Hrvatski Planinar« - Èasopis Hrvatskog Planinarskog Saveza »Croatian Mountaineer« - Journal of the Croatian Mountaineering Association

HP 04-2005 g.qxp 24.3.2005 14:20 Page 1

GODIŠTE 97 ÈASOPIS TRAVANJ HRVATSKOG 2005 ISSN 0354-0650 PLANINARSKOG SAVEZA 44 HP 09-2005.qxp 21.4.2006 20:28 Page 4

»HRVATSKI PLANINAR« - ÈASOPIS HRVATSKOG PLANINARSKOG SAVEZA »CROATIAN MOUNTAINEER« - JOURNAL OF THE CROATIAN MOUNTAINEERING ASSOCIATION

ÈASOPIS »HRVATSKI PLANINAR« izlazi u 11 brojeva godišnje (za srpanj i kolovoz kao dvobroj). Prvi broj izašao je 1. lipnja 1898. Èasopis nije izlazio od 1919. do 1921. i od 1945. do 1948., a od 1949. do 1991. izlazio je pod imenom »Naše planine«.

PRETPLATA za 2004. godinu iznosi 120 kuna (za inozemstvo 32 eura). Pretplata se uplaæuje na žiro-raèun Hrvatskog planinarskog IZDAVAÈ saveza 2360000-1101495742, pri èemu na uplatnici, u rubrici »Poziv na broj«, mora biti upisan Vaš pretplatnièki broj. Pretplata HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ za inozemstvo (32 eura) uplaæuje se na raèun SWIFT-ZABA-HR XX KOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB 25731-3253236, takoðer uz poziv na pretplatnièki broj. E-MAIL: [email protected] 1 2 http://hps.inet.hr TEL./FAX 01/48-24-142 PRETPLATNIK Pretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO TEL. 01/48-23-624 ADRESA XXXXX NASELJE 1 2 UREDNIŠTVO

PRETPLATNIK Pretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO [email protected] =120,00 ADRESA

XXXXX NASELJE PRETPLATNIK ADRESA PRETPLATNIKA, http://hps.inet.hr/hp XXXXX NASELJE

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ 2360000-1101495742 KOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB VAŠ PRETPLATNIÈKI BROJ (1) XXXXX UREDNIK otisnut je uz Vašu adresu, koja je 1 ALAN ÈAPLAR nalijepljena na omotnici za sla- PALMOTIÆEVA 27, 10000 ZAGREB nje èasopisa. Nakon uplate, uz adresu æete moæi vidjeti naznaku o obavljenoj uplati. Tako možete E-MAIL: [email protected] provjeriti je li Vaša uplata za tekuæu godinu uredno primljena i TEL: 091/51-41-740 evidentirana pri Hrvatskom planinarskom savezu (2). TEL./FAX: 01/48-17-314

NOVI PRETPLATNICI, odnosno zainteresirani za pretplatu, trebaju UREDNIÈKI ODBOR se pismom, telefonom, faxom ili e-mailom javiti Hrvatskom plani- DAMIR BAJS narskom savezu. Za nekoliko dana poštom æe primiti uplatnicu i DARKO BERLJAK brojeve koji su izašli od poèetka godine, a zatim æe svaki mjesec na svoju adresu redovno primati svoj primjerak èasopisa. VLADO BOŽIÆ FARUK ISLAMOVIÆ CIJENA POJEDINAÈNOG PRIMJERKA je 15 kuna. GORAN GABRIÆ ŽELJKA KASAPOVIÆ ZDENKO KRISTIJAN SURADNJA: Prilozi se mogu slati posredstvom e-maila ili poštom. BRANKO MEŠTRIÆ Krajnji rok za primitak priloga je 10. dan prethodnoga mjeseca (30 PROF. KRUNOSLAV MILAS dana prije izlaska broja). Uredništvo zadržava pravo kraæenja i ured- PROF. DR. ŽELJKO POLJAK nièke obrade tekstova, posebno dužih priloga. Svi se primljeni mate- ROBERT SMOLEC rijali na zahtjev vraæaju autorima. Prednost imaju prilozi sa zanimljivim temama koji su popraæeni boljim izborom ilustracija. Slike se mogu TISAK slati poštom ili u digitalnom formatu (e-mailom, na CD-u ili disketi, ali ne unutar Wordovih dokumenata). Podrobnije upute možete »EKOLOŠKI GLASNIK« D.O.O. potražiti na web-stranici HPS ili izravno kod urednika. DONJA LOMNICA

ISSN 0354-0650 HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:37 Page 121

4, 2005 121

SADRŽAJ

Godište Broj Volume 97Number 4 Travanj – April 2005

MILAN LENUCI – GRADITELJ PLANINARSKIH OBJEKATA 122 VLADIMIR JAGARIÆ

NA RAVNU GORU IZ LEPOGLAVE 127 ŽELJKO REMAR

IZLET U ÈABARSKI I PREZIDSKI KRAJ 131 122 MILAN LENUCI JASNA KOSOVIÆ PLANINE I PLANINARENJE PO JADRANSKIM OTOCIMA 140

SLOVENSKE PLANINARSKE OBLJETNICE 142 ADICA SLIEPÈEVIÆ PRVI PUT NA TRIGLAVU I MNOGO GODINA POSLIJE 144 BLAŽ TOTA 127 RAVNA GORA PRVO PRVENSTVO HRVATSKE U LEDNOM PENJANJU 147 BORIS ÈUJIÆ

NOVOSTI U PLANINARSKOM ODIJEVANJU 150 HRVOJE JENEI

DALMATINSKI SAN 152 PAOLO PEZZOLATO

NOVE TEHNOLOGIJE U PLANINARSTVU 154

140 JADRANSKI OTOCI PLANINARSKE KUÆE I PUTOVI 157

SPELEOLOGIJA 158

VIJESTI 159

KALENDAR ACKIJA 160

SLIKA NA NASLOVNICI: POD ANNAPURNOM U HIMALAJI, FOTO: JASMIN SADIKOVIÆ 157 NOVOSTI NA HPO HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:37 Page 122

122 4, 2005

POVIJEST PLANINARSTVA

MILAN LENUCI – GRADITELJ PLANINARSKIH OBJEKATA

VLADIMIR JAGARIÆ, Zagreb

Društvo Karlovèana i prijatelji Karlovca obi- lježili su u prošloj, 2004. godini, 155. obljetnicu roðenja i 80. obljetnicu smrti znamenitog Karlov- èanina, Milana Lenucija, arhitekta i zagrebaèkog urbanista. Tom je zgodom njemu u poèast u Knjižnici grada Zagreba prireðena spomen-veèer, a na proèelju zgrade na Strossmayerovu trgu 11, koju je Lenuci dao sagraditi i u kojoj je živio, postavljena je spomen-ploèa. Roðen je 30. srpnja 1849. u Karlovcu, diplo- mirao je na Visokoj tehnièkoj školi u Grazu, a za- poslen je bio u Graðevnom uredu Gradskog poglavarstva u Zagrebu. »Lenuci je postavio temelje urbanog razvoja Zagreba u 20. stoljeæu«, rekla je o njemu povjesnièarka umjetnosti dr. Snješka Kneževiæ.1 Godina 1874. nije samo godina osnutka Hrvatskog planinarskog društva (HPD), veæ je to godina osnutka Hrvatskoga klizaèkog društva, Hrvatskog sokola, Zbora lijeènika Hrvatske i Hrvatskog sveuèilišta. Lenucijevo ime nalazimo meðu utemeljiteljima društva klizaèa, sokolaša i planinara. Sada je prilika (jubilej planinarstva) da se podsjetimo Lenucijevih zasluga za planinarstvo

i na neka znaèajnija dogaðanja u prvih desetak go- Milan Lenuci – dina »bivstvovanja Hrvatskog planinskog družtva«. graditelj, mecena i potpredsjednik HPD-a Mnogo je puta preprièavan povijesni susret u Ogulinu profesora matematike iz Graza dr. Jo- hannesa Frischaufa s književnikom Budom Budi- 1 Pobliže o ing. Milanu Lenuciju kao arhitektu i za- savljeviæem i upravnim èinovnikom Vladimirom grebaèkom urbanistu na prijelazu iz 19. u 20. sto- Mažuraniæem, kada su razgovarali o potrebi osnut- ljeæe vidi u knjizi »Zagrebaèka zelena potkova« ka »družtva za laznju po gorah«. Tako je poèelo. (Školska knjiga, Zagreb, 1996.) autorice dr. Nastavilo se prepiskom Budisavljeviæa s profe- Snješke Kneževiæ. HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:37 Page 123

4, 2005 123

sorom geologije na Zagrebaèkom sveuèilištu, Na treæoj godišnjoj skupštini 22. veljaèe 1877. Gjurom Pilarom, koji iste te godine, 15. listopada, dogovoreno je da se »poduzme izvadjat gradnje poziva trinaestoricu uglednih zagrebaèkih graðana po gorah i planinah hrvatskijeh, podigav na Slje- u zgradu Narodnog muzeja u Demetrovoj ulici 1 menu zagrebaèke gore piramidu«. Dogovoreno i na osnivaèki sastanak HPD-a. Pišu se pravila, koja vrlo brzo uèinjeno. Za pet mjeseci (22. srpnja potvrðuje hrvatska vlada 29. ožujka 1875. Na 1877.), prema nacrtu gradskog podmjernika ing. prvoj glavnoj skupštini HPD-a, održanoj 29. trav- Milana Lenucija podignuta je 8 m visoka drvena nja, takoðer u Demetrovoj 1, izabran je za pred- piramida. Bila je to druga sljemenska piramida. sjednika lijeènik i prirodoslovac dr. Josip Schlos- Prvu, 4 m visoku, dali su sagraditi, takoðer od ser-Klekovski, a za potpredsjednika ravnatelj za- drveta, 1870. godine, zagrebaèki trgovac Vilim grebaèke realke, akademik Josip Torbar. Lovrenèiæ i gostionièar Andrija Meško. Dobro nam je znan i prvi društveni izlet ha- Na èetvrtoj godišnjoj skupštini HPD-a, 14. pedeaša na Oštrc i Plešivicu 17. i 18. svibnja 1875. ožujka 1878., izabran je za predsjednika Ljudevit Drugi izlet bio je 3. lipnja na Sljeme, treæi opet na pl. Vukotinoviæ i novi upravni odbor u kojem je i Sljeme, i to u zajednici s pjevaèkim društvom ing. Milan Lenuci, zadužen za gradnju planinar- »Kolo« i Hrvatskim sokolom. Na izletu je bilo skih objekata. Tu je funkciju obavljao tijekom sedamdeset izletnika i »tri gospoje«. U godini èetrdeset godina. Na godišnjoj skupštini u godini 1876. održana je druga godišnja skupština HPD- 1879. na prijedlog odbornika Lenucija zakljuèeno a, s izborom profesora Josipa Torbara za predsjed- je da se »izvrši izdati turistièku kartu zagrebaèke nika i izletom na Ivanšèicu. gore«. Na sastancima Odbora mnogo se rasprav- HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:37 Page 124

124 4, 2005

ljalo o tome, no na kraju se moralo odustati od pri- Schlosser. Tako je bijelom bojom oznaèio stazu jedloga, jer troškovi nakladništva »nadmašili bi od Graèana preko »Jelaèiæeva trga«, Èrešnje do sav družtveni imetak«. »Gradske kuæe« i piramide, plavom od Èrešnje do Tajnik HPD-a, Levin Schlosser (sin Josipa piramide, od piramide preko Malog Sljemena, is- Schlossera), u Spomenici HPD-a (nakladništvo iz pod Medvedgrada u Šestine crvenom, a žutom bo- 1884.) piše: »Èardak na Plešivici kraj Rudah bude jom od kipa sv. Jakova (stajao je na prijevoju po nacrtu gosp. odbornika M. Lenucija i po po- izmeðu Velikog i Malog Plazura, sjeverno od duzetniku Hamilkaru Prauspergeru u Samoboru uz Medvedgrada) do Kraljièina zdenca i dalje do pi- potrošak od 524 for. sagradjen i 24. srpnja po ramide. Jednom je i Lenuci sudjelovao u akciji presv. gospodinu predsjedniku Ljudevitu Vukoti- markiranja. S Levinom je pribijao na stabla limene noviæu ... preuzet od poduzetnika u svojinu ploèice s natpisom smjera puta, jer su neke mar- družtva.« Bilo je to godine 1881. Otvorenju je na- kacije od »Graèana bile izsieèene i blatom na- zoèilo desetak hapedeaša, meðu njima i ravnatelj mazane«. Krivac je pronaðen i sudski kažnjen »da zagrebaèke opere, Nikola Faller. Hapedeaši su još imade namiriti trošak družtvu«. jedanput bili te godine na Plešivici, i to zbog Odbor HPD-a poslao je 20. travnja 1882. u popravaka na èardaku. Posjetili su je i sljedeæe, Šestine pismo majci grofa Miroslava Kulmera, 1883. godine, ovog puta sa žaljenjem, jer su »po- »visoko rodjenoj plemenitoj grofici Aleksandrini sjetnici svoja imena kao i druge dosjetke po zi- Kulmer«, s molbom da im dozvoli na njenom po- dovih bojili kreèom i ugljenom«. Pokraj èardaka, najvjerojatnije u godini 1903., podignuta je i drvena piramida. Kronièar je u »Hrvatskom planinaru« (1925, 16) napisao kako je piramida bila ošteæena požarom i da je HPD 1905. postavio novu, 6 metara visoku željeznu piramidu. No, veæ sljedeæe godine bila je tako jako ošteæena da je popravak stajao 100 kruna. Stradala je još više za vrijeme Prvog svjetskog rata, a nakon rata hapedeaši su iz temelja obnovili »toga kulturnoga spomenika« (otvorena je 19. listopada 1924.). Danas je na tome mjestu treæa plešivièka piramida, postavljena poslije Drugog svjetskog rata.2 Oznaèavanje planinarskih staza na »Zagre- baèku goru« obavio je raznim bojama tajnik Levin

2 Toponim »èardak« upotrebljavao se u doba Voj- ne krajine za drvene nastambe, stražarnice, u kojima su boravili krajiški èasnici. Koristio se i za neki vrh u planini. Dr. Branimir Gušiæ u svojem planinarskom vodièu »Medvednica« (Zagreb 1924, str. 111.) navodi kako se na starim kartama vrh Sljeme zvao Bistra, a »kad je tamo podignut triangulacioni znak, prozvao je narod èitav vrh Èardak. To se ime zadržalo i kasnije, kad je HPD god. 1877. podiglo drvenu piramidu«. Na istoè- nom dijelu Dilj-gore jedan se vrh naziva Èardak »Pristanište« HPD-a na Kraljičinu zdencu (421 m). foto: Drago Paulić HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:37 Page 125

4, 2005 125

Gradska kuća na Sljemenu, naš prvi planinarski dom

sjedu gradnju drvenog pristaništa (nadstrešnice) u metara, a na mjestu gdje je bilo Lenucijevo prista- blizini izvora potoka Kraljevca, odvajkada zvanog nište izgraðuju po nacrtu Bohumila Bambasa pla- Kraljièin zdenac. Grofica, ne samo što je odobrila ninarski dom, nazvan »Pasariæeva kuæa«. gradnju, veæ je dozvolila i sjeèu stabala za »6 Kako je šuma prerasla drvenu sljemensku pi- stupovah i 6 rodjenicah«. Gradsko poglavarstvo ramidu, HPD je podigao i 7. srpnja 1889. otvorio, takoðer je pomoglo graðevnim materijalom iz slje- takoðer po nacrtu Lenucija, sada veæ gradskog menske gradske šume. Pristanište je izgraðeno u nadinženjera, novu, 12 metara visoku željeznu srpnju 1882. prema nacrtu Milana Lenucija, dok piramidu. Na otvaranju je bilo vrlo sveèano: tri su je izgradnju nadzirao sam grof Miroslav Kulmer. pjevaèka zbora pjevala, vojna domobranska glazba HPD je 1883. i na vrhu Ivanšèice dao sagra- je svirala, a i pucalo se iz mužara. Izgraðena je diti drveno pristanište i nedaleko od njega i drvenu potporom od 3172 forinte Zemaljske vlade i Grad- piramidu. I pri ovim gradnjama korišteni su Lenu- skoga poglavarstva. Tadašnji predsjednik dr. Josip cijevi nacrti. HPD-ova podružnica »Ivanèica« Torbar tom je prigodom održao prigodan govor o (osnovana 1899.) iz Ivanca postavlja novu pi- »kulturnoj i rodoljubnoj zadaæi planinarstva«. Ta ramidu 1900. godine, Tom su se piramidom plani- je piramida stajala na Sljemenu sve do 1960., kada nari koristili sve do rata (1914.). Godine 1929. je preseljena na Japetiæ, u Samoborskom gorju. Ivanèani postavljaju željeznu piramidu visoku 10 HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:37 Page 126

126 4, 2005

S Lenucijevim graðevnim poslovima poveza- Lenuci je dugo godina bio i potpredsjednik na je i gradnja »Gradske kuæe« na Sljemenu. Više HPD-a. Izabran je na tu dužnost na glavnoj godiš- su puta hapedeaši raspravljali o gradnji »buduæe njoj skupštini HPD-a 1892. godine, u prvoj godini stanice na Sljemenu«, a prikupljali su se i novèani predsjednièkog mandata grofa Miroslava Kulmera. prilozi za gradnju. Buduæi da »družtvo« zbog ne- Na kraju prvog desetljeæa opstojnosti HPD-a dostatka novaca nije bilo u moguænosti zapoèeti s broj èlanova iz Zagreba koji su plaæali godišnju gradnjom, priskoèi mu u pomoæ Gradsko pogla- èlanarinu od dvije forinte iznosio je 260, dok je 37 varstvo koje na trošak gradske opæine sagradi povjerenika izvan Zagreba plaæalo jednu forintu. 1877. na prostoru ispod Èinovnièke livade, gdje je Zanimljivo! danas Sljemenska lugarnica, drvenu lugarnicu, Lenuci je pripadao èlanovima skupine »ute- zvanu »Gradska kuæa«. Lugarnicu su koristili, meljitelja HPD-a«. Bili su to društveni mecene, osim lugara gradske sljemenske šume, i planinari. ugledne i imuæne liènosti, koje su odjednom upla- Naime, na molbu HPD-a, a zakljuèkom Gradske tile na raèun HPD-a iznos od 100 kruna (vjero- opæine od 22. prosinca 1877., planinarima je dodi- jatno je to bila veæa svota novca). Lenuci je zbilja jeljen gornji kat s dvije sobe. Nakon pet godina bio darežljive ruke kad je HPD-u darovao tolik no- HPD je preuzeo cijelu kuæu. Prva prigradnja je vac, dok je za izgradnju svoje kuæe na Strossma- obavljena 1912., druga 1925. – tada je kuæa dobila yerovu trgu morao posuditi novac od svoje prija- ime Tomislavov dom – a 1934. je izgorjela. teljice i svjetski poznate zagrebaèke operne pjeva- U blizini »Gradske kuæe« hapedaši su pod èice Milke Trnine. Lenucijevim nadzorom obzidali »sljemensko vrelo« U godini 1894., znaèi u dvadesetoj godini po- i oznaèili ga natpisom »HPD u Zagrebu 1881.« stojanja organiziranoga planinarstva, hapedaši su Lenuci nije samo projektirao planinarske obzidali kamenim zidiæem izvor kod izletišta objekte, veæ je i aktivno planinario. Sudjelovao je Kraljièina zdenca i postavili ploèu s natpisom na društvenim izletima u Križevce i na Kalnik, »Kraljièino vrelo 1406-1894 HPD«. Ivanšèicu, Rišnjak (tako se tada izgovaralo) i naj- Veæ prilièno narušenog zdravlja, Lenuci je po- èešæe na Sljeme. Bio je i na prvom organiziranom sljednji put viðen s planinarima 7. rujna 1924., na izletu Hrvatskoga sokola 1874. (zaprežnim kolima sveèanoj sjednici jubilarne, 50. obljetnice HPD-a. preko Samobora, Plešivice do jastrebarske željez- Imenovan je tada zaèasnim èlanom HPD-a »za nièke postaje). Meðu »17 putujuæih èlanova osobite zasluge u radu i unapreðenju planinarstva«. HPD-a« koji su bili na pomno pripremljenom Nedugo je nakon toga, 16. studenoga, preminuo. izletu na Plitvièka jezera u srpnju 1883., nalazimo Zagrepèani su mu se dostojno odužili pokopavši na popisu i Lenucijevo ime. Bio je to prvi druš- ga u kapeli Krista Kralja na Mirogoju. tveni izlet hapedeaša na Plitvice, a opisao ga je Levin Schlosser u prilogu Spomenice HPD-a iz U knjizi »Znameniti i zaslužni Hrvati 925- 1884. godine. U planinarskim je analima zapisano 1925« zabilježeno je i Lenucijevo ime. kako je bio nazoèan Lenuci, kao i »lijepi broj kra- sotica i drugih izletnika«, 17. srpnja 1898. na LITERATURA I IZVORI sveèanosti »gdje su vijorile hrvatske trobojnice i - Spomenica Hrvatskog planinskog družtva, Zagreb, gruvali mužari« na otvorenju nove planinarske 1884., naklada družtva staze od Kraljièina zdenca na Sljeme. HPD je - Bude Budisavljeviæ: Kako je postalo Hrvatsko stazu po supruzi grofa Kulmera prozvao Elvirinim planinsko družtvo, Zagreb, HP, 1898, 36 putom. - Hrvatski planinar, 1924, 144; 1925, 13, 16 - Željko Poljak: Zlatna knjiga hrvatskog planinarstva, Zagreb, 2004. HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:37 Page 127

4, 2005 127

HRVATSKO ZAGORJE

NA RAVNU GORU IZ LEPOGLAVE

ŽELJKO REMAR, Varaždin

Varaždince je Ravna gora oduvijek neodoljivo »Ravna gora« iz Varaždina (1919. – 2004.). Nje- privlaèila. U vrijeme kada su osobni automobili gova se trasa jednim dijelom poklapa s trasom ne- još bili prava rijetkost, oni su na ovu zagorsku davno osmišljene »Planinarske obilaznice po Rav- planinu dolazili putom iz Lepoglave preko Ka- noj gori«, te ništa manje zanimljivog »Križnog puta menice (13 km, 3 do 4 sata hoda). Tada se u pra- po Ravnoj gori« i »Rangerovog lepoglavskog puta«. vilu odlazilo na dva ili više dana, tako da je bilo Kada cestom ili vlakom dolazimo u Lepogla- dovoljno vremena ne samo za hodanje veæ i za vu, veæ izdaleka vidimo brdo Goricu (306 m), na razgledavanje brojnih prirodnih i povijesnih zna- èijem se vrhu bijeli barokna kapela svetog Ivana menitosti lepoglavskog kraja. Krstitelja (20 min od središta grada). Tu se do Ovaj tekst je sjeæanje na taj stari i neoprav- kraja 15. stoljeæa nalazila lepoglavska utvrda. S vrha dano zapostavljen planinarski put, a pisan je po- brda pruža se lijep vidik na Ivanšèicu, Ravnu goru vodom obilježavanja 85 godina djelovanja PD i Strahinjšèicu, a u njegovom podnožju, na mjestu

Ravna gora – jedna od najljepših zagorskih planina foto: Željko Remar HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:37 Page 128

128 4, 2005

nekadašnjeg pavlinskog samostana, smješteni su Na sjeveroistoènom obronku brda Plata (pre- objekti kaznionice i uz njih nadaleko poznata župna dio Gradiški, 351 m) nalaze se ostaci stare utvrde crkva Bezgrješnog Zaèeæa Blažene Djevice Marije. Kamenice (250 m, 10 minuta hoda od župne crkve Sa zapadne strane Lepoglave, na brežuljku svetog Bartola). Pretpostavlja se da je izgraðena zvanom Kameni vrh (373 m), nalazi se napušteni polovicom 13. stoljeæa, otprilike kada i Trakošæan, kamenolom andezita Gaveznica (10 min od auto- kako bi branila prolaz u lepoglavsku ravnicu, a veæ busne postaje). Dugo godina bio je poznat samo polovicom 15. stoljeæa spominje se kao ruševina. kao jedno u nizu sluèajno otkrivenih prebivališta Utvrda je imala oblik peterostranog tornja i bila je pretpovijesnih ljudi. U novije vrijeme zanimanje okružena visokim zemljanim bedemom. Nasuprot za Gaveznicu poveæali su novinski napisi o vri- njoj, s istoène strane naselja Kamenice, diže se jednim poludraguljima (ahat, kalcedon, opal) koje 335 metara visoko brdo na èijem vrhu stoji barok- ponekad možemo pronaæi u kršju okolnog vulka- na kapela svete Jelene (Gospe Snježne). nskog stijenja. Vulkani su bili aktivni i ovdje kod Kamenice, Nažalost, lokalitet je tijekom pola stoljeæa šest kilometara udaljene od Lepoglave. S lijeve rada kamenoloma velikim dijelom uništen. Zahva- strane ceste, koja Predragovim putom vodi prema ljujuæi upornosti štovatelja prirode, Skupština vrhu Ravne gore, dižu se tri stožasta brežuljka. To Varaždinske županije je 1998. godine ovaj davno su Struparov (366 m) i Jurinov Kukelj (348 m), te ugasli vulkan proglasila zaštiæenim geološkim Plat (317 m), poznatiji pod skupnim nazivom spomenikom. Drenovec. Oko njih, ukopano u sipku zemlju, leži mnoštvo kamenja koje se na prvi pogled ni po Iznad ceste koja iz Lepoglave preko Vulišinca èemu ne razlikuje od valutica iz korita neke rijeke i Crkovca vodi do Kamenice, na povišem se brdu ili potoka. Mještani ovo kamenje nazivaju »kamen istièe kapela svetog Jurja (276 m, 50 min hoda od krugljaè«. Tek na prijelomu vidimo da se ispod grada). Podignuta je sredinom 18. stoljeæa, a nje- svjetlosive i sitno rupièave površne krije crna zinu je unutrašnjost majstorski oslikao znameniti vulkanska stijena andezit. Ovi su èudni komadi pavlin Ivan Ranger. Za kapelu u Purgi Lepoglav- kamena »vulkanske bombe«! Njih u Hrvatskoj skoj struènjaci kažu da je »savršena sinteza svih nalazimo samo u Kamenièkom Podgorju i zbog grana barokne likovne umjetnosti«. toga je okolica Kamenice odavno privlaèila pozornost prirodoslovaca. Izdizanje masiva Ravne gore pratile su snažne vulkanske erupcije. Bio je to pravi vatromet rastaljenog stijenja i vrelih plinova. Užarene kaplje lave letjele su visoko u zrak i potom kao kiša zasipale povr- šinu plitkog mora. Manji komadi su se brzo hla dili i u obliku kugli tonuli na dno. Za one velike nije bilo dovoljno vremena da oèvrsnu i zato ih nalazimo spljoštene poput dis- ka. Da bismo došli do nalazi- šta »vulkanskih bombi«, treba s ceste iza Kamenice skrenuti

Kapela sveta Tri kralja na Ravnoj gori foto: Željko Remar prema Kamenièkom Podgorju HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:37 Page 129

4, 2005 129

pisao: »Evo, tu nadomak Ka- menice dižu se stijene i kamenjar Male i Velike Babice (548 m). Djeluju vrlo impre- sivno i naši preði, kad su prije hiljadu i više godina stigli u ovaj kutak, nadjenuli su im ime mistiène boginje zla i tmine - Baba. Valjda su baš sijevale munje, treskali gro- movi, vitlali se tmasti oblaci«. Na jugozapadnom grebenu planine (Dugom vrhu) postoje dvije planinarske kuæe. Prvo sklonište na Ravnoj gori ureðeno je 1923. godine u sta- roj i napuštenoj kuæi koju je planinarima ustupila bednjan- Planinarska kuća »Pusti duh« foto: Željko Remar ska župa. Dvadesetak godina poslije objekt je otkupljen i te prošetati Drenovcem do zaselaka Strupari i preureðen za potrebe planinara. To je današnja Galiæi (1 sat), odakle oznaèen put vodi dalje preko planinarska kuæa »Pusti duh« (672 m), kojom Babica na vrh Ravne gore. upravlja istoimeno planinarsko društvo iz Lepo- Potok Kamenica izvire ispod prijevoja Vraca glave (kontakt: Damir Kužir, 098/806-370). Na (542 m). Zanimljivo je da on u podruèju Cimer- mjestu starog Filiæevog doma (660 m), izgraðenog placa (Gornje Pile) ponire, a tristotinjak metara 1932. godine i uništenog u Drugom svjetskom niže, kod Donjih Pila (Vrta), ponovno izlazi na ratu, èlanovi PD »Ravna gora« iz Varaždina po- površinu. Prije izlaska iz pla- digli su 1963. godine nov jednokatni dom. ninskog masiva, u tjesnacu zvanom Hudi viher, potok stvara niz kaskada i manjih slapova, a u njegovom koritu možemo vidjeti neobiène »lonce«, udubine koje je voda oblikovala u kamenitom koritu. Tok Kamenice prati širo- ka šumska cesta koja vodi do Cimerplaca (mjesto pogodno za parkiranje) i planinarske kuæe »Filiæev dom«. Po izlasku iz naselja Ka- menice uoèit æemo stjenovit greben Velike i Male Babice (drugi naziv za njih je »pod Glažarjevom peèinom«). Prije èetrdesetak godina poznati je Varaždinac Ivan Milèetiæ za- »Filićev dom« na Ravnoj gori foto: Željko Remar HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:37 Page 130

130 4, 2005

Proljetno ruho lepoglavskih brda foto: Željko Remar

Na polovici puta koji spaja planinarske kuæe predstoji uspon na stjenoviti greben planine. nalazi se kapela sveta Tri kralja. Nju je 1629. go- Pritom možemo upotrijebiti jedan od tri stara i do- dine dao sagraditi grof Ivan Draškoviæ. Iako je od bro oznaèena puta koji vode do planinarskih kuæa tada nekoliko puta stradala u požaru i dva put »Filiæev dom« i »Pusti duh« (preko Babica - 2 temeljito obnovljena, ipak je do danas ostalo saèu- sata, kroz klanac Laprnjak - 2 sata i cestom, od- vano mnogo elemenata njezinog prvobitnog rano- nosno Predragovim putom - 2 sata). Nedavno je iz baroknog stila. Oblik tla oko kapele ukazuje na to Kamenice obilježen i èetvrti put, koji je malo duži, da je ovdje prije nje postojao neki veæi objekt, ali zato vrlo zanimljiv. On pokraj kapele svete vjerojatno samostan. U jednom se dokumentu s Jelene i preko vrha Oštro (462 m) vodi do Jurišine poèetka 17. stoljeæa spominje, uz kapelu sveta Tri hiže, a odatle se šumskom cestom možemo spustiti kralja na Ravnoj gori, i kapela svetog Duha. Pret- do Cimerplaca (3 do 4 sata). postavlja se da je bila na mjestu današnje planinarske kuæe »Pusti duh«. U blizini kapele sveta Tri kralja 1965. godine postavljena je desetak metara visoka željezna piramida (680 m). NAPOMENE ZA Krenemo li iz Lepoglave preko mosta na Bed- PLANIRANJE IZLETA nji, pa cestom do Spomen-groblja, a zatim sliko- vitom dolinom ispod Purge Lepoglavske na- Putovi i lokaliteti spomenuti u èlanku ucrtani stavimo kroz Vulišinec dalje prema Crkovcu, na- su na nedavno objavljenoj karti »Ravna gora« (autor Zlatko Smerke, izdavaè SMAND), a ko- kon jednog sata hoda stiæi æemo u naselje Kame- risno mogu poslužiti i vodièi »Planinarska obi- nicu, nekadašnje omiljelo planinarsko odmorište. laznica Ravna gora« (PD »Ravna gora« Varaždin, Možemo krenuti i prvobitnom varijantom puta do 2004., cijena 30 kuna, narudžbe slati na: Zlatko Kamenice, koja od željeznièke postaje u Lepoglavi Smerke, Varaždinska ul. 92, 42205 Vidovec), vodi puteljkom preko moèvarnih livada i dalje ces- »Rangerov lepoglavski put« (Turistièka zajednica tom kroz Kamenièki Vrhovec. Pošto u Kamenici Lepoglava, 1999.) i »Križni put po Ravnoj gori« razgledamo ostatke srednjovjekovne utvrde, kape- (Varaždinska biskupija, 2003.). lu svete Jelene i brdo Drenovec, konaèno nam HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:37 Page 131

4, 2005 131

GORSKI KOTAR

IZLET U ÈABARSKI I PREZIDSKI KRAJ

JASNA KOSOVIÆ, Zagreb

Jeste li kada bili u Èabru i Prezidu? Ako niste, Prezid povezani su s Delnicama dobrom cestom svakako ih posjetite, jer zadovoljstvo neæe izostati. (60 km do Prezida), tako da oni s automobilom Kraj je nešto »izvan ruke« pa onamo dolaze samo lako mogu stiæi u taj kraj. S autobusnim prijevo- oni koji mu na neki naèin pripadaju, dok planinari zom je nešto teže, jer autobusi prometuju samo i drugi izletnici rijetko nailaze. radnim danima. Autobus za Prezid polazi iz Del- Èabranski i prezidanski kraj (tako ga Gorani nica u 16:20, a za Èabar u 15:10 sati. Vratiti se u nazivaju) nalaze se sjeverno od stare rijeèke luj- Delnice još je teže, jer autobusi polaze samo u cik zijanske ceste, u podruèju Delnica. Sa svih je zore, vozeæi radnike i uèenike prema Rijeci. Prije- strana okružen slovenskim teritorijem; na istoku voz æe ipak koristiti onima koji kroz taj kraj pro- granicu èini rjeèica Èabranka, na zapadu je granica laze u višednevnom izletu, na putu za Platak, povuèena unutar golemoga šumskog prostranstva, Fužine, Liè ili Potkilavac. dok je na njegovoj najsjevernijoj toèki, u Prezidu, Kraj je neobièno slikovit i privlaèan. Njego- granièni prijelaz. Iako su »izvan ruke«, i Èabar i vim istoènim dijelom proveden je planinarski put

Vidik s Rudnika prema Tršću foto: Mario Žuti HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:37 Page 132

132 4, 2005

kroz šume, preko livada i kroz zaselke, a s mnogih mjesta pružaju se lijepi vidici. Zapadni dio planinarskog puta prolazi stoljetnim šumama bukve i jele, unutar kojih su se našli proplanci, kao oaze koje stvaraju èarobnu pro- mjenu u pejzažu. Na nekima od njih ureðene su šumarske kuæe u kojima se može prenoæiti. Posebnosti su izvor Èabranke, Èabar s obnovljenim dvo- rom Petra Zrinskog i Prezid, u kojima možete razgledati vrijedne muzejske zbirke. Za upoznavanje dijela toga kraja trebat æete doæi barem dva puta. Pre- noæiti možete u planinarskoj kuæi »Frbežari« u Tršæu i u Šumarskoj kuæi na Milanovom vrhu. Cesta kojom dolazite u taj kraj odvaja se od stare ri- jeèke ceste kilometar od Delnica u smjeru Rijeke.

IZLET U KRALJEV VRH, ÈABAR, NA RUDNIK,SOKOLSKU STIJENU I IZVOR ÈABRANKE Doðete li automobilom do planinarske kuæe »Frbežari«, za trodnevnog boravka moæi æete dobro upoznati oko- linu Tršæa i Èabra, a to znaèi posjetiti selo Kraljev Vrh i Sokolansku (Sokol- dalje, možete je sami pripremiti ili se dogovoriti s sku) stijenu s lijepim vidicima, brdo Rudnik sa domaæinima kuæe. skijalištem, te proæi slikovitim podruèjem potoka Sušice. U povratku možete svratiti i do Svete gore, U okolici planinarske kuæe mogu se izvesti èe- na èijem je vrhu crkva i ureðeni vidikovac. Izlet tiri zanimljiva izleta, a svi vode oznaèenim plani- je pun raznolikosti i pružit æe vam zadovoljstvo narskim putovima. To su kružna šetnja do Kralje- duljeg boravka u novoj sredini. vog Vrha, kružna šetnja na Sokolsku stijenu, uspon na Rudnik i šetnja do Èabra, izvora Èabran- Predlažem da se veæ u petak dovezete do pla- ke te izlet kanjonom Sušice. ninarske kuæe u Frbežarima i u njoj prenoæite dvije noæi. Do nje se dolazi preko Tršæa. Oko 200 m Za kružnu šetnju do Kraljevog Vrha trebat æe nakon crkve lijevo se odvaja uska asfaltna cesta vam oko dva sata. Put prema Kraljevom Vrhu koja prolazi kroz zaselak Frbežare. Planinari PD (920 m) vodi kroz Tršæe, a putokazi prièvršæeni na »Kamenjak« uredili su za prihvat i smještaj plani- lipu ispred crkve upuæuju da krenete u smjeru Del- nara kuæu br. 14 s desne strane ceste. Kuæa nije nica, do odvojka uske asfaltne ceste lijevo. Ona æe uvijek otvorena, pa se za boravak u njoj svakako vas dovesti u slikovit zaselak, s lijepim vidicima treba najaviti. Hranu možete dobiti u restoranu prema kanjonu Èabranke i brdima na slovenskoj »Brvnara«, koji je uz asfaltnu cestu kilometar strani. Vidici su još otvoreniji ako prošeæete na brežuljak iznad sela. HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:37 Page 133

4, 2005 133

U Kraljevom Vrhu je raskrižje planinarskih napušta i silazak se nastavlja šumskim putom do putova. Markacije dolaze zdesna, s izvora Kupe (5 groblja u Èabru. Nakon prolaska kroz groblje, sati), preko Pintarice (3 sata) i Svete gore (2 sata), nadvožnjakom se dolazi do križnog puta u aleji a odlaze lijevo put Èabra i izvora Èabranke (sat i kestenova, a alejom do crkve sv. Ante Padovan- pol). Tu je kontrolna toèka Goranskog planinarskog u središtu Èabra. skog puta (GPP), a žig se nalazi u kuæi br. 1, kod Èabar (524 m) je pogranièni gradiæ na Èa- Jože Frbežara. branki. To staro goransko naselje osnovao je Petar Do planinarske kuæe u Frbežarima možete Zrinski još u 17. stoljeæu izgradivši visoku peæ za kružno ako poðete u smjeru putokaza za izvor Èa- taljenje željezne rude, kovnicu željeza, pilanu, branke. Nakon prolaska kroz šumu, krenite prema mlin, gospodarske i stambene zgrade, a za sebe kuæi na brežuljku i put æe vas dovesti na raskrižje dvor. Oko dvora je naselio majstore ljevaèe, ko- s putokazima, na asfaltnoj cesti, uz usputno pro- vaèe i kmetove. Od utvrðenog dvora saèuvana je matranje èudesne piramide Snežnika i crnogori- svega jedna kula i dio zida, ali dvor je u 19. stolje- com obraslog Rudnika. S raskrižja krenite u æu rekonstruiran. U njemu je danas smještena smjeru Rudnika i spustit æete se u Tršæe, iz kojeg uprava grada, galerija slika Vilima Sveènjaka te æete lako pronaæi put do planinarske kuæe. muzejska zbirka namještaja i željeznih predmeta, U drugom dijelu dana poðite na Rudnik od kojih su neki iskovani još u kovnicama Petra (1052 m). Za to æete trebati manje od dva sata. Na Zrinskog. Uz najavu, dvor i muzej je moguæe raz- njegovim strmim obroncima ureðeni su skijaški gledati. Zanimljivost Èabra je i èesma s lavom, is- tereni, a s vrha se otvaraju vidici na okolna brda, pred crkve, koja je tu postavljena 1911., kada je sve do Snežnika. Rudnik je kontrolna toèka Hrvat- Èabar dobio vodovod. ske planinarske obilaznice (HPO) i GPP-a, a žig Iz Èabra se asfaltnom cestom uz Èabranku za je u tuljcu na vrhu. Pristupa mu se od planinarske petnaestak minuta dolazi do zgrade bivšeg resto- kuæe, asfaltnom cestom do »Brvnare«, od koje se rana, iza koje su izvori Èabranke. Kako ste na najprije kolnim putom, a onda uza skijalište, strmo samoj granici, a granicu èini Èabranka, ne smijete uspinje na vrh. prijeæi na drugu stranu mostom postavljenim nešto Drugog dana krenite prema Èabru, izvoru Èa- prije izvora. Najveæi izvor je na našoj strani, a dva branke, kanjonu Sušice i Tatinskoj dragi. Smatraj- manja na slovenskoj. Kako su oni na veæoj visini, te izlet cjelodnevnim (5 sati hoda), pa se voda se u slapovima ruši u korito Èabranke. usput odmarajte i uživajte u lijepim mjestima i vidicima. Poðite do glavne ulice u Tršæu i njome lijevo 100 m do asfaltne ceste za Vrhovce. Tim se odvojkom us- pinjete do raskrižja s putokazima, na koje s desne strane na cestu dolaze markacije iz Kraljevog Vrha. Tim ste se dijelom puta kretali dan ranije. Markacije u nastavku vode kroz Hrib, Petrine i Lege, zaselke sela Vrhovci. S puta se pružaju vidici prema Rud- niku, Snežniku, kanjonu Èabranke, Koz- jem Vrhu i mnogim brdima meni nepo- znata imena. Kod prve kuæe zaselka Donji Vrhovci markacije odlaze desno kolnim putom, sve do Loknara. Desetak minuta nakon izlaska iz naselja asfaltna cesta se Planinarska kuća »Frbežari« u Tršću foto: Željka Lisak HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:37 Page 134

134 4, 2005

U kišno doba izvora je puno više i voda nadolazi odlaze prema Kozjem vrhu cestom desno, a vi sa svih strana. Izvor Èabranke je kontrolna toèka krenite lijevo i za dvadesetak minuta stiæi æete u GPP-a, a metalni je žig uèvršæen uz stazu kod Parg. U njemu je meteorološka postaja, a tu je i izvora. odvojak ceste koja se u zavojima spušta u Èabar. Svakako nastavite dalje prema Tatinskoj U kafiæu se odmorite kako biste skupili snagu za dragi, do koje je još sat i pol hoda. Put prolazi po- još sat hodanja cestom do Tršæa (ili autostopom) druèjem slikovitih stijena, preko najljepšeg vidi- i Frbežara. Završno hodanje asfaltnom cestom sva- kovca na Èabar i kamenim koritom bujiènjaka kako umanjuje vrijednost ovog izleta, ali ga ne- Sušice, što nemojte propustiti. mojte radi toga odbaciti ili promijeniti, jer æete tako izgubiti najveæi dio njegove ljepote i zanim- Prelaskom mostiæa preko samog izvora stu- ljivosti. pate na graðeni stari put koji æe vas u zavojima dovesti do Tropetskih stijena, od kojih je najljepši Treæi dan preostaje uspon na Sokolsku stijenu vidik na Èabar i okolno podruèje. Uspinjuæi se, (961 m) koja se uzdiže okomito iznad zaseoka vidjet æete izvorišne slapove Èabranke i kameni Sokola. Slika stijene i zaseoka pod njom vrlo je kanjon potoka Sušice, koji je najveæi dio godine privlaèna i sigurno ste je zapazili veæ pri dolasku bez vode. S vidikovca markacije prolaze izmeðu u Tršæe. Planinari PD »Kamenjak« iz Rijeke obno- stijena i kreæu prema kamenom koritu, ali prije vili su markacije na vrh stijene, kako bi se moglo nego ga dosegnu, odlaze do livade Križeve drage. uživati u dalekim i lijepim vidicima na Svetu goru, U njenom donjem dijelu uhvate put kojim se do- koju prepoznajemo po crkvenom tornju na jednom lazi do kamenog korita, malo se hoda uz korito, a i releju na drugom vrhu, na Špièasti i Skradski vrh malo ga se prelazi, a onda se potkraj uspinje do pa sve do Drgomlja, ako je vidljivost dobra. asfaltne ceste, kod spomenika ustanku u Gorskom Prvi dio puta vodi cestom prema Sokolima. kotaru, u Tatinskoj dragi (810 m). To je kontrolna Tik prije sela markacije skreæu i kolnim se putom toèka GPP-a, a žig je smješten u kafiæu u Pargu. uspinju do pod sam vrh. U blizini vrha je raskrižje Uskoro æe kod spomenika biti postavljen metalni markiranih putova, s kojeg se može kružno vratiti žig. do planinarske kuæe u Frbežarima. Svakako se Kroz podruèje Tatinske drage prolazi cesta raspitajte kod domara jesu li završili markiranje koja iz Tršæa preko Parga vodi u Prezid. Markacije kružnog puta, a možda i onog na Rudnik sa Sokolske stijene. Kada taj dan krenete kuæi, autom æete nakon Tršæa prvo proæi kroz zaselak Prhce, a veæ æete u sljedeæem zaseoku Smreèju naiæi na odvojak uske asfaltne ceste na Svetu goru (4 km). Cesta završava na vrhu na kojem je crkva Majke Božje. Do nje se dolazi širokim stubištem, uz koje su postavljene postaje križnog puta. Iza crkve naèinjen je drveni vidikovac, s kojeg se pruža vidik prema ušæu Èa- branke u Kupu, na selo Hor- vatsko i slovensko selo Osil- nicu. Iznad Kupe i Horvat- Dvor u Čabru foto: Željka Lisak skog uzdiže se brdo Dimovac, HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:37 Page 135

4, 2005 135

koje u polukrugu obilazi Kupa, a èijim obronkom vodi cesta iz Horvatskog u Raz- loge. Iznad Osilnice uzdiže se slikovito brdašce Kostelc, a u zaleðu je Borovška gora. U tu prekrasnu dolinu dolazi se asfaltnom cestom koja se odvaja u Malom Selu nedaleko od Gerova. Ona se spušta prvo u Zamost, koji se prilju- bio uz obronke Svete gore, pa s vidikovca uopæe nije vidljiv, a onda se kanjonom Èabranke može sve do Èabra. To je posebno zanimljiv pristup Èa- bru, pa si nekom prilikom i to Sokolska stijena i zaselak Sokoli foto: Alan Čaplar priuštite. Preko Svete gore prolazi planinarski put. u Majeru. Ako ste nešto propustili obiæi u pret- Njegove markacije dolaze od izvora Kupe preko hodno opisanim izletima, uèinite to sada ili poðite Pintarice, prelaze asfaltnu cestu za Zamost i uspi- pouènom stazom »Leska« u NP »Risnjak«, ili po- nju se do vidikovca i crkve na Svetoj gori, a s nje sjetite izvor Kupe iz Razloga. Razloga za dvo- odlaze prvo cestom, a zatim šumskim putovima dnevni boravak je mnogo, osobito ako dolazite iz sve do Kraljevog Vrha. udaljenijeg dijela Hrvatske. Odluèite li da izlet bude jednodnevan, autom produžite iz Majera do Nakon posjeta Svetoj gori, moj prijedlog Kozjeg Vrha, ostavite ga kod gostionice »Tajèi« i izleta je iscrpljen. Još jedino o kavi. Svratiti mo- za pet sati možete se nakon kružne ture vratiti do žete u Gerovu u pansion »Lipovac« ili u motel NP njega. »Risnjak« kraj Crnog Luga. Nemojte na to zaboraviti. Evo i pobližeg opisa puta: U zaselku Majeru, u desnom zavoju ceste, markacije odlaze ravno IZLET NA VRAŽJI VRTEC I MILANOV VRH kolnim putom, preko livade, do nekoliko kuæa Tomažina te nastavljaju do ostataka dviju kuæa. Tu Ovaj lijepi dvodnevni (ili jednodnevni) izlet se skreæe dolinom lijevo preko potoka do puta nastavlja se na prethodni, dakle polazi od Tatinske kojim se uspinje do kaptaže i dalje stazom do drage, do koje treba doæi automobilom. Nakon što asfaltne ceste u Kozjem Vrhu. U prvoj kuæi s lije- proðete Tršæe i Parg i provezete se Tatinskom dra- ve strane je gostionica »Tajèi«, u kojoj se nalazi gom, doæi æete u zaselak Majer. Tu æete uoèiti žig kontrolne toèke GPP-a. Markacije u nastavku markacije koje dolaze cestom od spomenika u prelaze cestu i kolnim se putom uspinju do releja Tatinskoj dragi, a u Majeru je napuštaju odlazeæi na Kozjem vrhu (916 m). S vrha se otvara vidik preko livade. Ostavite auto uz neku kuæu i krenite na niz brda koja okružuju udolinu u kojoj su se dalje pješice. smjestile kuæe Prezida. Na kraju doline, s desne Iz Majera æete se za 45 min uspeti na Kozji strane ceste, uzdiže se sljedeæi cilj izleta – brdo vrh, za sat doæi na Vražji vrtec, pola sata æe vam Vražji vrtec. trebati do Prezida i još sat i pol do Milanovog Od releja na Kozjem vrhu nastavlja se kolnim vrha. Tu možete prenoæiti u lijepo ureðenoj šu- putom do makadamske ceste, koju se ubrzo na- marskoj kuæi. Sljedeæi dan kružno æete se vratiti pušta i odlazi desno, kroz zaselak Zbitke, do do sela Kozjeg Vrha i za dva sata spustiti do auta èesme. Stotinjak metara iza nje markacije se preèi- HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:38 Page 136

136 4, 2005

Asfaltnom cestom treba malo lijevo, a onda putom s desne strane poèinje uspon najprije do betonskog objekta, a zatim do kapelice sv. Ivana i Pavla u zaseoku Kranjcima. Marka- cije nastavljaju kroz naselje sve do livade na grebenu i nastavljaju kolnim pa maka- damskim putom do asfaltne ceste. To je cesta iz Kozjeg Vrha i njome se za petnaestak minuta stiže na Milanov vrh. Milanov vrh (1011 m) je valovita visoravan okružena Prezid i Vražji vrtec foto: Mario Žuti šumom. Osim šumarske kuæe, na njoj su gospodarski objekti, com uspinju na gornju cestu, s koje su posebno dva spomenika iz NOB-a i lijepi vidici na Prezid i Vražji vrtec, a unatrag na uzgajalište srna. Šumarija Prezid uredila je kuæu Kozji vrh. Lijevim se krakom ceste može spustiti za prihvat planinara i izletnika i u njoj se uz dogo- u Prezid, a za Vražji vrtec treba nastaviti ravno vor može prenoæiti i dobiti hrana. Poseban ugoðaj pokraj raspela i kapelice koje podsjeæaju i upozo- ravaju na bolesti starog i novog doba. Tik prije lovaèke kuæe »Runs« markacije odlaze desno, uspinjuæi se petnaestak minuta do raskrižja s putokazima, od kojeg je još pet minuta do Vražjeg vrteca (904 m). To je bilo strateški važno mjesto, na što ukazuje posebno oblikovan rov iz doba tali- janske okupacije, a za planinare je to lijep vidikovac smješten upravo iznad graniènog prijelaza. Vidik se pruža na dolinu Babno polje, s istoime- nim selom, a u daljini se ocrtava privlaèna slika Snežnika. Vražji vrtec je kontrolna toèka GPP-a, a žig se nalazi u tuljcu na vidikovcu. S vidikovca se trebate vratiti na raskrižje s putokazima, s kojeg se desnim putom silazi prema groblju u Prezidu (765 m). Markacije prolaze rub- nim dijelom Prezida, pa ako ga želite razgledati, poðite cestom do obližnjeg središta. Šeæuæi kroz gradiæ vidjet æete stare goranske kuæe, a uz dogovor moæi æete razgledati i muzejsku zbirku s izlošcima iz japodske kulture i drvenim vodovod- nim cijevima koje su se koristile u 19. stoljeæu. Svakako se osvježite i ne žurite, jer je do Mila- novog vrha još samo sat i pol hoda. Vratite se zatim na markirani put i njime æete pokraj zgrade Šumarije i preko livade doæi u zaselak Mlake. Tuljac sa žigomna Vražjem vrtecu foto: Alan Čaplar HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:38 Page 137

4, 2005 137

daju srne, koje borave u dva ograðena prostora uz kuæu. Milanov vrh je kontrolna toèka GPP-a, a žig se nalazi u tuljcu pokraj kuæe. Do Milanovog vrha vodi asfaltna cesta (4 km) koja se od glavne ceste odvaja kod gostionice u Kozjem Vrhu. Tom æete se cestom vratiti do auta koji ste ostavili u Kozjem Vrhu ili u Majeru. Oni koji žele mogu obiæi još tri kontrolne toèke GPP-a, ako borave na Milanovom vrhu dan dulje. Od Milanovog vrha do Paraviæeve mize je dva i pol sata hoda, do Èabarske police daljnjih sat i pol, a do Šverde još jedan sat. Poteškoæa je što se istim putom treba vratiti i potrošiti isto toliko vremena, ako se sa šumarom s Milanovog vrha ne Milanov vrh foto: Jasna Kosović dogovorite da doðe vozilom po vas na Šverdu. Zašto ne? Treba zamoliti, a on æe to uèiniti, bude Prvi dan doðite na noæenje u šumarsku kuæu li mogao. na Milanovom vrhu. Autobus iz Delnica polazi u 16:20 sati radnim danom i za jedan sat æe vas VIŠEDNEVNI IZLET dovesti u Prezid. Da biste došli do markacija, od Za ovaj se izlet treba koristiti javnim prijevo- stajališta krenite cestom u smjeru graniènog prije- zom, što znaèi da se do Prezida dolazi autobusom, laza. Kod zadnjih kuæa s desne strane dolaze mar- a izlet završava u Fužinama, Lièu ili Potkilavcu, kacije s Vražjeg vrteca, a lijevo odlaze za Milanov jer to su najbliža mjesta s javnim prijevozom. Izlet vrh, do kojeg se stiže za sat i pol. Kraæi i lakši (ali preporuèujem onima koji mogu hodati po osam dosadniji) prilaz Milanovom vrhu je iz Kozjeg sati na dan, a prije polaska uèiniti niz dogovora Vrha (stanica autobusa prije Prezida). Od stajališta potrebnih radi noæenja i opskrbe vodom. Izlet je kod gostionice hoda se asfaltnom cestom jedan sat izazovan i vrlo zanimljiv i neka vas ne plaši što do Milanovog vrha, ali je moguæ dogovor o prije- traje èetiri ili pet dana, jer hodanje tim putovima vozu sa šumarom, koji æe vas prihvatiti na noæenje je ugodno, a noæenje u lijepo ureðenim kuæama još u šumarskoj kuæi. Dakle, svakako se sa Šumari- ugodnije. Šumarske kuæe na Milanovom vrhu su jom Prezid dogovorite o korištenju kuæe i up- ureðene za iznajmljivanje, planinarski domovi na ravitelj æe vas uputiti na šumara koji æe brinuti o Risnjaku i Platku ljeti su otvoreni svakodnevno, vama. Sutradan krenite trasom GPP-a prema Para- dok dom na Snježniku i dom izviðaèa u Lepenici viæevoj mizi (2:30 h), Èabarskoj polici (1:45 h), pod Tuhobiæem rade vikendom. Šverdi (1h) i nastavite prema Jelencu. U prvom dijelu put vas vodi prekrasnim šum- Paraviæeva miza je livadica na kojoj je ure- skim podruèjem bukve i crnogorice, unutar kojeg ðena šumarska kuæa, u kojoj se uz dogovor sa su proplanci sa šumarskim kuæama. U drugom Šumarijom Prezid takoðer može prenoæiti. Iznad dijelu æete se uspinjati na nekoliko vrhunaca s naj- drvarnice je ureðeno sklonište opremljeno spužva- ljepšim vidicima u Gorskom kotaru, a opis èitavog ma, ali cisterna s vodom uz kuæu je zakljuèana, pa puta naæi æete u vodièu po GPP-u. Kako se prolazi ako namjeravate prenoæiti u skloništu, vodu treba podruèjem bez naselja, u kojem se samo ponekad ponijeti s izvora Jarmovca, uz koji æete proæi. može sresti poneki šumar ili lovac, nepripremljen Vode treba uzeti i za sljedeæi dan jer je usput bi izlet mogao biti vrlo težak. Zato koristite upute nema, osim u otvorenoj cisterni na Javoru (15 koje vam mogu dati. Sama sam dva puta vodila minuta iza Èabarske police) i na izvoru izvan skupine na opisani naèin i svi su bili vrlo umorni, trase, udaljenom 20 minuta hoda od Šverde, a koji ali i vrlo zadovoljni. ljeti može presušiti. HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:38 Page 138

138 4, 2005

je kontrolna toèka HPO-a i GPP-a, a žig je u tuljcu na vrhu. Na sljedeæi cilj, Guslicu, može se stiæi na dva naèina. Dulji i naporniji (zbog teže prohodnog terena i dva strma uspona), ali puno zanimljiviji, vodi preko Planine – slikovitog kamenog brda i prekras- nog vidikovca. Nešto kraæe i lakše kretat æete se po GPP-u. Da biste nastavili njime, s vrha se Jelenca trebate vratiti do šume u podnožju njegovog Na putu prema Čabarskoj polici (Jelendraga) foto: Jasna Kosović kamenitog vrha, na raskrižje markiranih putova. Do Gus- Od Šverde se prema Jelencu nakon sat hoda lice ima oko dva sata hoda, a dolazi na livadu Lisinu, s otvorenim vidicima na do Snježnika još jedan sat. Guslica je kontrolna brda Baèvu i Gornje Medvejce. Tu je i manja toèka GPP-a, a Snježnik i GPP-a i HPO-a. Taj æete šumarska kuæa i zakljuèana cisterna. Nastavlja se dan do planinarske kuæe na Snježniku hodati svega cestom ispred kuæe oko pola sata do mjesta gdje pet i pol sati, pa ako u njemu namjeravate preno- markacije skreæu na kolni put. Njime æete se sutra æiti, možete se odluèiti i za onaj zahtjevniji put kretati, a sada se nastavite spuštati cestom bez preko Planine. markacija i nakon 45 minuta doæi æete do šumar- S Planine i vrha Snježnika, pa i Risnjaka, ske kuæe u Smrekovoj dragi (potkraj na raèvanju vidici su slièni. Posebno su privlaèni vidici na liva- lijevim krakom). Kuæa je na rubu livade, uz cestu de, nedaleko od njihova podnožja. S vrha Planine za Tršæe, a vrlo je lijepo ureðena za smještaj lo- vidi se livada Šegina, ispod Snježnika je Lazac i vaca. Vlasništvo je Šumarije Tršæe, pa se svakako nešto dalje Šegina, dok se s Risnjaka uoèava trebate dogovoriti s upraviteljem o njenom ko- modrina Lokvarskog jezera. Posebno upozoravam rištenju. Taj æete dan hodati oko sedam i pol sati. na vidik prema sjeveru u koji ulaze dvije crkvice. Sljedeæi dan æete na noæenje u planinarsku To su crkvica na Svetoj gori i grobljanska crkvica kuæu na Snježniku, što svakako trebate najaviti. u Hribu pokraj kojih prolaze markacije GPP-a. Kako usput nema vode, svu potrebnu kolièinu Èetvrti se dan odluèujete hoæete li završiti morate uzeti u Smrekovoj dragi. Prvo se trebate izlet i spustiti se preko Platka u Potkilavac (5 h), vratiti cestom do markiranog puta, a onda njime iz kojeg prigradske autobusne linije voze u Rijeku, skrenuti i kroz šumu izaæi na valovitu visoravan ili æete nastaviti hodati još jedan dan. Nastavljate Škurinu. Put vodi njenim rubom, s kojeg se desno li s duljim boravkom, s vrha se Snježnika spustite ukazuju Gornji Medvejci, a u pozadini Snežnik. grebenskim putom na Rimsku cestu. Na njoj je Na kraju livade je sedlo, s putokazima koji upu- raskrižje s putokazima, od kojih jedan upuæuje u æuju desno na Gornje Medvejce (45 min), ravno smjeru Risnjaka. Nakon odmora u pl. domu i na Platak (2 h), a lijevo se za 45 minuta stiže na uspona na vrh, nastavljate se spuštati s Risnjaka. kameniti vrh Jelenca (1442 m). Kad se naðete na Taj æete dan noæiti u domu izviðaèa u Lepe- vrhu, pogled æe vam privuæi livada Lividraga, nici, pod Tuhobiæem, do kojeg se stiže za èetiri smještena u podnožju, kao i niz vrhova u smjeru sata. Dom radi vikendom, što znaèi da u njega kojim se kreæete – kamenita Planina, Guslica s morate stiæi subotom. Noæenje i veèeru svakako bivšom vojnom zgradom, Snježnik i Risnjak. Vrh ranije dogovorite. HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:38 Page 139

4, 2005 139

Od planinarskog doma na Risnjaku spustite se Iz G. Benkovca se otvaraju tri moguænosti do Medvjeðih vrata, slikovitog prolaza izmeðu ka- pristupa vlaku. Lijevo se za jedan sat stiže u menih blokova. Tu putokazi upuæuju prema Crnom Fužine, a desno za 45 minuta u Zlobin. Ti prilazi Lugu na jednu i prema Vilju i Gornjem Jelenju na vode asfaltnim cestama i nisu markirani, no kraj drugu stranu. Krenite vrlo kratko u smjeru Vilja, kojim vode je lijep i vrijedno ga je proæi. Marki- a zatim se strmo lijevo kroz kamenjar spustite do ran je put do željeznièke postaje Liè, koji se odvaja staze. Put æe vas jednim dijelom voditi kroz bez- od ceste za Zlobin, i to na prijevoju nedaleko od vodni usjek Suhu reèinu, a poslije slikovitim pro- mjesta na koje se spuštaju markacije s Jelenèiæa. plancima Lepenice, kojima su se rasule kuæe viken- Put za Liè vodi šumom, iz koje se mjestimièno daških naselja, i dovesti vas do asfaltne ceste koja otvaraju vidici na Burni Bitoraj i Viševicu, i izlazi iz Crnog Luga preko Mrzlih Vodica odlazi desno na prugu toèno kod postaje. Mjesto Liè smješteno u Gornje Jelenje. Cestom krenite u smjeru Gor- je u dolini, a nalazi se nekoliko minuta hoda od njeg Jelenja desetak minuta, a onda skrenite na stanice. Za toplih mjeseci u Lièu je otvoren kafiæ kolni put koji izlazi na staru rijeèku cestu. Kad pri- u kojem se možete osvježiti dok èekate vlak. jeðete cestu, doæi æete na raskrižje s putokazima, Oni koji ostvare ovaj izlet bit æe sigurno zado- s kojeg se odlazi na Tuhobiæ, a lijevo se za dvade- voljni i ponosni. Da put ne bi završio razoèara- setak minuta dolazi do doma izviðaèa, smještenog njem, morate ga pravovremeno i dobro organizi- uz potok Lepenicu. Taj æete dan hodati šest sati. rati, a ove moje upute nadam se da æe u tome Peti dan trebate stiæi do vlaka, što možete pomoæi. uèiniti po nekoliko razlièitih putova. Najkraæi je prilaz Fužinama, koji vodi uz potok Lepenicu u smjeru Lepenièkog jezera. Prije jezera se desnim krakom puta prolazi ispod autoceste i kod Gornjeg Benkovca izlazi na asfaltnu cestu koja lijevo vodi NAPOMENE u Fužine (2:30 h). Lijevim se krakom kroz šumu izlazi na asfaltnu cestu koja sa stare rijeèke ceste ZA PLANIRANJE IZLETA desno odlazi do Fužina i pritom prolazi pokraj Odluèite li se za neki od predloženih izleta špilje Vrelo, koju takoðer možete posjetiti. svakako nabavite dnevnik i vodiè po GPP-u, a da biste dobro organizirali izlet, trebat æe vam ovi Najdulji i najnaporniji je put preko Tuhobiæa. telefonski brojevi: Za uspon na njegov vrh trebat æete od doma izvi- ðaèa sat i pol. Sam vrh je travnat, pa je prekrasan – planinarska kuæa »Frbežari« – PD »Kame- njak«: 051/331-212 (utorak i petak od 18 do vidikovac na sve strane, a posebno prema moru. 20 sati ljeti, 17 do 19 sati zimi) To je kontrolna toèka HPO-a i GPP-a, a žig je u tuljcu na vrhu. Nedavno je postavljen i metalni – Muzej u Èabru: 051/821-042 (prije podne) žig. S vrha se spuštate pola sata na sedlo izmeðu – Muzej u Prezidu, gða Justina: 051/822-172 Tuhobiæa i Jelenèiæa, na kojem je raskrižje s – Šumarska kuæa na Milanovom vrhu i Para- putokazima, a s njega markirani putovi vode na viæevoj mizi - Šumarija Prezid (upravitelj sve èetiri strane. Desno se za oko dva sata može Marijan Malnar): 051/822-105 stiæi do vlaka u Zlobinu ili Plasama, a ravno se za – Šumarska kuæa u Smrekovoj dragi – Šumari- sat i pol preko vrha Jelenèiæa dolazi u Gornji ja Tršæe (upravitelj gosp. Turk): 051/824-102 Benkovac. U njega æete stiæi za jedan sat ako se – Dom izviðaèa u Lepenici (domar Marijan lijevo spustite na makadamsku cestu koja završava Hadžija): 051/211-924 i 091/51-74-400 u selu kod kapelice sv. Križa. Spomenuta cesta po- – Autotrolej Rijeka (prije podne radnim da- lazi od stare rijeèke ceste i vodi obroncima Tuho- nom): 051/333-010 (za vozni red iz Pod- biæa i Jelenèiæa sve do G. Benkovca, što znaèi da kilavca za Rijeku, 30 km) se može i njome, i bez uspona na Tuhobiæ, stiæi u G. Benkovac (za sat i pol od doma izviðaèa). HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:38 Page 140

140 4, 2005

PPLANINELANINE II PLANINARENJEPLANINARENJE POPO JADRANSKIMJADRANSKIM OTOCIMAOTOCIMA Snimke s foto-natjeèaja »Hrvatskog planinara«

45 HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:38 Page 141

4, 2005 141

NA SLIKAMA: 1. Paški kamenjar, foto: Tomislav Marković 2. Kamenjak na Rabu, foto: Branko Balaško 3. Na morskim i planinarskim stazama, foto: Zlatko Smerke 4. Vrh otoka Ista, foto: Neven Čobanov 5. Sveti Vid na Pagu, foto: Tomislav Marković 6. Velika kornatska ploča, foto: Neven Čobanov 7. Kamenjak na Rabu, foto: Zlatko Smerke 8. Velebit s Kamenjaka na Rabu, foto: Josip Pejša 9. i 11. Na putu prema Obzovi na Krku, foto: Marin Henc 9 10. Velebit s Raba, foto: Branko Balaško

10 11 HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:38 Page 142

142 4, 2005

POVIJEST PLANINARSTVA

SLOVENSKE PLANINARSKE OBLJETNICE 110 godina »Planinskog vestnika« i »Aljaževa stolpa«

dr. ADICA SLIEPÈEVIÆ, Zagreb

Ove godine planinarska društva Slovenije i Dovje, 4. 5. 1927.) je bio alpinist, teolog, zboro- meðudruštveni odbori planiraju više od 2500 ak- voða i kompozitor. Studirao je filozofiju i teolo- cija. Predviðeno je obilježavanje 28 obljetnica giju. Od 1889. do smrti bio je župnik u Dovju. Za- društava i planinarskih putova. Najvažnije su ipak uzimao se za izgradnju planinarskih domova i dvije obljetnice koje obilježava Planinska zveza putova u Julijskim Alpama. Triglavski dom na Slovenije (PZS), a to su 110. obljetnica izlaženja Kredarici (2515 m) izgradio je 1896. god. Aljažev najstarije slovenske revije, »Planinskoga vestni- dom u Vratima (1015 m) gradio je tri puta. Plani- ka«, i 110. obljetnica izgradnje »Aljaževog stolpa« narska kuæa je otvorena 9. srpnja 1896., a dom 7. na Triglavu. kolovoza 1904. Buduæi da je dom stradao u snjež- Prvi broj »Planinskoga vestnika« izašao je 8. noj lavini 1909., izgradio je i drugi. Taj drugi dom veljaèe 1895., a poèelo ga je izdavati tadašnje je otvoren 17. srpnja 1910. Slovensko planinsko društvo (danas Planinska Godine 1895. postavio je valjkasto limeno zveza Slovenije) dvije godine nakon svojeg osnut- sklonište na vrhu Triglava. U svojoj knjizi detaljno ka (27. 2. 1893.). Revija je uz male prekide zbog je opisao sve neprilike koje je doživio zbog tog rata i financijskih poteškoæa ipak uspjela preživ- plemenitog djela. Najprije je (17. 7. 1895.) kupio jeti oba svjetska rata i poratne godine do današ- od Dovške opæine komad zemljišta na vrhu njih dana. Uredništvo ima uvijek na raspolaganju Triglava za jednu forintu. Tako je postao »najviši« dovoljno èlanaka, pa to doprinosi kvaliteti revije. posjednik. Kod majstora Antona Belca iz Šentvida Sve o èasopisu može se naæi na web-adresi: kod Ljubljane dao je izraditi stup od debelog www.planinskivestnik.com. Iz tiska je nedavno iza- pocinèanog lima, sklonište za trojicu-èetvoricu šao broj 2, za veljaèu, koji je sada, nakon 110 go- planinara, ako bi se našli na vrhu u neprikladnoj dina, prilièno promijenjen. odjeæi, na hladnom vjetru i kiši. Rastavljene di- Ove se godine navršava i 110. obljetnica iz- jelove skloništa majstor je vlakom dopremio u gradnje Aljaževog stupa na vrhu Triglava. U iz- Mojstranu. Aljaž je s majstorom i još tri radnika gradnji planinarskih staza i kuæa na Triglavu, naj- krenuo postavljati sklonište na vrh. Prespavali su višem vrhu Julijskih Alpa (2863 m), krajem 19. i u maloj Dežmanovoj kuæi, jer tada još nije bilo poèetkom 20. stoljeæa natjecali su se Njemaèko- drugih domova. austrijsko alpinistièko društvo (Deutscher und Ujutro je bila gusta magla, pa je Aljaž ostao Österreichischer Alpenverein, DÖAV) i Sloven- u kuæi, odakle je slušao kako gore na vrhu nabi- sko planinsko društvo. Meðu njima je bio stalan jaju sastavljajuæi sklonište. Opskrbnik kuæe rekao sukob, jer su Nijemci svojatali slovenske Alpe. O je Aljažu da su imali sreæu što prošle noæi u kuæi tome kakvi su odnosi tada vladali najbolje govori nije bilo Nijemaca, jer u tom sluèaju ne bi bilo Jakob Aljaž u svojoj knjizi »Planinski spominki«. mjesta za njih. Tada su naime njemaèki turisti, Aljaž (Zavrh pod Šmarno Goro, 6. 7. 1845. – èlanovi Alpenvereina, imali prednost pred Sloven- HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:38 Page 143

4, 2005 143

cima. To je Aljaža toliko razljutilo da je odluèio kupiti zemljište i izgraditi Triglavsku kuæu, pa èak i kuæicu za sebe i nekolicinu prijatelja. Nijemci su se strašno protivili tome da Slovensko planinsko društvo gradi kuæu na Triglavu, gdje su putove sagradili oni. Aljaž je, meðutim, bio vrlo uporan i uspio je malo po malo ostvariti sve svoje ideje. Stup je imao mala vrata, podignuta od tla, tako da su se mogla lagano otvoriti u sluèaju snijega. S unutrašnje ga je strane uèvršæivalo kutno željezo, betonom zaliveno u stijenu. Izgraðen je gromobran s bakrenom žicom, koja je munje odvodila u stijenu. Stup je bio visok 1,90 m, a promjer mu je bio 1,25 m. Imao je 8 prozorèiæa s dvostrukim stak- lom u dvije razine. U stupu je Aljaž držao knjigu dojmova, žigove i tri okrugla stolèiæa, a na stijeni je bila naslikana panorama s imenima okolnih planina. Bio je tu i samovar s bocom špirita, sve dok god su na planine dolazili idealisti – pošteni planinari. U »Planinskom vestniku« iz 1898. godine navodi se da je u inventaru bilo još 6 kositre- nih èaša, 2 vunena pokrivaèa, barometar i termo- metar. No, tada su poèele nevolje. Nijemci su tužili Aljaža da je uništio podzemnu triangulacijsku

toèku 1. reda. To, meðutim, nije bilo toèno, jer su Aljažev stup na vrhu Triglava foto: Damir Bajs još prije 40 godina na vrh Triglava inženjeri postavili samo drvenu piramidu za mjerenje, a tu su veæ odavno uništile vremenske nepogode. Prilikom otvorenja stupa 7. kolovoza 1895. Seoski èeško-njemaèki geometar tražio je da se Aljaž je sa svojim prijateljima i radnicima uz bocu ispitaju seljaci, turisti, lovci i vodièi, i kako kaže šampanjca zapjevao »Ave, maris stella« (Zdravo, Aljaž, »sve iza njegovih leða«. Geometar je prije- morska zvijezdo) i triglavsku himnu »Oj, Triglav, tio da æe sklonište maknuti, a župnika Aljaža moj dom«, koju je on uglazbio. Aljaž je bio sre- kazniti s 1000 forinta globe. Aljaž je pokušao tan što æe u njegovom stupu planinari naæi zaklon nagovoriti naèelnika njemaèke sekcije Krain da ne pred hladnim i olujnim vjetrovima. U stupu æe diraju sklonište jer æe lim sigurno za pet godina moæi rasprostrti svoju kartu i uživati u pogledu, stradati od hrðe, s èime se naèelnik složio. Na »jer katkada je gore vjetar tako jak da nosi kraju je Aljaža spasila vojska, èiji je kapetan kamen«. Schwarz dokazao da na Triglavu nije nikada Aljaž je na kraju stup poklonio Slovenskom postojala triangulacijska toèka. On je pak u sredini planinskom društvu. Stup je preživio sve neprilike. stupa (24. 7. 1896.) zakopao kutiju s pergamentom, Vremenu odolijeva jer je solidno graðen. Željeli kao stvarnom triangulacijskom toèkom. Tako je su ga uništiti, prebojali su ga iz sive u crvenu pa stup bio pod carskom zaštitom, a ostao je u vlasniš- opet u sivu boju. Limenu zastavicu s godinom tvu Aljaža. Kapetan u Beèu izdao je ukaz pogla- »1895« zamijenili su zvijezdom, pa opet vratili za- varstvu da svake godine vojska mora redovito stavicu. Željeli su ga pohraniti u muzej, no on je kontrolirati stanje stupa, a Aljaž o eventualnim sretno preživio i doèekao na Triglavu svoju 110. naknadnim preinakama treba obavijestiti poglavarstvo. godišnjicu. HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:38 Page 144

144 4, 2005

USPOMENE

PRVI PUT NA TRIGLAVU I MNOGO GODINA POSLIJE

BLAŽ TOTA, Varaždin

Sjeæam se, prvi moj uspon na Triglav bio je èek ne bi previše brinuo. Bilo je posve jasno da o prije pedeset godina. Vrativši se iz vojske s do- usponu na vrh ne treba ni pomišljati. Iako je bio brom kondicijom, èesto sam za vrijeme praznika 18. kolovoza, znali smo da treba proæi najmanje boravio kod župnika i daljnjeg roðaka Stjepana tjedan dana kako bi se otopilo gotovo metar sni- Slavièeka u Razkrižju. On je veæ jako dobro poz- jega. Jedan vrlo ljubazni student iz Nove Gorice, navao slovenske Alpe i bio radostan što je u meni Ivan Koren, pristao je sa mnom poæi preko Dolièa dobio društvo spremno za odlazak u planine. Sam i Hribarica do »Sedam jezera«. Više smo se skli- je èesto, s planinarskom kartom u rukama, otkri- zali po najsigurnijem dijelu tijela, što ga puèki vao ljepote Kamniških i Julijskih Alpa i Kara- zovemo i pišemo s tri slova, nego što smo us- vanki. pravno hodali. Ipak, uspjeli smo zdravi i èitavi, Jednog ljetnog dana 1950. naumismo iæi na iako malo tužni, doæi u planinarsku kuæu, u kojoj Triglav. Izabrao nam je najlakši i najljepši put – je našim dolaskom zavladalo opæe veselje. Tamo od Bohinja, preko Komne, Sedam jezera, do vrha su, znajuæi prilike i neprilike koje su nas snašle, Triglava. No, bez prave opreme i na kiši, zapeli ozbiljno strahovali. smo veæ kod Jezera. Slavièek mi je dao »šuška- Brzo smo se Ivan, dragi mladiæ mojih godina, vac«, nešto hrane, dvije i pol litre vode i ja odlu- i ja sprijateljili i dogovorili susret iduæe godine èih, kad je kiša malo prestala, krenuti sam. toèno u podne kod Aljaževog stolpa na vrhu Oboružan kartom u džepu, u obiènim mokasi- Triglava, u isti dan, dakle 18. kolovoza 1951. nama, neustrašivo poðoh prema Hribaricama. Kiša Nadali smo se boljoj sreæi. Dopisivali smo se i bili je iznova poèela, loše se vrijeme približavalo. u vezi. Naskoro i tuèa, pa i snijeg putom sve do Dolièa. Godina je brzo prošla. Planinari mogu zamis- Koèu na Dolièu jedva sam u magli pronašao. liti s kakvim sam se uzbuðenjem i osjeæajima Nakratko stadoh, okrijepih se i ponesen mlade- nešto prije 10 sati iz Dolièa uputio kroz »pode« do naèkim žarom, možda èak i preuzetnošæu, krenuh sipara i stijene. Posebno je srce lupalo dok sam po snijegu na dom Planiku, nadajuæi se drugog prolazio posljednji hrbat planine napredujuæi dana stiæi i na sam vrh. prema vrhu. Zakucalo je jaèe, još jaèe nego li na Iscrpljen napornim hodanjem od Bohinja do stijeni, kad sam ugledao Ivu naslonjena na Aljažev Planike u jednom danu, brzo usnuh. stup kako gleda prema stazi i oèekuje me prema našem planu i dogovoru. Obojicu nas obuze Kad osvanu jutro, a Planika zatrpana snije- neizreciva radost. Zagrlismo se pravim, prija- gom. Sedmoro planinara, iskusnijih i malo pamet- teljskim zagrljajem. Oko nas se plavio vedar, nijih od mene, odluèiše se probiti u Mojstranu. No, sunèan dan. Ivo me upoznao sa svojim kolegom, ja sam bio uporan. Vratit æu se do »Sedam ja njega s društvom mladih s kojima sam stigao na triglavskih jezera« kako se moj prijatelj Štef Slavi- vrh. Provedosmo nezaboravne trenutke, mladi, HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:38 Page 145

4, 2005 145

razdragani, zaljubljeni u ljepote gordih, ponosnih dan naše mlade srednjoškolke Anice. Kako je bio planina. Ivo nam je objašnjavao što sve vidimo, ponedjeljak, opskrbnica, draga i simpatièna starija imenujuæi prekrasni svijet nazubljenih vrhunaca gospoða, požalila se da u domu nema dobrog vina, što se protezao unedogled, sve tamo do Alpa u ali nam je priredila ukusnu i nezaboravnu veèeru. Švicarskoj. Tada se u meni probudila želja da sve Žao mi je što se nikako ne mogu sjetiti njezinog to vidim, dodirnem, doživim izbliza. Želja koja je imena, ali dobrotu srca nisam i ne mogu nikad u dvadesetak iduæih godina postala stvarnost. S zaboraviti. No, da bi slavlje bilo potpuno, dva su Ivanom i njegovim kolegom Francom Mikšom, deèka iz našeg društva, prije opisanog, ne baš studentom prava u Ljubljani, dogovorismo da lakog puta, »skoknuli« još dolje do auta pod sla- iduæe godine zajedno odemo u Kamniške Alpe. pom Rinke po 10 litara rajnskog rizlinga. I dok No, planovi su èesto jedno, a moguænosti smo mi slavili i pjevali, stigoše u dom Ivo i Franc. drugo. Naše se želje nisu mogle ispuniti prema Svi se ugodno iznenadismo i obradovasmo. planu zbog raznih zapreka, ali smo se ipak, nakon Zaredalo je pozdravljanje, rukovanje, èestitanje, èetiri dana planinarenja po Kamnicama, našli u radost i veselje. Oèi nam i srca bijahu ispunjeni sam smiraj dana na Kamniškom sedlu. suncem s prelijepih vrhova Kamniških Alpa, duša Moje društvo i ja krenuli smo iz Logarske do- razgaljena toplinom prijateljskog susreta. Ostados- line kroz Škare na Ojstricu, na Kocbekov dom, pa mo, s dopuštenjem dobre opskrbnice, koja je natrag ispod Škara, mimo Dedeca i Baba, Planja- mladiæe i djevojke iz mojeg društva prihvatila kao vom prema Kamniškom sedlu. Ivo i Franc pak svoju djeèicu, u domu budni do dugo u noæ. Ta bio poðoše iz Kamniške Bistrice na Kokrško sedlo, je ponedjeljak i u domu bijasmo samo mi i naši Grintavec, Skutu, Turšku goru, kroz »Kotlièe«, još prijatelji, studenti Ivo i Franc. na Branu i sa zalaskom sunca stigoše na Kamniško Godine su prolazile. Nakon punih deset od sedlo. Mi smo za to vrijeme u domu slavili imen- susreta na Kamniškom sedlu putovao sam s mla- HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:38 Page 146

146 4, 2005

dima i grupom iz Klagenfurta vraæajuæi se iz Ita- – Dolomiti, Montage! lije – Montage, nakon Rosengartena u Dolomi- – O, o! Va bene! Saluti! tima. Pred granicom Italije i Austrije, moj mladi I proðoh. orguljaš Branko, usput i moj vozaè uzbuðeno mi govori: »Župnik, nema vašeg pasoša!« I zaista, bili Na austrijskoj granici nitko se nije udostojao su tu na hrpi svi, ali mojeg nema. Austrijanci su priæi »šepavom« planinaru. veæ preko, èekaju. Mi stojimo, mudrujemo, što Moj prijatelj Günther me èudno pogledao: nam je èiniti. – Was machst du, Blaž? – Zaboravili ste ga negdje! – uvjerava me Isprièah mu. Zabrinu se. Sutra moraš kuæi, Branko. kako? Jugoslavija... Granicu treba prijeæi... – Nisam! – siguran sam ja – tu sam ga gore Ujutro rano poðosmo na konzulat, Günther i stavio da svi budu zajedno. ja. Èekaonica prepuna. Vidim, danas ne mogu I što sad! Rekoh im neka idu, ja æu pješice. doæi na red za potvrdu. Malo pomalo gurah se Uzeh ruksak, cepin i umorno šepajuæi krenuh pre- preko reda. No, službenica za šalterom je stroga: ko granice. Kad me zaustavi glas: »Halo, signore, – U red mladi gospodine, nema privilegija! pasport!« Stadoh, izvadih planinarsku iskaznicu: Povukoh se. Što sad? Pokunjeni i utuèeni – Roccatori? sjedosmo. – Si! Stubištem silazi bradati gospodin. Polako. Gips mu na nozi. Podupire se štapom. Zastaje tre- nutak. Gleda me. Odjednom: »Blaž, što tu radiš?« – priðe i zagrli me. Tada i ja, iznenaðen, prepo- znajem njega. Bio je to Franc Mikša, planinar s Triglava, sada generalni konzul SFRJ u Klagen- furtu. I za tren sve je bilo riješeno. – Nikad te nisam zaboravio. Ni nakon ovih deset godina – govorio je Franc – ni tebe, ni tvoje mlade na Kamniškom sedlu, ni onaj vaš rajnski rizling, ni pjesme, a ni Anicu Horvat! U razgovoru saznadoh i odakle gips. Franc je letio zmajem. Nespretno sletjevši na kamen, slomio je nogu. Na rastanku je najavio da æe ubrzo opet u planine i zapitao: »Blaž, kad æemo se opet sresti?« I sada o tome razmišljam. Kako duboko u nama ostaju zapisane uspomene s planina, neizbrisivi postaju susreti planinara. Vidim, znam, jedina je ispravna logika logika dobrote, ljubavi, prijateljstva što je stvara priroda, originalna i neporemeæena priroda, onakva kakva je stvorena. Priroda u koju je Stvoritelj utisnuo svoju Rijeè, svoj Logos, svoje Srce! Planinari èesto i nesvjesno èitaju, upijaju u sebe, utiskuju sve to i obogaæeni ljepotom, jaèi, Blaž Tota jednom davno na Triglavu HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:38 Page 147

4, 2005 147

novi, idu dalje, prolaze svoje životne putove, vrše svog života. A prijateljstva roðena u planini, žive, svakodnevne dužnosti. traju, opstaju. Logika dobrote jest i bit æe bumerang u našem Sreli smo se, moji dragi mladi prijatelji Ivo i životu. Što se posije i žet æe se, iako od sjetve do Franc i ja, još nekoliko puta – na Krnu i Jalovcu. žetve valja vrijeme proæi. Tko zna gdje su sad? Moji uèenici planinari, mnogi sad veæ djedovi Ipak, u mom srcu ostadoše zauvijek. Za cijeli i bake, sjeæaju se izleta i susreta u carstvu planina, život ostadoše sjeæanja na dva divna, plemenita sjeæaju ih se kao najljepših i nezaboravnih sadržaja mladiæa.

PENJANJE U LEDU

PRVO PRVENSTVO HRVATSKE U LEDNOM PENJANJU

BORIS ÈUJIÆ, Zagreb

Nedavno je u Ogulinu, po prvi put u Hrvatskoj, iz Velike te PD »Ante Bedalov« iz Kaštel Kambe- organiziran kup u lednom penjanju. Nakon tri na- lovca. tjecanja dobili smo prve prvake Hrvatske u povi- Prvenstvo je zapoèelo natjecanjem u tzv. dry- jesti ove penjaèke discipline. toolingu (penjanje lednim alatima u suhoj stijeni) Kad mi se javila zamisao da pokrenem ovu u Terihajima iznad Samobora. Ovo je natjecanje seriju natjecanja, nisam ni slutio da æe odaziv biti bilo i najmasovnije, valjda jer se održavalo u tolik i u što æe se to pretvoriti. Zamisao je bila po- blizini Zagreba, a na njemu su nastupili i gosti iz krenuti tu malo poznatu, ali atraktivnu disciplinu, Slovenije. Ozraèje je bilo odlièno, natjecanje bor- a dogodila se ozbiljna serija dobrih natjecanja. beno i zanimljivo, iako se takvo što nikad prije nije Dakako, sve se zakotrljalo ponajviše zahvaljujuæi održalo u Hrvatskoj, a mnogi su se u dry-toolingu penjaèima koji su se odazvali na natjecanja, pri- okušali po prvi put. Skeptici su se uvjerili da pe- hvatili ih ozbiljno i shvatili da time otvaraju novu njanje lednim alatima po suhoj stijeni, ako ništa stranicu u razvoju hrvatskog alpinizma. Isto tako, drugo, može biti odlièan trening za pravo ledno sretna je èinjenica da je Hrvatski planinarski savez penjanje. Veæ je polufinalni smjer, u normalnim od samog poèetka prihvatio i podržao taj niz na- uvjetima ocjene IV, mnogima zadao nerješive tjecanja. teškoæe. Borba za prvo mjesto vodila se izmeðu Na tri održana natjecanja nastupilo je ukupno dvojice penjaèa: Èujiæa i Brajkoviæa, a tako je tridesetak penjaèa i alpinista iz osam razlièitih ostalo do samoga kraja lige. društava i klubova: »Velebit«, »Pauk« i »Željez- Drugo natjecanje održano je poèetkom veljaèe nièar« iz Zagreba, Rijeèki alpinistièki klub (RAK), na umjetnom slapu u Mojstrani. Na organiziranje »Glas Istre« iz Pule, PK »Ogulin«, PD »Mališæak« natjecanja u Sloveniji bili smo prisiljeni zato jer HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:39 Page 148

148 4, 2005

nije bilo sigurno hoæe li kod nas biti moguænosti npr. bolje penjale finalni, teži smjer, nego mnogo za pravljenje umjetnoga slapa. Sve je bilo fan- lakši polufinalni. Veæina muških natjecatelja, opet tastièno. Hrvatski planinarski savez podmirio je zbog nedovoljnog iskustva, imala je teškoæa s pre- troškove natjecanja, a svu organizaciju odradila je vjesnim dijelom finalnoga smjera. Unatoè svemu, slovenska obitelj Peèjak u suradnji s osobljem pe- mislim da je ovo natjecanje bilo najbolje u cijeloj njališta Mlaèca. Natjecanje je održano u kanjonu seriji. Mlaèca, na umjetnom ledenom slapu. Smjerove je Konaèno, za 12. i 13. veljaèe bilo je planirano pripremio Andrej Peèjak. Tom se prilikom moglo da se u Ogulinu održi finale prvenstva Hrvatske, i primijetiti da našim natjecateljima nedostaje to èak s dva natjecanja. Jedno od njih trebalo se iskustva sa sliènih natjecanja. Ogranièeni smjerovi održati na umjetnom slapu u kanjonu Dobre, i toèno odreðene zone u poèetku su predstavljali gotovo u gradskom središtu. Uz pomoæ èlanova glavne nevolje, tako da su se mnogi koristili pro- PK »Ogulin«, Žarko Kalièanin i ja pripremili smo storom u ledu izvan dozvoljene zone. Djevojke su konstrukciju za izradu umjetnog slapa. Trebala je samo primjerena hladnoæa i dovoljno vode. Naža- lost, zbog slabe koordinacije i nedostatka iskustva, nismo iskoristili vrlo povoljan val hladnoæe poèet- kom veljaèe i slap se nije zaledio u obimu do- voljnom za natjecanje. Ipak, održano je natjecanje u dry-toolingu, u dvorani na umjetnoj stijeni. Osim specijalnim hvatištima za dry-tooling, okoristili smo se i drvenim balvanima, koji su simulirali led, i to je bilo odlièno. Upravo balvani, u koje su cepi- ni zabijani kao u led, bili su najteže prepreke natjecateljima. U polufinalu, preko nešto laganijeg smjera, više je penjaèa došlo do vrha. No, zbog toga je u finalu situacija bila drugaèija. Balvan dužine 2 metra slobodno je visio u zraku, odmak- nut od stijene za više od metra. Na njega je trebalo jednom rukom zabiti cepin, objesiti se i nogama iznad glave doæi u položaj za daljnje napredo- vanje, pri èemu se balvan cijelo vrijeme ljuljao. Samo su trojica natjecatelja uspjela izvesti taj manevar. Iznenaðenje je pripremio Ivica Matkoviæ iz Kaštel Lukšiæa, koji je prvi put nastupio na nekom od natjecanja za ligu, i pobijedio. Oèito je da mu odgovara tip penjanja koji zahtijeva mnogo fizièke snage, kao u ovom sluèaju. Nepoznavanje odreðenih tehnika nadoknadio je snagom. Ipak, borba se vodila za ukupno prvo mjesto: ovaj je put Neven Brajkoviæ bio za samo jedno mjesto ispred Borisa Èujiæa, što nije bilo dovoljno za veæu bo- dovnu razliku, tako da je Èujiæ postao prvi državni prvak u lednom penjanju, a Brajkoviæ viceprvak. Bronèanu medalju zaslužno je odnio Igor Mlinariæ. U kategoriji djevojaka nadmoæno je pobi- jedila, drugi put zaredom, Iris Prebeg. Ipak, zbog

Penjanje u ledu foto: Držislav Tadić izostanka s prvog natjecanja, nije imala dovoljno HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:39 Page 149

4, 2005 149

U zagrljaju leda foto: Boris Čujić

bodova za ukupnu pobjedu, koja je pripala Ivi stvoriti uvjete za stvaranje umjetnog leda u blizini Šverko. Zagreba radi moguænosti održavanja natjecanja. Treba spomenuti da se Hrvatska televizija Organiziranja natjecanja trebali bi se prihvatiti i nakon dugo vremena zainteresirala da poprati neki drugi naši centri (Split, Rijeka), jer se pravo ledno dogaðaj vezan uz alpinizam. Prilog o ogulinskom natjecanje može prirediti, uz malo mašte, èak i na natjecanju emitiran je èak dva puta. moru. Komisija za alpinizam treba i dalje podrža- vati ovu djelatnost, slati naše penjaèe na skupove Što zakljuèiti na kraju i kakve pouke izvuæi za lednih penjaèa, pa èak i sastaviti neku vrstu sljedeæu godinu? Oèito je da se ova vrsta natje- državne reprezentacije koja bi sudjelovala na na- canja penjaèima dopada, što pokazuje velik broj tjecanjima u obližnjim zemljama (Sloveniji, Aus- onih koji su se izredali na natjecanjima lige. Atrak- triji) radi stjecanja iskustva. Trebalo bi u dogovoru tivno je i za publiku, a sudeæi po ogulinskom sa Slovencima održati teèaj za suce, tako da dobi- natjecanju, možda èak i više od veæ viðenog sport- jemo domaæe školovane suce. skog penjanja. Ne treba zanemariti èinjenicu da ledno pe- Nadalje, vidljivo je da je kvaliteta naših penjanje kuca na vrata Zimskih olimpijskih igara. njaèa rasla iz natjecanja u natjecanje. Osim dobre Buduæi da se alpinizam inaèe tumaèi kao nenatje- zime, s povoljnim uvjetima za ledno penjanje, si- cateljski sport, a u našoj zemlji takvi se sportovi gurno su i ova natjecanja pridonijela da se poène nedovoljno vrednuju, možda je upravo u razvoju sustavnije trenirati ledno penjanje. To, dakako, natjecateljskog lednog penjanja šansa da se i opet vodi napretku alpinizma opæenito. alpinizmu daju nova dimenzija i znaèaj. Promatrajuæi slovensko natjecanje u Mojstrani Na kraju, još jednom zahvaljujem svima koji i razgovarajuæi sa Slovencima, zakljuèili smo da su pomogli u organizaciji Prvenstva Hrvatske u bi nekoliko naših natjecatelja imalo šanse za do- lednom penjanju. Hvala natjecateljima koji su se bar plasman i na veæim natjecanjima. Èini se da odazvali i time nagradili trud organizatora. Ledo- razlike zasad nisu tako velike kao u sportskom lomci i ledolomke, brusite alate, jer èim proðe penjanju, pa taj vlak ne bi trebalo propustiti. ljeto, nova æe ledna sezona biti tu. A po svemu U iduæoj sezoni trebalo bi održati barem jed- sudeæi, ona æe biti još bolja i atraktivnija – uz vašu nak broj natjecanja, iako bi bilo idealno da ih bude pomoæ! èetiri, od èega barem dva u pravom ledu. Treba HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:39 Page 150

150 4, 2005

PLANINARSKA OPREMA

NOVOSTI U PLANINARSKOM ODIJEVANJU

HRVOJE JENEI, Zagreb

U poimanju planinarske opreme, odjeæa danas ima mnogo veæu važnost nego nekad. To je vidljivo i po zastupljenosti i raznovrsnosti specijalne planinarske odjeæe u trgovinama, kao i po èinjenici da pojedini odjevni predmeti cijenom premašuju šatore, skije i sliènu skupu opremu. Razvojem novih materijala i tehnologija, posljednjih je dvadesetak godina došlo do velikog napretka u proizvodnji i kakvoæi planinarske i opæenito sportske odjeæe. Novi umjetni materijali vrhunskih karakteristika lakši su, topliji, otporniji na vjetar i vlagu, te zbog toga idealni za izradu odjeæe za sve vremenske uvjete. naèinom tkanja poliesterskih vlakana, tako da je Od novih sintetskih materijala (polipropilena, materijal vrlo lagan, a opet velikog volumena u Capilene®, K-Dry®, UltraWick®) proizvodi se odnosu na masu. Zbog svog poroznog tkanja, flis sportsko donje rublje odliènih karakteristika. Ta- odlièno propušta vlagu prema van, a u sebi stalno kvo je rublje iznimno ugodno za kožu te pruža zadržava sloj toploga zraka i tako zadržava tje- odliènu toplinsku izolaciju i to prvenstveno zbog lesnu toplinu. svoje hidrofobnosti. Ti materijali, naime, za razliku od klasiènih, poput pamuka, ne upijaju vlagu Postoje materijali za razlièite vremenske pri- samim vlaknima, veæ se ona kratkotrajno zadržava like, što se opisuje oznakama 100; 200; 300. Te 2 u šupljinama tkanja. Zbog toga se vlaga brže od- brojke oznaèavaju gustoæu tkanja u g/cm . Po- vodi s tijela, a sama se tkanina brže suši. Sportsko voljniji je onaj s više tanjih slojeva jer se tako do- rublje mora zato tijesno prianjati uz tijelo, jer æe na taj naèin prijenos vlage s kože biti uèinkovitiji. Te su pogodnosti osobito važne za višednevnih tura, zimi te pri dužim odmorima tijekom ture. Samo se u ovom rublju možete odmah, bez neu- godnog presvlaèenja u hladnom skloništu, zavuæi u vreæu suhi i topli. Još jedan vrlo zastupljen materijal je flis (engl. fleece) koji je zamijenio flanelske košulje i debele vunene pulovere. Iz podataka o upijanju vlage za flis (0,005 g H2O/g) i pamuk (0,3 g H2O/g) vidljiva je prednost flisa. Flis se dobiva posebnim HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:39 Page 151

4, 2005 151

Današnje ozbiljnije planinarske cipele, koje god kategorije (treking, visokogorske, turne...) gotovo su nezamislive bez neke vrste vodonepro- pusne – dišuæe membrane kojom se oblaže njihova unutrašnjost. Pri odabiru èarapa za hodanje posebno je važno izbjegavati pamuène èarape koje se oblaèe izravno na kožu. One æe vrlo brzo postati vlažne, a vlažan pamuk lako æe vam stvoriti žuljeve èak i pri laganom hodu i optereæenju. Na tržištu je velik izbor èarapa od brzosušeæih materijala s ojaèa- njima protiv žuljeva, koje æe vam u kombinaciji s membranskom cipelom stopala dugo održati suha biva više slojeva u kojima se zadržava zrak, a i i topla. Ove su èarape u pravilu tanke pa je za do- bolja je moguænost toplinske regulacije i pri- datnu toplinsku izolaciju potrebno obuti još jedan lagodbe okolnoj temperaturi. Flis se koristi i za par koji debljinom varira sukladno vremenskim izradu kapa, potkapa i rukavica jer je ugodan na uvjetima. U hladnim uvjetima æe vam najtoplije koži. Nije, meðutim, otporan na vjetar, veæ on kroz biti u vunenim èarapama. njega s lakoæom prodire do kože, odnoseæi spomenuti sloj toplog zraka, pa je namijenjen nošenju is- Prednosti i blagodati novih materijala i odjeæe pod jakne i kapuljaèe ili u uvjetima bez jakog vjetra. brojne su i svakako ih treba uzeti u obzir. Zado- voljit æe svakog prosjeènog šetaèa kao i vrhunskog Najveæi je napredak posljednjih godina po- alpinista, u svim vremenskim uvjetima u kojima stignut u proizvodnji vanjske zaštitne odjeæe, jakni se moderan pustolov može zateæi. To dakako ima i hlaèa. Najpoznatiji od materijala, poznatih i kao i svoju cijenu, a ona je za naše prilike dosta vi- ® membrane, svakako je Gore-Tex , iako danas soka. U širokoj ponudi cijene variraju ovisno o mnogi proizvoðaèi imaju svoje marketinške na- namjeni, modelu i proizvoðaèu odjeæe. Zato svat- ® ® zive za sliène materijale (SimpaTex , Aquamax ). ko treba dobro procijeniti što je za njega najbolje, Ovi su materijali iznimno otporni na vjetar i vanj- najprikladnije i zaista potrebno. sku vlagu (kišu i snijeg), dok istodobno omogu- æuju propuštanje vlage prema van, kroz mikro- skopske pore. Te jakne s membranama u pravilu su vrlo tanke i lagane. Izraðene su u svrhu zaštite od vjetra i vlage, ali pružaju vrlo malu ili nikakvu toplinsku izolaciju, pa je nužno kombinirati ih s donjim rubljem i flisom. Mnogi proizvoðaèi u svoje modele jakni i hlaèa ugraðuju èitav niz patentnih zatvaraèa na razlièitim mjestima (ispod pazuha, na prsima, nogavice), kojima se omogu- æuje dodatna ventilacija i toplinska regulacija. Ovakva odjeæa, u kombinaciji s takoðer membran- skim rukavicama i gamašama, pruža potpunu izolaciju od vanjskih elemenata, zbog èega se još èesto naziva i »shell« (engl. školjka). HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:39 Page 152

152 4, 2005

ALPINIZAM

DALMATINSKI SAN Novi alpinistièki smjer u stijenama Biokova

PAOLO PEZZOLATO*, Italija

Bilo je to veæ treæi put da smo Sara i ja poèet- sake i kreæemo ususret nepoznatim stijenama. kom 2004. dolazili u Dalmaciju i promatrali vi- Teren je strm, a toplina nemoguæa, ali naša je volja soke stijene, kako bismo pronašli idealnu stijenu i toliko jaka da ne želimo odustati. Nakon dva sata na njoj opremili naš željeni novi penjaèki smjer. hoda uzbrdo, po velikoj vruæini koja premašuje i o Stigli smo u Topiæe, malo selo iznad Baške 35 C, stižemo do podnožja impozantne stijene. Vode, kraj Makarske. Hodajuæi uzbrdo prema ne- Opremamo se i prvo ispenjemo jedan dio poznatoj stijeni uoèili smo naš buduæi San, ali lagane ploèe, a onda nam se ukazuje naš novi iznenada je poèelo toliko sniježiti da su nam se sti- smjer. Odmaramo se toèno toliko koliko naša tije- jene odjednom sakrile ispred oèiju i nije nam pre- la trebaju. Ruksaci su nam prepuni materijala, a ostalo ništa drugo nego da se povuèemo i vratimo vruæina je ubitaèna. Jedino što je pozitivno jest da kuæi, a ostvarenje sna prepustimo nekim drugim nema poskoka – vjerojatno je i njima prevruæe. vremenima. Opremamo prvu dužinu. Stijena je zahvalna, Evo nas, pola godine poslije, ponovo u Topi- klinovi i friendovi daju se iskoristiti tako da mogu æima, ali ovaj put u rujnu. Spremamo svoje ruk- štedjeti baterijsku bušilicu, a i spitove. Brzo pro- lazimo tri dužine. Uživamo u lijepim detaljima na ploèama u stijeni. Upuæujemo se jednim žlijebom dalje do oko- mite, pa i malo prevjesne stijene, gdje zapoèinju malo teži detalji. Nažalost, zalazak sunca se pre- brzo približio po smo se morali spustiti, iako smo imali još volje i snage za penjanje. Skupljamo svu opremu, spremamo je u ruksake i žurimo do ko- nobe u Topiæima na hladno pivo. Iduæeg dana ustajemo u pet ujutro. Danas smo sretniji jer nam se pridružuje i Doriano, naš prijatelj i predsjednik SPK »Muntravo«. On æe nam po- moæi u nošenju materijala i èišæenju smjerova. Put nam je poznat, tako da smo nakon samo 75 minuta uspona veæ u podnožju stijene. Buduæi

* Autor je èlan SPK »Muntravo« Rovinj. U biokovskoj stijeni Tekst je prevela Tiziana Perhat HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:39 Page 153

4, 2005 153

da je jutro, stijena je još u hlado- vini. Poèinjem s penjanjem. Sam zaèas stižem do zadnjeg juèeraš- njeg spita. Sad me oèekuje težak detalj s malim oprimcima. Uh, pro- šao sam ga! Evo dolazim i do toèke gdje æu moæi napraviti dobro sidrište. Stižu me Sara i Doriano. Idem dalje, toplo je i noge me bole, a lice mi gori. Ipak, tvrdoglavo nastav- ljam polako po glatkoj ploèi koja ima jednu tanku pukotinu. Napre- dujem sporo i napokon uspijem na- æi pogodno mjesto gdje mogu napraviti sidrište. Približava se vrijeme povratka i svi smo umorni. Dva dana poslije, nakon dana odmora i kupanja u još uvijek pri- lièno toplom moru, ponovno se budimo u pet i kreæemo u nove iza- zove. Poèinjemo se penjati u 8 sati, a sunce je veæ »na stijeni«. Nakon dva sata dostižemo sredinu smjera. Ispenjem opet 11. dužinu težine 6b. Ta se dužina mora penjati vrlo pažljivo zbog dviju gromada koje bi se mogle srušiti i koje se ne smiju ni dirati! Osiguravam Dori- ana i gledam što mi je dalje èiniti. Kuda dalje? Odluèim krenuti desno na jednoj ploèi kako bih zaobišao dopremili materijal i malo vode. To æe nas doèe- strop od nestabilnog kamenja. Uspijevam naprav- kati na vrhu kad budemo završavali naš smjer. iti nekoliko lijepih dužina. Šteta je jedino da mi je Napokon, nakon tri dana ružnog vremena – svrdlo ostalo u stijeni dok sam bušio, tako da sam opet nas budilica budi u 5 ujutro. Doriano se mora ga morao zauvijek ostaviti tamo. A sada naprijed vratiti u Rovinj, pa ostajemo Sara i ja. Nas æemo po ploèi koja me vodi desno prema pukotini u ko- dvoje sami morati završiti posao do kraja. joj mogu upotrijebiti friendove. Odluèujemo poæi lijevo izmeðu ploèa i žlijeba – sa sidrišta idem Uzimamo rance i nakon tri sata hoda evo nas desno po prelijepoj kompaktnoj ploèi, ali veæ je 16 na vrhu našeg smjera. Pripremamo se za spuštanje sati i moramo poèeti sa spuštanjem. Danas nas do najviše toèke našeg smjera kako bismo opet oèekuje 12 dužina spuštanja – otprilike nam ne- poèeli penjati. Uvijek nam ostaje nepoznanica dostaje nekih 150 metara do vrha stijene. hoæemo li imati dovoljno spitova i hoæe li nam dvije baterije za bušilicu biti dovoljne da završimo Èetvrti dan puše bura, koja nosi sitnu kišicu. smjer. Na sreæu, za manje od èetiri sata uspona evo Buduæi da nemamo mira, upuæujemo se pješice nas opet na vrhu. Umorni smo i sretni što smo naokolo do vrha našega brda, kako bismo na vrh uspjeli ostvariti svoj san: Dalmatinski san! HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:39 Page 154

154 4, 2005

RAÈUNALO piše: Branko Meštriæ* U ranijim nastavcima ovoga serijala èlanaka o vi- Kažemo - raèunala su programabilna i iz toga proizlazi sokim tehnologijama najprije smo se pozabavili digital- njihova snaga i sveprisutnost. nom fotografijom, pa smo došli do toga da je vrlo ko- No, dosta teoretiziranja! Za mnoge od nas raèunalo risno pri tome imati raèunalo, potom smo govorili o je naprosto ona kutija sa tastaturom, monitorom i mi- GPS-u pa smo rekli da bi bilo dobro kad bismo pri nje- šem, koju jednostavno moraš imati doma. Ali šta je sa govu korištenju imali raèunalo. Kad bismo govorili ili planinom? Zadatak je ove cijele serije èlanaka pokazati kad æemo govoriti o bilo kojoj drugoj modernoj visokoj gdje se i kako se pojedina tehnologija može koristiti u tehnologiji, gotovo sigurno uvijek æemo završiti kod planinama i planinarstvu. Što se raèunala tièe, za sada raèunala. I u svakodnevnom životu ne æete ih moæi iz- još malo manje u planinama (premda i to nije baš tako) bjeæi. Zašto je tome tako? Što je to u raèunalu da je u a više u onom kuænom dijelu planinarenja i svega što se samo nekoliko godina postalo tako sveprisutno i tako oko njega dogaða. Pa za što se to raèunalo može koris- upotrebljivo? Što to može raèunalo a drugi strojevi ne? titi? Pravi odgovor je da zapravo ne može ništa! To mu i je u samoj koncepciji - da bude jednostavan stroj koji PRIPREMA POHODA I AKCIJA sam po sebi ne može ništa, ali može prihvaæati naredbe Dok su još juèer najbolji izvori podataka potrebnih i podatke iz okoline, provoditi te naredbe (programe) i za pripremu pohoda bili prijatelji s iskustvom, preda- obraðivati podatke, a ono što dobije pokazati korisniku. vanja u društvima, planinarska biblioteka i zbirka kara- I to je sve. Ovog trenutka moje raèunalo prima televizij- ta, danas najviše podataka (i najbrže) možete pokupiti s ski signal iz antene, obraðuje ga i pokazuje šarenu interneta, premda to nikako ne iskljuèuje staromodne slièicu u kutu zaslona, osluškuje signal na telefonskoj naèine. S interneta æete skinuti i samu ideju o tome liniji i pokazuje mi internetske stranice i još pazi koju kamo poæi, a potom vrlo vjerojatno i potrebne opise æu tipku pritisnuti. Istodobno gotovo jednak stroj na mjesta - one službene, agencijske, ali i iz brojnih iskus- stolu mojega sina generira neku bijesnu glazbu i bljeska tava onih koji su veæ tamo bili, a svoje uspomene, opise nekim još bješnjim likovima nekog virtualnog svijeta. i savjete ostavili na Internetu. Vrlo vjerojatno æete pro- naæi i neku barem shematsku kartu. Potom, kad se stvari konkretiziraju, provjerite vozne redove prometala, po- tražite smještaj, vjerojatno ga i rezervirate, a ako treba kontaktirate »domaæe« planinarsko društvo i s njima uglavite mjesto i vrijeme radnje. Sve to da se ne mak- nete iz sobe ili potrošite impuls za telefoniranje. Ako imate i poseban routing-program, raèunalo æe vam de-

* autor se koristi raèunalima veæ preko 22 godine, a od toga je 18 godina bio profesionalni infor- matièar; prvo privatno raèunalo je kupio prije 20 godina, prvi PC donio na svoj fakultet i u svoje poduzeæe; na kraju karijere »upravljao« je Uz prijenosno računalo u planinarskom domu odjelom s više od 2000 raèunala. HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:39 Page 155

4, 2005 155

taljno, do zadnjeg raskrižja, izraèunati itinerer pa i KAKO DO RAÈUNALA, KAKO DO ZNANJA troškovnik prijevoza, a ako ste »doma« s GPS-om, BEZ SUVIŠNIH ZAŠTO potražite GPS-rute na samoj planini, kartografske pod- ( ) loge i prenesite ih u svoj GPS. I krenite. Neki mi èitatelji prigovaraju da u èlancima ne da- jem konkretne savjete koji njima zapravo trebaju. To POSTAKCIJSKE AKTIVNOSTI nije sluèajno: savjetovati i popovati uvijek je nezahvalan i »opasan« posao. Gotovo sigurno æeš uvijek nekog Po povratku opet na raèunalo! Valja obavijestiti »nagaziti«, a i svaki savjet neminovno nosi sa sobom »zajednicu« da je sve dobro prošlo i da ste postigli to i izvjesnu dozu subjektivnosti, koja bi nekog neiskusnog to, srediti i arhivirati zbirku (i zbrku) fotografija snim- mogla zavesti na krivi put. No probat æu ovdje, sa raèu- ljenih putem, premontirati i opremiti video materijale, nalima, biti malo konkretniji. Ne, neæu vam reæi: idite pripremiti prezentacije i predavanja koje vas èekaju, u taj i taj duæan i tražite šifru tu i tu, ali nadam se da æu napisati èlanke za èasopise i poneku rijeè za svoje plani- dati dovoljno informacija da vas baš svaka šuša ne narske memoare. Treba srediti i snimljene GPS-rute i povuèe za nos (ovo se odnosi samo na totalno ne- odaslati ih onome tko se bavi izradom digialne karte upuæene). vaše planine - nek mu se naðu i vaši podaci. Bar dio svega toga treba objaviti i na Internetu i tako se odužiti Kako kupiti raèunalo? I kakvo? Onakvo kakvo vam onima iz prethodnog pasusa na temelju èijeg iskustva treba i koje æete moæi iskoristiti. Tu se i krije prva i naj- ste vi isplanirali svoj pohod, odnosno pomoæi svojim veæa opasnost. Trgovac æe vam uvijek htjeti uvaliti što iskustvom sljedbenicima. jaèe (to skuplje) raèunalo, opremljeno svim i svaèim, koje prosjeèan korisnik neæe moæi uopæe iskoristiti. Buduæi da je u planinara svaka postakcijska aktiv- Viðao sam veæ turbo-napredne grafièke kartice, skuplje nost ujedno i priprema sa sljedeæi pohod, ove dvije ak- od prosjeènog poèetnièkog raèunala, upravo kod poèet- tivnosti smjenjuju se dalje iz akcije u akciju. No raèu- nika kojemu je krajnji domet bio, a i ostao, malo inter- nalo, kad je veæ tu, iskoristit æete još i za voðenje admi- neta i pisanje. A turbo-kartica je uredno èekala nalog da nistracije vašeg PD, pisanje i ureðivanje biltena društva, bijesnim ratnikom projuri ekranom, trošila struju i - ali i za sve one aktivnosti opæe prakse za kojeg ga ko- proizvodila buku ometajuæi pisanje! Savjet je: pogledaj- riste i svi ostali normalni ljudi - muzika, igre, televizija, te uvijek koju skalu raèunala nudi prodavaè, krenite od internet, komunikacije... Ne biste vjerovali, ali ima ljudi najjeftinijeg (i najjednostavnijeg) i natjerajte ga da vam na ovom svijetu kojima je raèunalo i sredstvo za rad i debelo obrazloži zašto biste trebali kupiti onog slije- koji njime ponešto i zaraðuju. deæeg na skali. Za osnovnu primjenu normalnog èovje-

IDEALNO PLANINARSKO RAÈUNALO Moje planinarsko društvo iznenada je, ne svojom krivnjom, steklo malo posebnije raèunalo i evo ti njega pod gornjim naslovom, a nakon dvije godine planinarskog staža. Zašto? Ponajprije, jer se radi o pravom raèunalu sa Win XP, 10" ekranom, ali tankom 2 cm i laganom samo 1,4 kg, što se zaista može ponijeti i u ruksaku. Èemu nam služi? - fotografija: »pražnjenje« foto-aparata, pregled fotografija i videa - muzika: sviranje planarske glazbe kad se umore tamburaši - predavanja: bilješke, pogon LCD projektora - komunikacije: pristup internetu i e-mailu ugraðenim mode- mom ili bežièno, ako postoji pristupna toèka - web: »terenski« web i sql server (gdje nema pristupa internetu) - GPS: kretanje po digitalnoj karti (s vanjskim GPS-prijem- nikom) HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:39 Page 156

156 4, 2005

ka i minimum je previše, ako se namjeravate baviti mul- udobnije raditi. Ali ako zaista namjeravate nositi raèu- timedijom (muzika, video) trebat æete nešto malo jaèe, nalo na vikendicu, ili vam je bitno raditi na terasi, ima a ako imate juniora, a on igraèke ideje i klapu koja se veæ prijenosnika koji su se cijenom približili velikoj time bavi - nagrabusili ste: onda on zna što mu treba i braæi. izmust æe maksimalno moguæu lovu za makinu, a vi raèunalo neæete baš previše viðati i preèesto »dolaziti NA KRAJU... na red«. Kao i kod ostalih novih tehnologija, kod raèunala Druga dilema neupuæenih je - marka. Jest da dobra æete osjetiti svu silu blagodati koju vam donose, ali i imena dobro zvuèe, ali ako igdje onda upravo u raèuna- silne komlikacije, potrebu za znanjem i bespomoænost lima najmanje znaèe. Jest da je skupo raèunalo bajnog kad se naðete u tri-èetiri oka s njim i problemom koji imena zaista kvalitetno konstruirano i napravljeno, ali æe neminovno iskrsnuti. Još uvijek sam duboko kon- znajte da su mu dijelovi vjerojatno iz iste tvornice kao sterniran promašenim programima, a naroèito cijenama i kod zadnjeg žuæe, funkcije, brzina rada i kapaciteti isti, brojnih teèajeva kojih ima po raznim oglasima, a servisi možda æe malo pouzdanije raditi pa æe za nekoliko go- koji bi vam za koju kunu rješili programski problem, dina »umrijeti mlado i zdravo« - od zastarjelosti. Ne preinstalirali drajvere i uèinili ponešto drugo, što zvuèi savjetujem ni raèunalo iz supermarketa, jer oni zaista tako uèeno, a traje par minuta, pojavljaju se jako stid- svašta znaju izmontirati. Zlatna sredina i ovdje je zlatna ljivo. Najbolja varijanta još uvijek je raspoložen i ras- - ima nekoliko domaæih tvrtki koje proizvode solidne položiv, a i ponešto upuæen prijatelj (i naravno, prijate- ureðaje i svojim skromnim imenom, ali i pristupaènim ljev prijatelj informatièar). I vrijeme. Vlastitim radom i servisom stoje iza njega. Još ako uspijete uhvatiti koju pokušajima (nažalost i promašajima i gubitcima) svla- akciju tipa »božiæna prilika« ili »odliène ocjene« pa još dat æete mnogo toga i sprijateljit æete se sa svojim novim i koju ratu na karticu, dobit æete dobar strojèek koji æe ljubimcem. Naravno, ako vam zaista treba u životu. vas uredno služiti. Inaèe æe, kao i druge tehnikalije, uredno skupljati Stolno ili prijenosno? Osim što je još uvijek po- prašinu u kutu, ali za razliku od drugih, sitnijih, bar æe nešto jeftinije, za normalnim raèunalom je ipak malo ostavit dojam na posjetitelje. Da, vi imate raèunalo!

SUDJELUJTE 15. SVIBNJA NA POHODU »TRAGOM PRVOG IZLETA HPD-a«

U nedjelju 15. svibnja održat æe se Pohod organiziraju HPS i HPD tradicionalni pohod »Tragom prvog »Japetiæ« iz Samobora. Trasa po- izleta HPD-a«. Rijeè je o završnoj hoda je Rude – Veliki dol – Oštrc akciji u sklopu proslave 130. – Poljanice – Plešivica, a može obljetnice hrvatskoga plani- se proæi za 4-5 sati hoda. Polazi narstva, kojom se obilježava se iz Ruda, izmeðu 8 i 10 sati. 130 godina od prvog organizi- Svi æe sudionici na poèetku po- ranog izleta HPD-a na Oštrc i hoda moæi nabaviti set atrak- Plešivicu 17. i 18. svibnja 1875. tivnih razglednica, koje æe slu- Kao središnja akcija ove go- žiti za utiskivanje peèata u Ru- dine, ovaj je pohod ujedno pro- dama, na Velikom dolu, Oštrcu i glašen i Danom hrvatskih plani- vrhu Plešivice, a na kraju æe dobiti nara. Proslava 130. obljetnice hrvat- još i prigodnu znaèku. Pokrovitelj po- skoga planinarstva održava se pod vi- hoda je Poglavarstvo grada Samobora. sokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Podrobnije obavijesti o pohodu mogu se dobiti Hrvatske, Stjepana Mesiæa. u Uredu HPS-a na tel. 01/48-24-142 i 01/48-23-624. HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:39 Page 157

4, 2005 157

NOVOSTI U HRVATSKOJ PLANINARSKOJ OBILAZNICI

U ožujku ove godine tiskano je treæe izdanje dnev- 19. 7. Vošac – vrh (1421 m) nika Hrvatske planinarske obilaznice. Komisija za 19. 8. Kimet – vrh (1536 m) – vidi pl. kartu planinarske putove HPS-a za novo izdanje dnevnika iza- »Biokovo« 1:25000 brala je nove kontrolne toèke (KT) i uvrstila ih u treæe 19. 9. Drvenièke stine – vrh Sokoliæ (788 m) – izdanje dnevnika. U prvom i drugom izdanju bilo je 135 vidi HP 10, 2002. i 5, 2004. KT, a sada Hrvatska obilaznica ima 148 KT. Svim planinarima koji obilaze HPO skreæemo pozornost na to da 19. 10. Matokit (kod Vrgorca) – vrh Sv. Rok su uvršteni ovi vrhovi: (1062 m) 1. 9. Papuk – Crni vrh (865 m) Opisi prilaznih putova mogu se pronaæi u planinarskim vodièima i u èasopisu »Hrvatski planinar«. Na vrh 3. 9. Ivanšèica – vrh Èevo (562 m) Kimet vode dva prilazna puta, a obnova markacija oèe- 6. 5. Jeèmište – vrh (976 m) kuje se poèetkom ljeta. Planinari koji imaju prvo ili 13. 10. Crnopac – vrh (1402 m) – vidi HP 10, drugo izdanje dnevnika HPO-a, žigove naknadno 2004, karta u HP 4, 2004. uvrštenih KT utiskivat æe na stranice 55 i 56. 14. 4. Kremen – vrh (1590 m) Posljednje novosti o kontrolnim toèkama proèita- 14. 5. Zir – vrh Zir (850 m) – vidi HP 4, 2004. jte u HP 7-8, 2004. Nekim kontrolnim toèkama izmi- jenjeni su nazivi, a 14. podruèje sada nazivamo »Lika«. 17. 5. Kozjak (kod Kijeva) – vrh Bat (1206 m) – vidi HP 6, 2003. Kod pojedinih KT može se birati izmeðu dva vrha, a više KT je ukinuto: 18. 8. Mosor – vrh Debelo brdo (1044 m) 5. 5. Noršiæka Plešivica - vrh (721 m) ili Veliki 18. 9. Vilaja – Crni vrh (739 m) – vidi HP 4, Lovnik - vrh (737 m). Na oba su vrha postavljeni 2002 i 4, 2004.

Crnopac (1402 m) - jedan od novih vrhova u Hrvatskoj planinarskoj obilaznici foto: Alan Čaplar HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:39 Page 158

158 4, 2005

žigovi. Za razliku od V. Lovnika, Noršiæka Plešivica je 16. 10. Mljet – vrh Velji grad (Veliki grad, 514 m) vrh s odliènim vidikom. – vidi HP 12, 2004. Na vrhu i žigu je natpis »Veliki 10. 3. Æiæarija – Županj vrh (1138 m). U prvom grad«. izdanju KT je bila Brajkov vrh, a u drugom je upisano 18. 1. Trtar – vrh Krtolin (503 m) ili vrh da se može obiæi Brajkov vrh ili Županj vrh. Brajkov Orlovaèa (494 m) – vidi HP 7-8, 2001. U dosadašnjim vrh priznavat æe se vlasnicima prvog i drugog izdanja izdanjima KT je bio samo Krtolin, a sada možete birati dnevnika, ako su ga obišli do kraja 2004. godine. Od izmeðu dva vrha. 2005. godine KT je samo Županj vrh. U treæem izdanju U prvom izdanju dnevnika iz 2000. godine uvjet za Brajkov vrh više nije KT. srebrnu znaèku bio je: potrebne KT iz 20 podruèja, 11. 11. Korenski vrh (1101 m), kod Kutereva. KT Dinara i ukupno 40 KT. Izmjenom pravila, koja su Kaliæ je ukinuta. tiskana u drugom i treæem izdanju, srebrna se znaèka 16. 3. Dugi otok – vrh Orljak (270 m) – vidi HP može dobiti i obilaskom vrhova iz 15 planinskih po- 12, 2004, str. 416. Ako ste se fotografirali prije graðe- druèja, Dinare i ukupno 50 KT. Za zlatnu znaèku treba vinskih radova na vrhu Veloj straži, priznaje vam se KT obiæi svih 20 podruèja i 75 KT. (vidi 1. i 2. izdanje). Prilaz tome vrhu, meðutim, više nije Zdenko Kristijan moguæ, pa je odreðeno da zamjenski vrh bude Orljak.

OPET ISPITI ZA SPELEOLOGE I INSTRUKTORE SPELEOLOGIJE objektima). Na ispitu za naziv »speleolog« ispitivaèi su U planinarskoj kuæi »Vodice« u Žumberku, 12. bili Igor Jeliniæ, Robert Dado i Vlado Božiæ, a poma- veljaèe 2005. održani su prvi ovogodišnji ispiti za stje- gali su im, i pritom polagali dio svojega ispita, Damir Basara i Dalibor Paar. canje planinarskih naziva »speleolog« i »speleološki Vlado Božiæ instruktor«. Nakon provjere dosadaš- njeg speleološkog rada, uvidom u osobni speleološki karton i zapisnike speleoloških istraživanja te odgovora na pitanja iz teorije i prakse, naziv »speleolog« i znaèku s brojem stekli su Tihana Boban - SO PDS »Velebit« (znaèka br. 149), Martina Borovec – SO HPD »Željeznièar« (150), Filip Filipoviæ – SO PDS »Velebit« (151) i Dalibor Jirkal – SO HPD »Željezni- èar« (152). Naziv speleološki instruktor stekli su, nakon predaje pismene radnje i usmenog izlaganja, Damir Basara – SO PD »Dubovac« (tema: Sistem kolotura) i Dalibor Paar – SO PDS »Velebit« (tema: Znanstvena Novi speleolozi i instruktori (slijeva nadesno): istraživanja u kršu i speleološkim Dalibor Paar, Filip Filipović, Damir Basara, Dalibor Jirkal, Tihana Boban i Martina Borovec foto: Vlado Božić HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:39 Page 159

4, 2005 159

VELEBITEN BROJ 41 Krajem 2004., nakon poduže stanke, izdan je novi broj Velebitena. Urednica je Ivana Sanseviæ. Veæina èlanaka je speleološke tematike. Prvi je èlanak izvješ- taj Slavena Bobana s ljetnog logora 2003. na Kiti Gavra- nuši u kojem se detaljno opisuju dolasci u logor i od- lasci, popis korištene opreme te daje popis 25 istraži- vanih objekata. U èlanku Dalibora Paara »Ledena Kita« detaljnije se opisuju neki dogaðaji i objekti s logora, a posebno jama Paž. U sljedeæem èlanku, »U dubinama Velebita«, Dalibor Paar opisuje posjet jami Marelici 2003., kada se stalo u vertikali na 376 m dubine, s velikim potencijalom za poveæanje dubine. U èlanku »Velebita – nova duboka jama na sjevernom Velebitu« Darko Bakšiæ opisuje nastavak istraživanja u ljeto 2004. te objašnjava zavrzlamu oko imena jame (do tada poznate kao Marelica). Takoðer detaljno opisuje mor- fologiju objekta, izradu nacrta te perspektive daljnjeg istraživanja. Sljedeæi je èlanak »Fizika u rukama struè- njaka« Željke Janjanin, šaljivi osvrt na neuspješnu akciju u kanjonu Delnièkog potoka i pokušaj ispumpavanja sifona sistemom spojenih posuda. Filip Filipoviæ daje snagu u listopadu 2003. i ne skriva nezadovoljstvo izvještaj sa 7. otvorenog Velebitaškog natjecanja u njime koje dijele vjerojatno svi hrvatski speleolozi. Ana speleološkoj orijentaciji. Nadalje, možemo proèitati dru- Bakšiæ se u èlanku »Posljednji pozdrav Bojanu« u ime gi dio èlanka Ane Bakšiæ o posjetu Patagoniji. Èlanak svih njegovih prijatelja i poznanika oprašta od tragièno »Špiljarske gajde« Bojane Horvat i Darka Štefanca preminulog bivšeg proèelnika Alpinistièkog odsjeka šaljiva je prièica o preživljavanju u podzemlju. Dalibor PDS »Velebit« i Stanice HGSS-a Zagreb, Bojana Paar, u èlanku »Zakon o zaštiti špilja – od speleologa?« Ungara. komentira novi Zakon o zaštiti prirode koji je stupio na Martina Pavlek

ZIMSKI TEÈAJ I ISPITI Danijel Frleta, Darko Luš, Dražen Lovreèek i Predrag ZA VODIÈE NA PLATKU Kurtin. Teèaj je uspješno završilo 15 polaznika. Nakon završetka teèaja, na Platku je 26. i 27. velja- Komisija za vodièe HPS organizirala je i provela èe proveden i ispit za vodièe pripravnike koji su nakon na Platku od 19. do 26. veljaèe zimski teèaj za vodièe teèaja stažirali godinu dana. Ispitu je pristupilo desetoro HPS. Teèaj je proveden prema programu koji je usvo- vodièa pripravnika iz Varaždina, Zagreba, Pule, Rijeke jio Zbor vodièa 2003. godine i to pripravnièki dio na i Splita, a položili su ga Hrvoje Vukaloviæ, Nikola terenima Snježnika i Platka, a teoretski dio u prostori- Jeliniæ i Zvonimir Jembirh, stekavši tako naziv Vodiè jama planinarskog doma. Instruktori i predavaèi bili su HPS. Darko Luš HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:39 Page 160

160 4, 2005

TAMO GORE OSJEÆAM SE BOLJE! To je naziv izložbe fotografija koju su 19. veljaèe 2005. postavili èlanovi PD »Ðakovo« povodom 26. obljetnice posto- janja i djelovanja. Izložba je postavljena u predvorju Hrvatskog doma u Ðakovu, a na njoj je izloženo 90 fotografija izabranih po kompromisnom kriterijiu: estetika i doku- mentarnost. Odabir nije bio lak posao, jer je mnogo lijepih fotografija snimljeno na planinarskim izletima PD »Ðakovo«. Da bi cijela izložba dobila na atraktivnosti postavljeno je i nekoliko fotografija izu- zetno velikih dimenzija (najveæa: 3x4 metra!). Planirano je da se ubuduæe ovakve izložbe postavljaju svake godine u veljaèi, kao javni pregled godišnje aktivnosti Društva. Otmar Tosenberger Planinarska izložba u Đakovu foto: Otmar Tosenberger HP 04-2005.qxp 21.4.2006 19:39 Page 161 HP 09-2005.qxp 21.4.2006 20:28 Page 8