Neandertalci* Neandertals

Pregledni rad Mr. sc. IVOR JANKOVIĆ Prapovijesna arheologija Institut za antropologiju Amruševa 8 Pregledniradovi Review HR - 10000 Zagreb Prehistoric archaeology [email protected]

UDK/UDC 903:572”632” Primljeno/Recieved: 01. 04. 2004. Prihvaćeno/Accepted: 01. 06. 2004.

U radu je iznesen pregled znanstvenih saznanja o populaciji neandertalaca koji uključuje rezul- tate područja arheologije, antropologije i genetike. Osim pregleda znanstvenih saznanja, u radu se daje i povijesni pregled razmišljanja o mjestu neandertalaca unutar evolucijskog razvoja čovjeka kao i uvid u modele koji se najčešće spominju u suvremenoj literaturi.

Ključne riječi: neandertalci, evolucija čovjeka, musterijen, paleolitik

The paper presents an overview of scientific insights into the population, includ- ing results obtained in the fields of archaeology, anthropology and genetics. In addition to this overview, the paper also provides a historical perspective of considerations of the position of the Neandertals within human evolution, as well as a discussion of models that are most frequently mentioned in contemporary literature.

Key words: Neandertals, human evolution, Mousterian, Palaeolithic

UVOD tu. Fuhlrott prepoznaje nalaze kao ljudske, no zbunjen njihovom neobičnom morfologijom, kontaktira Hermanna Schaafhausena, Tko su bili neandertalci? Kakva je njihova veza s današ- profesora anatomije na bonskome sveučilištu. Schaafhausen ob- njim ljudima? U čemu se razlikuju? To su samo neka od pitanja javljuje znanstveni opis nalaza i smatra da ih treba pripisati rani- kojima se bave znanstvenici, počevši od 1856. godine. Danas, joj, primitivnijoj vrsti čovjeka. Drugi znanstvenici, poput Schaaf- kada o neandertalcima znamo više nego o ijednoj fosilnoj vrsti, fhausena i T. H. Huxleya smatraju neandertalce primitivnom ra- rasprave i dalje traju. Neandertalci su tijekom godina stavljani som unutar vrste Homo sapiens. Ovo mišljenje zasnivaju na veli- unutar pa opet izvan rodoslovlja modernog čovjeka, smatrani kom kapacitetu mozga izvornog nalaza špilje Feldhofer. Budući su zaostalim rođacima. Pitanja su postavljana o njihovoj inte- da će još nekoliko godina proći do objave Darwinove knjige On ligenciji, morfologiji, načinu života, religijskim shvaćanjima. the Origin of Species (O postanku vrsta), ideja o evolucijskom Što danas, nakon gotovo stotinu i pedeset godina nakon otkrića razvoju, iako prisutna u razmišljanju mnogih znanstvenika, teš- u dolini Neander, možemo reći o njima? Koja su to pitanja na ko da je općeprihvaćena činjenica. Rudolf Virchow, jedan od vo- koja današnja znanost pokušava odgovoriti i koje teorije danas dećih patologa svog vremena i žestok borac protiv evolucijske pokušavaju objasniti status te zanimljive populacije koja je ne- misli, nalaze iz pećine Feldhofer pripisuje modernom čovjeku, kad nastanjivala prostore Europe i zapadne Azije? a neobičnosti morfologije objašnjava patologijom. Ubrzo zatim, William King (1864.) predlaže znanstveno ime Homo neander- POČETNA ISTRAŽIVANJA thalensis.1 Zanimljivo je da nalazi iz doline Neander nisu bili prvi fosili neandertalaca koji su pronađeni. Dio dječje lubanje Sve je započelo jednog dana u kolovozu, godine 1856., kada pronađene za istraživanja u pećini Engisu u Belgiji 1829./30. g. su radnici prilikom miniranja raznijeli ulaz Male pećine Feldho- kao i nalaz odraslog čovjeka s Gibraltara, nađen 1848. g., pretho- fer (Kleine Feldhofer Grotte) u dolini Neander, pored Düsseldor- de nalazu iz Njemačke, no njihov je značaj prepoznat tek više fa u Njemačkoj. Prilikom iskapanja sedimenta namijenjenog gra- godina nakon otkrića, kada je naziv neandertalac već uvriježen đevinskim radovima, pronađena je kalota i nešto kostiju tijela, te kako u znanstvenoj literaturi, tako i u svjetskoj javnosti. su nalazi predani tamošnjem školskom učitelju, Johannu Fuhlrot-

1 U stranoj literaturi nalazimo dva različita načina pisanja kolokvijalnog * Rad pod naslovom Neandertals... 150 Years Later koji obrađuje istu imena za neandertalce, Neandertals i . Ovo ne odražava tak- problematiku objavljen je u časopisu Collegium Antropologicum 28 sonomsko određenje i stavove o neandertalcima, već prihvaćanje revizije Suppl. 2 (2004), Zagreb 2004., 379.-401. gramatičkih pravila njemačkog jezika. 177 I. JANKOVIĆ, NEANDERTALCI, Pril. Inst. arheol. Zagrebu, 21/2004., str. 177.-196.

Sl. 1. Lubanja neandertalca s nalazišta La Chapelle-aux-Saints

Fig. 1 The skull of a Neandertal from the La Chapelle-aux-Saints site

Iako mnogi znanstvenici tog vremena prihvaćaju nean- dertalce kao fosilnu populaciju, znatan broj ih prihvaća Vir- chowljevo objašnjenje. Konačan dokaz za njihov nepatološki status i istinsku geološku starost daju otkrića dvaju relativno kompletnih kostura otkrivenih u pećini Spy u Belgiji godine 1886. kao i otkrića Dragutina Gorjanovića-Krambergera ko- Sl. 2. Rekonstrukcija neandertalca s nalazišta La Chapelle-aux- ji između 1899. i 1905. g. istražuje nalazište Hušnjakovo u Saints (prema BOULE, VALLOIS, 1957.) Krapini. Nalazi iz Krapine do današnjeg dana predstavljaju najveću zbirku neandertalaca pronađenu na jednom nalazištu. Fig. 2 The reconstruction of a Neandertal from the La Chapelle- Gorjanović-Kramberger (1906.) opisuje nalaze kao dijelove aux-Saints site (according to , 1957) 20-ak individua, dok kasnije analize zubi (WOLPOFF, 1978.; 1979.; 1999.) pokazuju da je taj broj mnogo veći te da je više od 70 individua zastupljeno na nalazištu. Fragmentiranost na- neprihvaćanje neandertalaca unutar razvojnog puta ka moder- laza iz Krapine Gorjanović (1906.) je pokušao objasniti kani- nom čovjeku (TRINKAUS, 1985.b). Brojne kasnije analize na balizmom, no rasprave o tome još se vode. Treba naglasiti da ostalim nalazima neandertalaca nedvojbeno pokazuju da nema je Gorjanović jedan od rijetkih znanstvenika tog vremena koji anatomskih temelja na kojima bi se zasnivala sumnja u potpu- neandertalce smatra predcima modernog čovjeka. Nalazi nean- no uspravan stav i prilagodbu na dvonožnost (STRAUSS, , dertalaca često su popraćeni nalazima izumrle faune kao i broj- 1957.; TRINKAUS, 1978.). Glavne teorije o ulozi neandertala- noga kamenog oruđa, kao pokazatelja njihove arhaičnosti. ca u evoluciji čovjeka koje prevladavaju u svjetskoj znanosti Dok je starost neandertalaca kao populacije time utvrđe- tijekom prve polovine 20. st. (a imaju odjeka i u današnjim na, njihovo mjesto unutar razvojnog puta modernog čovjeka raspravama) su A. Hrdličkina neandertalska faza razvoja čov- ostaje upitno. Početkom 20. st. dolazi do niza otkrića neander- jeka (HRDLIČKA, 1914.; 1927.), prema kojoj neandertalci pred- talskih fosila na tlu Francuske (, , La stavljaju samo jednu stepenicu u razvojnom putu k modernom Chapelle-aux-Saints, ) i drugim zemljama (primjerice čovjeku, tzv. pred-neandertalska hipoteza za koju se najglasnije Monte Circeo u Italiji), a M. Boule objavljuje monografiju o zalaže F. Clark Howell (HOWELL, 1951.) i prema kojoj su ne- skeletnim ostacima iz La Chapelle-aux-Saints (sl. 1.) (BOULE, ke od neandertalskih grupa (koje Howell vidi u ranijim nalazi- 1911.; 1912.; 1913.). Upravo je Bouleov opis i rekonstrukcija ma kao što su Steinheim, Ehringsdorf, Saccopastore, Krapina neandertalca kao bestijalnog stvorenja poluuspravna stava (sl. itd.) bile predci i kasnijih neandertalskih grupa kao i modernih 2.) ona koja i danas ima odjeka, posebice u popularnim publika- ljudi, dok su tzv. «klasični» neandertalci, uglavnom reprezen- cijama. Iako brojni autori kritiziraju Bouleovu rekonstrukciju tirani nalazima iz zapadne Europe, bili previše specijalizirani (SCHWALBE, 1914.), te Strauss i Cave (1957.), takav opis ob- i nisu imali ulogu u razvojnom putu k modernim populacija- jašnjavaju krivim tumačenjem patologije, a Trinkaus (1985.b) ma. Razvoj ideje koju Howell popularizira ima začetke već u pravilno primjećuje da je Bouleova rekonstrukcija bazirana ne prijašnjim publikacijama (za detaljniji pregled razvoja ideja o samo na skeletu iz La Chapelle, već i na drugim tada dostupnim ulozi neandertalaca u evoluciji čovjeka vidjeti, npr. SPENCER, fosilima (La Ferrassie 1 i 2, Neandertal 1, Spy, Krapina, La SMITH, 1981.; SPENCER, 1984.; TRINKAUS, SHIPMAN, 1993.). Quina) te patologija nije mogla biti glavni razlog takva opisa. Prema tzv. pred-sapiens teoriji koja se većim dijelom oslanja Nesumnjivo je važnu, ako ne i presudnu, ulogu imalo Bouleovo na Bouleovu rekonstrukciju i opis neandertalaca kao primitiv- 178 I. JANKOVIĆ, NEANDERTALCI, Pril. Inst. arheol. Zagrebu, 21/2004., str. 177.-196. nih stvorenja (BOULE, 1911.; 1912.; 1913.; BOULE, VALLOIS, MORFOLOGIJA 1957.; VALLOIS, 1954.), neandertalci predstavljaju izumrlu gra- nu koja nema ulogu u razvoju modernih ljudi. Morfološke odlike koje se u literaturi često navode kao Vodeći stručnjaci tog vremena uglavnom se priklanjaju karakteristične za populaciju neandertalaca uglavnom su jednom od navedenih modela. Tako se F. Weidenreich, koji mješavina plesiomorfnih (primitivnih) odlika, zajedničkih s smatra da tijekom kasnijih faza evolucijskog razvoja čovjeka prijašnjim populacijama srednjeg pleistocena (tj. simplesio nije došlo do specijacije (Weidenreich razvija teoriju koju da- morfnih odlika), odnosno apomorfnih (razvijenih) odlika, za- nas prepoznajemo kao multiregionalni model), priklanja Hr- jedničkih s ranim morfološki modernim populacijama (tj. si- dličkinom tumačenju (WEIDENREICH, 1940.; 1943.; 1947.). F. napomorfnih odlika). Tek rijetke odlike morfologije moguće Loring Brace također prihvaća Hrdličkino viđenje te se nado- je ustanoviti kao isključivo neandertalske (autapomorfne od- vezuje na njegovo objašnjenje o ulozi razvijenije tehnologije like). Ono što neki fosil može odrediti kao dio neandertalske u evolucijskom razvoju, pri čemu su bolja oruđa smanjila se- populacije jest kombinacija tih odlika koje se u neandertalaca lektivni pritisak i dopustila morfološke promjene koje su re- pojavljuju u vrlo velikom postotku. Treba, međutim, naglasiti zultirale u modernijoj morfologiji ranih modernih populacija da niti jedan neandertalski nalaz ne posjeduje sve od tih od- (HRDLIČKA, 1927.; BRACE, 1962.; 1964.). Modeli koji prev- lika. Detaljan pregled neandertalske morfologije donesen je ladavaju današnjom literaturom (npr. multiregionalni model, u: WOLPOFF (1999.), CONROY (1997.), KLEIN (2000.), SMITH Out-of-Africa, te asimilacijski model, vidjeti u kasnijem tek- (1982.), TRINKAUS (1983.), AIELLO, DEAN (1990.) i drugim stu), vuku korijene iz nekog od ova tri objašnjenja. izvorima. Najčešće citirane neandertalske odlike uključuju:

Sl. 3. Usporedba lubanja neandertalca i modernog čovjeka (prema Fig. 3 A comparison of Neandertal and modern human skulls STASKI, MARKS, 1992.) (according to , 1992) 179 I. JANKOVIĆ, NEANDERTALCI, Pril. Inst. arheol. Zagrebu, 21/2004., str. 177.-196.

Kranium i mandibula - neandertalske lubanje niske su i izdu- korištenjem prednjih zubi za paramastikatorne aktivnosti (vidje- ženog oblika (sl. 3.). Čeona kost (os frontale) niska je i tipično ti HRDLIČKA, 1927.; BRACE, 1962.; 1964.; SMITH, 1983., iako izraženoga nadočnog luka (torus supraorbitalis), koji oblikuje neki autori smatraju da se to može objasniti prehranom, vidjeti dvostruki luk nad očnim dupljama i sužava se lateralno (SMITH, WALLACE, 1975.). Kutnjaci pokazuju visok stupanj taurodontiz- RANYARD, 1980.; SMITH, PAQUETTE, 1989.). Lambdoidna regi- ma (proširenje pulpalne komore), a prema Bailey (2000.; 2002.) ja je spljoštena, (prisutna je udubina nad glabelom) dok je na za- postoje i neke druge razlike kao što je visoka frekvencija mosta tiljnoj kosti (os occipitale) primjetno karakteristično izbočenje koji spaja protokonidnu i metakonidnu kvržicu kod kutnjaka (occipital bun ili chignon). Na svim nalazima prisutna je udu- donje čeljusti (WU, TURNER, 1993.; BAILEY, 2000.; 2002.). Iz- bina nad inionom (fossa suprainiaca), uglavnom ovalnog obli- među zadnjeg umnjaka i prednjeg dijela vrata donje čeljusti (ra- ka (TRINKAUS, 1988.a). Crista petrosa započinje na najnižoj mus mandibularis) postoji odmak, odnosno praznina (retromo- točki pars tympanica i nije u doticaju s mastoidnim procesom larni prostor) (COON, 1962.; WOLPOFF, 1999. STRINGER I SUR., (processus mastoideus), incisura mastoidea je zatvorena na 1984.; FRANCISCUS, TRINKAUS, 1995.), prisustvo kojeg je naj- prednjem dijelu (VANDERMEERSCH, 1981.; VANDERMERSCH, vjerojatnije u svezi s mezijalnim pomicanjem zubi te širinom 1985.). Središnji dio lica vrlo je izbočen, iako novije analize mandibularnog ramusa (ROSAS, 2001.). Tuberculum pterygoi- (TRINKAUS, 2003.) pokazuju da taj prognatizam nije velik u deum infernus (hvatište m. pterygoideus internus) (BLUNTSCHI, usporedbi s ranijim populacijama. Veća projekcija u gornjem 1929.; CREED-MILES I SUR. 1996.) je vrlo razvijen. Smith i dijelu lica rezultira od većeg endokranialnog kapaciteta, kao Paquette (1989.) i Rosas (2001.) smatraju da postoji veza izme- i naglašene nosne i nadočne regije (SMITH, RANYARD, 1980.; đu raznih mandibularnih odlika, te da ih je moguće objasniti RUFF I SUR., 1997.; CONROY I SUR., 2000.; TRINKAUS, 2003.). kraniofacijalnim rastom. Zamijećeno je da je krijesta incisura Prognatizam lica, dakle, ne treba smatrati apomorfnom značaj- mandibulae kod neandertalaca smještena medijalno pri spoju kom neandertalaca, već je skraćenje dimenzija lica kod moder- sa zglobnim nastavkom (processus condylaris) (RAK, KIMBEL, nih populacija napredna odlika (TRINKAUS, 2003.), vjerojatno 1995.; HUBLIN, 1998.; ROSAS, 2001.; JABBOUR I SUR., 2002.), u svezi s ontogenetičkim razvojnim promjenama kod moder- te da se kondil pruža lateralno (velika tuberculum subcondylum nog čovjeka kao rezultat redukcije u dužini klinaste kosti (os laterale, mjesto hvatišta ligamentum temporomandibulare). No sphenoidea) i promjena na bazi lubanje (LIEBERMAN, 1998.; ova se odlika javlja u određenom postotku kako kod ranijih LIEBERMAN I SUR., 2002.). Nosna šupljina je većih dimenzija, a populacija, tako i kod modernih ljudi (RHOADS, FRANCISCUS, budući da je glavna funkcija nosa grijanje i regulacija vlažnosti 1996.; KARAVANIĆ, SMITH, 1998.; STEFAN, TRINKAUS, 1998.; udahnutog zraka (WEINER, 1954.) kao i održavanje konstantne QUAM, SMITH, 1998.; JABBOUR I SUR., 2002.). Rak i suradnici temperature mozga (COON, 1962.). Wolpoff (1968.) time objaš- (2002.) smatraju da je taksonomska razlika na razini vrste oprav- njava i morfologiju i volumen nosne šupljine u neandertalaca, dana i činjenicom da neandertalske mandibule pokazuju nešto dok Trinkaus (1989.) to povezuje s visokim stupnjem tjelesne drukčiju morfologiju gornjeg dijela mandibularnog ramusa. U aktivnosti i termoregulacijom. Dean (1988.) smatra da je hlađe- neandertalaca je kondilarni proces (processus condylaris) niži i nje arterijske krvi na putu k mozgu također imalo važnu ulogu. incisura mandibulae ima svoju najnižu točku nešto posteriorni- Sve odlike nosne regije neandertalaca nije moguće objasniti pri- je, bliže koronoidnom procesu (processus coronoideus) koji je lagodbom na klimu (FRANCISCUS, 2003.) već je kao i ostale smješten na razini sličnoj onoj u drugih vrsta roda Homo. Kod kraniofacijalne odlike ove populacije, rezultat više čimbenika. modernih populacija kao i kod ranijeg Homo, najniža točka leži Zigomatični luk (arcus zygomaticus) povučen je prema na- otprilike na sredini incisura mandibulae. Prema Raku i suradni- zad. Kost gornje vilice (maxilla) je spljoštena i nema udubinu cima (2002.) ova je odlika genetička. (fossa canina) prisutnu u modernih populacija. Donja čeljust Frontalni sinusi (sinus frontalis) ispunjavaju prostor središ- (mandibula) uglavnom nema pravu bradu, odnosno nedostaje njeg dijela torusa (SMITH, RANYARD, 1980.). Lateralna orbital- trigonum mentale, dok je mentum osseum prisutan samo u ne- na margina (frontalni proces zigomatične kosti) je stupastog kih nalaza. Mandibularni foramen (foramen mandibulare) je oblika, te pars facialis i pars orbitalis nisu odvojeni kao što često horizontalno-ovalnog oblika (GORJANOVIĆ-KRAMBER- je to u modernih populacija (SMITH, RANYARD, 1980.; SMI- GER, 1906.; SMITH, 1976.; 1978.), što je možda u svezi sa šire- TH, PAQUETTE, 1989.; VINYARD, SMITH, 1997.; JANKOVIĆ, njem sfenomandibularnog ligamenta (SMITH, 1978.), no i ova 2003.). Maksilarni sinusi (sinus maxillaris) većih su dimenzi- je morfologija ponekad prisutna kako u ranijim populacijama, ja i prošireni unutar tijela jagodične kosti (os zygomaticum), tako i kod kasnijih modernih ljudi (OSSENBERG, 1976.: SMI- (JANKOVIĆ, 2003.). Zigomaksilarni kut manjih je vrijednosti TH, 1978.), i vjerojatno se radi o genetički uvjetovanoj odlici (MAUREILLE, HOUËT, 1997.). Očne duplje također su većih (SMITH, 1978.; SMITH, PAQUETTE, 1989.). Mentalni foramen dimenzija. Neki autori izdvajaju i različitosti u anatomiji unut- (foramen mentale) smješten je pod prvim kutnjakom (SMITH, rašnjeg uha (HUBLIN I SUR., 1996.b). Iako je ovalan oblik za- 1976.; STRINGER I SUR., 1984.; ROSAS, 2001.). Sjekutići gornje tiljnog otvora (foramen magnum), odnosno izduženje u ante- čeljusti lopatastog su oblika i većih dimenzija krune i korije- rioposteriornoj dimenziji predložen kao autapomorfna odlika na (WOLPOFF, 1978. SMITH, PAQUETTE, 1989.), no dimenzija neandertalaca (RAK I SUR., 1994.; 1996.), ova se odlika poka- sličnih onima u ranih modernih populacija (FRAYER, 1984.; zala vrlo nesigurnim pokazateljem populacijske pripadnosti GARRALDA, VANDERMEERSCH, 2002.) i do vidljivije redukcije (CREED-MILES I SUR., 1996.) i prisutna je i u ranijim populaci- u dimenzijama zubi dolazi tek na prijelazu kasnog paleolitika jama. Morfologija nosne šupljine i specijalizacija gornjega res- u mezolitik (FRAYER, 1984.). Moguće je razabrati prilično ka- piratornog trakta još je jedna u nizu predloženih odlika koju rakterističan način trošenja labijalne površine (to se objašnjava pobornici razlikovanja neandertalaca na razini vrste koriste u 180 I. JANKOVIĆ, NEANDERTALCI, Pril. Inst. arheol. Zagrebu, 21/2004., str. 177.-196. svojim raspravama (SCHWARTZ, TATTERSALL, 1996.; LAIT- elementi udova relativno su kratki u usporedbi s proksimal- MAN I SUR., 1996.). Kasnije su analize, međutim, pokazale da nim elementima), što je kao prilagodbu na hladnu klimu mo- iako je u neandertalaca prisutna visoka zastupljenost udublje- guće objasniti Bergmannovim (1847.) i Allenovim (1877.) pra- nosti poda nosne šupljine (oko 80% slučajeva), kod populaci- vilima (HOWELL, 1952.; COON, 1962.; NELSON, THOMPSON, ja ljudi gornjeg paleolitika ta je zastupljenost između 15-50%, 2002.; HOLLIDAY, 1997.; TRINKAUS, 1981.; RUFF, 1994.) da bi u živućih skupina ljudi bila prisutna u oko 10% slučaje- kao i biomehaničkim zahtjevima funkcionalne anatomije va (FRANCISCUS, 2003.). Primitivna (plesiomorfna) morfolo- (TRINKAUS, 1983.). Ključne kosti (clavicula) su izdužene, uka- gija bila je horizontalan ili blago nagnut pod nosne šupljine zujući na široka ramena. Lopatice (scapula) imaju visok posto- (FRANCISCUS, 2003.). Morfologija nosne regije dakle sama po tak dorzalno smjestenog sulcus axilliaris teretis na lateralnom sebi ne predstavlja dobar indikator pripadnosti neandertalskoj rubu (margo lateralis) (TRINKAUS, 1977.; BUSBY, 2002.), što populaciji i ne predstavlja autapomorfno stanje (FRANCISCUS, je mjesto hvatišta m. teres minor, lateralnog rotatora ruke (kod 1999.; YOKLEY, 1999.). Funkcionalna i strukturalna baza mor- modernih populacija uglavnom je izraženiji ventralni sulkus). fologije lica i lubanje u velikoj je mjeri objašnjiva intenziv- Kod nekih nalaza gornjeg paleolitika (npr. Predmosti XIV, nim korištenjem prednjih zubi (SMITH, 1983.; RAK, 1987.; Barma Grande 2, Doni Vestonice XV) također je prisutan DEMES, 1987.) u kombinaciji s genetički vezanim odlikama dorzalni sulkus (JELINEK, 1992.), dok je kod nekih gornjopa- (SMITH, PAQUETTE, 1989.). leolotičkih nalaza prisutan dvostrani sulkus (JELINEK, 1992.; Razlike u građi tijela neandertalaca i modernog čovjeka FRAYER, 1992.), također prepoznatljiv i u nekim nalazima mo- uglavnom se objašnjavaju ekstremnom robusnosti neanderta- dernih ljudi nalazišta Skhul kao i na neandertalcu Shanidar laca (sl. 4.). Rezultati analiza Lovejoya i Trinkausa (1980.) po- 3 (TRINKAUS, 1984.a). Dvostrani sulkus je opisan i za neke kazuju da su neandertalci bili otprilike dvostruko snažniji od primjerke s Krapinskog nalazišta (BUSBY, 2002.). Zglobna današnjih ljudi. Glavne razlike u postkranijalnoj morfologiji ploština (cavitas glenoidalis) uglavnom je plitka i orijentirana uključuju: niske vrijednosti brahiokruralnih indeksa (distalni više prema gore nego u modernih populacija. Palčane kosti

Sl. 4. Usporedba tjelesne građe neandertalca i modernog čovjeka Fig. 4 A comparison of Neandertal and modern human constitu- (prema STRINGER, GAMBLE, 1993.) tions (according to , 1993) 181 I. JANKOVIĆ, NEANDERTALCI, Pril. Inst. arheol. Zagrebu, 21/2004., str. 177.-196.

(radius) su obično zakrivljene i dužeg vrata, a tuberositas ra- moderni Homo sapiens svojim vrijednostima bliži neandertal- dii (hvatište m. biceps brachii) orijentirana je više medijalno, cima nego današnjim populacijama (RUFF I SUR., 1993.). Iver dok je zglobni urez (incisura trochlearis) orijentiran prema (patella) je također većih dimenzija (TRINKAUS, 1983.; 1989.). naprijed (GORJANOVIĆ-KRAMBERGER, 1906.; SMITH, 1976.; Proksimalni red članaka nožnih prstiju uglavnom je širi nego TRINKAUS, 1983.; TRINKAUS, CHURCHILL, 1988.). Budući da duži, dok je članak kratak u usporedbi s distalnim. Zglobni spoj je m. biceps brachii aktivan pri fleksiji lakta i supinaciji pod- prve kosti donožja (ossa metatarsalia) s medijalnom klinastom laktice, medijalniji (posteriorniji) smještaj tuberositas radii da- kosti (os cuneiforme mediale) je konveksnog oblika. Stopala je eventualnu funkcionalnu prednost kod aktivnosti kod koje neandertalaca nadalje su karakterizirana relativno kratkim vra- je lakat u svinutom položaju (TRINKAUS, CHURCHILL, 1988.). tom gležanjske kosti (talus), moguće rezultatom hipertrofije Moguće je da razlika leži u drukčijoj uporabi koplja (pri če- trohlearne površine, a lateralna maleolarna površina je prošire- mu bi neandertalci koristili teža koplja za ubadanje plijena, na (RHOADS, TRINKAUS, 1977.). Prema Trinkausu i suradnici- a morfološki modernije populacije koplja za bacanje) (SCH- ma (1989.), morfologija donjih udova odražava prilagodbe na MITT I SUR., 2003.). Nadlaktične kosti (humerus) su robusne, dugotrajne epizode praćenja plijena pri lovu. Prosječna težina a analize pokazuju postupnu redukciju u robusnosti od nean- neandertalaca bila je oko 80,8 kg, a visina otprilike 167 cm dertalaca, zatim populacija ranoga gornjeg paleolitika do ljudi (RUFF I SUR., 1997.). Kranijalni kapacitet bio je u rasponu onog srednjega gornjeg paleolitika (TRINKAUS, 1997.). u današnjih populacija, odnosno na gornjoj granici tog raspona, Razlike u morfologiji šake između neandertalaca i moder- s prosječnom vrijednosti od oko 1.520 cm³ (vjerojatno u svezi nih ljudi zamijećene su više puta (npr. SMITH, 1976.; TRINKAUS, s prilagodbom na hladnu klimu kao i razlike u tjelesnoj ma- 1983.) te su objašnjavane funkcionalno, odnosno razlikama u si), dok bitnih razlika u organizaciji mozga nema (HOLLOWAY, ponašanju (TRINKAUS, CHURCHILL, 1988.; TRINKAUS, 1992.). 1985.). Procjene životnog vijeka neandertalaca su kasne 30-e i U neandertalaca, prvi kapometakarpalni zglob je spljošten i rane 40-e godine (TRINKAUS, THOMPSON, 1987.). sedlasti oblik, prisutan u današnjih ljudi, slabo je razvijen. Postoje razlike u relativnoj dužini proksimalnog i distalnog re- Većinu navedenih morfoloških razlika neandertalaca i mo- da članaka (phallanx) palca ruke (hallux) (u nendertalaca oba dernih populacija moguće je objasniti funkcionalno, ili kao re- su reda približno iste dužine dok je u modernih ljudi distalni zultat prilagodbe na okoliš. Druge su pak odlike plesiomorfne red približno dvije trećine dužine proksimalnog reda, odnos- odlike prisutne u ranijim populacijama. Mnoge neandertalske no neandertalci imaju izdužen distalni red palčanih članaka) odlike nazočne su već u nalazima koje datiramo u vrijeme stu- (TRINKAUS, 1983.; CHURCHILL, 2001.; NIEWOHNER, 2001.). pnjeva izotopa kisika 11-9 (OIS 11-9) (Vértesszöllös, Petralo- Prema nekim autorima, razlika bi bila u prilagodbi na drukči- na, Arago, Steinheim, Swanscombe), u vrijeme stupnjeva 7 i ji stisak šake (NIEWOHNER, 2001.; CHURCHILL, 2001.). Kako 6 njihova zastupljenost vidljivo raste (u nalazima kao što su razlike u industriji – kulturi ovih dvaju populacija, koje žive Ehringsdorf, Fontéchevade, Biache-Saint-Vaast, Pontnewydd, u istodobno na prostoru Levanta, nisu vidljive (i jedni i drugi La Cahise) (VANDERMEERSCH, 1985.; STRINGER I SUR., 1984.; izrađuju musterijensku kulturu), (iako neki autori predlažu da STRINGER, 1998.; SERGI, 1962.; HUBLIN, 1998.). Dakle, zas- određene razlike postoje, vidjeti LIEBERMAN, 1998.), morfo- tupljenost “neandertalskih odlika” može se pratiti u povećanju loške razlike u kostima šake još treba objasniti na potpuno njihove zastupljenosti tijekom vremena, počevši od srednjeg zadovoljavajući način. pleistocena (približno 500-400.000 godina prije sadašnjosti) Zdjelica (pelvis) je karakterizirana izduženim i gornjom pa sve do vidljive kombinacije koju prepoznajemo kao odlike granom pubičnog ramusa (ramus superioris pubis) i blagom neandertalskih populacija, u vrijeme stupnja izotopa 6 (OIS lateralnom rotacijom gornjeg dijela bočne kosti (os ilium) 6). Time je svaka granica između dvaju populacija (pred-nean- (STEWART, 1960.; TRINKAUS, 1976.; 1978.; 1983.; 1988.b; dertalskih grupa Europe i populacija neandertalaca) nužno um- ARENSBURG, 1989.). Rak i Arensburg (1987.) smatraju da je jetna i proizvoljna. Neandertalske odlike zamijećene su i na ta morfologija objašnjiva biomehaničkim zahtjevima i razli- 320.000 godina starim nalazima nalazišta Atapuerca u Španjol- kama u načinu kretanja, dok Trinkaus (1984.b) predlaže du- skoj (BISCHOFF I SUR., 1997.; ROSAS, 2001.), (smještaj mental- že razdoblje gestacije (fetalnog razvoja in utero). Rosenberg nog foramena pod M1 i prisustvo retromolarnog prostora). (1988.) pokazuje da razlike u zdjelici odgovaraju strukturalnim zahtjevima tjelesne građe. Dijafize bedrenih kosti (femur) su Funkcionalna objašnjenja neandertalske morfologije pred- kružnog presjeka i nedostaju pilasteri na posteriornoj površi- ložili su mnogi autori (npr. BRACE, 1962.; 1964.; SMITH, ni. Imaju izražena hvatišta glutealnih mišića (posebice za m. 1976.; 1983.; TRINKAUS, 1983.; WOLPOFF I SUR., 1981.). Coon gluteus maximus), dok je glava femura (caput femoris) većih (1962.) smatra da je prognatizam središnjeg dijela lica rezultat dimenzija (TRINKAUS, 1983.; 1989.). Proksimalni dio tijela fe- projekcije nosa, dok Smith (1983.) kao uzrok predlaže para- mura je okruglog presjeka (u modernih populacija uglavnom mastikatorne aktivnosti. Tzv. “zubi kao oruđe” hipoteza kao je spljošten u anteroposteriornoj dimenziji). Goljenična (tibia) objašnjenje morfologije lica neandertalaca predložena je još i lisna kost (fibula) su vrlo robusne kao i kosti stopala, a zglob- početkom 20. st. (HRDLIČKA, 1914.; 1920.), a kasnije prihva- ni (condylus medialis i lateralis) orijentirani su više posterior- ćena od mnogih autora (BRACE, 1962.; 1964.; SMITH, 1983.; no (LOVEJOY, TRINKAUS, 1980.; TRINKAUS, 1983.; 1989.). Do BROSE, WOLPOFF, 1971.). Dokazi da su neandertalci koristili vidljivije promjene u femoralnim dijafizama dolazi tek prije svoje prednje zube za aktivnosti druge od procesuiranja hrane, blizu 30.000 godina (TRINKAUS, 1997.), što predstavlja konti- pružaju nam analize mikrofraktura (WOLPOFF I SUR., 1981.), nuirani evolucijski trend redukcije robusnosti dijafize te je rani velik postotak degerativnih promjena temporomandibularnog 182 I. JANKOVIĆ, NEANDERTALCI, Pril. Inst. arheol. Zagrebu, 21/2004., str. 177.-196. zgloba (SMITH, 1976.; TRINKAUS, 1983.) kao i karakteristi- menzija supraorbitalne regije. Supraorbitalni torus je primitiv- čan način trošenja okluzalne površine sjekutića te razlika u na odlika prisutna tijekom evolucije čovjeka i nagla promje- trošenju prednjih i stražnjih zubi (P. SMITH, 1976.; F. SMITH, na u redukciji nije vidljiva niti u vrijeme prijelaza srednjeg u 1976.). Rak (1986.; 1987.) i Demes (1987.) smatraju da je dio gornji paleolitik na tlu Europe, iako postoje određene razlike morfologije lica neandertalca rezultat prilagodbi na stresove u obliku ove regije (SMITH I SUR., 1989.b). Anton (1994.) ob- u sagitalnoj ravnini koji nastaju kao rezultat korištenja pred- jašnjava morfologiju lica izduženim oblikom lubanje te supe- njih zuba, dok Trinkaus (1987.) smatra da reorganizacija u rio-inferiornim skraćenjem, posebice u infraorbitalnoj i zigo- položaju korijena zigomatične kosti i prednjeg dijela mandi- matičnoj regiji, te rezultatom genetičkog odstupanja (genetic bularnog ramusa pogoduje prijenosu stresova kod korištenja drift) i učinka utemeljitelja (founder effect). Vrlo je vjerojatno anteriornih zuba. Kod neandertalaca je korijen jagodične kosti da je reorganizacija kraniofacijalnih odlika u neandertalaca smješten pod drugim ili trećim kutnjakom, dok se kod današ- rezultat više čimbenika, uključujući mehaničke zahtjeve i di- njih populacija uglavnom nalazi nad prvim ili drugim kutnja- menzije lica (HRDLIČKA, 1927.; BRACE, 1962.; 1964.: SMITH kom (TRINKAUS, 1987.). Dakle promjene u infraorbitalnoj 1983.; 1997.; RAK, 1986.; TRINKAUS, 1987.; DEMES, 1987.; regiji sekundarna su posljedica reorganizacije zuba i mišića LAHR, WRIGHT, 1986.; RAVOSA, 1991.), prilagodbi na perig- mastikacije. Maureille i Houët (1997.) objašnjavaju razlike u lacijalni okoliš (COON, 1962.; HOWELL, 1952.) kao i genetič- morfologiji lica kao rezultat posteromedijalnog smještaja zigo- kih, odnosno ontogenetičkih čimbenika (TRINKAUS, LEMAY, maksilarnog šava u neandertalaca. U svezi s korištenjem zuba 1982.; SMITH, 1983.; ROSAS, 2001.). Promjene jednog dije- kao oruđa moguće je barem djelomično objasniti i morfologiju la lubanje nesumnjivo će uvjetovati promjene u morfologiji zatiljne regije. Tako je izbočenje na zatiljnoj kosti (os occipi- drugih dijelova. Dakle, dio neandertalskih odlika moguće je tale) koje karakterizira lubanje neandertalaca mjesto hvatišta objasniti kao prilagodbu na klimu, posebice dimenzije udo- vratnih mišića, dok nizak profil lubanje pruža horizontalniju va (HOWELL, 1952.; COON, 1962., BROSE, WOLPOFF, 1971.; orijentaciju te regije što zajedno povećava biomehaničke odli- NELSON, THOMPSON, 2002.; RUFF, 1991.; 1994.; STEEGMAN I ke pri otporu stresu na prednje zube (SMITH, 1983.). Prilagod- SUR., 2002.; CHURCHILL, 1998.; HOLLIDAY, 1997.; TRINKAUS, be su vidljive i u području iza mastoidnog izdanka (processus 1981.). To nije u suprotnosti s činjenicom da tjelesne propor- mastoideus) koje je većih, ili istih dimenzija kao izdanak, te su cije bliskoistočnih neandertalaca odgovaraju onima u neander- oba dijela podijeljena dubokim urezom (incisura mastoidea), talaca prostora Europe, budući da se neandertalci razvijaju na hvatištem m. digastric, retraktora donje čeljusti. Moguće je da tlu Europe i kasnije šire na prostore zapadne Azije (BAR-YO- je oblik zatiljne regije također u svezi s razlikom u ontogenezi SEF, VANDERMEERSCH, 1993.; CONDEMI, 1998.), tim više što rasta mozga (TRINKAUS, LEMAY, 1982.). Nadalje, barem dio su neke analize pokazale da određene odlike vezane uz prila- morfologije lica nije rezultat funkcije, već genetičkih čimbeni- godbe na hladnu klimu nisu toliko izražene u bliskoistočnim ka (SMITH, 1983.; ROSAS, 2001.) i možda djelomične izolaci- populacijama (npr. oblik grudnog koša, vidjeti FRANCISCUS, je malobrojne populacije pod selektivnim pritiscima okoline CHURCHILL, 2002.). Druge je, pak, morfološke odlike mogu- (HOWELL, 1952.). će vidjeti kao nastavak evolucijskih tendencija (odnosno kao plesiomorfne odlike) ranijih europskih populacija (CONDEMI, Supraorbitalni torus, kao još jedna od neandertalskih odli- 1998.; BISCHOFF I SUR., 1997.; ROSAS, 2001.; VANDERMEER- ka, također je bila predmetom mnogih analiza. Smith i Ranya- SCH, 1985.; STRINGER I SUR., 1984.), ili kao adaptivne i fun- rd (1980.) i Smith (1983.; 1992.) smatraju da je torus služio kcionalne prilagodbe (BRACE, 1962.; SMITH, 1976.; 1983.; kao veza lica i posteriornije smještene kalote lubanje. Nadalje, TRINKAUS, 1983.; 1987.; WOLPOFF, 1999.), odnosno uvjeto- središnji dio nadočnog luka u svezi je s veličinom frontalnog vane izolacijskim mehanizmima (HOWELL, 1952.). Također, sinusa (VINYARD, SMITH, 1997.), dok su drukčiji zahtjevi bili imajući na umu novije genetičke spoznaje, postavlja se pita- na lateralnom dijelu torusa, odnosno frontalnom izdanku ja- nje koliko je neandertalskih «odlika» objašnjivo navedenim godične kosti (processus frontalis) (VINYARD, SMITH, 1997.; čimbenicima, a koliko ih je pod utjecajem nekih genetičkih JANKOVIĆ, 2003.). Paramastikatorne aktivnosti stavljaju stres mehanizama, kao što su regulacijski geni i sl. na lateralni dio torusa i frontalni proces zigomatične kosti (SMITH 1983.; RUSSEL, 1985.; VOGEL, 1966.; VINYARD, SMI- VRIJEME, MATERIJALNA KULTURA I NAČIN TH, 1997.; JANKOVIĆ, 2003.), dok je druge odlike zigomatič- ŽIVOTA ne regije moguće objasniti ekspanzijom maksilarnog sinusa kao i mogućom prilagodbom na klimatske uvjete (JANKOVIĆ, U literaturi se kao vrijeme u kojem žive neandertalci naj- 2003.). Prema Mossu i Youngu (1960.), supraorbitalna regija češće navodi raspon od 200.000 do 30.000 godina prije sa- funkcionalno zadržava jedinstvo neuralnih i orbitalnih tkiva dašnjosti. Nije moguće odrediti preciznu vremensku granicu, i pruža im zaštitu. Kod modernih populacija širenje prednje budući da se neandertalci razvijaju iz ranijih lokalnih popula- regije unutarnje površine čeone kosti uzrokuje smanjenje se- cija srednjeg pleistocena na tlu Europe kao i zbog činjenice paracije neuralnih i orbitalnih tkiva. Prema Endu (1966), oko- da evolutivni razvoj djeluje poput mozaika, pri čemu se neke mit položaj čeone kosti pogoduje pri apsorpciji stresova kod morfološke odlike pojavljuju prije od drugih. Upravo zbog to- korištenja prednjih zubi. Kod neandertalaca koji se odlikuju ga razni stručnjaci pripisuju neke od ranijih nalaza nekom pri- nižim čelom, supraorbitalni torus svojevrsni je kompenzator jašnjem morfološkom tipu, kao na primjer Homo antecessor tog nedostatka (SMITH, 1983.). Nadalje, Lahr i Wright (1996.) (BERMUDEZ DE CASTRO I SUR., 1997.) ili Homo heidelbergen- pokazali su vezu u odnosima kraniofacijalnih dimenzija i di- sis (SCHOETENSACK, 1980.), dok ih drugi prepoznaju kao dio 183 I. JANKOVIĆ, NEANDERTALCI, Pril. Inst. arheol. Zagrebu, 21/2004., str. 177.-196. neandertalske populacije. Neke od morfoloških odlika koje dobiva ime prema eponimnom nalazištu Le Moustier u Dor- kasnije uključujemo u sklop neandertalskih odlika možemo za- dogni, a karakterizira ju velika zastupljenost raznih strugala i mijetiti na nalazima kao što su : Fontechevade, Swanscombe, općenito oruđa na odbojcima (BORDES, 1961.). Vrlo je česta Saccopastore, Salzgitter-Lebenstedt, Ehringsdorf, Steinheim, uporaba tzv. levaloaške tehnike za dobivanje standardizirane Petralona, Arago i Vértesszölös (WOLPOFF, 1971.; ROSAS, forme odbojka (sl. 7.), tehnike koja je u slaboj zastupljenosti 2001.; MANN, TRINKAUS, 1973.; WEINER, CAMPBELL, 1964.). prepoznatljiva još na nalazištima prethodnoga kulturnoga kom- Ove morfološke odlike su npr. prisustvo udubine nad inionom, pleksa paleolitika, ašelejenske kulture. Bordes (1961.; 1972.) neke od odlika zatiljne regije i izbočenje na zatiljnoj kosti, ret- razlikuje četiri osnovna tipa musterijenske kulture: 1. musteri- romolarni prostor, pojedina obilježja donjih vilica itd. Prema jen s ašelejenskom tradicijom, 2. tipični musterijen, 3. zupčas- nekim autorima barem dio ovih, vremenski ranijih nalaza treba ti musterijen i 4. musterijen tipa Quina-Ferrassie (šarentijen). smatrati dijelom varijabilne neandertalske populacije (WOL- Nadalje, pojedini tipovi mogu sadržavati značajnu zastupljeno- POFF, 1971.; 1999.). st levaloaške lomljevine, odnosno dokaze uporabe levaloaške moetode. Bordes (1972.) pripisuje izradbu različitih tipova Jedan od najranijih nalaza za koje se gotovo svi slažu da musterijena različitim neandertalskim plemenima. Iako je Bor- predstavlja dio neandertalske populacije je upravo krapinska desova podjela musterijena kao i njegova tipologija srednjeg kolekcija, datirana u vrijeme stupnja izotopa kisika 5e, odnosno paleolitika i dalje u širokoj uporabi, njegovo objašnjenje pojedi- prije blizu 130.000 godina (RINK I SUR. 1995.). Vremenski naj- nih tipova musterijena bilo je predmetom oštrih kritika. Lewis mlađe nalaze neandertalaca, u vremenu od između 28 i 29.000 i Sally Binford (1966.) tumače različite tipove musterijenske godina prije sadašnjosti predstavljaju fosili nalazišta Zaffaraya kulture njihovom funkcionalnom razlikom, pri čemu aktivnost u Španjolskoj (HUBLIN I SUR., 1995.) i pećine Vindije u Hrvat- nameće tip industrije. Dibble (1987.), za razliku od navedenih skoj (SMITH I SUR. 1999.), a moguće je i njihovo duže prisustvo autora, smatra da prava razlika i ne postoji, već da do nje dolazi na prostoru Kavkaza (OVCHINNIKOV I SUR., 2000.). Govoreći zbog opetovane obradbe i prilagođavanja alatki prilikom dugot- u geološkim terminima uvriježenim u europskoj znanosti, nean- rajne uporabe, rezultirajući promjenom oblika oruđa. Daljnje dertalce prepoznajemo u vremenu počevši od Riss-Würm inter- analize pojedinih nalazišta i slojeva unutar istih pružit će potpu- glacijala, pa sve do početka Würm 2 stadijala. niju sliku i pridonijeti razrješenju ovog problema. Neandertalci Kao što je već spomenuto, neandertalci su prisutni na nala- su živjeli u manjim skupinama (HUBLIN, 1998.; STINER I SUR., zištima Europe i dijela Azije (sl. 5.), a neki arheološki nalazi 2000.; KLEIN, 2000.), a sirovinski materijal za izradbu musteri- ukazuju i na mogućnost njihove prisutnosti u europskom dijelu jenskih oruđa uglavnom dolazi iz neposredne blizine nalazišta arktičkoga kruga, prije otprilike 40.000 godina (PAVLOV I SUR., ili njegove bliže okolice (unutar nekoliko kilometara udaljenos- 2001.). Nalazi neandertalaca su na većini nalazišta popraćeni ti (MELLARS, 1996.; KLEIN, 2000.), iako ponekad dolazi iz uda- i nalazima kamenog oruđa. Kultura (industrija) koju najčešće ljenijih krajeva, te do vidljivije promjene u nabavci sirovinskog vežemo uz neandertalce jest musterijen (sl. 6.). Ta kultura sred- materijala dolazi tek u kasnijim razdobljima gornjeg paleolitika njeg paleolitika po prvi put je prepoznata na tlu Francuske, te (HAYDEN, 1993.; RIGAUD, 1989.).

Sl. 5. Geografska rasprostranjenost neandertalaca (prema KLEIN, Fig. 5 The geographical distribution of Neandertals (according to 2000.) , 2000) 184 I. JANKOVIĆ, NEANDERTALCI, Pril. Inst. arheol. Zagrebu, 21/2004., str. 177.-196.

Sl. 6. Karakteristična oruđa musterijenske kulture (prema KLEIN, Fig. 6 Characteristic tools from the Mousterian culture (according 2000.) to , 2000)

Jedan od razloga kojima možemo objasniti dobru očuva- nost neandertalskih fosila u usporedbi s fosilnim nalazima pri- jašnjih populacija nalazimo u činjenici da su neandertalci prvi ljudi za koje imamo nepobitne arheološke dokaze o ukapanju mrtvih. Iako su neki autori (GARGETT, 1989.; 1999.; 2000.) po- kušali poreći ukapanje mrtvih u srednjem paleolitiku, većina autora se slaže da su dokazi da su neandertalci ukapali svoje mrtve nepobitni (vidjeti raspravu u GARGETT, 1989.; RIEL- SALVATORE, CLARK, 2001.; D’ERRICO I SUR., 2003.; KLEIN, 2000.; HARROLD, 1980.; BINFORD, 1968.; TOUSSAINT I SUR., 2001.; LEROI-GOURHAN, 1975.; SOLECKI, 1963.; SOLECKI, 1975.; AKAZAWA I SUR., 1995.; OVCHINNIKOV I SUR., 2000.; RAK I SUR., 1994.; HOVERS I SUR., 1995.; 2000., ARENSBURG I SUR., 1985.; HAYDEN, 1993., VALLADAS I SUR., 1987.). Ukopi neandertalaca kao što su: La Chapelle-aux-Saints, La Ferrassie, Spy, Amud, Kebara, Dederiyeh, Teshik Tash, samo su neki od primjera ovakva odnosa prema pokojnicima. Shanidar 4 često se navodi i kao primjer postojanja grobnih ceremonija, budući da visoka koncentracija cvjetnog peluda unutar groba ukazuje na postojanje grobnog priloga u vidu cvijeća ili pak cvjetnog odra u grobu (LEROI-GOURHAN, 1975.; SOLECKI, 1975.). Što- više, vrlo je vjerojatno da je zastupljenost neandertalskih uko- pa bila i veća no što je to zabilježeno, uzimajući u obzir da je znatan broj neandertalskih nalaza otkriven u prvoj polovini

20. st., kada su tehnike kao i metodički pristup istraživanju Sl. 7. Levalois tehnika (prema FEDER, PARK, 1989.) bile znatno slabije od današnjih, te su brojni nalazi, među koji- ma i mogući ukopi, ostali nezabilježeni. Fig. 7 The Levalois Technique (according to , 1989) 185 I. JANKOVIĆ, NEANDERTALCI, Pril. Inst. arheol. Zagrebu, 21/2004., str. 177.-196.

Neandertalski život bio je težak, o čemu svjedoči visok u vezu sa sposobnosti govora (LAITMAN, REDENBERG, 1988.), postotak zaliječenih ozljeda i patoloških promjena na njiho- no naknadna istraživanja pokazuju da taj kut i sposobnost go- vim kostima. Neki od neandertalskih nalaza, kao što su Sha- vora nisu povezani (ARENSBURG I SUR., 1990.; ARENSBURG, nidar 1 (TRINKAUS, 1983.) iz Iraka kao i Krapine u Hrvatskoj 1994.), već u svezi s relativnim volumenom mozga (ROSS, (RADOVČIĆ I SUR., 1988.), pokazuju ozljede takvog intenziteta RAVOSA, 1994.). Nadalje, taj je kut u neandertalaca unutar nor- (u slučaju iz Shanidara osoba je vjerojatno bila slijepa na jed- malnih vrijednosti modernih populacija (FRAYER, 1992.). Više no oko, nedostajala joj je podlaktica jedne ruke, te je imala je analiza pokazalo da nema bitnijih razlika u organizaciji moz- brojne druge zaliječene traume, dok je na lubanji Krapina D ga između neandertalaca i modernog čovjeka (HOLLOWAY, zamijećena zacijeljena ozljeda u predjelu lambdoidalnog šava, 1985.; KOCHETKOVA, 1972.; LEMAY, 1975), tako da cerebral- u intenzitetu koji ukazuje na to da je osoba bila u nesvjesti da- na organizacija ne pruža temelje za diferencijaciju govornih i nima, možda i tjednima). Ukoliko u ovom prepoznajemo brigu jezičnih sposobnosti ovih populacija. Otkriće jezične kosti (os za nemoćne, to pruža sliku vrlo različitu od one koju prikazuje hyoideum) neandertalca s nalazišta Kebara u Izraelu (KMH2), Boule. Prikazu neandertalaca kao bestijalnih stvorenja nesum- datirane na otprilike 60.000 godina prije sadašnjosti (VALA- njivo je pridonijela i tvrdnja da su ponekad svoje obroke pro- DAS I SUR., 1987.), također govori u prilog neandertalskom nalazili unutar pripadnika svoje vrste. Fragmentiranost nalaza govoru jer svojim morfometričkim odlikama nije različita od na nekim nalazištima i prisustvo tragova rezanja na njihovim istih kostiju u živućih ljudskih populacija (ARENSBURG I SUR. kostima navela je neke autore (GORJANOVIĆ-KRAMBERGER, 1989.; 1990.; ARENSBURG, 1989.; FRAYER, 1992.). Budući da 1906.; ULLRICH, 1978.; WHITE, TOTH, 1991.; DEFLEUR I SUR., anatomskih dokaza za manjak govornih sposobnosti neander- 1999.) da predlože kanibalizam kao moguće objašnjenje. Dru- talaca nema, a arheološki se dokazi o razvijenom simbolizmu gi znanstvenici smatraju da se barem neki od navedenih «do- i naprednijoj tehnologiji i umjetničkom izražaju, koji bi even- kaza» kanibalizma može objasniti na drukčiji način, te navode tualno ukazivali na razlike u kognitivnim sposobnostima ili tafonomske čimbenike (TRINKAUS, 1985.a), ili pak sekundarni pak kompleksnosti jezika, javljaju tek mnogo kasnije, unutar ukop (RUSSELL, 1987.a; 1987.b) kao moguća objašnjenja. Bez razdoblja kasnoga gornjeg paleolitika, ne treba pojavu morfo- obzira je li i zbog čega ponekad i došlo do slučajeva kanibaliz- loški modernog čovjeka vezivati uz pojavu kompleksnog jezi- ma, to neandertalce ne bi činilo manje «humanim» i ne bi govo- ka. Govorne i jezične sposobnosti razvijaju se tijekom dužeg rilo ništa o njihovu taksonomskom statusu. Primjeri mogućeg vremena i predstavljaju dio hominidne prilagodbe u dugom kanibalizma poznati su i u paleoantropološkim nalazima kao razdoblju evolucijskog razvitka. što su Bodo i Klassies River Mouth (WHITE, 1986.; 1987.), a dokazi za antropofagiju brojni su tijekom ljudske povijesti, KONTINUITET? ARHEOLOŠKI, pa sve do današnjih dana. Iako pojedini autori predlažu da su MORFOLOŠKI I GENETIČKI DOKAZI neandertalci prvenstveno bili strvinari (BINFORD, 1989.), ili da je lešinarenje imalo važnu ulogu u njihovoj ekologiji (STINER, Uvriježeno je, posebice u starijoj literaturi, neandertalsku KUHN, 1992.), sve više pokazatelja govori u prilog tome da populaciju vezivati uz materijalnu kulturu musterijena, odnos- su bili vješti lovci (D’ERRICO, 2003.). Dokazi za to dolaze iz no razdoblje srednjeg paleolitika. Najčešće tumačenje bilo je analiza životinjskih ostataka s raznih lokaliteta (CHASE, 1987., da se promjena u arheološkome materijalu (kulture gornjega BOËDA I SUR., 1999., GAUDZINSKI, ROEBROEKS, 2000.) kao ili mlađeg paleolitika) javlja s pojavom morfološki modernih i iz analiza stabilnih izotopa koji prikazuju neandertalce kao ljudi. Ova slika mijenja se otkrićem nalaza neandertalca u aso- specijalizirane mesoždere (BALL I SUR., 1987., BOCHERENS I cijaciji sa šatelperonijenom, prepoznatljivo gornjopaleolitič- SUR., 1991.; 1999.; RICHARDS I SUR., 2000.). kom industrijom, na nalazištima Arcy-sur-Cure i Saint Cesaire Rasprave o govornim sposobnostima neandertalaca odra- u Francuskoj (LÉVĘQUE, VANDERMEERSCH, 1980.; HEDGES I žavaju razmišljanja o neandertalskom filogenetičkom položa- SUR., 1994.; HUBLIN I SUR., 1996.a). Harrold (1989.) smatra da ju tako da jedni autori smatraju kako neandertalci nisu bili spo- se šatelperonijenska industrija razvila iz lokalnog musterijena sobni proizvoditi raspon zvukova potreban za govor moder- zapadne Europe, a njezin razvoj vezuje uz neandertalce (iako nog čovjeka ili pak sumnjaju u kompleksnost njihova jezika. je do razvoja te industrije moglo doći pod utjecajem novopri- Neki autori čak predlažu da je evolucijska prednost modernih došlih modernih populacija (za bolji uvid u ovu problematiku ljudi nad populacijama neandertalaca dijelom bila u moder- vidjeti npr. MELLARS, 1996.; 1998.; D’ERRICO I SUR., 1998.). nom govoru i jeziku te je to dijelom moglo pridonijeti izumi- Zanimljiva, ali složena slika javlja se u središnjoj i jugoistoč- ranju neandertalaca (WASHBURN, 1981.). Ovdje donosimo sa- noj Europi, gdje nalazi seletijenske industrije karakteriziraju mo kratak osvrt, prije svega temeljen na fosilnim dokazima. prijelazno razdoblje iz srednjega u gornji paleolitik. Kao i u Lieberman i Crelin (1971.; LIEBERMAN I SUR., 1972.) rekon- slučaju šatelperonijena, seletijenska industrija, prema nekim struiraju vokalni trakt La Chapelle-aux-Saints te zaključuju da autorima, također nastaje u okviru lokalnog musterijena (ALL- položaj grkljana (larynx) onemogućava raspon zvukova kao u SWORTH-JONES, 1990.). U pećini Vindiji u Hrvatskoj, seletijen- današnjeg čovjeka (LIEBERMAN, 1989.; 1992.; 1994.). Kasni- ski šiljak kao i nalazi orinjasijenske (olševijenske?) industrije je analize pokazale su da je sama rekonstrukcija bila pogreš- nađeni su u sloju s neandertalskim fosilnim nalazima. Od na- na, budući da se nije u obzir uzeo pravilan anatomski položaj vedenih nalaza, gornjopaleolitički koštani šiljak s rascijeplje- (HOUGHTON, 1993.; 1994.) te da je smještaj grkljana previso- nom bazom nađen je u izravnoj asocijaciji s ljudskim nalazima ko u grlu, tako da bi osim kod govora, stvarao probleme i pri (KARAVANIĆ, 1995.; KARAVANIĆ, SMITH, 1998.; 2000.). Datira- gutanju (FALK, 1975.). Kut baze kraniuma također je dovođen njem metodom radioaktivnog ugljika, starost hominida iz sloja 186 I. JANKOVIĆ, NEANDERTALCI, Pril. Inst. arheol. Zagrebu, 21/2004., str. 177.-196.

G1 pećine Vindije određena je na 28 – 29.000 godina prije srednjeg paleolitika (SIMEK, 1992.) prisutni su na više lokalite- sadašnjosti (SMITH I SUR., 1999.), što ih stavlja među najmlađe ta (ukrasni predmeti poput bušenih zuba, grobnih priloga, nam- morfološki prepoznatljive nalaze neandertalaca. jerno modificiranih kostiju i sl. dolaze iz šatelperonijenskih slo- S druge strane, na području Levanta morfološki moderniji jeva nalazišta (Arcy-sur-Cure) i St. Cesaire ljudi u asocijaciji su s musterijenskom industrijom (BAR-YO- (LEROI-GOURHAN, 1958.; HUBLIN I SUR., 1996.a; LÉVĘQUE, SEF I SUR., 1992.). Na nalazištima Qafzeh i Skhul (Irak), ova je VANDERMEERSCH, 1980.; D’ERRICO I SUR., 1998.). No razni populacija istodobna, ili čak ranija od populacije neandertala- elementi «modernog» ponašanja vidljivi su i prije. Uporaba ca s obližnjih nalazišta (VALLADAS I SUR., 1987.; 1988.; BAR- pigmenta (BORDES, 1972.; D’ERRICO, SORESI, 2002.; D’ER- YOSEF, 1992.; 1993.; 1994.). Materijalna kultura obiju popu- RICO, 2003.), ukapanje pokojnika (vidjeti reference u ranijem lacija, međutim, klasični je musterijen s uporabom levaloaške tekstu) i slične manifestacije govore o sličnosti u ponašanju tehnike izradbe. Kao što vidimo, arheološka slika prijelaznog i razmišljanju lovaca musterijena i ljudi gornjeg paleolitika. razdoblja iz srednjeg u gornji paleolitik vrlo je složena. Tek kasnije, u predmetima kao što su gravetijenske Venere, solitrejenski šiljci, magdalenijenska pećinska umjetnost i sl., Dva su glavna modela koja pokušavaju objasniti kom- možemo prepoznati veću različitost u umjetničkom izričaju. pleksnu sliku vremena prelaska srednjega u gornji paleolitik. Ovo se, međutim, zbiva puno kasnije, nekoliko tisuća godina Prema tzv. modelu revolucije (Human Revolution model), na nakon što su populacije neandertalaca nestale s tih prostora. prijelazu iz srednjega u gornji paleolitik vidljiva je promjena Još nije sasvim jasno koja je populacija odgovorna za izradbu u arheološkom materijalu, popraćena simbolizmom, promje- predmeta poput životinjskih figurica nalazišta Vogelherd. nama u kognitivnim sposobnostima te pojavom modernog je- Veći dio rasprava o podrijetlu morfološki modernih ljudi zika (KLEIN, 1989.; 2000.; MELLARS, 1996.; 1989.; BINFORD, okupio se oko dva nasuprotna modela. Prema tzv. modelu iz 1989.), pri čemu promjena klime i okoliša igra važnu ulogu Afrike, ili modelu jedinstvenog podrijetla (Out of Africa, Sin- (FINLAYSON I SUR., 2001.). Ovo objašnjenje odgovara modelu gle Origin Model) (sl. 8.), često nazivanom i modelom zamje- prema kojem moderne populacije dolaze i zamjenjuju starosje- ne (Replacement Model) anatomski moderni ljudi razvijaju se dioce. McBrearty i Brooks (2000.), međutim, pokazuju da je na prostoru Afrike iz prijašnjih populacija tog prostora i pos- «moderno» ponašanje rezultat razvojnog procesa koji ovi auto- tupno se šire i zamjenjuju sve lokalne arhaične populacije u ri nalaze unutar srednjega kamenog doba (Middle Stone Age) ostalim geografskim regijama, bez miješanja s njima (ili uz Afrike. Modernizacija u ponašanju vjerojatnije predstavlja niz minimalno miješanje). U ovom modelu neandertalci se smat- regionalnih promjena unutar lokalnih zajednica (CHURCHILL, raju zasebnom vrstom (Homo neanderthalensis), (STRINGER, SMITH, 2000.) (kao što je pokazano da najranije industrije ANDREWS, 1988.; STRINGER, 1989.; STRINGER, GAMBLE, gornjeg paleolitika, npr. šatelperonijen, seletijen i sl.) imaju is- 1993.). Ovaj model ima svoje korijene u prijašnjim modelima hodište unutar lokalnog musterijena (D’ERRICO I SUR., 1998.; i hipotezama, kao što su tzv. hipoteza rajskog vrta (Garden of IGAUD RADEL ABRERA ALDEZ I SUR R , 1989.; P , 1966.; C V ., Eden hypothesis), (SARICH, 1971.) kao i Noine arke (Noah’s TRAUS 1997.; S , 1997.), te nije moguće vidjeti naglu promjenu Ark hypothesis), (HOWELLS, 1976.), a i u prijašnjim publikaci- ORDES u ponašanju između dvaju populacija tog razdoblja (B , jama (VALLOIS, 1954.; 1958.). Prema tzv. modelu multiregio- 1972.; CLARK, LINDLY, 1989.; GOLOVANOVA, DORNICHEV, nalnog kontinuiteta (Multiregional Contuinuity Model) (sl. 9.), 2003.). Najranije industrije gornjeg paleolitika, kao što su se- lokalne populacije modernih ljudi razvijaju se iz prethodnih letijen i jankovičijen na području Mađarske, brynzeni i kos- tenki-seletijen područja Rusije, altmuhlian južne Njemačke, jerzmanowician istočne Njemačke i Poljske, bohinicijen pros- tora Češke, šatelperonijen prostora Francuske (poznat i kao kastelperonijen ili stariji perigordijen), te uluzzian Italije, u sebi nose elemente musterijena (ALLSWORTH-JONES, 1990.; ANIKOVICH, 1992.; GIOIA, 1988.). Musterijenski elementi se gube u kasnijim industrijama ranog (orinjasijen) i srednjeg (gravetijen) gornjeg paleolitika, iako nam nije poznato koja je populacija odgovorna za izradbu najranije industrije ko- ju pripisujemo orinjasijenskom kompleksu, kao niti koja su središta razvoja te industrije, ukoliko se ne radi o lokalnim razvojnim središtima (CHURCHILL, SMITH, 2000.). Orinjasi- jensku industriju također treba smatrati zapravo kompleksom regionalnih industrija, a ne jedinstvenim fenomenom. Kao što vidimo, vrijeme Wurm II/III interstadijala (Hengelo ili Podra- hem razdoblje) vrijeme je kompleksnih promjena, ne samo u morfološkom, već i u arheološkom smislu. Prijašnje tvrdnje da možemo vidjeti oštre granice očitovane u razlikama u po- našanju i kognitivnim sposobnostima dvaju populacija danas Sl. 8. Zamjenski model porijekla modernih ljudi promatramo drukčije. Počeci simbolizma i umjetnosti vidljivi su u skromnim nalazima srednjeg pleistocena, a u vrijeme Fig. 8 The Replacement Model of the origin of modern humans 187 I. JANKOVIĆ, NEANDERTALCI, Pril. Inst. arheol. Zagrebu, 21/2004., str. 177.-196.

Sl. 9. Model multiregionalnog kontinuiteta Sl. 10. Asimilacijski model porijekla modernih ljudi

Fig. 9 The Multiregional Continuity model Fig. 10 The Assimilation Model of the origin of modern humans

populacija iste zemljopisne regije. Razmjena gena među popu- 1969.; 1983.; SMITH, 1984.; FRAYER, 1989.; 1997.; WOLPOFF, lacijama raznih zemljopisnih regija prisutna je cijelo vrijeme i 1989.b; FRANCISCUS, 2003.) kao i u postkranijalnim elemen- ne dolazi do specijacije. U ovom modelu neandertalci su dio je- tima (TRINKAUS, 1997.; FRAYER, 1992.; RUFF I SUR., 1993.; dinstvene politipske Homo sapiens (iako ih neki autori razliku- 1992.; BUSBY, 2003.). Rani morfološki moderni ljudi s nalaziš- ju od današnjih populacija na razini podvrste, kao Homo sapie- ta Mladeč u Moravskoj tako pokazuju neke anatomske odlike ns neanderthalensis), (WOLPOFF I SUR., 1984.; 1989.a; 1989.b; uobičajene kod neandertalaca (lubanja Mladeč 1 ima spljošte- 1993.). Ovaj model vuče korijene iz Weidenreichova modela nu lambdoidnu regiju i izbočenje zatiljne kosti, dok je zatiljna (WEIDENREICH, 1940.; 1943.; 1947.) i iz razmišljanja o ulozi regija lubanje Mladeč 5 vrlo robusna) (FRAYER, 1989.; 1997.; neandertalaca u evoluciji modernih ljudi, koja su vidljiva u pri- SMITH, 1982.). Morfološki kontinuitet vidljiv je i u nalazima je spomenutim radovima G. Schwalbea (1914.), Gorjanović- ranih modernih ljudi nalazišta Predmosti u Moravskoj (osobito Krambergera (1906.), A. Hrdličke (1927.), L. Bracea (1962.; Predmosti 3) (JELINEK, 1969.). Vremenski mlađi nalazi nean- 1964.), J. Jelineka (1969.) i drugih. Treći model koji objašnja- dertalaca iz špilje Vindije u Hrvatskoj pokazuju gracilniju mor- va podrijetlo morfološki modernih ljudi jest tzv. asimilacijski fologiju od one kod vremenski ranijih nalaza neandertalaca model (Assimilation Model) (sl. 10.) i predstavlja svojevrsnu (WOLPOFF I SUR., 1981.; SMITH, AHERN, 1994.; KARAVANIĆ I kombinaciju prva dva modela. U ovom je modelu dopušteno SMITH, 1998.; 2000.; AHERN I SUR., 2002.; 2004.). Druge nean- da se veći dio moderne morfologije mogao razviti na jednom dertalske odlike, kao što je horizontalno-ovalan mandibularni prostoru (Afrika), no smatra se da su se lokalne populacije dru- foramen, također pokazuju vremenski kontinuitet (SMITH, gih zemljopisnih regija (u slučaju Europe neandertalci) genetič- 1978.), tako da je ova morfologija prisutna u približno 53% ki miješale s novopridošlim populacijama (TRINKAUS, SMITH, slučajeva kod neandertalskih populacija, a više od 18% u ra- 1985.; SMITH I SUR., 1989.a; SMITH, 1991.), što je odraženo nih modernih Europljana (rane gornjopaleolitičke populacije), u određenim detaljima anatomije. Treba reći da i neki autori, da bi u gornjem paleolitiku taj postotak zastupljenosti pao na koji se inače vezuju uz model iz Afrike, dopuštaju da postoji oko 7% slučajeva. U današnjih Europljana prisutna je u manje određeni doprinos neandertalske populacije genotipu ranih mo- od 2% slučajeva (FRAYER, 1997.). Dakle, radi se o padu pos- dernih ljudi (BRÄUER, 1984,; 1989,). totka zastupljenosti te odlike tijekom vremema, a ne o oštroj crti koja dijeli neandertalce od današnjih ljudi. Vrijednosti u di- Morfološki kontinuitet od neandertalaca, putem ranih menzijama zubi kod populacija ranoga gornjeg paleolitika bli- modernih populacija, do ljudi kasnoga gornjeg paleolitika i zu su onima u neandertalskih skupina, odnosno između onih mezolitika vidljiv je u evolucijskim trendovima u redukciji populacija nenadertalaca i ljudi kasnoga gornjeg paleolitika. dimenzija i morfologiji lica i supraorbitalne regije (SMITH I Do vidljivije redukcije u dentalnim dimenzijama dolazi tek u SUR., 1989.b; SMITH, RANYARD, 1980.; AHERN I SUR., 2002.; vrijeme mezolitika (FRAYER, 1984.). Slično tome, analize kra- 2004., FRANCISCUS, TRINKAUS 1995.; ROSAS, 2001.), dental- nijalnog oblika ranih modernih ljudi nalazišta Skhul i Qafzeh nim dimenzijama i odlikama morfologije donje čeljusti (SMI- pokazuju vrijednosti drukčije od onih u suvremenih popula- TH, 1978.; OSSENBERG, 1976.; FRAYER, 1984.; 1997.; RHOA- cija (CORRUCCINI, 1992.; SZILVÁSSY I SUR:, 1986.) ili bliže DS, FRANCISCUS, 1996.; KARAVANIĆ, SMITH, 1998.; STEFAN, onima u neandertalaca (CORRUCCINI, 1992.). Ovi kao i brojni TRINKAUS, 1998.; QUAM, SMITH, 1998.; JABBOUR I SUR., drugi anatomski detalji ukazuju na određeni kontinuitet kako 2002.), raznim drugim kraniofacijalnim odlikama (JELINEK, na prostoru Europe (FRAYER, 1992.; WOLPOFF, 1989.; SMI- 188 I. JANKOVIĆ, NEANDERTALCI, Pril. Inst. arheol. Zagrebu, 21/2004., str. 177.-196.

TH, 1982.; 1984.; SMITH, AHERN, 1994.; KARAVANIĆ, SMITH, (popularno nazvana mitohondrijska Eva). Pretpostavke iznese- 1998.; 2000.; AHERN I SUR., 2002.; 2004.), tako i među lokal- ne u radu izazvale su burne reakcije i napade stručnjaka naklo- nim populacijama na prostoru istočne Azije (POPE, 1991.; njenih multiregionalnom modelu, dok su pobornici modela je- WOLPOFF, 1989.a; 1989.b) i Australazije (HABGOOD, 1989.; dinstvenog podrijetla rezultate prihvatili s oduševljenjem. Na WOLPOFF I SUR., 1984.). Nalaz Lagar Velho 1 (ukop djeteta području paleoantropologije ovaj je rad imao značajan odjek od oko 4 godine starosti) iz Portugala, datiran u vrijeme prije i ubrzo dolazi do objavljivanja niza radova sa sličnom temati- blizu 24-25 tisuća godina (DUARTE I SUR., 1999.) pokazuje kom. Templeton (1997.) ukazuje na brojne probleme izvorne mješavinu anatomskih odlika neandertalaca i modernih ljudi. analize, dok Nordborg (1998.) ne isključuje određen genetički Osobitosti morfologije koje uključuju arhaične (neandertal- kontakt. Čak i pobornici distinkcije neandertalaca na razini ske) odlike kao što su femorotibialne proporcije i robusnost, vrste dopuštaju skroman doprinos njihovih gena u populaci- posteriorni smještaj zglobnih čvorova goljenične kosti itd., te ju ranih modernih ljudi (WARD, STRINGER, 1997.). Genetički moderne odlike vidljive u prisustvu brade (mentum osseum), slijed mtDNA izolirane iz neandertalskih kostiju nalazišta Fel- dok su neke odlike u svojim vrijednostima između ove dvije dhofer (KRINGS I SUR., 1999.; SCHMITZ I SUR., 2002.), Vindi- skupine (mastoidni dio). Prema istraživačima (DUARTE I SUR., je (KRINGS I SUR., 2000.; SERRE I SUR., 2004.), Mezmaiskaje 1999.) ova je morfološka mješavina najlakše objašnjiva kao (OVCHINNIKOV I SUR., 2000.), La Chapelle-aux-Saints i Engis rezultat genetičkoga kontakta ovih dvaju populacija te kao nas- (SERRE I SUR., 2004.) ukazuju na razlike u sekvenci između tavak tih odlika do u vrijeme kasnijega gornjeg paleolitika, današnjih ljudi i populacija neandertalaca. Relethford (2001. kada je dijete iz Lagar Velha i preminulo. Ne treba posebno a; 2001.b), međutim, pokazuje da je to moguće objasniti ge- naglašavati da je ovo objašnjenje izazvalo oštre kritike znan- netičkim odstupanjem (genetic drift) i veličinom populacije. stvenika koji smatraju da neandertalci predstavljaju izumrlu Adcock i suradnici (2001.) analiziraju DNA anatomski moder- vrstu (TATTERSALL, SCHWARTZ, 1999.). nog čovjeka kasnopleistocenskih arheoloških populacija te Osim vidljivoga kontinuiteta u nekim morfološkim odlika- pokazuju da se mtDNA može izgubiti i ne biti vidljiva unu- ma, jaz između neandertalaca i modernih ljudi smanjuje i spoz- tar populacija današnjih ljudi. Nadalje, mitohondrijska DNA naja da neke od pretpostavljenih neandertalskih jedinstvenih je samo dio ukupnoga genetičkog materijala te ne isključuje odlika (autapomorfnih odlika) ne predstavljaju jedinstvene, mogućnost prisustva neandertalskih gena unutar drugih dijelo- već odlike koje su prisutne i kod današnjih populacija. Mor- va genotipa (ADCOCK I SUR., 2001,). Na bazi analiza mtDNA fologija nosne regije i navodna specijalizacija gornjeg respi- kao i kromosoma Y, Templeton (2002.) zaključuje da, iako ratornog trakta (SCHWARTZ, TATTERSALL, 1996.) pokazala se afričke populacije imaju prevladavajuću ulogu u stvaranju ge- unutar varijacije modernih populacija (FRANCISCUS, 1999.). netičke slike suvremenih populacija, rezultati pokazuju da se Isto je i sa smještajem mentalnog foramena ispod prvog kut- mogu razabrati najmanje tri veće migracije s prostora Afrike njaka (M1), kao i prisustvom retromolarnog prostora (FRAN- te barem jedna migracija s prostora Azije u Afriku u razdoblju CISCUS, TRINKAUS, 1995.; ROSAS, 2001.), te morfologijom posljednjih 2 milijuna godina. Do rascjepa evolucijskih gra- incisura mandibulae (RHOADS, FRANCISCUS, 1996.; STEFAN, na na afričku, azijsku i europsku liniju nikada nije došlo te TRINKAUS, 1998.; QUAM, SMITH, 1998.; JABBOUR I SUR., sve zajedno čine jedinstveno evolucijsko stablo s određenim 2002.). Razvoj zubi u neandertalaca i ranih modernih popula- regionalnim razlikama uvjetovanim izolacijskim čimbenici- cija također je sličan (TOMPKINS, 1996.). ma (TEMPLETON, 1994.; 1997.; 2000.; RELETHFORD, 2001.a; Iako rezultati brojnih analiza pokazuju da je ontogenetički 2001.b; 2001.c). Analize Eswarana (2002.; 2003.) također su razvoj neandertalaca nešto ubrzaniji u usporedbi s današnjim u skladu s asimilacijskim modelom. populacijama (PONCE DE LEON I SUR., 2001.; LIEBERMAN, Usporedbe neandertalca i živućih ljudi rezultirat će brojnim 1998.; L’ENGE-WILLIAMS I SUR., 2002.; TILLIER, 1989.; DEAN morfološkim i genetičkim razlikama, no ne treba zaboraviti da I SUR., 1986.), rane populacije gornjeg paleolitika u svome je od vremena neandertalaca do danas prošlo gotovo 30.000 ontogenetičkom razvoju sličnije su neandertalcima, ili svojim godina. Samo usporedbe populacija morfološki «modernih» vrijednostima između neandertalaca i ljudi današnjice (MINU- ljudi vremena ranoga gornjeg paleolitika, odnosno vremena GH-PURVIS, 2002.; L’ENGE-WILLIAMS I SUR., 2002.) te predlo- kada su dvije populacije obitavale rame uz rame na istom pros- žena taksonomska razlika na razini vrste nije opravdana. toru, mogu donijeti realniju sliku o međuodnosu ovih dvaju Potencijalna korist uporabe genetičkih analiza za rješava- zanimljivih i ne toliko različitih skupina. Ukoliko je do križa- nje pitanja evolucije čovjeka shvaćena je vrlo rano. Još 1967. nja došlo, to se moglo dogoditi samo unutar nekoliko tisuća g. V. Sarich i A. Wilson koriste analize imunološke reakcije godina koegzistencije na tlu Europe, odnosno nešto dužeg ras- kako bi odredili vrijeme odvajanja razvojne linije koja vodi pona na prostoru istočne Azije. Od posebne su važnosti nove k afričkim čovjekolikim majmunima od linije koja uključuje analize mtDNA ranih gornjopaleolitičkih ljudi (CARAMELLI I čovjekove pretke (SARICH, WILSON, 1967.). U posljednjih pet- SUR., 2003.; SERRE I SUR., 2004.). Iako ovi uzorci pokazuju naestak godina DNA analize koriste se i u rješavanju pitanja razliku o odnosu na neandertalske sekvence, Serre i suradnici podrijetla morfološki modernog čovjeka i pitanja uloge nean- (2004.) zaključuju da je najmanje 50 ranih gornjopaleolitičkih dertalaca unutar evolucije hominida. Godine 1987. R. Cann i uzoraka potrebno da bi se isključila mogućnost od 10% nean- suradnici objavljuju rezultate analize mitohondrijske DNA u dertalskog udjela u modernu genetsku zalihu. Nadalje, kako kojem tvrde da sve živuće ljudske populacije vuku korijene bi isključili mogućnost od 5% neandertalskog udjela, potre- od ženskog pretka koji je živio unutar populacije koja je nas- ban je uzorak koji brojem premašuje ukupan uzorak svih do tanjivala prostor Afrike prije između 140 i 290 tisuća godina sada otkrivenih ostataka gornjopaleolitičkih ljudi. 189 I. JANKOVIĆ, NEANDERTALCI, Pril. Inst. arheol. Zagrebu, 21/2004., str. 177.-196.

ZAKLJUČAK AHERN, J. C. M., KARAVANIĆ, I., PAUNOVIĆ, I., JANKOVIĆ, I., SMITH, F. H., 2004., New discoveries and interpretations of hominid fossils and ar- tifacts from , , JHE 46, New York, 25.-67. Nakon svega izrečenog u ovom tekstu, razmatrajući arheo- AIELLO, L., DEAN, C., 1990., An Introduction to Human Evolutionary Ana- loške, morfološke i genetičke dokaze, kakav je zaključak o tomy, Academic Press, London mjestu neandertalaca unutar evolutivnog razvoja modernog AKAZAWA, T., MUHESEN, S., DODO, Y., KONDO, O., MIZOGUCHI, Y., ABE, čovjeka? Na osnovi raspoloživih nalaza i analiza, velika je Y., NISHIAKI, Y., OHTA, S., OGUCHI, T., HAYDAL, J., 1995, Neander- thal infant burial from the Dederyeh cave in Syria, Paléorient 21-22, vjerojatnost da su kasne populacije neandertalaca imale od- Paris, 77.-86. ređenu ulogu unutar razvoja modernih ljudi. Arheološka sli- ALLEN, J. A., 1877., The influence of physical conditions in genesis of spe- ka pruža dokaze o lokalnom razvitku kultura ranoga gornjeg cies, Radical Review 1, New Bredford, 108.-140. paleolitika. Novije datacije govore o nekoliko tisuća godina ALLSWORTH-JONES P., 1990., The Szeletian and stratigraphic succession in Central Europe and adjacent areas: Main trends. Recent results koegzistencije ovih populacija na prostoru Europe (i mnogo and problems for resolution, u: P. Mellars (Ed.): The Emergence of duže na prostoru Bliskog istoka, gdje je cijelo vrijeme prisut- Modern Humans: An archaeological perspective, Cornell University na samo jedna, musterijenska kultura). Nalazi kulture koju Press, Ithica, 160.-242. najvjerojatnije treba pripisati utjecaju ili razmjeni s moder- ANIKOVICH, M., 1992., Early Upper Paleolithic industries of eastern Euro- pe, JWorldPrehist 6, Washington DC, 205.-245. nim populacijama nađeni su u neandertalskim slojevima nala- ANTON, S. C., 1994., Mechanical and other perspectives on Neandertal cra- zišta Vindije. Morfološke promjene također je moguće pratiti niofacial morphology, u: R. S. Corruccini i R. L. Ciochon (Eds.): u padu zastupljenosti neandertalskih odlika tijekom vreme- Integrative Paths to the Past: Paleoanthropological Papers in Ho- nor of F. Clark Howell, Prenctice Hall, New , 677.-695. na, a ne kao prekid kontinuiteta dolaskom novih populacija. ARENSBURG, B., 1989., New Skeletal evidence concerning the anatomy of Kontinuitet u arheološkim dokazima kao i u morfološkim the Middle Palaeolithic Populations in the Middle East: The Kebara odlikama, govori u prilog dužem razdoblju promjene, a ne Skeleton, u: P. Mellars i C. Stringer (Eds.): The Human Revolution: Be- saltacijskim skokovima. Iako je vjerojatno da se «moderna» havioural and Biocultural Perspectives on the Origin of Modern Hu- mans, Princeton University Press, Princeton: New Jersey, 165.-171. morfologija većim dijelom razvija unutar jedne populacije ARENSBURG, B., 1994., Middle Paleolithic speech capabilities: A response na tlu Afrike, naknadno miješanje s lokalnim populacijama to Dr. Lieberman, AJPA 94, New York, 279.-280. pridonosi kompleksnoj mreži morfološko-kulturnih promje- ARENSBURG, B., BAR-YOSEF, O., CHECH, M., GOLDBERG, P., LAVILLE, P., na u doba prijelaza srednjega u gornji paleolitik. Cjelokupni MEIGEN, L., RAK, Y., TCHERNOV, E., TILLIER, A.-M., VANDERMEER- SCH, B., 1985., Une sépulture néandertalienne dans le grotte Kebara «sklop» moderne morfologije na prostore Europe najvjerojat- (), CRAcadSci 300, series 2, Paris, 227.-230. nije dolazi putem migracije ranih anatomski modernih ljudi. ARENSBURG, B., SCHEPARTZ, L. A., TILLIER, A.-M., VANDERMEERSCH, B., Nakon dolaska, međutim, moderne se populacije miješaju s RAK, Y., 1990., A reappraisal of the anatomical basis for speech in neandertalskim starosjediocima, što se odražava u prisutnosti Middle Paleolithic hominids, AJPA 83, New York, 137.-146. ARENSBURG, B., TILLIER, A.-M., VANDERMEERSCH, B., DUDAY, H., SCHE- određenih morfoloških detalja karakterističnih za neandertal- PARTZ, L. A., RAK, Y., 1989., A middle Paleolithic human hyoid bo- ce u ljudima ranoga gornjeg paleolitika Europe. Na temelju ne, Nature, 338, London, 758.-760. raspoloživih dokaza, najbolje objašnjenje ove složene slike BAILEY, S. A., 2000., Dental morphological affinities among late Pleistoce- morfološke modernizacije donesen je u asimilacijskom mo- ne and recent human remains, DentAnth 14, Tempe, 1.-8. BAILEY, S. A., 2002., A closer look at postcanine dental delu. Kada govorimo o neandertalcima, govorimo o zasebnoj morphology: The mandibular dentition, AnatRec 269, Hoboken, populaciji, populaciji koja je tijekom dužeg vrmena života 148.-156. u relativno manjim zajednicama i ograničenim genetičkim BALL, G., SAINT MARTIN, G., BERAUD-COLOMB, E., 1987., A systematic stu- kontaktima i prilagodbama na periglacijalni okoliš i način dy of the amino acid compositions and D/L ratios in fossil bones from two French Neandertalian sites, HumEvol 2, Firence, 289.-296. života prepoznatljiva u arheološkim i paleoantropološkim do- BAR-YOSEF, O., VANDERMEERSCH, B., 1993., Modern humans in the Leva- kazima. Neandertalci kao populacija nestaju unutar brojnije nt, SciAm, April 1993., New York, 64.-70. morfološki modernije populacije, nikad ne dostigavši status BAR-YOSEF, O., 1992., Middle Paleolithic chronology and the transition to the Upper Paleolithic in southwest Asia, u: G. Bräuer i F. H. Smith AYR zasebne vrste (M , 1963.). (Eds.): Continuity or Replacement: Controversies in Homo sapiens evolution, A. A. Balkema, Rotterdam, 261.-272. ZAHVALE BAR-YOSEF, O., 1993., The role of Western Asia in modern human origins, u: M. J. Aitken, C. B. Stringer i P. A. Mellars (Eds.): The Origin of Modern Humans and the Impact of Chronometric Dating, Princeton Tijekom pisanja ovog pregleda na različite načine pridoni- University Press, Princeton, 132.-147. jelo je više kolega. Od posebne pomoći bili su savjeti i prijed- BAR-YOSEF, O., 1994., The contributions of Soutwest Asia to the study of lozi profesora Freda Smitha sa sveučilišta Loyola u Chicagu the origin of modern humans, u: M. H. Nitecki i D. V. Nitecki (Eds.): The Origins of Modern Humans. Plenum Press: New York, 23.-66. i dr. Ivora Karavanića s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u BAR-YOSEF, O., VANDERMEERSCH, B., ARENSBURG, B., BELFER-COHEN, Zagrebu. Svima zahvaljujem. Također, zahvaljujem Dejani A., GOLDBERG, P., LAVILLE, H., MEIGNEN, L., RAK, Y., SPETH, J. D., Nikitović i kolegama s Instituta za antropologiju u Zagrebu. TCHERNOV, E., TILLIER, A. M., WEINER, S, 1992., The excavations in , Mt. Carmel, CA 33, Chicago, 497.-550. BERGMANN, C., 1847., Über die Verhältnisse der Wärmeökologie der Thiere LITERATURA zu ihrer Grösse, Göttingen Studien 1, Göttingen, 515.-708. BERMÚDEZ DE CASTRO, J. M., ARSUAGA, J. L., CARBONELL, E., ROSAS, A., ADCOCK, G. J., DENNIS, E. S., EASTEAL, S., HUTTLEY, G. A., JERMIIN, L. MARTÍNEZ, I., MOSQUERA, M., 1997., A hominid from the Lower S., PEACOCK, W. J., THORNE, A., 2001., Mitochondrial DNA sequen- Pleistocene of Atapuerca, : Possible ancestor to Neandertals ces in ancient Australians: Implications for modern human origins, and Modern Humans, Science 276, Washington DC, 1392.-1395. PNAS 98, Washington DC, 537.-542. BINFORD, L. R., 1989., Isolating transition to cultural adaptations: An orga- AHERN, J. C. M, HAWKS, J. D., LEE, S. H., 2002, The Late Neandertal sup- nizational approach, u: E. Trinkaus (Ed.): The Emergence of Modern raorbital fossils from Vindija cave, Croatia: A biased sample?, JHE Humans: Biocultural Adaptations in the Later Pleistocene, Cambrid- 43, New York, 419.-432. ge University Press, Cambridge, 18.-41. 190 I. JANKOVIĆ, NEANDERTALCI, Pril. Inst. arheol. Zagrebu, 21/2004., str. 177.-196.

BINFORD, L., BINFORD, S., 1966., A preliminary analysis of functional varia- CHURCHILL, S. E., 1998., Cold adaptation, heterochrony and Neandertals, bility in the Mousterian of Levallois facies, AmAnth 68, Wisconsin, EvolAnth 7, 46.-61. 239.-295. CHURCHILL, S. E., 2001., Hand morphology, manipulation and tool use in BINFORD, S. R., 1968., A structural comparison of disposal of the dead in Neandertals and early modern humans of the Near East, PNAS 98, the Mousterian and Upper Paleolithic, SouthwesternJAnthropol 24, Washington DC, 2953.-2955. Albuquerque, 139.-151. CLARK, G. A., LINDLY, J. M., 1989., The case of continuity: Observations BISCHOFF, J. L., FITZPATRICK, J. A., LEÓN, L., ARSUAGA, J. L., FALGUERES, on the biocultural transition in Europe and Western Asia, u: P. Mella- C., BAHAIN, J. J., BULLEN, T., 1997., Geology and preliminary dati- rs i C. B. Stringer (Eds.): The Human Revolution: Behavioural and ng of the hominid-earing sedimentary fill of the Sima de los Huesos Biological Perspectives on the Origin of Modern Humans, Princeton chamber, Cueva Mayor of the Sierra de Atapuerca, Burgos, Spain, University Press, Princeton: New Jersey, 626.-676. JHE 33, New York, 129.-154. CONDEMI, S., 1998., The Neanderthals: A cold adapted Europeean Middle BLUNTSCHI, H., 1929, Die Kaumuskulator des orangutan and ihre bedeutu- Pleistocene population?, Anthropologie XXXVI/1-2, Brno, 35.-42. ng für die formung des schädels. I. Das morphologische verhalten, CONROY, G. C., WEBER, G. B., SEIDLER, H., RECHEIS, W., ZUR NEDDEN, Gegenbaur’s Morphol. Jahrb. 63, 531.-606. D., MARIAM, J. H., 2001., Endocranial capacity of the Bodo cranium BOCHERENS, H., BILLIOU, D., MARIOTTI, A., PATOU-MATHIS, M., OTTE, determined from three-dimensional computed tomography, AJPA M., BONJEAN, D., TOUSSAINTZ, M., 1999., Palaeoenvironmental and 113, New York, 111.-118. palaeodietary implications of isotopic biogeochemistry of last inter- CONROY, G. C., 1997., Reconstructing Human Origins: A Modern Synthe- glacial Neanderthal and mammal bones in cave (), sis, W. W. Norton, New York JArchaeolSci 26, New York, 599.-607. COON, C. S, 1962., The Origin of Races, A. Knopf, New York BOCHERENS, H., FIZET, M., MARIOTTI, A., LANGE-BADRE, B., VANDER- CORRUCCINI, R. S., Metrical reconsideration of the Skhul IV and IX and MEERSCH, B., BOREL, J. P., BELLON, G., 1991., Isotopic biogeoc- 1 crania in the context of Modern Human Origins, AJPA hemistry (13C, 15N) of fossil vertebrate collagen: Application to the 87, New York, 433.-445. study of a past food web including Neandertal man, JHE 20, New CREED-MILES, M., ROSAS, A., KRUSZYNSKI, R., 1996., Issues on the identi- York, 481.-492. fication of Neandertal derivative traits at early post-natal stages, JHE BOEDA, E., GENESTE, J.-M., GRIGGO, C., MERCIER, N., MUHESEN, S., 30, New York, 147.-153. REYSSE, J.-L., TAHA, A., VALLADAS, H., 1999., Levallois point em- D’ERRICO, F., 2003, The invisible frontier. A multiple species model for the bedded in the vertebra of a wild ass (Equus africanus), Antiq 73, origin of behavioral modernity, EvolAnth 12, 118.-202. London, 394.-402. D’ERRICO, F., HENSHILWOOD, C., LAWSON, G., VANHAEREN, M., TILLIER, BORDES, F., 1961., Typologie du Paleolithique Ancien et Moyen, (1988ed), A.-M., SORESSI, M., BRESSON, F., MAUREILLE, B., NOWELL, A., Presses du CNRS, Paris LAKARRA, J., BACKWELL, L., JULIEN, M., 2003., Archaeological evi- BORDES, F., 1972., A Tale of Two , Harper i Row, New York dence from the emergence of language, symbolism, and music – An BOULE, M., VALLOIS, H. V., 1957., Fossil Men, Thames i Hudson, London alternative multidisciplinary perspective, JWorld Prehist 17, Seattle, BOULE, M., 1911., L’homme fossile de la Chapelle-aux-Saints, AnnPaléont 1.-70. 6, Paris, 111.-172. D’ERRICO, F., ZILHAO, J., JULIEN, M., BAFFIER, D., PELEGRIN, J., 1998., BOULE, M., 1912., L’homme fossile de la Chapelle-aux-Saints, AnnPaléont Neanderthal acculturation in Western Europe? A critical review of 7, Paris, 21.-56., 85.-192. the evidence and its interpretation, CA 39, Chicago (supplement), BOULE, M., 1913., L’homme fossile de la Chapelle-aux-Saints, AnnPaléont 1.-44. 8, Paris, 1.-70. DEAN, M. C., 1988., Another look at the nose and the functional significance BRACE, C. L., 1964., The fate of “classic” Neandertals: A Consideration of of the face and the nasal mucous membrane for cooling the brain in hominid catastrophism, CA 5, Chicago, 3.-43. fossil hominids, JHE 17, New York, 715.-718. BRACE, L. C., 1962., Refocusing on Neanderthal problem, AmAnthropol 64, DEAN, M. C., STRINGER, C. B., BROMAGE, T. D., 1986., Age at death of the Wisconsin, 729.-741. Neanderthal child from Devil’s Tower, , and the implicatio- BRÄUER, G., 1984., A craniofacial approach to the origin of anatomically ns for studies of general growth and development in Neanderthals, modern Homo sapiens in Africa and implications for the appearance AJPA 70, New York, 301.-307. of modern Europeans, u: F. H. Smith. i F. Spencer (Eds.): The Origi- DEFLEUR, A., WHITE, T., VALENSI, P., SLIMAK, L., CRÉGUT-BONNOURE, É., ns of Modern Humans: A World Survey of the Fossil Evidence, Alan 1999., Neanderthal cannibalism at Moula-Guercy, Adeche, , R. Liss: New York, 327.-410. Science 286, Washington DC, 128.-131. BRÄUER, G., 1989., The evolution of modern humans: A comparison of the DEMES, B., 1987., Another look at an old face: Biomechanics of the neander- African and non-African evidence, u: P. Mellars i C. Stringer (Eds.): thal facial skeleton reconsidered, JHE 16, New York, 297.-303. The Human Revolution: Behavioural and Biocultural Perspectives D’ERRICO, F., SORESSI, M., 2002, Systematic use of manganese pigment by on the Origin of Modern Humans, Princeton University Press, Prin- Pech-de-l’Azé Neandertals: Implications for the origin of behavioral ceton: New Jersey, 123.-154. modernity, JHE 42, New York, A13. BROSE, D., WOLPOFF, M. H., 1971., Early Upper Paleolithic man and late D’ERRICO, F., VILLA, P., PINTO, A., RUIZ, I., DARRAGA, R., 1998., A Middle Middle Paleolithic tools, AmAnthropol 73, Wisconsin, 1156.-1194. Paleolithic origin of music? Using cave bear bone accumulations to BUSBY, A. M., 2002., The ontogeny of the axillary border of the scapula of assess the I bone “flute”, Antiq 72, London, 65.-79. Neadertal and modern human juveniles, M. A. Thesis, Northern Illi- DIBBLE, H., 1987, The interpretation of Middle Paleolithic scraper morpho- nois University, DeKalb. logy, AmAntiq 52, Washington DC, 108.-118. CABRERA VALDÉS, V., HOYOS GÓMEZ, M., DEQUIRÓS, F. B., 1997., The DUARTE, C., MAURICIO, J., PETTIT, P. B., SOUTO, P., TRINKAUS, E., VAN transition from the middle to the Upper Paleolithic in the cave of El DER PLICHT, H., ZILHAO, J., 1999., The Early Upper Paleolithic hu- Castilo (Cantabria, Spain), u: G. A. Clark i C. M. Willermet (Eds.): man skeleton from the () and modern Conceptual Issues in Modern Human Origins Research, Aldine De human emergence in Iberia, PNAS 96, Washington DC, 7604.-7609. Gruyter, New York, 177.-188. ENDO, B., 1966., Experimaental studies on the significance of the form of CANN, R. L., STONEKING, M., WILSON, A. C., 1987., Mitochondrial DNA the human skeleton, Journal of the Faculty of Science, University of and human evolution, Nature 325, London, 31.-36. Tokyo (Section V) 3, Tokyo, 1.-106. CARAMELLI, D., LALELUEZA-FOX, C., VERNESI, C., LARI, M., CASOLI, A., ESHWARAN, V., 2002., A diffusion wave out of Africa, CA 43, Chicago, MALLEGNI, F., CHIARELLI, B., DUPANLOUP, I., BERTRANPETIT, J., 749.-774. BARBUJANI, G., BERTORELLE, G., 2003., Evidence for a genetic dis- ESHWARAN, V., 2003., On the diffusion-wave model for the spread of mode- continuity between Neandertals and 24 000-year-old anatomically rn humans (reply to Pearson and Stone), CA 44, Chicago, 560.-561. modern Europeans, PNAS USA 100, Washington DC, 6593.-6597. FALK, D., 1975., Comparative anatomy of the larynx in man and the chim- CHASE, P. G., DIBBLE, H. L., 1987., Middle Paleolithic symbolism: A re- panzee: Implications for language in Neanderthal, AJPA 43, New view of current evidence and interpretations, JAnthropolArcheol. 6, York, 123.-132. 263.-296. FEDER, K. L., PARK, M. A., 1989., Human Antiquity: An Introduction to rd CHURCHILL, S. E., SMITH, F. H., 2000., Makers of the Early Aurignacian of Physical Anthropology and Archaeology (3 Ed). Mayfield Publishi- Europe, YrbkPhysAnthropol 43, New York, 61.-115. ng Co., Mountain View 191 I. JANKOVIĆ, NEANDERTALCI, Pril. Inst. arheol. Zagrebu, 21/2004., str. 177.-196.

FINLAYSON, J. C., BARTON, R. N. E., STRINGER, C. B., 2001., The Gib- HOUGHTON, P., 1994., Neandertal supralaryngeal vocal tract: A reply to raltar Neandertals and their extinction, u: J. Zilhao, T. Aubry i A. Dr.Lieberman (1994), AJPA 95, New York, 450.-452. Faustino Carvalho (Eds.): Les Premiers hommes modernes de la HOVERS, E., KIMBEL, W. H., RAK, Y., 2000., The Amud 7 skeleton – still a Peninsule Iberique, Actes du Colloque de la Commision VIII de burial. Response to Gargett, JHE 39, New York, 253.-260. l’UISPP, 117.-122. HOVERS, E., RAK, Y., LAVI, R., KIMBEL, W. H., 1995., Hominid remains FRANCISCUS, R. G., CHURCHILL, S. E., 2002., The costal skeleton of Shani- from in the context of Levantine Middle Paleolithic, Pa- dar 3 and a reappraisal of Neandertal thoracic morphology, JHE 42, léorient 21-22, Paris, 47.-61. New York, 303.-356. HOWELL, F. C., 1952., Pleistocene glacial ecology and the evolution of “clas- FRANCISCUS, R. G., 1999., Neandertal nasal structures and upper respiratory sic Neandertal” man, SWJAnth 8, Albuquerque, 377.-410. tract “specializations”, PNAS 96, Washington, DC, 1805.-1809. HOWELL, F. C., 1951., The Place of Neanderthal man in human evolution, FRANCISCUS, R. G., 2003., Internal nasal floor configuration in Homo with AJPA 9, New York, 379.-416. special reference to the evolution of Neandertal facial form, JHE 44, HOWELLS, W. W., 1976., Explaining modern man: Evolutionists versus mig- New York, 701.-729. rationists, JHE 5, New York, 477.-496. FRANCISCUS, R., TRINKAUS, E., 1995., Determinants of the retromolar spa- HRDLIČKA, A., 1914, The most ancient skeletal remains of man, AnnReport ce in Pleistocene Homo mandibles, JHE 28, New York, 577.-595. Smithsonian Institution (1913), Washington DC, 491.-552. FRAYER, D. W., 1984., Biological and cultural change in the European Late HRDLIČKA, A., 1920., Shovel-shaped teeth, AJPA 3, New York, 429.-465. Pleistocene and Early Holocene, u: F. H. Smith. i F. Spencer (Eds.): HRDLIČKA, A., 1927., The Neanderthal phase of man, JRAIGB 57, London, The Origins of Modern Humans: A World Survey of the Fossil Evi- 249.-274. dence, Alan R. Liss: New York, 211.-250. HUBLIN, J. J., SPOOR, F., BRAUN, M. ZONNENVELD, F., CONDEMI, S., 1996. FRAYER, D., 1989., The Neandertal-Upper Paleolithic transition seen from a, A late Neanderthal associated with Upper Paleolithic artefacts, Na- the perspective of Mladeč, u: B. Vandermeersch (Ed.): L’ Homme ture 381, London, 224.-226. de Neandertal, Vol. 7, L’ extinction, Etudes et Recerches Archéolo- HUBLIN, J. J., BARROSO RUIZ, C., MEDINA LARA, P., FONTUGNE, M., giques de l’ Université de Liège, no. 34, Liège REYSS, J.-L., 1995., The Mousterian site of Zafarraya (Andalu- FRAYER, D. W., 1992., The persistence of Neandertal features in post-Nean- cia, Spain): Dating and implications on the palaeolithic peopling dertal Europeans, u: G. Bräuer i F. H. Smith (Eds.): Continuity or processes of Western Europe, CRAcadSciParis 321 (IIa), Paris, Replacement: Controversies in Homo sapiens Evolution, A. A. Bal- 931.-937. kema, Rotterdam, 179.-188. HUBLIN, J. J., 1998., Climatic changes, paleography, and the evolution of FRAYER, D. W., 1997., Perspectives on Neanderthals as ancestors, u: G. A. Neandertals, u: T. Akazawa, K. Auko i O. Bar-Yosef (Eds.): Nean- Clark i C. M. Willermet (Eds.): Conceptual Issues in Modern Human dertals and Modern Humans in Western Asia, Plenum Press, New Origins Research, Aldine De Gruyter: New York, 220.-234. York, 295.-310. GARGETT, R. H., 1989., Grave shortcomings: The evidence for Neandertal HUBLIN, J. J., SPOOR, F., BRAUN, M., ZONNEVELD, F., 1996.b, On the cha- burial, CA 30, Chicago, 157.-190. racteristic architecture of the bony labirynth of the inner ear in Nean- GARGETT, R. H., 1999., Middle Paleolithic burial is not a dead issue: The dertals. A late Neandertal associated with Upper Paleolithic artefacts, view from Qafzeh, Saint-Césaire, Kebara, Amud and Dederiyeh, Nature 381, London, 224.-226. JHE 37, New York, 27.-90. HUBLIN, J.-J., RUIZ, C. B., LARA, P. M., FONTUGNE, M., REYSS, J.-L., 1995., GARGETT, R. H., 2000., A response to Hovers, Kimbel and Rak’s argument The Mousterian site of Zafarraya (Andalusia, Spain): Dating and im- for the purposeful burial of Amud 7, JHE 39, New York, 261.-266. plications on the Paleolithic peopling processes of western Europe, GARRALDA, M. D., VANDERMEERSCH, B, 2002., Neanderthal or modern hu- CRAcadSci Series 2a. 321, Paris, 931.-401. man? The enigma of some Archaic and Early Aurignacian remains JABBOUR, R. S., RICHARDS, G. D., ANDERSON, J. Y., 2002., Mandibular con- from southwestern Europe, JHE 42, New York, A14.-15. dyle traits in Neanderthals and other Homo: A comparative, correlati- GAUDZINSKY, S., ROEBROEKS, W., 2000., Adults only: Reindeer hunting at ve, and ontogenetic study, AJPA 119, New York, 144.-155. the Middle Paleolithic site Salzgitter-Lebensted, northern , JANKOVIĆ, I., 2003., A morphometric analysis of Neandertal zygomatic bo- JHE 38, New York, 497.-521. nes, M.A. Thesis. Northern Illinois University, DeKalb. GIOIA, P., 1988., Problems related to the origins of Italian Upper Paleolithic: JELINEK, J., 1969., Neanderthal man and Homo sapiens in Central and easte- Uluzzian and Aurignacian, u: J. K. Kozlowski (Ed.): La Mutation, rn Europe, CA 10, Chicago, 475.-503. Liege: Etudes et Recherches Archeologiques de l’Universite de Lie- JELINEK, J., 1983., The Mladeč finds and their evolutionary importance, An- ge, 71.-101. thropologie XXI/1, Brno, 57.-64. GOLOVANOVA, L. V., DORONICHEV, V. B., 2003., The Middle Paleolithic of JELINEK, J., 1992., Gravettian shoulderblades, their morphological varia- the Caucasus, JWorldPrehist 17, Seattle, 71.-140. bility and other interesting features, Anthropologie XXX/1, Brno, GORJANOVIĆ-KRAMBERGER, D., 1906., Der Diluvijale Mensch von Krapina 45.-50. in Kroatien. Ein Bertrag zur Paläoanthropologie, Kreidel, Wiesbaden KARAVANIĆ, I., 1995., Upper Paleolithic occupation levels and late-occu- HABGOOD, P., 1989., The origin of anatomically modern humans in Austra- ring Neandertal at Vindija cave (Croatia) in the context of Central lasia, u: P. Mellars i C. Stringer (Eds.): The Human Revolution: Beha- Europe and the Balkans, JAnthR 51, Albuquerque, 9.-35. vioural and Biological Perspectives on the Origin of Modern Huma- KARAVANIĆ, I., SMITH, F. H., 1998., The Middle/Upper Paleolithic in- ns, Princeton University Press: Princeton, New Jersey, 245.-273. terface and the relationship of Neanderthals and early modern HARROLD, F. B., 1980., A comparative analysis of Eurasian Paleolithic bu- humans in the Hrvatsko zagorje, Croatia, JHE 34, New York, rial, WArchaeo 12, London, 195.-211. 223.-248. HARROLD, F. B., 1989., Mousterian, Châtelperronian and early Aurignacian KARAVANIĆ, I., SMITH, F. H., 2000., More on the Neanderthal problem: the in Western Europe: continuity or discontinuity?, u: P. Mellars i C. Vindija case, CA 41, Chicago, 838.-840. Stringer (Eds.): The Human Revolution: Behavioural and Biological KING, W., 1864., The reputed fossil Man of Neanderthal, Quaterly Journal Perspectives on the Origin of Modern Humans, Princeton University of Science 1, 88.-97. Press, Princeton, New Jersey, 677.-713. KLEIN, R. G., 1989., Biological and behavioural perspectives on modern hu- HAYDEN, B., 1993., The cultural capacities of Neandertals: A review and man origins in southern Africa, u: P. Mellars i C. B. Stringer (Eds.): re-evaluation, JHE 24, New York, 113.-146. The Human Revolution: Behavioural and Biological Perspectives on HEDGES, R. E. M., HOUSLEY, R. A., BRONK-RAMSEY C., KLINKEN, G. J. the Origin of Modern Humans, Princeton University Press, Prince- VAN, 1994., Radiocarbon dates from the Oxford AMS system: Ar- ton, New Jersey, 524.-546. chaeometry 36, Oxford, 337.-374. KLEIN, R. G., 2000., The Human Career: Human Biological and Cultural nd HOLLIDAY, T. W., 1997., Postcranial evidence of cold adaptation in Euro- Origins 2 Ed., University of Chicago Press, Chicago pean Neandertals, AJPA 104, New York, 245.-258. KOCHETKOVA, V. I., 1972., On brain size and behavior in early man, CA 11, HOLLOWAY, R. L., 1985., The poor brain of Homo sapiens neanderthalen- Chicago, 176. sis: See what you please…, u: E. Delson (Ed.): Ancestors: The Hard KRINGS, M., CAPELLI, C., TSCHENTSCHER, F., GEISERT, H., MEYER, S., VON Evidence, Alan R, Liss: New York, 319.-324. HAESELER, A., GROSSSCHMIDT, K., POSSNERT, G., PAUNOVIĆ, M., HOUGHTON, P., 1993., Neandertal supralaryngeal vocal tract, AJPA 90, New PÄÄBO, S., 2000., A view of Neandertal genetic diversity, NatGenet York, 139.-146. 26, New York, 144.-146. 192 I. JANKOVIĆ, NEANDERTALCI, Pril. Inst. arheol. Zagrebu, 21/2004., str. 177.-196.

KRINGS, M., GEISERT, H., SCHMITZ, R. W., KRAINITZKI, H., PÄÄBO, S., MELLARS, P., 1996., The Neanderthal Legacy: An Archaeological Perspec- 1999., DNA sequence of the mitochondrial hypervariable region II tive From Western Europe, Princeton University Press, Princeton, fro the Neandertal type specimen, PNAS 96, Washington DC, 5581.- New Jersey 5585. MINUGH-PURVIS, N., 2002., Heterochronic change in the neurocranium and L’ENGE-WILLIAMS, F., GODFREY, L.R., SUTHERLAND, M. R., 2002., Hete- the emergence of modern humans, u: N. Minugh-Purvis i K. J. McNa- rochrony and the evolution of Neandertal and modern human cranio- mara (Eds.): Human Evolution Through Developmental Change, Joh- facial form, u: N. Minugh-Purvis i K. J. McNamara (Eds.): Human ns Hopkins University Press, Baltimore, 479.-498. Evolution Through Developmental Change, Johns Hopkins Universi- MOSS, M. L., YOUNG, R., 1960., A functional approach to craniology, AJPA ty Press, Baltimore, 405.-441. 18, New York, 181.-192. LAHR, M. M., WRIGHT, V. S., 1996., The question of robusticity and the re- NELSON, A. J., THOMPSON, J. L., 2002., Adolescent postcranial growth in lationship between cranial size and shape in Homo sapiens, JHE 31, Homo neanderthalensis, u: N. Minugh-Purvis i K. J. McNamara New York, 157.-191. (Eds.): Human Evolution Through Developmental Change, Johns LAITMAN, J. T., REDENBERG, J. S., 1988., Advances in understanding the Hopkins University Press, Baltimore, 442.-463. relationship between the skull base and larynx with comments on NIEWOHNER, W. A., 2001., Behavioral inferences from the Skhul/Qafzeh speech, HumEvol 3, Firenze, 99.-109. early modern human hand remains, PNAS 98, Washington DC, LAITMAN, J. T., REDENBERG, J. S., MARQUEZ, S., GANNON, P. J., 1996., 2979.-2984. What the nose knows: New understandings of Neanderthal upper NORDBORG, M., 1998., On the probability of Neanderthal ancestry, Am- respiratory tract specializations, PNAS 93, Washington DC, 10543.- JHum Genet 63, Chicago, 1237.-1240. 1054. OSSENBERG, N., 1976., Within and between race distances in population LEMAY, M., 1975., The language capacity of Neanderthal man, AJPA 42, studies based on dicrete traits of the human skull, AJPA 45, New New York, 9.-14. York, 701.-716. LEROI-GOURHAN, A., 1958., Etude des vestiges humains fossiles provenant OTTE, M., 2000., On the suggested bone flute from , CA 41, Chica- des grottes d’Arcy-sur-Cure, AnnPaleontol 44, Paris, 87.-148. go, 271.-272. LEROI-GOURHAN, A., 1975., The flowers found with Shanidar IV, A Nean- OVCHINNIKOV, I. V., GÖTHERSTRÖM, A., ROMANOVA, P. G., KHARITO- dertal burial in , Science 190, Washington DC, 562.-564. NOV, V. M., LIDÉN, K., GOODWIN, W., 2000., Molecular analysis LÉVÊQUE, F., VANDERMEERSCH, B., 1980., Découverte de restes humains of Neandertal DNA from the Northern Caucasus, Nature 404, Lon- dans un niveau castelperronien à Saint-Cesaire (Charente Maritime) don, 490.-493. RCAcadSci D291, Paris, 187.-189. PAVLOV, P., SVENDSEN, J. I., INDERLIS, D., Human presence in the European LIEBERMAN, D. E., 1989., Neandertal and early modern human mobility Arctic nearly 40 000 years ago, Nature 413, London, 64.-67. patterns: Comparing archaeological and anatomical evidence, u: T. PONCE DE LEÓN, M. S., ZOLLIKOFER, C. P. E., 2001., Neanderthal cranial Azakawa, K. Aoki i O. Bar-Yosef (Eds.): Neandertals and Modern ontogeny and its implications for late hominid diversity, Nature 412, Humans in Western Asia, Plenum: New York, 263.-275. London, 534.-538. LIEBERMAN, D. E., 1998., Sphenoid shortening and the evolution of modern POPE, G., 1991., Evolution of the zygomaticomaxillary region in the genus cranial shape, Nature 393, London, 158.-162. Homo and its relevance to the origin of modern humans, JHE 21, LIEBERMAN, D. E., MCBRATNEY, B. M., KROVITZ, G., 2002., The evolution New York, 189.-213. and development of cranial form in Homo sapiens, PNAS 99, Washin- PRADEL, L., 1966., Transition from Mousterian to Perigordian: Skeletal and gton DC, 1134.-1139. industrial, CA 7, Chicago, 33.-50. LIEBERMAN, P., CRELIN, E. S., 1971., On the speech of Neanderthal man, QUAM, R. M., SMITH, F. H., 1998., A reassessment of the Tabun C2 mandib- Linguistic Inquiery 2, 203.-222. le, u: T. Akazawa, K. Auko i O. Bar-Yosef (Eds.): Neandertals and LIEBERMAN, P., 1989., The origins of some aspects of human language Modern Humans in Western Asia, Plenum Press, New York, 405.- and cognition, u: P. Mellars i C. Stringer (Eds.): The Human Re- 421. volution: Behavioural and Biocultural Perspectives on the Origin RADOVČIĆ, J., SMITH, F. H., TRINKAUS, E., WOLPOFF, M. H., 1988., The of Modern Humans, Princeton University Press, Princeton: New Krapina Hominids: An Illustrated Catalog of Skeletal Remains, Mla- Jersey, 391.-414. dost, Zagreb LIEBERMAN, P., 1992., On Neanderthal speech and Neanderthal extinction, RAK, Y., GINSBURG, A., GEFFEN, E., 2002., Does Homo neanderthalensis CA 33, Chicago, 409.-410. play a role in modern human ancestry? The mandibular evidence, LIEBERMAN, P., 1994., Functional tongues and Neanderthal vocal tract re- AJPA 119, New York, 199.-204. construction: A reply to Dr. Houghton (1993.), AJPA 95, New York, RAK, Y., ARENSBURG, B., 1987., A new Neanderthal pelvis: First look at a 443.-452. complete inlet, AJPA 73, New Jersey, 227.-231. LIEBERMAN, P., CRELIN, E. S., KLATT, D. H., 1972., Phonetic ability and RAK, Y., KIMBEL, W. H., 1995., Diagnostic characters in the Amud 7 infant, related anatomy of the newborn and adult human, Neandertal man, AJPA (suppl) 20, New York, 177.-178. (abstract) and chimpanzee, AmAnth 74, Wisconsin, 287.-307. RAK, Y., 1986., The Neanderthal: A new look at an old face, JHE 15, New LIEBERMAN N, P., CRELIN, E. S., 1971., On the speech of Neanderthal Man, York, 151.-164. Linguistic Inquiery 2, 203.-222. RAK, Y., KIMBEL, W. H., HOVERS, E., 1994., A Neandertal infant from LOVEJOY, C. O., TRINKAUS, E., 1980., Strength and robusticity of the Nean- Amud cave, Israel, JHE 26, New York, 313.-324. dertal tibia, AJPA 53, New York, 465.-470. RAK, Y., KIMBEL, W. H., HOVERS, E., 1996., On Neandertal autapomorphies MANN, A. E., TRINKAUS, E., 1973., Neandertal and Nenadertal-like fossils discernible in Neandertal infants: A response to Creed-Miles et al., from the upper Pleistocene, YrbkPhysAnthropol 17, New York, 169.- JHE 30, New York, 155.-158. 193. RELETHFORD, J. H., 2001.a, Ancient DNA and the origin of modern huma- MAUREILLE, B., HOUËT, F., 1997., L’ orientation spatiale des surfaces in- ns, PNAS 98, Washington DC, 390.-391. fraorbitaires maxillo-zygomatiques chez Homo sapiens: une clef de RELETHFORD, J. H., 2001.b, Absence of regional affinities of Neandertal la comprehension de la face Neandertalienne, BiomHumAnthropol DNA with living humans does not reject multiregional evolution, 15, Paris, 75.-80. AJPA 115, New York, 95.-98. MAYR, E., 1963., The taxonomic evaluation of fossil hominids, u: S. L. RELETHFORD, J. H., 2001.c, Genetics and the Search for Modern Human Washburn (Ed.): Classification and Human Evolution, Wenner-Gren Origins. Wiley-Liss, New York Foundation for Anthropological Research, New York, 332.-346. RHOADS, J. G., TRINKAUS, E., 1977., Morphometrics of the Neanderthal MCBREARTY, S., BROOKS, A. S., 2000., The revolution that wasn’t: A new in- Talus, AJPA 46, New York, 29.-43. terpretation of the origin of modern human behavior, AJPA 39, New RHOADS, M. L., FRANCISCUS, R. G., 1996., Mandibular notch crest orienta- York, 453.-563. tion in Neandertals and recent humans, AJPA (suppl) 22, New York, MELLARS, P., 1989., Technological changes across the Middle-Upper Paleo- 196. (abstract) lithic transition: Economic, social and cognitive perspectives, u: P. RICHARDS, M. P., PETTIT, P. B., TRINKAUS, E., SMITH, F. H., PAUNOVIĆ, M., Mellars i C. B. Stringer (Eds.): The Human Revolution: Behavioural KARAVANIĆ, I., 2000., Neanderthal diet at Vindija and Neanderthal and Biological Perspectives on the Origin of Modern Humans, Prin- predation: The evidence from stable isotopes, PNAS 97, Washington ceton University Press, Princeton, New Jersey, 338.-365. DC, 7663.-7666. 193 I. JANKOVIĆ, NEANDERTALCI, Pril. Inst. arheol. Zagrebu, 21/2004., str. 177.-196.

RIEL-SALVATORE, J., CLARK, G. A., 2001., Middle and early upper paleolit- SMITH, F. H., 1978., Evolutionary significance of the mandibular foramen hic burials and the use of chronotypology in contemporary paleolit- area in Neandertals, AJPA 48, New York, 523.-532. hic research, CA 42, Chicago, 449.-479. SMITH, F. H., 1982., Upper Pleistocene Hominid Evolution in South-Central RIGAUD, J.-P., 1989., From the Middle to the Upper Paleolithic: Transition Europe: A Review of the Evidence and Analysis of Trends, CA 23, or convergence, u: E. Trinkaus (Ed.): The Emergence of Modern Hu- Chicago, 667.-703. mans: Biocultural Adaptations in the Later Pleistocene, Cambridge SMITH, F. H., 1983., Behavioral interpretation of changes in craniofacial University Press, Cambridge, 142.-153. morphology across the archaic/modern Homo sapiens transition, u: RINK, J. W., SCHWARCZ, H, SMITH, F. H., RADOVČIĆ, J., 1995., ESR ages E. Trinkaus (Ed.): The Mousterian Legacy: Human Biocultural Chan- for Krapina Hominids, Nature 378, London, 24. ges in the Upper Pleistocene, BARIntSer 164, Oxford, 141.-163. ROSAS, A., 2001., Occurrence of Neadertal features in mandibles from the SMITH, F. H., 1984., Fossil Hominids from the Upper Pleistocene of Central Atapuerca-SH site, AJPA 114, New York, 74.-91. Europe and the origin of modern Europeans, u: F. H. Smith i F. Spen- ROSENBERG, K. R., 1988., The functional significance of Neandertal pubic cer (Eds.): The Origin of Modern Humans: A World Survey of the length, CA 29, Chicago, 595.-617. Fossil Evidence, Alan R. Liss, New York, 137.-209. ROSS, C. F., RAVOSA, M. J., 1994., Basicranial flexion, relative brain size, SMITH, F. H., 1991., The Neandertals: Evolutionary dead ends or ancestors and facial kyphosis in nonhuman primates, AJPA 91, New York, of modern people?, JAnthR 47, Albuquerque, 219.-238. 305.-324. SMITH, F. H., 1992., Models and realities in modern human origins: The Afri- RUFF, C. B., 1991., Climate and body shape in hominid evolution, JHE 21, can fossil evidence, Philosophical Transactions of the Royal Society, New York, 81.-105. Series B, 337, London, 243.-250. RUFF, C. B., 1994., Morphological adaptation to climate in modern and fos- SMITH, F. H., 1997., Neandertals, u: F. Spencer (Ed.): History of Physical sil hominids, YrbkPhysAnthropol 37, New York, 65.-107. Anthropology: An Encyclopedi, Garland Publishing, New York, RUFF, C. B., TRINKAUS, E., HOLLIDAY, T. W., 1997., Body mass and encep- 711.-722. halization in Pleistocene Homo, Nature 387, London, 173.-176. SMITH, F. H., FALSETTI, A. B., DONNELLY, S. M., 1989.a, Modern Human RUFF, C. B., TRINKAUS, E., WALKER, A., LARSEN, C. S., 1993., Postcranial origins, YrbkPhysAnthrop 32, New York, 35.-68. robusticity in Homo. I: Temporal trends and mechanical interpreta- SMITH, F. H., PAQUETTE, S. P., 1989., The adaptive basis of Neandertal faci- tion, AJPA 91, New York, 21.-53. la form, with some thoughts on the nature of modern human origins, RUFF, C., 1994., Morphological adaptation to climate in modern and fossil u: E. Trinkaus (Ed.): The Emergence of Modern Humans: Biocultu- hominids, YrbkPhysAnthropol 37, New York, 65.-107. ral Adaptations in the Later Pleistocene, Cambridge University Pre- RUSSELL, M. D., 1985., The supraorbital torus: a most remarkable peculiari- ss, Cambridge, 181.-210. ty, CA 26, Chicago, 337.-360. SMITH, F. H., SIMEK, J. F., HARRILL, M. S., 1989.b, Geographic variation in RUSSELL, M. D., 1987.a, Bone Breakage in the Krapina Hominid Collec- supraorbital torus reduction during later Pleistocene (C. 80 000-15 tion, AJPA 72, New York, 373.-379. 000 B.P.), u: P. Mellars i C. Stringer (Eds.): The Human Revolution: RUSSELL, M. D., 1987.b, Mortuary practices at the Krapina Neandertal site, Behavioural and Biocultural Perspectives on the Origin of Modern AJPA 72, New York, 381.-397. Humans, Princeton University Press, Princeton: New Jersey, 172.- SARICH, V. M., 1971., Human variation in an evolutionary perspective, u: 193. P. Dolhinow i V. Sarich (Eds.): Background for Man, Little Brown, SMITH, F. H., TRINKAUS, E., PETTITT, P. B., KARAVANIĆ, I., PAUNOVIĆ, M., Boston, 182.-191. 1999., Direct radiocarbon dates for Vindija G1 and Velika Pećina La- SARICH, V. M., WILSON, A. C., 1967., Immunological time scale for homi- te Pleistocene hominid remains, PNAS 96, Washington DC, 12281.- nid evolution, Science, New York, 1200.-1203. 12286. SCHEOTENSACK, O., 1908., Der Unterkiefer des Homo heidelbergensis aus SMITH, P., 1976., Dental pathology in fossil hominids: What did Neandertals den Sanden von Mauer bei Heidelberg, Wilhelm Engelmann, Leipzig do with their teeth?, CA 17, Chicago, 149.-151. SCHMITT, D., CHURCHILL, S. E., HYLANDER, W. L., 2003., Experimental SOLECKI, R. S., 1963., Prehistory in Shanidar Valley, Northern Iraq, Science evidence concerning spear use in Neanderthals and early modern hu- 139, Washington DC, 179.-193. mans, JAS 30, New York, 103.-114. SOLECKI, R. S., 1975., Shanidar IV, A Neandertal Flower burial in Northern SCHMITZ, R. W., SERRE, D., BONANI, G., FEINE, S., HILLGRUBER, F., KRAI- Iraq, Science 190, Washington DC, 880.-881. NITZKI, H., PÄÄBO, S., SMITH, F. H., 2002., The Neandertal type site SPENCER, F., SMITH, F. H., 1981., The significance of Aleš Hrdlička’s «Nean- revisited: interdisciplinary investigations of skeletal remains from derthal phase of Man»: A historical and current assessment, AJPA 56, the Neander Valley, Germany, PNAS 99, Washington DC, 13342.- New York, 435.-459. 13347. SPENCER, F., 1984., The Neandertals and their evolutionary significance: A SCHWALBE, G., 1914., Kritische Beschprechung von Boule’s werk: “L’hom- brief historical survey, u: F. H. Smith i F. Spencer (Eds.): The Origi- me fossile de la Chapelle-aux-Saints” mit einigen Unterschungen, ns of Modern Humans: A World Survey of Fossil Evidence. Alan R. ZMorphAnthrop 16, 527.-610. Liss, New York, 1.-49. SCHWARTZ, J. H., TATTERSALL, I., 1996., Significance of some previously STASKI, E., MARKS, J., 1992., Evolutionary Anthropology: An Introduction unrecognized apomorphies in the nasal region of Homo neandertha- to Physical Anthropology and Archaeology, Harcourt Brace Jovano- lensis, PNAS 93, Washington DC, 10852.-10854. vic, Orlando SERGI, S., 1962., Morphological position of the “Prophaneranthropi” (Swan- STEEGMANN, A. T. JR., CERNY, F. J., HOLLIDAY, T. W., 2002., Neandertal scombe and Fontéchevade), u: W. W. Howels (Ed.): Ideas on Human cold adaptation: Physiological and energetic factors, AmJHumBiol. Evolution: Selected essays 1949-1961, Harvard University, Cambrid- 14, 566.-583. ge, 507.-520. STEFAN, V. H., TRINKAUS, E., 1998., Discrete trait and dental morphometric SERRE, D., LANGANEY, A., CHECH, M., TESCHLER-NICOLA, PAUNOVIC, M., affinities of the tabun 2 mandible, JHE 34, New York, 443.-468. MENNECIER, P., HOFREITER, M., POSSNERT, G., PÄÄBO, S., 2004., STEWART, T. D., 1960., Form of the pubic bone in Neanderthal man, Science No Evidence of Neandertal mtDNA Contribution to Early Modern 131, Washington DC, 1437.-1438. Humans, PLOSBiol, 2, 313.-317. STINER, M. C., KUHN, S. L., 1992., Subsistence, technology, and adaptive SIMEK, J., 1992., Neandertal cognition and the Middle to Upper Paleolithic variation in Middle Paleolithic , AmAnthropol 94, Wisconsin, transition, u: G. Brauer i F. H. Smith (Eds.): Continuity or Repla- 306.-339. cement: Controversies in Homo sapiens Evolution. A. A. Balkema, STINER, M. C., MUNRO, N. D., SUROVELL, T. A., 2000., The tortoise and the Rotterdam, 231.-245. hare: Small game use, the broad-spectrum revolution and Paleolithic SMITH, F. H., AHERN, J. C., 1994., Additional cranial remains from Vindija demography, CA 41, Chicago, 39.-73. cave, Croatia, Yugoslavia, AJPA 93, New York, 275.-280. STRAUS, L. G., 1997., The Iberian situation between 40,000 and 30,000 SMITH, F. H., RANYARD, G. C., 1980., Evolution of the supraorbital region years B.P. in light of European models of migration and convergen- in Upper Pleistocene fossil hominids from South-Central Europe, ce, u: G. A. Clark i C. M. Willermet (Eds.): Conceptuaal Issues in AJPA 53, New York, 589.-610. Modern Human Origins Research, Aldine De Gruyter, New York, SMITH, F. H., 1976., The Neandertal Remains from Krapina: A Descriptive 235.-252. and Comparative Study, University of Tennessee Reports of Investi- STRAUSS, W. L. JR., CAVE, A. J. E., 1957., Pathology and posture of Nean- gation 15, Knoxville derthal man, QuartRevBiol 32, Chicago, 348.-363. 194 I. JANKOVIĆ, NEANDERTALCI, Pril. Inst. arheol. Zagrebu, 21/2004., str. 177.-196.

STRINGER C. B., ANDREWS, P., 1988., Genetic and fossil evidence for the ori- TRINKAUS, E., 1985.a, Cannibalism and Burial at Krapina, JHE 14, New gin of modern humans, Science 239, Washington DC, 1263.-1268. York, 203.-216. STRINGER, C, B., GAMBLE, C., 1993., In Search of the Neanderthals, Tha- TRINKAUS, E., 1985.b, Pathology and posture of the La Chapelle-aux-Saints mes and Hudson, London Neandertal, AJPA 67, New York, 19.-41. STRINGER, C. B., HUBLIN, J. J., VANDERMEERSCH, B., 1984., The origin of TRINKAUS, E., 1987., The Neandertal face: Evolutionary and functional per- anatomically modern humans in Western Europe, u: F. H. Smith and spectives on a recent hominid face, JHE 16, New York, 429.-443. F. Spencer (Eds.): The Origins of Modern Humans: A World Survey TRINKAUS, E., 1988.a, The evolutionary origins of Neandertals or why were of Fossil Evidence, Alan R. Liss: New York, 51.-135. there Neandertals?, u: E. Trinkaus (Ed.): L’Homme de Neandertal, STRINGER, C., 1998., Chronological and biogeographic perspectives on la- Vol. 3: L’ Anatomie, Etudes et Recerches Archéologiques de l’ Uni- ter human evolution, u: T. Akazawa, K. Aoki i O. Bar-Yosef (Eds.): versité de Liège, No. 30, Liège Neanderthals and Modern Humans in West Asia, New York: Plenum TRINKAUS, E., 1988.b, The functional significance of Neandertal pubic len- Press, 29.-37. gth, CA 29, Chicago, 595.-617. STRINGER, C. B., 1989., Documenting the origin of modern humans, u: E. TRINKAUS, E., 1989., The Upper Pleistocene transition, u: E. Trinkaus (Ed.): Trinkaus (Ed.): The Emergence of Modern Humans: Biocultural The Emergence of Modern Humans: Biocultural Adaptations in the Adaptations in the Later Pleistocen, Cambridge University Press, Later Pleistocene, Cambridge University Press, Cambridge, 42.-66. Cambridge, 67.-96. TRINKAUS, E., 1992., Morphological contrasts between the Near Eastern STRINGER, C. B., HUBLIN, J. J., VANDERMEERSCH, B., 1984., The origin of Qafzeh-Skhul and late archaic human samples: Grounds for a beha- anatomically modern humans in Western Europe, u: F. H. Smith i F. vioral difference?, u: T. Akazawa, K. Aoki i T. Kimura (Eds.): The Spencer (Eds.): The Origins of Modern Humans: A World Survey of Evolution and Dispersal of Modern Humans in Asia, Hokusen-Sha the Fossil Evidence, Alan R. Liss: New York Pub. Co., Tokyo, 277.-294. SZILVÁSSY, J., KRITSCHER, H., VLČEK, E., 1986., Die Bedeutung röntge- TRINKAUS, E., 1997., Appendicular robusticity and the paleobiology of mo- nologischer Methoden für die antropologische Untersuchung ur- un dern human emergence, PNAS 94, Washington DC, 13367.-13373. frühgeschichtliche Gräberfelder, AnnNathistMusWien 89, Wien, TRINKAUS, E., 2003., Neandertal faces were not long; Modern human faces 313.-352. are short, PNAS 100, Washington DC, 8142.-8145 TATTERSALL, I., SCHWARTZ, J. H., 1999., Hominids and hybrids: the pla- TRINKAUS, E., RUFF, C.B., CHURCHILL, S. E, 1998., Upper limb versus ce of Neanderthals in human evolution, PNAS 96, Washington DC, lower limb loading patterns among Near Eastern Middle Paleolithic 7117.-7119. hominids, u: T. Akazawa, K. Aoki i O. Bar-Yosef (Eds.): Neander- TEMPLETON, A. R., 2002., Out of Africa again and again, Nature 416, Lon- thals and Modern Humans in West Asia, Plenum Press, New York, don, 45.-51. 391.-404. TEMPLETON, A., 1994., “Eve”: Hypothesis compatibility versus hypothesis ULLRICH, H., 1978., Kannibalismus und leichenstückelung bein Neanderta- testing, AmAnth 96, Wisconsin, 141.-147. ler von Krapina, u: M. Malez (Ed.): Krapinski Pračovjek i Evolucija TEMPLETON, A., 1997., Testing the Out of Africa replacement hypothesis wi- Hominida, JAZU, Zagreb, 293.-318. th mitochondrial DNA data, u: G. A. Clark i C. M. Willermet (Eds.): VALLADAS, H., JORON, J. L., VALLADAS, G., ARENSBURG, B., BAR-YOSEF, Conceptual Issues in Modern Human Origins Research, Aldine De C., BELFER-COHEN, A., GOLDBERG, P., LAVILLE, H., MEIGEN, L., Gruyter, New York, 329.-360. RAK, Y., TCHERNOV, E., TILLIER, A.-M., 1987., Thermoluminiscence TILLIER, A.-M., 1989., The evolution of modern humans: Evidence from dates for the Neanderthal burial site at Kebara in Israel, Nature 330, Young Mousterian individuals, u: P. Mellars i C. Stringer (Eds.): The London, 159.-160. Human Revolution: Behavioural and Biocultural Perspectives on the VALLADAS, H., REYSS, J. L., JORON, J. L., VALLADAS, G., BAR-YOSEF, O., Origin of Modern Humans, Princeton University Press, Princeton: VANDERMEERSCH, B., 1988., Thermoluminiscence dating of the “Pro- New Jersey, 286.-297. to Cro-Magnon” remains from Israel and the origins of modern Man, TOMPKINS, R. L., 1996., Relative dental development of Upper Pleistocene Nature 331, London, 614.-616. hominids commpared to human population variation, AJPA 99, New VALLOIS, H. V., 1954., Neandertals and Praesapiens, JRAIGB 1-2, London, York, 103.-118. 111.-130. TOUSSAINT, M., PIRSON, S., BOCHERENS, H., 2001., Neandertals from Bel- VALLOIS, H., 1958., La Grotte Fontéchevade, Deuxieme partie: Anthropolo- gium, Anthropologica et Praehistorica 112, Bruxelles, 21.-38. gie, Arch. L’ InstPaleontHum., Memoir 29, Liege TRINKAUS, E. 1978., Functional implications of the Krapina Neandertal VANDERMEERSCH, B., 1981., Les hommes fosiles de Qafzeh (Israël), CNRS, lower limb remains, u: M. Malez (Ed.): Krapinski Pračovjek i Evolu- Paris cija Hominida JAZU, Zagreb, 155.-192. VANDERMEERSCH, B., 1985., The origin of the Neandertals, u: E. Delson (Ed.): TRINKAUS, E., CHURCHILL, S. E., 1988., Neandertal radial tuberosity orien- Ancestors: The Hard Evidence, Alan R. Liss: New York, 306.-309. tation, AJPA, 75, New York, 15.-21. VINYARD, C. J., SMITH F. H., 1997., Morphometric relationships between TRINKAUS, E., LEMAY, M., 1982., Occipital bunning among later Pleistoce- the supraorbital region and frontal sinus in Melanesian crania, HO- ne hominids, AJPA 57, New York, 27.-35. MO 48, Jena, 1.-21. TRINKAUS, E., SHIPMAN, P., 1993., The Neandertals: Changing the Image of VOGEL, C., 1966., Morphologische studien and Gesichtsschädel catarrhiner Mankind, Alfred A. Knopf, New York Primaten, BiblPrim 4, Basel, 1.-144. TRINKAUS, E., SMITH, F. H., 1985., The fate of Neandertals, u: E. Delson (Ed.): WALLACE, J. A., 1975., Did La Ferrassie I use his teeth as a tool?, CA 16, Ancestors: The Hard Evidence, Alan R. Liss: New York, 325.-333. Chicago, 393.-401. TRINKAUS, E., THOMPSON, D. D., 1987., Femoral diaphyseal histopometric WARD, R., STRINGER, C., 1997., A molecular handle on the Neanderthals, age determinations for the Shanidar 3, 4, 5 and 6 Neandertals and Nature 388, London, 225.-226. Neandertal longetivity, AJPA 72, New York, 123.-129. WASHBURN, S. L., 1981., Language and the fossil record, Anthropology TRINKAUS, E., 1973., A reconsideration of Fontéchevade fossils, AJPA 39, UCLA 7, Los Angeles, 231.-238. New York, 25.-36. WEIDENREICH, F., 1940., Some Problems dealing with ancient Man, AmAn- TRINKAUS, E., 1976., The morphology of European and Southwest Asian th 42, Wisconsin, 375.-383. Neandertal pubic bones, AJPA 44, New York, 95.-104. WEIDENREICH, F., 1943., The «Neanderthal Man» and the ancestors of «Ho- TRINKAUS, E., 1977., Functional interpretation of the axillary border of the mo sapiens», AmAnth 45, Wisconsin, 39.-45. Neandertal scapula, JHE 6, New York, 231.-234. WEIDENREICH, F., 1947., Facts and speculations concerning the origin of TRINKAUS, E., 1981., Neandertal limb proportions and cold adaptation, u: C. Homo sapiens, AmAnth 49, Wisconsin, 187.-203. B. Stringer (Ed.): Aspects of Human Evolution, Taylor and Francis, WEINER, J. S., CAMPBELL, B. G., 1964, The taxonomic status of the Swan- London, 187.-224. scombe skull, u: C. D. Ovey (Ed.): The Swanscombe Skull, Roy. An- TRINKAUS, E., 1983., The Shanidar Neandertals, Academic Press, London thropol. Inst. Occas. Paper, 20, 175.-209. TRINKAUS, E., 1984.b, Neandertal pubic morphology and gestation length, WEINER, J. S., 1954., Nose shape and climate, AJPA 12, New York, 1.-4. CA 25, Chicago, 509.-514. WHITE, T. D., TOTH, N., 1991., The question of ritual cannibalism at Grotta TRINKAUS, E., 1984.a, Western Asia, u: F. H.Smith. i F. Spencer (Eds.): The Guattari, CA 32, Chicago, 118.-124. Origins of Modern Humans: A World Survey of the Fossil Evidence, WHITE, T. D., 1986., Cutmarks on the Bodo Cranium: A case of prehistoric Alan R. Liss: New York, 251.-293. defleshing, AJPA 69, New York, 503.-509. 195 I. JANKOVIĆ, NEANDERTALCI, Pril. Inst. arheol. Zagrebu, 21/2004., str. 177.-196.

WHITE, T. D., 1987., Cannibalism at Klassies?, Sagittarius 2, 6.-9. available findings and analyses, it is highly probable that WOLPOFF, M. H., 1968., Climatic influence on the skeletal nasal aperture, later Neandertal populations played some role in the deve- AJPA 29, New York, 405.-423. WOLPOFF, M. H., 1971., Vertesszöllös and the presapiens theory, AJPA 35, lopment of modern humans. The archaeological perspective New Jersey, 209.-216. provides evidence of the local development of early Upper WOLPOFF, M. H., 1978., The dental remains from Krapina, u: M. Malez Palaeolithic cultures. More recent dating efforts testify to se- (Ed.): Krapinski Pračovjek i Evolucija Hominida JAZU, Zagreb, veral thousand years of the coexistence of these populations 119.-144. WOLPOFF, M. H., 1979., The Krapina dental remains, AJPA 50, New York, in Europe (and much longer in the Near East, which saw 64.-114. the presence of only one culture throughout the entire period WOLPOFF, M. H., 1989.a, Multiregional evolution: The fossil alternative to – the Mousterian). Findings of a culture that should most eden, u: P. Mellars i C. Stringer (Eds.): The Human Revolution: Beha- vioural and Biological Perspectives on the Origin of Modern Huma- probably be ascribed to influences of or exchanges with mo- ns, Princeton University Press: Princeton, New Jersey, 62.-108. dern populations were discovered in the Neandertal layers at WOLPOFF, M. H., 1989.b, The place of Neandertals in human evolution, u: the Vindija site. Morphological changes can also be followed E. Trinkaus (Ed.): The Emergence of Modern Humans: Biocultural as a gradual decline in the incidence of Neandertal features Adaptations in the Later Pleistocene, Cambridge University Press, Cambridge, 97.-141. through time, rather than a break of continuity as a result of nd WOLPOFF, M. H., 1999., , 2 ed, McGraw-Hill, New the arrival of new populations. The continuity of archaeo- York logical evidence, as well as that of morphological features, WOLPOFF, M. H., THORNE, G. A., SMITH, F. H., FRAYER, D. W., POPE G. G., 1993., Multiregional evolution: a world-wide source for modern hu- testify to a longer period of change, rather than saltational man populations, u: M. H. Nitecki i D. V. Nitecki (Eds.): Origins of shifts. While it is probable that the “modern” morphology Anatomically Modern Humans, Plenum Press, New York, 175.-199. mostly developed within a single population on the African WOLPOFF, M. H., SMITH, F. H., MALEZ, M., RADOVČIĆ, J., RUKAVINA, D., soil, subsequent contacts with local populations contributed 1981., Upper Pleistocene human remains from Vindija cave, Croatia, Yugoslavia, AJPA 54, New York, 499.-545. to a complex network of morphological and cultural chan- WOLPOFF, M. H., XIN ZHI, W., THORNE, A. G., 1984., Modern Homo sapie- ges during the transition from the Middle to the Upper Pa- ns origins: A general theory of hominid evolution involving the fos- laeolithic. The overall “cluster” of modern morphology most sil evidence from East Asia, u: F. H. Smith i F. Spencer (Eds.): The probably reached the European areas through migrations of Origins of Modern Humans: A World Survey of the Fossil Evidence, Alan R. Liss: New York, 411.-483. early, anatomically modern humans. However, following WU, L., TURNER, C. G., II., 1993., Variation in the frequency and form of their arrival, modern populations intermingled with native the lower permanent molar middle trigonid crest, AJPA 91, New Yo- Neandertals, which is reflected in the presence of certain rk, 245.-248. Neandertal-specific morphological traits in Europeans of the YOKLEY, T. R., 1999., Neandertal noses: A descriptive and comparative ana- lysis of the nasal morphology of the Krapina and Vindija Neanderta- early Upper Palaeolithic. Based on the available evidence, ls, M.A. Thesis. Northern Illinois University, DeKalb. the best explanation of this complex image of morphological modernisation has been offered by the Assimilation Model. SUMMARY When we speak of the Neandertals we refer to a separate po- pulation – one that is, through its longer period of life in re- Neandertals latively small communities and with limited genetic contacts and adjustments to the periglacial environment and lifestyle, Based on the foregoing and considering the archaeo- recognisable in archaeological and palaeoanthropological logical, morphological and genetic evidence, what should evidence. As a population, Neandertals disappeared within a be the conclusion on the position of the Neandertal in the more numerous and, morphologically, more modern popula- evolutionary development of modern man? Judging by the tion, never having reached the status of a separate species.

196