DOCSLIB.ORG

Simo Lukin Lazic

Total Page：16

File Type：pdf, Size：1020Kb

Download full-text PDF Read full-text
Simo Lukin Lazic KRATKA POVJESNICA SRBA OD POSTANjA SRPSTVA DO DANAS Pisac: Sima Lazić Lukin »Kratka povjesnica Srba od postanja Srpstva do danas« je kratak pregled srpske istorije popularnog karaktera. Isprva je objavljivana tokom 1894. kao serija članaka u zagrebačkom Srbobranu, a kao zasebna knjiga 1895. godine. ◙ • Riječ dvije • Doba predistorijsko • Doba odrođavanja • Doba županisko • Doba državnog sazrevanja • Zlatno doba srpsko • Doba rasula državnog • Doba stradanja i čeličenja • Doba svanuća i slobode Riječ dvije. Istorija je grčka riječ, a srpski se to kaže povjest ili povjesnica iliti pametarnica — sve je to jedno isto. Poslije čitanja, pisanja, računanja i očenaša, svakome čovjeku rodoljubu najpreče je znanje: povjesnica roda i naroda njegovog. Čovjek, koji ne zna, a neće da pozna povjesnicu svoga naroda, to je nesvjesno čeljade bez roda i imena, bez ljubavi i ponosa. Takvo čeljade liči na siroče nahodče sa ulice, koje ne zna: ni kako je ni otkuda je došlo na svijet, ni ko mu je bio otac, đed i prađed. Povjesnica narodna, dakle, uči se za to: da poznamo svoj rod i porjeklo svoje; da znamo, ko smo, čiji smo i otkale smo; da znamo, ko su i kakvi su nam bili naši preci, naši stari, pa ili da se ponosimo njima i da se ugledamo na njih, ili da se poučimo njihovom patnjom, pa da se čuvamo, pogrješaka njihovih. Prošlost je vodilja budućnosti svakome pametnom i razboritom čovjeku, Tako i narod, koji poznaje i ljubi svoju prošlost— svoju povjesnicu — pouzdano ide na susret budućnosti, jer će tako moći da izbjegne one pogrješke, sa kojih je patio u prošlosti. Kad znamo povjesnicu svoga naroda, i duhom smo jači, ne osjećamo se sirotni i samohrani, jer onda znamo, da imamo u svijetu još puno braće svoje, pa čisto osjećamo, kako nad nama vazda stražare veliki dusi slavnih nam predaka i čuvaju nas, da nam u srcu nikad ne ugasne sveti oganj rodoljublja, zajedničkog srodstva i ljubavi bratinjske. Tako se čeliči duh- naroda, te postaje silan i nesavladljiv, da mu ne može nauditi ni unutrašlji ni spoljni zlotvor. Rekao sam i kažem: narodi, makar kako bili silni i veliki, umiru i nestaju, čim izgube svoj ponos: čim zanemare i zaborave svoju prošlost, svoju — narodnu povjesnicu. I, zaista, mnogi silni i slavni narodi, kad zaboraviše na se i na svoju prošlost narodnu, — onda i nestadoše sa lica zemlje, te ih sad ljudi još samo po imenu kazuju. Pa hoćemo li i mi, Srbine i srpski sine, da prezremo svoj najviši ponos? Hoćemo li i mi nogama da pogazimo hiljadugodišnje muke i tekovine prađedova naših: hoćemo li da zaboravimo srbinjsku prošlost svoju, svoju povjesnicu narodnu, pa da se živi bacimo u nesitu čeljust tuđinštine? Smiju li to da učine potomci Miloša i Marka i svetoga Nemanjića Save? I po koju cijenu, za kakvu razmjenu bismo mi to mogli učiniti — bez goleme štete svoje? Ta na zemlji ovoj prljavoj nema tog dostojanja i nema te slave, koja bi mogla pretegnuti slavu Srbinovu, jer njoj nema ravne pod nebom ovim, pa stoga nam na njoj zavide i braća i nebraća naša. Ali: kako će Srbin sačuvati i njegovati svoj ponos, svoju povjesnicu narodnu? Sačuvaće je tako, ako je svesrdno prigrli, ako je ljubi svim srcem. A kako će je zavoljeti? 3avoljeće je, ako je upozna. A kako će je poznati, ako je ne proučava, ako je ne uči i ne pamti? I kako će drugi tuđ svijet znati za Srbina, ako Srbin sam za se no za i sam na se zaboravlja ? I po čemu će nas tuđin voljeti i poštovati, ako se mi sami ne volimo i ne poštujemo? Mudri su bili prađedovi tvoji, Srbine moj, a još mudrije oni rekoše: Nenano— nepitano; znano —voljeno". Zagreb, na dan svetog Stefana Milutina, kralja srpskog 1894. Pisac. Kratka napomena. U ovoj knjizi narodnoj odbačene su sve književničke zavrzlame i petljanije, a brojevi i godine navode se samo onđe, gđe je najpotrebnije. Gđe god piše tačkom skraćeno: god. ili samo g. — to znači godinu. Sve godine prosto naznačene računaju se od Hristova roždestva na ovamo. Ali kad pored broja godine stoje još i ovakve skraćenice:, pr. Hr, — onda to znači godinu prije Hrista. Rimski brojevi: I., II., III. i tako dalje uzeti su kao pridjevi: prvi, drugi, treći i t. d. Na primjer: kralj Uroš I. Nemanjić V. znači Uroša prvog, koji je po redu peti Nemanjić. Skraćenica: itd. znači: i tako dalje. Tuđe i nepoznatije riječi protumačene su uzgredice na istom mjestu pod ovakvom zagradom: ( ). DOBA PREDISTORISKO. Najstarije doba od postanja Srpstva do osvojenja današnjih domovina srpskih Sav rod ljudski dijeli se na pet raznih rasa ili pasmina iliti sojeva, od kojih je najvažniji i najprosvjećeniji bijeli soj ljudi: soj kavkaski. Kavkaski soj sačinjavaju tri ogromna plemena: arijsko, semitsko i turansko pleme. U arijsko pleme spadaju ova posebna plemenska stabla: Indijanci, Persijanci, Jelini (Grci), Rimljani ili Romani (Talijani, Španjolci, Francuzi i Rumuni), pa Đermani (Nijemci) i Sloveni. (Englezi, Švedi i njihovi srodnici postali su iz mješavine ovih stabala arijskih.) Semitsko pleme u glavnom sačinjavaju: Jevreji (Čivuti) i Arabljani (Arapi). U turanskom plemenu najvažniji su danas: Turci i Madžari. Jedni narodi arijskog porjekla zovu se još i po jeziku: indo-evropski narodi. To su oni narodi, koji su nekada govorili jednim zajedničkim jezikom, i kojima je danas Evropa stojbina i postojbina, a prakolijevka im je bila Indija, a to je velika zemlja na dalekom jugoistoku u Aziji. Srbi, kao i svi Sloveni, spadaju u veliki bijeli soj indo-evropskih naroda. — u narode najprosvjećenije. Ali, posebno, Srbi su grana slovenskoga stabla, a u to stablo spadaju ovi narodi: Rusi, Česi (s Moravcima), Poljaci, Slovaci, Slovenci, Blgari, Hrvati, Srbi i Lužički Srbi. Svi su ovi narodi bliski rod i govore srodnim jezikom, a svi se zovu općim imenom: Sloveni. Ali od svih Slovena najstariji su Srbi. Ime Srbin postalo je u nezapamćeno doba, na mnogo stoljeća prije Hrista. A ime Sloven, kao opće naše ime, usvojeno je tek u dvanaestom stoljeću po Hristu, a prvi put je ono poniklo istom u šestom stoljeću, kad se Srbi izbliže sukobiše sa Đermanima, a to su današnji Nijemci ili Švabe. To je bilo ovako: Sva ona srpska plemena, koja su mogla među sobom da slove (da govore) i da se sporazumjevaju, nazvaše se Sloveni, a sve one tuđince, koji nijesu slovili (govorili) srpski, nazvaše Nijemcima, jer oni za Srbe zbilja bijahu nijemi, jer govorahu nerazumljivim jezikom. Ali, sve dotle, svi današnji Sloveni zvahu se jednim općim rođačkim imenom: Srbi. To jest: kao što su Srbi danas samo jedna grana velikoga stabla slovenskog; tako su onda svi današnji slovenski narodi bili samo ogranci jednoga istog stabla — srpskog. Riječ Srbi postala je od stare srpske riječi Sorabi, a to će reći: rođaci ili svojaci. Dakle: sva ona plemena, koja među se bijahu rod i govorahu istim jezikom, zvala su se — Sorabi ili Srbi. A u starodavnom indijskom (sanskritskom) jeziku, iz kojega je postao i srpski jezik, i u drugim nekojim jezicima, riječ Srb znači čovjeka slobodna, plemenita, uzorita i junačna, koji se vječito bori. No, osim ovoga pravoga imena, tuđinci nazivlju Srbe još i Racima i Vlasima. Ime Rac, ili Ras, ili Rasijan, ili Raščanin —jedno je isto. To je ime vrlo staro i postalo je još u najdavnije doba, kad se Srpstvo raselilo iz svoje pradomovine Indije. Tada se naši praoci rasijaše po svijetu, te po tome jedne Srbe nazvaše Rasijani, a stari Grci ih zvahu Sporima, po grčkoj riječi sporadin, što će reći također: rasijani. Kasnije, osobito u doba Nemanjića, to je ime podmlađeno i obnovljeno, pa onda je riječ Ras ili Raščanin značila čovjeka iz Rase ili Raške, a Rasa iliti Raška bila je najglavnija srpska oblast u sred Prave Srbije, gde je danas Novi Pazar i Toplica. Ime Vlah nešto je mlađe i znači čovjeka tuđinca. To ime čuli su Srbi prvi put na 400 godina prije Hrista od tako zvanih Kelta iliti Vlaha, koji nama nijesu ni rod ni pomozi Bog i koji su davno izumrli. Kasnije Vlah se zvao svaki pastir, pa i težak. A kad su Turci osvojili srpsku državu, onda su se Srbi povukli iz gradova u gore i dubrave, i bavili se samo stočarstvom i zemljoradnjom, te tako se ime Vlah prenijelo na sav srpski narod pod Turcima. Dakle: Vlah znači samo zanimanje, a ne narodnost. Vlasima danas mi zovemo samo Rumune (Karavlahe) i njihove rođake Cincare. Ime Rac i Vlah nadjenuto je srpskom narodu u doba naše potištenosti i sužanjstva, a time su nas tuđinci htjeli označiti kao narod bespravan, koji je izgubio slobodu i državu svoju. A danas nam ta imena nadjevaju samo naši dušmani, kad hoće, da nas naruže. Ali nekoji Srbi i sada se nazivlju još: Crnogorci, Bosanci, Hercegovci, Dalmatinci, Bokelji, Hrvaćani, Ličani, Banovci, Krajišnici, Slavonci, Srijemci, Bačvani, Banaćani, Srbijanci, Šumadinci, Starosrbijanci, Maćedonci itd. Sve su ovo samo pokrajinski nazivi i ne znače ništa drugo, nego samo zemlje i pokrajine one, gđe ti Srblji žive. Ali svaki Srbin, ma gđe se on rodio i ma gđe on živjeo, ostaje Srbin, te Srbin, dokle god govori srpskim jezikom i drži srpske običaje. Isto tako nekoji Srblji nazivlju se i po vjeri: Rišćani, Kršćani, Šokci, Latini, Turci itd. Ovo je zaostalo iz onoga sramnog i ropskog doba, kad su ljudi jedni druge gonili i ubijali zbog vjere i razlikovali se po vjeri. Ali danas bi to bila sramota, besmislica i nečovještvo. Jer danas Srbi ispovjedaju nekoliko raznih vjeroispovjesti, a — brat je mio koje vjere bio. Srba danas ima (bez razlike vjere) oko devet milijuna. Po tome Srblji su brojem veći od Madžara, Rumuna, Grka i svih slovenskih naroda, osim Rusa, a Poljaci su brojem ravni Srbima. Ali nekada Srbalja je bilo mnogo i mnogo više.
Load more

Recommended publications
  • Processes of Byzantinisation and Serbian Archaeology Byzantine Heritage and Serbian Art I Byzantine Heritage and Serbian Art I–Iii
    I BYZANTINE HERITAGE AND SERBIAN ART I BYZANTINE HERITAGE AND SERBIAN ART AND SERBIAN BYZANTINE HERITAGE PROCESSES OF BYZANTINISATION AND SERBIAN ARCHAEOLOGY BYZANTINE HERITAGE AND SERBIAN ART I BYZANTINE HERITAGE AND SERBIAN ART I–III Editors-in-Chief LJUBOMIR MAKSIMOVIć JELENA TRIVAN Edited by DANICA POPOVić DraGAN VOJVODić Editorial Board VESNA BIKIć LIDIJA MERENIK DANICA POPOVić ZoraN raKIć MIODraG MARKOVić VlADIMIR SIMić IGOR BOROZAN DraGAN VOJVODić Editorial Secretaries MARka TOMić ĐURić MILOš ŽIVKOVIć Reviewed by VALENTINO PACE ElIZABETA DIMITROVA MARKO POPOVić MIROSLAV TIMOTIJEVIć VUJADIN IVANIšEVić The Serbian National Committee of Byzantine Studies P.E. Službeni glasnik Institute for Byzantine Studies, Serbian Academy of Sciences and Arts PROCESSES OF BYZANTINISATION AND SERBIAN ARCHAEOLOGY Editor VESNA BIKIć BELGRADE, 2016 PUBLished ON THE OCCasiON OF THE 23RD InternatiOnaL COngress OF Byzantine STUdies This book has been published with the support of the Ministry of Education, Science and Technological Development of the Republic of Serbia CONTENTS PREFACE 11 I. BYZANTINISATION IN THE ARCHAEOLOGICAL CONTEXT THE DYNAMICS OF BYZANTINE–SERBIAN POLITICAL RELATIONS 17 Srđan Pirivatrić THE ‘MEDIEVAL SERBIAN OECUMENE’ – FICTION OR REALITY? 37 Mihailo St. Popović BYZANTINE INFLUENCE ON ADMINISTRATION IN THE TIME OF THE NEMANJIĆ DYNASTY 45 Stanoje Bojanin Bojana Krsmanović FROM THE ROMAN CASTEL TO THE SERBIAN MEDIEVAL CITY 53 Marko Popović THE BYZANTINE MODEL OF A SERBIAN MONASTERY: CONSTRUCTION AND ORGANISATIONAL CONCEPT 67 Gordana
    [Show full text]
  • Balcanica Xliv Annual of the Institute for Balkan Studies
    UDC 930.85(4–12) ISSN 0350–7653 SERBIAN ACADEMY OF SCIENCES AND ARTS INSTITUTE FOR BALKAN STUDIES BALCANICA XLIV ANNUAL OF THE INSTITUTE FOR BALKAN STUDIES Editor DUŠAN T. BATAKOVIĆ Director of the Institute for Balkan Studies SASA Editorial Board FRANCIS CONTE (Paris), DJORDJE S. KOSTIĆ, LJUBOMIR MAKSIMOVIĆ, DANICA POPOVIĆ, GABRIELLA SCHUBERT (Jena), BILJANA SIKIMIĆ, ANTHONY-EMIL TACHIAOS (Thessaloniki), NIKOLA TASIĆ, SVETLANA M. TOLSTAJA (Moscow) BELGRADE 2013 Marija Bradaš DOI: 10.2298/BALC1344139B Original scholarly work University of Padua The Return of Epic Formulas in Various Italian Translations of Kosovka djevojka (The Kosovo Maiden) Abstract: This paper makes a comparative analysis of the various Italian translations of the famous Serbian popular poem Kosovka djevojka [The Kosovo Maiden] and illustrates the different interpretations and consequent translations of epic formulas in nineteenth- and twentieth-century Italy. The Parry-Lord oral formulaic theory, together with other important contributions in the field of oral studies, is a starting point for this analysis, which also takes into consideration the socio-cultural con- text in which these translations were produced. Translation solutions are therefore brought into relation with the poetics of individual translators and especially with the socio-cultural context of their time. Particular attention is devoted to the centuries- old Italian rhetorical tradition, which influenced even the greatest experts in popular poetry in their interpretation of the figures and clichés typical of oral production. Keywords: Kosovka djevojka, translation, formulaic diction, Tommaseo, Nikolić, Cronia n the study presented here, we will try to find correlations between three different Italian translations of the Serbian epic poem Kosovka djevojka (VukI II, 51) and the socio-cultural context in which they appeared by devot- ing particular attention to the way in which the original epic formulas were conveyed.
    [Show full text]
  • (2019), the Vardar River As a Border of Semiosphere – Paradox Of
    Geographia Polonica 2019, Volume 92, Issue 1, pp. 83-102 https://doi.org/10.7163/GPol.0138 INSTITUTE OF GEOGRAPHY AND SPATIAL ORGANIZATION POLISH ACADEMY OF SCIENCES www.igipz.pan.pl www.geographiapolonica.pl THE VARDAR RIVER AS A BORDER OF SEMIOSPHERE – PARADOX OF SKOPJE REGENERATION Armina Kapusta Urban Regeneration Laboratory Institute of Urban Geography and Tourism Studies Faculty of Geographical Sciences University of Łódź Kopcińskiego 31, 90-142 Łódź: Poland e-mail: [email protected] Abstract As suggested by its etymology, regeneration usually carries positive connotations while its negative aspects tend to be belittled. However, any renewal results in major morphological, physiognomic, functional or social changes, which imply changes in the meanings encoded in space. These transformations are not always welcome and they may lead to public discussions and conflicts. Skopje 2014 is a project within which such controversial transformations have been taking place. The area surrounding the Vardar River and its banks plays a major role here. On the river banks monumental buildings were erected, bridges over the river were modernised and new ones, decorated with monuments, were built for pedestrians. Bridges can be considered a valuable component of any urban infrastructure as they link different parts of a settlement unit (in the case of Skopje – left (northern) bank and the right (southern) bank; Albanian and Macedonian), improve transport, facilitate trade and cultural exchange. In this context, referring to Lotman’s semiosphere theory, they may become borders of semiotic space, which acts as a filter that facilitates the penetration of codes and cultural texts. Yet, in multicultural Skopje meanings attached to bridges seem to lead to social inequalities as they glorify what is Macedonian and degrade the Albanian element.
    [Show full text]
  • (1389) and the Munich Agreement (1938) As Political Myths
    Department of Political and Economic Studies Faculty of Social Sciences University of Helsinki The Battle Backwards A Comparative Study of the Battle of Kosovo Polje (1389) and the Munich Agreement (1938) as Political Myths Brendan Humphreys ACADEMIC DISSERTATION To be presented, with the permission of the Faculty of Social Sciences of the University of Helsinki, for public examination in hall XII, University main building, Fabianinkatu 33, on 13 December 2013, at noon. Helsinki 2013 Publications of the Department of Political and Economic Studies 12 (2013) Political History © Brendan Humphreys Cover: Riikka Hyypiä Distribution and Sales: Unigrafia Bookstore http://kirjakauppa.unigrafia.fi/ [email protected] PL 4 (Vuorikatu 3 A) 00014 Helsingin yliopisto ISSN-L 2243-3635 ISSN 2243-3635 (Print) ISSN 2243-3643 (Online) ISBN 978-952-10-9084-4 (paperback) ISBN 978-952-10-9085-1 (PDF) Unigrafia, Helsinki 2013 We continue the battle We continue it backwards Vasko Popa, Worriors of the Field of the Blackbird A whole volume could well be written on the myths of modern man, on the mythologies camouflaged in the plays that he enjoys, in the books that he reads. The cinema, that “dream factory” takes over and employs countless mythical motifs – the fight between hero and monster, initiatory combats and ordeals, paradigmatic figures and images (the maiden, the hero, the paradisiacal landscape, hell and do on). Even reading includes a mythological function, only because it replaces the recitation of myths in archaic societies and the oral literature that still lives in the rural communities of Europe, but particularly because, through reading, the modern man succeeds in obtaining an ‘escape from time’ comparable to the ‘emergence from time’ effected by myths.
    [Show full text]
  • 600 Jaar Later: De Slag Bij Kosovo in De Hedendaagse, Servische Literatuur
    Universiteit Gent Faculteit Letteren & Wijsbegeerte Academiejaar 2008-2009 600 jaar later: De slag bij Kosovo in de hedendaagse, Servische literatuur Verhandeling ingediend tot het behalen van de graad van Master in de Oost-Europese Talen en Culturen Promotor: Dr. S. Vervaet door: Laurens Strobbe 2 Voor de literatuur, overgevlogen uit het verre zuiden, in de handen van mijn promotor, Ik dank Aan de goden van de wereldlijke panthea, voor spirituele begeleiding, Ik dank Aan alle geliefden in mijn leven, voor hun energie, Ik dank ≈ 3 4 Inhoudsopgave 1. Inleiding ................................................................................................................................................. 7 2. De veldslag bij Kosovo: De evolutie van een nationale legende ........................................... 9 3. Kosovo Polje door de ogen van de huidige schrijvers ............................................................ 13 4. In het spoor van de legendarische personages ......................................................................... 17 4.1 Lazar, prins van Servië ............................................................................................................ 17 4.1.1 De christelijke aura van Lazar ......................................................................................... 19 4.2 Miloš Obilić, de eeuwige held ................................................................................................. 23 4.2.1 De twist met Vuk Branković ...........................................................................................
    [Show full text]
  • Jeromonah Antonije Svetogorac ATONSKI PODVIŽNICI DEVETNAESTOG VEKA Predgovor Pohvala Svetogorskom Monaštvu Monaha Parten
    Jeromonah Antonije Svetogorac ATONSKI PODVIŽNICI DEVETNAESTOG VEKA Predgovor Pohvala Svetogorskom monaštvu monaha Partenija • Duhovnik otac Grigorije ‐ Grk • Duhovnik otac Grigorije ‐ Bugarin (umro 1839) • Duhovnik otac Arsenije ‐ Rus (umro 1846) • Duhovnik otac Venedikt ‐ Gruzin (umro 1862) • Starac Visarion ‐ Gruzin (umro 1892) • Duhovnik otac Leontije ‐ Rus (umro 1876) • Skriveni starac ‐ Bugarin (umro 1868) • Duhovnik otac Antipa ‐ Moldavljanin (umro 1882) • Starac Georgije ‐ Grk (umro 1873) • Starac Atanasije ‐ Moldavljanin (umro 1873) • Nepoznati pustinjak ‐ Grk (umro 1855) • Starac German — Bugarin (umro 1875) • Starac Joasaf ‐ Grk (umro 1872) • Duhovnik otac Dositej ‐ Moldavljanin • Starac Gedeon ‐ Grk (umro 1869) • Starac Nikodim ‐ Grk (umro 1867) • Iskušenik Jakov Bugari i tajanstveni starac • Starac Pajsije ‐ Grk (umro 1869) • Starac Gedeon ‐ Grk (umro 1869) • Dugobradi starac ‐ Grk (umro 1835) • Starac Hadži‐Georgije ‐ Grk (umro 1886) • Starac Pahomije ‐ Srbin (umro 1870) • Starac Dionisije ‐ Grk (umro 1880) • Starac Ilarion ‐ Grk (umro 1880) • Starac Varnava ‐ Kuco‐Vlah (umro 1905) • Starac Neofit ‐ Grk (umro 1886) • Starac Hariton ‐ Grk (umro 1878) • Starac Danilo ‐ Grk (umro 1889) • Starac Ignjatije ‐ Grk (umro 1903) • Starac Zosima ‐ Grk • Starac Jovan ‐ Rus (umro 1892) • Starac Danilo ‐ Grk (umro 1789) • Starac Avramije ‐ Grk • Starac Gavrilo ‐ Grk • Starac Teodosije ‐ Bugarin • Starac Amvrosije ‐ Grk (umro 1871) • Starac Visarion ‐ Kuco—Vlah (umro 1884) • Starac Joakim ‐ Grk (umro 1889) • Starac Jeftimije ‐ Grk (umro
    [Show full text]
  • Smilja Marjanović-Dušanić, L'écriture Et La Sainteté Dans La Serbie
    Cahiers de civilisation médiévale Xe-XIIe siècle 240 bis | 2017 Hors-série 2 Smilja MARJANOVIĆ-DUŠANIĆ, L’écriture et la sainteté dans la Serbie médiévale : étude d’hagiographie Marie-Céline Isaïa Édition électronique URL : http://journals.openedition.org/ccm/5533 DOI : 10.4000/ccm.5533 ISSN : 2119-1026 Éditeur Centre d'études supérieures de civilisation médiévale Édition imprimée Date de publication : 1 décembre 2017 Pagination : 509-511 ISBN : 978-2-490783-02-1 ISSN : 0007-9731 Référence électronique Marie-Céline Isaïa, « Smilja MARJANOVIĆ-DUŠANIĆ, L’écriture et la sainteté dans la Serbie médiévale : étude d’hagiographie », Cahiers de civilisation médiévale [En ligne], 240 bis | 2017, mis en ligne le 01 décembre 2019, consulté le 19 février 2021. URL : http://journals.openedition.org/ccm/5533 ; DOI : https:// doi.org/10.4000/ccm.5533 La revue Cahiers de civilisation médiévale est mise à disposition selon les termes de la Licence Creative Commons Attribution - Pas d'Utilisation Commerciale - Pas de Modification 4.0 International. 741190090_INT_CCM 240 bis.pdf - Novembre 27, 2019 - 16:27:55 - 63 sur 112 - 210 x 270 mm - BAT DILA ALFONSO MARINI (éd.) 509 Smilja Marjanović-Dušanić, L’écriture et la sainteté sa mort ; son≈fils saint Sava doit à l’excellence de dans la Serbie médiévale : étude d’hagiographie, ses relations avec Constantinople le privilège de Turnhout, Brepols (Bibliothèque de l’École des relever le monastère de Chilandar sur l’Athos selon hautes études. Sciences religieuses, 179), 2017. ses deux Vies ; de l’autre côté du spectre chrono- logique, Constantin le Philosophe ou de Kostenec, Smilja Marjanović-Dušanić a donné avec Свети formé dans le monastère bulgare de Bačkovo, donne Краљ.
    [Show full text]
  • Članovi Društva Matematičara Srbije
    Članovi Društva matematičara Srbije Red. br. Br. čl. karte Prezime Ime Škola Mesto škole Podružnica Tekuća uplata 1 1 Mićić Vladimir POČASNI ČLAN DMS Beograd DMS 2 2 Kadelburg Zoran POČASNI ČLAN DMS Beograd BEOGRAD 3 3 Marjanović Milo POČASNI ČLAN DMS Beograd DMS 4 4 Tošić Ratko POČASNI ČLAN DMS Novi Sad DMS 5 5 Dimitrijević Radoslav POČASNI ČLAN DMS Niš DMS 6 110001 Jovanović Milan Matematički fakultet Beograd BEOGRAD 7 110002 Lipkovski Aleksandar Matematički fakultet Beograd BEOGRAD 8 110003 Mladenović Pavle Matematički fakultet Beograd BEOGRAD 9 110005 Babić Milica Društvo matematičara Srbije Beograd BEOGRAD 10 110006 Pavlićević Ružica OŠ "Drinka Pavlović" Beograd BEOGRAD 11 110007 Pavlićević Dragana OŠ "Ruđer Bošković" Beograd BEOGRAD 12 110008 Stojanović Mirjana OŠ "Drinka Pavlović" Beograd BEOGRAD 13 110009 Đelić Biljana OŠ "Drinka Pavlović" Beograd BEOGRAD 14 110010 Jevremović Olivera OŠ " Dr Arčibald Rajs" Beograd BEOGRAD 15 110011 Lukić Dušica OŠ "Dr Arčibald Rajs" Beograd BEOGRAD 16 110012 Lalović Željka OŠ "Vasa Pelagić" Beograd BEOGRAD subota, 27. mart 2021. Page 1 of 181 Red. br. Br. čl. karte Prezime Ime Škola Mesto škole Podružnica Tekuća uplata 17 110013 Milivojčević Miroljub Viša građ.-geodetska škola Beograd BEOGRAD 18 110014 Jordanov Stojanka OŠ "Vožd Karađorđe" Beograd BEOGRAD 19 110015 Kadžibanov Vera OŠ "Branislav Nušić" Beograd BEOGRAD 20 110016 Ljubić Javorka OŠ "Branislav Nušić" Beograd BEOGRAD 21 110017 Belča Jelena OŠ "Branislav Nušić" Beograd BEOGRAD 22 110018 Ljubičić Gordana Penzioner Beograd BEOGRAD 23 110019
    [Show full text]
  • Sacral Art of the Serbian Lands in the Middle Ages Byzantine Heritage and Serbian Art Ii Byzantine Heritage and Serbian Art I–Iii
    II BYZANTINE HERITAGE AND SERBIAN ART II BYZANTINE HERITAGE AND SERBIAN ART BYZANTINE HERITAGE SACRAL ART OF THE SERBIAN LANDS IN THE MIDDLE AGES BYZANTINE HERITAGE AND SERBIAN ART II BYZANTINE HERITAGE AND SERBIAN ART I–III Editors-in-Chief LJUBOMIR MAKSIMOVIć JELENA TRIVAN Edited by DANICA POPOVić DraGAN VOJVODić Editorial Board VESNA BIKIć LIDIJA MERENIK DANICA POPOVić ZoraN raKIć MIODraG MARKOVić VlADIMIR SIMić IGOR BOROZAN DraGAN VOJVODić Editorial Secretaries MARka TOMić ĐURić MILOš ŽIVKOVIć Reviewed by VALENTINO PACE ElIZABETA DIMITROVA MARKO POPOVić MIROSLAV TIMOTIJEVIć VUJADIN IVANIšEVić The Serbian National Committee of Byzantine Studies P.E. Službeni glasnik Institute for Byzantine Studies, Serbian Academy of Sciences and Arts SACRAL ART OF THE SERBIAN LANDS IN THE MIDDLE AGES Editors DraGAN VOJVODić DANICA POPOVić BELGRADE, 2016 PUBLished ON THE OCCasiON OF THE 23RD InternatiOnaL COngress OF Byzantine STUdies This book has been published with the support of the Ministry of Education, Science and Technological Development of the Republic of Serbia CONTENTS CULTuraL SPACES AND SACraL FraMEWORKS ON THE BOUNDARY AMONG WORLDS AND CULTURES – THE ESSENCE AND SPACES OF SERBIAN MEDIEVAL ART 13 Dragan Vojvodić BYZANTIUM IN SERBIA – SERBIAN AUTHENTICITY AND BYZANTINE INFLUENCE 41 Bojana Krsmanović Ljubomir Maksimović SERBIA IN BYZANTIUM – THE PATRONAGE OF SERBIAN KTETORS IN THE BYZANTINE EMPIRE 57 Miodrag Marković SERBIAN PATHS OF RHOMAEAN CULTURE – THE RoLE OF SERBIA IN SPREADING BYZANTINE-STYLE ART TOWARDS THE WEST AND NoRTH OF EUROPE 75 Miroslava Kostić Miloš Živković * THE LITURGICAL FraMEwoRK OF SERBIAN AND BYZANTINE RELIGIOUS ART 91 Vladimir Vukašinović PAN-CHRISTIAN SAINTS IN SERBIAN CULT PraCTICE AND ART 103 Dubravka Preradović Ljubomir Milanović A NATIONAL ‘PANTHEON’: SAINTLY CULTS AT THE FoUNDATION OF SERBIAN MEDIEVAL STATE AND CHURCH 119 Danica Popović ‘GoD DWELT EVEN IN THEIR boDIES IN SPIRITUAL WISE’ – RELICS AND RELIQUARIES IN MEDIEVAL SERBIA 133 Danica Popović I.
    [Show full text]
  • Dr Danilo Radojević: O POJAVI LIKA MILOŠA OBILIĆA KAO MITSKOG
    Dr Danilo Radojevi ć: O POJAVI LIKA MILOŠA OBILI ĆA KAO MITSKOG JUNAKA U SVIJESTI CRNOGORACA U duhovnoj prošlosti crnogorskog naroda, pored prihvatanja opštehriš ćanskih svetaca, nastajalo je i više doma ćih mitskih, kultnih i svjetovnih veli čina koje su ostavile zna čajan trag u kulturnoj i politi čkoj istoriji, a održavanje sje ćanja na njih predstavljalo je oblik kontinuiteta istorijske svijesti o sebi. Svakako je najstariji mit o caru Dukljanu 1 koji poti če iz vremena širenja hriš ćanstva u rimskoj provinciji Praevalis, a o kome je sa čuvano četrnaest legenda i jedna pjesma u epskom desetercu. Zatijem se javljaju kultovi kneza Vladimira (? - 4. VI 1016), 2 Ivana Crnojevi ća, 3 svete Ozane, 4 sv. Vasilija Ostroškog, sv. Petra Cetinjskog, te više istaknutijeh junaka (Baja Pivljanina, Vuka Manduši ća i dr). Svijest o dugoj tradiciji državne samostalnosti nije mogla da iš čezne ni u periodima najsnažnijeg turskog pritiska. Tome su, u velikom stepenu, doprinosili i autonomni gradovi na Crnogorskom Primorju, u sklopu Mleta čke Republike. Odmah pošto je preuzeo vlast u Crnoj Gori, Stefan Crnojevi ć, turski vazal, slijede ustanci (1504, 1505, 1510, 1513, 1517-1521) koji su imali narodno-politi čki karakter, odbijano je pla ćanje hara ča i tražen autonomni status. Prisiljene tijem ustancima, turske vlasti su, ve ć po četkom 30-tih godina XVI stolje ća, morale ukinuti rajinski status jednom dijelu crnogorskog stanovništva. Svijest o sebi, primjerena vremenu, izražavana je, stolje ćima, raznijem oblicima umjetni čkog izraza; tako su nastale i legende o Ivanu Crnojevi ću (? - 1490), jednom od posljednjih velikih boraca za crnogorsku državnu i kulturnu samostalnost na granici srednjeg vijeka.
    [Show full text]
  • Kratka Povjesnica Srba Od Postanja Srpstva Do Danas
    Kratka povjesnica Srba od postanja srpstva do danas Napisao Sima Lukin Lazić (Vrač Pogađač) Izdanje piščevo ZAGREB ŠTAMPARIJA KARLA ALBREHTA 1894 Riječ dvije. Istorija je grčka riječ, a srpski se to kaže povjest ili povjesnica iliti pametarnica — sve je to jedno isto. Poslije čitanja, pisanja, računanja i očenaša, svakome čovjeku rodoljubu najpreče je znanje: povjesnica roda i naroda njegovog. Čovjek, koji ne zna, a neće da pozna povjesnicu svoga naroda, to je nesvjesno čeljade bez roda i imena, bez ljubavi i ponosa. Takvo čeljade liči na siroče nahodče sa ulice, koje ne zna: ni kako je ni otkuda je došlo na svijet, ni ko mu je bio otac, đed i prađed. Povjesnica narodna, dakle, uči se za to: da poznamo svoj rod i porjeklo svoje; da znamo, ko smo, čiji smo i otkale smo; da znamo, ko su i kakvi su nam bili naši preci, naši stari, pa ili da se ponosimo njima i da se ugledamo na njih, ili da se poučimo njihovom patnjom, pa da se čuvamo, pogrješaka njihovih. Prošlost je vodilja budućnosti svakome pametnom i razboritom čovjeku, Tako i narod, koji poznaje i ljubi svoju prošlost— svoju povjesnicu — pouzdano ide na susret budućnosti, jer će tako moći da izbjegne one pogrješke, sa kojih je patio u prošlosti. Kad znamo povjesnicu svoga naroda, i duhom smo jači, ne osjećamo se sirotni i samohrani, jer onda znamo, da imamo u svijetu još puno braće svoje, pa čisto osjećamo, kako nad nama vazda stražare veliki dusi slavnih nam predaka i čuvaju nas, da nam u srcu nikad ne ugasne sveti oganj rodoljublja, zajedničkog srodstva i ljubavi bratinjske.
    [Show full text]
  • Danilo Radojević
    ideologija MISTIFIKACIJE I ASIMILATORSKI SMISAO IDEOLOGIJE SVETOSAVLJA Danilo Radojević Critical historiography has come to some important answers concerning the essence of the Serbian church-national ideology of svetosavlje and the manner of its spreading. Using old and making up new forgeries, some authors from the circle of the Serbian Orthodox Church are continuing to create a false image of this ideology. This text deals with researching propaganda methods of the so called svetosavlje. U novije vrijeme kritička istoriografija došla je do bitnijih odgo - vora, kada je u pitanju suština srpske crkveno-državne ideologije svetosavlja i način njenoga širenja, što neke autore iz kruga Srpske pravoslavne crkve sili da, koristeći stare i smišljajući nove falsifi - kate, stvaraju lažnu sliku i negiraju razarajuće rezultate asimila - torskoga pohoda ove ideologije na kulturno-povijesni i duhovni identitet jednoga dijela balkanskih naroda. Proučavanjem metoda propagande tzv. svetosavlja otkrivaju se glavni ciljevi te ideologi - je i dolazi do saznanja o korijenima i uzrocima razvoja animozite - ta kod jednog dijela Crnogoraca prema inovjercima. Ideologija svetosavlja , nastala prije više od stoljeća i po, a izme - đu dva svjetska rata, iz srpskoga crkvenoga vrha proklamovana u www. maticacrnogorska.me MATICA, ljeto 2012. 153 Danilo Radojević obliku političkoga modela imperijalnoga etnofiletizma, 1 oslonje - noga na lik jednoga nacionalnoga sveca, kamuflažno je zadržava - na u okvirima hrišćanske dogme, da bi trajnije i jače djelovala. Ta ideologija postala je oprobano sredstvo asimilatorskoga plavljenja svijesti kod pravoslavnijih dijelova (Srbima okolnih) naroda koji su se, poslije Prvoga svjetskoga rata, našli u granicama Kraljevine SHS. 2 Po svojem karakteru svetosavlje se naslanja na ideju o „iza - branom narodu“ što ga svrstava među ideologije rasizma.
    [Show full text]