irncrgy Day i n " |cy Scenarios !o 2|H £nergf||iprspektive do

ili CRQIIA: worf^:mcil SVIM -EUROPA- CONSEIL MONDIAL DE L'EHERGIE

Izdavač: Hrvatsko energetsko društvo Zagreb, Savska cesta 163

Priredili: dr.sc. Goran Granić i dr.sc. Branka Jelavić

Glavna i odgovorna urednica: dr.sc. Branka Jelavić

Pomoćnici glavnog urednika: Daniel Golja, dipl.ing. Dino Novosel, dipl. ing.

Grafički dizajn naslovnice i priprema za tisak: Martina Komerički, dipl.ing.

Lektura: Prof. Anita Filipović

Engleska lektura i prijevodi: Davorka Zmijarević

Tisak: Naklada: AZP- Grafis-Samobor, Franjina 7 350 primjeraka

Copyright: Hrvatsko energetsko društvo Za navode u člancima odgovorni su autori! Savska cesta 163, Zagreb

CIP - Katalogizacija u publikaciji

NACIONALNA I SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA - DEMO BAZA UDK 620.9(063) FORUM Dan energije u Hrvatskoj (15 ; 2006 ; Zagreb) Energetske perspektive do 2050. : svijet - Europa - Hrvatska : zbornik radova /15. forum Dan energije u Hrvatskoj, Zagreb, 24. studeni 2006.; . - Zagreb : Hrvatsko energetsko društvo, 2006. Tekst na hrv. ili engl. jeziku. - Bibliografija uz većinu radova. - Summaries. ISBN 953-7096-04-1 I. Energetika - Zbornik Energetske perspektive do 2050,

15. FORUM: DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ ENERGETSKE PERSPEKTIVE DO 2050. GODINE

15th FORUM: ENERGY DAY IN CROATIA ENERGY POLICY SCENARIOS TO 2050

Kazalo / Contents

Predgovor / Foreword 5

Referati / Papers 9

1. Goran Granić: Što se ostvarilo, a što su novi izazovi u energetskoj strategiji Hrvatske /Achievements and Challenges of the Croatian Energy Strategy 11 2. Ed Weeda: Svjetski energetski scenariji do 2050. godine - Europa / World Energy Scenarios to 2050: the Europe Region 43 3. Edgard Gnansounou: Monitoring ranjivosti energetske opskrbe / Monitoring the Vulnerability of Energy Supply 61 4. Tomislav Dragičević: Sigurnost opskrbe ugljikovodicima i razlike u pristupu definiciji pojma / Security of Supply of Hydrocarbonates and Differences in Approach to the Issue Definition 77 5. Norbert Wohlgemuth: Energetska sigurnost i obnovljiva energija u nerazvijenim zemljama / Energy Security and Renewable Energy in Least Developed Countries 85 6. Thor Henning Gulbrandsen: Energetsko planiranje - sredstvo održivog energetskog razvoja / Energy Planning - a Tool for Sustainable Energy Development 97 7. Zdenko Tonković: Nove tehnologije u prijenosu električne energije / New Technologies in Electricity Transmission 105 8. Stjepan Car, Mihajlo Firak, Bakir Đonlagić: Primjena vodika u elektroenergetici / Use of Hydrogen in the Power Sector 111 9. Juraj Kurek, Eduard Vivoda: Energetska iskaznica - certifikat energetske učinkovitosti u zgradarstvu kao značajna potpora smanjenju intenziteta potrošnje energije u RH do 2050. godine / Energy Certificate - Energy Performance Certificate for Buildings as a Significant Support to Reducing Consumption Intensity in Croatia by 2050 125 10. Natko Urli: Kako je jedan od najperspektivnijih izvora električne energije 21. stoljeća ostao nepoznat u Hrvatskoj / Why one of the Most Promising Sources of Electricity for the 21st Century Remains Unknown in Croatia 139 1 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

11. Ljubomir Miščević: Energetska učinkovitost u graditeljstvu kao temeljni preduvjet ostvarivosti dugoročnih energetskih strategija, zaštite okoliša i održivosti / Energy Efficiency in Construction as a Basic Prerequisite for Long- Term Energy Strategies, Environmental Protection and Sustainability 149 12. Marijan Kalea: Nekonvencionalni izvori energije i Strategija energetskog razvitka Hrvatske / Non-Conventional Energy Sources and Energy Development Strategy of Croatia 161 13. Vladimir Potočnik: Hrvatska energetska politika u funkciji regionalnog razvoja i zapošljavanja / Croatian Energy Policy as Function of Regional Development and Employment 173

I Energetske perspektive do 2050.

PREDGOVOR

U proteklih četrnaest godina Hrvatsko energetsko društvo je redovito, jedanput godišnje, organiziralo energetski forum, odnosno Dan energije u Hrvatskoj na različite teme važne za energetski sektor. Referati i prezentacije na forumima poslužile su da se stručnjaci i javnost upoznaju s problemima, trendovima i iskustvima drugih zemalja. Teme dosadašnjih foruma bile su:

1. „Hrvatska energetika u ratu i nakon rata", 1992. 2. „Nove tehnologije i gospodarenje energijom", 1993. 3. „Problemi tranzicije energetskog sektora", 1994. 4. „Cijene i tarifna politika u energetici", 1995. 5. „Očekivanja u potrošnji energije do 2020. godine", 1996 6. „Ciljevi, metodologija i iskustva regionalnog planiranja kao dijela nacionalnog energetskog sektora", 1997. 7. „Budućnost energetike nakon Kvota", 1998. 8. „Energetska tržišta i energetska efikasnost u zemljama tranzicije", 1999. 9. „Restrukturiranje, privatizacija i promjene tržišta umreženih energetskih sustava", 2000. 10. „Liberalizacija i privatizacija energetskog sektora u zemljama tranzicije Europske unije- Iskustva i perspektive", 2001. 11. „Problem regulacije na tržištu energetskih usluga", 2002. 12. „Potrošači energije u uvjetima otvorenog tržišta", 2003. 13. „Dugoročno planiranje i sigurnost opskrbe potrošača u uvjetima otvorenog tržišta", 2004. 14. „Energetske perspektive danas i sutra, SVIJET-EUROPA-HRVATSKA", 2005.

Tema energetskih perspektiva zaokuplja cijelu energetsku zajednicu. Suočavanje s rastućim potrebama za energijom, a ograničenošću rezervi, terorističkim i ratnim prijetnjama te klimatskim promjenama, pokreće sve u traženju dugoročnih rješenja koja bi energetski razvoj učinila manje neizvjesnim i manje rizičnim.

Tehnološki razvoj jedan je od odgovora na energetske probleme, ali nije i jedini. Povećanje energetske učinkovitosti spada u društveni izazov jer nadilazi problem tehnologije. Jednako tako, društveni izazov je i prihvaćanje lokacija za izgradnju energetskih postrojenja, jer zajednički s drugim društvenim izazovima može dati odgovor kako dalje graditi stabilnu energetiku.

Energetska sigurnost je sinergija različitih utjecajnih čimbenika: tržišta energije, infrastrukture koja omogućava dobru povezanost, diverzifikacije izvora, većeg korištenja obnovljivih izvora energije te energetske učinkovitosti, a važno je naglasiti da su sigurni samo oni energetski sustavi koji su dobro uravnoteženi.

World Energy Council (WEC) je pokrenuo izradu globalne studije „Energy Policy Scenarios to 2050" s ciljem da se na ukupnoj svjetskoj razini, kao i na regionalnoj, sagleda energetska budućnost. 1 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

U želji da doprinesemo razumijevanju problema i traženju mogućih rješenja za svoj petnaesti Forum odabrali smo istu temu, ali s naglaskom na Hrvatsku u Europi, a Europu u svjetskim procesima.

Vaš udjel na 15. Forumu približit će nas traženim odgovorima!

U Zagrebu 15. studenog 2006.

Dr. se. Goran Granić, dipl. ing. Predsjednik HED-a

1 Energetske perspektive do 2050.

FOREWORD

For the past fourteen years the Croatian Energy Association has been organising the annual Energy Forum, also known as Energy Day, addressing variety of topics which are significant for the energy sector. Papers and presentations for the Forum's meetings enabled the energy expert community and public to learn about issues, trends and experience of other countries. The themes of the previous Forum's meetings are as follows:

1. "Croatian Energy Sector during and after War Time", 1992. 2. "New Technologies and Energy Management", 1993. 3. "Energy Sector Transition Problems ", 1994. 4. "Prices and Tariff Policy in Energy Supply", 1995. 5. "Energy Demand Forecasts by the Year 2020", 1996 6. "Objectives, Methodology, and Experience in Regional Planning as part of National Energy Planning", 1997. 7. "Future Facing the Energy Sector following Kyoto Protocol", 1998. 8. „Energy Markets and Energy Efficiency in Transition Economy Countries ", 1999. 9. "Restructuring, Privatisation and Market Changes of Grid-bound Energy Systems", 2000. 10. "Energy Sector Liberalization and Privatization in Transition-Economy and EU Countries - Experiences and Perspectives ", 2001. 11. "Regulation Problems Relating to Energy Service Markets ", 2002. 12. "Energy Consumers in Open Market Conditions", 2003. 13. "Long-term Planning and Consumer Supply Safety in Open Market Conditions", 2004. 14. „Energy: its reality and outlooks, WORLD-EUROPE-CROATIA", 2005.

Energy perspectives are in the focus of the whole energy community. Facing the growing needs for energy, limits to reserves, terrorist or war threats, and climate changes is the main driver in searching for long-term solutions which would make energy development less uncertain and less risky.

Technological development is one of the answers to energy problems, but it is not the only one. Enhancing energy efficiency is a social challenge that goes beyond the technology problem. Equally, accepting locations for construction of energy facilities is also a social challenge, because, together with other social challenges, may give an answer how to develop stable energy industry.

Energy security is synergy of various factors: energy market, infrastructure which facilitates good connectivity, diversification of resources, enhanced use of renewable energy sources and energy efficiency, and it is important to stress that the only secure energy systems are well-balanced ones. I 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

World Energy Council (WEC) initiated the global study „Energy Policy Scenarios to 2050" with the aim to overview the future of energy at global and regional levels. With the wish to give our contribution to understanding of and searching for possible solutions for our 15th Forum we choose the same topic, but putting emphasis on Croatia in Europe and Europe in the context of global processes.

Your contribution to the 15th Forum will bring us nearer to the answers we look for!

Zagreb 15 November 2006

Dr. sc. Goran Granić, Eng. Chairman of Croatian Energy Association Referati / Papers

HR0700002 Dr.sc. Goran Granić i suradnici Energetski institut Hrvoje Požar Zagreb, Hrvatska

ŠTO SE OSTVARILO, A ŠTO SU NOVI IZAZOVI U ENERGETSKOJ STRATEGIJI HRVATSKE

Sažetak

U referatu se analizira razdoblje posljednjih desetak godina sa stanovišta strateških razmišljanja, izrađenih dokumenata i svega učinjenog. To je razdoblje intenzivnih reformi energetskog sektora u EU, ali i u svim ostalim zemljama u Europi, posebno u zemljama kandidatima. Spomenuto razdoblje obilježeno je političkim i gospodarskim reformama i intenzivnim gospodarskim rastom mnogoljudnih zemalja posebno u Aziji te velikim promjenama u uspostavljenoj georavnoteži proizvodnje i potrošnje energije. Od bitnih događanja u ovom razdoblju s velikim utjecajem na energetiku važno je spomenuti jačanje terorizma, rat u Iraku i na Bliskom istoku.

Analize provedene u ovom referatu pokazuju da postavljene ciljeve ne treba mijenjati, jer su oni postali univerzalni za sve zemlje koje svoj energetski sektor uređuju na konceptu otvorenog tržišta i odgovornog gospodarenja energijom. Primjetni su problemi u implementaciji strateških opredjeljenja te je zato veće težište stavljeno na daljnji rad na implementaciji.

Analiza svih ostalih čimbenika koji utječu na prilike u energetici ukazuje na jačanje međunarodne suradnje, od znanstvenih istraživanja do zajedničkih energetskih projekata, a to za Hrvatsku znači potrebu snažnijeg integriranja u sve procese i projekte na kontinentu.

ACHIEVEMENTS AND CHALLENGES OF THE CROATIAN ENERGY STRATEGY

Abstract

The paper analyses the past period of about the 10 years from the point of view of strategic considerations, documents drawn up and everything that has been accomplished. This was the period of intensive reforms of the energy sector in the EU, but also in all other European countries, in particular in the candidate states. The mentioned period is marked by political and economic reforms and intensive economic growth of highly populated countries especially in Asia and dramatic changes in the established geo-balance of energy production and consumption. Among the developments that loom large on energy sector it is important to mention growing terrorism, war in Iraq and Middle East. I 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

The analyses carried out in this paper show that the set goals should not be changed because they became universal for all countries which organize their energy sectors based on the open market concept and responsible energy management. Problems are evident in implementation of strategic choices and therefore the emphasis is put on further implementation efforts.

The analysis of other factors influencing the energy sector indicate the enhancing international cooperation, ranging from scientific researches to joint energy projects, and for Croatia it translates as a need for stronger integration in all processes and projects on the continent.

1. UVOD

U proteklih deset godina u Energetskom institutu Hrvoje Požar izrađena su dva strateška dokumenta u čijoj je izradi osim stručnjaka iz Instituta sudjelovao i veliki broj stručnjaka iz ostalih znanstvenih i stručnih institucija u Hrvatskoj. Prvi strateški dokument izrađen je za potrebe Ministarstva gospodarstva 1998. godine pod nazivom: Strategija energetskog razvitka Republike Hrvatske. Izradi Strategije prethodila su istraživanja u sklopu nacionalnih energetskih programa, te su Odlukom Vlade Republike Hrvatske ustanovljeni nacionalni energetski programi kao oblik posebne društvene skrbi o korištenju energije. Ova strategija nije bila usvojena kao dokument državnih tijela i u tom smislu nije imala formalnu vrijednost, ali je u sadržajnom smislu u njoj po prvi put cjelovito predstavljena vizija zakonodavnih, institucionalnih i reformskih promjena te energetskih potreba u Republici Hrvatskoj.

Tri godine kasnije, u sklopu projekta Hrvatska u 21. stoljeću izrađena je Strategija energetskog razvitka pod nazivom Energetika. Strateški dokument je na prijedlog Vlade Republike Hrvatske prihvaćen u Hrvatskom saboru. Dokument je izrađen u 2001. godini na temelju podloga do 2000. godine, a usvojen je u Hrvatskom saboru 2002. godine.

Temeljem spomenutih dokumenata osmišljena je reforma energetskog sektora čije su osnove postavljene dokumentom kojeg je prihvatio Hrvatski sabor u srpnju 2000. godine, a zakonski utvrđene donošenjem energetskih zakona u srpnju 2001. godine. Taj se datum može smatrati početkom energetske reforme u Hrvatskoj.

Strategija energetskog razvitka nije zamišljena kao akt predviđanja budućnosti, bez obzira što je posebna pozornost posvećena simulacijama mogućih scenarija i posljedicama tih scenarija. Osnovi koncept Strategije temelji se na prepoznavanju ključnih procesa i stvaranju uvjeta za upravljanje tim procesima koji trebaju rezultirati poželjnim energetskim i ekonomskim pokazateljima sigurnosti i stabilnosti, energetske učinkovitosti, zaštitom okoliša i razumnom cijenom energije. U tako postavljenom konceptu energetika nije samo obveza ili privilegij malog broja subjekata, ona sada obuhvaća sve interesne skupine od državnih institucija do lokalne samouprave, od velikih energetskih subjekata kao HEP- a i INE do malih poduzetnika. Izrada Strategije i njeno kontinuirano dopunjavanje kao i eobveze područne i lokalne samouprave, zakonski su određene. Energetske perspektive do 2050.

Ciljevi postavljeni Strategijom mogu se ostvariti samo aktivnim i usklađenim odnosom svih zainteresiranih, pa je stoga posebna važnost dana njenorrj provođenju kroz Program provedbe Strategije energetskog razvitka.

2. GEOPOLITIČKE ZNAČAJKE ZA STRATEGIJU

Strategija energetskog razvitka Republike Hrvatske rađena je u vremenu kada Hrvatska nije imala pristup pregovorima za punopravno članstvo u Ep, ali je imala cilj postati članicom EU. Kod prve inačice Strategije nije bila jasna dimenzija procesa pristupanja EU, a u drugoj inačici Strategije su započeli razgovori, ali nije bila određena dinamika procesa. Danas su pregovori u tijeku, a članstvo u EU je izvjesno bez obzira na špekulacije s mogućim datumima. Sa stanovišta energetike nebitno je hoće li se nešto dogoditi godinu dana prije ili kasnije. Razdoblje pregovora i članstvo u EU određuje ukupni politički, pravni i gospodarski ambijent u kojem će se energetika u Republici Hrvatskoj razvijati u narednom dugoročnom razdoblju.

U razdoblju od izrade energetske strategije došlo je do povećaijija broja članica EU-a s 15 na 25, a s 1. siječnjem 2007. godine EU će se povećati za još dvije članice (Bugarsku i Rumunjsku), lako ima razlika i špekulacija o daljnjem tijeku proširenja, realno je očekivati da će se istočne granice EU-a u narednih petnaestak godina postaviti na liniji Baltičke zemlje, Poljska, Mađarska, Rumunjska, Bugarska i Grčka. Naravno, pod pretpostavkom da će se do tada riješiti pitanje članstva zemalja bivše Jugoslavije, istočno od Hrvatske te Albanije. To sigurno nisu konačne granice EU, pa se u viziji procesa proširenja s velikom vjerojatnošću može očekivati da će granice u razdoblju do 2050. godine, ili neposredno nakon toga, doći do Rusije. Formiranje Energetske zajednice za jugoistočnu Europu doprinijet će ubrzavanju izgradnje jedinstvenih standarda trgovanja energijom u zemljama koje očekuju članstvo, te će to pomoći i ukupnom ubrzavanju procesa približavanja EU.

Političke, gospodarske i strateške promjene u Rusiji imaju i imat će utjecaj na energetsku stabilnost i sigurnost u Europi. Toga su dobro svjesni u Rusijij pa promjene u vlasničkoj strukturi energetskih tvrtki u Rusiji pokazuju da će energetika biti najsnažniji argument u razgovorima s Europom. Plinska kriza između Rusije i Ukrajine, te njezine posljedice na Europu, upućuju na dimenziju mogućih događanja. S druge stj-ane možemo očekivati da će se odnosi između EU i Rusije kvalitetno i dugoročno održivo jurediti, što će smanjiti rizik da energija bude sredstvo za rješavanje političkih pitanja.

Na svjetsku energetiku, pa tako i na energetiku u Hrvatskoj, veliki utjecaj ima porast terorizma, ratovi u Afganistanu i Iraku, zaoštravanje odnos^ međunarodne zajednice s Iranom oko nuklearnog programa, te cijeli niz dugoročno neriješenih odnosa između Izraela-Palestine i arapskih zemalja proizvođača nafte. Naravno da to nisu jedina područja koja su izložena sukobima i terorizmu, međutim spomenuti prostori i događaji u njemu i oko njega imali su u proteklih 50 godina snažan utjecaj na energetsku sigurnost i cijene energije. Realno je očekivati nastavak političkih i ratnih tenzija na tom prostoru, pa prema tome i kontinuirani pritisak na tržište i cijene. 1 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

Važno pitanje u svezi s energetikom je dinamičan gospodarski razvoj mnogoljudnih i nerazvijenih zemalja čije potrebe za energijom mijenjaju uspostavljenu energetsku ravnotežu. U posljednjih desetak godina nerazvijene zemlje su potrošile više energije nego razvijene, a taj trend u budućnosti može samo rasti.

Energetsku budućnost Hrvatske u najvećoj mjeri će određivati procesi u EU (širenje, unutrašnja organizacija, pravila otvorenog tržišta energije, zajednički energetski projekti), ukupni odnosi na europskom kontinentu, odnosi EU-a prema Rusiji te razvoj situacije na Bliskom istoku.

3. TEMELJNE ODREDNICE I CILJEVI

Ciljevi koji su bili postavljeni u Strategiji energetskog razvitka Republike Hrvatske analizirani su s aspekta njihove vrijednosti i održivosti s obzirom na protok vremena od osam godina i izazove koji se danas postavljaju na globalnoj i nacionalnoj razini. Za usporedbu su korišteni najnoviji dokumenti EU Green Paper iz ožujka 2006. godine i Zaključci WEC kongresa iz Sydneya iz 2004. godine te WEC-ova studija energetskih scenarija do 2050. godine čija je izrada u tijeku.

3.1. Ciljevi u energetskoj strategiji Republike Hrvatske

Kod izrade energetske strategije Republike Hrvatske iz 1998. i 2001. godine vodilo se računa o važnim strateškim pitanjima, kao što su:

Kako povećati konkurentnost i otvoriti tržište da to bude u korist potrošača energije, a da se ne dovede u pitanje odgovornost države za funkcioniranje sustava i sigurnost opskrbe?

Kako i koliko će tehnički napredak utjecati na koncept rješenja?

Kako stvoriti sve pretpostavke za izgradnju organiziranog sustava gospodarenja energijom?

Kako provesti sve promjene u dinamici i konceptu, koje će biti uvjetovane za približavanje Europskoj uniji?

Koje državne interese i na koji način treba štititi te kako se to odnosi na pojedine podsektore (plin, električna energija, derivati nafte)?

Najvažnija očekivanja koja su ugrađena u strateška razmišljanja bila su:

energetski sustav budućnosti bit će sve više diktiran potrebama korisnika;

energetski sustav bit će raznolik i koristit će različite raspoložive izvore i tehnologije, •ovisno o lokalnim uvjetima i mogućnostima; Energetske perspektive do 2050.

energetski sustav bit će sve više decentraliziran;

sve više pozornosti posvećivat će se efikasnom korištenju energije;

očekuje se pomak prema korištenju čistijih energenata i tehnologija, koji će se intenzivirati već u drugom desetljeću sljedećeg stoljeća.

Obje strategije energetskog razvitka temeljile su se na načelima:

sve kratkoročne mjere moraju se uklopiti u dugoročnu „viziju" razvitka energetskog sektora;

koncept održivosti gospodarskog razvitka mora se uključiti u sve mjere energetske politike, posebno vodeći računa o okolišu jer je on neprocjenjiv hrvatski resurs;

energetska strategija se mora uklopiti u regionalne, europske i svjetske energetske trendove, tijekove i tržišta;

težište treba biti na razvoju energetskog tržišta u kojem će zadaća države biti stvaranje uvjeta za tržišno gospodarenje energijom;

treba projektirati i poticati diversifikaciju oblika energije, izvora i tehnologija proizvodnje energije;

treba strateški podržavati efikasno korištenje energije;

treba strateški podržavati plinofikaciju u narednih deset godina;

treba strateški podržavati korištenje obnovljivih izvora energije;

treba strateški podržavati istraživanja, razvoj i demonstracije novih, čistih i efikasnih tehnologija;

uključiti se u europske demonstracijske projekte na području novih tehnologija (kao što su to vodikove energetske tehnologije) i ponuditi atraktivne i povoljne lokacije za njih.

Na temelju navedenog za strateški razvoj energetskog sektora u Republici Hrvatskoj postavljeni su sljedeći Oednaki za oba strateška dokumenta) ciljevi:

1. Povećanje energetske učinkovitosti od proizvodnje, transformacije, prijenosa i transporta, do distribucije i potrošnje energije, što uključuje poticanje plinofikacije i mogućnosti korištenja plina te proizvodnju energije izvan javnih mreža.

2. Sigurna dobava i opskrba, uključivanje u međunarodno tržište energije, osiguranje više pravaca priključaka na međunarodne mreže i dobava iz više pravaca za sve umrežene sustave, razvitak prijenosnih i transportnih mreža, razvoj distribucijskih mreža, uvažavanje sigurnosnih ograničenja i državnih interesa. 1 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

3. Diversifikacija energenata i izvora koja uključuje izbor i dobavu energenata koji će osigurati sigurnost opskrbe potrošača te prostorni raspored izvora koji će osigurati stabilnost opskrbe svakog područja.

4. Korištenje obnovljivih izvora energije koje će biti u skladu s resursima, razvitkom tehnologije i ukupnom gospodarskom politikom.

5. Realne cijene energije i razvitak energetskog tržišta i poduzetništva te privatizacijski procesi u skladu s interesima države koji trebaju potaknuti energetsku učinkovitost i dobro gospodarenje energijom te omogućiti uključivanje Hrvatske u europsko energetsko tržište.

6. Zaštita okoliša, što u energetskom sektoru podrazumijeva primarno djelovanje kroz energetsku učinkovitost, obnovljive izvore, izbor energenata i primjenu najsuvremenijih tehnologija zaštite okoliša, kvalitetno zakonodavstvo i nadzor, utjecaj javnosti i obrazovanja te promociju pozitivnih primjera.

3.2. Ciljevi u zelenoj knjizi (Green Paper)

Zelena knjiga (Green Paper) EU-a pod nazivom Europska strategija za održivu, tržišnu i sigurnu energiju, od ožujka 2006. godine, identificira šest ključnih područja na kojima EU mora reagirati na izazove koji se postavljaju pred europsku energetiku. Najosnovnije pitanje je: Postoji li dogovor o potrebi za razvijanjem nove, opće europske energetske strategije te trebaju li održivost, konkurentnost i sigurnost biti osnovni principi koji nose tu strategiju? Iz toga proizlaze sljedeća pitanja:

1. Konkurentnost i domaće tržište energijom. Postoji li dogovor o fundamentalnoj važnosti pravog jedinstvenog tržišta koji bi podržao opću europsku strategiju za energiju? Kako se mogu ukloniti prepreke koje sprječavaju implementaciju postojećih mjera? Koje se nove mjere trebaju poduzeti da bi se ostvario taj cilj? Kako EU može stimulirati znatne investicije neophodne za energetski sektor? Kako osigurati da svi Europljani uživaju pristup energiji po razumnim cijenama te da unutarnje energetsko tržište doprinosi održavanju razine zaposlenosti?

2. Diversifikacija energetskih izvora. Što EU treba napraviti kako bi osigurala da Europa kao cjelina promovira diversifikaciju energetske ponude koja ima smanjene nepovoljne učinke na promjenu klime?

3. Solidarnost. Koje se mjere trebaju poduzeti na razini Zajednice kako bi se spriječilo razvijanje energetskih kriza te, ako do njih ipak dođe, kako ih obuzdati?

4. Održivi razvitak. Kako se opća europska energetska strategija može najbolje postaviti prema klimatskim promjenama, uz balansiranje ciljeva zaštite okoliša, konkurentnosti i sigurnosti dobave? Koje su daljnje akcije potrebne na razini EU-a kako bi se postigli postojeći ciljevi? Jesu li su daljnji ciljevi primjereni? Kako bi se omogućilo dugoročno sigurno i predvidljivo investicijsko okruženje za daljnji razvitak čistih i obnovljivih izvora energije u EU? i Energetske perspektive do 2050.

5. Inovacija i tehnologija. Kakve akcije treba poduzeti, kako na razini EU tako i na nacionalnom nivou, kako bi se osiguralo da Europa ostane svjetski vođa na području energetskih tehnologija? Koji su instrumenti najbolji za ostvarivanje navedenog?

6. Vanjska politika. Treba li postojati opća vanjska politika za energiju koja će omogućiti EU da govori jednim glasom? Kako mogu EU i zemlje članice promovirati diversifikaciju dobave, naročito kod plina? Da li bi EU trebala razviti nova partnerstva sa svojim susjedima, uključujući Rusiju te s ostalim zemljama svijeta koje vode u proizvodnji i potrošnji energije?

3.3. Ciljevi u WEC globalnoj studiji energetskih scenarija do 2050. godine

Na osnovi opsežnih rasprava u okviru kongresa u Australiji u rujnu 2004. godine, Svjetsko energetsko vijeće (WEC) je donijelo sljedeće zaključke:

1. Sve energetske opcije moraju se ostaviti otvorenima i nijedna se tehnologija ne treba idolizirati niti demonizirati. Ovime su obuhvaćene i konvencionalne tehnologije poput ugljena, nafte, plina, nuklearne energije ili hidroenergije, kao i novi obnovljivi izvori energije, dakako, kombinirani s energetskom učinkovitošću. Svaka je tehnologija podložna neizvjesnostima i ne možemo si priuštiti napuštanje nijedne od njih. Raznolikost energetskih izvora je kamen temeljac robusnosti sustava, bez obzira na varijacije u optimalnoj strukturi, ovisno o lokalnim prilikama.

2. Udio ulaganja u globalnu infrastrukturu namijenjen energiji mora se povećati. Za ovo je nužno postojanje cijena koje odražavaju troškove. Energetski sustavi koji sami sebe ne isplaćuju u srednjoročnom ili dugoročnom razdoblju nisu održivi. Regulatorni okviri moraju prepoznati ovu činjenicu, pružajući stabilnost i razvidnost radi poticanja potrebnih ulaganja na pravovremen način.

3. Pragmatičniji pristup tržišnoj reformi. Danas je općepriznata činjenica da se tržišne intervencije (primjerice subvencije ili porezi) mogu pokazati potrebnima za postizanje najvažnijih ciljeva, uključujući i pristup energiji, sigurnost opskrbe, promicanje inovacija i kreiranje ravnopravnog tržišnog okruženja u kojem će se eksterni troškovi okoliša ogledati u cijenama. Pragmatičniji pristup dopušta takve intervencije, imajući na umu da bi njihov utjecaj na iskrivljenje cjenovnih signala trebao biti minimalan.

4. Pouzdanost opskrbe električnom energijom je važan prioritet. U industrijaliziranim zemljama kupci zahtijevaju 100-postotnu pouzdanost, dok su oni u zemljama u razvoju često izloženi prekidima opskrbe.

5. Regionalna integracija energetskih sustava može unaprijediti pristup energiji i sigurnost opskrbe. Regionalna suradnja mora se razvijati kako bi se uskladio razvoj energetske regulative i osigurala potrebna infrastruktura. Suradnja je ujedno i ključ optimalnog povezivanja vodnog i energetskog sustava.

6. Klimatske promjene su ozbiljan globalni problem koji poziva na promjene u ponašanju potrošača, ali koji nudi i potencijalne mogućnosti dobitka za sve elemente 1 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

u društvu. U to se ubraja i brži prijenos učinkovitih tehnologija iz industrijaliziranih u zemlje u razvoju te poticanje ulaganja kroz dobrovoljne ili regulirane mehanizme poput trgovanja emisijama.

7. Tehnološke inovacije i razvoj od životne su važnosti pri usklađivanju širenja energetskih sustava radi ravnomjernijeg gospodarskog razvitka i zaštite okoliša. Poboljšanja u postojećim sustavima opskrbe energijom i tehnologijama jednako su važna za povećanje učinkovitosti, smanjenje troškova i učinaka na okoliš, kao i nova napredna otkrića.

8. Istraživanje i razvoj moraju uživati snažniju i dosljedniju potporu nego do sada. To je preduvjet za nužne inovacije. Početna točka u tome je smanjenje redundancije u istraživanju i razvoju kroz međunarodnu suradnju. Daljnji prioritet je prometni sektor, gdje su istraživanje i razvoj glavni ključ u postizanju održivosti.

9. Povjerenje javnosti mora se pridobiti i zadržati, što ovisi o razvidnosti energetskog sektora. Formiranje cijena koje odražavaju troškove neće uvijek biti popularno kod potrošača. Bit će potrebno široko razumijevanje javnosti po svim pitanjima, kako bi se postiglo prihvaćanje i izbjegli politički pritisci koji mogu odvratiti državne vlasti od njihove osnovne politike.

10. Razumijevanje i povjerenje javnosti počinju od mladih. Deklaracija Simpozija mladih jasno iskazuje važnost koju mladi pridaju održivosti te njihovo razumijevanje pitanja i izazova prisutnih kod postizanja održivosti u praksi.

U WEC-ovoj globalnoj studiji energetskih scenarija do 2050. godine postavljena su tri cilja, koji se skraćeno označavaju 3A (Accessibility, Availability, Acceptability). Spomenuta tri cilja omogućuju određivanje vrijednosti i uporabe energetskih sustava u svijetu.

1. Dostupnost (Accessibility) iskazuje u kojoj mjeri čovječanstvo ima pristup modernim oblicima energije za razliku od ovisnosti o tradicionalnim oblicima energije. Tu nije pitanje samo fizičkog pristupa, već i ekonomske mogućnosti da se koriste oni oblici energije i u onoj mjeri koliko je svakom pojedincu ili gospodarskom subjektu potrebno.

2. Raspoloživost (Availability) je mjera pouzdanosti i sigurnosti opskrbe u energetskim sustavima.

3. Prihvatljivost (Acceptability) je mjera ekološki održive opskrbe i uporabe energije.

Spomenuta tri cilja nemaju istu dimenziju po kontinentima jer je razina razvijenosti država i gospodarstva, sukladno tome energetskih sustava, različita od kontinenta do kontinenta, odnosno od zemlje do zemlje. Usprkos tome, svaka zemlja se može prepoznati u tri spomenuta cilja.

Postizanje 3A cilja u najvećoj mjeri je određeno društvenim, političkim i gospodarskim okruženjem, koja na ostvarenje ciljeva mogu utjecati pozitivno ili negativno. Nužan preduvjet za ostvarenje održivog energetskog razvitka je aktivna politika vlada u I Energetske perspektive do 2050. cjelokupnom procesu. U visoko razvijenim zemljama vlade trebaju osigurati povoljno i poticajno političko okružje za sudjelovanje privatnog sektora i za ravnotežu na tržištu. U slabije razvijenim i nerazvijenim te siromašnim zemljama uloga vlade mora biti daleko veća kako bi se nadoknadio nedostatak inicijative nerazvijenog privatnog sektora. U tom smislu postoji čitav spektar načina na koji vlade mogu poticajno sudjelovati u procesu, od najbogatijih do najsiromašnijih zemalja.

3.4. Usporedba ciljeva energetskih strategija

U energetskoj strategiji Republike Hrvatske postavljeni su ciljevi koji se danas postavljaju u svim europskim zemljama, odnosno članicama EU-a. Ti ciljevi se mogu smatrati općim ciljevima energetskog i gospodarskog razvoja.

Temeljno pitanje za sve zemlje je kako ostvariti postavljene ciljeve. Na to svaka zemlja, ili zajednica zemalja mora naći svoj odgovor. Ni jedna zemlja ne može sama riješiti pitanje energetske budućnosti, bez suradnje na zajedničkim projektima s drugim zemljama, neovisno o tome da li se radi o energetskim ili infrastrukturnim projektima, tehnološkom ili održivom razvoju.

Zelena knjiga EU-a ističe još tri dodatna cilja: solidarnost između članica i upravljanje mogućim energetskim krizama, zajedničku vanjsku politiku kada je u pitanju Europa te tehnološki razvoj. Ovo posljednje nadilazi samu Europu, jer je iskorak u tehnološkom razvoj moguće napraviti samo sinergijskim djelovanjem svih zemalja. Posebnu odgovornost u tome imaju visokorazvijene zemlje.

WEC u svojim zaključcima s kongresa u Australiji uz sve ostalo ističe i izgradnju energetske infrastrukture umreženih sustava. Tu je potrebno napraviti iskorak u pristupu planiranja i realizacije transportnih mreža, jer dosadašnji način planiranja ugrožava sigurnost opskrbe. Izgradnja transportnih mreža je zajednički problem i niti jedna zemlja ga nije u stanju uspješno riješiti sama za sebe.

U Zaključcima WEC-a ističu se još dva dodatna cilja: povjerenje i participacija javnosti te uloga mladih. Energetski planeri i donosioci odluka morat će mijenjati pristup komunikaciji s javnosti i kroz znatno veću otvorenost prema njoj izborit se za veći stupanj povjerenja, posebno mlade populacije.

Glavne čimbenike ostvarivanja ciljeva Strategije moguće je svrstati u tri skupine:

Međunarodni odnosi i suradnja koja uključuje političku, gospodarsku, tehnološku i infrastrukturnu suradnju, otvorenost, i nediskriminirajuću poziciju države i tvrtki iz Hrvatske.

Aktivnosti države i lokalne samouprave što uključuje zakonodavstvo, institucionalnu izgrađenost, efikasni sustav poticanja energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora, obrazovanje, informiranje i savjetovanje.

Tržišta derivata nafte, plina, električne energije, topline i u budućnosti obnovljive energije. e 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

Najvažniju ulogu u realizaciji svega toga imaju vlade koje trebaju aktivnom politikom i provedenim mjerama stvoriti prostor za ostvarenje postavljenih ciljeva.

4. ANALIZA OSTVARENJA STRATEGIJA

Scenariji rasta potrošnje električne energije u Strategiji energetskog razvitka računati su za prosječnu dugoročnu stopu rasta BDP od 5 posto. Promatrana su tri scenarija koji se međusobno razlikuju po intenzitetu mjera države i uvođenju novih tehnologija. Karakteristike promatranih scenarija su:

Scenarij S1: Klasične tehnologije i bez aktivnih mjera države, koji se temelji na pretpostavci usporenog uključivanja novih tehnologija u energetski sustav te nedostatnoj aktivnosti države u reformi i restrukturiranju energetskog sektora. To znači manju skrb države za institucionalnu i organizacijsku reformu, nepodupiranje energetske učinkovitosti, obnovljivih izvora energije i zaštite okoliša.

Scenarij S2: Nove tehnologije i aktivne mjere države, u kojemu se očekuje da će političko i gospodarsko uključenje Hrvatske u Europsku uniju uz dobre gospodarske efekte imati i dobre efekte u pogledu transfera tehnologije te da će organiziranost države i društva relativno brzo doseći razinu koja omogućava aktivnu i djelotvornu, društveno korisnu intervenciju države.

Scenarij S3: Izrazito ekološki scenarij koji polazi od pretpostavke da će globalni problem stakleničkog efekta i koncept održivog razvitka na svjetskoj razini već do 2010. godine osjetno djelovati na preusmjeravanje sveukupne svjetske industrije i gospodarstva uopće, na izrazito energetski efikasne tehnologije i prema obnovljivim izvorima energije, uključujući i vodik. Procjena je da bi se značajniji efekti kod nas mogli očekivati nakon 2015. godine.

Prema pokazanim energetskim karakteristikama osnovne razlike između promatranih scenarija su:

aktivniji odnos države prema gospodarenju energijom i veće korištenje novih tehnologija i obnovljivih izvora smanjuje potrebe energije neposrednih potrošača. U scenariju S2 potrebe energije neposrednih potrošača manje su u odnosu na scenarij S1 za 5,9 posto, a u scenariju S3 za 12,5 posto;

ukupne potrebe energije u scenariju S1 u 2030. godini iznosile bi 668,43 PJ, a manje su za 6,4 posto u scenariju S2, odnosno za 10,6 posto u scenariju S3;

proizvodnja električne energije u scenariju S1 u 2030. godini iznosila bi 34 219 GWh, dok bi u scenariju S2 bila manja za 13 posto i u scenariju S3 za 12,5 posto;

odnos proizvodnje električne energije iz javne mreže i iz decentraliziranih izvora u 2030. iznosio bi 90 prema 10 posto u scenariju S1, odnosno 80 prema 20 posto u scenariju S2 i 73 prema 27 posto u scenariju S3; Energetske perspektive do 2050.

energija proizvedena iz obnovljivih izvora u 2030. godini u scenariju S1 iznosila bi približno 104 PJ, u scenariju S2 bila bi veća za 27,7 posto, odnosno u scenariju S3 za 58,2 posto;

potrošnja prirodnog plina bi u 2030. godini prema scenariju S1 iznosila približno 6,6 mlrd m3, u scenariju S2 bila bi manja za 12,9 posto, a u scenariju S3 za 23,4 posto;

udio uvozne energije bi u 2030. godini iznosio 78 posto u scenariju S1, odnosno 72 posto u scenariju S2 i 65 posto u scenariju S3.

Najzahtjevniji problem u razdoblju koje je obuhvatila Strategija je proizvodnja električne energije. Osim novih potreba za električnom energijom bit će potrebno zamijeniti termoelektrane na tekuće gorivo. Zbog sigurnosti elektroenergetskog sustava i potrebe diversifikacije, razmatrana su rješenje s elektranama na plin, ugljen i nuklearnim elektranama. Zbog podrške programu plinofikacije prednost je u prvim godinama dana plinu, a nakon toga ugljenu i nuklearnim elektranama. Pitanje strukture novih izvora u uskoj vezi je s obvezama Hrvatske o smanjenju emisije stakleničkih plinova.

Za uspostavu sustavne skrbi o povećanju energetske učinkovitosti Vlada Republike

Hrvatske je pokrenula nacionalne energetske programe: MIEE, KOGEN, KUENzgrada,

KUENcts, TRANCRO i CROTOK. Cilj je bio razraditi: mjere, strategije i programe prema sektorima važnijih potrošača energije, analizu modela kojima opskrbljivači mogu utjecati na veću racionalnost korištenja energije te aktivirati sudjelovanje lokalne samouprave u planiranju i pokretanju regionalnih projekata učinkovitijeg korištenja energije.

U području korištenja obnovljivih izvora energije pokrenuti su nacionalni energetski programi za svaki izvor energije: SUNEN, ENWIND, GEOEN, BIOEN i MAHE kroz koje su se uz uvažavanje razlika i tehnoloških mogućnosti trebali stvoriti uvjeti za značajnije korištenje obnovljivih izvora energije. Promatrani scenariji u Strategiji se u najvećoj mjeri i razlikuju u segmentu obnovljivih izvora energije.

1 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

Scenarij S1: Klasične tehnologije i bez aktivnih mjera države

2005. 2010. 2020. 2030. 2005. 2010. 2020. 2030.

Ukupna potrošnja energije 411,66 : 453,21 552,29 668,43 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% Ugljen 32,95 50,42 71,83 99,02 8,0% 11,1% 13,0% 14,8% Tekuća goriva 181,88 ! 196,86 209,27 241,19 44,2% 43,4% 37,9% 36,1% Prirodni plin 101,06 '• 123,05 172,98 224,31 24,5% 27,2% 31,3% 33,6% Električna energija - uvoz 18,41 8,41 8,41 0,00 4,5% 1,9% 1,5% 0,0% Ostalo 77,36 ' 74,47 89,80 103,90 18,8% 16,4% 16,3% 15,5% - biomasa 14,77 : 15,48 21,22 27,15 3,6% 3,4% 3,8% 4,1% - vodne snage 62,40 54,27 54,34 54,61 15,2% 12,0% 9,8% 8,2% - sunce, vjetar, geotermalna 0,09 \ 4,03 11,28 16,92 0,0% 0,9% 2,0% 2,5%

Neposredna potrošnja energije 291,44 i 321,72 409,78 495,37 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% Neenergetska potrošnja 28,17 | 18,62 15,38 20,92 9,7% 5,8% 3,8% 4,2% Industrija 57,14 ' 75,60 102,10 123,56 19,6% 23,5% 24,9% 24,9% Promet 80,67 | 92,24 123,61 149,21 27,7% 28,7% 30,2% 30,1% Kućanstva 80,51 i 86,30 105,09 122,36 27,6% 26,8% 25,6% 24,7% Usluge 28,23 i 28,88 38,12 46,73 9,7% 9,0% 9,3% 9,4% Poljoprivreda 10,14 \ 13,32 14,70 16,54 3,5% 4,1% 3,6% 3,3% Građevinarstvo 6,60 | 6,76 10,78 16,05 2,3% 2,1% 2,6% 3,2%

Ugljen 10,85 i 3,85 4,04 4,00 3,7% 1,2% 1,0% 0,8% Tekuća goriva 132,69 i 140,83 177,00 207,56 45,5% 43,8% 43,2% 41,9% Plinovita goriva 59,93 | 63,92 71,55 83,73 20,6% 19,9% 17,5% 16,9% Električna energija 51,86 63,69 86,37 107,05 17,8% 19,8% 21,1% 21,6% Para i vrela voda 23,61 34,67 46,29 57,93 8,1% 10,8% 11,3% 11,7% Ostalo 12,51 ! 14,75 24,53 35,09 4,3% 4,6% 6,0% 7,1% - biomasa 12,51 12,06 16,33 20,20 4,3% 3,7% 4,0% 4,1% - sunce, vjetar, geotermalna 1,95 4,59 8,21 0,0% 0,6% 1,1% 1,7%

Scenarij S2: Nove tehnologije i aktivne mjere države

2005. 2010. 2020. 2030. 2005. 2010. 2020. 2030.

Ukupna potrošnja energije 411,66 450,04 537,23 625,41 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% Ugljen 32,95 26,60 i 66,97 71,11 8,0% 5,9% 12,5% 11,4% Tekuća goriva 181,88 203,78 i 206,29 226,16 44,2% 45,3% 38,4% 36,2% Prirodni plin 101,06 128,90! 148,22 195,44 24,5% 28,6% 27,6% 31,2% Električna energija - uvoz 18,41 8,39 i 8,41 0,00 4,5% 1,9% 1,6% 0,0% Ostalo 77,36 82,36 [ 107,34 132,70 18,8% 18,3% 20,0% 21,2% - biomasa 14,77 16,06 i 23,80 34,63 3,6% 3,6% 4,4% 5,5% - vodne snage 62,40 57,53 ! 56,84 56,36 15,2% 12,8% 10,6% 9,0% - sunce, vjetar, geotermalna 0,09 7,28 21,46 33,02 0,0% 1,6% 4,0% 5,3%

Neposredna potrošnja energije 291,44 320,74 400,20 467,32 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% Neenergetska potrošnja 28,17 18,62 i 15,38 20,92 9,7% 5,8% 3,8% 4,5% Industrija 57,14 75,19 i 96,30 104,99 19,6% 23,4% 24,1% 22,5% Promet 80,67 92,04 ! 123,69 149,57 27,7% 28,7% 30,9% 32,0% Kućanstva 80,51 86,24 ! 102,03 113,01 27,6% 26,9% 25,5% 24,2% Usluge 28,23 28,58 | 37,32 46,24 9,7% 8,9% 9,3% 9,9% Poljoprivreda 10,14 13,32 14,70 16,54 3,5% 4,2% 3,7% 3,5% Građevinarstvo 6,60 6,76 10,78 16,05 2,3% 2,1% 2,7% 3,4%

Ugljen 10,85 3,33 3,19 2,94 3,7% 1,0% 0,8% 0,6% Tekuća goriva 132,69 144,97 174,86 193,65 45,5% 45,2% 43,7% 41,4% Plinovita goriva 59,93 61,08 65,10 72,70 20,6% 19,0% 16,3% 15,6% Električna energija 51,86 59,49 78,51 93,27 17,8% 18,5% 19,6% 20,0% Para i vrela voda 23,61 35,14 45,42 54,43 8,1% 11,0% 11,3% 11,6% Ostalo 12,51 16,74 33,13 50,32 4,3% 5,2% 8,3% 10,8% - biomasa 12,51 11,83 16,12 21,27 4,3% 3,7% 4,0% 4,6% - sunce, vjetar, geotermalna 3,32 9,24 15,51 0,0% 1,0% 2,3% 3,3% Energetske perspektive do 2050.

Scenarij S3: Izrazito ekoloski scenarij

2005. 2010. 2020. 2030. 2005. 2010. 2020. 2030.

Ukupna potrošnja energije 411,66 448,04 521,60 597,55 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% Ugljen 32,95 26,10 61,85 69,87 8,0% 5,8% 11,9% 11,7% Tekuća goriva 181,88 198,77 184,77 191,49 44,2% 44,4% 35,4% 32,0% Prirodni plin 101,06 127,11 138,89 171,81 24,5% 28,4% 26,6% 28,8% Električna energija - uvoz 18,41 8,37 8,41 0,00 4,5% 1,9% 1,6% 0,0% Ostalo 77,36 87,69 127,69 164,39 18,8% 19,6% 24,5% 27,5% - biomasa 14,77 18,65 32,12 45,71 3,6% 4,2% 6,2% 7,6% - vodne snage 62,40 58,19 57,85 57,74 15,2% 13,0% 11,1% 9,7% - sunce, vjetar, geotermalna 0,09 9,35 30,91 48,74 0,0% 2,1% 5,9% 8,2%

Neposredna potrošnja energije 291,44 319,67 384,88 436,08 100,0% 100,0% 100,0% 100,0% Neenergetska potrošnja 28,17 18,62 15,38 20,92 9,7% 5,8% 4,0% 4,8% Industrija 57,14 75,19 96,30 104,99 19,6% 23,5% 25,0% 24,1% Promet 80,67 91,53 113,07 128,39 27,7% 28,6% 29,4% 29,4% Kućanstva 80,51 86,01 98,32 104,35 27,6% 26,9% 25,5% 23,9% Usluge 28,23 28,25 36,33 44,83 9,7% 8,8% 9,4% 10,3% Poljoprivreda 10,14 13,32 14,70 16,54 3,5% 4,2% 3,8% 3,8% Građevinarstvo 6,60 6,76 10,78 16,05 2,3% 2,1% 2,8% 3,7%

Ugljen 10,85 3,33 3,19 2,94 3,7% 1,0% 0,8% 0,7% Tekuća goriva 132,69 141,83 153,84 160,08 45,5% 44,4% 40,0% 36,7% Plinovita goriva 59,93 60,47 59,40 60,65 20,6% 18,9% 15,4% 13,9% Električna energija 51,86 59,31 78,73 94,47 17,8% 18,6% 20,5% 21,7% Para i vrela voda 23,61 35,73 47,74 56,69 8,1% 11,2% 12,4% 13,0% Ostalo 12,51 19,01 41,98 61,25 4,3% 5,9% 10,9% 14,0% - biomasa 12,51 13,48 19,81 21,73 4,3% 4,2% 5,1% 5,0% - sunce, vjetar, geotermalna 3,94 12,39 20,35 0,0% 1,2% 3,2% 4,7%

4.1. Ukupna potrošnja energije i energetska učinkovitost

U prvih pet godina promatranog razdoblja, do 2005. godine, predviđena je zakonodavna aktivnost, izgradnja institucionalnog sustava i sustava mjera za provođenje energetske strategije. U institucionalnom dijelu realizacije sama Strategija je na prijedlog Vlade Republike Hrvatske prihvaćena u Hrvatskom saboru, čime je uspostavljena praksa za sve daljnje revizije Strategije. Temeljem koncepta organizacije energetskog sektora i uređenja odnosa u njemu, 2001. godine je donesen Zakon o energiji kao temeljni zakonski akt te njegova prva revizija u 2004. godini. Plan provedbe energetske strategije, tj. operativni akt izvršenja Strategije, Vlada Republike Hrvatske je prihvatila 2004. godine.

Za reformu energetskog sektora od velike važnosti je bila uspostava regulatora, najprije kao Vijeća za regulaciju 2001. godine, a nakon toga kao Regulatorne agencije 2004. godine.

Tržišta energije bila su stabilna i dobro opskrbljena, a jedino prirodnog plina nije bilo dovoljno za sve kupce u posljednje dvije godine. Nedostatak plina u zimskom razdoblju utjecao je na strukturu potrošnje goriva za proizvodnju električne energije te na potrošnju plina u industriji.

Od važnih pojava na strani potrošnje u promatranom razdoblju potrebno je istaknuti rast i podizanje kvalitete uslužnog sektora, što se manifestiralo ubrzanim rastom poslovnih i stambenih prostora koji se kondicioniraju i hlade. 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

U segmentu povećanja energetske učinkovitosti uz pozitivni utjecaj tehnološkog razvoja na kupnju i korištenje uređaja i opreme veće učinkovitosti, važan događaj je osnivanje i početak rada Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, koji je započeo podupiranje projekata i programa energetske učinkovitosti.

1969. 1990. 1991. 1992 1993. . 1995. 1996. 1997. 1998. 199 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 3005.

-ST_01_S2 -«-ST_01_S1 ST 01 S3

Slika 1. Neposredna potrošnja energije

Ostvarena neposredna potrošnja energije na kraju 2005. godine veća je nego što je bilo predviđeno u scenarijima, što navodi na zaključak da su potrebe za energijom rasle brže nego što su mjere energetske učinkovitosti dale rezultate. U velikoj mjeri tome je doprinio porast osobne potrošnje građana, kroz sve oblike očitovanja potreba i standarda građana.

Također, i ukupna potrošnja energije rasla je nešto više nego stoje predviđeno scenarijima, što znači da su procesi transformacije bili manje učinkoviti nego što se pretpostavljalo.

500

450

400

350

300

250

200

1988. 1989. 1990. 1991. 1992 1993. 1994. 1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005.

-•-Ostvareno -*-ST_01_S2 -«-ST_01_S1 <- STJ)1_S3

Slika 2. Ukupna potrošnja energije I Energetske perspektive do 2050.

Kod industrije su promatrane zasebne industrijske grane, a kod pojedinih su rađene detaljnije analize energetike te provedene cjelovite studije poboljšanja energetske učinkovitosti. Složenost korištenja energije kod raznovrsnih industrijskih procesa - potrošnje električne i toplinske energije, rashladnih procesa itd. - uvjetovala je specifičnu razradu analitike za zasebne grupe. Analizirane su mogućnosti uvođenja kogeneracijskih procesa, čime su se bavili programi MIEE i KOGEN, uz sudjelovanje programa za obnovljive izvore energije (prvenstveno BIOEN) gdje su se područja preklapala. Sagledavane su sektorske potrošnje energije i potencijali ušteda za pojedine grupe mjera te su onda razvijani analitički modeli.

Za sektor usluga i javni sektor je, zbog sličnosti korištenja energije, razrađena slična metodologija. Analitika se koncentrirala na hotelske objekte, bolnice, škole, trgovačke objekte te druge značajnije predstavnike potrošača. Za pojedine grupe subjekata izrađeni su odgovarajući modeli, inicirani su brojni studijski projekti te su definirane mjere i potencijali povećanja energetske učinkovitosti, uz moguće uvođenje kogeneracije za odgovarajuće grupe. Velika pažnja je posvećena razvoju odgovarajućih ESCO modela i delegiranja energetskih usluga za ove tipove potrošača. Ovime su se bavili programi

MIEE, KUENzgrada i KOGEN.

Zgradarstvo i kućanstva, uz javni sektor i sektor usluga, promatrani su sa strane energetike zgradarstva čime se prvenstveno bavio program KUENzgrada. Analizirani su potencijali energetskih ušteda u sektoru zgradarstva, razvijano je zakonodavno okruženje i usklađivanje s EU direktivom 2002/91/EC, stoje rezultiralo i novim Tehničkim propisom 0 uštedi toplinske energije i toplinskoj zaštiti u zgradama. Provedeno je niz energetskih audita (pregleda) zgrada te realizirano nekoliko pilot projekata povećanja energetske učinkovitosti u postojećim zgradama. Realizirani pilot projekti pokazali su očekivane rezultate i opravdanost ulaganja. Organizirana je promocija i edukacija iz područja energetske učinkovitosti te je pokrenuto nekoliko međunarodnih projekata.

U sektoru potrošnje energije u prometu u sklopu nacionalnog energetskog programa TRANCRO razmatrane su mjere povećanja racionalnog korištenja energenata u putničkom 1 robnom prometu, zasebno u međugradskom i urbanom prometu. Analizirana su područja tehničkih mjera prema grupama vozila, mjere upotrebe alternativnih goriva te netehničke regulativne mjere, uz analizu ostalih instrumenata i razradu statističkih pokazatelja.

Osim toga, provedena je i analiza potrošnje energije u sektoru transporta u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 1996. do 2000. godine uz izrađenu prognozu za razdoblje do 2025. godine, s odgovarajućim pretpostavkama gospodarskog rasta. Analizirano je povećanje energetske učinkovitosti u sektoru cestovnog prometa putnika, kao onom s najvećim utjecajem na potrošnju goriva te su analizirane mogućnosti uporabe alternativnih goriva. Posljednje provedene aktivnosti vezane su uz primjenu alternativnih goriva, prije svega stlačenog prirodnog plina (engl. Compressed Natural Gas - CNG) za pogon motornih vozila u vlasništvu javnih poduzeća, odnosno u javnom gradskom prijevozu.

Energetsko planiranje na otocima koje se provodi u okviru programa CROTOK bilo je usmjereno k izradi i definiciji jedinstvenog koncepta kojim će se osigurati održivi, dugoročni energetski razvoj otoka. Dosadašnje analize temeljile su se uglavnom na određivanju karakteristika postojeće potrošnje i projekcija budućih energetskih potreba. U sljedećem 1 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ razdoblju navedena istraživanja koristit će se kao temeljna polazišta za formiranje optimalnog i balansiranog sustava korištenja konvencionalnih i obnovljivih izvora energije te mjera energetske učinkovitosti, uvažavajući njihove energetske, ekološke i ekonomske doprinose cjelokupnom razvoju otočnog područja.

Sljedeće bitno područje djelovanja je označavanje i standardizacija energetske učinkovitosti, u sklopu čega je usvojena EU regulativa o označavanju kućanskih uređaja, definirane su metode provedbe te regulative i analize učinaka, pa se razmatra primjena standarda minimalne energetske učinkovitosti. Uz ovo je vezan i razvoj certificiranja energetske učinkovitosti zgrada.

U području instrumenata i politike, energetska učinkovitost je uvedena u novi zakonodavni okvir o energiji, a specifični podzakonski akti su u donošenju. Također su podneseni prijedlozi koji zakonski zasebno uređuju energetsku učinkovitost. Razvijaju se instrumenti poticanja racionalnog korištenja energije, od kojih je sada najznačajniji Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

Analiza utjecaja na okoliš uzrokovanog potrošnjom energije je prisutna u razradi svih navedenih područja.

4.2. Tržište derivata nafte

U Republici Hrvatskoj liberaliziran je uvoz derivata nafte, prodaja i distribucija. Ukupan broj benzinskih postaja porastao je s 528 postaja 1997. godine na 731 postaju 2005. godine. Udio benzinskih postaja u vlasništvu INE pao je sa 72 posto 1996. godine na 57 posto 2005. godine.

Ostvarena potrošnja u prometu 2005. godine bila je 4 posto veća od predviđene. U tom razdoblju ostvaren je rast broja osobnih automobila, ali se naglo mijenjala i struktura automobila u korist onih koji koriste dizel, 30 posto od ukupnog broja osobnih automobila u 2005. godini. Također, smanjivala se i prosječna potrošnja na prijeđenih 100 km, pa je tijekom tih godina padala i apsolutna potrošnja benzina, a dizela naglo rasla. Rast potrošnje dizela su podržavali i javni putnički promet, te robni promet. U 2000. godini je udio benzina u prometu bio 53 posto, a dizela 40 posto, dok je u 2005. godini udio benzina pao na 38,4 posto, a dizela se povećao na 52,6 posto.

U cilju osiguravanja sigurne dobave i opskrbe doneseni su sljedeći zakonski i podzakonski akti: Uredba o obveznim zalihama nafte i naftnih derivata (NN 27/03), Pravilnik o općim uvjetima i tarifi za skladištenje obveznih zaliha nafte i naftnih derivata (NN 68/03) i Pravilnik o utvrđivanju cijena naftnih derivata (NN 112/03). U tako uspostavljenom sustavu, obveznici držanja zaliha sami skrbe o osiguranju i čuvanju zaliha (vlastiti kapaciteti, kapaciteti druge pravne osobe ili kod skladištara), Ministarstvo nadzire proceduru stvaranja i držanja obveznih zaliha, a cijena stvaranja i držanja zaliha sadržana je u cijeni naftnih derivata.

Opskrba tržišta nije došla u pitanje, ali je u proteklom razdoblju došlo do problema vezanih uz porast cijena nafte na svjetskom tržištu i nemogućnosti izravnog prebacivanja •navedenih troškova na krajnje potrošače (zbog odluke Vlade prema kojoj krajnja cijena Energetske perspektive do 2050. naftnih derivata, primarno motornog benzina ne smije preći 8 kn po litri).

Novim Zakonom o tržištu nafte i naftnih derivata (NN 57/06) mijenja se organizacija sustava obveznih zaliha nafte i naftnih derivata te učvršćuje kontrola države nad gornjom razinom cijene naftnih derivata za krajnje potrošače.

Ovim se Zakonom osniva Hrvatska agencija za obvezne zalihe čije su djelatnosti: prikupljanje naknade za obvezne zalihe nafte i naftnih derivata, kupnja i prodaja nafte i naftnih derivata u svrhu formiranja i obnavljanja zaliha, organizacija, nadzor i upravljanje obveznim zalihama nafte i naftnih derivata, namjensko trošenje sredstava za formiranje i skladištenje obveznih zaliha nafte i naftnih derivata te utvrđivanje uvjeta za formiranje i skladištenje obveznih zaliha. Rad Agencije financira se iz cijene naftnih derivata.

Kao i dosad, Ministar pravilnikom propisuje način utvrđivanja najviše razine cijena pojedinih naftnih derivata, ali se uvodi novina prema kojoj, iznimno od najviše razine cijena utvrđenih pravilnikom, Vlada može, u cilju zaštite potrošača, regulacije tržišta ili iz drugih opravdanih razloga, najduže za razdoblje od 90 dana propisati najvišu razinu cijena za pojedine naftne derivate.

4.3. Tržište plina

Realizacija Strategije obuhvatila je izgradnju zakonodavnog okvira i institucionalne promjene potrebne za otvaranje tržišta plina. Zakonodavna aktivnost je obuhvatila: Zakon 0 tržištu plina (NN 68/01); Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o tržištu plina (NN 87/05); Pravilnik o distribuciji plina (NN 104/02, NN 97/03); Tarifni sustav za dobavu plina za tarifne kupce (NN 99/02); Tarifni sustav za transport plina za dobavljače i povlaštene kupce plina (NN 99/02,135/03); Mrežna pravila za pristup transportnom sustavu plinovoda (NN 126/03) i novi Tarifni sustav za transport prirodnog plina, bez visine tarifnih stavki (NN 32/06).

U reformi plinskog sektora od važnosti je spomenuti dvije strateške promjene:

U segmentu transporta plina 2001. godine je ustrojeno i registrirano društvo pod imenom PLINACRO d.o.o. kao član INA grupe i u 100% vlasništvu INE, a 2002. godine društvo prelazi u 100% državno vlasništvo. Novi transporter plina dobio je zadaću da razvija nacionalnu plinsku mrežu, prema planovima koje potvrđuje Vlada Republike Hrvatske, a po načelima solidarnosti svih kupaca plina (novih i starih kupaca).

Distribucija plina je postala energetska djelatnost, a nije više komunalna djelatnost, 1 to je određeno Zakonom o tržištu plina iz 2001. godine i Zakonom o komunalnom gospodarstvu iz 2004. godine (NN 82/04). Distribucija plina obavlja se po principu dodjele koncesije, koju dodjeljuje županija, a definirani su i uvjeti za okrupnjavanje distribucije plina (minimalna veličina, odnosno minimalna potrošnja plina po distributeru). I 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

16000

14000

12000

10000

eooo

6000

4000

2000

0 1991. 1992. 1993. 1994. 1995. 1996. 1997. 1998. 1&99. 2000. 3001 2002 2003. 2004 2005

-•-Osivareno -*-ST_01_S2 -«-ST_01_S1 -~- ST_01_S3

Slika 3. Ukupna potrošnja prirodnog plina

Za projekt plinofikacije Republike Hrvatske i nacionalni program PLINCRO, presudna je bila uspostava nacionalnog transportera plina. Temeljna pretpostavka za ideju dovođenja plina u svaku županiju i pružanje jednakih razvojnih mogućnosti svakoj regiji Hrvatske je razvoj nacionalne plinske transportne mreže. Ovaj koncept se u cijelosti potvrdio, u posljednjih nekoliko godina je izgrađeno više kilometara mreže nego u prethodnih dvadeset godina.

Tijekom 2003. godine MOL- mađarska kompanija za naftu i plin postaje Ininim strateškim partnerom s dioničkim udjelom od 25 posto plus jednom dionicom.

Implementacija donesenih zakona nije išla predviđenom dinamikom, pa za uspostavu tržišta plina nisu riješena dva važna pitanja:

Nije određena cijena plina proizvedenog na području Hrvatske na razini koja omogućava daljnji razvoj i istraživanje novih plinskih polja.

Nije donesen tarifni sustav za distribuciju plina kojim bi se odredila realna prodajna cijena prirodnog plina od strane distributera, a koja bi omogućila rekonstrukciju i daljnji razvoj distribucijske mreže.

Ostvarena potrošnja prirodnog plina u 2005. godini je 6 posto manja nego što je to predviđeno Strategijom. U sektoru kućanstva u 2005. godini potrošnja prirodnog plina je bila 0,3 posto veća nego što je to predviđeno u energetskoj strategiji iz 2001. godine, tako da se može zaključiti da je potrošnja plina u sektoru kućanstava na predviđenoj razini.

Manju potrošnju od očekivanog ostvarila je industrija, a najveće smanjenje je u proizvodnji električne energije. U posljednje dvije godine je došlo do pomanjkanja snage u vršnoj potrošnji tijekom najhladnijih tjedana, zbog čega je reducirana potrošnja plina HEP-u i Petrokemiji. 1 Energetske perspektive do 2050.

4.4. Tržište električne energije

Zadnjih desetak godina u elektroenergetskom sektoru je u znaku reformi i prelaska s monopolskog uređenja sektora na poslovanje u uvjetima slobodnog tržišta. Kao i u drugim sektorima energetike, reforma elektroenergetskog sektora Republike Hrvatske službeno je započela donošenjem Zakona o tržištu električne energije u srpnju 2001. godine. Temelj za donošenje ovog zakona bila je Direktiva 96/92/EC Europskog parlamenta i Vijeća o internom tržištu električne energije. Zakonom su utvrđene tržišne djelatnosti i djelatnosti javnih usluga. Definiran je prvi korak u otvaranju tržišta. Određeni su načini izgradnje novih proizvodnih postrojenja te je uvedena kategorija povlaštenih proizvođača električne energije.

U pogledu organizacije elektroenergetskog sektora određeno je da će Hrvatska elektroprivreda d.d. osnovati zasebne tvrtke za obavljanje osnovnih djelatnosti u sektoru - proizvodnja, prijenos, distribucija i opskrba električnom energijom. Novom organizacijom bilo je predviđeno osnivanje tvrtke HNOSIT (Hrvatski nezavisni operator sustava i tržišta) kao subjekta zaduženog za vođenje sustava i organiziranje tržišta električne energije. Ovaj subjekt je u potpunosti trebao biti izdvojen iz HEP Grupe.

Novim Zakonom o tržištu električne energije obuhvaćene su i promjene koje je donijela i nova Direktiva 2003/54/EC o internom tržištu električne energije. Zakon predviđa drukčiju organizaciju sektora u odnosu na prvi korak reforme. Tvrtka HNOSIT prestala je s radom, a osnovan je HEP-OPS d.o.o. kao subjekt za prijenos električne energije i vođenje elektroenergetskog sustava (tj. operatora prijenosnog sustava) te tvrtka HROTE (Hrvatski operator tržišta energije) zadužen za organiziranje tržišta električne energije. Tvrtka HROTE bit će u potpunosti izdvojena iz HEP Grupe. Zakon predviđa donošenje novih tarifnih sustava za elektroenergetske djelatnosti koje se obavljaju kao javne usluge. Definirana je i dinamika otvaranja tržišta; od 1. srpnja 2006. godine svi kupci s godišnjom potrošnjom većom od 9 GWh stječu povlašteni položaj, tj. mogu slobodno birati opskrbljivača. Potpuno otvaranje tržišta predviđeno je od 1. srpnja 2008. godine.

Nakon naglog pada potrošnje električne energije početkom 90-ih godina prošlog stoljeća, stoje izravna posljedica rata i raspada domaće industrijske proizvodnje, od 1994. godine do danas potrošnja električne energije raste s prosječnom godišnjom stopom od 3,75 posto, a prosječni porast u razdoblju od 2001. do 2005. godine iznosi 3,85 posto. Promijenila se i struktura potrošnje. Dok je početkom 90-ih udio industrije u finalnoj potrošnji električne energije bio na razini od oko 40 posto, danas taj udio iznosi oko 30 posto. S druge strane porastao je udio kućanstava s 34 na 44 posto, te usluga s 22 na 27 posto.

^9 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

1990. 1991. 1992. 1993. 1934. 1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 20O2. 2003. 2004. 2005.

-•-Ostvareno -*-ST_01_S2 -«-ST_01_S1 ST_01_S3

Slika 4. Ukupna potrošnja električne energije

Uloženi su značajni napori i investirana velika novčana sredstva kako bi se sustav proizvodnje, prijenosa i distribucije električne energije doveo u stanje prije rata, odnosno u mnogim segmentima značajno unaprijedio. EES je povezan s Mađarskom, izgrađene su dvije nove 400/110 kV trafostanice Žerjavinec i Ernestinovo, a vrhuncem obnove može se smatrati ponovno spajanje I i II UCTE sinkrone zone u jesen 2004. godine.

U pogon su pušteni i novi objekti - drugi blok na uvozni kameni ugljen na lokaciji Plomin (198 MW na pragu elektrane) i kombinirani plinsko-parni blok K na lokaciji TE-TO Zagreb (202 MW). Tijekom 2006. godine najavljena je i započeta izgradnja prve HE od osamostaljenja Hrvatske (HE Lešće, 44 MW) kao i bloka L na lokaciji TE-TO Zagreb (100 MWe, 80 MWt).

4.5. Toplinska energija

Donošenjem Zakona o proizvodnji, distribuciji i opskrbi toplinskom energijom (NN 42/05) uspostavljen je pravni okvir za sveobuhvatno i organizirano poslovanje sektora toplinarstva, čime je ujedno, dosadašnja djelatnost opskrbe toplinom izuzeta iz nadležnosti Zakona o komunalnom gospodarstvu. Svrha i cilj Zakona je kupcima toplinske energije osigurati kvalitetnu uslugu, a sektoru toplinarstva dugoročnu budućnost.

Uz Zakon o proizvodnji, distribuciji i opskrbi toplinskom energijom, koji kao lex specialis određuje sve bitne elemente obavljanja djelatnosti proizvodnje, distribucije i opskrbe toplinskom energijom (uvjete i način obavljanja djelatnosti, financiranje djelatnosti, regulaciju i nadzor, sankcioniranje za nepoštivanje pravnih pravila), zakonski okvir sektora toplinarstva u Hrvatskoj, između ostalog, čine Zakon o energiji - kao krovni zakon, Zakon o tržištu električne energije, Zakon o regulaciji energetskih djelatnosti, kao i niz drugih zakona: Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Zakon o obveznim odnosima, Zakon o općem upravnom postupku, Zakon o zaštiti potrošača, Zakon o državnim potporama, Zakon o građenju, Zakon o prostornom planiranju, Zakon o zaštiti okoliša, Zakon o Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i drugi. I Energetske perspektive do 2050.

Nakon donošenja Tarifnog sustava za usluge energetskih djelatnosti proizvodnje, distribucije i opskrbe toplinskom energijom, do kraja godine se očekuje i donošenje preostalih podzakonskih - provedbenih propisa, među kojima su najznačajniji Opći uvjeti za opskrbu toplinskom energijom, kojima se reguliraju međusobni ugovorni odnosi između energetskih subjekata - isporučitelja usluge i kupaca toplinske energije.

Danas se uslugama sektora toplinarstva u Hrvatskoj1 koristi više od 140 000 potrošača, pri čemu toplinarstvo pruža usluge grijanja i pripreme potrošne tople vode za kućanstva (njih 134 000) i poslovne subjekte. Promatra li se udio kućanstava priključenih na sustav toplinarstva u Hrvatskoj, može se reći da on iznosi oko 28 posto.

Tvrtke koje se bave proizvodnjom, distribucijom i opskrbom toplinske energije u Republici Hrvatskoj u najvećem su dijelu u vlasništvu države ili lokalne zajednice. Stoga se može reći da u najvećem broju slučajeva, ne postoji tehnički i gospodarski opravdana alternativa grijanja putem toplinarskih sustava u već izgrađenim gradskim područjima.

Toplinarska postrojenja i oprema, posebno u sustavima s kotlovnicama, su u najvećem broju slučajeva dotrajala uz prosječnu starost višu od 20 godina, što ima za posljedicu smanjenu učinkovitost sustava.

Osnovni problem poslovanja toplinske djelatnosti je u odnosu cijene goriva (kao inputa za proizvodnju toplinske energije) koja se slobodno formira i prodajne cijene toplinske energije (outputa) koja ne prati promjenu cijena ulaznog troška. Stoga prodajna cijena toplinske energije, u većini gradova, ne pokriva proizvodne troškove.

Kako većina toplinarskih tvrtki posluje s gubicima, nema mogućnosti niti za ulaganje u investicijsko održavanje, a pogotovo ne u razvoj djelatnosti. Dodatni problem predstavlja i slaba naplaćenost.

4.6. Obnovljivi izvori

U promatranom razdoblju značajne su aktivnosti na uređenju sustava poticanja korištenja obnovljivih izvora energije i proizvodnje električne energije iz kogeneracije. Podzakonskim aktima uspostavit će se sustav stjecanja statusa povlaštenog proizvođača iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije, način prikupljanja sredstava za poticanje od svih kupaca električne energije te način i visina poticaja. Također će se, posebnom uredbom, odrediti ciljevi Vlade Republike Hrvatske do 2010. godine u proizvodnji električne energije iz obnovljivih izvora i kogeneracije (udio obnovljivih izvora od 5,8% ukupne potrošnje energije i 2% u kogeneraciji).

1 Za usporedbu s EU, usluge toplinarstva koristi oko 23 milijuna potrošača u zemljama članicama EU-15 te čak oko 40 milijuna potrošača u zemljama „novim" EU članicama i zemljama pristupnicama. Udio kućanstava priključenih na sustav toplinarstva u EU-15 iznosi oko 10 posto, dok je u zemljama novim članicama EU i zemljama pristupnicama ovaj udio veći od 40 posto; izvor: District Heat in Europe, Country by Country 2003 Survey, Euroheat & Power, 2003. 1 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

Važno je spomenuti prvi vjetropark na otoku Pagu, s kojim je Hrvatska ušla u razdoblje proizvodnje električne energije iz vjetroelektrana. Trenutno je u pripremi više desetaka projekata izgradnje vjetroelektrana, više projekata korištenja biomase, biogoriva i nekoliko projekata malih hidroelektrana. Tržište sunčanih kolektora i ćelija nije adekvatno mogućnostima, pa će razvoj tržišta ovisit o uvođenju realnih cijena energije i sustavu poticaja. Svi ovi projekti, osim sporadičnih individualnih primjena obnovljivih izvora energije te nekolicine projekata koji se realiziraju izvan organiziranog sustava utemeljenog na zakonskim rješenjima u skladu s paketom energetskih zakona, a na temelju suglasnosti i odobrenja dobivenih prije njihova donošenja, trenutno su u fazi čekanja provedbenih propisa i operacionalizacije sustava poticanja propisanog zakonima iz područja energetike.

Korištenje obnovljivih izvora energije za proizvodnju biogoriva, također, je potrebno regulirati nizom podzakonskih akata, od kojih je do sada usvojena jedino Uredba o kakvoći biogoriva u studenome 2005. godine (NN 141/2005). Korištenje biogoriva ovisit će o ciljevima koje će utvrditi Vlada Republike Hrvatske te uređenju sustava poticanja kroz cijenu i/ili obveznost u korištenju biogoriva.

5. KOMENTAR O OSTVARIVANJU CILJEVA STRATEGIJE

U proteklih pet godina započeto je ostvarivanje svih postavljenih ciljeva u Strategiji, ali do sada su oni samo djelomično ostvareni. Osnovna značajka tog razdoblja je da su procesi sporiji od poželjnih i da postoji nedovoljno znanja i razumijevanja procesa i potreba te mijenjanje dosadašnjih navika ide vrlo sporo.

Cilj 1. Povećanje energetske učinkovitosti

Nisu ostvareni značajni pomaci u energetskoj učinkovitosti, osim u segmentu tehnoloških unapređenja kao posljedice korištenja novih uređaja i opreme. Osnivanjem Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost stvorene su institucionalne i financijske pretpostavke za financijsku potporu projektima. S obzirom na kratku aktivnost Fonda rezultati su za sada na razini pilot projekata i energetskih audita. Društvena svijest, informacije o mogućnostima i efektima, ekonomske mogućnost te organiziranost i educiranost su ograničavajući čimbenici povećanja energetske učinkovitosti.

Cilj 2. Sigurna dobava i opskrba

Opskrbljenost energentima, izuzev prirodnog plina, bila je zadovoljavajuća. Incidentnih situacija je bilo u opskrbi električnom energijom na pojedinim područjima zbog stanja distribucijske mreže. Problem plinskog sustava je slaba povezanost s plinskim mrežama i dobavnim pravcima, što bi se u narednom razdoblju trebalo nadoknaditi.

Cilj 3. Diversifikacija energenata i izvora

Rješenjem spora sa Slovenijom u svezi s NE Krško, ulaskom TE Plomin 2 te izgradnjom TE-TO Zagreb ostvarena je zadovoljavajuća struktura energenata u proizvodnji električne Energetske perspektive do 2050. energije. U slučaju prirodnog plina pokazalo se da domaći izvori i jedan dobavni pravac iz Rusije, uz ograničene mogućnosti skladišta plina, ne osiguravaju sigurnu opskrbu i dobavu.

Cilj 4. Korištenje obnovljivih izvora energije

Značajne su aktivnosti na uređenju sustava poticaja i mali učinak u izgradnji postrojenja. Iskazuje se veliki interes u pripremi projekata i pozitivan je pomak u prihvaćanju značajnije uloge obnovljivih izvora energije u budućnosti.

Cilj 5. Realne cijene energije i razvitak energetskog tržišta i poduzetništva

Nije napravljen značajniji pomak u dostizanju realnih cijena energije, što ima velike posljedice na stanje u energetskom sektoru. Neusklađenost cijena unutar pojedinog tržišta ili među tržištima za istu uslugu (primjerice grijanje) šalje krive poruke kupcima energije i njihovoj orijentaciji. Također, neadekvatna razina cijene energije destimulira korištenje obnovljivih izvora energije i povećanje energetske učinkovitosti. Potrebno je žurno razviti mehanizme socijalne zaštite ugroženih skupina kupaca energije.

Cilj 6. Zaštita okoliša

Povećanje potrošnje energije pratilo je povećanje emisija stakleničkih plinova do 2003. godine, nakon čega je došlo do blagog smanjenja emisija u 2004. godini. Zbog kratkog razdoblja teško je zaključiti radi li se o trajnijem efektu ili je to posljedica privremenog efekta zbog bolje hidrologije i većeg uvoza električne energije. Sama činjenica da do sada nije dogovorena nova početna pozicija, a da emisije iz energetskog sektora premašuju sadašnju potencijalnu startnu poziciju, ukazuje na ozbiljnost problema i moguće posljedice za Hrvatsku.

6. NOVI IZAZOVI

Pred Republikom Hrvatskom je razdoblje zakonodavnog i institucionalnog uređivanja energetskog sustava u skladu s direktivama EU i hrvatskim zakonima. S obzirom na postavljene ciljeve o otvaranju energetskog tržišta s malim zakašnjenjem u odnosu na članice EU-a ali prije formalnog primanja u EU, to je velika zadaća.

Druga zadaća je sigurnost opskrbe i dobave. Ova tema zaokuplja EU i biti će središnje pitanje u narednim godinama, lako će s približavanjem datuma ulaska Hrvatske u EU dio problema rješavati u sklopu politike EU, najveći dio odgovornosti bit će na nacionalnoj razini. Kako sadašnji stupanj zakonodavnog uređivanja odnosa u EU nije do kraja razriješio odnose u lancu odgovornosti: EU - zemlje članice - regulatori - energetske tvrtke - kupci, odgovornost države i njenih institucija ne može se zamijeniti tržištem.

Zaštita okoliša, a posebno obveze iz Kyoto protokola imat će veliki utjecaj na energetsku budućnost. Tome je potrebno pridodati problem prihvaćanja pojedinih tehnologija i gotovo svih energetskih projekata od strane javnosti. I jedna i druga dimenzija problema planiranja 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ sigurno će utjecati na cijenu energije, a može utjecati i na sigurnost dobave i opskrbe.

Uvođenje tržišta znači i uvođenje realnih i razumnih cijena energije. Kako je optimalno rješenje da cijene podjednako uvažavaju interese energetskih subjekata i kupaca, važno je uspostaviti dobar sustav regulacije, ali i zaštite one kategorije kupaca koji ne mogu sudjelovati na tržištu i nisu u mogućnosti platiti nužne količine energije potrebne za život.

Veliki izazov predstavljaju procesi privatizacije u energetskom sektoru koji dovode do stvaranja malog broja globalnih energetskih tvrtki. To će biti potpuno novo stanje, pa će na određeni način državne monopole zamijeniti privatni multinacionalni monopoli. To je veliki izazov za cijelu EU, pa tako i za Hrvatsku.

6.1. Ukupna potrošnja i energetska učinkovitost

U Strategiji energetskog razvitka u razdoblju do 2030. godine predviđen je porast ukupne potrošnje energije. Za razliku od razvijenih zemalja, zbog potrebe ubrzanog rasta gospodarstva i rasta standarda građana, nije moguće povećanom energetskom učinkovitošću kompenzirati nove potrebe za energijom. S druge strane, obaveze prema smanjenju emisija stakleničkih plinova, smanjenje energetske ovisnosti, rast cijena energije i njihov utjecaj na konkurentnost gospodarstva bit će glavni motivi za prilagodbu suvremenim trendovima razvoja potrošnje energije i povećanja energetske učinkovitosti. Najveće izazove u ovom području uvjetuju sljedeći momenti:

Razvoj energetskih usluga predstavlja novi pristup upravljanju korištenja energijom, što kao izazov postavlja uvođenje i reguliranje tzv. ESCO modela, tj. pružanja energetskih usluga potrošačima energije sa strane opskrbe i povećanja energetske učinkovitosti (EPC ugovaranja). Projekcija toga je obavljanje energetskih usluga u velikoj mjeri od strane ESCO tvrtki na ugovornim osnovama u cijelom gospodarstvu, sektoru usluga i javnom sektoru. Stoga izazov predstavlja razvoj i regulatorno uređivanje ovog tržišta, što je u skladu s obavezom usvajanja EU smjernice 2006/32/EC.

Spomenute obaveze zakonodavne prilagodbe podrazumijevaju i donošenje plana akcije za energetsku učinkovitost (EEAP) te povezanih programa i mjera poboljšanja. Kako su članicama EU-a postavljeni srednjoročni rokovi donošenja ovih planova (etapno do 2015.), za Hrvatsku će izazov predstavljati razvoj nacionalnih planova koji će biti usklađeni s tim odredbama, ali koji će svojom kvalitetom osigurati razvoj energetske učinkovitosti prema nacionalnom interesu i potrebama.

Kontinuirani tehnološki napredak uvjetuje praćenje novih postignuća u racionalnijem korištenju energije te će ovdje izazov predstavljati izbjegavanje tehnološkog zaostajanja u skladu s ekonomskim uvjetovanostima.

Premda je učinkovito korištenje energije uvedeno u noviji zakonodavni okvir, njegova stvarna primjena traži daljnja regulatorna uređenja. S te će strane izazov predstavljati razvoj zakonodavnog okvira s uređenim obavezama, odnosima i poticajima za područje energetske učinkovitosti, kako na individualnoj tako i na regionalnoj i nacionalnoj razini. Kako je potencijalni utjecaj Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost znatan, 1 Energetske perspektive do 2050. daljnji izazov će predstavljati postizanje optimalnog korištenja sredstava Fonda.

Obaveze smanjenja utjecaja na okoliš su usko povezane s korištenjem energije. Rastuća potrošnja energije i dinamika izlaska postojećih energetskih postrojenja iz pogona nameću potrebu izgradnje novih energetskih kapaciteta, na što se utječe međunarodnim obavezama za smanjenje štetnih emisija. Kako politika učinkovitog korištenja energije u takvoj situaciji naglo dobiva na važnosti, najveći izazov u narednom periodu predstavljat će njeno pravilno pozicioniranje s obzirom na mogućnosti smanjenja potrošnje energije i realne ekonomske čimbenike.

Sektor zgradarstva najveći je pojedinačni potrošač energije u kojem se krije i najveći potencijal energetskih ušteda. Implementacija Direktive 2002/91/EC o energetskim karakteristikama zgrada, razvoj metodologije obaveznog certificiranja postojećih i novih zgrada te edukacija nezavisnih stručnjaka za „ovlaštene certifikatore zgrada", svakako je jedan od najvećih izazova u narednom periodu.

6.2. Tržište nafte

Vodeći izazov u neposrednoj budućnosti predstavljat će modernizacija hrvatskih rafinerija. Naime, Hrvatska je bila dužna do 27. travnja 2006. godine primijeniti državne norme udjela sumpora u dizelskom gorivu i ekstra lakom loživom ulju, odnosno za dizelsko gorivo sadržaj sumpora do 0,05 posto, a za ekstra lako loživo ulje sadržaj sumpora do 0,2 posto. Početkom prosinca 2005. godine su obje rafinerije, i u Rijeci i u Sisku počele s proizvodnjom benzina i dizelskog goriva s 0,05 posto sumpora, a ti su proizvodi nove kvalitete službeno predstavljeni na tržištu u siječnju 2006. godine.

Uprava i Nadzorni odbor INE su tijekom 2005. godine donijeli potrebne odluke, a u rujnu 2005. je osnovana nova organizacijska jedinica, nazvana Investicijski centar, sa zadaćom realizacije projekta rafinerija. Dovršenje projekta (do kraja 2009. odnosno 2010. godine) treba omogućiti povećanje kapaciteta rafinerija (na 7,7 milijuna tona godišnje) i postizanje standarda kvalitete EURO V.

Udio potrošnje dizelskog goriva je u stalnom porastu kako u Europi tako i u Hrvatskoj (koja bilježi porast od preko 60 posto u cestovnom prometu u 2004. godini u odnosu na 2000. godinu).

Dugoročno, izazov može predstavljati i šire uvođenje alternativnih goriva u cestovni promet. Zelena knjiga o sigurnosti opskrbe energijom2 kao jedan od postupaka kojim se povećava sigurnost opskrbe energije, odnosno kao jedan od ciljeva, navodi i da je do 2020. godine 20 posto goriva u cestovnom prometu potrebno zamijeniti s alternativnim gorivima (biogorivima, prirodnim plinom i vodikom).

Priključenje hrvatskog naftovoda na dobavni pravac iz Kaspijskog bazena jedan je od prioriteta za Republiku Hrvatsku.

2 "Green paper: Towards a European strategy for the security of energy supply, COM(2000) 769 Final" 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

6.3. Tržište plina

Pred plinskim sektorom je revizija Zakona o tržištu plina i donošenje svih podzakonskih akata koji bi u cijelosti uredili trgovanje plinom. To uključuje i nove metodologije za tarifne stavove i tarifne stavove za prodaju plina.

Novim propisima uredit će se i status skladišta plina, što će otvoriti mogućnost ulaganja u novo skladište koje je potrebno Republici Hrvatskoj.

Očekivanja u potrošnji prirodnog plina iz Strategije neće se u budućnosti bitno mijenjati, osim u tri kategorije potrošnje:

plin za proizvodnju umjetnih gnojiva

plin za proizvodnju električne energije

plin u rafinerijama nakon rekonstrukcija

Budući da se očekuju velike promjene u odnosu domaći/uvozni plin, sigurnost dobave i opskrbe postaje znatno zahtjevnije pitanje nego do sada. Znatnije povećanje potrošnje plina u proizvodnji električne energije zahtjeva višu razinu sigurnosti dobave i opskrbe, da se nesigurnosti jednog sustava ne prenose na drugi sustav. Ako se tome doda da je za otvaranje i razvoj tržišta plina potrebno imati više kapaciteta u potencijalnim dobavnim pravcima, onda se strategija povezivanja s plinskim sustavima u okruženju mora staviti u prvi prioritet. Za sigurnost dobave i opskrbe plinskog tržišta u Hrvatskoj potrebno je:

povezati plinski sustav Hrvatske sa susjedima: Mađarskom, Srbijom i BiH, a u budućnosti i s Crnom Gorom;

izgraditi LNG terminal;

priključiti se projektu NABUCCO;

izgraditi novo skladište plina.

Istraživanja potencijalnih nalazišta prirodnog plina na srednjem i južnom Jadranu trebala bi biti od najvećeg prioritetu u narednom razdoblju. Mogućnost povećanja domaće proizvodnje prirodnog plina je najsnažniji doprinos sigurnosti dobave i opskrbe kupaca.

Plinofikacija preostalog dijela Hrvatske je Strategijom zacrtani prioritet, koji se nastavlja izgradnjom transportnog sustava prema Splitu i nakon toga Dubrovniku. Od presudne važnosti za realizaciju projekta plinofikacije su pravodobne i kvalitetne aktivnosti županija pri pripremi, raspisivanju natječaju za koncesiju i izboru najpovoljnijeg koncesionara. Napravljene podloge za više od 20 gradova u neplinoficiranom dijelu Hrvatske (od Dubrovnika do Umaga i Gospića) su kvalitetan temelj za aktivnosti u narednom razdoblju. Energetske perspektive do 2050.

6.4. Tržište električne energije

Gospodarski razvoj, povećanje kvalitete usluga i proizvoda te stalni rast standarda zahtijevat će kontinuirani rast tržišta električne energije u budućnosti. Dugoročno promatrano, mjere energetske učinkovitosti i tehnološki razvoj doprinijet će ublažavanju rasta potrošnje električne energije. Na smanjenje stope rasta potrošnje električne energije utjecat će i plinofikacija pojedinih područja Hrvatske te povećano korištenje obnovljivih izvora energije. lako je restrukturiranje HEP-a i uspostava kompletnog zakonskog okvira za otvaranje tržišta električne energije zahtjevan posao i izazov za sve koji sudjeluju u realizaciji tog projekta, pravi izazovi će nastupiti nakon potpunog otvaranja tržišta električne energije, 1. srpnja 2008. godine. Od tog datuma u formalnom smislu okreće se nova stranica u povijesti elektroenergetike i tržišta električne energije, bez obzira što se zakonska prava i mogućnosti neće konzumirati tako brzo.

Za tržište električne energije novi izazovi su:

Sudjelovanje u regionalnom tržištu električne energije u okviru Energetske zajednice, do ulaska u EU. Regionalno tržište električne energije može za Hrvatsku biti i više od trgovanja, ukoliko se HEP odluči investirati u izgradnju proizvodnih objekata u zemljama regije.

Nakon ulaska u EU sudjelovanje u jedinstvenom, europskom tržištu električne energije, sa svim obvezama i pravima koje određuju direktive EU. lako je pitanje sigurnosti opskrbe zajednički problem svih zemalja EU, prema sadašnjem stanju raspodjele odgovornosti to je prije svega nacionalni problem. Za Hrvatsku, kao i za sve ostale zemlje u Europi, postizanje zadovoljavajuće strukture za proizvodnju električne energije bit će veliki izazov. S obzirom da Hrvatska mora uvoziti sve oblike energije za proizvodnju električne energije, osim obnovljivih izvora, izgradnja termoelektrana na ugljen i sudjelovanje u izgradnji nuklearne elektrane je poželjno dugoročno rješenje.

S obzirom na stopu rasta potrošnje električne energije u zadnjih 5 do 10 godina, koja je premašila sva očekivanja (potrošnja veća od potrošnje visokog scenarija potrošnje električne energije iz Strategije energetskog razvitka iz 2001. godine), potrebno je napraviti nove analize i predviđanja. Očekuje se da će se sadašnja brzina porasta potrošnje električne energije nastaviti do 2010. godine.

Za Hrvatsku je, također, važno pitanje razvoja obnovljivih izvora energije za proizvodnju električne energije, kako s tehničkog, tako i s organizacijskog i financijskog aspekta.

Pod prioritetom je jačanje prijenosnih veza prema susjedima te obnavljanje distribucijske mreže i ujednačavanje kvalitete opskrbe na cijelom području Hrvatske.

Važno pitanje je pozicioniranje HEP-a u regiji kao sudionika u regionalnom tržištu električne energije, ali i kao investitora u proizvodne objekte. HEP treba tražiti dio tržišta u regiji, a također i iskoristiti mogućnosti izgradnje elektrana u njoj, samostalno ili u partnerstvu 1 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ s domicilnim elektroprivredama. Privatizacija HEP-a putem strateškog partnera je najmanje povoljno ili točnije nepovoljno rješenje. S obzirom da su najvrjedniji dio HEP- a hidroelektrane koje koriste prirodni resurs i mreže koje su prirodni monopoli, ulazak privatnog kapitala treba staviti prvenstveno u kontekst izgradnje novih termoelektrana.

6.5. Tržište toplinske energije

Glavni potencijal za razvoj toplinarstva u gradovima, gdje postoje već toplinarski sustavi, su novo izgrađeni poslovni i stambeni objekti. Rastuća urbanizacija naselja je mogućnost za daljnje širenje toplinskog sustava promatrano s ekonomskog (ekonomija obujma), energetskog (sigurnost opskrbe) i ekološkog aspekta (smanjenje emisija u okoliš), što rezultira većom kvalitetom življenja u cjelini. Uz to, poslovni prostori su potencijalni kupci rashladne energije. Upravo tzv. područno hlađenje može predstavljati novi segment u razvoju ovog tržišta topline s naglaskom na uslužni sektor.

Otvaranje elektroenergetskog i plinskog tržišta je, također, bitan parametar daljnjeg razvoja toplinarstva, koje ima dvojaki učinak - negativni i pozitivni. Negativni učinak proizlazi iz činjenice da gledano kratkoročno, otvaranje tržišta nije u suglasju s uvođenjem kapitalno intenzivnih tehnologija održivog razvoja kao što je sustav toplinarstva. S druge strane, trendovi prema distribuiranoj potrošnji energije pojačat će značaj malih toplinskih sustava. Stoga su plinske mreže konkurent, ali i mogući saveznik sustavu toplinarstva, jer iako distributeri plina imaju, u pravilu, veću tržišnu snagu od distributera topline, korištenjem plina u postrojenjima za grijanje i hlađenje ove tehnologije šire ujedno i plinsko tržište.

Uvođenjem mogućnosti nadzora, odnosno upravljanja potrošnjom od strane kupaca toplinske energije ostvaruje se dvostruka korist: sjedne strane se štedi energija, a s druge se strane potrošaču omogućuje upravljanje troškovima.

6.6. Obnovljivi izvori

Povećanje korištenja obnovljivih izvora energije je strateški zacrtan cilj Republike Hrvatske. U stručnoj i ukupnoj javnosti prisutne su predrasude koje obnovljive izvore postavljaju u poziciju rješavanja svih problema ili izvora koje ne mogu bitno utjecati na energetsku budućnost. Odbacujući i jedan i drugi ekstremni pristup, obnovljive izvore energije treba postaviti u realan, ali i pozitivan kontekst: važan energetski resurs kojem se s tehnološkim razvojem povećava potencijal, pa doprinosi povećanju sigurnosti opskrbe zbog distribuirane i lokalne proizvodnje te smanjuje uvoz energije i emisije štetnih plinova. Obnovljivi izvori energije na sadašnjem stupnju razvoja povećavaju cijenu energije kod kupaca zbog visokih investicijskih troškova, ali i zbog toga što u cijeni klasičnih izvora energije iz fosilnih goriva nije uključena realna cijena štetnih posljedica na okoliš.

Obnovljivi izvori imaju i svoje nedostatke koji su najviše izraženi kod vjetroelektrana jer je njihov rad uvjetovan promjenjivosti vjetra. Pitanje rada vjetroelektrana i njihova penetracija je ujedno i najveći tehnički izazov za elektroenergetski sustav.

Uspostava sustava poticanja korištenja obnovljivih izvora energije, temeljena na ^9 Energetske perspektive do 2050.

pozitivnim iskustvima drugih europskih zemalja i direktivama EU-a, je pravac kojim Republika Hrvatska treba ići. Važno je što prije uspostaviti sustav, kako za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora, tako i za proizvodnju toplinske energije i korištenja biogoriva.

Važnu ulogu pri tome u narednom razdoblju treba imati Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, kao i druge stručne i savjetodavne institucije.

7. PREPORUKE

1. Energetsku strategiju treba promatrati kao mogućnost upravljanja procesima za ostvarivanje postavljenih ciljeva. Strategija predstavlja društveni akt, a ne samo energetski, i uključuje ukupnu društvenu zajednicu u realizaciju ciljeva. U skladu sa zakonskim rješenjima, Strategije treba provjeravati svake tri godine kako bi se pravodobno moglo utjecati na važne procese.

2. Važan instrument za ostvarivanje strategije su akcijski planovi, u Hrvatskoj to znači - Plan provedbe Energetske strategije. Plan provedbe mora predstavljati operativni plan Vlade Republike Hrvatske i državnih tijela, ali i svih ostalih koji sudjeluju u tom procesu. Posebno se to odnosi na nositelje javnih ovlasti i javnih usluga.

3. Energetska učinkovitost mora biti uključena u sve planove razvoja, sastavnica svih mjera koje provodi javni sektor kod sebe, i poduprta s aktivnim mjerama na razini državnih ili specijaliziranih institucija kao što je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Energetsku učinkovitost je kao gospodarski parametar potrebno mjeriti na razini države i po pojedinim sektorima, kako bi se mogle valorizirati mjere koje se provode u cilju njenog povećanja. Moguće je i zakonodavno uređenje ovog pitanja.

4. Potrebno je unaprijediti aktivnu politiku podupiranja korištenja obnovljivih izvora energije na svim razinama.

5. Energetska infrastruktura je pretpostavka razvoja tržišta energije i sigurnosti opskrbe kupaca. Za Hrvatsku razvoj energetske infrastrukture znači:

• Razvoj prijenosne elektroenergetske mreže i povezivanje sa svim susjedima u što se uklapa najavljeno povezivanje 400 kV prijenosne mreže s Mađarskom, Italijom. U budućnosti je potrebo razmotriti još jednu vezu s BiH (Banja Luka)

• Razvoj transportne plinske mreže i povezivanje sa susjedima, u prvom redu prema Mađarskoj i Srbiji, a nakon toga prema BiH i na kraju prema Crnoj Gori.

• Sudjelovanje u svim međunarodnim energetskim projektima koji omogućuju transport ili prijenos energije prema Hrvatskoj ili u regiju (naftovodi, plinovodi, prijenosne električne mreže)

Izgradnja LNG terminala i pripadajuće transportne infrastrukture 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

6. Hrvatske energetske tvrtke je potrebno ohrabriti na izlazak izvan granica Hrvatske u osvajanju tržišta energije, ali i kao investitore u energetske projekte.

7. Nastaviti projekt plinofikacije neplinoficiranih područja Republike Hrvatske. Otkloniti prepreke u implementaciji tog projekta. Podupirati okrupnjavanje distributera na županijskoj razini.

8. Najzahtjevniji problem za hrvatsku energetiku je proizvodnja električne energije. Zbog sigurnosti dobave i opskrbe potrebno je planirati i s ugljenom i nuklearnim elektranama.

Kod ugljena je problem emisija CO2 i prihvaćanje javnosti, a problemi se mogu riješiti primjenom čistih tehnologija. Kod nuklearnih elektrana je temeljni problem prihvaćanja javnosti. Problem veličina jedinice može se riješiti u partnerstvu u izgradnji s drugim energetskim tvrtkama.

9. Komunikacija s javnošću i participacija javnosti i lokalne samouprave u procesu pripreme projekata, prije bilo kakvih odluka, je nužna za realizaciju projekta. Potrebno je pokazati strpljivost, stručnu uvjerljivost i uvažavanje interesa građana i lokalne samouprave u razvoju projekta. Procesi trebaju započeti znatno ranije od donošenja odluka.

8. LITERATURA

[1] Granić, G. i suradnici: Strategija energetskog razvitka Republike Hrvatske - nacrt, Ministarstvo gospodarstva, Zagreb, srpanj 1998.

[2] Granić, G. i suradnici: Energetika - Hrvatska u 21. stoljeću, Ured za strategiju razvitka Republike Hrvatske, Zagreb, 2002.

[3] Vešligaj, D., Jurić, Ž., Hublin, A., Burek, J., Fijan-Parlov, S.: National Inventory Report 2006, Croatian GHG Inventory for the period 1990-2004, EKONERG, Ministry of Environmental Protection, Physical Planning and Construction, September 2006

[4] Uredba o obveznim zalihama nafte i naftnih derivata (NN 27/03)

[5] Pravilnik o općim uvjetima i tarifi za skladištenje obveznih zaliha nafte i naftnih derivata (NN 68/03)

[6] Pravilnik o utvrđivanju cijena naftnih derivata (NN 112/03)

[7] Zakon o tržištu nafte i naftnih derivata (NN 57/06)

[8] INA - Godišnje izvješće 2005.

[9] Zakon o proizvodnji, distribuciji i opskrbi toplinskom energijom (NN 42/05) 1 Energetske perspektive do 2050.

[10] Uredba o kakvoći biogoriva (NN 141/05)

[11] Grupa autora, PLINCRO - Program plinofikacije Hrvatske - prethodni rezultati i buduće aktivnosti, Energetski institut Hrvoje Požar, Zagreb, 1998.

[12] Grupa autora, PLINCRO - Program plinofikacije Hrvatske - nove spoznaje i provedba, Energetski institut Hrvoje Požar, Zagreb, 2001.

[13] Vuk, Branko: Energetske bilance republike Hrvatske, razna godišta, Energetski institut Hrvoje Požar

[14] District Heat in Europe, Country by Country 2003 Survey, Euroheat & Power, 2003.

[15]"CADDET Energy Efficiency InfoPoint" brošure, IEA, razna izdanja 1998-2002.

[16]Geller, H., Attali, S.: "The experience with energy Efficiency policies and Programmes in IEA countries - Learning from the critics", IEA information paper, 2005.

Autori: Dr.sc. Goran Granić Dr.sc. Branka Jelavić Mrse. Damir Pešut Mr.sc. Nada Jandrilović Dr.sc. Branko Vuk Mr.sc. Davor Matić Mr.sc. Sanja Vulama Mr.sc. Mario Tot Mr.sc. Velimir Šegon Mr.sc. Vedran Krstulović Željko Jurić, dipl.ing.

1

HR0700003 Ed Weeda World Energy Council

WORLD ENERGY SCENARIOS TO 2050: THE EUROPE REGION

Abstract

The topic of this paper is an overview of the "Energy Policy Scenarios to 2050" study objectives, with emphasis on "The Report for the Europe Region". The study is focused on achievement of the 3A's global energy goal (Accessibility, Availability, and Acceptability) by using various policy scenarios. The heart of the study will therefore be Policy Scenarios postulated within the context of two dimensions of government policy uncertainty. One with the dimension indicating whether the world is heading towards increased globalism and co-operation between governments and/or business and industry, or more towards bilateralism and nationalism outside global governance institutions. As outcomes, there is particularly described each of the four predicted scenarios: L'Europe des Patries, Fortress Europe, Confident Europe and Trailer Europe considering five main common indicators: political context, energy security, market forces/competition, environment/climate change, and energy mix/energy technology.

SVJETSKI ENERGETSKI SCENARIJI DO 2050. GODINE - EUROPA

Sažetak

U radu je dan prikaz rezultata studije „Scenariji energetske politike do 2050.", s naglaskom na „Izvještaj za europsku regiju". Studija je usmjerena u pravcu ostvarenja globalnog energetskog cilja, tzv. PRP cilja (Pristupačnost, Raspoloživost i Prihvatljivost) upotrebom različitih političkih scenarija. Bit studije je, dakle, postuliranje scenarija energetske politike unutar konteksta dvodimenzionalne neizvjesnoti od strane vladine politike. Prva neizvjesnost upućuje na svijet koji se kreće prema povećanju globalizacije i suradnji između vlada i/ili gospodarstva i industrije, dok druga neizvjesnost predviđa kretanje prema bilateralizmu i nacionalizmu izvan globalnih vladinih institucija. Naposljetku, elaborian je svaki od četiri predviđena scenarija: L'Europe des Patries, Fortress Europe, Confident Europe and Trailer Europe uzimajući u obzir pet zajedničkih indikatora koji direktno utječu na razvoj istoimenih scenarija (politički kontekst, energetsku sigurnost, tržišnu snagu/konkurenciju, okoliš/klimatske promjene kao i energetsku raznolikost/ energetske tehnologije). E 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

1. INTRODUCTION

1.1. The Scenario Process

Scenarios are stories about what might happen in the future if certain assumptions are fulfilled but they are most certainly not predictors of the future.

Scenarios enable us to explore the future in an imaginary and creative way and they allow us to attempt to answer our own questions about what might happen in the future. Most importantly, if used correctly, scenarios enable us to simulate the future and consider how the future might be influenced by different events and actions.

1.2. Objectives of the Study

The overall objective of the WEC program of work on Energy Scenarios is to produce perspectives and recommendations which will be of real benefit for policy analysts and decision makers around the world. Such results should be of genuine assistance in moving quickly towards achieving early managed solutions in direct response to the major global energy issues, challenges and opportunities which are known and understood for the next half century.

1.3. Rationale for the Approach

Some years ago the World Energy Council decided that the achievement of its mission is best measured by the extent to which it achieves three global goals. These are the dimensions against which it is possible to measure the value and utility of energy systems around the world.

Accessibility

The extent to which people have access to modem energy, as distinct from dependence on traditional energy forms.

Availability

The reliability and security of energy supply systems, once access has been achieved.

Acceptability

The environmental sustainability of energy supply and use. This study therefore looks at the impact various policy scenarios will have on the global achievement of these goals. 1 Energetske perspektive do 2050.

Dimensions

Furthermore, given that the achievement of the 3A's is largely determined by the social, political and economic environment and the extent to which these factors facilitate or hinder the achievement of these goals, it was clear that the study should direct itself at the choices that could be made by the key decision makers around the world. This in turn leads naturally to a choice that the focus should be on policy scenarios rather than on the physical state of energy resources.

A necessary condition for sustainable energy provision is for governments to become engaged. In the highly developed nations they need simply to ensure that the policy environment is supportive of the endeavours of the private sector and that there is a balance of market power. In the poorer nations they need to be much more deeply engaged to compensate for the lack of private enterprise capacity. There is clearly a spectrum of "government engagement" that can span from the richest to the poorest of nations.

Similarly, since the dawn of time there have been alliances and co-operative initiatives between peoples that have helped them to survive and prosper. In some cases that co- operation has been driven by mutual need to deal with a common problem and in other cases it has been driven by the need to share their complementary resources for mutual benefit. Whatever the underlying reason, there has been a global need to have some degree of co-operation and integration, even though this may have often only been evident at a regional or even bilateral level.

The heart of the study will therefore be Policy Scenarios postulated within the context of these two dimensions of government policy uncertainty. One with the dimension indicating whether the world is heading towards increased globalism and co-operation between governments and/or business and industry, or more towards bilateralism and nationalism outside global governance institutions. The other dimension is indicating whether the world is characterized by governments engaging in heavy state-driven political-strategic orientation of actors, or in one driven by a market and economic efficiency orientation of actors.

The task will be to assess how proactive policies can meet the challenges of the physical world and achieve outcomes closer to the 3A's. This requires a description of the physical landscape that will form the backdrop for the policy scenarios.

The resulting four global scenarios are described in the main report. The figure below is giving an indication of the two government policy uncertainty dimensions, and the four policy scenario's.

1 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

Figure 1. Indication of the two government policy uncertainty dimensions, and the four policy scenario's

1.4. Regional Approach

In preparing this report the Europe Region held a number of meetings:

Date Venue Countries Purpose

Croatia, France, Germany, October Groningen, Greece, Latvia, Netherlands, Kick off, work programme 2005 Portugal, Romania, Russian formulation Federation, Slovenia, Switzerland, UK Netherlands

February Zurich, Austria, Bulgaria, Croatia, Taking stock of 14 countries 2006 Switzerland Finland, France, Germany, reports; drawing of 1st lines Greece, Iceland, Latvia, of four scenarios Netherlands, Portugal, Romania, Russian Federation, Slovenia, Sweden, Switzerland, Turkey, UK

Austria, Bulgan'a, Croatia, Czech May 2006 Paris, Republic, Finland, France, Discussion of scenarios France Germany, Greece, Iceland, Italy, 2050 study Synopsis; 1" Latvia, Netherlands, Poland, discussion of main Portugal, Romania, Russian indicators for Four Possible Federation, Slovenia, Spain, Story Lines for the region Sweden, Switzerland, Turkey, UK

June 2006 Neptun, Croatia, France, Ireland, Discussion of Romania Netherlands, Poland, Romania characteristics of Four Possible European Story Lines: /' Europe des Patries, Fortress Europe, Confident Europe, Trailer Europe 1 Energetske perspektive do 2050.

These meetings were attended by a number of key decision makers from both Public and Private sector organizations.

The outcomes of these meetings were then taken by the regional co-ordinator and written up as this report. However, from the Paris session onwards, a "small group" of representatives of Bulgaria, Croatia, France, the Netherlands, the Russian Federation, Sweden, Switzerland and the UK participated in (mainly) electronic commenting rounds on proposals for the major elements of this report as prepared by the co-ordinator. The draft of this report was circulated to the "small group" during August of 2006.

It is the intention to hold a final meeting of the Europe Region scenarios study group around mid October 2006.

1.5. Structure of the Regional Report

The heart of the study is Policy Scenarios to assess how proactive policies can meet the energy challenges and achieve outcomes closer to the 3 A goals. Of particular importance is the regional analysis undertaken by the Member Countries of WEC.

The regional report addresses the challenges in a number of sections: Section 2 This section deals with the 4 postulated global scenarios and the direct impact on the region (phased over time) of each of the scenarios if it came to pass. This section also deals with the key challenges that face the region based on the impacts of the global scenarios, with particular reference to the impact on achievement of the 3 A goals; Section 3 This section covers the likely policy actions and reponses that the region would adopt in order to improve performance relative to the 3 A goals.

2. REGIONAL SCENARIOS

2.1. General Remarks

Before discussing the four story lines for the region Europe, some general remarks are made about our interpretation of the policy scenarios and their underlying dimensions, about the way the European region is treated and especially the position of the European Union, about the themes that were used for consistency purposes in all four storylines and finally about the interactions between the storylines and the assumptions of the "physical landscape".

Our first general remark deals with our interpretation of the dimensions used in the axis of the scenarios, i.e. government engagement/intervention and globalisation/nationalism. The role of governments, their degrees of engagement and of intervention in energy markets and energy market outcomes requires a clear understanding. It should be stressed that these government roles have no relation with the notion of a "strong government" or with "strong political leadership". A strong government could very well manage light engagement 1 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ or non-intervention, whereas a weak government could be forced to intervene heavily in energy market outcomes. Governments will always take enabling actions for energy market participants. This could include more or less detailed boundary conditions for energy markets and could turn out to be very specific. Energy market outcomes could however considered to be failing in terms of meeting overall energy policy objectives, or even wider government policy objectives. Governments might then choose to take corrective actions, either by further sharpening or relaxing market rules or via more or less directly intervening in market outcomes. Governments could ultimately choose to participate directly in energy markets and to organize functions themselves, such as creating state owned companies or via taking risk sharing participations or other means of influencing market behaviour. Intervention by governments therefore is basically to be seen when governments do not accept market outcomes within the rules they have formulated. This could also mean that governments would add specific political conditions to market outcomes that could even go beyond energy policy objectives in a more strict sense.

Continuing with the other dimension, globalism versus nationalism should also be clarified. A world that strongly globalises will have multilateral frameworks and tends to allow market forces and market prices to prevail. Energy consumption, energy trade and energy supplies therefore will be determined by these frameworks, where legality and contractual sanctities will be ruling the games. In this world the WTO-framework, global energy markets and other multilateral mechanisms and arrangements will set the mores for energy market participants' behaviour. The other part of the spectrum is the world where bilateralism, regionalism and nationalism are more determinant factors. Politics, geopolitics and foreign policies will be the ruling strategies, with the consequence that molecules and electrons will tend to have more and more "flags" carried with them when travelling through the energy value chain. In this world we could expect "divide & rule" type of government policies where energy trade and energy supplies could even be made instrumental of strategic political behaviour by individual or groups of governments that have the political powers, leverages and willingness to do so.

Although these dimensions are about governments, it would be worthwhile to comment about the role of market participants themselves, and more in particular the energy industry. The energy industry always did and will interact with the wider political and social frameworks they are working in. A socially responsible company could take actions that could even go beyond the economic rationale in a strict sense. Consumer preferences (for instance with regard to "green energy"), environmental issues and their wider public perceptions, and even more politically or morally inspired issues and values, could influence company strategies. These strategies will always take due account of government policies or, when they exist, public laws, rules and regulations. But company strategies and consequent actions could also be voluntary, without explicit public rules or policies or in an effort to prevent them being formulated. In our scenarios we do not seem to take these considerations explicitly into account, but the results may well be that anticipatory energy industry action of - for instance - heavy government involvement might well be the same of the government involving itself heavily in steering market outcomes.

The second remark is about the way in which the wider European region is treated. It has to be underlined that this region has a wide variety of sub-regions and nations. They all have their own characteristics, in terms of economic and energy structures and 1 Energetske perspektive do 2050.

in terms of socio-political and governance cultures. Describing wider and more global regional storylines for Europe as a whole therefore would, if at all possible, neglect various important trends and developments that would contain crucial elements in the various European energy storylines. The choice has been made therefore to allow different stories for different geographical areas and regions within the broader European framework. Broadly speaking, a distinction between Russia as the large energy seller and net energy exporting region and central and Western Europe as the large energy buyer and importing region seems rather evident. The question arises if within the latter one, further distinction would be relevant from a government policy point of view. Both in terms of emerging market integration and policy co-ordination and even harmonisation, it should be noted that there are important differences between the countries belonging to the European Union and those that are not (yet) a member. It could be useful therefore to make the distinction between non-Russian Europe in EL)1 and in non-EU2 countries.

Focussing however more in particular on the EU, the question is also relevant whether or not the Ell should be considered as a "single entity" or not. This the more so since in our scenarios we differentiate in a world with more or less emphasis on nationalism, or on globalism. Would we consider the EU as such in a world full of nationalism or do we mean nationalism on a EU member by member basis? To answer this question, it might be appropriate to consider the extent of energy policy harmonisation within the EU. Or, put otherwise, do we assume a "politique energetique communautaire" with a strong external energy policy component or merely a "politique energetique commune", where the national Member States are co-ordinating their national policies, whilst agreeing on a case by case basis with specific EU instruments? From an institutional point of view, there are large differences between the two options. Of course, there are in-betweens as well. Politically plausible models could include energy policy as a shared responsibility between the Member States and the EU (the model of the draft EU Convention), or a model where energy policy is approached on an intergovernmental basis with some joint understandings for dealing with common external interests. More regionally oriented approaches via coalitions-of-the-willing could be thinkable as well, or a model where the markets are more and more integrating, along with limited EU and national government interventions.

1 To be more precise, for the purpose of these storylines, the EU is defined as the EU-25, including Norway and Iceland (which have formally adhered to the "energy acquis") and including Bulgaria and Romania which are in the process of formally adhering to the EU. And Switzerland is also included in the EU category. The Swiss position of course is different because of its non-membership to the EU and the European Economic Space. However, irrespective of whether Switzerland becomes a member of the EU or not, its energy future is closely linked to that of Europe.

2Again, for the purpose of this exercise, we define non EU, non-Russia European countries as Albania, Armenia, Azerbeijan, Belarus, Croatia, Georgia, Macedonia, Moldova, Montenegro, Serbia, Turkey and Ukraine. i 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

As a further point of reflection, the "EU neighbourhood policy approach" requires also some consideration for the energy future. The EU is embarking on regional co-operation frameworks with neighbouring countries, where energy issues are playing an important role. Reference is made in this context of the EUROMED project, where the EU is co- operating on energy market relations and integration with the Mediterranean countries and, more interestingly, of the Energy Community Treaty, which entered into operation in 2006. In this ECT, the EU and all SE-European countries have agreed to adhere to the "energy acquis" with a timetable for implementation. Turkey has participated in the negotiating process but has not yet signed this treaty, whereas for instance Ukraine and Norway have applied to join. This ECT will over time result in a European market for gas and electricity of 34 countries. If one takes this into account, it could be argued that in the time frame we are using for our scenarios the wider European region could best be approached in a bipolar way, i.e. the Russian Federation and the EU-family. A very important question seems to be where to place the central Asian, former Soviet republics3. They might be instrumental for diversifying supplies to Europe. That is why their resources might be part of the "European" energy scenarios, and not part of the "Asian" one. Central Asian republics have very interesting gas resources and might therefore be instrumental for diversifying supplies to Europe. Whether their export policies will be co-ordinated with the Russian Federation is however a separate question.

Looking at our story lines, and our four scenarios, each one of them could give rise however to different degrees of Community Action or responsibility in energy policy and therefore determine more or less the EU energy outcomes of that scenario. In our storylines we have taken these issues into account, on the basis of some simple assumptions. The scenarios with more nationalism, with more geopolitics, foreign policy and bilateralism between the large global players (i.e. scenarios 1 and 2), would put more weight on the EU to act as one, approaching the model of a real Community Energy Policy. The scenarios that assume a world with multilateral frameworks would on the other hand leave much more room for individual EU Member States to develop national energy policies.

The third remark is about the descriptions made of the four storylines. We have done this on the basis of a set of five main themes or indicators. We have done so in order to promote consistency and comparability of the storylines. However, when deemed necessary, additional themes or indicators have been used, depending on the storyline. Some of our themes are in particular relevant for the European region, some others could also be useful for other regions as well. The five main themes that have been used for all the scenarios are:

• Political context: in this theme the EU energy policy situation is discussed, where our second general remark is further elaborated. This elaboration also covers the EU relation with the Russian Federation and other non-EU energy suppliers. Within this theme therefore, the wider geopolitical considerations will be dealt with, including as appropriate primary energy sources as well as other parts of the energy value chain.

Khazachstan, Kyrgyzstan, Tajikistan, Turkmenistan and Uzbekistan. ^9 Energetske perspektive do 2050.

Security of supply; degrees of assurance or concern about risks and reliability in energy supplies are described, with distinctions between external energy import security and energy system adequacy. External energy import is basically limited to oil and gas imports. Energy system adequacy deals with infrastructures and secondary energy capacity, such as electricity generation and oil refineries. Market forces and competition; depending on the story line, allowing or promoting markets to work effectively and efficiently will be an important means to achieve energy policy objectives. Financial or other government interventions could be very likely depending again on the scenario, influencing energy supply and demand structures and balances. Environment and climate change; environmental and climate change issues will tend to be high on all policy agendas, but could lead to very different outcomes in the four worlds of our scenarios; focus could be very much on local and regional issues, with different forms of government intervention. Focus could however be much more on the global and strongly determining energy supply structural issue of climate change and CO2 emissions. The way in which governments are therefore able and/or willing to manage environmental issues will be crucial for many aspects of the wider energy value chain. In addition, this theme calls for consideration of outcome as well of economic cost. Outcomes may be substantial, but at high cost, with all sorts of other impacts. Energy mix / energy technologies (including R&D); this fifth theme will be for the Energy Industry a classical one for rating the outcomes of the four energy story lines. Again, governments' ability and/or engagement to promote or even set the wider energy mix will be different for the four worlds and will greatly determine the specific roles of the various energy sources. Managing or (directly) funding the development of new energy technologies will be a specific characteristic of government behaviour. When market forces are prevailing, economic rationale will be determining global outcomes, but when national sovereignty is translated into concrete and direct action, political calculations will have wider impacts. In technology terms it should be added that despite the 2050 time span, we would not expect that fusion technology and hydrogen will play meaningful roles. Being a secondary energy vector, hydrogen's role would be limited for global energy balances anyway, except when real breakthroughs are happening in the mobility sector. If that should occur in a meaningful way, it could probably influence oil imports, as - for Europe - oil demand will be largely driven by the mobility sector. Finally, also for the energy mix and its technologies, it would be appropriate to comment both on outcomes and on economic cost in the four story lines.

1 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

As a fourth remark we would like to point out the relation with the "physical landscape"4 and its feed back effects on the story lines. As we seem to have postulated that demography, economic growth, energy resources and energy intensity are exogenous for the four storylines, be it on the basis of various growth assumptions, they probably will not have much overall influence on the outcomes of the scenarios. The question might arise whether that is a realistic assumption, as there could be many feed back effects if values for these parameters are influenced by developments described in the storylines. A "scenario 2 world" with a scramble for scarce energy resources and more risks for conflicts and military interventions could have more effects on demography and economic growth than other scenarios. A scenario that results in strong government intervention away from hydrocarbons could have serious setbacks on investment behaviour with declining hydrocarbon availabilities and supplies and therefore increasing pressures on energy markets and energy balances. It should be noted in addition that the parameters described in the "physical landscape" are very relevant inputs for the modelling that needs to be done in order to enrich the story lines with quantitative data. As the different storylines will have different focuses on energy outcomes, the modelling that is used should also take these differences into account. It is therefore recommended that some feed-backs are included in the scenarios, their outcomes and the modelling used.

2.2. Four Possible Storylines for the WEC Europe Region

2.2.1. Nationalism, and Light Government Engagement: L'EUROPE DES PATRIES

Developments over 45 years of recent history have never been straightforward in only one direction. However, in this scenario it is clear that in the period under scrutiny there is a persistent predominance in Europe of a preference for approaching problems in a manner that is perceived as mainly in the national or regional interest. This also holds true in cases where the solutions reached for these problems might in the longer term be detrimental to the development of other regions and if the cost of these solutions might be high.

The Europe region itself under these conditions presents a far from homogeneous picture. Russia succeeds in developing further its energy potential as a net exporter, also using this to successfully (re-)diversify its economy. It is further gaining political strength in global issues, but the EU will not be able to effectively accommodate that in a strong bilateral relationship, since its relations with Russia are driven by foreign policy, not by energy policy.

The EU countries are frequently hesitant in setting up common policies on energy matters. Noticeable tendencies to sub-regionalization within the area keep popping up. However, in the EU family one may at the same time expect a process which will in the end result in a single European energy market. The consequence is that market players are offered the visibility they need, which is positively influencing their investment behavior. This is also the case for investment into infrastructural facilities, thus improving the energy systems' security.

4 Reference is made to »Hypotheses for the WEC Baseline Energy Projection with the Poles Model»; LEPII-EPE, June 2006 Energetske perspektive do 2050.

Governments are watching, and from time to time openly tolerating, a certain degree of bilateralism in energy matters. This tendency of bilateralism however is not very strong and therefore causes no excessive upward pressures on energy prices. Energy supply / demand tension is rather low. European self-sufficiency in terms of adequacy of supply of resources is decreasing since the EU has not been able to develop its own "grand design" in this world where governments tolerate economic nationalism.

There is considerable room for "national energy champions" that will develop into a few European champions to follow their paths along the perceived companies' interests. Competition within the EU market is rather strong, despite the relatively small number of players. Market accessibility is generally poor for non-EU energy companies, but due to a number of company-to-company partnerships, the role of Gazprom and Lukoil is widely visible in EU markets.

Government engagement of the EU and EU member countries in climate change matters is dwindling. In Russia, priorities are clearly laid elsewhere in practice and climate change policy remains on the back burner. The general attitude in the region is one of wait-and- see.

Under the circumstances the energy sector gradually develops in a surprisingly "traditional" manner: the focus is on conventional technologies. Coal, as a national or domestic resource, is showing a certain revival as electricity fuel - sometimes, but certainly not universally, utilising state-of-the-art burning conditions. CCS is being pursued prudently. Differences between the views on market imperfections within the EU, for instance in the case of lignite, remain in place.

Despite a certain lack of public finance for renewables R,D&D, as another domestic energy resource, are perceived as an attractive option. The sometimes expected reduction in nuclear capacity does not materialize. This is due to the general, nationalistic drive for independence. Natural gas, mainly transported by pipeline, remains an important fuel. Energy efficiency improvement is poor.

On balance CO2 emissions continue to rise modestly. Also, in transport there is a continuing heavy reliance on conventional fuels, be it that the fuel efficiency of vehicles is increasing over time thanks to fierce competition in the sector and rising emission standards. 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

2.2.2. Nationalism, and Heavy Government Engagement: FORTRESS EUROPE

The Europe region has the firm conviction that difficult times are ahead in many respects. Leadership has to cope with the difficulties, and therefore a united Europe, also in energy matters, is strongly preferred. The future of the region is at stake and drastic policy measures are needed. At the European level a solid energy competence is vested and implemented. Great attention is being paid to maximizing the energy system adequacy so as to optimize the energy security of the region. The intra-European energy trade is heavily politically influenced. There is a common realization that it might be inescapable that instability in energy producing countries outside the region could lead to multilateral use of force. The EU and Russia have developed strong bilateral relations and partnerships, notably in energy.

A combination of actively politically driven international energy trade, and a strong drive for energy efficiency, use of national energy resources as well as a marked increase in the use of renewables, leads to improvement of energy security in the EU through increased energy self-sufficiency.

These developments have their price. Oil flows in part through bilateral deals, entailing a certain upward pressure on world oil and gas prices at large.

Supply / demand tension and price volatility of oil are relatively high.

Competitiveness of the manufacturing is felt to be at stake. Individual governments as well as the EU are increasing their efforts to compensate for the negative effects through tax and other measures. The World Trade Organization is at times shaking on its foundations.

The region's energy markets are strongly and effectively regulated to protect the public interests as it is defined by governments. Low pricing transparency, low competition, and high inaccessability for non-European entities therefore characterize these markets.

Under the circumstances the energy sector in the region diversifies in a defensive manner, i.e. parties are taking their chances as they are offered: coal is regaining importance as a fuel for electricity production, nuclear is widely accepted as an economically and environmentally viable source and gas is relatively stagnant because of price perspectives. Governments and the EU are heavily promoting renewables as a domestic energy source through R.D&D and attractive investment conditions.

The burning of fossil fuels is clean in local and regional environmental terms. CO2 capture and storage however would not necessarily enjoy priority. Governments are not intensively focused on a viable post-Kyoto policy, but the EU will use its Russian card to price carbon under longer term schemes.

The efforts to increase renewable resources substantially do produce "side effects" in terms of avoided CO2 production. This is however taking place at a relatively high cost.

The same holds true for energy efficiency. Energy security considerations do incite governments to promote strongly efficiency improvement measures. Many of these 1 Energetske perspektive do 2050.

however are relatively cost-inefficient.

Mobility remains overwhelmingly based on hydrocarbons, but fuel efficiency is increasing markedly and European produced biofuels will gain some interesting market shares.

On balance, the use of fossil fuels and CO2 emissions continue to rise modestly, but less then in scenario 1.

2.2.3. Globalism, and Heavy Government Engagement: CONFIDENT EUROPE

This world is further globalizing and attention of governments and industry alike is geared to create and promote the accompanying measures and conditions.

Enhancement of energy security is a global concern. Through intensive contacts with producer countries energy supply is relatively secure. Consumer governments, due to their heavy engagement, are willing and able to give strong assurances for demand security. Multilateral agreements on investment conditions are developed so as to facilitate the necessary financial flows for maintaining and developing the necessary energy sources. A permanent global producing and consuming multi-energy consulting mechanism is being considered seriously, as well as eventually established.

As a result, supply / demand tensions are manageable and price volatility of fossil fuels is markedly reduced and also average energy price levels tend to be at a relatively reasonable level, as the market takes account of effective government monitoring and mitigation when needed.

Energy relations of EU countries and Russia are such that no need for a foreign EU energy policy is felt to reach WEC's 3 A goals of Accessibility, Availability and Acceptability. An effective co-ordination mechanism at EU level supports and guides national energy policies. Russian energy exports are not determined by foreign policy considerations and customers are being treated on a level playing field. The principles of a new and renegotiated Energy Charter Treaty are being applied in practice. Also, the EU is actively pursuing the further implementation of the Energy Community Treaty with neighbouring countries.

At the same time the EU is diversifying its energy sources, strongly driving for increased energy efficiency and thus on balance improving its self sufficiency and preserving its competitiveness.

This is being realised within a global framework of reasonably well regulated, open market conditions, creating transparent energy market pricing, along with national governments' attention on affordability and security of supply. The intention of thereby creating a strong internal market, along with strong energy companies is being realized. Because of particular and sustained attention of industry and governments alike the quality of the energy system in the entire region is increased to unprecedented levels through massive investment efforts. However, all of this will come at a price and energy costs, before tax, will rise, be it within the wider global context of multilateral consultations and agreements. 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

The EU implements solid technology and renewables R.D&D and investment policies. One of the major motivations for these policies is reduction of climate change effects through mastering of CO2 emission levels (on a global scale) as well as developing and adopting adaptive measures to mitigate the effects of global warming.

A strong global framework dealing with climate change issues exists.

Investment conditions for the energy companies and other market parties are such that by 2050 the share of clean coal amongst an otherwise constant share of coal for electricity production will have grown considerably. Natural gas and nuclear power remain important energy sources for electricity production. Renewables will penetrate further.

Energy efficiency in the region is being promoted through adequate international pricing of CO2 emissions.

Also, mobility is characterized by high energy efficiency, and by substantial introduction of CO2 neutral fuels through regulatory measures.

CO emission levels of the Europe region are decreasing, be it slowly.

2.2.4. Globaiism, and Light Government Engagement: TRAILER EUROPE

The main general characteristic of this scenario is that it unfolds within an accomplished intra-European economic space which encompasses all, or most, European countries. This means that free transport of persons, goods, services and capital between the countries involved is being encouraged, and also that there exists economic co-operation between them. The basis for all this is the legal framework which exists on these matters within the EU: the so-called acquis communautaire.

Light government engagement here is a dominant feature of the times to come. The EU is consolidating its acquis, and there is no strong drive to further develop on it. Globalization is of overriding importance and weight.

The implications in energy terms are manifold. Security of supply is achieved by market forces. One of the consequences is that the degree of EU self-sufficiency will be diminishing, but this is not seen as a concern as global conditions make energy imports less problematic.

Producer and consumer governments, with the EU and Russia actively participating, have frequent dialogues, but they see no need for joint action as market transparency and market mechanisms are yielding adequate results.

Competition for energy is driving prices of oil and other energy sources high. As governments are largely not inclined to intervene, market prices will not be mitigated except for vulnerable consumer households. The emphasis clearly is on the economic benefits: "profits first, sustainability second". Also, this focus on global competitiveness leads to the dominance of CO2 trade, rather than binding commitments a la "Kyoto". i Energetske perspektive do 2050.

Governments are not entirely absent in R.D&D, but innovation mainly takes place by the industry on its own, in order to increase access to energy and reduce costs. Market forces determine technology development, and investments by the energy industry show a corresponding picture: traditional coal and highly efficient gas fired power stations do form the basis of electricity production. Nuclear continues to be considered to be a high-risk investment as a consequence of differing political perceptions. Renewables will develop slowly as more cost effective other options will remain available. Generally speaking, choices between nuclear, renewables and CCS are made on the basis of cost and commercial risk. Public and political perceptions however might lead to more direct and specific policy interventions.

Energy efficiency increase is determined by market forces, i.e. including the costs accompanying CO2 trade. The costs are relatively modest, but impacts on technological applications could lead to effective results.

The transportation sector is dominated by two issues: local environmental (and health) concerns and competition within the manufacturing industry on fuel efficiency. Alternative transportation fuel systems will only be introduced through regulation if local and more global environmental or other concerns dictate action by the authorities.

On balance the rising curve of CO emissions is slowly being curbed.

3. ACHIEVING THE 3A'S

The table below summarizes the qualitative effects by 2050 for the region of the respective policy scenarios in terms of WEC's 3A's, and per (sub of) indicator: political context, energy security, market forces / competition, environment / climate change, and energy mix / energy technology.

The effects are weighed in numbers from 1 -> 5. It should be stressed that the numbers should not be added up since they cannot be compared between indicators. 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

Table 1. Qualitative effects by 2050 for the region of the respective policy scenarios in terms of WEC's 3A's

(1) (2) (3) (4)

1. Political Context Nationalism Nationalism Globalism Globalism Low Govt - High Govt - High Govt Low Govt

/' Europe des Fortress Patries Europe Confident Trailer Europe Europe

2.1 Energy^ Security - 4 5 system adequacy 5 4

2.2 Energy Security - 2 3 supply of resources 3 3

3.1 Market Forces - 3 2 competition 3 5

3.2 Market Forces - 4 3 4 5 price level

4.1 Environment / 2 3 4 4 climate - outcome

4.2 Environment / 3 2 3 4 climate - cost

5.1 Energy Mix: C O 4 3 coal 2 4 - gas 4 2

renewables 4 C O 3 nuclear 5.2 Energy Technology 3 4 4 3 — efficiency: outcome

5.3 Energy Technology 3 2 3 4 — efficiency: cost

5.4 Energy Technology 2 3 4 3 - mobility7

Legend: - Low Quality High Quality... in terms of the 3A's

1 <--» 5

7 As derived from the draft report of the WEC Scenarios to 2050 Mobility Specialists Study Group, dated July th I28 2006. Energetske perspektive do 2050.

4. ACKNOWLEDGEMENTS

We wish to acknowledge the many and varied contributions that have been made by the members of the WEC Europe Region Scenarios Working Group. It has been our privilege to draw on this vast reservoir of knowledge and experience to assemble the ideas presented in this paper. The following persons in particular have specifically contributed to this Regional Report: Jurg Bartlome, Nicole Dellero, Per-Olof Granstrom, Jacques de Jong, Milko Kovachev, David Lewis, Tatiana Mitrova, Jean Eudes Moncomble, Damir Pešut and Anton Vladescu. We do owe special gratitude again to Jacques de Jong and David Lewis, whose special drafting contribution we enjoyed under unmitigated tropical conditions at the Clingendael Institute in the Netherlands on July 25, 2006.

HR0700004 Edgard Gnansounou Laboratory of Energy Systems (LASEN) Ecole Polytechnique Federale de Lausanne (EPFL) Switzerland

MONITORING THE VULNERABILITY OF ENERGY SUPPLY SYSTEM

Abstract

Due to the increasing complexity of the world evolution, the public decision makers, the energy supply industry and the consumers in industrialised countries are more and more sensitive to the vulnerability of energy supply. The emergence of new big consumer countries and the perspective of oil and gas depletion at the end of the current century raise the concerns about how to share fairly the remaining resources for the common and sustainable development of the mankind. Erratic energy prices discourage investment and delay the energy transition. Voluntary measures are needed mainly in industrialised countries in order to develop alternative and sustainable energy sources and to avoid world struggle for energy procurement. In this contribution a synthetic energy vulnerability index is defined for monitoring energy supply vulnerability. The proposed index is based on energy intensity, oil and gas import dependency, CO2 content of primary energy supply, electricity supply vulnerability and non-diversity in transport fuels. The preliminary assessment of this synthetic index for selected industrialised countries provides promising results that need however further refinement.

MONITORING RANJIVOSTI ENERGETSKE OPSKRBE

Sažetak

Zbog sve veće složenosti svjetskog razvoja, donositelji javnih odluka, opskrbljivači energijom i potrošači u industrijaliziranim zemljama sve su osjetljiviji kad je u pitanju ranjivost energetske opskrbe. S pojavom novih velikih zemalja potrošača i s perspektivom iscrpljivanja nafte i plina do kraja ovog stoljeća, postavlja se pitanje kako pravedno podijeliti preostale resurse za zajednički i održivi razvoj čovječanstva. Nestabilne cijene energije ne ohrabruju ulaganja i odlažu energetsku tranziciju. Potrebne su ciljane mjere uglavnom u industrijskim zemljama u cilju razvoja alternativnih i održivih izvora energije i izbjegavanje svjetske borbe radi osiguranja energije. U ovom radu definira se sintetički indeks energetske ranjivosti za monitoring energetske ranjivosti. Predloženi indeks temelji se na energetskoj intenzivnosti, ovisnosti o uvoznoj nafti i plinu, sadržaju CO2 u primarnoj energiji, ranjivosti opskrbe električnom energijom i neraznolikosti energetskih proizvoda korištenih u transportu. Preliminarna ocjena ovog sintetskog indeksa za odabrane industrijske zemlje daje obećavajuće rezultate koji, međutim, trebaju daljnju doradu. 1 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

1. INTRODUCTION

The current evolution of the World Economy and the geopolitical concerns, particularly the rapid economic growth in emerging economies (e.g. China, India) and the strain on oil and natural gas reserves, the concentration of most of these reserves in instable regions such as Near East have raised concerns about Security of energy supply of industrialised countries. Especially in European countries which are very dependent on external sources for their energy supply, the issue of Security of Energy Supply (SES) was put on spotlight in the context of restructuring of the energy supply industries and construction of European internal competitive energy markets (i.e. electricity and natural gas) at continental level. Several events contributed to accentuate energy security issue.

After the electricity blackout in California, the threat that a similar event could occur in Europe revived the debates on Electricity regulations within several European countries as well as in European Union as a whole. The increase of crude oil price from April 1999 to November 2000 and its effect on Natural gas price added to the concerns about how external decisions taken by oil producing countries (OPEC and non-OPEC) can impact European economy in the future. On 29 November 2000 the European Commission (EC) adopted a Green Paper (COM (2000) 769 final) that identified physical risks, economic risks, social risks and environmental risks as main hurdles to SES.

Based on the current and long term demand and supply of 30 European countries (Europe-30), the Green Paper concluded on the following items: Europe has limited margin of manoeuvre to influence the energy supply conditions; Europe is not in a position to achieve its Kyoto protocol commitment; demand side measures (i.e. promoting energy saving in transport and buildings) are one of the main policy options for limiting Europe dependence on external energy sources.

As a follow up to that Green Paper, the European Commission made three regulatory proposals: the Directive 2001/77/EC on electricity generation from renewable sources adopted in 2001; the Directive on energy saving in buildings (COM(2002) 91/EC); regulatory and fiscal proposals to promote biofuels and other substitute fuels (COM(2001)547).

After September 11th, 2001, and following the natural disasters that devastated several countries in 2004 (hurricanes, tsunami) the issue of Critical infrastructures security in face of intentional adverse actions and natural harsh events gained in importance.

In 2003, North America (USA and Canada, 14 August 2003) and several European Countries suffered from blackouts: London (28 August 2003); two million people in Southern Sweden; 1.8 million in Copenhagen (23 September 2003); 50 million people in Italy on 28 September 2003. Taking into account these events, the EC proposed in December 2003 a draft directive aiming at improving the security of electricity supply and promoting investment in infrastructure in Europe (COM 2003, 740 final). The stake of this proposal was to enhance the possibility for the regulatory authorities to intervene in order to speed up the construction or reinforcement of the electricity interconnection between EU member states. In December 2005, the European Council adopted a Directive on measures for safeguarding security of electricity supply and infrastructure investment ^9 Energetske perspektive do 2050.

(PE-CONS3654/05, 14791/05 ADD1)that established aframework for ensuring adequacy between electricity demand and supply and appropriate level of interconnection capacity between member states (Directive 2005/89/EC of 18 January 2006); a similar directive was adopted for Natural gas (Council Directive 2004/67/EC of 26 April 2004).

Since 2003, the high volatility of prices of crude oil and refined petroleum products due to low capacity margins, geopolitics strain and oil consumption growth in China and United States revived the concerns about European energy supply weaknesses. A new EC Green Paper on European Strategy for Sustainability, Competitiveness and Energy Security was issued on 8 March 2006.

During the last decade, there was an increasing awareness about European energy supply weaknesses. European Union has established the basis for implementing a common strategy for coping with its energy supply vulnerability. The next step will consist in determining quantified common objectives concerning diversification, external energy policy, substitution and conservation and in elaborating indicators and instruments for monitoring the achievement of these objectives.

2. CONCEPT OF VULNERABILITY

2.1. Definition of Vulnerability

The vulnerability of a system is the degree to which that system is unable to cope with selected adverse events. As it is not possible to take all harsh events into account, some criteria should govern the selection of relevant contingencies (e.g. likelihood, criticality and damages). Vulnerability in face of selected events with reasonable likelihood and high damages is of particular interest, especially when these situations are critical. A critical event means that due to its weaknesses, the response of the system to this contingency is inadequate and leads to failure to meet the required security of supply. Thus selection of critical events is guided by the analysis of the weaknesses of the system under study to meet specified goals. However, the selected event should be reasonably likely to occur. The likelihood could be formally expressed by probability or be subjectively considered with respect to the plausibility of the event under consideration.

Practically, vulnerability is a context dependent concept. In the case of energy, the main goal is to design or operate the system in such a way that security of energy supply is ensured at the required level and at a cost that is affordable to the consumers. The main questions to be tackled when coping with vulnerability of the energy supply include the following items: 1. What is the context of the energy supply today and how this context would evolve from the viewpoint of energy supply security? 2. What are the main threats and what are the weaknesses of the supply system regarding achievement of the required security level? 3. How these threats could be expressed in terms of critical events? • 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

4. What is the exposure of the society to those adverse events? 5. What kind of measures should be undertaken to make the system more resilient?

2.2. The context in which vulnerability is assessed

In the case of industrialised countries, the context in which energy vulnerability is assessed could be formulated as follows:

Industrialized countries are facing increasing globalisation and economic integration worldwide that made public and political attention more sensitive to energy supply security issue. The following facts characterise this context as it is mentioned in the terms of reference of the WEC study on Europe Economy Vulnerability to Energy crisis:

The growing dependence on energy imports

The anticipated rises in energy prices in the coming years due to several reasons, including unstable political climate in the major supplying countries and a substantial energy demand growth in emerging economies

Uncertainty about full implications of market liberalisation and competition and their impacts on security of supply and network reliability.

According to the EC Green Paper (COM (2000)769 final), the Europe-30 Energy dependence on external sources will increase from 36% in 1998 to 60% in 2030. The causes of this increase in dependency are as follows: exhaustion of North Sea deposits of oil and gas, lack of competitiveness of European coal industry, steady or possibly declining market share of nuclear energy.

The main reasons of the recent oil price rise (i.e. growing demand in industrialised and emerging countries, low excess capacity in oil supplier countries, concerns in Near East region) will not totally disappear in short term. While oil and gas resources are sufficient for fuelling the economic growth by the end of the current century, geopolitical vulnerability due to instability in the producing regions is a key factor that could influence the pace and volume of new investments in more expensive oil fields. Thus, the evolution of oil price in medium term is uncertain. Even if in long term the increase trend is more certain, the pace and extent of this increase is unknown.

80 70 - Spot 60 • Futures 9*8/2003 50 - Futures 9/7/2004 40 - Futures 9/7/2005 30 - 20 • 10 - 0

Figure 1. Evolution of Spot and Futures oil real prices (2005 U.S. dollars per barrel) (Source:IMF) 1 Energetske perspektive do 2050.

The Futures real prices for 5 year ahead gave a market prospect of the expected spot oil price in medium term. However this indicator is myopic (see fig. 1). In long term, the higher production cost of new oil fields, the continuing economic growth in emerging countries will maintain a pressure on the prices unless oil demand in industrialised countries decreases due to improvement of energy efficiency, oil substitution or economic recession.

The liberalisation reforms of energy markets in Europe during the last decade related to electricity and in less extent to natural gas are challenging. According to European Commission, these reforms aim to "increase efficiency in the production, transmission and distribution of electricity, while reinforcing security of supply and the competitiveness of the European economy and respecting environmental protection" (see Directive 96/92/ EC). It was expected that the liberalisation would contribute to the decrease of electricity and gas prices while ensuring high standards of supply security and environmental policy requirements.

However, the uncertainties during the transition to competitive markets raise concerns about issues such as: completion of the liberalisation objectives in presence of market powers and other barriers to entry; mechanisms for ensuring security of supply, in particular investment to adapt capacity of energy infrastructures to the new situations with increasing market transactions (i.e. electricity generation and cross-boarder transmission, gas pipeline); decrease of energy supply diversity particularly in the case of electricity generation where the market share of natural gas is rapidly growing.

2.3. The main threats and weaknesses of European energy system

The main threats considered in the EC Green Paper (COM (2000)769 final) were distinguished as physical risks, economic risks, social risks and environmental risks.

Physical risks

They are related to physical disruptions that could be permanent or temporary. Permanent disruptions concern the exhaustion of an energy source or a production stop (e.g. possibly abandon of the coal production in many European countries, eventual abandon of nuclear energy production following a major accident at a power station). An example of a temporary disruption is a severe damage caused by an extreme weather event such as Lothar and Martin storms that occurred in France in December 1999.

Economic risks

Economic risks mainly concern the consequence on European economy of energy prices "erratic fluctuations" due to external events combined with other factors such as the fall of the exchange rate between US dollar and Euro. Monetary and trade imbalances that could cause an economic recession are the main threats in the case of Economic risks; geopolitical events are regarded as the most dreaded origin.

^m 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

Social risks

Physical disruptions or erratic fluctuations of energy prices may provoke social disruptions such as increase of unemployment, especially in sectors like transportation that are more sensitive to the oil prices. The low income households may be affected depending on the efficiency of existing social protection measures. These impacts may induce social troubles and crises.

Environmental risks

Environmental disruptions are related to severe damages caused to environment by the energy chain. These damages can come from accidents (large oil spills, methane leaks, and nuclear accidents); they can also result from growing pollution (e.g. urban air pollution) or long term effects such as global climate change.

3. POLICY OPTIONS FOR REDUCING ENERGY SUPPLY VULNERABILITY

The Policy for reducing Energy supply Vulnerability includes the following options: reduction of energy intensity in order to make the Economic growth less sensitive to the volatility of energy prices; mastering dependence to oil and gas by diversifying the fuel mixes as well as the origins of import and contributing to decrease geopolitical turbulences in the World; decarbonisation of the energy mixes in order to make the energy system less sensitive to measures concerning Global climate change; design of a diversified Electricity generation system; diversification of transport fuel mixes; improvement of energy efficiency particularly in housing and protection of vulnerable households from surge of energy prices.

3.1. Energy intensity in industrialized countries

From 1973 to 2003, the energy intensity of industrialized countries has decreased by 35% due to structural change of the economy towards less energy consuming sectors and efforts to promote energy efficiency and rational use. However, as Figure 2 shows, this decrease is more significant in the United States than in OECD-Europe and Japan where the Energy intensity was initially lower.

0.4 c re (A ^ 0.3

3 tiii

th o 0.2 DO M i_ rsi Q> ti 0.1 VO. 5 0.0 USA Japan OECD- Europe •Figure 2. Evolution of the energy intensity of GDP Energetske perspektive do 2050.

In 1973, the ratios of the energy intensity of US to Japan's respectively OECD-European ones were 2.75 and 1.38. These ratios decrease to 2.1 and 1.1 in 2003 while energy intensity of OECD-Europe still was 1.90 time this of Japan. These figures demonstrate that there still remains a potential for energy intensity reduction in Europe. Further decrease could result from structural change of the economy of transition countries like Poland, Slovak Republic, Hungary, Romania and Bulgaria where energy intensity is still high compared to most of the European Union member states. Reinforcement of voluntary energy efficiency measures will also contribute to make European Economy less sensitive to the volatility of energy prices.

3.2. Dependence to oil and gas

We should be very grateful to oil for having fuelled the world economy during the last century. Oil will continue to play an important role for our energy supply during the current century even if its market share has fallen down since the 1973 crisis from 45% of the World total primary energy supply to 34.4% in 2003. In OECD countries these figures were respectively 53% and 40.7%. Oil is still playing a central role for the economic development, and a fair procurement of the declining resources between an increasing numbers of countries whose energy demand is growing fast will be a great challenge during the 21st century. The concentration of oil production in a few countries and geopolitical turmoil are, more than the depletion perspectives of resources, the driving factors for the high volatility of oil prices in short and medium terms. The substitution by natural gas is, at this regard, a transitory solution as the number of exporting countries is also limited and the price of gas is correlated to that of oil. The high volatility of oil prices is unfavourable to investment in new energy options such as synthetic fuels from coal, biomass and hydrogen, whereas these options are part of the solutions for the longer term.

1973 2003

Combustible Combustible Hydro Renewables Hydro Renewables 2.1% 2.0% & Waste Nuclear W Other** 3.3% Other** 1.3% Nuclear 0.8% ~JzL^ o.i% Coal 10.7%--- Coal : 22.4% .20.5% mmSBBBBBar HI Gas S^H^B mmL 18.8% • ill mmH HH m 22.0% Wm Hi HP H| Fon P'Oil 53.0% "^^^ 40.7% 13 763 Mtoe | | 5 395 Mtoe | 'Excludes electricity trade. * *Olher includes geothermal, solar, wind, heat, etc.

Figure 3. Fuels share of the total primary energy supply in OECD countries (Source: IEA) I 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

As figure 3 shows, from 1973 to 2003, the share of oil and gas has decreased in the industrialised countries from 72% to 63%, the difference being predominantly captured by nuclear energy. In the future, though nuclear would continue playing an important role, more diversified substitution must be encouraged for reducing the vulnerability of the energy supply. The import ratio of oil and gas and the concentration of import origins are other key factors of vulnerability. This ratio has decreased from 1973 to 2003 in the cases of Japan and OECD-Europe and slightly increased for USA (see figure 4) which value stayed lower than these of other OECD regions.

! 0 1973 0.6 S • 1990 ? i • 2003 o g Is " Japan OECD- Europe

Figure 4. Dependence on oil and gas import

3.3. Decarbonisation of the primary energy supply

The rising concerns about global climate change will make greenhouse gases and particularly CO2 emissions more and more costly worldwide. The CO2 content of the total primary energy supply (TPES) depends mostly on energy substitution. Countries such as Australia, Greece, and Poland with a significant market share of coal have a high carbon content of their primary energy supply. From 1990 to 2003, the ratio of CO2 emissions to TPES has decreased by 2.8% in the OECD as a whole while this evolution varies from one country to the other. As figure 5 shows, the ratio was stable in USA, increased in Japan and decreased by 8.3% in OECD-Europe.

2.6 2.5 2.4 B1990 19 2.3 • 1995 2.2 • 2003 2.1 2 USA Japan OECD- Europe

Figure 5. Ratio of CO2 emissions to total primary energy supply 1 Energetske perspektive do 2050.

In 1990, the ratio of OECD-Europe was 1.11 and 0.97 time respectively this of Japan and USA. In 2003 these figures were respectively 0.96 and 0.89. The performance of OECD- Europe was mainly due to the substitution of coal and oil by natural gas and nuclear. From 1973 to 2003, the share of coal and oil in OECD-Europe decreases from 84.5% to 55.6% while natural gas and nuclear energy account for 11% in 1973 and 41.3% in 2003.

3.4. Case of Electricity generation in Europe

The European Electrical Power Supply industry is facing regulatory uncertainties relative to the responsibility for long term reserve capacity in generation as well as in transmission. According to the Union for the Co-ordination of Transmission of Electricity (UCTE) that groups transmission system operators of 23 European countries, the forecasted reserve margin of the UCTE as a whole is sufficient till 2010 to meet the future peak loads, security being at risk from 2013. However, the event occurred in Germany on November 4th, 2006, that has caused load cuts to ten millions consumers in many countries proved that the electricity supply in Europe is significantly vulnerable at short term. As the issue here is for long term, besides the improvement of co-operation between public authorities and Electricity supply industry in order to assure in the due time capacity adequacy, there is also a need for improvement of the operational regulation of the whole European system.

From strategic point of view, the question remains whether Electricity can be considered in the same way as a commodity. What should be the responsibility of each country? Electricity Generation could be concentrated in a few countries or investment should be encouraged in every state in order to generate the Electrical Power near the consumer? How diversified should be the electricity generation mix in each country? In particular, an efficient penetration of renewable energy for electricity generation is one of the diversification options expected in order to make the Electricity supply less sensitive to the volatility of oil and gas prices.

3.5. Diversification of fuel use in transport sector

Transport is the most vulnerable sector to spikes of oil price. As this sector is essential for the whole economy, it is important to implement voluntary measures in order to introduce alternative fuels. The objective of the European Union to achieve 23% of alternative fuels by 2020 is a great challenge that is presently difficult to take up without importation from producing countries such as Brazil and other developing and emergent countries. Thus, assuring that this option is sustainable is another challenge.

3.6. Fuel poverty: protecting vulnerable households

The concept of fuel poverty originated in early 1980s from UK and the Ireland's grass roots environmental health movements. With the energy crises of 1973/74 and 1979, the low income households experienced some difficulties with increased heating bills. They had to spend a large percentage of their income to keep their house warm enough.

^9 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

Fuel Poverty Concept is an interaction between poorly insulated housing and inefficient in-housing energy systems, low income households and high energy services prices.

In the beginning of 2000s, the British government set up a strategy on fuel poverty aiming at eradicating this phenomenon by 2010 (DTI/DEFRA, 2001) for vulnerable households and by 2016 for all households (target of England).

According to the standard definition that was adopted in UK, a household is poor in fuel if it needs to spend more than 10% of its income on all fuel used to heat the home at an adequate standard and to meet its needs for other energy services (lighting, cooking, cleaning, etc.).

^ {Fuel unit pricet * Fuel needst Fuel poverty ratio=— income

Where the index i denotes a given housing energy service (heating, cooking, cleaning, etc.)

Social measures to cope with fuel poverty exist in many European countries though it is difficult to undertake a comparative assessment concerning their efficiency. The concept of fuel poverty needs to be refined and data should be collected in order to monitor this aspect of Energy vulnerability.

4. PROPOSITION AND EVALUATION OF A SYNTHETIC INDEX

In this section, a synthetic index of Energy Vulnerability is proposed. That index is then assessed for selected industrialised countries using statistical data of International Energy Agency (IEA).

4.1. Proposed synthetic index

The Energy Vulnerability Index (I) is formulated in terms of five distinct dimensions: Energy intensity of the Gross Domestic Product - GDP (X.,) Energy Import Dependency (X2) Energy related CO2 emissions as against the Total Primary Energy Supply - TPES-

(*3) Electricity supply Vulnerability (X4)

Non diversity in Transport fuels (X5)

Energy intensity of GDP (X.,) 1 Energetske perspektive do 2050.

For a given country j, X1; is defined as:

TPESi L

TPES: Total Primary Energy Supply

GDP: Gross Domestic Product

The indicator related to X1 for the country j is evaluated as:

1 max (Xlk) - min (Xlk)

Oil and Gas Import dependency (X2)

X2 is defined in terms of "oil and gas import ratio to TPES" (Y2) and "Concentration in oil and gas import origins" (Z2). El,. Y =max(0, 2j TPES/

El.: Oil and gas net import of the country j

The estimation of (Z2) for industrialised countries is focused on the risks of interruption of oil and gas due for example to turmoil. Let us consider the F supply origins, i.e. Commonwealth of Independent States (CIS), Middle East (ME), Africa (AF) and other. A geopolitical factor yf is assigned to each supply origin with respect to the perceived risk of supply disturbances. Then two separate concentration factors are estimated, one for the oil supply Z20 and the other for gas supply Z2G. z -i

z -i

Soy' ^Gj/'-Market share of the origin f in the supply of oil respectively gas for the country j yf = 0 means that there is no risk of disturbances for supply origin f. 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

The aggregate concentration factor Z2 is a weighted average of Z20 and Z2G

OlrZ2Oj+GIrZ2Gj

Where,

Ol and Gl are the net import of oil respectively gas.

Finally, the oil and gas import dependency indicator is computed as follows:

I2J =mm(l,Z2j.Y2J)

Energy related CO2 emissions as against to TPES (X3)

This component of the index is estimated from the "CO2 ratio to TPES":

_ CO2 emissions 3J~ TPES

X37.-min(X3/t) I = k raax(X3k)-mxn(X3k) k k

Electricity supply Vulnerability (X4)

The Electricity supply Vulnerability is defined in terms of three dimensions: the net import of Electricity, the concentration and non acceptance of an eventual dominated technology of electricity generation and the non diversification of that generation. The first dimension is considered as being pre-eminent.

Let ImpElea be the net import of Electricity of the country j, and lEIecj the corresponding index, Gj be the share of electricity generation in the electricity supply of the country j, SGuj the share of the most used (thermal type) electricity generation technology in the country j, Y4j the public rejection degree of that technology, M the number of fuel type for electricity generation and SGjm the share of the fuel type m in the electricity generation of the country

Im pElec, - min (Im pEleck ) IElec,1 = - max (lmpEleck)-min(lmpEleck) Energetske perspektive do 2050.

0 full public acceptance 0.5 significant non acceptance (default value) 1.0 full public rejection

JO if SGUJ <50% Jj= \sGuj.Y4j .Gj if SGUJ >50%

m Aog(SGjm))

J and K are respectively the index of public non acceptance of a dominated technology and the index of fuel non-diversity for electricity generation. Then l4j is defined as follows: 0.5

Non-diversity in Transport fuels (X5)

Let N be the number of transport fuels types i.e. Petroleum products, Natural gas, Electricity, other alternative fuels and STjn be the market share of fuel type n. Only cases with ( STn > 0 ) are considered.

l I5J = l + (log(N)y .^(STjn Aog(STjn)) n Energy Vulnerability Index (I) 0.5 f iv i

4.2. Application

The proposed "Energy Vulnerability index (I)" was preliminary estimated for the year 2003. The rank of each selected industrialised country is presented in the annex. Performance for each partial index is given as well. The preliminary results show that Canada, Sweden and Norway are the top 3 energy less vulnerable. Figure 7 illustrates results for Sweden, Croatia, Germany and Bulgaria.

1 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

Energy Vulnerability of Sweden Energy Vulnerability of Croatia

Energy Vulnerability of Germany Energy Vulnerability of Bulgaria

3

Figure 7. Energy vulnerability indexes of selected countries

5. CONCLUSION

Assessing a synthetic vulnerability index is not straightforward as vulnerability is a multi- dimensional concept and the various dimensions could be negatively correlated. For example, low dependence from oil and gas could be achieved in increasing the share of coal that could result in increasing the CO2 content of the total primary energy. Thus a synthetic index must consider compensation between the scores of the various dimensions. However, full compensation would minor the bad scores. In this study, quadratic functions are used to estimate the index in order to limit these compensations. The preliminary results are promising though refinement is needed based on complementary data collection, improvement of a few dimensions such as Vulnerability of Electricity supply and including others e.g. fuel poverty. Energetske perspektive do 2050,

6. REFERENCES

[I] Commission of the European Communities (2001), Proposal for a Directive of the European Parliament and of the Council on the promotion of the use of biofuels for transport, Proposal for a Council Directive amending Directive 92/81/EEC with regard to the possibility of applying a reduced rate of excise duty on certain mineral oils containing biofuels and on biofuels

[2] Commission of the European Communities (2003), Proposal for a Directive of the European Parliament and of the Council concerning measures to safeguard security of electricity supply and infrastructure investment, COM(2003)740 final

[3] Commission of the European Communities (2006). A European strategy for Sustainable, Competitive and Secure Energy, COM(2006) 105 final

[4] DTI, DEFRA (2001), The UK Fuel Poverty Strategy

[5] European Commission (2000), Towards a European strategy for the security of energy supply, COM(2000) 769 final, Green Paper adopted by European Commission on 29 November 2000

[6] European Parliament and the Council (2001), Directive 2001/77/EC on the promotion of electricity produced from renewable energy sources in the internal electricity market. Official Journal of the European Communities, 27.10.2001.

[7] European Parliament and the Council (2002), Directive 2002/91/EC on the energy performance of buildings. Official Journal of the European Communities, 4.1.2003.

[8] European Council (2004). Directive concerning measures to safeguard security of natural gas supply. 28 April 2004. Official Journal of the European Union, 29.4.2004.

[9] European Parliament and the Council (2006). Directive 2005/89/EC concerning measures to safeguard security of electricity supply and the infrastructure investment. 11 January 2006. Official Journal of the European Union 4.2.2006.

[10] IEA Statistics (2005), Energy Balances of OECD Countries 2002-2003, International Energy Agency, 2005 Edition

[II] IEA Statistics (2005), Energy Balances of Non-OECD Countries 2002-2003, International Energy Agency, 2005 Edition

[12] IEA Statistics (2005), Oil Information, International Energy Agency, 2005 Edition

[13]IEA Statistics (2005), Natural Gas Information, International Energy Agency, 2005 Edition

[14] International Monetary Fund IMF (2006), World Economic Outlook, April 2006 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

7. ANNEX

Table 1. Energy vulnerability rank of selected industrialised countries in 2003

I 11 12 13 14 15

Synthetic Energy Import CO2 Electricity Transport Country index intensity dependency content of supply fuels non- TPES vulnerability diversity Low vulnerability index: <0.55 1. Canada 0.439 0.186 0.000 0.553 0.155 0.773 2. Sweden 0.441 0.080 0.386 0.147 0.232 0.861 3. Norway 0.467 0.022 0.000 0.331 0.478 0.866 4. Switzerland 0.475 0.002 0.569 0.368 0.256 0.778 5. Slovak Rep. 0.488 0.557 0.600 0.541 0.220 0.421 6. Iceland 0.492 0.217 0.275 0.000 0.293 1.000 7. United King. 0.495 0.036 0.000 0.630 0.148 0.896 8. France 0.506 0.075 0.508 0.295 0.339 0.903 9. Finland 0.509 0.152 0.450 0.482 0.062 0.912 10. New Zealand 0.512 0.152 0.381 0.462 0.159 0.951 11. Austria 0.521 0.048 0.586 0.601 0.150 0.792 12. United States 0.536 0.092 0.302 0.699 0.179 0.902 13. Slovenia 0.543 0.187 0.487 0.587 0.157 0.913 14. Croatia 0.547 0.250 0.448 0.656 0.064 0.895 15. Lithuania 0.549 0.418 0.496 0.269 0.388 0.929 Medium vulnerability index 0.55 < I ^ 0.65 16. Latvia 0.552 0.282 0.660 0.375 0.242 0.900 17. Netherlands 0.554 0.087 0.334 0.614 0.430 0.924 18. Denmark 0.554 0.017 0.000 0.773 0.202 0.947 19. Germany 0.561 0.062 0.574 0.680 0.205 0.857 20. Hungary 0.573 0.322 0.708 0.579 0.141 0.825 21. Romania 0.578 0.641 0.192 0.667 0.169 0.864 22. Poland 0.593 0.337 0.317 0.931 0.481 0.666 23. Spain 0.600 0.095 0.755 0.620 0.033 0.916 24. Czech Rep. 0.601 0.500 0.419 0.751 0.293 0.853 25. Japan 0.602 0.000 0.803 0.628 0.052 0.875 26. Australia 0.608 0.124 0.000 0.913 0.329 0.945 27. Belgium 0.612 0.116 0.848 0.518 0.240 0.903 28. Turkey 0.618 0.215 0.656 0.721 0.117 0.950 29. Portugal 0.631 0.107 0.825 0.614 0.050 0.959 30. Korea 0.643 0.195 0.886 0.576 0.137 0.945 High vulnerability index I >0.65 31. Ireland 0.670 0.024 0.785 0.777 0.157 1.000 32. Bulgaria 0.671 1.000 0.359 0.653 0.288 0.782 33. Estonia 0.692 0.514 0.308 1.000 0.465 0.905 34. Italy 0.695 0.047 0.814 0.696 0.710 0.874 35. Luxembourg 0.705 0.077 1.000 0.627 0.401 0.961 36. Greece 0.724 0.101 0.857 0.938 0.208 0.975 37. Cyprus 0.749 0.131 0.993 0.739 0.559 0.970 I HR0700005 Dr. sc. Tomislav Dragičević INA-industrija nafte, d.d. Zagreb, Hrvatska

SIGURNOST OPSKRBE UGLJIKOVODICIMA I RAZLIKE U PRISTUPU DEFINICIJI POJMA

Sažetak

Sigurnost opskrbe pojavila se uoči Prvog svjetskog rata kada je Prvi Lord Admiraliteta W. Churchill odlučio modernizirati mornaricu i uvesti pogon na naftu, umjesto na ugljen. Nafta iz tadašnje Perzije otvorila je pitanje Sigurnosti. Tadašnja definicija Prvog Lorda: „Safety and certainty in oil lie in variety and variety alone" aktualizirana je u energetskoj krizi 1973. godine. Ona je aktualna i danas, nakon niza poremećaja u opskrbi koji su započeli s ratom u Iraku, prijetnjama Al-Qaide, nevremenom u Meksičkom zaljevu i pregovorima Rusije i Ukrajine.

Pa ipak, veliki čimbenik pouzdanosti je domaća proizvodnja kao i ona iz inozemnih koncesija. Zemlje koje imaju naftnu industriju, vjerojatno vode računa o njenoj strateškoj ulozi u sigurnosti opskrbe. Karakter vlasništva tu stratešku ulogu ne mijenja. Privatno vlasništvo dioničkog kapitala i provenijencije kapitala ne umanjuju njenu stratešku važnost. Međutim, okviri strateške kontrole nisu nedefinirani, a energetska strategija u tijesnoj je vezi s tim. Tako niti udjel obnovljive energije nije samo briga o okolišu već i o smanjenju ovisnosti o uvoznoj energiji.

Osim toga, nužna je i prilagodba Energetske strategije RH novonastaloj konstelaciji, uz uvažavanje svih europskih dokumenata.

SECURITY OF SUPPLY OF HYDROCARBONATES AND DIFFERENCES IN APPROUCH TO THE ISSUE DEFINITION

Abstract

Security of Supply became an issue during the First World War when First Lord of Admiralty, W. Churchill, decided to modernize the Navy by replacing coal with oil as a propelling fuel for ships. Crude oil that arrived from the then Persia opened up the question of Security.

First Lord of Admiralty defined it in the following way: "Safety and certainty in oil lie in variety and variety alone...". This concept of diversification of supply became topical again during the oil crises in 1973. It is topical even today as the world faces disruptions in supply caused by war intervention in Iraq, Al-Qaeda terrorist threats, hurricanes in the Gulf of Mexico or difficulties in natural gas supply caused by disputes between Russia and Ukraine.

The important element of security of supply is the own oil and gas production from domestic i 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ fields or foreign concessions. The countries that have their own oil industry regard highly the strategic importance of their own reserves. Private ownership of shares in oil companies or sources of capital does not diminish this strategic importance. Participation of renewable energy sources is important not only for environmental protection but for mitigating dependence on energy imports.

Croatia's energy strategy should be adjusted to new challenges and conditions on the energy market, taking also into account the relevant EU regulations.

1. UVOD

Suvremene potrebe čovječanstva za energijom pretežito se zadovoljavaju iz neobnovljivih izvora, a njihov najveći udjel čine ugljikovodici, nafta i prirodni plin.

Već nekoliko godina, počevši od 2001, cijene na svjetskom tržištu nafte osciliraju, a iza 2003. te oscilacije imaju ukupni trend rasta. Budući da je nafta, radi svojeg učešća u ukupnoj energetskoj opskrbi reperni energent, cijene svih energenata rastu. Naftu prati plin, a ugljen u nešto manjoj mjeri (za sada) zbog manje konkurentnosti, jer mu zahtjevi Kyoto protokola podižu troškove korištenja.

Kako su se od 2000. godine zaredali mnogi događaji koji su naizmjenično djelovali na ponudu i na potražnju, kao što su ratovi i prijetnje, vremenski utjecaji poput onih u Meksičkom zaljevu kao i oštre zime, velika i naglo rastuća potrošnja u Kini i Indiji, krhka ravnoteža između ponude i potražnje često je narušavana.

Saudijska Arabija je dugo godina, sve do kraja prošlog stoljeća, imala značajan rezervni kapacitet proizvodnje nafte kojim je uspostavljala ravnotežu u slučajevima smanjene ponude. Kako je potražnja stalno rasla, sve do današnjih oko 85 mil bbl/d, njezin rezervni kapacitet smanjivao se s 8 mil bbl/d na aktualni oko 1,5.

Nova svjetska otkrića nisu pratila porast potražnje, pa je aktualiziran strah o kraju naftne ere. Ne smije se podcijeniti ni psihološki efekt negativnih očekivanja.U tom ozračju, nakon zimskog spora između Ukrajine i Rusije oko cijena plina i smanjenja dotoka plina u Europu, aktualizirano je pitanje sigurnosti opskrbe, i to i naftom i plinom.

2. PODRIJETLO PITANJA SIGURNOSTI OPSKRBE

Pojam sigurnosti opskrbe kao doslovni prijevod Security of Supply je izvorno engleski, dok bi u hrvatskom jeziku sigurnost asocirala na pojam tehničkih čimbenika, a sveukupnost tehničkih, komercijalnih pa i političkih čimbenika, bolje bi odražavao pojam pouzdanosti opskrbe. :

Sigurnost opskrbe je u energetska razmišljanja uveo Prvi Lord Admiraliteta - sir W. •Churchill, a kasnije u Drugom svjetskom ratu Prvi ratni ministar Vlade Velike Britanije, kada Energetske perspektive do 2050. je u predvečerje Prvog svjetskog rata osmislio i omogućio modernizaciju ratne mornarice, uvodeći naftu kao pogonsko gorivo umjesto ugljena. Dva predstojeća rata ubrzo su potvrdila svu lucidnost tih odluka. No u trenutku tih odluka pojavilo se pitanje sigurnosti opskrbe, jer je trebalo domaći ugljen (iz Welsa) zamijeniti uvoznom naftom (iz tadašnje Perzije, današnjeg Irana). W. Churchill je sigurnost opskrbe zasnovao na uvjetima koji su se potvrdili i 1973. godine:

imati diversificiranu opskrbu s učešćem više energenata,

osigurati opskrbu energentima iz više izvora.

Nakon naftnog šoka 1973. godine, Europa je osuvremenila politiku za povećanje sigurnosti / pouzdanosti. S jedne strane, nastojala je zaustaviti rast potrošnje nafte uvodeći plin u potrošnju, a na drugoj strani je generirala mnogostruke programe racionalizacije potrošnje. Raspon mjera bio je vrlo širok. Utjecalo se na pristup gradnji zgrada s boljom izolacijom i manjom specifičnom potrošnjom, a istodobno se pokrenuo proces racionalizacije potrošnje u prometu. Motorna industrija u suradnji s naftnom, promijenila je sliku potražnje goriva, pa danas u Europi imamo podjednaku potrošnju benzina i dizel goriva, stoje dovelo do posve nove konfiguracije prerade s važnom ulogom procesa konverzije i dubokim iscrpkom, a zanemarivim ostacima, radi povećanja tzv. dubine prerade, odnosno većeg iskorištenja sirovine, proizvodnje visoko vrijednih derivata.

Uz to, Europa je osigurala ravnotežu opskrbe pa je, uz još jaku domaću proizvodnju i nafte i plina, uvoz ugovarala uravnoteženo, ne dopuštajući niti jednom partneru monopolnu poziciju.

I na kraju, zemlje EU intenzivirale su istraživanja i proizvodnju na području energetike.

Moramo naglasiti da je, što se tiče INE, taj obrazac preuzet na način da:

Već krajem šezdesetih godina započeti pregovori s bivšim SSSR-om o uvozu plina, potom prekinuti nakon zahlađenja političkih odnosa radi vojne intervencije u tadašnjoj Čehoslovačkoj, ponovno se obnavljaju sredinom sedamdesetih i 1978. počinje uvoz plina.

I dalje se ocjenjuje da je potreban novi uvoz ali i diversifikacija izvora pa se oko 1980. godine otvaraju pregovori za uvoz plina iz Alžira. Otkriće Podravskog kompleksa (Molve, Kalinovac, Stari Gradac) razradom je dalo značajnu proizvodnju, pa je, kad su savezni organi odbili potrebnu suglasnost za uvoz, rukovodstvo Naftaplina odustalo od potpisa ugovora. Slovenski Geoplin je potpisao ugovor i započeo uvoz alžirskog plina iza 1990. godine.

Ipak, 1990. godine, zajedno s nekoliko drugih tvrtki iz Srednje Europe, INA je ušla u projekt gradnje terminala za ukapljeni prirodni plin, ali nakon izbijanja i širenja ratnih sukoba taj je projekt 1995. godine zamrznut. Gotovo sve tvrtke koje su se okupile u Konzorciju tog projekta imale su primarni cilj - diversifikaciju opskrbe.

Danas su se stvari temeljito promijenile. Kad je riječ o energetskom tržištu, zemlje EU 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

25 su pred potpunim otvaranjem tržišta. Nacionalni monopoli se odupiru demonopolizaciji a umjesto njih nadvija se prijetnja nove strukture nadnacionalnih energetskih monopola, nastalih preuzimanjima od strane nekoliko velikih energetskih tvrtki u EU. Domaća proizvodnja europskih zemalja čini sve manji udio u potrošnji, a održavanje ravnoteže opskrbnih izvora ponovno je dobilo veliku važnost.

Na početku 21. stoljeća, pitanje sigurnosti opskrbe dobiva i novi zamah, koliko radi poremećaja u opskrbi s naftom i, ne baš objašnjivog rasta cijena nafte, toliko i radi kompletne geostrateške slike svijeta u kojoj se ne isključuje prijetnja uskraćivanjem opskrbe naftom i plinom.

I oko same definicije pouzdanosti opskrbe pojavile su se neke dvojbe.

3. SIGURNOST OPSKRBE I NEKA PROMIŠLJANJA

Zaokupljenost sigurnošću opskrbe je posvemašnja. Međutim, razne zemlje ju različito definiraju, pa onda i rješavanje vide na različite načine.

Od utjecajnih interesnih skupina različitosti se vide u pristupima: zemalja opskrbljivača s Rusijom kao glasnogovornikom, skupinom zemalja novonastalih velikih potrošača predvođenih Kinom i Indijom, skupinom velikih i ekonomski moćnih tradicionalnih potrošača kao što su EU i SAD.

Uz spomenute, na svjetskoj sceni su i novi vjetrovi koje šire „revolucionarni" režimi Južne Amerike, koji idu na bitne restrikcije prava koncesionara koje bi smanjile koncesije međunarodnih naftnih konzorcija i tvrtki (IOC - International Oil Company) u odnosu na nacionalne (NOC - National Oil Company), lako se ovaj problem sada prelama na naftnim pravima, on će posljedično utjecati i na plinsko tržište.

Naslućuju se tektonske promjene u odnosu snaga, pa mnoge manje zemlje: jednako one koje su u EU kao i Hrvatska koja je u fazi pretpristupnih pregovora, traže svoju poziciju sigurnosti opskrbe. Hrvatska to promatra u kontekstu privatizacije jednog od važnijih subjekata u plinskoj privredi - INE.

EU definira ,,S of S" (Security of Supply) kao skup načela koja su sadržana i u naslovu temeljnog europskog dokumenta: Green Paper, A European Strategy for Sustainable, Competitive and Secure Energy, Bruxeless, 08.03.06., COM (2006) 105 final. Ta načela su:

zastupljenost svih energenata (Energy Mix)

održivost (Sustainability)

konkurentnost 1 Energetske perspektive do 2050.

4. EUROPSKI ZASTOJ U PROCESU DEREGULACIJE

U veljači 2006. godine objavljeno je izvješće Europske komisije o deregulaciji energetskog tržišta. Pravci otvaranja energetskog tržišta do 2007. godine su u zastoju. Neke energetske tvrtke imaju veliki tržišni obuhvat poput EdF-a (Electricite de France, 86,7%), a usporavanje se opravdava specifičnom strukturom visokog udjela NE u proizvodnji električne energije, ili se nastoji očuvati nacionalni monopol kao u slučaju državne uloge u spajanju GdF-a (Gaz de France) sa Suez-om (uz istodobno odbijanje približavanja talijanskog ENEL-a francusko-belgijskom SUEZU).

Druge energetske tvrtke agresivno preuzimaju konkurente u drugim zemljama. Njegovo Veličanstvo Potrošač, i u Ujedinjenom Kraljevstvu, nakon vala preuzimanja i spajanja danas može birati između „samo šest dobavljača, a nekada je mogao birati između 26" (Upravljanje srdžbom u Bruxellesu", Nafta 57(7-8) 267-280(2006), u prijevodu D. Petrovi ća).

Takvi i slični razlozi vode u preispitivanje mjesta i uloge regulatomih tijela. Sve navodi na očekivanu vertikalizaciju regulatomih tijela u EU i smanjenja ovlasti, sve do nestajanja nacionalnih regulatora. To se odnosi na električnu energiju i na prirodni plin.

Uloga sadašnje, nevertikalizirane organizacije regulatomih tijela u EU doživljava se kao kočnica daljnjim procesima otvaranja tržišta.

• Procese koncentracija tvrtki, uz prerastanje najvećih iz nacionalnih u internacionalne, zadovoljava zakonitosti ekonomije veličine, ali ako se broj energetskih tvrtki na tržištu smanjuje prema mogućnosti formiranja monopola, onda prednosti ekonomije veličine neće napredovati u korist krajnjih potrošača, nego ka interesu rasta profita.

U konstelaciji stvaranja malog broja velikih tvrtki posebno valja voditi računa o sigurnosti opskrbe malih tržišta u manjim zemljama. U proteklih stotinu godina intenzivnog razvoja moderne energetike, njegovana je energetska neovisnost u svakoj državnoj cjelini. Istodobno, neki potezi velikih tvrtki već sad izazivaju odbojnost i nepovjerenje.

5. MJERE ZA SIGURNOST OPSKRBE PRIMJERENE HRVATSKOJ

Republika Hrvatska ima dva veća energetska subjekta: INU i HEP te dvije srednje tvrtke za transport plina i nafte: Plinacro i Janaf. Osim njih, u proizvodnji i distribuciji je aktivno manje od 50 tvrtki.

Ekonomska snaga, mjerena ukupnim prihodom, doseže 4-5 milijardi $. S obzirom na veliki razvojni i investicijski potencijal, sve su od velike važnosti za ukupnu ekonomiju.

Kad je riječ o sigurnosti opskrbe, ona se dodatno karakterizira dostatnošću, dostupnošću i neprekidnošću. Dostatnost ovisi o domaćoj proizvodnji i uvozu. Domaća proizvodnja ovisi o kontinuiranom ulaganju u razvoj kapaciteta. Kad je riječ o električnoj energiji, onda i 1 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ domaća proizvodnja ovisi o djelomičnom uvozu energenata.

Kod domaće proizvodnje nafte i plina, prirodni plin ima pad proizvodnje od 8-10 posto godišnje te se mora nadomjestiti uspješnim istraživanjem nafte i plina u zemlji i inozemstvu u kontinuitetu.

Logistički kapaciteti, kao i preradbeni traže kontinuirana ulaganja u nove kapacitete kao i u modernizaciju. Npr. rafinerijska prerada i norme o kakvoći goriva. Elektroprivredni subjekti ulažu i u modernizaciju postojećih postrojenja i u nova postrojenja.

Sve nabrojeno i općepoznato traži stabilne uvjete poslovanja, s dugoročno predvidivim uvjetima privređivanja i tome prilagođenom politikom cijena.

Politika cijena u funkciji socijalne politike, a bez odaziva na razvojne potrebe pravnih subjekata, vodi u krajnosti u nemogućnost kontinuiranog ulaganja. U visokoj ovisnosti o uvozu, kako nafte tako i plina, onemogućuje pravnim subjektima da ulaze u novu dobavu koja im povećava gubitak. Na današnjoj razini potrošnje prirodnog plina od nepunih 3 milijarde m3/g potražnja se ocjenjuje na oko 4 ili oko 30 posto više.

U aktualnoj politici cijena, prošlogodišnji gubici kod uvoza plina od oko 130 mil $ s udvostručenim uvozom bi se, također, udvostručili! Pred tom činjenicom ne mogu se zatvarati oči i nemoguće je očekivati da poslovodstva donose štetne odluke.

Istodobno, mehanizam donošenja odluka koji je na snazi da regulatomo tijelo ima savjetodavnu ulogu, pa je put donošenja odluka o cijenama u potpunom neskladu s potrebama brze reakcije na promjene ulaznih cijena.

Plinski sektor s gotovo 40 distribucijskih tvrtki ne može zadovoljiti suvremene zahtjeve ekonomije veličine. Ne samo po nemogućnosti djelovanja na troškove, već i po tome što nema mogućnosti primjene marketinških znanja potrebnih za modeliranje potražnje, nego niti po ekonomskoj snazi za ulaganja u instalacije i mjere za uravnoteženje potrošnje.

Podzemno skladištenje plina je značajan trošak i on se mora priznati. Izgradnja novih skladišnih prostora je nužna; geološke formacije postoje i podobne su, kako za strateško skladištenje tako i za operativno, ali ogromna ulaganja u njihov razvoj su moguća samo i jedino u uvjetima poznatih tarifa iz kojih se osigurava povrat na ulaganja i priznaju operativni troškovi.

Za sigurnost dobave prirodnog plina moraju se pravodobno moći ugovoriti novi izvori i transportni putovi.

Cijelu ovu godinu karakteriziraju aktivnosti EU-a na promišljanju novih potreba i nove dobave. Potencijalni izvori za hrvatsko tržište, u obzorima kad trebamo novi plin i kad on postoji kao dio većih regionalnih projekata, ograničeni su kapacitetima dobavnih putova.

Gazprom je odbio opskrbu novim količinama plina, cjevovodom koji smo htjeli graditi s MOL-om preko Mađarske jer do 2012. godine nemaju plina.

LNG terminal ulazi u lagano kašnjenje aktivnosti i nazire se opasnost sveukupnog I Energetske perspektive do 2050. kašnjenja, a planirano je da prva isporuka počne 2012. godine. Nabucco teško može biti gotov prije 2015. godine.

U Privrednom dnevniku (od 31.07.2006, str 15), doznajemo da će „Gazprom graditi plinovod iz Turske, preko Bugarske i Srbije u Hrvatsku, Sloveniju i Italiju". Sve i kad bi bilo izvjesno da je to realan projekt, već iz prvog napisa se vidi da je to dio strategije „dolaska ruskim plinom do krajnjeg kupca". To je strategija definirana još sredinom 90-tih, ali ju tek ove godine počinju agresivno provoditi, jer je na valu visokih cijena Gazprom stekao ekonomsku snagu za agresivno preuzimanje, pa preuzimanje tržišta nastaje ili preuzimanjem velikih tvrtki (Centrica u UK) ili zajedničkim projektima kao stoje spomenuti plinovod iz Turske ili onaj koji s EON-om grade preko Baltika za Njemačku.

Sigurnost opskrbe postaje, nema sumnje, geostrateško pitanje.

SAD i EU su to pravodobno shvatile, pa su sve svoje državne resurse stavile u funkciju osposobljavanja svojih energetskih i naftnih tvrtki za njihovo osposobljavanje za takvu poziciju.

6. ZAKLJUČCI

Europsko poimanje ,,S of S" se u provedbi ponešto razlikuje od američkog.

EU je energetski oslonjena na Rusiju, ali nastoji održati zatečenu razinu i ne povećavati taj udio u opskrbi.

SAD, od vremena Carterove doktrine kad je reafirmirano načelo opskrbe naftom kao pitanje nacionalne sigurnosti što podrazumijeva uporabu vojne sile u osiguranju opskrbe, nastoji održati diversificiranom opskrbu iz raznih izvora, kombinacijom komercijalnih modela, modela posebnih odnosa s nekim državama dobavljačima i prednostima jakih globalnih naftnih tvrtki koje imaju koncesije za istraživanje i proizvodnju nafte u mnogim zemljama i regijama.

Vrijeme je da se i Energetska strategija RH prilagodi sadašnjoj i budućoj predvidivoj situaciji.

Imamo li mi energetsku strategiju? S formalne strane imamo. Međutim, kad je ona rađena, a rađena je na uvjetima do 2000. godine, mnoge stvari se nisu jasno vidjele. U aktualnoj strategiji nema vizije o novim energetskim odnosima u svijetu. Treba znati da je na djelu aktivnost za kontrolu energetskih resursa i putova dopreme.

Nacionalne naftne korporacije potiskuju nositelje koncesijskih prava na istraživanje i proizvodnju. Sve je teže dobiti istraživačke koncesije, pogotovo one u nisko rizičnim područjima. Velike energetske tvrtke su ušle u fazu internacionalizacije i preuzimaju srednje i male.

U tom nizu događanja, nazire se sve manji izbor izvora opskrbe. Danas postaje jasno da 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ ako do 2008. godine ne budemo mogli sklopiti opcijske ugovore za kupovinu LNG, nećemo ga moći kupiti ni za početak rada. Svi novi, slobodni kapaciteti će biti već angažirani.

Naime, nije dovoljna strategija s energetskim bilancama, iako je i to neizostavan dio. Treba nam strategija koja formira cjelovite odzive na horizonte 2030., 2020., 2010. godine.

Green Paper EU daje dobru osnovu da temeljna načela preuzmemo i u našoj energetskoj strategiji.

7. LITERATURA

[I] Yergin, Daniel: Ensuring Energy Security, Foregin Affairs, March/April 2006, Vol 85, No 2 [2] Wood, J.H., Long, G.R., Morehouse, D.F.: World conventional Oil supply expected te peak in 21. century, Offshore, April 2003.

[3] Ivanhoe, L.F.: Future world oil supplies: There is a finite limit, W.O., Oct. 1995.

[4] Ivanhoe, L.F.: Updated Hubbert curves analyze world oil supply, W.O. Nov. 1996.

[5] Hiller, K.: Depletion Mid-Point and the consequences for oil supplies, 15lh WEC, Beijing 1997, Volume 3

[6] Nakićenović, N., Gritsevsky, A., Grubler, A., Riahi, K.: Global Natural Gas Perspectives, MASA, (za potrebe WEC i IGU 2000.)

[7] Kolundžić, S.: Strateške promjene u naftnoj i plinskoj industriji svijeta, II. Dio

[8] Kolundžić, S.: Čimbenici pouzdanosti opskrbe hrvatskog tržišta prirodnim plinom, EGE (2006), 2, 3-7.

[9] Kolundžić, S.: The possible place and role of the Oil Industry in Croatia's development in the 21lh Century (A contribution to dicsussion on Croatia's development), Nafta 52(2000), 2, 53-62.

[10]Karasalihović, D., Mavrović, L, Košćak-Kolin, S.: Geopolitical role of petroleum industry in creating sustainable business strategies of Central European oil companies, Nafta 56(2005), 2, 87-92.

[II] Hubbert, M.K.: Nuclear energy and the foddil fuels, API, Driling and production practice, 1956.

[12]Dekanić, I., Kolundžić, S., Karasalihović, D.: Stoljeće nafte, veza između nafte, novca i moći koja je promijenila svijet, Naklada Zadro, II. izdanje, 2004.

[13] Kolundžić, S.: Plinovodi i naftovodi u Hrvatskoj - strategijska infrastruktura, Nafta 57(2006), 5, 214-219. 1 HR0700006 Norbert Wohlgemuth Klagenfurt University Klagenfurt, Austria

ENERGY SECURITY AND RENEWABLE ENERGY IN LEAST DEVELOPED COUNTRIES1

Abstract

The Programme of Action for the Least Developed Countries (UN, 2001) states: "The levels of production and consumption of energy in the majority of Least Developed Countries (LDCs) are inadequate and unstable." This clearly indicates a situation of energy insecurity. Starting from an encompassing definition of energy security ("a country's ability to expand and optimise its energy resource portfolio and achieve a level of services that will sustain economic growth and poverty reduction"), it becomes quickly clear that energy security in LDCs is a complex topic with numerous interlinkages to other sustainable development objectives. This paper attempts to give an overview of issues related to energy security in LDCs by focusing on the role renewable energy can play in that context.

ENERGETSKA SIGURNOST I OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE U NERAZVIJENIM ZEMLJAMA

Sažetak

U Akcijskom programu za nerazvijene zemlje (UN, 2001) navodi se: "Razina proizvodnje i potrošnje energije u većini nerazvijenih zemalja je neodgovarajuća i nestabilna." Ovo jasno ukazuje na energetsku nesigurnost. Polazeći od sveobuhvatne definicije energetske sigurnosti ("sposobnost zemlje da razvija i optimizira svoje energetske izvore i dostiže razinu usluga koja će podržavati ekonomski rast i suzbijanje siromaštva"), ubrzo postaje jasno da je energetska sigurnost u nerazvijenim zemljama složeno pitanje koje je mnogostruko povezano s drugim ciljevima održivog razvoja. U ovom radu dan je prikaz pitanja u vezi s energetskom sigurnošću nerazvijenih zemalja s posebnom pažnjom na ulogu koju u tom pogledu imaju obnovljivi izvori energije.

1 Fifty countries are currently designated by the United Nations as "Least Developed Countries" (LDCs). The list is regularly reviewed by the Economic and Social Council (ECOSOC). The criteria underlying the current list of LDCs are: 1) a low-income criterion, based on a three-year average estimate of the gross national income (GNI) per capita; 2) a human resource weakness criterion, involving a composite Human Assets Index (HAI) based on indicators of: nutrition, health, education, and adult literacy; and 3) an economic vulnerability criterion, involving a composite Economic Vulnerability Index (EVI) based on indicators of: the instability of agricultural production; the instability of exports of goods and services; the economic importance of non-traditional activities (share of manufacturing and modern services in GDP); merchandise export concentration; and the handicap of economic smallness (as measured through the population in logarithm); and the percentage of population displaced by natural disasters. A country qualifies for addition to the list if it meets inclusion thresholds on all three criteria, and if its population does not exceed 75 million. A country qualifies for graduation from the list if it has met graduation thresholds under at least two of the three criteria over two consecutive triennial reviews of the list (UNCTAD, 2004). LDCs account for 11.3% of the world's population but only 0.6% of world GNP (UNCTAD, 2005b). A list of LDCs is available at http://www.un.org/special-rep/ohrlls/ldc/list.htm. 34 of the 50 LDCs are (sub-Saharan) African countries. 1 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

1. INTRODUCTION

The current patterns of global energy production and consumption are unsustainable and set to face multiple challenges: global warming and other environmental concerns, geopolitical and military conflicts, significant fuel price rises and depletion of fossil fuel reserves. The social dimension (fight against poverty), the economic dimension (competitively priced energy, security of supply) and the environmental dimension (environmental/climate protection) of sustainable development are in jeopardy. Energy is a sector where these three key sustainable development issues, security of supply, poverty reduction, and environmental protection, coincide. The energy challenge now faced by countries around the world is to provide energy services that allow all people to achieve an acceptable standard of living. This link between energy and development remains a key factor in development policy. It will be shaped by current trends of globalization, markets and popular participation in decision-making processes, the changing roles of government and energy utilities, and the mix of sources of external funding.

The World Summit on Sustainable Development acknowledged the important role of energy in poverty eradication by appointing energy as one of five priority areas: water, energy, health, agriculture and biodiversity (WEHAB). There are no energy-specific Millennium Development Goals (MDGs). In practice, however, energy is closely related to nearly every aspect of human development, as can be seen from Figure 1.

Energy and Water Energy and Health • potential to provide safe • potential for improving health drinking water care facilities • hydropower's environmental • traditional fuel use can harm impact women's health • acidification of water bodies • health impacts of outdoor air • desalinisation Energy Supply and Use pollution • basic needs of poor unmet > inequitable pattern of use Energy and Biodiversity • high environmental impact Energy and Agriculture > bioenergy production to revive degraded land • increased productivity through « hydropower's impact on modern energy sources species and ecosystems • bioenergy as replacement for • impact of climate change from fossil fuels energy related GHG emissions • water pumping for irrigation • post harvest operations

Figure 1. The critical role of energy; Source: UNDP (2004) i Energetske perspektive do 2050.

Energy security is generally defined as the availability of a regular supply of energy at an affordable price. Most definitions of energy security stress two dimensions, a physical/ quantity dimension and an economic/price dimension.2 Essentially, energy security rests on two principles: using less energy to provide energy services, and having access to technologies (and fuels) that provide these energy services in a sustainable manner. Both principles are frequently not met in LDCs.

For LDCs, with their high dependence on non-commercial energy, mainly biomass, solutions for energy security are even more complex, ranging from increasing access to modern, i.e., efficient and clean, forms of energy, securing sustainable supplies of locally available biomass, opening the market to more efficient fuels, expanding the energy infrastructure to all segments of the population, geographically and socially, and possibly maintaining targeted subsidies on fuels and public transport for the poor. Other issues relevant in the context of energy security in LDCs include economic adjustments to high energy prices both at micro and macro economic levels, energy sector regulation and electricity market "liberalisation", the transfer of modern energy technologies to LDCs, and (energy) financing aspects.

2. ENERGY DEMAND AND ENERGY SECURITY

Worldwide demand for energy is likely to increase significantly over the next decades, particularly in developing countries: • The Intergovernmental Panel on Climate Change (IPCC) projects that the energy demand in developing countries and transition economies could increase by a factor of three to five by 2050. During this time period, all IPCC scenarios suggest that the main sources of primary energy will remain a combination of coal, oil, and gas, providing between 60 and 80% of the energy mix in 2050.

• "By 2050, the approximate distribution of projected demand for primary energy among developing countries and transition economy countries compared to developed countries will be about 80 percent to 20 percent, compared to about 53 percent and 47 percent in 2000. However, the per-capita use of energy will still be highest in developed countries" IMF/World Bank (2006).

• The Energy Information Administration of the US Department of Energy projects an increase of (commercial) world energy demand by 71 % from 2003 to 2030 (EIA, 2006). Three-fourths of the projected increase in carbon dioxide emissions results from fossil fuel consumption in non-OECD countries.

2 In addition to these dimensions, energy security also has various time-related aspects. Short-term security covers the risks of disruption to existing supplies due to technical problems, extreme weather conditions or political disruptions. Long-term security focuses on the risks that new supplies may not be brought on stream on time to meet growing demand. Other aspects of energy security include military, political, technical, social and economic issues. For economists, the concerns are primarily about the macroeconomic impacts of high energy prices and the danger of economic losses resulting from potential shortfalls in energy supply. 1 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

Currently, renewable energy technologies supply 13.3% of the world's primary energy supply, but 25% of the developing countries' energy supply, mainly in three forms: traditional biomass for heating and cooking in rural areas, modern biomass combustion and hydropower.

LDCs cover three quarters of their total energy needs with traditional fuels. Their per capita electricity consumption is less than 2% of that in OECD countries.

Globally, energy consumption per capita is very uneven when viewed in terms of per capita electricity consumption. Whereas average annual electricity consumption in the OECD is around 10 000 kWh per capita, it is only 1000 kWh in developing countries on average, 500 in India and in several sub-Saharan African countries around 100 (European Commission, 2002).

Within the "developing countries" grouping there is a great diversity. LDCs are an example of this diversity of energy situations in the developing world. LDCs are characterised by very low levels of access to adequate energy services. In particular, they are heavily reliant on biomass use, resulting in a heavy burden of fuel collection, especially for women and children, as well as poor indoor air quality, and frequent unsustainable use of natural resources.

LDCs are almost negligible in the world's energy balance. Therefore they can hardly be expected to restrain consumption, for example in order to mitigate climate change. On the contrary, given the paramount importance of energy for development, it can be argued that LDCs have to increase their energy consumption in order to achieve the MDGs.

Table 1. Basic energy indicators, 2002; Source: UNDP (2005)

GDP per unit of energy Traditional fuel cons. Electricity consumption Per capita CO use 2 (% of total energy per capita (kWh) emissions (2000 PPP US$ per kg needs) (metric tons) of oil equiv.)

Developing countries 24.5 1,155 4.6 2.0

LDCs 75.9 106 4.0 0.2

OECD 4.1 8,615 5.1 11.2

World 7.6 2,465 4.6 3.6

Concerns over energy security reached their first peak during the 1970s when the world economy struggled to overcome the adverse effects of the OPEC oil embargoes of the 1970s. Energy security issues have, again, become an issue of public concern because of high oil and gas prices, the occurrence of power blackouts in the US and Europe, and recent supply shortfalls of natural gas to Europe. Global energy security has been one of the three top subjects of the summit of the G8 leaders in St. Petersburg in July 2006. I Energetske perspektive do 2050.

In the St. Petersburg Plan of Action on Global Energy Security3 the G8 leaders agreed to enhance global energy security through activities in the following areas: increasing transparency, predictability and stability of global energy markets; improving the investment climate in the energy sector; enhancing energy efficiency and energy saving; diversifying the energy mix; ensuring physical security of critical energy infrastructure; reducing energy poverty; and addressing climate change and sustainable development.

The 1970s oil shocks confronted the world with a new set of energy security issues. Few of the oil importing developing countries had the necessary foreign exchange reserves to absorb price increases. Concerns about macroeconomic management and fiscal balance arose. Energy security was in many cases enhanced through increased reliance on domestic resources, bilateral energy trading relationships with reliable nearby partners, and access to regional markets. However, vulnerability to price fluctuations remains a major energy security concern for net importers of energy products4 (ESMAP, 2002).

The effects seem to be particularly intense when there is undue reliance on imported fuel oils, which is often the case in LDCs. For some LDCs like Burundi, Ethiopia, and Rwanda, these imports sometimes represent more than 30-40% of their exports earnings. Eritrea (another LDC) spent about USD 140 million on oil imports in 2004, accounting for about one quarter of its GDP (Habtetsion and Tsighe, 2006).

Developing countries are increasingly exposed to oil shocks. They are generally more dependent on imported oil and use twice as much oil per unit of economic output as the OECD countries. In addition, energy price fluctuations have a higher impact on their economies due to their fragile financial situation. Analysis of data for a large number of countries shows that a sustained US$10 a barrel price increase would deliver a shock equivalent to a loss of GDP of 1.47% for the poorest countries (those with GDP per capita of less than US$300). Even the highest income group (over US$9000 per capita GDP) would suffer a loss of GDP of 0.44 %. Some of the lowest income countries suffer a shock of up to 4% of GDP5 (UNDP/ESMAP, 2005).

The observed linkage between the price of biomass and petroleum fuels in many urban areas implies that even those poor households using wood for cooking in the urban areas of many developing countries are exposed to problems of rising prices of petroleum fuel.

The remoteness and small markets make Small Islands Developing States (there are 12 Small Islands Developing States among the 50 LDCs) particularly vulnerable in the energy field. The further development of their societies depends to a large extent on access to transportation and energy. The high cost of shipping diesel oil to dispersed islands brings electricity production costs up to an average of 0.2-0.5 €/kWh, compared to international costs of 0.05 €/kWh. Some islands spend over 75% of their foreign currency earnings on fuel imports (European Commission, 2004).

3 Available at http.yyen.g8russia.ru/docsyi1.html. 4 Almost all LDCs are net oil importers. IEA statistics (IEA, 2005) show that, of the few LDCs for which statistical data is presented, only Angola, Chad, Democratic Republic of Congo, Sudan and Yemen are net oil exporters. 5 Calculations also show that within a country low-income deciles are more severely affected than higher income groups. For example, a study of Yemen of a possible price increase of petroleum products, equivalent to US$15 a barrel, raised the cost of acquiring the same bundle of goods as before by 14.4%, while for the top decile the increase was only 7.1% (UNDP/ESMAP, 2005). 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

For most countries, oil import dependence is projected to increase dramatically over the coming decades. This increasing import dependence, together with the fact that oil production is also increasingly geographically concentrated, makes supply shocks and extreme price volatility more likely.6

The topic of energy security is already well researched for industrialised countries, however relatively little information is available on how energy security issues affect the developing countries, in particular the LDCs: "Industrialized countries have clear motivations regarding energy security and have developed well articulated strategies, while developing countries have complex motivations and no clear strategy" (ESMAP, 2005).

LDCs face incredible developmental challenges. Access to modern forms of energy in LDCs is clearly a prerequisite in overcoming many of the impediments to sustainable development. Worldwide, an estimated 2.4 billion people - approximately half of all households and 90% of rural households - rely for cooking and space heating on traditional, non-commercial energy sources, including charcoal, wood, agricultural residues and dung (UN, 2006). These challenges could be met through effective national and international policies that are anchored in long-term developmental strategies aimed at the implementation of the Brussels Programme of Action.7

The World Energy Council (WEC, 2000) has suggested that addressing the three goals of energy accessibility (nearly one third of the world's population does not have access to electricity), availability (another third of the world's population has unreliable service) and acceptability (in terms of reductions in local, regional and global emissions or other environmental impacts harmful to human and economic progress) is fundamental to political stability world-wide and to achieving a sustainable (i.e., including energy secure) future for the world. For LDCs, energy affordability should be added as another goal.

6 However it has to be noted that from an energy security viewpoint, countries can become too reliant on a domestic resource, as shown by the experiences through recent droughts of highly hydro-dependent economies (e.g., Brazil in 2000). The miners' strike of 1974 in the UK is another example for insecure domestic supplies.

7 The basic objective of the Brussels Programme of Action (PoA) for the Least Developed Countries for the Decade 2001-2010 is to achieve substantial progress in meeting the Millennium Development Goals of halving poverty by 2015 and promoting sustainable development. Singled out in the PoA as cross-cutting priority issues are: poverty eradication, gender.equality, employment, governance, capacity-building, special problems of landlocked and small island developing countries, and special problems faced by LDCs affected by conflict (UN, 2001). 1 Energetske perspektive do 2050.

3. RENEWABLES IN LDCS

Key driving factors for an increasing renewable energy implementation in industrialised countries are policies to mitigate climate change. In contrast, in developing countries, which are generally characterised by a high share of non commercial (renewable) energy, particularly the LDCs, rising fossil fuel prices and energy security concerns offer additional opportunities for renewable energy. The environmental characteristics of renewable energy systems and the energy security brought about by increased use of indigenous energy sources are the most common reasons cited for renewable energy promotion, although energy flexibility and diversity issues, economic concerns such as regional development and the export potential of renewable energy technology in emerging markets are also important.8 As Figure 1 shows, there are a number of important economic, ecological and social implications of an implementation strategy for renewable energy resources. While such energy sources can provide the basis for improving the regional production because energy imports are displaced and production and employment take place regionally, there can also be important positive developmental and ecological implications.

Sustainable development Three pillars: •Assessment of renewable y - - - Sound economic development energy - Ecological constraints and development - Social equity Renewable energy sources - use the regional ecological potential - are often zero-emission technologies - can be produced and maintained locally Operational criteria - provide local and regional jobs of sustainable development - productive uses - synergies with food production - Regenerating capacity of (biofuels) ecosystems for emissions - agroindustry diversification and waste (biofuels) - rural infrastructure - Thresholds for utilising - increase local and regional natural resources production (value added) - Renewable resources - make regions more - Local/regional economy independent from energy - Social fairness/equity imports - contribute to social development - have positive effects on quali- fication, training and local exper- tise

Figure 2. Assessment of renewable energy resources for sustainable development

3 In many countries, the underlying reasons behind renewable energy promotion may be mixed, i.e., encompassing energy, environmental and other objectives. This can complicate the evaluation of such policies, as the costs associated with increased renewable energy use (often borne by public energy budgets) bring benefits in energy and non-energy sectors. For example, increasing farmers' income via subsidies for biofuels may help to maintain a country's food production capability, increase regional development, maintain rural employment levels and reduce emissions of CO2 as well as increasing renewable energy use. 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

For LDCs renewable energy, used in a modem manner, offers opportunities to reduce dependence on fossil fuels. Some LDCs offer two substantial assets with regard to the competitiveness of renewable energy, regions with very large renewable resources and, in many cases, lower cost for the production of equipment and components. There appear to be numerous opportunities for industry's participation, as supplier of inputs, in energy projects. Taken together these two factors point at considerable scope for cooperation between developing and developed countries.

Innovative approaches to providing better financing of renewable energy have been adopted. Developing countries need to attract more domestic and foreign investment funds for (renewable) energy projects and are more likely to attract such funds if appropriate incentives are provided to the private sector to counter market barriers, offer adequate financial returns and offset higher risk perceptions. Strategic partnerships should be formed with the private sector on financing and investment. Multilateral institutions, bilateral aid agencies, and export credit guarantee agencies must encourage renewables as a high priority towards the achievement of sustainable development, with all energy options considered on an equal basis including consideration of full costs and values. Several renewable energy financing mechanisms and programmes implemented by international organisations are good examples for promoting all dimensions of sustainable development in developing countries. Some markets for clean energy technologies are already commercially viable but project finance is not readily available. In other cases, support is required to motivate the private sector to invest in energy service provision to remote and underdeveloped areas where the poor reside. The private sector will need to see guarantee and risk mitigation mechanisms through attractive financing forms.

Development and transfer to developing countries of modern energy technologies may be linked to local capacity building in the areas of design, manufacture, assembly, operation, maintenance, etc. of energy equipment and structures. Through that approach sustainable (industrial) development could be linked to energy security.

Many countries are definitely short of energy supplies and often lack an adequate conventional resource base. They could become extremely vulnerable to commodity price fluctuations. In their effort for rapid industrialisation and improvement of their standards of living, they could 'leapfrog' the wasteful and polluting phase that has characterised the early phases of industrialisation in the now economically advanced countries. The key to such leapfrogging could be to adopt the most energy efficient principles and technologies being developed now, while at the same time introducing advanced renewable energy options using local resources.

According to the OECD, the value of trade in renewable energy goods is still relatively low, in the range of $4 to $5 billion. Industrialised countries dominate the high-technology segment of exports. However, on the low-tech side and in bio-fuels, developing countries are major exporters. Global investment in renewable energy not including hydropower amounted to $50 billion in 2003 (UNCTAD, 2005a). The elimination of tariffs on renewable energy and associated goods, which are 15% or higher on an ad valorem basis in many developing countries, would reduce a burden on consumers of energy (Steenblik, 2005).

For LDCs renewable energy, used in a modern manner, offers opportunities to reduce dependence on fossil fuels. Some LDCs offer two substantial assets with regard to the 1 Energetske perspektive do 2050.

competitiveness of renewable energy: regions with very large renewable resources and, in many cases, lower cost for the production of equipment and components. There appear to be numerous opportunities for industry's participation, as supplier of inputs, in energy projects. Taken together, these two factors point at considerable scope for cooperation between developing and developed countries.

4. CONCLUSIONS

Energy security is often defined as the availability of a regular supply of energy at an affordable price. Most definitions of energy security stress two dimensions, a physical / quantity dimension and an economic / price dimension. However, from the perspective of developing countries, energy security needs a much broader definition. "Energy security may be defined as a country's ability to expand and optimise its energy resource portfolio and achieve a level of services that will sustain economic growth and poverty reduction" (RIVM, 2004). Based on this definition, energy security in LDCs is a complex topic with numerous interlinkages to other sustainable development objectives. Energy security must, therefore, be integrated into energy policies alongside other policy objectives, such as developmental and environmental goals.

Not having access to modern, i.e., efficient and clean, forms of energy is the best example of energy insecurity. An energy system in which a quarter of the world's population is dependent on highly inefficient traditional forms of energy is neither sustainable nor acceptable. Without access to affordable modern energy services, the MDGs cannot be achieved.

Traditional fuels already provide for three quarters of LDCs' energy supply, albeit very often in an unsustainable manner. For LDCs renewable energy offers opportunities to switch to modern forms of (renewable) energy and to further reduce dependence on imported fossil fuels. Some LDCs offer two substantial assets with regard to the competitiveness of renewable energy: regions with very large renewable resources and, in many cases, lower cost for the production of equipment and components. There appear to be numerous opportunities for industry's participation, for example as supplier of inputs, in energy projects. Taken together, these two factors point to considerable scope for cooperation between developing and developed countries.

Concerning energy security in LDCs, an important issue is their ability to adapt and apply imported technologies to local needs. Development and transfer to LDCs of modern energy technologies may be linked to local capacity building in the areas of design, manufacture, assembly, operation, maintenance, etc. of energy equipment and structures. Through that approach sustainable industrial development could be linked to energy security.

Many motivations for the public support of renewable energy can be found. They typically comprise aspects relevant for a more sustainable development, like climate change, reduced air pollution, development of rural communities and enhancing diversity and security of energy supply. Their use increases the productivity of a significant share of the world's population that currently lacks access to commercial energy and, therefore, contributes to energy security objectives in all parts of the world.

^9 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

The financing of sustainable development is a crucial element in the implementation of the commitments reached at the United Nations Conference on Environment and Development in Rio de Janeiro in 1992 and has, since then, been a major focus of the work and discussion in the UN Commission on Sustainable Development. Energy sector commitments have been decreasing for the past decade. Grants to the energy sector of developing countries have halved in the last few years, compared with the amounts of the nineties. In 2002 energy accounted for 43% of all aid for trade related technical assistance and capacity building for the LDCs. Under-investment in the energy sector of many LDCs contributes to energy insecurity.

One important step in improving energy security would be the incorporation of both negative and positive externalities associated with energy production and use, energy security, diversity and reliability into decision making. Removing subsidies from fossil fuels, for example, would make renewables competitive in many areas, and possibly improve energy security. Poorly designed subsidies have various negative effects that could overwhelm the social benefits of improving accessibility for the poorest segment of the population. Energy price subsidies which encourage energy consumption by keeping prices below costs impose heavy burdens on economic efficiency, environmental quality and government budgets. Energy is often subsidised on social grounds. However, in LDCs only 20% of energy used is produced commercially. Therefore, subsidies benefit primarily middle and higher income groups. A challenge for policy makers is to target subsidies specifically for those consumers that are most in need of this kind of support.

The most pressing issue in many developing countries is the failure of energy providers to recover full costs. Such a situation hinders development, prevents investment in energy accessibility and availability, and in certain cases draws government resources away from other needs. Energy pricing should be based on the principles of full-cost recovery, of including environmental and other externalities, and of providing commercial energy access for everyone. Such pricing will affect demand in the medium and longer term, and will contribute to rational energy use and to an increase in economic efficiency, improved competitiveness and energy security.

In the longer term, a transition to modern fuels and technologies can help break the vicious circle of energy poverty and under-development in LDCs. The industrialised countries have clear security (and economic) interests in supporting LDCs along their energy- development path.

Development and transfer to developing countries of modern energy technologies may be linked to local capacity building in the areas of design, manufacture, assembly, operation, maintenance, etc. of energy equipment and structures. Through that approach sustainable industrial development could be linked to energy security.

Ideally, only the most advanced (LDC-appropriate) energy technologies should be transferred, resulting in a technological leapfrogging in the recipient countries. The key to such leapfrogging is to adopt the most energy efficient principles and technologies being developed now, while at the same time introducing advanced renewable energy options using local resources. In the longer term, a transition to modern fuels and technologies can help break the vicious circle of energy deprivation and under-development in LDCs. The industrialised countries have clear security (and economic) interests in supporting LDCs along their energy-related technology development path. i Energetske perspektive do 2050.

5. REFERENCES

[I] EIA (2006) International Energy Outlook 2006 Energy Information Administration, Washington DC, available at http://www.eia.doe.gov/oiaf/ieo/pdf/0484(2006).pdf

[2] ESMAP (2002) Economic Development, Climate Change, and Energy Security - The World Bank's Strategic Perspective Energy Sector Management Assistance Program, Energy & Mining Sector Board Discussion Paper Series, Paper No. 3, Washington DC, available at http://www.worldbank.org/html/fpd/esmap/pdfs/econdevccsecurity.pdf

[3] ESMAP (2005) ESMAP Annual Report 2004 Energy Sector Management Assistance Program, Washington DC, available at http://wbln0018.worldbank.org/esmap/site.nsf/ files/ESMAP_RprtO4.pdf/$FILE/ESMAP_RprtO4.pdf

[4] European Commission (2002) Energy cooperation with the developing countries Communication from the Commission to the Council and the European Parliament

[5] European Commission (2004) Communication from the Commission to the Council and the European Parliament on the future development of the Ell Energy Initiative and the modalities for the establishment of an Energy Facility for ACP countries Brussels, 26.10.2004, COM(2004)711 final, available at http://europa.eu.int/eur-lex/ lex/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM:2004:0711:FIN:EN:PDF

[6] Habtetsion, S., Tsighe, Z.: (2006) "Energy Sector Reform Initiatives and Implications in Eritrea" Journal of Cleaner Production, forthcoming

[7] IEA (2005) Energy Balances of Non-OECD Countries 2005 Edition International Energy Agency, Paris

[8] IMF/World Bank (2006) Clean Energy and Development: Towards an Investment Framework, available at http://siteresources.worldbank.org/DEVCOMMINT/ Documentation/20890696/DC2006-0002(E)-CleanEnergy.pdf

[9] RIVM (2004) Conference Paper. Energy For Development available at http:// www.undp.org/energy/docs2/E4D_conference_paper.pdf

[10]Steenblik, R.: (2005) Liberalisation of Trade in Renewable-Energy Products and Associated Goods: Charcoal, Solar Photovoltaic Systems, and Wind Pumps and Turbines OECD Trade and Environment Working Paper No. 2005-07, Paris, available at www.oecd.org/dataoecd/0/39/35842415.pdf

[II] UN (2001) Programme of Action for the Least Developed Countries A/CONF.191/11, New York

[12] UN (2006) Energy for sustainable development, industrial development, air pollution/atmosphere and climate change: progress in meeting the goals, targets, and commitments of Agenda 21, the Programme for the Further Implementation of Agenda 21, and the Johannesburg Plan of Implementation United Nations Economic i 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

and Social Council, E/CN. 17/2006/3, 17 February

[13JUNCTAD (2004) The Least Developed Countries Report 2004 United Nations Conference on Trade and Development, available at http://www.unctad.org/templates/ Download.asp?docid=4810&lang=1&intltemlD=3074

[14JUNCTAD (2005a) Report of the export meeting on strengthening participation of developing countries in dynamic and new sectors of world trade: trends, issues and policies TD/B/COM.1/EM.26/3, Geneva, available at http://www.unctad.org/en/docs/ dem26d3_en.pdf

[15]UNCTAD (2005b) Statistical Profiles of LDCs United Nations Conference on Trade and Development, New York and Geneva, available at http://www.unctad.org/en/docs/ ldcmisc20053_en.pdf

[16JUNCTAD (2006) The Least Developed Countries Report 2006 United Nations Conference on Trade and Development, New York and Geneva, available at http: //www.unctad.org/Templates/Download.asp?docid=7011&lang=1&intltemlD=3881

[17] UNDP (2004) World Energy Assessment Overview: 2004 Update United Nations Development Programme, available at http://www.undp.org/energy/docs/WEAOU_ full.pdf

[18] UNDP (2005) Human Development Report 2005. International cooperation at a crossroads, United Nations Development Programme, available at http://hdr.undp.org/ reports/global/2005

[19]UNDP/ESMAP (2005) The Impact of Higher Oil Prices on Low Income Countries and on the Poor World Bank / ESMAP report, Washington DC

[20]WEC (2000) Energy for tomorrow's world -acting now World Energy Council, London, 2000 HR0700007 Dr. sc. Thor Henning Gulbrandsen New Energy Performance AS (NEPAS) Kjeller, Norway

ENERGY PLANNING - A TOOL FOR SUSTAINABLE ENERGY DEVELOPMENT

Abstract

Working with energy and environment policy development in industry and local communities proves the importance of a systematic approach to management and handling of technology- and economical issues for a successful outcome.

Raising awareness and competence is one the most important ways to fight poverty and raise prosperity.

The industrial sectors need to improve their capacity to increase the cost efficiency and to meet the future competition from other countries and other domestic competitors, and the municipalities have to be more service-minded and efficient in their efforts to develop an agenda for delivering cost efficient services to the public sector.

Lessons learned show that a comprehensive information service has to be set up for keeping all partners involved updated and informed about the progress of the different steps in the policy scheme. Information can be delivered on different levels depending of the partner status. Normally information meeting has to be arranged during the project execution and supplied with flyers with basic information concerning the progress, investment and expected results.

ENERGETSKO PLANIRANJE- SREDSTVO ODRŽIVOG ENERGETSKOG RAZVOJA

Sažetak

U radu je na primjeru razvoja energetske politike i zaštiti okoliša u industriji i lokalnim zajednicama prikazano koliko je sustavni pristup tehnološkim i ekonomskim pitanjima važan za njegov uspješan ishod. Podizanje svijesti i stručnosti jedan je od najznačajnijih načina borbe protiv siromaštva i gospodarskog razvoja. Industrijski sektori moraju razvijati svoju sposobnost postizanja ekonomske učinkovitosti kako bi odgovorili izazovima buduće konkurencije koja dolazi kako iz drugih zemalja tako i drugih domaćih konkurenata, dok općine moraju biti više orijentirane na usluge u svojim naporima da razviju programe ekonomičnih usluga za javni sektor.

Iz iskustva je poznato ća je potrebno utemeljiti opsežnu informacijsku službu u cilju pravovremenog informiranja svih partnera o tijeku realizacije pojedinih faza u ostvarivanju zadane politike. Informacije se mogu distribuirati na različitim razinama ovisno o položaju 1 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ partnera. Uobičajeno je da se tijekom realizacije projekata održavaju informativni sastanci za koje se osiguravaju prigodni materijali koji sadrže osnovne informacije o realizaciji, ulaganju i očekivanim rezultatima.

1. INTRODUCTION TO ENERGY PLANNING

Integrated energy planning has to cover a range of social economic issues in all aspects in the industry, infrastructure, agriculture and energy sector but also in the energy market aspects like electricity supply, renewable energy systems, biomass supply etc.

A holistic process to develop a planning scheme by integrating different macro and micro economical sectors are linked to three main pillars which are crucial for sustainable development, social aspects, economical - and environmental aspects.

An energy plan must have a broad vision with a clear strategy how to reach the objectives, and in many countries environment and poverty are more important issues than savings. The energy plan must comprise a complete value chain, which will result in the objectives stated.

Economy 1. CROSS-Cutting 111111 ±

Figure 1. Three pillars of sustainable development

2. WHAT IS AN ENERGY PLAN?

Most municipalities, regions and industrial companies usually have an energy policy plan including business opportunities and investment scheme as a working document for progress in energy production, energy infrastructure and in the end-use sector.

This policy must focus on management, energy efficiency, renewable energy sources, best practice, new technology and training, including an investment framework. I Energetske perspektive do 2050.

3. HOW CAN WE DEVELOP A TOOL FOR ENERGY PLANNING?

Energy policy planning includes a great number of topics and individual professions. Close links to local- and political management is important for a successful energy planning output.

Thus, it is important to establish a group of highly experienced individuals who would be responsible for carrying out the work with focus on partner institutions, awareness, individual skill upgrading, technical and economical framework for implementation of measures.

Many data - based software programs are developed for energy planning purposes, but lessons learned clearly indicate that individual competence on software operating and reliable data input must be ensured before using this kind of tools.

NEPAS therefore puts emphasis on individual training and awareness issues before implementing computer based data tools. The results achieved will be the basis for a feasibility assessment for a long term planning policy. An example is the implementation of the training study program for experts in industry (MEE) in many countries in Europe.

4. ECONOMICAL AND SOCIAL ISSUES IN ENERGY PLANNING

An energy plan must look to human aspects, especially in the countries in transition. Persistent poverty, the impact of globalization and wrestling with natural disasters are items, which will influence the progress towards prosperity, although we have to stick to the basic issues concerning sustainable development with respect to cost efficiency, efficiency in energy production and use, increasing use of renewable energy and reducing energy intensive processes in industry.

The core issue of an integrated energy plan would be to prepare an area-based decentralized energy plan to meet energy needs for development of alternate energy sources at least cost for the economy and environment.

Centralized energy planning exercises cannot give proper attention to the variations in socioeconomic and ecological factors of a region, which influence success of any intervention.

Decentralized energy planning is in the interest of efficient utilization of resources. The regional planning mechanism takes in to account various resources available and energy demand in a region. This causes that the assessment of the energy demand and supply system, must be at a similar geographic scale.

5. INTEGRATED ENERGY PLAN

In this regard, a proper district is required as an appropriate planning site. The actions ^9 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ planned to reduce energy shortage can take various forms such as energy efficiency through promotion and use of energy efficient stoves for cooking and water heating, compact fluorescent bulbs replacing ordinary bulbs, energy supply expansions by use of different bio fuels and renewable energy sources such as small hydro power plants, wind, solar and biomass based systems. Ecological development of the region is possible when energy needs are integrated with the environmental concerns at the local and global levels. For this purpose an integrated planning framework is necessary.

The use of DSS (Decision Support Systems) and GIS (Geographic Information Systems) for energy planning in developing countries is not so well established in large government agencies; however there are a few research centers where hydrological and watershed assessments are being studied. Apart from these, energy planning in developing countries is not an integrated activity. Various government agencies dealing with different resources, consider only the energy demand and the energy demand over a certain period of years without taking into account efficiency of utilization, scope of energy efficiency with technological improvement and exploiting renewable energy sources. In this situation, there is a need to develop integrated energy plan taking into account spatial variation and seasonal variation in resource availability, energy demand, etc. Apart from these, we attempt to consider decision structure, levels of decision-making and implementation strategies in the regional energy plan.

A survey carried out in villages in rural areas reveals that level of energy consumption and adoption of energy efficient technologies depend on level of education of end- users of energy, land holding and finally to some extent, on community. This endeavor helps to identify hydro sites for electricity generation in a decentralized market, enables assessment of wind energy, photo voltaic resources, agro-ecological zones and helps in demarking degraded land, which allows planners to promote cultivating plants for energy purpose in order to meet the fuel requirement of the region, mapping renewable energy sources and sector-wise energy demand and resource demand balancing by modeling.

Energy planning endeavor involves finding a set of renewable energy sources and technology for conversion to energy - and environmental friendly solutions so as to meet the energy demand and environmental requirements for local environment mitigation in an optimal manner. This optimality depends on the objective; such as to minimize the total annual costs of energy or minimization of non local resources or maximization of system overall efficiency. Factors, such as availability and reliability of resources in the impact region or determined energy requirements, impose constraints on the regional energy planning exercise. Thus, the regional energy planning turns out to be a constrained optimization problem.

This exercise describes an optimum energy allocation based on integrated energy planning approach and makes a satisfying energy allocation plan for the years to come.

An integrated energy plan is flexible, adaptable, ecological, and gives an optimal mix of new renewable/conventional energy sources.

Energy availability and demand situation may be projected for various scenarios (base case scenario, high energy intensity, transformation, and state growth scenarios in order to get a glimpse of future patterns and assess the likely impacts of energy policies. Energetske perspektive do 2050.

6. SKILL UPGRADING-CRUCIALLYFOR SUCCESS

We have now discussed the energy planning framework and principles but to keep the energy plan as a tool for sustainable development requires a comprehensive understanding by persons in charge and other individuals involved in the planning phase.

Many years of implementation of energy planning tools, thought us that preparation and skill upgrading are crucial for success.

One of the long term energy planning initiative is in progress in Ivano-Frankivsk Oblast in Ukraine.

This initiative is based on request from the local Ukrainian authorities for a long-term impact of energy efficiency, energy production improvement, fuel switch, energy distribution and energy consumption issues in public and private sectors.

The scope of work will be implemented by use of best practice methods and mechanisms and modern planning tools for comprehensive analysis and simulations of the potential for improvement in energy sector, and for national and local priorities.

The planning scheme takes into account all parameters necessary for local planning and appraises different energy carriers with regard to energy tariffs, environmental impact taxes and cost issues. Due to this fact, all data gathered for simulations and analysis must be of high quality, like energy carriers and consumption figures, industrial production figures, meteorological data, building standard figures, water consumption, population figures, future refurbishing etc.

Energy planning is an efficient tool for decision makers to see the overall connection between important aspects within energy production, energy use, building construction and issues connected to air and soil pollution.

The planning scheme will consider the existing rules and building regulations, energy supply, energy saving potential and energy intensive industrial production, in order to identify the best options for the renewable energy planning, heat recovery and identification of financial sources for cost estimation and investment.

In Norway energy planning is obligatory to achieve territorial concession for energy sale and service in the market, and is now a specific topic at universities and technical schools for engineers and economists.

This expertise will be the basis for this project.

After the project is terminated dissemination of the results from Ivano-Frankivsk will be published in order to give so many potential users in Ukraine the opportunity to undertake profitable energy measures in a long term perspective in local and regional energy supply systems. 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

These plans must be linked to the national and international energy- and environmental agreements.

The project requires multidisciplinary competence within organization and management, energy- and environmental technology.

To achieve a reliable view of all the different aspects in the project and to ensure a professional implementation in a proper sequence, the work will be divided into 4 working packages.

The local partners will focus on the fieldwork while NEPAS will adapt best practice methods and mechanisms for facilitating data gathering, analysis, simulations, and reporting.

Additionally, NEPAS will be in charge for the training program, which we consider as an important contribution in order to use the energy plan properly and raise the awareness of energy use.

The project started up is in August/September 2005 and the expected time to complete the work is estimated to 3-4 years.

The proposed training program for the partners involved will be a six module study program focusing on management, investment, energy system development, best practice and environmental issues.

The objective is to train the key personnel in Ivano-Frankivsk and nearby settlements, for preparation and development of the planning tool and finally operate and improve the energy planning scheme.

The overall aim of the project is to establish an efficient energy planning tool with the Ivano-Frankivsk Oblast, in order to facilitate the possibility for optimal solutions for energy production, energy transport and energy use based on the most cost efficient technical/ economical combination.

In order to achieve this goal modern planning tool must be used and raising the awareness must take place within all levels of the administration.

The NEPAS will be responsible for its own activities in providing the necessary assistance to the Ivano-Frankivsk Oblast in order to ensure successful result, in accordance with the signed agreement and Memorandum of Understanding (MoU).

The NEPAS will undertake monitoring and controlling of the activities with respect to the agreed program, through quarterly reports submitted by the Ivano-Frankivsk Oblast, and signed by the local project manager. The quarterly progress reports with cost specifications will be the basis for remittance of payments from NEPAS.

Our local partners have to initiate establishing of a working group of experts according to the activities and work description set out in MoU. Energetske perspektive do 2050.

The Ivano-Frankivsk project leader will participate actively in these activities providing NEPAS with information and participating at meetings and preparation of agreements.

The Ivano-Frankivsk project leader will be responsible for the Ivano-Frankivsk State Administration's operations and activities aimed to achieving the results indicated in the agreement.

Table 1. The energy - and environment planning program scheme

Energy and environment planning technology

r Business plan development

r Capacity and Competence upgrading

r Measure assessment

1 Policy Investment

r Implementation

r Commissioning

r Evaluation

r Reporting 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

7. CONCLUSION

Most municipalities, regions and industrial companies usually have an energy policy plan including business opportunities and investment scheme as a working document for progress in energy production, energy infrastructure and for efficiency in the end-use sector, in order to achieve savings, efficiency, flexibility and raise the level of services.

Modern planning schemes are tools for individuals, which are employees in business institutions and public sectors, giving them the framework and setting the agenda for investment, implementation of reliable energy-and environmental measures, efficient and safe operation within national HSE standards (health, security and environment) and reporting.

To collect and process all data required for an operating energy and environmental planning scheme a comprehensive information campaign must be undertaken in order to raise the awareness and understanding of the different mechanisms for a successful impact.

Many institutions are compromising on these important items because of the cost issue, but it is obvious that this investment will give a positive cash flow on long term.

Modern planning tools are today available as data based software programs. Some of these programs are quiet complicated and require cross sector skills.

Understanding of the interconnection between costs, tariffs, profitability, financing, technology and market issues are complex fields to handle and require highly qualified individuals.

Based on this it is recommended to establish a study program focusing on organization and management, economy, investment, energy and environment systems.

NEPAS has developed, together with international partner organizations, training programs for this purpose and successfully delivered the training courses as a part of the energy planning scheme in many countries.

8. REFERENCES

[1] Ministry of Science and Technology, http: //msf.nic.in, India

[2] Energy planning in Ivano-Frankivsk, Ukraine, NEPAS HR0700008 Mr.sc. Zdenko Tonković, dipl. ing. Institut za elektroprivredu i energetiku d.d. Zagreb, Hrvatska

NOVE TEHNOLOGIJE U PRIJENOSU ELEKTRIČNE ENERGIJE

Sažetak

U referatu se izlažu osnovne karakteristike vodova s plinskom izolacijom (GIL), kao jednog od novih tehnoloških rješenja u prijenosnom sustavu. Unatoč zasad visokoj cijeni u usporedbi s konvencionalnim prijenosnim elektroenergetskim sustavom, kao glavna mogućnost uporabe GIL vodova navodi se primjena u sustavima dugačkih vodova i kabela velike nominalne snage. Također, predlaže se mogućnost primjene ove GIL tehnologije u Republici Hrvatskoj u sklopu višekorisničkih projekata, te u svrhu podjele troškova (projekt plinifikacije Dalmacije)

NEW TECHNOLOGIES IN THE ELECTRICITY TRANSMISSION

Abstract

In the report are presented main features of gas-insulated lines (GIL), as new technology solution in electricity transmission system. Despite currently high price of the GIL technology in comparison with conventional electric power systems of a long cabels and heavy loaded lines. Moreover, there is suggestion for the GIL usage in Republic of Croatia as well within multiuser projects in terms of cost reduction (project of gas network development in Dalmatia).

1. OPĆENITO

U danas aktualnim, pa i pomodnim, sintagmama vezanim uz korištenje (električne) energije: „racionalno" i „učinkovito", u raznobojnim dokumentima: zelenom, bijelom - prijenosni sustav se načelno pojavljuje kao nepromjenljiv, participirajući uglavnom s problematikom gubitaka. Njegova je konotacija većinom negativna: prijenosni je sustav u prostoru zahtjevan i agresivan, u pogonu stvara zagušenja i limitira tržište, a uzrokuje i raspade.

Ipak, prijenosni sustav konceptualno i tehnološki evoluira. U konceptualnom smislu najavljuje se treća revolucija, nakon Edisona i Tesle-Westinghousa, na području elektroenergetike pojavljuju se samoregulirajuće i decentralizirane „pametne mreže" (GridWise ili Smart Networks). U tehnološkom smislu razvijaju se novi elementi sustava. Već su uspješno promovirani „termički opteretivi vodiči" („vrući" ili „crni" vodiči). I dalje traje razvoj „konvencionalnih" vodiča: optimiranjem u odnosu na buku, na zračni otpor, 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ na magnetske gubitke, na temperaturni koeficijent, kompozitni i kompaktni vodiči, vodiči s rasporom itd. U ovoj prigodi zadržali bismo se na bitno drugačijem aspektu.

Vizualni i elektromagnetski utjecaj na okoliš te ograničeno raspoloživi prostor za gradnju uzrok je pritisku na kabliranje prijenosnih sustava. U istraživanjima kabliranja profilirala su se dva puta: u smjeru supravodljivih visokotemperaturnih kabela i u smjeru „vodova s plinskom izolacijom".

Supravodljivi visokotemperaturni kabeli još su u pokusnoj fazi, no 2006. godina bi mogla biti prekretnica jer je 2. kolovoza na Long Islandu počela izgradnja prvog u svijetu supravodljivog kabela, dužine gotovo 1 km, koji će biti dio 138 kV mreže. U ovoj prezentaciji biti će izložene osnove „vodova s plinskom izolacijom", uobičajeno označavanih akronimom GIL (prema Gas Insulated Lines).

2. KARAKTERISTIKE GIL-A

Vodovi s plinskom izolacijom proizašli su iz tehnologije oklopljenih postrojenja s plinskom izolacijom. Postoje već tridesetak godina, a u ovom stoljeću doživljavaju novu afirmaciju (već kao druga generacija) i svoje prve realizacije kao dijelovi prijenosnog sustava.

Sastoje se iz aluminijske cijevi ispunjene plinskom mješavinom SF6 i N2 (80% N2 i više), u čijoj je osi odstojnicima fiksiran aluminijski vodič. Cijev može biti nadzemno montirana, ukopana u tlo ili položena u tunel. Montaža je jednostavna: rotacijskim aparatom za zavarivanje kao kod običnih cjevovoda i ultrazvučnom kontrolom moguće je gotovo apsolutno spajanje. Jednostavno je i interpoliranje: s odvodnicima prenapona na krajevima, kao i zaštita te praćenje u pogonu (slika 1. i 2).

Slika 1. Princip izvedbe voda s plinskom izolacijom (Izvor: Siemens) Energetske perspektive do 2050.

Glavna prednost pred nadzemnim vodovima i kabelima je mogućnost prijenosa velikih snaga (nekoliko tisuća MVA), neznatan elektromagnetski utjecaj, mali gubici, mala kapacitivna struja punjenja (pa ne treba kompenzacija ni na dužinama preko 100 km), otpornost prema ambijentalnim nepogodama (vatra, potres, snijeg i vjetar, zagađenje, i si.). Proizvođači garantiraju da održavanje nije potrebno u cijelom životnom vijeku od barem 50 godina pod punim opterećenjem! Imaju i nedostatke: veliki promjer cijevi za svaki fazni vodič (600 mm), krutost (no to može biti i prednost pri nadzemnoj izvedbi: potreban je uzak i nizak koridor), potrebne su velike količine plina za izolaciju, izolacijski plinovi su izrazito katalizatorski staklenički plinovi.

Slika 2. Montaža voda s plinskom izolacijom: u tunelu (PalaExpo, Geneve) i nadzemno (Sai Noa, Bangkok)

(Izvor: Siemens)

Nova tehnologija prvi put je upotrijebljena u povezivanju najveće njemačke ukopane hidroelektrane s mrežom 380 kV (1976; HE „VVehr" RP „Kumoos"; 570 m). GIL druge generacije primijenjen je kao dionica veleprijenosne mreže u zamjeni 420 m nadzemnog dvosistemskog voda (300)220 kV u zračnoj luci u Ženevi (upravo zbog neznatne magnetske interferencije). Po dvije GIL trojke (šest cijevi) smještene su u tunelu da bi se oslobodio prostor za daljnju izgradnju susjednog PalaExpo. Realizacija projekta započela je u rujnu 2000. godine i završena je za tri mjeseca te stavljena u pogon kao dionica UCTE mreže i interkonektivnog voda između Francuske i Švicarske. Procjena je da je cijena ove rekonstrukcije od 12 do 15 puta skuplja od novog nadzemnog voda iste dužine, dok bi troškovi u životnom vijeku bili izjednačeni pa i povoljniji. Sljedeća realizacija bila je u povezivanju starog i novog 550 kV rasklopnog postrojenja u oklopljenoj izvedbi u trafostanici Sai Noi u blizini Bangkoka. To je nadzemna izvedba, s jednom GIL trojkom (dakle tri cijevi) dužine nešto manje od 1 km. Dalje su izvedene dionice od nekoliko stotina metara u Francuskoj: za povezivanje nuklearne elektrane s rasklopnim postrojenjem; slično u Engleskoj - i danas je u besprijekornom pogonu oko 150 km vodova s plinskom izolacijom.

Od značajnih projekata u tijeku (o kojima imamo informacije), u izradi je studija kabliranja 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ oko 7 km nadzemnog dvosistemskog voda 380 kV u zapadnom dijelu rimske mreže. Razmatraju se tri mogućnosti kabela: s uljnom izolacijom, plinskom i umreženim polietilenom. Procjena troškova je u odnosu na nadzemni vod iste dužine: 1:17, 1:26 i 1:14 puta respektivno. Usprkos cijene, odlučeno je nastaviti GIL rješenjem upravo zbog razvoja nove tehnologije.

U izradi je i studija izvodljivosti za novu, neophodno potrebnu, interkonekciju između Austrije i Italije u tehnici GIL-a korištenjem novog željezničkog tunela kroz Brenner (oko 57 km). Koristio bi se sondažni, „pilot", tunel koji će se bušiti za ispitivanje stijenja. Odnos troškova GIL/tuneli bio bi oko 6 posto. Razmatrana prijenosna moć je 2 000 MW, što daje više od trećine ukupne električne energije koju je Italija uvozila 2001. godine. Naravno da takve snage zahtijevaju pojačavanja i redizajn internog prijenosnog sustava. Prijedlog ovog projekta, koji ujedno dobro ilustrira korištenje tunela za plinom izolirane vodove, prikazana je na slici 3.

Mlin Railway Galleiy Main Railway Galleiy

09.6 m , ; 09.6 m cX^H

| Pilot tunnel ;

40-60 a • • • — -'

Slika 3. Prijedlog GIL-a u tunelu kroz Brenner (Izvor: IEEE PowerTech, Bologna, 2003, BPT03-189 u sekciji E-Tu-IV)

Vodovi s plinskom izolacijom razmatraju se i u interkonekciji Francuske i Španjolske (kroz Pirineje) u projektima madridske zračne luke.

Možda se može razmišljati, za dionice ili cijelu dužinu nove interkonekciju između Slovenije i Italije (Okroglo - Udine) - povezano s izgradnjom paneuropskog naftovoda, odnosno plinovoda. Energetske perspektive do 2050.

3. ZAKLJUČAK

Pokazuje se da je kabliranje cjenovno zasada nekonkurentno nadzemnim vodovima, a to se očekuje i u budućnosti.Vodovi s plinskom izolacijom kandidiraju sadašnjima, barem u dionicama, zbog problema s prostorom i potrebom prijenosa velikih snaga, bilo da se radi o urbanim cjelinama ili priključivanju izvora. Iskustva već postoje te se kroz literaturu naslućuje budući razvoj.

U slučaju višekorisničkih projekata moguće je dijeliti troškove („multiservice vector") i postići prihvatljivu cijenu voda s plinskom izolacijom - posebno imajući u vidu njegovu eksploatacijsku rentabilnost i prostornu racionalnost. Takvo objedinjavanje infrastrukturnih projekata moglo bi biti interesantno i u Hrvatskoj (plinofikacija Dalmacije), posebno u cestovnom i elektroenergetskom povezivanju južne Hrvatske.

4. LITERATURA

[1] Koch, K.: Experience with 2nd Generation Gas-Insulated Transmission Lines GIL

[2] Jicable '03 Workshop WETS'03, Paris-Versailles 26.VI.2003

[3] Benato, R., Carlini, E. M., Mario, C. Di., Fellin, L., Paolucci, A., Turri, R.: Gas Insulated Transmission Lines in Railway Galleries

[4] IEEE PowerTech, Bologna, 23-26.VI. 2003, RBPT03-189

[5] Koch, K.: Long Lengths High Power Gas-Insulated High-Voltage Transmission Line

[6] CIGRE Symposium „Development and Operation of Interconnection in a Restructuring Context", Ljubljana 4-6.IV.2004, R.330-05

[7] Oswald, B.: Vergleichende Studie zu Stromubertragungstechniken im Hochstspannungsnetz

[8] ForWind, Hannover&Oldenburg 2005

[9] Kindersberger, J.: Gasisolierter Rohrleiter (GIL) fur Hochspannungsubertragungen

[10]Sastanak njemačkog ogranka IEEE IAS/PELS/IES/PES, Goldisthal 14.X.2005

HR0700009 Prof.dr.sc. Stjepan Car KONČAR- Institut za elektrotehniku d.d. Zagreb Doc.dr.sc. Mihajlo Firak Fakultet strojarstva i brodogradnje Zagreb BakirĐonlagić KONČAR - Institut za elektrotehniku d.d. Zagreb

PRIMJENA VODIKA U ELEKTROENERGETICI

Sažetak

U radu je istaknuto značenje vodika kao energetskog nositelja te su opisane njegove fizikalne i tehničke značajke. Ukratko je dan pregled načina proizvodnje vodika, a posebno je objašnjeno njegovo korištenje u smislu dobivanja električne energije putem gorivnih članaka. Ukazano je na tržišne i ekonomske parametre koji bi trebali potaknuti domaću industriju da uz pomoć znanstvene zajednice i visokostručnog osoblja razvije i usvoji vodikovu tehnologiju kao jednu od ključnih tehnologija 21. stoljeća s velikim potencijalom za otvaranje novih radnih mjesta u području djelatnosti s visokim učešćem znanja.

USE OF HYDROGEN IN THE POWER SECTOR

Abstract

The importance of hydrogen as an energy carrier is pointed out, and its physical and technical properties are described. The mode of hydrogen production is outlined, and its usage for generation of electricity by means of fuel cells is explained. Indicated are the economic and market parameters that should stimulate the domestic industry to develop and adopt, with assistance of the academic community and experts, hydrogen technology as one of the key technologies of the 21sl century which has large potentials for creating new jobs that require a high level of knowledge.

1. UVOD

Za život je potrebna energija, a za kvalitetan život potrebna je električna energija. Kroz povijest su razvojni skokovi nastajali uvijek kada je riješeno neko od energetskih ograničenja:

u 19. stoljeću je potreba za velikim količinama mehaničkog rada riješena pojavom 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ parnog stroja kojemu su glavni energetski izvori bili drvo i ugljen;

početkom 20. stoljeća je potreba za prijenosom energije na daljinu riješena centraliziranom proizvodnjom električne energije, a glavni izvori bili su ugljen, nafta i potencijalna energija vode;

u 20. stoljeću je potreba za savladavanjem udaljenosti ljudi i roba riješena pojavom automobila i zrakoplova, a glavni energetski izvor bila je nafta;

krajem 20. stoljeća je potreba za prijenosom velikog broja informacija riješena bežičnim digitaliziranim prijenosom putem elektromagnetske energije, a glavni izvor je postala električna energija;

početkom 21. stoljeća potreba za električnom energijom je toliko narasla da se daljnji razvoj društva mora bazirati na obnovljivim izvorima svih vrsta i na povećanju stupnja korisnosti pretvorbe.

Danas se oko 82,5 posto svih energetskih potreba [1] pokriva iz neobnovljivih izvora stoje dugoročno neodrživo. Čovječanstvo će fosilno bogatstvo koje je stvarano milijune godina spaliti samo unutar nekoliko stotina godina. Mora se misliti i na buduće generacije i to ne samo na rezerve fosilnih goriva koja su i kemijske sirovine, nego i na zagađenje okoliša jer se izgaranjem fosilnih goriva oslobađaju štetni plinovi koji uzrokuju promjenu klime, zagađenje zraka i bolesti.

Prema studiji TU Munchen [2] sredinom 21. stoljeća u odnosu na 2000-tu godinu podvostručit će se potreba za energijom koja će biti pokrivena obnovljivim izvorima1 s cea. 20 posto u odnosu na sadašnje stanje od cea 10 posto. U studiji Shella [10] navodi se pak da će u odnosu na 2000-tu potrebe za energijom narasti 2,5 puta te da će 50 posto energetskih potreba biti pokriveno obnovljivim izvorima.

Centralizirana proizvodnja električne energije danas jedva prelazi korisnost od 33 posto, slika 1. Godine 2003. svega desetak posto električne energije proizvodilo se u distribuiranim izvorima, a do 2010. se očekuje povećanje distribuirane proizvodnje za oko 50 posto.

Distribuirana proizvodnja električne energije ili proizvodnja na mjestu potrebe ima nekoliko prednosti:

omogućeno je korištenje onih načina pretvorbe koji imaju najveću korisnost,

veća korisnost pretvorbe zbog boljeg korištenja otpadne topline putem kogeneracijskih postrojenja,

1 U novije vrijeme pojam obnovljivi izvori energije isključuje hidroelektrane snage veće od 10 MW iako su i one obnovljivi izvor. Energetske perspektive do 2050,

izostanak gubitaka prijenosa energije i

veća sigurnost opskrbe zbog manje osjetljivosti na neplanirane prekide proizvodnje.

proizvodnja Isporučena eunerslje kupcima 14,491 Ostali 7.430 36,1% 32,7%

Slika 1. Proizvodnja električne energije u svijetu 2002. godine u TWh (Izvor Cogeneration and on-site)

Razlike u korisnosti pojedinih načina pretvorbe mogu se vidjeti na slici 2. Možemo uočiti vrlo visoku korisnost gorivnih članaka koji pretvaraju kemijsku energiju vodika direktno u istosmjernu struju.

so iJH --Ti"C + koaeneraciia l^^K.

e il—T 60 OFC + plinska turbina CO IH SOFC P^^^ Kpgene_racija >o •— ——š| i PEMFC ^fl Parna turbina ^^ 40 i . . ...- ^— CD •r

10 kW 100 kW 1 MW 10 MW 100 MW 1 GW Snaga postrojenja (MW)

Slika 2. Korisnost različitih tehničkih rješenja pretvorbe energije u električnu energiju (Izvor: Forschungszentrum Julich) 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

2. GORIVNI ČLANAK - ELEKTROKEMIJSKI PRETVARAČ ENERGIJE

Tablica 1. Vrsta gorivnih članaka, kemijske reakcije i njihove osnovne tehničke značajke

Vrsta gorivnih Elektrolit Reakcija na Slobodni Reakcija na Radna Gorivo El. korisnost i članaka anodi Ioni katodi temp. područje snaga

članci na metanol Polimema CH3OH+H2O-> H* 3/2O2+6H+6e 60- Metanol 40% DMFC membrana 6H*+6E+CO '->3H O 120°C 2 2 1W...1kW

Alkalni članci -AFC Kalijeva H2+2OH' OH" 1/2O2+H2O+2 60- Vodik (ne 65% lužina ->2H O+2E' e->2OH' 220°C tolerira CO ) 2 2 1kW...100kW 1/2O +2H'+2 članci s polimemom Polimema H2->2H* +2e H* 2 60- Vodik (CO < 45 - 60% membranom -PEMFC membrana e->H O 120°C 2 50 ppm) 1W...100kW

Članci s fosfornom Fosforna H2->2H* +2e H* 1/2O2+2H*+2 160- Vodik 40 - 45% kiselinom -PAFC kiselina e->H O 220°C 2 (CO < 2%) 10kW...1MW 2 Alkalijski članci s rastopljenim H2O+CO3->H2 co3 - I/2O2+CO2+2 650°C Prirodni ili bio 55 - 60% karbonatom -MCFC karbonati O+CO +2e' e->CO 2- plin 2 3 100kW...10MW

2 2 članci s krutim Metalni oksid H2+O '+2e" o - 1/2O2+2e" 800- Prirodni plin 60 - 65% oksidom -SOFC - keramika 1000-C 1kW-10MW

Princip rada gorivnog članka otkrio je engleski fizičar William Grove još 1839. godine, što je predstavljalo narednih 100 godina znanstveni kuriozitet bez primjene. Pravu afirmaciju i prvu praktičnu primjenu gorivni članci su doživjeli u američkom svemirskom programu kada je General Electric razvio prvi članak s polimernom membranom koja je bila upotrijebljena u Gemini programu ranih 60-tih, a upotreba gorivnih članaka nastavila se i u Apollo programu gdje su korišeni tzv. alkalni članci. Danas se slobodno može reći da su gorivni članci kao elektrokemijski pretvarači energije u središtu interesa znanstvenika i poduzetnika, te prelaze iz istraživačke faze u demonstracijsku i polagano u komercijalnu - to je začetak nove industrije.

3. SVOJSTVA I KARAKTERISTIKE PEM GORIVNIH ČLANAKA

S obzirom na široke mogućnost primjene PEM gorivnih članaka, kao izvora električne energije u stacionarnim postrojenjima s kogeneracijom i u električnim vozilima s pogonom na vodik, ova vrsta članaka bit će posebno obrađena. Princip njihova rada prikazan je na slici 3.

Za funkcioniranje PEM gorivnog članka, za proizvodnju istosmjerne struje potrebno je na katodu dovoditi kisik, a na anodu vodik. Katoda i anoda su razdvojene srednje krutom polimernom membranom - elektrolitom. Ta membrana ne smije voditi elektrone, ali treba voditi ione - protone vodika.

4. SVOJSTVA I KARAKTERISTIKE PEM GORIVNIH ČLANAKA

S obzirom na široke mogućnost primjene PEM gorivnih članaka, kao izvora električne energije u stacionarnim postrojenjima s kogeneracijom i u električnim vozilima s pogonom Energetske perspektive do 2050. na vodik, ova vrsta članaka bit će posebno obrađena. Princip njihova rada prikazan je na slici 3.

Za funkcioniranje PEM gorivnog članka, za proizvodnju istosmjerne struje potrebno je na katodu dovoditi kisik, a na anodu vodik. Katoda i anoda su razdvojene srednje krutom polimernom membranom - elektrolitom. Ta membrana ne smije voditi elektrone, ali treba voditi ione - protone vodika.

7)\ Električni Energetska bilanca: X^J\ potencijal Ulazna energija vodika (285.83 kJ/mol) pretvori se teoretski u električnu energiju (237.13 kJ/mol) i 1 toplinsku energiju (48.7 kJ/mol) 1i i ^^ T\ = 0.83 Toplina Sj Toplina mm I Masena bilanca: Vodik i Kisik (zrak 1 kg H2 + 8 kg O2 = 9 kg H2O

Reakcija na

l anodi: 2H2 — >4H*+4e" i Reakcija na m Voda -i katodi: O + 4H* + 4e" — > 2H O 1i ^"^ 2 2 i Reakcija 1 članka: 2H2 + O2 —> 2H2 0 + elektrona energija 11 + toplinska energija \ Radna temperatura < 80cC Anoda Elektrolit Katoda

Slika 3. Princip rada PEM gorivnog članka

4.1. Fizikalne pojave u PEM članku i svežnju

Koncept makroskopske i mikroskopske građe prikazan je na slici 4. Obje su elektrode načinjene od materijala koji su električki vodljivi i ujedno porozni za molekule vodika odnosno kisika. Ključan sastojak elektroda su atomi katalizatora koji djeluju na molekule vodika i kisika tako da se raspadnu na atome, ali i više od toga - da se iz tih atoma dobiju ioni. Materijali elektroda su čestice ugljika po kojima su raspoređene čestice platine koja vrši funkciju katalizatora. Na anodnoj strani polimerne membrane nastaje potencijal protona vodika, a na katodnoj strani potencijal iona kisika.

Ako se električnim vodičem (vodljiv za elektrone, ali ne i za ione) spoje anoda i katoda, uslijed razlike potencijala kroz vodič teče struja elektrona. Struja se pretvara u korisni rad ako se elektroni propuste kroz odgovarajuće električno trošilo. Istovremeno ioni vodika putuju kroz polimernu membranu s anodne na katodnu stranu. Na katodnoj strani u susretu vodikovih i kisikovih iona i vodikovih elektrona nastaje voda. Uvjet efikasnog odvijanja opisanog procesa je što bolji istovremeni kontakt molekule reaktanta s materijalom membrane (elektrolitom), materijalom katalizatora i materijalom kojim protječu elektroni. 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

Polimerna membrana, katoda i anoda su osnovne komponente PEM gorivnog članka, ali nisu dovoljne za praktično funkcioniranje. Katodi je potrebno dovesti kisik, a od nje odvesti vodu (temperatura < 80°C).

Osim toga, istovremeno je potrebno odvoditi proizvedene elektrone. Debljina polimerne membrane je oko 150 |am, debljina elektrodnog materijala 5 (im, a tlocrtna površina članka može biti i nekoliko stotina kvadratnih centimetara (jakost struje ovisi o površini). Dakle dužina i/ili širina membrane i elektroda za više redova veličina nadmašuju debljinu membrane i obje elektrode (Membrane EJectrode Assembly - MEA). Iz toga se vidi da je potrebno mehanički poduprijeti MEA, dovesti/odvesti reaktante i produkte, te uočiti koliko je važna jednolikost svih karakteristika članka i njegovih sastavnih dijelova po tlocrtnoj površini. Prevelike razlike u lokalnoj koncentraciji katalizatora, vodika, kisika ili vode dovode do razlika u lokalnoj temperaturi. Posljedica može biti lokalno pregrijavanje (vruće točke) i posljedično tome poremećaj ili potpuni izostanak funkcioniranja članka.

Ravnomjernost fizikalnih karakteristika membrane i elektroda osigurava se u procesu proizvodnje komponenata, a ujednačenje koncentracije vodika, kisika i odvođenje vode uvođenjem tzv. bipolarnih i monopolarnih ploča i difuzijskih membrana.

Bipolarna ploča: - kolektor elektrona, Elektrolit (Nafion™): - kanali za dovod vodika - protonski vodič - nosiva konstrukcija - ne vodi elektrone

Grafitna vlakna: ' Grafitni substrat - zona plinske difuzije sa zrncima katalizatora (Pt): - zona reakcije a) dva gorivna članka u svežnju b) mikroskopska građa anodne strane

Slika 4. Makroskopska i mikroskopska građa gorivnog članka

Bipolarne ploče izrađene su od električki vodljivog i mehanički krutog materijala, npr. grafita, a imaju debljinu do nekoliko milimetara. S jedne i druge strane u njima su urezani kanali za ravnomjerno dovođenje vodika (anodna strana ploče) i kisika (katodna strana ploče). Ti su kanali izvedeni tako da istovremeno imaju što manji hidraulički otpor strujanju reaktanata. Budući da je napon otvorenog kruga pojedinog gorivnog članka ispod 1 V, potrebno je spojiti više članaka u seriju da bi se dobili praktično upotrebljivi naponi od više desetaka volta. Zato bipolarne ploče imaju i funkciju električnog povezivanja gorivnih Energetske perspektive do 2050,

članaka u svežanj (engl. Stack), a smjer elektrona u njima je od anodne prema katodnoj strani. Monopolame ploče su rubne ploče svežnja, pa kanale za dovod/odvod reaktanata i produkata reakcije imaju urezane samo s jedne strane. Da bi razvod kisika i vodika kanalima bipolarnih i monopolarnih ploča po površini elektroda bio ravnomjerniji, između njih i elektroda stavlja se tanki porozni sloj (grafitni papir ili grafitno tkanje - difuzijska membrana) koji omogućava ravnomjerniju raspodjelu reaktanata difuzijom. Grafit je električki vodljiv i ne predstavlja zapreku oslobođenim vodikovim elektronima.

Za dobar rad članka potrebno je osigurati odgovarajući stupanj vlažnosti polimerne membrane jer o njoj zavisi ionska vodljivost. Ovlaživanje se može provesti dodavanjem vode struji vodika i/ili struji kisika (zraka). Odvođenje vode kao produkta reakcije također je kritično, jer presporo odvođenje može dovesti do preplavljivanja dovodnih kanala za kisik (zrak), pa se reakcija prekida.

4.2. Polarizacijska krivulja - radna karakteristika

Gorivni članak kao i svaki drugi pretvarač energije ima svoju radnu karakteristiku. U ovom slučaju ona se naziva polarizacijska krivulja i predstavlja ovisnost izlaznog napona članka o struji, slika 5.

0,25 0,5 0,75 1 1,25 1,5 1,75 Gustoća struje (i) mA/cm2

Slika 5. Polarizacijska krivulja i specifična snaga u funkciji gustoće struje PEM gorivnog članka [3]

4.3. Korisnost PEM gorivnog članka

Teoretska korisnost gorivnog članka definirana je kao odnos izlazne električne energije i ulazne energije (entalpije vodika), određen na temperaturi od 25CC. Uz gornju ogrjevnu moć čistog vodika iznosi 83 posto (ili 94,5% na osnovi donje ogrjevne moći). Korisnost realnog članka ili svežnja je manja, zbog niza mogućih utjecaja-koncentracije reaktanata, polarizacijskih i omskih gubitaka ona pada na 40 - 70 posto. Korisnost realnog gorivnog 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

članka mijenja se i s gustoćom snage koju članak daje u nekoj radnoj točki, slika 6.

0,2 0,3 0,4 0,5 0,6 0,7 Gustoća snage (p) W/cm2

Slika 6. Korisnost PEM gorivnog članka (prema slici 5) o gustoći izlazne električne snage [3]

Na slici 7. je svežanj PEM gorivnih članaka iz serijske proizvodnje tvrtke Nedstack

(Nizozemska) snage 8kWe, 0-30 A, 25-58 VDC;,r)el=45-60 posto s priključcima za vodik, vodu, struju i električno upravljanje.

Slika 7. Svežanj PEM gorivnih članaka proizvođača Nedstack

5. VODIK KAO POGONSKO GORIVO GORIVNIH ČLANAKA

Vodik je prvi element u periodičkom sustavu elemenata, ima najmanji promjer i posjeduje najmanju gustoću. On je najčešći element u svemiru, a na Zemlji se pojavljuje isključivo u spoju s drugim atomima. Dovođenjem energije takvim spojevima može se odvojiti u dvoatomne molekule H2, te postaje energetski nositelj jer se kod ponovnog spajanja oslobađa energija. Vodik je sekundarni energetski izvor. Energetske perspektive do 2050.

Otkrio ga je Henry Cavendish oko 1780. u obliku plina i sastavnog dijela vode. Primjena vodika započela je još davne 1783. godine za punjenje balona proizvodnjom iz sumporne kiseline i željezne strugotine.

60 -

• Max 1 • Min • H 20 H-H 10 m - Prirodni plin Ug&en Biomasa Nuklearna Vjelroelektrane Sunčan Folonaponskl energlla

Slika 8. Ovisnost cijena proizvodnje vodika o izvorima i postupcima [4]

Glavna primjena vodika uslijedila je pojavom kemijske industrije. Vodik igra važnu ulogu u rafinerijama nafte, u proizvodnji masti, industriji metala, stakla i poluvodiča, kao i u tehnikama spajanja metala te kao raketno gorivo. Oko 85 posto vodika troši se za proizvodnju dušičnih gnojiva i preradu nafte u rafinerijama. U svijetu se proizvodi preko 600 milijardi kubičnih metara vodika čija cijena proizvodnje značajno ovisi o izvoru (slika 8), a to su ugljikovodici ili voda. Godišnja prodaja vodika veća je od milijardu dolara.

Pri sobnim temperaturama vodik u plinovitom stanju je bez boje i mirisa. Osam je puta lakši od zraka, dvanaest puta od benzinskih para, a širi se četiri puta brže nego metan. U zraku, izložen plamenu ili iskri sagorijeva prije nego što nastane eksplozivna koncentracija, a 22 puta je manje eksplozivan nego benzin. Njegovo gorenje je okrenuto uvis s uskim bezbojnim i praktički nevidljivim plamenom te emitira neznatnu toplinu u radijalnom smjeru. Predmet mora biti u plamenu da bi gorio, pa zato vodik zahtijeva i nešto različitije sigurnosne mjere.

Tablica 2. Poredba tehničkih parametara vodika i drugih plinovitih i tekućih goriva važnih za sigurnost [5]

Metan Propan Vodik Metanol Etanol Benzin Diesel

Gustoća u odnosu na zrak 0,55 1,56 0,069 1,4 1,6 3,2-4 7

Granica eksplozivnosti (vol.%) 5-16 2-10 4-75 6-36,5 3,5-15 0,6-8 0,6-6,5

Temperatura paljenja (°C) 595 460 585 455 425 220-280 220

Minimalna energija paljenja 0,3 0,26 0,02 0,14 0,25 0,24 - (mJ)

Opasnost za zdravlje Slabo Slabo Neotrovan Otrovan Slabo Otrovan Iritira otrovan, otrovan, otrovan, anestetik anestetik anestetik 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

Točka vrelišta iznosi -253°C, a kritična točka pri 1,3MPa iznosi -240°C. Samo ispod kritične točke vodik može biti skladišten kao kriogena tekućina u vakuumom izoliranim posudama. Sigurno skladištenje vodika u malom volumenu jedno je od glavnih zapreka za proširenje upotrebe vodika kao goriva. Danas se vodik normalno skladišti u plinovitom stanju pod visokim tlakom, u tekućem stanju pri vrlo niskim temperaturama ili tehnologijom metalnih hidrida. Otkriće ugljičnih nanocjevčica 1991. godine (Carbon Nano Tubes - CNT) dovelo je do novih metoda skladištenja vodika. Istražuju se i druge mogućnosti kao stoje skladištenje u vodljive polimere i šuplje staklene sfere.

Danas se oko 96 posto ukupne svjetske proizvodnje vodika dobiva iz fosilnih goriva kemijskim procesima [24]. Dva najvažnija procesa za proizvodnju vodika iz fosilnih goriva su reformiranje parom iz prirodnog plina i djelomična oksidacija teških ugljikovodika. Reformiranje parom pri 950°C i tlaku oko 2,5 MPa s korisnošću od 70-80 posto jedna je od najefikasnijih metoda. Proces djelomične oksidacije zahtijeva temperature 1300-1500°C i tlakove od 3-10MPa. Oba procesa prati nastajanje za okoliš štetnih plinova.

Stalno se istražuju i daljnji postupci raskidanja kemijskih spojeva koji sadrže vodik. Možda je najatraktivniji način dobivanja vodika biotehnološki, pomoću jedne vrste zelenih algi.

Vodik i struja imaju mnogo zajedničkog: oboje su sekundarne energije koje se mogu proizvoditi iz svih primarnih energija. Jednom proizvedene ekološki su čiste i ne utječu na klimu. Razlike su sljedeće: struja je prikladna za prijenos i pohranu informacija, vodik ne. Vodik je prikladan za prijenos i pohranu energije. Struja prenosi energiju ali ju ne pohranjuje. Struja i vodik međusobno su izmjenljivi pomoću elektrolize i gorivnih članaka, naravno uz značajne gubitke energije, slika 9. Vodik čini energiju pohranjivom i prenosivom i time joj stvara mogućnost sudjelovanja u globalnoj trgovini energijom.

Slika 9. Korisnost pretvorbe električne energije u vodik i ponovne pretvorbe u električnu energiju [7,8] Energetske perspektive do 2050.

6. TRŽIŠTE GORIVNIH ČLANAKA S NAGLASKOM NA PEM GORIVNE ČLANKE

Prema podacima navedenim u "World Fuel Cells" [9] ukupna vrijednost svjetske prodaje gorivnih članaka iznosila je u 2005. oko 300 mil. USD, a već 2010. se očekuje prodaja veća od 4 mlrd. USD, tablica 3.

Tablica 3. Vrijednost prodaje gorivnih članaka u mil. USD - stanje i predviđanja [9]

Područja primjene 2005. 2010. 2010/2005

Transport 85 470 5,54

Stacionarni

Stambeni i mali poslovni objekti 55 910 16,5

Poslovni objekti, industrija i javne ustanove 90 1200 13,3

Besprekidna napajanja 50 670 13,4

Prijenosni izvori 25 1100 44,0

UKUPNO: 305 4350 14,3

Očekivana godišnja stopa rasta tržišta iznosi oko 70 posto. Najveći potencijal postoji za stacionirana postrojenja, posebno za stambene, poslovne i javne objekte na prirodni ili bioplin kao gorivo uz kogeneraciju - istodobnu proizvodnju električne i toplinske energije. Za uspješnu komercijalizaciju gorivnih članaka postoji niz prepreka: tehnološka, cjenovna, neizgrađena infrastruktura, financiranje istraživanja, razvoja i demonstracijskih postrojenja, te obrazovanje, standardizacija i certificiranje opreme i postrojenja.

Tehnološki izazovi su sigurno: životni vijek gorivnih članaka i postrojenja, korisnost pretvorbe u gorivom članku, pouzdanost rada i zbrinjavanje dotrajalih članaka. Usprkos konkurenciji na tržištu i specijalizaciji za proizvodnju pojedinih komponenti, cijene postrojenja s gorivnim člancima još su uvijek visoke i iznad su onog što kupac želi platiti za jednaku namjenu. U [9] EPRI procjenjuje cijene postrojenja s gorivnim člancima za proizvodnju električne energije, tablica 4. Cijene današnjih konkurentnih tehnologija za stacionarna postrojenja s dizel motorima ili plinskim turbinama su od 300-700 USD/kW, ali uz značajno nižu korisnost. 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

Tablica 4. Cijene postrojenja s gorivnim člancima za proizvodnju električne energije [9] -12.2002

Područje snaga Troškovi izgradnje postrojenja Vrste gorivnih članaka (USD/kW) (kW)

Alkalni članci (AFC) 1-100 500 -1 250

Članci s polimernom membranom (PEMFC) 1 -750 1 000 - 1 500

Članci s fosfornom kiselinom (PAFC) 200 - 1 000 2 500 - 3 000

Članci s rastopljenim karbonatom (MCFC) 250 - 3 000 1 250-1 715

Članci s krutim oksidom (SOFC) 1-300 800 - 1 500

Cijena svežnja s PEM gorivnim člancima iznosi oko 5 000 USD/kW, a alkalnih je do 15 posto niža, te drastično ovisna o količini (800 USD/kW za 200 kom PEM svežnjeva po 10kWe - Nedstack Fuel Cells). Vrijednost prodaje PEM članaka iznosi oko 50 posto ukupne vrijednosti prodaje svih vrsta gorivnih članaka. Na svakom tržištu konkuriraju tehnička rješenja s različitim vrstama gorivnih članaka, ali i konvencionalne tehnologije.

Tablica 5. Tržišta gorivnih članaka i njima konkurentske tehnologije [9]

Prijenosni izvori Stambeni i mali Manji poslovni ] Objekti s Industrija I Transport uključivo i poslovni objekti Javni objekti kogeneracijom distribuirani izvori pomorski

Do nekoliko kW 1-10kW 10-250RW 50-3000kW 3-100MW 1KW-2MW DMFC PEMFC PEMFC PAFC MCFC AFC PEMFC SOFC PAFC MCFC SOFC DMFC SOFC SOFC PEMFC

MCFC

SOFC

- Baterije - Fotonaponski članci - Fotonaponski članci - Diesel generatori - Plinske turbine - Baterije

- Fotonaponski članci - Diesel generatori - Mikroturbine - Vjetroagregati - Motori s unutarnjim

- Generatori s ben- - Mikroturbine sagorijevanjem

zinskim motorom - Dizel generatori

Problemi vezani uz zagađenje okoliša i klimatske promjene uslijed spaljivanja fosilnih goriva, uvođenje tržišta električne energije i njegova liberalizacija, kao i rezultati istraživanja i razvoja te stalno poskupljenje fosilnih goriva dovest će neminovno do konkurentnosti tehnologije pretvorbe energije putem gorivnih članaka. Ne malu ulogu imati će i masovna proizvodnja komponenti i standardizacija. Postojeći nacionalni propisi o sigurnosti često su prepreka početku eksperimentalnog rada i korištenja gorivnih članaka. Energetske perspektive do 2050.

7. ZNANSTVENO - ISTRAŽIVAČKE I RAZVOJNE AKTIVNOSTI NA PODRUČJU GORIVNIH ČLANAKA

Primijenjena istraživanja i razvoj započeli su američkim NASA programom početkom 1960-tih kada su gorivni članci doživjeli pravu promociju kao elektrokemijski pretvarači energije vodika u električnu energiju. Milijarde dolara već su potrošene za istraživanja i razvoj gorivnih članaka i tehnologije vodika koja su uz privatni sektor financirale vlade SAD-a, Kanade, EU-a i Japana. Istraživanja gorivnih članaka, demonstracijski projekti i njihova primjena prisutni su u svim okvirnim programima EU-a kao jedna od sedam ključnih tehnologija 21. stoljeća - gorivni članci, genomika, optoelektronika, mehatronika, supravodljivost, nanotehnika i tehnologija materijala.

Prvi koraci u Hrvatskoj napravljeni su prijavom, Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa, znanstvenoistraživačkog projekta «Vodik u energetici i transportu«, koji je okupio tim znanstvenika i razvojnih inženjera iz Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Fakulteta elektrotehnike i računarstva, Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije i KONČAR - Instituta za elektrotehniku.

w ELEKTRIČNA TOPLINSKA MREŽA MREŽA

Slika 10. Idejno rješenje KONČAR postrojenja na plin s gorivnim člancima i kogeneracijom

U KONČAR - Institutu za elektrotehniku započele su aktivnosti izgradnje prvog energetskog postrojenja - agregata na prirodni plin s PEM gorivnim člancima i kogeneracijom (slika 10), te priključcima na električnu i toplinsku mrežu ulazne snage 50 kW koji će biti instaliran u poslovnom objektu Instituta.

Svrha demo postrojenja je stjecanje iskustava u primjeni gorivnih članaka, stvaranje uvjeta za korištenje rezultata znanstvenih istraživanja, poticanje domaće industrije, poduzetnika i tržišta za primjenu nove tehnologije kao i omogućavanje prihvata znanstvenih spoznaja i razvojnih dostignuća koja se očekuju kroz sedmi okvirni program (FP7) u čijoj provedbi sudjeluje i Hrvatska. 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

8. ZAKLJUČAK

Gorivni članci jedna su od sedam ključnih tehnologija budućnosti. Primjena vodika kao energetskog nositelja nezaobilazna je u elektroenergetici za stacionarna postrojenja, a uz kogeneraciju najefikasniji je i najčišći način pretvorbe drugih energenata u električnu energiju. Od svih vrsta gorivnih članaka gorivni članci s polimernom membranom izgleda imaju najveći tržišni potencijal zbog mogućnosti primjene u stacioniranim postrojenjima i u vozilima. Od daljnjih istraživanja i razvoja očekuje se napredak tehnologije skladištenja vodika te povećanje korisnosti i životnog vijeka gorivnih članaka. Aktiviranje akademske zajednice, razvojno istraživačkih institucija i poduzetnika uz sufinanciranje iz državnih fondova nužni su za primjenu nove tehnologije i uključenje industrije u proizvodnju komponenti i opreme s visokim učešćem znanja, a sve zbog osiguranja radnih mjesta i gospodarskog razvoja.

9. LITERATURA

[1] International Energy Agency: Key World Energy Statistics, 2005.

[2] Lehmann, Jochen: Wasserstaff-Der neue Energietrager. DWV e.V., 2003, www.dwv- info.de

[3] Barbir, R: PEM Fuel Cells - Theory and Practice, Elsevier, 2005

[4] Hofbauer, Herman: Conversion of Solid Biomass into Fuels for Fuel Cells, EFC Forum, Lucern, 2005.

[5] Chen, Boris: Hydrogen-a world of energy / TOV Suddeutschland Holding AG, www.h ydrogenperspectives.com

[6] Climate technology Sheet #9: Hydrogen production, CAN - Europe, 2003-11-29, www.climnet.org

[7] Solten, Detlef: European Fuel Cell Forum - Fuel cell Tutorial, Lucern, 2005.

[8] Bossel, U.: We Need a Sustainable Energy Economy, not Hydrogen Economy, EFC Forum, Lucern, 2005.

[9] World Fuel Cells -An Industry Profile with Market Prospects to 2010, Elsevier, 2005.

[10] Energy Needs, Choices and Possibilities, 1994, www.shell.com HR0700010 Eduard Vivoda, dipl.ing.el., Mr.sc. Juraj Kurek, dipl.ing.el. "Elteh" Rijeka, Hrvatska

ENERGETSKA ISKAZNICA - CERTIFIKAT ENERGETSKE UČINKOVITOSTI U ZGRADARSTVU KAO ZNAČAJNA POTPORA SMANJENJU INTENZITETA POTROŠNJE ENERGIJE U RH DO 2050. GODINE

Sažetak

Energetska iskaznica kao certifikat energetske učinkovitosti u zgradarstvu dio je Direktive EU 2002/91/EC o energetskim karakteristikama zgrada, a može se povezati i s Direktivom 2006/32/EG za učinkovito korištenje energije i energetske usluge te Tehničkim propisom RH o uštedi toplinske energije i toplinskoj zaštiti u zgradama, stoga su isti ukratko prikazani i ukazano je na njihovu povezanost.

Navedene su aktivnosti za zajedničku europsku energetsku politiku: Zelena knjiga EU komisije za zajedničku energetsku politiku Europe, Održive energetske staze za Europu 2050 i program Inteligentna energija u Europi (2003-2006).

Problematika Energetske iskaznice obrađena je detaljno, pri čemu je naglasak dan na certificiranju ne samo za zgrade, nego i za kućne energetske tehnike i za klasu energetske podobnosti. Prikazane su koristi od uvođenja energetskih iskaznica, kako za tržište nekretnina, tako i za korisnike.

Na primjeru Austrije, koja je među vodećima na području uvođenja održive energetske politike u EU, prikazana je problematika vezana za uvođenje Energetske iskaznice.

ENERGY CERTIFICATE - ENERGY PERFOMANCE CERTIFICATE FOR BUILDINGS AS SIGNIFICANT SUPPORT TO REDUCING CONSUMPTION INTENSITY IN CROATIA BY 2050

Abstract

Since Energy Efficiency Certificate, as a certificate of energy efficiency in building, is a part of the DIRECTIVE 2002/91/EC on the energy performance of buildings and can be linked to the DIRECTIVE 2006/32/EG on energy end-use efficiency and energy services and to the Technical regulation of the Republic of Croatia about rational use of heath energy in the buildings, these are shown briefly and their correlation is pointed out.

Activities for the joint European energy policy are listed: Green Book of the EU Commission 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ for the joint European energy policy, Sustainable Energy Paths for Europe - Energy Paths Horizon 2050 and the programme Intelligent Energy in Europe (2003-2006).

Issues of the Energy Efficiency Certificate are elaborated in detail, whije the accent is on certification, not only for buildings, but also for house energy techniques and the class of energy sustinability. The advantages of the introduction of Energy Certificates are shown for the real estate market, as well as for the users.

On the example of Austria, one of the EU leaders in introducing of sustainable energy policy, the issues linked to the introduction of Energy Efficinecy Certificate are shown.

1. UVOD

Potrošnja energije u svijetu neprekidno je u porastu. Usporedno s time bilježi se smanjenje intenziteta potrošnje energije, jednostavnije rečeno, neprekidno povećanje energetske učinkovitosti.

Gledano u svjetskim razmjerima, energetska intenzivnost se kontinuirano smanjuje. U 2003. godini je 28 posto manja nego u 1980. godini, a prema referentnom scenariju IEA (International Energy Agency) do 2030. godine se predviđa da će biti za 1/3 manja nego u 2003. Time bi se u 50 godina prepolovila, uz predviđeni prirast svjetske potrošnje energije za više od 50 posto.

Predstavnici gospodarstva smatraju da je za pozdraviti nastojanje EU na povećanju energetske učinkovitosti, ali postavljanje čvrstih ciljeva smatraju nepotrebnim i nerazumnim, a pozitivno se postavljaju u vezi stvaranja tržišta energetskih usluga kroz koje se mogu očekivati pozitivni ekonomski učinci.

S obzirom da sektor zgradarstva u ukupnoj potrošnji energije u RH sudjeluje s oko 40 posto, primjena Direktive 2002/91/EC o energetskim karakteristikama zgrada pruža znatne mogućnosti za povećanje energetske učinkovitosti i smanjenje potrošnje energije, pogotovo u pogledu dugoročnih projekata osiguranja energetskih izvora.

Imajući u vidu i Direktivu 2006/32/EG za učinkovito korištenje energije i energetske usluge, koja se odnosi na korištenje svih vrsta izvora energije, te TEHNIČKI PROPIS RH o uštedi toplinske energije i toplinskoj zaštiti u zgradama, ovaj rad ima za cilj ukazati koje mogućnosti pruža primjena navedenih propisa na konkretnim objektima u vezi povećanja učinkovitog korištenja energije.

Kontroverzne rasprave pri donošenju, ali i primjeni Direktive 2006/32/EG za učinkovito korištenje energije i energetske usluge jasno ukazuju na ambivalentnost pogleda na problematiku sa strane raznih aktera.

U radu je obrađen značaj Energetske iskaznice (Energy Efficiency Certificates), s obzirom da implementacijom EU Direktive u nacionalne propise, europska energetske politika želi dati poticaj za poboljšanje energetske učinkovitosti u zgradarstvu, jer je ona najznačajniji Energetske perspektive do 2050. je strateški instrument za stvarno provođenje i nadzor ostvarenja ciljeva postavljenih Direktivom.

2. DIREKTIVE EU I TEHNIČKI PROPIS RH

2.1. Direktiva 2002/91/EC EU-a o energetskim karakteristikama zgrada

2.1.1. Prikaz direktive

Cilj Direktive 2002/91/EC je stvaranje zajedničkog okvira za potporu poboljšanja energetskog profila zgrada, a pozadina je klimatska zaštita i ključni element u strategiji EU-a u primjeni Kyoto protokola.

Suštinu Direktive određuju članci, koje treba prenijeti u nacionalne propise: Cl.3 - Definiranje sveobuhvatne metode proračuna za ukupnu energetsku učinkovitost zgrade; ČI.4 - Određivanje minimalnog energetskog standarda diferenciranog prema kategorijama zgrada za nove i postojeće zgrade; ČI.5 - Primjena minimalnog energetskog standarda za novogradnju i ispitivanje alternativne energije prije gradnje; ČI.6 - Primjena minimalnog energetskog standarda za sveobuhvatno saniranje zgrade i dijelove zgrada; ČI.7 - Predočenje maximalno 10 godina važeće energetske iskaznice, kod gradnje, prodaje ili iznajmljivanja zgrada, te postavljanje energetske iskaznice za javne zgrade na vidnom mjestu; Čl. 8 - Periodični pregled kotlova na ugljen i lož-ulje nominalne snage veće od 20 kW i jednokratna inspekcija kotlovskih postrojenja starijih od 15 godina; ČI.9 - Periodični pregled klima uređaja snage veće od 12 kW; ČI.10 - Izdavanje Energetskih iskaznica i provedba inspekcije sa strane neovisnog i kvalificiranog stručnog osoblja.

Direktiva je stupila na snagu 4. siječnja 2003. godine, članice su je počele primjenjivati od 4. siječnja 2006, a imaju dodatne tri godine za prilagođavanje zbog pomanjkanja kvalificiranih eksperata.

Zgrade troše 40 posto energije u EU, a ispitivanja pokazuju da je primjenom energetskih standarda za zgrade moguće uštedjeti 1/5 te energije. Prema Direktivi u obzir treba uzeti kada je to relevantno za izračun pozitivan učinak; aktivne solarne sustave, druge sustave grijanja, proizvodnju el. energije iz obnovljivih izvora, el. energiju iz kogeneracije, dizalice topline, sustave daljinskog grijanja i hlađenja te prirodno osvjetljenje.

Direktiva sadrži osnovne elemente:

• Ciljeve koji obuhvaćaju: strateški cilj - klimatsku zaštitu (Kyoto), sigurnost opskrbe, smanjenje potrošnje energije u području zgradarstva uz pomoć isplativih mjera i povećanje tržišne transparentnosti

• Instrumente: metode proračuna za integralnu energetsku učinkovitost, primjenu minimalnih zahtjeva za nove zgrade i veće zgrade od 1 000 m2 pri renoviranju i prodaji, sistematsku inspekciju toplinskih kotlova i klima uređaja. 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

Energetsku iskaznicu kao instrument komuniciranja: opis energetske učinkovitosti zgrade, podaci vlastite potrošnje, usporedba s normiranom potrošnjom i s preporukama za poboljšanje energetske učinkovitosti.

2.1.2. Stanje implementacije Direktive u Austriji

Na nacionalnoj implentaciji EU Direktiva još se radi. Primjena od 4. siječnja 2006. je odgođena jer su potrebni daljnji radovi u 2006. godini. Pored vremenskih problema, prioritet se daje kvaliteti nacionalne implementacije; konačno se mora, s primjenom u EU, postići značajno smanjenje korištenja energije u sektoru zgradarstva. Imajući u vidu scenarij koji predstavlja povećanje energetske učinkovitosti, kako kod novih tako i kod postojećih zgrada, daje se značajna potpora za sigurnost opskrbe i dostizanje energetskih ciljeva.

U Austriji je implementacija Direktiva za zgrade pretežno u nadležnosti saveznih država, a u manjoj mjeri su u domeni saveznih zakona, posebno u području Energetskih iskaznica.

S obzirom na potrebu implementacije Direktiva u pravne akte saveznih država i nakon toga donošenje usaglašenog zakona o gradnji koji odgovaraju EU Direktivi u cijeloj Austriji, čija primjena se ne može računati prije 2007. godine. Izrada Energetske iskaznice kod prodaje i iznajmljivanja zgrada bit će obavezna od 2. siječnja 2009. godine.

2.2. Prikaz Direktive EU 2006/32/EG za učinkovito korištenje energije i energetske usluge

Direktiva se temelji na sljedećim postavkama:

• u EU postoji potreba za povećanjem učinkovitosti korištenja energije kod potrošača („end-use energy") i za upravljanje potražnjom energije,

• poboljšana učinkovitost korištenja energije doprinosi smanjenju emisije CO2 i drugih štetnih plinova. Ove emisije se i dalje povećavaju, što otežava ostvarenju preuzetih obveza Kyoto protokolom. Djelatnosti čovjeka u područjima energije doprinose s 78 posto emisiji u EU.

• zemlje članice trebaju postaviti nacionalne ciljeve za unapređenje učinkovitog korištenja energije i osigurati rast i razvoj tržišta za energetske usluge.

Direktiva ima za cilj povećanje učinkovitosti korištenja energije kod potrošača, koje se treba postići nizom operacijskih zahvata. Jedan od tih zahvata je razvijanje tržišta energetskih usluga, a energetska učinkovitost time postaje integralni dio unutarnjeg energetskog tržišta. To se postiže stvaranjem okvira za razvoj tržišta, kako za energetske usluge, tako i za mjere za energetsku učinkovitost općenito u značajnijim područjima korištenja energije kod potrošača. Energetske perspektive do 2050.

Direktiva pokriva snabdijevanje krajnjeg kupca i ekstenzivnu podjelu mrežnih nositelja energije te ciljeve energetske uštede, kao sredstvo za postizanje poboljšanja energetske učinkovitosti i zadovoljenja tržišnih zahtjeva za energetskim uslugama.

Da bi se osigurala šira primjena Direktive, u prijedlogu se postavljaju ciljevi: smanjenje godišnje utrošenog volumena energije za 1 posto i 1,5 posto godišnje uštede za javni sektor.

Pojedini trgovci i distributeri energijom obvezni su svojim kupcima ponuditi energetske usluge i programe povećanja energetske učinkovitosti.

Nadalje u Direktivi je utvrđena jedinstvena metodologija za mjerenje svih poboljšanja energetske učinkovitosti i izvještavanja o njima. Direktiva treba doprinijeti otklanjanju zapreka na putu potpunog uključenja mjera za povećanje učinkovitosti energije kod potrošača: pomanjkanje vjerodostojnih instrumenata, informacija i mjera za provođenje.

Doprinos u otklanjanju dvojbi Investitor-Korisnik je: minimalizacija investiranja za tehnologije koje štede energiju bez obzira na povećane troškove energije i pogona, te pomoć u dobivanju kapitala zbog nepreglednosti potencijala ušteda energije i pomanjkanja znanja u vezi s efikasnosti troškova, rentabiliteta i rizika investicija u učinkovito korištenje energije.

Akcijski plan energetske učinkovitosti (EEAP)

Kamen temeljac europske energetske politike je navedena Direktiva, a EEAP služi kao važan instrument s jedne strane za dokumentiranje mjera energetske učinkovitosti, a s druge strane za evaluiranje postavljenih ciljeva pojedinih zemalja članica.

U čl. 4. Direktive je fiksirano, da članice moraju postići uštedu energije na nacionalnom nivou od 9 posto, nakon devet godina primjene. EEAP se treba provesti u tri etape: prva etapa do 30. lipnja 2007; druga do 30. srpnja 2011; treća do 30. lipnja 2014. godina.

Približavanjem Hrvatske članstvu u EU treba sve to imati u vidu i unaprijed poduzeti sve mjere za postizanje navedenih ciljeva, pri čemu organizacija i primjena korištenja energetske iskaznice može odigrati važnu ulogu.

2.3. Prikaz Tehničkog propisa RH o uštedi toplinske energije i toplinskoj zaštiti zgrada

Tehnički propis RH od 7. lipnja 2005. usuglašen je s Direktivom 2002/91/EC EU-a, koja je obavezna za implementaciju u zakonodavstvo zemalja EU-a od 4. siječnja 2006. godine.

Tehnički propis RH stupa na snagu 1. srpnja 2006. godine. Drugim riječima nakon 30. lipnja 2006. godine u Hrvatskoj će se u građevine moći ugrađivati samo toplinsko izolacijski proizvodi, koji po svojim svojstvima odgovaraju europskim normama i za koji je potvrđena sukladnost i dokazana upotrebljivost u skladu s europskim sustavom. Propisano je obvezno izdavanje iskaznice potrebne topline za grijanje zgrade, koja sadrži potrebe topline grijanja, u odnosu na uštedu toplinske energije i toplinsku zaštitu, koju izrađuje projektant glavnog projekta. 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

Tablica 1. Zahtjevi glede ograničenja potrošnje i uštede toplinske energije za nove zgrade

Zgrade koje se griju na temperaturu 18°C i višu

stambene nestambene A- oplošje [m2]

faktor oblika zgrade f0 (*) 2 2 Vr - volumen grijanog Qh' kWh/m godišnje Qh' kWh/m godišnje dijela zgradeTm3] £0,20 ! 51,31 16,42

0,20-1,05 51,31-95,01 16,42-30,40

>1,05 95,01 30,40

Navedeni podaci služe za konkretnu ocjenu stanja energetske potrošnje u zgradarstvu.

2.4. Međusobna povezanost Direktive EU 2002/91/EC, Direktive EU 2006/92/EG i Tehničkog propisa RH Prijedlog Direktive EU 2006/32/EG za učinkovito korištenje energije i energetske usluge odnosi se na sve energente i organizaciju energetskih usluga i postavlja temelje za dugoročno planiranje opskrbe energijom u zemljama članicama EU.

Direktiva EU 2002/91/EC odnosi se na energetske karakteristike zgrada koja je, zbog velikog učešća potrošnje energije u zgradarstvu, značajna potpora za ostvarenje ciljeva koji su navedeni u Direktivi.

Tehnički propis RH o uštedi toplinske energije u zgradama pokriva dio Direktive EU 2002/91/EC i može se smatrati kao korak za primjenu navedene Direktive u Republici Hrvatskoj.

Direktiva daje poseban naglasak na: Energetski "Servis" - za obavljanje energetskih usluga, programa energetske učinkovitosti i drugih mjere za učinkovito korištenje energije u postrojenjima potrošača; Energetski "Audit" - postupak za dobivanje dostatnih informacija o postojećem energetskom profilu zgrade, industrijskog pogona i predlaganje mogućih uštede energije koje se kvantificiraju i objavljuju; Iskaznica o uštedi energije - koja se ispostavlja sa strane ovlaštenih tijela u vezi ušteda energije postignutih na temelju poduzetih mjera energetske učinkovitosti.

2.5. Aktivnosti za zajedničku europsku energetsku politiku

2.5.1. ZELENA KNJIGA EU Komisije za zajedničku energetsku politiku Europe

„Europska strategija za održivi razvoj - tržišno sposobnu - sigurnu energiju 2006. godine" obrađuje: tržišnu utakmicu i liberalizaciju, obnovljive izvore energije, atomsku energiju, Energetske perspektive do 2050. energetsku učinkovitost, sigurnost opskrbe i razvoj - inovacije i tehnologiju. U vezi s tim potrebno je izdvojiti poglavlje energetske učinkovitosti, kome je dan prioritet uz moto „energetska učinkovitost ili manje je više". Direktive za ukupnu energetsku učinkovitost zgrada mogu osigurati jedno značajno povećanje energetske učinkovitosti kada zemlje članice odrede minimalne zahtjeve.

2.5.2. Održive energetske staze za Europu - „Energy paths - Horizon 2050."

Stručni skup koji je održan u Beču 16. svibnja 2006. godine obradio je energetske i tehnološke perspektive za Europu. S obzirom da se energetske potrebe Europe u narednih 20-30 godina moraju pokriti čak 70 posto kroz uvoz (umjesto sadašnjih 50%) potrebno je hitno djelovati. U zaključcima je, između ostalog, naglašeno da je bezuvjetno potrebno poduzeti potrebne mjere i investicije za poboljšanje energetske učinkovitosti i daljnji razvoj obnovljivih izvora energije.

2.5.3. Inteligentna energija u Europi (2003-2006) (IEE)

Program IEE završava koncem 2006. godine. Zadnji poziv za ovaj program objavljen je 29. svibnja 2006, s time da se do 31. listopada primaju prijedlozi projekta. U radnom programu 2006. opisane su teme u pet vertikalnih akcija i nekoliko horizontalnih. U vertikalnim akcijama težište je stavljeno na energetsku učinkovitost za zgradarstvo (SAVE) i obnovljive izvore (ALTENERI).

U budućnosti će IEE program biti dio okvirnog programa Competitivess and Innovation Framework (CIF). Ukoliko zbog isteka svih rokova za uvrštenje ove problematike u IEE (2003-2006) nije bilo moguće, svakako je potrebno istu uvrstiti u CIF (2007-2012) program, uz pravovremeno donošenje potrebnih zakonskih akata.

2.5.4. Prognoza povećanje energetske učinkovitosti u Europi do 2020. godine

Prema istraživanjima njemačkog instituta za klimu, okoliš i energiju u Wuppertalu, povećanje energetske učinkovitosti u EU do 2020. godine kretala bi se kao na slici 1, pri čemu bi iznosila od 2,2 posto (promet) do 2,8 posto (obrt, trgovina, uslužne djelatnosti). Ovi podaci bi mogli poslužiti pri izradi dugoročnih planova opskrbe energijom u RH.

Uz pomoć ciljanog iskorištavanja svih potencijala energetske učinkovitosti u industriji, prometu, kućanstvu i obrtu, kao i opskrbi energijom, godišnje povećanje energetske učinkovitosti u EU do 2020. godine može od sadašnjih 1,5 posto dostići godišnje 3 posto te na taj način postići 22 posto smanjenje energije i emisije prema trendu. 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

0,0% 0.5% 1 0% i 5% 2 ,0% 2,5% 3,0%

i 2,7% INDUSTRIJA ^yyxTk^ ••.-.1.6% liilil '^0z>y'-^ 1 9%

; '" ' • ' : ' 1 62% DOMAĆINSTVO J<»?;';t:>v' •\A% yyyyy,y ~>yy\ ,3%

OBRT. -~ T ~ • • : L"1 2.8% TRGOVINA. '•s*

00-20 scenarij 2,2% ' • 00-20 trend 0,4% 'Z90-00 stanje

Slika 1. Povećanje energetske učinkovitosti u EU (% godišnje)

3. ENERGETSKA ISKAZNICA (ENERGY EFFICIENCY CERTIFICATES)

3.1. Uvod Uključenjem Energetske iskaznice u EU Direktive, europska energetska politika željela je dati poticaj za poboljšanje energetske učinkovitosti u sektoru građevinskih objekata.

Na temelju podataka iz Energetske iskaznice kupci mogu procijeniti pogonske troškove i troškove grijanja za zgradu. Na taj način prednosti i mane zgrade postaju transparentni. Oglasi u novinama o prodaji mogu sadržavati, osim cijene, položaja i veličine, oznaku koja pokazuje klasu energetske podobnosti. Vrijednosti jedne nekretnine mogla bi jače ovisiti o tome radi li se o dobrom korisniku energije ili rasipniku.

Pri korištenju Energetskih iskaznica postavljaju se odmah i neka značajna pitanja na koja će samo tržište moći odgovoriti: Hoće li tržište stvarno reagirati?; Hoće li Energetska iskaznica imati utjecaja pri donošenju investicionih odluka?; Hoće li dovesti do toga da investitori veću pozornost posvete energetskim kvalitetama svojih projekata? Hoće li Energetska iskaznica pospješiti modernizaciju standarda objekata?

Temeljna pretpostavka - da na navedena pitanja tržište da potvrdan odgovor - je da sadržaj i oblikovanje Energetske iskaznice bude prilagođeno praksi i time udovoljenju zahtjeva tržišta. Iz toga proizlazi pitanje: Je li kod nas Energetska iskaznica spremna za tržište ili što smo poduzeli i što treba poduzeti da Energetska iskaznica bude spremna za tržište u potrebnim rokovima u RH?

Koristi od Energetske iskaznice: doprinosi povećanju tržne transparentnosti za investitore - kupce - najmoprimce; sadrži prijedloge za mjere poboljšanja - informacija za vlasnike zgrada; potvrda je za osiguranje kvalitete - kod novogradnji i kod saniranja; tržišni je instrument (marketing instrument) za stanove i nekretnine i dio je potvrde ukupnog kvaliteta zgrade.

Energetska iskaznica ne certificira samo zgradu, nego sadrži i prijedloge za buduću modernizaciju. Energetske perspektive do 2050.

3.2. Energetska iskaznica u praksi

Energetska iskaznica za cijelu zemlju treba biti jednostavan komunikacijski instrument, s kojim se može lagano raditi i računati, a koji je razumljiv i za "netehničare". Uvođenjem energetskih certifikata za zgrade s podacima o potrošnji energije moguća je usporedba energetskih karakteristika zgrada. Sve zgrade koje se grade, prodaju ili iznajmljuju, bit će certificirane, a podaci o godišnjoj potrošnji energije za grijanje, biti će izloženi ili dani na uvid svim zainteresiranim strankama.

Jednostavna usporedba energetskih karakteristika zgrada, služiti će građevinskoj industriji kao sredstvo marketinga. Tržište koje bi se uspostavilo pri raspolaganju energetskim iskaznicama, trebalo bi doprinijeti značajnom povećanju energetske učinkovitosti u zgradama. Okviri u kojima se energetske karakteristike zgrada računaju i optimiraju nadilaze današnje okvire razmatranja (obrade).

Zgrade i kućna tehnika se zajednički promatraju, pri čemu metode izračuna moraju uzeti u obzir najmanje slijedeće aspekte: grijanje i opskrbu toplom vodom uključivo i njihovo prigušenje, uređaje klimatizacije - tehnička postrojenja ventilacije i klimatizacije, rasvjetu (ne u stambenim zgradama), poziciju i orijentaciju zgrade uzimajući u obzir lokalne klimatske prilike, prirodnu ventilaciju i klimatizaciju u prostorijama, doprinos aktivnih solarnih sustava i drugih sustava, koji počivaju na obnovljivoj energiji (daljinska toplina i hlađenje, korištenje dnevnog svijetla).

Sve se to dokumentira u Energetskoj iskaznici koja se prikazuje na dobro uočljivom mjestu, posebno kod javnih zgrada. Nove EU Direktive uklanjaju granicu između same zgrade i kućne energetske tehnike.

Da je sveobuhvatno optimiranje energije vrlo razumno, ukazuje i činjenica da se specifična potreba za prostornom toplinom smanjuje, ali se istodobno povećava potreba za električnom energijom: gubici cirkulacije tople vode, optimalno neivedene pumpe i ventilatori, strojno hlađenje zbog pomanjkanja ljetnih pregrijavanja, neefikasna rasvjeta i informatička oprema.

Za stručne grupe kao što su: arhitekti, građevinski inženjeri, kućni tehničari, izvođači građevinskih radova, instalateri i dr. treba odmah ponuditi atraktivnu stručnu izobrazbu, npr. temeljni tečaj energetskih profila zgrada za odgovarajuće struke s licencom za certificiranje.

Specifična energetska potrošnja zgrade ovisi o toplinskoj izolaciji vanjskih zidova, postrojenju grijanja, ventilacije, prozora i drugih komponenta, a svaka dodatna ušteda na energiji grijanja po m2 plaća se s dodatnim troškovima za učinkovitije komponente.

Troškovi standarda zgrada sastoje se prvenstveno u smanjenju emisije CO2 vezano za proizvodnju potrebne energije i ovise o komponentama koje su primijenjene u gradnji. 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

CO2 emisija (primjer obiteljska kuća sa kotlom na ložulje u Njemačkoj)

110 100 90 85 80 70 standard energetske efikasnosti kWh/m 2/god

Slika 2. Odnos standarda energetske učinkovitosti prema emisiji CO

Dodatni troškovi za smanjenje emisije CO 2

euro/tona CO2 800 700 • 600 • 500 - 400 • 300 - 200 • 100 -

130 120 110 100 90 85 80 70 60 standard energetske efikasnosti kWh/m 2/god

Slika 3. Kretanje dodatnih troškova vezano za smanjenje emisije CO2 u ovisnosti od standarda energetske učinkovitosti kWh/m2/god za obiteljsku kuću s grijanjem na lož ulje. Troškovi Energetske iskaznice sastoje se prvenstveno od izobrazbe odgovarajućih kvalificiranih stručnjaka, kao i same provedbe certificiranja. Tako se npr. troškovi certificiranja kreću u Danskoj od 318 € za manje zgrade, do 750 € i više za velike.

3.3. Energetska iskaznica u EU- sadašnje stanje i perspektiva 3.3.1. Energetska iskaznica u Austriji Pristup Austrije toj problematici može ukazati na organizacijski pristup kojim se treba krenuti: osnovan je Forum Energetske iskaznice za preuzimanje Direktiva sa slijedećim ciljevima: razmjena informacija u vezi iskustava o stanju transformiranja Energetske iskaznice i razrada prijedloga za njenu praktičnu transformaciju u Austriji. Energetske perspektive do 2050.

U radu Foruma sudjeluju: predstavnici zainteresiranih ministarstava, Instituta, predstavnici građevinskog gospodarstva, zainteresirani stručnjaci. Forum radi kroz radionice, radne grupe i savjetovanja. Teme rada Foruma su: jedinstveni prijenos Energetske iskaznice u Austriji, sadržaj i oblik, pitanja u vezi pravne primjene, kvalifikacija stručnjaka i uvođenje El kao efikasnog tržišnog instrumenta.

Polazna točka za prijenos minimalnih zahtjeva za energetsku učinkovitost cijele zgrade, kao i za metode izračuna za dobivanje indikatora ukupne energetske učinkovitosti, je proces usklađenja propisa za gradnju koji je u tijeku. To je složen proces, s obzirom da u saveznim zemljama širom Austrije vrijede dosta različiti tehnički propisi za gradnju. Grupa za koordinaciju izradila je prijedlog za oblik i sadržaj Energetske iskaznice. Prema tome, El se treba sastojati iz dva dijela: prvi opći dio i drugi profesionalni dio.

U prvom dijelu se klasificira potrebna toplinska energija za zgrade, pri čemu se vrednuje sama građevina. U drugom dijelu se vrednuju energetske karakteristike i specifični podaci za građevinu.

Na taj način će se potrebna energija vrednovati i grafički prikazati. To znači da će korisnik dobiti, kao što se u Direktivi zahtjeva, potpunu informaciju o ukupnoj energetskoj učinkovitosti zgrade: ocjenu građevinskog dijela objekta, uređaje grijanja, ventilacije, pripreme tople vode i korištene nositelje energije. Osim toga El će sadržavati prijedloge mjera za energetsko poboljšanje zgrade. Slično kao kod hladnjaka i ostalih kućanskih aparata, kuće i stanovi će u budućnosti biti vrednovani prema obaveznim klasama energetske učinkovitosti. El ne daje obavezne podatke o realnoj potrošnji energije. Ne klasificira se korisnik nego zgrada. Drugačije nego kod automobila ili hladnjaka, kupci ili korisnici stanova i kuća znaju vrlo malo o energetskim potrebama zgrade.

3.3.2. Energetska iskaznica u Njemačkoj

Za sada nisu utvrđeni ni konkretni sadržaj niti metode ocjena, kao ni odgovor na pitanje koje kvalifikacije treba imati osoba koja ispunjava El. Njemačka energetska agencija (DENA) izradila je, u vezi prikaza energetskih potreba, dvije moguće nivo-varijante (Label- Varianten).

ii;iHsTsr^s-;:;:(f^«f«n8'|8te*«::i

Slika 4. Varijanta 1 - podjela u energetske učinkovitosti klase od A do I 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

(zgrada za koiu se odnosi El)

(zgrada Izgrađena po posebnom propisu

{nemodemizirana zgrada)

Slika 5. Varijanta 2 - podaci o izračunatoj potrošnji energije zgrade u kWh/m2/god

3.4. Energetska iskaznica kao značajan faktor u dugoročnom planiranju energetske potrošnje u RH Potrošnja energije u zgradarstvu sudjeluje s oko 40 posto u ukupnoj energetskoj potrošnji u RH. Smanjenje potrošnje kWh/m2/god može biti značajan element u dugoročnim energetskim planovima.

Preuzimanjem Direktive 2002/91/EC taj cilj je dostižan, pri čemu Energetska iskaznica mora biti kamen temeljac. Stoga sveobuhvatni pristup uvođenju El spada među prioritetne zadatke i prije pristupa Hrvatske Europskoj uniji. Tehnički propis RH o uštedi toplinske energije i toplinskoj zaštiti u zgradama i propisano obavezno izdavanje iskaznice za potrebe topline za grijanje zgrade, značajan je korak u tom smjeru.

Na temelju izložene problematike uvođenja El može se sagledati opsežnost i ujedno nužnost sveobuhvatnog pristupa toj problematici. U dugoročne planove energetskih potreba Hrvatske treba uvrstiti ciljeve EU u obrađenim Direktivama u vezi ušteda energije. Procjena udjela ušteda energije u zgradarstvu u ukupnom povećanju energetske učinkovitosti i smanjenju intenziteta potrošnje energije u budućnosti, složen je ali nužan zadatak, a Energetska iskaznica pri tome može dati svoj doprinos.

4. ZAKLJUČCI 1. Svi prikazani dokumenti EU-a daju veliki značaj potrebi smanjenja potrošnje energije, posebno u zgradarstvu.

2. S obzirom da je Energetska iskaznica energetske učinkovitosti u zgradarstvu značajan čimbenik u vezi smanjenja potrošnje energije kWh/m2, nužno je postaviti idejna organizacijska rješenja uvođenja Energetske iskaznice u Republici Hrvatskoj.

3. Zbog kompleksnosti problematike, kao i specifičnosti prema zemljama EU, koje su na tom području daleko odmakle, potrebno je sagledati kroz skupove nadležnih i zainteresiranih, s donošenjem konkretnih zaduženja. Energetske perspektive do 2050.

4. Tehnički propis RH u uštedi toplinske energije i toplinskoj zaštiti u zgradama dobra je polazna osnova za rad na ovoj problematici.

5. Posebno je potrebno naglasiti izobrazbu kvalificiranih i ovlaštenih stručnjaka za izdavanje El, jer je pomanjkanje istih glavna kočnica za primjenu, pogotovo jer se u prijelaznom razdoblju treba certificirati veliki broj zgrada.

5. LITERATURA

[1] DIRECTIVE 2002/91/EC OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCIL, of 16 Decembar 2002, on the energy performance of buildings

[2] DIRECTIVE 2006/32/EG OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCIL, on energy end-use efficiency and energy services

[3] TEHNIČKI PROPIS REPUBLIKE HRVATSKE o uštedi toplinske energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (07.06.2005.), MZOPUG RH, 2005.

[4] Osterreichische Energieagentur: Allgemeine Informationen zum Energieausweis Forum

[5] Energy - Die Zeitschrift der Energieverwertungsagentur Nr. 2/2003: Die EU- Gebauderichtlinie und ihre Umsetzung in Osterreich

[6] Energy 4/04: Huttler, W., Hofer, G., Lang, G., Leutgob, K.: EU-Richtlinie „Gesamtenergieeffizenz von Gebauderichtlinie" - Stand der Umsetzung in Osterreich

[7] EIHP: EU Direktiva o energetskim karakteristikama zgrada

[8] Vivoda, E., Kurek, J.: Direktiva 2002/91/EC EU-a o energetskim karakteristikama zgrada - mogućnosti i efekti primjene u Republici Hrvatskoj, Međunarodni kongres ENERGIJA I OKOLIŠ, Opatija, 2006.

Energetske perspektive do 2050.

4. Tehnički propis RH u uštedi toplinske energije i toplinskoj zaštiti u zgradama dobra je polazna osnova za rad na ovoj problematici.

5. Posebno je potrebno naglasiti izobrazbu kvalificiranih i ovlaštenih stručnjaka za izdavanje El, jer je pomanjkanje istih glavna kočnica za primjenu, pogotovo jer se u prijelaznom razdoblju treba certificirati veliki broj zgrada.

5. LITERATURA

[1] DIRECTIVE 2002/91/EC OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCIL, of 16 Decembar 2002, on the energy performance of buildings

[2] DIRECTIVE 2006/32/EG OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCIL, on energy end-use efficiency and energy services

[3] TEHNIČKI PROPIS REPUBLIKE HRVATSKE o uštedi toplinske energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (07.06.2005.), MZOPUG RH, 2005.

[4] Osterreichische Energieagentur: Allgemeine Informationen zum Energieausweis Forum

[5] Energy - Die Zeitschrift der Energieverwertungsagentur Nr. 2/2003: Die EU- Gebauderichtlinie und ihre Umsetzung in Osterreich

[6] Energy 4/04: Huttler, W., Hofer, G., Lang, G., Leutgob, K.: EU-Richtlinie „Gesamtenergieeffizenz von Gebauderichtlinie" - Stand der Umsetzung in Osterreich

[7] EIHP: EU Direktiva o energetskim karakteristikama zgrada

[8] Vivoda, E., Kurek, J.: Direktiva 2002/91/EC EU-a o energetskim karakteristikama zgrada - mogućnosti i efekti primjene u Republici Hrvatskoj, Međunarodni kongres ENERGIJA I OKOLIŠ, Opatija, 2006.

HR0700011 Natko Urli Centar za obnovljive izvore energije CERES Zaprešić, Hrvatska

KAKO JE JEDAN OD NAJPERSPEKTIVNIJIH IZVORA ELEKTRIČNE ENERGIJE 21. STOLJEĆA OSTAO NEPREPOZNAT U HRVATSKOJ

Sažetak

Ovdje je riječ, naravno, o fotonaponskoj konverziji sunčevog zračenja, koja u posljednjih pet godina u svijetu doživljava nezapamćen godišnji porast od preko 40 posto, odnosno u posljednje dvije godine čak preko 50 posto, što dosad nije bilo zabilježeno ni u jednoj grani gospodarstva, pa čak niti pri eksponencijalnom rastu informatičke tehnologije.

U radu se analizira razvoj fotonaponske tehnologije u svijetu od kraja prošlog stoljeća do današnjih dana te uvjeti koji su doveli do dominacije kristaliničnog silicija na tom području u pojedinim svjetskim regijama Posebno se obrađuje situacija u Europi i koraci koje je poduzela Europska unija kako bi stimulirala razvoj ove grane energetike.

Hrvatska je 1989. godine među prvim zemljama Europe došla u posjed ove visoke tehnologije, uz mogućnost godišnje proizvodnje od 1 MW solarnih fotonaponskih modula, ali je nažalost ostala sve do danas na tom skromnom proizvodnom potencijalu. Međutim, prikupljeno je veliko bogatstvo u proizvodnom iskustvu i u pratećoj primijenjenoj znanosti priznatoj u svijetu. Novi obnovljivi izvori energije (a posebno korištenje sunčeve energije) zbog postojećih energetskih lobija i domaćih rivaliteta, ostali su marginalizirani i podcijenjeni u svim službenim planovima i strategijama razvoja energetike u Hrvatskoj. Tako smo, umjesto razumnog investiranja u to područje i povezivanja s najpropulzivnijim inozemnim partnerima, izgubili početnu prednost pred drugim europskim zemljama te došli na njeno začelje. Ovakva nerazumna politika lišila je zemlju njenih komparativnih prednosti i velikih potencijalnih prihoda pri izvozu znanja i proizvoda ove visoke tehnologije.

WHY ONE OF THE MOST PROMISING SOURCES OF ELECTRICITY FOR THE 21 CENTURY REMAINS UNKNOWN IN CROATIA

Abstract

Here we are talking, of course, on photovoltaic conversion of solar radiation showing an unprecedented annual growth rate of over 40 percent in the last five years, or more than 50 percent in the last two years. Such growth rates has never been recorded in any of industrial branches, not even in the exponential growth of information technology. 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

Development of the photovoltaic technology in the world has been analysed in this paper from the end of the last century till the present days and in the future, explaining conditions for the dominant role of crystalline silicon in this field in Europe. The paper also deals with initiatives of the European Union stimulating development of this energy branch. Since 1989 Croatia has acquired this high technology among the first countries in Europe with annual production capacity of 1 MW of a-Si solar PV modules, but, unfortunately, this small capacity has been maintained till the present days. However, quite a large technical and production experience has been collected as well in R&D being recognized by professional communities in the world. New renewable energy sources (and especially solar energy utilization) have been pushed aside and neglected in all official planning and energy strategies in Croatia. Instead of necessary investment in this sector and joint ventures with the most atractive foreign partners, we lost the initial advantage over other European countries and found ourselves among the least developed ones. Such unwise policy has deprived the country of its comparative advantages and of large potential income from export of knowledge and high technology products.

1. OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE U SVIJETU

U 2001. godini učešće obnovljivih izvora energiji u ukupnoj primarnoj energiji u svijetu bilo je 13,5 posto, a u pokrivanju ukupnih potreba za električnom energijom 19 posto (od toga čak 16 % daju hidroelektrane)[1]. Kako se u našoj stručnoj literaturi često pojavljuju kontradiktorni podaci o udjelu pojedinih obnovljivih izvora u proizvodnji električne energije, a posebno o njihovim krajnjim mogućnostima, tj. o tehničkom potencijalu (tablica 1), podaci preuzeti iz službene UNDP-ove publikacije [2] govore sami za sebe.

Iz tablice 1. jasno je vidljivo da je solarna energija druga po redu iza geotermalne po tehničkom potencijalu i mogla bi teoretski sama pokriti skoro četiri puta veću današnju ukupnu svjetsku potrošnju primarne energije. U odnosu na ostale obnovljive izvore energije strateška je prednost fotonaponske konverzije sunčevog zračenja da može proizvesti električnu energiju upravo na mjestu njene potrošnje, geografski je ravnomjerno raspodijeljena tako da se može gotovo svugdje primijeniti, a kako je još uvijek na počecima svojeg tehnološkog razvoja, proizvodna cijena ovako dobivene električne energije može i dalje padati daleko ispod njene današnje razine i postati kompetitivna u najširim razmjerima. Energetske perspektive do 2050.

Tablica 1. Svjetska proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora i njihovi tehnički potencijali

Svjetska proizvodnja Tehnički potencijal električne energije toplinske i el. 2003. god. (TWh) energije (x1000TWh/god) Hidroelektrane 2 631 14 Biomasa 175 >77 Energija vjetra 75 178 Geotermalna 50 1 400 Energija oceana 0,8 32 Solarna termalna 0,5 Fotonaponska 2,5 >440 Ukupna obnovljiva 2 969 >2 100 proizvodnja el. energije Ukupna svjetska 16 700 električna potrošnja energija 120 000 ukupno primarna energija

Očekuje se da će baš ta tehnologija odigrati odlučujuću ulogu u dugotrajnom prelaznom razdoblju s današnje nejednolike raspodjele potrošnje energije u svijetu na jedan održivi globalni energetski sustav s ravnomjernijom geografskom raspodjelom, uvažavajući potrebe zemalja u razvoju i sprečavajući već danas uočljive negativne ekološke posljedice.

2. RAZVOJ SOLARNE FOTONAPONSKE TEHNOLOGIJE U SVIJETU

Premda otkriće fotonaponskog efekta seže još u prvu polovicu 19. stoljeća (E. Becquerel, 1839.), tom se efektu kroz više od 100 godina nije pridavao veći značaj, da bi tek u drugoj polovici prošlog stoljeća s prvim počecima svemirskih istraživanja bio korišten kao izvor električne energije na satelitima i svemirskim brodovima. Tu je cijena korištenja tako konvertirane sunčeve energije u električnu bila nevažna i zanemariva u odnosu na ostale troškove izgradnje i lansiranja takvih uređaja u svemir. Tek su dvije naftne krize 70-tih godina prošlog stoljeća upozorile na činjenicu da fosilna goriva nisu neiscrpna, što je potaknulo da se počnu razvijati i novi obnovljivi izvori energije pored već standardne obnovljive hidroenergije. To je i dovelo do preispitivanja mogućnosti da se fotonaponske ćelije i moduli opet "spuste na Zemlju", no sada njihova proizvodna cijena i cijena tako proizvedene električne energije nisu više bili irelevantni, stoje potaknulo da se u tehnološki razvijenim zemljama započnu intenzivna istraživanja i razvoj ovih uređaja na dugom putu prema ekonomskoj kompetitivnosti na tržištu električne energije. 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

1990 2000 2010 2020 2030 2040

Photovoltaic Utility Peak Cost Bulk Cost

Slika 1. Projekcije cijena električne energije na svjetskom tržištu

Na slici 1. prikazane su, prema tehnološki i politički utemeljenim podacima, projekcije cijena fotonaponski proizvedene električne energije sve do 2040. godine [3]. Europska unija je u svojem White Paper for a Community Strategy and Action Plan još 1997. godine postavila za cilj 3 GW instaliranih kapaciteta fotonaponski proizvedene električne energije do 2010. godine s već kompetitivnom cijenom u južnim dijelovima Europe od oko 0,20 €/ kWh za vršnu cijenu struje iz mreže. U 2030. godini proizvodna cijena bit će u području od 0,05-0,12 €/kWh i početi će konkurirati onoj iz fosilnih ili nuklearnih izvora, uz oko 200 GW (ili 200 TWh) instaliranih kapaciteta u EU, a 1 000 GW (1 000 TWh) u cijelom svijetu, kada će fotonaponski moduli davati četiri posto svjetske proizvodnje električne energije. Petsto milijuna ljudi prvi puta će osjetiti blagodati fotonaponski proizvedene električne energije, a u EU otvorit će se od 200 000 do 400 000 novih radnih mjesta (uz godišnju europsku proizvodnju od 20-40 GW). Iza 2030. godine očekuju se nova tehnološka dostignuća u efikasnosti konverzije fotonaponskih modula uz dalji pad cijena.

U Europi su uvijek bile preferirane kristalinične solarne ćelije i moduli s današnjim 95- postotnim učešćem na tržištu jer unatoč većim proizvodnim troškovima od tankoslojnih ćelija i modula (npr. iz amorfnog silicija) imaju i znatno veću efikasnost konverzije (koja međutim pada s porastom temperature). Zbog toga je za njihovu instalaciju potrebna manja površina koja je uvijek nedostajala u gusto naseljenoj i industrijaliziranoj zapadnoj i središnjoj Europi, što nije slučaj u Hrvatskoj.

Sve ove projekcije mogle bi ostati samo lijepe želje zaljubljenika u solarnu energiju da nisu poduprte sasvim konkretnim ekonomskim i političkim (pravnim) akcijama kako Europske unije, tako i Japana i SAD-a. Počevši od Direktive za promociju električne energije dobivene iz obnovljivih izvora 2001. godine[4] EU traži da se na njenom tržištu poveća učešće "zelene" struje s 14 na 22 posto do 2010. godine (korigirano na 21 % nakon ulaska Energetske perspektive do 2050.

još 10 zemalja u EU). Njemačka je kao vodeća zemlja na tom području dala primjer ostalim zemljama Europe a i svijeta postavljajući ambiciozni proizvodni cilj od 1 GW u 2010. godini [3], a među prvima je i uvela stimulirane otkupne cijene (tzv. feed-in tarife) za struju iz fotonaponskih uređaja priključenih na električnu mrežu. Sve to ne postavljajući više granicu u ukupno priključenoj snazi fotonaponskih sustava uz stimulirane otkupne cijene već radije postepeno godišnje smanjujući otkupne subvencije. Kako osim Nizozemske, Španjolske, Italije, Francuske i Austrije ostale članice EU-15 nisu baš slijedile njemački primjer, a uz otvaranje ogromnih tržišta Kine i Indije za ovu tehnologiju, EU je 2005.godine preko svojeg Strateškog istraživačkog programa (SRA) inicirala formiranje Fotonaponske tehnološke platforme[3] s ciljem da se objedine napori istraživačke zajednice, industrije i politike preko energetskih tvrtki, utjecajnih političara, nevladinih udruga, udruženja potrošača i profesionalaca (arhitekata, inženjera, instalatera). Kroz svoje četiri radne grupe jasno su postavljeni ciljevi, zadaci i kontrola i način njihove provedbe kako bi se ostvarile gore navedene projekcije razvoja i tržišne primjene ove tehnologije. Kako ovo područje postaje gospodarski atraktivno i kako je izašlo iz početnog sporijeg starta svjedoči i ovogodišnja 21. Europska solarna fotonaponska konferencija održana početkom rujna u Dresdenu s preko 2 500 učesnika iz 95 zemalja svijeta i s izložbom solarne oprema na čak 16 000 m2 prostora. Tu su i učesnici iz Hrvatske imali što ponuditi razvijenom svijetu. Tržište fotonaponskih uređaja i opreme danas je već doseglo nekoliko milijardi USD, a godišnji porast proizvodnje solamih ćelija i modula dosegao je nevjerojatnih 40-50 posto, što dosad nije bilo zabilježeno ni u jednoj grani gospodarstva, pa čak niti pri eksponencijalnom rastu informatičke tehnologije.

3. FOTONAPONSKA TEHNOLOGIJA U HRVATSKOJ - KRATKI POVIJESNI PREGLED

Suprotno već uvriježenim predrasudama da mi uvijek kaskamo za razvijenim zemljama u razvoju i primjeni visokih tehnologija najmanje petnaestak godina, ovdje to nije bio slučaj. Naša znanost i struka bili su pripravni da već u lipnju 1977. godine organiziraju I. Simpozij 0 korištenju sunčeve energije u Opatiji, a prilikom II. Simpozija iduće godine osnovano je u Voloskom kraj Opatije «Hrvatsko društvo za sunčevu energiju» sa sjedištem u Rijeci. Među osnivačima bili su i prof. Fran Bošnjaković, prof. Josip Pažanin i autor ovog rada. Društvo je do 1980. godine brojilo već skoro 400 članova iz svih republika bivše Jugoslavije pa čak 1 iz inozemstva i izdavalo časopis Sunčeva energija. Kako su u međuvremenu osnovana regionalna društva u Puli, Zagrebu i Splitu, 1988. godine su se ona udružila u Hrvatsko udruženje za sunčevu energiju (HUSE) sa sjedištem u Rijeci.

Prvi počeci znanstvenog istraživanja na ovom području sežu još do 1976. godine kada su u okviru projekta «Energetika» započela istraživanja na zadatku «Sunčeva energija i njena konverzija» u Institutu «Ruđer Bošković», oslanjajući se na višegodišnja iskustva na istraživanju poluvodiča u Laboratoriju za poluvodiče. Od 1981. do 1986. godine Institut «Ruđer Bošković» koordinira projekt »Istraživanje i razvoj korištenja energije Sunca» uz suradnju osam istraživačkih institucija iz Zagreba, Splita i Rijeke. Projekt je obuhvatio obradu meteoroloških podataka, niskotemperaturnu i srednjetemperaturnu toplinsku pretvorbu, izravnu pretvorbu fotonaponskim ćelijama te razne primjene solarne energije 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ u praksi. Razvijeni su i prvi domaći računalni programi za proračun toplinske bilance zgrada, primjenjivi u pasivnoj solarnoj arhitekturi, a osmišljena je i tehnologija za prvu velikoserijsku industrijsku proizvodnju apsorbera za ravne solarne toplinske pretvornike, koja je i realizirana u tvornici «Jugoterm» na Kosovu. Ta je tvornica u razdoblju od 1984. - 1991. godine, prema patentnoj dokumentaciji stručnjaka Instituta «R. Bošković», proizvela preko 120 000 m2 solarnih kolektora za grijanje potrošne vode, koji su gotovo svi izvezeni, prvenstveno u Grčku i Izrael.

Krajem 80-tih godina suradnici Laboratorija za poluvodiče izradili su prema narudžbi tvrtke Končar studiju i elaborat o fotonaponskim modulima. Tome je prethodilo jedno zanimljivo razdoblje: lov za kupnjom visoke tehnologije još u usponu i njen transfer u Hrvatsku. To je bilo razdoblje kada su se inače polupismeni direktori jugoslavenskih tvrtki rastrčali po Europi i svijetu i trošili novac na tzv. «ocvale» tehnologije i, što je još gore, kupili ono slično što je već bilo kupljeno u susjednom gradu ili republici da ne bi zaostali za njima. U to vrijeme od svih fotonaponskih tehnologija za veliku serijsku industrijsku proizvodnju jedino je bila razvijena ona za proizvodnju modula iz amorfnog silicija i to depozicijom na staklenu podlogu i druga, na čeličnu traku (Ovshinsky, Michigan, SAD). Za izvoz iz SAD na raspolaganju je bila jedino ova prva, gdje je pokojni beogradski fizičar Branko Lalović uspostavio kontakte s tvrtkom Chronar Corp. iz Princetona, NJ, SAD i s vlasnikom tvrtke dr. Z.J. Kissom dogovorio detalje za transfer ove tehnologije u Podgoricu u tadašnjoj Republici Crnoj Gori. Unatoč velike potpore državnih organa i banaka, zbog lokalnih rivaliteta i nekompetentnosti nije došlo do sklapanja ugovora o izgradnji tvornice za proizvodnju solarnih fotonaponskih modula iz amorfnog silicija. Kako je autor ovog rada bio upućen u sve detalje ove nove perspektivne tehnologije, kontaktirao je tada generalnog direktora «R. Končara» dr. Božidara Frančića, osobu koja je bila otvorena za nove ideje, i s Chronarom je vrlo brzo bio sklopljen ugovor o transferu ove tehnologije u Hrvatsku, spriječivši da nova tvornica bude sagrađena u Grčkoj ili Srbiji. Tvornica je sagrađena i opremljena u Splitu u nepunih godinu dana i svečano ju je u pogon pustio novoizabrani predsjednik Saveznog izvršnog vijeća ing. A. Marković u siječnju 1989. godine. Bila je to treća tvornica u Europi, nakon sličnih u VValesu i Lensu u Francuskoj godišnjeg kapaciteta proizvodnje od 1 MW. Tako je Hrvatska među prvima u Europi postala vlasnikom nove visoke tehnologije i time postala jedan od suosnivača European Photovoltaic Industry Association (EPIA), danas jednog od najcjenjenijih udruženja na promociji i razvoju ove grane energetike u svijetu. European Photovoltaic Industry Association (EPIA) broji blizu stotinu članova, među kojima je posljednja primljena slovenska tvrtka Bisol d.o.o. s proizvodnjom do 15 MW. Na našu sramotu, nije sigurno jesmo li još članovi EPIA zbog poteškoća u plaćanju članarine!?

Tvrtka "Končar-solame ćelije" uspješno je prebrodila krizu nakon oporavka svjetske ekonomije od naftnih šokova, kada su i znatno veće tvrtke iz tog sektora propadale ili bile asimilirane od vodećih naftnih kompanija koje su vodile dalekovidnu politiku pogađajući koja će grana energetike postati dominantnom u 21. stoljeću kada će se značajno reducirati zalihe raspoložive nafte. Naša je tvrtka postala značajni izvoznik svojih proizvoda u čak 17 zemalja Azije, Afrike, Europe i Amerike, a da na naše domaće tržište uspjela je plasirati tek zanemarivi broj modula.

Nakon domovinskog rata, u drugoj polovici 90-tih godina, rukovodećim ljudima u tvornici bilo je jasno da se ne može ostati na razini kupljenog tehnološkog proizvodnog postupka i Energetske perspektive do 2050.

to na području koje je doživljavalo snažan razvoj u svijetu, pa su sa skromnijim sredstvima koja su im stajala na raspolaganju zajedno s Institutom «Ruđer Bošković» krenuli u dalja istraživanja i razvoj usmjerena na dva područja: povećati efikasnost konverzije solarnih modula i smanjiti početnu degradaciju u snazi modula zbog Staebler-Wronski efekta. Nakon čitavog niza eksperimenata i to direktno na proizvodnoj liniji (što je prilična rijetkost u proizvodnim pogonima u svijetu) rezultati su bili ohrabrujući jer je proizvodni kapacitet tvornice povećan za 20 posto, a posebno je povećan napon otvorenog kruga modula uvođenjem strmog gradijenta u dopiranju ugljikom početnog p-sloja u p-i-n strukturi solarnih ćelija modula. Degradacija a-Si modula nakon višemjesečnog izlaganja sunčevom zračenju, koja inače doseže i do 25 posto od početne vrijednosti, smanjena je na 15-20 posto.

Upoznavši se s ovim rezultatima, menedžment američke tvrtke Energy Photovoltaics Ine, koja je naslijedila tvrtku Chronar Corp, pozvao je autora ovog rada da nastavi ova istraživanja u okviru njihovog istraživačkog odjela i to na modulima znatno veće površine (0,79 m2) kakvi se danas standardno proizvode. Nakon dvogodišnjeg istraživanja i razvoja s izvjesnim prekidima, početna degradacija modula smanjena je na ispod 10 posto, što još i danas jedan od najboljih rezultata u svijetu za a-Si module. Ovo je postignuto intervencijm u i-sloj p-i-n strukture, koji je podijeljen u tri podsloja s različitom koncentracijom vodika, osiguravši veću stabilnost. Nasuprot ustaljenoj tehnologiji tandem p-i-n/p-i-n struktura u ovoj tvrtki, dokazano je da se jednaka snaga modula (oko 40 W) može postići jednostrukom p-i-n strukturom uz oko 40 postotnu uštedu u vremenu proizvodnje jedne šarže modula.

Posljednjih godina tvornici u Splitu pridružila se još jedna fotonaponska proizvodna tvrtka Solaris d.o.o. iz Novigrada s polikristaliničnim solarnim ćelijama.

4. OSVRT NA STRATEGIJU ENERGETSKOG RAZVITKA HRVATSKE

U proljeće 1994. godine Vlada Republike Hrvatske prihvatila je znanstvenoistraživački program "Razvoj i organizacija hrvatskog energetskog sektora"-PROHES, gdje je po prvi puta lansirana ideja Nacionalnih energetskih programa i takvih 10 programa promovirano je 1998. godine od strane koordinatora programa Energetskog instituta «Hrvoje Požar» i Ministarstva gospodarstva. Među njima objavljen je i "Program korištenja energije sunca"-SUNEN[5] koji je relevantan za tematiku koja se obrađuje u ovom radu, a također i Uvodna knjiga koja je trebala obraditi rezultate svih parcijalnih studija te implementaciju i promociju ovih nacionalnih energetskih programa. Kako je Uvodna knjiga rađena paralelno i istovremeno s parcijalnim programima, čak niti ne sačekavši njihove konačne verzije, pa su mnoge od važnijih konstatacija i preporuka npr. programa SUNEN potpuno zanemarene. Interesantno je da se u svim ovim publikacijama, pa čak i u nadopuni SUNEN-a objavljenoj u srpnju 2001. godine [6], potpuno prešućuje postojanje jedine visoke tehnologije na području obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj - tvornice solarnih fotonaponskih modula u Splitu. Umjesto da se iskoriste komparativne prednosti u bogatom proizvodnom iskustvu tehničkog kadra u tvornici u odnosu na druge zemlje u regiji pa čak i u Europi, pojedini konkretni prijedlozi iz programa SUNEN za investicije u modernizaciju i dalji tehnološki razvoj te u nova pilot postrojenja uopćeni su i ispušteni. U mogućem 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

razvitku energetskog sustava do 2030. godine za električnu energiju autori priznaju svoj konzervativni pristup, ekstrapolirajući samo postojeće tehnologije, a u «hrabrijem» sagledavanju mogućeg razvitka solarnim termoelektranama se pridaje učešće od čak 2,4 posto (!)[5] među drugim obnovljivim izvorima, koji svi zajedno zanemarujući učestvuju u proizvodnji električne energije. O kvantitativnim mogućnostima fotonaponskih izvora naravno nema niti riječi.

Strategija energetskog razvitka Republike Hrvatske usvojena je u Hrvatskom saboru početkom 2002. godine, zasnivajući se na dorađenim gore navedenim materijalima iz 1998. godine, a, također, i paket energetskih zakona RH, deklarativno podupirujući obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost. No, nakon toga je trebalo proći skoro idućih pet godina da se donesu podzakonski propisi koji bi zakone operacionalizirali (vidi povoljan utjecaj Europske unije!). Međutim, kad se pobliže pogledaju predloženi scenariji razvoja, onda onaj najnapredniji S3, tzv. izrazito ekološki scenarij predviđa prema originalnoj hrvatskoj energetskoj politici čak smanjenje (!) udjela proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora s 43 posto u 2001. godini na 37 posto u 2010. godini [7], suprotno svim planovima Europske unije gdje čak i zemlje kao Austrija i Švedska koje i danas imaju znatno veće udjele od Hrvatske planiraju dalji porast, a ne smanjenje u tom razdoblju. Naša Strategija prednost daje uvozu fosilnih goriva i značajnom povećanju energetske ovisnosti Hrvatske, dok istovremeno ostaje neiskorišteno oko 50 posto iskoristivog potencijala obnovljive energije. O mogućnostima da se poveća energetska učinkovitost zakonskim propisima o izgradnji niskoenergetskih kuća i stambenog prostora, koji bi mogli održati uvoz energenata sve do 2030. godine na razini onog iz 2000. godine te omogućiti ratificiranje Kyoto protokola, Strategija nije pokazala preveliku «hrabrost».

5. POSLJEDICE

Kao što je već navedeno u prošlim poglavljima Hrvatska se zbog pomalo neshvatljivog ignorantskog i podcjenjivačkog ponašanja prema solamoj fotonaponskoj tehnologiji umjesto na čelnim pozicijama u Europi našla na samom začelju. Petnaest godina održavati (j.oizvodne kapacitete na 1 MW, dok su današnji pogoni u izgradnji reda veličine 50 MW ne treba dalje komentirati. Dok je Europa kojoj bi se htjeli tehnološki priključiti smatrala ovo područje jednim od svojih prioriteta, mi smo imali svoju hrvatsku politiku razvoja energetike, koja se na takve aktivnosti pravila slijepa i gluha. Umjesto da zbog svojeg prikupljenog znanja i iskustva budemo poželjni partneri najvećim japanskim fotonaponskim tvrtkama u pokušaju prodora na europsko tržište, one su radije odabrale Madžarsku i Češku Republiku gdje su sagradile velike proizvodne pogone s najmodernijom tehnologijom. Na kraju, i Slovenija, koja je godinama zaostajala na tom području iza Hrvatske, ove je godine načinila značajan iskorak i u proizvodnim kapacitetima ostavila nas daleko iza sebe. Energetske perspektive do 2050,

6. LITERATURA

[1] IEA «Key World Energy Statistics», 2003.

[2] World Energy Assessment: Energy and the Challenge of Sustainability, UNDP, New York, ISBN 92-1-1261-0 (Chapter 5)

[3] «A Vision for Photovoltaic Technology«, Report by the Photovoltaic Technology, Research Advisory Council (PV-TRAC), EC, Brussels, 2005

[4] Directive 2001/77/EC, 27/09/2001

[5] SUNEN - program korištenja energije sunca, prethodni rezultati i buduće aktivnosti, El «Hrvoje Požar», Zagreb, travanj 1998.

[6] SUNEN - nove spoznaje i provedbe, El «Hrvoje Požar», Zagreb, srpanj 2001.

[7] Potočnik, V.: ProElektro 1 (2004) 17-20.

HR0700012 Prof. Ljubomir Miščević, dipl. ing. arh. Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Zagreb, Hrvatska

ENERGETSKA UČINKOVITOST U GRADITELJSTVU KAO TEMELJNI PREDUVJET OSTVARIVOSTI DUGOROČNIH ENERGETSKIH STRATEGIJA, ZAŠTITE OKOLIŠA I ODRŽIVOSTI

Sažetak

Energetska učinkovitost u području graditeljstva na razini niskoenergetskog i standarda „pasivne kuće" danas je temeljni preduvjet promišljanja i koncipiranja dugoročnih strategija, koje uz zadaću zadovoljenja energetskih potreba i održanja sustava odgovaraju na zahtjeve zaštite i unapređenja stanja okoliša u kontekstu održivog razvitka. Opredjeljenje za održivi razvitak utkano je i u razvojne strategije Republike Hrvatske. Uporaba obnovljivih izvora energije, poglavito sunčeve, pasivnim i aktivnim sustavima u arhitekturi konstantno se potvrđuje provedenim energetskim monitoringom i ekonomskim analizama Europske unije i sve brojnijim domaćim studijama, projektima i ostvarenjima.

Višegodišnjim istraživačkim projektom Europske unije Cost Efficient Passive Houses as European Standards (CEPHEUS) sa znanstvenim monitoringom je potvrđena energetska i ekonomska učinkovitost takve arhitekture u Njemačkoj, Francuskoj, Austriji i Švicarskoj, pa se „pasivna kuća" predlaže kao standard gradnje stambene arhitekture, ali i općenito za izgradnju drugih funkcionalnih tipova arhitekture.

Ostvarena energetska učinkovitost i dokazana povoljna investicijska isplativost razvile su nove oblike stimulacije niskoenergetske i pasivne gradnje i relevantne promjene koncepta dugoročnih energetskih strategija u zemljama Europske unije. U Austriji je izvedena 1000 pasivna kuća, a grad Frankfurt/M donio je odluku o građenju zgrada financiranih gradskim proračunom na razini „pasivne kuće".

Novi Tehnički propis o uštedi energije i toplinskoj zaštiti u Hrvatskoj, koji je u obveznoj primjeni od 1. srpnja 2006. godine, dugo je očekivan pozitivan korak k energetskoj učinkovitosti, iako je prema istom tolerancija energetske potrošnje za zagrijavanje prostora u najlošijoj mogućoj kalkulaciji potrošnje do 89 kWh/m2 godišnje. Svaka druga povoljnija kalkulacija uz obvezu proračuna udjela sunčevog zračenja za zgrade otvara vrata razumijevanja investitora, korisnika i vjerojatno, potrebnih oblika kreditiranja i subvencioniranja kakve poznaje EU. Već se sada nameće pitanje izostanka proračuna sunčevog zračenja za obiteljske kuće.

Energetska učinkovitost izvedenih građevina niskoenergetskog standarda i prvijenaca „pasivnih kuća" u Hrvatskoj ukazuju na punu opravdanost daljnjeg građenja i razvoj takvih energetskih koncepata u odnosu na domaća iskustva te njihovo mjesto u perspektivi graditeljstva i energetike do 2050. godine.

U radu se navedene postavke ilustriraju i tumače primjerima projekata i ostvarenja obiteljskih kuća u Hrvatskoj, višestambenih zgrada iz Darmstadta i prve škole izvedene 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ standardom „pasivne kuće" iz Frankfurta.

Vjetroenergija i vodik, sukladno globalnom rastu tržišta obnovljivih izvora i njihova energetskog udjela, u sve većoj mjeri utječu i na investicije u graditeljstvu.

Energetska učinkovitost koja se temelji na obnovljivim izvorima energije u graditeljstvu, kao i u drugim energetskim sektorima sve je važniji čimbenik osiguranja energetske sigurnosti, gospodarskog razvitka, zaštite okoliša i održivosti.

ENERGY EFFICIENCY IN BUILDING AS A BASIC PREREQUISITE FOR A LONG TERM ENERGY STRATEGIES REALIZATION, ENVIRONMENTAL PROTECTION AND SUSTAINABILITY

Abstract

Energy efficiency in buildings at the low-energy and "passive house" standard levels is presently the basic prerequisite for considering and formulating long term strategies, which with the task of meeting energy needs and system maintenance respond to requests of environmental protection and improvements in the context of sustainable development. Orientation to sustainable development is integrated in the development strategies of Croatia. The application of renewable energy sources, in particular solar energy in passive and active systems in the architecture is permanently confirmed by conducting energy monitoring and growing number of domestic studies, projects and realizations.

The long-time research project of the European Union Cost Efficient Passive Houses as European Standards (CEPHEUS) with scientific monitoring corroborated energy and economic efficiency of such architectural designs in Germany, France, Austria, and Switzerland. Thus, the "passive house" is proposed as a standard of residential architecture, but also of the construction of other functional types of architecture in general.

The accomplished energy efficiency and verified favorable profitability of investment developed new forms of incentives to low-energy and passive architecture and relevant changes in concepts of long term energy strategies in the European Union member states. In Austria the 1000th passive house was built, and the city of Frankfurt/M brought decision regarding financing building construction through the city budget at the "passive house" level.

The new Technical Regulation on energy savings and thermal protection in Croatia, which is effectively in force as of 1 July, is a long-awaited step towards energy efficiency. Although, according to this Regulation the tolerance in energy use for space heating goes, in worst case calculation, up to 89 kWh/m2 a year, any other more favorable calculation with obligation to calculate the share of solar radiation for buildings, opens the way for understanding of investors and users, and probably to necessary forms of credit financing and subsidizing as known in the EU. The question now arises of lacking calculation of solar radiation for family houses. Energetske perspektive do 2050.

Energy efficiency of built structures of low-energy standards and early-built "passive houses" in Croatia point at full justification of continued construction and development of such energy concepts in relation to domestic experience and their place in the construction industry and energy sector perspectives until 2050.

In this paper the said assumptions are illustrated and interpreted through examples of projects and realization of family houses in Croatia, multi-apartment houses in Darmstadt and first school building built based on the "passive house" standards in Frankfurt.

Wind energy and hydrogen in accordance with global growth of renewables market and their share in energy increasingly influence the investments in the construction sector.

Energy efficiency based on renewable energy sources in the construction industry as well as in other energy sectors is increasingly important factor of developing energy security, economic development, environmental protection and sustainability.

1. UVOD

Trajni porast cijena energenata i sveukupnih energetskih troškova (za rasvjetu, hlađenje i si.) može se u velikoj mjeri smanjiti i izbjeći energetski učinkovitom gradnjom. Niskoenergetskom gradnjom se uz zanemariva dodatna ulaganja (od 5 -10 % od ukupne investicije) zbog kratkog roka isplativosti postižu velike uštede energije, s obzirom da 70 posto sveukupne potrošnje energije u zgradama otpada na zagrijavanje prostora.

1.1. Obnovljivi izvori energije

Uporaba obnovljivih izvora energije, poglavito sunčeve, pasivnim i aktivnim sustavima u arhitekturi konstantno se potvrđuje provedenim energetskim monitoringom i ekonomskim analizama Europske unije i sve brojnijim domaćim studijama, projektima i ostvarenjima.

Europski parlament je usvojio Direktivu o uporabi obnovljivih izvora energije kojom se njihov udio u ukupnoj potrošnji EU udvostručuje u iznosu od 12 posto do 2010. godine, uz porast udjela obnovljivih izvora u proizvodnji električne energije na 22,1 posto u odnosu na sadašnjih 14 posto. Republika Hrvatska će kroz institucijski i pravni okvir morati cjelokupni koncept reforme energetskog sektora prilagoditi zahtjevima EU, dakako, u granicama specifičnih mogućnosti nacionalnih rješenja.

Hrvatski sabor je na sjednici održanoj još 19. srpnja 2001. godine usvojio grupu energetskih zakona kojima se uređuju odnosi u energetskom sektoru. Jačanje privatnog sektora na energetskom tržištu imat će značajnu ulogu u provođenju programa energetske učinkovitosti i uporabe obnovljivih izvora. 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

Zakonski/provedbeni propisi OIE

Temeljna načela OIE feed-in tarife Definicije, Institucionalna podrška Fond 20EU, NEP, Strategija I dr. Provedbeni propisi koji Pravilnik o korištenju OIE I kogenerac. uređuju korištenje Tarifni sustav,za proizvodnju el. biogorlva za motore - energija fž OIE i kogeneraclje promet Uredba o naknadi za poticanje OIE

Fond ZO EU Državne potpore Garantirana otkupna cijena

Uredba o minimalnom udjelu OIE Pravilnik o uvjetima za PP TE Pravilnik za stjecanje statusa PP EE Uredba o parametrima za utvrđivanje Mrežna pravila udjela PP TE I izvorima I iznosu Tržna pravila i ostali pr. propisi financijske potpore za PP TE

Slika 1. Zakonski / provedbeni propisi o obnovljivim izvorima energije (OIE) u Hrvatskoj (Izvor: dr.sc. Željko Tomšić, Igor Raguzin, MGRP, HGK, 2005.)

1.2. Energetska učinkovitost i održivi razvitak

Energetska učinkovitost u području graditeljstva na razini niskoenergetskog i standarda „pasivne kuće" danas je temeljni preduvjet promišljanja i koncipiranja dugoročnih strategija koje uz zadaću zadovoljenja energetskih potreba i održanja sustava odgovaraju na zahtjeve zaštite i unapređenja stanja okoliša u kontekstu održivog razvitka. Opredjeljenje za održivi razvitak utkano je i u razvojne strategije Republike Hrvatske.

1.3. Novi tehnički propis o toplinskoj zaštiti u Hrvatskoj

Novi Tehnički propis o uštedi energije i toplinskoj zaštiti u Hrvatskoj, koji je u obveznoj primjeni od 1. srpnja 2006. godine, dugo je očekivan pozitivan korak k energetskoj učinkovitosti, lako je prema istom tolerancija energetske potrošnje za zagrijavanje prostora u najlošijoj mogućoj kalkulaciji potrošnje do 89 kWh/m2 godišnje (ekvivalent oko 10 litara loživog ulja ili toliko kubika plina), ovim je Propis svega 20 posto učinkovitiji od prethodnog iz 1987. godine. Svaka druga povoljnija kalkulacija uz obvezu proračuna udjela sunčevog zračenja za zgrade otvara vrata razumijevanju investitora, korisnika i potrebnih oblika kreditiranja i subvencioniranja kakve poznaje EU. Već se sada nameće pitanje izostanka obveze proračuna sunčevog zračenja za obiteljske kuće, jer je poznat veliki potencijal sunčevog zračenja, a obiteljska gradnja nije zanemariv segment. Primjenom Tehničkog propisa postiže se tek 50 posto europske učinkovitosti toplinske energije, a ostaje nada da će se u tako postavljenom konceptu preostali dio učinkovitosti pokriti propisom o instalacijama za grijanje koji tek treba usvojiti. Obveza izrade energetske iskaznice za novogradnju i rekonstrukciju je značajan i, također, dugo očekivan korak ka intenzivnijoj provedbi energetske učinkovitosti te vjerojatno konačni poticaj za odgovarajuća bankovna kreditiranja i subvencioniranje. Energetske perspektive do 2050.

Energetska učinkovitost izvedenih građevina niskoenergetskog standarda i prvijenaca „pasivnih kuća" u Hrvatskoj ukazuju na punu opravdanost daljnjeg građenja i razvoj takvih energetskih koncepta u odnosu na domaća iskustva te njihovo mjesto u perspektivi graditeljstva i energetike do 2050. godine.

2. NISKOENERGETSKA KUĆA

Niskoenergetski standard građevine prema prihvaćenoj stručnoj definiciji zahtjeva energetsku potrošnju za zagrijavanje prostora od samo 40 kWh/m2 godišnje. Takva se energetska potrošnja može jasnije izraziti ekvivalentom potrošnje od 2,7 litre loživog ulja, pa se niskoenergetska kuća popularno naziva i „trolitarska kuća". Niskoenergetski arhitektonski koncept uključuje maksimalnu uporabu sunčeve energije, što utječe na razmještaj prostora po zahtjevima njihove namjene.

Slika 2. Projekt tipske niskoenergetske kuće ,,Y" od porobetona, energetske potrošnje za zagrijavanje prostora od 40 kWh/m2 godišnje. Autor Lj. Miščević, 2005.

Primarni stambeni prostori se prema principima pasivne sunčane arhitekture trebaju orijentirati na jug, odnosno na povoljnije osunčane strane, ovisno o mogućnostima orijentacije građevine na parceli.

3. PASIVNA KUĆA U 2006. GODINI

Hrvatska sunčana kuća (HSK) je nacionalni razvojni znanstvenoistraživački projekt kojeg provodi Centar za obnovljive izvore energije (CERES). Projekt uključuje i izvedbu ogledne kuće - živućeg laboratorija s početnim energetskim standardom pasivne kuće. U tijeku je ishođenje lokacijske dozvole za HSK na središnjoj parceli budućeg Sunčanog grada u Zaprešiću.

Izvedba prve hrvatske pasivne kuće završena je u rujnu 2005. godine. Kuća je smještena u mjestu Bestovje (Rakitje) kod Zagreba. Napokon i u Hrvatskoj imamo priliku provjere poznatih rezultata izvedenih pasivnih kuća u Europi. Investitor i vlasnik prve pasivne kuće je potpuno samostalno financirao izgradnju. 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

Slika 3. Hrvatska sunčana kuća (HSK), nacionalni tehnologijsko-razvojni projekt. Autor arhitektonskog rješenja Lj. Miščević, 2002. (lijevo). Prva izvedena hrvatska pasivna kuća M4 u Bestovju. Pogled sa zapada.

U tijeku je izvedba prve hrvatske drvene pasivne kuće ČV 1 u Kupinečkom Kraljevcu. Projekt je objavljen u časopisu Graditeljstvo - GO 21 br. 8/2004.

Slika 4. Prva hrvatska drvena pasivna kuća ČV 1. Pogled s jugozapada i simulacija osunčanja interijera. Kupinečki Kraljevec, u izvedbi. Autor Lj. Miščević, 2004.

Višegodišnjim istraživačkim projektom Europske unije Cost Efficient Passive Houses as European Standards (CEPHEUS) sa znanstvenim monitoringom, potvrđena je energetska i ekonomska učinkovitost takve arhitekture na više od 250 primjera slobodnostojećih jednoobiteljskih kuća, dvojnih, kuća u nizu i manjih višestambenih zgrada u Njemačkoj, Francuskoj, Austriji i Švicarskoj pa se „pasivna kuća" predlaže kao energetski standard gradnje stambene arhitekture, ali i općenito za izgradnju drugih funkcionalnih tipova arhitekture. Ostvarena energetska učinkovitost i dokazana povoljna investicijska isplativost razvile su nove oblike stimulacije niskoenergetske i pasivne gradnje i relevantne promjene koncepta dugoročnih energetskih strategija u zemljama Europske unije iz kojih stižu pozitivne stimulativne vijesti i odluke o daljnjoj gradnji takve arhitekture, ne samo za stambene namjene. Od 1990. godine bilježi se eksponencijalni porast broja Energetske perspektive do 2050. izvedenih pasivnih kuća u Europi. Njemačka prednjači s ukupno oko 150 000 izvedenih slobodnostojećih kuća, jedinica nizova ili stambenih jedinica u manjim višestambenim zgradama. U Austriji je ove godine službeno objavljeno da je izvedeno 1000 atestiranih pasivnih kuća. U Darmstadtu su višestambene zgrade socijalnog standarda i stambeni nizovi izvedeni kao „pasivne kuće".

Slika 5. Višestambene zgrade socijalnog stanovanja izvedene po energetskom standardu „pasivne kuće", Darmstadt, 2006.

Grad Frankfurt/M je unatrag nekoliko mjeseci donio odluku o građenju zgrada društvenog standarda financiranih gradskim proračunom na razini „pasivne kuće".

Slika 6. Osnovna škola u Frankfurtu/M izvedena po energetskom standardu „pasivne kuće", 2006. 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

4. ENERGETSKA SIGURNOSTI GOSPODARSKI RAZVITAK

Energetska učinkovitost koja se temelji na obnovljivim izvorima energije u graditeljstvu kao i u drugim energetskim sektorima sve je važniji čimbenik osiguranja energetske sigurnosti, gospodarskog razvitka, zaštite okoliša i održivosti.

SECURITY OF SUPPLY: EU-25 Final Energy Demand by fuel

m Bronowabto*

— • soUs mm D«ledricn^heal

- Og« I Dod III

l for Energy arvj Trjnsp«!

Slika 7. Sigurnost opskrbe energijom: EU-25, DG za energiju i transport EU

5. VJETROENERGIJA lako vjetroenergija na prvi pogled nema dodirnih točaka s graditeljstvom, treba podsjetiti da i mali „kućni" vjetrogeneratori koji se postavljaju izravno na zgradama u područjima s dovoljno (relativno malo) vjetra, učinkovito doprinose sveukupnoj energetskoj slici, pogotovo ukoliko se u zgradi proizvodi električna struja putem fotonaponskih ćelija. Fascinantna je činjenica širenja vjetroelektrana i rast tržišta vjetroenergije u 2005. godini od 43 posto.

nofuel

Average Ai Europe GroMhftatei 1995-2000 31.7*. 2000-2005 14.0%

Slika 8. Prikaz prosječnog godišnjeg rasta vjetroenergije Energetske perspektive do 2050.

Izvedba svakog energetskog postrojenja je u većoj ili manjoj mjeri i graditeljski poduhvat, pa su u velikom porastu investicije u graditeljstvu vezane za energetiku.

Slično kao i u slučaju kućnih postrojenja aktivnih instalacijskih sunčanih sustava (toplinski pretvornici s vodenim ili zračnim medijem), zanemaruje se istovremeni i kontinuirani porast energetskog udjela „malih proizvođača" u odnosu na velika postrojenja. Ne vrše se statistička istraživanja i analize na odgovarajućoj razini u tzv. „kućnom sektoru", pa je primjerice u Hrvatskoj vrlo teško doći do pouzdanog podatka o sveukupnoj instaliranoj snazi sunčevih pretvornika. Tako se ne može doći ni do podataka o instaliranoj snazi kućnih vjetrogeneratora. lako je to za sada potpuno zanemariva snaga u sveukupnoj energetskoj proizvodnji, s obzirom na priznatu inovativnost hrvatskih proizvođača zasigurno je potrebno motriti porast energetskog udjela i njegov značaj za razvoj gospodarstva.

6. VODIK ("HYDROGEN ECONOMY")

Postavljajući smjernice energetskih perspektiva do 2050. godine, tek od početka široke primjene novih goriva i tehnologija možemo započeti s realnijim pretpostavkama. Od ove je godine u Hrvatskoj započela proizvodnja biodizela u tvrtki Modibit iz Ozlja. Prve jahte s biodizelom će krajem listopada iz murterske marine Hramina zaploviti prema Nacionalnom parku Kornati u svrhu promocije novog ekološkog goriva. Od ove godine BMW je počeo serijsku proizvodnju automobila na vodik. Istraživanja i koncept sunčevo-vodikove infrastrukture za cestovni i pomorski promet u Hrvatskoj i po njemu pretpostavljene potrebe vodika za dugoročno razdoblje od 2010. do 2020. godine, postaje sve realnije i opravdanije (dr.sc. M. Firak, 14. Forum HED-a, 2005. god.).

To je zasigurno značajna prekretnica za budućnost automobilske industrije, ali i za implementaciju vodikove tehnologije u drugim područjima poput graditeljstva.

U nacionalnom znanstvenoistraživačkom tehnologijsko-razvojnom projektu Hrvatska solarna kuća - HSK (Croatian Solar House - CSH), pretpostavljena je i uporaba gorivnih ćelija u građevini energetskog standarda „pasivne kuće" koja tako postaje vrlo učinkovita, tzv. "+ energy house", jer u potpunosti zadovoljava potrebe vlastite potrošnje i raspolaže znatno većom količinom energije od one koja je njoj potrebna.

Na takvom se konceptu novogradnje i rekonstrukcije postojeće gradnje temelji bitno drugačiji dugoročni scenarij energetske strategije (do 2030.) od onog današnjeg, kojeg su postavili i stručnoj javnosti preložili autori projekta. 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

USPOREDBA SCENARIJA POTROŠNJE ENERGIJE "STRATEGIJE EN. RAZVOJA RH" I PROJEKTA "HSK"

140 -i

*~- mn . (P J

j? 60 - • A~^ OJ r—*—. i5 40 - 20 - 0- 2000 2005 2010 2015 2020 2025 2030 Godine —•— Ukupna polroSnJa s anh stanova :, Ukupna potrošnio u novini stanovima MOGU A POTROi5NJAPO-HSK1 ™S*"PROCJENE POTROŠNJE PO S-^21

Slika 9. Dinamika potrošnje energije u kućanstvima. (Tablica VI11:3.2. iz projekta HSK)

7. ZAKLJUČAK

Energetska učinkovitost u graditeljstvu na razini niskoenergetskog i standarda „pasivne kuće" jedan je od temeljnih preduvjeta ostvarivosti dugoročnih energetskih strategija, preduvjet je njihova promišljanja i koncipiranja uz zadaću zadovoljenja energetskih potreba i održanja sustava te zaštitu i unapređenje stanja okoliša u kontekstu održivog razvitka. Opredjeljenje za održivi razvitak utkano je i u razvojne strategije Republike Hrvatske. Uporaba obnovljivih izvora energije, a poglavito sunčeve energije, pasivnim i aktivnim sustavima u arhitekturi konstantno se potvrđuje provedenim energetskim monitoringom i ekonomskim analizama Europske unije i sve brojnijim domaćim studijama, projektima i ostvarenjima.

Ostvarena energetska učinkovitost i dokazana povoljna investicijska isplativost razvile su nove oblike stimulacije niskoenergetske i pasivne gradnje i relevantne promjene koncepta dugoročnih energetskih strategija u zemljama Europske unije. U Austriji je ove godine izvedena 1000 pasivna kuća, u Darmstadtu prvo veće naselje stambenih nizova i višestambenih zgrada, a grad Frankfurt/M donio je odluku o građenju zgrada financiranih gradskim proračunom na razini „pasivne kuće".

Novi Tehnički propis o uštedi energije i toplinskoj zaštiti u Hrvatskoj, koji je u obveznoj primjeni od 1. srpnja 2006. godine, dugo je očekivan pozitivan korak k energetskoj učinkovitosti, iako je prema istom tolerancija energetske potrošnje za zagrijavanje prostora u najlošijoj mogućoj kalkulaciji potrošnje do 89 kWh/m2 godišnje. Već se sada nameće pitanje izostanka proračuna prinosa sunčevog zračenja za obiteljske kuće.

Energetska učinkovitost izvedenih građevina niskoenergetskog standarda i prvijenaca „pasivnih kuća" u Hrvatskoj uz iskustva u EU, ukazuju na punu opravdanost daljnjeg građenja i razvoj takvih energetskih koncepata te njihov značaj u perspektivi graditeljstva i energetike do 2050. godine osiguranjem energetske sigurnosti, gospodarskog razvitka, zaštite okoliša i održivosti. Energetske perspektive do 2050.

8. LITERATURA

[I] Radermacher, F. J.: Ravnoteža ili razaranje, Intercon, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2003.

[2] The Commission of the European Communities, Passive Solar Architecture in Europe, The Results of the Second European Passive Solar Competition 1992, The Architectural Press Ltd., London, 1993.

[3] Miščević, Lj.: Bioclimatic rehabilitation of dwellings in Croatia, Sun at work in Europe, Vol. 8, No.3, (TFC), Birmingham, UK, 1993.

[4] Kamenski, M., Miščević, Lj. and coauthors: Renewable Energy in Croatia (Obnovljiva energija u Hrvatskoj), Ministry of Economy, The Republic of Croatia (Ministarstvo gospodarstva Republike Hrvatske, Zagreb, Croatia, 1995.

[5] Miščević, Lj.: Passive Solar Architecture in Croatia, ISES World, Congress, Proceedings, Budapest, Hungary, pp 325-330, 1993.

[6] Hrastnik, B. and coauthors: National Energy Programs - Solar Energy Program, Energy Institute Hrvoje Požar, Zagreb, Croatia, 1998.

[7] Feist, W.: Grundlagen der Gestaltung von Passivhausern, Darmstadt, 1996.

[8] Cost Efficient Passive Houses as European Standards (CEPHEUS), projekt u okviru THERMIE programa European Commission, Directorate-General

[9] Miščević, Lj.: Pasivna kuća (1), GO 21, broj 6/2001.

[10] Miščević, Lj.: Pasivna kuća (2), GO 21, broj 1/2002.

[II] Miščević, Lj.: Hrvatska sunčana kuća, Ambijent, br. 1/2003., Ambijent, Zagreb, str. 33- 35

[12]Glasnović, Z., Urli, N., ..., Miščević, Lj : Project of the Croatian Solar House as an energy development strategy of Croatia in the field of households (Projekt Hrvatska solarna kuća kao strategija energetskog razvoja Hrvatske na području kućanstva), Energy and the Environment, Međunarodni kongres, Opatija, 2004., Vol. I., str. 237- 244.

[13] Miščević, Lj.: Prostor kao apstraktni i/ili realni medij, Forumi o održivom razvoju, Fondacija Heinrich Boli, Zagreb, 2004. str. 249-254

[14] Miščević, Lj., Majdandžić, Lj.: Pasivno korištenje sunčeve energije, Solarna tehnologija, Pro gradnja, posebno izdanje, br.1/2005., Egro naklada, Zagreb, 2005., str. 4-5

[15] Miščević, Lj. Sinergijski aktivni solarni sustavi, GO 21 (časopis za graditeljstvo, 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

instalacije, opremu i energiju 21. stoljeća), br. 4/2005, WI.ZAR.D., Zagreb, str. 94-95

[16]Miščević, Lj., Mihaljev, B.: Prva pasivna kuća u Hrvatskoj, GO 21, br. 6/2005.

[17]Miščević, Lj.: Pasivni energetski standard u graditeljstvu kao perspektiva održivog razvitka - prve pasivne kuće u Hrvatskoj, 14. forum: Dan energije u Hrvatskoj, „Energetske perspektive danas i sutra, Svijet - Europa - Hrvatska" Zbornik radova, HED, Zagreb, 2005., str. 117-126

[18]Firak, M.: Sunčevo-vodikova infrastruktura za cestovni I pomorski promet u Hrvatskoj,14. forum: Dan energije u Hrvatskoj, „Energetske perspektive danas i sutra, Svijet - Europa - Hrvatska "Zbornik radova, HED, Zagreb, 2005., str. 215-228

[19] 10th International Passive House Conference 2006, Conference Proceedings, Hanover, Dr. Feist, W., editor, Passivhaus Institut, Darmstadt, 2006.

[20] Miščević, Lj.: Arhitektura niskoenergetske i pasivne kuće, katalog izložbe, Galerija Modulor za arhitekturu i dizajn, Zagreb, 2006.

[21] Miščević, Lj.: Arhitektura niskoenergetske i pasivne kuće, Međunarodni kongres, Energija i okoliš 2006./ International Congress Energy and the Environment 2006, Zbornik radova / Proceedings, Vol. II., Opatija 2006., str. 461 - 470

[22]Gonzalo, R., Habermann, K.J.: Energy - Efficient Architecture, Birkhauser, 2006. HR0700013 Marijan Kalea, dipl.ing. HEP-OPS, Prijenosno područje Osijek Osijek, Hrvatska

NEKONVENCIONALNI IZVORI ENERGIJE I STRATEGIJA ENERGETSKOG RAZVITKA HRVATSKE

Sažetak

U radu se obrazlaže najprije distinkcija između nekonvencionalnih i obnovljivih izvora energije. Potom se jezgrovito rekapituliraju opća i pojedinačna svojstva nekonvencionalnih izvora energije, uspoređujući ih - dakako - s referentnim svojstvima konvencionalnih izvora. Iznose se i egzaktni podaci, kojima se ilustriraju neka svojstva, kao i podaci o investicijskim i pogonskim troškovima nekonvencionalnih izvora energije. Daje se pregled obveza pojedinih zemalja koje proizlaze iz Direktive Europske unije o obnovljivim izvorima energije. Na kraju, se iznosi kritički pogled na obuhvat obnovljivih izvora energije u Strategiji energetskoga razvitka Hrvatske.

NON-COVENTIONAL ENERGY SOURCES AND ENERGY DEVELOPMENT STRATEGY OF CROATIA

Abstract

The distinction between unconventional renewable energy resources is elaborated. Further, general and specific properties of unconventional energy resources are concisely recapitulated; also comparison is made to conventional energy resources. Exact data are brought forth, investment and operative costs are discussed which illustrate some properties of unconventional energy resources.

Overview of obligations of different countries is given as well, which derive from the EC directive on renewable energy resources. At the end, a critical view on renewable energy resources in the Strategy of energy development of Croatia is given.

1. UVOD

Konvencionalni ili uobičajeni izvori energije su: ugljen, sirova nafta, prirodni plin, nuklearno fisijsko gorivo, ogrjevno drvo i vodne snage korištene u velikim hidroelektranama. Nekonvencionalni - danas tehnološki raspoloživi i ekonomski dostižni - izvori su: 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ geotermalna energija, biomasa i otpaci, energija vjetra i Sunčeva zračenja te vodne snage korištene u malim hidroelektranama, uobičajeno snage do uključivo 10 MW. Ogrjevno drvo korišteno na nekonvencionalni način uvrštavamo, također, u nekonvencionalne izvore kao i biomasu.

Neobnovljivi ili iscrpljivi izvori energije koji su danas raspoloživi su sljedeći: ugljen, sirova nafta, prirodni plin te nuklearno fisijsko gorivo, a obnovljivi ili neiscrpljivi izvori su: geotermalna energija, ogrjevno drvo, biomasa i otpaci, energija vjetra i Sunčeva zračenja, te vodne snage korištene u velikim i malim hidroelektranama.

Vidimo da se skup nekonvencionalnih izvora razlikuje od skupa obnovljivih izvora samo po tome što u nekonvencionalne izvore ne uvrštavamo vodne snage korištene u velikim hidroelektranama i što ogrjevno drvo pridružujemo ostaloj biomasi, uvrštavajući ga dakako u obnovljive izvore. U daljnjem ćemo izlaganju strogo voditi računa o tome odnosi li se ono na nekonvencionalne ili na obnovljive izvore energije.

Dodajmo još i to da je razmatranje nekonvencionalnih/obnovljivih izvora vrlo slojevito i treba ga uzimati u obzir vrlo oprezno i s velikim razumijevanjem, jer što vrijedi ovdje i danas ne mora vrijediti tamo i sutra.

2. OPĆA I POJEDINAČNA SVOJSTVA NEKONVENCIONALNIH IZVORA ENERGIJE

Svojstva nekonvencionalnih izvora energije ne možemo promatrati izdvojeno od općenito poznatih svojstava konvencionalnih izvora, tek uspoređivanjem s tim svojstvima možemo utemeljeno donositi kvalifikative nekonvencionalnih izvora. Neka svojstva nekonvencionalnih izvora su poželjna, a neka ne. Važnija opća i pojedinačna svojstva u kojima prevladavaju poželjna svojstva ukratko su opisani u nastavku.

Obnovljivost; svi promatrani nekonvencionalni izvori su obnovljivi. Geotermalnoj energiji izvor su energetski procesi u Zemljinoj nutrini koji će prema ljudskom poimanju vremena trajati do sudnjeg dana, dakle praktički do u nedostižnu budućnost. U pogledu ogrjevnog drveta, istaknimo daje uvjetobnovljivosti neprekidno pošumljavanje prostora barem toliko da godišnji prinos bude jednak godišnjem iskorištenju drvne mase.

Općenito, nekonvencionalni izvori imaju ogroman potencijal - što je poželjno svojstvo. Sa Sunca na tlo Hrvatske dostruji približno 500 puta više energije nego li je godišnja hrvatska potrošnja svih oblika energije! Male hidroelektrane predstavljaju ograničeni potencijal, a biomase predstavljaju nešto veći potencijal. Geotermalna energija ima pri današnjem načinu korištenja ograničeni potencijal, ali prikriveni potencijal je ogroman, ako dođe do prihvatljivog korištenja topline Zemljine nutrine s velikih dubina.

Ima li se na umu energija potrebna za proizvodnju opreme i materijala koje treba ugraditi u postrojenja za korištenje nekonvencionalnih izvora, a ne samo toj energiji odgovarajući novac, onda izlazi da pojedini izvor mora neprekidno raditi nekoliko godina da bi tada postao neto proizvođač energije. Naglašeni utrošak energije je pri proizvodnji fotoćelija. Energetske perspektive do 2050.

Kod većine nekonvencionalnih izvora nema utroška energije prilikom pridobivanja izvornog oblika, niti utroška energije za transport izvornog oblika, jer je transport u pravilu nemoguć. Jedino se kod ogrjevnog drveta javljaju ti utrošci energije (koji mogu biti toliko značajni da cijela stvar postane neracionalna). Slično je s biomasom i otpadom, jedino tu može izostati utrošak pri uzgoju jer se uzgoj odvija neovisno od eventualnog energetskog korištenja, primjerice slama nastaje kao sekundarni rezultat poljoprivredne proizvodnje pšenice.

Lokalno opterećenje okoline emisijom štetnih tvari ili bukom na mjestu pretvorbe nekonvencionalnog oblika energije u iskoristljiviji oblik općenito je maleno ili ga uopće nema. Ali korištenje vjetra izaziva buku, a sagorijevanje biomase izaziva emisiju plinova eventualno manje štetnih od konvencionalnih goriva jer praktički nema sumpora (kao u ugljenu ili nafti).

Najznačajnije praktično poželjno svojstvo nekonvencionalnih izvora energije je mogućnost posvemašnje diversificirane primjene. Praktički, svi izvori nekonvencionalne energije - dakako ako su raspoloživi na promatranom mjestu - mogu se koristiti u malome, u vlastitoj režiji, djelomice ili potpuno u samogradnji - time se trošak rada kod instaliranja, pogona i održavanja praktički dade izbjeći ili barem prikriti („radim za sebe, u slobodno vrijeme - dakle besplatno").

lako se često govori o CO2-neutralnosti apsolutno svih nekonvencionalnih izvora, najčešće se misli na neutralnost prilikom pretvorbe nekonvencionalnog oblika u iskoristljiviji oblik i tada je takvo gledanje točno. (Za biomasu, to je dakako ispunjeno samo ukoliko je godišnje iskorištavanje mase jednako ili manje od godišnjeg prirasta nove mase. Tada će emisija

CO2 pri korištenju te biomase biti jednaka imisiji CO2 prilikom fotosinteze te biomase.) Međutim ako se ima na umu proizvodnja potrebnih materijala za izgradnju fotoćelija a donekle i kolektora, onda izlazi daje primjena Sunčevog zračenja kumulativno ,,kvazi-CO2- neutralna".

U nastavku je iznesen pregled pretežno neispunjenih poželjnih svojstava nekonvencionalnih izvora energije.

Površinska distribucija (površinska raspodjela) Sunčeva zračenja po Zemlji najpravednija je od svih primarnih oblika energije. Donekle i distribucija biomase i otpada jer otpada ima svugdje gdje ima aktivnosti ljudi, a tu je potrebna i energija; nema ga tamo gdje nema nikakve ljudske aktivnosti, a tamo nema niti potrebe za energijom. Svi ostali nekonvencionalni oblici energije nisu ravnomjerno raspoređeni po Zemljinu globusu.

Površinska gustoća mala je za Sunčevo zračenje, još manja za biomase i otpad te nešto veća za vjetar (tamo gdje ga uopće ima raspoloživog za energetsko korištenje), a jedino je kod malih hidroelektrana i kod toplih izvora površinska gustoća primjereno visoka. Na jedan četvorni metar na našoj geografskoj širini dostruji godišnje približno 1 000 kilovatsati Sunčeva zračenja, a ako na tom četvornom metru uzgojimo pšenicu, slama će imati energetski sadržaj od samo 2 kilovatsata.

Općenito, skoro svi nekonvencionalni oblici energije izvorno se ne daju transportirati, kao niti uskladištiti u izvornom obliku. Moraju se trošiti na mjestu i u ritmu svoga nastanka. Jedino se ogrjevno drvo, te biomasa i otpad daju transportirati na razumno veliku 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

udaljenost (jer bi pretjerana udaljenost tražila više energije za transport od energetskog sadržaja tvari koja se prevozi) i svakako se daju uskladištiti i koristiti u ritmu potreba.

Oscilacija prirodnog dotoka velika je kod svih nekonvencionalnih oblika energije, jedino geotermalna energija ne poznaje oscilaciju, nego ravnomjerno dotječe iz svog izvora. Biomase sazrijevaju praktički trenutno i onda se to ponavlja tek - u pravilu - za godinu dana. Vjetar ima oscilaciju od nula do preko sto posto, jer pri olujnom vjetru mora se obustaviti korištenje vjetrogeneratora, kao i pri vrlo malim brzinama vjetra. Kako je snaga vjetrene turbine proporcionalna brzini vjetra na treću potenciju, to i mala promjena brzine predstavlja znatniju promjenu snage. Sunčevo zračenje jednako tako predstavlja izvor s oscilacijom 0-100 posto jer ga noću uopće nema. Male HE, također, mogu biti na vodotocima koji u određenim prilikama znaju posve presušiti.

Trajanje iskorištenja instalirane snage, dakle omjer godišnje proizvedene energije i instalirane snage, malo je kod svih izvora čije su prirodne oscilacije velike, jer su samo mali dio godišnjeg vremena u punom pogonu. Veću količinu električne energije ne može se ekonomično akumulirati u akumulatorima jer bi oni bili velikih masa i time preskupi, tako da se praktički kod svih drugih obnovljivih izvora poseže za elektroenergetskim sustavom ili dizel-generatorom kao rezervnim rješenjem. Ogrjevno drvo, biomasa i otpaci te geotermalna energija ne traže takvu rezervu.

Potrebna rezerva u konvencionalnim postrojenjima može biti znatna, praktički može doći do udvostručenja instalacije na nacionalnoj razini. S jedne strane instaliramo postrojenja na nekonvencionalni izvor, a s druge strane isto toliku konvencionalnu rezervu koja će - k tome - biti slabije iskorištena jer neće raditi u razdobljima kada je nekonvencionalni izvor raspoloživ. Regulacijska svojstva takve rezerve moraju biti iznimno visoka jer je za dio nekonvencionalnih izvora karakteristična njihova brza, a nepredvidljiva promjena. Prijenosna električna mreža koja povezuje područja gdje su takvi nekonvencionalni izvori s područjima u kojima je konvencionalna rezerva mora biti pojačana. U Njemačkoj, gdje je 2004. godine bilo ukupno oko 14 600 megavata vjetroelektrana u pogonu (najviše u svijetu), moraju za svaki megavat u vjetroelektranama držati u rezervi još 0,85 MW u konvencionalnim elektranama.

Zauzimanje prostora na mjestu pretvorbe primarnog oblika energije u iskoristiviji oblik veliko je pri korištenju svih nekonvencionalnih oblika, kod kojih je površinska gustoća mala.

Stupanj djelovanja pri pretvorbi u koristan oblik općenito je malen ili manji nego li kod konvencionalnih izvora energije. Osobito je to naglašeno pri fotonaponskom korištenju Sunčeva zračenja kod kojega je prosječni stupanj djelovanja samo 10-tak posto, dakle za jedan kilovatsat dobiven iz sunčanih ćelija treba izložiti toliko površine da bude osunčana s deset kilovatsati.

Suvremeni energetski pristup zalaže se za primjenu kogeneracije - dakle spregnutu proizvodnju toplinske i električne energije što je više moguće, jer se time postiže veće iskorištenje primarnog oblika energije. Kogeneracija je moguća samo kod nekonvencionalnih izvora koji su upotrijebljeni kao gorivo u termoelektranama-toplanama. Također, u blizini postrojenja za pretvorbu mora biti primjereno velik toplinski konzum, Energetske perspektive do 2050. inače se proizvedena toplina nema kamo isporučiti.

Troškovi pogona i održavanja postoje kod svih izvora. Neki se mogu ne iskazati, ako su radovi izvedeni u vlastitoj režiji, ali oni teoretski postoje. Podmazivanje, zaštita od korozije, elementarno čišćenje, redoviti periodički remonti i dr. samo su neki od primjera troškova pogona i održavanja koji se ne daju izbjeći, ako se hoće ostvariti poželjna životna dob pojedinog uređaja za prihvat i pretvorbu nekonvencionalnog oblika energije.

3. EMISIJA IZ NEKONVENCIONALNIH IZVORA I VRIJEME ENERGETSKE AMORTIZACIJE

Podaci koji potkrepljuju neke izrečene tvrdnje dani su u tablici 1. Ukupna emisija klimatski

štetnih plinova iz elektrana iskazana CO2-ekvivalentom prikazana je u tablici 1. Vrijeme energetske amortizacije, dakle vrijeme koje treba proteći od početka korištenja do trenutka kada je proizvodnjom tog izvora energije vraćena energija utrošena prilikom proizvodnje opreme i materijala potrebnih za gradnju tog postrojenja.

1 Tablica 1. Ukupna emisija klimatski štetnih plinova iz elektrana (CO2-ekvivalent, gram/kWh)

Tip elektrana Izravna emisija Neizravna emisija Ukupna emisija

Velike hidroelektrane 3,5-40 10-20 13,5-55

Male hidroelektrane 3,5-35 15-20 18,5-55

Vjetroelektrana 600 kW 0 40 40

Vjetroelektrana 1,5 MW 0 50 50

Elektrana na biomasu 700 kW 13 50 63

Elektrana na biomasu 11,5 MW 18 45 63

Velika fotoelektrična elektrana 0 180 180

Mala fotoelektrična elektrana 0 220 220

Konv. termoelektrane na plin 340 80 420

Konv. termoelektrane na kam.ugljen 820 100 920

Vidimo da izravne emisije nema kod vjetroelektrana i sunčanih elektrana, ali da je kod ostalih naglašena neizravna emisija, što takve elektrane svrstava u ,,kvazi-CO2- neutralne".

1 VEO-Journal 3/2004 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

Tablica 2. Vrijeme energetske amortizacije2 (godina)

Tip energetskog postrojenja Energ. amortizacija

Hidroelektrana 0,2-0,3

Toplana za daljinsko grijanje 0,2-0,5

Nuklearna elektrana (LWR) 0,2-0,8

Vjetroelektrana 0,2-1,9

Fotonaponska-amorfne ćelije 2,6-4,6

Fotonaponska-multikristalne ćelije 3,1-6,8

Fotonaponska-monokristalne ćelije 4,2-7,1

Vidimo opet, vrlo veliko trajanje energetske amortizacije sunčanih elektrana, ovisno o vrsti primijenjenih ćelija. Pri tome su dakako monokristalne ćelije najskuplje, traže najviše energije za svoju proizvodnju i najviše pri tom opterećuju okolinu. Kako bi vratile energiju uloženu u njihovu proizvodnju, trebaju biti i do sedam godina u pogonu.

4. DIREKTIVA EUROPSKE UNIJE O OBNOVLJIVIM IZVORIMA

Europska unija usvojila je Direktivu o obnovljivim izvorima (2001/77/EC) koja predstavlja obvezu za zakonodavstva zemalja-članica EU. Povećanje udjela obnovljivih izvora u proizvodnji električne energije prema Direktivi i njezinoj dopuni za 10 novih članica izneseno je u tablici 3. U bruto potrošnji električne energije u 1997. godini prosječni udjel obnovljivih izvora bio je 12,9 posto. Prema Direktivi taj se udjel mora u 2010. godini podići prosječno na 21 posto. Pri tome su zadaće pojedinih zemalja različite i ovise o zatečenom udjelu, objektivnim mogućnostima za njegovu bržu ili sporiju promjenu te različitim obvezama pojedinih zemalja u odnosu na Kyoto protokol. Može se uzeti da zadani rast iznosi približno oko 5 posto.

2Elektizitatswirtschaft 8/1996 Energetske perspektive do 2050.

Tablica 3. Povećanje udjela obnovljivih izvora u brutopotrošnji električne energije prema Direktivi EU o obnovljivim izvorima 2001/77/EC i dopuni Direktive za 10 novih članica

Udjel obnovljivih izvora Udjel obnovljivih izvora Zemlja 1997 (%) 2010 (%)

Austrija 70,0 78,1

Švedska 49,1 60,0

Latvija 42,5 49,3

Portugal 38,5 39,0

Slovenija 29,9 33,6

Finska 24,7 31,5

Španjolska 19,9 29,4

Slovačka 17,9 31,0

Italija 16,0 25,0

Francuska 15,0 21,0

Danska 8,7 29,0

Grčka 8,6 20,1

Njemačka 4,5 12,5

Češka Republika 3,8 8,0

Irska 3,6 13,2

Nizozemska 3,5 9,0

Litva 3,3 7,0

Luksemburg 2,1 5,7

Ujedinjeno Kraljevstvo 1,7 10,0

Poljska 1,6 7,5

Belgija 1,1 6,0

Mađarska 0,7 3,6

Estonija 0,2 5,1

Cipar 0,05 6,0

Malta 0,0 5,0

Ukupno EU-25 12,9 21,0 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

Za Hrvatsku, u kojoj je taj udjel 1997. godine bio oko 40 posto (vrlo visok, samo su Austrija, Švedska i Latvija imala viši!) mogli bismo očekivati zadaću da taj udjel povećamo za približno 5 postotnih poena u 2010. godini, ali to će biti predmetom pristupnih pregovora s Europskom unijom. Inače, s obzirom da se u referentnoj godini radi isključivo o proizvodnji u velikim hidroelektranama, moramo istaknuti i to da je varijacija proizvodnje u tim elektranama u nas vrlo visoka; godišnje proizvedemo 3,5 TWh (u sušnoj godini) i čak dvostruko više, 7 TWh (u vlažnoj godini).

5. INVESTICIJSKI TROŠKOVI I TROŠKOVI POGONA OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE

Tablica 4. Troškovi malih izvora energije3

Veličina Investicije Troškovi pogona Tip izvora (MW) (€/kW) (€/kWh)

Vjetroelektrane (na kopnu) 15 900-1 300 0,04-0,09

Vjetroelektrane (na moru) 100 1 500-2 000 0,05-0,12

Kombi-elektrane 40 550-850 0,04-0,06

Hidroelektrane (mali pad) 5 900-1 000 0,02-0,03

Kogeneracija 5 800-850 0,05-0,06

Fotonaponski sustavi 5 6 000-10 000 0,75-1,00

Uzmemo li da je vrlo uprosječen trošak investicija za konvencionalnu termoelektranu na ugljen zaokruženo oko 1 000 €/kW, izlazi da vjetroelektrane (ako su izvedene na moru) znaju koštati i dvostruko više, a fotonaponske elektrane čak deseterostruko više od toga. Uzmemo li da je prosječna proizvodna cijena konvencionalnih elektrana na europskom elektroenergetskom tržištu 3-3,5 eurocenta/kWh, vidimo da je cijena proizvodnje iz vjetroelektrana i trostruko veća od prosječne proizvodne cijene, a iz fotonaponskih elektrana čak 30 puta veća!

Stoga, otkupne cijene električne energije iz takvih izvora moraju biti poticajno visoke, inače za sada ne dolazi u obzir njihova izgradnja i korištenje. U tablici 5. navedene se otkupne cijene koje su uređene zakonodavstvima ili uredbama u pojedinim zemljama.

1 Elektroenergetika 2/200 Energetske perspektive do 2050.

Tablica 5. Otkupne cijene električne energije iz nekonvencionalnih izvora (eurocent/kWh), stanje za period 2003-20054

Hrvatska 4,3-5,0 6,0

Irska 6,4 4,7-5,3 3,8-5,9

Italija 11,3

Nizozemska 7,7

Njemačka 6,6-7,7 5,9-8,8 6,6-9,9 40,7-57,4

Portugal 6,9 7,6-8,3 6,2 23,0-39,4

Španjolska 6,4 6,6 6,2 21,7-39,7

Ujed.Kraljevstvo 8,8

Odakle sredstva za namirenje tolikih otkupnih cijena? Zemlje su uglavnom uvele dodatak na cijenu električne energije, kojeg plaćaju svi kupci električne energije, a koji služi za isplate otkupne cijene proizvođačima električne energije iz nekonvencionalnih izvora. Cijena je manje ili više veća od prosječne proizvodne cijene iz konvencionalnih izvora. U Hrvatskoj je Zakonom o energiji (NN 177/2004), također, uvedena naknada za poticanje proizvodnje električne energije iz nekonvencionalnih izvora koju bi plaćali svi kupci, ali utvrđivanje iznosa te naknade i ubiranje naknade tek se očekuje.

6. STRATEGIJA ENERGETSKOG RAZVITKA HRVATSKE I OBNOVLJIVI IZVORI

Strategija energetskog razvitka Hrvatske, donesena je 2002. godine i - upravo ovisno o mogućem budućem tretmanu obnovljivih izvora energije - razrađena je u tri moguća razvojna scenarija:

Scenarij S1 = konvencionalne tehnologije i bez aktivnih mjera države

Scenarij S2 = nove tehnologije i aktivne mjere države

Scenarij S3 = izrazito ekološki scenarij

U tablici 6. iznosi se pregled primarne potrošnje energije iz obnovljivih izvora i ukupne primarne potrošnje koja bi se dostigla do 2030. godine prema tim scenarijima.

4 Utjecaj vjetroelektrane na naponske i strujne prilike u elektroenergetskoj mreži, Energetski institut „Hrvoje Požar", Zagreb, veljača 2003 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

Tablica 6. Obnovljivi izvori energije prema Strategiji energetskog razvitka Hrvatske5 (PJ)

Oblik primame energije 2000 2030-S1 2030-S2 2030-S3

Geotermalna 0 5,0 5,0 5,2

Vjetar 0 2,7 4,9 8,4

Sunčeva 0 9,2 23,2 35,1

Biomasa 15,6 27,2 34,6 45,7

Vodne snage 21,0 21,0 21,0 21,4

Biodizel 0 5,2 8,7 12,2

Ukupno obnovljivi izvori 36,6 70,3 97,4 128,0

Ukupna potrošnja primarne energije 324 628 590 562

Ukupno dostignuta potrošnja primarne energije u 2030. godini toliko je manja koliko je viša i svekolikija implementacija ekološkog kriterija, dakle stoje, između ostalog, veće ukupno korištenje obnovljivih izvora.

Kratki komentar svakog obnovljivog oblika, u odnosu na njegovu ulogu prema Strategiji energetskog razvitka Hrvatske, iznosi se u nastavku.

Ponajprije, proizvodnja iz vodnih snaga (dakle u hidroelektranama) preračunata je u tablici 6. s koeficijentom konverzije 3,6 PJ/TWh, sukladno europskom pristupu u energetskim bilancama. Za razliku od Strategije koja računa s -10 PJ/TWh dakle računa primarnu energiju vodnih snaga iz proizvedene električne energije kao da se radi o termoelektrani s prosječnim iskorištenjem goriva, čime dolazi do nešto većeg udjela obnovljivih izvora i nešto veće ukupne potrošnje primarne energije nego što proizlazi iz pregleda u tablici 6. Ali takvo je europsko bilanciranje i mi se trebamo što prije s tim uskladiti!

Nije jasno, zašto se u Strategiji prema svim scenarijima računa da neće doći do izgradnje novih hidroelektrana do 2030. godine, kada je u samoj Strategiji ocijenjeno realnim iskorištenje još oko 3 TWh iz novih hidroelektrana. To je oko 10 PJ ili gotovo polovina ukupnog korištenja vodnih snaga u svim scenarijima. Zar su sva potencijalna hidroelektrična postrojenja preskupa?

Uz procijenjeni potencijal geotermalne energije u Strategiji od oko toplinskih 800 MW i godišnje 100%-tno iskorištenje (8 760 sati/god), taj potencijal predstavlja energiju od oko 7 TWh ili 25 PJ, te se predviđa dakle iskorištenje oko 20 posto potencijala u svim scenarijima. Nije nerealno, ali u to treba rezolutno ići, no ne samo na način korištenja tople vode u toplicama! Jer takvo, pasivno korištenje geotermalne energije, ne predstavlja zadovoljenje ukupnih energetskih potreba; takvo zadovoljenje predstavlja samo aktivno iskorištenje geotermalne energije u toplanama ili elektranama.

5 www.hrvatska21 .hr/15.7.2005 Energetske perspektive do 2050.

Razvoj po scenariju S1 predstavljao bi dosezanje granice danas utvrđenog potencijala vjetroelektrana (400 MW/800 GWh) u 2030. godini. Drugi scenariji predviđaju udvostručenje (S2), odnosno učetverostručenje (S3) tog potencijala; je li to moguće? Prema S3 to bi značilo izgradnju preko 1500 vjetroturbina 50-metarskih tornjeva, sličnih onima na Pagu (850 kW)! Ili, duž jadranske obalne crte (uredbom nadležnog ministarstva na otocima je zabranjena gradnja vjetroelektrana) na svakih 300 metara zračne linije postavljanje jedne slične vjetroturbine!? Dakako, to je samo slikoviti prikaz; u stvarnoj izvedbi radit će se dijelom o vjetroturbinama veće snage od one na Pagu koje će se graditi u skupinama (vjetroelektranskim parkovima), a ne pojedinačno.

Uz korištenje energije Sunčeva zračenja; prema scenariju S3 predviđeno je 2030. godine dosegnuti 35,1 PJ, uz koeficijent od 3,6 PJ/TWh što predstavlja oko 10 TWh. Uz imisiju Sunčeva zračenja od 1000 kWh/m2, potrebna površina kolektora je 10*109 kWh podijeljeno s 103 kWh, dakle 10 milijuna kolektora jedinične površine 1 m2. Ukupno dakle treba instalirati preko 6 takvih kolektora po prosječnom hrvatskom kućanstvu (ugrađenih, dakako, dijelom doista po kućanstvima, a dijelom u industriji i ostalim djelatnostima - hotelima, bolnicama, ustanovama i dr.). Realno moguće, ali uz kontinuirane napore koji su do danas potpuno izostali! U Rovinju imamo iz luke vidljivih barem 500 televizijskih paraboličnih antena za satelitski prijem, a kolektora niti jednoga! Planiranom plinofikacijom duž Jadrana, zauvijek će izostati ugradnja kolektora koju bi svakako trebalo potaknuti prije plinofikacije.

Uz korištenje biomase; ništa ne poduzimamo da održimo korištenje ogrjevnog drva barem na zatečenoj razini (od 1990-tih godina na ovamo bilježimo zapravo blagi ali uporni pad korištenja ogrjevnog drva) i nedovoljno se trudimo da, prema najnižem scenariju S1, korištenje biomase praktički udvostručimo. Nesmotrenom plinofikacijom možemo još umanjiti korištenje ogrjevnog drva, pa ćemo se u primjerice Lici grijati na plin, a za Vinkovce ćemo uvoditi korištenje slame, jer je to ekološki privlačno.

Je li korištenje biodizela realno određeno? Po najnižem scenariju S1 u 2030. godini to je 5,2 PJ, uz -40 GJ/toni dizelskog goriva to znači godišnju proizvodnju od 130 tisuća tona takvog goriva (a prema scenariju S3 čak 2,35 puta više od toga). Prema scenariju S1, uz godišnji prinos od oko 2,5 tone uljane repice po hektaru i 40 posto sadržaja ulja proizlazi da bismo uljanom repicom trebali zaposjesti površinu od 130 tisuća hektara; nešto veću površinu od ukupne površine Baranje. To bi predstavljalo oko 87 posto neobrađenih površina u Hrvatskoj (oko 150 tisuća hektara) ili oko 8,7 posto ukupnih površina svih hrvatskih oranica i vrtova (oko 1500 tisuća hektara). Sadašnja zaposjednutost uljanom repicom je oko 10 tisuća hektara, repica služi u uljarama uglavnom za proizvodnju jestivog ulja. Prije rata, uzgoj uljane repice bio je na oko 20 tisuća hektara. To treba podržati jer će, prema Direktivi EU o promicanju korištenja biogoriva te ostalih obnovljivih goriva u transportu 2003/30/EC, do 2010. godine trebati ostvariti udjel biodizela u ukupnoj potrošnji dizelskog goriva od 5,75 posto. Za Hrvatsku bi to značilo godišnje oko 60 tisuća tona biodizela - bilo uvezenih bilo vlastito proizvedenih, a tu bi posebno trebao biti naglašen interes poljoprivrede!

Ostvarivanjem pojedinih razvojnih scenarija do 2030. godine bi se postigli udjeli obnovljivih izvora u ukupnoj primarnoj energetskoj potrošnji kako je prikazano u tablici 7. 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

Tablica 7. Obnovljivi izvori energije prema Strategiji energetskog razvitka Hrvatske u postocima ukupne primarne energetske potrošnje (%)

Oblik energije 2000 2030-S1 2030-S2 2030-S3

Geotermalna 0 0,8 0,8 0,9

Vjetar 0 0,4 0,8 1,5

Sunčeva 0 1,5 3,9 6,2

Biomasa 4,8 4,3 5,9 8,1

Vodne snage 6,5 3,3 3,6 3,8

Biodizel 0 0,8 1,5 2,2

Ukupno obnovljivi izvori 11,3 11,1 16,5 22,7

7. ZAKLJUČAK

Zaključimo: Scenarij S1 (konvencionalne tehnologije i bez aktivnih mjera države) vodi udjelu obnovljivih izvora u 2030. godini kakav je ostvaren u 2000. godini. Nakon pristupa Europskoj uniji to neće biti moguće! Da smo 2004. godine pristupili Uniji vjerojatno bi nam zadaća bila da do 2010. godine podignemo taj udjel na -15 posto. Scenarij S2 (nove tehnologije i aktivne mjere države) vodi nešto većem udjelu u 2030. godini od onoga kakav bi se kod nas očekivao 20 godina ranije (2010. godine)! Samo nas Scenarij S3 (izrazito ekološki scenarij) vodi potencijalnom ispunjenju zahtjeva Europske unije!

Istaknimo, na kraju, i to da ćemo takvu zadaću razumno ostvariti samo uz aktivniji udjel vlastitog znanja, industrije i poljoprivrede, što će dovesti do porasta zapošljavanja i smanjenja uvoza, a ne uz vjetroelektrane kupljene u inozemstvu ili proizvodnju biodizela iz uvezena kukuruza ili uljane repice! HR0700014 Mr. sc. Vladimir Potočnik Zagreb, Hrvatska

HRVATSKA ENERGETSKA POLITIKA U FUNKCIJI REGIONALNOG RAZVOJA I ZAPOŠLJAVANJA

Sažetak

Republika Hrvatska ima skromne rezerve fosilnih goriva (nafta i prirodni plin) i relativno velik potencijal obnovljivih energija, raspodijeljen uglavnom u slabije razvijenim područjima Hrvatske.

Hrvatski energetski sustav pretjerano ovisi o skupoj nafti i prirodnom plinu (80% primarne energije) u usporedbi s Europskom unijom (61%) i svjetskim prosjekom (58%). Blizu 60 posto energije se uvozi, znatno doprinoseći vrlo visokom vanjskotrgovinskom deficitu i inozemnom dugu Hrvatske.

Stavljanjem povećanja energetske učinkovitosti i primjenu obnovljivih energija u fokus hrvatske energetske politike značajno bi se povećali izgledi za ublažavanje vrlo velikih regionalnih razvojnih razlika i visokih stopa nezaposlenosti, uz istovremeno smanjivanje uvoza energije, vanjskotrgovinskog deficita i inozemnog duga, doprinoseći pritom energetskoj sigurnosti kao dijelu nacionalne sigurnosti.

CROATIAN ENERGY POLICY AS FUNCTION OF REGIONAL DEVELOPMENT AND EMPLOYMENT

Abstract

The Republic of Croatia has modest proven fossil fuels (oil and gas) reserves and relatively abundant renewable energy potential (wind, solar, biomass, geothermal, hydro), distributed mainly in less developed regions of Croatia.

The Croatian energy system is excessively dependent on expensive oil and natural gas (80% of primary energy), compared to the European Union (61%), and the world average (58%). Approximately 60% of total energy is imported, which considerably contributes to the country's very high foreign trade deficit and foreign debt.

Putting into focus of the Croatian energy policy the improvement of energy efficiency and implementation of renewable energies would significantly increase opportunities for 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ mitigating rather wide regional development disparities and high unemployment rates, at the same time reducing energy import, foreign trade deficit and foreign debt, and contributing to energy security as a part of the national security.

1. UVOD

Gotovo 90 posto teritorija Hrvatske s približno 40 posto stanovništva klasificirano je kao ruralno područje, koje je uglavnom slabije razvijeno. Samo oko 5 posto stanovništva je potpuno zaposleno u poljoprivredi, a preostalo ruralno stanovništvo kombinira poljoprivredu s nekim drugim zaposlenjem. Republika Hrvatska je također karakterizirana visokom stopom nezaposlenosti i velikim regionalnim razlikama u razvoju.

Hrvatski energetski sektor ima značajan potencijal ublažavanja ta obadva nedostatka znatnim povećanjem korištenja domaćih resursa, osobito obnovljivih energija i poboljšanja energetske efikasnosti.

Potrošnja ukupne primarne energije u Hrvatskoj sadrži više od 80 posto fosilnih goriva (nafta, plin, ugljen), uglavnom uvezenih, i oko 10 posto obnovljivih energija, uglavnom iz velikih hidroelektrana i drva. Istovremeno su dokazane rezerve fosilnih goriva u Hrvatskoj vrlo oskudne i brzo se troše dok je potencija obnovljivih energija relativno visok i raspodijeljen uglavnom u slabije razvijenim područjima Hrvatske. Slično je s energetskom učinkovitosti.

2. NEKE REGIONALNE KARAKTERISTIKE HRVATSKE

Usporedba bruto domaćeg proizvoda prema paritetu kupovne moći (BDPPKJ i stope nezaposlenosti za svijet, Hrvatsku i EU-25 prikazana je na slici 1.

SVUET | 6,2 740)

HRVATSKA lllllllllllllllll I'll ''Hill "II 1 21 9400

•

EU-25 9,1 22900

10 20 30 0 10000 20000 30000 Stopa nezaposlenosti {%) BDPPKM(estan)

Slika 1. Stopa nezaposlenosti i bruto domaći proizvod 2003. [1, 2, 3, 4]

Stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj 2003. godine bila je mnogo veća od prosjeka svijeta i EU-25. To se djelomično može objasniti relativno velikim udjelom "sive" ekonomije u Hrvatskoj, ali je uglavnom posljedica drastično smanjene proizvodnje i robnog izvoza od tranzicije i rata u Hrvatskoj 90-ih godina. Energetske perspektive do 2050.

Hrvatska službeno nije podijeljena na regije, osim što ima 21 županiju. Neslužbeno za statističke potrebe postoje četiri regije, čije karakteristike su prikazane u tablici 1.

Tablica 1. Regionalne karakteristike hrvatske [1]

STANOVNIŠTVO BDP POVRŠINA NEZAPO- STATISTIČKA 2003 2001 SLENOST REGIJA km2 % Broj % (€/stan)* (%) A - Zagreb (2) 3 701 6,5 1 088 741 24,5 8 857 10,7 B - Centar (7) 15 702 27,7 1 030 352 23,2 4 782 20,8 C - Istok (5) 12 486 22,1 891 279 20,1 3 954 28,1 D - Jadran (7) 24 705 43,7 1 427 008 32,2 5 705 17,6 HRVATSKA (21) 56 594 100,0 4137 460 100,0 5 912 18,1

* BDP u tekućim cijenama. BDPPKM za Hrvatsku iznosio je 2003. oko 9 400 €/stan.

U Hrvatskoj su prisutne velike razlike u bruto domaćem proizvodu BDP i stopi nezaposlenosti između statističkih regija, a osobito između županija (slika 2).

5 4,38

i 3,15 jg 3 2,63 ni 2,24 D Regije tT 2 B Županije

O 1

BDP po stanovniku Stopa nezaposlenosti

Slika 2. Omjeri BDP-a i stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj [1]

Omjeri BDP-a i nezaposlenosti u Hrvatskoj veći su u županijama nego u regijama, a općenito su veći kod stope nezaposlenosti nego kod BDP-a. Najrazvijenija je regija A - Zagreb, a najnerazvijenija je regija C - Istok.

3. KARAKTERISTIKE HRVATSKE ENERGETIKE

Prema specifičnoj potrošnji primarne energije (po stanovniku) Hrvatska se nalazi između prosjeka svijeta i EU-25. Usporedba strukture potrošnje primarne energije u Hrvatskoj, svijetu i EU-25 prema metodologiji EUROSTAT prikazana je na slici 3. 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

HRVATSKA SVUET EU-2S O-Nafta G-Plin C - Ugljen N — Nuklearna R - Obnovljivi

Mten = milijun tona ekvivalent nafte

100% = 1750 Mten 100% = 8,75 Mten

Slika 3. Struktura potrošnje primarne energije 2003 [3, 5, 6]

Udio potrošnje nafte i plina u Hrvatskoj (80%) znatno je iznad prosjeka svijeta (58%) i EU- 25 (61%). Tako velik udio nije povoljan s obzirom na ogroman porast i oscilacije cijena tih energenata na svjetskom tržištu od 2004. godine. Specifične dokazane rezerve fosilnih goriva (po stanovniku) za svijet, Hrvatsku i EU-25 prikazane su na slici 4.

150 124

100 ten = tona ekvivalent 48 50 12

SVIJET HRVATSKA EU-25

Slika 4. Specifične dokazane rezerve fosilnih goriva 2003. [5, 6]

Hrvatska ima približno deset puta manje specifične dokazane rezerve fosilnih goriva od prosjeka svijeta i četiri puta manje od prosjeka EU-25. Uvozna energetska ovisnost Hrvatske raste i veća je od prosjeka EU-25 prema metodologiji EUROSTAT-u (slika 2.3).

A - Uvozna energija

B - Domaća energija

100% = 1 750 Mten 100% = 8,75 Mten

Slika 5. Uvozna energetska ovisnost Hrvatske 2003. [5, 6] Energetske perspektive do 2050.

Uvoz sektora energetike u Hrvatskoj sudjeluje s oko 15 posto u inače vrlo velikom vanjskotrgovinskom deficitu Hrvatske [7].

Procjena neiskorištenog potencijala obnovljivih energija u Hrvatskoj prikazana je u tablici 2.

Tablica 2. Neiskorišteni potencijal obnovljivih energija u Hrvatskoj [8,9]

OBNOVLJIVA POTENCIJAL (Mten/god) KORIŠTENJE ENERGIJA Prirodni Tehnički Ekonomski 2005 (Mten) Vjetar 23,00 1,90 0,30 0,00 Solarna 0,00 energija 6380,00 71,60 2,80 Biomasa* 3,70 2,20 1,08 0,30 Geotermalna 0,00 energija 11,90 1,20 0,20 Male HE 0,10 0,08 0,06 0,01 Nove OE 6418,70 76,98 4,36 0,31 Velike HE 1,70 1,03 0,26 0,53 UKUPNO 6420,40 78,01 4,70 0,84

* Uključivo biogoriva, bioplin i otpad

Procijenjeni neiskorišteni ekonomski potencijal predstavlja otprilike pola potrošnje primarne energije u Hrvatskoj i veći je od domaće proizvodnje fosilnih goriva. U Hrvatskoj se koristi samo oko 15 posto ekonomskog potencijala obnovljivih izvora energije. Specifični tehnički potencijal obnovljivih izvora energije (po stanovniku) u Hrvatskoj je znatno viši od svjetskog prosjeka (slika 6).

20 17

#1 6

SVIJET HRVATSKA Slika 6. Specifični tehnički potencijal obnovljivih izvora energije [9]

Tehnički potencijal obnovljivih izvora energije stalno se pretvara u ekonomski potencijal paralelno s tehnološkim razvojem te snižavanjem cijena obnovljivih izvora energije i rastom cijena fosilnih goriva (slika 7). 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

A-Fosilna goriva B - Obnovljiva energija

Vanjski troškovi

Vrijeme (godine)

Slika 7. Trendovi cijena energenata

Prema rezultatima EU projekta Extern-E vanjski troškovi oštećenja okoliša, klime i zdravlja od proizvodnje, distribucije i potrošnje energije su mnogo veći kod fosilnih goriva nego kod obnovljivih izvora energije.

Regionalna raspodjela ekonomskog potencijala obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj procijenjena je i prikazana u tablici 3.

Tablica 3. Regionalna raspodjela ekonomskog potencijala obnovljivih energija u Hrvatskoj

SPECIFIČNI STATISTIČKA POTENCIJAL POTENCIJAL REGIJA Mten/god % ten/stan, god % A - Zagreb 0,38 8 0,35 33 B - Centar 1,29 27 1,26 119 C - Istok 1,18 25 1,31 124 D - Jadran 1,85 40 1,30 123 HRVATSKA 4,70 100 1,06 100 ten = tona ekvivalent nafte

Najveći potencijal obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj ima regija D (Jadran), a najmanji regija A (Zagreb).

Usporedba omjera specifičnih ekonomskih potencijala obnovljivih izvora energije i stopa nezaposlenosti statističkih regija u Hrvatskoj prikazana je na slici 8.

200

155 D Stopa 150 nezaposlenosti 124 123 115119 97 o 100 • Potencijal — — — obnovljivih 59 energija 50 33 ==

Zagreb Centar Istok Jadran HRVATSKA A B C D Slika 8. Omjeri specifičnih ekonomskih potencijala obnovljivih energija i stopa nezaposlenosti statističkih regija Hrvatske Energetske perspektive do 2050.

Na slici 8. ilustrirana je činjenica da slabije razvijena područja Hrvatske s većom stopom nezaposlenosti (i manjim BDP) raspolažu sa znatno većim neiskorištenim potencijalom obnovljivih izvora energije od razvijenih područja. Odnosno, postoji dobra korelacija između stopa nezaposlenosti i potencijala obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj.

Energetska efikasnost, definirana kao omjer BDPpKM (bruto domaći proizvod prema paritetu kupovne moći) i potrošnje energije za svijet, Hrvatsku i EU-25 prikazana je na slici 9.

4430 m PRIMARNA SVIJET TTTllllllllll ENERGIJA (ten/stan, TTnTTTfMT2910 l god) D ELEKTRIČNA J4470 ENERGIJA HRVATSKA 11lilMIJUiiiLDurnjiJi (MWh/stan, god) J2S30

EU-25 llllllllll llllllll lllllll JJililiUJS'BO III 3280

0 2000 4000 6000 Energetska efikasnost (€/ten) ten = tona ekvivalent nafte

Slika 9. Energetska efikasnost 2003. [1, 2, 3, 5] Primarna energetska učinkovitost Hrvatske je oko 8 posto iznad svjetskog prosjeka i približno 20 posto niža od prosjeka EU-25. Elektroenergetska efikasnost je oko 13 posto ispod svjetskog prosjeka i oko 23 posto ispod prosjeka EU-25.

To znači da su mogućnosti povećanja energetske efikasnosti u Hrvatskoj relativno velike u obliku raznih ušteda (konzervacija, racionalno korištenje) u proizvodnji, distribuciji i potrošnji energije. Najveće mogućnosti povećanja energetske učinkovitosti leže u potrošnji finalne energije (slika 10).

2,87 H POTENCIJALNE UŠTEDE 1,67Mten/god = a 0,86 1,79 •5-S.2 0,62 1.25 i 8 1 0,19

OPĆI PROMET INDUSTRIJA SEKTOR

Slika 10. Potencijalne uštede energije u sektorima potrošnje finalne energije [10] Ukupni potencijal ušteda finalne energije u Hrvatskoj procijenjen je blizu 30 posto potrošnje energije, od čega najviše u općem sektoru (kućanstva, usluge i si.), zatim u prometu i najmanje u industriji.

Važniji primjeri ušteda energije u sektorima finalne energije predočeni su u tablici 4. 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

Tablica 4. Primjeri najvažnijih mjera uštede finalne energije

SETOR FINALNE MJERE UŠTEDE ENERGIJE POTROŠNJE Opći • Smanjivanje gubitaka toplinske (i rashladne) energije u zgradama (kućanstva, boljim izolacijama, prozorima, vratima itd. usluge i si.) • Zamjena žarulja štednom rasvjetom • Korištenje energetski efikasnijih kućanskih aparata • Odvojeno skupljanje i recikliranje otpada • Energetski svjesno ponašanje • Individualno mjerenje potrošnje energije Promet • Davanje prednosti javnom prometu željeznicom i vodom pred cestovnim prometom motornim vozilima • Korištenje efikasnijih motornih vozila učinkovitijim načinom vožnje i uvođenjem alternativnih goriva • Omogućavanje i popularizacija pješačenja, biciklizma i rolanja kao elemenata zdravoga života Industrija • Korištenje efikasnijih tehnologija i štedne rasvjete • Smanjivanje gubitaka energije

Organiziranom i stimuliranom primjenom mjera ušteda energije moguće je smanjiti ili zaustaviti rast potrošnje energije, u kombinaciji s većim korištenjem obnovljivih izvora energiji i smanjivanjem uvoza fosilnih goriva, inozemnog duga i onečišćenja okoliša. S tim u vezi zanimljiv je novi plan EU o smanjenju potrošnje energije za 20 posto do 2020. godine, što bi se postiglo ambicioznijim ciljevima ušteda energije u okviru Direktive o efikasnosti krajnjeg korištenja energije (2006/32/EZ) i postavljanjem novih ciljeva za transport i ostale sektore gospodarstva. Energetska učinkovitost i obnovljivi izvori energije usko su povezani i zajednički tvore osnovu održivog energetskog sustava orijentiranog na budućnost.

4. MOGUĆI DOPRINOS HRVATSKE ENERGETSKE POLITIKE REGIONALNOM RAZVOJU I ZAPOŠLJAVANJU

Održivi energetski sustav Hrvatske, orijentiran prema budućnosti, a zasnovan na povećanju energetske efikasnosti i obnovljivim izvorima energije trebao bi ostvariti sljedeće ciljeve: a) smanjivanje razlika u regionalnom razvoju, b) povećanje zaposlenosti, c) smanjivanje uvoza energije, vanjskotrgovinskog deficita i inozemnog duga, d) povećanje energetske sigurnosti. a) Smanjivanje razlika u regionalnom razvoju Slabije razvijena područja Hrvatske imaju znatno veći neiskorišteni potencijal obnovljivih izvora energije u odnosu na najrazvijenije područje Zagreba (tablica 3). Intenzivnim razvojem i širenjem obnovljivih izvora energije kao i povećanjem energetske efikasnosti mogu se znatno smanjiti regionalne razlike kroz lokalno zapošljavanje, prihode i porezne olakšice. Energetske perspektive do 2050.

b) Povećanje zaposlenosti Statističke regije Hrvatske s većima stopama nezaposlenosti imaju i veće neiskorištene potencijale obnovljivih izvora energije (slika 8). Europska i svjetska iskustva snažno ukazuju na to da širenje decentraliziranih izvora obnovljivih izvora energije više doprinosi zaposlenosti nego fosilna goriva (slika 11).

6000 5392

5000 -

4000 3711

3000 2400

2000 918 1037 1000 260 370 75 0 I 1 Nafta i plin Ugljen Nuklearna Hidro- Drvo k/jetar Biomasa energija energija

Slika 11. Zapošljavanje u proizvodnji energije [11] Obnovljivi izvori energije stvaraju mnogo veće zapošljavanje po jedinici proizvedene električne energije od fosilnih goriva (nafta, plin, ugljen) i nuklearne energije. Obnovljivi izvori energije su 2005. zapošljavale u EU oko 300.000 ljudi, a projekcije predviđaju rast na približno 1 milijun u 2010. i 2 milijuna u 2020. godini. Povećanje energetske efikasnosti, odnosno mjere uštede energije, je u pravilu radno vrlo intenzivna djelatnost, koja i u Hrvatskoj ima velik potencijal stvaranja novih radnih mjesta. Ulaganja u obnovljive izvore energije i energetsku efikasnost donose mnoge dobrobiti regionalnim i ruralnim zajednicama.

c) Smanjivanje uvoza energije, vanjskotrgovinskog deficita i inozemnog duga Intenzivno širenje obnovljivih izvora energije i realizacija mjera uštede energije smanjuje relativno veliki hrvatski uvoz energije (slika 2.3). Svaka jedinica energije, proizvedena iz vjetra, solarne energije, biomase i drugih domaćih obnovljivih izvora ili ušteđena povećanjem energetske efikasnosti, smanjuje uvoz nafte, prirodnog plina i ugljena. Na taj način se, također, smanjuju veliki vanjskotrgovinski deficit i inozemni dug Hrvatske. d) Povećanje energetske sigurnosti Na početku 21. stoljeća energetska sigurnost, uglavnom izražena kroz dobavu nafte (i prirodnog plina), postala je prvorazredno geopolitičko pitanje nacionalne sigurnosti. Visoke i oscilirajuće cijene nafte više su posljedice političkih nego ekonomskih razloga. Sekundarni ili čak primarni razlozi mnogih ratova, uključujući najnovije u Afganistanu i Iraku, povezani su sa sigurnošću opskrbe naftom. Obnovljivi izvori energije i povećanje energetske učinkovitost u biti su neovisni o cijenama i raspoloživosti nafte i drugih fosilnih goriva na svjetskom tržištu. Stoga oni mogu značajno doprinijeti energetskoj sigurnosti države. 15. FORUM - DAN ENERGIJE U HRVATSKOJ

5. ZAKLJUČAK Na budućnost orijentirana održiva energetska politika Republike Hrvatske trebala bi biti utemeljena na povećanju energetske učinkovitosti (uštede energije) i obnovljivim izvorima energije, čiji neiskorišteni potencijal je mnogo veći od danas dominantnih, pretežito uvoznih skupih fosilnih goriva, osobito nafte i prirodnog plina. Takva energetska politika mogla bi značajno doprinijeti razvitku slabije razvijenih područja i ruralnih dijelova Hrvatske, zapošljavanju, energetskoj sigurnosti, kao i smanjivanju uvoza energije, vanjskotrgovinskog deficita i inozemnog duga. To je i u skladu s promjenom energetske politike Europske unije u odgovoru na eskalaciju cijena fosilnih goriva i ugroženu energetsku sigurnost.

6. LITERATURA

[1] Statistički ljetopis 2005., Statističke informacije 2006., Državni zavod za statistiku RH

[2] World Almanac and Book of Facts 2006.

[3] EL) Energy and Transport in Figures, EC Luxembourg 2004.

[4] Vital Signs, www.worldwatch.org

[5] Energija u Hrvatskoj 2004., MINGORP 2006.

[6] British Petrol Statistical Review of the World Energy, June 2005.

[7] Potočnik, V., Vanjskotrgovinski deficit hrvatske energetike, Energetika - Privredni vjesnik, Zagreb, 11/2004.

[8] Nacionalni energetski programi, El Hrvoje Požar, Zagreb 1998.-2001.

[9] Potočnik, V., Lay, V.: Obnovljivi izvori energije i zaštita okoliša u Hrvatskoj, MZOPU, Zagreb, 2002.

[10] Potočnik, V.: Promjena hrvatske energetske politike, Gospodarstvo i okoliš br. 80, srpanj 2006.

[11]Goldenberg, J.: The Case for Renewable Energies, International Conference for Renewable Energies, Bonn 2004.

www.eihp.hr

RESPONSIBILITIES INSTITUTIONAL COOPERATION

ENORGV BALANCE AND POLICY WORLD BANK UNDP STRATEGIC PLANVNG USAID MARKET AMD REGULATION IAEA IEA ENERGY F.FriCIENJCV SOUTH EASTERN EUROPE ENERGY COMMUNITY PENF.WABL'iS AND ENVIRONMENT OECD ENERGY INFORMATION MANAGEMENT EUROPEAN COMMISSION EuropAid EDUCATION

MEMBERS AND COOPERATION

E"R • COGENEUROPE EES-SJETP • EUROHEAT & POWER WEC • £WEA CiGRS • IEEE ENGVA • GREEN BUILDSNG

Savska 163 Zagreb, Croatia

Phone:+385 1 6326 100 Fax: +385 1 6040 599 Ent-rgy Institute Mrvoje Po2ar [email protected] Gradska plinara Zagreb, d.o.o. Radnička cesta 1

VAl DISTRIBUTER PLINA, GRADSKA PLINARA ZAGREB

SA SVOJIM STRUČNO OSPOSOBLJENIM DJELATNICIMA BRINE O SIGURNOSTI I POUZDANOSTI PLINSKOG DISTRIBUCIJSKOG SUSTAVA U GRADU ZAGREBU I VEĆEM DUELU ZAGREBAČKE ŽUPANIJE, 24 SATA NA DAN. OVIM PUTEM ŽELIMO VAS INFORMIRATI KAKO I VI MOŽETE PRIDONIJETI SIGURNOJ UPORABI PLINA U VAŠEM KUĆANSTVU.

1. PLINOVOD Namjenjen je distribuciji plina do krajnjih GOVORNOSTL ODRŽAVANJA potrošača.

2.KUĆNI PRIKLJUČAK Namjenjen je distribuciji plina od plinovo- da do Vašeg objekta. Na trasi priključka ne postavljajte nikakve objekte i ne sadite raslinje.

3. PLINSKI ORMARIĆ S GLAVNIM 2AP0ROM Glavnim zaporom zatvara se dotok plina za cijeli objekt. Pristup ormariću i glavnom zaporu mora biti neometan. Nadzor i održavanje priključka i ormarića u obvezi je GPZ - dežurstvo 0-24 sata. POTROŠAČ 4. ZAPORI ISPRED PLINOMJERA Namjenjen je zatvaranju dotoka plina do plinomjera, odnosno svih aparata nakon plinomjera. Preporučujemo zatvaranje zapora pri dužem izbivanju. ispred plinske naprave - namjenjen je zatvaranju dotoka plina do pojedinog aparata. Nadzor i održavanje je u Vašoj obvezi uključujući i plinsku instalaciju od glavnog zapora do zapara ispred pojedi- nih aparata.

5. PLINOWIJER Namjenjen je bilježenju potrošnje plina. Pouzdan rad i točnost mjerenja je u obvezi GPZ.

6. PLINSKA INSTALACIJA Namjenjena razvodu plina do mjesta potrošnje plina (plinskih aparata). Izvodi je i po potrebi rekonstruira plinoin- stalateruz kontrolu GPZ. Popis stručno osposobljenih plinoinstalatera potražite u GPZ - Centru za potrošače ili na www.plinara-zagreb.hr/plinoinstalateri.aspx. Zabranjeno je izvoditi bilo kakve preinake bez znanja GPZ. Nadzor i održavanje je u Vašoj obvezi. GPZ kontrolira plinsku instalaciju pri redovitoj zamjeni plinomjera.

7. PLINSKI APARATI Postavlja i održava plinoserviser ovlašten od proizvođača aparata. Preporučujemo servisirati prema uputama proizvođača, a najmanje jednom godišnje.

8. DIMNJAK Namjenjen je odvođenju produkata izgaranja plina. Preporučujemo da redovito angažirate područnog dimnjačara koji će očistiti dimnjak i provjeriti njegovu ispravnost. Popis područnih dimnjačara potražite u GPZ - Centru za potrošače ili na www.plinara-zagreb.hr. M3B d.o.o. Zavrtnica 17 HR 10000 Zagreb fel. 01 60 08 500 Power and productivity rax. 01 61 95 111 for a better world1" EIG d.d. Alternativna energija - doprinos očuvanju okoliša

Cilj naših aktivnosti u energetskom poslovanju je omogućiti klijentima ALTERNATIVAN izvor energije. To znači ponuditi ekološki prihvatljivo energetsko rješenje koje će zadovoljiti sadašnje i buduće potrebe za energijom pod povoljnijim uvjetima.

EIG-ova ALTERNATIVNA energetska rješenja su decentralizirani energetski sustavi koji su u naravi energane manje i srednje veličine. Korištenjem kogeneracijskih jedinica (CHP) - u mogućnosti smo isporučiti električnu, toplinsku i rashladnu energiju iz istog izvora.

Naše dosadašnje iskustvo u izgradnji i upravljanju ovakvim projektima (za Coca Cola Bottling, Mađarska, Teva, Mađarska i ostali} jamstvo je unapređenja energetskih sustava naših korporativnih klijenata bez njihovog sudjelovanja u investiciji ili financiranju projekta na bilo koji način.

EIG d.d. HR-10 000 Zagreb, Gajeva 2a/IV tel.: +385 1 48 13 465,fax: +385 1 48 28 141 e-mail: [email protected], www.eig.com.hr ENERGIJA KOMUNIKACIJE

ENERGY COMMUNICATIONS

\ \ \ v

www.elka.hr\

^:^';^.;.^:K^

• energetski kabeii • telekomunikacijski kabeli • optički kabeli • metalna i nemulaliifi užad >. pnv»7.nice • brodski kabel: • željeznički kabeli • rudarski kabel: • PVC vodovi • gumom izolirani vodovi • Al. Cu i Al-Će žica i užad

• power cables up to 36 kV • telecommunications cables • fibre optic cables • wiring cables • shipboard cables • railway cables * mining cables • ACSR ...

Elka kabeli d.o.o. • Koledovčina 1,10 000 Zagreb, Croatia tel: +385 1 24 82 600 • fax: +385 1 24 04 898~ www.elka.hr • [email protected] (lELKA Mjerenje i upravljanje energijom d.o.o. 10000 Zagreb, Žitnjak bb tel: +385 (0)1 2406-234 prodaja 2406-236 rač. i fin. fax.:+385 (0)1 2406-237 http://www. iskraemeco. hr

ISKRAEMECO d.o.o. osnovana je 1994. godine u Zagrebu, a već 1996. godine počinje proizvodnja jednofaznih i trofaznih dvotarifnih brojila te baždarenje u vlastitoj baždarnici. Danas u ponudi imamo brojila za sve segmente tržišta od kućanstva preko industrijskih potrošača do prijenosa električne energije.

U tvrtci odjel inžinjeringa djeluje već pet godina. U protekloj godini odjel se pored pružanja tehničke podrške elektrodistibucijama za brojila i sustave SEP2 i SPMW počeo baviti i automatizacijom postrojenja i procesa u proizvodnji i prijenosu električne energije.

Tehnička podrška se sastoji u kontinuiranoj obuci kadrova u elektrodistribucijama za korištenje višefunkcijskih brojila i sustava za njihovo daljinsko očitavanje te kasniju obradu podataka u sustavu SEP2W gdje smo lideri na tržištu. Naši inžinjeri su sudjelovali u definiranju tehničkih uvjeta prilikom projektiranja i na nekim kapitalnim objektima kao što su djelovi dionica auto puta Zagreb-Rijeka, te u nekim velikim sustavima kao stoje Zagrebački velesajam.

Automatizacija postrojenja i procesa pokriva područja kao što su: industrija, transportni sistemi, dizalice, transformatorske stanice, regalna skladišta, regulacija temperature, regulacija tlaka, regulacija protoka, servoregulacija, precizno pozicioniranje, nadzorni sustav za potrošnju električne energije itd. U ovom području pružaju se potpuna tehnička rješenja. Od pregleda postojećeg sustava, predlaganje više izvedbi REGISTRATORI novog rješenja, odabir komponenata i elektroopreme, izrada tehničke dokumentacije, izrada elektro projekata, povezivanje dijelova sustava suvremenom komunikacijom, parametriranje i programiranje "inteligentnih" dijelova sustava, programiranje PLC-a, vizualizacija procesa. Do rješenja se dolazi u skladu sa zahtjevima naručioca (npr. proizvođač opreme, tip i vrsta senzora...). ISSlllilPllill •s$^s

j^SBS^*» Ili1 lm Automatsko upravljanje

Fancevljev prilaz 5, Zagreb tef.: ++ 385 1 66 05 151 fax: ++ 385 1 66 73 805

EUSRTROENKROSmiKl SUSTAV

i I m lancu

hrvatske željeznice Put energije do Vašeg doma - naša je krilatica kojom smo proteklih 55 godina, od osnivanja tvrtke 1949. do danas, na doma- ćem i svjetskom tržištu ostvarivali našu misiju i ostvarivali mnoge poslove na području projektiranja, proizvodnje i izgradnje elektroe- nergetskih objekata, objekata cestovnog, željezničkog i gradskog prometa, telekomunikacijske infrastrukture svih namjena, te rasvjete sportskih i drugih objekata. Danas sa sigurnošću možemo reći daje to bio Put pozitivne energije.

A DaLiEKDVDD DALEKOVOD d.d. PODUZEĆE ZA PROJEKTIRANJE, PROIZVODNJU I IZGRADNJU HRVATSKA • 10000 ZAGREB • MARIJANA ĆAVIĆA 4 - ŽITNJAK www.dalekovod.com oiiuovornosL

^-^ responsibility. tradicija. tradition.

znanje. knowledge.

www.koncar.hr KONČAR TEHNOKOM nove tehnologije« inženjering »trgovina d.o.o.

Voćarska 15 10 000 Zagreb Hrvatska tel: +385 (1)4686 222 fax: +385 (1)4635 637 e-mail: [email protected] www.tehnokom.hr TVORNICA GNOJIVA

44320 KUTINA, ALEJA VUKOVAR 4, HRVATSKA tel.: +385 44 647-122, fax: +385 44 683-432 www.petrokemija.hr E-mail: [email protected] bespJatni t e i e f o n 0800 647 647

ZagribaGka banka sponzor XV Foru ma H rvats kog energetskog društva Zagreb

www.zaba.hr

Zagrebačka banka UniCredit Group

Smanjenje troškova pogona i održavanja

ALSTOM omogućava elektranama da budu Nose prednosti: konkurentne na tržištu nudeći im suradn\u u • Dugoročna profifabilnosf elektrane uz ograničeni održavanju i to od isporuke sastavnih dijelova rizik do Ugovora o vođenju pogona i održavanju svih • Ograničeni troškovi održavanja tipova elektrana. • Proizvodi koji su dugoročno sigurni za okolinu • Fleksibilnost u vrstama ugovora u skladu s potrebama pojedinog kupca • Potvrđeno brojno iskustvo u Vođenju pogona i održavanju www.alstom.hr

ALST&M ili

sii

Prvi Vam u Hrvatskoj nudimo goriva koja ispunjavaju zahtjeve norme EURO 5 sa sadržajem sumpora manjim od 10 ppm! tififr garancija europshe kvalitete www.tifon.hr Tel.t 01 4626 998/999, Fax: 01 4611 646

Očekujemo Vas na našim benzinskim postajama:

• BPZAGREB4UČK0 • BP SAMOBOR • BP DOBRA zapad • BPKRAUEVICA sjever • BPOSJJEK-1 • BP KRAPINSKE TOPUCE . BPZAGREB-BUZ1N • BP DONJA ŽELJNA • BP DOBRA istok • BPKRAUEVlCAjug • BPERNESDNOVO • BP ZABOK • BP RAVNA GORA sjever • BP ZAGREB istok • BP JASTREB ARSKO • BP LOŠINJ • BP SLAVONSKI BROD • BP VELIKO TRGOVIŠTE • BP RAVNA GORA jug • BP BJELOVAR •BP VINKOVCI • BPSTUBIČKE TOPUCE • BP DUGO SELO •BP KARLOVAC • BP JASENKE sjever • BP BREZOVICA • BPKARLOVAC-ŠVARČA • BP JASENKE iug • BP KOPRIVNICA •BP NAŠKE • BPŠVALJKOVK !*¥* i£

I0"

Hrvatska - Tesla - Svijet

2006.- GODINA NIKOLE TESLE Stvaranje sklada graditeljstva i tehnologije s čovjekom i prirodom za sadašnju i buduće generacije

d.d. Utemeljeno 1949." projektiranje, konzalting i inženjering

Projektiranje, konzalting i inženjering razvoja, izgradnje i upravljanja na područjima energetike, vodnog gospodarstva, zaštite prirode, komunalne infrastrukture, javnih objekata i telekomunikacija

MOSLAVINA TOURISM

BANTEL - agencija za poslovni turizam. * vrši prodaju domaćih i međunarodnih zrakoplovnih karata po najpovoljnijim cijenama i besplatnom dostavom na:

- radno mjesto - zrakoplovnu luku Zagreb - adresu stanovanja * rent-a car * iznajmljivanje suvremenih turističkih autobusa * privatni smještaj "A" kategorije u Zagrebu * škola stranih jezika po najpovoljnijim cijenama * organizacija kongresa, simpozija i inicijativnih aranžmana * organizacija stručnih putovanja u zemlji i inozemstvu * posjet sajmovima, izložbama i kongresima prema našim programima ili željama klijenata

* organizacija kratkih weekend programa ili jednodnevnih izleta

* organizacija grupnih i individualnih turističkih aranžmana u zemlji i inozemstvu * ljetovanja / zimovanja * organizacija poslovnih ručkova i večera

Obratite nam se s povjerenjem na telefone: 61 70 135; 61 70 136; 61 70 137; 61 70 138; 61 70 802; 61 71 097; fax: 61 70 134 za inženjering, projektiranje, graditeljstvo upravljanje nekretninama, trgovinu i usluge Zagreb, Ulica grada Vukovara 72, tel: 01/ 615 68 89, 615 97 13, tel./fax: 01/ 615 68 90 TEHNIČKI ODJEL I PRODAJA, Miramarska 34, tel: 01/ 615 97 18, 615 60 46, 615 47 06 e-mail: [email protected] DJELATNOSTI TVRTKE: ZASTUPSTVO ZA KLIMATIZACIJSKU OPREMU

- PRODAJA I DISTRIBUCIJA PROIZVODA TRANE; - TEHNIČKA PODRŠKA PROJEKTNIM UREDIMA; - TEHNIČKA PODRŠKA INSTALATERSKIM TVRTKAMA; - SERVIS I REZERVNI DIJELOVI. AUTOMATSKA REGULACIJA GRIJANJA, HLAĐENJA, VENTILACIJSKE I KLIMATIZACIJE

PRODAJA I DISTRIBUCIJA AUTOMATSKE REGULACIJE Siemens Building Technologies BAU/HVP; TEHNIČKA PODRŠKA PROJEKTNIM UREDIMA; TEHNIČKA PODRŠKA INSTALATERSKIM TVRTKAMA; SERVIS I REZERVNI DIJELOVI.

PROJEKTIRANJE INŽENJERING I IZRADA PROJEKATA STROJARSKIH INSTALACIJA PLINA, GRIJANJA, HLAĐENJA, VENTILACIJE I KLIMATIZACIJE ZA IDEJNA RJEŠENJA, ISHOĐENJE GRAĐEVINSKE DOZVOLE I IZVEDBU; INŽENJERING I IZRADA PROJEKATA ELEKTRO INSTALACIJA (AUTOMATIKA I EMP) GRIJANJA, HLAĐENJA, VENTILACIJE I KLIMA- TIZACIJE, ZA IDEJNA RJEŠENJA, ISHOĐENJE GRAĐEVINSKE DOZVOLE I IZVEDBU.

PROIZVODNJA PROIZVODNJA I REKONSTRUKCIJA DDC ORMARA ZA AUTOMATSKU REGULACIJU GRIJANJA, HLAĐENJA,VENT1LACIJE I KLIMATIZACIJE; PRIZVODNJA I REKONSTRUKCIJA ORMARA ELEKTROMOTORNOG POGONA I UPRAVLJANJA U SUSTAVIMA AUTOMATSKE REGULACI- JE GRIJANJA, HLAĐENJA, VENTILACIJE I KLIMATIZACIJE.

ODRŽAVANJE UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE POSLOVNIH OBJEKATA; ODRŽAVANJE POSTROJENJA, UREĐAJA, OPREME I INSTALACIJA U SUSTAVIMA GRIJANJA, HLAĐENJA, VENTILACIJE I KLIMATIZACIJE. CROPIIN

CROPLIN d.o.o., Šubićeva 29,10000 Zagreb, Hrvatska tel: +385(0)145 92 051, 45 92 673 fax: + 385 (0)1 45 92 520 e-mail: [email protected]

"Hrvatska tvrtka europskih korijena" CROPLIN - holding u distribuciji i opskrbi plinom

Energetski subjekt za energetske djelatnosti trgovanja, posredovanja i zastupanja na tržištu energije kolektori sunčevog zračenja

Hrvatska kvaliteta TEHNOMONT- BMN doo Tel.: 052 534 811 Fax.: 052 534 831 Industrijska 4, pp111, HR-52101 Pula ^^ PLMN/4CRO

OPERATOR PLINSKOG TRANSPORTNOG SUSTAVA

W0OO Zagreb, Savska cesta 88a, tek -I-3S5 7 6301 777. faks: +385 1 6301 787. wwvj.plinacro.hr, e-mail: plinacro©piinacro.hr ĐURO ĐAKOVIC HOLDING d.d. 35000 SLAVONSKI BROD, Dr. M.Budaka 1 - HRVATSKA

TeL +385 35/ 446 256, 447 139 Fax: +385 35/444 108 e-mail: [email protected] www.duro-dakovic.com im Megatrend Do 2050. godine na Zernlji će živjeti oko 9,3 milijarde ljudi, 50% više nego danas. Veliko je iskušenje i vrlo zahtjevan posao suočiti se s problemom nedostatka prirodnih energetskih resursa.

Siemens već danas stvara rješenja za svijet kakav će biti u budućnosti. www.siemens.hr SIEMENS TE?d.d.

Medarska 69,10090 ZAGREB, HRVATSKA žiro-račun: 2360000-1101510318 TEL.++385 1 3782-222 FAX: ++385 1 3782-247 E-mail: [email protected] URL: http://www.tep.hr M.b. 3217566

TEPd.d. je osnovan 03.Q8.1949/^^ :Začreyu. Od svibnja 2001 ,g-tEPd.dposjeduje:cc^ v; ; • "uproizvodnji i mohtažjSVojih proizvoda^ v: ™";;..<\ j.J^V J"^ 'A;.':.;::; :*\: ' 'J./^:;:.• -: >;..;; :i?; ';••-:.•;• :•.•.':'•jy'^g^j^*^;'^?p ; Proizvodni program TEFVa^

visokoj kakvoći svojih proizvoda, te se:njegove: pijoižvožle rnoze na&.ne:s^mq:ui^rVć^pji'Visc:^Mi^^\0i§

TEPsa svojim proizvodima učestvuje u opremanju• i?5ešta;iit^nela/:boliiica;'} . •/ V' .;::/::ff<^0i/-^i;;"^3Mff- Si

Krapina

Začretje

^ Mm,

1 Distribucijski plinovod opskrba pfinom opskrba toplinskom energijom servisiranje plinskih trošila umjeravanje suhih plinskih brojila i regulacijske tehnike u potvrđenom mjeriteljskom laboratoriju održavanje sustava za distribuciju plina i toplinske energije montažerski radovi na distributivnom sustavu mformabcki inženjering istraživanje tržišta i ispitivanje javnog mnijenja tehničko ispitivanje i analiza projektiranje, gradnja i stručni nadzor poslovi praćenja kakvoće zraka i emisija u zrak poslovi stručne pripreme i izrade studije utjecaja na okoliš ispitivanje plinonepropusnosti, ispitivanje ispravnosti sustava i uređaja za detekciju zapaljivih plinova i para svjetska kvaliteta i vrhunska zaštita okoliša e&ilittusiltiit- ISO SU

»TERMOPLIN« d.d VARAŽDIN Vjekoslava ŠpšnSća 78 42000 Vaiaždn 7e*=ftn: 042/231444 Tefe^s: 042/232 636 M.S. 3026485 www.termoplin.com Prva poslovna televizija KA/ KAPITAL NETWORK

Medijski pokrovitelj 15. FORUMA Dan energije u Hrvatskoj Generalni sponzori

••EIHP SIEMENS eiUA TEP

PLMN/ACRO KONČAR

Pokrovitelji

MOSLAVINA PLiN d.o.o, PUN PROJEKT

KAPITAL Q Zagrebačka banka @ELKA KA/ NETWORK UniCredit Group A d.o.o. ZA TEHNIČKE I POSLOVNE USLUGE SUHO DAKOVIĆ •aLEKDVDD

Darovatelji

C TOURISM

ELEKTROPROMET FKON lliiRG CROPUS 41IIII d.d. 25 hrvatske željeznice GUp PRopIšr III ALSTOM »TERMOPLIN«dd VARAŽDIN PETROK£MUAd.d. RM TVORNICA GNOJIVA eiektroprojekt a a