L 33-128 UDBINA Socijal isticka Federativna Republika JugoslaviJa

OSNOVNA GEOLOSKA KARTA 1 : 100000

TUMAC! za list

UDBINA

L 33-128

Beograd 1976. REDAKCIJSKI ODBOR:

Prof. dr· Milorad Dimitrijevic Prof. dr Stevan Karamata Dr Boris Siko§ek Dr Dobra Veselinovic

Izdaje Savezni geoloski zavod, Beograd Naklada od 500 primjeraka kao sastavni dio primerka lista karte s kojom se pakira u plastienu futrolu

Tisak: "PRIVREDNI PREGLED", Beograd. MarSala Birjuzova 3. KARTU I TUMAC IZRADIO

INSTITUT ZA GEOLOSKA ISTRAZIVANJA ZAGREB 1965.

Autori karte: M. SU8NJAR, B. SOKAC, S. BAHUN, J. BUKOVAC, L. NIKLER, A. IVANOVIC Suradnici na karti: M. MALEZ, A. MILAN, I. VELIC, D. SAVIC, I, GU8IC, S. MARINCIC, I. GALOVIC,A.8U8NJARA, M. POSAVEC, M. MILANOVIC, J. ZUPANIC,A. POL8AK, I. GRIMANI, P. JOVANIC, P. JOVIe, T. JAGACIC Autori tumaea: B. SOKAC, M. SU8NJAR, J. BUKOVAC, S. BAHUN Suradnici na tumaru: A. IVANOVIC, P. JOVIC, M. MALEZ, A. MILAN, M. MILANOVIC, L. NIKLER, D. SAVIC, B. SCAVNICAR, A. SIMUNIC, I. VELIC, J. ZUPANIC SADRZAJ

UVOD 5 MaIm 33 GEOGRAFSKI PREGLED ...... 5 Donji maIm 33 PREGLED DOSADASNJIH ISTRA:lI- Gornji maIm ...... 34 VANJA ...... 8 KREDA ...... 34 PRIKAZ OPCE GRADE TERENA 11 Donja kreda 35 OPIS KARTIRANIH JEDINICA ...... 18 Gornja kreda ...... 35 KARBON ...... 18 TERCIJAR ...... 36 Srednji karbon 18 KVARTAR ...... 37 Gornji karbon ...... 19 Pleistocen 37 PERM ...... 20 Holocen 38 Donji perm ...... 20 TEKTONIKA 40 Srednji perm ...... 20 Tektonska jedinica Velebit 40 Srednji i gornji perm ...... 21 Tektonska jedinica Bruvno 42 TRIJAS ...... 22 Tektonska jedinica Kremen ...... 43 Donji trijas ...... 22 Tektonska jedinica Pisac-Udbina ... . 43 Sajske naslage ...... 22 Tektonska jedinica LiCka Pljesivica .. 44 Kampilske naslage ...... 23 Tektonska jedinica Cemernice-Kulen Srednji trijas ...... 24 Vakuf ...... 44 Anizik ...... 24 MINERALNE SIROVINE ...... 48 Ladinik ...... 26 Ukrasni kamen 48 Gornji trijas ...... 28 Barit ...... 49 JURA ...... 31 Boksit ...... 50 Lijas 31 HISTORIJA STVARANJA TERENA 51 Doger 33 LITERATURA ...... 55 UVOD

Geolosko snimanje podrucja lista Udbina-I05 izvrbo je u periodu od 1963. do 1965. godine. Ove je radove izveo Institut za geoloska istrazivanja u Zagrebu. Na terenskim radovima sudjelovali su geolozi: Bahun S., Bukovac l, Galovic 1., Gusic 1., Ivanovic A, Majcen Z., Malez M., MarinCic S., Milan A., Milanovic M., Nikler L., Posavec M., Savic D., Sokac B., Susnjar M., Susnjara A., Velic 1. i ZupaniC l Analiza mikrofosila paleozojskih naslaga izvrsio je MilanoviC M. Mikropaleontolosku obradu trijaskih sedimenata izvrsili su: Herak M., Bahun S. i Sokac B., dok su jurske mikrofosile obradili: Grimani M., Gusic 1., Milan A., Nikler L. Analizu krednih mikrofosila izvrsili su: Grimani M., Ivanovic A i Gusic 1. Obradu paleogenskih mikrofosila izvrsila je Muldini-Ma­ muzic S. Krednu makrofaunu obradio je PolSak A. Uz sudjelovanje u terenskim istrazivanjima, sedimentolosku i petrografsku obradu izvrsili su mineralozi i geolozi: Jovic P., Scavnicar B., Simunic A., Susnjara AI. i Zupanic l Obradu mineralnih lezista izvrsio je MiloseviC F., a posebno boksitna lezista Sakac K. Fotogeoloska obrada lista izvrsena je u okviru ekipa koje su ucestvovale na terensko-kabinetskim radovima. U osnovnu kartu usIa su i podrucja Licke Pljesivice i Bruvna, koja su reambulirana u okviru lista Udbina. U podrucju Licke Plje.sivice prethodna istrazivanja izvrsili su geolozi: PolSak A., i Milan A, JagaCic T., Bukovac J., a u podrucfu Bruvna: Susnjar M., Grimani 1., Bukovac J. i JovaniC P. Prilikom izrade geoloske kartel: 100000 detalji koji nisu mogli biti prikazani u ovom mjerilu oznaceni su u tekstu. Tekst tumaca je priredio za tisak D. Veselinovic, a strueno-tehnicku redakciju karte izvrsio je D. Dragic

GEOGRAFSKIPREGLED

List Udbina-105 zahvaca podrucje izmedu 15°30'00" i 16°00' istocne duzine i 44°20' i 44°40' sjeverne sirine. Ukupna povdina lista iznosi 1 480 km2 • List sadrZi po Greenwich-u 16 ka­ rata, 1 : 25 000. NajveCi dio lista Udbina-105 predstavljen je planinskim podrucjem. Morfoloski se isticu: na jugozapadnom dijelu masiv Velebita s vrhom - Vaganski vrh (1758 m), Babin vrh (1145 m), Malovan (1708 m) i drugi, a na sjeveroistocnom dijelu masiv Licke Pljesivice s vrhovima Ozeblin (1657 m) i Rudi lisac (1611 m). Izmedu njih se prostire Licko sredogorje s nekoliko znacajnijih vrhova: Trovrh, Urljaj, Lisac, Jasenar-vrh, Risovac i drugi. U ovom su dijelu raz-

5 15°30' 16°00' .OGULIN I °Glinica

~ .SLUNJ ~ ()

..0 Cazin 0 ~ ,., ~~ ·OTOCAC () V B. KRUPA 0"<) .- • BIHAC G r -' ~ ~ "°40' .. \J\\ ~ .L GOSPIC@ ~ ° Kulen Vakuf UDBINA. <

(")

t .OBROVAC

-Sl. 1. - Geografski polozaj !ista Udbina. Geographic position of the sheet Udbina. reorpa$lf'leCKoe Dono­ meHll:e JlliCTa YA6rota.

6 - vijena i tipska krska polja: Krbavsko, Gubaveevo, Mazinsko, Lapaeko, a manjim dijelom zahvaca list i Lieko polje. Krska morfologija, koja je karakteristiena za najveCi dio lista, oeituje se razvojem ponikava, uvala, kdkih polja i slabo razvedenom hidroloskom mrezom, s estavelama i ponomicama. Vodeni tokovi pripadaju iskljuCivo rijeksma ponomicama. Liekim poljem prema sjeverozapadu teee Lika s pritokom Glomoenicom i Jadovom, a prema jugoistoku teku Rieica i Opsenica. Od Bruvna na jug, u Graeaeko polje, teee Otuea. U Krbavskom polju teku Krbava i Korma­ nusa, koje predstavljaju povremene tokove. Pojave izvora i vodenih tokova na sjeveroistoenim padinama Velebita vezane su za nepropusne naslage. Kompleksi mjesane cmogoriene i bje1ogoriene sume pokrivaju dijelove Velebita, Lieke Plje­ sivice i Kremana. U dijelu Liekog sredogorja, pokrivenom vegetacijom, prevladava sikara, koja cini teren tesko prohodnim. Otkriveni dijelovi terena podvrgnuti su intenzivnijoj eroziji, koja je najbolje izrazena u podrucju Bruvna. Uz relativno slabu komunikacionu mrefu razvijena su veca naselja: Udbina, Medak, Sv. Rok, Lovinac, Rieice, Donji Lapac, Mazin i Bruvno. NajveCi se broj komunikacija nalazi na podrucju Lickog polja. Tu je zeljeznicka pruga Gos­ pic-Knin i cesta koja veze ove gradove. Znacajne su ceste Udbina-Donji Lapac, Udbina­ Gospic, zatim Titova Korenica-Udbina-Otocac i Bihac-Donji Lapac-Graeac.

7 PREGLED DOSADA~NJIH ISTRAZIVANJA

Za podrucje lista Udbina-105 postoji relativno mali broj starijih radova i oni se uglavnom odnose na Velebit, Licku Pljesivicu i Bruvno. NajveCi dio Lickog sredogor;a do sada nije geo­ loski obradivan. Prva istrazivanja vrsena su na ekskurzijama beckih geologa, u drugoj polovici proslog stoljeca. U svojim izvestajima oni daju sarno opceniti prikaz geologije istrazenog terena. Na osnovu ovih podataka izradena je Pregledna geoloska karta Austro-ugarske monarhije, list X od F. Hauera (1868), koja obuhvaca snimljeno podrucje lista Udbina. Na ovoj su karti stratigrafski Clanovi izdvojeni opcenito kao karbon, trijas, kreda i eocen. Geoloska karta G. Stache-a (1889) ne saddi neke znacajnije promjene u odnosu na kartu F. Hauera (1868), jedino je izvrsena detaljnija podjela trijasa. D. Gorjanovic (1910) dao je u svom izvjestaju kratak prikaz geoloskih odnosa na podrucju Velebita. U periodu do 1. Svjetskog rata znacajniji su radovi R. Schubert-a, E. Lange-a, F. Koch-a i M. Salopeka. Geolosko istrazivanje dalmatinskog dijela Velebita izvdio je R. Schubert (1909). Njegova karta Medak-Sv. Rok zahvaca krajnji jugozapadni dio lista Udbina, na .kome je on izdvojio naslage karbona, perma, trijasa (verfen, muselkalk, kIimenta-vapnenac, rabelj, glavni dolomit) i jure (lijaski vapnenac, lithiotis-slojeve, mrljasti i kladokoropsis-vapnenci). U tektonskom pogledu Schubert smatra, da je masiv Velebita autohton. F. Koch (1909) je kartirao sjeveroistocni dio lista Medak-Sv. Rok. Njegova kart a s tumacem zahvaca sire podrucje jugozapadnog dijela lista Udbina. Prikazao je razvoj karbonskih, trijaskih (verfenskih, anizickih, ladinickih, karnickih i norickih), jurskih i donjokrednih naslaga. Stra­ tigrafsko rasClanjavanje je izvrsio na osnovu manjeg broja makrofosila, dok mikrofosile spominje sarno genericki. F. Koch smatra, da je grada Velebita jednostavna i "da glavnom smjeru gor­ skog bila odgovara i protezanje naslaga, tj. jugozapad-sjeveroistok". Iz vapnenaca sjeveroistocno od Donjeg Lapca M. Salopek (1910) je odredio amonite na osnovu kojih je vapnence toga lokaliteta usporedio s lemeskim naslagama Dalmacije.

Misljenje 0 jednostavnoj, autohtonoj gradi Velebita zastupa i M. Salopek (1914) poslije spo­ menutih radova R. Schubert-a i F. Koch-a.

E. Lange (1911) je u svom radu izrazio sumnju 0 vjerodostojnost odredbi R. Schubert-a. Izmedu dva rata ima malo radova koji se odnose na ovo podrucje. V. Simic (1936) je stratigrafskim i tektonskim istrazivanjem, a osobito nOVIJlm shvacanjem o rasponu nekih fosila, utvrdio da su u paklenickom paleozojskom prodoru zastupani sarno

8 permski sedimen:i. Na sjeveroistocnim obroncima Velehita odredio je faunu brahiopoda, skoljkasa i dr. U istom radu strukturni polozaj dijela naslaga u podrucju Paklenice Simie rje­ sava navlacenjem. 171 glinenih skriljavaca okolice Raduca F. Nemec (1936) odredio je mnoge vrste Pteridopyta i Puridosptrme, Cime je zakljucio da ovi sedimenti pripadaju gornjem karbonu. J. Poljak (1940) odredio je hetetide iz titonskih naslaga kod Nebljusa. Geoloski prikaz jugozapadnog dijela Licke Pljesivice i Krbavskog polja dao je V· Cubrilovie (1940). U preglednoj geoloskoj karti izdvojio je sajske i kampilske slojeve, zatim diploporne vapnence, lijas i gornju juru. Detaljna stratigrafsko-tektonska istrazivanja paleozojskih prodora Velebita i Like na podrucju lista Udbina proveo je M. Salopek (1939, 1940, 1941, 1948), odredivsi uz to i mnoge vrste brahiopoda, skoljkasa i dr. Na paleozojskim prodorima Medak-Sv. Rok i Sv. Rok-Stikada konstatirao je karbonske i permske sedimente, a na prodoru V. Paklenice sarno permske. Prema M. Salopeku paleozojski prodori predstavljaju borani timor, koji je rasjedima odvojen od mla­ dih sedimenata, koji okruzuju taj timor. Noviji geolcski radovi na listu Udbina razliCitoga su karaktera. 1nzenjersko-hidrogeoloskl istrazivanja izvrsena sti radi akumulacije povrsinskih voda. M. Herak (1953), J. Ogulinec (1953) i J. Poljak (1953) istrazili su i obradili u tu svrhu slivna podrucja tokova Otuce, Opsenice, RiCice i Krusnice. Tijekom ovih istrazivanja sporn en uti autori izradili su geoloska karte ovih podrucja. Tektonske probleme Velebita razmatrali su u svojim radovima K. PetkoviC (1958), B. Sikosek (1958) i B. Sikosek & S. Uccellini (1960). Oni smatraju da Velebit nije autohton, vee da pripada navlaci zone Visokog krsa. Stratigrafsko-tektomka istrazivanja Gracackog po1ja izvrsio je M. Herak (1960). Pri tome je snimio novu pregJednu geo10sku kartu, koja sarno najsjevernijim dije10m za1azi u podrucje lisl a U dbina. V. Kochansky-Devide (1952, 1955, 1959, 1964, 1965) je detaljno obradi1a mikrofaunu paleo­ zoika, na temelju koje je dokaza1a razvoj moskovijena, zastupanog kasirijenom i podo1skijenom kod ernog i K1ariea-vrela u podrucju paleozojskog prodora Sv. Rok-Stikada. U uralijenu autor je razluCio gzelski i orenburski horizont. Mikrofloru paleozojskih sedimenata Velebita obradili su V. Kochansky & M. Herak (1960) i M. Herak & V. Kochansky (1960).

Opsirnije podatke 0 geologiji Pljesivice dali su A. PolSak & A. Milan (1961, 1962). Autori su izvrsili horizontiranje pojedinih stratigrafskih c1anova trijasa, jure i krede. M. Susnjar & suradnici (1962) su geo10ski snimili podrucje Gracac-Bruvno. U okviru stra­ tigrafskih i tektonskih istrazivanja rijeseni su osnovni strukturni i paleogeografski problemi ovog podrucja, na temelju kojih su autori zakljuCili, da se ovdje radi 0 autohtonu s dobro iz­ razenom megastrukturom Bruvno. Geoloska sluzba 1nstituta za naftu iz Zagreba (1962) izvrsila je niz stratimetrijskih mjeren; a od kojih stratigrafske serije: Visuc, Peeani, Ljutik-potok, Staro sel0, Kontinovo vrelo i Sija­ setska draga pripadaju Ii stu Udbina. U okviru ovih istrazivanja izvrsena su i geoloska profi­ liranja, od kojih dijelovi profila: Udbina, GospiC i Lusci-Palanka takoder pripadaju listu Ud­ bina. Ovim su radovima izmjerene i opisane razliCite paleozojske i mezozojske naslage. Stratigrafski slijed krednih naslaga Licke Pljesivice dao je A. Polsak. Pri tome je opisao mikro­ facijese algi i foraminifera (1963 a), odredivsi i niz hipuritida (1963 b).

9 Za vrijeme trajanja terenskih istrazivanja pubIicirano je vise radova, koji se odnose na ovo podrucje. Neki su autori koristili djelomicno rezultate iii materijale terenskog istrazivanja. Nekoliko prikaza 0 stratigrafiji i tektonici Velebita, te 0 mezozojskoj mikroflori, gdje po prvi put opisuju na ovom podrucju, iIi postavljaju nove vrste, dali su L. Nikler & B. Sokac (1965), L. Nikler, B. Sokac & A. Ivanovie (1964, 1965), L. Nikler, A. IVanovie, B. Sokac & 1. Velie (1965), B. Sokac & L. Nikler (1966), B. Sokac, L. Nikler & A. Ivanovie (1964) i B. Sokac, L. Nikler, A. Susnjara & A. Ivanovie (1964). U svom radu (1965) L. Nikler, B. Sokac & A. IvanoviC potvrduju na temelju opazanja i profiliranja relativno jednostavnu gradu, odnosno autohton Velebita. S. Stojanovie-Kuzenko (1964) je izvrsila usporedbu paleozojskih makrofauna razliCitih nala­ zista Jugoslavije s drugim razvojima i pri tome je potvrdila, da vapnenci lokaliteta Klariea- i ernog vrela pripadaju moskovijenu. U nastavku obrade paleozojske mikrofaune V. Kochansky-Devide (1964) postavila je i obra­ dila jedan novi rod. Korelaciju malma Licke Pljesivice, Senjskog bila i V. Kapele izvrSio je A. Milan(1965).Utvr­ dio je, da su na Pljesivici razvijeni razliCiti stratigrafski Clanovi malma. M. Herak (1965 a) je dao komparativnu studiju trijaskih dasikladaceja, od kojih mnoge vrste potjecu s nalazista na listu Udbina. Opisana je jedna nova vrsta, dok su druge po prvi put ustanovljene na po­ drucju Dinarida. Za neke vrste je prosiren stratigrafski raspon. U svom radu M. Herak (1965 b) je opisao trijaske naslage kod Sv. Roka, ukazavsi na diskon­ tinuitet gornjeg perma i donjeg trijasa. Opisuje facijese donjeg i rasClanjuje naslage srednjeg trijasa. Kod ovoga se prvenstveno koristi paleontoloskom dokumentacijom prikupljenih i od­ redenih vapnenackih alga. Obradu paleozojske mikroflore s razliCitih velebitskih nalazista izvrsio je M. Milanovie (1965 1966 a, 1966 b), i pri tome postavio tri nova roda. U temi, koja tretira sedimentoloske probleme paleozojskih naslaga u sirem podrucju Dinarida, P. Raffaelli & A. Susnjara (1965) detaljno su obradili neke profile ovih naslaga u podrucju Velebita, utvrdivsi tom prilikom kontinuitet karbona i penna. U okviru rjesavanja regionalne geoloske problematike, istrazivanja su prosirena i na regionalno duboko busenje i geofizicke radove. Poduzeee "Naftaplin" iz Zagreb a, izvelo je u toku 1965 g. duboko busenje kod Bruvna (Bruvno la) kojom prilikom su probusene 240 m debele naslage anizika. Od 240 do 3384 m. busotina je probusila seriju paleozojskih naslaga, Ciji je sarno gomji dio identificiran kao karbon. Geofizickim radovima sto ih je izvelo poduzeee "Geofizika" iz Zagreb a, tijekom 1961 i 1962. godine, geoelektricnim mjerenjima praceni su odnosi karbo­ natnog kompleksa mezozoika i klastita paleozoika u podrucju strukture Bruvno i kod Lovinca.

10 PRI KAZ OPCE GRADE TERENA

Na listu Udbina najstarije otkrivene naslage pripadaju gornjopaleozojskim sedimen­ tima, rasprostranjenim u jugozapadnom dijelu terena. Spomenutom dubokom re­ gionalnom "busotinom kod Bruvna, utvrdeno je, da paleozojske naslage seZu do du­ bine od 3.384 met. Karbon je zastupan razvojem srednjeg i gornjeg, a predstavljen je biokalkarenitima, pjescenjacima, glinenim skriIjavcima, te lecama kvarcnih konglomerata. Starost naslaga odredenaje na temelju brahiopoda i foraminifera. Najznacajnije forami­ nifere pripadaju rodovima: Triticites, Pseudofusulina, Rugosofusulina, Quasifusulina i druge. U skriljavcima i pjeScenjacima nalazi se i kopnena flora, sto ukazuje na blizinu kopna. Kontinuirana grauvakna sedimentacija s povremenim manjim uloscima biokalka­ renita, nastavlja se i u donji perm. Starost donjopermskih sedimenata odredenaje na osnovu foraminifera rodova: Schwagerina, Schubertella, Pseudoschwagerina. Krajem donjeg perma doslo je do promjene u sedimentaciji. Diskordantno su ista­ lozeni konglomerati i grauvakni pjescenjaci manje zrelosti od ranije sedimenti­ ranih. To su vapneni (kosna) i kvarcni konglomerati i pjescenjaci, koji cine jednu litostratigrafsku jedinicu. Superpozicijskim polozajem je utvrdeno, da pripadaju donjem dijelu srednjeg perma. Klasticna sedimentacija srednjeg perma prelazi kontinuirano u karbonatnu, za vrijeme koje su talozeni dolomiti, koji mogu biti uslojeni iIi gromadasti. Oni su osobito fosiliferni. Alge i foraminifere, zastupane rodovima Mizzia, Gymnocodium i dr., odnosno Sphaerulina, Neoschwagerina i dr., dokazuju njihovu gornjopermsku starost. Sedimente donjeg trijasa nalazimo u jugoistocnim, sjevernim i istocnim dijelovima terena. Zavisno 0 prilikama, koje su vladale u sedimentacijskom bazenu, ove nas­ lage mogu biti u kontinuitetu s podinom, transgresivne na starije naslage iIi u po­ jedinim podrucjima (Bruvno) potpuno nedostaju. Zbog ovoga se donji trijas, zastupan sajskim i kampilskim slojevima odlikuje i raz­ nolikoscu litoloskog sastava. U sajskim slojevima, kojima ovu pripadnost potvr­ duju skoljkasi Anodontophora i Claraia, nalazimo doli mite sto se kontinuirano nastav­ ljafu na perm, a u visem dijelu klastite s dominacijom tinjcastih pjeScenjaka i sil­ tita, uz koje se pojavljuju vapnenci i dolomiti. Lokalno, u najvisim dijelovima, raz­ vijeni su i kvarcni konglomerati. KampiIiski se slojevi kontinuirano nadovezuju na sajske, a odlikuju se postupnom prevlascu karbonatnih stijena, koje su diferencirane na dolomite iIi vapnence i lapore. Starost ovih posljednjih odreduju gas tropodi Natiria i Turbo.

11 Sedimenti aniziekog kata, zavisno 0 strukturnim oblicima, otkrlveni su s vecim iIi manjim rasprostranjenjem u gotovo svim dijelovima terena. Rasprostranjenost sedimentacijskog bazena i odnosi sto su vladali u njemu oddavaju se u kontinui­ tetu sedimentacije iz donjeg trijasa u anizik iIi lokalnom transgresivnom polozaju anizika na starije naslage (Bruvno), sto je uvjetovano redukcijom izostajanjem sedimentacije i erozijom. Karbonatni razvoj anizika predstavljen je razlieitim tipovima vapnenaca i meta­ somatskim dolomitima, koji se lateralno i vertikalno nepraviIno smenjuju, povezani medusobno prelaznim varijetetima. U jugoistoenim dijelovima terena, unutar karbonatnih sedimenata, kao njihov lateralni facijes, razvijeni su klastiti tipa vap­ novitog skriljavca, kojima zavrsetak sedimentacije obiljdavaju konglomerati. Starost naslaga dokumentiraju brojni nalazi aniziekih provodnih vapnenih alga, koje su zastupane radovima: Diplopora, Physoporella, Teutloporella i Macroporella. Pri­ sustvo razlieitih tip ova vapnenaca i njihovi medusobni prelazi, i mjestimieno brojne vapnene alge ukazuju na sedimentaciju u litoralnoj ili opcenito plitkomorskoj sre­ dini uz dinamiku mora, a peliti i konglomerati i na postorogenu sedimen taciju ba­ zenskog tipa. Nepromijenjena, pretezno karbonatna sedimentacija u dijelu terena kontinuirano se nastavljala u ladinik, kojega u normalnom superpozicijskom slijedu nalazimo u istim podruejima gdje i anizik. Njegov transgresivan polozaj u centralnom i sje­ veroistoenim dijelovima terena, odgovara podruejima plitke platforme, koja je nakon anizika zahvacena emerzijom. Radi toga, u tim podruejima kao lateralan facijes u Dlzem dijelu karhonatnih na­ slaga ostalog podrueja, nalazimo klastite s dominacijom skrlljavca promjenljive debljine i ogranieenog rasprostranjenja. Identieno aniziku, karbonatne naslage su predstavljene razlieitim tipovima klastienih vapnenaca. Vapnenci se ostro, iIi uz prijelazne varijetete, boeno i vertikalno izmijenjuju s metasomatskim dolomitima. Ladinieku starost karbonatnih, a dijelom i klastienih stijena dokumentiraju mnogo­ brojne vapnene alge, povremeno i litogenetski znaeajne. One su zastupane za ladinik providnim vrstama rodova: Diplopora i Teutloporella. Fosilni saddaj i sedimentoloske odlike razvijenih stijena ukazuju na plitkomorsku sedimentaciju i dinamiku mora, koja se dijelom kontinuirano nastavlja na anizik, dok se na pojedinim dijelovima u donjem ladiniku odlazu klastiti, eije se matiene stijene nalaze sjeverno od ovog podrueja. Ovi klastiti penetriraju se u sedimentacioni bazen depresijama koje bi se Mogle smatrati paleofluvijalnom mrezom. Napredovanjem transgresije kroz ove depresije stabiIiziraju se uvjeti sedimentacije koji se oddavaju u jednolienom rasprostranjenju karbonatnih stijena vise ladinika. Koncem ladinika na prijelazu u gornji trijas, emerzija zahvaca sire podrueje, pa se u tom periodu formira i u ladniekim naslagama dobro izrazen paleoreljef.

Sl. 2. - Pregledna geoloska karta. Generalized geological map. 0630pHaH reOJIOrH'leCKaH KapTa. Q - Kvartarni i pliocenski sedimenti. Quaternary 'and pliocene sediments. qeTBepTll'lHbIe H rr:mol\e- HOBbie OTJIOiKeHHH. Pg-Ng - Brece-paleogen-neogen. Breccia-Paleogene-Neogene. BpeKwer Cretace0us.1l3BecrHHKH Ii 6PK

12 _ Vapnenci, dolomiti i breee - G. maim. Limestone, dolomite and breccia - Upper Malmian. i'13BeCTHHKll, ):IOJIOMIffbI II 6PWlllll - BepXHIfH MaJIbM. _ Vapnenci - Donji maim. Limestone - Lower Malmian. I13BecrHHKll - Hll)l(HIlH MaJIbM. _ Vapnenci i dolomiti - doger. Limestone and dolomite - Dogger. I13BeCfHHKll II ):IOJIOMl!TbI

~orrep. _ Vapnenci i dolomiti - Jijas. Limestone and dolomite - Liassic. I13BecrHIIKllIf ):IOJIOMl!TbI - JIeHac. _ Dolomiti, klastiti i boksiti - Gornji trijas. Dolomite, clastics and bauxite - Upper Triassic. ,Uo­ JIOMliTbI, 06JIOMO'lHble Oca):lKll II 60KCIiTIi - BepxHllH TPliac. _ Dolomiti, vapnenci i klastiti - ladinik. Dolomite, limestone and clastics - Ladinian. ,UOJIOMliTbI, - Ii3BeCTHlIKll Ii 06JIOMO'lHble oca):\Kll - JI3JlHHCKliH IIPYC. _ Dolomiti i vapnenci - anizik. Dolomite and limestone - Anisian. 'uOJIOMIiTbI If Ii3BecrHlIKll - AHIl311HCKllH HPYC. _ Zalaporeni vapnenci i laporni skriljavci - Donji trijas. Marlaceous limestone and marlaceous schist _ Lower Triassic. MepreJIbHble l!3BeCTItlIKll Ii MepreJIbHble cmU{~bI - Hll)l(HllH TpIiac. p Dolomiti i klastiti - perm. Dolomite and clastics - Permian. ,UOJIOMliTbI II 06JIOMO'lHble Oca;:\Kll - rrepM. C Klastiti i vapnenci - Srednji i gornji karbon. Clastics and limestone - Middle and Upper Carbo­ niferous. 06JIOMO'lHble OC~Kll Ii Ii3BeCTHHKIi - Cpe):lHllH II BCPXHl!H Kap6oH.

}3 Zavisno od razvedenog ladinickog paleoreljefa u bazalnim dijelovima gornjeg tri­ jasa mogu biti razvijeni pretaloieni boksiti i klastiti, koji se akumuliraju u podrucju vecih iii manjih depresija, a karakterizirani su terestrickim utjecajem. Kontinui­ ranG na njih, iii napredovanjem transgresije direktno na ladinicke vapnence, na­ Iijdu pretdno dolomitne naslage ostalog dijela gornjeg trijasa. Donjim partijama klastita pripadaju vapnoviti pelitski sedimenti u izmjeni sa sred­ njozrnastim i krupnozrnastim piroklasticnim i klasticnim naslagama, koje se navise smjenjuju s pelitskim, pa karbonatnim - vapnovito-dolomitnim. Klastiti su na temelju superpozicije uvrsteni u gornji trijas, a vertikalni raspon lokalno moze varirati zavisno 0 napredovanju transgresije. Klastiti su djelomicno produkt ekspIozivne vulkanske djelatnosti, a djelomicno i erozije starijih sedimenata, iIi svjde otkrivenih i eroziji izIozenih kiselih stijena, na ciju su sedimentaciju u stabilnijim prilikama mogle djelovati i turbulentne struje razlicitog intenziteta. Postepena stabilizacija sredine sedimentacije rezultira se u plitkovodnim karbonatnim naslagama - pretdno dolomitima. U tom jednolic­ nom kompleksu naslaga povremeno se pojavljuju ulosci vapnenaca s megalodonima, a u sredisnjem dijelu dolomitnih naslaga konstatirane su na susjednim Iistovima vapnene alge norika. Siroko rasprostranjenje naslaga jure u gotovo svim podrucjima Iista u superpozi­ ciji kontinuirano prate naslage gornjeg trijasa. Prelaz gornjeg trijasa u Iijas Iitoloski je oznacen pojavom raznih tip ova vapnenaca, koji u izmjeni s dolomitima pripadaju donjem Iijasu. Ovu starost dokumentiraju nalazi vapnenih alga. Od donjeg lijasa srednji Iijas se razlikuje gotovo iskIjucivim razvojem vapnenaca, te pojavama litiotida i brahipoda, koji uz brojnu mikrofaunu i mikrofloru doku­ mentiraju sigurno ovu starost. Gornji lijas zastupan je razvojem tanko uslojenih vapnenaca, cesto puta mrIjasta izgleda, koji sadde fino dispergiranu glinovitu komponentu iIi su nejednolicno dolomitizirani. Pripadnost gornjem lijasu odredena je na osnovu superpozicije. Normalno se nastavljaju u deblje uslojene vapnence s Iitoloski ostro izrazenom gra­ nicom, koja je oznacena kao lijas-doger, ali koja ne mora imati kronostratigrafsku vrijednost. Doger je predstavljen kompleksom stijena iznad gornjeg Iijasa, u kojem dominiraju vapnenci, dok su metasomatski dolomiti sporadicna pojava. U ovim naslagama utvrdena je fosilna zajednica, karakteristicna za gornji doger, kojemu zavrsetak cesto prati razvoj vapnenih breca male debljine. Donji maIm otkriven je pretdno u centralnim i sjevernimdijelovima lista. Zastupan genetski razlicitim tipovima vapnenaca litoloski se ne razlikuje od dogera. Karak­ teriziran je fosiInom zajednicom u kojoj je prilicno cest Cladocoropsis. Na prelazu u gornji maIm doslo je do vecih promjena: izdizanja podrucja mega­ strukture Bruvno, koja ulazi u emerziju, dok je u dubljim dijelovima bazena sedimen­ tacija i dalje vrSena kontinuirano. Ovakvi odnosi odrazeni su u razvoju razliticitih petrografskih cIano va gornjeg malma. Na sjevernom krilu strukture Bruvno zna­ cajan je razvoj breca, koje odgovaraju dijelu kimeridza i titonu. Brece postupno isklinjavaju u prostoru bazena i dijelom postaju vremenski ekvivalent grebenskih vapnenaca s klipeinama, plocastih vapne.Qaca s titonskim amonitima iIi masivnih dolomita, dakle facijesa kojima je gornji maIm predstavljen u podrucju juzne Licke PIjesivice.

14 Struktura reaktivirana u kimeridzu odrazava se i dalje tijekom sedimentacije na­ slaga krede, koje su potpuno reducirane u centralnom podrucju megastrukture juzne Like, a djelomicno u zapadnom dijelu lista. U tom su podrucju razvijeni pre­ tdno klasticni karbonatni sedimenti visih nivoa donje krede, a transgresivni su na naslagama jure. U podrucju Licke Pljesivice donjokredne naslage dolaze kontinui­ rano na malmskim sedimentima, a sastoje se pretdno od kalkarenita u kojima su izlucene tri stratigrafske jedinice (vapnenci s Favreina salevensis, vapnenci sa Sal­ pingoporella dinarica i vapnenci s kuneolinama i nezazatama). Fosilni nalazi, koji se u spomenutim sedimentima mogu pratiti u zonama, u klasticnom kar bonatnom razvoju vezani su gotovo iskljucivo za lece i uloske kalcilutita. Sedimente gornje krede nalazimo u pretdno sjevernim dijelovima lista. Gledajuci regionalno, odnos gornje krede prema donjoj je transgresivan, ali treba naglasiti da je eventualni hijatus relativno kratak i ogranicen na dio cenomana. Iskljucivo karbonatni razvoj krede ima u bazalnom dijelu sterilne vaponovite dolo­ mite i brece, a say ostali dio karakteriziraju izmjene biokalkarenita, kalkarenita i kalcilutita, dakle tipovi vapnenaca koji pripadaju asocijaciji stijena vezanih za plica podrucja. Brojni nalazi cenomansko-turonskih mikro- i makrofosila takoder upucuje na plit­ komorsku sredinu sedimentacije. Karbonatni klastiti tercijara sacuvani su u centralnim i sjevernim dijelovima terena. Nalazimo ih transgresivno na razlicitim mezozojskim clanovima u obliku erozij­ skih ostataka. Predstavljeni su razlicitim varijetetima kalcirudita, sastavljenih od ulomaka stijena razlicite starosti. Mjestimicni nalazi ulomaka s alveolinama, kao i njihov polozaj u prostoru, dokazuje, da su ovi klastiti mladi od eocena. Pliocenski sedimenti konstatirani su samo na Krbavskom i Svrackom polju. Za­ stupljeni su bijelim laporima i. laporovitim glinama. Odnos prema podlozi nIJe poznat, dok je izmedu njih i kvartara utvrdena erozijska diskordancija. Bijeli lapori saddavaju mikrofaunu (ostrakodi, operkuli, gastropodi itd.), koja ima specificka lokalna obeldja. Sedimenti kvartara su znatno rasprostranjeni i izdvojeno je vise stratigrafskih cla­ nova gornjeg pleistocena i holocena. Gornjem pleistocenu pripadaju smedi kremeni pijesci Laudanovog gaja na Krbav­ skom:'polju, proluvijalne smede ilovace, koluvijalni obronacni nanosi, proluvijalni sljunak i pijesak, te siparisne brece. Holocenu pripadaju organogeno-barski sedimenti, treset i aluvijalne naplavine. Podrucje lista Udbina se u strukturnom pogledu sastoji od nekoliko karakteristicnih tektonskih jedinica: tekstonska jedinica Velebit, Bruvno, Kremen, Pisac-Udbina i Pljesivica. U istocnom dijelu lista zahvacen je i mali dio tektonske jedinice Cemernice. Citavo podrucje lista Udbina strukturnom evolucijom cini jednu cjelinu, a spome­ nute tektonske jedinice genetski su medusobno vezane u procesu regionalnih kretanja. Iz rasporeda stratigrafskih clanova i njegovog medusobnog odnosa moze mo pratiti strukturnu evoluciju. Prve strukturne deformacije mogu se rekonstruirati na temelju odnosa donji trijas-paleozoik. U pfalackoj fazi hercinske orogeneze pos tala je za­ svodenje juzne Like s pripadajucim sinklinalnim sedimentacijskim pod rucjima - jadranskim i zapadnobosanskim bazenom (podrucje Pljesivice). U podrucjima sto su identicna sa donjotrijaskim sedimentacijskim bazenima dolazi do intenzivnog spustanja u toku gornjeg malma i doqje krede, sto u vjetuje defor-

15 maciju istalozenih naslaga trijasa, donje i srednje jure, cime je ponovno reaktivirana struktura Bruvno. Ova kretanja pripadaju novokimerijskoj fazi alpske orogeneze. Tijekom gornje krede tektonski su pokreti istovjetni. Nastavlja se tonjenje u podrucju Pljesivice (zapadno-bosanski bazen) na sjeveru, i jadranskom bazenu na jugu. Intenzivnija tektonska kretanja, koja su nastupila poslije talozenja eocena, ne mogu se vremenski preciznije odrediti. Regionalni tektonski pokreti deformirali su struk­ turu juzne Like. Struktura Bruvno, koja se kroz citavu evoluciju ponasala kao sta­ bilna masa, u tangencijalnim kretanjima kroz mladi tercijar samo djelomicno pre­ nosi regionalne potiske. U sjevernom krilu potisci se jednim dijelom kompenziraju stvaranjem paralelnih nabora Pisac-Udbina i Kremen. U daljnoj evoluciji nabori su raskidani i navuceni na dijelove strukture Bruvno. Reversna kretanja tektonske jedinice Pisac-Udbina i Kremen prati u zaledu tektonska jedinica Pljesivica. Na juznom krilu istovremcno dolazi do kidanja, relativnog spustanja tjemena struk­ ture Bruvno i relativnog dizanja tektonske jedinice Velebita. Ovim tektonskim deformacijama stvoreni su temeljni obrisi danasnjeg strukturnog sklopa, do cijeg konacnog oblikovanja dolazi ~1"OZ mlade tektonske pokrde. Mineralne sirovine ovog podrucja vezane su za starije stratigrafske clanove, gornji paleozoik i vise dijelove mezozoika. Zapadno od Ricica u naslagama karbona nalazi se vise Idista barita za koje se smatra da su sedimentnog porijekla. Od vecih Idista isticu se Pilar, Kravarica, Sarac i Bat. Ldista boksita i njegove pojave nalaze se u okoIini Mazina, Raduca, Bruvna, Rudo­ polja i Kijana. Vecina Idista je sekundarna, nastala redepozicijom. Od primarnih Idista znacajnija su Rudopolje i Kijane. Ldista se nalaze izmedu srednjotrijaskih vapnenaca i gornjotrijaskih klastita, premda pojedina sa znatnim rezervama zbog visokog sadrzaja Si02 nisu pogodna za eksploataciju. Eksploatacija ukrasnog i gradevinskog kamena najvecim je dijelom vezana za sred­ njolijaske litiotis vapnence, a tek manjim dijelom i za gornjotrijaske brecokonglo- merate. * * * Visegodisnjim istrazivanjima u podrucju lista Udbina na osnovi prikupljenih podataka i nji­ hovom obradom dobiveni su rezultati koji omugucuju priblizno realnu interpretaciju geolos­ kih odnosa cijelog podrucja. Kroz detaljniju i dokumentiranu stratigrasku podjelu, te sedimen­ tolosku obradu karakteristicnih li1oloskih clanova dopunjeni su stariji radovi, izvrseno je iz­ dvajanje znacajnijih i prostomo veCih biofacijesa i lilofacijesa, sto omogucuje barem djelomieno sagledavanje paleogeografskih odnosa, kao i interpreraciju recentne struktume grade. U naslagama karbona unatoc prilicno iscrpne paleontoloske dokumentacije, zbog identienih Iitoloskih odlika donekle ostaje otvoreno pitanje mogucnosti toenijeg razgranicavanja srednjeg i gomjeg karbona, kao i odjeljivanje karbona i donjeg perma na lokaIitetima istovjetnog lito­ loskog razvoja. Utvrden je transgresivan odnos klasticnog srednjeg perma prema podlozi i njegov kontinuirani prelaz u karbonatni gomji perm iscrpno paleontoloski dokumentiran. Za sedimente donjeg trijasa konstatiran je njihov kontinuitet s permom, transgresivan odnos prema permu, a lokalno kao posljedica paleogeografskih odnosa i njihov potpuni nedostatak. KampIijskim naslagama sjeveroistocnog podrucja kao ekvivalent jugozapadno odgovaraju dolomiti. U srednjem trijasu po prvi put su u ovom podrucju dokumentirano razdvojeni ani­ zicki i ladinski karbonatni sedimenti uz prisustvo lokalnog okupljavanja na njihovoj granici. U razIicitim nivoima anizika i ladinika sporadicno su razvijeni klastiti za koje je sedimentoloskim analizama utvrdeno da su talozeni uz utjecaj vilkanske aktivnosti. Gomji trijas transgresivin prema podlozi litoloski je rasc.anjen na klastite nizeg i preteZno dolomite viseg dijela. Nedo-

16 statak fosilnih ostataka, premda se klastiti barem vcCim dijelom smatraju kamickim, oSlavlja otvoreno pitanje tocnijeg odredivanja njihovog stratigrafskog polozaja, kao i mogucnosti dalje podjele viseg karbonatnog kompleksa, koji kontinuirano prelazi u juru. U kontinuitetu s trijasom, iskljuCivo karbonatni sedimenti jure dctaljnije su podijeljeni na osnovi bogatih paleontoloskih nalaza u razliCitim dijelovima jurskog stupa, 8to je i novo za ovo podrucje. Za donju kredu utvrdeno je da se dijelom transgresivno, a dijelom kontinuirano odnosi prema juri. Jedinstveno prikazan kompleks donje krede uz naznacene razliCite Iitoloske oblike danas opravdano naglasava potrebu u perspektivi njezinog daljeg rasClanjivanja. Izdvojene gomjo­ kredne naslage s nesigurnim transgresivnim polozajem upucuju na potrebu potpunije doku­ mentacije za interpretaciju takvog odnosa. Od nekada jedinstvenog donjokrednog kompleksa odvojeni su mladi paleogenski karbonatni klastiti s najmladim utvrdenim ulomcima donjeg i moguceg srednjeg eocena, pa se moze za­ kljuCiti da su talozeni u periodu od srednjeg eocena navise. Medutim, odredivanje njihove tocnije stratigrafske pripadnosti time nije rijeseno. Naslage pliocena povrsinski malog prostran­ stva u krbavskom polju, nedostatkom dubljih busotina ostale su slabo poznate, sto je donekle slucaj i sa sedimentima kvartara unatoc vise izdvojenih genetskih tip ova. Strukturna grada interpretirana na osnovi povrSinskih odnosa, i izuzev vidljive navlacne tek­ tonike u podrucju Udbina, Kremena i Cememice, shvacena je autohtono. Ovime i dalje?, unatoc duboke busotine Bruvno, ostaje otvorena moguCnost interpretacije regionalnog navla­ tenja s vise struktumih etaia ili razmatranja relativnog autohtona.

17 OPIS KARTIRANIH JEDINICA

KARBON Na juznom dijelu lista Udbina konstatirani su karbonski sedimenti. To su dijelovi paleozoj­ skih prodora uzduz sjeveroistoenog podnozja Velebita. Manja pojava karbona konstatirana je kod Bruvna. Utvrden je razvoj srednjeg i gornjeg karbona, koji su predstavljeni litoloski iden­ tienim stijenama. Kao sto je u pregledu istrazivanja napomenuto, nabusene paelozojske naslage na strukturi Bruvno samo su u gornjem dijelu identificirane kao karbon. Kompletan stup naslaga paleo­ zoika u busotini predstavljen je klastienim razvojem - glinenim skriljcima i pjescenjacima. Nisu dobiveni nikakvi paleontoloski podaci koji bi omogucili dalje rasClanjivanje ovih naslaga u dosegu busotine, a ostaje da se tretiraju kao karbonske naslage i eventualno starije od karbona.

SREDNJI KARBON Skriljavci, pjescenjaci i vapnenci (C2). Naslage srednjeg karbona utvrdene su na podrucju paleozojskog prodora Sv. Rok-Stikada. S. Stojanovic-Kuzenko (1964) je iz vapnenaca, skri­ ljavca i pjescenjaka s nalazista; kod Crnog i Klarica-vrela odredila slijedece vrste brahiopoda: Chonetes latesinuata, Chonetes latesinuata var. mesoloba, Megachonetes maximus, Echinosonchus eiegans, Echinoconchus punctatus, Linoproductus cora, Recticulatia ivanovi, Marginifera pussila, Marginifera septentrionalis, Marginifera cf. uralica, Choristites trantscholdti. OSlm brahiopoda, ove naslage sadrze puzeve, krinoide, skoljkase i trilobite. Na temelju ove makrofaune utvrdena je njihova; pripadnost srednjem karbonu. V. Kochansky-Devide (1964a) odrediIa je s ovih lokaliteta obilnu mikrofosilnu zajednicu u kojoj su najznacajnije slijedece forme: Ivanovia sp., Paramillerella sp., Pro/usulinella sp., Alju­ tovella sp., Plectogyra ct. brady, Tetrataxis sp., Schubertilla obscura, Fusiella ct. lencetiformis, 8tO takoder potvrduje pripadnost srednjem karbonu. Ove su nasi age zastupane vapnencima, glinenim skriljavcima i pjescenjacima. Vapnenci su najcesce gromadasti, rjede uslojeni. Boje su svijetlosmede do tamnosive, gusti su i glatkog loma s rijetkim ziIicama kalcita, rjede limonita. Vapnenci sadrZe do 99% CaCOa, a lateralno mogu prijeCi u dolomite. Vapnencima lateralno odgovara razvoj glinenih skriljavaca i pjescenjaka, koji nisu posebno izdvojeni. Pjescenjaci srednjeg karbona su sitnozrne zrele kvarc-grauvake koje sadrZe angularni kvarc, cestice rezistentnih vrsta stijena, muskovit, klorit i neznatne kolicine feldspata - ulozene u sericit-kloritni matriks.

18 Glineni skriljavci su finouslojeni ili plocasti s finozrnim iIi listicavim matriksom. Sastavljeni su od kvarca, muskovita, klorita, hematita i dr.

GORNJI KARBON Naslage gornjeg karbona razvijene su u paleozojskim prodorima Medak-Sv. Rok i Sv. Rok­ Stikada. Manja pojava tih naslaga utvrdena je juzno od Bruvna, kod Tojagica. Na osnovi litoloskih karakteristika mogu se izdvojiti tri clana: skriljavci i pjescenjaci, vapnenci i kvarcni konglomerati. Skriljavci i pjescenjaci (Ca). Glineni skriljavci i pjeScenjaci rasprostranjeni su na sjevero­ istocnim obroncima Velebita, juzno i jugoistocno od Metka, jugoistocno od Sv. Roka, te juZno od Bruvna. Predstavljaju jedinstvenu litostratigrafsku jedinicu. Mjestimicno su vrlo fosiliferni, te se u njima nalaze brahiopodi, skoljkasi i kopneno bilje, dok su trilobiti i briozoi rjedi. Ova fauna je, opcenito, veoma lose sacuvana. 1z pjescenjaka u kome se cesto nalaze otisci fuzulina, V. Kochansky-Devide (1964a) je odredila: Velebz"tella sz"mplex, Trz"tz"cites pseudosimplex, Triticites pusillus, Tritidtes salopeki, Triticites brevispira, Anthracoporella spactabilis, Tetrataxis maxima, Ozawainella angulata, Quaszlusulina longissima. r Na temelju ove faune i flore moze se zakljuCiti da oni sigurno pripadaju gornjem karbonu. Juzno od Bruvna, kod TojagiCa, otkriveni su u malom podrucju pjescenjaci i skriljavci, koji sadde biljni detritus, otiske i biljne fragmente, na temelju koji se smatra, da ovi pjescenjaci, zajedno s uloscima glinenih skriljavaca i kvarcnih konglomerata, vjerojatno pripadaju gornjem karbonu. Litoloski je to kontinuirana serija klastienih sedimenata s ritmickom izmjenom tamnih glinenih skriljavaca i pjescenjaka, s mjestimicnim uloscima konglomerata. Glineni skriljavci su fino uslojeni iIi plocasti. U pjescenjacima se pojavljuju kao ulosci debeli od nekoliko centimetara do vise metara. U njihov sastav ulaze paralelno orijentirane cestice klorita, kvarca, muskovita, plagioklasa, kaolina, ugljevite supstance i pirita. Pjescenjaci su dobro uslojeni, pretezno sitnozrnasti i dobro sortirani. 1zgradeni su preteZno od kvarca, zatim muskovita, klorita, cestica stabilnih stijena i malo plagioklasa. Kloritski ma­ trikas nastao je dijagenetskom promjenom primarnog glinenog mulja. Ovi pjeScenjaci klasifi­ cirani su kao grauvake, ali najcesce pripadaju zrelim varijetetima tzv. kvarc grauvakama. Konglomerati su uvijek zreliji od asociranih pjescenjaka i predstavljaju grauvakne ekvivalente kvarc-grauvake. Vapnenci (Ca). Vapnenci se nalaze u skriljavcima i pjeScenjacima u obliku manjih nepravil­ nih leca, koje su otkrivene juzno od Metka. U ovim vapnencima nalaze se brahiopodi, skoljkasi, trilobiti i briozoi. Vrlo su cesta drZala i caske krinoida. 1z ovih vapnenaca odredena je bogata mikrofosilna zajednica (Kochansky- Devide, 1964a) od koje su najznacajnije slijedece vrste: Anthracoporella spectabilis, A. visina, Archaeolithophyllum missoureinensum, Hemidiscus carnicus, Tetrataxis maxima, Tetrataxis nana, Ozawainella angulata, Quasifusulina longissima, Boutonz"a willsz", Rugosofusulina alp£na antiqua, Rugosofusulina alpina communis, Rugosofusulina sp. (cf. R. complicata). NajveCi broj ovih fosila karakteristican je za gornji dio gornjeg karbona. Vapnenci su obicno gromadasti i raspucani, i u obliku nepravilnih blokova, razliCite veliCine, strse iz okolnih erodiranih skriljavaca. Rede su uslojeni i tada im debljina slojeva varira izmedu

19 10--70 cm. Prije1az vapnenaca u pjescano-skriljavu seriju oCituje se razvojem karbonatom bogatih - slicnih pjescenjaka. Vapnenci su petrografski odredeni kao mikrobrecasti vapnenci, biokalciruditi i biokalkareniti koji sadde manje koliCine terigenog pjeskovitog detritusa. Kvarcni konglomerati (C3). Uske zone kvarcnih konglomerata nalaze se jugoistocno od Metka i jugoistocno od Sv. Roka. Stratigrafski polozaj konglomerata je takoder odreden, obzirom na to, da su ulozeni u pjesce­ njake i skriljavce gornjeg karbona. Konglomerati su uslojeni iIi gromadasti. Uslojeni su kompaktniji, manjih valutica, a debljina slojeva iznosi od 0,5-2 met. Odlikuju se graduiranom slojevitoscu. To su oligomiktni kvarcni konglomerati sa subzaobljenim kvarc-roznackim i muskovitnim zrncima od nekoliko mm do nekoIiko centimetara u promjeru. Cement je svijetlozuckaste boje, sericitno-kvarcni, oskudan je, te su valutice cesto u izravnom dodiru.

PERM Permski sedimenti razvijeni su u paleozojskim prodorima sjeveroistocnih i jugozapadnih obro­ naka Velebita. Zastupan je klastienim i karbonatnim naslagama donjeg, srednjeg i gornjeg perma. Prema novijim istrazivanjima prijelaz karbonskih naslaga u permske, je kontinuiran. Na prelazu donjeg u srednji perm doslo je do dizanja i mjestimicno do intenzivnije erozije, time je utvrden transgresivan polozaj srednjeg perma na razliCite starije (:lanove.

DONJI PERM Vapnenci (PI). Otkriveni su u malim izdancima zapadno od Sv. Roka (Osljak) i u uskom pojasu jugoistocno od Metka (Keteniste). I u ovim vapnencima, kao i u karbonskim, nalazimo brahiopode i krinoide. Makroskopskih razIika skoro i nema, ali se razIikuju fosilnim saddajem. Mikropaleomoloskim analizama opi­ sanim u objavljenim radovima (Kochansky-Devide, 1959) utvrdena je na spomenUlim 10kaIi­ tetima asocijacija mikrofosila u kojoj su najznacajniji slijedeCi oblici: Quasifusulina longissima, Schwagerina aff. incisa, Pseudoschwagerina sp. ex. aff. alpin a, Pseudoschwagerina nucleolata prisca, Pseudoschwagerina velebitica, Pseudoschwagerina carniolica, Pseudoschwagerina extensa, Pseudoschwagerina cf. confini, Pseudoschwagerina plicatula, Pseudoschwagerina cf. moelleri. Ova mikrofauna dokumentira razlitite nivoe donjeg perma i u pojedinim dijelovima vrlo je slicna, a nekim vrstama identicna s faunom donjih pseudosvagerinskih slojeva Karnickih Alpa. Kod nekih izdanaka u Ketenistu moglo se utvrditi, da ovi vapnenci leze na karbonskim sedi­ mentima, pa se mogu i superpozicijski smatrati donjopermskim. Vapnenci su uslojeni, a debljina slojeva iznosi 0,5 do 2 met. Unutar vapnenaca mjestimicno se nalaze proslojci glinovitih vapnenaca. Karakter vapnenaca je biogenodetrican. To su, dakle, biokalcisiltiti, biokalkareniti i biokalciruditi. Pjeskovite primjese do laze u tragovima i svode se na zrnca kvarca koja ponegdje prelaze velicinu od 5 mm. Ove su stijene na pojedinim loka­ litetima vise iIi manje dolomitizirane. U visim dijelovima, u dolomitnom kalkarenitu, uz bio­ geni detritus pretezno alga i krinoida, nalaze se i intraklastiti, ooliti i fragmenti vapnenaca.

SREDNJI PERM Dijelu srednjeg perma pripada razvoj klasticnih naslaga. U njima se mogu razlikovati: konglo­ merati, superpozicijski nizeg, i, pjescenjaci viseg dijela. Konglomerati. (IP 2)' Rasprostranjeni su na sjeveroistocnim padinama Velebita u sirokom pojasu zapadno i jugozapadno od Sv. Roka.

20 U konglomeratima nisu nadeni nikakovi fosili. Njihov stratigrafski polozaj jc utvrden super­ pozicijski, jer Ide transgresivno na karbonskim sedimentima, a navise kontinuirano prelaze u dolomite srednjeg i gornjeg perma. Ovim se moze potvrditi, da konglomerati pripadaju ni­ zem dijelu srednjeg perma. Prema lokalitetu Kosna (M. Salopek, 1948, 1952) vapneni konglomerati su nazvani kosna­ konglomerati. Oni se lateralno izmijenjuju s kvarenim konglomeratima (iIi su u njihovoj bazi), te s njima Cine jednu litolosku jedinieu. Konglomerati su najcesce gromadasti, a slojevitost im se donekle moze odrediti prema ulos­ cima skriljavog pjescenjaka. Cesto su trosni, te im valutiee ispadaju. Kosna-konglomerati su izgradeni od valutica sivih vapnenaea i zelenkastih pjescenjaka kao glavnih sasrojaka. To su petromiktni konglomerati i predstavljaju grubozrne ekvivalente grau­ vaknih pjescenjaka. U manjoj koliCini ima roznaea, pelitskih skriljavaea i rezistentnih minerala, od kojih su znacajniji turmalin, cirkon i ruti!. Promjer slabo zaobljenih valutiea iznosi od 1 do 25 em. Vezivo je sericit-kvarcno, zelenkastosive boje. Kvareni konglomerati sastavljeni su pretdno od valutiea kvarea, kvareita, roznaea i pjesce­ njaka, dok su valutiee vapnenaca rjede. Slabo zaobljene valutiee su razliCito obojene: kvarcne su bijele. roznacke su erne, a pjescane zelenkastosive. Vezivo je pjescano, zutosmede boje. U visim horizontima vapnene i pjescane valutiee su bolje zaobljene i rjede, a prevladavaju valutiee kvarea i roznaea. PjeScenjaci (2P2). Razvijeni su na vecem podrucju. Sirim su pojasom otkriveni od Jajare (juzno od Metka), pa do Egeljea (juzno od Sv. Roka). Ovaj je pojas mjestimicno isprekidan rasjedima iIi prekriven mladim sedimcntima. Pjescenjaei nisu fosiliferni, a njihov stratigrafski polozaj odreduje kontinuirani prelaz u dolo­ mite srednjeg i gornjeg perma. Debljina slojeva varira od 10-10 Oem. Odlikuje se graduiranom slojevitoscu. Najcesce su ervene iIi zelenkastosive boje koja trosenjem prelazi u zutosmedu. Pripadaju sitnozrnastim do srednjezrnastim grauvakama koje su sastavljene od 30-49% kvarea, 18-43% cestiea raznih stijena (kvareita, roznaea, sericitnih skriljaca i dr.). U manjoj koliCini ima muskov it­ klorita (3,5%) i feldspata (0,1-5,0%). Od teskih minerala nalazimo cirkon, tUlmalin i ruti!. Matriks je kloritno-serieitni, a nastao je kao rezultat dijagenetskih promjena glina. Detriticne cestice su nepravilnog, angularnog oblika, kojima velicina zrna varira. Mestimicno ima i auti­ genog dolomita u obliku romboedara, kao i u autigenog pirita, Ciji su kristaliCi rasprseni u pjes­ cenjackoj masi.

SREDNJI I GORNJI PERM - DOLOMITI (P2,3) Rasprostranjeni su na sjeveroistoenim i jugozapadnim padinama Velebita. Na sjeveroistocnim obroncima Velebita pruzaju se gotovo isto kao i permski pjescenjaci. U sirem iIi uzem pojasu, razvijeni su od Jajare (juzno od Metka), pa do Sulentica i Zapatka (juzno od Sv. Roka). Zapadno od Sv. Roka takoder se nalaze manje pojave dolomita. Na jugozapadnim padinama Velebita razvijeni su u gornjem toku Paklenice. DolomLne naslage Ide konkordantno na klastitima srednjega perma. Makrofauna je lose ocu­ vana, te se rijetko nalaze brahiopodi, skoljkasi, gastropodi i koralji (rod Waagenophyllum). Ovi sedimenti obiluju mikrofosilima koji se cesto zapazaju i makroskopski. Iz ovih sunaslaga odre­ dene su slijedece vrste: Mizzia velebitana, Mizzia yabei, Mizzia cornma, Clavaporella? c/. calciformis, Salopekiella velebitana, Likanella spinosa, Goniolinopsis hexagona, Permocalculus tenellus, Gymnocodium bellerophontis, Vermiporella nipponica, Vermiporella serbica, Kahlerina pachyteca, Neoschwagerina margaritea, Eoverbeekina c/. intermedia. Nlljveci dio ovih mikrosofila karakteristican je za srednji i gornji perm.

21 Dolomitni sedimenti su gromadasti iIi uslojeni. Kada su uslojeni, debljina slojeva varira od 0,1-0,8 metara, mjestimicno i do 2 metra. Ukupna debljina dolomita na oVom dijelu terena iznosi od 250-500 met. Boja dolomita varira; mogu biti svijetlosivi do tamnosivi, skoro crni. Cesto su supljikavi, a mjestimicno su vapnoviti iIi bituminozni. To su visokoprocentni dolomiti u kojima postotak CaMg(COa)2 varira od 80-96%. Kada je prisutna kalcitna komponenta, ona ne premasuju 15%. Mogu sadrZavati akcesorne primjese gline, organske supstance, pirita iIi kvarca. Struktura ovih dolomita je vrlo znacajna. Usprkos visokog stupnja dolomitizacije nije formirana bezliena mozaicna struktura, karakteristicna za veCinu sekundarnih dolomita, jer je kod ovih cesto u detaljima sacuvana organska struktura fosila. Sekundarna dolomitizcacija nije izbrisala oblike i fragmente organizama. Dolomitizacija je najverojatnije izvrsena u kasnijoj dijagenetskoj fazi. Ponegdje su dolomiti rekristalizirani, a organske strukture su pretvorene u agregat dolomitnih zrna, ali djelomicno sacuvanih reliktima organske grade. Vrlo su rijetki dolomiti mozaicne grade bez ikakovih strukturnih relikata.

TRIJAS DON]I TRIJAS Naslage donjeg trijasa na Ii stu Udbina razvijene su na Kremenu, Velebitu i uz njegovo pod­ nozje, kod Udbine juZno od Donjeg Lapca i jugoistocno od Mazina.

Zavisno 0 odnosima u sedimentacijskom bazenu naslage donjeg trijasa mogu biti u kontinui­ tetu s paleozoikom (Vel. Paklenica) iIi transgresivne na paleozoik (sjeveroistocne padine Vele­ bita). Ti su odnosi uvjetovali i raznolikost razvoja donjeg trijasa. Prema fosilnom sadrZaju i litoloskim karakteristikama izdvojene su sajske i kampilske naslage.

Sajske naslage (lTI) Znacajna karakteristika ovih sedimenata je veca varijabilnost litoloskog sastava, pa se zb~g toga mogu razlikovati: dolomiti, tinjcasti pjescenjaci i skriljci i kvarcni konglomerati. Dolomiti (IT 1). Maksimalni razvoj dolomita, koji se tek pondto litoloski razlikuje od permskih. u neprekidnom slijedu sedimenata perm-trijas otkriven je u krajnjem jugozapadnom diielu lista, U oba krila antiklinale V. Paklenica donjotrijaska starost naslaga, koje leze neposredno na permu, moze se pretpostaviti na temelju izmijenjenih litoloskih karakteristika sto se oCituje u promjeni boje, tanjoj slojevitosti i jacoj rastrosenosti. U visim dijelovima ovog kompleksa nalazimo pro­ slojke iIi tanje uloske klastita sajskog tipa s Anodontophora jassaens£s, koja se rijetko moze naci i u tinjcastim dolomitima visih dijelova. Dolomiti su svijetlosive boje i dobro uslojeni, a karak­ terizira ih homogena ili grumulozna mikrokristalasta grada. Siromasniji su organskim ostacima u odnosu na dolomite perma. Redovito sadrze nesto glinovite supstance i pirit koji je najceSce limonitiziran. Visoka dolomitnost, dobra uslojenost, mikrozrnasta struktura i slaba zastup­ anost organizama mogu uputiti na mogucnost 0 primarnom porijeklu ovih dolomita. U njima se najprije u tragovima, a zatim sve vise pojavljuju sitnozrni terigeni detritus donjeg trijasa koji se kasnije akumulira stvarajuCi pjeskovite dolomite i karbonatiene pjeseanjake d. trijasa. Debljina dolomita je oko 130 met. Tinjcasti pjescenjaci i skriljavci crT 1). Sajski klastiti znatno su rasprostranjeni u podrucju Velebita, gdje kontinuirano slijede na prije opisanim dolomitima u V. Paklenici i jugozapadno od V. KovaCice iIi su transgresivni na perm (podrucje Starog Sela, Meduvode i Kozarista). U okolini Udbine, Mazina, te na Kremenu, gdje su ovi klastiti lijepo razvijeni, nije utvrden nji­ hoy odnos prema podini. Faunu karakteristicnu za ovaj nivo predstavljaju skoljkasi Anodontophora fassaensis i Claraia sp. Najkarakteristicniji litoloski Clanovi su tinjcasti pjescenjaci i skriljavi tinjcasti siltiti, koji se izmijenjuju vertikalno i lateralno. Pjescenjaci pripadaju kalkarenitskim subarkozama i sub-

22 - grauvakama. Njihove su cestice terigenog i intrabazenskog porijekla. Terigeni detritus se sa­ stoji prvenstveno od kVarca, feldspata, cestica stijena (chert) i muskovita, dok su klorit, i rijede biotit, prisutni sarno u manjim kolicinama. Intrabazenskog porijekla su zaobljene karbonatne detriliene cestice anorganskog i organskog porijekla. Detritus je sitnozrnast i dobro sortiran, ali ccsto neravnomjerno rasporeden u cementu. Vezivo je karbonatno iii dolomitno, rjede kvarcno, glinovito iii hematitno. Siltiti su boga,tiji mineralima glina i tinjcima. Zbog svoje fine zrnatosti podlozni su sekundarnim promjenama, kalcitizaciji i dolomitizaciji. Tanko su uslojeni, s rasporedom listieavih minerala paralelno plohama slojevitosti, zbog cega se cijepaju u tanke plocice. Sedimentne teksture: valne brazde, unakrsna slojevitost, paralelna i leeasta laminacija, te zive izmjene grublje i finije zrnatih klastita govore 0 izvanredno dinamicnim uvjetima sredine sedimentacije. Asocijacija teskih minerala, koja je u ovim sedimentima jedno­ lika, odlikuje se dominacijom zaobljenih listiea klorita, muskovita, te opakim mineralima. Obilnije su zastupani turmalin, rutil, a karakteristican za donjotrijaske naslage je apatit, dok su cirkon, brukit, epidot i granat rjedi. U podrucju Velebita javljaju se u sajskim naslagama ulosci i Ieee tinjcastog pjeskovitog i skri­ ljavog dolomita, kvarcnih konglomerata i krupnozrnastih kvarcnih pjescenjaka. Tamo gdje su ove naslage transgresivne na permskoj podlozi, redovito su prisutni i dolomitni peliti s ulos­ cima karbonatnih stijena, te karbonatni brecokonglomerati s ulomcima i valuticama permskih stijena. Grublje klasticni elementi u ovim naslagama na lokalitetu V. Paklenica zamijenjeni su finoklastienim, tek rijetkim pojavama krupnozrnih valutica. Zbog ulozaka razlicitih litolos­ kih clanova, ovaj razvoj najcesee gubi karakter tipskog izgleda sajskih slojeva, sto se, medutim, ne odrafuva bitno i na mineralnoj asocijaciji. U okolini Udbine dominiraju siltiti sa cestim interkalacijama kalcilutita, biokalkarenita i pjes­ kovitih ooliticnih kalkarenita. U stratigrafski visim horizontima karbonatne naslage postupno zamjenjuju siltite i pjescenjake. Kvarcni konglomerati CT J. Iznad sajskih skriljavih pjescenjaka, skriljavih tinjcastih gli­ naca iii pjeskovitih dolomita, u pravilu je razvijen horizont kvarcnih konglomerata i pjecenjaka promjenljive debljine, koja varira od 1,5 do 25 metara. Njihovo izdvajanje izvrseno je sarno u podrucjima njihovog maksimalnog razvoja (Staro selo, Krapanske drage, sjeveroistocno od Meduvoda). Isti polozaj imaju u V. Paklenici gdje im je debljina od 2-2,5 metara. U prufunju mogu biti zamjenjeni krupnozrnim kvarcnim pjescenjacima, koje je makroskopski tesko raz­ likovati od sliene podine. Ista je situacija i u zoni donjotrijaskih naslaga jugozapadno od V. Kovacice. U njima dominiraju partikule chert-a, a nalaze se zrna i slabo zaobljene valutice kvarcita i kVarca promjera do 5 cm. Cement je kvarckalcedonski, rjede dolomitni iii kontaktno sericit-kloritni. Uz konglomerate boeno iii vertikalno razvijeni su krupnozrasti do srednje­ zrnasti pjescenjaci s istim sastavom detritusa. Glavnina cestica pjescenjaka podudara se sa sastavom detritusa permskih pjeScenjaka i konglomerata i vjerojatno su to pretalozeni materijali tihstijena.

Kampilske naslage (2Tl) Kampliske naslage razvijene su u blizoj okolini Udbine, na Kremenu, juzno od D. Lapca, juzno od Mazina, te na Velebitu. Predstavljene su vapnencima, laporima i dolomitima. Vapnenci i Iapori (2Tl). Ovaj facijes kampilskih naslaga razvijen je na svim spomenuti~ lokalitetima, osim na Velebitu. Kontinuirani prelaz iz sajskih u kampilske sedimente karakte­ riziran je postupnom prevlaseu karbonatnih naslaga. U njima su u razliCitim nivoima nadeni provodni makrofosili: Naticella (Natiria) costata i Turbo rectecostatus. Dobro su uslojeni, a debljina slojeva im iznosi 2-20 cm. Boja im varira od sivoplave u svjezem stanju, do zutosmede kada su rastroseni. Priblizna debljina kampilskih naslaga iznosi oko 110 met. U njima prevladavaju karbonatni sedimenti - kalcilutiti, biokalkareniti i oolitieni kalkareniti, dok se pjescenjaci, siltiti i lapori javljaju sarno sporadicno kao manji ulosci.

23 Dolomiti. (2T 1), Dvlomiti facijes kampilskih naslaga razvijen je u podrucju Velebita. Ovi sedimenti u zonalnom pruianju otkriveni su u V. Paklenici, jugozapadno od V. Kovacice, gdje kontinuirano slijede na sajskim klastitima. Manje su pojave utvrdene kod Starog sela, Meduvoda i Kozarista. Na sjeveroistocnim padinama Velebita nedostaju nizi dijelovi donjeg trijasa, pa ovi dolomili transgresivno Ide na permu. Fosilni ostaci u ovim naslagama nisu nadeni, ali njihove litoloske i sedimentoloske odIike, te superpozicijski polozaj izmedu sajskih klastita i paleontoloski dokumentiranog anizika logicki ukazuju na visi nivo donjeg trijasa s kontinuiranim prijelazom u anizik. Maksimalna debljina ovih naslaga iznosi cca 110m. Postepeni prijelaz klastita u dolomite oCituje se sve manjom prisutnoseu ulozaka i proslojaka tinjcastih pjescenjaka i skriljavih tinjcastih glinaca, koji se ponegdje javljaju gotovo do samog vrha ove serije. Dolomite, sto su transgresivni u bazalnom dijelu, karakterizira pojava vapno­ vitih brecokonglomera

SREDNJI TRIJAS Anizik (TD

Naslage anizickog kata otkrivene su na Velebitu i Podvelebitskom podrucju, Bruvnu, Kremenu i Cemernici, jugoistocno od D. Lapca i zapadno od Udbine. Slicno kao i naslage donjeg trijasa zavisno od paleoreljefa i rasprostranjenosti sedimentacijskog bazena razlicito se odnose prema podlozi, pa su transgresivne na paleozoiku iIi su u kontinuitetu s naslagama donjeg trijasa. Glavnu masu anizickih naslaga izgraduju karbonatne stijene predstavljene dolomitima i raz­ liCitim varijetetima vapnenca, koji se bocno i vertikalno nepravilno izmjenjuju. Sarno u podrucju strukture Bruvno izdvojeni su dolomiti kao superpozicijski nizi i vapnenci kao visi clan. U okoIini Sv. Roka i Metka pojavljuju se manje Ieee klastita. Dolomiti CTD Dolomiti u podrucju strukture Bruvno leze neposredno na gornjem karbonu i poCinju s bazalnim konglomeratima, zelenim i crvenim glineno-Iaporovitim skriljcima i pro­ slojcima zalaporenih vapnenaca. Ove klasticne naslage, ne:znatne debljine, navise prelaze u dolomit i nisu posebno izdvojene. Uslijed velikog kristaliniteta dolomitnih naslaga, vjerojatno je unisten fosilni sadrzaj. Na stra­ tigrafsku pripadnost ovih naslaga moze se zakljuCiti na osnovu kontinuiranog prelaza u krovinske vapnence, kojima je odredena anizicka starost dolomitnog kompleksa. Stratigrafska redukcija (izostajanje sedimentacije - emerzija), koja se moze pratiti od sjevera prema jugu, odreduje odnos ovih naslaga prema paleozoiku. Zbog tektonske poremeeenosti na oVom podrucju ne postoje profili kroz ove naslage, koji bi dali realan prikaz debljine dolomita anizika. Cinjenica da je anizik transgresivan na sedimente gornjeg karbona ukazuje, da je i dio donjeg anizika reduciran u odnosu na ostala podrucja, gdje kontinuirano slijedi na kampilskim naslagama donjeg trijasa. Dolomiti anizika su svijetle do svijetlosive boje i krupnozrnate strukture. Sadriaj MgCa(COa)a varira od 92 do 99%. Povrsinskim trosenjem daju dolomitni pijesak.

24 Vapnenci (2TD· Na naslagama dolomita slijede vapnenci koji se u svom najnizem dijelu la­ teralno izmijenjuju s dolomitima. Osim u uzem podrucju Bruvna, razvijeni su u citavom pro­ storu kao najm1adi sedimenti anizickog kata. 1z ovih su naslaga odredene anizicke dasikladaceje: Physoporella pauczjorata, Macroporella alpina. Anizicki vapnenci nemaju konstantnu debljinu, jer je proces dolomitizacije zahvatio negdje vise, negdje manje vapnene sedimente u donjem dijelu. Raznolikost u debljini uvjetovana je i procesima erozije u intervalu emerzije na pocetku ladinika. Vapnenci su svijetlosive do bijele boje i kristalinieni, a sadrze preko 90% CaC03. Uglavnom su slabo uslojeni. U gornjem dijelu perma kontaktu s naslagama ladinika slabo izrazena sloje­ vitost uvjetovana je i paleokarstifikacijom. Paleoreljef karakteriziraju pukotine ispunjene bok­ sitom i terigenim glineno-boksitnim materijalom. Vapnenc! i dolomiti (TD. NajveCi dioanizickihnaslaga zastupan je vapnencima i dolomi­ tima, koji se horizontalno i vertikalno izmijenjuju. Kompleks ovih naslaga otkriven je u podrucju Velebita, Kremena, zapadno od Udbine, na padinama Zuldevice, jugoistoeno od D. Lapca i juznije od Mazina, te Gutesina vrha. Kontinuirano slijedi na kampilskim naslagama, izuzevsi podrucje sjeveroistoenih obronaka Velebita, gdje na kratkom potezu lezi transgresivno na permu. Na dodiru kampilskih naslaga i anizika u podrucju Udbine, Kremena i Mazina razvijena je uska zona breca i klastita, koji se distribuiraju u bazen s ostataka kopna strukture Bruvno i ne predstavljaju transgresivni element. Povremeno se u najdonjim dijelovirna anizika pojavljuje razvoj laporovitih, tanje uslojenih vapnenaca, koji su litoloski veoma nalik mrIjastim vapnencima gornjeg lijasa i prernda nemaju kontinuitet po pruzanju, znacajni su za odvajanje anizika od donjeg trijasa. Pripadnost vapnenaca i dolornita anizika, kojega karakteriziraju relativno slabija fosilifernost (vjerojatno uvjetovana i prekristalizacijom organskih ostataka) dokazana je rnjestirnienim na­ lazirna brojnih fosilnih dasikladaceja, uz koje su prisutne slabo provodne rnikroforarninifere, te nesto slabo ocuvanih gastropoda i koralja. Utvrdena fosiIna zajednica koja dokumentira anizicku starost predstavljena je ovirn oblicirna: Macroporella alpina, Diplopora hexaster sub. sp. hexaster, D. hexaster sub. sp. helvetica, D. sub­ tilis, D. proba, D. serialis, D. annulatissima, Physoporella pauciforata, P. paraealpina, Oligo­ porella pilosa, O. pilosa var. intusannulata, O. pilosa var. varicans. Broj vrsta varira od podrucja do podrucja ali kao najcesca, pojavljuje se Macroporella alpina, utvrdena u gotovo svirn pod­ rucjirna. Pojavorn vrste Teutloporella nodosa u aniziku zapadno od Udbine srnanjena je njezina prvodobna vrijednost do sada ogranicena na ladinik. U pogledu sastava ove naslage pokazuju litolosku raznolikost, izrazenu vrIo brzirn boenim i vertikalnirn izmjenarna dolomita s razliCitim tipovirna vapnenaca, od kojih se kao najcesCi cl< novi javljaju djelornicno prekristalizirani kalcilutiti i kalkareniti s uloscirna kalcirudita.

SadrZaj CaC03 varira od 90-100%. Cisti dolorniti sadrze preko 90% CaMg(C03)2, ali u terenu nalazirno sve prijelaze od vapnenih dolornita, dolornitiziranih vapnenaca do prije spornenutih Cistih vapnenaca. Ova nepravilna izmjena i pokrivenost terena onernogucava njihovo odvajanje. Cinjenica, da se dolorniti sasvirn nepravilno izrnjenjuju s vapnencima uz sve prijelazne vari­ jetete te prisutne i redovito potpuno prekristalizirane alge, govori u priIog rnetasomatskog postanka dolornita. Finozrnasti klastiti (TD. Karbonatna sedirnentacija, koja dorninira u toku anizika, povremen je bila u Podvelebitskom podrucju prekidana i zamjenjena razvojern klastita. Vise ovakvih pojava u obliku veCih iIi manjih leca, prornjenljive debljine, izdvojeno je u terenirna oko Sv. Roka i jugoistocno od njega, te u podrucju sjeverno i istoeno od Papuce.

25 Peliti su siromasni fosilnim ostacima, izuzevsi jedno nalaziste, istocno od Papuce, s brojnim ostacima vrsta Myophoria vulgaris i Neritopsis distineta. Starost je ipak nesumnjiva i dokazana prstolikim isklinjavanjem klastita i anizickim karbonatima, kao i nalazima anizickih vapnenih alga u njihovoj izravnoj podini i krovini. To su skriljavi do tankouslojeni sedimenti, smedesive, sivozelene i crvenkaste boje. Mjesti­ mieno su slabo pjeskoviti i odgovaraju tipu vapnovitih skriljavca, sastavljenih od kvarca, ilita, klorita sa iIi bez plagioklasa. U visim dijelovima prelaze u vapnene konglomerate. Vapneni konglomerati (TD. Na skriljavimpelitskim sedimentima normalno slijede crveni, preteZno vapneni konglomerati, koji obiljezavaju zavrsetak klasticne sedimentacije. Promjen­ ljive su debljine, koja najcesce iznosi svega nekoliko metara, pa je njihovo odvajanje omoguceno na lokalitetima maksimalnog razvoja jugoistocno od Sv. Roka, gdje im je debljina mjestimicno i do 80 m. ' U konglomeratima nisu nadeni fosilni ostaci koji bi odredivali njihovu starost, ali s obzirom na to, da im se u krovinu nalaze vapnenci sa sigurno odredenom anizickom mikroflorom, to je i njihova starost dokazana. Konglomerate izgraduju valutice promjera 6-10 cm. Valutice potjecu od crvenkastih, sitnozrnastih vapnenaca, sivih gustih vapnenaca, sa sitnim krinoidima, sivih dolomita, kalkarenita, crvenih skriljavih pjescenjaka i sivih kvarcnih pjescenjaka, od kojih ovi posljednji podsjecaju na paleozojske. Opeenito dominiraju vapnene valutice, dok su ostale podredeno zastupljene. Valutice su medusobno sabijene s konveks­ konkavnim iIi suturiranim kontaktom, a oskudno vezivo se sastoji od karbonatno-zeljezovite supstance. Konglomerati su uslojeni, a debljina slojeva varira od 0, I 0 do 2,5 metara.

Ladinik Naslage ladinika rasprostranjene su u podrucju Velebita, Bruvna, Kremena, Mazina i Udbine. Predstavljene su vapnencima i dolomitima, te klastitima u donjem dijelu. Odnos ladinickih naslaga prema podini je transgresivan u centralnom i sjevernom dijelu po­ drucja lista Udbina. Prema jugu redukcija opada i u Velebitu je utvrden kontinuitet u sedimen­ taciji anizika i ladinika. Klastiti su razvijeni u podrucju Bruvna, a neznatno i na Kremenu, te kod Mazina predstavljaju transgresivan elemenat. Zbog vrlo cestih lateralnih izmjena dolo­ mita i vapnenaca nisu, osim u podrucju Bruvna, izdvojene naslage vapnenaca od dolomita, vee su ovi sedimenti tretirani kao sjelina. Klastiti (lTD. Naslage klastita su razvijene u podrucju Vodene glave, Bruvna, Miljusa, Zu­ tina i Kremena. Leze transgresivno na anizickim vapnencima, a krovinu im tvore dolomiti i vapnenci ladinickih naslaga. Osim nalaza biljnih fragmenata iz donjeg dijela, drugi fosili nisu zapazeni. Unatoc prisustvu biljnih ostataka, OVe su naslage i palinoloski sterilne. Debljina ovih naslaga varira od 0,00 do maksimalno 96 m, koja je izmjerena na lokalitetu Vo,.; dena glava. U sastavu dominiraju skriljavci, koji se izmijenjuju sa glincima, zatim slijede kvarc-siltiti, kvarc-kalkareniti, subgrauvake, kalcilutiti, brece i tufiticne stijene. skriljavci su razvijeni pre­ tezno u gornjem dijelu sedimentnog stupa. Boje su zelenosive do sivozelene. Postotak CaC03 varira od 6-30%. Ovu vapnenu komponentu tvore rastrosene karbonatne cestice u osnovnoj masi ili fragmenti vapnenih stijena. Matriks je silicijsko-glinovit sa zrnima kvarca i roznaca s listiCima muskovita, biotita, klorita i s fragmentima fosila. Od kalkarenita dolaze kvarc-kal­ karenit, koji su karakterizirani poveeanjem kvarcnog detritusa i smanjenjem karbonata koji varira od 57 do 78%. Kao rezultat daljnjeg povecanja disporporcije prije spomenutih kornpo­ nenata javljaju se prijelazi od kvarc-kalkarenita prema subgrauvakama u kojima je postotak

26 CaC03 sveden na eea 30%. Dominacija kvarea razmjerna je smanjenju vapnenog sadrZaja. U;7, njega se u manjim koliCinama javlja i roznae, plagioklasi i listieavi minerali biotit, mus­ kovit i klorit. U rubnim dijelovima bazena klastite zamjenjuju kalcilutiti sa slabo ocuvanim eefalopodima tt: sedimentne brece. Stijene s karakteristikama vulkanske dijelatnosti sadrze pretefuo angu­ larni kvare, te u manjoj mjeri roznae, radiolarije, fragmente pjeScenjaka i skriljavaea. Od teskih minerala u donjem dijelu klasticne serije prevladava granat u oscilaciji s turmalinom, eirkonom, rutilom, apatitom i korundom, dok u gornjem dijelu uz spomenute minerale dolazi jos i monoklinski piroksen, Cije je prisustvo uvjetovano vulkanskom aktivnoseu. Proeenat tes­ kih minerala opada u zoni prevladavanja monoklinskog piroksena. Crni vapnenci s roznjacima (lTD Nalazimo ih u podrucju razvoja klastita u njihovo; krovini. lako pripadaju istom sendimentacijskom prostoru, sire su rasprostranjenje. U tim su naslagama nadeni vrlo slabo ocuvani eefalopodi, od kojih je odreden sarno Ptychites proJugus. Vapnenci su erne do tamnosive boje, tankouslojeni s geodama i proslojcima roznaca. U njima je konstatiran i autigeni albit (lokalitet Omsiea). Razvoj roznaea i autigenog albita vezuje se za vulkansku aktivnost. Dolomiti CTD. Dolomiti u Citavom pojasu okruzuju strarije sedimente strukture Bruvno. lzdvojeni su kao suvisli kompleks u diplopornim vapneneima s kojima se uslijed dolomitizaeije neprav lno izmejnjuju. Dolomiti su slabo uslojeni, svijetlosivi, zrnasti i djelomieno vapnoviti. Vapnenci CTD. U podrueju Bruvna vanpenee nalazimo u podini i krovini dolomitnog kom­ pleksa ladinika. Vapnenci su prilieno fosiliferni i sadrze ladinieke alge: Diplopora annulata, Diplopora annulatissima. Takoder sadrfane fragmente roda Teutloporella, slabo ocuvane koralje i skoljku Daonella richthoJeni. S obzirom na lateralne prelaze u dolomit, varijabiIne su debljine. Uglavnom su dobro uslojeni, a gromadasti su u onim dijelovima koji su zahvaeeni dolomitizacijom. Vapnenci i dolomiti CTD. Karbonatne stijene, kao opeenito predominantan elemenat la­ dinika zastupljene su analogno aniziku, razliCitim tipovima vapnenea i dolomita, koji se verti­ kalno i boeno brzo i nepravilno izmjenjuju. Ovakav razvoj ladinika u kontinuitetu s anizikom utvrden je na podrucju Velebita, u njegovom podnozju i zapadno od Udbine. Na Kremenu i kod Mazina je u transgresivnom dodiru s anizikom. Stabilnost karbonatne sedimentaeije ne sarno da je izrazena istim litoloskim odlikama anizika i ladinika, vee nalazi svoj puni odraz u karakteristienoj fosilnoj zajednici sa sadrZajem brojnih i povremeno litogenetski znacajnih ostataka fosiInih dasikladaceja, provodnih za ovaj kat sred­ njeg trijasa. Odlikuju se prisustvom slabo oeuvanih koralja i gastropoda, te malobrojnih mikro­ foraminifera. S:t8.tigrafska pripadnost ladinika odredena je nalazima relativno malobrojnih ladinickih alga, koje su utvrdene na vise lokaliteta, a predstavjene su slijedeCim vrstama:? Diplopora an­ nulata, D. annulatissima, Teutloporella herculea, te vrstom Gyroporella ampleJorata koja iz ani­ zika prelazi u ladinik. Od vapnenaea dominiraju biokalkareniti, a u manjem su opsegu razvijeni pseudoolitieni kal­ kareniti i kalciruditi. Glavna komponenta biokalkarenita su fragmenti moluska, krinoidnih

27 plocica i alga, dok kalciruditi uglavnom sadrZe angularne ulomke spomenutih klasticnih vapnenaea. Dolomiti su redovno kristalinicni. Oni preko vapnovitih dolomita i dolomiticnih vapnenaea prelaze u vapnenee, sto ukazuje na njihov dijagenetski postanak. Ovome u prilog govori i Ci­ njenica, da dolomitna zrna cesto sadrZe inkluzije kalcitne supstanee, koja se nalazi u medu­ prostorima zrna.

Tufiticni klastiti (TD Vapneno-dolomitnim stijenama kao zaseban lateralni faeijes odg 0- varaju ladinicki klastiti kod Vrsine, otkriveni juzno i jugoistocno od Sv. Roka. Svojim lo:olos­ kim osobinama i fosilnim sadrZajem, te odnosom prema okolnim stijenama razlikuju se od dobro razvijenih klastita u podrucju strukture Bruvno. U bogatom i raznovrsnom fosilnom sadrzaju s ovih lokaliteta, kojega je iserpno prikazao M. He­ rak (1965) nalazimo predstavnike fosilne faune, vrlo brojne ostatke alga i tek vrlo rijetko nalaze viseg bilja. Zbog slabe sacuvanosti makrofosilni os~aci, zastupljeni amonitima i njihovim krho­ tinama, pektenidima, daonelama, drscima krinoida i gastropodima, nisu specificki odredeni, premda bi se neki primjerci skoljkasa svojom slienoscu mogli tretirati kao Posidonia vengensis. Medutim, pripadnost ovih naslaga ladiniku odreduju nalazi razliCitih vrsta disikladaeeja, pro­ vodnih za ladinik. Najbrojnije su u biokalkarenitima i vapnencima, a kao krhotine su prisutne i u tufovima: Teutloporella triasina, T eutloporella herculea, Teutloporella cJ. vicentina, T eutlo­ porella nodosa, Diplopora annulata, Diplopora annulatissima, Gyroporella maxima, Gyroporella cJ. ampleJorata. Pored iskljucivo ladinickih vrsta, zastupane su vrste poznate i u aniziku kao Diplopora annu­ latissima, Teutloporella triasina i Gyroporella cJ. ampleJorata. Od viseg bilja se nalaze fragmenti cetinjaca, za koje se prerpostavlja, da pripadaju ladinickoj vrsti: V oltzia recubariensis. Sedimentoloski sastav se odlikuje smjenjivanjem kalkarenita, s prelazom u kalcirudite, sa tanko uslojenim pelitima i plocastim silicioznim vapnencima, koji lateralno prelaze u litokalkarenite i biokalkarenite. Ovoj citavoj sedimentnoj asocijaciji dajepeeat svog prisustva kiseli kristalasti tuf.

Kao kris~aloklasj dolaze fragmenti feldspaLa, kvarea, ljuske biotita, a rjede cestiee litoidnog tufa. Feldspati su izmijenjeni pa je determinaeija nesigurna, ali vjerojatno pripadaju oligoklasu i andezinu. Osnova je kripto-mikrokristalasto devitrificirano vulkansko staklo s ostacima vi­ troklasticne strukture. Kalkareniti takode uz normalni vapneni detritus sadrZe vulkanogene primjese: biotit, feldspat, kvare i staklo. U nesto visim slojevima vapnenci i kalkareniti testo sadrze roznjak u obliku nepravilnih kvr­ ziea a rijede i proslojaka, Ciji je postanak vjerojatno takoder uvjetovan vulkanskom aktivnoscu. Peliti su dosta siliciozni, tamni shale bogar. radiolarijama s rjedim spikulama spongija i tragovima plazenja organizama. Manje pojave montmorilonita uslovljene prisustvom tufnog materijala, produkt su promjene vulkanskog pepela. Uz pelite nalazimo i vapnene konglomerate, cemen­ tirane vapnenim i laporovitim vezivom.

GORN}I TRIJAS Sedimente gornjeg trijasa nalazimo u podrucju Velebita, Bruvna, Mazina, Kremena i zapadno od Udbine. U transgresivnom su odnosu prema podlozi. Zavisno od razvedenosti paleoreljefa i priliva terigenog materijala bazalni dio gornjeg trijasa mogu izgradivati boksiti i klastiti. Bok­ siti su najmanje rasprostranjeni i zastupaju najnize dijelove negativnog paleoreljefa, dok ih klastiti prekrivaju s nesto vecom ekstenzijom. Boksiti i klastiti su nestalni clanovi koji nemaju kontinuiteta po pruzanju. Ostali dio gornjeg trijasa predstavljen je razvojem karbonatnih, pre­ teino dolomitnih stijena s lokalnim pojavama leca vapnenaea u nizim dijelovima.

28 Konglomerati eTa). Transgresivni dodir gornjeg trijasa prema ladinickoj podini prate breco­ konglomerati, koji su s promjenljivim debljinama razvijeni u bazi finoklastienih sedimenata iii - ako ovi nedostaju - u bazi karbonatnih sedimenata. Redovito su neznatne debljine, od 2-5 ill, i zadebljavaju sarno lokalno na sjevernim padinama Velebita, gdje ih je jedino i bilo moguee izdvojiti. U konglomeratima nalazimo svijetle i tamne valutice vapnenca i biokalkarenita razliCitog stupnja zaobljenosti. Promjer valntice, obieno, iznosi do 10 cm. Vapnenacke valutice najveCim dijelom potjecu od srednjetrijaskih vapnenaca i u njima su utvrdene srednjotrijaske dasikladaceje. Cement je najcesee kalcitni i crveno obojen hematitnim pigmentom. Ponegdje je cement pot­ puna reduciran. Odlikuju se dobro izrazenom slojevitoseu. Tufovi i tufiticni klastiti eTa). U bazi karbonatnih stijena gornjeg trijasa, najceSee u mor­ loski jace izrazenim udubljenjima paleore1jefa, na brecokonglomeratima su mjestimicno raz­ vijeni klastiti, koji se odlikuju mrkocrvenom bojom. Zastupani su izmjenom razliCitih petro­ grafskih clanova pelitskog i pjescanog habitusa. Promjenljive su debljine i ne pojavljuju se kontinuirano uzduz transgresivne granice, te najceSce tvore oblik nepravilnih leea. Ovakav nacin pojavljivanja daje klastitima karakteristiku nestalnog Clana, konstatiranog sarno na Ve­ lebitu i kod Bruvna. U podrucju Velebita utvrdena je pojava klastita s jugozapadne i sjeveroistocne strane V. Pa­ klenice, gdje je gornji trijas transgresivan na aniziku, te na sjeveroistocnim padinama Velebita gdje im podinu cine ladinicke karbonatne stijene. Na padinama Velebita, u doIini koja je usje­ cena paralelno sa smjerom pruzanja velebitskog masiva, nesto su bolje razvijene i daju izrazi t primjer najuze povezanosti oblikovanoga reljefa i petrografskog sastava stijena. U zatvorenoj antiklinalnoj strukturi Bruvna ove nasI age nalazimo maksimalno razvijene s nje­ zine sjeverne strane, a neSto manje s juzne. U istocnom dijelu to su sarno tragovi, dok u za­ padnom dijelu posve nestaju. Fosilni ostaci iz klastita, s:o su razvijeni na listu Udbina, poznati su iz literature po R. Schu­ bert-u (1910), koji s jugozapadnog lokalite:a V. Paklenice navodi vise makrofosila, opisujuCi ove nasi age kao rabeljske. 1z identicnih naslaga s lista Rab u podrucju Senjskog bila potjece i novi nalaz skoljkasa Myophora kefersteini. Na temelju ovih nalaza u podrucju Velebita bi se moglo barem dijelu klastita pretpostaviti da pripadaju karniku. Medutim, kod razmatranja njihove starosti potrebno je uzeti u obzir, da transgresija nije zahvatila istovremeno sve dije­ love paleoreljefa, na sto mjestimieno upucuje straHgrafska redukcija dolomita. Ovakav sluca; na strukturi Bruvno ukazuje, da bi oni opravdano mogli sezati u vise dijelove gornjeg trijasa. U vezi s paleoreljefom i otkrivenoscu razliCitih stijena izlozenih eroziji, mogucnosti pritjecanja materijala i opCim prilikama u periodu sedimentacije, uvjetovana je promjenljivost njihovog sastava, izrazena ne sarno cestim i brzim izmjenama razliCitih petrografskih Clanova, vee i bitnijim razlikama sadrfaja klastita na Velebitu u odnosu na klastite Bruvna uz njihov priblizno jednak izgled. Do razlike u sastavu klastita pojedinih lokaliteta dolazi zbog veee iii manje prisutnosti piro­ klasticnog materijala. Klastiti na sjeveroistocnim padinama Velebita pretstavljeni su tufovima iIi hibridnim sedimen­ tima u kojima su piroklasticne cestice asocirane s kemogenim iii klastienim sedimentnim ma­ terijalom. U donjem dijelu, preko konglomerata, leze crveni vapnoviti lapori i kalcilutiti. Na- vise se pojavljuju piroklasticne cestice ciji iznos i velicina zrna raste, pa centralne dije10ve iz­ graduju srednjozrnasti i krupnozrnasti tufovi i sitnozrnaste tufne brece. Cesto se mijesa ma­ terijal sedimentnog porijekla: ulomci vapnenaca, chert-ova i lapora. Dalje u sukcesiji postupno opada koliCina piroklastienog materijala, pa su u vrsnim dijelovima razvijeni tufitieni lapori iIi laporovite iIitske gline. Oni kontinuirano prelaze u Ciste vapneno-dolomitne stijene.

29 Obzirom da tuf daje obiljezje ovoj asocijaciji gornjotrijaskih klastita ograniciti eemo se na prikaz njegovog sastava: tuf je kristalo-vitrican tj. sadrii ostrobridne nesortirane fragmente piroklas­ ticnog kvarca, zatim plagioklas, te fragmente stakla i litoidnog tufa, ulozenih u izotropni ma­ triks vulkanskog stakla. Naknadno je kalcitizacija zahvatila djelomieno staklo matriksa, a djelo­ micno kristalne fragmente feldspata. Kao posljedica vulkanske aktivnosti opaiaju se u inte­ rstratificiranim glinovitim i vapnenim sedimentima procesi silifikacije i albitizacije. U gornjotrijaskim klastitima ria podrucju Bruvna dominiraju skriljavci i lapori, a kao ulosci u njima su razvijeni vapneni sedimenti (kalcilutiti, kalkareniti i kalciruditi) s vise iIi manje pjeskovite komponente, zatim tufitieni kvarciti i brece, te izmijenjeni tufiti. Ovdje nisu kon­ statirani tipicni tufovi kao u prethodno opisanom lokalitetu, a produkti vulkanske djelatnosti BU pretezno "tufitieni kvarciti" - sedimenti, sto su izgradeni skoro iskljuCivo od piroklasticnog kvarca, gusto pakovanog i ponekad sekundarno sraslog. Tufiticne brece imaju poIimiktni ka­ rakter, u kojima kao krupni sastojci dolaze fragmenti roznaca i kvarcita, a vezani su tufiticnim kvarcitom. Vulkanska aktivnost se uocava i u donjim clanovima ove serije, a izrazena je poja­ varna piroklasticnog kvarca kao sporednog sastojka u njima. Dijelovi klastita gornjeg trijasa, sto se naroCito odnosi na vise partije, intenzivno su obojeni crvenosmedom bojom, koja potjece od hematitne supstance. Prikazane razlike u sastavu klastita pojedinih lokaliteta odraz su uvjeta sedimentacije koja se na Velebitu vrsila uz povremenu vulkansku aktivnost, dok bi u podrucju Bruvna ona odgovarala stabilnim prilikama uz razliCiti intenzitet turbulentnih struja. Vapnenci (T~·3). Kao lateralni facijes u donjem dijelu gornjotrijaskih dolomitnih naslaga javljaju se Ieee crnih vapnenaca. Razvijeni su u sjeveroistocnom krilu brahiantiklinale Bruvno. U naslagama ovih vapnenaca utvrdeni su presjeci megalodona. Debljina vapnenaca iznosi 4 do maksimalno 30 met., a zasLUpani su razvojem tamnosivih kalcilutita. Dolomiti (T~·3). Postupno sve brojnijim uloscima dolomitnih proslojaka u gornjotrijaskim klastitima slijedi karbonatna sedimentacija dolomitnih i vapneno-dolomitnih naslaga, koje se neprekidno nastavljaju u juru. Tamo gdje nedostaju klastiti, dolomitne naslage slijede nepo­ sredno na gornjotrijaskim brecokonglomeratima. PribliZno podjednake debljine ove naslage svojim specifienim nacinom trosenja poprimaju prostorno karakter Iitoloske zone, koja se u terenu s odredenim superpozicijskim polozajem lako uocava. Dolomitne i dolomitno-vapnene stijene gornjeg trijasa otkrivene su u uskom pojasu s jugoza­ padne i sjeveroistocne strane V. Paklenice. Proteze se u neprekidnoj zoni na sjeveroistoenim padinama Velebita, okruzuju srednjetrijasku jezgru strukture Bruvno, a nalazimo ih i zapadno od Udbine i na Kremenu, gdje takoder slijede transgresivno na srednjem trijasu i kontinuirano prelaze u juru. Pripadnost ovih sedimenata gornjem trijasu, zbog pomanjkanja nalaza fosilnih ostataka na bilo kojem od navedenih lokaliteta, prvenstveno se bazira na superpozicijskom polozaju. Ovo po­ tvrduju i nalazi fosilnih dasikladaceja, provodnih za norik, na susjednom listu Obrovac, u zoni, koja se neprekidno proteze sjeveroistocnim padinama Velebita. Uzmemo Ii u obzir kontinuirani sIijed slojeva do sigurno dokazanog donjeg lijasa, mozemo s puno opravdanja zakljuciti, da su u ovom dolomitno-vapnenom kompleksu zastupana oba visa kata gornjeg trijasa, tj. norik i ret. Debljina ovih naslaga iznosi cca 220 met. Litoloski su ove naslage na ovim lokalitetima priblizno iste s podjednakim nacinom trosenja i debljinom slojeva koja varira od 5-40 cm. Postotak kalcijske i magnezijske komponente uvjetuje tip karbonatne stijene od vapnenaca preko razliCitih varijeteta do cistih dolomita.

30 Najnizi slojevi dolomitne serije uz klastite sadrze jos neSto glinovite komponente i siltoznog detritisa, koji sasvim nestaju prema visim dijelovima. Kod dolomitnih stijena sadrZaj dolomitne komponente je dosta ,visok, a moze se razlikovati nekoliko karakteristicnih tipova: dolomiti s organogenom valovitom i trakastom strukturom, dolomiti s ocuvanom strukturom kalkarenita i sitnozrni do krupnozrni rekristalizirani dolomit. Ovi posljednji predstavljaju pro­ dukt rekristalizacije prvog i drugog stepena. Dok su kod prva dva u vecoj iIi manjoj mjeri sa­ cuvani primarne strukture zavisno od stupnja rekristalizacije, posljednji je tip kristalinicnog dolomita homogene strukture. Zrna su nepravilnog iIi romboedarskog oblika s katkada rijet­ kim obrisima vapnenih cestica. Na osnovu zonarne grade i sadrZaja vapnenih inkluzija, moze se pretpostaviti da ave dolomitne stijene pripadaju dolomitima zamjene, tj. sekundarnim dolomitima.

JURA Jurski sedimenti otkriveni su na rubovima strukture Bruvno, Velebitu, Lickom polju, juznim padinama Pljesivice i zapadno od Krbavskog polja. Dobra uslojenost i jasna superpozicija uz litolosku jednolicnost karbonatnih naslaga Cine glavnu karakteristiku jurskih sedimenata. Razvoj jure, naroCito lijasa i dogera, analogan je razvoju onih sedimenata na podrucju Like, Dalmacije i Gorskog Kotara. U g. malmu dolazi do bitnih Iitofacijesnih diferencijacija, uvjetovanih promjenom rezima sedimentacije, koji se odrazava u reduciranju iIi zadebljavanju sedimentnog kompleksa malma

LIJAS Kontinuitet u sedimentaciji, izrazen postupnim prijelazom trijasa u juru iz rijetke paleon­ toloske analize, onemogucava kronostratigrafsko fiksiranje granice trijas-jura. Zbog toga je granica postavljena izmedu dolomita gornjeg trijasa i vapnenaca u kojima su utvrdene donjo­ Iijaske alge, iii ako fosiIi nisu utvrdeni, izmedu dolomita i slijeda naslaga koje su karakterizi­ rane izmjenom vapnenaca i dolomita. Na osnovu fosilnih nalaza i superpozicijskih polozaja litoloskih Clanova lijas je rasclanjen na donji, srednji i gornji. Vapnenci i dolomiti U: +2). Sedimenti donjeg lijasa otkriveni su u neprekinutoj zoni na sje­ vernim padinama Ve1ebita, a nalazimo ih takoder zapadno od Krbavskog polja, na jumim pa­ dinama PljeSivice, te u podrucju V. Kamensko. Pripadnost ovih naslaga donjem lijasu odredena je njihovim superpozicijskim polozajem izmcdu gornjeg trijasa i srednjeg Iijasa. Starost donjeg Iijasa dokazana je nalazom alge Petrasctila heraki na IOkaIitetu Solilo (Velebit), koja je u istoj zoni na listu Obrovac nadena u asocijaciji s dasi- kladacejama donjeg lijasa. ' Ove naslagc karaktcrizira vertikalna i lateralna izmjena vapnenaca i dolo mit a u nizem dijelu, dok u visim dijelovima dolomiti predstavljaju uloske u vapnencima. Vapnene stijene su sive iIi tamnosive boje, dobro uslojene, a sadrZaj CaCOa vrlo je visok (preko 97%): Medu njima su karakteristieni pseudoooliticni i ooliti cnikalkareniti i kalcilutiti. Sporadicno kalkareniti prelaze u kalcirudite s pretezno biogenim detritusom. Dolomitne stijene predstavljaju manje iii vise dolomitizirane, prije navedene, vapnene stijene. Dolomiti UD. Za razliku od izmjene dolomita i vapnenaca u razvoju donjeg lijasa ostalih lokaliteta, u podrucju strukture Bruvno nizi dio donjeg lijasa predstavljen je gotovo sarnO dolomitima.

31 U kontinuiranom slijedu dolomitnih naslaga gornjeg trijasa i dijelu donjeg lijasa, aproksimativno su od trijasa odvojeni dolomiti s neSto izmijenjenom bojom, koji sadrze rijetke uloske tamnih vapnenaca lijaskog izgleda. Dolomiti su krupnije kristalinicni s visokim sadrzajem CaMg(C03)2, koji cesto prelazi 90%. Predslavljaju najcesce vise iIi manje dolomitizirane vapnence u kojima je dolomitizacijom unisten fosilni sadrZaj. Obzirom na postupni lateralni i vertikalni prijelaz u vapnence s kojima se najvise izmjenjuju, promjenljive su debljine, koja varira od 50--150 metara. 4 Vapnenci i dolomiti u izmjeni (n- ). Donji i srednji Iijas u podrucju strukture Bruvno analogno je razvijen kao i na ostalim podrucjima lista. Zbog intenzivne tektonike na ovom podrucju nije ih bilo moguce izdvojiti. Ove su naslage otkrivene periklinalno oko trijaske jezgre strukture Bruvno i u sirokom pojasu u podrucju Jasenara i Lovinca. U visem dijelu ovih naslaga sporadicno se javljaju litiotidi. Od mikrofosila u vapnencima su cesti slijedeCi: Orbitopsella praecursor, Pseudocyclammina sp., Glomospira sp., Glomospirella sp., Palaeodasycladus mediterraneus, Thaumatoporella parvovesiculijera. Ukupna debljina izdvojenih naslaga iznosi cca 380 metara. Ovi sedimenti su u nizem dijelu znacajniji po lateralnom i vertikalnoj izmjeni vapnenaca i dolomita. Medu vapnencima su konstatirani kalkareniti i ka1cilutiti s visokim postotkom CaC03. Obzirom na poseban prijelaz vapnenaca u dolomite, dolomiti predstavljaju razlicito dolomi­ tizirane vapnene stijcne. U gornjem dijelu prevladavaju razliCiti tipovi vapnenaca: kalkareniti, ka1cilutiti i ka1ciruditi, koji vertikalno i lateralno alterniraju. Vapnenci (Ji). Srednji lijas nalazimo u normalnom superpozicijskom slijedu jurskih Clanova na sjeveroislocnim padinama Velebita, na juznim padinama Pljesivice, zapadno od Udbine i u podrucju V. Kamensko. Stratigrafski pol02aj ovih vapnenaca dokazan je litiotidima, koji su utvrdeni na svim navedenim lokalitetima i cesCi su u visim, dok su nesto rijedi, iIi nedostaju, u nizim dijelovima. Uz litio­ tide na obroncima PljeSevice utvrdeni su: Protodiceras pumilum, Chlamys subulata,. Osim ma­ krofosila, ove naslage sadrze mikrofaunu i mikrofloru: Orbitopsella praecursor, Lituosepta re­ coarensis, Palaeodasycladus mediterraneus, Thaumatopotella parvovesiculzJera, Solenopora sp., Haurania sp., Glomospira sp., Glomospirella sp. Neke od ovih vrsta, iako su vecega vertikalnoga raspona od srednjeg lijasa, ostalima cine za­ jednicu koja je ipak karakteristima za ovaj nivo. Debljina ovih naslaga iznosi cca 250 met. Srednji lijas zastupljen je dobro uslojenim kalcilutitima, kalkarenitima i kalciruditima. Ova tri tipa vapnenaca izmjenjuju se okomito i bomo. Najznacajniju ulogu u njima ima biogeni detritus, na kome se mogu vidjeti efekti mehanickog drobljenja i usitnjavanja. Tako se mogu u vapnencima s litiotidima pratiti svi prijelazi od biokalcirudita sa cijelim Ijusturama, do bio­ kalcilutita s biogenim detritusom pelitske veliCine. Biogeni detritus je cesto sortiran i orijen­ tiran, sto upucuje na utjecaj struja kod talozenja. Pojave ooliticnih i pseudoooIitimih kalkarenita rjede su nego u donjem lijasu. Mrljasti vapnenci Oi). Ovu jedinicu prtdstavlja konpleks sedimmala, poznat u litermuri kao mrljasti vapnenci (Fleckenkalk). Kontinuirano slijede na srednjem lijasu, a krovinu im Cine naslage koje u Dinaridima pribrajaju dogeru. Premda u gornjem lijasu nalazimo samo miliolide, tekstularide i trohaminide bez ikakove pro­ vodne vrijednosti, donja granica mrljastih vapnenaca fiksirana je nalazima litiotida. Medutim, gornja granica je litoloska i nije ssasvim sigurno da Ii oznacava i kronoloski prijelaz lijasa u doger.

32 U njima dominiraju sivi do tamnosivi, tanko uslojeni plocasti vapnenci, cesto mrljastog iz­ gleda. Pretezno su to kalcilutiti, rjede kalkareniti s visokim sadrZajem CaCOa. Kalcilutiti sa­ drze fino dispergiranu glinenu komponentu. Pojava dolomitizacije je veoma cesta, pa sadrzaj CaMgCCOa)2 varira u sirokom rasponu. Njihov mrljasti izgled vjerojatno je dijelom uvjetovan nepotpunom i neujednacenom dolomitizacijom, kao i nejednolikim rasporedom glinene kom­ ponente. Kao netopive primjese redovito se javlja autigeni pirit, koji je uvijek limonitiziran.

DOGER Vapnenci i dolomiti CJ2). Dogerske naslage su razvijene u sIijedu jurskih sedimenata zo­ narnog pruzanja po bilu Velebita, na rubovima antiklinalne strukture Bruvno, na juznim pa­ dinama Pljesivice, sjeverno od Lapackog polja, na padinama Rteseva i zapadno od Krbavskog polja. Dogeru pripadaju naslage sto lete izmedu vapnenaca gornjeg lijasa i slojeva s fosilnim asoci­ jacijom donjeg malma. Premda je veti dio ovih naslaga u paleontoloskom smislu sterilan, nji­ hoy dio sadrzi bogatu fosilnu zajednicu u ovim vrstama: Selliporella donzelii, Pfenderina sa­ iernitana, Pfenderina cf. trochoidea, Thaumatoporella parvovesiculijera, Aeolisaccus dunningtoni, Globochaeta alpina, Meyendroffina bathonica. U pogledu sastava zapaza se ujednacenost razvoja. Karakterizira ga izmjena vapnenih i dolo­ mitnih clanova. Vapneni sedimenti dominiraju, a zastupani su kalcilutitima i kalkarenitima s visokim postotkom CaCOa. Vapnenci su tamnosive boje, dobro uslojeni, debljine slojeva 10-70 cm. Dolomitizacija raz­ IiCitog intenziteta je zahvatila pojedine slojeve, tako da dolomiticnost vapnenih stijena varira u sirokom rasponu. Svi su dolomiti sekundarni, a na to upucuju nepotpuno dolomitizirane vapnene stijene, kod kojih su ostali sacuvani relikti ranijih vapnenih struktura. NajviSi dio dogera izgraduju slabo uslojeni vapnenci i vapnene brece, za koje je vezan veti dio fosilnih nalaza

MALM Sedimenti gornje jure razvijeni su u sirem podrucju Bruvna, na Kremenu, Juznoj i Lickoj Pljesivici i sjeverozapadno od Udbine. Zbog promjena rezima sedimentacije tijekom gornjeg malma, dolazi do redukcije u podrucju Bruvna. Ovi su procesi uvjetovali jaku litofacijesnu diferencijaciju u drugim podrucjima.

DONI! MALM Vapnenci (J~.2). Razvijeni su zapadno i jugozapadno od Krbavskog poIja, izgraduju dio istoc­ nog i sjeverozapadnog krila strukture Bruvno, otkriveni su zatim u podrucju Kremena i Vi­ socice, kod D. Lapca, te na obroncima Pljesivice. U Citavom podrucju donji maIm kontinuirano slijedi na doger. Na Pljesivici, te izmedu Pisaca i Srednje gore postupo prelaze u gornji maIm, ali bez vidljivih litoloskih promjena, dok je u jugozapadnom dijelu Pljesivice granica markantna.

Njihovu stratigrafsku pripadnost dokumentira bogata fosilna zajednica: Macroporella sellii~ Macroporella pygmea, Acicularia elongata, Thaumatoporella parvovesiculijera, Stenoporidium chaetettjormis, Pfenderina salernitana, Trocholina cf. alpina, Trocholina elongata, Pseudocyc­ lammina lituus, Kurnubia wellingsi, Kurnubia palastiniensis, Protopeneroplis striata, Textulariidae, Coralla, Hydrozoa, Cladocoropsis mirabilis, Spongiomorpha asiatica, Diceratidae, Aeolisaccus dunningtoni, Globochaete alpina.

Prema mikrofosilnoj zajednici, moze se zakljuCiti, da se radi 0 slojevima koji odgovaraju okS: fordkimeridzu. Debljina donjeg malma prilicno varira, negdje iznosi 400 m, a negdje dosize 650 metara.

33 Bazu donjem malmu Cine vapnenacki klastiti krupnijeg zrna. Vise dijelove karakteriziraju kal­ kareniti, koji su mjestimieno dolomicticni, a mjestimicno sasvim dolomitizirani.

GORNJI MALM Spomenute Iitofacijelne diferencijacije u gornjem malmu izrazene su razvojem facijesa: vap­ nenih breca, grebensko-neritskog, plocastog vapnenca s roznacima i facijesa masivnih dolomita. Vapnenacke brece (J~,3). Vapnenacke brece gornjeg malma otkrivene su u isprekidanom pojasu oko strukture Bruvno. Vise su rasprostranjene u podrucju Ondiea, Gornje Ploce i Zira. U brecama nalazimo ulomke Vapnenca u kojima su kod Trovrha nadene: Kurnubia palasti­ niensis, Thaumatoporella parvovesiculi/era i druge nedeterminirane foraminifere. Ova zajednica, uz superpoziciju, dokazuje da ove brece pripadaju gornjem malmu. U sastavu ove jedinice opcenito prevladavaju razno graduirane vapnene brece s fragmentima jurskog porijekla, vezanim sivim vapnenim matriksom, dok se vapnenci sporadieno javIjaju. Procentualni odnos matriksa i vapnenaca je varijabilan, ali ne do te mjere da bi se izgubio iz­ raziti karakter breca.

Plocasti vapnenci s roznacima (J~,3). Na jugozapadnim padinama Pljesivice razvijen je tip sedimenata koji podsjeca na Iemeski razvoj. Manje pojave ovih sedimenata razvijene su u podrucju Podlapace. Donji nivo ovih plocastih vapnenaca sadrZe fragmente amonita Perisphinetes sp., a gomji male tintinine Calpionella alpina i Calpionella ellip ica, te foraminiferu Conicospirilina basiliensis. t Vapnenci su plocasti iIi tanko uslojeni, a debijina varira od 5-40 cm. Predstavljeni su kalci­ lutitima, koji u razliCitim nivoima sadrZe uloske roznaca iii male Ieee grebenskih vapnenaca Vapnenci i dolomitizirani vapnenci (Ji,3). Ovaj facijes izgraduje centralni dio juzne Plje­ sivice i podrucje izmedu Srednje gore i Svrackovog sela. Zastupan je vapneno-dolomitnim sedimentima u kojima se nalaze ovi fosiIi: Ellipsactinia ellipsoidea, Ellipsactinia caprense, Coralla, Dicertatidae, Clypeina jurassica, Salp£ngo­ porella annulata, Kurnubia palastiniensis. Grebensko-neritski sedimenti su slojevite i masivne teksture: sastoje se uglavnom od biokalka­ renita i kalcirudita koji mogu biti razIiCito dolomitizirani. Dolomiti (Ji,3). U Kariovieevom koritu i u podrucju Veliko Kamensko gornji maIm pred­ stavljaju masivni, sivi dolomiti, koji najceSce Ieze u bazi donje krede. Za ovaj razvoj obicno nisu vezani fosiIi, a njihova je starost odredena superpozicijom iIi na osnovu lateralne izmjene s istovremenim facijesima. Dolomiti su najcesce masivne teksture, rijetko su kada uslojeni. Struktura im je krupnokrista­ liniena, trose se poligonalno u dolomitno krsje, ili su pjeskuljavi, pa se trose u dolomitni pijesak. U njima su ulozene manje Ieee svijetlosmedih kristalienih vapnenaca iii tankouslojenih trosnih roznaca. KREDA Kredne su naslage ustanovljene sjeverno od linije Medak-Gornja Ploca-Udbina-D. Lapac. Izgradene su pretemo od razIicitih Vrsta vapnenaca i vapnenih breca, dok se dolomiti i dolo­ mitne brece javljaju jedino u najnizoj gornjoj kredi. Najpotpuniji razvoj krednih naslaga utvrden je na Lickoj PIjesivici, gdje postoji kontinuitet sedimentacije s gornjim malmom. Na ostalim dijelovima Iista odnos prema malmu je trans-

34 - gresivan, s naglasenom redukeijom u donjoj kredi. Pretpostavljeni hijatus izmedu donje i gornje krede bio bi vezan za nizi dio eenomana.

DON]A KREDA Naslage donje krede razvijene su u dva facijesa: u facijesu vapnenaea i dolomita i u facijesu vapnenih breca i vapnenaea.

Vapnenci i dolomiti (K1). Izgraduju podrucje juzne Pljesiviee i Nebljusa. Radi se 0 lito­ loski jednolicnim i debelim naslagama unutar kojih se na temelju fosilnog sadriaja mogu raz­ likovati tri nivoa: vapnenei koji normalno leze na dolomitima malma i koji u donjim dijelovima sadrze mnostvo oblika poznatih kao Favreina salevensis. Na njima Ide vapnenci sa Salpingo­ porella dinarica, Cuneolina camposaurii, C. scarsellai, Halpoghragmoides sp. i Nummoloculina sp. Spomenuta dva nivoa u petrografskom i sedimentoloskom pogledu vrlo su monotoni. U kar­ bonatnom sastavu pretezu kalkareniti s mjestimicnim manjim pojavama kalcilutita i kalciru­ dita. To su dobro uslojene naslage (slojevi debljine od 2-200 em), svjetlosmede do tamno­ smede boje. Samo su ponegdje dolomitizirani, dok im je prosjecna koliCina CaC03 95-98m. Dalje kontinuirano slijede vapnenei s kuneolinama i nezazatama kojima se u krovini vee nalaze vapnenci gornje krede. Od fosiia odredeni su Cuneolina pavonia parva, Nummoloculina heimi, Nezzazata simplex. Uz vapnenee javljaju se kalciruditi i dolomiticni vapnenei. S obzirom na mjestimicnu pojavu sedimentnih breca u krovini ovog nivoa, te podatke sa susjednih podrucja, pretpostavljeno je, da je odnos s krovinskim gornjokrednim naslagama, transgresivan. Istocno od Nebljusa i kod Basace izdvojeni su vapnenei sto leze transgresivno na jurskim na­ slagama a poCinju bazalnim dolomitno-vapnenim brecama male debljine. U vapneneima su ustanovljeni ovi fosili: Favreina salevensis, Salpingoporella cf. annulata, Cuneolina camposaurii, C. laurentii i druge sarno genericki determinirane foraminifere. Ove su naslage predstavljene kalkarenitima 1 u visim dijelovima kalcilutitima. Vapnene brece i vapnenci (Kl)' Ove naslage kao posebna litoloska jediniea donje krede izdvojene su u podrucju Metka, Vrebea, Trovrha i Ondiea.

Fosilni materilja vezan je iskljuCivo Zf kalcilutite iz viseg dijela ovih sedimenata, a svodi se na vrstama siromasnu zajednieu nedeterminiranih miliolida i ostrakoda' koje dolaze zajedno sa Nummoloculina heimi, Favreina salevensis, Salpingoporella sp. Litoloski ih karrlkterizira izmjena sivosmedih kalcirudita, kalkarenita i kalcilutita.

GORN]A KREDA Transgresivno na donjoj kredi slijede naslage gornje krede, zastupane brecama i dolomitima, te rudistnim vapnencima. Ove sedimente nalazimo na sjeverozapadnom i zapadnom dijelu lista Udbina.

Vapnoviti dolomiti i brece (K~). Na naslagama alba talozeni su vapnoviti dolomiti i brece eenomana, s pretpostavljenim hijftusom. Nalazimo ih u krilima krednih bora u formi uskih, jace trosnih zona na podrucju izmedu Vrebea, Trovrha i Jelovog venca. Nadalje, siroka zona ovih dolomita otkrivena je erozijom krovnih gornjokrednih vapnenaea sjeverozapadno od naselja Pisae. Manje pojave odgovarajuCih sedimenata javljaju se na Lickoj Pljesivici, a i nisu izdvojene. Poja\'e rekristalizacije i ceste promjene, rezultat su posebnih fizicko-kemijskih uvjeta, koji su, vjerojatno, uzrokom vrlo slabe fosilifernosti naslaga, te je eenomanska starost pretpostavljena na temelju superpozicijskog Qdnosa prema slijedeeoj jediniei.

U sastavu ove jedinice ulaze dolomitne brece, svijetlosivi supljikavi dolomitieni vapnenei koji su ponegdje brecasti, rekristalizirani secerasti i vapnenei, pseudobrecasti neravnomjerno re­ kristalizirani kaleilutiti i slabo laporoviti vapnenei.

35 Vapnenci (K~·2). Analogno rasprostranjenju eenomanskih dolomita i breca, vapnenei gomje krede razvijeni su u jezgrama sinklinala na podrucju izmedu Vrebea, Jelovog vrha, Trovrha i Jelovog vijenea. Dalje prema sjeveru vapnenei gomje krede prekrivaju Citavo podrucje od linije Trovrh-Jelov vijenae do sjevemog ruba lista. Drugo vece podrucje razvoja vapnenaea nalazi se na Lickoj Pljesiviei, istoCno od Krbavskog polja do Cmog Vrha. NajcdCi provodni makrofosil u donjem dijelu ovih naslaga je Chondrodonta joannae. Posebno je cest u eenomanu. Paralelno s pojavom hondrodonti, kao i u ostalom podrucju dinarskog krsa, javljaju se i prvi rudisti s .str. (Radiolitidae). Od mikrofosila su cesti: N ezzazata simplex, Cu­ neolina pavonia parva, Dicyclina schlumbergeri, Pseudochrysalidina conica, Thaumatoporella parvovesiculifera, Aeolisaccus kotori, Favreina sp., Actinoporella sp., Glomospira sp., Pithonella sp., te brojne i raznovrsne sitne foraminifere. Primjerci vrste Nummoloculina heimi su rijetki i relativno mali. Ova fosilna zajedniea s brojnim formama raspona alb-turon, sadrzi i vrste ogranicene na ee­ noman-turon. U sastavu ovih sedimenata dominira biokalk renit kojeg boeno i vertikalno zamjenjuju brece nastale akumulaeijom sprudnog krsja, te kalkareniti i ka1cilutiti. TERCIJAR Sedimenti tereijara zastupani su razvojem vapnenih breca i konglomerata, te plioeenskim lapo­ rima. Nasuprot plioeenskim laporima, koji su ogranicenog rasprostranjenja vezani za mlade vece depresije, konglomerati i brece s nekada sirom ekstenzijom predstavljaju danas erozioni ostatak u razliCitim dijelovima terena. Vapnene brece i konglomerati (Pg,Ng). Ovi su sedimenti ustanovljeni na mnogim lokali­ tetima u gotovo cijelom podrucju lista. Ocuvani su u formi erozijskih ostataka u razliCitim clano­ virna mezozoika. Najvise ih ima na potezu Ljubovo-Podlapae-Mekinjar i na jugozapadnim padinama Licke Pljesiviee. Detritus je pretemo od krednih, jurskih, a rjede od trijaskih i eoeenskih naslaga. Paleontoloski nalazi se svode na fosile u ulomeima, dok je vezivo potpuno sterilno. Tako su osim fragmenata hondrodonti i rudista nadeni ovi mikrofosili: Dicyclina sp., Nummoloculina cf. heimi, alveoline, numuliti, ostrakode i drugi . . Litoloske odlike, fosilni saddaj u fragmentima i odnos prema podlozi nedvojbeno ukazuju na njihov transgresivan karakter. Sedimentirane su uvjetima brze transgresije s relativno krat­ kim transportom, koja je zahvatila mnogo vecu povrsinu od one na kojoj su spomenute naslage danas utvrdene. Obzirom na nedostatak neposrednih paleontoloskih dokaza; moze se reCi da su mlade od eoeena. U litoloskom pogledu dominiraju vapnenacke brece uz veoma rijetku pojavu vapnenackih kon­ glomerata i dolomitnih breca. Neuslojeni su, sivi, sivosmedi iIi ervenkasti, nepravilnog lorna s interkalaeijama vapnenaea tipa kalcilutita. Fragmenti variraju od nekoliko mm do 20 em, ob­ lika subgrauvaknog do subzaobljenog, rjede angulami. Potjecu od razliCitih tipova stijena; kalkarenita, ka1cilutita, bioakumuliranih mikrokristalastih i kristalinicnih vapnenaea. Vezivo po sastavu odgovara mikrokristalastom do sitnozmom kalcitu s primjesom gIinovito-limonitne supstanee koja mu daje ervenu boju. UkoIiko je koIiCina veziva povecana, fragmenti su vise angulami. U sastav dolomitnih breca ulaze nepravilni i argulami fragmenti dolomitnih stijena i gustih kriptokristalastih vapnenaea. Vezivo je djelimicno dolomitizirano i nejednoliko ras­ poredeno, bazalnog je karaktera s primjesama gline, koje mjestimicno uzrokuju ruzicastu boju. Lapori (PI). Plioeenski sedimenti ustanovljeni su na Krbavskom i Svrackovom polju. Malog su rasprostranjenja, a na nj ima diskordantno leze naslage kvartara. Predstavljeni su laporima iIi laporovitim glinama.

36 U laporima je, uz brojne operkule, neodredene sitne gastropode i oogonije alga Chara, kon­ statirana fauna ostrakoda u kojoj su nadeni ovi rodovi i vrste: Candona sp. (Candona ex gr. fabaeformis) , Candoniella sp., Xestoleberis sp. Caspiola ex gr. lobata. Slieni su oblici poznati do sada sarno iz pliocena. Mikrofaunisticka zajednica iz ovih lapora ima posebna lokalna specificna obiljezja. Uslojenost pliocenskih lapora je slabo izrazena. Redovito su svijetle boje i na povrsini rastro­ seni. Kod Laudonovog gaja nalaze se vapneni lapori, koji su kompaktni i skoljkastog lorna. Djelomican profil kroz pliocenske lapore i njihov odnos prema kvartarnim sedimentima do­ biven je u iskopanoj sondi na jugositoenom rubu Laudanovog gaja. Njihova debljina nije po­ znata. Geofizicka ispitivanja su pokazala, da su kvartarne i pliocenske naslage u centralnom dijelu Krbavskog polja debele oko 300 m i nema sumnje da su dublji dijelovi ovog polja izgra­ deni iz pliocenskih, a moZda i starijih neogenskih sedimenata.

KVARTAR Naslage kvartara znatno su rasprostranjene na podrucju ovog lista, a najpotpunije su razvijene u Krbavskom polju. Nalazimo ih na Lickom polju iz tok rijeka: Like, Glamocnice, Jadove jaruge, RaduCice, Ricice, Suvaje i Opsenice. Izdvojene su i na Lapackom polju, te kod Mazina. Konstatiran je pleistocen i holocen. PLEISTOCEN Pleistocen je razvijen u Krbavskom i Lickom polju. U genetskom pogledu zastupan je pretezno proluvijalnim tipovima naslaga, a izdvojeno j e vise gornjopleistocenskih jedinica. Kremeni pijesci (p). Rasprostranjeni su jedino u sjeverozapadnom dijelu Krbavskog polja, na podrucju Laudanovog gaja, tvoreCi morfoloski blago zaobljene i izduzene uzvisine pokrivene vegetacijom. To su nekadasnje dine koje su danas stabilizirane vegetacijskim po­ krivacem. Smedi kremeni pijesci leze izravno na zaravnjenoj i karstificiranoj podlozi od gornjokrednih vapnenaca iIi prekrivaju pleistocenske organogeno-barske sedimente i tresetista. Talozenje pijeska izvrseno je u gornjem dijelu virmske glacijacije. Oni u iskopu prekrivaju tresetisne sedimente iz Wiirm II stadijala, a naneseni vodom u Wiirm II/III interstadijalu i Wiirm III stadijalu. Za vrijeme maksimalnog zahladenja u zadnjem virmskom stadijalu bili su pijesci zahvaceni soliflukcijom i krioturbacijskim procesima i tipicni oblici ovakvih pojava jasno su markirani u profilu iskopa. Za vrijeme postglacijala pijesci su zahvaceni eolskim djelovanjem i povremeno premjestani na relativno kratkom putu. Pijesci sadrZe 85-100% pjesacene komponente. U lakoj mineralnoj frakciji dominira kvarc, a sporedni sastojci su feldspati, cestice roznaca i skriljavaca. U teskoj mineralnoj frakciji pre­ vladavaju dobro zaobljene limonitne cestice, a magnetit i ilmenit su znatno rijedi. Dominantnu ulogu u grupi prozirnih teskih minerala imaju rezistentni minerali: turmalin, cirkon i rutil. Oni su praceni epidotom i grupom amfibola i piroksena. Granat je relativno prisutan. Kao sporedni sastojci su odredeni: staurolit, disten, spinel i u tragovima brukit, titanit, kloritoid i apatit. Proluvijalne ilovace (prg). Smede ilovace su velikog rasprostranjenja i naroCito istaknute u sredisnjem dijelu Krbavskog polja. Nadalje su izdvojene u centralnom dijelu Lapackog polja, zatim istoenije od Vrebca, u okolici Metka i na prostoru zapadnije od Lovinca i Sv. Roka. Spomenute ilovace vrlo rijetko sadrze polenova zrnca, a u njima preteze rod Populus. Boja i sastav ovih ilovaca ukazuje da su nastale kemijskom rastrosbom u relativno toploj klimi i to najverojatnije u Riss-Wiirm-interglacijalu. Tokom gornjeg pleistocena, tj. u pojedinim fazama virmske oledbe bile su ilovace ispirane i transportirane vodom u nize predjele.

37 Smede ilovace su ponegdje vrlo zbijene i kompaktne, sadriavajuCi mnogo manganskih kon­ krecija i humata. Mjestimice su u njima ulozene angularne i subangularne cestiee roznaea, koje najvjerojatnije potjecu od trosenja lemeskih naslaga gornje jure s rubova Krbavskog polja. U smedim ilovacama kod Metka, Lovinca i Sv. Roka cesto je izlozen kvarcni sljunak i pijesak, a sporadieno se nalaze i boksiticne valutice. Cesto su smede ilovace na povrsini poljoprivred­ nim zahvatima pretvorene u antropomorfna tla. Koluvijalni obronacni nanosi Cd). Najvece rasprostranjenje imaju koluvijalni obronaeni nanosi uz zapadni i jugozapadni rub Lapackog polja i uz sjeveroistocne padine Velebitskog masiva. Obronaeni nanosi se odlikuju grubim sastavom. Materijal ne pokazuje nikakovu sortiranost i njegov transport izvrsen je na vrlo kratkom odstojanju. Redovito se ovakovi nanosi nalaze uz rubove polja na prelazu strmih obronaka u viSe-manje horizontalnom terenu, te morfoloski tvore kosine iIi pojedinaene cunjeve. Sastav obronaenih nanosa je vapneno i dolomitno krSje. Ono je redovito angularno, znatno rjede subangularno. Prostor izmedu krsja ispunjen je zem­ Ijom ervenieom, smedim ilovacama, grusom od rastrosenog dolomita i drugim klastienim ma­ terijalom, koji je iz visih terena donesen vodom i infiltriran medu kamene blokove krsja. Proluvijalni sljunci i pijesci Cpr). To je znaeajan, tipican gornjopleistoeenski sediment rasprostranjen na Krbavskom polju, a nesto ga nalazimo i u dolini rijeke Like, Raducice Ricice i dr. Talozenje glavno mase sljunka i pijeska izvrseno je u gornjem dijelu virmske glacijacije, naj­ vjerojatnije izmedu Wtirm II i Wtirm III. U dolini potoka Karamanuse preko ovih sedi­ menata leze tzv. "mramorirane ilovace", koje sluze kao indikator za hladnu klimu, a ukazuju na maksimum zahladenja u zadnjoj fazi virmske glacijacije. Sljunak i pijesak su pretezno vapnenog sastava, a gdjekoja val utica je od donjotrijaskog pjes­ cenjaka i roznaea. Sediment je obicno oneCiscen Iimonitnim primjesama, a po sastavu granulo­ metrijskih frakcija moze se razvrstati u sljunke, sljunkovite pijeske, pijeske i glinoviti silt. Ovi sedimenti pokazuju na Krbavskom polju prirodnu zonalnu sortiranost u horizontalnom rasprostranjenju. Siparisne brece (s). Siparisne brece razvijene su jedino u gornjem dijelu doline V. Pakle­ nice izmedu Babinog kuka i Klimente. Sastavljene su preteZno od grubog vapnenog krsja, angularnog i subangularnog oblika, sto ukazuje na posve kratak transport materijala. Materijal je medusobno povezan kalcijskim karbonatom u cvrstu stijenu grubog habitusa. Sediment pokazuje grubu slojevitost, a debljina uslojenih partija se krece od 80-160 em s padom na jugozapad od 15-25°. Akumulacija materijala u sastavu siparisnih breca izvrsila se u Wtirm III stadijalu i one su g1aeio-fluvijalnog postanka. Klasticni materijal ovih breca bio je kasnije u postglacijalu, osobito u Atlantiku, povezan i cementiran kalcijskim karbonatom. U to je vrijeme klima obilovala s mnogo oborina, pa je otapanje i ponovno izlucivanje kalcijskog karbonata bilo osobito inten­ zivno, zahvacajuCi regionalno cijelo podrucje Dinarida.

HOLOCEN Organogeno-barski sedimenti Cb). Organogeno-barski sedimenti rasprostranjeni su jedino na Krbavskom polju. Izgraduju topografski najnize dijelove ovog polja, koji su povremeno poplavljeni i cesto duze vremena inundirani. Sastav ovog sedimenta je vidljiv na vise mjesta u polju i to osobito u Ijevkastim udubljenima oko zdrijela odvodnih ponora. Na povrsini profila redovito je tamnosiva humozna zemlja debela mjestimice 150 em, a ispod lezi sivosmeda hu­ muzna pjeskulja i zutosmeda ilovaca. Organogeno-barski sedimenti su prekriveni na povrsini livadom.

38 Treset (UI). Holoeensko dobro istaknuto tresetiste izdvojeno je na Krbavskom polju i to na juznoj strani najnizeg dijela zvanom Hrzic. Tresetiste obuhvaca jednu duguljastu uzvisinu, koje je oko 3 m izdignuto od zaravnjene povr­ sine Hrzica. Izgradeno je od tipiene tresetne erne zemlje s vrlo mnogo organskih ostataka u kojem su na­ rocito ceste stabljike maha tresetara. Aluvij (aI). Aluvijalni sedimenti su izdvojeni na vise mjesta, s veCim rasprostranjenjem na sjeveroistoenom podnozju Velebita. To su pretemo bujicni nanosi. Litoloski sastav aluvijalnih nanosa posve odgovara sastavu stijena koje izgraduju vise dijelove ovog podrucja. To je pretemo nevezano karbonatno krsje, angularnog i subangularnog oblika, izmijeSano s pjeScanim detritus om i ervenkastosmedim pretalozenim ilovacama. Debljina ovih naplavina mjestimiee iznosi i preko 5 metara.

39 TEKTONIKA

Podrucje lista Udbina pripada prema postojeCim tektonskirn shemarna Dinarida zoni Viso­ kog krsa. Slabi stupanj istrazenosti ovog podrucja omoguCava stvaran;e koncepcija i iskljuCivog treti­ ranja alohtonosti i autohtonosti. Kompleksna geoloska istrazivanja kroz Osnovnu geolosku kartu i tematske radove omogucila su, da se potpunije sagledaju odnosi u strukturnoj gradi ovog dijela Dinarida. Podrucje koje zahvata list Udbina po stratigrafskom razvoju, s izdiferenciranim facijesima, osobito u mladem mezozoiku, omogucava iscrpniju strukturnu analizu i pracenje tektogeneze. Posebno su znaeajni sacuvani paleogeografski elementi gornje jure i donje krede, koji dozvo­ Ijavaju odredivanje pripadnosti pojedinih tektonskih jedinica odredenim dijelovima sedimen­ tacijskog prostora a time i utvrdivanje intenziteta tektonskih poremecaja. Citavo ovo podrucje sastoji se od slijedeCih tektonskih jedinica: Velebit, Bruvno, Kremen, Pisac-Udbina, juzni dio Licke Pljesivice, Cemernica-Kulen Vakuf. Svaka za sebe poseduje specifienosti u stratigrafskom razvoju, tipu i intenzitetu tektonike. U rasvjetljavanju strukturne problematike veliki • doprinos su dala geofizicka mjerenja i du­ boko regionalno busenje kod Bruvna, Ciji su rezultati analogni rezultatima geoloskih istrazivanja, koja su prethodila busenju , kao i rezultatima kompleksne obrade Citavog lista Udbina.

TEKTONSKA JEDINICA VELEBIT Tektonska jedinica Velebit je sarno jednim dijelom zahvacena geoloskim istrazivanjima na listu Udbina. Podrucje koje pripada Velebitu i njegovom lickom podnozju nalazi se na jugo­ zapadnom dijelu list a i cini morfolosku, litostratigrafsku i strukturnu cjelinu. Ova tektonska jedinica karakterizirana je otkrivenoscu paleozoika. Za nju je znaeajan zonarni raspored stratigrafskih Clanova sa superpozicijskim slijedom naslaga od gornjeg karbona, pa na ovom listu zakljuCno do dogera. Izuzev karbona, a dijelom i perma, naslage se pruZaju smje­ rom sjeverozapad-jugoistok s generalnim nagibom k jugozapadu. Tektonska jedinica Velebit je nastala razlarnanjem razvodenja juzne Like duz rasjeda u Iite­ raturi poznatog kao "licki rasjed" i dio je njezinog jugozapadnog krila. Ovaj rasjed se pruZa smjerom sjeverozapad-jugoistok na pretemo zaravnjenom, a dobrim dijelom i kvartarom pokrivenom podrucju, pa direkma opazanja nisu moguca. Na povrsini se nalaze u kontaktu naslage jure tektonske jedinice Bruvno, sa klastitima gornjeg paleozoika tektonske jedinice Velebita. Na osnovu geofizickih mjerenja proizlazi, da rasjedna ploha pada prema sjeveroistoku pod kutom od cca 70-80°. Odnos strukture Bruvno prema tektonskoj jedinici Velebita ima karakter relativno spustenog bloka s amplitudoIl1 skoka od cca 1200 metara.

40 r-,--...- -,- _-.,-,.-_--".--,--_-,--,,-.--_---..--_-_---.0---_-_-_ -.------.-•.. -=-=__ ~ ..=.--=.=-.:==:;=:==;:=:=:=::;;::::=;:::::~:=::;l

0, , '10 km S1. 3. - Pregledna tektonska karta. Generalized tectonic map. 0530pHaH TeKTOHH'IeCIDI KapTa. A, - Tektonska jedinica Velebit. - B. Tektonska jedinica Bruvno. - C. Tektonska jedinica Kremen. D. Tektonska jedinica Pisac-Udbina. - E. Tektonska jedinica LiCka Pljesevica. - F. Tektonska jedinica Cemernice-Kulen Vakuf. - G. Tektonska jedinica Popina-Kom-Raducic. - 1. Struktura V. Paklenice - 2. Rased Graeac-Medak. - 3. Rased Miljusi-Segotic Dolac. - 4. Sinklinala PavlovaCka kosa-Trovrh. 5. Antiklinala Vrebac-Gradina. - 6. Antiklinala Razvrsje-Vrsna. - 7. Dislokacija Ljeskovac-Svrac- kovo selo. A. - Tectcnic unit Velebit. - B. Tektonic unit Bruvno. - C. Tectonic unit Kremen. - D. Tectonic unit Pisac-Udbina. - E. Tectcnic unit Licka Pljesivica. - F. Tectonic unit Cememica-Kulen Vakuf. - G. Tectonic unit Popina-Kom-Raducic. - 1. Structure of the V. Paklenica. - 2. Fault Graeac-Medak. - 3. Fault Miljusi-Segotic Dolac. - 4. Syncline Pavlovacka kosa-Trovrh. - 5. Anticline Vrebac­ Gradina. - 6. Anticline Vrebac-Gradina. - 7. Dislocation Ljeskovac-SvraCkovo selo. A. TeKTOHH'IeCKaH e,l:\HHll~a BeJIe6HT. - B. TeKTOHH'IeCI

41 U tektonskoj jedinici Velebita, na jugozapadnim obroncima oblikovana je manja struktura V. Paklenica. Razlamanjem na sjeveroistoenoj strani V. Paklenica doslo je do prodora paleo­ zojskih sedimenata. Rasjed se pruza smjerom SZ-JI. Manje strukture, sasvim lokalnog znacenja, konstatirane su sjevernozapadno od Sv. Roka, a odnose se na dvije male sinklinale s jezgrom od anizickih naslaga. Trijaske i jurs' e naslage izmedu paleozojskih prodora i glavnog lickog rasjeda razlomljene su brojnim rasjedima. Ovo podrucje je karakterizirano tektonikom blokova, koja se odraZava kao posljedica gibanja uzduz lickog rasjeda. Orijentacija rasjeda je uglavnom SZ-Jl, koju ima i glavni rasjed. Pokrivenost terena i rastrosenost pojedinih naslaga najcesce onemogucava utvr­ divanje karaktera rasjeda. Rasjedi, koji svojim pruzanjem prate licki lorn, najvjerojatnije po svom poloZaju odgovaraju tom lomu s padom rasjedne povrsine prema SI. Na to ukazuju i projekcije presjeka rasjednih povrsina s morfologijom na nekim od tih lomova. Koncentracija ovih manjih povrsina na podrucju V. Paklenice, Sv. Roka i Metka uz velike lomove omogucava nam da ih klasificiramo kao pratece rasjede manjih intenziteta. Stratigrafski odnosi paleozoika i mladih sedimenata ukazuju na postojanje starijih strukturnih deforrnacija. Medutim intenzivna rastrosenost onemogucuje izucavanje i uvid u mikrostruk­ ture i eventualnu konstataciju vrlo vjerojatne tektonike barem jedne od faza hercinskog oro­ genetskog cikl~.

TEKTONSKA JEDINICA BRUVNO Ova najkrupnija tektonska jedinica obuhvaca podrucje Bruvna, Lovinca-Gornje Ploce i Mo­ gorica. S juzne strane ogranicena je velikim lomom na potezu Gracac-Medak, koji je dijeli od tektonske jedinice Velebita. Na istoenoj i sjevernoj strani graniCi s tektonskim jedinicama Cemernica-Kulen Vakuf, Kremena i Pisac-Udbina. U istocnom dijelu ona predstavlja zatvorenu strukturu u formi brahiantiklinale (Bruvno). Karakterizirana je prodorom paleozojskog jezgra oko kojeg periklinalno slijede mladi mezo­ zojski sedimenti. U ovom dijelu najjace su izrazeni hijatusi: karbon-anizik, donji malm-kreda. Dubokim regionalnim busenjem i geoelektrienim profilima utvrden je razvoj debelo g kompleksa paleozojskih naslaga. Prema zapadu brahiantiklinala prelazi u blago borane naslage krede s generalnim padom prema SI. Sredisnji dio brahiantiklinale Bruvno razlomljeno je brojnim normalnim rasjedima. Naj­ intenzivniji lorn, koji se pruza od istoka prema zapadu, je lorn Miljus-Segotic dolac. Ampli­ tuda rasjeda opada prema zapadu. Sjevemo krilo rasjeda ima karakter relativno spuStenog bloka. Jufuije od Miljusa preko Tojagica pruza se lorn uzduz kojega je opetovano doslo do re­ lativnog spustanja sjevemog krila. Ova dislokacija u tjemenu brahiantiklinale presjecena je sa nekoliko popreenih lomova. Pored ovih ruptura, koje su izvrsile znacajnije poremecaje, postoji jos niz pratecih lomova manjeg intenziteta. Na sjevemom krilu brahiantiklinale Bruvno formirane su dvije reversno-uzdignute Ijuske i to: 8alobanica i Loncari. Na prostoru ovih ljusaka, a narocito u podrucju KomiCa, naslage su in­ tenzivnije dislocirane. U zapadnom dijelu tektonske jedinice Bruvno formirani su nabori pravca SZ-II, izgradeni od naslaga donje i gornje krede. Sinklinala Pavlovacka kosa - Trovrh je najizrazitija strukturna forma u tom podrucju. Prate je s jugozapadne strane antiklinala Vrebac-Gradina, a sa sje­ veroistoene antiklinala Razvrsje-Vrsina. U podrucju Tavana formiran je manji nabor. Bore nemaju jasno izrazene elemente nabora - tjeme i krila, zbog sekundarnih boranja. Jasnije ih ocrtava raspored stratigrafskih jedinica. U ovom podrucju postoji niz rasjeda, koji nemaju veceg intenziteta i slabo su izrazeni zbog litoloske jednolicnosti naslaga.

42 TEKTONSKA JEDlNICA KREMEN Ova tektonska jedinica nalazi se sjeverno od jedinice Bruvno. Sa sjevera je ogranicena tekton­ ski:;n jedinicama Pisac-Udbina, Licka Pljesivica, a na istoku tektonskom jedinicom Cemer­ nica - Kulen Vakuf. Tektonsku jedinicu Kremen karakterizira razvoj donjotrijaskih sedimenata koji su potpuno reducirani juznije u podrucju strukture Bruvno, i razvoj gornjeg malma u kojem se brece za­ mjenjuju lemeskim naslagama i vapnencima. Iz ovih stratigrafskih odnosa proizlazi, da naslage Kremena pripadaju dijelu sjevernom krilu praga Juzne Like. Stratigrafski se Clanovi pruzaju zonm'no s jednoznacnim padom prema sjeveru. U recentnom strukturnom sklopu ima karakter navlake navucene na autohton, sjeverni dio krila strukture Bruvno s minimalnim hodom od 4-5 km u celnom dijelu. Navlacna ploha lucno je savijena, s maksimalnom ampIitudom navlacenja u podrucju cela navlake kod Kre­ mena, gdje su riajdublje otvorene naslage trijasa, s opadanjem amplitude prema sjeverozapadu u podrucju Rteseva i Udbine. Generalni smjer dislokacije je ZSZ-IJI. Kod Kremena se na­ laze u dodiru naslage donjeg trijasa tektonske jedinice Kremen sa sedimentima dogera i malma tektonske jedinice Bruvno, a sjeverozapadno od Udbine su u tektonskom kontaktu naslage malma i donje krede Kremena s istovjetnim stl'atigrafskim clanovima jedinice Bruvna. Sjeverno od Kremena, paralelno glavnoj dislokaciji, proteie se rasjed uzduz kojega je doslo do relativnog spustanja sjevernog krila, pa su naslage ladinika u centralnom dijelu tektonske jedi­ nice Kremena u tektonskom kontaktu s anizikom. Ovi poremecaji su praceni man jim poprec­ nim lomovima, smjera S-J. Na sjevernom rubu su naslage malma i donje krede Kremena u rasjednom kontaktu s nasla­ gama tektonske jedinice Pisac-Udbina i Pljesivica. TEKTONSKA JEDINICA PISAC-UDBINA Podrucje Udbine i Pisaca se u strukturnom pogledu istice otvorenim naslagama trijasa u juznom i jugoistocnom dijelu, te razlomljenim naslagama jure. Ova tektonska jedinica prostire se duz jugozapadnog ruba Krbavskog polja, gdje granici s tektonskom jedinocom Licka Pljesivica. Na jugozapadu je u dodiru s tektonskom jedinicom Bruvno, uzduz dislokacije na potezu Lje­ skovac-Svrackovo Selo. Juzno od Udbine, u podrucju Mutelica i Visuca granici s tektonskom jedinicom Kremena. U juznom i jugoistocnom dijelu, gdje su otvorene naslage donjeg trijasa, ova jedinica nalaz se u navlaenom dodiru s tektonskom jedinicom Kremena i Bruvna. Prema geoelektricnim mje­ renjima ispod naslaga verfena nalaze se naslage s visokim otporima. Granica kontakta niskih i visokih otpora pada blago prema sjever-sjeveroistoku. Na navlaenoj fronti je konstatirano, da verfenske naslage nalijezu na sedimente gornje jure i donje krede i prema tome naslage visokih otpora bi pripadale oVom karbonatnom kompleksu. Pracenje dodira, izrazenog na geoelektricnom profilu, ukazuje da su navlaena kretanja oko 7 km. Navlacni front posebno lijepo vidljiv kod Ljeskovca, karakteriziran je milonitima, u kojima se nalaze zdrobljeni i izmijesani ulomci naslaga donjeg trijasa i donje krede. Od Ljeskovca na sjeverozapad intenzitet poremecaja opada, u odnosu na tektonsku jedinicu Bruvno. Naslage trijasa i jure sire okoline Mekinjara razlomljene su rasjedima smjera SZ-JI. Uzdu1 ovih rasjeda dolazi do uzastopnog ponavljanja stratigrafskih clanova trijasa i jure. Sjeverois­ toena krila ovih rasjeda predstavljaju relativno spustene blokove. U jugozapadnim krilima naslage trijasa i jure zatvaraju se na dislokaciji u smjeru sjevera. Krajnji jugozapadni dio, na potezu od Vodenjace prema Koviljaci, znatno je ustrmIjen, a mjestimicno je doslo i do pre­ bacivanja naslaga. Tektonska jedinica Pisac-Udbina odijeljena je od jedinice Bruvno dislokacijom, duz koje su u kontaktu naslage gornje jure ove jedinice s naslagama krede jedinice Bruvno.

43 -

TEKTONSKA JEDINICA L1CKA PLJESIVICA

Sarno juzni dio pljesivickog masiva, koji predstavlja dio tektonske jedinice Licka PljeSivica~ ulazi u sjeverno podrucje lista Udbina. Na zapadu od Krbavskog polja je u kontakt u s tekton­ skom jedinicom Pisac-Udbina, a juzno ju ogranicava tektonska jedinica Kremen. Karakterizirana je razvojem jurskih i krednih seQ.imenata, i, u paleogeografskom smislu Cini dio zapadno-bosanskog bazena. Temeljni strukturni oblik ove tektonske jedinice je sinklinala izgradena od jursk ih i krednih naslaga, koja tone prema sjeverozapadu. U odnosu na tektonsku jedinicu Kre men na jugu predstavlja reversno uzdignuti blok sa otvorenim naslagama gornjeg trijasa. Zapadni dio izgraden je od naslaga gornjeg trijasa, jure i krede, a predstavlja zapadno krilo i centralni dio Juznopljesivicke sinklinale. Najstarije naslage otvorene su na jugu i padaju prema sjeverozapadu. Zapadno sinklinalno krilo izgradeno je od malmskih sedi menata, a u j ezgri sinklinale istoeno od Pecana nalaze se sedimenti gornje krede. Centralni dio sinklinale presjecen je brojnim rasjedima smjera SZ-JI. U podrucju Crnog vrha su relativnim dizanjem sjeveroistocnog bloka dosle u dodir naslage barem-al ba s rudist­ nim vapnencima gornje krede. VeCina rasjeda ustanovljena je fotogeoloskom obrado m, jer zbog litoloske jednolienosti nisu moguca direktna opazanja. Na jugozapadu su naslag e malma i donje krede u kontaktu s trijaskim i jurskim sedimentima tektonske jedinice Pisac-Udbina. Tektonska jedinica Pljesivica predstavlja u odnosu na tektonsku jedinicu PiSac-U dbina rela­ tivno spusteni blok. Istoeno od Karlovicevih korita do Basace ovu jedinicu karakteriziraju otvorene naslage jure, koje su intenzivnije rasjednute. Karakteristika tektonike ovog dijela su kombinacija reversnih i spustenih blokova uzduz rasjeda smjera SZ-JI. Zbog toga reversni i normalni rasjedi alterniraju po pravcu generalnog potiska u smjeru jugozapada. Ovakovi odnosi najbolje su izrazeni u podrucju Dnopoljskog Trnovca, gdje iza spustenog bloka malma slijedi reversno uzdignuti blok s lijaskim i dogerskim naslagama. Identiena situacija je i u podrucju Kalinovace. Istocno od Lapackih korita su blago borane naslage gornjeg malma sa slabo izrazenom sinkli­ nalom u cijoj jezgri su sacuvane naslage donje krede.

TEKTONSKA JEDINICA CEMERNfCE-KULEN JV AKUF Tektonska jedinica Cemernica - Kulen Vakuf se nalazi sarno malim dijelom na istocnom rubu lista Udbina. Ova, inace krupna tektonska jedinica, pripada istoimenoj strukturnoj jedinici sa zapadnog dijela lista Drvar. U odnosu na tektonsku jedinicu Bruvno ima reversni karakter, pa su naslage donjeg trijasa Cemernice navucene na malmske brece. Prema sjeveru ova dislo­ kacija gubi karakter navlake, te se naslage dogera i lijasa Cemernice svojim pruzanjem sucelja­ vaju s pruzanjem trijaskih naslaga tektonske jedinice Kremena i imaju trend S-J. U razjasnjavanju tektogeneze strukturnog sklopa JUZne Like bitna je dinamika sedimentacij­ skog bazena od paleozoika do gornje krede. Strukturne deformacije, stvorene u ovom vremen­ skom rasponu, uveliko su utjecale, a i predisponirale, pojedine tektonske tipove i intenzitet poremecaj a u tercijaru. Stratigrafska redukcija u sedimentaciji dijela gornjeg paleozoika i Citavog donjeg trijasa u sre­ distu danasnje strukture Bruvno i kompletniji razvoj istih naslaga na njenim krilima, kojima pripadaju tektonska jedinica Velebit na jugu, te Kremen i Pisac-Udbina na sjeveru, obiIjezava paleozojsku strukturu. Ova strukturna deformacija odgovarala bi pfalackoj fazi hercinske oro­ geneze.

44 I FAZA

C II FAZA

\ "'·C!!I!!!I_"_-_ ~ " , -.... "'CIE--- III FAZA , ,

------\

S1. 4. - Shema razvoja tektonske iedinice PiSac-Udbina (po M. Susnjaru). Evolution pattern of tectonic unit of Pisac-Udbina (by M. Susnar). CxeMa 3BOJIlO~ TeKTOHH'leCKOif eronruIUI TIHlIIaft-Y,I:\6HHa (no M. llIyuuHlpe).

Tektonski pokreti krajem anizika odrazavaju se u sjevemim dijelovima emorzijom, koju karak­ terizira paleoreljef u bazi ladinickih naslaga. kao i izvjesna redukcija u sedimenta ciji ladinika. Ponovljena i istovjetna kretanja desila su se krajem ladinika i imaju karakter vertikalne pul­ zacije. Rezultat tih epirogenetskih kretanja je erozijska redukcija naslaga ladinika i sedimen­ taciona redukcija gomjeg trijasa. Tektonskim pokretima u gomjem malmu, koji odgovaraju miado-kimerijskoj orogenetskoj fazi, oblikovano je zasvodenje Bruvna s blagim padom krila i rasponom od cca 40 km. Ovo zasvodenje postojalo je kroz gornji maIm i donju kredu. Na sjevernoj i jUZnoj strani kriIa za­ svodenje JUZne Like formirani su depresijski sedimentacijski prostori s kontinuiranim tonje­ njem, sto je dovelo do ustrmijavanja krila u toku donje krede. Strukturne odnose u gomjem malmu i donjoj kredi najbolje ilustrira raspored karakteristienih facijesa i batimetrijski odnosi. Podrucju potpune emerzije pripada danasnja struktura Bruvno, a krila te strukture s djelo­ micnom redukcijom u sedimentaciji odgovaraju danasnjim tektonskim jedinicama Velebita na jugu i Kremenu, te Pisac-Udbina na sjeveru. Podrucjima veceg kontinuiteta sedimentacije pripada i tektonska jedinica PIjesivica kao dio zapadno-bosanskog bazena na sjeveru, a juZnu depresiju predstavlja Jadranski bazen s Ravnim Kotarima.

45 ------

I FAZA

__ -- 4Ci--- II FAZA

S1. 5. - Shema razvoja tektonske jedinice Ve1ebit i formiranje V. Paklenice (po M. Susnjaru). Evolution pattern of tectonic unit of Velebit and formed V. Paklenica (by M. Susnar). CxeMa 3BOJIIOnm TeKTOHlf'leCKOH e,IUHllil\H BeJIe6HT H cPOPMHpOBaHHe B. IIaKJIeHHl\a (no M. IIIYlllHHpe).

Evolucijom ovih sedimentacionih prostora stvorene su i odredene predispozicije, koje se oCituju u redukciji sedimentnih masa na zasvodenju i debelim sedimentnim kompleksima u Zapadno­ bosanskom i Jadranskom bazenu. StabiIna masa strukture Jufue Like s reduciranim naslagama interno se ponaSa u nastupajuCim tektonskim pokretima. U toku mladeg tercijara veliku ulogu igraju regionalni tektonski potisci sa sjeveroistoka. Struk­ tura Bruvno daje otpor ovim potiscima, koji se kompenziraju formiranjem bora, razlamanjem i navlacenjem u sjevernom krilu u podrucju odebljavanja sedimentnog kompleksa. Ovakvim deformacijama stvorene su tektonske jedinice Kremen, Pisac-Udbina i Pljesivica, formirajuci ljusakvu strukturu. Juzni dijelovi ovih tektonskih jedinica, koji nailaze na najvece otpore strukture Bruvno, imaju maksimaine stratigrafske prodore.

Dio potiska koji se prenosio kroz strukturu Bruvno izazvao naprezanje, ustrmljavanje j raz­ lamanje jufuog krila, s diferencijainim kretanjima. Uz relativno uzdizanje Velebita "ustrmlja­ vanjem spusta se tjeme zasvodenja Bruvna. Ovim odvajanjem je stvorena tektonska jedinica Velebit. Istoznaena kretanja su izvrsena u samoj tektonskoj jedinici Velebita. Razlamanja su genetski vezana za kretanje kompresivnog karaktera, ali prebacivanjem kriIa (V. Pa klenica) i oslobadanjem prostora doslo se je do relaksacije i spustanja sjeveroistocnih dijelova. Danasnji polozaj ovog podrucja prema jadranskoj zoni moze se rekonstruirati iz postoje­ cih paleogeografskih odnosa kroz maIm, te donju i gornju kredu. Brece gornjeg malma Velebita odgovaraju evaporitnim nasiagama i dolomitima Ravnih Kotara. Donjokredne sedimentne brece u svom rasprostranjenju nastavljaju se iz Velebita u Ravne Kotare, te ih susrecemo u strukturama od Bjedova (istoeno od Ervenika) do Promine.

46 Lomovi koji su poremetili krilo Velebita nastavljaju se s istim karakteristikama u Jadranski pojas. Tektonski pokreti koji su u Dinaridima izazvali i tangencijalna kretanja nisu bitno poremetili odnose koji su vladaIi u sedimentaciskom prostoru Juzne Like i Ravnih Kotara kroz gornji maIm i kredu. Ovakovi odnosi pokazuju da podrucje lista Udbina s Velebitom i Ravnim Ko­ tarima predstavija razlomljeni autohton.

47 MINERALNE SIROVINE

Na podrucju lista Udbina nalaze se lezista ukrasnog kamena, barita i silicioznih boksita.

Ukrasni kamen Znacajnija lezista ukrasnog kamena nalaze se u podrucju Lovinea i Ricica, na lokalitetima Riciee-Gradina, Cvitusa, Lovinae-trafostaniea, Lovinae-Suvaja. To su dobro uslojeni lijaski gusti ofan it ski vapnenei u izmjeni s lithiotis vapnencima. Boja im varira od sive, tamnosive do potpuno erne s bijelim sarama od ostataka skoljke Lithiotis problematica. U podrucju Puealovica klanca i Kijana razvijeni su trijaski vapneni brecokonglomerati erven­ kaste boje. RiCice-Gradina. Kamenolom je otvoren u tamnosivim lithiotis vapneneima, 500 m sjevero­ istocno od zelj. stanice Ricice. Slojevi su debeli 2-4 m i blago padaju prema zapad-jugozapadu. Podinu litiotis vapnenca izgraduju tamnosivi do erni, gusti vapnenci, protkani kalcitnim zilieama, koji takoder predstavljaju eksploatabilnu sirovinu.

3 Fizicko-mehanicke osobine litiotis vapnenaea su: cvrstoca na pritisak 1187 kgjcm , otpornost 3 3 3 prema habanju 16,8 cm j50 em , upijanje vode 0,215%, zapreminska tezina 2,68 grjcm , gu­ stina 0,985. Na mrazu je postojan, ali neotporan na atmosferilije. U pogledu upotrebe prikladan je za unutarnja vertikalna oblaganja i za izradu agregata za teraeo. Cvitusa. Kamenolom je otvoren uZ eestu Lovinae-zelj. staniea, u debelo uslojenim vapnen­ cima (50-70 em), koji blago padaju prema sjeverozapadu. Boie su tamnosive do erne i prozete su vrlo finim kalcitnim zilieama. Lovinac-trafostanica. U zapadnom dijelu Lovinea kod trafostanice otkriveni su izdanci debelo uslojenog litiotis vapnenea. Na ovom lokalitetu istrazni su radovi u toku. Ukoliko rezultati budu povoljni, mod ce se provesti eksploatacija. Lovinac-Suvaja. Juzno od Lovinea uz potok Suvaju otvoren je mali kamenolom u tamno­ sivim lijaskim vapnencima. Zbog male debljine slojeva (3-50 em) kamenolom sluzi za dobi­ vanje tehnickog kamena. Pucalovica klanac. Kamenolom se nalazi 1,5 km jugoistoCno od Sv. Roka u bankovitim anizickim vapnenim brecokonglomeratima crvenkaste boje. Kijani. U gornjotrijaskim brecokonglomeratima kod Kijana, oko 6 km sjeveroistoCno od Gra­ caea, otvoren je manji kamenolom koji je povremeno u eksploataciji. Bukovac. Uz sumski put ispod Vaganjskog vrha otkriveni su veliki kompleksi gornjotrijaskih vapnenih brecokonglomerata crvene boje. Ispitivana su dva manja bloka, koji su pokazali po­ voljne rezultate za eksploataciju.

48 NEBLJUSI

PKani

I'ODlAPAC ,ss,Ii;

o LAPAC

UDSIN ... PotkraJ

l1P1.ofA Ii; '234 -

\~ BRUYNO J2 LOYINAC T~ , ~ J,O /'" 2 EEl Niljusi

O'LI~~L-L-~J--L-L~~~,IOkm. Q '0' Q ..dIIJIlP" .& EEl I 2 3 4 5 7 Sl. 6. - Pregledna karta pojava m.n.::ralnih sirovina. Generalized map of mineral occurrences. 0630pltaH KapTa IIOJIe3HbIX HCKOIIaeMblX. 1. Kamenolom ukrasnog kamena. - 2. Leziste ukrasnog kamena. - 3. Kamenolom gradevnog kamena. - Vaznije leziste boksita. - 5. Leziste barita u eksploataciji. - 6. Pojave boksita. - 7. Duboka busotina. 1. Quarry of decorative stones. - 2. Deposits of decorative stoneS. - 3. Quarry of building stone. - 4. Larger deposit ot bauxite. - 5. Deposit of barite in exploatation. - 6. Occurrences of bauxite. - 7. Deep bore hole.

1. KaMeHOJIOMHH ,[IeKopanIBHoro KaMHH. - 2. MeCTopO)f(,[IeHble ):IeKOpaTHBHOrO KaMHlI. - 3. KaMeHOJIOMHH CTpOIITeJIbHoro KaMHlI. - 4. BOJIee 3Ha'IHTeJIbHble MeCTopO)f():IeHHe 6oKcHTa. - 5. MeCTOpOHli):leHHH 60KCHTa B 3KCIIJIyaTal\1I1i. - 6. TIpolIBJIeHlIH 6oKcliTa. - 7. rJIy60KalI CKBamliHa.

Barit Zapadno od RiCica i zelj. stanice Licko eerje nalazi se podrucje baritnih lezista s vise lokali­ teta. Najvece je nalaziste Pilar, zatim Kravarica, Sarac i Bat.

49 Baritna su lezista vezana iskljuCivo za paleozoik. Smatra se da su sedimentnog porijekla, iako im geneza jos nije u potpunosti objasnjena. Na1aze se u primarnim i sekundarnim ldistima. Sadrzaj BaS04 kod opranog barita kreee se od 92 do 96%, a specifiena tdina od 4,15-4,35. Pojedine partije predstavljaju posebnu vrijednost u pogledu bjeline.

Boksit Lezista i pojave boksita nalaze se u oko1ici Mazina, Raduea i Bruvna, te kod Rudopo1ja i Kijana.

VeCinom se radi 0 sekundarnim na1azistima, koja su nasta1a denudacijom primarnih boksitnih lezista, te fluvija1nom redepozicijom na bruvanjskoj, mazinskoj i raduekoj zaravni. Primarna 1ezista boksita na1aze se izmedu srednjotrijaskih vapnenaca i gomjotrijaskih k1astie­ nih nas1aga. Znaeajnija na1azista su Rudopo1je i Kijani. Rudopolje. Leziste se na1azi izmedu Bruvna i Rudopo1ja. Pruza se u smjeru istok-zapad u duzini od preko 3 km, a mjestimieno sirinom do 700 met. Boksit lezi na srednjotrijaskim vapnencima i pada pod kutem 15-35° pod krovinske gornjotrijaske k1astiene naslage. Deb­ Ijina rudnog tije1a mjestimieno premasuje 100 met. Kijani. Manje boksitno ldiste na1azi se oko 6 km sjeveroistoeno od Graeaca, kod sela Kijani. Boksit je zajedno s krovinskim k1astienim naslagama gornjotrijaske starosti rasjedeom odvojen od podinskih srednjetrijaskih vapnenaca, te pod kutem od 30-40° pada pod dolomite gornjeg trijasa. Izdanak boksita dug je oko 500 m, sa srednjom sirinom od cca 40 met. Detaljnija istrazivJ'1ja ovih lezista nisu vrsena. U Rudopolju i Kijanima mogu se razlikovati dva dijela lezista. Donji dio ima osnovni para­ genetski sastav: dijaspor-bemit, kaolinit, hematit-getit i rutiI. To su mrkocrveni, pretdno oolitieni boksiti, velike tvrdoee (4-5,5) i specificne tezine 2,7-3,2. Rezultati kemijskih analiza daju slijedeCi sastav: AhOa 40-60%, Si02 7-30%, Fe20a 10-18%, gub. zarenjem 11-14%. Prosjeeni kemijski sastav lezista Rudopolje u relacijama je navedenih vrijednosti. Unutar crvenih boksita na1aze se i manje Ieee bijelih boksita s niskim saddajem Fe20a, po­ visenim saddajem Si02 i visokim postotkom AbOa (vise od 60%). Bijeli boksiti sastoje se takoder od bemit-dijaspora i kaolinita. Pretpostav1ja se, da je donji dio lezista postao lateritizacijom stijena za vrijeme kopnene faze u toku gornjeg dijela srednjeg trijasa, te akumulacijom mineralnog rezidiuma u paleodepre­ sijama na karbonatnoj podlozi. Proces lateritizacije nije bio do kraja dovrsen, pa zbog toga ovi boksiti sadrze znatne kolieine kaolinitske komponente. Gornji dio lezista ima vrlo promjenljiv mineralosko-kemijski sastav. Sastoji se od ooliticnog iIi arenitskolutitskog boksita, koji boeno prelazi u a1itsko-sijalitske tvorevine, a vertikalno u rudistno-arenitske klastite gornjeg trijasa. Pretpostavlja se, da su boksiti i boksitiene naslage gornjeg dijela lezista posta1i talozenjem u plitkom priobalnom marinskom podrucju. S obzirom da lezista Rudopolje i Kijani sadde boksite s visokim postotkom Si02 ne dolaze u obzir za preradu u glinicu po Bayer-ovom procesu. Slicnog kemijskog sastava su i boksiti sekundarnih lezista.

50 ISTORIJA STVARANJA TERENA

Na osnovu geoloskih istrazivanja na povrsini i dubokog regionaInog busenja, moze se zaklju­ citi da su naslage paleozoika jednim dijelom talozene u ujednacenim uvjetima sedimentacije koga karakteriziraju dublji dijelovi bazena (busotina - donji dio). U srednjem karbonu doslo je do oplicavanja, koje je rezultiralo talozenjem vapnenaca i mjestimicno dolomita. Dalje opli­ Cavanje nastupilo je u gornjem karbonu, i njega je pratila sedimentacija pjescenjaka s uloscima skriljavaca i konglomerata, a mjestimieno vapnenca rifnog i subrifnog facijesa. Prisustvo kop­ nene flore u naslagama gornjeg karbona ukazuje na blizinu kopna i njegov znatan utjecaj. Sedimentacija je kontinuirano nastavljena u donji perm, koji je predstavljen vapnencima ta­ koder rifnog i subrifnog facijesa. Epirogenetski pokreti u gornjem dijelu donjeg perma doveli su do kratkotrajnog prekida u sedimentaciji u toku kojeg je sire podrucje zahvaceno emerzijom. Nastavak sedimentacije obiljezen je talozenjem kosna-konglomerata i pjescenjaka srednjeg perma, koji za ovo podrucje predstavlja bazalne elemente u nastupajucoj transgresiji. Daljnja sedimentacija kroz srednji i gornji perm pokazuje postupno produbljavanje s ujednacenim uvjetima redukcijske sredine. Sedimenti su dolomiti. Koncem perma doslo je do obnavljanja tektonskih pokreta, koji surezultirali oblikovanjem vrlo pozitivne strukture, stvarajuCi paleostrukturni prag JUZne Like (Bruvno). Ovo podrucje je karakterizirano totaInom sedimentacijskom redukcijom donjeg trijasa i erozijskom redukcijom perma i dijela najgornjeg karbona. Donjotrijaski sedimenti periklinalno okruzuju strukturu Bruvno, a na jUZnom krilu kod Pa­ klenice utvrden je i kontinuitet u sedimentaciji izmedu gornjeg perma i donjeg trijasa, time su podredene konture paleostrukture. Tektonski pokreti, koji su uvjetovali postanak praga JUZne Like u odsjeku perm-donji trijas pripadaju falackoj fazi hercinske orogeneze. Nakon ovih tektonskih pokreta podrucje Juzne Like zahvatila je transgresija. Sedimentacija donjeg trijasa napreduje prema centralnom dijelu formiranog praga, sto se ocituje poveca­ vanjem hijatusa izmedu naslaga trijasa i paleozoika. Snizavanjem erozijske baze slf bi terestricki utiecaj, te u gornjem dijelu donjeg trijasa nastupa karbonatna sedimentacija u citavom podrucju izrazena u laporovito-vapnenom facijesu kam­ pilskih naslaga. S kontinuiranom sedimentacijom iz kampila u anizik, u napredovanju transgresije, ovom su zahvaceni i posljednji prostori s otkrivenim naslagama paleozoika na tome podrucju. Naslage anizika karakterizirane su uglavnom karbonatnom sedimentacijom. U plitkomorskim uvjetima sedimentacije stvorene su naslage vapnenaca subrifnog facijesa s dasikladacejama. Pojave klastita u aniziku u podrucju Velebita lokalnog su rasprostranjenja, a vezane su za areal dilitri­ bucije, koji se nalazi izvan ovog podrucja.

51 Nakon talozenja anizika epirogenetskim je kretanjima prekinut kontinuitet u sedimentaciji u podrucju Bruvna, Kremena i Pljesivice. Naslage anizika bile su izvrgnute okrsavanju. Sedi­ mentacija ladinika zapocela je talozenjem klastita, i bila je ogranicena samo na stvorene nega­ tivne morfoloske oblike. BuduCi da je sire podrucje prekriveno karbonatnim naslagama anizika, maticne stijene klastita ladinika treba traziti na udaljenim otvorenim naslagama paleozoika. Unosenjem klastita duboko u sedimentacioni bazen mogla je omoguCiti paleohidrografska mre:ia, i na to upucuje polozaj i rasprostiranje naslaga klastita. Karakteristican je njihov trakasti areal rasprostiranja, koji se poklapa sa starim rijecnim doIinama, u kojima je vrsena sedimentacija s postepenim nadi­ ranjem mora. U donjem dijelu ovih naslaga osjeca se znazan terestricki utjecaj (biljni tragovi), dok prema gore prevladava marinska sredina s karbonatnom sedimentacijom. Distribucija klastita tekla je od sjevera prema jugu, prelazeCi paleostrukturu Bruvno i oznacavajuCi jedno­ lican nagib sedimentacijskog bazena. Napredovanjem transgresije siri se sedimentacijski prostor od juga prema sjeveru i izvan pod­ rucja u kojima su sedimentirani klastiti. U ovom periodu dolazi i do vulkanske aktivnosti, koja je obiljezena sedimentacijom vulkanskih tufova. Njihovo rasprostiranje je vezano isklju­ Civo za vise nivoe kIastita. Pojave roinaca u krovinskim vapnencima klastita takoder su vezane za vuIkansku aktivnost uslijed promjene kemizma sedimentacijske sredine. U napredovanju transgresije nastavljena je sedimentacija talozenjem vapnenaca rifnog i sub­ rifnog facijesa s koraljima i dasikladacejama. Transgresija je zahvatila nova podrucja, te je ovaj nivo transgresivan direktno na karbonatne naslage anizika na sirokom prostranstvu. Kontakt ovih naslaga oznacen je manjim pojavama boksita i sedimentnih breca. Krajem ladinika nastupila je regresija. U emerzionom intervalu u uvjetima tople i humidne klime intenzivno su razarane karbonatne naslage srednjeg trijasa, a rezultat kemijskog trosenja stvorio je boksitna le:iista. Po veliCini danasnjih boksitnih lezista moze se zakljuCiti da je podrucje, koje je zahvaceno emerzijom, predstavljalo prostorni areal koji je dopirao daleko na sjever. Transgresija koja nastupa u toku gornjeg trijasa obiljezena je pretalozavanjem boksita u po­ cetnoj fazi sedimentacije. Stvorena su le:iista boksita u podrucju Rudopolja i Kijana. Spomenuta lezista sto se nalaze na sjevernom i juznom krilu strukture Bruvno, predstavljala su jedinstveni sedimentacijski prostor u kome je transport boksita tekao od sjevera prema jugu, a i debljina boksitnih naslaga opada u tom smjeru. Ovaj prostor s daljnjim zaledem daje sliku jednistvenog nagiba sedimentacijskog bazena na pocetku talozenja gomjotrijaskih naslaga. Iza talozenja boksita kontinuirano se nastavlja talozenje klastita gomjeg trijasa. Uvjeti sedi­ mentacije i areal distribucije gornjotrijaskih klastita podudara se s uvjetima koji su trajali za vrijeme sedimentacije ladinickih kIastita, pa su odjeci ladinickog vulkanizma jos osjecaju i odrazavaju se razvojem tufova i tufitienih stijena i u ovim naslagama. Daljnjim sirenjem gor­ njotrijaskog mora pocinje karbonatna sedimentacija, a gubi se terestricki utjecaj. Tok sedimen­ tacije karakteriziran je ujednacenim talozenjem karbonatnih naslaga koje su predstavljene uglav­ nom dolomitom. Sedimentacija je nastavljena kontinuirano u donju juru. Lijas je razvijen u vapnenackom fa­ cijesu, a karakterizira ga sedimentacija vapnenackih klastita u obliku kalkarenita, kalcilutita i nesto kalcirudita s rijetkim uloscima dolomita. Litoloski sastav i brojna ostrizista ukazuju da je sedimentacija tekla u plitkom moru. Ti su uslovi bili ujednaceni na sirokom prostoru lijaskog sedimentacijskog bazena i omogucili stvaranje naslaga jednolienog litoloskog sastava. U gornjem lijasu dolazi do sedimentacije fine suspenzije glinovite supstance, Cime je uvjetovan razvoj mrljastih vapnenaca. Naslage dogera sedimentiraju se u kontinuitetu s lijasom. Karakterizirane su ponovnim razvo­ jem vapnenokIasticnih naslaga, kalkarenita, kaIcilutita i kaIcirudita.

52 Na prelazu iz dogera u maIm istalozena je zona vapnenaskih sedimentnih breca, sto ukazuje da su na nekim podrucjima naslage dogera bile izlozene razaranju. Dogerski sedimenti u po­ drucju sjeverno od Mazina, te juzno od Doljana na listu Drvar, u gornjem dijelu prema malmu pokazuju visoki stupanj kristaliniteta i paleookrsavanja. Ove Cinjenice ukazuju na mogucnost erozijske redukcije gornjih nivoa dogera. U donjem malmu taloze se ponovo kalkareni ti, i kalcilutiti u ujednacenim uvjetima plitkog mora na Citavom podrucju. Sedimentacija tece kontinuirano u kimeridz. U gornjem dijelu kimeridza doslo je do tektonskih pokreta regionalnih razmjera, koji su zahvatili siroku oblast, a povezani su gibanjima u Tetisu. Podrucje lista Udbina pripada velikim dijelom paleostrukturi, stvorenoj u kimeridzu u novo­ kimerijskoj fazi alpinske orogeneze. Oblast maksimalne redukcije u sedimentaciji predstavlja struktura Bruvno, koja se dijelom nastavlja na list Obrovac. Radi potpunog uvida u geoloske odnose kod razmatranja polozaja ove strukture u prostoru potrebno se je osvrnuti na sire po­ drucje. Struktura Bruvno nosi znacaj paleogeografskog praga i u gornjem malmu, koji dijeli sedimentacioni bazen na Jadranski i Zapadno-bosanski bazen. Periklinalno oko oblasti emerzije Bruvno istalozene su naslage sedimentnih vapnenih breca, koje bocno prema unutrasnjosti Zapadno-bosanskog sedimentacijskog bazena, u podrucju Pljesivice i Lapca, odgovaraju debelom kompleksu dolomita i vapnenaca gornjeg malma, a u dolini Srba (list Drvar) i evaporitnim naslagama. Na listu Obrovac, na juznom krilu strukture Bruvno, sedimentnim brecama gornjeg malma Velebita na kojima leze donjokredne naslage trebale bi korespondirati evaporitne naslage utvrdene ispod donje krede u dubokoj busotini Ravni Kotari. Tijekom sedimentacije u depresijama se vrsila konstantno, ujednacno spustanje, sta se je odrazilo na krilima strukture Bruvno kao transgresija, a okopnjela se oblast smanjuje. U Zapadno-bosanskom bazenu, u podrucju Pljesivice, istalozene su u najnizem nivou lemeske naslage - vapnenci s roznacima, a u toku daljnje sedimentacije istalozene su naslage dolomita. S obzirom na prisustvo pirita u dolomitima, radilo se je 0 zatvorenim i reduktivnim sredinama. U najvisim nivoima malma u depresivnim dijelovima dolazi do oplicavania i stvaranja plitko­ morskih sedimenata - oolitnih vapnenaca i vapnenaca rifnog facijesa. Epirogenetska kretanja u donjoj kredi istovjetna su onima sto su se desila u toku sedimentacije gornjeg malma, pa je talozenje krednih naslaga karakterizirano prosirivanjem sedimentacijskih prostora i suzavanjem emerzijske oblasti Juzne Like. Na krilima strukture Bruvno taloze se periklinalno sedimentne brece, koje se prema unu.trasnjosti sedimentacijskih bazena izmje­ njuju s vapnencima, a debljina naslaga raste. U najgornjem dijelu donje krede dolazi do oplicavanja na velikom prostoru. Sedimentne brece s kojima zapoCinje sedimentacija donje krede, dokazuju kratkotrajni prekid u sedimentaciji. Transgresija gornje krede zahvaca Citavo podrucje i prekriva emerzijsku oblast Juzne Like. Sedimentacija se nastavlj~ talozenjem dolomita i rudistnih vapnenaca u plitkom moru. U po­ drucjima koja su blize centru strukture Bruvno-Pisac, Mekinjar, i Vrebec, gornjokredne naslage karakterizirane su sedimentacijom breca u nekoliko nivoa. Facijes breea se javlja kao posljedica pulzacija, u kojima struktura Bruvno povremeno stupa u kratkotrajnu emerziju. U sedimentacionom bazenu sjeverno od Bruvna u podrucju Pljesivice sedimentacija je pracena laganim spustanjem bazena, sto je rezultiralo vecom debljinom sedimenata i ujednacenim razvojem facijesa. Na podrucju lista Udbina nisu konstatirane naslage starijeg tercijara. Medutim, mlade terci­ jarne brece, koje su natalozene:nakon intenzivnih tektonskih kretanja, nose u sebi fragmente foraminiferskih vapnenaca starijeg tercijara. Otvoreni izdanci donje i srednjoeocenskih naslaga u neposrednoj blizini kod Bunica i Kulen Vakufa dokazuju da je eocensko more prekrivalo sire prostore ~ike. Oni predstavljaju ostatke nekada sireg i povezanog eocenskog sedimen­ tacijskog bazena, Cija je cijelina raskidana kasnijim tekronskim pokretima i erozijom.

53 Nakon talozenja srednjeg eocena doslo je do znacajnijih tektonskih kretanja. Na juznom krilu praga JUZne Like formirao se je primorski bazen. Podrucje lista Udbina je bilo dignuto ovim pokretima i izvrgnuto eroziji. Paralelno s stvaranjem prominskog bazena na jugu doslo je do oblikovanja nab ora u sjevernom dijelu Juzne Like. Ove deformacije predstavljaju inicijalne elemente, koji su kasnijim tektonskim kretanjima u starijem neogenu evoluirali i dali slozene strukturne oblike. Starost pokreta, koji su intenzivnije poremetili ovo podrucje i tijekom kojih je doslo do revers­ nih kretanja, ne moze se taCno utvrditi. Istalozene naslage pliocena, koje su vezane za 10kaIne depresije stvorene ovim tektonskim kretanjima, govore da su deformacije starije od pliocena. Breee, 8tO pokrivaju transgresivno razlicite stratigrafske Clanove mezozoika, a talozene su nakon glavnih tektonskih poremecaja, te vezane uz lomove s karakterom spustenih blokova, ne sadrZe paleontoloskih dokaza za utvrdivanje starosti. Uzduz velike dislokacije s karakterom spustenog bloka, na jugozapadnom rubu Krbavskog polja, formiran je jezerski bazen tijekom pliocena. Zapunjavanjem ove depresije, nakon plio­ cena, stvorena su tresetista. Do ponovnog reaktiviranja dislokacije i spustanja d08lo je u toku zadnjeg virmskog intersta­ dijala (Wiirm II/III), kada su istalozene naslage kremenih pijesaka.

54 LITERATURA

Aubouin J. (1958): ESSAI SUR L'EVOLUTION PALEOGEOGRAPHIQUE ET LE DEVELOPPEMENT TECTO-OROGENIQUE D'UN SYSTEME GEOSYNCLINAL: LE SECTEUR GREC DES DINARIDES (HELLENIDES). Bul. de la Soc. geol. de France, 6/3, 731-749. Bozilevic S., Jovanovic D., Sinkovec B. & TakSic A. (1964): RUDNE SIROVINE, HIDROENERGETSKE I HIDROGEOLOSKE PRILIKE KOTARA KARLOVAC. Arh. Inst. geol. istr. Zgb., br. 3780. Crnkovic B. (1966): REZERVE KAMENOLOMA "GRADINA" KOD RICICA U LIC!. Arh. Inst. geol. istr., Zgb., br. 4/66. Crnkovic B. (1966): ELABORAT 0 REZERVAMA VAPNENCA KAMENOLOMA "SUVAJA" KOD LOVINCA. Arh. Inst. geol. istr., Zagreb 6/66. Ciric B. (1960--63): LE DEVELOPPEMENT DES DINARIDE YOUGOSLAVES PENDANT LE CYCLE ALPIN. Livre memo prof. Paul Fallot, 2. Soc. Geol. de France, Paris. Cubrilovic V. (1940): GEOLOSKI SASTAV KRBAVSKOG I BIJELOG POLJA. Yes. geol. inst. Kralj. Jugosl., 8. Beograd. Grandic S. & suradnici (1962): NAFTNOGEOLOSKA ISTRAZIVANJA DINARIDA. DlNARIDI !'Arh. Inst. za naftu, Zagreb. Hauer F. (1868): GEOLOGISCHE UBERSICHTSKARTE (jSTER -UNGAR MONARCHIE. BLATT X, DALMATIEN, Wien. Herak M. (1956): STRATIGRAFSKA INTERPRETACIJA TRIJASKIH SEDIMENATA S DAZIKLA­ DACEJAMA U OKOLINI GRACACA U HRVATSKOJ. Acta geol. Jugosl. akad. 1, Zagreb. Herak M. (1960): GEOLOGIJA GRACACKOG POLJA U LIC!. Geol. vjesn. 13, Zagreb. Herak M. (1965 a): COMPARATIVE STUDY OF SOME TRIASSIC DASYCLADACEAE IN YUGO­ SLAVIA. Geol. vjesn. 18/1, Zagreb. Herak M. (1966 b): NASLAGE TRIJASA U OKOLICI SV. ROKA Acta geol. Jugosl. akad. 5, Zagreb. Herak M. & Kochansky V. (1960): GYMNOCODIACEAN CALCAEREOUS ALGAE IN THE PERMIAN OF YUGOSLAVIA. Geol. vjesn. 13, Zagreb. Ivanovic A., Sokac B. & Nikler L. (1962): UBER DAS ALTER DER KALKBREKZIEN DES SUD(jSTLI­ SCHEN TElLES DES VELEBIT. Bull. sci. Conseil Acad, RSF, Yougosl. 7/6, Zagreb. Jurkovic 1. & Sakal K. (1964): STRATIGRAPHICAL, PARAGENETICAL AND GENETICAL CHA­ RACTERISTIC OF BAUXITES IN YUGOSLAVIA. Acad. Yugosl. des. sci. et des arte, Simpo­ sium sur les bauxites, oxydes et hydroxydes d'aluminium. 1, Zagreb. Ki§patic M. (1912): BAUXITE DES KROATISCHEN KARSTES UND IHRE ENTSTELUNG. Neues Jahrb. fUr Mineral. Geolog. PaHiontol. 34, Stuttgart. Koch, F. (1909): GEOLOGIJSKA KARTA MEDAK-SV.ROK, Zagreb. Koch F. (1909): TUMAC GEOLOGIJSKE KARTE MEDAK-SV. ROK. Zagreb. _ Kochansky-Devide V. (1952): DA LI JE U NUMMOLOSTEGINA VELEBITANA SCHUH. IDENTICNA S VRSTOM EOVERBEEKINA PAKLENICENSIS N. SP.? Rad Jugosl. akad. 289, Odj. prir. n. 4., Zagreb. Kochansky-Devide V. (1952): KARBONSKE I PERMSKE FUZULINIDNE FORAMINIFERE VELE­ BITA I LIKE. I opel 010 I KARBON. Rad Jugosl. akad. 305, Zagreb. Kochansky-Devide V. (1959): KARBONSKE I PERMSKE FUZULINIDNE FORAMINIFERE VELE­ BITA I LIKE. DONJI PERM. Paleontol. jugosl., Jugosl. akad. 3. Zagreb. Kochansky-Devide V. (1964 a): DIE FUSULINIDE UND KALKALGEN DES JUGOSLAVISCHEN KARBONS. Cinquieme Congres international de stratigraphie et de geologie du Carbonifere, Paris. Kochansky-Devide V. (1964 b): VELEBITELLA, ElNE NEUE JUNGPALAOZOISCHE DIPLOPOREE­ NGATTUNG UND IHRE PHYLOGENETISCHEN VERHALTNISSE. Geol. vjesn. 17, Zagreb. Kochansky-Devide V. (1965): KARBONSKE I PERMSKE FUZULINIDNE FORAMINIFERE VELE­ BITA I LIKE. SREDNJI I GORNJI PERM. Acta geol., Jugosl. akad. 5, Zagreb. Kochansky V. & Herak M. (1960): ON THE CARBONIFEROUS AND PERMIAN DASYCLADACEAE OF YUGOSLAVIA. Geol. vjesn., 13, Zagreb.

55 Kovacevic S. (1961): GEOELEKTRICNA ISPITIVANJA: LICKI PALEOZOJSKI PROD OR LOVINAC. Tehn. dokum. "Naftaplin", br. 4603/2, Zgb. Kovalevic S. & Fabie L. (1962): GEOELEKTRICNA ISPITIVANJA: SLUNJ, LOVINAC-UDBINA, BRUVNO, KNIN. Tehn. dokum. "Naftaplin", br. 5040, Zagreb. Milan A. (1965): KORELACIJA MALMA LISKE PLJESIVICE, SENJSKOG BILA I JUGOZAPAD­ NIH PADINA VELIKE KAPELE. Acta geol., Jugosl. akad., 5? Zagreb. Milanovic M. (1965): SALOPEKIELLA, NOVI ROD FAMILIJE DASYCLADACEAE IZ PERMSKIH SEDIMENATA VELEBITA. Acta geol. Jugosl. akad., 5, Zagreb. Milanovie M. (1966a): LIKANELLA, A NEW PERMIAN GENUS OF THE FAMILY DASYCLADA­ CEAE. Geol. vjesn. 19, Zagreb. Milanovie M. (1966 b): GONIOLINOPSIS, A NEW PERMIAN GENUS OF THE FAMILY DASYCLA­ DACEAE. Geol. vjesn. 19, Zagreb. Milolevic F. & Crnkovie B. (1966): PRIJEDLOG ISTRA2NIH RADOVA NA UKRASNI KAMEN NA PODRUCJU LOVINAC-GRACAC. Arh. Inst. geol. istraz. Zagreb, br. 3/66. Mile S. & Kuzina A. (1966): GEOLOSKI IZVJESTAJ ZA DUBOKU ISTRA2NU BUSOTINU BRUVNO lA (BRU-1A). Fond teh. dokum. "Naftaplin" br. 7253/2., Zagreb. Nikler L. & Sokac B. (1965): CYLINDROPORELLA At·nCI N. SP. NEW DASYCLADACEAE FROM THE MALM OF VELEBIT. Bull. sci., Conseil Acad. RSF Yougosl. Sec. A. 10/4, Zagreb. Nikler L., Sokac B. & Ivanovie A. (1964): DIE GESELLSCHAFTEN DER MIKROFOSSILIEN DER JURA UND KREIDE DES SDDOSTLICHEN VELEBIT. Bull. sci. Conseil Acad. RSF Yougosl. Sec. A. 9/3, Zagreb. Nikler L., Sokac B. & Ivanovie A. (1965): STRUKTURNA GRADA JUGOISTOCNOG VELEBITA. Acta geol., Jugosl. akad., 5, Zagreb. Nikler L., Ivanovie A., Sokac B. & Velie I. (1965): DIE GEOLOGIE DES GEBIETS WESTLICH VON KRBAVSKO POLJE. Bull. Sci. Con<:!!il Acad. RSF Yougosl. Sec. A, 10/7-8, Zagreb. Petkovie K. (1958): NEUE ERKENTNISSE UBER DEN BAU DER DINARIDEN. Jahrb. geol. Bund. 101, 1, Wien. Pollak A. (1963 a): STRATIGRAFIJA KREDNIH NASLAGA PODRUCJA PLITVICKIH JEZERA I LICKE PLJESIVICE. Geol. vjesn. 15/2, Zagreb. Pollak A. (1963 b): RUDISTI SENONA PLITVICKIH JEZERA I LICKE PLJESIVICE. Geol. vjesn. 15/2, Zagreb. Polsak A. & Milan A. (1961): GEOLOSKA GRADA LICKE PLJESIVICE. KNJ. I i II. Arh. Inst. geol. istr. br. 117 - Zagreb. Pollak A. & Milan A. (1962): FACIJELNI I TEKTONSKI ODNOSI SJEVEROISTOCNOG PODRUCJA LIKE. Ref. V. savj. geol. FNRJ. Poljak J. (1940): PRILOG POZNAVANJU TITONSKIH CHAETETIDA VELIKE KAPELE I PLJE­ SIVICE U HRVATSKOJ. Vjesnik geol. inst. kralj. Jugosl. 8, Bgd. Raffaelli P. & Susnjar A. (1965): SEDIMENTOLOSKA I GEOKEMIJSKA KORELACIJA PALEO­ ZOJSKIH NASLAGA DINARIDA. I DIO. Arh. Inst. geol. istr. br. 139, Zagreb. Salopek M. (1910): DBER DEN OBEREN JURA VON DONJI LAPAC IN CROATIEN. Mitt. der geol. Gesell., 3 Wien. Salopek M. (1914): MODERNA ALPINSKA TEKTONIKA I GEOLOGIJA HRVATSKE I SLAVONIJE. Glas. hrv. prir. drus. 4, Zagreb. Salopek M. (1937): PROUCAVANJE GORNJEG PALEOZOIKA U VELEBITU. Ljet. Jugosl. akad. 49, Zgb. Salopek M. (1939): KARBON I PERM U OKOLINI BRUSANA I SV. ROKA. Ljet. Jugosl. akad. 51, Zagreb. Salopek M. (1940): GORNJI PALEOZOIK I DONJI TRIJAS U OKOLICI SV. ROKA, RADUCA I MET- KA. L;et. Jugosl. akad. 52, Zagreb. Salopek M. (1941): PALEOZOJSKI PROD OR VELIKE PAKLENICE U VELEBITU. Ljet. Jugosl. Akad. 53, Zagreb. Salopek M. (1948): 0 GORNJEM PALEOZOIKU SJEVEROISTOCNOG PODN02JA VELEBITA I LIKE. Prir. istraz. Jugosl. akad., 24, Zagreb. Salopek M. (1952): 0 GORNJEM PERMU VELIKE PAKLENICE U VELEBITUI. Rad Jugosl. akad 289, Zagreb. Schubert J. R. (1909): GEOLOGISCHE SPEZIALKARTE OSTERREICHISCH-UNGARISCHEN MO­ NARCHIE MEDAK UND SV. ROK 1 : 75.000. K. K. Geologische Reichsanstalt, Wicn. Schubert J. R. (1910): ERLAUTERUNGEN ZUR GEOLOGISCHEN KARTE OSTERR.-UNGAR. MO­ NARCHIE. SW GRUPPE NR. 116, MEDAK-SV. ROK. K.K. Geologische Reichsanstalt, Wien. Sikosek B. (1958): TEKTONSKI SKLOP JUGOSLAVENSKIH JU2NIH ALPA. Zbor. rad. geol. inst. "J. 2u;ovic", 10, Beograd. Sikolek B. & Uccelinni S. (1960): JEDAN KARAKTERISTICNI PROFIL JADRANSKOG POJASA. Na­ fta 1, Zgb. Sikosek B. & Medwenitsch W. (1965): NEUE DATEN ZUR FAZIES UND TEKTONIK DER DINARI­ DEN. Z. deutsch. geol. Ges. 116/2. Simie V. (1936): GORNJI PERM U VELEBITU I TEKTONIKA VELIKE PAKLENICE. Glas geogr. drus. 21, Beograd.

56 Sokac B. & Nikler L. (1966): TWO NEWS SPECIES OF THE GENUS PETRASCULA FROM THE LO­ WER LIAS OF THE VELEBIT MOUNTAIN. Bull. sci., Conseil RSF Yougosl. Sec. A. 11/1-2, Zagreb. Sokac B., Nikler L. & Ivanovic A. (1964): FUND VON OBERTRIADISCHEN DASYCLADACEEN 1M GEBIET DES VELEBIT. Bull. sci. Conseil Acad. RSF. Yougosl. Sec. A. 9/6, Zagreb. Sokac B., Nikler L., Susnjar A. & Ivanovic A. (1964): DIE STRATIGRAPHISCHE LAGE DES "KLI­ MENTAKALKES". Bull. sci., Conseil Acad. RSF Yougosl. Sec. A, 9/1-2, Zagreb. Stache G. (1889): DIE LIBURNISCHE STUFE UND DEREN GRENZHORIZONTE. Abh. der k.k. Geol. Reichsanst. Band 13, Wien. ' Stojanovic-Kuzenko S. (1964): BIOSTRATIGRAFIJA KARBONA ZAPADNE SRBIJE S NAROCITIM OSVRTOM NA BRAHIOPODE. Arh. Zavoda za geol. i geof. istraz. odjel. za paleont., Beograd. Susnjar M. (1964): INTERPRETACIJA GEOTEKTONSKIH ODNOSAOBLASTI LIKE, RAVNIH KO­ TARA I UNSKOKNINSKOG TEKTONSKOG CVORA. RAVNI KOTARI. Inst. geol. istr. 160, Zagreb. Susnjar M., Grimani M., BukovacJ., &Jovanovic P. (1962): GEOLOGIJA PODRUCJA GRACAC-BRUVNO. Arh. Inst. geo!. istr. 107, Zagreb. Susnjar M., BukovacJ., MarinCic S. & Savic D. (1965): STRATIGRAFIJA GIPSNIH NASLAGA I KORE­ LACIJA S POZNATIM EVAPORITNIM NASLAGAMA I PROPRAT.NIM FACIJESIMA U PRIMORJU, DALMACIJI, LICI I ZAPADNOJ BOSNI. Acta geol., Jugosl. akad., 5, Zagreb. Tucan F. (1934): PRILOG MINERALNOME I KEMIJSKOM POZNAVANJU BOKSITA LIKE. Rad Jugosl. akad. 249, Razr. Matem.-prir. 77, Zagreb.

57 GEOLOGY OF UDBINA SHEET

THE UDBINA SHEET HAS BEEN MAPPED AND THE EXPLANATORY TEXT PREPARED BY THE STAFF OF THE INSTITUTE FOR GEOLOGICAL RESEARCH, ZAGREB.

The large part od the Sheet Udbina is a mountainous area with prominent Velebit massif in southwest and LiCka PI;eSivica in northeast, and the medium high mountains of Lika between them. This area includes also typical poljes: Krbavsko, Gubavcevo, Mazinsko, Lapacko and Licko Pol;e in a small part. The oldest deposits are determined as the Upper Palaeozoic. Palaeozoic deposis are located by deep boring near Bruvno to the depth of 3385 metres. The Carboniferous is developed through the Middle and Upper Carboniferous and consists of biocalcarenites sandstones, argillaceous schists and quartz conglomerates iII, lenses. The age of the deposits is determined in relation to brachopods and foraminifera. Sedimentation continues into the Lower Permian which is also reco­ gnised by foraminifera. Lower Middle Permian includes calcareous (kosna) conglomerates, quartz conglome­ rates and sandstones. Dolomites with algae and foraminifera deposited during the Upper Permian. The Lower Triassic consists of Seissian and Campilian beds, various in lithological composition. The Anisian is represented by various types of limestone, dolomite, and there also are calcareous schists and conglomerates with calcarwus algae. Predominantly carbonate sedimentation continues into the Ladinian, which is also clas­ tics part. The Ladinian is documented by calcareous algae. The Upper Triassic is characteristic by carbonates and clastics. Jurassic deposits superpositionally follow deposits of the Upper Triassic. The transition of the Upper Triassic to the Liassic is lithologically marked by the occurrel ce of various limestones in succession with dolomites. Middle Liassic limestones contain lithuolids, brachiopods, microfauna and microflora. The Upper Liassic consists of thin-bedded limestones, and the Dogger of limestones and dolomites. The Lower Maim consists of various limestones with Cladocoropsis. The Upper MaIm is composed of breccia, crest limestones with clypeinas, flaglike limestones with Tithonian ammonites and dolomites. Lower Creta­ ceous deposits predominantly consist of calcarenite. The Upper Cretaceous has predominantly the carbonate development with abundant macro and micro fossils of the Cenomanian-Turonian age. Carbonate clastics of the Tertiary are preserved for the most part in erosional remains. Pliocene sediments consist of white marl and marly clay. The white marl contains ostracods, opercules, et ediments of the Quaternary have a large distribution. A nu mber of stratigraphic members of the Upper Pleis ('ene and the Holocene are separated in it. The area of the Sheet Udbina consists of several tectonic units: the tectonic units of Velebit, Bruvno, Kremen, Pisac-Udbina and Pljesivica, and the smaller part of the Cemernica Unit. Mineral ores in the area associated with the older stratigraphic membres, upper Palaeozoic and upper Meso­ zoic. The Carboniferous deposits include a number of baryte beds (Pilar, Kravarica, Sarac and Bat). Bauxite deposits are localised in proximity of Marin, Raduc, Bruvno, Rudopolje and Kijan, between Triassic limestones and Upper Triassic clastics. Production of ornamental and building stone refers for the most part to Middle Liassic limestones and les to Upper Triassic breccia-conglomerates. Translated by D. Mijovic-Pilic

58 LEGEND OF MAPPING UNITS

Holocene 1. AlIuvium. - 2. Peat. - 3. Organogenous-march sediments.

Pleistocene 4. Talus cones breccia. - 5. Proluvium gravel and sand. - 6. Colluvial escarp depozit. - 7. Proluvium .argil. - 8. Arenaceous quartz.

Tertiary 9. Marl. - 10. Limestone breccia and conglomerate.

Cretaceous 11. Limestone. - 12. Calcareous dolomite and breccia. - 13. Limestone and dolomite (a): breccia and limestone (b).

Jura 14. Lim estone and dolomitic limestone (a); dolomite (b). - 15. Limestone breccia (a); thinbedded limes ton with chert (b). - 16. Limestone. - 17. Limestone andrdolomite. - 18. Limestone. - 19. Limestone. - 20. Limestone and dolomite in alterna'ion. - 21. Dolomite. - 22. Limestone and dolomite in atemation.

Triassic 23. Dolomite and limestone. - 24. Conglomerate and tuffitic clastics (a); tuffitic clastics (b). - 125. Limestone .and dolomite (a); tuffitic clastics (b). - 26. Dolomite (a); limestone (b). - 27. Clastics and limestone with chert. - 28. Limestone and deolomite (a); fine-grained clastics and limestone conglomerate. - 29. Limestone. - 30. Dolomite. - 31. Limestone and marl (a); dolomite (b). - 32. Dolomite, micaceous sandstone, schist and quartz conglomerate.

Perm 33. Dolomite. - 34. Sandstone. - 35. Conglomerate. - 36. Limestone. - 37. Limestone (a); quarz con­ glomerate (b). - 38. Schist and sandstone. - 39. Schist and sandstone (a); limestone (b).

LEGEND OF STANDARD MAP DENOTATIONS

1. Normal boundary: observed (with dip), coverd or approximately located (with dip) and overturned. - 2. Erisioll boundary: observed (with dip) and coverd or approXimately located (with dip). - 3. Unsafe boun­ dary character. - 4. Dip elements of beds: normal and overturned. - 5. Vertical and horizontal bed. - 6. Bedding traces photogeologically observed, the same for surface of gentle dip, middle and abrupt dip. - 7. Axis of upright or oblique anticline or syncline. - 8. Fault without denotation of character: observed, co­ vered or approximately located and supposed. - 9. Relatively downtrown side and relative movement of limbs of fault. - 10. Fault, photogeologically observed. - 11. Fault of regional ch!\racter: coverd or approximately located. - 12. Head of a nappe: observed and coverd or approximatelly located. - 13. Microflora. ~ 14. Microfauna. - 15. Macroflora. - 16. Marine microfauna. - 17. Outcrop of mineral ore of bauxite. - 18. The deposits of barite. - 19. Bauxite occurrences. - 20. Building stone quarry. - 21.tDeposit and quarry of decorative stone. - 22. Deep bore hole. - 23. Deep bore hole, in cross-section.

59 rEOJIOrHSI JIHCTA YABHHA

nI1CT Y,UEH'HA CHMMAnI1 M II05ICHI1TEnbHbIM TEKCT HAIII1CAmI COTPY,UHI1KI1 l1H­ CTI1TYTA rEOnOrMl.JECKI1X MCCnE,UOBAHMM, 3ArPEE.

HaH60JIbnryro qaCTb JIHCTa Y.L\6HHa 3aHHMaeT rOpHCTali MeCTHOCTb, B KOTOPOR BbI):IemnOTClI: B IOrO-3arra.L\H0i!: qaCTH JIllCTa MacCllB BeJIe6HT, a B ceBepO-BOCTO~OR- MaCCllB nlltfKa IIJIeillllBll~a. Me»<.L\Y HllMll rrporreraeT T. Ha3. rrlflIKoe cpe):IHerOPbe. B 3TOR qaCTH pa3BllTbI THIIllqHbIe KapCTOBbIe rrorrlI: Kp6aBcKo, ryfiaBqeBO, Ma3llHCKO, narratfKO II qaCTb nHqKO-nOJIlI.

HaH60JIee ):IpeBHlle OTJIOmeHl:!lI rrpllHa):lJIemaT K BepXHeMY rrarre030IO. rrry6llHHbIM 6YpeHlleM y EpYBHO yCTa­ HOBrreHO, qTO naJIe030iicKRe OTJIOmeHHlI .L\0CTHraIOT rJIy6llHbI 3.384 MeTpOB.

Kap60H rrpe):lCTaBrreH CBOllM cpe.L\llHM H BepXHllM OT.L\eJIaMH H crromeH 6HOKaJIKapeHHTaMH, rreCqaHHKaMll, rJIHHHCTbIMH CJI~aMH H]mw3aMll KBap~eBbIX KOHrJIOMepaToB. B03paCT OTJIOmeHltii: orrpe.L\erreH rro 6paXHo­ rrO.L\aM H !}>oPaMmm!}>epaM. HerrpepbIBHoe Oca.L\KOHaKOrrJIeHHe rrp0.L\OJImaeTCli H B XO):le HllmBeR rrepMH oxa­ paKTepH30BaRHoii TaKme !}>oPaMllHll!}>epaMll. K HllmHeR qaCTll Cpe):IHeR rrepMH rrpllHa):lrremaT ll3BeCKOBbIe,a T. Ha3. KOIIIHa-KOHrJIOMepaTbI, KBap~eBbIe KOHrJIOMepaTbI H rreCqaHllKH. B BepxHeR rrepMH OTJIararrRCb .L\O­ JIOMHTbI C BO):lOpOCJIliMll H !}>OPaMHHH!}>epaMII.

HHmHllR TpHac rrpe):lCTaBrreH CallCCKHMH H KaMIIllrrbCKllMH crrOliMll pa3Ho06pa3Horo JIllTOrrOrHqeCKOrO COCTaBa. AHH3HHCKHRlIPYC crraraIOT pa3Hble Bll.L\bI ll3BeCTHlIKOB, .L\OJIOMllTbI, H3BeCTKOBHCTbIe CrraH~bI H KOHrJIOMe­ paTbI. B03paCT orrpe.L\eJIeH Ha OCHOBe H3BeCTKOBbIX BO.L\opocrreii. IIpeHM~eCTBeHHo Kap60HaTHali Ce.L\HMeH­ T~ rrp0.L\OJDfOaeTCli H B JIa):IHHCKOe BpeMlI, r.L\e llMeIOTCli H 06JIOMO~bIe rrOpO.L\bI. na.L\llHCKHR B03paCT ):10- Ka3aH H3BeCTKOBbIMH BO.L\0POCJIlIMH. BepXHHii TpHac oxapaKTepH30BaH KapfioHaTaMll H KrraCTllTaMH.

OTJIOmeHHlI IOpbI 3aJIeraIOT Ha BepXHeM TpHace. IIepexo.L\ K JIeiiacy 0603HaQeH qepe.L\OBaHlleM !pa3HbIx BH.L\OB H3BeCTHlIKoB H .L\OJIOMHTOB. Cpe.L\HerreiiacoBbIe H3BeCTHlIKll CO):lepmaT JIHTOHTH):IbI, 6paxHorrO):lbI, MRKpo!}>aYHY H MHKpo!}>rropy.

BepXHHii JIeRaC rrpe.L\CTaBJIeH TOHKocrrOHCTbIMH H3BeCTHlIKaMH, a .L\orrep - H3BeCTHiIKaMH H .L\OJIOMHTaMH.

Hruronrii: MaJIbM crromeH Pa3HbIMH H3BecTHltKaMH C KJIa):lOKOpOrrCHCaMH. BepXHHii MaJIbM OTMeQeH 6peKqHlIMH, MeJIKOBO.L\HbIMH H3BeCTHlIKaMH C KJIHlIellHaMH, rrJIHTqaTbIMll H3BeCTHliKaMH C THl'OHCKHMH aMMOHHl'aMH H .L\OrrOMHTaMH.

HHmHeMeJIOBbIe OTJIOmeHHlI COCTOliT rJIaBHbIlIf 06pa30M ll3 KaJIKapeHHTOB. BepXHHll MeJI 60JIbilleR qaCTblO Kap60HaTHbIR C 'IaCTbIMll MaKpo H MHKpOHCKorraeMbIMH ceHOMaHCKOrO H TypOHCKoro B03paCTa.

M3BeCTKOBble 06rroMo~bIe rrOpO.L\bI TpeTJr~Oro B03paCTa COXpaHHrrHCb rJIaBHbIM 06pa30M B BH.L\e 3P03HOH­ HbIX OCTaTKOB.

IIJIHO~eHOBbIe OTJIOmeHHlI crromeHbI 6errbIMH MepremIMH H MeprerrHCTbIMH rrrHHaMll. B 6errbIx MepremIX HMeIOTCli OCl'paKO.L\bI, orrepKYJIbI H .L\p. HCKorraeMbIe.

l.JeTBepTH~bIe OTJIomeHHlI rrOJIb3YIOl'Cli 3HaQHTeJIbHbIM paCrrpOCTpaHeHHeM; BbI.L\eJIeHO HeCKOJIbKO crpaTH­ rpa!}>HqeCKHX qJIeHOB BepXHero rrrreRcTo~eHa H rOJIO~eHa.

TeppHTOpHlI JIHCTa Y.L\6llHe B CTPYKTypHOM OTHOilleHliH COCTOllT H3 HeCKorrbKHX TeKTOHn:qeCKHX e):lHHH~. 3TO - Berre6HT, EPYBHO, KpeMeH, IIHillaq-Y):I6HHa, IIrreillHBH~a H OTqaCTH TeKTOHll'IeCKali e.L\HHll~a l.Je­ MepHH~a.

60 IIOJIe3HbIe nCKOrraeMbIe noro Kprur rrpHypOtIeHbI K 60JIee ,!IJleBItliM CTpaTnrpaqm'leCKl{M 'lJIeHaM, K BepXHeMY rraJIe03010 n 60JIee rr03,[IHliM OT,n;eJIaM Me3030H. B OTJIOmeHnH Kap60Ha liMe eTCH HeCKOJILKO MeCTopom.n;eHnH 6apHTa (iinJIap, KpaBapnu;a, illapau; nEaT).

MeCTopom.n;eHHH 60KCliTa Haxo,n;HTCH B OKpeCTHOCTax MapnHa, Pa.n;y'la, EpYBHo, Py,n;orroJIe H KHHHa H 3aJIe­ raroT Mem.n;y TpnaCOBbIMli n3BeCTHlIKllMH n BepXHeTpnacoBbIMn KJIaCTnTaMli.

3KCIIJIYaT~H ,n;eKopaTnBHoro H cTpOHTeJILHOrO KaMHH CIDI3aHa rJIaBHbIM 06pasOM C cpe,[IHeJIeHaCOBbIMli H3BeCTHHKaMH H B MeHbweH CTerreHH C BepXHeTpnaCOBbIMli 6peK'lHHMn n KOHrJIOMepaTaMn.

IIepeBo,n; A. ,IJ;aItlmOBa

JIErEH,UA KAPTHPOBAHHhIX E.Iurmru

rono:o:eH

1. AJIJIIOBnH. - 2. Top. - 3. OpraHOreHHbIe-6oJIOTHbIe OTJIOmeHllH.

JlJIeitcTo:o:eH

4. OCbIlHlle 6peK'IliH. - 5. IIpOJIIOBnaJILHnH rpaBHH n rreCOK. - 6. KOJIJIIOBnaJIbHOe 3cKapIIHoe OTJIOmeH­ ne. - 7. IIpoJIlOBHaJIbHlle rJInHbl. - 8. KBapI\eBblli rreCOK.

TpeTH'IHIIJI CHCTeMa

9. MepreJIll. - 10. I13BecTKoBble 6peK'IIIH II KOHrJIOMepaTbl.

Men

11. M3BeCTHHKli. 12. M3BecTKoBble ,n;OJIOMliTbl II 6peK'lHII. - 13. I13BecTHHKH n ,n;OJIOMIITbl (a): 6peK'lHH II ,n;OJIOMnTbl (B).

IOpa

14. I13BecTHHK n ,n;OJIOMliTOBbIH n3BeCTHHK (a); ,n;OJIOMnTbl (6). - 15. I13BecTKoBaH 6peKtJnH (a); TaHhOCJIO­ IICTble II3BeCTHHKli C JrWMaMII. - 16. I13BeCTHmOl:. - 17. I13BecTHHKli II ,n;OJIOMliTbI. -18. I13BeCTHHKH. - 19. 113BeCTHHKli. - 20. M3BeCTHHKli n ,n;OJIOMIITbl B CMeHe. - 21. .uOJIOMliTbI. - 22. I13BeCTHHKII H ,n;OJIOMIITbl B CMeHe.

TpHac

23 • .D:OJIOMKrbl H n3BeCTHHKli. - 24. KOHrJIOMepaTbI n TyHble 06JIOMOQHble OCa.n;KH (a); TYHbIe 06JIo­ MOtJHbIe OCa.n;KH (b). - 25. M3BeCTHHKn K ,n;OJIOMliTbI (a); TyHbIe 06JIOMOQHbIe oca,n;lm (b). - 26 • .uOJIO­ MHTbI (a); H3BeTHffim (b). - 27. 06JIOMO'lHbIe oca.n;Kli H n3BeCTHHKn C HWMaMn.-28. M3BeCTHfilGt H ,n;OJIOMHTHbl (a); MeJIK03epHHCTble 06JIOMO'lHble OCa.n;Kli H lt3BeCTKOBbIe KOHrJIOMepaTbl (b). - 29. I13BeCTHHKll. - 30• .D:OJIOMHTbI. - 31. M3BeCTHHKH n MepreJIb. - 32. .uOJIOMlITbl, CJIIO,n;HcTble I1eCQeHaKH, CJIaHI\bl H KBap­ I\eBbIe KOHl'JIOMepaTbI.

nepMl>

33 . .uOJIOMKTbI. - 34. IIecQaHltKH. - 35. KOHrJIOMepaTbI. - 36. I13BeCTHHKH. - 37. I13BecTHHKH (a); KBapI\eBbIe KOHrJIOMepaTbl (b). - 38. CrraHI\bllt rreCtJaHHKli. - 39. CJIaHI\bl II rreCQaHltKII (b); n3BeCTHHKlt (6).

JIErEH,ll;A CTAH,ll;APTHbIX OB03HA'tJEHJ11a

1. HOPMaJIbHrur rpaHHI\a: OTKpbITaH (c rra,n;eHlteM), 3aKpblTaH: nJIH rrpH6JIH3ltTeJIbHO JIoI\HpoBaHHrur (c rra,n;e­ HHeM) It oIlpoKHHYTaH. - 2. HeCOT'JIaCHaH rpaHHI\a: OTKphITaH (c rra.n;eHHeM) n 3aKpbITaH liJIH I1pH6JIH3HTeJIbHO JIoI\KPOBaHHrur (c rra,n;eHHeM). - 3. IIpe,ll;rrOJIaraeMbIH xapaKrep rpaHllI\bI. - 4. 3JIeMeHTbI rra,n;eHllH CJIOH:

61 HOPMaJIbHbIH II OIIPOromyTbIH. - 5. BepTHKaJIbHbIH II ropII30HTaJIbHbIH CJIOH. - 6. TpaccbI IIoBepXHoCTeH CJIOIICTOCTH «!JoToreoJIOrH'leCKH OIIpe~eJIeHHUe, Tome CaMoe ~mI IIOBepXHOCTH YMepeHIIOro II~eHIDI, cpe~­ Hero II~eHWr II IIOBepXHOCTH CKJIOHa. - 7. OCb BepTHKaJIbHOH wm HaKJIOHHOH aHT1(KJIHHaJIH H CHHIUlHHaJIH. - 8. C6poc 6e3 0603HatIeHIDI xapaKTepa: YCTaHOBJIeHHbIH, 3aKpbITblli HJIH IIpH6JIH3HTeJIbHO JIO~OBaHHbIH II IIpe~OJIaraeMbIH. - 9. C6poc C 0603HatIeHHeM orry~eHHoro KpbIJIa II OTHOCHTeJIbHOe ~BH)KeHHe KphlJIbeB c6poca. - 10. C6poc, «!JoToreOJIOrlItIeCKHH Ha6JIIO~aeMbIH. - 11. POHTaJIbHafl tIaCT IIoKpoBa: YCTaHOBJIeH­ HaJr II 3aKPbITaJI IIJIH IIpII6JIH3HTeJIbHO JIO~pOBaHHaJr. - 12. C6poc perlIOHaJIbHOrO XapaKTepa: 3aI