HRVATSKI DIJALEKTOLOŠKI ZBORNIK 24 (2020) DOI https://dx.doi.org/10.21857/y26kec4wv9 UDK 811.163.42'282.3:001.8 Pregledni rad Rukopis primljen 27. VI. 2020. Prihvaćen za tisak 28. IX. 2020. AnitA Celinić Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje Ulica Republike Austrije 16, HR-10000 Zagreb
[email protected] KAJKAVSKO NARJEČJE / KAJKAVIAN Rad1 donosi pregled temeljnih spoznaja o kajkavskom narječju hrvatskoga je- zika u sažetu, enciklopedijskom formatu. Nastao je na temelju podataka iz li- terature i analize dostupne rukopisne građe. Opisi su potkrijepljeni primjeri- ma iz građe. Kajkavsko narječje skupina je dijalekata hrvatskoga jezika južnoslavenske grane slavenskih jezika. Uz kajkavštinu hrvatski jezik čine i čakavština te, dije- lom, štokavština, tvoreći tako njegovu tronarječnu organsku osnovu. Naziv potje- če od upitno-odnosne zamjenice kaj ‘quid’ (lokalno i koj, kuj, kj,2 ka, ke i dr.). Kajkavštinom govore Hrvati na sjeverozapadu Republike Hrvatske. Prosti- re se na dvama područjima razdvojenima užim pojasom nekajkavskih govora; taj teritorijalni diskontinuitet posljedica je migracija potaknutih osmanlijskim osva- 1 Rad je napisan u okviru projekta »Lingvistička geografija Hrvatske u europskome okružju (LinGeH)« koji pri HAZU financira Hrvatska zaklada za znanost pod brojem HRZZ 3688. 2 U radu se za vokalizam rabi sljedeća transkripcija: 1 Anita Celinić: Kajkavsko narječje / Kajkavian HDZ 24 (2020), 1–37 janjima 15. – 17. stoljeća. Izvan spomenutoga područja u Hrvatskoj postoje dva kajkavska otoka, okružena štokavskim govorima: Hrvatsko Selo (na Banovini) i Vaška (u Podravini). Kajkavštini kompaktno pripada nekoliko područja u susjed- noj Mađarskoj: više sela u Pomurju južno od Nađkaniže, od kojih je najveće Ser- dahel (Tótszerdahely), područje Breznice (Berzencze) i Bobovca (Babócsa) te Lukovišća (Lakócsa) u Podravini.