Irena Ateljevi Irena Ateljević

ISSN 1331-7970

dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja • zagreb, 16. listopada 2,,8., godište X, broj 241 cijena 12,00 kn; za BiH 2,5 km; za Sloveniju 320 sit

Irena Ateljević - Na ruševinama dekonstrukcije

Nataša Govedić - O bolesti zvanoj Ivanov

Proza - Vladimir Arsenijević

Žarko Paić - Ideologija remixa

cmyk 2 X/241, 16. listopada 2,,8. info/najave Gdje je što?

Info i najave 2-4

Satira Nemogućnost uživanja u užitku Charlie Brooker 5 Subverzije, diverzije & perverzije

U žarištu Kako biti građanin? Lea Perinić i Nataša Petrinjak 6-7 Boris Postnikov potezima tuša s posve infantilističkim, karikatu- Stvaralaštvo i inovacija Biserka Cvjetičanin 7 ralnim crtežima. Prava je zvijezda, ipak, Edward Razgovor s Irenom Ateljević Nataša Petrinjak 8-9 Gorey, autor morbidno duhovitih, iščašenih “ilu- Queer vs. fašizam 2008. Biljana Kosmogina 12-13 Libra Libera, broj 22, uredništvo: Katarina Peović striranih priča” kojima se prešetavaju britanski Esej Vuković, Zoran Roško, Jurica Starešinić, Ognjen Strpić, upper-class likovi iz prvih desetljeća 20. stoljeća. Nekoliko pravih dimova (obiteljska kronika pušenja, zabranjena Čudesna sofa, skandalozni pornografski roman bez iskustva) Slađan Lipovec 10-11 Vlado Bulić; Autonomna tvornica kulture, Zagreb, 2008. ijednog prikaza seksa, antologijsko je djelo, ali moj je favorit Sumnjivi gost, priča o šašavu dvo- Film nožnu biću nalik na mravojeda u bijelim starkama Budi pola sata u raju... a onda u pakao! Tonči Valentić 14 koje se jedan dan doseljava u dvorac aristokratske Vrhunski krivotvoritelj Mario Slugan 15 ova pošiljka kulturno-prosvjetnih subver- obitelji i uvodi neka nova pravila ponašanja. Vizualna kultura zija, diverzija & perverzija iz Autonomne Nešto slabije stranice Libre jesu one s humori- Konj je moguć Branko Cerovec 16 tvornice kulture zapakirana je u naslovnicu stičkim prilozima: ulomcima iz vodiča Kako pre- Crtež koncem na žutici Branka Benčić 17 od reciklirana papira s fotkama neke zgodne dje- živjeti horor-film i modnim savjetima Kako odje- Otvoriti vrata svijeta beskonačnoga vojke koja pjeva, pleše i smije se u kameru, a mo- nuti papu u svakoj prigodi. O. K., to su simpatične Jasminka Poklečki Stošić 18-19 žete je i razmotati (naslovnicu, ne djevojku), pa doskočice, ali se brzo “istroše”, već nakon prve- Oči kao dugmad na licu anđela povijesti Silva Kalčić 20 dobijete nešto što je gotovo pa poster. Nakon što druge stranice. Osim toga, nešto od humora kao Glazba ste ga otrgnuli i zalijepili na zid iznad omiljene da je izgubljeno u prijevodu. Nije stvar u tome da Razglednice iz zlatnog doba Vatroslav Miloš 21 fotelje za čitanje, evo što ćete pronaći u 22. broju su prevoditelji loše obavili svoj posao, naprotiv; Razgovor s Emmom Kirkby Trpimir Matasović 28-29 najuvrnutijeg hrvatskog časopisa za književnost i jednostavno, rečenični ritam satire udara druga- Otkrivanje talentiranih glazbenika Zvonimir Bajević 29 tome slično. čije sinkope na engleskom, pa, kada se to prevede Odlomak iz romana Pecanje pastrva u Americi na naš, zvuči nekako “umjetno”, isforsirano... Kazalište prvo je, koliko znam, predstavljanje kultnog Nasilje bezvoljnosti Nataša Govedić 30 Valjda nisam preoptimističan ako pretpostavim Beckettova utvara: protuvreme Sonje Savić IvanaMomčilović 31 underground pisca Richarda Brautigana u nas. da se umjesto ovih moglo naći dva barem jednako Razgovor s Boženom Končić Badurinom Suzana Marjanić 32-33 Paranoidni shizofrenik, alkoholičar, depresivac i zabavna priloga domaćih autor(ic)a? literarni genijalac koji je djelovao neobično čak Dokaz u prilog toj tezi daju završne stranice Socijalna i kulturna antropologija i u kontekstu meskalinom i hašišem odvaljene Libre, na kojima gostuje djevojka s početka cije- Finitis duodecim lustris: integriranje izazova Ivan Lozica 34-35 bitničke scene na Zapadnoj obali šezdesetih, le priče (sjećate se – ona čiji poster upravo visi upravo je ovom knjigom postao međunarodno iznad vaše omiljene fotelje). Rusulica je umje- Kritika Ubojiti svrbež na stražnjici društva Nenad Perković 36 poznat. Taj suludi karusel fragmentiranih epi- tnički alias Sane Perić, a pod njim stvara jedan Pronađeno u prijenosu Orlanda Obad 37 zoda lutanja po američkoj provinciji, nadrealnih od najsumanutijih, najnježnijih i najblesavijih Od “Rasparača” do Holokausta Bojan Krištofić 38-39 slika, živopisnih likova i apsurdističkih dijaloga blogova koje možete čitati na hrvatskom, usput Obožavatelji su opasniji od čovjeka s pištoljem Dario Grgić 39 obrće se oko naslovne sintagme koja može po- šireći valove kreativna ludila preko ostalih vir- Paralelni životi Leonarda Cohena Siniša Nikolić 40 stati bilo što: “Pecanje pastrva u Americi” jest, tualnih društvenih mreža, od YouTubea, preko redom, način da se utuče dan, ali i stanje uma, Flickra, do Twittera. Djevojka koja kukiča, pleše Proza neki gradić, natpis koji klinci iz šestog razreda Sve moje želje Ed Barol 41 i piše, frojdističku zavist na penisu liječi ljubiča- Jedan minut: Dambova smrt Vladimir Arsenijević 42-43 bez jasna razloga ispisuju prvašićima na leđa, ime stim strap-onom, a kao motto bloga stavlja stihove lika kojeg traži FBI i, naposljetku, Pecanje pastrva Zorana Kravara “svojedobno je i gmaz orijaš/u Poezija u Americi postaje George Gordon Byron čiji leš vjerojatnim stajaćicama izumirao” – to majka svih Ništa od našeg spasenja Siniša Oreščanin 44 plovi iz Grčke u Britaniju konzerviran u 680 lita- mreža ne rađa dvaput. ra alkohola. Identiteti, uzročno-posljedične veze I konačno, Libru zatvara još jedan “domaći” Riječi i stvari i ostala skalamerija formalne logike rastapa se na Unbildung Neven Jovanović 47 prilog – proza Ljube Lozančić, svježija i zani- Brautiganovim stranicama do prekrasna besmisla: mljivija od barem dvije trećine onoga što se kod TEMA BROJA: Žarko Paić tu se luta šumama, pije porto, gubi razum i osvaja nas piše pod notornom etiketom “urbane litera- Razgovor sa Žarkom Paićem sloboda, u nekoj drugačijoj Americi. ture”. Srećko Horvat, Katarina Luketić i Zoran Roško 22-25 I stripovski su dijelovi nove Libre izvanre- Kada se sve zbroji i oduzme – gotovo dvjesto Novi mediji – od “živih slika” do “slika života” Žarko Paić 26-27 dni. Skoro francuskog autora srednje generacije stranica vrlo dobrih razloga za čitanje novog bro- Manua Larceneta jest mučna, potresna ispovijest ja. Naslovnica: Goran Vujasinović, fotografija o služenju vojnog roka, koja priču o dehumanizi- ranoj militarističkoj mašineriji ponižavanja, obe- spravljivanja i maltretiranja pripovijeda izmjenju- jući table ispunjene širokim, teškim, zloslutnim PRETPLATNI LISTIĆ - izrezati i poslati na adresu: dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja adresa uredništva: Vodnikova 17, Zagreb 10000 Zagreb, Vodnikova 17 telefon: 4855-449, 4855-451, fax: 4813-572 Želim se pretplatiti na zarez: 6 mjeseci 120.00 kn e-mail: [email protected], web: www.zarez.hr s popustom 100.00 kn, 12 mjeseci 240.00 kn s popustom 200.00 kn uredništvo prima: radnim danom od 12 do 15 sati Kulturne, znanstvene i obrazovne ustanove te studenti i nakladnik: Druga strana d.o.o. za nakladnika: Andrea Zlatar učenici mogu koristiti popust: 6 mjeseci 85.00 kn, glavni urednik: Zoran Roško 12 mjeseci 170.00 kn zamjenice glavnog urednika: Nataša Govedić i Katarina Luketić Za Europu godišnja pretplata 50,00 EUR, izvršna urednica: Lovorka Kozole za ostale kontinente 100,00 USD. poslovna tajnica: Dijana Cepić PODACI O NARUČITELJU uredništvo: Dario Grgić, Srećko Horvat, Silva Kalčić, Trpimir Matasović, Suzana Marjanić, Nataša Petrinjak, Marko Pogačar, Srećko Pulig, Gioia-Ana Ulrich ime i prezime: adresa: grafičko oblikovanje: Studio Artless telefon/fax: lektura: Dalibor Jurišić e-mail: priprema: Davor Milašinčić tisak: Tiskara Zagreb d.o.o. vlastoručni potpis: Uplate na žiro-račun kod Zagrebačke banke: Tiskanje ovog broja omogućili su: 2360000 – 1101462454. Kopiju uplatnice priložiti listiću Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i obavezno poslati na adresu redakcije. Ured za kulturu Grada Zagreba

cmyk X/241, 16. listopada 2,,8. 3 info/najave

Hoće li “Cvjetni Laka u Tvornici prolaz” zag(l)ušiti Lovorka Kozole Koncert Elvira Lakovića – Lake, Tvornica kulture, Hrvatski glazbeni Zagreb, 23. listopada 2008. godine zavod? ako je prije otprilike malo više od pola godine Elvir laković – Laka u Zagrebu i Hrvatskoj bio gotovo potpuno nepoznat, otada se situacija promijenila i to drastično. Naime, Lakin, recimo to tako, debitantski koncert u zagrebačkom klubu KSET, i na moje poprilično iznenađenje, bio je “pun pogodak”. Ne samo da je KSET bio popunjen do posljednjeg mjesta, nego se ubrzo pokazalo da se te večeri u KSET zaista isplatilo doći. Laka i njegov bend su ne samo “zapalili publiku” nego su napravili i nešto više: razveselili su sve one koji Otvoreno pismo Hrvatskoga glazbenog zavoda su se te večeri u KSET-u našli, namjerno ili slučajno, a to je ipak mnogo, mnogo teže. Osobno sam se na Gradskom uredu za prostorno uređenje, zaštitu spomenutom koncertu našla na nagovor svog životnog okoliša, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne partnera koji je, na temelju promotivnog CD-a s tri poslove i promet Lakine pjesme (za koji, usput, ni do današnjeg dana nismo uspjeli otkriti odakle se našao među sličnim nosačima zvuka na našoj polici) zaključio da je to nešto što bismo mogli otići vidjeti i poslušati. Kao i obično kada je u pitanju glazba, bio je potpuno u pravu. redišnja djelatnost Hrvatskoga glazbenog U međuvremenu je Laka prošao povelik komad zavoda, najstarije glazbene institucije u puta “do zvijezda” i na hrvatskom estradnom nebu, zemlji, s bogatom specijaliziranom knji- uključujući i nastup na Euroviziji (ma što mislili o žnicom i arhivom, sastoji se u priređivanju ja- tome, prošao je mnogo bolje od bilo kojeg hrvataskog predstavnika u posljednjih nekoliko godina) sve do vnih koncerata čiji se broj tijekom jedne sezone nedavnog nastupa u Tvornici u sklopu Tuborg Green penje i do 185 priredbi, kojima prisustvuje više Festa. Početkom rujna objavljena je vijest na web stra- od 30.000 slušatelja, te time predstavljaju jedan nici MTV Adrie da se Laka našao među pet nomini- od središnjih faktora u kulturnoj ponudi grada ranih iz regije koju pokriva MTV Adria u natjecanju Zagreba. Osim u velikoj koncertnoj dvorani s za europsku MTV nagradu u kategoriji Best Adriatic 380 mjesta, ta se djelatnost odvija i u popratnim act. Ostali nominirani su Jinx, T.B.F., Leeloojamais i prostorima za pokuse, vježbanje i srodne pri- Marčelo, a prvoplasirani će s pobjednicima iz drugih premne aktivnosti. Nepotrebno je naglašavati regija konkurirati za konačnu pobjedu u kategoriji Europe’s Favourite. Dodjela nagrada bit će upriličena da je riječ o djelatnosti koja zahtijeva specifičan 6. studenog u Liverpoolu, europskoj prijestolnici kul- akustički režim, kako za vrijeme odvijanja samih ture, koja će toga datuma ugostiti megaspektakl MTV koncerata, tako i tijekom sveukupnog za njih Europe Music Awards. potrebnog pripremnog procesa. A umjesto daljnjeg nabrajanja Lakinih uspjeha i/ili Tijekom kolovoza o.g. u neposrednoj blizini podataka iz njegove biograﬁje, pozivamo vas da, ako naše zgrade, točnije u bloku što ga omeđuju već niste, dodjete uživo vidjeti i čuti Laku u Tvornicu. Varšavska, Gundulićeva i Preobraženska ulica, te Ilica, započeli su građevinski radovi za koje pre- tpostavljamo da su povezani s projektom izgra- dnje tzv. “Cvjetnog prolaza”, a o čijem karakteru, opsegu i trajanju, kao i ostalim popratnim okolnostima (regulacija prometa teretnim vozilima, regulacija radnog vremena u večernjim satima, zaštita od buke tijekom dana itd.) koje bi bitno mogle utjecati, ako ne i posve ugroziti osnovnu djelatnost Hrvatskoga glazbenog zavoda, nemamo nikakvih službenih spoznaja ili obavijesti. Kako nas javni značaj i značenje naše djelatnosti obvezuje da kako svoje članove, tako i ostalu koncertnu publiku, svoje partnere i komintente, te sveukupnu kulturnu javnost pra- vodobno izvijestimo o eventualnim izmjenama i prilagodbama na koje bismo u našoj javnoj koncertnoj djelatnosti mogli biti prisiljeni pod pritiskom novonastalih okolnosti, to ljubazno moli- mo Naslov da nam pruži potrebne informacije o građevinskom projektu koji se počeo odvijati u našoj neposrednoj blizini, te da pri određivanju normativa prema kojima bi se isti imao odvijati, uzme u obzir specifičnu ulogu i značenje što ga u javnom životu grada Zagreba ima Hrvatski glazbeni zavod.

Za Hrvatski glazbeni zavod Marcel Bačić, predsjednik

cmyk 4 X/241, 16. listopada 2,,8. preporuke

gorijama dobar/loš, umjetnost/kuruza i sl., nego jednostavno film u koji se zaljubljuješ. Da vam prepričam sadržaj, rekli biste – bljak, ljiga, hrrrvatska. S pravom. Ali zahvaljujući Marketi Irglovoj (koja glumi češku Kapetan Koma preporučuje 1.2 imigrantkinju) i Glenu Hansardu (koji glumi uličnog pjevača), i koji oboje puno pjevaju svirajući na klaviru, gitari i Dublinu, te ruksak-jednostavnoj režiji Johna Zoran Roško i sl. Čak i o ideologiji kapitalizma. No sve bi to moglo Carneyja, to je film koji vas skuplja po namještaju i biti prilično plitko i preusko objašnjenje. Jer čini se onda maže na kruh. Na neki način to je zapravo mju- da takve stvari ovise o nekim fascinantnim slučajno- zikl. Pazite, mjuzikl je i Chicago, jedan od najgroznijih stima – u Engleskoj su dulje živjeli bogatiji ljudi (u filmova svih vremena, ali ovo je mjuzikl s ljudskim Japanu i Kini, začudo, nisu) pa je socijalna mobilnost licem. Hansard i Irglova izdali su i zajednički album, išla odozgo prema dolje, što znači da je obrazovana a Hansard je još prije izdao puno albuma s bendom Crni labud Nassima Nicholasa Taleba viša klasa morala obavljati i poslove nižih slojeva te The Frames. Predivan glas, u kromanjonskom smislu te aleb je intelektualac za ovaj pirotehnički cirkus je tako (nenamjerno) širila svoju “kulturu” i postupno riječi. I mora se reći – arhetipski irski glas. globalnog financijskog kraha. Pišući proljetos je pretvarala u razmjerno masovnu, a to je pak, na- tekst o Johnu Grayu za novu Tvrđu, ubacio sam kon nekoliko stoljeća, omogućilo širenje “vrijednosti” i nekoliko aluzija na Taleba, teoretičara “crnog labuda” srednje klase koje su omogućile bujanje kapitalizma: (Black Swan, 2007): “Crni labud je događaj koji nitko škrtost/štedljivost, pismenost, vrednovanje nenasilno- nije očekivao, znatno je utjecajan, a objašnjivim i pre- sti, spremnost na dugotrajan rad. Podsjeća to malo na dvidljivim postaje tek nakon što se dogodio, retroakti- Weberovu ideju o povezanosti etike protestantizma i vno. Napad 11. rujna bio je nepredvidljiv, ali poslije su kapitalizma. Uglavnom, ne možeš kapitalizam izvesti svi ukazivali na elemente koji su vodili prema njemu. bilo kamo, jednostavno ga presaditi. Ako nema već No da je netko ukazivao na napad na tornjeve prije 11. izgrađenih navika ponašanja i usvojenih vrijednosti rujna te zahtijevao preventivne mjere, bio bi ismijan i – bit će odbačen kao strano tkivo. Možda zbog toga otpušten sa svoga radnog mjesta (ako sada ignoriramo “divlje” verzije kapitalizma u tranzicijskim državama moguću teoriju urote prema kojoj je upravo ‘neoče- i neće biti kratkotrajne, jer u svim tim zemljama nisu kivanost’ bila producirana).” Iako je već dulje vrijeme razvijene “kulturne” pretpostavke kapitalizma. Kao Taleb intelektualna zvijezda, aktualni su ga događaji što vidimo svaki dan, mi kapitalizam primjenjujemo pretvorili, kako to novinari vole reći, u gurua finan- u sustavu plemensko-klanovskih, “seljačkih” obrazaca cijskog sloma. Ono što se sada događa jednostavno je ponašanja. Ali užasno mi se sviđa ono što zaključujem savršen praktični primjer onoga o čemu on govori. Ako iz toga – nije bilo nikakve namjere da se stvori kapitali- želite opći okvir za razumijevanje svih nepredvidljivih zam. Kapitalisti nisu znali da stvaraju kapitalizam. On pojava u nekom sustavu, Talebova je knjiga Kur’an. se jednostavno javio u određenim okolnostima, i samo Slutim da je netko od naših nakladnika upravo prevo- se retroaktivno čini da je tu cijelo vrijeme na djelu di. Ako nije tako, Vijeće za nacionalnu sigurnost tre- neka “logika”. Možda je problem s komunizmom bio balo bi smjesta sazvati sastanak na Karibima ili u nekoj u tome što su njegovi vizionari nastupali kao da znaju politički blindiranoj mafijaškoj vikendici. što čine i što treba nastati. Isto tako, možda se i danas, a da to i ne znamo, stvaraju nove vrijednosti i oblici Jazz za mase: Melody Gardot Geiger stolovi ponašanja koji će omogućiti neplanirano javljanje ne- Ako već mora postojati jazz à la Norah Jones, onda Komad košta 1000 $. Ako ikad budem živio u čega novog, onkraj kapitalizma. Ili drugačije – ne može je bolje da tu nišu popunjava Melody Gardot. Njezin Tokiju ili Hong-Kongu, imat ću ovakav Alien-stol koji se dogoditi komunizam, ili bilo što “drugačije”, ako već novi album Worrisome Heart kao da je kloniran iz “pljuje kiselinu i uništava Ikein namještaj”. nisu udomaćene njegove kulturno-vrijednosne pretpo- DNK-a poluraspadnuta saksofona na dnu potonula stavke koje će omogućiti da zaživi, a ne da bude oktro- New Orleansa, a onda remasteriran u fancy kuhinji i iran, nametnut odozgo, primjerice od partije. Knjiga se prošetan na nekoj penthouse terasi. Kao da je Norah može besplatno skinuti na www.gigapedia.net. Jones ušmrkala lajnu potonula svijeta. (Sad kad sam Iščekivanje Bolanove 2666 već spomenuo New Orleans, moram, zbog asocijacije, spomenuti i izvrstan debitantski album Delta Ponekad je iščekivanje nekog djela (filma, knjige, Spirit Ode to Sunshine, iako nema glazbenih doticaja s albuma...) uzbudljivije i kvalitetnije od samog djela Melody Gardot, osim što su oboje sentiši za skakanje koje se iščekuje. Sad u engleskom jezičnom području kroz staklo boce tequile. Čekanje na sutra iz oba smje- uvelike iščekuju za kraj godine najavljen prijevod gole- ra.) ma (1100 stranica duga) romana 2666 Roberta Bolana (koji je, fala bogu, napokon počeo biti prevođen i kod Jazz za ljude u odjeći boje naslovnica nas: AGM je objavio Čileanske noći). Prva lijepa stvar jazz-albuma: John Zorn, Roy Hargrove s tim romanom jest to što mu naslov podsjeća na film Lucifer: The Book of Angels, Vol. 10i Ear Food: jazz za 2046 Wong Kar-Waija. Oni koji su već uspjeli pročita- skupljanje krhotina stakla u ogledalo. Trenutak prije ti roman govore da je ovo i ono, bla bla, i tome slično. razbijanja ogledala. Trenutak prije nego što su riječi s Uglavnom stvorena je atmosfera iščekivanja nečeg veli- kreveta ispaljene u uho. kog. Što će zaista doći, zasad i nije važno. Intelektualni snobizam kao jouissance. Mjesečna nagrada za najbolji naslov Marnie Stern, This Is It and I Am It and You knjige Are It and So Is That and He Is It and She Is Alien Sex: The Body and Desire in Cinema and It and It Is It and That Is That Theology( Seks s tuđincima/tuđmanima/izvanzemaljcima: tijelo i žudnja u filmu i teologiji) Gerarda Loughlina. Anfakinbilivbl. Najluđi album nakon izumiranja Knjiga je iz 2004, ali nedavno sam je otkrio na gigape- dinosaura. Napokon muzika uz koju možete zaplesati s dia.net. Mount Everestom i cijelim jebenim Himalajama. Najteatralniji klasično-filmski kadar tjedna koji istovremeno podsjeća na Gregory Clark, A Farewell to Alms: A Brief nešto drugo, neki miris ili nešto takvo Economic History of the World Ordet, režija Carl Theodore Dreyer, 1955. Nemam pojma o ekonomiji, ali volim kad mi se učini da nešto razumijem baš zato što sam diletant. Gregory Clark istražuje arhive (od 1200. do 1800. godine) i dolazi do objašnjenja zašto su neki narodi bogati, a drugi nisu; i zašto se, recimo, industrijska revolucija dogodila u Engleskoj, a ne u Kini ili Japanu. Sviđa mi se ono što sam zasad, možda pogrešno, shvatio, jer poput Jareda Diamonda, Clark povijesnim procesima pristupa iz drukčijeg kuta i otkriva da su važne stvari one koje dosadašnjim istraživačima uglavnom nisu padale na pamet. Dosad su oni uglavnom važnost davali institucijama, no, razmislite i sami, kad bilo tko Once spomene “kapitalizam”, uglavnom se i pretpostavlja Tek sam ovih dana odgledao film koji je po raznim kako je tu riječ o nekoj uroti moćnika, institucionalnoj salonima sa Sundance-euharistijom proglašen jednim organizaciji “sustava” eksploatacije, kontrole, nadzira- od najboljih filmova 2007. I zaista, očaravajući film. nja, ili o nekom autonomnom, neosobnom mehanizmu Dobro su rekli, to je film o kojem se ne govori u kate- cmyk X/241, 16. listopada 2,,8. 5 satira Nemogućnost uživanja u užitku

Charlie Brooker Uglavnom, vratimo se mi na moju ide odmaranje, iako ne mogu dokučiti osobnu muklu prazninu, koja je možda je li to mojom krivnjom ili krivnjom čak i nekakav bonus. S jedne strane, ljudskog napretka. Internet čini ko- nimalo se ne ponosim svojim minija- munikaciju s ljudima doma lakšom, Sve me više brine da iz dubine moje turnim profesionalnim postignućima, ali također dovodi iste te ljude k vama duše vreba zastrašujuća praznina. vrlo malo se zanimam za bilo što osim na odmor. Britanija neće, kao prije, posla i u biti sam samo treperava, jednostavno nestati kada je napustite. Prijedlozi? Pokušao sam se zagrijati pomućena lutka koja promatra kako Nekoć biste se vratili doma nakon dva za umjetnost, ali nije upalilo. događaji u njezinu životu prolaze po- baterije AAA, a ne AA, umjesto da ih tjedna u inozemstvu i odjednom bi vas red nje poput glupih nagrada na tekućoj jednostavno vratiš ili kupiš nove, istrčao zaprepastili novinski naslovi na aerodro- Nisam uspio ni otići na odmor, jer vrpci u showu Generation Game. S druge si van i sat vremena vrištao i lupao pomu - BROWN: ZAŠTO SAM DAO tehnologija svijet koji napuštaš vuče strane, jednostavno me nije briga. U sva- klopcem od smeća o zid vrta. Objasni to OSTAVKU, ili slično. I osjećali biste kom slučaju pobjeđujem. Ili bih pobje- susjedima. Ili nama. Mi smo doslovno se kao da ste stvarno nešto propustili. za tobom đivao, kada bi uopće postojao nekakav svi koje poznaješ, sjećaš se? Rijetko kad Kako to mislite, svijet je nastavio dalje koncept “pobjede”. se ovako slažemo oko nečega. O, zar ti bez mene? Imali ste osjećaj da ste ustali Navodno je ovo stanje poznato naš kolektivni glas ne zvuči smiješno? iz groba, osim što biste umjesto da se kao anhedonija, nemogućnost uživa- Poput grlenih orgulja. Ili zbora, ali vraćate kako biste prenijeli poruku iz eorge Romero snimio je slabo nja u stvarima koje se inače smatraju ujednačenije. I kritičnije, i zajedljivije. zagrobnog života za dobrobit cijelog poznat i nedvojbeno prosječan ugodnima. Dajte nekom tko je zaista Uglavnom, obrati pozornost na ono što čovječanstva, imali nekoliko dosadnih film Bruiser, koji, unatoč tome što anhedoničan krišku čokoladne torte i govori. Poslušaj ga. Odi na odmor. anegdota o onom lijepom restoranu gdje je na kraju bezvezan i histeričan, ipak u najboljem će slučaju pomisliti: “Hm, Imali su pravo. Radim kao konj na ste nešto jeli. I izgoren vrat. sadrži jezivu i intrigantnu pretpostav- moji okusni pupoljci pokazuju da je ova dvije različite stvari u isto vrijeme, obje Danas ne možete zaista otići. Kao ku. U tom filmu Jason Flemyng glumi torta ukusna”, umjesto da jednostavno su kompleksne, obje zahtijevaju vreme- prvo, većina dijelova svijeta izgleda uspješnoga mladog marketinškog dire- uživa u njoj. Takvi tortu podvrgavaju na. Jedna je pilot emisija zbog koje sam slično. Kao drugo, ako se nešto važno ktora koji se jednog dana budi i otkriva analizi, poput Dr. Spocka iz Zvjezdanih morao gledati vijesti o rusko-gruzijskom dogodi doma, prijatelji će vam poslati da mu je lice neobjašnjivo transformi- staza, progutaju, slegnu ramenima, a sukobu dok mi se nisu zgadile, snimka poruku. I to ne samo o važnim stvarima. rano u glatku, bijelu, jednoličnu masku. zatim poseru nekoliko sati poslije, cijelo za snimkom, iznova i iznova u potrazi za Reći će vam tko je ispao u Big Brotheru. Užasnut, stoji pred zrcalom i pokušava vrijeme s neutralnim, nepromjenjivim nečim smiješnim što bih rekao o stvar- Nazvat će vas iz WC-a da im pomogne- je skinuti, ali ne uspijeva jer je srasla izrazom lica. E, pa, to sam ja. nim snimkama rata, bombama i ljudima te oko kviza u lokalnoj birtiji. s njegovim licem. Doslovno je postao Teško je zamisliti što bi mogao biti koji su ležali unaokolo i izgledali zbilja Da sve bude još gore, nedugo prije praznina. lijek tomu. Ako ste se odljubili od ži- mrtvi. Ima tu smiješnih stvari koje biste polaska kupio sam moderni novi smart To je najbolji dio filma. Poslije sve vota – ne do mjere u kojoj ga zaista ne mogli reći – ne, stvarno ima – ali potra- phone namijenjen isključivo pravim, postaje malo glupo, kad Flemyng poludi volite, razumijete, nego do one u kojoj ga za njima sigurno nije dobra za vas. tvrdokornim drkadžijama. Hajde, poča- zbog te novootkrivene anonimnosti pa ga jednostavno tolerirate umjesto da Usred tog posla napisao sam kolu- sti se, mislio sam. Budi besramna pizda počne trčati po Los Angelesu i ubijati srdačno dočekate svaki novi dan – sigur- mnu koja mi se činila kao bezazlena šala i kupi ga. Ispostavilo se da ima sve živo. ljude na sve strane sve dok vam ne pono je nemoguće vratiti žar. Prijedlozi? o komičnoj besmislenosti egzistencije, E-mail, internet, GPS sustav, Google stane sasvim svejedno. Više bih volio Religiozna prosvjetljenja i ekstremni ali koja se svima ostalima koji su je karte… Negdje vjerojatno ima i otvarač da je nastavio plakati pred zrcalom sportovi se ne računaju. A mogao bih i pročitali činila kao očajnički i sramotan za konzerve. Nalazite li se negdje bogu preostalih 90 minuta jer mi je taj dio bio bez osnivanja obitelji, hvala. To mi zvuči vapaj upomoć. Čitatelji su mejlali savje- iz nogu možete pritisnuti neki gumb prilično jeziv. A znate zašto? Zato jer poput ogromne gnjavaže i, ruku na srce, te. Dobronamjerni fanatici slali su reli- koje će vam reći točno gdje ste i drugi se mogu poistovjetiti s njim, eto zašto. nije me briga. Posvetio bih se nekom giozne pamflete. Nekoliko dobrodušnih da saznate gdje se nalazi najbliža sina- Hvala na pitanju. hobiju, ali svi mi izgledaju poprilično humanitaraca eksplicitno me poticalo goga. Ili sauna. Ili oboje. Upišite neko A mogu se poistovjetiti ne zato što besmisleno. Tako možete i sjediti sami u da počinim samoubojstvo zato što sam pitanje i preporučit će vam osam mje- imam glatko, bezizražajno lice – na- štali i brojati. Pokušao sam se zagrijati za pizda, a moji tekstovi žalosni i, prema snih restorana, dati vam njihove brojeve žalost, više nalikuje kvrgavu, reljefnom umjetnost, ali ni to nije upalilo. Mislim, tome, zahtijevaju naplatu u krvi. Hej, telefona i upitati vas želite li ih nazvati. zemljovidu na kojem je ucrtano bezbroj jako volim kazališne predstave, glazbu lijepo je znati da i takvi postoje. Zatim će vam dati upute kako doći do razočaranja – nego zato što me poslje- uživo, izložbe, muzeje i slikarstvo, ali ne No prijatelji su mi savjetovali da njih. Otkako sam na putu, pokazao se dnjih nekoliko mjeseci sve više brine da dovoljno da bih proveo više od 25 minu- odem na odmor. Pa sam tako i napra- nevjerojatno korisnim, djelomično zbog iz dubine moje duše vreba strašna, izje- ta putujući da ih vidim. Čitanje je O. K., vio i upravo sad sam na tom odmoru. traženja motela u zadnji čas i sličnih dajuća, grozna, odjekujuća praznina. ali da budem iskren, okretanje stranica Ipak, nekako i ovo pišem, u “poslo- stvari, ali većinom zato što buljenje i Samo da razjasnimo, nije to ista naposljetku nije vrijedno truda. Možda vnom centru”, u internetskom kutku u pritiskanje malog elektroničkog ekrana stvar kao i depresija koja se manifestira bi serijsko ubijanje pomoglo. Da. To bi hotelu, u ponoć. Ispada da mi baš i ne dosta nalikuje poslu. To zapravo i nije kao aktivno negativan stav. Prije je to svemu dalo onu priželjkivanu oštrinu. telefon, nego džepni simulator posla, odsutnost bilo kakva raspoloženja koje Iako sam spreman vjerovati da čak i to Game Boy verzija arkadnih igara, a to bi se dalo pobliže opisati. Nije to kao iznenađujuće brzo dosadi: u roku dva stvarno pomaže kod odvikavanja. da čašu vode vidite kao napola praznu, tjedna zijevajući bih obavljao još jedno Jer, bez neprekidne zalihe malih više kao da čašu vode vidite kao napola svakodnevno davljenje. zalogaja posla kojim biste se zaokupili, punu, ali ravnodušno sliježete rame- Ipak, moglo bi biti i gore. Nakon što kako biste kvragu trebali ostati prisebni nima i buljite u zid umjesto da trčite sam bezvoljno googlao anhedoniju, vi- u ovom svijetu? Čak i na odmoru ne unaokolo smijuljeći se i bacajući petar- dio sam da je povezana s urnebesnim, možete uteći ovom planetu ni ljudima de. Prije svega, budimo pošteni, šuplja sličnim stanjem zvanim “seksualna na njemu. Blackberryji, iPhones i njiho- ravnodušnost jedina je razumna reakci- anhedonija”. Po svemu sudeći, ugla- ve imitacije veoma nalikuju igračkama ja na običnu čašu vode. U oba je slučaja vnom pogađa muškarce, a kao što ime za kretene, no također pružaju vitalnu teško prikupiti dovoljno entuzijazma ili daje naslutiti, onih nekoliko nesretnika sociološku uslugu: njihovi se vlasnici očaja. Uostalom, koja je vražja kreten- koji boluju od nje nisu sposobni uživati privremeno osjećaju korisnima i važni- čina na Odsjeku za psihološke meta- u orgazmu. Naprave malo nereda dok ma, dovoljno dugo da spriječe masovna fore uopće odlučila da je vaše mišljenje tupo bulje u daljinu i to je to. Poput samoubojstva na ulici. Hej! Odgovorio o čaši vode barometar vašeg karaktera? ljudskog ekvivalenta tekućeg sapuna. si mi na mail! Nekoliko kratkih sekundi Ako želite saznati tko je pesimist, a E, to bi bilo depresivno. Ah, dobro. to mi je stvarno nešto značilo, stari! tko optimist, nemojte prtljati okolo i A sad da se vratimo na odmor. Vi ste puniti čaše – voda je dragocjen resurs, Nemoguće je otići na zapravo na odmoru, zar ne? Ovih dana za Boga miloga. Jednostavno ih upitaj- godišnji odmor teško je biti siguran. te. Ili im pružite obrazac s natpisima Odi na odmor, rekli su doslovno svi OPTIMIST i PESIMIST i pogledajte koje poznajem. Nisi sav svoj. I najma- S engleskoga prevela Maja Klarić. koju će kućicu označiti. Nije to baš nje te stvari živciraju. Kada si prošli Objavljeno u The Guardianu 1. i 29. raketna znanost. tjedan shvatio da si slučajno kupio rujna 2008. Oprema teksta redakcijska.

cmyk 6 X/241, 16. listopada 2,,8. komentar

Kako biti građanin?

Lea Perinić, Nataša te centralni događaj – međunarodnu konferenciju Konzumenti i/ili građani Petrinjak organiziranu u suradnji s Odsjekom za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci te Mirovnim inštitutom iz Središnji događaj na ovogodišnjem Ljubljane. Nastao iz uvjerenja mladih anarhista i antiglobalista da su mogući festivalu Moje, tvoje, naše bila nekomodificirani međuljudski odnosi, je konferencija Konzumenti i/ili Sajam nezavisnog izdavaštva ove je godine okupio tridesetak izdavača iz građani, na kojoj su mnogi sudionici čije su ponude posebno promovirani tematizirali pitanja poput: kakav je naslovi: Kako potrošiti svijet – mala ško- la ratova za resurse Dražena Šimleše, karakter suvremene kulture, odnosno Noć uz Rijeku Alena Kapidžića, Priče javne sfere; kako se i na temelju iz Ž+K Envera Krivca, novo izdanje Janko Polić Kamov Vladimira Čerine i procesa današnjice. U nastavku izlaga- suvremeni tehnološki razvoj. Kultura se kojih informacija odvija politička Sekst Empirik: Obrisi pironizma Filipa nja D’Alessio je upoznala sudionike s od sfere kreativnosti i produktivnosti participacija; utječe li politika na Grgića. A na pozornici HKD-a Sušak etnografskim istraživanjem televizijsko- okrenula k onoj ekonomskoj, došlo je formiranje javne sfere, dominira prilagođenoj izlaganjima i diskusiji ga gledateljstva baziranim na kvizu Tko do relativizacije svih vrijednosti, pa tako pozvani izlagači i dominantno mlada želi biti milijunaš, a koje je obuhvatilo i kulturnih. Nestale su granice između li javnom sferom ekonomska publika pokušali su dati odgovor na stanovnike dviju različitih lokacija – umjetničkog i komercijalnog, unikatnog racionalnost i je li profit jedini pitanja kakav je karakter suvremene Petraia u Napulju te Studentskog grada i industrijskog, autentičnog i preuzetog, kulture, odnosno javne sfere; kako se u Zagrebu. Kako je izjavila u zaključku što je sve dio trenda kulturne globaliza- imperativ u javnom djelovanju? i na temelju kojih informacija odvija predavanja, rezultati istraživanja poslu- cije koji Nestor Garcia Canclini naziva politička participacija; zatim utječe li žili su kao osnova u razmatranju lokal- kulturnom hibridizacijom. Kulturni politika na formiranje javne sfere te, u nih i globalnih interpretativnih praksi izbori postaju sve individualiziraniji te Moje, tvoje, naše, Rijeka, od 9 do 12. konačnici, dominira li javnom sferom smještenih u tzv. Trećem prostoru, ono- se iz “kulturnih industrija” razvijaju “in- listopada 2008. ekonomska racionalnost i je li profit me u kojem se formiraju nova značenja. dustrije iskustva”. Da bismo, pak, mogli jedini imperativ u javnom djelovanju? Ivana Spasić, s beogradskog Instituta iskusiti to novo i nepoznato, potrebno Prvo izlaganje pod naslovom Be For za filozofiju i društvenu teoriju, svoje zanemariti prethodno konzumirane Real – korisnik kao izazov elitnoj kultu- je je izlaganje naslovila: Pornografija sadržaje i značenja, stare kulturne vrije- z zvuke punka, trash glazbe iz ri i konzumerizmu održao je Stephen javnog interesa. Ono što se u ovom dnosti i sustave, a upravo je to podloga osamdesetih godina 20. stoljeća Wright, likovni kritičar i programski slučaju besramno nudi korisnicima na na kojoj se razvija sintagma iz naslova te osebujna glazbenog izbora direktor na College international de phi- konzumaciju jest srpsko medijsko trži- predavanja: kultura zaborava. Upravo je Slobodnog putujućeg radija, mirise losophie u Parizu; pokušao je razgraničiti šte obilježeno “žutilom” i kaotičnošću jedna već pomalo zaboravljena kultura i veganske kuhinje i kave Chiapasa pojmove pasivnog promatrača i korisni- mnoštva neplauzibilnih glasova. Pitanja pomalo zaboravljeno vrijeme poslužilo od 9. do 12. listopada u prostorijama ka u umjetnosti te ukloniti predrasudu kao što su sloboda štampe, pravo na sljedećem izlagaču – Aldu Milohniću Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku, na temelju koje eksperti i elitna kultura informaciju, istraživačko novinarstvo, iz Mirovnog instituta – kao uvod u Saveza udruga Molekula, ispred hotela svrstavaju potonjeg u kategoriju kon- demokratizacija medija i slično postaju izlaganje Urbani konzumerizam u vri- Continental održao se treći Moje, tvoje, zumenata. Prema njemu, binarni je par poprištima riskantnih debata. Može jeme postmodernizma, koje nas je vratilo naše. Festival ili interdisciplinarni pro- građanin-konzument potrebno nado- li se na išta “osloniti” u situaciji kada točno stotinu godina unazad u peri- jekt, kako organizator, udruga Drugo puniti pojmom eksperta. Kultura ek- (su)postoji nekoliko različitih istina? I, od kada su s pokretne trake Fordove more navodi – “ovisno o potrebi i sperata neprestano stigmatizira konzu- najvažnije, može li se u takvu okruženju tvornice izašli prvi primjerci Modela gledanju”, a realizaciji kojeg su se ove merizam, daje mu negativni predznak, istinski biti građanin? Diskusija koja T. Milohnić je ustvrdio da je fordizam godine pridružile i udruge Amandla, istovremeno jačajući elitno shvaćanje je uslijedila pokazala je da ni u ostalim stvorio preduvjete za razvoj kapitalizma Infoshop Škatula, Manufaktura, Savez umjetnosti. Sama je umjetnost nepre- zemljama situacija nije mnogo bolja, no te da je na isti način današnji post- udruga Molekula. Objedinila ih je tema stano zahvaćena okovima te se postavlja ipak se pod okriljem novinske tradicije fordizam povezan s novim oblikom Konzumenti i/ili građani kojom su se pitanje što leži iza njih, ima li umje- ili drugih čimbenika može razgraničiti kapitalizma (pripada li i njemu prefiks ove godine pokušali rasvijetliti odnosi tnosti iza toga? Nakon diskusije koja se “žuta” od “ozbiljne” štampe, ili barem “post”?). Kao primjer naveo je aktualne koji određuju bivanje u javnoj sferi. Uz razvila među sudionicima te pozivanja “žuta” od one “manje žute”. procese privatizacije javnog prostora u spomenutu zvučno-mirisnu pozadinu na argumentacije Pierra Bourdieua i gradovima suvremenog kapitalističkog najprije je u Galeriji Kortil otvorena Howarda S. Beckera, Wright je zaklju- Distanca i zaborav (neoliberalnog) društva ili, konkre- izložba beogradskog umjetničkog kole- čio kako bi bez nekog performativnog Dramska spisateljica Ivana tnije, korporativnu umjetničku insta- ktiva Škart, poznatog po beskompromi- okvira aktivnosti poznate kao umjetnost Momčilović u izlaganju Politika začu- laciju i akciju preimenovanja Bečkog snu iskazivanju političkog stava putem bile vidljive, ali ne bi bile prepoznatljive dnosti – vanpartijska politička participa- Karlsplatza u Nikeplatz te domišljat svih oblika umjetničkog stvaralaštva, kao umjetnost te je stoga okvir istovre- cija, pozivajući se na Alaina Badioua, češki primjer otvaranja nepostojećeg koji će uskoro, uz prigodnu monografi- meno i limitirajući faktor i preduvjet pokušala je dokazati da brehtovska po- supermarketa koji je rezultirao filmom ju, proslaviti i dvadesetogodišnjicu po- postojanja. litika začudnosti, demontirajući odnose koji vjerno prikazuje što se dogodi kada stojanja. Ta prva retrospektivna izložba između glume i realnog, istovremeno se očekivanja konzumenata susretnu s tiskanih, vizualnih, performerskih ra- Medijske sličnosti maskira i osnovno nasilje društvenih ne tako svijetlom realnošću. dova u Rijeci pokazala je kako se može Odmaknuvši se od teme umjetnosti, odnosa, pri čemu između ostaloga misli biti građanin/ka. Kako je zapisala Ivana sljedeće je predavanje bilo posvećeno na iskorištavanje, tlačenje, cinizam, ne- Dileme transformacije Momčilović: “(…) škart je jedini preo- televizijskim gledateljima – konzu- jednakosti. U takvu je društvu potrebno Na pitanje Što su to javni prostori u stali art. On ukida dvoklasnu podelu na mentima (kapitalističke) kulture i su- razviti nov oblik politike, tzv. “politiku suvremenom urbanom prostoru? odgovor izvođače i posmatrače, eksperte i dile- stvarateljima javne sfere, a održala ga na distanci” koju već niz godina zago- je ponudio Ognjen Čaldarović sa za- tante. Radeći na štamparskim otpatci- je antropologinja televizije Sanja Puljar varaju francuski mislioci Alain Badiou, grebačkog Filozofskog fakulteta. Kako ma, škart-papiru, na restlu (mnogo pre D’Alessio s Odsjeka za kulturalne Sylvain Lazarus i Natacha Michel, a je istaknuo, postoje različiti kutovi gle- mode recikliranih materijala), boreći se studije. Puljar D’Alessio predstavila je prema kojoj oni koji formiraju politiku danja na javne prostore, no slažu se u za ‘pravo na štamparsku grešku’ Škart je gledanje televizije kao ritual svakodne- zapravo nisu političari te je svaki poje- tome da su svi javni prostori struktur- zapravo dokazao da škarta nema. Ili da vice koji omogućuje sudjelovanje, iako dinac zapravo subjekt političke eman- no “općeniti” u pružanju potencijala smo svi škart”. simbolično, u nacionalnoj zajednici koje cipacije. ispunjavanja različitih uloga. Za neke se odvija paralelnim konzumiranjem i Izlaganje Kultura zaborava – krea- se prostore emotivno vežemo pridajući Korisnik kao izazov stvaranjem kulturnih značenja. Upravo tivni prostor kulturnih promjena Nade im neke simboličke odnose izazvane Uzmi (ono što ti treba) ili ostavi su konzumacija, odnosno recepcija te- Švob-Đokić iz Instituta za međunaro- osjećajem stabiliteta ili ukotvljenosti. (ono što ti ne treba) akcija je koja je levizijskog procesa te analiza njegova dne odnose slijedilo je nit snažne indu- Postoji nekoliko dimenzija vezanosti pratila i 3. sajam nezavisnog izdavaštva sadržaja osnova propitivanja kulturnih strijalizacije kulture do kojeg je doveo uz prostore, kao i nekoliko varijabli cmyk X/241, 16. listopada 2,,8. 7 kolumna procjenjivanja tih istih prostora, što nerijetko ovisi o našoj vlastitoj perce- ptivnoj ugođenosti. Ti “naši” ili “tuđi” Kulturna politika javni prostori postupno se sve više pri- vatiziraju ustupajući mjesto komerci- jalnim modusima korištenja. Navedeno je posebno primjetno u tranzicijskim državama, pa tako i Hrvatskoj, što je pri kraju izlaganja potkrijepljeno i fotografijama nekoliko lokacija širom države kojima privatizacija ili tek prijeti ili ih je već u potpunosti tran- Stvaralaštvo i inovacija sformirala. Slijedom transformacije građanina u konzumenta i sukladne uropska godina interkulturnog europskih godina, što će omogućiti transformacije prava na pristup kulturi dijaloga odvija se u okviru ra- realizaciju višegodišnjih i dugoročnih u procijepu se našla i javna politika. znovrsnih kulturnih aktivnosti programa. Aktivnosti koje se vode u O raspravama – kako istovremeno europskih zemalja, osobito Francuske okviru Europske godine interkultur- osigurati građanski slobodni pristup kao zemlje predsjedateljice Europskom nog dijaloga usmjerene su na razvoj kulturi i udovoljiti autorskim pravima unijom do kraja ove godine. Usporedo otvorenijeg, tolerantnijeg i fleksibilni- koji korisnika kulturnih dobara sma- s odvijanjem godine interkulturnog jeg društva i usko su vezane uz krea- tra konzumentom – govorila je Maja dijaloga, Europski parlament prihvatio tivnost i inovaciju. Poveznica između Breznik iz Mirovnog inštituta, jer je je 23. rujna 2008. izvještaj Europske dviju europskih godina bit će važnost na europskoj razini premoć pripala komisije i dao potporu prijedlogu, interkulturnih kompetencija za potica- konceptu konzumenta, a o čemu jasno uz određene izmjene i nadopune, da nje kreativnosti i inovacija u kulturno svjedoče programi europskih kulturnih se slijedeća, 2009. godina, proglasi raznolikom okruženju. institucija. Dilemi iz njezina predava- Europskom godinom stvaralaštva i Europska unija svake godine nja Između razgovora o kulturi i razgo- inovacije. odabire temu kojom želi snažnije vora o pravima skladno se priklonila Biserka Cvjetičanin U prijedlogu Europske komisije senzibilizirati široku javnost i vlade ona Davora Miškovića o nacionalnim ističe se da Europa mora jačati vlastite pojedinih zemalja, širiti vijesti o uzor- institucijama i međunarodnom tržištu. sposobnosti kreativnosti i inovacije iz nim praksama i promicati rasprave Fokusirajući se na institucionalne obli- U društvu znanja kojeg obilježava društvenih i ekonomskih razloga, kako o promjenama. U nastojanju da se ke područja suvremene vizualne umje- kulturna raznolikost, neophodne bi djelotvorno odgovorila na razvoj europske godine ne pretvore isklju- tnosti, a koje su potpuno uklopljene u društva znanja i izazove koje su name- čivo u sredstvo komuniciranja, već tržišni i sustav kojim vlada ekonomska su sposobnosti koje će omogućiti tnuli procesi globalizacije. Inovacija se da aktivnosti prodru u najšire slojeve racionalnost, dvoji nad uspjehom razumijevanje brzih promjena, definira kao uspješna realizacija novih društva u smislu njihove intenzivnije uključivanja onih koji ne pripadaju ideja, a kreativnost kao condicio sine participacije, Europska unija nastoji krugu dvadesetak zemalja koje sustav njihovo prihvaćanje kao razvojne qua non inovacije (COM(2008) 159 potaknuti niz novih akcija i politika. tvore. Pa tako i nad uspjehom proje- šanse i poticati otvorenost novim final). Danas su korištenje znanja i brzi U 2009. godini, u prvom su planu kata triju muzeja suvremene umje- razvoj inovacija u središtu svjetskih mladi. Obrazovanje treba omogućiti tnosti u Hrvatskoj, ma koliko ih sam idejama. Prema Europskom rasprava o razvoju. Valja spomenuti da “da se prirodna nadarenost i kreati- istovremeno i priželjkivao. U diskusiji vijeću, takvo razumijevanje čini je u prosincu 2006. Europsko vijeće vnost mladih ravnomjerno razvijaju bojazan sociološke struje pokušala je istaklo “da je Europi potreban novi zahvaljujući spoju izvantehničkih, sve odagnati ona umjetnička naglašavajući “trokut znanja”, koji obuhvaća pristup koji će prednost dati transfor- važnijih sposobnosti kao što su duh promijenjenu ulogu muzeja, napose obrazovanje, istraživanje i maciji znanja u inovacijske proizvode inicijative ili interkulturna umijeća, i muzeja suvremene umjetnosti i sasvim inovaciju i usluge” (Zaključci predsjedništva tehničkih sposobnosti u područjima je izvjesno da punina rasprave tek – Europsko vijeće, 14.-15. prosinac kao što su matematika i znanost” (Jan predstoji. A o neposrednu djelovanju 2006., paragraf 28). U društvu znanja Figel, povjerenik Europske komisije za u autonomnim mrežama izvijestio kojeg obilježava kulturna raznolikost, obrazovanje, kulturu i mlade). je Anthony Credland s londonskog neophodne su sposobnosti koje će University of Art. Iz uvjerenja da je omogućiti razumijevanje brzih pro- Inovativno društvo znanja riječ o prostorima gdje je moguć kri- mjena, njihovo prihvaćanje kao razvoj- Kao i prethodnih europskih go- tički angažman i politička kreativnost ne šanse i poticati otvorenost novim dina, tijekom 2009. organizirat će se uz obilan vizualni materijal prikazao je idejama. Prema Europskom vijeću, ta- brojne promotivne kampanje, te niz niz akcija mreže Cactus, čiji je osnivač, kvo razumijevanje čini “trokut znanja”, događanja i inicijativa na europskoj, te svoje sudjelovanje u akcijama mreža koji obuhvaća obrazovanje, istraživanje nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj ra- Reclaim the streets i Indymedia. i inovaciju. zini, koji će širokoj publici omogućiti upoznavanje s inovacijskim ostvarenji- Tržište duhovnosti Ciljevi Europske godine ma. Realizacija Europske godine 2009. Zbog studentske tvrdnje da je religija stvaralaštva i inovacije oslanjat će se na postojeće programe oduvijek bila slobodan izbor Benedikt Opći cilj Europske godine stvara- kao što su Obrazovanje i cjeloživotno Perak supostavio je tradicionalne reli- laštva i inovacije je promicanje stvara- učenje 2007.-2013. i Kultura 2007.- gijske prakse i sve raširenije nove oblike laštva za sve, kao pokretača inovacije 2013. Komitet regija podržao je pri- duhovnosti. Naglašavajući paradoks da i ključnog čimbenika razvoja kompe- jedlog Europske komisije o slijedećoj je riječ o pojavi nastaloj u moderno i tencija u različitim područjima ljudske europskoj godini, uz isticanje da su u postmoderno sekularno doba, za koja su djelatnosti, tijekom cjeloživotnog europskim gradovima i regijama kao i mnogi predviđali da će biti doba kraja učenja i na svim razinama, sukladno na lokalnoj razini, kultura, stvaralaštvo religijskih dogmi, tegobe suvremenog, dokumentu Europske komisije koji se i inovacija glavni izvori rasta, investici- tržišnog načina života traže kanale ola- odnosi na široko zasnovanu strategiju ja i novih radnih mjesta. kšanja. Jer zbog izopćavanja temeljem inovacije za Europsku uniju. U strate- U prijedlogu Europske komisije doktrinarnih vrijednosti tradicionalne giji se navodi “da će bez obrazovanja navodi se potreba senzibilizacije široke religije u globaliziranom svijetu – a kao središnje politike, inovacija ostati publike, jer ona nedovoljno sudjeluje u gdje je dekonstrukcija dovela u pitanje bez potpore: potrebno je početi promi- aktivnostima obuhvaćenim Europskom i autoritet i racionalnost – izgubile su cati nadarenost i kreativnost od naj- godinom. Neke zemlje tek sada, go- utrku s populističkim oblicima duho- ranije dobi” (COM(2006) 502 final). tovo na isteku godine, pokušavaju vnosti koji, poput ostalih lakokonzu- Europska 2009. godina usmjerena je osmisliti programe o interkulturnom mirajućih proizvoda na tržištu, donose na obrazovanje i kulturu, ali će imati dijalogu. Među njima je i Hrvatska. O svojevrsnu instant-utjehu ili olakšanja, utjecaj i na druge domene kao što su programu, odnosno povezivanju inter- a rizik isključenja daleko je manji. poduzetništvo, informacijsko društvo, kulturne komunikacije s obrazovanjem Svako od navedenih izlaganja koje za- zaposlenost, regionalne politike. Stoga kao središnjom temom slijedeće godi- služuje daleko širi prostor razmatranja je Europski parlament naglasio značaj ne, potrebno je misliti sada, prije nego od ovog prikaza (u kojem mjesto nisu svih programa koji promiču stvaralaš- što uđemo u Europsku godinu stva- našli mnogi zanimljivi trenuci diskusija) tvo i inovaciju u Europskoj uniji. ralaštva i inovacije. Konačno, ciljevi iz pokazalo je da se dileme i kontradikcije Jedan od specifičnih ciljeva je isti- Lisabona trebali bi od Europe učiniti umnažaju; spomenimo tek jednu, onu canje otvorenosti prema kulturnoj inovativno društvo znanja, društvo o fleksibilnosti radne snage koja se u raznolikosti kao načinu jačanja in- koje počiva na kreativnom potencijalu malom rasponu prvo osuđuje, a potom terkulturne komunikacije i dijaloga. Europljana. Nadajmo se da slijedeća zagovara. Zadataka je nesumnjivo puno, To znači da između dviju europskih godina neće proći mimo nas, kao što a nama je ostalo pitanje: koliko je onih godina postoji kontinuitet, odnosno da neprimjetno prolazi Europska godina koji ih žele riješiti? se stvaraju veze između tema pojedinih interkulturnog dijaloga.

cmyk 8 X/241, 16. listopada 2,,8. razgovor

IrenaAteljević Na ruševinama dekonstrukcije remda je neposredan mjena duboko utkana u našu Nataša Petrinjak dovedeno u pitanje, i to je ona na smrt modernosti kao domi- povod za naš susret vaša kolektivnu svijest. Prije svega destruktivna, depresivna strana nantne paradigme objektivne participacija u proje- to je onaj dio pokreta za prava postmodernizma. Kako je to realnosti kao neupitne istine. ktu Doprinos razvoju obale žena uslijed djelovanja kojega je Profesorica socijalne rekao Jeremy Rifkin, postmo- Četvrta se odnosi na odumira- i otoka Šibensko-kninske došlo do promjene cjelokupne geografije na Sveučilištu dernizam je srušio sve zidove nje industrijskog načina proi- županije, počela bih s knjigom europske perspektive prema modernizma, oslobodio nas zvodnje i materijalne ekonomije Transmodernity - remaking Drugom, u koju ulazi i priroda. Wageningen koja sudjeluje zatočeništva, ali nemamo mje- te, naposljetku, peta razina tiče our (tourism) world? koju Znamo naime da je tijekom u projektu Doprinos razvoju sto na koje bismo mogli otići. se sveprisutne krize birokratskih pripremate. Da ovo na neki inkvizicije, zbog navodne vje- Ostavio nas je u ruševinama i piramidalno ustrojenih insti- način bude mali doprinos za štičje sposobnosti suradnje s obale i otoka Šibensko- dekonstrukcije, koja je svakako tucija. I poziva na nelinearan bolju vidljivost pokreta za prirodom, ubijeno pet milijuna kninske županije govori o bila potrebna da bismo razot- prelazak iz postmodernosti nov, transmoderni svijet, a za žena. Nestankom straha od krili odakle dolazi nepravda, ali u transmodernizam, slijedeći koji je Riane Eisler ustvrdila prirode, pojavom mogućnosti pojmu transmoderniteta, depresivnost i destruktivnost originalno značenje termina da se teško prepoznaje jer nije objašnjenja prirodnih pojava, promjeni perspektive postmodernizma još traje, to je koje je dala španjolska filozofki- centraliziran ni objedinjen pod promijenio su naš odnos prema naša sadašnjost. No istovreme- nja i feministkinja Rosa Maria jedinstvenim imenom. Pa, što je njoj – prestala je biti božja krea- turizma, održivom razvoju i no je i trenutak za novu viziju Rodriguez Magda u eseju La transmodernizam? cija od koje se zazire i postala je modernom nomadizmu svijeta, za transmodernizam. Sonrisa de Saturno: Hacia una – Da bih odgovorila na to izvor eksploatacije. Dominacija Koji želi premostiti negativnost teoria transmoderna, a gdje je pitanje, nužno se moram osvr- čovjeka nad prirodom otvorila postmodernizma, uzeti najbolje upotrijebila formu trijade hege- nuti na pojmove modernizma je horizonte, u potpunosti se iz modernizma – napredak lijanske logike: teze, antiteze i i postmodernizma jer samo mijenja organizacija vremena znanosti, tehnologije, ekonomi- sinteze. Njezinim riječima: “tre- tako možemo objasniti duboke i prostora, ali početkom 20. st. je, i tu tradiciju spojiti s novim će nastoji očuvati definirane sile promjene koje su se dogodile shvatili smo da smo sve istra- Projekt modernih vizijama. prvog lišenog u svojoj podlozi; čovječanstvu i promjene koje se žili, homogenizirali se, uništili integrirajući njegovu negaciju, događaju danas. Modernizam mnoge lokalne kulture, da nomada direktno je The best of modernizma treći moment postaje vrsta re- je, dakle, uistinu bio proces koji posjedujemo cijeli planet, glo- povezan s kritičkim i postmodernizma flektirajućeg zaključka”. je bitno promijenio dotadašnje balizirali smo se. I danas postoje U tekstu navodite prikaz Transmodernizam bi tako agrarno društvo, socijalno i dva temeljna stava prema glo- studijima jer stanja Marca Luyckxa Ghisija i bila kritika i modernizma i ekonomski vrlo zatvorenih zaje- balizaciji: pesimistički koji tvrdi njegove vizije transmodernosti postmodernizma, ali koja uzima dnica, kreacionističkih pogleda da će cijeli svijet postati veliki želimo ukazati da kao osnovu za nadu da su mogu- najbolje elemente iz tih dvaju na svijet. Govorim dakako o McDonald’s, i drugi, umjereniji, ći nehijerarhiziranost, postpa- sustava kao i iz tradicionalnih perspektivi europske civilizacije koji smatra da je globalizacija je ljudska potreba trijarhalnost, postsekularnost, predmodernih znanja obilježe- koja i danas dominira svijetom, spojila svijet i kreirala globalnu postojanje socijalno osjetljive nih različitim kulturama širom jer sva naša povijest temelji se svijest. za putovanjima ekonomije, partnerskih odnosa… svijeta i kojom se omogućava na eurocentričnoj perspektivi, Postmodernizam kao kriti- – Da, Ghisi započinje svoju progres ljudske evolucije te koja se nametnula kao globalni čki osvrt na period moderni- fundamentalna tezu pregledom pet razina pro- tvori, kako je rekao Rifkin, novu pogled na svijet. Bila je to pre- zacije koji je u pitanje doveo potreba, da smo mjena koje opisuje metaforom globalnu svijest. Želim naglasiti težito oralna kultura, priroda je white-male-european pogled vrha ledenog brijega ljudskog da je transmodernizam usko bila izvor straha, a malobrojni na svijet najvećim je dijelom, svi nomadi, a da (ne)svjesnog i (ne)vidljivog, a povezan s otkrićima prirodnih pisani tekstovi, odnosno znanje dakle, pokrenut feminističkim gdje su prve dvije razine naj- znanosti, osobito kemije i bio- bilo je dostupno vrlo malom pokretom i feminističkim auto- su modernizam manje vidljive u smislu njihove logije. Naime, danas znamo da broju ljudi, najviše onima veza- rima/icama. Najvećim dijelom “polagane smrti”. Prva je razina su kemijske reakcije drukčije u nima uz crkvu. Razvoj tehno- reflektirao se u znanosti, putem i korporacijska najtamnija i najhladnija točka, prisustvu osoba, kako mi sami logija, koje su uvijek pokretač aktivističkog pokreta postao je rub neodrživosti, rub smrti i svojim reakcijama utječemo na promjena, prije svega tiskarstva, društveni pokret, širio se kapi- kultura razvili kolektivna samoubojstva čovje- cjelokupni sustav, i da je cjelo- u potpunosti je promijenio per- larno na sve ljudske djelatnosti, čanstva. Druga je smrt patri- kupan planet jedinstven među- spektivu. U renesansi su nastale ali sveopća relativizacija, rušenje neprirodne stege jarhalnih vrijednosti – naredba, zavisni sistem. Modernizam je tri glavne institucije koje su svih ideoloških barijera, dovela koje nas odvajaju kontrola, osvajanje – a koje su polazio od pretpostavke razjedi- promijenile svijet – moderna je do nostalgična zavirivanja svijet učinile natjecateljskim njenosti, mi protiv vas, a danas znanost, tržišna ekonomija i na- u predmoderni svijet. Sve je od nas samih ratištem. Treća razina odnosi se svatko zna da što god se dogodi cionalne države. One su dovele na jednom kraju zemlje ima do procesa koje danas nazivamo implikacije za sve. I pomalo se modernizacijom, a obuhvaćaju vraćamo na holističku perspe- industrijalizaciju, urbanizaciju, ktivu, da su svi nivoi, kemijski, sekularizaciju društva i poste- biološki, materijalni, psihološki peno, prema mnogim autorima, međusobno povezani, u kojoj homogenizaciju. Riječ je o postavljamo pitanja o sljedećoj četiri, pet stotina godina u ko- fazi ljudske evolucije koja nam jima je Europa odlučila osvojiti potencijalno može dati odgovo- nove zemlje, a najbolji sažetak re na filozofska pitanja o smislu kolonizacije dao je jedan afrički života. biskup; kada su došli europski misionari u Afriku, oni su imali Zemlja se više ne Bibliju, a mi zemlju. Rekli su proizvodi nam, zatvorite oči i molite s Kakve su implikacije te nama. Kada smo otvorili oči, nove paradigme na ekonomske, oni su imali zemlju, a nama je političke i socijalne aspekte ži- ostala Biblija. vota? Iskazujete duboku vjeru u mogućnost postojanja socijalno Feministička osjetljive ekonomije, partnerskih prethodnica odnosa…. – Dvadeseto stoljeće do- – U tom bih smislu rekla da nijelo je spoznaju o surovoj imamo dobru vijest. Premda se strani tog pothvata, iz čega se pojam održivog razvoja pojavio razvio pokret ljudskih prava, tek prije dvadesetak godina, a koji je sljedeća velika pro- danas se shvaća da maskuli- cmyk X/241, 16. listopada 2,,8. 9 razgovor nistički ekonomski pristup i vrijednosti u neko društvo. mentirati i širiti nov pristup, jer osvajanja radi eksploatacije, Kada govorimo o turizmu u to akademije još teško prihvaćaju koji nas je doveo do krajnje doba, govorimo o široku pojmu interdisciplinarnost, u njima točke pred samouništenje, putovanja i istraživanja svijeta. se na povezivanje putovanja s više ne može opstati. Danas se Pretežito se danas o turizmu obrazovanjem još gleda sa zazo- može činiti općepoznatim, ali razmišlja kao industriji koja rom, studenti su još brojke koje trebalo je prepoznati odgovor servisira goste, a turizam ima moraju biti pod kontrolom. No člana Maorske partije s Novog svoje korijene u istraživanju mi ustrajemo u naporima da Zelanda koji je jednostavnim svijeta tijekom kolonijalizma. izazovemo i promjene u pristu- odgovorom na pitanje “Zašto Duboka ukorijenjenost takva pu obrazovanju, tako je rođena i ste tako vezani za zemlju?” osvajačkog pristupa vidljiva ideja kreiranja Akademije nade, pokazao svu besmislenost ideje i danas jer su Europljani i koja bi trebala izmijeniti oblike ologije ekonomije progresa i europsko shvaćanje turizma edukacije, razviti transmoderne razvoja. Odgovor je glasio: “Zar dominantan oblik; osamdeset oblike koji će uvažavati i potica- još niste čuli, zemlja se više posto svih putnika svijeta jesu ti sva znanja koja posjedujemo. ne proizvodi? Slijedom svega, putnici iz desetak zemalja, onih Projekt modernih nomada promijenili su se i argumenti i koje nazivamo visoko razvijene. direktno je povezan s kritičkim razgovor o novim principima Tako je i turizam jedan vid studijima jer želimo ukazati da više nije zatvoren u usku krugu Transmodernizam modernizacije koji je homoge- je ljudska potreba za putovanji- vizionara. Kako je rekao Albert nizirao svijet. Theodore Zeldin ma fundamentalna potreba, da Einstein: “Ne možemo riješiti bi bila kritika i dobro je pokazao kako su vla- smo svi nomadi, a da su moder- probleme na isti način na koji snici hotela Ritz kreirali ideju nizam i korporacijska kultura smo ih stvorili.” Riane Eisler, modernizma i hotela kao najluksuznijih mjesta razvili neprirodne stege koje nas jedna od važnijih vizionarki, na svijetu koja su isključivo u odvajaju od nas samih. napravila je najbolju analizu postmodernizma, funkciji razvoja kao profita, koja Jedan od projekata u kojima danas dominantne i viziju nove, teže samo materijalnom, ali ne i sudjelujete jest i onaj o održivom socijalno osjetljive ekonomije. ali koja uzima spiritualnom razvoju. No sustav razvoju koji se počeo imple- U svojoj posljednjoj knjizi The najbolje elemente “sedam zvjezdica” dostupan je mentirati u Šibensko-kninskoj Real Wealth of Nations, kao svo- malobrojnima i sasvim je nor- županiji. Udruga Argonauta jevrstan odgovor na Wealth of iz tih dvaju malno da je sve veći broj ljudi, na Murteru, kao edukacijski Nations Adama Smitha, opisala prije svega mladih, koji na put, centar za održivi razvoj otoka je kako je to moguće, kako soci- sistema kao i iz u svoja istraživanja kreću s na- i priobalja, tako postaje jedno jalno osjetljiva ekonomija kreira prtnjačama na leđima. Pritom je od točaka praktične primjene dugoročno bogatstvo, uzimajući tradicionalnih bitno da oni u tim putovanjima Theodore Zeldin transmodernog pokreta (više o za primjere skandinavske ze- vide priliku da odstupe od sva- radu na www.argonauta.hr i mlje, koje su u tome najdalje predmodernih kodnevnog života, od nametnu- dobro je pokazao www.modro.in). Možete li nam odmakle, koje paze da se bogat- tih struktura i taj turizam ima kako su vlasnici izložiti osnovne smjernice, cilje- stvo ne koncentrira u rukama znanja obilježenih snažnu transformacijsku snagu. ve rada? Možemo li reći da je s malog broja ljudi nasuprot siro- različitim On uistinu spaja različite kul- hotela Ritz kreirali ostalim udrugama unutar pro- maštvu većine. Premda su mno- ture, različite poglede na svijet, jekta započela izgradnja lokalne gi skloni kontraargumentirati kulturama širom daje mogućnost za prožimanje, ideju hotela kao mreže pokreta za nov, hrabar lošim izvedenicama socijalizma, daje mogućnost otvaranju ljud- transmoderni svijet? ipak prevladava činjenica da je svijeta i kojom skog srca i duše. Novi oblici najluksuznijih – Glavni cilj projekta jest riječ o potpuno novoj paradi- turizma, koji se osobito razvi- obrazovanje i jačanje sustava gmi, novom setu vrijednosti. se omogućava jaju u Africi i Aziji, omogućuju mjesta na svijetu za multisektorsko planiranje U središte transmodernosti prisnije susrete ljudi, čemu održivog razvoja na području tako postavljate etiku ljubavi progres ljudske neposredno doprinosi očuvanje koja su isključivo Šibensko-kninske županije bell hooks i paradigmu među- evolucije te tvori, lokalnih kultura. Nose u sebi u funkciji razvoja (osim udruge Argonauta kao povezanosti Glorie Steinman, temeljnu brigu za ljude. Kao što nosioca projekta uključeno je a kao osnovu za novu definiciju kako je rekao je rekao Theodore Zeldin: “pu- kao profita, još niz institucionalnih i poje- znanja. tnici imaju najveću mogućnost dinačnih sudionika). Ono pre- – Da, riječ je o etici brige za Rifkin, novu da postanu najveća nacija na koja teže samo tpostavlja razvoj mreže lokalnih sve, međupovezanosti, spiralna svijetu”, i tako turizam postaje dionika za održivi razvoj otoka pogleda na svijet koji zasigurno, globalnu svijest. oblik otpora korporacijskom, materijalnom, ali koja se sastoji od predstavnika danas, jest bliži ženama. To čarterskom turizmu koji je do- svih relevantnih sektora – udru- je korak u održivom razvoju Želi premostiti minirao sedamdesetih i osam- ne i spiritualnom ga, regionalnih i lokalnih oko- čovječanstva koji prepoznaje desetih godina prošlog stoljeća. razvoju lišnih tijela, turističkih organi- vrijednost ženstvena, osjetljivi- negativnost Na taj način turizam je mani- zacija, poljoprivrednika, sektora jeg pristupa koji, koliko god to postmodernizma, festacija i istovremeno nosilac kulture i gospodarskih komora još bilo neotkriveno, jednako transmodernizma. Mladi ljudi – u Šibensko-kninskoj županiji, postoji u ženama i muškarci- uzeti najbolje iz danas iskreno odbijaju podjele čiji rad koordinira Centar za ma. Kako je i sama bell hooks na temelju rase, nacije, spola, održivi razvoj otoka i priobalja. napisala – feminizam je za sve. modernizma – svi žele imati etičke, kreativne Riječ je o evropskom projektu Ono što nam predstoji jest karijere. financiranu Matra programom otkloniti negativne konotacije napredak znanosti, Vlade Kraljevine Nizozemske s naziva feminizam, da kada Galileu je bilo teže koji je mogao dobiti konotacije ga upotrijebimo, ne zaglavimo tehnologije, Sukladno tomu osnivačica još jednog od mnogih, no sta- u polju rodnih studija, nego ekonomije, i tu ste i mreže kritičkih studija vljanjem u širi kontekst uspjela human studies. Došlo je vrijeme turizma, vodite projekt The sam preokrenuti i njegov cilj i za novu renesansu koja traži tradiciju spojiti s Modern Nomad. Možete li njegovo sagledavanje. Održivi kompletnost muškog i ženskog nam reći nešto više o tome? razvoj koji znači uravnotežen principa; spajanje obilježja rene- novim vizijama – Srećom, naišla sam na lju- omjer između društva, ekono- sansnog muškaraca i moderne de, s Novog Zelanda, iz Velike mije i ekologije sadrži u sebi žene. Britanije, kasnije i iz drugih i transmoderne vrijednosti i zemalja koji su na jednak način prema dosad poduzetim akti- Transformacijska snaga analizirali i kritizirali postojeće vnostima čini mi se da su time turizma sisteme turizma tek kao još izazvane promjene dobro pri- Sve te promjene neposredno jedne privredne grane, taj mo- mljene. Opet, dakako, najprije utječu i na područje turizma, dernistički pristup razdvajanja kod mladih, ali postepeno i polja vašeg užeg interesa. turističkih kapaciteta i turista kod ostalih: život je pokazao da Odnosno, turizmu pridajete od ljudskosti. I tako se dogodila može premostiti stagniranje u transformacijsku snagu. prva konferencija 2005. godine koje se zapadne uslijed politi- – Kad sam radila doktorat kada smo promovirali ideju čkih razmirica, predrasuda, tra- o utjecaju kolonizacije na uro- kritičkih studija i neoturizma, a dicije. Pritom treba biti strpljiv. đeničke kulture, shvatila sam slijedom čega je stvorena i mre- Kada god naiđem na zapreku, kako je turizam bio jak medij ža putem koje danas razvijamo pomislim kako mi je daleko i sredstvo kojim se viktorijan- nove pristupe – spajanje global- lakše nego Galileu, koji je, zna- ska Engleska koristila da bi nih trendova s lokalnim znamo kada, morao uvjeriti svijet dovela i uvela svoju ideologiju njem. Dakako, teško je imple- da Zemlja nije ravna ploča.

cmyk 10 X/241, 16. listopada 2,,8. esej

Nekoliko pravih dimova (obiteljska kronika pušenja, zabranjena iskustva)

Slađan Lipovec Prvi dimovi, djed što taj zub ne može pregristi, smijao se njime izra- Djedu smo za popudbinu spremili najnužnije ženije nego da je imao sve zube, a u kutu debelih - rakiju, cigarete i štap. usana uvijek mu je bila zalijepljena cigareta. Nije I danas pamtim njegov lik do detalja, velik nos, je imao jedino kad bi spavao, moglo bi se reći da i Naravno, ima to veze ponajprije s odgojem, kakav i sam imam, pravi kišovski nos, na kojem bi nije čisto disao, on je jednostavno pušio život. djetinjstvom, osobnim razlozima i formativnim se, kao na lišću jutrom, osobito kad bi bilo hladno i Mnogo smo vremena provodili zajedno – on je kad bi popio, pojavila i objesila kap, kao kap rose, i čuvao mene, a zajedno smo čuvali blago – pa bi iskustvima, taj otpor koji se u meni javi čim dobijem tako ostajala, malo bi zatitrala ponekad, ali nikada bilo čudno da nismo radili iste stvari. Naučio me zapovijed što moram činiti i što nikako ne smijem, ne bi pala, dok je nakon podosta vremena ne bi kako se uvlači dim, a posebnu predstavu u kojoj su pokupio zgužvanim rupčićem. uživali i majka i sestra i otac priredili smo kad sam kad potpuno popizdim, jer nema veće frustracije Kad bih po njegovim detaljnim uputama izveo uvučeni dim naučio ispuštati kroz nos. nego ne moći ništa učiniti osim slijediti propisan kakvu uspjelu nepodopštinu (premda to nismo kao Pušio je cigarete bez filtera, kroz cigaršpic (ka- smjer i poštivati zabrane. Kao kad u šahu, tek nepodopštinu doživljavali), njegove oči poprimile kav smo i meni izradili) ili bez, smotane u fini pa- bi zajebantski izraz, i takvog ga najbolje pamtim, pir, ili bi, kad nije bilo papira, izdubio suhu šišarku, nakon što povučete potez, uočite neminovnost kad bi se tresao od smijeha, ne sjećam se kakav je nataknuo je na cigaršpic, i lula je bila spremna. protivnikovog mata. Nema veće tjeskobe, tako je bio kad je bio ljut ili tužan ili ravnodušan. Imao je Napunio bi je duhanom kojeg je uvijek bilo u lije- samo jedan, ali ogroman zub, na kojem sam mu po- vom džepu kaputa. kako je, niste to nikako htjeli, a ne možete to više ni malo zavidio, jer bio je žut i uistinu moćan spram I sam sam itekako bio uključen u nabavku da spriječiti ni izbjeći. Da čovjek poludi… mojih mliječnih zubića. Mislio sam da nema toga se uvijek ima što zapaliti. Nerijetko bih na bici-

Briga za javno zdravlje – pušenje ili disanje ispušnih plinova esu li Hrvati popušili, Pušiona za pušače, Napokon zabrana pušenja na javnim mjestima, Pit ćemo i voziti, ali nećemo pušiti i slični maštoviti naslovi krasili su naslovnice i istaknute rubrike u ovdašnjim medijima kad je najavljen zakon o zabrani pušenja na javnim mjestima. Nisam osjetio da to ima neke veze sa mnom, barem što se pušenja tiče, no zasmrdjele su mi zabrane i javni prostori. Prostor u fizikalnoj i filozofskoj svijesti karakte- rizira, kako bilježi Vladimir Anić, “neograničena protežitost, ukupnost odnosa u svim dimenzijama i pravcima”, uz vrijeme to je “osnovni oblik i ka- tegorija postojanja materijalnoga svijeta”, prema jednom shvaćanju to je samobitan entitet, neobi- lježen čovjekovim djelovanjem. Međutim čovjeku općenito vrlo su daleka ovakva poimanja, čovjek voli misliti o sebi da se ostvaruje tek u djelovanju, u osvajanju, zaposjedanju, ograđivanju i ograniča- vanju – koje lijepe riječi, moćnije nego prostor – pa taj prostor, slijedeći rječničke natuknice, postaje “ograničen dio… u koji se može što smjestiti”. Ontološki prostor postaje pragmatično obilježen teritorij, javni, svačiji, ničiji, brisani, borbeni prostor. “Vaša demokratija je pičkin dim”, “jebeš tu tira- niju većine nad manjinom”, sjećam se otprilike re- čenica jedno vrijeme omiljenog mi pisca, dok i sam nije postao dio većine koja će tlačiti sve manjine oko sebe, pa mu neću spominjati ime, ali ne mogu osporiti te njegove tvrdnje. Sve što vidimo od demokracije svodi se na licemjerno prenemaganje pred kamerama, a odluke se donose u tajnosti, i još se svi slažu s njima. Jer u pitanju je, kao, zdravlje svih. Ne bih ovdje o boleštinama hrvatskog društva, to je stvar za patologe dobrog želuca, dopustit ću si tek jednu analogiju. Ako i pretpostavimo da iza zabrane pušenja stoji uistinu iskren osjećaj brige za zdravlje svakog pojedinca, pa je zato i zabranjeno pušenje na javnim mjestima, kako objasniti jednu drugu odluku koju su donijeli isti ljudi koji zastu- paju i stavove svih nas o zdravlju i pušenju: zašto je jedan drugi javni prostor, jedan trg u samom središtu metropole koji svojim doživljava pedesetak tisuća ljudi, dodijeljen pojedincu koji će na tom mjestu zauzvrat ukopati garaže? Možda zato da se te tisuće ljudi, umjesto da na trgu zapale cigarete, spuste u garaže i unutra samo dišu. cmyk X/241, 16. listopada 2,,8. 11 esej klu išao do grada, za sitniš koji je djed skupljao u to je nostalgija za samom prošlosti, kad je bilo sve Ni inače stari i ja nismo puno pričali, bili smo ladici kupiti cigarete i žvaku. Nerijetko sam i, baš moguće, i kad se čovjeku čini da je odrastao jer su previše generacijski udaljeni, niti je on znao sa kako me djed uputio, od staroga iz kutije krao po ga roditelji počeli kao takvoga gledati. Kao ravno- mnom niti ja s njim, niti smo ljudi od puno riječi. cigaretu ili dvije, da ne primijeti. Te sam cigarete pravnog sebi, kojem je dozvoljeno sve. Jedna od rijetkih stvari i osobina koje smo dijelili s filterom uglavnom ja pušio. Djedu je to bilo pre- Te noći Mika Dugi i ja sakom smo (ne treba ni je ta ljubav prema tišini. slabo i on bi ih pušio tek u krajnjem slučaju, on spominjati koliko je to zabranjeno i kažnjivo) imali Ljeti bismo sjeli na stepenice, čekali da svježina je iz tog izvlačio drugu vrstu zadovoljstva. Danas, ulov za pamćenje. Bili smo dobro opremljeni, s večeri prodre u sve zakutke kuće i rashladi zrak kad mislim o tome, vjerujem da je to bila njegova mrežom smo djelovali moćno i opasno. Superiorna dovoljno da se mogne leći, i šutke pušili. Onaj koji sjajna osveta što su mu jedne zime stari i stric, još vrsta. Predatori na vrhu hranidbenog lanca. Noć je je imao cigareta, ponudio bi drugog. kad su bili klinci, popušili sav duhan koji se sušio bila mrkla, i tek po snazi koprcanja i težini slutili I sad se u kolovozu Velika kola navezu i spuste na tavanu. bismo što je u saku kad bismo ga izvadili iz vode. nisko, točno iznad štaglja i štale u kojoj je stari Volio sam tolika prostranstva koja su čekala da Mika je spuštao i dizao mrežu, a ja sam vadio ulov. držao konje, i cijelu noć čekaju da ih upregne. ih protrčim i drveće da se popnem na nj i priče Do danas nisam ništa dodirivao rukama s tolikim Helena i ja na stepenicama zapalimo pljugu pri- koje je djed još imao između dimova za ispričati, uzbuđenjem i oduševljenjem (pada mi na pamet je spavanja, zatvori se krug, svi smo tu. čuvajući stoku na ispaši zajedno smo imali sve vri- usporedba s prvim dodirima ženskih grudi, to je jeme svijeta. otprilike ista razina uzbuđenja, ali druge vrste). Riječ koja se ne izgovara, postojana No tek kad bih ga ispraćao pogledom, jer ni- Dok smo čekali da se voda umiri i da se ribe zavu- kao dim sam mogao s njim, moj djed je izgledao kao kakav ku u mrežu popušili smo sve Mikine cigarete. Kući Sa sestrom sam uspio povući tek nekoliko dimo- moćan bog. Oko glave su mu vijorili nježni prame- smo krenuli kad su ribe stale, promrzli od maglice va. Nekako nam se nisu poklapala razdoblja, kao da novi dima i iz daljine se činilo kao da izdiše gustu koja je kuljala iz rijeke i ispunjavala prostor između smo živjeli u različitim vremenima. maglu i njome puni ravnicu, da ovije svoje blago i nasipa. Uskoro ulazim u godine kad je ona čvrsto odlu- zaštiti ga od urokljivih i pohlepnih očiju. Kod mene smo dijelili ulov. Stari je, premda je čila da sve ide u dim. Otišla je dalje nego što se Ako je i raj javni prostor, a to je teško utvrditi, već bilo jako kasno, donio mladog mošta u zdjeli. bilo tko od nas usuđuje i pomisliti, bilo je to doki- budući da crkva ima te karakteristike masovnosti Dobro smo mu došli da ima s kim piti. Mošt je tek danje krajnje zabrane. i sveopćeg pripadanja, ali itekako naglašava vrije- otkipio, još nije bio otočen, niti su u sudove bile Ne prestajem se pitati o tome, to je za zasebnu dnosti svojih privatnih zemaljskih dobara, pomi- zabijene pipe, pa je najlakše odbiti čep i mošt pu- knjigu, ali ipak o tome samo dugo šutim. Duboko slim, hoće li i djedu tamo zabraniti pušenje. stiti u široku zdjelu, da se ni kap ne prolije. Potočio uvlačim dimove kao da uzdišem. Ali nema tog boga koji će mom djedu zabraniti ga je u čaše, bio je još malo mutan. Mika ga je za- pušenje. tražio cigaretu. Zapalili su. Daj onda i meni, rekao I danas to radimo sam. Stari mi je, kao da to čini oduvijek, pružio Tako je to kod nas Gdje se jezik lomi o stvarnost i gdje stvarnost od poderanu kutiju, jer on nikad nije otvarao kutije dobroga dima poprima mekane obrise… O nekim Možda malo idealiziram kad pričam o tome normalno, samo s jedne strane nalijepljene etikete, je stvarima ipak najbolje šutjeti, tajnost je majka nakon toliko vremena da sam ostao jedini nositelj nego bi raskupusao cijeli gornji dio. Izvukao sam sreće za sve. specifičnih gena, jer bilo je tu nemoći i siromaštva, jednu i zapalio. Majka me čudno pogledala, ljubo- Danas je to masovna pojava, svi puše, na sva- i dirljivog neznanja i nerazumijevanja, i ostalih pitljivo je proučavala svaku moju gestu. Trudio sam kome ćošku, u svakom parku, no kad smo zapalili stvari kojih nisam tad bio svjestan, jer čovjek odra- se da djelujem kao da to oduvijek radim. prve džointe, György i ja, rijetki u čitavom gradu ste tek kad vlastite roditelje počne doživljavati kao Krasne ribe koje sam kasnije u tišini klao i čistio su uopće čuli za to, a apsolutno nitko nije znao što djecu, ali ne sjećam se nekih zabrana. sanjao sam još godinama, a njihov miris pomiješan nam je kad bismo se dobro napušili. Ne kažem da znam kako bi trebalo postupati s mirisom nikotina danima nisam mogao sprati s I trava je tad bila kvalitetnija, jača, rasplinula bi s vlastitom djecom, što je za njih dobro, što loše, prstiju. nas u svim smjerovima, pa smo se kad bismo zapa- vidim koliko su moji starci improvizirali sa mnom, Tako je to kod nas. Čim nešto učinimo, što nam lili pravu pljugu rukovali prije nego odletimo svaki ali koliko su tek improvizirali roditelji mojih prije najprirodnije, kršimo mnoštvo zabrana odje- na svoju stranu. jatelja, s kojima sam, kao, potajno pušio. Potajce dnom, od toga ponekad pletemo mreže za sjećanja, I danas to radimo. su pušili oni, dok sam ja već bio osvjedočen pušač, koja se kao svjetlucave vižljaste ribe hvataju u naj- pred svima. Moji starci su imali jednostavnu logiku pogodnijoj noći. Dimni krugovi odgovarajući na pitanja roditelja mojih prijatelja zašto mi to ne zabrane, jer uvijek sam imao najbo- Na stepenicama Najbolja mjesta za sadnju duhana su stara vatri- lje ocjene, pa što će mi to pušenje: “bolje da puši šta. Spaljena zemlja je najbolje pripremljena za to: Djed je za starog govorio da on i nije pravi pu- rahla je i dobro zagnojena, uništene su štetočine pred nama nego da se skriva i zapali nam kuću ili šač, jer je pušio tek pet-šest cigareta dnevno. Bilo štagalj”, ali bilo je tu više od toga. Pustili su da koje bi mogle pojesti sjeme i bilje koje bi moglo je u toj izjavi neke vrste omalovažavanja, kakvim se prerasti i ugušiti mlade stabljike duhana. Po dvije- stvari idu svojim tijekom, da sam izaberem što ću obično očevi služe kad govore o vlastitim sinovima. si činiti, pa što bude da bude. Teško je reći bi li mi tri na svakom vatrištu. Što je najvažnije, takva je Za starog je pušenje bilo stvar društva, i kad je, mjesta, jer vatra se pali uvijek na skrovitim mjesti- bilo draže da za neke stvari nikad nisam saznao, kasnije, prestao pušiti, volio bi zapaliti kad bi moje ma, nemoguće naći. ali ovako smo barem sačuvali nekoliko lijepih društvo svratilo, zamirisao bi mu dim. U to su vrijeme, kad je moj djed bio mlad, žan- uspomena. Kažem, sigurno idealiziram, ta nostal- Pušio je na zanimljiv način, filter bi čvrsto sti- dari zalazili u dvorišta, polja i vrtove, država je gija koja se javlja kad govorimo o prošlosti nije skao zubima, tako da su filteri njegovih cigareta brižno kontrolirala konkurenciju za svaki duhanski nostalgija za nečim boljim ili ljepšim iz prošlosti, nalikovali na odvijače. list, znalo se da će onaj kom nađu posađenog duhana dobrano najebat. Ni današnjem sistemu nije svejedno, i on vrši kontrolu, možda sofisticiranijim, ali ne manje žandarskim metodama. Bit će da je globalizirana duhanska industrija izmakla nadzoru i izvlači više novca nego bi država htjela, pa pod prozirnim krinkama brige za zdravlje uvodi zabrane pušenja na svojim javnim prostorima, kad već ne može na pušenju zaraditi sama, neće ni industrija. Osim toga, država gubi i na drugoj strani, pušači su zdravstveno skuplji. A jebeš državu kojoj su njeni građani skupi. Zato nas uvjeravaju i da smo bolesni, pa prijete da će nas strpati u bolnice, koje su autori Rječnika popularnih besmislica točno definirali kao “mjesta gdje se ljudi kažnjavaju zato što su bolesni i to tako što ih se učini još bolesnijima”. (Jer ako na nešto imamo pravo, imamo pravo biti bolesni, nije valjda Marlborov maneken uzalud umro.) Pa će sad država podijeliti dobit s ljekarnama, kamo su svi pohrlili po zdrave nadomjeske za cigarete, jer mora se o nečemu biti ovisan, samo je važno da sistem na tom zarađuje. A lijekovi su prema Rječniku popularnih besmislica, “kemijski sastojci koji se ljudima daju ili uštrcavaju, kako bi ih se priklonilo zdravstvenim normama”. Stvar je jasna, ali mene se to baš previše ne tiče. Imam u sebi genski upisano cijelo stoljeće, tri generacije skrovitog lukavog bunta, povlačim se još dublje u ilegalu, jer jedini prostor je prostor gdje sam ja. Kada mi spomenu zabrane kažem neka popuše.

cmyk 12 X/241, 16. listopada 2,,8. queer

Queer vs. fašizam 2008.

Biljana Kosmogina plakat festivala na kojem Ivo Dimčev održavanjem festivala u vreme po- (Ivo Dimchev), internacionalna zve- sta, meseca Ramazana. U štampi zda, genijalni performer, umetnik i i na web portalima su prenošeni koreograf, sedi u fotelji, obnaženog i objavljivani tekstovi neprijatelj- Beogradska umjetnica, književnica, tela, prekrštenih nogu, u visokim po- skog, pretećeg sadržaja, uz more performerica i publicistkinja, tpeticama. dezinformacija, kao što je ta da će Dežurni moralisti su protestvovali u Sarajevu biti održana Gay para- sudionica nedavno završenih queer iritirani “nagim muškim telom”, ce- da, što nema nikakve veze sa queer festivala u Beogradu i Sarajevu piše pajući festivalske plakate po centru festivalom, ali su sa svih strana, isto Zagreba, ali su izgubili argumentaciju tako, stizali afirmativni tekstovi i o nemilim incidentima i napadima kada su organizatori uzvratili izja- pisma podrške. ekstremista na organizatore i vom da ne shvataju zašto u poplavi Otvaranje festivala je upriličeno reklama i bilborda gde su ženska tela grupnom internacionalnom izložbom sudionike ovih festivala izvulgarizovana do krajnosti, jedno fotografija, skulptura i instalacija u maskirano/ androgino/ neprepo- Akademiji likovnih umetnosti. U znatljivo muško telo izaziva toliku toku izložbe, stotine razularenih ve- Pretnje u Sarajevu pozornost. Nije bilo nekih većih habija okupilo se ispred Akademije a prostoru ex-Yu regije, queer neprijatnosti osim ove, dok kvalitet skandirajući fašističke parole “Ubi’ su eskalirale kada su i sve vezano za taj pojam, još programa festivala, koji je bio vrlo ubi’ ubi’ pedera!” pokušavajući da ekstremisti na You uvek uznemirava zle duho- posećen i hvaljen, niko nije mogao provale vrata i upadnu na Akademiju, ve, diže oblak prašine u javnosti i osporiti. uprkos pojačanom obezbeđenju. Velika staklena ulazna vrata su pukla toubeu postavili plakat provocira govor mržnje, fašizam, Sarajevo – vehabije u lovu diskriminaciju, homofobiju, nasilje pod udarcima kamenja. Dobili smo queer festivala, gde je i teror. Posle incidenata koji su se u na publiku festivala uputstvo da ne napuštamo zgradu dve nedelje septembra 2008. dešavali Na Queer festivalu u Sarajevu dok nam se ne obezbedi sigurna pra- ubačeno lice jedne od na Queer festivalima u Beogradu i (od 24. do 28. 09.) je Ivo Dimčev tnja kroz sporedne hodnike i zadnji Sarajevu, shvatamo da Srbija i Bosna najavljen s predstavom Lili Handel, izlaz, do taksija koji će nas čekati, i organizatorki s nožem beznadežno klecaju za Evropom i da a ja sam bila vrlo ponosna na tu, savet da direktno odemo do hotela će možda jednog dana, u dalekoj bu- meni dramatično važnu činjenicu, gde smo smešteni i ne napuštamo ga preko grla. Bizarno! Taj dućnosti, postati demokratske zaje- da nastupam s vlastitim performan- do daljnjeg. Skandiranje i protesti pritisak više niko nije dnice kakvima se danas predstavljaju. som dan pre njega. Ali, u Sarajevu su ispred zgrade nisu prestajali. organizatori doživeli pravi progon i Vehabije su imali ljude ubačene mogao da podnese. Beograd - premlaćeni pogrom, što su takođe i svi učesnici, među posetioce izložbe, koji su mo- sudionici festivala gosti, prijatelji i simpatizeri festivala bilnim telefonima fotografisali poje- Otkazano je sve. Srušilo Peti po redu Queer Beograd osetili na svojoj koži. U Sarajevu mi dine aktiviste, učesnike i volontere, i Festival je trajao od 18. do 21. 09. se čak i beogradski incident učinio odmah slali te fotografije vandalima se sve Učestvovala sam na otvaranju i uči- bezazlenim, naspram strahote koja napolju, radi lakšeg prepoznavanja. nilo mi se da organizatori preteruju se desila. Pretnje islamskih ekstre- Pratili su automobilima taksije ko- s tajnovitošću održavanja programa mista “pravdane” su nepoštovanjem jima su učesnici prevoženi. Posle i strahom za bezbednost učesnika i muslimanskog praznika Bajrama i okončane izložbe i razilaska zvanica, posetilaca. Drugog dana festivala, sti- gla je vest o nasilju ispred kulturnog centra Rex. Desetak maskiranih naci- sta fizički su napali manju grupu uče- snika/ca iz inostranstva, od kojih je jedan završio sa polomljenom šakom, a ostali ugruvani, u modricama. Jedan od napadača je uhapšen. Atmosfera festivala je bila narušena, ali je on uspešno okončan i pored toga. Obeshrabruje činjenica kad u sopstvenom gradu strepiš za ličnu bezbednost i igraš se skrivalica zbog grupe ostrašćenih nasilnika. Još više uznemirava to da se u Beogradu če- sto dešavaju fizički napadi na osobe LGBTIQ populacije, da nasilnici najčešće ostaju nekažnjeni i da su problemi lične slobode manjinskih grupa nerešeni. Da li je moguće da je u velegradskoj srpskoj prestolnici neko danas ugrožen samo zato što drugačije misli, izgleda ili priča drugim jezikom? Queer festivali širom planete postoje radi razmene kulture i umetnosti, promocije ljudskih prava, ženskih prava, manjinskih prava, prava na različitost. Oni donose bogat pozo- rišni, filmski, muzički, umetnički i edukativni sadržaj. Queer Zagreb Festival ima naj- dužu tradiciju i šest godina unazad odvija se uz podršku establišmenta. Prošle, 2007. godine, najveći napad (eksces) je bio vezan za promotivni cmyk X/241, 16. listopada 2,,8. 13 queer napadali su taksi vozila kojima su se silja i bezumlja. Zašto je tako moralo učesnici prevozili. Jedno taksi vozilo biti? je oštećeno od udaraca bokserima po Poslednji rat koji je najviše besneo staklu i šoferšajbni, i tu su se otvo- na ovim prostorima, vidljivo je razo- rivši vrata dočepali jednog mladića i rio i unazadio Bosnu. Tu su ljudi pre- polomili mu nos kundakom pištolja. živali najveći pakao i to je očigledno Bilo je pregršt zlostavljanja i pretnji, ostavilo traga. Zle strasti još uvek kako organizatorkama, tako i pojedi- tinjaju. Sva sreća, ne bukte, ali se uče- nim novinarima, o čemu je sutradan stalo rasplamsavaju. u udarnom dnevniku FTV govorio S druge strane, Queer je naviknut novinar i pisac Emir Imamović, sve- da bude stigmatizovan, etiketiran i dok zbivanja. marginalizovan. Queer ne poznaje i ne priznaje razlike ni u jednom Žrtve, nasilje i strah segmentu društva, izdiže se iznad Slika bezočnog nasilja je pu- građanskog i provincijalnog uma i tem medija otišla u svet tog dana. nametnutih konstruktivizama, obje- Nastupilo je kolebanje da li da se dinjuje verske, nacionalne, etničke, festival prekine ili nastavi. Sutradan kulturne i socijalne razlike, i afirmiše se još ništa nije znalo o tome, prome- ravnopravnost nezavisno od boje njeno je vreme održavanja programa, kože, jezika, pola i seksualne orijen- održana je konferencija za štampu, tacije. Queer podržava svaku različi- i popodne u Medija-centru gde smo tost, ali je istovremeno i negira, što se svi okupili, rečeno je da nam niko je subverzivna filozofija, ali ona kao ne može garantovati bezbednost i da takva nije ni militantna, ni ksenofo- se zato performansi otkazuju, a ostali bična. Queer se rukovodi mirolju- program pomera i sužava. Tada smo bivom politikom povezanosti i kre- videli i mladića s polomljenim nosem ativizma, i istina je da tu nenasilnu, koji je proveo noć u bolnici. Nimalo ali odlučnu borbu predvode aktivisti, prijatno. Instruirani smo da se kroz pripadnici LGBTIQ zajednica, što grad ne krećemo u grupama, da ne inkorporira fokusiranu mržnju usled budemo upadljivi, da ne koristimo ta- homofofobije. ksi vozila po pozivu, jer se ispostavilo Kako je moguće da mladi ljudi koji da su i neki taksisti dojavljivali gde Protiv diskriminacije i su duboko religiozni, danju poste i se queer skup održava. Organizatorke fašizma mole se po džamijama, u slobodno su bile očajne zbog razvoja situacije Za vehabije sam čula prvi put pred vreme jure pedere da ih biju? I ne i vrlo zabrinute za nas, našu bezbe- dolazak u Sarajevo, a tamo sam bora- samo da jure pedere, nego rasteruju dnost, kao i svoje lične živote. Pretnje vila mnogo puta osamdesetih godina i zaljubljene heteroseksualne parove su eskalirale kada su ekstremisti na prošlog veka. Tada je tamo postojala koji se ljube po parkovima, jer je po You toubeu postavili plakat queer fe- samo raja, a vehabije niko nije spomi- islamskom zakonu razmena nežnosti stivala, gde je ubačeno lice jedne od njao. U Wiki-ju piše da je Vehabizam na javnom mestu nedopustiva, pod organizatorki s nožem preko grla. konzervativni pokret u Islamu koji se pretnjom smrću!? Zaista sumnjiva Bizarno! utemeljio koncem 17. i početkom 18. životna filozofija. Taj pritisak više niko nije mogao vijeka, a homoseksualnost postoji Tamo vehabije, ovde obrazovci, da podnese. Otkazano je sve. Srušilo od kako je sveta i vijeka, od antičke onde nacisti, ovde i svuda huligani, se sve. Grčke i starog Rimskog carstva, dre- navijači... Prvi Queer festival u Sarajevu, uz vnog Orijenta... hiljadama godina Kako je moguće da Mehanizam nasilja je svuda isti toliko straha i žrtava, nosi pečat na- unazad, od postanka ljudske vrste. ili sličan, i podrazumeva “hejtizam”: mladi ljudi koji su vandalizam, fašizam, nacizam, nacio- duboko religiozni, danju nalizam, konzervatizam... Ni po tome nismo izuzetno posebni. poste i mole se po Osim ako nismo Queer. Queer Zagreb Festival je u toku džamijama, u slobodno (od 01. do 09. 10.), i nepobitno je da on najuspešnije opstaje i održava vreme jure pedere aktivizam u kontinumu tokom cele godine, mimo samog festivala, kroz da ih biju? I ne samo filmske projekcije, štampana izdanja da jure pedere, nego i izložbe, kao što je nedavno održana izložba Nacistički teror nad homoseksu- rasteruju i zaljubljene alcima od 1933. - 1945., praćena pro- mocijom potresno dokumentovane heteroseksualne knjige Muškarci s ružičastim trokutima Heinza Hegera. To je mnogo delo- parove koji se ljube tvornija borba potiv diskriminacije i fašizma. Stalna prisutnost, vidljivost i po parkovima, jer je aktuelnost. Queer je prirodno stanje duha i po islamskom zakonu svesti, a moje učešće u njemu je lični razmena nežnosti izbor i slobodna volja. Takvo stanje svesti diktira normalno ponašanje u na javnom mestu nenormalnim uvjetima i vanrednim okolnostima. nedopustiva, pod Grupa učesnika festivala iz Hrvatske i Srbije, koja je bila sme- pretnjom smrću!? Zaista štena u istom hotelu na Baščaršiji, jednoglasno se oglušila o upozorenja sumnjiva životna filozofija organizatorki o merama bezbednosti. Prekršivši data obećanja, nas desetak se slobodno otisnulo u Sarajevo by Night, Sarajevo puno finih kafea, sjajnih bircuza, ašćinica, ćevapdži- nica, noćnih klubova, dobre zabave, predivnih ljudi i pozitivne energije. Alah je bio milosrdan i naš queer ogranak je posle vehabijske golgote nagrađen nezaboravnim utiscima iz srca grada. U budućnost treba uvek gledati “kroz ružičaste naočare”.

cmyk 14 X/241, 16. listopada 2,,8. film

Budi pola sata u raju… a onda u pakao!

Tonči Valentić Takva snažna dinamika između dvaju likova, aktivnog i pasivnog, lukavog i blentavog, zaslužna je za dramatski naboj filma i ujedno pred- Premda je ostao gotovo nezapažen, stavlja njegovu strukturnu okosnicu. novi film Sidneyja Lumeta, Drugo težište također je arhetipske naravi: to je odnos oca prema sinovima najpoznatijeg po 12 gnjevnih ljudi, i snažna odluka da se s njima obračuna Serpicu i Pasjem poslijepodnevu, nakon što shvati da su oni krivci za smrt vlastite majke. Film stoga iznosi pokazuje da je taj ostarjeli veteran na vidjelo tipičnu psihoanalitičku situ- (1925. godište!) još sposoban snimiti aciju koja je sadržajno postala vidljiva tek nakon radikalnog reza, odnosno intrigantan film pokušaja pljačke. Ona je, dakle, motiv koji pokreće sukob koji je već tinjao, Dok vrag ne sazna da si mrtav, red. ali je krvavim raspletom doveden do kulminacije. Dojmu napetosti prido- Sidney Lumet; SAD, 2007. nose i vremenski skokovi kojima se Lumet koristi da bi pojačao dramati- čnost: retrospektivno pripovijedanje iz nekoliko kutova polako odmata i neke ilmski veteran Sidney Lumet i u skrivene događaje i okolnosti kojima poznoj životnoj dobi sposoban se pojedini lik razotkriva u ponešto je snimiti velik film, o čemu drukčijem svjetlu. Uspostavljanje pravde svjedoči kriminalistička drama s ele- Iz tog razloga loši obiteljski odnosi mentima trilera Dok vrag ne sazna da Lumet i braća Coen nisu rezultat poremećene društvene si mrtav, koja je u zagrebačkim kinima Neki komentatori odmah su za- normativnosti, nego upravo njihov prošla bez velike reklame i sa samo pazili da Dok vrag ne sazna da si uzrok. Dok se za Coene u njihovim jednim terminom u manje posjećenom mrtav djeluje kao tipičan film braće novijim ostvarenjima tema moralnosti multiplexu. Coen, tematski, vizualno i gluma- preklapa s temom nemoći društvenog Kako opljačkati vlastite čki veoma nalik ostvarenjima poput sustava da se uhvati u koštac s krimi- Krvavo jednostavnog ili Farga. Doista, nalom i hladnokrvnim ubojicama, za roditelje? Lumetov je redateljski senzibilitet Priča o braći koja odluče Lumeta je obiteljsko nasilje istovjetno Priča koju je Lumet ispričao u srodan Coenima, ponajprije po načinu uspostavljanju društvene pravednosti u ovom napetom dvosatnom ostvarenju pripovijedanja priče i kompleksnom opljačkati vlastite “izglobljenom” svijetu lišenom moral- govori o dvojici braće, korpulentnom i pristupu temi društvene pravednosti. roditelje govori o nih temelja. frustriranom mešetaru nekretninama Međutim, ovaj film mnogo je bliži Izvršavanje pravde stoga je mnogo Andyju (vrlo dojmljivi Philip Seymour njihovu recentnom ostvarenju Nema društvu u kojem više više od osvete oca nad bešćutnim si- Hoffman) i mršavom, pasivnom i stra- zemlje za starce; preciznije rečeno, novima: ono govori o tome da se zlo- šljivom Hanku (također sjajan Ethan dijametralno je suprotan od njega. ne postoje tradicionalni čin može iskorijeniti samo u njegovim Hawke). Našavši se u financijskim Naime, i Lumetu kao i Coenima kri- temeljima, unutar obiteljske drame problemima i ne znajući kako dalje s minalistički okvir trilera uglavnom moralni kodeksi, kao kojoj je sustav tek izvanjski horizont bračnom i životnom monotonijom, služi za ukazivanje na dramatičnost događanja. Zločin se, kao da kaže Andy predloži bratu da zajedno dođu međuljudskih odnosa, nemoć pravnog i o pojedincima čijim Lumet, događa zbog životne mono- do novca pljačkom. sustava i propast moralnih vrednota. životima vlada dosada tonije, on nije perfidna i glamurozna Međutim, ne bilo kakvom: Andyjev Njih zapravo ne zanima puka forma gesta, nego nastaje zbog seksualnog lukavi plan počiva na pljački dra- kriminalnog čina. nezadovoljstva, manjka očinske ljubavi guljarnice njihovih roditelja. Oni bi U tom smislu priča o braći koja i preskupe alimentacije. dobili odštetu od osiguranja, a braća odluče opljačkati vlastite roditelje go- Andy se pretvara u serijskog ubo- na jednostavan način riješila svoje nov- vori o društvu u kojem više ne postoje jicu i pljačkaša: takva transformacija čane probleme. Naravno, stvari krenu tradicionalni moralni kodeksi, kao i o nije izravna posljedica neuspjele plja- po zlu: u pokušaju pljačke ubijena je pojedincima čijim životima vlada do- čke obiteljske draguljarnice, nego nje- njihova majka koja se neočekivano sada (Andyjev bračni život bez strasti zin sporedni efekt, ono što se moglo tamo zatekla, a njihov se otac zarekne i prepuštanje narkoticima nasuprot dogoditi i bez obiteljske tragedije, koja da će pronaći ubojicu s obzirom na to Hankovu životarenju, lošem odnosu je ovdje samo ubrzala slijed zbivanja. da policija to nije bila u stanju učiniti. s bivšom suprugom i djetetu o kojem “Budi pola sata u raju, sve dok vrag ne Nakon što ga trag dovede do vlastitih mora financijski skrbiti). No za razli- sazna da si mrtav” – tako glasi čitava sinova, stari Charles treba donijeti ku od bespomoćnog šerifa kojeg kod rečenica od koje je Lumet za naslov konačnu presudu... Coenovih glumi Tommy Lee Jones, uzeo njezin završni dio. Međutim, Iako nije subverzivan ni posve ne- ovdje pravda ipak biva zadovoljena: Andy i Hank su simbolički mrtvi i konvencionalan, novi (a nadajmo se, ne otac je ujedno i arhetipski otac-ubojica prije same pljačke, njima je raj podje- i zadnji) film Sidneyja Lumeta vrlo je iz temeljne psihoanalitičke literature, dnako daleko kao i pakao. snažno ostvarenje u kojem se naturali- kao i pojedinac koji uzima pravdu u Snaga ovog filma nalazi se upravo u stičkom, a ipak vrlo uglađenom foto- svoje ruke nakon što policijski sustav tome što pokazuje atmosferu čistilišta, grafijom, fragmentarnom kronologijom zakaže. tranzitne postaje na putu prema dolje (priča se odvija retrospektivno, pri čemu To preklapanje suverenosti (vlast u kojoj se likovi koprcaju nemajući pratimo zbivanja iz vizure svakog lika) nad životima svoje djece i pravno-ka- nikakva izbora osim da slijede svoje te dinamičkom kamerom stvara dojam znenog suvereniteta koji bi trebali per- mračne porive. Iskupljenja zapravo tjeskobe i arhetipskog sukoba između sonificirati državni organi) predstavlja nema: unutrašnji pakao mnogo je braće. Težište je dvojako: s jedne se onu nultu točku koja u Nema zemlje snažniji od onog izvanjskog, a pored strane fokus nalazi na odnosu Andyja i za starce ostaje nedosegnuta. Istinska njega se i ubojstvo vlastite majke ne Hanka, dijametralno suprotnih likova tema obaju filmova stoga nije u tolikoj doima toliko strašnim koliko pomisao od kojih je jedan nezadovoljan dekaden- mjeri propitivanje društvenog morala, na besmisao vlastitog, praznog i pro- tni broker, a drugi bojažljiv ljubavnik i nego urušavanje unutarnjih normi kao mašenog života. rastavljeni roditelj djeteta za koje mora rezultat sloma društveno kodificiranih plaćati preskupu alimentaciju. pravila ponašanja. Preuzeto s portala www.kulisa.eu cmyk X/241, 16. listopada 2,,8. 15 film

Vrhunski krivotvoritelj

Mario Slugan meri i stvorio lažan efekt kontinuiteta; dobio bi poziciju capoa, logorske ari- kojih se i uspio domoći u konfrontaciji u Berlinu 1938. glazba dreči u kabareu, stokracije, no u ovakvu raspletu Sally s Herzogom). Oboje je produkt taktike a šampanjac se prolijeva po golišavim preživljava upravo zato što je sposoban održanja kontinuiranosti identiteta. plesačicama. Ono što će Sally u okviru suprotstaviti se jednoj takvoj aristokra- Dobitnik Oscara za najbolji film na s kraja i početka filma učiniti jest učvr- ciji tako što pribjegava taktici zatvo- Period nepostojanja stranom jeziku posvećen je temi šćivanje veze između tih dvaju svjetova, reničkog (ne logoraškog) ponašanja, a Time dolazimo do trećeg momenta a u tome će uspjeti samo ako ponovno to je sposoban samo zato što održava Arendtine analize, ubojstva identiteta. Holokausta i većina radnje odvija se u konstituira sebe kao osobu kakva je bila kontinuitet identiteta tvrdeći kako je Spomenuti Loszek nakon pronala- koncentracijskim logorima, dok su u do te noći u Berlinu. Ponešto parado- u svim zatvorima uvijek isto, kako se ska putovnica svoje obitelji pokušava ksalno, pokazat će se da način na koji treba postaviti. Čini se da je prva ta- počiniti samoubojstvo, no kolege ga središtu sudbine i različite osobnosti će to učiniti nije i način na koji to film ktika uspješna. Ona mu i omogućuje uspijevaju smiriti ohrabrujući ga da se logoraša, odnosno borba glavnog čini - davanje kontinuiranu pripovijest da izbori povlašten položaj (dvije-tri drži dok sve ne bude gotovo. I uistinu, koja nam daje povijest lika od uhićenja kriške kruha više) nakon što usred noći on će to učiniti, ali trenutak kad bude lika da održi kontinuitet vlastita do kraja rata, već upravo suprotno, da nacrta sliku (opet prizivanje svojih gotovo, kad uspije dokazati da je Židov identiteta eliminira taj kontinuitet i zamijeni ga dana akademskog slikarstva) koja se pokazavši na svoj broj na ruci, odlazi lažnim po modelu gore navedene kadar- svidi jednom od SS-ovih oficira. na zahod i presiječe si žile. Sally će se sekvence, izbaci ga kao konstitutivna Drugi se moment, onaj ubijanja u igri pokera podsjetiti na riječi koje Krivotvoritelji, režija Stefan člana sebe i uspostavi odnos identiteta moralne osobe, istina, ne odvija u pra- čuje dok nosi njegov leš kroz oslobođen Ruzowitzky, uloge: Karl Markovics, između Salomona ‘’Sallyja’’ Sorrowitscha vom okružju koncentracijskog logora, logor prepun hodajućih živih mrtvaca i Devid Striesow, Martin Braumbach, ORF, do uhićenja 1936. i Salomona ‘’Sallyja’’ nego u svojevrsnoj oazi unutar njega, u uvidjeti što to povlači sa sobom. Makar Sorrowitscha nakon rata. No njegov kojoj su logorašima omogućene odre- je Sally uspio preživjeti, a u tome je Austrija, 2007. će prvi i neuspjeli pokušaj biti onaj đene olakšice (kreveti su mekši, odjeća uspio zbog što je ustrajao u borbi protiv klasične retrospektive (koja nije prepri- koju nose nalik je građanskoj, glave im tog trećeg momenta, on ne može više čavanje, nego prisjećanje). Tek ćemo na nisu obrijane, čak imaju stol za stolni podnijeti prvobitnu taktiku održanja kraju vidjeti zašto taj razumni zahtjev za tenis), a sve da bi krivotvorili funte i identiteta održanjem kontinuirana rivotvoritelji Stefana kontinuitetom osobnog identiteta kao dolare za financiranje rata. No njihova prisjećanja sebe jer je upravo taj pri- Ruzowitzkyja, koji bi gledateljima načinom objašnjavanja sebe samomu se izvanzakonska pozicija još održava. stup Loszeka koštao života. Njegov je mogao biti poznat kao redatelj sebi ne uspijeva. Moglo bi se reći da se ona dodatno kontinuitet uključivao priče o pogibiji njemačke Anatomije i njezina nastavka, U Berlinu 1936. Sally je vrhunski naglašava jer ta oaza još strašnijom čini njegove obitelji, a budući da je ključna dobitnik je ovogodišnjeg Oscara za naj- krivotvoritelj, potpuno apolitičan, Židov one trenutke u kojima prodire stvarnost epizoda te priče, rat, upravo završila, bolji film na stranom jeziku. I prošle je tek nominalno, o njima ima reći samo bezvrijednosti njihovih života (jedan od nastaviti priču previše je bolno i stoga je godine Oscara u istoj kategoriji odnio da su si praktički sami krivi što ih netko krivotvoritelja, Loszek, pronalazi među treba okončati. Sally ima isti problem, film s njemačkoga govornog područja stalno uzima na zub kada se ne pokuša- originalnim dokumentima poslanim im Kolyju, koji je dio tog prisjećanja, i či- koji se bavio jednim periodom suvreme- vaju prilagoditi, ali i lihvar (to je jedan iz Auschwitza i putovnice svoje obitelji). njenicu da nijedna njegova akcija nije ne povijesti te odnosom prema vlastitu od inteligentnih znakova koji upućuju Nju utjelovljuje drugi čovjek zapovjedne imala odraza u stvarnom životu nakon identitetu, Život drugih. Ovaj su put u na problematiku stereotipa – čini se da linije konclogora Hauptscharführer rata osim činjenice da je proizveo krivo- sprezi osobnost i trauma Holokausta. ih je nemoguće odbaciti kao relativno Holst, sadist i ulizica, koji će između tvorene dolare. No s druge strane, čini se Tematika židovskog iskustva Drugog korisne metode klasifikacije određenih ostaloga ubiti i jedinu osobu za koju se da upravo tu leži moguće rješenje nje- svjetskog rata natuknuta je u filmu skupina, a pri kraju filma, neki od lo- Sally uistinu brinuo, mladog studen- gova problema. Riješi li se tog jedinog vrlo brzo, zamjenjujući erotsko isku- goraša čak će se i pozivati na stereotipe ta slikarstva Kolyju (jer u njemu vidi pozitivnog vanjskog proizvoda (sve su stvo s početka filma stravom sjećanja. fizičkog izgleda da bi dokazali svoje mogućnost da učini ono čega se sam ostalo negativni produkti, tj. neuspjesi, Doživljaj elipse koja razdvaja (i spaja) židovstvo i spasili život). Prizor u koje- odrekao i postane umjetnikom). Odmah ne-djelatnosti), doslovno može shvatiti međusobne poglede Sallyja (izvrsni Karl mu biva uhićen također je slučaj nagla po umorstvu Holst se vraća u prostoriju onaj period od devet godina kao peri- Markovics) i profinjene kurtizane (ko- prekida erotskog užitka doživljajem ispunjenu krivotvoriteljima i izvještava od nepostojanja, kao period ne-života. joj nećemo saznati ime) za pokerskim poraza. Ne samo da biva uhićen već se ih o tome kako je Kolyja jedini među Posljednji je korak pritom zamijeniti stolom s njihovom strasnom predigrom to i događa samo zato što je tu večer njima umro kao čovjek unatoč tome što taktiku održanja identiteta taktikom dodatno naglašava Sallyjevu žudnju i ipak odlučio ostati kako bi uživao s još je bio Židov, sam mu priznavši da boluje kontinuirana prisjećanja – lažnim kon- čini je doslovno slijepom za sve što se jednom bezimenom zavodnicom. Dakle od tuberkuloze znajući koja je standar- tinuitetom formalno identičnim onom s zbiva između tih dvaju prizora, sažima- dvije žene, na ovaj ili onaj posredan dna procedura sa zaraženim logorašem, početka filma. Dopustiti pobjedu trećeg jući isto u trenutak kratkog reza, čineći način, uzrokuju proživljavanje i ponovno a sve da ne bi okužio druge. Sally, koji momenta, ubiti sebe koji je preživljavao taj interval nevažnim sada kada se našao proživljavanje traume. Na kraju filma vi- svjedoči umorstvu, ne poduzima ništa kroz devet godina, da bi uspostavio sebe pred ženskim tijelom s kojega skida djet ćemo kako upravo odnos sa ženom da se osveti za protokolaran odnos koji kao direktan nastavak one osobe koja posljednje djeliće odjeće. Erotika vrišti u postaje pokazatelj da je Sally napustio Holst poduzima u bavljenju s proble- provodi noć s lijepom ženom i ni ne slu- toj sceni, kurtizana u prekrasnu, prozir- prvi pokušaj održanja osobe kontinuite- mom zaraženog logoraša (inzistiranje ti uhićenje, pokazuje se Sallyju kao jedinu donjem rublju čini se da je snažnije tom i zamijenio ga drugim pristupom, na tome da ovaj klekne posvjedočuje no rješenje. U posljednjem prizoru Sally zavedena tjelesnošću i mogućnošću tre- onim uspostavljanja identiteta između Holstov užitak u protokolu), tj. da i pleše tango s kurtizanom kao što je ple- nutka, ali njezina želja trenutno splasne dviju diskontinuiranih vremenskih to- sam osvjedoči Kolyju kao čovjeka, i sao s onom damom noć prije nego što kad uoči brojke na Sallyjevoj ruci, pod- čaka. time nestaje kao moralna osoba. Kada ga je Herzog uhitio, glazba je ovaj put sjetnik na godine u koncentracijskim napokon uspije krivotvoriti dolar, on ne u offu, no upravo ista ona koja je tada logorima. Sjećanja preplavljuju sljedeće Postati umjetnikom spašava četvoricu osuđenih na smrt u svirala na gramofonu. To su dvije točke jutro, a prijelaz iz troma, opustošena Većina filma odvija se u koncentra- slučaju neuspjeha krivotvorenja, to je tek između kojih Sally primjenjuje taktiku poslijeratnog Monte Carla u kabaretski cijskim logorima i predstavlja borbu nusprodukt njegove ambicije da u tome lažna kontinuiteta. Da se Sally još drži Berlin 1936. proveden je iznimno efek- Sallyja da održi kontinuitet vlastita naposljetku uspije (jer nije uspio čak prvobitne taktike, on bi morao pobjeći tno lažnim kontinuiranim kadrom koji identiteta, a čini se da je to i jedini ni prije rata, uhvatili su ga upravo zbog glavom bez obzira od takva rekreiranja tom iluzijom neprekinutosti još snažnije razlog zbog kojeg i ostaje na životu. njegova neuspjeha u tome). Stoga to trenutaka koji vode početku njegova jukstaponira dva gotovo potpuno razli- Film u biti prati sva tri momenta koje ‘’spašavanje života’’ ne možemo shvatiti traumatičnog iskustva, no kako je tu čita svijeta kojima je jedina zajednička Hannah Arendt u analizi koncentracij- kao ponovno konstituiranje Sallyja kao taktiku i taj dio svog identiteta odbacio značajka ta da je on živ u oba. skih logora kao mjesta eksperimenti- moralne osobe. Dodatni je poraz i to riješivši se jedinog proizvoda tog peri- ranja totalitarnih država u svojoj knjizi što nije ni sposoban ubiti zapovjednika oda, krivotvorena novca, ovim plesom Razuman zahtjev za Totalitarizam identificira kao korake u logora Herzoga kada ima priliku, osobu Sally oživljava samo ugodno iskustvo kontinuitetom uspostavljanju totalne dominacije nad koja je, makar nikada sama sudionik bez asocijacija, koje su onemogućene jer Off glazba započinje već u kadar-se- čovjekom. Prvi moment ubijanja pra- provođenja likvidacija, morala znati što se odnose na period koji za njega više ne kvenci u kojoj Sally sam sjedi na jednoj vne osobe stavljanjem iste izvan kate- se događa. U konačnici, jedino u čemu postoji. Dominanta filma, retrospektiva, od terasa hotela u kojemu odsjeda, gorije zakona Sally doživljava kada od je Sally uspio u posljednjih devet godina tako nestaje za Sallyja, a ono što je za prilazi mu konobar noseći bocu šam- kriminalca postaje logoraš, jasno, zbog bilo je održati se na životu i proizvesti njegovu ličnost konstitutivno može biti panjca da bi zaklonio perspektivu ka- svog židovskog porijekla. U suprotnom savršeno krivotvorene dolare (kovčega samo izvan te traume, izvan filma.

cmyk 16 X/241, 16. listopada 2,,8. vizualna kultura

Konj je moguć!

Branko Cerovac razvijenoj u svijetu i u nas do njihove pojave – prije no što je njihov Konj postao MOGUĆ – zahtijeva i odgovaraju- Nije slučajnost što su se artisti poput će priznanje, povijesno mjesto, recepciju Mezaka, Zlobeca, Friščića, Kraškovića na kojoj će još trebati poraditi – nakon Povratka izgubljene generacije. pojavili na sceni istih godina kad i podlabinski “underground” fenomen Art jahači Na tri etaže Gradske galerije u Labin Art Express/KUC Lamparna Labinu, koju vodi povjesničarka umjetnosti Sabina Salamon – s veoma ra- Uz izložbu Vedri jahači ili Konj je moguć zvijenom empatijom za problematiku povratka razmetnih sinova iz redova Danka Friščića, Denisa Kraškovića, Igora naše Generacije X/P – postavljena je Zlobeca u Gradskoj galeriji Labin, 26. bogata i reprezentativna izložba slikar- rujna - 19. listopada 2008. skih, skulptorskih radova te printeva i videa (Friščić, Krašković, Zlobec) nasta- lih posljednjih godina. Putem odabrane fotodokumentacije i dovoljno obimna kataloga izložbe, a i veoma informa- VIJET BEZ LOGIKE JE tivnih, iscrpnih i zanimljivih blogova MOGUĆ. ŽIVOT BEZ (Zlobecova, Friščićeva te Kraškovićeva: RAČUNA JE MOGUĆ. KONJ http://vedrijahaci.blogspot.com/ JE MOGUĆ. Tako glasi rad-tekst, http://www.umjetnost.blogspot.com/) tekstualna zidna instalacija premijer- tek je ovom izložbom posredovan cijeli no izložena u sklopu lanjske skupne kompleksni sustav njihova izložbenog, izložbe Povratak izgubljene generacije, festivalskog i novomedijskog djelovanja a potom i na izložbi Satan’s Playing od devedesetih do danas. Room – Voodoo Lounge u dubrovačkoj Umjesto homersko-pekićevske, argo- Galeriji Otok (2008), kultnog zagre- nautičko-firmonautičke fantazmagorij- al.). Naizgled puno (no ipak ne i “too Cerovcem postkonceptualistu iz Grupe bačkog “izgubljenog” umjetnika Igora ske potrage za Zlatnim runom, trojica much”!) benigniji, bezazleniji, vedriji, šestorice autora Svenu Stilinoviću za Zlobeca (Zlobecsport Gallery!), po- artista tragaju za sukusom i sublimatom ćudoredno podobniji “art-jahač” Denis fotografiju Divlja horda. Sve se zbiva stavljen potkraj rujna na zidu Gradske desetljetnih opsesija umjetnika pod stal- Krašković (kipar, akademski priznat na ulici, u ruini Galerije Zlobecsport, galerije Labin, na izložbi trojca Friščić nim pritiskom etabliranih fantazmat- građanin, profesor, docent; ukratko – li- pred konobom Kamene priče Tomislava – Krašković – Zlobec Vedri jahači ili skih veličina domaćeg i svjetskog Art kovni PEDAGOG etc.) kao da odudara Pavleke, na trgovima i po brdima u oko- Konj je moguć. Olimpa (institucionalizirana i okame- od dvojice “izgubljenih” kolega po oru- lici drevna istarskog mjesta Bale/Valle. njena panteona krajnje rigidne strukture žju! On nastupa više kao nekakav uvr- Nije slučajnost što su se artisti poput Izgubljena generacija i hijerarhije imućnih i politički svemo- nuti i otkvačeni, stripovski “Duh Sveti” Mezaka, Zlobeca, Friščića, Kraškovića Konj pritom ne znači Horse, a ni gućih karizmatika i njihovih blaženih iz crtića tipa South Parka – pored prili- pojavili na sceni istih godina kad i po- metadon, heptanon ili pak subutex sljedbenika, ministranata, asistenata…) čno izrođena Oca i razmetnog Sina – u dlabinski “underground” fenomen Labin – sve čega su neoavangardisti, fluxusov- – s jedne strane – a s druge strane, pod nesvetom “trojstvu” izlagača u labinskoj Art Express/KUC Lamparna. Tako ci, postkonceptualisti u socijalističkoj također nezaustavljivim tsunamijem Galeriji. No valja uočiti da ni Zlobec ni se i u katalogu Vedrih jahača u Balama Hrvatskoj bili mahom pošteđeni barem globalne ekspanzije transformirana “ka- Friščić ne zaziru čak ni od najuzvišeni- kod Zlobeca, u Trokutovoj scenografiji, do 1968. godine – već se u redizajnu nibalskog poretka” kasnog kapitalizma, jih sakralnih tema, aporija, transcenden- pojavljuje i LAE “delegacija” (Zahtila, firme Zlobecsport pojavljuje kao key- fundamentalizma svih boja, porno in- talnih pitanja nadilaženja/izbavljenja od Xena), a otvorenju ove izložbe nazočila word i osebujna konceptualna mantra dustrije, ekokatastrofa i sveopćeg medij- flagrantnih protuslovlja egzistencije u je underground krema tog neobičnog (inače preuzeta iz obimna korpusa skog zagađenja društvenog okoliša, koji Dolini suza i izlaska iz bezdana što zjapi istarskog žarišta umjetnosti (Švrljuga, Pekićeva romana Zlatno runo) speci- ionako više ne sliči čak ni patentiranu pod nogama čovječanstva izgubljena u Milić, Zahtila, na liniji fronte!). fična egzistencijalnog iskustva i odre- instant-simulakrumu sintetičkog nado- bespuću univerzuma. Zlobecov koncept uključuje i atributi- đene poetičko-artističke životne škole, mjestka za izgubljeni “raj na zemlji” (mir Naprotiv! I oni traže – na nekanon- vnu participaciju V. D. Trokuta i radove odnosno senzibiliteta koji njega i dio i dobro, sigurnost i napredak, društvo ski, gnostički način doduše – krilatog – bilo signirane bilo ne – drugih autora, njegove Izgubljene generacije 90-ih/00- obilja, ljudska prava, sloboda mišljenja, konja, moguće i Jednoroga – koji se na akademskih i neakademskih slikara. ih profilira i urazličuje u odnosu prema Kultura). Odatle neizbježan dojam krilima stvaralačke slobode istodobno Tako je u katalogu reproducirana i slika svim korifejima, bardovima i herojima otpadništva, dekadencije u odnosu na spušta do najdonjih krugova Inferna Satan’s Playing Room – Voodo Lounge, iz ranijih razdoblja hrvatske moderne i proklamirane moralno-estetske uzore, i uzdiže do blistavih vrhunaca Visoke koju je za potrebe Zlobecsporta – po suvremene umjetnosti (Nova umjetnička freakovskog – umjesto salonskog garda Umjetnosti (šifre: Murtić, Džamonja, motivu s covera jednog starog albuma praksa, Inovacije u hrvatskoj umjetnosti i imagea (statusa, habitusa), kiničkog, Michelangelo, Kožarić, V. D. Trokut). rock skupine The Rolling Stones – na- 70-ih, rani videoart, sve prije digitalne diogenovskog “pljuvanja po svemu slikala Tina Zlobec, Igorova sestra, ta- ere i globalna, omasovljena interneta svetom”. Epifanija ekstremnih, gotovo Divlja horda kođer umjetnica, bez čije pomoći mnoge – što u nas nastupa tek nakon pada NEMOGUĆIH prizora i oblika ma- Valja istaknuti radikalnost poeti- akcije u sklopu Festivala u Balama ne bi Berlinskog zida). nifestacije u biti opscenih osobina tih ke i metodologije firme Zlobecsport, bile realizirane ni dokumentirane. Punk subkultura, novi rock, techno, “svetinja” koje nadilaze svaki kič, pulp, koja veoma dosljedno suodređuje i U realizaciji tog “piratskog” festi- rave, house... Sav Trash Art nagomilan camp, trash – već same po sebi, bez pre- Zlobecovo slikarstvo i njegov Trash vala u Balama Zlobecu je značajnu u nekoliko desetljeća, ali i sva problema- tjeranih estetsko-kozmetičkih kirurških festival nove umjetnosti (Bale, 2002 pomoć pružio MMC d.o.o. Rijeka tika koju nameću globalizacija i postko- zahvata od autora fotografije, videa, - 2004), u kojem se druže, integriraju, (ex-Palachova Galerija OK iz epo- munistička tranzicija – lišeni negdašnje printa, slike naglašeno dolazi do izražaja “hrvaju”, “miješaju”, sudjeluju u istim he Čargonja-Cerovac-Stilinović, čija novoljevičarske retorike i svekolika u opusu i metodologiji Danka Friščića performansima i skupno fotografiraju Galerija ove godine nastavlja s djelova- pathosa baštinjena iz šezdesetih – to je i firme Zlobecsport. Stoga su i bili paradigmanični protagonisti “ulice”, njem na drugoj lokaciji). nešto s čim su od sama početka umje- uvršteni u monumentalan “Much too “krčme”, “ringa”, “undergrounda”, rock A sve to i puno više od toga pred- tničkoga formiranja živjeli Friščić (juni- much” postav (Milovac) u zagrebačkom scene i neosporno ART scene: Zoran stavljeno je posredovanjem izložene or), Krašković, Zlobec i ta plejada “zgu- Umjetničkom paviljonu. Zajedno s “klo- Štajdohar Zoff, frontmen rock skupine Zlobecove fotodokumentacije i putem bljenih – vraćenih” iz bespuća ratnih i novima” u produkciji Davora Mezaka te Grč, nastupa rame o rame, doslovno, s raskošna kataloga izložbe u Labinu. poratnih devedesetih. Njihov pristup plejade također manje-više “izgubljenih Jusufom Hadžifejzovićem, a akademik Izložba ostaje u Labinu do 19. listopada akademiziranoj baštini povijesnih avan- – nađenih” opsjednutih ovisnika o Artu Kožarić pozira zajedno s Trokutom, 2008. Vedri jahači art apokalipse idu gardi, ali i cijeloj drugoj, novoj baštini, (Crtalić, Rogić, Repac, Kuduz jr. et Dumanićem, Hadžifejzovićem i dalje. Konj je – moguć. cmyk X/241, 16. listopada 2,,8. 17 vizualna kultura

Crtež koncem na žutici

Branka Benčić ma da se zatvara u sebe, možda i autobiografski, rad metareferencijalno upućuje na vlastiti medij i postupak. Motiv je konturno izveden koncem Dekodiranje iluzija ili propitivanje na višemetarskoj praznoj podlozi stvarnog na suptilan način očuđuje od tkanine – na žutici, kao znak na bespredmetnoj bijeloj plohi na kojoj naše svakodnevno razumijevanje kao da lebdi, bez težine tijela, bez prostora i vremena. Rekonstrukcije uporišta – optičkog, moralnog, sim- boličkog ili fizičkog, materijalnog. se bave pojmovima transpozicije Poput stanja usamljenosti ili nesi- i prevođenja, ponovnog čitanja, gurnosti, gdje se i simbolički gubitak tla pod nogama manifestira gubi- sastavljanja i procesa proizvodnje tkom koordinata prostora. Priča nije značenja, načina kako se značenje samo ispreplitanje značenja. Priča je tkanje, kao što u poretku označava- premješta te kako se okolnosti nja i interpretacije konac predstavlja diskursa rekontekstualiziraju sredstvo gradnje priče ili slike, povezanost – tkanja i teksta ukorijenjena sjećanjem, prepoznavanjem i u značenju i etimologiji latinske netransparentnošću jezika riječi riječi textum, što znači “tkanje” nje – prihvaćanje ili preobražavanje (od textere u značenju “tkati”). kao kriterij umjetnosti u “mnemote- hnici lijepog”, tvrdi Hal Foster, dok Izložba Ines Maijević Penelopa, Galerija Percepcija i mediji u Teoriji citatnosti Dubravka Oraić Otok, Art radionica Lazareti, Dubrovnik, Ciklus je prvi put predstavljen Tolić opisuje citatnost kao svojstvo od 30. rujna do 15. listopada 2008. na izložbi Re/Konstrukcije u Galeriji intertekstualne strukture, kao ek- Waldinger u Osijeku, u travnju ove splicitan proces pamćenja kulture. godine. Lomovi i imaginacija u umje- Motiv je konturno Postupak ponavljanja uključuje i re- tničkim postupcima dovode se u vezu kreaciju stvarnosti – prostora, mjesta, s prevođenjem ili metodama reprodu- izveden koncem na pokreta i teksta. Prostornih praksi, reuzimajući mitološke, biblij- kcije. Dekodiranje iluzija ili propiti- svakodnevnih aktivnosti, memorije. ske ili literarne reprezenta- vanje stvarnog na suptilan način oču- višemetarskoj praznoj Percepcije i medija. Imaginarnih i cijske modele, bilo da se radi đuje naše svakodnevno razumijevanje podlozi od tkanine stvarnih radnji koje ljudi poduzimaju o Penelopi ili Suzani i starcima, prostora i vremena. Rekonstrukcije se te njihova strukturiranja putem kojih preuzimajući stereotipne motive u bave pojmovima transpozicije i prevo- – na žutici, nalik na se može uobličiti naznaka razlike. okvirima kompozicija kojima konsti- đenja, ponovnog čitanja, sastavljanja i Kao strukturna okosnica i mne- tuira situacije, ili pak smještanje rada procesa proizvodnje značenja, načina stanje usamljenosti ili motehničko sredstvo ili kao postupak u okvire rodnog diskursa, storytelling kako se značenje premješta te kako se proizvodnje ritma ponavljanje omo- Ines Matijević rekonstrukcija je pred- okolnosti diskursa rekontekstualizi- nesigurnosti gdje se i gućuje gradnju složenijih značenjskih teksta, priče, reaktualizacija i afirma- raju sjećanjem, prepoznavanjem i ne- obrazaca. Među brojnim tumačenjima cija senzibilnosti prema potisnutim transparentnošću jezika. Konceptualni simbolički gubitak tla kojima se nastojalo pronaći uzroke če- ili zaboravljenim tehnikama i mediju. naglasak u stvaranju djela ne počiva pod nogama manifestira ste pojave repetitivnosti, karakteristi- Umjetnicu zanimaju premještanja prvenstveno na prijenosu činjeničnih čna umjetničkog postupka, pojavljuje različitih uzoraka i oblika iz jednoga informacija, nego više na osjećaju gubitkom koordinata se psihoanalitički pojam traume. U u drugi kontekst tako da odabrani značenja. Pretpostavka je da društve- djelu Return of the real Hal Foster uzorak citira, reinterpretira i prevede no uvriježen okvir omogućava komu- prostora repeticiju tumači definicijom traume u suvremeno prihvatljiv i prepozna- nikacijsku razmjenu (na osobnim i kao promašena susreta sa stvarnim, tljiv jezik. Penelopa ne predstavlja kolektivnim razinama) i intersubjekti- odnosno gotovo instinktivnom potre- samo žensku figuru za šivaćim stro- vnost. Podtekstualnost mnemoničkih bom da se stvarnost, koja je proma- jem, i vjernu ženu, nego se nastavlja slika tvori “tradiciju” u etimološkom knula, pokuša iznova rekonstruirati. na jedan od prethodnih ciklusa Ines smislu, kao predaju ili prijenos odre- Kao demonski intenzitet kojim orga- Matijević (u kojima se bavi participa- đenih značenja; subliminalno pamće- nizam žudi ponovno uspostaviti stanje cijom žena u društvu. Zanimaju je nelagode ili zazora. Stoga ponavljanje premještanja različitih uzoraka i obli- postoji kao nesvjestan mehanizam ka iz jednoga u drugi kontekst tako da (automatizam radnje) koji prethodi odabrani uzorak citira, reinterpretira stvaralačkoj intenciji, naknadno se i prevede u suvremeno prihvatljiv i kontekstualizira kao estetički postu- prepoznatljiv jezik fotografije – kojom pak. se koristi kao “sakupljačem” podataka. Niz tema s tog područja obrađuje u ra- Uspostavljanje odnosa znim tehnikama i medijima, crtežom, Tehnikama preobrazbe, hibridiza- elektronskim medijima, zvukom... cijom slike prožimaju se umjetničke Motive inscenira sama po uzoru na vrste i mediji, (re)konstruiraju se biblijske, starozavjetne, ali i društveno priče, povijest i kultura. Pronalazimo stereotipne situacije.). Tipično žen- karakteristike koje uz različite tehni- ska tema u tipično ženskoj tehnici. čke mogućnosti uspostavljaju vezu s Giselda Pollock u eseju Modernost i poviješću (pomoću) medija. Radovi prostori ženskosti, pišući o opusima transformiraju privatnu percepciju Berthe Morisot i Mary Cassat, na- u vizualni jezik postupcima ironije, glašava prostornu i rodnu matricu ponavljanja, gomilanja, dokumentira- moderniteta i ukazuje na prikaze nja, jukstaponiranja, fragmentiranja, interijera i prisutnost privatne sfere poetikom intime i autoreferencijalnim kao specifičnosti u radovima umje- aspektima uspostavljaju odnose pre- tnica. Crtež koncem kao da i sam ma umjetničkom i izvanumjetničkm predstavlja metaforu ženskog ručnog kontekstu te prema institucionalnom rada. Autoreferencijalan, na razina- galerijskom prostoru.

cmyk 18 X/241, 16. listopada 2,,8. vizualna kultura

Otvoriti vrata svijeta beskonačnoga

Jasminka Poklečki Stošić može razboljeti svaki onaj tko ih dira. u Dalmaciji i u Bosni i Hercegovini. Vjerovao je taj naivni puk i to da je ono Naime, tek s talijanskim opatom nastalo kada su divovi igrali kamena s Albertom Fortisom, mineralogom i ramena, odnosno da su to groblja koja prirodoslovcem, u svijet, koji je u to Znanstvena su se tumačenja stećaka su podigli Grci pa su ih stoga nazivali vrijeme bio zaokupljen barokom i kretala između dviju teorija o grčka groblja. Naime, legenda kaže da analizom nekih posve drukčijih umje- su nekada jako davno u krajevima gdje tničkih izražaja, “odlaze” prvi stručno pripadnosti – etničke i vjerske se nailazi na groblja s ovim monolitima precizniji opisi stećaka iz Imotske živjeli Grci koje je zadesila strašna zima krajine, koji su, ujedno, prvi spomen s golemim snijegom. Ta je zima trajala na stećke na tlu današnje Hrvatske. Izložba Stećci (sedam originalnih sedam godina, što Grci nisu mogli izdr- Fortis je, naime, na karti u toj knji- stećaka s hrvatskih lokaliteta, odljevi žati te su poslušali nalog svojega cara i zi-putopisu (1774) označio stećke u stećaka u gipsu iz zbirke Gliptoteke nekamo se odselili. Ostala je samo jedna blizini Ciste, Lovreća i Lokvičića, a HAZU, grobni nalazi ispod stećaka te neposlušna princeza, živeći u pećini u kratko je dao i prikaz stećaka kod crkve kojoj se, prema legendi, nalazilo blago sv. Spasa na izvoru Cetine kao i onih velike fotografije stećaka in situ), koje ona nije željela ostaviti. Zbog ne- sa, kako on piše, “slavenskim natpisima” Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, od 4. poslušnosti ju je otac-car prokleo i ona kod Vrgorca. Godine 1759. Andrija rujna do 2. studenoga 2008. se pretvorila u zmaja koji još i danas Kačić-Miošić u Razgovoru ugodnom na- čuva to blago. Neka druga legenda, ve- roda slovinskoga spominje da se na više zana uz sela sjeverne Bosne, kaže da su mjesta u primorju nalaze stećci, a Ivan se jednom susreli svatovi koji su se zbog Katalinić nešto kasnije piše i objavlju- Naziv stećak dolazi od riječi stojećak, neke stare mržnje ili zbog mladenke je na talijanskom jeziku knjigu Storia a znači nešto postojano, veliko, visoko. toliko posvađali da su se međusobno della Dalmazia u kojoj bilježi stećke u potukli te su svi izginuli, a golemi ka- Lovreću. Nakon što je Austro-Ugarska a prostoru današnje Hrvatske, menovi su njihovi grobovi. U selima oko okupirala Bosnu i Hercegovinu, zapo- Bosne i Hercegovine, zapadne Kupresa, kada je o svatovima riječ, priča činje sustavno i znanstveno proučavanje Srbije i dijela Crne Gore nastajali se da su se nekada davno svatovi smr- stećaka, u čiju je svrhu, između ostaloga, Stotine, čak tisuće su, gotovo u potpunoj tišini za Zapadni znuli te su monoliti zapravo ti svatovi, godine 1888. bio osnovan i Zemaljski svijet, razasuti i po dostupnim i po ne- pa se zbog toga poneka groblja sa steć- muzej u Sarajevu. Iako je politička ko- grobalja, s više dostupnim planinskim prostranstvima, cima u narodu zovu svatovsko groblje. U notacija ona koja Monarhiju veže i uz pitomim dolinama, uz planinska jezera i već spomenutoj Žepi kružila je nevje- bosansku kulturu, činjenica je da je u desetaka tisuća ploča, obale rijeka, uz putove, porušene crkve, rojatna, crna priča koja je govorila da su to vrijeme sakupljena prilična građa i na prapovijesnim tumulima ili na gra- Luterani klesali i postavljali tako goleme objavljen velik broj članaka o tim nad- sanduka, sljemenjaka, dinama, posve drukčiji umjetnički pro- monolite na svoje grobove zbog toga što grobnim spomenicima. Poslije Drugoga dukti, čudni kameni monoliti, veličina je u njihovo vrijeme bilo životinja koje svjetskog rata doista se počelo iscrpno križina, stupova i od tankih kamenih ploča do gorostasnih su rovale i jele mrtvace. Također postoje dokumentirati, istraživati, konzervirati kamenih blokova. Zapadnoeuropskome i neka optimistična vjerovanja vezana i objavljivati prve opširne monografije antropomorfnih stećaka, svijetu i zapadnoeuropskoj umjetno- uz njih, poput onoga da su ljekoviti, da o stećcima (Radimlja, Olovo, Ludmer, na putu je umiranja, sti oni su bili i bliski i poznati, kako žene-nerotkinje mogu zatrudnjeti ako Stećci na Blidinju, Široki Brijeg, Ljubuški, po oblicima tako i po motivima koji sastruganu kamenu prašinu razmute u Kupres, Kalinovik, Stećci centralne Bosne, nestanka su ih ukrašavali, no ujedno su zračili čaši vode i popiju je ili onoga da stoku Popovo, Srednjovjekovna nekropola kod pradavno, primitivno, rustično. Njihov treba u određeno doba godine triput Petrove crkve u Nikšiću...). Po zadnjemu nastanak veže se obično za početak provesti oko jednoga takva monolita i poznatom popisu, onome iz 1980. (koji XIII, a trajanje do početka XVI. stolje- ona će te godine biti zdrava i debela. je započeo 1969), u BiH je utvrđeno ća, odnosno koje desetljeće duže. Bilo postojanje 59 593 stećka na 2687 loka- Kulturno podrijetlo, odnosno liteta, u Hrvatskoj 4447 stećaka na 247 ih je na tisuće, nazivani su različitim pripadnost stećaka nazivima, od mramorje (spomenik se lokaliteta, u Srbiji 2267 stećaka na 121 na grčkom kaže marmaros, na turskom Prošlo je dosta vremena dok legen- lokalitetu, a u Crnoj Gori 3049 stećaka mermer, na latinskom memoria), mašete de, mitovi i razna narodna vjerovanja na 107 lokaliteta (Bešlagić, 2004). Taj (Ćiro Truhelka smatra da je naziv mašet o podrijetlu i značenju stećaka nisu popis ne treba uzeti, usudila bih se reći, nastao od turske riječi mešhed, tj. mećit, prestala biti jedina objašnjenja i dok ih konačnim, jer se može pretpostaviti da što znači spomenik junaku koji je pogi- se nije počelo znanstveno istraživati i njime nisu bili obuhvaćeni svi lokaliteti, nuo u borbi za vjeru), mramori, biljezi, objavljivati podatke o njima. Premda pogotovo ne oni u najzabitijim, najne- kamici, usađenik, starobosanski spomenici već u prvoj polovici XVI. stoljeća ima pristupačnijim krajevima. No očito se do naziva bogumilski spomenici, dok se u vijesti o stećcima, i to zahvaljujući pona to i mislilo jer se u literaturi na to novije vrijeme upotrebljava naziv stećci. slanstvu austrijskog cara Ferdinanda brojno stanje dodaje još 40% da bi se Mjesta, odnosno groblja, na kojima su I. koje je nekim diplomatskim poslom dobila približna proizvodnja stećaka od se nalazili narod je nazivao grčko ili sva- putovalo u Carigrad na susret s turskim XIII. do početka XVI. stoljeća. Iako ne tovsko groblje. sultanom Sulejmanom Drugim, a čiji manje važan, podatak o upitnu brojča- je član, kao tumač za latinski jezik, bio nom stvarnom stanju stećaka, pa čak i Svatovsko groblje Slovenac Benedikt Kuripešić, koji je, onaj o njihovu točnom datiranju, čini se Onako čvrsti, postojani, golemi, prema bilješkama koje je vodio tijekom minornim prema pitanju oko kojega se “autoritativni”, kao da su poručivali da putovanja, godine 1530. sastavio putopis u historiografiji o stećcima posljednjih je bolje kloniti ih se pa je upravo zbog Itinerarium, u kojemu kratko opisuje pedeset, a i više, godina vode žestoke toga, godinama, a i stoljećima kasnije, stećke u Bosni, u selu Lađevine, blizu rasprave. Riječ je, dakako, o kulturnom običan narod strepio od njih i sa stra- mjesta Rogatice. No to su ipak bile podrijetlu, odnosno pripadnosti, tih hopoštovanjem se odnosio prema tim paušalne, kratke bilješke, čak i netočne kamenih nadgrobnih spomenika kojih zagonetkama prošlosti ne dirajući ih i (jer je Kuripešić pogrešno rekonstruirao – osim na već u uvodu navedenim pro- ne uništavajući ih zbog vjerovanja da su natpise na stećcima), ali ih svakako treba storima – nema nigdje u Europi, a ni u to groblja koja će svakom onome tko ih smatrati izuzetno važnima jer je riječ o svijetu. najstarijim bilješkama o stećcima. Iako oskvrne donijeti trajnu nesreću. U tom Bogumili, patareni i katari kontekstu u nekim zabitim planinskim se na to čekalo gotovo punih tri stotine krajevima Bosne vjerovalo se (a možda i godina, istina je da su tek 70-ih godina Bez obzira na to što su se rasvje- dan-danas) da će “naletjeti” strašna oluja XVIII. stoljeća u svijet počeli prodirati tljavanjem tog vrlo složenog problema ako se to kamenje pomiče, a ponegdje podaci, donekle znanstveni, o posto- bavili i bave svi oni znanstvenici kojima se, kao u Žepi, još i danas vjeruje da se janju jedne posve posebne umjetnosti su stećci bili ili jesu u središtu zanima- cmyk X/241, 16. listopada 2,,8. 19 vizualna kultura nja, ipak se do danas znanstveni brojem znanstvenika zainteresiranih Simbolizam ukrasa krugovi nisu suglasili u tumačenju za tu problematiku te bude li svekolika Nije nimalo čudno što su upravo njihove kulturne pripadnosti. pažnja nadležnih institucija nedovoljna simboli/motivi zainteresirali velik broj Iako je u optjecaju bilo i jest – moglo bi se dogoditi da stećci nestanu znanstvenika, jer su upravo oni ti koji nekoliko teorija, onima dnevno- prije negoli se utvrdi koja im je kulturna obično najprije privuku pozornost sva- političke prirode, koji su stećke pripadnost. kog onog tko vidi stećke. Danas, kada se zbog političkih i raznih drugih Ploče, sanduci, sljemenjaci, grobovi obilježavaju puno jednostavnije razloga pripisivali bilo Hrvatima (premda još uvijek i s motivima koje su bilo Srbima ili Bošnjacima, nije križine, stupovi i imali i stećci), nemoguće je ne upitati se se vrijedno baviti. Znanstvena antropomorfni stećci kada su i kako nastali ukrasni motivi? su se tumačenja kretala između Usprkos nepoznanici oko njihove Tko je bio onaj koji ih je kreirao, što dviju teorija o pripadnosti – etni- pripadnosti postoji mnogo toga što je su oni njemu i njegovu svijetu značili čke, odnosno vjerske. Upravo je o stećcima poznato. Primjerice, zna i zašto su se uklesavali baš ti motivi? posljednja već od polovice XIX. se da su se stećci izrađivali većinom Moglo bi se postaviti još mnogo pita- stoljeća prevladavala, vezujući ste- od krečnjaka ili vapnenca, osim ako u nja oko toga najizrazitijeg i umjetnički ćke uz bogumilstvo i srednjovje- dotičnom kraju nije bilo tog kamena najvrednijeg obilježja stećaka. Privlačeći kovnu Crkvu bosansku. Nemalen pa se za njihovu izradu koristio onaj nas kao magnet, bude u nama želju da je broj autora pisao i zastupao zatečeni. Najčešće su kamenolomi bili proniknemo u tajne pradavnoga, misti- tu tezu – počevši, primjerice, blizu groblja sa stećcima, a tek su ri- čnoga, u sudbinu onog koji ih je stvarao s Arthurom Ewansom, koji je, jetko bili udaljeni od njih, jer bi se u i u sudbinu onog koji ih je odabrao vidjevši ih 1875. godine kada je protivnom veliki kameni blokovi morali da mu budu na stećku ispod kojega je pješke putovao po Bosni, ustvrdio kilometrima prenositi do groblja, što bi našao vječni pokoj. Teško ćemo ikada da su stećci “izraz neomanihej- bilo vrlo zahtjevno. Prijevoz se obavljao u to proniknuti i teško ćemo ikada skog učenja”, također mađarski s pomoću plazova, svojevrsnih saonica točno znati što su reljefi na stećcima povjesničar Jänos Asböth, koji je koje su vukli konji, volovi, ali i ljudi. predstavljali i značili srednjovjekovnom u 80-im godinama XIX. stoljeća Pretpostavlja se da su se stećci u većini čovjeku u zaleđu dalmatinskih gra- po uputama Austro-Ugarske slučajeva počeli klesati već u samome dova, ili još dalje onima u Pljevljima, Crkvu bosansku poistovjetio s kamenolomu, odmah nakon usicanja, tj. Plužinama ili Šavniku (Crna Gora), bogumilima, a ukrasne motive nadgrobne spomenike. Druga teorija, odvajanja kamenog bloka od stijene, a onome na Kupresu i podno Vran plani- na stećcima tumačio kao bogumilske ona o etničkoj pripadnosti stećaka, mla- na samome bi se mjestu postava dovrša- ne (BiH), onome kome stoji stećak na vjerske znakove. I Đuro Basler u članku đa je od vjerske i ona, za razliku od po- vali. Međutim to nije bilo pravilo jer po- grobu u Maculjama (Travnik, BiH), ili Neke likovne paralele na stećcima, obja- sljednje, ima znatno više pristalica, čak stoje i suprotni podaci. Zanimljivo je da onome koji je podigao stup u Gornjim vljenome 1972. godine, pišući o simboli- se može reći da u posljednjih desetak kamenolomi nisu uvijek bili u vidljivoj Bakićima (Olovo, BiH), nešto najlje- ci motiva ili prikaza na stećcima, prepo- godina prevladava nad drugim tuma- stijeni, već se ponekad kamen nalazio pše što se može vidjeti u nadgrobnoj znaje i njihovu manihejsku crtu (uz još čenjima. M. Wenzel je ta koja zastupa ispod površine zemlje. Stećke su klesali kamenoj skulpturi. Stoga možda i nije pretkršćansku i kršćansku), a stajalište teoriju o etničkoj pripadnosti stećaka kovači, a zahvaljujući sačuvanim natpisi- moguće imati jedinstven stav (i jedin- o bogumilskoj pripadnosti podgrijavao Vlasima i obrazlaže je u svojoj knjizi ma i njihovim imenima koja se na njima stveno tumačenje) o nečemu što otvara je u XX. stoljeću i Aleksandar Solovjev Bosnian nad Herzegovinian tombstones – spominju može se utvrditi o kome je vrata svijeta beskonačnoga, kako je kao i Ćiro Truhelka, Vejsil Ćurčić, i još who made them and why. Uvjerena je da riječ. Koliko su pojedini kovači doveli zabilježeno na kamenom bloku u XIV. i nekolicina znanstvenika, među kojima su upravo Vlasi utjecali na pojavu i rado savršenstva izradu stećaka, a naročito XV. stoljeću. Važno je istaknuti da su svi i Benac, no on je ipak kasnije, izgleda, zvoj stećaka, pripisuje im najljepše kle- motiva na njima, potvrđuje i, primjerice, oni koji su se upustili u rješavanje toga posumnjao u tu tezu. Svi oni koji su sane i bogato ukrašene stećke (pogotovo mogućnost da se prema njihovu vrlo re- problema grupirali motive na stećcima zastupali teoriju pripisivanja stećaka bo- one s prikazima životinja i ljudi). Na alističnom i preciznom prikazu ljudskih prema njihovu repertoaru ukrasa i po- gumilima i Crkvi bosanskoj obrazlagali njezinu tezu reagirao je vrlo brzo don figura u odjeći rekonstruira ondašnja tom izveli klasifikacije. su to, manje-više, veličinom teritorija Ante Škobalj knjigom Obredne gomile, moda u odijevanju; pa ju je na temelju Stotine, čak tisuće grobalja, s više na kojemu je ona djelovala, a koji se, po koja je rezultat njegovih arheoloških tako dobrih estetsko-umjetničkih pri- desetaka tisuća ploča, sanduka, sljeme- njima, podudarao s rasprostranjenošću istraživanja. U vezi s pripadnošću ističe, kaza danas moguće usporediti s ono- njaka, križina, stupova i antropomor- stećaka. No pri tome se zaboravljalo ili kako piše, “svu ništavost i besmislenost dobnom modom u Zapadnoj Europi fnih stećaka, na putu je umiranja, ne- prešućivalo da, primjerice, stećaka nema tzv. ’vlaške teorije’ o podrijetlu stećaka” i ustvrditi da je ta odjeća bila u stilu stanka... danas se nitko posebice ne bavi u područjima za koja se zna, i dokazano i podvlači da “kada se uzme u obzir: onovremene zapadnoeuropske mode. I proučavanjem ukrasnih motiva, natpisa je, da su na njima djelovali bogumili rasprostranjenost, njihova povezanost dijaci, odnosno pisari natpisa na stećci- ili pak podrijetlom stećaka. Najmanje – poput Bugarske i Makedonije te isto s gomilama i gradinama, ornamentika, ma, kao i kovači, ostavili su trag o sebi što možemo za njih učiniti jest potru- tako ni u području talijanskih patarena znakovi i simboli, natpisi, pismo i jezik, upisavši se na stećak. Dijaci su redovito diti se da uđu na listu svjetske baštine kao ni francuskih katara, premda bi po moramo priznati da su stećci spomenici bile osobe iz redova viših društvenih UNESCO-a. toj bogumilskoj teoriji bilo logično tamo hrvatske narodne kulture...” To su dva, slojeva, vlastelinskog ili svećeničkog, jer ih očekivati. Isti su znanstvenici tu tezu s obzirom na godine izlaska njihovih je pismenost u to vrijeme bila vještina obrazlagali vremenskom podudarnošću knjiga, sada već relativno davno deklari- nedostupna puku. djelovanja (pojave i nestanka) bogumila rana stava o pripadnosti stećaka – jedan Boljuni su, inače, pri- i stećaka. Premda i tu treba napraviti za, drugi protiv “vlaške teorije”. U novije mjer groblja na kojemu je razliku, jer je bogumilstvo ugaslo pa- vrijeme svoj je glas, nakon provedenih zastupljena gotovo cjelovita dom Bosne pod osmansku vlast 1463. arheoloških i antropoloških istraživanja, tipološka lepeza oblika godine, dok se stećci postavljaju i u dao i arheolog A. Milošević u knjizi stećaka – od ploča, sanduka prvim desetljećima XVI. stoljeća. Pa Stećci i Vlasi. Autor je na temelju arhe- (nižih i viših) do sljemenja- čak i onaj stari tračak nade za koju su oloških istraživanja – koja je proveo u ka i križina, kao i njihovih se hvatale pristaše bogumilske pripa- Cetinskoj krajini na grobovima ispod veličina. Taj je podatak vrlo dnosti, sarkofag iz Domazana, već duže stećaka, po njihovim motivima, povije- važan jer potvrđuje da je vrijeme nije relevantan jer je utvrđeno sno-kulturološkom kontekstu vremena i u izradi oblika (ali i kod da je sarkofag iz vremena Vizigota, a ne u kojem su nastali i prema događajima motiva) već prilikom naru- katara i bogumila. Inače, arheološkim je vezanim uz to vrijeme (odnos knezova čivanja postojala društvena istraživanjima utvrđeno da su se ispod Nelipića i cetinskih Vlaha) te prema diferencijacija, jer je pozna- stećaka pokopavali pripadnici svih triju provedenoj antropološkoj analizi skele- to da su veće, bolje i ljepše konfesija – rimokatoličke i pravoslavne, tnih ostataka u grobovima ispod stećaka ukrašene stećke na grobove a prema natpisima na stećcima u kojima (koja je utvrdila da najveći dio dotične postavljali imućniji ljudi. se spominju gosti i krstjani (“službeni” populacije upućuje na čisti dinarski Ukrasni motivi na stećci- pripadnici Crkve bosanske) može se antropološki tip, odnosno da su pokoj- ma, uz kulturno podrijetlo, ustvrditi kako su tu pokapani pripadnici nici bili većinom autohtona, tj. vlaškog još su svojevrsna enigma. te crkve, odnosno vjere. podrijetla) – postavio tezu o vlaškoj Iako se doista velik broj po- pripadnosti stećaka Cetinske krajine. vjesničara umjetnosti (ali i “Vlaška” i “hrvatska” teorija Bilo je još nekih autora koji su zastupali ne samo oni) tijekom godi- Zanimljivo je da istaknuti likovni “vlašku teoriju”, no sigurno je da se dana, a sada se već može reći teoretičar Germain Bazan u knjizi The nas još nije moguće opredijeliti bilo za i stoljeća, posvetio njihovu History of World Sculpture kao jedini ovu ili za onu teoriju ili tezu jednosta- likovnom interpretiranju primjer skulpture s ovih naših prostora vno zato što nema dovoljno znanstvenih i simboličkom tumačenju, objavljuje fotografiju stećka, sljemenja- rezultata, a tomu je razlog nedovoljna još nema posve jedinstvena ka, s prikazom tzv. vojvodskog lika (pri- istraženost kako samih stećaka tako i stava oko simbolike premda kaz čovjeka s uzdignutom, predimenzi- grobova ispod njih. Tek će budućnost, su tu razmimoilaženja u oniranom jednom rukom) s Radimlje, nadajmo se bliža, moći odgovoriti na pi- tumačenjima neznatna i u a u tekstu u kojem objašnjava o čemu je tanje o njihovoj pripadnosti, no budu li odnosu na ona o pripadno- riječ komentira stećke kao bogumilske istraživanja i dalje spora, s nedostatnim sti minorna.

cmyk 20 X/241, 16. listopada 2,,8. vizualna kultura

Oči kao dugmad na licu anđela povijesti

Silva Kalčić koju je Klee “izumio”, transfera boja: u izboru svojih tema (za razliku od naime, crtež u crnom ulju pritisnuo bi komercijalizirane informacije). Ključan o drugi papir i na tako dobiveni preslik, u shvaćanju koncepcije izložbe je citat s tragovima pritiskanja rukom i pritom Paula Austera: “The true purpose of art Lost Paradise/The Angel’s Gaze, nastalim zamućenjima i mrljama, inter- was not to create beatiful objects… It Zentrum Paul Klee, Bern, Švicarska, od venirao bi nanošenjem akvarela (između was a method of understanding, a way 1919. i 1925. napravio je više od dvije of penetrating the world… to enter into 31. svibnja do 26. listopada 2008. stotine tako transferiranih djela, gdje bi the thick of things”. Tacita Dean izlaže kockica, kao studija Foucaultove bio- izvorni crtež više puta otiskivao te po- fotografske gravure bazirane na kole- power, tehnologije moći. Korporacija je tom nanosio različite boje na pojedine kciji povijesnih razglednica s motivima umjetniku na zahtjev donirala materijal otiske; zanimljivo je, otisci su na tržištu nezgoda, nesreća, katastrofa i tragedija ne znajući o prirodi projekta, na što je If a man does not understand hell, his postizali cijenu dvostruko veću od pr- ranog 20. stoljeća (Götterdämmerung, Libera na izložene kutije napisao “spon- hearth he does not understand. vog, rukom načinjenog crteža). Kleeov iz ciklusa Russian Ending, 2001.). sored by LEGO Systems”. Kompanija Alfred Tennyson akvarel je zatvoreni semantički sustav Umjetnica je rukom dopisala da se radi je dakako nijekala umiješanost u priču. koji utjelovljuje ideju savršenog (anđeo, o fikcionalnim prizorima, oslobađajući Fernando Sánchez Castillo je autor aradise Lost je epski spjev u slobo- očiju nalik na dugmad), jer je nesavršen. razglednicu uloge povijesnog svjedoče- video rada deskriptivnog naziva Gato dnom stihu o padu čovjeka en- Umjetnici na izložbi Lost paradise je- nja, referirajući se u nazivu ciklusa na Rico muere de un Ataque al Corazon en gleskog pjesnika Johna Miltona, dnako nas tako prevode u svijet onkraj praksu nijemog filma u Danskoj, kad Chicago (“Bogati mačor” umire od srčanog 16671674VirgilAeneid objavljen 1667. sigurne i poznate svakodnevnice. su za svaki film u produkciji snimani udara u Chicagu), u kojemu automobil, u deset knjiga (izdanje iz 1674. ima alternativni svršetci – optimistički happy kamion ili magarac humorno vuku dvanaest knjiga na način Vergilijeve Gadji beri bimba ending za američko tržište, i tragični kraj “nađeni objekt“ (objet trouvé), glavu Aeneide), napisan da bi se opravdao na- Ono što vidimo našim očima ne za rusku publiku. brončanog kipa Francisca Franca – koja čin ophođenja Boga s ljudima, rasvijetlio odražava uvijek pravu stvarnost, ili ono pritom poskakuje u vizualnoj tradiciji konflikt između Božjeg predviđanja i što vjerujemo da je stvarno; “Seeing isn’t Ideal perfekcije ilustriranja abolicije političkih sustava, slobodne volje. Angelus novus je naziv always believing. Traumatic events are Appropriation art koristi načine re- počevši s Pariškom komunom i ruše- djela Paula Kleea, švicarskog umjetnika often accompanied by a form of disas- prezentacije informacije koje provode njem Stupa pobjede na Place Vendôme čiji je Centar u gradu Bernu paradi- sociation”, napisat će u autobiograf- mediji, a koji su sami adoptirali fun- 1871. Za Georgesa Bataillea, moderna gmatska muzejska zgrada prema proje- skom eseju Siri Hustevedt, svjedokinja damentalnu kritiku žurnalizma Huga umjetnost je rođena u trenutku kad su ktu Renza Piana, arhitekta iz Genove terorističkog napada na Twin Towers, Balla iz 1916. Taktike eksperimentalnih isti uzroci prestali izazivati iste učinke; što ga poznajemo primarno kao jednog 9/11, događaja koji se smatra trenutkom “nezavisnih” medija i njihov slogan in- u procesu prijelaza od “goût” na “désir”, od autora Beauborga u Parizu. Zgrada prijelaza 20. i 21. stoljeća, nalik na sa- dividualizacije – “be your own media!” “beauté”/“intensité”, “forme”/“informe” je oblikovana kao tri uzastopna vala, rajevsku akciju Crne ruke 1914. – oba – prožimaju se s takozvanim “self-me- u umjetnosti koja se oslobađa ideala prateći konfiguraciju terena i silhouetu su označila krizu demokratske vjere u dia” koji se javljaju kasnih 1960-tih, kao perfekcije jer, “paradoksalno, slika može Alpa na horizontu, s krovnom konstru- napredak društva. Švicarski umjetnik skromne individualističke alternative sadržavati ideal perfekcije tako dugo kcijom koja je ujedno pergola: po sebi je Pietro Mattioli izlaže devet fotografija masovnim medijima no koristeći strate- dok ne bude dovršena”. Balzac, naprotiv, remek-djelo muzejske arhitekture, jedan umjetnika avangarde u uniformama giju real-life akcije, kako bi se dokinula preporučuje, pokušajte izliti u gipsu od dva objekata s izložbenim progra- različitih identifikacija, među njima je izolacija i Drugost umjetničke scene. odljev ruke osobe koju volite: ispred mom u Švicarskoj (uz Fundaciju Beyeler i Paul Klee: “Je li futurizam bio revo- Prema Walteru Benjaminu, sva nastoja- sebe ćete vidjeti sablastan komad tijela u Bernu, ozračja dnevne sobe, gdje lucionaran, ili fašistički? Je li dada bila nja da se estetizira politika kulminiraju bez ikakve sličnosti s obožavanim pre- sjedeći u sofi kontempliraš pred djelima afirmativna ili negativna? Je li nadreali- u jednoj točci: a ta je rat. Uz filmstill dloškom. Morat ćete potražiti čovjeka s umjetnosti; zgrada-palača suvremene zam estetski ili revolucionarni pokret?” Alaina Resnaisa u suradnji s Marguerite dlijetom koji će, bez da je precizno ko- arhitekture obložena je crvenim pješča- (Paul Mann, The Theory-Death of Avant- Duras (Hiroshima mon amour, 1959.) pira, biti u stanju za vas stvoriti kretnju i nikom, nalazeći se u perivoju s jezerom Garde). Strast za dekonstrukcijom je – film slijedi površnost svakodnevnog, životnost te ruke. i japanskim trešnjama) ovoga autora, kreativna strast, smatrao je Mikkhail neosviještenog života za razliku od koji radi s veseljem: “Biti arhitektom Bakuhnin, povijest svih do sada posto- humanističkog vjerovanja u više ciljeve Utopija obećavajuće je najbolja stvar na svijetu: jer na ovom jećih društava promatrajući kao povijest i poslanje umjetnosti; tu je i strah od budućnosti malom planetu gdje ništa nije ostalo da klasnih borbi. Avangardni umjetnik, apokalipse utjelovljene atomskom bom- U suradnji s Greenpeaceom, na izlo- bude otkriveno, projektiranje je jedna s nagnućem ka destrukciji etabliranih bom – iz Hiroshima Peace Memorial žbi je i fotografija masovnog okupljanja od rijetkih preostalih avantura“. Angelus vrednota i reifikaciji apstraktnih konce- Museuma preuzeti su izlošci poput nagih statista, više od 600 dobrovoljaca novus je polarna opozicija Picassovoj pata, je i Hugo Ball iz Münchena, koji rastopljene glave budističkog kipa, škol- “fotografskog sleta“ u kolovozu pro- Guernici (djelo nastalo nakon što je je 23. lipnja 1916. u ciriškom Cabaret ske uniforme Segawe Masumi te ljetne šle godine na švicarskom glečeru, rad Luftwaffe bombardirao baskijski gradić Voltaireu, noseći neobično uglato kubi- haljine Hiroshi Terao, koje su dvije Spencera Tunicka koji ima za cilj ukaza- Guernicu, žarište republikanskog otpo- stičko odijelo koje negira tijelo nositelja, djevojke “iz susjedstva“ nosile na dan ti na problem globalnih klimatskih prora, na dan 28. travnja 1937. Razaranje recitirao tzv. zvučnu pjesmu Gadji beri atomskog napada na Hiroshimu 1945. mjena. Dio izložbe postavljen je u vanj- Guernice bio je demonstracija nove bimba, prizivajući prvotnu alkemiju Anri Sala u video radu Arena iz 2001. skom prostoru, parku Zentruma Paul metode tepih-bombardiranja. Naravno, riječi i jezika koju je uništio žurnalizam. pokazuje zoološki vrt u Tirani, u kojemu Klee (Kocka od vapnenca Sola LeWitta ono je mnogo više od dokumenta rata. Kinetička crno-bijela fotografija Hugo su za vlasti Envera Hoxhe držane samo iz 2008., dimenzija 5 x 5 x 5 metara) i u Na slici nema naznake konkretne loka- Balla u Cabaret Voltaireu može se vi- autohtone životinje, potom u nagnuću obližnjem naselju. Yoko Ono navodi nas cije ili ratne akcije. Prikazan je ogoljeli djeti na izložbi Lost paradise; izložba pridruživanju zapadnom svijetu nova da napišemo svoju najveću i najhitniju zločin, čiji su simboli: slomljeni mač u je postavljena u black box, podrumski vlada nabavlja afričke i indijske lavove, želju, i potom papirić objesimo na Wish istrgnutoj ruci (simbol skršenog otpora dio zgrade, na način horror vacui, pre- tigrove i slične egzotične životinje, da tree, jedno od mnogih koje je umjetnica, golorukog naroda), ranjeni konj (poko- obilja bez mjere, gusto ovješenih slika, bi u nemirima 1997. one bile pobijene proslavljena udajom, postavila diljem reni narod koji je plemenit i snažan), crteža, fotografija i video monitora na ili naprosto “otete“. Poljski umjetnik svijeta referirajući se na japansku tradi- žena s bakljom (sloboda), žena s mrtvim zidovima, u međuprožimanju vizualnih Zbigniew Libera reproducira poznate ciju i ironizirajući kapitalističku marke- djetetom (stradanje civila)), a oba su senzacija. Djela nas “bombardiraju” novinske fotografije 20. stoljeća, mije- tinšku utopiju obećavajuće budućnosti. ikonička djela umjetnosti 20. stoljeća, svojom brojnošću, šokantnom ili drsko nja ih na način da informacija postaje Papirići sa željama pohranjivani su u u uskoj svezi s povijesnim trenutkom u izazivajuće senzacionalnom, pa čak i dijelom zabavne industrije: mučeni Che zemlju na odabranoj lokaciji na Islandu. kojemu nastaju. Walter Benjamin piše vulgarnom pojavnošću, na način do- Guevara pridiže se iz posljednje poste- Paul McCarthy, američki performer i 1939.: “Kleeova slika nazvana Angelus minacije vizualnog osjeta i umnažanja lje, zeza se i puši cigaru sa svojim egze- kipar, načinio je od platna nadimanog novus prikazuje anđela koji se čini da će slika u suvremenom društvu. No ono po kutorima; naga vijetnamska djevojčica zrakom iz ventilatora gigantsku repliku se baš maknuti od nečeg što fiksirano čemu se djelo umjetnosti razlikuje od koja bježi pred napalmskom bombom se izmeta svoga psa, koju je pas ispustio kontemplira. Njegove oči zure, njegova slika posredovanih masovnim medijima, smiješi, poziraju nam, blistavih osmje- na pod umjetnikovog studija. Ovaj rad su usta otvorena a krila raširena. To je u tenziji reprezentacije i komunikacije, ha, zatvorenici u nacističkom kampu. može biti iščitan kao kaustični komen- lice anđela povijesti…”. Dvije su verzije jest da je umjetnost kompleksnija, ili Liberin kontroverzni rad iz 1996., tar društvenog trenutka, sada. Teško Angelusa novusa, prva je crtež bojicom treba takvom biti, od masovnih me- LEGO Concentration Camp, jest upra- je baviti se temom raja, ako niste bili na papiru, druga je nastala metodom dija, pritom imajući totalnu slobodu vo nacistički logor sagrađen od LEGO ondje. cmyk X/241, 16. listopada 2,,8. 21 glazba

i neobičan je izbor za uvod u album većinom prožet akordima Razglednice iz zlatnog doba u duru, poput onih u The John Berchman Victory Choir ili Vatroslav Miloš minuta Wardova hrapavog American Music Club, The u prekrasnoj, baritona, prebiranja po slo- Golden Age, Cooking Vinyl, 2008. gorko-slatkoj mljenoj gitari i južnjačke Who You Are. melankolije, a sve kao da Pjesma The Reformirani American Music dopire s fonografa iz ku- Južna Kalifornija zapravo Windows on Club zvuči nevjerojatno hinje gospođice Flannery je užasna. Romantičnu iluziju the World još je O’Connor. Lirički, Ward o ‘’zemlji sunca i sreće’’ razbija jedna posveta optimistično – koliko je balansira između folklornih i prvi pogled na šest traka obila- rušenju tornjeva to moguće s Eitzelom kao biblijskih motiva, ogoljivanja znice potpuno zakrčene auto- Svjetskog trgo- vlastite intime i romantizira- kormilarom broda koji tone mobilima i ljude koji se, unatoč vačkog centra, nja nekog drugog vremena. temperaturi i konstantnom gdje je Eitzel Kao savršena podloga za otkad je zaplovio sjaju ‘’zlatne države’’, nikada ne jednom, kako mljen uz pomoć Jonathana ljetnu večer na trijemu koji smiju. Tako barem kažu. San je na nedavnom zagrebačkom Sielaffa iz Parenthetical Girls gleda plantaže Mississippija, Francisco je, kažu također, usa- koncertu rekao, ‘’tulumario kao i Dana Valatke iz Jackie-O M. Ward, Transfiguration of album otvara instrumen- mljena oaza usred svega toga da sutra ne postoji’’. I Know Motherfucker. talna Transfiguration #1, sa Vincent, Merge, 2003.; Jealous – umjerena napučenost, be- That’s Not Really You suludi je Devet kompozicija na zvukom cvrčaka u pozadini. Butcher, 2008. zbrojni klubovi i parkovi daju valcer koji sa svojim meksi- albumu Verbs predstavlja Slijedi je Vincent O’Brien, u mu europski štih, a nasmijana čkim puhačima, harmonikama, eklektični koktel stilova koji kojoj u alternaciji klasičnih lica podsjećaju da je duh ljeta unisonim vokalima i Vudijevim uključuju elemente moderne rock ‘n’ roll klavirskih dionica ljubavi još uvijek u zraku. frenetičnim gitarskim solom klasične glazbe, nekontrolira- i pozadinske gitarske distor- ransfiguration of Mark Eitzel dobro je upo- zvuči kao posljednji ples pred ne buke, zborske harmonije, zije ipak najviše do izražaja Vincent, album kali- znao mnoge od tih barova, sam kraj svijeta. limene glazbe, free-jazza i dolazi Wardova bolna posve- fornijskog kantautora a klupe u spomenutim par- All the Lost Souls Welcome jednostavnih strofa-refren- ta tragično preminulom pri- Matta Warda, prvi je put kovima nerijetko su mu bile You to San Francisco završava strofa formi. Kolaž All My jatelju. Nakon mračne lju- izašao prije punih pet godi- jedini krevet. I kao frontmen stihovima ‘’everyone is hunting Friends/Are Animals kombi- bavne lamentacije, Sad, Sad na. Otada je Ward nanizao American Music Cluba i kao a love supreme, watching it roll nira zborsko harmoniziranje, Song, na redu je Undertaker, dva podjednako izvrsna solo izvođač, Eitzel je postao softly down the hill’’, a njima duhačke, perkusionističke i balada u kojoj je na korak studijska albuma, brojne poznat po nekontroliranim Eitzel kao da objašnjava ironiju klavirske minijature da bi, uz do savršenstva dovedena igra producentske avanture i ko- emocionalnim ispadima na egzistencije koja mu je omogu- pozadinsku buku, eksplodi- dvije akustične gitare, tere- laboraciju s glumicom Zooey pozornici; kao netko tko ne ćila da s izuzetnom sposobno- rao u melodičnom vokalnom mina i kontrabasa. Wardova Deschanel, inspiriranu žen- može zadržati suze i podsmi- šću komentira događaje, ali ga i klimaksu potpomognutom je interpretacija Bowiejeve skim pop-grupama pedesetih jeh ili suspregnuti autoironične učinila bespomoćnim da djelu- repetitivnim orguljaškim dio- Let’s Dance začuđujuća i izvr- i šezdesetih godina prošlog komentare koji se savršeno je protiv svoje autodestruktivne nicama. Summerheat je nježna sna: pop-pjesmu s plesnih stoljeća. Iako nije konvencio- nadovezuju na njegov poetički prirode. Možda je American atmosferična meditacija za podija uspio je vratiti neko- nalno pisati o albumima sta- defetizam. Zbog svega toga, Music Club jedino što ga drži električnu gitaru, dok je rr. vs liko dekada unazad i učiniti rima (tek) nekoliko godina, Eitzel ne djeluje kao klasični na mjestu. Nadajmo se da će d. u nekom potpuno uvrnutom od nje bezvremenski hit koji ploča tako rustikalna kao što rock frontmen, već više kao tako i ostati. sustavu izvrstan materijal za bi otpjevao, recimo, Louis je Transfiguration of Vincent, pripovjedač izgubljen između singl, živahna pop-melodija Armstrong. napokon otisnuta u za nju stvarnosti i fikcije koju izlaže. za ženski vokal uz potporu Slušajući ovu ploču teško idealnom vinilnom formatu, Nakon deset godina izbivanja Au, Verbs, Aagoo, 2008. duhača, bubnjeva, trianglova i je ne zamišljati atmosferu jednostavno zaslužuje neko- sa glazbene scene, American klavira, nešto poput limenog ruralne Amerike u doba liko redaka na papiru. Music Club ponovno su se orkestra na LSD-u. Sa svojim Velike depresije: miris pite Ward je stvorio jedinstven okupili 2004. i snimili izvrstan Portland u američkoj save- harmonikama i divljajućim od oraha, tapete napadno album kratkih priča i melo- dvostruki album naziva Love znoj državi Oregon posljednjih saksofonom, The Waltz podsje- cvjetnog uzorka i krčanje dija duboko ukorijenjenih u Songs for Patriots. Riječ je o je nekoliko godina dom bujaju- ća na improvizaciju odbačenu istrošenog lampaškog radio- tradiciju američke pop i folk kolekciji Eitzelovih avantura će scene umjetnika koji svojim s albuma Toma Waitsa. Kao prijamnika. Neki su albumi glazbe kao posvetu životu skupljenih u deset godina radom konstantno mijenjaju što joj i ime sugerira, album jednostavno stvoreni da bi se i smrti prijatelja Vincenta besciljnog lutanja diskograf- univerzum nezavisne glazbene zatvara uspavanka po imenu okretali pod gramofonskom O’Briena, citirajući kultni skom industrijom, ali i vrlo scene kakvu poznajemo. Bilo Sleep, tiha igra električne gitare iglom, s mrvicama prašine album Transfiguration of suptilnom komentaru američke da se radi o pop-punku grupe i Wylandovih vokalnih harmo- na površini i atmosferičnim Blind Joe Death američkog post-WTC paranoje. The Thermals, progresivnom nija, uz tek pokoju gudačku i pucketanjem iz zvučnika, a folk i blues gitariste Johna Potpomognut s tri nova i folku grupe The Decemberists, perkusionističku upadicu. Transfiguration of Vincent Faheyja. Negdje između jednim članom originalne po- novoj fazi američke kozmičke Iako danas kritičari svakoj 180-gramski je vinilni vre- Faheyjevih otvorenih akorda stave, gitaristom Vudijem, ina- glazbe Blitzen Trappera (vidi drugoj grupi daju prefiks ek- meplov na kojem je svaki i Spectorova proverbijalnog če vozačem gradskog autobusa prošli broj Zareza, op. a.), sperimentalne ili inovativne, urez priča za sebe. zida zvuka, smješteno je 45 u Los Angelesu, Eitzel je ove indie-pop grupe The Shins ili uistinu intrigantne grupe kao godine izdao ploču The Golden eksperimentatora poput Dirty što su Au, Akron/Family ili Age. Daleko od soničnih Projectors, jedno je sigurno, Dirty Projectors prava su ri- početaka inspiriranih ranim nešto je čudno u tom oregon- jetkost, a albumi kao što su R.E.M-om, a bliže kakvom skom zraku. Verbs ili Rise Above ne samo da iščašenom loungeu, album je Ime koje stoji iza projekta su garancija i dokaz njihove to kojim dominiraju Eitzelova po imenu Au je Luke Wyland, superiornosti već i najava ne- karakteristična tragika i a radi se o obrazovanom multi- kih ljepših vremena koja nas Vudijeve nekonvencionalne instrumentalistu čiji se razno- očekuju. gitarske fraze kojima trenutno vrsni stil razvija može parirati, barem žanrov- od debija pea- ski, eventualno Nels Cline iz ofthesea koji je grupe Wilco. Ipak, uspoređuju- izdao pod pseu- ći s ranijim radovima – primje- donimom Luc. rice remek-djelom California iz Za razliku od 1988. – reformirani American prvog albuma Music Club zvuči nevjeroja- pod imenom tno optimistično. Koliko je to Au, jednostavna moguće s Eitzelom kao kormi- naziva Au, za larom broda koji tone otkad je koji su u potpu- zaplovio. nosti zaslužne Prva pjesma na albumu, Wylandove All My Love, jednostavna je producentske balada koja na trenutke ne- i instrumen- odoljivo podsjeća na Western talne vještine, Sky sa spomenute Californije, Verbs je sni-

cmyk 22 X/241, 16. listopada 2,,8. žarko paić arko PaiŽ ć Stabilnost u promjeni prosincu će se u Zagrebu nema u nečem mirujućem, Srećko Horvat, hedonizma zapadnjačke civi- tijelu kao što je Epikur odredio održati multimedijski blaženstvu tzv. održivoga razvi- lizacije poopćava. U svojem hedonizam? Kultura je preu- festival Touch Me. Tema tka, nego u totalnoj mobilizaci- Katarina Luketić, pogovoru toj knjizi tvrdim da zela njegove ovlasti i olako ga ovogodišnjeg festivala, koji ima ji proizvodnje radi proizvodnje. Zoran Roško su sve strategije otpora kapita- prepustila religijskim doktri- podnaslov “Osjećaj se bolje!”, Potrošnja radi potrošnje samo lizmu koji počiva na proizvo- nama i pučkome praznovjerju. kako kažu najavljivačice festi- je izvanjska slika tog procesa dnji/potrošnji luksuza i mode Duh našeg vremena jest pra- vala, “vezana je uz ‘imperativ razmjene tijela za tijelo, užitka Najplodniji, najagilniji i jedan nevjerodostojne i licemjerne. znina. Nadomješta ga kultura sreće, užitka i hedonizma’, a za užitak. Nije riječ o lukavstvu od najistaknutijih hrvatskih Ništa više duhovno spasonosno kao zabava, tiranija doživljaja i temelji se na paradigmama koje uma, ni o suptilnim metodama ne dolazi s Istoka. Zapad je stila života. tumače da se u suvremenom evolucije u nadzoru nad slobo- filozofa govori o nalogu/ realiziran kraj povijesti u svim društveno-političkom sustavu dom. Zabrana je univerzalna zabrani uživanja, kulturi zonama svijeta čak i kad se Novo dobrovoljno pitanje stabilnosti i kontrole tek onda kad se dogodio naj- protiv toga mobilizira vjera u ropstvo premjestilo s područja moći i perverzniji obrat u samoj biti kao ideologiji, suvremenoj Boga ili kad se traže tzv. soft U svojim tekstovima u represije na područje sreće i kapitalizma nakon sloma to- vizualnoj umjetnosti i alternativni putovi razvitka. posljednjih nekoliko godina zabave”. Čini se da je danas, talitarnih poredaka krajem 20. Kad su zabrane nad tijelom govorite i o promjeni znače- naročito u “teoriji”, u vezi s time stoljeća. To je ono što nazivam medijima te izdavačkim despotske, rađa se subverzija nja i statusa kulture. Umjesto postignut svojevrsni konsenzus “novo dobrovoljno ropstvo” planovima u Antibarbarusu samoga tijela. Užitak je drugo da bude nositelj potencijalnog – užitak se ne zabranjuje, nego čovjeka. Užitak ne može bez i Tvrđi ime za nepokornost slobode. oslobođenja, oplemenjivanja, nalaže. Što nam takve promjene opredmećenja u stvarima. Kad Kao što je Schopenhauer odre- produhovljenja čovjeka, kultura govore – da je kapitalizam evo- se tijelo postvaruje, dovršena dio smisao filozofije na tragu je danas, kako ističete Vi i drugi luirao, postao elastičniji, mekši, je tzv. evolucija čovjeka od Platona kao težnju za smrću, kritičari, postala oruđem/oru- napredniji, human friendly roba povijesti do univerzal- tako i cijela New Age orgijasti- žjem kontrole, pacifiranja, (kapitalizam s ljudskim licem), ne slobode razmjene robe za čka svetkovina obzirna užitka depolitizacije, potrošačke esteti- ili da je postao još ciničniji, po- robu. Zabava je rasterećenje svoju svrhu ima u potiskivanju zacije, uglavnom učvršćivanja dmukliji, lukaviji, i utoliko još sa stajališta konzumenta kao depresije i tjeskobe izazvane statusa quo. Pokušajte nam snažniji i opasniji? objekta koji sebi utvara da je prekoračenjem granica radne ukratko objasniti o čemu se radi, – Kad čujem riječi “sreća, subjekt. Ali preobrazba moći izdržljivosti čovjeka u borbi i zašto je to opasno. Također, tko užitak, hedonizam” – znam da u razonodu jest ideologijska za preživljavanjem. Živimo u je tih promjena zapravo svje- je posrijedi nova vrsta univer- iluzija. Umjesto Wagnera u društvu iluzije “sretne smrti”. U stan – samo teoretičari/kritičari zalne zabrane. Ako su nakon Auschwitzu imamo multime- čemu je cinizam tog postide- ili i svakodnevni “potrošači” snošaja životinje tužne, produ- dijalne festivale kolektivnih ologijskog obrata? U tome što kulture, koji možda i dalje ne- žimo im proces užitka nadzo- orgija “sreće, užitka i hedoni- se ne može reći: “Želim patnju, vino misle da je kultura nešto rom nad njihovim radom na zma” do trenutka kad životinje nesreću i smrt”. Odricanje od jednako “čisto” kao i prije, te na užitku. U čemu je ta nova uni- postaju tužne. Ali gdje se to želje kao izvora frustracija u kraju – je li to “prije” ikada po- verzalna zabrana? Naizgled sve događa? Na Zapadu? Ne, cijeli svijetu spektakla već je ura- stojalo? Je li kultura ikada bila su zabrane, tabui, prepreke u je svijet poprište te maskerade čunato u sustav. Užitak bez nekontaminirana represijom? ozbiljenju želja za dosezanjem – od Pekinga do Moskve i subjekta i supstancije nije ni – Sve je povezano s “pretho- sublimne točke blaženstva Dubaija. Tko se tome suprot- surogat užitka. Zdrav život u dnim”, s onim “prije”. Situacija nestale preko noći u naše doba stavlja? Fundamentalisti vjere? zdravu tijelu nova je zabrana post-kulture i post-demokra- “kognitivnog kapitalizma”. Da, ali u haremu i s temeljnom užitka globalnoga kapitalizma. cije, post-politike i post-ideo- Nismo mi otkrili arhipelag idejom socijaliziranja užitka za Želite li biti bolesni i patiti? logije nužno mora imati odnos užitka na kraju povijesti. Mi svoje potrebe. Platit ćete cijenu na tržištu tog s poviješću u smislu nastanka, smo samo dovršili dugotrajan U knjizi Gillesa fundamentalizma života koji razvitka, sazrijevanja. Da bismo proces moderne opsesije ti- Lipovetskog Paradoksalna određuju farmaceutske korpo- mogli uopće govoriti o nečemu jelom kao strojem. U tome je sreća, koja ovih dana izlazi racije, biopolitički inženjering i “novome”, moramo rekonstru- problem suvremenog odnosa u hrvatskome prijevodu u bioetička povjerenstva. Govori irati “staro”, pa makar i kao između biopolitike, kapitali- Antibarbarusu, problem se li se igdje više o užitku duha u remake, remix, revival onoga zma s tisuću maski i inflacije što se uspostavilo kao novo u ovog karikaturalnog stoicizma epohi novovjekovne znanosti i s imperativom sreće. Bilo je tehnike. Pustimo priču o tome neizbježno da se ideja slobode da su teoretičari koje nazivate utjelovi nakon milenija potiski- i kritičarima svjesni opasnosti vanja u društvenim poretcima preobrazbe kulture u novu moralne panike zbog spoznaje ideologiju globalnoga kapitali- da je tijelo nepokorno čak i kad zma. Nisu teoretičari proroci i se drži u lancima. Nietzsche prosvjetitelji, a tzv. obični poje bio radikalan navjestitelj trošači kulture nesvjesna masa tog nihilizma “sretne smrti”. koja uzima ono što se nudi na Zarathustra kaže: “Zahtijevat prodaju. Kad sam u knjizi Moć ću da se čovjeku vrati ono što nepokornosti: intelektualac i bio- je tako velikodušno udijelio politika u poglavlju naslovljenu onostranosti!” Paradoks je Novo dobrovoljno ropstvo uzeo trijumfalnog povratka tijela u za motto Hamvasevu misao središte mahnite vrtnje kapi- da se zabavom cijeli narodi talizma oko svijeta u tome što mogu pretvoriti u idiote, nisam se upravo užitak, lakanovski podlegao napasti nekog uzvi- jouissance, pokazuje kao naličje šenog kulturnog pesimizma, smisla i besmisla globalnoga kako su to posve krivo protu- kapitalizma. Bez prekoračenja mačili neki brzopleti kritičari. granica u eksploataciji prirode Treba radikalno postaviti pro- i kulture zbog uvećanja profita blem. Inače prijeti opasnost da nema napretka. Bez prekorače- teoretičari zaglibe u narcizam nja granica “moralnih” zabrana vlastite nedodirljivosti, koja nad tijelom svaki je užitak pre- je lažna i nevjerodostojna. Svi kinuti snošaj. Kapital je tijelo- smo “mi” potrošači te magične stroj. Ono, ne On, svoju svrhu i zatupljujuće kulture. Kritika cmyk X/241, 16. listopada 2,,8. 23 žarko paić ideologije na kojoj ustrajava cije kultura sada hibridna tvore- oriji jest vizualna konstrukcija jeli neomarksizam u današnjim vina etno-sijela u duhu global- kulture W. J. T. Mitchella u uvjetima, neovisno s kojim ne političko-kulturalne ko- knjizi What Do Pictures Want? predznakom (Marx, frankfurt- rektnosti i nekoć subverzivne Taj je američki teoretičar vizu- ska kritička teorija, lakanovski Eric Joyner alternative. Promjena je u tome alnih studija pokazao mnoge marksizam, altiserovski ili bilo što se dogodio kozmetički prednosti i još više mana “nove koji drugi hibridni sklop teo- obrat nacional-konzervativaca interdisciplinarne znanosti” rijskih praksi), mora se suočiti prema Europi. Tolerira se ono raširene danas posvuda po aka- s najvećim i stoga čudovišnim što se 90-ih gušilo ili preziralo demskim institucijama svijeta. obratom. Kritika je ideologije kao antihrvatsko i liberalno. Prednosti su u tome što više nemoćna dekonstrukcija same Hrvatska je danas kao i sve očiju više vidi. Dakle, o modi kritike kao teorijskog sredstva druge postjugoslavenske dr- ne može više biti riječi samo sa spoznaje zbilje. Drugim riječi- žave neka vrsta pripitomljene stajališta sociologije ili antro- ma, od Kanta do Marxa i dalje morbidne Arkadije. Ovdje pologije. Jezik je takvih teorija kritika je svoje uporište imala u Dylan, Nick Cave i Kaiser hibridan i fragmentaran. Sve neprestanu radu prosvjećivanja Chiefs, tamo Lenny Kravitz i počiva na ideji filozofijskoga tzv. svijesti. Pogledajmo kako Madonna. Ovdje supkulturni konstruktivizma. Društvo i to danas izgleda. Zar je netko fašizam na ulicama, tamo isto kultura su konstrukcije, a ne kao “karakterna maska” sustava ali različito. Ali sve je to dio opstojeća realnost bez naše ideologijske moći kojim se morbidna folklora kao nastav- stalne razgradnje simbola takva vlada svijetom putem novih ka politike 90-ih drugim sred- svijeta. Mane su očite već time medija protiv ekološki održiva stvima. Glavno je ipak pitanje što, primjerice, teorija novih razvitka? I najveći zlotvori sljedeće za svaki veliki kulturni medija ne može dokazati zbog uvjereni su u vlastitu moral- projekt: od koga treba uzeti čega je riječ o novoj znanosti nost. Hitler je obožavao djecu. novac? Od države, privatno- medija ako nije u stanju re- Mafijaški klanovi održavaju na Izraz je Heideggerov iz pro- dakle u vremenu kada smo se javnih zaklada ili od naizgled konstruirati pojam i povijest životu vjeru u smisao obitelji. vansalskih seminara koncem pomakli dalje od nacionalne, izdašnih medijskih korporacija, preobrazbe moderne kulture u Zdrav život propagiraju i du- 1960-ih godina. Tada se uveli- homogenizirajuće paradigme? tih beskrupuloznih i škrtih informacijsko-komunikacijsku hanske korporacije. Nije riječ ke govorilo o revoluciji svijesti. – Proces preobrazbe kulture mecena? tehnologiju – tehnokulturu. o individualnu stavu prema Kultura se shvaćala sublimnim u novu ideologiju ne znači da U čemu je, dakle, zmijski Što vrijedi za vizualnu kulturu, svijetu, nego o strukturalnu iskustvom prekoračenja granica je kultura ideologijska sama svlak ideologije i kulture da- vrijedi i za sve druge rodno/ položaju u sustavu društvene kapitalističkoga svijeta. Bilo je po sebi. I ono što još naziva- nas? Samo u tome što je riječ spolne i političke teorije tzv. moći koji neizbježno počiva na to doba posljednje “revolucije mo ideologijom jest “nova” o “novome” obliku posredova- novoga subjekta. Paradoks je izopačenju ideje slobode, je- moderne” – 1968. Oslobodimo kultura. Kultura se ideologi- nja neposredne moći kapitala krize interpretacija u tome što dnakosti, pravednosti, nesvodi- se već jednom iluzije da će nas zira, a ideologija kulturalizira. koji kulturu univerzalizira u se nove interpretacije zasnivaju vosti života kao takva. Kritika spasiti samo još jedna nova Logika hybrisa prožima sva sredstvo/svrhu vlastite slike u na pretpostavci da treba izgra- ideologije hod je u mjestu. kultura. Koja? Ima ih bezbroj. područja društva, pa i samo zrcalu. Imat ćemo još toliko diti novu znanost od krhotina Ukratko, nije više problem Kad ima nečega previše, onda društvo. U doba moderne imali hrvatske kulture koliko ćemo stare monističke slike svijeta. niti je ikad bio tek u svijesti i je to pouzdan znak da više ste čistu situaciju. Foucault ju biti integrirarni u Europu. Polazite od ideje višestrukosti, prosvjećivanju neprosvijećenih, nema supstancijalnoga izvora je opisao u Nadzoru i kazni. Ostanemo li i dalje nigdje kao a želite stvoriti novo Jedno. nego u nemogućnosti promje- nekoga ili nečega. Tako je i sa Institucije države i društva od što smo sada, morbidnosti će Biti protiv kulturalne teorije ne ne same strukture djelovanja. svim religijama danas u svijetu. škola, tvornica, zatvora, crkve, biti sve veće, a ni u Arkadiju znači biti za “staro” protiv “no- Da bi se promijenila svijest, Isto je i s umjetnošću. Kultura vojarni, ludnica besprijekorno nitko neće više dolaziti osim voga”. Nije li zadaća mišljenja mora se promijeniti način je proizvod novoga vijeka. se upisuju u tijela svojih poda- bogatih i slavnih praznoglava- u takvoj nemogućoj situaciji materijalno-duhovne egzi- Nije vječna. Nije ni pošteđena nika kao državljana ograničene ca u potrazi za “djevičanskim otvoriti mogućnosti radikalno stencije svijeta samoga. Medij propasti u svojem sjaju izvanj- teritorijalne zajednice. Moć izvorima” kapitala. Pa let’s go novoga prisvajanjem prednosti te promjene već je sama ideja skoga dekora duboko perver- je posredovana simboličkim again u isprazne ideologijske i odstranjenjem mana tih “hi- totalne promjene. Individualni zna sustava vladavine našim funkcijama moderne države. sukobe oko hrvatske kulture! per-teorija”? U svojoj studiji čin otpora može biti herojski životima. U nemogućnosti Društvo je načelno slobodna Umjesto rođaka u Zagrebu koji o suvremenoj modi koju na- u granicama vlastite privatne drukčijeg kazivanja zovemo ga igra pojedinaca unutar kole- namješta poslove pridošlicama zivam slobodom tijela (“moć utopije. Ali problem je u tome još materijalistički – kulturnim ktivne mreže odnosa koji se iz provincije, potrebno je imati nepokornosti”) u konstrukciji što se djelovanje više ne svodi ili kognitivnim kapitalizmom. susreću na tržištu. Liberalni i mrežu “rođaka” u Bruxellesu. novih identiteta nisam postao na utopijske činove svijesti. Od svih definicija kulture autoritarni poretci u suvreme- Ah, da, to se danas zove lobira- semiotičar samo zato što sam Potrebno je mnogo više, najvi- još jedino ima neko opravda- nom svijetu više ne potrebuju nje. Nesvjesno se artikulira kao od svih disciplina koja se bave še i najdublje uopće moguće. nje ona Hermanna Brocha tu vrstu razdvojenosti ideologi- jezik, kaže Lacan, zar ne? modom semiotiku postavio u Nekoć se to zvalo revolucija, ali iz njegovih eseja o duhu vre- je i kulture. Ponajprije stoga što U istoj knjizi iznosite kriti- središte interpretacije najflui- ne svijesti, nego svijeta iz kojeg mena: “Kultura je simboličko je država samo izvanjsko sred- ku kulturalnih teorija te uopće dnijeg fenomena našeg doba. proizlazi mogućnost svijesti o prevladavanje smrti.” Ništa stvo globalizirane ekonomije i selektivnih teorijskih modela To “izluđuje” pravovjerne pri- krivome ili pogrešnome putu prije nije bilo bolje. Služimo se politike. Stvarna je moć u ru- poput onog u dijelu feminističke padnike neke razvikane škole društvenoga razvitka. Ako tim izrazima zbog nostalgije kama naddržavnih korporacija. ili postkolonijalne teorije. Jesu ili teorijskoga smjera. Neka netko misli da iz tog sklopa za prošlošću. Njezin je izvor Prostor se formalno proširio, li te teorije dovele do raspa- ih i dalje “izluđuje”, utoliko može izolirati kulturu i praviti strah od budućnosti koja se a stvarno suzio. Kognitivne danja, rasipanja sustavnosti gore po njih! Mislioci koji su se nevinim u ludnici, onda je već odvija u znaku neprestano su mape kulture nepregledne. filozofskog promišljanja, ili su odredili moju orijentaciju jesu to samo nov oblik psihotične “novih” promjena. I konzerva- No njihova je funkcija samo u pojedine interpretacije u njima Nietzsche, Marx i Heidegger. dekadencije. tivci su postali revolucionarni tome da nas odvrate od ideje zastranile, ili je u pitanju nešto Sve post-teorije od Derridaa Budimo poput glavnog lika zato jer se moraju prilagoditi radikalne promjene stanja. Kad treće...? I može li se uopće u do najnovijih kritika biopoli- Huysmansova romana Naopako “novome”. Progresisti su nužno više moderna nacija-država svijetu post-teorije ili hiper- tike (Foucault, Agamben etc.) – uživajmo u dekorima apoka- postali “nazadni” zato što ideja nema neposrednu moć nadzora teorije govoriti i o čemu doli nisu moguće bez neprestana lipse, ali u svojem zamračenom napretka ne znači više ništa nad našim životima, alegorij- fragmentaciji znanja, sustava, dijaloga s ta tri prekretna mi- stanu! Riječ naopako savršeno oslobađajuće i dobro samo po skim grudima nacije preostaje interpretacija...? slioca suvremenosti. odgovara onome što se doga- sebi. tek nostalgija za dobom “kad – Bez Politike identiteta ne đa danas s kulturom. Ona je je željeti još pomagalo”, kako bih mogao napisati Moć nepo- Kapital, kapitalizam, estetizirani sektor globalizirane Morbidni folklor kao Peter Handke pjeva u poemi kornosti i Vrtoglavicu u modi: kapitalisti tehnologije informacija-ko- nastavak politike 90-ih Živjeti bez poezije. prema vizualnoj semiotici tijela Gostujući nedavno u TV- munikacija. Kao nova ideolo- drugim sredstvima Cijela lakrdija s neofaši- kao dvije naizgled posve su- showu Real Time With Bill gija kultura ne služi ničemu U vezi s time u svojoj knjizi zmom u Hrvatskoj danas koju protstavljene analize fenomena Maher, Naomi Klein je iznijela drugome negoli onome što Politika identiteta pišete kako predstavlja pastirski pjevač raspada modernoga doba u svoje predvidljivo mišljenje da jest sadržaj prethodnog pita- je kultura danas dobila snagu Thompson, a ideologijski su idejama i teorijskim praksama je aktualna financijska kriza nja-odgovora: stilu života, ali nove ideologije, “preuzela fun- mu pobočnici konzervativni s kojima se tek sada suočavamo samo jedan od oblika onoga što ne odabranih, nego svih prema kciju ideologijske mobilizacije”, akademici, Katolička crkva i na izravan način. Kulturalna ona naziva “doktrinom šoka” vlastitome položaju u društve- kako su svi “sukobi, odnosi po- ražalovani medijski huškači, teorija samo je simptom je- (izazovi šok, neku katastrofu, noj raspodjeli znanja, obrazo- vjerenja i tolerancije – etnički, najbolji je primjer za tu no way dnog stanja nakon raspada “ve- da bi onda lakše progurao mjere vanja, estetskih sklonosti. Ne regionalni, međunarodni, suko- out situaciju. Nazad u 90-te likih priča” povijesti apsoluta, koje inače ne bi tako lako prošle mislim da je emancipacijski bi između različitih društvenih je nemoguće jer smo u stalnu rada, sustava itd. Fragmentacija – privatizaciju sustava socijal- potencijal kulture uopće više identiteta – određeni kulturnim opsadnome stanju s ulaskom u je neizbježna sve dok ne za- ne brige, smanjenje poreza za moguć. Potrebno je promisliti odrednicama”. Kako biste opisa- EU. Naprijed je iluzija sve dok strani u vlastitu dogmu kao korporacije i još manju državnu što nakon kulture kao sredstva/ li danas ideološku moć hrvatske se institucionalno ne razraču- što je to bilo s postmodernom. brigu za siromašne). Osim što to svrhe održavanja postojećeg kulture; na koji način ona u namo s kriminalom, korupci- Dobar primjer samokritike i pomalo sliči teoriji urote Davida svijeta stabilnosti u promjeni. tranziciji određuje naše sukobe, jom i nepotizmom. Nacionalna skepse prema takvoj post-te- Ickea, još je veći problem što se

cmyk 24 X/241, 16. listopada 2,,8. žarko paić time pretjerano subjektiviraju povijesnoga sklopa odnosa u i sl. – koji izrazito podržavaju kapitalisti na račun Kapitala kojem se pojavljuje i ideja zašto velike svjetske izložbe poput kao neosobnog, autonomnog npr. građansko društvo jest onih u Veneciji ili Kasselu? U “stroja”. Zar ta ideja da kapi- istodobno najveće ozbiljenje vezi s time puno se govori o talisti kontroliraju Kapital nije liberalne ideje slobode, ali i Eric Joyner podređivanju umjetnika moći naivna? Kapitalisti definitivno prostor za isključenje svih dru- kustosa ili teoretičara, ili pak najviše izvlače od Kapitala- gih koji ne pripadaju u njegove kulturološkim konceptima koji kao-sistema i sigurno će politi- načelno univerzalne okvire. su dobrim dijelom tržišni. Kao čkim, špijunskim, kriminalnim, Što bi bilo da sv. Pavao nije bio primjer može služiti i slika vojnim i policijskim mjerama rimski državljanin/građanin? istočnoeuropske, pa i balkanske pokušati učiniti sve što mogu da Naizgled, apsurdna povijesna umjetničke scene od kraja deve- tako i ostane, ali to ne znači da činjenica. Mogao je slobodno desetih nadalje, a koja je dobrim oni njime vladaju, da ga kon- propovijedati Kristov nauk u dijelom bila unaprijed zadana troliraju. Povrh svega, čini se granicama “tolerancije” rimsko- izvan tih prostora, da ne kažem da je to simptom općeg stajališta ga republikanizma prema egzo- na Zapadu, i u koju se onda va- suvremene ljevice. Doima se tičnim religijskim kultovima. ljalo uklopiti. djetinjastom jer poput djeteta Da nije bio Rimljanin, kao dio − Vizualne su umjetnosti obogotvoruje Oca, doživljava vlastita identiteta, bio bi nitko i "istina" našeg doba slike bez ga kao svemoćnog. Ne bi li ljevi- ništa već samim činom “neuro- svijeta. Paradigma stanja hr- ca trebala shvatiti da Otac nije đenosti” u političku zajednicu. vatske kulture danas je upravo, bog, niti da je svemoćan, da su Bio bi, dakle, nekovrsni homo nalne desnice. Ali s lozinkama takvih globalnih prosvjetitelja nipošto paradoksalno, zgrada i Kapital a naročito kapitalisti sacer o kojem govori Agamben postmoderne ljevice svakako novoga doba, njihova je uloga nedovršenog Muzeja suvre- nesvjesni, nemoćni, inertni, u svojoj kritici biopolitike. imaju bliskosti, Tko će, dakle, postala zanemariva. Ako nisu mene umjetnosti pored “ke- slijepi, u osnovi slabi i da za- Pretpostavke na kojima napasti koga? Radnički nemiri medijske zvijezde, onda su ringtonke” u Novom Zagrebu. pravo igraju na pretending počiva ideja Kapitala kao tran- nisu koordinirani u ime Istoga anonimni sudionici beskonačne Ona je nužno morala biti takva – dok ide, ide. Zašto je tako teško scendentalna uvjeta egzisten- u Parizu, jer “crni” imigranti mreže javnoga znanja. Sve ovisi kakva će biti – dakle, u arhi- prihvatiti da nitko nema pojma cije kapitalizma (društvenoga nisu priznat dio francuske ra- od medijske volje korpora- tektonskom pogledu, najveće što se cijelo vrijeme događa, i sustava) i kapitalista (vlasnika dničke klase. Za njih se još bori tivnoga kapitalizma. Njih se dostignuće suvremene hrvatske da su sve “ideološke” priče (kao kapitala) jest izvorna politička manjina ljevičara i običnih ljudi sponzorira zbog kvazidemo- arhitekture s prijelaza iz digi- i njihove subverzivne dekon- sloboda utemeljenja zajednice. koji još vjeruju u ideale repu- kratske potrebe javnosti za talnog u analogno doba. Ako strukcije poput Žižekovih) samo Kapital, kapitalizam i kapita- blikanske i liberalne Europe unutarnjom kritikom sustava. je Ivan Aralica najveći hrvatski skretanje pažnje, prikrivanje list(i) jesu socijaliziran oblik (Francuske?). No taj i takav sustav boli k... za književnik s prijelaza iz 20. u nemoći (Kapitala) i neznanja hegelovske logike apsolutnoga akademsku “subverzivnu” kriti- 19. stoljeće, zašto bi baš zgrada (kapitalista)? Dojam je naime, duha. Prvi je univerzalni su- Akademski situirana ku sve dok postoji želja za kul- događanja, ne pohrane, nego da su ljevičari više fascinirani bjekt-supstancija povijesnoga kritika ideologije turnim mehanizmima reprodu- događanja suvremene umje- moći Kapitala nego desničari. razvitka; drugi je društveni Što nam uistinu preostaje? kcije ekonomije visoke potra- tnosti trebala biti nalik onoj u Da desničari u Americi to- način organizacije odnosa Prosvjećivanje prosvijetljenih žnje. Problem je u tome što je Bilbau ili modrome dirižablu liko vjeruju u moć Kapitala među ljudima i svim drugim “urođenika” s razmjerno so- tzv. autonomija intelektualnoga u Grazu? Vizualne umjetnosti ne bi ga tako svesrdno morali bićima, a treći je antropološki lidnim društvenim statusom rada na sveučilištima isprazna estetska su fascinacija svijetom osnaživati kršćanskim funda- horizont u kojem se događa u odnosu na imigrante koji riječ kao i kultura. Bolonjski u kojem je kapital spektaku- mentalizmom. Zašto se uopće način razdiobe moći raspolaga- žive u urbanim slamovima model visokoga obrazovanja larno opredmećenje užitka toliko fascinirati strukturama nja životom uopće. Kad kažete europskih i svjetskih velegra- konačno je doveo do gole isti- svih osjetila pod uvjetom da moći, pa neprijatelja nikada ne da su desničari svjesni svih dova? Zaboravite bilo kakvu ne: intelektualci služe sustavu osjetila to pobuđuje na višak udaraš tamo gdje je najjači? Zar krhkosti kapitala pa konstru- promjenu kapitalizma bez korporacijskoga kapitalizma ili užitka u kupovanju svega onog ne bi trebalo otkrivati njegove iraju krize i panična stanja da totalne “revolucije” u svijetu ne služe ničemu. što “okružuje” kultne prostore slabosti, slijediti, recimo, “miris” bi lakše izveli silent revolution u rada. S jedne su strane viso- Tko će, dakle, napasti – realne i virtualne – suvreme- desničarskog straha – tamo gdje smislu uvećanja profita uz sma- koobrazovani logokrati (spoj Kapital? Atentatori, “prezreni ne umjetnosti kao iluzije života podebljavaju bedeme, tamo slute njenje socijalnih prava radnika, informacijskih tehnologija i na svijetu”, sami kapitalisti s samoga. Zato je samo po sebi da su slabi, da je tamo mekani to je neporecivo. No problem je političke moći), a s druge novi “ljudskim licem” i različitim jasno da je svijet suvremene trbuh Kapitala. Možda upravo u tome što se kao ljevičari plaše postmoderni lumpenproleta- društvenim ulogama? Ili će umjetnosti, kako to izvrsno tamo treba “udariti” i provjeriti “napasti” upravo meki ili tvrdi rijat. U prvom je slučaju sve se globalni poredak neolibe- pokazuje jedan transmedi- jesu li nasipi zaista truli. Dakle, trbuh sustava iznutra, zar ne? više npr. Indijaca, a u drugome ralizma apokaliptički srušiti jalni rad Dalibora Martinisa, možda treba povjerovati desni- A da izokrenemo tu dijalektiku Afrikanaca. Rezultat je složena sam od sebe kao što se srušilo Krajolik promjenjivoga rizika. čarima, koji su, čini se, izgubili “klasne borbe” kao kulturalne konfiguracija klasno-političke, Rimsko Carstvo bez unutarnjih Od Beuysa se napad na ideolo- vjeru u Kapital – zašto bi ga strategije globalnoga kapitali- kulturno-etničke i rasne fra- i vanjskih neprijatelja koji su giju kapitala i tržište kao sretnu inače ojačavali takvim očajni- zma s noge na glavu? Desničari gmentacije u borbi oko prerana granicama samo održavali smrt umjetnosti odvija u zna- čkim mjerama kao što su religija bi pritom bili vulgarni mate- spodjele kapitala. poredak u ravnoteži stabilnim i cima ironije i nadilaženja real- i doktrina šoka? Ili ljevičari za- rijalisti koji se služe jeftinom Nikada mi nije bila bliska u najvećim krizama? Ovo poto- noga imaginarno-simboličkim pravo i ne žele srušiti Kapital, ideologijom vizualno-retori- postavka o društvenim promje- nje čini je još jedinom realnom putem s onu stranu umjetnosti jer i oni imaju puno toga izgu- čkoga zastrašivanja – vjerski nama načina kojim se jedan alternativom. Nitko nije pre- uopće. Još 1972. na gnjevan biti? Ili zato što se boje da bi fundamentalizam, insceniranje svjetsko-povijesni poredak dvidio slom realnoga socijali- upit nekog sudionika javnog rušenje Kapitala moglo dovesti ratova u ime kulture/civiliza- uspostavlja kao konačna grani- zma 1989. godine. Možda ste razgovora u sajamskoj hali u do nečega još goreg? cije u Trećem svijetu, sustavno ca iza koje slijedi vizija “raja” ili doista u pravu. Ništa ne znamo Essenu zašto neprestano govori – Postavili ste ključno pita- laganje o stvarnim izvorima “novoga zavičaja” prema uzoru o kaosu osim što mu pripisu- o svijetu i Bogu, a ne o umje- nje. Ali naznačili ste i odgovor. kriza itd. – dok su ljevičari kao na zlatno doba predmodernoga jemo oznake složenosti i reda. tnosti, Beuys je odgovorio: “Pa Sve što od samoga početka pacifističke kukavice i uvijek se svijeta. Nikada nisam smatrao Socijalna fizika kapitalizma svijet i Bog jesu umjetnost.” No lutanja između različitih disci- pozivaju na Razum, toleranciju da se problem revolucija svodi upravo je taj kaotični poredak bilo je to još utopijsko doba kad plina promišljanja suvremenoga i humanistički pojam kulture. na političku promjenu vlasti. struktura i mreža aktera od kose govor o svijetu i Bogu činio svijeta pokušavam još od kraja Nije li to naivna dijalektika Ima jedna cinična izreka kojom jih svaki nastoji održati sustav posljednjim izgledima spasa. 1980-ih godina svodi se na povijesti? Tko su desničari i se rado koristim u stanovitim u ravnoteži time što ga svojim Podrijetlo socijalno angažirane to: tko je doista Vladar našim ljevičari danas kad i mnogi prigodama. Ona kaže: kad de- djelovanjem dovodi do entropi- umjetnosti od Goye do svih životima – kapital, kapitalizam “lijevi” teoretičari govore da je snica na vlasti krade, onda je to je. Pynchon je to najbolje pri- avangardnih pokreta prve polo- ili kapitalisti? U drugom di- tradicionalni smisao tih pojmo- beskrupulozna pljačka; a kad kazao u svojim romanima. vine 20. stoljeća i neoavangar- skursu možemo reći da su spisi va nakon 1989. i marša neoli- to čini ljevica na vlasti, onda dnih od 60-ih godina do danas kasnoga Foucaulta o vladavini beralne globalizacije svijetom je to hedonizam. Ono u čemu Kustosi su DJ-evi jest “vjera” da umjetnost može i biomoći, biopolitici i struktu- zauvijek nestao. Mislite li da se se posve s Vama slažem jest to remixa i revivala mijenjati društvene odnose, ali rama povijesnoga instituciona- glasom za Obamu na ameri- da nam “ideologijske” priče o Bavite se teorijom vizualne ne i svijet. Jer svijet nije mogu- liziranja moći mogući odgovor čkim predsjedničkim izborima fenomenima kulture u doba umjetnosti i pratite kretanja na će svesti na društvene odnose na pitanje koje ste postavili. Ali glasuje za “ljevicu”? Ni u kojem medija zvuče kritički sjajno, ali suvremenoj sceni, pa nas zani- (kapitala), kao što umjetnost ne u smislu “boljeg” ili “goreg”. slučaju. Već od 1980-ih godina da su baš zato nevjerodostoj- ma Vaše viđenje odnosa između nadilazi sektor kulture čak i Već sam spomenuo Marxov u Europi nalazimo se u stanju ne. Kritika ideologije postala ideologije, naputaka liberalne kad se uklapa u njezine akti- izraz “karakterne maske” za post-političke ravnodušnosti je “logo” na brain-identitetu demokracije i same umjetničke vističke zahtjeve preobrazbe određenje biti funkcionira- prema idejama zaokreta, pro- suvremenih intelektualaca. Svi proizvodnje, starinski rečeno, društvene svijesti. Venecija, nja ljudi kao tzv. subjekata u mjene ili revolucije društvenih su oni u potpunosti akademski stvaralaštva. U kolikoj je mjeri Kassel, Sao Paolo, Istanbul jesu društvenim uvjetima: netko je odnosa. Paradigma kapitalista situirani. Disidenti postoje još umjetno stvoren trend socijalno slika “istine” našeg doba koje gospodar, a netko rob, sluga, now jest Bill Gates. Njegov je samo u autoritarnim politi- angažirane umjetnosti ili pak odgovara potrebi za kulturnom potlačeni. To ne proizlazi iz ideologijski asistent Bono Vox. čkim poretcima -.Rusija, Kina, otkrivanja drugih nezapadnoe- reinterpretacijom povijesti svi- prirodnoga određenja njegove A oni zacijelo nemaju ništa islamske zemlje. Ali kao što uropskih umjetnosti poput afri- jeta kao povijesti zapadnjačke osobe ili karaktera, nego iz zajedničko s idejama tradicio- pokazuju primjeri gotovo svih čke, indijske, ruske, balkanske ignorancije Drugoga. Ono što cmyk X/241, 16. listopada 2,,8. 25 žarko paić je bio trend s World Music na neki način i servis, odnosno znom dijelu druženja da sam Biopolitika. U suizdavaštvu u svojem neznanju, ali su drski festivalima, dogodilo se mnogo pokretna traka gdje glavni cilj sebi sve više nalikuje na kafki- Hrvatskog društva pisaca i u svojoj namještenoj auri pro- prije u vizualnim umjetnosti- više nije toliko znanje koliko, janskoga birokrata s licem an- Antibarbarusa 2008. objavili roka iz ralja medijskih korpo- ma. Kustosi su krajem 80-ih u prije svega, priprema za tržište đeoskoga mentora studentima smo Žižekov Pervertitov vodič racija. Zar mislite da ti obliko- Kasselu i Veneciji samo “pre- rada? Kako se Vi, kao profesor a koji se umnažaju, a on više ne kroz film i Vattimovu Čitanku vatelji tzv. javnoga mišljenja o pisali” Saida, potom Bhabhu, istovremeno kritičar takva su- stigne pratiti ni novu literaturu za koju je zaslužan njegov uče- svačemu i ničemu doista nekog danas Appaduraija, ključne stava biopolitičkog instrumenti- o svome području ni sve nove nik, filozof Mario Kopić. još impresioniraju? Dnevne mislioce postkolonijalnoga ranja znanja, snalazite u tome? zahtjeve za brzinom promjena Časopis Tvrđa pokrenuo novine još se jedino čitaju zaokreta u teoriji. Bilo je to Koja je budućnost obrazovnog jedne takve institucije kakva sam 2000. u Ivanić-Gradu. Za onako kako se prelistavaju sli- dvostruko “inovativno”: prvo, procesa? je Sorbonna. Svi se snalazimo koji dan izlazi dvobroj za 2008. kovnice i pornografski časopisi. time se unijelo živosti u dosadu – Nije se teško složiti s tako nekako. Budućnost obra- godinu s mnoštvom tema i Slike su fascinantne, tekstovi ideologijske priče Europa- Vašom tvrdnjom. Iznimno zovanja jest proces o kojem više tekstova. Sljedeće godine bit će su oglasi i smrtovnice, a kolu- Balkan, središte-periferija čak i dragocjena knjiga britansko- ništa dugoročno ne možemo organiziran velik međunarodni mne se čitaju da bi se stvorio nakon normalizacije stanja da ga sociologa Franka Furedija znati. simpozij u povodu 10. obljetni- privid komentara događaja. je neoavangarda u bivšim ko- Where Have All The Intellectus Bili ste dugogodišnji i vjeran ce časopisa i nadam se još po- Sve je drugo celebrity-kultura: munističkim zemljama Istočne Gone: Confronting 21st Century prijatelj Alberta Goldsteina, a dosta toga. Zasad samo toliko o gdje, tko, s kime, u kojoj pozi? Europe bila subverzivnija od Philistinism već na početku unatrag posljednjih nekoliko go- planovima. Da bi se ostvarili, da To nije začaran krug taštine i svih istovrsnih pokreta u zapa- govori o znanju bez razumije- dina i sami sve više preuzimate bi Antibarbarus objavio spise opakosti pod zaštitom vlastite dnoj Europi; drugo, okret pre- vanja, kultu banalnosti i rušenju ulogu izdavača. Osim uredničke kasnoga Foucaulta, Bourdieua, institucije, nego privid pole- ma Trećem svijetu odgovarao visokog standarda modernoga pozicije u Antibarbarusu, tu Mitchella i još neke druge mike, kritike, sučeljavanja, di- je političkoj i ponajprije neoli- doba. Bolonjski je proces iro- je i časopis i biblioteka Tvrđa, bitne mislioce suvremenosti, jaloga. Ne zanima me ništa od beralnoj logici osvajanja novih nično podvrgnut kritici. Furedi koja je u kratku vremenu izdala potrebno je da se uspostavi sta- toga. U novom broju Europskog tržišta (umjetnina). i njegov kolega s Cambridgea doista impresivne naslove. Kako bilan model financiranja znan- glasnika objavit ćemo niz kri- Prošle sam godine u Beču u u jednoj su anketi doznali da komentirate današnju hrvatsku stvene knjige, sustav biblioteka, tičkih eseja filozofa, sociologa, Albertini vidio izvrstan primjer preko 60 posto studenata soci- izdavačku scenu i kako se manji mreža korisnika, cijeli lanac kulturologa na tu temu – o tog ideologijsko-kulturnoga ologije nije pročitalo više od 5 izdavači poput Tvrđe mogu koji još funkcionira na rubu globalnom red carpet sindromu. procesa otkrića “tople vode”, ali temeljnih djela struke za koju snaći u tržišnoj utakmici? Koji stresa i kao avantura s velikom Nije to došlo tek tako i nena- ne više primitivne umjetnosti se obrazuju. Ako je to tako su, po vama, najveći problemi dozom rizika. Tržišna utakmica dano. Nisu intelektualci u toj, izvornih naroda, nego njihove u zemlji koja se patetično ne u objavljivanju knjiga? Usput, za što? Za ono što mi objavlju- rekao bi Sloterdijk, medijskoj moderne/suvremene umjetno- razmeće da je “društvo znanja”, čujemo da uskoro izlaze novi jemo u maksimalnoj nakladi smjesi enciklopedije i cirkusa sti. Uz izložbu recepcije njema- onda sami možete zaključiti Badiou, Agamben, Žižek itd. od 700 primjeraka? Postavimo nevinašca i uzvišeni naprama čkoga ekspresionizma bila je što se zbiva kod nas. Floskula Što nam još spremate i kakvi su ovo pitanje: zašto to činimo, masovnu zaglupljivanju kao postavljena i izložba aboridžin- o tržištu rada kad je riječ o daljnji planovi Antibarbarusa i vi u Zarezu i ja u časopisu i novoj univerzalnoj ideologijskoj skoga “ekspresionizma” istoga društvenim i humanističkim i Tvrđe? biblioteci Tvrđa? Odgovor je metodi iskrivljavanja stvarno- razdoblja. Kustosi su DJ-evi znanostima služi samo tome – Albert Goldstein bio je jednostavan. Zato što činimo sti. Rješenje je jedino u novim remixa i revivala modernizma i da u potpunosti dokrajči auto- izniman čovjek. Nedostaje mi ono što mislimo da je bitno za medijima. U digitalnome pod- arhaizma za potrebe trendova. nomiju sveučilišta. To je proces njegova mudrost, ironija i otvo- naš jedini život ovdje i nigdje zemlju naš je jedini preostali U tekstu kataloga pisalo je: koji sam opisao analizom pre- renost prema svijetu, naprama drugdje. Zato što u tom apsur- dom subverzije. Gore je gore da se znalo za ove umjetnike obrazbe javnoga intelektualca kojem je uvijek pokazivao du još jedino ima smisla činiti nego što mislimo, ali može još izvorne Australije u pravo u SAD-u od 1945. do danas u samo njemu primjeren otklon, ono što misliš da možeš sam, gore. Marx je u Predgovoru vrijeme, povijest bi europskog poglavlju knjige koju spominje- gotovo uzvišen oblik “politike bez utjecaja nekih izvanjskih Kapitala citirao na kraju “ve- modernizma izgledala drukčije. te naslovljenom “Mandarini i aktivnog pesimizma”, kako institucija, zbog onoga što je likog Firentinca” – segui il tuo Podsjeća li Vas to na onu be- proroci”. Europa je u duhovno- Denis De Rougemont određuje možda i patetično opravdanje corso e lascia dir le genti (idi svo- smislicu o Sartreu i Krležinu me smislu, ali i u svim drugim, stanje produktivne sumnje u naše egzistencije u ovom svijetu jim putem i pusti svjetinu neka Filipu Latinoviczu kao egzi- zakasnjeli američki pogon napredak. Našli smo se u ra- – moći duhovne nepokornosti. misli što hoće!). stencijalizmu prije Mučnine? za realizaciju globalnih ideja zlikama i srodnosti u gotovo Dok to bude moguće, nema U ovome broju Zareza obja- Modernizma nema izvan vladavine svijetom uz pomoć svemu. Antibarbarus nastavlja predaje. Predat ćemo samo to vljujemo ulomak iz Vaše nove modernoga svijeta Europe i kulturnoga kapitala (znanje, na tragu onog što je on posta- nešto malo učinjeno onima knjige Vizualne komunikacije. svih njezinih kolonija i peri- obrazovanje, resursi) prilagođe- vio kao program. Uskoro izlazi dostojnima koji dolaze s novim Možete li nam ukratko reći ko- ferija. Krleža i Gombrowicz na neprestanu specijaliziranju i knjiga Franka Furedija Politika idejama, energijom i istim fa- jim će se ona temama baviti? nisu “egzistencijalisti”, nego novim alokacijama kapitala. To straha, Žižekova Paralaksa, natizmom. Nikome drugome. – Knjiga se bavi problemom nesvodivi pisci i mislioci u ne mora nužno voditi srozava- Badiouovo Stoljeće, spomenuo Ili će se sve ugasiti u ovo “doba teorijskoga pristupa slici nakon znakovima jednog duha vre- nju općeg znanja. Ali pogubno sam već Lipovetskoga, potom univerzalnoga sumraka”, kako tzv. zaokreta prema slici (iconic mena krize egzistencije uopće. je kad država i korporacije nei- studija njemačkoga povjesni- na kraju eseja o ljubavi Ortega turn), o čemu sam pisao već u Vizualne umjetnosti kao “žive” zravno odlučuju o smjeru znan- čara Alexandra Demandta y Gasset ipak ostavlja trag nade svojoj knjizi Slika bez svijeta: umjetnosti žive sada i ovdje u stvenih istraživanja. Sjećam se Vandalizam: nasilje nad kul- ukazujući na ono što preostaje ikonoklazam suvremene umje- doba medija, a ne u pustošima kad je na skupu povodom 10. turom, knjiga eseja Ljiljane – tračak svjetlosti na ishodu tnosti. Ovdje se produbljuju institucionalne potrebe za atra- obljetnice časopisa Europski Filipović Prazne tvornice, dana. i radikaliziraju postavke o kcijom i spektaklom. Ali bez glasnik “Totalitarizam medija?” Iztoka Osojnika Pustinjak i vizualnim studijima, vizualnoj atrakcije i spektakla – dakle, profesor sa Sorbonne Philippe drugi eseji, a izašle su knji- Vizualne komunikacije kulturi i cijelom antropološkom mode i trenda – nema fascina- Breton, filozof i teoretičar ge Agambena Što ostaje od Na hrvatskoj intelektualnoj, horizontu vizualnih komunikacije “novim”. U tom začaranom medija, rekao u onom neobve- Auschwitza i Marijana Krivaka teorijskoj i novinarskoj sceni cija. Dva su poglavlja posvećena krugu jedino je izvjesno da nas sve više prevladavaju mali lo- medijima i novim medijima. suvremena umjetnost kroz sve kalizirani klanovi, gdje s jedne Ali odmah valja reći da ne za- medije njezina sjaja i bijede strane imamo “teror pisaca” koji stupam postavke nove filozofije (fotografija, film, performans, nerijetko pretendiraju na uloge medija ni neke nove estetike digitalna slika itd.) još istinski Eric Joyner sveznalačkih mudraca i izuzev vizualnosti. U odnosu na teorije pogađa otvorenošću događaja interpretacije svakidašnjih dne- masovnih komunikacija pro- života uopće. Pessoa je u naj- vnopolitičkih tema ne susprežu blem vizualnih komunikacija važnijoj knjizi našega vremena, se ni od kontinuirana kritizi- ne svodim na društvo, politiku premda je napisana u prvoj ranja svojih kolega, dok s druge i kulturu. Uostalom, u kritičkoj polovini 20. stoljeća – Knjiga strane imamo razne pojedince, interpretaciji Flussera, Kittlera nemira – na jednom mjestu re- udruženja i/ili odsjeke koji i Manovicha, da spomenem kao: “Zašto je umjetnost lijepa? umjesto podržavanja objekti- tri presudna mislioca medija i Zato što je beskorisna. Zašto vno vrijednih projekata (poput novih medija, otvara se put u je život ružan? Zato što je sav izdavanja knjiga, manifestacija novi model kulture. Pod nazi- načinjen od ciljeva, svrha i na- ili naprosto bavljenja nekom te- vom tehnokulture već se jasno mjera. Ljepota ruševina? Zato mom) nerijetko rovare i upućuju prekida s diobom na huma- što više ničemu ne služe.” kritike samo zato jer se netko nizam i tehnologiju. Time se – po njima neopravdano – upleo uvodi u kodove i mreže vizual- Antibarbarus, Tvrđa u njihovo područje bavljenja nih komunikacija konstruirana U svojoj knjizi Moć nepo- (kao da oni imaju ekskluzivno svijeta tehno-slika. Suvremena kornosti. Intelektualac i bi- pravo bavljenja nekom temom). je umjetnost izložena događaju opolitika već ste na neki način Kako izaći iz tog začaranog tog zagonetnog videocentri- anticipirali sve negativne stra- kruga? zma. Slika više ne prikazuje i ne reforme obrazovnog sustava – Uvijek su na toj sceni pre- ne odslikava realnost. Kad se koja se odvija i u Hrvatskoj. vladavali klanovi i sekte, s više pojmovi vizualiziraju, ni komu- Slažete li se da Sveučilište posta- ili manje stvarne ili simboličke nikacija se više ne može svesti je ne samo “škola u malom” već moći. Sveznalice su simpatični na pravila jezika.

cmyk 26 X/241, 16. listopada 2,,8. žarko paić

Novi mediji - od “živih slika” do “slika života”

Žarko Paić zinom znanstveno-tehničkom organizacijom znanja. U suprotnosti s analognima digitalni mediji su novi Sam je društveni proces kapitalizma ideologijski zato mediji koji su omogućeni elektroničkim prijenosom in- što odnosi proizvodnje ne slijede razvitak proizvodnih formacija. Oni počivaju na digitalnome kôdu. Tehničku snaga. Iskazano jezikom suvremene medijske teorije: potporu digitalnim medijima čini proces generiranja Ulomak 3. poglavlja knjige Vizualne komunikacije u informacijska je struktura kapitalizma u proturječju s tehničke ili “izračunate slike” (Kittler). Takve se slike za- kojemu je riječ o estetici remixa kao novoj ideologiji komunikacijskim mrežama značenja. snivaju na proračunljivosti, pokazivanju numeričkoga niza, Kritika ideologije u medijskim uvjetima nije mate- pohrani, obradi, distribuciji i prikazu digitalnoga sadržaja. digitalnoga doba rijalistička kritika medija kao tehničko-tehnološke ci- Do pojave nove generacije mobilnih telefona u visokoj vilizacije posredovanih objekata/stvari. To je prije svega rezoluciji digitalne slike kompjutor je bio model digitalnih kritika uvjeta mogućnosti pod kojima se znanost, tehni- medija. Kompjutorski sustav utemeljen je na binarnim ka i tehnologija u biopolitici svode na novi diskurs per- brojčanim sustavima. Digitalno se koristi kao prikaz poda- izajner je prototip našeg vremena. To ustvrđuje u verzije moći u globalnome kapitalizmu. Tzv. kognitivni taka s O i brojem 1. Kao strojevi kompjutori binarne po- intervjuu njemačkome tjedniku Der Spiegel 31. kapitalizam krajnje je ozbiljenje znanosti i tehnologije u datke pretvaraju u informacije. Daljnja dioba novih medija lipnja 2006. godine glavni teoretičar novih medija liku biotehnologijske korporacije znanja i života uopće. kao digitalnih medija pokazuje da su novi mediji istodo- Lev Manovich. Izvodeći konzekvencije te postavke, on Zadržimo pozornost na Manovichevu stavu o remixu bno i tehnički proizvedena sredstva informacija i komu- ide i korak dalje. Fenomen “remixa” u svim svojim naj- kao novoj estetici/ideologiji našega vremena. Kako se nikacija. To su mobilni telefon, kompaktni disk, digitalni različitijim oblicima dokaz je kako je vodeća “estetika” određuje bît “našeg vremena”? video, digitalna televizija, e-Book, internet, kompjutorske našega doba ideologija prožimanja umjetničkih formi i igre i novi interaktivni mediji. Oni nastaju hiperprodukci- vrijednosti tzv. izvornosti. Kako protumačiti taj progra- Novi mediji jom “novih” uređaja ubrzane digitalizacije svijeta. matski stav? U okviru Manovichevih promišljanja izne- Samorazumljivo je da se bît “našeg vremena” opisuje senih u knjizi Jezik novih medija takav je stav dosljedan s pomoću ukazivanja na različite “fenomene” unutar Od estetike djela prema estetici događaja nastavak njegove opće teorije novih medija. informacijskoga društva. Takvi su fenomeni, primjerice, Problem s kojim se suočavamo kad je riječ o odredbi Estetika kao ideologija? Već je Fredric Jameson u uvođenje digitalnih medija u svijet suvremene vizualne bîti “našega vremena” nije toliko u pronalasku primjerena svojoj neomarksističkoj kritici estetike tvrdio isto. No komunikacije: kompjutori, grafički dizajn, web dizajn, naziva za takvo vrijeme. Naprotiv, inflacija prefiksa post, pritom se jasno ogradio tvrdeći da se područje estetsko- televizija visoke definicije, interaktivno kućno kino, meta, trans i neo u različitim teorijskim tumačenjima ga u okviru otuđene djelatnosti kapitalističkoga sustava mobilna telefonija. Digitalnost je odredba tehničko-te- onog što se događa “sada” i “ovdje” u filozofiji, sociologiji, pojavljuje ideologijskim oblikom svijesti. Ovdje nije hnološkoga prijelaza s analognoga načina informacija- umjetnostima, tehnologiji čini se kao da je nužna pojava potrebno ulaziti u raspravu o pojmu i kritici ideologije komunikacija na model koji počiva na binarnome kôdu. jedne posve drukčije povijesne situacije. Rasprava o bîti od Marxa do suvremenog postmarksizma i neolakanov- U okružju informacijskoga društva i “informacijske kul- “našeg vremena” u smislu odredbe koje Manovich ima u ske psihoanalize. Od Althussera do Žižeka ideologija ture” digitalno se doba odlikuje prijenosom informacija vidu seže mnogo više unatrag negoli se to naizgled čini se smatra neprekoračivim horizontom i formom druš- na daljinu, istodobnošću, ponovljivošću i mogućnostima ako se svodi samo na pitanje tzv. rasprave o moderni i tveno-kulturalnih odnosa u globalnome kapitalizmu. pohrane informacija u imaterijalnome obliku digitalne postmoderni koja traje od kraja 70-ih godina 20. sto- Dostatno je tek upozoriti da pojam kritike ideologije slike. ljeća pa sve do “naših dana”. U iznimno važnu tekstu o danas ima prošireno značenje. Nije više riječ o lažnoj Što su digitalne slike? To su slike koje otvaraju problemu odnosa avangarde i suvremene medijske umje- svijesti ili pak o svijesti o lažnome društvenom bitku, nov horizont u interaktivnome prostoru slike uopće. tnosti sam je Manovich precizno pokazao da je ruski nego o strukturi djelovanja. Svijest i djelovanje gube svo- Digitalne su slike informacije prerađene tehničkim konstruktivizam u povijesnoj avangardi prve polovine ju nesvodivost. U području biopolitičke produkcije život, procesom automacije i komputiranja slike. Vizualnost je 20. stoljeća (20-te godine) poslužio novim medijima kao svijest i djelovanje izvode se iz mogućnosti biotehničke i digitalne slike posvemašnja procesualnost realnosti koja “software”. To jednostavno znači da je upotreba pojma biotehnologijske reprodukcije “čovjeka” i “svijeta”. je “umjetno” konstruirana. Pod pojmom “umjetnoga” “novoga” u određivanju novih medija kao temeljne pre- Čovjek se razumije iz životno-tehničke i životno- misli se na kreativni i inteligentni dizajn realnosti kao tpostavke “našega vremena” uvijek svođenje spoznajno- tehnološke upućenosti na “stvar” koja misli i djeluje slike. Digitalne se slike funkcionalno i strukturalno do- teorijskih pitanja o karakteru povijesti i vremenitosti na u okružju novostvorenih uvjeta egzistencije. Ali nisu gađaju samo na ekranu (fotoaparata, kompjutora, televi- pragmatičku definiciju aktualnosti. Novi su mediji samo posrijedi tek novi uvjeti ljudske egzistencije. Mijenja zije filma). Digitalizacija je obuhvatan proces generiranja “novi” u odnosu na “stare”. A oni su pak bili “novi” u se i tradicionalni pojam prirode kao i biološki pojam tehničke slike. Procesom digitaliziranja omogućava se vrijeme aktualnosti jednog drukčijeg modela tehničko- života. Tko se danas koristi pojmom ideologije u “hu- prijenos na daljinu. Temeljna je karakteristika takvih tehnološke primjenjivosti. manističkome” smislu kao ljudske zablude, iluzije i varke slika da su “uronjene” (immersion) u virtualnu realnost. O pojmu “novoga” u odredbi medija već je Benjamin svijesti, upravo se na njega mora primijeniti isto što važi One ne postoje u realnosti, nego omogućuju prikaz/ vidio teškoće. Nemogućnost izlaska iz začaranoga kru- za “humanistički” pojam ideologije: u zabludi je. Ali ta je predstavu nove realnosti kao univerzalne konstrukcije. ga aktualnosti svjedočila je o monolitnosti koncepcije zabluda ili iluzija nužna da bi se djelovanje i nadalje mo- Fluidne i fleksibilne, promjenjive i nadomjestive, di- vremena od novoga vijeka. Novo vrijeme i novi svijet glo zbivati na istim pretpostavkama. Sve može postati gitalne slike čine bît medijske umjetnosti i kulture te označavali su i još označavaju nešto vrijednosno “bolje” ideologijom - znanost, religija, kultura, moda, igra, osim istodobno omogućuju vizualnu kulturu informacijskoga od staroga vremena i njemu primjerena svijeta. Sve do same ideologije. Ne postoji ideologija ideologije, jer bi ta sustava suvremenih društava. razdoblja povijesne avangarde u umjetnosti novost u vrsta dvostruke operacije dovođenja subjekta/aktera do Pojmom novih medija uobičajeno se označavaju vremenitosti nije bilo nešto ultimativno. Novo vrijeme spoznaje o pravim motivima djelovanja u realnosti zavr- nove tehnike medija u promjeni cjelokupne dosadašnje tehnološki se mjerilo brzinom učinaka industrijske pro- šila potpunim dokinućem pojma. Kritika ideologije ima vizualnosti. Početak je novih medija vezan uz radio. izvodnje. I u umjetnosti su vidljivi tragovi takva procesa. svoj predmet samo tako dugo dok predmet ima smisao Televizija slijedi nakon njega. Videotekst je pak poslje- Duchampova estetika ready mades odgovara parado- u nekoj realnosti. Čim se realnost dokida, ideologija se dnji tehnički medij analognoga doba. Sredinom 90-ih ksalnoj aktualnosti objekata u tehničkome svijetu. Novi smješta u ono što nadilazi realnost samu. A to je sam godina 20. stoljeća novi se mediji već nazivaju digitalnim proizvod industrijske okoline mijenja strukturu okolnoga način funkcioniranja slike svijeta na kojoj počiva odre- medijima. Nove tehnologije odlučuju o prijenosu infor- svijeta. Tako se ono “novo” uvlači u cjelokupni ostatak đena ideologija. macija, pohrani podataka i brzini kojom se slika prenosi svijeta života. Posljednje oaze “starih” vrijednosti, kako je Ideologija je vjerojatno stoga jedan od najspornijih s jednog mjesta na drugo. Novi mediji kao digitalni me- to u melankoličnu tonu opisao Flusser, nestaju pred ne- pojmova. Istodobno on je najmanje znanstveno upo- diji jesu: e-mail, World Wide Web, DVD, CD-ROM, izvjesnom prirodom “novih” vrijednosti digitalnoga doba. rabljiv. Budući da se od prvotnog načina uporabe u 19. MP3, Ipod itd. Bez interneta kao “mreže svih mreža” To je osobito vidljivo u napretku/razvitku tehničkih stoljeću, kad Napoleon pod tim pojmom ironično misli ne postoji mogućnost digitalnih medija. Prelazak iz mogućnosti filma. na “ideologe” kao na doktrinarne službenike vladajućega analognoga u digitalno doba označava u kibernetskome Film je za Benjamina bio paradigmatski “novi medij”. poretka ideja, odnosi na mogućnost laži, obmane, kate- smislu pobjedu učinka povratne sprege (feedback) nad Gubitak aure umjetničkoga djela u doba njegove meha- gorijalne varke, iluzije, izokrenute svijesti kao u cameri prethodnim modelima pošiljatelja-primatelja informa- ničke ili tehničke reproduktivnosti bio je korak prema obscuri – Marxova poznata metafora iz spisa Njemačka cija. Interaktivnost ili među-djelovanje subjekata/aktera stalnoj aktualizaciji de-auratske naravi moderne i suvre- ideologija – nemoguće je uspostaviti jedinstvo normati- u informacijskome društvu globalnoga doba omogućeno mene umjetnosti. Nije se izgubio samo pojam izvornika. vne, preskriptivne i legitimne istine o realnosti događaja je digitalizacijom cjelokupnoga tehničko-tehnološkoga Pojam kopije također više nema značajku drugorazredne u svijetu. Za Marxa korijen ideologije nije u pogrešnoj područja života. Digitalizacijom se informacije, slika, supstancije. Kopirati izvornik više ne znači kopirati ili lažnoj svijesti nekog stava, nego u izokrenutoj ili otu- ton, pokretne slike ubrzavaju i zgušnjavaju (implozija). nenadomjestivu izvornost umjetničkoga djela, nego đenoj realnosti samoga svijeta. Cjelokupna je povijest Proces kojim mediji kao novi mediji postaju digitalnim upućuje na kopiranje već kopiranoga “izvornika”. Film u oblicima duhovne nadgradnje od filozofije, religije, multimedijalnim okružjem jest integracija svih mogućih je i nadalje paradigmatski “novi medij” u digitalnome umjetnosti povijest ideologijske hegemonije. Posljednji i zamislivih tehnika komunikacija u govor, jezik, tekst i razdoblju. U njemu se najbolje ogleda temeljna promjena stadij tog procesa jest kapitalistička proizvodnja s nje- sliku kao digitalno jedinstvo. paradigme: prijelaz iz estetike djela u estetiku događaja. cmyk X/241, 16. listopada 2,,8. 27 žarko paić

medija, tako u strogu smislu riječi više ne postoje “novi čki pojam krajem hladnoga rata liberalne demokracije i mediji” kao takvi. Ono što jedino još “postoji” u digital- realnoga socijalizma 1989. godine rušenjem Berlinskoga nome dobu jest čista informacija. U umreženim druš- zida. No pojam nije nestao u prahu i pepelu povijesti. tvima i kulturama komunikacija se doživljava “novom”, On se iznova rađa, oživljava kao mitska ptica Feniks, ali Eric Joyner aktualnom, trenutnom, jednokratnim okružjem doga- s posve drukčijim licem. Totalitarizam se danas smatra đaja. Jezik koji bi trebao opisati “misterij” tog događaja globalnim pseudodemokratskim sustavom nadzora koje remix je vizualnoga jezika i različitih teorija jezika od provode liberalne države i transnacionalne korporacije strukturalizma, poststrukturalizma do semiotike. Sve je u nadzoru nad pojedincima. Zbog ideologijskih razloga to nužno uvodno istaknuti. Tako će se vidjeti kako teško- straha od terorizma ograničava se građanski koncept će s odredbom pojma medija još više pogađaju uporabu slobode. pojma novi mediji. Remake, revival i remix istoznačni su pojmovi. Ako nismo sigurni što bi trebalo uopće označavati Posrijedi je oživljavanje “staroga” koje nije zauvijek nesta- područje medija, medijske teorije, mediologije čak i u lo u formi “novoga”. Zanimljivo je da se upravo u filmu, okružju interdisciplinarnih vizualnih studija, znanosti o arhitekturi i modi pokazuje kako estetika miješanja i slici, vizualne kulture i vizualnih komunikacija, tada je stapanja, prožimanja i ponovne kombinacije održava na očigledno isti problem, ako ne i veći, s napretkom no- životu modernu i postmodernu estetiku inovacije i tradi- vomedijskih studija. Nelagodu se uvijek može razriješiti cije, radikalna reza (diskontinuiteta) i prijelaza (kontinu- definiranjem pojma njegovom pragmatičkom uporabom. iteta). Mitchell je pronašao dobar izraz za ono što se sada Svi kao da znamo na što se odnosi pojam novih medija. događa: ubrzano mirovanje u povijesti. Paradoks je svake No upravo zato što svi kao da znamo na što se taj pojam radikalne inovacije u tome što je ona po ideji uvijek osta- odnosi, ne otklanjamo problem. Ostavljamo ga nerije- janje u horizontu stalne aktualnosti. Novost nužno pre- šenim. Nije li nužna nerješivost problema definiranja tpostavlja zastarijevanje novoga. Što vrijedi za koncept pojma medija i novih medija da bi u okružju digitalnoga moderne, avangarde i cjelokupnog razumijevanja vreme- doba teorija novih medija i novomedijska umjetnost uo- na iz novovjekovne koncepcije svijeta i vremena, sada se pće mogle imati svoje bestemeljno utemeljenje? Drugim u okružju digitalnoga doba novih medija pokazuje upra- riječima, da bi novi mediji mogli imati teorijsku opra- vo kao “ubrzano mirovanje”. Ali Mitchellov bi izraz tre- vdanost, nužno je da se ne destruira novovjekovna kon- balo ispraviti. Ne postoji “ubrzano mirovanje” u povijesti, cepcija konstrukcije realnosti “svijeta” kao svagda novoga, nego samo na “kraju povijesti”. Budući da pojam istinski aktualnoga i trajnoga u neprestanim promjenama. novoga označava mogućnost radikalne nesvodivosti onoga na što se novo odnosi – novi svijet, revolucija, okret Preobrazba iskonske vremenitosti u i obrat u samoj bîti svijeta – utoliko je nemoguće da se vječno sada produžava rok povijesti koja je nestala s horizonta onog Dizajner je estetski ideolog remixa Teorija novih medija počiva na vulgarnoj vremenito- trenutka kad je estetika remixa postala novom ideologi- sti. Ono vulgarno svjedoči o srozavanju neke izvornosti jom digitalnoga doba. Ubrzano mirovanje s onu stranu digitalnoga doba bez svijeta. koja je jamčila autentičnost vremena. Svođenjem vreme- povijesti samo je točan prijevod Heideggerove postavke nitosti na sadašnjost kojoj pečat daje aktualnost dolazi o vremenitosti novoga vijeka u doba postindustrijskoga Dizajner miješa i sastavlja krhotine do nužne mogućnosti preobrazbe iskonske vremenitosti društva potrošnje kao vremena trajne aktualnosti čiji je u vječno sada (nunc stans) koje se stabilizira u nepre- pojavni lik stabilnost u promjeni (Heidegger). svijeta u znakovima estetsko- stanoj promjeni. Ako se ta vremenitost razori, kao što je pokušao Heidegger u svojoj destrukciji tradicionalne Rekombinacija kao univerzalna forma ideologijske konstrukcije. Svijet ontologije iz doba Bitka i vremena, teorija novih medija novih medija bez dizajnera ne postoji. Medijska više nema uporište. O tom paradoksu bestemeljnoga Pojam remixa istodobno se odnosi na tehnike ko- utemeljenja tzv. medijske znanosti, umjetnosti i kulture mpjutorskoga programiranja i na stvaranje novoga konstrukcija realnosti dizajnirani govore brojni teoretičari “našega vremena”. Oni se retro- kulturnoga proizvoda. Devedesetih godina 20. stoljeća spektivno odnose na prinose utemeljitelja teorije medija videokamere su zamijenjene digitalnim kamerama. To je je remix društveno-kulturalne McLuhana, Flussera i drugih, ali i na vlastite pokušaje unijelo preokret u način reprezentacije umjetnosti u digi- zaokreta ili obrata prema slici (pictorial, imagic, iconic talnome prostoru. Virtualni prostor jest prostor umjetne realnosti turn). ili tehnički generirane realnosti. U njemu je istodobna Zacijelo je u tome iznimno dragocjen samoironičan, prisutnost grafički stvorene slike i žive digitalne slike. skeptičan i nadasve oprezan stav W. J. T. Mitchella o Remix znači da se živo pridodaje umjetno generirano- karijeri vizualnih studija i vizualne kulture unutar teorije me. Digitalnom kamerom živo se umeće i virtualizira u novih medija iznesen u knjizi Što slike žele?: “Walter “mrtvo” ili tehnički generirano poput nekog programa za Kao umjetničko djelo film prikazuje “žive slike” u po- Benjamin je svoju meditaciju o mehaničkoj reprodu- grafičku obradu teksta. A budući da se digitalno okružje kretu. Ali već je time bitno promijenjen smisao i karakter kciji zaključio sa sablašću masovne destrukcije. Opasno kompjutora sastoji od vizualnoga, teksta i auditivnoga pojma umjetnosti i njemu pripadnoga djela. Film je do- estetsko zadovoljstvo našeg vremena nije masovna (zvuk), učinak koji nastaje remixom jest generiranje nove gađaj (ne)ponovljive jednokratnosti vremena u slikama. destrukcija, nego masovna kreacija novih, sve vitalnijih složene realnosti. U njoj se može pojaviti svojevrsni re- Od svoje prvotne faze “nijemosti” pokretne slike prelaze slika i oblika života – kako smo vidjeli, termini koji se mix cjelovitoga umjetničkog djela (gesamtkunstwerk) u u digitalni oblik “slika života”. Vizualizacija procesa ra- figurativno odnose na sve od kompjutorskih virusa do obliku masovne kulture. đanja života s pomoću laserskih kamera i CT-skeniranja terorističkih ‘uspavanih ćelija’. Stoga epitet našeg vre- Kada se svi dosad postojeći umjetnički rodovi ili pokazuje da je film već od ranoga avangardnog doba u mena nije modernistička izreka ‘sve se raspada’, nego još žanrovi “prevedu” tehničkim sredstvima digitalizacije djelima Dalija/Bunuela, Ejzenštejna, Chaplina do suvre- zlokobniji slogan: ‘sve postaje živo’. Umjetnici, tehničari i u živu sliku, ili kada se govoreći fluserovski, pojmovi mene remix estetike digitalne derealizacije realnosti (kao znanstvenici oduvijek su bili složni u oponašanju života, vizualiziraju, dobivamo umjetnički ili kulturni proizvod u slučaju filma Matrix) početak i kraj svake emfatičke produkciji slika i mehanizama koji, kako smo rekli, ‘žive koji s punim pravom možemo nazvati rezultatom novih uporabe pojma novoga za objašnjenje karaktera i struktu- vlastiti život’. Možda je ovaj trenutak ubrzana mirovanja medija. Sada je jasno da se pojmom novih medija smjera re medija danas. u povijesti, kada se osjećamo uhvaćenima između uto- na višeznačnost i simultanost događaja jedinstva medija pijskih fantazija biokibernetike i distopijskih realnosti u pluralnu svijetu digitalnoga dizajna. Remix nije stoga Dizajner je estetski ideolog remixa biopolitike, između retorike o posthumanom i realne ništa drugo negoli sposobnost dizajniranja nove realnosti Obratimo sada pozornost na ono što pretpostavlja prijetnje univerzalnim ljudskim pravima, trenutak koji rekombinacijom različitih formi i tehničkih mogućnosti krajnje nepodesan, ali ipak uporabljiv pojam remixa. Već nam je dan da iznova promislimo čemu ustvari služe naši medija (fotografije, filma, televizije, videa). U analizama je na prvi pogled jasno da se ta riječ odnosi na ponovno životi i naše umjetnosti.” novomedijske realnosti koja počiva na estetici remixa “miksanje” ili miješanje, stapanje, sastavljanje “novoga” iz Lev Manovich opetuje u novome digitalnom okružju postojeće strukture nekog djela. Već u početku djelo nije Dizajner kao sekularizirani demijurg McLuhanove i Flusserove postavke o obratu sredstva “izvorno”. Ali nije ni puka kopija. Opreke izvorno/kopija Estetika remixa kao nova ideologija digitalnoga doba (tehnike i tehnologije) u svrhu (komunikaciju). nisu više podesne za razumijevanje situacije u kojoj se podaruje iznimno mjesto dizajneru. Od Bauhausa kao Nije više pitanje o izboru stila ili sadržaja neke umje- odvija sva kulturno-tehnološka vrtoglavica “našega vre- rodnog mjesta avangarde u arhitekturi i dizajnu do este- tničke izvedbe u virtualnome prostoru. Problem je u mena”. Recimo da je Manovich primjereno, ali ne i te- tizirane informacijske tehnologije naših dana dizajner se fundamentalnu postupku rekombinacije kao univerzalne orijski precizno, pogodio u cilj kad je uputio na subjekt/ pojavljuje u ulozi sekularizirana demijurga postindustrij- forme novih medija. Ako se takav postupak tehničke aktera i na odredbu “fenomena” digitalnoga doba kao skoga društva. Ako je doista, kako tvrdi Mitchell, lozinka promjene ikonografije medija smatra posve novom po- vodeće estetike/ideologije. Ako je, dakle, dizajner proto- našega doba da sve postaje živo, tada je uloga remixa i vijesnom situacijom, tada preostaje odgovoriti kako novi tip “našega doba”, tada je remix-estetika glavna ideologija dizajnera u rekombinaciji života novih medija istoznačna mediji mijenjaju povijesne odnose društvene i kulturne cjelokupne društveno-kulturalne realnosti tog doba. ulozi umjetnika-znanstvenika-tehnologa. On je kreati- komunikacije. Jesu li oni samo prirodan nastavak “starih” Konačni bi zaključak trebao stoga glasiti: dizajner van dekonstruktor društveno-kulturalne realnosti “kraja medija koji su se odnosili na druge medije, kako je to je estetski ideolog remixa digitalnoga doba bez svijeta. povijesti”. Takva realnost može imati svoje značenje tvrdio McLuhan, ili je posrijedi radikalan obrat semio- Dizajner miješa i sastavlja krhotine svijeta u znakovima samo u medijski konstruiranome “svijetu”. tičke sheme mediologije uopće? Drugim riječima, može estetsko-ideologijske konstrukcije. Svijet bez dizajnera Estetika remixa kao nova ideologija znači to da se u nali se još uopće tvrditi da je medij poruka, što znači da je ne postoji. Medijska konstrukcija realnosti dizajniran je šem vremenu svaki izvorni “fenomen” moderne povijesti mogućnost vizualne komunikacije otvoreno polje ljudske remix društveno-kulturalne realnosti. Ona se događa u iz bilo kojeg područja – društva, politike, kulture – oži- komunikacije kao svrhe, dok bi njezina pretpostavka okružju informacija nužnih za vizualnu komunikaciju vljava u drugom kontekstu. Totalitarizam je, primjerice, – informacija – bila sredstvo u tradicionalnome kauzal- unutar takva “svijeta”. Kao što nema čistih vizualnih izgubio razlog svoje opstojnosti kao ideologijsko-politi- no-teleologijskom modelu?

cmyk 28 X/241, 16. listopada 2,,8. razgovor

EmmaKirkby Rana je glazba još uvijek uzbudljiva a razliku od većine pro- s istom tom glazbom. To se Trpimir Matasović iz Frankonije i Nürnberga. glazbenicima, ili možda ipak fesionalnih solo-pjeva- i događa, upravo zato što su Jedan od onih na koje nas je žalite za vremenima kada je ča, glazbom ste se počeli stihovi napisani tako da su upozorio je Johann Christoph već i sâmo istraživanje nečeg intenzivno baviti relativno naglasci i cezure uvijek na S engleskom sopranisticom Schmitt, koji je u Engleskoj tada nedovoljno poznatog bilo kasno, nakon što ste prethodno pravim mjestima. Fascinantno Emmom Kirkby, živom postao Johann Christopher uzbudljiv segment stvaranja već bili završili studij kla- je pronalaziti takve detalje, i Smith, jer je kao dječak došao glazbe? sičnih jezika i književnosti. kada dođete do poezije koja legendom pokreta za u London. Njegov je otac – Mislim da je čitavo vri- Premda se tim područjem u nije pisana za pjevanje, vidjet povijesno obavješteno bio Händelov pomoćnik, jeme bilo i još je uvijek uzbu- međuvremenu niste više bavi- ćete da je puno zgusnutija, koji je zapisivao skladbe tada dljivo. Dolaze mladi ljudi koji li, jeste li i u glazbenoj karijeri pa je nije tako lako uglazbiti izvođenje rane glazbe, već slijepog skladatelja, a i su se već kao tinejdžeri susreli imali prilike iskoristiti svoja – vrlo mi je zanimljivo uspo- razgovarali smo u vrijeme ranije je surađivao s njim. s autentičnim izvedbama i znanja o antičkoj baštini? I, ređivati te stvari. Otac se također zvao Johann čuli vrlo fino sviranje na baro- ako da, koja su vam od njih njenog gostovanja na Christopher, što često dovodi knim instrumentima u svojim bila posebno važna? Čudesna otkrića ovogodišnjim Varaždinskim do zabune. Bilo kako bilo, formativnim godinama. To je – Mislim da je najvažnija Na pitanje koji su vam omi- mlađi Johann Christopher uistinu promijenilo i opći stav svijest o tekstu i poeziji, ali i ljeni autori, obično odgovarate baroknim večerima. je bio i vrlo dobar skladatelj. unutar naše profesije. Sada o klasičnim temama, koje se da ih je previše da biste mogli On je pisao divne zboro- postoji čitav spektar mogu- uvelike provlače kroz renesan- izdvojiti samo nekoliko. No, ve, koji, zapravo, zvuče kao ćnosti za stvaranje glazbe snu kulturu. Sigurno je da je kako ste, između ostalog, su- Bach je svjetska Händelovi. Skladao je puno, a – ako hoćete, možete svirati u svaki elizabetinski plemić ili djelovali u prvim suvremenim mi smo nedavno izvodili nje- “mainstream” stilu, ali možete talijanski aristokrat poznavao izvedbama prethodno gotovo baština i pripada govo uglazbljenje Miltonovog uzeti i povijesni instrument, klasične autore. Dakle, to je posve nepoznatih skladatelja, Izgubljenog raja, s Adamom, i mislim da je to čudesno. bio dio nasljeđa koje se prepo- možete li barem izdvojiti one svima nama. Zbog Evom i zborovima anđela. Takva promjena odnosi se i znavalo i cijenilo, pa je, prema koje vam je bilo posebno zado- To je čudesno djelo, koje na pjevače – sve je više mladih mom mišljenju, korisno imati voljstvo otkrivati? toga ljudima treba smo izvodili u Ansbachu, i pjevača svjesno da postoji go- ta znanja. A, uostalom, opće- – Mnogo ih je bilo iz to u crkvi u kojoj je Johann lem repertoar, koji je još prije nito sam sklona promišljati vremena koje sam prove- dozvoliti da mu Christopher kršten, što je bilo dvadesetak godina jednosta- tekstove i riječi. la s Consort of Music i pristupe sa svojim jako lijepo. vno bio nepoznat. Oni ga sada Osim što veliku pozornost Anthonyjem Rooleyem, koji mogu pjevati i steći s njime pridajete jasnoj prezentaciji je bio odličan u pronalaženju instrumentima Važnost dikcije divna iskustva, i tako uvelike pjevanog teksta, kako u smislu tih skrivenih blaga. Jedan od Ranih sedamdesetih godina proširiti svoj repertoar izvan dikcije, tako u potcrtavanju čudesnih skladatelja koje sam najbolje što mogu. prošlog stoljeća, kada ste se okvira onoga što inače uvijek nijansi njegovih značenja, tada otkrila je Giacches de počeli intenzivno baviti ranom studiraju na konzervatorijima. često ističete kako ste i iznimno Wert. On je bio Flamanac, Uvelike pomaže glazbom, takozvani je povije- Sve je to još uvijek uzbudlji- izbirljivi oko tekstova koje ćete ali je živio u Italiji – bio je sno obavješteni pristup bio još vo, upravo zato što je sve više pjevati. Što su vam pritom u Ferrari, u isto vrijeme kad ako imate pravu u povojima – mnoga su se da- mogućnosti. K tome, broj najvažniji kriteriji? i Tasso. Uglazbio je i neke intonaciju i tempo, nas već općeprihvaćena načela zaista dobrih mladih svirača i – Tekst pjesme je vrlo va- Tassove stihove, i to su veli- tek otkrivala i istraživala, a pjevača stalno raste, što je već žna stvar, i izvođač treba biti čanstveni madrigali, puni vrlo ali ne vidim zašto mnogi su glazbenici morali čak i samo po sebi vrlo uzbudljivo. vrlo jasan u njegovom pre- snažne glazbe, koju mi je bilo i ispočetka učiti svirati stare Kad je već riječ o mladim nošenju. K tome, tekst treba vrlo uzbudljivo snimati – svi neki veliki zbor ne varijante svojih instrumena- glazbenicima, uz koncertiranje biti jednostavno konstruiran, smo imali osjećaj da je riječ o ta. Danas je, međutim, riječ o se bavite i pedagoškim radom. koliko god sofisticirana bila velikom otkriću. bi pjevao Misu u h- više-manje dominantnom na- Koji su vam elementi vokalne misao iza njega. Naime, kad Takve su se stvari i kasnije činu izvođenja tog repertoara. pedagogije najbitniji u radu s slušate pjesmu, obično ne vi- događale. Recimo, Maurce molu – zašto ne? Olakšava li to život današnjim budućim pjevačima? dite tekst, pa ga morate moći Greene, genijalan skladatelj – Ja nisam prava profeso- razumjeti stih po stih, zbog koji je bio Händelov suvreme- rica pjevanja, s obzirom da čega je nužan visok stupanj nik i njegov veliki zagovaratelj još uvijek toliko putujem i jasnoće. U Engleskoj su, a vje- – barem u početku, jer se nastupam, pa nikome nisam rojatno i drugdje, krajem 16. čini da su se kasnije iz nekog na raspolaganju na svakotje- stoljeća bili toga itekako svje- razloga razišli. On je također dnoj osnovi. Zbog toga ni ne sni. Na primjer, kad u svojim pisao odlične pjesme, čije me mogu preuzeti odgovornosti dramama Shakespeare odluči otkrivanje također oduševilo. kao pravi profesori pjevanja. napisati pjevanu pjesmu, onda Općenito, mogu reći Mogu, dakle, biti samo do- možete vidjeti da su stihovi da sam imala sreće, jer te datna profesorica, koji može daleko razumljiviji nego u, stvari obično nisam morala samo malo popraviti interpre- recimo, njegovim sonetima. pronalaziti sama, nego sam taciju pjesama koje mi stu- Ti su soneti prekrasni i, kad radila s ljudima koji su ih denti donesu i dati im pokoju ih čujete, možete shvatiti velik nalazili i potom me zvali da novu ideju. Ali, u cjelini gle- dio njihovog značenja. No, im se pridružim. Recimo, u dano, najsretnija sam ako na puno pomaže ako ih možete Yorku surađujem s Peterom kraju zapravo samo poduprem vidjeti na papiru, jer možete Seymoureom, koji je odličan ono što im već i inače govore otkriti profinjenosti poput muzikolog i izvođač, s kojim njihovi profesori. referiranja četrnaestog stiha sam pjevala neke rane nje- Jedna stvar do koje puno na prvi i sličnih stvari, koje ne mačke solo-pjesme, primje- držim je dikcija, pri čemu biste tako lako otkrili da ih rice Reichardtove. Tamo sam suglasnicima treba omogućiti samo slušate. izvodila i neke druge sjajne da imaju svoju pravu funkciju. Upravo zato se veoma kompozicije, poput jedne kra- Postojala je, a ponegdje još cijenilo kvalitetne stihove sne Ifigenije za sopran i ženski uvijek postoji tendencija ra- namijenjene pjevanju. Ako, zbor. zmišljanja o suglasnicima kao recimo, uzmete tadašnja izda- U posljednje vrijeme nečemu što samo smeta u ne- nja Dowlandovih pjesama, sam s ansamblom London čemu što se naziva “linijom”. vidjet ćete da one imaju dvije- Baroque u Ansbachu radila Moj je osjećaj da bi trebalo tri strofe, ali je glazba tiskana s dirigentom Wolfgangom biti upravo suprotno – ako samo s prvom strofom, a Riedlbauchom, koji rado omogućite suglasnicima da preostale moraju funkcionirati promiče djela skladatelja stvarno izvršavaju svoju ulogu, cmyk X/241, 16. listopada 2,,8. 29 glazba oni će vam dati i bolje samo- Ipak, uza sve to, postoji glasnike, a ti će bolji samogla- određena količina dokaza da snici onda dati i bolju “liniju”. je u najvišoj dionici, dakle Dakle, na kraju ćete postići onoj koju i ja pjevam, moglo puno bolji učinak ako imate biti i dvoje-troje pjevača, Otkrivanje talentiranih glazbenika podjednakog poštovanja i pre- pogotovo ako je trebalo pje- ma samoglasnicima i prema vati koral u dugim notnim suglasnicima. Imala sam sreću vrijednostima ili nešto slično. da sam imala profesoricu koja Dakle, ponekad možete pri- Zvonimir Bajević je oko toga bila vrlo jasna, stati na određene ustupke, pa mi je u glavi bila stvorena kao što je to, uostalom, radio i korisna slika o tome kako se Bach. No, sve to može dobro te stvari stvaraju i oblikuju, ali funkcionirati i s jednim gla- Širok generacijski raspon i kako im možete vjerovati. som po dionici. Istovremeno, članova benda, počevši Čini mi se da je to nešto što je koliko god mi je zabavno su- još uvijek jednim dijelom ne- djelovati u takvim izvedbama, od samog veterana Rave, dovoljno poznato među profe- bilo bi mi grozno kad biste, nismo niti jednog trenutka sorima pjevanja. Dakle, ako je nakon takve odluke, rekli da sve drugo već izrađeno, mogu se Bacha nikad ne smije izvo- osjećali kao manjak u postići odličan učinak čak i diti ni na koji drugi način. međusobnoj glazbenoj ako samo malo više insistiram Bach je svjetska baština i pri- komunikaciji (takvi na suglasnicima – naravno, pada svima nama. Zbog toga ukoliko je temeljna tehnika ljudima treba dozvoliti da mu slučajevi nisu rijetki). pjevačkog disanja već ispravno pristupe sa svojim instrumen- Naprotiv, upravo je Rava bio, postavljena. tima najbolje što mogu. Kao što sam već rekla – uvelike što je i logično s obzirom na “Nikad ne pjevaj pomaže ako imate pravu in- njegov “liderski” karakter, glasnije od dražesnog” tonaciju i tempo, ali ne vidim Jedna od radikalnijih pro- zašto neki veliki zbor ne bi kotač zamašnjak, bilo da se Objedinjavanje svih zanimljivih backgrounda ispod mjena koje je donio pokret za pjevao Misu u h-molu – zašto radi o nenadanom izboru dramskih vrsta sola, poticanja na sola itd. Slobodno kretanje dvojice povijesnu obaviještenost jest ne? kompozicija, zanimljivih U svojih četrdeset godina i izvođenje oratorijskih djela, Premda je to možda po- karijere trubača i skladate- puhača po pozornici i njihova osobito Bachovih, na način litički nekorektno, ipak vas backgrounda ispod sola, lja pojavljuje se na više od neopterećnost možebitnim da zborske dijelove, umjesto moramo pitati što je tajna poticanja na sola itd sto albuma, a na 26 njih je postavljenim ozvučenjem mnoštva glazbenika, izvodi dugovječnosti vašega glasa. i leader. Karijeru je započeo samo je dočarala svijet free samo po jedan pjevač po dio- Naime, u vašim godinama vrlo rano svirajući po torin- jazza šezdesetih godina, ko- nici. Bez obzira što je riječ o većina se drugih pjevačica više Koncert Enrico Rava kvinteta, skim klubovima inspiriran jeg je sam Rava toliko dobro iskusio. Sve to je spojio s tra- nečemu što još ni danas nije ne bavi aktivnom koncertnom Koncertna dvorana Vatroslava već spomenutim Davisom i općeprihvaćeno u izvodilačkoj praksom... Bakerom, da bi šezdesetih dicionalnijim izrazima jazza praksi, vi ste ipak sudjelovali u – Čula sam za još neko- Lisinskog (mala dvorana), godina preko Gata Barbierija i nepogrešivim osjećajem za nizu projekata koji su bili kon- liko ljudi iz prošlosti koji su 7.listopada 2008. zaplovio vodama free jazza. melodiju podneblja iz kojega cipirani upravo na taj način. dosta dugo trajali. Jedna od Put ga je odveo u New York, potječe u zanimljivu glazbenu Je li točna teza, koju često ističu naših najpoznatijih pjevačica gdje je s kraćim prekidima priču, koja je čestim nadovezi- protivnici prakse “jedan glas u Engleskoj, Isabelle Bailey, živio nešto više od deset godi- vanjem skladbi jedne na dru- po dionici” da će u takvom kon- živjela je u vrijeme kada je bila udeći prema posjetu na. U to je vrijeme surađivao gu podsjećala na neku vrstu tekstu instrumenti neminovno suočena sa svim onim teškim prvog koncerta Jazz i svirao s Don Cherryjem, glazbenog kazališta u kojemu nadglasati pjevače? stvarima o kojima sam upravo ciklusa Hrvatskog druš- Malom Waldronom, Cecilom su objedinjene sve dramske – Ne ako je sve ispravno govorila, poput instrumenata tva skladatelja, čini se da ćemo Taylorom, Charliejem vrste. koji sviraju glasno i polagano. pripremljeno. Ako imate puno svjedočiti njegovoj punoj Hadenom, Carla Bley’s Jazz Oslonac i poticaj za svirača, koji primarno sviraju No, ona se nekako uspjela afirmaciji ove sezone, što on Composers Orchestra itd. “mainstream” na modernim pobrinuti da ljudi s kojima je od samog utemeljenja i zaslu- Snimio je mnogo filmske kreativnost instrumentima, njihova je nastupala budu svjesni raspo- žuje izborom glazbenika koji glazbe, a od povratka iz SAD- Veći dio su činile Ravine pretpostavka uvijek da će na koji je bila spremna kori- su nastupali ili će nastupiti u a svirao je gotovo sa svim autorske skladbe i standardi biti puno zvuka, i u tom ćete stiti. Njena autobiografija nosi maloj dvorani Lisinski. Glavni značajnijim europskim jazz (My Funny Valentine, Royal slučaju očito imati problema. naslov Nikad ne pjevaj glasnije razlog dupkom pune dvora- glazbenicima. Nastupao je u Garden Blues). Možda se ne- Potrebno je da i drugi faktori od dražesnog i, na neki način, ne 7. listopada bio je nastup SAD-u, Japanu, Kini, Brazilu, kome to čini kao linija manjeg budu povoljni. Potreban vam mislim da je to jedan dio ono- Enrico Rava kvinteta. Pomalo Argentini, diljem Europe, kao otpora ili nešto već viđeno, je pravi prostor, s akusti- ga o čemu je ovdje riječ. nestvarno zvuči podatak da i na svim eminentnijim svjet- no kada u svemu tome slušate kom koja će vam pomoći, a Mnogo onoga što radim je taj legendarni talijanski, ali skim jazz festivalima. trombonista Gianlucu Petrellu, i intonacija je također bitna. na govornoj razini glasnoće i europski jazz glazbenik u Jedna od važnih Ravinih sve sumnje i pitanja padaju u Recimo, slušala sam poprili- – to je, zapravo, govorništvo, Hrvatskoj nije nastupio od odlika je otkrivanje mladih, vodu, jer takvo muziciranje čan broj izvedbi iz 1970.-tih, odnosno svojevrstan uzvišen početka osamdesetih godina talentiranih glazbenika, koji poželite uvijek slušati. Njegova koje zovem “istegnutima”. govor. Pritom ne trebam biti pršlog stoljeća. Ne znamo za- kasnije redovito postaju jake glazbena potkovanost spojena U njima su sudjelovali odli- nekakav “glasnogovornik” što je tome tako, iako je riječ glazbene ličnosti, a tako je bio s uzbuđenjem koje u to unosi čni pjevači, kao što su Theo s iznimno moćnim glasom. o susjednoj zemlji s kojom i slučaj s postavom Kvinteta u stvara nevjerojatan rezultat, da- Adam, Janet Baker ili Elly Mislim da je kontekst komor- imamo najveću morsku grani- Zagrebu, kojeg osim europske nas usporediv s onim što čine Ameling. Svi su oni uspijevali ne glazbe ono što mi uistinu cu, no život je prožet čudnim čeka i velika brazilska turneja. članovi Mingus Big Banda i pjevati Bachove kantate s pomaže. Ako uzmete neko pričama, pa tako i ova sigurno Čine ga trombonist Gianluca ostalih manjih formacija izni- nevjerojatno glasnim orkestri- od velikih djela, poput Muke spada u njih. Petrella, klavirist Andrea klih na idejama tog velikog ma, koji su svirali vrlo sporo po Mateju ili Mise u h-molu, Bilo kako bilo, talijan- Pozza, kontrabasist Rosario skladatelja i kontrabasista. i previsoko. Dakle, intonacija vidjet ćete da u solističkim ski trubač je, unatoč svojoj Bonaccorso i bubnjar Roberto U tom je smislu svoju ulogu je bila previsoka, dinamika stavcima imate samo nekoliko nenazočnosti na hrvatskim Gatto. I dok su potonja dvo- potpuno ispunio i sam Rava, preglasna, a tempo prespor, instrumenata – dakle, to su, pozornicama, stekao izvrstan jica već prilično afirmirani koji svim glazbenicima u sa- i u takvom je kontekstu jako zapravo, komorne skladbe glas u našoj zemlji i velik broj predstavnici talijanskoga jaz- stavu služi kao pravi oslonac i teško pjevati. Ako spustite unutar monumentalnog kon- poklonika. Zašto? Dovoljno je za, pijanist Pozza, a posebno poticaj za kreativnost. Publika intonaciju, olakšate zvuk teksta. Kad se usredotočite na reći da su Ravini glavni uzori trombonist Petrella spadaju je burnim aplauzima nagradila instrumenata i prilagodite ariju, shvatite da je riječ o ko- Miles Davis i Chet Baker, u najmlađu generaciju. Ipak, tu vrstu kreativnosti i količinu tempo, odjednom je sve puno mornoj glazbi, koju ne morate utjelovljenja lirizma u jazzu, širok generacijski raspon čla- pozitivne energije, što je uro- jednostavnije. Ono što se od izvikivati. Dakle, čini mi se da čiji su instrumenti već prvim nova benda, počevši od samog dilo u dodatku zajedničkom pjevača tražilo 1970.-tih bilo je stvar samo u tome da nisam tonom zaokupljali svačiju veterana Rave, nismo niti interpretacijom Poinciana, kada je, usudila bih se reći, gotovo morala raditi onako naporno pažnju. Na tim osnovama i jednog trenutka osjećali kao je publika pjevala uz band, a nevokalno. Mislim da sada kao što bih morala da sam bila Rava gradi svoj glazbeni jezik, manjak u međusobnoj glazbe- onda ostala sama u razgovoru s stvarno znamo kako je Bach na opernoj sceni. dodajući mu sve one ostale noj komunikaciji (takvi slu- Ravom i njegovom trubom ča- koristio glasove – sve je vrlo elemente koji čine njegov gla- čajevi nisu rijetki). Naprotiv, robnog tona. Divan početak još precizno, i, ako ispravno po- Skraćena verzija razgovora zbeni izraz posebnim. Ne mo- upravo je Rava bio, što je i jednog izvrsnog ciklusa HDS- stavite sve faktore, bit će vam emitiranog na Radiju 101 u žemo stoga zaobići još neke logično s obzirom na njegov a, u kojemu ovaj puta valjda puno lakše. Naravno, svirači emisiji Kulturni intervju važne trenutke koji su usmje- “liderski” karakter, kotač za- nećemo toliko dugo čekati novi moraju slušati pjevače i svirati 2. listopada 2008. ravali i još uvijek usmjeravaju mašnjak, bilo da se radi o ne- nastup velikog talijanskog gla- stilski ispravno. Oprema teksta redakcijska. njegovu glazbenu karijeru. nadanom izboru kompozicija, zbenika Enrica Rave.

cmyk 30 X/241, 16. listopada 2,,8. kazalište

Nasilje bezvoljnosti

Nataša Govedić gradonačelnika Milana Bandića, da je veći broj ljudi u gledalištu, Kako god da okrenemo, fokus prisustvujući ma- europskog teatra na prvi Čehovljev nifestaciji koju je neposredno prije komad, napisan davne 1887. godine, početka predsta- ne može se poreći. Svejedno igramo ve otvorio isti taj gradonačelnik li ga kao osudu površnosti i lažnog (čiju mimiku, pa idealizma ili kao anatomiju apatije, čak i intonaciju glasa potom vidi- Ivanovi uporno bilježe opći pad mo na pozornici intelektualnih standarda u liku Ivanova), zagledan u prazninu. Bez ikakve potrebe prasnuo u glasni smijeh. Smijeh je tim da pronađe “kralja” kojeg bi okrivio za gorči jer berlinska predstava nema ni- svoj unutarnji zatvor. Spremnog crtati Uz Festival svjetskog kazališta 2008 te malo simpatija za tog nesretnog muškar- po zidovima, kao u Gočevljevoj pred- posebno dvije predstave nastale prema ca. Čini se da njega ne muči “depresija” stavi, znak podignutog srednjeg prsta predlošku Čehovljeva Ivanova (može se pridići iz kreveta, ne guši ga (Jebite se!), ali ne i odmaknuti ruku od provala suza, nema osjećaja neobjašnjive obarača koji oglašava krajnju točku po- ništavnosti i tjeskobe itd.). Ali ozbilj- dvrgavanja sustavu nepravde. no ga obilježava gađenje nad ljudima. Čini se da Ivanova ne Gađenje je ujedno i politička orijentaci- Globalna nula azmišljajući o tome koliko ja, barem uzmemo li u obzir s kolikom muči “depresija”. Muči Selekcijski gledano, veoma je dobra Ivanova osobno poznajem, do- okrutnošću njemački Ivanov svojoj ženi odluka da jedan kazališni festival ugosti šla sam do veoma poražavajuće dobacuje da je “prljava Židovka”. ga gađenje nad ljudima. različite izvedbe istog komada. Ne samo brojke. Tipičan domaći intelektualac zato što publika ima prilike naučiti na- zaražen je gotovo svim karakteristikima Druga strana gađenja To je gađenje ujedno i pamet pojedine replike, nego zato što Čehovljeva lika: nije sklon optimizmu, Gađenje je, naime, moguće definirati politička orijentacija, određena izvedbena situacija dobiva nema volje ni za kakav angažman, nema i kao netoleranciju. I to netoleranciju ritualni karakter “posvećene” gleda- djece ili je toliko razočaran iskustvom kojoj teško možemo išta prigovoriti barem uzmemo li u obzir teljske pozornosti. Primorani smo na roditeljstva da o svojima priča samo – toliko je “neupitna”. No kad se neko- usporedbe. Ne možemo skrenuti s teme. neukusne viceve. Svakodnevnicu mu me “gadi” čitav svijet, baš kao i kad mu s kolikom okrutnošću Još da je selekcijski tim ugostio i hvalje- obilježava gomila kredita i dugova, a se gadi sjesti na tramvajski stolac na ko- nog britanskog Ivanova s Kennethom vrhuncem “dobro provedenog vremena” jem je trenutak ranije sjedila neka druga njemački Ivanov svojoj Branaghom u naslovnoj ulozi te u smatra utapanje sjećanja u većoj količini “prljava” osoba, u tom “NE!” suljudskim dramskoj adaptaciji Toma Stopparda, alkohola. Potištenost svih ovih Ivanova stvorenjima sigurno postoji puno više ženi dobacuje da je mogli bismo raspravljati o Ivanovu kao obično se ne naziva kliničkom depresi- od brige za neposrednu razmjenu bakte- “prljava Židovka”. posrnulom žongleru kozmičke dosade; jom, jer je riječ o ljudima koji učinkovito rija. Problem s Čehovljevim Ivanovom o promatraču kojemu je čitav ciklus funkcioniraju kad je u pitanju obavljanje sastoji se u stavu da više nema nikoga s Gađenje je, naime, reakcija svoje provincijske sredine toliko poslovnih zadataka. Njihova brojnost kim bi smatrao dostojnim išta podijeliti. predvidljiv da ga nema snage proživlja- nikoga posebno ne uznemirava (iako je Štoviše, on postaje gotovo fanatičan moguće definirati i kao vati iznova i iznova. još A. P. Čehov povodom svoje drame oko vlastite ideologije odvratnosti Kako god da okrenemo, fokus europ- eksplicitno pisao o “veoma rasprostra- (nedostatka ičeg vrijednog poštovanja netoleranciju skog teatra na prvi Čehovljev komad, njenoj ruskoj bolesti zvanoj Ivanov”). u bližnjima). Redatelj Dimiter Gočev napisan davne 1887. godine, ne može Što se medicine tiče, kolektivna depresi- dovodi razočaranost i zagržljivo nezado- se poreći. Svejedno igramo li dramu ja ionako ne postoji. U političkoj teoriji, voljstvo lika do apsoluta, na neki način kao osudu površnosti i lažnog ideali- sklona se pojavljivati i kao posljedica izjednačavajući depresiju i mizantropiju. zma ili kao anatomiju apatije, Ivanovi kapitalističke i kao rezultat (propalih Pucanje u sebe ili drugoga: ista nemoć. uporno bilježe opći pad intelektualnih eksperimenata) socijalne države. A po- Štoviše: neminovna povezanost u zlo- standarda. Zanimljivo je da nijedno od stoje i čitave religije koje kapitaliziraju činu, čije se posljedice nikad ne zausta- medijski eksponiranih kazališta ne igra ljudsko stradanje; pune obećanja preko- vljaju na neposrednoj žrtvi. mu pokušaju ponuditi neku novu stra- Čehova kao komediju čiji je cilj ismijati grobne vedrine. Slično je i s predstavom Ivanov nicu, možda novo poglavlje ljubavnog “Glupanova” (kako je autor od milja mađarskog redatelja Tamasa Aschera, romana, na samom se vjenčanju ustrijeli. nazivao ovaj lik). Naprotiv, aktualne su Središte nesreće kazališta Katona Josef iz Budimpešte, Zašto? Ako smo pažljivo gledali pretho- interpretacije veoma ozbiljne. Stalo im Što se kazališta tiče, u potištenosti također ugošćenoj na ovogodišnjem dna dva sata izvedbe, imali smo prilike je pokazati da je ruska romantičarska nesumnjivo postoji nešto zarazno, kao Festivalu svjetskog kazališta. Glumac upoznati čovjeka koji na sve moguće kombinacija visokih aspiracija i malog i nešto pokazivačko, teatralno. Ona se Erno Fekete također čitavo vrijeme načine izbjegava sukobe, pretvarajući ih radnog učinka poprimila epidemiolo- “nosi” i prenosi jednako kao što se nosi izbjegava pogled publike, škiljeći ispod radije u averziju prema samome sebi. Ni ške razmjere. Za onih obećanih tisuću, i prenosi vedro lice. Postoje konteksti podulje plave kose, zbog čega ostavlja mađarski ni njemački Ivanov ne vjeruju ili bar stotinu godina koje tako često koji eksplicitno zahtijevaju njezin “kôd” dojam stidljivosti, ali i posramljenosti. da bi bitka (s nepravdom, korupcijom, zazivaju utopijski protagonisti Antona kao znak međusobnog raspoznavanja Na njegovu licu stalno lebdi blagi osmi- ženinom bolešću, malograđanštinom Pavloviča, nije se dogodilo ništa što bi (krčma je, primjerice, takvo mjesto), kao jeh, neka vrsta duboko utisnute socijalne itd.) išta popravila. Zbog toga obje nam povećalo koeficijent nade. A opet, i kompanije u kojima je svaki trag če- grimase, nezbacivog pristanka na opću predstave funkcioniraju i kao studije isti je autor zapisao: Onaj tko ništa ne mera strogo zabranjen; koban po dobru farsu. Iako se predstava otvara pokuša- defetizma. Baš kao i patološke sebi- želi, ničeg se ne boji i ničemu se ne nada, prodaju. U režiji bugarskog redatelja jem mađarskog Ivanova da se usredotoči čnosti. Mađarski Ivanov doslovce “ne ne može biti umjetnik. Umjetnost je očito Dimitera Gočeva te veoma kvalitetnoj na sadržaj neke knjige (čije stranice primjećuje” srčani udar svog najboljeg suprotna i zdravom razumu i namireno- izvedbi berlinske Volksbühne am Rosa- lijeno, gotovo nezainteresirano okreće), (ili jedinog) prijatelja Paše, meljući po sti i sigurnosti. Svakako i neizlječivim Luxemburg Platz, glumac Samuel Finzi a knjige su preslagivane i u momentima običaju o samome sebi. Za razliku od bolestima. Njezin je imperativ stvaranje. igra Ivanova u papučama, pogurenog, najvažnijih odluka, ipak pred nama nije Shakespeareova Hamleta, dakle teksta Raspuštanje, razmještanje i rastvaranje čangrizavog, zapuštene bradice, nespo- pasionirani “čitatelj”, već čovjek koji koji je čitavo vrijeme kod Čehova po- postojećih značenjskih orbita. Nije dakle sobnog glasno govoriti ili otvorenije premeće knjige po podu i rukama jer stavljen kao citatna mjera tragike i idea- čudno što joj se “ivanovljevski” mentali- pogledati ljudima u oči. Njegova fizio- ne zna što bi sa sobom. On ne zna kako lizma, Ivanov se ne uzrujava ni oko čije tet toliko dosljedno opire. nomija toliko se nevjerojatno precizno početi ispočetka. Ne zna kako nastaviti. smrti. Utoliko ga je moguće prepoznati On je u klopci. poklopila s izgledom zagrebačkog Ne zna kako izaći iz šablone. Čak i kad kao lik dvadesetprvog stoljeća: tupo A mi možemo nacrtati vrata. cmyk X/241, 16. listopada 2,,8. 31 kazalište

Beckettova ura: protuvreme Sonje Savić

Ivana Momčilović žđima klasične drame i minimalizma, meteža jedne već surovo teatralne primera radi, jednog Pola Pinjona. Sa epohe, započetu artoovsku modernu naivnom verom da je drugo ime za “pozorišta surovosti”, Sonja, “dvoj- ono, istinski novo, nikada viđeno i nik pozorišta’, al ii filma, nije mogla Umela je, po sopstvenom genijalno, što je , tada i tu, u svom da prti sama, okružena čak i mno- priznanju, “da celu rečenicu bez svom materijalnom bljesku, pred na- goljudnošću nesumnjivog, vlastitog ma inkarnirala Sonja Savić – upravo genija. U vremenima u kojima su se mucanja i pljuckanja saspe u kadar”, akademija filmskih i scenskih ume- aveti tradicionalizma i konzerva- a i da, povratno, filmsku brzinu, tnosti u Beogradu i njen pedagoški tivizma ancien regimea neprestano Gde sam dok me moja zemlja zove u modernizam – veče provedeno “u tukle sa avangardom “modernih vre- ritam, rez, fragmenat, strukturu rat? iz istoimenog ciklusa fotograﬁja društvu” Savićeve iz Beketove duo- mena” i njenim reakcionarnim deri- na inicijativu grupe umetnika protiv jazz improvizacije koju je nosila u drame “Ne Ja”, 1981, Pozorišta Nova vatom post-modernom, da bi ih na rata Svetokret (kasnije Eimigrative žilama, prenese u scenski pokret, na osećajnost, direktni je razlog upisi- kraju i sasvim dotukle, sama u “pu- art), Beograd , 1991. vanja čitavih nekoliko generacija na stinji realnog” mutni ideološki mulj foto: Aleksandar Milosavljević scenu, u svoju novu i do tada nikada u Fakulltet dramskih umetnosti u kraja osamdesetih i početka deve- Beogradu. No ipak, nekoliko godina desetih preživela je na krilima duha nas viđenu pojavnost na njoj kasnije, svima koji su se kretali na jugoslovenskog internacionalizma, koji su sa bombom pod trbuhom umira- rubovima scenskog i filmskog ek- najmodernije tekovine jedne opskur- li kod Vukovara* – prvi proglas o ma- Uz trag jedne umjetničke biografije: sperimenta postaće jasno koliko je no arhaične i atavističke epohe. sovnim ubicama vukovarskog fronta, Sonja već tada bila ispred, odnosno izgovorene u obnevidici, između su- Sonja Savić (1961-2008). izašla, da bi na kraju i sasvim ispala Biografija pobune mraka i prarskozorja dve epohe, bile iz svog vremena. Možda upravo na Njene izjave: Verovati u ideju su i ostaće, među ogromnosti drugih, način svog nesumnjivog direktnog 1991, jeste verovati da je još mogu- najblistaviji primerci nepristajanja pretka Antonena Artoa, ili “rođa- će prevoziti se nevidljivim prevoznim i pobune kao ličnog, intelektualnog onja Savić: prva moderna ke” po glumi, Gordane Kosanović, sredstvima, a ne tenkom. Ili: Bilo je čina, onog jedinog dostojnog življe- glumica jugoslovenske kine- tada već onovremenske u svakom najteže proći rat, a nikoga ne ubiti. Ne nja. Okačena na ofinger, kao meso matografije i scene, vladalo smislu: naime, ispostaviće se da kroz ubiti, a proći rat znači pronaći para- na koski, krikom koji je zaposedao je mišljenje velikog broja studenata led i mećavu ideološkog razvođa i doksalni izlaz. I još: Posvećeno onima ne samo nju, kroz prozore jednog generacije FDU-a kojoj pripadam, beogradskog podruma u centru gra- davne 1986-1990. Čak su i najveći da, proleća 1992, odašiljala je svoju dogmati holivudske B-produkcije, poruku svetu, na otvaranju kreati- zahvaljujući svom velikom vođi, pro- vnog pogona Svetokret: Svetokret: fesoru Nebojši Pajkiću, dopustili sebi Zagreb-Ljubljana-Beograd! Svet- makar i krišom, u mraku, Davitelja Okret! Svetokret! Život životu i smrt protiv davitelja, za koji je, istina, pro- smrti. Smrt ratu!, da bi se ista bujica fesor lično napisao “scenarij”. Sonja reči ubrzo slila i u džingl i špicu isto- je mislila brzo, govorila tečno, “reči imene emsije na radiju B92. Da nije se nikada nisu dosađivale u njenim bilo Sonje na licu mesta, nikad se ne rečenicama”, gibala se još brže, ume- bi sastali na “slobodnoj, umetničkoj la je, po sopstvenom priznanju, “da teritoriji post-Jugoslavije”, u stu- celu rečenicu bez mucanja i pljucka- dentskom belgijskom gradu Luven- nja saspe u kadar”, a i da, povratno, la–Nevu (Louvain-la-Neuve), proleća filmsku brzinu, ritam, rez, fragme- 1993, predstavnici Kugla glumišta nat, strukturu jazz improvizacije koju (Hrvatska), Rdečeg pilota (Slovenija) je nosila u žilama, prenese u scenski i mnogobrojni oni koji su verovali pokret, na scenu, u svoju novu i do da se duh internacionalizma ne sa- tada nikada u nas viđenu pojavnost hranjuje kašikarama. Moderna za na njoj. Mislila je, i ne samo inter- sva vremena, umrla je baš tako, kao pretirala uloge, uključujući i svoju ži- istinski moderni proleter: u ogolje- votnu, ulogu glumca u svetu, najbliža nom stanu, više gladna nego sita, bez onom dijalektičkom teatru Bertolda Gde sam dok me moja zemlja zove u rat? iz istoimenog ciklusa fotograﬁja na inicijativu prihoda, bez prava na minuli rad (i Brehta po kome je budućnost pozo- grupe umetnika protiv rata Svetokret (kasnije Eimigrative art), Beograd , 1991. pored 50 snimljenih filmova i gotovo rišta u filozofiji: distanci i kontra- foto: Aleksandar Milosavljević istog broja “neinstitucionalnih” pred- dikciji i nikada više ne i fascinaciji stava), po sopstvenom priznanju “za- i identifikaciji svetom i društvenim boravljena” i nikada svojom voljom, ulogama u njemu. istinski integrisana u bespoštednu Gvozdena disciplina logiku tržišta i njegove bezidejnosti. 23. septembra, započela je rad na prekovremenog rada novom, večnom komadu, Neimenlji- Osim čuvenog “znamo se iz bi- vo, gde sa Beketom u glas, tamo gde oskopa?” kojim je na sebi svojstven Mislila je, i ne samo interpretirala uloge, uključujući sada zajedno jesu, upravo uvežbava. način “razstiđivala” svoju mnogobroj- nu publiku i obožavaoce prilikom i svoju životnu, ulogu glumca u svetu, najbliža onom Predstava slučajnih susreta i “produženih po- Tekst: Na meni je, treba nastaviti, gleda” koje su joj upućivali na ulici, dijalektičkom teatru Bertolda Brehta po kome je ne mogu da nastavim, treba nastaviti, Sonju se početkom osamdesetih dakle nastaviću, treba izgovoriti reči, godina moglo istinski upoznati i van budućnost pozorišta u filozofiji: distanci i kontradikciji dokle ih ima, treba ih reći, sve dok me bioskopa, u Pivari, pozorištu Nova i nikada više ne i fascinaciji i identifikaciji svetom i ne pronađu, sve dok mi ne kažu, čudna osećajnost, gde je kao već gigantna muka, čudna greška, treba nastaviti, filmska zvezda tražila svoje sporedno društvenim ulogama u njemu možda je to već i učinjeno, možda su nebo: u asketizmu i izolaciji tipičnoj me i odvele na prag moje priče, to bi me velikim atletama duha, sa krevetom začudilo, ako se i otvori, to ću biti ja, od gajbica za jogurt, pri gvozdenoj to će biti tišina, tu gde jesam, ne znam, disciplini prekovremenog rada, u neću nikada znati, u tišini ne znamo, susretu sa modernizmom Beketove treba nastaviti, ne mogu da nastavim, poetike i traganju za scenskim sazve- nastaviću. (1949).

cmyk 32 X/241, 16. listopada 2,,8. razgovor

BoženaKončić Badurina Tišina reakcije renimo od Vašega per- sila da u prisutnosti nekih ljudi Suzana Marjanić tili kao pozornicu, a sebe kao – Agambenovim se citatom formansa Približavanje, otvorim oči, iako sam namje- glavne glumce pa su se samo- u tom dodatnom pojašnjenju koji ste izveli na izložbi ravala čitavo vrijeme držati oči zadovoljno kretali prostorom zapravo koristila kustosica 1:1: među(o)sobno u su- zatvorene. To me posebno izne- S likovnom umjetnicom i pomalo nadmoćno razgledava- izložbe Iva Radmila Janković. vremenoj umjetnosti (Dom nadilo jer uopće nisam mislila performericom razgovaramo jući ljude kao da su skulpture. Nisam čitala navedeni HDLU, Bačva, 2006). Naime, da ću s tim imati problema i da U kasnijem razgovoru s posje- Agambenov tekst, tako da mi stajali ste u sredini praznoga će prisutnost nekih ljudi imati o njezinim performansima, titeljima najčešće spominjane je teško ovako izvan konteksta prostora Galerije i dočekivali na mene takav učinak. Bila je a u povodu žive skulpture riječi bile su nelagoda, strah, odgovoriti na pitanje slažem li pojedinačnoga posjetitelja, tu također čitava skala osjeta ganutost, zbunjenost. se s tom tvrdnjom. posjetiteljicu zatvorenih očiju od izrazite neugode, nemira, Izlog, u kojoj su sudjelovali Naime, u tom performansu No ljudsko lice, tijelo i drža- nastojeći, čini mi se, ostvariti na trenutke straha, pa do mira maturanti XV. gimnazije, što uključili ste osobe koje rade kao nje tijela kao i način odijevanja komunikaciju na energetskoj i osjećaja potpuna povjerenja filmski statisti. Zbog čega ste definitivno govore o nama, razini, bez riječi i kontakta u prisutnosti nekih ljudi. Isto ju je predstavila na Max Art upravo tu skupinu ljudi anga- našim proživljenim iskustvima očima. Koje biste kao posebno sam tako mogla osjetiti i razliku Festivalu (3 - 5. listopada žirali u ovoj živoj skulpturi? i stavovima. Zbog toga ljudsko zanimljive energetske susrete u između onih posjetitelja koji – To je prije svega bila stvar lice i nepomično tijelo i bez ri- navedenom performansu ista- su me promatrali kao izložak, 2008) u pothodniku praktičnosti. Naime, trebalo ječi naprosto emanira poruke o knuli? pomalo nestrpljivo očekivali Kvaternikova trga (Zagreb) mi je četrdesetak ljudi, različite sebi; ono govori o svom stanju, – Zapravo, tu i nije bila riječ neku senzaciju ili nešto spe- dobi, različitih fizionomija i o svojoj boli, radosti, brigama, o ostvarivanju komunikacije na ktakularno i onih koji su moje ekonomskoga statusa, dakle neimaštini, nadahnuću i svim energetskoj razini, ako komu- šutljivo, mirno tijelo shvatili kao prosjek ljudi kakav srećemo mogućim pohranjenim dobrim nikaciju razumijemo u smislu neku vrstu poziva na trenutak u tramvaju, dok čekamo u i lošim doživljajima. Mislim da razmjene sadržaja, koliko me zaustavljanja i mirovanja. banci ili na ulici. Za toliku je upravo zbog toga ta količina zanimalo što će se dogoditi U performansu Connected količinu ljudi najpraktičnije je nepomičnih i šutljivih ljudi na ako se šuteći, zatvorenih očiju (Galerija Bačva, Zagreb, 2007) bilo angažirati agenciju koja performansu Connected proi- i pasivno izložim prisutnosti ponovno ste odabrali isti prostor “iznajmljuje” statiste za potrebe zvela takvo snažno djelovanje, i pogledu drugoga. Kako će izvedbe i sličnu dramaturgiju snimanja reklama i filmova. a kod mnogih i nelagodu. Jer taj drugi reagirati? Što ću ja performansa. Naime, sada ste Na izvrsno organiziranoj web- kao što kaže Ihab Hassan u osjetiti? Nisam imala namjeru u ostvarivanje živoga kruga stranici te agencije, na kojoj Komadanju Orfeja: “U šutnji komunicirati na način da npr. susreta uključili zajedništvo je svaki statist naveden pod i nepomičnosti osjećamo bol telepatski prenosim misli ili mnoštva osoba, od nešto mlađih brojem, a ne pod imenom, postojanja”. To je upravo ono nešto slično što bi zadovolji- do onih treće životne dobi, pore- mogla sam kao u nekom ka- što me zanima, bilo da radim s lo eventualnu posjetiteljevu danih u krug, zatvorenih očiju. talogu prema fotografijama i drugima ili se koristim svojim potrebu za atraktivnošću. Jeste li snimali reakcije pojedi- preciznim podacima o njihovoj tijelom. Svesti se na to elemen- Zanimalo me samo što će se načnih posjetitelja/posjetiteljica dobi, visini, težini itd. izabrati tarno bivanje, ispitivati njegovu prenijeti ako ukinemo namjeru i kakve su bile njihove reakcije točno određene ljude koji su dubinu i granice, suočiti se s komuniciranja. Prepustila sam kada su se suočili s tim živim mi odgovarali po svojim kara- njim i vidjeti je li doista toliko posjetitelju da u tom odnosu krugom zatvorenih očiju? kteristikama. bolno koliko se čini. Stalo mi 1:1 on bude aktivni činitelj, da – Reakcije su se mogle Bilo da se radi o filmu ili je do toga da posjetitelja, ako sam bira način kretanja prosto- dobro iščitati iz načina kretanja reklamama, oni u svakom svom ništa drugo, uvijek iznova pod- rom kao i udaljenost ili blizinu po prostoru. Neki bi posjetitelji angažmanu glume nekog dru- sjećam na to stanje. u odnosu na mene. Tako su zastali odmah na vratima i gog, na setu ih posebno oblače Koliko ste se u svome prvom se neki kretali po samoj peri- brzo izašli van, neki bi napra- i šminkaju, a u ovom su slučaju performansu, performansu feriji/vanjskom krugu Bačve, vili brzinski krug po prostoru na moj zahtjev “nastupali” u disanja Vraćanje sebi – 100 dok su drugi čak ulazili u ono i još brže izašli van. Jedna je Kao što kaže Ihab svojoj svakodnevnoj odjeći, udisaja (4. Dan hrvatskog per- što psiholozi nazivaju zonom posjetiteljica ušla, sljedeću se- Hassan: “U šutnji s minimalno šminke i nakita formancea, Varaždin, 2004), u intimnosti (15 do 45 cm), što kundu izašla, pa ponovno stala i naprosto su trebali biti ono okviru kojega ste pomoću zvu- mi je, moram priznati, bilo vrlo u red kako bi kasnije ušla još i nepomičnosti što jesu, onakvi kakvi jesu kad čnika koncentrirali pozornost neugodno. jedanput. Neki bi stali na sre- ih ne snimaju kamere i kad ne gledatelja/gledateljica na audi- Što se tiče doživljaja, ono dinu kruga i tako mirno stajali osjećamo bol glume nekog drugog. tivnu dimenziju performansa čega se sada s vremenskim nekoliko trenutaka. Bilo je i – na binaran ritam disanja, odmakom prvo sjetim jest pri- onih koji su tu situaciju shva- postojanja”. To je Bol postojanja udisaje i izdisaje, koristili aso- Pritom ste se na letku kao cijacijama na istočnjačke duho- ožena Končić Badurina (Zagreb, 1967) diplomirala je upravo ono što dodatnu pojašnjenju nave- vne tehnike disanja? njemački i ruski jezik i književnost 1995. na Filozofskom denoga performansa koristili – Te je asocijacije teško fakultetu u Zagrebu kao što je i diplomirala na Grafičkom me zanima, bilo da Agambenovim (Ideja proze, izbjeći; no iako mi je istočnja- odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu 1996. u klasi radim s drugima ili Zagreb, AGM 2004) odre- čki način razmišljanja blizak, prof. Miroslava Šuteja. Članica je HDLU-a i HZSU-a. đenjem šutnje čovjekova lica: jer često funkcionira na pasi- Performansi: 2004. Samoj sebi, Galerija Matice hrvatske, se koristim svojim “Čovjekovo lice možda je jedino van, rezerviran, neverbalan i Zagreb; 2004. Sto udaha, 4. Dan hrvatskog performansa, mjesto gdje doista ima šutnje. prikriven način, nisam namjer- MMC Kult, Varaždin; 2004. Satima, PILOT 04, Studio Muzeja tijelom Dok karakter ostavlja na licu no željela izazvati te asocijacije. suvremene umjetnosti, Zagreb; 2005. Svečanost, Festival tragove neizrečenih riječi i Kad radim s nepomičnim performansa, Barutana, Osijek; 2005. Tihi gost, Kuglana neostvarenih namjera, dok ži- tijelom, kao u ovom slučaju, 2, Koprivnica; 2005. Izloženost, Galerija SC, Zagreb; 2006. votinjsko lice izgleda uvijek kao kad sam zavojima bila vezana Približavanje, 1:1 među(o)sobno u suvremenoj umjetnosti, Dom da će izgovoriti riječ, ljudska za stol poput mumije, često HDLU-a, Zagreb; 2006. Privremeno tijelo, IX. trijenale hrvatskog ljepota otvara čovjekovo lice ostavljam neki link za gleda- kiparstva, Gliptoteka, Zagreb; 2006. Pozdrav umjetnika, Dvorac šutnji.” Slažete li se s navede- telja, neku mogućnost njegova Tikveš, BUK, Park prirode, Kopački rit; 2007. Connected, Galerija nim Agambenovim određenjem uključivanja u svoj eksperi- PM, Galerija Bačva, Zagreb; 2007. Privremena rekonstrukcija da životinjsko lice uvijek izgle- ment, a to je u ovom slučaju (sedmodnevni performans u sklopu izložbe Two in One), Galerija da kao da će izgovoriti riječ? bio ritam disanja. Moria, Stari Grad; 2007. Sat šutnje, Labsus osebno/osobno, Derrida je npr. razlikovnu Tehniku disanja jednako Gradska galerija, Labin; 2007. Gledalište, [email protected], odrednicu između sebe i mačke ste tako stavili u izvedbeno MSU, 19. paviljon Zagrebačkog velesajma, Zagreb; 2008. Izlog, s kojom je živio utemeljio u područje u svome performan- Max Art Festival, Zagreb. mačkinoj odsustnosti svijesti o su Satima (Studij MSU-a, Nagrade: 1996. Nagrada Zagrebačke banke za diplomski rad; vlastitoj nagosti i samim time Zagreb, 2004). Na koji ste način 1996. Nagrada publike 24. salona mladih; 2007. Nagrada HDLU- odsutnosti bilo kakva srama o izdržali da sedam dana ostane- a za najbolju izložbu u 2007. godini. vlastitu tijelu. te zatvorena u bijeloj kabini i cmyk X/241, 16. listopada 2,,8. 33 razgovor na koji ste način upotpunjavali čovjeka kojim više ne upravlja Brucea Naumana iz šezdesetih, lokala u novoizgrađenu pro- vrijeme trajanja performansa u neki viši vanjski autoritet, u koje je izvodio daleko od očiju lazu ispod Kvaternikova trga i toj izolaciji koja je, dakle, dne- obliku političkoga ili religij- publike u svom ateljeu kao i tako komunicirao i s običnim vno trajala i satima. skoga ideološkog sustava koji njegove skulpture klopke za prolaznicima, a ne samo s fe- – Što se tiče tjelesnoga mi- bi bez propitivanja valjalo slije- posjetitelje u kojima se pona- stivalskom publikom, što mi rovanja, ono mi nije teško palo diti, već sam mora stvarati sebe šanje tijela, psihičke reakcije je bilo osobito važno. Isto sam jer naprosto imam sklonost, kao moralno, političko, duho- i tehnike nadziranja dovode tako prvi put radila s volonte- neku vrstu ljubavi prema nepo- vno i emotivno biće, sam mora u zamršene odnose. Pada mi rima koje mi je ponudio or- mičnosti i mirovanje za mene uvijek sve iznova preispitivati, na pamet i Oslobađanje sje- ganizator, a ja sam tu ponudu nije stvar izdržljivosti. Ono vrijednosti i stavove koji mu se ćanja Marine Abramović iz objeručke prihvatila jer je riječ što je mnogo teže postići od na suptilne ili manje suptilne 1976. Zatim Kavez Tehchinga o maturantima iz obližnje XV. tjelesnoga mirovanja jest utišati načine nameću putem medija, Hsieha u kojemu se on zatvara gimnazije. Ideja da radim s buku u umu, koji neprestano u obitelji, školi ili korporaciji. na godinu dana u kavez na tom populacijom odmah mi se

i neumorno radi, čak i kad je Molim Vas, opišite svoje Badurina, SVEČANOST Koncic Bozena tavanu ne komunicirajući ni s svidjela jer mi se činilo da bi se tijelo potpuno mirno. Tu sam performanse Privremeno kim i lišavajući se svih sadržaja izvrsno mogli uklopiti u temu pokušavala zavesti red, koncen- tijelo, koji ste izveli u sklopu osim razmišljanja i brojenja festivala, što zbog svoje dobi i trirajući se ponovno na disanje, Trijenala hrvatskog kiparstva dana. Jako mi je zanimljiv buntovna potencijala koji ona brojeći udisaje i izdisaje u ci- (Gliptoteka, Zagreb, 2006) i i njemački umjetnik Tino sa sobom nosi kao i zbog toga klusima od jedan do deset. performans Svečanost (Osječko Sehgal i način na koji spaja što je riječ o generaciji koja je Navedenom performansu ljeto kulture, Festival per- performans i razmišljanja o prošle godine pokazala izuze- izvedbeno je sličan performans formansa, Barutana, Osijek, ekonomiji. Njegovi se radovi tan stupanj organiziranosti i koji ste izveli prvi tjedan svoje 2005), s obzirom na to da ih zapravo ne mogu vidjeti posre- efikasnosti kad je trebalo upo- izložbe Samoj sebi (Galerija nisam vidjela. dovanjem dokumentacije, već zoriti na probleme oko uvođe- MH, Zagreb, 2004), u okviru – Na performansu samo uživo jer je strogo protiv nja državne mature i zahtije- kojega ste svakodnevno sjedili Privremeno tijelo umotana u svakog dokumentiranja; inzi- vati svoja prava (iako će grupa u osvijetljenu galerijskom pro- aluminijsku foliju na otvaranju stira na nematerijalnoj prove- s kojom sam radila polagati storu, ispred kojega je bila raza- izložbe sjedila sam na kipar- dbi svojih ideja i tako u temelju međunarodnu maturu, neki su peta bijela tkanina. Posjetitelji skom postamentu, postavljena Ideja da preispituje proizvodnju radova. od njih aktivno sudjelovali u su pritom mogli samo nazrijeti mimikrijski među ostale rado- Svakako bih spomenula i per- pripremama demonstracija). Vaš obris, koji je okrenut leđima. ve. Izgledala sam poput skul- performans formans Good Feelings in Good Nalik lutkama u izlogu gru- Naime, navedenim ste perfor- pture, pomalo nalik Kožarićevu Izlog radim s Times Romana Ondáka, koji pa je tih maturanata tri večeri mansom “promovirali” ideje Matošu. Na posjetitelje je moja funkcionira kao jednodnevna zaredom bila zatvorena u osta- stoicizma, u prvom redu Marka pojava djelovala zbunjujuće. maturantima iz XV. živa skulptura u kojoj grupa kljen, osvijetljen lokal. Stajali Aurelija, o smislu i granicama Na prvi sam pogled izgledala ljudi simulira čekanje u redu. su okrenuti prolaznicima i slobode. Sloboda je, naime, pre- poput prosječne skulpture, gimnazije odmah publici i promatrali ih. Svaki ma stoičkim konceptima mogu- uklopila se u kontekst nepomi- Stanje svakodnevice put kad se neki prolaznik zau- ća jedino u svijesti. Međutim, čnih čvrstih objekata, s druge mi se svidjela jer I završno: na koji ste način stavio neposredno ispred stakla koliko navedeni koncept slobode strane – posjetitelje je taj pri- koncipirali performans, živu oni bi se sa svoje strane sasvim ipak ostaje fatalistički i fobičan zor zaustavljao jer su osjećali mi se činilo da bi skulpturu Izlog za Max Art približili izlogu. Kontrolirani s obzirom na to da stoicizam da je ispod folije živ čovjek. U se izvrsno mogli Festival, koji nosi podnaslov i zatvoreni, uklopljeni u kon- zastupa vjeru da čovjek ne jednom trenutku, nakon malo “Revolucija na čekanju”? tekst podzemna prolaza gdje može utjecati na svjetski um, na više od sata, trgam foliju sa uklopiti u temu Naime, s kojim ste konceptom će jedan dan možda biti neki sudbinu svijeta i svoju vlastitu? sebe i napuštam prostoriju. angažmana ušli u ostvarivanje stvarni dućan s pravim lutkama – Iščitavajući i kasnije pre- Performans Svečanost odr- Max Art Festivala, ideje navedenoga Festivala? u izlogu, za mnoge su obične pisujući tekst Marka Aurelija, žan je u Barutani u Osijeku. Dakle, na koji ste način tim prolaznike ostali gotovo ne- preveden kod nas pod naslo- Barutana je duguljasta prosto- zbog toga što je radom propitivali revoluciju sa primjetni, za neke su samom vom Samome sebi, nisam stekla rija bačvasta svoda (30 x 8 m). stanovišta umjetničke prakse svojom prisutnošću djelovali dojam da se radi o fatalisti- Odjevena u barokni kostim i riječ o generaciji kao i kritiku društva da bi se poput diskretne provokacije, čkom ili fobičnom konceptu namirisana jakim parfemom, ostvarili možebitni ideali u koje zaustavljajući ih na trenutak slobode, baš naprotiv. Ljepota svih otkrivenih dijelova tijela koja je pokazala vjerujete? Osim toga, ulazite ili ih prisiljavajući da u veliku tog teksta proizlazi za mene obojenih u bijelo, poput lutke izuzetan stupanj li navedenim projektom u nišu luku užurbana koraka zaobiđu upravo iz činjenice da takva zatvorenih očiju, leđima okre- društveno angažiranih proje- izlog. Posebno je bila zanimlji- vrsta dnevničkoga zapisa po- nuta posjetitelju nepomično organiziranosti kad kata? Naime, u prikazu Vašega va reakcija dviju djevojčica koje tječe od čovjeka čija je dužnost sam sjedila na dnu dvorane, performansa Satima (2004) su se ispred izloga potpuno bila živjeti u svijetu i koji je osvijetljena reflektorima. je trebalo upozoriti Leila Topić istaknula je da se unijele u igru izgubivši osjećaj kao političar i vladar tada naj- Posjetitelji su u dvoranu ulazili upravo Vaši performansi opiru da je riječ o stvarnim ljudima, a moćnije sile na svijetu itekako jedan po jedan. na probleme oko spektakularnim performansima nekim nestvarnim likovima. A utjecao na njegovu sudbinu, Koji su Vam performansi kao i društveno angažiranim kad je jedan od statista izašao istovremeno osjećajući snažnu naših umjetnika/umjetnica du- uvođenja državne projektima te da svojim rado- iz prostorije na pauzu, pobjegle potrebu da njeguje svoj unutar- hovno bliski? mature vima zapravo nadilazite sve su, kao da je izlaskom iz izloga nji život. Bila mi je zanimljiva – Ako moram odgovoriti probleme svagdana (Vjesnik, 3. lik iz priče odjednom postao upravo ta ravnoteža unutarnjeg u kategoriji bliskosti, onda mi prosinac 2004). stvaran. (kontemplativnog) i vanjskog (iako izuzetno cijenim i pratim – Na Max Art Festivalu na- Što se tiče društvene an- (aktivnog) života jer po mom rad naših performera – npr. stupila sam jednim radom/per- gažiranosti o kojoj me pitate, mišljenju jedino ona može Vlasta Delimar, Tom Gotovac, formansom koji se poput žive moram reći da nikada nisam stvoriti cjelovita čovjeka: akti- Siniša Labrović, Marijan skulpture održavao tri dana razmišljala o svom radu na vna i odgovorna prema sebi, Crtalić, Kata Mijatović, Vlasta Festivala u večernjim satima, a način je li društveno angažiran drugima i društvu (čovjeka koji Žanić, Tanja Dabo) prvo pada organizatore Festivala trebalo ili se toj angažiranosti opire. djeluje u smislu općeg dobra, na pamet nezaobilazni 4’33 bi pitati zašto su jedan te isti Isto tako nisam nikada imala kako kaže Marko Aurelije), no Johna Cagea, performansi rad u programu najavili svaki namjeru bježati od problema koji s druge strane ne bježi od dan pod drugim naslovom. svakodnevice ili ih nadilazi- samopromatranja, od razmi- Performans Izlog srodan ti jer je upravo svakodnevni šljanja o sebi, svojim postupci- je višednevnu performan- čovjek ono što me jako zama, od suočavanja sa svojom su/instalaciji Izloženost, nima. Ono što me zanima prolaznošću i onim što ga čini održanu u Galeriji SC 2005. jest, kao što sam već ranije čovjekom na elementarnoj kao i performansu Gledalište, spomenula, upravo stanje tog razini. Mislim da jedno bez održanu na otvaranju prošlo- svakodnevnog čovjeka, njegov drugoga ne može funkcionirati godišnje izložbe MSU-THT kapacitet da postigne duševno na kvalitetan način. na Zagrebačkom velesajmu, i emotivno zdravlje, njegova Stoga rad na tom projektu u kojima se izvrće odnos sposobnost da razumije druge nije trebao promovirati ideje promatrača i promatranog te i suosjeća s njima, kao i pitanje stoicizma jer nemam namjeru promatrač/gledatelj također stupnja njegove slobode da agitirati za bilo koji filozofski, Badurina, IZLOG Koncic Bozena postaje objekt promatranja. djeluje, reagira i izražava se kao religijski, politički ili neki drugi U ovom aktualnom radu si- individualna samostalna osoba. sustav i nuditi ga kao rješenje tuacija je bila promijenjena Hoće li me ti interesi u bu- za probleme čovjeka, ali želim utoliko što se performans dućnosti dovesti bliže onome propitivati sve načine mišljenja nije odvijao u galerijskom što bi se moglo svrstati u kate- koji mi pomažu da bolje ra- kontekstu, već u jednom od goriju društveno angažiranih zumijem stanje suvremenoga ostakljenih, još uvijek praznih radova, ne znam.

cmyk 34 X/241, 16. listopada 2,,8. socijalna i kulturna antropologija

Finitis duodecim lustris: integriranje izazova

Ivan Lozica sam da ovdje nema Rimljana. U svoju ću obranu reći da izraz finitis duodecim lustris na hrvatskom glasi “navršenim dvanaestorim petoljetkama” – latinska U povodu šezdesete obljetnice je posveta zapravo postsocijalistička Instituta za etnologiju i folkloristiku u šala, podsjećanje na dobro nam znane petogodišnje planove socijalističkog Zagrebu razdoblja. Kako se naši projekti nose s izazo- vima? Devet projekata pokriva široku i multidisciplinarnu tematiku, u suglasju s našim proklamiranim dugoročnim ezdeset godina postojanja interdisciplinarnim usmjerenjem i repu- Instituta za etnologiju i folklo- tacijom. ristiku u Zagrebu ne može se Projekt Genološki aspekti usmene opisati kao puka ustrajnost ustanove i pučke tradicije nastavlja žanrovska – to je povijest promjena, kontinuitet istraživanja u folkloristici i teži unapre- smjena paradigmi. Namjeravam iznova đivanju znanja o hrvatskoj tradiciji na etnoantropoloških modusa istraživanja razmotriti te mijene pa sam u naslovu književnom i folklorističkom području u za “tranzicijski karakter” hrvatskoga priopćenja namjerno unio zbrku, zami- europskom kontekstu, uključujući i utje- moderniteta. Kulturne se pojave izlažu jenio pojmove. Izazovi integracije ugla- caje mediteranskog i srednjoeuropskog sustavnoj etnografskoj deskripciji, inter- vnom prizivaju naše sadašnje stanje, a kulturnog prostora. Folkloristi, etnolozi, pretaciji i komentaru da bi se razotkrili moj pregled podrazumijeva dijakronijski antropolozi i etnomuzikolozi surađuju naslijeđeni obrasci i nove strategije sva- pristup. Čini mi se primjerenijim opisati na kritičkim izdanjima starijih rukopi- kodnevnoga odolijevanja iskustvu depri- prošlih šest desetljeća kao neprekidan snih izvora te u pripremi baza podataka. vacije, isključivih svjetonazora, spoznaj- i složen proces integracije, uključivanja Interpretativne razine tradicije naziv ne novosti i vrijednosne inverzije. različitih teorijskih, političkih, etičkih je projekta koji se temelji na poima- Rod i nacija: feministička etnografija i drugih izazova u našoj maloj znan- nju tradicije kao procesa višeslojne i postkolonijalna historiografija međuin- stvenoj zajednici. Pokušat ću pratiti tu interpretacije repetitivnih postupaka i stitucionalni je projekt koji propituje krhku, skrivenu poveznicu koja desetlje- simbola. Istražuje interakciju tradicije korisnost istraživanja hrvatske kulture ćima gradi današnji identitet Instituta i i retradicionalizacije u formiranju kul- uz pomoć feminističke epistemologije, čini nas prepoznatljivima u domaćem i turnog identiteta, provodi se analizom postkolonijalnih i kulturalnih studija te europskom kontekstu. odabranih primjera i pokriva različite kulturne antropologije. Upućuje na ro- Da bismo se odučili i izbjegli cere- teme i medije. Interpretativne se razine dno markirana mjesta simboličke repre- monijalnu sterilnost godišnjice, dopu- tradicije istražuju iz rakursa teorije kul- zentacije s obzirom na suprotstavljene stite mi oponašati čudnu staccato maniru ture, folkloristike, mitologije, etnomu- vrijednosti nacionalizma i liberalizma, europskih birokratskih životopisa: zikologije, etnoteatrologije te kulturne emancipacije i tradicije, etnonacional- prepričat ću povijest unazad. To bi nam antropologije. nih lojalnosti i europskih integrativnih moglo pomoći da se prisjetimo prošlih Zadaća projekta Kultura prehrane u procesa. izazova i steknemo bolji pregled naših ozračju društvenih promjena 20. i početka Projekt Suvremeni kulturni tijekovi i Riješimo li se svih odgovora na te izazove. 21. stoljeća jest promicati antropologiju oblikovanje zajednica i identiteta istra- političkih predrasuda, prehrane kao djelatna i višestruko pri- žuje načine oblikovanja pojedinačnih i Šesto desetljeće mjenjiva znanja. Projekt nastavlja po- skupnih identiteta i osjećaja pripadnosti primijetit ćemo veliku Počet ću opisom sadašnjeg stanja. vijesna istraživanja kulinarske baštine u u suvremenom hrvatskom društvu te u Istraživačke djelatnosti u Hrvatskoj širem kontekstu kulturnih politika oko hrvatskoj dijaspori. Bavi se identitet- sličnost između uglavnom provodi javni istraživački se- normiranja i standardizacije hrvatske skim diskursima i naracijama te konkre- ktor, koji se sastoji od sedam sveučilišta kuhinje te njezina simboličkog mjesta u tnim praksama u svakodnevici u kon- današnjih globalnih i dvadeset šest javnih instituta, a Institut turističkoj “kulturi užitka” kao prevlada- tekstu nacionalnih i transnacionalnih za etnologiju i folkloristiku jedan je od vajućem obliku globalne proizvodnje i migracijskih prostora, manjinskih zaje- integracija i nekadašnjeg njih. Pretežito smo financirani sredstvi- razmjene kulturnih identiteta. dnica, multikulturnih gradskih prostora, proleterskog ma iz državnog proračuna, koja raspore- Kulturna animalistika: književni, globalnih glazbenih trendova, virtualnih đuje Ministarstvo znanosti, obrazovanja folkloristički, etnološki i kulturnoantropo- internetskih i transnacionalnih religij- internacionalizma: i športa (MZOŠ). loški prilozi jest prvi usustavljeni projekt skih zajednica. Javni instituti osnivaju se za provođe- te vrste u Hrvatskoj. Objavljena knjiga Tradicijska kultura, globalizacija i sličnost je u izbjegavanju nje programa javne službe u znanstvenoj (Kulturni bestijarij, 2007) početak je lokalne prakse trostruki je etnološki djelatnosti. Njihova djelatnost sastoji se istraživanja koje uključuje prijevode, projekt koji propituje: 1) položaj tradi- pojma nacionalne kulture od kontinuirane istraživačke djelatnosti objavljivanje starijih vrela, organiziranje cijske kulture između globalnih zamisli i i od ugovornih znanstvenih istraživanja međunarodnog animalističkog skupa s lokalnih praksi na primjeru UNESCO- (projekti). Danas je u Institutu devet manjom popratnom izložbom te formi- vih akcija zaštite kulturne baštine; 2) projekata koje financira Vlada, a naša je ranje računalne baze koja će poslužiti prisutnost tradicijske kulture na suvre- trajna istraživačka djelatnost uglavnom kao polazište za daljnji rad. menoj kulturnoj sceni, u medijima te u nepokrivena – ako isključimo plaće i Projekt Plesna etnografija i mnogostru- kulturnom amaterizmu; i 3) mogućnosti troškove stanovanja, a to bismo ipak ki identiteti ujedinjuje metode europske uporabe tradicijske kulture u turizmu na morali uzeti u obzir. istraživačke tradicije sa spoznajama Šolti. Cilj je pokazati mogući doprinos Izazovi našeg vremena već su izlo- američke plesne etnologije i antropo- tradicijske kulture te poduprijeti njezinu ženi u pozivu na skup Culture Research logije plesa te strukturiranog pokreta. afirmaciju u okolnostima tranzicije i and the European Context (Izazovi inte- Bavi se plesom i glazbom u raznim sre- globalizacije. gracije: istraživanje kulture u europskom dinama te društvenim, kulturnim i po- Sliku proteklog desetljeća upotpunit kontekstu). Ti se izazovi mogu iskazati vijesnim kontekstima, uzimajući u obzir ću i nazivima dovršenih projekata (2002 (lokalizirati) i grublje. Evo nas ovdje, prožimanje ruralnih i urbanih tradicija, - 2005): slavimo šezdeseti rođendan Instituta globalne utjecaje i lokalne prilagodbe, Etnografija suvremene svakodnevice i uglavnom na engleskom jeziku iako uloge roda i spola te promjene estetike. procesi identifikacije; Etnografija svjetovne je u dvorani vjerojatno tek nekolicina Temeljni interes projekta tranzicije: predlošci i otkloni; Etnografska izvornih engleskih govornika, a možda Postsocijalizam i kulturni subjekt: hibri- baština i suvremenost: između tradicije i ih uopće nema. Da stvar bude gora, moj dne prakse kulturnog posredovanja jest globalizacije; Domovinski rat i ratne žrtve je naslov dijelom na latinskom, a siguran iznalaženje humanističkog diskursa i u 20. stoljeću: etnografski aspekti; Pitanja cmyk X/241, 16. listopada 2,,8. 35 socijalna i kulturna antropologija usmene i pučke poetike; Folklor, knjiže- prethodnika) od reprezentativnih Prva tri desetljeća kulture strogo definirane nacijom i vje- vnost i kultura: predaja, bajka, maska i kulturnih pojava okrenuli onim svako- In illo tempore mali je tim znanstveni- rom, to jest da pripadaju političkoj re- mit; Glazba, ples i zajednica: središnje i dnevnima, čak i naizgled banalnima, ka radio zajedno “u Institutu, nikome na torici prošlog stoljeća. Novo dinamičko rubne prakse; Srodstvo i društvena sigur- trivijalnima. Počinje istraživanje grad- putu”... Pedesetih i šezdesetih godina, poimanje kulture moći ćemo primijeniti nost. skoga folklora, pričanja o životu, dječjih prije velikih demografskih i socijalnih samo ako nastavimo disciplinarne in- Nema sumnje: u šestom smo de- kazivanja. Etnolozi istražuju osmrtnice, promjena na selu, započela su prva tegracije u humanistici – i žrtvujemo setljeću barem pokušali odgovoriti na spomen-obilježja žrtvama prometa, velika sustavna terenska istraživanja, ponešto od prikupljenih disciplinarnih izazove vremena. suvremenu kulturu stanovanja, kulturu skupna i pojedinačna (Istra, Slavonija, znanja da bismo u zamjenu stekli po- mladih (ophodi maturanata, okupljanja trebnu interdisciplinarnu kompetenciju. Peto desetljeće Banija, Lika, Konavle, Župa dubrova- na otvorenom u gradskim središtima, čka, Dubrovačko primorje, Sinj, otoci, Interdisciplinarnost se često krivo tu- Pitanje interdisciplinarnosti zapra- bedževe, majice s natpisima), dječje igre posebice Brač, Hvar, Hrvatsko zagorje). mači kao pomanjkanje specijalističkog vo pripada petom desetljeću povijesti i pjesmice. Bio je to zaokret od dijakro- Urodila su brojnim zapisima, kasnije znanja, a napuštanje disciplinarnih po- Instituta. Već sedamdesetih i osamde- nije sinkroniji, od povijesnoga suvre- dobrim dijelom objavljenim u zasebnim zicija ponekad traži i odricanje od disci- setih godina postoji u hrvatskoj folklo- menome – nedvojbeno pod utjecajem knjigama i antologijskim izborima. plinarnih privilegija. Tako smo stigli do ristici interes za izvanknjiževne aspekte strukturalizma i onovremene njemačke Glavnina naših rukopisnih zbirki potje- posljedica u praksi. verbalnog folklora, ali zaokret od ek- Volkskunde, ponajviše Lévi-Straussa i če iz tog razdoblja. Ustvari, praktičke su posljedice vrlo skluzivna istraživanja usmene književno- Hermanna Bausingera. Treba ipak reći Institut je osnovan 6. veljače 1948. ozbiljne, a povratno djeluju i na teoriju. sti prema cjelini usmene tradicije (dakle i da su na hrvatsku folkloristiku snažno godine kao samostalna ustanova pod Riješimo li se svih političkih predra- usmenim neknjiževnim oblicima) izri- djelovali ruski formalizam i praški neposrednim rukovodstvom Ministarstva suda, primijetit ćemo veliku sličnost jekom je najavljen devedesetih godina. funkcionalizam (u kombinaciji s ameri- prosvjete Narodne Republike Hrvatske. između današnjih globalnih integracija i U isto su se vrijeme naši etnomuziko- čkom kontekstualnom folkloristikom) Glavna je namjena bila prikupljati i nekadašnjeg proleterskog internaciona- lozi približili antropološki orijentiranu pa je zato (ali i zbog prethodnih teren- istraživati građu s područja našeg naro- lizma: sličnost je u izbjegavanju pojma istraživanju glazbe, prihvatili se načelna skih iskustava) izbjegnuta isključivost dnog umjetničkog stvaralaštva (folklorno nacionalne kulture. Naravno, na službe- istraživanja pluraliteta glazbi i glazbo- sinkronijskog pristupa i sačuvan sluh za blago); utvrditi, obrađivati i objavljivati noj razini sve izgleda u redu: nacionalne vanja, osnažili proučavanje nedovoljno povijesne promjene. tu građu na znanstveni način; surađivati s su kulture važne i moraju biti globalno istraženih tema te nastavili istraživanje ustanovama koje promiču narodnu umje- zaštićene. Ali u praksi nije uvijek lako glazbe kao izvedbe i komunikacije. Naši tnost; davati savjete i stručna mišljenja o razlikovati zaštitu od nadzora i skrb su etnolozi prerasli početnu zadaću svim pitanjima primjene naše narodne od tutorstva. Ako netko ili nešto treba istraživanja konteksta folklornih poja- umjetnosti te voditi brigu o očuvanju zaštitu, to znači da je u opasnosti. Tko va, tj. narodne umjetnosti. Otvorenost i konzerviranju tekovina naše narodne dira nematerijalnu kulturnu baštinu? prema kulturnoantropološkim struja- umjetnosti. Bivši muzikološki odsjek Podsjetimo se: Cosa nostra nudi zaštitu njima i radikalna kritika okvira pojma Etnografskog muzeja u Zagrebu (koji siromašnima i slabima. Postoji očita običaja redefinirala je narodnu kulturu je vodio etnomuzikolog Vinko Žganec) diskrepancija između službene retorike i kao kulturu suvremene svakodnevice. poslužio je kao jezgro novome institutu. postojećeg poretka u ljudskom društvu. Novostvoreni etnološki pristup bio je Međutim filološka istraživanja (koja su Dunja Rihtman-Auguštin bi to (u duhu osjetljiv na političke promjene poput uvedena kao dopuna istraživanju glazbe Lévi-Straussa) nazvala razlikom izme- pada socijalizma i zasnivanja nove hr- i plesa) ubrzo su se nastojanjem Maje đu zamišljenog i ostvarenog reda. Ta je vatske države. Novi naraštaj istraživača Bošković-Stulli osamostalila, postavši ra- razlika vrlo bliska razlici između slu- iz različitih disciplina ravnopravno se vnopravnom institutskom istraživačkom žbene i narodne kulture kod Gramscija uključuje u razvoj postmoderne hrvatske djelatnošću – i eto nas najzad na početku. i Bahtina, a odgovara opreci bios – zoe teorijske misli, kreativno nadograđuje i u Agambenovoj teoriji, gdje omogućuje kritički prosuđuje dosege svojih pretho- Zaključna razmatranja stravično “uključivo isključivanje” golog dnika. Devedesetih smo bili sudionici- I hrvatska i europska etnologija i života (zoe) u pravni poredak. Prema ma otvorena postmodernog sučeljavanja Prema Bahtinu kritičke folkloristika oduvijek su bile nacional- Bahtinu kritičke sile kulture izviru iz teorijskih koncepcija i nastajanja nove no usmjerene, iako ne u potpunosti. naroda, a mitološke potječu iz službe- (interdisciplinarne, humanističke) znan- sile kulture izviru iz Moramo se prisjetiti duge povijesti noga sloja. Namjeravamo li nastaviti stvene paradigme koja teži prevladati komparativističkih tendencija u istraži- kritički trend hrvatske etnologije i fol- dihotomiju (i dualizam) folkloristike i naroda, a mitološke vanju kulture širom Europe te globalnih kloristike, morat ćemo te podjele imati etnologije pismom postmoderne etno- potječu iz službenoga aspiracija takozvanog “proleterskog in- na umu. Radi se o etici i o društvenoj grafije u kombinaciji s recentnim tren- ternacionalizma” na Istoku. “Proleterski svrhotnosti naše struke. Proizvodnja dovima u naratologiji i teoriji izvedbe. sloja. Namjeravamo li internacionalizam” suzbijao je nacional- mitova je privlačnija, a obična poslu- Ideje intertekstualnosti i autobiograf- no integrativna istraživanja suvremene šnost u javnoj službi unosnija od teške skog diskursa uspješno su primijenjene nastaviti kritički trend kulture te favorizirao povijesne teme i zadaće istraživanja svakodnevnog života na narativno posredovanje osobnih ra- proučavanje žanrova. Zanemarimo li sve ljudi. Namjena našeg javnog instituta tnih iskustava. Zapisi tih usmenih kazi- hrvatske etnologije političke razlike i orijentacije – nacio- jest provođenje programa javne službe vanja, pripovijedanja i svjedočenja svo- nalne ili internacionalne – istraživanje u znanstvenoj djelatnosti, ali mi smo jim sadržajem probijaju poetičke i geno- i folkloristike, morat kulture u 20. stoljeću uvelike je odre- humanistički znanstvenici i naš poziv loške obrasce znanosti o književnosti, ali ćemo te podjele imati na đeno pojmovima nacije i religije kao nadmašuje službene dužnosti. i historiografske i etnološke raščlambe temeljnim odrednicama. Aktualne eu- Premotat ću vrpcu zamijećenih iza- te traže nov pragmatičko-semantički umu. Radi se o etici i o ropske i globalne integracije i migracije zova: narodna umjetnost, komunikacija, pristup. Poetika otpora i politički rituali; izazivaju nas da proširimo raspon svojih izvedba, usmeno i napisano, ruralno i ratnička simbolika; ratna svakodnevica; društvenoj svrhotnosti istraživanja. Štoviše, traže redefiniranje urbano, prošlo i sadašnje, svakodne- smrt u ratu i posmrtni rituali; uporaba ključnih pojmova kulture, tradicije i vica, rat, strah, smrt, otpor, identitet, umjetnosti, glazbe i drame u svladavanju naše struke. Proizvodnja zajednice. Razna značenja zajednice vrijednosti, tradicija, invencija, baština, beznađa i kriza identiteta – sve su to upućuju na snagu veza unutar skupine, kultura, religija, mitologija, zajednica, bile teme interdisciplinarnog istraživa- mitova je privlačnija, ma koje naravi te veze bile – kulturne, globalno, nacionalno, regionalno, ma- nja i tumačenja. etničke, vjerske ili moralne. Nedvojbeno njine, rod, individualno, tranzicija, inte- Ipak interdisciplinarni pristup nije a obična poslušnost u je da se zajednica određuje identitetom, gracija. Naravno, ima ih mnogo, mnogo posljedica rata i nije primijenjen samo u javnoj službi unosnija od tj. identifikacijskim procesima. Hoćemo više. Izazovi i trendovi se kreću, njišu se ratnoj etnografiji. Na prijelomu tisućlje- li najzad napustiti opasne konstrukte poput klatna u suprotnim smjerovima. ća u Institutu je pripremljeno i objavlje- teške zadaće istraživanja nacije i vjere kao temeljne odrednice Ne možemo ih zaustaviti ni ignorirati, no nekoliko važnih interdisciplinarnih u istraživanju kulture pa ih zamijeniti ali ih možemo integrirati – možemo monografija o običajima i hrvatskoj svakodnevnog života ljudi širim pojmom zajednice? To je već uči- ih iskoristiti za proizvodnju potrebne tradicijskoj kulturi. njeno i moramo se suočiti s posljedica- energije. Dobra znanstvena politika ma u teoriji i praksi. podrazumijeva izbjegavanje isključivosti Četvrto desetljeće Prvo ću upozoriti na teorijske po- i jednostranosti. Mostove je mudrije U folklorističkom, ali i u etnološkom sljedice. Sve te pozicije kulturnog graditi nego paliti. istraživanju kasnih sedamdesetih godina pluralizma, multikulturalizma, među- postavljeno je pitanje o opravdanosti kulturalizma, transkulturalizma, inter- Članak je pročitan na svečanom suprotstavljanja sela i grada, o prvoj i kulturalizma, ali i kulturnog rasizma iz otvorenju međunarodnoga drugoj egzistenciji folklora; naglašava našeg poziva na ovaj skup doimaju se znanstvenog skupa Challenging se da je istraživanje promjena oblika i pomalo zastarjelo, barem u teoriji. Ako Integration: Culture Research and the sadržaja kulturnih pojava pravi put k prihvatimo fleksibilan pristup i definira- European Context (Izazovi integracije: razumijevanju i njihovih prošlih i njiho- mo kulturu kao kompleksan niz procesa istraživanje kulture u europskom vih današnjih značenja. – sličnih, usporednih ili čak uključenih kontekstu), organiziranoga u povodu Pokazalo se da hipoteza o strogoj u dinamiku identiteta – postaje jasno šezdesete obljetnice Instituta za granici između seoske i gradske kultu- da ti grubi stupnjevi i mehaničke gra- etnologiju i folkloristiku u Zagrebu (2. re nije presudna jer je kultura proces. dacije različitih kulturalizama zapravo – 4. listopada 2008). Usp. web-stranicu Folkloristi su se (za razliku od svojih pripadaju odbačenu, statičnu poimanju www.ief.hr

cmyk 36 X/241, 16. listopada 2,,8. kritika

Ubojiti svrbež na stražnjici društva

Nenad Perković to nisu bili u stanju prepoznati. Zbog stotine ili desetke Belgijanaca ili Talijana. toga su donositelji odluka dobili krivo Ali nogometni nacionalni ponos ne treba početno polazište za rješavanje problema, komentirati, dok je ljutnja na policiju do- pa je i poticaj za rješavanje problema nekle i razumljiva, barem iz perspektive Navijački huligani zapravo su glupi imao zanemariv učinak.” Brimson, na- pristojna navijača suočena s rigoroznim šminkeri ime, već desetak i više godina pokušava mjerama sigurnosti na stadionima 21. uvjeriti akademsku zajednicu i političke stoljeća i neproporcionalnim zakonskim čimbenike s moći odlučivanja da su hu- kaznenim mjerama (a to autor već dugo i Dougie Brimson, Početni udarac; s liganizmu skloni, odnosno, da u njemu jest, naime, pristojan navijač). engleskog preveo Dragan Koruga; podjednako participiraju i oni koji nisu iz “disfunkcionalnog okruženja”, što će reći Navijači su queer Celeber, Zagreb, 2008. iz “problematičnih” obitelji, klasa, rasa ili Uvijek se sjetim nesretnog Šerfe, kako četvrti. se gotovo rasplakao kad su mu na stadio- “Problem sastava huliganskih skupina I huligani i pripadnici nu oduzeli Dinamov jastučić na kojem je složeniji je nego ikad”, tvrdi Brimson i u sjedio četiri duga desetljeća, ali to je već uliganizam kao “fenomen” oduvi- svojoj knjizi vodi nas malo i u povijest, jet-seta čopor sasvim druga, otužna balkanska politička jek mi je, priznajem, bio dosadna čiji je sudionik bio i sam. “Do ranih priča. Dougie to efikasno sažima: “Prema tema. Dosadna u oba smisla, i kao osamdesetih šminkerska scena i huli- su razmaženaca tome, svatko tko je na nogometnoj uta- monotonija i kao iritacija. Znate već, ganizam stopili su se u jedno”, poantira željan pažnje i zato kmici nepravedno uhićen, da se prosto monotone govorancije na televiziji dosa- svjedok zlatnog doba huliganizma, ne izrazim, u govnima je”. Tako se čarobni dne su jednako kao i svrbež na stražnjici. bez posprdnosti u tonu. E, tu smo! Ako “zabava”, konkretnije krug zatvara. Zbog nezrelosti, samodo- Gnjavaža. Istim osjećajem monotonije malo razmislim pa se prisjetim zgoda iz padnosti, gluposti ili kakve već patologije i iritacije kroz život su me pratili i ti rane mladosti kad je i naš huliganizam – neinventivan način huligana čitav svijet navijača i ljubitelja nogometni huligani. Sve do ove knjige bio mlad, Dougie ima potpuno pravo. Jer najvažnije sporedne stvari pod prejakim Dougieja Brimsona. i naši huligani od početka su uglavnom da se “dosada” suzbije je represivnim mjerama države, a pod Jer što ste pametno mogli zaključiti o bili šminkerčići kojima je od životne mjerama je jer se nedjeljna razbibriga huliganima ako ste im i posvetili nekoli- važnosti bilo kakvu su spitfajericu naba- oponašanjem, kako bismo pretvorila u milijunsku industriju jaču i ko minuta razmišljanja? Dvadeset ili tri- vili. Tada je to bila top-moda: preokreneš danas mogli definirati od one filmske, baš zato što je najvažnija deset godina uvijek se vrti jedno te isto. je na narančastu stranu pa jao onome sporedna stvar na svijetu. Kao takva ne Grlenim glasovima pijano arlauču “alea- koji ima jaknu s neodgovarajućom pod- “zabavu” – zaista može biti prepuštena šačici neiživljenih leee” pa se malo potuku s istim takvima. stavom. Odmah može posramljen doma nasilnika na milost i nemilost, što gene- Na dan utakmice grad je u poluopsadnu (mamici na juhicu) jer nije pravi frajer. jest u srcu problema rira još novih skupih mjera, a sve zato jer stanju, za vaš porezni novac. Nakon što I odmah je to izgledalo nekako jadno, nasilnici nisu imali osjećaj za mjeru sve su se naarlaukali, gnjave prolaznike i lažno, upravo šminkerski. Tako sam za huliganizma dok nisu pali mrtvi i ranjeni. Civilizirana demoliraju imovinu lokalnog prometnog čitavu stvar izgubio zanimanje jer se ti društva, za razliku od huliganskih, ne poduzeća. Opet za tvoj prirezni novac. dečki ni po čemu bitnom ne razlikuju od mogu postupati kao da je riječ o zajeban- Zagorčavaju i kompliciraju život čestitim lažna jet-seta s televizije kojemu je samo ciji kad je riječ o životu i smrti. vlasnicima zbog krivih tablica na vozilu. do isticanja po svaku cijenu. Huliganima Psihološkim aspektima huliganizma Kad ih policija malo ružnije pogleda, bismo mogli priznati da barem imaju tisućljeća, zaključno s 2006. godinom. U Brimson se nije bavio, osim naznake da plaču po novinama kao kakve pič..ce da muda pobrati batina, ali kaj, plastična prvom dijelu knjige daje vrlo iscrpan pre- je riječ o mladim šminkerima iz svih oni “imaju pravo navijati”. Vrlo su opa- operacija nosića jednako je bolna stvar, gled svih incidenata zajedno s brojem su- slojeva društva, a ne o isključivo radni- sni prije i poslije tekme, a onda doma ako ne i bolnija. Osim toga, plastična je dionika, dodatnim okolnostima, policij- čkoklasnom, desničarskom, sitnokrimi- – mamici na juhicu – jer mali zloćko ima operacija privatna investicija, demoliranje skim mjerama i reakcijom medija. Drugi nalnom “talogu”, kako se u Engleskoj šljivu na oku. Dosadno. A košta. Nešto grada košta porezne obveznike. Budimo dio, naslovljen kao Zajedničko marširanje, dugo voljelo misliti. Psihologiju mladih poput TV-pretplate. Pa ipak o njima realni. I jedni i drugi su čopor razmaže- pokušava doprijeti u srž problema pogla- vandala teško je, kao nešto iracionalno, mediji vole, to je divna “problematizacija” naca željan pažnje i zato “zabava”, kon- vljima o huliganima, policiji, medijima, a provaliti racionalno, ali pada mi na pa- društva, čitaj: izgovor kako bi se malo kretnije – neinventivan način da se “do- osvrće se i na huligansku prozu kao nov met, s obzirom na to što ih se voli klasi- pisalo o nasilju i kako bi ga se, diskretno, sada” suzbije oponašanjem, kako bismo žanr, časteći nas i jednom dramatičnom ficirati kao supkulturu, kako u njima ima potaknulo. Onda ona uvijek ista dva- danas mogli definirati “zabavu” – zaista pričom, ili mogućim scenarijem za triler. nešto duboko queer. Evo, kad čovjek malo tri sociologa koja su na supkulturnim jest u srcu problema huliganizma. “Stvari Na kraju se bavi rasizmom, sumornom pogleda: polugola oznojena tijela koja pojavama izgradila klimave akademske su danas jednostavnije čak i u pogledu popratnom pojavom suvremenog navija- se tiskaju u gomili i skaču u istom ritmu karijere pričaju malo one uvijek iste bajke odjeće. Nekada smo morali tražiti gdje čkog miljea. kao vrhunac užitka, potom histerično o “osjećaju plemenskog pripadništva” ćemo nabaviti marke kao što su Fila, Ipak upada u oči autorova dvostruka neprijateljstvo prema drugim kićenim i nekoliko sličnih akademskih floskula, Diadora, Lacoste i Tacchini, a danas ih pristranost. Najprije je pristran prema skupinama, svejedno bili to suparnički pa eventualno Vlada donese neki zakon možete nabaviti bilo gdje, a čak su i one huliganima uopće, “dečkima koji se huligani ili sudionici gej-parade, taj ne- o huliganizmu i – ništa. Stvar se svodi najtraženije razmjerno jeftino dostupne nekad zaigraju”, pa tako i sam ponekad odoljivi poriv za tjelesnim kontaktom s na to da vandali vandaliziraju i još za to putem internetskih kataloga”, obavještava zacendra protiv policijskih prekoračenja njima pa makar to bilo i šakom po nosu, traže legitimaciju, a “društvo” im je daje. nas Dougie iscrpno i iskreno. Huligani? ovlasti, a poprilično naivno-pubertetski i potom fascinacija uniformom koja se Nitko ne želi reći golu istinu, valjda da se Kako da ne. Manekeni! Davno, jako policiju naziva “najvećom i najorganizira- očituje u nasrtaju na snage reda... Sve se djeca ne bi uvrijedila: da to rade iz obije- davno završilo je vrijeme kad je subotnji nijom huliganskom bandom”, stavljajući to događa dok njihovi junaci, oni miliju- sti i dosade, dakle iz – gluposti. odlazak na tekmu za Dougija i njegovu to, doduše, u usta “nekim dečkima”. Da, naši u kopačkama, slave ili tuguju nakon generaciju predstavljao svojevrsnu inici- baš. Kao da je riječ o hobističkom klubu tekme u zagrljaju manekenki, starleta i Žeđ za zabavom i pažnjom jaciju u svijet “muških stvari” koji nadilazi čiji članovi trate vrijeme i porezni novac raznih sponzoruša... uglavnom, ajnc A E pa napokon je to netko jasno i puku zabavu. na natjeravanje s blesanima koji demo- komada. Ne znam, dok srkućem maminu bistro rekao. Dougie Brinson, huligan liraju (čak i) vlastite gradove. Druga mu juhicu jer su mi razbili fanfulju, a murjak starog kova, tata-mata i veteran urbane Dvostruka pristranost je pristranost nacionalna, engleska, s da- mi zvoni s još jednom bezveznom prija- gerile, a sada cijenjen pisac i producent Pa ipak, zahvaljujući sljepoći akadem- škom starog kolonijalističkog arogantnog vom zbog stakla na tramvaju, svakako bih koji piše o problemu koji, stvarno čudno, ske zajednice i političara, već se dese- šarma. Zaboljela ga je, naime, svojedobna o tome razmislio. poznaje. Ključne rečenice čitave knjige tljećima u zapadnom svijetu troše silni zabrana pristupa engleskim navijačima Za one koji žele znati manje: Dajte, jesu ove: “Zapravo, element ‘zabave’ milijuni, ispisane su tone papira, donose na Kontinent, jer, kako veli, Englezi se dečki, malo se opustite. Znaš ono: radi uvijek se nalazio u središtu cijelog ovog se posebni zakoni, a ima na stotine ipak znaju ponašati kad je to potrebno, nešto, sredi si život, nađi si curu. Fukaj problema. U tom smislu situacija ni da- mrtvih i ranjenih (zahvaljujući krvavim za razliku od Hrvata, Poljaka ili Velšana. malo. To je zdravo, korisno i nadasve nas nije ništa bitno drukčija u odnosu na stampedima na Hayselu). Problem kako Daj, stari, ne jebi! Za Poljake ne znam, zabavno! Ne bu ti ništa ako si iole pristo- sedamdesete ili osamdesete godine, no obuzdati mladež i njihovu krvavu zabavu ali hrvatski su navijači uvijek živopisna, jan, cure ne grizu. I još stigneš pogledati u želji da primijene racionalno promi- nije riješen. Brimson se u ovoj knjizi bavi bučna i vesela atrakcija, a hrvatski hu- tekmu, dapače, bit će zanimljivije. Sve je šljanje na iracionalan problem teoretičari najnovijim razdobljem, točnije početkom ligani još nikog nisu ubili, pogotovo ne zanimljivije kad si opušten. cmyk X/241, 16. listopada 2,,8. 37 kritika

Pronađeno u prijenosu

Orlanda Obad čnih problema s kojim se, tek nekoliko godina kasnije, susrela i jugosla- venska socijalistička vlast. Budući da je sama sebi postavila cilj Između “partijskih direktiva” izbjeći pomodne i papagajske uratke i rekordnih naklada Budući da je sama sebi postavila koji u bivšim socijalističkim zemljama cilj izbjeći, kako piše, pomodne i pa- sve češće metodologiju “kulturalnih pagajske uratke koji u bivšim socijali- stičkim zemljama sve češće metodolo- studija” primjenjuju nekritički, Reana giju “kulturalnih studija” primjenjuju Senjković nastoji ispitati kako su nekritički, Senjković nastoji ispitati kako su socijalistički ideolozi pristu- socijalistički ideolozi pristupali pojmu pali pojmu masovne kulture i kakav masovne kulture i kakav je, slijedom je, slijedom toga, bio status “zabavne štampe” u jugoslavenskom društvu. Tu toga, bio status “zabavne štampe” u joj je jedan od najkorisnijih izvora pi- jugoslavenskom društvu sanje Stipe Šuvara, čije se «angažirane koji se mogu tumačiti kao rezultat rasprave», zbog njegovih višestrukih balansiranja “između ‘zapadnih ideja’ društvenih uloga – sociologa, ideolo- Reana Senjković, Izgubljeno u prijenosu: i ‘socijalističke obvezatnosti’”, ali i kao ga, predsjednika Komisije CK SKH posljedica (iskreno?) posvojenih vrije- pop iskustvo soc kulture, Zagreb, za idejno-političko djelovanje i kul- dnosti socijalizma, poput kritike soci- Institut za etnologiju i folkloristiku, turu te ministra za prosvjetu i kulturu jalnih razlika. No osim komercijalnih 2008. SRH – mogu shvatiti i kao svojevrsno sadržaja, koji su nastali oponašanjem ovlašteno tumačenje poželjnog mode- zapadnih uzora, i onih koji potpadaju la kulturne politike. Društvenoj pod egidu “socijalističke obvezatno- Važno je mjesto za razumijevanje sti”, koja se, primjerice, mogla iščitati konteksta u kojem je Tina počela osviještenosti Tininih iz razgovora sa sudionicama NOB-a, olazeći od pitanja je li “kultu- izlaziti početkom sedamdesetih i du- autorica posebnu pažnju posvećuje ralnih studija” bilo u socijali- gotrajna javna rasprava o tome što je novinarki Reana sadržajima koji govore u prilog druš- zmu, ali i što ta disciplina može sve u jugoslavenskoj pop kulturi po- tvenoj osjetljivosti časopisa. I ako već ponuditi suvremenoj (medijskoj) tpadalo pod “šund”, o čemu se opse- Senjković, napokon, Jackie nije mnogo pažnje posvećivala antropologiji socijalizma i postsoci- žno raspravlja u drugom poglavlju problemima mladih, u Tini su se jalizma, autorica studije Izgubljeno knjige, a jak su poticaj zabrinutosti pripisuje i to što su redovito objavljivale priče o malo- u prijenosu: pop iskustvo soc kulture “kulturne javnosti” nad time što se u časopisu vijesti o ljetničkoj delinkvenciji, seksualnom Reana Senjković iskoristila je klasi- objavljuje u tadašnjem tisku davali zlostavljanju djevojaka, alkoholizmu čnu analizu britanskog časopisa za i govori predsjednika Josipa Broza “perolakoj” kategoriji roditelja ili narkomaniji, a takvi član- tinejdžerke Jackie kulturalnostudijske Tita, koji je časopise, primjerice, ci nisu imali samo pokroviteljsku teoretičarke Angele McRobbie s prozivao zbog trovanja omladine ne- pop idola postupno funkciju upozorenja mladima, nego kraja 1970-ih u analizi “kodova” po- prikladnim sadržajima i prevođenja su bili i podloga za ukazivanje na pularnog i svojedobno visokotiražnog “šund literature.” Takvim tvrdnjama zamijenjene recenzijama “društvenu nepravdu,” nedjelotvornost jugoslavenskog časopisa Tina. Riječ autorica rado suprotstavlja “neposlu- institucija, “zastarjele društvene vrije- je o časopisu koji je izlazio otprilike šne” glasove, kojima uspješno rastače “progresivnih” glazbenih dnosti” ili “razumijevanje rodnih ulo- u istom razdoblju kad je nastajala stereotipne predodžbe o sveobuhva- ostvarenja, ili što se ga”. Društvenoj osviještenosti Tininih studija o Jackie, bio je osmišljen po tnoj moći političke kontrole u tota- novinarki Senjković, napokon, pri- uzoru na slične britanske i, općenito, litarnom društvu. Njih bez teškoća i “ozbiljna” kultura pisuje i to što su u časopisu vijesti o zapadne časopise i namijenjen publici pronalazi i u dijelu “kulturne javnosti” “perolakoj” kategoriji pop idola po- iste dobne skupine, pa ipak autoričina i u studiji o čitateljima jedne utjecaj- prikazivala kao “dostupan stupno zamijenjene recenzijama “pro- studija, u kojoj je analiza Tine tek ne novinskoizdavačke kuće, i u opisu gresivnih” glazbenih ostvarenja, ili što jedno od četiriju poglavlja, pokazuje savjetovanja o “zabavnoj štampi” na i poželjan prostor se i “ozbiljna” kultura prikazivala kao u kojoj je mjeri bez razumijevanja kojem su novinari i urednici 1975. “dostupan i poželjan prostor omladin- ideološkog i društvenog konteksta kritizirali i prilično drsko ismijali omladinskog sudioništva” skog sudioništva”. Baš taj sadržajni primjena analitičkih obrazaca “uveze- “partijsku liniju” skupa koji je trebao “višak”, koji nije moguće objasniti nih” kulturalnih studija ograničena. procijeniti dosege zloglasna poreza kao jednostavno slijeđenje (zapadnih U prvom dijelu knjige autorica na šund. Tek nakon što je omeđila ili socijalističkih) uzora, vjerojatno propituje je li ljevica u drugoj polo- prostor između “partijskih direkti- je najdragocjeniji rezultat ove opse- vici prošlog stoljeća uopće ponudila va” i stanja na tržištu, na kojem su žne analize, koji autorica tumači kao upotrebljivu teoriju medija, pri čemu pojedina novinska izdanja postizala “posve ‘pregovarački’ postupak” kojim joj se osobito važnom čini kritika rekordne naklade, autorica kreće u se iz različitih ideoloških predložaka onog dijela “kulturalnih studija” koji središnji, treći dio studije, u kojem biralo ono najbolje. Stoga ne čudi je, odrekavši se utemeljiteljske kri- uspoređuje sadržajne “kodove” Tine i što u jednoj od zaključnih fusnota tičke oštrice, zastranio u svojevrsno Jackie. središnjeg dijela svoje studije autorica veličanje potrošnje masovnokultur- postavlja jedno retoričko pitanje, za nih sadržaja. Inspirativne odlomke Društvena osviještenost kao koje više nema zaduženih komisija i Senjković pronalazi u analizi britan- “dodana vrijednost” sekretarijata. Ne bismo li i danas u ti- skih tjednika Georgea Orwella, koji, S jedne strane, jugoslavenske su ti- nejdžerskim časopisima rado pročitali četvrt stoljeća prije nastanka Centra nejdžerke tih godina, kao i čitateljice pokoji “društveno osviješten” članak ili za suvremena kulturalna istraživanja Jackie, u stripovima čitale o romansa- kritiku “običnoga života na Zapadu,” 1964. godine, zamišlja ljevičarski ma, dobivale su donekle slične savjete koji nam je sve bliskiji? Pitanje je to pandan časopisima za dječake, ali o tome kako da riješe privatne proble- koje nas uvodi u posljednje poglavlje takav koji se ne bi sastojao od preme, nuđen im je sličan model ljepote knjige, u kojem Senjković, među osta- dvidiva tragikomična niza dosadnih i pouke o tome što je neatraktivno lim, upućuje na to koliko je razumije- ideoloških uzdizanja ili dodvoravanja i neženstveno, a na zidovima svojih vanje iskustva dekodiranja medijskog Sovjetskoj Rusiji. Zaista: kako uspje- soba mogle su imati postere istih sadržaja stečenog u socijalizmu po- šno iskoristiti zabavu kao sredstvo (zapadnjačkih) pop idola. Nuđeni su tencijalno korisno za kritičku antro- socijalističke borbe, jedan je od klju- im, dakako, i sasvim drukčiji sadržaji, pologiju medija u tranziciji.

cmyk 38 X/241, 16. listopada 2,,8. kritika

Od ‘’Rasparača’’ do Holokausta

Bojan Krištofić ma stripa zaista nije potrebno posebno premda siromašnim i neobrazovanim predstavljati, a u inozemnom je kon- muškarcem. tekstu odavno intrigantan i široj čitala- čkoj publici. Mitološki i magični simboli From Hell je jedan od najvažnijih Od sredine osamdesetih Alan Tragičnost njezina lika, u kojoj ima stripova objavljenih ove godine Moore je svakako najvažniji strip sce- neke profinjene patetike, opravdana je narist koji piše na engleskom jeziku, time što Moore intenzitet nasilja i sim- u Hrvatskoj, koji karakteriziraju a njegovi su stripovi – koji svi uvijek boliku svakog ubojstva pažljivo gradi- podjednako i virtuozni crteži Eddieja iznova, s ljubavlju i strašću, mijenja- ra. Tako je ubojstvo prve žene, Polly ju medij stripa i šire njegove granice Nichols, opisano u izvanrednu pogla- Campbella i impresivno pripovjedno – glavni razlog zašto danas i scenaristi vlju Bič bijede, tek uvod u Rasparačev umijeće scenarista Alana Moorea uživaju status medijskih zvijezda na krvavi pohod, a ubojstvo Marie Kelly strip sceni, a u krugovima obožavatelja njegova je grozomorna kulminacija, ravnopravni su crtačima. Mooreov je kojoj u količini prikazanih iznutrica i Alan Moore, Eddie Campbell: From Hell utjecaj na mlađe generacije strip scena- kreativni čin leži u lucidnu povezivanju morbidnih detalja konkurira malo što – Pakao; Naklada Fibra d.o.o., Zagreb, rista golem, i najjači je i najpostojaniji cijele banke prethodno nepovezanih u suvremenoj beletristici uopće. Pri 2008. u Americi, zbog žanrovskih obrazaca podataka, otkrivanju do tada nepozna- tome se ne radi u trivijalnu šokiranju na kojima se temelji većina njegovih tih odnosa i značenja, posljedica čega publike provokativnim sadržajem, već radova, a koji pripadaju bogatoj tradi- je promišljena i precizno konstruirana o simboličnu postupku koji predsta- ciji američkog komercijalnog stripa, rekonstrukcija jednog povijesnog ra- vlja još jednu važnu Mooreovu temu: bili to stripovi o superherojima, horror zdoblja (kasnoviktorijanske Engleske), magiju. Nekonvencionalan kakav jest, rije nekoliko godina došao mi priče ili znanstveno-fantastični zapleti ispričana putem pripovjedne strukture Moore je već nekoliko godina praktični je u ruke jedan od stripova iz i raspleti. Naravno, u većini je svojih kojom se Moore (uz neke inovacije) čarobnjak, a magija za njega nije ono serijala Martin Mystere. Bila je stripova žanrovske klišeje nadišao, a već koristio u svojim djelima (napose što pod tim terminom uvriježeno poi- to epizoda naslovljena Jackov povratak, žanrove u kojima je pripovijedao seci- u stripu Watchmen), ali nikad u takvu mamo, nego umijeće stvaranja nečega scenarista Recagna i crtača Coppole i rao, rušio, obnavljao, obogatio ih, odno- kontekstu. Dok su Watchmen smješte- ni iz čega na razini mašte i simbola Pepea. Strip govori, naravno, o jezivim sno ponovno stvarao. Svoje je stripove ni u alternativnu povijest koja je za punih fleksibilnih značenja, koji preno- ubojstvima 1888. godine u Londonu, u Moore radio s različitim crtačima, a Moorea bila mogući rezultat Hladnog se ideje i misli pomoću kojih je moguće tada sirotinjskoj četvrti Whitechapel, u njegovim najboljim djelima oni su rata, From Hell je njegov pokušaj ra- utjecati na druge ljude. From Hell vrvi koja je počinio zloglasni Jack Rasparač. ravnopravni suradnici, nikako samo zumijevanja nekad postojećeg društva raznim mitološkim i magičnim simbo- Ubojica je sam sebi nadjenuo taj puki ilustratori njegovih vrlo detaljnih, koje je u trenutku Rasparačevih uboj- lima, a Rasparač je obrazovan čovjek mračni nadimak u brojnim pismima teško prohodnih scenarija. Slučaj je to stava već lagano klizilo k svojoj propa- koji svoja nedjela doživljava kao ritual koja je slao policiji. U toj epizodi do- i s From Hell, gdje je Mooreove ideje sti, što će dovesti do izbijanja Prvoga kojim ojačava mušku prevlast nad lazi do svojevrsne reinkarnacije Jacka oživio do tada manje poznat škotski svjetskog rata. Jedan od glavnih motiva suprotnim spolom, a time posredno Rasparača u New Yorku krajem osam- crtač Eddie Campbell. Njegovi raniji na kojima je sazdan From Hell jest učvršćuje i poljuljanu hijerarhiju vlasti desetih godina 20. stoljeća, a njegova radovi uključuju autobiografski serijal ideja kako su ubojstva u Whitechapelu u Britanskom Carstvu. se pojava u prošlosti i sadašnjosti (a Alec i epsku sagu o sukobu grčkih bo- predstavljala, u svojoj neobjašnjivoj, Drugo poglavlje, Što ište od tebe možda i u budućnosti) objašnjava vrlo gova Bacchus. To su, kao i From Hell, iracionalnoj brutalnosti, anticipaciju Gospod, Bog tvoj?, fascinantan je pri- maštovitim pretpostavkama, koje ovaj opsežne grafičke novele čija su inte- svih genocida koji su obilježili 20. kaz arhitekture i urbanističke slike strip svrstavaju u žanrovsku ladicu gralna izdanja predviđena za sljedeće stoljeće, jer su u osnovi bila zasnovana viktorijanskog Londona, i u tom dijelu znanstvenofantastičnog krimića. Jackov dvije godine. Mooreova pronicavost u na istim temeljima: žudnjom za moći i stripa postaje jasno koliko je nevjero- povratak odbacuje sve racionalne ar- odabiru suradnika u From Hell došla je dominacijom manjine nad većinom te jatan trud Moore uložio u prikupljanje gumente koji mogu barem ukazati na do punog izražaja, s obzirom na to da oslobođenju animalnih, pretpovijesnih dokumentacije i njezino originalno i danas nepoznat ubojičin identitet te Campbellov ekspresivan i sugestivan nagona koje se javlja uslijed moralne tumačenje. Cijeli London Rasparač se odlučuje za krajnju fikciju kao rješe- crtež savršeno korespondira s odabra- i psihološke degradacije dotadašnjih doživljava kao jedan čvrsto povezan nje te više od stoljeća stare zagonetke. nom temom. From Hell je objavljivan stupova društva. U ovom slučaju to se skup različitih simbola koji mijenjaju No u stripu svejedno možemo nešto deset godina, i prije završetka promije- odnosi, naravno, na englesku kraljevsku svoje ruho ovisno o povijesnom kon- saznati o činjenicama koje, premda nio je dva izdavača, da bi ga naposlje- obitelj i razgranat masonski lobi, koji, tekstu, ali im osnovno značenje ostaje malobrojne, ipak prate priču o Jacku tku Eddie Campbell objavio u jednom prema Mooreu, kontrolira sav kapital nepromijenjeno: neprekidan izraz dual- Rasparaču. A upravo je na tim činje- golemom tomu (strip broji gotovo i predstavlja stvaran centar moći u nosti muškog i ženskog principa, lijeve nicama sazdano djelo naizgled iste 600 stranica) u vlastitoj nakladi, i to je državi. Kako masonskoj loži pristup i desne polutke mozga, racionalnosti tematike, nesvakidašnje kompleksan izdanje uređenjem i dizajnom poslužilo imaju jedino muškarci, to nas dovodi i intuicije. Rasparač taj odnos tumači strip scenarista Alana Moorea i crtača kao uzor većini inozemnih izdanja. do druge važne teme ovog stripa (koju kao sukob umjesto kao skladno nado- Eddieja Campbella, u nas nedavno je u jednom intervjuu Eddie Campbell punjavanje, a time izražava i stav cije- objavljeni From Hell, odnosno Pakao. Precizno konstruirana posebno istaknuo), a to je teror patri- log jednog doba. Crkva klasicističkog rekonstrukcija jarhalnog društva nad ženama. arhitekta Nicholasa Hawksmoorea po- Jackov povratak Fibra ga je vrlo vjerno rekonstru- One tek počinju dobivati nekakvo sjeduje toranj čiji oblik podsjeća na bli- Koliko su autori Jackova povratka irala, a o minucioznosti kojom se pravo glasa, a muškarci koji ih podrža- skoistočni obelisk, što je za Rasparača problemu Jacka Rasparača pristupili izdavač prihvatio tog zadatka svjedoči vaju drže se čudacima i izopćenicima. jasan falusni simbol i potvrda njegovih površno, s ciljem stvaranja umjereno i činjenica da je suradnik Fibre Zlatko Na primjeru pet ubijenih, izmrcvarenih poremećenih pogleda. Moore iz tog uzbudljive fantastične priče, toliko su Milenković za hrvatski jezik vjerno žena, čija je jedina krivica bio život u motiva izvlači gotovo beskonačan slijed ga se Alan Moore i Eddie Campbell preradio tipografiju iz originalnog potpunoj, ponižavajućoj bijedi, Moore asocijacija koji dobiva zaključak na prihvatili ozbiljno, s velikom pažnjom izdanja, a koja bez sumnje ima svoju će pokazati zastrašujući prezir muškog samom kraju stripa gdje crkva, smješte- i velikim ambicijama. Iznimna studio- ulogu u vizualnoj cjelovitosti stripa, te dijela engleske populacije prema svojim na u staroj židovskoj četvrti, postaje zla znost i rigorozna kontrola nad svakim bi korištenje bilo koje druge bio pogre- suprugama, pa i kćerima, te dokazati slutnja Holokausta i tragedije cijelog aspektom stvaralačkog procesa, uz šan potez. Izdanjem ovog stripa Fibra da široko obrazovanje i visok društveni židovskog naroda. Tragedije čiji je ko- neprekidnu evoluciju pripovjednih je još jednom potvrdila svoj status (uz položaj nikako nisu jamstvo racionalna, rijen, kako nam From Hell kaže, posijao tehnika i autorskog svijeta, Mooreove Bookglobe) vodećeg domaćeg izdavača civilizirana mišljenja. U kontekstu ra- još 1888. godine upravo Jack Rasparač. su danas već poslovične osobine. Iako stripa, čiji se svaki novi projekt očekuje dničke klase, pak, žene su gotovo po- Što dalje ide u svojim zlodjelima, je From Hell tek drugi njegov strip s nestrpljenjem. tpuno odbačene od svojih obitelji, pri- Rasparač je sve manje ličnost, a sve više objavljen u hrvatskom prijevodu (prvi From Hell, ako ga radi lakše analize siljene na prostituciju te se uglavnom oličenje jedne okrutne ideje, da bi tek je bio Strašan vic u izdanju Biblioteke želimo nekako definirati, možemo na- doživljavaju samo kao objekt ispunjenja nakon posljednjeg ubojstva naslutio Q Darka Macana, a u srpskom su se zvati nekom vrstom povijesne fikcije seksualnih žudnji muškaraca. Od pet potpunu propast svojeg ljudskog iden- izdanju Belog puta pojavili Watchmen, (jer on sasvim sigurno nije klasičan ubijenih žena tek je Marie Kelly, koju titeta, a u poglavlju Gullovo uzašašće on vješto prevedeni kao Nadzirači, njegov krimić ni drama s takvim elementima), je smrt snašla posljednju, živjela u iz svijeta empirijskog iskustva doslovno najpoznatiji rad), tog autora ljubitelji- ali takve povijesne fikcije u kojima donekle skladnoj zajednici s voljenim, prelazi u svijet ideja i postaje simbol cmyk X/241, 16. listopada 2,,8. 39 kritika kojim će se brojni umjetnici i znanstvenici služiti u tumačenju najmračnijih zakutaka ljudske psihe. Pesimizam Za razliku od Rasparača likovi pet ubijenih žena, lik policijskog inspekto- Obožavatelji su opasniji ra Abberlinea, koji istražuje njihova ubojstva, te većina ostalih mali su ljudi uhvaćeni u mrežu događaja čije uzroke ne mogu prepoznati, te u konačnici od čovjeka s pištoljem i ostaju mali, slomljeni i pobijeđeni. Doista, From Hell veoma je pesimisti- čno djelo. Na kraju je i sam Rasparač, Dario Grgić nevidljivo. Neko zamišljeno nešto. Kod izvrsna pisca. Shepard tada tek treba u trenutku svoje fizičke smrti, prikazan čovjeka s oružjem u ruci barem znate u napraviti karijeru, iza njega je nekoliko kao ono što je ustvari i bio: neura- što gledate.” napisanih drama i niska razlaza s ta- vnotežen, krvoločan luđak, ali i dalje Priča počinje Dylanovim telefon- kozvanim normalnih svijetom i njiho- jezovit i uznemirujući, zbog toga što Ova knjiga ima reputaciju skim pozivom Shepardu, koji je u vim životom. Bio je to protootpadnik društvo koje ga je stvorilo i omogućilo ponajboljeg dokumenta o “životu to vrijeme pokušavao uhodati ranč. koji je trebao bilježiti događaje što su njegove zločine nastavlja postojati, a Shepard je bio prilično iznenađen tim okruživali jednog od najvećih simbola postoji, u ponešto izmijenjenu obliku, rock glazbenika na turneji”. Shepard pozivom. Naravno da u tom trenutku bunta koje je iznjedrila cijela generaci- i dan-danas. Žene su u međuvremenu je unajmljen da prati Rolling Thunder nije bio kod kuće, kako to često biva, ja. Neke su scene antologijske, doista: dobile pravo glasa, ali se danas ljudska i da je, kada je čuo tko ga je tražio, npr. čitanje poezije Allena Ginsberga. prava svih nas, i muškaraca i žena, krše Revue, turneju Boba Dylana 1975/76 uronio u razgovor sa svojim frendom. Shepard kaže kako je Ginsberg čitao jednako postojano kao i prije. Ovaj je mislio da je Dylan uglavnom pjesmu o majci, kako su u publici bile Trebalo bi napisati cijelu knjigu Sam Shepard, Kotrljajuća grmljavina, s pokazao što zna, ali Dylan je Dylan. i neke majke, “ali igla je preblizu veni”. kako bi se potpuno sagledao opseg Shepard zove na ostavljeni broj i ra- Njegovi žestoki stihovi okrenu situaciju značenja i motiva ovog stripa, a možda engleskoga preveo Vojo Šindolić; Šareni zgovara s tajnicom koja ga upita koji naglavačke – svi su oni, piše Shepard, ni to ne bi bilo dovoljno. From Hell, dućan, Koprivnica, 2008. je on Shepard, je li to onaj što je ubio ovdje navratili kao u sklonište, a sada osim što je impresivno pripovjedno svoju ženu. Kao što vidite, čini se da su su odjednom zatočeni. Oko te granice djelo, također je i vrhunska poezija, vrlo različite njuške nazivale velikoga koja se prostire između ciganski na- koja svoje najveće domete postiže upra- Boba. Shepard odgovara da je on astro- strojenih umjetnika i običnih pučana vo tamo gdje ih najmanje očekujemo: Shepardovu dnevniku s jedne naut, nakon čega je tajnici, izgleda, Shepard polako tka tkanje svoje knjige. u prikazima ubojstava. Time ne želim od najpoznatijih Dylanovih laknulo. Dylan sam po sebi nosi ogroman reći da u takvim zločinima Moore pro- turneja redovito se piše kao o Shepard treba biti pisac koji će proročki kapacitet, tako ga barem do- nalazi nekakvu bizarnu ljepotu, već da ponajboljem dokumentu o “životu pratiti Rolling Thunder Revue (jesen življavaju desetljećima, i znan je kao je te scene, u kojima bi većina drugih rock glazbenika na turneji”. Dylan je 1975 – zima 1976), tijekom turneje osoba koja ne stoji jednako kao što ne autora lako skrenula u pretjerivanje i tu prikazan kao božanstvo, a Shepard snimat će se i film, bit će uključeno voli da mu se stoji na putu. Problem je kič, prikazao s minimumom sredstava, je njegov Saint Simon: on izvještava o dosta poznatih faca, i Shepard kreće na što njegova putanja nema kraja – dok postižući maksimalne efekte, što je, s životu i gestama kralja i njegove svite. put. Zamjenjuje, kako je već primijetio je živ, on kani biti na turneji. Shepard formalnog gledišta, obilježje svake pra- U jednom trenutku Shepard kreće u Allan Jones, kućna opijanja opijanjima je uspješno lovio pjevačeve fobije. ve poezije. Odlučujuću ulogu u tome analizu građe od koje se prave heroji. na turneji, i ispisuje kolažan i višeslo- Primjerice onu poznatu maniju pro- ima i Campbellov crtež, poput scenari- Piše kako su prvi junaci Divljeg zapada jan dnevnik koji je pratio stanja kroz ganjanja – Dylan je bio uvjeren kako ja suludo detaljan i vjeran u pojedino- stvoreni uslijed komunikacijskog jaza koja je prolazila Dylanova ekipa. Bilo ga prate, godinama. I uočava paradoks stima, a istodobno odmjeren i potresan između tankoćutne i lijene Istočne i je tu svega: Kada stignu u Plymouth, njegove situacije: čovjek koji se skla- u općoj slici. Campbellovi oštri potezi avanturi otvorene Zapadne Amerike... Shepard pokušava ući u dvoranu. njao potencijalnim uhodama sada je pera i mrlje njegova kista izvanredno Shepard piše kako je Zapad spremno Prolazi kroz baražnu vatru nekakvih okružen gomilom istih takvih plaće- uspjelo prikazuju tjeskobnu atmosferu kitio podatke o nekolicini ljudi koji su unajmljenih tipova plaćenih da mal- nih da ga čuvaju. Plaćenih iz njegova sirotinjskog Whitechapela, zlokobne dobrano ušli u modernu mitologiju, tretiraju cijelu ekipu. Dylanov bigl džepa. U Shepardu je dobio dostojna uglove njegovih mračnih ulica te nepo- spominjući Billya the Kida, Buffala olakšao se na tepih neke od stražnjih takmaca čudnoj, frustrirajućoj i osloba- grešivo sugeriraju zlo koje vreba i čeka Billa, Jessea Jamesa... Njihova su “ju- soba, nadstojnik dvorane bjesni: Kojeg đajućoj atmosferi ove glasovite turneje. da proguta one koji mu se suprotsta- načka djela bila dobrano izmišljena si vraga ovi ljudi umišljaju? Dovedu Shepardu se, na sitno, zamjera da je vljaju, što posebno dolazi do izražaja da bi zadovoljila tu sve veću glad i ovdje svoga psa da sere gdje god stigne. prema Dylanu postavljen prepodani- kad se Rasparačeva kočija približava znatiželju s Istočne obale”. I Shepard Nikada nam prije nisu dolazili takvi čki. Ali Dylan prirodno mami svoje odabranoj žrtvi. Izraze lica nesretnih dodaje: ta nas glad nije nikada prošla. ljudi, da vam pravo kažem. Vjerojatno sugovornike na najavljivanje. Tko je žena, na kojima se istodobno odraža- Demistifikacija, nastavlja Shepard, tu i nisu. Jer s Dylanom su stigli Joan god gledao Scorseseov dokumentarac o vaju djetinja nevinost, neprekidan očaj, ne pomaže puno, mi imamo prirodnu Baez, Alen Ginsberg, Ramblin’ Jack njemu, znat će i sam zašto. Njegova je ogroman strah i slutnja smrti što naila- potrebu za obožavanjem, mi znamo da Elliot, Joni Mitchell, T Bone Burnett, superiornost prirodno stečena i teče iz zi, Campbell je prikazao s virtuoznošću se nekako mogu učiniti velike stvari, Roger McGuinn... Sam Shepard svirao njega, to nije rika jelena pred parenjem, koja ga ubraja u velike pripovjedače no ne znamo kako, i iz tog se procijepa je šezdesetih bubnjeve u Holy Modal nego nešto što ga okružuje kao njegov svjetskog stripa, one koji se crtežom rađa osoba koju označavamo kao hero- Rounders i poznavao je rock scenu miris. Muhammad Ali rocka i folka. koriste kako bi što vjernije i što jasnije ja. On je uspješno premostio provaliju iznutra. Čitajući Kotrljajuću grmlja- Na koncu, ako već ne vjerujemo osoba- ispričali priču. Grub i neuglađen u pri- između “što” i “kako” iako je i on samo vinu, to vam gotovo odmah postane ma pred kojima se kleči, vjeru u smisao stupu, ponekad vrlo precizan, ponekad jedan običan dečko ili djevojka. S dru- jasno. Isto kao i što vam već kod prvih toga treba potražiti u onom koji kleči. naizgled rudimentaran, Campbellov cr- ge strane, “obožavatelji su opasniji od opisa stanja u kojemu se nalazi eki- Shepard je tu znao što radi, isto kao i tež na najbolji mogući način daje oblik čovjeka s pištoljem. Jer oni traže nešto pa bude jednako tako jasno da čitate Dylan kada se odlučio baš za njega. i cjelovitost Mooreovoj priči te njihov zajednički rad predstavlja jednu od najdojmljivijih kolaboracija u povijesti stripa uopće. Premda nadilazi sve moguće žan- rovske klišeje, osim već spomenutih kvaliteta From Hell nudi i nesvaki- dašnji užitak čitanja, poput romana Dostojevskog, koji uza svu svoju refle- Demistifikacija, nastavlja Shepard, tu ne pomaže ksivnost i filozofsku elaboriranost ostaju dobre, napete priče te funkcioniraju puno, mi imamo prirodnu potrebu za obožavanjem, na više razina, pa su i uzbudljivi krimići i vrhunski psihološki romani. Takav je i mi znamo da se nekako mogu učiniti velike stvari, From Hell: sinteza povijesnog razdoblja u čijoj se interpretaciji očituje autorov no ne znamo kako, i iz tog se procijepa rađa osoba stav prema svijetu i životu i sinteza raznolikih pripovjednih tehnika me- koju označavamo kao heroja dija stripa, što rezultira jedinstvenim ritmom i simbolikom, povezanima u intrigantnom, različitim tumačenjima podložnu djelu, jednoj od najvažnijih tiskovina objavljenih ove godine na hrvatskom tržištu.

cmyk 40 X/241, 16. listopada 2,,8. kritika

Paralelni životi Leonarda Cohena

Siniša Nikolić pa je, između ostaloga, godine 1996. postao Nakon objavljivanja albuma prvijenca, budistički svećenik (imenom Jikan = “onaj postupno stječući sve veću sigurnost i popu- koji donosi tišinu”). larnost, Cohen je započeo karijeru glazbenika, koja uz uspone i padove traje sve do da- Ovu knjigu možemo čitati koliko Suradnja autora i «modela» nas, uspješno je kombinirajući s pjesništvom. kao biografiju zanimljiva čovjeka, Sve su to bili dovoljni razlozi da se Ira Ali i jedno i drugo područje bili su mediji re- Nadel prihvati pisanja biografije tog le- fleksije i sublimacije njegova života, poglavito književnika i kantautora Leonarda gendarnog umjetnika. Kao što je poznato, strastvenih ljubavnih veza: iz rane, književne Cohena, toliko i kao estetičku pisci biografija imaju nekoliko problema faze i osmogodišnje veze s Norvežankom sa svojim poslom. Glavni je problem, ugla- Marianne Ihlen, i kasnije, s početka glazbene rekonstrukciju njegova umjetničkog vnom, taj da se predmet njihova bavljenja, okrilju Westmounta, montrealske gospod- karijere – Suzanne Elrod, tada 19-godišnje opusa, i to je njezin najveći doprinos veoma često još živa i zdrava slavna osoba, ske četvrti, u okružju ugledne, dobrostojeće Amerikanke iz Miamia. I jedna i druga u manjoj ili većoj mjeri opire njihovu radu židovske obitelji. Jedina mu je trauma iz veza ovjekovječene su u već spomenutim opstruirajući ga gdje god može. Nadel je, djetinjstva bila prerana smrt oca, ali brojna pjesmama, a na isti se način odnosio i prema Ira B. Nadel, Raznovrsni stavovi. međutim, u tom pogledu imao neobičnu je obitelj amortizirala taj gubitak i moglo bi drugim važnijim događajima u svome životu, Životopis Leonarda Cohena; s engleskoga sreću: Cohen mu je u potpunosti išao na se reći da je Cohen proživio sretno i ugo- pretvarajući ih u legendarne pjesme, gotovo prevela Sandra Palihnić; Naklada Ljevak. ruku surađujući gdje god je mogao brojnim dno djetinjstvo i mladost, polučivši čak i himne (npr. Bird on the Wire). razgovorima, ustupajući mu brojna pisma, sveučilišnu diplomu. Oduvijek je međutim Zagreb, 2007. fotografije i druge dokumente koji predsta- bio zainteresiran za umjetnost, književnost, Dokumentirana mitska priča vljaju intimu neke osobe ili njegove obitelji. filozofiju i religiju, pa mu uski i odveć kruti Jasno je samo po sebi da će Nadel iskori- Ta je činjenica Nadelu omogućila da napiše okviri građanstva u kojemu je trebao ispu- stiti priliku i iznijeti čitav niz detalja o na- izuzetnu knjigu na području biografija, a da niti obiteljska očekivanja nisu odgovarali. stanku albuma u studijima rekonstruirajući ko ste kojim slučajem, kao i niže- ne čini ustupke ili podilazi Cohenu na bilo Fasciniran likom i djelom Federica Garcije tako magiju stvaranja Cohenove glazbe, potpisani autor teksta, pasioniran koji način. Posebnu težinu ima i činjenica Lorce, zarana je počeo pisati pjesme, u koja bi bez ove knjige ostala nepoznata. Kao slušatelj pop, rock i svake druge da je Cohen ovu knjigu prešutno odobrio, čemu je imao uspjeha i podršku starijih što je na prvih 150 stranica detaljno iznosio dobre glazbe, sigurno ste barem djelomično čime ona, neformalno dobiva status autori- pjesnika i profesora, što ga je sve uputilo u okolnosti nastanka Cohenovih književnih upoznati s glazbenom karijerom Leonarda zirane biografije, a to joj pak daje posebnu smjeru književne karijere. Neobično druš- djela (uključujući kasnije i ona neobja- Cohena. Taj kanadski glazbenik, čija se ka- vjerodostojnost. tven, šarmantan i talentiran pjesnik, bio je vljena), tako i sada doznajemo zanimljive rijera proteže na dobrih pola stoljeća, barem Iako je knjiga, od gotovo 400 stranica, slavljen kao nadolazeća pjesnička zvijezda pojedinosti o napetoj atmosferi stvaranja dvaput u desetljeću napravi album koji pravi prepuna vrijednih informacija, ona ima i Kanade 50-ih godina prošloga stoljeća. To njegovih prvih albuma i odlučujućoj ulozi znalci preslušavaju točno do njegova idućeg svoju gotovo romanesknu strukturu, i samo ga je potaknulo na intenzivan književni rad producenata Johna Hammonda kod prvog uratka. Iako, za razliku od nekih drugih iz je Nadelov dokumentaristički, jednostavan i on će gotovo cijelo desetljeće, od sredine te Boba Johnstona kod snimanja drugog al- tog posla, živi i radi razmjerno povučeno, stil i relevantan izbor građe drži u okvirima 50-ih do sredine 60-ih, posvetiti knjiže- buma. Oba su producenta pokazala neobi- Leonard Cohen danas, zajedno s nekolici- biografije. Glavna je karakteristika knjige vnosti. Iz tog razdoblja iza njega će ostati čan senzibilitet za Cohenov, tada još krhak nom “preživjelih” legendarnih kantautora s naime ta da Nadelu, evidentno, nije bilo va- značajni romani Omiljena igra (1963) i glazbeni talent amortizirajući njegovu pje- početka priče o pop-rock-glazbi u prošlome žno ulaziti u banalno intrigantne, uglavnom Divni gubitnici (1966) te četiri gotovo po- vačku i sviračku nesigurnost te ističući sna- stoljeću, pripada krugu neupitnih veličina. ljubavne i seksualne zgode svoga “junaka” djednako vrijedne zbirke poezije. Taj mu je gu njegove melankolične poezije, atmosferu Iako nas je nedavno napustio Johny Cash (iako ima i toga jer je Cohenova zavodni- književni opus donio visoku reputaciju kod i karizmatičnost njegove kantautorske oso- – Bob Dylan, Neil Young i Joni Mitchell čka karijera legendarna), nego uspostaviti književnih kritičara, ali ne i kod publike i bnosti – na čemu je poslije izgradio karijeru. sasvim se dobro drže, čineći s Cohenom, i temeljni paralelizam između Cohenova izdavača, pa je jedva životario. Shvatio je da Upravo su to najzanimljiviji dijelovi knjige nekolicinom drugih, krug nedodirljivih fo- dinamičnog života, s jedne strane, i tema i mora učiniti više za svoju karijeru u medi- jer pokazuju koliko i kakve umješnosti treba unding fathers and mothers sjevernoameričke motiva njegova književnog i glazbeničkog jima te se nakon preslušavanja ranih ploča da bi se došlo do uvjerljiva umjetničkog folk-glazbe. Premda je danas stilski daleko djela, s druge. Nadelovu knjigu stoga mo- Boba Dylana odlučio za glazbenu karijeru. djela – da bi apsurd bio veći – s nepredvi- od svojih glazbenih početaka temeljenih na žemo čitati koliko kao biografiju zanimljiva I tu stvari nisu išle baš lako. Iako je već divim izgledima za uspjeh bez obzira na sugestivnu glasu, gitari i mračnoj ljubavnoj čovjeka toliko i kao estetičku rekonstrukciju u ranoj mladosti svirao akustičnu gitaru njegovu objektivnu kvalitetu. Cohenu, s poeziji, Cohen je uspio modernizirati svoj njegova umjetničkog opusa, i to je njezin i recitirao svoju poeziju na pozornici, ni- druge strane, treba odati priznanje da je izričaj i kročiti ukorak s elektroničkim i najveći doprinos. Osim toga, riječ je i o re- kada prije nije planirao ozbiljnu glazbenu uvijek slijedio svoj umjetnički instinkt, pa produkcijski zahtjevnim vremenom. Pri konstrukciji gotovo pola stoljeća književne karijeru. Držao je da ne zna ni pjevati ni ma što da je radio, trudio se tomu dati svoj tome vrijeme kao da mu ide u prilog, jer su i dijela glazbene scene Sjeverne Amerike, o svirati gitaru na zadovoljavajućoj profesio- osobni, artistički pečat – a to je publika, na mu glas kao i poezija sve dublji, pa danas, kojoj, iz te točke gledanja, imamo malo ili nalnoj razini, i to ga je, uz već poodmaklu koncu konca, prepoznala, tako da Cohen nakon svekolika životnog iskustva, zvuči nimalo informacija. To se posebno odnosi životnu dob za pop-zvijezdu, barem u danas ima vjernu sljedbu odanih poštova- prije kao kakav prorok, negoli kao pop- na kanadsku književnu scenu, kojom, u početku činilo nesigurnim. Preselio se u telja širom svijeta. To najbolje pokazuju tzv. glazbenik iako je prije svega upravo – to, Nadelovoj knjizi, defiliraju brojni, nama New York, često boraveći u legendarnu “tribute” albumi – poglavito je na poznatom “šireći područje borbe” svojim artističkim uglavnom nepoznati književnici, zajedno Chelsea Hotelu, stjecištu glazbenika i “tribute” albumu I am Your Fan iz 1991. pristupom glazbi. sa svojim poetikama, diskusijama, među- boema svih vrsta, konzumirajući različi- nazočna “zastrašujuća” selekcija zvijezda. Ipak, manje je poznato da je Leonard sobnim odnosima, a koji svi čine važan te droge u kreativne i rekreativne svrhe, Sve u svemu, Nadelova biografija Cohen, između ostalog, i značajan knjiže- kontekst Cohenova, poglavito književnog pokušavajući naći svoj glas i svoj put na Leonarda Cohena dokumentirana je mit- vnik. Dapače, prvih je desetak stvaralačkih rada. Isto se odnosi na njujoršku glazbenu glazbenom tržištu. Opredijelio se za nešto ska priča o uspjehu talentirana pojedinca godina proveo u intenzivnu književnom scenu 1960-ih i 70-ih godina i Cohenovo mračniji oblik folk-glazbe, izričaj na tragu koji uspijeva usprkos svim preprekama, stvaralaštvu. Prije svoje prve ploče, Songs snalaženje na njoj – koje je bilo mukotrpno, ranih radova Boba Dylana, Paula Simona, usponima i padovima. Bez obzira radilo se of Leonard Cohen (1967), iza sebe je već mučno i nimalo nalik blještavu putu prema Joan Baez, Jonni Mitchel i mnogih drugih. o Cohenovoj ovisnosti o drogama ili lijepim imao četiri zbirke poezije i dva romana, uspjehu, kako se to obično zamišlja. Nadel U tim je skladbama dominirao njegov ženama, o neuspjehu, kreativnim krizama ili sve reprezentativna književna djela. U to je objektivno bilježi sve Cohenove uspjehe i glas i snažna, melankolijom natopljena, depresijama, a bilo je svega pomalo, njegov vrijeme bio smatran jednim od najznačajni- padove kao i refleks istih u njegovu radu mahom ljubavna poezija uz laganu pratnju je umjetnički talent ipak uspio naći put ar- jih mlađih kanadskih književnika i velikom ostajući u tome neobično dosljedan. gitare i drugih akustičnih instrumenata. Uz tikulacije, a sam je Cohen uvijek na vrijeme književnom nadom te velike zemlje. Iako pomoć različitih producenata na prijelazu mijenjao smjer svog djelovanja pronalazeći je stao na dva romana, poeziju je nastavio Književnik pa kantautor iz 1967. u 1968. svjetlo je dana ugledao nekako izlaz iz slijepe ulice. U tom kontek- objavljivati pa danas postoji, zajedno s izbo- Pa kakav je dakle Leonard Cohen iz njegov album prvijenac Songs of Leonard stu treba promatrati i njegov odnos prema rima, desetak zbirki njegove poezije, uklju- Nadelove knjige? Riječ je, dakako, o slo- Cohen, na kojemu su bile danas legendarne zen-budizmu, kao točki pročišćenja i sabi- čujući i posljednju – Knjigu čežnje iz 2006, ženoj i često rastrganoj i kontradiktornoj, skladbe: Suzanne, Sisters of Mercy, i So Long, ranja koja mu je bila potrebna da u vrtlogu a nedavno je bio i kandidat za književnu ali istovremeno i krajnje kreativnoj osobi. Marianne. Kako u svojoj poeziji tako i u svjetovnosti pronađe sebe gdje se najmanje Nobelovu nagradu. Osim svega toga, iako Nadel Cohenovu priču počinje njego- glazbenom stvaralaštvu Cohen je nastojao očekuje. Cohenova životna priča, na svu diskretan i nekako “otmjen”, Cohen je u biti vim precima, židovskim doseljenicima u sublimirati i poetski transponirati svoje sreću, još traje, a Nadelova je knjiga znača- vodio buran društveni, ljubavni i zapravo Kanadu, sve redom uglednicima, svećeni- životno iskustvo, a spomenute su pjesme, jan i nezobilazan doprinos produbljivanju bohemski život, u kojemu je možda najpo- cima, poduzetnicima itd. Cohen se rodio uz mnoge druge kasnije, nosile tu snagu i razumijevanja “fenomena Cohen” ma s koje znatija njegova “infekcija” zen-budizmom, 1934. i odrastao u sigurnu građanskom zato žive i danas. ga strane promatrali. cmyk X/241, 16. listopada 2,,8. 41 proza

Sve moje želje

Ed Barol vao. Ponovno mrzovoljan, proklinjući – Burbon s mnogo leda! – ponovi tehnologiju koja je trebala predvidjeti ispod glasa sve strojeve danas, krene bijesno Davor, dlanova oslonjenih o želje korisnika. Pamćenju svih osobnih tražiti daljinski upravljač. Napokon šank, nagnut naprijed. sklonosti i želja cilj je bio dati svakom ga je našao iza vaze na malom stoliću – U redu, u redu – mladić podigne točno ono što želi. Unaprijed pogo- u uglu. Pritisne paljenje i ekran oživi. ruke u zrak i posegne za burbonom. diti s apsolutnom točnošću što ljudi ali žuti taksi, nalik na veliko Kratko je bljesnuo izbornik, pokazu- Tri pića kasnije Davoru se vratilo ustvari žele. Ta je tehnologija danas jaje, projuri pokraj Davora. jući mu mogućnosti. Nije se još bio dobro raspoloženje. Promotrio je sad sveprisutna. Računala su tu da razu- Ostao je iznenađen stajati na odlučio kad ekran krene prikazivati je- već dobro popunjen bar procjenjujući miju naše individualne potrebe, naše pločniku uz kolnik. Jasno je vidio dnu od serija koju je inače pratio. Sad mlade djevojke. Bilo ih je nekoli- navike, naš način života. Utjecaj je te zeleno svjetlo na krovu, znak da je nije imao volje gledati je i prebaci na ko slobodnih koje su mu se sviđale. tehnologije na društvo sveprožimajući slobodan. Zašto onda nije stao? Kad kanal vijesti. Pet sekundi kasnije ekran Prstima ruke u džepu milovao je svoj i nezaobilazan. je ugledao drugog u daljini, podigne sam vrati seriju. Ljutito ponovno vrati mrežni komunikator. Zadržao bi po- – Kako to točno radi? – upita ruku i stane žustro, nevješto mahati vijesti. Nekoliko sekundi nakon toga gled na nekoj od njih, a ovaj bi zavi- Davor zdvojno se pitajući zna li ovaj osjećajući se blesavo. Ovaj se ipak opet se nastavi serija. brirao određenim kodom, već prema o čemu priča. – Mislim, znam nešto o zaustavio tiho pokraj njega. Ušao je Odupro se krajnjom mukom po- osobnoj kompatibilnosti koju bi mu tome, ali... s olakšanjem u automatsko vozilo i rivu da baci daljinski svom snagom odaslala baza podataka stanovništva. – Profiliranje počinje od rođenja zadovoljno se zavalio u mekano sje- u ekran. Prtljao je po njemu dok nije Bingo. Treća koju je provjeravao svake osobe. Nas danas prate be- dalo. U glavi mu je još pomalo zujalo, uspio uključiti manualno upravljanje. podudarala se u potpunosti s njegovim zbrojne minijaturne kamere, kemijski osjećao se tromo i umorno, i nije bio Bezvoljno je nastavio gledati vijesti. profilom. Polako je prišao njenom sto- i toplinski senzori, kojima se koristi raspoložen za guranje u podzemnoj. Činjenica da će morati zvati servis za lu. Vidio je po odobravajućem pogledu mreža prateći i tumačeći naša raspo- Vozilo je stajalo ne pokrećući se. sistem koji nije bio ni godinu dana da je i ona dobila istu informaciju. loženja. Zato je danas kriminal nepo- Nagnuo se iritirano naprijed i procije- star razljutila ga je dodatno. Odvojili su se od njenih prijateljica i znat pojam. A čovjek više i ne mora dio zlovoljno: Vozi me kući. Tek tada Dignuo se s trosjeda i otišao do povukli u osamljeni kutak. razumjeti tehnologiju, već tehnologija se mali taksi trgnuo i uključio natrag kuhinje. Sat kasnije izašao je iz bara sam. čovjeka. Nije na vama da shvatite kako u promet. – Hej, Fred! – zovne poslužitelja. Ispričao se nekim neodgodivim oba- funkcionira. Na njoj je da shvati vas i Nakon dva tjedna u bolnici dan je – Gladan sam. vezama, koje su se naglo pojavile, i vaše potrebe, i ispuni sve vaše želje. baš krasno započeo. Zadnje pretrage Stroj se dokotrlja tiho u kuhinju i zbrisao. Smučilo mu se kad je u nje- – Sve moje želje? obavili su na njemu još jučer. Gotovo stane vaditi namirnice. Otišao je kra- nim očima spazio olakšanje koje je – Da, samo što računala tumače deset dana proveo je u komi. Glupa tko u radnu sobu priključiti se na mre- zamijenilo njenu dosadu. Bila je lijepa, vaše želje prema vašem starom ja. nesreća koju je prevrtio u glavi već žu. Nije da mu se baš dalo razgovarati ali zamorna i iritantna. Ispod patine – Onda je stvar jednostavna – ra- stotinu puta. Da je samo okrenuo bi- s ekipom, samo je htio vidjeti ima li prividnog interesa, i loše glumljenog zvedri se Davor. – Trebaju samo shva- cikl na drugu stranu kad je otklizao išta novo i zanimljivo. Deset minuta zanimanja, koje se površno odražavalo titi novog mene. niz blatnu stazu. Prevalio bi se na bok kasnije, kao što je i očekivao, zaključio u razgovoru, bila je samo gola, tvrda – Da – odgovori mu neurolog s i utrku završio samo s povrijeđenim je da nema. samoljubivost. Nije joj iskazivao do- notom tuge u glasu – samo što će vaše ponosom. Umjesto toga pokušao je Vratio se u kuhinju i stao prebirati voljnu dozu divljenja i brzo je izgubila ponovno profiliranje trajati oko tri sjuriti niz strminu. Kolom je zapeo po gotovom jelu što ga je čekalo na interes za njega. godine. za veliki korijen, preletio preko upra- stolu. Nije mu se nimalo svidjelo i on Cijeli svijet je odlazio kvragu, za- – Tri godine! – vikne Davor zapre- vljača, glavom ravno u sljedeću bukvu. mrko pogleda poslužitelja koji je tiho ključi. Ne samo taksi, njegov stan, već pašteno. – Ne mogu tri godine ovako Kacigu, naravno, nije nosio. To je za stajao po strani. Pojeo je ipak dobar i kompletan sustav i mreža, ako je to živjeti. Zašto toliko dugo? mlakonje. Na tu je temu, nažalost, dio, bezvoljno žvačući, i nakon toga trebala biti osoba koja njemu odgo- – Kompleksan je to proces. jučer prije puštanja iz bolnice morao zaključio da bi bilo najbolje da se vara. Današnji dan je trebalo što prije Profiliranje traje cijelo predškolsko odslušati predavanje sigurnosnog slu- uroni u kadu i nakon toga prespava zaboraviti i ostaviti iza sebe. Ali to je, doba. A djeca su radoznala, otvorena žbenika. popodne. na njegovu žalost, bio tek početak. novim stvarima i dan im traje subje- Svejedno, sad je pred njim bilo ra- Kad je ušao u kupatilo, kada je još Tri paklena dana kasnije, u kojima ktivno znatno duže nego odraslim zdoblje odmora i bolovanja. Vrijeme uvijek stajala prazna, mlaznica sjajnih ništa nije bilo kako treba, nakon kojih osobama. Da bi naše društvo savršeno za malo zabave i opuštanja. Ionako u i suhih. Sam je pokrenuo punjenje. je bio spreman tresnuti svakog tko ga funkcioniralo, potreban je perfekcioni- tri godine nije nikad izostao s radnog Dva tjedna ga nema, a ovaj stan se samo krivo pogleda, našao se ponovno zam. Ali ljudi su zato sretni. Rade po- mjesta. A u firmu je došao odmah na- raspada. Ležao je u kadi sve dok mu u bolnici. Sjedio je sam u ordinaciji sao koji vole, nalaze idealne partnere i kon što je diplomirao. Sad kad su mu se raspoloženje nije popravilo, a onda čekajući nakon niza iscrpljujućih te- prijatelje, žive živote kakve zaslužuju. glavom prošle slike povratka, shvatio uzeo lijek i otišao spavati. stova i kolone liječnika koji su pregle- To je, nažalost, minimum, i što prije je da i nema volje vraćati se. Možda je Probudio se odmoran, željan izla- dali sve što se pregledati moglo. počnemo, to bolje. Mladi ste, život je došlo vrijeme za promjenu. Kad bolje ska. Odlučio je možda kasnije nešto Napokon se vrata otvore i u sobu još uvijek pred vama. razmisli, ionako nije napredovao ona- pojesti vani. Vrijeme je za zabavu. se vrati postariji neurolog koji ga ko kako je želio. Promotrio je odjeću koju mu je poslu- je pregledao i tokom njegova prvog Koračao je polako prema svom Taksi se zaustavio ispred njegove žitelj izvadio iz ormara i posložio uz boravka. Sjeo je u jednu od fotelja stanu ne primjećujući ništa oko sebe. zgrade. Krenuo je polako gore. Vrata krevet. Nije mu se svidjela kombina- nasuprot njemu, prekrižio nogu preko Prvi put u životu osjećao se odvojeno, stana otvorila su se pred njim i on s cija i on sam stane kopati po ormaru noge, izravnao hlače i na njih položio nepoželjno i strano. Depresija, riječ malim oklijevanjem uđe. Sve je, nara- poprijeko gledajući Freda, koji je mir- memo-ploču. koja je do tada bila samo fikcija, ispuni vno, bilo blistavo i uredno. Robotski no stajao u kutu. – Bojim se da imamo problem. ga cijelog. Došao je doma i beskrajno poslužitelj, koji se za to brinuo, stajao Otišao je u jedan od svojih omilje- Pogled koji mu je Davor uputio umoran sjeo u fotelju. je mirno u svom kutu, pokraj svoje nih barova i sjeo za šank. Mladić iza jasno mu je govorio da je i sam toga – Fred – zovne poslužitelja – spaki- kutije za napajanje. Metar visok, od šanka ubrzo stavi piće ispred njega. svjestan. raj mi torbu. Želim otputovati. bijele superplastike, izgledao je kao lik Iznenađeno je promotrio šareno piće – Kod vas je došlo do promjene Malo kasnije pokupio je putnu tor- iz prastarih Pixarovih crtića. Ne baš u visokoj ukrašenoj čaši. Odgurne ga osobnosti nakon otvorene kraniocere- bu u hodniku ne otvarajući je, ne gle- najskuplji model, ali dobar i pouzdan. zgađeno i zovne šankera. bralne ozljede. I to, bojim se, unatoč dajući što je u njoj. Na aerodromskom Zavalio se s olakšanjem na trosjed i – Hej! Burbon s mnogo leda! uspješnoj restauraciji oštećenih fun- šalteru pristupio je zgodnoj službenici. ostao ležati s podlakticom preko očiju. Ovaj se okrene iznenađeno prema kcija, nepovratne. – Želim otputovati. Podigao se kasnije u sjedeći položaj i njemu i promotri mali monitor na – Nepovratne? Ali što to ima s – Aha – nasmiješi mu se ona – koju zagledao u veliki zidni ekran. Proteklo šanku. mojim životom u kojem sve ide krivo ste destinaciju imali na umu? je desetak sekundi dok nije shvatio – Oprostite. Ja samo poslužujem. zadnjih dana? – Ne znam točno – kiselo se nada se uređaj nije upalio kako je očeki- Evo, ovdje je... – Mladi ste, ne pamtite drukčije smiješi. – Vi mi recite. Siguran sam da doba od ovog u kojem živite i ne za- ćete izabrati bolje nego što to mogu d Barol (Šibenik, 1969) nastavnik je u osnovnoj školi. SF priče objavljivao nima vas prošlost, kao ni druge mlade ja. je u Parseku, NOSF-u i Eridanu, SFerinoj zbirci Zmajev zlatni svitak (2008) generacije. Prije dosta desetljeća, kad Pogledao je torbu pitajući se hoće li te u zbirkama B(l)udućnost (2007), Krivo stvoreni (2007), Priče o starim je veliki Google bio tek samo nešto u njoj biti zbilja ono što mu treba kad bogovima (2007), Dobar ulov (2008) i Priče o divovima (2008). više od obične tražilice, pokrenuo je stigne onamo kamo je krenuo.

cmyk 42 X/241, 16. listopada 2,,8. proza

Jedan minut: Dambova smrt

Vladimir Arsenijević (46) a sad je leto 2000. i kiša neprestano pada, nebo se otvori odjednom (45) pa dobuje, dobuje, budi čak i Hasana iz njegovog večitog sna (44) on s težinom podiže glavu da osmotri (60) u poslednje dve godine nije se krupne kišne kapi kako padaju na svet više ni pomerao iz svog mračnog kutka izvan njegovog skloništa pod kolona- u Calle de Colon (59) niko ga nije dirao dom (43) i opet je nemoćno spusti u niti terao odatle, postao je neka vrsta sopstvenu povraćku – taj meki, mlaki atrakcije, crna tačka inače besprekornog jastuk koji se odmah razbeži pod grada (58) turisti su svakodnevno dola- pritiskom (42) sve dok mu se obraz zili da ga slikaju, skretali su s ušančenog napokon ponovo ne susretne s hladnim pravca kroz La Ramblu (57) saginjali se, kamenom (41) tik do raspadnutih in- dlanovima se oslanjali o kolena i zagle- validskih kolica u kojima bučno hrče dali ga, diskutovali tihim glasovima (56) Aurelio (40) grbavi Aurelio bradatog ga svetlucavim očima koje zablistaju fotoaparati su škljocali, blicevi sevali, lica prekrivenog slojem višegodišnje štro- spram mrkog lica i nasmeje se i sâm (32) kamere zujale (55) studenti umetnosti ke i gadnom uvoštenom dubokom kapu- bezubo i hrapavo – šta on o svemu tome sedali su prekoputa njega prekrštenih ljačom (39) Aurelio koji je negde usput u zna, ali smešno je svejedno (31) hah hah nogu, leđima se oslanjali o hladan, životu izgubio levu ruku i obe noge (38) hah hah, bole ga pluća kad se smeje ali ne kameni zid (54) vadili blokove i sveske njegov jedini pravi preostali prijatelj na može da izdrži (30) ’Hasane, Hasane!’ i pribore za crtanje, olovke, ugljen i ﬂo- ovom svetu zaurla, ali kako Hasan da ga čuje i kako mastere, brzopotezne skice su nastajale da ga vidi, da se odazove (29) oči su mu (53) gradski psi su ga njuškali pa odla- Plivanje je bilo sve što je Hasana u ži- zakolutale, glava mu leži u smrdljivoj, zili zgroženi a da on ničega nije ni bio votu interesovalo. U Sarajevu, tom gradu skoreloj bljuvotini, niz hrapavi obraz svestan (52) jednom se čak, iako mimo neplivača, osećao se poput delﬁna među sliva mu se krvava slina (28) baš kao na svog znanja, našao i na jednoj razgledni- krticama. ’Znaš li ti Dambo da bi cirka razglednici dobrodošliupredivnubarselonu ci ali bio je to, hvala bogu, samo nekakav sedamdes posto tvojih vršnjaka potonulo (27) ’Ne, ne, ne, germà’, urla Aurelio tada n vjeruje u anđela pauna, umetnički projekat (51) na toj slici ležao ko klada u ovom bazenu!’ govorio mu je i ponovo se okreće prema Huanu, ’mira po vjeroispovijesti je jezid, je na hladnom kamenu poput klade, po- tamo negde 1987. njegov trener, debeli Hasan! Pogledaj Hasana!’ po nacionalnosti Kurd iz put mrtvog mesa (50) niz hrapavi obraz Čarli – jedino se na njega nije ljutio kad grada Halabje, državljanstvo mu slivala mu se povraćka a za njom gusta bi ga tako zvao. ’E pa, ima da mi plivaš za U rat je ušao nevin. Četnici su daje iračko, žrtva je Sadama Huseina slina (49) prošarana crvenim vlaknima sve njih, jesil me razumio!’ nonoćno granatirali Sarajevo. Čarli je i Sadamova rođaka Kemijskog krvavog ispljuvka i formirala baricu ’Brže Dambo’, urlao je na njega 1989. nestao iz grada – tek tad mu je sinulo da Alija, zove se Nihil Musa i živi u na pločniku (48) dok je iznad njegove ’Brže, jebogati!’ je i on bio Srbin. Majka se strašno bri- svijetu bez Boga, kraće vrijeme glave bleštao natpis na nekoliko evrop- ’Šezdeset sekundi, ba! Šezdeset je- nula za njega i molila ga da ostane kod se bori zajedno s pešmergama, skih jezika (47) ’DOBRODOŠLI U benih sekundi! Kad probiješ tu granicu, kuće. Ali, otkad više nije bilo treninga, nakon mnogo lutanja i nevolja PREDIVNU BARSELONU! – Hasan, mali, to ti je ko ulaznica za reprezen- u Hasanu je sve vrilo. Strašna energija privremeno se skrasi kao kuhar 27’ taciju a onda ti ni Olimpijada ne gine. nagomilavala se u njemu. Nije ga bilo Barselona, Dambo, zapamti to, Bar-se- briga ako pogine i nije poginuo – pogi- u azilantskom centru u Danskoj, odakle odlazi u S.A.D. gdje preko ’Jes vazda bio ružan, očiju mi’, tako lo-na!’ – obećavao mu je 1991. Ipak, ništa nula je zato majka kad je granata uletela interneta pronađe TV-zvijezdu je davne osamdeset četvrte govorila od svega toga: Hasan nikad sto metara kroz podrumski prozor i eksplodirala u na zalazu Oahu Jima koji cijeli Hasanova pijana majka pred rodbinom leđno nije uspeo da prepliva brže od prostoriji ispunjenoj ljudima. Ostatak život jedva čeka nekoga tko će ga i prijateljima okupljenim na proslavi šezdeset sekundi. Iste te godine grunuo rata, Hasan je proveo u sastavu Armije pojesti. Na tu središnju i naslovnu njegovog dvanaestog rođendana, i slegla je rat u Hrvatskoj, goreli su Dubrovnik BiH, uglavnom na položajima oko gra- priču zbirke Predator Vladimir ramenima, s neobičnom mešavinom lju- i Vukovar, a onda se, devedeset druge, u da. Među saborcima bio je poznat po Arsenijević je na različite načine bavi i gađenja osmatrajući koščato lice, proleće, baš pred Olimpijadu, zaratilo i u hladnoj, nemilosrdnoj okrutnosti. Niko navezao ostale priče i tako stvorio impozantan nos i upale, sitne oči svog njegovom rodnom gradu. Ali tad je već se više nije usuđivao da ga zove Dambo. romanesknu cjelinu koja suočava sina jedinca pre nego što bi joj pogled sve otišlo dođavola pa zašto ne bi i živo- Jednom je kod zarobljenog četnika čitatelja s opakom komadinom vrlo obuhvatio i njegova dva kolosalna uha, tni planovi i ambicije Hasana Halilovića pronašao štopericu. Istu kao što je bila suvremenog svijeta u kojemu je ’al na koga je vako klempav, e to nikom na nesreću nazvanog Dambo? ona koju je imao debeli Čarli. Pogledao sve globalno povezano: protjerani nije jasno!’ Za stolom se zaorilo od pije bolje telo zgrčeno na podu – pa, to je Albanac s Kosova punker Dren janog, razularenog smeha. A klempav (37) ’Aurelio, ti si najružniji prizor u stvarno bio Čarli. Mršav, ispijen, bled, sa Kastrati, bosanski junkie Hasan je Hasan bio toliko da mu je neko još ovom gradu, cabron’, kaže onaj Huan, strahom u očima. Halilović Dambo, prečasni Padraig u prvom razredu osnovne škole u ro- Mexicano (36) koji neprestano dolazi i ’Jebem ti sreću’, procedio je Hasan. O’Neill, irački isljednik, beogradski dnom Sarajevu doviknuo: ’Vid Dambe odlazi na štakama i koji je sad zastao tu Ubio ga je brzo, u naletu gađenja. Posle mangupi i berlinski anarhisti. majketi!’ I to je tako ostalo i nalepilo se da se skloni od naglog pljuska koji se je mislio, možda to i nije bio Čarli. Arsenijevića pri tom više opčinjava na njega zauvek kao maska koju nikako sručio na grad (35) ’ti si najružniji prizor Štopericu je zadržao. Pred sam kraj rata, lokalno, nesvodljivo i različito, nije mogao da strgne sa sebe dok su u Barseloni, pendejo, trebalo bi da ti daju u dvadeset trećoj godini života, jebo je nego globalna uravnilovka. podrugljivi glasovi oko njega godinama penziju’, (34) dodaje zapevajućim nagla- po prvi put. Mladu a već istrošenu ratnu Govor njegovih likova sa svih odjekivali: Dambo, Dambo, Dambo, skom i škripavo se smeje sve dok Aurelio kurvu. Nije pamtio ništa osim da je zau- strana svijeta protkan je frazama Dambo! ne izvuče glavu iz kapuljače (33) pogleda darala na druge vojnike. na materinjem im jeziku (što ladimir Arsenijević (Pula, 1965.) srpski je književnik, prevodilac, urednik (26) ’Hasane, Hasane!’ zove ga upor- nimalo ne otežava čitanje), a i publicist. Za prvu knjigu U potpalublju, 1994. (koji je ujedno i prvi dio no Aurelio, pa urla li urla, hah hah hah priče donose i lijep popis lokalnih predviđene tetralogije Cloaca Maxima) dobio je NIN-ovu nagradu za hah, pluća mu već gore (25) i trese onim jela, namirnica i običaja. I jednog roman godine kao njezin najmlađi dobitnik ikad, a to je djelo dosad jedini modrim patrljkom zašivenim tako neve- kanibala, spomenutog nihilističnog debitantski roman kojem je dodijeljena ova nagrada. Roman U potpalublju što da izgleda kao da će se svakog časa Nihil Musu, kao i prosvijećeni preveden je na dvadeset jezika. Roman Anđela, drugi dio ciklusa Cloaca Maxima, raspući (24) i otvoriti pa će čitav kroz gastronomski hedonizam, diktature, objavio je 1997. godine. Godine 1999./2000. boravi u Ciudad de Mexicu gdje njega iscuriti i napraviti neurednu baricu prvomajske demonstracije, ljubav, svira s međunarodnim teksaško-britansko-srpskim punk bendom Los Armstrings na asfaltu (23) idealan obrok za čopore politiku, opsesije, narkomaniju, s kojim objavljuje i svoj jedini nosač zvuka, Wanderlust. Iste godine izlazi mu gradskih pasa koje Aurelio i inače hrani književnost... Knjige Vladimira treća knjiga MEKSIKO ratni dnevnik, a 2004. godine objavljuje ilustrirani roman ostacima milostinje koju svakodnevno Arsenijevića prevedene su do sada Išmail u suradnji sa stripovskim crtačem Aleksandrom Zografom. Redoviti je (22) dobije od gazda lokalnih restorana na dvadesetak svjetskih jezika. Ovo kolumnist beogradskog dnevnog lista Politika kao i nekoliko drugih novina jer i Aurelio je – u granicama sopstvenih izdanje, čiju svjetsku premijeru i časopisa na prostoru bivše Jugoslavije. Prevodi s engleskog jezika, živi u niskih (21) mogućnosti, jasno – milostiv, imate prilike čitati, uvjerljivo Beogradu i radi kao urednik. i to isključivo prema onima koji su po pokazuje zašto. cmyk X/241, 16. listopada 2,,8. 43 proza

PROGRAM 4. FESTIVALA NOVOG CIRKUSA

Subota, 18.10. Utorak, 21.10. 20:00 Histrionski dom 18:00 Dom za starije i nemoćne osobe libertivore (SAD/Francuska): Maksimir libertivore Circus Factory (Hrvatska): Četvrta generacija predstava, ulaznica 60 kuna prezentacija radionice, ulaz besplatan Nedjelja, 19.10. 20:00 Boćarski dom - balon 18:00 Zagrebačko kazalište lutaka acrobat (Australija): smaller, poorer, Maren Strack (Njemačka): 6 Feet cheaper Deeper predstava, ulaznica 80 kuna projekcija, ulaz besplatan Srijeda, 22.10. 20:00 Boćarski dom - balon 19:00 dvorište ZKL-a acrobat (Australija): smaller, poorer, Trakel Clown (Italija): I colori sicuri cheaper del clown predstava, ulaznica 80 kuna animacija, ulaz besplatan 22:00 Akademija dramskih umjetnosti 20:00 Zagrebačko kazalište lutaka Positive Force (Hrvatska): F 20.0 Angela Laurier (Kanada): Déversoir predstava, ulaznica 40 kuna predstava, ulaznica 60 kuna PRODAJNA MJESTA ULAZNICA Ponedjeljak, 20.10. Cirkuski informacijski centar 16:00 i 20:00 Ispod Mosta mladosti, – Preradovićeva 34 kod južnog nasipa Proﬁl Megastore – Bogovićeva 7 Makadam Kanibal (Francuska): Integral – Pothodnik njegovoj krajnje neskromnoj proceni suva a jezik natekao. Prve noći krizirao je Cirque des curiosités i jedan sat prije predstava na mjestu (20) potonuli još dublje od njega, poput na klupi u nekakvom parku, sledećeg se predstava, ulaz besplatan igranja, ukoliko nisu rasprodane Hasana, a u pravu je, Aurelio, jer, čak dana vukao unaokolo gladan i bolestan, i kad bi (19) nesretnog Hasana neko druge noći bilo mu je još gore, a onda su INFORMACIJE I REZERVACIJE uzeo pod svoje, okupao i doveo u red, pa ga treće noći pod groznicom i u bunilu 17:30 Akademija dramskih umjetnosti TEL: + 385 1 4854 304 onda lečio, lečio (18) od svih tih bolesti, brutalno pretukli neki lokalci, šutirali su Teatar Licedei (Rusija): Semianyki SMS: + 385 98 900 9004 mnogobrojnih kolonija bakterija i virusa ga po glavi neprestano, obraćali mu se na projekcija, ulaz besplatan E-MAIL: [email protected] koje su okupirale (17) njegovo bolesno, nekom jeziku koji nije razumeo, pljuvali propadajuće telo, čireva i prišteva i liša- mu u lice, oteli mu sve stvari i ostavili jeva i osipa (16) koji ga savlađuju poput ga da se batrga i grči tu, poput crva, Jova, kad bi ga, dakle, negovao i sređivao dok mu je u džepu bespomoćno unazad sve dok (15) od njega ponovo ne stvori otkucavala pokvarena Čarlijeva štoperica nešto nalik na čoveka, Hasan bi i dalje – jedino što mu je još u životu preostalo. bio verovatno najružniji prizor u čitavoj Onako pretučenog, prihvatila ga je grupa Barseloni (14) ali Hasan više ne mari beskućnika. Dali su mu vodu i uvoštano, za to jer Hasan više ni za šta ne mari, masno ćebe da se ogrne. Com et dius? njegovo lice (13) samo je maska koju je pitali su ga. Como te llamas? What’s your nemoguće strgnuti (12) a on sam, iza tog name? Dugo nije mogao da se seti a onda lica, on je tek čista bela prazna čaura mu je napokon sinulo: Hasan Halilović Dambo. Sarajevo je napustio čim se za to Jedan i jedini. ukazala prva prilika. Sa sobom je poneo nešto malo stvari i onu staru Čarlijevu (11) a pljusak je u međuvremenu pre- štopericu. Video je da ne vlada svojom stao jednako naglo kako je i počeo (10) sudbinom i pustio talas da ga nosi a on ’Pues Juan, por favor, imira a Hasan, her- ga je nosio po izbegličkim kampovima mano!’ kaže Aurelio još jednom naizgled širom Evrope, najviše je vremena proveo slabo zainteresovanom Huanu (9) ovog u Danskoj, tamo je džepario, navukao se puta na španskom, ne bi li ga ovaj bolje na heroin i alkohol, prevarom nabavio razumeo pa se zakašlje i doslovno posko- lažni pasoš, a jedne je najobičnije večeri či u kolicima (8) dok se Huan, osmotrivši u Kopenhagenu pojebao neku ukrajinsku Hasana pažljivo, trgne na štakama (7) kurvu, onako balkanski, u ćorsokaku, pa se bez ijedne reči okrene i užurbano leđima nabijenu na hrapavi zid. Godinu zaždi od neke iznenadne i samo njemu dana kasnije, već je izgledao kao olupina. vidljive opasnosti (6) (pijan ili ne on je Pripisivao je to prljavom horsu ali stra- primetio nešto što Aureliju i dalje izmi- hovao je i od bolesti čije ime nije smeo če: da Hasan više ne diše i da su mu oči ni da izgovori. Telo mu je ubrzano ko- staklaste i nežive) (5) i dok Aurelio briše pnilo. Skupio je sav novac koji je mogao oči od svih tih silnih suza pa se naginje da skupi, zajebao sve što je mogao da nad Hasana i drmusa ga štapom (4) iako zajebe, prodao je prijatelja i video nešto nikoga više nema tamo dole pod njim, što nikad nije trebalo da vidi, a onda je nikog osim mrtvog tela (3) Huan zamiče pokupio prnje i ukradenim automobilom za ugao i gubi se u gomili koja je ponovo i s lažnim pasošem u džepu doputovao u izmilela ispod streha, tendi, kolonada, Barselonu. Kako joj se bližio bilo mu je kafea, restorana, radnji i haustora (2) pa, sve lošije i lošije. U magnovenju, sve što uz guranje i sudaranje, sporo ali uporno, je posedovao ostavio je u automobilu koji poput svečane povorke na nekom frizu je zaustavio pokraj autoputa pored table ili fresci s natpisom BARCELONA i odatle peške (1) nekako stigao u grad. Bilo mu je muka, napreduje preznojavao se, goreo je i drhtao od (0) hladnoće istovremeno. Usta su mu bila La Ramblom

cmyk 44 X/241, 16. listopada 2,,8. poezija

iniša Oreščanin rođen je u Karlovcu 1981. Od 1995. živi u Inđiji. Objavljivao je u RE-u, Knjigomatu i Ka/Os-u. Čitali ste Bukowskog? Iako bi, na neki način, Ništa od našeg spasenja ovaj tekst slobodno mogao završiti postavljenim pitanjem (a ukoliko bi ono bilo upućeno mladom autoru, Siniša Oreščanin mogli bismo se naći u nekoj vrsti demanovske dileme o njegovoj mogućoj retoričnosti), ipak smatram potrebnim to mišljenje ukratko argumentirati. Eksplicitan utjecaj Igra 64 polja taj džez uveče Jedna za sve prijatelje spomenutog “pokvarenjaka” evidentan dok je, da se na trenutak vratimo onoj soba posmatra on crta čitavog dana ja znam samo za sobu teorijski teško održivoj opoziciji, a ludilo i lude a ja blejim čitavog dana za kafanu i park na formalnom i sadržajnom planu. oči žele i kasno uveče sednemo Prije svega nailazimo na područje da se smire da igramo šah tri puta sam bio na većim koncertima izrazite dominacije metonimijskog nije bitno gde on dobija dva puta u muzeju nad metaforičkim, što, posredno, i ja dobijam i oba puta je bilo dosadno rezultira ogoljenim, rudimentarnim od toga me obuzima nekoliko puta u bioskopu i visoko narativiziranim izrazom. tuga uvek uzima bele figure i gledao sam, mislim, samo dve pozori- Pridjevi i atribucije reducirani su na veća od tuge džez pevačica a ja sam uvek crni šne predstave minimum, a kada se javljaju, njihova veća od tuge naroda tako je još upotreba obilježena je izborom onih i sedim, usled svega, nepomičan od prve partije ja znam samo za sobu uobičajenih i “neutralnih”. Ritmički dok se kazaljke jure kad smo bili klinci košarkaški teren i park obrasci (bazirani na opkoračenju i i verujem da sam samo gubio vreme prebacivanju, polisindetonu, čestoj potom sam imamo za sobom nisam ispunio očekivanja upotrebi anafore itd.) također upućuju otpio vino direktno istoriju igranja šaha ni svoja ni tuđa na postulirani utjecaj, koliko god o iz flaše ali najviše partija utjecaju u doslovnu smislu danas odložio fasciklu smo odigrali radim i radio sam samo fizičke poslove možda bilo deklasirano govoriti. No i u proteklih nedelju dana među pijancima i mladim ljudima nalazimo i druge “klasične” Hankove nastavio sličnim meni pjesmotvorne strategije i tematsko/ nepomično da sedim stalno koristimo ista i pizdeo uvek kad zakidaju na plati motivske preokupacije: opetovanu slušajući otvaranja ili kad kasni i snažnu identifikaciju s određenim pesmu i ako je partija dobra miljeom (pa i određenom klasom) o razrađujemo je kasnije bilo je i vreme kad sam delio te samopripisanu ulogu njezina Džimu koji je sa porodicom “malog apologeta” pod motom “protiv slomio srce nemamo mnogo strpljenja kartonsku kutiju kao sto svijeta vlastitom rutinom”; naglašenu sirotoj ali imamo strategije usmjerenost protiv visoke kulture i devojci bilo je vreme kad sam njezine “poze” (tri puta sam bio na većim koja on pravi zbrku na poljima pržio cigaretama svoje meso koncertima/dva puta u muzeju/i oba je i tada obično dobija i želeo da poludim puta/je bilo dosadno/nekoliko puta u sada dok ja menjam figure do kraja bioskopu/i gledao sam, mislim, samo dve tako sama i pozorišne predstave), čestu “urotničku” čistim situaciju tu sam negde identifikaciju s (neakademskim!) da bi ali nisam uspeo u tome čitateljem (možda sam ja vaš čovek/i pobeda bila čistija Živeli kao što sam mislio da će biti ovo vaša pesma), “ponosni gubitnik” i brza pristup elegije za malog čoveka kojem i moja i izgubio sam još pre treba tek malo muzike i piva/i njegov kad sam došao uveliko su deo sebe deo sveta san, opijate promatrane istovremeno već pili pivo postoji tu neki rivalitet deo sna kao izraz hedonizma i bijega (u i napravili su mesta da sednem među nama maniri Pijan/stari Bukowski/pijan), mi smo ipak braća možda sam ja vaš čovek zatim odnos prema ocu kao i odnos muzika je bila glasna i ovo vaša pesma prema radu (koji odlazi korak dalje od i vikali smo dok i znamo paveseovskog (ruralno) flaneurskog smo pričali između rifova mržnju bes i nasilje Lavorare stanca i zadobiva konkretniju isto kao i ljubav socijalnu i psihološku dimenziju jedan je rekao da treba da Mala pesma za laku noć – komodifikacija i otuđenje ovdje su ide u australiju i znamo šah uzeli svoj danak), “egzistencijalne”, (R. drugi je rekao da neće doveka i svako polje na tabli malo piva i muzike Harrison) “tipske pseudouniverzalije” da radi posao koji sad radi ima svoju figuru sa radija (trećem su ubili brata/a i on će nekom treći je zapalio ’laki’ i ćutao kao što ja imam mesto ovde za laku noć ubiti brata/nema drugog načina/da ja sam rekao, više u šali, i on seda preko dragi prijatelji mržnja prođe) koje Bukowski tako voli i i za deset godina ovde, i pali neonku sa svog brojne druge signature ovog “prljavog većih stomaka i toplijeg piva stola za crtanje malo muzike i piva realizma”. Ako ste, štoviše, Bukowskog i za malog čoveka čitali u (često izvrsnu) hrvatskom onda nazdravimo počne sa postavljanjem i njegov san ili srpskom prijevodu, prije svega i neko odvali nešto Maruninu, Šindolićevu ili Rigonatovu, i smejemo se i ne želim više vjerojatno vam nije promakla ni da lažem sebe pomalo specifična “mikrosintaksa” Džez to nam je potrebno. dosta mi je toga nastala kao rezultat transponiranja “grubog” i “oštrog” ritma originala u naš trećem su ubili brata sav taj džez uveče mala pesma za laku noć jezični sustav; obrasci koji su sasvim a i on će nekom ubiti brata uglavnom tužne ali neće biti primjereni našem jeziku, a opet tako nema drugog načina pesme lako da se zaspi osjetno dužni izvornom fonu. I o da mržnja prođe tužnih crnkinja ni ovaj njihovoj prisutnosti u rukopisu dalo put bi se govoriti, no to bi već bio prostor a sve eventualno prolazi svi smo umorni neke mnogo pomnije analize. Recimo to svi znamo i ali nije bitno još da bi se iz pozadine Bukowskom i iako još mladi puštamo druge snovi obično izađu na loše mogao prikrasti i Ferlinghetti, pa i pesma je rano da to saznaju O’Hara sa svojim I do this, I do that, ali rano počela i evo, još samo malo muzike bez onog famoznog O’Harina šarma. da se stišava uopšte nam i još jedan gutljaj Ipak, Oreščaninov “prljavi pesimizam” za nas nije i onda zaista ostavlja nešto estetskog prostora, bolje može da se kaže s onu stranu spasenja. Ako volite od toga laku noć Bukowskog. cmyk X/241, 16. listopada 2,,8. 45

08:05 JUTARNJI KONCERT: Ravel, NAJAVA PROGRAMA ORKESTAR: Izravni prijenos koncerta iz Rahmanjinov, Enescu, Brahms, Marković 22:03 ZVUKOPIS: “Bourneov ultimatum “(2) Varaždina 09:30 RADIO-ROMAN: Vlado Andrilović: 22:30 POEZIJA NAGLAS:Irena Matijašević: 22:00 GLAZBENA NAJAVNICA I “Veliki hrast” Mijene NAJAVA PROGRAMA 09:55 VOKALNA SUZVUČJA: Jesenske slike 23:00 PROBRANICE 22:03 ITALSKE MUZE: G. Rossini: Sonate (Schubert, Glinka, Sveinsson, Bersa) 23:25 OGLEDI I RASPRAVE: Zvonimir (2) 10:30 POD POVEĆALOM Mrkonjić: Ujevićev povratak u zavičaj, esej 22:30 ZNACI VREMENA: Razgovor s Treći program HR 11:00 PRO MUSICA - ODRAZI Aleksandrom Solženjicinom VREMENA: Bartok, Janaček, Stravinski, 23:00 GLAZBENI ATLAS Papandopulo, Ravel Treći program HR, petak, 24.10.2008. 23:25 AVANT-POP 13:00 POGLED U SUTRA 00:05 EUROCLASSIC NOTTURNO Treći program HR, četvrtak, 16.10.2008. 13:00 FILMOSKOP 13:30 OPERNI KONCERT: Schubert - noćni program BBC-a 00:05 EUROCLASSIC NOTTURNO 13:30 SOLO-TUTTI: Fred Došek - in me- - “Zavjerenici”; Busoni - “Arlecchino”; 01:00 PET MINUTA POEZIJE U JEDAN: - noćni program BBC-a moriam Treći program HR, ponedjeljak, 27.10.2008. Donizetti - “Noćno zvonce” (ulomci) Tjedan Charlesa Simića 01:00 PET MINUTA POEZIJE U JEDAN: 16:00 ZNAK TOČNOG VREMENA I 00:05 EUROCLASSIC NOTTURNO 16:00 ZNAK TOČNOG VREMENA I 01:05 EUROCLASSIC NOTTURNO Tjedan Dragutina Tadijanovića NAJAVA PROGRAMA - noćni program BBC-a NAJAVA PROGRAMA - noćni program BBC-a 01:05 EUROCLASSIC NOTTURNO 16:03 BIBLIOVIZOR: Milka Car, Božidar 01:00 PET MINUTA POEZIJE U JEDAN 16:03 TRIPTIH 06:00 U DUHU EPOHE: Beethoven, Haydn, - noćni program BBC-a Alajbegović, Damir Radić - Knjige Marice 01:05 EUROCLASSIC NOTTURNO 16:35 ŽIVOT GLAZBE: Povijesne koncertne Mozart 06:00 U APOLONOVU OKRILJU: Bodrožić, Jurice Pavičića i Sanje Bilić - noćni program BBC-a i studijske snimke HR ( Jolivet, Devčić, 08:00 GLAZBENA NAJAVNICA I Telemann, Handel, Strauss, Respighi 16:35 ŽIVOT GLAZBE: Beethoven, Mozart 06:00 CONCERTO DA CAMERA: De Papandopulo) 08:00 GLAZBENA NAJAVNICA I 18:00 FORUM TREĆEG PROGRAMA: U NAJAVA PROGRAMA Falla, Slavenski, Lhotka, Janaček, Kodaly, 18:00 DOKUMENTARNA RADIO NAJAVA PROGRAMA potrazi za domom u njemačkoj književnosti 08:05 MUSICA MUNDANA: Hačaturjan, Respighi 08:05 JUTARNJI KONCERT: Massenet, 19:00 ANTOLOGIJA PRIPOVIJETKE: DRAMA: Mladen Kušec: “Ne blizu ni Musorgski, Borodin, Korsakov 08:00 GLAZBENA NAJAVNICA I Kuljerić, Suk Ciklus priča Cesarea Pavesa, 3. dio, u povodu daleko” 09:30 RADIO ROMAN: Vlado Andrilović: NAJAVA PROGRAMA 09:30 RADIO ROMAN: Ivan Aralica:“Sunce” 100. obljetnice rođenja 19:00 VRIJEME ZA JAZZ “Veliki hrast” 08:05 MATTINATA: Donizetti, Cherubini, 09:55 IZ BAROKNIH ODAJA: Boyce, 19:30 OPERA NA TREĆEM - EBU 20:00 OD PODIJA DO PODIJA: 09:55 NADMETANJA: Howels, Burkhard Rossini, Bellini Handel, Molter OPERA: Cherubini: Medea - izravni prijenos Reprodukcija koncerta 10:30 ŽIVOT PROSTORA 09:30 RADIO-ROMAN: Robert Perišić: “Naš 10:30 RIJEČI I RIJEČI - Lana Derkač, Mario iz Torina 21:00 VEĆ SUTRA: Michal Rataj: It’s all 11:00 PUTOVI HRVATSKE GLAZBE čovjek na terenu” Kopić. Leonard Kovačević: ‘Kašnjenje’,’Migolj 23:30 ALTERNET: Barcelona: Rafael Reig; Impromptu…, narudžba Švedskog radija na 13:00 PROJEKT: BROADCASTING 09:55 PARTITE ZA JUTRO: Stravinski, enje’, ‘Stremljenje’ Stephen Harrod Buhner: Tajni život biljaka festivalu Soundscapes u San Franciscu 13:30 SIMFONIJSKI KONCERT: Debussy 11:00 KLASIKA I OKO NJE - Egipatski zvuci 22:00 GLAZBENA NAJAVNICA I Simfonijski orkestar BBC-ija (Berg, Bartok, 10:30 RAZGOVOR S POVODOM 12:00 KULTURA DEMOKRACIJE - Javno NAJAVA PROGRAMA Gerhard, Schumann) 11:00 POZIV NA KONCERT: Haydn, zdravstvo i prevencija genocida Treći program HR, nedjelja, 19.10.2008. 22:03 MUSICA FUTURA: Marc Almond 16:00 ZNAK TOČNOG VREMENA I Mozart, Haydn 12:45 SLIČICE ALBUMA: Nebeski glasovi 00:05 EUROCLASSIC NOTTURNO 22:30 DNEVNICI I PISMA: Irena Lukšić: NAJAVA PROGRAMA 13:00 EUROSTORIJE (Weill, Monteverdi, Rahmanjinov, Leon) - noćni program BBC-a Autobiografija, 2.dio 16:03 DOBA ZNANOSTI 13:30 DIRIGIRA MAESTRO: Igor Kuljerić 13:00 ELEKTROSFERA: Arthur Kroker i 01:00 PET MINUTA POEZIJE U JEDAN: 23:00 GLAS, NAJLJEPŠI INSTRUMENT: 16:35 ŽIVOT GLAZBE: Gostovali u (Brkanović, Kunc, Jarnović, Korsakov) Michael A. Weinstein: Teorija virtualne klase Tjedan Dragutina Tadijanovića Robert Tear, tenor Hrvatskoj 16:00 ZNAK TOČNOG VREMENA I 13:30 OPERNI KONCERT: Verdi, Delibes, 01:05 EUROCLASSIC NOTTURNO 23:25 OGLEDI I RASPRAVE: Maša 18:00 RADIO ATELIER: Mats Kjelbye: NAJAVA PROGRAMA Rossini, Mozart - noćni program BBC-a Kolanović - Književno artikuliranje reklame, “Eksplozija” 16:03 EPPUR SI MUOVE 15:30 U SVIJETU BALETA - Predstavljanje 06:00 NADAHNUĆA: Brahms, Faure, 1.dio 19:00 U HRAMU PJEVA 16:35 ŽIVOT GLAZBE: Romantički naraštaj monografije o Ani Maletić autorice Maje Boulanger, Šulek, Reger 20:00 KLJUČEVI STOLJEĆA: Psychic TV (Dvorak) Đurinović 08:00 GLAZBENA NAJAVNICA I 22:00 GLAZBENA NAJAVNICA I 18:00 RADIO - IGRA: Flannery O’ Connor: “I 16:00 ZNAK TOČNOG VREMENA I NAJAVA PROGRAMA NAJAVA PROGRAMA ne znamo koliko smo sretni” NAJAVA PROGRAMA 08:05 SAČUVANE GLAZBE Treći program HR, srijeda, 22.10.2008. 22:03 GLAZBA I OBRATNO: IMEB 19:00 TRADICIJSKA GLAZBA 16:03 KAZALIŠTARIJE 09:30 NA OBZORIMA DUHOVNOSTI: 00:05 EUROCLASSIC NOTTURNO 2006 (3) 20:00 EUROPEUM - EURORADIO: Izravni 16:35 ŽIVOT GLAZBE: “Priča do priče” Hispanske skladbe - noćni program BBC-a 22:30 EBU JAZZ: Izravni prijenos iz Slovenije prijenos koncerta iz Sofije; pijanistica Plamena (Ljadov, Caplet, Nedbal, Bernstein) 10:30 GUBITAK SREDIŠTA: Catherine 01:00 PET MINUTA POEZIJE U JEDAN: Mangova i SO Bugarskog nacionalnog radija 18:00 RADIO DRAMA: Boris B. Hrovat: Malabou u razgovoru Tjedan Charlesa Simića pod ravnanjem Rossena Milanova “Shopping u Imperialu” 11:00 PRO MUSICA 01:05 EUROCLASSIC NOTTURNO Treći program HR, subota, 25.10.2008. 22:00 GLAZBENA NAJAVNICA I 19:00 PJESMA ZVIJEZDAMA U MENI 13:00 SATURNOVA DJECA: Židovi i - noćni program BBC-a 00:05 EUROCLASSIC NOTTURNO NAJAVA PROGRAMA ZVONI književnost, 2.dio 06:00 JUTARNJE HARMONIJE: Wagner, - noćni program BBC-a 22:03 VOX HUMANA 20:00 OD PODIJA DO PODIJA: Koncert 13:30 SEDAM DANA GLAZBE Delius, Saint-Saens, Verdi, Strauss 01:00 PET MINUTA POEZIJE U JEDAN: 22:30 HRVATSKA PROZA: Davor Mojaš: Zgb.filharmonije održan 28.ožujka u KDVL 14:30 POSLIJEPODNE JEDNOG 08:00 GLAZBENA NAJAVNICA I Tjedan Charlesa Simića Priče iz “Grada Pupica” pod ravnanjem Ive Lipanovića SKLADATELJA: Charles Ives-rođen NAJAVA PROGRAMA 01:05 EUROCLASSIC NOTTURNO 23:00 ART OF THE STATES 22:00 GLAZBENA NAJAVNICA I 19.10.1874 08:05 UMIJEĆE JAZZA: John Scofield - noćni program BBC-a 23:25 OGLEDI I RASPRAVE NAJAVA PROGRAMA 16:00 ZNAK TOČNOG VREMENA I 09:30 RADIO ROMAN: Vlado Andrilović: 06:00 KODA OD SNA: Copland, Barber, 22:03 ZVUKOPIS: “Bourneov ultimatum” (1): NAJAVA PROGRAMA “Veliki hrast” Cheney, Barnes, Gershwin, Villa-Lobos, 22:30 POEZIJA NAGLAS: Kako je teško 16:03 INTERPRESS - Krajolik u Njemačkoj 09:55 GLASOVIRSKA MAŠTANJA: Pijanist Milhaud Treći program HR, utorak, 28.10.2008. biti žena 16:35 ŽIVOT GLAZBE Wilhelm Kempff (Beethoven, Shumann) 08:00 GLAZBENA NAJAVNICA I 00:05 EUROCLASSIC NOTTURNO 23:00 PROBRANICE - 22. simfonija Gaetana 18:00 ZOOFON 10:30 PITOMA MISAO: Sarah Kofman: NAJAVA PROGRAMA - noćni program BBC-a Brunettija 18:45 VEČERNJE HARMONIJE: “Platon i Freud” 08:05 JUTARNJI KONCERT: Nardelli, 01:00 PET MINUTA POEZIJE U JEDAN 23:25 OGLEDI I RASPRAVE: Mani Beethoven, Alvars, Kreisler, Strauss 11:00 SVIJET GLAZBE Slavenski, Hačaturjan, Korbler 01:05 EUROCLASSIC NOTTURNO Gotovac: Naši suvremenici ili osobni pogled 19:00 FONO-ARHIV: Iz produkcije 13:00 HRVATSKI IDENTITET: Ljerka 09:30 BAšTINA, MI I SVIJET: O rasprostra- - noćni program BBC-a Schiffler: Filozofsko-teološka misao, 1. dio na djela Ive Vojnovića i Nedjeljka Fabrija, esej Hrvatskoga radija njenosti, istraživanju i valorizaciji zemljane 06:00 KLASIČNI KROJ 13:30 SA SVIH STRANA SVIJETA arhitekture 20:00 MUSICA REDIVIVA: Niccolo Piccini: 08:00 GLAZBENA NAJAVNICA I 16:00 ZNAK TOČNOG VREMENA I 10:00 MILJENICE MALENIH MINUTA: Il re pastore NAJAVA PROGRAMA NAJAVA PROGRAMA Turina 22:00 GLAZBENA NAJAVNICA I 08:05 JUTARNJI KONCERT 16:03 DRUŠTVENI OBZOR 10:30 SKRIVENA STRANA DANA Treći program HR, petak, 17.10.2008. NAJAVA PROGRAMA 09:30 RADIO-ROMAN: R. Perišić – Naš 16:35 ŽIVOT GLAZBE: Giuseppe Verdi: 11:00 PRO MUSICA: Sibelius, Massenet, 00:05 EUROCLASSIC NOTTURNO 22:03 ITALSKE MUZE: Sonate G.Rossinija čovjek na terenu Aida (1. i 2. čin) Respighi, Ravel - noćni program BBC-a 22:30 ZNACIVREMENA: Zavist i ljubomora 09:55 VOKALNA SUZVUČJA 18:00 FANTASTIKA U RADIO DRAMI: 13:00 FILMOSKOP 01:00 PET MINUTA POEZIJE U JEDAN: 23:00 GLAZBENI ATLAS 10:30 POD POVEĆALOM Lukijan: “Istinite pripovijesti” 13:30 SOLO-TUTTI: Iz glazbene baštine Tjedan Dragutina Tadijanovića 23:25 AVANT-POP - 1. Sonic Youth 11:00 PRO MUSICA - ODRAZI 19:00 TUMAČI GLAZBE: Lutnjist i gitarist 16:00 ZNAK TOČNOG VREMENA I 01:05 EUROCLASSIC NOTTURNO VREMENA - noćni program BBC-a William Carter NAJAVA PROGRAMA 20:00 IZLOG SADAŠNJICE: 16:03 BIBLIOVIZOR: John Banville o Philipu 13:00 Prozor u digitalno 06:00 U DUHU EPOHE: Wagner, Dvořak, Treći program HR, ponedjeljak, 20.10.2008. 13:30 OPERNI KONCERT Chopin, Berlioz 00:05 EUROCLASSIC NOTTURNO Donaueschingen 2007. Rothu 22:00 GLAZBENA NAJAVNICA I 16:35 ŽIVOT GLAZBE: R. Strauss: Alpska 16:00 ZNAK TOČNOG VREMENA I 08:00 GLAZBENA NAJAVNICA I - noćni program BBC-a NAJAVA PROGRAMA NAJAVA PROGRAMA 01:00 PET MINUTA POEZIJE U JEDAN: NAJAVA PROGRAMA simfonija 22:03 NA RAZMEĐI STILOVA: Claude 18:00 FORUM TREĆEG PROGRAMA 16:03 TRIPTIH 08:05 MUSICA MUNDANA: Roldan, Tjedan Charlesa Simića 16:35 ŽIVOT GLAZBE: Povijesne koncertne i Ginastera, Nazareth, Villa-Lobos 01:05 EUROCLASSIC NOTTURNO Balbastre 19:00 ANTOLOGIJA PRIPOVIJETKE: 22:30 SVJETSKA PROZA: Barry Unsworth: Banana Yoshimoto: Mladoženja studijske snimke HR 09:30 RADIO ROMAN: Ivan Aralica:“Sunce” - noćni program BBC-a 18:00 DOKUMENTARNA RADIO 09:55 NADMETANJA: Saint-Saens, Jolivet 06:00 CONCERTO DA CAMERA: Ravel, U pupku joj rubin, 1.dio 19:30 OPERA NA TREĆEM - EBU 23:00 OPUSCULA MUSICA: Dani Vivaldija OPERA: Verdi: Macbeth - izravni prijenos DRAMA: Evelina Turković: „Šesto, šesto, 10:30 ŽIVOT PROSTORA Respighi, Turina, Bax rožata“ 11:00 PUTOVI HRVATSKE GLAZBE 08:00 GLAZBENA NAJAVNICA I u Poznanu (1.) iz Munchena 23:25 OGLEDI I RASPRAVE: Maša 23:00 GLAZBENA NAJAVNICA I 19:00 VRIJEME ZA JAZZ 13:00 PROJEKT: BROADCASTING NAJAVA PROGRAMA 20:00 OD PODIJA DO PODIJA 08:05 MATTINATA: Mendelssohn, Kolanović - Književno artikuliranje reklame, NAJAVA PROGRAMA 13:30 SIMFONIJSKI KONCERT: 21:00 Poslije zvuka. J. Chailley: Glazba srednjega Simfonijski orkestar Češkog radija (Malovec, Hoffmann, Hummel, Spohr 2.dio 23:03 DJECA PONOĆI vijeka Kopelent, Dvorak, Kalach, Feld, Cilea, Jaroch, 09:30 RADIO-ROMAN: Vlado Andrilović: 23:25 ALTERNET: Tristan Gulliford: Crkva za 22:00 GLAZBENA NAJAVNICA I Pelikan) “Veliki hrast” koju je Google Bog NAJAVA PROGRAMA 16:00 ZNAK TOČNOG VREMENA I 09:55 PARTITE ZA JUTRO: Treći program HR, četvrtak, 23.10.2008. 22:03 MUSICA FUTURA NAJAVA PROGRAMA Chambonnieres, Strauss 00:05 EUROCLASSIC NOTTURNO 22:30 DNEVNICI I PISMA: Stephen 16:03 DOBA ZNANOSTI: Mezopotamski 10:30 RAZGOVOR S POVODOM - noćni program BBC-a grad 11:00 POZIV NA KONCERT: Strauss, 01:00 PET MINUTA POEZIJE U JEDAN: Treći program HR, nedjelja, 26.10.2008. Spender – Sjećanje na Eliota 16:35 ŽIVOT GLAZBE: Regine Crespin, Dvořak, Mozart, Smetana Tjedan Charlesa Simića 00:05 EUROCLASSIC NOTTURNO 23:00 GLAS, NAJLJEPŠI INSTRUMENT sopran 13:00 EUROSTORIJE: Populizam i demokra- 01:05 EUROCLASSIC NOTTURNO - noćni program BBC-a 23:25 OGLEDI I RASPRAVE: Jean Marie 18:00 PORTRET UMJETNIKA U DRAMI: cija - Poljska, 2.dio - noćni program BBC-a 01:00 PET MINUTA POEZIJE U JEDAN: Pelt – Droge i magične biljke Glumica Zrinka Kolak Fabijan 13:30 DIRIGIRA MAESTRO: Karel Ančerl 06:00 U APOLONOVU OKRILJU: Kernis, Tjedan Charlesa Simića 19:00 U HRAMU PJEVA (Prokofjev, Dvořak, Smetana, Hindemith) Suter, Boccerini, Bach, Schubert 01:05 EUROCLASSIC NOTTURNO 20:00 KLJUČEVI STOLJEĆA: Nurse with 16:00 ZNAK TOČNOG VREMENA I 08:00 GLAZBENA NAJAVNICA I - noćni program BBC-a Treći program HR, srijeda, 29.10.2008. wound NAJAVA PROGRAMA NAJAVA PROGRAMA 06:00 NADAHNUĆA: Glazbena Italija 00:05 EUROCLASSIC NOTTURNO 22:00 GLAZBENA NAJAVNICA I 16:03 EPPUR SI MUOVE 08:05 JUTARNJI KONCERT: Lhotka, Elgar (Liszt, Charpentier, Wolf, Denisov, Handel, - noćni program BBC-a NAJAVA PROGRAMA 16:35 ŽIVOT GLAZBE: Romantički naraštaj 09:30 RADIO ROMAN: Vlado Andrilović: Mendelssohn, Bach, Carr) 01:00 PET MINUTA POEZIJE U JEDAN 22:03 GLAZBA I OBRATNO: IMEB 2006 (Pejačević) “Veliki hrast” 08:00 GLAZBENA NAJAVNICA I 01:05 EUROCLASSIC NOTTURNO - Skladateljica Francoise Barriere 18:00 RADIO - IGRA: Nina Mitrović: “Raja 09:55 IZ BAROKNIH ODAJA: Vivaldi, NAJAVA PROGRAMA - noćni program BBC-a 22:30 TRANSONICA bez raja” Rameau, Pachelbel, Purcell 08:05 SAČUVANE GLAZBE: Katalonija i 06:00 JUTARNJE HARMONIJE 23:00 EURO JAZZ: Dona Lee Saxophone 19:00 TRADICIJSKA GLAZBA 10:30 RIJEČI I RIJEČI Granados 08:00 GLAZBENA NAJAVNICA I Quartet 20:00 EUROPEUM - EURORADIO: Izravni 11:00 KLASIKA I OKO NJE: Skandinavske 09:30 NA OBZORIMA DUHOVNOSTI: NAJAVA PROGRAMA 23:25 DALEKI GLASOVI: Sanjay prienos iz Rima; Zbor i orkestar Akademije glazbenice “Missa de la Mapa Mundi” Johannesa 08:05 UMIJEĆE JAZZA Subrahmanyam: Kako pisati o Indiji Santa Cecilia pod ravnanjem Antonia 12:00 EKONOMSKI GLOBUS Cornaga i Missa Criolla Ariela Ramireza 09:30 RADIO ROMAN: R. Perišić – Naš Pappana izvode oratorij “Ivana Orleanska na 12:30 SLIČICE ALBUMA: Scarlatti, Rameau, 10:30 GUBITAK SREDIŠTA: Charles Taylor: čovjek na terenu lomači” Arthura Honeggera Couperin Mjesto za transcendenciju 09:55 GLASOVIRSKA MAŠTANJA Treći program HR, subota, 18.10.2008. 22:00 GLAZBENA NAJAVNICA I 13:00 ELEKTROSFERA 11:00 PRO MUSICA 10:30 PITOMA MISAO: Richard Rorty i 00:05 EUROCLASSIC NOTTURNO NAJAVA PROGRAMA 13:30 OPERNI KONCERT: Verdi, Puccini, 13:00 SATURNOVA DJECA: Edward „slaba“ racionalnost - noćni program BBC-a 22:03 VOX HUMANA Rossini, Wagner Mendelson: Auden i Bog 11:00 SVIJET GLAZBE: live 01:00 PET MINUTA POEZIJE U JEDAN: 22:30 HRVATSKA PROZA: Silvija Šesto 15:30 U SVIJETU BALETA: Razgovor s 13:30 SEDAM DANA GLAZBE 13:00 HRVATSKI IDENTITET Tjedan Dragutina Tadijanovića Stipančić: Šesto izdanje, pripovijetka baletnim prvakom Damirom Novakom, u 14:30 POSLIJEPODNE JEDNOG 13:30 SA SVIH STRANA SVIJETA 01:05 EUROCLASSIC NOTTURNO 23:00 ART OF THE STATES povodu dodjele Nagrade Vladimira Nazora za SKLADATELJA: Georges Bizet - rođen 16:00 ZNAK TOČNOG VREMENA I - noćni program BBC-a 23:25 OGLEDI I RASPRAVE: Theodore životno djelo 25.10.1838. NAJAVA PROGRAMA 06:00 KODA OD SNA: Faure, Ibert, W.Adorno - Predanost 16:00 ZNAK TOČNOG VREMENA I 16:00 ZNAK TOČNOG VREMENA I 16:03 DRUŠTVENI OBZOR Šostakovič NAJAVA PROGRAMA NAJAVA PROGRAMA 16:35 ŽIVOT GLAZBE 08:00 GLAZBENA NAJAVNICA I 16:03 KAZALIŠTARIJE 16:03 MAGAZIN “SREDNJA EUROPA”: 18:00 FANTASTIKA U RADIO DRAMI NAJAVA PROGRAMA Treći program HR, utorak, 21.10.2008. 16:35 ŽIVOT GLAZBE: “Iz Staroga u Novi Međukulturalni dijalog i suradnja 19:00 TUMAČI GLAZBE 08:05 JUTARNJI KONCERT: Purcell, Bach, 00:05 EUROCLASSIC NOTTURNO svijet” (Foss, Dvořak) 16:35 ŽIVOT GLAZBE: Iz glazbenih pi- 20:00 IZLOG SADAŠNJICE Handel - noćni program BBC-a 18:00 RADIO DRAMA: Grozdana Cvitan: smohrana 22:00 GLAZBENA NAJAVNICA I 09:30 BAšTINA, MI I SVIJET: Sedam arhite- 01:00 PET MINUTA POEZIJE U JEDAN: “Ubijte psa” 18:00 ZOOFON NAJAVA PROGRAMA ktonskih čuda staroga svijeta Tjedan Charlesa Simića 19:00 PJESMA ZVIJEZDAMA U MENI 18:45 VEČERNJE HARMONIJE: Respighi 22:03 NA RAZMEĐI STILOVA 10:00 MILJENICE MALENIH MINUTA: 01:05 EUROCLASSIC NOTTURNO ZVONI 19:00 FONO-ARHIV: Iz produkcije 22:30 SVJETSKA PROZA: Barry Unsworth Cossetto, Njirić, Lhotka - noćni program BBC-a 19:30 IZRAVNI PRIJENOS Hrvatskoga radija - Snimke iz 1962. – U pupku joj rubin 10:30 SKRIVENA STRANA DANA 06:00 KLASIČNI KROJ: Beethoven MAJSTORSKOG CIKLUSA HRT-A (Komorne skladbe Josipa Kaplana i Nikše 23:00 OPUSCULA MUSICA 11:00 PRO MUSICA: Weber, Beethoven, 08:00 GLAZBENA NAJAVNICA I IZ KDVL Njirića) 23:25 OGLEDI I RASPRAVE: Jean Marie Rossini, Schubert NAJAVA PROGRAMA 22:00 GLAZBENA NAJAVNICA I 19:30 VARAŽDINSKI KOMORNI Pelt – Fascinacija opijumom

cmyk 46 X/241, 16. listopada 2,,8.

cmyk X/241, 16. listopada 2,,8. 47 kolumna

znanstvenika godine dobiva filozof), a od 2006. “Teorija neobrazovanosti” Noga ﬁlologa doživjela je – vele na ovitku hrvatskog prijevoda – šesnaest izdanja. Poruka iz skore budućnosti Iz hrvatske perspektive, “Teorija neobrazovanosti” poruka je iz budu- ćnosti: Liessmann i njegovi Nijemci i Austrijanci ondje su kamo mi, htjeli- ne htjeli, stremimo. Aktualnost i to- Unbildung čnost Liessmannove knjige što se nas tiče upravo je šokantna: sve kao da je ožda pet godina otkako je “s ciljem da se prilikom sljedećeg pisano o nama, sve opisano upravo je država povela borbu da se pre- PISA-testa prođe što bolje”. (Drugim zahvatilo i hrvatski obrazovni sustav: obrazimo u društvo znanja, riječima, dvije su se ozbiljne, ugle- društvo znanja, “doživotno” učenje, možda pet godina otkako frenetično dne nacije počele ponašati kao loši centri izvrsnosti, nacionalni obrazovni gradimo sustav u kojem ćemo što brže đaci: štrebaju samo za ispit, samo standard, Bolonjski proces, prvostu- proizvoditi što više visokoobrazova- za ocjenu.) Ono što Liessmann na- pnici-bakalauri i diplomci-magistri, nih – i to “globalno kompatibilno” ziva “ludilom rang-liste” snašlo je ECTS bodovi, mobilnost, fleksibil- obrazovanih – pojavila se u Hrvatskoj ne samo za đake i učitelje, nego i nost, evaluacija; sve su te fraze i kod prva knjiga koja ideju i ideologiju tog znanstvenike: i oni itekako pristaju nas u živom optjecaju, prevedene s priželjkivanog društva znanja dovodi na igru vaganja, mjerenja i uspoređi- istog birokratsko-menadžerskog en- u pitanje; prva knjiga koja kritizira i vanja znanja, zovući to “evaluacijom”, gleskog (da, i moje Sveučilište ima osporava kako ideju društva znanja, “upravljajući” znanjem. U paroksizmu urede za “upravljanje kvalitetom”). S tako i mehanizme njezina ostvariva- Humboldtove ideje, ovako upravljana te je strane, očito, Hrvatska već po- nja. Autor je te knjige ugledni filozof znanost i upravljano učenje susreću sve pristojno uglavljena u jedinstveni Neven Jovanović – samo ne hrvatski, već austrijski. se na sveučilištu – putem “Bolonjskog evropski prostor. Može to potvrditi i Zove se Konrad Paul Liessmann; procesa”, s kojim se svake jeseni bol- svatko tko je ove godine brucoš na fa- ﬁlologanoga.blogspot. knjiga je Teorija neobrazovanosti. no upoznaju brucoši; i “Bolonja” je za ksu, ili ima takvog brucoša u obitelji. com Zablude društva znanja (Zagreb: Liessmanna još jedna manifestacija Ono što je kod nas, međutim, Naklada Jesenski i Turk, 2008). postvarivanja znanja i industrijali- izostalo – na što bolno upozorava zacije njegova prenošenja, svega što Liessmannova knjiga – jest javna Prva knjiga protiv društva znanja Peri-deri znanje – logično – dovodi do raskola društva kritika ideologije koju smo, eto, pro- i Bolonjskog procesa u Hrvatskoj. Teorija neobrazovanosti kratak je na kapitaliste znanja (sretno utabore- gutali do balčaka. Ne mislim samo skup eseja. Predgovor i prvi teksto- ne u elitnim “centrima izvrsnosti”)... na kritiku kao osudu; koliko sam – Znanje plus komodifikacija vi opisuju stanje stvari. Polazeći od i sve ostale: “Širom svijeta djelatni god gledao uokolo, nisam zapazio ni jednako zemlja obećana. svima bliske “medijske slike” znanja, neofeudalni kapitalizam i njemu pri- bilo kakvu kritiku-kao-nepristranu- koje je opredmećeno i u gladijator- družene znanosti zaslužili su da ih procjenu društva znanja – sine ira et – Samospoznaja i sloboda: koliko sku vještinu pretvoreno u kvizovima se nazove pravim imenom. Riječ je studio, ali uz puno korištenje rasudnih je to ECTS? – Unbildung u prijevodu. poput Milijunaša, ali je ujedno i o projektu protuprosvjetiteljstva.” I moći i postojećih spoznaja o društvu i nesustavno i neusuglašeno (danas je stoga je posljednje poglavlje knjige, čovjeku. Barem nisam zapazio kritiku – “Samo vrlo bogata ili vrlo nemoguće dogovoriti se što bi se to naslovljeno “Dosta je reforme obra- čiji bi autor bio iz Hrvatske, a da bi glupa zemlja može si priuštiti da “moralo” znati; kanon je demontiran), zovanja!”, Liesmannova haranga pro- sam njegov argument bio razvijen u Liessmann postavlja dijagnozu: cilj tiv grozničavog zanosa restrukturira- opsegu knjige (kao ne-filozof i ne- za svaku studentsku generaciju “društva znanja” nije ni mudrost ni nja, mijenjanja, neprestanog prčkanja sociolog znam, slovima i brojkama, izmisli novu arhitekturu studija.” samospoznaja, u njemu se uči prven- po obrazovnom sustavu. jednog sociologa koji kritički pro- – Sokrat u Hrvatskoj. – Samo bez stveno radi učenja (kao kad se dugovi cjenjuje “društvo znanja”,ali u nizu rade radi otplate dugova) – a znanje Kantovi bodovi članaka; to je Hajrudin Hromadžić, refleksije, molim! društva znanja zapravo je industri- Liessmann je filozof koji svoju na H-alteru). O “Teoriji neobrazova- jalizirano znanje, ono koje se može struku – Kant, Nietzsche, Adorno, nosti” trebao bi razmisliti, u najmanju masovno proizvoditi, kojim se može Günther Anders očito su njegovi ruku, svatko tko danas radi na sveu- masovno baratati. Takvo “postvareno” svakodnevni sugovornici, njihove čilištu – ako je Liessmann u pravu, znanje ne vodi spoznaji ni razumi- misli savršeno leže njegovom peru posljedice su dalekosežne i za narod i jevanju, ali je zamislivo kao roba i – koristi da bi razumio društvo oko za pojedince – ali trebalo bi, tijekom tržišni žeton (koji će nas učiniti “kon- sebe. Liessmann je i filozof koji se razmišljanja, propitati i zašto ta kri- kurentnima” u utrci s, valjda, Kinom tom društvu oko sebe obraća: uz ra- tika dolazi izvana; zašto su i kritika i i Indijom). Vrijeme “humanističke zumnu dozu pažnje, eseje iz “Teorije floskule koje kritizira uvozna roba? poluobrazovanosti” – neuspjelog neobrazovanosti” može čitati i pokušaja građanskog društva 19. sto- ne-filozof poput mene. Liessmann Sokrat na službenom putu ljeća da dosegne ideal “humanističke publiku pritom ne potcjenjuje: eseji Reći ćete, kod nas se o takvim obrazovanosti”, onoga što su Grci su gusti, rečenice – pa i sintagme stvarima, o dnevno-političkim pro- zvali paideia (“spoznati svijet, prila- – često su pozivi na razmišljanje (kad blemima, ne pišu knjige; “nije užan- goditi svijet, raspolagati prirodom pažnja – ne znam da li autorova ili ca”. Meni će pasti na pamet Viktor radi samospoznaje i slobode”) – to je čitaočeva – počne popuštati, ovakvo Ivančić (“Točka na U”). Reći ćete, vrijeme, konstatira Liessmann, nepo- se zgusnuto pisanje može doimati Ivančić je novinar, a ne filozof. Ni vratno prošlo; nama preostaje samo kao redanje aforizama). Liessmann naši novinari baš ne pišu kritičke Unbildung (Liessmann voli katastro- zna biti i zločesto zajedljiv, osobito knjige o društvu znanja, ali dobro; fične tonove). Unbildung, dakako, nije potkraj knjige – poglavlje o refor- ono što ću ja tada pitati jest: zašto neobrazovanost u smislu “neznanja” mama reformi gimnastička je vježba preobražaj Hrvatske u društvo znanja (taj je ključni termin knjige praktički sarkastične cirkularnosti (“sa svakom ne kritizira, ne procjenjuje kritički, nemoguće prevesti na hrvatski – a reformom raste potreba za reformom; i to u obliku knjige, pa makar knjige znakovita je već sama nemogućnost); svi problemi što ih za sobom povlače eseja ili kolumni (jer postoje stvari Unbildung je carstvo nužnosti, carstvo reforme mogu se opet riješiti samo koje ne stignete reći na četiri kartice) “praktičnog”, nerefleksivnog, carstvo uz pomoć reformi”) – a zna i što je – filozof ili sociolog iz Hrvatske? Što nosi-i-baci, peri-deri, rješavamo-to- žurnalistički MacGuffin: zasigurno je s “odgovornošću filozofa”? Gdje je u-hodu znanja. će svakome zapeti za oko doskočica danas, u Hrvatskoj, Sokrat, da malo o Kantu koji bi danas teško dobio “kvari mladež”? Protuprosvjetiteljstvo stalan posao na sveučilištu, budući da Ne daju mi mira Liessmannove Postavivši dijagnozu, Liessmann prvih deset godina sveučilišnog staža riječi: “Sve stubokom biva bolje kad se analizira simptome. Kritizira načela, nije objavio ništa. likvidiraju strukture neke institucije, provedbu i implikacije “Programa za Ovakva esejistička filozofija, čini pa se onda individue koje su ostale međunarodnu evaluaciju učenika” se, na njemačkom govornom podru- bez uporišta konačno ponašaju onako (PISA), gdje su u redovitom interna- čju dobro prolazi: iste godine kad je fleksibilno kako im to propisuje ideo- cionalnom uspoređivanju petnaesto- prvi put objavljena “Teorija neobra- logija reforme.” godišnji njemački i austrijski učenici zovanosti”, 2006, Liessmann je dobio Mi smo svi fleksibilni. “Takav prošli prilično loše, što je dovelo do austrijsku nagradu za znanstvenika smo mi narod”: probleme rješavamo “stanovite kolektivne depresije”, ali i godine (i ovo je cveba; zamislite situ- u hodu. Drugim riječima: samo bez do reorijentacije prosvjetne politike aciju u kojoj u Hrvatskoj nagradu za refleksije, molim!

cmyk 48 X/241, 16. listopada 2,,8. strip Mercury’s Rider Dalibor Mercury’s Barić, cmyk