Kronologija raspada SRJ i stvaranje Republike Hrvatske do 15. sijeènja 1992.

Ivan Biliæ

Neki važniji datumi i dogaðanja na podruèju bivše SRJ):

1981.:

11. ožujka: Poèinju demonstracije u Prištini i drugim veæim gradovima širom Kosova s jasno istaknutom parolom: „Kosovo Republika“. 26. ožujka: Na Kosovu su izbile još jaèe demonstracije. Isti je dan u Prištinu stigla i „štafeta mladosti“. 28. ožujka: Aslan azliu, etnièki Albanac, predsjednik GK SK Prištine, opisujuæi navedene demonstracije, uveo je pojam „kontrarevolucija“. 30. ožujka: Bojkot nastave objavljuju studenti triju najveæih prištin- skih fakulteta: Prirodoslovno-matematièkog, Pravnog i Ekonomskog.

1. travnja: Pokrajinski komitet za ONO i DSZ, a pod predsjeda- njem Mahmuta Bakalia, traži i postiže izlazak postrojba JNA na ulice širom Kosova. Demonstracije u kojima su poginuli desetci demonstranata, traju do 3. travnja. 2. travnja: Predsjedništvo SRJ donijelo je odluku o uvoðenju izvanrednog stanja na Kosovu i formiranju Združenog odreda policijskih snaga SSUP koji je upuæen na Kosovo. 17. travnja: Albanski dnevnik „Zeri i Popullit” objavljuje nepot- pisani (pretpostavlja se da je njegov autor tadašnji predsjed- nik albanske Vlade Mehmet Shehu) komentar u kojem se zahtjev Kosova za dobivanjem statusa Republike drži oprav- 73 danim. Èlanak izaziva snažnu reakciju u Beogradu.1 1984./1985./1986.:

Tijekom 1984./1985., kako piše Branko Mamula, tadašnji savezni sekretar za narodnu obranu, „JNA je postepeno izgraðivala procjene moguæeg ponašanja subjekata društva i najznaèajnijih vanjskih politièkih i vojnih faktora, ukoliko se stigne do Rubikona, i JNA bude primorana otvoreno izaæi na politièku pozornicu i preuzeti odgovornost za sudbinu Jugoslavije“.2 1. svibnja 1985.: Ðorðe Martinoviæ, „podoficir JNA“, prijavljuje napad NN osoba albanske nacionalnosti koji su mu „nabili staklenu bocu u debelo crijevo“. Sluèaj je izazvao veliku pozornost, razlièitim tumaèenjima te je ujedno postao primjer „silovanog i ugnjetenog srpstva na Kosovu“. 23. svibnja 1985.: Na Skupštini SANU jednoglasno je odluèeno da se zbog potrebe „isticanja najaktuelnijih društvenih, poli- tièkih, ekonomskih, socijalnih, nauènih i kulturnih problema“ pristupi izradi „Memoranduma SANU“ . U izradi su, izmeðu ostalih, sudjelovali: Pavle Iviæ, Antonije Isakoviæ, Dušan Kanazir, Mihajlo Markoviæ, Miloš Macura, Dejan Medakoviæ, Miroslav Pantiæ, Nikola Pantiæ, Ljubiša Rakiæ, Radovan Samardžiæ, Miomir Vukobratoviæ, Vasilije Krestiæ, Ivan Maksimoviæ, Kosta Mihajloviæ, Nikola Èobeljiæ, Stojan Èeliæ.3 Tom popisu vidljivo nedostaje i Jovan Raškoviæ, u èijem je stanu u Šibeniku i u kuæi u Primoštenu „Memorandum“ dovršavan. Vodstvo SANU-a dobilo je politièku potporu tadašnjeg poli- tièkog vodstva CK SK SR Srbije èiji je predsjednik bio Ivan Stamboliæ.4

29. srpnja 1985.: Održana je sjednica predsjedništva CK SKJ na kojoj je prihvaæeno tzv. „Kuèanovo izvješæe“ o stanju na Kosovu, u kojem se istièe kako „pravo srpskog naroda da stvori svoju vlastitu državu na isti naèin kao i ostali narodi u SRJ nije još u potpunosti ispunjeno jer ustavni principi, po kojima su pokrajine unutar Srbije, nisu uvijek bili dosljedno provoðeni u politièkoj stvarnosti“. 24./25. rujna 1986.: Beogradski dnevni list „Veèernje novosti“ dobio je presliku nedovršenog „Memoranduma SANU“ koju je i objavio. Memorandum je pribavljen djelovanjem hrvatske Službe državne sigurnosti.5 Ivan Stamboliæ tvrdi da je Memorandum „slatkoreèiv uvod u krvavi obraèun“ te „smrtonosni šovinistièki proglas, ratni manifest za veæ zavrbo- vane komesare srpstva“.6

74 1987.:

20. travnja: Slobodan Miloševiæ posjetio je Kosovo polje gdje je održao glasovit govor okupljenim Srbima iz kojeg se èesto izvlaèila izjava: „Ovaj narod niko ne sme da bije“. Na Kosovo polje došao je kao predsjednik predsjedništva CK SK Srbije, a vratio se u Beograd kao „vožd“, srpski narodni voða.

20. kolovoza: U razgovoru generala Kadijeviæa i admirala Mamule, Kadijeviæ preprièava sadržaj izlaganja Milana Kuèana na sjednici skupštinske komisije za promjenu Ustava, u kojoj Kuèan kaže da „razbijanju SRJ može voditi ne samo olabavljena federacija nego i pokušaj da se oduzmu prava republikama“.7

2./3. rujna: Dogodio se incident u vojarni JNA u Paraæinu kad je pripadnik JNA albanske nacionalnosti Aziz Kelmendi ubio 4 vojnika, a ranio njih 7 pucajuæi iz svoje automatske puške u zajednièkoj spavaonici. 10. rujna: Skupština SR Srbije prihvatila je prijedlog izmjena Ustava Srbije. 12. rujna: Pod pritiskom srbijanskih politièkih krugova, a zbog njegove veze s ikretom Abdiæem, tadašnjim direktorom „Agorkomerca“ optuženim za „izdavanje mjenica bez pokriæa u milijunskim iznosima“, Hamdija Pozderac (BiH), tadašnji potpredsjednik predsjedništva SRJ, podnosi ostavku. 18./19. rujna: Održana je dvodnevna zatvorena sjednica Predsjedništva CK SK Srbije: Slobodan Miloševiæ, predsjednik Predsjedništva, od 20 èlanova toga tijela dobiva 11 glasova (dobiva tri kljuèna glasa kosovskih Albanaca te jedan iz Vojvodine8), 5 èlanova je suzdržano, a svega su 4 èlana Predsjedništva glasovala protiv kandidature/izbora Slobodana Miloševiæa za predsjednika SK Srbije. Na sjednici CK SK Srbije njegov je izbor samo potvrðen. Miloševiæev glavni „lobist“ bio je Borisav Joviæ. Tada je Ivan Stamboliæ, do tada najmoæniji èovjek u Srbiji i predsjednik Predsjedništva SR Srbije, izgubio politièku bitku s Miloševiæem. 23./24. rujna: Održana je „Osma sednica“ CK SK Srbije. Miloševiæ se, uz pomoæ Petra Graèanina, Nikole Ljubièiæa, Vidoja Žarkoviæa, Marka Orlandiæa, Stipe Šuvara i drugih, uspješno „riješio“ Ivana Stamboliæa i Dragiše Pavloviæa (pred- sjednik GK SK Beograda). Sam Stamboliæ za ovu sjednicu kaže: „....famozna sednica oznaèila poèetak kraja èitave jedne epohe, jedan sunovrat, možda i najdublji u istoriji srp- skog naroda. ... Osma sednica jeste zaista bila ratna truba èiji je zov podigao na noge srpske nacionaliste u pohod na 75 razaranje Jugoslavije. Jugoslavija je veæ tada bila osuðena na smrt.“9

8. prosinca: Održana je 11. sjednica CK SKJ na kojoj je razma- tran ustavni položaj Srbije u odnosu na njezine autonomne pokrajine. Iz SK je iskljuèen adil Hoxha, bivši èlan Predsjedništva SRJ.10 1988.:

Tijekom ove godine, a pripremajuæi se za proslavu 600 godišnjice bitke na Kosovu polju, SPC se odluèila prenijeti „mošti kneza Lazara“ u manastir Graèanica. Mošti su putovale Srbijom podižuæi nacionalni i vjerski zanos velikog broja Srba. Jovan Velimiroviæ, tadašnji vladika šabaèko-valjevski, izdao je poslanicu u kojoj se spominje „nebeska Srbija“, izraz koji æe se udomaæiti u ratno- huškaèkoj terminologiji.11

7. sijeènja: Na sjednici Predsjedništva SR Srbije postignut je dogovor o potrebi mijenjanja republièkog Ustava.

12. veljaèe: „Odbor za obranu slobode misli i izražavanja“ traži „uspostavljanje stvarne ravnopravnosti naroda Jugoslavije“ odnosno „osnivanje samoupravnih oblasti za srpski narod, kako u Hrvatskoj tako i u Bosni i Hercegovini“. Èlanovi su Odbora, osnovanog u rujnu 1984.: akademik Matija Beækoviæ, akademik Dimitrije Bogdanoviæ, dr. Kosta Èavoški, Dobrica Æosiæ, prof. dr. Andrija Gams, Zagorka Goluboviæ, dr. Ivan Jankoviæ, prof. dr. Neca Jovanov, Vojislav Koštunica, akademik Mihajlo Markoviæ, Borislav Mihajloviæ Mihiz, akademik Dragoslav Mihajloviæ, Nikola Miloševiæ, akademik Gojko Nikoliš, Vesna Pešiæ, akademik Miša Popoviæ, akademik Radovan Samardžiæ, akademik Mladen Srbinoviæ, akademik Predrag Palavestra, akademik Dragoslav Srejoviæ, Tanasije Mladenoviæ i akademik Ljubomir Tadiæ (otac sadašn- jeg predsjednika Republike Srbije i Crne Gore Borisa Tadiæa).

25. ožujka: Održana je sjednica „Vojnog saveta oružanih snaga“ na kojoj je izvršena „temeljita ocjena pogoršanog stanja u zemlji, i Sloveniji posebno“. Slovensko rukovodstvo reagiralo je na ovu izjavu optužujuæi vrh JNA za pripremu i namjeru državnog udara u Sloveniji.

1. travnja: U „Književnim novinama“ (glasilo UKS) od 15. srpnja izlazi povelja pod nazivom „Uspostavljanje države“ u kojoj se traži ukidanje autonomije Kosova i stvaranje srpske države „u 76 prirodnim, istorijskim i etnièkim granicama“. 19. svibnja: Slobodan Miloševiæ ponovno je izabran za predsjed- nika Predsjedništva CK SK Srbije. 31. svibnja: Na podruèju Slovenije JNA je uhitila Janeza Janšu i Ivan Borštnera zbog odavanja i objavljivanja vojne tajne.

4. lipnja: JNA je nastavila s uhiæenjima u Sloveniji. Uhiæeni su David Tasiæ i ranci Zavrl. Ta su uhiæenja, zajedno s uhiæenji- ma od 31. svibnja, potakla slovensku javnost na snažnu poli- tièku borbu protiv JNA u Sloveniji.

9. srpnja: Održan je prvi protestni miting u Novom Sadu na koji dolazi oko 1000 Srba i Crnogoraca s Kosova. Prosvjednici istièu zahtjeve za smjenom pokrajinskog rukovodstva. Miting službeno predvodi Miroslav Šoleviæ12 dok Miloševiæ vuèe stvarne poteze, ali iz pozadine.13

20./21. kolovoza: U Titogradu i Kolašinu održani su „mitinzi istine“ na kojima se traži smjena politièkog vodstva Crne Gore.

Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske 5./6. listopada: Na mitingu u Novom Sadu traži se ostavka tadašnjeg Predsjedništva Pokrajinskog komiteta SK Vojvodine.

I. Biliæ: Predsjedništvo podnosi ostavku nakon bezuspješnog traženja vojne intervencije protiv demonstranata. Tadašnji predsjednik saveznog Predsjedništva Lazar Mojsov odbija dati suglasnost za angažiranje JNA s ciljem sprjeèavanja uliènih demon- stracija. 7. listopada: „Antibirokratska revolucija“ ili „jogurt revolucija“ pokušala je, na slièan naèin na koji su juèer srušili vojvoðan- sko rukovodstvo, organiziranjem mitinga u Titogradu srušiti crnogorsko rukovodstvo. 17. listopada: Održana je 17. sjednica CK SKJ na kojoj je Šuvar pokušao ukloniti Slobodana Miloševiæa iz CK SKJ. Meðutim, zbog nepoznavanja procedure i pravila izbora za èlanove tog tijela, Šuvarov je pokušaj propao. General Veljko Kadijeviæ koji se veæ, od 15. svibnja 1988., nalazi na dužnosti saveznog sekretara za narodnu obranu, izjavljuje: „Jugoslavija može postojati samo kao istinska federacija ili je neæe biti. Zato federativnom ureðenju ne mogu biti alternative niti unitarno, niti konfederalno ureðenje“.14

17. studenoga: Na sjednici PK SK Kosova i Metohije smijenjena je dotadašnja predsjednica Predsjedništva PK SK Kosova i Metohije Kaqusha Jashari. Azem Vlasi je razriješen dužnosti èlana PK SK Kosova i Metohije.15 Nakon toga poèinju masovne demonstracije Albanaca. 77 19. studenoga: Slobodan Miloševiæ na Ušæu u Beogradu drži govor pred oko milijun okupljenih, gdje izravno prijeti svima koji ne misle kao on: „Jugoslavija je velikom borbom stvore- na, velikom æe se borbom braniti“. 25. studenoga: U skupštini SRJ su prihvaæeni Amandmani IX - XLVIII na Ustav SRJ kojima se proširuju osnove jedinstvenog tržišta u SRJ bez diranja u naèelo konsenzusa.16

Temeljem odluke saveznog Predsjedništva, nakon nešto manje od 6 godina, Alija Izetbegoviæ napušta zatvor (uhiæen je 23. ožujka 1983., osuðen 20. kolovoza iste godine na 14 godi- na zatvora na poznatom „Sarajevskom procesu“ mladomuslima- nima i muslimanskim fundamentalistima). 1989.:

10./11. sijeènja: Održani su mitinzi u Titogradu pod èijim pri- tiskom „pada“ tadašnje vodstvo SK Crne Gore.

2. veljaèe: Na ilozofskom fakultetu u Zagrebu osnovan je UJDI17 (Udruženje za jugoslavensku demokratsku inicijativu – glavni pokretaèi ideje oèuvanja Jugoslavije; osnivaèi su „dr. Branko Horvat, dr. Žarko Puhovski i još nekolicina intelektualaca lje- vièarske, praksisovske, unitaristièke orijentacije“.18 Prema Slavku Goldsteinu, UJDI u „prvi plan stavlja revitalizaciju jugoslavenske ideje“.19 21. veljaèe: Rudari (njih 1350) iz Starog trga (Trepèa, Kosovo) poèinju svoj sedmodnevni štrajk koji izaziva novu politièku krizu u tadašnjoj SRJ. 27. veljaèe: Predsjedništvo SRJ donijelo je „odluku o uvoðenju izvanrednog stanja na Kosovu“. - U Kninu je održan miting solidarnosti sa Srbima na Kosovu. Govornici Jovo Opaèiæ i Simo Dubajiæ svojim su govorima „aktuelizovali pitanje položaja Srba u Hrvatskoj“.20 - Slovenski politièari organiziraju skup potpore kosovskim rudarima u „Cankarjevom domu“ u Ljubljani. Na skupu su govornici vrlo oštro govorili o aktivnostima Srbije te represiji prema Albancima, tako da je TV snimka tog skupa podigla protuslovensku politièku temperaturu u Srbiji do samog usi- janja. 28. veljaèe: U Društvu književnika u Zagrebu, pred oko 300-400 osoba, dr. ranjo Tuðman iznio je osnovne nacrte programa buduæeg HDZ-a. - Slobodan Miloševiæ održao je govor studentima-demon- strantima iz Studentskog grada u Beogradu u kojem je „obeæao odluèno sreðivanje stanja na Kosovu“.21 78 1. ožujka: Srbija poèinje gospodarski rat sa Slovenijom. 2. ožujka: Odlukom Predsjedništva SRJ na Kosovu su uvedene izvanredne mjere i policijski sat. Uhiæen je voða kosovskih Albanaca i donedavni predsjednik SSOJ i èlan PK SK Kosova i Metohije, etnièki Albanac, Azem Vllasi. Osim njega uhiæeni su i Burhan Kavaja i Aziz Abrashi pod optužbom da su orga- nizirali štrajk rudara od 21. veljaèe. 4. ožujka: Udruženje književnika Srbije upozorava kako se „anti- srpstvo širi Kosovom, Slovenijom i Hrvatskom“. Na tom sas- tanku UKS-a Vuk Draškoviæ javno iznosi tezu o „zapadnim granicama Srbije“ koje sežu sve dokle „ima srpskih grobova“ odnosno gdje su „bila stradanja Srba za vrijeme ustaškog poretka u Hrvatskoj“.22 16. ožujka: General Veljko Kadijeviæ, uz suglasnost tadašnjeg predsjednika saveznog Predsjedništva Raifa Dizdareviæa, a nakon ostavke dotadašnjeg premijera Branka Mikuliæa, raz- govarao je sa Slobodanom Miloševiæem te mu nudio mjesto mandatara buduæe savezne Vlade. Miloševiæ je tu ponudu odbio.23 17. ožujka: Za saveznog premijera izabran je Ante Markoviæ. Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske Protukandidat Markoviæu bio je Borisav Joviæ. 28. ožujka: Skupština SR Srbije proglasila je amandmane na

I. Biliæ: Ustav SR Srbije. Amandmanima su ukinuti statusi pokrajina Vojvodini te Kosovu i Metohiji, kao i status konstitutivnih jedinica SRJ (iako im nije oduzeto mjesto, a samim time i glas u saveznom Predsjedništvu). - Na Kosovu i dalje traju neredi. Poginula su dvadeset i dva Albanca te dva pripadnika SUP-a SR Srbije.24

8. svibnja: Miloševiæ je prvi put izabran za predsjednika SR Srbije. U tom je trenutku bio predsjednik CK SK Srbije. 15. svibnja: Na sjednici Skupštine Jugoslavije proglašeni su èlanovi novog saziva Predsjedništva SRJ: Borisav Joviæ (Srbija), Stipe Šuvar (Hrvatska), Janez Drnovšek (Slovenija), Dragutin Zelenoviæ (Vojvodina), Nenad Buæin (Crna Gora), Riza Sapunxhiu (Kosovo).25 Èlanovi Predsjedništva iz BiH i Makedonije još nisu odreðeni te su ih povremeno predstav- ljali predsjednici Predsjedništava tih republika. Prvi predsjed- nik Predsjedništva po nacionalnom je kljuèu slovenski pred- stavnik dok je njegov zamjenik iz Srbije. Mandat im traje go- dinu dana nakon èega potpredsjednik postaje predsjednik dok se imenuje novi potpredsjednik, takoðer po prije utvrðenom nacionalnom kljuèu. - Održana je sjednica CK SKJ o pitanju Kosova. Umjesto dotadašnjeg predsjednika Stipe Šuvara, koji je postao èlan saveznog Predsjedništva, na dužnost predsjednika 79 Predsjedništva CK SKJ izabran je Milan Panèevski (Makedonija).26

17. lipnja: U prostorijama NK „Borac“ na Jarunu osnovana je Hrvatska demokratska zajednica. Za predsjednika je izabran dr. ranjo Tuðman. - Slovenski je parlament prihvatio nove ustavne amandmane. 21. lipnja: Sabor RH proglasio je amandmane na Ustav SRH kao i Ustavni zakon za njihovo provoðenje. 22. lipnja: Objavljen je slovenski „Temeljni dokument“ koji podupire slovensku suverenost, ali unutar granica SRJ. 25. lipnja: Na referendumu u BiH izabran je Bogiæ Bogiæeviæ, za èlana Predsjedništva SRJ iz BiH. 28. lipnja: Miloševiæ je na Gazimestanu, pred - prema nekim iz- vješæima - i do 2 milijuna ljudi, u povodu 600. godišnjice Kosovske bitke, najavio moguænost oružanog naèina rješa- vanja problema u SRJ: „Šest stoljeæa kasnije, danas, opet NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. smo u bitkama i pred bitkama. One nisu oružane, premda i takve još nisu iskljuèene. Ali, bez obzira kakve da su one, bitke se ne mogu dobiti bez odluènosti, hrabrosti i požrtvovnosti“.27 „Proslavi“ su nazoèile brojne delegacije predvoðene njihovim èelnim ljudima: Janez Drnovšek (Predsjedništvo SRJ), Milan Panèevski (Predsjedništvo CK SKJ), Slobodan Gligorijeviæ (Skupština SRJ), Ante Markoviæ (Savezna vlada-SIV), Janez Stanovnik (SR Slovenija), Ivo Latin (SR Hrvatska), Obrad Piljak (SR Bosna i Hercegovina), Branko Kostiæ (SR Crna Gora), Jezdislav Bogdanovski (SR Makedonija) te patrijarh SPC German. - U SAD-u je pop Momèilo Ðujiæ, èetnièki vojvoda i osuðeni ratni zloèinac iz 2. svjetskog rata, imenovao èetnièkim vojvodom dr. Vojislava Šešelja.

5. srpnja: Delegacija Srbije u Saveznoj skupštini odbila je prijed- log rebalansa saveznog proraèuna. 8. srpnja: U Kninu je posveæena nova zgrada pravoslavne bogoslovije. Održana je sveèana akademija povodom 600 godina Kosovske bitke. U mjestu Kistanjama, a u organizaci- ji Jove Opaèiæa iz mjesta Plavno, osnovano je srpsko kulturno društvo „Zora“. 9. srpnja: U Lazaricama kod Knina održan je skup povodom 600. godišnjice Kosovske bitke koji je obilovao velikosrpskom i èet- nièkom ikonografijom i parolama. 10. srpnja: Predsjedništvo CK SKH osudilo je srpski nacionalisti- èki skup u Lazaricama kod Knina. 11. srpnja: Održana je 24. sjednica CK SKJ na kojoj je Zdravko Grebo, èlan Predsjedništva CK SKJ iz BiH, podnio ostavku na 80 tu dužnost jer nije izabran za predstavnika BiH u Predsjedništvu SRJ.28 12. srpnja: Predsjedništvo SRH osudilo je dogaðaj u Lazaricama kod Knina, dok je Ðuro Bilbija, kninski sudac za prekršaje, osudio Jovu Opaèiæa na 40 dana zatvora zbog „održavanja javnog skupa bez prijavljivanja i drskog ponašanja na javnom mjestu“.29 26. srpnja: Održana je prva sjednica Predsjedništva SRJ u punom sastavu jer je savezna Skupština u meðuvremenu imenovala Bogiæa Bogiæeviæa (BiH) i Vasila Tupurkovskog (Makedonija) za èlanove saveznog Predsjedništva. Na sjedni- ci se raspravljalo o „dogaðajima u Kninu o tijeku proslave 600 godina Kosovske bitke“. Predstavnici Hrvatske bili su ner- vozni zbog velikosrpske ikonografije.30 - Poèetak kolovoza (1.-12.), Kupari - Tijekom godišnjeg odmora, Borisav Joviæ ima više susreta i „intimnih razgovora“31 sa Slobodanom Miloševiæem, gene- ralom Veljkom Kadijeviæem32 i Bogdanom Trifunoviæem (pot- predsjednik Predsjedništva CK SKS) o buduænosti SRJ. Tijekom razgovora iskristaliziran je „isti stav Armije i Srbije“ Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske buduænosti SRJ.

I. Biliæ: 14. rujna: U prostorijama „Udruženja književnika Srbije“ (rancuska 7) održan je skup na kojem se Vuk Draškoviæ zauzeo za „formiranje srpske Krajine“ u Hrvatskoj.33 19. rujna: Tijekom susreta Borisava Joviæa i Veljka Kadijeviæa raz- matrane su i „druge moguænosti za rješavanje problema“ („sprjeèavanje rušenja ustavnog poretka“) u Sloveniji, ako slovensko rukovodstvo ne odustane od uvoðenja amand- mana na Ustav Slovenije,34 što je Joviæ i službeno ponovio na sjednici Predsjedništva SRJ od 21. rujna. 27. rujna: Skupština SR Slovenije prihvatila je amandmane na svoj republièki Ustav kojim je uèvrstila republièki suverenitet. - Na sastanku Borisava Joviæa i Slobodana Miloševiæa pre- vladava pesimizam zbog Kadijeviæeve neodluènosti i propuš- tanja prilike za, uporabom vojne akcije, nasilnom smjenom slovenskog rukovodstva. Smatraju da je poèeo kraj Jugoslavije.35 29. rujna: U Srbiji, Crnoj Gori, Kosovu i Vojvodini održani su protestni mitinzi protiv Slovenije i slovenskog rukovodstva.

8. listopada: U organizaciji HSLS-a, u Zagrebu je poèelo potpisi- vanje peticije za povratak spomenika banu Jelaèiæu na glavni trg u Zagrebu, gdje je on sve do rušenja 1946. stajao i èije je ime trg nosio.

81 18. listopada: Ante Markoviæ predstavio je paket gospodarskih reforma na kojem su intenzivno radili prof. dr. Bajt, Kiro Gligorov i prof. dr. Vojniæ. 20. listopada: Služba državne sigurnosti SR Srbije upala je u si- gurnosni sustav BiH što je vidljivo iz njihove bilješke od 24. kolovoza 1989. Predsjedništvo CK SK BiH taj je dogaðaj oci- jenilo „kao napad na suverenitet Republike i pokušaj koso- vizacije BiH“.36 22. listopada: Na sjednici Saveznog savjeta za zaštitu ustavnog poretka doneseni su stavovi koji stvaraju osnove za izradu kontraobavještajnog plana i akcije (protiv djelovanja sloven- skog i hrvatskog rukovodstva, a što nije izrijekom spomenu- to). 23. listopada: Nakon dvogodišnjega pritvora na slobodu je pušten ikret Abdiæ, dotadašnji direktor velikokladuškog “Agrokomerca”. 30. listopada: Na Kosovu je poèelo suðenje Azemu Vllasiju i 14- NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. orici drugih kosovskih Albanaca zbog „kontrarevolucije“. Nakon trodnevnog štrajka, policija je na silu izvukla rudare iz rudnika „Stari Trg“ kod Trepèe. Štrajk je poèeo zbog uhiæenja A. Vllasija i drugih.

3. studenoga: Nekoliko demonstranata na Kosovu je ubijeno. Demonstracije traju veæ nekoliko dana. 10. studenoga: Srušen je Berlinski zid. 17. studenoga: U razgovoru Borisava Joviæa i Slobodana Miloševiæa potvrðeno je nezadovoljstvo Srbije radom saveznog premijera Ante Markoviæa. Poduzimaju se aktivnos- ti s ciljem neproduljivanja jednogodišnjeg mandata Anti Markoviæu (koji istjeèe u svibnju 1990.) te predlaganje Veljka Kadijeviæa za novog mandatara kojemu bi zamjenik bio Oskar Kovaè iz Srbije.37 20. studenoga: U Ljubljani je zabranjeno održavanje „Mitinga istine Srba i Crnogoraca“, najavljenog za 1. prosinca (na dan stvaranja Kraljevine SHS), u organizaciji udruženja „Božur“ s Kosova. 29. studenoga: Kao protumjeru, predsjedništvo Republièke kon- ferencije SSRN Srbije pozvalo je na bojkot društvenih i gospo- darskih veza sa Slovenijom.

1. prosinca: Unatoè zabrani održavanja skupova, koju je potpisao tadašnji republièki sekretar UP Tomaž Ertl, u Ljubljani se okupilo nekoliko desetaka prosrpski orijentiranih prosvjednika na „Mitingu istine“. Policija je uhitila 13 osoba. - U Nišu su kamenovane prodavaonice u vlasništvu tvrtki iz Slovenije. 82 6. prosinca: Na izbornoj sjednici Skupštine SR Srbije za predsjed- nika Predsjedništva SR Srbije izabran je Slobodan Miloševiæ, što je bilo potvrda rezultata referenduma provedenog prije mjesec dana i na kojem je Miloševiæ dobio 86 posto glaso- va.38 10. prosinca: U dvorcu Brežice (prema pisanju njemaèkog tjedni- ka „Der Spiegel“) održan je „tajni“ sastanak predsjednika predsjedništava Hrvatske i Slovenije, Ive Latina i Janeza Stanovnika, s ciljem postizanja dogovora oko traženja „europske garancije za preobražaj Jugoslavije u savez država“.39 12. prosinca: Savez komunista Hrvatske odluèuje se za više- stranaèki sustav. Obnovljen je rad Matice hrvatske nakon što je 18 godina bila zabranjena. 13. prosinca: Ivica Raèan postaje predsjednik SK Hrvatske. JNA je podupirala njegova protukandidata Ivu Družiæa. 14. prosinca: Na izbornoj konferenciji SSRN Vojvodine, održanoj u Novom Sadu, iznesen je prijedlog po kojem bi se u novom Ustavu SRJ otvorila moguænost stvaranja novih autonomnih pokrajina, prije svega u SR Hrvatskoj, a koja bi trebala imati, Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske po dr. Savi Grujiæu, bar 4 pokrajine: Dalmaciju, Istru, Slavoniju i Baranju te Baniju i Kordun.40

I. Biliæ: 25. prosinca: Ivica Raèan, prvi put od 1945., javno èestita Božiæ katolièkim vjernicima u SRH. - Kongres slovenskog SK donio je odluku o predlaganju kon- federalnog ustrojstva SKJ na saveznoj razini. - U Rumunjskoj je srušen Causescu. 27. prosinca: Slovenska skupština donijela je novi izborni zakon. 31. prosinca: U Banskim dvorima održan je „neformalni ruèak“ tadašnjeg hrvatskog politièkog vodstva i „hrvatskih“ kadrova sa savezne razine. Tijekom razgovora istaklo se kako je „strah od Tuðmana neopravdan jer je on potpuno nebitan po svojoj snazi“. S tim je izjavama i gledištima prednjaèio tadašnji savezni premijer Ante Markoviæ.41 - Sabor SR Hrvatske je treæi put odbio inicijativu za lega- liziranjem organiziranja alternativnih pokreta i grupa.42 - Tijekom novogodišnjeg prijama u Beogradu Slobodan Miloševiæ najavio je prekid isporuke struje (koja se proizvodi u Srbiji) potrošaèima u Hrvatskoj te nepoštivanje zabrane rasta plaæa kako je predviðeno saveznim stabilizacijskim pro- gramom.43 - U intervjuu, danom listu „Borba“, talijanski mvp Gianni de Michelis naziva Slovence i Hrvate ekstremistima koji, odijeljeni od Jugoslavije, nemaju nikakvih izgleda biti primljeni u Europi.44

83 1990.:

1. sijeènja: Vlada SRJ poèela je provoðenje programa svoje „gospodarske šok-terapije“. 5. sijeènja: U Zagrebu je, nakon 18 godina, pokrenuta inicijativa za obnovom djelovanja srpskog kulturnog društva „Prosveta“. 6. sijeènja: U Novoj Pazovi osnovana je „Srpska narodna obno- va“ (SNO) Mirka Joviæa. 9. sijeènja: Prema podatcima Vijeæa sindikata SRJ, tijekom 1989. na podruèju SRJ bilo je oko 1900 štrajkova na kojima je sudjelovalo oko 470 000 radnika. 10. sijeènja: Ispred zgrade Skupštine CG održan je miting potpore tamošnjem rukovodstvu, a protiv vodstva SR Slovenije i SR Hrvatske. Mitingu je nazoèilo desetak tisuæa ljudi. -Kod Slobodana Miloševiæa održan je sastanak kojem su još nazoèili Petar Graèanin, Bogdan Trifunoviæ i Zoran Sokoloviæ (predsjednik Skupštine Srbije). Razmišljaju o uhiæenju Vuka Draškoviæa i istovremeno traže uhiæenje dr. ranje Tuðmana u Hrvatskoj te Dimitrija Rupela u Sloveniji.45 11. sijeènja: Sabor SR Hrvatske podupro je inicijativu SIV-a za promjenom saveznog Ustava. 16. sijeènja: Buduæi da Slovenija nije dala suglasnost za prom- jenom saveznog Ustava, zakonodavno-pravna komisija Saveznog vijeæa Skupštine SRJ zakljuèila je „da nema uvjeta za pokretanjem ustavnih promjena“. 19. sijeènja: General Kadijeviæ iznosi Borisavu Joviæu mišljenje JNA kako je stanje u SRJ sve teže jer se Hrvatska i BiH, u svo- jim stajalištima, približavaju Sloveniji. 20. sijeènja: Poèeo je izvanredni 14. kongres SKJ u „Sava-centru“ u Beogradu. Kongresu nazoèi 1457 izabranih delegata. 22. sijeènja: Odlaskom slovenske delegacije, u 22.45 sati, završio je posljednji, 14. kongres SKJ nakon kojega više ništa ne æe biti kao prije. Slovenska je delegacija, nakon što više nije htjela trpjeti agresivnost u nastupu srbijanske delegacije i želeæi sprijeèiti majorizaciju u glasovanju, napustila Kongres (ni jedan od 458 amandmana predloženih od slovenskog SK nije prihvaæen). Potom je i delegacija SKH napustila Kongres. Predsjedavajuæi sjednice, Crnogorac Momir Bulatoviæ, dao je petnaest minuta pauze. Kongres, u takvom obliku, više nije nastavljen. Ante Markoviæ, tadašnji predsjednik Vlade SRJ, ponosno istièe da SRJ može opstati i bez SKJ. Za razliku od njega, general Kadijeviæ izjavio je: „Braniti Partiju znaèi bran- iti zemlju“.46 23. sijeènja: SK Slovenije zamrzava svoje odnose sa SKJ do svoje konferencije, sazvane za 2. veljaèe. 24. sijeènja: Nekoliko desetaka tisuæa kosovskih Albanaca 84 demonstrira na Kosovu zahtijevajuæi ukidanje izvanrednog stanja, traži prestanak suðenja i puštanje na slobodu uhiæenog Azema Vllasia te proglašenje Republike Kosovo. 26. sijeènja: Zbog slovenskog napuštanja 14. kongresa SKJ, Kadijeviæ izjavljuje da treba pojaèati vojnu nazoènost u Sloveniji. JNA izraðuje planove i priprema mjere za „bezbed- nost zemlje i za ustavni poredak“ u nacionalno mješovitim sredinama, kao što su Hrvatska i BiH.47 27. sijeènja: Televizija Beograd objavila je najavu dr. Jovana Raškoviæa o osnivanju srpske politièke stranke u Hrvatskoj, danu prilikom održavanja vjerskog skupa kod jame Kuk u blizini Lapca. 29. sijeènja: Iz Vojvodine su poslani pozivi stanovništvu Korduna za organiziranjem mitinga 4. veljaèe na autobusnoj postaji u Karlovcu. - Na Kosovu je poèeo generalni štrajk. Nastavljeni su sukobi kosovskih demonstranata s policijom. 31. sijeènja: Na sjednici Predsjedništva SRJ donesena je odluka o angažiranju postrojba JNA na Kosovu i o uvoðenju policij- skog sata.

Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske U veljaèi dolazi do prvog susreta izmeðu Alije Izetbegoviæa i 0ranje Tuðmana posredovanjem Stjepana Mesiæa. Razgovor je

I. Biliæ: obilježio njihov odnos do kraja njihovih života. Izetbegoviæ, oèito nesvjestan opasnosti koja se nadvila nad Hrvatsku kao i nad Bosnu i Hercegovinu, nije spreman na suradnju s Hrvatskom jer želi zadržati BiH u sastavu S0RJ, a to može uspjeti jedino ako Hrvatska ostane u toj ili nekoj novoj Jugoslaviji. S druge strane, Tuðman se u tom trenutku glede buduænosti BiH još uvijek ponaša kao povjesnièar, a ne kao politièar, što je poslužilo kao izlika za naknadne, negativne reakcije Alije Izetbegoviæa prema 0ranji Tuðmanu i Republici Hrvatskoj.

1. veljaèe: U namjeri sprjeèavanja daljnjeg razvijanja nemira na Kosovu, JNA napušta vojarne i demonstrirajuæi silu izlazi na ulice. Za èetiri dana demonstracija, 11 je demonstranata pre- minulo, a 64 su ranjena. - U Novom Sadu održan je miting na kojem se prijavilo oko 5000 dragovoljaca za odlazak na Kosovo s namjerom sla- manja „albanske kontrarevolucije“. 2. veljaèe: U Kninu je „spontano“ organiziran skup lokalnih Srba pod nazivom „za Jugoslaviju“.48 4. veljaèe: SK Slovenije donio je odluku da SKJ za njih više ne postoji te poèinju nastupati kao samostalna politièka organi- zacija. - U Vojniæu je na skupu „Jugoslavenske samostalne demokratske stranke“ njezin predsjednik Mile S. Dakiæ 85 „najavio moguænost formiranja srpske autonomne pokrajine u Hrvatskoj“.49 5. veljaèe: U Republièkom sekretarijatu za pravosuðe i upravu registrirane su sve politièke stranke koje su podnijele prijavu osnivanja: SKH, SSRNH, HSLS, SDSH, HKDS, Radikalna stran- ka za sjedinjene evropske države, HDS i HDZ. 6. veljaèe: U demonstracijama na Kosovu ubijeno je 26, ranjeno 94, a zatvoreno oko 1000 Albanaca. Pripadnici Združenog odreda Saveznog SUP-a iz Slovenije su „napustili Kosovo i vratili se u Sloveniju gdje su doèekani kao heroji“.50 - Miloševiæ je na sjednici Predsjedništva SR Srbije optužio SR Hrvatsku i SR Sloveniju za potporu “kontrarevolucionarima i teroristima na Kosovu”. 13. veljaèe: Nakon održane sjednice proširenog sastava Predsjedništva SRJ (s predsjednicima Republika), a tijekom razgovora izmeðu Borisava Joviæa, Veljka Kadijeviæa, Petra Graèanina i Dragutina Zelenoviæa, Slobodan Miloševiæ rekao NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. je: „Biæe rata, bogami“.51 14. veljaèe: Sabor SRH donio je ustavne amandmane kojima se u SRH legalizira višestranaèki sustav. Èlanovi SKJ u JNA ne prihvaæaju “razbijanje SKJ na više partija”. 16. veljaèe: Na sjednici „Saveznog savjeta za zaštitu ustavnog poretka“, šef savezne „Službe državne bezbednosti“ Zdravko Mustaè tvrdi kako je „pretnja da æe (HDZ-op.a.) za 48 sati posle izborne pobede naèiniti pogrom i likvidirati sve pro- tivnike ozbiljna“. Ujedno kaže kako „Srbi u Hrvatskoj idu na samoorganizovanje radi samoobrane“52. 17. veljaèe: U Kninu su dr. Jovan Raškoviæ i Jovan Opaèiæ osno- vali „Srpsku demokratsku stranku“ (SDS). Idejni tvorac i inici- jator osnivanja SDS-a u Hrvatskoj, a potom i u BiH, po vlasti- tom je priznanju, Dobrica Æosiæ.53 20. veljaèe: Predsjedništvo SRJ donijelo je odluku o angažiranju postrojba JNA na Kosovu, a pod utjecajem stajališta Veljka Kadijeviæa da se SRJ nalazi pred graðanskim ratom. 21. veljaèe: Na Kosovu je uvedeno izvanredno stanje i policijski sat. Skupština BiH donijela je „Zakon o graðanskim udrugama“ kojim se uvodi višestranaèki život u BiH. 22. veljaèe: Predsjednik Sabora SR Hrvatske, Anðelko Runjiæ raspisao je izbore za zastupnike Sabora SR Hrvatske. Prvi krug izbora treba se održati 22. i 23. travnja, a drugi 6. svibnja. 24./25. veljaèe: U Zagrebu je, u dvorani „Vatroslav Lisinski“, održan 1. opæi sabor HDZ-a. Na saboru HDZ-a, kao jedini kandidat za predsjednika izabran je dr. ranjo Tuðman. Od 1760 delegata s pravom glasa, glasovalo je njih 1426 od kojih je 1382 dalo svoj glas dr. ranji Tuðmanu. 86 Istu veèer, u središnjem dnevniku Radio-televizije Zagreb, objavljen je komentar u kojem komentator, Gradimir Agbaba, a po naputku CK SKH i Ivice Raèana, istièe da je HDZ “stran- ka opasnih namjera”.

Poèetkom ožujka Ivica Raèan, preko tadašnje predsjednice SUBNOR-a Hrvatske, Borke Koraæ, poziva Branka Mamulu na raz- govore u Zagreb. Nakon nekoliko dana dolazi do njihova susreta u sjedištu SKH-SDP, tzv. „Kockici“. Raèan nudi Mamuli da na pred- stojeæim izborima u SR Hrvatskoj predvodi listu SK Hrvatske, što Mamula odbija54.

1. ožujka: Osnovana je „Koalicija narodnog sporazuma“ (KNS) koja okuplja HSLS, HDS, SDSH i HKDS te nestranaèke osobe Savku Dapèeviæ-Kuèar, Miku Tripala, Dragutina Haramiju i Sreæka Bijeliæa. 4. ožujka: Na Petrovoj gori održan je prosvjed oko 50 000 Srba pristiglih iz raznih dijelova Hrvatske, a ponajviše iz Vojvodine i Srbije. Traženo je oèuvanje teritorijalnog integriteta SRJ, a protiv “ustaše ranje Tuðmana”. Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske 5. ožujka: Predsjedništvo SRJ pokrenulo je, pred Ustavnim sudom Jugoslavije, postupak za ocjenu ustavnosti Zakona u

I. Biliæ: unutarnjim poslovima Slovenije, a glede zabrane mitinga koji se trebao održati u Ljubljani dana 1. prosinca 1989. 6. ožujka: U tjedniku „Danas“ novinarka Jelena Lovriæ usporeðu- je i ukazuje na „sliènosti“ dr. ranje Tuðmana s dr. Vojislavom Šešeljem.55 7. ožujka: Miting na Petrovoj gori od 4. ožujka Predsjedništvo SRH je osudilo kao “napad na SR Hrvatsku”. 8. ožujka: Skupština Slovenije donijela je odluku kojom se iz nazi- va Slovenije briše rijeè „socijalistièka“. 9. ožujka: U Zagrebu je, u prostorijama Kulturno-informativnog centra, osnovan zagrebaèki ogranak Srpske demokratske stranke. Za predsjednika ogranka izabran je odvjetnik Vlado Ivkoviæ. 10. ožujka: BBC istièe da su odnosi Srba i Hrvata, presudni za opstanak Jugoslavije, pogoršani nakon protesta srpskih nacionalista na Petrovoj gori. 13. ožujka: Vlada SRH šalje pismo saveznoj Vladi u Beograd u kojem istodobno izjednaèava i osuðuje Sabor HDZ-a i skup na Petrovoj gori. Traže razumijevanje i pomoæ u zajednièkom djelovanju protiv svakog buduæeg djelovanja koje, po njima, ima za cilj poveæanje meðunacionalne nesnošljivosti. 17. ožujka: Na dr. Tuðmana je, dok je držao govoru na javnoj tribini u Benkovcu, lokalni Srbin Duško Èubriloviæ pokušao izvršiti atentat. 87 21. ožujka: U selima zadarskog zaleða naseljenim Srbima osni- vaju se “noæne straže” koje presreæu i zaustavljaju redovite autobusne linije. - Tijekom razgovora Borisava Joviæa i Slobodana Miloševiæa iskristalizirala se procjena o rezultatima izbora u Hrvatskoj. Obojica oèekuju pobjedu „Koalicije narodnog sporazuma“ kojoj su na èelu Savka Dabèeviæ-Kuèar i Miko Tripalo, a èiji je prilaz jugoslavenskoj problematici “ili konfederacija ili otce- pljenje“.56 23. ožujka: HDZ upuæuje “Poruku mira i prijateljstva Srbima u Hrvatskoj”. 26. ožujka: Održan je sastanak svih èelnih ljudi srbijanskih insti- tucija s nekim predstavnicima Srbije u saveznim institucijama (republièki dužnosnici, Savez komunista, SSRN, Sindikat, Gospodarska komora, grad Beograd), tzv. „Koordinacije u Srbiji“. Istaknuto je postojanje procesa raspadanja Jugoslavije te je time došlo do potrebe za „uspostavljanjem granice NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. unutar koje se neæe ratovati“. Shvaæaju da æe se rat u BiH i RH „teško moæi izbeæi“, a sve „usled neslaganja srpskog na- roda u Hrvatskoj i BiH sa takvom nacionalnom pozicijom (odvajanja od matice i pretvaranju u nacionalnu manjinu)“.57 27. ožujka: Alija Izetbegoviæ je na tiskovnoj konferenciji, održanoj u sarajevskom hotelu „Holiday Inn“, najavio osnivanje SDA (Stranke demokratske akcije) kao stranke koja ima namjeru ujediniti te predstavljati sve muslimane iz SRJ. Najava je poz- nata kao „Saopæenje 40-orice“. Inicijativni odbor za osniva- nje SDA, „stranke muslimanskog kulturnog kruga“, a u orga- nizaciji Salema Šabiæa i dr. Šemse Tankoviæa (obojice iz Zagreba), održao je poèetkom ožujka sastanak u „sporednim prostorijama zagrebaèke džamije“.58 29. ožujka: CK SKH-SDP istièe kako je još prije tri dana prihvatio stajalište da se, za 30. ožujka, najavljena sjednica CK SKJ “ne može smatrati legitimnom” i da u njezinom radu ne æe sud- jelovati. 30. ožujka: Poèela je sjednica CK SKJ u Beogradu na koju nije došao nitko iz Slovenije. Iz SR Hrvatske je došao jedino Bora Mikeliæ. Iz Makedonije su došla samo tri èlana, dok je iz BiH došlo 12 èlanova. Veæina je, nakon pauze, napustila sjednicu nakon èega su ostali samo èlanovi iz Srbije, Crne Gore te Komiteta SKJ u JNA. - Na sjednici Predsjedništva SRJ general Kadijeviæ zatražio je primjenu ustavnih mjera prema svima koji ruše Jugoslaviju jer zemlji prijeti graðanski rat. S tom su se ocjenom složili i republièki sekretari unutarnjih poslova na sastanku koji su održali sa saveznim sekretarom za unutarnje poslove.

88 3. travnja: Kosovo su napustili i hrvatski pripadnici Združenog odreda Saveznog SUP-a.59 7. travnja: Tijekom svog posjeta Sloveniji general Kadijeviæ je najavio vojno suprotstavljanje svima onima koji žele razbijati teritorijalnu cjelovitost SRJ. 8. travnja: Održani su prvi slobodni, višestranaèki parlamentarni i predsjednièki izbori u Sloveniji (drugi krug održan je 22. travnja). Pobijedile su stranke ujedinjene oporbe okupljene u DEMOS-u (Demokratska opozicija Slovenije) s nešto više od 55% dobivenih glasova dok je za predsjednika, prvi put izravnim izborom, izabran Milan Kuèan, dotadašnji šef slovenskog Saveza komunista. 10. travnja: U Kninu je donesena „Odluka o zakljuèivanju Dogovora o udruživanju opština dalmatinskog podruèja i osnivanju Koordinacije“, što je poèetak srpskog autonomnog organiziranja.60 - Na predstavljanju djelovanja „Srpske narodne obnove“61 u Panèevu (Srbija), njezin predsjednik Mirko Joviæ javno istièe: „Jadranska obala oduvijek je bila srpska od Bojane do Rijeke“ te da su „najveæe srpske luke Split i Rijeka“. Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske 14. travnja: U Kninu je održan predizborni skup SDS-a na kojem je najavljen dolazak „proljeæa srpskog naroda“.

I. Biliæ: 16. travanj: Republièki SUP Srbije preuzeo je sve „poslove javne i državne bezbednosti na Kosovu“.62 22. travnja: Održan je prvi krug demokratskih, slobodnih i više- stranaèkih parlamentarnih izbora u SRH. HDZ je osvojio 193 mjesta u sva tri doma hrvatskog Sabora (od 365 mjesta). Bivši SKH, koji je u meðuvremenu promijenio naziv u SKH-SDP, dobio je 81 zastupnièko mjesto. 24. travnja: Veliko vijeæe Okružnog suda u Titovoj Mitrovici (današnja Kosovska Mitrovica ili samo Mitrovica), nakon 69- dnevnog suðenja, oslobodilo je optužbe Azema Vllasia i ostale optužene Albance. - 26. travnja: Tijekom razgovora Borisava Joviæa i generala Veljka Kadijeviæa, a zbog situacije u pojedinim republikama gdje „Republike èak imaju neke nadležnosti u odnosu na te- ritorijalnu odbranu“ dogovoreno je da „to Armija mora mak- simalno da stavi pod svoju kontrolu“. Kadijeviæ izvješæuje Joviæa da je „JNA pripremila planove za upotrebu JNA“, i to „pre svega u Hrvatskoj i Sloveniji“, gdje je „osigurano da u najkraæem roku sve da stave pod svoju kontrolu“.63 - 1. svibnja: Zabranjen je prvi broj èasopisa „Srpske reèi“ (list Srpskog pokreta obnove, Vuka Draškoviæa) zbog otvorenih nacional-šovinistièkih izjava i teritorijalnih pretenzija iskazanih prema RH i BiH.

89 6. svibnja: Održan je drugi krug izbora za Sabor SRH na kojem je samo potvrðena izborna pobjeda HDZ-a. 12. svibnja: U Beogradu je osnovana Srpska demokratska stran- ka koja treba okupljati Srbe iz Hrvatske koji žive u Srbiji. Glavni govornik skupa bio je dr. Jovan Raškoviæ. 13. svibnja: Nogometna utakmica „Dinama“ i „Crvene Zvezde“, održana u Zagrebu, nasilno je prekinuta. Navijaèi beograd- skog kluba, tzv. „Delije“, poèeli su razbijati stadion i napadati navijaèe „Dinama“, što je izazvalo opæu tuènjavu u kojoj su s jedne strane bili pripadnici tadašnje milicije i „Delija“, dok su s druge strane bili zagrebaèki navijaèi. Ozlijeðeno je sedamdeset i devet pripadnika tadašnje milicije te pedeset i devet gledatelja. 15. svibnja: Borisav Joviæ, predstavnik SR Srbije, poštujuæi naèelo nacionalnog kljuèa, postao je novi predsjednik Predsjedništva SRJ. Potpredsjednik postaje Stipe Šuvar, predstavnik SR Hrvatske. U svom nastupnom govoru Joviæ prvi put javno NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. izjavljuje da „ko god želi može da izaðe iz Jugoslavije mirnim putem“, ali uz uvjet da o tome na referendumu glasuju naro- di koji imaju, po srbijanskom tumaèenju saveznog Ustava, pravo na samoopredjeljenje i odcjepljenje. 17. svibnja: JNA je zapoèela proces razoružavanja TO Slovenije, manje-više neuspješno jer je nakon dva dana, 19. svibnja, Kuèan naredio zadržavanje naoružanja. Glede oduzimanja oružja TO Hrvatske, JNA je postigla potpuni uspjeh jer su svo naoružanje stavili pod svoj nadzor, a ubrzo ga i premjestili u svoje vojarne. 26. svibnja: U Sarajevu je u hotelu „Holiday Inn“ osnovana SDA. 30. svibnja: Prvi demokratski izabrani višestranaèki saziv Sabora SRH izabrao je dr. ranju Tuðmana za predsjednika Predsjedništva SRH, a Stjepana Mesiæa (dan kasnije) za pred- sjednika Izvršnog vijeæa Sabora SRH (Vlade RH). - Dovršen je 14. kongres SKJ bez sudjelovanja delegacija Saveza komunista iz Slovenije, Hrvatske i Makedonije, tako da se o pravom završetku stvarnog Kongresa teško može go- voriti. - U Beogradu se okupljaju glavne stranke srbijanske politièke oporbe i potpisuju zajednièku povelju o izborima. Srpska demokratska stranka iz RH „suspendira“ odnose s Hrvatskim saborom.

6. lipnja: Skupština grada Knina predložila je osnivanje „Zajednice opæina sjeverne Dalmacije i Like“. 8. lipnja: General Kadijeviæ izvješæuje Borisava Joviæa da je JNA donijela odluku o „formiranju posebnih motorizovanih kor- pusa u regionima Zagreba, Knina, Banje Luke i Hercegovine 90 koji æe biti sposobni, po potrebi, da budu u funkciji kao na Kosovu“.64 12. lipnja: Održana je sjednica Predsjedništva SRJ, prvi put s novim predsjednicima iz Hrvatske i Slovenije. Raspravljalo se o buduæem ureðenju SRJ te su predloženi razgovori u svim republikama i pokrajinama radi razmjene miš-ljenja i prijed- loga. 15. lipnja: General Kadijeviæ izvješæuje Borisava Joviæa da JNA razmišlja o uhiæenju Milana Kuèana jer je prekoraèio svoje ovlasti glede postupka razoružavanja TO Slovenije. Kadijeviæ ujedno tvrdi da je Kuèan bio evidentirani suradnik KOS-a JNA65. 23. lipnja: U Petrinji je, na skupu SDS-a, dr. Jovan Raškoviæ najavio dolazak te stranke na podruèje BiH. 27. lipnja: SO Knin donijela je „Odluku o formiranju Zajednice opština sjeverne Dalmacije i Like“.66 28. lipnja: U razgovoru s Borisavom Joviæem, Slobodan Miloševiæ zastupa ova stajališta: „- cepanje Hrvatske izvršiti tako što æe lièko-banijske opštine koje su stvorile zajednicu ostati sa naše strane“ Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske - na tom se podruèju „kasnije narod na referendumu izjasni hoæe li da ostane ili izaðe“.67

I. Biliæ: 29./30. lipnja: Na sjednici Sabora RH, dr. Tuðman izlaže prijed- loge o promjeni Ustava kojim se mijenja naziv države u Republika Hrvatska te uklanjaju socijalistièka obilježja s hrvatskoga državnog grba. Potpredsjednik Hrvatskog sabora Vladimir Šeks istièe kako se „SRJ treba organizirati na kon- federalnim osnovama kao zajednica samostalnih i nezavisnih država“.68

1./2. srpnja: U Srbiji je održan referendum o novom Ustavu. Od 78 posto izašlih, 97,35 posto je podržalo predložene prom- jene srbijanskog Ustava. 1. srpnja: U mjestu Kosovu kod Knina, a na Vidovdanskoj proslavi, službeno je najavljeno osnivanje „srpske autonomne krajine“ i predstavljen njezin prvi predsjednik dr. Milan Babiæ. Temeljem „odluke o formiranju Zajednice opština sjeverne Dalmacije i Like“, donesene 27. lipnja 1990., proglašeno je postojanje te „Zajednice“ (ali dokumentom koji je M. Babiæ potpisao dana 16. kolovoza 1990. u Dvoru na Uni).69 - Skupština Republike Slovenije donijela je „Deklaraciju o nezavisnosti“. - Albanski èlanovi kosovske Skupštine, okupljeni ispred ulaza u Skupštinu (nije im bio omoguæen ulazak) donijeli su „Ustavnu deklaraciju o proglašenju Republike Kosovo“.

91 3. srpnja: U Zagrebu je došlo do susreta èlanova predsjedništava Hrvatske i SRJ. Postignuta je suglasnost da se kriza u SRJ riješi mirnim demokratskim putem. 4. srpnja: General Kadijeviæ prvi je put spomenuo moguænost, tijekom razgovora s Borisavom Joviæem, da JNA djeluje u „odbrani integriteta zemlje“ i temeljem nareðenja grupe èlanova Predsjedništva „iako nisu kvalifikovana veæina“.70 5. srpnja: Skupština SR Srbije donijela je odluku o raspuštanju kosovske Skupštine zbog donošenja nezakonitog akta o proglašenju Republike Kosovo. - Grupa pripadnika „SUP-a Knina“ šalje pismo-peticiju saveznom sekretaru za unutarnje poslove Petru Graèaninu u kojem „odbijaju nošenje šahovnice“ i drugih „ustaških simbo- la“ na svojim odorama. Pokretaèi te pobune su Milan Martiæ, Dušan Zelembaba, Nikola Manoviæ i drugi.71 8. srpnja: Na skupu Srpskog pokreta obnove u Vršcu (Srbija), Vuk Draškoviæ je najavio zajednièki pohod, na Hrvatsku, sa NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. Slobodanom Miloševiæem. 11. srpnja: Predsjedništvo SRJ podupire aktivnosti SR Srbije na Kosovu. 17. srpnja: Savez komunista Srbije i SSRN Srbije na “Kongresu ujedinjenja” ujedinjuju se u Socijalistièku partiju Srbije pod vodstvom Slobodana Miloševiæa koji je izabran za njezina predsjednika sa 1228 glasova od 1294 moguæa. - Na sastanku delegacija RH i BiH u Zagrebu podržan je su- verenitet BiH. 18. srpnja: Predsjedništvo RH donijelo je odluku kojom se Saboru RH predlaže izrada novog Ustava. 20. srpnja: Skupština Srbije donijela je zakon kojim se uvodi više- stranaèki politièki sustav. 23. srpnja: U Uredu PRH, održan je susret predsjednika Tuðmana sa dr. Jovanom Raškoviæem, voðom SDS-a. Razgovoru je nazoèio tadašnji savjetnik PRH dr. Slaven Letica. Razgovor je postao poznat jer je, nakon krivih tumaèenja dr. Raškoviæa, u stenogramskom obliku objavljen u medijima. Objavljivanje tog stenograma potaknuo je posljie duboke podjele unutar SDS na Raškoviæeve i Babiæeve pristaše. 25. srpnja: Sabor RH je prihvatio ustavne amandmane predložene na sjednici od 29./30. lipnja. - Na skupu u mjestu Srb u RH, Srpska demokratska stranka (SDS RH) izdaje deklaraciju o neovisnosti i suverenitetu Srba u RH i organiziranju „Srpskog nacionalnog vijeæa“ kao pred- stavnièkog tijela hrvatskih Srba. Izabrani èlanovi “SNV” su: Milan Babiæ kao predsjednik, Jovan Raškoviæ, Dušan Zelembaba, David Rastoviæ, Vojislav Lukiæ, Ratko Lièina, Dušan Ergarac, Slavko Dokmanoviæ, Velibor Matijaševiæ, 92 Radoslav Tanjga, Jovan Opaèiæ, Simo Rajšiæ, Mile S. Dakiæ kao potpredsjednik i sveæenik Sava Bosanac.72 Tajnik „SNV“ je Dušan Vještica.73 29. srpnja: Na skupu oko sto tisuæa osoba, održanom na Kozari (BiH), Ante Markoviæ je najavio osnivanje politièke stranke „Saveza reformskih snaga Jugoslavije“ koja nije postigla nikakav izborni rezultat na izborima na koje je izašla. 30. srpnja: Na putu u mjesto Berak, opæina Vukovar, napadnuta je kolona vozila s èlanovima HDZ-a. 31. srpnja: Na svojoj prvoj sjednici „SNV“ je donijelo “odluku o provoðenju referenduma o srpskoj autonomiji u Hrvatskoj“ - Skupština BiH prihvatila je ustavne amandmane kojima se BiH naziva demokratskom državom jednakopravnih graðana BH, Muslimana, Srba, Hrvata i drugih.

2. kolovoza: Borisav Joviæ je završio seriju od tri novinska teksta pod naslovom „Istina o Anti Markoviæu“ (savezni premijer) koji su, uz pomoæ Slobodana Miloševiæa, objavljeni u dnevniku „Politika“ 5./6./7. kolovoza pod pseudonimom. Cilj objavljenih tekstova bio je proglašavanje Ante Markoviæa „obiènim prevarantom i neprijateljem srpskog naroda“74. Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske 5. kolovoza: U Banjoj Luci je osnovana Srpska demokratska stranka BiH. Glavni govornik bio je dr. Jovan Raškoviæ.

I. Biliæ: 8. kolovoza: Savezna je Skupština donijela nekoliko amandmana na savezni Ustav èime omoguæava uvoðenje višestranaèkog sustava. List JNA, „Narodna armija“, u svom komentaru piše kako „konfederalna Jugoslavija više ne bila Jugoslavija“. 10. kolovoza: Tijekom izleta na Mljet, general Kadijeviæ, Borisav Joviæ, Slobodan Miloševiæ i Bogdan Trifunoviæ razgovarali su o krizi u Jugoslaviji. Zakljuèili su da je Ante Markoviæ nepouz- dan i neprihvatljiv. Procijenili su da se rasplet jugoslavenske krize mora završiti u vrijeme dok na èelu Predsjedništva bude Borisav Joviæ. Drže da Srbija i Crna Gora trebaju tvoriti jednu državu kojoj æe se pridružiti i graðani iz pograniènih dijelova Bosne i Hercegovine kao i iz „RSK“.75 13. kolovoza: Predsjednik Predsjedništva SRJ Borisav Joviæ, temeljem Miloševiæeve intervencije, primio je delegaciju Srba iz Knina koji ga izvješæuju o stanju „ugroženosti Srba u Hrvatskoj“.76 Delegaciju, u kojoj su bili i David Rastoviæ i Bogoljub Popoviæ, predvodi dr. Milan Babiæ. Sastanku je nazoèio i tadašnji savezni sekretar za unutrašnje poslove Petar Graèanin. Na sastanku su razgovarali o pitanjima sigurnosti Srba u Hrvatskoj te o politièkom rješenju buduæe krize. Joviæ je istaknuo da opæine odluèuju o ostanku ili odlasku iz sasta- va SRJ. 16. kolovoza: Na sjednici u Dvoru „SNV“ je donijelo odluku o raspisivanju „referenduma o autonomiji“ koji se treba održati 93 od 19. kolovoza do 2. rujna iste godine. 17. kolovoza: Naoružani lokalni Srbi (s podruèja Benkovca, Obrovca, Knina), potpomognuti od JNA i dijela sastava tadašnjeg SUP-a RH, podigli su barikade na cestama i poèeli oružanu pobunu protiv Vlade RH. U Kninu je dr. Milan Babiæ proglasio ratno stanje. General Blagoje Adžiæ, naèelnik ge- neralštaba JNA, prijeti da æe vojska intervenirati ako „u RH padne i jedna glava“. 18. kolovoza: Predsjedništvo RH daje priopæenje za javnost sa zakljuècima u kojima se traži odgovornost postrojba JNA zbog sudjelovanja u pobuni, poziva se na mir, razboritost i tol- eranciju svih strana u SRJ. Na izvanrednoj sjednici Vlade RH i predsjedništva Sabora RH predloženo je da se SDS u RH, kao „teroristièka stranka stavi izvan zakona“.77 - U Sarajevu je, pred oko 10 000 delegata i gostiju, osnovan HDZ BiH. Za predsjednika je izabran dr. Davorin Perinoviæ. 19. kolovoza: Slobodan Miloševiæ se pismom u kojem optužuje vlast u RH da Srbima u Hrvatskoj ukida pravo na slobodno NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. izražavanje mišljenja obratio saveznom Predsjedništvu. Predsjedništvo RH traži od saveznog Predsjedništva i SIV-a poštovanje ustavnog poretka u èitavoj zemlji. 20. kolovoza: Savezna Vlada i vojni vrh ultimativno zahtijevaju od Vlade RH da ne sprjeèava pobunu Srba na podruèju tzv. Krajine. Otvoreno prijete posljedicama te izravnim i potpunim upletanjem JNA, naravno, na strani pobunjenih Srba. Saborski zastupnici, èlanovi SDS-a RH, odbijaju nazoèiti zas- jedanju Sabora. 21. kolovoza: Na sjednici SIV-a (koja je trajala dva dana) done- sena je „odluka o neposrednom sprovoðenju Zakona o nar- odnoj odbrani od strane SSNO na teritoriju Slovenije“ èime su stvoreni uvjeti za napad JNA na republiku Sloveniju. 24. kolovoza: Na izvanrednom zasjedanju Hrvatski sabor je donio Rezoluciju o zaštiti manjinskih prava u RH, kao i o zaštiti ustavnog poretka. Umjesto dotadašnjeg predstavnika SRH u saveznom Predsjedništvu Stipe Šuvara, odlukom Sabora RH na tu dužnost imenuje se Stjepan Mesiæ kao novi predstavnik RH. Na upražnjeno mjesto predsjednika Vlade RH dolazi Josip Manoliæ. - Predsjednik Tuðman, preko posrednika Borisava Joviæa kojeg je sreo na zasjedanju proširenog sastava Predsjedništva SRJ, traži razgovor sa Slobodanom Miloševiæem. 27. kolovoza: U Splitu je dr. ranjo Tuðman otvorio XV. europsko atletsko prvenstvo. 30. kolovoza: Ustavni sud RH poništio je odluke SO Knin, Benkovac, Obrovac, Donji Lapac, Glina, Vojniæ, Dvor i Graèac o osnivanju zajednice opæina „Sjeverna Dalmacija i Lika“. 94 3. rujna: Na Kosovu Albanci kreæu u opæi štrajk.78 U mjestu Lištici (danas Široki Brijeg) Ivan Zvonimir Èièak i Marinko Božiæ (tadašnji glavni urednik prvog tabloida u RH pod nazivom "Slobodnog tjednika") organiziraju "Hrvatsku domoljubnu organizaciju" i vrše postroj "obrambenih formaci- ja mladiæa u crnim odorama" koji su u beogradskom tisku odmah proglašeni "crnokošuljašima" i "ustašama".79 4. rujna: Na susretu s Borisavom Joviæem, Veljko Kadijeviæ nezadovoljan je pozitivnim pristupom koji SAD i Njemaèka pokazuju prema Republici Hrvatskoj i samom predsjedniku dr. Tuðmanu. Istièe oèekivanje uporabe postrojba JNA u Sloveniji veæ u rujnu, na podruèju Hrvatske tijekom listopada iste godine, a na Kosovu u svakom trenutku. Zakljuèuju da više ne treba razmišljati o preventivnom djelovanju, „nego ih ostaviti da izbiju neredi, pa ih iskoristiti za skidanje onih koji su doveli do takvog stanja. ... Zato ih treba pustiti da odigraju prave karte, onda æemo imati argumente da svetu objasnimo opravdanost naše akcije“.80 6. rujna: Na izvanrednom saboru HDZ-a BiH s dužnosti pred- sjednika smijenjen je dr. Davorin Perinoviæ. Za v.d. predsjed- Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske nika izabran je Stjepan Kljujiæ. 7. rujna: Ministar unutarnjih poslova RH, Josip Boljkovac, letkom

I. Biliæ: tiskanim latiniènim i æiriliènim pismom poziva graðane Knina i drugih podruèja koji su „narušili suverenitet i teritorijalnu cjelovitost Republike Hrvatske“ na „obustavu svih radnji koji- ma se narušava ustavno-pravni poredak i ugrožava javni red i mir“ te da „najkasnije do 11. rujna u 12.00 sati vrate“ oružje i municiju“.81 - Na tajnom zasjedanju u mjestu Kaèanik na Kosovu, alban- ski èlanovi raspuštene kosovske skupštine donose Ustav Republike Kosovo. 8. rujna: Radne skupine saveznog Predsjedništva, a po nalogu Borisava Joviæa, pripremaju koncept izlaza iz krize na naèin da se u svakoj republici održi referendum na kojem æe se glasaèi odluèiti ili za federaciju ili za konfederaciju, s time da svaki konstitutivni narod u svakoj republici odluèuje o svojoj sudbini. 9. rujna: Regionalni odbor SDS-a traži od Predsjedništva SRJ zaštitu saveznih organa. 10. rujna: Hrvatska i Slovenija izradile su prijedlog konfederalnog ugovora kojim se SRJ treba pretvoriti u savez suverenih država. - U mjestu Donji Lapac, na hrvatsku inicijativu, došlo je do susreta mup Josipa Boljkovca i predstavnika „Srpskog nacionalnog vijeæa“, s dr. Milanom Babiæem na èelu. Dogovoren je povrat oružja prièuvnog sastava SJS iz Knina. 95 Na prijedlog hrvatske strane, Jerko Vukas, tadašnji predsjed- nik opæine Sinj, i Milan Babiæ potpisuju sporazum o mirnom i institucionalnom rješavanju svih otvorenih pitanja 11. rujna: Na sastanku s Borisavom Joviæem Dobrica Æosiæ kaže da je osobno utjecao na dr. Jovana Raškoviæa u Hrvatskoj i na dr. Radovana Karadžiæa u BiH da osnuju srpsku politièku stranku SDS, kako bi se zaokružio „buduæi prostor Srbije“. Æosiæ misli da se „Kosovo ne može saèuvati“ veæ se kao stvarnost nameæe potreba razgranièenja „zadržavajuæi za nas ugalj i neke svetinje (Graèanicu, Gazimestan)“.82 - Izbio je sukob Srba i muslimana u oèi (BiH).83 12. rujna: „Srpski radio Knin“ objavljuje dopis tzv. „Savjeta naro- dnog otpora“ (osnovan 18. kolovoza 1990. s ciljem koor- diniranja poèetnih vojnih aktivnosti pobunjenih Srba te kasni- jih napada na nesrbe s podruèja „SAO Krajine“) u kojem se apelira na graðane da ne vjeruju hrvatskom vrhovništvu i da ne vraæaju ranije im podijeljeno oružje. Neki od èlanova tog NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. „Savjeta“ su: Milan Babiæ, Milan Martiæ, Dušan Zelembaba, Nebojša Mladiniæ (Mandiniæ), Jovan Opaèiæ, Marko Dobrijeviæ, Branko Perica, Dušan Duško Orloviæ, Jovo Vitas.“84 14. rujna: Na skupu SDS-a u Krnjaku (kod Karlovca) dr. Jovan Raškoviæ najavio je, u sluèaju da doðe do konfederacije, osni- vanje nove „samostalne države Krajine“ koja æe imati više od 3 milijuna stanovnika. 18. rujna: Adil Zulfikarpašiæ i Muhamed ilipoviæ zvan Tunjo pokušavaju nasilno preuzeti SDA od Alije Izetbegoviæa tvrd- njama da SDA skreæe u fundamentalizam. Izetbegoviæ uspije- va zadržati potpuni nadzor nad strankom. 19. rujna: Skupština SR BiH opredijelila se za federativnu Jugoslaviju. 26. rujna: Srbi s podruèja Petrinje, Siska, Pakraca i Srba poèinju višednevne provokacije i nasilno obustavljaju promet na tom podruèju. 28. rujna: Skupština SR Srbije prihvatila je novi Ustav kojim je SR Srbija definirana kao demokratska država svih svojih graðana. Obje autonomne pokrajine izgubile su dotadašnji status i potpuno su teritorijalno integrirane u Srbiju, u skladu s velikosrpskim ambicijama. Predstavnici pokrajina ostali su u saveznom Predsjedništvu i dalje svaki sa svojim glasom. 29. rujna: Ante Markoviæ, savezni premijer, osniva vlastitu poli- tièku stranku - „Savez reformskih snaga Jugoslavije“. 30. rujna: „SNV“ je, temeljem rezultata provedenog referenduma, utvrdio da se „srpski narod izjasnio za srpsku autonomiju na etnièkim i istorijskim teritorijama na kojima živi, a koje se nalaze unutar sadašnjih granica Republike Hrvatske kao fe- 96 deralne jedinice SRJ“.85 - Prema „službenim rezultatima“, na referendumu su „krajiški Srbi“ s više od 90 posto glasova (od 756 780 evidentiranih glasaèa, za autonomiju je glasovalo 756 549 glasaèa, 172 glasaèa su bila protiv dok je 60 listiæa proglašeno nevažeæim; na podruèju „Krajine“ „za“ je glasovalo 567 127 glasaèa, 144 protiv dok je 46 listiæa proglašeno nevažeæim), poduprli teritorijalnu autonomiju tzv. Krajine u odnosu na RH.

Listopad je mjesec u kojem se „budi“ srpska pobuna u RH. Lokalni ekstremni Srbi, potpomognuti „dobrovoljcima“ iz Srbije, naoružavaju se oružjem dobivenim od JNA i iz policijskih prièuva. Nasilno suprotstavljanje hrvatskim vlastima dogaða se na podruèjima Knina, Bukovice, Petrinje, Dvora na Uni, Gline, Obrovca, Srba, Graèaca. Zatvaraju se cestovne i željeznièke komunikacije iz Dalmacije prema Zagrebu koje vode preko knin- skog podruèja kao i preko unskog podruèja gdje je pruga više puta minirana.

1. listopada: „Srpsko nacionalno vijeæe“ u RH donosi odluku o proglašenju „Srpske autonomne oblasti (SAO) Krajina“. Srbi Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske blokiraju promet na prometnicama oko Knina. Na marginama sastanka UN-a, Borisav Joviæ je održao sas-

I. Biliæ: tanak s predsjednikom SAD-a Georgeom Bushom koji je rekao da „želi da podvuèe da SAD pružaju punu podršku jedinstvu, nezavisnosti, teritorijalnom integritetu Jugoslavije i politièkim i ekonomskim reformama vlade Jugoslavije“.86 2. listopada: Održana je sjednica Predsjedništva SRJ na kojoj je donesena odluka o preuzimanju, od SSNO-a, sustava zapovijedanja TO Slovenije. Takoðer je doneseno nareðenje kojim se traži da „Hrvatska prestane da maltretira Srbe speci- jalnom policijom na Baniji i da pusti pritvorene“. - Borisav Joviæ prima „30-ak najuglednijih Srba iz Hrvatske koji tvrde da je oružani sukob izmeðu Srba i hrvatske vlasti na pomolu“.87 3. listopada: Predsjedništva Republike Hrvatske i Republike Slovenije predlažu saveznom Predsjedništvu konfederalni model ureðenja jugoslavenske zajednice. - Tijekom razgovora s Borisavom Joviæem, Veljko Kadijeviæ iznosi da, s ciljem rješavanja krize u SRJ, „treba maknuti samo sto ljudi i sve æe biti u redu. Vojska, za sluèaj potrebe, sprema takve planove“.88 4. listopada: JNA nareðuje izuzimanje svog oružja TO koje se veæ nalazilo u posjedu JNA i preostalog u posjedu TO Hrvatske i Slovenije. U Sloveniji je svega oko 40% sredstava izuzeto dok je u Hrvatskoj, velika veæina izuzeta od TO veæ u svibnju, a prije primopredaje vlasti. 97 - Slovenski parlament poništava 27 saveznih zakona na slovenskom teritoriju. - Nakon održane sjednice Predsjedništva SRJ, predsjednik Tuðman prigovara Borisavu Joviæu, na sastanku održanom u Joviæevu uredu, „da ono što ja i Miloševiæ radimo (misli na pobune Srba u Krajini) vodi ka graðanskom ratu i razbijanju zemlje i da æemo mi u Srbiji snositi istorijsku odgovornost“.89 Tuðman predlaže organiziranje sastanka s Joviæem i Miloševiæem jer od sastanka tih osoba ovisi sudbina Jugoslavije. 5. listopada: Miloševiæ prihvaæa Tuðmanov prijedlog, ali na inzis- tiranje Borisava Joviæa ipak odustaje od organiziranja sastan- ka. 8. listopada: Savezni sekretar za narodnu obranu general Veljko Kadijeviæ izdaje naredbu kojom zabranjuje svako politièko organiziranje u JNA. 10. listopada: Na sjednici Predsjedništva SRJ u proširenom sas- NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. tavu, Slovenija i Hrvatska su podržale koncept konfederacije, Srbija i Crna Gora podržavaju koncept èiste federacije, dok Makedonija i BiH nude „nešto izmeðu“. Slobodan Miloševiæ izjavljuje „da se uopšte ne može razgovarati o tome da srps- ki narod živi podeljen u više država.“90 11. listopada: Radnici novosadske tvrtke „Naftagas“ „preuzeli“ su Inine benzinske crpke u Kninu i Kistanjama. 12. listopada: Borisav Joviæ dobio je „potpuno pouzdanu i pro- verenu informaciju“91 o stajalištima i namjerama hrvatskoga politièkog vodstva, odnosno HDZ-a. Informacija govori o razradi plana od strane „Vrhovništva Hrvatske“ kojim se želi uèvrstiti savez sa Slovenijom, plana o razbijanju JNA i orga- niziranju oružanih snaga, za što je zadužen Martin Špegelj. Polazišne toèke plana i jesu „Špegeljeve procjene“ o nes- posobnosti JNA da „izvede briljantnu operaciju poput vojne intervencije u Poljskoj“. „ranjo Tuðman je u sve ovo još ugra- dio politiku tzv. cik-cak linije èija je suština stalno optuživanje Beograda, JNA i Srba da su scenaristi razbijanja Jugoslavije, kako bi se time Armija dovela u poziciju da se „ona boji nas a ne mi nje“.92 16. listopada: Održana je sjednica Predsjedništva SRJ na kojoj su Hrvatska i Slovenija nastavile konfederalni model orga- niziranja buduæe zajednice. Srpskom i crnogorskom o fede- ralnom modelu ureðenja Jugoslavije priklonili su se pred- stavnici BiH i Makedonije u federalnoj Jugoslaviji ostanu Slovenija i Hrvatska. Dodatno su Srbija i Crna Gora tražile „ponovnu podelu teritorija onih republika koje žele otcepljen- je, na etnièkim principima“.93 Prihvaæen je i referat Borisava Joviæa koji æe, umjesto 17. listopada, održati 21. listopada u 98 Saveznoj skupštini. - Na glavni zagrebaèki trg vraæen je spomenik banu Josipu Jelaèiæu, uklonjen nakon završetka 2. svjetskog rata. Trg ponovno dobiva stari naziv: Trg bana Josipa Jelaèiæa. 19. listopada: Usprkos srbijanskim namjerama da proglašavanje Stjepana Mesiæa èlanom Saveznog predsjedništva na što duži rok sprijeèe, on je ipak, na sjednici Savezne skupštine, postao èlanom Predsjedništva SRJ, i to potpredsjednik. 22. listopada: U SSNO u Beogradu održan je sastanak Borisava Joviæa s generalom Veljkom Kadijeviæem, admiralom Stanom Brovetom, generalom Blagojem Adžiæem i još nekoliko nji- hovih suradnika o stanju u Jugoslaviji. Razmatran je naèin moguæeg rješavanja krize vojnom akcijom, ako ne bude dru- gog izlaza. 23. listopada: Srbijanska skupština, tajnim glasovanjem, uvodi poreze na svu robu koja u Srbiju dolazi iz Slovenije i Hrvatske. Kako tvrdi Borisav Joviæ, „to je korak dalje ka raspadu zem- lje“. - Na vojnoj vježbi, održanoj na poligonu „Krivolak“ u Makedoniji, general Kadijeviæ tvrdi, u razgovoru s Borisavom Joviæem, da je „vojni tužilac pripremio detaljnu dokumentaci- Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske ju za pokretanje postupka protiv generala Špegelja“.94 25. listopada: Predsjedništvo RH polaže nade u strpljivu i mirolju-

I. Biliæ: bivu politiku te istièe da ona veæ daje pozitivne rezultate. 26. listopada: Tijekom razgovora sa Slobodanom Miloševiæem Borisav Joviæ prenosi gledišta i namjere vojnog vrha prema Hrvatskoj i Sloveniji. Miloševiæ predlaže da se „akcija pre- duzme što pre, ali samo prema Hrvatskoj, da Sloveniju ostavi- mo na miru, i to u Hrvatskoj samo tamo gde žive Srbi, ako do sukoba doðe, a doæi æe“.95 31. listopada: Hrvoje Šariniæ, šef Ureda predsjednika RH ranje Tuðmana, brzojavom obavještava umirovljenoa admirala Branka Mamulu o Tuðmanovoj molbi za održavanjem zajed- nièkog sastanka. Mamula je poziv odbio.

11. studenoga: Održan je prvi krug višestranaèkih izbora u Makedoniji. 18. studenoga: Održani su višestranaèki izbori u BiH. Najveæi broj zastupnika dobile su nacionalne stranke: SDA 86 (35 posto glasova), SDS BiH 72 (29 posto glasova), a HDZ 44 zastup- nièka mjesta (sa 18 posto glasova). SK BiH dobio je 6 posto glasova. Od sedam èlanova Predsjedništva, SDA je dobila 3 èlana: ikreta Abdiæa, Aliju Izetbegoviæa i Ejupa Ganiæa, HDZ je dobio 2 èlana: Stjepana Kljujiæa i ranju Borasa, kao i SDS BiH: Nikolu Koljeviæa i Biljanu Plavšiæ. 19. studenoga: U beogradskom „Sava-centru“ osnovan je „Savez komunista-Pokret za Jugoslaviju“ (SK-PJ) èiji su èlanovi 99 uglavnom umirovljeni i aktivni pripadnici JNA. Vodeæi su ljudi SK-PJ: - generali i admirali: Branko Mamula, Veljko Kadijeviæ, Stevan Mirkoviæ (koji je javno preuzeo ulogu organizatora), Perunèiæ, Mile Babiæ, Vojo Radoviæ, Žika Mirèetiæ, Aleksandar Vasiljeviæ, Blagoje Adžiæ, Andrija Rašeta, Simeon Tumanov, Jovan Popoviæ, Brana Kuzmanoviæ, Radojica Neneziæ, Dušan Pekiæ, Todor Vraèareviæ, Milosav Ðorðeviæ te - pukovnici: Boško Todoroviæ, Dušan Viliæ, Slobodan Rakoèeviæ (poznat iz afera „Opera“ i „Labrador“). Za predsjednika SK-PJ izabran je Dragan Atanasovski.

Tajnik jugoslavenskog odbora SK-PJ je Vukota Popoviæ, dok je predsjednica Koordinacijskog odbora SK-PJ za Hrvatsku Mirjana Jakeliæ. Predsjednik SK-PJ za BiH je Gajo Sekuliæ. Znaèajnu ulogu u stvaranju SK-PJ imala je Mirjana Markoviæ, èlanica užeg rukovodstva SK-PJ gotovo od poèetka, supruga NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. Slobodana Miloševiæa. Upravo je njezinim djelovanjem, poslije, ujedinjenjem 14 manjih stranaka ukljuèujuæi i SK-PJ, organizirana nova politièka stranka u Srbiji: JUL (Jugoslovenska udružena levi- ca). Branko Mamula je, prema svjedoèenju Nijaza Durakoviæa96 aktivno radio na kolektivnom uèlanjivanju SK BiH u SK-PJ. Želeæi ojaèati SK-PJ, Mamula je sastanke koji su prethodili osnivanju SK- PJ održavao u Beogradu (Topèider, Dom garde, Palata ederacije). Durakoviæ, koji je nazoèio na 27 tih sastanaka, tvrdi da su, njega, osim sastancima nazoèili i Veljko Kadijeviæ, Raif Dizdareviæ, Lazar Mojsov, Ivan Brigiæ, Krstan Maleševiæ te još „27 aktivnih i umirovljenih generala i admirala“. Nijaz Durakoviæ èak je pristao da u „u rukovodstvo SK-PJ uðu Brigiæ, Berberoviæ i Vukoviæ. Ovog zadnjeg vidjelo se kao moguæeg predsjednika SK-PJ. Uoèi osnivaèke skupštine, nenadano ih je povukao i napao SK-PJ“.97 Nasuprot njemu, Momir Bulatoviæ, koji je takoðer nazoèio tim sastancima, ukljuèi- vao je pripadnike DPS-a u „rukovodstvo SK-PJ“.98 Cilj osnivanja stranke SK-PJ, prema kazivanju generala Stevana Mirkoviæa, bio je „da ona bude oslonac Armiji da saèu- va Jugoslaviju pošto više nije postojala nijedna jugoslovenska partija“.99 SK-PJ je osnovao zaštitarsku tvrtku „Komet“ (danas „Protekt“)100 èiji je direktor bio Milivoje Milja Tomaševiæ, jedan od osnivaèa SK-PJ, a kasnije Ratko Krsmanoviæ, glavni tajnik JUL-a. Tvrtka je bila ukljuèena i u ilegalnu kupovinu naoružanja.

22. studenoga: U Novom Marofu (Slovenija) održan je susret slovenskog i hrvatskog predsjednika na kojem su dogovorene aktivnosti na zajednièkom putu osamostaljivanja. 100 23. studenoga: General Kadijeviæ izvješæuje Borisava Joviæa o nastavku priprema za pokretanje sudskog postupka protiv generala Špegelja kojeg namjeravaju vrlo brzo uhititi i optužiti pred vojnim sudom JNA. Operacija uhiæenja Martina Špege- lja, Josipa Boljkovca, Josipa Perkoviæa, Željka Tomljenoviæa, Ivana Dodika, Marjana Balabana, Gorana Pavlova, Ivana Jeliæa, Ante Bujasa, Ante Petriæeviæa, Branimira Glavaša, Ivana Merèepa, Ðure Deèaka, Ivana Belanija, ranje Kovaèa i Vlade Šarabiæa nosi naziv „Štit“.101 25. studenoga: Održan je i drugi krug višestranaèkih izbora u Makedoniji na kojima je najveæi broj glasova dobila VMRO- DPMNE (37 zastupnika), dok su bivši komunisti dobili 31 zas- tupnika. 28. studenoga: Janez Drnovšek traži, i dobiva, „suglasnost“ Srbije (koju predstavlja Borisav Joviæ, a temeljem nedavnog razgov- ora sa Slobodanom Miloševiæem) za slobodan i neometan izlazak Slovenije iz sastava SRJ ako se veæina graðana Slovenije na referendumu izjasni za takvu moguænost. 29. studenoga: U Zagrebu su se susreli predsjednici Tuðman i Kuèan sa saveznim premijerom Markoviæem. Na susretu je od Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske Markoviæa zatražena depolitizacija JNA. - U Dvoru na Uni uhiæen je Željko Ražnatoviæ Arkan sa surad-

I. Biliæ: nicima zbog posjedovanja veæe kolièine automatskog oružja i èetnièkog znakovlja. - CIA je, prema pisanju lista „New York Times“, iznijela pro- sudbu o raspadu jugoslavenske federacije u roku od 18 mjeseci. 30. studenoga: Poèeo je izvanredni sabor SPC (završio je 6. pro- sinca) zbog unutarnjeg sukoba izmeðu mitropolita Jovana i „justinovaca“ (koji su skloni Miloševiæu i agresivnoj politici s jasno izraženim teritorijalnim pretenzijama prema RH i BiH). Sabor SPC, zbog bolesti tadašnjeg patrijarha Germana, pre- rastao je i u izborni sabor. Za novog je patrijarha (tek nakon devet krugova biranja) izabran tadašnji episkop raško- prizrenski Pavle.102 - U Zagrebu je održan posljednji dogovor pripadnika KOS-a JNA i pripadnika postrojba JNA za posebne namjene. Vodio ga je tadašnji zamjenik naèelnika „Uprave bezbednosti JNA“, pukovnik Aleksandar Vasiljeviæ, o postupcima i vremenskom rasporedu provoðenja operacije „Štit“ od 23. studenoga 1990.

3. prosinca: General Kadijeviæ, buduæi da nije dobio politièku suglasnost Predsjedništva SRJ koju, po njegovu mišljenju, mora dobiti, privremeno obustavlja izvoðenje operacije „Štit“.103 101 7. prosinca: Veljko Kadijeviæ daje intervju TV Beograd u kojem žestoko napada Hrvatsku i predsjednika Tuðmana zbog „obnavljanja fašizma i genocida protiv Srba“.104 U Hrvatskoj su te izjave doèekane kao signal za izvršenje vojnog udara. General Martin Špegelj traži od hrvatskoga politièkog vrha opæi napad na JNA, ukljuèujuæi i napade na obitelji oficira JNA koje se nalaze po gradovima i selima u Hrvatskoj, što predsjednik Tuðman i hrvatski vrh u potpunosti odbacuju. 9. prosinca: Održan je prvi krug višestranaèkih izbora u Srbiji i Crnoj Gori. Najveæi broj glasova u Srbiji dobila je Miloševiæeva SPS. Najveæi broj glasova u Crnoj Gori dobili su èlanovi SK CG. Albanci su bojkotirali izbore u Srbiji (Kosovu). Slobodan Miloševiæ je, kao predsjednièki kandidat, dobio 65,35 posto glasova.105 11. prosinca: SSNO dostavlja Predsjedništvu SRJ „Informaciju o neovlašæenom formiranju oružanih paravojnih sastava u SRJ“. NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. 12. prosinca: U Okružnom zatvoru u Zagrebu održana je tiskov- na konferencija povodom pokretanja istrage protiv uhiæenih srpskih terorista meðu kojima su Željko Ražnatoviæ zvan Arkan, Goran Hadžiæ i Zoran Stevanoviæ106. - U razgovoru s generalom Kadijeviæem, Borisav Joviæ pred- laže, a Kadijeviæ prihvaæa, da se bar desetak dana odgodi sjednica saveznog Predsjedništva, na kojoj treba biti raz- motreno stanje u Hrvatskoj i podatci o organiziranju paravoj- nih postrojba HDZ-a, a prema operativnim podatcima JNA. Joviæ potpuno toèno zakljuèuje: „Odlažemo, mada nam vreme nije saveznik. Vreme radi protiv nas“.107 18. prosinca: Do tada zabranjena, Matica hrvatska obnavlja rad. 20. prosinca: U BiH su imenovani èelni ljudi: predsjednik Predsjedništva BiH postao je Alija Izetbegoviæ-SDA, predsjed- nik Skupštine je Momèilo Krajišnik-SDS, potpredsjednik Skupštine Mariofil Ljubiæ-HDZ, prvi mandatar za sastav nove Vlade je Jure Pelivan-HDZ. - U Kninu je donesen „Statut autonomne oblasti Krajine“, a Knin je postao njezinim „glavnim gradom“. - Na prvoj konferenciji SK-PJ u èlanstvo je, kolektivno, ušla „armijska organizacija SK“. 21. prosinca: U Kninu je proglašeno osnivanje „Srpske autonomne oblasti Krajina“. 22. prosinca: Sabor Republike Hrvatske donosi odluku o proglašenju i stupanju na snagu novog Ustava108 i pripada- juæeg Ustavnog zakona za provedbu Ustava RH. Proglašenju Ustava nazoèili su Milan Kuèan i Alija Izetbegoviæ.109 23. prosinca: U Republici Sloveniji održan je plebiscit na kojem je 88,2 posto glasaèa (od 93,2 posto onih koji su na referen- 102 dum izašli) poduprlo nezavisnost i suverenost Republike Slovenije. - Održan je drugi krug višestranaèkih izbora u Srbiji. Miloševiæeva SPS je s 48,06 posto osvojenih glasova, a zah- valjujuæi veæinskom izbornom sustavu, osvojila uvjerljivu veæinu: 192 od 250 zastupnièkih mjesta. Slobodan Miloševiæ je izabran za predsjednika sa 65,35 posto glasova. - Za predsjednika Predsjedništva Crne Gore izabran je kandi- dat Saveza komunista Crne Gore, Momir Bulatoviæ, blizak Miloševiæev suradnik, dobivši 76,9 posto glasova ukupnog broja biraèa. 26. prosinca: Srbija je tajno „upala“ u monetarni sustav SRJ (iako je odluka objavljena u Službenom glasniku SR Srbije, ali tajnom izdanju od 28. prosinca) uzimanjem od NBJ oko 18,3 mlrd dinara (2,6 mlrd njemaèkih maraka ili 1,8 mlrd amer- ièkih dolara) èime je probila financijski sustav SRJ. Novac je potreban kako bi se namirile potrebe za plaæanjem mirovina i privremeno dizanje standarda graðana uoèi izbora. Ovaj upad je izazvao žestoke reakcije u tadašnjoj SRJ.110 Ujedno je Skupština Srbije donijela odluku kojom je odluèila zadržati Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske iznos od 50 posto poreza na promet za financiranje vlastitih potreba (iako ne bi smjela zadržati više od 25 posto).

I. Biliæ: 31. prosinca: Ustavni sud RH donio je Rješenje (objavljeno dana 1. sijeènja 1991.) po kojem tzv. SAO Krajina „pravno ne pos- toji“.111 - Predsjednik slovenskog parlamenta rance Buèar proglasio je nezavisnost Slovenije. 1991.:

4. sijeènja: Predsjednik Republike Hrvatske dr. ranjo Tuðman osniva Vijeæe obrane i nacionalne sigurnosti (VONS). - „Izvršno vijeæe Krajine“ formira „SUP Krajine“. - Veljko Kadijeviæ traži prijam kod Borisava Joviæa te ga iz- vješæuje o najnovijim podatcima i procjenama JNA te stajali- štima i planovima koje namjeravaju ostvariti u vremenu koje dolazi. Traži da: - se narodi odrede kao nositelji suvereniteta, a ne republike ni narodnosti - narodi odluèuju o svojoj sudbini i svom (ne)ostanku u fe- derativnoj Jugoslaviji - se ne dopusti Hrvatskoj stvaranje paravojnih postrojba pod krinkom prièuvnog sastava MUP-a. General Kadijeviæ tvrdi da je spremljen polusatni film „koji æe zgranuti svet“.112 - Borisav Joviæ traži ubrzano djelovanje JNA protiv Republike 103 Hrvatske. 9. sijeènja: Borisav Joviæ traži odobrenje saveznog Predsjedništva za uporabu JNA protiv RH i Slovenije. Bogiæ Bogiæeviæ i Vasil Tupurkovski usprotivili su se tom prijedlogu pa nije dobio dovoljan broj glasova (rezultat glasovanja bio je 4:4). Meðutim, prihvaæena je odluka o desetodnevnom roku koji se daje za razoružanje svih paravojnih grupa, organizacija i postrojba koje nezakonito djeluju na podruèju Slovenije i Hrvatske. JNA se autorizira za izvršenje te zadaæe. 10. sijeènja: Predsjedništvo SRJ zasjeda u proširenom sastavu. Vrh JNA traži i dobiva, odluku o razoružanju svih „paravojnih formacija u RH“, misleæi na tadašnji ZNG. Predsjednik RH dr. ranjo Tuðman istièe da je „zajedništvo nametnuto silom nemoguæe“ te predlaže preobrazbu „jugoslovenske federaci- je u savez suverenih država“ i „ukljuèenje ovog saveza u europsku zajednicu ravnopravnih, demokratskih naroda i država“.113 Predstavnici BiH (Izetbegoviæ, Bogiæeviæ) kažu kako BiH „hoæe federaciju, ali može da bude meka“.114 S njihova NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. prvog susreta, Izetbegoviæ se u Sarajevo vraæa sa sljedeæim mišljenjem o generalu Kadijeviæu115: „To je bio moj prvi susret sa generalom Kadijeviæem. Vrlo obrazovan oficir, Jugoslaven po ubjeðenju, za razliku od njegovog zamjenika Adžiæa, koji je sasvim sigurno bio srpski šovinist. Kadijeviæ je pokušavao saèuvati Jugoslaviju. Vidjeli smo se tada prvi put. I dogovo- rili se da doðem kod njega u Generalštab. Nisam o njemu ponio negativne utiske. On je branio stvar Jugoslavije, i tu smo se slagali, ali ja sam tvrdio da se država mora rekon- struirati, i tu se nismo slagali.“ - Slobodan Miloševiæ napušta, silom srbijanskog Ustava, poziciju predsjednika Socijalistièke Partije Srbije (SPS). Na tu poziciju predlaže tadašnjeg predsjednika Predsjedništva SRJ Borisava Joviæa. - Predsjednik SDS-a BiH dr. Radovan Karadžiæ najavio je smjenu Bogiæa Bogiæeviæa s funkcije èlana Predsjedništva SRJ koji dolazi iz BiH. 12. sijeènja: U Titogradu je osnovano „Udruženje Srba iz Hrvatske“. Za predsjednika je izabran Velimir Radinoviæ.116 Na sastanke u ured tog Udruženja u Beogradu, u Cvijiæevoj ulici, dolazili su - s namjerom organiziranja slanja svih vrsta pomoæi, a prvenstveno dobrovoljaca - predstavnici Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja, Srpskog pokreta obnove Vuka Draškoviæa, Srpske narodne obnove Mirka Joviæa i Demokratske stranke Zorana Ðinðiæa (u ime ove stranke na sastanke dolazio je Gojko Ðogo).117 13. sijeènja: Poèela je operacija „Pustinjska oluja“ u Kuvajtu. 15. sijeènja: Veljko Kadijeviæ, u razgovoru Borisavom Joviæem, procjenjuje novonastalo stanje u RH, istièuæi da „Srbi u 104 Hrvatskoj predaju oružje, a Hrvati ne.“ Stoga se Hrvatima oružje mora silom oduzeti. „Vojska je raspoložena da ide na radikalnu opciju do rušenja hadezeovske vlasti“. Svjesni su problema pronalaženja osobe(a) koje bi trebale obnašati nametnutu vlast. Zakljuèuju da bi se vojna vlast u Republici Hrvatskoj trebala zadržati „najmanje godinu dana“. „Krv æemo prolivati, ako drugaèije ne bude moglo, samo za teri- torije gde žive oni narodi koji žele da ostanu u Jugoslaviji.“118 17. sijeènja: Na sastanku u Mokricama Hrvatska i Slovenija donose sporazum o zajednièkoj suradnji u pitanjima obrane. - Veleposlanik SAD-a u Beogradu Waren Zimmermann prenosi Borisavu Joviæu poruku službenog Washingtona u kojoj se istièe protivljenje svakoj uporabi sile, posebno od JNA, u rješavanju politièke krize u SRJ. Naglasio je da SAD podržavaju jedinstvo SRJ, ali ne i jedinstvo koje ugrožava demokraciju. 18. sijeènja: Stjepan Mesiæ u razgovoru s Borisavom Joviæem pris- taje da RH preda 20 000 automatskih pušaka. Mesiæ i Joviæ izvješæuju Kadijeviæa o tom dogovoru. Miloševiæ, vrlo nezado- voljan tim dogovorom, vrlo ružnim rijeèima prigovara Joviæu i Kadijeviæu što su nasjeli na još jedan Tuðmanov trik.119 Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske 19. sijeènja: Tijekom razgovora s Borisavom Joviæem, generali Kadijeviæ i Adžiæ takoðer iskazuju nezadovoljstvo postignutim

I. Biliæ: dogovorom jer razmišljaju isto kao i Slobodan Miloševiæ. Joviæu prikazuju snimljeni film o aktivnostima generala Špegelja glede kupnje naoružanja. Joviæev je komentar: „Neverovatno je kako su to snimili. Ušli su im u koske“.120 - Stjepan Mesiæ traži produljenje roka za predaju oružja do 21. sijeènja. 20. sijeènja: Na zahtjev Vlade RH, Predsjedništvo SRJ produžava rok za predaju oružja i razoružanje paravojnih grupa i orga- nizacija u RH. Na skupu HDZ-a tadašnji potpredsjednik pred- sjedništva SRJ S. Mesiæ istièe da je RH kupila naoružanje i podijelila ga prièuvnom sastavu policije koji se smatra regu- larnim djelom MUP-a. Jedine su paravojne strukture u RH “snage Srba iz Knina”. - Predsjednici Tuðman i Kuèan potpisuju Sporazum o zajed- nièkoj obrani u sluèaju intervencije JNA.121 21. sijeènja: U Sarajevu je održan sastanak državnih delegacija RH i BiH radi traženja zajednièkih stajališa u rješavanju krize u SRJ. - Nakon završetka hrvatsko-bosanskih razgovora u Sarajevu, Izetbegoviæ od Borisava Joviæa traži sazivanje sjednice Predsjedništva SRJ radi „odlaganja sprovoðenja naredbe o razoružavanju“, traži i da „se pregovara s Tuðmanom i Kuèanom“. - Nakon što je Stjepan Mesiæ obavijestio Borisava Joviæa o 105 hrvatskim stajalištima glede potrebe razoružanja srpskih pa- ravojnih grupa, a ne pripadnika MUP-a RH, Joviæ ta stajališta prenosi Kadijeviæu i Miloševiæu. Kadijeviæ istièe da je potreb- no „slomiti hrvatsku vlast“, dok se Miloševiæ i Joviæ zauzimaju za „zaštitu srpskog stanovništva u Krajini“,122 odnosno za cil- jano djelovanje. 21./22. sijeènja: Savezna vlada zahtijeva od Narodne banke Jugoslavije „odobravanje zajma“ iz „primarne emisije“ (odnosno tiskanjem) u iznosu od 5.5 mlrd dinara za potrebe financiranja JNA.123 22. sijeènja: Admiral Stane Brovet, u govoru koji je održao pri- padnicima Centra visokih vojnih škola u Beogradu, zaprijetio je kako æe bez posla ostati svi oni koji ne potpišu pristupnicu SK-PJ.124 - U Beogradu je održan sastanak delegacija BiH i Srbije radi traženja zajednièkih stajališta u rješavanju krize u SRJ. Nakon „istaknute pune suglasnosti da se saèuva Jugoslavija“,125 Izetbegoviæ izjavljuje: „Srbija uvjetuje suveren- NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. itet BiH opstankom Jugoslavije“.126 23. sijeènja: Slobodan Miloševiæ primio je u Beogradu Milana Babiæa i Milu Dakiæa kao „predsjednika i potpredsjednika Srpskog nacionalnog vijeæa“. - U Beogradu je održan sastanak Slobodana Miloševiæa i Borisava Joviæa na kojem je postignuta suglasnost o potrebi vojne akcije u Hrvatskoj, ali na ogranièenom, „srpskom“ dijelu Hrvatske. Kadijeviæ prenosi Joviæu spremnost JNA da izvrši nužna uhiæenja (koja su veæ poèela) kao i druge aktivnosti. - Štab vrhovne komande JNA izdaje priopæenje za javnost o tome kako æe, ne raspusti li Hrvatska mobilizirane „sastave, podiæi borbenu gotovost jedinica na nivo koji æe garantovati sprovoðenje na zakonu zasnovanog kriviènog postupka i izvršenja sudskih odluka.“127 - KOS JNA, pod optužbom sudjelovanja u tajnom i neza- konitom naoružavanju hrvatskih paravojnih postrojba, uhitio je „vojna lica, Kovaèa i Šabariæa“128. - U Zagrebu su se sastale delegacije Hrvatske i Crne Gore radi traženja moguæih rješenja krize u SRJ. Predsjednici Tuðman i Bulatoviæ istaknu su da je dijalog moguæ i uz razlièi- ta stajališta. - Predsjednik RH dr. ranjo Tuðman obraæa se „Proglasom svim Hrvatima i prijateljima hrvatskog naroda širom svijeta“ u kojem istièe ozbiljnu opasnost od vojnog udara u RH. 24. sijeènja: Na susretu u Beogradu predsjednici Srbije i Slovenije, Slobodan Miloševiæ i Milan Kuèan, postižu spo- razum kojim se Sloveniji omoguæava neometano napuštanje SRJ. „Zajednièki je konstatirano da se u razrešavanju krize 106 mora polaziti od prava naroda na samoopredelenje, koje ne može biti nièim ogranièeno, osim jednakim i istim takvim pravom drugih naroda. (...) Slovenija uvažava interes srpskog naroda da živi u jednoj državi i da buduæi jugoslavenski dogovor taj interes treba poštivati“.129 - Stjepan Mesiæ traži od Borisava Joviæa da prenese Slobodanu Miloševiæu Tuðmanovu poruku u kojoj Tuðman predlaže održavanje sastanka njih èetvorice kako bi se pokušalo naæi rješenje krize koja potresa SRJ. - Predsjednik RH dr. ranjo Tuðman šalje pismo predsjedniku SAD-a Georgeu Bushu u kojem tvrdi da su prijetnje JNA o vojnom udaru u RH vrlo stvarne. - JNA uhiæuje nekoliko osoba zbog, po njima, nezakonitog uvoza oružja u RH i poticanja oružane pobune (Ðuro Deèak, Antun Habijanec, Vinko Belobrk i drugi. Osim njih i Martina Špegelja, za ista djela optuženi su i ranjo Kovaè, Vlado Šabariæ, Ivan Baleni, Josip Kovaè). 25. sijeènja: Na izvanrednoj sjednici Sabora RH dr. Tuðman istièe kako je RH spremna za dijalog i obranu. Hrvatska delegaci- ja, koja treba otputovati Beograd, dvoji glede osobne si- gurnosti jer u Beogradu oèekuju moguæa uhiæenja pa i lik- Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske vidiranja. Jedino je „Špegelj rekao kako smatra da nema opasnosti“ od odlaska u Beograd.130

I. Biliæ: - U Sarajevu je održan sastanak delegacija Crne Gore (Momir Bulatoviæ, Svetozar Maroviæ) i BiH (Alija Izetbegoviæ, Bogiæ Bogièeviæ, Momèilo Krajišnik) radi traženja zajednièkih stajališta u rješavanju krize u SRJ. Delegacije su „saglasne da kao manje republike u buduæoj Jugoslaviji ne smijemo biti podreðeni“.131 - Prije sjednice saveznog Predsjedništva, a na inicijativu dr. Tuðmana,132 održan je susret i razgovor hrvatske i srpske de- legacije radi traženja zajednièkih stajališta u rješavanju krize u SRJ. - JNA izdaje nalog za uhiæenje generala Martina Špegelja, tadašnjeg ministra obrane RH, te traži odobrenje saveznog Predsjedništva za nasilno razoružanje paravojnih postrojbi u RH. Borbena gotovost JNA podignuta je na najviši stupanj. Prijedlog JNA nije dobio suglasnost potrebne veæine èlanova Predsjedništva. Janez Drnovšek je napustio sjednicu Predsjedništva. Kadijeviæ predlaže prekid sjednice da bi se mogao pogledati dnevnik TV Beograd133 koji prikazuje tajno snimljenog ministra Špegelja kako od suradnika KOS-a, kapetana JNA Vladimira Jagara134 (koji je navodno i rodbin- ski povezan s Martinom Špegeljem), pokušava kupiti oružje i uvesti ga u RH. Tijekom snimljenog razgovora Špegelj spomi- nje i „odrede za likvidaciju èija bi zadaæa bila da ubijaju više srpske èasnike i otimaju njihove obitelji“.135 Kasno uveèer, na 107 sjednici proširenog sastava Predsjedništva (iz RH su nazoèili ranjo Tuðman, Žarko Domljan, Josip Manoliæ), postignut je dogovor o raspuštanju postrojba prièuvnog sastava MUP-a RH te istovremeno ukidanje borbene gotovosti JNA. - „Srpsko nacionalno vijeæe Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema“ uputilo je zahtjev, ali i podršku, Slobodanu Miloševiæu „da svi Srbi ostanu u jednoj državi“.136 - Sobranje Republike Makedonije donijelo je „Deklaraciju o nezavisnosti“ i „Platformu za pregovore o buduænosti Jugoslavije“.137 26. sijeènja: Po dolasku u zagrebaèku zraènu luku (oko 1.30 sati poslije ponoæi) predsjednik Tuðman je održao konferenciju za tisak. Na sjednici Sabora RH je rekao: „Bili smo na rubu graðanskog rata“. Istakao je nužnost nastavka razgovora kako bi se „na demokratski i miroljubiv naèin našlo rješenje o moguænosti zajednièkog suživota, ili o razlazu“.138 - Slobodan Miloševiæ je nepovjerljiv prema najavi susreta s Tuðmanom te istièe kako „samo vjeruje u akcije koje æe ih NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. (Hrvatsku - op.a.) prisiliti“139 na popuštanje. Nezadovoljan je buduæi da je propala prilika da JNA izvede vojni udar i brzo zauzme granice zamišljene „velike Srbije“. - Nakon susreta delegacija BiH i Slovenije u Sarajevu Izetbegoviæ istièe kako je „BiH najpozvanija da ponudi novi koncept pregovora u Jugoslaviji“. - Za predsjednika Makedonije, glasovanjem u makedonskom Sobranju, izabran je Kiro Gligorov. - Na konferenciji za tisak u Beogradu Vuk Draškoviæ, pred- sjednik SPO, kaže: „Može slobodno iz Jugoslavije otiæi tko god želi i ponijeti sa sobom ono što je samo njegovo. Hrvati mogu otiæi, ali na svojim opancima ne mogu ponijeti ni parèe srpske zemlje. Dubrovnik ne mogu odnijeti. SPO se zalaže da se Dubrovniku vrati vjekovni autonomni status“.140 28. sijeènja: Nakon izbora za predsjednika Predsjedništva Makedonije, Kiro Gligorov je u susretu s Borisavom Joviæem izjavio da „smatra da Jugoslavija može da opstane“. 29. sijeènja: U Sarajevu su održani razgovori Izetbegoviæ - Gligorov kojima se istièe stajalište BiH i Makedonije o ostanku tih dviju federalnih jedinica u sastavu SRJ odnosno o „oèuvanju Jugoslavije, ali bitno preureðene“. 30. sijeènja: U Ljubljani su održani razgovori slovenske i crnogorske delegacije o buduænosti Jugoslavije. 31. sijeènja: Vojni sud u Zagrebu izdaje nalog za uhiæenjem Martina Špegelja, što Vlada RH ne prihvaæa. - U Beogradu je održana druga sjednica proširenog sastava Predsjedništva SRJ141 na kojoj su teme bile stanje u SRJ i sta- jališta Politièke uprave JNA.142

108 2. veljaèe: Rastu napetosti u Slavoniji, inicirane djelovanjem SDS- a. 6. veljaèe: Delegacija Vijeæa Europe (ernadez Ordones i Catherine Lalumiere) u svojoj izjavi tijekom posjeta SRJ, istièe nužnost višestranaèkih izbora na saveznoj razini i mirno rješenje krize kao uvjet ulaska SRJ u Vijeæe Europe. 7. veljaèe: Na sjednici Predsjedništva SRJ Janez Drnovšek izjavljuje da æe Slovenija i formalno pokrenuti postupak raz- druživanja, što potvrðuje i Milan Kuèan koji, prigodom prija- ma uprilièenog za konzularni zbor akreditiran u Ljubljani, najavljuje istu moguænost. 11. veljaèe: Vrh JNA dopunjenje postojeæi plan djelovanja protiv republika Hrvatske i Slovenije, a pod izlikom zaštite od van- jske intervencije. - Vojni vrh iznosi nacrt „Stavova OS SRJ o razrešenju krize u zemlji“, s politièkim stajališta identiènim srbijanskom poli- tièkom vodstvu o: pravu naroda, a ne republika kao konstitu- tivnih elemenata ederacije i/ili narodnosti na samoopredje- ljenje; o potrebi organiziranja referenduma naroda u repub- likama, potrebi napadnog djelovanja JNA s ciljem zaštite Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske Ustava SRJ i ustavnog poretka. 12. veljaèe: SDS BiH odbija potpisati „Deklaraciju o suverenosti i

I. Biliæ: nedjeljivosti BiH“. 13. veljaèe: Vuk Draškoviæ, predsjednik SPO-a, šalje otvoreno pismo predsjedniku RH dr. Tuðmanu u kojem istièe da „neo- visna Hrvatska ne može odnijeti sa sobom ni djeliæ zemlje nastanjene Srbima. Krvlju srpskom, koja je tekla sa ustaške kame i logorima i jamama našim, postavljene su vjeène i nepomiène, meðe Srpskoj Krajini.“143 14. veljaèe: Prije zasjedanja Skupštine SRJ, prilikom kontrole zas- tupnika, njima je oduzeto 5 komada vatrenog oružja.144 15. i 16. veljaèe: Na susretima145 srpskih i bošnjaèkih intelektu- alaca, održanima u hotelu „Holiday Inn“ u Sarajevu, na temelju dogovora postignutog tijekom razgovora Izetbegoviæ- Æosiæ održanog u sijeènju u Beogradu, razgovaralo se o buduænosti BiH. Predstavnici Srba iz Srbije i BiH na razgo- vorima su Predrag Palavestra, Slobodan Seleniæ, Darko Tanaskoviæ i Rajko Petrov Nogo iz Beograda te Milorad Ekmeèiæ, Slavko Leovac i Sveta Koljeviæ iz Sarajeva. Domaæini, BH muslimani, bili su u sastavu Avdo Suæeska, Muhsin Rizviæ, Hasan Sušiæ, Enes Durakoviæ i Alija Isakoviæ. Zakljuèak Dobrice Æosiæa, nakon završenog susreta, glasi: “preti nam rat i s muslimanima”. - Dobrica Æosiæ nudi Aliji Izetbegoviæu, tijekom sarajevskog susreta, sljedeæe: “Gospodine Izetbegoviæu, nemojte da se delimo. Izmešani smo i uslovljeni jedni drugima. Dajte da 109 saèuvamo zajednièku državu. Mi, srpske demokrate, boriæe- mo se da vi budete predsednik te zajednièke Jugoslavije koju æe èiniti Srbija, Bosna i Hercegovina i Crna Gora. Doðite u Beograd, boriæemo se zajedno.” Izetbegoviæ taj prijedlog nije prihvatio.146 16. veljaèe: U Donjem Lapcu donesena je „Deklaracija o položaju i pravima srpskog naroda u Hrvatskoj“. 18. veljaèe: Na susretu predsjednika Hrvatske i Makedonije, dr. Tuðmana i Gligorova, istaknuto da je zajednica suverenih republika još uvijek moguæa te je postignuto jedinstvo o pita- nju nepromjenjivosti unutarnjih granica. 19. veljaèe: Njemaèki kancelar Helmuth Kohl šalje pismo Anti Markoviæu u kojem daje potporu jedinstvu SRJ te izražava nadu da æe se to jedinstvo i novi oblici suživota naroda i na- rodnosti SRJ postiæi bez uporabe sile. 20. veljaèe: Skupština Slovenije prihvaæa izmjene Ustava kojima se Slovenija definira kao nezavisna država koja æe s drugim zemljama èlanicama SRJ utvrditi svoje veze na temelju NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. meðunarodnih zakona. - Borisav Joviæ, na molbu Dobrice Æosiæa, prima Radovana Karadžiæa s kojim razgovara o stanju u BiH te daljnjim planovima za djelovanje SDS-a BiH. 21. veljaèe: Sabor RH donosi odluku o poništenju svih saveznih zakona koji su u suprotnosti s republièkima te se istièe da æe RH napustiti SRJ dana 30. lipnja 1991. godine. Pokrenut je postupak razdruživanja. Predsjednik Tuðman tada iznosi sukus politike tog vremena: „Politika se ne vodi samo srcem, politi- ka se mora voditi i razumom, i èak i one sile koje imaju silu da nametnu svoju volju moraju razgovarati, a kamo li one snage koje svoju volju ne mogu nametnuti, koje svoje pravo ne mogu izboriti silom“.147 - Lawrence Eagleberger, zamjenik državnog tajnika SAD prvi put iznosi da „ovakva Jugoslavija nije u interesu SAD“ te treba „promeniti stanje na Balkanu kroz raspad Jugoslavije, a potom formirati državu kakva njima odgovara“.148 - Dobrica Æosiæ prenosi Borisavu Joviæu dojmove s nedavnog susreta srpskih i bosanskih intelektualaca, održanog u Sarajevu, kojemu je nazoèio i Izetbegoviæ. Æosiæ tvrdi da Izetbegoviæ samo želi samostalnu bosansku državu i da ne æe ostati u Jugoslaviji odu li iz nje Slovenci i Hrvati. Ujedno napominje postojanje Izetbegoviæevog straha od Srba i Srbije. 22. veljaèe: Na sjednici predsjednika svih republika iz SRJ održanoj u Sarajevu, Izetbegoviæ iznosi ideju o „asimetriènoj federaciji“ odnosno: „Srbija i Crna Gora su u klasiènoj fed- eraciji, Slovenija i Hrvatska u konfederaciji prema prvim dvje- ma, a BiH i Makedonija jednako blizu i jednako udaljene od sviju“. 110 23. veljaèe: U Beogradu je osnovana „Srpska radikalna stranka“ za èijeg je predsjednika izabran èetnièki vojvoda dr. Vojislav Šešelj. 25. veljaèe: U razgovoru s Borisavom Joviæem Veljko Kadijeviæ iznosi novi, prilièno podroban, plan JNA za nasilno obaranje vlasti u Hrvatskoj i Sloveniji. Traži se politièko odobrenje za rušenje vlasti u Sloveniji i Hrvatskoj na sjednici Predsjedništva koja se treba održati 1. ožujka. Poèinju se javljati naznake povezivanja samo s onima koji žele Jugoslaviju bez obzira gdje žive. Ako Makedonija i BiH ne žele milom ostati u Jugoslaviji, potrebno je „kombinovanim politièkim merama – demonstracijama i pobunama“ srušiti njihovo rukovodstvo „ili ih preokrenuti u drugom pravcu“. Kadijeviæ ipak, što u pot- punosti ne odgovara srbijanskom vrhu, ne odustaje od napa- da na Sloveniju jer „posle akcije u Hrvatskoj, krenulo bi se na Sloveniju“.149 U Hrvatskoj bi se „uvela vojna uprava“. 26. veljaèe: „Srpsko nacionalno vijeæe Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema“ donosi „Deklaraciju o suverenoj autonomiji srpskog naroda“. 27. veljaèe: Izetbegoviæ izjavljuje postojanje spremnosti za obranu Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske nezavisnosti BiH. SDA i HDZ predlažu Deklaraciju o su- verenosti koju SDS odbija. Na skupu svih tijela HDZ BiH

I. Biliæ: održanom u Bugojnu, „iskristalizirao se stav da BiH treba postati suverena država ravnopravnih naroda i narodnosti“.150 - Kiro Gligorov izjavljuje da je i Makedonija za savez samostalnih i suverenih država. To znaèi da Srbija i Crna Gora ostaju same, a Hrvatska dobiva saveznike ako se sa Slovenijom raziðe u naèinu i tempu djelovanja. 28. veljaèe: „Srpsko nacionalno vijeæe SAO Krajine” prihvaæa „Deklaraciju o razdruživanju Republike Hrvatske i SAO Krajine“, proglašava secesiju od RH i ostanak u Jugoslaviji.151 - Tijekom ožujka poèinju „pobune“ lokalnih Srba na podruèju Pakraca i Borova Sela koje rezultiraju veæim brojem poginulih i ranjenih osoba; poèinje i aktivno angažiranje JNA na srpskoj strani. Poèinje se primjenjivati „kninski“ scenarij dizanja pobune iz kolovoza prošle godine i to na ciljanim podruèjima, kako bi JNA dobila priliku da „legalistièki“, aktivnim posre- dovanjem izmeðu zaraæenih strana izaðe na granice tzv. „velike Srbije“. Izetbegoviæ putuje u Libiju da bi osigurao pozajmicu oko 50 milijuna amerièkih dolara za BiH.

1. ožujka: Predsjednik Republike Hrvatske dr. ranjo Tuðman na konferenciji za strane novinare ista je da postoji namjera srbi- janskog vodstva da stvori „veliku Srbiju na teritoriju BiH i dijelovima Hrvatske“.152

111 - Poèela je pobuna Srba u Pakracu razoružavanjem policaja- ca hrvatske nacionalnosti u policijskoj postaji u Pakracu. Pobuna je sutradan ugušena akcijom redarstvenih snaga. 2. ožujka: U Beogradu je, u organizaciji SPS-a, održan miting pod nazivom „Jasenovac se neæe ponoviti“.153 3. ožujka: Pod izlikom “smirivanja stanja”, oklopne postrojbe JNA izašle su na ceste grada Pakraca. Srbi potièu nerede u Osijeku i Bilju. 6. ožujka: Borisav Joviæ odobrava, bez sjednice Predsjedništva i bez provedenih konzultacija s èlanovima Predsjedništva, uporabu JNA na podruèju Pakraca. Naknadno su, „uz manje negodovanje”, svoju suglasnost za donošenje te odluke dali Janez Drnovšek i Vasil Tupurkovski (uz stalna èetiri glasa Srbije i Crne Gore). - U Makedoniji se javljaju zahtjevi da JNA napusti podruèje Makedonije. 7. ožujka: Slovenija prestaje slati svoje novake u JNA. NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. 8. ožujka: U razgovoru za talijanski list „Repubblica“, dr. Tuðman istièe: „ U fazi smo oštrog psihološkog rata, koji vode komu- nisti-dogmate, koji podržavaju hegemonistièke ciljeve Srbije“.154 9. ožujka: Najmanje 100 000 posvjednika na ulicama Beograda, prvi dan protestira, pod vodstvom Vuka Draškoviæa i drugih èelnika tadašnje oporbe, protiv Miloševiæa i SPS-a. Jake poli- cijske snage napadaju demonstrante. Najmanje dva demon- stranta su ubijena. Uhiæen je Vuk Draškoviæ, voða vodeæe oporbene stranke SPO (Srpski pokret obnove). Tenkovi JNA su oko 19.30 sati izašli na ulice, nakon telefonske sjednice Predsjedništva SRJ (suglasnost za korištenje JNA dali su tadašnji èlanovi saveznog Predsjedništva: Borisav Joviæ - Srbija, Nenad Buæin - Crna Gora, Jugoslav Kostiæ - Vojvodina, Vasil Tupurkovski - Makedonija, Bogiæ Bogiæeviæ - BiH, Riza Sapunxhiu - Kosovo; Janez Drnovšek iz Slovenije i Stjepan Mesiæ iz Hrvatske nisu pitani za mišljenje po zamisli Borisava Joviæa, tada predsjedajuæeg Predsjedništva SRJ). Uhiæeno je 213 osoba, meðu kojima i organizator mitinga Vuk Draškoviæ.155 - Protesti su nastavljeni i sutradan kad su se proširili i u drugim gradovima u Srbiji. Policija upotrebljava suzavac. - Milan Babiæ je bio meðu prvima koji su Slobodanu Miloševiæu poslali brzojav podrške. 11. ožujka: Održana je izvanredna sjednica Skupštine Srbije. Miloševiæ pregovara s demonstrantima i studentskim voðama. Patrijarh SPC Pavle obraæa se okupljenim studentima-demon- strantima i traži od njih da se povuku s ulice i pokušaju riješi- ti probleme u institucijama vlasti, nakon èega biva izviždan i 112 ispraæen povicima: „Crvena bando“. Okupljenim se studenti- ma u Patrijarhovo ime isprièao Atanasije Jevtiæ (dekan Bogoslovnog fakulteta u Beogradu) zbog èega je dobio plje- sak nazoènih.156 12. ožujka: Izvanredna sjednica Predsjedništva SRJ održana je na zapovjednom mjestu JNA, u podzemnim prostorijama objekta u Užièkoj 15 u Beogradu, bez Drnovšeka. Nazoèni su generali Kadijeviæ, Adžiæ, Ðušiæ, Èubra, admiral Brovet i pukovnik Vuk Obradoviæ. JNA drugi put traži odobrenje za nasilno rušenje vlasti u RH i Sloveniji uz proglašenje stanja neposredne ratne opasnosti na podruèju cijele SRJ, donošenje odluke o podizanju borbene gotovosti i dodatnu mobilizaciju pripadnika JNA, razoružavanje i rasformiranje nelegalnih oružanih formacija te nastavak politièkih razgovo- ra o buduæem ureðenju SRJ, referendume na kojima æe se narodi - a ne republike - oèitovati o svojim željama. Prijedlog je odbijen (protiv su glasovali Mesiæ, Sapunxhiu, Tupurkovski i Buæin) a za Borisav Joviæ i Jugoslav Kostiæ, (umjesto Dragutina Zelenoviæa koji je otišao na drugu dužnost). Bogiæ Bogiæeviæ odbio je glasovati. Tadašnji ministar obrane Veljko Kadijeviæ kasno noæu, nakon održanog prvog dijela sjednice Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske Predsjedništva, a nakon tajnih konzultacija s Borisavom Joviæem, leti u Moskvu na tajni sastanak s ruskim ministrom

I. Biliæ: obrane maršalom Jazovim, gdje traži njegovu potporu za izvoðenje, kako to naziva Branko Mamula „vojno-državnog udara“. Kadijeviæ ne dobiva potporu oèekivao. Odmah nakon susreta s maršalom Jazovim, Kadijeviæ se noænim letom vraæa u Beograd.157 Upravo je Branko Mamula trebalo postati „novi Tito“, prvo na podruèju Hrvatske, a potom i na podruèju cijele Jugoslavije. 13. ožujka: Na sastanku sa Slobodanom Miloševiæem i Borisavom Joviæem, generali Kadijeviæ i Adžiæ tvrde da æe Predsjedništvo ne prihvati njihove prijedloge, „vojni udar“ tako što izvršiti æe „smijenili Vladu i Predsjedništvo“ dok bi Skupština ostala, ali bez prava na zasjedanje. Buduæi da se oèekuje odbijanje traženih odluka, Joviæ namjerava, nakon održane sjednice, dati ostavku èime æe se otvoriti i pravni put da JNA izvrši planirani vojni udar158. - Parlament EU donosi rezoluciju kojom se istièe moguænost da Republike iz SRJ samostalno odluèe o svojoj sudbini. - Ministar unutarnjih poslova Republike Srbije Radmilo Bogdanoviæ podnosi ostavku, što je posljedica demonstracija održanih prije nekoliko dana. - Sa RTV Srbije otpušteno je pet urednika iz informativnog programa. 14. ožujka: Nastavljajuæi sjednicu od 12. ožujka, savezno Predsjedništvo ponovno odbija prijedlog vodstva JNA o 113 uvoðenju “izvanrednog stanja” u SRJ. Drnovšek istièe da je Slovenija, temeljem donesenih odluka, de iure izvan fede- ralnog sustava SRJ. Riza Sapunxhiu povlaèi svoju suglasnost za predloženi plan djelovanja JNA, pa plan dobiva samo tri glasa a èak ih je pet „protiv“. 15. ožujka: Sjednica Predsjedništva je nastavljena; za Srbiju, Crnu Goru i JNA i ovaj put neuspješno. Bogiæeviæ je najavio da æe na predloženi Plan pristati jedino ako doðe do „izbijanja meðunacionalnog sukoba ili graðanskog rata“. Posljednju izjavu je na sjednici dao Veljko Kadijeviæ rekavši: „Štab Vrhovne komande uzima sebi pravo i obvezu da odmah, nakon ove odluke, procijeni situaciju i povuèe konzekvencije koje iz nje proizlaze“.159 Na zasjedanju je „odluka o uvoðen- ju izvanrednog stanja“ konaèno odbijena, a donesena je „odluka o razoružavanju nelegalnih paravojnih formacija“. Nakon sjednice Predsjedništva Borisav Joviæ podnosi ostavku na dužnost èlana saveznog Predsjedništva. - List SPC „Pravoslavlje“ objavljuje tekst vladike slavonskog NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. Lukijana pod naslovom „Antisrpsko nastupanje ustaške države“.160 16. ožujka: Ostavku na èlanstvo u saveznom Predsjedništvu, voðeni primjerom Borisava Joviæa, ali i u dogovoru s njim, podnose Kostiæ i Buæin (predstavnici Vojvodine i Crne Gore u saveznom Predsjedništvu). - Predsjednik Miloševiæ istièe da æe Srbija poštovati savezne organe ako se dopusti da JNA štiti ustavni poredak u SRJ. Na skupu u prostorijama beogradskog sveuèilišta izjavljuje da æe „legalno naoružavati Srbe u Hrvatskoj“.161 - Hrvatski Srbi na podruèju tzv. Krajine proglašavaju svoju “državu” i donose odluku o neprihvaæanju i nevaženju zakona RH na podruèju “Krajine”, a koji su u suprotnosti sa savezn- im zakonima. - Srbijanski parlament glasuje o smjeni Rize Sapunxiua s mjes- ta kosovskog èlana saveznog Predsjedništva. 17. ožujka: Veljko Kadijeviæ, s Blagojem Adžiæem i Stanetom Brovetom, pozivaju Slobodana Miloševiæa i Borisava Joviæa na razgovor u SSNO, da bi im izložio novi - ali temeljen na starom - Plan djelovanja JNA koji i dalje preferira opstanak SRJ. Miloševiæ samo traži, i dobiva, spremnost JNA da ponovno intervenira na beogradskim ulicama, ako bude novih demonstracija. General Kadijeviæ odbio je u ime SSNO, poslati predstavnika na zakazanu sjednicu SIV-a. - Slobodan Miloševiæ saziva sjednicu srbijanske Skupštine, proširenu naèelnicima svih opæina u Srbiji, kako bi dobio pot- poru za svoje djelovanje prema Hrvatskoj. Izjavljuje da æe „Armija ustavno postupiti ako sutra razoruža HDZ“ jer oèeku- je intervenciju pripadnika MUP-a Republike Hrvatske protiv 114 osoba koje su juèer proglasile „državu Krajinu“ u Hrvatskoj.162 18. ožujka: Skupština opæine Knin donosi „odluku o potpunom i trajnom odvajanju od Republike Hrvatske“. 19. ožujka: Štab vrhovne komande JNA izdaje priopæenje u kojem istièe namjeru nemiješanja u politièke dogovore, ali i to da ne æe dopustiti graðanski rat ili meðurepublièke sukobe. 20. ožujka: Borisav Joviæ povlaèi svoju ostavku na èlanstvo u saveznom Predsjedništvu, a na „nagovor Skupštine Srbije koja nije prihvatila ostavku“. Ostavku je zapravo povukao zato što JNA nije intervenirala, a realnom je postala moguænost djelo- vanja Predsjedništva i bez njega. - Na susretu s Milanom Kuèanom i slovenskim mvp Dimitrijem Rupelom, njemaèki mvp Hans-Dietrich Genscher (kuæni pri- jatelj mvp SRJ Budimira Lonèara163) ponavlja službeno staja- lišta EZ o potrebi oèuvanja SRJ, iako je svjestan agresivne politike Srbije prema RH i Sloveniji.164 - Skupština SR Srbije, umjesto Rize Sapunxhiua, smijenjenog èlana Predsjedništva SRJ, izabire Sejdu Bajramoviæa kojeg Albanci ne priznaju kao svog predstavnika. 21. ožujka: Održana je sjednica proširenog sastava Predsjedništva SRJ (7. JU-samit). Dogovorena je potreba Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske organiziranja izravnih pregovora predsjednika republika o buduænosti Jugoslavije165.

I. Biliæ: 24. ožujka: Srbija je poèela masovno plijeniti imovinu hrvatskih tvrtki na svom podruèju (neke ošteæene tvrtke su: „INA“, „Bagat“, „Varteks“, „Gavriloviæ“...). 25. ožujka: Susret Slobodana Miloševiæa i ranje Tuðmana u Karaðorðevu166 na kojem je, navodno, dogovorena „podjela BiH i rat u RH“. Meðutim, po svemu sudeæi, tema njihova raz- govora, kao i onog u Tikvešu 15. travnja, bilo je traženje, prvenstveno s hrvatske strane, moguænosti za mirnim rješa- vanjem krize u RH, pri èemu je Miloševiæ pokušao usporiti obrambene pripreme RH. Kao posljedica razgovora, koji nije skrivan jer su i Tanjug i HINA objavili vijest o susretu, stvore- na je neformalna radna grupa koja je trebala doæi do prijed- loga o mirnom rješavanju krize, a ne o podjeli BiH. Cilj grupe je vidljiv iz njezina sastava: dr. Dušan Bilandžiæ, dr. Zvonimir Lerotiæ, Josip Šentija, dr. Smiljko Sokol, s hrvatske te dr. Ratko Markoviæ, dr. Smilja Avramov, dr. Kosta Mihajloviæ i dr. Vladan Kutlešiæ, sa srpske strane. Grupa je održala tri sastan- ka (u Osijeku, u Beogradu, u Zagrebu). Buduæi da su srpska stajališta bila iskljuèiva (inzistiranje na uspostavi zapadnih granica „velike Srbije“), grupa se raspala ne postigavši nikakav dogovor. Sam Miloševiæ o ovom susretu kaže: „Tuðman mi je rekao da želi neovisnu Hrvatsku. Ali se jednos- tavno nismo mogli složiti – on je htio uništiti savezne instituci- je, a ja nisam mogao na to pristati. Predlagao sam, kao i prije, 115 promjenu Ustava kojom æe se dopustiti samoodreðenje. Bilo je nagaðanja da smo se dogovorili o podjeli Jugoslavije. Sad vam kažem, da smo to ondje odluèili, mogli smo odmah i uèiniti“.167

Milan Babiæ, tadašnji predsjednik tzv. RSK, preprièao168 je svoj razgovor s Miloševiæem koji je voðen neposredno nakon susreta u Karaðorðevu: „Najozbiljniji dokaz da se odstupa od teze „svi Srbi u jednoj državi“, veæ marta 1991. je sadržaj dogovora izmeðu predsjednika Srbije i Tuðmana u Karaðorðevu. Miloševiæ mi je tada, pokazujuæi na mapi, koje dijelove Krajine æe prepustiti Hrvatskoj, rekao da æe zauzvrat Tuðman njemu pomoæi u elimi- naciji Ante Markoviæa. Nedugo zatim, saznao sam i to da mu je Miloševiæ obeæao da neæe dirati u putni pravac Zagreb-Knin-Split. Ove politièke dogovore trebalo je da nauèno utemelje èlanovi tzv. ekspertske grupe“. Borisav Joviæ o istom sastanku iznosi sljedeæe: „Informacije koje ja imam bitno odudaraju od onoga o èemu se stalno prièa. NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. Meni Miloševiæ nije rekao da li su zaista razgovarali o podeli Bosne, ali ja lièno u to ne verujem. On je meni tada uvek govorio, kao i ja njemu, sve o èemu je s drugima razgovarao i prosto ne mogu da verujem da se takav razgovor vodio. On je meni rekao da su razgovarali o tome da li da idemo na promenu predsednika savezne vlade. S obzirom da se ni Hrvatska nije slagala sa Markoviæem, i ona je imala neke primedbe i Slovenija je imala neke primedbe i Srbija je imala primedbe, oni su razgovarali o tome da li da se promeni predsednik savezne vlade i dogovorili su se da se to još malo odloži“ „Za mene bi to bilo ogromno izne- naðenje, jer bi takav pristanak Miloševiæa (na podjelu BiH - op.a.), u tom trenutku, znaèio bitno odstupanje od naše celokupne poli- tike. Ja zato u to ne mogu da verujem...“169

26. ožujka: U Zagrebu je završena istraga protiv uhiæenih Željka Ražnatoviæa zv. Arkan, Zorana Stevanoviæa, Dušana Bandiæa i Dušana Cariæa zbog pripremanja oružane pobune u Hrvatskoj. 27. ožujka: Ante Markoviæ “preživljava” glasovanje o (ne)pov- jerenju u saveznoj Skupštini. - Èlanovi SANU-a pod vodstvom Dobrice Æosiæa izlaze u javnost s inicijativom o stvaranju „Srpskog nacionalnog save- ta“, za što dobivaju potporu SANU-a, UKS-a i SPC-a kao i nekoliko politièkih stranaka. Zbog razlike u pogledu ureðe- nja „velike Srbije“ i odnosa prema povratku kralja, SNS se nakon nekoliko mjeseci raspada.170 28. ožujka: U „Vili Dalmacija“ u Splitu održan je prvi od šest pred- viðenih sastanaka predsjednika svih republika iz sastava SRJ. Pokušalo se dogovoriti uvjete pod kojima je moguæe doæi do 116 zajednièkog dogovora o buduænosti SRJ. Alija Izetbegoviæ izjavljuje: „Jugoslavija može opstati bez Slovenije, ali ne bez Hrvatske“.171 - Na podruèje Plitvièkih jezera stiglo je više od 50 pripadnika tzv. kninske milicije. 29. ožujka: Mile Martiæ zabranio je svaki kontakt pripadnicima MUP-a stacioniranim u policijskoj postaji na Plitvièkim jezeri- ma sa sjedištem MUP-a RH u Zagrebu. 31. ožujka: “Krvavi Uskrs” u Hrvatskoj. Na podruèju Plitvièkih jez- era pripadnici MUP-a RH pokušali su uspostaviti red. Meðutim, prilikom dolaska na Plitvice, vozila pripadnika MUP-a našla su se u unakrsnoj paljbi. Tom prilikom poginuo je Josip Joviæ, pripadnik MUP-a RH iz mjesta Aržano kod Sinja. Meðutim, „teroristièka pobuna“ je ipak skršena. Prema službenim podatcima, u akciji je „ubijeno 29 terorista od toga 8 u uniformama tzv. SUP „krajine“, a 21 je bio naoružani civil“.172 Uhiæeni su Goran Hadžiæ i Borivoje Saviæ, obojica voðe SDS-a s podruèja Vukovara. Na podruèje Plitvica stigle su, oko 18.00 sati, oklopne postrojbe JNA iz smjera Slunja. - Savezno Predsjedništvo donosi odluku kojom se nalaže povlaèenje pripadnika MUP-a RH s Plitvica. Predsjednik RH dr. Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske ranjo Tuðman izbjegava odlazak u Beograd jer ga vojni vrh JNA želi uhititi. Istu veèer u Zagreb dolazi trojka iz saveznog

I. Biliæ: Predsjedništva (Bulatoviæ, Tupurkovski i Bogiæeviæ) da bi se postigao sporazum o prekidu neprijateljstava. - U Borovu Selu donesena je „odluka o ujedinjenju Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema Republici Srbiji“.173 - “Varšavski pakt”, vojna organizacija zemalja Istoènog bloka za vrijeme hladnog rata, prestaje postojati.

Travanj – Srbi postavljaju barikade na podruèju gotovo cijele Slavonije. Kao i u dijelovima Dalmatinske zagore, Srbi i JNA uništavaju kuæe u kojima stanuju Hrvati, èime pokušavaju stvoriti etnièki èista podruèja u zamišljenim granicama „velike Srbije“. RH i Slovenija potpisuju sporazum o zajednièkoj obrani. 1. travnja: „Izvršno vijeæe SAO Krajine“ donosi „odluku o prisajedinjenju SAO Krajine Republici Srbiji“174 i raspisuje refe- rendum. 2. travnja: Na „Svjetskom saboru hrvatske mladeži“, održanom u Zagrebu, predsjednik RH dr. ranjo Tuðman najavio je obranu svakog pedlja hrvatskog teritorija. 4. travnja: U Beogradu je održan drugi sastanak predsjednika republika. Tema: Referendumi i modaliteti razdruživanja; Tuðman i Gligorov predlažu savez suverenih i nezavisnih država. - Tijekom susreta s „europskom trojkom“, Jacques Poos, mvp 117 Luxemburga istièe: „Želim da vas uverim da EZ neæe podržati raspad Jugoslavije, niti æe prihvatiti posebne pregovore sa njenim pojedinim delovima, ukoliko bi došlo do toga“.175 5. travnja: Održan je jedan od kljuènih sastanaka Slobodana Miloševiæa i Borisava Joviæa s Veljkom Kadijeviæem i Blagojem Adžiæem u Joviæevu uredu. JNA jamèi zaštitu od hrvatske poli- cije „srpskim gradovima koji su sad pod srpskom vlašæu“ u Hrvatskoj. JNA više ne traži odluku Predsjedništva, veæ samo naputak o djelovanju koji im treba izdati predsjednik Predsjedništva Borisav Joviæ. - Osnovana je Narodna zaštita RH. - Udruga 11 parlamentarnih i izvanparlamentarnih srpskih oporbenih politièkih stranaka, „Srpski nacionalni front“, donosi odluku o formiranju „Srpske nacionalne garde“ radi „odbrane novouspostavljene zapadne granice Srbije“.176 6. travnja: Boraveæi u Kninu, predsjednik Srpske radikalne stranke dr. Vojislav Šešelj najavio je dolazak svojih 10 000 èetnika koji æe pomoæi „Krajini“. NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. 8. travnja: Predsjedništvo Sabora RH prosvjedovalo je zbog pro- tuustavnog miješanja Narodne skupštine Srbije u unutarnju problematiku RH te poticanja na nasilnu promjenu republiè- kih granica i oružanu pobunu protiv RH. 10. travnja: Na sjednici Vrhovnog državnog vijeæa predloženo je osnivanje Zbora narodne garde (ZNG) s osnovnom zadaæom zaštite ustavnog poretka i teritorijalnog integriteta RH. - Temeljem razgovora iz Karaðorðeva, u lovaèkom dvorcu kod Osijeka održan je prvi radni sastanak hrvatsko-srpske grupe struènjaka (Lerotiæ, Šentija, Bilandžiæ, Sokol – Avramov, Mihajloviæ, Markoviæ, Kutlešiæ). Razgovori su trebali pri- donijeti mirnom rješenju krize u Hrvatskoj.177 11. travnja: Održan je treæi susret predsjednika republika na Brdu kod Kranja (Slovenija). Tema: razrada modela razdruživanja i referendum. Potvrðeno je postojanje dvaju bitno razlièitih sta- jališta. - Na sjednici Skupštine BiH govori se o namjeri nekoliko opæi- na s podruèja sjevernozapadne Bosne da se prikljuèe tzv. Krajini u RH. 12. travnja: Predsjednik RH dr. ranjo Tuðman sazvao je drugu sjednicu meðustranaèkog vijeæa na kojem je èelnike opor- benih stranaka izvijestio o politièkoj situaciji u Jugoslaviji. Ujedno je postignut i visok stupanj dogovora o raspisivanju referenduma o razdruživanju. 13. travnja: Temeljem razgovora iz Karaðorðeva, u Beogradu (na Dedinju) održan je drugi radni sastanak hrvatsko-srpske grupe struènjaka (Lerotiæ, Šentija, Bilandžiæ, Sokol – Avramov, Mihajloviæ, Markoviæ, Kutlešiæ) sa istom temom kao i prvi: traženja naèina za postizanjem mirnog rješenja krize u 118 Hrvatskoj.178 15. travnja: Održan je susret Slobodana Miloševiæa i ranje Tuðmana u Tikvešu, sa sliènim ciljem kao i prethodni koji je održan u Karaðorðevu 25. ožujka. 16. travnja: U Zagrebu je održan susret Tuðman-Izetbegoviæ. Tema je oèuvanje Bosne i Hercegovine.179 17. travnja: Sabor RH je donio Deklaraciju o osudi Narodne skupštine Republike Srbije zbog miješanja u unutarnje stvari RH. Ujedno je prihvaæen zakljuèak o ubrzavanju postupka razdruživanja RH od SRJ. 18. travnja: Održan je èetvrti susret predsjednika republika u „Vili Biljana“ u Ohridu (Makedonija). Tema: predloženo je održavanje referenduma u svim republikama u SRJ do kraja svibnja. 20. travnja: Predsjednik RH donosi odluku kojom od redarstvenih snaga MUP-a RH ustrojava Zbor narodne garde (ZNG) RH. - Temeljem razgovora iz Karaðorðeva, u Zagrebu je održan treæi, i posljednji, radni sastanak hrvatsko-srpske grupe struènjaka (Lerotiæ, Šentija, Bilandžiæ, Sokol – Avramov, Mihajloviæ, Markoviæ, Kutlešiæ) sa istom temom kao i prva dva: traženja naèina za postizanjem mirnog rješenja krize u Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske Hrvatskoj. Nije postignut nikakav dogovor zbog èvrstih, „velikosrpskih“, stajališta èlanova srbijanske delegacije koji

I. Biliæ: nisu odustajali od srpske okupacije dijela Republike Hrvatske.180 21. travnja: Skupu u selu Jagodnjak (Slavonija) nazoèili su dr. Vojislav Šešelj, Milan Paroški, zastupnik u srbijanskoj skupšti- ni, i Stanko Cvijan, ministar Srba izvan Srbije iz Vlade RS. Šešelj je optužio službeni Beograd jer ne želi pripojiti Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem Srbiji, a Paroški je poruèio da sve „one koji kažu da ovo nije srpsko treba ubiti kao kera kod tarabe“.181 Zbog toga je govora dr. Šešelj bio na kratko uhiæen. Nakon tri dana, 24. travnja, podnesena je kaznena prijava protiv Šešelja, Paroškog i Jovana Ostojiæa zbog izazi- vanja vjerske i nacionalne mržnje te pozivanja na razbijanje teritorijalne cjelovitosti RH. 23. travnja: Skupština Crne Gore izabire Branka Kostiæa za novog èlana saveznog Predsjedništva.182 26. travnja: Srbi iz BiH osnivaju „Skupštinu zajednica opština Bosanska Krajina“ sa sjedištem u Banjoj Luci.183 28. travnja: Pripadnici tzv. „krajinske milicije“ uz pomoæ oklopnih postrojba JNA marširaju kroz Kijevo (selo kod Knina nasta- njeno Hrvatima). JNA je izvela oklopno-mehanizirana sredst- va i na šire podruèje Zadra (kod Obrovca i kod Benkovca). 29. travnja: Održan je peti sastanak predsjednika republika, u „Plavom dvorcu“ na Cetinju (Crna Gora). Tema: razdruživan- je. Izetbegoviæ i Gligorov najavljuju svoj zajednièki, kompro- 119 misni prijedlog o rješenju krize u SRJ.184 Predsjednik RH napustio je konferenciju za tisak jer su ga stalno vrijeðali novi- nari koji podupiru stvaranje „velike Srbije“.

Svibanj – JNA se u potpunosti stavlja na stranu srpskih pobunjeni- ka i terorista. Njihove bojne aktivnosti usmjerene su prema hrvatskim ciljevima na gotovo cijelom podruèju RH (od Slavonije preko Banije i Dalmacije do krajnjega juga Hrvatske). Sve više Hrvata s privremeno okupiranih podruèja RH napušta svoje domove. Etnièko èišæenje uzima maha i postaje dio politièkih stajališta i naèina djelovanja srbijanskih voða. 1. svibnja: Srpski pobunjenici kod Borova Sela ubijaju dva pri- padnika MUP-a RH, a dvojicu zadržavaju kao zarobljenike. 2. svibnja: U zasjedi koju su organizirali srpski pobunjenici i „šešeljevci“ pridošli s podruèja Srbije, kod Borova Sela ubi- jeno je 14 pripadnika MUP-a RH a 23 su ranjena. Naknadno je, 28. svibnja, za sudjelovanju u tom zloèinu osumnjièeno 40 NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. osoba. - Tijekom leta prema opkoljenom Kijevu, izrešetali su pobu- njenih Srbi helikopter kojim je letio Vladimir Šeks, potpred- sjednik Hrvatskog sabora, je od strane pobunjenih Srba.185 - Osnovana je „Patriotska liga“, vojno krilo SDA iz kojega æe kasnije nastati „Armija BiH“. 3. svibnja: Srpska narodna stranka, koja djeluje na slobodnom podruèju RH, izdala je proglas kojim se srpski narod u RH poziva na odricanje od nasilja kao sredstva i metode djelo- vanja. - JNA ulazi na podruèje Borova Sela i postavlja svoje oklop- no-mehanizirane postrojbe prema Vukovaru. - Èetnièki pokret iz Srbije izdaje priopæenje kojim tvrdi da se pripadnici njihovih „dobrovoljaèkih postrojbi“ veæ nalaze u istoènoj Slavoniji te potvrðuju njihovo sudjelovanje u masakru pripadnika MUP-a RH od 2. svibnja.186 4. svibnja: Savezno Predsjedništvo odobrava posredavanje JNA u hrvatsko-srpskim sukobima na podruèju Republike Hrvatske. - Naèelnik Generalštaba JNA, general Blagoje Adžiæ, tele- fonski prijeti predsjedniku Tuðmanu da „je podignuta borbe- na gotovost JNA i da æe JNA postupati po pravilima borbene upotrebe u sluèaju napada na pripadnike i objekte JNA“.187 5. svibnja: Oklopno-mehanizirane postrojbe JNA (oko 40 tenko- va) krenule su sa šireg podruèja Mostara prema srednjoj Dalmaciji što je izazvalo velike prosvjede lokalnoga hrvatskog stanovništva (kod mjesta Prolog koje se nalazi na cesti Mostar - Široki Brijeg). To je usporilo, ali i djelomièno zaustavilo vojne aktivnosti. Na intervenciju Alije Izetbegoviæa, tenkovska kolona je propuštena.188 120 - U izjavi novinskoj agenciji „rance press“, Kiro Gligorov izjavljuje kako æe se „Makedonija konstituisati kao nezavisna država, ukoliko se Slovenija i Hrvatska budu otcepile od Jugoslavije“.189 6. svibnja: Štab vrhovne komande JNA naredio je mobilizaciju odgovarajuæih postrojba JNA te podizanje stupnja borbene gotovosti zbog potrebe „uèinkovite zaštite mira“. - SDS BiH u selu Bosansko Petrovo Selo (ispod planine Ozren) proglašava SAO Ozren. 7. svibnja: Poèela je sjednica Predsjedništva SRJ u proširenom sastavu koja je, s prekidima, trajala tri dana. Sjednica je pokazala praktièki nepremostive razlike u stajalištima koja se zastupaju na sjednicama. Ipak je u ranim jutarnjim satima 9. svibnja donesen niz zakljuèaka kojima se nastoji smiriti razbuktalo ratno stanje u Republici Hrvatskoj uzrokovano agresijom JNA i pobunom dijela lokalnih Srba te njihovim meðusobnim potpomaganjem. - Mirko Joviæ, voða „Srpske narodne obnove“, u TV intervjuu YUTEL190-u potvrdio nazoènost i sudjelovanje dobrovoljaca koje je organizirala njegova stranka u ubojstvima pripadnika Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske MUP RH dana 2. svibnja u Borovom selu. 8. svibnja: Vlada Republike Srbije u pismu saveznoj Vladi traži

I. Biliæ: zaštitu srpskog naroda u RH i utvrðivanje svih oblika kojima hrvatske vlasti vrše „teror“ nad Srbima. Ujedno se pokreæe ini- cijativa za smjenom savezne Vlade pred saveznom Skupštinom. 9. svibnja: Savezno Predsjedništvo donijelo je odluku da se u Hrvatskoj odmah zaustavi svako kretanje oružanih formacija i naoružanih graðana, osim legalnih organa unutarnjih poslo- va. JNA je dobila ovlaštenje za djelotvorno provoðenje te odluke koja je donesena jednoglasno. - Nakon povratka s lijeèenja u Karaðorðevu, Veljko Kadijeviæ191 poziva Borisava Joviæa i Slobodana Miloševiæa i ponovno im iznosi namjere vojnog vrha o izvoðenju vojnog udara u Hrvatskoj, ali i u Sloveniji. Kao jednu od moguænos- ti, Kadijeviæ predlaže da „Komitet za obranu Jugoslavije“ admirala Branka Mamule privremeno, na rok do jedne godine, preuzme ulogu koju sada ima Predsjedništvo SRJ. Kadijeviæ ustraje na stvaranju ustavnih i zakonskih „uvjeta“ koji mogu dovesti do potrebe za izvoðenjem vojnog udara. Miloševiæ opet traži da se „Slovenija legalno odvoji“, što Kadijeviæ teško prihvaæa jer bi s odlaskom Slovenije Titova Jugoslavija prestala postojati. - Na podruèju BiH, kod mjesta Prolog i Šuica, uglavnom nas- tanjenih Hrvatima, ponovno su zaustavljene oklopno-meha- nizirane postrojbe JNA na svom putu prema južnoj Hrvatskoj. 121 10. svibnja: Skupština SRJ odbija proglašavanje novih èlanova Predsjedništva SRJ: Jugoslava Kostiæa, Branka Kostiæa i Sejde Bajramoviæa. Odluka o njihovu proglašenju ipak je naknad- no donesena. Poèinju konzultacije meðu „srpskim èlanovima Predsjedništva“, zajedno s Miloševiæem, o neizboru Stjepana Mesiæa za predsjednika Predsjedništva SRJ.192 12. svibnja: Srbi na podruèju tzv. Krajine održavaju referendum o ostanku u SRJ i prikljuèenju Srbiji. U Zagrebu je osnovano Društvo hrvatsko-srpskog prijateljstva. 13. svibnja: Na sastanku srpsko-crnogorskog politièkog i vojnog vrha (Borisav Joviæ, Slobodan Miloševiæ, Momir Bulatoviæ, Veljko Kadijeviæ, Jugoslav Kostiæ, Vukašin Jovanoviæ, koji mijenja smijenjenog èlana Predsjedništva i koji se u tom trenutku nalazio na dužnosti potpredsjednika Skupštine Srbije) predlagana su dva moguæa pristupa izboru Stjepana Mesiæa za predsjednika Predsjedništva. Jedino je Veljko Kadijeviæ predlagao da se Mesiæ svakako izabere, dok su svi ostali bili NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. protiv. - Tadašnji zapovjednik banjaluèke logistièke baze obavještava tadašnjeg pukovnika JNA Stjepana Šibera da je Blagoje Adžiæ preuzeo svu vlast u JNA te da „s Nikolom Uzelcem, tadašnjim komandantom banjaluèkog korpusa (5. korpus JNA) radi što god želi“, posebno na podruèjima Banja Luke, Mrkonjiæ Grada i Manjaèe.193 - Na sastanku politièkog vodstva SDA i MBO, koje su vodili predsjednici stranaka Alija Izetbegoviæ i Adil Zulfikarpašiæ, o krizi u BiH, Izetbegoviæ je, kao jedno od moguæih rješenja, spomenuo i „da se Srbima dadne srpsko, Hrvatima hrvatsko, a da nama Muslimanima ostane ono što mi prosperitetno možemo kontrolirati“.194 14. svibnja: Vlada RH poslala je oštar prosvjed Vladi Republike Srbije zbog toleriranja protuhrvatskih demonstracija i boravka na podruèju Srbije osoba koje su poèinile ubojstva i zloèine na podruèju RH. 15. svibnja: Srbija odbija prihvatiti Stjepana Mesiæa za novog predsjednika saveznog Predsjedništva, a sukladno pravilima i poslovniku rada saveznog Predsjedništva o rotirajuæem pred- sjedavajuæem. Mesiæ je dobio èetiri glasa (Mesiæ, Drnovšek, Bogiæeviæ i Tupurkovski), dok su tri èlana bili protiv. Crnogorski je predstavnik bio suzdržan. Nakon Mesiæeva neizbora Kadijeviæ i Adžiæ bili su vrlo ljuti. Adžiæ je, najvjero- jatnije u polušali, rekao kako bi istog trena „slatko uhapsio“ Miloševiæa i Joviæa.195 16. svibnja: Štab vrhovne komande JNA, pod vodstvom naèelni- ka generala Blagoja Adžiæa, izradio je i dostavio zapovjed- nicima operativnih postrojba JNA u Sloveniji „Plan mjera pro- 122 tiv Slovenije“.196 19. svibnja: U Republici Hrvatskoj održan je Referendum o neza- visnosti. Od ukupnog broja biraèa (3.652.255), na referen- dum je izašlo njih 3.030.288 (odnosno 82,97 posto). Referendumsko je pitanje glasilo: „Jeste li za to da Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država, koja jamèi kul- turnu autonomiju i sva graðanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, može stupiti u savez s drugim republikama (prema prijedlogu Republike Hrvatske i Republike Slovenije za rješenje državne krize u S0RJ)“. Za nezavisnost glasovao je 2.853.631 glasaè (što je 94,17 posto glasaèa. Protiv su bila svega 126.572 glasa (ili 4,18 posto). Na drugo postavljeno pitanje o želji za ostankom u Jugoslaviji, a sukladno prijedlogu Srbije i Crne Gore, 2.786.814 glasaèa (91,97 posto) je glasovalo protiv, dok ih je za ostanak u Jugoslaviji glasovalo 164.949 (odnosno 5,44 posto). Srbi iz tzv. Krajine su ga bojkotirali. - U mjestu Golubiæ kod Knina „martiæevci“ (pripadnici „mili- cije RSK“) su održali „vojnu paradu“. 20. svibnja: Na vojnom sudu u Zagrebu izreèene su presude uhiæenim Virovitièanima, optuženima „za oružanu pobunu“. Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske Antun Habijanec je „dobio“ 3,5 godine, Ðuro Deèak 3 godine, ranjo Kovaè 2,5 godine, Vlado Šabariæ 15 mjeseci,

I. Biliæ: Vinko Belobrk 12 mjeseci Josip Kovaè 39 mjeseci. - Na sjednici Glavnog odbora SPS-a, Slobodan Miloševiæ i službeno napušta dužnost predsjednika stranke. Za predsjed- nika je izabran Borisav Joviæ (dana 24. listopada 1992. postaje potpredsjednik stranke, Miloševiæ ponovno postaje njezin predsjednik). 21. svibnja: U komentaru „Glasa Amerike“ istièe se kako je autonomija, a ne nezavisnost, možda ono èemu bi Hrvati i Slovenci trebali težiti. Srbi trebaju shvatiti da nisu najbrojniji u Jugoslaviji, a kosovski bi Albanci trebali prihvatiti èinjenicu da Albanija nije njihova država. 22. svibnja: Vlada RH donosi odluku o neprimjenjivanju Zakona o opæenarodnoj obrani na podruèju RH. - Zastupnici u srbijanskom parlamentu prihvatili su prijedlog da se na sljedeæoj sjednici podupre tzv. SAO Krajina i njezino pripajanje Srbiji.197 23. svibnja: Oko 20 pripadnika pulske policijske uprave odbilo je otiæi u pomoæ kolegama u slavonskim PU, a potporu su zatražili u pulskom sjedištu Srpske demokratske stranke, kao i od Slobodana Miloševiæa i Vlade Republike Srbije. Dio njih se odmah prikljuèio tzv. „martiæevcima“ u Kninu. - Oklopno-mehanizirane postrojbe JNA izašle su na ulice u Mariboru i opkolile sjedište TO Slovenije odakle je otet jedan od zapovjednika TO Slovenije. Skupština Slovenije stavlja 123 moratorij na odlazak državljana Slovenije na služenje vojnog roka u JNA. 24. svibnja: Predsjedništvo Slovenije priopæava kako „JNA više nije slovenska“. 25. svibnja: Štab vrhovne komande JNA naredio je zaustavljanje djelovanja postrojba JNA na podruèju Slovenije i dostavu podrobnih analiza djelovanja angažiranih postrojba. 27. svibnja: Srbija preko Sejde Bajramoviæa pokušava sazvati, nelegalnu, sjednicu Predsjedništva SRJ za 29. svibnja. Pozivu se nisu odazvali S. Mesiæ, J. Drnovšek, B. Bogiæeviæ i V. Tupurkovski. 28. svibnja: Na nogometnom stadionu u Kranjèeviæevoj ulici u Zagrebu javno je predstavljen Zbor narodne garde (ZNG) Republike Hrvatske, zametak buduæih oružanih snaga Republike Hrvatske (OS RH). - Narodna skupština Republike Srbije izdala je priopæenje o susretu njezinih predstavnika i predstavnika srbijanske vlade s NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. „delegacijom SAO Krajine“ o temi održanog referenduma o prikljuèenju „SAO Krajine“ Srbiji, a kojeg su rezultati „izraz politièke volje srpskog naroda u Krajini“.198 - rancuski predsjednik rancois Mitterrand i njemaèki kance- lar Helmuth Kohl poslali su zajednièko pismo svim èlanovima saveznog Predsjedništva i svim predsjednicima republika u SRJ, u kojemu ponovno istièu potrebu oèuvanja SRJ i traženja miroljubivog rješenja novih oblika suživota u SRJ.199 29. svibnja: Prvi posjet „delegacije EZ“ Beogradu sa svrhom iz- bora Stjepana Mesiæa za predsjednika Predsjedništva. Posjet je bio neuspješan. Zanimljiva je izjava Borisava Joviæa tijekom razgovora s delegacijom EZ, da Hrvatska snosi veliku krivicu „jer ne prihvata bilo kakvu promenu granice“. Joviæ tada iznosi i stajališta da Slovenija može iziæi „jer nema teritorijal- nih problema ni sa jednom republikom“.200 30. svibnja: U svom govoru u srbijanskoj skupštini Slobodan Miloševiæ istièe da su unutrašnje granice proizvoljne i da nikad nisu bile državne. 31. svibnja: Hrvatski sabor prihvatio je Deklaraciju o kršenju prava hrvatske manjine u Republici Srbiji i AP Vojvodini i Kosovu.

1. lipnja: Radovan Karadžiæ je na skupu SDS-a BiH u Trebinju (BiH) pozvao Dubrovnik da se „pridruži Zajednici opæina Istoène i stare Hercegovine“.201 - Predsjedajuæi EZ-a, mvp Luksemburga Jacques Poos izjavio kako bi cijepanje Jugoslavije bio anakronizam te da „EZ ne smije uèiniti ništa èime bi to postigla“: Jugoslaviju vidi „kao savez država koji nastaje na demokratski naèin“.202 124 3. lipnja: Alija Izetbegoviæ i Kiro Gligorov objavljuju zajednièki prijedlog pod nazivom „Platforma o buduæoj jugoslovenskoj zajednici“.203 4. lipnja: U Kninu je poèelo prikupljanje potpisa za povratak ratnog zloèinca, èetnièkog vojvode Momèila Ðujiæa. - Vijeæe ministara EZ-a sa svoga je dnevnog reda izbrisalo toèku o prijamu SRJ u EZ.204 6. lipnja: Održan je šesti sastanak predsjednika republika u „Vili Stojèevac“ kod Sarajeva. Predsjednici BiH i Makedonije, Izetbegovic i Gligorov, nude kompromisno rješenje o federal- noj konfederaciji kako bi opstala SRJ („Platforma o buduæoj jugoslovenskoj zajednici“). 7. lipnja: General Kadijeviæ potvrðuje Slobodanu Miloševæu i Borisavu Joviæu namjeru JNA da svojom intervencijom sprijeèi rušenje vlasti u Srbiji ako doðe do takve situacije na oèeki- vanom mitingu srbijanske oporbe 9. lipnja. 9. lipnja: Oko 200 pripadnika „Martiæevih specijalaca“ postrojilo se u Bosanskom Grahovu i Drvaru. Martiæ izjavljuje da je time „granica izmeðu RSK i RS ukinuta“. Alija Izetbegoviæ tim povodom da „Bosna i Hercegovina nije u stanju braniti samu Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske sebe“. 10. lipnja: SDA na skupu u sarajevskom Domu milicije organizira

I. Biliæ: „Nacionalno vijeæe odbrane“ iz kojeg naknadno spajanjem s „Patriotskom ligom“, u treæoj fazi, nastaje Armija BiH.205 11. lipnja: Pripremajuæi se za susret u Splitu, Miloševiæ se sastao s Borisavom Joviæem, Dobricom Æosiæem i Radovanom Karadžiæem. Zauzeto je ovo stajalište: traži se oèuvanje Jugoslavije u kojoj æe biti i BiH jer se ne æe dozvoliti „da se srpski narod silom izdvoji iz Jugoslavije“.206 12. lipnja: U Splitu je održan sastanak: Tuðmana, Izetbegoviæa i Miloševiæa o oèuvanju mira na podruèju SRJ. Izetbegoviæ je tijekom razgovora u Splitu prihvatio kantonalno unutarnje ureðenje BiH, ali se, po dolasku u sarajevsku zraènu luku, predomislio i odbio ga.207 14. lipnja: U Zagrebu su objavljene presude uhiæenim srpskim teroristima. Željko Ražnatoviæ Arkan je osuðen na kaznu od 20 mjeseci zatvora. Svi osuðeni pušteni su na slobodu do pravomoænosti presude. - Savezna je Vlada zbog èinjenice da Slovenija više ne uplaæuje prihode od carina u savezni proraèun, donijela odluku kojom zabranjuje uvoz robe prije plaæanja carina izravno saveznoj Vladi. 15. lipnja: Na susretu predsjednika Tuðmana i Kuèana u Zagrebu dogovoreno je da obje republike proglase nezavisnost najkasnije s danom 26. lipnja 1991.

125 19. lipnja: U Beogradu je nastavljen sastanak iz Splita Tuðmana, Izetbegoviæa i Miloševiæa o oèuvanju mira na podruèju SRJ. I ovaj put bez ikakvoga dogovora. 19./20. lipnja: Održana je ministarska konferencija KESS-a u Berlinu na kojoj se daje „podrška jedinstvu i teritorijalnom integritetu“ SRJ. Dan prije amerièki državni tajnik James Baker na „Aspen institutu“ u Berlinu podupire jedinstvenu SRJ. Bundestag (gotovo konsenzusom njemaèkih politièkih stranaka: CDU, CSU, DP, SPD, Zeleni) donosi rezoluciju kojom se prvi put prihvaæa ideja da narodi u SRJ sami odluèe o svojoj buduænosti, uz spominjanje prava na odcje- pljenje (radi se veæim dijelom o izvješæu zastupnika Norberta Gansela (SPD) od 23. svibnja 1991.).208 Talijanski mvp Gianni de Michelis izjavio da bi „jednostrano proglašenje nezavisnosti od Hrvatske i Slovenije bilo kršenje naèela KESS- a.“209 U svom izlaganju Budimir Lonèar, savezni sekretar za vanjske poslove, poziva na „oèuvanje cjelovitosti SRJ“210. NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. 20. lipnja: Srpsko-crnogorski vrh (Slobodan Miloševiæ, Borisav Joviæ, Branko Kostiæ, Jugoslav Kostiæ, Momir Bulatoviæ), zbog oèekivanih odluka Hrvatske i Slovenije o izlasku iz SRJ, plaši se moguæe zlouporabe situacije na financijskom tržištu SRJ od strane Hrvatske i Slovenije. Istièe i potrebu stvaranja srpske vojske ako JNA ne želi postaviti svoje postrojbe na nove srpske granice Jugoslavije. Dogovoreno je da se Sloveniji i Hrvatskoj omoguæi izlazak iz Jugoslavije. Slovenija može izaæi iz SRJ cijela, a Hrvatska može izaæi iz SRJ samo bez „srp- skih dijelova Hrvatske“. - Predsjednik RH imenovao je general-pukovnika Martina Špegelja zapovjednikom Zbora narodne garde RH.211 21. lipnja: Iznenada u jednodnevni posjet Beogradu stiže državni tajnik SAD-a James Baker koji istièe jasnu potporu SAD-a jedinstvenoj SRJ. Ta je izjava dovela do toga da su “nade nas koji smo težili preureðenoj, ali oèuvanoj federativnoj državi, bile dodatno ohrabrene“.212 - Na konferenciji za tisak predstavnici SDS-a BiH izjavljuju kako samo Slobodan Miloševiæ ima pravo predstavljati Srbe iz BiH u pregovorima o buduænosti Jugoslavije.213 23. lipnja: EZ jednoglasno odluèuje da ne æe priznati nove države koje nastanu raspadom SRJ ako Slovenija i Hrvatska pro- glase svoju nezavisnost. Hans-Dietrich Genscher upozorava Budimira Lonèara i traži da JNA ne poduzima nepromišljene aktivnosti te drži da bi se savezna Vlada, prije donošenja svih odluka vezanih na odluke slovenskog i hrvatskog sabora, tre- bala posavjetovati sa EZ-om ili „s posebice zainteresiranim zemljama èlanicama“.214 24. lipnja: Nastavljen je sastanak zapoèet 20. lipnja Slobodana 126 Miloševiæa, Borisava Joviæa, Momira Bulatoviæa, Branka Kostiæa, Jugoslava Kostiæa, ali ovaj put s Veljkom Kadijeviæem i Blagojem Adžiæem. Kadijeviæ se u svojim planovima djelo- vanja JNA oslanja na ruskog ministra obrane Jazova i na usp- jeh pobune protiv Gorbaèova, što bi i njega dodatno potaknu na vojni udar. Kao i Adžiæ, ustraje na izboru Mesiæa za pred- sjednika Predsjedništva, dok Adžiæ drži da „JNA treba braniti sve jugoslovenske narode, a ne samo Srbe“. - Srbi s okupiranih podruèja RH i BiH (“Vlada RSK“ i “Izvršno vijeæe SAO Bosanske Krajine”) u Banjoj Luci potpisuju spo- razum o suradnji s krajnjim ciljem ujedinjavanja tih podruèja u jednu “državnu tvorevinu”. Referendum o pitanju ujedinje- nja treba biti održan ne kasnije od 1. rujna 1992. Time se i formalno potvrðuje jedinstvenost podruèja (okupirani dijelovi RH kao i veliko podruèje BiH) s kojih se napadaju slobodna podruèja RH. - U svom govoru pred Hrvatskim saborom Ante Markoviæ založio se za nepromjenjivost unutarnjih i vanjskih granica SRJ. U Bruxellesu je potpisan do tada najopsežniji financij- ski protokol izmeðu SRJ i EZ, “težak” gotovo 1 milijardu amerièkih dolara. Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske 25. lipnja: Na 17. zajednièkoj i skupnoj sjednici svih vijeæa (traj- no zasjedanje), koja je poèela 18. lipnja, Sabor RH, izmeðu

I. Biliæ: ostalog, donio je Ustavnu odluku o suverenosti i samostal- nosti RH te Povelju o pravima Srba i drugih nacionalnosti u RH. Republika Slovenija takoðer proglašava samostalnost i nezavisnost.215 - Tijekom rasprave u Saveznom vijeæu Skupštine SRJ zastup- nik iz Crne Gore Mijat Šukoviæ zatražio je intervenciju vojske Hrvatskoj i Sloveniji. Prihvaæen zakljuèak kojim se od savezne Vlade i JNA traži poduzimanje mjera i radnja za „sprjeèavan- je prekrajanja Jugoslavije“.216 - Savezno izvršno vijeæe donijelo je „odluku o neposrednom obezbeðivanju izvršavanja saveznih propisa o prelaženju državne granice na teritoriji Slovenije“ buduæi da su slovenske institucije poèele proces preuzimanja graniènih prijelaza pod svoj nadzor. U toèki 2. te odluke predviðeno je „angažovanje i odreðenih jedinica JNA“. - U noæi izmeðu 25. i 26. lipnja JNA organizira i štiti pre- bacivanje oko 400 saveznih policajaca i 270 saveznih carini- ka koji moraju preuzeti nadzor nad graniènim prijelazima SRJ na podruèju Slovenije.217 26. lipnja: Savezna Skupština ne prihvaæa secesiju Hrvatske i Slovenije. - Slobodan Miloševiæ i Borisav Joviæ odvraæaju JNA (generala Veljka Kadijeviæa) od napada na Sloveniju. - Predsjednik Tuðman odbija Špegeljev zahtjev po kojem bi 127 Hrvatska trebala objaviti rat JNA i povezati se sa Slovenijom jer smatra da se radi o triku kojim se Hrvatska želi isprovoci- rati na djelovanje da bi, pred meðunarodnom javnošæu, JNA dobila pravni temelj za rušenje hrvatske vlasti. - Srbijanska skupština postavila je ultimatum saveznoj Vladi da æe „ako ne intervenira u sukobima u Hrvatskoj, Vlada Srbije poduzeti sve mjere u zaštiti srpskog naroda u svim dijelovima Jugoslavije“.218 - Tijekom susreta Miloševiæ-Æosiæ, na inicijativu Dobrice Æosiæa, izbio je ozbiljan sukob razlièitih politièkih mišljenja. Miloševiæ je zadovoljan jer se ispunjavaju njegova oèekivanja razvoja politièke situacije u SRJ, dok je Æosiæ nezadovoljan jer je s odlaskom Slovenije i Hrvatske propala Jugoslavija.219 27. lipnja: U zoru poèinje vojna intervencija JNA u Sloveniji.220 JNA pokreæe oko 1900 vojnika i starješina, sa zadatkom da tu odluku „sprovedu u život“. U roku od 48 sati JNA i SSUP su preuzeli nadzor i kontrolu nad 133 od 137 zadanih graniènih prijelaza. JNA ne kreæe s veæim brojem vojnika i NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. postrojba buduæi da „gotovih jedinica brigadnog ranga formiranih od mirnodopskog sastava u JNA nije bilo slobod- nih, jer su potrebe za takvim jedinicama u Jugoslaviji svakod- nevno rasle otvaranjem novih kriznih žarišta posebno u Hrvatskoj“.221 - Republika Hrvatska je pozvala JNA da se vrati u vojarne i prestane ometati pripadnike MUP-a RH u obavljanju svojih dužnosti uspostavljanja pravnog poretka.222 - Pripadnici slovenske policije i TO opkolili su vojarne JNA. Uskratili su im struju, vodu i energiju. Izbio je otvoreni sukob, tijekom kojeg je srušen jedan helikopter JNA u Ljubljani. - Slobodan Miloševiæ i Borisav Joviæ još pritišæu Veljka Kadijeviæa kako bi on odustao od rušenja slovenske Vlade i usmjerio se iskljuèivo na ispunjavanje ciljeva srpske politike: izlaženje JNA na granice „velike Srbije“ koje Miloševiæ i Joviæ zovu „buduæe granice Jugoslavije“.223 Kadijeviæ poèinje shvaæati, a temeljem odluka donesenih u slovenskom parla- mentu i Hrvatskom saboru, da Jugoslavija propada te da Mesiæev izbor više nema smisla. - U Bosanskom Grahovu održana je „zajednièka sjednica skupština SAO Krajine i Bosanske Krajine“ na kojoj je done- sena „Deklaracija o ujedinjenju“,224 a na prijedlog Milana Babiæa iz Knina i Anðelka Grahovca iz Banje Luke. Tom je “deklaracijom” predviðeno ujedinjenje “SAO krajine” i “Zajednice opæine Bosanske Krajine” u jednu politièku cjelinu. “Deklaraciju” su naknadno, na intervenciju dr. Radovana Karadžiæa, odbili isti oni zastupnici iz BiH koji su je prethodno podržali, sada s obrazloženjem da je “naštetila razvoju dobrih odnosa izmeðu Srba i Muslimana u BiH”. Ta je 128 “Deklaracija” otvoreno pokazala srpske namjere prema Hrvatskoj i BiH. - Pokrenut je tzv. „Mehanizam KESS-a za izvanredna stanja“, temeljem prijedloga Hansa-Dietricha Genschera, zbog stanja u SRJ.225 Savezna Vlada predlaže tromjeseèni moratorij na sve odluke vezane uz odcjepljenje i razdruživanje. - SAD su pozvale sve strane u SRJ na suzdržanost, ali su prvi put javno istaknu potporu hrvatskim i slovenskim težnjama za autonomijom i suverenitetom. - Propao je još jedan srpski pokušaj manipulacije saveznim Predsjedništvom i preuzimanja kontrole nad tim tijelom. Sjednici koju je navodno sazvao Vasil Tupurkovski, nisu se odazvali predstavnici Hrvatske, Slovenije i Makedonije, koju predstavlja upravo Tupurkovski. On je kasnije izjavio kako s pozivanjem na sjednicu nema nikakve veze; njegov je potpis krivotvoren. 28. lipnja: EZ odluèuje posredovati izmeðu JNA i slovenske TO. Predstavnici EZ-a (Jacques Poos iz Luksemburga, Gianni de Michelis iz Italije, Hans van der Broek iz Nizozemske) dolaze u Beograd i Zagreb, tražeæi da se odluka o nezavisnosti Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske odgodi za tri mjeseca. - Britanski premijer John Mayor izjavljuje kako je „najvažnije 226 I. Biliæ: saèuvati jugoslovensku federaciju“. 30. lipnja: Stjepan Mesiæ, u funkciji ustavnog predsjednika Predsjedništva SRJ, naredio je Štabu Vrhovne komande JNA obustavu vojnih operacija, kao i povlaèenja postrojbi JNA u vojarne. - Održana je zatvorena sjednica Savjeta za zaštitu ustavnog poretka Predsjedništva SRJ na kojoj je prvi put, javno, od Borisava Joviæa istaknuto pravo Slovenije da mirnim putem napusti SRJ. Protiv takve su odluke JNA i Hrvatska. Hrvatska zato što bi ostala sama protiv moænih, združenih, Srbije, Crne Gore i JNA, a vrh JNA zato što i dalje podržava „Titovu Jugoslaviju“. Iz istog razloga kao i Hrvatska, tome se poèinju opirati i èlanovi Predsjedništva iz BiH i Makedonije.

30. lipnja/1. srpnja: Održana je maratonska sjednica saveznog Predsjedništva na kojoj se, pod pritiskom delegacije EZ-a, ipak donosi odluka o izboru Stjepana Mesiæa na dužnost predsjednika Predsjedništva u sljedeæih godinu dana. Mesiæ je dobio dodatne glasove Jugoslava Kostiæa i Sejde Bajramoviæa, što je bilo u skladu s prethodnim dogovorima Miloševiæa sa srpskim èlanovima Predsjedništva.

U srpnju su poèeli snažni sukobi u RH izmeðu hrvatskih vojnih i policijskih postrojbi, s jedne, te JNA, potpomognute mnogo- 129 brojnim i razlièitim srpskim i srbijanskim paravojnim grupama i postrojbama, s druge strane. JNA otvoreno prelazi s podruè- ja Srbije na podruèje RH. Posebno se žestoko napadaju mjes- ta i gradovi u Slavoniji. Nasilna iseljavanja i pokušaji stvaran- ja etnièki èistih srpskih podruèja dobivaju zamah. Slobodna podruèja Hrvatske poèinju prihvaæati velik broj prognanika i izbjeglica. Izetbegoviæ putuje po islamskim zemljama tražeæi pomoæ za BiH, Turska otvara konzulat u Sarajevu.

1. srpnja: JNA poèinje s povlaèenjem u vojarne na podruèju Slovenije. - Raspušten je Varšavski pakt. 1./2. srpnja: U SSNO SRJ održan je kasni noæni sastanak u organizaciji ministra obrane generala Veljka Kadijeviæa. Sastanku su nazoèili admiral Branko Mamula,227 general Blagoje Adžiæ, admiral Stane Brovet, general Marko Negovanoviæ, general Aleksandar Vasiljeviæ, general Vuletiæ, pukovnik Vuk Obradoviæ te još nekoliko generala i odgov- NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. ornih èasnika iz Štaba vrhovne komande JNA i Ministarstva obrane. Za neuspjeh JNA u Sloveniji prvog su krivca našli u „konfuznosti generala Adžiæa“, a potom u Vladi Ante Markoviæa. Dogovoreno je pripremanje JNA za ponovno provoðenje vojnog udara u Sloveniji i stvaranja uvjeta za napadno vojno djelovanje prema Hrvatskoj: „..biti spreman za sljedeæi skok u rejon Zagreba, ako bi to situacija u Sloveniji i Hrvatskoj zahtijevala. U širem rejonu Zagreba - Karlovac, Varaždin, Križevci, Dugo Selo, Zagreb – bilo je dovoljno oklopnih, artiljerijskih, pješadijskih i policijskih snaga da se odupru svakom pritisku do pristizanja snaga iz dubine“.228 2. srpnja: Naèelnik Štaba vrhovne komande JNA general Blagoje Adžiæ najavljuje nastavak rata protiv Slovenije, temeljem zakljuèaka noænog sastanka u SSNO, po kojima „prvo treba vojnièki poraziti vojne formacije Slovenije, a potom napustiti Sloveniju“. Ponovno dolazi do sukoba JNA i slovenske TO u Kokovskoj šumi kod slovensko-hrvatske granice. - Pri pokušaju napuštanja zagrebaèke vojarne „Maršal Tito“, oklopno-mehanizirane postrojbe i pješaštvo JNA napalo je okupljene prosvjednike koji su pokušali sprijeèiti njihov izlazak iz Zagreba i odlazak u Sloveniju. Tom je prilikom ubijen jedan (Raveno Èuvalo), a ranjeno devet civila. Poginula su dva pri- padnika JNA. - Na zasjedanju EZ-a u Rimu odluèeno je da se u Jugoslaviju pošalju promatraèi. 3. srpnja: Na podruèju Baranje dolazi do operativnog razvoja 12 K JNA (Novi Sad) uz topnièko djelovanja na Erdut (RH) s podruèja Bogojeva (Srbija). Iz Beograda kreæe „kolona od 180 tenkova i drugih oklopnih vozila“, navodno prema 130 Sloveniji, ali se zadržava na granici s Hrvatskom jer je njihov „pravi zadatak bio zauzeti položaje kod hrvatsko-srpske granice za predstojeæi rat protiv Hrvatske“.229 - Glavni tajnik CDU Volker Ruehe traži od EZ priznanje RH i Slovenije. 4. srpnja: Savezno Predsjedništvo nareðuje povlaèenje slovenskih postrojba s granice SRJ, što Slovenija odbija. Meðutim, ipak su prekinuti oružani sukob. Miloševiæeva SPS priznaje Sloveniji pravo na nezavisnost. 5. srpnja: Vlada RH zahtijeva od JNA povlaèenje u vojarne. - U uvjetima kad je JNA ponižena u Sloveniji, kad je moral vrlo nizak, kad srbijanska oporba traži od Miloševiæa osni- vanje srpske vojske koja treba braniti Srbe u Hrvatskoj, Miloševiæ i Joviæ organiziraju „odluèujuæi“ sastanak s Kadijeviæem. Od Kadijeviæa se traži: povlaèenje JNA iz Slovenije, koncentriranje glavnih snaga JNA „na liniji: Karlovac - Plitvice na zapadu; Baranja, Osijek, Vinkovci – Sava na istoku i Neretva na jugu“; potpuno uklanjanje Hrvata i Slovenaca iz JNA. Veljko Kadijeviæ je te prijedloge „bez ikakve diskusije“ prihvatio. Kadijeviæ traži i dobiva pozitivno obeæanje, pomoæ u dodatnoj mobilizaciji u Srbiji te orga- Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske niziranje „mitinga za Jugoslaviju“ u Sarajevu.230 - Na Vojnoj akademiji JNA u Beogradu general Blagoje

I. Biliæ: Adžiæ, naèelnik ŠVK JNA, održao je predavanje èasnicima (njih oko 150) koji su prebaèeni na svoje položaje u postroj- be JNA u Sloveniji do 8. srpnja, što je bila priprema za novu intervenciju protiv slovenskih vlasti. U govoru je istakao potre- bu vojne intervencije zbog oèuvanja SRJ koja je u „ratu zbog, i sa njima, secesionista iz Slovenije i Hrvatske“. - EZ uvodi embargo na oružje svim republikama s podruèja SRJ. 6. srpnja: Na TV Beograd Slobodan Miloševiæ daje sljedeæu izjavu: „Srbija ne smije povjerovati da rata neæe biti“. Zauzeo se za „obranu svih Srba ma gdje oni žive“.231 Gotovo istovrsnu izjavu, iste veèeri na TV Beograd, daje i general Veljko Kadijeviæ koji, kao jamstvo mira, najavljuje mobilizaciju. 7./8. srpnja: Potpisan je „Brijunski sporazum“ hrvatskih, sloven- skih, srpskih, saveznih i vojnih predstavnika (rijeè je o treæem posjetu tzv. Trojke EZ-a podruèju SRJ od 28. lipnja), koji de facto priznaje neovisnost Slovenije te promatra RH i Sloveniju kao subjekte meðunarodnog prava i obièaja. Dogovoreno je sljedeæe: narodi Jugoslavije æe sami odluèiti o svojoj buduænosti, u razgovore postizanju mirnog rješenja krize tre- baju biti ukljuèene sve strane, savezno Predsjedništvo mora preuzeti potpunu odgovornost nad JNA, sve sukobljene strane moraju se kloniti bilo kakvog oblika uporabe sile, sve baze JNA moraju se deblokirati, a JNA se mora povuæi u vojarne 131 te mora doæi do demobilizacije svih postrojba TO. EZ postav- lja svoje vojne promatraèe. Dogovoren je tromjeseèni mora- torij na odluku Hrvatske i Slovenije o proglašenju nezavisnos- ti. - Predstavnik Srba iz BiH traži od JNA zaštitu za Srbe u BiH. - General Kadijeviæ traži uvoðenje željezne stege u postrojba- ma JNA te mobilizaciju JNA na dobrovoljnoj osnovi. 9. srpnja: U Crnoj Gori poèela je mobilizacija pripadnika JNA. Tijekom srpnja i kolovoza, uspješnost odziva na mobilizaciju iznosila je 110 posto. U agresiju na Hrvatsku uputilo se oko 60 000 pripadnika JNA iz Crne Gore.232 - Veljko Kadijeviæ izvješæuje Borisava Joviæa o svom nedavnom, ali i današnjem, telefonskom razgovoru s ruskim ministrom obrane Jazovim koji mu je negativno odgovorio na zahtjev za tajnom kupovinom dodatnog naoružanja od Rusa. Ministar Jazov najavljuje „Jugoslaviji“ samo diplomatsku pomoæ SSSR-a. 10. srpnja: Slovenski je parlament prihvatio „Brijunski sporazum“. NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. - Izetbegoviæ ustrojava Vijeæe za obranu kao dio SDA. Na podruèju BiH poèela se provoditi nasilna mobilizacija pripad- nika JNA. 11. srpnja: Parlament BiH prihvatio je „Brijunski sporazum“. - Na sastanku sa Slobodanom Miloševiæem, Borisavom Joviæem i Brankom Kostiæem, Veljko Kadijeviæ iznosi nove procjene i namjere vrha JNA. Na meðunarodnom planu želi se osloniti na rancusku i SSSR kako obranio buduæu Jugoslaviju. Prihvaæa povlaèenje JNA iz Slovenije, ali po „vojnim pravilima“. Kadijeviæ je ponovno izložen kritikama nazoènih zbog sporosti u povlaèenju JNA iz Slovenije, kaš- njenja reorganizacije i posrbljivanja JNA, kao i kašnjenja u postavljanju na „granice buduæe Jugoslavije“, s posebnim naglaskom na „istoènoslavonsku liniju fronta“. 12. srpnja: Alija Izetbegoviæ i Adil Zulfikarpašiæ postižu dogovor o inicijativi za traženjem sporazuma sa Srbima s namjerom spri- jeèavanja raspada Jugoslavije.233 13. srpnja: Predsjedništvo SRJ prihvaæa „Brijunski sporazum“. - Nizozemska, kao zemlja predsjedatelj EZ-a, predlaže drugim zemljama èlanicama razmatranje moguænosti dogov- ornih promjena unutarnjih granica izmeðu postojeæih Republika iz sastava SRJ.234

1. „Predsjedajuæi i dalje smatra da je nužno pomiriti razlièita naèela Završnog dokumenta iz Helsinkija i Pariške povelje koja bi se mogla primijeniti na stanje u Jugoslaviji. On poseb- no važnim smatra izbjegavanje selektivne primjene naèela. Naèelo samoodreðenja npr. ne može se odnositi iskljuèivo na postojeæe republike i istovremeno biti smatrano neprimjenjivim 132 na nacionalne manjine unutar tih republika. 2. Jednako je teško zamisliti da bi se Jugoslavija mogla mirno raspasti na šest nezavisnih republika u njihovim sadašnjim granicama. I Srbija i srpski elementi u federalnoj upravi, a isto tako i JNA, jasno su dali do znanja da se neæe nikada pomi- riti s nastankom nezavisne Hrvatske sa 11 posto Srba unutar njezinih granica.

3. Nije izgledno niti da bi labavo ustrojena Jugoslavija, sas- tavljena od šest suverenih republika, ublažila ovu srpsku zabrinutost. Što je veæi stupanj hrvatske suverenosti, to je veæa potreba za èvrstim garancijama za srpsku manjinu u Hrvatskoj. Što je labavija federalna struktura, to æe teže biti dati takva jamstva.

4. Èini se da trenutaèna zbivanja upuæuju na dobrovoljnu promjenu unutrašnjih granica kao moguæe rješenje.“

- Ostale zemlje èlanice EZ-a ovaj su prijedlog odbile. Meðutim, David Owen, koji je kasnije postao supredsjedatelj Mirovne konferencije o bivšoj Jugoslaviji, u nastavku teksta, Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske tvrdi kako je „uporno ostajanje kod meðunarodnih granica šest republika bivše Jugoslavije, ... , bila ludost veæa od sama

I. Biliæ: preuranjena priznanja“. - U Sarajevu su, u uredu Nikole Koljeviæa, poèeli razgovori predstavnika Bošnjaka, Muhameda ilipoviæa i Adila Zulfikarpašiæa, s vodstvom SDS-a BiH, Radovanom Karadžiæom, Nikolom Koljeviæem i Momèilom Krajišnikom.235 Teži se postizanju srpsko-muslimanske nagodbe o buduæem statusu BiH u buduæoj državnoj zajednici. Razgovori su nas- tavljeni poslijepodne u uredu Alije Izetbegoviæa, koji se složio sa svim što je izneseno i odobrio sutrašnji susret Miloševiæa i Zulfikarpašiæa. Radovan Karadžiæ je rekao kako „se više ne može zaustaviti ideja o spajanju srpske krajine u Hrvatskoj s krajinom bosanskom“.236 14. srpnja: U Beogradu je Slobodan Miloševiæ primio na razgo- vor Adila Zulfikarpašiæa kako bi postigli sporazum izmeðu Srba i Muslimana u BiH sa svrhom ostajanja BiH u sastavu nove državne zajednice. Dogovorili su sljedeæe: Muslimani Sandžaka dobiti æe kulturnu i administrativnu autonomiju; MBO želi posredovati izmeðu „sukobljenih strana u Hrvatskoj“, imenovanje Muslimana zapovjednicima postrojba JNA u Mostaru, Tuzli, Sarajevu i Banjoj Luci, da prvi pred- sjednik Predsjedništva Jugoslavije bude iz BiH te da ima ovlasti sliène onima koje ima predsjednik rancuske.237 - DS i SPO predlažu, a zbog ratne situacije u Republici Hrvatskoj, stvaranje Vlade nacionalnog jedinstva u Srbiji. 133 15. srpnja: U Zagreb je stigla prethodnica Promatraèke misije EZ- a. 17. srpnja: U Hrvatskoj poèinje djelovati promatraèka misija EZ- a sa 48 promatraèa i 61 službenikom. 18. srpnja: Predsjedništvo SRJ sa šest je glasova za prihvatilo odluku o povlaèenju JNA iz Slovenije u roku od 90 dana. Protiv odluke je glasovao jedino Stjepan Mesiæ, a po nalogu iz Zagreba, jer je Tuðman procijenio da je to posljedica tajnog dogovora Miloševiæ-Kuèan kojim se Slovenija pušta iz Jugoslavije dok Hrvatska ostaje sama protiv Srbije i Crne Gore. Prilikom glasovanja suzdržan je bio Bogiæ Bogiæeviæ jer se JNA povlaèi na podruèje BiH. - Na susretu u Bonnu dr. ranjo Tuðman traži od Helmutha Kohla i Hansa-Dietricha Genschera snažnije ukljuèenje EZ u politièke procese koji se dogaðaju u SRJ zbog straha od vjerojatnog djelovanja JNA i Srbije. 19. srpnja: JNA se poèinje povlaèiti iz Slovenije. U BiH je, nedugo NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. nakon povlaèenja iz Slovenije, veliki broj pripadnika JNA okrenutih prema RH. Osim trija postojeæih korpusa JNA sa sjedištem u BiH, u toj se republici nalaze još èetiri korpusa JNA (Užièki i Podgorièki korpus koji su na podruèje BiH upali iz Srbije odnosno iz Crne Gore te 14. ljubljanski i 10. zagre- baèki).238 Stvorena je ad hoc radna skupina o SRJ na razini struènjaka zemalja èlanica EZ-a. 20. srpnja: Vukovarski Srbi napustili grad uz pratnju postrojbi JNA koje su se u tom trenutku nalazile na samim prilazima gradu. 21. srpnja: Veleposlanik Henry Weinandts imenovan je prego- varaèem EZ-a za podruèje SRJ. 22. srpnja: U Ohridu je održana sjednica proširenog sastava saveznog Predsjedništva koju je napustio hrvatski predsjednik zbog kontinuiranih teroristièkih djelovanja protiv Hrvatske. 25. srpnja: JNA poèinje s topnièkim napadima na Erdut s podruè- ja Vojvodine. Hrvatska Vlada osuðuje djelovanje JNA, odnos- no njihovu otvorenu agresiju na Republiku Hrvatsku. 26. srpnja: Predsjedništvo BiH zabranjuje slanje novih roènika u JNA. - Ministri EZ-a, predložili su organiziranje mirovne konferen- cije o Jugoslaviji. 28. srpnja: Po nalogu Vlade Republike Hrvatske, u kratkom je roku, izgraðena cesta Bogdanovci - Marinci koja se tijekom opsade Vukovara pokazala strateškom cestom za opskrbu tog podruèja MTS i ljudstvom.239 29. srpnja: Èlan Predsjedništva SRJ Branko Kostiæ posjetio je Borovo Selo, mjesto koje služi kao baza srpskim teroristima u Slavoniji, koji svakodnevno pobiju više desetak hrvatskih branitelja. 134 - Makedonski parlament (Sobranje) zahtijeva povlaèenje vojnika JNA makedonske nacionalnosti s bojišta u RH. 30. srpnja: Prije sjednice Predsjedništva SRJ, Veljko Kadijeviæ izv- ješæuje Miloševiæa i Joviæa o procesu transformacije JNA u „vojsku onih koji žele da ostanu u Jugoslaviji“.240 Miloševiæ prekorava Kadijeviæa zbog sporosti promjena koje se prema Kadijeviæevim rijeèima provode. - Na sjednici Predsjedništva SRJ Branko Kostiæ izabran je za predsjednika Komisije za nadgledanje prekida vatre u Hrvatskoj. Mesiæ je napustio sjednicu Predsjedništva zbog iz- bora Kostiæa koji se svrstao na agresorovu stranu.

- U Hrvatskoj je na djelu otvorena agresija Srbije i Crne Gore u suradnji s JNA kojima, slabije opremljene i slabije orga- nizirane, hrvatske redarstvene i vojne snage pružaju grèevitu obranu. Borbe se vode gotovo na svim podruèjima Hrvatske, a najteže i dalje vode na podruèju Slavonije (Vukovar, Vinkovci, Osijek, Gradiška, Pakrac), Banije i Dalmacije.

1. kolovoza: Tijekom 18. zajednièke sjednice svih vijeæa Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske Hrvatskog sabora predlaže se uvoðenje ratnog stanja i obja- va rata Srbiji što predsjednik RH dr. ranjo Tuðman ne prih-

I. Biliæ: vaæa. Sastavljanjem Vlade demokratskog jedinstva, s premi- jerom dr. ranjom Greguriæem, stvara se široka politièka koalicija. U Vladu su ušli predstavnici stranaka SDPH, HNS, HSLS, HKDS i nekoliko izvanstranaèkih ministara. Vlada je sastavljena 4. kolovoza.241 2. kolovoza: Stjepan Mesiæ zahtijeva povlaèenje JNA u vojarne na podruèju RH. Srpsko-crnogorski blok u Predsjedništvu ne pri- hvaæa taj zahtjev. 3. kolovoza: Savezno Predsjedništvo objavilo je novu rezoluciju o prekidu vatre i osiguravanju primirja. Protiv rezolucije je glasovao jedino S. Mesiæ. 4. kolovoza: Miloševiæ bojkotira razgovore s predstavnicima EZ-a i odbija dati suglasnost za proširenje mandata Promatraèke misije EZ-a i na podruèje RH. 5. kolovoza: rancuska u VS UN-a predlaže uvoðenje “interposi- tion forces” u SRJ. Prijedlog odbija SSSR. - Potpredsjednik Predsjedništva SRJ Branko Kostiæ i admiral Stane Brovet posjeæuju Knin. 6. kolovoza: Vlada RH traži oslobaðanje hrvatskih državljana koji se još nalaze u JNA. Savezno Predsjedništvo traži prekid nepri- jateljstava i primirje. Vijeæe ministara EZ-a traži od EK uvoðen- je gospodarskih i financijskih sankcija za strane koje ne poš- tuju primirje.

135 7. kolovoza: Predsjednik RH dr. ranjo Tuðman susreo se s pred- stavnicima Srpske narodne stranke u Hrvatskoj èiji èlanovi osuðuju èetnièki pokret i velikosrpske ambicije. - U Hrvatskoj je potpisano primirje. 8. kolovoza: Vlada RH zahtijeva mjere za zamrzavanje odnosa sa Srbijom. - Nakon što su zrakoplovi JNA nekoliko puta povrijedili maðarski zraèni prostor da bi borbeno djelovali po hrvatskim ciljevima, Maðarska ulaže formalni protest. - Na sastanku sa Slobodanom Miloševiæem, Borisavom Joviæem i Kostiæem, generali Kadijeviæ i Adžiæ izvješæuju o tijeku procesa reorganizacije JNA i pregrupiranja na podruèju BiH i Srbije. Miloševiæ ih upozorava da je taj proces i dalje neprihvatljivo spor jer se Hrvatska svakim danom sve više naoružava. 8./9. kolovoza: Izvanredna skupština OESS-a traži poštovanje primirja. Na Odboru visokih dužnosnika KESS-a predstavnici NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. SSSR-a traže nemiješanje u unutarnja pitanja SRJ, kao što, je pitanje unutarnjih granica èime ide na ruku srpskim namjera- ma promjena granica, primjenom sile, a što je neprihvatljivo za EZ. 12. kolovoza: Na susretu u Beogradu predstavnici Srbije i Crne Gore potpisali su “Memorandum o stvaranju treæe Jugoslavije“. - U Beogradu je došlo do susreta Slobodana Miloševiæa, Radovana Karadžiæa, Nikole Koljeviæa, Momèila Krajišnika te Adila Zulfikarpašiæa i Muhameda ilipoviæa. Tijekom susreta postignuta je suglasnost o „Inicijativi za mirno i demokratsko rešenje jugoslovenske krize“ (tzv. Beogradska inicijativa242 ili pak “Istorijski sporazum izmeðu Muslimana i Srba”). Na pri- jedlog Slobodana Miloševiæa, bošnjaèki su predstavnici pri- hvatili ponudu da prvi predsjednik „zamišljene nove Jugoslavije bude Bošnjak iz Bosne“.243 Nakon što su Hrvati iz BiH, nedugo nakon tog sastanka, javnost obavijestilo posto- janju tog sporazuma i potpuno ga odbacili, Izetbegoviæ povlaèi suglasnost koju je prije dao ilipoviæu i Zulfikarpašiæu.244 14. kolovoza: U Beograd su na trosatni susret s Dobricom Æosiæem došli predsjednik Skupštine Slovenije ranc Buèar i Dimitrije Rupel.245 Susret je organiziran na zahtjev Slovenaca, „uz saglasnost i dogovor s Kuèanom i Drnovšekom“. Cilj je razgovora pokušaj prevladavanja srpsko-slovenskog sukoba te iskazana namjera Slovenaca „spremnih na striktnu neutral- nost u hrvatsko-srpskom sporu da bi od Srbije dobili podršku za svoje otcepljenje“. Miloševiæ, nakon što ga je Æosiæ oba- vijestio o rezultatima razgovora, zadovoljan prihvaæa razgov- 136 or s predstavnicima Slovenije. Podloga za te razgovore izgleda ovako: “1. Slovenija se ne meša u unutrašnje odnose drugih naroda i pitanja unutrašnjih granica, niti æe se postavljati na stranu bilo kojeg jugoslovenskog naroda u rešavanju jugoslovenske ago- nije. Slovenija neæe dozvoliti da se instrumentalizuje u jugoslovenskim meðunacionalnim sporovima. 2. Slovenija se na osnovu nacionalnih interesa, bez predrasuda i emocije, dogovara sa Srbijom o meðusobnim odnosima. Pri tome, ona poštuje odluèujuæu ulogu Srbije u rešavanju jugoslovenske situacije i kompatibilnosti slovenaèkih i srpskih interesa. 3. Slovenija smatra da je moguæe rešenje srpsko-hrvatskih odnosa samo na temelju samoopredeljenja naroda iz kojeg treba da proizaðu razlièiti oblici autonomija. 4. Slovenija smatra realnim i razumnim da doðe do federativnog povezivanja Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Makedonije. Slovenija priznaje pravo Hrvatskoj da se opredeli prema toj federaciji. 5. Slovenija æe se samostalno i suvereno opredeljivati prema tim državnim subjektima. Slovenija je spremna da aktivno saraðu- Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske je u procesima konstituisanja tih subjekata, ako oni tu sarad- nju žele.

I. Biliæ: 6. U smislu prethodnih naèela, Slovenija i Srbija žele razrešavati meðusobne jugoslovenske odnose bez posredovanja stranih faktora, a pogotovu federacije.”

- Provodi se mobilizacija prièuvnog sastava JNA i milicije u Srbiji. Mobilizirane prevoze na podruèje RH. 16. kolovoza: Srpski teroristi na podruèju sela Medari ruše helikopter s promatraèima EZ-a. Pilot Roy Pyffers lakše je ra- njen. - Alija Izetbegoviæ najavljuje održavanje referenduma o buduænosti BiH u SRJ. Po nareðenju generala JNA Nikole Uzelca, naoružanje i streljivo deset opæina iz Bosanske krajine preuzeto je iz skladišta JNA i podijeljeno lokalnim i mobi- liziranim Srbima-246 17. kolovoza: Predsjednik RH dr. Tuðman u Beogradu potpisuje mirovni sporazum koji Srbi odbijaju potpisati. 18. kolovoza: Milan Martiæ ultimativno zahtjeva od Hrvata iz Kijeva da napuste svoje mjesto. Oklopno-mehanizirane postrojbe JNA preko most Savi kod Gradiške i s podruèja BiH prelaze na podruèje RH. 19. kolovoza: U Zagrebu su se dogodile dvije jake eksplozije: na židovskom dijelu zagrebaèkoga groblja Mirogoj i ispred ulaza u zgradu Židovske opæine u Zagrebu.247 - U SSSR-u je pokušan državni udar i smjenjivanje Mihaila 137 Gorbaèova. Vlast preuzima Državni komitet za izvanredno stanje (potpredsjednik Janjajev, potpredsjednik Vijeæa obrane Oleg Baklanov, premijer Vladimir Pavlov, šef KGB-a general Vladimir Kriuèkov, mup maršal Dimitri, ministar obrane maršal Jazov, Boris Pugo, Starodubèev i Ticijakov). - Na podruèju BiH djeluje 20 brigada Teritorijalne obrane (TO), a ne 14 koliko bi ih trebalo biti.248 20. kolovoza: Na proširenoj sjednici saveznog Predsjedništva dogovorena su naèela voðenja razgovora o traženju rješenja krize politièkim putem: pravo naroda na samoopredjeljenje do odcjepljenja, nepriznavanje nasilnih promjena granica. - Vlada tzv. RSK, pod predsjedanjem njezina predsjednika Milana Babiæa, donosi odluku o ustrojavanju jedinstvenog sustava teritorijalne obrane (TO) kao „Oružanih snaga Krajine koje bi èinile dio jedinstvenog sistema Oružanih snaga SRJ“.249 Zapovjednik je TO, po položaju, Milan Babiæ, a Milan Martiæ postavljen je za njegova zamjenika, zaduženog za „jedinice milicije u štabu TO“. NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. 21. kolovoza: Pokušaj puèa protiv Gorbaèova koji su izvršili komunisti nezadovoljni novim programom, tzv. “pere- stroikom”, nije uspio. Gorbaèov se vratio na vlast. Organizatori puèa su uhiæeni. 22. kolovoza: Predsjednik RH dr. ranjo Tuðman ultimativno od JNA traži trenutno napuštanje RH ili æe JNA proglasiti okupa- torskom vojskom. Izetbegoviæ optužuje Miloševiæa da želi ’uzeti’ BiH. Pripadnici tzv. „vRSK“ upadaju na podruèje Velike Kladuše (BiH). 24. kolovoza: Ministar vanjskih poslova SR Njemaèke Hanns- Dietrich Genscher najavljuje veleposlaniku SRJ u Njemaèkoj da æe Njemaèka priznati Sloveniju i RH ako JNA ne prestane s agresivnim ratnim aktivnostima, iako je prije tri dana, na susretu s potpredsjednikom BiH Ejupom Ganiæem, Genscher podržao pregovore o labavoj povezanosti republika unutar SRJ.250 25. kolovoza: Poèinje bitka za Vukovar - JNA pojaèana srpskim paravojnim postrojbama poèinje opæi napad na podruèje vukovarske opæine. 26. kolovoza: Združene snage krajiških Srba i JNA, pod zapo- vjedništvom Milana Martiæa i potpukovnika JNA Ratka Mladiæa, napadaju selo Kijevo kod Knina. Vlada RH poèinje mobilizaciju. - „Napadom na hrvatsko selo Kijevo, kod Knina, krajem avgusta, JNA se definitivno priklanja jednoj od zaraæenih strana - srpskoj, a rat ulazi u novu fazu, koju karakterišu velike žrtve i razaranja“.251 27. kolovoza: Na Brijunima se hrvatski predsjednik dr. Tuðman susreo s generalom Kadijeviæem. „Razgovarao sam i rasprav- 138 ljao, a i nastavit æu sve dotle dok osjeæam da mogu spasiti makar jedan život, bez obzira s kim bih morao pregovarati“, izjavio je dr. Tuðman. Razgovor je prošao bez dogovora i zakljuèaka.252 - Na svojoj sjednici ministri vanjskih poslova EZ-a istièu da se ne æe priznati nasilne promjene granica te predlažu sazivanje Mirovne konferencije o Jugoslaviji za 1. rujna. Osnovano je Arbitražno povjerenstvo EZ-a od pet èlanova, pod pred- sjedanjem predsjednika francuskog ustavnog suda Roberta Badintera, glede arbitriranja u pravnim pitanjima. 29. kolovoz: Na poziv francuskog predsjednika . Mitterranda, i u njegovoj nazoènosti, u Parizu su se susreli dr. ranjo Tuðman i Slobodan Miloševiæ.253 31. kolovoza: Dva zrakoplova MIG JRV prisilno, u vojni dio zagre- baèke zraène luke, spustili civilni zrakoplov „Uganda airlines“ zbog sumnje, koja se pokazala opravdanom, šverc oružja. Uhiæen je Anton Kikaš, kanadski državljanin hrvatskoga podri- jetla Anton Kikaš i odveden u Srbiju gdje je zatvoren.

Cijeli rujan vode se nesmiljene borbe za obranu Republike Hrvatske. JNA napada položaje branitelja, ali i naseljena mjesta i Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske gradove na cijelom podruèju RH. Teške bitke vode se na podruèji- ma Vukovara, Osijeka, Vinkovaca, Daruvara, Kostajnice, Petrinje,

I. Biliæ: Siska, Gospiæa, Okuèana, Perušiæa, Lièkog Osika, Nove Gradiške, Pakraca, Sunje, Zadra, Šibenika, Ploèa, Slavonskog Broda, Otoèca, Novske, Karlovca, Ogulina, Splita, Solina, Kaštela, Dubrovnika, Župe Dubrovaèke. Sva mjesta i gradovi koji se, kao „unutarnji i pogranièni pojas“ nalaze u okviru podruèja poznatog pod nazivom „velika Srbija“. Tijekom rujna (ali i listopa- da) „dobrovoljci Srpske radikalne stranke“ Vojislava Šešelja, pre- bacuju se iz Srbije na privremeno okupirana podruèja Hrvatske transportnim zrakoplovima JNA koji polijeæu iz vojne zraène luke na Batajnici (Srbija), a slijeæu u zraènu luku Udbina koja je pod kontrolom „SAO Krajine“.254

1./2. rujna: Potpisano je primirje za podruèje RH (na sastanku u Beogradu), a „Promatraèkoj misiji EZ“ omoguæeno je djelo- vanje na podruèju RH. Na zrakoplov kojim se predsjednik Tuðman vraæao iz Beograda u Zagreb pucano je s položaja JNA.255 3. rujna: EZ prihvaæa „Deklaraciju o nepovredivosti granica“ i, na prijedlog nizozemskog mvp Hansa van den Broeka, imenuje lorda Petera Caringtona predsjednikom Mirovne konferencije o Jugoslaviji. Iako su predsjednici Tuðman i Kuèan uvjeravali mvp EZ da Srbija ne æe obustaviti svoje operacije, oni im nisu povjerovali vjerujuæi u sposobnosti lorda Carringtona256. - Vlada RH zahtijeva hitan sastanak Predsjedništva SRJ da bi 139 sprijeèila agresiju JNA na Hrvatsku. 4. rujna: OESS se pridružuje embargu EZ na uvoz oružja u zem- lje bivše Jugoslavije. 5. rujna: Slovenija organizira prihvatne centre jer zbog napada JNA i srpskih paravojnih grupa i organizacija oèekuje dolazak izbjeglica iz Hrvatske. - Na sastanku sa Slobodanom Miloševiæem, Borisavom Joviæem, Momirom Bulatoviæem, Brankom Kostiæem i Blagojem Adžiæem, Kadijeviæ ponovno iznosi procjenu stanja i namjere vrha JNA. Traži dodatnu mobilizaciju u Srbiji i Crnoj Gori, uz „usklaðenost politike i propagande“ te prijelaz na ratno financiranje JNA (u tom su trenutku imali na raèunu u NBJ oko 60 mlrd dinara ratne prièuve).257 - Na zajednièkoj sjednici „vlada SAO Krajine i SAO Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema“ odano je puno priznanje vladama Srbije i Crne Gore, Saveznoj Vladi te „celokupnom srpskom narodu što su nesebièno moralno i materijalno podržali ugrožene Srbe Sjeverne Dalmacije, Like, Korduna, NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. Banije, Slavonije, Baranje, Zapadnog Srema, kao i Srbe Hrvatske . u njihovoj sadašnjoj teškoj borbi za slobodu“.258 7. rujna: Poèela je „Meðunarodna konferencija o bivšoj Jugoslaviji“ u Haagu na koju su došli svi èlanovi saveznog Predsjedništva kao i svi predsjednici republika. Potpisana je „Deklaracija o mirnom rješavanju jugoslavenske krize“. - U Kninu je, na razgovorima s vodstvom tamošnjih Srba predvoðenih Milanom Babiæem, boravio veleposlanik Wijnaendts.259 8./9. rujna: Na podruèju Bosanske Krupe (u mjestu Bosanska Otoka) uhiæen je Mile Martiæ, tadašnji „ministar unutrašnjih poslova RSK“. S njim je uhiæen i pukovnik KOG JNA Dušan Smiljaniæ, zadužen za nabavu naoružanja za potrebe „vRSK“. Nakon 16-satnog zadržavanja, Mariæ je pušten, po nalogu tadaš-njeg saveznog sekretara za unutrašnje poslove Petra Graèanina i ministra unutarnjih poslova BiH Alije Delimustafiæa260, pa nije izruèen Hrvatskoj, nego „Komisiji SSUP-a i SSNO-a, na èelu s naèelnikom Uprave sigurnosti JNA generalom Aleksandrom Vasiljeviæem, koja ga je vojnim helikopterima vratila u Knin“.261 9. rujna: Održan je referendum za nezavisnost u Makedoniji. Od oko 95 posto izašlih glasaèa, njih oko 71 posto odluèilo se za nezavisnost. Referendumsko je pitanje glasilo: „Podržavate li suverenu i samostalnu makedonsku državu sa pravom da stupi u buduæi savez suverenih država Jugoslavije?“.262 10. rujna: Opæine s podruèja BiH uz rijeku Savu, uglavnom nase- ljene Srbima, od republièkog štaba TO BiH traže financijsku naknadu za svoje pripadnike koji su ratovali na podruèju RH (Bosanska Gradiška, Bosanski Novi, Bosanska Dubica, Šipo- 140 vo, Mrkonjiæ Grad) protiv hrvatskih obrambenih snaga. Pomoæu logistike 17 K JNA (Tuzla) popunjava se ljudstvom kninski korpus JNA.263 - EZ je imenovao èlanove Arbitražne komisije (tzv. Badinterova komisija) koji æe sudjelovati u radu Mirovne kon- ferencije. Èlanovi su suci ustavnih sudova (ustavnih vijeæa) iz Belgije, rancuske, Italije, Njemaèke i Španjolske. 11. rujna: Predsjednik Tuðman pismom izvještava lorda Carringtona i Hansa van den Broeka o nastavku rata Srbije i JNA protiv Hrvatske. - U Kninu je na razgovorima s vodstvom tamošnjih Srba, ponovno boravio veleposlanik Wijnaendts.264 12. rujna: Nastavak sastanka Slobodana Miloševiæa, Borisava Joviæa, Momira Bulatoviæa, Branka Kostiæa, Veljka Kadijeviæa i Blagoja Adžiæa od 5. rujna. Henry Wijnaendts pokazao je Veljku Kadijeviæu pismo predsjednika Tuðmana Hansu van den Broeku.265 - Lord Carrington šalje itzroya MacLeana na sastanak s Kadijeviæem i Brovetom. MacLean im prenosi poruku da bi više trebalo „pritisnuti“ rancusku, jer je rancuska kolebljiva, a sve kako bi rancuska i Velika Britanija, zajedno zaustavile Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske Njemaèku.266 Carrington se protivio „preranom priznanju neovisnosti Hrvatske i Slovenije“ jer je “inzistirao da se neo-

I. Biliæ: visnost ne prizna sve dok se ne naðe ustavno rješenje, na razi- ni cijele Jugoslavije, koje bi bilo prihvatljivo svim republika- ma“267 što je potpuno pogodovalo samo i iskljuèivo srpskoj strani. Carrington u svom pismu Hansu van den Broeku izravno povezuje problem preuranjenog priznanja Hrvatske koje æe djelovati kao „iskra koja æe zapaliti BiH“ jer ni Miloševiæ ni JNA to neæe prihvatiti.268 13. rujna: Predsjednik Tuðman donio je odluku o blokiranju vojnih postrojba JNA, vojarna i zraènih luka kojima se služe jer se JNA gotovo u potpunosti stavila na stranu Srbije. 14. rujna: Poèinje blokada vojarna u RH. - Na susretu u Veneciji njemaèki mvp Genscher i talijanski mvp Gianni de Michellis razgovaraju o situaciji u Jugoslaviji. Genscher izjavljuje da æe propadnu li pregovori zbog nas- tavka agresije, nastupiti vrijeme za priznanje. Nizozemska, predsjedajuæa EZ, tu je izjavu protumaèila kao jednostrano napuštanje zajednièkog gledišta EZ èime æe se „obeshrabriti glasove umjerenosti u Sloveniji i Hrvatskoj“. Time je Nizozemska stala na stranu Srbije i srpske agresivne poli- tike.269 15. rujna: U borbama s hrvatskim braniteljima na podruèju Gospiæa ubijen je Ðorðe Božoviæ zv. Giške, zapovjednik srpske paravojne dobrovoljaèke postrojbe poznate pod nazivom „Srpska dobrovoljaèka garda“.270 141 16. rujna: Osnovana je „SAO Krajina“ sa sjedištem u Banjoj Luci. Potom je osnovana „SAO Hercegovina“ pa „SAO Romanija“ sa sjedištem u Sarajevu. - Stjepan Mesiæ izjavljuje: „Jugoslavija više ne postoji“. - U Crnoj Gori je izvršena nova mobilizacija „zbog pogorša- nja stanja u zemlji“.271 17. rujna: U Igalu (Crna Gora), uz posredovanje lorda Carringtona, potpisano je novo primirje za podruèje Hrvatske. Potpisnici su predsjednici Tuðman i Miloševiæ te general Veljko Kadijeviæ. JNA se povlaèi iz Osijeka. Zrakoplovstvo JNA djeluje na podruèju cijele Hrvatske, dok je JRM zaprijeèila sve hrvatske luke i zaustavila sav pomorski promet duž hrvatske obale. Pobunjeni Srbi su zauzeli HE „Peruèa“. 18. rujna: Sobranje Makedonije i formalno proglašava nezavis- nost. - Oko 20 000 pripadnika JNA272 dolazi na podruèje grada NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. Mostara gdje se razmještaju na strateška mjesta (ukupno je na podruèje BiH iz Srbije i Crne Gore ušlo oko 100 000 pri- padnika JNA od kojih je 50 000 nastavilo put kroz BiH prema Hrvatskoj, dok su ostali zauzeli položaje u BiH). 19. rujna: Gardijski korpus JNA, s brojnim drugim postrojbama napušta Beograd i kreæe prema granici s RH, smjerom preko Šida. S dolaskom na podruèje Hrvatske (u Slavoniju) prelaze u operativni raspored. Njihov je cilj izbijanje na šire podruèje Zagreba (preko Slavonije) i spajanje s drugim postrojbama JNA koje se kreæu iz pravaca BiH kao i iz unutrašnjih dijelova RH.273 - Nepriznati (od srbijanskih vlasti) parlament Kosova proglašava nezavisnost i istièe namjeru organiziranja referen- duma. - U Bonnu je nakon susreta francuskoga predsjednika Mitterranda i njemaèkog kancelara Kohla dana izjava o pot- pori opstanku SRJ istaknut zahtjev da se priznanje veže s pravima etnièkih manjina, što potpuno odgovara Miloševiæevim željama.274 - U Beogradu je na zatvorenoj sjednici Vlade SRJ Ante Markoviæ predstavio prikupljene podatke o povezanosti Slobodana Miloševiæa, Radovana Karadžiæa i generala Nikole Uzelca s ciljem naoružavanja Srba s podruèja BiH (koje se aktivno i vrlo uspješno, sudeæi prema podatcima ovog autora, provodi tijekom cijele godine).275 20. rujna: Nastavak sastanka Slobodana Miloševiæa, Borisava Joviæa, Momira Bulatoviæa, Branka Kostiæa, Veljka Kadijeviæa i Blagoja Adžiæa od 12. rujna. Adžiæ izvješæuje nazoène o razvoju ratne situacije u Hrvatskoj. Buduæi da mobilizacija nije 142 uspjela nisu se „ostvarili svi postavljeni ciljevi:276 a) presijecanje Slavonije pravcem Okuèani-Pakrac-Daruvar b) izbijanje na liniju Vinkovci-Osijek i dolinom Drave spajan- je s vojskom do Daruvara c) probijanje pravcem Petrovac-Karlovac i spajanje s postro- jbama s tog podruèja, kojima bi se prikljuèile postrojbe koje dolaze iz Slovenije, s ciljem presijecanja Zagreba s južne strane d) probijanje prema Jadranu na liniji Zadar-Šibenik-Split e) presijecanje Hercegovine i Hrvatske na liniji Mostar- Ploèe“.277 - Zapovjednik banjaluèkog korpusa JNA, general Nikola Uzelac proglašava opæu mobilizaciju vojnih obveznika u dobi od 20 do 60 godina na podruèju „Bosanske krajine“.278 20./21. rujna: Postrojbe JNA s mobiliziranim Crnogorcima (ukup- no oko 60 000 ljudi) pod zapovjedništvom generala Radomira Eremije, zapovjednika Podgorièkog korpusa, kreæu iz Crne Gore prema Trebinju odakle poèinju napade na južni dio RH. - Europski parlament zahtijeva od svojih èlanica da razmatre moguænost meðunarodnog priznanja republika Hrvatske i Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske Slovenije. 22. rujna: Predsjednik Tuðman i general Kadijeviæ su dogovorili,

I. Biliæ: deseti po redu, poèetak prekida vatre za 15.00 sati. JNA djeluje napadnim operacijama velike snage na podruèjima Zagreba i Zadra. 23. rujna: Uspješnim djelovanjem hrvatske protuzrakoplovne obrane na cijelom podruèju Republike Hrvatske srušena su èak 22 zrakoplova JRV. 24. rujna: Veljko Kadijeviæ je tijekom razgovora sa Miloševiæem, Joviæem i Kostiæem pokazao „zbunjeno, skoro izgubljeno“ lice. Razoèaran je zbog neuspjeha JNA, brojnih dezertera, zbog potrebe smjenjivanja „2000 oficira“. Upozorava da æe JNA „izgubiti rat protiv Hrvatske“ bez motivacije i uspješne mobilizacije, iako je u posljednje vrijeme JNA mobilizacijom279 „dobila 50 000“ ljudi. Joviæ i Miloševiæ iz politièkih razloga odbijaju preimenovanje JNA u „vojsku Srbije i Crne Gore“, što traži Štab vrhovne komande JNA. - U napadima na Vinkovce upotrijebio je JRV bojne otrove. JNA je iz pravca istoène Hercegovine i Crne Gore napala Dubrovnik i Župu Dubrovaèku. 25. rujna: Rezolucija broj 713 VS UN-a uvodi embargo na oružje za sve republike iz sastava bivše SRJ, uz isticanje da se „nikakva teritorijalna korist ili mijenjanje granica u Jugoslaviji ne može provoditi silom“. - Predsjednici Tuðman i Miloševiæ, zajedno s generalom Kadijeviæem, nastavili su, u Igalu zapoèete, pregovore o pri- 143 mirju u Hrvatskoj. 27. rujna: Srbijanski parlament objavljuje djelomiènu mobilizaci- ju. 27./28. rujna: Slobodan Miloševiæ nasiln pokušava smijeniti neodluènog projugoslavenski orijentiranog Veljka Kadijeviæa i postaviti Blagoja Adžiæa na mjesto saveznog ministra obrane. Èetrdesetak èasnika, pripadnika gardijske brigade, noæu upada u SSNO i preuzima kontrolu nad zgradom Ministarstva te Štabom vrhovne komande, tražeæi promjenu na vrhu SSNO. Zanimljivo je da grupu Miloševiæevih poslušnika pred- vodi Veselin Šljivanèanin, tadašnji major KOS-a, pripadnik iste brigade. Pokušaj smjene propao je jer je zbog Adžiæ odbio sudjelovati u tom planu. 28. rujna: Na Kadijeviæevo traženje održan je sastanak Slobodana Miloševiæa, Borisava Joviæa, Momira Bulatoviæa, Branka Kostiæa, Veljka Kadijeviæa i Blagoja Adžiæa. Kadijeviæ izvješæuje nazoène da su „svi srpski krajevi u Hrvatskoj osloboðeni“. Kadijeviæ se žali da su u prošla tri dana NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. pokušana tri „puèa svuda s istim parolama i zahtjevima“280 (u ratnom zrakoplovstvu, u VMA i u Gardijskoj brigadi). Kadijeviæ optužuje Mihalja Kertesa da stoji iza zahtjeva za nje- govom i Brovetovom smjenom. 29. rujna: Kontraadmiral JRM Vladimir Baroviæ na otoku Visu poèinio je samoubojstvo. U oproštajnom je pismu, izmeðu ostalog, napisao da je „agresija JNA protiv Hrvatske za njega djelo suprotno crnogorskoj èasti“.281 - Na sastanku282 održanom u uredu predsjednika srbijanske Vlade D. Zelenoviæa, a kojem su uz njega nazoèili Goran Hadžiæ, Željko Ražnatoviæ zvan Arkan te osoba poznata pod nadimkom Kum (blizak Arkanu), bila je i Dobrila Gajiæ-Glišiæ, po nalogu ministra obrane Srbije generala Tomislava Simoviæa. Ona je dobila zadaæu medijske promocije Gorana Hadžiæa kao novog voðe pobunjenih Srba u istoènoj Slavoniji te potom i u svim okupiranim dijelovima Republike Hrvatske.

Tijekom mjeseca listopada u Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike BiH u višemjeseèni „nadzor i pomoæ“ dolaze „struènjaci iz saveznog SUP-a“. Njihova je zadaæa prikupljanje podataka o sposobnostima i moguænostima rada SDS RBiH. Došli su temeljem dogovora mup BiH Alije Delimustafiæa („aktivnog suradnika KOS- a“) i saveznog mup Petra Graèanina. U „inspekciji„ su ostali sve do sijeènja 1992. godine.283

1. listopada: JNA u 02.00 sata šalje ultimatum RH u kojem prijeti uništavanjem svih vitalnih objekata na podruèju RH. JNA poèinje granatiranje Dubrovnika. Napala je sela Marinci i Ceriæi u vukovarskoj opæini. Nakon okupacije tih sela JNA je 144 zapravo zatvorila obruè smrti oko Vukovara. - Predsjednik Tuðman odgovorio je na ultimatum da JNA može napustiti RH na naèin utvrðen potpisanim sporazumom u Haagu, a pod nadzorom EZ.284 - Postrojbe JNA popunjene Crnogorcima, napadaju i uniš- tavaju sela Hrasno i Ravno (BiH, uglavnom naseljena stanovništvom hrvatske nacionalnosti kao i drugih pet hrvatskih sela u južnoj Hercegovini) na svom putu prema Dubrovniku. - Crnogorski pisac Jevrem Brkoviæ bilježi: „Desilo se ono što nitko normalan nije želio: Crna Gora je od jutros u ratu s Hrvatskom! Jugo armija i crnogorski rezervisti napali Hrvatsku duž èitave granice sa Crnom Gorom“.285 - Na 143. sjednici krnjeg Predsjedništva SRJ (nazoèili su Borisav Joviæ, Branko Kostiæ, Jugoslav Kostiæ, Sejdo Bajramoviæ, generali Veljko Kadijeviæ i Blagoje Adžiæ te admi- ral Stane Brovet) utvrðeno je da „se zemlja nalazi u stanju neposredne ratne opasnosti“.286 2. listopada: U SRJ, odlukom Predsjedništva SRJ (u kojem djelu- ju samo 4 èlana (Srbija, Crna Gora, Vojvodina, Kosovo), uve- deno je izvanredno stanje, odnosno „stanje neposredne ratne Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske opasnosti“. Prihvaæene su „Polazne osnove za rješavanje državno-pravne krize u Jugoslaviji“ s „Platformom o položaju 287 I. Biliæ: Krajine u buduæoj Jugoslaviji“. - Predsjednik Crne Gore Momir Bulatoviæ zahtijeva promjenu hrvatsko-crnogorske granice. - Predsjednik Tuðman traži od predsjednika SAD-a Georgea Busha i pape Ivana Pavla II pomoæ i pokretanje diplomatskih koraka koji bi onemoguæili daljnju agresiju JNA na RH. 3. listopada: Na 144. sjednici krnjeg Predsjedništva SRJ (nazoèili su: Borisav Joviæ, Branko Kostiæ, Jugoslav Kostiæ, Sejdo Bajramoviæ, generali Veljko Kadijeviæ i Blagoje Adžiæ, admiral Stane Brovet), odluèeno je „da Predsjedništvo prelazi na uslove rada za vreme neposredne ratne opasnosti èime se otklanja moguænost blokade rada i preuzima na sebe odreðene ingerencije Skupštine S0RJ, koja se ne može sasta- ti“.288 - Veljko Kadijeviæ daje izjavu kojom istièe cilj JNA: “svrgava- nje neofašistièke hrvatske vlasti“. - Ministarsko vijeæe EZ-a zahtijeva žuran sastanak s predsjed- nicima Hrvatske i Srbije, kao i generalom Kadijeviæem u Haagu. 4. listopada: Lord Carrington se u Haagu susreæe s predsjednici- ma Tuðmanom i Miloševiæem te s generalom Kadijeviæem. Zatražen je prekid neprijateljstava i vatre te rješenje za pre- vladavanje pitanja o promjeni Ustava. Dogovorena je deblokada vojarna JNA u RH i prestanak ratnih sukoba. 145 - Predsjednik Vlade Crne Gore Milo Ðukanoviæ izjavljuje: „Hrvatska vlast je, po svaku cijenu, htjela rat i – ima ga. Samo ovog puta æemo ih pobijediti i završiti zajednièki život sa njima nadam se za sva vremena“.289 - Krnje Predsjedništvo SRJ donosi odluku o mobilizaciji prièu- vnog sastava.290 - Vlada Republike Srbije šalje otvoreno pismo Vladi Republike Hrvatske. Pismo je potpisao predsjednik Vlade Dragutin Zelenoviæ:291 "Na svojoj sednici od 4. oktobra 1991. godine, Vlada Republike Srbije upoznala se sa opasnostima kojima je izloženo civilno stanovništvo i grad Dubrovnik, koji predstavlja deo istorije srpskog i hrvatskog naroda, kao i velièanstveni spomenik svetske kulturne baštine. Vaša odluka da u gradu od neprocenjive istorijske i kulturne vrednosti smestite vaše pa- ravojne formacije, crne legije i mnogobrojne strane plaæenike i da sa tog prostora zapoènete oružane napade na naseljena NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. mesta u Hercegovini i Boki Kotorskoj predstavlja krajnje necivi- lizovan, nehuman i nedostojan èin. Nadamo se da ste i sami postali toga svesni i da æete uložiti potreban napor da spreèite te vaše oružane formacije da razore Dubrovnik, kao što su to uèinile i sa mnogim drugim gradovima. Upuæujuæi vam ovaj poziv da spreèite razaranje Dubrovnika, Vlada Republike Srbije izražava èvrsto uverenje da æe svi pri- padnici JNA i TO uložiti maksimalne napore da se saèuva ovaj istorijski grad." - U Ministarstvo obrane Republike Srbije292 s vukovarskog ratišta dolazi Željko Ražnatoviæ zvan Arkan. Tražeæi generala Ðorðeviæa, nakratko ga prima ministar general Simoviæ, na èiji upit „što rade sa zarobljenicima“, Arkan, pokazujuæi pokretom ruke rez po grlu, kaže kako oni „ne uzimaju zarobljenike“. 5. listopada: Predsjednik Tuðman pozvao je sve hrvatske graðane na obranu Republike Hrvatske. - Vlada Republike Srbije pozvala je graðane Dubrovnika da napuste grad kako bi ga spasili od daljnjih razaranja. 5./6. listopada: Ministri vanjskih poslova EZ-a na sastanku u dvorcu Haarzuoilens (Nizozemska) izdaju deklaraciju u kojoj osuðuju djelovanje krnjeg Predsjedništva SRJ i istièu da nisu spremni priznati ni jednu odluku koju donese takvo Predsjedništvo. Poduprta je ideja „kako politièko rješenje treba tražiti u perspektivi priznanja“.293 6. listopada: Tijekom sastanka Maðarske, Poljske i Èehoslovaèke, zatražena je intervencija meðunarodnih snaga kako bi pre- stala ratna djelovanja u Hrvatskoj te bila priznata neovisnost Hrvatske i Slovenije. 146 - U svom TV obraæanju bosanskohercegovaèkoj javnosti, Alija Izetbegoviæ traži da se graðani BiH ne odazivaju pozivima na mobilizaciju istièuæi „Zapamtite, ovo nije naš rat. Neka ga vode oni koji žele da ga vode. Mi ne želimo taj rat.“294 - Borisav Joviæ predlaže Slobodanu Miloševiæu prelazak u „mirovnu ofenzivu“ i pripremu za rat ako ne bude drugog izlaza. - Predsjedništvo SRJ, iako bez Drnovšeka i Mesiæa, donosi jednoglasnu odluku kojom „Predsjedništvo prelazi na rad u uslovima neposredne ratne opasnosti“ što, po Ustavu SRJ, omoguæava ustavno i zakonsko djelovanje u brojèano „svakom sastavu koji je moguæ“.295 Time su pravno stvoreni uvjeti za donošenje legalnih odluka samo srpskih èlanova Predsjedništva. Bogiæeviæ i Tupurkovski su se kasnije neusp- ješno bunili. 7. listopada: Dva zrakoplova JNA raketirala su Banske dvore (Ured Predsjednika Republike Hrvatske) i uže središte grada Zagreba. Pukim sluèajem, predsjednik Tuðman preživljava raketiranje, iako se samo nekoliko minuta prije trenutka napada s Antom Markoviæem i Stjepanom Mesiæem nalazio u Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske dijelu zgrade koji je najviše nastradao u napadu. JNA porièe sudjelovanje u tom napadu i tvrdi kako „je hrvatska Vlada 296 I. Biliæ: sama postavila eksploziv unutar zgrade i u okolne ulice“. - Predsjednik Predsjedništva SRJ Stjepan Mesiæ najavljuje svoju ostavku. - Predsjednik SSSR M. Gorbaèov opominje Jugoslaviju i traži zaustavljanje rata protiv Hrvatske. 8. listopada: Sabor RH na tajnom zasjedanju (19. zajednièka sjednica svih vijeæa), održanom u zgradi Ine u Šubiæevoj ulici u Zagrebu, donosi odluku kojom raskida sve državno-pravne sveze temeljem kojih je s drugim republikama tvorio SRJ. Donosi i Zakljuèke kojim JNA i Republiku Srbiju proglašava agresorima na Republiku Hrvatsku.297 - Cyrus Vance imenovan je posebnim predstavnikom glavnog tajnika UN-a za SRJ. 9. listopada: Sabor RH najavljuje izdavanje hrvatske novèane jedinice i hrvatske putovnice. - Vlada BiH istièe da BiH mora ostati neutralna u ratu koji se vodi na jugoslavenskim prostorima. 10. listopada: OESS izjavljuje da pitanja ljudskih prava u SRJ nisu iskljuèivo unutarnje pitanje SRJ. - Predsjednik Gorbaèov poziva predsjednike Tuðmana i Miloševiæa na razgovor u Moskvu. - Na novom susretu, a u organizaciji lorda Carringtona u Haagu, predsjednici Tuðman i Miloševiæ te general Kadijeviæ dogovorili su se da JNA napusti podruèja RH u roku od 30 147 dana. 11. listopada: Pokušaj prolaza prvog humanitarnog konvoja prema opkoljenom Vukovaru. JNA je zaustavila konvoj i nije omoguæila prolazak dogovorenim putem (dogovor Mate Graniæ, Imra Agotiæ - general Andrija Rašeta). Konvoj se tre- bao vratiti odmah sutradan, ali ga je JNA zadržala u vuko- varskoj vojarni.298 - JNA nijeèe potpisivanje ikakvog dokumenta juèer u Haagu i istièe namjeru ostajanja na podruèju Republike Hrvatske. Predsjedništvo EZ-a tvrdi da postoji snimka usmenog dogov- ora koji je, isto kao i pismeni dogovor, obvezujuæi za sve strane. - Skupština BiH (Hrvati i Muslimani) izglasava odluku o suve- renosti BiH i o njezinoj demilitarizaciji. 12. listopada: Dva predstavnika „RSK“ u Parizu obavljaju „neslužbene“ razgovore s organizatorima Mirovne konferen- cije. 13. listopada: U 06.00 sati prvi je put pokušana deblokada NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. Vukovara preko sela Marinci. U deblokadi su sudjelovale postrojbe OZ Osijek, pojaèane pripadnicima ZNG-a i MUP- a RH iz drugih dijelova RH, a pod zapovjedništvom pukovni- ka Mile Dedakoviæa zvanog Jastreb. Zbog povratka konvoja iz smjera Vukovara 11. listopada, a pod vodstvom proma- traèa EZ-a rancuza Roberta Michela, nareðeno je prekidan- je proboja. U pokušaju proboja i povlaèenju, hrvatske snage izgubile su 43 pripadnika (odnos snaga na bojnom polju iznosio je otprilike 5400 pripadnika hrvatskih oružanih snaga te oko 45 000 pripadnika neprijateljskih snaga).299 - Milan Babiæ dolazi u Beograd na sastanak sa Slobodanom Miloševiæem radi „usklaðivanja stavova“, prije Babiæeva sas- tanka s veleposlanikom Wijnaendtsom. Na sastanku su bili Miloševiæev savjetnik Kutlešiæ, Smilja Avramov, Ratko Markoviæ, Kosta Mihajloviæ i Vasilije Krestiæ. Miloševiæ traži od Babiæa da pokaže kako æe, uz odreðene uvjete, prihvatiti Carringtonov plan što Babiæ odbija.300 14. listopada: U Hrvatskoj su uhiæeni pripadnici i suradnici srbi- janskih obavještajnih služba poznati kao „grupa Labrador“. - Poèela je sjednica Parlamenta BiH, na kojoj se Radovan Karadžiæ oštro usprotivio najavama traženja meðunarodnog priznanja BiH rijeèima „kako æe ta odluka odvesti musliman- ski narod u propast, jer se Muslimani u sluèaju rata ne mogu braniti“.301 15. listopada: Na sastanku u Moskvi, u nazoènosti predsjednika SSSR-a M. Gorbaèova, predsjednici Tuðman i Miloševiæ pot- pisali su sporazum o prekidu vatre. - Nakon što je oko 02.00 sati predsjednik Parlamenta Momèilo Krajišnik (SDS BiH) prekinuo sjednicu, ona je ipak 148 nastavljena sa zastupnicima iz redova SDA i HDZ BiH. Donosi se odluka kojom Parlament BiH predlaže nezavisnost, pri- hvaæanjem „Memoranduma o suverenoj BiH“. - Na sastanku u Sarajevu, Alija Izetbegoviæ i Veljko Kadijeviæ postigli su dogovor o zajednièkim policijskim i vojnim ophod- njama. Izetbegoviæ je tada rekao Kadijeviæu: „Bosnu prepuš- tam tvom srcu i duši“.302 - JNA je okupirala Cavtat. 16. listopada: Lord Carrington predstavlja “Arrangements for a General Settlement”. - SANU (u „Politici“) objavljuje „pismo svjetskoj javnosti“ pod naslovom „Nekoliko osnovnih èinjenica o položaju srpskog naroda u Hrvatskoj“, u kojem podupiru srpsku agresiju na RH i komadanje RH (iako je pismo, prema tvrdnjama tadašnjeg glavnog tajnika SANU-a Dejana Medakoviæa, napisano 9. rujna 1991.).303 - Republika Crna Gora traži dio hrvatskog teritorija. - JNA službeno obustaje od crvene zvijezde petokrake i drugih oznaka SRJ. 17. listopada: Zapoèeo je egzodus oko 10 000 hrvatskih prog- nanika i izbjeglica iz Iloka i susjednih sela. Izbjeglice svjedoèe Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske o masovnim ubojstvima hrvatskog stanovništva; poèinitelji su lokalni Srbi, srpske paravojne postrojbe (uglavnom „arkanov-

I. Biliæ: ci“) i JNA. 18. listopada: Zastupnici SDS-a u BiH ustanovljuju vlastiti parla- ment „obznanjuju“ namjeru održavanja referenduma u roku od 30 dana. - Održana je Mirovna konferencija o Jugoslaviji u Haagu. Miloševiæ nije prihvatio Carringtonov plan tzv. “Arrangements” dok ga je Momir Bulatoviæ prihvatio. Plan predlaže neku vrstu konfederativnih veza ti „poseban status autonomija za odreðene skupine i podruèja“ na cijelom podruèju SRJ. Momiru Bulatoviæu odnosno Crnoj Gori, u pauzi sjednice, ta- lijanski mvp de Michellis ponudio je pomoæ u iznosu od 40 mlrd talijanskih lira u raznim projektima ako prihvati Carringtonov plan.304 - EZ, SAD i SSSR donose zajednièku Deklaraciju o Jugoslaviji kojom odluèno odbacuju promjenu granica uporabom sile. - Papa Ivan Pavao II. traži meðunarodno priznanje Hrvatske i Slovenije. 19. listopada: Prema Vukovaru iz smjera Ðakova kreæe drugi humanitarni konvoj. Nakon velikih muka, konvojem se iz opkoljenog Vukovara uspijeva spasiti 103 živa ranjenika (jedan je umro na putu zbog dugog povratka okolnim putovi- ma iz Vukovara prema Vinkovcima). JNA je zloupotrijebila konvoj i izašla na nove položaje prema hrvatskim braniteljima koji su morali ukloniti minska sredstva s puta kojim je prolazio 149 konvoj. Konvoj je stigao na slobodno podruèje RH tek sutradan oko 02.00 sata ujutro, nakon 14-satnog putovan- ja.305 - General Špiro Nikoviæ, temeljem naloga SSNO-a, donosi “zapovijed o pretpotèinjavanju” postojeæih srpskih dobrovo- ljaèkih postrojba s podruèja „TO Banije i Korduna“ opera- tivnom zapovjedništvu 1. OG èime postaju „organski dio JNA“.306 - Slovenija kao novèanu i obraèunsku jedinicu uvodi tolar. 20. listopada: U svom beogradskom uredu Slobodan Miloševiæ primio je Milana Babiæa. Razlog posjeta je dogovor o stajali- štima koja bi Milan Babiæ trebao zastupati na skorom susretu s predstavnicima meðunarodne zajednice. Prema kazivanju Milana Babiæa, takvu je vrstu susreta imao svaki put neposredno prije i neposredno poslije svojih razgovora s predstavnicima meðunarodne zajednice. Na ovom sastanku Miloševiæ je tražio od Babiæa da službeno posjeti Banjaluku kako bi podržao bosanske Srbe u odbijanju Carringtonovoga NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. plana. - Skupština AP Kosovo izabrala je privremenu višestranaèku vladu. - Sandžaèki muslimani najavili su održavanje referenduma za 25. listopad. 21. listopada: Srbija je zabranila održavanje referenduma na Sandžaku. Organizatorima prijete uhiæenja. 22. listopada: Prema procjenama hrvatske vlade, dijelove RH zahvaæene plamenom rata i sukoba veæ je napustilo oko 320 000 osoba, uglavnom Hrvata, koji su pred srbijanskom agre- sijom i terorom na privremeno okupiranim podruèjima morali napustiti svoje domove. - Albanski parlament priznao je neovisnost Republike Kosovo. 23. listopada: Predsjednik Crne Gore Momir Bulatoviæ traži povlaèenje crnogorskih rezervista s bojišta u Hrvatskoj, izmeðu ostalog i zato što su dvije „veæe postrojbe iz Danilovgrada“, s više od 1000 pripadnika, a neposredno nakon Bulatoviæevog prihvaæanja Carringtonovog plana, pre- baèene na drugo ratište u Hrvatskoj, na podruèje Banije.307 - U Palaèi ederacije u Beogradu Slobodan Miloševiæ traži od Milana Babiæa da prilikom susreta, održanog isti dan na istom mjestu ali nešto kasnije,308 s predstavnicima meðunarodne zajednice predloži dopunu srpskih stajališta s èetiri nove toèke, èetiri nova prijedloga. Od predstavnika meðunarodne zajednice traži se donošenje odluke kojom Jugoslavija i dalje postoji. U tri navrata (14. listopada u Parizu, 18. listopada u Den Haagu te krajem listopada u Parizu), a prije održavanja plenarne sjednice, Milan Babiæ susreo se s veleposlanikom Wijnaendtsom radi razgovora o prihvaæanju Carringtonova 150 plana.309 24. listopada: „Poslanici“ Kluba Srpske demokratske stranke (u BiH) i Kluba Srpskog pokreta obnove u Skupštini BiH donijeli su „odluku o formiranju Skupštine srpskog naroda u BiH“.310 - Vlada RH predstavila je nove hrvatske službene dokumente: putovnicu, osobnu iskaznicu, prometnu i vozaèku dozvolu, krsni list i nove registarske ploèice. - Narodna banka Jugoslavije prebacila je devizne rezerve na tajni raèun u Kini. 25. listopada: Posljednji vojnik JNA napustio je Republiku Sloveniju crnogorskim trajektom iz luke Kopar. U tom se trenutku u sastavu postrojba JNA koje napadaju Hrvatsku nalazi oko 200 000 vojnika i 100 000 rezervista. U posljed- njih nekoliko dana postrojbama JNA su se pridružile dodatne tri brigade za potrebe voðenja rata u Hrvatskoj.311 - Plenarna sjednica haške konferencije završila je odbijanjem prijedloga lorda Carringtona od srpske delegacije. General Veljko Kadijeviæ nije ni došao u Haag. - Pilot JRV Rudolf Peršin, leteæi svojim MIG-om 21, dezertirao je. Krenuvši na ratni zadatak (prema podruèju RH) s podruè- ja Bihaæa, odletio je u Austriju. Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske - General JNA Pavle Strugar objavljuje ultimatum kojim traži predaju oružja s podruèja grada Dubrovnika.

I. Biliæ: - Srpska radikalna stranka Vojislava Šešelja poèinje slati „dobrovoljce“ na šire podruèje Podravske Slatine. Do 5. pro- sinca tamo boravi ukupno 470 njihovih pripadnika.312 25./27. listopada: Sandžaèki Muslimani glasuju na referendumu o autonomiji Sandžaka. 26. listopada: SDS donosi odluku o naoružavanju srpskog naro- da u BiH i obavlja druge pripreme za uspješno voðenje buduæih ratnih operacija. - Savezno Predsjedništvo istièe potrebu mobiliziranja dodatnih 220 000 osoba za potrebe ratnih djelovanja JNA na podruè- ju Hrvatske. - Savezna Vlada sprijeèila je prebacivanje 100 mil amerièkih dolara s raèuna NBJ u Riznici SAD-a na raèun Narodne banke Kine. 27. listopada: Tijekom razgovora èetveroèlanog Predsjedništva SRJ s èlanovima ŠVK (20-ak generala i admirala JNA) zatražena je dodatna mobilizacija oko 250 000 ljudi. 28. listopada: Ministarsko vijeæe EZ-a daje ultimatum Srbiji: ili æe prihvatiti mirovni plan ili æe joj nametnuti sankcije, a Konferencija æe nastaviti svoj rad bez Srbije. - Zrakoplovi JRV-a bacili su kasetnu bombu na mjesto Barcs u Maðarskoj, iako je u to vrijeme u Budimpešti, u službenom posjetu Maðarskoj boravio srbijanski mvp. 29. listopada: Vlada BiH izvješæuje saveznu Vladu u Beogradu o 151 proglašavanju nezavisnosti BiH. - Na referendum o autonomiji Sandžaka izašlo je oko 80 posto biraèa, od kojih je 90 posto glasovalo za autonomiju. - Zrakoplovi JRV-a opet su napali selo Barcs u Maðarskoj. Maðarska je uložila službeni protest. - Ministarsko vijeæe EZ-a poslalo ultimatum Srbiji u kojem, izmeðu ostalog, istièe da ne æe dopustiti iskorištavanje Mirovne konferencije za nastavak ratnih aktivnosti. - Tijekom razgovora srbijanskog (Miloševiæ, Bakoèeviæ, Joviæ) i crnogorskog (Bulatoviæ, Ðukanoviæ, Vukièeviæ, Kostiæ) poli- tièkog vodstva Momir Bulatoviæ „priznaje“ razloge zbog kojih je podržao Carringtonov plan: „Nemamo šta da krijemo. Rekli su nam da æemo biti na liènoj dobiti, da æe naša partija biti tretirana kao demokratska, da æemo dobiti pare za razvoj Crne Gore, da æemo dobiti Prevlaku mirnim putem, a da Crna Gora neæe trpeti blokadu ako do nje doðe protiv Srbije“.313 - Slobodan Miloševiæ traži od Milana Babiæa da ode u Pariz i NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. razgovara s veleposlanikom Wijnaendtsom koji ga tamo èeka. 30. listopada: U Parizu je došlo do susreta „predstavnika SAO Krajine“ Milana Babiæa i Gorana Hadžiæa s veleposlanikom EZ-a Wijnaendtsom (koji je imao dužnost pregovaranja sa Srbima iz okupiranih dijelova Hrvatske - op.a.). Na ovaj su naèin i Babiæ i Hadžiæ, „boènim pristupom“, ukljuèeni u pre- govaraèki proces.314 - Tijekom razgovora Babiæ je, po nagovoru Sobodana Miloševiæa, morao, kao prvu toèku prijedloga, tražiti: da „SAO Krajina“ dobije poseban status unutar Jugoslavije, razmještaj mirovnih snaga duž crte bojišnice, ostanak JNA i TO na podruèju „SAO Krajine“ te neprimjenjivanje hrvatskih zakona na podruèju „SAO Krajine“. Prema kazivanju Milana Babiæa, veleposlanik Wijnaendts mu se odmah, prije nego je Babiæ išta rekao, obratio rijeèimai: „Gospodine Babiæ, mi možemo sve prihvatiti. I možemo prihvatiti prvu toèku vašeg prijedloga“.315 - Srbija i Crna Gora predlažu amandmane na Carringtonov plan koje lord Carrington proglašava neprihvatljivima. - Èlan saveznog Predsjedništva Branko Kostiæ, povodom pri- jetnji EZ, izjavio je da æe „srpski narod rado jesti korijenje ako EZ nametne sankcije Srbiji“.316 - Miloševiæ se usprotivio Kadijeviæem opæem napadu na Hrvatsku i rušenju hrvatskih gradova s ciljem rušenja Vlade u Zagrebu jer i dalje traži „samo“ zaštitu „granica buduæe Jugoslavije“. 31. listopada: Delegacija Vlade BiH posjetila je uništeno selo Ravno (naseljeno Hrvatima iz BiH). 152 1. studenoga: Na naslovnoj stranici glasnika SPC-a „Pravoslavlje“ objavljuje se otvoreno pismo koje je patrijarh SPC Pavle poslao lordu Carringtonu, a u kojem ponavlja da Srbi ne mogu živjeti s Hrvatima u Hrvatskoj te se istièe jasna potreba pripajanja dijelova sadašnje Hrvatske „matici srpskog naro- da, Republici Srbiji“. Navodno su stvarni autori pisma mitro- polit Amfilohije i vladika Atanasije Jevtiæ.317 - Amerièki senator Al Gore predlaže rezoluciju o priznavanju Hrvatske i Slovenije te zamrzavanje srpske imovine u SAD. 2. studenoga: Drugi put se organizira pokušaj deblokade Vukovara, napadnim djelovanjem preko sela Marinci (kao i prilikom prvog pokušaja deblokade). Operacija poèinje 2. studenog i traje, s prekidima, do 16. studenog. Odnos snaga iznosi oko 3100 (OS RH) prema oko 32 000 (neprijateljske, agresorske snage).318 - Borisav Joviæ predlaže Slobodanu Miloševiæu - kako bi se zadržalo postignuto i pripremilo za nadolazeæe meðunarodno priznanje Hrvatske, dovoðenje mirovnih snaga UN-a, tzv. „plavih kaciga“ na podruèje Hrvatske. 4. studenoga: Ministri vanjskih poslova zemalja èlanica EZ-a Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske predlažu uvoðenje sankcija Srbiji i Crnoj Gori ako i dalje budu nepopustljive prema nastojanjima EZ-a za mirovnim

I. Biliæ: rješenjem stanja u SRJ, dok se za „kooperativne republike“ predlaže nagraðivanje uvoðenjem pozitivnih mjera.319 - Na vukovarskom ratištu poginuo je general JNA Mladen Bratiæ. 5. studenoga: Konferencija o SRJ u Haagu. Konferencija je odgoðena na neodreðeno vrijeme jer je Miloševiæ odbio plan EZ-a. Postignut je i 12. po redu sporazum o prekidu vatre (ovaj put izmeðu RH i JNA) koji treba stupiti na snagu sutradan u 17.00 sati. 6. studenoga: Vlada Republike Srbije donosi „Zakljuèak“ kojim ukida status izbjeglica muškarcima u dobi od 20 do 60 god- ina, a koji su sposobni za borbu.320 - Njemaèki kancelar Kohl, spoznavši stvarno stanja na podruèje SRJ, najavljuje njemaèko priznanje Slovenije i Hrvatske uz traženje priznavanja prava etnièkim manjinama u RH od službenog Zagreba.321 - Predstavnici RH i saveznih vlasti potpisali su sporazum o razmjeni po naèelu „svi za sve“. 7. studenoga: SSNO donosi naredbu po kojoj je obvezno ski- danje „Titovih slika sa zidova ureda te promjena dotadašnjih simbola JNA na kapama i šapkama: skidaju se zvijezde petokrake te se stavlja jugoslavenska zastava, ali bez zvijezde petokrake“.322 - Veljko Kadijeviæ predlaže Predsjedništvu SRJ da se odmah 153 „proglasi ratno stanje i opšta mobilizacija“.323 - Republika Srbija izdala je proglas o stvaranju vlastite vojske što je izazvalo èuðenje meðu pripadnicima JNA. 8. studenoga: Na marginama sastanka Vijeæa NATO saveza u Rimu, održana je sjednica mvp zemalja èlanica EZ-a gdje je donesena odluka o uvoðenju trgovaèkih sankcija Srbiji. Takoðer su istaknuli kako “the prospect of recognition of the independence of those Republics wishing it, can only be envisaged in the framework of an overall settlement“, a na pritisak SAD-a. Tada je, prvi put u svojoj povijesti, NATO objavio vlastitu deklaraciju o krizi u SRJ u kojoj su ponovljen prijašnja stajališta EZ-a bez spominjanja priznanja.324 9. studenoga: Sabor RH je na svojoj 20. zajednièkoj sjednici svih vijeæa prihvatio „Rezoluciju o ratu protiv Hrvatske i potrebi meðunarodne intervencije za mir u Hrvatskoj“ i donio „Zakljuèke o Haškoj mirovnoj konferenciji i pozivu na obranu domovine“325 kojom se odobrava dosadašnje djelovanje RH na Konferenciji. NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. - Na sjednici Predsjedništva SRJ donesen je prijedlog pozi- vanja mirovnih snaga UN-a radi „zaštite Srba u Krajini“. 9./10. studenoga: Srbi u BiH održavaju referendum o ostanku u SRJ. Vlada u Sarajevu ne priznaje rezultate referenduma. Dana 9. studenog, skupština srpskog naroda u BiH proglaša- va nezavisnost „Srpske Republike u BiH u okviru Savezne države Jugoslavije“. 11. studenoga: Opæinski štab TO Banjaluka podnosi izvješæe RŠ TO BiH u Sarajevu iz kojeg je vidljivo da je s podruèja te opæine do 11. studenoga, poginulo 20, a ranjeno 150 pri- padnika TO u borbama na podruèju RH.326 - U Vojvodini i BiH prosvjedovalo se protiv opæe mobilizacije u JNA, a Vlada BiH mobilizaciju je proglasila nezakonitom. - ETA i G-24, po uzoru na EZ-u, uvode gospodarske sankci- je Jugoslaviji. - Predsjednik Tuðman poslao je pismo lordu Carringtonu u kojem traži žuran nastavak Mirovne konferencije, zaustavlja- nje agresije na Hrvatsku uz isticanje posebne pomoæi za Vukovar i Dubrovnik jer su ratne operacije JNA i Srba dosegle stupanj sveopæeg rata. 12. studenoga: Osnovana je HZ bosanska Posavina. - Ministri vanjskih poslova EZ-a od VS UN-a odluèili su zatražiti da razmotri prijedlog o slanju mirovnih snaga UN-a u Jugoslaviju, što je isti dan, takoðer od UN, zatražio pred- sjednik Predsjedništva SRJ Stjepan Mesiæ. Cyrus Vance traži od VS UN-a da se „Mesiæev zahtjev“ proglasi nezakonitim. 14. studenoga: Lord Carrington i general Kadijeviæ postigli su dogovor o primirju uz uvjet da se prekine blokada vojarna kojima se služi JNA u RH. Vlada RH daje suglasnost na taj 154 dogovor o primirju. - Predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegoviæ traži od lorda Carringtona slanje mirovnih snaga UN-a i u BiH. 15. studenoga: Na sastanku s Mitterrandom Kohl iznosi namjeru Njemaèke da prizna RH zbog snažnih pritisaka iz raznih dijelova njemaèke javnosti. Mitterrand je izrazio žaljenje što se Kohl nije odupro tim pritiscima. Bundestag je jednoglasno podržao prijedlog njemaèke vlade o priznanju Hrvatske i Slovenije u njihovim “konstitucionalnim granicama”. - Èlanovi Predsjedništva SRJ iz tzv. „srpskog bloka“ pokrenuli su postupak (pred Skupštinom SRJ) za smjenu Ante Markoviæa s mjesta saveznog premijera kao i Budimira Lonèara s mjesta saveznog sekretara za vanjske poslove, dvo- jicu posljednjih Hrvata u saveznim institucijama. 16. studenoga: U Crnoj Gori, usprkos protivljenju crnogorskog parlamenta, izvršena je mobilizacija prièuvnog sastava JNA. 17. studenoga: Vukovar, nakon tromjeseènih razornih napada okupiraju postrojbe JNA i pripadnici TO s podruèja Slavonije i Srbije, kao i razne dobrovoljaèke-paravojne i èetnièke postrojbe. Izvršena su masovna ubojstva ranjenika i zarobljenika.327 Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske - Na sjednici EZ-a, njemaèki kancelar Kohl i njegov mvp Hans Dietrich Genscher uspijevaju dobiti privolu drugih zemalja

I. Biliæ: èlanica EZ za priznanje Hrvatske i Slovenije koje je odgoðeno za 15. sijeènja 1992. 18. studenoga: JNA, uz pomoæ dobrovoljaèkih èetnièkih postroj- ba iz Srbije i lokalnih Srba, ulazi i u posljednji dio Vukovara koji se bori: Borovo naselje. Na širem podruèju Vukovara prestao je svaki oblik otpora srpskim okupatorima. Napade na Vukovar i njegovo šire, slobodno podruèje, od sredine listopada predvodio je general JNA Života Paniæ koji je bio i zapovjednik prve vojne oblasti JNA. Paniæ je potpuno uvezao djelovanje JNA i srpskih paravojnih grupa. - Vrhovno državno vijeæe objavljuje da je Stjepan Mesiæ dao ostavku na mjesto predsjednika saveznog Predsjedništva. - Osnovana je „Hrvatska zajednica Herceg-Bosna”. - Cyrus Vance je otputovao u Beograd na sastanak sa Slobodanom Miloševiæem i generalom Kadijeviæem. - Agencija Reuters iz svog beogradskog ureda objavljuje lažnu vijest o ubojstvu 41 djeteta srpske nacionalnosti u Vukovaru. Sutradan se ta vijest iz sjedišta agencije demantira, a novinar beogradskog ureda, Vjekoslav Radoviæ, dobiva otkaz. 20. studenoga: Srpske paravojne i dobrovoljaèke postrojbe, pod zaštitom JNA, u predjelu Vukovara zvanom Ovèara masovno ubijaju Hrvate i druge nesrbe, zarobljene ranjenike i bolesnike iz vukovarske ratne bolnice kao i iz drugih dijelova grada. 155 - Vlada BiH traži zaštitu UN-a. - U Ministarstvu obrane Republike Srbije general-potpukovnik Tomislav Simoviæ ministar, prima delegaciju Srba iz Republike Srpske, koju mu šalje Radovan Karadžiæ, a zadužena je za koordinaciju organiziranja i naoružavanja Srba iz BiH. Postižu se dogovori o povezivanju u skladu sa zajednièkim interesi- ma.328 21. studenoga: JNA je srušila Maslenièki most kod Zadra kako bi jug Hrvatske dovela u potpunu prometnu izolaciju. - U Sarajevu je „Skupština srpskog naroda u BiH“ donijela „odluku o verifikaciji proglašenih srpskih autonomnih oblasti u Bosni i Hercegovini“ (SAO Krajina, SAO Hercegovina, SAO Romanijsko-Birèanska, SAO Sjeverna Bosna). Ujedno su donijeli i „odluku o priznanju Republike Srpske Krajine kao federalne jedinice Jugoslavije“ te „odluku o pripremama za formiranje Republike Srpske Bosne i Hercegovine“.329 - Na sjednici u Kninu „Skupština SAO Krajine“ smjenjuje Velibora Matijaševiæa te bira novog „predsjednika Skupštine NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. SAO Krajine“, Milu Paspalja iz Gline.330 - U Ministarstvu obrane Republike Srbije održan je sastanak kako bi se dogovorile oko aktivnosti na „vraæanju života u SAO Krajinu“, s posebnim naglaskom na Vukovar. Sastanku su, izmeðu ostalih, nazoèili ministar general-potpukovnik Tomislav Simoviæ i general Milan Pujiæ.331 - Njemaèko Ministarstvo vanjskih poslova traži žurnu sjednicu VS UN-a zbog rata u Hrvatskoj. 22. studenoga: Na susretu s njemaèkim premijerom Kohlom i mvp Genscherom, u Bonnub Alija Izetbegoviæ trudi se „upo- zoriti njemaèku stranu na opasnosti priznanja“, istièuæi zani- manje da se „Hrvatska barem pridruži labavoj federaciji s ostalim republikama“332 jer na svaki moguæi naèin želi spri- jeèiti priznanje Republike Hrvatske. 23. studenoga: Potpisan je sporazum o prekidu vatre u Ženevi. Potpisnici su predsjednici dr. ranjo Tuðman i Slobodan Miloševiæ, general Veljko Kadijeviæ te Cyrus Vance kao poseb- ni izaslanik glavnog tajnika UN-a. Na razgovorima su sud- jelovali i Marack Goulding i lord Peter Carrington. HV æe deblokirati vojarne, a JNA æe se povuæi iz RH. - Na redovitoj sjednici SANU-a donesena je izjava, koju je objavio glavni tajnik Dejan Medakoviæ, a kojom se SANU ograðuje od proturatnih izjava svojih 18 èlanova koji su poèetkom studenoga izašli u javnost „apelom za mirno rešen- je sukoba u Jugoslaviji“. Medakoviæ je kako je to stajalište pojedinaca, a ne Akademije.333 - Borisav Joviæ naglo je otputovao u jednodnevni radni posjet Kini, gdje ga je primio predsjednik kineske Vlade Li Peng. Svrha je posjeta traženje kineske potpore na predstojeæim 156 zasjedanjima VS UN-a, a sve kako bi Kina iskoristila svoje pravo veta. 24. studenoga: Tijekom susreta u Parizu njemaèki kancelar Kohl je rekao da Njemaèka ne æe èekati ostatak EZ-a kako bi priz- nala Sloveniju i Hrvatsku. - U svojoj „Poslanici hrvatskom narodu i svim graðanima Hrvatske“, predsjednik Tuðman iznosi i sljedeæe: „Zbog nepo- voljnog odnosa snaga, i radi izbjegavanja novih razaranja i žrtava, èinili smo sve, jaèajuæi usporedo našu obranu, da probleme pokušamo riješiti i pregovorima. Na to nas je poti- cala i meðunarodna zajednica, bez èijeg ukljuèivanja, priz- nanja i pomoæi teško možemo izaæi iz ovoga nametnutoga nam rata“.334 25. studenog: Na neformalnoj sjednici VS UN-a dogovoren je razmještaj mirovnih snaga UN na kriznim podruèjima. - U drugoj je razmjeni zarobljenika za Antona Kikaša, poslovnog èovjeka iz Kanade koji je pokušao prokrijumèariti oružje u RH i kojeg je uhitila JNA, hrvatska strana oslobodila generala Aksentijeviæa i druge ratne zloèince iz JNA. - Gradonaèelnik Petrinje dr. Radovan Markoviæ poslao je Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske pismo Željku Ražnatoviæu zvanom Arkan u kojemu prihvaæa prijedlog o dolasku pripadnika njegove postrojbe na podruè-

I. Biliæ: je Petrinje „s ciljem sudjelovanja u obrani grada“. Predviðen je „ulazak te postrojbe“ u sastav „2. motoriziranog bataljona 622. motorizirane brigade“. 26. studenoga: Veleposlanik SRJ pri UN-a u pismu VS UN-a zahtijeva slanje mirovnih snaga UN-a na podruèje bivše SRJ. - Vlada RH utemeljuje Ured za prognanike i izbjeglice èija je zadaæa zbrinjavanje prognanika i izbjeglica jer se u tom trenutku u Hrvatskoj, na skrbi ovlaštenog ministarstva, nalazi oko 200 000 prognanika. - Predsjednik HOO-a Antun Vrdoljak prima pismo predsjed- nika MOO-a Juana Antonia Samarancha u kojemu on potvrðuje nastup hrvatskih športaša na OI u Barceloni 1992. 27. studenoga: Vijeæe sigurnosti UN-a donosi odluku o slavlju mirovnih snaga u RH (UNPROOR) Rezolucijom broj 721. - Predsjednik SSSR-a M. Gorbaèov optužio je zapadne zem- lje za rat protiv Hrvatske, istièuæi da rata ne bilo da neke zapadne zemlje nisu podupirale separatizam u Jugoslaviji.335 28. studenoga: JNA poèinje povlaèenje iz RH. Predsjednik Tuðman prihvaæa odluku o dolasku mirovnih snaga UN-a u Hrvatsku. 29. studenog: Njemaèka i Italija dogovorile su se o donošenju odluke o priznanju Hrvatske i Slovenije do 18. prosinca. 30. studenog: Izetbegoviæ je ponovno izabran za predsjednika SDA. 157 1. prosinca: Održan je sastanak Heksagonale (Italija, Èehoslo- vaèka, Maðarska, Austrija, Poljska i Jugoslavija) na kojem je donesen zakljuèak da SRJ više ne postoji, a Hrvatska i Slovenija su dobile status promatraèa, što je bila više nego jasna najava skorog priznanja.336 2. prosinca: EZ ukida sankcije RH, Makedoniji i BiH. - Cyrus Vance je ponovno u Beogradu razgovarao s Miloševiæem i Kadijeviæem, ispitujuæi kakvo je stanje uoèi dolaska mirovnih snaga UN-a u Hrvatsku. 4. prosinca: Po nareðenju generala JNA Pavla Strugara, pukovnik Spase Tataloviæ odvozi oružje i streljivo iz skladišta TO opæine Mostar èime je potpuno razoružana TO Hercegovine337. 4./5. prosinca: Sabor RH donosi Zakon o zaštiti prava manjina u RH, kao ispunjavanje uvjeta EZ za dobivanje meðunarodnog priznanja. Mesiæ, odlukom Sabora RH, 8. listopada podnosi ostavku na dužnosti i èlanstvo u Predsjedništvu SRJ. Sabor prihvaæa dolazak i razmještaj snaga UN-a na podruèje NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. Hrvatske. - Nakon dvomjeseènog sudjelovanja u ratnim operacijama na podruèju Hrvatske oko 200 srbijanskih rezervista demon- strira u Beogradu protiv rata u Hrvatskoj. - Tijekom razgovora Slobodana Miloševiæa i Borisava Joviæa iskristalizirala se potreba „zamjene pripadnika JNA“ tako da se oni podrijetlom iz BiH onome i upute da bi poslužili osni- vanju srpske vojske u BiH. Nalog je odmah predan Veljku Kadijeviæu na izvršenje. 6. prosinca: Dubrovnik je izložen najsnažnijem topnièko-raket- nom napadu. - Izetbegoviæ traži slanje mirovne misije UN-a u BiH. - SAD uvele gospodarski embargo svim republikama bivše SRJ. 7. prosinca: Arbitražno povjerenstvo, tzv. Badinterova komisija, iznosi svoje prvo mišljenje: SRJ je u procesu raspadanja, a postojeæe Republike postaju države sljednice. 8. prosinca: Potpredsjednik Vlade RH dr. Mate Graniæ i general Andrija Rašeta u nazoènosti predstavnika promatraèke misije EZ-a, veleposlanika Van Houtena te predstavnika VS UN-a veleposlanika Okune potpisuju sporazum o uvjetima povlaèenja JNA iz Hrvatske. 9. prosinca: Neslužbeni sastanak lorda Carringtona s predsjed- nicima svih šest republika bivše SRJ u Haagu. Postignut je dogovor o nastavku Konferencije o Jugoslaviji. 10. prosinca: General Veljko Kadijeviæ izdaje zapovijed338 o korištenju postrojba JNA s ciljem: zaštite srpskog stanovništva, mirnog razrješenja krize u SRJ i stvaranja uvjeta za oèuvanje SRJ za one narode koji to žele. 158 - Na granici s BiH, ponovno su razmijenjeni zarobljenici: Hrvatska je oslobodila 123 pripadnika JNA, a prihvatila 661 zatvorenika, uhiæenog na širem podruèju Vukovara. - Predsjednik Makedonije Kiro Gligorov u svom pismu Arbitražnoj komisiji EZ-a zahtijeva priznanje Makedonije kao neovisne države. 11. prosinca: Cyrus Vance podnosi izvješæe glavnom tajniku UN- a Perezu de Cuellaru u kojem piše da „se još nisu stekli uvjeti za dolazak mirovnih snaga UN-a“ jer još nije stupio na snagu prekid vatre što su ga potpisali predsjednici Tuðman i Miloševiæ te general Kadijeviæ. Zato je Glavni tajnik predložio VS UN-a donošenje odluke kojom se mirovne snage UN-a ne æe uputiti u RH te zatražio odgodu procesa priznavanja novih država.339 - „Skupština srpskog naroda BiH“ donosi preporuku JNA o potrebi oèuvanja teritorijalne cjelovitosti Jugoslavije340 i pružanja pune zaštite onima koji žele ostati u Jugoslaviji. 11./12. prosinca: U Maastrichtu je potpisan sporazum o stvaran- ju EU. Nizozemska još uvijek vjeruje u „moguænost stvaranja nove federacije na Balkanu“ dok Njemaèka ne odustaje od Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske priznanja Hrvatske i Slovenije.341 12. prosinca: U Karlovcu su još jednom razmijenjeni zarobljenici.

I. Biliæ: Hrvatska je predala 288 neprijateljskih, a prihvatila 141 hrvatskog vojnika. - Èetiri èlana saveznog Predsjedništva (koliko ih je i ostalo) produljili su vojni rok u JNA za roènike na neodreðeno vri- jeme, a prièuvi sa 45 dana na 6 mjeseci. - Glavni tajnik UN-a Perez de Cuellar, predložio je VS UN-a donošenje odluke kojom se mirovne snage UN ne upuæuju u RH te zatražio odgodu procesa priznavanja novih država. 13. prosinca: Predsjednici Tuðman i Kuèan su objavili da je oèu- vanje Jugoslavije uzrok nestabilnosti, dok bi priznanje Hrvatske i Slovenije zaustavilo eskalaciju ratnih aktivnosti. - Njemaèki mvp Hans-Dietrich Genscher poslao je pismo glavnom tajniku UN-a Perezu de Cuellaru u kojem tvrdi da su i Hrvatska i Slovenija ispunile sve uvjete za dobivanje meðu- narodnog priznanja. 15. prosinca: Predsjednik RH dr. ranjo Tuðman upuæuje pismo svjetskim državnicima u kojem ih izvješæuje republike Hrvatske da preuzima obvezu poštovanja svih naèela Povelje KESS-a, Pariške povelje i Povelje UN-a. - U Bruxellesu je održana ministarska sjednica mvp zemalja EZ. Njemaèka je odluèila priznati Hrvatsku i Sloveniju èemu se „Britanija žestoko usprotivila“, optužujuæi Njemaèku za razbijanje „duha Maastrichta“. Nizozemski mvp Hans van den Broek je takoðer „preuranjeno priznanje smatrao kobnim“. 159 Tim se procjenama pridružio i lord Carrington.342 16. prosinca: Island, kao prva meðunarodno priznata država, priznaje Republiku Hrvatsku kao nezavisnu državu. - Izvanredno zasjedanje ministarstvo vanjskih poslova EZ-a na kojem se donose tri deklaracije, meðu kojima je i “Guidelines on the Recognition of New States in Eastern Europe and in the Soviet Union”. - Glavni tajnik UN-a Perez de Cuellar i njegov posebni iza- slanik Cyrus Vance te lord Carrington, uz veliku potporu SAD- a, jako se protive donošenju odluke o priznanju Hrvatske i Slovenije.343 17. prosinca: EZ utvrðuje zajednièko stajalište prema SRJ: priz- nat æe svaku republiku koja to zatraži i koja ispuni kriterije EZ- a. 19. prosinca: Njemaèka Vlada donosi odluku da æe 23. prosinca donijeti odluku o meðunarodnom priznanju onih republika koje to žele i koje se obvežu poštovati naèela EZ-a. - „Odlukom o proglašenju Ustava Republike Srpske Krajine“ NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. potpisanim od „predsjednika Ustavotvorne skupštine RSK Mile Paspalja“, a ujedinjavanjem „SAO Istoène Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema“ sa „SAO Krajinom“ proglašava se neza- visnost „RSK“ i traži njezino meðunarodno priznanje od Srbije i Ujedinjenih naroda.344 Za prvog „predsjednika RSK“ izabran je dr. Milan Babiæ. - U svom priopæenju srbijanski Parlament ne prihvaæa odluke EZ-a o priznanju republika iz sastava bivše SRJ. 20. prosinca: Vatikan priznaje Hrvatsku i Sloveniju. BiH traži priz- nanje od EZ-a. - Savezni premijer Ante Markoviæ podnosi ostavku jer „ne želi prihvatiti proraèun za 1992. koji naziva ratnim pro- raèunom“.345 21. prosinca: SDS najavljuje stvaranje Republike Srpske u BiH, najkasnije do 14. sijeènja sljedeæe godine. 22. prosinca: U optjecaj je pušten hrvatski dinar kao prijelazna hrvatska valuta. - Vlada RH žurnom je porukom amerièkom državnom tajniku Jamesu Bakeru zatražila, zbog velike opasnosti za cijeli nizvodni slijev, sprjeèavanje rušenja HE Peruèa kod Sinja. 23. prosinca: Njemaèka priznaje nezavisnost Hrvatske i Slovenije. Slovenija prihvaæa novi Ustav. Grèka stavlja veto na priznan- je Makedonije. - Èlanovi tzv. „srpske skupštine u BiH“ donose odluku o formi- ranju „srpske BiH“ najkasnije do 14. sijeènja1992. 24. prosinca: Parlament Crne Gore odbacuje Carringtonov plan „kao neprimereno mešanje u unutrašnje stvari Jugoslavije“.346 - U Sarajevu je održan sastanak delgacija SSNO-a i BiH, kojem su nazoèili Alija Izetbegoviæ, Biljana Plavšiæ, Ejup 160 Ganiæ, Stjepan Kljujiæ, Momèilo Krajišnik, Jure Pelivan i Radovan Karadžiæ iz BiH te generali Veljko Kadijeviæ, Blagoje Adžiæ, Aleksandar Vasiljeviæ, admiral Stane Brovet i pukovnik Slobodan Jevtoviæ u ime SSNO-a. Dogovoreno je zajednièko „angažiranje državnih organa BiH i JNA“ kako bi se sprijeèili eventualni meðunacionalni i drugi sukobi“ te „rasformiranje svih paravojnih formacija“.347 25. prosinca: Veljko Kadijeviæ izvješæuje Slobodana Miloševiæa i Borisava Joviæa da je veæ 90 posto pripadnika JNA podrijet- lom iz BiH ili državljana BiH „dislocirano u BiH“, a u skladu s uputom primljenom 5. prosinca. 28. prosinca: Glavni tajnik UN-a Javier Perez de Cuellar i dalje tvrdi kako ne postoje uvjeti za slanje mirovnih snaga UN-a u Hrvatsku. 30. prosinca: Predsjednik RH dr. Tuðman istièe da se „proces priz- navanja Hrvatske više ne može zaustaviti“.348 - Mirko Joviæ, predsjednik SNO-a i zapovjednik „Belih orlo- va“, u Beogradu izjavljuje da æe „rat završiti kad srpska vojs- ka uðe u Zagreb“. - Potpredsjednik saveznog „krnjeg“ Predsjedništva Branko Kostiæ prijeti priznavanjem „RSK“. Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske 31. prosinca: Lijeènica Vesna Bosanac, ravnateljica ratne bolnice u Vukovaru koja je cijelo vrijeme agresije na Vukovar provela

I. Biliæ: u bolnici, istièe: „U Vukovar æemo se vratiti i ponovo ga izgra- diti“. - Predsjedništvo SRJ prihvaæa „Koncept angažovanja mirovnih snaga UN u Jugoslaviji“ kakav je predložio C. Vance. - Nakon sjednice Predsjedništva SRJ Veljko Kadijeviæ, a u razgovoru s Borisavom Joviæem, Brankom Kostiæem, Jugoslavom Kostiæem i Sejdom Bajramoviæem najavljuje pod- nošenje ostavke „iz zdravstvenih razloga“. 1992.:

1. sijeènja: Slobodan Miloševiæ i general Veljko Kadijeviæ u Beogradu su potpisali „Vanceov mirovni plan“ rasporeda mirovnih snaga UN-a na podruèju RH. - U 26 gradova Republike Hrvatske oglašena je zraèna opas- nost. - Boutros Boutros Ghali, egipatski diplomat, preuzeo je dužnost glavnog tajnika UN. - Predsjedanje EZ-om preuzeo je Portugal koji je odmah zatražio da se održavanje „Mirovne konferencije o Jugoslaviji“ prebaci iz Haaga u Bruxelles. - SAD od svih sukobljenih strana traže poštovanje preuzetih obveza i zapoèinjanje istinskog dijaloga kako bi se postiglo 161 politièko rješenje krize. Jim Moody, èlan amerièkog Kongresa, obavio je smotru èetnièkih postrojbe u Erdutu u pratnji Željka Ražnatoviæa zvanog Arkan. 2. sijeènja: U Sarajevu su, u nazoènosti Cyrusa Vancea, sporazum o bezuvjetnom prekidu vatre potpisali ministar obrane RH Gojko Šušak i general–pukovnik JNA Andrija Rašeta. Sporazum stupa na snagu 3. sijeènja u 18.00 sati. Rijeè je o provedbi sporazuma koji su, u Ženevi 23. studenog 1991., potpisali predsjednik Tuðman i general Kadijeviæ. Cyrus Vance je uvjeren u uspjeh ovog, 14-og po redu mirovnog sporazu- ma. Njime se na podruèju RH stvaraju demilitarizirana podruèja i UNPA zone kao podruèja pod zaštitom UN-a. 3. sijeènja: Naèelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske general zbora Anton Tus naredio je bezuvjetni prekid vatre koji stupa na snagu istoga dana u 18.00 sati. Bez obzira na potpisano primirje, neprijateljske snage i dalje “žestoko tuku hrvatske gradove“.349 - U Beogradu je potpisana „Konvencija o novoj Jugoslaviji“ NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. koja je, prema rijeèima Radovana Karadžiæa, otvorena za sve one koji žele ostati u Jugoslaviji. 4. sijeènja: JRM napustila je ratnu luku Lora u Splitu. - Milan Babiæ, „predsjednik RSK“, protivi se dolasku snaga UN-a na „svoj teritorij“. 5. sijeènja: Primirje je od petka 3. sijeènja do nedjelje 5. sijeènja prekršeno èak 84 puta. 6. sijeènja: Predsjednik Republike Hrvatske dr. ranjo Tuðman èestitao je Božiæ pravoslavnim vjernicima. 7. sijeènja: Tijekom unaprijed najavljenog leta Beograd-Zagreb, u 14.10 sati na podruèju sela Podrute (Hrvatska), srušen je, vidljivo oznaèen, helikopter europske promatraèke misije. Drugi helikopter europske promatraèke misije uspio se spasiti od napada. Helikoptere je napao zrakoplov JRV, MIG 21 kojim je upravljao major Emir Šišiæ. U pogoðenom helikopteru poginulo je svih pet osoba, èetiri državljanina Republike Italije te jedan francuski. Italija je, kao odgovor, povukla veleposlanika iz Beograda u Rim na konzultacije. Zbog toga dogaðaja koji je iskorišten kao isprika, predsjed- nik krnjeg Predsjedništva SRJ Branko Kostiæ donio je nared- bu o smjeni generala Zvonka Jurjeviæa s dužnosti zapovjedni- ka RV i PVO JNA.350 - U Èeškom Selu kod Petrinje èetnici su uhitili 12 èasnika europske promatraèke misije. 8. sijeènja: General armije i savezni sekretar za narodnu obranu Veljko Kadijeviæ podnio je ostavku na tu dužnost iz „zdravstvenih razloga“ (bolovao je i lijeèio se zbog srèanih problema krajem travnja i poèetkom svibnja 1991.). Do imenovanja novog ministra obrane tu æe dužnost obavljati 162 general-pukovnik Blagoje Adžiæ, naèelnik Štaba vrhovne komande JNA. - VS UN-a oštro je osudilo rušenje helikoptera promatraèke misije EZ-a, dok je Rezolucijom broj 727 odobreno ras- poreðivanje prve skupine od 50 vojnih promatraèa u bivšoj SRJ, kao prethodnice dolasku oko 10 000 pripadnika „plav- ih kaciga“. - U otvorenom pismu Slobodan Miloševiæ optužio je Milana Babiæa, „predsjednika RSK“, za opstrukciju Vanceova plana. Optužio ga je i za sve posljedice koje æe donijeti moguæi nas- tavak ratnih sukoba stanovništvu „SAO Krajine“. Miloševiæ je pozvao mjerodavne u „SAO Krajini“ da smijene Milana Babiæa.351 Punu potporu u odbijanju primjene „Vanceova plana“ Milan Babiæ je dobio od Demokratske stranke Zorana Ðinðiæa.352 - U Zagrebu je, na poticaj dr. Nikole Koljeviæa, održan susret hrvatske i delegacije Srba iz BiH.353 Sastanku su nazoèili Josip Manoliæ, Milan Ramljak, Gojko Šušak, Zvonko Lerotiæ, ranjo Boras i Nikola Koljeviæ. Cilj sastanka je, kako ga je oblikovao Nikola Koljeviæ, pokušaj nalaženja rješenja hrvatsko-srpskih Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske odnosa na podruèju cijele bivše SRJ. Koljeviæ je istaknuo namjeru stvaranja „tripartitne zajednice u BiH s posebnim i

I. Biliæ: zajednièkim institucijama“ (odnosno konfederacije triju konsti- tutivnih jedinica). Istovremeno je predsjednik Tuðman, koji se povremeno pridruživao razgovorima, tražio da se prestane s napadima na Hrvatsku s podruèja Bosne i Hercegovine. 9. sijeènja: U nastavku Mirovne konferencije, u Bruxellesu je zakljuèeno da je priznanje Hrvatske i Slovenije gotova stvar. Slobodan Miloševiæ, pokušavajuæi odgoditi donošenje odluke o priznanju, traži da se Mirovna konferencija o Jugoslaviji preseli u UN. - Predsjednik Tuðman javno izjavljuje kako je s Miloševiæem postigao dogovor o tome da „pitanje Srba u Hrvatskoj jeste pitanje manjina, a ne teritorija“. Miloševiæ nikad nije negirao tu izjavu predsjednika Tuðmana.354 - „Skupština srpskog naroda u BiH“ proglasila je, na sjednici u Sarajevu, „Republiku srpskog naroda u Bosni i Hercegovini kao federalnu jedinicu Jugoslavije“.355 10. sijeènja: Postrojbe JNA sastavljene od Crnogoraca, koje su napadale grad Dubrovnik i dubrovaèko zaleðe, poèinju se povlaèiti prema Crnoj Gori. Prema svjedoèenjima pripadnika tih postrojba, u vojne knjižice im je vrijeme provedeno u agre- siji na Hrvatsku upisano kao ratni staž.356 - Vijeæe ministara EZ-a donijelo je odluku o ukidanju gospo- darskih sankcija protiv Crne Gore zbog „doprinosa stvaranju neophodnih uvjeta za nastavak rada Konferencije o 163 Jugoslaviji“.357 - Na sastanku u Beogradu Radovan Karadžiæ prenosi Slobodanu Miloševiæu sadržaj zagrebaèkog razgovora Nikole Koljeviæa.358 - Na dužnost zapovjednika (de facto od 4. sijeènja) novous- postavljene „Druge vojne oblasti JNA sa sedištem u Sarajevu, koja je obuhvatala prostore zapadne Slavonije, Banije, Korduna, Like, Kninske krajine (sa izlaskom na more) i Bosne i Hercegovine“359 postavljen je general Milutin Kukanjac, dotadašnji zapovjednik 3. vojne oblasti JNA (kojoj je sjedište bilo u Skoplju). 11. sijeènja: Nikola Koljeviæ u razgovoru s ranjom Borasom prenosi stajalište Slobodana Miloševiæa koji se ne slaže s predloženim naèinom unutarnjeg i vanjskog ureðenja BiH.360 - Skupština muslimanskog nacionalnog vijeæa Sandžaka traži poseban status unutar Srbije. 12. sijeènja: U Peèuhu (Maðarska) postignut je dogovor izmeðu Hrvatske vojske i JNA o uspostavi stalne veze radi brzog rješa- NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. vanja svih spornih pitanja. Sjedište èasnika za vezu JNA u Zagrebu æe biti u Hotelu „I“. Hans van der Broek, nizozemski mvp, nakon ministarskog sastanka EZ-a istaknuo je da, prema izvješæu Arbitražne komisije, Hrvatska u dovoljnoj mjeri ne udovoljava zahtjevima za zaštitu ljudskih prava manjina. - Milan Babiæ odgovara otvorenim pismom Slobodanu Miloševiæu na njegovo otvoreno pismo. Babiæ u svom pismu istièe opravdani strah koji Srbi imaju od „hrvatskih neonacis- tièkih agresora“ stoga ne žele prihvatiti Vanceov plan.361 13. sijeènja: Sveta Stolica priznala je Republiku Hrvatsku. - Poèela je dvodnevna, 23. zajednièka sjednica svih vijeæa Hrvatskog sabora na kojoj su doneseni zakljuèci o meðuna- rodnom priznanju Republike Hrvatske i dolasku mirovnih snaga UN“.362 - Predsjednik Tuðman, u pismenom obliku, izvješæuje Roberta Badintera, predsjednika Arbitražne komisije, o hrvatskoj spremnosti za prihvaæanjem svih odredaba Carringtonova plana kako bi Hrvatska bila priznata. 14. sijeènja: San Marino priznao je Republiku Hrvatsku. U Zagrebu je otvoreno veleposlanstvo Savezne Republike Njemaèke. Prvi veleposlanik je dr. Horst Veisel. 15. sijeènja: Hrvatska je uspostavila diplomatske odnose s Njemaèkom. - Isti dan RH su priznale i ostale èlanice EZ-a, ali i neke druge države: rancuska, Austrija, Velika Britanija, Italija, Australija, Španjolska, Nizozemska, Kanada, Maðarska, Poljska, Belgija, Danska, Bugarska, Norveška, Švicarska, Malta, Grèka, Luksemburg, Portugal. Veæ prije Republiku Hrvatsku priznale su i: Vatikan, Slovenija, Èeška i Slovaèka, Estonija, Irska, 164 Island, Latvija, Litva, Slovenija, Švedska, San Marino i Ukrajina. - Arbitražna, tzv. Badinterova, komisija, u svom „Mišljenju o ispunjavanju uvjeta za priznavanje pojedinih jugoslavenskih republika“, zauzela je stajalište da su „granice republika bivše države zaštiæene meðunarodnim pravom“. Istaknuto je da samo Slovenija i Makedonija u potpunosti ispunjavaju sve uvjete, dok Republika Hrvatska treba uskladiti svoj Ustavni zakon o pravima manjina jer „srpska populacija u RH i BiH ima pravo uživati u svim pravima koja pripadaju manjinama i etnièkim zajednicama, a prema meðunarodnim zakonima i u skladu s odredbama nacrta Konvencije Mirovne konferenci- je o Jugoslaviji“ (mišljenje broj 2). Priznanje BiH je ujedno i uvjetovano rezultatima referenduma koji se tek treba održati.363 - Regionalni odbor SK-PJ s podruèja Bosanske krajine traži od jugoslavenskog odbora SK-PJ naoružanje za 5150 osoba koje su angažirali iz reda svojih èlanova i simpatizera zbog formiranja oružanih postrojba364 s ciljem „zaštite interesa srp- skog naroda u BiH“. Bilješke 1. Dejan Joviæ, 2003., str. 284 2. Branko Mamula, 2000., str. 76. 3. Slobodanka Kovaèeviæ-Putnik Dajiæ, 1994., str. 20 4. Ivan Stamboliæ, 1995., str. 118 5. Dobrica Æosiæ, 2002., http://www.novosti.co.yu/vest.php?vest=37&rubrika= eljton 6. Ivan Stamboliæ, 1995., str. 130 7. Branko Mamula, 2000., str. 99 8. "Nin", tjednik, broj 2543 od 23. rujna 1999., intervju, Boško Kruniæ, http://www.nin.co.yu/arhiva/2543/13.html 9. Ivan Stamboliæ, 1995., 17, str. 19 10. Slobodanka Kovaèeviæ-Putnik Dajiæ, 1994., str 21 11. Milorad Tomaniæ, 2001., str. 21 12. Miroslav Šoleviæ, Kosta Bulatoviæ i Boško Budimiroviæ su od 1981., preko udruge "Božur", neumorni organizatori protualbanskih aktivnosti na Kosovu i Srbiji. Time su privukli pažnju politièke vlasti, oporbe, ali i SDB koja ih je stavila pod mjere. Bulatoviæ je èak i uhiæen 2. travnja 1986. u Kosovu Polju. Nekoliko mjeseci nakon Bulatoviæeva izlaska kreæu u Beograd na sastanak s Vukom Draškoviæem koji ih pak vodi Dobrici Æosiæu. Sutradan ih, na nagovor Dobrice Æosiæa, prima tadašnji pred- sjednik Predsjedništva SR Srbije Dušan Èkrebiæ koji im daje punu potporu i zaštitu. 13. Laura Silber i Allan Little, 1996., str. 47 14. Veljko Kadijeviæ, 1993., str. 60 15. Slobodanka Kovaèeviæ-Putnik Dajiæ, 1994., str. 22 16. Slobodanka Kovaèeviæ-Putnik Dajiæ, 1994., str. 22 165 17. Osim Branka Horvata i Žarka Puhovskog, osnivaèi i neki od vodeæih ljudi UJDI-a (organizacije kojoj je cilj bio spašavanje Jugoslavije) s podruèja cijele SRJ su: Milorad Pupovac, Nebojša Popov, Svetlana Slapšak, Veton Suroi, Ratomir Taniæ, ehmi Agani, Predrag Matvejeviæ, Vladimir Milèin, Dragan Èoviæ, Vesna Pešiæ, Tibor Varadi, Jug Grizelj, Radmila Mileusniæ, Miroslav Simiæ, Aleksandar Tijaniæ, Nada Perišiæ, Slobodanka Nedoviæ, Miodrag Miliæ, Ivan Ðuriæ, Miodrag Vlahoviæ i drugi. 18. Zdravko Gavran, 1992., str. 15 19. Zdravko Gavran, 1992., str. 22, prema intervju S. Goldsteina, objavljenom u tjed- niku "Start", 27. svibnja 1989. 20. Srðan Raduloviæ, 1996., str. 11 21. Slobodanka Kovaèeviæ-Putnik Dajiæ, 1994. 22. Hrvatski informativni centar, 1998.; Dejan Joviæ, 2003., str. 454 23. Veljko Kadijeviæ, 1993., str. 106 24. Laura Silber i Allan Little, 1996., str. 57 25. Èlanovi prethodnog saziva Predsjedništva SRJ bili su: Boris Kreigher (Slovenija), Josip Vrhovec (Hrvatska), Branko Mikuliæ (nakon Mikuliæevog izbora za saveznog premijera, èlan Predsjedništva postao je Raif Dizdareviæ) (BiH), Nikola Ljubièiæ

NATIONAL SECURITY NATIONAL AND THE UTURE 1-2(6) 2005. (Srbija), Veselin Ðuranoviæ (Crna Gora), Lazar Mojsov (Makedonija), Stevan Vlajkoviæ (Vojvodina), Sinan Hasani (Kosovo). 26. Slobodanka Kovaèeviæ-Putnik Dajiæ, 1994., str. 23 27. Hrvatski informativni centar, 1998. 28. Borisav Joviæ, 1996., str. 32 29. Hrvatski informativni centar, 1998. 30. Borisav Joviæ, 1996., str. 42-43 31. Borisav Joviæ, 1996. ., str. 45 32. Prema kazivanju Veljka Kadijeviæa (str. 120), vrh JNA i ŠVK JNA morao je održavati "dvojnu komunikaciju sa Predsjedništvom SRJ" jer "su pojedini njegovi èlanovi aktivno radili na razbijanju Jugoslavije i bili veliki neprijatelji JNA". Stoga su podrob- no i o svemu informirali samo one "njegove èlanove koji su radili za Jugoslaviju". 33. Branko Mamula, 2000., str. 292 34. Borisav Joviæ, 1996., str. 49 35. Borisav Joviæ, 1996., str. 55-56 36. Hrvatski informativni centar, 1998. 37. Borisav Joviæ, 1996., str. 68-69 38. Slobodanka Kovaèeviæ-Putnik Dajiæ 1994., str. 24 39. Borisav Joviæ, 1996., str. 83 40. Hrvatski informativni centar, 1998. 41. Dejan Joviæ, 2003., str. 52 42. Slobodanka Kovaèeviæ-Putnik Dajiæ, 1994., str. 24 43. Borisav Joviæ, 1996., str. 86 44. Ministarstvo informiranja RH, Dnevni pregled, 1991. 45. Borisav Joviæ, 1996., str. 88 46. Laura Silber i Allan Little, 1996., str. 70 47. Borisav Joviæ, 1996., str. 94 48. Srðan Raduloviæ, 1996., str. 12 49. Branko Mamula, 2000., str. 207 166 50. Slobodanka Kovaèeviæ-Putnik Dajiæ, 1994., str. 25 51. Borisav Joviæ, 1996., str. 108 52. Borisav Joviæ, 1996., str. 113-114 53. Borisav Joviæ, 1996. 54. Branko Mamula, 2000, str. 188. i 189. 55. Dejan Joviæ, 2003., str. 479 56. Borisav Joviæ, 1996., str. 125 57. Borisav Joviæ, 1996., str. 131 58. Alija Izetbegoviæ, 2001., str. 68-69 59. Slobodanka Kovaèeviæ-Putnik Dajiæ, 1994., str. 26 60. Mile S. Dakiæ, 2002. 61. Hrvatski informativni centar, 1998. 62. Slobodanka Kovaèeviæ-Putnik Dajiæ, 1994., str. 26 63. Borisav Joviæ, 1996., str. 142 64. Borisav Joviæ, 1996., str. 152 65. Borisav Joviæ, 1996., str. 154 66. Mile S. Dakiæ, 2002. 67. Borisav Joviæ, 1996., str. 161 68. Hrvatski informativni centar, 1998 69. Srðan Raduloviæ, 1996., str. 125-126 70. Borisav Joviæ, 1996., str. 162-163

Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske 71. ICTY, suðenje S. Miloševiæu, svjedoèenje Milana Babiæa 4. prosinca 2002., http://www.un.org/icty/transe54/021204ED.htm

I. Biliæ: 72. Srðan Raduloviæ, 1996., str. 19 73. Ministarstvo informiranja RH, Dnevni pregled, 1991 74. Borisav Joviæ, 1996., str. 173 75. Borisav Joviæ, 1996., str. 176-177 76. Slobodanka Kovaèeviæ-Putnik Dajiæ, 1994 77. Hrvatski informativni centar, Zagreb, 1998 78. Slobodanka Kovaèeviæ-Putnik Dajiæ, 1994., str. 27 79. Zdravko Gavran, 1992., str. 59 80.Borisav Joviæ, 1996., str. 188-190 81. Srðan Raduloviæ, 1996., str. 21-22 82. Borisav Joviæ, 1996., str. 191-194 83. Slobodanka Kovaèeviæ-Putnik Dajiæ, 1994., str. 27 84. ICTY, suðenje S. Miloševiæu, svjedoèenje Milana Babiæa 25. studenoga 2002., http://www.un.org/icty/transe54/021125ED.htm 85. Srðan Raduloviæ, 1996., str. 22 86. Borisav Joviæ, 1996., str. 198-199. 87. Borisav Joviæ, 1996., str. 201 88. Borisav Joviæ, 1996., str. 201 89. Borisav Joviæ, 1996., str. 202 90. Smilja Avramov, 1997, str. 161 91. Borisav Joviæ, 1996., str. 205 92. Borisav Joviæ, 1996., str. 206 93. Borisav Joviæ, 1996., str. 208 94. Borisav Joviæ, 1996., str. 217 167 95. Borisav Joviæ, 1996., str. 218 96. "Dani", http://www.bhdani.com/arhiva/112/inter.htm 97. Branko Mamula, 2000., str. 191 98. Branko Mamula, 2000., str. 191 99. B 92, http://www.b92.net/intervju/07_09_mirkovic.shtml 100. "Nezavisna svetlost", http://www.svetlost.co.yu/arhiva/2000/273/273-6.htm 101. Miloš Mirkoviæ, 2003., http://www.novosti.co.yu/vest.php?vest=303&rubrika= eljton 102. Milorad Tomaniæ, 2001., str. 27, str. 29 103. Miloš Mirkoviæ, 2003., http://www.novosti.co.yu/vest.php?vest=303&rubrika= eljton 104. Laura Silber i Allan Little, 1996., str. 100 105. Slobodanka Kovaèeviæ-Putnik Dajiæ, 1994., str. 29 106. Stevanoviæ je pripadnik MUP-a Srbije, ali u uskoj vezi s Upravom bezbednosti JNA, kojoj je zadaæa bila organizacija naoružavanja lokalnih Srba. 107. Borisav Joviæ, 1996., str. 230 108. U izradi Ustava, èlanstvom u Ustavotvornoj komisiji, sudjelovalo je 229 osoba iz svih podruèja društvenog života. NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. 109. Izviješæa hrvatskog Sabora, 1992. 110. Borisav Joviæ, 1996, ., str. 233 111. Hrvatski informativni centar, 1998. 112. Borisav Joviæ, 1996., str. 239 113. Hrvatski informativni centar, 1998. 114. Borisav Joviæ, 1996., str. 246 115. Alija Izetbegoviæ, 2001., str. 87 116. Mile S. Dakiæ, 2002. 117. Vojislav Šešelj, 2003. 118. Borisav Joviæ, 1996., str. 247 119. Borisav Joviæ, 1996., str. 254 120. Borisav Joviæ, 1996., str. 255 121. Smilja Avramov, 1997, str. 138 122. Borisav Joviæ, 1996., str. 256-257 123. Ministarstvo informiranja RH, Dnevni pregled, 1991. 124. Muhamed ilipoviæ, Nijaz Durakoviæ, 2002., str. 172 125. Mile S. Dakiæ, 2002. 126. Hrvatski informativni centar, 1998 127. Veljko Kadijeviæ, 1993., str. 111-112 128. Miloš Mirkoviæ, 2003., http://www.novosti.co.yu/vest.php?vest=303&rubrika= eljton 129. Ministarstvo informiranja RH, Dnevni pregled, 1991. 130. Laura Silber i Allan Little, 1996., str. 105 131. Alija Izetbegoviæ, 2001., str. 91 132. Borisav Joviæ, 1996., str. 258 133. Laura Silber i Allan Little, 1996., str. 107 134. Miloš Mirkoviæ, 2003., http://www.novosti.co.yu/vest.php?vest=304&rubrika= eljton 135. Laura Silber i Allan Little, 1996., str. 102 168 136. Mile S. Dakiæ, 2002. 137. Slobodanka Kovaèeviæ-Putnik Dajiæ, 1994., str. 32 138. Zdravko Gavran, 1992., str. 49-50 139. Borisav Joviæ, 1996., str. 262 140. Ministarstvo informiranja RH, Dnevni pregled, 1991. 141. Slobodanka Kovaèeviæ-Putnik Dajiæ, 1994., str. 32 142. Alija Izetbegoviæ. 2001, str. 91 143. Hrvatski informativni centar, 1998 144. Slobodanka Kovaèeviæ-Putnik Dajiæ, 1994., str. 33 145. Dobrica Æosiæ, 2002., http://www.novosti.co.yu/vest.php?vest=44&rubrika= eljton 146. Dobrica Æosiæ, 2002., http://www.novosti.co.yu/vest.php?vest=45&rubrika= eljton 147. Zdravko Gavran, 1992., str. 50 148. Borisav Joviæ, 1996., str. 274 149. Borisav Joviæ, 1996., str. 276-278 150. Hrvatski informativni centar, 1998 151. Slobodanka Kovaèeviæ-Putnik Dajiæ, 1994., str. 34 152. Hrvatski informativni centar, 1998 153. Slobodanka Kovaèeviæ-Putnik Dajiæ, 1994., str. 34 154. Smilja Avramov, 1997., str. 142

Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske 155. Borisav Joviæ, 1996., str. 283-285 156. Milorad Tomaniæ, 2001., str. 35

I. Biliæ: 157. Borisav Joviæ, 1996., str. 286-294, Branko Mamula, 2000., str. 33 158. Borisav Joviæ, 1996., str. 296 159. Borisav Joviæ, 1996., str. 297-306 160. Milorad Tomaniæ, 2001., str. 40 161. Milorad Tomaniæ, 2001., str. 37 162. Laura Silber i Allan Little, 1996., str. 119-120 163. Zdravko Gavran, 1992. 164. Michael Libal, 2004. 165. Slobodanka Kovaèeviæ-Putnik Dajiæ, 1994., str. 35 166. Hrvatski informativni centar, 1998. 167. Laura Silber i Allan Little, 1996., str. 124 168. Srðan Raduloviæ, 1996., str. 31, prema intervjuu danom beogradskom tjedniku "Nin" od 18. prosinca 1992.; Milorad Tomaniæ, 2001., str. 93 169. RE-RL, Interwiev, Borisav Joviæ, 2004., http://www.danas.org/svjedoci/html/ BorisavJovic.html 170. Milorad Tomaniæ, 2001., str. 39, str. 59 171. Mile S. Dakiæ, 2002. 172. Hrvatski informativni centar, 1998 173. Mile S. Dakiæ, 2002. 174. Srðan Raduloviæ, 1996., str. 133 175. Borisav Joviæ, 1996., str. 314-316 176. Slobodanka Kovaèeviæ-Putnik Dajiæ, 1994., str. 35 177. Smilja Avramov, 1997., str. 140 178. Smilja Avramov, 1997., str. 140 169 179. Slobodanka Kovaèeviæ-Putnik Dajiæ, 1994., str. 36 180. Smilja Avramov, 1997., str. 140 181. Hrvatski informativni centar, 1998 182. Slobodanka Kovaèeviæ-Putnik Dajiæ, 1994., str. 36 183. Slobodanka Kovaèeviæ-Putnik Dajiæ, 1994., str. 36 184. U svojoj izjavi danoj ICTY-u dana 23. listopada 2003. (strana 28028 sudskog spisa, http://www.un.org/icty/transe54/031023ED.htm), a prilikom svjedoèenja kao svjedok optužbe u procesu protiv S. Miloševiæa, Ante Markoviæ daje do znanja kako je on izravno sudjelovao u stvaranju "kompromisnog prijedloga" koji su na sastancima predsjednika republika zastupali Alija Izetbegoviæ i Kiro Gligorov. 185. Slobodanka Kovaèeviæ-Putnik Dajiæ, 1994., str. 36 186. Slobodanka Kovaèeviæ-Putnik Dajiæ, 1994., str. 36 187. Smilja Avramov, 1997, str. 173 188. ranjo Boras, 2002., str. 74-75 189. Slobodanka Kovaèeviæ-Putnik Dajiæ, 1994., str. 37 190. Branko Mamula, 2002., str. 176: YUTEL je od JNA dobio svu tehnièku opremu, te pomoæ u dobivanju frekvencije. Te je aktivnosti, dajuæi jedan potpuni TV sustav s predajnicima, na strani JNA vodio tadašnji pomoænik ministra za politièko-pravne NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. poslove general Marko Negovanoviæ. 191. Borisav Joviæ, 1996., str. 321-322 192. Po tada važeæem ustavu SRJ, u dva èlanka navedene su dvije pravne tvrdnje naèina izbora predsjedavajuæeg saveznog Predsjedništva. U jednom èlanku navodi se da se Predsjednik "proglašava", dok se u drugom navodi da se ipak "bira" iz reda èlanova Predsjedništva. Srpski èlanovi Predsjedništva nisu osporavali pravo da predstavnik Republike Hrvatske bude izabran, ali su tražili neko drugo ime, neku drugu osobu koja bi, po njihovu mišljenju, odgovarala toj dužnosti. Pravi je cilj pak bio blokiranje rada saveznog Predsjedništva, èime se ponovo stvaraju ustavni i zakonski uvjeti vojnom vrhu neophodni za izvoðenje vojnog udara. 193. Stjepan Šiber, 2000., str. 13 194. Adil Zulfikarpašiæ i drugi, 1995., str. 79 195. Borisav Joviæ, 1996., str. 325 196. Hrvatski informativni centar, 1998 197. Hrvatski informativni centar, 1998 198. Hrvatski informativni centar, 1998 199. Michael Libal, 2004. 200. Borisav Joviæ, 1996., str. 328-336 201. Hrvatski informativni centar, 1998 202. Hrvatski informativni centar, 1998 203. Slobodanka Kovaèeviæ-Putnik Dajiæ, 1994., str. 38 204. Slobodanka Kovaèeviæ-Putnik Dajiæ, 1994., str. 38 205. Alija Izetbegoviæ, 2001., str. 95 206. Borisav Joviæ, 1996., str. 338 207. Slobodanka Kovaèeviæ-Putnik Dajiæ, 1994. 208. Michael Libal, 2004. 209. Hrvatski informativni centar, 1998 210. "SRJ se danas nalazi izmeðu realne moguænosti da pronaðe mirno i demokratsko rješenje za izlazak iz krize i opasnosti da doðe do takvih unutrašnjih 170 sukoba, èije se razlièite posljedice mogu reflektovati i izvan njenog užeg geopoli- tièkog prostora. Jer, što bi se dogodilo u sluèaju raspada Jugoslavije? Osnovna hipoteza je da bi nastale države koje bi bile ne samo u stalnom meðusobnom kon- fliktu, veæ bi i svaka od njih bila iznutra etnièki potrešena. Svaka bi bila ones- posobljena da bude istinski demokratska i evropski kvalificirana. Sve zajedno bile bi tempirana bomba u srcu Evrope, ako veæ i prije toga ne bi pokrenule lanèanu reakciju na kontinentu na kojem veæ tinja 46 potencijalno opasnih etnièkih suko- ba." 211. Narodne novine, 20. lipnja 1991. 212. Momir Bulatoviæ, 2004., str. 17 213. Slobodanka Kovaèeviæ-Putnik Dajiæ, 1994., str. 39 214. Michael Libal, 2004. 215. Sabor Republike Hrvatske 1990-1992."; Izviješæa hrvatskog Sabora, Zagreb 1992. 216. Hrvatski informativni centar, 1998 217. Laura Silber i Allan Little, 1996., str. 151 218. Hrvatski informativni centar, 1998 219. Dobrica Æosiæ: "Jugoslavija je, Slobodane, troèlana državna zajednica. Dva èlana su istupila - Hrvatska i Slovenija. Ostala je Srbija. A što smo mi komunisti proizveli još nekoliko nacija, to je naš problem. Država stvorena ujedinjenjem Srba, Hrvata i Slovenaca više ne postoji". Dobrica Æosiæ, 2002.,

Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske http://www.novosti.co.yu/vest.php?vest=47&rubrika=eljton 220. To i nije bila intervencija u pravom smislu. JNA je krenula izvršiti zadaæu preuzi-

I. Biliæ: manja nadzora nad graniènim prijelazima SRJ. Gotovo da i nisu imali namjeru djelovati po ciljevima svojim sredstvima jer su oèekivali da æe sama demonstracija sile dovesti do mirnog preuzimanja nadzora nad graniènim prijelazima. Pravi je smisao ovog djelovanja JNA bio pokušaj da se Hrvatska otvoreno stavi na sloven- sku stranu, a što je posebno zagovarao general Martin Špegelj, objavi rat JNA te postane relativno lak i brz plijen brojnih, dobro opremljenih i obuèenih postrojba JNA koje su se veæ nalazile na podruèju RH, ali i koje su, u proteklih nekoliko dana, s podruèja BiH i Srbije dovedene na vanjske granice Republike Hrvatske. Tijekom cijelog sukoba postojala je komunikacija vojnog vrha JNA u Sloveniji (generali Kolšek, Vidmar, Rašeta) i slovenskog politièkog vodstva (Kuèan, Janša, Bavèar). 221. Veljko Kadijeviæ, 1993., str. 117-119 222. Slobodanka Kovaèeviæ-Putnik Dajiæ, 1994., str. 40 223. Borisav Joviæ, 1996., str. 383 224. Mile S. Dakiæ, 2002. 225. Michael Libal, 2004. 226. Laura Silber i Allan Little, 1996., str. 154 227. Admiral Branko Mamula je umirovljeni bivši savezni sekretar za narodnu obranu SRJ (u mandatu prije Kadijeviæa), general Blagoje Adžiæ je naèelnik Štaba vrhovne komande JNA, admiral Stane Brovet je Kadijeviæev zamjenik, general Aleksandar Vasiljeviæ je šef KOS-a, general Marko Negovanoviæ je èlan ŠVK zadužen za idejni rad, pukovnik Vuk Obradoviæ je glasnogovornik SSNO-a. 228. Branko Mamula, 2000., str. 213 229. Laura Silber i Allan Little, 1996., str. 158 230. Borisav Joviæ, 1996., str. 349-350 171 231. Hrvatski informativni centar, 1998. 232. Momir Bulatoviæ, 2004., str. 67 233. Adil Zulfikarpašiæ, 1995, str. 102 234. David Owen, 1998., str. 66-68. 235. Muhamed ilipoviæ, Nijaz Durakoviæ, 2002., str. 275-281 236. Adil Zulfikarpašiæ i drugi, 1995., str. 104 237. Adil Zulfikarpašiæ i drugi, 1995., str. 109-110 238. Alija Izetbegoviæ, 2001. 239. Mile Dedakoviæ - Jastreb, Alenka Mirkoviæ-Nað, Davor Runtiæ, 1997. 240. Borisav Joviæ, 1996., str. 367 241. Zdravko Tomac, 2003. 242. Slobodanka Kovaèeviæ-Putnik Dajiæ, 1994. 243. Muhamed ilipoviæ, Nijaz Durakoviæ, 2002., str. 283 244. Slobodanka Kovaèeviæ-Putnik Dajiæ, 1994., str. 42 245. Dobrica Æosiæ, 2002., http://www.novosti.co.yu/vest.php?vest=49&rubrika= eljton 246. Stjepan Šiber, 2000., str. 15 247. Iako su poèetni rezultati djelovanja hrvatskih sigurnosnih službi upozaravali da se NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. radi o srbijanskim aktivnostima kojima je cilj proglašavanje nove hrvatske vlasti proustaškom i fašistièkom, Josip Manoliæ te podatke nije prihvaæao, veæ je uporno tvrdio da je rijeè akciji koju su organizirali èlanovi "hrvatske ekstremne emigracije". Tijekom svjedoèenja na ICTY-u, u procesu protiv Slobodana Miloševiæa, bivši visoko pozicionirani djelatnici 2. odjela KOG-a sa sjedištem u Zemunu, Mustafa Èandiæ (svjedoèio 31.10.2002. i 11.11.2002.) i Slobodan Lazareviæ (svjedoèio 11.11.2002.) potvrðeno je da je KOG iz Zemuna, a u okviru djelovanja grupe "Labrador" i operacije "Opera" (odnosno "Opera-orijentis"), izvela ne samo tu akci- ju, veæ i niz drugih kojima je cilj bio destabilizacija Republike Hrvatske kako na unutarnjem tako i na vanjsko - politièkom planu. Osim što su izvršili te napade, minirali su i prugu Zagreb-Beograd kod Vinkovaca, prugu Glina-Vojniæ, krivotvorili tehnièkim sredstvima razgovore generala Tusa i pukovnika Mile Dedakoviæa, mon- tirali snimke ubijenih Hrvata kao snimke "poklanih Srba" i slièno. Glavni planeri i izvršitelji su: Slobodan Rakoèeviæ, Ivan Saboloviæ, Èedo Kneževiæ, Radenko Radojèiæ zvan Ljudevit (koji je organizirao postavljanje eksplozivnih naprava u Zagrebu kao i skrivanje veæih kolièina eksploziva na tajnim mjestima na podruèju Zagreba) i Slavko Malobabiæ (zadnja dvojica bili su zaposleni u struènim službama SKH-SDP). 248. Stjepan Šiber, 2000., str. 16 249. Srðan Raduloviæ, 1996., str. 35 250. Michael Libal, 2004. 251. Srðan Raduloviæ, 1996., str. 36 252. Hrvatski informativni centar, 1998 253. Slobodanka Kovaèeviæ-Putnik Dajiæ, 1994., str. 43 254. Vojislav Šešelj, 2003. 255. Hrvatski informativni centar, Zagreb, 1998 256. Michael Libal, 2004. 257. Borisav Joviæ, 1996., str. 382-383 258. Smilja Avramov, 1997., str. 161 172 259. ICTY, suðenje S. Miloševiæu, svjedoèenje Milana Babiæa 22. studenoga 2002., http://www.un.org/icty/transe54/021122IT.htm 260. Miloš Mirkoviæ, 2003., http://www.novosti.co.yu/vest.php?vest=301&rubrika= eljton 261. Smail Èekiæ, 1994., str. 211-212 262. Smilja Avramov, 1997., str. 149 263. Stjepan Šiber, 2000., str. 17, str. 19 264. ICTY, suðenje S. Miloševiæu, svjedoèenje Milana Babiæa 22. studenoga 2002., http://www.un.org/icty/transe54/021122IT.htm 265. Borisav Joviæ, 1996., str. 384 266. Borisav Joviæ, 1996., str. 384 267. Laura Silber i Allan Little, 1996., str. 186 268. David Owen, 1998. 269. Michael Libal, 2004. 270. Mile S. Dakiæ, 2002. 271. Slobodanka Kovaèeviæ-Putnik Dajiæ, 1994. 272. ranjo Boras, 2002., str. 76 273. Davor Domazet - Lošo, 2002. 274. Michael Libal, 2004. 275. Smail Èekiæ, 1994., str. 40 276. Najvjerojatnije se radi o ciljevima navedenim u planu JNA za rušenje vlasti u

Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske Hrvatskoj, poznatom pod nazivom "Ram", kao i njegovim dopunama "Kupa" i "Drina", koje podrobnije obuhvaæaju djelovanje JNA, kao i spregu srbijanskih i

I. Biliæ: lokalnih srpskih paravojnih grupa/postrojba na podruèju Hrvatske i BiH 277. Borisav Joviæ, 1996., str. 386 278. Smail Èekiæ, 1994., str. 152 279. Borisav Joviæ, 1996., str. 387 280. Borisav Joviæ, 1996., str. 388 281. Hrvatski informativni centar, 1998. 282. ICTY, suðenje S. Miloševiæu, svjedoèenje Dobrile Gajiæ-Glišiæ, http://www.un.org/icty/transe54/031021ED.htm, http://www.un.org/icty/transe54/031022ED.htm 283. Smail Èekiæ, 1994., str. 97 284. Hrvatski informativni centar, 1998. 285. Veseljko Koprivica, 1996., str. 31 286. Smilja Avramov, 1997., str. 244 287. Srðan Raduloviæ, 1996., str. 53 288. Smilja Avramov, 1997., str. 243 289. Veseljko Koprivica, 1996. str. 44 290. ICTY, suðenje S. Miloševiæu, svjedoèenje Milana Babiæa 25. studenoga 2002., http://www.un.org/icty/transe54/021125ED.htm 291. Nijaz Durakoviæ, 1993., str. 189 292. ICTY, suðenje S. Miloševiæu, svjedoèenje Dobrile Gajiæ-Glišiæ, http://www.un.org/icty/transe54/031021ED.htm, http://www.un.org/icty/transe54/031022ED.htm 293. Michael Libal, 2004. 294. Alija Izetbegoviæ, 2001., str. 95 173 295. Borisav Joviæ, 1996., str. 392 296. Hrvatski informativni centar, 1998. 297. Sabor Republike Hrvatske 1990-1992.; Izviješæa hrvatskog Sabora, Zagreb 1992. 298. Mile Dedakoviæ - Jastreb, Alenka Mirkoviæ-Nað, Davor Runtiæ, 1997. 299. Mile Dedakoviæ - Jastreb, Alenka Mirkoviæ-Nað, Davor Runtiæ, 1997. 300. ICTY, suðenje S. Miloševiæu, svjedoèenje Milana Babiæa 21. studenoga 2002., http://www.un.org/icty/transe54/021121ED.htm 301. Laura Silber i Allan Little, 1996., str. 213 302. Laura Silber i Allan Little, 1996., str. 214 303. Milorad Tomaniæ, 2001., str. 62 304. Laura Silber i Allan Little, 1996., str. 190 305. Mile Dedakoviæ - Jastreb, Alenka Mirkoviæ-Nað, Davor Runtiæ, 1997. 306. ICTY, suðenje S. Miloševiæu, svjedoèenje generala Aleksandra Vasiljeviæa 5. ve- ljaèe 2003., http://www.un.org/icty/transe54/030205ED.htm 307. Momir Bulatoviæ, 2004., str. 60 308. Sastanku su nazoèili: Slobodan Miloševiæ, Branko Kostiæ, Borisav Joviæ, Sejdo Bajramoviæ, Jugoslav Kostiæ, Milan Babiæ, Radovan Karadžiæ, predsjednik Skupštine NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. Srbije, predsjednik SANU-a, drugi predstavnici "SAO Krajine" iz Hrvatske te Republike Srpske iz BiH. 309. ICTY, suðenje S. Miloševiæu, svjedoèenje Milana Babiæa dana 21. studenoga 2002. godine, http://www.un.org/icty/transe54/021121ED.htm 310. Smail Èekiæ, 1994., str. 270-272 311. Borisav Joviæ, 1996., str. 402-403 312. Vojislav Šešelj, 2003. 313. Borisav Joviæ, 1996., str. 405-406 314. Smilja Avramov, 1997., str. 280 315. ICTY, suðenje S. Miloševiæu, svjedoèenje Milana Babiæa 21. studenoga 2002., http://www.un.org/icty/transe54/021121ED.htm 316. Hrvatski informativni centar, 1998. 317. Milorad Tomaniæ, 2001., str. 65 318. Mile Dedakoviæ - Jastreb, Alenka Mirkoviæ-Nað, Davor Runtiæ, 1997 319. Michael Libal, 2004. 320. Dobrila Gajiæ-Glišiæ, 1992. 321. Michael Libal, 2004. 322. Stjepan Šiber, 2000., str. 20 323. Veljko Kadijeviæ, 1993., str. 131-133 324. Michael Libal, 2004. 325. Sabor Republike Hrvatske 1990-1992.; Izviješæa hrvatskog Sabora, Zagreb 1992. 326. Stjepan Šiber, 2000., str. 20 327. Mile Dedakoviæ-Jastreb, Alenka Mirkoviæ-Nað, Davor Runtiæ, 1997 328. Dobrila Gajiæ-Glišiæ, 1992., str. 262-266 329. Smail Èekiæ, 1994., str. 275-277 330. Mile S. Dakiæ, 2002. 331. Dobrila Gajiæ-Glišiæ, 1992., str. 267 332. Michael Libal, 2004. 174 333. Milorad Tomaniæ, 2001., str. 61 334. Zdravko Gavran, 1992. 335. Hrvatski informativni centar, 1998. 336. Michael Libal, 2004. 337. Stjepan Šiber, 2000., str. 23 338. ICTY, suðenje S. Miloševiæu, svjedoèenje generala Aleksandra Vasiljeviæa 5. ve- ljaèe 2003. , http://www.un.org/icty/transe54/030205ED.htm 339. Hrvatski informativni centar, 1998. 340. Smail Èekiæ, 1994., str. 169 341. Hrvatski informativni centar, 1998. 342. Laura Silber i Allan Little, 1996., str. 194-195 343. Michael Libal, 2004. 344. Srðan Raduloviæ, 1996., str. 139 345. Slobodanka Kovaèeviæ-Putnik Dajiæ, 1994., str. 48 346. Smilja Avramov, 1997., str. 150 347. Smilja Avramov, 1997., str. 249 348. Hrvatski informativni centar, 1998. 349. Hrvatski informativni centar, 1998. 350. Emir Šišiæ uhiæen je dana 9. svibnja 2002. u Maðarskoj. Izruèen je Republici Italiji gdje je osuðen na 15 godina zatvora. U Hrvatskoj je zbog istog djela, ali u odsut- nosti, osuðen na 20 godina zatvora.

Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske 351. ICTY, suðenje S. Miloševiæu, svjedoèenje Milana Babiæa 21. studenoga 2002., http://www.un.org/icty/transe54/021121ED.htm

I. Biliæ: 352. Milorad Tomaniæ, 2001., str. 131 353. ranjo Boras, 2002., str. 83 354. Smilja Avramov, 1997., str. 164 355. Slobodanka Kovaèeviæ-Putnik Dajiæ, 1994., str. 49 356. Veseljko Koprivica, 1996., str. 181. 357. Slobodanka Kovaèeviæ-Putnik Dajiæ, 1994., str. 49 358. ranjo Boras, 2002., str. 85 359. www.nin-co.yu/2000-01/06/11015.html 360. ranjo Boras, 2002., str. 85 361. ICTY, suðenje S. Miloševiæu, svjedoèenje Milana Babiæa 25. studenoga 2002., http://www.un.org/icty/transe54/021125ED.htm 362. Sabor Republike Hrvatske 1990-1992.; Izviješæa hrvatskog Sabora, Zagreb 1992. 363. Hrvatski informativni centar, 1998., Slobodanka Kovaèeviæ-Putnik Dajiæ 1994. 364. Smail Èekiæ, 1994., str. 219

175 176 Popis kratica

AP Autonomna pokrajina (Kosovo i Metohija, odnosno Vojvodina) APZB Autonomna pokrajina Zapadna Bosna BiH Bosna i Hercegovina CK SKJ Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije DA Demokratska alternativa (Srbija) DEMOS Demokratska opozicija Slovenije DEPOS Demokratski pokret Srbije DPS Demokratska partija socijalista (Crna Gora) DS Demokratska stranka (u Srbiji) DSS Demokratska stranka Srbije EK Europska komisija EU Europska unija EZ Europska zajednica YRoM ormer Yugoslav Republic of Macedonia GK SK Prištine Gradski komitet Saveza komunista Prištine HB Herceg Bosna HDS Hrvatska demokratska stranka HDZ Hrvatska demokratska zajednica HE „Peruèa“ Hidroelektrana „Peruèa“ HINA Hrvatska informativna novinska agencija HKDS Hrvatska kršæansko-demokratska stranka HSLS Hrvatska socijalno-liberalna stranka HSS Hrvatska seljaèka stranka HV Hrvatska vojska ICTY International Crime Tribunal for former Yugoslavia JNA Jugoslavenska narodna armija JRM Jugoslavenska ratna mornarica JRV Jugoslavensko ratno vazduhoplovstvo 177 K JNA Korpus JNA KESS Konferencija o europskoj sigurnosti i suradnji KNS Koalicija narodnog sporazuma (u Hrvatskoj) KOG Kontraobavještajna grupa KOS Kontraobavještajna služba MBO Muslimanska bošnjaèka organizacija MTS materijalno-tehnièka sredstva MUP RH Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske mvp ministar vanjskih poslova MVP Ministarstvo vanjskih poslova NATO North Atlantic Treaty Organization NBJ Narodna banka Jugoslavije ONO i DSZ Opæenarodna obrana i društvena samozaštita OS Oružane snage OSCE Organization for Security and Cooperation in Europe NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. PRH Predsjednik Republike Hrvatske RH Republika Hrvatska RS Republika Srpska (BiH) RSK Republika Srpska Krajina RŠ TO Republièki štab Teritorijalne obrane SAD Sjedinjene Amerièke Države SANU Srpska akademija nauka i umetnosti SAO Srpska autonomna oblast SDA Stranka demokratske akcije (BiH) SDS Srpska demokratska stranka SDSH Socijal-demokratska stranka Hrvatske SRJ Socijalistièka ederativna Republika Jugoslavija SIV Savezno izvršno vijeæe SK BiH Savez komunista Bosne i Hercegovine SKH-SDP Savez komunista Hrvatske – Stranka demokratskih promjena SKJ Savez komunista Jugoslavije SK-PJ Savez komunista-Pokret za Jugoslaviju SKV Savez komunista Vojvodine SNO Srpska narodna obnova SNP Socijalistièka narodna partija (Crna Gora) SNS Srpski nacionalni savet SNV Srpsko nacionalno vijeæe SO Knin Skupština opæine Knin SPC Srpska pravoslavna crkva SPO Srpski pokret obnove SPS Socijalistièka partija Srbije SRJ Savezna Republika Jugoslavija 178 SRS Srpska radikalna stranka SSNO Savezni sekretarijat za narodnu odbranu SSOJ Savez socijalistièke omladine Jugoslavije SSRNH Savez socijalistièkog radnog naroda Socijalistièke Republike Hrvatske SSRNSlo Savez socijalistièkog radnog naroda Socijalistièke Republike Slovenije SSRNSr Savez socijalistièkog radnog naroda Socijalistièke Republike Srbije SSUP Savezni sekretarijat unutrašnjih poslova SUP SR Sekretarijat unutrašnjih poslova Socijalistièke Republike Srbije ŠVK Štab vrhovne komande TO SR Teritorijalna obrana Socijalistièke Republike UJDI Udruženje za jugoslavensku demokratsku inicijativu UKS Udruženje književnika Srbije UN Ujedinjeni narodi UNHCR United Nations High Commissioner for Refugees UNPA United Nations Protected Areas Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske UNPROOR United Nations Protection orce VMA Vojno-medicinska akademija

I. Biliæ: VMRO - DPMNE Unutarnja makedonska revolucionarna organizacija – demokratski pokret makedonskog nacionalnog jedinstva VONS Vijeæe obrane i nacionalne sigurnosti vRS vojska Republike Srpske vRSK vojska Republike Srpske Krajine VS UN Vijeæe sigurnosti Ujedinjenih naroda YUTEL Jugoslavenska TV ZNG Zbor narodne garde

179

IZVORI

Antoniæ, Dejan: "Zarobljena zemlja - Srbija za vlade Slobodana Miloševiæa", Otkrovenje, Beograd, 2002. Avramov, Smilja: "Postherojski rat Zapada protiv Jugoslavije", Idi, Veternik, 1997. Bilandžiæ, Dušan: “Hrvatska moderna povijest", Golden market- ing, Zagreb, 1999. Boras, 0ranjo: "Kako je umirala Socijalistièka Republika Bosna i Hercegovina 1990-1996."; Mostar, 2002. Bulatoviæ, Momir: "Pravila æutanja", Narodna knjiga-- Alfa, 2004 Èekiæ, Dr. Smail: "Agresija na Bosnu i genocid nad Bošnjacima 1991-1993", "Ljiljan", Sarajevo, 1994. Dakiæ, Mile S.: "Krajina kroz vijekove", U prognaništvu, VEDES, 2002. Dedakoviæ-Jastreb, Mile; Mirkoviæ-Nað, Alenka; Runtiæ, Davor: "Bitka za Vukovar", "Vinkovaèke jeseni"/0.W.T.", Vinkovci, 1997. Demokratski centar: "Sluèaj generala Trifunoviæa", "Politièke sveske", Beograd, 1995. Domazet-Lošo, Davor: "Hrvatska i veliko ratište", Udruga Sv. Jurja, Zagreb, 2002. Durakoviæ, Nijaz: "Prokletstvo muslimana", Osloboðenje, Sarajevo, 1993. 0ilipoviæ, Muhamed; Durakoviæ, Nijaz: "Tragedija Bosne", Walter, Sarajevo, srpanj 2002. Gajiæ-Glišiæ, Dobrila: "Iz kabineta ministra vojnog: Srpska vojska"; Marica i Tomo Spasojeviæ, Švicarska, 1992. Gavran, Zdravko: "Kako su rušili Tuðmana", Domovina TT Zagreb, 1992. Glavaševiæ, Siniša: "Prièe iz Vukovara", Matica hrvatska, Zagreb, 1992. Ivankoviæ, Nenad: "Predsjednièe, što je ostalo?", TIVA Varaždin, 2000. Izetbegoviæ, Alija: "Sjeæanja - Autobiografski zapisi", TKD Šahin- 181 pašiæ - Sarajevo, 2001. Izetbegoviæ, Alija: "Godina rata i mira". Ljiljan, Sarajevo, 1997. Joviæ, Borisav: "Komadanje Jugoslavije", "Politika", 1992. Joviæ, Borisav: "Poslednji dani S0RJ", autorsko izdanje, 1996. Joviæ, Dejan: "Jugoslavija - Država koja je odumrla", Prometej, Zagreb i Samizdat B92, Beograd, 2003. Joviæ, Josip: "Sudbonosci", Verbum, Split, 2001. Kadijeviæ, Veljko: "Moje viðenje raspada - vojska bez države"; Politika, Beograd 1993. Koprivica, Veseljko: "Sve je bilo meta", Monitor, Podgorica, 1996. Kovaèeviæ-Putnik Dajiæ, Slobodanka: "Hronologija jugoslovenske krize 1942-1993", Institut za evropske studije - Beograd, 1994. Libal, Michael: "Njemaèka politika i jugoslavenska kriza 1991.- 1992.", Golden marketing - Tehnièka knjiga, Zagreb, 2004. Luèareviæ, Kerim: "Bitka za Sarajevo - Osuðeni na pobjedu", TZU, 2000. Luèiæ, Ivo: "Tko (ni)je dijelio Bosnu", "National Security and 0uture" NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. Mamula, Branko: "Sluèaj Jugoslavija", CID Podgorica, 2000. Miniæ, Miloš: "Ratovi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1991- 1995.", Društvo za ugrožene narode, Sarajevo - KULT/B, Minhen - Agencija "Mir", Novi Sad - "RAZLOG" - Zagreb; 2002. Owen, Lord David: "Balkanska odiseja"; Hrvatska sveuèilišna naklada, Hrvatski institut za povijest, Zagreb 1998. Raduloviæ, Srðan: "Sudbina Krajine", Dan Graf, 1996. Rudolf, dr. Davorin: "Tuðmanovi pokušaji mirnog raspleta jugoslavenske državne krize 1990. i 1991.", "Dr. 0ranjo Tuðman - vizije i postignuæa" UHIP, Zagreb, 2002. Silber, Laura i Little, Allan: "Smrt Jugoslavije", "Otokar Keršovani", Opatija, 1996. Stamboliæ, Ivan: "Put u bespuæe", Radio B92, Beograd, 1995. Šariniæ, Hrvoje: "Svi moji tajni pregovori sa Slobodanom Miloševiæem 1993-95 (98), "Globus biblioteka", Zagreb, 1999. Šiber, Stjepan: "Prevare, zablude, istina: ratni dnevnik 1992."; RABIC, Sarajevo, 2000. Tomac, Zdravko: "Moji pogledi na sudbinske odluke", "Dr. 0ranjo Tuðman - neoproštena pobjeda" UHIP, Zagreb, 2003. Tomaniæ, Milorad: "Srpska crkva u ratu i ratovi u njoj", Medijska knjižara Krug, Beograd, 2001. Tomiæ, Zoran i Herceg, Nevenko: “Izbori u Bosni i Hercegovini”, Sveuèilište u Mostaru, Centar za studije novinarstva, Mostar, 1998. Tuðman, 0ranjo: "Zna se", knjiga èetvrta, Zagreb, 1998. Tuðman, 0ranjo: "Zna se", knjiga druga, Zagreb, 1993. Tuðman, 0ranjo: "Zna se", knjiga treæa, Zagreb, 1995. 182 Tuðman, Miroslav: "Krivi za zloèin samoodreðenja?", Udruga Sv. Jurja, Zagreb, 2003. Ujedinjeni narodi: Rezolucije o Republici Hrvatskoj UNPRO0OR, Pan Liber, Osijek, 1995. Zulfikarpašiæ, Adil; Gotovac, Vlado; Tripalo, Miko; Banac, Ivo: "Okovana Bosna", Bošnjaèki institut, Zuerich, 1995. " The Case of Slovenia", "Nova revija", Ljubljana, 1991. "Mass killing and genocide in Croatia 1991/92", Hrvatska sveuèi- lišna naklada, Zagreb, 1992. "Stradanje Hrvata u ratu u Bosni i Hercegovini 1991-1993.", Mostar, kolovoza 1993. "Glasnik” - hrvatski politièki tjednik, broj 4-5, studeni-prosinac 1989. "Glasnik” - hrvatski politièki tjednik, broj 61 od 28. lipnja 1991. "Glasnik” - hrvatski politièki tjednik, broj 78 od 25. listopada. 1991. "Glasnik” - hrvatski politièki tjednik, broj 93 od 17. veljaèe 1992. Sabor Republike Hrvatske 1990-1992., Izviješæa hrvatskog Sabora, Zagreb 1992. Hrvatski informativni centar: "Kronologija rata: agresija na Kronologija raspada SRJ i nastanka države hrvatske Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu", Zagreb, 1998. Ministarstvo informiranja Republike Hrvatske, Dnevni pregled, broj

I. Biliæ: 101 od 24.1.1991., Ministarstvo informiranja Republike Hrvatske, Dnevni pregled, broj 102 od 25.1.1991., Ministarstvo informiranja Republike Hrvatske, Dnevni pregled, broj 103 od 28.1.1991., Ministarstvo informiranja Republike Hrvatske, Dnevni pregled, broj 124 od 26.2.1991., Ministarstvo informiranja Republike Hrvatske, Dnevni pregled, broj 125 od 27.2.1991., Ministarstvo informiranja Republike Hrvatske, Dnevni pregled, broj 126 od 28.2.1991. Internet izvori

Narodne novine RH, www.nn.hr Konferencija za štampu predsednika Srpske radikalne stranke dr. Vojislava Šešelja: nedjelja, 9.2.2003. ponedjeljak, 17. veljaèe 2003. utorak, 18. veljaèe 2003.

http://www.novosti.co.yu Dobrica Æosiæ: "Pišèevi zapisi" ("Veèernje novosti", Beograd, felj- ton, od 11.4.2002.), 183 http://www.novosti.co.yu/vest.php?vest=37&rubrika=0eljton Dr. Milorad Dragojeviæ: "Poslednja bitka JNA" ("Veèernje novosti", Beograd, feljton, od 30.6.2003.), www.novosti.co.yu/vest.php?vest=414&rubrika=0eljton

Miloš Mirkoviæ: "Aleksandar Vasiljeviæ, general koji ne æuti", ("Veèernje novosti", Beograd, feljton, od 16.2.2003.), www.novosti.co.yu/vest.php?vest=298&rubrika=0eljton

Milisav Sekuliæ: "Knin je pao u Beogradu", www.krajinaforce. cjb.net; http://krajinaforce.tripod.com/

B 92, Intervju dana, 7. rujan 1999., general Stevan Mirkoviæ, http://www.b92.net/intervju/07_09_mirkovic.shtml http://www.worldstatesmen.org "Dani", broj 112, 23. srpanj 1999., http://www.bhdani.com/arhi- va/112/inter.htm "Nin": Interwiev: Boško Kruniæ: www.nin.co.yu/arhiva/2543/ NATIONAL SECURITY AND NATIONAL THE UTURE 1-2(6) 2005. 13.html www.nin-co.yu/2000-02/03/11377.html http://www.danas.org/svjedoci/html/Stjepan_Mesic.html http://www.danas.org/svjedoci/html/Borisav_Jovic.html "Nezavisna svetlost", broj 273 od 16 do 23. prosinca 2000., http://www.svetlost.co.yu/arhiva/2000/273/273-6.htm www.un.org/icty: svjedoèenje Dobrile Gajiæ-Glišiæ u procesu protiv Slobodana Miloševiæa, 21. i 22.10.2003., svjedoèenje Borisava Joviæa u procesu protiv Slobodana Miloševiæa, svjedoèenje Milana Babiæa u procesu protiv Slobodana Miloševiæa, svjedoèenje Mustafe Èandiæa u procesu protiv Slobodana Miloševiæa, svjedoèenje Aleksandra Vasiljeviæa u procesu protiv Slobodana Miloševiæa

184