanja smanjila sa 5,41 m3/s na 2,76 m3/s, dok je pro- sjek za cjelokupni period osmatranja (1964-1990. godine) 3,61 m3/s (tabela 1). Razlog za značajno smanjenje prosječnog oticanja kroz ponor Čaprazlije jeste odvođenje voda iz središnjeg dijela polja (područje Jaruge) prema Buškom blatu i sprječavanje prelijevanja voda iz pravca Plovuće prema Čaprazlijama. To je izazvalo smanjenje maksimuma velikih voda za oko 10%, ali se značajnije smanjilo trajanje svih protoka, što je dovelo do smanjenja srednjeg oticanja za oko 50%. Za ilustriranje trajanja protoka u periodu 1964-1972. godina i periodu 1973-1991. godina, na slici 6 date su linije trajanja protoka za navedene periode (IHGF, 2012b). Izmjene hidrološkog režima na rijeci Plovuća i Čajićkim ponorima posebno se osjećaju u malim vodama, jer se ne osigurava ekološki prihvatljiv proticaj. Naime, prema važećem Zakonu o vodama u FBiH (FBiH, 2006) definirana je obaveza da koritom vodotoka na kome se vrši zahvatanje voda uvijek teče određeni minimalni UTICAJ HIDROENERGETSKOG SISTEMA ORLOVAC NA VODNI REŽIM LIVANJSKOG POLJA 145 proticaj koji osigurava očuvanje prirodne ravnoteže i ekosistema vezanih za vodu, a koji se tretira ekološki prihvatljivim proticajem (EPP). Zakonom je određeno da se ta količina određuje kao hidrološki parametar – minimalni srednji mjesečni proticaj 95%-tne obezbijeđenosti, dok se ne donese pravilnik o utvrđivanju ekološkog proticaja na vodotocima u FBiH, kada bi se u njegovo određivanje trebali uključiti i biološki, morfološki i kvalitativni parametri svakog vodotoka. Trenutno za stalne vodotoke zahvaćene za potrebu HE Orlovac nije definirana količina koju treba is- puštati kao ekološki prihvatljiv proticaj s obzirom da nisu dostupni svi potrebni podaci. Međutim, treba naglasiti da se iz mreže zahvatnih kanala i same akumulacije ispušta vrlo mala količina voda koja se ni u kom slučaju ne može tretirati ekološki prihvatljivim protokom.

5. Zaključak U ovom radu prikazane su promjene u režimu voda Livanjskog polja koje su nastu- pile nakon izgradnje i puštanja u pogon I faze hidroenergetskog sistema Orlovac. Podaci višegodišnjih osmatranja na mreži vodomjernih stanica lociranih na povremenim i stalnim vodotocima u polju i provedenih hidroloških analiza pokazuju da ukupna prosječna količina voda u Livanjskom polju iznosi 29,22 m3/s. Od te količi- ne za potrebe hidroenergetskog sistema koristi se prosječno 24,63 m3/s ili oko 84%. U sadašnjim uslovima, u samom polju ostala je nezahvaćena prosječna količina od 4,59 m3/s, iz povremenih vodotoka koji dotiču sa prostora sjevernog i sjeverozapadnog dijela polja – područja Ždralovac-Čaprazlije, odnosno sa prostora trenutno je- dine sačuvane ali značajno oštećene močvare. Prezentirani bilans jasno odslikava uticaj hidroenergetskog sistema HE Orlovac na vodni režim Livanjskog polja kao Ramsarskog područja. Navedeni proticaj od 4,59 m3/s predstavlja količinu vode koja je ostala na raspolaganju u samom polju a još nije iskorištena u druge svrhe. Ranijim planovima pred- viđana je izgradnja II faze sistema HE Orlovac, koja je podrazumijevala izvođenje objekata za upravljanje i korištenje voda iz sjevernog i sjeverozapadnog dijela polja, te potpuno isušivanje i melioraciju prostora močvare i tresetišta Ždralovac (ZZVS, 1981). Međutim, u kontekstu proglašenja Livanjskog polja Ramsarskim područjem jasno je da se dio voda od te količine mora koristiti za zaštitu močvare, odnosno za popravljanje ugroženog režima voda na području Ždralovca. Preostali dio ove količine se može koristiti i za druge namjene u cilju ostvarivanja ekonomske dobiti i pribavljanja finansijskih sredstava za zaštitu močvare i tresetišta, ali i za pomoć lokalnoj zajednici. Ekonomska dobit od navedene količine može se ostvarivati i od ograničenog energetskog korištenja tih voda, pri čemu se odgovarajući dio mora ostaviti za potrebe same močvare. Bitno je napomenuti da se ovdje navedene količi- ne voda za korištenje u druge namjene odnose samo na preljevne vode iz močvare, a nikako na vode koje bi se zahvatale direktno iz retenzije močvare. 146 Admir Ćerić, Nijaz Zerem

Literatura Ćerić, A., Lukovac, N., & Zerem, N., 2011:. Upravljanje vodnim režimom Livanjskog polja u cilju restauriranja močvare i zaštite biološke raznolikosti.- U: Zbornik radova 5. Hrvatske konferencije o vodama s međunarodnim sudjelovanjem “Hrvatske vode pred izazovom klimatskih promjena“, Opatija, Hrvatska, 18-21. 05. 2011. godine., str. 803-813, Opatija. Ćerić, A., Milanolo, S., Mulagić, V., 2012: Tipizacija i klasifikacija površinskih voda prema ODV u krškim područjima FBiH.- U: Zbornik radova Znanstveno-stručnog skupa „Čovjek i krš 2011“, Bijakovići-Međugorje, BiH, 13-16. 10. 2011. godine, str. 223-237, Bijakovići – Sarajevo. Elektroprojekt i ostali, 2006: Hidrološka studija sliva Gornje Cetine.- Elektroprojekt d.d. Zagreb, Energa Sarajevo, Federalni meteorološki zavod Sarajevo. FbiH, 2006: Zakon o vodama.- „Službene novine FBiH“, broj 70/06. Goić, R., Lovrić, M., Šimundić, N., Petričec, M., 2001: Planiranje rada hidroenergetskog sustava Orlovac.- U: V savjetovanje HK Cigre, Cavtat, 04-08. 10. 2001. godine. IHGF, 2012a: Izrada karakterizacijskih izvještaja za dijelove riječnih slivova Cetine i Krke na području Federacije Bosne i Hercegovine, Karakterizacijski izvještaj 1.- Institut za hidrotehniku Građevinskog fakulteta u Sarajevu d.d. IGHF, 2012b: Integriranje smjernica za zaštitu kraških tresetišta u ključne ekonomske sektore; Upravljanje vodnim resursima, eksploatacija treseta i rehabilitacija tresetišta; Izvještaji II, III, IV, V i VI.- Institut za hidrotehniku Građevinskog fakulteta u Sarajevu d.d. Komatina, M., 1975: Hidrogeološke odlike slivova centralno-dinarskog karsta.- Geozavod, Beograd. ZZVS, 1981: Nastavak izgradnje sistema HE „Orlovac“, Informacija.- RO Vodoprivreda BiH, OOUR za istraživanje, studije i projektovanje Zavod za vodoprivredu, Sarajevo. ZZVS, ZZVM, 2002: Procjene sadašnjeg stanja nivoa zaštite od poplava u FBiH i izrada programa poboljšanja, Knjiga C/XXIV – Livanjsko polje šire područje Čaprazlija i Kazanci.- Zavod za vodoprivredu Sarajevo, Zavod za vodoprivredu Mostar. CLIMATE CHANGE IN POSTOJNSKA JAMA IN CONSEQUENCE OF MASSIVE TOURISM PROMJENE KLIME U POSTOJNSKOJ JAMI KAO POSLJEDICA MASOVNOG TURIZMA

Prelovšek Mitja1, Šebela Stanka1 & Turk Janez2*

Sažetak Najposjećenija jama u Sloveniji (Postojnska jama duljine 20.570 m) prima oko 500.000 posjetitelja godišnje. Stalno klimatsko i biološko praćenje odvija se od 2009. godine s naglaskom na utjecaj iskorištavanja jame kao prirodne imovine. Za potrebe ovog ispitivanja analizirani su temperatura zraka i ugljični dioksid na nekoliko lokacija u jami tijekom razdoblja blagdana (2009–2011). Tijekom jednodnevnog povećanja broja posjetitelja s 200 na 3.500 u veljači 2011. godine i temperatura u jami povećala se za maksimalno 0,55 °C. Povećanje temperature zraka zbog većeg broja turista u okviru je godišnjih promjena na svim analiziranima lokacijama praćenja. Koncentracija ugljičnog dioksida u rovu Lepe jame povećana je sa 600 na 1.700 ppm (od prosinca 2010. do siječnja 2011.), a nakon 10 dana vratila se na početnu vrijednost od prije božićnih blagdana 2009. godine, kao i temperatura. Povećanje koncentracije ugljičnog dioksida tijekom intenzivnijih posjeta predstavlja dodatni antropogeni ugljični dioksid koji stvara veći broj posjetitelja. Malo povećanje prosječne godišnje temperature zraka u jami od 2004. do 2010. godine nije povezano s brojem posjetitelja, već s vanjskim klimatskim promjenama. Veći dio Postojnske jame ima dobru ventilaciju zbog velikog ulaza koji je umjetno načinjen 1866. godine. To je i osnovni razlog za povratak povišenih vrijednosti na normalne nakon povratka broja posjetitelja na uobičajeni broj. Klimatske (temperatura zraka i ugljični dioksid) su promjene kao posljedica masovnog turizma u Postojnskoj jami kratkoročne. Ključne riječi: temperatura zraka, ugljični dioksid, turistički posjeti, mikroklima u jami, Postojnska jama, Slovenija

Abstract The most visited show cave in Slovenia (Postojnska Jama, 20,570 m long) receives about 500,000 visitors per year. Regular climatic and biological monitoring has been done since 2009 with an emphasis on the impact of the use of the cave as a natural asset. Cave air temperature and carbon dioxide were analysed for this study at more locations in the cave during the holiday periods (2009-2011).

* 1 Karst Research Institute ZRC SAZU, Titov trg 2, 6230 Postojna, Slovenia, E-mails: [email protected], [email protected] 2 Lunačka 4, 1000 Ljubljana, Slovenia, E-mail: [email protected] 148 Prelovšek Mitja, Šebela Stanka, Turk Janez

An increase in one day in February 2011 of the visitors from 200 to 3,500 raised the cave air temperature by a maximum of 0.55 °C. The air temperature increase due to a higher number of tourists is within the annual range changes at all analysed monitoring sites. The carbon dioxide concentrations in Lepe Jame increased from 600 to 1,700 ppm (December 2010 - January 2011) and after 10 days returned as did the temperature to the values before Christmas 2009. The rise of carbon dioxide during heavy visits represents additional anthropogenic carbon dioxide, due to the increased number of visitors. A small increase of average annual air temperature in the cave from 2004 to 2010 is not connected with the number of visitors but with the outdoor climate changes. Most of Postojnska Jama is well ventilated due to the big cave entrance artificially open since 1866. This is the main reason that the raised values returned to normal when the number of visitors returned to the previous ones before the heavy visits. Air temperature and carbon dioxide changes in consequence to massive tourism in Postojnska Jama are short-term. Keywords: air temperature, carbon dioxide, tourist visits, cave microclimate, Postojnska Jama, Slovenia

Introduction Postojnska Jama is the longest (20,570 m) and most visited (492,266 visitors in 2010) karst cave in Slovenia. Since 1819 the cave has received 34 million visitors. The maximum annual number of visitors was 942,000 in 1985. The Slovene Ministry of the Environment and Spatial Planning awarded the concession contract for the management of the cave to the company Postojnska jama, d.d. for a 20-year period (2009–2028). The cave is listed in the Register of Natural Assets as an asset of national importance. The Karst Research Institute ZRC SAZU has undertaken regular climatic and partial biological monitoring of Postojnska Jama at selected locations since 2009, as well as performing the functions of cave custodian in the implementation of the concession contract, meaning that we professionally monitor the state of the cave with an emphasis on the impact of the use of the cave as a natural asset (Šebela 2010). The task of the cave custodian is to carry out professional supervision and management consultancy services in order to ensure the sustainable development of the cave system, to develop guidelines for the use of the cave system as a natural asset, and to carry out the climatic and biological monitoring of the cave. The first meteorological studies of Postojnska Jama were carried out by Crestani and Anelli (1939). In this period the principal cave entrance was already artificially enlarged, i.e. was the same as it is today (6 x 8 m). In the first place the winter and summer ventilation regimes were determined and the first systematic measurements of air current direction, humidity and air temperature were accomplished (Crestani and Anelli, 1939). Later on Gams (1974) performed the first measurements of carbon dioxide in the cave. According to his studies the higher concentration of carbon dioxide is due to better connection of the cave air with the soil carbon dioxide through thin cave ceiling. The analyses in 1972 (Gams, 1974) showed that tourism in the cave CLIMATE CHANGE IN POSTOJNSKA JAMA IN CONSEQUENCE OF MASSIVE TOURISM 149 does not strongly influence the rise of carbon dioxide concentration because of the air circulation in the cave but these data rely on sporadic measurement of carbon dioxide concentration. In that period the cave received about 700,000 visitors per year. Gabrovšek and Mihevc (2009) were the editors and authors of the field-trip gu- idebook of the 17th International Karstological School dedicated to “Cave Climate”. Winter and summer ventilation regimes were described in that booklet. During cold

Fig. 1. Ground-plan of Postojnska Jama with monitoring sites. 1-dry cave passages, 2-underground Pivka passages, 3-monitoring sites: A-Velika Gora (cave air temperature), B-Lepe Jame (cave air temperature and carbon dioxide), C-Koncertna Dvorana (cave air temperature). 150 Prelovšek Mitja, Šebela Stanka, Turk Janez periods (ToutTcave) when the cave air temperature is stable; cold cave air is denser than the outdoor air and can be trapped inside the cave. But since Postojnska Jama has several entrances, cold air exits the cave through the main entrance. Since 2009, after the Karst Research Institute ZRC SAZU has undertaken regular climatic monitoring of Postojnska Jama, continuous measurements of cave air temperature and pressure were accomplished at selected locations (Šebela and Turk, 2011). Cave temperature data show good correlation with outdoor climatic conditions, proving that surface influences penetrate deep in the cave and are significant (Šebela and Turk, 2011). Cave air temperature and carbon dioxide were analysed for this study at more locations (Fig. 1) during the holiday periods (2009-2011). Cave air temperature was monitored hourly at three locations. The first location was at the top of Velika Gora collapse chamber (Fig. 1, A), second in Lepe Jame passage (Fig. 1, B) and the third in Koncertna Dvorana close to the small train underground station (Fig. 1, C). Carbon dioxide was measured only during holidays in Lepe Jame (location B). We are thankful to Mrs. Ksenija Dvorščak (Postojnska jama, d.d.) for providing the data of tourist visits per day, to Slovenian Environmental Agency (Ministry of the Environment and Spatial Planning) for providing the data for outdoor Postojna air temperatures and to Trevor Shaw for editing the English manuscript.

Results Carbon dioxide measurements (at location B) and temperature measurements (at locations A and B) during Christmas 2009 showed the increase of both parameters related to increased visitor numbers. When the number of visitors rose from 100 to 2,400 per day the air temperature in Lepe Jame (Fig. 1, location B; Fig. 2) increased by 0.2 °C. During the same period carbon dioxide increased by about 900 ppm, from 600 to 1,500 ppm. The temperature rise at Velika Gora (Fig. 1, location A) was not significant. CLIMATE CHANGE IN POSTOJNSKA JAMA IN CONSEQUENCE OF MASSIVE TOURISM 151

Fig. 2. Comparison of visitor numbers with cave air temperature and carbon dioxide for Velika Gora and Lepe Jame monitoring sites (Christmas 2009).

Fig. 3. Comparison of visitor numbers with cave air temperature and carbon dioxide for Velika Gora and Lepe Jame monitoring sites (New Year 2010). 152 Prelovšek Mitja, Šebela Stanka, Turk Janez

In the first days of 2010 the number of visitors was 2,900 per day and the carbon dioxide concentration was about 1,700 ppm (Fig. 3). After 4 January 2010 the number of visitors dropped to 460 per day and after 5 January 2010 to 230 per day. Carbon dioxide concentration dropped by about 800 ppm on 6 January 2010 (1,700 to 900 ppm). During the same period the air temperature dropped by 0.3 °C in Lepe Jame. Carbon dioxide concentration and air temperature in Lepe Jame (25 December 2009 to 4 January 2011) were increased by a maximum of 1,100 ppm and 0.3 °C when the cave received 10,870 visitors. After heavy visits both parameters were down at similar levels as before.

Fig. 4. Comparison of visitor numbers with cave air temperature and carbon dioxide for Velika Gora and Lepe Jame monitoring sites (12-24 August 2010).

During the summer period (Fig. 4) the carbon dioxide concentrations are na- turally higher than in winter period. For Lepe Jame passage in Postojnska Jama the winter concentrations are around 600-800 ppm and summer concentrations around 1,200-1,300 ppm. August is the most visited month in Postojnska Jama. In the period 13 to 23 August 2010 there were 2,700 to 4,890 visitors per day. The maximum increase of carbon dioxide concentration was by 800 ppm (1,300-2,100 ppm). Air temperature did not show a characteristic rise; there are only daily variations for <0.2 °C (Fig. 4). CLIMATE CHANGE IN POSTOJNSKA JAMA IN CONSEQUENCE OF MASSIVE TOURISM 153

Fig. 5. Comparison of visitor numbers with cave air temperature for Velika Gora, Lepe Jame and Koncertna Dvorana monitoring sites (4-11 February 2011).

The Slovene Cultural Feast holiday on 8 February 2011 (Fig. 5) provided interesting results regarding cave air temperature monitoring. The third monitoring location (Fig. 1, C) is situated at the bottom of Koncertna Dvorana chamber where groups of visitors wait some minutes before the touristic train takes them out. During one-day increased visits (from 198 to 3,562 visitors per day) the air temperature increased by 0.55 °C. The day after, on 9 February 2011 the air temperature remained a little higher than before 8 February 2011. This was the highest detected cave air temperature increase due to the heavy visits. This air temperature increase due to higher number of tourists is within annual range changes at all three monitoring sites. Correlation (Fig. 6) between carbon dioxide concentrations and number of visitors for studied feast days during December 2009 to February 2011 gives the value of r=0.82, proving that heavy visits add anthropogenic carbon dioxide to »natural« cave concentrations. 154 Prelovšek Mitja, Šebela Stanka, Turk Janez

Fig. 6. Correlation of number of visitors and carbon dioxide during feast days (2009-2011) in Lepe Jame.

Taking into account the study of Lario and Soler (2010), the mean temperature of the Cueva de Pozalagua cave (Spain) is increasing by 0.04 °C each year. The mean outside temperature is lower than the mean cave temperature mainly because Tint is not the natural temperature but the one modified by visitors (Lario and Soler, 2010). This is not the case in Postojnska Jama because in the period 2004 to 2010 the number of the cave visitors per year did not increase but the average yearly temperature in the cave did gently increase (Table 1). The principal reason is related to outside climate changes.

Table 1. Relation between cave air temperature (Velika Gora, Lepe Jame) and Postojna outside temperature with cave visitor numbers for 2004-2010. Year Velika Gora (T °C) Lepe Jame (T °C) Postojna (T °C) Cave Visitors 2004 10.30 9.61 9.26 501492 2005 10.57 9.92 9.28 519978 2006 10.50 10.11 10.13 513757 2007 10.83 9.95 10.60 564434 2008 10.95 9.96 10.27 548424 2009 10.76 9.97 10.51 498880 2010 10.76 10.04 9.59 492266 CLIMATE CHANGE IN POSTOJNSKA JAMA IN CONSEQUENCE OF MASSIVE TOURISM 155

Conclusions In order to make professional monitoring on the state of the Postojnska Jama show cave with an emphasis on the impact of the use of the cave as a natural asset some basic meteorological parameters were monitored in the cave. Carbon dioxide concentrations were measured during the selected holidays with heavy visits in the period December 2009 to February 2011 in Lepe Jame passage (Fig. 1, A) in this longest and most visited Slovene show cave. At two more locations (Fig. 1, B and C) air temperature was monitored hourly within the same period. The immediate response of carbon dioxide concentrations and also cave air temperature to increased tourist visits shows the strong impact of visitors on cave microclimate conditions. But changes of carbon dioxide concentrations and cave air temperature are short-term, because they do not last more than 10 days. Most of Postojnska Jama is well ventilated due to the big cave entrance artificially open since 1866. This is the main reason that the raised values returned to their normal when the number of visitors returned to the previous level before the heavy visits. Long-term changes (2004-2010) in cave air temperature (Table 1) are not attri- buted to increased tourist visits but rather to general outdoor climate changes. Heavy visits add additional anthropogenic carbon dioxide to »natural« cave concentrations (Figs. 2-5). Carbon dioxide concentrations and air temperature in Lepe Jame (25 December 2009 to 4 January 2011) were increased by a maximum of 1,100 ppm and 0.3 °C when the cave received 10,870 visitors. After heavy visits both parameters felt to similar levels as before the feast days. The highest rise (0.55 °C) of the cave air temperature was detected on 8 February 2011 in Koncertna Dvorana chamber. The number of visitors increased from 198 to 3,562 in one day. The impact of tourist numbers to the cave microclimate is stronger during winter than during summer. We think that cave air temperature and carbon dioxide concentrations measurements alone are not enough for complex understanding of the impact of the use of the cave as a natural asset. Additional studies are needed as: lampenflora growth on speleothems, the rate of dissolution/deposition of speleothems due to carbon dioxide anthropogenic input, cave air quality studies due to heavy visits, pollution of the underground Pivka and its impact on cave microclimate, etc.

References Crestani, G., Anelli, F., 1939: Ricerche di meteorologia ipogea nelle grotte di Postumia.- Publicazione N. 143, Ministero dei lavori pubblici, Magistrato alle Acque, Ufficio idrografico, XVII, 1–162, Roma. Gabrovšek, F., Mihevc, A., 2009: Cave climate.- In: 17th International Karstological school “Classical Karst”, 15–20 June 2009, Guide book & Abstracts, pp. 15–17, Postojna. Gams, I., 1974: Concentration of CO2 in the caves in relation to the air circulation (in the case of the Postojna cave).- Acta Carsologica, VI/12, 185-192. 156 Prelovšek Mitja, Šebela Stanka, Turk Janez

Lario, J. Soler, V., 2010: Microclimate monitoring of Pozalagua cave (Vizcaya, Spain): application to management and protection of show caves.- Journal of Cave and Karst Studies, 72/3, 169-180. Šebela, S., 2010: Strokovni nadzor in svetovanje pri upravljanju s Postojnsko jamo in Predjamo (Expert supervision and consulting on management of Postojnska jama and Predjama).- Kras, 105/106, 24–25. Šebela, S. Turk, J., 2011: Local characteristics of Postojna Cave climate, air temperature, and pressure monitoring.- Theor. Appl. Climatol., 105, 371-386. ODNOS ČOVJEKA I PRIRODE: PERCEPCIJA PODZEMNIH KRAŠKIH FENOMENA OD STRANE UČENIKA OSNOVNIH ŠKOLA U URBANIM I RURALNIM PODRUČJIMA BIH HUMAN-NATURE INTERACTIONS: PERCEPTION OF UNDERGROUND KARST PHENOMENA BY THE SCHOOL- AGED CHILDREN FROM URBAN AND RURAL AREAS IN B-H

Senka Mutabdžija1, Amila Brajić1, Bruno Marić1, Dženan Bećirović1, Ante Begić2, Mersudin Avdibegović1*

Sažetak Šume su na početku razvoja civilizacije predstavljale okruženje u kojem je čovjek bio u direktnoj vezi sa prirodom i njenim fenomenima i ovisio o njenim zakonitostima. Evolutivni razvoj ljudskog društva je donio neminovno otuđenje čovjeka od prirode. Danas je ta veza, u značajnoj mjeri, privilegija ruralnog stanovništva koje, sa svojim lokalnim znanjem o korište- nju prirodnih resursa, čini specifičan faktor kulturološkog biodiveziteta današnjeg društva. U kontekstu stvaranja individualnog sistema vrijednosti i kreiranja ličnosti, period djetinjstva, zajedno sa prostorno-materijalnim okruženjem u kojem se ono provodi, predstavlja jedan od najvažnijih faza u životu svakog čovjeka. Ovim radom se nastoji razumjeti na koji način djeca nižih razreda osnovnih škola iz gradske sredine (Sarajevo) i ruralnih kraških područja (Posušje) percipiraju pećine kao podzemni kraški fenomen. Inicijalna pretpostavka je da kod ove dvije populacije postoje značajne razlike u simboličkoj i iskustvenoj percepciji ovog kraškog fenomena. Metodika ovog rada će se zasnivati na kombinaciji etnografskog pristupa i participatornog istraživanja. Očekuje se da bi rezultati ovog rada mogli doprinijeti kreiranju odgovarajućih edukacionih programa za djecu i omladinu, kojima bi se podstakao razvoj nove generacije, ekološki osvje- štenih mladih ljudi, sposobnih da na principima kontinuirane interakcije između čovjeka i prirode prepoznaju vrijednost i značaj prirode u kreiranju svojevrsnog bosanskohercegovač- kog kulturološkog identiteta. Ključne riječi: pećine, djeca, kulturološki biodiverzitet, ekološka pedagogija

Abstract At the beginning of civilization, forests were the place of direct human interactions with nature that implied their fully dependence on it, its phenomena and its rules. Further evolution of

* 1 Šumarski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Institut za šumarstvo i hortikulturu, Zagrebačka 20, 71000 Sarajevo, E-mails: [email protected], [email protected], [email protected], [email protected], [email protected] 2 ŠGD Županije Zapadno-Hercegovačke d.o.o., Kralja Tomislava 5, 88240 Posušje, [email protected] 158 S. Mutabdžija, A. Brajić, B. Marić, Dž. Bećirović, A. Begić, M. Avdibegović human society had been brought inevitable estrangement of humans from nature. Nowadays, human-nature interactions are to the largest extent a privilege of the rural populations whose local knowledge on using natural resources represents a specific factor of cultural biodiversity of our society. In the context of creating an individual system of values and personality development, one can find a childhood together with its specific spatial-material environment conditions, as the most important phase in every man’s life. This paper intends to explore the way on which children of lower classes of elementary schools from urban area (Sarajevo) and rural karst area (Posušje) perceive caves as an underground karst phenomena. The initial assumption is that there is a significant difference between these two children’s populations in both, symbolic and empirical experience of this phenomenon. Research methodology will be based on the mix of ethnography methods and participatory action research (PAR). The results of this paper may contribute to the creation of suitable educational programs for children and youth population. This would stimulate the development of new generation of ecologically aware young people who, based on the principles of continuous human-nature interactions, will be capable to appreciate the value and importance of the nature in creation of unique cultural identity of Bosnia and Herzegovina. Key words: caves, children, cultural biodiversity,ecological pedagogy.

Uvod Interakcija čovjeka i prirode datira od samih početaka razvoja civilizacije. U početku je čovjek u potpunosti ovisio o prirodnim procesima koji su diktirali način njegovog fizičkog, materijalnog i spiritualnog bitisanja i organizovanja života. Svjedoci takvih interakcija su materijalni i nematerijalni ostaci prahistorijske kulture i umjetnosti. Sa razvojem ljudskog društva, povećavanjem broja ljudi na Zemlji i usložnjavanjem organizovanja i funkcionisanja ljudskih zajednica, javila se potreba obezbjeđivanja sigurnije i materijalno potkovanije egzistencije. Ta potreba je podrazumijevala uni- štavanje prirodnih ekosistema sa ciljem osnivanja prvih utvrđenih naseobina što je rezultiralo postepenim udaljavanjem od prirode. Kroz vijekove je navedeno uda- ljavanje bilo sve izraženije sve do današnjeg doba u kojem društvo, u velikoj mjeri, funkcioniše u skladu sa stavom da je priroda podređena čovječanstvu. Time se za- nemaruje činjenica da je ljudska historija samo jedan treptaj u poređenju sa evoluci- jom, i samim tim, nadmoći prirode i njenih procesa. Ipak, nivo otuđenosti od prirode varira od društva do društva. Posmatrajući dinamične procese izazvane opštom tranzicijom (ekonomskom, političkom, druš- tvenom i vrijednosnom), koja je obilježila zadnjih 20-ak godina razvoja bosansko- hercegovačkog društva, u smislu njihove implikacije na odnos čovjeka prema prirodi, mogu se primjetiti značajne promjene. Nekada izražena potreba bosansko- hercegovačkog čovjeka da živi sa prirodom i da u njoj provodi što je moguće više vremena polako biva privilegija ruralnog stanovništva ili rijetkih entuzijasta iz urbanih sredina. Takvi procesi svakako da utiču i na kulturološki biodiverzitet Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu BiH) jer ljudi ko-evoluiraju sa svojim okruženjem kao ODNOS ČOVJEKA I PRIRODE: PERCEPCIJA PODZEMNIH KRAŠKIH FENOMENA... 159 neizostavnim segmentom u kreiranju njihovog kulturološkog identiteta. Okolina predstavlja osnovu za kreiranje estetske, spiritualne i iskustvene percepcije stvar- nosti od strane ljudi koji ko-egzistiraju sa prirodom u određenom okruženju dajui izvjesnu osobenost kulturološkom biodiverzitetu BiH. Govoreći o uticaju otuđivanja od prirode na odnos prema pećinama prisutna je odgovarajuća dekadencija i za- stranjivanje. Poznato je da se šišmiš, kao neizostavna asocijacija na pećinu, u staroj bosanskohercegovačkoj tradiciji smatrao životinjom koja donosi sreću kući u koju uleti (Mulaomerović, usmeno kazivanje). Danas je to, na rubu zaborava, usmeno vjerovanje skoro u potpunosti zasjenila introdukovana predstava o šišmišima kao zlim stvorenjima. U skladu sa tim, postavlja se pitanje uticaja ovakvih promjena u stavovima odraslih na kreiranje percepcije najmlađe populacije koja je budući krea- tor interakcija sa prirodom. Činjenica je da na stvaranje individualnog sistema vrijednosti i kreiranja ličnosti u značajnoj mjeri utiče prostorno-materijalno okruženje ali i specifičan društveni kontekst u kojem djeca odrastaju. Vraćajući se na pretpo- stavku da je veza sa prirodom sve više privilegija ruralnog stanovništva u BiH, ovaj rad ima za cilj da utvrdi da li i u kojoj mjeri postoje razlike u percepciji pećina kao podzemnih kraških fenomena od strane djece iz gradske sredine (Sarajevo) i djece iz ruralnih kraških područja (Posušje). Stoga glavno istraživačko pitanje ovog rada glasi: „Na koji način djeca iz urbanih i ruralnih sredina u BiH percipiraju pećine kao podzemne kraške fenomene? Postoji li i u čemu se ogleda razlika u percepciji pećina od strane djece urbanih i ruralnih područja BiH?“ Odnos djece prema prirodi je aktuelna i u svijetu dosta obrađivana tema. Kao dokaz tome služi i podatak da je Google pretraživač prilikom ukucavanja pojmova „children and nature“ (djeca i priroda) 15.10.2012. godine izbacio nevjerovatnih 319.000.000 rezultata. Tako u Americi postoji istraživački institut koji se bavi pitanjima djece i prirode2. Isti pretraživač pokazuje 21.400.000 rezultata kada se ukuca pojam „children and caves“ (djeca i pećine) dana 09.11.2012. Međutim, do podataka o istraživakom radu u BiH koji obrađuje ovu tematiku se nije uspjelo doći. Ono što postoji su novinski članci koji se bave poremećajem nedostatka prirode (Dragojević, 2012.) i upoznavanja djece sa prirodom (Tavrić, 2012). Što se tiče istraživanja koja se bave Dinarskim kršom u BiH, prisutan je veliki disbalans između socioloških istraživanja i istraživanja koja se bave morfološkim, biološkim i fizičkim karakteristikama krša. Uz izuzetke radova koji se bave iskustvenim poimanjima Dinarskog krša (Lučić, 2011.) i analize speleoturizma u BiH (Mulaomerović, 2011.), niti jedan drugi rad o percepciji krša nije objavljen u BiH. Što se tiče istraživanja o odnosu djece prema pećinama, u BiH još uvijek nema naučnih niti stručnih radova dok se u regionu Jugoistočne Evrope jedino u Sloveniji radilo na ovom polju (Vidmar, 2011.). Iz navedenog se može zaključiti da postoji značajan nedostatak istraživanja iz ove oblasti u BiH ali i u Regionu. U tome se ogleda i značaj ovog rada, koji na naučno zasnovanim metodama nastoji utvrditi način na koji djeca osnovnoškolskog uzrasta

2 http://goo.gl/m2Pca, datum pristupanja 16.10.2012. 160 S. Mutabdžija, A. Brajić, B. Marić, Dž. Bećirović, A. Begić, M. Avdibegović percipiraju pećine ali i utvrditi potencijalne razlike u percepciji pećina od strane djece iz urbanih i kraških ruralnih područja u BiH. Ovo istraživanje je, prije svega, namijenjeno prosvetnim radnicima i svim vladinim i nevladinim institucijama i organizacijima čija je dužnost ili želja da una- prijede nastavne programe iz oblasti ekološke pedagogije za djecu osnovnoškolskog uzrasta. Vjeruje se da bi tako rezultati ovog rada mogli doprinijeti popularizaciji prirode i kraških fenomena među najmlađom populacijom u BiH. Takođe, rezultati bi mogli doprinijeti kreiranju odgovarajućih edukacionih programa za djecu i omladinu, kojima bi se podstakao razvoj nove generacije, ekološki osvještenih mladih ljudi, sposobnih da na principima kontinuirane interakcije između čovjeka i prirode prepoznaju vrijednost i značaj prirode u kreiranju svojevrsnog bosanskohercegovač- kog kulturološkog identiteta.

Metode i ciljevi istraživanja Istraživanje je realizovano u drugoj polovini septembra i prvoj polovini oktobra 2012. godine sa djecom trećeg razreda Osnovne škole „Isak Samokovlija“ u Sarajevu (19 učenika) i u Osnovnoj školi „Ivan Mažuranić“ u Posušju (15 učenika). Iz glavnog istraživačkog pitanja je proizašla i inicijalna pretpostavka ovog istraživanja koja glasi: „Postoji razlika u percepciji pećina kao podzemnih kraških fenomena među djecom urbanih i ruralnih područja BiH“. Metodika ovog rada se zasniva na kombinaciji etnografskog pristupa i participatornog istraživanja. Istraživanje je realizovano u formi radionice koja se zasnivala na metodi zadavanja različitih zadataka (engl. task-based method). Kako djeca ne- maju dovoljno iskustva u direktnoj komunikaciji sa nepoznatim odraslim osobama, primjena ovakvog metoda omogućava da se osjećaju slobodnije pred nepoznatim ljudima i da se u potpunosti izraze (Punch, 2002.). Etnografski pristup sociološkim istraživanjima ima korijene u fenomenologiji što objašnjava skeptičnost njegovih pristalica prema načinu na koji ljudi interpretiraju svoj doživljaj realnosti. Pomenuta skeptičnost potiče iz činjenice da fenomenološki pristup istraživanju pretpostavlja da se društvena realnost može razumjeti kroz društvene konstrukcije kao što su jezik, svijest i zajednički stavovi. Međutim, u nastojanju da se interpretira određeni stav ili tvrdnja neophodno je koristiti više različitih metoda čijom triangulacijom se na objektivan način može utvrditi tačnost neke tvrdnje. Ljudi opisuju svoj svijet onakav kakav on jeste ali na način na koji ga oni razumiju (Babbie, 2007.). Stoga je etnografija:„Sistemsko proučavanje načina na koji ljudi koriste društvene interakcije kako bi kreirali svojstvenu ‘realnost’ (...)3“. Iako se smatra da etnografski pristup više odgovara istraživanjima sa odraslim osobama, primjena ovog naučnog pristupa je našla mjesto i u istraživanjima sa djecom zbog činjenice da je neophodno provesti određeno vrijeme sa nekim o kome želimo saznati više ili bolje razumijeti njene/ njegove stavove i iskustva (Fetterman, 1989.), bez obzira na starosnu dob.

3 http://goo.gl/OMI6M, datum pristupanja 16.10.2012. ODNOS ČOVJEKA I PRIRODE: PERCEPCIJA PODZEMNIH KRAŠKIH FENOMENA... 161

Etnografska metoda, između ostalih, podrazumijeva i primjenu tehnike opserviranja. Prilikom primjene ove tehnike posmatrač se mora truditi da, iz perspektive subjekta i u skladu sa svojim mogućnostima, prodre u svijet osoba koje posmatra. Da bi takvo nešto bilo moguće, neophodno je zaboraviti predrasude i stereotipe i usvojiti fleksibilan i relativističan stav (Denzin, 2009.). Prilikom realizovanja tehnike opserivranja u ovom istraživanju se sa posebnom pažnjom vodilo računa o etici u istraživanju sa djecom. Radi mogućnosti obrade podataka, realizovanje ovog istra- živanja je zahtijevalo uključivanje više od jednog istraživača u istraživački proces. Uloga ostala dva istraživača je bila da fotografišu i snimaju aktivnosti učenika odnosno da opserviraju njhov rad na način da zabilježe interesantne gestikulacije, riječi, mimikriju, pokret itd. Stoga su, vodeći računa o dječijoj osjetljivosti i eventualnim negativnim uticajima ovih aktivnosti na njihov rad i iskrenost njihovih odgovora, prije početka radionice djeca informirana o tome da smo planirali snimanje i foto- grafisabhe njihovih aktivnosti. Međutim, kako je jedna od teškoća primjene ovog pristupa u istraživanju sa djecom u tome da se opserviranje obavlja bez svijesti odraslih istraživača da je nemoguće da budu potpuni učesnici dječijeg društvenog života iz razloga što oni više ne mogu biti djeca (Hill, 1997.), bilo je neophodno primjeniti još neke tehnike prikupljanja podataka. Imajući u vidu da djeca nisu navikla da otvoreno iskazuju svoje stavove pred odraslima (Punch, 2002. ibid), sticanje povjerenja se smatra jednim od osnovnih preduvjeta uspješnog istraživanja sa djecom. Kako je ovo istraživanje provedeno u školi, ne smije se zaboraviti da djeca mogu osjećati pritisak davanja „tačnih“ odgovora na postavljena pitanja (Punch, 2002. ibid). Da bi se djeca u što većoj mjeri oslo- bodila i opustila u školskom okruženju, kao uvodna aktivnost u ovom istraživanju je planirano zajedničko uređenje učionice. Djeca su, zajedno sa istraživačima, uredila učionicu na način koji njima odgovara i u kojem će se osjećati prijatno i komotno za rad i komunikaciju. Takođe, istraživač je, kako bi uvjerio djecu da ne postoje tačni ili netačni odgovori, na početku rada utvrdio zajednička pravila rada i ponašanja koja, između ostalog, uključuju i to da: „nema glupih pitanja i odgovora“ kao i da je: „svačije mišljenje podjednako važno“. Ipak, da bi se formirala veza i steklo povjerenje između djece i istraživača, neophodno je određeno vrijeme (Punch, 2002. ibid) koje podrazumijeva više uzasto- pnih susreta. Kako se ovim istraživanjem planirala samo jedna posjeta djeci, bilo je neophodno u što većoj mjeri osigurati povjerenje djece i njihovu motiviranost, inovativnost i kreativnost a sve sa ciljem dobijanja što raznovrsnijih i iscrpnijih odgovora. Sa tim ciljem se, prije početka tematskih aktivnosti, odigrala igra „opuštanja i razgibavanja“. Vremenska ograničenost je ugrozila primjenu etnografskog pristupa jer su podaci dobijeni iz samo jednog susreta sa djecom prilično ograničeni dok je vjerodostojnost tih podataka upitna. Tako se javila potreba za pronalaženjem još nekih metoda kojima bi se dobilo više podataka o percepciji pećina od strane djece. Imajući u vidu i činjenicu da problem autoriteta odraslog istraživača u radu sa djecom može nastati u situacijama kada su djeca u direktnom dijalogu sa istraživačem 162 S. Mutabdžija, A. Brajić, B. Marić, Dž. Bećirović, A. Begić, M. Avdibegović

(koji je u najčešćem slučaju stranac) (Punch, 2002. ibid), primjena raznolikih i ma- štovitijih metoda je osigurala da se prevaziđu i ti problemi. U te metode spadaju: participatorno istraživanje i interaktivne istraživačke metode (Mahon et al., 1996.). Poslednjih godina se u velikoj mjeri primjenuju metode participatornog istraživanja (engl. participatory action research - PAR) i participativne procjene ruralnih zajednica (engl. participatory rural appraisal - PRA) čijom primjenom se unapređuje sudjelovanje djece u istraživanju (Johnson et al., 1998.). Navedene metode spadaju u metode koje u prvi plan stavljaju čovjeka tj. istraživanu populaciju odnosno jedinku (engl. human-centred methods). Glavna karakteristika ovih metoda je da one poštuju individualnost i uzimaju u obzir osnovne razlike određene skupine bilo da su u pitanju razlike u društvenom staležu, starosti, spolu, etničkoj ili kulturološkoj pripadno- sti, stepenu mentalne ili fizičke nesposobnosti itd. (Punch, 2002. ibid). Ove metode su jako prikladne za rad sa djecom iz razloga što im omogućavaju da izraze svoje stavove ali i da povećaju njihovu participaciju u društvu i donošenju odluka koje direktno utiču na njih (Boyden i Ennew, 1997.). Drugi razlog zbog kojeg su odabrane inovativnije metode i tehnike jeste u tome što postoje najmanje tri karakteristike po kojima se djeca razlikuju od odraslih: oskudniji i specifičan vokabular i razumijevanje određenih riječi, manje iskustvo o okolini i svijetu uopće i kraće zadržavanje pažnje (Boyden i Ennew, 1997. ibid). Nedostatak korištenja participatornog pristupa je taj što se njegovom primjenom, u poređenju sa primjenom klasičnih istraživač- kih metoda, dobija puno više podataka za čije tumačenje se mora upotrebiti mnogo raznovrsnih tehnika. Stoga se metodika ovog rada zasniva na kombinaciji etnografskog pristupa i participatornog istraživanja. U prvoj aktivnosti se od djece tražilo da u potpunoj tišini i, ukoliko im odgovara, zatvorenih očiju saslušaju zvuk iz pećine. Kako bi zaintrigirali djecu i privukli njihovu pažnju, puštena im je kompozicija „Mjesečeva sonata“ odsvirana na stalak- titnim orguljama iz pećine Luray (Virginia, USA)4. Prije puštanja zvuka, djeci je skrenuta pažnja da zvuk potiče iz prirode i da nema nikakve veze sa gradom. Rečeno im je da je instrument koji će čuti najveći na svijetu i da je u potpunosti napravljen od nekog predmeta koji se nalazi u prirodi. Nakon puštanja zvuka, od djece se tra- žilo da odgovore na dva pitanja: „Odakle potiče zvuk?“ i „Kako su se osjećali dok su slušali zvuk?“. Cilj postavljanja ovih pitanja je bio da se sazna kakva osjećanja u djeci izaziva zvuk iz pećine. Bez otkrivanja teme radionice, nastavljeno je sa daljim aktivnostima koje se direktno naslanjaju na slušanje zvuka iz pećine. Slijedeći zadatak je bio da, u igri pantomime, djeca svojim drugarima iz razreda objasne zagonetni pojam („pećina“ odnosno „špilja“). U oba razreda su odabrana tri učenika koja su imala za zadatak da putem gestikulacije, pokreta ili onomatopeje objasne ovaj pojam. Za pantomimičare su odabrana djeca koja su u prvoj igri pogodila da zvuk potiče iz pećine jer se pretpostavilo da će biti u stanju da svojim drugarima dobro objasne zagonetni pojam. Cilj ove igre je bio da se sazna na koji način djeca doživljavaju pećine, njihov izgled, oblik, položaj i ostale karakteristike i u kojoj mjeri su u stanju

4 http://goo.gl/VshuI, datum pristupanja 06.11.2012. ODNOS ČOVJEKA I PRIRODE: PERCEPCIJA PODZEMNIH KRAŠKIH FENOMENA... 163 da to iskažu bez upotrebe sredstva govora. Takođe, jedan od ciljeva je bio i da se prati dinamika grupe odnosno da se uvidi na koji način se djeca dopunjuju prilikom pogađanja zagonetne riječi, koje asocijacije im padaju na pamet, kako ih povezuju (i da li ih povezuju) u smislenu cjelinu, koliko njihove asocijacije variraju unutar grupe, koliko odstupaju od zadatog pojma itd. Rezultati ove igre su snimljeni teh- nikom opserviranja. Jedan od glavnih nedostataka planirane metodike istraživanja se ticao jednokratne posjete učenicima. Naime, nedovoljno provedenog vremena sa djecom dovodi do nemogućnosti sticanja njihovog povjerenja i oslobođenosti pred istraživačima. Kako ovaj problem otežava uspostavljanje povjerenja na relaciji istra- živač-dijete, ovoj problematici je posvećena posebna pažnja. Stoga je, u različitim etapama radionice, planirano nekoliko različitih aktivnosti koje su imale za cilj da djecu opuste pred nepoznatim ljudima. Pred glavnu igru koja je od djece zahtjevala konkretne i direktne predstave njihove percepcije pećine kao i njihovo obrazlaganje, djeca su na papirima ispisala svoja imena. Razlog za ovakav raspored aktivnosti leži u tome što u ovoj aktivnosti djeca po prvi put individualno iskazuju svoje mišlje- nje pred nepoznatim ljudima a obraćanje imenom stvara poželjan osjećaj bliskosti i opuštenosti u komunikaciji. Djeci je u glavnoj aktivnosti dato na raspolaganje da iskažu svoju percepciju pećina putem izraza koji oni najviše preferiraju (bilo da je u pitanju crtež, gluma, pjesma, priča itd), individualno ili zajedno sa svojim drugarima. Korištenje ovakvih tehnika omogućava djeci da kontrolišu svoju ekspresiju za razliku od intervjua u kojem odgovori moraju biti brži i neposredniji (Shaver et al., 1993.). Nakon što su djeca pripremila svoje odgovore, istraživač je, putem metode nestruktuiranog kvalitativnog intervjua, razgovarao o njihovim predstavama peći- ne poštujući strategiju reagovanja na dječije odgovore i praćenja njihovih smjernica (Cosaro, 1997.; Punch, 2002. ibid). Analiza podataka i sinteza rezultata istraživanja je realizovana korištenjem uporedne analize i triangulacije dobijenih podataka. Za obradu podataka, te analizu i prezentaciju istih, korišteni su standardni programski paketi kao što su MS Office (Microsoft Word i Microsoft Excel) i statistički program za sociološka istraživanja SPSS (verzija 18.0).

Prikaz i analiza rezultata istraživanja Analizom prikupljenih podataka došlo se, između ostalog, i do podataka o pol- noj strukturi odjeljenja iz dvije osnovne škole u kojima je rađeno istraživanje. Polna struktura po odjeljenjima je prilično ujednačena - u odjeljenju u O.š. „Isak Samokovlija“ je 42% dječaka odnosno 58% djevojčica dok je u odjeljenju u O.š. „Ivan Mažuranić“ 53% dječaka a 47% djevojčica. Slična polna struktura u odjeljenjima je korisna obzirom da odgovori na pojedina pitanja mogu varirati u odnosu na pol djeteta. Na ovaj način se izbjegla mogućnost uticaja ove nezavisne varijable na dono- šenje ispravnih zaključaka o istraživanom problemu. Rezultati slušanja zvuka snimljenog u pećini, te odgovora na pitanja odakle potiče ovaj zvuk i kako su se djeca osjećala prilikom njegovog slušanja upućuju na nekoliko interesantnih zaključaka. Na pitanje o porijeklu zvuka, djeca su mogla dati 164 S. Mutabdžija, A. Brajić, B. Marić, Dž. Bećirović, A. Begić, M. Avdibegović višestruke odgovore tj. mogla su kazati da ih zvuk istovremeno asocira na više prirodnih fenomena. Najviše njih (44% odnosno 15 učenika) je odgovorilo da zvuk po- tiče iz vode dok je 32% učenika (odnosno njih 11) smatralo da zvuk potiče iz šume, 17% iz pećine a 14% odgovora pripada kategoriji „ostalo“ (u ovu kategoriju spadaju odgovori: „ispod zemlje“, „iz neba“, „iz livade“, „ništa“ i „mrak“) (Tabela 1.).

Tabela 1. Zbirni prikaz distribucije odgovora o porijeklu zvuka O.š. „Ivan Mažuranić“ O.š. „Isak Samokovlija Ukupno Porijeklo zvuka Br.učenika % Br.učenika % Br.učenika % voda 5 33% 10 52% 15 44% šuma 7 46% 4 21% 11 32% pećina 3 20% 3 15% 6 17% ostalo (livada, ispod zemlje, iz neba, mrak, 2 13% 3 15% 5 14% ništa)

Što se tiče distribucije odgovora po školama, na Grafikonu 1. se može vidjeti da dva puta veći broj djece iz O.š. „Isak Samokovlija“ smatra da zvuk potiče iz vode dok nešto veći broj djece iz O.š. „Ivan Mažuranić“ smatra da je zvuk iz šume. Najznačajniji podatak iz ovog dijela radionice se tiče broja učenika koji su prepoznali da zvuk potiče iz pećine. Kao što se na Grafikonu 1. može vidjeti - podjednak broj djece iz obje škole je naveo da zvuk potiče iz pećine. Međutim, u apsolutnom izno- su, broj učenika koji su pogodili da je riječ o pećini je daleko niži od broja učenika koji su smatrali da zvuk potiče iz vode (manji za nešto više od dva puta). Imajući u vidu sličnost puštenog zvuka sa asocijacijama koje se odnose na vodu (na puštenom zvuku se jasno čulo kapanje vode), ne čudi i činjenica da je, neovisno o školi iz koje dolaze, najviše djece smatralo da je u pitanju voda. Zanimljivo je da je najveći pro- cenat djece iz O.š. „Ivan Mažuranić“ (46%) smatrao da zvuk potiče iz šume. Oni su navodili neke od slijedećih asocijacija: „Kao da jež hoda u šumi“, „Kao da se nalazim u šumi pa kapa sa drveta“, „U šumi duva vjetar i priroda spava“, „Medo hrče u šumi“ itd. Djeca koja su pogodila da je riječ o pećini su na različit način objašnjavala svoj doživljaj zvuka. Neka od njih su davala vrlo kratke izjavne rečenice: „Kao da je u pećini.“ ili: „Iz pećine je.“ dok su neka djeca opisivala scene iz pećine/špilje na koje ih je zvuk asocirao: „Zvuk je iz špilje u kojoj ima malo vode i u koju upadaju šišmi- ši“, „Počela je zima, životinjama je hladno i one odlaze kod medvjeda da spavaju u njegovom brlogu u špilji a medvjed svira klavir“, „Ja sam čuo da životinje hrču i da padaju kapi vode u špilji“. Ove asocijacije su različitog tipa obzirom da neke od njih uključuju i nerealne dječije predstave prirode dok neke opisuju prirodne procese na način koji je djeci razumljiv i prijemčiv. ODNOS ČOVJEKA I PRIRODE: PERCEPCIJA PODZEMNIH KRAŠKIH FENOMENA... 165

Grafikon 1. Distribucija odgovora o porijeklu zvuka zvuka (po osnovnim školama i ukupno)

Što se tiče pitanja o osjećanjima, skoro dvije trećine (odnosno dvadeset dvoje djece) se osjećalo ugodno prilikom slušanja zvuka. Broj djece koja su se osjećala ugodno je slično distribuiran u obje škole. Na Tabeli 2. vidimo da se 66% djece (njih 10) iz odjeljenja u O.š. „Ivan Mažuranić“ odnosno 63% djece (njih 12) iz O.š. „Isak Samokovlija“ osjećalo ugodno. Sa druge strane, ukupno 7 učenika (20%) se osjećalo neugodno uglavnom zbog zvuka koji se čuo na kraju slušanog snimka („nije me bilo strah, malo na kraju“, „smetalo mi je na kraju, zvuk je bio malo tužan“itd.). Ukupno četiri učenika (11%) su bila iznenađena dok su slušali zvuk iz pećine. Uglavnom su razlozi njihove iznenađenosti bile „kapljice vode“ ili je: „zvuk bio čudan pa nisam znao odakle je“.

Tabela 2. Zbirni prikaz distribucije odgovora o izazvanom osjećanju prilikom slušanja zvuka O.š. „Ivan Mažuranić“ O.š. „Isak Samokovlija Ukupno Osjećaj Br.učenika % Br.učenika % Br.učenika % ugodan 10 67% 12 63% 22 65% iznenađen 1 7% 3 16% 4 12% neugodan 3 20% 4 21% 7 20% ostalo (ne znam, nisam se uplašio) 2 13% 4 21% 6 17%

Kao što možemo vidjeti i na grafičkom prikazu, najveći broj djece (i u obje škole i ukupno) se osjećao ugodno (Grafikon 2.). Slijede zatim osjećaji neugodnosti (20%) pa različiti osjećaji koji se nisu mogli klasifikovati u navedene kategorije (kategorija „ostalo“ 17% odnosno 6 učenika) i iznenađenosti (12% tj. 4 učenika). 166 S. Mutabdžija, A. Brajić, B. Marić, Dž. Bećirović, A. Begić, M. Avdibegović

Grafikon 2. Distribucija odgovora o izazvanim osjećanjima prilikom slušanja zvuka (po osnovnim školama i ukupno)

Rezultati pantomime su pokazali da postoji značajna razlika između učenika iz dvije analizirane škole. Razlike su prisutne kako u sposobnosti pantomimičara da objasne zagonetni pojam tako i u maštovitosti i raznovrsnosti odgovora djece čiji je zadatak bio da pogode zagonetnu riječ. Takođe, značajnija razlika postoji i u brzini pogađanja zagonetne riječi - učenici iz O.š. „Ivan Mažuranić“ su brže i uz manju po- moć istraživača uspjeli da pogode da je riječ o pećini odnosno špilji. Sa druge strane, učenici iz O.š. „Isak Samokovlija“ su ponudili znatno raznovrsnije odgovore. Više puta su smatrali da su u pitanju slijedeći pojmovi: sunce, medvjed, koračanje, krug, ples, balerina, voda, ptica, cvijet, konj i zec dok su po jednom pomenuli pojmove kao što su drvo, kornjača, žaba pa čak i kuća i flomaster. Može se zaključiti da su, uprkos prethodnom upućivanju da zagonetni termin nema nikakve veze sa gradskom sredinom i čovjekom, djeca ovaj pojam ipak dovodila u vezu sa gradom, ljudima ili njihovim školskim aktivnostima. Razlog se može pronaći u načinu na koji su njihovi drugari objasnili zadati pojam. Iako su u prvoj igri pogodili zadati pojam, pantomi- mičari nisu bili podjednako kreativni u njegovom objašnjavanju. Sve troje su koristili iste pokrete objašnjavajući da je u pitanju neki ograđen, veliki prostor obuhvatajući rukama prostor oko sebe. Stoga i ne čudi zašto su djeca četiri puta pomislila da je u pitanju sunce, tri puta da je u pitanju krug a jednom su čak pomenuli da je u pitanju i kuća. Takođe, sve troje pantomimičara se kretalo kroz prostor imitirajući kretanje neke divlje životinje pa su tako četiri puta smatrali da je u pitanju medvjed, pet puta da se želi pokazati koračanje, hodanje ili tapkanje a tri puta i plesanje. U jednom trenutku se začuo i zahtjev: „Proizvodi zvukove!“ pa je tako jedna pantomimičarka imitirala zvuk kapanja vode. Zbog toga je nekoliko učenika smatralo da je u pitanju voda, kapljica ili kiša. Nakon što je svako od pantomimičara iskoristio svoje vrijeme za objašnjavanje zagonetne riječi, istraživač je pokušao da objasni zagonetnu riječ. Djeci je rečeno da je u pitanju velika rupa koja se nalazi ispod zemlje nakon čega su djeca rekla da je u pitanju rudnik, kopanje i na kraju su pogodili zagonetni pojam. Rezultati pantomime sa djecom iz O.š. „Ivan Mažuranić“ su drugačiji. Različitost se ogleda u činjenici da su odgovori prilikom odgonetanja zadatog pojma bili manje maštoviti i raznovrsni ali precizniji. I pantomimičari su bili mnogo bolji u objašnjavanju zadatog pojma. Djeca iz ove škole su u ubjedljivo najvećem ODNOS ČOVJEKA I PRIRODE: PERCEPCIJA PODZEMNIH KRAŠKIH FENOMENA... 167 broju smatrala da je zagonetna riječ medvjed (njih 10 puta). Uglavnom su govorili da: „medvjed spava (negdje ili u špilji“) ili da: „padaju kapi dok on spava u šumi“ ili da: „medo šeta“. Slijedi zatim asocijacija na vodu, kap, padanje kapi, zmiju, dinosa- urusa, zeca, šumu i šišmiša. Kao što se iz ovih asocijacija može vidjeti, tri, za rije- šavanje zagonetnog pojma jako značajne riječi (dinosaurus, zmija i šišmiš), uopšte nisu pomenuta od strane djece iz O.š. „Isak Samokovlija“. Ovo upućuje na zaključak da su, iako manje raznovrsni, odgovori djece iz O.š. „Ivan Mažuranić“ mnogo bliži zadatom pojmu. Razlog tome se djelimično može pronaći u načinu na koji su pan- tomimičari objasnili zadati pojam. Njihovi pokreti su, u poređenju sa djecom iz O.š. „Isak Samovolija“, bili mnogo raznovrsniji, dinamičniji i sugestivniji - od pokreta koji ukazuju na zatvoren prostor sa čijeg vrha kapaju kapljice i pružaju se oštra „koplja“ (kako je jedno djete nazvalo stalaktite) do prikazivanja leta šišmiša, medvjeda koji spava i hrče i zmije koja se karakteristično kreće. Ovdje je neophodno primjetiti da, iako su sva tri pantomimičara u obje škole pogodila zadati pojam, njihove sposobnosti objašnjavanja su se značajno razlikovale. Razlog za to možemo pronaći u či- njenici da individualne sposobnosti variraju od osobe do osobe u skladu sa čim djeca preferiraju različite vidove izražavanja svog stava o nekom pojmu. Tako se u igri pantomime pokazalo da su djeca-pantomimičari imala podjednako dobar smisao za prepoznavanje karakterističnih zvukova iz prirode dok je varirala sposobnost izra- žavanja putem pokreta i gestikulacije. Sa druge strane, djeca koja su trebala pogoditi zagonetnu riječ su imala različite sposobnosti asocijativnog povezivanja pojmova kao i različito izraženu maštovitost. Problem pogađanja zagonetne riječi u radu sa djecom iz O.š. „Ivan Mažuranić“ je bio u tome što nisu bili u mogućnosti da iskažu svoje asocijacije jednom riječju. Najčešće su se izražavali putem sintagmi koje opisuju jedan aspekt pećine. Stoga je voditelj radionice na kraju ove aktivnosti djeci naveo njihove asocijacije koje imaju veze sa zagonetnim pojmom. U pitanju su bile: „šišmiš, medo, kapi koje padaju odozgo sa iglica (djeca su mislila na stalaktite), medvjed koji spava u špilji“ itd. Na pitanje: „Šta mislite gdje je to?“ djeca su bez ikakvih problema pogodila zagonetni pojam. Slijedeća aktivnost se sastojala od iskazivanja lične percepcije pećine. Imajući u vidu gore pomenutu različitost ličnosti i preferiranja različitih načina izražavanja, djeci je prepušteno da sami odaberu formu pomoću koje će odgovoriti na ovaj zadatak. U O.š. „Ivan Mažuranić“ se većina djece opredjelila za crtež (njih 11 odnosno 73%) dok su četiri djevojčice odlučile da napišu pjesmu. U O.š. „Isak Samokovlija“ njih 9 (47%) se odlučilo za glumu a 10 (53%) za crtež. Analizom crteža iz O.š. „Ivan Mažuranić“ je uočeno da ih je moguće grupisati u pet skupina. Prvoj skupini crteža pripadaju predstave pećine pored vode, na drugoj skupini je nacrtan dinosaurus u pećini, u trećoj je nacrtana pećina pored koje se nalazi drvo sa kojeg pada kiša na pećinu ili pored nje. Četvrta skupina crteža na najpotpuniji način analizira unutraš- njost pećine. Na jedinom crtežu koji pripada ovoj skupini su predstavljeni stalaktiti, kapljice vode i medvjedi koji žive u pećini (elementi koji su na crtežima iz O.š. „Isak Samokovlija“ prisutni u značajnoj mjeri). U petoj skupini su crteži koji prikazuju 168 S. Mutabdžija, A. Brajić, B. Marić, Dž. Bećirović, A. Begić, M. Avdibegović neke aspekte prirode koji se ne mogu na direktan način dovesti u vezu sa pećinama (npr. pecanje). Situacija slična ovoj je bila i sa djecom koja su odlučila da napišu pjesmu. Naime, tri pjesme su bile o jeseni dok je jedna djevojčica napisala pjesmu o špilji. U pjesmama o jeseni, jedino je jedna djevojčica pomenula da: „medo u špilji spava“. Pretpostavlja se da su u školi djeca tih dana pričala o jeseni i da su se pod tim utiskom opredjelila da pišu o tome. Pjesma koja govori o špilji opisuje špilju na slije- deći način: „U špilji medo spava, u špilji šišmiši lete po noći. Špilja je tamna pa medo može spavati zimski san“. Pjesma ukazuje na to da dijete koje je njen autor posjeduje izvjesno znanje o prirodi i životinjama (zna da medvjed spava zimi a da su šišmiši aktivni noću).

Slika 1.: Prikaz pećina na crtežima djece iz OŠ „Ivan Mažuranić“ Posušje5

Što se tiče crteža, svi su pećinu predstavili u obliku igloa na površini zemlje. Neki su čak nacrtali i horizontalne i vertikalne linije koje asociraju na cigle (Slika 1.). Ovakva predstava je produkt lokalnog znanja i iskustva koje na specifičan način doprinosi oblikovanju dječijeg ograničenog znanja o okolini i svijetu uopšte. Koncept lokalnog znanja podrazumijeva postojanje određenih koncepata, uvjerenja i speci- fične percepcije okoline uključujući i načine na koji ljudi opserviraju i procjenjuju svoje okruženje, riješavaju probleme i procjenjuju nove informacije. Lokalno znanje takođe podrazumijeva i procese u kojima se znanje generira, čuva, primjenjuje i pre- nosi drugima (FAO, 2012.). Iz tih razloga su crteži djece iz O.š. „Ivan Mažuranić“ (Slika 1.) rezultat lokalnog znanja jer svi prikazuju Šimića pećinu koja se nalazi u Tribostovu kod Posušja. Takođe, još jedna lokalna specifičnost Hercegovine je prikazana na crtežima djece iz ove škole. Naime, svako dijete koje je nacrtalo drvo pored špilje smatra da je u pitanju hrast što je sasvim očekivano obzirom na izraženi pojas termofilnih šuma i šikara koji se nalazi u Hercegovini. Ono što je zajedničko za crteže učenika iz obje škole i pjesme djece iz razreda u O.š. „Ivan Mažuranić“ jeste da su, u značajnoj mjeri, djeca preuzimala ideje jedni od drugih. Tako se na jednom crtežu iz odjeljenja u Posušju našao i natpis „okrenite

5 Fotografija Šimića pećine u Tribostovu kod Posušja je preuzeta sa slijedećeg linka: http://goo.gl/8bPV6, datum pristupanja 09.11.2012. ODNOS ČOVJEKA I PRIRODE: PERCEPCIJA PODZEMNIH KRAŠKIH FENOMENA... 169 se“ ukazujući na djetetovu potrebu da zaštiti svoju ideju. Ova stavka je jako bitna u analizi dječijih radova (Swart, 1990.). Blizina stolova je bila pogodna za preuzimanje tuđih ideja, tako da su crteži koji pripadaju jednoj skupini ujedno i crteži djece koja su sjedila jedno pored drugog. Isti je slučaj i sa pisanjem pjesama. Ova činjenica i nije toliko problematična sve dok crteži reprezentuju percepciju pećine od strane djece kao jedne grupe ali je jako važno da se ne da preveliki značaj ponovljenim crtežima (Punch, 2002. ibid) kod interpretacije dječije individualne percepcije. Razlog za to je u činjenici što je nemoguće utvrditi čija je to imaginacija i kojim redoslijedom se ona širila među djecom. Vraćajući se na odgovore prilikom pogađanja zagonetnog pojma (medvjed, voda, kap, zmija, dinosaurus, zec, šuma i šišmiš) možemo zaključiti da je jako mali broj ovih riječi prikazan na dječijim crtežima. Indikativno je i što je najve- ći broj radova predstavljao pećine zajedno sa njihovom vanjskom okolinom, dok se samo jedan crtež pozabavio njenom unutrašnjošću. To bi se moglo protumačiti kao postojanje određene doze podsvjesnog straha i neugodnosti kada je riječ o špiljama. Sa druge strane, djeca iz O.š. „Isak Samokovlija“ su puno detaljnije prikazala pećine i njihovu unutrašnjost. Ovakve predstave pećina su takođe pod uticajem lokalnog znanja i s tim u vezi ograničenog dječijeg iskustva. Tako su djeca iz ove škole na svojim crtežima uglavnom prikazivala Glavnu bijambarsku pećinu. Takođe, ve- ćina djece smatra da: „Pećine najčešće budu u šumama u njihovom mračnom dijelu gdje bude kamenja koje se tako oblikovalo da nastaje pećina“. Imajući u vidu način na koji su djeca iz O.š. „Ivan Mažuranić“ predstavila okruženje u kojem se nalaze špilje prikazujući oskudnu vegetaciju i pokoje drvo, onda se i predstave djece iz O.š. „Isak Samokovlija“ i njihovo mišljenje da se sve pećine nalaze duboko u šumama može povezati sa njihovim ograničenim lokalnim znanjem i karakteristikama specifičnih vegetacijskih formi kao elemenata prirodnog okruženja u kojem odrastaju. Crteži djece iz O.š. „Isak Samokovlija“ se mogu grupisati u tri skupine: crteži koji predstavljaju unutrašnji i vanjski izgled Glavne bijambarske pećine (Slika 2.), crteži koji u unutrašnjoj predstavi uključuju i životinje koje žive u pećini i crteži koji predstavljaju oblik pećine, sugestiraju da se one nalaze ispod zemlje i prikazuju tamu koja u njima vlada. Na crtežima prve skupine se može vidjeti da je jedno dijete nacrtalo stepenice a drugo ulazak u Glavnu bijambarsku pećinu (Slika 2.). Ovi crteži pokazuju da su djeca uglavnom posjećivala samo ovu pećinu. Slijedeća grupa crteža uključuje i životinje za koje su djeca rekla da žive u pećinama. Uglavnom su predstavljali medvjeda, zmiju i šišmiša. Na jednom crtežu su nacrtani i miševi. Predstave unutrašnjosti pećina su tamnijih boja (crne i braon), ukazuju na to da se pećine nalaze u zemlji, da je u njima dosta mračno i da je u pitanju ogroman prostor, dok su djeca iz O.š. „Ivan Mažuranić“ prikazivala pećinu na površini i bez stalaktita (jer je pećina koju oni poznaju takvih karakteristika). Poredeći crteže djece iz O.š. „Isak Samokovlija“ sa crtežima njihovih vršnjaka iz O.š. „Ivan Mažuranić“, može- mo zaključiti da su prikazi znatno bogatiji - djeca iz O.š. „Isak Samokovlija“ crtaju i stalaktite i životinje koje žive u pećini, prikazuju njen oblik kao i njihovo okruženje. 170 S. Mutabdžija, A. Brajić, B. Marić, Dž. Bećirović, A. Begić, M. Avdibegović

Slika 2.: Izgled pećine na Bijambarama (izvana i iznutra)6

Djeca koja su se odlučila za dramaturško predstavljanje svoje percepcije peći- na su se, uz pomoć istraživača, organizovala na slijedeći način: jedna djevojčica je odabrala ulogu „djevojčice koja je hodajući slučajno naišla na pećinu“, četvoro djece je odlučilo da glumi medvjeda, troje šišmiša a jedna djevojčica je oponašala zvuk padanja kapljica vode sa stalaktita. Njihov kratak skeč je predstavio scenu u kojoj zalutala djevojčica uđe u pećinu gdje čuje kapljice vode. Šetajući se po pećini uplaše je medvjed i šišmiši, ona se onesvijesti a životinje joj pomažu da ustane i izađe iz pe- ćine. Ovakva predstava najvjerovatnije ukazuje na to da djeca često gledaju animirane filmove ili čitaju bajke i priče u kojima djeca i životinje imaju prijateljski odnos. Na ovu predstavu treba nadovezati i odgovor jednog dječaka na pitanje od koga je prvi put čuo za pećinu. On je odgovorio da je u pitanju animirani film „X-man“ u kojem je glavni junak ušao u pećinu u kojoj se krio zli heroj kojeg je on na kraju po- bjedio. Slično je i sa djevojčicom koja je glumila „djevojčicu koja je hodajući slučajno naišla na pećinu“. Na pitanje: „Da li znate neku priču/crtani film/bajku/pjesmu koja je vezana za pećinu?“ ona je odgovorila da zna za animirani film „Barbie“ u kojem djevojka u pećini pronalazi čarobnu zemlju koju spašava. Nakon prikazivanja njihove percepcije pećina, djeci su, pojedinačno ili grupno, postavljana slijedeća pitanja: - Ko je od vas bio u pećini? - Od koga ste prvi put čuli za pećinu? - Da li znate neku priču/animirani film/bajku/pjesmu koja je vezana za pećinu? - Od čega je napravljena pećina? - Sa kim biste voljeli da odete u pećinu? Ista pitanja su postavljena djeci iz obje škole radi mogućnosti komparacije dobijenih rezultata. Tako je veći broj djece iz O.š. „Ivan Mažuranić“ posjetio pećinu (73.3% odnosno 11 učenika) dok je u O.š. „Isak Samokovlija“ podjednak broj djece koja su posjetila pećine i onih koji još uvijek nisu bili u njima. Djeca iz obje škole su, u najvećem broju slučajeva, za pećinu prvi put čuli od bliskih ljudi (roditelja, prijatelja, rođaka). Međutim, nekoliko djece iz O.š. „Isak

6 Fotografija Glavne bijambarske pećine je preuzeta sa slijedećeg linka: http://goo.gl/UA7mC, datum pristupanja 09.11.2012. ODNOS ČOVJEKA I PRIRODE: PERCEPCIJA PODZEMNIH KRAŠKIH FENOMENA... 171

Samokovlija“ je za pećinu prvi put čulo na televiziji. Jedan dječak iz ove škole je rekao da je gledao animirani film „X-man“ i tako čuo za pećinu, drugi da je gledao emisiju na „Fox live“ kanalu dok je jedna djevojčica pomenula animirani film „Moji džepni ljubimci“. Djeca iz obje škole su, na pitanje da li znaju neki animirani film/bajku/ basnu o pećini, uglavnom navodila animirane filmove. Pominjali su „Ledeno doba“, „Madagaskar“, „Barbie“, edukativne dječije emisije a u znatno manjem obimu bajke („Ivica i Marica“ i „Ružno pače“). Takođe, u ovom kontekstu je zanimljivo pomenuti da je jedna djevojčica iz O.š. „Ivan Mažuranić“, nakon pantomime prišla istraživaču i pitala za pojašnjenje termina „špilja“. Istraživač joj je ovaj termin objasnio prisje- ćanjem na scene iz animiranog filma „Ledeno doba“ kojeg je djevojčica gledala u 3D kinu. Sve to ukazuje na činjenicu da su mediji postali neizostavno sredstvo informi- sanja i kreiranja svijesti i stava o okolini kod djece osnovnoškolskog uzrasta. Prilikom pokušaja koreliranja maštovitosti i detaljnosti opisa pećina i pozna- vanja nekih značajki koji se tiču istih sa time da li su djeca već bila u pećini ili ne, nije se moglo doći do logične i čvrste veze između kvaliteta opisa pećine i toga da li su djeca već posjetila pećinu. Generalni zaključak je da su opisi, crteži i odgovori na pitanja djece iz O.š. „Isak Samokovlija“ maštovitiji i detaljniji. Tako su rekli da su: „Ledenice, koplja, iglice (tj. stalaktiti) na Bijambarama napravljeni od kamena ili leda. Sa njih se voda sliva u rijeku koja teče unutar pećine; da je pećine napravila priroda; da su nastale od nekih stijena koje su probušene i to su stijene koje su munja- ma i gromovima razbijene i onda je nastala ruševina; da pećine budu u šumi gdje se može sakriti neka životinja; da se šišmiši u pećinama zavuku iza koplja i da kada se probude mogu probuditi medvjeda koji te može uplašiti itd.“ Sa druge strane, djeca iz O.š. „Ivan Mažuranić“ misle da su: „životinje napravile špilju; da se ona nalazi na površini zemlje; da je špilja u stvari jedna velika rupa;da je u špilji hladno i mračno; da ima dosta vlage i osjeti se miris medvjeda“. Na pitanje da li bi se bojali da odu u pećinu, većina djece je odgovorila da im ne bi bio problem da odu i da se ne bi bojali: „Kada bi znali da unutra nema medvjeda“. Nešto više od 50% djece iz odjeljenja u O.š. „Isak Samokovlija“ bi u pećinu išli sa članovima uže (mama, tata, brat, sestra, djed i nana/baka) ili uže i šire porodice (rođaci, tetka, amidža). Podjednak broj djece (16% odnosno troje djece) bi išli sami, sa prijateljem ili bliskim ljudima pod kojima podrazumijevaju i učiteljicu, užu i širu porodicu i prijatelje. Djeca iz odjeljenja u O.š. „Ivan Mažuranić“ imaju malo druga- čiji obrazac potencijalnih posjeta pećini. Najveći broj djece (46% odnosno njih 7) bi voljeli otići samo sa članovima uže porodice (mama, tata, brat i sestra). Djeca iz ove škole nisu navodila djeda i baku kao članove uže porodice za razliku od djece iz O.š. „Isak Samokovlija“. Slijede zatim djeca koja bi pećinu voljela posjetiti sa članovima šire porodice (33%, odnosno njih 5) dok se samo po jedno dijete izjasnilo da bi pe- ćinu posjetilo sa prijateljem, bliskim ljudima („prijatelj i mama“) i sami (Grafikon 4.). Na osnovu ovih odgovora se može zaključiti da, uprkos činjenici da se djeca ne plaše pećina, većina njih preferira posjetu istim u društvu uže i šire porodice, što je i preovlađujući obrazac posjete pećinama. 172 S. Mutabdžija, A. Brajić, B. Marić, Dž. Bećirović, A. Begić, M. Avdibegović

Grafikon 4.: Distribucija odgovora na pitanje: „Sa kim biste voljeli da odete u pećinu?“

Zaključci i preporuke Analizirajući rezultate ovog istraživanja, može se zaključiti da je inicijalna pretpostavka djelimično potvrđena. Naime, razlika u percepciji pećina kao podzemnih kraških fenomena od strane djece iz urbanih i ruralnih područja BiH je prisutna ali samo u određenoj mjeri. Tako su djeca iz O.š. „Ivan Mažuranić“ davala preciznije i malobrojnije asocijativne pojmove dok su djeca iz O.š. „Isak Samokovlija“ navodila više asocijacija u širem kontekstu vezanih za pećine. Imajući u vidu i tvrdnju da se bosanskohercegovačko društvo počelo u značajnijoj mjeri otuđivati od prirode, pretpostavljalo se da će izvjesne prostorno-materijalne i kulturološke promjene, nastale kao rezultat sveopće tranzicije, u znatnoj mjeri dovesti do otuđenja djece od prirode i straha prema pećinama kao jednim od prirodnih fenomena. Međutim, rezultati su pokazali da percepcija pećina od strane djece generalno nije negativna niti u njima izaziva strah. Tako su rezultati pokazali da se najviše djece iz obje škole (65%) osje- ćalo prijatno dok su slušali zvuk iz pećine. Takođe, razlike između tipa osjećaja koji je zvuk izazvao kod djece su neznatne iako se pretpostavljalo da bi, uslijed činjenice da su djeca iz urbanih sredina izolovanija od prirode i da ne žive u području BiH u kojem je postojanje pećina tipična karakteristika pejzaža, izazvala izvjestan osjećaj nelagodnosti i straha. Nasuprot tome, najveći broj djece iz obje škole je izjavio da se ne boje pećina što ukazuje na tvrdnju da ne postoji jasna distinkcija između percepcije pećina od strane djece iz urbanih i ruralnih sredina u BiH. Razlog za navedene stavove se može pronaći u završnom dijelu radionice u kojem su djeca imala za zadatak da prikažu svoje viđenje pećine i da nakon toga odgovore na pitanja koja im je istraživač postavio. Analizirajući njihove odgovore i prikaze pećina, došlo se do zaključka da su oni pod značajnim uticajem animiranih filmova, dječijih edukativnih programa i bajki kao sekundarnih izvora informacija. Ovi izvori informacija snažno utiču na oblikovanje dječijeg stava i svijesti o prirodi. Tako su djeca iz obje škole navodila razne animirane filmove kao izvore informacija o pećinama. Animirani filmovi uglavnom propagiraju prijateljski odnos djece i divljih životinja, prikazuju djecu-istraživače koji bez straha istražuju pećine, šume i sve druge prirodne tajne. Tako djeca postaju pasivni posmatrači svojih animiranih ODNOS ČOVJEKA I PRIRODE: PERCEPCIJA PODZEMNIH KRAŠKIH FENOMENA... 173 heroja sa „super moćima“ i polako kreiraju okruženje u kojem poimanje prirode postaje izrazito individualan doživljaj i stvar dječije mašte. O tome nam svjedoči kratak skeč koji su djeca iz O.š. „Isak Samokovlija“ izabrala kao izraz za prikazivanje njihovog načina percepcije pećina. Tako su, vođeni primjerima animiranih heroja, djeca iz O.š. „Isak Samokovlija“ „izrežirala“ jednu scenu u kojoj divlje životinje spa- šavaju djevojčicu. Ovako maštoviti i raznovrsni prikazi percepcije pećina navode na zaključak da ne postoji logična i čvrsta veza između percepcije pećina i toga da li su djeca već posjetila pećinu ili nisu. Kao prilog tome govori i detaljan opis pećine i stalaktita od strane jednog dječaka iz O.š. „Isak Samokovlija“. Na pitanje: „Kako to da toliko znaš o pećinama?“ dječak je odgovorio: „Pa eto znam, ali nisam nikada bio u pećini. Ne znam kako znam“. Ipak, zaključeno je da su dječiji odgovori još uvijek na određeni način pod uticajem lokalnog znanja i iskustva o pećinama. Informacije o pećinama djeca i dalje u velikoj mjeri dobijaju od roditelja, prijatelja i rođaka. Navedeni uticaji oblikuju ograničeno dječije znanje o okolini i svijetu uopšte. Tako se na dječijim crtežima prikazuje pećina po modelu koji im je poznat iz njihovog neposrednog okruženja (Šimića pećina i Glavna bijambarska pećina). Primjećeno je da broj detalja prikaza- nih na crtežima djece iz dvije analizirane škole u značajnoj mjeri varira. Tako su cr- teži djece iz O.š. „Isak Samokovlija“ bogatiji informacijama dok su djeca iz O.š. „Ivan Mažuranić, pod uticajem lokalnog primjera Šimića pećine, prikazivala pećinu koja nema toliko interesantnih detalja. Interesantan pokazatelj lokalnog znanja i iskustva je i u predstavama vegetacije koja okružuje pećine. Djeca iz O.š. „Ivan Mažuranić“ su uglavnom crtala po jedan hrast dok djeca iz O.š. „Isak Samokovlija“ smatraju da se sve pećine nalaze duboko u šumama i na crtežima prikazuju okruženje bogato drvećem i zelenilom uopšte. Djeca iz O.š. „Isak Samokovlija“ su na postavljena pitanja davala znatno bogatije i raznovrsnije odgovore. Sa druge strane, odgovori djece iz O.š. „Ivan Mažuranić“ su šturi, sa vrlo kratkim opisima iskazanim u prostim izjavnim rečenicama. Međutim, ovi odgovori su puno objektivniji, realniji i u direktnoj vezi sa pećinama. S tim u vezi se i zaključilo da je inicijalna pretpostavka djelimično potvrđena. Ono što ovu po- tvrdu čini djelimičnom jeste nejasno pronalaženje razloga navedenih razlika. Ovdje treba navesti i da se nedostatak ovog istraživanja ogleda u tome da se radilo sa djecom iz gradske škole u Posušju. Stoga bi bilo zanimljivo provesti isto istraživanje sa djecom iz neke seoske škole i ustanoviti eventualne razlike. Uprkos zaključku da se uticaj animiranih filmova i raznovrsnih televizijskih sardžaja za djecu primjećuje u njihovim odgovorima i da počinje imati veći uticaj na formiranje dječije svijesti o prirodi u odnosu na njen empirijski doživljaj, i dalje je veliki broj djece iz obje škole bio u pećinama (u O.š. „Ivan Mažuranić“ pećinu je posjetilo dvije trećine učenika a u O.š. „Isak Samokovlija“ je podjednak broj onih koji su već bili u pećini i onih koji nisu). Iz tog razloga bi bilo korisno planirati lon- gitudinalna istraživanja ove tematike sa djecom istog uzrasta koja bi omogućila da se utvrdi dinamika ovih promjena i njihovih uticaja na način percipiranja pećina. 174 S. Mutabdžija, A. Brajić, B. Marić, Dž. Bećirović, A. Begić, M. Avdibegović

Istraživanje je potvrdilo da se, pod neospornim uticajem medija, poimanje prirode od strane djece iz urbanih i ruralnih sredina u BiH počelo značajno mijenjati. U skladu sa dobijenim rezultatima se postavlja pitanje: „Da li izrazito individualni i najčešće nerealni stavovi o prirodi mogu zamjeniti empirijski doživljaj prirode?“ Stoga rezultati ovog istraživanja mogu biti korisni za kreatore nastavnih programa za osnovne škole ali i prosvetnim radnicima koji imaju obavezu da primjenjuju iste. Istraživanja su pokazala da djeca pećine ne percipiraju na negativan način ali da su uglavnom u posjete istim išli u društvu članova uže ili šire porodice ili bi željeli sa njima otići. Kako bi se postarali da djeca ostvare objektivno zasnovanu i iskustvenu interakciju sa prirodnim fenomenima, bilo bi dobro uvesti posjete pećinama kao jednu od redovnih ili fakultativnih školskih aktivnosti. Takođe, neophodno je planirati i sprovođenje istraživanja o dječijoj percepciji nekih drugih prirodnih fenomena. Na taj način bi se na iskustvenoj i djeci prilagodljivoj osnovi mogao kreirati integrativan nastavni program iz oblasti ekološke pedagogije koji ima za cilj da podstakne razvoj nove generacije ekološki osvještenih mladih ljudi, sposobnih da na principima kontinuirane interakcije između čovjeka i prirode prepoznaju vrijednost i značaj prirode u kreiranju svojevrsnog bosanskohercegovačkog kulturološkog identiteta. Zahvalnost Autori ovog rada se zahvaljuju na podršci i razumijevanju na koju su naišli u Osnovnoj školi „Isak Samokovlija“ u Sarajevu i Osnovnoj školi „Ivan Mažuranić“ u Posušju. Posebnu zahvalnost upućujemo direktoru Osnovne škole „Isak Samokovlija“ gospodinu Kenanu Vučijaku i učiteljici Moniki Lika te direktoru Osnovne škole „Ivan Mažuranić“ u Posušju gospodinu Zdravku Piriću i zamjenici direktora gospođi Ljiljani Pirić. Neizmjernu zahvalnost upućujemo učenicima IIIa odjeljenja Osnovne škole „Ivan Mažuranić“ i učenicima IIIa odjeljenja Osnovne škole „Isak Samokovlija“ bez čije zainteresovanosti i spremnosti na saradnju ne bismo došli do rezultata ovog rada.

Literatura: Babbie, E., 2007: The Practice of Social Research.- International student edition. Boyden, J., Ennew, J. C. (eds), 1997: Children in Focus: A Manual for Experiential Learning in Participatory Research with Children.- Stockholm: Rädda Barnen. Cosaro, A. W., 1997: The Sociology of Childhood. London: Pine Forge Press. Denzin, K. N., 2009: Sociological Methods: A Sourcebook.- Transaction Publishers, New Brunswick, New Jersey. Dragojević, J., 2012: Poremećaj nedostatka prirode.- dostupno na: http://goo.gl/N3eVi, datum pristupanja 15.10.2012. ENCYCLO – Online enciklopedija, http://goo.gl/OMI6M, datum pristupanja 08.10.2012 ODNOS ČOVJEKA I PRIRODE: PERCEPCIJA PODZEMNIH KRAŠKIH FENOMENA... 175

FAO 2012: FAO Corporate document repositroy: What is local knowledge, Sources: Warburton and Martin (1999) and FAO Web site for Gender, Agrobiodiversity and Local Knowledge, http://goo.gl/M2iAu datum pristupanja 09.11.2012. Fetterman, M. D., 1989: Ethnography: Step by Step.- Applied Social Research Methods Series Vol. 17. London: Sage. Hill, M., 1997: Participatory Research with Children.- Research Review Child and Family Social Work, 2, 171–83 Johnson, V., Ivan-Smith, E., Gordon, G., Pridmore, P. Scott, P. (eds), 1998: Stepping Forward:Children and Young People’s Participation in the Development Process.- London: Intermediate Technology Publications Lučić, I., 2012: Karstološka i četiri druge poznatije javne slike Dinarskog krša.- Zbornik radova Znanstveno-naučnog skupa Čovjek i krš 13-16.10.2011. Bijakovići-Međugorje, str.263-272, Bijakovići – Sarajevo. Mahon, A.; Glendinning, C.; Clarke, K., Craig, G., 1996: Researching Children: Methods and Ethics.- Children and Society 10, 2, 145–54. Mulaomerović, J., 2012: Speleoturizam: regija vs. Bosna i Hercegovina.- Zbornik radova Znanstveno-naučnog skupa Čovjek i krš 13-16.10.2011. Bijakovići-Međugorje, str. 89-96, Bijakovići – Sarajevo. Punch, S., 2002: Research With Children – The same or different from research with adults, Childhood, 9, 3, 321–341. Shaver, T., Francis, V., Barnet, L., 1993: Drawing as Dialogue: A Qualitative Approach to Needs Assessment for Health Education Planning.- ERG Technical Notes series No. 2. Liverpool: Liverpool School of Tropical Medicine. Swart, J., 1990: Malunde: The Street Children of Hillbrow.- Johannesburg: Witwatersrand University Press. Tavrić, E., 2012: Upoznavanje djece sa prirodom.- dostupno na: http://goo.gl/x8343, datum pristupanja 15.10.2012. Vidmar, S, 2011: Preučevanje krasa v osnovni šoli predlog terenskega spoznavanja krasa pri šolskih in obšoloskih dejavnostih.- Magistrsko delo, Univerza v Novi Gorici, Fakulteta za podiplomski študij, Nova Gorica.

Internet izvori: 1. http://goo.gl/m2Pca, datum pristupanja 16.10.2012. 2. http://goo.gl/VshuI, datum pristupanja 06.11.2012. 3. http://goo.gl/8bPV6, datum pristupanja 09.11.2012. 4. http://goo.gl/UA7mC, datum pristupanja 09.11.2012. THE START OF CAVE TOURISM: POSTOJNSKA JAMA 1819-1828 POČECI ŠPILJSKOG TURIZMA: POSTOJNSKA JAMA 1819 – 1828

Andrej Kranjc1

Abstract Postojnska Jama cave was officially opened as a show cave on August 17, 1819. By this date the door was installed, pathways made, illumination and guides organised, and of course, (a complicated) tariff defined. The solemn opening coincided with the visit of the crown prince Ferdinand. At the same day the visitor’s book started. This book was intended for “ordinary” people while very important persons were registered in the so-called Golden book. From that time on the number of visitors is estimated and counted and up to now the cave has been visited by over 34 millions of people. The very first works on history and tourism of the Cave, published 150 years ago, discuss the number of tourists and list important visitors, often just so-called crown heads. A similar way is retained for the recent works. The author of this paper proceeded differently: he looked through the first ten years of the visitors book and tried to analyse the visitors (2 900 registered in the book) as a whole: their number, names, occupa- tion, where they come from, etc., in short the data, which can be extracted from the mentioned book. By the way in these first ten years he “discovered” persons important from the larger and from the local point of view and especially important for the history of Postojnska Jama, of Slovenia, and of karstology and speleology in general. Beside from nearer or larger surroundings visitors came from the most remote places of Austria and Hungary, from near countries, practically from all the Europe, from Ireland and Scandinavia to Turkey, from India and even USA. Regarding the profession of visitors (data available from 1825 on) they were craftsmen, merchants, bureaucrats, soldiers, councillors, professors, and ecclesiastical and secular dignitaries. Key words: cave tourism history, Postojnska Jama Cave, visitors’ book.

Sažetak Postojnska jama bila je oficijelno otvorena kao turistička špilja 17. augusta 1819. Do tog datuma napravljena su vrata, putovi, osvjetljenje, osposobljeni vodiči i, naravno, i određen (zaple- teni) cjenik. Svečano otvorenje podudaralo se sa posjetom prestolonaslednjika Ferdinanda. Istog dana uveli su i knjigu posjetioca. Ta knjiga bila je namijenjena „običnim“ posjetiocima dok su se odvažne osobe upisivale u t. z. zlatnu knjigu. Od toga datuma dalje broj posjetioca se procjenjivao i brojao i do danas špilju je posjetilo više od 34 milijuna ljudi. Već prvi radovi

1 Slovenska akademija znanosti in umetnosti, Novi trg 3, SI-1000 Ljubljana, Slovenia, E-mail: [email protected] THE START OF CAVE TOURISM: POSTOJNSKA JAMA 1819-1828 177 o povijesti i turizmu ove špilje, počevši od 150 godina nazad, govore o broju posjetioca i o od- važnim osobama, često samo o „krunjenim glavama“. Slično važi i za sadašnje radove. Autor ovog priloga postupio je drugačije: pregledao je upise u knjizi posjetioca od prvih deset godina (2900 upisa) i raščlanio ih: broj, imena, zanimanje, od kud su došli i tako dalje, u kratko, podatke, koje je moguće dobiti iz knjige. Usput „otkrio“ je osobe posebice značajne za povijest Postojnske špilje i Slovenije i uopće za karstologiju i speleologiju. Pored uže i šire okoline posjetioci došli su iz najviše udaljenih mjesta u Austriji i Ugarskoj, iz susjednih zemalja, tako reći iz cijele Europe, od Irske i Skandinavije do Turske i čak iz Indije i SAD. Prema zanimanju (podaci od 1825 dalje) bili su zanatlije, trgovci, birokrati, vojnici, savjetnici, profesori i crkveni te laički velikodostojniki. Ključne riječi: povijest špiljskog turizma, Postojnska špilja, knjiga posjetioca.

Postojnska Jama Cave was officially opened for tourists on August 17, 1819. At the same time the visitors’ book was put in use. These books remained in use up to 1941. They are the most important, and sometimes the only document related to number of visitors, their names, the place of living and class. The first book is especially important as before 1824 when the “Cave Commission” (Administration Board of Postojnska Jama) was established the Cave’s archives did not yet exist. The first visitors’ book is large (33 x 22 cm), leather bind, of 430 pages, including inscriptions from the year 1819 to 1834. Authors who were interested in the history of Postojnska Jama and in its tourism looked through this book but the results about the tourism in the first decade were not really published.

Fig. 1: The Foyker’s 1821 map of the Postojnska Jama Cave. Photo by J. Hajna. 178 Andrej Kranjc

For the years 1819 – 1828 G. A. Perko (1910) mentioned 6 noble persons, from the crown prince Ferdinand to the prince of Hessen. In the special book on noble visitors of Postojnska jama (Shaw & Čuk, 2002) there are 7 from these years. T. R. Shaw wrote especially about two visitors (J. Russel and C. Babbage) important for the history of cave animal Proteus anguinus research (Shaw, 1999) and about the five visitors (Russel, Bronn, Frankland, Babbage, Tobin) who published their impression and memory of their visit of Postojnska Jama (Shaw, 2000). It was R. Savnik (1958) who wrote the most about visits of these years. He does not mention just noble persons and important foreigners, but also local people, the number of visitors, etc.

Fig. 2: Tourists in Postojnska Jama in 1820ies by A. Schaffenrath. Photo by J. Hajna.

Practically the only source for the evaluation of the number of visitors for this period is the first visitors’ book. The data from the book present the start of the visitors’ counting. Solemn announcing of the millionth or the ten millionth visitor is based upon the data of this book. The problem is that these data are often uncertain or even wrong. Visitors who paid the entrance fees, a guide, illumination etc. only inscribed themselves in the book. Usually the number of their attendants and serv- ants accompanying them into the cave is not mentioned. It is sure that the crown prince Ferdinand did not go to the cave alone. Sometimes by the name of visitor it is just mentioned “with the family” – how large was the family? Bronn for example (Shaw, 2000, 122) took with him two workers to help him dig the fossils; they are not mentioned in the visitor’s book. The most important is so called “cave fête”, held every year on the Pentecost (Whitsuntide) Monday. For the residents of Postojna commune the entrance was free, while for the others there were unified admission fees (1 florin). Not any of these visitors signed in the book. In 1825 they started with these festivities (Savnik, 1958), by some sources even few years earlier (Shaw, 2000, 113). On Whitsuntide Monday the number of visitors was practically the same as all the rest of the year. THE START OF CAVE TOURISM: POSTOJNSKA JAMA 1819-1828 179

Fig. 3: One of the pages of the first Visitors’ book of Postojnska Jama 1819-1834. Photo by J. Hajna. 180 Andrej Kranjc

After Savnik (1958) there were 2995 visitors inscribed in the book in the years 1819 – 1825. Šibenik (1968) stated 2919 while I counted 2837 of them. Savnik has not a number for the whole decade (1819-1828), Šibenik cites 4439 while I counted 4032 of them. Of course, these numbers are without visitors on Pentecost (Whitsuntide) Monday. Based upon large approximation we can reckon that besides the visitors inscribed in the book there were another 1 500 – 3 000 of them. During the first decade of visit of Postojnska Jama the total number of visitors would be 5 500 – 7 500. This number is much greater than the result from the visitors’ book. But nowadays such number can be attained in one day, and not in a record day. These numbers can be interesting, but they are just numbers. What else can be seen from the visitors’ book? The first 107 pages were just blank pages where the visitors signed to their heart’s desire. Usually they added the date of visit to the signature. From the page 108 on (start of the year 1825) there are five columns marked, where the tourist should put in the date of the visit, his name, birth place, “character” (state or profession) and place of living. The heading is in three languages: German, Italian, and French. Let us start with the names. I have to admit the problem: names are hand- written; often it is not readable handwriting, but just the signature. Handwriting is usually in Gothic alphabet. Although the reading is often unsure it can be said that quite a great deal of visitors has local, Slovene or other Slavic names. Taking into the consideration the place of birth and the place of living, the guess of nationality of a visitor is quite probable. It can be said that about 90 % of the names are (or can be) Slovene, among them such still existing at Postojna and its nearer and larger surroundings (modern writing in parenthesis): Burger, Cocossar (Kokošar), Codelli (Kodele), Debeutz (Debevc), Millauz (Milavec), Milhartschitsch (Milharčič), Perko, Rauber (Ravbar), Tominz (Tominc), Wilcher (Vilhar). For the others it is difficult to tell their origin, but they sound completely Slovene: Adamitsch (Adamič), Golob, Gruden, Jamnigg (Jamnik), Kopatsch (Kopač), Krantz (Kranjc), Poglayen (Poglajen), Savinschek (Savinšek), Stergar, Suppan (Zupan), Tratnik. It was mentioned already that during the first decade there were few “important” visitors, according to the published sources. But in the visitor’s book it is possible to find many more of them than cited in the literature. Just some examples: the minister from Weimar, Russian princes Menchikow and Volkonsky, Russian foreign minister count Nesselrode and count Tolstoy, Wolfgang Amadeus Mozart Jr., and also members of the noble families from Carniola (Auersperg, Coronini, Lanthieri, Lazzarini, Lichtenberg, Rudež). THE START OF CAVE TOURISM: POSTOJNSKA JAMA 1819-1828 181

Fig. 4: Wolfgang A. Mozart Jr. signed on 21 July 1821. Photo by J. Hajna.

Noble does not mean necessary important. There can be found the names important for the history of Postojnska Jama, Slovenia or science and culture in general. Among the first Josip Jerschinovitsch von Löwengreif and Aloys Schaffenrath has to be mentioned, the most important men for the development of tourism and arrangement of Postojnska Jama. Among the other important people from the region is the name of Carl Schmoll, director of the special hospital for endemic syphi- lis (“škrljevo” disease) founded at Postojna in 1820 (Zupanič Slavec, 2001). There is the name of the first researcher of subterranean fauna, Ljubljana merchant, amateur entomologist and malacologist, Ferdinand Jožef Scmidt. He described the first cave beetle Leptodirus hohenwarti, found by Luka Čeč in Postojnska jama in 1831. Prof. J. Volpi (1821) who published a booklet on fossil bones of Paläotherium (in fact of cave bear) in Postojnska Jama visited it three times. His booklet is also the first published description of new parts of Postojnska jama discovered in 1818. Joseph Eggenhöfner is the most important “caver” signed in the book. He was amateur mechanist and hydraulic, explorer of Škocjanske Jame and manager of the first modern show cave Pečina na Hudem Letu near Padriče (Padriciano) (Kranjc, 2004, 57). Very important for the Slovene culture is Andrej Smole, who visited Postojnska Jama 1820 and 1826, and Joseph Rudesch (Rudež). The first was maecenas and publisher, collector of -na tional poems and friend of the poet France Prešeren. The second was the member of Žiga (Sigismund) Zois circle and considered the most distinguished Carniolian of the time. For the end I have to mention Fidelis Terpinz (Terpinc), the first Slovene factory owner. From the first years’ inscriptions one can just try to guess where the visitor came from. From 1825 on the column of “Wohnort” (residence) is more and more often fulfilled. At the beginning of the 19th century the political map of Europe was much different than the actual one. Many nowadays independent states (Slovenia, Croatia, Hungary, Slovakia) or parts of them (Northern Italy, parts of Ukraine and of Poland), were part of Austrian Empire. Germany was amalgam of many, often small states with different regime; Baltic States, Ukraine, and part of Poland were 182 Andrej Kranjc incorporated into Russia. To be clear I mentioned lands where visitors of Postojnska Jama came from according to actual situation. Visitors from Slovenian ethnical territory came from nearby (Postojna, Studeno, Vipava, Bazovica) and more dis- tant places (Celje, Celovec/Klagenfurt, Gorica/Gorizia, Koper, Ljubljana, Maribor, Metlika, Ortnek, Polhov Gradec, Prosek, Ribnica, Trst/Trieste, Tržič). Many were from the capitals of Austrian “Lands”(Dunaj/Wien, Gradec/Graz, Innsbruck, Linz, Salzburg…). From Italy they came both from the northern part (Bolzano, Bergamo, Cremona, Mantova, Milano, Padova, Torino…), as well as from the southern one (Firence, Neapoli, Palermo, Roma, Salerno…). From Croatia the inscriptions show Slavonija (Sisak, Slavonski Brod, Vinkovci, and Zagreb), Primorska (Coastal) Croatia (Rijeka, Vinodol) and Dalmatia with islands (Cres, Dubrovnik, Split, Zadar, Vrbnik…). Similar can be said for Hungary where visitors came from Baja and Bakony, from Pest and Szeged. From the territory of modern Germany there are about 40 places, not taking into the consideration larger residence statement, as are Bayern, Holstein, Saxony, or Schleswig. Not to be too long I am just enumerating the other countries of origin of visitors: Belgium, Czech, Denmark, Finland, France, Greece (Thessaly and Corfu), Ireland, Latvia, Netherlands, Norway, Poland (even from Szczecin and Gdansk), Russia (Moscow and St. Petersburg), Sweden, Switzerland, Turkey, Ukraine, and United Kingdom (England, Scotland, and Wales). They came even from India and United States (Baltimore, Boston, New York, and Philadelphia). By general opinion A. Globočnik and I. A. Perko were cave managers who made the most for the international reputation of Postojnska jama. But the enumeration above proves that the visit of the cave was really international during the first decade already. And what can tell the column “character” (state or profession)? It is regrettable that this column is not always completed. Probably even many of the visitors were not sure what to put in. Therefore the most common entry is private or proprietor. The term traveller or tourist does not tell much more. The citizen or revenue receiver tells little more. Regarding the others at the first glance it can be seen that members of professions and states which had money and time for travelling, or the visitors who had to travel by profession (soldiers, tradesmen) prevailed. In the visitor’s book there are no farmers or workers, also the craftsmen and other hand working people were scarce. There are post official (from Postojna), jewel- ler, butcher, waiter, saddler, and mecanico dilettante. Into this category also the general term employee can be put. Commercial professions are quite numerous, from the commercial apprentice (comi) to wholesale-dealer. There are mentioned also ar- chitect, surveyor, engineer, constructor, marine captain, and chemist. The statement distilateur, factory-owner, café-owner, and director are clear. Juridical profession contains lawyer, junior legal advisor (konzipist), jurist, Dr. Justice., and notary public. The “health-professionals” declared themselves as doctor, Dr. of Medicine, Physicus, surgeon, and chemists (Mag. of Pharmacy, Apoteker, droghiere). The group of administration and bureaucratic profession is quite large: administrator, member of THE START OF CAVE TOURISM: POSTOJNSKA JAMA 1819-1828 183

Baudirection (Construction Management), Official, Filial, secretary, inspector, and controller. Higher group are councillors (consiliere, court-councillor, deputato alle Congregazione, Gubernialrath, consul, consul-general, and minister), among them was also the member of Russian Court-Council. As at that time cameras did not exist yet the cave was visited by portraitists, painters and “general” artists. For some entries it is difficult to decide if there is a question of profession or state: Auditor von Palatinat. And some entries tell us even more. There was a visitor who was the member of Società d’historia naturale and corresponding member of the Museo di Parigi. Soldiers and military ranks are numerous, from general expressions like mil- itare, officer, cadet, or member of Military AcademyMilit. ( Academie) to entries where rank and unit are mentioned, Infanterie Esterhazy for example. The others are: general, major, Infanterie Major, Oberlieutenant, Lieutenant, corporal, Commandier, Commandeur, Dragoner, Grenadir, and contr(?) de la marine. To know what means Deutschmeister, Hoffmeister, and Rittmeister one has to be acquainted with the military hierarchy and structure of the 19th century. Relatively many visitors declared as student or professor – the members of the “travelling population” of the time. Entries are studiosus, student of law or medicine, scholar, degree of academy, Academiker, theologus 3i ani, candidatus philosophiae and »candidatus poesiae, philosopher, Dr. of philosophy, professor, k. und k. professor,, university professor, and orientalist. In the same group the following statements can be placed: uditore della filosofia, logicus labacensis, natur. hist., and Aesthetiker. At the end let me enumerate ecclesiastic positions and ecclesiastic and secular distinguished persons. From the first are inscribed abbé, padre, sacerdote, the- olog, Praedicant, legat, and bishop. From the second group the visitors belong to gentleman, Edelman, Austrian court-lady, baron, chevalier, comte, count, countess, Landgraf, Palatin, and princess. This is just a short overview of the visitors of Postojnska Jama in the first decade of its existence as a regular show cave. The number is difficult to compare with the number of visitors nowadays, but it is obvious that the cave attracted visitors of different professions, positions, and states, from craftsman to princess. Visitors came from different places, also from very far away of Europe and the World. Detailed study would be needed to find interesting data and facts not important just for the history of Postojnska Jama but also for the Slovenia and the Europe as a whole. The next year Postojnska Jama will celebrate 800 years of the first inscription found on the cave wall – the first historically recorded visit – and soon it will be the 200th an- niversary of the opening of the cave as a regular show cave. This paper is intended to put a small contribution to these great events in the history of cave tourism and speleology. 184 Andrej Kranjc

Sources and references Kranjc, A., 2004: Short History of Cave Tourism in Slovenia.- In: 4th International ISCA Congress, Postojna, 21st – 27st October 2002, pp. 55-60, Postojna. Perko, G. A., 1910: Die Adelsberger Grotte in Wort und Bild.- pp. 78, Adelsberg. Savnik, R., 1958: Iz zgodovine Postojnske jame.- Kronika, VI/3, I, 138-145. Shaw, T. R., 1999: Proteus for sale and for science in the 19th century.- Acta carsologica, 28, 1, 229-304. Shaw, T. R., 2000: Foreign Travellers in the Slovene Karst 1537-1900.- Založba ZRC, pp. 243, Ljubljana. Shaw, T. R., Čuk, A., 2002: Royal and Other Noble Visitors to Postojnska jama 1819 - 1945.- Acta carsologica, 31, 1, Suppl. I, pp. 106. Šibenik, M., 1968: Pregled obiska Postojnske jame.- In: 150 let Postojnske jame 1818 – 1968, pp. 37-40, Postojna. [Volpi, J.] 1821: Über ein bey Adelsberg neuendecktes Paläotherium.- Maldinischen, pp. 31, Triest. [Vpisna knjiga Postojnske jame] 1819-1834: Arhiv Inštituta za raziskovanje krasa ZRC SAZU, Postojna. Zupanič S. Z., 2001: Endemski sifilis – škrljevska bolezen na Slovenskem: razvoj in širjenje bolezni po naših krajih v prvi polovici 19. stoletja = Skrljevo disease among Slovenians: the development and spreading of the disease in the first half of the 19th century.- Znanstveno društvo za zgodovino zdravstvene kulture Slovenije, pp. 141 Ljubljana. TRADICIONALNI SISTEMI KORIŠTENJA VODE U DOLINI RIJEKE DREŽANKE1 TRADITIONAL SYSTEMS OF USING WATER IN THE VALLEY OF RIVER DREŽANKA

Mirnes Hasanspahić2

Sažetak Ovaj rad daje prikaz tradicionalnih načina korištenja voda u kršu u primjeru stanovnika ri- ječne kraške doline. Rijeka Drežanka izvire ispod obronaka Male Čvrsnice i teče kroz duboku krašku dolinu dugu približno 20 km. Drežanjka je manja kraška rijeka čija količina vode zavisi od količine padavina i topljenja snijega na planinama. U radu su predstavljeni sljedeći načini korištenja vode u kršu: korištenje izvorske vode, kori- štenje kišnice, lokve, ekpsloatacija leda i snijega, vodenice/mlinovi. Najpoznatiji način iskoriš- tavanja jesu vještački prokopani kanali za navodnjavanje (“natapanje”) malih i škrtih poljoprivrednih površina. Takvim navodnjavanjem stvoreni su bolji uvjeti za zemljoradnju. Uzgajane su žitarice: kukuruz, pšenica, ječam i raž; povrće: krompir, kupus, grah, luk“arpadžik”. Ključne riječi: Drežnica, Drežanka, krš, korišteje vode, kanali, navodnjavanje, vodenice, eksploatacija leda i snijega, lokve.

Abstract This paper gives an overview of traditional methods of water use in the karst in case of inhabitants in the karst river valley. River Drežanjka rises beneath the slopes of Mala Čvrsnica and flows through a deep karst valley approximately 20 km long. Drežanjka is a less rocky river whose volume of water depends on rainfall and melting snow in the mountains. This paper presents the following uses of water in karst: the use of spring water, use of rain- water, water-wells, ponds, exploatation of ice and snow, mills. The best known way for using water are artificially dug canals for irrigation (“soak”) of the small and scarce agricultural lands. Such irrigation created better conditions for agriculture. People cultivated grains: corn, wheat, barley and rye; vegetables: potatoes, cabbage, beans, onions “arpadzik”. Keywords: Drežnica, Drežanka, karst, water use, canals, irrigation, water mill, exploatation of ice and snow, pond.

1 Kanali za tradicionalno navodnjavanje u dolini rijeke Drežanke u ovom radu nisu tretirani jer je na tu temu objavljen rad od istog autora: Hasanspahić, M., 2011-2012: Kanali za tradicionalno navodnjavanje u dolini Drežanke.- Zbornik radova, Susret speleologa i istraživača krša Bosne i Hercegovine 4.-6. 2012., Veliko Čajno, Visoko, Naš krš, XXVII-XXVIII, 44-45, 83-87. 2 Centar za krš i speleologiju Sarajevo, BiH 186 Mirnes Hasanspahić

1. Uvod Naselje Drežnica administrativno pripada općini Mostar, nalazi se sjevero-zapadno od Mostara uz putni pravac Metković-Mostar-Sarajevo. To je jedna impresivna dolina koja se duboko usjekla između planina Čabulje i Čvrsnice, dužine oko 20 km. U dolini je smješteno nekoliko naseljenih mjesta poznatih pod zajedničkim imenom – Drežnica, odnosno Gornja i Donja Drežnica. Rijeka Drežanka koja teče kroz ovu duboku krašku dolinu nastaje od Lavaluše i Mošćenuše, ispod obronaka Male Čvrsnice, i desna je pritoka rijeke Neretve. Drežanka je manja kraška rijeka čija količina vode zavisi od količi- ne padavina i topljenja snijega na planinama. Ojkonim Drežnica i hidronim Drežanka nastali su u vezi sa zemljištem koje je vlažno i koje obiluje vodom, tačnije rečeno, po biljci drezga (vodeni hren, loči- ka, lat. Nasturtium Officionale) koja raste na takvom tlu (Palavestra, 1982, 91; Niškanović,1983, 2). Ovaj rad je pisan na osnovu terenskih zapažanja i korištenjem dosadašnjih saznanja iz naučne literature. Usmena predanja sa ovog područja su relativno dobro evidentirana s obzirom da je mnoštvo usmenih predanja prikupljeno u periodu istraživanja 1979-1981. godina u Drežnici od strane naučnih radnika Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine iz Sarajeva u vrijeme dok su bili živi ispitanici koji su bolje i vjerodostojnije poznavali usmena predanja i tradiciju iz svog kraja. U eviden- tiranim usmenim predanjima nema predanja koja su vezana za korištenje vode, što je malo čudno jer inače brojna su predanja i legende vezane za izvore vode, jezera, rijeke i sl. (Palavestra, 1982a, 165-188; Palavestra,1965). 2. Kraći osvrt na literaturu Iako komunikacijski relativno izolirana u prošlosti, Drežnica je zbog svog geografskog položaja i izoliranosti u prošlosti imala specifičan kulturološki i privredni razvoj. No, uprkost svojoj izoliranosti, Drežnica je privlačila strane i domaće istraži- vače koji su svaki na svoj način ostavili neki pisani trag. To interesovanje se pove- čava nakon uspostave Austro-Ugarske uprave u Bosni i Hercegovini. Drežnica postaje zanimljiva stranim naučnicima, putopiscima, vladinim činovnicima i ostalim TRADICIONALNI SISTEMI KORIŠTENJA VODE U DOLINI RIJEKE DREŽANKE 187 putnicima koji prolaze kroz ovaj dio Bosne i Hercegovine, zemlje koja je slovila za relativno nepoznatu zemlju u Austro-Ugarskoj Monarhiji. Većina tih prvih istra- živača nisu duboko ulazili u dolinu Drežanke, nego su se samo malo zadržavali u Donjoj Drežnici, tranzitno prolazeći željeznicom uz ili niz Neretvu. Tako na primjer, Holbach u svom djelu Bosnia and Herzegovina Some Wayside Wonderings, piše: Dolina koja se slikovito otvara na lijevoj strani, tu se pruža veličanstven pogled na sniježne vrhove iznad (Holbach,1910, 37). Sudeći po ovoj kratkoj rečenici Holbach je dolinu Drežnice vidio samo sa željezničke stanice i da se nije dugo zadržavao. Pažnja većine autora usmjerena je na jednu temu koja je u to vrijeme bila atraktivna, a to je “sokolarstvo” - poseban načina hvatanja sokolova koji su korišteni za lov na druge ptice. Sokolarstvo je u Drežnici bilo veoma razvijeno u osmansko vrijeme, a stanovnici Drežnice imali određene porezne olakšice (Hörman, 1890). T. Kovačević (1979, 84) u svom Opisu Bosne i Hercegovine iz 1879. godine, takođe Drežnicu spominje samo u vezi sokolarstva. Hoernes M., u svom djelu Dinarische Wanderungen, Wien, daje kraći opis Drežnice (Hoernes,1888, 67-69, navedeno u Simonović, 1964, 213). Iako Simonović tvrdi da i Hoernes nije bio u Drežnici. U Drežnici je 1890. godine službeno boravio vojni ljekar iz Mostara dr. Radivoj Simonović, tom prilikom pravi svoje bilješke sa puta 1890. godine, objavljene u Javoru, listu za zabavu, pouku i književnost, 1893. godine u Zemunu, pod naslovom Drežnica u Hercegovini – bilješke sa puta 1890. Članak je kasnije u skraćenom obliku prenesen u planinarskom časopisu Naše planine, br. 9-10, objavljen u Zagrebu 1964. godine pod naslovom Kod ‘Turaka’ u Drežnici. Simonović primjećuje problem ljetnih velikih suša i da zemljište koje se obrađuje „ne može da drži vlagu“ te spominje kanale za natapanje koje naziva „olucima“: Simonović je dva puta bio u Drežnici. Drugi puta je boravio u julu 1907. godine, kada se iz Jabalnice dolinom Dive Grabovice penje na Čvrsnicu i sa Blidinja se spušta u Gornju Drežnicu. Kao i prošli puta i tada Simonović spominje da je voda sprovedena “preko kukuruza”, mislivši na kanale za natapanje (Simonović, 1909). Pomenuta ekipa naučnika iz Zemaljskog muzeja Sarajevo provela je 2-3 godine, a svoje rezultate istraživanja objavili su u Glasniku Zemaljskog muzeja Sarajevu u brojevima 37 i 38 (1982 i 1983).

3. Sliv drežanke, kraški predio 3.1. Hidrološke karakteristike Iako mnogi smatraju da je vrelo Mošćenuše vrelo rijeke Drežanke, no Drežanku čine dva potoka: Lavaluša i Mošćenuša. Planinske padine Čvrsnice i Čabulje izrazito su bogate sa brzim vodotocima, vodopadima, vododerinama, koji su često privremenog karaktera ovisno o godišnjem dobu i padavinama. Desne pritoke Drežanke idući od izvora ka ušću su: Jaševac, Meomača, Gračanica, Pogorelište, Tijesno, Ledenica, Veja, Kabalača i Tramošnik; lijeve protoke od izvora ka ušću su: Viuča, Vidakovac, Radoboja, Zdilac, Zabruša i Petrajac. 188 Mirnes Hasanspahić

Pored Drežanke na Čvrsnici se javljaja još vodotoka sa duboko usječenim do- linama - Doljanka i Diva Grabovica. Sve Neretvine pritoke srednjeg toka (Drežnica, Grabovica, Doljanka, Idbar, Bijela) sličnih su geo-hidroloških karakteristika. Glavne karakteristike su im usječeni duboki rov (dolina), bujičarski karakter i nanos velikih količina trošnog materijala ka svom ušću. O tome svjedoče ostaci visokih naplavnih tarasa na njihovim ušćima. Pomenute pritoke Neretve stvarale su obilje fluviogla- cijalnog nanosa uz svoj tok, čak i nizvodno od svog ušća niz Neretvu (Roglić,1959, 11). Većina ovih pritoka Neretve (Doljanka, Glogošnica, Diva Grabovica i Drežanka) izgubile su svoje prirodne karakteristike u donjem dijelu toka, prije svega oko ušća, uslijed intervencije čovjeka zbog izgradnje hidroakumulacija za energetske potrebe (HE Salakovac, HE Grabovica i HE Jablanica). 3.2. Geološke i geografske karakteristike Uz korito rijeke Drežanke u njenoj geološkoj prošlosti formirali su se glaciofluvijalni terasni semdimenti. što možemo nazvati “prostor za život čovjeka”, jer teško bi bilo moguće zamisliti život čovjeka u ovoj dolini bez ovog prostora. Terasni sedimenti blago se spuštaju od planisnkih padina prema rijeci. Taj glaciofluvijalni prostor na nekim mjestima je širine 2-3 km i ima karakteristike malog polja uz rijeku, a negdje je dolina sužena da tog prostora skoro nema, na tim mjestima riječna dolina popri- ma elemente malog kanjona. Najširi prostor je u rejonu Striževa. Većina obradivih površina (ziratnih) pogodnih za poljoprivredu smještena je na fluvijo glacijalnim te- rasnim sendimentima.

Slika 1 – Dolina Drežanke

Padinski dijelovi Čvrsnice i Čabulje, čine krenjaci i dolomiti, odnosno ljuti krš. Padine su izrazito strme ili s okomitim stijenama visokim po nekoliko stotina metara, nepogodne su za kretanje čovjeka sa rijetkim pješačkim stazama koje iz doline vode u planinu. TRADICIONALNI SISTEMI KORIŠTENJA VODE U DOLINI RIJEKE DREŽANKE 189

Naselje Gornja Drežnica je na oko 360 m n/v, a ušće Drežanjke oko 100 m n/v, vrhovi Male Čvrsnice se uzdižu do 2.000 m n/v, a vrhovi Čabulje i Čvrsnice preko 2.000 m n/v. Planinski prostori (prostor Male Čvrsnice i predio oko Blidinjskog jezera) imali su uslove da se na njima razvije planinsko stočarenje tipično za Dinarske planine. Prirodna dolina Drežnice uslovila je komunikacijski tok duž rijeke u pravcu istok- zapad i obratno, odnosno od Gornje Drežnice (zaselak Draga) do ušća Drežanke u Neretvu (Ušće). Dalje se iz kotline preko planinskog prevoja Karamanovi klanci komunikacija se odvijala prema kraškoj visoravni oko jezera Blidinje i dalje prema Rakitnom i Duvanjskom polju. Na istočnoj strani komunikacija se odvijala duž Neretve uzvod- no prema Jablanici i Konjicu i nizvodno prema Mostaru. Nakon izgradnje željezničke pruge Metković-Sarajevo, sa željezničkom stanicom u Donjoj Drežnici (Ušće), Donja Drežnica postaje centar zbivanja, administrativni i privredni centar cijele Drežnice. Sve do tada je Gornja Drežnica bila privredni centar i bogatiji dio ove doline.

Geološka karta Drežnice (M = 1:100.000), Sekcija: Mostar

Topografska karta Drežnice (M = 1:100.000), Sekcija: Konjic 190 Mirnes Hasanspahić

4. Historijske karakteristike naselja Drežnica Nažalost, nikakvih sistematskih arheoloških istraživanja do sada nije bilo na po- dručju Drežnice, na osnovu kojih bi današnja nauka imala više saznanja iz prahistorijskih i ostalih epoha prošlosti ovog kraja. Izuzetak je testno arheološko iskopavanja na lokalitetu Toplo. Tek slučajni pojedinačni materijalni nalazi daju nam naznaku da je dolina Drežanke u starijoj povijesti bila naseljena. To su nalazi: jedan čekić datiran u neo- litsko (mlađe kameno) doba, sjekira iz bronzanog doba. Ova dva pojedinačna nalaza pronađeni su početkom 20. stoljeća i nije poznata tačna lokacija gdje su pronađeni. Zatim, ilirsko-grčki novac drahma (Anon., 1988, 293); ostava bizantijskog novca u količini 300 novčanica (Pach, 1900, 571), nalaz sjekire (Pach, 1900, 517-572; Anon., 1988, 295) i nalazi prahistorijske keramike u pećini Spile (Mulaomerović, 2008, 100). Nekoliko je toponima grad i gradina koji ukazuju da je bilo prahistorijskih gradina. Drežnica je u srednjem vijeku bila župa Drežnica i istoimeno naselje. U pi- sanim izvorima Drežnica se kao župa spominje u srednjovjekovnim diplomat- skim izvorima, odnosno u povelji kralja Ostoje iz 1408. godine koju je kralj izdao braći Radivojevićima humskim knezovima (Vego, 1957, 34; Niškanović, 1983, 4; Niškanović, 2004, 133). Od nepokretnih materijalnih ostataka iz srednjovjekovne prošlosti tu su srednjovjekovne nekropole stećaka. Tri nekropole u Donjoj Drežnici (danas dislocirane iznad nivoa akumulacije jezera Salakovac) i tri nekropole u naselju Striževo (Bešlagić, 1971, 338, 342; Niškanović, 1983), jedna nekropola srednjovjekovnih krstača (Bešlagić, 1956, 175), jedna nekropola stećaka u Zagreblju (Niškanović, 1983). Veliko značenje za srednjovjekovni period povijesti Drežnice ima pomenuti lokalitet Toplo u Donjoj Drežnici (Ušće) sa natpisom uklesanim u stijenu identičan epitafima sa srednjovjekovnih stećaka (slika 2). Natpis je vojvode Masana Bubanjića, datiran je u vrijeme banovanja kralja Tvrtka I (1355-1357) – kasni srednji vijek (Anon., 1988, 307). Sudeći po natpisu na lokalitetu se nalazio dvor bosanskog plemi- ća Masna - „Ase dvor’ voevode M(a)sna i negoviju s(i)nu Radosl(a)va i Mirosl(a)va...“, istraživanjem na lokalitetu su ustanovljeni tragovi kuća, ognjišta, srednjovjekovne keramike (zemljeno posuđe) Istraživanje je obavila V. Atanacković-Salčić, ali rezultati istraživanja nisu nikada objavljeni (Odluka o proglašenju za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, 2006). Lokalitet je danas nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine kao Kulturni pejzaž sa natpisom Mastana Bubanjića u Donjoj Drežnici.3

3 Odluka Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Broj: 05.1-2-309/05-6 od 17. maj 2006. godine; dostupno na: http://www.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=2815 (1. 7. 2012) TRADICIONALNI SISTEMI KORIŠTENJA VODE U DOLINI RIJEKE DREŽANKE 191

Slika 2 - Natpis na lokalitetu Toplo

U Poimeničnom popisu sandžaka vilajeta Hercegovina u nahiji Drežnici koji je nastajao u vremenu od 1475. do 1477. godine, evidentirana su tri naselja: Vrhpolje (to je stariji naziv za Gornju Drežnicu) sa 203 domaćinstva, Knežluk sa 55 domačinstva i Striževo sa 62 domačinstva (Aličić, 1985, 10-12).

5. Formiranje naselja U formiranju naselja u dolini Drežnice uticalo je nekoliko faktora. Lijeva obala rijeke imala je nekoliko prirodnih pogodnosti za formiranje naselja: – sunčana (toplija) strana, – manje strme padine prema Čvrsnici, nego prema Čabulji, – terasni fluvio sedimenti prostraniji su na lijevoj strani riječne doline, a time i više obradivih površina na lijevoj strani, – putne komunikacije (sada i nekada) vodile su lijevom stranom doline, – naselja su formirana najčešće u blizini obradivog zemljišta, a najčešće na granici obradivog zemljišta i krševite padine u zaleđu. Formiranje naselja na granici obradivog (ziratnog, poljoprivrednog) i neobra- divog (stočarskog) zemljišta je racionalna upotreba prostora i tipična je pojava u oda- biru lokacije za formiranje naselja na prostoru cijelog dinarskog krša. Izgradnjom moderne putne saobraćajnice otvaraju se nove lokacije za stambenu gradnju, tako se naselja vremenom pomjeraju ka saobraćajnici. Izgradnja željezničke komunikacije duž Neretve i željezničke stanice Drežnica, utiče na povećano naseljavanje oko ušća 192 Mirnes Hasanspahić u Donjoj Drežnici. Industralizacija i urabnizacija Mostara i okoline uticala je na ra- seljavanje i demografske promjene u ovom kraju. Visoki planinski prostor (prostor Male Čvrsnice i predio oko Blidinjskog jezera), iako nepogodan za život čovjeka nije ostao neiskorišten. Stanovnici Drežnice su ga koristili za sezonsko planinsko stočarenje i na njemu su formirali svoja sezonska stočarska naselja (katuni, mahale, stanove) koja su koristili u ljetnom periodu za izgon stoke. Može se reći da su u Drežnici vladali relativno povoljni prirodno-geografski uslovi za zasnivanje naselja.

6. Načini korištenja vode u drežnici Načini korištenja vode u Drežnici ima svoje specifičnosti, ali i istovjetnosti sa ostalim kraškim područjima dinarskog krša. Ovo područje ima jedan orginalan način korištenja vode iz vodotoka za potrebe navodnjavanja u korist poljoprivrede. Može se reći da je ovaj tradicionalni sistem kanala za navodnjavanje jedinstven na po- dručju dinarskog krša, pogotovo što se radi o sistemu velikog kapaciteta i gustoći mreže. Pored ovog načina korištenja vode, tu su i neki drugi načini. Zbog postojanja većeg broja vodenica za Drežnicu se može reći da je bila jedan od centara mlinarstva u Hercegovini. Neki načini korištenja vode su potpuno nestali, kao što je stupa za sukno na vodeni pogon koja je nekada postojala, a danas više ne postoje. Za kućnu upotrebu i za piće korištena je izvorska voda sa mnogobrojnih izvora. U 20. stoljeću grade se moderni vodovodi. O postojanju bilo kakvih vodovoda prije modernih vodovoda nemamo nikakvih materijalnih ostataka ili drugih saznanja. 6.1. Vodenice/mlinice U svom istraživanju mlinica (vodenica) u Hercegovini u periodu od 1962. do 1968. godine naučna radnica Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Astrida Bugarski, nažalost nije obuhvatila prostor Drežnice. Tako da je propuštena prilika da danas imamo više podataka o mlinicama na rijeci Drežanki u 20 stoljeću. Njeno istraživanje mlinica u Hercegovini bilo je sa arhitektonskog aspekta, obuhvaćene su mlinice na pritokama Neretve: na Trešenici, na Bijeloj, na Radobolji, na Buni, na Knjeginji, na Zalomki, na Bregavi, na Dunajcu, na Trebižatu i na Lištici (Bugarski, 1968).4 Zahvaljujući već pomenutim istraživanjima stručnjaka iz Zemaljskog muzeja u periodu od 1979. do 1982. godine imamo puno više historijskih, demografskih i etnografskih podataka za ovo područje. Manjkavost istraživanja je u neobjavljivanju rezultata istraži- vanja o privredi i privrednim prilikama u Drežnice od autorice Svetlane Prosenice. Rukopis se nalazi u arhivi Odjeljenja za etnografiju Zemljaskog muzeja u Sarajevu (Niškanović, 2004, 129). Na ovom području, kao i u cijeloj Hercegovini, upotrebljava se termin „mlin“ ili „mlinica“ proizašao iz latinskog termina „molinum“ (Bugarski, 1968).

4 Istraživanja su objavljena u Glasniku Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Etnologija, Sv. XXIII, 1968, pod naslovom Mlinice u Hercegovini, Bugraski, 1968, 139-177; TRADICIONALNI SISTEMI KORIŠTENJA VODE U DOLINI RIJEKE DREŽANKE 193

Većina mlinica na Drežanki je bilo smješteno u Gornjoj Drežnici (Vrhpolje, Draga). Sudeći po podacima koje možemo pronaći u historijskim izvorima i starijoj literaturi Gornja Drežnica je bila centar mlinarstva. Na vodenicama na Drežanki ne samo da se mljelo žito iz Drežnice, nego je dopremano iz drugih krajeva. Žito je dopremano iz Rakitna, iz Duvanjskog polja, iz Lištice (kada rijeka Lištca presuši). Vrhpolje je bilo najnapredniji dio cijele Drežnice (Stojaković, 1982). O velikom broju mlinica u Gornjoj Drežnici svjedoči nam i jedan dokument pohranjen u Arhivu Hercegovine u Mostaru iz kojeg se vidi da je 1925. godine među molbama za mlin- sku koncesiju stanovnika Gornje Drežnice bili zahtjevi za 18 mlinova ranije sagra- đenih i za dva mlina čija se gradnja planira (Bugarski, 1983, 82). Sa ovim podatkom o broju mlinova u Gornjoj Drežnici potpuno se slaže podatak zabilježen desetak godina kasnije 1935. godine od Borivoja Ž. Milojevića koji navodi tačno 20 mlinica u Gornjoj Drežnici iznad koje izbijaju jaka vrela (Milojević, 1935, 22). Još jedan podatak koji oslikava gradjnu mlinica u Drežnici i potvrđuje da je Gornja Drežnica bila mlinarski centar. Da je za gradnju mlinica bio potreban udruženi rad i da se gradnji pristupalo organizovano govori nam podatak zabilježen iz usmenog kazivanja, kako su pred Drugi svjetski rat, „mobom“ transportovali dva mlinska kamena sa željezničke stanice u Donjoj Drežnicu do mlinova u Gornjoj Drežnici. U mobi je učestovalo 12 muškaraca, a transport je trajao više od tri dana (Palavestra, 1982b, 101). Vlasništvo na jednim mlinom su često djeli više braće, a za mlinara je bio odre- đen jedan brat dok su ostali radili druge poslove. Prilikom većih građevinskih i teh- ničkih radova na mlinu učestovali su svi (Stojaković, 1982, 208). Bilo je slučajeva i suvlasništva na mlinicama bez porodičnih i rodbinskih veza i sa različitim konfesi- onalnim pripadnostima (Stojaković, 1982, 200). Danas u Drežnici još uvjek rade samo dvije mlinice. Jedna je na Dražanki kod ušća potoka Jaševac, a druga je Gornjoj Drežnici (u Dragoj) tačnije na potoku Lavaluši (slika 3). Iznad pomenute mlinice na Lavaluši vidljivi su ostaci zidova jedne mlinice zarasli u korov (slika 4) zajedno sa ostacima drvenog badnja. Na topografskim kartama u razmjeri 1:25.000 moguće je izbrojati tri mlinice na Lavaluši, jedna na Moščenuši, jedna na Drežanjki ispod sastava Lavaluše i Moščenuše, jedna u Grubolazu, dok nizvodnije nema ni jedna ucrtane mlinice u topografskim kartama (sekcije: Striževo i Drežnica, R 1:25.000). Mlinice u Drežnici su u arhitektonskom smislu identične sa ostalim mlinicama u Hercegovini. Zidovi su građeni od kamena sedimentnog porijekla, najčešće krečnjaka. Okvir vrata i prozora, kao i ugaono kamenje finije su obrade radi čvrsti- ne objekta. Pokrov na drežničkim mlinicama je od kamenih ploča, a konstrukcija krova je drvena. Položaj ili pozicioniranje mlinica na Drežanki je najčešće pored vodotoka ili na vještački skrenutom kanalu (rukavcu), kao što je primjer na mlinici u Dragoj. Funkcija rukavca je da obezbjedi odgovarajući pad vode na vodenično kolo ili da reguliše dotok vode u slučaju povečanog vodostaja vodotoka. Mlinica na Lavaluši u Dragoj čvrstih je zidova građenih od kamena krečnjaka, sa ojačanim 194 Mirnes Hasanspahić

Slika 3 – Vodenica u Dragoj

Slika 4 – Ostaci vodenice na Lavaluši TRADICIONALNI SISTEMI KORIŠTENJA VODE U DOLINI RIJEKE DREŽANKE 195

Slika 5 – Unutrašnjost vodenice u Dragoj uglovima zgrade, što je tipično u starijoj kamenoj arhitekturi Drežnice (Bugarski, 1983, 106). Sadašnji krov je od lima, predpostavljamo da je prvobitno bio od kamenih ploča, pa je mlinica nekada doživjela rekonstrukciju. Krov je dvovodni od kojih je jedna krovna ploha izrazito veča, a druga ploha puno manja sa dužinom čeone strane samo oko 50 cm, tek toliko da pokrije gornji visočiji zid mlinice na koji se naslanja. Doima se da je mlinica se jednoslivnim krovom. Nadvratnik ulaznih vrata je izveden u luku od jednog komada krečnjka (krivom), što je takođe česta pojava u stambenoj i drugoj arhitekturi ovog kraja. Nekada je taj nadvratnik kod nekih objekata bio od drveta (Bugarski,1983,106). Na ovoj vodenici prostor u kojem je smješteno vodenično kolo ima otvor samo sa jedne strane sa zidanim lukom, tako da se vodenično kolo nije vidljivo. Ovo je čest detalj na vodenicama u Hercegovini gdje je korišten kamen za zidanje. Inventar u mlinicama u Drežnici je standardan (slika 5). Inventar, nije doživio značajne promjene u pro-teklih 100-150 godina, od kada etnografi išu o mlinicama na ovom prostoru. 6.2. Poljoprivreda na natopljenim obradivim površinama Bez obzira što ova dolina nije prostrana i pogodna za zemljoradnju, ipak je ovaj prostor tradicionalno poljoprivredni kraj sa poljoprivredom kao vodećim zanima- njem ljudi u prošlosti ovog kraja, i stočarstvom uz poljoprivredu kao drugi garant egzistencije stanovništva. Uzgajane su žitarice: kukuruz, pšenica, ječam i raž; povr- će: krompir, kupus, grah, luk. Drežnica je bila poznata i po uzgoju sjemenskog luka “arpadžik”5 koji je zahtijevao stalno navodnjavanje. No, ne samo da je stanovništvo uzgajalo poljoprivredne proizvode za svoje potrebe nego je sa njima snadbjevalo i ostala okolna područja. Drežnica je još u srednjem vijeku bila poznata po izvozu svojih žitarica u Dubrovnik. Na to nas

5 Arpadžik (tur.) sitni crveni luk sa sijanje, Allium cape annumus (Škaljić,1966,98); 196 Mirnes Hasanspahić

Slika 6 – “Natapanje” (navodnjavanje) jedne poljoprivredne parcele upućuju neki pisani dokumenti iz druge polovine 14. stoljeća u kojima se spominje prodaja žitarica u Dubrovnik od strane Radoslava Mesnovića iz Drežnice, predpo- stavlja se da se radi o žitaricama koje on izvozi iz Drežnice (Niškanović, 2004). Jednom Odlukom u dubrovačkom Vijeću umoljenih iz 1382. godine, između ostalog Radoslavu Mesnoviću dopušteno je da može pšenicu i proso potrošiti i prodati u gradu Dubrovniku i odatle izvesti bez plačanja neke carine (Niškanović, 2004, 141).

Slika 7 – Terasne površine sa zidovima

Prirodni glaciofluvijalni terasni sedimenti koji se javljaju u geološkom sastavu duž Drežanke uz njeno riječno korito, pogodovali su formiranju terasastih poljoprivrednih površina. Kontinuiranim čišćenjem obradivih površina uz ravnjanje terena i vještačkom nadogradnjom tj. podziđivanjem “pirodnih zidova” između fluvijalnih TRADICIONALNI SISTEMI KORIŠTENJA VODE U DOLINI RIJEKE DREŽANKE 197 terasa, sedimenti su doživjeli blažu vještačku prilagodbu (slika 7). Čovjek se na taj način prilagodio prirodnom terenu uz manje vještačke zahvate bez velikog zadiranja i remećenja prostora. Terasasti sendimenti su pomogli čovjeku u trasiranju kanala tako da su često kanali za natapanje građeni (trasirani) duž zida između terasastih sedimantima, ispod ili iznad zida, a nekada je sami zid odnosno kruna zida isko- rištena za trasiranje i gradnju kanala. Kruna zida se češće koristi nakon upotrebe betona za nadogradnju kanala jer je sa betonom bilo lakše kanal izgraditi i učiniti stabilnim na kruni zida. Glaciofluvijalni tarasasti sedimenti zajedno sa kanalima za natapanje čine jednu cjelinu prostora i doima se da su terasni sedimenti i vještački kanali prirodna pojava u tom prostoru. Ovakva konfiguracija terena pogodovala je boljem zadržavanju vode na površini terasa, a erozija zemljišta je bila smanjena. Terasasti teren je uticao i na imovinsko-pravne odnose i vrlo često su imo- vinske granice posjeda poklapaju sa pomenutim terasama. Također, pogodovao je trasiranju pristupnih puteva i staza koji vode ka obradivim (ziratnim) parcelama. Bitan pisani historijski izvor za privrednu povijest su osmanski defteri popisi poreznih obveznika. Za razliku od ranijih osmanskih popisa u kojim se ne može ustanoviti struktura proizvoda za nahiju Drežnica (što nije slučaj za ovu vrstu popisa), iz zadnjeg osmanskog popisa iz 1852. godine, može se ustanoviti struktura proizvoda koja je zastupljena na ovom području i u kojoj količi. Ukupni prihod od desetine u novcu 1852. godine iznosio je 7.734 groša, odnosno u naturi ove količine:

Pšenica 665 oka Ječam 570 oka Krupnik 895 oka Kukuruz 9295 oka Proso 980 oka Surha? (crvena boja) 820 oka Kupus 2234 oka Sijeno 5450 oka Grožđe 1030 oka Arpadžik 759 oka Crveni luk 138 oka Slika 8 – Zasad kukuruza danas Sjeme luka 6 oka Konoplja 20 oka Grah 323 oka Košnice 342 groša

Iz navedenih količina vidi se da je Drežnica proizvodila relativno velike količi- na navedenih proizvoda (Aličić, 1983, 13). U količini prednjači kukuruz sa 9.295 oka. 198 Mirnes Hasanspahić

Ovi podaci potvrđuju da je Drežnica u svojoj prošlosti bila značajan poljoprivredni centar. Današnja poljoprivredna proizvodnja u Drežnici je ekstezivnog karaktera za vlastitu kućnu potrošnju, ali u puno manjoj količini nego nekada. U 20. stoljeću dok su stanovnici Drežnice intezivnije gajili poljoprivredne kulture, osnov narodne ishrane činila su jela od žitarica i brašna sa raznim dodacima (Fabijanić, 1983, 182). Da je poljoprivreda bila glavno privređivanje Drežnjaka i u 20 stoljeću govori nam podatak iz 1978. godine da je od 550 domaćinstava u Drežnici bilo 200 čisto poljoprivrednih (Stojaković, 1982, 212). 6.3. Eksploatacija snijega i leda u planinskim područjima Stanovnici naselja uz rijeku Drežanku zahvaljujući vodi iz rijeke Drežanke, iako pripadaju kraškom podneblju, nisu imali problem sa nedostakom vode kao što to imaju stanovnici bezvodnih kraških predjela (na primjer stanovnici planinskih područja ili nekih drugih bezvodnih područja u dinarskom kršu). Stanovnici drežničkih sela su „izlazili“, odnosno u ljetnim mjesecima istjerivali svoju stoku na ljetne ispaše na obronke planine Mala Čvrsnica i Blidinje. Na tim planinskim područjima vladali su drugačiji prirodni uslovi, te je čovjek razvio drugačije načine korištenja vode. Ti načini na ovom području nisu se bitno razlikovali od ostalih planinskih područja dinarskog krša. Drežnjaci su formirali svoje stočarske stanove (privremena ljetna skloništa za stočare): na Bukovici, na Petralju (Petralj stan, Pole stan, Vejzovića stan, Prgića stan, Šunjića stan i Marića stan.), Jela ili Raičev Klanac, Ledenjača, Kurtovića stan, na ove stanove izlazili su stočari iz Donje Drežnice. Iz Gornje Drežnice su imali svoje stanove na Blidinju (stanovi na Barama). Hidrološke prilike na planini puno su se razlikovale od hidroloških prilika u dolini uz rijeku.

Slika 9 – Korito pod Petraljem

Ljetni boravak na planini sa stokom gdje je puno manje vode i gdje je vodu trebalo obezbjediti za ljudsku i životinjsku potrebu, primoralo je čovjeka da osmisli načine kako doći do neophodne količine vode. Tako na tom dijelu, kao i na drugim tipičnim kraškim područjima, čovjek se koristi svim mogučnostima da dođe do vode ili da je zadrži. Jedan od načina je eksploataciji snijega i leda iz jama i dubokih vrtača. Drežnički stočari koji su svoje kolibe imali na Petralju koristili su živu vodu TRADICIONALNI SISTEMI KORIŠTENJA VODE U DOLINI RIJEKE DREŽANKE 199 vodu izvor zvani Korito pod Petraljem (slika 9), a na dijelu Male Čvrsnice koji se zove Bukovica koriste vodu živo vrelo Česma pod Bukovicom. Stočari iz sezonskog naselja (stanova) na lokalitu Ledenjača vadili su snijeg iz duboke jame Ledenjača, kada ne- stane snijega u Ledenjači, onda vade snijeg u još daljoj jami Kureljači (Popović,1936, 73, 87). U Katastru speleoloških objekata Bosne i Hercegovine nije evidentirana jama Kureljača (Mulaomerović at al.,2006), ali je bitno napomenuti da ja na topografskim kartama označene jedna čatrnja pod nazivom Kureljača. Za otapanje snijega i leda izvađenog iz jama ili vrtača koristilo se drveno korito napravljeno iz jednog komada drveta (Popović, 1936). 6.4. Lokve Lokve su korištene za pojenje stoke i to samo na planinskom dijelu uz stočarska privremena naselja (katune, stanove). Pomenuti prostor Bukovice i Petralja su niže terease na Maloj Čvrsnici i zahvaljući geloškoj građi terena tu se pojavljuju izvori vode, dok su više terase Male Čvrsnice potpuno bezvodne. Na višim terasama za pojenje stoke koristile su se lokve. Samo jedna lokva nikada ne presuši u toku cijelog ljeta, a to je lokva na Vijarku. Druga lokva se nalazi na jugozapadnoj strani Smiljevače. Poznata je pod nazivom Suva (Suha) lokva jer ne drži vodu iako je ce- mentirana (Popović, 1936, 75). 6.5. Ostali načini korištenja vode u Drežnici Od ostalih tradicionalnih načina korištenja vode u Drežnici danas imamo vrlo malo tragova (materijalnih, pisanih i usmenih). Tako da se danas na osnovu ranijih zapisa može samo ustanoviti da su postojali na ovom području ili samo predpostaviti. Stupa - Za valjanje sukna u selima Drežnice korištena je stupa na vodeni pogon. Bila je stacionirana na rijeci Drežanki u selu Lisičanima, zaselak Podborike. Počinjala je da radi u jesen, što je zavisilo od vodostaja rijeke (kad „nadođe“ voda). U stupu su nekada donosili sukno ljudi iz Vrda, Jasenjana, iz Rakitna i iz Duvna. Stupa je postojala u vrijeme boravka naučnika iz Zemaljskog muzeja Sarajevo (1979- 1981). Tada je ona stanovnicima Drežnice služila samo za pranje „ruta“ i ćebadi. Pored ovog načina valjanja sukna postoja je i ručni način. Na primjer, prilikom izra- de čobanskih kabanica „kokulja“ da bi nit osnove i potke bile što sabijenije valjanje je obavljano na ovaj način: otkan predmet je polagan na ravnu drvenu površinu, a potom je sapunjavom toplom vodom poljevan sve dok se ne dobije željena čvrstina (Bajić, 1983, 174). S obzirom da je stočarstvo bilo druga privredna grana stanovnika Drežnice, a preovladavalo je gajenje sitne stoke (ovaca i koza), glavna sirovina za izradu tekstil- nih predmeta u Drežnici bila je vuna i kozija dlaka (kostrijet). Jedna stupa nije mogla podmiriti sve potrebe, može se predpostaviti da je na Drežanki bilo više stupa. Od nekih načina korištenja vode ostao je pomen samo u toponimima ili hi- dronimima sačuvani u narodnoj upotrebi ili kartografiji. Tako u Drežnici imamo 200 Mirnes Hasanspahić toponime: Stupine na Moščenuši prije njenog sastajanja sa Lavalušom, što asocira da je na tom mjestu postojala stupa. Uz potok Vidakovac desnu pritoku Drežanke iznad naselja Striževo postoji to- ponim Brana. To nas upućuje da je na tom mjestu u prošlosti građena brana na pomenutom potoku koja je imala funkciju da zaštiti posjede pa čak i samo naselje od bujica koje su se javljale na strmim potocima prilikom velikih padavina i topljenja snijega. Takve građevine evidentirao je i opisao inžinjer Popović opisujući stočarske stanove na planini Vranu (Popović, 1936,79). U domaćinstvu su korištene većinom drvene posude za vodu, kao što su burilo, bukara, bucat (Bugarski, 1983, 98). Značenje tih naziva je: Baril – (tal. Barile) starija talijanska mjera za ulje, vino, brašno itd. različite veličine; burence, bačvica (Klaić, 1987, 148). Baril (buril) - Postoji još varijanta sa u mjesto a: burilo n (Hercegovina) “drve- ni sud za vodu kao bure, mnogo duže nego šire«” … (Skok, 1971, 112). Bukara: Bokal - (tal. Boccale od novogrč. bokalion) krčag, pehar, vrč (Klaić, 1987, 184).

7. Zaštita i perspektive razvoja 7.1. Zaštićena područja Ovo područje ima svoje bogastvo i vrijednosti, kao što su: geološke, hidrološke, bio- loške, kulturno-historijske, etnološke, arheološke vrijednosti (neistraženost u ovom smislu), ambijentalne, estetske i druge vrijednosti, a samim tim ima i sve uslove da bude u sklopu zaštićenog područja. Još od davnih 50–ih godina prošlog stoljeća postoji ideja da se kompleks planina Prenj – Čvrsnica – Čabulja stavi pod adekvatan oblik zaštite u vidu nacionalnog parka. Tu inicijativu su poslijeratnim godina obnovila Udruženja građana za zaštitu okoliša, Zeleni–Neretva iz Konjica i Eko- Neretva iz Jablanice. U oktobru 2003. g. u sklopu projekta „Mogućnosti i perspektive NP Prenj – Čvrsnica – Čabulja“ dali su zvanični prijedlog federalnom resornom ministarstvu za pokretanje postupka pro- glašenja nacionalnog parka Prenj, Čvrsnica i Čabulja (Anon., 2003). Parlament Federacije Bosne i Hercegovine 2006. g. Slika 10 – Sportska manifestacija u usvojio je Odluku o utvrđivanju područja sportskom penjanju Prenj – Čvrsnica – Čabulja područjem od TRADICIONALNI SISTEMI KORIŠTENJA VODE U DOLINI RIJEKE DREŽANKE 201 značaja za Federaciju BiH, ali na donošenje zakona o proglašenju nacionalnog parka, još se čeka (Variščić, 2008, 50). Cijela dolina Drežanke, od izvora do ušća, ušla bi u planirane granice budućeh nacionlog parka. 7.2. Neke perspektive razvoja Drežnica u protekle dvije decenije (poslijeratne godine) kao i sva ostala manja po- dručja u Bosni i Hercegovini, nije doživjela nikakav bitan razvoj, sem poslijeratne infrastrukturne obnove. No, perspektive razvoja područja itekako postoje. Nabrojat ćemo neke: – turistička perspktiva (seoski turizam, etnoturizam, planinski) – proizvodnja zdrave hrane (organska proizvodnja), – sport i rekreacija (planinarstvo, kanjoning i brdski biciklizam). Bitno je napomenuti dva pokušaja, a to je opremanje poligona za sportsko penjanje na lokalitetu Toplo u Donjoj Drežnici (Penjački kamp “Vrt ciklama”) i tradicionalni visinski skokovi u vodu “Stupina – Drežnica”. – uzgoj ribe (postoji kavezni uzgoj potočne i kalifornijska pastrmke u ribogoji- lištu Drežnica na samom ušću Drežnice u jezero Salakovac, – pčelarstvo i vočarstvo, i neke druge perspektive razvoja. U skorije vrijeme u medijima mogu se naći ponovo aktuelizirane informacije o istraživanju nafte na prostoru Dinarida koja su provedena 70-tih godina prošlog stoljeća, jedno od lokacija nalazišta nafte je Drežnica (Lovaković, 2012).6 7.3. Kulturno-historijsko naslijeđe u Drežnici Objekti kultuno-historijske vrijednosti koji su obično u stanju propadanja zahtje- vaju konzervatorsku intervenciju. To mogu biti neki stambeni objekti kao što su stare zidane kuće sa ornamentikom sa stećaka i starih nišana (Palavestra, 1982b, 112; Bugarski, 1983, 106; Mulaomerović, 2008, 85 ), privredni tradicionalni objekti – vodenice, to su svakako i kanali za navodnjavanje, već proglašeni nacionalni spomenici (srednjovjekovne krstače u Svići i lokalitet Toplo na Ušću u Donjoj Drežnici) i neki drugi objekti određene vrijednosti. U skoplu svojih redovnih aktivnosti obilježa- vanja nacionalnih spomenika Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine postavila je informativne table na lokalitetima dva proglašena spoe- mnika (Kulturni pejzaž sa natpisom Mastana Bubanjića u Donjoj Drežnici na lokalitetu Toplo i srednjovjekovna nekrpola Stari križevi u Drežnici, historijsko područje.

8. Zaštita okoliša (nekad i sad) Tradicionalni načini korištenja vode, bez obzira na njihov intezitet, obimnost, sa sigurnošću se može reći da nisu imali kroz prošlost znatan negativan uticaj na

6 http://www.setimes.com/cocoon/setimes/xhtml/hr/features/setimes/features/2012/08/30/feature-03 (Pregledano: 1. 11. 2012); 202 Mirnes Hasanspahić

okoliš. Sa današnje vremenske distance teško je utvrditi koliko je sistem kanala za navodnjavanje imao uticaj na količinu protoka u samom vodotoku Drežanke i koliko je to uticalo na njen riječni ekosistem. Ono što je sigurno da je u ljetnim suš- nim mjesecima padom količine vode u vodotoku sigurno bio povečavan negativni uticaj na vodeni ekosistem Drežanke. Usmjeravanje vode na vodenice ili na stupe je imalo još manji negativni uticaj jer to usmjeravanje je bilo kraće vremenske periode nego za navodnjavanje poljoprivrednih parcela i vodenice su se stavljale u pogon kada je vodostaj veći. Intezitet korištenja vodenica i mlje- venja žitarica je kalendarski slijedio nakon žetve, najpovoljniji period za to je jesen sa prvim kišama Slika 11 – Problem komunalnog i kada je žito suho i spremno za mljevenje. Jedan otpada zanimljiv podatak, koji se tiče riječnog ekosistema Drežanke, jeste pojava ribe u kanalima to se u tradiciji smatralo dolazak kiše. Za Drežanku se može reći da je relativno čista rijeka s obzirom da u Drežnici ne postoje nikakvi industrijski objekti i postrojenja, te Drežanka nije opterećena industrijskim otpadnim vodama. Ali bez uzorkovanja i labartorijskih analiza vode teško je odredit stepen njenog zagađenja ili čistoće. Ono što je evidentno da je vodotok ugrožen otpadnim kanalizacijskim vodama iz domaćinstava, odnosno objekata individualnog stanovanja, ali treba računati da neki objekti koriste septičke jame, pa je u tom slučaju zagađenje umanjeno. Evidentan je problem sa zagađenjem od čvrstog (komunalnog) otpada kojeg ima u koritu rijeke. Velike vještačke akumulacije na rijekama u energetsku korist ostavljaju traj- ne posjedice na okoliš (mikroklimu, biodiverzitet). U ovom slučaju je to vještačka akumulacija jezera Salakovac od hidroelektrane Salakovac na rijeci Neretvi ćiji je pregradani profil oko 20 km nizvodno od ušća Drežanke u Neretvu. Vode jezera Salakovac ulaze u korito Drežanke oko 5 km i sigurno je da ostavljaju posljedice na mikrookoliš.

9. Zaključak Cilj ovog rada je bio da predstavi tradicionalne sisteme za korištenje vode u kraškoj dolini rijeke Drežanke, njihove osnovne funkcije, načine gradnje, osnovne elemente, današnje stanje i dr. U izradi ovog pisanog rada korištena su saznanja iz dosadašnje objavljene literature i izvora. Tema je veoma šturo obrađena u postojećoj literaturi, tako da su neki dijelovi rada pisani većinom od vlastitog zapažanja sa terena. Većina istraživača koji su istraživali ovo područje svoje zanimanje su usmjeravali na narod- nu arhitekturu, običaje, usmena predanja, dok su podaci o ovoj temi usput obrađeni. TRADICIONALNI SISTEMI KORIŠTENJA VODE U DOLINI RIJEKE DREŽANKE 203

Uvidom u stanje na terenu, ustanovljeno je da za neke objekte koji su istraži- vani, primjer kanali za navodnjavanje, koje su veoma rasprostranjeni, što iziskuje sistematska geodetske mjerenja da bi se dobili egzaktni podaci o rasprostranjenosti mreže kanala. Teško je procjeniti dužinu cijelog sistema kanala, po našim prelimi- narnim procjenama dužina cijelog sistema je oko 60 km. Svakodnevno djelovanje čovjeka ostavlja posljedice i lagano uništava prirodne i društvene vrijednosti ovog područja, što predstavlja neprocjenjivu i nenadoknadivu štetu za kulturnu povijest ovog kraja. Načini života ljudi na ovom području imaju relativno male i zanemarljive negativne uticaje na okoliš, odnosno na njegovo zagađenje. Pored postojeće stepena istraženosti na ovom području je moguće organizovati obimna i interdisciplinarna istraživanja.

Literatura: Aličić, S. A., 1982: Nahija Drežnica pod osmanskom upravom.- GZM, Etnologija, n.s., br. 37, 3-14. Aličić, S. A. (ed.), 1985: Poimenični popis Sandžaka Vilajeta Hercegovina.- Orjentalni institut Srajevo, Sarajevo. Anon., 1988: Arheološki leksikon BiH, Tom III.- Zemaljski muzej Sarajevo. Anon., 2003: Mogućnosti i perspektive NP Prenj – Čvrsnica – Čabulja.- Okrugli sto, Naučni separati, Konjic. Bajić, S., 1983: Tekstilna radinost u Drežnici.- GZM, Etnologija, N.S.,38, 161-180. Bešlagić, Š., 1956: Stari krstovi u Drežnici.- Naše starine, III, 179-188. Bešlagić, Š., 1971: Stećci Kataloško – topografski pregled.- Sarajevo. Bugarski A., 1983: Naselja, stambene zgrade i pokućstva Drežnice.- GZM, Etnologija N.S., 38, 81-117. Bugarski, A., 1968: Mlinice u Hercegovini.- GZM n.s., Etnologija, XXIII, 139-177. Fabijanić, R., 1983: Ishrana u Drežnici.- GZM n.S., 38, 181-193. Hörman, K., 1890: Lov sa sokolovima.- GZM, 2, 228-233. Hoernes, M., 1888: Dinarische Wanderungen.- Wien, 68-69. Ilić, Ž., 1969/70: Narodna privreda Lištice i okoline.- GZM, Etnologija, N.S., 24/25, 185-236. Klaić, B., 1987: Rjećnik stranih riječi, Tuđice i posuđenice.- Zagreb. Kovačević, T., 1879: Opis Bosne i Hercegovine (Drugo pregledano i dopunjeno izdanje).- Beograd. Lovaković, A., 2012: U tijeku istraživanje zaliha nafte.- (za Southeast European Times), 30/08/12; Dostupno na Internetu: http://www.setimes.com/cocoon/setimes/xhtml/hr/ features/setimes/features/2012/08/30/feature-03 (Pristupljeno: 1. 11. 2012); Milojević Ž. B., 1935: Čvrsnica.- Hrvatski geografski glasnik, 6, 1, 17-23. Mulaomerović, J., Zahirović, D., Handžić, E., 2006: Katastar speleoloških objekata Bosne i Hercegovine, S.D. Speleo dodo, Sarajevo. 204 Mirnes Hasanspahić

Mulaomerović, J., 2008: Vrela i ušća.- S.D. Speleo dodo-BZK Preporod, Sarajevo; Niškanović, M., 2004: Naselja Drežnice i njihovo stanovništvo, Srednji vijek sa najstarijom istorijom i turski periodm.- GZM, n.s., Etnologija, 46, 127-183. Niškanović, M., 1983: Porijeko stanovništva Drežnice.- GZM, n.s., Etnologija, 38, 1-61. Odluka o proglašenju za nacionalni spomenik, Kulturni pejzaž sa natpisom Mastana Bubanjića u Donjoj Drežnici, Broj: 05.1-2-309/05-6, 17. maj 2006. godine, Sarajevo, Pregledano na Internetu 1.11.2012: www.kons.gov.ba ; Odluka o proglašenju za nacionalni spomenik Stari križevi u Drežnici, historijsko područje, Broj: 05.1-2-295/05-4, 20. januara 2006. godine, Sarajevo, Pregledano na Internetu 1.11.2012: www.kons.gov.ba; Pach, K., 1900: Nahođaji novaca.- GZM, 3, 517-572. Palavestra, V., 1982a: Narodne pripovjetke i predanja iz Drežnice.- GZM, n.s., Etnologija, 37, 165-188. Palavestra, V., 1982b: Drežnica u Hercegovini – Zabilješke o prošlosti i narodnoj kulturi.- Hercegovina, 2, 91-123. Palavestra, V., 1965: Narodna predanja o starom stanovništvu u dinarskim krajevima. Prilog poznavanju naše narodne tradicije.- GZM, Etnologija, n.s., XX-XXI. Popović, J., 1935: Ljetni stanovi na planinama Plasi, Muharnici i Čvrsnici.- GZM, XLVII, 1-146. Popović, J., 1936: Ljetni stanovi na planinama Vranu, Čabulji i Maloj Čvrsnici.- GZM, XLVIII, 2, 63-100. Roglić, J., 1959: Prilog poznavanju glacijacije i evolucije reljefa planina oko srednje Neretve.- Geografski glasnik, 21, 9-38. Simonović, R., 1909: Preko Čvrsnice na Drežnicu.- Hrvatski planinar, 1, 7-11; 3-6, 34-47. Simonović, R., 1964: Kod ‘Turaka’ u Drežnici.- Naše planine, 9-10, 211-218. Skok, P., 1971: Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika.- Zagreb. Stojaković, V., 1982: Etno-socijalni okviri života stanovništva Drežnice.- GZM, n.s., Etnologija, 37, 189-219. Škaljić, A., 1966: Turcizmi u Srpsko-hrvatskom jeziku.- „Svjetlost“, Sarajevo. Vego, M., 1957: Naselja Bosanske srednjovjekovne države.- „Svjetlost“, Sarajevo. Variščić, A. 2008: Zaštita prirode / Međunarodni standardi i stanje u BiH.- Udruženje za zaštitu okoline Zeleni – Neretva, Konjic.

Geografske karte: Topografske karte M = 1:25.000, Sekcije: Drežnica i Striževo, VGI, Beograd. Topografske karte M = 1:100.000, Sekcija: Konjic. Geološka karta M = 1:100.000, Sekcija: Mostar. Autokarte Bosnien-Herzegowina, 2002., M = 1:250.000, Freytag-Berndt, Wien. PROTEUS(I) NA STEĆCIMA PROTEUS ON STEĆAK TOMBSTONES

Jasminko Mulaomerović1

Sažetak Na jednom stećku sa nekropole Boljuni kod Stoca identificiran je prikaz čovječje ribice Proteus anguinus L. na bazi vrlo karakterističnog izgleda životinje, dovođenja u vezu sa loka- litetom Jama koji se spominje u natpisu na istom stećku te blizinom mogućih nalazišta živih primjeraka Proteusa koji su mogli biti poznati stanovnicima tih krajeva u srednjem vijeku. Prikaz čovječje ribice na stećku zajedno sa prikazom psa (Kerbera) sugerišu da je simbolički jezik prikaza na stećku vezan za podzemlje, odnosno za ondašnje vjerovanje da duše, nakon čovjekovog ovozemaljskog života, odlaze u podzemlje. U vezi sa sličnim scenarijem mogu biti i prikazi tajanstvenih životinja na istoj nekropoli (Boljuni), odnosno mogu biti pojedno- stavljenji prikazi čovječjih ribica (autori koji su se do sada bavili stećcima nisu imali nikakvog objašnjenja o značenju ovih prikaza). Ključne riječi: Čovječja ribica, stećak, nekropola Boljuni, Jama

Abstract An image on a stećak (mediaeval tombstone) in the Boljuni necropolis near Stolac has been identified as the human fish Proteus anguinus L., on the basis of the creature’s distinctive appearance, the association with a place called Jama (pit, pot-hole) referred to on the tombstone, and the proximity of possible habitats of living specimens of Proteus, which may well have been known to the mediaeval inhabitants of the region. The image of the human fish together with that of a dog, Cerberus, suggests that the symbolic language of the tombstone is associated with the afterlife or underworld. Images of mysterious animals in the same Boljuni necropolis may be related, perhaps simplified representations of the human fish (scholars studying stećak tombstones have so far failed to explain the significance of these images). Key words: human fish, stećak, Boljuni necropolis, Jama

Prema bosanskohercegovačkoj naučnoj i stručnoj literaturi interes za čovječiju ribicu nije bio baš veliki. Možda i zbog toga što je prve zoologe koji su sa austrougar- skim vojnicima, a kasnije inžinjerima, došli, a neki i zabasali, toliko oduševio svijet podzemnih kukaca od kojih je, maltene, svaki drugi bio nova vrsta. Tako je Viktor Apfelbeck čitav svoj naučni vijek posvetio samo kukcima. Jedan drugi zoolog, Stjepan Bolkay imao je interesa i za amfibije, ali je njegov život trajao vrlo kratko,

1 Centar za krš i speleologiju Sarajevo, Branilaca Sarajeva 30, 710000 Sarajevo, BiH, E-mail: [email protected] 206 Jasminko Mulaomerović tako da su iza njega ostala samo dva prigodna rada (Bolkay, 1924; 1929), tek toliko da se ne može reći kako se čovječja ribica u nas nikako ne spominje. Od njegova vremena stoji u Zemaljskom muzeju jedan te isti proteus u tegli sa formalinom, što će reći da u toj ustanovi nije bilo puno druženja sa čovječijom ribicom. Jedan rad napisao je Zvonimir Pocrnjić sa saradnicima (Pocrnjić et al., 1985), a također i Melita Švob sa saradnicima, ali iz vrlo specifčnog aspekta istraživanja pa su među speleolozima ostali neprimjećeni (Švob & Nešić, 1968; Švob et al., 1973; Winterhalter et al., 1972). Možda je to zbog toga što čovječjih ribica nema u našim pećinama, ili, možda ih nema u dovoljnim količinama da bi naučnici imali materijala za istraživanje? - Ni jedno ni drugo. U pećini Suvaji na Lušci polju nalazi se jedna od najvećih populacija čovječje ribice i, do posljednjeg rata, bila je meka svih onih koji su htjeli za ovu (naučnu) ili onu (prodajnu) svrhu uloviti koliko god su primjeraka htjeli. Na drugoj strani, u dolini Trebišnjice, skoro da i nema bunara u kojem onako u kanti, sa vodom, nije izvađena i poneka čovječija ribica. Stevo Čučković (1967), koji se kao gimnazijski profesor za- nimao za zoogeografiju proteusa u ovom kraju, zabilježio je preko 40 nalazišta. Kad pogledamo sve dostupne literarne izvore možemo govoriti o 63 nalazišta čovječje ribice u Bosni i Hercegovini (Mulaomerović & Hodžić, 2012). I to je otprilike sve što bi se moglo reći ukratko o čovječjoj ribici kod nas. Na tome bi se ova priča i završila da nije jednog čudnog prikaza na stećku iz Boljuna (Bešlagić, 1961). Na našem stećku iz Boljuna, na jednoj strani je prikazan scena u kojoj konja pro- goni neka čudna životinja, vjerovatno pas i ta se scena može objasniti željom autora da pokaže da je na ovom svjetu duša izložena ovozemaljskim napastima - grijesima.2 Konj zapravo supstituira jelena kao oličenje čiste duše u gotovo svim religijskim uče- njima. Na drugoj strani je drvo za koje je privezan pas i to je, nema sumnje, prikaz Kerbera koji čuva ulaz u podzemlje u koje odlaze duše umrlih. Na suprotnoj strani drveta, ali ne i u vezi sa njim, je prikaz neke životinje koja ima zmijoliko (gušteroliko) tijelo i jasno izdiferencirane prednje udove. Glava je karakteristična - u obliku zaru- bljenog trapeza. Svako ko je imao prilike da vidi čovječiju ribicu, makar samo i na fotografiji ili crtežu, trebao bi u prikazu na stećku prepoznati čovječiju ribicu. To je i mene navelo na zaključak da se na stećku iz Boljuna nalazi najstariji li- kovni prikaz čovječije ribice.3 Ovoj tvrdnji ide u prilog i to što su pod ovim stećkom pokopani Bogavac i Tarah Boljunovič “s Jame”4 kako se može pročitati iz natpisa koji je uklesan zajedno sa gravurama. Potpuni natpis glasi: „A se leže Bogavac i Tarah Boljunovič s Jame. A se siče Grubač. Molju se, Bože, pomiluj me milosti tvoje.“ (Vego, 1964).

2 O simboličnim predstavama na stećcima i nihovom jeziku vidjeti radove Đure Baslera. 3 Pokušaj prepoznavanja čovječije ribice u prikazu neke fantastične vodene životinje već je zabilježen - na ogradi bunara iz Venecije (sada u Kunsthistoriches Museumu u Beču), vidi: Vornatscher (1972). 4 Ovo je, koliko je meni pooznato, najstariji pisani spomen naziva koje ima speleološko značenje. PROTEUS(I) NA STEĆCIMA 207

Jasno je, dakle da se radi o ljudima koji su porijeklom iz nekog sela ili kraja koje se zove Jama, a koje se nalazi u blizini Boljuna. U okolici Stoca ne nalazimo danas ni jedno selo sa tim imenom, ali da je postojalo govori ne samo ovaj natpis, nego i neki drugi slični nazivi sela po Bosni i Hercegovini koji su se sačuvali, a koji se nazivaju prema kraškim oblicima kao što su Ponor, Ponijeri, Pećine, Spile i sl. Š. Bešlagić u svom radu o Boljunima upućeje na mjesto gdje bi se mogla nala- ziti Jama iz natpisa sa stećka u Boljunima. On navodi kazivanje izvjesnog Milutina Nadeždina, stanovnika Bjelojevića5, po kome je Jama identična sa Deranima, odnosno, sa Zaušjem, u neposrednom zaleđu Hutova blata (Bešlagić, 1961, 194-195, bilj. 7a). U tom se dijelu Hutova blata nalazi nekoliko jakih vrela kao što su Smokva, Lonđa, Babino oko, Orajh i Drijen. Nedaleko od vrela Babino oko, u blizini sadašnje ceste, jedan je stanovnik zaseoka Čore, prije nekoliko godina, iskopao bunar. Na du- bini od svega oko 4 metra naišao je na podzemne kanale sa vodom i u njima čovječje ribice. Budući da se vrelo Babino oko nalazi na samo nekoliko metara od bunara, čovječje ribice se vjerovatno pojavljuju i na samom vrelu (kako je to slučaj recimo na vrelu Lukavac ispod pećine Vjetrenice). Na kraju, to znači da su se i stanovnici Jame, pa tako i Bogavac i Tarah Boljunovič, imali prilike sresti sa čovječjom ribicom, bilo da su je izvadili iz nekog svog bunara (kakvi su slučajevi zabilježeni u Trebinju) ili su je vidjeli u jami u koju su, možda, za sušna vremena silazili po vodu. Moguće je, također, da je čovječju ribicu izbacilo neko kraško vrelo na obodu Hutova blata za velikih proljetnjih voda ili da su je jednostavno vidjeli noću na samom vrelu. Bilo kako bilo, čovječja ribica je za njih bila biće iz podzemlja, sa onog svijeta, zgodna da ponese njihove duše sa ovog, zemaljskog, a samim tim i grešnog, svijeta u svijet vječite svjetlosti. A kovaču Grubaču, iza čijeg je dlijeta (i čekića) ovaj jedinstve- ni reljef ostao kao svjedočanstvo jedne osebujne duhovnosti, možemo biti zahvalni za jedinstven doživljaj prirode i svijeta prije pola milenija.6 Na stećku Bogavca i Taraha Boljunoviča čovječja ribica je prikazana vrlo vjer- no, ali ono što je interesantno jeste da su, kao neka vrsta izvedenica iz ovog vjernog prikaza, nastale i neke druge fantastične vodene životinje koje srećemo u reperto- aru ukrasa na boljunskim stećcima. Jedana od takvih predstava nalazi se na istom stećku, ali sa suprotne strane. Njihovo porijeklo, nakon predstave čovječje ribice na stećku, također možemo smatrati prikazima čovječje ribice, ali u nešto pojednostav- ljenom obliku. Klesar se zadovoljio samo osnovnom formom, glavom u obliku ribe, izduženim tijelom i dvijema nogama u neposrednoj blizini glave. Očito da porijeklo ovih predstava treba tražiti u podzemlju hercegovačke zemlje, a ne u nekom fanta- stičnom svijetu.

Napomena: U prikazu čovječje ribice na stećku u Boljunima Š. Bešlagić je vidio predstavu zmaja (Bešlagić, 1961, 179). Zmajevi na stećcima su, ako se pogleda

5 Kraj u neposrednom zaleđu Hutova blata 6 Stećak je prema M. Vegi iz vremena oko 1477. godine. 208 Jasminko Mulaomerović katalog ukrasa na stećcima M. Wenzel (1965) potpuno drugačije prikazani. Za M. Wenzel, prema spomenutom katalogu, na stećku o kojem je ovdje riječ prikazana je ptica. Svi poznati prikazi ptica na stećcima su iz profila, osim jedne, ali i ta ima kratak rep.

Literatura: Bešlagić, Š., 1961: Boljuni.- Starinar SANU, XII, 175-205. Bolkay, S. 1924: Popis vodozemaca i gmizavaca, koji se nalaze u bos.-herc. Zemaljskom muzeju u Sarajevu s morfološkim, biološkim i zoogeografskim bilješkama. - Spomenik Srpske Kraljevske Akademije , 41(11), 1-29.; Bolkay, S. J., 1929: Ein Beitrag zur geographischen Verbreitung des Proteus anguinus Carrarae Fitzinger.- Glasnik Zemaljskog Muzeja Bosne i Hercegovine, XLI, 27-28. Čučković, S., 1967: Nova nalazišta čovječije ribice (Proteus anguinus Laur.) na području Trebinja u Hercegovini.- Glasnik Zemaljskog muzeja BiH, Prirodne nauke, Nova serija, 6, 223-225. Pocrnjić, Z., Vuković, T., Šolaja, M., Bahtijarević, A., 1985: Populacija čovječije ribice (Proteus anguinus Laurenti 1768) u pećini Suvaja. – Godišnjak Biološkog Instituta, Univerzitet u Sarajevu, 38, 107-113. Švob, M., Nešić, Lj., 1968: The hypothalamo-hypophyseal neurosecretory system and the epithalamo-epiphyseal complex in Proteus anguinus Laur.- Bull. Sci. Acad. SFRJ, 13, 7-8, 243-244. Švob, M., Musafija, A., Frank, F., Đurović,N., Švob, T., Čućković, S., Hlača, D. 1973: Response of tail fin on Proteus anguinus to thyroxine.- Journal of Experimental Zoology (Philadelphia), 184, 341-344. Vego, M., 1964: Zbornik srednjevjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine II.- Zemaljski muzej, str. 62, Sarajevo. Vornatscher, J., 1972: Seit wann ist der Grottenolm bekannt?.- Die Hohle, 23, 2, 41-44. Wenzel, M., 1965: Ukrasni motivi na stećcima.- “Veselin Masleša”, str. 287, Sarajevo. Winterhalter, M., Švob. M., Jadrić, S., Švob, T., 1972: The electrophoretic patterns of serum proteins and serum and muscle dehydrogenase in Proteus anguinus Laur.- Folia Medica, 7: 35-42. PROTEUS(I) NA STEĆCIMA 209

Slika 1. Stećak sa prikazom čovječje ribice Proteus anguinus.