Reana Senjković
Total Page:16
File Type:pdf, Size:1020Kb
cijena: 126,00 kn ISBN 978-953-6020-99-7 (IEF) ISBN 978-953-7963-40-8 (Srednja Europa) Ova e-knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske ISBN 978-953-8089-26-8 © 2018. Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb, Hrvatska Reana Senjković Reana Senjković SVAKI DAN POBJEDA Svaki dan pobjeda KULTURA OMLADINSKIH RADNIH AKCIJA Urednica: Kultura omladinskih radnih akcija Tea Škokić Biblioteka: Nova etnografija (urednice: Marijana Hameršak, Antonija Zaradija Kiš, Maja Pasarić) Nakladnici: Institut za etnologiju i folkloristiku Srednja Europa Za nakladnike: Ines Prica Damir Agičić Recenzenti: Maša Kolanović Andrea Matošević Lektura: Mateo Žagar Oblikovanje i grafička priprema: Vesna Beader Likovno rješenje korica: Havo-dizajn; crtež Pavla Burcara prema skulpturi “Omladinka” Miodraga Živkovića Tisak: Denona Objavljivanje knjige potpomoglo je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta RH ISBN 978-953-6020-99-7 (IEF) ISBN 978-953-7963-40-8 (Srednja Europa) CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000930407 © 2016. Institut za etnologiju i folkloristiku, Srednja Europa, Zagreb, Hrvatska Sva prava pridržana Zagreb, travanj 2016. Sadržaj Znamo li istinu o radnim akcijama? 7 1946–1951 17 Očima književnika 17 Samo dobro? 34 Očima stranaca 59 Sjećanja 86 Motivacija, mobilizacija, pobjeda 108 Kritika – samokritika 128 Odlazak u nepoznato 138 1958–1964 167 Tri romana 167 Rehabilitacija besprizornih 180 Novo lice akcija? 186 Ponovo mladi 198 1968–1987 219 Znanost na akciji 220 Zbog čega opet akcije? 224 Još jednom promjena 228 S ulice u društvo 234 Akcijaško samoupravljanje 238 Drugarstvo 240 O sličnim pothvatima 259 Zaključak 281 Literatura 325 Kazalo osobnih imena 343 Znamo li istinu o radnim akcijama? Fenomen radne akcije je veoma složen, polidimenzionalan, različito se ispoljava, malo je izučavan i kao da je zapostavljen od društvenih nauka. Složenost ovog fenomena najbolje se izražava u često izrica- noj i, čini se, tačnoj tvrdnji po kojoj su radne akcije – “društvo u malom”. (Mihailović 1985: 7) Krajem 1967. godine u Poletu, mjesečniku Centralnog komiteta Saveza omladine Hrvatske, objavljen je kraći članak pod naslovom “Znamo li istinu o radnim akcijama?”. Potaknut rezultatima omla- dinske radne akcije Sava ‘67, za koje tvrdi da su ponovo aktualizi- rali “fenomen radnih akcija kao načina zbližavanja i organizovanja mladih”, autor, koji se potpisao inicijalima P. Z., protestira zbog toga što se jugoslavensko društvo gotovo bilo odreklo radnih akcija, “uz obrazloženje da je jeftinije graditi objekte kada se posao poveri velikim preduzećima, kao da je u pitanju samo novac i ništa više”: Možemo svakodnevno nekontrolisano proćerdavati dragocene in- vesticije, a da u najviše slučajeva nitko ne bude kriv, a ne možemo rizikovati onaj delić dinara po kome je plaćeni radnik jeftiniji od neplaćenog omladinca. Cena koštanja nije i ne sme da bude isklju- čivi odreditelj sudbine radnih akcija, mada ni teze o skupoći nisu na prvi pogled mnogo uverljive. (P. Z. 1967: 8) Možda su tvrdnje o ekonomskoj neisplativosti omladinskih radnih akcija, pretpostavio je P. Z., bile samo dobrodošlom isprikom, iza koje su se zakrili drugi razlozi, poput činjenice “da su nam se na akcijama neki omladinci ponekad opijali, tukli, spavali iza nasipa 8 Svaki dan pobjeda Znamo li istinu o radnim akcijama? 9 dok drugi rade” i da je “bilo […] ponegdje i međurepubličkih svađi- se pristupi spolja, a kad se analiziraju iznutra, onda je veoma teško ca, najčešće zbog nezadovoljstva žiriranjem radnih rezultata” (isto). stvoriti neophodnu distancu – teško je ne podleći onoj unutarnjoj Svakako, za P. Z.-a “istina o radnim akcijama” te je 1967. godine još dinamici tako svojstvenoj akcijama i tako suprotnoj nauci. I tako se čekala na to da je se predstavi jugoslavenskoj javnosti: dešava da istraživači postanu akcijaši, najčešće nauštrb onog nauč- nog u istraživanju.1 Čini se da se ni naša literatura, ni film, ni štampa nije pošteno i Dodao bih da slično tome i anketirani akcijaši, čim ih činom anke- ozbiljno pozabavila ovim višestruko značajnim fenomenom za tiranja iščupaš iz tkiva i bila akcije, počinju da lutaju, nedostaju im mladost Jugoslavije. Film Prekobrojna, uistinu simpatičan i drag, reči, dvoume se, prosto ne znaju koji odgovor da izaberu, nijedan govorio je samo sa jedne strane (o seoskoj omladini na akcijama) im nije onaj pravi. Teže je, kako to lepo reče jedan akcijaški veteran, a Čangi, Majetićev roman još uvijek pod embargom, isključivo sa pronaći prave reči i odgovore nego iskopati kubik zemlje. (isto: 7) druge strane. Prekobrojna je govorila o biti akcije pošteno, ali nije kazala suštinu lepote i vrednosti omladinske radne akcije. Čangi Vrijeme koje je proteklo od posljednjih jugoslavenskih omladinskih se u tom nije ni trudio, mada je njegova štetnost manja nego što radnih akcija nije, međutim, osiguralo “distancu” koju je Mihailović se misli. Bilo bi vreme da se kaže jedna prava, sveopšta istina, o prizivao. Kroz čitavu svoju gotovo 50-godišnju povijest omladinske svemu što je vezano za rad na radnim akcijama. Jedan dobar roman radne akcije vidjele su se i kao svojevrsno “izjašnjavanje”, kao ogle- o mladim akcijašima, ili jedan dobar film, itekako bi bio i gledan i dalo pristajanja mladih uz “kurs” političkoga vodstva. U društvima drag i koristan društvu. (isto) koja su se oblikovala raspadom socijalističke Jugoslavije zajednička prošlost i dalje intervenira u razumijevanje sadašnjosti, katkad da bi Tvrdnje da uvidi u jugoslavenske omladinske radne akcije kakvi odgovorila potrebama aktera na političkoj sceni. Jednako vrijedi i se nude u dnevnom i tjednom tisku, igranim i dokumentarnim za “samopoimanja običnih pojedinaca”, pa mnogi od njih, kako je filmovima, književnim, ali i znanstvenim radovima, ne zadovo- (pitajući se “gdje počinje sadašnjost”) upozorio beogradski sociolog ljavaju, opsegom i kvalitetom, pratit će povijest akcija do samoga Todor Kuljić, krate ili brišu svoje socijalističke biografije, rekonstru- kraja. Tako, na primjer, u svome pregledu rezultata socioloških iraju ih, prepravljaju i prilagođavaju novom, postsocijalističkom istraživanja omladinskih radnih akcija, objavljenome 1985. godine, poretku sjećanja (2004: 6 i 196). Srećko Mihailović konstatira da je riječ o tek “nekoliko istraživanja i […] dva-tri obuhvatnija pregleda istorijskog razvoja dobrovoljnog omladinskog rada” (1985: 4). Izostanak primjerenog znanstvenog * * * odgovora pripisao je složenosti i polidimenzionalnosti fenomena radnih akcija, nepovjerenju “akcijaških rukovodstava” u svrhovitost O temi omladinskih radnih akcija snimila su se, za njihova trajanja, (ili upotrebljivost) rezultata takvih istraživanja, ali i još jednoj činje- tri igrana filma. Prvi je od njih “umjetnički film” Život je naš. Ljudi nici, koja bi navodno ometala “analitički pristup” i, umjesto toga, s pruge režisera Gustava Gavrina (1948, Beograd: Avala film; usp. proizvodila tek “deskripciju koja se povremeno približava analitici”: Kačarević 1960: 119), čija naracija slijedi akcijaški pothvat probi- janja tunela na trasi željezničke pruge. Početak radova obilježili su […] radne akcije kao da se “opiru” dubljem razumevanju, preci- problemi: žitelji sela uz trasu nisu povjerovali u to da će se započeto znom merenju, naučnom uopštavanju. Deluju neuverljivo, pone- dovršiti (“Sama deca! Preć’ preko brda… Počinjala je i veća sila pa kad lažno i skoro uvek – patetično. Skoro da je nemoguće da im nije mogla ništa da učini. Svojski zapinju, žure. Misle ako ih je više 10 Svaki dan pobjeda Znamo li istinu o radnim akcijama? 11 ići će brže…”), selom su počele kružiti priče o tome da će probijanje jednog dana. Gore, na početku pruge, nasip je gotov. Šine su pošle. tunela svima donijeti nesreću, a domaćim mladićima i djevojkama Ko će pre stići? Da li mi sa tunelom, ili šine do nas? koji su poželjeli pridružiti se akcijašima na put su stali tradicija i […] Slab sam, ponekad mi se čini past ću u nesvest. Sramota me ljetni poljski radovi. Glavni lik filma, Milan, odlučio je poći na ak- od Mare Tršćanke. Ona je divan čovek. Danas smo postigli 0.90, deset santimetara više. Šine žure, idu 600 metara dnevno. Tunel je ciju unatoč očevu protivljenju (“Mani se more, Milane, tih tvojih prepreka, moramo da uklonimo tu prepreku. ludih misli. Kakva pruga? Neka [svi] idu, ti ne možeš. Imaš majku, […] Juče sam pao u tunelu u nesvest. Posle, svi su me gledali ne- imaš zemlju, nisi ti beskućnik. Omladinci? […] Oni da urade? […] kako drukče nego do sada. Svi su mi bliži, a Mara kao da se ponosi Rekao. Rekao? Idi kad si rekao, idi, ne vratio se da Bog da.”), ali uz sa mnom. podršku majke (“Idi, sine, idi. Bata je ljut. Brige ga pritisle, zato on […] Petnaest dana nisam video svoj dnevnik. Nisam video Maru. onako. Pa gledaj kako tamo radiš, da tvoja maja može da odgovara Nisam imao kad. Takmičimo se. Naša je desetina najbolja. Već dva kad je komšijke pitaju za sina. Da se ne stidi i dignute glave da ide puta nosimo zastavicu. […] Bušimo po jedan metar. Nekada su sokakom.”). Radovi su započeli s nekoliko dana kašnjenja, radilo se toliko postizali samo stručnjaci. […] Moje misli su tunel. Moj život je brigada. Ovaj moj lični dnev- samo najjednostavnijim alatima, a i njih je nedostajalo, neki briga- nik je brigadni dnevnik. diri su izbjegavali posao, neki su posustajali pred teškoćama, a ostali […] Raste tunel, rastemo i mi. Bušili smo u početku 0.80, danas su odlazili na počinak žuljevitih šaka, zamotanih u zavoje. Mogle su tri metra. […] Menjamo