02-Moje Srce Je U Turnju-ANEKDOTEN
Total Page：16
File Type：pdf, Size：1020Kb
Uvod O Turnju,njihovim mještanima i bližoj okolici-našoj obitelji-životinjama-kao i naši izleti, putovanje do i od Turnja (autom,vlakom,avionom,brodom,taxijem). Pošto onda (od 1967), nažalost nisam vodio dnevnik i nemam puno slika iz tog vremena, mogu svoje anegdote od prije prenijeti samo što ih imam u sje ćanju. Kao i za godine ne mogu garantirati sa sigurnoš ću. Tako su moja izvješ ća bez obzira na vremenski redoslijed objavljena. Zbog mog lošijeg znanja Hrvatskog jezika su sva izvješ ća napisana na Njema čkom. Slike od naše obitelji, Romano i Albina Vukašina iz Turnja možete na ći pod linkom: www.joerg-opel.berlin/romano_i_albina_vukaina_-_turanj_-/index.php Turanj 1999 ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ 01.) Zašto baš Turanj-kako je došlo do toga U ljeto 1966. su išli prijatelji od moje obitelji za Hrvatsku (nekadašnja Jugoslavija). Htjeli su za Split da provedu dva tjedna odmora. Ondašnja manje ili više naporna vožnja autom. Austrija je onda jedva imala povezani autoput sa Jugoslavijom koja je imala jedino prikladnu cestu uz obalu. Tako je došla obitelj mama tata i dijete u dalmatinsku regiju Zadar. Popodnevno sunce je bilo nepodnošljivo i dijete nije moglo više izdržati vru ćinu u autu. U to vrijeme na klimu u autu nije bilo ni za pomislit. Dijete je po čelo plakati i kako je prolazilo vrijeme tako je i dijete bilo sve glasnije, a Split je još kilometrima bio udaljen od Zadra. Malo su se prera čunali sa kilometrima, vremenom, stanjem loše obalne ceste i nepodnošljivim vru ćinama u ljetnim mjesecima. Ipak se vozilo od Rijeke do Zadarskog mjesta preko obalne ceste četiri sata. Tako da je obitelji ostala samo jedna mogu ćnost sa stresiranim djetetom do sljede ćeg mjesta na ći smještaj za jednu no ć. Samo što bi onda došli jedan dan Stranica 1 kasnije u Split, pa je mama postala ljutita s obzirom na to da je tata bio strastveni voza č koji je samo stajao na pumpu. Re čeno mu je da stane u sljede ćem mjestu i prona đe smještaj. Kako je s desne strane ceste bilo more, skrenuli su za Turanj, odmah poslije autobusne stanice, desno u malu uli čicu da bi pronašli poznate male znakove "Zimmer frei" (na hrvatskom, engleskom ili na njema čkom). Prije su se znakovi izra đivali ru čno i farbali sa bojom. Poslije 50m i skretanjem u lijevo stajala je ku ća, takav znak i mali parking uz ku ću. Izašli su i otišli do dvorišta pitati dali bi mogli dobit sobu za jednu no ć. Tako su od ljubaznih doma ćina bili srda čno pozdravljeni i jedna soba, onda još u vrlo sku čenoj ku ći, bila je slobodna za jednu no ć. Doma ćini su znali hrvatski i nešto talijanski, nažalost na njema čkom ili engleskom nisu znali pri čati, pa im je to stvaralo malo problema, ali uz dobru ve čeru, doma će crno vino i rakiju se brzo zaboravila duga naporna vožnja. Sad još samo odspavati i ujutro odmah dalje prema jugu pomislili su, uz obalu dolje prema Splitu. Kad su se digli sjedili su zajedno u dvorištu za doru čak, sunce je sjajilo na plavom bistrom nebu, tako ih je pozdravio dan. Sad su se odmorili i htjeli su u miru provesti ostatak puta do Splita. Stajati u okolna mjesta i upoznati more. Raspitali su se kod obitelji dali i gdje u Turnju ima namirnica za kupiti. Tako su krenuli u mjesto, pa su odmah uo čili nakon par metara plavo more i jutarnje sunce kako obasjava more. Na takvo što nisu bili naviknuti u Njema čkoj. Šetnja kroz malo mjesto, prekrasno more, otoci, mala riva, od pustog uzbu đenja nisu ni stigli po namirnice. Pa možda još koji dan ostati u Turnju uz more, pa možemo sutra dalje nastaviti za Split. Ne znam koliko puta su to sebi govorili i tako nisu ni nastavili svoj put do Splita nego su ostali cijeli odmor u Turnju. Srda čna obitelj, malo mjesto uz more, sve to ih je osvojilo, bio je to nezaboravni i lijep odmor za njih. Po povratku u Njemačku sve su nam prepri čali i rekli sljede će godine idemo opet do đite i Vi sa nama. Turanj 1978 ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ Stranica 2 02.) Ovako smo došli do Turnja - dojmovi sa puta Ljeto 1967 je brzo došlo, a s time i naše prvo putovanje za Jugoslaviju i do Turnja. Jedino što smo znali je bilo ime mjesta, (negdje na moru prije Splita), da je ku ća odmah uz more, da su doma ćini jako ljubazni, ali da ne znaju Njema čki. Tako smo u Kolovozu s dva auta išli prema jugu s puno o čekivanja u prtljažniku. Za nas je to bio neuobi čajeni osje ćaj jer osim sjevernog i Balti čkog mora nismo znali za nikakvo drugo more, ali se to trebalo brzo promijeniti. Preno ćili smo negdje u Italiji za vrijeme puta u nekom relativno malom mjestu kod glavne ceste u nekom hotelu ili motelu. Sje ćam se samo sobe. Za nas troje je bio krevet na kat. Dobro sa 16 se još može sa roditeljima putovati i preno ćit u istoj sobi. Sljede ći dan, sunce je sjajilo i bilo je prelijepo vrijeme, sjedili smo vani ispred hotela, a pogled je bio na glavnu cestu. Kako će samo na moru izgledat, ali još nam je jedan dan vožnje preostao. Naši prijatelji koji su bili prošle godine u Jugoslaviji, su otišli prije nas sa autom. Kasno popodne smo stigli do granice Italija/Jugoslavija, a malo poslije, prvi veliki grad Rijeka. Toliko je bilo prometa da se nismo snašli. Bilo je puno semafora jer onda je cijeli promet išao prema jugu kroz centar Rijeke. Autocesta, koja vodi oko Rijeke, lijevo prije Rijeke, u to vrijeme nije postojala. Tata je morao biti oprezan da ne izgubi prijatelje zbog crvenog svjetla na semaforu. Nismo imali adresu, a i ime mjesta, Turanj, smo ve ć zaboravili, da i mobitela onda nije bilo, pa se moglo samo bljeskanjem svijetlima dogovarat. I onda se desilo što se desilo, nastala je gužva i izgubili smo prijatelje. I što sad u činiti, nismo ni znali kuda to čno trebamo vozit? Split bi možda i našli, a da smo stigli u Turanj ne bi ni znali, jer smo ime mjesta zaboravili,tako da smo u podnevnoj vru ćini i dalje putovali kroz Rijeku. Postalo nam je pomalo loše i jako vru će pa smo napokon vidjeli znak odmaralište. Sre ćom su naši prijatelji krenuli prema nama jer su i oni primijetili da su nas izgubili. Još četiri sata vožnje obalnom cestom, tu se ne bi trebali izgubit, i tako je sve išlo bez problem. Poslije dosta sati i jako zanimljive vožnje kroz čudnovato i kamenito mjesto stigli smo u Turanj. Velike dojmove ostavili su polja, planine, predivni pejzaži, prelijepo plavo more i mnogobrojni otoci. Tako nešto još nismo imali prilike vidjeti. Bilo je to nezaboravno putovanje. Turanj 1978 ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ Stranica 3 03.) Dolazak u Turanj - prve dvije godine odmora… 1967-68 Stigli - napokon…. Izlazimo iz auta podijeliti darove i odabrati sobe za sljede ća dva tjedna, života. Izabrao sam sobu sa malim sinom, naših prijatelja. Ponio sam svoju muziku, tko zna što oni slušaju – što je sigurno je sigurno. Živim sa njime u sobi pokraj kuhinje. Roditelji i prijatelji su na prvom katu. Jako dragi doma ćini, sa jednim sinom i tri k ćeri. Djeca su moje godište ili nešto mla đa. Znali su nešto engleskog jezika, uz pomo ć ruku i nogu sporazum je postignut. Svaki dan sam upoznavao novu djecu, i to ne samo susjede, ali nitko nije pri čao Njema čki. Internacionalno je bio jedino sport. Nogomet, skakanje u vodu, ronjene, tenis, plivanje, odbojka ili jednostavno samo ležati na zidu kraj mora. Dnevni red je ovisio o trenutnim doga đajima: Ustajanje, doru čak u dvorištu. Šetnja uz more. Ručak. Kroz podne odmor. Kava – mocca. Kupanje, plivanje i skakanje sa parapeta (zid) u predivno čisto more. Ve čera. Šetnja do Sv. Filip-Jakov. Čakula i družba sa i bez doma ćina. Na prvom katu gdje su mi bili roditelji, dopirala je lagana dalmatinska glazba na koju su plesali. Televizije nije bilo u ku ći pa su djeca otišla do sestre od doma ćice gledati televiziju. Program je bio dosadan. Filmovi su bili strani sa titlovima. Ponekad bi išli na male izlete do Biograda na moru – moj otac je trebao svoje cigarete, ili do Zadra. Jednom smo bili do Šibenika – vidjeli smo slapove Krke i divili se. U Filip-Jakovu je svirao bend uz plažu, a muzika se čula sve do nas. Svaki dan je bila ista procedura, ali nikad nije bilo dosadno. Poslije prvog odmora u Turnju, bilo je jasno da ću se opet vratiti. Godinu poslije 1968. opet smo išli do Turnja, ali ovaj put bez prijatelja. Sve je bilo super i Otac i ja smo odlu čili da ćemo se vratiti. Ako i ne budu oni htjeli, sa 18 godina ću imati svoj auto, pa malo samostalnosti mi ne će škoditi. Moj otac Herbert Opel na moru oko 1970 ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ Stranica 4 04.) Boravci u Turnju 1969-74 Svako ljeto sam provodio u Turnju, osim jedne godine radi vojnog roka. Velike vru ćine i nesnosni komarci, koji kradu san, nisu dali zaspati prije pono ći. Bilo ih je mnogo i teško smo ih se rješavali. Stalno su se javljali u sve ve ćem broju, a prozor nismo smjeli zatvoriti radi vru ćine. Jedne no ći mi je bilo ugodnije spavati u autu, a i jutro je bilo druga čije, jer sam gledao doma će kako idu na posao. Sa prijateljima sam bio na prvom katu, ne više u sobi kraj kuhinje.