INSTITUT ZA SUVREMENU POVIJEST Biblioteka Hrvatska
Total Page:16
File Type:pdf, Size:1020Kb
INSTITUT ZA SUVREMENU POVIJEST Biblioteka Hrvatska povjesnica – Pretisci Knjiga 1 Glavni urednik Dr. MIRKO VALENTIĆ Pretisak-Zagreb, 1995. KNJIŽNICA HRVATSKE REVIJE Urednik: V I N K O N I K O L I Ć J E R E J A R E B POLA STOLJEĆA HRVATSKE POLITIKE KNJIGA Č ETVRTA J A R E B Ć POVODOM MAČEKOVE AUTOBIOGRAFIJE POLA STOLJE A HRVATSKE POLITIKE BUENOS AIRES 1960 Impreso en la Escuela de Artes y Oficios "Federico Grote" Copyright by the author. KNJIŽNICA HRVATSKE REVIJE SVOME OCU HRVATSKOM SELJAKU PATNIKU PISAC CIP • Katalogizadja u publikaciji Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb UDK 949.75"19" JAREB, Jere Pola stoljeća hrvatske politike : povodom Mačekove autobiografije / Jere Jareb. - Zagreb : Institut za suvremenu povijest, 1995. - 182 str. ; 23 cm. - (Biblioteka Hrvatska povjesnica. Pretisci ; knj. 1) Str. I-XII: Pogovor / Jere Jareb. -Bibliografija: str. 143-173 i uz tekst. - Kazalo. ISBN 953-6324-02-4 950113015 SADRŽAJ PREDGOVOR .......................................................................... 10 O MAČEKOVOJ AUTOBIOGRAFIJI ................................. 12 HRVATSKA POLITIKA 1895. DO 1918 .............................. 14 HRVATSKA POLITIKA 1919. DO 1928 .............................. 22 HRVATSKA POLITIKA 1929. DO 1941 .............................. 38 DESETI TRAVNJA 1941....................................................... 72 HRVATSKA POLITIKA 1941. DO 1945 ............................. 74 HRVATSKA POLITIKA POSLIJE 1945 ............................. 101 ZAKLJUČAK 0 MAČEKOVOJ AUTOBIOGRAFIJI .. 112 POGOVOR ................................................................................ 113 BILJEŠKE ................................................................................. 117 BIBLIOGRAFIJA .................................................................. 156 BILJEŠKA 0 PISCU ............................................................. 194 KAZALO IMENA .................................................................. 195 NAPOMENA: Izuzevši Bibliografije, Predgovora i Bilješke o piscu, ova je rasprava bila objavljena u Hrvatskoj Reviji, Buenos Aires, g. IX. (1959.): sv. 1 (str. 21-44), sv. 2 (str. 191-227) i sv. 4 (str. 396-447). Ovdje je ispravljena i dopunjena. I POGOVOR PRETISKANOM IZDANJU Knjiga Pola stoljeća hrvatske politike napisana je i objavljena u hrvatskom izgnanstvu pred više od tri desetljeća. Njezin domovinski pretisak je svojevrsni povjesni dokument hrvatske zbilje i sadašnjosti. Nastala je u podpunoj slobodi. Kad sam je pisao, nisam se trebao obazirati na političke i ine prilike. Pisao sam je prema svojoj savjesti i saznanju bez srdžbe i pristranosti, kako bi rekao veliki rimski povjesničar Tacit. Iako su poslije njezinog izlaska objavljene mnoge studije i knjige bilo u domovini bilo u izbjeglištvu, mislim da su bitne teze iznesene u knjizi bile samo potvrđivane i popunjavane novim podacima. Ako mi Bog dade zdravlje i snage, nadam se objaviti opširnu povijest tih kritičnih i prelomnih pedeset godina hrvatske povijesti, 1895.-1945., koje i danas terete i tište hrvatski narod. Ovdje želim ukratko progovoriti o tri aspekta povjesnog istraživanja u vezi s hrvatskom povješću od 1895. do 1945. U prvom redu istaknut ću važnost povjesnih izvora, zatim ukazati na hrvatsku jugoslavensku zabludu, te konačno na ozračje javnog i političkog života u zajedničkoj državi od 1918. do danas. I U knjizi je po prvi puta prikazana hrvatska politika u razdoblju Drugog svjetskog rata. Tih četrdesetak stranica - pisanih na temelju škrtih izvora i osobnih doživljaja - predstavljaju okosnicu povjesne zbilje u hrvatskim zemljama u toku teških i krvavih ratnih godina. Poslije toga objavljeni su mnogi dokumenti iz jugoslavenskih - kraljevskih i komuni- stičkih, te njemačkih i talijanskih arhiva. Nezavisna Država Hrvatska, stalno napadana kao kvislinška država u jugoslavenskoj komunističkoj historiografiji, 1945.-1990., još uvijek čeka, da bude osvjetljena i vrednovana na temelju svojih dokumenata. Nažalost rijedko se može naći primjera u povijesti, da se je tako barbarski postupalo s arhivima i dokumentima jedne pobjeđene države kao što je to bio slučaj s dokumentacijom Nezavisne II III Države Hrvatske. Njezini su dokumenti uništavani, razbacivani i većinom djela Envera Čolakovića, Zvonka Remete i Mile Budaka. Jedna antologija odneseni izvan njenih granica. U beogradskim arhivskim ustanovama, ta je najboljih članaka iz tjednika Spremnost bila bi, vjerujem, vrijedni doprinos dokumentacija pohranjena uglavnom u arhivima Vojnoistorijskog instituta, hrvatskoj političkoj misli. Saveznog Sekretarijata Inostranih Poslova i u Arhivu Jugoslavije. Izgleda, Uz ovih nekoliko riječi o dokumentima Nezavisne Države Hrvatske, da je hrvatskim povjesničarima bio oteščan istraživački rad u tih arhivima. potrebno je naglasiti, da isto vrijedi i za objavljivanje dokumenata za U beogradskom časopisu Istorija 20. veka bile su objavljene dvije rasprave razdoblje 1895.-1941., kao i za vrijeme koje je tom razdoblju predhodilo, mladog srpskog pojvesničara Milana Ristovića temeljene na dokumentima iz 1848.-1895. Hrvatski povjesničari u domovini prije 1941. nisu se mogli hrvatskog ministarstva vanjskih poslova.(1) Te studije dokazuju, da je slobodno i nepristrano posvetiti izučavanju hrvatske povijesti poslije 1848. potrebno tu dokumentaciju objaviti i vrednovati, ako se želi doznati prava i Jer nisu mogli pisati slobodno, a da ne ugroze svoju životnu egzistenciju, objektivna istina o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. uglavnom su se bavili davnom hrvatskom prošlošću iz srednjeg vijeka. Vojnička dokumentacija Nezavisne Države Hrvatske također je vrlo Povjesničari poslije Drugog svjetskog rata kod pisanja povijesti morali su malo objavljena i upotrebljena popisivanju vojničkih akcija i zbivanja na plaćati danak jugoslavenskoj i komunističkoj zabludi. Mislim, da će se sa hrvatskom području tokom Drugog svjetskog rata. Beogradski Vojnoistorijski mnom složiti svi hrvatski povjesničari, kada ističem, da je prvi zadatak Institut objavio je od 1949. do 1986. 173 knjige partizanskih, četničkih, hrvatske povjesne znanosti objavljivanje povjesnih izvora. Mnoge od tih njemačkih, talijanskih i mađarskih uglavnom vojničkih dokumenata. Tu i izvora pokriva arhivska prašina i traži mlade snage da ih prouče i iznesu na tamo u tim je knjigama objavljeno i nešto hrvatskih -ustaško-domobranskih, svjetlost dana. Drugi izvori, pisani od suvremenih političara i državnika, kako ih redakcija naziva - dokumenata.(2) Bez sumnje ne može se pisati iole pohranjeni su kod privatnika ili javnih ustanova. Trebalo bi objaviti njihove objektivno o ratnim akcijama na hrvatskom području bez upotrebe hrvatskih dnevnike, nacrte političkih programa, dopisivanje i uspomene. Poznati vojničkih dokumenata. hrvatski povjesničar Dr. Ferdo Šišić počeo je već 1928. objavljivati Postoji još jedna skupina dokumenata o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj o korespondenciju i dokumente Josipa Jurja Strossmayera. Ta zbirka kojoj je potrebno progovoriti nekoliko riječi. To je dokumentacija nastala dokumenata i pisama nije do danas ni nastavljena ni završena.(4) ispitivanjem u jugoslavenskim zatvorima važnijih političkih i vojničkih Dopisivanje stanovitog broja hrvatskih političara iz razdoblja prije Prvog predstavnika Nezavisne Države Hrvatske. Iako je ta dokumentacija nastala svjetskog rata bilo je objavljeno bilo u posebnih knjigama (na primjer pod okolnostima straha i borbe za goli život, nema sumnje da se i bez dopisivanje Mihovila Pavlinovića) bilo u povjesno-arhivskim časopisima. njezine kritičke upotrebe ne može pisati povijest Nezavisne Države Potrebno bi bilo taj posao sistematski nastaviti. Pet svezaka dnevnika Hrvatske. Izgleda da je priličnom broju tih hrvatskih mučenika, prije ili hrvatskog politologa, političara i mučenika, Eugena Kveternika (1825.- poslije njihove smrtne osude, bila dana mogućnost da napisu svoja 1871.) još i danas - sto i dvadeset godina poslije njegove mučeničke sjećanja ili razne elaborate iz nedavne hrvatske povijesti. Koliko mi je poznato smrti - čekaju na objavljivanje i vrednovanje. iz domovinskog novinstva, te knjiga Bogdana Krizmana i Fikrete Butrić- Dopisivanje i članci Antuna Starčevića također čekaju na objavljivanje Jelić, u toj se dokumentaciji posebno ističu ispitivanja maršala Slavka kao i njegov životopis pisan povjesno kritički na temelju cijelog njegovog Kvaternika, sjećanja generala Ante Moškova, uspomene njemačkog djelovanja i raspoložive dokumentacije. Upravo se Starčević neistinito skoro poslanika u Zagrebu Siegfrieda Kasche-a, te sjećanja Dra Vladimira danomice napada radi njegove kovanice »slavosrbi«, kojom je Košaka, pisana u engleskom zatočeništvu u Njemačkoj, koja su skupa s karakterizirao Hrvate oportuniste koji su spremni služiti tuđinu radi svojih njime bila izručena Jugoslaviji. Bila bi dužnost hrvatske povjesne znanosti materijalnih interesa. »Slavosrbi« su moralna, karakterna grupa ljudi, a u domovini objaviti i tu dokumentaciju. nisu etnička oznaka Srba. Starčević je bio poklonik Francuske revolucije i Nedavno je književni povjesničar Stanko Lasić po prvi puta nastojao bitni naglasak cijelog njegovog političkog rada bio je borba za slobodu. On kritički progovoriti o Hrvatskoj kulturi i književnosti za vrijeme postojanja je u toj borbi išao tako daleko, da je već 1869. pisao: »Makar Hrvatska bila ratne hrvatske države.(3) I ta istraživanja treba upodpuniti i nastaviti, te samo uru dugačka i uru široka, makar bilo samo pet Hrvata: neka ih to pet ponovno objaviti najvažnije knjige iz ratnog razdoblja. Ističem posebice IV V bude slobodno i