HP 03-2004 korice.qxd 21.4.2006 22:18 Page 1

GODIŠTE 96 ÈASOPIS OŽUJAK HRVATSKOG 2004 ISSN 0354-0650 PLANINARSKOG SAVEZA 33 HP 03-2004 korice.qxd 21.4.2006 22:18 Page 4

ÈASOPIS HRVATSKOG PLANINARSKOG SAVEZA »CROATIAN MOUNTAINEER« - JOURNAL OF THE CROATIAN MOUNTAINEERING ASSOCIATOIN

ÈASOPIS »HRVATSKI PLANINAR« izlazi u 11 brojeva godišnje (za srpanj i kolovoz kao dvobroj). Prvi broj izašao je 1. lipnja 1898. Èasopis nije izlazio od 1919. do 1921. i od 1945. do 1948., a od 1949. do 1991. izlazio je pod imenom »Naše planine«.

PRETPLATA za 2004. godinu je 120 kuna (za inozemstvo 32 eura). Pretplata se uplaæuje na žiro-raèun Hrvatskog planinarskog saveza IZDAVAÈ 2360000-1101495742, pri èemu na uplatnici u rubrici »Poziv na broj« obavezno treba biti upisan Vaš pretplatnièki broj. Pretplata HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ za inozemstvo (32 eura) uplaæuje se na raèun SWIFT-ZABA-HR XX KOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB 25731-3253236, takoðer uz poziv na pretplatnièki broj. E-MAIL: [email protected] 1 2 http://hps.inet.hr TEL./FAX 01/48-24-142 PRETPLATNIK Pretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO TEL. 01/48-23-624 ADRESA XXXXX NASELJE 1 2 UREDNIŠTVO

PRETPLATNIK Pretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO [email protected] =120,00 ADRESA

XXXXX NASELJE PRETPLATNIK ADRESA PRETPLATNIKA, http://hps.inet.hr/hp XXXXX NASELJE

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ 2360000-1101495742 KOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB VAŠ PRETPLATNIÈKI BROJ (1) XXXXX UREDNIK otisnut je uz Vašu adresu, koja 1 ALAN ÈAPLAR je naljepljena na omotnici za PALMOTIÆEVA 27, 10000 ZAGREB slanje èasopisa. Nakon izvršene uplate, uz adresu æete moæi vidjeti naznaku o uplati, èime možete E-MAIL: [email protected] provjeriti je li Vaša uplata za tekuæu godinu uredno primljena i TEL./FAX 01/48-17-314 evidentirana pri HPS-u (2). TEL. 091/51-41-740

NOVI PRETPLATNICI, odnosno zainteresirani za pretplatu, trebaju UREDNIÈKI ODBOR se pismom, telefonom, faxom ili e-mailom javiti Hrvatskom plani- DAMIR BAJS narskom savezu. Za nekoliko dana poštom æe primiti uplatnicu i DARKO BERLJAK brojeve izašle od poèetka godine, a zatim æe svaki mjesec na svoju adresu redovno primati svoj primjerak èasopisa. VLADO BOžIÆ TOMISLAV ÈANIÆ CIJENA POJEDINAÈNOG PRIMJERKA je 15 kuna. MR. DARKO DOMIŠLJANOVIÆ VESNA HOLJEVAC FARUK ISLAMOVIÆ SURADNJA: Prilozi se mogu slati putem e-maila ili poštom. Krajnji ZDENKO KRISTIJAN rok za primitak priloga je 10. dan u prethodnom mjesecu (30 dana ŽELJKA LISAK prije izlaska broja). Uredništvo zadržava pravo kraæenja i obrade PROF. KRUNOSLAV MILAS tekstova, posebno za duže priloge. Svi primljeni materijali se na PROF. DR. ŽELJKO POLJAK zahtjev vraæaju autorima. Prednost imaju prilozi popraæeni što boljim izborom ilustracija. Slike se mogu slati poštom ili u digitalnom for- TISAK matu (e-mailom, na CD-u ili disketi). Detaljnije upute možete potražiti na Internetu na adresi http://hps.inet.hr/hp/upute.pdf ili »EKOLOŠKI GLASNIK« D.O.O. izravno od urednika. DONJA LOMNICA

ISSN 0354-0650 HP 03-2004.qxd 20. 02. 2004. 17:09 Page 81

3, 2004 81

SADRŽAJ

Godište Broj Volume 96Number 3 Ožujak - March 2004

JANKOVAC ÆE PONOVNO žIVJETI!82

BRANKO SITAŠ

JOŠ PONEŠTO O BIOKOVU 84

JASNA KOSOVIÆ

VODIÈKO ZALEÐE - NOVO PLANINARSKO ODREDIŠTE 87

ANTE JURAS 82 JANKOVAC VILINA ILI VOLINA JAMA KOD KRAPINE 89

VLADO BOžIÆ

PLANINA I JA 93

DAVOR ROSTUHAR

BOJE GORSKOGA KOTARA 100

MARIO I IRENA ŽUTI

JEDNE SUBOTE NA LIPI 102 84 BIOKOVO JASNA ŽAGAR NA PLEŠIVICI 104

KREŠIMIR KEDMENEC

VRIJEDI LI GINUTI? 106

ŽELJKA LISAK

PISMA ÈITATELJA 108

APLINIZAM 111

ZAŠTITA PRIRODE 112 93 LIBANON PLANINARSKI TISAK 114

ZLATNA KNJIGA HRVATSKOG PLANINARSTVA 116

VIJESTI 118

KALENDAR AKCIJA 120

SLIKA NA NASLOVNICI: SPELEOLOZI U KOJINOJ JAMI, VLADO BOžIÆ 100 GORSKI KOTAR HP 03-2004.qxd 20. 02. 2004. 17:09 Page 82

82 3, 2004

PAPUK

JANKOVAC ÆE PONOVNO ŽIVJETI!

mr. BRANKO SITAŠ, Našice

Sve ljubitelje planinske prirode zasigurno æe razveseliti vijest da æe uskoro završiti obnova naj- poznatijeg slavonskog izletišta, Jankovca u Pa- puku. Ovaj nadaleko poznati cilj planinara, skijaša, izletnika, biciklista, sportskih ribolovaca i turista uopæe, ponovno æe postati središtem posjetitelja iz svih krajeva naše zemlje, ali i šire. Sasvim sigurno, mnoge æe privuæi obnovljeni i novi sadržaji u pot- puno ureðenom, saniranom, te posebno dotjeranom

planinarskom domu. Stari dom na Jankovcu Generacije Slavonaca pamte Jankovac iz onih (crtež Vlade Gojkoviæa iz 1952. godine) davnih dana uèenièkih ekskurzija koje su ovo po- druèje pohodile sa svojim uèiteljima i nastavni- U godinama Domovinskog rata prostor Jan- cima. Živjeti u Slavoniji, a barem jednom ne do- kovca i dio Papuka bio je okupiran, a planinarski živjeti zatišje jankovaèkog planinskog okruženja, je dom doživio sudbinu kakvu su doživjela i broj- udisati miris bukovih šumskih predjela i osluhnuti na druga izletišta diljem naše domovine. Meðutim, žubor jankovaèkih potoka i jezera, te 28 metara vi- nakon godina propadanja i rješavanja brojnih biro- sokog slapa Skakavca - bilo bi uistinu nezamis- kratskih zapreka da se Jankovac uredi, u kolovozu livo... prošle godine Uprava šuma Podružnica Našice za- poèela je ureðivati kompleks Jankovca kako bi se posjetiteljima vratilo ono u èemu su godinama uži- vali. Ureðenjem je obuhvaæeno saniranje obaju je- zera, ribogojilišta i slapišta, ureðenje staza i prilaz- nih putova do grobnice grofa Jankoviæa, ureðenje skijališta, popravak skijaške vuènice, te cjelovita obnova planinarskog doma. Za izvoðenje radova na ureðenju jezera, brana i slapišta sudjelovalo je uz »Hrvatske šume« i poduzeæe »Hrvatske vode«. Po završetku obnove planinarski æe dom imati 70 ležajeva u spavaonicama i sobama. Obnovi unutrašnjosti doma posveæena je posebna pažnja, tako da æe svaki detalj, ukljuèujuæi i èuvenu kalje- vu peæ, biti vraæen u prvobitno stanje. Ovakvom cjelovitom obnovom doma najviše æe zasigurno biti zadovoljni planinari, a posebno èinjenicom da

Jankovaèko jezero foto: Branko Sitaš HP 03-2004.qxd 20. 02. 2004. 17:09 Page 83

3, 2004 83

æe na Jankovcu, u srcu Papuka, moæi ponovno noæiti po prihvatljivim planinarskim cijenama. Planinarima je uglavnom poznato da je prvi dom na Jankovcu, kao prvi planinarski dom u Sla- voniji sveèano otvoren 1934. godine. Drugi put dom je otvoren 1950. godine, a nakon požara 1987. godine obnovljen je i otvoren treæi janko- vaèki dom. Taj dom stradao je u Domovinskom ratu i nakon njega, a možemo slobodno reæi da danas doživljava zasigurno najkvalitetniju obnovu, zajedno sa svim ostalih objektima u njegovoj bli- zini koji su takoðer sastavni dio Jankovca. Hrvatske šume obnovit æe i urediti objekte u neposrednoj blizini doma koje su koristili šumar- sko osoblje i lovci, a jedan od tih objekata bit æe iznajmljen za potrebe ustanove Parka prirode Papuk. Takoðer, obnovom jezera koja su gotovo presušila te sanacijom brane osigurat æe se norma- lan dotok vode na jankovaèki slap. Dom æe poèeti raditi od travnja ove godine, bit æe stalno otvoren, te æe sa zimskim i ljetnim sadržajima pružati zadovoljstvo planinarima i svim ljubiteljima slavonske prirode.

Planinarski dom Jankovac foto: Branko Sitaš

Slap Skakavac foto: Tomislav Markoviæ HP 03-2004.qxd 20. 02. 2004. 17:09 Page 84

84 3, 2004

DALMACIJA

JOŠ PONEŠTO O BIOKOVU

JASNA KOSOVIÆ, Zagreb

Što bolje upoznajem Biokovo, sve više me selka Grnèenika i cijelog niza polja, dok peti vodi privlaèi. Neobièna je to planina, drugaèija od svih u Staševicu, što je naziv za nekoliko zaselaka u za- naših planina. leðu Biokova. Uza svaki od tih putova, na mjestu Najviši i od planinara najposjeæeniji je za- gdje dosežu sedlo na grebenu, izgraðene su kape- padni dio Biokova, jer je do njegova vrha Svetog lice, samostojeæe ili uklesane u kamenu. Jedino Jure dovedena asfaltna cesta, najviše je uspona na kapelice nema uz peti put, koji od Gradca prelazi njega markirano, a postoji i moguænost noæenja u greben izmeðu brda s crkvicom Sv. Paškala na dvjema planinarskim kuæama. Jugoistoèni dio Bio- vrhu i brda Sv. Ilije. kova je niži, ispod je 800 metara. Na njegov gre- U vrijeme boravka u Makarskoj željela sam ben, koji se strmo ruši prema moru, vodi niz gra- se popeti na Šæirovac u sjeverozapadnom dijelu i ðenih putova koji u zavojima dosežu greben i pre- posjetiti Grnèenik na jugoistoènom dijelu Bio- laze ga, te nastavljaju do ponekog polja ili zaselka kova. Do vrha Šæirovca svladava se visinska raz- ili odlaze u zaleðe Biokova. lika od 1300 m, a do Grnèenika svega 750 metara. Jedan takav put polazi iz Zaostroga i preko za- Strmine prilaznih putova bitno se razlikuju, a mi selka Despota i brda Riliæa odlazi u Vrgorac. Dru- smo se odluèili poèeti s težim. gi iz Podaca preko slikovitog zaselka Sela vodi do Šæirovac (1619 m) je najzapadniji vrh Biokova, Podaèkog polja na Biokovu. Treæim se iz Brista i a može mu se pristupiti s tri strane. Najlakši, ali i èetvrtim iz Gradca može uspeti do napuštenog za- najduži, prilazi mu put od pl. kuæe »Slobodan Rav-

Šæirovac s puta od Šibenika prema Motici foto: Jasna Kosoviæ HP 03-2004.qxd 20. 02. 2004. 17:10 Page 85

3, 2004 85

liæ« na Lokvi (1467 m) preko vrha Sv. Ilije (1642 m). S te je strane oko pet i pol sati hoda. Najzahtjevniji je onaj iz Basta jer je vrlo strm. Mi smo se odluèili za treæi pristup, iz Gor- njih Brela, odnosno iz Bartuloviæa, jednog od èetiri zaselka Zavetorja, prema kojem upuæuje putokaz u Gornjim Brelima u blizini crkve. Iz Makarske za Gornja Brela nema pogodne jutarnje autobusne linije, pa smo na izlet krenuli taksi- jem. Iz Bartuloviæa se za sat i pol hoda prolazi kraj lokve Grljak (KT 19 BPS-e), za daljnjih sat i pol se dolazi do poveæe špilje Pozjate (KT 13), a do vrha Šæirovca treba još sat vremena. Dakle, za uspon treba èe- tiri sata. Izmeðu lokve Grljak i špilje Pozjate za- puta. Do njega je pola sata hoda. Graðeni put vodi šli smo u gust oblak, pa o vidicima ne mogu pisati. iznad oveæeg polja, uz èiji su se istoèni rub nani- Jedino smo na zadnjem dijelu uspona nazreli zale tri kuæe. Oznake dalje vode putom na zapad lokvu Kale, a tik prije vrha velik kamen s planinar- (lijevo) i za pola sata se stiže do rubnog grebena skim strelicama, ali kamo su strelice usmjerene ne prema moru. Na jednom se mjestu otvara vidik na može se proèitati. Za povratak do Bartuloviæa tre- Sv. Iliju i Sv. Paškal kao i na zavoje puta kojima bala su nam tri sata i još jedan sat (4 km) po asfalt- noj cesti do G. Brela. Autobusom nešto prije 17 sati prevezli smo se do raskrižja Dupci na magis- trali (vozi iz Imotskog za Split) gdje smo uhvatili autobus iz Splita za Makarsku. Za posjet Grnèeniku imali smo prekrasan jese- nji dan. Autobusom smo se prevezli do Gradca odakle smo se asfaltnom cestom popeli do groblja (25 min) gdje poèinje markacija. Na putu od groblja prema sedlu ubrzo se prolazi kraj dviju ruševnih kuæa izmeðu kojih vodi put u smjeru crkvice Sv. Paškala. To je èetvrti graðeni put za Grnèenik iz ranijeg opisa. Mi nastavljamo markacijom i za jedan sat dolazimo na sedlo izmeðu brda sa crkvi- com Sv. Paškala na vrhu i brda Sv. Ilije. Sa sedla se markirani put desno uspinje na Sv. Iliju (45 min), a nešto prije se s graðenog puta lijevo odvaja staza za Grnèenik. To, jasno, nigdje ne piše, a samo raskrižje nije oznaèeno pa se lako pre- vidi. Staza prvo vodi u smjeru crkvice na vrhu, ali se odmah odvaja lijevo i obronkom brda odlazi u smjeru omanjeg grebena. Nakon prijelaza i drugog maloga grebena spušta se po bespuæu do graðenog HP 03-2004.qxd 20. 02. 2004. 17:10 Page 86

86 3, 2004

smo se uspinjali. Malo dalje je kapelica uklesa- na u stijenu uz graðeni put koji ovdje hvata gre- ben, a dolazi od dviju prije spomenutih rušev- nih kuæa nedaleko od gradaèkog groblja. Do Grnèenika je još sat hoda. Put se prvo us- pinje do dviju livada Do- èiæa, a zatim se spušta do napuštenog zaselka Grn- èenika. Usput se vidik pruža preko strašnog ka- menjara, a unutar njega se uoèavaju crveni kro- vovi triju zaselaka. U vi- zuru ulaze obnovljena Jedna od rijetkih livada na istoènom dijelu Biokova foto: Jasna Kosoviæ crkvica u Grnèeniku i nekoliko polja podno puta. S desne strane ostav- Zaostroga i Riliæa. Tada nismo uspjeli naæi ozna- ljamo još jedan graðeni put kojim su stanovnici ku BPS-e i put u Podacu. Vladala je u lipnju veli- Grnèenika odlazili put Staševice. ka vruæina koja nas je uèinila bezvoljnima, a ni vode nismo imali dovoljno. Ovaj put bez poteš- U Grnèeniku nalazimo dvije kuæe koje se još koæa nalazimo i oznaku i put u Podaca. Oznaka se koriste, dok su ostale u ruševnom stanju. U zaselku nalazi na zidu ruševne kuæe na istoènom rubu je stijena s oznakom KT 3 BPS-e. U nastavku se polja uz stazu, nedaleko od jedine obnovljene put uspinje prolazeæi kraj nekoliko ograðenih po- kuæe. Od zida s oznakom, pa pokraj obnovljene lja. Sva su zelena, bez makije, kao da još služe lju- kuæe u smjeru mora, vodi staza u Podaca. Staza dima. U jednom šumarku prolazimo kraj puno na- ubrzo prelazi u širok put i uspinje se na greben. cijepanih drva, a neka su složena u vreæe i sprem- Razoèarani smo jer s njega ne vidimo more nego na za prijenos. Nakon sata hoda na rubnom smo još jedan dolac, a u daljini je novi greben. Od Po- grebenu prema moru, a tu je i kapelica uz graðeni daèkog polja do kapelice na grebenu iznad mora put koji silazi u Brist. Gradac, Brist i Podaca su trebalo nam je pola sata, a za sljedeæih 45 min smo pod nama kao na dlanu, a na moru - otok Hvar. u slikovitom zaselku Selu. U njemu je nekoliko Nastavljamo u smjeru Podaèkog polja graðe- kuæa nastanjeno, a tu je i groblje s crkvom i kapeli- nom stazom sve do dvaju omanjih polja. Nakon com iz 11. stoljeæa, te ruševina utvrda. Po asfaltnoj drugog polja markacija zalazi u bespuæe - u šikaru cesti spuštamo se još pola sata do Podaca na ma- i kamenjar. Šikara je tako gusta da smo na jednom gistrali. Èekajuæi autobus promatramo slikovito mjestu jedva uspjeli naæi markaciju i probiti se do Selo i tražimo po kamenom grebenu mjesta na ko- nje. Sreæom, bio je to kratak dio puta. Nakon prije- jima se graðenim putovima tako lako prelazi. laza omanjeg grebena iznad drugog polja, ubrzo Privlaènost Biokova sve je veæa i u nama osta- se stiže u Podaèko polje. Od kapelice na spustu za je želja za ponovnim usponom na Šæirovac po lije- Brist do Podaèkog polja je 1:15 sati hoda. pu vremenu i ponovnom posjetu Grnèaniku i Po- U èlanku »Sjeæanje na Sv. Iliju i Riliæ« (HP daèkom polju, možda nekim neprehodanim puto- 11/2003) opisala sam pristup Podaèkom polju od vima. HP 03-2004.qxd 20. 02. 2004. 17:10 Page 87

3, 2004 87

KAMO NA IZLET

VODIÈKO ZALEÐE - NOVO PLANINARSKO ODREDIŠTE

ANTE JURAS, Šibenik

Zasigurno u Hrvatskoj nema onoga tko nije kraju u kojem je na prvom mjestu ugostiteljstvo i èuo za turistièki raj zvan Vodice. To je lijep grad turizam, a planinarstvo bez tradicije i interesa. Od pun šarenila, kojega krasi bistro plavo more i do- osnutka društva Vodièane redovito susreæemo na padljiva marina, posvuda njegovano zelenilo i cvi- svim dalmatinskim planinama, èesto i onima daljim. jeæe, mnoštvo turista željnih sunca, kupanja i Dan planinara Šibensko-kninske županije zabave, glazba izmiješana s mirisom ribe i vina iz 2003. godine otpoèeo je okupljanjem 150 sudionika vodièkih konoba, hotela i restorana, a nadasve, do- u Vodicama. I ovoga puta, uz planinare iz pet druš- brih i gostoljubivih ljudi. Ali, da Vodice i vodièki tava u Županiji, s nama su i naši dragi prijatelji iz kraj mogu biti i novo planinarsko odredište, po- kaštelanskih planinarskih društava »Malaèka« i stalo je jasno tek na Danu planinara Šibensko- »Ante Bedalov«. Radost je ovo ponovnog susreta kninske županije održanom 30. studenoga 2003. i druženja i vesele planinarske pjesme. Vrijeme je Domaæin toga tradicionalnog susreta bilo je bilo kao naruèeno, toplo i sunèano, neobièno za vodièko PD »Klen«, mali planinarski kolektiv sa ovaj dio godine. Krenuli smo najprije markiranom svega tridesetak èlanova, koji je uspio zaživjeti u stazom do Suèevih stanova. Ta staza vodi zaleðem

Sudionici Dana planinara Šibensko-kninske županije HP 03-2004.qxd 20. 02. 2004. 17:10 Page 88

88 3, 2004

nalazio grad Liburna Arauzona (Arausa, Arausina). Danas su vidljivi ostaci nase- lja opasanog zidinama i stambenih zgra- da graðenih od klesana kamena poveza- nog glinom. Nekoliko je grobnica izdu- benih u živom kamenu. Arheolozi su pronašli bogat keramièki materijal, ulom- ke staklenih posuda, primjerke nakita i kovanog novca, na osnovi kojih se na- selje datira u 1. stoljeæe. S vrha brda dojmljiv je vidik na okolna uzvišenja, plodna vodièka polja i otoke šibenskog arhipelaga, pa sve do otoka Visa. To golemo ravnièarsko pro- stranstvo s brdima na njegovim rubo- vima, markirali su èlanovi »Klena«. Po- gled se najprije zaustavlja na brdu Okitu Kamenica (cisterna) iz rimskog doba foto: Ante Buviniæ (135 m), na èijemu je vrhu izmeðu 1660. i 1670. godine, sagraðena zavjetna crkva grada, kroz naselja i šumarke, i duga je oko sat pje- Gospe od Karmela. Ona je spasila Vodièane u šaèenja. teškim borbama s Turcima 1646. godine i saèu- Nakon domjenka dobrodošlice kreæemo dalje vala ih od kuge koja je harala okolicom Šibenika u brda. Naša staza vodi poljskim putovima, meðu od 1649. do 1650. godine. Legenda kaže da su ne- vinograde, maslinike, oranice i borove šumarke. kada davno u božiænoj noæi hodoèasnici na Okitu Posvuda šarolik kolorit jesenskih boja, povijesno vidjeli èudo. Na stablu klena pored crkve procvje- vrijedni sakralni objekti, susreti i razgovori s lov- tala je grana. To se èudo, navodno, ponavljalo cima, ponekim šetaèem i... eto nas do našega svake godine za Božiæ, dok klen nije posjeèen prvog odmorišta. To je Rimska kamenica, zapravo 1946. godine. Vodièko planinarsko društvo nosi cisterna izdubljena u živom kamenu koja završava ime Klen za sjeæanje na to. Crkva na Okitu pozna- dubokim bunarom natkrivenim zanimljivim kame- to je hodoèasnièko mjesto. U Domovinskom ratu nim svodom. Da sve to pot- jeèe iz rimskog doba potvrðu- ju arheološki nalazi: rimski novac, ulomci keramike s nat- pisima, razlièit nakit i slièno. Vodom iz Rimske kamenice vodièki ratari danas koriste za zalijevanje povræa i vinograda ili za piæe. Dvadesetak minuta dalje su Srdariæ stanovi, pored ko- jih se uspinjemo na najvišu toèku našeg puta, brdo Veliku Mrdakovicu, visoko 144 metra. Brdo je poznati arheološki lokalitet. Prema Ptolomeju, rimskom piscu iz 2. st., tu se Crkva Sv. Ilije iz 15. stoljeæa na Pišæi foto: Ante Buviniæ HP 03-2004.qxd 20. 02. 2004. 17:10 Page 89

3, 2004 89

je raketirana i srušena, a narod ju je ponovo sagra- Usputno smo posjetili crkvu Sv. Ilije, takoðer dio 1998. godine. iz 15. st. To je vrijedan povijesni i sakralni objekt. Pogled s vrha Velike Mrdakovice seže na jug Nekada je tu bilo naselje imenom Pišæa, a pri- do Rakitnice, pranaseobine Vodièana. Prvi spo- padalo je starohrvatskoj župi Srimi. Kad su Turci men tog lokaliteta potjeèe iz isprave Bele IV. od prvi put upali u obližnju Srimu, 1432. godine, 22. studenoga 1251. godine i to je najstariji spo- stanovnici Pišæa u strahu su pobjegli u Vodice. men vodièkog kraja. Središnje mjesto zauzima Naselje od tog vremena stagnira i danas su jedva crkva Sv. Ivana iz 15. stoljeæa. vidljivi njegovi ostaci. Nad Rakitnicom se uzdiže brdo Gradina U Suèevim stanovima èekao nas je zajednièki (180 m) na koje se nastavlja Sopanj sa svojih pet objed u ugostiteljskom objektu Rade Jurièeva- vrhova, od kojih najviši ima 280 m. Obiæi ova brda Sudca i nastavak druženja do zalaska sunca. pravi je planinarski užitak, a i speleologe bi zani- Obilazak vodièkog kraja obogatio nas je lje- mala jama Golubinka, do sada nedovoljno istražena. potom prirode i saznanjima o povijesnim i arheo- Lijep je vidik na Prominu i Trtar, najèešæa odre- loškim vrijednostima kraja, kao i velikim planinar- dišta šibenskih planinara, te udaljene Dinaru, Svi- skim užicima. Hvala Vodièanima na dobroj orga- laju i Velebit. Na povratku nam treba, istim putem nizaciji i novom planinarskom odredištu, koje do Suèevih stanova, sat vremena. svakako treba obiæi!

TRAGOM LEGENDE O ÈEHU, LEHU I MEHU

VILINA ILI VOLINA JAMA KOD KRAPINE

VLADO BOŽIÆ, Zagreb

Mnoge su legende inspirirale istraživaèe da bijaše grad imenom Psar, a tu nad gospodskom vodeni- prouèe povijesne podatke i podruèje na kojem su com na brijegu Šabcu, bijaše grad istoga imena, Šabac. nastale. Jedna je od njih i legenda o Vilinoj ili Vo- U tri ova grada tri brata, po imenu Èeh, Leh i Meh linoj jami kod Krapine, bolje poznata kao legen- negda vladahu. da o braæi Èehu, Lehu i Mehu. Veæ je mnogo ljudi Ova braæa bijahu kraljevske krvi našega naroda, te preprièavalo tu legendu, ali ju je najljepše isprièao imahu sestru, koja se Vilina zvala. U ono vrijeme Rim- Ljudevit Gaj, roðen 1809. u Krapini, koji je od ljani gospodovahu ovom zemljom. Od njih naš narod za svoje sedamnaeste godine prouèavao povijest nevolju mnogo stradaše i podnošaše velike sile. Viteška rodnoga grada i pisao o njemu. U djelu »Krapin- se braæa dogovarahu meðu sobom, kako bi se mogli oteti ispod teška jarma rimskoga. ske utvrde i legenda o Èehu, Lehu i Mehu« napi- sao je sljedeæe: Kako najstariji ljudi još pripovijedaju, meðu kra- pinskim i psarskim gradom visimost visaše o lancih. Po »Na tri brijega što se nad Krapinom dižu, tri grada ovom mostu brat bratu dolaziše na tajne dogovore. No, bijahu. Onaj, od koga su ovolike stare zidine još uzdr- sestra njihova bijaše u skrovitoj ljubavi s rimskim žale, od negda se zvaše, kako i današnji dan, kao i samo poglavarom koji je zapovijedao zemljom. Kad su se mjesto, Krapina. Na brdu, ponad franjevaèke crkve, braæa dogovorila i s ostalnimi znamenitimi poglavicama HP 03-2004.qxd 20. 02. 2004. 17:10 Page 90

90 3, 2004

narodnimi i okletvom ujedinila protiv Rimljana, te svi- jeæala, da æe na nje složno udariti, Vilina prevelikom ljubavlju opojena izdade tajne osnove braæe svoje ljubavniku svomu. Urotnici ipak udare na nj, te ga ubiju. Ona najprije uteèe u Dupljaèu u Strahinje, a odatle u Jame nad Žitni- com, koje se još i danas zovu Ljubine iliti Viline jame, a ono zato što su ondje prebivale vile, koje su pod obranu svoju primile imenjakinju svoju. Ovdje ona rodi gospodsko èedo. Malo je vremeno po tom postojalo, kad se ona sunèala pred špiljom, braæa, našavši se u lovu, zapaze ju, uhvate, odvedu u grad Krapinu i uzidaju u onom tornju, koji je nad vratima od drugoga dvorišta blizu peæinske pivnice, u jednom uglu. A od djeteta se njezina osobito èudo stvori. Divlji vol jedan dan, kad su se vile po šumi razišle, utrèi u špilju gdje se dijete zlatnom jabukom igralo. On se u njega zaleti, digne ga rogovima i divljim skokom pro- skoèi kroz podzemaljski put, koji je ispod gora Velikog žljeba i Hajdinovog zrna vodio æa na drugu stranu, ondje onako iznese dijete napolje u šumi, gdje ga je neki pus- tinik sahranio. A ono se mjesto od onoga vremena do današnjeg dana po lijepoj glavi ovoga djeteta zove Lije- pa glava (Lepoglava). Rimljani da osvete ubistvo èasnika svoga, pak da pokore pobunjeni narod, uto poèeše sa svih strana kupiti Ulaz u Vilinu jamu foto: Vlado Božiæ vojsku. Tri brata, videæi, kako ne mogu onolikoj sili, ko- lika se dizala na Zagorje, gdje su se oni bili utaborili, ni ne i satnike puèke, pa odluèe, da sa svim odliènijim pri- prevrlom hrabrošæu da odole, skupe sve starješine, župa- stašama svojimi ostave domovinu svoju, pa da se posve isele iz rimske države. Oni znahu, da se narod našega jezika daleko pruža preko Dunaja, te zato prijeðoše sa vjernima svojim preko Dunaja, pa se tamo raziðoše na tri strane, pak utemeljiše tri drža- ve slavenske. Èeh podiže stolicu svoju u Èeškoj zemlji, Bohemiji, Leh u Poljskoj, a od Meha Mosko- viti (Rusi) zadobiše poèetak svoj. I ovako je prava »korjenika« svega našega naroda slavenskoga izašla iz ove naše okoline. Ova, u prostom puku saèuvana pripovijest, ovako reæi, sveta prièa sveslavenska, u mlaðahnim mojim prsima probudi prvo æutjenje o na- rodnosti i živu želju da se o svim ovim stvarima jasno obavijestim. Ljudevit Gaj Sedlo i brdašce u kojem se nalazi špilja foto: Vlado Božiæ HP 03-2004.qxd 20. 02. 2004. 17:10 Page 91

3, 2004 91

Pripremajuæi opsežnije djelo o Krapini i oko- toènije, na sjevernom obronku zapadnog dijela lici tu je legendu nedavno oživio Marijan Tenšek planine, oko 420 m sjeveroistoèno od vrha Slona iz Krapine, zaljubljenik u krapinske starine i za- (445 m), na nadmorskoj visini od 400 m (X = molio zagrebaèke speleologe da istraže Vilinu ili 5116,360 i Y = 5567,130). Volinu jamu jer je želio provjeriti podatke na- Pristup je najlakši iz Krapine. Treba poæi na pisane o njoj pred više od jednog stoljeæa. Pripre- sjever do sela Strahinja i odavde u Podgoru Kra- majuæi se za istraživanje i mi smo u Speleološkom pinsku podno vrha Slona, a zatim se uspeti nekim odsjeku HPD »Željeznièar« najprije prouèili do- od putova kroz vinograde do ruba šume, odakle stupnu literaturu i ustanovili da je o toj špilji (radi vodi vrlo strm put kružno oko vrha Slona. Put naj- se o špilji a ne jami), osim Ljudevita Gaja još prije vodi na zapad, onda na sjever, pa na istok do 1886. pisao varaždinski profesor A. E. Jurinac u lijepog, blago položenog proplanka sjeverno od djelu »Iaunistièki pabirci po okolici krapinskoj« vrha Slona, dugog tristotinjak metara i širokog pe- (špilju je posjetio 1885.), 1890. Dragutin Hirc u desetak metara. Od vrha proplanka treba skrenuti listu »Pobratim«, a 1989. Marijana Prišæan u na sjever na malo sedlo s kojeg se sada, kada je Veèernjem listu. posjeèena šuma, pruža lijep vidik na selo Zagoru, Iz Zagreba 10. travnja 2003. na istraživanje udaljeno oko pola kilometra u smjeru S-I. Sa sedla pošlo nas je èetvero: Mea, Nela, Nino i ja, a iz Kra- se vidi ulaz u špilju, dvadesetak metara niže sedla pine Marijan Tenšek i Ivan Pelin, koji su nas od- i stotinjak metara sjeverno od njega, podno stijene veli do špilje. Špilja se nalazi oko 2,5 km sjever- obližnjeg uzvišenja. no od Krapine na obroncima planine Strahinjšèice, HP 03-2004.qxd 20. 02. 2004. 17:10 Page 92

92 3, 2004

Vilina jama je u stvari mala špilja. Otvor joj je okrenut prema istoku, širok 4 i visok 7 m, a is- pred njega je obronak koji se spušta prema S-I. Taj dio ulaza bio je nekoæ nadsvoðen, ali je urušen. Špilja se proteže prema zapadu kao uska, nagnuta, krivudava pukotina. Prvih 6-7 m špilja ima vodo- ravno tlo, široko svega 1,5 m, sastavljeno od ka- menog kršlja i zemlje, okomitih stranica koje se na 5-7 m visine spajaju u usku pukotinu. Slijedi mala okomica duboka jedan metar iznad koje se nalazi uglavljen oveæi kamen. Odatle se tlo spušta gotovo jednolièno do dubine od 8 m. Pukotina skreæe malo prema S-Z, a onda opet prema zapadu, nagnuta je i u prvom dijelu široka oko jedan metar a dalje se suzuje na pola metra. Na tlu je kameno kršje. Po sjevernoj strani pukotine ima glatkih sigastih prevlaka a na južnoj više izboèina i hra- pavih dijelova. Na 23 m od ulaza, na ovu pukoti- Pauk foto: Vlado Božiæ nu nastavlja se mala, još uža popreèna pukotina, s mnoštvom urušenog kamenja i za nas neprolazna. U špilji su za našeg posjeta zimovala dva šiš- miša, više paukova, skakavaca i špiljskih leptira. Po završetku istraživanja pred špiljom smo raspravljali o legendi. Zakljuèili smo da je vilama, te djevojci Vilini i njezinom sinu u špilji moralo biti jako tijesno. Vol, koji je prošao kroz špilju, morao je znatno smanjiti svoju velièinu ili se špilja jako smanjila, nakon što je kroz nju vol prošao i vile se odselile. Ime je špilja dobila po vilama koje su tu živjele i jedno vrijeme skrivale djevojku Vilinu (Vilina ili Vilinska jama), ali i po bijesnom volu koji je prošao kroz nju (Volina, Volinska jama). Ovdje se u Zagorju za špilju èesto kaže jama pa se u literaturi mogu naæi nazivi i Vilina jama i Vilina špilja. U tom raspravljanju posjetio nas je snimatelj i veæ iduæe popodne bio je emitiran dvominutni prilog o istraživanju. Posjetio nas je i reporter Veèernjeg lista koji je u izdanju od 12. travnja 2003. za Varaždin, Zagorje i Meðimurje objavio èlanak: »Što krije Vilina jama«. Nakon istraživanja sudionici su se okrijepili u kuæi g. Pelina, razgledali nalazište praèovjeka u Hušnjakovu brdu i stari krapinski grad i tada saznali da u samoj Krapini i njenoj okolici ima još Dno ili kraj špilje foto: Vlado Božiæ speleoloških zanimljivosti koje treba istražiti. HP 03-2004.qxd 20. 02. 2004. 17:10 Page 93

3, 2004 93

USPON NA VRH LIBANONA

PLANINA I JA*

DAVOR ROSTUHAR, Zagreb

Prosjeèni mlaðahni putnici kroz bliskoistoène Odluèio sam ostati i provesti tih tjedan dana u miru, zemlje dijele mišljenje da je Beirut grad u kojem sam sa sobom. Osim toga, pripremao sam se za se zaboravlja na tipièna turistièka razgledavanja i uspon, skupljao informacije i uèio. Raspitao sam posveæuje dobro razvijenom noænom životu, koji se kod lokalaca o planini, pregovarao s vojskom o je drugdje u toj regiji vrlo oskudan. Buduæi da su nabavci toènih zemljovida i nabavljao opremu po- mene noæni klubovi zanimali jednako koliko i udi- trebnu za uspon. Svaki dan sam hodao preko 20 sanje zagaðenog gradskog zraka, odluèio sam što kilometara po predivnoj prirodi u okolici. prije otiæi iz toga grada u smjeru sjevernih planina Ta je regija prirodni rezervat i jedan od naj- gdje se nalazi Qornet es Saouda - najviši vrh Blis- ljepših krajeva Libanona. Ispod snježnih vrhova kog istoka. Nakon zime provedene na biciklima, zavijenih u oblake, blatna rijeka je zasjekla dubok mojem se suputniku nije svidjela pomisao o vra- kanjon, ispunjen prašumskom vegetacijom. Ulazi æanju na snijeg i hladnoæu. Ja jednako volim i kišu u brojne špilje i jame obrasli su visokim paprati- i snijeg i vruæine i hladnoæe, pa sam krenuo sam. ma, a sa strmih litica kanjona spuštaju se potoci u Planovi za uspon na najviši vrh Grèke i Tur- slapovima. Izvan toga zelenog raja, planina je spoj ske propali su nekoliko mjeseci ranije zbog jake pustinjskog tla i mediteranskog krša. Takvo tlo zime i teških vremenskih uvjeta, pa sam se vese- pogodno je za rast cedra - drveta koje je ponos lio dolasku u Libanon gdje se nalazi planina viso- zemlje, a nalazi se i na samoj libanonskoj zastavi. ka 3083 metra. Biciklom sam se popeo do 1600 Svega nekoliko cedrovih šuma, koje su preživjele metara, gdje sam se utaborio u lijepoj planinskoj nerazumnu eksploataciju, danas su zaštiæene, ogra- kuæici, ljetnoj rezidenciji prijatelja Zijada koji mi ðene bodljikavim žicama i dostupne samo boga- je velikodušno prepustio kljuèeve. Dalje se nije tim turistima koji su spremni dati desetak dolara moglo biciklom jer je cesta bila zatvorena zbog da vide tih nekoliko stabala. snijega. Bilo je doba Uskrsa, ali atmosfera je više Cedres, posljednje selo ispod vrha, i samo je slièila božiænoj. Crnogorièna vegetacija, pola me- dobilo ime po tom dojmljivom stablu. Tamo sam tra snijega koji i dalje nije prestajao padati na uli- odlazio po obavijesti koje su, izgleda, samo èekale cama sela od kamenih kuæa, crkvena zvona... da doðem po njih. Baš kad sam se u jednom hotelu Nakon nekoliko mjeseci opet sam se našao u ka- raspitivao o vremenskoj prognozi, upao je na re- tolièkom mjestu, pa me isprva zbunio zvuk zvona cepciju èovjek koji je tražio hotelijerku da nazove i slika gomile ljudi koji sa svih strana idu prema hitnu. Objasnio je da su pronašli zaleðenog Ame- crkvi. Potpuno mi je odgovarala takva atmosfera rikanca na planinskom prijevoju. Èini se da je dva promatrana kroz prozor Zijadove kuæe, gdje sam dana bio u snijegu, ali još je bilo nade za njega. se zbuksan u štramplice grijao na vatri kamina, uz Svi su se sjetili kako su mu tri dana ranije neki èaj i kekse, i èitao prièe 1001 noæi. ljudi savjetovali da ne ide gore, jer se sprema Možda je i to bio razlog više da se ne okrenem natrag za Beirut kad sam saznao da je na vrhu pla- * Ovaj je èlanak pretisak poglavlja iz knjige »Samo nine snježna oluja koja æe trajati još 4-5 dana. nek’ se kreæe« HP 03-2004.qxd 20. 02. 2004. 17:10 Page 94

94 3, 2004

oluja, a nema opremu. Zaèudo, taj me primjer nije udarca groma za vrijeme oluje, ali nitko nije èuo obeshrabrio, nego samo potaknuo da se pametno ni za jedan takav sluèaj. Vojnici, koji imaju svoju pripremim. jedinicu u Cedresu, baš za vrijeme oluje imaju Vrlo brzo saznao sam što me èeka na planini. vježbe na planini. Pa ako nije njih nikada strefilo, Od tog sela na 2000 metara penjem se po dugaè- valjda neæe ni mene. kom kuloaru do 2800 metara gdje izbijam na sed- Vojska mi je obeæala pomoæi na sve moguæe lo, pa po grebenu nastavljam dalje još 10 kilome- naèine - posuditi krplje, nabaviti karte i kontrolirati tara do vrha. Sveukupno 20 kilometara u jednom kretanje - a na kraju ništa nije ispunila. Razlog više smjeru i 1100 metara visinske razlike. To bi bilo da se ne vjeruje ljudima u uniformama koji rade moguæe odvaliti èak i u jednom danu, ali je zbog samo ono što im kaže nadreðeni. Stoga sam se dubokog snijega kretanje bilo otežano. Na vrhu me morao obratiti seoskom gazdi koji drži sve konce èekalo tri metra snijega pa sam morao posuditi kr- u svojim rukama. Èak i ako ti trebaju tako èudne plje, koje se stave na stopala da poveæaju pritisnu stvari poput krplji, i nigdje ih ne možeš naæi, šjor površinu, rasporede težinu tijela i opreme te spri- Toni Arido æe ti pomoæi. Toni Arido, mlaðahni jeèe propadanje u snijeg. Nisam se htio forsirati starèiæ sa šeširom na glavi i cigarom u ustima, da odvalim to u jednom danu uz rizik da me uhva- vrijeme izmeðu sklapanja poslova, upravljanja ti noæ, a ionako ne bih otišao gore bez šatora, pa Cedresom i jurnjave s jedne strane Libanona na sam planirao dvodnevni izlet. Dakle, postojao je drugu u širokom Roveru, uglavnom provodi pro- još jedan problem: kampiranje na –20oC, ali to dajuæi jeftine magièarske trikove djeci i odraslima. sam veæ prošao, pa sam znao što me èeka. Odnekud je iz dna podruma izvadio još zapakiran Nisu me èekale velike strmine koje zahtije- najnoviji model Campovih krplji i ponudio mi ih vaju posebne penjaèke sposobnosti. Pitoma je to po prvoj i zadnjoj cijeni od 15$ po danu. Nakon planina po kojoj se ljeti može èak i biciklom do što sam, stjeran u kut, pristao, Toni Arido me vrha. Jedini su problemi bili dubok snijeg, hlad- poèastio veèerom, dao mi krplje za deset dolara za noæa i loše vrijeme. Raspitao sam se za svaki slu- dva dana uspona plus jedan dan generalne probe, èaj i za neke ekstremne prilike poput lavine ili a kao bonus sam dobio i sanjke na èitav tjedan!

Snijeg, planina i sunce foto: Davor Rostuhar HP 03-2004.qxd 20. 02. 2004. 17:10 Page 95

3, 2004 95

No, morao sam pristati na jedini uvjet – dobit æu Ipak, uveèer pred polazak, da ni ovaj put ne ih ujutro onoga dana kada krenem gore samo ako bi izostala odreðena doza balkanske patetike, u gazda procijeni da je vrijeme dobro. Ako vrijeme mailu svom prijatelju napisao sam sljedeæe: »Ako nije dobro, neæe mi ih dati ni za tisuæu dolara! Bilo me pogodi munja i grom ne znaèi da sam se spržio mi je pravo zadovoljstvo prihvatiti nagodbu, tim veæ da sam se napokon prosvijetlio. Ako se izgu- više što sam znao da, ako dobijem krplje, s njima bim u planini, znaèi da sam napokon krenuo ne- dobivam i blagoslov dobrog duha cedrovog sela. kim nepredvidljivim i novim putem. A ako se smrz- Moji svakodnevni trekinzi po predivnoj oko- nem, znaèi da me taj put odveo do nekog ledenog lici, pokazali su mi da sam u odliènoj tjelesnoj dvorca u kojem mi je cilj sljedeæeg nivoa igre – formi. Meðutim, u glavi je bila druga prièa. Ujutro zapaliti srce tamošnje hladne kraljice. No, znaš kad bih se probudio u lijepoj, toploj kuæici, i iz nje kako bih ja rekao... Normalno da se ništa od toga izašao hodati po burnom vremenu, motivacija mi neæe dogoditi jer je još puno toga ispred mene... je bila jako skromna. Ipak, popodne bih lutao ne Svejedno – dobar materijal za sprovod, ha? Ili za samo ovom planinom nego i drugim veæim brdima memorijal ako mi ne naðete tijelo...« i ledenim prostranstvima. Zajedno s fizièkom kon- Ponekad mi se èinilo da sam zaista preuveli- dicijom s vremenom mi se jaèala i psihièka. I dalje èavao tu prièu i da zaista nemam što toliko prièati sam stalno odvagivao razloge za i protiv, imao oko jednog obiènog uspona na planinu. No, u toj tremu, bojao se i bio nesiguran, ali kao da sam prièi je jedan smrznuti Amerikanac i jedan usam- preèesto zaboravljao kako æe mi biti lijepo gore. ljeni luðak i njegov strah. Nijednog trenutka prièe Koja æe to biti uživancija, kako god da se okrene! nisam zaboravio da je strah samo najveæi protivnik Planina, snijeg i ja! racionalnog mišljenja, a isto tako, ni u jednom Prošla su èetiri dana i trebao sam prièekati još trenutku prièe nisam izmakao osjeæaju da je ovo dva. Odradio sam »generalku« i popeo se iznad najsmioniji pothvat u mom životu. polovice kuloara. Nakon toga uslijedio je dan od- mora kada sam puno èitao, slao dugaèke mailove * * * i dugo pripremao perverzno dobar ruèak. Podjed- Toni Arido pojavio se na ulaznim vratima nako detaljno odvagnuo sam posljednji put razloge svojeg zdanja u bijeloj pidžami na plave okomite za i protiv. Zakljuèio sam da sam se odlièno prugice, sa cigarom u ustima i šeširom na glavi. pripremio i da su sve karte na mojoj strani. Imao Izderao se na mene da sam nepristojan što ga bu- sam dovoljno tople i nepromoèive opreme, èak i dim, iako sam pred vratima stajao petnaest minuta za 10 do 15 stupnjeva hladnije vrijeme od oèekiva- i još uvijek nisam pozvonio drugi put. Izašao je tri nog. Imao sam šator i toplu vreæu za spavanje pa koraka na snijeg, pogledao u nebo, otpuhnuo dim se nisam mogao smrznuti èak i da temperatura i vratio se u kuæu zatvarajuæi za sobom vrata. Veæ padne na -30°C. Imao sam hrane za 3-4 dana, a sam pomislio da ništa od krplji, ali vrata su se vode, toènije snijega, u izobilju: svuda oko sebe. otvorila i prije nego ih je gazda zatvorio. Krplje su Imao sam osnovnu orijentaciju, a da se izgubim i bile iza vrata i oèekivale moj dolazak. Toni Arido krenem u bilo kojem smjeru nizbrdo, u najviše dva je drugi put u papuèama kroèio na snijeg, pružio dana morao bih doæi do ceste. Dobio sam dobru mi krplje, promrmljao »good luck« i zijevajuæi se prognozu vremena, iako sam bio svjestan da je to vratio u kuæu. Planina i ja smo ostali sami. relativno. Imao sam dobre ljude spremne na ak- Naprtnjaèa sa šatorom, vreæom, hranom za èe- ciju ako im se ne javim do treæeg dana uveèer. tiri dana, foto i video opremom, nešto ekstra tople Jedini problem je bio to što idem sam. To je zna- odjeæe i još sitnica, težila je 15 kilograma. Ne èilo da moram još jaèe paziti jer, ako mi se što do- znam zašto, ali privezao sam je za sanjke i vukao. godi i onemoguæi nastavak puta, nema nikoga da Ta metoda pomaže na ravnim terenima i meni je mi neposredno pomogne. Ostale nepogode, èak i u poèetku dobro služila, ali je na 2300 metara da se dogode, takva su rijetkost da bi ih morao pri- teren postao strmiji pa sam morao naprtnjaèu nato- hvatiti kao nešto što se moralo dogoditi. variti na leða, a sanjke privezati za njih i vuæi. HP 03-2004.qxd 20. 02. 2004. 17:10 Page 96

96 3, 2004

nastavio starim, polaganim tempom prema gore. Stigao sam do vrha ku- loara, na 2800 metara, sat vre- mena prije zalaska sunca. Mo- gao sam odvaliti još polovicu grebena do vrha, ali sam se odluèio za drugo rješenje. Na petnaest minuta hoda po gre- benu, nalazi se jedina graðevi- na na gornjem dijelu planine, takozvana )rancuska kuæica. To je zapravo samo sklonište, poput autobusne stanice u bu- rovitom primorju. Tri i pol zida i krov. Odluèio sam tamo prespavati i sutradan nastaviti Uspon na Qornet es Sauda foto: Davor Rostuhar dalje. Digao sam šator u sklo- ništu, sveèano prezalogajio Dobro su mi došle kao stolica kad bih se svako nešto na improviziranom stolu od sanjki i otišao malo stao odmoriti, ali sam se smijao sam sebi i uživati u zalasku sunca. Boje su se razlile po više svom nepotrebnom teretu. Napredovao sam po- slojeva oblaka u daljini, a jedan podni sloj se za lako, a za jednog odmora uvjerio sam se da je sni- dekoraciju ponovno skupio ispod mene. Bilo je jeg zaista dubok tko zna koliko, preko metar i pol, mirno, nije puhao vjetar i planina je tiho tonula u dokuda sam ga uspio iskopati. Bilo je jasno da æu noæ. Takvu sam tišinu èuo još samo u pustinji. veèeras jedva stiæi do vrha, ali olakotna okolnost Ostao sam sjediti na svojim sanjkama i gledati je to što je povratak nazad upola brži od uspona. kako se svjetla pale na tamnoplavom nebu iznad Negdje na sredini kuloara, toga ranog poslijepod- nas. Jedno po jedno. Daleko od svih svjetala èo- neva, u ravnini od tek sto-dvjesto metara ispod vjeka. Vjerojatno bi se svjetla Cedresa vidjela is- mene stali su se skupljati brzi prolazni oblaci. One pod nas, ali su se oblaci potrudili da nas sakriju fine mekane ovèice kakve je lijepo vidjeti na nebu, svojom nježnom zavjesom. Ostali smo sami sam- sada sam gledao odozgo. Vjetar je bivao sve jaèi, cati; planina i ja. Ona velika, ja malen. Ispod zvi- a puhao je u mom smjeru. Pošto je svoj toj sili jezda. oblaka s jedne strane bio vjetar, a s druge dvije Upaljaè se kao za inat nije htio zapaliti, kao planina, njihov logièan put bio je kuloar po kojem da mi savjetuje da umjesto èitanja prije spavanja sam se ja polagano uspinjao. U jednom trenutku, radije odmah požurim spavati da se sutra rano us- baš kad su me oblaci stali dostizati, uhvatila me tanem, odmoran za vrh. Noæ je bila ugodna. Zbog takva panika da sam se srušio na pod. Cijelo zavjetrine i šatora, spavao sam na ugodnih -5°C. obzorje izgledalo je kao veliko, uzburkano bijelo Obièno se kod spavanja na minus temperaturama more, kojim se valja stotinu metara velik val, upra- èovjek èesto budi, ali ja sam se budio svega dva, vo u mom smjeru. Iako se opet moj mozak igrao tri puta. Meðutim, ujutro me probudilo zavijanje miša i maèke, ja sam bio na podu s rukom preko vjetra. Mislio sam da se radi o jutarnjem nevreme- oèiju. Kad sam se sabrao i otvorio oèi, nisam vidio nu, pa sam se ostao još malo izležavati. Pola sata ni prst pred nosom i tako sljedeæih pet minuta, dok poslije izašao sam iz šatora i neugodno se iznena- svi oblaci nisu prešli preko mene. Ne znam radi li dio. Vidljivost je bila svega desetak metara, vjetar se o klaustrofobiji ili agorafobiji, ali neka fobija je puhao bar 80 na sat i padao je snijeg. Sabrano me definitivno dohvatila. No, kad je sva beznaèaj- sam se vratio u šator i odluèio prièekati. Pojeo sam na opasnost prošla, nasmijao sam se sam sebi i HP 03-2004.qxd 20. 02. 2004. 17:10 Page 97

3, 2004 97

doruèak, vratio se u vreæu i èituckao knjigu. Ako mogao promašiti s tih nekoliko metara, i sabrao se mislim vratiti u Cedres istoga dana, odredio sam misli. Sreæom, dobro sam zapamtio put i mogao da je krajnji rok za odlazak na vrh 10 sati. Ako sam, služeæi se kompasom i visinomjerom, vjerno oluja ne prestane ni do tada, moram se ili odmah rekonstruirati povratak. Nije mi ostalo ništa drugo vratiti ili provesti cijeli dan u šatoru i nadati se da doli krenuti. æe se sutradan vrijeme popraviti. Prièekao sam taj Znao sam samo smjer. Ništa nisam vidio niti rok te ponovno izašao. Vrijeme se još pogoršalo. osjeæao osim hladnoæe. Vjetar mi je bacao ledene Spontano sam donio odluku o povlaèenju. U tom iglice u lice. Naoèale su mi se maglile i ledile, a trenutku nisam uopæe razmišljao o nekakvom cilju kad bih ih skinuo boljeli bi me udarci ledenih odlaženja na vrh ni o žrtvama za dosezanje tog iglica u oèi i ne bih mogao gledati. A nisam imao cilja. Nisam osjeæao niti strah od oluje. Bistre i što ni vidjeti - uhvatilo me bijelo sljepilo. Stavio razumne glave odluèio sam se za povratak. Shva- sam naoèale, èvrsto zatvorio oèi i korak po korak tio sam da mi je važno to iskustvo, a ne sam uspon krenuo u poznatom smjeru. Isto je bilo hodam li s na vrh. otvorenim ili zatvorenim oèima. U jednom sluèaju Spremio sam šator, natovario torbu na leða i sve bijelo, u drugom sve crno. No, sa zatvorenim sanjke na torbu i krenuo. Vrlo brzo shvatio sam da oèima je manje boljelo. Koraèao sam tako u mraku sam donio pravu odluku. Kad sam se odmaknuo i ubrzo izgubio i osjeæaj za nagib. Nisam više znao tek desetak koraka od francuske kuæice i okrenuo hodam li ravno ili nizbrdo. za njom, presjekao me velik šok – nje više nije Taj bijeli pakao vladao je cijelu malu vjeènost, bilo! Izgubila se u magli i snježnoj oluji. Pokušao do silaska s grebena. U kuloaru je bila druga prièa. sam slijediti svoje tragove do nje, kad me oprao Oluja je harala blaže, ali je teren bio strmiji. Svako drugi šok. Snažan vjetar je u svega nekoliko trenu- malo proklizavao sam kroz snijeg. Ponekad bi vje- taka obrisao moje tragove. Toga trenutka bio sam tar tako zapuhao da me bacio na pod ili još par nitko i ništa. Jedna pahuljica snijega u snježnoj metara niže. Otežavajuæa okolnost bile su proklete oluji. Vratio sam se do kuæice, koju ipak nisam sanjke koje su me još dodatno vukle dolje. U jed-

Zalaz sunca na padinama najviše planine Libanona foto: Davor Rostuhar HP 03-2004.qxd 20. 02. 2004. 17:10 Page 98

98 3, 2004

nom trenutku, kad me vjetar bacio i otkotrljao de- i sto godina daleko od upravo okonèanog silaska setak metara niz brijeg a sanjke povukle još pet, s planine. Osjeæao sam se kao da sam upravo poludio sam i odrezao konopac te pustio sanjke da preživio brodolom. Ta asfaltna cesta vjerojatno je odjure same dalje, kad im se veæ stalno nekud žuri. ljudima koji su se zavukli duboko u svoje tople do- Svako malo morao sam stati i zagnjuriti glavu move bila pakao, ali meni je bila raj. Mogao bih u jaknu, da je sklonim s hladnoæe i udara ledenih zaspati na njoj. Stavio sam rekete u jednu ruku, a zvijeri. Ipak, prema informacijama koje su mi sanjke u drugu i sav prokisao i promrzao, bez davali kompas i visinomjer, napredovao sam do- problema, produžio sljedeæih petnaest asfaltiranih bro i toèno. Poveæao sam oprez pri stajanju i pro- kilometara do svoje tople kuæice. padanju i posebno se bojao da ne uganem nogu. Nakon poštenog ruèka i zasluženog odmora, Koliko je god situacija bila spora, opasna i napeta, prepun dojmova i prepun života, sabrao sam neke i koliko god da su strahovi polako izjedali moj ra- misli i zapisao ih u dnevnik: tio, ipak je mehanizam za samoodržavanje ironiè- - PLANINA. Još na poèetku, onih nekoliko no iz grla pustio pjesmu: This is... the time of my dana kad sam se upoznavao s njom, pokušao life... Ta melodija me uporno pratila sve do velike sam sebi objasniti što èovjeku treba za uspješ- prekretnice na 2300 metara, visine na kojoj pre- nu planinsku pustolovinu. 1) Treba imati puno staje strmina i poèinje lagan i dug spust do sela. Moje poštovanja prema planini i njenim hirovima, sljepilo i umor veæ su dotad stvorili savršenu kom- ništa joj ne uzimati za zlo i gledati je iz kuta binaciju za ludilo kada sam poèeo strahovati od slabijeg prema moænom (uz uzajamnu ljubav). iracionalnih raspleta i zamišljati što-bi-bilo-da-je- 2) Treba se što bolje opremiti, raspitati, upoz- bilo situacije. Svejedno, nijednog jedinog trena ni- nati i osigurati. 3) Treba biti bar malo lud. jedan neprijatelj mog biæa nije me toliko opsjed- Kad se odvaguje ‘za’ i ‘protiv’ èesto puta ra- nuo da bih zaboravio uživati. Uživao sam u svo- tio kaže ‘za’, ali argumenti ‘protiv’ su poja- joj malenkosti spram planine, divio se njenoj moæi èani strahom koji èesto nije samo oprez nego i snazi i vjerovao joj. Znao sam da je stroga, ali i èovjekova slabost. No ako su 1) i 2) dobro pravedna uèiteljica. obavljeni onda æe strah biti pobijeðen, ali æe Tada se dogodio vrhunac mog ludila i moje uvijek biti tu, tek toliko da komplicira stvar sreæe. Stao sam po tko zna koji put da se odmorim (i ne doživljava je jednostavnom kakva ona od oluje, kada se u moru bijele boje koja me zaista jest). Razumljivo, strah nije uvijek bez- pratila veæ satima, stala nazirati mala siva mrljica. vezan. Ako su uvjeti stvarno loši, onda nika- Slutio sam o èemu se radi, ali sam otišao provjer- kav ratio neæe imati šanse u borbi sa strahom. iti. Pet koraka i... da!!! Sanjke!!! Hahaha!!! Pras- Strah je tada funkcionalan, a ne disfunkcio- nuo sam u smijeh i stao se valjati po snijegu. Ja nalan. Ali, opet, kad je planina u pitanju, sam se namuèio do dolje, a one veæ satima zjake uvjeti nikad ne mogu biti savršeni, uvijek po- prodaju. Osjeæao sam se kao da sam u nekoj igri. stoji neka opasnost, pa dakle i neki strah. Tu Glavni lik je prošao nivo xy, stisnuo shift+S, poku- je onda potrebno ono malo ludila za prvi ko- pio novo prijevozno sredstvo i nastavio dalje. To rak. No, treba znati reæi: Ne! Dosta! Natrag! je bio oèit znak da je moja prièa ušla u rasplet s Treba imati na umu da svaki uspon ukljuèuje hepiendom. Legao sam se na sanjke i krenuo la- i silazak (osim onih koji nadmašuju svoju pri- gano nizbrdo. Vozio sam se tako udobno i tako po- rodu), i da uspješan pohod ne mora uvijek biti lagano da sam skoro utonuo u san. Probudio bih pohod do vrha. Zato sam rekao da za planinu sam sebe iz ugodnog drijemeža kad bi mi iz utrobe treba biti malo lud, ali ne i LUD, LUD, zaboga. provalio nalet smijeha. Uživao sam u jednoliènoj Luðacima nije mjesto ovdje! i dozlaboga sporoj vožnji punih pola sata, dok se Bitan je i odnos prema svemu. Mozak takoðer obris kuæe preda mnom nije pretvorio u pravu èesto komplicira stvari, posebno kad se nalazi pravcatu kuæu. Trenutak poslije našao sam se na pred neèim velikim, pa zaboravlja ono uni- asfaltnoj cesti praznoga grada kojim je harala oluja HP 03-2004.qxd 20. 02. 2004. 17:10 Page 99

3, 2004 99

foto: Davor Rostuhar

verzalno, božansko naèelo: koliko god je nešto uživam, lud? Jesam li lud kada vièem niz vjetar komplicirano, toliko je ujedno i jednostavno! koji je toliko jak da se mogu nasloniti na nj? - OVISNOST. Krenuvši na put mislio sam o Kada silazim niz snježnu planinu, prokli- ovisnostima, zbog toga sam i prestao pušiti. zavam i padam jer ne vidim prst pred nosom, Imao sam osjeæaj da bi mi put mogao pomoæi a smijem se i istovremeno divim njenoj moæi da shvatim o èemu sam sve ovisan. Ovisnosti i svojoj nestašnosti – jesam li lud? Vjerojatno poput cigareta, slatkog ili požude bile su u do- jesam, ali ja samo igram iskreno, uživam u meni mog razmišljanja, te na svoj naèin ‘plit- igri i takve karte dobivam. ke ovisnosti’. S druge strane, velikih životnih - BOŽJA RUKA. Ha, još jednom sam se pro- ovisnosti teško je biti svjestan. Takva je ona mijenio i nauèio nešto novo. Prije odlaska na vezanost u ljubavi, onaj nagon za hranom, ona put rekao sam majci da nema smisla moliti se nemoæ bez društva... Na planini sam shvatio za mene putem, ako me ne podržava. Njena koliko sam ja kao èovjek ovisan o prirodi. iskrena podrška puno bi mi više znaèila. No, Uvijek sam to znao i osjeæao, ali sada sam po više puta na ovom putovanju osjetio sam nje- prvi puta to iskustveno spoznao. nu molitvu i molitve svih drugih te njihovu - LJUBAV. To nikada ne mogu objasniti. Kako podršku kako me prati u obliku Božje ruke. objasniti zašto volim prirodu u svim njenim Doslovno sam osjetio Božju ruku koja me oblicima? Ne samo sezonski, nego i ljeto i èuva i vodi na pravi put. Nju uglavnom stva- zimu i sunce i kišu i snijeg. Mogu li se dva ram ja sam, ali i svi oni koji putuju sa mnom. partnera voljeti ako ne znaju svoje ‘ružne’ Tako sam i ovaj put, na planini, držao sve strane? Ako se neka osoba voli samo u nje- konce u rukama, osim promjenjivosti vre- nom dobrom svjetlu, je li ljubav potpuna, je li mena, na èemu se stvar i slomila. To me samo prava? Je li to uopæe ljubav? I tako svi... Svi podsjetilo koliko se sve mijenja i koliko je vole samo sunèano vrijeme, a kad je ružno prognoza loša stvar! I tu je naravno trebala zatvaraju se u svoja skloništa. Èovjekov iskus- ‘vanjska pomoæ’ da se igra lakše završi. A, tveni raspon temperature je 20°C. Od +10°C ako je sve u mojoj glavi, kako bi nevjernici do +30°C. Sve više ili manje je neudobno. Pa, htjeli da bude, onda je u mojoj glavi dovoljno jesam li onda ja, koji hodam po kiši bos i da vjerujem u to, zar ne? HP 03-2004.qxd 20. 02. 2004. 17:10 Page 100

100 3,2, 2004

AOTOGRAAIJE

BOJE GORSKOGA KOTARA

foto: MARIO i IRENA ŽUTI HP 03-2004.qxd 20. 02. 2004. 17:10 Page 101

3,2, 2004 101

NA SLIKAMA: Lijevo gore: Stjenoviti hrbat Risnjaka Lijevo sredina: Planinarski dom »Snježnik« Lijevo dolje: Pogled sa Snježnika prema Guslici i Snežniku u Sloveniji Sredina: Schlosserov dom s vrha Risnjaka Sredina dolje: Pogled s Rudnika prema Tršæu Dolje: Prezid i vrh Vražji vrtec Gore: Prvo sunce na obzoru Desno gore: Svitanje na vrhu Risnjaka Desno: Pod vrhom Risnjaka Desno dolje: Izvor Kupe HP 03-2004.qxd 20. 02. 2004. 17:10 Page 102

102 3, 2004

MEDVEDNICA

JEDNE SUBOTE NA LIPI

JASNA ŽAGAR, Sesvete

Subotnje je poslijepodne, a ja s naprtnjaèom vedrim nebom uz preprièavanje planinarskih do- na leðima lovim autobus za Donju Planinu. Susre- godovština i šala. Dok »iskusni« znalci pripremaju æem tek ponekog prolaznika, jer je za veèernji odojka za ražanj, mi ostali raspredamo o njihovim izlazak mladeži prerano, a kumice s košarama i vještinama i naklapamo o tome kako bi to izgle- utrškom s placa veæ su davno otišle. Ovo je moj dalo da smo se posla prihvatili mi - neiskusni. vikend za dežurstvo, a jedva stižem uloviti po- Siæušne zvijezde poput svjeæica trepere na vedrom sljednje tragove dana koji polako tone u san. kolovoškom nebu, a i Zagreb je obasjan zvijez- Prigorski brežuljci bacili su veæ duboke sjene dama i zvjezdicama lampi i lanterni èija se plavi- na livade i oranice prostrte u svojim podnožjima, èasta svjetlost razlijeva niz ulice grada. Gotovo èu- a sunce je veæ sasvim crveno treperilo nad stošcem jem tišinu kako je tiha. Èak se i planinarska kuæa Lipe. Dok sigurno kroèim kroz tihu i dobro mi povukla pod krošnje stabala i èeka da joj se sta- poznatu bukovu šumu, a usput se sladim slasnim nari otpreme na poèinak. kupinama, tama me obavija svojim prozirnim Uðoh u kuæu. U kaminu treperi vatra i laga- tkanjem. Samo vrh brežuljka suton oslikava zlat- nom toplinom ispunjava sobu. Kolovoška veèer nom niti. Na Lipi je još gotovo dan. nije baš topla, a plamièci i iskre zaèas mogu po- Domar i njegova supruga završavaju pripre- stati živahni kuæni dusi oko kojih æe se raspredati me za sutrašnji blagdan - dan svete Marije Snježne. prièe u dugoj planinarskoj veèeri. Okružju legen- Iz velikog kotla sutra æe zamirisati gulaš, a èini se di i bajki pridružio se i agregat za struju kojem je da je toliku kolièinu luka najzgodnije usitniti pod dosadilo neprekinuto brujanje pa je i on uzeo

Pogled s itsoènog dijela Medvednice prema Sljemenu foto: Vesna Holjevac HP 03-2004.qxd 20. 02. 2004. 17:10 Page 103

3, 2004 103

ðana i planinara, od kojih veæina ne propušta ovaj dan. Spomen je to na dan kada je papa Liberije 5. kolovoza 352. godine u Rimu pronašao svje- že napadani snijeg i po naput- ku Djevice Marije na tome mjestu sagradio crkvu. Kotlovina i kobasice miri- šu niz šumski put, medenjaci su zgodna poslastica, a licitar- ska srca i bebe neizostavan po- klon našim najdražima. Žamor i cika utihnuše dolaskom sve- æenika. Iz svih grla zaori: Li- Planinarski dom »Lipa« foto: Željko Mlinar jepa si, lijepa, Djevo Marija... Misa u ozraèju života u miru i odmor. No domar se brzo snašao i svjetlost dviju obiteljskom skladu. Mariju Snježnu ispratismo ri- svijeæa zaèas ispuni sobu. jeèima: Zdravo Djevo, svih milosti puna, ... i vra- Veèera uz svijeæe, dvije-tri pjesme s radija i tismo se na Lipu. Opaka strmina lomila je neis- svladava me san. Pogled s balkona u mrak i nesta- kusne, a mi ostali imadosmo vremena i za kupine. doh u sobi za dežurnog. Utonula u topli krevet slu- Na Lipi vina i kolaèa u izobilju, šale i smijeh, šam glasove iz kuhinje. To domari pretresaju sa- glazba i ples. Do kasnih veèernjih sati. A onda držaj dana i sagledavaju jesu li što zaboravili i pro- žurno doma. Sutra je radni dan. pustili. Još koji štropot drvenih stuba i Lipom je zavladao mir. Ujutro ustadoh zajedno sa zorom. Jutarnja kava veæ miriše iz kuhinje, odojak se okreæe na ražnju, a i prvi planinari veæ su tu. Brzo pospre- mih krevet i pojedoh doruèak. Ozraèje blagdana kao da je treperilo u zraku. Putnicima iz Planine Lipa je bila tek usputna postaja. Topli èaj i giba- nica i žurno dalje ka kapelici. Krenuh i ja. Putem me prati pjev ptica, tako veseo i sladak da bih od dragosti i ja s njima najradije zapjevala. Neku prigodnu... možda:

Ljiljane bijeli nebeskog kraja, ljepši i draži no sunašca sjaj, mirisni cvijete vjeènoga raja, Kraljice neba, pomoæ nam daj! Baš lijepo zvoni kroz jutarnju šumu, a zvoni i veseli smijeh djevojaka i mladiæa što se koturaju niz brijeg, kroz potok pa onda opet strmo uzbrdo. I onda sasvim iznenada zabijelila se zavjetna kapelica svete Marije Snježne župe Èuèerje. O Razgledna piramida na Rogu (709 m) važnosti blagdana govori okupljeno mnoštvo gra- foto: Jasminka Radojèiæ HP 03-2004.qxd 20. 02. 2004. 17:10 Page 104

104 3, 2004

SAMOBORSKO GORJE

NA PLEŠIVICI

KREŠIMIR KEDMENEC, Zagreb

Tata, baš bih volio jednog dana planinariti po skog grebena, ugodno me iznenadila Martinova Velebitu ili Alpama - uskliknuo je Martin jednog primjedba da je šteta što planinarska staza ide po dana, nakon što smo na televiziji pogledali jednu cesti a ne kroz nedaleku šumu, s èime sam se i ja od obrazovnih emisija o Velebitu, dodavši: - kada složio. Nakon blagog uspona dolazimo do šum- æemo tamo iæi? Ne želeæi umanjiti entuzijazam skog raskrižja gdje se križamo s markiranom sta- jednog sedmogodišnjaka, objasnio sam mu da za zom koja lijevo ide prema Okiæu, a mi nastav- pohode po velikim planinama ipak treba imati ljamo desno, oštrim usponom na sam hrbat Ple- mnogo planinarskog znanja i kondicije, a to se šivice. Tek tada smo naišli na viši snijeg, a Martin, stjeèe postupno, te sam predložio da za poèetak koji je ponosno od poèetka uspona nosio naš za- osvojimo poneki manji vrh u okolici Zagreba, izu- jednièki ruksak, isti zadihan prepušta meni. Ipak, zev Sljemena, po kojem se ionako èesto šeæemo. nakon kraæeg odmora podno jedne lovaèke èeke, S obzirom na konac godine i kratke (na žalost ne hrabro je krenuo uzbrdo, znatiželjno radujuæi se i zimski hladne) dane, izbor je pao na Plešivicu, vidicima koji æe se ukazati kada doðemo na vrh. odnosno na istoèni dio Samoborskog gorja. U daljini, iz smjera Okiæa zaèuli smo mnoštvo lo- vaèkih pucnjeva. Još pred Samoborom vidjeli smo Iz Ruda, koje su bile naše pješaèko polazište, skupine lovaca koji su, oèito, toga nedjeljnog pri- uputili smo se solidno markiranom stazom uzbrdo jepodneva imali veliku akciju, a kada je vidio da prema jugu, odnosno selu Manja vas. Do Manje je jedan od njih na leðima nosio tek ubijenog, kako vasi uspeli smo se za za oko pola sata, pazeæi da Martin kaže bambija, gotovo se rasplakao od tuge. se ne poskliznemo po ledu što se uhvatio po osjen- èanom dijelu staze. Bilo je to zadnje nedjelje prošlog prosinca, samo nekoliko dana prije Nove godine. Topli poèetak zime nije ni taj dio Hrvatske obdario snije- gom, osim malo oko vrhova, a uglavnom modro nebo i ne baš hladan vjetar stvarali su ugoðaj ranog proljeæa, no o tome malo kasnije. U selu Manja vas planinar- ska staza nastavlja po novoj as- faltnoj cesti prema selu Kotari (još 20 min.), a zatim se seli na šumsku cestu koja ide prema istoku. S obzirom da spomenuta

cesta ide podno blagog planin- Gornje Rude i Veliki Èrnec (desno) iz Kotara foto: Krešimir Kedmenec HP 03-2004.qxd 20. 02. 2004. 17:10 Page 105

3, 2004 105

pazio prekrasan bijelo-žuti šumski cvijet, koji smo morali snimiti. Ubrzo smo došli do lo- vaèkog doma u kojem je ne- koliko, oèito ljudi iz okolnih sela, nezainteresirano igralo pikado. Pokušavamo naruèiti nešto toplo za jelo, no doma- æica nam odgovara da na ža- lost nema ništa, buduæi da te nedjelje nije oèekivala plani- narske posjete (bili smo tek drugi planinari koji su tog dana naišli). Sva sreæa da smo u ruksaku imali vlastite send- vièe. U Rude smo se vratili po Cvijet uz planinarsku stazu foto: Krešimir Kedmenec cesti, uživajuæi u ponovnom razvedravanju, a sada veæ od Ubrzo smo izbili na prvi (najsjeverniji) vrh, hodanja umorni Martin s odobravanjem je prihva- gdje još uvijek leže posjeèena i razbacana stabla, tio prijedlog da stopiramo nekoga tko æe nas opisana u èlanku Zloèin na Plešivici I. Islamoviæa dovesti do našeg auta. (Hrvatski planinar, veljaèa 2003.). Na Martinovo pitanje kako æe se s tog vrha otpremiti posjeèena stabla, nakon kraæeg razmišljanja odgovoram: Možda helikopterom! Zamišljeno je protresao svoju pametnu glavicu i dodao: To sigurno ne bu lako. Nastavili smo onda malo nizbrdo i onda drugi, pa treæi i konaèno, najviši vrh (trebalo nam je toèno dva sata hoda, kao u vodièu). Martin nije mogao doèekati da se dokopamo najvišeg vrha i vidikovca na njemu. Osim nekoliko gutljaja vode, nije pokazivao interesa za komadiæem èokolade ili sliènog hranidbenog poticaja. Nakon što je ponos- no pozirao kraj željezne piramide-vidikovca, spretno se uspeo na nju, a ja sam nas, s birokrat- skim zadovoljstvom, upisao u tekicu posjetitelja koja se nalazi u maloj limenoj kutiji. Usputno primjeæujem da se na limenoj kutiji u podnožju pi- ramide nalazi netoèna nadmorska visina vrha. Naime ona je 779 metara, a na kutiji je napisano 799. Uskoro je poèeo jak vjetar koji je do tada lijep vidokrug poèeo sužavati teškim sivim oblacima koji su slutili na pravi zimski snijeg, ili barem kišu. Brzo smo se pokupili s vrha i poèeli strmo spuš- tati prema livadi Poljanica i prijevoju na kome se nalazi lovaèki dom. Nakon nekoliko minuta spuš- tanja, na jugozapadnoj strani padine, Martin je za- Na vrhu foto: Krešimir Kedmenec HP 03-2004.qxd 20. 02. 2004. 17:11 Page 106

106 3, 2004

RAZMIŠLJANJE

VRIJEDI LI GINUTI?

ŽELJKA LISAK, Zagreb

To me pitanje zaokuplja otkad sam spoznala mi snage za svaki novi radni tjedan. No, sve dok da moje voljeno planinarenje nije samo igra. A nisam stigla u Alpe, nisam shvaæala ozbiljnost tog kako je sve poèelo? našeg hobija, opasnosti kojima se izlažemo pri Naravno, kad se èovjek zaposli, a neki i prije, mnogim zahtjevnim usponima, od dvotisuænjaka spozna da mu u životu osim rada i spavanja treba naviše. I ne samo da opasnost proizlazi iz èovje- još nešto. Neki izaberu kafiæe i noæni život, dok kove nepažnje ili premalog opreza, veæ velik dio drugi otkriju prirodne ljepote, sport ili koju drugu ovisi o našoj majci prirodi, koju mnogi ne shva- zanimljivu zabavu. Ovoga puta ciljam na nas koji æaju baš ozbiljno. Znam, i sada mnogi koji ovo èi- iz sive svakodnevnice i gradskog smoga svakom taju u sebi misle: »Ha, prepala se neke stijene, što slobodnom prilikom nakratko bježimo u zelenilo je to za nas kad mi »osvajamo« veæe vrhove.« E, šuma i livada, na vrhove obasjane suncem, na da, prošla sam mnoge planine, planinarske škole, mjesta gdje možemo odmoriti svoju dušu i naæi planinarila u raznim planinarskim društvima. Po- svoj mir. negdje su nešto rekli o opasnostima u planini, ponegdje gotovo ništa. Tako je poèelo i kod mene. U potrazi za pri- rodnim ljepotama, koje sreæom ipak nisu tako da- Sigurno planinarenje ne postoji, ali bezglavo leke prosjeènom gradskom èovjeku, krenula sam odlaziti u visoko gorje po lošem vremenu, kasno u planine. One su me oèaravale svakog vikenda krenuti na put i izlagati sa opasnostima da nas za- sve više (i još uvijek me oduševljavaju) i davale tekne noæ, prijeèiti putove na opasnim mjestima, HP 03-2004.qxd 20. 02. 2004. 17:11 Page 107

3, 2004 107

ne znaèi biti hrabar, nego lud. I kad èujemo da zapita: »Je li toliko vrijedilo? Je li se moglo iz- netko kaže: »Svaka generacija ima bar jednu svoju bjeæi? žrtvu« možda zvuèi sarkastièno i èak smiješno, da Zato, evo još jedan mali apel planinarskim ne kažem da tada svatko pomisli - neæu valjda to školama, društvima, pojedincima: Ne srljajte bez- biti baš ja. A baš u tome je stvar, zašto bezglavo glavo u opasnosti, postoji i sigurniji naèin planina- srljati u opasnosti, isticati »ja to mogu«, kad raz- renja, katkada treba znati i odustati, odgoditi sve boritim razmišljanjem možemo izbjeæi mnoge za neki povoljniji trenutak. opasnosti. Zar nije šteta mladih života što ih je Planine ostaju, svega æe biti na svijetu, samo odnijela lavina u Kamniškim Alpama kao prve neæe biti nas! naše žrtve ove godine? I ne može èovjek da se ne

ŠTO SE ZAPRAVO DOGODILO NA KOKRŠKOM SEDLU?

U nedjelju 18. sijeènja u udarnom terminu svih Jedan se od djelomièno zasutih kopanjem riješio lede- radijskih i televizijskih informativnih emisija objavljena noga oklopa i oko 22 sata uspio doæi u dolinu gdje je je vijest da se èetvoro hrvatskih planinara unesreæilo u prenio obavijest o nesreæi. Drugi unesreæeni, kojega la- blizini Kokrškog sedla u Kamniško-savinjskim Alpama. vina nije zakopala, zaštitio se spavaæom vreæom i tako Veæ iste veèeri objavljena su imena dvojice poginulih i prièekao spašavatelje. preostale dvojice preživjelih, a nesreæa je do te mjere Sutradan u svitanje u akciju spašavanja krenulo je zaokupila javnost da je vjerojatno svaki planinar krugu 18-oro spašavatelja s 4 vodièa lavinskih pasa iz Kam- svojih poznanika i suradnika morao odgovarati na pita- nika, Ljubljane i Škofje Loke. Preživjeloga su brzo pro- nja što se zapravo dogodilo, je li poznavao nastradale i našli, jer se na istom mjestu 1979. dogodila gotovo iden- slièno. tièna nesreæa. Spasilaèki psi veæ su za 10 minuta našli Nesreæa se dogodila dan ranije, 17. sijeènja. Una- prvoga, a zatim i drugoga zasutoga planinara, kojima toè padanju snijega, toga su se dana s Kokrškoga sedla nakon toliko sati pod snijegom nije bilo pomoæi. trojica iz èetveroèlane skupine mladiæa uputila na Grin- Nastradali su bili studenti u dobi od 25 do 26 god- tavec (2558 m), no 200 metara pod vrhom odluèili su ina. Po izvješæu Janeza Koseca, voðe spašavanja, imali se za povratak zbog loših vremenskih prilika. Po povrat- su potrebnu zimsku i alpinistièku opremu (izuzev lavin- ku na Kokrško sedlo, gdje je èekao èetvrti, odluèili su skih odašiljaèa) iako nisu bili èlanovi planinarskog dru- još isti dan siæi u Kamnišku Bistricu. Pri tom silasku, štva. To je izvješæe dostupno i posredstvom web-stra- oko 16 sati, zahvatila ih je lavina koja je dvojicu odba- nica HPS. cila na stabla i snijeg, a dvojicu zatrpala 120 cm duboko.

PREPORUKE GRS SLOVENIJE ZA PLANINARENJE ZIMI - Nikako ne idite sami u planine - O planiranim turama posavjetujte se s iskusnijima - Prije polaska, informirajte se o snježnim uvjetima i vremenskoj prognozi Hidrometeorološkog zavoda - Ne polazite na zahtjevnije ture u nepovoljnim zimskim uvjetima, veæ se umjesto toga odluèite za lakše odnosno sigurnije ture - Naðete li se ipak u opasnosti izbjegavajte prijeèenje strmih padina i žljebova, te hodajte na sigurnoj udaljenosti jedan od drugoga, pogo- tovo na opasnim padinama HP 03-2004.qxd 20. 02. 2004. 17:11 Page 108

108 3, 2004

PLANINARSKA OBILAZNICA Reagiranje na tekst »Obilaznik na obilaznici« dr. Željka Poljaka u HP 9/2003.

Prije malo više od deset godina obilazili smo plani- Naziv obilaznica se koristi u èasopisima i planinar- narske transverzale, a sada hodamo po planinarskim skim vodièima. Tako Tomislav Pavlin povremeno objav- obilaznicama. Dugo nismo bili zadovoljni nazivom ljuje èlanke o hrvatskim planinarskim obilaznicama u »transverzala«, predloženi naziv »vezni put« nije se HP, a Alan Èaplar piše o obilaznicama u priruèniku udomaæio, a tek je rijeè »obilaznica« uspješno zaživjela »Osnove planinarstva«. U svom vodièu »Hrvatske pla- meðu planinarima. nine« (treæe izdanje, 2001.) i sam Poljak napominje: Dok je Velebitski planinarski put bio u stanju »Takvi su se putevi nekoæ nazivali transverzalama, a mirovanja jer je bio onemoguæen prolazak južnim sada prevladava naziv obilaznica.« Velebitom, proèelnik Komisije za planinarske putove Ako je u nazivu obilaznice samo »planinarski put«, Tomislav Pavlin je predložio novu transverzalu po neupuæeni planinar može obilaznicu pobrkati s marki- vrhovima sjevernog i srednjeg Velebita. Na sjednici ranim putom. Tako, HPD-ov put na Medvednici nije, a Izvršnog odbora HPS-a prije deset godina, na kojoj je Kajbumšèakov put jest obilaznica. Vihoraški put je sudjelovao i dr. Željko Poljak, izmeðu više prijedloga naziv markiranog puta koji povezuje Bijele i Samarske prihvaæen je naziv »Velebitska obilaznica«. stijene, a Kapelski planinarski put je obilaznica od Tuka Planinarska obilaznica je postupno potisnula naziv do Klenovice. Upravo to je razlog zašto u nazivu svake transverzala, pa je Karlovaèka transverzala postala obilaznice treba biti rijeè obilaznica: npr. Planinarska Karlovaèka obilaznica, a Rijeèka transverzala Rijeèka obilaznica »Planinarski put Gardun«, »Samoborska obi- obilaznica. Kod pripreme Hrvatske planinarske obilaz- laznica« i sl. nice Poljak je sudjelovao pri podjeli Hrvatske na planin- Svaki planinar dobro razlikuje cestovnu obilaznicu ska podruèja i izboru vrhova. od planinarske. Po prvoj se vozi, a po drugoj planinari. Mnogo je važnije pitanje kvaliteta planinarskih obi- laznica. Neke od njih imaju solidan dnevnik a loše obi- lježenu ili loše održavanu trasu. Na drugima je put do- bro oznaèen, a dnevnik ne zadovoljava. Treæe trebaju korjenitu izmjenu, jer su zastarjele. Komisija za plani- narske putove HPS-a može pomoæi planinarskim dru- štvima kod osnivanja obilaznice, izdavanja knjižice ili temeljite obnove. Svakodnevno se u novinama susreæemo s novim rijeèima. Neke s vremenom budu prihvaæene dok druge nestaju. Planinarska obilaznica je prihvaæena meðu planinarima bez obzira na to što je imenica ženskog roda. Vjerujem da æe u rjeènicima hrvatskog jezika s vremenom biti upisani, uz planinarsko društvo i plani- narski dom, i pojmovi planinarska kuæa, planinarsko sklonište, a i planinarska obilaznica. Zdenko Kristijan HP 03-2004.qxd 20. 02. 2004. 17:11 Page 109

3, 2004 109

ZA PLANINARSTVO BEZ NATJECANJA Sa zanimanjem smo proèitali u »Hrvatskom pla- ninaru 11/2003 èlanak »Mitska planina u jednom dahu« kao i osvrt prof. dr. Željka Poljaka na opisanu pustolovi- nu. Pažljivo smo išèitali dojmove sudionika ove »trke« preko lijepe i izazovne planine. Moramo istaknuti da je veæem dijelu planinara iz Bosne i Hercegovine planina Velebit je velika nepoznanica, kao i nedosanjan san da ga u cijelosti prohodaju i upoznavaju sve njegove lje- pote i èari, za što treba dosta fizièkog napora i planinar- skog iskustva. Usuðujemo se iznijeti naše sugestije i primjedbe, u dobroj namjeri da damo mali doprinos da i drugi planinari i ljubitelji prirode upoznaju tu veli- èanstvenu planinu, ali ne u »jednom dahu«. U cijelosti podržavamo stajalište Ž. Poljaka o štetnosti pustolovne trke po zdravlje sudionika. Kroz planinu ne treba trèati, juriti za nekakvim rekordom. To je suprotno etici plan- inarstva i poimanju istinskog doživljaja prirode. Plan- inarenje treba biti i fizièko i psihološko zadovoljstvo, a ne »preživljavanje kriza«. Predlažemo planinarskim dje- latnicima u Hrvatskoj da Velebit, po mnogo èemu jedin- stvenu planinu, uèine dostupnom velikom broju zain- teresiranih planinara i ljubitelja prirode, ne samo iz Hrvatske, nego i iz drugih zemalja, upravo na potezu Paklenica-Senj. To se može uèiniti dobrom markacijom staze, kontrolnim toèkama, moguænošæu izbora raznih dužina pješaèkih relacija, darivanjem odgovarajuæih priznanja (znaèke, diplome i sl.). To bi bio izuzetan maraton u Europi, koji bi omoguæio velikom broju èenju. Na ovom maratonu zadivljuje nazoènost velikog kondiciono spremnih sudionika, razlièite starosne dobi broja planinara. Dakako, Iruška gora nije usporediva s i uzrasta, da upoznaju ovu našu »Vilu Velebita«. Sudje- Velebitom, prije svega u konfiguraciji terena, kao i u lujuæi godinama na »Iruškogorskom maratonu« uvjeri- raznovrsnosti planinarskog doživljaja. li smo se o potrebi odreðivanja razlièitih dužina dionica Tomislav Batiniæ i Stjepan Barišiæ, Sarajevo, BiH prema individualnim moguænostima sudionika u pješa-

O PLANINARSTVU U ŽUPANJI I TIKVICAMA

Ovo je tekst o radu planinarskog društva bez ime- bradom«. A, kojeg?« upita ženski glas. »Pa glavnog«, na, statistike, datuma, poziva, visina, najava, reklame i odgovorim ja. »Oprostite, ali ja sam trebala Ivicu Tikviæa«. sliènog, zapravo pismo o planinarima u Županji. »E, pa gospoðo onda ste dobili krivi broj«. U miru i tišini bogate slavonske ravnice veæ dugo Na sreæu nesporazuma na svim »linijama« je sve godina rastu neke èudne tikvice koje nisu biljke veæ manje te osim neplaninarskog imena i ravnice koja nas ljudi. To su šokaèki planinari, èlanovi HPD »Tikvica« okružuje sve ostalo je vrlo planinarsko. U našem gradu iz Županje. Kao i tikvice, i mi smo razlièitih oblika, boja i okolici planinarenje je prihvaæeno kao nešto korisno, kose, imena i prezimena, starosti i æudi... Javi mi se neki uzbudljivo i svakom zainteresiranom dostupno. Narav- dan ženski glas na telefon i pita je li dobila tikviæa. Na- no, u kolièinama konzumiranja koje nekima odreðuje ravno, misleæi da je to šala, ja odgovorim: »glavom i »dubina džepa«, nekima slobodno vrijeme, nekima žena HP 03-2004.qxd 20. 02. 2004. 17:11 Page 110

110 3, 2004

gdje se našli, a ne samo nedjeljom kada kreæu na plani- narski izlet. S vremenom to postaje stil života. Odlazak na more, u Zagreb ili neku stranu državu donosi po- vratno razgovore o planinama, trgovinama, cijenama, opremi ili ljudima koje smo sluèajno sreli, premda nismo krenuli na planinarenje veæ na odmor ili poslovni put. Za razgovore, dogovore, prijedloge i razmjenu iskustava postoji još jedna veèer u tjednu, èetvrtak na- veèer. Kada tome dodamo telefonske razgovore, sluèaj- ne ili dogovorene susrete u gradu radi razmjene plani- narske literature, karata ili najsvježijih fotografija pone- djeljkom poslije dvodnevnog izleta onda je okvir za sliku jednog planinara i njegovog radnog tjedna gotovo potpun. Naravno, ne smijem zaboraviti ni vrijeme utro- šeno na èitanje »Hrvatskog planinara« kojeg u našem društvu s užitkom èita sve veæi broj èlanova. Prima ga i naša Gradska knjižnica, a mnogi skoknu i na stanice HPS na Internetu. No, ima i jedan dio graðanstva koji naš rad ili muž i mala djeca, a nekima strah od visina. Ime društva prati bojažljivo, sramež- i nije toliko važno ako iza njega stoje ljudi koji u naj- ljivo i sa distance, jer nisu boljoj namjeri rade programe sa sadržajima koje opet sigurni bi li i oni to mo- koriste drugi ljudi, pri èemu svi zajedno èine cjelinu gli, pa nikako da se uèla- koja se u ovom sluèaju zove planinarsko društvo. Kako ne. Ali kad ih sretnem planinarstvo nije trèanje, aerobik ili teretana ono stvara kažu mi da se »moraju« ljude koji postaju prepoznatljivi i tijekom tjedna, ma uèlaniti jer kad vide one divne fotografije u našem info-ormariæu i oni pože- le biti dio prirode, a ne asfalta. Malo ih zbunjuje redovan protok informa- cija, fotografija, i plakata u našem ormariæu, pa doðu do zakljuèka da smo vrlo aktivni, no takoðer i do pitanja hoæe li i oni »morati« toliko planinariti u sluèaju da se uèlane. Ne bi morali, ali ne bi bilo loše... Berislav Tkalac

ISPRAVCI U prošlom broju, u prilogu o Bavškom Grintavcu, uz slike Branaka Balaška, objavljena je i jedna pogrešno potpisana slika. Autorica te slike je Dragica Kramariæ. Na duplerici, u prilogu o festivalu u Ðurðenovcu, po- greškom je izostalo ime Romana Kasapoviæa uz sliku koja prikazuje dodjelu nagrada. Molimo èitatelje da uvaže ove ispravke. Urednièki odbor HP HP 03-2004.qxd 20. 02. 2004. 17:11 Page 111

3, 2004 111

PRVENSTVENI USPONI U STIJENAMA BIOKOVA

Od 26. travnja do 2. svibnja 2003. skupina sloven- skih alpinista organizirala je penjaèki logor nad Ma- karskom i tom prilikom su Marjan Turšiè, Marta Kre- jan, Peter Mlekuš i Stanko Mihev ispenjali nekoliko novih smjerova u stijenama Biokova. Za penjaèe zain- teresirane za uspone u biokovskim stijenama, pribilježili smo najosnovnije podatke o tim smjerovima:

Vrh Ercegova gradina: Smjer Trnova pot - ocjena: III+/ II-III, penjali 27. 4. 2003. Visina: 400 m. Vrijeme penjanja: 4 sata.

Donji dio stepenièaste barijere Pod Ploèom: 1: Erazmov smjer - ocjena: III+/II-III, penjali 30. 4. 2003. Visina: 220 m. Vrijeme penjanja: 2:30 sata.

Trnova pot na Ercegovoj gradini

Èetiri nova smjera u barijeri Pod ploèom HP 03-2004.qxd 20. 02. 2004. 17:11 Page 112

112 3, 2004

2: Lucijin smjer - ocjena: IV+/IV, II-III, penjali 29. 4. 2003. Visina: 200 m. Vrijeme penjanja: 2:30 sata. 3: Sarin smjer - ocjena: III/II, penjali 29. 4. 2003. Visina: 190 m. Vrijeme penjanja: 1:30 sata. 4: Davov smjer - ocjena: IV+/ II-III, penjali 28. 4. 2003. Vi- sina: 200 m. Vrijeme penjanja: 2:30 sata. Stanko Mihev, Ravne na Koroškem, Slovenija

PRONAŠLI SMO ENCIJAN U do dvadesetak minuta udaljenog, grmljem skrivenog pri- VUKOMERIÈKIM GORICAMA jelaza. Objasni mi da tu više nitko ne hoda, a nekada su seljani svakodnevno nosili mlijeko do asfaltne ceste. Za- Sve se dogodilo sluèajno. Prije petnaestak godina hvalim joj se jednom kruškom iz ruksaka i produžim upitao me naš cijenjeni vodiè Ivo Pevec je li obnovljen svojim putom. Dok sam hodala po travi iza seljanke, za- prilaz preko Kravaršèice koji mu je bio potreban za pazila sam plave cvjetove za koje se nisam usudila ni planirani pješaèki izlet u Vukomerièke gorice. Nisam pomisliti kako se zovu. Cvijet je neobièan za taj kraj i nikada našla vremena da to istražim. došavši u Zagreb potražim osobu koja bi me pratila is- Zatim je došla godina 2002. i 2003. kada sam tim putem kako bismo zajedno ustanovili o kojem je poèela voditi manje i veæe skupine HPD »Zagreb-Mati- cvijetu rijeè. ca« i »Ericsson-Nikola Tesla« oko Dubranca, Gustel- Vratila sam se nakon tri dana s fotoaparatom. Utvr- nice i Vukomeriæa služeæi se iskustvom tridesetogodiš- dili smo da se radi o encijanu koji raste na ravnoj povr- njeg hodanja po Vukomerièkim goricama. Mjesna zajed- šini velièine 50×100 m. Na visini od otprilike 120 me- nica Dubranec doèekala nas je zimi prošle godine ku- tara nad morem nabrojala sam oko 300 cvjetova. To je hanim vinom i kolaèima, a naša nekadašnja èlanica otkriæe bilo za me iznenaðenje. Renata takoðer nas je nekoliko puta ugostila u svojoj vikendici. Svoje usluge je takoðer ponudio vlasnik Oèekujem poduzetnost mjesnih zajednica u tom ribnjaka kraj Dubranca, pa sam odluèila krenuti do rib- podruèju, da se urede turistièko-pješaèke i biciklistièke njaka kako bih istražila njegovu okolicu. staze, oèišæene od gomile smeæa uz šumske putove, jer Vukomerièke gorice skrivaju, osim gljiva, proljetnog Krenem od ribnjaka vijugavim putem prema jugu cvijeæa, ljekovitog bilja, èistog zraka, obnovljenih starih i zapadu, ali nisam naišla ni na kakav odvojak. Sreæom, drvenih kapelica, i mnoga druga iznenaðenja za kojima nakon pola sata u daljini ugledam ženu kako na vrelom traga gradski èovjek. suncu okreæe sijeno, pa produžim do seljanke. Ona osta- vi svoj posao i krene sa mnom po putovima i livadama Milena Šneller HP 03-2004.qxd 20. 02. 2004. 17:11 Page 113

3, 2004 113

NOVA PLANINARSKA KUÆA lako se doðe na vrlo atraktivne travnate vrhove Rusovo, »SVETI JOSIP« NA VELEBITU Crmušinu, Trnovu glavu, Goliæ i Žuljevac. Brigu o kuæi vodi HPD »Visoèica« iz Gospiæa, a Kuæu na Oštarijskim Položinama (1100 m), izgra- obavijesti daje Ana Lemiæ, tel. 053/575-382, 053/572- ðenu za šumarske potrebe, koja je veæ dulje vremena 001 i 098/245-174. bila bez namjene i dosta zapuštena, Hrvatske šume iz Ana Lemiæ Gospiæa prepustile su HPD »Visoèica« da je preuredi u planinarsku kuæu. Kuæa ima kuhinju, dvije sobe sa šest i sa èetiri ležaja, a na tavanu može se smjestiti još de- SKLONIŠTE »JAKOB MIHELÈIÆ« setak planinara. Cisterna s vodom nalazi se ispred kuæe. POTREBNO JE OBNOVITI Smještena je u miješanoj crnogorièno-bjelogoriènoj Sklonište »Jakob Mihelèiæ« na Bjelolasici nalazi se šumi, uz samu cestu što vodi iz Oštarija kroz Stupaèi- na trasi Kapelskog planinarskog puta (KPP) koji se novo prema Štirovaèi, na sedmom kilometru od ošta- proteže od Tuka do Klenovice na moru i prolazi preli- rijske škole. Kako je kuæa na vrlo pogodnom mjestu, jepim predjelima Gorskog kotara, Kapele i Hrvatskog može poslužiti kao baza za mnoge planinarske izlete u primorja. Na trasi KPP-a, za èiji obilazak treba 3-4 dana, do sada planinarski neistražen dio Velebita. Od kuæe je ima niz planinarskih kuæa, skloništa i nadstrešnica, ko- markiran put na vrh Jadièevac (1274 m) do kojeg ima jima upravljaju razlièita planinarska društva, a o veæem 40 minuta, a na vrhu je postavljena kutija s peèatom. dijelu objekata i putu brine Odbor KPP-a, èiji su èlanovi Isto tako, od kuæe vodi dobar put na Metlu (1278 m) kao iz HPD-a »Vihor« i »Kapela« iz Zagreba. i do Iilipovog kuka (oba puta 1:30 h). Nadalje, od kuæe Sklonište »Jakob Mihelèiæ« nalazi se ispod vrha je pogodan pristup preko Vršeljaka u Dabarske kukove, Bjelolasice. Sagraðeno je 1986. u organizaciji Odbora te u Crni i Ravni Dabar, a koristeæi se šumskom cestom KPP-a. Uz spomenuta dva društva i uz neizmjerno za- koja se na 100 m od kuæe odvaja sa spomenute ceste, laganje pokojnog Željka Kanture, u izgradnji su sudje- lovala planinarska društva »Bijele stijene« iz Mrkoplja i »Višnjevica« iz Ravne Gore, Šumarija i mnogi po- jedinci. Kapacitet skloništa je 16 le- žajeva, ima nužan inventar i cisternu. Dok su druge kuæe i skloništa na trasi KPP-a u dobrom stanju, to se ne može reæi za sklonište »Jakob Mihelèiæ«. Mnogi posjetitelji KPP-a, koji pro- laze cijeli put ili samo dijelove, žale se na zapuštenost ovoga vrlo lijepog skloništa, koje upravo uništavaju po- sjetitelji - neplaninari. Odbor KPP-a razmatra moguænost da sklonište pre- pusti nekom lokalnom ili drugom zainteresiranom društvu, koje bi ga držalo pod kljuèem, a u podrumu, ili pokraj skloništa osiguralo nužni smještaj. Josip Staniæ, Nova planinarska kuæa »Sv. Josip« na Velebitu foto: Ana Lemiæ èlan Odbora KPP-a HP 03-2004.qxd 20. 02. 2004. 17:11 Page 114

114 3, 2004

SVEÈANO OBILJEŽENA DESETA OBLJETNICA »GLASNIKA KAMENARA« U Šibeniku je 29. sijeènja, u nazoènosti stoti- njak planinara, gostiju i zainteresiranih graðana, sveèano obilježena deseta obljetnica Glasnika Kamenara, glasila HPD »Kamenar«. Sveèanost je uprilièena u velikoj dvorani Katolièkog doma nastupom uèenika Glazbene škole Ivana Luka- èiæa, a zatim je o znaèenju lista i njegovoj važnoj ulozi u bilježenju svih društvenih dogaðanja go- vorila predsjednica Društva Višnja Vrankoviæ. Zahvalila je urednici Zori Èeko, naglašavajuæi njezinu upornost i uspješnost da se list održi i postane popularno planinarsko štivo, te joj uruèila prigodni poklon. Odgovarajuæi na èestitke, ured- nica Glasnika Kamenara zahvalila je na suradnji Uredništvu i èlanovima Društva i kazala kako ni sama nije vjerovala æe uz sve nedaæe, prvenstveno DESETI »GLASNIK KAMENARA« financijske, list redovito izlaziti punih deset go- Deseti broj »Glasnika Kamenara«, živopisnog lje- dina. O svom viðenju lista, uz rijeèi zahvale ured- topisa HPD »Kamenar«, kao i brojevi izdani prošlih nici i svima koji su doprinijeli njegovu redovitom godina, donosi obilje zanimljivih tema iz planinarskog izlaženju, govorio je Ante Juras, pokretaè lista i života šibenskih planinara. U ovom se broju mogu pro- èlan Uredništva, te Ivo Antunac, prvi urednik i èitati kronološke crtice iz rada u 2003. godini, intervju stalni lektor. s novom predsjednicom društva Višnjom Vrankoviæ, Pozdravne rijeèi uputili su i Božidar Baus, èlanci posveæeni Meðunarodnoj godini voda, Danu plani- proèelnik Odjela za društvene djelatnosti grada nara Šibensko-kninske županije, èlanci o Æiæariji, Crnop- Šibenika, Goran Gabriæ, dopredsjednik IO HPS-a, cu, Gorskom kotaru, 70. obljetnici Premužiæeve staze, Marijan Tepiæ, tajnik Saveza športova grada Šibe- a na središnjim stranicama nalazi se atraktivan fotoza- nika, te predstavnici kulture Grada i planinarskih pis s izleta na Durmitor. Cijeli je broj tiskan u boji, a društava »Ante Bedalov« iz Kaštel Kambelovca i ima ukupno 24 stranice A4 formata. »Sveti Mihovil« iz Šibenika. Sudionici skupa s Ovaj je broj u znaku 10. obljetnice izlaženja èa- posebnim su zadovoljstvom pozdravili Boženu sopisa, koja je sveèano obilježena i prigodnim pro- Lovriæ, kæerku pok. Mihe Jeriniæa, osnivaèa gramom 29. sijeènja u Šibeniku te izdavanjem uvezanog Društva 1926. godine. kompleta svih dosad tiskanih brojeva. Ta zanimljiva Za ovu prigodu tiskana je prigodna naljep- »knjiga« od tristotinjak stranica, svjedoèi kako o boga- nica, a gostima je uruèen uvezani komplet svih toj aktivnosti šibenèana tijekom prošlog desetljeæa, tako deset dosadašnjih brojeva Glasnika Kamenara. i o stalnom napretku njihovog »Glasnika«. Zasluga je to svakako svih èlanova »Kamenara«, pogotovo onih Ante Juras koji list obogaæuju svojim èlancima, ali ponajviše vri- jedne urednice Zore Èeko. Alan Èaplar HP 03-2004.qxd 20. 02. 2004. 17:11 Page 115

3, 2004 115

SAMO NEK’ SE KREÆE! »Život se kreæe dosta brzo! Ako ponekad ne zastaneš i pogledaš oko sebe možda ti izmakne!« (L.T.J.B.) Krajem prošle godine izašla je iz tiska knjiga »Sa- mo nek’ se kreæe!« mladog autora Davora Rostuhara. Rijeè je o zanimljivoj putopisnoj knjizi u kojoj autor opisuje svoje putovanje biciklom (!) od Zagreba do Egipta, sa svim usputnima zaustavljanjima, skretanjima i dogodovštinama. Predstavljamo je u ovoj rubrici jer ima i mnogo planinarskih zgoda kao što su npr. pokušaj uspona na najviši vrh Bliskog istoka Qornet es Saouda (3083 m), koji prenosimo u ovom broju, zatim na grèke Meteore, Mt. Sinai i vrh jedne egipatske piramide, te kanjonarenje Mujibom. Takoðer, tu je i pregršt prekras- nih snimaka krajolika, prirode i raznih usputnih zanim- ljivosti. Uostalom, i bez toga, nije li planinarenje neka vrsta putovanja, jer planinari su vjeèito na putu, što do ishodišta odakle zapoèinju uspone, što na samom uspo- nu kada put savladavaju vlastitim nogama? lovina i izazova koji ostaju nepoznati svima koji nemaju Davor Rostuhar vrlo je svestrana osoba, iako je tek dovoljno smjelosti za njezino otkrivanje. Èitajuæi ove dvadesetogodišnjak: bavio se atletikom, svirao u hard putopise može se osjetiti autorovo sazrijevanje u raz- core punk bandovima, bavio se ekološkim projektima, mišljanjima i odlukama, njegove unutarnje promjene, pisanjem i fotografiranjem, putopisnim novinarstvom, njegovo putovanje koje još nije završilo... izlaže fotografije na izložbama, žonglira i svira afrièke Knjiga »Samo nek’ se kreæe!« može se naruèiti iz- bubnjeve, planinari, a osnovao je i »Klub za ekspedi- ravno od autora (e-mail: [email protected], tel. 091/54-02- cionizam i kulturu«. 202). Njegovi putopisi sabrani u knjigu »Samo nek’ se Željka Lisak kreæe« odišu jednostavnošæu i pristupaènošæu širem èi- tateljstvu, odražavaju veliku autorovu ljubav prema pri- NOVA KARTA ŽUMBERKA rodi, svijetu i životu, bez suhoparnih opisa koji bi zama- I SAMOBORSKOG GORJA rali èitatelja; to je jednostavno knjiga koja se èita u jed- nom dahu. Knjiga je podijeljena na poglavlja prema Krajem prosinca Javna ustanova Park prirode državama kroz koje su on i njegov prijatelj prolazili, »Žumberak - Samoborsko gorje« izdala je turistièku svaka je država predstavljena kartom s ucrtanom trasom kartu Parka u mjerilu 1:50.000. Sprijeda se nalazi karta puta, opisom krajolika i obièaja i, dakako, opisom sa svim naseljima, cestama, planinarskim, pješaèkim i doživljaja u toj zemlji. Popraæena je odliènim fotogra- biciklistièkim stazama, vinskim cestama, planinarskim fijama, kojima se autor veæ proslavio na raznim preda- i lovaèkim domovima, ugostiteljskim objektima, trgovi- vanjima, izložbama i natjeèajima. Vrijedi posebno nama, arheološkim lokalitetima, a na poleðini karte je pohvaliti lijepe opise prirode i autorov ushit pred njome, opis prirodne i kulturne baštine, znamenitosti, popis svih jer je upravo to što nas planinare vuèe uvijek dalje i više, planinarskih kuæa i ugostiteljskih objekata, visinski pro- preneseno na izrazito originalan naèin. Najveæa vrijed- fili triju biciklistièkih staza, savjeti i pravila za izletnike nost ovih putopisa upravo su autorova razmišljanja, nje- i drugo. Sve je popraæeno trodimenzionalnim prikazom gove nedoumice pred put i tijekom puta, njegovo unu- terena i fotografijama. trašnje proživljavanje kojim je prožeta cijela knjiga. Na Kartu po cijeni od 25 kuna možete kupiti u Eko neki naèin, knjiga kao cjelina predstavlja dugaèak put centru Slani Dol, te ostalim objektima Parka. Kartu je odrastanja, od sigurne mladosti u roditeljskom domu do moguæe kupiti i u HPS-u te planinarskim domovima Sa- osamostaljivanja i svih nedaæa, teškoæa i prepreka na moborskog gorja i Žumberka. O ostalim prodajnim koje nailaze dva prijatelja odlazeæi u nepoznat strani svi- mjestima obavijesti možete naæi na www.ppzsg.org. jet, svijet snalaženja i preživljavanja, ali i svijet pusto- Tatjana Vujnoviæ HP 03-2004.qxd 20. 02. 2004. 17:11 Page 116

ZLAZLATNATNA KNJIGAKNJIGA HRHRVVAATSKTSKOGOG PLANINARSTVPLANINARSTVAA

U travnju ove godine iz tiska izlazi veæ doblje od HPD-a do PSH, Planinarski sa- više puta u našem èasopisu najavljivana vez Hrvatske i Hrvatski planinarski savez, »Zlatna knjiga hrvatskog planinarstva«. Planinarska društva u Hrvatskoj, Regio- Kao što je poznato, rijeè je o svojevrsnoj nalno udruživanje, Struène djelatnosti, Pla- enciklopediji koja obuhvaæa sve planinar- ninarske kuæe i drugi objekti od 1878. do ske djelatnosti i prati njihov razvitak od po- danas i Biografski leksikon hrvatskih pla- èetaka do danas. ninara. Cijela je knjiga obilno ilustrirana Autor knjige je naš vodeæi planinarski povijesnim slikama i dokumentima te po- publicist prof. dr. Željko Poljak, koji je za- praæena raznovrsnim tablicama, a pisana je jedno sa suradnicima, za ovo kapitalno djelo, na zanimljiv i pristupaèan naèin. kroz svoje višedesetljetno djelovanje, a i ra- Nakladnici knjige su Hrvatski plani- deæi na ovoj knjizi intenzivno više od godi- narski savez i nakladnièka kuæa »Libera«. nu i pol, marljivo prikupljao povijesnu gra- Planinari i planinarska društva knjigu æe ðu. Knjiga æe imati više od 500 stranica, a moæi nabaviti po povoljnijoj cijeni u Hrvat- podijeljena je u deset cjelina i to: Uvod, skom planinarskom savezu prema uvjetima Preteèe organiziranoga hrvatskog planinar- koje æemo objaviti u iduæem broju »Hrvat- stva, Hrvatsko planinarsko društvo, Raz- skog planinara«. Alan Èaplar HP 03-2004.qxd 20. 02. 2004. 17:12 Page 117 HP 03-2004.qxd 20. 02. 2004. 17:12 Page 118

118 3, 2004

ÈETVRTI POHOD NA PLIŠ 10. ZIMSKI USPON NA VIŠEVICU Pohod na Pliš održan ove godine u nedjelju 11. si- U nedjelju 18. sijeènja održan je 10. zimski uspon jeènja. Krasan sunèani dan izmamio je rekordnih više na Viševicu koji organizira PD »Strilež« iz Crikvenice. od dvije stotine planinara sa svih strana Hrvatske, od Išlo se trasom Rijeèke planinarske obilaznice, dionicom Zagreba do Pule, pa èak i susjedne Slovenije. Pohod je Križ (886 m) - Plavuš-voda (1260 m) - Viševica (1428 m). bio pravi melem za ljubitelje prirode, a nakon pohoda Dan je bio oblaèan, prosjeèna temperatura -1°C, a na tlu za sve sudionike prireðen je doèek u lovaèkoj kuæi LD je bilo 30-ak centimetara snijega. Pohodu se odazvalo »Zec« iz Klane. Organizatori su doèekali planinare 110-oro planinara iz 15 planinarskih društava (»Kame- toplim napitkom i aperitivom, a za ruèak je bio ponuðen njak«, »Duga«, »Ilirska Bistrica«, »Ljubljana-Matica«, grah, kojega je brzo ponestalo, što je ujedno i jedina za- »Obruè«, »Uèka«, »Bijele stijene«, »Petehovac«, »Platak«, mjerka organizatoru - ako se to uopæe može uzeti kao »Pliš«, »Rajinac«, »Rujnik«, »Orljak«, »Knezgrad« i zamjerka, jer se uistinu nitko nije nadao ovakvom posjetu. »Strilež«). U lovaèkoj kuæi sudionici su ovjerili iskaznice pohoda Damir Margan na temelju koje za treæi, peti i deseti pohod svaki sudio- nik dobiva prigodno priznanje. Iako je ovo tek èetvrti pohod na Pliš, s obzirom na relativno mlado društvo ODRŽANO ZIMSKO HODOÈAŠÆE (osnovano je tek 1996.), ova akcija je rado prihvaæena NA SVETU GERU i ima dobru buduænost. Prvi pohod uprilièen je 2001. Tradicionalno zimsko hodoèašæe na Sv. Geru odr- godine, a tada je sudjelovalo 60-oro planinara. Prisnost žano je i ove godine u svetištu Sv. Ilije 25. sijeènja. Tom i toplina kojom su doèekani svi sudionici ovog, èetvrtog prilikom se oko kapele na vrhu okupilo oko 500 su- pohoda mnogi æe još dugo pamtiti. Organizatoru iskrene dionika koji su prisustvovali podnevnom liturgijskom èestitke uz želju da ovakvih susreta bude èim više di- slavlju. Vrh su organizirano pohodila brojna planinarska ljem Lijepe Naše. društva, èlanovi HGSS-a stanica Samobor i Karlovac, Danijel Rudin

Na vrhu Pliša iznad Klane foto: Danijel Rudin HP 03-2004.qxd 20. 02. 2004. 17:12 Page 119

3, 2004 119

u narednom razdoblju. Izabrana su upravna tijela za iduæe èetverogodišnje razdoblje. Za predsjednika je iza- bran Mladen Japirko, za dopredsjednika Ivan Marinov, a za tajnika Iilip Baliæ. Savez sada ima 14 èlanica. Ivan Marinov

SKUPŠTINA KARLOVAÈKOG »MARTINŠÈAKA« U ZADOBARJU Godišnja skupština HPD »Martinšèak« održana je u nedjelju 1. veljaèe 2004. u planinarskoj kuæi »Mont Zadobarje« na rijeci Dobri. Skupština je zapoèela oda- vanjem poèasti preminulim dugogodišnjim planinarima Milanu Dijaèiæu i Miodragu Dozetu. Èlanovi HPD Na Svetoj Geri 25. sijeènja »Martinšèak« u proteklih su godinu dana planinarili djelatnici PP »Žumberak-Samoborsko gorje«, te brojni zbilja puno: bili su na Biokovu, Vidovoj gori, slapovi- Samoborci, Žumberèani i izletnici iz ostalih krajeva ma Krke, Velebitu, Uèki, Risnjaku i Snježniku, Bijelim Hrvatske. Za tu priliku bili su otvoreni planinarski do- i Samarskim stijenama, Kleku, Žumberku i Samo- movi »Vodice« i »Boris Iarkaš«, što su brojni planinari borskom gorju, Medvednici, ali i na Triglavu i planina- iskoristili za odmor i okrjepu nakon zimskog dana pro- ma Èeške i Maðarske. Osim toga, mnogo su radili i na vedenog na najvišem vrhu sjeverozapadne Hrvatske. ureðenju buduæe planinarske kuæe u Priselcima (zase- lak Smukaviæi). Planinarske sekcije OŠ »Banija«, OŠ Pozivamo sve planinare da nam se pridruže na »Turanj« te Mješovite industrijsko-obrtnièke škole sa- slijedeæa dva hodoèašæa ove godine koja æe se održati mostalno su organizirale svaka po desetak izleta. Aktiv- 1. svibnja i 25. srpnja, naravno, na Svetoj Geri. ne su bile i eko-patrole društva te Gorske straže èuvara Tatjana Vujnoviæ, struèni savjetnik u PPŽSG prirode. U okviru akcije »Proljeæe na Zadobarju« ureðen je OSNOVAN HRVATSKI okoliš kuæe te su postavljeni stolovi i klupe za izletnike. PLANINARSKI KLUB »DALMACIJA« Društvo je organiziralo i popularnu »Gljivarijadu« s više od 100 posjetitelja. Tiskana je i knjižica »Biciklom oko U Splitu je 1. listopada 2003. osnovan HPK »Dal- Karlovca«. Sastanci društva održavaju se svakoga macija«, udruga koju je uglavnom uz pomoæ svojih èetvrtka u domu umirovljenika »Sveti Antun«, èesto uz »uèenika« utemeljio Ivan Marinov. Za predsjednika je predavanja i dijapozitive. Plodonosna je bila suradnja izabran Ivica Šariæ. Klub namjerava razvijati planinar- sa CEIK »Braæa Seljan«, planinarskim društvima »Vr- stvo i specijalistièke planinarske aktivnosti (speleolo- lovka«, »Dubovac« i »Vinica« te sa PS Karlovaèke žu- gija, alpinizam, športsko penjanje, visokogorsko plani- panije. narenje ), poglavito meðu mlaðim naraštajem. Èlan- Za predsjednika društva izabran je Josip Grdina, za stvo je zainteresirano za suradnju s drugim planinarskim dopredsjednika prof. Tomislav Majetiæ, za tajnika An- udrugama. Klub je primljen u HPS i županijski planinar- tun Petrekaniæ, a za blagajnicu Zorica Okièiæ. Planinarske ski savez. Kontakt s klubom može s ostvariti preko poš- sekcije u školama vodit æe prof. Jasminka Petrekaniæ, tanskog pretinca 257, 21000 Split, e-mailom: hpk_dal- Katica Potkonjak te dr. Ante Starèeviæ. Najznaèajniji [email protected] ili mobitela 091/89-25-843. zadaci u ovoj godini bit æe preseljenje inventara i opre- Ivan Marinov me u novu planinarsku kuæu u Priselcima koju nam je ustupio je Ivan Smukaviæ iz Šibenika, uvoðenje elektri- SKUPŠTINA PL. SAVEZA ŽUPANIJE ke i vode, ureðenje okoliša i prilaznog puta, poveæanje SPLITSKO-DALMATINSKE èlanstva, suradnja s drugim društvima, organiziranje opæe planinarske škole i predavanja, izmjena dotrajalog Izborna skupština PS ŽSD održana je 12. prosinca poda u prostorijama zgrade, obilježavanje planinarskih 2003. u Splitu. Podnesena su izvješæa o èetverogodiš- putova oko grada i u šumi Kozjaèi, obilježavanje putova njem radu Saveza. Raspravu je potaklo samo radno iz- na Martinšèaku, razne ekološke akcije i drugo. vješæe Izvršnog odbora. Iznesene je primjedbe na dosa- dr. Ante Starèeviæ dašnji rad Saveza, ali i konkretni prijedlozi za bolji rad HP 03-2004.qxd 20. 02. 2004. 17:12 Page 120

120 3, 2004

OBNOVIMO »PEPEKOV MEMORIJAL« gojeviæ odluèili su obnoviti tu tradiciju te æe se 20. lip- nja 2004. održati »30. Pepekov memorijal«. Trasa izleta Na spomen istaknutog varaždinskog planinara bit æe Podrute - G. Podrute - Rudski Gubec - pl. dom Josipa Vojtjehovskog - Pepeka, kojemu je izlet trasom »Lujèekova hiža« - Ham - Èovrani - ž.st. Stažnjevec. Podrute - Ham - Stažnjevec bio posljednji planinarski Okupljanje æe biti u Podrutama po dolasku jutarnjih izlet, Lucijan Smokvina poèeo je 1961. godine voditi vlakova iz Varaždina i Zagreba. Hodat æe se 6 i pol sati, planinare spomenutim putem svake godine u lipnju. s nekoliko predviðenih odmora. Zadnji takav memorijal, 29. po redu, održan je 1990. Zlatko Pap godine. Varaždinski planinari Zlatko Pap i Dragutin Bo- HP 03-2004 korice.qxd 21.4.2006 22:18 Page 5 HP 02-2004 korice.qxd 21.4.2006 22:10 Page 8