Crkveno Graditeljstvo

Crkveno graditeljstvo

STARE CRKVE U CETINSKOJ KRAJINI

Uvod OLD CHURCHES IN THE CETINA REGION Naziv Cetina ili Cetinska krajina The region encompassing the middle and upper reaches of the Cetina River has zemljopisno oznaþuje zapravo pod- always been well populated and, during the great migration of peoples, it also ruþje srednjega i gornjega toka rije- represented a visible frontier between the Romanized population and new ke Cetine, od njezinih izvora podno barbarian peoples. Naturally, churches were also built along this frontier, and Dinare (najznaþajniji su Milaševo, some of them now rank among the best known examples of early-Croatian church Vukoviüa vrelo i ýetnikovo vrelo) architecture. A six-apse church in Brnaze, situated at the site presently occupied pa do ulaska u kanjon ispod Trilja. by a football field, is described in greater detail. Some preserved remains of an To se podruþje, s površinom veüom early-Christian church in Otok are mentioned, and an account is given of a od 1500 km2, poklapa s povijesnim church in Koljani, from which many valuable fragments of stone plastics have prostorom negdašnje srednjovjekov- been preserved. The church was however fully demolished by inadequate ne Cetinske županije koja je za mle- explorations, and is now situated at the bank of the Peruþa Lake. The Church of St. Salvation in Cetina, with the best preserved old bell tower in Dalmatia, is taþke uprave dobila naziv Cetinska described in the final part of the article. This church confirms that a strong link ili Sinjska krajina kako se þesto i existed between the Franks and Croats in the early 9th century, as evidenced by danas naziva. Izvan su se njezina very visible Frankish influences on the church itself. A general impression is that sastava nalazili tek sjeverozapadni not enough attention is being paid to archaeological sites in the Cetina region, dijelovi današnje krajine koji su bili despite the abundance and significance of existing and potential finds. u sastavu Kninske županije, a tijekom 12. ili 13. st. posebna Vrhriþka ne strane, a s jugozapadne lanac Potkraj bronþanoga ili poþetkom že- (Vrliþka) županija. Stoga se može planina i brdskih visova Svilaje. ljeznog doba na prostor su se Cetin- reüi da je Cetinska ili Sinjska krajina ske krajine naselili pripadnici ilirs- Cetinska je krajina stoga oduvijek jedna od najstarijih hrvatskih povi- kih Delmata, ratobornog plemena prometno povezivala dalmatinsko jesnih regija i cjelovit prostor koji kojega su Rimljani uspjeli slomiti priobalne gradove sa središnjom stoljeüima nije mijenjao svoje granice. nakon niza vojniþkih pohoda tek Hrvatskom i Bosnom na sjeveru, poþetkom 1. st.. O snažnom otporu U posljednjim administrativnim po- dijelovima Dalmacije na zapadu te koji su Delmati pružali rimskim os- djelama ta je regija najveüim dije- na istoku s Hercegovinom i južnim vajaþima iz svojih gradinskih nase- lom pripala Splitsko-dalmatinskoj dijelovima Dalmacije. županiji (gradovi Sinj, Vrlika i Trilj lja podignutih na obroncima okolnih i opüine Hrvace, Otok i Dicmo), a planina i o dojmu koji su pritom os- tek manjim dijelom Šibensko-knin- Povijesni prikaz i arheološka tavili svjedoþi i þinjenica da su Rim- skoj županiji (opüine Kijevo i Civ- istraživanja ljani potom svoju dotadašnju provin- ljane). Na tom podruþju ima danas ciju Ilirik nazvali Dalmacijom. Rim- približno 65.000 stanovnika u 79 Iako tragove naseljenosti na prosto- sku vladavinu na podruþju Cetinske naselja. Okosnicu regije u uskome ru Cetinske krajine možemo pratiti krajine obilježila je snažna urbani- središnjem dalmatinskome kopne- još od paleolitika i mezolitika, o þe- zacija o kojoj svjedoþe ostatci utvr- nom podruþju izmeÿu obronaka Di- mu svjedoþe arheološki nalazi u Gos- ÿenih rimskim logora u ýitluku nare i priobalja tvori rijeka Cetina s podskoj peüini iznad Milaševa izvo- (Aequum) i Gardun (Tilurium). Ne- mnogobrojnim pritocima i svojim ra Cetine, neprekidnu naseljenost sumnjivo je najveüe naselje bilo 5 tokom povezuje nekoliko nevelikih toga kraja možemo pratiti tek od km udaljeno od današnjeg Sinja i polja (Cetinsko i Paško, Hrvataþko ranoga bronþanog doba (od 1900. do veü je za cara Klaudija (41.-54.) kao te najveüe Sinjsko) što su njezini 1600. pr. Kr.) da se tu razvila tzv. jedino u kopnenom dijelu provincije glavni gospodarski i demografski cetinska kultura. Njezini si pripadni- Dalmacije steklo status kolonije potencijali. Cetinska je krajina polo- ci živjeli na cijelom podruþju sred- (Colonia Claudia Aequum), a vodu žena u pravcu sjeverozapad-jugois- nje Dalmacije i Hercegovine, a ime je dobivalo s izvora Cetine. U današ- tok i prati planine koje je okružuju – je dobila upravo po mnogobrojnim njem je Gardunu bio vojni logor, Dinaru i Kamešnicu sa sjeveroistoþ- nalazištima uz rijeku Cetinu. najprije sjedište VII. legije, a poslije

GRAĈEVINAR 60 (2008) 5 441 Crkveno graditeljstvo i nekoliko manjih kohorti i drugih oblikovala Cetinska županija, a ona Talovaca (1437. - nakon 1453.) i pomoünih jedinica. Dakako da su se u 10. st. prvi put spominje u sas- Ulricha Celjskog (1456.). Nakon što Rimljani u plodnim poljima uz rije- tavu Hrvatske. je Ulrich iste godine poginuo u Be- ku kao i drugdje gradili monumen- talna stambena i gospodarska zdanja (villa rustica) þiji su ostatci i danas uoþljivi na dvadesetak mjesta. Pod rimskom je vlašüu Cetinska krajina bila sve do propasti Zapadnoga Rimskog Carstva (481.) kada je Dal- maciju osvojio germanski vojskovo- ÿa Odoakar. Kada su Odoakara 493. porazili Istoþni Goti, cijelo je podruþje od mora do Drave (sa sjedištem u Saloni) bilo u sastavu jedinstvene vojne upravne jedinice. To je trajalo sve do 535. kada je državu Istoþnih Gota napao istoþnorimski (bizants- ki) car Justinijan I. U dugotrajnom je ratu država Istoþnih Gota bila potpuno uništena. Bizantsko je Carstvo za Justinijana i njegovih nasljednika izgradilo duž cijele Cetinske krajine fortifikacijski sustav s nizom utvrÿe- nih gradova, samostalnih utvrda i stražarnica þiji su tragovi i danas vidljivi (sinjski Grad, ýaþvina, Ru- da, Udoviþiüi i Gala). Ostatci utvrda svjedoþe o tome da je podruþje Ce- tinske krajine bilo krajem 6. st. gra- niþni prostor pridošlog avarskog, slavenskog stanovništva i naposljet- ku hrvatskog te romaniziranog sta- novništva. Granica je u 7. i 8. st. bila upravo na rijeci Cetini. O razgrani- þenju pridošloga i romaniziranog stanovništva dodatno svjedoþe i to- ponimi. Naime, na lijevoj strani Ce- tine nema preživjelih predslavenskih Smještaj starokršüanskih i predromaniþkih crkava u Cetinjskoj krajini: 1. Sv. Mihovil, 2. toponima, dok su na desnoj obali Mirine u Otoku, 3. Crkvina u Gornjim Koljanima, 4. Sv. Spas, 5. Okolište blizu Trilja, 6. Grebþine u Grabu, 7. predromaniþka crkva u Gali, 8. starokršüanska crkva u Sinju, 9. vrlo þesti – Trilj (Tilurium), Sinj starokršüanska crkva u Potravlju, 10. crkva u Vuþipolju, 11. Sv. Mihovil u Kijevu (Osinuium) i Dicmo (Decimin). ýini se da je prostor Cetinske kraji- ogradu kao posljednji muški izdanak Unatoþ jakom obrambenom sustavu, ne za ugarsko-hrvatskih kraljeva bio toga velikaškog roda, došlo je do bizantsku su vlast u Cetinskoj kraji- znatno napuþen i da je doživio sna- borbe koja je završila 1459. kada je ni srušili Slaveni (Hrvati) i Avari žan gospodarski razvoj. U poþetku veüe dijelove Cetinske krajine zapo- koji su u prvom naletu osvojili nje- je cetinski prostor bio kraljevo dob- sjeo ban Petar Špiranþiü (poslije ce- zine sjeveroistoþne dijelove i uspos- ro, a potom u vlasništvu Splitske tinski i kliški knez), a dijelove oko tavili vlast na rijeci Cetini, a u dru- nadbiskupije (1078.-1210.), kneza plemiükog grada ýaþvine herceg gom naletu doseljavanja i preostali Domalda (1210. - nakon 1243.), kne- Stjepan Vukþiü Kosaþa. Nakon bana dio Cetinske krajine. zova Bribirskih (prije 1272.-1322.), Pavla cetinsko je kneštvo prešlo u Prekretnicu je u povijesti Cetinske kraljeva Karla I. Roberta i Dudovika posjed hrvatsko-ugarskog kralja Ma- krajine imalo Franaþko Carstvo pod I. Velikog, knezova Nelipþiüa (1345.- tije Korvina i njegovih nasljednika. þijim se politiþkim utjecajem u 9. st. 1434.), Frankopana (1434.1437.), Turci su cetinski prostor pokušavali

442 GRAĈEVINAR 60 (2008) 5 Crkveno graditeljstvo zauzeti u nekoliko pokušaja krajem mladi Sinjanin Ivan Lovriü (1754.- lovali klasici naše arheologije – don 15. i poþetkom 16. st., a Sinj je os- 1777.), student medicine u Padovi. Frane Buliü(1846.-1934.), don Šime vojen 1513. ili 1516. godine. To je Stvarni poþetak arheoloških istraži- Ljubiü (1822.-1896.) i fra Lujo Ma- uzrokovalo veliko iseljavanje stanov- vanja i skupljanja arheoloških pred- run (1857.-1939.). ništva, uglavnom na sjevernodalma- meta zapo eo 1860. kada je u itlu- þ ý Ipak ti su se þlanci uglavnom ogra- tinske otoke i u Slavoniju, a Cetins- ku sluþajno pronaÿena vješto obra- niþavali na popis spomenika i obavi- ka je krajina bila podijeljena u nahi- ena mramorna šaka koja je o ito ÿ þ jesti o najznaþajnijim nalazima, a ju Vrliku i nahiju Sinj i Cetina. Te pripadala skulpturi nadnaravne veli- nerijetko se bez dovoljno struþnog su nahije najprije bile u sastavu vi- þine. Potom je u arheološkim istraži- znanja neuspješno pokušavalo riješi- lajeta Hrvati sa sjedištem u Sinju, a vanjima pod vodstvom fra Konstan- ti pojedine struþne probleme. Mnogi poslije u sastavu Kliškog sandžaka. tina Matasa pronaÿena glava mramor- nisu bili ni minimalno struþno ospo- Završetkom Morejskoga rata i mi- ne statue Herakla i to je potaknulo sobljeni niti su imali terenskog iskus- osnivanje muzeja. Zanimanje za sta- rom u Srijemskim Karlovcima (1699.) tva, a posebno je bio zapamüen vrliþki rine bilo je potaknuto i privatnim veüi je dio Cetinske krajine pripao paroh Petar Staniü koji je istraživao kolekcionarstvom, posebno numiz- Mletaþkoj Republici koja je poþela srednjovjekovnu crkvu i groblje u mati kim, koje je tada bilo vrlo raz- organizirati vojnu granice sa sjediš- þ Gornjim Koljanima i antiþko nala- vijeno me u pripadnicima uglednih tem u Sinju. Do potpunog je ustroja ÿ zište u Barleku. U potrazi za antiþ- Cetinske krajine kao jedinstvenoga sinjskih obitelji, ali nažalost ni jedna kim spolijama u zidovima potpuno od tih vrijednih zbirka nije sa uvana. vojno-upravnoga podruþja mletaþke þ je prekopao groblje i crkvu u Kolja- vojne granice došlo tek nakon mira U drugoj polovici 19. i poþetkom 20 nima, a nije bolje prošao ni antiþki u Požarevcu (1715.) kada je stavlje- st. arheološka su se istraživanja raz- graditeljski sklop u Barleku. O Sta- na pod zapovjedništvo krajinskoga vijala u dva smjera. Jedan su zastu- niüevim je istraživanjima, koja je pukovnika. pali profesori sinjske gimnazije uz znao obavljati i svojevoljno, slavni Buduüi da je status vojne granice podršku Arheološkog muzeja u Spli- istraživaþ i direktor Zemaljskog mu- Cetinska krajina zadržala sve do pro- tu, a odnosi se ponajprije na ispiti- zeja BiH u Sarajevu Carl Patsch pasti Mletaþke Republike 1797., ona vanja uglavnom antiþkih spomenika (1865.-1945.) doslovno napisao: je poput ostalih dijelova Dalmacije, uz srednji tok Cetine (ponajprije u "On je potaknuo i druga lica na is- ostala bez ikakva gospodarskog raz- ýitluku). Drugi je smjer podržavalo kopavanja, što je dovelo upravo do vitka. Stanje se nešto popravilo za 1887. osnovano Kninsko starinarsko starinarskog pljaþkanja" [1]. kratkotrajne francuske uprave (1809- društvo (poslije Prvi muzej hrvatskih Na sreüu u istraživanjima u Cetins- 1815.), a Sinj i Krajina znatnije pro- starina u Kninu, danas Muzej koj krajini sudjelovali su i ugledni mjene doživljavaju tek u drugoj po- hrvatskih arheoloških spomenika u istraživaþi, poput veü spomenutih lovici 19. i poþetkom 20. st. U Sinju Splitu) koje je uz pomoü povjereni- Buliüa i Patscha, ali i Josip Alaþeviü je 1853. otvorena klasiþna gimnazi- ka ili struþnih arheologa (iz Zagreba i Frano Radiü, a nalazišta su posjeüi- ja, prva viša škola u Habsburškoj i Sarajeva) poticalo istraživanja uz vali i mnogi slavni europski lingvisti Monarhiji na hrvatskom jeziku, a gornji tok Cetine, ponajprije na sred- i arheolozi, primjerice Otto Hirsch- nedugo potom pri gimnaziji je osno- njovjekovnih lokalitetima. No valja feld, Robert Schneider, Carlo Masner van i jedan od prvih naših arheološ- reüi da se i u jednom i u drugom slu- i Otto Berndorf. Poveüano zanima- kih muzeja – Muzej starina koji i þaju radilo o amaterima koji nisu nje domaüih i stranih arheologa te danas djeluje kao Arheološka zbirka vodili raþuna ni o najosnovnijim privatnih kolekcionara uoþilo je i Franjevaþkog samostana. Valja reüi podacima, þak ni o mjestu nalaza, pa lokalno stanovništvo i vrlo brzo shva- da je to bila þetvrta naša muzejska sve istraženo þesto ima malu znanst- tilo da se pronalaženjem ostataka ustanova nakon Splita (1820.), Zad- venu vrijednost. Tome su pridonij- može i zaraditi pa je tako spašen ra (1830.) i Zagreba (1846.). ele i nesretne okolnosti, posebno u velik broj pojedinaþnih spomenika. Prva su arheološka istraživanja u II. svjetskom ratu, kada je 1942. in- Ipak kao i drugdje u Europi, poseb- Cetinskoj krajini zapoþela tek kra- ventar kninskog muzeja preseljen u no u srednjoj Italiji, išlo se i u drugu jem 18. st., za razliku od ostalih di- Sinj, a potom 1945. u Split, a u bom- krajnost, pa su se poþele proizvoditi jelova Dalmacije gdje su prvi poku- bardiranjima Sinja 1943. stradala je i krivotvorine. U tome je prednjaþio šaji istraživanja zabilježeni znatno cjelokupna dokumentacija franjevaþke daroviti gardunski kovaþ Petar Pezelj prije. Prve su arheološke bilješke, zbirke. Ipak ostali su saþuvani þlanci koji je lijevao razliþite bronþane pred- uglavnom u Aequumu, donijeli tali- i rasprave tiskani u struþnim þasopi- mete i umjetno ih patinirao te uspio janski autori, meÿu kojima i slavni sima koji su tih godina pokrenuti u prevariti mnoge ugledne svjetske Alberto Fortis (1741.-1803.), ali i Splitu, Zagrebu i Kninu, gdje su dje- struþnjake. Oni su ih otkupljivali za

GRAĈEVINAR 60 (2008) 5 443 Crkveno graditeljstvo kolekcionare i muzeje, primjerice u Meljaþa, a ta imena oþito potjeþu od vi Sv. Trojice u Splitu. Sada meÿu- Beþu i Sarajevu. Ipak je raskrinkan naziva crkve. tim nije ništa moguüe utvrditi jer su vrlo brzo, ali ponajprije zbog nespret- svi tragovi nepovratno uništeni. Crkva je izgraÿena na kompleksnom nog trgovanja [1], [2]. arheološkom nalazištu koje je najprije U istraživanjima toga složenoga ar- Prava su i temeljita arheološka istra- bilo gradinsko naselje, potom antiþ- heološkog nalazišta pronaÿeni su re- živanja zapoþela izmeÿu dva svjets- ko, a ispod predromaniþke crkve pro- ljefni ulomci dvaju pluteja starokrš- ka rata, a posebno od 1945. godine naÿeni su i neznatni tragovi starokrš- üanske crkve (ukrašeni prizorima te se nastavljaju i danas. No dojam üanske memorije. Šesteroapsidalnu euharistije i starozavjetnog prizora o je da se u tom kraju, bogatom sva- je crkvu bilo prekrilo staro srednjo- Joni), što prema obradi upuüuje na kovrsnim arheološkim nalazištima, od kojih su mnoga nepovratno uniš- tena, ipak ne istražuje ni dovoljno temeljito ni dovoljno þesto. To se zakljuþuje prema brojnim pronaÿe- nim tragovima predromaniþkih crkava þija nalazišta uopüe nisu do kraja istražena. Crkva Sv. Mihovila u Brnazama U Brnazama na istoþnim padinama Ivkoviü glavice, brda koje duboko Pretpostavljeni tlocrt i izgled crkve Sv. Mihovila zadire u zapadni rub Sinjskog polja, nekad se nalazila crkva Sv. Mihovila, vjekovno groblje s ukupno 109 istra- salonitaski krug prije 6. st. U sloju jedna od naših šesterokonhalnih ženih grobova, a zaštitna je istraži- je ispod toga, uz dijelove antiþkog (šesteroapsidalnih) crkava s kraja 9. vanja obavio Stjepan Gunjaþa 1947. graditeljstva, pronaÿeno i više ulo- st. kakvih se iz tog doba mnogo pro- [4]. Iz jedva nasluüenog tlocrta, ko- maka antiþkih keramiþkih posuda, našlo u prostoru uokolo Zadra i Splita. jemu su brojni ukopi neke dijelove nešto bronþanog novca i jedan žrt- Neki su ih nabrojili 8, a neki þak i 10. zidova potpuno uništili, teško je o venik. Pronaÿeno je i nešto prapo- vijesnih tragova (ulomaka keramiþ- kih posuda i kamena sjekira), ali i ostatci kamenog namještaja crkve iz ranoga srednjeg vijeka. Radi se o prozorskoj tranzeni i pilastru oltarne pregrade þija obrada upuüuje na pri- morski splitsko-trogirski krug. Vjero- jatno je stoga crkva nastala krajem 9. st. u doba kneza Branimira kada je umjesto preminulog Marina na duž- nost splitskog nadbiskupa stupio nin- ski i hrvatski biskup Teodozije. Va- lja reüi da su dijelovi oltarne pregrade ukrašene pleterom i luka s kuka- ma bili pronaÿeni u zidovima okolnih kuüa. Crkva je, þini se, potpuno srušena u 13. st., vjerojatno u tatarskoj navali i nikad potom nije obnovljena [1], [2], [5]. Istraživanja na Ivkoviü glavici u Brnazama –vide se tragovi antiþke graÿevine, Ono što se dogodilo s ovim slože- starokršüanske crkve (zatamnjeno) i predromaniþke crkve Sv. Mihovila nim nalazištem zaista zaslužuje po- Crkva je graÿena na položaju koji su izgledu crkve bilo što zakljuþiti, ali sebnu pozornost. ýini se da su pos- mještani nazivali i Mandaþeva i Bu- þini se da je bila rijeþ o ne odviše ljednji ostatci nalazišta uništeni još narska glavica, ali i Mioljaþa odnos- pravilnoj šesteroapsidalnoj crkvi ko- 1949. zbog iskapanja pijeska i da od no Mijoljaþa i u posljednje vrijeme ja je vjerojatno sliþila obližnjoj crk- cijeloga nalazišta, na kojemu su bili

444 GRAĈEVINAR 60 (2008) 5 Crkveno graditeljstvo

nismo uspjeli doznati ni je li netko Dok su spomenuti arheolozi otkopa- barem kontrolirao iskop pri odvože- vali na sasvim drugom mjestu, sjetili nju na odlagalište. su se pronaÿenih fragmenata i uz pomo mještana utvrdili mjesto nalaza. Stoga od negdašnje crkve nije ostalo ü Nakon samo nekoliko dana kopanja ništa osim naziva jednoga novoga nogometnog igrališta i jednog crteža pronaÿen je zid velike jednobrodne na obližnjoj betonskoj pozornici is- bazilike razmjerno velikih dimenzija pred koje se, kako kažu, održava na- (duge 23 m). Radi se o gotovo kvad- vodno slavni Brnaški dernek. To je ratnoj graÿevini s polukružnom ap- vjerojatno ujedno i jedini poznati sidom koja je opremljena klupom za crtež crkve (iako upitne vjerodostoj- sveüenike i katedrom. Sa svih se stra- Ulomci natpisnih greda i oltarne pregrade nosti) kojoj su potpuno zatrti svi tra- na na osnovni kompleks naslanjaju crkve Sv. Mihovila govi. aneksi razliþitih dimenzija i namje- ne. U složenom je narteksu na zapad- prapovijesna gradina, antiþka graÿe- Crkva na položaju Mirine u nom proþelju bila grobna komora vina, ranokršüanska crkva, srednjo- Otoku iako su grobovi na eni i na drugim vjekovna crkva Sv. Mihovila i mnoš- ÿ tvo srednjovjekovnih grobova, dakle Mirine su kasnoantiþki sakralni kom- mjestima u crkvi. U prostoriji s juž- ne strane svetišta nalazila se i krsti- povijesnih tragova iz više tisuüljeüa, pleks s grobljem u Otoku, nedaleko nije doista ostalo ništa. Zapravo bilo negdašnjega rijeþnog otoka Dugiš i onica s piscinom (bazenom) križnog bi nepošteno kada bi se reklo da od lijeve obale Cetine udaljeno ot- tlocrta. Uz graÿevne je ostatke pro- nema niþega jer je na tome prostoru prilike 400 m. Otkrili su ga sasvim naÿeno dosta dekorativne kamene nedavno ureÿeno i sveþano otvoreno sluþajno arheolozi Branimir Gabri- plastike osebujne ornamentike, s suvremeno novo nogometno igrališ- þeviü i Antun Ercegoviü tijekom is- figuralnim i geometrijskim motivi- te koje se, dakako, zove: Športski traživanja sojeniþkog naselja iz neo- ma, a osobitost je pojava dvostrukog centar Sveti Mihovil, Brnaze-Melja- litika na Dugišu. Ime Mirine dugo je pletera s reljefnim ispupþenjem, uk- þa, Sinj. Oni malobrojni koji se još rašena kružnicama i kružiüima. Pro- sjeüaju gdje se crkva nekad nalazila naÿen je i jedan sarkofag iz istog uvjeravali su nas da je bila na zapad- doba kada je crkva graÿena koji je nom dijelu, praktiþki u šesnaestercu bio ukrašen reljefnim križem u kruž- ili korneru današnjeg igrališta. No nom okviru. poslije smo usporedbom tlocrta i Gabriþeviü je crkvu djelomiþno kon- njihovih mjerila utvrdili da je ipak zervirao, ali o nalazima nije ništa bila istoþnije, možda þak i na samom napisao osim u Slobodnoj Dalmaciji centru. 1955. ýini se da ni istraživanja nisu Pažljivo smo obišli sav okoliš igra- bila osobito temeljita jer je bilo tra- lišta i nismo pronašli nikakvih kame- gova i na širem prostoru, pa je bilo pretpostavki da je tu bio i starokrš- nih tragova, što bi zaista bilo neobiþno anski samostan, što me utim nisu nakon iskopa teškim strojevima, a Pogled iz zraka na ostatke starokršüanske ü ÿ crkve u Otoku potvrdila i georezistentna mjerenja 1985. Crkvu je s obzirom na bapti- živjelo u narodu iako je cijeli kom- sterij proglasio biskupskom, pozvavši pleks bio zatrpan zemljom, a sliþni se na provincijske sinode održane se nazivi (mirus – zid) mogu pronaüi 530. i 533. u Saloni kada je široki na Braþu i na Krku. kopneni dio goleme Salonitanske Prvi su tragovi pronaÿeni prije II. nadbiskupije, koja se prostirala do svjetskog rata kada je neki seljak pri današnje planine Vlašiü u Bosni, oranju pronašao nekoliko ulomaka razdijeljen na tri nove biskupije: figuralne i ornamentalne plastike Mucrum na jugu, Sanseterum na ju- koji su bili dospjeli u splitski Arhe- goistoku i Ludrum na sjeverozapa- ološki muzej i prema stilskim zna- du. Stoga je pretpostavio da je Lud- þajkama svrstani u specifiþni kasno- rum bio zapravo današnji Otok, a da Nogometno igralište je na mjestu gdje je antiþki krug, poznat po pronaÿenim je pronaÿena bazilika zapravo bila bila crkva Sv. Mihovila spomenicima u Bosni. biskupska crkva.

GRAĈEVINAR 60 (2008) 5 445 Crkveno graditeljstvo

Ipak to su osporavali mnogi autori, a pravilo na cijelom prostoru Dalma- kih otoka do Drine i od sjevernodal- posebno Ante Miloševiü [2] koji je cije i susjednih krajeva, potaknuli su matinskih prostora do Epira u današ- utvrdio da je u odlukama sinoda iz ga na jedan smjeli zakljuþak da su njoj Grþkoj. Taj je prostor obilovao 533. utvrÿena južna meÿa nove bis- crkvu u 7. st. izgradile izbjeglice brojnim ilirskim gradinama, a i Dal- mati su se ovdje najdulje opirali ro- manizaciji. Štoviše kada su u posljednjim stoljeüima rimske vladavine u 5. i 6. st. na prostore gornjocetins- kog podruþja stigli novi narodi, ro- manizirano je stanovništvo ponovno naselilo stara gradinska naselja. U 9. st. došlo je do mirnijih godina, a vrijeme je to i prve organizirane hrvatske države na þelu s knezom i Ostatci crkve na položaju Mirine u Otoku županima, a grade se i prve hrvatske crkve u Koljanima i u Vrh Rici. Na- kupije i da njezinu južnu granicu koje su se povlaþile pred avaro-sla- selje u Koljanima oduvijek je bilo odreÿuju podruþja prijašnjih antiþ- venskom najezdom, možda þak i iz jedno od važnijih na prostorima na- kih naselja – Magnum, Aequum i Sirmija, na prostoru koji je u to doba domak izvora Cetine, pa su tu bila Salviae. To znaþi da je granica išla bio relativno siguran. Potkrijepio je velika prapovijesne naselja (Cigans- prostorom današnjega Drniškoga, to i sarkofagom sirmijske opatice u ka i Modriüa gradina), a poslije i an- Hrvataþkoga i Glamoþkoga polja, a Manastirinama u Saloni. Pozvao se i tiþko naselje (u Reljinoj ogradi) koje da ostale meÿe nisu ni navedene jer na tvrdnje Konstantina VII. Porfiro- je stoljeüima nadziralo glavni rijeþni su bile sukladne s granicama Salo- geneta koji je zauzimanje Salone tu- prijelaz na tom mjestu. Tu su Mle- nitanske nadbiskupe. Stoga je nedvoj- maþio odmazdom avaro-slavenskih þani u 17. st. bili izgradili tzv. Vukovi- beno da u Otoku, koji je kao i cijeli plemena za pljaþkanje njihovog pros- üa most – najduži most u Dalmaciji. prostor uz srednji tok Cetine ostao u tora s lijeve strane Cetine od strane Uz taj su prijelaz pronaÿeni vrlo vri- sastavu nadbiskupije, nikako nije romanskog stanovništva. Stoga su jedni predmeti – maþevi i ostruge. moglo biti sjedište biskupije Ludrum. im jednom postavili zasjedu, pobije- Štoviše spomenuo je i da je ona bila dili ih, oduzeli im oružje i zastave i znatno sjevernije, možda i na pros- tako preobuþeni slobodno prošli pok- toru današnjeg naselja Biskupije, raj Klisa i razorili Salonu. Poslije se kako je to davno bio predložio Vje- situacija smirila, posebno i zato što koslav Klaiü. je granica na Cetini prema tragovima postojala još i u prvim desetlje- No neobiþna plastika koje nije bilo üima 8. st. [1], [2]. na prostoru Salonitanske biskupije te postojanje relativne velike crkve Valja dodati da Branka Migotti [5], na prostoru gdje prije ni poslije nije koja takoÿer ne vjeruje da je u Oto- bilo nikakva ukapanja, što je inaþe ku bila biskupija, pretpostavlja da je Sadašnji izgled Crkvine u Gornjim crkva u Mirinama bila posveüena Koljanima na obali Peruþkog jezera Sv. Luki evanÿelistu jer je tom sve- Na položaju Crkvina u Gornjim Ko- cu, kao jedina u Cetinskoj krajini, ljanima, zapadno od zaseoka Bod- posveüena i župna crkva u Otoku te rušiüi, na lokalitetu koji je danas na da je na nju ta posveta prenesena [5]. obali Peruþkog jezera, bili su temelj- Crkvina u Gornjim Koljanima ni ostatci velike starohrvatske crkve. Meÿutim nesretno provedena arheo- Prostor gornjeg toka i izvora Cetine loška istraživanjima krajem 19. i po- bio je, rekli smo veü, odavno nase- þetkom 20. st., koja smo veü spomi- ljen, a þak je u ranom bronþanom njali, a još više temeljito krþenje te- dobu ovdje bila i dotad nepoznata rena za vinograd 1936., gotovo su u prapovijesna skupina, nazvana cetin- cijelosti uništili sve tragovea. Stoga Ostatci krstionice starokršüanske crkve u ska kultura, a koja je poslije prepoz- ni revizijska istraživanja 1956., pro- Otoku nata na podruþju srednjodalmatins- vedena prije punjenja akumulacije

446 GRAĈEVINAR 60 (2008) 5 Crkveno graditeljstvo

HE Peruþa, nisu donijela nikakve raspoznati da se radilo o jednoj rela- spomenika u Splitu široka je 5,7 m, nove spoznaje. tivno uskoj trobrodnoj crkvi koja je što upravo odgovara širini crkve vjerojatno imala zvonik (wetswerk) koju je istražio Frano Radiü. Plutej na zapadnom proþelju. Duljina saþu- oltarne pregrade s mrežom od trop- vanih boþnih ostataka (bez svetišta) rutog pletera koju u tri vodoravna iznosila je 13 m, a širina 5,7 m. Uo- niza þini niz ornamenata od 18 kruž- kolo crkve bilo je mnogo grobova, a nih polja, a u njima su naizmjeniþno pronaÿeni su i antiþki tragovi, tako isklesani reljefi ptica, rozeta i tzv. da se pretpostavlja da je predroma- Salomonov þvor svakako jedan od niþka crkva izgraÿena meÿu antiþ- najljepših klesarskih proizvoda sta- Jedini saþuvani tlocrt crkve u Gornjim kim ostatcima. ýini se da je tu nekad rohrvatske umjetnosti. Koljanima (F. Radiü) bila i ranokršüanska crkva, a o tome Ako dakle stare i raskošne crkve, su ponajprije svjedoþili ranokršüan- graÿene krajem 9. ili poþetkom 10. ski ulomci – dio kapitela i oranta st., više nema ni u tragovima, ipak (starokršüanski stojeüi ženski lik s svojim prije prikupljenim ostatcima rukama sklopljenim za molitvu). No plijeni svojom ljepotom. Štoviše uo- ti su tragovi u meÿuvremenu nestali þena je stilska podudarnost koljan- [5]. Ipak je jedan starokršüanski ele- ske skulpture s onom istodobnom iz ment saþuvan. Rijeþ je o nadvratni- Biskupije kod Knina, što znaþi da je ku s vjerojatno boþnih vrata koji je cijeli gornjocetinski prostor bio u sas- preklesan u ranom srednjem vijeku i tavu srednjovjekovne kninske župe. od kojega su preostala dva uklesana križa na krajevima. No nije crkva u Gornjim Koljanima No zato je iz predromaniþke crkve u bila raskošna samo po svom kame- Gornjim Koljanima nom namještaju. U grobovima u saþuvana gotovo cij- ela oltarna pregrada koja pripada najljep- šim primjercima Okvir boþnih vrata preklesan od nadvratnika ranosrednjovjekov- starokršüanske crkve u Gornjim Koljanima ne umjetnosti u Hr- Prema jedinom dosad poznatom tlo- vatskoj. Rekonstruk- crtu, koji je nakon završenih istraži- cija u Muzeju hrvat- vanja objavio Frano Radiü, može se skih arheoloških

Plutej oltarne pregrade crkve u Gornjim Koljanima crkvi i izvan nje bili su raznovrsni prilozi, poput maþeva, ostruga i raz- liþitih naušnica (posebno jednojagod- nih, tzv. sljepooþniþarski). Veüina je grobova bila pokrivena nadgrobnim spomenicima, ali su ih mještani raz- nijeli i prije prvih Staniüevih istraži- vanja. Prema Staniüevim tvrdnjama u crkvu je bilo ugraÿeno dvadesetak ulomaka antiþkih natpisa i drugih antiþkih spomenika. Veüina ih je danas u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika i u Arheološkom muzeju Rekonstruirana oltarna pregrada crkve u Gornjim Koljanima

GRAĈEVINAR 60 (2008) 5 447 Crkveno graditeljstvo u Splitu. Dio je nalaza u grobovima ski) župan Gostiha, majka mu Nemi- reÿen naþin svojim tlocrtom prijelaz- pronaÿen i tijekom revizijskih istra- ra i njegovi sinovi. ni graditeljski tip iz slobodnih cen- živanja, a tada su naÿeni i novi ulomci tralnih graÿevina našega crkvenog Crkva je trudom i marom Stjepana starokršüanskih i predromaniþkih di- graditeljstva prema novim i monu- Gunjaþe [7] 1947. i 1954. godine jelova crkvenog namještaja. mentalnijim oblicima þija je gradnja temeljito istražena i konzervirana, a u Hrvatskoj ustaljena tijekom 11. st. to što je mnogi drže najvrjednijim graditeljskim dometom starohrvat- U 13. i 14. st. uz sjeverni je zid do- skog graditeljstva iz vremena narod- graÿeno nekoliko prostorija, a veüi nih vladara ponajviše zahvaljuje þi- je dio izvornog svetišta, koje je uk- njenici da je i jedina crkva kojoj su ljuþivalo trijumfalni luk i središnju zidovi saþuvani do visine krova. U polukružnu apsidu, srušen i pregra- sebi je ujedinila i za hrvatsku i za ÿen u veü spomenutu þetvrtastu i europsku predromaniku nekoliko nepravilnu apsidu. Kao jedan od dokaza te kasnosrednjovjekovne Položaj groblja i crkve u Gornim Koljanima pregradnje na sjevernom je pilastru za posljednjih arheoloških istraživanja trijumfalnog luka stajao ugraÿeni Oko crkve je bilo formirano groblje ulomak s ranosrednjovjekovnim koje je služilo za pokapanja sve do pleterom koji su sredinom 1983. dali poþetka 16. st., a veliþina tog groblja svjedoþi da je rijeþ o jednom od Tlocrt crkve Sv. Spasa najve ih hrvatskih groblja i naselja ü novih i izvornih graditeljskih rješe- u gornjoj Cetini uop e. Kada je crk- ü nja: trikohalno svetište, dvokatni va srušena nije poznato, no vjerojat- predbrod (westwerk) na zapadu uz no je to bilo najkasnije u 13. st., jer glavni brod, zvonik na zapadnom su mnogi spoliji pronaÿeni u okol- proþelju i niz polukružnih kontrafo- nim mla im crkvama. Kao posebnu ÿ ra na vanjskom plaštu koji je svojst- zanimljivost valja spomenuti da je ven starohrvatskim crkvama oko karoliški ma tipa X, prona en u þ ÿ središta stare hrvatske države, pa se jednom grobu u Koljanima, prije pe- stoga nazivaju "kraljevskom predro- desetak godina poklonjen ondašnjem manikom", što je izraz koji je prvi Novi kamen s pleterom na mjesstu otuþenog etiopskom caru Heile Selasiu za nje- uveo Vladimir Gvoz- gova boravka u Splitu [1], [6]. danoviü (Goss). Pripa- da grupi jednobrodnih Crkva Sv. Spasa u Vrh Rici longitudinalnih graÿe- Crkva Sv. Spasa u selu Cetina, juž- vina sa zvonikom na no od naselja Milaši i uz sjeverni proþelju i troapsidnim rub Cetinskog polja, nesumnjivo je svetištem na istoku (da- jedna od najpoznatijih, najvrjednijih našnja je þetvrtasta ap- i najslavnijih hrvatskih crkava. Uos- sida podignuta u 13. ili talom to je najstariji gotovo u cije- 14. st. na mjestu polu- losti saþuvani zvonik u Dalmaciji, a kružne). time i u Hrvatskoj. Za slavu koju Upravo karakteristiþno Sv. Spas uživa dovoljno je reüi da je trikonhalno svetište ko- jedan cijeli broj Starohrvatske pros- je þini polovica šeste- vjete, svezak 22. iz 1995., kojim je rolista, upuüuje na pret- proslavljena stogodišnjica izlaženja postavku da se crkva tog þasopisa, u cijelosti posveüen toj tipološki naslanja na crkvi. Graÿena je u posljednjoj þet- starokršüanske uzore i vrtini 9. st., u vrijeme hrvatskog kneza na centralne crkvene Branimira, a dali su je izgraditi, svje- graÿevine, koje su dos- doþi nam natpis na kamenim greda- ta þeste u hrvatskom ma otlarne pregrade, u slavu Kristo- graditeljstvu izmeÿu 9. vu, za spas svojih duša, uresiti (knin- i 11. st., te da je na od- Crkva Sv. Spasa i groblje snimljeno iz zraka

448 GRAĈEVINAR 60 (2008) 5 Crkveno graditeljstvo

i nad trikonhalnim svetištem. Svod prizemlja zvonika je baþvast i slijedi uzdužnu os crkve, a svod prvog kata je križno-kupolnog tipa. Svod prizemlja predboda, iako vrlo slabo saþuvan, imao je lezene i pojasnice koje su boþne prostore dijelili baþ- vastim svodom, a središnji je prostor bio þetvrtasta tlocrta i križno-kupol- no presvoÿen. Svodovni sustav gornjeg prostora predbroda nije saþu- van, ali je vjerojatno slijedio onaj u prizemlju, a bio je možda natkriven dvostrešnim krovom od kamenih ploþa. Nad crkvenim brodom gotovo je sasvim sigurno bio baþvasti svod, a obli su kontrafori imali funk- Pogled na crkvu Sv. Spasa s grobljanske ograde ciju pridržavanja, dok postojanje kupole tek treba istražiti. Svodovni otuüi pravoslavni sveüenici iz mana- na vratima sjevernog broda. Sreüom sustav prezbiterija temeljio se na stira Dragoviü, vjerojatno sa željom danas su sve te neobiþne intervenci- pojasnicama i lezenama u boþnim da izbrišu tragove starohrvatskog je u graditeljsku baštinu uklonjene, a apsidama, a svetište je bilo nadsvo- postanka i katoliþke pripadnosti. Iste i na mjestu otuþenog pletera postav- ÿeno polukalotom koju su rašþla- su godine na crkvi suhozidom bili ljen je novi isklesani kamen. njivale i podupirale polukalotea u pregraÿeni svi prozori, a na vrata Jaki polukružni kontrafori s vanjske apsidama. sjevernog zida i na zapadno proþelje strane boþnih zidova nude moguü- stavljena željezna vrata. Tom je pri- nost da je crkva možda u potpunosti godom bio betoniran i gljivasti luk bila presvoÿena, posebno i stoga što su tragovi presvoÿenja saþuvani u meÿukatnim konstrukcijama predbroda i zvonika. No pravilno rasporeÿeni þetvrtasti polupiloni mogu upuüi- vati i na neka druga rješenja presvoÿenja glavnog broda. Stoga Tomislav Marasoviü [8] drži da zasad najisprav- nije rješenje svodova crkve prikazuje njezina maketa u Muzeju hrvat- Unutrašnjost westwerka crkve Sv. Spasa skih arheoloških spomenika, gdje svodovi Najvažnija je i najznaþajnija inova- nisu do kraja riješeni. cija crkve Sv. Spasa je preuzeta iz karolinškoga crkvenog graditeljstva Ipak drži da s obzirom koji je temeljen na novoj zapadno- na organizaciju prostora europskoj liturgiji. To je tzv. west- crkva ima þak šest za- werk, koji se još naziva i zapadno sebnih prostornih cjelina: zdanje, zapadni korpus, predcrkva, nad prizemljem i prvim antéglise i occidendal, a može se katom zvonika, nad pri- prepoznati i u crkvi Sv. Lovre u zemljem i prvim katom Zvonik crkve Sv. Spasa, najoþuvaniji predromaniþki zvonik Zadru, ali i temeljima mnogih dru- u Hrvatskoj predbroda, nad brodom gih onodobnih crkava u Dalmaciji.

GRAĈEVINAR 60 (2008) 5 449 Crkveno graditeljstvo

Nastanak i svrha westwerka tumaþi se kao dvokatni prostor koji je pri- vatna kapela vladara ili nekog dru- gog velikodostojnika, ali i kao dio kulta Isusa Krista – Spasitelja. Taj se kult štuje u oba prostora predbroda, u kripti u prizemlju i u kapelici na katu. Kako je ovdje ime donatora crkve poznato s oltarne pregrade, a kako je isto tako iz tog natpisa poznato da je crkva bila namijenjena Kristu Spasitelju, time je nedvosmis- leno potvrÿeno da je westwerk pre- uzet pod karolinškim utjecajem iz zapadnoeuropskoga crkvenog kruga [6], [8], [9].

Crkva Sv. Spasa u Vrh Riki ili Vrh- riki, a neznatni su tragovi tog naselja otkopani u Pivnicama, zapadno od crkve Sv. Spasa, bila je vjerojat- Obli kontrafori crkve Sv. Spasa

slaviüi (Ciprijaniüi). Dio se stanov- veü opisani dogaÿaji iz 1983. Tije- ništva u bijegu pred Turcima sklonio kom Domovinskog rata u negdašnjoj meÿu zidine nedaleke utvrde Prozor "Srpskoj republici Krajini" izvjesni i tako je utemeljena nova Vrhrika je Veljko Ĉ. Mišina, u nevelikoj knjizi odnosno današnja Vrlika. nastaloj uglavnom na temeljima brojnih tekstova prikupljenih iz beograd- No nakon odlaska Turaka u 17. st. skog tiska, pokušao dokazati kao prostor su naselili srpski doseljenici, Sv. Spas pripada Srpskoj pravoslav- a njihovi su potomci poþeli svojatati noj crkvi i da ju je izgradio "srpski crkvu Sv. Spasa i zabranjivati pris- pravoslavni kralj Bosne Tvrtko za tup istraživaþima, pa je i fra Lujo svoje srpske podanike na Cetini". Marun koji ju je pokušavao istraži- Zbog toga crkva nije stradala, a þak vati gotovo stradao. Tek se Stjepanu su je nastojali i rekonstruirati. Pro- Gunjaþi nakon II. svjetskog rata pru- jekt je izradio Ilija Protiü, dipl. ing. žila prilika za temeljita istraživanja arh., koji je namjeravao iznad glav- iako su mnogi o toj crkvi þesto pisa- nog broda ispred prezbiterija izgra- li (Alberto Fortis, Ivan Lovriü, Josip diti i kupolu [9]. Alaþeviü, Stjepan Zlatoviü, Lujo Ma- run i Ljubo Karaman). Velika je za- Uokolo crkve istraženo je ukupno Rekonstrukcija unutarnjeg izgleda westwerka sluga Gunjaþe što je otkrio izvorno 1162 grobova, a u njima su prona- no i župna crkva toga velikog nase- istoþno proþelje s tri apside i oltarnu ÿeni brojni prilozi, nakita, novca, lja, o þemu svjedoþe i mnogi grobovi pregradu s natpisom te što je utvrdio željeznih noževa, kresiva, ostatci uokolo nje, a ukapanja su oko crkve da je zvonik bio sastavni dio crkve tkanina i sl. Ti su nalazi uglavnom trajala do današnjih vremena. To (westwerk) s posebnim ulazom sa iz 14. i 15. st., a od njih je osobito naselje nije bilo utvrÿeno i stradalo sjevera, ali i posebnost i izvornost zanimljiv raskošni gotiþki pojas. Naj- je veü u prvim turskim prodorima u oblih kontrafora. Na temelju toga je vrjedniji je nalaz, pozlaüena kadioni- Cetinsku krajinu (1452. i 1469.). zakljuþio da crkva potjeþe iz 9. st. ca, pronaÿena nedaleko od crkve, Stanovništvo se razbježalo na sve koja pripada karolinškom kulturnom strane, a zna se da su iz njega potje- Gunjaþina su otkriüa višestruko pot- krugu, a vjerojatno su ju donijeli fra- cale brojne ugledne hrvatske pleme- vrÿena, ali su potaknula brojne ras- naþki misionari koji su pokrštavali nitaške obitelji, izmeÿu ostalih ýub- prave i razrade. No svojatanja ipak Hrvate krajem 8. i poþetkom 9. st. raniüi, Križaniüi, Mihoþeviüi i Beri- nisu prestajala, o þemu svjedoþe i [6], [7], [8], [9], [10].

450 GRAĈEVINAR 60 (2008) 5 Crkveno graditeljstvo

Ostale ranokršüanske crkve ni pronaüi. Tako je u Trilju tijekom crkvenoj svrsi. Danas na površini graÿevinskih radova na položaju nema nikakvih tragova. Valja reüi Pronaÿeni su tragovi mnogih drugih Okolište pronaÿena nekropola s gro- da u ýitluku (Aequumu) zasad nisu crkava, pretežno ranokršüanskih, ali bovima, ali i jedan ukrašeni ranokrš- pronaÿeni nikakvi tragovi bilo koje uglavnom nisu provedena temeljita üanski pilastar. Ipak do danas nisu sakralne graÿevine. istraživanja ili su nalazišta potpuno pronaÿeni tragovi crkve kojoj je pri- devastirana tako da ih se više ne može padao iako je njezino postojanje spo- menuto u jednom dokumentu iz 7. st. Na položaju Grebþine u Grabu pronaÿeni su ulomci pilastara s tro- prutim pleterom, a u blizini škole u tom mjestu ušlo se u trag apsidnoj graÿevini sa stiliziranim þetverolis- nim kapitelom, no daljnja istraživa- nja nisu provedena. U Gali, srednjocetinskom naselju, gdje rijeka svojim rukavcem zatvara otoþiü Gacko, u melioracijskim je radovima 1950. uništen arheološki lokalitet u kojem su uz gomilu kame- nja stajali i antiþki zidovi znatne visine. Naknadno je Branimir Gabri- Plutej oltarne pregrade starokršüanske þeviü na osnovi podataka u temelji- crkve u Gali ma rekonstruirao približan tlocrt gra- ÿevine na kojoj nisu uoþeni tragovi U Potravlju, na lokalitetu Grudine, apside i koja nužno ne mora biti crk- don Lujo Marun otkrio je krajem 19. venog podrijetla. Na istom je lokali- st. ranokršüansku graÿevinu koja ni- tetu pronaÿen i vrlo zanimljiv plutej je bila odveü zanimljiva Kninskom oltarne pregrade, koji je stilski sli- starinarskom društvu pa su izvještaji þan nalazima skulpture iz crkve Sv. o toj graÿevini vrlo oskudni, a dije- Marte u Bijaüima i crkve Sv. Andri- lom i proturjeþni. Navodno se radilo je na ýiovu, i vjerojatno potjeþe s o velikoj trobrodno bazilici (25 x 21 Pilastar oltarne pregrade s položaja kraja 7. ili poþetka 8. st. U ovom se m) s tri polukružne apside na sjever- Okolište u Trilju mjestu u 17. st. spominju sajmovi noj strani, od kojih je zapadna bila Sv. Gale (o tom svecu nismo ništa ojaþana lezenama i opremljena klu- uspjeli otkriti) koji se održavaju tri pom za sveüenstvo. U središtu su puta na godinu, što bi znaþilo da je navodno bili pronaÿeni ostatci mra- naziv mjesta zapravo sanktorem i da mornih stupiüa, oltara i ciborija. O potjeþe od sveca kojemu je bila pos- toj ranokršüanskoj graÿevini u Pot- veüena crkva. ravlju, kojoj se danas ne zna ni toþan položaj, svjedoþe i ostatci crkvenog Jedan dokument iz 6. st., koji spomi- namještaj na jednoj pronaÿenoj foto- nje kastel Asinio, nagovještava pos- grafiji, a prema kapitelima i prošup- tojanje ranokrš anske crkve i u Sinju. ü ljenim plutejima ili tranzenama moglo Na položaju Opüinske lokve u jugo- bi se þak zakljuþiti da potjeþu iz 5. st. istoþnom dijelu grada poþetkom 20. st. pronaÿeni su tragovi nekoga slo- U Vuþipolju je utvrÿena, iako nije ženoga antiþkog zdanja koje je Bu- istražena, jedna ranokršüanska gra- liü oprezno pripisivao crkvi, posebno ÿevina. Dijelovi kamenog namješta- zato što su radove nadgledali amateri i ja pronaÿeni su u Dragoviüu (pokraj što nisu dovršeni. Pronaÿeni su i tra- starog manastira) i na još nekim mjes- govi mozaika pa se vjerojatno radilo tima s lijeve strane Cetine u vrliþkom Ulomci kamene plastike iz predromaniþke o stambenoj ili termalnoj graÿevini kraju, ali je poslije utvrÿeno da svi crkve u Grabu koja je naknadno bila prilagoÿena i potjeþu iz crkve u Velikim Koljani-

GRAĈEVINAR 60 (2008) 5 451 Crkveno graditeljstvo ma. U Otišiüu su antiþki ostatci bili üanska crkva, vjerojatno iz 6. st., ali tatke crkve u Koljanima ili problemi natjerali Karla Patscha da pretposta- su njezini tragovi znatno uništeni pri oko pokušaja svojatanja i krivotvo- vi postojanje znatne aglomeracije, a gradnji nove crkve, koja je na teme- renja nastanka crkve Sv. Spasa u na položaju Crkvine ušlo se u trag ljima stare, takoÿer novije, izgraÿe- Cetini. ranokršüanskoj crkvi s polukružnom na 1933. godine. Nedaleko sadašnje IZVORI apsidom i narteksom, vjerojatno iz crkve nalaze se dva steüka (Marun 6. st., ali istraživanje nije dovršeno. ih 1891. spominje 15), a u jednom je [1] Miloševiü, A.: Arheološka topografija pronaÿen ostruga iz kasnog srednjeg Cetine, Muzej hrvatskih arheoloških U naselju Kijevo, na platou brijega vijeka i jedna pozlaüena naušnica spomenika, Split 1998. na kojem se danas nalazi i seosko [1], [5], [6]. [2] Miloševiü, A.: Sinj i Cetina u groblje i župna crkva Sv. Mihovila, starohrvatsko doba, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Split 1996. Zakljuþak [3] Vežiü, P.: O centralnim graÿevinama Zadra i Dalmacije u ranom srednjem Podruþje Cetinske krajine bilo je vijeku, Diadora (1991.), 13., str. 323-368 vrlo dobro naseljeno još iz prapovi- [4] Gunjaþa, S.: Starohrvatska crkva i jesnih vremena pa stoga obiluje tra- kasnosrednjovjekovno groblje u govima brojnih kultura. Šteta je što Brnazima kod Sinja, Starohrvatska se o nalazima dugo vremena nije prosvjeta III. (1955.), 4., str. 85-134 vodila nikakva briga, pa su mnoga [5] Migotti, B.: Ranokršüanska topografija na podruþju izmeÿu Krke i Cetine, prapovijesna, antiþka i srednjovje- JAZU, Zagreb, 1990. kovna nalazišta nepovratno uništena. [6] Miloševiü, A.: Vrlika – starohrvatska Poslije su možda i više štete napra- župa Vrh Rika, Muzej hrvatskih vila nestruþna istraživanja, posebno arheoloških spomenika, Split 1997. Ulomak starokrš anskog pluteja s gradine ü pomama za antiþkim nalazima i za [7] Gunjaþa, S.: Radovi na crkvi Sv. Spasa u Kijevu na vrelu Cetine (pretisak), Starohrvatska ostatcima iz doba nastanka hrvatske koja je minirana 1991. i potom ponov- prosvjeta III. (1995.), 22., str. 29-36 državnosti. [8] Marasoviü, T.: Crkva Sv. Spasa na vrelu no obnovljena, pri kopanju novih Cetine – prilog tipološkoj analizi, grobova pronaÿeni su brojni ostatci. Ostala su nalazišta bila uglavnom Starohrvatska prosvjeta III. (1995.), 22., Pretežno potjeþu iz prapovijesnog zanemarena, a nažalost ni danas se str. 37-53 razdoblja, pa je tu vjerojatno bila ne istražuju neka poznata ili pretpo- [9] Jurkoviü, M.: Sv. Spas na vrelu Cetine i znaþajna prapovijesna gradina. No stavljena nalazišta, posebno iz raz- problem westwerka u hrvatskoj doblja ranog krš anstva. No ni briga predromanici, Starohrvatska prosvjeta povremeno se pronalaze i ostatci ü III. (1995.), 22., str. 55-75 zidova sa žbukom, antiþkih tegula, o postojeüim i priznatim nalazištima, [10] Petriciolli, I.: Crkva Sv. Spasa na vrelu novca te ulomaka antiþkih keramiþ- od kojih su neka nadaleko poznata i Cetine, Starohrvatska prosvjeta III. kih i staklenih posuda. Pronaÿen je i priznata, nije osobita, a o tome svje- (1995.), 22., str. 19-28 jedan stupiü sa sraslim kapitelom te doþe opisana zbivanja vezana uz cr- Pripremili: dijelovi oltarnog pluteja. Stoga se kve Sv. Mihovila u Brnazima, even- vjeruje da je tu postojala i starokrš tualnu crkve Sv. Luke u Otoku, os Krešimir Regan, Branko Nadilo

452 GRAĈEVINAR 60 (2008) 5