KIC-MONOGRAFIJA-NEW-FIN.Pdf
Total Page：16
File Type：pdf, Size：1020Kb
JU KULTURNO-INFORMATIVNI CENTAR „budo tomović“ Podgorica 2015 SEMPER IUVENIS – 50 godina KIC-a monografija Izdavač JU Kulturno-informativni centar Budo Tomović, Podgorica za Izdavača mr Snežana Burzan · direktorica TEKST Nada Bukilić SARADNICI Lenka Džankić, Gvozdenija Šaćiri, Elida Korać, Snežana Burzan, Maja Paljević, Sanela Orahovac, Bobana Dabović FOTOGRAFIJE Damir Murseljević, Momir Matović, Nijaz Njazo Ramović, Žarko Matović, Duško MIljanić, Balša Rakočević, Nikola Ćupić, S. Matić, Mara Babović grafIčko oblIkovanje Suzana Pajović šTAMPA AP print, Podgorica tIraž 1000 Izradu monografIje pomoglI Glavni grad Podgorica Sekretarijat za kulturu i sport Vlada Crne Gore Turistička organizacija Podgorice Nacionalna turistička organizacija Crne Gore JP Vodovod i kanalizacija, Podgorica ČELEBIĆ d.o.o. Podgorica Auto salon Renault Alliance Podgorica kIC budo TOMOVIĆ POVODOM Titogradski Dom omladine „Budo Tomović“ bio je kreativni centar Crne rođendana Gore, rasadnik talenata, ideja, ljubavi... Za mnoge od nas značio je i prve svirke i igranke, koncerte, takmičenja u recitovanju, pjevanju, glumi, pisa- nju... Značio je ispunjeniji i kulturom bogatiji život, mogućnost da se upo- znaju novi, drugačiji umjetnički svjetovi i ljudi, priliku za ostvarenje snova... Zašto monografija? Zato da makar dio bogate poluvjekovne istorije Kultur- no-informativnog centra „Budo Tomović“ ostane i na papiru, u biblioteka- ma širom države Crne Gore, kao i u domovima brojnih nekadašnjih „Bu- dovaca“, ali i shodno XXI vijeku, u inbox-ovima, na DVD i CD, društvenim mrežama ili sajtu dostupna najširem broju ljudi širom Planete. DOBRO DOšLI U KIC – SRCE KULTURE GRADA! Snežana Burzan direktorica UMJESTO UVODA: ZašTO volImo KIC? UMJESTO UVODA: ZašTO volImo KIC? Ne postoji niko ko je živio u ovom gradu duže od godinu, a da nije – barem jednom i sa barem jednim dobrim razlogom – kročio u naš dragi KIC! (Ustvari, ako i postoji neko takav, onda sigurno nije sasvim živ!) Od onih najmlađih naših sugrađana, do onih časnih starina, koji, takoreći, KIC zna- ju još od kada je bio mali – usađeni temelj na ledini podno goričkih borova. Izgrađen je u blizini titogradske Gimnazije, što je prilično logično, i u pod- nožju Gorice, što, takođe, ima lijep rezon. Izrastao je sred komšiluka, koji se sa vremenima mijenjao, dok je on sam mijenjao kulturni rafinman i boju tih istih vremena. Mijenjao je naše živote. Zato je važan. I kada je bio najgori, opet je bio najbolji od svega što naš grad ima. Nomen est omen, rekli bi Latini, te će biti da nam zato rogobatni naziv – Javna ustanova Kulturno-informativni centar „Budo Tomović“ – nije legao i da nekako ne pristaje ovom zdanju, ni spolja, ni iznutra, pa smo ga – s vrha jezika i sa puno duše – nazvali jednostavno KIC! Sva mlađarija zna što je to KIC, a gore pomenute, časne starine, i danas ga često nazivaju Dom omla- dine. Okliznu se ljudi na nostalgiju... Samo zdanje KIC-a je primjer arhitekture tipične za soc-realizam: san- dučasto, četvrtasto, pomalo „ravno“, pomalo nemaštovito, bez uresa i detalja, ni u čemu pretjerano i, ipak, na sve načine upadljivo, barem za ono vrijeme kada je građeno. Pročelje tj. ulaz u samo zdanje odmah upućuje na to da se radi o „kulturnoj instituciji“! što, valjda, implicira da se, popevši se uz one široke stepenice i ušavši kroz ona vrata slijeva, još u hodniku morate sudariti sa nečim posebnim, drugačijim, novim, ak- tuelnim, zabavnim, modernim, avangardnim..., a što mora biti ta toliko pominjana i hvaljena Kultura. Nema druge! No, kad već uđete i nađete se sa Njom licem u lice, shvatite da je KIC jedan od važnijih razloga za ljubav prema ovom gradu. Ako se ijedna institucija trudi(la), da svemu što je važno mladim ljudi- ma, dâ moderni, urbani karakter, onda je to Dom omladine/KIC. (Pred) istorija ove institucije – 50 godina – možda i nije preduga, ali su u nju, ipak, stale sve slike jednog bivšeg i jednog novog vremena i, svaka na svoj način, svjedoče o nama samima. budo tomovIĆ budImIr budo tomovIĆ (CETINJE, 1914 – Kolašin, 1942) budo tomovIĆ Ako je ime znak, onda je red da pomenemo i čovjeka čije ime nosi naš Kulturno-informativni centar. Budo Tomović je bio narodni heroj, što današnjoj djeci ne znači mno- go. Bio je i pjesnik i pripovjedač, što danas mnogima ne znači ništa. Bio je i pravnik, advokat sirotinje i nezaštićenih, što se teško razumije u ovo vrijeme usmjereno na ljepotu novca i jeftinoću koja se njime kupuje. Bio je učesnik Trinaestojulskog ustanka, pokretač i prvi ured- nik lista Omladinski pokret, pa Glasa Crne Gore, prvi predsjednik Cr- nogorske narodne omladine, komunista, borac za pravdu, partizan, idealista, komandant, ratnik slobode... Drug koji je premlad poginuo. Zahvaljujući porijeklu i odličnom obrazovanju, ovaj svjetlooki i da- roviti mladić je mogao imati lagodan život, samo da je htio. Ali, on je odabrao da živi životom svoje zemlje i svog naroda. Ustvari, Budo Tomović je bio Crnogorac iz naših najljepših priča; dijete crnogorske tradicije, koje je vjerovalo u veličanstvenost etičkih zakona, kao što se vjeruje u ljubav i slobodu. Čije srce ima oči da jasno vide, znaće zašto KIC i danas nosi njegovo ime. OBNOVa razrušene PodgoriCE NAKON BOMBARDOVANJA ruševinama ondašnje Podgorice, trebalo je nakon Drugog svjetskog rata, podići novi grad. Osvoje- na sloboda je nakon svih preživljenih tragedija i uprkos opšteg osiromašenja i malobrojnosti naro- da, pružila dobar komad nade i samopouzdanja. Nesvikli na tuđu pomoć, ne očekujući ni od koga ništa, ne nadajući se da će ikada imati išta više od onoga što im daju mediteransko podneblje i suva zemlja, niti išta ljepše od mirisa grož- đa u ljetnjim predvečerjima, ne znajući za širine i visine samoljubivih pobjednika – jer su na pobjede davno navikli, oslanjajući se samo na sopstvenu volju i snagu, skromni i prostodušni, ranjeni i napaćeni, naši su đedovi na ruševinama stvorili mali Titograd. No, to je bilo vrijeme jake ideologije, vrlo ozbiljnog poimanja države i njenog sistema, pa zato i veoma razvijene spoznaje da svijet ostaje mladima, tj. da se sva snaga naroda mjeri snagom njene omladine. Zato je bilo neophodno, ali i – po sistem – mudro, posvetiti se sveo- buhvatno upravo toj omladini. To je, prije svega, značilo vaspitavati je i usmjeravati, a katkad joj dati malo oduška kroz raznorazna okup- ljanja, kulturno-umjetničke forme, jednostavne zabave i, još rjeđe, kroz neke „provjerene“ novitete, preuzete sa drugih jugoslovenskih 16 područja. U duhu bratstva i jedinstva. Specifičnost tradicionalnog crnogorskog vaspitanja se ogledala i u tom strogom poštovanju sta- rijih, iskusnijih, pa valjda zato i mudrijih, koji su uvijek kao zakleti, vjerovali da sve „novotarije“ unose nedisciplinu u redove omladine i obavezno je „kvare“. Nikako to nijesu smjeli dopustiti, pa je otuda, nigdje kao kod nas, radna i stvaralačka energija, umjetnički zanos, želja i potreba za drugačijim i novim, usmjeravana ka „centru svijeta“, ka Beogradu, ali i drugim gradovima, jer, pobogu, mi u Crnoj Gori smo dosljedne i odane patriote! A patriotama treba samo patriotiz- ma! Od mrkih ratnika se, možda, i nije moglo očekivati više; oni su zaista vjerovali da je skromnost vrlina! Titograd je tek bio pronikao nad Sastavcima, a bijeli Beograd je bio veliki centar voljene domovi- ne. Domovini sve, pa je tako i dobar dio vrlo vrijednih, mladih ljudi, otišao i ostao tamo gdje je ključao život i gdje nije bilo straha da su modernost, otvorenost ka svijetu, lucidnost i umjetnički impuls u ko- liziji sa patriotizmom. Naprotiv. Tek, ostali smo u jednom prilično uskom uglu kulturne inferiornosti. U takvoj atmosferi je počeo da radi Dom omladine. O početku njegovog rada, Danilo Burzan zapisuje: „Zgrada Doma omladine građena je početkom pedesetih godina mi- nuloga vijeka, prema projektu arh. Radmila Zdravkovića. Izgradnja je, uz dobrovoljni rad omladine, dosta sporo napredovala, a njegova velika dvorana (sa oko 600 śedišta) korišćena je 1959. godine za odr- žavanje Trećega kongresa SK CG (prije dovršetka izgradnje objekta). U prostoriju namijenjenu za garderobu uselio je Opštinski komitet Narodne omladine, a ostatak objekta je dovršen i bio u upotrebi tek početkom sedme decenije. No, ni tada nije bio omladinski – sve do 1965. godine tamo je bilo śedište društveno-političkijeh organizacija (SK, SSRN, Sindikat), kao i lista Titogradska tribina. Dom omladine je, kao institucija, osnovan krajem 1965, a zvanično je počeo da radi 1. januara naredne godine, kao nasljednik Omla- dinskog kulturnog centra, nastalog 1962. godine spajanjem OKUD „Budo Tomović“ i Tribine mladih. Dom je, uz ostale funkcije, imao vrstan folklorni ansambl, koji je uspješno reprezentovao Crnu Goru diljem Evrope...“ (Podgorički toponimi i znamenja) (Za one koji ne znaju: SK CG je skraćenica za Savez komunista Crne Gore; SSRN je Socijalistički savez radnog naroda, a OKUD – Omla- dinsko kulturno-umjetničko društvo.) Poštujući sve ljude koji su doprinijeli stvaranju Doma omladine, ov- 17 dje navodimo kratak zapis prvog rukovodioca Omladinskog kultur- nog centra, gospodina Dragana Lekovića: Septembra mjeseca 1960. godine, preselio sam se u Titograd i zasnovao radni odnos u Opštini Titograd, u odsjeku za prosvjetu i kulturu. Od- mah sam se uključio u aktivnosti Omladinskog kulturno-umjetničkog društva „Budo Tomović“. Tada su u Titogradu postojala dva društva – OKUD „Budo Tomović“ i hor „Stanko Dragojević“. Ta društva su oku- pljala omladinu Titograda, naročito OKUD „Budo Tomović“, u kojem je djelovalo nekoliko sekcija: Dramska, Folklorna i Klub mladih pisaca. Sve sekcije su intezivno radile i priređivale pozorišne predstave, kon- certe i večeri poezije u Titogradu, po Crnoj Gori i drugim republikama tadašnje SFR Jugoslavije. Dramska sekcija je učestvovala na amater- skom Festivalu na Hvaru (Hrvatska), gdje su izvođene dvije predstave 1961. i 1962. godine – „Zlatan pijesak“ i „Vulac Paštrović“ i bile veoma zapažene. Predstave su igrane po nekoliko puta u Titogradu i drugim mjestima u Crnoj Gori. Folklorni ansambl je veoma aktivno radio i priređivao koncerte u Titogradu i na području Opštine, u Crnoj Gori i Jugoslaviji. Imao je i čast da svojim veoma uspješnim koncertom otvori prvi Balkanski festival folklora u Ohridu 1963.