Kazalište Kazalište

KazalisteOMOT47_48:Kazalisteomot27_281/31/129:10AMPage1

www.hciti.hr KAZALIŠTE

hrvatski centar ITI KAZALIŠTE 48 2011. 47I KAZALIŠTE 47 I Umjetnička izvedbaiaktivizam TEMAT Prolazi sve Moj sinsamomalosporije hoda Kralj Edip PREMIJERE 82011. 48 SN1332-3539 ISSN Drame OljeLoziceiVaclava Havela Kazališne fotografijePava Urbana Prvo profesionalnokazalište Roma Kineska scena Arhitektura ikazalište SADRŽAJ

PREMIJERE DOPISNIŠTVO Sofoklo, Kralj Edip, Dubrovačke ljetne igre 166 Ana Isaković, Bitef 2011 4 Mira Muhoberac, Mislav Čavajda kao Edip u zrcalu identiteta i odgovornosti 170 Jana Dolečki, Kazalište SUNO E ROMENGO √ čiji san sanja romski teatar? Ivor Martinić, Moj sin samo malo sporije hoda, Zagrebačko kazalište mladih 10 Lucija Ljubić, On ne hoda √ on se vozi SJEĆANJA 176 Ozana Iveković,“Nikad se nemojte žaliti na prilike”, u spomen na Mariju Grgičević Dubravko Mihanović, Prolazi sve, Dramsko kazalište Gavella 178 Mario Kovač, Moja kazališna majka, u spomen na Vidu Jerman 16 Matko Botić, Oni (koji su nekad bili mi) FOTO MEMENTO TEMAT 180 Hrvoje Ivanković, Kazališne fotografije Pava Urbana 22 Umjetnička izvedba i aktivizam, Uvodnik, urednice V. Rogošić i S. Marjanić 24 Aldo Milohnić, Artivizam NOVE KNJIGE 38 Iva Nerina Sibila, Ples i aktivizam 184 Iva Gruić, Raščišćavanje zabluda i pripitomljavanje novotarija 54 Sandra Sterle, Aktivizam i performans u Splitu (Darko Lukić, Kazalište u svom okruženju, Kazališna intermedijalnost i interkulturalnost, 66 Borut Šeparović, Protunapad Leykam International, 2011.) 78 Franka Perković / Mario Kovač, Diptih “O iskrenosti ili odgovornosti kapitala” 187 Lucija Ljubić, Žrtve kulturnih stereotipa 84 Ivan Mesek, Aktivizam: slučaj Varaždin (Marijan Bobinac, Njemačka drama u hrvatskom kazalištu 19. stoljeća, Leykam International, 2010.) 90 Damir Stojnić, Rijeka √ Istra, aktivizam √ utopija 190 Jasen Boko, Povijest drame - povijest identiteta ARHITEKTURA I KAZALIŠTE (Erika Fischer-Lichte, Povijest drame (Razdoblje identiteta u kazalištu od antike do danas), Disput, Zagreb, 2011.) 98 Uvodno slovo, urednik Mario Kovač 192 Željka Turčinović, Sva Jupina kazališna godišta 99 Pawel Ploski, Od stakla i gline (Joško Juvančić Jupa, napisao i priredio Hrvoje Ivanković, Dubrovačke ljetne igre, 2011.) 106 Kad spomenici postanu scenografija, razgovor s arhitektom Andreom Brunom 194 Lucija Ljubić, Rijeka i oblaci, srce i žice vodila Laura Brevione (Elvis Bošnjak, Nosi nas rijeka i druge drame, Hrvatski centar ITI, 2011.) 109 Višnja Rogošić, Prostor Splitskog ljeta: dvije revizije 197 Lucija Ljubić, Riznica scenografskih i kostimografskih radova 118 Numen est omen, razgovor sa Svenom Jonkeom vodio Mario Kovač (Ana Lederer - Martina Petranović - Ivana Bakal, 100 godina hrvatske scenografije i kostimografije MEUNARODNA SCENA (1909. - 2009.), ULUPUH - Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti, Zagreb, 20011.) Kineska scena DRAME 122 Kako odgovoriti tržišnim principima, a ne izgubiti umjetnost, 200 razgovor vodio Jasen Boko Olja Lozica, Vincent 224 126 Poon Wai Sum, drama Žohar koji leti kao helikopter, prevela Jasenka Zajec Václav Havel, Leptir na anteni, s češkoga prevela Maja Peradin S POVODOM 152 Bojan Munjin, Tri autora nove teatarske realnosti

FENOMENI 158 Katarina Kolega, Ljepota drugačijih tijela i intime u novocirkuskom ruhu Premijere

Mira Muhoberac Mislav Čavajda kao Edip u zrcalu identiteta i odgovornosti

Sofoklo Kralj Edip Redatelj: Eduard Miller Mislav Čavajda sa štakama kao ticalima zle Dubrovačke ljetne igre slutnje prohodi skrivenom tvrđavom od visine do dubine, od pobjede do poraza, da bi, Premijera: 24. kolovoza 2011. priznavši poraz, postao pobjednik.

ubrovačke ljetne igre, u zlatnim šezdeseti- Sablićem, kostimografkinjom Ingom Kostinčer-Bregovac, Lazaretima, u kojima slovenski redatelj Mile Korun prila- ma i početkom sedamdesetih godina dva- autorom scenske glazbe Ivom Malecom i koreografom gođuje prostoru izvedbu Slovenskoga narodnoga gledali- Ddesetoga stoljeća okrenute scenskom i legende hrvatskoga glumišta, tad student ski mlade Franjom Horvatom, s Festivalskim dramskim ansamblom šča iz Ljubljane Eshilove trilogije Orestije, iste godine kad ambijentalnom istraživanju hrvatske drame rođe- Tonka Lonzu i Nevu Rošić. Predstava, kojoj je i au - u Parku Gradac postiže uspjeh i revalorizira Držićevo tra- Kosta Spaić u Lazaretima režira Shakespeareova Julija ne u Dubrovniku pod otvorenim nebom, a najviše torsko-prevoditeljska ekipa jamčila uspjeh, zadrža- gedijsko djelo točno četiri stotine godina od njegove praiz- Cezara s Fabijanom Šovagovićem u naslovnoj ulozi. Starih kazališno-festivalskim silnicama Marina Držića, va se na repertoaru sve do 1958. godine, da bi je vedbe u Dubrovniku, ali ipak je na repertoaru još samo Grkâ na Ljetnim igrama nema sve do 1976., kad se u pro- zatim i mitu pada Grada Iva Vojnovića te klasiku 1959. zamijenila ponovno preradba antičke bašti- sljedeće, 1960. godine. Osamdesetih i devedesetih u reži- gramskoj knjižici pojavljuju ponovno u dvojnoj autorskoj svjetskoga kazališta Williamu Shakespeareu koji u ne, ovaj put iz pera francuskoga autora Jeana Ano - ji Ivice Boban Hekuba, s Držićevim autorskim imenom u inačici, ovaj put kao Elektra Sofoklo-Zlatarićeva u režiji dubrovačkim prostorima pronalazi original ne el - uilha, neobično hrabra ratna aluzija na tragu teatra programu i naznakom Prema Euripidu, postaje jednom od Ivice Kunčevića, kao gostujuća predstava Kazališta sinorske, a lovrjenačke adekvate, što se, uz dovo- apsurda, u prijevodu Radovana Ivšića i u režiji Kos - amblematskih festivalskih predstava, prvo 1982. do Marina Držića u Ljetnikovcu Sorkočević. đenje suvremenoga teatra u ambijent Igara, poka- te Spaića, u atriju Kneževa dvora. Predstava se za - 1985., u izvedbi Kazališne grupe Pozdravi, a zatim 1991. Te, 1976. godine na Igre napokon dolazi Sofoklo koji je zuje dobitnom kombinacijom u dramskom progra- držala na repertoaru još 1960., a naslovnu ulogu godine, u izvedbi Festivalskoga dramskog ansambla i u nastajao baš u Dubrovniku, za Dubrovačke ljetne igre: mu i dugo nakon zlatnoga razdoblja, antičke tra- glumila je mlada Marija Kohn. U međuvremenu, Na - ratnom okruženju, oba puta Ispod Minčete i u režiji Ivice engleski redatelj William Gaskill s Festivalskim dramskim gedijske vrhunce na svoj, hrvatski i svjetski zem- rodno pozorište iz Beograda 1957. godine gostuje Boban, prvi put s Asjom Jovanović, a drugi put s Doris ansamblom, a prema prijevodima Bratoljuba Klaića, po - ljovid uvlače skromno i gotovo igrajući se žmu rice, na Revelinu s predstavom Kralj Edip u režiji Huga Šarić Kukuljica u naslovnoj ulozi. Godine 1960. pojavljuje stavlja tragediju Kralj Edip na Tvrđavi sv. Ivana, a tragedi- započevši Goetheovom izvornom preradbom anti- Klajna. Godine 1959. vodstvo Igara stavlja na re - se ponovno jedna inačica grčke tragedije, ovaj put gostuju Edip na Kolonu na Srđu. Ova je scenski atraktivna duo- ke, Ifigenijom na Tauridi, u prijevodu Mi hovila pertoar Držićevu Hekubu, prije Držićeva imena u juća beogradska Racineova Fedra. logija, u kojoj respektabilnu dvostruku naslovnu ulogu Kom bola i u režiji Branka Gavelle u Parku Gradac, programskom naslovu stavljajući Euripidovo, ne Prvi put izvorna grčka tragedijska trilogija može se vidjeti ostvaruje Ljuba Tadić, bila na repertoaru još 1977., da bi 1953. spo minjući Dolceovo i na taj način tretirajući je kao na Dubrovačkim ljetnim igrama tek 1969. godine, i to u 1978. bio zadržan samo Kralj Edip na tvrđavi iznad Por - preradbu. Snažna autorska ekipa predvođena reda- 1, koja u kazališnu igru dovodi i današnje teljem Brankom Gavellom, scenografom Rudolfom

4 I KAZALIŠTE 47I48_2011 5 porele. Prohodeći između raznih inačica grčkih mitova i tragedijâ Sofoklov Kralj Edip pojavljuje se ponovno tek 1983. i to na Dubrovačkim danima mladoga teatra u okviru Dubrovačkih ljetnih igara, kad ga Ispodprostorom Minčete pamćenjaizvodi i sjećanja u kojem su usidrene silni- Teatar Roma Pralipe iz Skopja u režiji Rahimace svetišta Burhana, (skrivena crkvica) i političke, ali i kazališne na istom mjestu gdje se te godine prikazujemoći, postavljajućii Držićeva predstavu, poput Ellen Stewart, u oko- Hekuba u režiji Ivice Boban. Edip je intrigantanmitu paradigmu, i legen- sa snažnim sintagmatskim silnicama darnoj Ellen Stewart, koja neposredno nakonscena ranjavanja– publika, “otkrivene” kamene tvrđave, gotovo pot- Grada i Dubrovčana u Domovinskom ratupuno u Dubrovnikuogoljene, sa samo simboličnim naznakama bivšega 1996. gostuje s predstavom Mit o Edipuparka,, prema a sadvlastitu sa zaostalim stablima mitskoga ritualnoga scenariju i režiji, s potpisom La MaMa Experimentalprostora, okrenuvši The - pozornicu i gledalište u zrcalnom od - atre Club (La MaMa E.T.C.) iz New Yorka, rau vertikali,zu, u istoj slično impostaciji koje se sjećaju gledatelji Juvan - kao Miller ove godine, ali u okomici Pila,čićeve od Lovrjenca predstave do Vetranovićeva prikazanja Kako bratja male luke u Pilama, a ta predstava doživljujeprodaše dvije Jozefa izved-što je Dubrovnikom prohodila između probe. Godine 2000. Grčki nacionalni teatarglašenja iz Atene hrvatskegostuje samostalnosti i ratnoga ozračja. Fas ci - sa Sofoklovim Kraljem Edipom u režiji Vassilisanantna impostacijaPapavas - scenskoga prostora, koja u scenograf - sileioua na Držićevoj poljani, na bočnomskoj zidu zamisli Kneževa Branka Hojnika nudi pogled od vrha do dna dvora. tvrđave, od uzdizanja do potpuna pada, naglašava reda- Mita o Edipu i tragedije Kralj Edip uvijekteljsku su se dohvaćalikoncepciju Eduarda Millera i dramaturšku Žanine stranci, gostujući redatelji na Igrama, naMirčevske neki način naslonjene kon- na otkrivanje političkoga i društve- kretizirajući prijenos Edipove mitske sudbine,noga konteksta sudbine egzemplarne grčke tragedije. U razdoblju stranca spasitelja na stranca kazalištarca,globalizacije na našu suvre- i ironizacije deglobalizacije možda bi parado- menost. Zato ne iznenađuje odluka vodstvaksalno Igara bilo da povlačitireži- usporednice između sudbine Tebe, ju uz Shakespeareova Hamleta egzemplarnesudbine “tragedije Grada, Dubrovnika, Hrvatske i Svijeta, i govoriti o nad tragedijama” povjeri strancu, slovenskomambijentalizaciji redatelju Kralja Edipa kao ostvarenju ambijental- Mislav Čavajda i Doris Šarić Kukuljica Eduardu Milleru koji se u kući kazališta nogakao bitka nacionalnoga osjeća i globalnoga, političkoga i društvenoga Na toj je izvedbi, 20. kolovoza, igrom nesretnoga kao domaćin i kojemu je to prva režija na Dubrovačkim teatra, ali scenski prostor koji Miller otkriva snagom svoje koju na Dubrovačkim ljetnim igrama dodjeljuje Hrvatskaslučaja, ozlijedio nogu pa je, prvi put u povijesti ljetnim igrama. Tako je , došavši na Igrama do Kralj Edip redateljske osobnosti potpuno je isti kao scenski prostor radio-televizija za najbolje glumačko ostvarenje. MislavIgara, premijerna izvedba bila otkazana zbog ozlje- 2011. godine i sam prešao put od obredne,Spaićeve ritualne, predstave ini- Prikazivanje Pavlimira ljeta 1971., Čavajda tragedijski mit jeseni3 na pretpremijernoj izvedbi de protagonista i nije održana 21. kolovoza. cijacijske predstave do modernoga, eksperimentalnoga,nastale prema Palmotićevoj drami Pavlimir, o nastanku za prijatelje i obitelj, u skladu s redateljskom zamisli, razi- suvremenoga kazališta Dubrovnika, u izvedbi Festivalskoga dramskog anasam- grava u cijelom prostoru u analogijskom naslućivanju mi- lom egzistencijalnom težinom nosi zagonetku postojanja bla, koja je zbog političarskoga čitanja usporednice izme- tova proljeća, ljeta i zime, tj. komedije, romance, ironije i od početka do kraja. U temeljnoj predzagonetki đu Grada, Dubrovnika, Hrvatske i Svijeta značila “odrub- Kralja satire. Na toj je izvedbi, 20. kolovoza, igrom nesretnoga Edipa postavljeno je pitanje Tko ujutro hoda na četiri 2 ljivanje glava” tadašnjemu vodstvu Igara i prestanak nji- . slučaja, ozlijedio nogu pa je, prvi put u povijesti Igara, pre- hove umjetničke i radne egzistencije. Četrdeset godina noge, u podne na dvije, a uvečer na tri? Točnim odgovo- I Eduard Miller u Dubrovniku traži tvrđavu, križište politi- mijerna izvedba bila otkazana zbog ozljede protagonista i na kon toga Miller i Hojnik ovomu prostoru dodaju i pred- rom na Sfingino pitanje: Čovjek Edip, čovjek natečenih čkoga i društvenoga, ali i povijesnoga prostora, i pronala- nije održana 21. kolovoza. Snagom volje i uz liječničku po - znake i znakove apokaliptičnih vizija: u tvrđavi koja tone, stopala, čovjek koji šepa, oslobađa Tebu od napasti i pro- zi je skrivenu u najstarijem sloju Grada, u prostoru tzv. moć Čavajda, potpomognut štakama, na nekoliko pro ba s na taracama/kamenim postajama punima vode ili mora, pasti, ali sam dalje nastavlja putovati prostorima egzi- parka Umjetničke škole Luke Sorkočevića, na mjestu gdje redateljem i ansamblom predstave mizanscenski donekle rasprostrti su znakovi bivših i sadašnjih bolesti “Tebe” stencije odgovarajući na pitanje Tko sam ja? Na to je pita- su izvedene amblematske predstave Dubrovačkih ljetnih mijenja scensku sverazigranost i s bolnom nogom, ušavši koje ni Spasitelj Edip nije uspio izliječiti. nje odgovor također Čovjek, Kralj Edip, Edip, Ubojica vla- igara sa žarištem u legendarnoj Spaićevoj predstavi Drži - i sam tjelesno konkretno u sudbinu Edipa, čovjeka na te če - Semantičko polje predstave, bazirano na postavljanju pi - stita oca, Muž vlastite majke, Otac četvero zato nesretne ćeva Skupa s Izetom Hajdarhodžićem u naslovnoj ulozi, nih stopala, probodenih i ozlijeđenih nogu, potpuno i fas - ta nju o krivnji i odgovornosti u tadašnjem i današnjem djece. U istrazi nad samim sobom Edip, koji teško hoda i od 1958. do 1971. i gušenja Hrvatskoga proljeća, i zatim cinantno ulazi u konkretizaciju tragedijskoga mita jeseni. ponovno u obnovljenoj inačici, od 1986. do društvu,1989., u utada- politici, ostalo bi definirano samo kao ideja u zato što ne zna tko je, u trenutku rješavanja temeljne egzi- šnjem parku Muzičke škole. Miller sa suradnicimaslici predstave intui- da redatelj kao glavnoga suradnika nije stencijalne zagonetke i samoosljepljivanja zbog tragične pogreške i krivnje učinjene voljom bogova ili drugoga, tivno i iskustveno pronalazi prostor koji imaone poznaje iznimnog iz mladoga glumca Mislava Čavajdu, koji je Realizacija tragedije Kralj Edip, na kojoj je Aristotel ute- predstava Dubrovačkih ljetnih igara kolikoza iz ulogupotrage Kralja za Edipa i dobio zasluženu Nagradu Orlando, meljio svoja pravila i koja u sebi nosi tragični ritam radugle - da zrcalni identitet vlastitosti, odgovor na pitanje nje4, nemoguća je bez iznimnoga protagonista, koji cije-

6 I KAZALIŠTE 47I48_2011 7 ne prijenos iz arhetipa u sadašnjost i obratno: Doris Šarić ma oblikovano posljednjih petnaestak godina i okrenuti Kukuljica kao Jokasta sljubljena je s dubrovačkim kame- ga traženju puta jednostavnosti, dubine i hrabrosti. nom, prohodeći vremenom kao stup i oslonac, sa sugo- vornikom društveno-političke javnosti, Livio Badurina kao Literatura: Kreont migolji se kao suvremeni političar u sudbinskim Aristotel, O pjesničkom umijeću, preveo i priredio Zdeslav okretima uz kamene držače-zidove koji slušaju promjene, Dukat, Školska knjiga, Zagreb, 2005. Vilim Matula kao Tiresija sluti i tumači sudbinske opasno- Cicely Berry, Glumac i glas, prevela i za hrvatski jezik pri- sti oprezno izmičući prostornim zamkama, Jelena Lopatić lagodila Antonija Ćutić, AGM, Zagreb, 1997. kao Glasnik donosi izazidnaste prostore melankolije, no - Marvin Carlson, Kazališne teorije 1, Povijesni i kritički pre- stalgije i straha, Vladimir Dulić kao Pastir postavlja pitanje gled od antike do 18. stoljeća, prevela Lara Hölbling Mat - o ljudskoj slabosti u kamenolikoj egzistenciji, Dra žen Ču - ković, stručno redigirao Boris Senker, Hrvatski centar ITI, ček kao Svećenik organizira prostorne silnice i pre tvara Zagreb, 1996. ljude u sudbine (dobivši i Nagradu hrvatskoga glumišta za Eshil – Sofoklo – Euripid, Grčke tragediije. Okovani Pro- sporednu mušku ulogu), a Ivan Peternelj kao Zborovođa i me tej, Kralj Edip, Antigona, Medeja, Elektra, preveo studenti Akademije dramske umjetnosti kao članovi Zbo - Koloman Rac, Globus media, Zagreb, 2004. ra unose teatralne naznake smrti. Edipovu tragediju Kralj Edip na ovogodišnjim Dubrovač - kim ljetnim igrama gledali smo u inteligentnoj, preciznojSofoklo/Sophocles, i Kralj Edip/Oedipus the King (program- hrabroj režiji Eduarda Milera koji je, uz dramaturšku suska - knjižica), Dubrovačke ljetne igre, Dubrovnik, 2011. radnju Žanine Mirčevske, Sofoklovu tragediju predočioFrancis Fergusson, The Idea of a Theater, Princeton Uni- kao tekst o političkoj i društvenoj odgovornosti u apoka-versity Press, 1968. liptičnoj viziji Grada-tvrđave, sa svim konotativnim i deno-Northrop Frye, Anatomija kritike. Četiri eseja, prevela Giga tativim silnicama, koji/koja tone odzrcaljujući se u vodiGračan, i redigirao Ivo Vidan, Zagreb, 1979. moru kao znaku pitanja, slutnje i identiteta. Majstorskom Victor Turner, Od rituala do teatra. Ozbiljnost ljudske igre, glumom, racionalnim i emotivnim glumačkim lukom, gla-prevela Gordana Slabinac, August Cesarec, Zagreb, som i stasom Mislav Čavajda bio je Edip, sa štakama zbog1989. ozlijeđena koljena sudbinski se stopivši s edipovskim Dubrovački ljetni festival 1950./1999. Hrvatska, glavni natečenim stopalima, štapovima i ticalima posrnule istra-urednik Miljenko Foretić, Dubrovački ljetni festival, 1999. ge o krivnji, ali i kao trpnje pun puzač po skalinima sra- Fascinantna impostacija scenskoga prostora odštanjem niza kamene stube do ponora, puzanjem u moru- motne egzistencije bez vlastite krivnje, zasluženo, dodir- uzdizanja do potpuna pada, naglašava redateljskuvodi identitetnoga i apokaliptičnoga zrcala i ponovnim pe - nuvši arhetip, dobivši Nagradu Orlando. koncepciju Eduarda Millera. njanjem uza strmu hrid, okomiti dio zidine, u novi život u Kralj Edip, unatoč nekim slabostima u glumački neosvije-1 Podatke o izvedbama donosim prema kazališnjim ceduljama sljepoći i tami koja mu je otkrila svjetlo bitka. Krajnjim tje- štenim trenucima dijela ansambla, s krajnje reduciranom i programskim knjižicama te prema knjizi Dubrovački ljetni lesnim naporom, s bolnom edipovskom nogom, Mislav glazbom i zvukovima Frana Đurovića, tajnovitim i slutećim festival 1950./1999. Hrvatska, glavni urednik Miljenko Fo - ka mo ide čovjek, društvo, politika, čovječanstvo, u trenu- retić, Dubrovački ljetni festival, 1999. Čavajda dosegnuo je i rub odgonetke tajne glumačkoga izvrsnim oblikovanjem svjetla Zorana Mihanovića, decent- tku kad je preuzeo na sebe odgovornost i priznao i preu- 2 umijeća u Gradu-teatru koje je nerijetko balansiralo na nim spojem klasičnosti i suvremenosti u kostimima Mari - U svojoj knjizi Od rituala do teatra. Ozbiljnost ljudske igre, zeo na sebe krivnju i odgovornost koje je možda ipak tiskanoj u Hrvatskoj u Zagrebu 1989. godine u prijevodu Gor - rubu površnosti i estradizacije. te Ćopo, koncepcijski je snažna redateljsko-dramaturška netko drugi krivac. Mislav Čavajda sa štakama kao ticali- dane Slabinac, Victor Turner navodi u Uvodu, na 7. stranici: Ovogodišnja predstava, premijerno izvedena 24. kolovoza predstava u kojoj glavne uloge imaju sudbinski prostor, Eseji u ovoj knjizi prikaz su mojega osobnog putovanja od ma zle slutnje prohodi skrivenom tvrđavom od visine do 2011. godine i koja je reprizno prikazana i 25. kolovoza, koji nadilazi uska razmatranja o ambijentalnom i neambi- tradicionalnog antropološkog proučavanja obredne predsta- dubine, od pobjede do poraza, da bi, priznavši poraz, po - ve, do živog zanimanja za moderno, posebno eksperimental- u samoj završnici Igara, napravljena je prema novom pri- jentalnom teatru Igara, i Mislav Čavajda kao Kralj Edip, stao pobjednik. Pri tome ogoljuje edipovsko pitanje do no kazalište. A to donekle bijaše “povratak onemogućenog”, jevodu s grčkoga iz “računalnoga pera” dramaturginje i koji u ranim tridesetima ostvaruje iznimno zrelu, snažnu, same biti, bez glumačkih patetičnih ili rastjelovljenih jer moja majka, Violet Witter, bijaše suosnivačicom i glumi- klasične filologinje Lade Kaštelan, koji arhetipski točno i hrabru i fascinantnu ulogu koja bi trebala preokrenuti com Scottish National Theatrea, u Glasgowu, koje je, 1920- pomagala: odmjerenim i dostojanstvenim držanjem, ja - ih, nastojalo postati jednakovrijednim, ako ne i protutežnim, jednostavno, oslobođen balasta suvremenih pseudopate- zrcalo glumačke umjetnosti na Dubrovačkim ljetnim igra- snim i snažnim stavom, savršenom dikcijom, stopljenošću velikom Dublin Abbey Thetreu. tičnih slojeva iz prijevoda drugih prevoditelja na hrvatski, glasa i tijela, ulaženjem u dubinu i osluškivanjem istine predočuje strahotnu Edipovu sudbinu. Prijevod i fasci nan- 3 egzistencije. Iznim ne trenutke postiže stapanjem s kame- Northrop Frye, Anatomija kritike. Četiri eseja, prevela Giga tni prostor omogućuju i drugim tumačima Edipove sudbi- Gračan, Naprijed, Zagreb, 1979. nom strukturom skrivene tvrđave, Grada, sljubljenim spu- 4 Francis Fergusson, The Idea of a Theater, Princeton Univer- sity Press, 1968.

8 I KAZALIŠTE 47I48_2011 9 Premijere

Lucija Ljubić On ne hoda - on se vozi

Ivor Martinić Moj sin samo malo sporije hoda Redatelj: Janusz Kica Zagrebačko kazalište mladih Praizvedba: 26. studenoga 2011.

U duhu vremena koje se voli pozivati na otvorenost, toleranciju, socijalnu i rema riječima Ivora Martinića, naslov svakesvaku drugu osjetljivost, a istodobno njegove drame sadrži ravno dvadeset i petperfidno oduzimati pravo na zadovolja- Pslova (razlog postoji, ali on ga ne želi otkri-vanje elementarnih životnih potreba ti): Ovdje piše naslov drame o Anti, Drama o Mirja - ni i ovima oko nje i – najnovije praizvedena – Moj Zagrebu u režiji Anje Maksić Japundžić 2010. Bu - Sreten Mokrović, Ksenija Ma rinković, Damir Šaban, Krešimir Mikić, Goran Bogdan, Lucija Šerbedžija . Jadranka Đokić, Doris Šarić-Ku kuljica, Urša Raukar, Vedran Živolić sin samo malo sporije hoda dući da je sezona u Zagrebačkom kazalištu mladih I, dakako, na novu dramu valja pričekati dok autor ovaj put okrenuta tematskom krugu drugog i druk- što će na kraju od svega biti. Ostaje činjenica da je prijeŽivolić u ulozi Branka ima najteži posao jer ne smisli novi naslov od dvadeset i pet grafema. čijeg, Martinić je u produkciji tog kazališta ove sezo- godinu dana u ZKM-u postavljena predstava Ovo bi moglaje komunikacija svih likova usmjerena na Kako god bilo, Martinić pripada najmlađem nara- ne već sudjelovao kao adaptator Andersenovog biti moja ulica Jelene Kovačić i Anice Tomić, a nedavno je štaju hrvatskih dramatičara i u posljednje dvije-tri Ružnog pačeta, a potom se predstavio i kao autor njega pa on zato svoju ulogu, osim možda zaslužila i Nagradu hrvatskog glumišta za najbolji praizve- godine njegov se kazališni doseg naglo proširio: nove drame. u prizorima sa Sarom i majkom, gradi na deni suvremeni hrvatski dramski tekst, kao i da je i u tom nakon drame Ovdje piše naslov drame o Anti u re- Kazališni posjetitelji posebno su skloni premijera- pomirljivom i pokroviteljskom smješkanju. slučaju riječ o reakciji na našu svagdašnju društvenu zbi- žiji Ivice Šimića i praizvedene u Gradskom kazali- ma hrvatskih dramskih djela, posebice suvremenih. lju pa se slično moglo očekivati i od Martinićevog teksta. štu u Splitu 2009., uslijedile su predstave Drame I javnost je više zainteresirana za praizvedbe hrvat- U duhu vremena koje se voli pozivati na otvorenost, tole- iskustvo u uprizorenjima Martini ćevih drama i Kicinim o Mirjani i ovima oko nje u Jugoslovenskom dramskih drama pa je vjerojatno to razlog što su mediji ranciju, socijalnu i svaku drugu osjetljivost, a istodobno skom pozorištu u Beogradu u režiji Ive Milošević i uoči premijere razmjerno velik prostor posvetili na - režijama. Međutim, odmah valja reći da će ta predstava u perfidno oduzimati pravo na zadovoljavanje elementarnih u Mestnom gledališču u Ljubljani u režiji Dušana ja vi nove predstave i razgovorima s dramatičarom, festivalskom, sezonskom ili kalendarskom svođenju raču- životnih potreba i ljude trpati u mentalne kaveze sebično- Jovanovića, a hrvatsku praizvedbu taj je dramski što je često dvosjekli mač jer kojekako popuni hori- na i dodjeljivanju nagrada vjerojatno biti jedna od češće tekst imao u Hrvatskom narodnom kazalištu u zont gledateljskog očekivanja pa se nikad ne zna sti potrošačke groznice, nije bilo lako naslutiti kakva će spominjanih, a zbog brojnih kvaliteta mogla bi joj se pro- biti predstava. Od svega je preostalo tek gledateljsko reći i razmjerna scenska dugovječnost.

10 I KAZALIŠTE 47I48_2011 11 Naime, riječ je o vrlo skladnoj predstavi u kojoj su ravno- U toj Martinićevoj drami nema tragedije √ ona mjerno raspoređene i usklađene sve sastavnice izvedbe, se već dogodila. što upućuje na dobru suradnju autorskog tima i gluma- čkog ansambla. Unatoč tome što se u hrvatskoj kazališnoj pozornost, djelomice i zahvaljujući komičnim elementima javnosti (u kojoj je, uzgred budi rečeno, samo nekoliko scene došlo suptilno upozorenje i pitanje tko gleda i što koji nisu samo zabavni dio predstave, nego su i usklađeni zaposlenih kazališnih dramaturga!) može čuti kako nema vidi. Kad se gledatelji konačno umire, a svjetla zatamne, sa psihologijom većine likova. Međutim, i komično i tragi- dovoljno kvalitetnih domaćih dramskih tekstova, Martinić glumci zapjevaju pjesmu Moj sin koju je uglazbio Frano čno u ovoj drami proizlazi iz odbijanja istine. je to već drugi put u dvije godine demantirao vlastitim dra- Đurović ponudivši već i u glazbenom segmentu višeglasje Iz dramskog teksta, jednako kao i iz scenske slike u ukup- mama. I ovaj put dramatičareva je pozornost usmjerena i kanonsko pjevanje, što je bio izvrstan uvod u dramski nosti svih njezinih sudionika, razabire se pomno planiran na stvaranje kompleksnih tekst i predstavu. pokušaj da veći broj normalnih (tjelesno zdravih) razvedri dramskih likova, posebice Suradnja Janusza Kice i Ivora Radnja drame događa se u stanu jedne obitelji, obuhva- jednog jedinog drukčijeg (Branka u kolicima), no – kako to ženskih, ali odlikuje se i ćajući vrijeme od jutra do večeri, na dvadeset i peti rođen- dramaturški obrazac i zahtijeva – pokazuje se da su oni Martinića u ovoj je predstavi klasičnom strukturom. dan mladića Branka koji se zbog bolesti vozi u invalidskim frustrirani zbog njegove bolesti jer ne znaju kako se nosi- nedvojbeno uspješna, ponaj- Martinića su uspoređivali kolicima. Od jutarnjeg čestitanja, preko priprema pa do ti s njom, a ni kako se ophoditi s Brankom. Mijine riječi više zato što je Kica nename- već s drugim piscima, naj- večernje proslave, scenom prolaze članovi obitelji: pre- Moj sin samo malo sporije hoda i On ne hoda, on se vozi! češće s Čehovom i možda tljivo i diskretno, a opet s morena i frustrirana majka Mia, njezin nezainteresirani samo su eufemizmi i bjegovi od stvarnosti. U toj drami ima nešto u toj usporedbi, osjećajem za detalj, scenski suprug Robert, njihova kći, zanesena tinejdžerica Doris, nijedan lik nema ideju o suočavanju sa sobom i s Bran - no važnije je od toga da on promislio Martinićevu dramu. dementna baka Ana, ravnodušan i povučen djed Oliver, kom jer mu se svi nastoje približiti bijegom od samih sebe. zna što želi učiniti sa svojim dramskim tekstom i kako ga histerična i rastrgana Brankova teta i Mijina sestra Rita, Majka sve do proslave ne uspijeva pronaći prikladan ro - oblikovati. Drugi dio zadatka bio je na redatelju i njegovim njezin tihi suprug Mihael te Sara, prijateljica Brankove đendanski dar za svog sina, ali umije odabrati još jedan suradnicima. Kako su se od devedesetih pojavljivali dram- sestre Doris. Dramski tekst polazi od postojećeg zapleta komad odjeće jarke boje; otac je prezaposlen; djed zauzet ski tekstovi suvremenih autora, tako se postavljalo uvijek koji se zbog Brankove bolesti već dogodio i većini članova čitanjem novina u knjižnici; teta karcinomom svoje mač - isto pitanje o pronalaženju svog ili pravog redatelja. obitelji stvorio čvor u želucu, što se različito odrazilo na ke; Sara neuzvraćenom ljubavi, a poetičan izlaz iz situaci- Sudeći prema procjenama, većina ga nije pronašla, no njihove osobnosti, a time i utjecalo na odluku kako se je vidi samo dementna baka Ana: ona nekoliko puta tije- činjenica je da su Martinićeve drame i u Hrvatskoj i u ino- nositi sa situacijom i kako se ponašati prema Branku. kom predstave uzdiše prizivajući za Branka, a onda i za zemstvu režirali redatelji različitih poetika i da je svaka od Uglavnom, on se najbolje nosi sa svojom nepokretnošću, sve ostale, osjećaj zaljubljenosti koji bi ih mogao tako jako njih ponudila svoje viđenje teksta – a posljedice su bile zato i nema razloga sjediti prije predstave na rubu pozor- obuzeti da zaborave na sve oko sebe (a ipak ne riješe pro- dobre predstave. Suradnja Janusza Kice i Ivora Martinića nice. Dok predstava traje, postaje jasno da on jedini nije blem). Na tom se problemskom čvorištu između dramati- u ovoj je predstavi nedvojbeno uspješna, ponajviše zato taj koji gleda, kao u Platonovoj špilji, odraz ideje. Ostali čara Martinića i redatelja Kice stvorio sretan spoj dviju što je Kica nenametljivo i diskretno, a opet s osjećajem za likovi, posebice majka, baka i teta, stalno gledaju – i ne umjetničkih osobnosti: jedne koja umije prisluškivati i čuti detalj, scenski promislio Martinićevu dramu. vide. One su emocionalno jako angažirane i rastrgane do male obiteljske razgovore i druge koja ih umije staviti na Vidljivo je to od samog početka, dok se gledalište još puni, iznemoglosti. Muški likovi – otac, djed i tetak – ni ne gle- scenu u odgovarajuće okruženje, a da ne naruši njihovu a glumci u tišini izlaze na pozornicu, sjedaju jedni pored daju. Oni su u trajnom bijegu od emocionalnog angažma- izvornu kvalitetu. drugih uz lijevi rub nevidljivog četvrtog zida, i mirno i str- na i žele samo što prije proći, ali ne znaju kamo idu. Janusz Kica to je postigao i glumačkom podjelom koja po - pljivo promatraju gledatelje koji ulaze u gledalište i traže Sestra je na pola puta, mučena prikladnom mjerom griž- malo odudara od očekivanja redovitih posjetitelja ZKM-a. svoja mjesta. Dosjetka nije nova, ali je učinkovita, barem nje savjesti, ali i dopunjena odgovarajućom formulom Najprije, iako tumače likove triju naraštaja jedne obitelji, kad je riječ o poruci o (ne)prihvaćanju drugog i drukčijeg. bezbrižnosti tako da nju možda najmanje od svih likova glumci nemaju posebnu masku, nisu ni postarani ni pom- Gledatelji uglavnom nehajno ulaze, tipkaju po mobiteli- pogađa Brankova invalidnost pa dok se sprema na ljuba- lađeni. Dapače, isprva se teško naviknuti da je Ksenija ma, žvaču, brbljaju (…) – i isprva se ne obaziru na tu vni sastanak, grizodušje joj izaziva svijest da i na bratov Marinković majka odraslog sina, da su Doris Šarić-Ku- dobrodošlu inverziju motrišta. Gledateljski pogled na rođendan misli više o vlastitoj ljubavnoj sreći. Jasno je da kuljica i Damir Šaban njezini roditelji, odnosno baka i pozornicu tijekom predstave nakratko je, samo na dese- su obiteljske proslave rasadište svih mogućih vrsta konfli- djed, da su Urša Raukar i Krešimir Mikić bračni par, a da tak minuta, obrnut u glumački pogled s pozornice u gle- kata te da su zato i zahvalna tema za stvaranje dramskog je, primjerice, Lucija Šerbedžija tinejdžerica Doris. Me- Doris Šarić-Ku kuljica i Ksenija Ma rinković dalište prije početka predstave. Tako je već unaprijed sa djela. Jasno je i da mogu biti iznimno poticajne u stvara- đu tim, odlična glumačka igra već u početnim prizorima nju vrsnih kazališnih predstava, posebice kad je, kao u uspostavlja odgovarajuće odnose i glumci se odlično sna- ovoj drami, riječ o intrigantnim, zanimljivim dijalozima u laze. Je li Ivor Martinić doista vrstan poznavatelj razlika kojima se susreću Martinićevi dramski likovi. Iako radnje između ženske i muške psihe i je li mu ženska psiha do- zapravo i nema, dramatičar uspijeva zadržati gledateljsku ista draža u izgradnji dramskog svijeta, ostaje još da se

12 I KAZALIŠTE 47I48_2011 13 Međutim, i komično i tragično u ovoj je od dojmljivijih situacija u predstavi, jednako kao što je družila kao Brankova djevojka. Suvereno vladajući svojom zelena haljina za nekad lijepu, a sad umornu Miju, staro- drami proizlazi iz odbijanja istine. dubok i izraz umora na njezinom licu, praćen osjećajem ulogom, uspijeva balansirati na granici tragične potrage modan i pomalo otkvačen bakin stil, Ritin skupocjen i rafi- da se događaji otimaju njezinoj kontroli, da njezin sin doi- za srodnom dušom, čak i ako je u tijelu nepokretnog mla- niran kostim, mladenački neposredna Sarina odjeća uz sta jest invalid i da ona tu ništa ne može promijeniti, iako dića, i komičnog nastojanja u bezuvjetnom prilagođava- labave čarape koje stalno valja navlačiti, iznošeni i poma- sve skupa ne želi priznati. S druge strane nalazi se izvr- nju tuđim željama. Ona je proizvod društvenih mreža koje lo demodirani Robertovi sakoi, pretjerano svečano Mi ha - sna, duhovita i simpatična baka Ana koja luta pozornicom od ljudi zahtijevaju besprijekornu ljepotu i vječnu mladost, elovo odijelo predugih nogavica ili trendovska haljina za nošena naletima simptoma Alzheimerove bolesti koja joj ali istodobno stvaraju osjećaj manje vrijednosti, a naj- Doris). I u oblikovanju svjetla Marinka Maričića uočljiva je pojednostavljuje komunikaciju s ostalima. Doris Šarić-Ku - uvjerljivija je u prizorima s Vedranom Živolićem, posebice namjera stvaranja dojma dezinficiranosti ili pomalo ne - kuljica tu osobinu svog lika majstorski koristi dodajući vri- kad u komičnom registru održava razgovor, a nakon što i uredne razbarušenosti. jedne trenutke komike koja se, upravo zahvaljujući njoj, on zamre, očajnički uspostavlja tjelesnu bliskost i izaziva U toj Martinićevoj drami nema tragedije – ona se već prelijeva i na ostale likove što izlaze iz okvira očekivane sućut gledatelja. Živolić u ulozi Branka ima najteži posao dogodila. Ostaje da se vidi kako se likovi bore s tom tra- mučne drame u mučnom ozračju mučne bolesti. Anina jer je komunikacija svih likova usmjerena na njega pa on gedijom i je li to uopće tra- zaboravnost i romantične uspomene na (izmišljene) ga - zato svoju ulogu, osim možda u prizorima sa Sarom i maj- gedija. Rezultat nije dobar lantne ljubavnike, demonstrativna štednja na hrani i strukom, gradi na pomirljivom i pokroviteljskom smješkanju. – uspostavlja se arhetipskiVećina muških likova ji, psovanje i skrivanje iza vrata unose vedrinu u obitelj Uglavnom, Janusz Kica režirao je predstavu diskretno, odnos u kojemu ožalošćeniu ovoj predstavi, je na koja se odjedanput pokazuje kao obična, prosječna obi- suptilno se predajući dramskom tekstu i njegovoj struk- moraju tješiti svoje scenitješite- uglav nom u pro - turi. Kica je poštovao Martinićev dramski tekst interveni- telj, jedna od onih koja živi iza kojeg od prozora i u našoj lje i čak im to nije teško.lazu, Na uvijek u po vla če - ulici. Njezina netrpeljivost prema neprimjetnom i tihom rajući u njemu samo manjim zanatskim zahvatima te tom terenu dramatičar i djedu omogućava Damiru Šabanu da oblikuje sjenu od puštajući dijaloge da se smjenjuju i zaokupljaju pozornost redatelj otkrivaju elementenju i iznalaženju izgo- čovjeka, svedenu gotovo na pantomimske pokušaje odr- gledatelja, a ipak se cjelokupna scenska slika odlikuje komičnog pa se takovora, rješa- zapravo u stal - žavanja normalne situacije. Redatelj se obilno okoristio brojnim znakovima i uputnicama koje se jako dobro nado- vaju opasnosti da zapadnunom bi u jegupatetiku. od Tragičnostobitelji. situaci- pogodnostima koje pruža Anin lik u ispreplitanju mreže punjuju s dramatičarevim poetskim svijetom. Uvodni prije ogleda se u činjenici da uzrok nezadovoljstvu bilo koje- psiholoških odnosa pa se njezini ispadi možda i prečesto zor s glumcima na rubu četvrtog zida zamijenjen je na ga od likova nije u Brankovoj bolesti te da njihovo nesna- ponavljaju, no glumački su besprijekorni i uvjerljivi, a nje- kraju predstave svečanim sjedanjem na kauč i oko njega, laženje proizlazi ponajprije iz dubokog nerazumijevanja zina je mimika vrhunska. Uvjerljiva je i Urša Raukar u za kad se glumački ansambl predstave ponovno okreće samih sebe, a onda i drugih. Za razliku od velikog broja sebe pomalo netipičnoj ulozi Mijine sestre Rite, nervozne prema gledateljima, ovaj put da bi pozirali fotografu i ovje- domaćih i stranih dramskih tekstova, Martinićeva drama i nezadovoljne žene koja je ujutro ljuta na cijeli svijet, a kovječili svoju veliku, sretnu obitelj s Brankom u kolicima ne govori o tome kako se drukčiji pojedinac odnosi prema navečer i na sebe. Na početku predstave prijeti da će doguranim pored kauča. Scenografija Slavice Radović Na - ostalim više ili manje bližnjim osobama u svom životu, popucati po šavovima, na polovici predstave histerično darević osmišljena je u jednako diskretnom ključu, a ipak nego uspijeva ukazati na probleme koje te iste, više ili mlati jastukom po zidu i ljuti se na mačku što je uginula, puna znakova i uputnica: oko poda obloženog parketima manje bližnje osobe imaju u definiranju odnosa prema a na kraju se doznaje da je nesretna jer je njezin sin ho - uzdižu se tri bijela zida. Iza četvrtog zida sjede gledatelji, sebi, a onda i prema drukčijem pojedincu. Vjerojatno to i moseksualac, iako je i on, poput Branka, zacijelo zadovo- ali to je i jedini zid s prozorima kroz koje može doprijeti jest razlog zašto je Kica – iako on za sada u medijima nije ljan u svojoj koži. Mimikom i gestikulacijom zanimljivo joj svjetlo. Dvoja vrata u pozadini omogućuju efektne ulaske, dobio prigodu razložiti svoje redateljske namjere – s kraj- parira Krešimir Mikić pronalazeći u detalju put prema obli- izlaske i skrivanja. Luster na podu, prostor bez namješta- njim oprezom pristupio režiji usredotočivši se na građenje kovanju svog lika. Manja je i uloga Sretena Mokrovića koji ja i ličilačke ljestve s kantom za boju mogu upućivati na rafiniranih psiholoških odnosa i ozračja u kojemu nastaju. je, kao i većina muških likova u ovoj predstavi, na sceni renoviranje stana, potrebu za duhovnom reparaturom Ukratko, Martinić je napisao dramu o obitelji s posebnim Lucija Šerbedžija uglavnom u prolazu, uvijek u povlačenju i iznalaženju izgo- likova ili mogu biti zgodna dosjetka, baš kao i ventilator potrebama u svakodnevnom pružanju ljubavi, a Kica je vora, zapravo u stalnom bijegu od obitelji. I dok Lucija Šer- koji provjetrava zrak čisteći ga od nakupljene frustracije i režirao predstavu iz koje glumci gledaju prema publici. I vidi, no nedvojbeno je da su ženski likovi u njegovim dra-bedžija ponešto egzaltirano tumači lik mlade djevojke Do - ustajalosti. Šareni baloni napuhani za rođendansku pro- tako je nastala ova predstava koja gledatelja ne ostavlja mama uspjeliji i za glumačku realizaciju izdašniji. Predris, - njezinu prijateljicu Saru dojmljivo tumači Jadranka slavu djeluju kao otužan uvozni recept za radost i nepri- hladnim i ravnodušnim, nego ga uvlači u svoj svijet zadr- stavom zapravo dominiraju Ksenija Marinković i Doris ŠaĐokić, - nastavljajući izvrstan ženski glumački niz u ovoj kladan pokušaj za razvedravanje slavljenika. Kostimo - žavajući ga ondje i nakon što mine završni pljesak. Mnogi rić-Kukuljica, Mija i Ana, kći i majka. K. Marinković uspje-predstavi. Ona jedina, uz epizodnu ulogu Gorana Bog - grafkinja Doris Kristić svoje je ideje izvrsno prilagodila će se složiti da to i jest najvažnije. la je iskazati nemir i rastrganost sredovječne žene kojadana, tumači lik koji ne pripada obitelji, a rado bi joj se pri- osobnostima dramskih likova (crveni kostim ili otvoreno nastoji održati privid normalne obitelji i ispuniti sve svoje zadaće supruge, majke, kćeri i sestre. Zabrinjava je povr- šan odnos sa suprugom, a energična masaža muževih leđa kao supstitut zaboravljenih bračnih nježnosti jedna

14 I KAZALIŠTE 47I48_2011 15 Premijere

Matko Botić Oni (koji su nekad bili mi)

Dubravko Mihanović Prolazi sve Redatelj: Oliver Frljić Dramsko kazalište Gavella Praizvedba: 7. siječnja 2012.

očetkom sedamdesetih godina prošlog Po onome što se moglo vidjeti na sceni Gavelle, stoljeća kanadski kantautor Neil Young ku - rečena Mihanovićeva drama (ili bar ono što je od Ppio je ranč u Kaliforniji na kojem je živio vre- drame ostalo u Frljićevoj scenskoj adaptaciji) nika- mešni upravitelj imanja sa svojom suprugom. Dru - ko nije pièce bien faite, a povremeni bljeskovi toplih živši se sa starcem tada vrlo mladi Young napisao životnih situacija mnogo su upečatljiviji od nepre - Ivana Roščić, Barbara Nola, Amar Bukvić, Jelena Miholjević, Sven Medvešek je jednu od svojih najpoznatijih pjesama koja poči- cizno izmjerene dramaturške statike cjeline. Miha - nje riječima: Old man look at my life, I’m a lot like no vić priču o Franji Rožić, istinoljubivoj i hrabroj ženi you were. Dubravko Mihanović nešto je stariji od koju život nije mazio, počinje doslovno ab ovo, od svakodnevice staračkog doma i njegovih stanovnika. TaMladi, zainteresirani glumački ansambl Gavelle Younga početkom sedamdesetih, ali početni sti- rođenja i u nekoliko ovlaš naznačenih krokija sjen- dva kompleksa dodatno su razdvojena i bitno drukčijimzdušno je prionuo na rad s redateljem koji im hovi spomenute pjesme mogli bi poslužiti kao ča društveni kontekst i intimne kalvarije, mladena- režijskim postavkama, kao i širenjem fokusa na ostaleje generacijski i svjetonazorski blizak pa su se ključ za iščitavanje njegove drame Prolazi sve, ali štvo i zrelost, da bi se tek u drugoj polovici komada likove u dijelu radnje u staračkom domu pa umjesto daizvedbeni doprinosi na kraju pokazali kao još prvi svojim sadržajem nadopunjuje atmosferu drugog, iz i kao početna premisa scenske postavke tog ko - skoncentrirao na ono što mu je najvažnije – Franji- jedna neupitna kvaliteta predstave. gledališta se vide dvije zasebne cjeline, neprecizno spoje- mada u režiji Olivera Frljića. Relativno mladi pisac nu retrospekciju i suživot s generacijski bliskim lju- ne po sredini. Izrečene primjedbe na dramsku strukturu i uvjetno rečeno mladi redatelj (na hrvatskoj kul- dima u staračkom domu, na kraju puta. Mihanović i predloška ipak nisu odviše naškodile kvaliteti same pred- rani dramaturški proizvod kao s nagrađivanom Žabom, ali turnoj sceni pubertet kopni oko četrdesetpete), s Frljić Prolazi sve počinju sidranovski, s koreografira- stave i to prvenstveno zbog visoke zanatske razine i emo- su pitanja koja iz komada proizilaze jednako bolna i ak - mlađim dijelom ansambla zagrebačkog Gavelle nim ustašama, raspjevanim partizanima i na brzinu tivne popudbine kojima su oba “nastavka” tog komada tualna. Mihanovićeva Franja je majka, baka, žena i sestra napravili su predstavu koja kao da zrcali Youn - izvedenim dramskim zapletom kojim pisac svoju režijski realizirana. kakvu svi imaju (ili bar misle da imaju), osoba čvrstih mo - govu spoznaju o prolaznosti – koliko se u kulturi Franju pretvara u žensku verziju Sidranova Mehme - ralnih načela i gorke prošlosti, žena koju život nije mazio, diktature mladosti može naučiti o sebi promatra- da Zolja, da bi sav taj groteskni povijesni galimatijas Odmaknuvši se od strukture i približavajući se onome što jući starost? nasilno prekinuo stvarnosnim gorkim humorom je pjesnik htio reći, stvari postaju zanimljivije i sadržajnije ali koja usprkos tome, čak i kad je okupana vlastitom – Mihanović s Prolazi sve nije isporučio savršeno zapaki- nemoći pronalazi snagu za zainteresirani pogled pre ma

16 I KAZALIŠTE 47I48_2011 17 Mihanović sProlazi svenije isporučio savršeno zapakirani drama- turški proizvod kao s nagrađivanomŽabom , ali su pitanja koja iz kojikomada još ima proizilaze vremena jednako bolna i aktualna. Malo će tko negirati uvjerljivost gorčine koja proizlazi iz luckastih dijaloga staraca ostavljenih da umru u kontroliranim uvjetima. Mihanovićeva literatura, kao i Youngova pjesma s početka teksta, iz pozicije čovjeka svrdla upravo po toj rani pitajući: Što kad više nikom ne budeš trebao?

bližnjem, ako ne i nešto više. Iako bi mrzovoljniji gledatelj prvi dio predstave mogao okarakterizirati egidom Oca na službenom putu za siromašne, a u drugom bi ponekom namćoru moglo zasmetati gubljenje ritma na ne precizno postavljenom zapletu u plesnoj dvorani staračkog doma, malo će tko negirati uvjerljivost gorčine koja proizlazi iz luckastih dijaloga staraca ostavljenih da umru u kontroliranim uvjetima. Piščeva Franja u tom šarolikom stara- čkom cirkusu uglavnom samo stoji po strani, a sva nago- milana bol eksplodira tek u snolikom, duhovitom susretu sa Ćukom koji govori pa ta scena figurira kao emotivno središte cijele predstave. Vi gnjavite i sebe i druge, s tim: Kamo idemo? Odakle dolazimo? Zašto smo ovdje? I? Saznali ste?, pita Ćuk staricu znajući odgovor. Ljudi, sebi- čni kakvi jesu, najemotivnije reagiraju kad u teatru osjete opasnost za vlastito dupe, a Mihanovićeva literatura, kao i Youngova pjesma s početka teksta, iz pozicije čovjeka koji još ima vremena svrdla upravo po toj rani pitajući: Što kad više nikom ne budeš trebao? Oliver Frljić najnagrađivaniji je redatelj u regiji i često spo- minjano ime u svakom razgovoru o novim, mladim reda- teljskim snagama pa su se nakon ZKM-a, &td-a i gotovo svake druge teatarske kuće koja nešto znači na ovim prostorima, i u Dramskom kazalištu Gavella napokon “odva- žili” ponuditi mu suradnju. To se desilo tek kad se vodstvo te kuće poslije nekoliko zadnjih beogradskih i zagreba- čkih uspješnica uvjerilo da ih mladi buntovnik neće ugristi ili pretući na jednom od pokusa, budući da dvije recentne predstave, Mrzim istinu Teatra &td i Otac na službenom putu beogradskog Ateljea 212, ne provociraju u onom naj- doslovnijem “frljićevskom” smislu poput Turbo-folka ili Bak hi. Pritom je smiješno, gotovo dirljivo kako u vredno- vanju Frljićeva opusa glavnina argumenata ide u smjeru lauda provokaciji, buci i bijesu, dok se pritom ne uviđa

Jelena Miholjević, Ksenija Pajić, Filip Križan, Amar Bukvić, Barbara Nola, Enes Vejzović, Ivana Roščić, Dijana Vidušin

18 I KAZALIŠTE 47I48_2011 19 Nije Frljić najbolji redatelj svoje generacije samo zatoslapstick u grupnim scenama Franjina rođenja, njenog jer voli (i ima muda) provocirati, nego prije svegaseksa u partizanima, ustaškog prijetećeg plesa i apsur- zbog činjenice da je najvještiji dramaturg među svo-dne bolničke atmsofere prilikom rađanja Franjina djeteta. Sve nabrojane scene umnogome su profitirale Frljićevim jim kolegama. Frljić i kazalište su se izgleda privre- duhovitim tretmanom, za što je uvelike zaslužna glazba meno pomirili pa u zadnjih nekoliko projekata puštaFrana Đurovića te izvrsna, odmjerena koreografija Irme po strani pankersku težnju za rušenjem okviraOmerzo, i ali se prijelaz iz grotesknog početka u intimni, posvećuje se kompetentnoj teatralizaciji problemaklaustofobični kraj ipak nije mogao izvesti bez vidljivih koje osjeća kao svoje. šavova. U nastavku predstave groteska se povlači pred sporadičnim naletima dramskih akcenata, što Frljić po - štuje i zaokreće kormilo prema stišanoj, humornoj drami ono što je toliko očito – nije Frljić najbolji redatelj svojepa se Prolazi sve u Gavelli gasi poput ljudskog života, sa generacije samo zato jer voli (i ima muda) provocirati,sve manje euforije i sve više introspekcije. Mihanovićevo nego prije svega zbog činjenice da je najvještiji dramaturgdramsko pismo, u slučaju najuspješnijih drama (Bijelo, među svojim kolegama i zbog toga što iza svake njegoveŽaba), uvijek je najbolje podnosilo nevidljivu, režijsku ruku predstave uz srce stoji i nezanemariva količina zanatskekoja bi samo usmjerila glumce da “pročitaju” radnju. Naj - izvrsnosti. Nakon bespoštedne, iscrpljujuće borbe s tea-noviji komad bez inteligentnog i maštovitog redateljskog tarskim konvencijama, Frljić i kazalište su se izgleda pri-rukopisa nema prevelike šanse na kazališnoj sceni pa je vremeno pomirili pa u zadnjih nekoliko projekata pušta poprava sreća što se tog posla na praizvedbi latio netko strani pankersku težnju za rušenjem okvira i posvećuje sedorastao tom zadatku. kompetentnoj teatralizaciji problema koje osjeća kaoMladi, zainteresirani glumački ansambl Gavelle zdušno je svoje – rekonstrukciji odnosa u vlastitoj obitelji u Mrzimprionuo na rad s redateljem koji im je generacijski i svje- istinu i zahvaćanju šire povijesno društvene slike u Ocutonazorski blizak pa su se izvedbeni doprinosi na kraju na službenom putu. Prolazi sve u tom kontekstu izgledapokazali kao još jedna neupitna kvaliteta predstave. kao prirodan nastavak tog ciklusa, u kojem od privatnogJelena i Miholjević savršen je izbor za Franju, s idealnim društvenog dolazi do metafizičkog, propitujući, jalovo i dir-omjerom blagosti kojom zrači i energije koju s lakoćom ljivo poput junakinje iz drame, smisao života i ostale veli-oslobađa kad ustreba pa je njena bildungs uloga izrađena ke riječi malog dometa. bez emocionalnih i gestualnih viškova, usmjerena na bit - Frljić se pritom morao pošteno oznojiti da bi Mihanovi ćeno, - precizna i dirljiva. Svojim se duhovitim minijaturama i vu klimavu dramatiku postavio u čvrst i primamljiv scen-začudnom, smireno-onostranom kreacijom svemogućeg ski okvir, prije svega smišljajući načine kako da gomiluĆuka nametnuo i Sven Medvešek, koji je s glavnom glu- Jelena Miholjević, Ivana Roščić, Ksenija Pajić, Janko Rakoš, Enes Vejzović, Dijana Vidušin skicoznih, tipskih likova opravda u vijugavoj narativnojmicom činio par najspremnijih za brzinske prijelaze iz po - višenog gega u hladni tuš stvarnosnog čemera. Filip Kri - liniji komada. Umjesto da tekst prilagođava svojoj reda- razum. Ivana Roščić očigledno je uživala u šarmantnojU nastavku predstave groteska se povlači pred teljskoj viziji, Frljić je u maniri iskusnog profesionalca svojžan u ulozi voditelja plesnih večeri u staračkom domu kre aciji religiozne babe, a i Antonija Stanišić Šperanda,sporadičnim naletima dramskih akcenata, što redateljski rukopis podredio predlošku pa je krajnji rezul-predstavio se kao glumac s iznimnim osjećajem za dozi- Janko Rakoš, Barbara Nola i Enes Vejzović su u svojim tat heterogena cjelina koja isklizava u grotesku kad dram-ranje komike, ni u jednom trenutku ne prelazeći jedva Frljić poštuje i zaokreće kormilo prema stišanoj, ulogama uspješno tražili emotivno zahtjevne punktove, ski zaplet skreće u nebranjivu banalnost, ali se zna vratitividljivu granicu između satire i karikature, što se može humornoj drami pa seProlazi sveu Gavelli gasi na granici humora i očaja. u toplu, diskretnu tragikomediju u trenucima kada dramareći i za odgovoran, minuciozan rad Amara Bukvića na poput ljudskog života, sa sve manje euforije i sve gorkoslatkoj ulozi starca Nasera Idrizija. Ksenija Pajić Dubravko Mihanović u najboljim trenucima svojih drama ima nešto bitno za reći. Vođen deduktivnim dramskim za - više introspekcije. pletom, u kojem se od društvene tektonike polovice dva-točna je i duhovita u naletima histerije ravnateljice doma piše rečenice koje bi izgovorene u svakodnevnom kontek- desetog stoljeća zbivanja zgušnjavaju u intimni mir nemo-za starije i nemoćne, a Dijana Vidušin je u vrlo kratkom stu zvučale patetično, ali čovjeka u publici znaju uhvatiti ispleli su oko tih rečenica scensko zbivanje vrijedno paž- ćne starice na početku dvadeset i prvog vijeka, redateljvre menu, u tek nekoliko scena uspjela ocrtati složeni psi- nespremnog za cinizam naš svagdašnji pa zazvuče neka- nje, govoreći, poput Younga u pjesmi s početka teksta, o otvara priču ponavljanjem rješenja iz spomenutog Oca nahološki profil starice koja je užasnuta spoznajom da gubi ko bolno iskreno i razotkrivajuće iscjeliteljski. Evo na pri- starcima koji su nekad bili (kao) oni. Rad je to koji nije bez službenom putu, stvarajući koreografirani crnohumorni mjer, savjet brbljave ptice jednoj starijoj ženi: Ne govorite nedostataka, ali je obavljen iskreno, duhovito i srčano, što da ste svoje napravili. To ne možete znati. Radite, dok god se na kraju, uzimajući u obzir galopirajuću entropiju naslo- ste tu. Mlađi ljudi okupljeni oko predstave Prolazi sve va predstave, prepoznaje kao jedino što je uistino bitno.

20 I KAZALIŠTE 47I48_2011 21 Temat: Umjetnička izvedba i aktivizam

Suzana Marjanić i Višnja Rogošić, urednice Tekstovi koji slijede, zadršku i skepsu citiranih iskaza na - stojat će uravnotežiti afirmativnijim pokušajima ispitivanja skih performera i društvenih aktivista. Drugi spomenuti niz za- problematičnih rakursa. Osvrnut će se, primjerice, na mo - počinje članak zagrebačkoga kazališnoga redatelja Boruta guć nost promjene hijerarhijskoga statusa aktivista unutar Šeparovića o vlastitome izvedbenom angažmanu kojim pokazu- Umjetnička vlastitoga socijalnokulturnoga konteksta, odnosno aktivi- je autorsku negaciju političko-alegorijskoga kazališta, negaciju stičkoga djelovanja iz vladajuće pozicije ( Aktivizam: slučaj neoliberalne kazališne recepture s aluzijama, kazališta u koje- Varaždin, Diptih “O iskrenosti ili odgovornost kapitala”)s mu poruku treba čitati između redaka. Nadalje, tekst varaždin- obzirom na postojanje niza rječničkih definicija koje ne skoga umjetnika Ivana Meseka svjedoči o nastojanju subverzi- izvedba i aktivizam isključuju političku ili čak ideološku dominaciju aktivista. 4 vnoga djelovanja iz pozicije moći na vlasti (naime, Mesek je bio višegodišnji zamjenik varaždinskoga gradonačelnika Ivana Predložit će nove načine izbjegavanja nepoželjnim katego- Čehoka za društvene djelatnosti koji je trenutno pod optužbama rizacijama, redefiniranjima i manipulaciji, a bez upadanja u zbog zlouporabe5 položaja).Konačno udvojeni pogled na izved- Povezivanje izravnoga aktivističkoga djelovanja s umjetnič - zamku nevidljivosti i smanjene učinkovitosti (Rijeka – Istra, aktivizam – utopija) te podsjetiti na činjenicu kako sebenu kroz analizu sustava financiranja Gradskoga ureda za kulturu kom izvedbom predstavlja pokušaj prevladavanja unutarnje voju društva, kao što demonstrira npr. Thomas Vernon Reed aktivističko djelovanje vraćamo bitnome pitanju mogućno-grada Zagreba svojim vezanim tekstovima pružaju zagrebačka opreke termina aktivistička umjetnost. S njenom se parado- knjigom The Art of Protest. Uostalom, odrednica protest art če - sti valorizacije umjetnosti koja je garancija umjetničkogaredateljica i producentica KUFER-a Franka Perković te zagreba- ksalnošću suočava već povijesna avangarda, prepoznajući sto se koristi za izvedbene aspekte političkih demonstracija i “imuniteta” (Artivizam). Uz to, istaknut će primjere čkipotpu- redatelj i performer Mario Kovač. kako je u građanskomu društvu – kao što ističe Peter Bürger građanskoga neposluha koji, među ostalim, sadrže i vrlo bitne noga preuzimanja umjetničkoga angažmana od Bezstrane iluzije da je moguće ponuditi konačne odgovore na dileme – pojedinačno umjetničko djelo rob institucionalnoga okvira, akcije privlačenja pozornosti. Kad je, pak, riječ o neposredno- neumjetničkih inicijativa do stupnja visoke estetizacijekoje otvaraju ovdje citirani autori i uvršteni tekstovi, krajem odnosno kako transformacija relativnoga distanciranja umjet- mu kontekstu ovoga časopisa, hrvatsko se kazalište posljed - (Akti vizam i performans u Splitu), opstanka individualnogauvodnika priklonit ćemo se ipak autonomnom određenju modu- nosti od praktične društvene svakodnevice “u (pogrešnu) pre- njih nekoliko godina uvelike okrenulo teatru aktualne činjenice, aktivističkoga djelovanja nezaštićena specijaliziranomsa pristupanja odnosu umjetnosti i aktivizma što ga je ponudio dodžbu o potpunoj nezavisnosti umjetničkog djela od dru- a nerijetko čini i iskorak u aktivizam. Stoga smatramo potreb - infrastrukturom određenoga umjetničkoga područja Krleža(Ples i davne 1952. godine Govorom na Kongresu književnika u štva” nim istovremeno zabilježiti tu tendenciju te joj otvoriti moguć- aktivizam. Aktivna tijela plesa) te praktičnu analizuLjubljani ambi- : “Da li se umjetnost ima apstinirati u lirskom indife- 1 potkopava njegovu društvenu učinkovitost. Kako poka- nosti razvoja dvama parametrima širenja teme – onim geograf - valentnoga odnosa aktivizma i didaktičkoga djelovanjarentizmu ili aktivistički ući u borbu, to se ne može odrediti nikak- zuje Herbert Marcuse u Čovjeku jedne dimenzije, u stoljećuskim, kojim nastojimo zahvatiti različite lokacije u Hr vat skoj– (Protunapad). vim intolerantnim purizmom, puritanizmom, kvekerizmom ili koje nas dijeli od toga suočavanja, umjetnosti je uspjelo tekRi jeku, Split, Varaždin i Zagreb, i onim izvedbene vrs te, kojim te - Temat je omeđen dvjema različitim matricama aktivističkekanoniziranom ikonografijom”. jednu kontradikciju zamijeniti drugom te je mogućnost kritizi-žimo istaknuti zajednička uporišta kazališta, plesa, performan- izvedbe; prva je ponuđena uvodnim člankom hrvatsko-slo- ranja društvene prakse izgubila zajedno s gubitkom kritičkesa, akcije i hepeninga, otkriti prenosive strategije, biti praktične. venskoga teoretičara izvedbe Alda Milohnića, koji demon- distance, a prilikom tehnološkoga razvoja društva i integraci- Pritom je razumljivo da veći učinak na stvarnost mogu imati strira slovenske alterglobalističke akcije upisujući njihovu je umjetnosti u sustav kulturne industrije. Pomak je, naravno, 1 aktivističke izvedbe – dakle, protesti i demonstracije, za razliku metodologiju gestičkoga protesta i direktnih akcija u okvirBürger, Peter. 2007. Teorija avangarde. Zagreb: Izdanja antibarbarus, izraženiji ili manje izražen, ovisno o društvu u kojem je lociran str. 61. od umjetničkih performansa, akcija i hepeninga, dokuteatra. performativa J. L. Austina, dok drugu iznosi riječki multime- i umjetnosti o kojoj se radi (usporedimo, primjerice, bilo koje 2 dijalni umjetnik Damir Stojnić kao svojevrsnu oazu esteti-Cvijanović, Nemanja. 2008. Aplauz!, U: Operacija: Grad. Priručnik za ži- brodvejsko kazalište s bilo kojim HNK-om), no kad je riječKao o što je vrlo jasno poručila politička teoretičarka Chantal čkoga aktivizma koji je blizak radikalnome Holmesovu sta-vot u neoliberalnoj stvarnosti (ur. Leonardo Kovačević, Tomislav Me - umjetničkom aktivizmu, jednu njegovu temeljnu karakteristi-Mouffe: Bila bi ozbiljna greška vjerovati da umjetnički aktivi- dak, Petar Milat, Marko Sančanin, Tonči Valentić, Vesna Vuković). Sa - jalištu o nespojivosti umjetnosti i aktivizma, ili Stojnićevim ku ne mijenja. Naime, za razliku od političke um jet ničke izved-zam može sâm stati na kraj neoliberalnoj hegemoniji. Ili, kao vez za centar za nezavisnu kulturu i mlade, Multimedijalni institut, Plat- riječima: “Atribut ‘aktivistički/a’ jednostavno je nesretan be kojoj je za tu odrednicu dovoljno i sadržajno opredjeljenje,što je upitao Nemanja Cvijanović svojom fiktivnom demonstra- forma 9,81 – Institut za istraživanja u kulturi, BLOK – Lokalna baza za kada ga povežemo s terminom ‘umjetnost’. Bez volje zaosvježavanje kulture, SU Klubtura/Clubture, Zagreb 2008., str. 230.- ona aktivistička i dalje se suočava s postavljenim formalnimcijom Aplauz! (Cvjetni trg, 2008.) režiranoj u formi filmskoga pretjeranom opreznošću, iznosim mišljenje da je upravo231. barijerama te je umjesto da ih nekritički udvaja, prisiljena pro-seta s građanstvom: Može li umjetnički projekt zaista zamijeni- ‘angažirana umjetnost’ najpodložnija manipulaciji“. Njima mišljati i okolnosti te modus proizvodnje i recepcije kao jošti i preuzeti društvenu težinu političke akcije određenog pokre- 3 su nadalje zahvaćeni opsežniji pregledi izvedbenih scena Cubitt,i Sean. 1994. “Laurie Anderson: myth, management and plati- jednu razinu sadržaja koji odašilje. ta, partije (stranke), sindikata ili se radi samo o mimikriji? tude“. U: Art Has No History! The Making and Unmaking of Modern Art. tekstovi kojima dominira subjektivnost govora o umjetni- Na tome tragu namjera nam je ovim tematom propitati aktivi- 2 (ur. John Roberts). London, New York: Verso, str. 278.-296. čkome radu u prvome licu. Prvoj kategoriji pripada članak stičke umjetničke izvedbe, izvedbe sa srčanim angažmanom, 4 Ovdje upućujemo na nekoliko rječničkih definicija aktivizma: “doktrina Ovome nizu pripada i izjava Seana Cubitta koji navodi da u zagrebačke plesačice i plesne kritičarke Ive Nerine Sibile s ciljem ukazivanja na moguće promjene društva, s obzirom ili praksa koja naglašava direktnu živu akciju posebno kao podršku ili našem dobu u zapadnom društvu ne postoji izvedba koja već koja prati hrvatsku aktivističku plesnu scenu s posebnim da se društvenopolitička energija događanja naroda 2011. opoziciju jednoga aspekta kontroverznoga problema” (http://www. me- sâma po sebi nije izraz komoditeta. U ovom slučaju “komodite- naglaskom na borbi za njen kontinuitet i institucionalizaci-rriam-webster.com/dictionary/activism 11. siječnja 2012.); „korištenje godine globalnopribližila slobodarskoj energiji ‘68. Što se tičeta” za izrazom otpora.3 Tu svakako možemo spomenuti i kritiku ju od samoga početka 20. stoljeća. Zadarska multimedijal-direktne i uočljive akcije kako bi se postigao rezultat, obično politički ili naše situacije, naizgled heterogeni antivladini facebook pro- društveni“ (http://dictionary.cambridge.org/dictionary/british/activism Briana Holmesa koji smatra kako unutar sustava umjetnosti – na umjetnica i predavačica na UMAS-u Sandra Sterle svoj svjedi, kao i zajednički, a isto tako dobro organizirani protesti 11. siječnja 2012.); “raspoloženje, stav, nazor na svijet koji naglašava pri čemu se zadržava na svijetu vizualne umjetnosti u galerij- tekst istih preglednih intencija izvodi iz vlastitoga aktivisti- Prava na grad i Zelene akcije u “slučaju Varšavska” (tijekom važnost akcije, angažiranost u ostvarivanju određenih društvenih zada- skome i muzejskome sustavu – istinsko političko i društveno čkoga performansa kako bi pružila uvid u djelovanja split-taka, živo učestvovanje u nekom (osobito političkom) radu” (Klaić, Bra - prve polovice 2011. godine) vrlo su jasno dokazali da dru- angažirano djelovanje nije moguće te stoga svoj članak Liar’s toljub. 1990. Rječnik stranih riječi. Zagreb: Nakladni zavod MH). štveni pokreti čine jedan od najdinamičnijih elemenata u raz- Poker, Representation of Politics / Politics of Representation iz 2004. godine i započinje subverzivnom rečenicom: “Kada ljudi 5 Usp. “Autor udžbenika o etici i moralu Ivan Čehok oštetio varaždinski govore o politici u umjetnosti, lažu“. gradski proračun za 29 milijuna kuna?” http://www.poslovnipuls. com/ 2011/06/09/ivan-cehok-korupcija/ (9. lipnja 2011.)

22 I KAZALIŠTE 47I48_2011 23 Temat: Umjetnička izvedba i aktivizam

Aldo Milohnić Artivizam

Fizički čin stvara privid govornog čina: tijela aktivista koja izvorno djeluju u području izvođenja (actio), materijalno- šću svojih tijela doslovnoinkorporiraju (utjelovljuju) iskaz i tako ulaze u podru- čje izricanja (pronuntiatio) koje je inače neverbalno, ali unatoč tomerječito . ovom tekstu bavim se nekim eksponira- nim primjerima ovdašnjih autonomnih U(“alterglobalističkih”, socijalnih...) pokreta koji su kao svoje političko djelovanje koristili metode protestnih i direktnih akcija pri čemu su hotimice ili nehotice koristili neke metode iz akcijama u veljači 2001. godine skupina aktivista umjetničke prakse. Iako su ovdašnji aktivisti vi - koja je preuzela ironično enigmatsko ime Ured za še puta organizirali masovne manifestacije kod intervencije (UZI), organizirala je protestni skup kao kojih bi bilo moguće upotrijebiti teorijski kostur oblik potpore izbjeglicama. Slijedila su nova zbiva- Bahtinovog koncepta “karnevalizacije”, nja od kojih valja posebno izdvojiti protestni skup 1 ipak protiv su sreta Busha i Putina2 – zapamtit ćemo ga po sam se ograničio na one oblike direktnih akcija Kasnijenerazumno se UZI potiho velikom ugasio, 3brojua događanja policajaca (recimo, i tehnike koje koje nisu bile masovne, već prije gerilski perfor- protiv rataje vlastu Iraku, angažirala kao podrška za zaštitu “privremenim” skupa. 4 iz - mansi koje su malobrojni aktivisti “režirali” prije bjeglicama iz BiH i sl.) su se nastavila, samo što su svega za objektive kamera i fotoaparata. Nakon si skupine aktivista nadjevale druga imena. Recimo, toga će u drugom dijelu teksta slijediti analiza aktivistička skupina (formacija, platforma...) Dosta nekoliko izabranih primjera, uvjetno rečeno, je!, koja se posebno iskazala u organizaciji protest- “politiziranih” umjetničkih događaja, od nosno, nih i neposrednih akcija kao potpore “izbrisanima”. ako opreznije koristim pojam “umjetnost”, onih U svrhu ovog rada upozorit ću prije svega na dvije događaja za koje možemo pretpostaviti da pri- akcije koje pripadaju ovom kontekstu: Udruženo liš - padaju umjetničkoj sferi jer su njihovi autori će u sjedištu stranke ZLSD i Izbris pred glavnim ula- umjetnici ili su te događaje sami autori deklari- zom u parlament. rali kao umjetničke (odnosno, nisu prigovarali Direktna akcija Udruženo lišće, koja je s obzirom na ako su njihove projekte drugi – novinari, kritiča- korištenu metodu munjevite okupacije sjedišta ri, političari – označili kao umjetničke). Ujedinjene liste pomalo podsjećala na “mekani terorizam” Marka Brecelja, dogodila se 7. listopada 2003. godine. Skupina aktivista i aktivistica (Mladi - “Don’t happy, be worry!” na je izvještavala da je bilo “nekih dvadeset” ljudi, Delo “oko trideset”), odjevenih u bijele kombinezo- Politički aktivizam u Sloveniji izrazito je ojačao

početkom novog tisućljeća. U nekim manjim Izbris, 8. 10. 2003., foto: Francisco Ciavaglia

24 I KAZALIŠTE 47I48_2011 25 odnosno implicitni simbolički učinak akcije je tako i se - kundarno izrisavanje na asfaltu koje bi bilo moguće interpretirati kao zahtjev za ponovni upis (ili poetičnije: urisa- vanje) “izbrisanih” u registar raste jer je drvo odbacuje), kao i da će je otpuhatistalnog s politi- stanovništva. Apsurd - Ključni problem tih i slič- lamenta. Aktivisti i aktivistice odjeveni u bijele kombine- čke pozornice ako tu pogrešnu politiku ne promijeninost položaja(kao u kojem senih neposrednih akcija je zone i u sličnom broju kao prošlog dana, zauzeli su cestu 8 što jesenskiKod konceptualizacije vjetar otpuhne osušenopojma pošao lišće). samnašlo više tisuća stanovnikaelastičnost neoliberalnog ispred zgrade, legli na asfalt i vlastitim tijelima ispisali od KvintilijanovogDruga akcija “udžbenika je svojevrsno retorike” vizualnozornoInstitutio oratoria stvaranje.Slovenije, do -koje je birokratska desetmetarski natpis ”IZBRIS”. “Petnaest minuta je taj sustava koji je sposoban “Usmeno gađajanastupanje od koncepta (pronuntiatio)”, kojeg sam kaže drugdje Kvintilijan, nazvaopamet “gestički pretvorila u “mrtve loše vidljiv natpis slučajne prolaznike, masu policajaca, bez većih problema apsor- 6 One koji su ležali na asfaltu s “mno gi zovuperformativ”. i izvođenje (actio). Prvi od ta dva izraza dobioduše”, ironično prikazuje tran- turiste i političare Državnog sabora upozoravao na uvijek birati i takve prodore “re- obje strane su od automobila štitili aktivisti koji su držali je ime po glasu, drugi po gesti (gestus). Ciceron negdjesparent koji vozačima poruču- iznova rješavanu i nikad riješenu problematiku tzv. izbri- alno po stojećeg”, mate ri transparente s nacrtanim prometnim znakom zabrane kaže da je izvođenje oblika govora, drugdje opet da je toje da se ne obaziru na doga- sanih stanovnika”, mogli smo pročitati u kraćem izvješta- zaustavljanja i natpisom: “Vozi dalje! Ne postojimo”. Prije nekakva tjelesna rječitost. Isto tako, kod izvođenja razli-đanje ispred zgrade parlamen- jalizi ra nog političkog mi - ju o događaju na internetu. no što je akcija završena, aktivisti su sprejom iscrtali obri- kuje dva sastavna dijela, naime glas i gestu”. ta, jer njegovi akteri “ne posto-šljenja i time pacifirati po - 9 Akcija se u natpis složenih tijela, tako da je na asfaltu ostao jezo- je”. Drugim riječima (i u žargo-stojeće “džepove otpora”. Izbris strukturirana je kao gestički performativ koji ne- vit grafit koji je još neko vrijeme upozoravao prolaznike, nu suvremene teorije performansa), Izbris, 8. 10. 2003., foto: Denis Sarkić odvojivo povezuje gestu i izjavu ili, drugim riječima, tijelo i prije svega zastupnice i zastupnike Državnog sabora, na 11 neriješeno pitanje “izbrisanih”. označitelja, u Ciceronovu i Kvintilijanovu tjelesnu rječitost. poigravanje impli- Namjera obje akcije bila je izrazito politička: upozoriti na Ako je klasična (Austinova) definicija performativa dacitnom metaforikom mrtvih duša aktivistima je omogućilo problem “izbrisanih”, pokazati solidarnost s ljudima koji- “izreći rečenicu (naravno u odgovarajućim okolnostima)da neki događaj (performance) označe kao nedogađaj ma su se kršila ljudska prava i pojačati pritisak na politi- nije opisati da činim to što bi trebalo reći, da činim kad to čku elitu da poštuje presudu Ustavnog suda o “izbrisani- izreknem, niti tvrditi da to činim: već je to učiniti”, 10 znači ma”. U oba slučaja to je bila politička poruka prenesena u da je uvođenje gestičkog performativa pokušaj širenja stilu autonomističke tradicije koja proizlazi iz koncepta “govornog čina” na područje vizualnog: fizičkog i tjelesnog upotrebe vlastitog tijela kao sredstva za neposredno poli- čina, geste, grafizma i slično, ukratko neverbalnih, ali još tičko djelovanje. Tijela aktivista i aktivistica bila su odje- uvijek performativnih činova. Fizički čin stvara privid vena u bijele kombinezone koji su inače praktični (štite od govornog čina: tijela aktivista koja izvorno djeluju u podru- prljavog asfalta, omogućavaju kontrastniji ispis tijelima, čju izvođenja (actio), materijalnošću svojih tijela doslovno policajcima je teže identificirati sudionike akcije na osno- inkorporiraju (utjelovljuju) iskaz i tako ulaze u područje vi televizijskih, video ili fotografskih snimaka i sl.), ali su i izricanja (pronuntiatio) koje je inače neverbalno, ali una- svojevrsni “kostimi” kojima možemo pripisati značenje toč tome rječito. Ta akcionistička korpografija pro izvodi ovisno o potrebama u određenoj situaciji. metaforičko zgušnjavanje: performativna dimenzija iskaza “izbris” je baš njegovo brisanje, ili drugim riječima: izri- 7 canje performativa “izbris” izvedeno je na način brisanja. Udruženo lišće, 7. 10. 2003., foto: Francisco Ciavaglia Kao i kod “klasičnog” performativa, “iskaz nije ni stva ran Akcionistička korpografija ni nestvaran” i dalje, ako parafraziramo Austina, izricati ne, nadmudrila je tajnicu ZLSD-a koja im je otvorila vrata, iskaz “izbris” (u odgovarajućim okolnostima, odnosno u onda su se raširili po zgradi i temeljito je posuli suhim S druge strane, već na prvi pogled primjećujemo da je za okolnostima direktne akcije) nije opisati da činim to što bi jesenskim lišćem. Kako tada u sjedištu stranke, kako je oba događaja karakteristična metaforičko-metonimijska trebalo izrisati da bih korpografirao (i time izrekao) taj kasnije izvještavala Mladina, “nije bilo nikoga od ugledni- upotreba jezika, da su koncipirani na jezičnim igrama. iskaz, već je to učiniti. Događa se izrisavanje “izbrisa” ili jih stranačkih predstavnika aktivist je bio prisiljen pročita-Udruženo lišće podsjeća na Udruženu listu (socijalnih de - još zgusnutije: iz(b)ris. ti protestnu notu tajnici”. Onda su bijeli kombinezonimokrata), dakle na ime stranke koja je tada preko svojeg Materijalni slijed ili, uvjetno rečeno, perlokucijska dimen- napustili prostorije ZLSD-a i poslali poruku javnosti. člana, ministra Bohinca, nadzirala Ministarstvo unutarnjih 5 zija toga gestičko-performativnog (preciznije: korpografi- poslova i u rukama držala škare i platno kod uređivanja čkog) čina je drugo izrisavanje izreke sprejom na asfaltu, U poruci su najavili da će pripremiti slična iznenađenjaproblematike i “izbrisanih”. Upotrebu glavnog “rekvizita”, koji postaje vidljiv tek onda kad se aktivisti maknu. Drugi, drugim strankama, ali su ipak odlučili iznenaditi sve (par-osušenog jesenskog lišća, možemo razumjeti kao poruku lamentarne) stranke u isti tren. Sljedećeg dana (8. listo-toj stranci da vodi jalovu politiku (osušenu, koja više ne pada 2003.) pripremili su novu akciju ispred zgrade par- Meki terorist Marko Brecelj, foto: Denis Sarkić

26 I KAZALIŠTE 47I48_2011 27 (afformance): ako ključni akteri nekog događaja “ne “umjetničke žice”; aktivist je onoliko umjetnik koliko je postoje”, onda bi bilo moguće zaključiti da nema ni doga- nužno potrebno i ništa više, njegova “umjetnost” je spo- 23 đaja kao takvog. Kako je za performativni čin karakteristi- 16 redni učinak njegove političnosti. Upravo u tome su nje- čno da iskaz nije niti stvaran niti nestvaran moramo poći gova specifična težina, njegova jedinstvenost i njegovo su spremni postavljati “naivna”, u parlamentu – kući pro- Ako se sada vratimo akciji Udruženo lišće i izvještaju o toj Psihopatologija svakodnevnog života od pretpostavke da deskriptivnoutvrđujuća razina iskaza Busha za predsjednika SAD-a. Zato su, osim već poznatih značenje. Njegova neograničenost estetikom i nepoštova- fesionalnih političara – nikada postavljanja pitanja. akciji u novinama Delo,17 primjetit ćemo da su aktivisti nema neposrednih posljedica na materijalnost čina. poruka (na primjer peace, no war – mir, ne rat i sl.), tijeli- nje prema velikim (političkim, pravnim, društvenim,Vidljivo je, dakle, da gerilski performansi aktivista zarezu- svoju akciju opisali kao performans: “Dodali su”, izvješta- Tvrdnja “ne postojimo” na deskriptivnoj razini inače podma dobrovoljaca ispisivali riječ vote (gla-suj). možda i filozofskim) pričama smješta ga na strukturniju u neku određenu konvenciju koja ima svoje korijenje u va novinarka Barbara Hočevar, “da su performansom koji nosi istovremeni i na istom mjestu zbivajući korpografički vjerovanju da su u “pravnoj državi” (u)pravni vještaci oni je prema njihovom mišljenju još uvijek posve bezopasan položaj amaterskog glumca, odnosno onoga koji inače u čin (izrisavanje iskaza koji su pozvani da “imenuju pravim imenom” komplicira- – ali je neugodan kao što je neugodan stav stranke – očima “tihe većine” izgleda kao čudak, ali je baš zato u “izbris” tijelima aktivista), ne pravne položaje i političkim donositeljima odluka pred- Kad se poveća broj pritužbi pokušali probuditi ljude”. Pri tome je neobično što su akti- poziciji da postavlja jednostavna, naivna i baš zbog toga iako performativna priroda lažu odgovarajuća rješenja. Ipak je u slučaju izbrisanih zbog doslovnog kršenja ljud- visti svoje djelovanje nazvali pojmom koji se uobičajeno važna pitanja. Značenje amaterskog glumca (i po analogi- cjelovite “konstruirane 18 ji današnjeg aktivista) objašnjava Terry Eagleton u esejujabuka razdora upravo imenovanje izbrisanih; za neke na skih prava u policijskim situacije” uspostavlja polo-koristi u kulturologiji i teoriji umjetnosti. Pri tome se mora- Brecht i retorika: političkoj desnici, naime, brisanja nikada nije bilo jer su, postupcima na generalnoj žaj u kojem čin već svojimmo upitati zašto politički intervencionizam poseže za kul- “Amaterski glumci, kao i politički revolucionari, su oni kojekako kažu, izbrisane samo prebacili iz jedne (“žive”) u policijskoj upravi već imaju postojanjem kao takvimturnomanifestativnim tehnikama da bi se mogao konsti- konvencije smetaju, zato ih slabo odigraju i nikad se nedrugu (“mrtvu”) evidenciju osoba. Izbrisani bi trebali biti spreman odgovor: to je dokaz stvara odnose za moguć-tuirati u polju političkog. U osnovi su moguća dva odgovo- oporave od djetinje zbunjenosti. Takva zbunjenost je mozapravo - “samoizbrisani” jer su navodno sami odgovorni demokratičnosti i otvorenosti nost vlastite negacije ili,ra: ili ga na to sile neki posebni, za njega karakteristični žda ono što zovemo ‘teorija’. Dijete je nezaustavljivi teo-za to što su završili u evidenciji “mrtvih duša”. Udruženo represivnog tijela, kao i re- drugim riječima, jamči kon-razlozi (i onda je korištena tehnika samo još logičkikau- retičar jer se neprestano gura u najnemogućija funda-lišće i Izbris igrama riječi i živom izvedbom akcija u sje- stelaciju u kojoj je i nedo- zultat povećanog povjerenja zalna transmisija, odnosno izvedba – performance – tih mentalna pitanja. (...) Revolucionarni ispitivač vidi svijetdištu s stranke i na javnim površinama upozoravaju da se gađaj događaj. političarima – ako parafraziramo Romana Jakobsona – stanovništva u korektnost inherentnih razloga) ili ga potiču kakvi vanjski, pragmatič- djetinjim čuđenjem (‘Otkuda dolazi kapitalizam, mama?‘) niji razlozi (i u tom je slučaju dio promišljene strategije i odbacuje serviranje uobičajenih wittgensteinovskihdogodilo “gubljenje metajezika” ili drugim riječima više pri tužbenih postupaka. 12 Kako tu političkog djelovanja koje se tako “kulturalizira”). obrana ponašanja odraslih: ‘Tako se ponašamo, mili!’ (...)nisu u mogućnosti imenovati. Kao onaj pacijent s afazič- okolnost spoznajemo već 19 Za teorijom se posegne kad netko spozna da se i odraslinom smetnjom kojem su rekli da ponovi riječ “ne”, a na intuitivnoj razini, iskazu “ne postojimo” pripisujemo iro- ne snalaze, iako se pretvaraju kao da se snalaze. Glumeodgovorio je: “Ne, ne znam kako da to učinim”. Kako kaže nično značenje i odmah ga razumijemo kao dosjetku koja Jakobson, “dok je spontano upotrijebio riječ u kontekstu Agitprop i gerilski performans isto toliko precizno koliko se inače ponašaju, jer ne znaju dodatno naglašava apsurdnost položaja “izbrisanih” i uje- bolje vidjeti (i tako ispitivati) konvencije po kojima seodgovora (‘Ne, ne...’) nije mogao upotrijebiti najčistiji oblik dno nudi ključ za čitanje cjelokupnog događaja. Udruženo lišće i Izbris su direktne akcije koje podsjećaju ponašaju.” predikacije jednadžbe, tautologiju a=a: ‘ne’ je ‘ne’.” Za direktnu akciju Izbris, kao i za druge slične akcije, klju- na agitpropovski i gerilski performans. Obje su metode čna je upotreba tijela koje više nije – ako parafraziramo dio povijesti kazališta dvadesetog stoljeća: agitpropovsko 24 Hardta i Negrija – reprezentativno, već konstitutivno i kao kazalište je “oblik kazališne animacije čija je namjera 22 Uprizorenje događaja kakvi su spomenuti gerilski perfor- takvo upregnuto u suvremene prakse otpora. osvijestiti publiku za određenu političku ili društvenu si - 13 Iz tako postavljene argumentacije Eagleton izvodi zaklju-mansi trebalo bi, više nego u domeni estetike, proizvoditi Slične kor- tuaciju”, gerilsko kazalište “želi biti militantno i angažira- čak da je zadaća teorije poticati slabe glumce. Najvje određene - učinke u području psihopatologije svakodne- pografičke upotrebe tijela poznajemo kako iz prošlih no u političkom životu ili u borbi za oslobođenje nekog rojatnije ne treba posebno naglašavati kako bismo pro-vnog života. Njihova temeljna zadaća bila je da svakom umjetničkih praksi, 14 posebno u polju umjetnosti perfor-naroda ili skupine”. 20 mašili Eagletonovu poantu kad bismo izraze “slaba”(u)pravniku ili političaru koji zbog simuliranih ili stvarnih mansa i akcionističkog slikarstva, tako i u novijim politi- Aktivisti koji su sudjelovali u Udru - gluma i “slabi” glumci čitali doslovno, odnosno pejorativ-“jezičnih smetnji”, kako kaže Jakobson, “rečenicu ‘Kiši’ čkim inicijativama, recimo projektu Baring Witness (Goliženom lišću i Izbrisu nisu bili školovani glumci, nisu bili no, a ne konceptualno, odnosno afirmativno. Glumci, per-ne može izgovoriti ako ne vidi da doista kiši”, pomognu svjedok). Osnivači toga projekta su Amerikanci Donnaodjeveni u posebno za tu prigodu oblikovane kostime i formeri, aktivisti, teoretičari... su “amaterski” jer pitaju “vizualizirati”o jednostavnu predikaciju jednadžbe: izbrisa- Sheehan i Paul Reffell koji pozivaju dobrovoljce, prije svetako - dalje, jer osnovni motiv obje akcije nije bio estetski, stvarima o kojima se ne pita, jer se nekako same po sebini su izbrisani. Aktivisti su o planiranim događajima oba- ga dobrovoljke, da svojim uglavnom golim tijelima iscrta-već politički učinak. Aktivist u gerilskim performansima o podrazumijevaju, pretpostavljene su, apsolvirane, ukrat-vijestili i medije koji su kao neizostavni akteri “društva ju kratke političke poruke. izbrisanima je kao onaj Brechtov spontani “glumac” iz 15 ko istrenirane. U tome je i sva grotesknost spektakular-spektakla”, odmah zgrabili mogućnost za vizualno šareni- Izvorno su te poruke bile pro-uličnog prizora koji je bio slučajni očevidac prometne nog pokazivanja izvježbanih, uniformiranih (dakle kosti-lo dnevnonovinske političke proze, tako su prenijeli poru- tiv ratova koje su pokrenule SAD (Afganistan, Irak), u zanesreće - i sad okupljenim radoznalcima, slučajnim prolaz- miranih) profesionalno školovanih robocopa koji su se,ku i onim političarima koji tada nisu bili u parlamentu i dnje vrijeme su potakli kampanju “golih svjedoka” kojomnicima, objašnjava što se dogodilo. Taj prikazivač nije ško- recimo, na protestu protiv susreta Bush – Putin suprot-zato akciju Izbris nisu pratili uživo pa i odgovornim politi- potiču sudjelovanje što većeg broja glasača i glasačica nalovani glumac, njegova rekonstrukcija prometne nesreće stavili amaterskom “dramskom kružoku” političkih aktivi-čarima ZLSD koji akciju Udruženo lišće, nažalost, nisu predsjedničkim izborima u studenom 2004., vjerojatno istou tako nije umjetnički događaj, ali unatoč tome, kaže sta. Takvi se ulični prizori zbivaju onda kad su još samomogli vidjeti u prostorijama vlastite stranke jer ih tada nije nadi da veći odaziv na glasovanje smanjuje mogućnostiBrecht, ima i taj hipotetski diletant kreativni potencijal. bilo tamo i na koncu i najširoj telematiziranoj javnosti. ponovne pobjede republikanskog kandidata Georga W. 21 “amaterski” političari (odnosno politički aktivisti) oni koji

Ukratko, aktivist nije umjetnik, ali unatoč tome nije bez

28 I KAZALIŠTE 47I48_2011 29 Bi li se uz rastartivizma i uz neprestano povećavanje Mediji su inače o obje akcije izvještavali u rubrikama unu-Moralna panika tivno autonomnu poziciju, kako u odnosu prema instituci-sigurnosnog delirija, na nekoj točki dovoljne kritičke tarnje politike što je bila jasna poruka njihovim čitatelji- ji umjetnosti, koja je za većinu obrađenih primjera maseipak ludosti mogao pojaviti zahtjev za sprječavanje Razmišljanje o dva lica tolerancije dovodi nas do neiz- ma, slušateljima i gledateljima da se radi o političkim domicilno polje djelovanja, tako i prema širem, društve-“zloupotrebe” umjetnosti za političko djelovanje, bježnog pitanja; kako se, naime, u tu shemu smještaju događajima kod kojih estetika ima sporednije značenje. nom i političkom polju. Za sustav umjetnosti je, naime, one prakse koje Tanja Lesničar Pučko naziva “društveno- kako se recimo već dogodilo u slučaju azilnog susta- Ključni problem tih i sličnih neposrednih akcija je elastič- karakteristično da je izrazito apsorbcijski ili kako negdje umjetničkim diverzijama”.29 va kojeg navodno “zloupotrebljavaju” takozvani eko- nost neoliberalnog sustava koji je sposoban bez većih Paradigmatski primjeri takvih zapisuje Herbert Marcuse, inače i sam pripadnik frank- nomski emigranti za lakši pristup tržištu rada u raz- problema apsorbirati i takve prodore “realno postojećeg”,umjetničkih projekata (ili ako malo relativiziramo, proje- furtske škole, “tržište (često čak posve neobičnim ljulja- vijenim državama? Ili će političari, državna admini- materijaliziranog političkog mišljenja i time pacifiratikata umjetnika) bili su u novije doba “mekanoteroristič - njem) jednako dobro usisava umjetnost, protuumjetnost i postojeće “džepove otpora”. Cinizam je samoobrambenike” akcije Marka Brecelja, gorući strunjanski križ Deana neumjetnost, sve moguće suprotne stilove, škole i oblike,stracija, sudovi i policija, kao što sada govore o „očito mehanizam sustava koji djeluje kao podmazan kakoVerzela na i Gorana Bertoka, neke instalacije i performansi čak i ‘udobnu posudu, ljubazni ponor’ koji proguta neutemeljenimradi- molbama za azil“ kvalifikacija koja na festivalu Break i tako dalje. Svima je zajednička izrazi- makro tako i na mikro razinama. Na to nas upozoravaju kalni impuls umjetnosti, njezin protest protiv etabliraneje osnova za brzo odbijanje molbe za dobivanje azila ta provokativnost koja nije samo in potentia, već se kao brojni primjeri. Kad su aktivisti bacili obojana jaja na pred- stvarnosti”. jednom govoriti o “očito neutemeljenim umjetničkim takva i realizirala: svi takvi događaji izazvali su oštre reak- sjednika Svjetske banke i dobro ga zaprljali, on je ubrzo 32 Mogli bismo zaključiti da su sustav suvre-projektima”, čime bi njihovi autori bili bez zaštite koju cije politike, crkvenih krugova, “laičke” javnosti i novinara. potom na jednom prijemu rekao da je događaj dokazao mene umjetnosti i postfordistički kapitalizam posve slični Za estetsku teoriju frankfurtske škole (takozvana “kritička sada nudi institucija očuvanja slobode umjetničkog da “Slovenija ima slobodno društvo u kojem ljudi mogu što se tiče kanibalističkih nagnuća: oba su sposobna teorija društva”) karakteristično je stajalište, kako navodi stvaranja? izražavati svoja gledišta”, za tadašnjeg predsjednika slo- prožderati svoje vlastite kritičare i potom ih probaviti bez Zoja Skušek u predgovoru zbornika Ideologija i estetski venske vlade to je bio “dokaz našeg razvoja i demokraci- većih probavnih smetnji.33 učinak, da “je danas ‘stvarna’ samo ona umjetnost za Slovenija u tome (za sada) nije je”. koju raspad subjektivnosti nije samo ‘predmet’ koji bi tre- (bila) iznimka: cenzorska nagnuća ideoloških protivnika bala prikazivati, nego se taj raspad upisuje već i u njezinu su se – prema očekivanjima, mogli bismo reći – kanalizi- 25 Kad se poveća broj pritužbi zbog doslovnog kršenja samu formu: sama se istovremeno postavlja pod upitnik rala u dvije determinante suvremenog kapitalizma: u ljudskih prava u policijskim postupcima na generalnoj umjetnosti, uvijek iznova iskušava svoju nemogućnost, u pravo i ekonomiju. rasparčavanje spornog CD-a i kazniti autore najprije po policijskoj upravi već imaju spreman odgovor: to je dokaz sebi, u samom svom postupku je rascijepljena između Najrazvikaniji sudski proces protiv umjetnika u Sloveniji osnovi zabrane omalovažavanja, kasnije i na temelju demokratičnosti i otvorenosti represivnog tijela, kao i racionalističkog konstruktivizma i ‘slijepog’ anarhizma, nakon osamostaljenja bio je slučaj Strelnikoff. Pjevači te zabrane poticanja nasilja, iako ni po jednoj ni po drugoj rezultat povećanog povjerenja stanovništva u korektnost što neposredno svjedoči o rascjepu u samoj stvarnosti”. glazbene skupine morali su odgovarati pred sudom zbog osnovi u tome nije uspjelo. Štoviše, sud je u obrazloženju pritužbenih postupaka. 26 Kad je prije otprilike četiri godi- remakea slike Marije Pomoćnice, djela kranjskog slikara oslobađajuće presude utvrdio da je “iz sadržaja protesta 30 Leopolda Layera iz 1814. godine, koja je bila reproducira- ne zaštitar spriječio ulazak u Cafe Galerija (u prizemlju pogođenih moguće utvrditi samo neprijateljstvo prema na na ovitku CD-a Bitchcraft. Za podmladak kršćansko- Mestne galerije) dvama gayevima, govoreći “kako ćemo U umjetničkim akcijama koje su predmet moga zanimanja optuženima”. Tome možemo dodati samo da su si (u kon- demokratske stranke SKD, koji je umjetnike potkazao kod se morati naviknuti da lokal nije za takvu vrstu ljudi”, akti- ta je “rascijepljenost” još uvijek upisana kako u samom dicionale i prozirne špekulacije spretno zavijeno) potica- vrhovnog državnog tužitelja, isto tako člana SKD, bio je visti i aktivistice su se brzo odazvali na akciju u maniri obliku izražavanja (mogli bismo reći i umjetnikovoj izjavi, nje nasilnog ponašanja prema umjetnicima priuštili neki sporan prikaz štakora koji je na reprodukciji Strelnikoffa 36 takozvanih “sit-in” protesta: približno četrdeset aktivista artist’s statement), tako i u poziciji producenta te umjet- mediji, među kojima je vodio desno orijentirani politički nadomjestio malog Isusa s originalne Layerove slike. za uzelo je stolove u Cafe Galeriji i u međuvremenu su nosti, u poziciji izjavljivanja iz koje autor nastupa kao Pokušajitjednik crkvenihMag. krugova i njihovih političkih simpatizera Slučaj je detaljno opisao Gregor Bulc prije više godina, polako, približno dva sata, pili svatko po deci mineralne umjetnik (ili nekako drukčije, recimo kao aktivist, politički da ograniče ustavom i zakonom zaštićeno pravo slobode osviješteni građanin i slično). Drugim riječima, instalacije vode. “Osoblje lokala brzo prepoznaje protest koji je podr- 34 umjetničkog stvaranja, nastavili su se i nakon afere Strel - nikada nisu samo instalacije, umjetničke akcije nikad nikoff, iako nižim intenzitetom napada u medijima. U slu- žao čak i jedan od konobara u lokalu, tako da u znak soli- zato ću se ovdje ograničiti samo na općenitu tvrdnju s nisu samo umjetničke, ali unatoč tome proizvode izraziti čaju paljenja strunjanskoga križa kipar Dean Verzel i foto- darnosti i sam ispija deci mineralne”. Nakon tjedan dana, obzirom na sudsko očuvanje slobode umjetničkog stvara- umjetnički učinak; autori djeluju u instituciji umjetnosti, graf Goran Bertok bili su potkazani zbog sumnje da su kad se akciji “pridružuje nešto manje ljudi nego tjedan nja. U Sloveniji tu slobodu jamči umjetnicima prije svega ali se istovremeno prema njoj ponašaju nemarno, ne protupravno oštetili “stvar koja je od posebnog kulturnog ranije”, naravno “mineralnu u lokalu poslužuju bespla- Ustav u 59. članku, kao i Kazneni zakonik koji u 169. ograničavaju se žanrovskom čistoćom, neki među njima – i povijesnog značenja”, dakle na osnovi 223. članka tno”. članku određuje da je inače uvreda kažnjiva, ali je od toga to posebice vrijedi za Marka Brecelja – neprestano prela- Kaznenog zakonika. 27 izuzeta umjetnost pod uvjetom da sporni čin umjetnik I tako dalje. ze iz jednog polja u drugo i natrag. Svim je akcijama zajed- 37 Da im je tužilaštvo uspjelo dokaza- ničko i to da su građene na više ili manje domišljatim kon- “nije učinio s namjerom omalovažavanja”. Represivni aparat države je u načelu slijedio tu lukavu 35 Ustav inače ti krivnju – što se nije dogodilo – prijetila bi im zatvorska ceptualnim temeljima i emitiraju snažne, oštre i uznemi- ideologiju demokratične tolerancije; pri tome je, osobito u zabranjuje “svako poticanje nacionalne, rasne, vjerske ili kazna do pet godina. rujuće signale. slučaju protestnog skupa protiv susreta Bush – Putin, sa druge neravnopravnosti i raspirivanje nacionalnog, Akcija utišavanja (tapeciranja) zvona u koparskoj kate- Za taj tip umjetničkih akcija, koje između ostalog proizvo- “sigurnosnim pretjerivanjem” vrlo jasno prikazao onaj as - rasnog, vjerskog ili drugog neprijateljstva i netrpeljivosti”, drali, u kojoj je osim Marka Brecelja sudjelovao Aleš de i učinak “moralne panike”, pekt samog koncepta tolerancije na koji često zaboravlja- isto je tako protuustavno “svako poticanje nasilja i rata” Žumer, predsjednik Kulturnog društva ROV iz Železnika, mo: tolerancija je privilegija onoga koji ima moć tolerirati. (63. članak). Državno tužilaštvo je pokušalo zabraniti isto je tako doživjela epilog na sudu, iako u tom slučaju 28 31 važno je da očuvaju rela-

30 I KAZALIŠTE 47I48_2011 31 Drugim riječima, frontalni napad crkvenih krugova i politi- sačku opremu, simbolički napao ljubljansku Operu i raz- čke kršćanske demokracije (u općinskom savjetu općine bio nekoliko prozora; 1998. godine je bacao jaja na posje- Železniki većinu je imala kršćansko-narodna stranka SLS) titelje međunarodne izložbe Body and the East u Mo- koji je bio karakterističan za aferu Strelnikoff, u ovom je dernoj galeriji i pri tome uništio nekoliko svečanih haljina i frizura; najviše mu je štete uspjelo napraviti 2000. godi- slučaju nadomjestila ekonomska cenzura kojom je općin- dodamo još i 39. članak Ustava koji jamči slobodu “izra- ne kad je na novinarskoj konferenciji za Manifestu 2000 ski savjet neuvjerljivo prikrio stvarne motive tako radikal- žavanja misli, govora u javnim nastupima, tisku i drugim posprejao filmsko platno u Linhartovoj dvorani Can kar - nog zahvata, a oni su bili isključivo ideološki; za sudjelo- oblicima javnog izvještavanja i izražavanja”, te 169. čla- jevog doma. Oštećeni je, naime, tužio Brenera zbog nasta- vanje Aleša Žumera u Breceljovoj akciji tapeciranja zvona, nak Kaznenog zakona koji određuje da je uvreda inače le štete, “iako je odustao od postupka jer je Brenera bilo naime, nisu bila korištena sredstva iz općinskog proraču- kažnjiva, iako je od toga izuzeta umjetnost (pod određe- nemoguće dovesti u sudnicu”. na. Zato je Kulturno društvo ROV uzvratilo udarac i tužilo nim uvjetima!), onda postaje jasno da je institucija umjet- 42 Nešto štete imali su i općinu Železniki s obrazloženjem da je “grubo kršila usta- nosti u suvremenoj liberalnoj državi izborila svojevrsni organizatori festivala Break 2003. godine, kad je njema - vom zajamčena ljudska prava, prije svega načelo jedna- (funkcionalni) “imunitet” koji je na dovoljnoj razini ap - čki umjetnik Oliver Kunkel na Ljubljanskoj tvrđavi najprije kosti pred zakonom, slobodu izražavanja i slobodu umjet- strak cije usporediv čak s imunitetom zastupnika i sudaca postavio instalaciju Kutija s komarcima, a onda se pobri- nosti”. (83., 134. i 167. članak Ustava). Bez te bi se zaštite mo - nuo da kutija padne i komarci su se razbježali na slobodu, 39 žda Marko Brecelj morao braniti na sudu zbog pretpo- što je prouzročilo nešto panike među posjetiteljima, jer je stavljenog “sprječavanja vjerskog obreda” (314. članak Sličnog posla kao zastupnici SLS-a u općini Železniki natpis na instalaciji upozoravao da su komarci pili krv KZ), Dean Verzel i Goran Bertok bi možda bili optuženi uhvatio se i zastupnik Nove Slovenije Janez Drobnič u osoba zaraženih virusom HIV-a. Iako su organizatori ka - zbog podmetanja požara (317. članak KZ), aktivisti koji su Državnom saboru, kad je u srpnju 2002. godine na mini- snije objasnili da to nije istina i da su komarci iz Kunke- izveli akciju Izbris na ulici ispred zgrade parlamenta mora- stricu kulture Andreju Rihter naslovio zastupničko pitanje love kutije bili posve obični komarci, a ni u jednom sluča- li bi na sudu dokazivati da “postavljanje zapreke na pro- u kojem je posredno pozvao na ukinuće sufinanciranja ju se virus HIV-a ne prenosi ubodom komarca ili drugih metnim putevima” nije uzrokovalo “opasnosti za život lju - međunarodnog umjetničkog festivala Break. Za zastupni- insekata, morali su platiti visoku novčanu kaznu koju im di” (327. članak KZ) i tako dalje. Prijeteća zatvorska ka - ka Drobniča događanja na festivalu su bila “bizarna, je odredila veterinarska inspekcija, osim toga još nekoliko zna u spomenutim primjerima je najmanje jedna godina. posve nemoralna i kažnjiva ponašanja pojedinaca”, a računa za dezinfekciju prostorija, testiranje komaraca i Visokoestetizirana, kontemplativna i benevolentna gra - ministricu kulture molio je za odgovor na pitanje: “Kako nadomjestak Festivalu Ljubljana zbog pada prometa u vri- spolno općenje s truplima, ulijevanje ljudskih dijelova tru- jeme kad je Ljubljanska tvrđava bila zatvorena. đanska umjetnost, koja ostaje iza sigurnih zidova umjet- pla u čokoladu, pribijanje spolnih organa čavlima ili bu - ničkih institucija, rjeđe dolazi u situaciju da se mora pozi- šenje lubanje može biti – umjetnost?” Isto ga je tako zani- vati na ta ustavom zajamčena prava. Puno je više takvih malo “kako u državnom proračunu može biti novaca za primjera u umjetničkim praksama koje su transverzalne, problematiziraju samu instituciju umjetnosti i ujedno takve ‘svinjarije’?” i na kraju zaključio: “Bilo bi lijepo da Umjetnički “imunitet” 45 izvođači takvih ludih, bizarnih i uvredljivih ponašanja, proizvode onaj višak kojeg su u slavnom praškom lingvi- Transverzalnost takvih praksi i njihova hibridnost omogu- kakva su bila predstavljena na festivalu Break 21, vrate Čim im sud naloži novčanu kaznu zbog prouzročene štete, stičkom krugu nazivali “aktualizacijskim učinkom”. umjetnici su izjednačeni sa svima drugima: odštetu mora-ćavaju brze prelaske iz pretežno umjetničke u pretežno novac i odu otkuda su došli”. ju platiti, inače slijedi zatvorska kazna. Pokušaji nekihpolitičku sferu i obratno, što stvara nekakvu postfluxus 40 Vodstvo festivala je Drob- utjecajnih instanci da umjetnike kazne oduzimanjematmosferu relativne eksperimentatorske emancipacije.46 ni čeve navode odmah demantiralo i objasnilo da se na prava na financiranje njihovih projekata iz javnih sredsta-Nakon prosvjeda u Genovi i američkog 11. rujna dogodilo

Akcija utišavanja (tapeciranja) zvona u koparskoj katedrali,festivalu nije dogodilo ništa takvo, korišteno je samo va, većinom su ostajali na razini političkih pritisaka.43 Kod se nekoliko slučajeva koji ukazuju na to da se u trenuci- Kopar, 2003., Marko Brecelj, Aleš Žumer nešto ilustrativne građe uz predavanje Stuarta Swezeyja ulaganja pravnih sredstava do sada su vodili crkveni kru- ma (ili čak dužim razdobljima) kad sustav zahvati ‘sigur- optuženi nisu bili autori nego općina Železniki. Slučajkojom je je predavač potakao raspravu o umjetnosti i tabui- govi, podmlatci kršćanski orijentiranih političkih stranaka nosna panika’, opasno smanjuje njegova apsorbcijska ma koji su povezani s tijelom. Zato je vodstvo najavilo čak izuzetno zanimljiv jer sadržava sva ključna društvena i neki pojedinci koji se osjećaju pozvanima da sudskim snaga; tada može doći do represivnog ograničavanja i tužbu protiv zastupnika Drobniča. umjetničke slobode i ako upotrijebim dikciju iz slovenskog polja kojih se dotičemo u ovom tekstu: umjetnost, aktivi- 41 putem “zaštite” crkvene simbole od njihove pretpostavlje- zam, politika, crkva, država (u ovom slučaju lokalna zajed- ne “zloupotrebe”. To nije laka zadaća, jer kazneni zakonik ustava, “izražavanja misli, govora i javnog nastupa”. Noviji Posebno poglavlje priče o ekonomskoj podlozi akcijske nica), pravo i ekonomija. Općinski savjet je naime 2. lipnja izričito zabranjuje samo “sramoćenje” državnih simbola, primjer histerične reakcije vlasti je suđenje zbog biotero - umjetničke prakse troškovi su koji nastaju zbog materijal- 2004. godine prihvatio zaključak da Kulturno društvo ROV ali ne i vjerskih. rizma američkom umjetniku i aktivistu Steveu Kurtzu, ne štete koju su prouzročili sami izvođači, odnosno njiho- 44 Železniki nema pravo na sufinanciranje djelatnosti iz Osim toga, umjetnici uživaju svojevrsniinače članu poznatog umjetničko-aktivističkog kolektiva vi projekti i pitanje jesu li organizatori tih događaja odgo- imunitet glede upotrebe simbola u namjenu umjetničke sredstava općinskog proračuna “zbog svog djelovanja Critical Art Ensamble (CAE), skupine koja je prije nekoliko vorni za plaćanje novčanih kazni. Tako je recimo, ruski kreacije koji im dodjeljuje 59. članak Ustava (“Jamči se 2003. godine kojim je štetilo ugledu općine Železniki”. godina s jednim od svojih projekata gostovala u ljubljan- 38 akcionist Alexander Brener 1995. godine, odjeven u bok - sloboda znanstvenog i umjetničkog stvaranja.”). Ako tome

32 I KAZALIŠTE 47I48_2011 33 skoj galeriji Kapelica. Ostaje sumnja da se radi o utišava- CITIRANA LITERATURA: Toleranca je toleranca tistih, ki tolerirajo – ali pa ne!”. nju umjetnika koji je u suradnji sa svojim kolegom, znan- Austin, John L. 1990. [1955 – predavanja, 1962 – prvo ČKZ, br. 164–165, str. 165.–183. stvenikom Robertom Ferrellom, radio u projektima kojima izdanje]. Kako napravimo kaj z besedami. Ljubljana: Kuzmanić, Tonči. 2002. Policija, mediji, UZI in WTC. CAE želi omogućiti upoznavanje stanovništva s podacima ŠKUC – Filozofska fakulteta. (Antiglobalizem in terorizem.) Ljubljana: Mirovni inštitut. o genetski modificiranoj hrani, interesima kapitala i voj- Bahtin, Mihail. 1978. [1940]. Stvaralaštvo Fransoa Rab- Kvintilijan, Marko Fabije. 1967. Obrazovanje govornika sti koji izvode svoje gerilske performanse, kreativno kori- nog kompleksa da podrede i nadziru biotehnološka istra- lea i narodna kultura srednjega veka i renesanse. Beo - [In sti tutio oratoria, 95 n. e.]. Sarajevo: Veselin Masleša. ste metaforičke dimenzije jezika i nikada ne prelaze tu živanja i tako dalje. grad: Nolit. Lehmann, Hans-Thies. 2003. Postdramsko gledališče. 47 granicu. Eksponirani slučaj bilo je i uhićenje Bahtin, Mihail. 2000. [1929]. Problemi poetike Dostojev - Ljubljana: Maska. Uz sveopći pritisak “sigurnosno osviještenih” političkih austrijske umjetničko-akcionističke skupine s međuna- skog. Beograd: Zepter. sila da se zbog doslovne “terorističke opasnosti” snize Lesničar, Pučko, Tanja. 2005. “Vatentat na cerkev ali rodnom podjelom koja je poznata pod imenom VolksThe - Bibič, Bratko. 2003. Hrup z Metelkove: tranzicije prosto- već dosegnuti standardi očuvanja ljudskih prava i slobo- meje cerkvenega umetniškega kreda?”. Maska, godište ater Karawane. Skupina je u histrionskoj maniri putujućeg rov in kulture v Ljubljani. Ljubljana: Mirovni inštitut. XX., br. 90–91, str. 26.–29. kazališta preko Mađarske i Slovenije doputovala u Italiju, da, postavlja se pitanje je li sudbina umjetnosti da ponovo – kao već toliko puta u povijesti – preuzme funkciju Boltanski, Luc i Chiapello, Eve. 2005. [1999]. The New Marcuse, Herbert. 1994. “Represivna toleranca”. ČKZ, br. gdje je na kraju sudjelovala u “alterglobalističkim” prote- Spirit of Capitalism. London – New York: Verso. azila za kritičko političko djelovanje. Bi li se uz rast artiv- 164–165, str. 97.–118. stima u Genovi. Sa sobom su donijeli i rekvizite i kostime izma i uz neprestano povećavanje sigurnosnog delirija, na Brecht, Bertolt. 1979. Dijalektika u teatru. Beograd: Nolit. McKenzie, Jon. 2001. Perform or Else: From Discipline to za koje je poslije, kad ih je talijanska policija grubo areti- nekoj točki dovoljne kritičke mase ludosti mogao pojaviti Buden, Boris. 2002. “Politička logika kulturalizacije: beo- Performance. London: Routledge. rala, državni tužitelj tvrdio da su ih članovi skupine namje- zahtjev za sprječavanje “zloupotrebe” umjetnosti za poli- gradske demonstracije 1996/1997”. U: Isti. Kaptolski Milohnić, Aldo. 1994. “Naci–modernizem”. Revija 2000, ravali upotrijebiti u terorističke svrhe. Tako su, posve ne - tičko djelovanje, kako se recimo već dogodilo u slučaju kolodvor. Beograd: Centar za savremenu umetnost. br. 73–74, str. 119.–131. pojmljivo i apsurdno, dječje igračke postale opasno oruž- azilnog sustava kojeg navodno “zloupotrebljavaju” takoz- Buden, Boris. 2004. “Pogovor z Borisom Budnom” [Aldo Milohnić, Aldo. 2009. Teorije sodobnega gledališča in perje, sportske kacige bile su označene kao vojna oprema, vani ekonomski emigranti za lakši pristup tržištu rada u Milohnić]. U: Barbara Borčič in Saša Nabergoj (ur.). Svet formansa. Ljubljana: Maska. maketa “trojanskog konja” navodno je trebala biti kori- razvijenim državama? Ili će političari, državna administra- umetnosti, letnik 5 in 6: Strategije predstavljanja 2 in 3 štena kao skrovište “oružja” i slično. cija, sudovi i policija, kao što sada govore o “očito neute- (World of Art, year 5 & 6: Strategies of Presentation 2 & 48 3). Ljubljana: SCCA, str. 20.–31. meljenim molbama za azil” – kvalifikacija koja je osnova Močnik, Rastko. 1994. “Strpnost, sebičnost in solidar- Ono što se dogodilo u oba spomenuta slučaja slično jeza brzo odbijanje molbe za dobivanje azila – jednom govo- Bulc, Gregor. 1999. »Afera STRELNIKOFF kot moralnanost”. ČKZ, br. 164–165, godište XXII., str. 143.–163. shemi koja proizlazi iz Wittgensteinove teorije igara, ariti o “očito neutemeljenim umjetničkim projektima”, s panika«. ČKZ, br. 195.–196., str. 201.–224. Müller, Gini. 2003. “Transversal oder Terror?”. U: Gerald upotrijebio ju je Umberto Eco da bi prikazao probleme sčime bi njihovi autori bili bez zaštite koju sada nudi insti- Eagleton, Terry. 1999. [1985]. “Brecht in retorika”.Raunig (ur.). Transversal – Kunst und Globalisierungs - definiranjem fašizma. Njegova shema izgleda ovako: tucija očuvanja slobode umjetničkog stvaranja? Maska, br. 1–2, zima 1999., str. 42.–43. kritik. Beč: Turia + Kant, str. 129.–138. Umjetnost je u suvremenoj liberalnoj državi dio korpusa Eco, Umberto. 1995. “Ur–Fascism”. New York Review ofPavis, Patrice. 1997. [1980]. Gledališki slovar. Ljubljana: 1 2 3 4 ... ljudskih prava, zato je svako kršenje bilo kojeg od tih Books, br. 42, 22. lipnja 1995. MGL. a bc b cd c de d ef ... prava, posebno takvo koje bi se pokušalo postići promje- Hamacher, Werner. 1994. “Afformativ, Streik.” U: C. Schmidt,L. Jürgen. 2004. “Another war is possible // volX - nom ustava i zakonima zajamčenih prava, pomoću refe- Hart Nibbrig (ur.). Was heißt “Darstellen”?. Frankuft amtheater”. U: Gerald Raunig, ur. Bildräume und Raumbilder Iz sheme je vidljivo da zajednički elementi postepenorendumske manipulacije i slično, u krajnjoj konzekvenci Main: Suhrkamp Verlag, str. 340.–371. – Repräsentationskritik in Film und Aktivismus. Beč: Turia nestaju, tako da br. 4 ima dva zajednička elementa s br.upereno i protiv slobode umjetničkog stvaranja. Kako bi Hamm, Marion. 2004. “A r/c tivism in physikalischen und+ Kant. 3, jedan s br. 2 i nijedan s br. 1. Ali, kaže Eco, “zahvalju-umjetnici mogli znati nisu li možda upravo oni sljedeći na virtuellen Räumen«. U: Gerald Raunig (ur.). Bildräume undSkušek Močnik, Zoja. 1980. “Uvod”, u: Skušek Močnik, jući neprekidnom nizanju opadajućih sličnosti, izmeđuredu? I kako bi mogli biti uvjereni da će tada ostati još Raumbilder – Repräsentationskritik in Film und AktivisZoja. - 1980. Ideologija in estetski učinek. Ljubljana: jedan i četiri uvijek se čuvaju zajedničke karakteristikenetko tko bi se mogao postaviti u obranu njihove “umjet- mus. Beč: Turia + Kant. Cankarjeva založba, str. 5.–32. koje proizlaze iz iluzije tranzitivnosti”. ničke slobode”? Hardt, Michael i Negri, Antonio. 2003. Imperij. Ljubljana:States, Bert O. 1996. “Performance as Metaphor”. Theat - Študentska založba. re Journal, br. 1/1996., str. 1.–26. 49 U slučaju CAE i Članak “Artivizam” prijevod je istoimenoga poglavlja Jakobson, Roman. 1989. Lingvistični in drugi spisiStrojan,. Jure. 2003. “Sublimni cinizem: esej o postmoder- VolksTheater Karawane došlo je do sličnog djelomičnog knjige Alda Milohnića Teorije sodobnega gledališča in Ljubljana: ŠKUC – Filozofska fakulteta. nem terorizmu”. Maska, br. 78–79, zima 2003., str. prenošenja značenja, na kraju više nema razlike između per formansa (Teorije suvremenog kazališta i performan - Kuhar, Roman. 2001. “Primer Cafe Galerija.” U: Poročilo52.–58. umjetničke akcije i navodnog terorističkog čina: umjetni- sa), Maska, Ljubljana, 2009., str. 143.-161. Izvorna je skupine za spremljanje nestrpnosti št. 1. Ur. BrankicaŠuvaković, Miško. 2001. Paragrami tela/figure. Beograd: čke akcije→protestne akcije→civilni neposluh→terori- verzija članka objavljena u slovenskom časopisu Maska Petković. Ljubljana: Mirovni inštitut, str. 172.–174. CENPI. zam. Primjer kad se terorizam doslovno popeo na pozor- (90.-91., 2005.), a djelomično izmijenjena verzija u Kuzmanić, Tonči. 1994. “Postsocializem in toleranca aliZidar, Katarina. 2004. Nadzor nad policijo in reševanje nicu bio je napad Čečena na moskovsko kazalište Dubrov - engleskom časopisu Performance Research (2, 2005.), pritožb zoper njeno delo. Ljubljana: Amnesty International ka dok se u njemu izvodio mjuzikl Nord-Ost, kao i u antologiji Sodobne scenske umetnosti (Ljubljana, 50 Slovenije. iako je to 2006.). Zahvaljujemo autoru na ustupljenom tekstu. već posve druga priča. Poput Marka Brecelja, koji se poi- grava igrama riječi (“vatentat”, “meki terorizam”) i aktivi- Sa slovenskog prevela: Jagna Pogačnik

34 I KAZALIŠTE 47I48_2011 35 1 Bahtin 1978. [1940] i 2000. [1929]. 11 Hamacher 1994., 340.–371. i Lehmann 2003., 301. i sljed. le za ulazak u NATO, rezultati referenduma su pokazali da se, 2 Tadašnji ministar unutarnjih poslova Rado Bohinc je inače kasni-12 Iako se nije radilo o umjetničkoj, već direktnoj akciji i u tom pri- unatoč agresivnoj vladinoj pro-NATO kampanji, protiv ulaska u tu je javno (na tribini u klubu Gromka) priznao da se radilo o ”sigur-mjeru možemo prepoznati “radikalnu tautologiju doga đa ja” koja organizaciju izjasnila približno trećina biračkog tijela. Bili smo nosnom pretjerivanju”. Za detaljnu analizu te mani festacije usp.nam je poznata iz nekih predodžbi suvremenog kazališta i o suočeni s neugodnom činjenicom da je višestranački sustav Kuzmanić 2002. kojoj pišem u poglavlju “Postdramsko kazalište i političnost stra- reprezentacije otkazao kod tako važnog političkog pitanja: ba- tegija insceniranja” (vidi Milohnić 2009.). rem trećina glasača i glasačica bila je zakinuta za parlamentar- 3 Ostao je obelisk s natpisom “Sjedište UZI” što su na Metelkovoj nu obranu vlastitog stajališta o tom pitanju. postavili obrtnici iz njemačke skupine Axt und Kelle. Namjera13 Hardt i Negri 2003., zaključni odlomak (“Aktivist”). nije bila uveličavanje UZI-jevih “zasluga za narod”; obelisk je14 bio 24 39 Navod iz tužbe preuzimam prema novinskom izvještaju “Zbog U varijantama koje osim upotrebe tijela kao sredstva za crtanje, Roman Jakobson, “Dva vidika jezika i dvije vrste afazičnih smet- Savjetnici općine Železniki im kod financiranja društva nisu namijenjen pripadnicima slovenske policije koji su tada redovito zvona bez novčanih sredstava”, Delo, 9. listopada 2004. tijela koje nadomješta kist (recimo u primjeru “živog slikarstva” nji” (1954). U: Jakobson 1989, 98 i 101. namijenili novac za sramotne činove, nego za kulturnu djelat- posjećivali Metelkovu i tražili “sjedište UZI-ja”. Najčešće su dola- 25 40 Yvesa Kleina) uključuju i upotrebu tijela kao po všine za crtanje Vidi “Obojeni predsjednik – Napad na predsjednika SvjetskeNavod iz zastupničkognost”. Nakon togapitanja je slijediopreuzimam zaključak prema br. novinskom106/03 koji je opred- zili kad se saznalo da UZI sprema novu protestnu akciju, najvje- (na primjer “žive skulpture” Piera Manzonija, oslikavanje vlasti- banke uvrstio nas je među razvijene države”.Mladina, 22. ožuj-izvještaju “Drobničmetio moralnu zgrožen bukvicu ‘svinjarijom’”, iz prethodnog Mladina, zaključka: 8. srpnja “Na sufinanci- rojatnije zato da bi provjerili imaju li aktivisti sve potrebne doz- tog tijela Güntera Brusa, urezivanje političkih simbola na kožu ka 2004., str. 29. 2002. ranje programa i projekata iz općinskog proračuna nemaju pravo vole za izvedbu manifestacije. Kako UZI nije bio registriran kao kod Marine Abramović itd.). 26 41 društva, sekcije, skupine ili pojedinci koji svojim djelovanjem pravni subjekt (predstavljala ga je skupina pojedinaca) nije imao I pri tome naravno “previde” podatak da je “godine 2003. čuvar“Break 21 tuži Drobniča”, Mladina, 15. srpnja 2002. godine. Uz štete ugledu općine Železniki”. 15 to ću navesti nekoliko kvalifikatora koje je Adolf Hitler koristio u niti službeno “sjedište”. Zato su na Metelkovoj postavili obelisk“Kad su 12. studenoga 2002. godine napravljene fotografije 45 (ljudskih prava) primio skoro 70 posto više pritužbi (na kršenje svojim difamacijskim obraćanjima o njemačkoj avangardnoj um - da bi policajcima olakšali traženje. Tim su duhovitim potezomžena – iz Kalifornije koje su svojim golim tijelima ispisale riječ ljudskih prava u policijskim postupcima) nego godinu dana rani- jetnosti (svaka sličnost s izrazima koje je koristio zastupnik NS je iako to najvjerojatnije nije bila njihova svrha – postavili i obiljež-PEACE (mir), to je izazvalo snažan odjek posvuda po svijetu. je, dok je na policiju predano samo 7,1 posto pritužbi više nego naravno slučajna): “izopačena umjetnost”, “takozvani umjetni- je metelkovskom humoru. O tome detaljnije u Bibič 2003., 160.-Izlaganje ranjivog, svima zajedničkog ljudskog me sa, predstav- 2002. godine”. (Zidar 2004., 119.) 162. ci”, “sažaljenja vrijedni jadnici”, “nekulturne besmislice”, “umjet- ljalo je snažnu poruku protiv gole agresije američke politike. U 27 Kuhar 2001., 172. (Naglasci u kurzivu su moji.) nički zločinci”, “jadna blebetala” i tako dalje (Milohnić 1994.). SAD-u i drugdje po svijetu tada se zaredalo više od 170 akcija 28 O aporijama tolerancije vidi tematski broj ČKZ, br.164-165/ kao potpora miru, u kojima su sudjelovali goli i odjeveni akteri”. 42 4 Izbjeglice iz BiH bile su punih deset godina službeno nazivaneVidi (posjećeno: 25. 10. 2004.). 1994., osobito tekst Tončija Kuzmanića “Postsocijalizam i tole-“Provokatori masa”, Mladina, 21. srpnja 2003. 43 “osobama s privremenim utočištem”. Taj status nije omogućaJedna - od slika s porukom “No war” objavljena je i u časopisu rancija ili tolerancija je tolerancija onih koji toleriraju – ili ne!”,Osim u već spomenutih, mogli bismo nabrojati još nekoliko po - vao trajni boravak i trajniji oblik zapošljavanja, zato je bio u oči-Maska, br. 1–2 (84.–85.), zima–proljeće 2004., str. 9. kojem autor kaže da je “tolerancija takav društveni odnos u kokušaja, - recimo privremeno prekidanje financiranja Breceljeva toj suprotnosti s temeljnim međunarodnim dokumentima i stanjem se ne radi o toleranciji među jednakima, već o (ne)toleriMKC- nakon što je gradonačelničku palicu na koparskoj općini ranju manjine od strane većine” (Kuzmanić 1994., 178.). Zapreuzeo Boris Popovič, inače Breceljev protukandidat na izbori- dardima, uključujući i direktive EU. Najvjero jatnije ne treba pose-16 bno naglašavati da je od državnih tijela bila krajnje nehumanaKad i govorimo o nizu objekata koji su raspoređeni u prostoru u razumijevanje suvremenih pokreta za “pravedniju globalizaciju”ma za gradonačelnika. obliku prepoznatljivog grafema, pomislimo i na poruke oblikova- može se inspirativnim pokazati i tekst Rastka Močnika “Toleran - cinična stalna uporaba izraza “privremeni” – za izbjeglice koji su 44 bili u egzilu više od deset godina. ne od kamena, na primjer na u zadnje vrijeme opet aktualne nat- cija, sebičnost i solidarnost” koji je objavljen u istom broju ČKZKljučni su 174. i 175. članak KZ; prvi predviđa novčanu kaznu ili pise “Tito” na planinama, posebno one koje su okrenute prema (Močnik 1994.). zatvor do jedne godine za javno sramoćenje zastave, grba ili Italiji. Vidi (posjećeno: 25. 10. 29 državnosti stranih država. posuli ga po sjedištu stranke ZLSD u nadi da je moguće taj pro-2004.) ili na natpis “Janez Janša” na Konjskem sedlu ispod Lesničar Pučko 2005. 30 45 stor zagušljive politike još otvoriti za politiku i stvarni dijalog.Triglava i drugim lokacijama (o tome više u zaključnom poglavlju Skušek Močnik 1980., 8. Više o tome u Milohnić 2009. Našom gestom opominjemo članove i članice te stranke i isto- 31 46 u kojem pišem o “projektu Janez Janša” – vidi u Milohnić 2009). Više o konceptu “moralne panike” u Bulc 1999. “Fluxus je emancipatorski pokret jer zagovara indvidualnu i vremeno ih pozivamo na prekid ‘nojevske politike’ – svoje tobo-Iako takvi natpisi (kao i recimo grafiti) mogu biti vrlo provokativ- 32 skupnu promjenu do koje dolazi estetizacijom svakodnevice i že dobronamjerne glave neka konačno izvuku iz pijeska i pos- Marcuse 1994., 101. (Kao izvor citata slike o umjetničkom trži- ni, upotreba živih tijela kao konstitutivnih dijelova grafema u štu koje nudi “udobnu posudu, ljubazni ponor” Marcuse navodideestetizacijom umjetnosti. Fluxusom se bave umjetnici, tup cima se javno opredijele prema ključnim pitanjima nad koji-političkim porukama uvijek izaziva posebnu pozornost i u nače- neumjetnici, antiumjetnici, angažirani ili apolitični umjetnici, pje- ma bdiju službenici ZLSD”. Glavna meta te akcije bio je tadašnji knjigu Edgara Winda, Art and Anarchy, Knopf, New York 1964., lu ima veću težinu od upotrebe “neživih” objekata. str. 101.). snici ne-poezije, plešući ne-plesači, glumci i ne-glumci, glazbeni- ministar unutarnjih poslova Rado Bohinc, koji je oklijevao s izvr- ci i ne-glazbenici i anti-glazbenici”. (Šuvaković 2001., 41.) šenjem odluke Ustavnog suda glede ispravljanja krivnje “izbrisa- 33 O adaptibilnosti kapitalizma na socijalnu i umjetničku kritiku vidi nima”: “Ustavni sud je MUP-u naredio pripremu zakona koji bi 47 17 To je inače bilo smješteno na najvidljivije mjesto rubrike o unu- Boltanski i Chiapello 2005. (1999.) O tom slučaju predavali su Claire Pentecost i Brian Holmes 4. ispravio krivnje koje su nastale brisanjem. Suprotno, ministar 34 rujna 2004. godine u Menzi na Metelkovoj. Tekst Claire Pentec - Bohinc danas radi sve da bi izvršenje te odluke Ustavoga sudatarnjoj politici (druga stranica, gore, sredina) i ilustrirano velikom Bulc 1999. 35 ost u kojem je opisana pozadina slučaja dostupan je na internet što više zadržao, a samu odluku izigrao.” Vidi (posjećeno: 7. 11. 2004.). > (posjećeno: 25. 10. 2004.). Udružene liste.” Delo, 8. 10. 2004. ci, pri izvršavanju radne obaveze, novinarske profesije, političke ili druge društvene djelatnosti, pri obrani kakvog prava ili pri48 oču- 18 Mišljena je upotreba riječi u kontekstu neanglofonskih jezika, jer Müler, Gini 2003. Zanimljivo je i opažanje suradnika skupine vanju opravdanih koristi, ako se iz načina izražavanja ili drugihJürgena Schmidta u kojem opisuje hibridni, granični položaj nji- samo u tom kontekstu performans/izvedba ima status “tehni- okolnosti vidi da to nije učinio s namjerom omalovažavanja”. 6 čkog termina”. U engleskome je opseg pojma bitno širi, jer osim hove skupine u odnosu prema politici i umjetnosti: “Svojom me - Vidi (posjećeno: (Kazneni zakon RS, 169. članak, 3. paragraf). todom Karavana je probila dihotomiju između umjetnosti i politi- 25. 10. 2004.). kulturne obuhvaća barem još organizacijsku i tehnološku sferu. O tome više u McKenzie 2001. ke, naizgled sjela na obje stolice, dok su je s obje strane skepti- 7 Tako su, recimo, uz demonstracije protiv rata u Iraku “bijeli kom- 36 Detaljnije o pisanju Maga u Bulc 1999., 214. i sljedeće. čno promatrali. Iako su ih u polju umjetnosti kritizirali kao ‘ak tivi - binezoni simbolizirali trupla Bushevih nedužnih žrtava, dodana19 O “političkoj logici kulturalizacije” vidi inspirativan esej Borisa 37 Očuvanje kulturne baštine je inače dužnost koju nalaže i Ustavstičke u autonomiste’, u prostoru političkog aktivizma ih predstav- crvena boja bila je krv koju je sofisticirana zapadna vojna tehno-Budena: “Politička logika kulturalizacije: beogradske demon- 73. članku: “Svatko je dužan u skladu sa zakonom štititi prirodljali - kao ‘blesave umjetnike’, Karavana se uvijek trudila podnije- logija prolijevala na području nekadašnjeg Babilona” (Mladina,stracije 1996/1997” (u Buden 2002.) i moj intervju s njim ne znamenitosti i dragocjenosti te kulturne spomenike”. ti tu inače prevladavajuću logiku”. (Schmidt 2004., 101.) U citi- 13. 10. 2003.). U kontekstu akcije Udru ženo lišće simbolizirali(Buden 2004.). 38 ranom zborniku objavljen je i prilog Marion Hamm “A r/c tivism su “prazan prostor, koji je nastao brisanjem tisuća ljudi, kao što Dopis Općine Železniki datiran 4. srpnja 2004. godine. Osnovain physikalischen und virtuellen Räumen” (Hamm 2004.) koji je 20 na crtežu nastaje bijeli trag kad prijeđemo po njemu gumicom”.Pavis 1997., 28. i 323. za taj zaključak bili su zaključci koje je općinski savjet općineostavio traga i u naslovu ovog teksta; citirani suradnik Volx- Bjelina kombinezona trebala bi upozoriti na “one koji nedostaju21 Brecht 1979., 94. i 99. Železniki prihvatio na sjednici 24. rujna 2003. godine. U zaklju-Theater Karawane za sebe također tvrdi da je “aktivist i artivist”. čku br. 105/03 najprije je opisan događaj u koparskoj katedra- u društvu” (Delo, 8. 10. 2003.). 22 Eagleton 1999. (1985.), 43. 23 li, taj “čin” navodno je “naletio na sveopću osudu” u općini, na Do sada najveći “demokratski deficit” u nešto više od deset godi- kraju slijedi još poanta s elementima kulturno-umjetničke 49eseji- 8 Vidi poglavlje ”Gestus: vizualno u diskurzivnom” u Milohnićna povijesti parlamentarizma u samostalnoj slovenskoj državi Eco 1995., 14. i States 1996., 3. stike: “Pojedinci ovog društva koji u svome nazivu nose50 čak 2009. dogodio se prigodom povijesnog odlučivanja o ulasku Slovenije naziv ‘kulturno’ sigurno nisu svjesni da su pogazili simbol slovenStojan- 2003. 9 u NATO. Kako su se sve parlamentarne stranke, osim jedne ili Kvintilijan 1967. [95 n. e.], 450. ske kulture i slobode, a općini i mjestu Železniki oskrnavili ugled. dvaju posve marginalnih i politički-klaunovskih stranki, zauzima- 10 Austin 1990., 17.

36 I KAZALIŠTE 47I48_2011 37 Temat: Umjetnička izvedba i aktivizam

Iva Nerina Sibila Ples i aktivizam Aktivna tijela plesa

Silvia Marchig: “Djelovanje plesača-koreografa na našoj sceni neodvojivo je od aktivizma, jer ne postoji struktura i isprobani model djelovanja, dakle svatko na sceni mora “Budući da je suvremeni ples toliko obilje-AKTIVNO samopromišljati svoju poziciju unu- žen osobnim i često intimnim oblikovanjemtar mreže. Odnosno, ne postoji mreža u koju subjektova sadržaja, kao i individualnim se možeš utkati, već samo možeš isplesti vla- potragama za stilovima plesnog pokreta koji stito okno i preplesti se s drugima“. će izraziti ne samo tjelesni aspekt koreografije, već i koreografove tematske preokupa- cije i teorije plesnog pokreta, svaki pa i najmanji pomak u tehnici ili teoriji, prenošen od učitelja na učenika, ne znači daljnje usa- polja djelovanja. Ta polja često se isprepliću hraneći jedno vršavanje, već daljnju pobunu.” Sally Banes drugo; aktivizam često koristi umjetničke akcije kako bi se višeslojnije artikulirale određene ideje te privukla pozor- “Ne prestajem naglašavati slobodu: živite nost javnosti, a angažiranost samog umjetnika na raznim duhovno slobodno, krećite se slobodno, slu- društvenim planovima prelijeva se u osobne poetike i radi- šajte i krećite se u ljepoti prema instinkti- kalizira izričaje sidreći ih u društveni kontekst. Problem ma.” Mirjana Janeček veze aktivizma i umjetnosti nastaje kad određeni program blokira i cenzurira izričaj, kad umjetnost postane službe- nik ili propaganda određene ideje, kao što se u određenim Kratka fantazija o ponovnom uspostavljanju vlasništva nad tijelom, Marjana Krajač, foto: Iva Korenčić povijesnim kontekstima događalo. Uvod Recentna hrvatska suvremenoplesna scena izrazito je kri- mjenu kulturne politike nerazdvojivi su dio kurikulumaosuđena) na traganje za novim formatima organizacije, Definiramo li aktivizam vrlo široko kao smi- tički artikulirana i usmjerena na društveno djelovanje i brojnih autora i autorica, a u “opisu posla” plesnog umjet-produkcije, prezentacije, prikupljanja novčane potpore, šljenu i organiziranu javnu akciju protiv dru- time je specifična grupacija na našoj umjetničkoj sceni. nika danas je trajni lobistički, edukatorski pa i aktivističkiedukacije, umrežavanja kao i društvene vidljivosti od če - štvenog i političkog statusa quo, onda je Takav profil plesne scene uvelike proizlazi iz njezine pozi- rad. Pozicija neprekidne nestabilnosti i egzistencijalnega su mnoge strategije i alati preneseni tijekom 1990-ih aktivizam na simboličnoj razini u samoj srži cije outsidera na široj umjetničkoj i kulturnoj mapi Hrvat - ugroženosti preusmjerila je plesnu scenu od fuzije s neza-iz sektora nevladinih organizacija. Tako aktivizam plesne suvremenog plesa. Na konkretnom planu ske, zbog čega je u potpunosti smještena unutar nezavi- nimljivom institucionalnom kazališnom scenom premascene danas možemo pratiti kroz razvoj inovativnih inici- ak tivizam kao rad na određenom društve- sne scene koja postoji kao paralelna realnost institucio- onoj živoj civilnoj, nekad nazivanom alternativnom ili sub-jativa samoorganizacije, umrežavanja i otvaranja alterna- nom ili političkom problemu i umjetnički nalnoj kulturi. I s njom u temelju ne dijeli ništa. Štoviše, kri- kulturnom, danas jednostavno nezavisnoj. tivnih prostora rada i izvedbe u posljednjih petnaestak proces,s druge strane, dva su vrlo različita tika kulturnih institucija i aktivističko djelovanje za pro- Plesna scena u velikoj mjeri prinuđena je (možda čakgodina. i S druge strane, zanimljivo je izdvojiti one autorice

38 I KAZALIŠTE 47I48_2011 39 i autore čiji su radovi suštinski spoj aktivističkog otpora i na dao je plesu novo usmjerenje, odmaknuvši ga od bur- koreografije, a koji time inoviraju samo polje izvedbe na žujske samodopadnosti, prema društvenoj relevantnosti i ovim prostorima. I treće, svakako treba spomenuti naj- agenturi na širem planu, a to je upravo profil koji suvre- značajnije akcije proizašle iz plesne zajednice kojima se nativci – aktivisti, anarhisti, vegetarijanci, naturisti kao i čini revolucionarno inovativan i u potpunosti unutarmeni ples naj- ima danas. artikulirala i pred javnost iznijela specifična problematika razni umjetnici uključujući i Labana sa svojim plesačima), značajnijih društvenih tokova, zanimljivo je da je od suvre- plesne scene, kao i one akcije kojima su umjetnici podr- revolucionarno je samo po sebi. menika bila komentirana istovremeno kao sklona lijevo žali neke od najvažnijih aktivističkih inicijativa u proteklih Spomenimo stoga neke od najistaknutijih figura moder- orijentiranim idejama, ali i kao posljednja u linijiNaši dekaden prostori - nog plesa čije su inovacije u plesnom pokretu i filozofiji desetak godina. tnih buržujskih plesačica: “Koreografije MarthePrva Graham koje se bavi novim plesom na prostoru bivše Jugo - tijela, kao i odnosu spram glazbe i prostora relevantne još U ovom eseju odlučila sam se za širi pristup koji ples kon- izgledale su kao da elaboriraju estetiku društveneslavije borbe je Maga Magazinović (1882.-1986.) koreografki- i danas. Jedna od prvih bila je amerikanka Loïe Fuller, glu- tekstualizira na dva načina: vertikalno kroz povijest i hori- što su lijevo orijentirani pisci doživljavali istovremenonja, plesna pedagoginja i aktivistkinja, žena koja je prva mica, plesačica, koreografkinja i znanstvenica čija su is - zontalno smještanjem određenih fenomena plesne scene bolno i frustrirajuće s političkog gledišta. Njezinistekla su naslo- diplomu Filozofskog fakulteta u Beogradu, koja je tra živanja u scenskoj tehnici temelj suvremenog oblikova- unutar najsnažnijih društvenih i umjetničkih utjecaja od - vi indicirali moguću radikalnu orijentaciju: Revoltbila (1927.), prva žena novinar u tek osnovanom dnevnom listu nja svjetla. Vjerojatno najpoznatija i prva koja je zaista ređenog vremenskog razdoblja. Stoga navodim neke poje- Immigrant: Steerage, Strike (1928.), SketchesPolitika from thei osnivačica ženskog studentskog društva. Bila je povezala revolucionarne političke ideje s plesom bila je dince i skupine koji izravno nisu djelovali u polju aktiviz- People (1929.)... Ovi plesovi slijedili su modernističkoi prevoditeljica za - te aktivna feministkinja. Iz njezine škole Isadora Duncan. Svoje simpatije za novi Sovjetski Savez ma, ali su svojim idejama omogućili razvoj alata uz pomoć nimanje za formu te istovremeno tematizirali2 ritmikefizički radi plastike dolaze dvije učenice koje nastavljaju ple- okrunila je preseljenjem u Moskvu gdje je živjela i djelo- kojih plesna umjetnost danas djeluje aktivistički. Plesna podcrtavajući tjelesni napor… Ipak, Graham su snuopetovano pedagogiju u Hrvatskoj – Sofija Cvjetičanin (1903.- Lijevo orijentirana plesna kritičarka i plesna aktivistica vala od 1922. do 1924. godine, a njezina Revolucionarna zamjerali udaljenost od društvene borbe tog 1995.)perioda” i Ana. Maletić (1904.-1986.) čija je škola i danas scena u Hrvatskoj, ovakva kakva je sada, slijed je raznih Edna Ocko 1935. godine ovako komentira ovu nesuglasi- etida (1921.) bilježi se kao prvi politički angažirani ples temeljem plesne edukacije u Hrvatskoj. Ana Maletić ško - strujanja, ideja i projekata, unatoč svim svojim diskonti- cu: “Slijediti trag plesova gđice Graham bilo bi kao ispisi- tog razdoblja. Plesna povjesničarka Maja Đurinović Isa - lu osniva 1932. godine i nuitetima. Ovim pristupom želim ulančati one koji su u vati Odiseju. Povremeno se približava tome da prigrli dorinu ostavštinu komentira kao istinski aktivizam: “Mije- uključuje se u tadašnji ple- svojoj srži bili i jesu predani drugačijem načinu mišljenja, obale realizma, a potom ju odvuče pjesma sirena u misti- Zanimljivo je i nemoguće pre- njala je svijest spram tijela, spram žene, spram umjetno- sni boom u Zagrebu u onom koji se kroz umjetnost ili organizaciju umjetničkog cizam, apstrakciju, purizam i u čudne i nepristupačne vo - sti. Ne samo što je to radila plešući, nego je držala preda- kojem već djeluje pionir-vidjeti, upravo u ovom kontek- djelovanja bavi proširivanjem prostora slobode. de. Pretpostavljamo da je to hodočašće gotovo, i da se vanja i pisala o tome, dakle borila se na svim frontovima ska generacija plesačica,stu, da su ipak najveći rad za – za slobodu. Njezini tekstovi su i danas radikalni i šokan- usidrila u bogatoj luci socijalnog realizma”. 3 redom školovanih u ino-razvoj ove umjetnosti odradile tni. Periodično se autori vraćaju povijesnoj avangardi jer zemstvu. Od tih inicijativai još ga odrađuju √ žene. Je li Tijekom 1930-ih godina u SAD-u se razvija pokret koji još je ona postavila čovjeka, dakle tijelo plus duh, kao poslje- jedino je škola Ane Maletić uvijek nije toliko poznat u plesnoj povijesti i analizi da bi ples ipak negdje u svojoj biti i Povijesne poveznice dnju oazu slobode. Biti plesač, govoriti sam sobom, u kul- preživjela ogromnom ener - postao općim mjestom, i koji tek od nedavno biva valori- feministički aktivizam? I smi - turi koja neprekidno traži nekog posrednika je nešto naj- gijom i ustrajnim naporom ziran na pravi način. To je rad The Workers Dance League jemo li parafrazirati Susie Or - Kako bismo dali dovoljno važnosti vezi aktivizma i plesa čišće i najsnažnije. Ako Isadora nije bila aktivistkinja, njezine osnivačice koja se 1 kao krovne organizacije koja je organizirala izvedbe radi- na onoj simboličkoj razini, treba se, makar i ukratko pri- onda ne znam tko je”. izborila za njezino preživ-bach i umjesto sjetiti pionirskih dana ove ne tako stare umjetnosti. Nje - kalno ljevičarski usmjerenih plesnih grupa od kojih je naj- nist issue Fat is a femi- S teorijske strane najzanimljiviji je inovator, edukator i ljavanje u labirintima soci-ce feminist issue zini počeci se vežu za razdoblje emancipatorskih po kreta poznatija The New Dance Group. Osnovala ju je grupa filozof pokreta Rudolf Laban čije su ideje proteklih dvade- jalističke ideologije i birokracije, socrealizmaustvrditi i moderniz- da je Dani - ranog 20. stoljeća te je modernistički bunt i okretanje učenica Hanye Holm, kojoj se ubrzo pridružuju plesači i setak godina doživjele znanstveni i umjetnički revival, a ma, zanosa jugoslavenskim folklorom i institucijom? kla- introspekciji u samoj srži ove umjetničke prakse. Osob ni plesačice ostalih škola i grupa kao što su učenice Martha koji je bio duboko uključen u već spomenute emancipa- sičnog baleta. Studio za suvremeni ples pokreće s kćeri izraz, povratak ritualnom, primitivnom, ekspresivnom i Graham, Ana Sokolow, Jane Dudley i Sophie Maslow. Re- torske tendencije tog razdoblja. Njegova učenica Mary Verom 1962. godine, a taj ansambl kontinuirano djeluje emocionalnom esencijalne su kvalitete modernog plesa. volucionarni ples, kako se tada nazivao, bio je dio intelek- Wigman uvela je preciznost prostora i odnosa s glazbom, još i danas. Iako sama nije bila aktivistkinja kao njezina tualnog socijalističkog kruga, a posljedice Velike depresi- Ples isto tako možemo sagledati i kao odmak od dancea njezina učenica Hanya Holm nastavila je ovu tradiciju u učiteljica Maga, njezin rad, ideje i borba za školu i podu- je (1929. – 1930.) okrenule su mlade, radikalne plesne d’ecole, striktnih kodova akademskog plesa ili baleta, SAD-ua kroz školu temeljenu na principima Mary Wigman. čavanje plesa aktivističko je djelovanje na simboličkoj i umjetnike prema ljevici i marksizmu što je dalo eksplicitni razvoj novih tjelesnih praksi (prisjetimo se DelsarteovogSpomenimo u Americi Ruth St. Dennis koja se okrenula stvarnoj razini per se. politički sadržaj i društvenu relevantnost estetskoj revolu- istraživanja geste tijekom 19. stoljeća, Dalcrozeove eurit-orijentalnim inspiracijama, a njezina učenica Martha Među najistaknutijim koreografkinjama, edukatoricama i ciji modernog plesa. U duhu izvornog aktivizma odlaze u mije, Labanove filozofije i analize pokreta) niz je inovativ-Graham prva je razvila stabilnu tehniku koja je kombina- izvođačicama koje djeluju u Hrvatskoj između dva rata je radničke kvartove gdje organiziraju besplatne koncerte i nih pristupa koji izlaze iz proučavanja samog tijela i radecija proučavanja daha i snažnih mišičnih kontrakcija. Mirjana Janeček (1902.-1977.), koja je studirala ples u radionice. Taj je program spojio socijalistički aktivizam i za tijelo kao takvo. Otvaranje prostora za prihvaćanje “pri-Graham su tada nazivali najznačajnijom plesačicom raz- Pragu, a od 1922. godine priređuje solističke plesne kon- moderni ples, privukao plesu lijevo orijentiranu publiku rodnog” ili nesankcioniranog tijela, kao i opiranje industri-doblja, nasljednicom Isadore na tronu plesnog kraljevstva certe u Zagrebu u stilu Isadore Duncan, ali uz naglašeniji koja tijekom vremena postaje i najsnažnija baza plesne jalizaciji i zagađenju (zanimljivo je podsjetiti se utopijskei Picassom plesa. publike. Rad ove grupacije koji je trajao do 1960-ih godi- komune u Monte Verità gdje su se okupili tadašnji alter-Koliko god da se s današnje pozicije rad Marthe Graham

40 I KAZALIŠTE 47I48_2011 41 ta koji su odrazi europskih trendova, redovito biva uguše- na u opresivnim režimima i kroničnoj povijesti diskonti- nuiteta, a preživljava zahvaljujući entuzijazmu i gerilskom duhu najistaknutijih protagonist/ica ove priče. Zanimljivo Margarete Froman, plesne studije nastavila u Hellerau je i nemoguće previdjeti, upravo u ovom kontekstu, da su kod Jacques-Dalcrozea te u Hamburgu kod Labana. Tije - ipak najveći rad za razvoj ove umjetnosti odradile i još ga kom studija postaje član njegove Tanzbühne i gostuje po odrađuju – žene. Je li ples ipak negdje u svojoj biti i femi- cijeloj Europi, a od 1926. godine nastupa i podučava nistički aktivizam? I smijemo li parafrazirati Susie Orbach samostalno u SAD-u. Mercedes Goritz Pavelić (1907.- i umjesto Fat is a feminist issue ustvrditi da je i Dance 2003.) po povratku s plesnih studija iz Beča i Graza okup- feminist issue? lja sve redom školovane zagrebačke plesačice i osniva 4 No je li to tako i ako jest, zašto, ostaje za 1932. godine Zagrebačku komornu plesnu grupu, koja razmotriti kroz neki drugi esej. nije dugo trajala, ali je prvo okupljanje profesionalne ne - formalne plesne skupine, naravno ženske. Mia Čorak Sla - venska (1916.-2002.) prva je hrvatska primabalerina i 1960-e i 1970-e jedna od najvećih baletnih umjetnica 20. stoljeća. Školo- Sljedeća važna pojava na hrvatskoj sceni čije djelovanje vala se kod M. Froman te u Beču i Parizu kod najpoznati- treba sagledavati s aspekta utjecaja avangardnih društve - jih pedagoga. U Zagrebu priređuje zasebne Večeri klasi- nih strujanja je Komorni ansambl slobodnog plesa. Nje- čne i moderne plesne umjetnosti. Na Labanovoj Plesnoj go va umjetnička voditeljica Milana Broš svoj autorski rad KASP, suradnja sa Zagrebačkim gudačkim kvartetom u MUO olimpijadi u Berlinu 1936. godine dijeli prvo mjesto s tada započela je kao plesna pedagoginja potkraj pedesetih (Pet stavaka za gudački kvartet Weberna, Muzički Biennale 1971. godine) najslavnijim plesačima Ausdrucktanza: Kreuzberrgom i godina u tadašnjem Pionirskom kazalištu, današnjem Wigmanovom, nakon čega stiče svjetsku slavu glavnom ZKM–u. Od 1962. godine pokreće Eksperimentalnu gru - ulogom u francuskom filmu Smrt labuda (Le Morte du pu slobodnog plesa Zagrebačkog pionirskog kazališta, ko - Cygne, u SAD-u prevedeno Ballerina). Pleše u Ballet Rus - ja će godinu poslije, nakon odlaska iz tog kazališta, promi - se de Monte Carlo, u Metropolitanu, vodi baletne trupe u jeniti ime u KASP. Ta grupa djeluje do druge polovine SAD-u. Nevenka Perko (1907.-1986.), 1930. godine upi- 1980-ih godina kada se transformira u Plesno kazalište suje trogodišnji plesni studij u Beču – ritmike, gimnastike, SKUC koje vodi Milana Broš i Gestu koju pokreću neke akrobatike i umjetničkog plesa, pred kraj studija bila je i članice KASP-a. asistent te radila na tečajevima za djecu i odrasle. Po Milana Broš i njezina grupa nisu bili okrenuti izravnom povratku u Zagreb, uz pismenu preporuku, otvara Studio političkom ili društvenom aktivizmu, ali “Povijest KASP-a gimnastike, ritmike i umjetnog plesa na Zrinjevcu, odo- tako je i povijest prodora suvremenih tendencija u ne breno od Ministarstva prosvjete 2. studenog 1933. godi- samo izvedbene umjetnosti na ovom području, jer ju je ne. Surađuje s Oktavijanom Miletićem na filmu Ples u pri- nemoguće odvojiti od zanosa takozvanih zlatnih godina rodi 1935. godine, prvom filmu ove vrste zamišljenom i Studentskoga centra, točnije Teatra &td i Muzičkog salo- snimljenom kod nas. na, ili pak Muzičkog biennalea, koji su redovito pružali Ove biografije navodim iz razloga što je ulogu današnje Vera Milčinović Tashamira, Zagreb, 1924. ili 1925. godine produkcijsko i prezentacijsko utočište bezdomnom i ne - plesne scene kao agensa društvene promjene zanimljivo pripadajućem ansamblu i u tom smislu primjerena, slobo- KASP, Bajka, 1973. godine, foto: Saša Novković dramatski izraz. Kasnije otvara vrlo cijenjenu, državno sagledati u povijesnom kontinuitetu. Vidljivo je naime da dna imena”. odobrenu školu umjetničke plesne kulture koja djeluje od se avangardne tendencije, inovacije u plesnoj estetici i ju, a sukladno tome Milana Broš se potpisivala kao umjet- 1930. do 1947. godine. S aktivističke strane važno je filozofiji, kao i povezivanje s radikalnim društvenim zbiva- 5 U koreografskom smislu određene značajkenička voditeljica, a ne koreografkinja. Zatim, prelazak iz njima pojavljuju u vrijeme snažnih društvenih promjena, spomenuti kako je 1947. godine osuđena kao pripadnica KASP-a omogućavaju da ga se smjesti u svjetski postmo-kazališta u galerijske prostore ili na neumjetničke lokaci- odnosno na valovima rasta šire kolektivne svijesti. S te Jehovinih svjedoka (“profaštistička i špijunska organizaci- dernistički plesni pokret koji je najjače obilježen radomje što je KASP kontinuirano prakticirao, a što je jedna od strane zanimljivo bi bilo istražiti paralelizme između akti- ja”) te je izgubivši imovinu i građanska prava, odslužila Anne Halprin i kasnije kolektiva The Judson Dance Thebitnih- značajki koja približava plesnu umjetnost koncep- vističkih pokreta i umjetnosti 1930-ih s onima 1970-ih i pet godina u ženskom logoru u Slavonskoj Požegi organi- ater u SAD-u, ili Rosemary Butcher i kasnije kolektiva X6tualnoj i performansu, a time i kritici postojećih institucija na kraju s današnjom situacijom koja bilježi snažnu pobu- zirajući i tamo plesne priredbe. Po povratku ponovno radi, u Britaniji, a koji je nastao u kontekstu snažnog aktivisti-u kulturi. Treba spomenuti i okretanje jednostavnijem, ali bez prava na javno djelovanje. Nadalje, tu je Vera Milči - nu i globalno dizanje razine građanske svijesti. čkog pokreta na američkoj i europskoj sceni. Od tih zna-osobnijem izvođačkom tijelu, odnosno traganju za srži nović Tashamira (1906.-1995.) koja je učila balet kod Plesna umjetnost na našim prostorima, pak, nakon uzle- čajki treba naglasiti stvaranje kroz plesačku improvizaci-problema kojim se bavilo u pojedinom projektu i inovira-

42 I KAZALIŠTE 47I48_2011 43 ansambla, a koreografije potpisuju članice ansambla. U teksta, odnosno jake alternativne i studentske scene kojaPlesna scena u velikoj mjeri prinuđena je (možda usporedbi s današnjim to je vrijeme velikih predstava s po se okupljala oko, između ostalih, SC-a i SKUC-a te klubo-čak i osuđena) na traganje za novim formatima petnaestak plesača u produkciji, kostimiranih i izvođenih va Lap, Jabuka ili Kulušić; tu su bili Studentski list i kultnoorganizacije, produkcije, prezentacije, prikupljanja na velikoj sceni, a zanimljivo je da su gotovo sve predsta- glasilo Saveza socijalističke omladine Polet. Veza s regi- novčane potpore, edukacije, umrežavanja, kao i ve kvalitetno snimljene za TV. jom je bila živa i snažna te su plesne predstave cirkulira- društvene vidljivosti (...). Tako Zagrebački plesni ansambl i Studio za suvremeni ples le Ljubljanom, Beogradom, Sarajevom, Skopjem. To je vri- aktivizamplesne ostaju do danas jedine dvije trupe ili ansambli u pravom jeme novog vala u rock glazbi i tzv. nevidljive, sedmescene repu- danas možemo pratiti kroz razvoj inovativnih smislu koji i dalje funkcioniraju po starom modelu okup - blike u SFRJ, one nadnacionalne, transteritorijalneinicijativa i neo - samoorganizacije, umrežavanja i otvara- ljanja plesača oko središnje figure koreografa ili umjetni- graničene, nevidljivom, duhovnom i kulturnom prostoru, nja alternativnih prostora rada i izvedbe u poslje- čkog voditelja. Uspjevši preživjeti na taj način posljednja nastalom iz pop-kulture su utočišta plesačima koji žele biti “samo” plesači, mjesta 6. dnjih petnaestak godina. u kojima se i dalje nudi “luksuz” svakodnevnog treninga u Kao i tadašnja rock scena koja je nedovoljno politična i adekvatnoj dvorani i povremenog uvezenog koreografa potpuno nespremna na politički i društveni kolaps koji je u Osijeku, od sudionika prekinutog festivala traži tekstove KASP, Događaj 13, gostovanje u Palermu, 1975. godine koji postavlja veliki predstavu. Time su na našoj sceni bio iza ugla i plesna je scena iz današnje vizure na tom kako bi zabilježili tadašnji trenutak. Ekipa Zagrebačkog (naročito ZPA) i posljednja mjesta gdje publika koja želi tragu. Individualizam, težnja profesionalizmu i apolitič - plesnog ansambla, umjesto da priloži esej vraća se nazad nje forme koja prati tu ideju, za razliku od razvijanja osob- vidjeti takvu predstavu može sa sigurnošću doći i znati što nost najvidljivije su kvalitete. Najradikalniji umjetnički pri- i s predstavom Madrid Caffe gostuje u ratnom Osijeku, nog koreografskog rukopisa. Milana Broš tijekom karijere “kupuje”. stup na plesnoj sceni tada donosi Ljiljana Zagorac, koja Slavonskom Brodu i Našicama, zajedno s rock-bendom neumorno je radila kao edukator za studentsku i amater- Studio za suvremeni ples unazad nekoliko godina odmiče se približava performansu, ljušti bilo kakvu plesačku ili Neue Slavonishe Kunst. Ta turneja zabilježena je u doku- sku populaciju, načinom koji se temelji na improvizaciji, se od takvog čvrstog okvira prema struji koja se kroz arti- kazališnu magiju i povezuje se s rock scenom surađujući mentarnom filmu Guards Ivana Faktora. Nakon toga, dje- dakle emancipatorskog je, a ne disciplinatorskog karak- kulaciju vlastite pozicije uključuje u kritički i plesnoaktivi- s bubnjarom Azre Borisom Leinerom. To pokazuje već u lovanje u ratnom Osijeku nastavlja Ksenija Zec koja sa tera. I taj rad u suodnosu je s pokretima plesa u zajednici stički smjer. S jedne strane rade sa širim krugom doma- solu Bez kontrole (1993.) koji je u samom nazivu aktivi- Sa njom Ivić u HNK Osijek postavlja predstavu Koraci 1980-ih godina u Europi. Zanimljivo je da je Milana Broš i ćih koreografa pružajući im uvjete za produkciju, a čime stički jer se protiv svakoj prisili i ograničenosti. Surovi Samuela Becketta u kojoj igraju Snježana Abramović Mil - prva plesna umjetnica sa statusom samostalnog umjetni- su proizveli nekoliko važnih i nagrađivanih predstava kao ples, solo iz istog razdoblja, bio je radikalno čišćenje plesa ković, Blaženka Kovač i učenice završnog razreda Škole ka. Na pitanje o razlici tadašnjeg i sadašnjeg trenutka, u što su Sale Ksenije Zec, Duh sklon promjeni Maje Drobac od naslaga lagane “spektakularnosti”, prema esencijal- suvremenog plesa Ane Maletić. razgovoru kaže: “Naši radovi nisu bili protesti bili su sta- i Nastup Matije Ferlina. Slijedeći taj niz i promišljajući vla- nom plesa, a Suženim prostorom (1998.) vizionarski je Projekt koji pokrenut 1982. godine, a koji nemjerljivo utje- vovi. Mislili smo da svojom umjetnošću možemo stvoriti stitu poziciju ansambla s pedeset godina trajanja, u najavila borbu za plesni prostor, i konkretan i metaforički. če na hrvatsku plesnu scenu u svim aspektima je Tjedan bolji svijet i bolje ljude…” posljednje dvije sezone rade predstave koje proizlaze iz U ovom kontekstu ne smije se zaboraviti malo poznat suvremenog plesa, odnosno Hrvatskog instituta za pokret nezadovoljstva postojećom situacijom te organiziraju ak - podatak o djelovanju Zagrebačkog plesnog ansambla u i ples 1990. godine koji je prva nevladina neprofitna orga- ciju pod nazivom Pola stoljeća sam nevidljiv unutar koje Osijeku ratnih godina. To djelovanje možda najbolje odgo- nizacija u kulturi u Hrvatskoj. Tjedan suvremenog plesa iz 1980-e i 1990-e su izveli predstavu Povijest gledanja nastalu u suradnji s vara na pitanje apolitičnosti ove grupacije umjetnika, od- korijena je promijenio scenu, no projekt koji je isto tako redateljem Oliverom Frljićem. Akcija se odvijala unutar nosno otvara jedno drugo lice aktivizma, ono koje nije bilo pokrenula Mirna Žagar unutar HIPP-a, a kojeg se danas Uz već spomenute Plesnu radionicu SKUC i Gestu, Velesajmau kulture Studentskog centra Sveučilišta u Za - usmjereno na izravno političko djelovanje, niti na izravnu malo tko sjeća, je MAPA projekt. Tijekom prve polovice kasnim osamdesetima zatičemo centralizaciju plesnegre bu 2011.godine, a uključivala je projekciju filma Dan - konfrontaciju s institucijama u kulturi, već na održa vanje 1990-ih Moving Academy of Performing Arts okupio je oko scene na dva snažna središta – Studio za suvremeni pleska Stjepanovića o međunarodnom projektu Spider, zatim već spomenute alternativne, nezavisne scene koja je bila sebe umjetnike i izvođače okrenute kazalištu pokreta, tje- i Zagrebački plesni ansambl koji je odvojivši se od Studijaperformans Studijeva podmlatka te kao najzanimljiviji dio, paralelni prostor slobodnog djelovanja, nekontaminiran lesnog teatra ili mime i pokrenuo na estetskoj razini jednu pokrenula Lela Gluhak Buneta (1970.). Ta dva ansamblapredavački performans Studijevih umjetničkih voditeljica političkim ili ideološkim utjecajima. potpuno novu scenu unutar one postojeće. Intenzivnom rade svaki unutar svog umjetničkog svjetonazora: StudioTihane Škrinjarić, Zage Živković i Bosiljke Vujović-Mažu - Djelovanje ZPA u ovom kontekstu vezano je za predstavu međunarodnom razmjenom umjetnici kao što su (između na tragu apstraktnog plesnog izraza europske verzijeran. Ova akcija isto tako pripada nizu aktivnosti koje ple- Madrid Caffe (1991.) autorica Katje Šimunić, Ksenije Zec ostalih) Ivana Müller, Andreja Božić, Aleksandar Acev, Na - Graham stila i jazz-dancea, a ZPA nastavlja ideju Anesna scena poduzima kako bi široj kulturnoj javnosti ponu- i Jasminke Neufeld, u izvedbi Snježane Abramović taša Lušetić, Žak Valenta, Mirjana Smolić, Deni Šesnić, Maletić u smjeru modernog plesa s folklornim elementi-dila informaciju o svom radu i o neučinkovitosti kulturne Milković, Blaženke Kovač i Andreja Črepinka te njihovoga Stanko Juzbašić dobili su mrežu suradnje kojom su se njima te kasnije u središte stavlja autorska istraživanja čla-politike. gostovanja na Osječkom ljetu mladih u organizaciji osječ - hovi umjetnički interesi mogli razvijati u potpuno drugači- nica. Oba ta ansambla rade u smjeru profesionalizacijeKada i govorimo o sceni 1980-ih, zanimljivo je (i pomalo kog SKUC-a 1991. godine. Taj festival prekinut je 27. lip- jem kontekstu, a koji su na koncu rezultirali međunarod- institucionalizacije plesne profesije kroz model klasičnenostalgično) podsjetiti se i malo šireg zagrebačkog kon- nja, dana kada je tenk JNA pregazio crvenog fiću. Kao nim karijerama. Osim toga MAPA uvodi novi model edu- repertoarne plesne trupe. To znači da su stalni plesački odgovor na tadašnju situaciju uredništvo Književne revije kacije koji uz izvođačke plesne ili mimske tehnike obuh- ansambli s umjetničkim voditeljem (odnosno voditelji- com) koja je odgovorna za umjetnički smjer i egzistenciju

44 I KAZALIŠTE 47I48_2011 45 vaća produkciju, načine vođenja projekta, umrežavanja te 9 Već 2002. godine zajedno s Eks- oblikovanje svjetla. Time ovaj projekt, iako u potpunosti scenom organiziraju potpisivanje peticije za rješavanje apolitičan, možemo čitati i s aktivističke strane, upravo na pitanja Plesnog centra te improvizacijski session u atriju razini uvođenja potpuno novog sustava alternativne i ma je rad unutar tih ansambala postao “pretijesan”. Tako tadašnjeg Gradskog ureda za kulturu na Trgu Stjepana novana u Platformu.hr. emancipatorske edukacije cjelovitog umjetnika, kao i su 1998. godine Irma Omerzo, Deana Gobac, Iva Nerina Radića 1. Od 2009. godine organiziraju proslave za Među - ogromne potpore umjetnicima koji u tom trenutku na Sibila, Ljiljana Zagorac, Katja Šimunić, Žak Valenta, Darko narodni dan plesa na Cvjetnom trgu i Zrinjevcu pod nazi- hrvatskoj sceni nisu imali nikakvu potporu za svoj rad. Brkljačić i Ronald Savković u neformalnom prostoru dvo- vom Go Out and Dance te 2010. godine akciju Count - rane ansambla LADO predstavili svoje kratke radove, im - down – Tijela nezavisne plesne scene u kojem su plesači provizacije i plesne eksperimente. LLINKT! se nakon ove dočekali novinare ležeći na stepenicama MSU-a. U sklopu Od 1995. akcije formira kao grupa triju autorica (Sibila, Šimunić i te akcije izvedeno je deset performansa na raznim grad- Zagorac) te nastavlja raditi kao platforma za istraživanje skim lokacijama kao što su Ministarstvo kulture, Trg kra- Nakon 1995. godine uz postojeće preživjele aktere ple- koreografije kao kolektivnog čina, istraživanje plesa na lja Tomislava, Radnička cesta, kino Kalnik, Trg bana Jela- sne scene, javljaju se nove inicijative koje dovode do izvankazališnim lokacijama, multimedijskih i instalacij- čića, Cvjetni trg, Gradski ured za kulturu, tržnica Dolac, a spoja aktivističke i plesne scene u doslovnom smislu te skih projekata, s jasnim ciljem odmaka od institucionalne izveli su ih Irena Mikac, skupina VEM Tomislav Feller, riječi, odnosno plesna scena svjesno preuzima aktivisti- ideje plesne umjetnosti i traženja novih mogućnosti pro- Selma Banich, Silvia Marchig, Sonja Pregrad da nabrojim Grad je gladan – nahranimo ga, foto: Selma Banich čke strategije. Ti modeli javljaju se s novim valom civilnih dukcije. samo neke. Ova je akcija privukla priličnu medijsku pozor- godine glavne smjernice svojeg djelovanja saželi u inicijativa koji je najsnažnije obilježen otvaranjem Sorose - Povratkom većeg broja plesačica i plesača s edukacije u nost i nezadovoljstvo oslovljenih institucija. Manifestu za europsku izvedbenu politiku (Manifesto for vog ureda u Hrvatskoj. “Za zagrebačku (civilnu) scenu ... inozemstvu, javlja se sve više inicijativa koje se preobli- Silvia Marchig, jedna od sudionica tog projekta i plesna an European Performance Policy) u kojem su izjavili slje- (od)… 2000. naovamo ključnu su ulogu imala i dva ‘spin- kuju u umjetničke organizacije i dalje prate ideju samoor- umjetnica koja je često uključena u razne akcije, kaže: deće: off’ projekta Instituta otvoreno društvo – Hrvatska: osni- ganizacije i razvoja vlastitih projekata. O utjecaju školova- “Performans se zvao Grad je gladan – nahranimo ga. ”Mi smo Europljani vanje Centra za dramsku umjetnost CDU (1995.) i nja u inozemstvu kazališna i plesna kritičarka Nataša Izabrala sam Dolac kao lokaciju jer je simbolički trbuh Mi smo građani Multimedijalnog instituta mi2 (1999.), koji su postali jedni Govedić komentira: grada. Za akciju je išao otvoreni poziv svim zainteresirani- od ključnih protagonista i aktivnih sudionika druge faze “Biti stranac ili biti kozmopolit, kao što je slučaj s doma- ma, okupilo se nas 12, ako se ne varam. Uvježbali smo Mi smo radnici razvoja civilne kulturne scene. Od 2000. pratimo rapidno ćim plesačima i koreografima, izrazito je emancipatorska pjesmu Absolute Beginners Davida Bowiea. U pjesmi, iz - Mi smo umjetnici povećavanje broja njenih aktera koji se međusobno pove- pozicija, jer plesači postaju dvostruki ‘dislokatori’: prvo se među ostalog, postoji stih: as long as we’re together, the Mi smo izvođači zuju i koji uz suradničke programske aktivnosti teže trans- moraju tražiti u zemlji u koju odlaze, zatim u zemlji u koju rest can go to hell. I inače bila mi je zanimljiva pozicija Mi smo nezavisni formaciji i artikulaciji niza problema vezanih za institucio- se vraćaju. Otvorenost i hibridnost plesne scene u mom je neprestanog početnika, nemogućnost ostvarivanja konti- Mi smo umjetnici, nalni okvir vlastitog djelovanja, kulturne politike, proble- iskustvu vezana i za činjenicu da danas na inozemnim nuiteta. S druge strane, da bi se nešto autorski napravilo, i dalje: me statusa, javnog prostora…” uvijek se moraš staviti u poziciju početnice, krenuti od akademijama za izvođače nema više striktnih podjela iz - Naše se prakse mogu opisati rasponom terminologija, ovi- među studija tijela, glasa i teorije. To znači da se od izvo- nule. To je surovo, ali potrebno. Tako smo to zborski izve- 7 sno o raznim kulturnim kontekstima u kojima djelujemo. đača traži da bude daleko cjelovitiji umjetnik no što smo le, nekoliko puta, i usput dijelile letke s tekstom koji je Naše se prakse mogu nazivati: ‘izvedbena umjetnost‘, ‘ži- Veza plesača s NGO scenom koju u to vrijeme čine brojne navikli u Hrvatskoj. A sa spomenutim znanjima idu i neke napisala Nataša (Govedić), pod nazivom: Od čega živi va umjetnost‘, ‘hepening‘, ‘događaj‘, ‘tjelesna umjetnost‘, ženske i feminističke, antiratne, ekološke, anarhističke i nove političke odgovornosti, odgovornosti kompleksnog jedan grad? koji, ukratko, poprilično poetskim jezikom ‘suvremeni ples/kazalište‘, ‘eksperimentalni ples‘; ‘novi ostale organizacije, skupine, inicijative, akcije ili pokreti, autorstva, zbog kojih je domaća plesna scena najpolitič - govori o tome kako grad živi od međusobne solidarnosti ples‘, ‘multimedijalna izvedba‘, ‘prostorom određene‘, kao i magazin i izdavačka kuća Arkzin, Autonomna tvorni- niji i najotvoreniji dio svih umjetničkih profesija8 u nas”. građana”. ‘tjeles na instalacija‘, ‘tjelesni teatar‘, ‘laboratorij‘, ‘kon- ca kulture – Attack!, Festival alternativnog kazališnog izri - Kod ovog navoda zanimljivo je vratiti se na spomenutu ceptualni ples‘; ‘independance‘, ‘postkolonijalni ples/ čaja (FAKI), klub Močvara, net.kulturni klub mama itd., situaciju 1930-ih kada je grupa plesačica školovanih u performans‘, ‘ulični ples‘, ‘urbani ples‘; ‘plesno kazalište‘, temeljito mijenja okvir i viziju rada plesača, od jedinog inozemstvu svojim povratkom pokrenula plesnu kulturu u 10 ‘plesna izvedba‘ – da imenujemo samo neke… puta prema afirmaciji kroz pristupanje repertoarnoj kom- Hrvatskoj. Naše prakse su sinonimi prioriteta financiranja u smislu paniji prema nizu nezavisnih subjekata koji razvijaju sa - Vratimo se kraju 2000-ih. Na europskoj je plesnoj sceni Jedan od najutjecajnijih novih subjekata je Plesni centar inovacije, rizika, hibridnosti, razvoja publike, društvene mostalne projekte i koji paralelno rade na umrežavanju i vidljiv novi smjer koji otvara suvremenoplesnu scenu dru- Tala osnovan 2000. godine pod vodstvom Tamare Curić i uključenosti, participacije, novih kulturnih diskursa i kul- vlastitim okvirima produkcije. gačijim promišljanjima tijela, izvedbe i koreografije. Po - Larise Lipovac, obje vrsne plesačice koje nakon obrazo- turnih različitosti. One pružaju nove jezike, artikuliraju no - Akcija nezavisne plesne scene LLINKT! možda je prva spo- novno se događa novi ples kao žanr koji čak i ime “ples” vanja u Belgiji, odnosno Americi, potaknute preuskim pro- ve forme subjektivizacije i prezentacije kako bi bile u skla- jila aktivističku ideju i ples u tom trenutku. Nastala je dovodi u pitanje, odnosno tvrdi da nove prakse ne pripa- storom djelovanja kreću zajednički intenzivno raditi na du s kulturalnim i društvenim utjecajima kojima smo izlo- upravo iz potrebe stvaranja novoga konteksta širega daju pod tradicionalni izraz “suvremeni ples”, koji tako od unapređivanju scene. Jedan od prvih njihovih projekata je kruga plesača koji su radili van stalnih ansambala, ili koji- generičkoga pojma postaje povijesna ili stručna kategori- Platforma mladih koreografa koja je ove godine preime- ja. Govoreći o novom plesu mislim na autore koji su 1999.

46 I KAZALIŠTE 47I48_2011 47 ženi, kako bi stvorile nove kulturne krajolike. Mi oslovlja- Osim ovih temeljnih, značajan je edukacijski program vamo pitanja kulturalne različitosti. Naše prakse dokaza- EkS-scene kroz koji su prošli umjetnici kao što su Frédéric le su se kao artikulirana platforma s koje izazivamo domi- Gies, Isabelle Schad, Jonathan Burrows, Litó Walkey, 15 Ko - nantne postkolonijalne narative i tradicionalne reprezen- Mårten Spångberg, Ivo Dimchev, Alice Chauchat, postordinacijski the- kreaciju,tim EkS-scene da kao trenutačno umjetnici čine snosimo Selma odgovornost Banich, prema tacije ‘Drugoga‘”. ater, Gob Squad. Zatim projekt WARP – Večeri autorskihSandra Banićnekom Naumovski, širem društvenom, Maja Marjančić, civilizacijskom Željka San kontekstu, - da Manifest su potpisali Jérôme Bel, Steven de Belder, radova i performansa koji se odvijao od 2003. dočanin 2007. i Zrinkase Užbinec.bavimo etikom postojanja”, tvrdi Selma Banich. Annabelle Hagmann, Xavier Le Roy, Philippe Riéra, Georg godine i unutar kojeg su po raznim lokacijama uVeliki gradu aktivistički projekt unutar same struke, kojom se Schöllhammer, Sabine Sonnenschein, Oleg Soulimenko, prikazivani projekti nastali u okviru radne platformepokušalo EkS- utjecati na sve goru situaciju za plesnu profesi- Christophe Wavelet, scene. Razvio se u TRANSWARP kolaborativni međunaro-ju i sve gori tretman unutar kulturne politike Gradskog 11 kratko vrijeme poznati pod ne baš dni projekt distribucije umjetničkih radova, a koordina-ureda za obrazovanje, kulturu i sport i Ministarstva kultu- sretnim nazivom think dancea, koji su na scenu uveli spoj torice ga objašnjavaju koristeći angažiranu terminologijure, pokrenula i je Radna skupina za hitnu razradu strategi- teorije izvedbe u širem kontekstu, performansa i plesa, odlučan, manifestni ton s jasnim aktivističkim ciljem usm- Walk This Way, Pravdan Devlahović, foto: Jasenko Rasol ja razvoja, financiranja, predstavljanja i distribucije suvre- baveći se raznim subverzijama dotadašnjih politika repre- jerenim na vidljivost plesne scene: mene plesne umjetnosti u gradu Zagrebu Udruge plesnih sta kao izvedbe, njegova forma je intervencija u javnost, zentacije tijela. Strujanje tih tendencija izrazito je vidljivo i “S obzirom na preusmjeravanje radnih strategija, priorite-umjetnika Hrvatske koju su činili Selma Banich, Sandra ali u pogledu svrhe i u pogledu antagonizma društvenih na hrvatskoj plesnoj sceni te razvoj nezavisne scene i pro- ta i ciljeva ekscene te potrebe da se dosadašnji projektiBanić Naumovski,i Pravdan Devlahović, Marjana Krajač, odnosa on to nije. Djelovanje BADco. je politično odista u dor novog europskog plesa stvara širi okvir u kojem se programi organizacije artikuliraju kroz razvijanje međure-Ana Kreitmeyer, Silvia Marchig, Irma Omerzo, Nikolina vrlo maloj mjeri. Naše umjetničke akcije su se najčešće definiraju novi autori i autorice na našem tlu. gionalnih i međunarodnih suradničkih inicijativa,Pristaš, model Željka Sančanin i Zrinka Užbinec. Projekt su čini- uključivale u već unaprijed definirane aktivističke kontek- U kontekstu fuzije znanja samoorganizacije koje je razvila TRANSWARP će preustrojiti stari okvir prema definiranijimle Brošura – srebrna knjižica, akcija Odbrojavanje i Česti- ste kao izraz podrške, a izravno društveno djelovanje, civilna scena 1990-ih i novih izvedbenih praksi na europ- umjetničkim, produkcijskim i distribucijskim uvjetimatamo/plakat, te kako opisuje Nikolina Pristaš u razgovoru pak, unutar Prava na grad ili one akcije UPUH-a, nam skoj razini, najdalje su otišli BADco. – kolaborativna izved- biti generiran kao međunarodna gostujuća platformaobjavljenome u časopisu Frakcija: omogućuje da ne moramo raditi apelativne predstave o bena skupina čiju jezgru čine Pravdan Devlahović, Ivana koreografa i plesnih umjetnika kooperativne organizacije“U šestom mjesecu 2008. godine smo izdali brošuru u protestima samima”. Ivković, Ana Kreitmeyer, Tomislav Medak, Goran Sergej Scena (ekscena) i međunarodnih partnera. Javno zagova-kojoj smo objavili neku vrstu statističkog pregleda stanja 12 Pristaš, Nikolina Pristaš, Lovro Rumiha i Zrinka Užbinec. ranje plesa kao relevantne umjetničke prakse plesneunutar scene u Zagrebu. Sastavili smo upitnik o svim fak- BADco je danas grupa čvrstog organizacijskog okvira koja hrvatskog kulturnog konteksta, vidljive i priznate i na Godine 2001. na inicijativu Selme Banich i Nensi Ukra- torima koji čine uvjete rada plesne scene u Zagrebu, od djeluje više na međunarodnoj razini nego unutar hrvatske međunarodnoj razini te etabliranje postojećih umjetničkih inczyk pokreće se i EkS-scena, projekt koji vjerojatno naj- pitanja financija, edukacije, produkcije, prostora za rad i scene. No, njihov je utjecaj na domaću scenu izniman pozicija i rada postaju prioritetni ciljevi autora unutar dublje povezuje aktivističku i plesnu scenu. Okrenut je za prezentaciju. Taj upitnik smo poslali svim profesiona- upravo zbog izlaska iz fiksnih okvira plesnog, kazališnog, Scene za rad u budućem razdoblju”. upravo onoj populaciji za koju u tom trenutku nije bilo lnim plesnim subjektima u gradu Zagrebu, odnosno oni- izvedbenog ili teorijskog okvira, visokih profesionalnih mjesta na plesnoj sceni. “Sve aktivnosti vezane uz proma koji su financirani od Gradskog ureda za kulturu, s standarda svakog projekta, ali i stvaranja uspješnog i sta- grame i projekte radne platforme EkS-scene organizira molbom da ga ispune. Devedesetposto subjekata se bilnog organizacijskog modela koji je u potpunosti nezavi- 14 koordinacijski tim. Otvorenim modelom organizacije i na - odazvalo i popunilo upitnik s podacima za razdoblje od san, odnosno proizvod je ove skupine. Kao pojedinci činom rada koji podrazumijeva horizontalno odlučivanje i Svi projekti EkS-scene usmjereni su na otvaranje2005. novih do 2007. godine. Uz pomoć Davora Miškovića iz or - često podržavaju razne aktivističke inicijative te su 2003. raspodjelu odgovornosti nastoji se potaknuti umjetnike prostora plesa i izvedbe, edukacijskih programaganizacije koji Drugo more iz Rijeke napravili smo analizu tih godine igrali predstavu Rebro kao zeleni zidovi u dobrot- da sami kreiraju sadržaje u skladu s vlastitim interesima i uključuju teoriju i izvedbu te kroz to i neprekidnupodataka kritiku i tiskali brošuru zajedno s uvodnikom u kojem vorne svrhe Antiratne kampanje Građanske inicijative potrebama.” trome kulturne politike, ali i umjetničke proizvodnjedajemo koja malo širi uvid u problematiku za ljude koji nisu Dosta je ratova, a 2005. godine Pravdan Devlahović je na je okrenuta spektaklu i tretmanu umjetničkog djela kao 13 Sa zatvaranjem Plesne radionice SKUC, upućeni. Ideja je nakon toga bila da svi članovi UPUH-a Šubićevoj ulici izveo dio predstave Walk This Way u sklo- tržišnog produkta. Djelovanje ove grupe jedno je od najut- plesnu edukaciju je sredinom 1990-ih ponudila francuska koji su financirani od Grada i Ministarstva kulture prilože pu akcije otvorenja Gorice – centra za nezavisnu kulturu i jecajnijih u posljednjih desetak godina upravo zbog hori- koreografkinja i pedagoginja Kilina Cremona kroz svoje brošuru svojim ovogodišnjim prijavama na vijeća na koji- mlade, u sklopu prve Operacije: Grad izveli su prilagođe- zontalnog djelovanja kroz razne alate umrežavanja i intenzivne svakodnevne plesne satove te je značajno utje- ma se financira ples, i pri Gradu i pri Ministarstvu, kao nu varijantu Brisanih poruka, a u sklopu Urban festivala usklađivanja platforme plesnog izričaja s aktivističkim ini- cala na tadašnju generaciju plesača. No njezinim odla- neki protestni, upozoravački moment. Također, Udruga je 2006. godine Nikolina Pristaš i Ivana Ivković izvele su per- cijativama. Time su odgovornost plesača od odgovornosti skom u Split javlja se potreba za kontinuiranom edukaci- jesenas brošuru odaslala svim članovima Gradske skup- formans Protest. O odnosu s aktivističkom scenom, čla- za svoju plesnu sekvencu ili redovito vježbanje prelile na jom i mjestom okupljanja na dnevnoj bazi. EkS-scena u štine, Gradskog poglavarstva, članovima vijeća koja odlu- novi BADco. kažu: odgovornost spram konteksta, na odgovornost da se suradnji s Centrom za kulturu i obrazovanje Zagreb nudi čuju o plesu na Gradu i Ministarstvu”. “U našem razumijevanju Protest je vrlo uvjetno protestna pravo na slobodni tjelesni izričaj brani koncentričnim kru- upravo to – dnevne treninge otvorenog tipa, prostor za Radna skupina nastavila je s akcijama Odbrojavanje te akcija. Taj performans tematizira političko, smisao prote- govima javnog djelovanja. “Mislim da je danas naša oba- probe za sve kojima je potreban te izuzetno važan projekt veza kao ljudskih bića, kao građana i onda kao umjetnika sastavljanja mailing-liste kojom počinje prva redovita i da smo aktivisti, da proizvodimo neku vrstu otpora kroz otvorena cirkulacija informacija virtualnim prostorom.

48 I KAZALIŠTE 47I48_2011 49 Autorica koja sustavno i dosljedno povezuje ja profesija odlučujem se na plesnu produkciju ispod sva- koreografski rad, djelovanje na razini unaprjeđi- kog budžetarnog nivoa. O kojim se ciframa radi možete vanja uvjeta struke te performans koji kroz naslutiti iz samog naslova projekta. Ovaj projekt je po - svećen svima onima koji posjeduju neka znanja koja niko- umjetnički čin komentira apsurd šireg društve- me ne trebaju. nog konteksta je Irma Omerzo. P.S. Vrijeme trajanja: 10tak minuta. U cijenu ulaznice od 10 kuna uključena i kava. a prema istom razgovoru: “Nakon naše Čestitamo/plakat, U tim radovima kroz izlaganje same sebe u restriktivnoj akcije Odbrojavanje navodno se nešto pokrenulo s Ple - situaciji izravno oslovljava situaciju u kojoj se nalazi ona snim centrom. Nisam sigurna koliko je naša akcija direk- kao umjetnica koja djeluje u mediju plesa, kroz to nezavi- tno potakla aktiviranje Gradskog ureda jer akcija nije bila sna umjetnička scena, a kroz to i cijela “čudna vrsta” koja bombastična, imali samo novaca za taj jedan jumbo pla- ne pristaje na danu društvenu konstelaciju: kat na Vukovarskoj na koji smo stavili fotografiju ruševnog “Kada pokušavam komentirati stvari koje su mi važne na gradilišta i poruku Otvoren zagrebački Plesni centar! egzistencijalnoj razini, i kada mislim da to moram izravno Čestitamo!” Dvije godine kasnije, UPUH zajedno s UPPU reći, biram formu performansa-akcije i sama izvodim. PULS-om organizira akciju PROTEST – provedimo dan u Zato su moja sola jednostavnija i direktnija poruka od Gradskom uredu za kulturu! kojom se ponovno pokreće predstave koju radim sa suradnicima, u kojoj se poruka Hrvatska narodna predaja, Selma Banich, foto: Adam Semijalac pitanje neproporcionalnog smanjivanja sredstava suvre- modelira i prenosi preko interpreta, odnosno izravnost menoj plesnoj djelatnosti. poruke nije u središtu zanimanja. Pitanje je i forme performansa koja je kraća u trajanju, koja je direktna i koja poziva ljude da dođu na lice mjesta... mislim da je biti budan, osluškivati stvari oko nas, biti prisutan i svjestan Autorice bio, a i nadalje je ključan uvjet za funkcioniranje koreo- Trenutačno na hrvatskoj sceni djeluje niz autorica koje na grafske prakse”. različite načine u svojim radovima spajaju umjetničko i

aktivističko djelovanje. Kroz kratak opis njihovih poetika 16 Neka čudna vrsta, Irma Omerzo, foto: Jasenko Rasol želim pokazati raznovrsnost pristupa uključivanja aktivi- stičkog razmišljanja u koreografiju, ali i neraskidivu vezu Od autorica vezanih za EkS-scenu u povezivanju koreo- društveno angažiranih tema na plesnoj sceni te njihovo grafskog rada i radikalnog aktivizma najdalje je otišla neprestano cirkuliranje. Selma Banich. Recentni radovi ove umjetnice u potpunosti proizlaze iz aktivističkog i radikalno kritičkog svjetona- Autorica koja sustavno i dosljedno povezuje koreografski Republika, Selma Banich, foto: Adam Semijalac zora čime je trenutačno jedinstvena pojava na našoj sce - rad, djelovanje na razini unaprjeđivanja uvjeta struke te ni. U performansu Hrvatska narodna predaja iz 2010. go - Obnavljam mjesto sjećanja, odmjeravam snage, čekam. performans koji kroz umjetnički čin komentira apsurd ši - dine (rađenom u sklopu spomenute akcije Countdown – Faith Wilding čekanje opisuje kao čin otpora, refleksije i reg društvenog konteksta je Irma Omerzo. U svojim pred - Tijela nezavisne plesne scene PC Tala) koji je izveden odbijanja (Waiting, 1972.) te kao produktivan prostor stavama Meni ti to nije baš (2003.), Eurovizija (2005.), ispred Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport u između akcija i čin aktivnog odbacivanja potrebe za domi- Ništa (2010.) i Tehnika (2011.) te u filmu U našem gradu Zagrebu, a kasnije i u Zadru, ona stoji četiri sata uzdignu- nacijom, posjedovanjem, prinudnom proizvodnjom i kon- evidentna je reakcija na društvenu situaciju u kojoj stva- tih ruku u gesti predaje, a u projektu Republika iz 2010. zumacijom (Wait-with, 2007)…” ra. Njezini su radovi dijalog finih koreografskih postupaka godine u Noći kazališta poziva da ju prate na kopanje po 17 koje sustavno razvija, otvaranja tih postupaka kroz komu- kontejnerima u potrazi za plastičnim bocama. U perfor- nikativne forme i komentara na danu situaciju kroz ko - Spoj aktivističkog djelovanja i plesnih predstava na izra- mansu HaeNKa i ja odjevena u žutu kabanicu nepomično stim, scenu ili programski materijal. S aktivističke strane van način nudi koreografkinja Katarina Đurđević. Isho - sjedi ispred zgrade dotičnog kazališta: naročito su zanimljivi njezini solo performansi Iznajm lju - dište svojih predstava uvijek nalazi u gorućim problemima “Kad sam bila mala, izlazak na scenu Hrvatskog narod- jem prostor za ples (1998.), Neka čudna vrsta (2002.) i koje susreće u svakodnevnom životu. U formi često kori- nog kazališta bio je svet. Kad sam malo porasla, izlazak iz Sve po 10 kn (2009.) koji prati ovaj tekst: sti razne medije od plesa, teksta, filma do fotografije. U njega bio je kao odlazak na prvi punk koncert. Danas sje-izričaju vrlo izravna, svaka njezina predstava može se Isprovocirana financijskim stanjem u kojem se nalazi mo - Sve po 10 kuna, Irma Omerzo, foto: Jasenko Rasol dim nasuprot i samo gledam u fasadu. HaeNKa i ja.čitati i kao aktivistički iskorak na određenu temu. Tako se Excuse Me, do You know where Marija Jurić Zagorka

50 I KAZALIŠTE 47I48_2011 51 sku formu izravnim prijenosom tema i strategija aktivisti- čkog polja. U The Store tematizira konzumerizam, izra- đujući razne predmete kao što su torbe, majice, šalice i tanjuri s otiscima fotografija i dokumentacije svojih predstava. Svi ti predmeti bili su izloženi u privremenom du - ćanu i prodavani po prilično visokim cijenama, čime isto- nekome dužni objašnjenje zašto si uzimamo za pravo da S druge strane, konkretno komentiranje i kritiziranje dru- vremeno oslovljava shopping kao izvedbu. U Kratkoj fan- to radimo. Kao da smo stalno unutar neke preše, i cijedi- štvene stvarnosti putem javnog djelovanja ponekad jest, taziji… izravno se bavi pitanjem vlasništva nad javnim promo esenciju. To je onda već hvalevrijedno. Ako postoji a ponekad i nije aktivizam, vrlo individualno. Ovisno o storom koje izjednačava s vlasništvom nad tijelom. Ova esencija za iscijediti.Kod javnog djelovanja gdje ta esen- tome jecija li doista ne postoji, svojim ostaje djelovanjem samo lajanje aktivira na išta mjesec, oko sebe samo buka. solo predstava uključuje veliku fotografiju prosvjeda u ili samo daje komentar. A autorstvo, ako od nečega pati, Varšavskoj gdje je Marjana Krajač sudjelovala kao aktivi- onda je to od nedostatka energije koja preostaje da se stica Prava na grad. utroši u kreaciju. Međutim, kao što sam već prije rekla, Kao presedan na našoj sceni u smislu aktivističkog djelo-možda se tek onda može doći do srži, do prave potrebe za vanja koje povezuje visoko autorsko promišljanje i aktivi-stvaranjem”. stičko djelovanje, a koje nije usmjereno na kultno-politički kontekst je predstava Modulacija oblik 2 (2006.-2007.) Marije Šćekić. Predstava je nastala na temelju detaljnog 1 istraživanja zvukova morskih sisavaca te uključivanje au - Iz razgovora s Majom Đurinović. 2 torice u razne istraživačke i aktivističke programe na ovu Franko, Mark (1995.) Dancing modernizam/Performing Politics, Indiana University Press: Bloomington, str. 58. temu. Za ovu predstavu Marija Šćekić dobila je Posebno 3 Ibid., str. 65. priznanje za inovativni umjetnički izričaj za zaštitu prirode4 U prijevodu “debljina je feminističko pitanje” i “ples je femi- koji dodjeljuju Europska komisija i Umis-Smea. nističko pitanje” (op. ur.). 5 Igor Ružić, http://www.matica.hr/vijenac/vijenac323.nsf/ AllWebDocs/Ples11 HaeNKa i ja, Selma Banich, foto: Adam Semijalac 6 http://www.rocksvirke.com/index.php?option=com_content &view=article&id=1252:u-prodaji-je-qsedma-republika-pop- street is? (2009.) bavi nevidljivošću i brzim zaboravomSelma Banich: “Kad sam bila mala, izlazak na kultura-u-yu-raspaduq&catid=3:aktuelno&Itemid=98 Umjesto zaključka 7 ženske umjetnosti, u 093/90-60-90 (2008.) neprekid- http://eipcp.net/transversal/0208/devic/hr scenu Hrvatskog narodnog kazališta bio je svet. 8 nom rastrganošću ženskog svakodnevnog života, dok u Iz ovog istraživanja plesa i aktivizma vidljivo je da se ta Iz e-mail prepiske. Kad sam malo porasla, izlazak iz njega bio je 9 Gdje mi je nestao pupak? (2006.) radi s temama trud - veza provlači na raznim razinama; na prinudnoj razini Od početnoga davanja prostora mladim i neafirmiranim kao odlazak na prvi punk koncert. Danas sjedim rada na uvjetima struke, na onoj osobnog izbora kao gra- koreo grafima, koje se naslonilo na Natjecanja mladih koreo- noće, poroda i samohranog majčinstva. Mila Čuljak, izvo- grafa i Showcase programe koje je neko vrijeme prakticirao đačica i autorica iz Rijeke, jedna je od umjetnica čije nasuprotje i samo gledam u fasadu. HaeNKa i ja. đana koji želi utjecati na društveni kontekst ili kao umjet- TSP, kao i na akciju LLINKT!, Platforma je prerasla u jedno od obrazovanje vezano za spomenuti MAPA projekt. Za akti-Obnavljam mjesto sjećanja, odmjeravam snage, nika koji u svom izričaju spaja razne utjecaje. Umjesto najznačajnijih okupljanja na hrvatskoj plesnoj sceni. Zanim- ljivo je da je sukladno aktivističkim principima opiranja sta- vizam na riječkoj sceni tvrdi kako je uglavnom povezančekam“. s zaključka predala bih riječi kolegici Silviji Marchig koja tusu quo, Platforma festival koji se neprekidno mijenja, koji mjestom općeg prepoznavanja plesne umjetnosti i fizi- precizno zaokružuje odnos aktivizma i umjetnosti na neprekidno regulira svoju poziciju sukladno promjenama na čkog kazališta kao relevantne kazališne kulturne proizvo- za kulturu u zgradi Grada Rijeke, stvarajući i bivajući. Jed - našoj recentnoj sceni: samoj sceni. Isto tako, PC Tala pokretač je brojnih aktivisti- čkih performansa i akcija s namjerom privlačenja šire medij- dnje. Kako je uz autorski i izvođački rad ova autorica izu- no od zanimljivijih događanja bili su razgovori sa zaposle- “Djelovanje plesača-koreografa na našoj sceni neodvojivo ske i građanske pozornosti na problematiku i nelogičnost zetno aktivna u polju edukacije, naglašava kako se dru- nicima odjela za sport koji dijele hodnik s odjelom za kul- je od aktivizma, jer ne postoji struktura i isprobani model kulturne politike prema plesnoj sceni. štvena odgovornost ili aktivizam kroz rad na plesnom i fi - turu. Oni su uglavnom imali veći interes za rad i društveni djelovanja, dakle svatko na sceni mora AKTIVNO samo- 10 zičkom kazalištu odnosi i na prijenos znanja o moći izved- značaj izvedbenih umjetnosti. Vjerojatno im je po trebna i promišljati svoju poziciju unutar mreže. Odnosno, ne Iz e-mail prepiske. 11 benog tijela djeci, mladima i osobama s invaliditetom. žele ju gledati. Razmišljam o tome da Prostor+ postane postoji mreža u koju se možeš utkati, već samo možeš Ovo je skraćeni manifest, a cijeli je dostupan na www.meeting-one.info/manifesto.htm Tijekom svog projekta Biti Mila Čuljak (2008.), usmjere- sportsko izvedbeno društvo (SIDPP). Nakon što Hrvatsko isplesti vlastito okno i preplesti se s drugima. 12 Iz e-mail prepiske. nog na kritiku riječkog Gradskog ureda za kulturu, četiri prestrukturiramo u Riječko narodno kazalište (RNK)”. 13 www.ekscena.hr tjedna je održavala probe sa suradnicima na hodnicima 14 18 http://www.ekscena.hr/transwarp.php tog ureda. O tom iskustvu kaže: Bavljenje kulturnom politikom na način da se neprestano15 Selma Banich, iz razgovora. samopromišlja i redefinira vlastito postojanje unutar mre - “(...) provela sam s kolegama 4 tjedna na hodniku odjelaAutorica i izvođačica Marjana Krajač u većini svojih rado- 16 Irma Omerzo, iz razgovora. že oplemenjuje autorstvo. Zato se stalno pitamo zašto rava, a najočitije u The Store i Kratka fantazija o ponovnom 17 http://www.youtube.com/watch?v=ODGIIuZ7Fno uspostavljanju vlasništva nad tijelom inovira koreograf- dimo to što radimo, i stalno imamo osjećaj kao da smo18 Iz e-mail prepiske.

52 I KAZALIŠTE 47I48_2011 53 Temat: Umjetnička izvedba i aktivizam

Sandra Sterle Sada je potreba za vremenskom distancom znak slabosti, sporosti i nepotrebnog čekanja nečega što Aktivizam će u novoj geneologiji brzine √ kad dođe očekivani trenutak √ za pravo biti mrtvo i nezanimljivo. i performans Stoga i politički angažirana um- jetnička reakcija zahtijeva odbacivanje materijala koji opterećuju brzinu reakcije umjetničkog u Splitu agensa. Zanimljiv je način na koji se umjetnički aktivizam u Splitu prožeo s ulicom, kako se jezik ulice i subkulturnih skupina modificirao i po - stao u nekim slučajevima visokoestetiziran i konceptualno promišljen (kao npr. u slučaju Torcide i Žutog Peristila). ako probuditi grad pod anestezijom, grad koji je već jedno dulje vrijeme Kučahuren u svojoj samodovoljnosti? stom novih medija dodatno se razmrvila u odnosu na Kako upozoriti stanovnike Splita da “najlip- autorstvo i original. Nematerijalnost se stopila s komuni- ši grad na svitu” pokazuje sve više simpto- kacijskom referentnošću. Broj mogućih citata, parafraza, ma izoliranosti, duhovnog siromaštva, oz - reizvedbi, omaža, augmentiranih petlji, politički angažira- biljnog narušavanja okoliša, primitivizma i nih umjetničkih “spinova” i novih raskrižja privatnih hori- homofobije? Kako pristupiti prezentaciji zonata u javnom okruženju ubrzao se do trenutne reakci- umjetnosti i iskrenom dijalogu s građanima je na dnevne političke činjenice. Više kao da nije potrebno koji svakim danom u tranzicijskim igrama čekati da bi se dobila umjetnička distanca. Anuliranje pro- rapidno gube identitet, zdravlje, tvornice, stora medijskom dinamikom telepristutnosti vjerojatno je vrijeme, novac i kulturu? Zauzvrat dobivaju rezultiralo i poništavanjem potrebe za objektivnošću dis- masovni turizam, jeftinu glazbu i sapunice. tance koja je još do nedavno imala primat. Sada je potre- Prosječni se građanin miri sa situacijom i je - ba za vremenskom distancom znak slabosti, sporosti i dino što (misli da) mu preostaje jest priskr- nepotrebnog čekanja nečega što će u novoj geneologiji Mučnina, Sandra Sterle biti sebi što veću materijalnu dobit sa što brzine – kad dođe očekivani trenutak – zapravo biti mrtvo manje rada. i nezanimljivo. Stoga i politički angažirana umjetnička re - Nakon desetljeća provedenog u Amsterdamu, studija daru događanja i kao ), kako bi definirali dijalek- Specifičnost performansa, akcije ili hepe- ak cija zahtijeva odbacivanje materijala koji opterećuju chat room Düsseldorfu i rada na projektima u Europi i Americi, došlatički odnos pojmova “dom” i “drugdje”, i ujedno porozan ninga kao umjetničke forme čini, među brzinu reakcije umjetničkog agensa. Same političke i sam živjeti u Split. Neposredno prije toga, u radukoncept identiteta osjetljivog na višestruke ekstenzi- ostalimi brzi utjecaj na publiku i širu dru- medijske činjenice kao dio umjetničkog rada često su štvenu zajednicu. Publiku se nastoji dovesti kombinirane s poviješću umjetnosti, osobnom ili kolektiv- go_HOME iz 2001. godine u suradnji s Danicom Dakić,je/proširenja. Projekt je također uključivao brojne direk- u stanje povišene svijesti gdje su osjetila nom poviješću, s prirodom medija u kojem se pojavljuju, koja djeluje u Sarajevu i Düsseldorfu, bavila sam se pita-tne prijenose putem interneta (live web cast) seminara nadražena, a proces razmišljanja ubrzan ali i s cjelokupnim kontekstualnim spektrom trenutnog njima rata, globalizacije i distribucije kapitala, migracijezačetih i kao okupljanja za stolom u New Yorku (Location tako da se stvaraju nove relacije sa stvar- nastanka (lokalnim i globalnim socijalnim i političkim kon- kulturalnog identiteta, transnacionalnih oblika dijaspore,1) i s druge strane – u Zagrebu (MAMA), Beogradu (B92), nošću, sa sada i ovdje. U prošlom stoljeću tekstom, arhitekturom, komparacijom nacionalnih kultu- kao i pridavanja novog značenja pojmu zajednice. U pro-Sarajevu i Ljubljani na koja su bili pozivani lokalni i inter- komunikacija je postala umjetnički materi- ra, jezikom prezentacije, umjetničkim sustavima koji odre- jektu go_HOME umjetnici iz bivše Jugoslavije koristili sunacionalni profesionalci s područja umjetnosti i arhitek- jal, a u novom stoljeću sveprisutnim kontek- đuju recepciju samog umjetničkog izraza). stvarni prostor svojih prebivališta i virtualni dom internetature, kao i predstavnici službi imigracijskih organizacija. (koji je poslužio kao mjesto video i fotografskih eksperi-Razmatrana je nestabilnost koncepta identiteta i šire – menata, prekooceanskih tekstova, recepata, kao kalen-nestabilnost čvrstog koncepta doma, koji može biti shva-

54 I KAZALIŠTE 47I48_2011 55 DOPUST i Video Vortex

U Splitu je u travnju 2008. godine pokrenut festival pro - širenog performansa pod nazivom DOPUST. Tadašnji student UMAS-a Marko Marković napravio je prve korake, ja sam se uključila kao programska savjetnica i organizatorica prezentacije umjetnika, a pridružili su se i mnogi drugi umjetnici i studenti. Festival je zamišljen kao susret umjetnika, performera, eksperimentatora, DJ-eva, VJ-eva, te - oretičara, profesora i studenata koji u spontanoj i impro- viziranoj atmosferi (festival je bio simbolički materijalno potpomognut) predstavljaju, reagiraju, aktiviraju, “perfor- miraju”. Prva tri DOPUST-a održala su se u Splitu, u prostorima Akvarija na Bačvicama, UMAS-a, Kinoteke “Zlatna vrata” i u samom gradskom tkivu, a četvrti (13.-21. svibnja 2011.) istovremeno u Zagrebu, Rijeci i Du brov niku. Prvi festival (7.-15. travnja 2008.) pod nazivom Ridikul Ivo Sanader - heroj, a ne premijer, Siniša Labrović Političari ne vide i ne čuju, Buga Cvjetanović, Katrin Novaković, Arijana Lekić-Fridrih, Albert Kazi, Igor Dropuljić i Jure Cukar nastojao je povezati energiju lokalnih kreativaca s onom umjetnika koji su se etablirali kroz forme performansa, ćen kao proces njegovanja veza s više mjesta odjednom, akcije, hepeninga. Ante Kuštre je na gitari oblijepljenoj iznalaženja novih geografskih matrica i odustajanja od novinskim člancima zasvirao jugoslavensku i hrvatsku apsulutističkih obrazaca državljanstva. Forma umjetnosti himnu pri čemu je mijenjao majice s natpisima (npr. pono- u javnom prostoru kojom smo se bavile u projektu je dis- UMAS-u u Splitu te kroz bolonjski proces u okviru Odsjeka sni Hrvat) koji se tiču položaja umjetnika u društvu i svije- kurzivna, pretpostavljena je interaktivnost s publikom i za film i video 2006. godine osmislim kolegij “Performans tu. Nakon toga “raspalio” je gitarom o pod koja se razle- među različitim društvenim skupinama. Razbija se restrik- i video”, u kojem studenti radom i istraživanjem dovode u tjela po prostoru, skupio komade te ih zalio benzinom i tivno određenje umjetnosti, umjetnika i gledateljstva, sub- vezu performativno i reproduktivno. Praksa sa studentima zapalio, a njegov je kolega uz plamen zasvirao Highway to jektivnosti i zajedništva poticanjem razvoja kritičkog dijana tom kolegiju postala mi je veliki izazov s obzirom na og - Hell à la Jimmy Hendrix. Iako njegov performans Večera s loga koji infiltrira i uznemiruje dominantnu kulturu što romnu količinu energije i potencijala mladih splitskih krea- voljenima nije imao snažnu aktivističku komponentu, počiva na stereotipima identiteta i suženih predodžbi mje- tivaca. Činjenica je da na likovnim akademijama kod nas važno je spomenuti i sudjelovanje Hrvoja Cokarića, sta. Kao takva, paradigma javna umjetnost održava soci- ne postoje praktični kolegiji iz područja performansa, a jalnu svijest, obnovljenu nužnost djelovanja i preuzimanja mladi umjetnici iz dana u dan pokazuju da se i u tom smje- 2 odgovornosti. ru žele obrazovati i izražavati. U okviru kolegija “Per for - koji je nedavno pokrenuo peticiju za podršku inovativnom i raz- Od 2003. godine predajem kolegij “Novi mediji” na Um - mans i video” nastali su u nekoliko posljednjih godina za- vojnom kazalištu i drugim izvedbenim umjetnostima na jetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu. Kroz kolegij sam nimljivi studentski radovi koji se u formalnim realizacijama Kupujmo hrvatsko!, Božidar Katić sceni Amfiteatra Doma mladih u Splitu (http://teatar.hr/ nastojala otvoriti neke zanimljive horizonte u umjetnosti i sadržajima dodiruju najrazličitijih tema. Uglavnom se kri- 76609/peticija-za-konacno-dovrsenje-centra-za-nezavis- novih medija, a mnogi su se mladi umjetnici formirali tički odnose prema gradu, vlastitom identitetu, autoritetu i moljublje opravdava pripremu velikog broja ubojica” prinu-kulturu-u-splitu/). Igor Grubić je akcijom Male lekcije upra vo kroz radove i vježbe iz tog kolegija. Od tada poči-Performansidominantnim obuhvaćaju suvremenim dokumentiranje izrazima javnih u likovnoj interven- umjetnosti. pao je Marku Maruliću. Također, ispred crkve svetog Duje citata na DOPUST-u u javnom prostoru ispitivao odnose nje i moja interakcija s gradom Splitom, čija me živostcija, i koncept, socijalnu plastiku, medijski performans, prodavao je knjige Marx za početnike i Lenjin za početni- između crkve, kapitala, nacionalizma i vjere. Na spomeni- ne posrednost fascinira, a inertnost i “dišpet” bacaju istraživanjeu vlastite osobnosti i identiteta. Zanimljivo je da ke s cijenom od 1000 kn referirajući se na utjecaj crkve u ke hrvatskih velikana postavljao je provokativne natpise očaj. Nakon mojih multimedijalnih, performerskih, foto-studenti stvaraju i hibridne forme između performansa i kapitalizmu i tranzicijskom društvu. Siniša Labrović veli- upozoravajući na društvene nepravilnosti. Grguru Nin - grafskih i video radova izvedenih od 1991. do 2003. godi-kazališta, filma, interneta, medijskog aktivizma i prezenti- kim je crnim slovima na pročelju Akvarija na Bačvicama skom objesio je oko vrata citat Johna Heywooda “Što si ne, koji su se uglavnom sadržajno referirali na odnos glo-raju ih na razne načine. Čini se da sami otkrivaju kako ispisao tekst Ivo Sanader – heroj a ne premijer referiraju- bliže crkvi to si dalje od boga”, objesio je i citat Karla umjetnost performansa obitava na raskrižju disciplina, ći se na demagogiju herojstva. Naime, Sanader je tada balno-lokalno, dolaskom u Split sve me više zanima isklju- Marxa “Posljednji kapitalist kojeg ćemo objesiti bit će onaj što kolegij čini otvorenim, eksperimentalnim i provokativ- bio premijer i desno orijentiranoj javnosti se činio normal- čivo mogućnost akcije i promjene u lokalnim razmjerima. koji nam je prodao uže”, Emanuelu Vidoviću dodijelio je nim. Najbolji su primjeri radovi Diverzija na spomenik stu- nim političarem, dapače mnogi su ga smatrali herojem Vladimira Majakovskog s citatom “Razbijamo u komade denta treće godine te Političari ne čuju i ne vide, grupe tranzicije. Božidar Katić je svojim radom Kupujmo hrvat- mit o apolitičnosti umjetnosti”, a citat Lava Tolstoja “Do - studenata prve godine (vidi opise dalje u tekstu). sko! aludirao na prodaju hrvatske zemlje upozoravajući Pružila mi se jedinstvena prilika da kroz angažman na 1

56 I KAZALIŠTE 47I48_2011 57 na nedostatak svijesti o iskorištavanju hrvatskih dobara te postojanje mita i korupcije u državnim strukturama. Nakon teksta kojega je izgovorio odjeven u fino odijelo, ali bosih nogu, Katić je licitirao hrvatski grb složen u obliku ne dopuštamo – bilo u privatnom ili javnom životu, bilo u kocaka izrađenih od raznih materijala (kamen, zemlja, radu? Tema je poslužila kao provokacija za najrazličitija metal, drvo). Prodavajući Hrvatsku komad po komad zavr- tumačenja ili otvaranje novih značenja. Još uvijek u geril- šio je izvedbu s novcem u džepu. Marko Marković, tada skim uvjetima, performansi su se nizali uglavnom u pro- student koji se zbog studija preselio iz Osijeka u Split gdje storu Akvarija na Bačvicama, MKC-u, javnom4 gradskom se susreo s egzistencijalnim pitanjima, u radu se orijenti- prostoru, a među domaćim i stranim umjetnicima koji su rao na kritičko promišljanje socijalne, egzistencijalneOtvorenje i drugog po redu DOPUST-a startalo je s Jusufom sudjelovali na festivalu neki su predstavili svoj rad i pre- etičke pozicije suvremenog umjetnika. Izveo je perfor-Hadžifejzovićem, sarajevskim umjetnikom koji čitav niz davanjima na UMAS-u, a neki su držali i kratke radionice. mans Eksponat u okviru kojega je na zidu ispisao “Ovimgodina djeluje internacionalno. U Splitu je izveo perfor- radom izlažem sebe kako bih zaradio novac koji mi mansje pod nazivom Charlama Depot kroz koji ponovo pro- potreban za životne troškove i neplaćene račune.”, življavamoa apsurde i strahote rata u Bosni, ali i ponavlja- nakon toga je ispred natpisa postavio stol i stolicu.nje sramotnih činova iz povijesti ljudskog roda. Na poče- Zainteresiranima je ponudio desetak plaćenih poslovatku izvedbe, Hadžifejzović je na štafelaj pričvrstio fotogra- koje je stvarno pronašao, a publika koju su većinom činilifiju obitelji i prijatelja od kojih su neki preminuli, a potom umjetnici pristupala je i informirala se o mogućnostimaje s udaljenosti od nekoliko metara likove gađao strelica- Kalendar, Kvart zaposlenja. Ja sam na festivalu izvela performans podma. Nakon što je pogodio većinu likova, izveo je druge nazivom Mučnina u kojem pokušavam namjerno izazvatidijelove performansa: nošenje štafelaja kao križa, kon- luje od 2006. godine u prostoru gradskog kotara Trstenik,dijelova nekad iste države ukazuje na elemente nostalgi- povraćanje uz glazbenu podlogu pjesme Dalmatinac nosistruiranje kukastog križa od tijesta koji potom prži dok ga Split, a okuplja umjetnike iz najužeg životnog okruženja je,te koji su nepotrebno opterećeni političkim značenjima u lančić oko vrata. Antologijska pjesma Miše Kovača sim-pomoćnica šiša i brije na ćelavo uz taktove pjesme Lili priređuje izložbe i projekte na raznim lokacijama. Koriste“novom” hrvatskom društvu. Dalibor Martinis je uz pomoć bolizira nepokolebljivo naslijeđe patrijarhalne kulture dal-Marleen. Redaju se nove upečatljive slike: nacistički poz- suvremenu umjetnost kao mogućnost promišljanjadvadesetak i volontera na Peristilu rekreirao situaciju s fo - matinske provincije, sadržane u formuli svetosti i neraski-drav uz prethodno ispijanje Coca-Cole, uniformiranje u komentiranja vlastite stvarnosti, a jedna od akcija koju sutografije koja prikazuje spavajuća tijela kineskih radnika- divosti “krvi i tla”. Činom javnog izražavanja mučninebijeloj i majici, crnoj kapi sa simbolom američkog bejzbol- izveli u suradnji s HULU-om kroz 2011. godinu je organi-migranata. Boris Kadin je sa svojim suradnicima izveo nemoći pred opresivnim društvenim normama, konstitui-skog tima, u kompleksnom performansu u kojem domini- zacija projekta Kalendar s različitim mjesečnim motivi-glazbeni performans EU PIONIR koji uspostavlja korelaci- ram se kao pobunjeni subjekt. Pritom umjesto verbalnogra kritika korporacija i konzumerizma. Performans ma. ju između ulaska Hrvatske u EU, nacionalne memorije ko - iskaza koristim jednostavne i primitivne simbole kao jedi-Namjere Saše Stojanovića i Božidara Mandića iz Porodice 5 Kalendar je tiskan kao jumbo plakat, a zanimljivo jelektivnog identiteta, tereta povijesti jednog naroda, apli- ni jezik koji ta ista većina može razumjeti. Rad je polarizi-bistrih potoka, ukazuje na neophodnost afirmacije indivi- da se nalazi uz cestu na putu do mjesta Cista Provo rao publiku i izazvao brojne medijske reakcije. Performeridualne kulture i nepripadanja mentalnim kolektivitetima kacijskih formulara i standarda produkcije umjetničkih (rodno mjesto, selo Borisa Šituma) te na taj način ruralno na DOPUST-u su uznemirili građane, radikalizirali scenuspektakla i i zabave koji potiskuju svaku potrebu za pra- djela unutar i izvan EU. Narativna struktura izvedena je u okružje priključuje “gradskome” promišljanju o suvreme- isprovocirali novinare. vom promjenom. U performansu jednostavnog zamotava- obliku koncerta, tj. partyja na kojem Kadin pjeva odjeven noj kulturi. Milan Brkić je u tom kontekstu tržišno pozicio- nja i odmotavanja konopom Stojanović i Mandić prate u pionirski outfit – kapa i žuta marama. nirao ljudsko tijelo i smjestio ga na jumbo plakat: mozak ritam, energiju i logiku ljudske komunikacije. Mandić i nje- 7 za tisuću eura, uho po 180, koža 300, bubreg 280, srce gova kazališna komuna Porodica bistrih potoka, koja živi 3 750 eura... i tako redom. Bizaran, ali vrlo aktualan cjenikU svibnju 2009. godine u Splitu se održala i konferencija na planini Rudnik u centralnoj Srbiji, zasnivaju princip Video Vortex8 u organizaciji Dana Okija i Odsjeka za film i DOPUST se uz novu temu sličnom energijom nastavio odr-rada na trenutnoj ekspresiji i prenošenju iskustva komu- trgovačke anatomije Brkić objašnjava suvremenim men- video pri UMAS-u, u suradnji s udrugom Platforma 9,81, žavati od 20. do 26. travnja 2009. godine. Koncepcijane na scenu. Njihova filozofija temelji se na povratku zem- talitetom koji čovjeka pretvara u robu koja se kupuje u koju vode Miranda Veljačić i Dinko Peračić te Institute for drugog po redu festivala fokusirala se na moguća znače-lji i prirodi pa su i njihove izvedbe jednostavne geste koje trgovini pa onaj koji ima novca može kupiti potrebne or - Network Cultures u Amsterdamu kojega je predstavljao nja same riječi “dopust” te načine i kontekste u kojima ukidajuje granice između života i umjetnosti. gane, dok humanizam što propagira donorske kartice pomalo pada u drugi plan. Geert Lovink. Uključivala je performanse, projekcije filmo- interpretiraju pojedini autori. Je li to razdoblje koje dolaziMilan Brkić je izašao pred okupljene držeći kutiju s natpi- va, radionice i međunarodnu izložbu na kojoj su uz poz- nakon određenog vremena rada, aktivnosti ili djelovanja?som “Split” koja je trenutak potom završila na podu, zguž- Treći Na dopustu se čovjek obično opušta i odmara nakon nate internacionalne umjetnike izlagali i studenti. Izlaga- vana, kao posljedica umjetnikova skoka. Milan Brkić je uz 6 po redu DOPUST (29. lipnja - 2. srpnja 2010.) počeo dužeg razdoblja umaranja. Što bi, nadalje, bilo opuštanje nja su se kretala oko pojma videoumjetnosti, web-este - Rina Efendića i Borisa Šituma član udruge Kvart koja dje- je s hepeningom Triglav na Jadranskom moru na plaži unutar kulturno-umjetničkog konteksta? Je li kulturno- tike, politike pokretne slike, otvorene baze podataka kao Bačvice, gdje su se uz pomoć djece pijeskom do glava umjetnički projekt umor pa time i rad, ili odmor te ne pri- sustava, socijalnog filma, teorije medija, interaktivne na - zatrpali Nemanja Cvijanović, Marko Marković i Milijana pada domeni rada? Što sebi i drugima dopuštamo, a što rativnosti i videonarativnosti na webu.Ova konferencija Babić. Performans provokacijom simboličkog spajanja

58 I KAZALIŠTE 47I48_2011 59 Nepoznati je autor dan nakon pobjede Željka Keruma u utrci za mjesto gradonačelnika Splita spomenik Marku Maruliću presvukao u najlonske vrećice trgo- vačkog lanca Željka Keruma. Iako spomenik nije ošte- ćen, ova je intervencija u novinama nazvana pokretom otpora ili diverzijom na spomenik.

bila je važna za lokalne umjetnike i aktiviste, ali i akadem - sku zajednicu u cjelini jer je nastojala staviti u kontekst globalna pitanja oko medijski posredovanog društva, aktivizma i umjetničkih tendencija u novim medijima.

Žute vrećice

Na drugom DOPUST-u performansom Nova staza do vodo- pada osvrnula sam se na gradonačelničku kampanju Želj- ka Keruma. Ne vjerujući da bi građani Splita mogli prihva- titi razvoj grada kakav predlaže Željko Kerum, koncipirala sam performans oko ideje “ogoljavanja”. U prostoru Akva - rija naga sam se spustila stepenicama noseći u rukamaBez naziva, nepoznati autor plastične žute vrećice s natpisom Kerum gradonačelnik. Prosvjed na Marjanu kod “Prve vode”, Inicijativa za Marjan Vrećice su bile dio tadašnje predizborne kampanje trgo- vačkog poduzetnika Željka Keruma, koja je do srži ogolila Nakon toga, 19. studenoga 2009. godine, Torcida se buni Katrin Novaković, Arijana Lekić-Fridrih, Albert Kazi, Igor stanje demokracije kod nas gdje se pobjednički politički protiv gradonačelnika Keruma i njegove “klike” koju želi Dropuljić i Jure Cukar, 20. rujna 2010. godine u okviru programi u konačnici svode na krajnji populizam bez sadr- postaviti u nadzorni odbor Hajduka te performansom Žuti kolegija “Performans i video” izveli su performans ispred žaja, serviran u jeftinoj vrećici u supermarketu. U perfor- Peristil upozorava na nezakonitost tog čina. Upravo kada zgrade Banovine i nazvali ga Političari ne vide i ne čuju. mansu te vrećice doslovno ispunjavam sadržajem (knjiga- je na sjednici Gradskog vijeća Kerum trebao postati i služ- Pred Banovinom su samo šutjeli, a preko očiju su zaveza- ma), preuzimajući sredstvo političke kampanje kao umjet- beni predstavnik Grada u Hajduku, splitski Peristil osva- li kravate. Namjera im je bila poslati poruku o odnosu poli- ničko sredstvo suprotstavljanja politici koja umjetnosti i nuo je prekriven ogromnom žutom vrećom na kojoj je pi - tike prema problemima mladih i općenito stanju u dru- kulturi sustavno oduzima društvenu vrijednost. Medijske salo KODEKS, a iskorišten je isti logotip koji se inače nala- štvu. Zapravo, to nije samo stav studenata koji su tog su reakcije još jednom potvrdile da društvu nije skanda- zi na žutim Kerumovim vrećicama. Torcida je ovom akci- dana zavezali oči pred splitskom Banovinom, već svih lozna takva politika, nego nago žensko tijelo koje se opetŽuti Peristil, Torcida jom Kerumu pokazala da misli ozbiljno. Nakon umjetni- onih koji raspravljaju o tome u gradskim autobusima i na konstruira kao zazorni element koji ugrožava postojeći kao’ žute kese”, “Akcija spomenik: Spiderman uhvaćen čkih intervencija na Peristilu – Crvenog Peristila iz 1968. ulicama. Tijekom performansa studenata splitski dogra- poredak. kako oblači Marulića u Kerumove kese”, ”Pokret otpora: godine, Zelenog Peristila Ante Kuštre iz 1989. godine pa donačelnik Jure Šundov nasrnuo je na studentskog sni- Zanimljivo je da Kerumove žute vrećice postaju lajtmotiv Marulić osvanuo oblijepljen Kerumovim kesicama”. Nak - Crnog Peristila Igora Grubića iz 1998. godine, koji je matelja i razbio mu kameru. Kamera, međutim, nije bila koji preuzima glas ulice. Nepoznati je autor dan nakon nadno se doznaje da je rad izvela udruga za zaštitu okoli- nastao kao podsjetnik na Crveni Peristil, ali je nosio i jaku ugašena pa su tamna strana i bijes splitskog dogradona- pobjede Željka Keruma u utrci za mjesto gradonačelnika ša “Barbarinac”, te njeni članovi Lovre Grgić, Marijo Bašić političku poruku usmjerenu prema tadašnjem političkom čelnika ostali zabilježeni. Šundov je nasilno uništio dio ka - Splita spomenik Marku Maruliću presvukao u iste najlon- i Tonći Gaćina (tada student UMAS-a), koji se već niz godi- establišmentu, dogodio se i torcidaški obračun s Keru - mere (točnije njezin display) i u tom trenutku izvršio na - ske vrećice trgovačkog lanca Željka Keruma. Iako spome- na bave idejom ostvarenja ideje o životu u sredini koja mom na Peristilu. Igor Grubić je uz svoj crni krug na Peri - silje ne samo prema studentima koji su izvodili perfor- nik nije oštećen, ova je intervencija u novinama nazvana nije ugrožena pokušajem kapitala da pojede zdravlje pla- stilu ispisao: “Peristil poput magičnog ogledala odražava mans već prema samim medijima koji su se od tog trenu- pokretom otpora ili diverzijom na spomenik, primjerice nete Zemlje. Do sada su se najagilnije angažirali oko stanje društvene svijesti”. Stanje svijesti u recentnom slu- tka mogli poistovjetiti sa studentima. Mediji su u velikom naslovi nekih novinskih članaka glasili su: “Diverzija na zagađenja azbestom u Vranjicu i situacije u Kaštelan - čaju sadržano je u konzumerističkom simbolu plastične broju prenijeli i vizualno potkrijepili ovu vijest. spomenik: jutro nakon Kerumove pobjede Marulić ‘obu- skom zaljevu. žute vrećice. Nakon svima poznatih prepucavanja s HNK-om u Splitu Studenti prve godine filma i videa, Buga Cvjetanović, oko postavljenja novoga ravnatelja te slučaja Galerije

60 I KAZALIŠTE 47I48_2011 61 bila učiniti vidljivom osobnu povijest Marjana, onu koju generacije Splićana stvaraju svojim svakodnevnim aktivnostima i koja, ako se i ne vidi u dokumentima, kartama i dijagramima, postoji kao konstanta u kolektivnoj memori- ji i identitetu građana Splita. Odazvao se velik broj ljudi te je kroz izložbu kanalizirana pozitivna energija i pokrenute su nove inicijative protiv Kerumovog načina vođenja gra - da koji se svodi na uzurpaciju i obezvrjeđivanje praktično svih njegovih resursa – prirodnih, društvenih, kulturnih. Zanimljivo je da je u predvorju MKC-a iste večeri bio po - stavljen rad Ane Kuzmanić indikativnog naslova Vox populi koji se koristi javnim prostorom trga na koji se, po uzoru na tzv. “speakers‘ corner” londonskih parkova, locira go- Vrag nosi Pradu, mi nosimo Uzor, Eda Vujević Match Point, Boris Šitum vorničko mjesto s ozvučenjem nudeći posjetiteljima izlož- Vox populi, Ana Kuzmanić be, kao i slučajnim prolaznicima da doprinesu nastanku Performans u stilu modne revije pod nazivom Vrag nosi umjetnina, početkom 2011. godine oglasila se i Inicijativa umjetničkog djela svojim govorničkim iskazom. Poziv na Pradu, mi nosimo Uzor, krenuo je iz Slobodne Dalmacije, za Marjan, građanska inicijativa koja je dosad organizira- javno iznošenje vlastitog mišljenja producira međutim tek a u modni i humanitarni projekat uobličila ga je urednica la niz prosvjednih skupova i koja se bori za zaštitu podru- iritirajuću buku, informacija je izgubljena u mediju, tehno- kulturne rubrike te novinske kuće, Eda Vujević. Cilj je bio čja Park šume Marjan u Splitu. Kako je zadnjih godina loški transformirana u neartikulirani komunikacijski šum. pokazati solidarnost sa 105 radnica Uzora. Brojne izgradnjom i promjenom planova počelo primjetno ugro- Sudjelovanje publike u radu kao krajnji rezultat za prisut - Splićanke i poneki Splićanin kupili su poneki komad odje- žavanje zaštićenih područja šume, Jurica Pavičić u svojim ne producira neurotično psihološko okruženje, a za govor- će u Uzoru te tako izrazili stav da radnicama ne treba je tekstovima u Jutarnjem listu redovito izvještavao i dija- nike znači tek izražavanje ludičke potrebe da čuju vlastiti milostinja, nego – rad, posao i zaslužena plaća. Zanimljivo gnosticirao probleme vezane uz Marjan. Grupa građana glas. Umjetnica time komentira pojam slobode govora pi - je da se i umjetnici referiraju na problem nestajanja tvrtke odlučila je žustro reagirati i organizirala protest vezan sa ta jući se je li riječ o aksiomu demokracije ili o ispraznom Uzor. Na primjer, video performans Match Point Borisa situaciju koja se upravo događala sa slučajem “Prva mitu, neselektivnom mehanizmu koji propušta sve, a da - Šituma problematizira menadžera tvrtke i poznatog hrvat- voda”. Na plaži kod “Prve vode” po nekim procjenama nas se uglavnom temelji na posjedovanju instrumenata skog tenisača Bruna Orešara koji je tijekom privatizacije okupilo se oko pet tisuća građana u želji da poruče kako prijenosa (mikrofona, kamera, megafona...) zdušno pri - postao vlasnik Uzora, da bi na kraju bio završio u stečaju ne daju Marjan u ruke Željku Kerumu i njegovoj supruzi pomažući kreiranju zbilje od bezidejnih govora i tiranije prema dobro poznatom scenariju. Šitum s vrha zgradeSvoje homofobne komentare možete ostaviti ovdje, Tomislav Ladišić Fani Horvat. Kerum je, naime, kao gradonačelnik donio glasnih. Uzora teniskim reketom udara lopticu s logom Uzora i odluku da tvrtka Latebra, koju je osnovala Fani Horvat, gađa slučajne prolaznike i radnice Uzora, podsjećajući Revoltiranih stalnim homofobnim komentari- može provesti urbanističko-arhitektonski natječaj za ure- tako na naše svakodnevne tranzicijske probleme, a rad maje koje je slušao gdje god da se nalazio, đenje plaže i izgradnju ugostiteljskog objekta. Duška prikazan na ovogodišnjem DOPUST-u (2011.). Tomislav Ladišić dizajnirao je naljepnice na Boban pokrenula je na Facebooku inicijativu za okuplja-Vrag nosi Pradu, mi nosimo Uzor U organizaciji lokalne udruge za rodnu ravnopravnostkojima piše “SVOJE HOMOFOBNE KOMENTA- nje kod “Prve vode”, čemu su se pridružili Društvo Marjan Domine i uz sudjelovanje udruga Iskorak i Kontra 11. lip- Trenuci fuziranja umjetnika i intelektualaca s obespravlje- RE MOŽETE OSTAVITI OVDJE”, a koje je lije- i Građanska inicijativa Split. Tajnik Društva Marjan, Srđan nja 2011. godine održan je prvi Split Pride. U mnogo čemu nim radnicima i zajednicama građana događaju se u akci- pio po svim kantama za smeće u splitskoj Marinić ukazao je na mnoge splitske arhitekte i urbaniste to je povijesni događaj za grad i njegove stanovnike. jama koje naglašavaju umjetnost kao područje rada, su - staroj gradskoj jezgri. koji svojim makinacijama pogoduju investitorima te naj- Studentica UMAS-a Tamara Bilankov od samog je počet- lja regija, protekao u atmosferi visoke tenzije, neprestano avio kako će Društvo Marjan i dalje nastojati da se obu-koba i zabave, mjesto rješavanja proturječnosti kapitala i ka bila uključena u proces nastajanja Split Pridea. na rubu prekida zbog agresivne i primitivne grupe ljudi na stavi gradnja na Marjanu koja je suprotna zakonu o zašti-eksploatacije i mjesto preklapanja globalnog i lokalnog. Zajedno s Arijanom Lekić-Fridrih u jednostavnom perfor- splitskoj Rivi koja se protivila povorci. Tomislav Ladišić, ti šuma. Tamara Visković iz Multimedijalnog kulturnogU splitskom klubu Hemingway 27. travnja 2011. godine mansu podigla je simbolično zastavu Split Pridea na split- student druge godine Umjetničke akademije u Splitu, centra organizirala je zanimljivu javnu izložbu s fotografi-održana je modna revija u sklopu humanitarne akcije skoj Pjaci, kako bi se referirala na zabranu podizanja zas- Odsjeka za film i video, snimio je dokumentarni film koji jama u okviru koje su građani bili pozvani da prilože foto-Žena ženi Uzor, a koju su nosile novinarke gotovo svih tave od strane grada. Dobro je poznato kako je skup od naširoko dokumentira događaje oko Split Pridea. Ladišić grafije iz obiteljskih albuma s motivom Marjana. Ideja splitskihje redakcija, solidarizirajući se s radnicama posr- oko četiri stotine osoba iz Splita, ostatka Hrvatske i zema- je prvobitno za kolegij “Performans i video” snimio izvo- nule splitske tekstilne tvrtke Uzor. Dvadesetak novinarki pokazale su što su u toj modnoj kući naručile i – platile.

62 I KAZALIŠTE 47I48_2011 63 Dosta, Gildo Bavčević

đenje svoje gerilske akcije uoči Split Pridea. Revoltiran Dok ga gomila na ulici promatra, već navikla na perfor- 1 Radovi su im osim na UMAS-u i u javnim gradskim prostori-6 Na trećem po redu festivalu Dopust neki od sudionika bili su: stalnim homofobnim komentarima koje je slušao gdje god merske ekscese, Bavčević daje dio sebe u svrhu protesta ma predstavljeni na više skupnih i individualnih prezentacija Miljana Babić, Pasko Burđelez, Nemanja Cvijanović, Alemka Đivoje, Božena Končić Badurina, Dalibor Martinis, Vanja da se nalazio, dizajnirao je naljepnice na kojima piše ili pokušaja da ublaži osjećaj vlastite ograničenosti djelo- u Zagrebu i Splitu, kao npr. DOPUST, Galerija Miroslav Kraljević: Rezonanca (Sunčica Fradelić, Marko Marković, Pagar, Boris Šitum, Marin Tudor te brojni drugi. “SVOJE HOMOFOBNE KOMENTARE MOŽETE OSTAVITI vanja u društvu. Mitar Matić, Ivana Resić, Ivana Runjić, Nikša Rušić, Marnel7 Boris Kadin je inače uz Natashu Kadin član udruge Mavena OVDJE”, a koje je lijepio po svim kantama za smeće u Zanimljiv je način na koji se umjetnički aktivizam u Splitu Tomić, Nikša Vukša), Galerija VN: Ljetna Shema (Gildo u Splitu koja se bavi performerskim strategijama i umjetni- splitskoj gradskoj jezgri. Predložila sam mu da snimi i sam prožeo s ulicom, kako se jezik ulice i subkulturnih skupi- Bavčević, Martina Bilan, Tihana Mandušić, Ana Opačić), čkim slobodama, a uz to organizira i radionice. MaxArtFest, Video Vortex, WHW: Start (Tonći Gaćina, Tihana Split Pride te tako napravi kratki dokumentarac koji bi na modificirao i postao u nekim slučajevima visokoesteti- 8 Mandušić) itd. Video Vortex događao se u Multimedijalnom kulturnom cen- ukomponirao u snimku ulične akcije. Na kraju je film ziran i konceptualno promišljen (kao npr. u slučaju Torci- tru i u Kinoteci “Zlatna vrata” u Splitu. Između ostalih sudje- 2 lovali su: Perry Bard (New York); Nathalie Bookchin (Los zapravo osobnog karaktera, prati Ladišića u svim situaci- de i Žutog Peristila). Čini se da umjetnička scena komuni- Cokarić je čitav niz godina aktivan na splitskoj sceni te se Angeles); Maarten Brinkerink (Amsterdam); Vito Campanelli osim performansom, bavi i teatrom, glazbom i multimedijom. jama gdje se od početka kao autor skriva iza kamere i iza kacira s gradom ukazujući na vidljive ožiljke ili latentne (Napoli); David Clark (Halifax); Dagan Cohen (Amsterdam); Zajedno s Nelom Sisarić pokrenuo je Xontakt, udrugu koja se svog rada, da bi na kraju ipak ponosno stao pred kameru traume. Umjetnički aktivizam preuzimaju razne društvene Alejandro Duque (Zürich-Kolumbija); Albert Figurt (Rome); bavi alternativnim kazalištem. i na taj način pobijedio strah. Na neki je način ovaj film skupine kao legitiman modus operandi (i to u zemlji u Stefan Heidenreich (Berlin); Jasmina Kallay (Dublin); Sarah 3 Késsene (Gent); Geert Lovink (Amsterdam); Lev Manovich njegov coming out. kojoj aktivni građani predstavljaju prijetnju i nestabilni Sudjelovali su još i Milan Brkić, Marijan Crtalić, Alen Čelić, Vlasta Delimar, Zlatan Dumanić, Rino Efendić, Mario Grkinić, (San Diego); Dalibor Martinis (Zagreb); Tomislav Medak Građani širom svijeta bili su pozvani da izađu na ulice 15. element društva). Odnos između formiranja performerske Toni Horvatić, Božo Jelinić, Dan Oki, Vanja Pagar, Nataša (Zagreb); Petar Milat (Zagreb); Gabriel Menotti (London); listopada 2011. godine da bi izrazili ogorčenje zato što su scene i aktivizma – bilo da se manifestira u brizi za grad, Pavlov, Ana Peraica, Slaven Sumić, studenti UMAS-a, DJ Sabine Niederer (Amsterdam); Dan Oki (Split); Ana Peraica (Split); Shelly Silver (New York); Jan Simons (Amsterdam); kulturu, njegove javne površine ili borbe za radnička pra - Gildo, DJ Karet, Loop Junkies/ DJ&VJ, DJ Ogi. naša prava ugrožena savezom između političara i velikih Amir Soltani (Manchester); Antanas Stancius (Vilnius); Evelin korporacija. Pod sloganom “MI NISMO ROBA U RUKAMA va, u Splitu ukazuje na razvijanje društvene svijesti o važ- 4 Sudionici su bili: Laura Garbstiene (Litva), Boris Greiner Stermitz (Villach/Ljubljana); David Teh (Bangkok); Vera POLITIČARA I BANKARA”, tisuće ljudi izašlo je na ulice 15. nosti djelovanja. Aktivan odnos prema okolini generira (Hrvatska), Jusuf Hadžifejzović (BiH), Enver Hadžiomerspa- Tollmann (Berlin); Andreas Treske (Ankara-Njemačka); Saša Vojković (Zagreb); Linda Wallace (Sydney/Amsterdam); Paul listopada sa zahtjevom za više participativne demokraci- promjene u svijesti, a one su preduvjet za sve druge, poli- hić-Enjo (BIH), Flaka Haliti (Kosovo), Ana Hoffner (Austrija), Kristina Leko (Hrvatska), Simonetta Lux (Italija), Suzana Mar - Wiersbinski (Frankfurt); Brian Willems (Split); Kuros Yalpani tičke, socijalne, lokalne i globalne. Djelovanje bez kojeg je, odbacivanjem korupcije u političkom sustavu te kako janić (Hrvatska), Toni Meštrović (Hrvatska), Kata Mijatović (Munich-IranValentina Rao (Pisa); Emil Zile (Melbourne). bi pokazalo svoje protivljenje mjerama štednje. Student nemaju smisla ni umjetnost ni društvo kao zdrava stvar- (Hrvatska), Dan Oki (Hrvatska), Tanja Passoni (Slovenija), Zo- UMAS-a, novoosnovanoga diplomskog studija za film i vi - nost. ran Pavelić (Hrvatska), Porodica bistrih potoka/Božidar Man- dić i Saša Stojanović (Srbija), Reartikulacija (Sebastijan deo te dugogodišnji suorganizator DOPUST-a, Gildo Bav - Leban, Staš Klaindist, Lina Rica) (Hrvatska), Duro Toomato & čević izveo je istoimeni performans na ulicama Splita ispi- Zahvala: Dan Oki, Jasna Gluić, Dragana Modrić, Ivana Maca Titic (Nizozemska). sujući vlastitom krvlju na komadu platna riječ – DOSTA. Bago, Tamara Visković 5 Zoran Alajbeg, Valentino Bilić Prcić, Boris Cvjetanović, Rino Efendić, Siniša Labrović, Kata Mijatović, Zoran Pavelić, Mateo Perasović, Boris Šitum, Slaven Tolj.

64 I KAZALIŠTE 47I48_2011 65 Temat: Umjetnička izvedba i aktivizam

Borut Šeparović izloženo društvo. Umjetnička poruka s uputama o ponašanju u slučaju opasnosti te upozorenje “Građani, Vaš život je u opasnosti! Lezite licem prema zemlji i zatvorite oči!” bila je sve samo ne indirektna. Godine Protunapad 1990. činilo se da znamo gdje je ta opasnost, kojeg je oblika i otkuda dolazi. Rekonstrukcija akcije 2010. godine imala je potpuno drugačije značenje. Bilo je to upozorenje *** odabrani fragmenti teksta o izvedbenom aktivizmu na opasnost koja nema ni lika ni alternative, naizgled nevidljiva, a sveprisutna. Ipak, razina estetizacije i simboličnosti obje akcije svjedoči da se radi o umjetnič - kim, a ne o aktivističkim činovima. Posebice zato što su te akcije mišljene i najavljivane kao umjetničke. Angažirana umjetnost i neumjetnički aktivizam imaju do - dirnih točaka te se ponekad dotiču istih ili sličnih pitanja. Ali unatoč uplivu umjetničkog u aktivizam i aktivističkog u umjetnost, radi se o odvojenim i različitim pojmovima. Kao što pokazuju primjeri obiju umjetničkih akcija Achtung alarm!, promjena perspektive i konteksta može izvedbom u raznim akci ja ma, intervencijama i performan - “MALI ČOVEK ŽELI PREKO CRTE / PREKO dovesti i do promjene klasifikacije. Međutim, umjetnička sima. Tako na neke akcije Prava na grad i Zelene akcije CRTE ŽELI ALI NE SME” intervencija poput Achtung alarm! će u medijskom iz- gledam kao na umjetničke činove i performanse. Dva track #1 ŠARLO AKROBATA: “MALI vještavanju završiti pri kraju središnjeg Dnevnika nacio - autobusa s lažnim turistima (aktivistima) zaustavila su se ČOVEK” (2:15) nalne televizije u kulturnoj rubrici, dok će urbani aktivizam 26. veljače 2009. godine ispred Kulmerovih dvora, ili bolje ALBUM: “PAKET ARANŽMAN”, JUGO- biti među glavnim dnevnim vijestima ako dežurni urednici rečeno Todorićevih dvora. Pripadnicima naoružanog TON, 1981. ne odluče drugačije. U tom kontekstu indikativno je da osiguranja aktivisti su se obratili rečenicom “Došli smo u većina svjetskih pa tako i naših mainstream medija više 5. lipnja 1989. godine, tijekom studentskog hotel!”. Ovim perfor man som u podsljemenskoj zoni akti - od dva tjedna nisu objavljivali ništa o i trenutno aktualnim prosvjeda na golemom ispražnjenom pekin- visti su skrenuli pozornost na problem privatne uzurpacije prosvjedima na Wall Streetu, da bi nakon toga zdušno škom trgu Tiananmen, čovjek s vrećicama u javnog prostora. Zbog problema u sustavu omogućeno je pisali o tome gdje prosvjednici spavaju, čime se hrane i rukama postavio se sam nasuprot ne preg - da se nešto prijavljeno kao hotelski objekt bespravno kako i gdje vrše nuždu, zanemarujući prave razloge pro - ledne kolone tenkova kineske vojske i za - koristi kao privatna rezidencija. Simboličnom izgradnjom svjeda. Achtung alarm!, Montažstroj ustavio je njezino kretanje. Pomičući se apartmanskog naselja Zdrpi i zbriši odnosno male kućice Ciljevi aktivizma eksplicitno su politički. Uspjeh aktivizma ulijevo i udesno, mladić je priječio prolazak na Markovom trgu, aktivisti Zelene akcije i Prava na grad ponajprije ovisi o medijskom učinku koji će polučiti jer Pojamje političkog kazališta s njegovim funkci- koloni, a onda čak i “natjerao” tenk da 13. srpnja 2011. godine upozorili su na štetnost novog pretežito usmjeren na sekundarnu publiku. Upravo sejama - i zadacima pun je nepremostivih protur- “zapleše s njim”. Zatim se spretno popeo na paketa građevinskih zako na. Unatoč izvedbenim, dra - kun darna publika, ljudi koji će događaj popratiti prekoječnosti. Jedna od tih proturječnosti sadržana kupolu tenka i porazgovarao s tenkistom. maturškim, simboličnim pa i estetskim elementima u televizije ili nekog drugog (masovnog) medija, uvijek ćeje u pitanju kako nekoga dotaknuti, osvijestiti i Ovaj bezimeni pojedinac izvođač je izuzet - ovakvim akcijama, sam upliv umjetničkog je sporedan, jer biti značajno brojnija od primarne publike koja uživoistovremeno zabaviti. nog, možda i najboljeg “plesnog performan - same akcije nisu zamišljene niti najavljivane kao umjet - svjedoči aktivističkom činu. Medijska vidljivost je u ak ti - sa” ikad izvedenog, iako njegova intencija ničke. vizmu ključna, baš kao i u terorizmu. Bez nje je aktivizam zasigurno nije imala nikakve veze s plesom prostor u svrhu osvještenja veće mase građana o odre - S druge strane, brojni građani koji su se u podne 8. rujna neučinkovit. Na zasićenom tržištu informacija potrebna je niti umjetnosti. Njegova “plesna” izvedba đenom problemu. Aktivistički cilj je konkretna promjena, 1990. godine, odnosno u podne 11. rujna 2010. godine trajna proizvodnja (aktivističkih) akcija te po mogućnosti svakako je izraz neviđene ljudske hrabrosti vidljiv učinak i pritisak na političku elitu kako bi se željena našli u užem centru Zagreba mogli su pomisliti da pri sus - njihova “fotogenična” i “televizična” izvedba. Akcije poput i snage uvjerenja te odgovora na pitanje promjena dogodila. tvuju aktivističkom činu. Achtung alarm! (i njegova re - bacanja lijesa u Horvatinčićevu garažu, ili dovođenja Tro - “Što pojedinac može učiniti?” konstrukcija Achtung alarm! 2.0) bile su umjetničke akcije janskog konja u Varšavsku pokušaji su prodora u me dijskiDanas umjetnost ima premalu vidljivost da bismo mogli Aktivističko djelovanje se često kroz svoju u okviru kojih su članovi Montažstroja na vatrogasnim govoriti o stvarnim i značajnim utjecajima na društvo u povijest, kao i danas, koristilo estetiziranom kolima megafonima upozoravali na rizike kojima je kojem nastaje. Umjetnost ne može imati snagu aktivizma jer se često odvija “izvan stvarnosti”, u simboličkom pro - storu, za razliku od aktivizma koji se, iako se služi sim-

66 I KAZALIŠTE 47I48_2011 67 nasilje. / Moji kolege su još uvijek u MUP-u, još uvijek u vojsci. Ne mogu si zamisliti da ja sad stojim s jedne strane, a oni da su s druge strane. / Ne možeš mjenjat društveni / Mi smo radili i često riskirali, radili akcije koje su toliko su stav sam, i ako ljudi nisu fakat nezadovoljni i ne postoji radikalne, i nismo imali pojma kakve će biti reakcije, i ta energija, stvari se ne mogu promijeniti, u Hrvatskoj je jedino mjerilo da li smo uspjeli je javnost.očito Imamo ljudima protiv dobro. / Nisam, nikada nisam bio onaj koji ka - sebe hrpu masovnih medija, hrpetinu novaca,že da treba PR agen jurišati, - da treba nekoga pre biti, da treba ne - cija, odvjetničkih ureda, sudskih postupaka,gdje političara nešto razbiti. itd. Mi trebamo sve što je moguće sačuvati. Jedino što imamo na našoj strani je javnost…Ali na demokratski / I sad način rješavati. / Ja mislim da je nama gledaš te ljude, dobar dio novinara, dobarsvi dioma reakcijaveć došla je voda do ušiju i jako malo treba da to puk - bio – koji kurac se oni sad bune. Tolikone, smo ja sesvi bojim skupa konkretno toga. / Znate u čemu je razlika utopljeni u taj jad da se agresija ne usmjeravaizmeđu na Grčkenekakve i Hrvatske? Grci imaju državu. Njihov izlazak uzroke tog jada nego na onoga tko pokušavana ulicu iskočit... nitko nena bi rekao da je to antidržavno, da oni rade bilo koga tko pokušava nešto promijenit,na aurušavanju to je karak svoje - države. Pad vlade u Italiji, nitko ne bi teristika frustriranih društava. / Mene bašnazvao ljuti u Hrvatskojpropašću Italije, ta mo padaju vlade svaki čas. Kod opća nezainteresiranost ljudi po pitanjunas bilo jedno čega. ljuljanje Jer, stolice premijerke se dovodi u razinu neću reći da ne žele razmišljati svojom glavompotresa jer razine svatko 8 stupnjeva. / Zato što ja mislim da zato što razmišlja svojom glavom, ali potpuno sunismo nezainteresirani spremni da budemo Grčka. Ljudi su tamo konačno za neke stvari koje mogu u svojoj sredinipostali promijeniti, aktivni građani.a To ne možeš povezati s našim pro - kamoli na nekom većem pogledu. / Činisvjedima, me nezadovolj naši prosvjedi - nisu ništa. / Pogledajte prosvjed, nim sve. Kad gledaš u globalu sve ne štima.tražite Cijelo ljude društvo da dođu na prosvjed pa nema nikoga. / Imamo ne štima. Boli me način na koji se vodi tudržava, jednu ne kulturu, vjeru - sjedni, pusti, nemoj, a koja baš uključuje jem niti jednom političaru, mislim da potpunoto da ljudiupropašta jako puno - plaču i cvile, a jako malo rade stvari vaju našu zemlju. Ne mogu reći bili dobri daili loši bi se jer nešto stvarno promijenilo. / Npr. studenti sa seljacima ne po meni skoro pa nema dobrih političara,mogu svi gledaju na pro svoju sv jed. Zašto? Zato što traže novce od istog Achtung alarm! 2.0, Montažstroj korist. / To su okupatori. Suvremeni. Svojegospodara, zemlje. Najgo iste države - iz proračuna i oni su konkurencija... bolima, odvija u stvarnom prostoru. Drugim riječima, uko - “MOJE SU NEBO VEZALI ŽICOM / PO MOME MOZGU re je kad se narod prevari i pomisli da oniKapitali njega oslobađa zam se zasniva - na tome. / Hrvati su pičke, ako je liko postoji mogućnost promjene svijeta, ona se sasvim CRTAJU ŠEME“ ju, a oni njega okupiraju i uzimaju njihovadobro dobra me i nisebi jebe ih mi se za tebe, ako je meni krepala krava nek tebi krepaju dvije... / Ne želimo revolucije. Revolucije sigurno ne krije u mediju kazališta. Kazalište doduše track #2 ELEKTRIČNI ORGAZAM: “NEBO“ (4:35) prisvajaju. / Moj stari se borio za nezavisnu Hrvatsku. Ta - može učiniti neke probleme vidljivijima, ali pritisak na ko on kaže, al’ mu nije baš drago na šta jesu ta prošlost. država ispala / Nedostaje solidarnost upravo zato što se čo - ALBUM: “ELEKTRIČNI ORGAZAM“, JUGOTON, 1981. političku i društvenu elitu koje kazalište može proizvesti na kraju. / Nisam ništa mislio, znao što vjek,nas čeka.pojedinac, Samo osjeća ugroženim pa misli prvo na sebe, pa jednako je simboličan kao i prostor u kojem se ono odvija. U lipnju 2010. godine Ivana Dragičević-Veličković i ja po - se tuklo po državi i nitko se nije pitao kakvoonda naće drugoga.biti ure - / To je katastrofa da se na prosvjed oku - pi 500 ljudi bilo to za studente, bilo za radnike... / A savez Ipak, čini mi se da aktivist i angažirani umjetnik kreću iz stavili smo pred videokameru i porazgovarali sa sedam - đenje? Di ću ja raditi? Dal’ ću preživiti? / Pa baš je zato to - studenata, seljaka i radnika? To je jedna lijepa mao istička iste pozicije: pozicije djeteta. Dijete postavlja pitanja o desetak Hrvata i Hrvatica. Tražili smo protagoniste među liko naših branitelja napravilo samoubojstva, suicide jer ideja. / Meni ljudi kažu vi se borite za besplatno školstvo, a fundamentalnim stvarima u svijetu (na primjer: “Zašto studentima, radnicima, seljacima, umirovljenicima, bra - kad su vidili šta se dogodilo i njima je došlo muka, i nitko ljudi nemaju što jesti i prose po ulicama. / Pratila sam od ima siromašnih, mama?”) i nikada se ne zadovoljava niteljima radi sudjelovanja u projektu koji javno zagovara ih ne pogleda... / Mislim da se nisu borili za kapitalizam, početka i jednostavno mi nije bila jasna ta njihova parola odgovorima “To je jednostavno tako, sine”. Takva naivna, i izravno potiče na društvene promjene: “Danas kad slu - mislim da su se borili za Hrvatsku, što god to značilo, za “Znanje nije roba“! Znanje je roba. U kapitalizmu, sve je ali bitna pitanja danas se često usuđuju postaviti samo šam mlade nemam osjećaj da oni išta žele. Da, imaju neki samostalnu državu. Ali mislim za ovakav kapitalizam da roba. / Da su izašli na ulice bilo bi jako vidljivo da ih je malobrojni, među kojima su svakako i umjetnici i aktivisti, cilj, put, da ih išta veseli! Imam osjećaj da im je toliko sve se nitko nije borio. / Mene najviše je boljelo, koliko je mo - malo. Na ulici, na trgu. Nije ih bilo bog zna koliko. / To je jer odgovori na takva pitanja duboko potresaju samo odr - dano kao mogućnost, da postaju zbunjeni. / Biti mlad ja zemlja propala. Koliko tvornica se zatvorilo, koliko je ono što ja ne mogu shvatiti. Kad će se u ljudima probuditi živost sustava kojemu nije u interesu da se takva pitanja podrazumijeva neko otvoreno neslaganje s društvom i tra - ljudi ostalo bez posla, koliko ljudi se ubilo zbog toga. / osjećaj odgovornosti. Ne prema postavljaju. Nisam naivan da pomislim kako požar revo - ženje društvene promjene. / Mladost kao metafora pro - Masa nije dobra. Ulica ne rješava stvari. / Sve što se kroz lucije može buknuti u kazalištu, ali ono svakako može do - mjena danas je čisti mit. / Ja iskreno ne znam puno toga povijest postiglo, postiglo se nasiljem. Svaka država, stva - prinijeti društvenoj promjeni. Upravo tu činjenicu i tu odli - i sve ono što sam vidio na vijestima je ono što znam. ranje države je nasilje. Država je institucija koju mo raš ku umjetničke pozicije shvaćam kao svoju osobnu obvezu Koliko sam ja čuo, oni su zapravo blokirali neke učionice, ucijepit u podsvijest, to je trauma, moraš ucijepit jednu i odgovornost. nisu dopuštali predavanja, spavali su na fakultetu i tako… traumu. Sve je to nasilje. Ekonomija takva kakva je je drugima. Ne prema društvu. Prema samome sebi.”

68 I KAZALIŠTE 47I48_2011 69 “MLADOST NE OPRAVDAVA BESVEST“ kazališne predstave). Današnje društvo je postideologič - društvu i njegovoj odgovornosti ne događa se tamo gdje Svibi izvođačiVatrotehne 2.0izjavili su da nisu poput track #3 DISCIPLINA KIČME: “MLADOST NE OPRAV- no: prevladavajuća ideologija mladih (ali i ne samo mla - imalo najviše učinka – u obrazovnom sustavu i u medijiPrometeja - te da se nikada ne bi žrtvovali za drugoga. DAVA BESVEST“ (5:12) dih) jest cinizam. Uzgred, taj i takav cinizam uopće ne vi - ma. Mnogo je navoda iz spomenutog transkripta u kojima“Mrzim prosvjede jer se onda promet zablokira”, dim kao oblik otpora, dapače. Ideološke pozicije danas se se vidi kako ljudi misle da školstvo isključivo odgaja idiote ALBUM: “SVIA MI SE DA TI NE BUDE PRIJATNO“, izjava je jednog od izvođača kao i brzopleta rečenica ne uzimaju za ozbiljno. Upravo taj nedostatak (snažne) kojima će moći upravljati za dvadesetak godina. Također HELIDON, 1982. ideologije očituje se na primjeru predstavničke demo - treba imati na umu da su djeca i mladi danas podda stra “su - si radnice Kamenskog same krive”. Zašto bi Nemogućnost građana da se ujedine u osnovnim in - kracije koja je previše konsenzualna, previše okoliša iz - hovitim utjecajem masovnih medija. Zato veliki potencijalempatizirali s njima kada same ne vide niti vlastitu teresima te pitanje solidarnosti u društvu bili su ishodišna među reakcionarnog i revolucionarnog, između progresiv - vidim u političkom/angažiranom kazalištu za mladeperspektivu (što u društvu u kojem žive? Ove primjere ne točka za nikad ostvareni hibridni glazbeno-izvedbeni nog i konzervativnog. Kad se svi slažu da je takva de - sam uspio ostvariti u projektima Generacija 91-95koristimi pejorativno, nego kritički: to je populacija projekt Mladost ne opravdava besvijest koji je u ljeto mokracija dobra, možemo zaključiti kako je to mlitavo Vatrotehna 2.0) te političkom/angažiranom kazalištumladih za kakvu je odgojio naš sustav. 2010. godine trebao producirati Studentski centar Sve - stajalište koje se uzima zdravo za gotovo. Premda mi se, djecu iako se u taj izazovni pothvat još nisam upustio, učilišta u Zagrebu. Zamišljena okosnica projekta bila je u određenoj mjeri, dopala prosvjedna “dramaturgija ho - osim u stanovitoj mjeri u predstavi Timbuktu. Mislim da je izvođenje uživo reinterpretirane jugoslavenske glazbe iz danja” tijekom antivladinih prosvjeda u veljači 2011. go - vrijedno učiti mlade i djecu nešto što neće naučiti u školi,točno onako kako je izgledala prije dvadeset godina. Ali 1980-ih. Predviđeni koncertni repertoar bio je sastavljen dine kao kolektivni izvedbeni čin, samo zamiranje tih pri tome ih tretirati kao subjekte te im pružiti izazovuskoro je kroz produkcijski segment projekta postalo od obrađenih pjesama predstavnika novog vala (čiji na - prosvjeda zorna je slika našeg “razmrvljenog” društva u izvedbe i sudjelovanja u umjetničkom činu. Stara pojasno - da je to nemoguće: Vatrotehna iz 1990. godine slovi čine naslove poglavlja ovog teksta), izabranih jer se kojem ne postoji mogućnost ujedinjenja ili ostvarenja kon - slovica kaže da na mladima svijet ostaje, a u mladima nazvanaje je prema sponzoru, poduzeću za promet na sadržajno naslanjaju na temu studentske blokade i rad - senzusa oko osnovnih interesa, kao niti osjećaja kolek - i “sjeme zla” kao i “sjeme nade”. U krajnju ruku, akoveliko opreme za vatrogastvo, narodnu obranu, civilnu ničkog/sindikalnog organiziranja. Koncertnu formu preki - tivne solidarnosti. Prosvjednici su pokušavali “maraton - kazalište ikako može utjecati na mlađu populaciju dazaštitu te zaštitu na radu. U 2010. godini, u neoliberal - dale bi montirane video snimke razgovora s predstav - skim” hodanjem “regrutirati” ljude koji bi se zatekli na bude manje cinična, rezignirana, apatična, neosviještena,nom kapitalističkom okruženju u kojem se i umjetnost nicima društvenih grupa koji su na izravan ili neizravan ulici ili u svojim domovima i uredima, ali ono na kraju nije egocentrična, nesolidarna, socijalno ne osjetljiva te izlosvodi - na parametre ekonomske isplativosti, ovakva način vezani uz temu društvene promjene. “Tražimo pro - rezultiralo stvaranjem kritične mase građana. Strahovi, žena isključivo materijalističkim vrijednostima, svakakopredstava u nezavisnoj produkciji nije mogla pronaći tagoniste među studentima, radnicima, seljacima, umi - zazor, manjak ustrajnosti, ali i volje šireg građanstva za vrijedi pokušati. Možda bi takav rad bio doprinos nekimsponzora. Možda bi baš poduzeće Vatrotehna sponzori - rov ljenicima, braniteljima za sudjelovanje na projektu koji izravnim angažmanom, nedostatak političke ili ideološke novim prosvjedima i akcijama – opasnijima po trulež ralou rekonstrukciju predstave da nije u međuvremenu javno zagovara i izravno potiče na društvene promjene.” platforme, zloupotreba poruke prosvjeda u dnevno poli tič - državi i društvu. otišlo u stečaj. Pogon destilerije Badel, koji je još prije To je bio (nikad objavljeni) pozivni tekst ovog projekta. Na - ke svrhe – sve su to razlozi zašto ovaj, ali i ne samo ovaj dvadeset godina bio u ruševnom stanju, a posljednjih žalost, osim glazbenih snimki te ogromne količine video facebook prosvjed nije bio učinkovit. “RAS DVA TRI / MALJČIKI“ godina obećan je upravo organizacijama nezavisne sce - materijala i transkripta tih razgovora ništa se više nije Svrha projekta poput Mladost ne opravdava besvijest nije ne, danas je toliko uništen da bi Montažstroj kao orga - dogodilo: završio je s pitanjima na kojima je i začet. Re - track #4 VIS IDOLI: “MALJČIKI“ (3:20) bila niti je mogla biti u preuzimanju odgovornosti građa - nizator izvedbe morao potpisati izjavu kojom preuzima zultati su bili prilično obeshrabrujući i pesimistični, no ALBUM: “PAKET ARANŽMAN”, JUGOTON, 1981. nske inicijative. Umjetnički projekti to jednostavno ne mo - odgovornost za živote gledatelja. Materijal od kojeg su smatram da šutnja o ovoj problematici ne pridonosi pro - gu ostvariti, ali jedna od funkcija angažirane umjetnosti Šestorica mladića starih između šesnaest i dvadesetrađeni kostimi prije dvadeset godina, glot, više se ne pro - nalasku odgovora. Tako doduše nije mislila uprava Kul - jest osvještavanje publike o njenoj vlastitoj građanskoj godina sudjelovali su u projektu Vatrotehna 2.0 – re konizvodi, - kao ni megafoni i ručne sirene (rekviziti predstave) ture promjene Studentskog centra, koja je odlučila obu - odgovornosti. Kapitalizam može biti izazvan jedino izra - strukciji prve Montažstrojeve cjelovečernje predstavekoji su se proizvodili u Jugoslaviji sve dok tvrtke koje ih staviti Mladost ne opravdava besvijest te prenamijeniti njanjem neke nove političke subjektivnosti, novog politič - Vatrotehna iz 1990. godine. Prva usporedba dvije predproizvode - nisu propale. Tako smo zaključili da je obnova odobrena javna sredstva za neke druge aktivnosti. Od kog subjekta. Izostanak tog novog političkog subjekta u stave udaljene dvadeset godina jest činjenica da suVatrotehne nemoguća te da nam je jedino preostalo ambicioznog umjetničkog projekta o mogućnosti društve - današnjem društvu razlog je zašto smatram da umjetnost izvođači Vatrotehne 2.0 u vrijeme procesa bili stari kaogovoriti i o svojevrsnom propadanju koje je uslijedilo nakon ne promjene preostao je sudski spor sa Studentskim mora pokazivati prstom na društvene probleme, ali i na izvođači Vatrotehne kada je ona nastala. Originalna1990. godine. centrom u Zagrebu. naše vlastito nedjelovanje. Umjetnici i aktivisti mogu do - Vatrotehna je bila izvedena u staroj Badelovoj destilerijiIzuzev u produkcijskih uvjeta koji su učinili nemogućim prinijeti uzbunjivanju i osvještavanju javnosti, ali prava Transkript razgovora pokazuje zbog čega se čitav niz Šubićevoj ulici u Zagrebu. Nastala je prema motivimaobnavljanje predstave, pokazalo se da se mladi prije društvena promjena jest u rukama svih nas – i to svakog prosvjeda koji su se održavali u Hrvatskoj u posljednje Eshilova Prometeja, mitu o lučonoši i “onom koji mislidvadeset godina i danas izuzetno razlikuju. Svi izvođači od nas pojedinačno. Jer kada se ta odgovornost inter - dvije godine, od antivladinih, studentskih te prosvjeda Ze - unaprijed”, koji je izdao bogove donijevši ljudima vatruVatrotehne 2.0 izjavili su da nisu poput Prometeja te da pretira isključivo kao zajednička, onda lako postaje ničija. lene akcije i inicijative Prava na grad, nažalost u konačnici zbog čega vječno mora trpjeti Zeusov bijes. Mit o Promese - nikada ne bi žrtvovali za drugoga. “Mi smo medijski ispostavio kao relativno bezopasan po vladajuće struktu - Analitičnost i kritičnost članova društva prema samima teju metafora je promjene, aktivnog djelovanja za boljitakizmanipulirana gamad koja uopće nema svoje mišljenje”, re (iako su potencijalno bili puno opasniji od bilo koje sebi i svojevrsno osvještavanje o poziciji pojedinca u većine. Početni plan bio je napraviti remake predstave,rekao je jedan od njih. Oni reprezentiraju čitavu svoju populaciju, mlade koji su stalno na “fejsu”, koji nemaju

70 I KAZALIŠTE 47I48_2011 71 Vatrotehna, Montažstroj Vatrotehna 2.0, Montažstroj ambicija, nemaju kritičkog stava. “Mrzim prosvjede jer seKljučno je pitanje kome su onda predstave onda promet zablokira”, izjava je jednog od izvođača, kaopoputVatrotehne 2.0namijenjene, jer je pot- i brzopleta rečenica da “su si radnice Kamenskog same puno jasno da uski krug kazališnih posjetite- krive”. “Zašto bi empatizirali s njima kada same ne vide lja, ili stručnjaka, ili umjetnika ne mari previ- niti vlastitu perspektivu u društvu u kojem žive?“ Ove primjere ne koristim pejorativno, nego kritički: to je popuše za - probleme postojećeg sustava, niti pred- lacija mladih kakvu je odgojio naš sustav, to je razlogstavlja kritičnu masu građana koja bi dovela zašto antivladin facebook prosvjed i slične inicijative donisu neke promjene u društvu. uspjele i nisu mogle uspjeti. To je populacija koja je od - gojena prema isključivo materijalnim vrijednostima, to talističkom društvenom ustroju i to je prvo i ključno. To je nije mladost koja vjeruje u bolje sutra. ono što Vatrotehna 2.0 iznosi. “Kapitalizam nema alter - Projekt Vatrotehna 2.0 inventarizirao je učinke ekonom - native” i “Lakše nam je zamisliti propast svijeta nego pro - ske tranzicije, odnosno restauracije kapitalizma te je past kapitalizma” – depresivne su, ali i bolno točne reče - ujedno i obilježio dvije decenije rada Montažstroja. Kada nice iz predstave. Vatrotehna 2.0 zasigurno nije akti visti - je Montažstroj započeo svoje djelovanje živjeli smo u so - čki čin, ali bjelodano ukazuje na to zašto aktivizam u cija lizmu i nismo razmišljali o kapitalizmu, nismo zamiš - našoj državi ima slabašan učinak. Iako kao pojedinci ljali ovako brutalnu tvrdokuhanu liberalnu agendu u Hr - možemo biti sukreatori društva u kojem živimo, bez od - vatskoj, imali smo druge ideale i mogli smo zamišljati luke da pojedinačno preuzimamo odgovornost, samo po - bolje društvo od onog postojećeg. Današanja mlada ge - tvr đujemo postojeći sustav, sablažnjavajući se nad sva - neracija ne može zamisliti alternativu vladajućem kapi - kidašnjicom, ali bez volje da na nju i utječemo.

Vatrotehna, Montažstroj

72 I KAZALIŠTE 47I48_2011 73 Ključno je pitanje kome su onda predstave poput postoji toliko problema koji jednostavno vrište da ih se Vatrotehne 2.0 namijenjene, jer je potpuno jasno da uski uzme u obzir. Činjenica jest da je kazalište prije stotinjak krug kazališnih posjetitelja ili stručnjaka ili umjetnika ne ili više godina bilo puno opasnije i društveno relevantnije mari previše za probleme postojećeg sustava, niti pred - nego danas. S dolaskom televizije, a posebice interneta stavlja kritičnu masu građana koja bi dovela do neke potrebe većine građana za informiranjem o različitim promjene u društvu. Paradoks je da veći dio Montažstroj - društvenim zlima zadovoljene su tim medijima. Time je eve publike čini mlada, urbana populacija, koja bi i sama kazalište značajno promijenilo svoju funkciju i pretvorilo rado držala front u Varšavskoj i zato se čini iritantnim i se u prilično zatvorenu zajednicu, postalo je poput igra - neučinkovitim vrištati megafonom u lice i uho toj publici lišta za “neke razmažene dječake i djevojčice” od kojih “Gdje je revolucija, stoko?” Kako da predstava koja po - nema nikakve koristi i koje rijetko tko sasvim uzima za ziva na pobunu izvrši neki učinak kada se ponekad čini ozbiljno. jednako teško napuniti kazališnu dvoranu, kao i okupiti Povijesno gledano, tzv. političko kazalište bilo je “lijevo” ljude da prosvjeduju? Elitizam u teatru znači okupljanje orijentirano. “Desno kazalište” nikada nije sebe shvaćalo zajednice sofisticiranih, mreže istomišljenika koji će lako kao političko, niti je imalo potrebu o sebi razmišljati u tim potvrditi teze koje se predstavljaju. Umjesto kontrapunkta kategorijama. Kada je ranih devedesetih proglašen “kraj različitih mišljenja u javnom prostoru, ove se zajednice ideologije”, i kada je barem naigled kapitalizam jednom zatvaraju u malen krug. Ipak siguran sam da je u publici za svagda zavladao pa smo dobili vječni mir (ako za ne ma - Vatrotehne 2.0 sjedio određen broj ljudi koji je bio uzne - rimo ratove u Bosni, Palestini, Ruandi, Hrvatskoj, Iraku, miren predstavom i na čiju je svijest trebalo djelovati. Na Af ganistanu, Libiji i drugim važnim i manje važnim drža - kraju krajeva, poduža lista onoga što je propalo u našoj vama), učinilo se da je političko kazalište ostalo bez svog državi zadnjih dvadeset godina tiče se svakoga tko u velikog narativa. Postalo je vrlo upitno kako ono može Hrvatskoj živi. Rado bih da mogu s pozornice potvrđivati opstati, a da ne bude poput nekog djeteta koje vrišti samo sustav u kojem živimo, kad bih u tom sustavu vidio barem u sobi jer se nitko s njim ne želi igrati. Dati ljudima nešto Kazalište Vaše i Naše Mladosti, Montažstroj malo dobrog. Ipak, skloniji sam rečenici “Ova mala država više od onoga što ih svakodnevno zadovoljava, postao je velika je hrpa smeća” koja se izgovara u Vatrotehni 2.0. jedan od zadataka političkog kazališta, a taj zadatak snosi određene rizike. Također je rizik izražavati se u mediju kazališta koje ovisi o jako uskom krugu ljudi i “MOJ JE OTAC BIO U RATU / NOSIO JE PRAVU publike. Zbog toga, ali i zbog raznih drugih stvari, pojam GRA NATU“ političkog kazališta s njegovim funkcijama i zadacima pun track #5 PRLJAVO KAZALIŠTE: “MOJ JE OTAC BIO U je nepremostivih proturječnosti. Jedna od tih proturječ - RATU“ (2:26) nosti sadržana je u pitanju kako nekoga dotaknuti, ALBUM: “NOVI PUNK VAL 78-80”, ZKP RTVLJ, 1981. osvijestiti i istovremeno zabaviti. Također je upitno i kako Brecht je tvrdio da je svako kazalište političko, razlika je stvarati kazališne predstave. Za mene neko kazalište nije samo u tome da je jedno svjesno svoje političnosti, a odmah i političko kada se bavi, primjerice, terorizmom (u drugo nije. Ovo koje nije svjesno samo potvrđuje sustav u projektu T-formance), političkim pojmom Imperija ili kojem nastaje. Ono kazalište koje je toga svjesno, novinskim naslovnicima (u Kazalištu Vaše i Naše Mlado - propituje i problematizira taj sustav, pokušava ogoliti sti) ili Amerikom (u predstavi Timbuktu), nego kada po - naizgled samorazumljive mehanizme održanja takvog stavlja pitanje distribucije i cirkulacije moći u širem sustava. Medij kazališta poligon je u kojem se svakovrsna društve nopolitičkom kontekstu, što sam, nadam se i moć distribuira, redistribuira, ali i preispituje. Zbog toga, uspio u navedenim projektima. ali i zbog činjenice da je kazalište vrsta javnog prostora i Ali unatoč tim paradoksima i činjenici da su temelji javnog dobra, mene zanima kazalište koje se bavi političkog značaja umjetnosti poljuljani, umjetnost ipak političkim i društvenim temama, pogotovo stoga što može značajno artikulirati pitanja i probleme vremena i

T-formance, Montažstroj

74 I KAZALIŠTE 47I48_2011 75 mann Neostvarenim projektomHrvatski slučaj Hinke - stave čini “modelom” jest činjenica da se mogu pre nijeti i ALBUM: “PAKET ARANŽMAN”, JUGOTON, 1981 u neku drugu zajednicu, ali onda moraju promijeniti svoje okrenuo sam se kazališnom pseudo-doku- budućnosti, ali i pravo na budućnost uopće. Projekt bi protagoniste. Primjer takvog modela jest predstava “OVDE JE MOJA ZEMLJA / OVDE JE SVE ŠTO IMAM / OVDE mentarizmu i započeo s konceptom koji sam radno- završio nizom javnih izvedbi performansa u kojima bi Timbuktu u kojoj sam radio s napuštenim psima i bes - SU MOJI SNOVI / OVDE JE MOJA DRAGA” praktično nazvao “model-predstava”. Takve pred- umjetnički bile obrađene navedene teme uobličene iz kućnicima, Srce moje kuca za nju u kojoj su izvođačice track #8 U ŠKRIPCU: “KAO U BOJI” (1:48) “prve ruke” kroz ispovijedi i svjedočenja stradale po - stave bave se lokalnim iskustvom i kreirane su za bile nezaposlene žene. Teorijski, predstavu Timbuktu mo - pulacije. ALBUM: “GODINE LJUBAVI”, PGP-RTB, 1982. lokalnu zajednicu. Ono što te predstave čini “mode- gu postaviti bilo gdje ako ondje postoji problem beskuć - Unatoč složenosti projekta, Gradski ured za obrazovanje, lom” jest činjenica da se mogu prenijeti i u neku nika, samo što bih tada radio s nekim drugima, a ne “JA SAM ONAJ KOJI PONAVLJA / ONO ŠTO JE DAVNO kulturu i sport te Ministarstvo kulture za ovaj projekt drugu zajednicu, ali onda moraju promijeniti svoje zagrebačkim beskućnicima. Model je univerzalan, a SMIŠLJENO” odobrili su mala sredstava koja nisu bila dovoljna za konkretan uradak i učinak je lokalni. protagoniste. Primjer takvog modela jest predstava njegovu provedbu (oko 10% ukupnog budžeta) te bih pri track #9 ŠARLO AKROBATA: “O, O, O...” (2:59) Zbog egzistencijalnih potreba radim u institucijama, ali provedbi projekta morao nezamislivo reducirati aktivno - ALBUM: BISTRIJI ILI TUPLJI ČOVJEK BIVA KAD..., baš zato pod brandom Montažstroja želim proizvoditi Timbuktuu kojoj sam radio s napuštenim psima i sti, a time “ubiti” njegovu specifičnost i značaj. Želio sam JUGOTON, 1981. projekte koje institucionalno repertoarno kazalište ne mo - beskućnicima, Srce moje kuca za njuu kojoj su izvo- ostvariti suradnju s ciljnom populacijom, dati im priliku za že proizvesti. U pripremnoj je fazi najnoviji projekt Montaž - artikulaciju vlastitih problema, priliku za sudjelovanje u “NEMA VIŠE NIŠTA / NEMA VIŠE NIKOGA / KROKODILI SU đačice bile nezaposlene žene. stroja 55+ koji je koncipiran kao model. Cilj projekta jest umjetničkom činu, ne ponavljati gestu predstavničke de - POJELI SVE / I TEBE I MENE / I NJEGA I NJU” okupiti 55 ljudi starijih od 55 godina te im pružiti korisne prostora u kojem nastaje. Očekivati od samog kazališta mokracije koja pokazuje koliko nas jalovo naši odabrani track #10 ELEKTRIČNI ORGAZAM: “KROKODILI” (4:35) radionice, a prije svega socijalizaciju, druženje i barem da temeljno promijeni nešto u ustroju društva je iluzorno, predstavnici reprezentiraju u Saboru. Zato nisam htio izre - privremeno i lokalno rješenje socijalne isključenosti. Pro - ALBUM: “ELEKTRIČNI ORGAZAM”, JUGOTON, 1981. ali je bitno da kazalište ostvaruje dijalog s lokalnom žirati predstavu u kojoj glumci zastupaju njihove stavove i jekt će završiti stvaranjem kazališne predstave i video zajednicom, da kreira za potrebe pojedinih interesnih probleme. Zato i nisam potpisao ugovor za odobrena “PONEKAD JE TEŠKO POSLE GODINA I MRAKA / SETITI SE dokumenta u kojem će sudjelovati i izvoditi osobe starije skupina. Iako se ne bih usudio deklarirati kao aktivist, ne sredstva s uvjerenjem da sam “pošten” prema temi i tih ZAŠTO NEKO OPET VITLA NOŽEM” od 55 godina. Iako za sada svi s entuzijazmom reagiraju znači da u predstavama, odnosno događajima, ne četrdesetak veterana s kojima sam želio raditi. Nevjero - na ideju projekta, brine me pomisao na to da bi ovaj track #11 ŠARLO AKROBATA: “OKO MOJE GLAVE” (2:40) doprinosim društvenim promjennama u koje vjerujem. jatno je da su Gradski ured i Ministarstvo kulture ovaj projekt mogao završiti na mojoj listi započetih, ali nikad ALBUM: “PAKET ARANŽMAN”, JUGOTON, 1981. Umjetnost se mora postaviti kao neka vrsta otpora u projekt vrednovali jednako kao i da sam prijavio plesnu ostvarenih projekata na kojoj su Mladost ne opravdava sustavu u kojem radimo i ako već ne može mijenjati samu predstavu s dva ili tri izvođača, jer zahtjevnost projekta besvijest i Hrvatski slučaj Hinkemann. Naime, motivacija “RETKO TE VIĐAM SA DEVOJKAMA / A VIĐAM TE SVAKI paradigmu, onda zasigurno može pokušati mijenjati očito nema učinak na unaprijed određene iznose koji se za rad s ovom populacijom leži u činjenici da se ljudi DAN” barem neke od parametara tog sustava. dodjeljuju nezavisnoj sceni. Za mene je to apsurd koji si ni smatraju potrošnom robom i nakon određene životne do - track #12 VIS IDOLI: “RETKO TE VIĐAM SA DEVOJKAMA” Vođen upravo tom idejom osmislio sam 2005. godine dan-danas ne mogu suvislo objasniti. bi društvo ih gura prema vlastitoj margini. Kako očekivati (3:05) projekt koji se djelomično temeljio na Tollerovom dram - Međutim koncept neostvarenog projekta Hrvatski slučaj financijsku potporu za realizaciju projekta koji se bavi SINGL: “MALJČIKI”, JUGOTON, 1981. skom tekstu . Tekst opisuje čo- Hinkemann postao je za mene vrijedan simbolički kapital. Der deutsche Hinkemann onim ljudima koje je društvo otpisalo kao “potrošene”? vjeka koji je u ratu izgubio genitalije, dakle i plodnost. Zaintrigirao me potencijal (interaktivnog) političkog teatra “RECI MI / KENOZOIK NIJE ZA TEBE” Njegov pobjednički povratak u društvo u kojem ga veličaju koji može napraviti prodor u stvarnost. Nasuprot konve - kao heroja urušava se zbog nevidljive rane koju nosi na cio nalnoj kazališnoj reprezentaciji, takvo kazalište nagla - *** Soundtrack i ostali odlomci teksta Protunapad do - track #13 VIS IDOLI: “KENOZOIK” (3:45) sebi zbog čega mu u konačnici propada brak. Tekst je šava djelovanje u stvarnom. Zanima me kazalište kao stupni su na http://montazstroj.com gdje možete pro - ALBUM: “ODBRANA I POSLEDNJI DANI”, JUGOTON, 1982. savršena politička alegorija besmisla ratovanja te da - mikro društveni laboratorij u kojem ne ostajemo nužno u čitati i poslušati preostala poglavlja: lekosežnih negativnih učinaka koje on ima na društvo. granicama političke korektnosti. Zanima me stvaran “VI / ZAROBLJENICI NOVCA” Intencija projekta bila je suradnja sa stradalim branite - učinak. Vjerujem da umjetnost ima velik potencijal kada “NITKO VAS NE VOLI KAO VAŠ PAS / NITKO VAS NE VOLI track #14 ELEKTRIČNI ORGAZAM: “VI” (1:53) ljima koji boluju od PTSP-a. U Zagrebu, ali i još pet hrvat - se stvara u čvrstom odnosu s transformacijom lokalne SEM VAŠEG PSA” ALBUM: “PAKET ARANŽMAN”, JUGOTON, 1981. skih gradova htio sam pokrenuti radne skupine predvo - zajednice. Ako uopće još želimo misliti o moći političkog track #6 U ŠKRIPCU: “PSI” (1:48) đene stručnim timovima koje bi imale dva zadatka: tera - kazališta, ono mora crpiti iz zajednice i vraćati zajednici. ALBUM: “GODINE LJUBAVI”, PGP-RTB, 1982. “JA ZNAM / JA MISLIM DA ZNAM / KOLIKO MOGU / peutski i umjetnički rad sa stradalom populacijom te Neostvarenim projektom Hrvatski slučaj Hinkemann okre - KOLIKO SMEM” zagovarački pristup u javnosti i medijima kako bi se nuo sam se kazališnom pseudo-dokumentarizmu i za - “A JA KAŽEM A / A GDE JE AMERIKA” track #15 ELEKTRIČNI ORGAZAM: “ZNAM” (1:59) društvo osvijestilo o ovom problemu. Za mene je gubitak počeo s konceptom koji sam radno-praktično nazvao “mo - track #7 VIS IDOLI: “AMERIKA” (8:10) ALBUM: LIŠĆE PREKRIVA LISABON, JUGOTON, 1982. genitalija bila metafora za traumatizirano i impotentno del-predstava”. Takve predstave bave se lokalnim iskust - društvo koje je izgubilo mogućnost zdravog razvitka u vom i kreirane su za lokalnu zajednicu. Ono što te pred -

76 I KAZALIŠTE 47I48_2011 77 Temat: Umjetnička izvedba i aktivizam

Franka Perković / Mario Kovač brijem na teorije zavjere no par ljudi mi je reklo da se zamislim o vezama vlasnika javno.com sa čelnicima Grada!? Očito je da se “javni” prostor internetskog portala za ovaj slučaj aktivizma naglo zatvorio. Ni ja “ne brijem” na teori- Diptih ju zavjere, no teško je ne zaključiti da se u ovom slučaju javila sasvim prepoznatljiva praksa koju bi osjetljiviji ljudi ”O iskrenosti nazvali cenzurom. Šest mjeseci nakon ovih događaja Mario Kovač je KUFER-u predložio projekt O iskrenosti ili odgovornost kapitala. Koncept koji je ponudio KUFER-u bio je jednostavan, čak ili odgovornost pomalo bizaran: Kazališno događanje “O iskrenosti ili odgovornost kapitala” želi demistificirati proces financiranja kazališnih pro- kapitala” jekata u gradu Zagrebu prateći nastanak jedne atipičneO iskrenosti ili od go vornost kapitala, s lijeva na desno: Dok ovo pišem, nogometni klub Dinamo ka zališne predstave od ideje do premijere. Paralelno, Deanu Krivačić, Ana Franjić, Ivan Golić i Mario Kovač (kojega je prema nekim navodima u 2009. maniri ozloglašenih televizijskih emisija “miljenica tabloi- godini grad Zagreb financirao s između 80 i da” saznajemo i neke osobne podatke o glumačkoj druti, - mirisalo je na blamažu. Uglavnom, prijavile smo projekt na natječaj Gradskog ureda za kulturu i dobile golemih 100 milijuna kuna) u dvadesetoj minuti gubi žini. 150.000,00 kn za tri predstave u 2009. godini, dakle od Real Madrida 0:4. Želja sudionika ovog projekta nije da naprave najbolju ili najgledaniju predstavu, postavili su si znatno niže kriteri-50.000,00 kn za O iskrenosti... je. Žele napraviti financijski i idejno najtransparentnijuPremijera je održana u GDK Gavella. Na inzistiranje Mari - Franka Perković: Demistifikacija kazali- predstavu u povijesti hrvatskog glumišta. ja Kovača trebalo se raditi o značajnoj javnoj kazališnoj instituciji, tako da je predstava zapravo bila ambijentalna, šnog financiranja kao put ka ozdravljenju 2 stva, kao član gradskog Vijeća za programe urbane kultu- a tijekom izvedbe dogodilo se i nekoliko neponovljivih tre- Predstava Marija Kovača I glumačka podjela koju je predložio imala je bizaran O iskrenosti ili odre i kulture mladih Mario Kovač pokušao je jav no i progo- nutaka: dostavljač pizze, koju su glumci naručili, došao je premijerno je izvedena u dodatak – producentsku ekipu KUFER-a: Mario Kovač, govornost kapitala voriti – o, upotrijebit ću eufemizam – nelogičnostima oko direktno na pozornicu nesvjestan činjenice kako je pred- ožujku 2009. godine, dakle prije nepune tri Ana Franjić, Dean Krivačić, Zrinka Kušević, Maja Kovač, djelovanja kulturnih vijeća u gradu Zagrebu i raspodjeli tih stava u tijeku pa je njegov spontani “diletantizam” izaz- godine, a zaklela bih se da se dogodila davno Ivan Golić te Franka Perković, Dora Ruždjak Podolski i javnih sredstava. Medij kojim se odlučio poslužiti, interne- vao pljesak na otvorenoj sceni; majka Maje Kovač se ras- prije. Imam dojam da se dogodila u neko gosti iznenađenja. tski portal, vjerojatno mu se učinio logičnim izborom – plakala kada je, nakon par mjeseci odvojenosti, vidjela nevinije vrijeme nego što je ovo sada. Možda mjestom slobode i potencijalno velike vidljivosti. U nizu Osim toga, predstava je bila nastavak njegova angažma-kćer putem Skypea; a tu je i anegdotalni skok Sonje Ko - se radi o optimizmu pamćenja, ali čini mi se blogova objavljivao je pojedinosti o radu Vijeća, prijedlozi- na na otkrivanju načina funkcioniranja Vijeća za progra-vačić iz publike na pozornicu koji ću naknadno pojasniti. da je 2009. bila godina u kojoj je budućnost ma za pravednije financiranje u kulturi, stvaranje kulturne me urbane kulture i kulture mladih, koji je naprasno pre-Koncept je bio vrlo jednostavan. Mario je na pozornicu još uvijek djelovala relativno pitomo. Tadaš - strategije i sl. Posljednji blog (8. 12. 2007.) opisuje kinut cenzurom na portalu javno.hr. doveo petero izvođača (Maja Kovač, kako je ranije spo- njost se činila dra matično teškom, no ni slu- sastanak članova Vijeća s nad ležnima (Duško Ljuština) i Nije bilo upitno radi li se o provokativnom kazališnom činumenuto, javila se Skypeom iz Bilbaoa) i locirao njihovu tili nismo da nas čeka sadašnjost u kojoj završava u optimističnom tonu – održan je sastanak, raz- ili ne. Dapače, izgledalo je gotovo sigurno da je u pitanjutrenutnu umjetničku i socijalnu poziciju unutar hrvatske upravo dok ovo pišem, nogometni klub govaralo se, imalo se razumijevanja i dobre volje. Ipak, kazališni događaj koji postavlja prava pitanja, koji će izaz-kulturne scene. Zatim je na temelju dokumenta Program Dinamo (kojega je prema nekim navodima u ispod tog teksta, među komentarima, vidljiv je još jedan, vati bujicu reakcija, koji će otkriti pravo stanje stvari javnihu potreba u kulturi za 2009. – razrada Gradskog ure - 2009. godini Grad Zagreb financirao s izme- pomalo zbunjen, pomalo zgrožen pokušaj komunikacije: financiranju tzv. javnih potreba u kulturi, koji će odvojitida za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba us - đu 80 i 100 milijuna kuna) u dvadesetoj zrno od kukolja, koji će popu reći pop, a bobu – što već…poredio omjere financiranja tzv. nezavisne i instituciona- minuti gubi od Real Madrida 0:4 Bilo je i sasvim izvjesno da će između ostalih velikih isti- mariOK lne zagrebačke kulturne scene, osvrnuvši se na očit ne - na, O iskrenosti… razotkriti i traljavu poslovnu kompe-srazmjer u udjelu programskih sredstava za HNK Zagreb 1. 19. 01. 2008 12:13 h tentnost Dore i mene kao KUFER-ovih liderica. Iako nismou korist najveće nacionalne kazališne kuće. Na primjeru Nešto više od godinu dana prije premijere, Novi tekst za kolumnu sam poslao prije skoro 2 tjed na i do kraja znale u kojem obliku će se razotkrivanje dogodi- našavši se po prvi puta u poziciji moći koja još nije objavljen? Osim toga, još prije Nove godine je (navod no) raspodjeljuje javna gradska sred- kolumna maknuta s naslovnice u javno.info stranice... ne

78 I KAZALIŠTE 47I48_2011 79 vlastitog iskustva u Vijeću za programe urbane kulture i kulture mladih pojasnio je nesretne mehanizme trošenja javnog novca u kulturi. U jednom je trenutku ansambl predstave ogladnio pa su naručili pizzu koja je tijekom ja nezadovoljstva radom gradskih kulturnih vijeća, uzro- predstave i dostavljena. Na kraju predstave pozvao je kovana istim problemima koje smo bistrili prije gotovo tri mene kao članicu KUFERA i “producenticu” pa smo na godine. Ovih se dana (studeni 2011. godine – op. ur.) na licu mjesta potpisali autorske ugovore i napravili financij- razini države, unutar aktualnih sukobljavanja izbornih sku analizu troškovnika predstave: političkih programa, kultura spominje usputno, krajnje - najam Gavelline dvorane: 13.405,00 kn (govoreći o površno i uglavnom unutar poznatih neuspjelih kulturnih naj mu, pogrešno sam navela iznos od 30.000,00 kn, obrazaca pa nastavak marginalizacije kulture od strane na što je Gavellina producentica Sonja Kovačić dotrča- tzv. političkih elita u ovom trenutku izgleda nedvojben, a la iz gledališta i upozorila me na pogrešku koja je zatim kulturna strategija i dalje je sveti gral, a ne javni doku- i is prav ljena na što je ravnatelj kazališta Darko Stazić ment praktičnog sadržaja. primjetio da bi producentici bilo mudrije da je ostavila Ipak, u predstavi O iskrenosti ili odgovornost kapitala “pogrešnu” cijenu i naplatila je KUFER-u); kazalište je progovorilo o sebi, a time neizostavno i o dru- - kostimi: 4.500,97 kn; štvu. Nezavisna scena progovorila je o svojoj stvarnosti - rekviziti: 166,00 kn (pizze i nekoliko konzervi pive); (zaista sasvim iskreno – pa sam tako i ja dobila svojih pet - preostali iznos ravnomjerno je raspoređen na autorske minuta blamaže i prtljanja s brojkama), o paralelnoj stvar- i glumačke honorare: 6 x 5.321,20 kn bruto (Mario nosti sakrosanktnih institucija i bespućima birokracije u Kovač, Ana Franjić, Dean Krivačić, Zrinka Kušević, Maja kulturi. Pružena je informacija o funkcioniranju strukture, Kovač, Ivan Golić). objektivne činjenice dovedene su u odnos. Daleko od toga Pretpostavit ću da smo pozitivno razriješili postmodernu da je (ne)sustav time promijenjen, ali dogodila se demi- dilemu o tome postoji li angažirano kazalište ili ne te je li stifikacija koja je put ozdravljenju. aktivizam u kazalištu uopće moguć, pa mirne duše mogu Dok dovršavam ovaj tekst, slušam vijest kako je HAZU ustvrditi da se u ovom slučaju zaista radilo o evidentnom, otvorila svoja vrata građanima. Kažu: “Na Akademiju se onda, kao i danas, izuzetno rijetkom kazališnom aktiviz- gleda kao na okoštalu i konzervativnu instituciju i ideja mu. Vjerujem da je prostor nezavisne kazališne scene, otvorenih vrata rodila se kako bismo svoj rad približili široj iako nešto manje vidljiv, ipak još uvijek i prostor slobode. javnosti. Svi su pozvani da poslušaju koncerte, pogledaju Predstava je nastavila svoj život gostujući po produkcij- vrijedne grafike u rukavicama pa čak i dođu u moju radnu skom ključu sobu, ako požele…” Pa dobro. Mic po mic.

Mario Kovač: Borba se nastavlja!

3 u Teatru &td te na festivalima FAKI, PUF, Inspiracija za ovu predstavu došla je iz mog rada u Vijeću Zadar snova. Gostovala je također na festivalu Demolu - za programe urbane kulture i kulture mladih u sklopu dyu Olsztynu u Poljskoj koji je 2009. godine ugostio pred- Gradskog ureda za kulturu grada Zagreba. Kako je moj stave zemalja bivše Jugoslavije. O iskrenosti… je pred- kazališni background ponajviše inficiran studentskim stavljala Hrvatsku i nakon izvedbe, kao dio koncepta po- kazalištem i djelovanjem u Schmrtz Teatru koji za više od taknula je žestoku raspravu o mehanizmu raspodjele pet godina svog djelovanja nikad nije tražio (ni dobio!) niti O iskrenosti ili od go vornost kapitala, Dean Krivačić, Mario Kovač, Ana Franjić, foto: Ivan Golić sredstava za kazališne produkcije u Poljskoj. kunu iz gradskog, državnog ili bilo kojeg drugog proraču- I tako se aktivizam u kazalištu, i to ne bilo kojem, nego na 4 prvo ne bace na zatvaranje financijske konstrukcije ili baš u Zagrebačkom dramskom kazalištu Gavella, ipak , naprosto nisam mogao vjerovati za što sve po tražuju nih predstava koje smo tijekom devedesetih, često riski- pisanje produkcijske studije? dogodio. Koji su bili njegovi dosezi nije jednostavno izmje-sredstva kazalištarci i performeri. Jedan od bizarnijih pri- rajući batine i hapšenja, izvodili sa Schmrtzom nisam se riti. Je li se nešto temeljno promijenilo? Ne, nije. Uvrijemjera - bio je zahtjev mlade akademske umjetnice (ime mogao ne zapitati: “Tko je ovdje lud? Tko njoj, ili biloPotaknut ko - tim pitanjima, počeo sam volonterski i bez hono- đeni komentari i pokoji skinuti pozdrav zaista ne mijenja-namjerno izostavljam štiteći “poslovnu tajnu”5) za jem umjetniku, brani da izvodi svoje angažirane perfor-rara pisati kolumnu na mrežnim stranicama jednog jav- ju, prije potvrđuju ono što smo i prije napada Iskrenosti45.000,00 kuna kako bi u nizu trgovačkih centara izvodi- manse i bez 45.000 kuna?”. Zar je uistinu došlo dotlenog da portala upravo u želji da demistificiram tijek raspo- znali. Prije nekoliko mjeseci dogodila se još jedna erupci-la plesni performans koji kritizira potrošački mentalitet. se više ne može spontano skupiti grupica umjetnikadjele koja gradskog novca za kulturu i podijelim svoje iskustvo Sjetivši se bezbrojnih performansa, hepeninga i angažira- radi na nekom zajedničkom umjetničkom djelu, a dasa čitateljima.se No, nakon što su vlasnici mrežnih stranica

80 I KAZALIŠTE 47I48_2011 81 “Tko je ovdje lud? Tko njoj, ili bilo kojem umjetni- do granica slušne izdržljivosti, prezentirao publici na dasU - prvom dijelu smo svi mi koji smo glumili u pred- ku, brani da izvodi svoje angažirane performanse i turu – da navedem samo neke), ovo je ujedno bio i najdu - kama Teatra &td. Nakon same predstave svi izvođači pre-stavi izvodili odlomke iz predstava za djecu u koji- 7 bez 45.000 kuna?” Zar je uistinu došlo dotle da se ži dio predstave u kojem smo pokušali detektirati vlastite svukli bi se u svečanu odjećute bi se družili s publikom ma inače glumimo, sa željom da naglasimo kako motive političkoga i društvenoga angažmana putem više ne može spontano skupiti grupica umjetnika kao što je uostalom i običaj nakon svake bolje premijere. su upravo te predstave većini nas glavni izvor umjet nosti. koja radi na nekom zajedničkom umjetničkom Reakcije javnosti i struke na samu predstavu bile su kazališnih prihoda. Kada bi se nezavisni kazali- Slijedio je drugi oblik krajnje iskrenosti, predstavljanje mahom pozitivne. Detektirali smo problem nepravedne i djelu, a da se prvo ne bace na zatvaranje financij- štarci u Hrvatskoj koncentrirali isključivo na rad u profita od umjetničkog rada. Transparentno do zadnje netransparentne raspodjele sredstava (sredstva!, koji ske konstrukcije ili pisanje produkcijske studije? kune podijelili smo s publikom vlastite kompromise u prekrasan eufemizam za NOVAC!) za umjetničke projekte, predstavama “za odrasle”, riječima moje babe, umjetničkom radu s naglaskom na projektima koje smo kao i razgranati mehanizam nejasnih kriterija ocjenjivanja “teško bi se kruva najeli” osim, naravno, ako nisu radili isključivo iz financijskih razloga (sapunice, reality kvalitete umjetničkog rada. Nakon predstava javljali bi umreženi u europske fondove i dotacije nadležno- bez ikakvog objašnjenja i odgovora na moje e-mailove emisije, reklame...). Kako bi se “opravdali” za takvu “izda- nam se brojni kolege sa svojim pričama i iskustvima na ga ministarstva. prestali objavljivati kolumnu te nakon što sam “pozvan na ju” umjetničkih ideala, glumci su iskreno priznali na što su istom polju pa bi najčešće završili plačući jedni drugima red” od strane tadašnjeg čelnika GUZK-a, gospodina dotični novac i potrošili. Publika se tijekom izvođenja ovog na ramenu za šankom kazališnog kafića. Ljuštine, odlučio sam borbu preseliti na teren gdje se dijela predstave najčešće zgražala nad nesrazmjerom Jesmo li išta promijenili ovom predstavom (jer, podsjeti- bolje snalazim, na kazališne daske. zarađenog novca tijekom rada na tim umjetnički “manje mo, cilj svakog aktivizma je PROMJENA)? Čisto sumnjam: 1 Utakmica je završila porazom Dinama 2:6, no samo dva tje- vrijednim” žanrovima u odnosu na izrazito skromne ili Najlogičniji odabir za produkcijsku platformu predstave mehanizam raspodjele novca je i dalje nedovoljno tran- dna kasnije klub je doživio još sramotniji poraz na Maksimiru ovog tipa bila je kazališna skupina KUFER (Kazališna praktički nepostojeće budžete aktivističkih projekata. sparentan, iako je određeni napredak uočljiv, pretežno od Lyona 1:7 čime je i službeno postigao najgori rezultat u udruga frustriranih redatelja) koji su mi česti suradnici na Nakon toga slijedila je komunikacija s “umjetničkom dija- zahvaljujući inicijativi članova raznih umjetničkih vijeća povijesti nogometne Lige prvaka u takmičenju po skupinama (op. M. K.). nekomercijalnim kazališnim projektima. Otvorenost Fran - sporom” koja je, nezadovoljna uvjetima umjetničkog rada pri GUZK-u a ne samom Gradskom uredu za kulturu. 2 ke Perković i Dore Ruždjak Podolski alternativnim oblici- u domovini, otišla trbuhom za kruhom širom Europe ško- Prilikom odabira kadra za visoke ravnateljske i direktor- Tekst preuzet iz programske knjižice predstave. 3 ma kazališnog stvaralaštva omogućila je brojnim mojim lujući se na umjetničkim školama i nastupajući bez radne ske funkcije i dalje je vidljiv trend izbora po stranačkoj ili Nakon gostovanja u gradskom kazalištu bogato financira- nom i od Ministarstva kulture predstava je konceptualno kolegama i kolegicama neometan umjetnički rad u skrom- dozvole s raznim nezavisnim trupama. Na većini izvedbi ideološkoj pripadnosti umjesto po umjetničkoj izvrsnosti i izvođena po dvoranama i festivalima različitih financijskih nim, ali ipak relativno sigurnim produkcijskim uvjetima. tu dijasporu je predstavljala Maja Kovač javljajući se iz kvalitetama, a i većini glumaca potpuno odgovara ova struktura: Teatar &td kao kazalište pod okriljem Zagre- Držim da bi se o takvom modelu suradnje dala napraviti Španjolske, Češke i Austrije dok je u kasnijim izvedbama politika “sivih zona” unutar koje mogu obavljati sitne fina- bačkog sveučilišta, FAKI (Festival alternativnog kazališnog zanimljiva studija ili rasprava te da bi ga valjalo češće tu ulogu preuzela Ana Franjić javljajući se iz Velike Bri - ncijske makinacije i tezgariti sjedeći na dvije stolice izričaja) kao svojevrsna smotra vaninstitucionalnih i niskobu- tanije. džetnih kazališta, PUF (Pulski festival) kao jedini relikt stu- praktično primjenjivati u uvjetima rada našeg glumišta. odjednom – primati plaću u ansamblu nekog gradskog dentskih kazališta vezanih uz legendarni IFSK (Interna cio - kazališta te istovremeno spuštanjem cijena, jer već imaju nalni festival studentskog kazališta) te Zadar snova kao Sama predstava O iskrenosti ili odgovornost kapitala 6 Brojka mladih umjetnika iz Hrvatske koji su, uglav- sastojala se od nekoliko dijelova. U prvom dijelu smo svi osiguranu egzistenciju, oduzimati poslove kolegama koji vodeći nezagrebački festival namijenjen kazalištu, suvremenom s pravom, digli ruke od domovine vjerojatno se mjeri nom plesu i performansu. Svaki od tih festivala i kazališta djeluju kao nezavisni umjetnici. mi koji smo glumili u predstavi, u obliku ironičnog komer-u tisućama, a uvid u njihov rad te uspjehe u inozemstvu je njeguje svoje specifične probleme vezane uz financiranje te Bez obzira na sizifovski predvidljiv poraz u toj borbi, ipak cijalnog trailera, izvodili odlomke iz predstava za djecuobično u teško dostupan. Bilo bi zanimljivo vidjeti planira li je bilo zanimljivo pratiti reakcije publike koje su se odnosile mi je bilo drago raditi na ovom projektu s kolegama i kole- na taj segment predstave. kojima inače glumimo sa željom da naglasimo kako sesu novo Ministarstvo kulture pozabaviti tim problemom ili gicama koji me konstantno podsjećaju na prave razloge upravo te predstave većini nas glavni izvor kazališnih pri-će ga kao svi dosadašnji postavi dotičnog Ministarstva, zbog kojih smo se počeli baviti ovim pozivom još kao klin- 4 Nerijetko smo si sami plaćali i putne troškove prilikom gosto- hoda. Kada bi se nezavisni kazalištarci u Hrvatskoj kon-gurati pred tepih i naprosto se praviti da svi ti ljudi ne centrirali isključivo na rad u predstavama “za odrasle”, ci. I znam da barem u njih mogu imati povjerenja kad god vanja na ”područjima od posebne državne skrbi”: Vukovar, postoje te ih tako izbrisati s mape hrvatske kulture. Knin, Pakrac... riječima moje babe, “teško bi se kruva najeli” osim, narav - se ponovo uhvatim jednog ovakvog neprofitnog projekta, Završili smo rezimiranjanjem dosad viđenog s obveznom 5 no, ako nisu umreženi u europske fondove i dotacije da će mi se pridružiti u takvoj “privremenoj autonomnoj Nema potrebe da glumim Ankicu Lepej jer mlada umjetnica prezentacijom svih računa i troškova vezanih uz predsta- ipak nije dobila tražena sredstva. Da jest, drage volje bih nadležnoga ministarstva. zoni” uglavnom bez honorara i bez fige u džepu. vu kao što ih je u svom dijelu teksta predstavila produ- otkrio njen identitet. Prijatelji, la lotta continua! 6 Nakon uvoda, slijedio je niz osobnih iskaza u kojima centicaje predstave Franka Perković. Na kasnijim izvedba- Na pozornici bi je tada mijenjale Maja Katić i Iva Mihalić, pro- svatko od nas iznio svoj aktivistički umjetnički angažmanma predstave glumci su morali “podnijeti račune” publici fesionalne glumice s bogatim aktivističkim “pedigreom” – također bivše članice Schmrtz Teatra. te pobrojao sva događanja, demonstracije, hepeningete iprezentirati na što su potrošili honorare. U moru uobi- 7 akcije u kojima smo sudjelovali volonterski, bez honorara.čajenih dosadnih računa (krediti, podstanarske režije, sit - Također kupljenu novcem iz budžeta predstave te opravdanu R1 računima. Kako su u pitanju mahom bili izvođači s kojima već godi-na zadovoljstva i hobiji, izleti, špeceraj...) pozitivno se isti- nama surađujem na sličnim projektima (Schmrtz Teatar,cao primjer našeg tehničara Ivana Golića koji si je hono- Nova Grupa, Dada Jihad, Zvonko & Gradski Ured Za Kulrarom - od premijere, visinom izjednačenim s glumačkim honorarima, kupio rabljeni motor. Istoga je, turirajući ga

82 I KAZALIŠTE 47I48_2011 83 Temat: Umjetnička izvedba i aktivizam

U Varaždinu u proteklih desetak godina nije ni bilo nekog snažnijeg umjetničkog aktivizma. Uljuljkan u svojoj višestoljetnoj patini, bogatom naslijeđu, ne Ivan Mesek tako lošem standardu (u odnosu na druge dijelove Aktivizam: Hrvatske) dugo je živio u ugodnom samozadovoljstvu. slučaj Varaždin

U manjim sredinama, gdje je još uvijek politika na prvom mjestu, a tek na drugom struka i dugoročni strateški planovi, nije baš uputno zamjerati se osobama o kojima direktno ovisi djelovanje i opstojanje samih aktera u umjetnosti.

Pregled, rekapitulacija, sažetak otpora... Nevladine organizacije i inicijative su preslabe jer ne mogu računati na financiranje iz drugih izvora (fon- U tekstu ću dati pregled aktivističke prakse u dacija, sponzora), što bi im dalo nezavisnu poziciju posljednjih nekoliko godina u Varaždinu, a za aktivističko djelovanje, ili je takvo financiranje završno ću uzurpirati prostor za govor u prvom zaista simboličko. Nadalje, da bi bilo kakav licu jednine, zbog kompleksnog iskustva na aktivizam mo gao postojati, građani koji žive u poziciji – aktivizam, aktivist, “pozicija“ (imati određenoj sredini trebaju dobiti adekvatan uvid u moć) i kon trapozicija. stanje različitih razina javnog života koje su od nji- Manje sredine, kao što je Varaždin, pate od raz- hovog vitalnog interesa. Za navedeno je potrebno norodnih simptoma uvjetovanih činjenicom da imati i kvalitetne medije koji kritički i argumentirano se radi o manjim sredinama. Kulturne i umje- predstavljaju određene sfere društvenog života. tničke događaje organiziraju većinom ustanove Često u lokalnim sredinama tome nije tako. Opet iz u kulturi, udruge i inicijative koje i ne bi posto- istog razloga: utjecaj “centara moći“. I mediji djelo- jale bez jedinica lokalne samouprave. Kako je mično ovise o “dobroj volji“ politike pa stoga neke ta jedinica često njihov osnivač, to je naravno i prevelike kritike i otvaranje problematičnih tema Dan neovisnosti, Ivan Mesek, foto: Siniša Sović njena zakonska obveza i njen javni interes. No, nije ni uputno. Ogroman faktor je i izostanak građan- iz te činjenice proizlazi i osnovni problem: neko nom samozadovoljstvu. Početkom 2000-ih dogodio sevagne nad dugoročnim i strateškim razlozima za pokreta- ske inicijative. Čeka se da netko drugi riješi jače aktivističko djelovanje upereno prema zamah s jednom novom generacijom koja je došla nanje takvih programa. Uz vješt marketing Varaždincisu bili probleme i uvijek je “netko gore“kriv za sve. A kada “centrima moći“ koji diktiraju smjernice javnog vlast. Bila je to ekipa koja je znala vješto pokrenuti pro-uvjereni (a u tome im je pomogla gradska struktura) da su trebaju dati vlastiti doprinos i pokrenuti se, ljudi se života, bilo bi kontraproduktivno s obzirom da jekte na području privrede, obrazovanja i komunalnepostali gotovo pa izolirani otok do kojega ne dopire bijeda prepuštaju letargiji po principu mlakosti duha volje: su ti centri moći u velikoj većini izuzetno tašti i infrastrukture. Varaždin je postao prvi grad s jednosmjen-hrvatske zbilje te su ispunjeni lokalpatriotskim ponosom “A što ja mogu promijeniti?“ ne podnose ni satiričku kritiku. U manjim sredi- skom nastavom, najveća investicijska zona s najnižomgotovo plebiscitarno davali podršku takvoj politici. nama, gdje je još uvijek politika na prvom mje- U Varaždinu u proteklih desetak godina nije ni bilo stopom nezaposlenosti, obnovila se kompletna gradskaU takvom samozadovoljstvu građani nisu ni osjećali po - stu, a tek na drugom struka i dugoročni stra- nekog snažnijeg umjetničkog aktivističkog djelova- jezgra, uspostavio se sustav poticajne stanogradnje,trebu a za nekim snažnijim umjetničkim aktivizmom koji bi teški planovi, nije nimalo uputno zamjerati se nja. Uljuljkan u svojoj višestoljetnoj patini, bogatom grad je cijelo desetljeće dobivao nagrade najuređenijegreflektirao socijalno okruženje. Možda se umjetnički akti- osobama o kojima direktno ovisi djelovanje i naslijeđu i ne tako lošem standardu (u odnosu na grada. Gradsko vodstvo počelo je skupljati vrlo značajnevizam najviše osjetio kroz formu performansa u okviru opstojanje samih aktera u umjetnosti. neke druge dijelove Hrvatske) dugo je živio u ugod- političke bodove i to velikim dijelom i opravdano. U tomemanifestacije Dan performansa pokrenute 2001. godine, nema ničeg nelogičnog, no problem je kada taj motiv pre-i možda zato jer ju je pokrenula nekolicina entuzijasta i to

84 I KAZALIŠTE 47I48_2011 85 izvan sustava javnih ustanova. Pokretač je bila strukovna nom gradskom trgu pod nazivom Živjela neovisnost!. stav koristeći ideju “Svi smo mi...“, već viđenu u Hrvat- udruga HDLU Varaždin, a događanje je pokrenuto s ciljem Projekt se sastojao u čitanju naslova iz dnevnih novina skoj, no ovdje s ironijom i sarkazmom. da se varaždinskoj publici predstavi ova, u svijetu odavno preko megafona i to tekstova koji su tematizirali probleme Aktivizam iz moje perspektive: aktivizam s pozicije etablirana, izvedbena grana. Prvih godina program se ba - kriminala, korupcije, ratnog profiterstva, dok je istovre- posljednjih dvadesetak godina viđena prvenstveno“vlasti” u Fe - zirao na hrvatskim autorima i projekt se održavao kao meno kazališna šminkerica puderom prekrivala lice i rane ral Tribuneu, on zorno i često vrlo duhovito ističe svoje “maraton“ dan, jednom godišnje u mjesecu kolovozu. ratnog ve te rana. Nakon svakog izgovorenog naslova, Sada bih se zadržao na vlastitom iskustvu s umjetničkim stavove o mnogim akterima političkog života, a upravo je Koncepcija je sljedećih godina nadograđena pozivom autor je uzimao papirnate raznobojne konfete na kojima aktivizmom iz perspektive umjetnika koji se pojavio na u tim primjerima njegova kritika najbritkija. U slučajevima autorima iz inozemstva te se dan proširio na vikend su bile fotografije ratnih invalida te ih je uz glazbenu kuli- “drugoj strani“, onoj koju umjetnici aktivizmom kritiziraju, kada koristi diskutabilne i jednoznačno negativne simbo- događanje u trajanju od tri dana. Budući da je projekt su operete Grofica Marica bacao u zrak i publiku. na poziciji aktivne politike, pozicije moći i direktnog utje- le (npr. predstavljajući kritiziranu osobu kao Hitlera, ili ti - imao ambiciozne planove, odlučeno je da organizaciju caja na definiranje društvene tulirajući je kao pračovjeka), aktivistička2 je porukazbilje, mnogo na poziciji zamjenika preuzme novoosnovana javna ustanova u kulturi,Bilo je i pojedinih epizoda unutar Hrvatskog narodnog ka- slabija, jer se srozava na razine prizemnog vrijeđanja,gradonačelnika no zaduženog zaUz vješt marketing Va raž - Galerijski centar Varaždin, jer takvi ozbiljni projekti ipakzališta za koje možemo reći da su bile aktivističke. Kao jedna od značajnijih i kreativnijih građanskih inicijati- i direktna u svojoj jednodimenzionalnosti, jer koristikulturu, voka- funkciji koju sam ob -dincima je stvorena slika moraju imati sigurnije izvore financiranja. Prije dvije godi-Uprizoreno je više tekstova koji problematiziraju određene va u Varaždinu, pojavila se prije nekoliko godina udruga bular “ulice“ kao legitiman način izraza revolta.našao nešto više od tri godine.da su postali gotovo pa ne projekt je nadograđen i programom suvremenog plesa;aspekte suvremenog društva, ili onih u kojima možemo Trash koja organizira istoimeni filmski festival. I u ovoj se Kod umjetnika se politikaizo lirani otok do kojeg ne nije više usmjeren samo na hrvatske autore i održava sepronaći paralele s problemima današnjice, odnosom moć- inicijativi, prvenstveno usmjerenoj prema zabavi i dobroj većinom javlja kao tema njiho- pod nazivom PERFORM-D-ANCE. Varaždinska publika,pojedinac, odnosima unutar obitelji ili ulogom žene u zezanciji, našlo prostora za vrlo inteligentan oblik aktiviz- dopire sva bije da hrvatske ve umjetnosti. Ja sam pokušao nenaviknuta na ovakvu vrstu umjetnosti, mogla je društvu,u no trenutak koji bih unutar repertoara nazvao ma jer organizatori, i sami producirajući amaterske filmo- zbilje te su is pu njeni lo - na praviti inverziju uobičajene zadnjih desetak godina na trgovima i ulicama vidjetiaktivističkim predstava je Enciklopedija izgubljenog vre- ve trash poetike, razrađuju scenarije koji se reflektiraju na kalpatriotskim ponosom postavke: u politiku unijeti kre - umjetnike koji su je, bar na kratko, izbacili iz njenemena (2011.) u režiji Snježane Banović, a prema tekstu aktualnosti u društvu. Primjer je glavni kreativni mozak, go tovo plebiscitarno dava- ativnost, umjetnost. Vraćam se (malo)građanske uspavanosti. Već prve godine održava-Slobo dana Šnajdera. Tekst je u kritici nazvan i “dramom Jurica Hižak, koji sa suradnicima u filmu Prekažnjavanje na pitanje s početka teksta: jeli li podrškupozicija umjetnika takvoj aktivi- politici. nja festivala performansa, nakon što je Vlasta Delimarobespravljenih“, gdje Šnajder kroz lik Gregora Samse, biv- iz 2009. godine kao najvećeg negativca definira dr. Valen - sta oprečna poziciji iz koje se diktira politička zbilja? I je li izvela svoj performans na sceni Hrvatskog narodnog kaza-šeg radnika propale željezare kojeg posjećuje Smrt, pro- tinea, moćnog bankara. Cijeli film, u borilačkoj maniri odluka da se direktno “iznutra“ pokuša promijeniti tu zbi- lišta, osvanuo je naslov u dnev nim novinama: “Seks skan-govara o svoj zbilji aktualnog hrvatskog trenutka, zbilji obra čunava se s bankarskim establišmentom. U drugom lju, radije nego da ju se s pozicije promatrača kritizira, dal u HNK“. A cijeli “seks skandal“ odnosio se na činjeni-opterećenoj vječitim pretumbavanjima povijesti, zatočeno- filmu Sun tzu iz 2010. godine Hižak kao okosnicu radnje “bogohuljenje“ i kompromitiranje umjetničke pozicije? cu da je umjetnica izvela svoj poetični projekt Povrataksti u istoj, garnirano s izopačenostima kriminala i silovanji- koristi autobiografsku frustraciju profesora visokoškolske ratnika obnažena. Doživjeli smo čak i prijevode terminama ideologijama koje se gotovo orgijski redaju na ustanove. Radnja prati borbe dviju borilačkih školaKao umjetnik, rastao na fluksusovskim načelima povezi- performans. Jedan ga je novinar preveo na hrvatski kao“običnom čovjeku“. Na žalost, naša zbilja daje izuzetno izražavajući time svoj stav o komercijalizaciji obrazovanja.vanja umjetnosti i svakodnevnog života, smatrao sam da NORČIJANJE iliti glupiranje. mnogo materijala za aktivizme svih oblikapa niti ne čudi Ono što je ovdje vrijednost i naznaka aktivizma upravo je doprinijeti da Varaždinci u svojem gradu mogu slušati Aktivizam svih dosadašnjih izdanja festivala može se višeda bi se mogla napraviti i prava enciklopedija devijacija potreba i želja običnih, gradskih “dečkiju“ da bez ikakvogBoba Dylana uživo čin jednakovrijedan bilo kojem mom umjetničkom radu. Ono što je bilo simptomatično u ovom vidjeti u razbijanju nekih malograđanskih pogleda na tokoje nas godinama okružuju. U većini teksta i njegova pre- formalnog estetskog znanja i edukacije iskoriste medij iskustvu nije samo moja uloga kao umjetnika na tom mje- što je umjetnost, a manje u aktivističkoj prirodi pojedinihnošenja na scenu varaždinskog kazališta u tome je pred- filma kako bi izrazili svoj stav i kritiku. stu, već reakcija okoline pa čak i kolega umjetnika. izvedenih projekata (od njih osamdesetak do sada), iakostava bila uspješna, no kritika je autoru zamjerila često Izražavanje aktivističke ideje kroz umjetnost autoru daje Upravo je i to iskustvo jedan doprinos aktivizmu u zemlji i ih je bilo vrlo provokativnih koji su direktno tematiziralibanalne dosjetke. ugodnu i lako branjivu poziciju da “se radi o umjetničkoj sredini gdje su umjetnici s obiljem predrasuda smatrani probleme intime, agresije, crkvenih dogmi. Spomenut ću slobodi“. Iako oblikovana umjetničkim sredstvima poruka “boemima“, luđacima, gotovo zabavljačima, a često i “niš kao primjer performans srpskog autora Živka Grozdanića može biti bolje sročena, ona na taj način gubi izravnost 1 koristi“. Samo moje imenovanje na to mjesto kod mnogo Gere koji je 2010. godine, na trgu Miljenka Stančića, u protesta kakav možemo vidjeti kada kreativnost koriste je ljudi izazvalo reakciju: “ali on je umjetnik“. Bez obzira samom centru povijesne jezgre pustio krv po srpskom aktivisti, neumjetnici, svi oni koji protestiraju. Kako je Cyber aktivizam, aktivizam na filmu, na to što titulu umjetnika nisi stekao samoproglašenjem, ustavu, dok je suradnik i asistent u projektu velikim posljednje godine politička situacija u Varaždinu postala neumjetnički aktivizam već studijem na Akademiji likovnih umjetnosti, poslijedi- čekićem razbijao keramičke pločice na kojima su bila zaoštrenija, tako se pojavilo sve više direktnih protestnih Prostor koji je svugdje pa tako i u malom Varaždinu, naj- plomskim studijem u Münchenu i stjecanjem titule magi- napisana imena kosovskih gradova i mjesta, izražavajući inicijativa koje su imale i svoje sjajne kreativne trenutke. više postao platforma za aktivističku inicijativu je internet stra u 27. godini života, prema shvaćanjima prosječnog tako vrlo oštar stav da sva krv prolivena posljednja dva Jedan je bio za vrijeme antivladinih demonstracija u Va - sa svojim mogućnostima direktne ili anonimne komunika- građanina, umjetnici su talentirane osobe koje su se ta - desetljeća na ovim prostorima proizlazi iz srpskog ustava. raždinu u proljeće 2011. godine, kada su demonstranti cije. Zanemarimo li ogromnu većinu beskorisnih i neargu- kve rodile i za postajanje umjetnikom nije potrebna nika- Iste godine autor ovog teksta izvodi performans na glav- imali lice prekriveno maskom s likom tadašnjega grado- mentiranih lupetanja, dogodilo se i nekoliko kreativnih načelnika Varaždina te na taj način izrazili svoju kritiku i aktivističkih trenutaka. Jedan su satiričke grafičke ilustracije i simulacije Željka Tkaleca. Nezadovoljan političkom situacijom u Varaždinu, ali i Hrvatskoj, u maniri koja je

86 I KAZALIŠTE 47I48_2011 87 Poimanje aktivističkog djelovanja s pozicije “vlasti“ doživljavao sam na tragu ruskih konstruktivista nakon Oktobarske revolucije u onom kratkom razdoblju prosvjetitelj- skog doživljavanja vlasti i moći, u kojem su pisali poeziju po fasadama kuća kako bi je približili radnicima koji inače nikada ne bi pročitali pjesmu.

Nekoliko mjeseci provodio sam projekt pod nazivom Kra - todemija (obrnuto od “demokracija“) u kojem sam gotovo svake subote stajao pola sata na balkonu gradske vijećni- ce držeći transparent, uvijek s novom porukom, a odjeven u odijelo i kravatu –ikonografiju stereotipa političara. Želja je bila inverzija komunikacije VLAST-NAROD gdje se predstavnik vlasti obraća građanima upućujući im protestne poruke, primjerice: “VI STE IZABRALI NAS, A MI NE MOŽEMO VAS“, ili “GABRIEL GARCÍA MÁRQUEZ NIJE ŠPA- NJOLSKI TENISAČ“. Bez želje da glorificiram i idealiziram vlastita uvjerenja i djelovanje u tom razdbolju, nekako sam naivno i lepršavo ušao na područje gdje se obično igraju vukovi. Kao da sam u zoološkom vrtu u kavezu s lavovima htio igrati “ško- lice“. Poimanje aktivističkog djelovanja s pozicije “vlasti“ doživljavao sam na tragu ruskih konstruktivista nakon Oktobarske revolucije u onom kratkom razdoblju prosvje- titeljskog doživljavanja vlasti i moći, u kojem su pisali poeziju po fasadama kuća kako bi je približili radnicima koji inače nikada ne bi pročitali pjesmu. Budući da je poimanje takvih i ostalih inicijativa bilo, kao i mnogo toga, na tragu političkog skupljanja poena, a ne dugoročnog promišljanja života jedne lokalne zajednice, entuzijazam i razigranost ideja nakon nekog vremena pre- rasli su u otrežnjenje i razbijanje iluzija. Je li to potvrda teze da politika i pozicija vlasti nisu za umjetnike? Nipoš - to! Kao i nakon izvedbe nekog umjetničkog djela, iza tog iskustva ostaju izvedeni projekti, potaknute inicijative koje ti nitko ne može uzeti, a koji su ipak donijeli odre - đene pomake. Enciklopedija izgubljenog vremena, dramski tekst: Slobodan Šnajder, režija: Snježana Banović, foto: Darko Gorenak Kažu da pozicija moći kvari ljude. Netočno. Moć samo pokazuje kakav uistinu jesi. kva edukacija. Isto tako, reakcija je nekih kolega bila slje- one nisu aktivističke? Je li aktivizam samo situacija kada monikom i natpisom: TURBO FOLK FREE ZONE VARAŽDIN. deća, prilično cinička: “Pa, što ćeš ti tamo? Pa, mi smo netko nešto kritizira s položaja “opozicije“? Još uvijek ih Varaždinci ponosno nose kao znak identifici- umjetnici, politika nije za nas, mi smo slobodnjaci“. Svaka situacija može biti i jest veliki kreativan izazov. ranja s idejom i inicijativom da se izdvojimo kao sredina Slobodnjak ili jesi ili nisi. Ako si istinski kreativac, slobo- Umjetnici koji su slobodni u svakoj će životnoj situaciji koja ne podliježe svakodnevnim napadima šunda. 1 dan u glavi, onda ćeš to biti i kao političar. A onaj tko nije pronaći mogućnosti kreativnog odgovora. Tako sam i ja – Prije više od četiri godine inicirao sam projekt “GALERIJA Tako Tomislav Čadež bilježi: “…pokušaj ‘epskog’ teatra čini mi se u najmanju ruku zastarjelim. Šnajder kao da živi u šezdesetim tako slobodan i nema potrebu kreativnog djelovanja u bilo osim što sam se bavio poslom za koji sam bio stručno NA OTVORENOM“ kao projekt koji je po skicama vrhun- godinama prošlog stoljeća pa eksperimentira s postup kom koji kojem okruženju može biti apsolutan umjetnik, ali njego- educiran te tako bio i u stanju konkretno pomoći oko kul- skih autora avangardne umjetnosti iz regije od jedne bez- je odavno apsolviran: razara dramsko tkivo ne bi li upozorio na va će umjetnost figurirati na razini suhoparnog pamfleta. turne politike – koristio poziciju i za različite kreativne ini- činjenicu da je klasična, dijaloška građanska drama sama po lične avenije trebao napraviti atrakciju, aplicirajući likovna sebi skandal i prijevara“. (Jutarnji list, 3. travanj 2011.) Bilo mi je bitno da ne izgubim vlastitu perspektivu krea- cijative, aktivizam s pozicije “vlasti“. Navest ću samo rješenja na oronule fasade i na taj način vrhunska djela tivca slobodnog razmišljanja, da ne upadnem u kalup ste- nekoliko primjera: likovne umjetnosti staviti u životno okruženje ljudi koji vrlo2 Ono u čemu se još razlikuje od satire na kakvu smo bili naviknuti reotipa. Stoga sam, uz sve što nosi takav posao, koristio U eri napada “cajkama“ i opasnosti da ni Varaždin neće vjerojatno nikada ne bi bili upoznati sa takvim autorima i u Feral Tribuneu je politički fokus, jer je ovdje satira usmjerena samo na jednu političku opciju, dok su feralovci “lu pali” po tu poziciju da pokrenem kreativne inicijative. Po čemu biti pošteđen, dao sam izraditi majice s prekriženom har- njihovim djelima. svima koji su to svojim djelovanjem zavrijedili, bez obzira na to iz koje su političke opcije proizlazili.

88 I KAZALIŠTE 47I48_2011 89 Temat: Umjetnička izvedba i aktivizam

Damir Stojnić Rijeka - Istra, aktivizam - utopija

“Umjetnička djela postala su, zapravo, jedna nova vrsta kockarskog žetona, a privilegija uspostavljanja vrijednosti nalazi se u rukama jedne vrhuške trgovaca umjetninama koja je kao arbitre ukusa koristila ‘eksperte’ koje je sama postavila.” Elemir Zola: Upotreba imaginacije i zalazak Zapada, Beograd 1988.

“Unizite prvo umjetnost ako biste čovječanstvo htjeli uniziti...” William Blake

“Telegram i telefon razaraju kozmos. Mitsko i simboličko mišljenje u borbi za oduhovljeno povezivanje čovjeka s njegovom okolinom stvaraju prostor pobožnosti kao misaoni prostor. Trenutačno električno povezivanje taj prostor ubija.” Aby Warburg: Ritual zmije, Zagreb, 1996.

nate li što je to igra piñata (izgovara se Ova se teza temelji na vlastitu iskustvu s “piñata- pinjata)? Često se igra u Meksiku i naj- -retorikom”; naime, na izvedbi mojeg, mož da i jedi- Zčešće priređuje za dječje rođendane. nog deklarativno “aktivističkog” performansa Anar - Sastoji se u tome da se o granu drveta okači hitektura; Y, kada sam hicem iz praćke razbio pro - vreća puna slatkiša (u bogatijim kućama krpe - zor ureda ravnatelja Muzeja moderne i suvremene nu vreću ponekad zamjenjuje glineno prase), a umjetnosti – Rijeka. U ono doba (2004. godina) tu djeci se u ruke daju drvene motke kojima onda je funkciju obavljao Branko Franceschi. Performans o nju udaraju dok njen sadržaj ne počne ispa- je bio po taknut mojim nezadovoljstvom, prije svega dati van. Onda se djeca naguravaju, trudeći se, time što me je navedena ustanova pri otkupu moje svaki za sebe, pokupiti čim više s poda. Upravo slike Sedmo nebo (danas visi u konferencijskoj sali mi tako djeluje većina “aktivističkih” performan - Po glavarstva Grada Rijeke) nakon svih mogućih sa tzv. angažiranih umjetnika i pritom ne sma- “grebanja” oko smanjenja cijene dodatno zakinula i tram da su oni krivi za to. Sustav je taj koji je za nekih 200 kn (B. Fran ceschi tada još nije došao dosegao krajnju točku kultivacije, gotovo ame- “na vlast”), kao i potrebom reakcije na meni kao boidne sofisticiranosti kojom guta svaku mo - umjetniku relacionu instituciju čiji se djelatnici, uz guć nost za čvrsto tlo eventualnoj fronti otpora. ne ke časne iznimke, ponašaju kao da je ona umjet-

Anarhitektura; Y (2004.), Damir Stojnić, foto: Branislav Fabijanić

90 I KAZALIŠTE 47I48_2011 niku isto što i vjerniku crkva, a upravo je u Sv. Vidu, barok- biti izveden performans napada praćkom na MMSU, iako nog) i 3. krađa vremena (kojom se smanjuju/kradu nave- noj crkvi-rotondi usred Rijeke, izloženo raspelo na koje je sam prije inzistirao na njegovoj tajnosti do sâme izvedbe. deni suptilniji oblici “prostora”). Te tri vrste zakidanja neki grešnik davno bacio kamen. Legenda nadalje kaže Branko Franceschi se poslije afirmativno izjašnjavao o organski su povezane i proizlaze jedna iz druge. Vrlo je kako je potom propao u zemlju dok je od njega nad povr- tom performansu, iako me prije toga uzrujanim altom s očito; čovjek nije zakinut samo Atribut “aktivistički/a” jed- šinom ostala viriti samo ruka. Praćka ima oblik slova “Y” mobitela, pozivao na red, usput pokušavajući održati mi sa odvaja “čin” od “pobune” budući da sâm za“čin”, najelementarnije, kao već do - kao početnim u tetragramatonu; YHVH. Držao sam svojim predavanje o tome kako je taj vid umjetničkog diskursa prvo, ne trpi rasplinjavanje u sofisticiranosti kojuslovce pretpo- možemo govoriti o kra -nostavno je nesretan kada pravom kao umjetnik upotrijebiti tu mastodontsku kriptu odavno potrošen. Sklopio sam mu slušalicu. No, kasnije stavlja umjetnost. Pragmatički, psihologiju masađi dimenzija– a ma - i time nametanjuga povežemo s terminom duha kao materijal za potencijalno umjetničko djelo. me pozvao na 16. trijenale originalnog crteža na kojemu se su osnovni preduvjet bilo kakvog prevrata,stvarnosti a moguć - i identiteta. Čovje-“umjetnost”. Bez volje za Kamen ispaljen iz praćke u vis, prema prozoru ravnatelja su, molim lijepo, umjetnici izvodili svoje radove izravno na nost prevrata jedini preduvjet da se stvari okrenukova “na se bo -elementarnost nepretjeranom opreznošću, na po sljednjem katu zgrade, postaje kamen temeljac zidovima izložbenog prostora Muzeja. Uslijedio je i veliki bazira na imati “više kruha”, lje” uz nove “čimbenike” – ne mogu pokrenuti umjetničke iznosim mišljenje da je situacije koju gradi i komplementarno je analogan kame- intervju za Konturu. Pristao sam na “slatkiše” jer se sve nego imati više “vremena i agitacije “predugačkih parola”. Takva strategija zapravo upravo “angažirana umjet- nu temeljcu na kojemu počiva zgrada te ju u novonastaloj drugo raspalo, kao i navedena “vreća” ili “glineno prase”, je sasvim odgovarajuća devijantnom obliku lažneprostora” demo- pa samim time i širi nost” najpodložnija mani- “konstelaciji” okreće naglavce. U to sam vrijeme (od jer jednostavno, najavljena revolucija više nije revolucija. kracije, zakrivljene gravitacijom neoliberalnog kapitalizmaraspon mogućih kauzaliteta, pulaciji. 2003. do 2007.) bio aktivnim članom MMC-a Palach Previše se toga i u samom MMC-u dovelo u pitanje; Čarli i vrlo pogodna stavljanju u službu “nevidljivoj tiraniji”što je kojupuno bitnije. Veća mo- d.o.o., poduzeća u kulturi, ne samo kao gravitirajući je mogao lako biti zakinut i za ono malo financijske pot- takav sustav lažnosti i simulacije slobodnoggućnost društva uzročnosti i znači manji broj zakonitosti i veća ola- umjetnik već i kao jedan od članova savjeta Galerije OK pore koja se udjeljivala MMC-u, pošto se gradonačelnik o bavljenost njihova stiska. Ono što usložnjava čin otpora Umjetničkapretpostavlja. agitacija, kao Drugim pripadajuća riječima, angažiranoj tu se radi o umjet-štetnom odva- (uz Branka Cerovca, Krešu Kovačičeka i Damira Čargonju) Franceschiju izjašnjavao isključivo u superlativima, a proces je samozavaravanja kojemu se utičemo – jer dok nosti, bivajanju dislocirana teorije od posredstvom prakse, elementarnom strukture galerija nedostatku i mu- sinhro- u sastavu MMC-a i tim sam performansom nastojao radi- Branku Cerovcu se stolica višeg kustosa u Muzeju počela spoznajemo razinu vlastite submisivnosti sa svim uz to zeja, a uniciteta odnosima između koji riječitraju iviše djela, od tj. pola rečenog stoljeća, od učinjenog. ta se kalizirati MMC kao područje otpora koje bi se fiksiralo i “klimati” dolaskom novog direktora, da bi mu nekoliko povezanim posljedicama, shvaćamo da čin “oslobođenja” struktura proširila (metastazirala) i u vanjski prostor (he pe - kroz eventualne reakcije na naše performanse/akcije od godina kasnije bila posve izmaknuta. Dakle, posve je više ne može biti izveden “mlako” i počinju nas plašiti ning, akcija) – ulicu, kao jedinu frontu prevrata, upravo pu - strane oficijelnih kulturnih institucija i izakonskih instan- detektirana i lako vidljiva, umreženost u sustav čak i naj- dimenzije koje bi adekvatna reakcija morala poprimiti – tem vlastita medija, od takve strukture priznata umjetnika. cija, jer su tadašnje okolosti, a stvari su sada i puno gore, dobrohotnijih “reakcionara”. Ovo što iznosim tiče se mno- najprije kroz autocenzuru psihološkog, filozofskog, a zahtijevale “podvlačenje linije” i jasno ukazivanje na sta- gih koji se drže dijelom NGO scene, s crvenom Voljno ili nevoljno, umjetnik postaje medijem sustava kon-potom i sociološkog tipa, dok manje obrazovana popula- nje stvari. Naime, da u najmanju ruku struktura gradske potkošuljom i licem Che Gue vare, pogleda uprtog u dalji- trole prezentacije umjetnosti, od koje dobiva priznanje,cija to čini putem fatalističko-pastoralne psihologizacije vlasti drži u šaci cjelokupnu kulturu i sva uz to povezana nu. Da ne spominjem i skupinu riječkih salonskih komu- opet kao simulaciju liberalnog, demokratskog društvenogkojom je kontaminirana jednom od oficijelnih ispostava zbivanja i da zakulisno itekako vrši kontrolu nad “vanj- nista kojima je osnovni cilj dobro uglaviti svoju zadnjicu u ustroja, čime se automatski osujećuje i depotencira mosvjetske - religijske korporacije, u biti, ekumene “iza kulisa” skim izlazom”, izdajući relevantnu financijsku “vizu” samo Odjel gradske uprave za kulturu Grada Rijeke ne bi li guća indukcija stvarnoga prevrata. Upravo se širenjemsa zajedničkim nazivnikom u vlasti i moći. Angažirana podobnim projektima, dok se ostalima (prije svega MMC- mogli sami sebi “doznačavati naznačena sredstva” i pri- pod ručja umjetnosti, eksperimentiranjem i uvođenjemumjetnost, ako se smatra udostojenom toga prefiksa, ne u Palach), s jednakom pedantnošću, raspoređuju mrvice. tom izgurati sve ostale, puno iskrenije NGO-ovce, služeći tzv. novih praksi, neminovno sofisticira i sustav. To, samosmije služiti takovu premiještanju fronte. Ona mora dati Za razumijevanje šireg konteksta toga razdoblja, potre- se u tu svrhu neumjerenim i neutemeljenim izjavama o po sebi, opet naglašavam, nije greška već nešto s čime sepoticaj odlučnosti da se promjena izvrši u epicentru fru- bno je istaknuti da je MMSU-Ri kao oficijelni lokalni pre- tim “drugima” putem javnih glasila. Ali i bez toga, na mora u svakom trenutku računati ukoliko se zbiljski nastracije,- a ne njenoj dislokaciji u getoizirano područje “svi- zentator u sferi vizualne umjetnosti bio pod stalnim priti- amortizaciji MMC-a radilo se predano i u rukavicama. stoji preusmjeriti patološku rezultantu takova “mekanogjeta umjetnosti”. Angažirana umjetnost, ako se dakle, skom nas – skupine umjetnika okupljene oko MMC-a Izložbu 10 godina MMC-a u MMSU-Ri 2007. godine držim status quo”. može takvom nazvati, prinuđena je, pošto je vlastitim Palach i agilnih poduhvata kao što su kompletna revizija krunom te strategije. Jednostavno, sustavu je odavno sve Angažirana umjetnost bez prevrata nema smisla i njenepredznakom samoj sebi dokinula dio slobode, očitovati riječke likovne sce ne 1980-ih i 1990-ih godina, jer ta je postalo svarljivo. Atribut “aktivistički/a” jednostavno je se poruke moraju najizravnije odnositi na “ispravljanje nestanovite - dojmove o zapravo utopiji kojoj se teži i koja bi agilnost postavljala jednostavno pitanje: ”Ako je nekoliko nesretan kada ga povežemo s terminom “umjetnost”. pravde” i svrgavanje njenih uzročnika, pri čemu je istonakon prevrata trebala zaživjeti. Na ovaj ili onaj način, pri- entuzijasta uz minimalna doznačena sredstva sposobno Bolje je reći po ne sjećam se čijoj formulaciji, relaciona tako nužno da budu kratke, jezgrovite i poticajno odnosnenuđena je na bivstvovanje unutar okvira određene, ma odraditi tako velike i relevantne izložbe, što se onda čini s estetika, jer čim je nešto u relaciji, nije više umjetnost, na samu promjenu koju se nastoji generirati, jer je, u biti,koliko sofisticirane, decentralizirane i profinjene ideologi- novcima poreznih obveznika doznačenih Muzeju?” Posve odnosno može biti samo estetika. i čin nepravde kao patologije moći čimbenika na vlastije. i U određenom strateškom trenutku od umjetnosti se, je jasno da ono što sustav ne treba i za čijim istrebljenjem sam po sebi, ako maknemo koprene skrupuloznosti i lebudući - da se “angažacijom” vezala uz društvenost, oče- i teži jesu entuzijasti. Na kraju, cijela se stvar oko mog galizma koji sustav nameće ljudima, dok ga sâm na svekuje da završi s dijagnosticiranjem i iznađe lijek ili barem, performansa odvila prilično nespretno. Direktor MMC-a moguće načine zaobilazi, krajnje jednostavan u svomepovijest nas tome uči, ono što se nadaje kao lijek. Uto - Damir Čargonja-Čarli dojavio je Branku Franceschiju da će 1 ispoljenju. Uglavnom se zbiva u tri osnovna pravca: 1.pijska koncepcija, naravno, usklađena s trenutnim pro- Bez volje za pretjeranom opreznošću, iznosim mišljenje krađa resursa 2. krađa prostora (ne samo fizičkog, već i da je upravo “angažirana umjetnost” najpodložnija mani- onog kreativnog, psihološkog, emocionalnog i intelektual- pulaciji, u smislu amortizacije čina pobune “kao instinkta za slobodu” (M. Bakunjin), time što unutar vlastitih proce-

92 I KAZALIŠTE 47I48_2011 93 stor-vremenom, najbolja je simulacija panaceje patolo- Muzej suvremene umjetnosti Istre), Aleja cjepanica-Promatrajte pticu ili stablo tako što ćete izmak- škoj socijalnosti. Ljude pokreću slike svijetle ili barem Shambala doktora arhitekture i profesora Marijananuti termin kojim označavamo ta bića i iz njih će prihvatljivije budućnosti, prije nego one koje ih suočavaju Vejvode, Eko-centar, Eia Igora Drandića nedaleko mjestapočeti zračiti beskraj od kojega smo se sakrili iza s tmurnom sadašnjicom. Stalnim osvrtanjem na ovo Bale, gdje je uspio okupiti nekolicinu istomišljenika iz težištem koje prečesto pada na taj drugi pol – spektakl. paravana terminologije. drugo dobija se protuefekt; čovjeka se navikava na posto- Pa ipak, ono “transcendentalno”, čemu je “neizgovorlji- zemlje i svijeta koji su na njegovu terenu sagradili kuće od jeće stanje i generira opća apatičnost, što se trenutno vost” nešto imanentno, osovina je same mogućnosti po - gline ili kupili montažne kućice te se pomoću alternativnih uglavnom i čini, putem medija pa i putem umjetnosti. stojanja kretivnosti i različitih potencijalnosti koje je u sta- izvora energije (solarni paneli, organski kolektori i proči- Tako gledano, utopija i ideal, nameću se kao nezamjenjiv nju “rasplamsati”. šćivači vode) posve odcijepili od sustava te moj vlastiti ingredijent-katalizator svakog Svaka je utopijska projekcija izblijedjela upravo u pokuša- projekt Astralopolis-istarski pentagram. Ako se o ovakovu prevrata s izgledima. Umjetnost pristupu navedenih autora umjetničkom djelovanju može Osnovno pitanje “ontolo- ju njene potpune sistematizacije. Već svakodnevnica ima pretpovijesni, srednjovjekovni i renesansni lokaliteti što ih koja radi na smanjenju broja govoriti kao o “aktivističkom”, “angažiranom”, “socijalno- škog aktivizma” je usudi- karakter sustavnosti i pogrešno je primjenjivati istu para- povezuje svojim primarnim dijagonalama i divergentnim zakonitosti – podjednako i onih rela cionom”, u smislu onoga što ti termini danas uobiča- ti se ostvariti to temeljno digmu kao fraktal moguće utopijske strukture. crtovljem koje iz njih progresira. Iako su mnogi od nave- socijalnih i što je još bitnije u jeno označuju, onda taj pristup podrazumijeva ništa U ostvarivanju utopije mora se krenuti od širokih poteza, denih projekata, svaki na svoj način, prešli u simboličku “pravo svjetluna oblake”. teorija kvantne fizike i teorije kaosa (kojima je manje nego mogućnost potpune preobrazbe svijeta i znači prije svega, prepariranje atmosfere kao dišnoga Narazinu ovome realizacije, mjestu smatram pohranjeni potrebnim uglavnom citirati u arhivima kratki mani- vlasti- materijalistička nauka transcendirala samu sebe), onih stvarnosti gdje bi se za svakoga otvorio prostor da živi vla- polja unutar kojega budući odnosi mogu “prodisati” na festtih mađarskog ideatora, svejedno paviljona i daljePrema pulsiraju, novoj Atlantidipoput svakogkoji susim- znanstvenih – ili pruža, ako ništa drugo, daleke dojmove stiti “mit”. Znači, nespecificirana utopija ne može biti djelo jedan novi način, gdje se upravo kroz asimilaciju drugači- predbola,stavili silinom na Bijenalu neznane arhitekture potencije. u Veneciji2000. godi- tako iscrtanih mogućnosti, proporcionalno šireći prostor je postavljenih komponenti i elemenata gotovo sponta- pojedinca, već davanje glavnih smjernica koje bi svatkone: “Potonuli otok Atlantide postao je, istovremeno, sim- slobode, jedina se i može nazvati istinski angažiranom u noorganski usmjeruju procesi pretpostavljene utopijske mogao prema vlastitoj zamisli dalje razvijati. Pretjeranom bol harmonične egzistencije čovjeka i Zemlje i razaranja odnosu na čovjeka. Osim tako “široko” iscrtane svrhe, projekcije. Anorgansku imitaciju te strategije koristi i dovršenošću slike sprječavamo da ona bude dovršavana koje je uzrokovao čovjek narušavanjem te harmonije. istinska umjetnost ne može posjedovati niti jednu drugu, sustav preparirajući atmosferu naših života u svakom u glavama onih koji je gledaju/primaju. Pojedinac ne Našoj civilizaciji opet prijeti uništenje! Sada je neizbježna budući da je svaka specificirana svrha kolijevka budućeg mogućem smislu, od bombardiranja minuciozno isprogra- može sve domisliti sam i tu je greška većine do sada kon- i potrebna žustra i odgovorna akcija arhitekata da bi se zločina, pa takova umjetnost nužno odustaje i od “biti miranim medijskim porukama do nametanja obrasca cipiranih utopija. Pokušaj da se bude “jedinim vlasnikom” našao izlaz iz ove krize, obnovom emocionalnog i duhov- svrha samoj sebi”. O čemu to uopće govorim? Govorim o života koji smo primorani u svim mogućim segmentima takve projekcije oblik je gramzljivosti kao i svaki drugi. U nog jedinstva čovjeka i Zemlje. Arhitektura se mora teme- mogućnostima, kako ih nazivljem, nespecificiranih utopi- sami dalje podržavati, čak i razvijati i biti svoji vlastiti stra- jednomu trenutku, da bi se ostvarile promjene, potrebno ljiti na mudrosti iz prošlih vremena! Odsutnost ljubavi pre- ja, povodeći se za Goetheovom tezom da je “umjetnost žari i tamničari, kao i ljudi pored sebe. Na razini svakod- je pribjeći iracionalnosti, ali ne onoj koja označava izuze- rušena u racionalnost, urota urbanističkog planiranja i proces kojim se realizira ono što u stvarima Prirode stoji nevnice odavno je ustanovljeno da hijerarhija novca (zele- će “ratija”, već onoj koja upućuje na “sebi svojstvenu ra - logistike, uzrokuje smrt gradova. Pogoršanje stanja okoli- na razini potencije”. Govorim o tomu da je umjetnik ope- nog krvotoka Kapitala s velikim “K”, jer tu se već radi o cionalnost” koja, primjerice (da se držim povjerenog mi ša i aglomeracija nastanjenih struktura – čovjekove nebri- rativan, ili barem latentno posjeduje tu mogućnost na nečemu što je iz društvenog koncepta evoluiralo u viši tretiranja lokalne scene), inzistira na umjetničkoj tran- ge, stanjem bez ljubavi bezumljem, i što više, namjernim razini stvarnosti i upravo tu generativnu snagu unutar “level”, kategoriju bića) uspostavlja piramidalni sustav u smutaciji labinskog rudnika u Podzemni grad, na smje- trovanjem i izrabljivanjem njihovih životnih energija i po - umjetnosti Sustav “supresira” kojemu oni s više stepenice kontroliraju one s niže, dok je štanju Trokutova Antimuzeja u prostore starog vodnja- tencijala – može se jedino obuzdati s novom svijesti koja istovremeno svaki pojedinac sam kontroliran u vlastitoj skog mlina čime bi se grad Vodnjan prometnuo u “najma- će biti u stanju ili da potone s Atlantidom ili će omogućiti horizontali. Sve što se u stvarnosti odigrava uvijek se odi- nji grad s najvećim brojem muzeja” (V. D. Trokut je zami- da se ponovno izroni iz dubina s novom Atlantidom. Ključ 2 putem kontrolne struktu- grava u neposrednoj zavisnosti o ambijentu koji posjedu- slio sedamdesetak zasebnih muzeja unutar kompleksa arhitekture novoga stoljeća je razgovor između čovjeka i re prezentacije umjetnosti; muzeji, galerije, većina kritiča- je dovoljno visok stupanj totalnosti projekcije. Stvarnost Antimuzeja; muzej mode, muzej stripa, muzej žaba, wc- Zemlje i čovjeka s čovjekom.” ra i povjesničara umjetnosti. Ali vratimo se Goetheu; dru- nije pitanje dogovora, već opsesije određenog kruga jedin- školjki, a na moju sugestiju uvrstio je i M.U.P. – muzej Utvarnost stvarnosti odavno je prepoznata, ali premalo se gim riječima, utopija postaje izotopom postojećega sta- ki i njihove mogućnosti da je repeticijom nametnu. Kao ukradenih predmeta itd.). Ugljen (labinski rudnik) i kruh uzima u obzir, upravo zato što se nametnuta svakodnevi- nja; izo-utopija. Ona cijepa postojeću stvarnost da bi oslo- umjetničke reakcije na danu situaciju, a koja dovoljno (vodnjanski mlin) tako se sjedinjuju u hostiju iskupljenja ca tome opire strateškim razmještajem vlastitih medijato- bodila snage koje stoje iza nje, a te snage su magičke i duboko zahvaća u navedeni problem, na širem se riječko- od egzistencijalne gramatike uporabnosti i prilagođuju se ra/moderatora. mističke vrsti, upravo ono što se danas nastoji prikazati istarskome području iskristaliziralo, spontano i u različi- jednoj svrsi, daleko više u skladu s transrealističkom i U življenju vlastitog mita čovjek ponovno zadobiva poten- kao “jeftina ezoterija” te banalizirati i istisnuti iz polja tim razdobljima te bez međusobnog dogovaranja nekoliko mističkom prirodom stvarnosti, kao što je to i “nevidljiva” cijalnost Anthroposa, Mikrokozmosa – svemira u malom. umjetnosti samo zato što se rezultati takva djelovanja ne (izo)utopijskih projekcija koje možemo svrstati u sferu fortifikacija istarskog pentagrama Držim da je najradikalnija, istinski aktivistička (kao aktiv- očituju sustavom “pritiska na dugme” već zahtijevaju vri- “ontološkog aktivizma” ili “umjetničkim angažmanom na no mišljena) i najangažiranija ona umjetnost koja je u sta- jeme (a nama se, kako sam već naveo, upravo krade vri- razini promjene stvarnosti i svijeta”. Tu bih istaknuo Pod - nju mijenjati postojeći opis stvarnosti ili ga posve zamije- jeme, makar da malo stanemo i razmislimo). Upravo je zem ni grad-Labin Labin Art Expressa (što su ga inicirali niti novim. Znači, ona koja tretira postojeću stvarnost kao performansom vrijeme umjetničke izvedbe skraćeno i Dean Zahtila i pokojni Krešimir Farkaš), Antimuzej-Vod - 3, opstala unatoč svim postavljeno na tanku liniju između kulture i spektakla, s njan (V. D. Trokut i Mladen Lučić, namjerno izostavljam povijesnim i teritorijalnim preslojavanjima unutar najve- ćeg jadranskog poluotoka, čemu svjedoče mnogi značajni

94 I KAZALIŠTE 47I48_2011 95 i bilo koji drugi materijal i upoznavši ga u stanju je mije- Nespecificirana utopija ne može biti djelo pojedinca, stička djelatnost getoiziranih intelektualiziranih kreativa- njati njegove karakteristike, čime dolazi do alkemijske već davanje glavnih smjernica koje bi svatko mogao ideje o Jednoti – da je sve što je uopće zamislivo, u istin- ca-nezadovoljnika. Već pitanje zbog čega umiremo? stav- prema vlastitoj zamisli dalje razvijati. Pretjeranom skoj stvarnosti, jedan materijal i ta Jednost simbolizirana lja u pravi kontekst sva moguća razmatranja i lamentaci- je alkemijskim Zlatom kojim se “iskupljuje” Sveočito va - je nad socijalnim i ekonomskim problemima. Ideju smrti dovršenošću slike sprječavamo da ona bude dovrša- nje. U ovome dobu entropijom zahvaćene dualističke sustav mora uklanjati iz vidokruga kolektivne svijesti da bi vana u glavama onih koji je gledaju/primaju. Matrice – čim je dualna, ona je i relativna, znači, iluzorna institucionaliziranom manipulacijom imao uspjeha u ost - Pojedinac ne može sve domisliti sam i tu je greška – najradikalniji su oni umjetnici koji se na nju ne suodno- varivanju svojih namjera. Smrt je analogizirana sa zlom, a većine do sada koncipiranih utopija. se, kao što je to “pristojno” formulirao Jacques Attali (u knjizi 4 niti je problematiziraju/tretiraju putem napamet zna - Kanibalski poredak) o zlu je postalo nepristojno govoriti. ne i predvidljive dijagnostike, nego najizravnije uspostav- Bez kulture smrti nema istinske kulture života. Kultura kakvih žrtvi je kupljen taj idealni režim. ‘Nekad ljaju alternativnu stvarnost, bez traženja opravdanja i raz- smrti nema veze s njenim slavljenjem, već sa suočava- su imali krila, sada ih više nemaju. Imali su oči loga vlastitoj egzistenciji koji mogu reći – ostvarilo se. njem i prihvaćanjem te jedine neminovnosti. Dakle, jedino koje su predali. Imali su spol; žrtvovali su ga.’” 2 Svako objašnjavanje nekog čina njegovo je kastriranje u se kroz smrt može zaći pod platformu životnih procesa i tu Namjerno koristim termin “supresira” jer nam je Sustav doslovce implantiran, poput organa vidu isprike za taj čin. Izotop racionalizma je cinizam; pokušati iznaći rješenje za jednu novu socijalnu strukturu koji nam je stran i koji prema svome prirodnom kojom bi se ti procesi mogli, u interesu svih živih bića, na maska iza koje se skrivamo pred beskrajem, lažno si biću (“instinktu za pobunu”, kako bi rekao Mi- uobražavajući prosvijetljenost i sveznanje. Misteriji se ne ispravniji način obuhvatiti. hail Bakunjin) težimo odbaciti. Zato je Sustav objašnjavaju već produbljuju. Deterministički univerzum primoran na mnoge načine, doslovce, trovati čo vjeka, ne bi li depotencirao i osujetio svaku manje-više mehaničkih interakcija, postuliran kao jedini reakciju otpora na jednak način kao što se u ispravan opis, odavno je transcendiran istom znanošću1 Umjetnost diferenciram od estetike upravo po relaciji, dakle, tijelu imunosupresivima oslabljuje imunitet, ka - koja ga je i impostirala. Mogućnost kreiranja vlastitoga umjetnost nadilazi relaciju, ili barem tome teži, čime se prib- ko umetnuti organ ne bi bio odbačen. Ovim ter - prostora/vremena oduvijek je pulsirala pod naslagama ližava pojmu apsolutnog. Estetika uvijek ima jasno određenu minom podcrta vam tvrdnju da kada imamo po - svrhu i uvijek je u službi sustava. Sjetimo se jasno estetski sla sa Susta vom imamo posla sa živim bićem. empirizma ako smo uopće skloni “petljanju” s dimenzija- definiranih totalitarnih režima. Estetika formulira vlastitu par- ma. Osnovno pitanje “ontološkog aktivizma” je usuditi se adigmu kao program po kojemu onda metastazira, uspostavl- 3 Tim sam projektom, između ostalog, nastojao ostvariti to temeljno “pravo na oblake”. Ono s čime se ja fokus kojim “spaljuje” stvarnost i preoblikuje ju, iskiva u skladu sa samom sobom. Kritika estetike i njena razlika u dekontaminirati “petokraku” od bilo kakvog po- mora započeti je proces “zaustavljanja svijeta” koji kola- odnosu na umjetnost može se najbolje formulirati parafrazom litičkog konteksta. Slično sam napravio i u ovo- birajuće propada u depoetizirano sivilo i zadobivanje ve - poznate zen izreke: “Pogodivši cilj, promašili smo sve ostalo”. godišnjem performansu (2011.) kojim sam se ćih prostorno-vremenskih odsječaka od onih koji su tre- Estetika poput crne rupe probija prostor i nastoji usisavanjem bavio praznikom “1. maj”. Performans sam, poništiti ono što nije s njome usklađeno ili “sve ostalo” iz bez pretjerane “sofistikacije”, nazvao 1. maj – nutno na raspolaganju. navedene zen-izreke. Jednostavnije rečeno, umjetnost širi Beltaine. U zalazak sunca zapalio sam vatru na Albert Einstein je rekao dvije, po meni, ključne stvari. Prva naše opažanje ne ograničavajući se ikakvim društvenim, poli- jednom brdu (vrh Perun na Učki) i umjesto je “imaginacija je bitnija od znanja”, a druga “problemi se tičkim, civilizacijskim ili kakvim drugim kontekstom. Umjet- crvenog karanfila kao simbola “krvave bitke za nost uvijek implicira i nikada ne odbacuje, omogućavajući ne mogu rješavati na istoj platformi na kojoj su i nastali”. slobodu” (tko je uopće rekao da je to jedini na - sve mu da ispolji svoju transcendentalnu narav, dopuštajući čin?) ubrao vrijesak i majčinu dušicu s korije- Dakle, mora se zaći dublje, ispod problema, u same teme- svemu da “bude”. Uzmimo kao primjer princip “ready madea” njem da bi ih po po vratku kući presadio u svoj kojim se upravo transcendentira utilitarnost predmeta i uz- lje njegove manifestacije, jer inače njegovo moguće rješe- vrt. Tim sam či nom jednom prazniku koji je diže na razinu simbola ili pak primjer koncepta umjetnosti koji nje može uzrokovati i gora stanja od onih prouzrokovanih je pružao (i još uvijek pruža) The Living Theatre kao iskupljen- izvorno bio po vezan sa slavljenjem života “isc- samim problemom, u što se svakim danom osvjedočuje- ja života od banalnosti svakodnevice. U transcendentalnom jeliteljski” odstranio tumor politikom i ideologi- jom nametnutog identiteta robovlasničke cere- mo. Nasilje se ne rješava nasiljem, već samo uvećava, prostoru, imanentnom Apsolutu, nema ni relacija ni utilitar - nosti. Tu bih citirao pasus o životu termita koji u svojoj knjizi monije. pružajući sustavu argument za korištenje represivnih me - Novi model univerzuma (Beograd, 2007., str. 84.-85.) iznosi toda koje u danoj situaciji poprimaju izgled opravdanosti. P. D. Ouspensky: “U svojoj knjizi Život bijelih mrava (termita 4 Što učiniti? Vratiti se osnovnim pitanjima: tko smo, što op. a.) Maurice Maeterlinck je sakupio dosta zanimljivog Populističkom se “matrix” trilogijom i nastojalo materijala o životu tih insekata. Njihova civilizacija, koja je reći da ne postoji ništa izvan Matrice, da je sve smo i prema čemu idemo i zbog čega. Bez spone s onto- najranija od svih, je najzanimljivija, najsloženija, najinteligent- Matrix, a filmovima se više pridonijelo pove - logijom, antropologijom, kozmologijom i generalno, duho- nija i u određenom smislu, najlogičnija i najbo-lje prilagođena ćanoj kupnji novih komponenti za kompjutore, vnošću, umjetnost će uvijek, na ovaj ili onaj način, ostati teškoćama opstanka… Ti gradovi insekata (termitnjaci op.a.) nego razmišljanju o prirodi stvarnosti. Matrix koji su se pojavili prije nas, mogu poslužiti gotovo kao ancilla politike i režima, u najbolju ruku, usputna dijagno- nas drži samo kroz terminologiju. Pro matrajte karikatura nas samih, kao travestija zemalj skog raja kome pticu ili stablo tako što ćete izmaknuti termin najciviliziraniji ljudi teže... Maeterlinck pokazuje po cijenu kojim označavamo ta bića i iz njih će početi zra- čiti beskraj od kojega smo se sakrili iza paravana terminologije . 1. maj-Beltaine, 1. svibnja 2011., Perun-Učka, Damir Stojnić, foto: Bojan Kukuljan

96 I KAZALIŠTE 47I48_2011 97 Arhitektura i kazalište

Uvodno slovo Pawel Ploski Tekstove odabrao i uredio: Mario Kovač Od stakla i gline

Poljska je takva zemlja u kojoj kazališna zgrada da bi zadobila novi sjaj, najprije mora izgorjeti.

a kazalište često kažu da je ”sinteza svih umjetnosti” dok se za arhitekturu češće koristi termin oljska je takva zemlja u kojoj kazališna zgrada da bine. Gradsko vijeće oborilo je brzinski rekord provodeći ”umjetnost” negoli pojmovi ”vještina” ili ”građevinarstvo”. Dapače, možda i najpreciznija definicija zadobila novi sjaj, najprije mora izgorjeti. Nazovimoproceduru pronalaženja izvođača velike investicije. Zarhitekture je ona koja je naziva ”umjetnošću oblikovanja prostora volumenom”. Kako su rijetki tek- Pto načelom feniksa. Zahvaljujući nepogrešivu djelo-Također i Ministarstvo kulture u okvirima svoga programa stovi koji istovremeno obuhvaćaju i isprepleću ove dvije umjetnosti, a po mom mišljenju one čine nera- vanju toga načela imamo lijepe zgrade wrocławskogasufinancira razvoj infrastrukture. Što je bitno, podupire i skidivu vezu, pogotovo ako uzmemo u obzir da je definicija moje struke (kazališne režije) ”organizacija Teat ra Polskiego, warszawskog Teatra Narodowego ilikazališta koja nisu javna – potpomoglo je Teatr Polonia scenskog vremena i PROSTORA” – potrudio sam se na ovom mjestu kompilirati nekoliko zanimljivih tek- łódzkog Teatra Nowego (taj se, da budem precizan, uru-(1.850 tisuća zlota u godinama od 2005. do 2008. za stova o tome. šio). Samo su neki ravnatelji dosljedno tijekom nekolikomodernizaciju pozornice), Och-Teatr (500 tis. zlota za Činjenica je da se u proteklih dvadesetak godina od hrvatskog osamostaljenja naovamo sagrađene nove godina provodili složene obnove – primjer takvoga plan-opremanje nove pozornice u 2010. godini), Teatr Kamie - kazališne zgrade (to jest, one koje služe ISKLJUČIVO u kazališne svrhe) mogu nabrojati na prste jedne skog djelovanja jest Teatr im. Wilama Horzycy u Toruńu.nica (650 tis. zlota za Scenu Ofycina u 2008. godini), od- ruke. Pošto Hrvatska relativno uskoro neminovno postaje članica EU zaintrigirao me tekst Pawela Ploskog Pro blem počinje kada kazalište treba izgraditi ili preuredi-nosno obnovu pozornice Laboratoriuma Dramatu (100 o subvencijama pomoću kojih je Poljska, zemlja nama srodna kulturološki i po novijoj tranzicijskoj povije- ti. Kako to izgleda u zemlji, kako izgleda u svijetu? tis. zlota u 2008. godini). sti, iz temelja izgradila nekoliko potpuno novih kazališnih zgrada. Koristeći se iskustvima nordijskih zema- U iznimnim slučajevima gradnja kazališta rezultat je su - lja, na koja se tekst također osvrće, primjer Poljske mogao bi biti svijetao primjer našem novom rad nje s privatnim ulagačem koji gradi ili dograđuje kaza- Ministarstvu kulture da im se ne desi, zbog izostanka razgovora sa strukom, još jedan ”slučaj Muzeja Čudesne dotacije lište u zamjenu za atraktivnu lokaciju. Na taj je način suvremene umjetnosti”. nastala nova komorna scena Teatra Polskog u Warszawi. Blok nastavlja dijelom razgovora s poznatim talijanskim arhitektom Andreom Brunom o njegovom poku- Snažan poticaj modernizaciji puno kazališta u Poljskoj (paEfektan primjer je i ugovor grada Szczecina s privatnim šaju da sakralni prostor prvobitno sagrađen kao crkveni prenamijeni u prostor kazališne izvedbe. Svjedoci čak i izgradnji novih) postala su sredstva EU. Niz kazalištainvestitorom, koji je u zamjenu za građevinsku parcelu smo u Hrvatskoj brojnih nekvalitetnih prenamjena prostora u kojima se danas nalaze kazališne scene, a već se pobrinulo za novac iz strukturnih fondova, međuispod trgovačkog centra podignuo novu zgradu Lutkar - koji su godinama prije toga korišteni u razne nekazališne svrhe. Tijekom razgovora Bruno se osvrće na inima Teatr Baj Pomorski u Torunju (unijska potpora 2,9skoga kazališta Pleciuga(za 35 mil. zl.). Ravnatelj i zapo- * mnoge važne tehničke segmente na koje treba obratiti pozornost prilikom takve prenamjene: zvučna izo- milijuna zlota ), Teatr Wielki im. Stanisława Moniuszki sleniciu pobrinuli su se da građevina u konačnici zadovo- lacija, tehnike rasvjete, prostorno oblikovanje... Poznanju (4,3 mil. zl.), Teatr Polski u Bielsko-Białoj (7,1ljava prije svega njihove potrebe, drugačije od korisnika Nakon inozemnih iskustava, sljedeće dva teksta bave se domaćim temama. Navikli smo da se kad je mil. zl.), Teatar Lalek Banialuka u Bielsko-Białoj (1,1 mil.uredske zgrade ili tvornice – a na takve standarde su ambijentalno kazalište u pitanju, uglavnom piše o Dubrovačkim ljetnim igrama. Stoga smo u ovom broju zl.), Teatr im. Wojciecha Bogusławskog u Kaliszu (5 mil.naviknuti građevinari. zl.), Teatr Witkacego u Zakopanima (31,2 mil. zl.). Ne na - zamolili mladu splitsku teatrologinju Višnju Rogošić da se u svom tekstu pozabavi dotičnim aspektom u Lutkarska kazališta općenito imaju puno “infrastrukturne vodim sve. Teatr im. Stefana Jaracza u Olsztynu dobio je recenzijama dviju premijera u sklopu ovogodišnjeg Splitskog ljeta. sreće”. Torunjsko kazalište Baj Pomorski postalo je jed- već 9 milijuna zlota, a čeka na idućih 30 milijuna, koji će Za sami kraj bloka ostavili smo intervju sa Svenom Jonkeom, jednom trećinom dizajnersko-arhitektske nom od gradskih turističkih atrakcija nakon što se fasada mu omogućiti izmjenu pozornice i njezine tehnike. Po - trojke koja zajednički djeluje pod imenom NUMEN. Oni su u proteklih nekoliko godina postali ”hit” unutar kazališta preobrazila u neobičan drveni ormar iz dječje nekad sufinanciranje dolazi u posljednjem trenutku – kao scenografskih krugova te ih domaći i strani redatelji često pozivaju na suradnju zaintrigirani njihovim jedin- sobe. Od 2004. godine bialostočko Lutkarsko kazalište u slučaju Teatra Zdrojowego Szczawnie-Zdroju, koji je pri- stvenim prostornim rješenjima. korak po korak dobiva nove prostore – malu dvoranu, mio više od milijun zlota u prvim danima prosinca 2008. godine, s upozorenjem da ih mora iskoristiti do kraja godi-

98 I KAZALIŠTE 47I48_2011 99 Većina poljskih kazališta teško ispunjava europske tehničke norme. Poljska svakodnevica su i dalje kazališne dvorane adaptirane iz drugih prostora, ne baš dobro tehnički opremljene, siromašna baza.

Novo ne uspijeva

Pozitivna bilanca je ipak samo prvi dojam. Teško je reći da je situacija dobra. Većina poljskih kazališta teško ispunjava europske tehničke norme. Poljska svakodnevica su i dalje kazališne dvorane adaptirane iz drugih prostora, ne baš dobro tehnički opremljene, siromašna baza. Rijetko se grade posve nova kazališta. Tim su bolnije pro- traćene prilike. Gradnja krakovske Opere već je zauzela počasno mjesto u povijesti poljske kazališne arhitekture – kao primjer kako kazalište ne treba graditi. Bila je to skupa lekcija, jer je operna investicija progutala više od sto milijuna zlota. Opere imaju općenito poseban peh. Bidgoška Opera Nowa nastajala je trideset godina. Dalje, Teatr Narodowy u Warszawi. ministar Zdrojewski, kada je vidio temelje Opere Podlaske u Białymstoku, zaprepastio se i zapitao: “A tko će to grija- ti?”. Otprije dvadeset godina u Lublinu plaši kostur glaz- benoga kazališta čija izgradnja je prekinuta. Postoji šansa da bude posve obustavljena. Nedavno je završen natječaj za projekt kazališta koje bi trebalo postati Središtem za Opera u Krakowu. susret kultura. Druga protraćena prilika je obnovljeni Teatr Narodowy u Ćorsokak u izgradnji Novog teatra bolje je ne spominjati. Warszawi. Suvremena i funkcionalna pozornica je okruže- Najviše sreće ima varšavski Teatr Powszechny, koji će tri- na prostorima koje ispravno nazivaju “spomenikom polj- deset pet godina nakon modernizacije prethodnog sjediš- ske skorojevštine” – količina mramora i pozlata u foyeru ta biti opet podvrgnut obnovi. Dok Dramatyczny nije bio prešla je tu sve standarde. Anegdota kaže da se lice obnavljan od 1955. godine. Jerzyja Grzegorzewskog, dok je prvi put kao novi ravnatelj pregledavao obnovljenu zgradu Narodnog kazališta, sve više smrkavalo. “Jurek, to će dobiti patinu” – tješila ga je Dobri primjeri Barbara Hanicka. Odgovorni inženjer za obnovu, koji ih Gradnja kazališta nije samo poljski problem. Za vrijeme Teatr Polski u Wrocławu. je pratio, odlučno se usprotivio. “Ne, ne. Trideset godina zamisli, nudilo se objašnjenje da se TR mora naći ondje, boravka u Poljskoj, Steffan Valdemar Holm, bivši ravnatelj jamstva!” jer je to uvjet za dobivanje unijske potpore. Ironija je da je Opera Nowa švedskog Kraljevskog kazališta, primijetio je kazalište dvaput veći foyer, a na kraju i dodatni prostor kazališnogaPeripetije varšavskoga Teatra Rozmaitości s dobivanjem grad na kraju odlučio sam financirati izgradnju MSU-a, danas više nije važno niti u kazalištu kao takvom. “Bio zaleđa. Nakon pregradnje, arhitektonskim hitom moženovoga sjedišta teško je smatrati pričom sa sretnim svr- usmjeravajući unijska sredstva na izgradnju Znanstveno - postati i opolsko Kazalište lutke i glumca. Arhitekti Jacekšetkom. Kazalište iz Marszałkowske trebalo bi naći novo ga središta Kopernik. Ta je informacija ostala bezsam odjeka. u žiriju koji je odlučivao o obliku novoga sjedišta Rzyski i Radosław Stach u svoj su projekt fasade teatrasjedište u zgradi Muzeja suvremene umjetnosti. Iako je Christian Kerez zasad projektira kazalište u zgradiDanskog MSU; narodnog kazališta, Kraljevskog kazališta, nove ugradili patrona kazališta, Alojzyja Smolku – iz fotografijejavnost vezana uz MSU žestoko prosvjedovala protiv te preostaje vjerovati da će gradske vlasti ostati kazališnedosljedne. kuće, lijepe zgrade. Raspisan je međunarodni koja prikazuje redatelja s jednom od omiljenih lutaka arhitektonski natječaj, pristiglo je dvjesto četrdeset proje- stvorena je grafička mreža koja je spiralno postavljena na kata. I u tih dvjesto četrdeset projekata, koje su napravili zgradu. nadareni projektanti iz cijeloga svijeta, nigdje nije bilo niti

100 I KAZALIŠTE 47I48_2011 101 kanala nasuprot kraljevskoj rezidenciji, palači Amaliengradnih - zidova, te tvoriti jedan veliki hall. Sama zgrada će borg. Kopenhaški poduhvat ipak nije u stanju nadmašitiimati četiri različita “lica” – ulazi u svaku od tri dvorane i razigranost i maštovitost projekta Nacionalne opere uu zaleđe. Najneobičniji oblik imat će Proscenium Playhou - Oslu, koji je realiziran u gotovo isto vrijeme. Glavna pre-se – golema kugla, prilijepljena uz zgradu, koja asocira na misa gradnje bila je pretvaranje opere u otvoreni prostorplanet. – što je ostvareno s punom doslovnošću: zamalo cijelaBiro OMA izdvaja se maštom, ali što je najvažnije – zani- pokrivena bijelim mramorom, nalikujući ledenoj santi,manjem za funkciju zgrade koju projektira. To je nažalost zgrada je postala šetalištem – “tepihom” po kojemu sevrlo rijetko među arhitektima koji projektiraju kazališta. može bez prepreka kretati od priobalja koje se ukoso spu-Projektanti iz OMA-e brinu i za društveno okruženje svojih šta vodi pa do krova opere. zgrada – na funkciju i stil tajpeškog centra utječe su sjed - Arhitekti iz biroa Snøhetta pobrinuli su se za svaku poje-stvo tradicionalne tržnice i kolodvora. dinost, okupljajući znamenite suradnike, pa je na primjer glasoviti Olafur Eliasson projektirao oblogu čipkaste stije- ne u foyeru. Za to vrijeme, zamalo cijelu kazališnu dvoranu pokriva hrastovina, obojena amonijakom, koji joj Izaje kazališta dao tamnu boju, ne samo na površini, već u cijeloj deblji-Bijeg s tradicionalnih pozornica u nekazališne prostore ni. Tako pomno bojenje – koje se obavljalo u Poljskoj teško– je nazivati trendom – postao je očiglednom moguć - bilo je bitno, budući da su drveni elementi bilo podvrga-nošću. Za većinu autora to je umjetnički zahvat, kao u pri- vani domišljatim i teškim konstrukcijskim zamislima kojemjeru niza akcija kazališta u Legnicy ili projekta Teren su realizirali norveški kalafati. Nije čudo da je zgrada poWarszawa - Grzegorza Jarzyne iz 2003. godine. Može se stala hit i zasluženo dobila prestižnu Europsku nagraduriskirati gledište da su ti projekti inspirirali velikogradska Miesa van der Rohea za 2008. godinu. kazališta nezavisno od pokreta u traženju vlastitih mjesta. Među projektantima suvremenih kazališta izdvaja se Torunjsko kazalište Baj Pomorski Karakter site specific imao je za njih manje značenje od nizozemski arhitektonski biro OMA, koji vodi znamenitivrijednosti koja je proizlazila iz posjedovanja stalne adre- arhitekt Rem Koolhaas. Posljednjih godina su projektanti jedne dobro projektirane kazališne dvorane. Čak niti jed - nimalo narušio spomeničku halu MPO u kojoj se nalazi se i krova nad glavom. Umjetnici su adaptirali stare tvor- OMA-e stvorili dvije neobične kazališne zgrade. Prva od ne dobre, zanimljive, suvremene prostorije za kazalište. kazališna dvorana, istodobno stvarajući oko zgrade otvo- nice, skladišta, kina, čak i bazen. U manjim mjestima ta - njih je već izgrađena, Wyly Theatre u Dallasu. Arhitekti Bilo je u tim projektima sjajnih kafića, savršenih restora- reni, višefunkcionalni javni prostor. Umjetnici Nowego Te - kve su mogućnosti otkrivene znatno prije. Još 1996. godi- nisu imali laganu zadaću – njihova je zgrada nadomjesti- na, fantastičnih, lijepih knjižara, ali se nije pojavila nijed - atru radije govore o mjestu, o kulturnom centru “kakvoga ne je Luba Zarembińska preuredila željezničku postaju u la dotadašnje kazalište sagrađeno prema projektu glaso- na nova zamisao koja se tiče teatarskoga prostora. Po - još u Warszawi nema, a koji joj je itekako potreban” – piše teatar. vitoga Franka Lloyda Wrighta. Nastalo je neobično zdanje. kazuje se dakle da kazalište nije važno čak ni u samom Piotr Gruszczyński. “Od jutra do noći otvoren, prijateljski, Drugi način djelovanja izvan kazališne zgrade je naravno Novo zdanje planski je više no šire (da bi se uštedjelo kazalištu, jednako kako se ni u muzejima više ne računa intelektualno i chilloutski, istodobno zahtjevan i dopuš- putovanje. Koliko tehničkih i logističkih problema samo mjesta na parceli) – cijelo zaleđe smješteno je iznad ili s muzejem. U Tate Modern su važnije sve te knjižare i tajući”. “Započinje veliki posao” – navodom iz An đe la u izaziva. Posebice kada se putuje često i intenzivno. Godi - ispod prostora pozornice i gledališta. Iznimno efektna je druge stvari koje donose novac”. Raširena je to boljka da Ame rici završio je svoja zapažanja dramaturg. Stvarnost nama se smatralo nužnim zlom i tezgarenjem. primjena staklene fasade što stvara nove uprizoriteljske arhitekti radije projektiraju kazališta tako da se dopadnu opipljivo dokazuje koliko velik… A ima i lijepih primjera. Ne samo Redutin. Tako je Opera mogućnosti. Predstava se može odigravati u normalnoj branši, a ne da ona uspješno funkcioniraju. Spomenuti Kopenhagen je unatoč prividima pozitivan pri- polj skih rijeka u godinama 1947. i 1948. plovila po Visli i scenografiji, ali također – kada se rolete podignu – na Ambiciozni pokušaj stvaranja dobre scene je Gdański mjer. Jer, ne može se puno gradova pohvaliti podizanjem Odri. Plovile su dvije lađe – za stanovanje i scenska. Na pozadini grada. Usto, cijeli prostor auditorija sazdan je od Teatr Szekspirowski. Projekt Renata Rizzija povezuje dva dvaju reprezentativnih kazališta u razmaku od nepune tri prijelazu pedesetih i šezdesetih godina je Kazalište Ziemi neplemenitih materijala da ne bude šteta prebojavati ga tipa pozornice, elizabetinsku i talijansku. “Kada će treba- godine. Godine 2005. otvorena je zgrada dramske scene Mazowieckiej raspolagao svojom lađom – preuređenom ili zabijati čavle. ti, elizabetinska scena pomaknuta u dubinu gledališta – Kraljevskoga kazališta (Skuespilhuset), godine 2008. no - od ratnog desantnog broda. Kazalište je plovilo duž obala Početkom siječnja, OMA je pobijedila na natječaju za taj- opisuje profesor Jerzy Limon – “spuštat” će se ispod po - va Kraljevska opera (Operaen) – suvremene i funkcional - Visle, dopirući i do najmanjih sela (dospjeli su i u takvo u vanski Perfoming Arts Centre u Tajpehu. U njegovoj će da, a njezino mjesto zauzimat će fotelje za gledatelje”. ne zgrade. Opera se posebice izdvaja sjajno projektira- “kojemu za vrijeme okupacije nisu viđeni Nijemci”). Lađa unutrašnjosti djelovati tri različite, nezavisne kazališne Tehnika GTS davat će umjetnicima još puno drugih mo - nom unutrašnjošću. Iako promatrana sa strane, njezino je bila na dobru glasu – u trenucima njezina pristajanja uz dvorane, koje će se ipak moći povezati odmicanjem pre- gućnosti. Izgleda da neće biti loša ni zgrada Teatra Nowe - zdanje pomalo podsjeća na Glavni kolodvor – vjerojatno obalu već su se formirali redovi od stotinjak osoba koje su go u varšavskom Mokotowu. Međunarodni natječaj iznje- su Danci postavili takvu zgradu po vlastitoj želji… i zasi- čekale otvaranje blagajne. Za to je vrijeme manjak u op- drio je projekt radionice KKM Kozień Architekci koji nije gurno s blagoslovom Margarete II., jer se ona nalazi preko

102 I KAZALIŠTE 47I48_2011 103 Kao Fitzcarraldo?

Svako malo pojavljuju se vrlo ambiciozni kazališni projekti. Tako je u New Yorku zavladalo oduševljenje – u 2011. godini je prvi put nakon petnaest godina nastupio jedan od najboljih britanskih ansambala – The Royal Shake - speare Company. Tijekom šest tjedana prikazivali su pet komada sa svoga repertoara. Predstavnici RSC su tražili najbolji prostor za svoje predstave. Nisu ga pronašli. Na kraju su se odlučili za eksperiment (eksces?). U dvorani Park Avenue Armory bit će iz temelja podignuta konstrukcija klasične scene RSC s gledalištem! Trošak te operacije su stotine tisuća dolara. Sve zato da bi američki gledatelji mogli još bolje osjetiti šekspirijanske predstave. Taj je poduhvat tim utemeljeniji što gotovo četrdeset posto sredstava koje RSC dobiva potječe iz SAD. Potez može svoga djelovanja, umjetnik navodi Beuysa: “Ne znamo poslužiti povećanju budućih priloga. zašto radimo to što tu radimo, ali u budućnosti ćemo to Za to je vrijeme njemački redatelj Christoph Schlingensief shvatiti”. Preostaje nam vjerovati da će već vrlo bolesni odlučio postaviti kazalište u afričkoj pustoši. Zamislio je redatelj uspjeti ostvariti svoj plan. ondje operne predstave. A također i školu i bolnicu. Um - jet nik koji boluje od raka odlučio je ostaviti iza sebe nešto Koristio sam materijale: internetski časopis “Bryła.pl”, Nacionalna opera u Oslu. konkretno. U ovome trenutku prikuplja sredstva za podi- stranicu www.muratorplus.pl, kazališni servis “New York zanje Schauspielhausa u Burkini Faso. Timesa”, stranicu www.festspielhausafrika.com, članak s krbi kazališni ansambl nadopunjavao skupljajući gljive im. Stefana Jaracza sklopio je s gradskim vlastima ugovor Odabir afričke zemlje nije slučajan. Iz Burkine Faso potje- Opera po ljudski Danilee Szymczak s portala sztuka-archi- na priobalnim poligonima (naravno uz odgovarajuću u kojemu se obvezao nastupati u svakom od njih kroz idu- če Christian Kéré, berlinski arhitekt koji istodobno realizi- tektury.pl, članak Velika prilika Krystyne Berwińske i Wan - suglasnost stožera Poljske narodne armije). Nakon osam ćih deset godina (od sezone 2008/2009.), prikazujući ra program arhitektonske izobrazbe za svoje zemljake. de Wróblewske (“Teatr” br 22/1969) te Kroniku glazbe- godina lađa je bila amortizirana, a vlasti nisu pokazivale tamo jednom tjedno svoje predstave. Djelatnici ludzkoga Građevinska tradicija te zemlje su kuće od pletera i zem- noga kazališta NRP Małgorzate Komorowske i katalog No - zanimanje za nastavak njezina kazališnog djelovanja. Još kazališta sada već znaju kakav je napor opsluživati toliko lje – pa Kéré koristi glinu, a istodobno koristi svoje profe- vo kazalište, novo mjesto. Arhitektonske koncepcije No - je u 1959. godini proveden natječaj za putujuće kazalište, pozornica istodobno. sionalno znanje predlažući tehnološka poboljšanja. Na voga kazališta. Koristio sam i ulomke autorskoga izvješća Organizacijske promjene kazališta u Poljskoj u godinama ali ponovno je uzmanjkalo novca i zanimanja od strane Treba li kao bijeg iz tradicionalne zgrade tretirati primjer iz primjer jednostavni ventilacijski sustav koji omogućuje da 1989-2009 te dio izlaganja Steffana Valdemara Homa sa Ministarstva kulture i umjetnosti. Kasnije su postupno za - Münchena? Tamošnja Državna bavarska opera u Münc - temperatura unutar kuća od pletera i zemlje pada na dva- Simpozija nacionalnih kazališta u prijevodu Marte Pu - tvarana putujuća kazališta različitih pokrajina, među inim henu nema malu scenu, pa je odlučila naručiti montažni deset i nešto stupnjeva (s više od četrdeset). Na taj je na - ciłowske. gdanjske, mazowske, łódzke. prostor, veliki i složeni šator. U dvanaest kontejnera staju čin već sagradio nekoliko zgrada, među inim i nagrađenu U posljednje vrijeme traje rehabilitacija putujućega kaza- svi dijelovi konstrukcije Pavillona 21 MINI Opera Space. školu u gradiću Gando. Prednost tih projekata je njihova Pawel Płoski – radi u dramaturškom odjelu Nacionalnoga lišta. Brzo i uspješno razvija se program Kazalište Poljska, Za tu prijenosnu zgradu neobično domišljata oblika (neko- jednostavnost što omogućuje angažiranje lokalnih stano- kazališta; član uredništva “Teatra” od 2007. godine. koji podupire mobilnost kazališta. Nešto ranije pojavila se liko povezanih piramida) izdvojili su po milijun eura tri in - vnika pri gradnji. To je djelovanje nadahnulo Schlingen - inicijativa Teatra im. Stefana Jaracza iz Łódźa, vođena s stitucije: opera, gradske vlasti i proizvođač automobila siefa, kojega podupiru njemačko Ministarstvo vanjskih poletom i dobro osmišljenom vizijom društvene interakci- Mini Morris. U paviljonu, koji će u lipnju ove godine biti po poslova i Goethe institut. Preveo: Mladen Martić je. Ludzki teatar u suradnji s domovima kulture u četiri prvi put postavljen u blizini opere, tijekom cijeloga mjese- Schlingensiefova zamisao se čini ludom, slična zamisli grada (Piotrkowu Trybunalskom, Radomsku, Sieradzu i ca ostvarivat će se posebni program Minhenskoga oper- Fitzcarralda (naslovni junak filma Wernera Herzoga ima Skierniewicama) izradio je projekt Stvaranje europskih noga festivala. Konstruktori jamče da će paviljon biti zvu- opsesiju izgraditi opernu zgradu usred južnoameričke scena Teatra im. Stefana Jaracza u Vojvodstvu Łódzkom čno izoliran i da ulična buka neće smetati trima stotinama džungle – op.ur.). Većina žitelja seoca Ougadougou nika- (trošak 33,5 mil. zlota). U njegovom okviru provedena gledatelja koliko će ih u njega stati. Zatim će biti rastav- da nije čula za operu ili kazalište. Objašnjavajući smisao je modernizacija scena u svakom od domova kulture (u ljen i vjerojatno će ga se moći unajmiti. Možda će se netko Skierniewicama je dvorana izgrađena od temelja). Teatr u Poljskoj odvažiti na to?

*Prema srednjem tečaju NBH odnos zlota i kune je 1,76. (prim. prev.)

104 I KAZALIŠTE 47I48_2011 105 Arhitektura i kazalište

Kad spomenici postanu scenografija

Razgovor s arhitektom Andreom Brunom vodila Laura Brevione

Danas jednostavna galerija ne može zaprimi- ti brojnu publiku, jer su se zbog sigurnosnih Riječi “kazalište” i “muzej” dva su pojma koja mogu ozna-mjera mijenjale i zgrade. I stara su kazališta čavati razne stvari, a s vremenom su i predstave i muzej- doživjela radikalne promjene u pogledu ske izložbe doživjele znatne promjene. Uzmimo muzej - instalacija, akustike, mjera protupožarne nekoć je to bila privatna kolekcija vladara koja je sadrža- vala neobične predmete, umjetničke artikle itd., a bila zaštiteje namijenjena pokazivanju prijateljima kako bi vladar iskazao svoju mudrost, svoj ukus, svoje bogatstvo. Jasno, kad je muzej postao predmet šire javne upotrebe, oblik pro- a pritom udovoljavaju i svim zahtjevima modernog doba. storija se promijenio, a usto i pozornost posvećena njego- Dakle, problem leži u prilagodbi prostora izvorno naprav- voj izgradnji. Danas jednostavna galerija ne može zapri- ljenih za određenu svrhu, a koji sad trebaju dobiti novu. miti brojnu publiku, jer su se zbog sigurnosnih mjera mije- Što se tiče iskustava izravnije vezanih uz kazalište, moj je Dvorac Rivoli njale i zgrade. I stara su kazališta doživjela radikalne pro- najnoviji projekt u Bruxellesu od prije dvije godine, u crkvi mjene u pogledu instalacija, akustike, mjera protupožar- koja više nije bivala korištena u svoju svrhu te je iščeki- Danas i muzej smatramo vrstom zabave, jer ne zaštite itd. Ti elementi čine kazališta mnogo komple- vala rušenje pošto je bila smještena u urbanom kontekstu kad u njega smjestimo one instalacije mladih ksnijim strojevima kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri koji više nije imao nikakve veze s njenom izvornom okoli- i jako dobrih umjetnika koji koriste računala, izbjegle neugodnosti poput požara i nezgoda. nom. Umjesto toga crkva je restaurirana – ali nužno je video materijale, mogli bismo govoriti o U svojoj sam profesionalnoj karijeri imao prilike brojne ispravno protumačiti pojam restauracije. Na primjer, u umjetnosti kao vidu zabave zgrade transformirati ne samo u kazališta ili muzeje, već ovom slučaju restauracija crkve prvotno nije bila izvedena na primjer, u sveučilišta. Kad radite na spomeniku, na od strane arhitekta, već umjetnika, komičara, koji su bili nečemu trajnom što već postoji, uvijek na neki način mo - prisvojili taj prazan prostor. Zgrada crkve je uz umjetničku rate iskazati poštovanje prema tome, inače bi bilo lakše vrijednost koju je kao takva nosila, bila atraktivna, a to su Moj je projekt postao vrlo zanimljiv pošto sam u potpuno- sve srušiti i graditi iznova, ali očito bit ne leži u tome. nadasve evokativno mjesto bili odabrali jer im je bio sti zadržao crkvu u stanju u kojem sam je našao, tako da Stoga zadaća arhitekta prilikom nadogradnje nečega već potreban veliki prazan prostor. U toj su napuštenoj crkvi je unutrašnjost sa svojim ogoljenim zidovima ostala ne- izgrađenog, postojećeg, mora biti ne samo povećanje vri- održavali raznovrsne dobre predstave. U njoj su se postav- pro mijenjena i u njoj se održavaju predstave, ali smo s jednosti umjetničkih, vrijednih, zanimljivih dijelova zgra- ljale i umjetničke instalacije. Takvo je korištenje tog pro- lište [Les Brigittines, op.ur.]. Unutar crkve nije bilo mogu- jedne strane dodali novu zgradu, tehnološki posve suvre- de, s arhitektonsko-ornamentalnog gledišta, već i doda- stora bilo toliko ispravno i nepatvoreno da je grad Brux - će održavati probe, nisu postojale garderobe za izvođače, menu što se tiče zvučne izolacije i drugih tehničkih deta- vanje tih novih funkcija koje su dobro prilagođene zgradi, elles crkvu odlučio restaurirati i pretvoriti je u pravo kaza- nijedna od struktura potrebnih u kazalištu, kao ni infra- lja (tehnika rasvjete itd.), jednu u potpunosti modernu struktura za primanje gostiju, kafić, mali bar. Objavljen je zgradu, odvojenu od crkve, ali s njom povezanu odjelnim natječaj, prijavio sam se i odabrano je moje je rješenje. elementom, stubištem/dizalom koji se koriste za prostori-

106 I KAZALIŠTE 47I48_2011 107 Arhitektura i kazalište

Dakle, ima li smisla kombinirati arhitekturu i Višnja Rogošić zabavu? Odgovor može biti samo potvrdan: ta ćem zidu: predivna je, trebala bi ostati tamo zauvijek, djeluje skoro kao skulptura. živimo unutar arhitekture. Sve je arhitektura: Dakle, ima li smisla kombinirati arhitekturu i zabavu? od privatnog do javnog, od nečije hotelske Odgovor može biti samo potvrdan: ta živimo unutar arhi- sobe do nogometnog igrališta, muzeja, veli- tekture. Sve je arhitektura: od privatnog do javnog, od Prostor Splitskoga kih trgova nečije hotelske sobe do nogometnog igrališta, muzeja, velikih trgova - a, usput, sjećam se i predstava na otvorenom održavanih na trgovima. Trg je bio mjesto susreta. Trgovi su također i pozornice za izvedbe sons et lumières, ljeta: dvije revizije je nove zgrade. Konačni rezultat bio je vrlo zadovoljavaju- ći te je bio ocijenjen jednim od najboljih primjera arhitek- ali njih ne volim previše pošto su prolazne. Ali predstava u ture tih godina u Bruxellesu, jer je restauracijom omogu- Dvorcu Rivoli nije bila nimalo prolazna, baš suprotno, ta bi ćeno spašavanje zgrade koja je već bila osuđena ako već predstava trebala postati sastavni dio zbirki Dvorca. Splitsko ljeto od svoga je osnivanja 1954. godine zami- ne na nestanak, onda na vječito propadanje. Dirnula je dvorac i on je na neki način reagirao tako da su šljeno ne samo kao produženje gradske izvedbene sezo- Ista se stvar može kazati i za Dvorac Rivoli: on nije bio ostali stvarni tragovi. Nedavno, prolazeći kraj dijela Mani - ne nego i kao festival izvedbi na otvorenome, što se u mjesto namijenjeno zabavi, ali danas i muzej smatramo ca Lunga (dosl. “dugi rukav”, izduženo krilo dvorca, op. gotovo šest dekada festivala od prostorne atrakcije razvi- vrstom zabave, jer kad u njega smjestimo one instalacije prev.), ispred stražnjih vratiju, prisjetio sam se – a to ću istovremeno uvodeći gledatelje/svjedoke u sebe te pret- lo u ozbiljan estetički problem. Jedan njegov rukavac čini mladih i jako dobrih umjetnika koji koriste računala, video uvijek pamtiti – radnje kojom je započeo performans, kad varajući ih u sudionike. “Važno je”, tvrdio je Kaprow, “da nečitljivost općih smjernica festivala u njegovim pojedina- materijale, mogli bismo govoriti o umjetnosti kao vidu su izvođači počeli svirati po rešetkama, čudesno. Ja se je gotovo svaka stvar bila ugrađena u prostor u kojem je sjećam toga, oni koji su gledali predstavu se sjećaju toga, čnim projektima, a drugi terminološka nepreciznost. Pra - bila izložena, a ne prenesena iz studija na izložbu. To je zabave. Vremenski odmak od suvremenog previše je kra- 3 Preuzimajući zajedno ta je slika postala dio povijesti Dvorca. Da moram portre- teći njihov tijek u sljedećemu ću se tekstu vratiti korijeni- omogućilo temeljitiju transformaciju pojedinoga potkrov- tak da bismo mogli ocijeniti stvarnu vrijednost njihovog s pojmom i ove njegove implikacije, Schechner je u obje tirati Dvorac Rivoli, rado bih upotrijebio tu sliku. Na ovaj ma pojma ambijentalno kazalište kojim se često opisuju lja ili izloga i bez sumnje potaknulo veću bliskost u među- koncepta muzeja, vrijeme će reći svoje. Ali volio bih nagla- verzije navedenoga članka naglasio, a u knjizi i elaborirao, način Dvorac i dalje biva uporište ljudske prisutnosti, izvedbe Splitskoga ljeta, kako bih ga analizirala na pri- djelovanju materijala i ambijenta.” siti da smatram Dvorac Rivoli mjestom zabave – zabava činjenicu da u ambijentalnome kazalištu prostor izvedbe posjetitelja i publike. Ali nužan je oprez jer takva događa- mjerima ovosezonskih premijera dramskoga programa jest vid umjetnosti – pa i unutar Dvorca postoji pravo ma - proizlazi iz scenskoga djelovanja, umjesto da je scensko nja mogu postati kič kad se ne izvode pod vodstvom reži- festivala, Satis sunt mihi pauci autora Jean-Michela Bru - lo kazalište s rotirajućom pozornicom, stotinu sjedećih djelovanje prilagođeno unaprijed definiranome prostoru. sera. Ne možemo raditi bilo što bilo gdje. Ponekad je yèra i Euripid: Hekuba redatelja Felixa Alexe. S obzirom na mjesta koje sam restaurirao s galerijom. U Dvorcu Rivoli, Štoviše, prostor i izvedba koji se razvijaju odvojeno mani- potrebno reći ne. to da je izvrsnost opernih, baletnih i koncertnih izvedbi koji je, ponavljam, mjesto zabave – kako vezane uz umjet- festiraju neprevladivu nedosljednost projekta, prisilu u Uloga je arhitekta podučavati ljude da vide stvari, a ne da definirana prema drugačijim parametrima, zadržat ću se nost, tako i uz kazalište – trupa Décor Sonore održala je povezivanju elemenata i blokadu kreativnosti pa ambijen- nudi ekstravagantne ili spektakularne doživljaje. No ovdje na dramskim i njima bližim projektima. prekrasan performans tijekom Teatro a Cortea, za koji talna predstava prije svega svjedoči o svojoj neprenosivo- mogućnosti su bezbrojne i sve dok ih netko ne pomisli Iako se praksa pojavila daleko ranije, pojam ambijental- smatram da potvrđuje tu inklinaciju, ili da kažem, priliku sti. Uz ovu značajku koja se krije u aksiomu “sav prostor ostat će nezamislive, tako da će nam sljedećih deset godi- noga kazališta uveden je tek 1968. godine člankom “Šest pruženu ovoj drevnoj zgradi koja opet sjaji punim sjajem, namijenjen je izvedbi”, vjerojatno je najpoznatija ona po na festivala pružiti mnoge mogućnosti da radimo nove aksioma za ambijentalno kazalište” američkoga kazali- osuvremenjenih funkcija u smislu sigurnosnih standarda kojoj se “kazališni događaj može odvijati kako u potpuno stvari. šnoga praktičara i teoretičara Richarda Schechnera, koji i slično. Čak je i njena vanjština potpomogla izvedbu u transformiranome prostoru, tako i u ‘pronađenome proje objavljen u časopisu The Drama Review: TDR. kojoj su korištene fasade dvorca, koji je postao zvučna Prevela: Lana Filipin storu’” i po kojoj predstave ambijentalnoga kazališta na - kutija za zvukove koji su iz njega dolazili. Zgrada, iznutra puštaju kazališne zgrade smještajući se u najnevjerojatni- 1 korištena kao umjetnička galerija i kazalište, izvana je Produb -je pronađene prostore. Između ova dva aksioma, među- postala muzej sam po sebi i obogatila umjetničku izvedbu lju jući i bilježeći istraživanja vlastitih teorijskih teza u radutim, otvorila se zamka u koju tvorci ambijentalnih pred- sa skupinama The New Orleans Group (1964.-1967.) i koju držim od velike vrijednosti, na vrhunskoj razini onoga stava i danas lako upadaju i u čemu “nevjerojatnost” ne - The Performance Group (1967.-1980.) Schechner se am- što smatram umjetničkim izričajem te primjerom uvaža- koga prostora često igra ključnu ulogu, a što ću pokazati bi jen talnomu kazalištu vratio više puta pa je tako 1973. vanja arhitekture, alternativnim načinom predstavljanja analizom splitskih primjera. godine objavio knjigu Ambijentalno kazalište, članak o arhitekture. Ti umjetnici naglavačke se spuštajući sa zidi- Stalno prisutna tematizacija izvedbe na otvorenome u šest aksioma revidirao je 1987. godine, a 1994. izašlo je na osjetili su emocije koji si ne može svatko dozvoliti. monografiji Splitskoga ljeta objavljenoj povodom njegove i prošireno izdanje knjige. Termin ambijent naslijedio je od Vidio sam jednu nadasve indikativnu fotografiju jedne od pedesetgodišnjice pokazuje koliko je ta komponenta važ - vizualnoga umjetnika i umjetnika hepeninga Allana Kap - izvođačica kako sjedi unutar nedovršenog ovala na ve - na za pokretanje festivala te utvrđivanje i održavanje nje- rowa gove razlikovnosti u odnosu prema ostatku sezone. U 2 koji je njime 1960-ih godina obilježio prijelaznu formu između asemblaža i hepeninga: u ambijentu kolaž sve više ispunjava treću dimenziju izložbenoga prostora

108 I KAZALIŠTE 47I48_2011 109 Splitsko ljeto od svoga je osnivanja 1954. godine zamišljeno ne samo kao produženje gradske izvedbene sezone nego i kao festival izvedbi na otvoreno- uvodnome tekstu monografije Jure Kuić navodi više dva- Jean-Michel Bru yère, Satis sunt mihi pauci me, što se u gotovo šest dekada festivala od pro- desetostoljetnih prethodnika festivala “uklopljenoga u storne atrakcije razvilo u ozbiljan estetički problem ambijent”. Smrt cara Dioklecijana Milana Ogrizovića koju su na Peristilu 1913. godine izveli amateri Hrvatskoga kazališnoga društva za Dalmaciju smatra početkom takve prakse, dok značajne primjere predstavljaju i opereta fazi spoznavanja nekoliko godina kasnije primjećuje veća Kraljica lopte Ive Tijardovića izvedena na otvorenom inscenacijska očekivanja i težnju da se realitet sadržaja 1926. godine, koncerti na Peristilu u okviru Jadranskoga što bolje poveže s onim njegova okruženja, dok treću fazu festivala 1936. godine i Prvoga dalmatinskoga festivala razrađivanja 1970-ih godina obilježava razvijanje prostor- 1944. godine te ljetne sezone 1947., 1949. i 1950. godine zadatosti zajedno s ostalim elementima predstave do ne kad je više predstava preneseno na improviziranu lje- novih značenjskih razina. Posebno intrigantna je ponajvi- tnu pozornicu. še po svojoj otvorenosti i nenaslutivosti, četvrta faza “iz - 4 Nastojanje da se takvoj izvedbi da konti- ravnih konceptualnih intervencija u prostor koje ga mije- nuitet nakon neuspjelih pokušaja 1947., 1949. i 1950. njaju u neku drugu nepostojeću stvarnost” započeta godine konačno rezultira prvim Splitskim ljetnim prired- 1980-ih godina, a primjer koje je među ostalim i jedna bama 1954. godine, kako glasi službeni naziv festivala do verzija Hekubine, tragične priče iz 1982. godine – ona 1968. godine, koje dramske izvedbe smještaju na Peristil pisca Marina Držića, redateljice Ivice Boban i izvođača i pozornicu tadašnjega Ljetnoga kina Split. Time se split- Kazališne radionice Pozdravi. 5 Ambijentalne težnje, u smi- ski festival pridružuje nešto starijoj festivalskoj inačici u slu temeljitijega prožimanja izvedbe i prostora, izgradnje otvorenome prostoru – Dubrovačkim ljetnim igrama koje, do tada “nepostojeće” prostorne cjeline kroz predstavu i od pokretanja 1950. godine pa do polovice 1990-ih, potpunoga zahvaćanja publike izvedbenim okruženjem prema Daliboru Foretiću, prolaze kroz čak četiri stadija umjesto obnavljanja frontalnoga odnosa pozornice i audi- razmišljanja o prostoru. Prve predstave na otvorenome torija pod vedrim nebom, ostvaruju se tek u kasnijim raz- 1950-ih godina novo su iskustvo naspram onoga pozorni- dobljima festivala. Igre s jedne strane, nastavljaju tragati ce-kutije te ih autor naziva fazom iščuđavanja, u drugoj za novim izvedbenim prostorima na otvorenome, iako Jean-Michel Bru yère, Satis sunt mihi pauci

110 I KAZALIŠTE 47I48_2011 111 Georgij Paro još 1978. godine navodi kako ih festival koristi više od četrdeset, dok se s druge strane, korištenje nekih od njih petrificira pod teretom niza inscenacija i postaje zadana otkrivena pozornica pa čak i turistička atrakcija što, ističe Paro, povratno utječe i na sastavljanje otvorenome. Festival s jedne strane, promišlja složenije repertoara i na promišljanje inscenacije. Tako Hamlet na ambijentalne odnose te pronalazi nove otvorene pozorni- tvrđavi Lovrjenac prisvaja mitologijske rezonance pred- ce pa ih do kraja 1970-ih koristi oko dvadesetak, a do stave koja se ne smije propustiti, dok sam Paro turističke 2004. godine taj se broj udvostručava i nastavlja rasti. S ture gradom i okolicom uzima kao shemu uprizorenja druge se utvrđuju stereotipi mediteranskim prostorom drama Kristofor Kolumbo (1973.) na brodu u plovidbi oko određenih predstava, kao što su starost kamena, ljeska- otočića Lokruma i Aretej (1972.) u šetnji tvrđavom nje mora, miris borova ili zvuk cvrčka i prepoznaju “priro- Bokar. dne” vanjske scene, poput Peristila za kojega Petar Selem 6 podsjeća kako je “u svojoj temeljnoj građevnoj zamisli Ova duga digresija poslužit će kao matrica jer se iz mono- scenski prostor, namijenjen carskim ritualima. (...) Proti- 11 grafije Splitskoga ljeta može iščitati vrlo sličan razvoj festi- ron je samNa tragupo sebi ovih pozornica, posljednjih prostor praksi je longitudinalan,premijere valskoga odnosa prema izvedbenome prostoru, iako zna-dramskogausmjeren programa prema 57.pozornici/protironu, Splitskoga ljeta imaju preglednost perspek- je sa čajno sporiji. Nizu predstava koje se prvobitno prenosetivu iz redatelja-turista:svake točke dobra, prva akustika priziva fascinaciju također. Peristil izvankazali- je uistinu zgrade HNK u otvoreni prostor, što predstavlja tek fizičkošnim kazalište.”prostorom i nedostatak prave komunikacije, a druga oslobađanje od pozornice-kutije jer je ona poetički ugra-realističko umetanje fikcije u monumentalne arheološke đena u inscenaciju, od samoga početka pridružuje kulise.se fascinacija odgovarajućim stvarnim okruženjem za fikcio-Francuski multimedijalni umjetnik Jean-Michel Bruyère Euripid: Hekuba nalni dramski sadržaj kao vrhuncem kazališne realistič-sklon stvaranju teatralnih ambijenata koji posjetitelja nosti jer “za klasičnu dramu nema većeg scenografskoguvlače u izvedbu, žanrovski određenih i kao théâtre im- Euripid: Hekuba kista nego što je kist vjetrova, i sunca, i slanog zraka mersifna , drevnom kamenu”. 12 u Hrvatskoj gostuje već 1993. godine kad u okvi- 7 U prve dvije dekade izdvaja se neko-ru Eurokaza stvara projekt Budi se lijepa u Francuskome liko pozornica koje posebno pogoduju određenim žanrovi-paviljonu današnjega Studentskoga centra u Savskoj uli - ma i sadržajima, poput antičkoga Peristila idealnoga zaci. Projektom Satis sunt mihi pauci (Malobrojni su mi do - voljni), tragedije, pučkoga ambijenta Carrarine poljane kojoj pri- 13 koji je u okviru dramskoga programa Splitskoga staje ista takva komika te sustipanskoga parka i Marjanaljeta izveden u Dioklecijanovim podrumima, slijedi svoje kao sidrišta romantičnih sadržaja – što priziva davneranije radove istovremeno se uklapajući u prostornu kate- Vitruvijeve i Serlijeve scenografske sugestije. 8 Od polovice gorizaciju utvrđenu još 1970-ih godina, a po kojoj se ta 1970-ih, pak, festival počinje intenzivnije tragati za novim lokacija, naspram susjednoga antičkoga ozračja Peristila, pokazala izvrsnom za suvremenu dramsku riječ. U prve dvije dekade izdvaja se nekoliko okružjima – klaustrima, gradskim dvorištima, predvorjima 14 Iako je pozornica koje posebno pogoduju određenim muzeja – odvodeći s vremenom posjetitelje i izvan grada,iz vedba na granici performansa i žive instalacije gotovo primjerice u susjedni Solin i Trogir. žanrovima i sadržajima, poput antičkoga 9 Istovremeno se uz onališena razgovijetne žive riječi, suvremenost zahvaća svo- Peristila idealnoga za tragedije, pučkoga konvencionalna javljaju i razigranija uprizorenja koja nadi-jom ambijentalnom shemom, aktivacijom publike te post- ambijenta Carrarine poljane kojoj pristaje laze puku realističnost zahtijevajući nešto neuobičajenijemodernom reciklažom tradicionalnoga materijala i supo- ista takva komika te sustipanskoga parka i prostorne relacije predstave i gledatelja s kompleksnijimstavljanjem međusobno diskrepantnih žanrova. Događa - nje povezuje nekoliko različitih aktivnosti u više medija. U Marjana kao sidrišta romantičnih sadržaja značenjskim reperkusijama. Prikladne primjere pruža šet- nizu rubnih prostorija u zapadnome dijelu podruma smje- što priziva davne Vitruvijeve i Serlijeve sce- nja gledatelja među izvedbenim lokacijama u Juditi (1979.) redatelja Marina Carića ili cirkuliranje scenografi-štene su video instalacije različitih situacija iz standardne nografske sugestije. je oko publike u predstavi Volpone ili Lisica (1977.) reda-TV sapunice snimljenih u posve nadrealnim interijerima s telja Božidara Violića. izvođačima maskiranima u identične bijele korpulentne 10 I na Splitskom se ljetu, međutim,figure posve prekrivene šuštavim trakama. Središnju pro- javljaju oprečne tendencije kad je u pitanju izvedba na

112 I KAZALIŠTE 47I48_2011 113 storiju zauzima duga pozornica na koju povremeno izlazi lo što je sve “izloženo” i kako bi se potom napustilo pro- skupina pjevača kako bi izvela seriju ojkalica, a odmah do stor, kad je u pitanju smisao ovaj hermetični projekt us - nje, stiješnjene između dvaju zidova, tri mladenke pred pješno se potkopava. mikrofonima plešu izgovarajući uglavnom nerazumljiv Kad je, pak, riječ o prožetosti sastavnica izvedbe, post- tekst. Najveća prostorija, prva koja je izložena gledatelji- dramsko izostajanje značenjske sinteze ovdje je dovede- ma, prepuštena je grupi izvođača u opisanim bijelim no do krajnosti pa je niz njenih kompozicijskih elemenata maskama koji će večer provesti plešući (uz povremene povezan samo nebojom kostima i anonimnošću s vrlo ma - promjene ritma i pokoji prelazak u susjednu prostoriju) te lo upućivanja na nezamjenjivost prostora u kojem su se DJ-u na uzvišenoj sceni u dnu. Izvedbeni prostor dodatno smjestili. Stoičke antičke asocijacije u latinskome nazivu je omeđen s nekoliko rubnih soba u kojima lavež uznemi- projekta (Senekino Satis sunt mihi pauci!) i autohtoni ar- renih vučjaka zaokružuje zvukovne slojeve izvedbe. Ne - haični zvuk ojkalice približavaju mu se vremenski, neutral- utralizaciju identiteta izvođača prisutnu u njegovim rani- nost bjeline kvalitetom podržava ogoljenost zidova, a jim radovima Bruyère primjenjuje i na sudionike ove izved- hladnoća ambijenta živih i neživih eksponata u koji su gle- be te ih odijeva u posve bijelu odjeću, bilo da su u pitanju datelji pozvani da uđu iako se s njima uglavnom neće us - neprepoznatljive maske, vjenčanice ili bijela verzija naro- postavljati izravni odnos, niti će biti pozivani da interveni- dne nošnje i kamuflira maskama preko lica. Isto se traži i raju u tu živu instalaciju, bilo kojemu hladnom podrumu od publike pa se odjeća i obuća onih koji ne poštuju dress odgovara energetski. Sve su to dakle tek labave asocija- code i pojave se u bijelom prekriva plastičnim vrećicama cije po kojima prostor Dioklecijanovih podruma u ovoj i zamjenskom odjećom, uz što svi posjetitelji dobivaju i izvedbi postaje vizualno dojmljivi prazni kontejner, blizak bijela pokrivala za glavu i lice. galerijskoj bijeloj kocki ili kazališnoj crnoj kutiji, čija kvali- Iz perspektive susreta gledatelja i izvedbenoga ambijenta, teta zatvorenoga javnoga prostora izoliranoga od ostatka dakle, konvencionalnu kazališnu razdvojenost zamjenjuje gradskoga života biva njegovom značajnom prednosti. maskiranje ili izoliranje izvođača u nedostupne prostore Ako ambijentalna izvedba teži nekoj promišljenijoj komu- da bi se u slučaju iskorištenih, preplašenih i nervoznih nikaciji s okružjem i njegovim zadatostima, već i po tome životinja pojavio i animozitet. Manjak komunikacije u tami što izravno odbacuje onu konvencionalnu, onda Satis su- gledališta na neki je način obnovljen krajnjom individuali- nt mihi pauci tu komunikaciju svodi na minimum prepu- zacijom bijele mase. Unificirani bojom i maskama posjeti- štajući ga posjetitelju takvoga kakav jest bez posebnoga telji se teško mogu prepoznati i komunicirati izrazima lica, značenjskoga, vizualnoga i energetskoga obogaćivanja. dok verbalnu komunikaciju otežava glasna glazba pa im Sličan povratak u manje riskantnu fazu prostornoga osmi- ostaje tek dvosatno flaneursko kretanje kroz izvedbu koja šljavanja predstava na Splitskome ljetu pokazuje i cen- se gotovo u svim segmentima vrti u krug. Pri tome je tralni naslov dramskoga programa, Euripid: Hekuba što posjetitelj neugrožen interakcijom (osim u iznimnim slu- ga je postavio rumunjski redatelj bogatoga životopisa čajevima zajedničkoga plesanja), neopterećen semanti- Felix Alexa sklon, među ostalim, postavljanju i reinterpre- čkom hijerarhizacijom zbivanja koja se, uglavnom zbog taciji klasika. Uprizorena je na Manastirinama u Saloni svoje hermetičnosti, sva čine jednako važnima i ne osjeća koja se u popisu predstava Splitskoga ljeta (i njihovih pritisak prolaznosti izvedbe jer se sve stalno ponavlja. izvedbenih prostora) javlja tek u kasnijim dekadama kao Stoga djelo tek naizgled slijedi postavke ambijentalnoga festivalska lokacija intrigantna već i po svojoj “neizlizano- inkorporiranja posjetitelja u svoju srž jer za svaku katego- sti” svakodnevnom uporabom. Stoga, za razliku od Peri - riju eksponata koristi novi modus obnavljanja distance stila ili Carrarine poljane, arheološke iskopine Salone nisu u drugom znakovnom sustavu: fizičku barijeru/element žanrovski obilježene pa različiti redatelji u njihovim različi- scenografije, zvuk, energiju izvođača/izvedbu, kostim i tim područjima grade različite “atmosfere”: bukolička im masku. Kako toj distanci ne konkurira niti jedna privlačna je kvaliteta otkrivena uprizorenjem Sna ivanjske noći sila, osim što je potrebno neko vrijeme kako bi se utvrdi- (1992.) redatelja Krešimira Dolenčića koji je gledatelje U zamjenu za interpretativni pomak redatelj nudi dramaturšku jednostavnost i čistoću razvidnu i u generalnom korištenju izvedbenoga prostora s minimalnim scenografskim intervencijama.

114 I KAZALIŠTE 47I48_2011

Euripid: Hekuba odlučio voditi kroz ruine Salone od jedne do druge izved- storu, ulazi u estetičku regresiju te se oslanja uglavnom1 Usp. Aronson, Arnold (1981.) The History and Theory of bene postaje, dok im je tragički potencijal razvio Georgijnako vremenski udaljeno od jednoga i drugoga uvelike na dojmljivost okruženja kao da mu još uvijek malo toga Environmental Scenography, UMI Research Press: Ann Arbor i London, str. 1. Paro režijom predstave Vojvotkinja Malfeška (1995.).15 djeluje poput impresivnoga realističnoga uprizorenja. Uz konkurira. To zahtijeva dvije revizije. Prva bi trebala biti 2 to se vraća u okvire tradicionalnoga odnosa gledališta i ona terminološka jer dramski program festivala odustaje Usp. Schechner, Richard (1994.) Environmental Theater, Iako je nova interpretacija standard redateljskoga kazali- Applause: New York i London, str. ix. prizorišta pa gledališne tribine prislanja uzdužno uz i unu- od zahtjevnijih i složenijih uprizorenja ambijentalnoga ka- šta, Alexa u čitanju Euripidove Hekube nije posebno od- 3 Usp. Kaprow Allan (2003.) Essays on the Blurring of Art and tar ostataka bazilike koja tako postaje tradicionalna po - zališta (iako se ono i dalje spominje) te se priklanja este- stupio od predloška pa zaplet i ovdje podcrtava transfor- Life, University of California Press: Berkeley, Los Angeles i zornica. Ostatci zidova izvan kojih se prostire samo mrak tički neutralnijoj izvedbi u izvankazališnome prostoru, kod London, str. 92. Ako drugačije nije navedeno, svi prijevodi s maciju nekadašnje kraljice Troje od zarobljenice Ahejaca pretvaraju se u njene rubove, vrata bazilike s desne stra- koje se pozadina može legitimno tretirati manje-više engleskoga jezika su moji. koja gubi kćer Poliksenu i sina Polidora, do osvetnice koja ne u ulaz, apsida s lijeve strane služi kao zamjena za dubi- dekorativno i od koje je, uostalom, i krenuo. Druga bi tre-4 Usp. Kuić, Jure “Od ideje do festivala” u Selem, Petar, ur. u dogovoru s (neizravnim) krivcem za smrt prvoga djeteta nu ove relativno “plitke” scene, dok prirodna udaljenost bala biti revizija festivalske funkcije jer festival neodlučno (2004.) Splitsko ljeto 1954.-2004., HNK Split i Splitsko osljepljuje ubojicu drugoga i ubija njegove potomke. ljeto: Split, str. 11.-18. 16 U nalazišta ima ulogu djelomične arhitektonske izolacije od balansira između turističke atrakcije i ljetnoga nastav lja - 5 Usp. Foretić, Dalibor: “Hrid za slobodu” u: Dubrovnik, za mje nu za interpretativni pomak redatelj nudi dramatur- života grada. Time redatelj pristaje uz dvije duboko ukori- nja misije Hrvat skoga narodnoga kazališta, ali čineći obje 5/1994., br. 1-2. šku jednostavnost i čistoću razvidnu i u generalnom kori- jenjene neambijentalne prakse Splitskoga ljeta. Prva je ciljne skupine gubitnicima. Jezično je usmjeren prema 6 Usp. Paro, Georgij (1981.) Iz prakse, Hrvatsko društvo kaza- domaćoj publici, od koje se ne može očekivati fascinira- štenju izvedbenoga prostora s minimalnim scenografskim potraga za odgovarajućim atraktivnim realističnim okru- lišnih kritičara i teatrologa: Zagreb, str. 147.-174. ženjem kao estetskom cjelinom koja je dovršena prije nost pokazivanjem poznatih prostora, a prostorno prema intervencijama. Tako arheološki ostatci bazilike unutar 7 Usp. Bombardelli, Silvije: ”Splitske ljetne priredbe – IV festi- kojih se igra predstava i kojoj je dno kripte posuto uglje- predstave i kroz nju biva tek pokazana kao jedan od gla- stranim posjetiteljima, koje teško privlači uglavnom hrvat- val” u: Selem 2004., str. 26. nom doslovno reflektiraju status quo bivše kraljice Troje u vnih aduta kazališnoga djela. Prostor se time ne objavlju- ska dramska riječ. Koliko god da je pitanje terminologije8 Usp. Baras, Frano: ”Drama na Splitskom ljetu. Razdoblje ruševinama ili na zgarištu nekadašnjega života, dok ene- je s predstavom nego joj nastavlja supostojati, bivajući od formalno doista važno samo manjemu broju stručnjaka i 1954.-1979.” u: Selem 2004., str. 129.-134. rgetski obrat u glavnome liku prati pomicanje izvedbe po nje dojmljiviji, manje dojmljiv ili tek odvojen ovisno o tre- lako rješivo, toliko je pitanje programske neodlučnosti –9 u Usp. Kudrjavcev, Anatolij: ”Drama na Splitskom ljetu. okomici. Kripta sa sarkofazima dominira prvim dijelom nutnoj snazi izvedbe. Druga praksa jest stvaranje, obna- gradu s tako malo kazališta i u državi s tako malo novca Razdoblje 1980.-2004.” u: Selem 2004., str. 145. drame pa duboko u njoj Poliksena objavljuje mirenje sa vljanje ili isticanje konvencionalnih aspekata kazališne za kulturu – konkretno, važno svima koji ga konzumiraju10 i Usp. Perković, Vlatko: ”Estetske i poetičke posebnosti ambi- jentalnog kazališta” u: Selem 2004., str. 33.-50. sudbinom, Hekuba oplakuje svoje ropstvo, saznaje za Po - arhitekture u izvankazališnim prostorima, poput frontalno svima koji ga financiraju kroz svoje porezne obaveze, a 11 likseninu i Polidorovu smrt te umakanjem glave u vodu usmjerena gledateljskoga pogleda, relativno stabilnoga posebno ako ga pri tome uopće ne konzumiraju te tako- URL:http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/ 20041011/kul- tura01.asp (posjećeno 29. 9. 2011.) fokusa i unaprijed određena fizičkoga iskustva predstave đer lako rješivo kad se postavi uz bok profitabilnijim poth- simbolizira rezanje kose kao čin žalovanja. Centralni po - 12 vatima. Kao što pokazuju mnoga istraživanja u okviru kul- URL:http://www.epidemic.net/en/art/bruyere/index.html višeni plato pozornice dolazi u prvi plan s Hekubinom koje se sastoji od sjedenja u gledalištu, što je posebno (posjećeno 29. 9. 2011.) uočljivo na standardnim festivalskim lokacijama, poput turne geografije, pod pritiskom komercijalnih privatnih odlukom o osveti Polidorovu ubojici, kralju Polimestoru. 13 U projektu su sudjelovali: Ksenija Prohaska, Arijana Čulina, Na njemu nekadašnja vladarica pregovara s Agamem no - Peristila, Carrarine poljane i Dioklecijanovih podruma. pothvata javni prostor koji je festivalsko glavno utočište Nives Ivanković, Thierry Arredondo, Laurent Dailleau, nom kako bi joj pomogao da se osveti i vabi Polimestora Zaključak ovoga teksta otvorila bih citatom Frana Barasa ubrzano nestaje, a Splitsko ljeto, uostalom poput Dubro - Martine Brunott, Jean Michel Bruyère, Louise Bruyère, Nadine Febvre, Delphine Varas, Darko Japelj, Oliver u zam ku obećavajući mu blago, a tu se odvija i konačno koji opisuje festivalske početke polovicom 1950-ih godina vačkih ljetnih igara, Rogošić, Petar Cvirn, Nikša Arčanin, Petar Grimani, Fractal suočavanje osvetnice, osakaćenoga kralja i Agamemno - kad im nije konkurirao niti užurban gradski život, a kamo Falus Teatar, Stipe Bulić, Katarina Ravlić, Ivona Juretin, na. Na krajnjem lijevom dijelu scene, pak, u ostatcima li kulturna, turistička, sportska i slična ponuda grada: “U Margarita Vuko, Antonija Matković, Mia Roknić, Oliver 18 apside vr ši se okrutni čin ubojstva Polimestorove djece i takvom Splitu kulturni događaj predstavljala je uspjelija hrli u novu fazu svoje prostorne poli- Jularić, Mia Čotić, Lucija Čurak, Marija Katavić, Miranda Vidović, KUD Pleter i KUD Srijane. njegova sakaćenja, skriven od očiju prema antičkim kon- operna ili dramska premijera, koncert gostujućeg solista, tike u kojoj festival i grad počinju živjeti jedan protiv dru- vencijama, ne samo tijelima kora trojanskih žena koje će dobar film ili zanimljivo predavanje u Narodnom sveučili- goga, a ne jedan s drugim. Ako ju je uopće moguće pre- 14 Usp. Baras u Selem 2004., str. 132. se poredati u krug, nego i udaljenošću apside od gledali- štu. (...) rekao bih da su se prve peristilske izvedbe Antigo - broditi, preusmjeriti ili usporiti njen razvoj, odlučnost i 15 Usp. Kudrjavcev u Selem 2004., str. 159. šta. Na tragu te generalne sheme prostornih razina, kor ne doimale spektakularnijima i značajnijima nego što su smisleno povezivanje s gradom i njegovim životom, koje- 16 Glavne uloge pripale su sljedećim glumcima: Hekuba – Zoja čije se komentatorsko skupno oko nadvija nad pojedina- zapravo bile. Monumentalnost prostora i opojni ugođaj ga je u predstavu lakše na vrijeme uključiti nego od njega Odak, Poliksena – Ana Vilenica, Polidor – Matija Kačan, Polimestor – Sergej Trifunovic, Agamemnon – Dejan Bućin, čne sudbine te pobjednici Ahejci u čijim je rukama moć, ljetnih večeri pridonosili su cjelovitosti doživljaja kazali- pobjeći ili očekivati da stane, jedini su festivalski argu- Odisej – Nikola Ivošević. rijetko se spuštaju u prostor kripte. šnog čina unatoč pokojoj nejakosti glumačkog izraza.” menti. To sasvim sigurno znači “nešto drugo, neko drugo 17 Usp. Baras u Selem 2004., str. 129. Iako tretman prostora naizgled proizlazi iz scenskoga zbi- kazalište, neki drugi nivo, neki drugi razlog”, 19 ali umjesto 18 Usp. npr. jedan od novinskih članaka koji o tome svjedoče vanja, u osnovi je posve konvencionaliziran. Tragični anti- na URL: http://www.jutarnji.hr/motovun—osor—svetvince- robovanja spektaklu i profitu ili snižavanja umjetničkih kri- čki zaplet sljubljuje s monumentalnim antičkim ruševina- 17 nat-i-kastav-nova-su-sredista-kulture/963305/ (posjećeno terija, na koje Petar Selem aludira tim rezigniranim riječi- ma bazilike (prostrani pravokutni ostatci vanjskih zidova, Usporedimo li tu procjenu prve Antigone i njenoga kon- 22. 11. 2011.) ma, može značiti i aktualni mainstreamski urbani festival. kolonada u pozadini) što gledateljskomu oku koje je jed- teksta s jedinim ovogodišnjim dramskim premijerama 19 URL: http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/ 20041011/kul- Splitskoga ljeta, dakle dvjema predstavama koje su indi- tura01.asp kator smjera u kojem se festival kreće, možemo zaključiti kako dramski program, kad je riječ o odnosu prema pro-

116 I KAZALIŠTE 47I48_2011 117 Arhitektura i kazalište

Numen est omen

Razgovor sa Svenom Jonkeom vodio Mario Kovač

Iza naziva Numen/ForUse krije se austrijsko-hrvatski di - zajnerski trojac Sven Jonke, Nikola Radeljković i Chris - toph Katzler. O njima pišu najprestižniji dizajnerski časo- pisi i antologije suvremenog dizajna, a sa svojim kazali- šnim scenografijama oduševljavaju publiku diljem Europe (Madrid, Istanbul, Berlin, Beograd...). Zagrebačka i hrvatska publika također su već u nekoliko navrata imale prilike vidjeti njihov rad, a recentan primjer je predstava Rat i mir u režiji Tomaža Pandura na daskama zagrebačkog HNK. Kao uvod u razgovor o problematici spoja dizajna, arhitekture i kazališta, naveo bih citat kojim ovaj trojac pojašnjava prednost dizajnerskog pristupa scenografskim problemima: Segment dizajnerske metodologije pokazao Foto: Aljoša Rebalj se najutemeljenijim u scenografskom poslu. Radi se o ap - straktnom, konceptualnom promišljanju komunikacijske Latinska poslovica kaže Nomen est omen. U vašem Rat i mir, HNK Zagreb uloge likovnog faktora u sinestetskom doživljaju kakav je slučaju moglo bi se reći Numen est omen. Naime, riječ Svi smo studirali industrijski dizajn, a kako je ta struka jili čak dvije zlatne medalje (Najbolji scenski dizajn i kazalište. Takav pristup pomaže nam odmaknuti se od numen u latinskom znači mig ili zapovijed, a u određe- multidisciplinarna tako smo od samog početka, još na fa - Najbolje korištenje kazališne tehnologije). Što su vam, strogo narativne funkcije scenografije preuzete iz dida- nom kontekstu može označavati i božanstvo. Kako ste kultetu, bili “prisiljeni” na stalnu suradnju, međusobno u profesionalnom smislu, donijela ta priznanja? skalija i posvetiti se traženju koncepta koji će biti dovolj- odabrali to ime i kako ste zapravo došli do timskog kao i s drugim ljudima. To je rezultiralo jednim posebnim no jasan i pročišćen da postane vizualni nositelj predsta- rada? U hrvatskim okvirima rijetkost je vidjeti kako se Novčanu nagradu, poziv na USITT-ovu konferenciju u Long ve. Taj prostor istovremeno se mora moći transformirati scenografija radi timski. oblikom simbiotičnog rada, koji se pokazao vrlo efikasnimBeachu/California, blagonaklonost hrvatskog ambasado- i koji još uvijek traje. Prošlo je 7 godina od osnivanja gru - tijekom predstave i omogućiti raznolike prostorne dispozi - Naš naziv Numen, suprotno općem mišljenju, zapravo do - ra u Pragu i možda poneki poslovni kontakt. Medalje su cije mis-en-scena, planove i razine koji glumcima otvara- lazi od grčke riječi Noumen, jednog od termina iz Kantove pe do realizacije prve kazališne scenografije, međutimdo i nijele i određeno priznanje za višegodišnji rad, a činje- ju nov prostor igre. Razumijevanje raznih tehnologija i vla- Spoznajne teorije koji predstavlja nespoznatljivu tzv. naši raniji radovi, kao što je npr. koncept za ”Stereo Stunica - da je Ministarstvo kulture financiralo dokumentarni danje tehnikama vizualizacije, što su također tipično di - ”stvar-po-sebi” (”das ding-an-sich”). Ime datira još iz kraja dio”, već su na neki način bili scenografija. film o Numenu omogućila je da se naš dosadašnji kazališ- zajnerske vještine, dodatno pomažu rad u kazalištu. Mogli prošlog stoljeća kada smo završavali fakultete, započinja- ni rad ipak donekle prezentira široj javnosti. To je važno jer Iako je kazališna javnost za vaš rad znala od ranije bismo reći da je dizajnerska edukacija vrlo podatna za li raditi zajedno i bili pod utjecajem ezoteričnih ideja Pete - je scenografija u osnovi efemeran medij, čija su čak i naj- kroz scenografije za predstave Aleksandra Popovskog bavljenje scenografijom. ra Ouspenskog i Rudolfa Steinera. bolja ostvarenja osuđena na zaborav u neizbježnom mo - i Tomaža Pandura, šira javnost vas je upoznala tek namentu- skidanja predstave sa repertoara, te ih se više ni - kon što ste na Praškom kvadrijenalu ove godine osvo-gdje, osim na dokumentarnim snimkama, ne može vidjeti.

118 I KAZALIŠTE 47I48_2011 119 već gotove prostorne koncepte ponudimo redatelju da za njih, kroz vlastitu inspiraciju, nađe adekvatan dramski tekst . Usuglašavanje oko osnovne ideje unutar tima funkcionira na različite načine, a najčešće kroz diskusiju, kriti- čko sagledavanje i “brainstorming”. Zajednički odlučuje- mo koji koncept ima najviše smisla i potencijala i on se onda, daljnjom nadgradnjom, timski razvija do konačnog rješenja. Ponekad je ključ svega samo jedna gesta ili do - sjetka koja nekome slučajno padne na pamet.

Tema našeg temata je “Arhitektura i kazalište”. Kako se u Hrvatskoj rijetko, da ne kažem skoro nikako, rade nove kazališne zgrade i dvorane (tj. one koje bi bile namijenjene isključivo kazališnoj djelatnosti) već dominiraju multipleksi, zanima me vaše mišljenje o stanju hrvatskih kazališnih dvorana. Jesu li dostatno tehnički opremljene (svjetlo, zvuk, prostor...) i arhitektonski prilagođene za izazove kakve im donose ino-

vativna scenografska rješenja? Foto: Aljoša Rebalj Problem hrvatskih kazališta je prvenstveno u tipologiji ka - Rat i mir, HNK Zagreb zališne arhitekture. Naša klasična kazališta izgrađena su još u Austro-Ugarskoj i tipično su to frontalna, portalna morali odustati od nekih vaših ideja te ih prilagođava-Mislim da bi to bio jedan crni prazni pravokutnik, iskrzane kazališta teške neobarokne arhitekture koja su komplet - ti zadatom prostoru? dijagonale. no zastarjela i, za moj ukus, zrače pompoznom malogra- Trudimo se drugačije gledati na stvari. Svaki prostor imaOsim statue i financijskog dijela, nagrada koju ste đanštinom. Distanca publike i scene je ogromna. Sceno - svoje datosti, svoje mogućnosti i ograničenja, scenografosvojili u Pragu vam je donijela i poziv da sljedeće grafija je pritom skrivena iza, ne jednog, nego najmanje tri se načelno mora tome prilagoditi i to je dio dinamike nagodine - u ožujku nastupite na konferenciji prestižnog portala koja se stepenasto sužavaju u dubinu pozornice. šeg posla. Ono što najviše volim je izgraditi scenografijuameričkom Institutu za kazališnu tehnologiju u Long Toliko je ograničavajuć taj prostor da je skoro nemoguće isključivo za određeni prostor, kao site-specifično rješenjeBeachu. Što pripremate za to gostovanje? u njemu biti suvremen. Prostori poput onog u ZKM-u su koje je samim time i unikatno, neprenosivo. Također, vo - U sklopu predavanja pripremamo jedno kraće izlaganje definitivno najbolji, iako su i tamo već fiksirali nekad tele- lim slučajeve kada u kazalištu naiđem na neku tehnološ - DK Gavella Zagreb koje će prezentirati dokumentarni film koji smo napravili San Ivanjske noći, skopsku tribinu. Idealan prostor za rad bio bi neki istovre- ku posebnost koju je onda zanimljivo iskoristiti, a ne volim za PQ11 zajedno s arhitekticom Ivanom Radenovic i koji Koja vam je polazna točka tijekom rada na kazališnoj meno karakteran i fleksibilan open-space, no takav kon- kada me pokušavaju spriječiti u korištenju tog specifiku- nam je donio medalje. Ona je kao vanjski element sagle- tekst obično traži i obimniji budžet. Meni osobno najgori ma zato jer predstava neće moći gostovati. Naravno da je scenografiji: redateljev koncept, dramski tekst, imagi- dala naš dosadašnji angažman u teatru i napisala scena- prostori su korporativne dvorane poput one u MSU-u ili u mogućnost gostovanja bitna i lijepa stvar, međutim onda narna slika ili vizija, ideja...? Kako usklađujete ideje sa rij te izrežirala film koji vrlo precizno objašnjava našu kon- bivšem kazalištu Nova Gorica, čija sterilna atmosfera se pitam zašto u kazalištu uopće imati scenografski zavo- ostatkom autorskog tima? cepciju rada. Ta je suradnja bila toliko uzajamno poticaj- upravo ne dopušta umjetničko nadahnuće. Treba stare dljiva posebna pomagala poput posmično-nagibnih podo- Polazna točka je svakako tekst. To je jedan od razloga na da smo nastavili zajedno raditi na našem prvom rješe- tvorničke hale pretvarati u kazališta, Rijeka je puna han- va, rund-bina, propadališta i liftova ako se sve redovno zašto volimo kazalište i zašto je svaka scenografija pot- nju scenografije za dugometražni film u režiji Aleksandra gara i riječki HNK već neko vrijeme pokušava anektirati mora svesti na najmanji zajednički nazivnik. puno nova priča. Paralelno uz zadani tekst postoji i neko Popovskog. Prezentacija vrlo opsežnog i zanimljivog po - jednu takvu dvoranu kao svoju drugu, dramsku scenu, ali osobno polje istraživanja u kojem se trenutno nalazimo i Kada biste dobili priliku dizajnirati od temelja potpunosla, završenog ovog ljeta, na tom igranom filmu, koji je tre- očito još nema sredstava niti političke volje da se to i iz kojeg crpimo ideje. Jedno od zanimljivosti je naš čest novu kazališnu zgradu/dvoranu pri čemu ne biste imanutno - u post-produkciji, kao i neki recentniji radovi u ka - ostvari. pokušaj izvrtanja mukotrpnog procesa traženja pravog li čak ni financijska ograničenja (maštajmo malo!),zalištu realizirani nakon snimanja praškog dokumentarca rješenja na način da već postojeće, plutajuće, “nesvrsta- Jeste li, tijekom vašeg scenografskog rada, nailazili kako bi ona izgledala? će sigurno tvoriti okosnicu predavanja u Long Beachu. ne” ideje pokušavamo prilagoditi danom tekstu ili čak da na manjkavosti kazališnog aparatusa u smislu da ste

120 I KAZALIŠTE 47I48_2011 121 Međunarodna scena / Kineska scena

Kako odgovoriti tržišnim principima, a ne izgubiti umjetnost Razgovor vodio Jasen Boko

anice Sze Wan Poon kineska je spisateljica skih različitosti nego i zbog brzo promjenjive dru- i kazališna djelatnica koja živi u Hong Kon - štvene, gospodarske i političke situacije u posljed - Jgu. Profesionalno se bavi kazalištem kao njih šest desetljeća nakon uspostave Narodne Re - publike Kine. Primjerice, nakon uspostave države organizatorica, redateljica i glumica. Umjetnički Janice Sze Wan Poon je ravnatelj institucije Hong Kong Hub, kreativ- većina je drama za te mu imala glorifikaciju Partije ili nog laboratorija koji povezuje međunarodne sjećanje na stare dane rata. Većina ovih komada pri- programa, što je bitno djelovalo i na teme drama koje se umjetnike u razvijanju drama i scenarija za ka - kazivali su tešku stranu rata, doprinos heroja u for- Što su još recentne promjene u ekonomskom i društve- izvode. Mnoge se drame danas bave brzim promjenamanom u sektoru donijele kineskom kazališnom životu? zalište, film i televiziju. Članica je brojnih među- miranju nove Kine, utjecaj industrijalizacije i reformi društvu i novim izazovima u društvu tržišne ekonomije, narodnih kazališnih udruga, držala je niz semi- u životu seljaka. Za vrijeme Kulturne revolucije u Sličnih promjena bilo je posvuda u svijetu, svaka promje- kazalištu su dominirali operni modeli u kojima su pogotovo u životima mlađe generacije, ljudi koji su aktivno nara o kreativnom pisanju i vodila konferencije na u zemlji/društvu odražava se na umjetnost kojom se teme bile u skladu s tezom kako umjetnost mora uključeni u trgovinu i komercijalne sektore društva. o suvremenom kineskom kazalištu u inozem- bave umjetnici u toj zemlji. U izvjesnoj mjeri recentne go - služiti interesima radnika, seljaka i vojnika i mora se Povećanje broja neovisnih produkcija ohrabrilo je promo- stvu. Piše o kazalištu za više medija, a bavila se spodarske promjene u Kini izložile su publiku inozemnom uklapati u proletersku ideologiju. Ali, bez obzira kad ciju različitosti tema u dramama. Mnogi su kazališni stva- i kazališnom kritikom. Njezine su drame imale kazališnom utjecaju, posebno u gradovima gdje je kazali- su pisali, većina kineskih dramatičara bavila se bri- raoci i redatelji osnovali vlastite grupe i počeli producirati više javnih čitanja u New Yorku, Londonu i Hong šte aktivno, kao što su Peking i Šangaj. Porast suvremeno gama običnih ljudi u društvu koje se ubrzano mi - vlastite projekte, što nije bilo moguće u ranijem kazališ - Kongu, a izuzetno je aktivna u kulturnom životu opremljenih kazališta omogućio je dobru platformu za jenja u društvenom i gospodarskom smislu, istra - nom sustavu. Oni imaju sklonost prema ‘popularnim’ pro- i izvan Hong Konga. Na nedavnom Kongresu lokalne i inozemne produkcije. Ali, zbog porasta produkcij- žujući teme pro izišle iz obiteljskog, feudalnog ili slič- dukcijama, dramama koje su zabavne i ciljaju na masov nu International Theatre Institute u Kini, kao člani- skih troškova, odlazak u kazalište danas se smatra sku- nog sustava, ali s modernim estetikama i formama. publiku. Eksplozija Nove europske drame rezultat je neiz- ca International Playwrights’ Foruma, organizira- pom aktivnošću koju ne može priuštiti mnogo običnih balansirane uloge vodećih redatelja i dramskih pisaca. la je vrlo zapaženu prezentaciju o suvremenom Je li Kina u posljednjih dvadesetak godina imala ljudi, pogotovo kad je riječ o velikim produkcijama. Po sjeta Novo pismo, ‘in-yer-face theatre’ bilo je inovativna po java dramskom pismu u Kini i Hong Kongu. Sa svojim slične promjene u dramskim temama kakve su teatru postala je aktivnost za obrazovane, srednju i višu koja je stvorila novu formu pisanja za kazalište. U poslje- kvalifikacijama, znanjem i radom idealna je se dogodile u Europi? Postoji li išta slično onom društvenu klasu. dnje dvije decenije kineski su se dramatičari usredotočili sugovornica za razgovor o stanju u suvremenoj što poznajemo kao Nova europska drama? Postoje kazališne grupe koje pokušavaju u kazališni život više na to kako se prilagoditi promjenama na kazališnoj Razvoj tržišnog gospodarstva glavni je fokus Kine u uključiti i druge društvene slojeve i napraviti predstave kineskoj drami i kazalištu. sceni koja je sad tržišno motivirana. Neki od njih, posebno posljednjih dvadeset godina u svim segmentima koje su takvima privlačne i dostupne. Ove se predstave Je li moguće uopće govoriti o ‘glavnim tema- oni neovisni koji su izvan državnog sustava, referirali su se društvenog života. Ideja kolektivnog duha i ideologi- opisuju kao produkcije bijelog ovratnika (white collar i kritizirali utjecaj tržišnog gospodarstva u Kini. Ne bih ma’ suvremenog kineskog dramskog pisma s je polako je zamijenjena individualizmom i komer- shows), a ciljaju na mlađu publiku zaposlenu u uredima. rekla da u Kini postoji dramski pokret sličan tom europ- obzirom na to o koliko velikoj zemlji se radi, s cijalizacijom. Organizacij ski sustav glavnih kazališta Male produkcije u komercijalnim kazalištima ili neovisnim skom, barem ne još. Ali, postoji grupa kazališnih pisaca u tolikim brojem pisaca? u Kini prošao je kroz drastičnu promjenu od nacio- grupama postaju sve popularnije među mlađom publi- Hong Kongu koji su proučavali i prevodili novo europsko Svaki pokušaj da se definira nekakva glavna nalnih kazališta u neovisna kazališta koja se sama kom. I kazalište za djecu sve je popularnije među kazališ - dramsko pismo i razvijaju novu dramsku formu. Od njih se tema kineskog dramskog pisma bio bi generali- moraju financirati. Ona se moraju prilagoditi tržišnoj nim grupama jer je sve više mladih roditelja koji žele svoju očekuje da budu novi važni pokret u su vremenom kine- ziranje. Ne samo zbog fizičke količine i geograf- ekonomiji s blagajnom kao indeksom uspješnog djecu upoznati s kazališnom umjetnošću. skom kazalištu. Od kad je koncept ‘kulturne industrije’ uveden u Kinu on

122 I KAZALIŠTE 47I48_2011 123 je s oduševljenjem prihvaćen i smatra se modelom budu- kineskih pisaca danas. Napisao je vrlo uspješnu trilogiju dukcije. Postoje i neovisni kazališni kritičari i blogeri koji Postoje li bitne razlike u dramskoj formi i temama ćeg kulturnog razvoja. Njegov je utjecaj vrlo primjetan na Besposličar koju je pohvalila kritika, a imala je i komerci- pišu za razne kulturne časopise i internetske forume koji između kineskih pisaca u Hong-Kongu i onih u Kini? kazališno funkcioniranje, repertoarno planiranje, marke- jalni uspjeh. Ona se sastoji od tri drame koje govore o prate manje i eksperimentalne produkcije. Postoji velika razlika i u formi i u temama tih dramatičara. ting i privlačenje publike. Ako se ovakav razvoj nastavi, Posljednjih godina nagrade polako preuzimaju ulogu ka - amaterskim opsesijama stanovnika Pekinga (zlatne ribice, Ona je rezultat drugačijeg obrazovanja, ali i izlaganja mislim da možemo računati na značajno povećanje kaza- šah i ptice) koje su producirane u Pekingu sredinom deve- zališnih kritičara kao indikator izvrsnosti neke predstave. umjet nika drugačijim utjecajima. Mnogi od poznatih hong- lišne publike u bliskoj budućnosti. desetih u režiji Lin Zhaohua (Žaohua), jednog od najvažni- Ljudi koji čine ocjenjivačke sudove tih nagrada imaju da - konških pisaca studirali su u inozemstvu i bili su izloženi jih kineskih redatelja. Prvi dio trilogije, Ribar, napisan je nas veću ulogu u odlučivanju i ocjenjivanju što je dobro Mogu li kineski dramski pisci preživjeti od pisanja za utjecaju europskih dramatičara. Učili su od pisaca i reda- 1989., za vrijeme prosvjeda na Tiananmenu, ali zbog poli- nego kritičari. Dobitnik nagrade postaje najvažnija stavka kazalište? telja teatra apsurda i dobro skrojenog komada i donijeli su tičke klime tog vremena nije mogao biti izveden. Ove u životopisu kazališnih umjetnika i time utječe na odabir U vrijeme kad su kineska kazališta bila državna pisci su to iskustvo u Hong Kong. Inozemne drame dominirale su drame govore o životima običnih Kineza i načinima na koji produkcija i rad kazališnih grupa i producenata. I publika primali mjesečnu plaću, kao i drugi kazališni umjetnici. Od kazališnom scenom 80-ih i 90-ih dok se domaći pisci nisu se oni prilagođavaju društvenim promjenama. Guo se bavi više traži nagrađene glumce i produkcije nego one koji su usvajanja tržišnog gospodarstva pisci su se susreli s ozbilj- aktivnije uključili u kazališni život Hong Konga i uveli teme psihološkim, kulturnim, ekološkim i egzistencijalnim pita- dobili priznanje kritike. nim izazovima, kao i većina kazališnih grupa. Pisci su rani- iz lokalnog života. Kazališna potraga za identitetom Hong njima svakodnevnog života. Ispituje bitna opća mjesta Kakav je odnos medija prema kazališnoj umjetnosti? je nudili svoje drame na način koji su htjeli i bavili su se Konga postala je bitna tema, pogotovo u vrijeme kad je kineske kulture. Zanimljivo je da je ranije bio kazališni kri- temama koje su njih zanimale. Sad, kad je kazališna Kazališna umjetnost je vrlo popularna u Kini. Zato su tičar i ova je trilogija njegov prvi dramski pokušaj. Od tad grad vraćen Kini 1997. Politika i život običnih ljudi glavne scena okrenuta tržišnoj ekonomiji, sve više kazališta naru- mediji spremni pisati o svim kazališnim novostima i proje zaposlen kao stalni pisac Središnjeg eksperimentalnog su teme hongkonških pisaca. Mi istražujemo naš identitet čuju od pisaca da pišu ono što kazališta misle da je komer- dukcijama. Ali, za razliku od zabavljačke industrije kazali- kazališta u Pekingu i napisao je niz uspješnih drama kao i politički sustav kroz kazalište. Zbog globalne krize publi- cijalno ili privlači publiku. Pisci su tako postali svojevrstan šni praktičari još uvijek očekuju ozbiljnu kritiku koja koristi ka je počela tražiti komedije i kazalište kojih je svrha zaba- servis za naručene sadržaje. Plaćeni su za to i mogu preži- Ulica ogovaranja, Zahod i Žaba. umjetničkom razvoju kazališne scene. va pa su se i teme promijenile. vjeti od honorara i tantijema. Neki uspješniji pisci i oni koji Važni su pisci i Yu Rongjun (Rongđun) i He Jiping (Điping). Utječe li na dramsko pismo u Kini politika? Ometa li su ostali zaposleni u kazalištima preživjeli su na dotacija- Pišu o socijalnim promjenama i izazovima s kojima se ljudi Što vidite kao glavni problem suvremenog kineskog jednopartijski sustav slobodu dramskog izražavanja? ma države ili samog kazališta. sreću u društvu koje se ubrzano mijenja. To je vrlo živi opis kazališta, a što vam se čini da su prednosti? borbe za život običnih ljudi koji zanima publiku. Svaka zemlja ima svoju politiku pa ni Kina nije izuzetak. Još jedan vidljivi efekt tržišne ekonomije jest velika razlika Kako odgovoriti izazovima scene koja se vodi tržišnim prin- Postoje područja koja dramski pisci rijetko dotiču. Vjeru - u primanjima glumaca i pisaca. Režija, tehnički dizajn S obzirom na jaku kazališnu tradiciju u Kini, kakav je jem da je utjecaj tržišta na slobodu i odluke dramatičara cipima, a ne izgubiti potrebu za umjetničkom potragom, predstave i poznati glumci danas su u središtu pozornosti, odnos između tradicionalnog i suvremenog u kineskom znatno veći nego što je to utjecaj politike. Autocen zura je čini mi se glavnom brigom suvremenog kineskog kazališta. ne drama po kojoj nastaje predstava. Slično filmskim zvi- teatru, ali i dramskom pismu? puno prisutnija nego političke zabrane, ali autocenzura U sustavu orijentiranom tržištu postalo je normalno da jezdama, glumci koje prepoznaje publika imaju znatno Tradicija je stvorila vrlo snažan temelj za razvoj suvreme- nije politička, ona se odnosi na potrebu da se napiše ko- zarada s blagajne bude ispred estetskih potreba i istraži- veću zaradu nego pisci. Taj fenomen obeshrabruje mlade nog kazališta u Kini. Poznati pisci poput Cao Yua i Lao mad koji će ispuniti očekivanja publike. Tržište zasigurno vanja. Dramatičari moraju pisati za vrijeme, za trenutak, za da se posvete dramskom pisanju. Poznati ili iskusniji pi sac Shea uspostavili su mogućnost realistične forme i sadrža- ima najveći utjecaj na suvremeno kinesko dram sko pismo! društvo i za povijest. Izgubit ćemo duh ako nam pisanje će tražiti priliku da traži za televiziju ili film, gdje mogu ja drame. Njihove su drame i danas vrlo popularne kao što služi jedino da bi zadovoljilo potrebe tržišta, a ne ljudsko- bolje zaraditi. Postoje i mladi pisci koji su nastavili pisati za Kako je uopće organiziran kazališni život u Kini? je Shakespeare prisutan u zapadnoj kulturi. Pisci koji su sti. Kazališni producenti moraju valorizirati jednako dramu male i neovisne kazališne grupe, ali ti imaju mali prihod i Mislite li da država i gradovi dovoljno financiraju kaza- im slijedili imaju veću slobodu istraživanja eksperimen - i njezin razvoj kao i glumačke zvijezde. Dobra drama je srž izdržavaju se tako što rade druge poslove. lišnu umjetnost? Kako se s tim nose neovisne grupe i talnih formi. Nobelovac Gao Xingjian (Šinđian) se udaljio utječu li one bitno na organizacijske promjene i kazali- dobrog kazališta. Publika i prihod s blagajne dolaze nakon Postoji li veliki jaz između stare i nove generacije dra- od tradicije i stvorio vlastiti rukopis i izvedbenu estetiku. šni život? toga. matičara? Prednost suvremenog kineskog teatra jest da se polako Spomenuli ste da je Guo Shixing bio kazališni kritičar. Tradicionalno kineski je teatar financiran i vođen od stra- Ne, ne bih rekla. Mislim, ako ga i ima ne radi se o tome da Kakva je situacija s kazališnom kritikom u Kini? Postoji ne državnih i lokalnih vlasti. Ali, nakon gospodarskih refor- uspostavilo kazalište kao industrija. Razvili smo sustav i on nastaje jer su stari i mladi bitno različiti. Dakle, nekakav li uopće, je li važna i ima li ikakav efekt na komercijal- mi neka su kazališta pretvorena u neovisna i morala su se nagrade kako bismo identificirali i prepoznali doprinos jaz postoji, ali on nije generacijski nego je rezultat promjeni uspjeh produkcije? za financiranje pobrinuti sama. Kako bi preživjela, reper- kvalitetnih kazališnih umjetnika. Organizacija kazališta ne kazališnog sustava i pojave tržišne ekonomije u Kini na Kazališni kritičari još uvijek imaju važnu ulogu na kineskoj toari su se drastično promijenili da bi se uklopili u ono što postala je znatno efikasnija i profesionalnija. Željela bih da koju se nisu svi jednako adaptirali. kazališnoj sceni jer osiguravaju analitičku perspektivu. se publici može svidjeti kako bi povećali zaradu na blagaj- u bliskoj budućnosti kazališni život postane dio dnevnog Tko su po vašem mišljenju najvažniji dramski pisci u Uloga kritike i medija tijesno je povezana s medijskim ni. Neovisne su grupe znatno agresivnije u borbi za novu života običnih Kineza kao u dobra stara Shakespea reova ovom trenutku u Kini? O čemu oni pišu? sustavom u Kini. Puno kritičara piše za nacionalne medije publiku, čak imaju programe stvaranja nove publike za vremena. Guo Shixing (Šisjing) nesumnjivo je jedan od najvažnijih koji su usredotočeni na nacionalno kazalište i velike pro- svoja kazališta u sredini u kojoj rade.

124 I KAZALIŠTE 47I48_2011 125 TETA SI: Zbilja? TETA SI: Pogledaj se ... kako se usuđuješ? Zatvoriti. Zatvo - Poon Wai Sum Fanny odlazi u stan. riti čajanu ... onda nećemo više morati raditi, zar ne? Teta Si ugleda žohara na podu. FANNY: Mama! Tišina. TETA SI: Kako velik žohar puže uokolo?! Kako se usuđu - ŽOHAR KOJI LETI ješ! Kako se usuđuješ! FANNY: Hoćeš li se prestati ovako ponašati? Teta Si pokušava zgaziti žohara. On otpuže u čajanu. Teta Si ne odgovara. TETA SI: O gledaj ga … Bježi … (Uzima nož za kruh iz čaja- FANNY: To je ipak samo žohar. Kako ga možeš ovako osu- KAO HELIKOPTER đivati? ne.) Ubit ću te! … Ubit ću te! Žohar pobjegne iz čajane. TETA SI: Ne osuđujem žohara. Prijevod na engleski: Janice Poon i Peter Jordan Janice Poon Teta Si ga slijedi s nožem u ruci. FANNY: Osuđuješ ga cijelo jutro ... TETA SI: Za boga miloga, kada sam to osuđivala žohara? Prijevod na hrvatski: Jasenka Zajec Hong Kong Dramatists Žohar zastane na zidu. [email protected] Teta Si zuri u njega i sprema se ubiti ga kad začuje kako Fanny ne odgovara. © 2011 Poon Wai Sum Fanny viče iz stana. TETA SI: Osuđujem tebe. Sva prava pridržana. FANNY: Ne! Teta Si mirno stoji kraj prozora. Teta Si oklijeva. Osvrne se i ugleda Fanny koja stoji na Fanny odlazi govoreći. balkonu. FANNY: Utrošak od sinoć stavljen je u zamrzivač. Kupi mi Likovi (redoslijedom pojavljivanja) Teta Si se okrene prema žoharu. Ponovno podiže nož i zdjelu rižine kaše kad budeš gotova u banci. zamalo ga ubije, ali on odleti. FANNY: dvadesetak godina Fanny je ušla u stan. Publika sad čuje samo njezin glas. Prvi prizor Fanny gleda kako žohar leti u nebo. TETA SI: Fannyjina majka FANNY (off): Ostalo je pola kruha od sinoć. Rekla sam ti WAI: dvadesetak godina 1. listopada 1997. Teta Si se popne stubama do balkona. tisuću puta da ne trebamo toliko kruha. Ljudi mogu sve JOHNNY: dvadesetak godina 9:00 Fanny i dalje gleda u nebo iznad uličice. nabaviti u “7-11”, “Circle K” i drugim trgovinama koje MLADIĆ: tinejdžer Fanny stoji na balkonu. FANNY: Oh … rade dvadeset četiri sata. One imaju vlastite pekarnice Dolje u čajani nema gostiju. Teta Si pogleda prema gore. s klimatizacijom i mikrovalnim pećnicama. Osjećaš se kao da si u dobro opremljenoj kuhinji luksuzne kuće. Iz stana se čuju glasni zvukovi udaranja po metalnim FANNY: Dvadeset katova. Leti skroz gore i … maše krilima. posudama i sudoperu. TETA SI: Glupost?! Zašto si me zaustavila? Fanny se spušta stubištem u prizemlje govoreći. Pozornica Čujemo kako teta Si viče. FANNY: Vidjela sam to već nekoliko puta … FANNY: Čak i ako ništa ne kupiš vrijedi nakratko ući u njih. Čajana u uskoj uličici užurbanog grada. Čajane su mali TETA SI: Više nisi tinejdžerica, ali i dalje ne znaš reći što Kako su samo čokoladice lijepo složene na policama … restorani pored ceste gdje se poslužuje kava, čaj s mlije - TETA SI (off): Probudi se! Probudi se! Kakav si ti to leš u misliš … kao lego kocke … prženi lješnjaci iz Švicarske … ljubi - kom (na honkonški način), bezalkoholni napitci i sendviči. raspadanju kad tako dugo spavaš? Ili misliš da si možda Miss Hong Konga? Da zaposlim pomoćnika da FANNY: Sliči helikopteru. Maše krilima gore i dolje, oko- časta krava … osjećaš se kao da si u Europi. Tako do - Čajana se nalazi u prizemlju ruševne stambene zgrade. mito! Sjajno! bar osjećaj … Skučen prostor služi kao kuhinja i blagajna. Prostor za te probudi? TETA SI: Kada ćeš se probuditi? goste nalazi se vani, stolovi i stolice smješteni su na Teta Si nakratko prestane vikati. Fanny i dalje stoji na Fanny počinje postavljati stolove i stolice u uličicu. pločniku. balkonu i ne obazire se na buku koja dolazi iznutra. Fanny ne odgovara … Teta Si stoji i šuti na balkonu, a onda progovori. Otraga je stubište koje vodi do stana na katu. Taj pros- Teta Si silazi stubama govoreći. TETA SI: Sanitarni inspektori nas neprestano detaljno pro- TETA SI: Odrasla si na mlijeku iz mojih grudi, a ne od ljubi - vjeravaju. Prestrašit će se na smrt ili će nas zatvoriti tor publika ne vidi, osim polu-legalno izgrađenog balkona. TETA SI: Sunce je baš upeklo … Peče … Ispeći će ti guzicu časte krave! Oni ne dodaju dobre okuse u ravnu tjeste - ako vide ovog prokletog velikog žohara. Čajana je otvorena svakog dana od jutra do večeri. … Zar ćeš čekati da dođu vatrogasci prije no što se pro- ninu s prženom govedinom. To ti znači visoko?!? FANNY: Da je to tako jednostavno … već bi nas davno za - Radno vrijeme ovisi o potražnji. Kada nema gostiju zat- budiš? FANNY (Doziva prema gore.): Jesi li spremna? tvorili … vara se rano. Stolove i stolice slažu svake večeri kada se FANNY: Tu sam. TETA SI: Prženi lješnjaci iz Švicarske … čajana zatvori i postavljaju ih sljedeći dan kada je otvore. TETA SI: Zar to želiš? FANNY: Požuri … Tišina. Drama se sastoji od deset prizora. Prvih devet događa FANNY: O čemu to govoriš? TETA SI: Može li se riža zamijeniti lješnjacima! Teta Si pogleda prema balkonu. se u čajani. Deseti je podijeljen između ugla obližnjeg TETA SI: O tebi govorim! FANNY: Banka se otvara … parka i čajane. TETA SI: Kada si se probudila? Fanny ne odgovara. TETA SI: Znam … FANNY: U isto vrijeme kad i ti. Kao i uvijek. Tišina.

126 I KAZALIŠTE 47I48_2011 127 FANNY: Moraš se brzo vratiti … FANNY: Mama! WAI: Što to radiš? Je li ovo tvoja čajana? JOHNNY: Vidim ja to … TETA SI: Gdje si bila sinoć? Teta Si stane. JOHNNY: Bez brige … Susjedi smo … mm … kako se to ka- WAI: Što? Tišina. že … viđamo se od jutra do mraka … uh … mm … ovaj JOHNNY: Ljudi koje rade u mojem poslu mogu biti ljubazni FANNY: Ne zaboravi rižinu kašu. … prijatelji smo, zar ne? samo prema sebi samima. FANNY: Svaku sam večer ovdje, pržim jaja, kuham čaj, Tišina. WAI: To je takav gubitak vremena! radim na blagajni, bacam smeće. Brinem o svemu. Fanny izlazi na balkon. Teta Si odlazi. JOHNNY: Jedna transakcija nekretnina može ti donijeti Postoji li igdje na svijetu mjesto kuda bih mogla otići? FANNY (Viče prema čajani.): Lopove! Fanny jedno vrijeme gleda u stolove i stolice. tisuće. Teta Si se vraća u stan. Johnny se preplaši i zamalo prolije čaj iz šalice koju drži Iz stana se čuje zvuk namirnica koje udaraju jedna u WAI: Ma daj! u ruci. FANNY: Postoji li igdje? drugu. JOHNNY: To zbilja djeluje. Vjeruj mi … WAI (Viče prema balkonu.): Zdravo! Medena! Teta Si se spušta niz stube govoreći. Fanny podigne pogled. WAI: Dobro Johnny Damn, daj da te nešto pitam … FANNY: Odrezat ću ti prste! TETA SI: Ne branim ti da izlaziš. Čak i naš glavni rukovodi- Buka se nastavlja. Johnny daje Waiju vizitkartu. JOHNNY: O … kako si okrutna! telj ponekad mora izaći pišati … Bez obzira na to hoćeš FANNY (viče prema gore): Mama je izašla. WAI (Johnnyju): Trebali smo medenoj dati da nam natoči JOHNNY: Ja sam – Johnny. Molim te zapamti to, OK? li se udati, pripravljena sam na to da ćeš prije ili kasni- čaj. Zar ne znaš pravila? Izbriši svoje sjećanje prije Obrasca jedan. je otići. Buka prestane. JOHNNY: Mislio sam da smo prijatelji … Tišina. Teta Si prilazi k Fanny mrmljajući. FANNY: Što hoćeš? FANNY: Tko ti je prijatelj? Sranje! WAI: Johnny Damn … Nema odgovora. TETA SI: Otac ti je. Uvijek će to biti. Fanny ulazi unutra. JOHNNY: Hajde! Fanny natoči čašu vode i odnese je gore. Tišina. JOHNNY (Waiju): Ne? Mislio sam da jesmo … Nismo? WAI: Daj da te nešto pitam … Ulaze Wai i Johnny. TETA SI: Ti si jedina osoba na svijetu koja mu može okre- Zbilja? Zašto? JOHNNY: Možeš li pratiti? nuti leđa iz daljine. WAI: Sranje … WAI: Šuti … WAI: Koliko dugo si u ovom poslu? Fanny i dalje šuti. JOHNNY: Prestani s tim sranjem … i slušaj me … Fanny silazi stubama. JOHNNY: Kad govorimo o tome … Ne bih te želio preplaši- WAI: To nije dobro za mene. ti, ali … TETA SI: Čak te i slijepac može vidjeti pod bijelim svjetlom WAI: Medena … mi smo ti prvi gosti … to je za tvoje JOHNNY: Wai … ti to gledaš sasvim pogrešno … Najvažnija WAI: Koliko dugo? u parku. dobro … stvar je povjerenje. Ako imaš povjerenja, možeš. Ako JOHNNY: Od 30. lipnja 1997. FANNY: Tako rano? Opet ste cijelu noć bili vani? Fanny i dalje šuti i nastavlja postavljati stolove i stolice. nemaš povjerenja, ne možeš. To je sasvim jednosta- WAI (prema čajani): Prokleto sam žedan! Koliko dugo tre- WAI: Svaku večer idem kući. (Govoreći o Johnnyju) On me TETA SI: Sjedio je tamo cijelu noć i zurio u zid. I nije rekao vno, znaš. bam čekati čaj? ovako rano budi. Molim jedan crni čaj i komad prepe- ni riječ. A da si na njegovom mjestu? WAI: Zaboravi. čenca s maslacem … 7,5 centimetara debelo namaza- Fanny ne odgovara. JOHNNY: Skoro sam zaboravio … Fanny nastavlja postavljati stolove i stolice. no, molim … JOHNNY: 30. lipnja 1997. Wai primijeti da nema nikog u čajani. TETA SI: Za koga ga smatraš? Fanny počinje pripremati hranu. Wai izvadi novine i počinje čitati, a Johnny priča sam sa Fanny nastavlja postavljati stolove i stolice. WAI: Ne mogu vjerovati. Pa skoro je devet sati … JOHNNY: 7,5 centimetara? sobom. JOHNNY: Sto tisuća, govorim o samo sto tisuća, znaš? TETA SI: Čak se i prema žoharu ponašaš bolje nego prema WAI: Maslaca. JOHNNY: Na dan prijenosa suvereniteta bio sam sa šest njemu. Wai udara o stol i viče prema gornjem katu. JOHNNY: Kako to možeš podnijeti? milijuna drugih stanovnika Hong Konga. Zajedno smo WAI: Gutljaj čaja i zalogaj prepečenca uljepšat će mi dan. FANNY: Jesi li završila s pričom? WAI: Ima li koga? gledali televizijski prijenos … Nisi to nikada čuo? Tišina. JOHNNY: Ne, ne, ne, ne ... ne o poslu! Ne govorim o poslu. Gosti su se nanizali u Kongresnom centru. Gledao sam JOHNNY: Zbilja? To je suludo. Tko bi s prijateljem govorio o poslu? ih s poštovanjem. Ali onda sam se zapanjio … O Bože! FANNY: Nisam završila s kuhanjem vode i rezanjem kru - WAI: U mojoj je tvrtki mnogo žena. Trebali bismo znati ne - Suludo! Barem polovicu njih poznajem. ha. Imam samo dvije ruke … ke njihove trikove. One … su uistinu gladne … žedne, WAI: Jebi ga, možeš li me pustiti minutu da u miru popijem Kako sam ih upoznao? Razmislio sam sekundu i odgo- TETA SI: Imaš dvije ruke. Misliš da ja imam tri? On ti ništa razumiješ? čaj?! Baš sam htio zadrijemati, ali si me ti probudio. vor mi se odmah pojavio. Njihova su imena Nekretni - ne duguje. Brinem se za njega otkako je u invalidskim JOHNNY (prema čajani): I meni jednu porciju, molim, me - ne! (Stanka) Znaš? Nekretnine … Zašto su oni bili na kolicima. Ni tebi nisam ništa dužna. Gade jedan! dena … ceremoniji prijenosa? Tišina. JOHNNY: Da, da, da … Popij čaj … Osvježi se … U pravu si FANNY: Samo 7,5 centimetara? Zašto ne uzmete cijeli pa - Teta Si odlazi iz čajane. Zastaje nakon nekoliko koraka, … Jebeni posao … Suludo … ket maslaca i jedete ga žlicom, kao sladoled? Fanny im donosi čaj. pokušava nešto reći, ali odustaje i nastavlja svojim putem Johnny govori dok ide prema čajani. Natoči si šalicu WAI: Oh … Vidiš … kako je ljubazna naša medena? Ljubaz - WAI: Otvoren ti je rasporak. dok ne začuje kako je Fanny zove. čaja. na je prema tebi ... Tako je dobra prema tebi … JOHNNY: Oprosti … (Zakopča se.) Zatvorio sam oči … za -

128 I KAZALIŠTE 47I48_2011 129 mislio sam se još sekundu … i onda je moj um primio Fanny se vraća u čajanu. Johnny telefonira. FANNY: Mama je maločas nazvala da me pita jesam li zat- poruku iz visina: JOHNNY, MORAŠ SE UČLANITI U KO - WAI: Nisi prodao niti jedan stan i tražiš me da ti VJERU- JOHNNY: Molim … Da … Gospodine Chan! Svakako … Bez vorila prozore na katu? MU NIS TIČKU PARTIJU! (Stanka) Oprosti … ne komuni- JEM? brige … Što mogu učiniti za vas? Rekao sam vam, to je WAI: Zbilja? stičku … Treba biti NEKRETNINSKA. Ako želiš biti gaz - FANNY: To me nikada prije nije pitala. Johnny jede prepečenac i ne odgovara. U čajani zazvoni povoljna kupovina … Želite ga ponovno vidjeti? Narav - da Hong Konga moraš se učlaniti u NEKRETNINSKU WAI: Samo sam pitao … telefon. Fanny se javi. no, svakako … Čekajte malo … Samo malo … Čekajte STRANKU! Dobro? FANNY: Danas neće padati kiša … Wai gleda Fanny. … (Waiju) Oprostite što ste čekali gospodine Lee, tre- Fanny i Wai gledaju Johnnyja. bate još samo ovdje potpisati … Tišina. FANNY: Molim … Da … Da, rižinu kašu … Ne … Možeš kupi- Tišina. ti ako želiš … Ne trebaš me to pitati … Samo stani u Johnny namigne Waiju. WAI: Kako to misliš? FANNY: Ne radi se o tome da zatvorim prozore …. WAI: Evo čaja. red, u banci će kasnije biti velika gužva … Bila sam WAI: Što? gore … Ne pada kiša, ne treba zatvoriti prozore … Ne Tišina. Fanny odloži čaj. Johnny pokazuje na pod. trebaš me zvati za takve sitnice … Što? … WAI: Nego o čemu se radi? FANNY: Vruć je … (Johnnyju) Da vam donesem čašu hlad - WAI: Ovdje? Duga stanka. FANNY: Htjela je da odem gore i provjerim je li tata zatvo- ne vode? JOHNNY: Da! Ovdje … OK … Dobro … Vidimo se sutra u od - Wai zabrinuto sluša Fanny. rio prozore. JOHNNY: Ne, hvala … treba mi VRUĆI čaj. vjetničkom uredu. Još malo pa gotovo … Ne možemo Johnny i dalje jede svoj prepečenac. sma njiti troškove biljega, to naplaćuje vlada … Potrudit Tišina. Fanny se vraća u čajanu i priprema prepečenac. FANNY: Kako to misliš? Što želiš reći? ću se da se pogodimo za najpovoljniji odvjetnički hono- WAI: I je li ih zatvorio? WAI: Moje je pitanje bilo: Koliko dugo si u ovom poslu? Tišina. rar … Dobro … FANNY: Da. Samo mi daj neki broj. Kog vraga pričaš te gluposti? Za Johnny ustaje od stola i govori. to nećeš dobiti nagradu. Fanny spusti slušalicu. Tišina. JOHNNY: Ne, ne, ne, ne … Ne radi se tu o brojkama. Radi Fanny pogleda telefon, zamisli se kratko i onda ode JOHNNY: U redu … Svakako … Sjajno! … Da! … Dobro! Pu- WAI: I? se o POVJERENJU … POVJERENJU! gore. no hvala … Do viđenja … (U telefon) Halo, gospodine FANNY: Ja sam ih ponovno otvorila. WAI: Počeo si 1. srpnja, što znači da radiš kao trgovac Wai prati što se gore događa. Chan … Da … Oprostite što ste čekali … Da … Dobri se WAI: I onda? samo 3 mjeseca. Johnny nastavlja jesti prepečenac govoreći. stanovi brzo prodaju … Tržište se promijenilo … Gdje FANNY: Nije rekao ni riječ. ste sada? O, pa to je dosta blizu. Mogu odmah doći … JOHNNY: Savjetnik za nekretnine. JOHNNY: Wai, razmišljao sam … WAI: A ti? Svakako … Jeste li doručkovali? Ne još? Mogu vam Tišina. Johnny shvaća da ga Wai ne sluša. FANNY: Pravila sam se da nemam pojma što se događa. kupiti komad prepečenca … Da … WAI: A on? WAI: Trgovac si tri mjeseca. Koliko si stanova prodao? JOHNNY: Podrobno sam o tome razmislio … Sa 7,5 centimetara maslaca … Mljac … FANNY: On … Koji je ovo vrag? Što hoćeš da kažem? JOHNNY: Hajde! Koliko te puta trebam podsjećati? Ne Wai i dalje gleda gore bez riječi. Johnny odlazi. WAI: Daj da se sjetim … radi se brojkama … JOHNNY: Wai … Wai ga gleda kako odlazi, osjeća se izgubljeno. FANNY: Zar ne možeš biti ozbiljan? WAI: Tri? Wai i dalje gleda gore i ne odgovara … Fanny silazi i tiho sjeda na drugu stranu. WAI: Kako znaš da nisam ozbiljan? Johnny ne odgovara. FANNY: Razumiješ li o čemu govorim? Johnny to više ne može izdržati. Tišina. WAI: Dva? WAI: Razumijem. JOHNNY: Slušaj me, ti jebeni gade! WAI: Hej, medena … Johnny ne odgovara. FANNY: A zašto onda pitaš? Wai se okrene i pogleda Johnnyja. Fanny ne odgovara. WAI: Što pitam? WAI: Jedan? Wai odlazi do Fanny. JOHNNY: Poznajem te od osnovne škole. Prijatelj si mi. FANNY: O mojem ocu! Johnny ne odgovara. Tišina. WAI: Jesi dobro? Tišina. WAI: Niti jedan … Fanny odmahne glavom. JOHNNY: Ovo mi je jebeno važno, razumiješ? WAI: Valjda ne razumijem … Fanny im donosi prepečenac. WAI: Zar sam rekao da ti neću pomoći? Tišina. FANNY: Plinska peć je odmah pokraj prozora. Može je JOHNNY: Opa … gledaj ovo … Je li ovo 7,5 centimetara? Johnny ne odgovara. WAI: Kako ti je otac? uključiti kad god poželi. Pa zašto onda zatvara prozor? Ne izgleda mi tako … Hej? Reci mi ti. WAI: Ako ideš prema gore, pogurnut ću te na vrh makar Tišina. FANNY: Jesi li poludio? poginuo. Ali pitanje je gdje si ti sada? Nisi prodao niti FANNY: Jesi li nešto vidio? Tišina. Johnny se glupo nasmiješi Fanny. jedan prokleti stan i usuđuješ sa mnom razgovarati? WAI: Ništa … Vidio sam te kako ideš gore dolje … Samo WAI: Možda se boji da mu ne bude hladno. FANNY: Luđak … Nemoj se zavaravati … sam pitao … FANNY: Wai …

130 I KAZALIŠTE 47I48_2011 131 Tišina. Wai prilazi zidu i piša. FANNY: Koliko je velik? na planinu i prijeđete rijeku. Ne trebate razmišljati. Na FANNY: Rekla sam ti jer trebam tvoju pomoć. Ne trebam FANNY: Koji kurac radiš? Jesi lud? MLADIĆ: Hajde pogodite. cesti ćete vidjeti sve manje automobila. Kuće će posta- tvoje sažalijevanje. WAI (zidu): Ja sam gazda ove ulice. Pišam kako bih ozna - FANNY: Dolaziš s kontinenta? ti sve manje. Kad se smrači, ne vidi se ništa osim jeze- MLADIĆ: Ne, preko mora. ra okruženog s puno stabala s bijelim cvjetovima. Tišina. čio svoj suverenitet. FANNY: Koliko si dugo ovdje? Cvijeće cvate samo tijekom noći i onda svijetli nad Fanny pogleda Waija. Wai ide prema stubama. MLADIĆ: Čekao sam tri godine da ga mogu kupiti. jezerom. To je Bijelo jezero. Wai završi i vraća se. FANNY: Što radiš? FANNY: Čula sam da na kontinentu ima mnogo liječnika Fanny zamišlja krajolik Bijelog jezera. WAI: Pomažem ti. Otići ću gore i reći mu neka se ne WAI: Odjebi … Gdje da pišam? Na zaljevu Repulse ili na čudotvoraca. Je li to istina? MLADIĆ: Molim vas račun. ubije … Peaku? Ili da, poput velikih potrošača u našem klubu, MLADIĆ: Liječnika čudotvoraca? FANNY: Što? FANNY: Jesi li ti lud?! ujutro odem u Pariz na kavu, a popodne na vožnju gon- FANNY: Qi Gong … MLADIĆ: Račun. WAI: Što da onda učinim? dolom po Veneciji? MLADIĆ: Razumijem … FANNY: O … 8 dolara molim. FANNY: Ako mu to tako kažeš, to će se učiniti stvarno. FANNY: Jesi li poludio? Budalo! Neću te moliti. Baš me FANNY: Jesi li ih ikada vidio? WAI: Hej, ubija li se on ili ne? Ne smijemo donositi odluke briga gdje pišaš. To me se uopće ne tiče. Nemoj mi tu MLADIĆ: Znam … Mladić izvadi novac. na prečac. glumiti ljutnju. Nisi još došao na red (?) FANNY: Jesi li ih ikada vidio? MLADIĆ: Na Bijelom jezeru ima svega. Mogu se raspitati FANNY: Zaboravi! Tišina. MLADIĆ: Qi Gong … za vas … FANNY: Djeluje li? WAI: Što sam rekao? I dalje usredotočen na svoj model, mladić se odjednom FANNY: Raspitati se o čemu? MLADIĆ: Čuo sam za to … Fanny ne odgovara. obrati Waiju. Mladić daje Fanny novac. FANNY: Liječi li netko njihove noge? Wai izlazi iz čajane. MLADIĆ: Konobar … ovaj čaj … je preslab. MLADIĆ: Na kontinentu ima svega. MLADIĆ: O liječniku čudotvorcu. Dolazi mladić s ruksakom. WAI: Hoćeš slatku juhu? Idi kući i reci svojoj mami neka ti FANNY: Čak i ako šepaju? Kraj prvog prizora. Pronalazi stolicu i sjeda. je skuha. Nemoj ovdje tražiti slatki čaj. MLADIĆ: Mogu li dobiti još šećera? MLADIĆ (Waiju): Hej, konobar, šalicu čaja s više šećera. Tišina. Tišina. Wai pogleda mladića. Mladić vadi hrpu dijelova za mo- FANNY: Daj mi šalicu. Fanny odnosi njegovu šalicu u čajanu i dodaje šećer. del i počinje ih slagati. Mladić dodaje šalicu Fanny. Mladić pogleda na sat. Izgleda da njegov sat ne radi. Drugi prizor Wai se vraća svojem stolu. Fanny odlazi u čajanu i doda šećera u čaj. MLADIĆ: Čujte teta … Koliko je sada sati? Fanny priprema čaj. Mladić zazviždi i nastavlja slagati model. FANNY: Tri i petnaest. 1. listopad 1997. Zazvoni Waijev pager. Fanny donosi šalicu čaja mladiću. MLADIĆ: Volim ovdje pričekati autobus. Drugdje je gužva.10:00 Wai pogleda pager i vrati ga natrag. Waijev pager ponovno zazvoni. Fanny se vraća sa čajem. Fanny radi u čajani, pere suđe itd. Fanny donosi čaj mladiću. Wai odlazi bez riječi. MLADIĆ: Hvala … (Gucne.) Mmm … Dobro … Teta Si stoji na balkonu, moli se prema nebu s mirisnim Wai naglo ustane. Fanny gleda kako Wai odlazi. FANNY: Uvijek nosiš sa sobom taj veliki ruksak? Zar idešštapićima u rukama. WAI: Što hoćeš od mene?! Mladić popije veliki gutljaj čaja. u svoju domovinu? FANNY (prema gore): Molim … MLADIĆ: Iza ugla stoji autobus za udaljene linije. Traje oko Mladić je zapanjen. MLADIĆ: Mmmm … Dobro … On nije vaš konobar? Nema odgovora. 8 sati. Fanny ne odgovara i odlazi natrag u čajanu. Fanny ne odgovori. FANNY: 8 sati? FANNY: Molim te nemoj to raditi u ovo doba dana. Mladić nastavlja slagati model. Mladić nastavi slagati model. MLADIĆ: Skoro. Nema odgovora. WAI: Prokleta gnjavaža. MLADIĆ: Tu je svaki put kad dođem. Nikada ne plaća. FANNY: Gdje je? FANNY: Curi klimatizacijski uređaj. Yuen Keeov sin se bu- FANNY: Kako se usuđuješ psovati preda mnom! Mislio sam da je vaš konobar. MLADIĆ: Hajde pogodite. nio. Ako ga ne popravimo, doći će i iščupati ga … WAI: Pa što? FANNY: Ne mogu. Kontinent je tako golem … Fanny primijeti mladićev model. Teta Si prekine molitvu. FANNY: Kako se usuđuješ. MLADIĆ: Bijelo jezero. WAI: Ženama u mojoj tvrtki se to jako sviđa … FANNY: Izrađuješ modele? FANNY: Bijelo jezero? TETA SI: Kako se usuđuje! Reci mu da ako iščupa moj kli- FANNY: Idi i psuj pred njima, onda! Što radiš ovdje? MLADIĆ: Čaj s mlijekom mora biti sladak. MLADIĆ: Da. matizacijski uređaj, ja ću srušiti predvorje njegovih pre- WAI: Pijem čaj. Zar je to protuzakonito? FANNY: Što je to? FANNY: Bijelo jezero? daka. FANNY: Bilo gdje možeš popiti čaj. Odbij. MLADIĆ: Ovo mislite? Sjajno je … MLADIĆ: Idete u ovom smjeru iz uličice i krenete premaTeta Si nastavlja moliti. WAI: Ostat ću. Trebam pišati. Tišina. sjeveru. Prijeđete granicu, prijeđete most, popnete seFANNY: Čak i ako to ne učini, nepodnošljivo je. Bučan je poput generatora i ide mi na živce … Odjednom teta Si počne glasno pjevati molitvu.

132 I KAZALIŠTE 47I48_2011 133 天地神明眾位仙法師廿四位陰 TETA SI: Jesi li poludjela? Ideš li u štrajk glađu? Teta Si ne odgovara. Tišina. 陽王⽼仙師孫⼤祖師五雷⼤將軍呂 Fanny ne odgovara. FANNY: Odjednom si nazvala i rekla mi da zatvorim pro- Fanny počinje hodati prema uglu. ⼭童兒孩⼦銅⽪鐵⾻仙師⾦⽊⽔⽕ Teta Si spušta se stubama govoreći. zore. Nije li to jednostavno? TETA SI: Kuda ideš? ⼟五遁法師拜拜⾺千九郎 TETA SI: Nisi previše opterećena … Odgojila sam te … Je - TETA SI: Što hoćeš od mene?! Fanny stane ali ne odgovara. 千九郎 FANNY: Ja bih trebala postaviti to pitanje. Što hoćeš?! 、⾺千⼗郎楊科法師公 sam li učinila nešto pogrešno? TETA SI: U redu je ako ovdje ostanem sama. Spremna 千六郎曾萬三郎、⾺ Teta Si ne odgovara. Teta Si uđe u čajanu. Upravo želi progovoriti kad je sam na to od prvog dana. Došla sam do ovog mjesta i 九郎、楊萬⼗郎、賴、陳三九郎 Fanny zaustavi. FANNY: Kako mogu sve sama raditi? mogu prestati bilo kada. 、胡⽥六郎、、⾺萬千郎陳仍仙師 FANNY: Ideš mi na živce … Tišina. FANNY: Kada je bio tvoj prvi dan? Koliko ti je godina i koli- 仙師、、盧⼗、林仍仙師 ko je meni godina? Ako brojimo od danas, preda 蔡仍仙娘、 TETA SI: Spremna sam to slušati jer sam ti majka … Teta Si kaže glasom koji je odjednom oštar. 娘千⼋郎、鄭⼗⼀郎李仍 FANNY: Nikad ne mogu s tobom razgovarati! mnom je još dugačak put prije no dođem do tvoje 、伏望眾位仙法師即到扶、吳萬 TETA SI: Tu sam! Tu sam od prvog dana. Nisam tražila da 持弟⼦阿四千⼑炮碼化為如綿紗⾦ sadašnje točke. Što to znači? To znači da sam upravo TETA SI: Zar sada ne razgovaramo? sve radiš sama. Samo sam tražila da obratiš pozornost ⽊⽔⽕⼟吾遁⼤⼭⽯ počela ići putem koji si ti već prošla. FANNY: Ako je svađanje isto kao i razgovor, onda razgo- na prozore. Nisam rekla ništa drugo. Ne trebaš se tru- 萬斬不⼊⾝吾奉太上⽼君急急如 TETA SI: Moj put? … Zar se tužiš? Osuđuješ mene? Zašto 、過橫⼈千⼑ varamo od jutra do mraka. diti. Ako se nešto dogodi ja ću to prva podnijeti. TETA SI: Što hoćeš od mene? osuđuješ mene? Fanny stoji u tišini. ! FANNY: Ljuta sam. Želim da prestaneš pjevati molitve u FANNY: Ne znam! Teta Si pjeva molitvu kojom moli sve bogove i božice da ovo doba dana. Zašto nikada ne slušaš? TETA SI: Jesam li bila jasna … Tišina. štite njezinu obitelj. TETA SI: Pokušale smo s istočnim i zapadnim lijekovima. Fanny se ne miče. TETA SI: Ti si htjela napustiti školu nakon trećeg razreda. Što drugo mogu učiniti osim pjevanja molitava? Reci Teta Si završava pjevanje i klanja se na sve strane kao TETA SI: Idi i počni raditi. To je bio tvoj izbor. Nisam te prisiljavala. Odabrala si da obavlja neki čaroban ritual … mi. Fanny se ne miče. svoj put. Fanny bijesno baca zdjelu/šalicu u kantu (metalnu) paFanny ne odgovara. Teta Si ponovno govori blago. FANNY: Odabrala sam svoj put … Bilo mi je samo četr- se čuje glasna buka. TETA SI: Svaki dan u ovo doba pjevam molitve. naest godina. Dobila sam devet godina besplatnog TETA SI: Hej … Ja sam samo žena … Znam samo moliti … Teta Si stane. FANNY: Je li ikada pomoglo? obrazovanja od vlade i nisam te koštala niti novčića. Fanny se ne miče. Devet godina učenja i istovremeno, devet godina pra- Tišina. TETA SI: Što drugo mogu učiniti? Ništa? FANNY: Misliš da pomaže ako me pozoveš? TETA SI: Sve je kristalno jasno. Što hoćeš da kažem? nja suđa, rezanja kruha i raznošenja narudžbi … Bilo FANNY: ODVRATNO! TETA SI: Kako pozovem? FANNY: A što o onome što se ne vidi? mi je samo četrnaest godina. TETA SI (prema čajani): Na koga to vičeš? FANNY: Da zatvorim prozore. TETA SI: Što? TETA SI: Što pokušavaš reći? Fanny ne odgovara. TETA SI: Što je to sa zatvaranjem prozora? FANNY: Stvari, vremena, koje nisam vidjela. Fanny ne odgovara. FANNY: Rekla si mi da zatvorim prozore. TETA SI: Glupost! TETA SI: Ima li nešto u ovoj kući s čim si zadovoljna? TETA SI: Što želiš reći? TETA SI: Kada sam ti rekla da zatvoriš prozore? FANNY: Pokušao je … Fanny ne odgovara. Fanny ne odgovara. FANNY: Što? TETA SI: Besmislica! TETA SI: Imaš hrane, krov nad glavom i sve što trebaš. ŠtoTETA SI: Ne sjećam se … FANNY: Pokušao je i prije, zar ne? Kada je to bilo? Kraj drugog prizora. još hoćeš? FANNY: Mama … TETA SI: Luda si. Fanny izađe na balkon. Teta Si se vraća natrag u čajanu. FANNY: Sinoć? TETA SI: Ne bi trebala govoriti o stvarima koje nisi vidjela! FANNY: Rekla sam ti da ne moliš u ovo doba dana! FANNY: Ne možeš više biti ovakva … FANNY: Nakon povratka iz parka … TETA SI: Pitam te na koga vičeš? Teta Si ne odgovara. FANNY: Zar me ne možeš bar jednom poslušati?! TETA SI: Šuti! TETA SI: Jesam li te uvrijedila? Molila sam i to te je uvrije-FANNY: Razgovaram s tobom … Tišina. dilo? Što ti misliš tko si ti?! Teta Si ne odgovara. Radi nešto u čajani. FANNY: On želi da mi bude žao i da to nosim sa sobom do Treći prizor FANNY: Nitko! Nemam ništa! Ja sam nitko! FANNY: Što hoćeš od mene? Da se pravim da se ništa nije kraja života … Jesenje popodne 1991. Tišina. dogodilo? TETA SI: Otac ti je … TETA SI: Samo se drži onoga što sam ti rekla, to je bar jed- FANNY: Nisam ga sinoć pozdravila. On želi da mi bude žaoU čajani nema nikoga. TETA SI: Onda radije ušuti! nostavno. U čemu je problem? do kraja života. Wai i Johnny dolaze u srednjoškolskim uniformama. FANNY: To je bar jednostavno?! TETA SI: Ne bojiš se da ću te pljusnuti? JOHNNY: Hej … Ne … Nisam jutros doručkovao … WAI: Instant tjestenina s mesom i jajetom. Vidio sam te kako to jutros jedeš. Misliš da me možeš prevariti? FANNY: Nijema sam! Rođena sam da budem nijema! Znam JOHNNY: U nekim granicama. samo da moram nositi odjeću, da trebam krov nad gla- WAI: Koliko? vom i da trebam hranu. Nemam prava ništa reći!

134 I KAZALIŠTE 47I48_2011 135 JOHNNY: Dvadeset dolara. Svaki mi tjedan daje poslove. Samo ga nazovi i stotine Razgovaraju i odlaze. TETA SI: Da … WAI: Što? ljudi će doći. Teta Si se okreće i govori unutra prema stanu. FANNY: S kim?! JOHNNY: To je sve što imam … JOHNNY: Oni pripadaju nekoj vrsti bande. TETA SI: Što je tebi? Ne tražim od tebe da kradeš … TETA SI: Jutros sam ga poslala u bolnicu. Liječnik je pred- WAI: I ti odlaziš u centre za mlade. I to je neka vrsta FANNY: Razgovarala si sa socijalnim radnikom u školi? WAI: Daj mi. ložio da ostane kratko na pretragama. JOHNNY: Tako mali iznos? bande. TETA SI: Oni su obrazovaniji. Ja sam samo nepismena Tišina. WAI: Hitno je. JOHNNY: To je drugačije. žena. Ako ima formulara koje treba ispuniti oni mi JOHNNY: Možeš svoju hitnu situaciju riješiti s tako malo WAI: Koja je razlika? Posvuda su bande … TETA SI: Jesi li kupila sve knjige i pribor? mogu pomoći … novca? Je li uistinu tako hitno … JOHNNY: Mi nismo banda. Mi gradimo odnose. Fanny se spušta stubištem u srednjoškolskoj uniformi. Tišina. WAI: Prestani mi propovijedati … WAI: Glupost … Drži par štaka. TETA SI: Ne zaboravi otići u bolnicu sutra poslije škole … JOHNNY: Mogu li ti odati tajnu? Johnny daje Waiju novčanicu. TETA SI: Ne mogu se više brinuti za tebe. Moraš pronaći FANNY: Sutra ne idem u školu … WAI: Ne. Molim te reci je nekom drugom. TETA SI: Ipak možeš otići u bolnicu poslije škole. Ne tre- JOHNNY: To je novac koji sam teško zaradio. svoj put. JOHNNY: Govorim tebi jer smo prijatelji ... Jesi li vidio onu baš izostati. WAI: Vratit ću ti sutra … Fanny isprobava štake u uličici. TV reklamu? Ona gdje poznati igraju golf. Čini se da oni FANNY: DOSTA JE ŠKOLE! NE TREBAM VIŠE IZOSTAJATI!! JOHNNY: Sutra? vole igrati golf, zar ne? Ali oni samo grade odnose. TETA SI: Skupe su. To nisu igračke! TETA SI: Što hoćeš reći? WAI: Da. WAI: To je tajna? Fanny se ne obazire na nju i nastavlja … FANNY: PRESTALA SAM IĆI U ŠKOLU! JOHNNY: Kako? JOHNNY: Tajna je: AKO ŽELIŠ USPJETI, IGRAJ GOLF. Teta Si: Pripremit ću sutra ujutro juhu od zmijoglave ribe. Tišina. WAI: Stajanjem u redu. Jasno? Odnesi je u bolnicu odmah nakon škole. TETA SI: Nisam obrazovana. Ne znam ništa o školi. Odras - JOHNNY: Stajanjem u redu? WAI: Zašto onda stojiš ovdje? la si. Moraš odabrati svoj put. Nikoga ne možeš osuđi- WAI: Da. JOHNNY: Otići ću jednog dana, ali ne sada. Igram stolni Fanny se ponovno ne obazire na nju. vati za svoju budućnost. JOHNNY: Stajanjem u redu za što? tenis svaki dan u centru za mlade. TETA SI: Slušaš li ti mene? WAI: Nekretnine. WAI: Jesi li završio? Fanny stane. Kraj trećeg prizora. JOHNNY: Nekretnine? JOHNNY: Ne još. Ali mogu malo prestati. FANNY: Možeš li se sama brinuti za čajanu? WAI: Da. Tišina. TETA SI: Ništa nije nemoguće. JOHNNY: Ti? WAI: Zašto nema nikoga? FANNY: A u budućnosti? WAI: Naravno da ne … JOHNNY: U pravu si … Ovdje nije dobra usluga … TETA SI: U budućnosti? JOHNNY: O čemu ti pričaš? WAI: Neobično … FANNY: Treba mu pomoć čak i za najobičnije stvari kao WAI: Čekam u redu umjesto onih koji žele kupiti stan. Četvrti prizor JOHNNY: Idemo u sljedeću ulicu, gladan sam … što je odlazak na toalet. A ja moram ići u školu. Kako Tišina. WAI: Ali ovdje su bolji sendviči s jajima … možemo voditi čajanu? 1. listopad 1997. JOHNNY: Osoba koja radi sendviče je ovdje bolja! JOHNNY: U bijelim rukavicama? Tišina. 12:00 WAI: O čemu ti pričaš? WAI: Mogu dobiti pet stotina dolara … U čajani. JOHNNY: Misliš da ne znam? TETA SI: Sutra na putu kući idi u Odjel za socijalnu po- JOHNNY: Šališ se? Fanny mete pod. WAI: Što time misliš? Hej ... moć … WAI: Puno je bolje nego raditi u restoranu McDonald‘s. Mladić sjedi za jednim stolom sa svojim velikim ruksa - JOHNNY: Bojiš li se? FANNY: Zašto? JOHNNY: A što ako netko započne tuču? kom. Usredotočen je na slaganje svoga modela i povre- WAI: Bojim li se? Odjebi … TETA SI: Razmislila sam … WAI: Samo držiš oči otvorene. Ako se nešto dogodi, bježiš. FANNY: Neću ići. meno šapuće. JOHNNY: Wai, prijatelji smo, zar ne? Iako me ponekad is - Johnny viče prema gore. TETA SI: Samo pitaj … MLADIĆ: Ništa nije sigurno … ko rištavaš, ne želim da upadneš u neku nevolju. Zadrži JOHNNY: Medena! Dođi medena! Brat Wai je gladan! FANNY: NEĆU IĆI! dvadeset dolara i sutra radije stani u red na autobu- Tišina. (Zviždi.) Tišina. MLADIĆ: Trideset sekundi … snoj postaji … Teta Si izlazi na balkon. TETA SI: Je li sramota dobiti srednjoškolsku socijalnu po - WAI: Bojiš se? Sve je u redu. Mislio sam te pitati da se pri- Tišina. TETA SI: Zašto vičete, djeco? družiš … moć? MLADIĆ: Zakasnio sam samo trideset sekundi i autobus Tišina. Fanny ne odgovara. JOHNNY: Nikako! nije htio čekati … WAI: Ozbiljno ti kažem. Šef je moj susjed … JOHNNY (Waiju): Je li mogla otići? Rekla je da ćete ovdje TETA SI: Za svaki slučaj … Razgovarala sam sa socijalnim Tišina. JOHNNY: Onaj sa životinjskim tetovažama na rukama? čekati … Nigdje je ne vidim … Pogledajmo tamo … Na radnikom … WAI: Sjajan je. Toliko ljudi juri kupiti stanove ovih dana. ulici je toliko izazova … Lako je mogla zastraniti … FANNY: Sa socijalnim radnikom? MLADIĆ: Ah! … FANNY: Gore noge … MLADIĆ: Čovjeku je najgore kad ga ostave … FANNY: (Kakav nered …)

136 I KAZALIŠTE 47I48_2011 137 MLADIĆ: Možeš izmjeriti svaki otkucaj života, ali ne kada FANNY: On leti gore – dolje, okomito, sjajno … TETA SI: Skuhat ću mu juhu od gloga. Dobra je za apetit … MLADIĆ: Zbilja? pišaš … Tišina. FANNY: Kuhaš je svaki dan … FANNY: Častim, s više šećera. FANNY: Dolje noge … TETA SI: Kada? TETA SI: Što sam učinila u prošlom životu da sam ovo Mladić otpije malo čaja. MLADIĆ: Kako možeš izračunati koliko ti vremena treba FANNY: Cijeli prošli mjesec! zaslužila? FANNY: Hoćeš li nešto pojesti? za pišanje? Ne možeš to jednostavno zatvoriti kao sla- FANNY: Ne znam. Tišina. MLADIĆ: Mogao bih … Mogao bih … vinu, zar ne? TETA SI: Bolje bi mi bilo da sam rodila žohara nego tebe. TETA SI: To je juha od školjki. Kuham je jednom tjedno. FANNY: Hoćeš ili nećeš? FANNY: Pomakni se … FANNY: Koja je razlika između mene i žohara? Travar je rekao da je dobra za bubrege i da neće tre- Fanny odlazi u čajanu i donese mu sendvič. Mladić se pomiče govoreći. bati tako često pišati po noći … Teta Si ne odgovori. MLADIĆ: Platit ću vam sljedeći put … MLADIĆ: Na sreću postoji i noćni autobus … FANNY: Mama, molim te nemoj mi to raditi … Fanny se vraća u čajanu oponašajući zvuk helikoptera: FANNY: Zaboravi … Sljedeći put … Kako možemo biti FANNY: (Otkuda sva ta prašina …) TETA SI: Juha od gloga. Govorim o juhi od gloga. FANNY: Mlat, mlat, mlat, mlat, mlat … Šššššššššššš … sigurni da će biti sljedeći put … MLADIĆ: Pa … mogu samo sjediti i čekati … Šššššššššš … Mlat, mlat, mlat, mlat, mlat … Fanny uzima duboku tavu. FANNY: (Tome nikada kraja …) MLADIĆ: Ma znat ćete prije ili kasnije. Vrijeme leti ... Šššššššššš … Šššššššššš … FANNY: Što je ovo? Pomiriši! MLADIĆ: Čekati ili ne čekati … to je pitanje … FANNY: Koliko dugo moraš čekati? Fanny odlazi gore. Teta Si pomiriše tavu. Fanny mete pokraj zida. Mladić počinje jesti sendvič. U čajani zazvoni telefon. Tišina. MLADIĆ: Čekao sam tri godine da kupim ovaj model. MLADIĆ: Samo malo … Teta Si se javlja. TETA SI: Kada si je kuhala? FANNY: Možeš li mi napraviti uslugu? Fanny zuri u nešto što je pronašla u podnožju zida. TETA SI: Molim … Da … U redu … (Uzima komad papira i FANNY: Nisam ja, ti si! MLADIĆ: Uslugu? MLADIĆ: Prve godine nisam imao novaca pa sam čekao … zapisuje.) Tri sendviča od govedine … Koliko kava? … TETA SI: Ja? FANNY: Fotografirati … Druge godine, nabavio sam novac, ali je cijena porasla. Ne previše šećera … Gdje? … Zgrada Cheong Kong … Fanny ne odgovara. MLADIĆ: Vas? Pa sam čekao … Trideset šesti kat … Nema problema … OK. OK … FANNY: Ne, ne mene. Ne volim kada me fotografiraju … TETA SI: Odnesi mu juhu. Što čekaš? Treće godine … Mislio sam da će cijena biti još viša i da Odmah stižemo! MLADIĆ: Ali … si ga neću moći priuštiti. Ali vlasnik dućana je rekao: FANNY: Zaspao je. Teta Si odloži slušalicu i priprema narudžbu spretno i FANNY: Bijelo jezero. „Hej mali, baš imaš sreće! Dočekao si popust pred zat- TETA SI: Zaspao? učinkovito … slaže sendviče, čaj … itd. i govori. Tišina. varanje trgovine. Reci svoju cijenu“. FANNY: Trebam li sve ponavljati? Rekao sam mu cijenu od prije tri godine s 20% popu- TETA SI: Odmah! Odmah! Služimo ih za novčić … Treba Tišina. MLADIĆ: Bijelo jezero. vremena da se sve pripremi, zapakira … Odmah, FANNY: Možeš li mi to učiniti? sta i napravili smo posao … TETA SI: U redu, ti se brini za čajanu. Ja trebam dostaviti odmah … Ne možeš ni psu narediti da odmah dostavi MLADIĆ: Želite da fotografiran Bijelo jezero ... Ništa nije sigurno … narudžbu. … Zgrada Cheong Kong …Njihovo dizalo ne radi dobro FANNY: Možeš li mi to učiniti? Teta Si silazi stubištem. Prilazi Fanny koja se zagledala FANNY: Ti radiš dostave? … Treba mi pola sata da dođem na trideset šesti kat … u zid. TETA SI: Zašto ne? Imamo sve manje mušterija … Samo Tišina. Odmah, odmah … Tko sam ja? Super žena? TETA SI: Što tu radiš? Loviš bube? ovaj dječak koji sjedi tu cijelo jutro i ništa ne naručuje, MLADIĆ: Dajte da o tome razmislim … Fanny silazi niz stube.. FANNY: Žoharova rupa. kao da sjedi u parku. Ako ne radim dostave, na kraju FANNY: Samo fotografiraj … TETA SI: O, sranje … Idi po insekticid i ubij ih! Tišina. ćemo morati jesti žohare. MLADIĆ: Zašto vam treba? FANNY: To neće djelovati … TETA SI: Onda? FANNY: Rekla sam ti tisuću puta. Ljudi radije idu u “7-11” FANNY: Želim ga vidjeti. TETA SI: Kako to? FANNY: Što onda? nego na mjesta kakvo je naše … MLADIĆ: Vidjeti? FANNY: Oni misle da je čak i otrov super … TETA SI: Znaš što mislim … TETA SI: Ima li “7-11” uslugu dostave? Ne. Ako to oni ne FANNY: Da. TETA SI: Smiješno! FANNY: Zaspao je. rade, ja hoću. Mora postojati izlaz … MLADIĆ: Želite vidjeti Bijelo jezero? FANNY: To su žohari. TETA SI: Zaspao? Teta Si odlazi s narudžbom. Okrene se nakon nekoliko FANNY: Čini mi se kao da sam o njemu sanjala … TETA SI: Zašto ne paziš što se gore događa već gubiš vri- FANNY: Pojeo je i zaspao. koraka i kaže Fanny. MLADIĆ: I vi volite sanjati? TETA SI: Tako brzo? FANNY: Potpuno je bijelo. Osjećam kao da sanjam. jeme zureći u njih? TETA SI: Pazi tu … FANNY: Zanima me je li onaj kojeg si jutros pokušala ubiti FANNY: Da. MLADIĆ: Možete li pojasniti? Fanny ne odgovara. Gleda kako njezina majka odlazi. još tu … TETA SI: Koliko je pojeo? FANNY: Nemaš pojma koliko dugo ovdje živim. TETA SI: Fanny, koliko ti puta trebam reći … FANNY: Pola zdjelice. Fanny nosi mladiću šalicu čaja. MLADIĆ: Jako dugo … FANNY: On leti … TETA SI: Pola? MLADIĆ: Nisam ništa naručio. FANNY: Kako znaš? TETA SI: Hoćeš li se prestati ponašati kao luđakinja? FANNY: Da. FANNY: Uzmi. MLADIĆ: Samo pretpostavljam.

138 I KAZALIŠTE 47I48_2011 139 Mladić nastavlja slagati model. Fanny odlazi u čajanu i priprema kavu. FANNY: Ti to želiš? JOHNNY: Hej … Kuda ideš? Nisam još završio … Sto tisu- FANNY: Otkako sam se rodila. Prošlo je već više od dva- JOHNNY: Bio sam prokleto nervozan … Držao je nalivpero Wai ne odgovara. ća … Govorim o sto tisuća. Rekao si … ako uspijem na - praviti jedan posao … deset godina … i šutio, razmišljao. Sranje! Tako sam se bojao da će slo- JOHNNY: Idemo razgovarati … MLADIĆ: Zbilja sam samo pretpostavio … miti nalivpero! Znaš što? Pogledao me i uzdahnuo … i FANNY: Znaš li što ja želim? Jesi li ikada mislio o tome? Johnny odlazi za Waijem. FANNY: Vidim kako stolovi postupno postaju tamni, umr- ja sam pomislio, „prokletstvo!“. A onda, neposredno Gore zakašlje muškarac. Wai ne odgovara. ljani uljem koje se ne može očistiti … prije no što sam to glasno izgovorio, potpisao je! Kao Fanny odlazi gore. JOHNNY: OK … Sada … smirite se … MLADIĆ: Nitko mi nikada ne vjeruje … kriminalac koji potpisuje priznanje. Prokletstvo! Mladić nastavlja slagati model. FANNY: Hoćeš još šećera? WAI: Jesi li završio? WAI (Johnnyju): Kog se to vraga tebe tiče? Idi se igrati s malim. MLADIĆ: Jebite se … Ovo je prvi put da sam govorio engle- MLADIĆ: Što? JOHNNY: Da. Ali želim to ponovno prevrtjeti … ski, naglas … Moćan osjećaj … Nije čudo da tako puno Johnny se ne miče. FANNY: Šećera? WAI: Vrtiš to non-stop cijeli dan. Pazi da se ne zapleteš … ljudi uči engleski … MLADIĆ: Dovoljno je, dovoljno … Fanny donosi kavu. WAI: Idi … Dobro jutro, gospodine … FANNY: Nekada je posao bolje išao … JOHNNY: Dobar čaj, čaj … JOHNNY: OK … OK … Smiri se … Vjeruj mi … moraš mi vje- Kako ste, gospodine … MLADIĆ: Bojim se da ću postati dijabetičar … WAI: To je moje … (Obraća se Fanny.) Daj mu čašu vruće rovati. OK? … Zovem se … Rijeka! FANNY: U blizini je bilo nekoliko tvornica. Doručak, ručak, vode … Johnny odlazi do mladića i sjeda nasuprot njega. Dugačka … dugačka … Rijeka … odmor za čaj, uvijek je bilo puno ljudi … Dugačka, dugačka Rijeka iz … bijelog … jezera! MLADIĆ: Ne želim se razboljeti … Fanny ne odgovara. MLADIĆ: Oprostite gospodine, nisam navikao dijeliti stol … Fanny izlazi na balkon. FANNY: Gužva bi jenjala nakon četiri sata. Tada bih gle- JOHNNY: Poslužit ću se sam … Poslužit ću se sam … Pro - JOHNNY: Radi na svojem modelu i šuti. Prokletstvo! dala prolaznike, promatrala kako su odjeveni, kakve kletstvo! Mladić nastavlja raditi na modelu. FANNY: Rijeko! cipele i torbe nose ... Johnny je jako uzbuđen. Osjeća se poput ratnika koji je Wai se obraća Fanny neobično mirnim glasom. Rijeka pogleda Fanny. MLADIĆ: Nastavite … dobio prvu bitku. Ulazi u čajanu i pije puno vode. WAI: Želiš otići iz ove uličice. Znam. Znam i da te ne pitam. FANNY: Dođi mi pomoći … FANNY: Nakon svih tih godina, tvornice su se preselile WAI: Pozlit će mu … Jesam li ikada o tome mislio? Naravno da jesam. Ali još Zvuk sirene hitne pomoći dolazi podalje od uličice. na kontinent. Imam više vremena za gledanje prolaz - FANNY: Što hoćeš? uvijek nemam rješenje. Kako te mogu povesti sa so - nika … Kraj četvrtog prizora. WAI: Hajde. bom prije no pronađem izlaz? MLADIĆ: Mogu cijeli dan šutjeti … FANNY: Što hoćeš od mene? Fanny šuti. FANNY: Ponekad sjedim ovdje cijelo jutro … gledam uli či - WAI: Što ti je? cu … Jato leptira leti posvuda … WAI: Bilo bi lakše povesti te. Puno žena želi biti sa mnom. FANNY: Onda ću zašutjeti. Nije teško ubrojiti te među njih. Ali ti si drugačija, znaš Tišina. Fanny se vrati u čajanu. li to? Poznavao sam te kad smo još bili u školskim uni- FANNY: Kako se zoveš? Peti prizor WAI: Nazvao me je i rekao da je hitno i zatražio je pomoć. formama. To mi je jako važno, znaš? Bar pred tobom Tišina. neću psovati, jer … Mislio sam da je u nevolji… Ljetno popodne 1993. MLADIĆ: Da sam ranije znao da ćete me pitati kako se FANNY: Da. Bio je u nevolji i ti si ga spasio. U tome si FANNY: Kako si ti jebeno velikodušan što nećeš psovati U čajani. zovem ne bih uzeo vaš čaj … dobar, u spašavanju ljudi. preda mnom?! Želiš li medalju? Ne treba mi tvoja pro- Teta Si popravlja naslonjač pomoću izvijača i ostalog FANNY: Rekla sam mnogima o leptirima u uličici i ti si prvi kleta velikodušnost! Da je trebam ne bih bila tu! Johnny izlazi iz čajane govoreći: alata govoreći. koji ne misli da sam luda. Ovdje možeš uvijek bespla- Tišina. JOHNNY: Wai … rekao si … ako uspijem napraviti jedan TETA SI: Prokletstvo … Usudili su se prevariti me … Prodali tno piti čaj. MLADIĆ: Hej, zbilja nisam navikao dijeliti stol … po sao … ti ćeš … su mi potrgani naslonjač … kotači, mehanizam, svi su MLADIĆ: Možete me zvati Rijeka kao u delta rijeke Pearl. JOHNNY: Šuti! Wai ulazi u čajanu govoreći: se dijelovi raspali … Kako ga možemo upotrebljavati? Ulaze Wai i Johnny. MLADIĆ: Jebite se! Zar smo kaskaderi? Ako ga upotrebljavamo postat WAI: Da razjasnimo. Ti si danas loše volje, ali nemoj me JOHNNY: Što? JOHNNY: Vidiš… Vidiš … Što je ovo? PRIVREMENI UGOVOR ćemo bogalji. A oni su mi se za ovo usudili naplatiti niti slučajno tako gledati. MLADIĆ: Prijetite li mi? O KUPOPRODAJI … četiri stotine dolara. Radije bih kupila hrđav metal … JOHNNY: Što nije u redu? JOHNNY: Samo se usudi pobjeći … WAI (govori Fanny): Mogu li dobiti jednu ledenu kavu, Kopilad … Sa svim svojim nepravedno stečenim priho- FANNY: Ako želiš otići neću te zaustavljati. Nitko te nije molim? Johnny se pomakne za sljedeći stol. dima … Morat će mi vratiti novac … prevariti ženu … molio da ostaneš … Mladić nastavlja slagati model. Neka se svi jebu … Fanny ne odgovara. WAI: Ti to želiš? JOHNNY: Prokletstvo! … JOHNNY: Hajde … Wai stoji šuteći i u ovom trenutku ode. Fanny ulazi s plastičnom vrećicom punom povrća s tržnice. FANNY: Što je to? TETA SI: Zar ne vidiš?

140 I KAZALIŠTE 47I48_2011 141 Fanny ne odgovara. Tišina. WAI: Još si tu? WAI: Nisam ništa mislio … Znaš ti mene … TETA SI: Pridrži mi ga malo … Fanny odlazi u čajanu i radi, kuha vodu, pere suđe itd. FANNY: Zar je kasno? FANNY: Pij … Previše pričaš … WAI: Bio sam u prolazu ... Fanny drži naslonjač. Teta Si nastavlja popravljati naslonjač i govori: Wai uzima bocu. FANNY: Sigurno? TETA SI: U cijelom svom životu … nikad se nisam vozila u FANNY: Potrgan je. TETA SI: Kopilad mi je na buvljaku naplatila četiri stotine WAI: Da. dolara za ovaj prokleti naslonjač. (Gdje je izvijač?) privatnom automobilu … A sada imam automobil … Wai ne odgovori. Kako je to dobro … Tišina. FANNY: U čemu je problem? FANNY: Zašto nešto ne kažeš? TETA SI: Prevarili su me! Ženu … Drži ga mirno jer ga inače Teta Si sjeda u naslonjač i polagano se kreće govoreći: FANNY: Kuda ideš? WAI: Rekla si da previše pričam … WAI: Ja? neću moći popraviti. TETA SI: To je život … Neki možda nisu tako sretni kao ja Tišina. FANNY: Da. FANNY: Zašto si ga kupila? … (Neka se svi jebu …) WAI: Nikuda. FANNY: Rekla sam joj da kupi novi, ali me nije poslušala. TETA SI: Nisam ga mogla dovesti autobusom ni taksijem. On ne puši ni ne pije. Pošten je čovjek, nikada nije va - WAI: O kome to govoriš? Pa sam ga morala vući pješice cijelim putem. Policajac rao … (Ali me pušta da ovako patim …) FANNY: Ne? FANNY: O mojoj mami, o kome drugom! je mislio da švercam i pokušao me uhititi. Prokletstvo! WAI: Nekuda. Ne proklinjem ga. Ali da se tako ljubazan čovjek ovako WAI: Žene … FANNY: Pitala sam zašto si ga kupila? FANNY: Što? razboli, to je gore no da ga je pogodio grom! … FANNY: Ne sluša me … TETA SI: Zar ti moram nacrtati? WAI: Ništa. (Napredni lijekovi … Liječe te ako imaš novaca. Ne lije - WAI: Takve su … FANNY: Što je? Fanny ne odgovori. če te ako nemaš novaca …) FANNY: Nikada … WAI: Danas je tako vruće. Izašao sam udahnuti zraka. TETA SI: Ne možeš ga držati mirno? Jesi li već jela? Mo - To je život … To je sudbina … WAI: Nastojat će uštedjeti i na najmanjoj sitnici. FANNY: Hoćeš neki sok? ram li ti nešto skuhati … Sve je predodređeno … FANNY: Nije me čak ni pitala zašto mi treba novi? Jedno - WAI: Može. FANNY: Što kažeš na rendgen? Nema smisla nikoga osuđivati … stavno je preskočila pitanje! TETA SI: Ubit će ga zračenje. Da se to dogodilo za deset godina, plakala bih da ga je Fanny odlazi u čajanu i uzima bocu. WAI: Štednja im je u krvi … pogodio grom i da je umro … Tada bismo bili stari … Fanny ne odgovori. Wai primijeti naslonjač. FANNY: Misli da je ispunila sve svoje majčinske obveze Ali sada ne bih mogla proliti niti jednu suzu makar me time što me rodila i hranila. TETA SI: Dodaj mi ključ za matrice … WAI: O … Ma ne … Super … Imate mercedes-benz … tukli štapom … WAI: Majka je … FANNY: Što? Wai se znatiželjno približava naslonjaču. Fanny prestaje raditi. FANNY: Samo jesti i jesti. Poput žohara. Ujutro najprije po - TETA SI: Ključ za matrice … Fanny mu donosi piće. TETA SI: (Ne bih mogla proliti niti jednu suzu …) misle na hranu! Kako će se hraniti! Ništa drugo!! Mrzim FANNY: Pogledaj što držiš! FANNY: Što radiš? Pusti to … FANNY: Možeš li kupiti novi? ih!! Teta Si pogleda ključ za matrice u svojoj ruci. Wai se ne obazire na nju i nastavlja se igrati s naslon- Teta Si ne odgovara. Fanny se razljutila. Wai ne zna kako se postaviti. FANNY: Što je rekao liječnik? jačem. Tišina. TETA SI: Proširilo se na bedro. FANNY: Rekla sam kupi NOVI! WAI: Hej medena, kuda ideš? Možeš li me povesti? WAI: Piće je prehladno. FANNY: A pregled? Teta Si i dalje šuti. FANNY: To nije igračka! TETA SI: Idite kući i čekajte … rekli su mi jutros … U bolni- Tišina. Kraj petog prizora. ci nije bilo dovoljno mjesta … Red je bio predugačak … Wai je izvan sebe od uzbuđenja dok se igra s naslon- WAI: Ovaj … Tvoja je mama zapravo dobra mama … Može ostati samo noćas i mora se vratiti sutra ujutro … jačem. FANNY: Koliko si majki ti upoznao? (Joj, ovo je tako jebeno čvrsto?) WAI: Deset puta brzina zvuka … okret od 360 stupnjeva … WAI: Ne puno. Ali u usporedbi s mojom mamom … FANNY: Okrećeš ga na pogrešnu stranu. klizi na jednoj nozi … i pogledaj ovo … miče se unatrag Fanny ne odgovara. TETA SI: Zašto mi to nisi prije rekla? jednom rukom … Zar nije ovo super? WAI: Ne sluša te, ali razgovara s tobom. FANNY: Ne može hodati ni sa štakama. Kako će se vrati- Fanny se razljuti. Fanny ne odgovara. ti? Šesti prizor TETA SI: Evo vidiš, a pitaš me zašto … FANNY: To je za mojeg oca! WAI: Moja mama nikad sa mnom ne razgovara. FANNY: Moraš im reći! Nisi im čak ni rekla! Iste noći. 1993. godina. Wai prestane. Fanny ne odgovara. TETA SI: Nisam im rekla?! Rekli su da je to kronična bo - Čajana je zatvorena. Neke su stolice stavljene na WAI: Oprosti … WAI: Jednom sam je pitao, ako njih dvoje nisu bili sretni, lest. Moramo se preseliti u privatnu bolnicu ako želimo stolove. Naslonjač je još uvijek u čajani. Fanny ne odgovori. zašto su mene napravili? lijekove. Nije to hotel da možemo ostati koliko želimo. Fanny kao u transu gleda uličicu, sama. Prezreli su me! Misliš da im nisam rekla?! Tko bi se WAI: Nisam očekivao … Fanny ne odgovara. Povremeno prolaze vozila. Svjetla prelijeću preko uličice inače za to pobrinuo?! Fanny ne odgovori. WAI: Nije odgovorila. kao meteori. Ulazi Wai. WAI: Hej … Fanny … FANNY: Hej.

142 I KAZALIŠTE 47I48_2011 143 Fanny ne odgovara. FANNY: Leti visoko … Mladić i dalje slaže svoj model. Model predivnog malog JOHNNY: Rekao sam mu i ovo, Wai, pogledaj malo. Svi koji WAI: Ne razumijem zašto su se morali oženiti. Fanny zuri u nebo. grada gotovo je završen. su nekad živjeli u četvrti Mid-Levels govore engleski. Johnny stoji nasuprot mladiću. Danas je Mid-Levels napučen onima koji govore man- Fanny ne odgovara. Wai zuri u Fanny. Nakon nekog vremena Johnny progovori. darinski! Kucaju na tvoja vrata! A ti i dalje igraš njihovu FANNY: Gledaj … WAI: Večeraju poput stranaca koji dijele stol u resto- igru. Nije odgovorio … ranu … WAI: Gledam … JOHNNY: Ti si stvarno poseban, mali. Rekao sam ti da FANNY: Zanimljivo … odeš, a ti si se usudio ostati. S kata nema nikakvog odgovora. Fanny ne odgovara. WAI: Zanimljivo … Mladić ne odgovara. JOHNNY: Razljutio sam se i udario ga u lice. Rekao sam. WAI: To je u redu kad si u restoranu, ali mi smo kod kuće Fanny se osvrne i vidi kako je Wai gleda. Neugodno im Johnny sjeda nasuprot njega. Wai, čekat ću te u čajani. Prazni lokal je odmah pokraj … Nitko ne govori, samo zvukovi hranjenja. Škrip, škrip, je. Mladić pogleda Johnnyja. uličice. Treba mi samo stotina tisuća. Ako mi doneseš škrip, škrip … Poput igre noževima. Strašno. Tišina. Johnny se preseli za drugi stol. ček prije zalaza sunca, mogu kupiti njega i ostale pra- FANNY: Što si učinio? WAI: Kako je? zne stanove u ovoj četvrti. Možemo raditi zajedno i WAI: Što? JOHNNY: Odustajem jer radiš na modelu … Sljedeći put FANNY: Tko? kontrolirati tržište! FANNY: Ne možeš vani jesti sam, zar ne? nećeš biti te sreće, mali! WAI: Tvoj otac … S kata nema nikakvog odgovora. WAI: Pokušao sam … Da imam novca, jeo bih vani sam. Mladić i dalje šuti. FANNY: Sutra će se vratiti. Što mogu? MLADIĆ: Ajoj … Nemam dovoljno ljepila … Tišina. JOHNNY: Znaš li kako se zovem? FANNY: Možeš li? Johnny se okrene mladiću. Mladić ne odgovara. WAI: Zašto ne? WAI: Trebaš li kakvu pomoć? Mladić pogleda Johnnyja. FANNY: Što možeš učiniti? FANNY: Od tebe? JOHNNY: Kada sljedeći put odeš u ulicu Portland, pogle- MLADIĆ: Još uvijek ste ovdje. Dobro. Možete li pričuvati WAI: Moraš poznavati ljude. Tišina. daj na uličnu ploču. Ako joj se ime promijenilo zvat će moj model da ga nitko ne dira? Moram nešto kupiti. FANNY: Gangstere iza ugla? se po meni. Ne šalim se! WAI: Mogu li? Brzo ću se vratiti … Nemojte otići … WAI: Nisu oni gangsteri. Oni su članovi Trijada. Ako igraš Mladić i dalje šuti. FANNY: Nikako. njihovu igru, nema problema. Mladić odlazi. WAI: Ne. Mislim … ako kažeš da, mogu … JOHNNY: Prije ili kasnije kupit ću cijelu ulicu. Istjerat ću FANNY: Nje čudo da si tako dobar u igrama. Johnny pogleda model. FANNY: Ne možeš. Kažem ne. Nije to za dobrovoljce. Trijade iz četvrti i prisiliti ih da odu u centre za mlade i WAI: Jesam li? Tišina. igraju stolni tenis. JOHNNY: Prokletstvo! FANNY: Jesi … Mladić i dalje šuti. Teta Si se vraća iz dostave govoreći. WAI: Nisam poput njih … Wai počinje pospremati čajanu. FANNY: Koja je razlika? Fanny mirno stoji. Gleda ga kako radi brzo i učinkovito. JOHNNY: Koja je budućnost člana Trijade, reci mi? TETA SI: Spremna sam na sve. Usuđuješ se prevariti me? WAI: Oni su profesionalci. Ja sam amater. Potpuno smo Wai završi. Uzme nalivpero i komad papira, zapiše broj i Mladić ne odgovara. Gade … usuđuješ se prevariti ženu? da ga Fanny. JOHNNY: Ništa nisam učinio. Teta Si, uvijek ste mi bili različiti. JOHNNY: Prije ili kasnije, svi oni zapadnu u nevolje. FANNY: Družiš se s njima i uskoro ćeš postati jedan od WAI: Imam pager. Pozovi me kad me zatrebaš. uzor … Mladić i dalje šuti. TETA SI: Ne govorim o tebi. (Stanka) Bio je dječak kad njih. Wai se okrene i otiđe. Zastane nakon nekoliko koraka. WAI: Opa, zvučiš kao moja mama. JOHNNY: Bolje je raditi za mene. Obitelj Lee, najveći gra - sam njegovom ocu posudila novac. Kako se usuđuje WAI: Imam nadimak. Leon. Ako pozoveš Leona, bez obzi- FANNY: Glupost! đevinari, grade mi stanove na kojima ću zaraditi puno prevariti me?! ra na sve, doći ću i odmah ti pomoći. novaca. Sjajno! Odjednom Fannyjinu pozornost zaokupi nešto pri dnu JOHNNY: Tko to? Wai odlazi. zida. Približi se i on se pomakne. Slijedi ga i on odleti. Ona Mladić i dalje šuti. TETA SI: Što radiš ovdje? JOHNNY: Ja? pogleda prema nebu. Kraj šestog prizora. JOHNNY: Sranje! TETA SI: Yuen Keeov sin zaprijetio je da će doći ovamo i WAI: Hej … Mladić i dalje šuti. skinuti naš klimatizacijski uređaj … Johnny pogleda prema katu. Fanny ne odgovara. JOHNNY: Yuen Keeov sin? Recite mu neka razgovara sa WAI: Što to gledaš? JOHNNY: Rekao sam mu. Rekao sam Wai, otprilike smo mnom … FANNY: Helikopter … istih godina. Prijatelji smo od kolonijalnog doba. I dalje TETA SI: Zašto? Rekla sam mu u lice, ako se usudiš dirnuti WAI: Gdje? smo prijatelji u doba posebne upravne regije. Dosta mi moj klimatizacijski uređaj, uzet ću svoje natrag. je. Je li ti dosta? Nije mi odgovorio … FANNY: Tamo … Sedmi prizor JOHNNY: Ne dobijem plaću ako ga samo pogledam. WAI: Ništa ne vidim … S kata nema nikakvog odgovora. TETA SI: Bio je zaprepašten i samo je stajao. Rekla sam 1. listopad 1997. 13:00 U čajani. Na pozornici su samo Johnny i mladić.

144 I KAZALIŠTE 47I48_2011 145 mu da nema svrhe gledati me. Dala sam mu svoju riječ MLADIĆ: Ti želiš sa mnom surađivati? gotovo dovršen i da ću biti slobodan. Mogao bih učini- … (Stanka) Zar ti danas ne trebaš raditi? WAI: … ti nešto za nju … JOHNNY: Uskoro neću trebati raditi … MLADIĆ: Jutros si na mene vikao, rekao mi da odem kući A ona je rekla da mogu raditi što god želim. Oho! Kako TETA SI: Treba se i odmoriti … I ja bih se htjela odmoriti … reći … Mislila si da je bolje u vanjskom svijetu? … Sve tražiti mamu da mi napravi slatku juhu. A sad kažeš da bih mogao? Onda sam rekao da ću učiniti ono što ona O tome razmišljam već dvadeset godina … je to sranje! želiš sa mnom surađivati? želi. Tišina. Tišina. WAI: … Zazvoni Waijev pager. MLADIĆ: Ti želiš sa mnom ovako surađivati? TETA SI: Gdje je Fanny? WAI (prema balkonu): Hoćeš li izaći? Wai želi pogledati pager ali ga mladić zaustavi. WAI: … JOHNNY: Nisam je vidio. Mislio sam da je gore … S kata nema odgovora. MLADIĆ: Dodaj mi krpu … MLADIĆ: Hej, ne možeš mirno stajati? Radim nešto za Zazvoni Johnnyjev mobitel. Wai odlazi gore. WAI: … gospođu. Mladić ulazi s trakama bijelog platna. Teta Si odlazi na kat. MLADIĆ: Radim nešto za vlasnicu … Želiš li surađivati ili Pager nastavlja zvoniti. Johnny odgovara na poziv. MLADIĆ: O … Što se ovdje događa? Zamolio sam ga da mi ne? MLADIĆ: Daj da ja pogledam. ga pričuva … Gdje je sada? Zašto mi nije rekao da mi Wai dodaje mladiću krpu. JOHNNY: Molim … Da … Što? … Da … Gospodine Chan … Mladić uzima pager s Waijeva pojasa i pogleda ga. ne želi pomoći? Trebao je održati obećanje … Nikome Sluš … Slušajte … Znam… ali potpisali ste … Da … MLADIĆ: Drži je … Dobro … Moramo biti konstruktivni … MLADIĆ: Leon? ne možeš vjerovati … Slušajte … Gdje ste sada? Čekajte me … Odmah ću Tako … Malo dalje … Dobro, dobro … Stani ravno … Drži Kraj osmog prizora. doći … Pričekajte me … Wai izlazi na balkon. to čvrsto … Opusti se … Krećeš se kao kamen! Johnny odlazi. WAI: Hej! … Mladić bijelom krpom počne brisati stolove, stolice i Pozornica je jedno vrijeme prazna. MLADIĆ: Oho! Kako si se tamo popeo? druge predmete. WAI: Znaš li … Teta Si odjednom izlazi na balkon. MLADIĆ: Zamolila me da pripazim na čajanu. Rekoh dobro Deveti prizor MLADIĆ: Siđi! … U redu? … Dobra je prema meni i moram biti dobar TETA SI: Gdje su? WAI: Pitam … prema njoj. 1. listopad 1997. Teta Si gleda praznu čajanu. MLADIĆ: Siđi! Znam da je u nevolji. Ali nisam pitao. Zašto bismo uvi-18:00 WAI: Kako se usuđuješ vikati na mene?! Kraj sedmog prizora. jek trebali pitati? … U čajani. Mladić ne odgovara. Tko nije u nevolji? Svatko ima svoju nevolju. Mladić i dalje briše stvari u čajani. Briše sve, pa čak i Wai dolazi dolje. Hej, možeš li malo više surađivati? … Dodirni to zid.… MLADIĆ: Što si radio tamo gore? Uzdah … Teta Si sjedi u transu. Pa … Imam svoje mišljenje, ali ga ne bih s tobom podi- WAI: Slušaj. Bolje ti je da slušaš i odgovaraš na moja pita- Johnny ulazi i osvrće se. nja, jedno za drugim. jelio … ali vidim da si ti iskren čovjek … podijelit ću s JOHNNY: Zanimljivo. Teta Si, zar preuređujete čajanu? Osmi prizor MLADIĆ: Vlasnica čajane zamolila me je da malo pripa- tobom … TETA SI: Koliko je sati? zim. Zadužen sam za čajanu dok se ona ne vrati. Uvijek sam s prezirom gledao ljude poput tebe … To je 1. listopad 1997. WAI: … smiješno … Johnny pogleda na sat. 13:30 MLADIĆ: Sada možeš pitati. Gospođa je u pravu. Kakva je budućnost ako igrateJOHNNY: 6 sati. U čajani. WAI: Što se s njom događa? igru Trijada? Nitko vam se neće smilovati … Tišina. Ulazi Wai. MLADIĆ: To se tebe ne tiče. Cijeli svijet traži samilost. Ako nemate snage, kako se Wai gleda praznu čajanu, a onda pogleda prema bal - WAI: Reci mi. Nemam vremena za igru. Ponovno te pi - možete natjecati s drugima? JOHNNY: Možete tražiti moju pomoć ako želite preuređi - konu i kaže: tam … Ne govorim o sitnicama. Govorim o najvažnijoj stvari, vati ... Moji partneri će vam napraviti sasvim novu čaja- WAI: Zdravo … MLADIĆ: Ne igram se s tobom. Ne znam što se s njom samopoštovanju … nu. Europske boje, pariški stil. Strancima će se sigurno svidjeti. Postat će turistička zanimljivost i ljudi će vam S kata nema odgovora. događa. Kako bih ti mogao reći? Budi miran … Što to radiš? Radim nešto za gospođu. WAI: Kuda je otišla? Ona … je tražila moju pomoć … ponuditi dobru cijenu za nju. Možete je prodati i odma- WAI (šapćući): Uvijek je takva … MLADIĆ: Ne znam. Rekao sam da … nema problema … Oho, nije problem rati se do kraja života. Tišina. WAI: Što radiš s tim bijelim trakama. donijeti dolje naslonjač, problem je … donijeti doljeTišina. WAI (prema balkonu): Moram li reći „Mogu li“? MLADIĆ: Ne znam. naslonjač u kojem je težak čovjek … TETA SI: Koliko je sati? S kata nema odgovora. WAI: Je li ostavila poruku? Dobro … nisam se bunio … MLADIĆ: Ne sjećam se. Prije no što je otišla, rekao sam joj da je moj modelJohnny pogleda na sat. WAI (šapćući): Već bi me trebala poznavati … WAI: Upozoravam te. JOHNNY: Šest sati i dvije minute. Tišina. MLADIĆ: Na što? TETA SI: Trajalo je cijelo poslijepodne … WAI (šapćući): Što želiš od mene? Nema potrebe ništa WAI: Ne možeš li malo više surađivati?

146 I KAZALIŠTE 47I48_2011 147 Tišina. MLADIĆ: Imaš li što protiv ako dodam još malo šećera? JOHNNY: Da … Prošlo je cijelo poslijepodne … JOHNNY: Prokletstvo!! TETA SI: Prošlo je tako brzo. MLADIĆ: Vjerujem vam. Ja radim modele, ali niti jedan nije Mladić odlazi u čajanu i dodaje šećer. JOHNNY: Da … zbilja brzo … za mene … Zazvoni Johnnyjev mobitel. TETA SI: Kad je Fanny bila u trećem razredu … započela je Tišina. TETA SI: Kako se zoveš, dečko? JOHNNY: Molim … Da … Gospodine Chan … Što je? Sve je bol u njegovim nogama … MLADIĆ: Rijeka … JOHNNY: Teta Si, mogu li vam reći jednu tajnu? u redu. Vidimo se sutra kod odvjetnika … Hej, slušajte FANNY: Kada sam se okrenula, osjetila sam kao da je cije- TETA SI: Što? me, gospodine Chan … Slušajte gospodine Chan … Ja lo vrijeme zurio u mene … Teta Si ne odgovara. MLADIĆ: Rijeka … Zovem se Rijeka. … Imam hitan slučaj … Su … Sutra … ćemo o tome raz- TETA SI: Mislili smo da je reumatizam, ali je postalo ozbilj- JOHNNY: Prvi put vidim zalaz sunca … TETA SI: Ti govoriš engleski … govarati kod odvjetnika, OK? … Da! Sutra! Rekao sam nije … TETA SI: Možeš vidjeti sunce? MLADIĆ: Svaki put kada završim model, dam ga neko- sutra! FANNY: Ne mislim to, ne … JOHNNY: Mogu ga osjetiti. me … Johnny prekine. TETA SI: Biljni lijekovi, namještanje kostiju, zapadna medi- Tišina. cina, akupunktura, isprobali smo sve tretmane … Teta Si gleda model na stolu. Tišina. FANNY: Mrzim ga, a mama … JOHNNY: Osjećam kako tone … TETA SI: Prekrasan je … JOHNNY (Mladiću): Što sam ono govorio? TETA SI: Svi su doktori bili zbunjeni. A njegove su noge TETA SI: Nismo vidjeli sunce dvadeset godina. MLADIĆ: Uzmite ga ako želite. MLADIĆ: Prokletstvo! Što to znači? postajale sve tanje i tanje. Liječnici su rekli da je to JOHNNY: Tako je lijepo … TETA SI: Gdje je to? Ošamućen Johnny stoji mirno. jedna vrsta mišićne distrofije. Doći će trenutak kad će TETA SI: Dvadeset godina. MLADIĆ: Ne znam. Napravio sam ga jer je tako lijep … Vi Mladić nastavlja brisati i govori. mu se to proširiti na srce … Tišina. mu možete dati ime. Nije važno … FANNY: U srcu sam … Ljuta sam na sve vas … Uživam u procesu izrade modela … ali ovo je prvi MLADIĆ: Bolje da ne razumijem previše … JOHNNY: Poput zlatne šipke koja polagano tone u more … TETA SI: Ne mogu to svaliti na sudbinu. Ali ona mi je kći … složeni model koji sam izradio … Ovo nije lagani zada- Samo uživam slagati modele. Ne znam zašto … Ne razumijem zašto nas je tako mrzila … tak … Kada nešto radiš, utoneš u to … Utopiš se … TETA SI: Jedne godine … U čajanu je uletjela mačka. Svaki More postaje zlatno … Nebo postaje zlatno … Koji kurac Johnny donosi čaj i govori. sam je dan hranila, a ona je uličicu smatrala svojim on sada … On me gura u smrt … Smrt u svijetu zlata … JOHNNY: Prokletstvo! Ostavio me … Postupam s njim kao domom. Nikuda nije išla sve do svoje smrti ... Sve sam (Na svijetu je previše ljudi. Moraš znati kako se utopiti.) Tišina. s bratom … Nosimo iste hlače … Prokletstvo … Jedno - pokušala … stavno je odjurio … Rekao sam gospođi da joj mogu napraviti model, ali on FANNY: Ponekad … osjećam kao da su isti. Ostaju na mje- TETA SI: Raditi u polju, na tržnici … Radimo svakodnevno neće dugo trajati … stu gdje ima hrane do posljednjeg daha … dva deset godina pognutih glava dok ne steknemo Johnny stavlja čaj na stol. Nije rekla ni riječ. Gurnula je naslonjač i otišla … TETA SI: Ne razumijem. vlastitu čajanu. Nisam imala priliku dobro pogledati JOHNNY: Izvolite, teta Si. Jedino vi još imate čovječnosti. Ni muškarac u naslonjaču nije ništa rekao. Oči su mu FANNY: Kad sam bila u šestom razredu osnovne, od čita- sunce … Živjeli … bile zatvorene … uvijek zatvorene. ve sam ušteđevine kupila prekrasnu tropsku ribicu. S Johnny ukuca broj u mobitel. Teta Si podiže šalicu. Kraj devetog prizora. veseljem sam je donijela kući, ali nitko je nije htio niti JOHNNY: Halo … stranica 1234 … Zovem se Chong … Johnny ispija čaj. pogledati. Rekli su samo da je to bacanje novaca! Želim ostaviti poruku … Recite mu da zlatna šipka tone Teta Si drži svoj čaj i zuri u daljinu. TETA SI: Nikada mi ne govori što misli. na dno mora … Da … I još jednu rečenicu, JA SAM JOHNNY: Teta Si? … Teta Si počinje postavljati oltar na balkonu. UMIRUĆI LABUD. Hvala. Deseti prizor TETA SI: Živjeli … FANNY: Mama je mislila da ga mrzim zato što mu noge Tišina. Teta Si izlijeva čaj na pod. 1. listopad 1997. atrofiraju. Ali nije bilo tako … TETA SI (Johnnyju): Želiš li šalicu čaja? Tišina. 20:00 Wai polagano sjedne. JOHNNY: Da … molim … Teta Si tiho odlazi gore. Na pozornici se istovremeno odvijaju dva prizora. FANNY: Mrzila bih ga čak i da je dobro. I mrzit ću ga sve TETA SI: Idi i sam ga skuhaj. Ošamućen Johnny stoji mirno. Jedan prizor je u čajani. Mladić i dalje briše. Teta Si sjedi više i više … Johnny pogleda tetu Si. Ona sjedi i ne miče se. na balkonu s mladićevim modelom u ruci. Johnny dolje JOHNNY: Oh … Wai stavlja naslonjač na leđa. TETA SI: Napravi i meni jedan, a jedan i za malog. mirno stoji s mobitelom u ruci. Prilazi mladić i popije gutljaj čaja … Fanny nastavlja: Tišina. Drugi prizor je u parku u blizini čajane. U parku je pra- JOHNNY: SRANJE!! zan naslonjač. Otpao je jedan kotač (ili visi u stranu). Wai FANNY: Čak i da je dobro, bio bi poput mačke, ostao bi u JOHNNY: U redu. MLADIĆ: Preslab je … leži na podu, a Fanny sjedi kraj njega. uličici do kraja života … Johnny odlazi u čajanu i priprema čaj. Wai počinje hodati. JOHNNY: Sranje … TETA SI: Spremna sam. Odavno sam spremna. TETA SI: Nevjerojatno ... Nikada nisam sjedila ovdje u svo- MLADIĆ: Govorim o čaju. FANNY: Sinoć, točno na ovom mjestu … Vidjela sam ga iz Fanny govori kao da netko stoji pokraj nje. joj čajani i pila čaj ... JOHNNY: Prokletstvo. daljine, s mamom. Okrenula sam se i otrčala. Znam da FANNY: Sinoć, upravo ovdje … Iz daljine sam vidjela kako me je vidio … te mama gura. Okrenula sam se i otrčala. Nisam otrča -

148 I KAZALIŠTE 47I48_2011 149 la jer te nisam htjela vidjeti … Otrčala sam jer nisam JOHNNY: Što? MLADIĆ: U redu … Gotovo … či, ne vidi se ništa osim jezera okruženog s puno sta- htjela vidjeti kako moj otac sjedi u naslonjaču kuplje- WAI: Ali ne mogu … Mladić je završio s čišćenjem. Počinje se pakirati. bala s bijelim cvjetovima. Cvijeće cvate samo tijekom nom na buvljaku! JOHNNY: Oprostite? noći i onda svijetli nad jezerom … MLADIĆ: O da … Obziran sam. Recite mi kako se osje- WAI: Nisam gusar … Johnnyjev mobitel zazvoni. ćate … Mladić odlazi. JOHNNY: Što vi mislite tko ste? JOHNNY: Molim … JOHNNY: Osjećam se kao da su me kastrirali … Osim što Teta Si ih gleda s balkona. Wai mirno stoji. Wai polagano hoda s naslonjačem na leđima i govori. slušaš, hoćeš li i isprobati? Vatra u metalnoj posudi gori. WAI: Ja sam miš. Skrivam se od sunca i odlazim na tamna MLADIĆ: To je komplicirano. Treba mi malo vremena da o Helikopter leti nebom. WAI: Trčao sam i trčao … i trčao … i skrovita mjesta … Bojim se da ako jednog dana osta- tome razmislim. Reći ću vam kada se sljedeći put sret- Svi pogledaju u nebo. JOHNNY: Hej, gospodine Chan … Slušajte … situacija je … nemo samo ti i ja … večeramo … Nećemo imati što reći nemo … WAI: Vjetar je puhao … i puhao …. i puhao …. i puhao …. Kraj desetog prizora. JOHNNY: Da … znam … jedno drugome … Slušat ćemo samo zvuk našeg hra- Ulazi Fanny iz kuta uličice, a za njom ide Wai i nosi na - njenja …slam, slam, poput rezanja mesa nožem … Za - WAI: Nisam stao … kao da stojim na vlaku podzemne slonjač. Kraj drame željeznice … Kreće se … ja se krećem … strašujuće … Fanny dolazi do čajane i govori teti Si koja je na bal- JOHNNY: Radi se o povjerenju … Wai je umoran kao da naslonjač na njegovim leđima konu. WAI: Cheung Sha Wan, princ Edward, Jordan, Tsim Sha postaje sve teži i pritišće ga. FANNY: Mama … Taui, admirali, Wan Chai, zaljev Causeway … zaljev Fanny ga drži i podupire. Teta Si ne odgovara. Cau seway … WAI: Dobro sam … Ti ga nosiš sve ove godine … Mogu ja JOHNNY: Sada jesam … FANNY: Prozor nije bio zatvoren … Otvorila sam ga jutros to … WAI: Odjednom sam shvatio da u Hong Kongu ima jako … Poslije nije bio zatvoren … Wai uporno nastavlja nositi naslonjač na leđima i gov- puno zaljeva … TETA SI: Znam. ori: JOHNNY: Zaradili ste. Samo potpišite i puno ćete zara- Tišina. diti … WAI: Nisam očekivao … nakon što toliko godina koristim TETA SI: Nismo se odmorili godinama … I njemu treba WAI: Zaljev Kowloon, zaljev Deep Water, zaljev Discovery, pager … Napokon sam dobio poziv za Leona … odmor … zaljev Clear Water, zaljev Silvermine, zaljev Silver - Odlaze. Teta Si stavi model u metalnu posudu i spali ga. mine, zaljev Silvermine, zaljev Silvermine, zaljev Sil ver - Johnny nastavlja telefonski razgovor. mine, zaljev Silvermine, zaljev Silvermine, zaljev Silver - Wai iscrpljen dolazi u čajanu. Pada na pod. mine, zaljev Silvermine … JOHNNY: Jeste li gotovi? Ne razumijem … Vama je to zaba- Johnny tiho odlazi. Wai ga pozove natrag. vno? Ne? Kako se zovete? Dajte mi svoje pravo ime … JOHNNY: Gospodine Chan … gospodine Chan … WAI: Johnny Damn … na engleskom! Imate li englesko ime? Ne? Zašto WAI: Stotina tisuća … JOHNNY: Johnny! Zovi me Johnny!! JOHNNY: Slušajte me … nemate jebeno englesko ime? Kako možete kupiti Wai izvadi ček i daje ga Johnnyju. WAI: Treba mu stotina tisuća … jebeni stan bez jebenog engleskog imena? Zašto vas JOHNNY: Ali ja moram dobiti svoj postotak … zajebavam? WAI: Sto tisuća … Uzmi ga … WAI: Znam … Johnny postaje histeričan. Johnny uzima ček i stavlja ga natrag u Waijev džep. JOHNNY: Gospodine Chan! JOHNNY: Zato jer ste mi prvi klijent, jebi ga. Idite doma i Mjesec je točno iznad zgrada, visi s neba nad uličicom. WAI: Trebam samo otići u ured i zatražiti ih … jebite se. Usuđujete me se jebeno ismijavati?! Ismi - Sja na prizor i boji ga u srebrno bijelo. JOHNNY: Znam … Znam da niste ništa platili. Rekli ste da javate me u ovo jebeno doba dana?! Što mislite tko ste WAI: Gdje sam? ćete platiti u odvjetničkom uredu sutra ujutro. Vjerovao vi?! Tužiti me? Špekulirate i vi se usuđujete mene jebe- FANNY: Na Bijelom jezeru. sam vam … no tužiti?! Pazite da ne naletite na mene, ubit ću vas! WAI: Na Bijelom jezeru? WAI: Noćni klub je poput zaljeva Silvermine. Koliko ima Gade!! Prokleti da ste svi!! Mene tužiti?! Koliko majki noćnih klubova u Hong Kongu … Mladić se spakirao. Na odlasku je. imate?! Uh?! Koliko?! Kučkin sine!! Nemojte prekidati JOHNNY: Zašto vam vjerujem? Kome bih trebao vjerovati? MLADIĆ: Točno na vrijeme … Idete u ovom smjeru iz uliči- jebenu vezu! Bit ćete kažnjeni, do vraga, ako jebeno U ovom je poslu povjerenje važno … ce i krenete prema sjeveru. Prijeđete granicu, prijeđe- prekinete vezu! Kako se usuđujete! WAI: Posvuda ima zlata. Na uglu svake ulice su gusari. te most, popnete se na planinu i prijeđete rijeku. Ne Zašto ne zaradimo novac, uzmemo čamac i otplo- Tišina. trebate razmišljati. Na cesti ćete vidjeti sve manje vimo … JOHNNY: Prekinuo je. Nije bio obziran. automobila. Kuće će postati sve manje. Kad se smra-

150 I KAZALIŠTE 47I48_2011 151 S povodom

Bojan Munjin Pitanje je glasilo: što nam je značio život u bivšoj državi u sumi svih naših dosadašnjih Tri autora iskustava? govoriti u kazalištu? Ono što se zna o tijeku proba na ovoj predstavi govori da Dino Mustafić i njegovi glumci do NOVE samog kraja nisu znali kako će ova predstava izgledati na premijeri. Ova zebnja također govori o osnovnoj karakteri- stici nove poetike koja više ne želi igrati na sigurno i bavi- teatarske realnosti ti se dobro upakiranim komadima, u kojima bi se glumci skrili iza svojih rola i igrali opća mjesta dramske literature. Ključna dramaturška točka nove scenske poetike Tri kazališna autora s raznih strana južno- postaje sam glumac i nivo njegove ili njezine spremnosti slavenske regije pokazuju da je moderni da hrabro govori o sebi, bez srama i skrivanja. Suvremeni teatar na ovim prostorima zadobio novu teatar tako postaje neka vrsta ispita pred publikom na snagu u estetskom smislu i dostojanstvo u sve ili ništa, ali alternativa toj neizvjesnosti jest kazalište etičkom. “univerzalnih istina” koje u današnjem raspadu temeljnih modernom teatru, kako u Hrvatskoj tako vrijednosti puno ne vrijede. Predstava Rođeni u Yu izdrža- i u bliskoj regiji, posljednjih nekoliko godi- la je taj test osobne glumačke uključenosti ponudivši nam na dominiraju predstave mlađih autora s U na službenom putu prema tekstu Abdulaha Sidrana priče jedanaestoro glumaca u kojima su oni priznali ono temama suočavanja s nedavnom prošlošću, i u režiji Olivera Frljića (produkcija Atelje 212). što prosječni stanovnici ovih prostora često nisu u stanju. prožete poetikom iskustva stvarnosti ovdje i Na taj se način ispunjava drugi zavjet novog teatra: podi- sada. Ta nova poetika o kojoj smo već dosta Predstava Rođeni u Yu posjeduje sve elemente tog jeliti s publikom vlastita iskustva, kakva god ona bila, e da izvještavali napustila je u dobroj mjeri klasični novog pristupa teatru: jedanaestoro glumaca na bi takva ispovijed bila okidač za neku vrstu javne katarze dramski tekst i instalirala autorski koncept, kre- prvoj probi nisu ispred sebe imali dramski tekst u suočavanju sa sobom i s prošlošću. Karakteristično je nuvši u potragu za autentičnim svjedočanstvi- nego tek jedno pitanje na koje su morali odgovoriti stoga bilo gostovanje u Zagrebu, jer za razliku od nekih ma, dokumentarnim činjenicama i neromansi- što je moguće iskrenije. Pitanje je glasilo: što nam je drugih prostora, “Jugoslavija” je i dalje bolno mjesto za ranim, bolnim doživljajima proteklih ratova i značio život u bivšoj državi u sumi svih naših dosa- dobar dio građana Hrvatske koji u ovoj političkoj tvorevini kasnije socijalne neizvjesnosti koju dijele uglav- dašnjih iskustava? Površno gledano, ovakav zada- vide izvor nacionalnih frustracija i patnji tijekom prošlog nom svi narodi na prostoru ex-Jugoslavije. Če - tak nudi dosta prostora za zavodljive improvizacije rata. Ipak, ta država je nekada postojala i većina nas je u hovljevski teatar i uživljavanje glumaca u svoje na temu “kako nam je bilo u Jugoslaviji” što bi u njoj živjela. Je li naš najbolji saveznik u raščišćavanju pro- uloge na način Stanislavskog prestali su biti konačnici mogao biti odličan mamac za političku šlosti mučni zaborav kojim se želimo riješiti jednog dijela dovoljno jak instrumentarij za ogledalo šizofre- maštu svekolike publike. U stvarnosti nije bilo tako. naših života? Kako možemo dalje funkcionirati ako jedan ne stvarnosti kakvu posvuda živimo danas. Eti - Svjedoci govore da su se glumci zajedno s redate- dio naše stvarnosti ne postoji, a drugi funkcionira kao ka društvene odgovornosti i estetika govora u ljem na probama strašno mučili. Zašto? Taj zahtjev mit? O ovakvim dilemama govori ova predstava u kojoj su vlastito ime spojili su se u novi scenski iskaz, nove kazališne etike za iskrenim pogledom u sebe drugačiji od onoga kakvog smo do sada navik- sama pokazao se za konkretne glumce nimalo la - nuli gledati. Tri gostujuće predstave nedavno na kim zadatkom. Što smo mislili u trenutku kada se zagrebačkim pozornicama dobar su primjer raspadala Jugoslavija, a što nakon toga? Jesmo li ovakvog kazališnog zaokreta. Riječ je o pred- mrzili ljude druge vjere i nacije? Jesmo li bili naivni stavama Rođeni u Yu u režiji Dina Mustafića i ili smo svojim (ne)djelovanjem doprinijeli usponu Zla PredstavaRođeni u Yuizdržala je taj test Elijahova stolica prema romanu Igora Štiksa i u u vlastitim redovima? Smijemo li uopće reći što o režiji Borisa Liješevića (produkcija Jugosloven - svemu tome mislimo danas kada rane prošlih rato- osobne glumačke uključenosti ponudivši sko dramsko pozorište), kao i o predstavi Otac va nisu do kraja zacijeljene? I kako uopće o tome nam priče jedanaestoro glumaca u kojima su oni priznali ono što prosječni stanovnici ovih prostora često nisu u stanju. Rođeni u Yu, režija Dino Mustafić, Jugoslo ven sko dramsko pozorište.

152 I KAZALIŠTE 47I48_2011 153 se glumci otvorili do kraja da bi gledateljstvu pokazali put“Novost u teatru ne mora biti samo inovativ- osobne odgovornosti za bolna pitanja koja su ostalana forma nego i spremnost da se na pozor - neriješena. Zagrebačka publika prepoznala je iskrenost nici govori o teškim pitanjima današnjice”. beogradskih glumaca u čijim iskazima nje bilo nategnutog politiziranja niti ideološkog skretanja na bilo koju stranu. Glumci na pozornici nisu izgledali kao nekakvi politički provokatori koji su se drznuli doći iz druge države i govoriti nam o neugodnim temama. Izgledali su kao ljudi poput nas koji u sebi nose slične traume iz nekada zajedničke države, ne zaboravljajući zločine koje je ta država učinila i njima i nama. U tom smislu, redateljska ruka u ovoj izvedbi gotovo se nije niti vidjela, ali je glumački iskaz bio toliko autentičan da je ono što zovemo “dokumentarno kaza- lište” predstavljalo dominantnu poetiku ove predstave.

Kada se govori o predstavi Elijahova stolica važno je napomenuti da se ona temelji na dramatizaciji istoimenog romana Igora Štiksa, mladog intelektualca koji je svoje formativne godine proveo u Sarajevu neposredno pred rat. Predstava govori o novinaru iz Beča koji traži oca, za kojeg misli da je poginuo kao njemački vojnik u Drugom svjetskom ratu, ali ga pronalazi usred posljednjeg rata u Sarajevu i shvaća da je taj otac podrijetlom Židov koji se čitav život skrivao od progona i nedaća. Predstavom defi- liraju ljudi različitih svjetonazora koji neprestano stavljaju na kušnju svoju nacionalnost i uvjerenja, podsjećajući nas da sami neprestano živimo među istim takvim ljudima koji trpe zbog svog podrijetla ili političkih stavova. Drugim rije- čima, Elijahova stolica nije priča iz druge ruke. Sarajevska katastrofa dogodila se svima nama, mnogi nama bliski ljudi živjeli su u tom gradu za vrijeme opsade i na razne Na simboličnoj razini, kako kaže redatelj načine mogli smo neprestano gledati u lice i zločince i nji- Liješević, “potraga za ocem u ovoj predsta- hove žrtve. Utoliko Elijahova stolica, iako strukturirana vi je potraga za identitetom svih nas koji kao klasična građanska drama, nosi pečat autentičnog smo se u ratovima i nakon njih našli na iskaza nošena stvarnim iskustvom suradnika u predstavi, pustoj ledini lišenoj smisla, vrijednosti i od kojih neki (glumica Maja Izetbegović, dramaturg Darko glavnu nagradu, Grand Prix, ispred takvih autora kao što ljepote”. Lukić i scenograf Gorčin Stojanović) nose vlastiti pečat naIgor Štiks,su FrankElijahova Castorf, stolica, Josefrežija Nadj Boris ili Liješević, Jan Fabre. Jugoslo Ili kako ven sko je ispra- duši iz ranjenog grada. Na simboličnoj razini, kako kažedramskovno pozorište. uočio međunarodni žiri: “Novost u teatru ne mora biti redatelj Liješević, “potraga za ocem u ovoj predstavi je samo inovativna forma nego i spremnost da se na pozor- ja. Toj slobodi modernog teatra da traži inspiraciju “iz potraga za identitetom svih nas koji smo se u ratovima i nici govori o teškim pitanjima današnjice”. va u 80-ima koji bi malo tko imao hrabrosti na bilo koji nakon njih našli na pustoj ledini lišenoj smisla, vrijednosti krhotina stvarnosti”, dokumenata ili fikcijenačin najrazličitijeg kopirati. Snaga Olivera Frljića, redatelja istoimene i ljepote”. Snaga tog motiva bila je prepoznata na među- Kako su prve dvije gore spomenute predstave bile ute- tipa, treba pridodati činjenicu, kada je upredstave, pitanju Otac u kontekstu na vitalnosti novog teatra, u tome je narodnom kazališnom festivalu novih tendencija, BITEF, meljene na nedramskim formama, tako je i treća pred- službenom putu, da se radi o filmu, dobitnikuda mu Zlatne eros potrage pal - za traumatičnim mjestima novije povi- ove godine u Beogradu gdje je Elijahova stolica odnijela stava izrasla iz nekazališnog miljea – iz filmskog scenari- me u Cannesu, jednom od najznačajnijihjesti europskih daje pravo filmo- da se ne obazire na etikete društvenog ili umjetničkog renomea. Za razliku od filma, predstava Otac na službenom putu nije tek rekonstrukcija burnih doga- đaja nakon 1948. kada su simpatizeri Josifa Visario no - viča Staljina, ali i mnogi nevini građani završavali na

154 I KAZALIŠTE 47I48_2011 155 Abdulah Sidran, Otac na službenom putu, režija Oliver Frljić, Atelje 212. Otac na službenom putu, B. Trifunović i I. Jevtić.

Golom otoku. Događaji koji su lomili sudbine tisuća ljudi karikatura takvih odnosa i predstavlja mračni mjuzikl u krasi novi pristup teatru: sposobnost glumaca da se smislu i dostojanstvo u etičkom te da na respektabilan i u kojima su se na život i smrt sudarali gruba politika i kojem je do krajnje ironije doveden život u socijalističkoj transformiraju u likove na sceni govoreći tekstove način čini ono što jest funkcija teatra oduvijek: biti ogle- intimne priče malih ljudi, Frljiću su poslužili za vlastiti Jugoslaviji. Strukturalno, predstava u cjelini kreirana je animirani osobnim iskustvima, višestruko se pove- dalo i savjest vremena u kojem postoji. obračun s jednom političkom kulturom, društvom i bivšom kao kabaretska partitura u kojoj “pokućstvo pleše”: u ćava. Gledano iz partera, oni pod reflektorima izgle- državom. Ako su ljudi u to vrijeme jedno mislili, a drugo brzom ritmu smjenjuju se prizori socijalne drame i glazbe- daju kao da su dotaknuti nekom posebnom energi- govorili, ako je politika ulazila u spavaće sobe običnih ljudi ne dionice ironičnog naboja. Revolucionarne pjesme iz jom i njihova lica zrače nekim posebnim sjajem. U koji su se odnosili jedni prema drugima prema intenzitetu tog vremena koje pjevaju glumci uz instrumentalnu prat- klasičnom teatru to se zvalo patosom dostojanstve- svog straha, a ne prema mjeri vlastite slobode, ako su nju malog orkestra na sceni obrađene su u crnohumor- nog govora, a u ovakvoj vrsti teatra radi se o svijesti ljudske razmirice završavale kao osude na višegodišnju nom brehtijanskom ritmu pa u spoju s realnom dramom, glumaca da osobnim iskustvom stoje iza priče koja robiju, onda je čitavo jugoslavensko društvo moralo zado- Golim otokom i okapanjima jedne obitelji, čitava predsta- je danas društveno važna. Na činjenicu da posljedice tog raspada, biti monstruozne karakterne osobine i moralo se raspasti. va zadobiva dijaboilični ton jednog grubog i neljudskog u moralnom i političkom smislu, osjećamo Na činjenicu da posljedice tog raspada, u moralnom i poli- vremena. Na kraju, tri kazališna autora s raznih strana južno- tičkom smislu, osjećamo i danas – ovom predstavom upo- slavenske regije pokazuju da je moderni teatar na i danas ovom predstavom upozorava zorava Frljić. Čitava njegova scenska prispodoba gorka je Sve tri predstave karakterizira još jedna osobina koja ovim prostorima zadobio novu snagu u estetskom Frljić.

156 I KAZALIŠTE 47I48_2011 157 Fenomeni

Bit kabareta jest da umjetnici zabavljaju ili provociraju publiku Katarina Kolega koja uživa u njihovim točkama Ljepota ispijajući svoje piće. drugačijih tijela i intime u novocirkuskom ruhu

sprepletanje cirkuskih tehnika s plesom, vi zu - Potresna autorefleksivnost odlika je i izvedbe alnim umjetnostima i novim tehnologijama te Preljev vrhunske kontorcionistice Angele Lau rier na Idekonstrukcija vještine važne su značajke su- Četvrtom festivalu novog cirkusa. Ona je vrlo iskre- vremenog cirkusa. Tehnike svojstvene cirkusu, no i upečatljivo progovorila o shizofrenoj povijesti u poput žongliranja, trapeza, hoda po žici i sl. cir- svojoj obitelji, koristeći kontorcionizam za izražava- kuskim umjetnicima danas ne služe samo kako nje vlastite patnje. Kontorcionizam za nju predstav- bi svojom virtuoznošću oduševili publiku – one lja ”hodnik kojim odjekuje priča o mojim pogreška- su im također alat za prenošenje poruka i um - ma i frustracijama” 3 jetničko oblikovanje ideja. ”Za mene je žonglira- . nje način na koji mogu izraziti svoju viziju drušVrlo- intimne teme, vezane uz Druga i drugačija tije- tva. Želim progovoriti o globalizaciji i njezinu kola, - bile su u žarištu i ovogodišnjeg Sedmog festivala b nom djelovanju na pojedinca i individu alnovog - cirkusa. Mladi kipar i kontorcionist Jakov Lab - nost,” rović bavio se, poput Angele Laurier, temom shizofrenije u svojoj obitelji, a francuski hodač po žici An - 1 izjavio je Philippe Menard nakon pred- toine Rigot metaforički je progovorio o svom život- stave Žonglera ne mijenjati izvedene na Tre ćem nom putu nakon teške nesreće. festivalu novog cirkusa. Tri godine poslije, pro- mijenivši u međuvremenu spol, a samim time iEdipov hod po žici ime, društvene je teme zamijenio/la in timnima. Osobe s invaliditetom nekoć nisu mogle nastupati Na Šestom festivalu novog cirkusa Phia Menard na kazališnim daskama. Unatoč tome neke od njih je u poetičnoj i potresnoj predstavi Pozicija pa- našle su svoje mjesto u cirkusu koji je od davnine ralelna podu progovorila o svojoj intimi – o pre- imao točke s neobičnim ljudima – onima koji su se, obrazbi u ženu i hladnoći kojom je tijekom tog najčešće fizički, razlikovali od prosjeka. Tako su že- procesa bila okružena. Namjera joj je bila da ne s bradom, ljudi-stabla i osobe s različitim fizičkim publika gledajući njeno tijelo stekne uvid u nje- anomalijama svojom pojavom među gledateljima zino iskustvo, da ”osjeti hladnoću, dodirne taj - izazivali istovremeno zgražanje i znatiželju. U suvre- nu transeksualnosti”.

Hamish McCann i Denis Lock, I KAZALIŠTE 47I48_2011 158 English Gents. besciljno i naizgled vječno. Promjena se događa kad na pozornicu stupa Sonja Kosonen – vrlo vješta hodačica po žici, koja mu poput kakva božanska bića daje snagu da ustraje, krene dalje i ne posustane. U početku Rigot odbija njezinu pomoć i pokušava sam, no ona ga ne prestaje slijediti. Naposljetku se predaje duetu u kojemu oboje rastu i obogaćuju se životnim iskustvima. Sonja ga podiže kad mu je najteže, podupire ga i pomaže mu hodati po cijevima koje vode u visine. Rigot predstavu završava vrlo optimistično, na vrhu konstrukcije, prkoseći gravitaciji, ravnoteži, invalidnosti, životu. Hodači na žici gotovo su svakodnevno i to vrlo neposredno svjesni koliko je tanka nit između života i smrti. Njihovo ”pomicanje granica ljudskoga tijela i slavljenje

Foto: Tea Gabud slobode nekoć je remetilo stroga društvena pravilaNevjerojatno pa je je kako se samo leđima može prakticiranje po6 žici postalo i iznimnim primjerom uzima- Predstava Sur la route... (Na putu), skupine Les Colporteurs. , ističe umjetnički ravnatelj Fe- izraziti tuga, rastrganost, podrška i ljubav. nja sudbine u svoje ruke” stivala novog cirkusa Ivan Kralj. Antoine Rigot je pokazao Upravo u tome jest ljepota tog sola. menom cirkusu te se pojave problematiziraju, gube što to znači uzeti sudbinu u svoje ruke, kako svladati pre- zabavljačku funkciju, ali dobivaju kritički i umjetnički preke, ne prepustiti se malodušju, nego nastaviti živjeti. okvir. Ono što uistinu nadahnjuje jest njegova snažna volja za najuznemirujuća i najčudovišnija tijela imala svoje mje- Prikazi shizofrene svijesti Jeanne Mordoj u svom solu Eloge du poil, koji smo gleda- bavljenjem cirkuskom umjetnošću, volja koja njegovo ozli- sto, više ne postoji.”, kaže Rigot ističući: “Želim uputiti gle- Izuzetno dojmljivo, vizualno snažnim i poetičnim slikama, li na Petom festivalu novog cirkusa, primjerice, nosi bradu jeđeno tijelo čini savršenim. “Volja je u stanju”, prema Su - datelje na estetiku i hendikep tijela u ovoj pred stavi, i ta - svoju je intimu na Sedmom festivalu novog cirkusa razot- i istovremeno promiče ženstvenost koja dolazi u različi- san Sontag, “suprotstaviti se bolesti. (...) Ozdravljenje ovi - 5 krio i mladi splitski umjetnik, kontorcionist, breakdancer, tim oblicima, konfrontirajući se sa . kođerTaj nekoć učiniti virtuozni smislenom hodač tu poesencijalnu žici godinama i prirodnu je bio potrebu si od toga hoće li volja prigrabiti diktatorsku vlast kako bi kipar Jakov Labrović. Dok Rigot publici putem metafora striktnim društvenim normama. uzor svimaljudskih koji tijelasu se da time daju bavili. i primaju Zadivljujućim pažnju iplesom podršku po od Dru - Nakon teške ozljede kra- podredila buntovne snage” povjerava kako se na njegov život odrazila nesreća i inva- žici i sviranjemgih” oboe dvadeset metara iznad gledateljevih 7 U suvremenom cirkusu i pogreška . lidnost, Labrović umjetničkim sredstvima progovara o lježnice Antoine Rigot glava, ostavljao je publiku bez daha kao što je danas dobiva značenje pa samim time u Taj sukob diktatorske vlasti volje i buntovnih snaga, s tri- bratu koji boluje od shizofrenije i na koji se način ta bolest ostao je paraliziran, no predstavom Na putu ... ostavlja bez riječi. Nakon teške pojedinim predstavama izvođači jumfalnom pobjedom volje, izvrsno je prikazan u ovoj odrazila i na njegov život. S obzirom da predstava “tankoćutnom prisilom” ozljede kralježnice Antoine Rigot ostao je paraliziran, no ne pokazuju sasvim ili do kraja koli- predstavi. C8H11NO2 ima tri protagonista – Ivana i Jakova Labro - ko su virtuozni u svojoj disciplini.“tankoćutnom prisilom” – snagom volje, čvrstom discipli- snagom volje, čvrstom Snažnim krikom, koji je u jednom trenutku odjeknuo dvo- vića te shizofreniju, jasno je podijeljena na tri dijela. U nom i upornom vježbom – uspio je stati na noge i proho- disciplinom i upornom Tijela hodača po žici, trapezista i ranom Zagrebačkog kazališta mladih, Rigot nam ne otkri- prvom dijelu gledamo video snimku na kojoj umjetnikov ostalih zračnih akrobata, međutim,dati po daskama koje za njega uistinu znače život. Kao vježbom uspio je stati va samo svoju patnju i bol nego svima u publici želi vri- brat Ivan govori o sebi. Gledateljeve simpatije Ivan prido- moraju biti savršena jer se pogre-što tijela koja lebde dvadeset metara iznad publike pridr- snuti: Da, postao sam drugačije tijelo, no to ne znači da biva svojim sanjarenjima o životu na Havajima i o osniva- na noge i prohodati po ške u njihovim disciplinama plažavajući- se tek za tanku žičanu nit, djeluju nestvarno i sam nestao. Pokazat ću vam da se mogu nastaviti baviti nju obitelji, a izaziva suosjećanje kad opisuje boravak u daskama koje za njega ćaju životom. Ta tijela moraju, foufascinantno,- takav je dojam na gledatelje ostavio njegov cirkusom! “Ne želim izlagati svoje ozlijeđeno tijelo, želim bolnici, način na koji se medicinsko osoblje odnosilo pre - ca ul tov ski rečeno, biti pokorna. Na uistinu znače život. hod po pozornici, a osobito uspinjanje po cijevima. učiniti da pleše. Želim učiniti da postoji u svojoj novoj i ma njemu, prisilno uzimanje tableta koje ga, parafrazira- njima se treba podrobno raditi, mora se primijeniti “tan- Nadahnuće za predstavu Rigot je pronašao u djelu Henrya drukčijoj ljepoti. Želim stvoriti strani jezik moga novog tije- no, “čine nenormalnim”. Iz perspektive antipsihijatrije koćutna prisila” na razini mehanike (po kreta, kretnji,Bauchaua Edip na putu, no autorovo razmišljanje ne foku- Ivan Labrović je žrtva društva koje ga smatra duševno držanja, brzine), izvršiti “ceremonija vježbe” te “bdjeti nad la” sira se na Edipovu tragediju ili njegov moderni mit, već na bolesnom osobom i ponaša se prema njemu superiorno – procesima aktivnosti”. 8, objašnjava taj vrhunski umjetnik. osobno putovanje u kojem se čovjek suočava s tamom ne poštujući njegove želje, nego postupajući prema vlasti- koju nosi u sebi. U tome je potpuno uspio. Njegovo tijelo uistinu pleše timu uvjerenjima ispravnosti, poput davanja tableta unatoč 4 posebnoj ljepoti i kretnjama proizvodi mnoštvo slojeva i Publika sa svih strana okružuje njegov cirkuski ring – tome što mu izazivaju strahovite halucinacije. “Kako dru- značenja. Predstava Na putu... ne progovara samo o Rigo - Postavlja se pitanje kako pokazati virtuoznost ako izvođa-zamršenu konstrukciju sastavljenu od žica i cijevi. U tami, štvo ovlašćuje postupak zatvaranja da raspolaže ljudskim tovoj tragediji, o iskustvu fizičke patnje i napora da je svla- čko tijelo nije savršeno? Može li se nastradalo ili ranjenou kutu, na dnu između žica započinje njegovo buđenje – sudbinama”, napominje zastupnik antipsihijatrije Thomas da, niti o Edipu i Antigoni, nego o dubini života, o njegovim tijelo, tijelo s nepokretnim udovima, poja viti na žici? Andodirivanje - nogu, polako podizanje i hodanje u krug – S. Szasz, “on simbolizira najveću čovjekovu vlast – vlada- usponima i padovima, o međuljudskim odnosima i potra- toine Rigot iz skupine Les Colporteurs u predstavi Sur la zi za ravnotežom, podrškom, prihvaćenošću, smislom. route... (Na putu) pokazao je da može. “Vrijeme kad su

160 I KAZALIŠTE 47I48_2011 161 nje sudbinama bližnjih. Tko drugi tako samovoljno primje- Cirkusko kabaretski spektakl 9 njuje svoju moć nad bližnjima kao suvremeni psihija tar?” Kada se osnivao Festival novog cirkusa publika nije znala Tko se toj moći želi oduprijeti, kao što je to pokušao Ivan o kakvoj je umjetnosti riječ. Prvih godina vrhunskim je 11 Labrović, biva vezan i tabletama ušutkan. Vrlo je potresno članovima svoje obitelji (ocem i bratom), javno progovara predstavama odgajao publiku, ali i naše umjetnike koji su njegovo svjedočanstvo u kojemu, navodeći kako je u kon-Jakovriječima Labrović Nataše se niGovedić sa kime “o neosjećaju konfrontira. nepripadanja: On bratovu ni Ka- stvarali na raskrižju različitih umjetnosti. Potaknuo ih je tinuitetu bio vezan više od četrdeset dana, opisuje bolbolestna di, prihvaća, ni Francuskoj, otvorena a najmanjesrca, sa suosjećajnom kliničkim ograničenjima tugom i na ozbiljnije umjetničko promišljanje unutar novocirku- koja ga je razarala. Nakon predstave ne bi čudilo da gle-željomvlastite za razumijevanjem. obitelji”. Iz toga upravo proizlazi optimi- skog vokabulara, što je u konačnici i rezultiralo predsta- datelji s prijezirom i neodobravanjem, poput antipsihijata-zam, vedrina i poetičnost kojima unatoč mraku i mistici, vom C8H11NO2. ra, gledaju na institucijsku psihijatriju. predstava odiše. Pozitivni tonovi osobito su prisutni na Prošle godine Festival se odlučio na još jedan korak – u Sve što je Ivan Labrović proživljavao odrazilo se i na nje-kra ju predstave kada autor izvodi breakdance sekvencu. financijskom smislu vrlo riskantan, ali samim time i odva- govu obitelj. Njegov brat Jakov Labrović u drugom dijeluŽivotna energija, radost i žudnja za životom koji proizlaze žan. Riječ je o vlastitoj produkciji spektakularnog Red predstave izvrsnim kontorcionističkim solom prikazuje koiz- tog plesa, izvedbeno zrcale Ivanovu dušu, njegove želje Room kabareta. U Zagrebu postoji festival kabareta Gum - liko su se bratove patnje duboko urezale u njegovo tijeloi sanjarenja.i bekovi dani na čijem su programu većinom dramske ili dušu. Na mračnoj pozornici, suptilno su jedino osvijetlje- glazbeno dramske predstave. Red Room kabaretom po - na njegova leđa, a publika promatra izvijanje i uvijanjeLabrovićeva predstava na raskrižju je cirkusa i kiparstva. kazalo se što kabaret uistinu jest. Bit kabareta jest da leđnih mišića, izobličenje lopatica i osim što je zadivljenaKiparski je mišljena u oblikovanju kinetičkih skulptura, nji- umjetnici zabavljaju ili provociraju publiku koja uživa u nji- umjetnikovim umijećem, zapravo ponire u njegov unutra-hovom postavljanju u prostor i osvjetljavanju, a iz cirkusa hovim točkama ispijajući svoje piće. Poželjno je, dakle, da šnji svijet, u doživljaj bratove bolesti. Nevjerojatno je kakopreuzima tehniku kontorcionizma. Zadivljujuća je domi- publika ima pristup baru, a sadržaj kabaretske večeri se samo leđima može izraziti tuga, rastrganost, podrškašljatost i mladoga umjetnika kojemu nedostatak novca nije ovisi o umjetnicima koji nastupaju. Početkom 20. stolje- ljubav. Upravo u tome jest ljepota tog sola. bila prepreka za stvaranje vrhunskog kazališnog doživljaja. ća, u vrijeme velikih izama materijal za kabaretske večeri U trećem dijelu na scenu dolazi izvrsna gimnastičarkaSvjetla na pozornici i bazen napunjen vodom, primjerice, proizvodili su pjesnici, pisci, slikari, glazbenici i kazališni Antonia Kuzmanić koju je Jakov Labrović kiparski obliko-oblikovao je pomoću kanalizacijskih cijevi. Podatak da je umjetnici. Kabaretska scena danas je vrlo rijetka – najvi- vao u različite kinetičke skulpture. Njima on pokušavaza predstavu potrošio tisuću kuna začudio je i oduševio še je ima u Njemačkoj, a zatim u Velikoj Britaniji. Neki vizualizirati bratove halucinacije i na taj način razumjetirav s natelje mnogih festivala, članoveocjenjivačkog suda kabareti imaju samo glazbene točke i stand-up komičare, kakvim se strahotama on svakodnevno suočava. Gipkofestivala Jeunes Talents Cirque Europe,koji su upravo a neki su mješavina cirkusa, burleske, plesa, pjesme i tijelo Antonie Kuzmanić pretvara se u pauke, kukce i osta-pred stavu C8H11NO2 prije par godina ocijenili najboljom. stand-up komedije. Najveću popularnost kabaret je imao li animalni svijet, ali i u neobične i nedefinirane oblike.S obzirom na to da su postali jedni od najuspješnijih laure- neposredno prije Prvog i Drugog svjetskog rata, obnovio Njezina se figura odražava i duplicira u vodi što, osimata tog festivala u njegovoj povijesti, mladi su umjetnici se u razdoblju hladnog rata i pada Berlinskog zida pa Ivan semantičkog sloja, pridonosi i snažnom vizualnom dojmuod lučili svoju skupinu prozvati Room 100, prema broju Kralj zaključuje da “kabaret, kao specifična mješavina predstave. Oboje izvođača u svojim solima skrivaju glavuhotelske sobe u kojoj su tih dana odsjeli. U našoj zemlji, umjetnosti i zabave, glamura i provokacije, invididualnog prikazujući na taj način shizofreniju, bolest koja svojuusudila bih se reći, to je jedina profesionalna predstava iskustva i socijalne kohezije, cvjeta u razdobljima politi- žrtvu obezglavljuje, “razdire, izobličuje, iskrivljuje i cijepasu vremenog cirkusa. Zbog toga je osobito važna i vrijedna. čkih konflikata i ekonomskih kriza” do potpunog gubitka identiteta”

Prije sedam godina, kada je pokrenut Festival novog cir- 12. Upravo je zato oda- 10. U tome vrlo važnu ulo- kusa, naših umjetnički relevantnih novocirkuskih predsta- brao pravi trenutak, prošlu i ovu godinu, za obnavljanje kabareta i na našim prostorima. Tvornica Jedinstvo za tu gu igra osvjetljenje – prigušena svjetla osjenčavaju tijela- va još nismo imali. Jakov Labrović i Antonia Kuzmanić na - Tako su žene s bradom, ljudi-stabla i osobe s razli- figure, ističu u prvom planu jedan dio tijela u pokretu i pri- stupali su tada u splitskim skupinama Positive Force i je prigodu po treći put zasjala pod svjetlima glamuroznog donose vizualizaciji nestvarnih slika. Glazba i zvuk Davora Hram, gdje su usavršavali plesne i gimnastičke tehnike te crvenog lustera, publika se stisnula uz pozornicu ili uz čitim fizičkim anomalijama svojom pojavom među Gazde dočarava zvukove koje čuje shizofreni bolesnik, a vještine kontorcionizma i akrobacije. Iako su njihove iz - svoje stolove, a na dvjema nevelikim pozornicama izmje- gledateljima izazivali istovremeno zgražanje i zna- u spoju sa svjetlom stvara mračnu i mističnu atmosferu. ved be bile prilično vješte, u umjetničkom su oblikovanju njivale su se duhovite, šarmantne i izvedbeno savršene tiželju. U suvremenom cirkusu te se pojave proble- Iako se bave istom temom, shizofrenijom u obitelji, uvelike zaostajale za umjetnicima koji su svoj život posve- točke. Cijelu je ceremoniju vodila stand-up komičarka matiziraju, gube za bav ljačku funkciju, ali dobivaju tili cirkusu. Naši su umjetnici, gledajući iz godine u godinu umjetničkog imena Beatrix of Jenifur. Njezin je humor bio C8H11NO2 razlikuje se od duboke i bolne predstave kritički i umjetnički okvir. Preljev Angele Laurier. Vrsna kanadska umjetnica, putem sjajne predstave na Festivalu novog cirkusa, mogli dosta poput grotesknog zrcala koje hipertrofira mane zapad - kontorcionizma i video snimki, želi demistificirati ludilo, a toga naučiti. Jakov Labrović i Antonia Kuzmanić upijali su njačkog konzumerističkog i narcističkog društva – okre- datelje zadivio australski dvojac Hamish McCann i Denis Labrović shizofreniju čini još mističnijom, tajanstvenijom, to znanje, obogaćivali svoje iskustvo gledanja i što je naj- nutog samo sebi, opterećenog i opsjednutog dobrim izgle- Lock točkom English Gents. Ozbiljnih lica koja odišu bri- mračnom, ali ne i opasnom. Angela Laurier predstavlja važnije, povezali se s kanadskom umjetnicom Angelom dom, dijetama, zdravom prehranom, plastičnim operacija- tanskom hladnokrvnošću, u crnim odijelima na pruge, s svoju osobnu obiteljsku priču naslijeđenog duševnog po - Laurier. Stoga nije nevažno spomenuti da im je upravo ma, tjelovježbom i sl. rekvizitima tipičnim za engleskog džentlmena – šeširom, remećaja, konfrontira se s tim nasljedstvom i oboljelim Festival pomogao u njihovom umjetničkom rastu. Svojim je humorom, ali i akrobatskom virtuoznošću gle- kišobranom, šalicom čaja, lulom i The Timesom – vrlo su

162 I KAZALIŠTE 47I48_2011 163 hoope unutar strukturirane dramaturgije kojom je duhovi- to dočarala pijanstvo. Michael Carbonaro zaprepastio je gutanjem igala, a Magic Thor ping pong loptica. Nije nedostajalo ni pjesme i plesa. Za to su se pobrinule Kiki Kaboom s ironičkom interpretacijom pojedinih pjesama iz mjuzikla i Empress Stah sa zavodljivim erotičkim plesom koja na kraju svoje točke i Red Room kabareta iz vagine izvlači dijamante. Devet vrhunskih izvođača pružili su izvrsnu zabavu i dru- gačiji umjetnički događaj pa je šteta da taj projekt nije uvr- šen u mjesečnu kulturnu ponudu grada Zagreba. Publike sigurno nikada ne bi nedostajalo.

Akrobatske vještine Festivala novog cirkusa Predstave Na putu i C8H11NO2 odabrane su s namjerom da metaforički progovore i o sudbini samog Festivala novog cirkusa. “Upornost, preuzimanje rizika i razumijevanje partnerstva osobine su koje ovogodišnji Festival”, 13 prema riječima. Prošle ravnatelja godine FestivalIvana Kralja, je imao “dijeli kvan- s gostu- titativno jućimisti program umjetnicima” kao i ove godine. Trajao je, međutim, samo jedan dan i zato mu je Grad retrogradno oduzeo sredstva. Borba za prostore, novac, prihvaćanje traje od početka osnivanja Festivala, no Ivan Kralj uporno nastavlja dalje, hodajući po sve tanjoj žici. Vjerna festivalska publika kao što bez daha promatra ekvilibriste, tako s Borba za prostore, novac, prihvaćanje trajeistim od osjećajem očekuje novi Festival – sa strepnjom, div- početka osnivanja Festivala, no Ivan Kralj upornoljenjem, iščekivanjem. Ako mu se ne dodijele sredstva nastavlja dalje, hodajući po sve tanjoj žici. koja zaslužuje, cirkuskim rječnikom rečeno – ako mu se odreže žica, nastala bi velika praznina na našoj kulturnoj 6 Programska knjižica Sedmog festivala novog sceni. Kao što je već ranije spomenuto, taj Festival ne cirkusa, 2011., str. 13. šarmantno i duhovito dočarali stereotipe o Britancima.odgaja samo publiku, nego i naše umjetnike. Samim time 7 Suzan Sontag: Bolest kao metafora, Rad, Stajanjem jedan drugome na glavi, pridržavanjem samostvara našu novocirkusku scenu. A novi cirkus je, primje- Izdavačka radna organizacija, Beograd, 1983., za dlan jedne ruke dok su im tijela postavljena horizon-rice, u Francuskoj i Finskoj najbolji kulturni proizvod. Toga str. 47. talno u zraku, neobičnim izvijanjem i mnogim drugimmoraju ak- biti svjesni oni u čijim je rukama naša kulturna 8 Programska knjižica Sedmog festivala novog cir- ro bacijama publiku su ostavili bez daha. Tijekom točkepolitika. kusa, 2011., str. 7. lagano se razodijevaju dok ne ostanu na kraju u donjem 9 Thomas S. Szasz: Proizvodnja ludila, Usporedno rublju koje prikazuje britansku zastavu, a izvedbu zavr - proučavanje inkvizicije i pokreta za brigu o šavaju u boksericama s hrvatskom šahovnicom. Iako traje duševnom zdravlju, BiblioTeka, GZH, 1982., str. samo devet minuta u toj je točki sadržano sve – vrhunska1 Katarina Kolega: Od cirkusanata do umjetnika – razvojna 80. akrobatska izvedba, precizno izrađeni stereotipi, čista putanja novog cirkusa, Kazalište, br. 31/32 , 2007., str. 124. 10 Programska knjižica Sedmog festivala novog dramaturgija s blagom, no značajnom satiričkom notom.2 Phia Menard: I lend my body to the spectator for an cirkusa, 2011., str. 19. Vrlo je dojmljiv bio i zračni akrobat Cohdi Harrel koji je experience that one would not otherwise want to undergo, 11 Nataša Govedić: Uvrtanje oko sebe: cirkus, “cir- osmislio poetičnu točku na trapezu, pokazujući istovre- Strada, br. 2, 2011., str. 25. kumfesija” i autobiografija kroz izvedbe Angele 3 meno krhkost i nježnost te snagu i virtuoznost. Svojom Angela Laurier: Contortion is a corridor echoing the story of Laurier i Jacquesa Derride, u: Žene i cirkus, Mala perfor mer ska scena, Zagreb, 2011., str.445. nevjerojatnom snagom publiku je zadivila Betty Brawn, a my frustrations, Strada, br. 2, 2011., str. 24. 4 12 s jednakim oduševljenjem pratila se i točka Kalki. Ona je Michel Foucault: Nadzor i kazna, rađanje zatvora, informator, Ivan Kralj: The world is melting. What about nepogrešivo i vizualno vrlo dojmljivo vrtjela svijetleće hula Fakultet političkih znanosti, Zagreb, 1994., str. 138. circus?, Strada, br. 2, 2011., str. 8. 5 Programska knjižica Sedmog festivala novog cirkusa, 2011., 13 Programska knjižica Sedmog festivala novog str. 8. cirkusa, 2011., str. 2.

164 I KAZALIŠTE 47I48_2011 165 Dopisništvo

Ana Isaković Bitef 2011 Naziv i vizuelni identitet samog Bitefa (šibica položena na kutiji od šibica) čini se da ukazuju na trusno, devijatno, uznemirujuće, pa i zastrašujuće aktuelno okruženje bez davno izgubljenog oslonca ne samo u društvenom kontekstu sa konstantnim brisanjem istorija, već i unutar politika izvođenja.

eslo ovogodišnjeg 45. Bitefa je “Na usi- neizbežne. Jezik ove predstave je težak, zaslepljujući, janom limenom krovu”. Naziv i vizuelni grozničav. Prometej je razapet na sredini scene – alu- Gidentitet samog Bitefa (šibica položena zija na stradalnike u neprekidnom smenjivanju ema - na kutiji od šibica) čini se da ukazuju na trusno, na cija i mučenja.Međutim, či ni se da je Fabrovo anga- devijantno, uznemirujuće, pa i zastrašujuće ak - žovanje u radu na operi stvorilo u toku predstave tuelno okruženje bez davno izgubljenog oslonca jedan višak spektakularnosti koja doprinosi razvod - ne samo u društvenom kontekstu sa konstant- njavanju “početnog udarca” u predstavi. nim brisanjem istorija, već i unutar politika izvo - Predstave na ovogodišnjem Bitefu koje bi se mogle đenja. Ovogodišnji izbor predstava, po rečima podvesti pod dokumentarni teatar su Hipermnezija selektora, imao je tendenciju da pored poznatih u režiji Selme Spahić i Proklet bio izdajica svoje do - internacionalnih umetnika, prikaže i regionalnu movine u režiji Olivera Frljića. Intimne priče glu ma ca, teatarsku produkciju koja nedovoljno vidljiva potresni detalji tih sećanja u potpunosti opravdavaju u širem internacionalnom kontekstu. Tako se naziv predstave jer su ove ispovesti svedočanstvo o na ovogodišnjem Bitefu spojila dva programa: jednom prinudnom sećanja na životne detalje koji su nekadašnji showcase i glavni program Bitefa. izazivali traume i koji ostaju kao trajni ožiljci postajući Festival je otvorila predstava Jana Fabra Pro - konstitutivni deo ličnosti. Rediteljka Selma Spahić metej pejzaž II, poznatog, kontraverznog koreo- uspeva da usmeri ove ispovesti tako da se izbegnu grafa, dramskog pisca, vizuelnog umetnika, banalnosti i klišeji, da se zaborave predrasude i da, stvaraoca opera i umetnika performansa. Pred - kroz njih, istorija dobije svoje tragično ljudsko lice. U stava počinje direktnim dekonstrukcijama predstavi Proklet bio izdajica svoje domovine Mesnog naslaga psihološkog nasleđa pre svega Frojda gledališča iz Ljubljane prepoznajemo konkretnije sli - i Junga, zastarelih matrica, koje su još uvek čan mehanizam. Ona svedoči i o propasti nekadašnje

167 166 I KAZALIŠTE 47I48_2011 Jugoslavije (i naslov je iz himne te bivše zemlje), ali i direk- Nasuprot direktnom, političkom teatru, nalazile su se i rava bergmanovsko suptilno tkanje ljudskih odnosa, ali tno o društvenom stanju u Sloveniji, tamošnjoj ksenofo biji predstave koje bi se smeštale u nepolitički, plesni teatar, se, istovremeno, u njoj posvećuje večnoj opsesiji teatar - i nacionalizmu koji se prikriva. Nad čitavim scenskim zbi- osim naravno, u segmentnu institucionalnog izvođenja. skih stvaralaca: odnosu teatra i stvarnosti. vanjem neprkidno lebdi senka kolektivnog i pojedinačnog Bez naziva Jozefa Nađa. U kocki dimenzije 5x5 Jozef Nađ Svojevrsnom korišćenju literarnih “predložaka” pribegava umiranja. Istovremeno u predstavi se ispituje mo gućnosti inspirisan Direrovom triologijom Melanholijom, Svetim Je - i kompozitor i reditelj Hajner Gebels koji kombinuje Elio - teatarskog i simboličkog iskazivanja suro vih činjenica ži - ronimom i Vitez, smrt i đavo, kao i u pesmama Pola Sela - tovu pesmu Ljubavna pesma Alfreda Prafroka, Ludilo da - vota koje uvek ostaje nedorečeno i, što je za većinu Frlji - na, istražuje, minimalističkom konstrukcijom pokreta, na Morisa Blanšoa, Kafkin Izlet u planinu i kratki tekst ćovih režija simptomatično, podrivanje institucije teatra i prostore intimnosti. Pored Nađovog filozofskog istraživa - Beketa Worstward Ho u muzičko-teatarskoj predstavi (u hijerarhije unutar njega. nja, pojavljuje se jedan drugi vid istraživanja u okviru pro- kojoj nastupaju pevači poznatoh Hilard ansambla) Došao Otac na službenom putu, po poznatom tekstu Abdulaha jekta Izlog Nataše Rajkobić i Boba Jelačić koji se često sam do kuće, ali nisam ušao. U njoj se sukobljava očita Sidrana, o žrvnju istorije u periodu komunizma koji melje posvećuju pojavama svakodnevnog života. ispraznost života sa naučenim, mehaničkim demonstri- obične ljude, takođe u režiji Olivera Frljića, je teatarski Jedna vrsta poluneverbalne prakse demonstrira se i u ranjem zadovoljstva koji tu prazninu prikriva. Ova središ- projekat koji na specifičan način dekonstruiše Frljićevu predstavi I apologize Koncept i koreografiju uradila Žizel na tema, sa neprestanom senkom nesreće, varira se kroz dosadašnju poetiku. Do ove predstave, on uglavnom radi Vjen u produkcij Bitefa i Bitef teatra. I pored uvek aktu- četiri čina i ta četiri teksta suptilno, umereno ali ubedljivo, autorske projekte u kojima se fokusira na oštru kritiku elne teme nasilja, obesmišljavanja ljudskog postojanja, čime je. Hajner Gebels još jednom pred našom publikom društva, istražujući potvrdio svoje izuzetno i ni malo konvencionalno tea tar - jeze inflacije smrti, predstava ima više opštih mesta koja skrivene mehaniz- sko umeće. srećemo često u teatarskim izvođenjima. Niz jednoličnih Ona svedoči i o propasti neka- me moći ne samo Ako se bitefovska publika ove godine susretala ponovo sa lutki, grobovi, priča o nasilju. Ovo je dobar pokušaj, ali dašnje Jugoslavije (i naslov je na opštem, fenome- nekim značajnim i njoj već poznatim umetnicima, ona do nedovoljno razrađen. Hrvatska koerografkinja Snježana no loš kom planu ne - sada nije imala prilike da vidi predstaveinterpretacije belgijskog red- nisu bile konven-Predstave na ovogo- iz himne te bivše zemlje), ali i Abramović, pak, radi projekat sa srpskim i hrvatskim ple- go u okviru pojedi - itelja, nesumnjivo jednog od velikih savremenihcionalne reditelja i svaka i od njih jedišnjem Bitefu koje bi direktno o društvenom stanju u sačima o usamljenosti Ova saradnja u regionu, srećom, nih segmenata dru- koreografa, Alena Platela. On se na ovogodišnjemdonosila poprogra- neki pomak u kose - mogle podvesti Sloveniji, tamošnjoj ksenofobiji nije neuobičajna praksa u poslednjih par godina. štva (moral, religija, institucije), pa čak i u oblasti u kojoj mu, na samomrišćenju njegovom pozorišnog jezika. Činilopod dokumentarni i nacionalizmu koji se prikriva. Frank Kastorf, značajni savremeni nemački reditelj, koji je te- je sam angažovan – u teatru registrujuću moć u samoj kraju, pojaviose, sa upravo predstavom zbog ak tu el nih tema, i ranije gostovao na Bitefu, pojavio se na ovogodišnjem atar su Hipermnezija teatarskoj hijerarhiji uz osporavanje autoriteta reditelja. Gardenija sa kaosvojim da poznatim pozorište gubi moć u programu sa predstavom U Moskvu! U Moskvu kombino- u režiji Selme Spahić Još jedna predstava koja se bavi skorijom ratnom Činilo se, upravo zbog baletskim ansamblomdanašnjem (Le okru bal-ženju u kojima vanom od dva Čehovljeva dela (Seljaci, Tri sestre), sa prošlošću (po romanu Igora Štiksa) je Elijahova stolica let C de la B)često i uz ko-rediteljamediji mnogo efikasnije oi Proklet bio izdajica čitljivim aluzijama na današnjicu, pa i bogate Nemačke, u aktuelnih tema, kao (koja je na kraju ovogodišnjeg Bitefa nagrađena najvišom Franka fon Leka,prikazuju jednom dramatičnost isto ili bedusvoje domovineu re - kome će se prizori iz života ljudi gurnutih na društveno da pozorište gubi moć nagradom) u režiji Borisa Liješevića. Potraga za poreklom, toliko koreografskisavremenog uspešnom života. Možda je žijito Olivera Frljića. dno procesima tranzicije susresti sa apsurdnim postoja - u današnjem okruže- koje ima u izvesnom smislu, neprikrivenu mitsku i univer - koliko i provokativnom,preteran zahtev, ali i ali upravo Bitef, na koji su došla, umet- nju u kojima često zalnu dimenziju, i u ovom komadu i u romanu, svrstava njem bogatih u kojima likovi iz Čehovljeve drame nedvo - gorkom predstavomnički ni malokoja otzanemarljiva- dela, potstiču očekivanja da me diji mnogo efikas - ovu dramu u one, sve češće na pozornicama, koje se bave smisleno ciljaju na današnju buržuaziju. Oba ta pola sku- kriva svet iz vizurepozorište travestita. progovori u novom ključu koja će ga učiniti nije o prikazuju dra- pitanjima identiteta. Ranjeni identitet se u njima prikazu- pljeni su u jedan ni malo utešan splet u kome se surovost Daleko od togadruštveno da bi se i kreativnoovo- relevantnijim. je kao središnji problem, što nesumnjivo ima nezaobilaz - i beda siromašnih do granice nakaznog oslikava u drugo- matičnost ili bedugodišnjem sa- programu Bitefa mogli zameriti promašaja ili nog odjeka u našem vremenu u kojoj “lutajući identiteti” jačijoj životnoj bedi bogatih čiji apsurdni život, dat u ovoj vremenog života.ne pokazati uvažavanje za mnoge prikazane predstave. postaju skoro univerzalna pojava, posebno u traumatič - predstavi skoro kao groteska, upotpunjavaju začarani Pa ipak, za razliku od nekih ranijih, on nije dospeo do usi- nim, ratnim vremenima. Dinamika ove priče jedne ličnos- krug životne nesreće sa svom moralnim implikacijama janja koje nagoveštava i sam naziv ovogodišnje selekcije. ti smeštene između ličnih problema i surovih “klješta koje iz toga proizilaze. Bio je, nesumnjivo, posvećen i savremenim problemima, istorije” gradi se i na svedočenju o još svežim sećanjima Takođe, jedan stari gost ranijih Bitefa, čuveni reditelj ru - etičkim i političkim dilemama današnjice i, u predstava- na potresna zbivanja u Sarajevu u prvoj polovini munskog porekla Andrej Šerban, oslonjen na Bergmanov ma naših pozorišta, skorašnjom prošlošću koja je razorno devedesetih godina prošlog veka. scenarijo Krici i šaputanja, u istoimenoj drami ne izneve - delovala na region. Svakako, u tradiciji Bitefa, teatarske

168 I KAZALIŠTE 47I48_2011 169 Dopisništvo

Jana Dolečki Barem jednom mjesečno, mala sala unutar jedne sasvim obične obiteljske novogradnje u vojvođanskom zaseoku Novi Karlovci postaje kazališna Meka kako srpske tako i međuna- Kazalište rodne kulturne kreme

kazališnoj kući (činjenica zbog koje se ovaj teatar računa SUNO E ROMENGO kao prvo romsko kazalište u Europi!), svoju malu, ali visoko filtriranu i visoko utjecajnu publiku najizravnije suoče s vlastitom vizijom svijeta i društva u kojem žive. A kako znamo iz najrazličitijih izvora, odnos svijeta spram tih istih – čiji san sanja Roma van granica ove jedinstvene kazališne kuće vrlo je dramaturški potentan. Promatrajući kontekst, Romi su najbrojnija etnička manji- romski teatar? na u Srbiji. Iako se procjenjuje da ih na teritoriju Srbije živi oko 450.000, službene vlasti su zbog nereguliranih biro- kratskih procesa uspjele registrirati tek jednu četvrtinu ove brojke, njih 108.000. Velika većina njih živi ispod razi- Od samog početka ideja o osnivanju vlastite ne siromaštva, čak 80 % populacije živi u nehigijenskim kazališne kuće bila je prisutna no postala je uvjetima, a najveći dio njih može računati na profesiju stvarno zamisliva tek nakon izvedbe prvog isključivo u sferi prerade sekundarnih sirovina. To je stati- kazališnog performansa SUNO E ROMENGO stička realnost. S druge strane, Srbi su pak po pitanju kojim se romska trupa predstavila javnosti. integracije Roma u njihovo društvo generalno skloni opasnom relativiziranju pod jakim utjecajem popularne kulture unutar koje Romi i dalje drže svoj neprikosnoveni sta- Karlovca čiji se entuzijazam odlaska na predstave u tus vrhunskih zabavljača. Upravo jekulturni taj vid eman- vlastito kazalište doslovno može opipati. S jedne cipacije i integracije Roma najčešći, najbezbolniji i iz tih arem jednom mjesečno, mala sala unu- strane rampe kulturno/politič ko/ korporativna razloga najmanje opasan po dominantno društvo – čak tar jedne sasvim obične obiteljske novo- vrhuška prošarana glavama domorodačkih entuzi- štoviše, postojanje romske kulture srpska država vrlo Bgradnje u vojvođanskom zaseoku Novi jasta gladnih bilokakve forme socijalizacije, a s Zoran Jovanović često predstavlja kao rezultat vlastite otvorenosti i tole- Karlovci postaje kazališna Meka kako srpske druge strane, na pozornici od nekoliko kvadratnih rantnosti, kako prema unutra tako i spram svijeta u kojemređenih projekata i radionica, samoinicijativno nastali tako i međunarodne kulturne kreme – na samo metara ljudi koji su zbog svoje etničke pripadnosti romska kulturna ikonografija već desetljećima odrađujeromski teatri iznimno su rijetka specifičnost na kojoj i nekoliko kvadrata malo veće prostorije rudi- društveno i ekonomski sustav no u potpunosti mar- posao srpskog kulturnog ambasadora. Naravno, u čitavojpočiva njihova vrijednost. Vjerojatno najpoznatiji romski mentarno opremljene s par reflektora i odbače- ginalizirani i nevidljivi. Na prvu loptu, možda se čini toj pričipromocije romske kulture kroz romske trubačketeatar na području bivše Jugoslavije je bio PRALIPE teatar da ovako elitni premijerni protokol svojim prisu- nim stolicama Jugoslavenskog dramskog pozo- kojeg je ‘70-tih godina prošlog stoljeća u skopskom rom- stvom opravdava svoje poltronstvo i prikazuje orkestre i Kusturičine filmove sami Romi kao narod najlo- rišta, stiskaju se bardovi srpskog glumišta po- skom getu Šutka osnovao Rahim Burhan i koji je svoju snagu svojih humanističkih nazora, ali činjenica da šije prolaze jer se predrasude o njima na ovaj način samo put Voje Brajovića i Nede Arnerić, velikani srp- umjetničku snagudokazivao nagradama na kazališnim ova profilirana publika zaista redovno prati produk- dodatno perpetuiraju i osnažuju. ske kazališne misli poput teatrologa Jovana Ćiri- cije jednog romskog kazališta mož da ipak govori i festivalima u punopravnoj konkurenciji s profesionalnim lova i dramaturginje Borke Pavićević, ali i brojni nešto o snazi tog teatra. ansamblima i kazališnim produkcijama. drugi umjetnici, kulturi skloni političari, pred- Ono što je očito jest da jednom mjesečno autori i 1 Ovaj vrlo kompleksan i 2 sjednici svjetskih kompanija i koncerna koji glumci romskog teatra SUNO E ROMENGO imaju teoretski tek načet suštinski problem pozicije Roma Bašu kao što PRALIPE nastaju iz kreativne iskre jednog spe cijalno za premijeru slijeću iz New Yor ka. jedinstvenu priliku da na vlastitom terenu, u svojoj Srbiji i svijetu danas se utkao i u svaku razinu priče entuzijasta,o tako i SUNO E ROMENGO nastaju kao dio Osimuglednika, na osamdesetak mjesta u gle- kazalištu SUNO E ROMENGO. kreativnog interesa Zorana Jovanovića, Roma iz Novih dalištu redovno se smještaju i mještani Novih Iako novija balkanska povijest prepoznaje nekoliko dese-Karlovaca, čovjeka bez formalnog kazališnog obrazova- taka romskih kazališnih skupina nastalih u kontekstu odnja, - ali sa završenom ekonomskom školom i nekoliko

170 I KAZALIŠTE 47I48_2011 171 Promatrajući kontekst, Romi su najbrojnija etnička manjina u Srbiji. S druge strane, Srbi su pak po pitanju pomoć lokalne samouprave, jedne inozemne banke, ali i integracije Roma u njihovo društvo gene- uz ulaganje vlastitog imetka, zemlje i truda, 6. svibnja (na Đur đevdan) 2008. svečano se otvorila kaza lišna zgrada ralno skloni opasnom relativiziranju pod romskog kazališta u Novim Karlovcima. Činjenica da jakim utjecajem popularne kulture unutar kazalište nije otvoreno u državno-administrativnom sre- koje Romi i dalje drže svoj neprikosnoveni dištu zemlje i da je na taj način možda ponovno gurnuto status vrhunskih zabavljača. na marginu kulturnih događanja, Jovanović promatra iz druge perspektive: “Ja Nove Karlovce vidim kao novi centar kulturne mape Srbije. Kad pogledate kartu, ono je podjednako udaljeno od Beograda, Novog Sada, Subo - tice, Budimpešte… Na našim se predstavama tako sreću točnije priručnik romske frazeologije koji ljudi iz različitih gradova, mi nismo na margini, mi smo se svojim sadržajem pokušao maksimalno ustvari uspostavili novo središte…” Ipak, predstave kaza- 3 Kako kaže Jova nović, jedno cijelo približiti svakodnevici Roma i onih kojima lišta redovno gostuju i pod svjetlima velegrada, a trupa izdanje rječnika otkupio je UNICEF, a i Romokaust je komunikacija s njima potrebna, a ote- često i putuje van granica Srbije pod pokrovitelj stvom druge međunarodne organizacije su u ovoj žana. raznih što dr žavnih što međunarodnih institucijazivanju i fonda- ritualnih scenskih događaja romske zajednice po - knjižici prepoznale kulturno-društveni po - cija i tako predstavlja onu “ljepšu stranu Srbije” sput početka vjenčanja, sprovoda, slavlja, u novijim produkcijama ten cijal pa su na razne načine podržale priče. autorski se tim počeo hvatati u koštac s ozbiljnim tema- njen daljnji život. Što se samog repertoara kazališta tiče, on je u najmanjuma poput stradanja Roma u holokaustu. Rezultat promi- Kako bi malo razigrao suhoparni leksiko- ruku rečeno, vrlo šarolik. Pritom, kreativna specifičnostšljanja upravo i na tu temu je možda i najvažnija predstava grafski proizvod, Jovanović je u njega uba- poetika naj većeg djela predstava ovog teatra razoružavaovog kazališta, ROMOKAUST, rađena po motivima knjige cio i nekoliko romskih priča i legendi koje tradicionalnu kritičku poziciju koja postaje Historijapotpuno holokausta Roma Radomira Đurića i Antuna je skupio od Roma iz svojeg kraja i tako se nefunkcionalna pred ovom naivnom kazališnomMiletića. slikom. Produkcija koja obuhvaća poglavlja naziva poput polako počeo interesirati i za njihovo Pred sta ve/performansi ne posjeduju konvencionalnu“Hapšenje”, “Logor”, “Logorska zabava”, “Sterili zacija dje- predočavanje. Počeo je redovno pohoditi dramsku priču već donose svojevrsnu ritualizacijuvojčica”, tradi- vrlo jasno i direktno prikazuje nasilje nad Romi - dramske radionice beogradske pedagogi- cionalnih romskih tekstova i legendi i to najčešćema u obliku koje, iako stavljeno u vrlo jasan povijesni kontekst, nje Ljubice Beljanski Ristić i kroz njih shva- fizičkog teatra. Ples i pjesma kao tradicionalno hrabrosredišnja donosi i suvremenu sliku pozicije Roma u dana- tio da se “igrom i tijelom može reći mnogo mjesta romske kulture i ovdje su osnovni elementišnjem perfor- društvu. Prava snaga ove predstave koja uistinu više nego knjigama, da vizualni efekt mativnog, a ako bi se već moralo SUNO E ROMENGOpredstavlja istinski kulturni događaj, leži u činjenici da je mnogo više djeluje na ljude nego riječ.” uspoređivati s nekim kazališnim modelom kojegza poetiku same izvođače Rome njezino igranje snažan emanci- donekle slijedi, onda bi to mogao biti svojevrsni ritualizi- 4 pacijski čin koji breme jedne prošlosti pretvara u dio iden- rani teatar, kazališna slika koja u svojoj jednostavnostititeta, oruđei za budućnost. Kako nam potvrđuje i sam Uz podršku i pomoć ljudi iz alternativnih propusnosti spaja današnjicu i vrijeme iskon ske Jovanović: potrebe “Mnogi od mojih glumaca nisu znali ništa o kazališnih krugova, Jovanović je od 2000. društva za identifikacijom kroz zajedničke rituale.holokaustu, No, pro- a imaju članove porodice koji su umrli ili godine počeo okupljati mlade Rome oko matrajući kreativni razvoj kazališta i njegovog osnivačanestali (to u to vrijeme. Rad na ovoj predstavi za njih je zaista ideje stvaranja vlastite kazališne priče. Od dvoje je uostalom potpuno neodvojivo – Jovanovićbilo je nevjerojatno reži- iskustvo kroz koje su puno naučili o sebi samog početka ideja o osnivanju vlastite Romokaust ser, dramaturg, koreograf i glumac svojih predstava),i svom narodu.” kazališne kuće bila je prisut na no postala SUNO E ROMENGO se posljednjim produkcijama počeo zanatskih tečajeva. Prema vlastitom objašnjenju, ideja o stvaranju kaza- Još jedan smjer u kojem je kazalište krenulo ocrtava i nji- je stvarno zamisliva tek nakon izvedbe upuštati u predstavljanje puno interesantnijih i društveno lišta mu je nadošla nakon nekoliko godina bavljenja romskom kulturom i hova najnovija produkcija, Hamletovi glumci, u kojoj se prvog kazališnog performansa SUNO E relevantnijih priča i time je dokazao da unatoč svojoj naslijeđem – prvo je radio kao prevoditelj za romski jezik na vojvođanskoj autorski tim suočio sa Shakespeareovim Hamletom, ali ROMENGO kojim se romska trupa predsta- scenskoj lepršavosti i dramaturškoj neuhvatljivosti neće televiziji, a onda je pokazao interes i za osmišljavanje televizijskih pro- tako što su u njemu pronašli i na scenu izvukli samo jedan vila javnosti. bježati od ozbiljnijeg društvenog angažmana. grama namijenjenih romskoj populaciji. Zatim se de taljnije posvetio pro- Nakon što je uspio osigurati financijsku Dok u njihovim ranijim predstavama sudjelujemo u prika- blematici romskog jezika i napisao je srpsko-romsko-engleski rječnik, ili

172 I KAZALIŠTE 47I48_2011 173 segment drame koji ih se konkretno ticao – kroz prikaz kušavam izbjeći u svojim predstavama. Ne bih volio da putujućih glumaca koji dolaze igrati “mišolovku”, postavi- publika s mojih predstava izlazi nezadovoljna. Ja se tru- li su pitanje tko su bili ti glumci, kako su se umjetnički pri- dim da predstave radim za sve, ja hoću da naše predsta- To su specijalno emotivni susreti u kojima lagođavali svojim vladarima i na neki način, progovorili o ve budu razumljive svima, od nepismenih ljudi do kazali- pitanju same romske kulture i šnih znalaca, da budu točne i jasne.” im mi ne pokazujemo samo priče, već im Teško je spekulirati o njenih realnih uporišta. Drugim riječima, Jovanović ne vodi kazalište SUNO E RO - pokazujemo da je moguće biti Rom i glumac, Posebna zanimljivost u ulozi tome koliko ovo kazali- MENGO isključivo kao poligon za igru, manifest romske baviti se ozbiljnim stvarima, imati svoje kazališta SUNO E ROMENGO u šte ima i koliko će imati vedrine i “lako ćemo” pristupa životu – iako sam kazuje kazalište. procesu kulturne, a onda i da njegovo kazalište nikada s pozornice ne odašilje neku snage da suštinskiiz - svake druge emancipacije društvenopolitičku poruku i ne upire prstom krivnje u mijeni društvenopoliti- Roma dešava se kad sa svojim publiku već “stvara slike koje oduševljavaju svakoga”; čku poziciju Roma svo- produkcijama gostuju u rom- pravu poruku ovog kazališta on vidi u samom njegovom jim djelovanjem. skim naseljima ili kad im u postojanju. “Mi postojimo kao romsko kazalište i to je ono kazalište organizirano dolaze romska djeca i školarci. “To najvažnije. Nije toliko važno to što mi točno pričamo i pokazujemo, da li promičemo neku poruku, stav ili ne. su specijalno emotivni susreti u kojima im mi ne pokazu- Poruka i jest ta da mi danas postojimo, da je moguće da jemo samo priče, već im pokazujemo da je moguće biti danas Romi imaju i igraju svoje kazalište.” I to je jedan Rom i glumac, baviti se ozbiljnim stvarima, imati svoje kontekstualni filter kroz koji je neizbježno promatrati ovaj kazalište. Naravno, veliku stvar u tim susretima ima činje- teatarski fenomen bez obzira na njegove umjetničke nica da mi igramo na njihovom jeziku, u potpunosti smo dosege. Naravno, teško je spekulirati o tome koliko ovo im razumljivi i bliski.” A da i po pitanju profesionalizacije kazalište ima i koliko će imati snage da suštinski izmijeni svog rada misle vrlo ozbiljno najbolje govori činjenica da društvenopolitičku poziciju Roma svojim djelovanjem, ali čitav ansambl kazališta već nekoliko godina pohađa malu činjenica da su uspjeli sagraditi krov za svoje kazališne romsku kazališnu akademiju u kojoj predaju eminentni snove, kao i kreativni put kojim su krenuli najavljuje neko srpski kazalištarci, a čija diploma profesionalizira njihovu moguće preuzimanje odgovornosti za takvu vrstu uloge. umjetničku aktivnost. Ta dinamična razmjena iskustava i znanja s kazališnim profesionalcima vrlo je zanimljiva, ali ujedno postavlja pitanje koliko romsko kazalište može

izgubiti ili dobiti na svojoj specifičnosti kroz neki vid insti-1 Naravno, ovo ne znači da su Romi prepušteni sami sebi u tucionalizacije ili približavanja kazališnim konvencijama. procesima vlastite emancipacije – u Srbiji trenutno postoji Ako pitate Zorana Jovanovića, stvari su vrlo jasne – on više od stotinu nevladinih udruga posvećenih problemima Roma, nacionalna strategija o zaštiti ove populacija potpisa- pomoć i podražaje iz sfere profesionalnog kazališta proji- na je prije nekoliko godina, a provodi se i nacionalni plan cira na sebi svojstven način. Upitan prati li uopće suvre- usklađen s programom Europske unije “Dekada Roma 2005- menu kazališnu produkciju, naročito onu BITEF-ovsku ko - 2015”. joj je možda i najizloženiji iz razloga da već nekoliko godi-2 PRALIPE teatar nastao je 1971. i imao je nekoliko vrlo zapa- na sa svojim kazalištem sudjeluje u pratećem programu ženih kazališnih produkcija u režiji Rahima Burhana. Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća teatar se iz ovog renomiranog svjetskog festivala, on odgovara: “Ja skopskog predgrađa seli u Njemačku, u Muelheim, gdje mu gledam sve predstave na BITEF-u i neke mi se sviđaju, a kazalište Theater an der Ruhr pod vodstvom Roberta Ciullija neke manje. Ono što mi je najinteresantnije jesu razgovo- nudi krov nad glavom. Unutar te kuće PRALIPE ostvaruje svoje najvažnije produkcije s kojima putuje svijetom i osvaja ri s publikom nakon što predstava završi. Nakon svake brojne nagrade. 2001. suradnja s dotičnim teatrom se predstave obavezno popričam s gledateljima i pitam ih iscrpljuje, kazališna trupa se raspada, dok Burhan i dalje radi kao profesionalni redatelj. šta im se nije svidjelo u pojedinoj predstavi i onda to po - 3 Činjenica da poglavlja obrađuju situacije poput prošenja, krađe i slično otvara problematiku opsluživanja već stvorenih predrasuda u koje Romi sami povremeno upadaju. 4 http://www.e-novine.com/intervju/intervju-kultura/32875- Hamletovi glumci Sanjate-romskom.html

174 I KAZALIŠTE 47I48_2011 175 Sjećanje

Ozana Iveković tom portalu joj je objavljena i posljednja kritika - o premi-Uvijek se sjetim Krležinih riječi da glumac pogođen stre - jeri Gospode Glembajevih u HNK Zagreb. licom kritike dugo krvari. Shvaćam da je glumiti jako Posljednji njezin objavljeni tekst bio je o monografiji pre-teško i svi mi koji radimo javni posao izlažemo se sudu rano preminulog Marina Carića na portalu Kazalište.hr. javnosti i stalno smo u nekoj opasnosti, pred ispitom. Kritika mora biti sud. U kritičkim osvrtima na predstave daje potpunu informa-Koliko su to tek glumci koji su svojim fizičkim i duhovnim ciju o autorima i izvođačima. Posebnu pozornost pridajebićem izloženi pogledima svih? Kada glumac pročita dramskom tekstu (naročito domaćem), a u ocjeni izvedbenešto nepovoljno o sebi, jasno je da pati. Kazališni “Nikad izbjegava krajnosti te svoje sudove nastoji argumentirati.kritičari moraju biti spremni i na tu odgovornost i na taj Predstavu je stavljala u društveni kontekst pa bi tako svje-rizik da se stalno opredjeljujemo i da ne budemo stalno dočila ne samo o kazalištu, već i o svom vremenu. Uvijekugodni, pa ni uvijek pravedni, jer nismo bezgrešni. Kritika je također vodila računa o ono me za koga piše. Ne tolikomora biti sud. se nemojte britka poput nekih suvremenika, ali s druge strane Nisamni bila polemički raspoložena, a zamjerala sam se toliko blaga da je nitko ne bi za pamtio kao kritičarku,društveno jakima. Inače nisam svadljive naravi, ali ako Marija Grgičević bila je živa povijest hrvatskoga kazališta.bih stala nekome na žulj, onda bi to uvijek bio netko Nije bila samo na dramskim predstavama nego je pratiladruštveno važan i moćan. Postojala su vremena nedo - žaliti dirljivih ličnosti, nedodirljivih problema ili ideja. Ne sve, od lutkarskog do avangardnog teatra, od ulice do Hrvatskog narodnog kazališta, kao i sva gostovanja kojauklapati se u taj trend hvalospjeva, zauzimati odmak ili su tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog sto-pak bježati od toga, bilo je opasno. U nas se s nepodnoš - na prilike” ljeća bila u najmanju ruku jednako reprezentativna kaoljivom i lakoćom lijepilo etikete nacionalista, pa i fašisto - pokoja danas. idnoga, i takav je bio diskvalificiran, to brže što je bolje radio i bio konkurentan. Kazalište se često uključuje u O kritičarki Nikola Batušić piše ovako: Marija Grgičević (1929. 2011.) politički život, na razini koja njemu ne pripada. I čim Neprekinutim i ažurnim svojim komentarima o svim za- počnu neka navijanja za ove ili one, to ne može uroditi grebačkim kazališnim događajima, pa i onim najefemer- dobrim umjetničkim rezultatima, nego stvara različite za - nijim i gotovo anonimnim, ona svoju nazočnost u tisku ne blude i promovira lažne vrijednosti. Glas koji se tomu iskorištava za osobnu nametljivost, već kao tipičan pri- protivi ili dovoljno ne sudjeluje u nečemu što se u određe- mjer dobrog novinara uvijek na vrijeme i uvijek s istim, nom trenutku uzdiže nije poželjan. nikada prejudiciranim pretpostavkama, prilazi kazališ- Zagrebu je u subotu 24. rujna 2011.Marija Grgičević bila je živa povijest nom događaju. Objektivna i nepristrana, ona je u mirnim tijekovima svojih članaka pažljivo i predano bilježila sve godine umrla kazališna kritičarkahrvatskoga kazališta. Posljednji njezin 2 uspone i padove zagrebačkih kazališnih umjetnika i nji- UMarija Grgičević. Rođena u Virju 1.objavljeni tekst bio je o monografiji pre- Bez obzira na očite poteškoće na koje je nailazila zbog hova ostvarenja, odlikujući se rijetkom iskrenošću, nikada studenoga 1929. godine, školovala se u svojih stavova, Marija Grgičević nikada se nije dala upla - rano preminulog Marina Carića na por- podložna kakvoj zakulisnoj zlonamjernosti. Možda kadi- Zagrebu. Maturirala je u Klasičnoj gimnazi- šiti niti impresionirati bilo kakvim veličinama te je uporno talu Kazalište.hr. kada odveć uglađena, ne želeći nepotrebno uzbuđivati la- ji u Zagrebu 1948. godine te diplomirala pisala onako kako je smatrala da treba. Čini se da svoju ko ranjiv i uvijek osjetljiv kazališni organizam, ona je i tako hrvatski jezik, jugoslavenske književnosti i dosljednost nikada nije držala nekakvom posebnom intoniranom kritikom uvijek uspijevala odrediti sve temelj- ruski 1959. godine. Još kao studentica ba - hrvatskim gradovima. Osim kritikom, bavila se i pre- žrtvom budući da je, ističe Želimir Ciglar, često citirala ne koordinate kazališne predstave, tako da su one, osim vila se novinarstvom, a od diplome pa do voditeljstvom te prevodila s francuskog, talijanskog, Šoljanovu rečenicu “Nikad se nemojte žaliti na prilike”. ovih svojih obilježja, još i dragocjen dokument za budućeg 3 1985. radi u kulturnoj rubrici Večernjeg ruskog i slovenskog. Dobitnica je godišnje nagrade povjesnika, jer za razliku od mnogih drugih, spominju sveU skladu s tom porukom je živjela i pisala pa će sukladno lista te (potom) Vjesnika od 1985. do Društva novinara za reportažu (1952.) i nagrade sudionike u događajima na pozornici. tome njezino pismo biti zapamćeno kao iskreno, kvalitet - 1990. kada odlazi u mirovinu. Sudjelovala Petar Brečić za kazališnu kritiku (2004.). no i beskompromisno. je u osnivanju Hrvatskog društva kazališ- I nakon umirovljenja nastavlja pisati pa se njezini nih kritičara i teatrologa te mu predsjeda- članci mogu pronaći u časopisima Scena, Republi- 1 Batušić, Nikola: Hrvatska kazališna kritika (dramska). Ma ti - va 1983. i 1984. godine. U Večernjem listu ka, 15 dana, RTV teorija i praksa, Umjetnost i dijete, 1 ca hrvatska: Zagreb 1971., str. 298.-299. i Vjesniku izvješćuje o kazališnim događa- Telegram, Gesta, Dubrovnik, Vijenac. Posljednje je 2 O kazališnoj kritici te o problemima s kojima se suočava- Novine ne podnose hermetične tekstove. Razgovor sa Zlat- njima i recenzira premijere u svim većim godine pisala za internetski portal Kazalište.hr. Na kom Vidačkovićem. Vijenac, broj 281, 9. prosinca 2004. la, Marija Grgičević u intervjuu Zlatku Vidačkoviću povo- 3 Ciglar, Želimir: Skromna kritičarska velikanka. Hrvatsko glu- dom nagrade Petar Brečić, kaže između ostaloga: mište, br. 48-51, 2011., str. 81.

176 I KAZALIŠTE 47I48_2011 177 Sjećanje

Mario Kovač

Moja kazališna Vida Jerman (1939. 2011.) majka

lažući ovog ljeta križaljku nadola ze - boardu!) preko monodrame Judita Mire Gavrana na vedrim nebom radili na tekstu Maje Sviben Točka izvoriš- će kazališne sezone da ne bi došlo esperantu sve do brojnih suradnji na polju eksperi- ta. U ležernoj atmosferi, nesputani kazališnim rokovima i Sdo preklapanja termina režiranja, mentalnog i nezavisnog kazališta i filma tijekom daleko od uobičajene užurbanosti, uz brojna druženja i unio sam u svoj popis idealnih podjela kojih se nebrojeno puta odrekla honora ra ili “spusti- beskonačne razgovore popraćene gastronomskim i (koje se, silom prilika, rijetko ostvare) i la cijenu” kako bi mogla raditi sa “svojim vršnjaci- enološkim užicima, nastala je topla, nepretenciozna pred- Vidu Jerman. Za par mjeseci počinjem u ma”, mladim i entuzijastičnim kazalištarcima, Vida stava koju smo kasnije, uz producentsku pomoć KUFER- Teatru &TD raditi Brechtov rijetko izvođeni Jerman je na svaku probu i u svaku izvedbu unosila a, preselili na daske ZKM-a. Silom prilika, zbog bolesti komad Lux in Tenebris. Okosnicu podjele uraganski razorne količine pozitivne ener gije. kolege glumca, morao sam pre uzeti na sebe ulogu činit će već uhodana ekipa glumaca pri- Čitajući ovih dana brojna sjećanja na Vidu, vidim Vidinog sina u predstavi i od tada nadalje ona je mene, u jatelja s kojima surađujem još od student - kako se svi sjećaju istih stvari: njenog pionirski hrab- privatnoj komunikaciji, nazivala “svojim kazališnim skih dana i s kojima dijelim mnogo svjeto - rog razgolićenja na velikom platnu u filmu Maškara - sinom” a ja nju “svojom kazališnom maj kom”. Nejedan- nazorskih i estetskih promišljanja. Usprkos da, njezine zanosne gospođice Marijane iz Tko pje - put je iza mojih leđa, na nekom kazališ nom festivalu, pre- razlici u godinama, Vida Jerman je u neko- va, zlo ne misli, njezinih brojnih uloga u stranim mijeri ili promociji, odjeknuo njen gromki glas “Sine moj!” liko navrata glumila u producentski nesi - koprodukcijama u kojima se snalazila kao riba u i znao sam da nakon toga slijedi gr lje nje, ljubljenje i neizb- gurnim vodama kazališnog eksperimenti- vodi zahvaljujući svom poznavanju stranih jezika. ježna inventura svega što smo radili otkad smo se zadnji Uistinu, kad bi onu narodnu mudrost “Koliko jezika put vidjeli. A Vida je uistinu imala što pričati: njezin život je ranja dijeleći s nama svoju nepresušnu našli i razgovarali o Vidi te nazdravili pokoju u njenu čast. govoriš, toliko ljudi vrijediš.” pretočili u stvarnost, bio toliko ispunjen događanjima, anegdotama i avantura- energiju, zvonki smijeh i vječnu mladost. Ovako, imao sam vremena sjesti na osamu i razmišljati o Vida bi bila jedna od naj vrednijih i najbogatijih osob- ma pa se povremeno činilo kako živi tako dinamično i brzo Od naše prve zajedničke suradnje (Kralj dragoj prijateljici, “vršnjakinji” bez koje više neću moći nosti hrvatskog glumišta. da je smrt nema nikakve šanse dostići. Na žalost, nije bilo Ubu Alfreda Jarry-ja u njenom matičnom napraviti svoju idealnu podjelu. Kazalištu Trešnja) u predstavi se, iako već Najintenzivnije sjećanje na rad sa Vidom Jerman tako. Draga Vido, moja kazališna majko, hvala ti na tvojoj pristojno iza šezdesete godine života, vezano je uz radionicu Hrvatskog Centra ITI kada Vijest o Vidinoj smrti zatekla me u Dubrovniku. Da sam bio energiji koja nam svima može poslužiti kao inspiracija i uspješno okušala čak i u vož nji na skate- smo u Motovu nu par tjedana svakodnevno pod u Zagrebu, vjerojatno bih se čuo s par prijatelja pa bi se poticaj na užitak u svom pozivu. I, doviđenja, gdje god si se preselila!

178 I KAZALIŠTE 47I48_2011 179 Foto memento

Hrvoje Ivanković

autoritetu, obratio sam se Milišiću za savjet, a on mi je sa Kazališne fotografije smijehom odgovorio: “Ja sam mu posudio 2000 maraka.” U tom momentu sam okinuo s Nikonom 800 AF. Izvan - redan portret kojega Milan ne samo da nikad nije vidio, Pava Urbana nego nije čak ni znao da je snimljen. To je bio moj način u to vrijeme, u razgovoru, s AF snimati ljude, a da oni to Malo je poznato da je dubrovački fotograf ne znaju. Dobar način za razotkrivanje ličnosti. Strpljivo Pavo Urban, čija je dvadeseta obljetnica sam čekao priliku da u nekoj od budućih predstava na pogibije nedavno obilježena, bio i vrstan panou teatra izložim i ovaj portret i zbunim Milišića. Ni - sam uspio dočekati. kazališni fotograf. Umjesto Milanovog portreta na panou teatra, ta je fotografija publicirana kasnije na naslovnici programskog letka tiskanog uz otvorenje dubrovačke kazališne sezone 1992/93, koju smo započeli projektom Iz života jednog princa – u spomen na Milana Milišića. No u tom trenutku među nama više nije bilo ni Pava Urbana čije je kašnjenje s razvijanjem fotografija znalo ljutiti pedantnog boema Milišića, što je i bio razlog spomenutog “konflikta”. A kako lica s fotografija brzo nestaju iz stvarnosti govori i spoz- Pavo Urban, 1990. naja da danas, na žalost, među živima nije više ni treći lik rije dvadeset godina, 6. prosinca 1991, mao na predstavama Dubrovačkih ljetnih igara, nego prilikom granatiranja, kada je u požaru djelomično izgor- iz ove gorko-duhovite epizode, čije je ime Urban džentl- na dubrovačkom je Stradunu, dok je hra- i duhoviti portreti glumaca i redatelja uhvaćenih na jela arhiva Dubrovačkih ljetnih igara. Jedna od fotografija menski prešutio. Pbro snimao najžešće granatiranje rodnog dubrovačkim ulicama u različitim, a nerijetko i bizar- koju ovom prigodom objavljujemo jest i portret književni- grada, poginuo fotograf Pavo Urban. U svojoj nim trenucima, primjerice na ulazu u računovodstvo ka i dramaturga dubrovačkog kazališta, Milana Milišića, kratkoj umjetničkoj karijeri (rođen je 1968) Igara, gdje su redovito dolazili po dnevnice ili u “tre- koji je i sam bio žrtvom zločinačkog napada na Dubrovnik:Posljednji portret Milana Milišića Urban se istaknuo nizom fotografija različitog nucima opuštanja”, po dubrovačkim betulama i kafići- poginuo je 5. 12. 1991, u svojoj kući na Pločama. Riječ je stilskog, žanrovskog i tematskog spektra, od ma. Živeći uz kazalište, Pavo je na kraju dobio i “titu- o posljednjem Milišićevom portretu, nastalom u proljeće aktova, arhitektonskih veduta i prizora iz dubro- lu” službenog kazališnog fotografa, prvo u Kazalištu 1991, a uz njega je vezana i zanimljiva priča, koju je Pavo vačke svakodnevice, do snimaka ratnih doga- Marina Držića (u sezoni 1990/91), a potom i na Urban zapisao na stranicama svog ratnog dnevnika, đanja na dubrovačkom području u kojima se na Dubrovačkim ljetnim igrama, u srpnju i kolovozu poslanog u obliku pisma njegovoj djevojci, danas poznatoj dojmljiv način isprepliću dokumentaristička 1991. Osim umjetničke kvalitete mnoge od fotografija fotografkinji Mari Bratoš, koja se tada školovala u Americi. neposrednost i umjetnička doživljajnost. U taj koje je napravio u tom razdoblju imaju i izuzetnu doku- Među prvim žrtvama u Gradu, zapisao je Urban, je i Milan dio opusa kojeg je sam nazvao Rat-Art, spada i mentarnu vrijednost, što se prije svega odnosi na foto- Milišić. Pjesnik. Dramaturg. Srbin. Milan je poginuo nakon posljednjih dvanaest Urbanovih fotografija po grafije koje je napravio na probama i izvedbama pred- što je srbo-četnička soldateska s brodova granatirala užu kojima je taj nesuđeni student zagrebačke stava Kazališta Marina Držića, budući su fotografski jezgru Grada. To je najbolji primjer koliko je besmislen Akademije dramske umjetnosti (neposredno materijali iz te posljednje predratne sezone dubro- ovaj rat. A siguran sam da je Milišić umro u fotelji prevo- pred smrt upisao je studij filmskog i TV snima- vačkog kazališta vrlo rijetki i teško dostupni. Pavove deći uz svijeću poeziju na engleski, vjerujući da će se nja) i postao najpoznatiji široj hrvatskoj javnosti. kazališne fotografije koje u očekivanju cjelovitog pred- dogodit samo ono što se dogoditi mora. (…) Iako sam pri No ako su neke od “mirnodopskih” Urbanovih stavljanja tog dijela njegovog opusa ovdje objavljuje- zadnjem razgovoru s Milišićem došao s njim u dosta veli- fotografija povremeno i bile objavljivane, posve mo skenirane su izravno iz albuma s negativima što ki konflikt – isključivo poslovni, ostao mi je dosta drag. je u međuvremenu zaboravljen kazališni dio su ih sačuvali njegovi roditelji, Mirjana i Vlaho Urban, Jednom prilikom sam mu se obratio s molbom da mi njegovog opusa, a upravo je kazališna fotografi- pri čemu neki od filmova iz ljeta 1991. još uvijek nisu pomogne; naime, to je bilo vrijeme kad sam radio u teat - ja bila jedna od velikih i trajnih Pavovih opsesi- pronađeni (riječ je, primjerice, o zapisima s predstava ru kao fotograf i nesmotreno posudio jednom čovjeku ja. Ne dokazuju to samo fotografije koje je za Hekuba i Mjera za mjeru, te ambijentalne izvedbe 600 njemačkih maraka. Tek poslije sam doznao da je svoju dušu, a kasnije i za različite novine, sni- Ribarskih svađa), pa postoji bojazan da su uništeni zadužen u cijelom gradu i da nikome ne vraća novac. Kao

180 I KAZALIŠTE 47I48_2011 181 F. Parać – M. Šparemblek: Carmina Krležijana, P. Vušović, I. Čampara i I. Hajdarhodžić u Goldonijevim Ribarskim svađama, Balet HNK Zagreb na DLJI, 1991. red. J. Juvančić, KMD, Dubrovnik, 1991. Božidar Alić, Svečano otvorenje DLJI, red. Ž. Mesarić, 1989. Molière – Tudišić: Jovadin, red. Ž. Orešković, KMD, Dubrovnik, 1990. Prizor s generalne probe Svečanog otvorenja DLJI, 1989. Snežana Bogdanović u Euripidovim Feničankama, red. P. Magelli, DLJI, 1987. Ecce homo, red. J. Juvančić, DLJI, 1987. D. Šarić Kukuljica, M. Podrug Kokotović, I. Čampara, J. Ančić, I. Hajdarhodžić Vili Matula kao Lucifer u predstavi Ecce homo, DLJI, 1987. i D. Begović na probi Ribarskih svađa, KMD, Dubrovnik, 1991.

182 I KAZALIŠTE 47I48_2011 183 Nove knjige

Iva Gruić me dijska svojstva i stvaraju tako ma pa ponovno poseže duboko u dio svog sadržaja i terminologijeposve (jer nove medijske učinke), Lukić povijest, kao i u slučaju medija, de- kako opisati novo nego pomoćupropituje ter- njegovo mjesto u gustoj monstrirajući kako isti procesi posto- mina koje smo razvili za staro?),medijskoj već slici suvremenosti, opisuje je od pamtivijeka, jer veliki kulturni Raščišćavanje zabluda dobivaju novo, često i novim mediji-međuutjecaje, traganje za specifič- procvati vezani su s miješanjem kul- ma posredovano mjesto u revidira-nošću, osobitošću. tura, baš kao što su i stara carstva nom medijskom sustavu. Osobito je zanimljivo poglavlje o teh- često bila multikulturalna. Nova je, i pripitomljavanje novotarija I svaki novi medij na početku nailazinologiji u kazalištu jer ne samo što kaže Lukić, samo nevjerojatna brzina na otpor. Ne znam koliko će toopisuje dopri- ‘starinske’ atrakcije, od sta- i razina učinka kojoj danas svjedo- nijeti razumijevanju današnjegrogrčkih svije- mehanizama do baroknih čimo. ta, ali gotovo se utješnim doimaspecijalnih u efekata (ili kako su ih ta - Neospornu važnost kulture u globali- brojnim zgodama demonstriranda poneskromno - zvali – čuda), nego i zacijskim procesima Lukić razmatra datak da se manje-više ista raspravaestetske novitete dovodi u vezu s kroz diskusiju o multikulturalizmu, ali Nakon lijepo primljene prve knjige omaciju o razvoju suvremenog razmi- vodi još od starih Grka. Već se,tehnološkim pri- razvojem, tvrdeći, na i kulturnom imperijalizmu kojem se kazalištu i njegovom okruženju, us -šljanja, a sve to zatim još i povezuje mjerice Platon, kako duhovitoprimjer, ističe kako je kazališnu avangardu u novije doba pridružuje i medijski mje rene prije svega na istraživanjes kazališnom praksom, komentiraju- Lukić, zgražao nad novotarijomomogućilo koja uvođenje električne ra- imperijalizam, jer danas se vrijedno- društvenih i političkih procesa kojići veze između ideja, teorija i razvoja dovodi u pitanje tadašnji uređenisvje me te. - Utjecaj novijih izuma, od filma sti dominantne kulture manje šire kazalište znakovito ‘dodiruju’ (i biva-umjetničkih stilova i izazova. dijski sustav (usmene kulture).do Jedi digitalne- tehnologije, pažljivo je oružjem, a češće ‘mekim’ sredstvi- ju njime ‘dodirnuti’), u drugoj knjiziOdličan primjer za tako široko po - no, on je govorio o pismu, zapisiva-komentiran kroz mješavinu prikaza ma, pri čemu ostaje činjenica da su u iste okvirne teme Darko Lukić bavistavljenu mrežu u koju uvlači čitate- nju, dakle nečemu što će nekolikote orija i primjera iz prakse, sve do ‘susretima’ neke kulture uvijek jače se vrućim, takorekuć presudnim pita-lja jest prvo poglavlje o medijima. medijskih revolucija i skoro dvijemalo i pol poznatih ‘križanaca’, poput vir- od drugih. njima suvremenog razvoja kulture,Umjesto očekivanog prikaza užurba- tisuće godina kasnije, još uvijektualnog po- ili kiborg kazališta. (Ako ste Priznavanje političkog neuspjeha umjetnosti pa onda i kazališta: medi-nog razvoja medija u prošlom stolje- stojati u formi danas široko oplakiva-zgroženi već i samom idejom o robo- multikulturalizma na Zapadu (o ko - jima i globalizacijom. Knjiga je podi-ću, Lukić započinje – od početka, od ne – knjige. tima u kazalištu, sugeriram da još jem se odnedavna i javno govori iz jeljena na dva praktički odvojenaprvog medija: govora. I zatim skicira Iz povijesnog prikaza Lukić ulazijednom u proučite gore citiran ‘poučak najviših centara moći), Lukić tumači dijela: u prvom se ispituju međuutje-30.000 godina razvoja, jer medij nije pregled medijskih istraživanjao Platonu‘). gdje kao kraj idealističkog, teško ostvari- caji medija i kazališta, a u drugomdanašnji fenomen, mediji su postoja- prezentira temeljne teorije (i teoreti-Zaključno, Lukić tvrdi da noviji mediji vog, izvaneuropskim kulturama ipak promjene koje globalizacijski procesili praktički oduvijek, kad god je bilo čare), uz kraće kritičke komentare.ne ugrožavaju U kazalište. Slobodno i nametnutog, i u završnici utopijskog unose u teatarsku produkciju iinformacije za prenošenje i sredstva raspravu o medijima prirodnopojednostavljujući, se što je dobrona- projekta i zatim prezentira nekoliko Darko Lukić: ‘mišljenje’ kazališta. koje bi ju prenosilo. Povijesni pregled uključuju i pitanja o kulturi, odnosumjernom recenzentu, nadam se, do - novijih stavova: upozoravajućih, po - Kazalište u svom Pristupajući materiji transdisciplina-koji slijedi dokumentiran je obiljem vi soke/elitne i popularne, odnosnopušteno, mogla bih njegov stav sumi- put onih Pascala Brucknera koji go - okruženju. Kazališna rno, istraživački savjesno i eruditskipodataka, povezuje razvoj društva, masovne kulture, masovnoj komuni-rati ovako: mediji mijenjaju kazalište, vori o mondijalizmu kao izvitopere- široko, Lukić u diskusiju uključuje štokulture i medija, a pri tome ostaje pri- preoblikuju ga, ponekad pokradaju nom obliku multikulturalizma (jer intermedijalnost i kaciji, ali i o političkim dimenzijama i je moguće više pitanja koja kao dakladno sažet. društvenim značenjima kako medija(dramu je preuzeo prvo film pa tele- guta raznolikost i proizvodi unificira- interkulturalnost; sama niču čim se bilo koja komplek -Uz brojne teorijski korisne podjele i tako i teorija koje ih pokušavajuvizija), ra - ali mu ‘dug’ vraćaju novim nu, mumificiranu kulturu), preko Leykam international, sna tema otvori. A zatim ih ne zatva-promišljanja, ta kontinuirana povijest zumjeti. tehnološkim (pa onda i estetskim) umje renijih teza o potrebi za kohabi- Zagreb 2011. ra lapidarno, instant odgovorima iliod prapočetaka govori nam i nekoli- Nakon tako temeljite pripreme,mogućnostima, Lukić dostupnošću i popu- tacijom kultura (u kojoj bi dominiralo naprosto izvodima vlastitih teorijskihko vrlo jednostavnih, ali znakovitih se posvećuje centralnoj temi: larizacijom.odno- poštovanje) pa do pozitivnijih pogle- (i/ili praktičnih) stanovišta. Umjestostvari. Novi se mediji naprosto stalno su kazališta i drugih medija. BudućiDrugi dio knjige podnaslovljen je Ka - da koji u međuzavisnostima koje su toga, zalazi duboko u povijest da bipojavljuju (posljednjih desetljeća, da je kazalište već po definicijizalište ne u okruženju globalizacije. postale neminovne vide ujedinjava- prikazao razvoj pojma ili ideje, opšir-moramo priznati, nešto brže nego ra - samo multimedijalno (koristiLuki više ća ovdje zanima mjesto i uloga nje i mogućnost za daljnji rast. no raspravlja raznolike teorijske pri-nije), ali stari uporno preživljavaju i to medija), nego i intermedijalno kazališta(medi- u globalizacijskim procesi- Slijedeći isti obrazac kao i u prvom stupe, nudeći pri tome iscrpnu infor-ne samo tako da novima prepuštaju ji se prožimaju, razmjenjuju svoja

184 I KAZALIŠTE 47I48_2011 185 Nove knjige

dijelu knjige, nakon prezentiranjaposebnim naglaskom na refleksepokazuje kako se nositi s prevrtlji- Lucija Ljubić šire slike Lukić se fokusira na kazali- postkolonijalne, feminističke i queervom suvremenošću, raščišćavajući šte. Premda je međukulturalna raz- teorije na izučavanje kazališta. pri tom zablude i pripitomljavajući mjena bila prisutna već u najstarijim Lukićeva knjiga rijetko je živo teatro-‘neprijateljske’ novotarije. scenskim formama (još u drevnom loško štivo, čitko, zanimljivo, infor- Egiptu faraoni su za dvorske spekta- mativno, na trenutke gotovo polemi- Žrtve kulturnih sterotipa kle dovodili i plesače iz inozemstva), čno. Dakako, uz sve to (ili prije svega i ovdje se procesi posljednjih dese- toga?) udžbenički je korisna, jer na tljeća ubrzavaju. Kao jednu od naj- jednom mjestu daje pregled opsežne važnijih posljedica globalizacije na literature, posežući po potrebi za naj- kazalište Lukić ističe porast hibridnih starijim primjercima, ali stižući i do Nedavno se u širem krugu hrvatskih vrijeme najviše i najkompetentnije stilova i vrsta, što ponekad, razumlji- recentnih svjetskih istraživanja. Pri - teatrologa i kazalištaraca na različite pi sao Nikola Batušić i kajkavskih prevo, dovodi i do problema u razumije- tom je, u najboljoj maniri upravo stu- načine uključenih u stvaranje kazali- radbi najčešće Kotzebueovih, Ifflan - vanju i do nesporazuma, jer kultura dentske literature, opremljena pita- šnih predstava pokrenula rasprava o dovih i Eckhartshausenovih komada nije uvijek lako ‘prevodiva’. njima za razmišljanje, glosarijem važ- komediji kao žanru koji se rijetko na - koje su naši prevoditelji ne samo pre- Osobito je zanimljivo poglavlje unijih pojmova i velikom tablicom us - lazi u repertoarima suvremenog hr - nosili u hrvatski jezik, nego ih i dra- kojem se nakon izričitog bavljenja porednih povijesnih i društvenih do - vatskog kazališta, a jedna znanstve- maturški obrađivali ne bi li ih prilago- kazalištem vraća natrag na širi kon- gađaja, tehnoloških otkrića, medij- no fundirana studija o komediji u dili maskulinoj kazališnoj produkciji tekst govoreći o teatraliziranju svije- skih inovacija i dakako, odabranih ta. Citirajući Deborda opisuje suvre- događa(n)ja iz povijesti kazališta i povijesti njemačke dramske knjiže- pa su, primjerice, muško-ženske lju- meni, globalizacijom zahvaćeni svijet izvedbenih praksi. Knjiga je to, dakle, vnosti pokrenula je neobičnu raspra- bavne prizore pretvarali u iskaze du - kao društvo spektakla: ako je svoje- u kojoj se lako snaći. Na mjestima, vu o kulturnim stereotipima. Naime, bokog muškog prijateljstva i odano- vremeno prestalo biti važno biti, a istina, tako gusto niže teorije da je čula se primjedba kako su Nijemci sti. Za razliku od njih, isusovački su važno je postalo imati, danas je pak malo teže prohodna, ali zainteresira- prilično neduhovit narod pa je pravo dramaturzi i kazališni magistri ma - najvažnije predstaviti se. Izvedbe se ni se uvijek mogu uputiti na osobno čudo da, primjerice, imaju Tiecka i hom ostavljali ženske likove u uprizo- ne događaju više samo u za to pred- putovanje vođeni iscrpnom litera- Kleista i zanimljive komedije. Neupu - renim dramama, no ondje je najčeš - viđenim okvirima, svakodnevni život turom. ćenima ta primjedba i ne može djelo- će bila riječ o kršćanski i katolički sve više se estetizira, a granica izme- Konačno, Lukić ne daje samo pre- vati neobično, no onima koji poznaju poučljivim sadržajima pa prigode za đu života i umjetnosti zamućuje. gled teorija i promišljanja, nego i vla- Marijan Bobinac, povijest hrvatskog kazališta i imaju lascivnost nije bilo i ženske su uloge Svijet se tretira, piše Lukić, kao nešto stiti, jasno artikuliran i utemeljen do - Njemačka drama osrednji uvid u povijest njemačke tumačili isusovački đaci. književnosti to nipošto nije iznenađe- Mrska njemčarija protiv koje su usta- čemu nazočimo poput publika, što prinos. Dodamo li tome da se bavi u hrvatskom kazalištu dovodi do procesa svjetskog širenja nekim od ključnih aspekata razvoja nje – pa hrvatsko je profesionalno jali začinjavci profesionalnog kazali- , Leykam sveopćeg spektakla. Sve to, razumlji- suvremenog kazališta, a koji su kod 19. stoljeća kazalište stasalo upravo zahvaljujući šnog života u Zagrebu u ovoj knjizi vo, mijenja položaj i značenje kazali- nas više zanemarivani nego istraži- International, komedijama prevedenim iz njemač - zagrebačkoga germanista Marijana šne izvedbe pa onda i suvremena vani, posve je jasno da je riječ o izu- Zagreb, 2010. ke književnosti! I ne samo to – hrvat- Bobinca prikazana je iz drukčijeg ku - teorija pokušava na to odgovoriti zetnom novitetu u domaćoj teatrolo- sko dopreporodno kazalište, o koje- ta osvježivši suvremenu teatrološku šireći uvide na cjelokupni društveni škoj biblioteci. U našoj još uvijek pri- mu vrlo malo stručnjaka može meri- znanstvenu produkciju, ali i još važni- kontekst. U skladu s time, u poslje- lično zatvorenoj kazališnoj sredini, u torno suditi, uglavnom je svoje pred- je, donijevši znanstvenu raščlambu dnjem poglavlju Lukić se bavi novim kojoj novi mediji i transkulturalna loške pronalazilo u korpusu njema- recepcije njemačke drame u hrvat- teatrološkim istraživanjima i pristupi- otvorenost tipično izazivaju prije čke drame. Dovoljno se samo pod- skom kazalištu 19. stoljeća. Riječ je ma, prolazeći brzo kroz posljednjih strah nego zanimanje, knjiga bi tre- sjetiti kajkavskog sjemenišnog kaza- o studijama koje je autor do sada već nekoliko desetljeća razvoja teorije, s bala imati blagotvoran utjecaj jer lišta u Zagrebu, o kojemu je u novije objavio na njemačkom jeziku (Zwis -

186 I KAZALIŠTE 47I48_2011 187 chen Übernahme und Ablehnung. okolnosti iz povijesti hrvatskog kaza- ako se u obzir uzme činjenica da su ma da i njihovu recepciju u hrvat- broj časopisa Gordogan koji je 1991. područja ni izdaleka nisu niti istraže- Aufsätze zur Rezeption deutschs- lišta, ali i ukupne hrvatske kulturne hrvatski povjesničari kazališta i dra - skom kazalištu. Međutim, sudbina godine obilježavao 200. obljetnicu ne niti valjano vrednovane. Riječ je o prachiger Dramatiker im kroatischen povijesti. Budući da je recepcija poje- me najmanje pisali o tom dramatiča- toga dramatičara bila je mnogo piščeva rođenja. Posljednji u nizu važnom prinosu hrvatskoj znanstve- Theater, Wroclaw – Dresden, 2008.), dinih njemačkih dramatičara u 19. ru tumačeći njegovu prisutnost na povoljnija, posebice kad se uzme u dra matičara odabranih u ovoj knjizi noj i kulturnoj javnosti koji će nesum- a za ovo su izdanje prilagođene i do - stoljeću snažno povezana i s politi- hrvatskoj pozornici kao neku vrstu obzir revizija koju je svojom disertaci- jest Gerhart Hauptmann, još jedan njivo pridonijeti prijeko potrebnoj punjene. I dobro je da jesu, jer hrvat- čkim prilikama toga vremena, vrije- sramote. Pritom valja imati na umu jom (1968.) o njemačkom kazalištu njemački dramatičar koji je razmjer- reviziji okoštalih stereotipa koji su se, ska znanstvena zajednica ovako je dni su odlomci koji recepciju ne da su hrvatski kazališni entuzijasti u Zagrebu iz vremena od 1840. do no rano došao na hrvatsku pozorni- nažalost, uvukli i među hrvatske filo- stekla prigodu da bez obzira vlada li svode samo na kazališne prilike, preporodnog vremena upravo Kotze - 1860. pa i o bečkom pučkom koma- cu, a već u drugoj polovici 20. stolje- loge i teatrologe, ali i u repertoare su - njemačkim jezikom i ima li moguć- nego uzimaju u obzir i širu situaciju u bueove komade prevodili radi širenja du i J. Nestroyu, učinio Nikola Batu- ća njime su se bavili samo sudionici vremenih hrvatskih kazališta na koje nost nabaviti stranu publikaciju, društvu. Osim toga, Bobinac ne izo- kazališta na narodnom jeziku, a u šić bitno promijenivši dotadašnji stav germanističkih seminara. njemački dramatičari dolaze rijetko i dobije uvid u jednu od kulturno najiz- stavlja ni usporedbe s drugim susjed- drugoj fazi njegova su djela nestala s hrvatske filologije i teatrologije. Do Ovako metodološki impostirana knji- bez pravog odjeka. dašnijih i najosporavanijih razmjena nim državama, posebice u radu o repertoara i od 1877. godine na hr- sada je posljednje izvedeno Nestro - ga – koja komparatistički analizira u Hrvatskoj. Veze između njemačkog Körneru i transpozicijama tragedije vatskim pozornicama nije izvedeno ye vo djelo Talisman u Spaićevoj re- re cepciju njemačke drame u hrvat- i hrvatskog kulturnopovijesnog pro- Zrinskih koji su i u nehrvatskim kaza- niti jedno Kotzebueovo djelo. Djela žiji u Dramskom kazalištu Gavella skom kazalištu i pritom ne zaboravlja stora viševrsne su i brojne, pratile su lištima postajali sublimat domolju- Theodora Körnera, izvođena na hr - 1990., no predstava nije snažnije širi kulturni okvir tadašnje Europe – nas stoljećima i ostavile dubok trag, blja i požrtvovnosti. vatskom jeziku, iz hrvatskog su kaza- odjeknula dijelom i zbog izvankazali- završava intrigantno, gotovo konče- a još ni izdaleka nisu istražene. Kotzebue, o kojemu se nerijetko lišta nestala još 1867. godine, a pre- šne zbilje devedesetih. Lošije je pro- tozno: ekskursom o slici Hrvata u nje- Razlog je dijelom i u činjenici da su te govorilo i još se uvijek govori, kao o živjelo je samo jedno zahvaljujući šao Franz Grillparzer. Naime, on je mačkoj književnosti kao prilogu veze nerijetko bile mrske, iako su u tvorcu umjetnički ne odviše vrijednih Hugu Badaliću i njegovu libretu za jedan od najvećih njemačkih drama- raspravi o kulturnim stereotipima. novijoj prošlosti zabilježene i veliko- djela, otkriva se kao autor koji je Zajčevu operu. Ipak, Clemens Bren- tičara koji je u hrvatskoj kulturnoj Analizirajući tu temu na baroknom dušnije geste – poput ove knjige – iznimnu slavu postizao i u Burgthe - tano za Körnerove je komade rekao javnosti uživao loš status kao glorifi- Grimmelshausenovom Simplicissi - koje mogu biti iznimno poticajne za ateru. Bobinac u svoje rasprave da djeluju kao da je Kotzebueovo kator žuto-crne k. u. k. monarhije, a o mu su, preko prikaza slike Hrvata u prevladavanje mogućih predrasuda i uklju čuje i brojne radove njemačkih pero zalutalo u Schillerovu tintarnicu. njemu su negativno pisali mnogi, od djelima autora kao što su Gleim, tako bitno obogatiti suvremeno pro - germanista koji su, primjerice poput Nadalje, Bobinac analizira transpo - Franje Markovića do Miroslava Krle - Ewald von Kleist, Schiller, Körner i učavanje hrvatske cjelokupne kultu- L. L. Albertsena, za Kotzebuea rekli zicije Körnerove drame o Zrinskima že pa nije neobično što je u hrvat- Heine, uz proširenje na djela Huga re u različitim segmentima. da njegov velik uspjeh leži u tome što uspoređujući njemački izvornik s skim kazalištima najčešće izvođen von Hofmannsthala i Thomasa Man - M. Bobinac odabrao je nekoliko dra- se nije zalagao za neki klasno-speci- francuskim, češkim, hrvatskim i ma- korpus Grillparzerovih drama grčko- na pa sve do Enzensbergerova roma- matičara proučivši njihovu recepciju fični moral, nego je u djela ugrađivao đarskim te upozorava na različita rje- antičke tematike. Među njima je i na (Wo warst du, Robert?) Bobinac u hrvatskom kazalištu 19. stoljeća, višestruki moral tako da što više ljudi šenja kulturnopovijesnih i štoviše, poznata njegova drama Libussa koju zaključuje da su Hrvati prikazivani zadržavši komparatističku metodolo- na osnovi svojih različitih predrasuda političkih čvorišta. su hrvatski kritičari nazivali Grillpar - kao krvoloci, beskrupulozni, ali pri- giju analize hrvatsko-njemačke raz- može uočiti neku dodirnu točku i pri - Pišući o Nestroyu, autor ističe kako zerovim Faustom. Poslije Drugog prosti pljačkaši, fanatični katolici i mjene. U zasebnim radovima u ovoj hvatiti njegov proizvod, što im, zacije- su Josipa Freudenreicha kritičari na - svjetskog rata o Grillparzeru kao dra- pristalice habsburškog cara, vojnici u se knjizi bavi Augustom von Koteze - lo zbog poetičke i općenito duhovne zivali hrvatskim Nestroyem iako su matičaru pisao je utemeljitelj zagre- službi izvan svoje uže domovine, liko- bueom, Theodorom Körnerom, Jo ha - složenosti, u djelima priznatih njema- njegova djela poetički bila bliža djeli- bačke germanistike Zdenko Škreb vi koji se identificiraju s kolektivom i n nom Nestroyem, Franzom Grillpar - čkih dramatičara weimarske klasike ma Freidricha Kaisera koji je pisao koji je bio i dobitnik austrijskog odli- u svim navedenim djelima – isključi- zerom i Gerhartom Hauptmannom. nije bilo moguće. Osim toga, Kotze - pučke komade i dominirao pozorni- čja Grillparzerovog prstena, ali svoje vo epizodni likovi. Svemu prethodi sažeta analiza sta- bueov je cilj bila široka publika, a nju cama bečkih predgrađa. Ne zaborav- je studije o tom dramatičaru pisao Objavljena kao prva u Leykamovoj sanja hrvatskog profesionalnog ka- je dobio i u Hrvatskoj pa i u Kukulje - ljajući povući neizbježnu paralelu isključivo na njemačkom jeziku, od - biblioteci Germano-Croatica, ova je za lišta, uz neka manja proširenja o vićevoj inačici Stjepko Šubić ili Bela između Nestroya i Raimunda te us - bacujući nacionalne i političke inter- knjiga Marijana Bobinca nedvojbeno dopreporodnom kazalištu, a autor IV. koju je, primjerice, Demeter pro- tvrditi njihove osnovne razlike, Bobi - pretacijske vizure pa Bobinac u tome vrijedan prinos proučavanju hrvat- jednako postupa i u svakom sljede- glasio boljom od izvornika. Bobinče - nac nastavlja analizirajući postojeće vidi jedan od glavnih razloga što sko-njemačkih kulturnih veza, ali i ćem radu, podsjećajući čitatelja na va studija o Kotzebueu tim je važnija hrvatske prijevode Nestroyevih ko - Škre bov rad nije uvršten u poseban su vremen indikator da teme s tog

188 I KAZALIŠTE 47I48_2011 189 Nove knjige

Jasen Boko kazališta u temelju je ove studije. Napoleon, kao osobe i teme koje su Istraživanje povijesti drame na stra- bitno utjecale na promjene u poima-Fischer-Lichte iznimno je važna knji- nicama knjige nije rekonstrukcija po - nju identiteta kroz povijest. ga koja se nameće kao obvezno štivo vijesti europskog kazališta kao povi- Odabir ‘klasika’ koji ulaze u analizuza svako ozbiljno bavljenje kazališ - Povijest drame - povijest jesti identiteta, nego, kako Fischer- Fischer-Lichte izraz je snažnog auto-tem, ne samo ono koje počiva na pi - Lichte upozorava, povijesti drame ričinog stava i mnogi će se zapitatitanjima identiteta ili povijesti. Dva na - (kao književnog roda) u smislu povi- zašto neke drame izostaju iz ovogest godina čekanja da se pojavi u identiteta jesti identiteta. Pristup ovakvom hr vatskom prijevodu Dubravka Tor - istraživanju vodi kroz strukturnu ana- istraživanja identiteta. Nema, recimo, jan ca, vrijedilo je zbog same knjige lizu, a ona se ne može baviti cijelim Büchnerovog Woyzecka, jedne od koliko i zbog stručnog i kvalitetnog korpusom dramskog teksta kroz podra ma koja mi se čini vrlo bitnom u prijevoda. vijest. Zato ova knjiga nije priručnik iz određivanju i poimanju promjena u povijesti drame, jer ona za svoju ana- identitetu. Umjesto toga, dosta je lizu koristi samo djela koja pripadaju prostora posvećeno Dantonovoj smr - kanonu kazališta zapadnog kultur- ti, vjerojatno zbog šireg zahvata u nog kruga, ono što bismo odredili društveno i političko tkivo razdoblja. kao ‘klasike’. Te su drame često bile Naravno, svaki će se pažljivi čitatelj presudne u određivanju novih identi- moći zapitati zašto neke drame jesu teta zbog čega su i zaslužile široku analizirane, dok drugih nema i što iz recepciju koja nije završila s razdob- perspektive identiteta neko djelo čini ljem u kojem su nastale. Povijest dra - kanonom, ali se metodologiji autori- me Erike Fischer-Lichte je rekapitula- ce ne može staviti ni jedan ozbiljan cija bitnih razdoblja i ključnih dram- prigovor. Jednostavno, u knjigu ova- skih tekstova u njima, a sa svrhom kve vrste, čije su analize vrlo temelji- istraživanja korelacije drame (i kaza- te i detaljne, ne može stati sve pa lišta u cjelini) i povijesti identiteta. tako ni ono što se iz neke druge per- Erika Fischer-Lichte: Premda joj je naslov Povijest drame, ova knjiga svojim studioznim pristu- Da bi došla do identiteta nekog raz- spektive čini ključnim dramskim dje- Povijest drame dvotomna knjiga Erike Fischer-Lichte pom kompetentno izlaže. Teza kako doblja i čovjeka u njemu autorica lom nekog razdoblja. logično primjenjuje interdisciplinarni U knjizi mjesto nalaze i drame ili raz- (Razdoblje identiteta (1943.) profesorice teatrologije na se povijest kazališta u zapadnoj civi- berlinskom Freie sveučilištu nije kro- lizaciji odigrala upravo kao povijest pristup, jer bez konteksta u kojem su doblja koja se iz perspektive ‘klasi- u kazalištu od antike nika koja bi linearno pratila europsku identiteta iz čega slijedi da drame drame nastajale ne može se ni doći čne’ povijesti drame čine sasvim do danas) dramu od Eshila do naših dana. Ono europske tradicije treba čitati kao do identiteta. Zato se autorica služi marginalnima poput bečkog pučkog Disput, Zagreb, 2011. što je bitno određuje i daje joj pose- ‘nacrte ili koncepte identiteta’, mogla iskustvima i istraživanjima različitih kazališta iz prve polovice 19. stolje- Prijevod s njemačkog: bnu zanimljivost jest podnaslov: Ra z- bi na prvi pogled djelovati provokativ- disciplina, od antropologije (ne samo ća. Ali kako ovo i nije povijest drame koja bi uspostavila nekakav vrijedno- Dubravko Torjanac doblje identiteta u kazalištu od anti- no pa i senzacionalistički. Međutim, drame i kazališta), preko sociologije sni kriterij i bila ‘The Best of...’ europ- ke do danas. koncept i čitanje povijesti drame iz kulture pa sve do istraživanja povije- ske drame i kazališta, nego stu dija Bavljenje fenomenom identiteta nije takve perspektive Fischer-Lichte ne - sti mentaliteta. U takvom se pristupu sasvim logičnom doima činjenica da koja se bavi pitanjem odnosa identi- nova pojava, ali je u proteklom sto- ma u sebi ništa tendenciozno, a su - se u knjizi koja se bavi identitetom, a teta i drame, takav je postupak ne ljeću identitet postao jedno od ključ- stavna obrada te teze u knjizi potvr - zove se Povijest drame, spominju i samo legitiman, nego i vrlo inspira- nih mjesta istraživanja čovjeka i dru- đuje ovakav stav. atomska fizika, Einstein, apstraktno tivan. štva, a taj interes nije smanjen ni Svaka se povijesna promjena u slikarstvo, Darwin, Freud, Marcuse ili Povijest drame (Razdoblja identiteta danas. Stoga je posebno zanimljivo dram skom pismu odvijala u uskoj ko - u kazalištu od antike do danas) Erike pratiti kakav je bio odnos identiteta i relaciji s promjenom koncepta identi- drame u posljednjih 25 stoljeća što teta, a dijalektički odnos društva i

190 I KAZALIŠTE 47I48_2011 191 Nove knjige

Željka Turčinović ljava Jupin teatra od Igara naglaša- ambijentalno kazalište, njegovanje Trilogije. Bilo je dirljivo gledati nekoli- vajući važnost Igara u formiranju du brovačke dramske baštine u kojoj ko generacija glumaca kako izgova- Juvančićeva redateljskog opusa, ali Juvančić ostvaruje svoje najbolje raju antologijske Vojnovićeve rečeni- njegov presudan utjecaj u kreiranju amblematske predstave (Dubrovač - ce o Gradu i njegovoj prošlosti i još Sva Jupina kazališna godišta repertoara u ulozi umjetničkog rav - ka trilogija, Ekvinocijo, Ecce homo, jednu potvrdu o nepomućenoj ljubavi natelja Dramskog programa. Njego- Kako bratja pro daše Jozefa, Dundo između Juvančića i njegovih dubrova- ve uloge na Igrama bile su razno - Maroje, Gri žula, Ljubovnici, Dum Ma - čkih glumaca. Tu glumačku diverziju vrsne: od nosača, statiste, pomoć- rinu u pohode i dr.), ali i eventualni završio je Nikša Kušelj prigodnom nog inspicijenta, asistenta do redate- poticaj za bu duća istraživanja njego- pjesmom svom “najdražem profesu- lja i ravnatelja, no, “ovaj dio knjige ve uloge u razvoju suvremenog hrvat- ru i redatelju”. Publika je bila zado- ležerna je šetnja kroz Jupina godišta skog kazališta. voljna takvom nekonvencionalnom Sasvim logičnim i prirodnim čini sudnu i važnu ulogu odigrao su sret s na Igrama” piše Ivanković, potkrije- Monografija je imala do sada tri pro- promocijom, Juvančić uzbuđen, a se posljednji izdavački projekt Du - velikim hrvatskim redateljem, pljena fragmentima iz kritika tada vo - mocije, u Dubrovniku, Zagrebu i Osi - glum ci sret ni da su bili dijelom Ju - brovač kih ljetnih igara – impre siv - kasnije Juvanči će vim profesorom na dećih kazališnih kritičara, izvadcima je ku, a posebno dojmljiva i kazališno pine kazališne biografije. na monografija posvećena kaza - Akademiji dramske umjetnosti, dr. iz intervjua, dosjetkama i anegdotal - potentna bila je ona u Dubrovniku Spomenimo na kraju da je sastavni lišnom djelovanju redatelja, pe da - Brankom Gavel lomkoji mu je otkrio nim minijaturama s predstava i 17. kolovoza 2011. Kad se pročulo dio monografije DVD s dokumentar- goga i dugogodišnjeg ravnatelja čaroliju kazališta, a on joj se zatrav- proba te čini ovaj dio monografije Gradom da se priprema predstavlja- nim filmom Jupa na Igrama što ga je Dramskog programa pod naslo- ljen predao i u kazalištu ostao cijeli dinamičnim, pitkim i živim štivom nje monografije u Kneževu dvoru, uz koproducentsku podršku Hrvat- vom Joško Juvančić Jupa autora i život. Mnogo godina kasnije, kad je i po kazujući kazališnu praksu zavodlji- glumci su potajice smislili “glumački ske radiotelevizije režirao i montirao, urednika Hrvoja Ivan kovića. Jer sam postao etablirani redatelj, Ju - vom ne samo sudionicima kazališ- upad” nakon službenog predstavlja- njegov sin, Hrvoje Juvančić. Igre i Dubrovnik bili su presudni vančić će o Gavelli govoriti kao o nog čina nego i ljubiteljima kazališta. nja knjige. Mnogi su znali za tu glu- formativni čimbenici u stvaranju svom kazališnom i du hovnom ocu. Treći, teatrografski dio monografije mačku diverziju, ali Jupa ne. Po ska- Juvančićeva umjetničkog i reda - Od kazališnih početaka u Dubrov ni - svjedoči o brojnosti Juvančićevih re - linima Dvora silazile su čak tri Voj - telj skog habitusa. ku, preko studija u Zagre bu, Ivanko - dateljskih uradaka. U svom redatelj- novićeve Ide – Nataša Dangubić, Pe - Monografija je trodijelno strukturi- vić prati stvaranje Juvanči ćeva reda- skom opusu izrežirao je preko 120 rica Martinović i Srđana Šimunović rana; prvi dio kronološki studiozno teljskog opusa, od ranih, uspješnih, predstava u većini hrvatskih kazali- noseći mu “struke lovorike, pelina i pra ti Juvančićevu inicijaciju kazali- zrelih do etabliranih kazališnih režija. šta, ali i u kazalištima ex – Jugosla vi - vrijesa” na oduševljenje brojne publi- štem u rodnom Dubrovniku, kon- Iako već šezdesetih go dina na zagre- je (Zenica, Sarajevo, Beograd, Banja ke i veliko Juvančićevo iznenađenje. Joško Juvančić Jupa tekstualizirajući obiteljske i pro fe - bačkoj adresi, gdje mu se otvaraju Luka, Mostar). Iz publike je spontano krenuo sa svo- Napisao i priredio: sionalne događaje unutar razdob - vrata institucionalnih za gre bačkih i Monografija je bogato opremljena fo - jim crtežom o promociji dubrovački lja i kazališta koji su odredili nje- hrvatskih kazališta (Dramsko kazali- Hrvoje Ivanković tografijama iz predstava, s proba, s slikar Ivo Grbić, i kada smo se mi, govu kazališnu sudbinu. Drugi dio šte Gavella, Teatar ITD, Zagrebačko tiskovnih konferencija, iz Juvančiće - koji smo znali za taj teatralizirani dio Dubrovačke ljetne igre,posvećen je njegovom bivanju na kazalište mladih, Gradsko kazalište va privatnog albuma, afišima pojedi- promocije, pobojali da će “režija” 2011. Igrama od statiste do umjetničkog Komedija, zagrebački HNK, Satiričko nih predstava; sveukupno oko 230 propasti, zagrmio je Maro Martinović ravnatelja, a treći dio donosi is - kazalište Kerem puh, Kazalište Treš - fotografija ilustrira bogat Juvančićev poznati Orsatov monolog iz Allons crpan teatrografski popis Juvan - nja, osječki HNK, Hrvatsko narodno redateljski opus. Za skladan i infor- en fants! I ne dovršivši ga, izvukao je čićevih kazališnih režija. kazalište u Varaždinu, Zagrebačko mativan vizualni identitet monografi- Tonka Lonzu iz publike koji je mono- U prvom dijelu Ivanković spretno kazalište lu taka i dr.) Juvančić ostaje je zaslužan je likovni urednik monolog nastavio da bi potom iz publike i analitički prožima Juvančićevo vezan za svoj genius loci, režirajući grafije Luka Gusić. pozvao Milku Podrug Kokotović i djetinjstvo i odrastanje u Dubrov - često i kontinuirano u Kazalištu Ma - Ovom monografijom autor Hrvoje Mišu Martinovića koji su pomalo zbu- niku te prve znakove probuđene rina Dr žića i na Igrama. Ivan ković i protagonist Joško Juvan - njeno, ali toplo i srčano nastavili, po fascinacije kazalištem. Tu je pre - Drugi dio monografije autor na slov - čić potvrđuju Jupin jaki senzibilitet za sjećanju, igrati neke fragmente iz

192 I KAZALIŠTE 47I48_2011 193 Nove knjige

Lucija Ljubić Vjerojatno će se mnogi složiti da je psihološki priručnici za samopomoć jer je jedan već oduzeo. Trojica muš - drama Nosi nas rijeka najbolja Boš - uče nas da moramo komunicirati pa karaca iz dalmatinskog zaleđa mo - njakova drama. Bez obzira na krono- ćemo biti čili i zdravi – ali u ovoj dra - žda samo na početku drame mogu logiju, udarila je snažan pečat ne mi analiziraju se dvije razine komuni- izazvati smijeh, no poslije postaju samo na autorov opus, nego i na kacije: ona koja postoji i ona koje vjerodostojni suučesnici u Očevu Rijeka i oblaci, srce i žice suvremeno hrvatsko kazalište koje je nema. Ona koja postoji bavi se tema- izboru, pa i žrtve, a katkad – sve do dočekalo osebujan dramski tekst. ma iz svakodnevice: svinjokoljom, samog kraja drame – podsjećaju na Znakovito je dvoje: riječ je o dram- karminama, udajom, podjelom obi- neku modernu inačicu grčkog kora. skom tekstu koji progovara o pravoj teljske imovine, uzgojem pršuta i vi - Ne čudi da je Otac prenesen i na film ljudskoj drami, a događa se u nekom na. Ona koje nema skriva brigu zbog Stanislava Tomića iz 2003., za koji je selu Dalmatinske zagore u kojemu bolesti, umiranja, droge i drugih obi- Bošnjak napisao scenarij. Mučna likovi komuniciraju lokalnim govo- teljskih tragedija. Jedna se vrti oko tema stvorila je snažno dramaturško Elvisu Bošnjaku konačno je objavlje- “svoju” ulogu Jerka, a na 13. Maru - rom. Selo dalmatinskog zaleđa i nje- potajice popušenih cigareta i popije- čvorište koje se razrješava remeteći na knjiga drama i to u biblioteci Man - lićevim danima osvojio je nagradu za gov govor do tada su, a i od tada do ne rakije, a druga krije neizrečenu pravocrtnost i stvarajući tako zahval- sioni Hrvatskog centra ITI u kojoj su najbolji dramski tekst i predstavu. danas, najčešći razlog za gledateljski bol zbog nesretnog slučaja iz prošlo- nu dramsku neravnotežu, a zahvaća prethodno svoja dramska djela obja- Prethodno je 2000. godine u split- smijeh i u kazališnim predstavama i sti koji je dodatno opteretio obitelj- u područje između trilera i moralite- vili, primjerice, Miro Gavran, Davor skom HNK-u izvedena njegova prva u televizijskom programu. Dobitna je ske i rodbinske odnose, neke i zauvi- ta, kao što je uočio Jasen Boko. Špišić, Mislav Brumec, Ivan Vidić, drama Otac, i ona u režiji N. Delme - kombinacija takvih produkcija upra- jek pomutio ili raskinuo. Tako su ta U dio Bošnjakovih drama koje tema- Mate Matišić, Lada Kaštelan i Feđa stre, a i za Oca je nagrađen na 11. vo ono na čemu Bošnjak rastvara dva uporišta – govor Dalmatinske za - tiziraju krivnju i odgovornost prema Šehović. Svrstao se tako među repre- Marulićevim danima za najbolju izve- svoju tragičnu dramu i u tome je najgore upotrijebljen u ozbiljnoj drami i vlastitom životu svakako ulaze Žice i zentativne dramske autore kamo već denu dramu i predstavu. Međutim, nekoliko godina i pripada. Nesklo - dvi je se drame sadržajno bitno razli- veći zaokret. Hiperrealizam, “pravo”, površna komunikacija škrtih, besadr- žileti, možda najmučnija od objavlje- nost suvremenog tržišta prema knjizi kuju, iako imaju poveznica koje svje- svježe meso kojega se nisu odrekli ni žajnih rečenica – postala postoljem nih drama, što zacijelo ima svog koja se ne može nabaviti u super- doče o autorovoj širini interesa, ali i o N. Delmestre na praizvedbi ni Kreši - na kojemu je Elvis Bošnjak izgradio udjela i u činjenici da je još neizvede- marketu ili u kiosku, dodatno pojača- zaokupljenosti istim temama. Tom mir Dolenčić (GDK Gavella, 2011.), izazovan i intrigantan dramski svijet. na, iako je nagrađena Držićem. I na ako nije riječ o proznom djelu, ote- se korpusu donekle pridružuje i po - zanemarujući svaki kao da i puštaju- Kronološki joj prethodi Otac, jednako ovdje je u središtu pozornosti razore- žava izdavačke ambicije u području sljednja njegova drama Žice i žileti ći dramski tekst da u svojoj punini tako utemeljen u sličnom lokalnom na suvremena obitelj, ovaj put grad- dramske književnosti. Međutim, Boš - koja je praizvedena na Hrvatskom ra - živi na sceni prožimajući gledatelje govoru, no smješten u posve drukčiji ska. Kao što je u drami Nosi nas rije- njak svakako ulazi među najintri- diju 2008., a dobitnica je Nagrade svojim mučnim ozračjem koje se širi ambijent. Otac je, dapače, pedofili- ka Bošnjak koristio protok vremena i gant nije suvremene hrvatske drama- Ma rin Držić. Ta je drama i posljednja iz svakog izostavljenog vokala i škrte jom i ubojstvom dokrajčio svoju obi- smjenu godišnjih doba da bi iskazao tičare, na neki način i izlazeći iz tren- objavljena u ovoj knjizi i do sada bez replike što svjedoče o količini i snazi telj, a sad posljednju noć uoči pušta- svu snagu potisnutih frustracija pre- Elvis Bošnjak, dovskog okvira glumaca-pisaca, a svoje kazališne provjere. U drugom, potisnutih frustracija. To je zaokupilo nja na slobodu, jer tako to nakon krivenih uobičajenim sezonskim seo- Nosi nas rijekaotkrivajući se kao osobnost širokog uvjetno rečeno muško-ženskom te - i kritiku i struku, neke je potaknulo takvih odležanih kazni i ide, vrijeme skim poslovima, a u drami Otac vrije- i druge dramepodručja djelovanja. Bošnjak jest po - matskom dijelu Bošnjakova opusa, da pomisle kako poslije te drame u provodi u ćeliji zajedno s trojicom me i pokajanje upotrijebio kao klju- čeo kao glumac, no nakon toga otkri- nalaze se drame Hajdemo skakati po hrvatskom kazalištu više ništa neće drugih ubojica, Mrvom, Abelom i čni moment u pitanju može li odslu- Hrvatski centarvao ITI, se kao dramatičar, adaptator, fil - tim oblacima koja je 2004. praizve- biti isto (a možda su se ipak prevari- Florijanom, od kojih pokušava dobiti ženje kazne neutralizirati počinjeni Zagreb, 2011. mski scenarist, a u novije vrijeme i dena u splitskom kazalištu i koju je li?), no u svakom slučaju, to je suvre- neku vrstu oprosta. Istovremeno je zločin, tako ovdje dramsku radnju kao osnivač kazališta PlayDrama režirala ponovno N. Delmestre. Slije - mena hrvatska drama koja je dva svjestan činjenice da je raspisana razdvaja na dijelove vremena u raz- 2008. u kojemu je od 2010. i profe- dila je 2005. tematski srodna drama puta u nekoliko godina uprizorena u nagrada od deset tisuća maraka za maku od dvadeset pet godina tije- sionalno angažiran. Osim toga, bio je Srce veće od ruku koja još čeka svo- hrvatskim kazalištima i zacijelo će onoga tko ga ubije i tako svijet oslo- kom kojih se obiteljski odnosi sve ravnatelj Drame HNK-a u Splitu i Dra - ju kazališnu realizaciju. Tako ova zaokupiti ponovno kojeg redatelja. bodi jednog potencijalnog ubojice. više zaoštravaju da bi se razriješili – me Splitskog ljeta. knjiga ima dodatnu ulogu, upravo Možda je banalno reći da se ta Međutim, u Ocu se dogodila promje- je li doista? – u ljubavnoj izjavi supru- U kazališnoj javnosti istaknuo se kao onu imanentnu dramskim biblioteka- drama bavi problemom neuspostav- na, postao je katolički obraćenik i ga supruzi. Praštanje i ljubav koja bi razmjerno mlad autor netrendovske ma – da potakne kazališta na uprizo- ljene komunikacije u suvremenom pokajao se za svoje grijehe. Spoznav - mogla nadvladati sve, od nesporazu- drame Nosi nas rijeka praizvedene renja objavljenih drama. Posebice društvu – jer tako načelna rečenica ši svoj grijeh, shvatio je i da ne može ma do preljuba pa i incesta i umor- 2002. u HNK-u u Splitu, u režiji Ne- kad je o suvremenim hrvatskim dra- vrijedi za najveći dio ukupnosti hrvat- nastaviti živjeti s tim grijehom na du - stva, postavljaju se, barem u poslje- nni Delmestre. Bošnjak je tumačio matičarima riječ. ske i strane dramatike, a i moderni ši pa odluči sam sebi oduzeti život, dnjim replikama i u ovoj drami kao

194 I KAZALIŠTE 47I48_2011 195 Nove knjige

oko imovine, oko oca, matere, sestre, koji jedna od konstanti u Bošnjakovuod ruku, bavi se temom muško-žen- Anja Šovagović Despot Lucija Ljubić stvaralaštvu, no on to kategorički neskih odnosa, ali ne u trokutu nego u se svađaju oko svojih žena, novaca, zanimanja, soba koje se moraju opiturat, a tvrdi, nego se više o tomu pita. Mu -četverokutu: Muž ima ljubavnicu Pri - Zašto ja o Elvisovoj drami Nosi nas rijeka mislim to što mislim opiturat ih nitko neće jer se ne zna kome čne teme autoru ne služe da bi zgro-jateljicu, Žena ljubavnika Prijatelja, a pripadaju, jer smo dužni jedni drugima i zio čitatelja i gledatelja pokazujući imi Prijateljica i Prijatelj postupno se ot - više nego što možemo pojmiti i više nego Da je sjajno napisana, glumački izazovna, što smo u stanju praštati, i više nego što Riznica krivaju kao bračni partneri. Kompo - katalog zala i zločina i istodobno uka- ambijentalno točna, mentalitetom autenti- zicijski intrigantna, ova drama bila bi smo u stanju podnijeti i više nego što smo zivao na nemogućnost izlaza, nego čna, domaća do bola i svemira, drska u toč- u stanju pretrpjeti. I kad se ne može dalje, da bi analizirao kako se s time suoči-zanimljiva i u scenskoj izvedbi jer Bo - nosti odnosa, patetična u genetskoj ele- i kad se ne zna kako dalje i kad se osjeća scenografskih i ti i kako nastaviti živjeti ako se može.šnjak prikazuje odnos između Muža i mentarnosti, da je čista kao čovjek, ubita- samo teška, tamna, duboka i silovita Žene, a uz njih je uvijek netko nevid - čna kao život, definitivna kao smrt. praznina, onaj koji je Čov’k ponudit će Odreći se obitelji ili umjetnosti, obite- Zašto je u svim kritikama, osvrtima, ocje- ljiv – Prijateljica ili Prijatelj. Kako pri- prvi cigaretu, a ostalo je šutnja. lji ili spolne orijentacije, supruga ili nama ova drama opisivana kao drama ru - Elvisova drama vraća dostojanstvo čovje- kostimografskih ljubavnika i – što je najvažnije – kakozori odmiču, vrste komunikacije sve ralnog izričaja koja vraća dostojanstvo i ku u literaturi. dalje, glavna su pitanja i u ovoj muč-su složenije pa se pri kraju drame dignitet Dalmatinskoj zagori i njenom sta- Rekla bih, i malom i velikom jer te podje- zajedno nađu svi likovi, ostvarujući novniku(?) i razbija stereotipe? le na male i velike ljude teško mogu razu- radova noj drami. Kome to uloga Seke vraća dostojanstvo? višesmjernu i raznovrsnu razmjenu mjeti. Kad kažem dostojanstvo mislim na Sadržajno i stilski od ovih se drama Onoj tužnoj kćeri kojoj je mater umrla, onoj ono nešto pravo, točno, iz trbuha, moje, replika koja u konačnici ne rezultira razlikuju preostala dva dramska tek- rastavljenoj ženi koju je neki divljak gotovo njegovo, isto, uvijek isto, nešto što posto- promjenom stanja nego njegovim na - slomio, onoj zabrinutoj majci koja ima sina sta objavljena u ovoj knjizi. Hajdemo ji oduvijek i ne mijenja se, a često i ne stavkom. Protok vremena čini se da narkomana i zbog toga je spremna isključi- znamo da to imamo. To dostojanstvo. Mi- skakati po tim oblacima duodrama je je i u ovoj drami samo pojačao osje- vo i jedino samu sebe kriviti? Onoj zaprete- slim na radost pronalaženja tog iskona, Na samom kraju 2009., nekoliko u kojoj sudjeluju Rita i Sem, no, su - noj ženi koja žudi voljeti pa i pristati na lu - te istine, tog zajedničkog što nam je u ćaj krivnje, ali je nije uklonio. dana uoči Božića i u vrijeme različitih deći prema prvim didaskalijama, broj dost ponovnog vjenčanja? Onoj bezobraz- genima, što nas nekako čini sličnima, u Kako dobri običaji i nalažu, knjiga božićnih domjenaka, 22. prosinca prizora i njihov redoslijed ne obvezu- noj sestri koja kaže sve što želi reći, koja čemu se ogledamo i prepoznajemo kao Bošnjakovih drama opremljena je baci u lice istinu svome pijanom bratu, koja ljudi. Pjesme koje sam u svom zagreba- otvorena je izložba posvećena stogo- ju, radnja se može događati bilo kad prikladnim predgovorom Matka Bo - razgovara jer žensko, naime, razgovara, jer čkom stanu pjevala sa svojim slavonskim dišnjici scenografske i kostimograf- i bilo gdje, dvoje likova mogu imati se razgovarati mora, jer je razgovor lijek. ocem tako radosno odzvanjaju mojim mi - tića kao prvim stručnim pregledom ske struke, organizator je bio ULU- uvijek istu dob ili je mijenjati, može ih Jer to žensko zna, a muško ne zna. Jer je slima dok kuham čvarke (jer se to mora Bošnjakovog opusa, dramatičarevim PUH uz suorganizatora, zagrebačko tumačiti dvoje ili više glumaca da bi žena čovjek, a čov’k je dite. Jer je to tako i obaviti) dva tjedna nakon što je mater životopisom, ali i – što je još važnije tu i tamo i sada i uvijek. I u Hrvacama i u umr la. I prepoznajem svog oca u Sekinoj Hrvatsko narodno kazalište. U Za gre - autor završio kako Sem i Rita uop će – teatrografijom koja obuhvaća po - Zagrebu. materi, prepoznajem svoju dramatičnost bu, u Domu Hrvatskog društva likovne moraju govoriti, dosta je što imaju Kome to dignitet vraća uloga Mladena, u njezinoj, prepoznajem zajednički impuls pis hrvatskih i inozemnih izvedaba nih umjetnika, izložbu je bilo moguće oči. Naizgled posvemašnja proizvolj- intelektualca koji recitira Lazu Kostića, ej, za život. I samo ja znam da mi otac pjeva Boš njakovih drama (kazališnih i ra - sa slavonske ravnice i usput viče na me - pogledati tijekom sljedećih mjesec nost usredotočuje se oko bitnog – Lazu Kostića, Srbina, al je lipa pisma. diodramskih), a protkana je i fotogra- Pisma je lipa. Život je lip. ne jer se tako ne prže čvarci! dana, do 22. siječnja 2010., a po - malih, svakodnevnih muško-ženskih Da. Ima nešto jako dramatično u toj Elvi - fijama iz domaćih i stranih uprizore- Je li ona umorna Strina koja nosi nož usred sljednjeg izložbenog dana održan je razgovora u kojima se kriju važnenja. Elvis Bošnjak postupno je i intri- srca, koja nosi teški kamen usred želuca, sovoj bujici talenta. Nešto dramatično vri- koja nosi usud svoje tragedije i neprestano je ispod tih rečenica koje teku kao rijeka, okrugli stol o položaju scenografske i životne teme poput začeća, lju- gantno gradio svoj dramski opus, podsjeća na nju kao gavran koji grakće ispod tog naizglednog mira, tišine, priro- kostimografske struke. Uz idejnu ini- bomore, prepirke, pomirbe, selidbenjegove drame nisu prolazile nezapa- nikad više nikad više. Strina koja živi, a ne de, samoće, napuštenosti. cijatoricu Ivanu Bakal, stručne surad- koje oblikuju odnos muškarca i žene.ženo, a po svemu sudeći, još nije živi, samoživa u svojoj nesreći, egoistična u Neka dramatika koja ne da mira, koja vu- nice bile su Ana Lederer za sceno- Ova Bošnjakova drama najopsežnijanapisao sve što bi mogao ili želio. svojoj patnji, zločesta u svom obilaženju po če, pruža ruke, obavija, treperi, moli, vabi. Neka čudna dramatika koja bezuvjetno grafiju i Martina Petranović za kosti- je od objavljenih u ovoj knjizi, u njojZato ova knjiga ima dvostruku ulogu, selu, u slušanju tračeva koji se po selu pri- čaju, ponosna i tvrda kao stijena i trinaesta poziva, koja ne trpi dvojbe, koja ne po - mografiju, a likovni je postav napra- su – za razliku od triju prethodnosvjedočansku i poticateljsku. Osim Ana Lederer Martina godina teče i uporno se ne razgovara, upor- znaje neodlučnost. vio Darko Fritz. Izložba i okrugli stol analiziranih drama – rečenice ci jele išto dokazuje da je riječ o afirmira- no se ne priča o tome kako ga je odnijela Neka dramatika koju osjećam kao svoje Petranović Ivana Bakal, dopunjeni su s još nekoliko događaja gramatički dovršene, ali ni one nenom autoru čije su drame, zahvalju- rijeka, kako ga je poklopio vir u rijeci, jer je bilo, svoje stanje, svoju muku, svoju pri- ču, svoj glumački identitet, svoju radost 100 godina hrvatske sce- koji su i upozorili javnost na te dvije prenose cijelu poruku od pošiljateljajući svojoj vrsnoći, ušle među vlastite Strina muškog principa, ima i takvih žena, snažnih i okrutnih i trpnih u beskraj. Je li, stvaranja, svoju točku. U kojoj se spajam nografije i kostimografije struke, ali i prikazali rezultate svoga k primatelju, zato i nastaje dra ma.korice knjige, ona i potiče autora da s cijelim svijetom. da kle, ta čudna Strina vraća dostojanstvo 2009.), ULUPUH rada, a to je Šetnja kostima u foajeu Koliko god likovi u drami Nosi nasnastavi pisati. A kad je riječ o raznoli- Dalmatinskoj Zagori? Njenom žitelju? Di ja - (1909. zagrebačkoga Hrvatskoga narodnog rijeka šutjeli, toliko u ovoj dramikom i intrigantnom dramskom pismu lektu? Kome? Hrvatska udruga kazališta te u ULUPUH-ovim prostori- govore, raspredaju, dogovaraju se,Elvisa Bošnjaka, tome se svakako Kome vraćaju dostojanstvo Stipe, Nikola likovnih umjetnika verbaliziraju, ali upitno je koliko ko -imamo razloga radovati. Vrijeme će Jerko? Svoj onoj braći koja se posvađaju ma u Zagrebu, izložba Suvremena primijenjenih umjetnosti, municiraju. I peta drama, Srce većeučiniti svoje. kazališna i filmska scena, Izložba Zagreb, 2011. mo nografija te Izložba studenata Tekstilno-tehnološkog fakulteta –

Tekst pročitan na promociji knjige Nosi nas rijeka i druge drame, 28. siječnja 2012. u Dramskom kazalištu Gavella.

196 I KAZALIŠTE 47I48_2011 197 mo dul kostimografija. Valja reći dagrađe, neodgovarajuće čuvanje, ne - macija o izloženoj građi i najavom vice 20. stoljeća vezivao uz vladaju- produbilo u četrdesetima, a kulmini- od običaja u hrvatskom nakladništ - je, s obzirom na blagdansku prosina-briga kazališta koja dobivenu građu tiskanja “pravog” kataloga, no upra- će stilove u likovnoj umjetnosti i ka - ralo sredinom stoljeća kad se status vu, posebice kad je riječ o kulturnoj čku gužvu i siječanjsku fjaku, izložbanisu prosljeđivala nadležnim institu- vo otisnuti katalog ne samo da je zalištu, druga je polovica obilježena kostimografa bitno promijenio: ime baštini. Dizajn korica izrađenih od razmjerno dobro popraćena u mediji-cijama te problem statusa scenogra- prekoračio granice uobičajene u stilskim pluralizmom i interdisciplina- kostimografa navodi se na kazališnoj tvrdog i na rubovima neobrađenog ma i da se o njoj dosta govorilo, nofa i kostimografa u suvremenim hr - žanru likovnih kataloga, nego ih je i rnim formiranjem profila hrvatskih cedulji, otvara se mjesto stalnog ko - kartona, a obojanog u žarke i tren- kad su organizatori izložbe vratili po -vatskim kazalištima. Većina je medi- nadišao. Najprije, opsegom nadma- sce nografa, što se prati u više aspe- stimografa u zagrebačkom kazalištu dovske boje (ružičastu i narančastu), suđenu građu, ostao im je još je danja u vrijeme otvaranja izložbe prenije- šuje mnoge druge publikacije i na kata, od školovanja do pojave novih (Inga Kostinčer, 1947.), a donekle se uz zanimljivu likovnu parafrazu broj- dug prema hrvatskoj kazališnoj jav- la podatak koji je u monografiji pono- četiri stotine stranica rasprostire medija. Prema autoričinim riječima, formalizira i obrazovanje pa je pede- ke stotinu i još neke druge dizajner- nosti – urediti i objaviti katalog izlož-vila i I. Bakal, da je krajem 2009. po- fotografije mahom izložene građe, uz u hrvatskom je kazalištu posljednjih setih godina na Akademiji za primije- ske dodatke, otkriva da se i grafički be. Evo ga sada i odmah se možestojalo samo jedno radno mjesto neke dodatne priloge koji su unatoč pola stoljeća vidljiv dvojak odnos njenu umjetnost nekoliko godina dje- urednik Mario Aničić potrudio oko reći da ga je itekako vrijedilo čekatistalno zaposlenog scenografa i kosti- ograničenosti izložbenog prostora, u scenografa prema kazalištu: ili je ri- lovao Odsjek za kazališni kostim, dok svojevrsnog likovnog komentara pri- jer je ponudio znatno više od popisamografa. Upozorenje o potrebi čuva- katalogu pronašli svoje mjesto dopu- ječ o primarno likovnim umjetnicima je osamdesetih godina više kostimo- kupljenog i objavljenog materijala. izložaka. nja građe i reguliranja statusa dviju nivši tako neka nedostajuća mjesta u koji ostvaruju kratkotrajne scenografa dolazilo sa studija odjevnog di - Pred autoricama izložbe bio je težak Poticaji za postavljanje izložbe bili sustruka Ivana Bakal navela je više kronologiji razvoja navedenih struka. grafske faze, ili o primarno profesio- zajna na Tekstilno-tehnološkom fa - zadatak odabira reprezentativnih pri- viševrsni i višekratni, a povod je pre -puta i na više mjesta, a prilozi autori- A budući da ni scenografija ni kosti- nalnim scenografima koji kontinuira- kultetu, a nedavno je na tom fakulte- mjera koji će sažeti povijest razvoja ma riječima predsjednice ULUPUH-aca izložbe, dr. sc. Ane Lederer i dr. sc. mografija u Hrvatskoj za sada nema- no rade u kazalištu. tu uveden i dodiplomski studij kosti- scenografske i kostimografske stru- Ivane Bakal, vrijedne, stručne i požrt-Martine Petranović, dodatno su ilu- ju važniju i opsežniju stručnu knjigu Obje su se autorice, i Ana Lederer i mografije. ke u hrvatskom kazalištu. Valja imati vovne inicijatorice i organizatoricestrirali tegobnost afirmacije sceno- koja bi ih reprezentirala, ovaj je kata- Martina Petranović, dotaknule i ključ- Uz navedena dva stručna rada, uvod- na umu da su se, osim s ograničenim izložbe, kao i svih popratnih događa-grafa i kostimografa u povijesti hrvat- log dopunjen dvama stručnim i jez- nih aspekata u razvoju tih dviju stru- nu i zaključnu riječ, katalog sadrži izložbenim prostorom, autorice izbo- ja, došao 2003. u vrijeme postavlja-skog kazališta. grovitim radovima A. Lederer i M. Pe - ka pa se svaka od njih osvrnula, indeks scenografskih i kostimograf- ra suočile i s činjenicom da je velik nja izložbe Hrvatska suvremena ka- Stogodišnjica zapošljavanja Branka tranović u kojima obje suradnice da - među ostalim, i na put stjecanja izo- skih radova te popis maketa i kosti- dio građe, čak i ako bi bio reprezen- zališna i filmska scena koju su zajed-Šenoe kao prvog zaposlenog sceno- ju pregled struke proučavanjem koje brazbe, kao i na odjeke u kazališnoj ma s izložbe. I dobrim dijelom nadra- tativan, često neprikladno i neorgani- nički postavili ULUPUH i HNK. U svo-grafa (i kostimografa, jer se tada te se bave. Obje suradnice zahvaćaju i kritici, znanstvenoj literaturi i ukup- sta žanr kataloga prelazeći u vrije- zirano čuvan ili izgubljen. Stoga je i jevrsnom predgovoru ovom katalogu,struke nisu odvajale) ujedno je i sto- u 19. stoljeće, u vrijeme prije 1909. noj javnosti. Stoga nije neobično da dnu knjigu koja je smjerokaz na putu izložba i ovaj katalog posebna vrsta a zapravo knjizi, Ivana Bakal – i sa -godišnjica postojanja dviju struka Poslije odlaska njemačkih glumaca M. Petranović svoj rad započinje pa- prema objavljivanju prvih i kako je i upozorenja nadležnim tijelima u ma kostimografkinja – naglašava dakoje su zastupljene na izložbi. Zbog 1860., predstave su se opremale iz rafrazom riječi Petra Brečića koji je ova izložba dokazala, nasušno po - ministarstvima, uredima i ostalim in - je brojem i značenjem predstavljenihosebujne naravi scenografske i kosti- fundusa naslijeđenog inventara, no u ustvrdio da je o kostimu napisano trebnih opsežnijih sintetskih radova stitucijama da osim savjetom valja i autora i izložaka, kao i rasponom vre-mografske radove svojataju i kazali- sljedećim desetljećima u scenograf- toliko malo da govoriti o njemu naj- o povijesti hrvatske scenografije i financijski pomoći kazališta i arhive menskog razdoblja koje obuhvaća,štarci, i likovnjaci, i povjesničari um - ski rad uključuju se i hrvatski slikari češće znači promijeniti temu. kostimografije. Najvrjedniji dio ovog kako bi mogli adekvatno čuvati gra - ovaj projekt prvi takve vrste i najvećijetnosti, i dizajneri, i arhitekti, i kro- (M. Cl. Crnčić, E. Trnka), a reforme Afirmiranje kostimografa teklo je izdanja zapravo su brojni, raznovrsni đu (o osnutku kazališnog muzeja da do sada u Hrvatskoj. Za izložbu jejači… Međutim, čini se da ih je, raz- Stjepana Miletića postupno usustav- usporedno sa scenografima, a sude- i kvalitetno opisani scenografski i ko - se i ne govori). velikim dijelom korištena građa u vla-norodnosti i raznovrsnosti unatoč, ljuju odnos hrvatskih kazališnih prak- ći prema autoričinu tekstu, možda i stimografski radovi prikazani na iz - Budući da do sada u hrvatskoj tea- sništvu Odsjeka za povijest hrvat-uspješno objedinila hrvatska teatro- tičara prema vizualnoj opremi pred- još tegobnije i mukotrpnije. U drugoj lož bi. U katalogu se nije štedjelo na trološkoj literaturi nije bilo ovakvih skog kazališta Zavoda za povijestlogija uz organizatorsku potporu stava. Šenoa je držao do povijesno- polovici 19. stoljeća koristili su se prostoru tako da su ilustracije uglav- izdanja te da su konačno i sceno- hrvatske književnosti, kazališta i gla -ULUPUH-a. Naime, autorice izložbe – stilske vjernosti, Tomislav Krizman kostimi iz fundusa, kadšto su se na- nom razmjerno velikog formata, a grafski i kostimografski radovi objav- zbe Hrvatske akademije znanosti ipa i radova u ovom katalogu/knjizi – pokazao je pomake prema inovativ- ručivali iz inozemstva ili dobivali na svaki je od radova teatrografski is- ljeni u katalogu koji je, ako već ne umjetnosti, Muzeja za umjetnost idvije su teatrologinje i povjesničarke nosti, a Ljubo Babić 1925. godine u dar od bogatijih građana, a postupno crpno obrađen: uz ime autora i na - “popisao” svu građu, onda barem obrt u Zagrebu, Muzeja grada Rijeke,kazališta: Ana Lederer koja se tije- Parizu dobio je Grand prix na Expo - su se kostimografijom počeli baviti slov predstave (i na engleskom jezi- načinio opsežan i dragocjen prinos iz arhiva kazališta, iz privatne zbirkekom svoje znanstvene karijere često sition Internationale des Art Décora - kazališni garderobijeri poput Eugena ku), slijedi naziv kazališta u kojem je afirmaciji tih dviju struka ravnopra- gospođe Marije Šenoa i obitelji Soko -i opsežno bavila scenografijom u hr - tifs et Industriels Modernes. Pišući Löhra i Adolfa Röscha. Početkom 20. predstava izvedena, podaci o redate- vnih tijekom rada na predstavi, ovaj lić te iz drugih privatnih arhiva sce-vatskim kazalištima te Martina Pe - taj kratak pregled hrvatske sceno- stoljeća i dolaskom B. Šenoe sceno- lju, scenografu i kostimografu te da- katalog vrijedi imati u svakoj solidni- nografa i kostimografa. I. Bakal utra nović koja je doktorirala obranivši grafije, A. Lederer naglašava da je grafski se posao uglavnom nije odje- tum premijere, a uz svaki izložak na - joj kućnoj knjižnici (zbog opće kultu- svom se tekstu dotiče i svih kritičnihkazališnopovijesni rad o hrvatskoj važna ne samo osebujnost pojedinog ljivao od kostimografskog. Krajem tri- vedeno je i vlasništvo. Kuriozum je re), a neophodan je svima koji se na točaka scenografske i kostimograf-kostimografiji. autorskog scenopisa, nego se njime desetih godina polako je započelo da je katalog tiskan dvojezično (us - ovaj ili onaj način bave kazalištem – ske prakse i pohrane građe: nepo-U vrijeme otvaranja izložbe tiskani su posreduje i likovni stil. I dok se sce- razdvajanje dviju struka na dvije poredno na hrvatskom i engleskom da bi se nastavili baviti njime kvali - stojanje kazališnog muzeja, rasutostpreklopni programi s nekoliko infor - nografski udio u kazalištu prve polo- zasebne umjetničke profesije, što se jeziku), što postupno postaje jedan tetno, pošteno i s ljubavlju.

198 I KAZALIŠTE 47I48_2011 199 Drama

Olja Lozica VINCENT

“Lud je samo onaj čija se ludost ne poklapa s ludošću većine.” S. Beckett

Olja Lozica, rođena 15. 4. 1982. u Beogradu. Osnovnu i sred - OSOBE nju školu završila u Korčuli. Diplomirala dramaturgiju 2006. VINCENT na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Kao dramatur- OTAC, Vincentov otac ginja i asistentica režije radila na produkcijama u raznim MAJKA, Vincentova majka kazalištima (HNK Zagreb, HNK Split, ZKM, Teatar EXIT, Teatar ONA, Vincentova maćeha &TD, Kazalište Trešnja, itd.) Od 2006. do 2011. radila kao BEBA, Vincentov polubrat vanjski suradnik na odsjeku glume (ADU, Zagreb). Do sada MATEJ, Vincentov prijatelj iz Institucije primila nagrade: Fabriqué en Croatie (2007.) za dramu Ogre - JAKOV, Vincentov prijatelj iz Institucije VLADIMIR, Vincentov prijatelj iz Institucije botine, Marul (2009.) za dramaturšku obradu u predstavi PAS, Vincentov pas Najbolja juha! Najbolja juha!, Umjetnik naroda moga (2010.) OSTALI: STARI DOKTOR, DOKTOR, DRUGI DOKTOR, ČOVJEK U BIJELOM, za dramatizaciju predstave Smij i suze starega Splita, POLICAJAC, ČASNA SESTRA, DEBELA ČASNA SESTRA, JAKOVLJEVA MAJKA, Nagradu hrvatskog glumišta (2010.) za dramatizaciju i adap- JAKOVLJEV OTAC, DIJETE 1, DIJETE 2, DIJETE 3, ENGLESKI OFICIR, taciju predstave Smij i suze starega Splita, Marul (2011.) za MLADIĆ, STARICA-SUSJEDA, TRPIMIR, ZLATA, MISLAV, KATARINA, DJEČAK, režiju predstave Reces i ja. DJEVOJČICA, VODITELJ TOMOBOLE, STARIJI GOSPODIN, SVEĆENIK itd.

200 I KAZALIŠTE 47I48_2011 201 1. zbog trudničke nespretnosti pada na pod. I u tom tre nut - Sunce pada, mjesec izlazi. Žena nasloni Vincenta na Iz šatora izlazi Majka, držeći na rukama Vincenta. Otac ku osjeti dosad najsnažniju bol u trbuhu. Vrisne svom sili- svoja pleća i tiho zapjeva uspavanku. se sabire. Djeci daje znak da zašute. Dijeli im štapove za NARATOR: Zbilo se to jednog uobičajenog ljetnog dana u nom. Vrisne još jednom i raširi noge. I onda vrisne treći NARATOR: I tako je Vincent – malo drugačiji, ali dobar, do- pisanje po pijesku. Majka blagonaklono i ponosno gleda Sinajskoj pustinji. Jedna mlada žena upravo je prala puta, ponovo glasnije i dulje. I odjednom se ispod njezinih šao na svijet. A sunce je otišlo na počinak. taj prizor. muževe čarape kad odjednom osjeti prodoran bol u nogu nađe djetešce. svom trbuhu. NARATOR: Još prije nego što je Vincent napunio godinu NARATOR: I tako je Vincent došao na svijet 1944. godine. MAJKA: Aaa! 2. dana, Majka se vratila na posao. Ona je bila medicin- Porodila ga je majka na pragu šatora, sama usred NARATOR: Vrisnula je jednom. ska sestra i svakoga je jutra odlazila raditi u bolnicu. Sinajske pustinje. Jedan visok, elegantan muškarac – Vincentov Otac, MAJKA: Aaa! Majka predaje Vincenta Ocu, ljubi ga u obraz, odmahu- Vincent vrišti, ali ga žena ne čuje od glasnog vjetra iz izla zi iz šatora i glasom imitira kokota. Oko njega polako NARATOR: Vrisnula je još jednom, ali glasnije. je i odlazi. vana. se okuplja pregršt dječice. Kako dolaze tako staju u vrstu. MAJKA: Aaaaa! NARATOR: Dok je ona radila, Otac je čuvao Vincenta. NARATOR: Vrištao je kao svako novorođenče, ali zbog vje- NARATOR: Vincentov otac, po zanimanju učitelj, zajedno NARATOR: Vrisnula je treći put, glasnije i dulje. No, nitko OTAC: Djeco, danas učimo slovo S! Za početak želim čuti tra kao što nitko nije čuo majku dok je vrištala, ni je s Vincentovom majkom i još tridesetak tisuća dru- se nije pojavljivao u njezinom šatoru. koje sve riječi počinju sa – S? majka nije čula svog Vincenta. I zato ga je… gih ljudi pobjegao iz svoje domovine u Sinajsku pusti- Žena držeći se za trudnički trbuh, stišćući zube od bolo- nju zbog velikog rata. Dogodilo se to krajem 1943. DIJETE 1: Slon! Žena snažno protrese Vincenta. va, sporim, tromim korakom odlazi do “vrata” šatora. Pro- godine kada su talijanska i njemačka vojska harale DIJETE 2: Sunce! viruje glavom kroz njih i osjeti snažan vjetar. Brzo povuče NARATOR: Malo prodrmala! Jadranskom obalom. DIJETE 3: Sladoled! glavu natrag u šator i briše rukama oči pune pijeska. Žena slabije protrese Vincenta. Djeca su se okupila. Otac daje zviždaljkom znak i oni se DIJETE 4: Sebra! Zatim se osvrće oko sebe u nadi da možda nije previdjela “prestrojavaju”. Otac započinje izvoditi vježbe za razgiba- NARATOR: Još malo jače prodrmala. OTAC: Sebra? nekog sustanara. No, u šatoru nema nikog. Ponovo vris- vanje i jačanje tijela. Djeca ga složno imitiraju. DIJETE 4: Da, sebra! Onaj konj što nosi piždamu. ne. A zatim se brzo sabire i donosi odluku. Stišće svoje Žena ponovo snažno trese Vincenta. NARATOR: Budući da je bio učitelj kada je stigao u El pesnice, duboko udahne kao da će zaroniti u more i Djeca se smiju. Potiho mu se s podsmijehom izruguju. NARATOR: Ali kratko! Shatt, poznat kao grad šatora, nastavio je s održava- odlučnim korakom izlazi iz šatora. OTAC: Mir, djeco! Mir! Stanko, taj konj što nosi pidžamu, Žena naglo stane s trešnjom Vincenta. njem nastave na vrućem pijesku Sinajske pustinje. NARATOR: Nitko se nije pojavio, jer je nitko nije čuo. Vani No, prije svakog treniranja mozga, potrebno je i treni- ne piždamu, ne zove se sebra, nego zebra. Z kao zub, je puhao jak pustinjski vjetar. Poznat kao ghibli. NARATOR: Gotovo na rubu očaja, odjednom joj je sinulo! ranje tijela. ili kao zmaj. Razumiješ? Ne – S, nego Z. Hajde reci – Možda on plače, ali ga ona ne čuje. Žena se rukama čvrsto hvata za jedan štap zaboden u OTAC: Mens sana in corpore sano! zebra. zemlju kako ju vjetar ne bi odnio. Ulica je gotovo pusta. U Žena pogleda prema “nebu”. DJECA (svi zajedno, kao vojska): U zdravom tijelu, zdrav DIJETE 4: Sebra. daljini vidi skupinu ljudi koji uzaludno pokušavaju hodati MAJKA: Ghibli!!! duh! DIJETE 1: Zanko nema pojma! prema naprijed, jer ih vjetar drži na mjestu. NARATOR: Bilo je geslo Vincentovog oca. DJECA: Zanko nema pojma! (Ponavljaju, dok ih Otac ne I pokaže “nebu roge”. A onda približi Vincenta svojem zaustavi.) NARATOR: A kad ghibli puše bolje je ne izlaziti iz šatora, uhu. Otac pokazuje novu vježbu, koja je poprilično komplici- jer ghibli je opasan. Njega nitko ne voli. Osim možda rana, ali i smiješna. Djeca ga imitiraju. Jedno dijete dobro OTAC: Mir, djeco! Ovako ćemo, prije nego vam pokažem NARATOR: Približila ga je uhu. Zatim zatvorila oči ne bi li djece. ne radi vježbu. Otac zviždi. Grupa se zaustavlja. Otac kako se piše slovo S, želim da svatko od vas nacrta ga bolje čula. A Vincent – paf! ponovo pokazuje vježbu, no ovoga puta i sam je nespret- neki predmet, životinju, bilo što što počinje sa slovom Sa suprotne strane vidi grupicu djece koja juriša prema Vincent počne cuclati ženinu resicu uha. no izvodi, spotiče se i pada na pod. Djeca ga gledaju u – S. Tko prvi bude gotov, bit će pušten danas ranije iz njoj. Trčeći uz vjetar izgledaju kao ubrzani roj osa, više nevjerici. škole. Tri, četiri, sad! nego skupina djece. NARATOR: Umjesto da “gukne”, on je zgrabio ustima maj- činu resicu od uha i stao je cuclati. A njegova majka, NARATOR: On doduše nije bilo naročito fizički spretan Djeca grabe štapove. Crtaju. Otac sjeda na pod. Stavlja NARATOR: Djeca ga vole, jer im daje posebne atletske poprilično škakljiva žena, odmah se stala smijati. čovjek. Vincenta pokraj sebe. sposobnosti. Ako uhvate dobar zamah mogu trčati Djeca se glasno hihoću. Otac ih gleda u nevjerici. Svom brže od konja. Žena se smije. NARATOR: I dok su druga djeca učila slova, Otac je poku - snagom puše u zviždaljku. Djeca naglo staju sa smija- ša vao namamiti osmijeh na Vincentovo lice. Žena se pokušava vratiti u šator. Nekoliko puta uzalud- NARATOR: Srce joj je preplavila radost. njem. I taman kad se čini da će Otac početi vikati na njih, no zamahuje rukama ne bi li se dohvatila “vrata”, ali vje- Žena stavlja Vincenta na drugo uho. Vincent cucla dru - slučajno “pusti vjetar”. Na trenutak nastaje tajac, a onda Otac, potajice da ga djeca ne vide, radi grimase s licem tar je ometa. gu resicu od uha. Žena se ponovo smije. Nakon nekog Otac zajedno s djecom prasne u smijeh. pokušavajući nasmijati Vincenta. No, Vincent prazno gle - da ispred sebe, izbjegava pogled svog Oca nemajući NARATOR: Ili pak skočiti u daljinu bolje nego žabe. vremena žena ispruži ruke ispred sebe. Gleda Vincenta. NARATOR: Ali bio je veseljak. I nije se sramio svojih ne- nikakvu reakciju na njega. Žena snažnim zamahom čitavog tijela, kao da skače “u MAJKA: Malo si drugačiji, ali dobar si. I ja ću te voljeti, moći, čak ni pred djecom. Zato su ga djeca poštovala NARATOR: Nikada do sada nije vidio svog sina kako se daljinu” uspijeva konačno preskočiti prag šatora. No, Vincente, bez obzira što si drugačiji. i voljela. Naprosto, imao je mana, imao je vrlina, baš kao svaki sasvim običan čovjek. smije. Nikada! I to mu se činilo pomalo neobičnim. Ali

202 I KAZALIŠTE 47I48_2011 203 kojeg nitko nikada prije nije vidio. On je bio visok i mršav čovjek, velikih brkova i namrštenog izraza lica. A takvo lice najčešće donosi loše vijesti. Vincent je po mnogo toga bio neobično dijete – nije NARATOR: Tu noć Vincent je posljednji puta usnuo uz Maj - Nastala je tišina, nema više usklika. Svi promatraju volio gledati ljude u oči, nije reagirao kada ga se zove činu uspavanku. Sutradan su Majku položili u vrući Oficira. 7. “Vincent! Vincent!”, satima je mogao sjediti na istom nastup zbora. Odjednom Vincent se počne nekontrolirano pustinjski pijesak na vječni počinak. mjestu i gledati u komad štapa ili neki kamen, i nika- hihotati. Ljudi u publici s prijezirom pogledavaju Oca. NARATOR: I zato su svi, čim je oficir kročio u pustinju, na Sviće. Ljudi još spavaju u šatorima. Mir je. Odjednom se da, ali baš nikada nije skretao pažnju na sebe. trenutak zastali i zašutjeli. NARATOR: Vincent nije birao ni mjesto, ni vrijeme. na razglasu čuje vesela koračnica. DIJETE 1: Učitelju! Učitelju! Ja sam gotov! Nacrtao sam Omanja skupina ljudi na čelu s jednim Mladićem prilazi Hihot postaje sve glasniji. Dirigent postaje sve nervozni- slona! oficiru te zatim oni zajedno odlaze u obližnji šator. OstaliNARATOR: Nekoliko dana iza sprovoda stigao je u grad ji. Zbor griješi u pjevanju. OTAC: Bravo! promatraju taj prizor. Čak i djeca šute. Trenutak kasnije, šatora Veliki brod. NARATOR: Čemu se on zapravo smijao, nitko nije znao. Mladić istrčava iz šatora.. Otac ustaje i odlazi pogledati crtež slona. Vincent osta- Iz šatora počinju izvirati djeca i odrasli. Pješčane ulice od - Njegov prodoran smijeh bio je kao neka velika tajna. MLADIĆ: Ljudi, gotovo je! Rat je završen! Vraćamo se je sjediti na istom mjestu. jednom postaju prenapučene poput mravinjaka. Svi su ve- Majka istrčava iz zbora, uzima Vincenta u ruke te ona, doma!!! NARATOR: Dok su druga djeca tražila pažnju, veselila se seli i nasmijani. Većina nosi putni zavežljaj preko ramena. Otac i Vincent brzim korakom odlaze što dalje. pohvalama, Vincent je sjedio i gledao negdje. A da Svi okupljeni ljudi skaču od sreće i veselja. Čuju se uzvi- nitko nije znao gdje to on gleda… I onda se jednoga NARATOR: Tajna koju čak ni njegovi Otac i Majka nisu ci radosti, pjesma. NARATOR: Iz rana jutra pustinjskim ulicama odzvanjala je dana dogodilo – čudo! uspijevali otkriti. NARATOR: Toga dana dugo, dugo u kasnu noć orile su se radosna pjesma. Dok su se djeca opraštala od kućnih ljubimaca deva, odrasli su pakirali svoje stvari u 3. Majka i Otac tužni sjede na pijesku. Između njih sjedi pjesme radosti i veselja cijelom Sinajskom pustinjom. zavež ljaje. Točno u 12 sati vesela povorka krenula je Vincent koji se i dalje sumanuto smije. Samo se u šatoru na broju 17 nije čula pjesma. Ispred šatora, na pijesku, Vincent sjedi sam. Gleda u prema Sueskom kanalu gdje ih je čekao Veliki brod za NARATOR: I zbog toga su često bili potišteni. nebo. povratak u domovinu. Pokraj njih protrči zbunjena deva. Majka i Otac u istom NARATOR: I to je čudo zbilja bilo čudno. Iz daljine čuje se truba broda u Sueskom kanalu. Vesela trenu počnu se smijati. povorka kreće se prema brodu. Vincent se hihoće kao lud. Majka istrčava iz šatora. 6. NARATOR: Ali ta potištenost nikada nije dugo trajala. Ipak MAJKA: Vincent?! Vincent?! su oni bili sretni ljudi. Majka leži u krevetu, bolesna. Otac sjedi pokraj nje uz Majka zbunjena zbog neuobičajenog prizora zaustavi se Otac grli Majku, Majka grli Vincenta. Sve troje su zagr- krevet. Stari doktor stetoskopom sluša Majčina pluća. 8. pred Vincentom i pogledom traži čemu se ili komu Vincent ljeni. Čak se i Vincent prestao smijati i prepustio se za - Vincent sjedi na podu pokraj kreveta. smije. Ne vidi ništa. Zbunjena je još i više. U tom trenutku grljaju. NARATOR: Vincentova majka već dulje vrijeme ležala je uČuje se truba broda koja najavljuje isplovljavanje iz dotrčava Otac. I čim se pogledaju nestaje strah i zbunje - luke. Na palubi broda mnoštvo je ljudi. I odrasli i djeca NARATOR: Bili su sretni, jer su imali jedni druge. krevetu bolesna. Zbog velikih promjena temperature nost u njihovim očima. Zagrljeni i ponosni gledaju Vin - tijekom dana i noći mnogi su u gradu šatora oboljeliveselo mašu grupici ljudi koja je ostala na rivi, izvikujući Sve troje ustaju i odlaze na spavanje u šator. centa kako se sumanuto hihoće. od upale pluća. “Doviđenja! Doviđenja!”. Otac, koji je također na palubi i u NARATOR: No, svemu jednom dođe kraj pa tako i sreći. rukama drži Vincenta, ne maše, niti izvikuje “Doviđenja!”. NARATOR: Od toga dana Vincent je postao nadaleko naj- 5. Stari doktor se okrene prema Ocu i glavom signalizira On nije veseo. poznatije dijete u okolici šatora s kućnim brojem 17. “nije dobro”. Njegov neobičan smijeh poznavali su svi koji su živjeli NARATOR: Čim se brod otisnuo od rive, ponovo je krenula Čuje se avion. Vincent istrčava iz šatora kao i mnoštvo NARATOR: Nažalost, u to vrijeme za upalu pluća nije se u šatoru s Majkom i Ocem, ali također i svi koji su vesela pjesma. druge vesele i nasmijane djece. Svako dijete ima papir- imalo lijeka. živjeli u obližnjim šatorima. natog zmaja u rukama kojeg pušta da leti dok trči u Stari doktor odlazi. Otac ostaje sjediti pokraj MajkeLjudi okupljeni u formaciju zbora pjevaju na palubi. Oko Vincenta okuplja se grupica ljudi. Vincent se i daljesmjeru aviona. držeći je za ruku. A Vincent se odjednom počne sumanu-NARATOR: Putovali su danima. hihoće kao lud. Ljudi prihvaćaju smijeh. Svi se zajednoNARATOR: U Sinajsku pustinju često su stizali avioni s hra- to hihotati. Mijenja se dan u noć. Svi odlaze na spavanje osim Oca smiju. nom. Tada bi djeca trčala ispod aviona dok on još leti, OTAC (Vincentu): Prestani! Prestani!!! koji i dalje stoji na istom mjestu na palubi. U naručaju ima NARATOR: Ispočetka taj je smijeh svima donosio radost. jer je to bio jedini hlad na otvorenom. A vjetar kojeg je Vincenta koji spava, dok on prazno gleda u pučinu mora. No, kasnije… stvarao bio je pogodan za let zmajeva. Otac krene prema Vincentu s namjerom da ga udari. NARATOR: Po noći su spavali. Po danu su pjevali. Avion slijeće. Djeca i odrasli se okupljaju oko aviona. Svi MAJKA: Nemoj! su radosni. Čuju se usklici sreće. Majka pruži ruke pokazujući Ocu da želi da joj doneseMijenja se noć u dan. Zbor opet pjeva. Otac je i dalje na NARATOR: No, toga dana avion koji je stigao u grad šato- Vincenta. Otac uzme Vincenta i da joj ga u naručaj. Vinistom- mjestu s Vincentom u rukama. 4. ra nije bio uobičajen. cent se i dalje smije. Majka se počinje smijati, a potomNARATOR: i I mada ih je pratilo loše vrijeme, veliki valovi i Otac. Majka pjeva Vincentu uspavanku na egipatskom i Iz njega izlazi jedan Oficir. oluje, ljudi nisu prestajali sa slavljem. Zbog misli o Grupica ljudi složena u formaciju zbora pjeva. Vincen- on se polako prestaje hihotati. skorom povratku u domovinu svi su bili radosni. NARATOR: S pošiljkom hrane stigao je i engleski oficir tova Majka, također članica zbora, pjeva. Otac, zajedno s Vincentom i ostalim ljudima sjedi u “gledalištu” i slušaju

204 I KAZALIŠTE 47I48_2011 205 Otac vrisne i istrči iz kuće. Zbor i dalje pjeva. Otac odjednom brizne u histeričan plač poput nekog djeteta. Zboristi stanu s pjesmom. Pro - OTAC: Vincent?! Vincent?! matraju Oca. Vincent koji stoji i dalje u Očevom naručju Otac trči oko kuće, doziva i traži Vincenta. uopće ne reagira na Očev plač. 11. NARATOR: Kada je padala kiša, kuća bi poplavila. Ali sva NARATOR: Jadan Otac nije ni primijetio kada se Vincent Vincent bio sasvim obično dijete. Sve dok jednog probudio, ustao iz kreveta i odšetao u susjedno dvo- NARATOR: Gotovo svi. sreća oni su imali veliki krevet i jedan veliki stol s dva NARATOR:dana S nepunih nije počela 5 godina primjećivati Vincent jeneke sve neuobičajenosti.više oduda- rište. Toliko je bio zadubljen u misli, u traženje Otac naglo prestane s plakanjem. Zbor nastavi s pjes- stolca. Ako je kiša padala po noći, Otac i Vincent pope- rao od druge djece. li bi se na krevet i u miru spavali. Ako je kiša padala rješenje da... mom. Vincent se izvuče iz Očevog naručaja. Starica-susjeda slaže drva za potpalu vatre. Vincent po danu, Otac bi posjeo Vincenta na stol, a on sam OTAC: Tu si!!! NARATOR: Očevi su osjećaji bili pomiješani. S jedne stra- stoji pokraj nje i promatra. sjeo bi se na stolac i podigao noge na stol. NARATOR: Ugledavši Vincenta kako hrani susjedinu kozu, ne, bio je tužan, jer se njegova žena nikada više neće NARATOR: Osim što još nikada nije riječ progovorio, zbog Vincent sjedi na stolu, a Otac sjedi na stolcu s podignu- Otac je pronašao rješenje! vratiti iz Sinajske pustinje. nekog nepoznatog razloga volio je da sve oko njega tim nogama na stolu. Na udar groma, dio krova pada. Na Otac kuca na vrata od kuće Starice-susjede. Ona ih Otac naglo prasne u histeričan smijeh. Zboristi ga igno - bude posloženo po veličini i po boji. Oca i Vincenta opet pada kiša. otvara. Starica-susjeda nosi velike naočale s debelim ri raju. Dirigent daje znak da pjevaju glasnije. Otac naglo Vincent preslaguje drva tako da su veći komadi na dnu, NARATOR: Nažalost, Vincentov Otac nije imao novaca za staklima i gluha je. Zato Otac vadi komad papira iz svog prestane sa smijehom. prema vrhu manji te na samom vrhu najmanji. popravak krova. džepa i olovkom piše na papir Starici-susjedi poruku. NARATOR: S druge strane, bio je sretan što je rat gotov i NARATOR: Naime, susjedina koza Radojka već je danimaNARATOR: Ako bi kojim slučajem Starica-susjeda nasje- što se vraća kući. Bio je sretan što ima sina. Otac otvara kišobran i njime prekriva Vincenta i sebe. kla drva za potpalu vatre i složila ih u nepravilan stog, Vincent zijeva. odbijala jesti. A ako koza Radojka ne jede, ne može Vincent stoji pokraj Oca i liže ogradu od palube. Otac ga davati ni kozje mlijeko. A ako nema kozjeg mlijeka, Vincent bi to odmah ispravio. milo gleda. NARATOR: Trebalo se vratiti na posao i štedjeti. Ali kako? susjeda nema što za prodati. A ako susjeda nema štoU kuhinji je sve posloženo po bojama. Svi crveni pred- Vincent je još malen. Ne može ga ostaviti samog. NARATOR: Malo čudnog sina, ali ipak – sina. za prodati, nema ni novaca da nešto drugo kupi.meti I su na jednom mjestu, svi plavi na drugom, žuti na Otac stavlja Vincenta u krevet. Vincent spava, a Otac Vincent je pronašao nečiju cipelu i miriši je, zatim je onda je susjeda gladna. Ukratko – Ako Radojka odbi-trećem i tako redom. Starica-susjeda stavlja plavi i crveni hoda po kući – lijevo, desno; naprijed, nazad. I dalje drži stavlja u usta i žvače je. ja jesti, susjeda nema što za jesti. lonac u isti ormarić. Čim je to napravila Vincent presla - otvoren kišobran u ruci, jer kiša još uvijek pada. guje lonce. NARATOR: I njemu treba pomoći da od dječaka postane Starica-susjeda u nevjerici izlazi iz kuće i odlazi s Ocem NARATOR: Cijelu jednu noć Vincentov je Otac probdio. Dok čovjek. do Vincenta i koze Radojke. Čim vidi da koza jede travu NARATOR:iz Ako bi Starica-susjeda u kuhinji složila crvene je Vincent spavao, on je hodao i razmišljao. Tražio je Vincetove ruke, počne oduševljeno pljeskati. A onda pruži i plave lonce u isti ormarić, Vincent bi to odmah is - Dvoje djece koje se tu zateklo podrugljivo se smiju Vin - rješenje. Do ponoći ga je tražio hodajući u kući od jed- Ocu ruku u znak – dobro dogovorenog posla. pravio. centu. Ali Vincent na njih uopće ne reagira. I dalje žvače nog zida do drugog zida, lijevo-desno, naprijed-nazad. cipelu. Otac u inat djeci, skine svoju cipelu i stane je NARATOR: Čim je susjeda vidjela kako njezina RadojkaStarica-susjeda istresa u posudu na stolu jabuke i Čuje se udarac zvonika koji oglašava da je ponoć. Kiša žvakati kao Vincent. jede travu, odmah je pristala na to da svako jutronaranče. Vincent vadi naranče i njih prebacuje u drugu je prestala. Otac izlazi u dvorište ispred kuće i dalje hoda kada Otac ide u školu na posao, Vincent dođe k njoj. NARATOR: Tako je razmišljao Otac dok je zajedno s Vin - posudu. – lijevo, desno; naprijed, nazad. Ona će ga čuvati, a zauzvrat će Vincent hraniti njezinu centom žvakao cipelu. Od toga dana nikada više nije NARATOR: Ako bi Starica-susjeda jabuke i naranče stavi- Radojku. I tako je i bilo. plakao. Nitko ga nikada nije vidio sa suzama u očima. NARATOR: Iza ponoći izašao je u dvorište. I tamo je tražio la u istu posudu, Vincent bi to odmah ispravio. Osim rješenje lijevo-desno, naprijed-nazad. U krug oko ma - reda, Vincent je pokazivao i veliki interes za upozna- log stabla, u krug oko velikog stabla. I već je počinjalo vanje novih stvari i predmeta. svitati, a rješenje se nigdje nije naziralo. Otac je zijev - nuo jednom. Zatim je zijevnuo još jednom. I kad je Starica-susjeda sjedi na stolcu i plete. Pokraj nje sjedi Vincent i drži u rukama jedno klupko vune. 9. zijevnuo treći puta, oči su mu postale teške, toliko 10. teške da nije ni primijetio da hoda zatvorenih očiju. NARATOR: No, budući da još nije naučio govoriti, nije postavljao pitanja – čemu nešto služi. On bi naprosto U predvečerje, Otac i Vincent sjede ispred velike kuće Otac hoda zatvorenih očiju i ne vidi da se Vincent probu- Otac uzima torbu za posao i odlazi. Odlazeći maše Vin - nepoznati predmet uzeo u svoje ruke i... kojoj nedostaje pola krova. dio, ustao iz kreveta i izašao iz kuće. Otišao je u susjedno centu, a iz susjednog dvorišta Starica-susjeda maše nje - dvorište. U tom dvorištu je koza Radojka. Vincent zabija nos u klupko. NARATOR: Kad su stigli kući, natrag u svoju domovinu, mu. Jedino Vincent nikome ne maše. On se sumanuto nisu naišli na lijep prizor. Rat je učinio svoje. Većina NARATOR: I naravno, bum! hihoće dok hrani kozu. NARATOR: Mirisao ga. kuća bila je porušena ili barem djelomično uništena. Otac, hodajući zatvorenih očiju, zabija se u stablo. NARATOR: Očevoj sreći nije bilo kraja. Već nakon nekolikoVincent stavlja klupko na uho. Nekim kućama nedostajali su prozori, neke su bile mjeseci, Otac je sakupio dovoljno novaca za novi krov. NARATOR: Slušao ga. opustošene pljačkom, a nekima je nedostajao krov.NARATOR: Tad je shvatio da mora malo prileći i odspavati. Koza Radojka je i dalje jela s Vincentovog dlana. I una- Otac i Vincent našli su se u kući kojoj je nedostajao toč Vincentovim sve učestalijim napadajima smijeha,Vincent prislanja klupko na svoja pleća, stišće ga. Otac ulazi u kuću i vidi da je krevet prazan. dio krova. Starica-susjeda nije se na njega žalila. Ona je bila Počinje padati kiša. Otac i Vincent utrčavaju u kuću. No,NARATOR: No, kad se vratio u kuću imao je što vidjeti. gluha i njoj njegov neuobičajeni smijeh nije smetao, u kući bez krova također pada kiša. Prazan krevet! niti je nervirao. Ona ga naprosto nije čula. Za nju je OTAC: Aaa!

206 I KAZALIŠTE 47I48_2011 207 klimu glavom kao da kažu “Ne”, kažu jednu rečenicu obrazloženja tog “Ne” i potom zatvore vrata. NARATOR: Tog popodneva Vincentov je Otac zajedno s jeđeno pogleda što piše, zatim primi Vincenta za ruku i Vincentom obilazio kuće u njihovom susjedstvu. Nije njih dvoje odu. NARATOR: Zatim bi ga pokušao osjetiti. tražio ženu. Tražio je nekog tko bi mogao umjesto NARATOR: Za vrijeme odmora Otac je Vincenta puštao u Vincent žvače klupko. OTAC: Otac tu noć nije spavao. Bio je uvrijeđen. Bio je ljut. Starice-susjede čuvati Vincenta dok je on na poslu. dvorište zajedno s drugom djecom. Nadao se da će I bio je pun mjesec.13. Pa ipak... Susjed Trpimir rekao je: tako Vincent steći prijatelje. U dvorištu su se djeca NARATOR: Okusiti. igrala skrivača ili su se loptala. I Vincent se igrao s NARATOR: Sutradan umjesto da ode na posao u školu, TRPIMIR: Žao mi je, ali moj pas Dinko ne voli malu djecu. Vincent se zagrcne. Kašlje. Pljuje komadić vune na pod. NARATOR: I onda je potjerao Dinka, koji je od radosti lizao njima. Držeći klupko u ruci gleda ga – s veće udaljenosti, s Otac je poveo Vincenta doktoru. Vincenta, natrag u kuću. Susjeda Zlata rekla je: Jedan Dječak namjerno baci loptu prema Vincentu i manje udaljenosti. U doktorskoj ordinaciji su Doktor, Otac i Vincent. Doktor ZLATA: Žao mi je, ali imam upalu zuba i jake glavobolje. pogodi ga snažno u glavu. Vincent ne reagira na udarac ima dugu, sijedu bradu i puši lulu. Sjedi za stolom i naizm- NARATOR: I na kraju bi ga samo gledao, promatrao iz dalji- NARATOR: I onda je nastavila žvakati najtvrđu jabuku koju lopte. Potpuno nezainteresirano gleda negdje u daljinu. jence promatra papir s popisom Vincentovih neuobiča- ne, iz blizine. To promatranje moglo je trajati satima. je Otac ikad vidio. jenosti i Vincenta koji sjedi pokraj Oca na stolcu. Svako DJEČAK (ostaloj djeci): Rek’o sam vam – njemu je mozak Isto kao što je Vincent mogao satima, ali doslovce MISLAV: Žao mi je, ali posljednjih se dana ne osjećam baš malo izusti nekakav čudan zvuk “Aha!” kao da je došao do zabetoniran! satima, trčati na prstima kao da je “balerina” u krug najzdravije. nekog važnog zaključka. Za to vrijeme Vincent svako malo Ostala prisutna djeca podrugljivo se smiju Vincentu. A oko kuće i sve vrijeme mahati rukama kao da je leptir. NARATOR: Rekao je susjed Mislav i nastavio podizati ute - pruži ruku prema stetoskopu koji je na stolu, ali ga Otac Vincent se igra sa svojim rukama gledajući ih, okrećući Vincent trči na prstima “kao balerina” u krug oko kuće i ge u svom dvorištu. A susjeda Katarina rekla je: uhvati za ruku i spriječi. ih, približavajući i udaljavajući ih od lica. pritom izvodi čudne pokrete rukama i nogama. Starica- KATARINA: Žao mi je, ali imam pokvarene cijevi u kući i susjeda je u kući i gleda ga kroz prozor. Trčanje traje OTAC: Recite mi iskreno doktore, mislite li vi da njemu nemam vode već danima. NARATOR: Zapravo, ponekad se igrao s njima. Češće se nedostaje neka daska u glavi? toliko dugo da se promijeni vrijeme u nekoliko navrata – NARATOR: I onda je pojurila natrag u kuću, jer joj je voda igrao sam. I to uvijek na isti način – promatrajući svo - najprije je sunčano, zatim pada kiša, pa opet izlazi sunce DOKTOR: Recite vi meni iskreno, gdje je vaša žena, nje- za čaj uzavrela. Susjeda Ivanka nije ništa ni rekla. Čim je ruke, približavajući ih i udaljavajući ih od svoga lica. i pojavljuje se duga. Tek tada Vincent prestaje s trčanjem. gova majka? je ugledala Oca i Vincenta na svom pragu, zatvorila im DJEČAK: Hej Vincent, mogu se ja malo igrat s tobom? OTAC: Umrla je. NARATOR: Sve te Vincentove neuobičajenosti Starica-su - je vrata u lice. Nažalost, loš glas brzo putuje. Od jučer Dječak podrugljivo oponaša Vincenta kako se igra sa sjeda zapisivala je na komad papira. I onda je jedno- DOKTOR: Umrla je!?! do danas već je cijelo susjedstvo znalo za popis svojim rukama, ispuštajući pritom zvukove kao da je maj- ga dana pozvala Oca u svoju kuću. 12. OTAC: Da, umrla je malo nakon što se Vincent rodio. Vincentovih neuobičajenosti. mun. Ostala djeca se još više na to smiju. Jedna Dje - Doktor uzima komad papira i piše na njega. Otac ga Dok Otac i Vincent hodaju prema svojoj kući, radoznali vojčica se izdvoji iz grupice djece koja se smije i približi susjedi odrasli i djeca promatraju ih s gađenjem i strahom Otac i Starica-susjeda sjede za stolom. Starica-susjedazbunjeno promatra. Vincentu i Dječaku. iz svojih dvorišta ili s prozora kao da su kužni. Svatko od toči im rakiju u čaše. Nakon nazdravljanja, ispijaju sve naDOKTOR: Evo lijeka za Vincenta. DJEVOJČICA: Prestani! Ti uopće ne znaš kakva je to igra. njih ima komad papira ne kojem se nalazi popis Vincen- dušak. DJEČAK: To je igra? Doktor daje Ocu komad papira. Otac promatra papir na tovih neuobičajenosti. NARATOR: Nakon čašice rakije objavila mu je da više nekojem piše “Hitna ženidba!”. NARATOR: I tako se Otac našao u situaciji u kojoj nije imao Dječak ponovi podrugljivo Vincentove kretnje rukama, može čuvati Vincenta. OTAC (u nevjerici): Hitna ženidba? izbora. ujedno imitirajući glasanje majmuna. Djeca se i dalje smiju. Dječak oponašajući kretnjama majmuna priđe Starica-susjeda pokazuje Vincentu poveći komad papi-Doktor se već ustao i došao do vrata. Djevojčici i otme joj sendvič iz ruku te ga baci na pod i ra na kojem piše “Više ne mogu čuvati Vincenta.” DOKTOR: Alarmantno hitna ženidba! pljune na njega. NARATOR: Točnije, napisala mu je. Na što je Otac pitao:OTAC: Ali kakav je to lijek? OTAC: Zašto? DOKTOR: Vincentu ne nedostaje daska u glavi, nedostaje DJEČAK: Ovo je bila igra. Otac se sjeti da Starica-susjeda ne čuje. Vadi olovku i mu čvrsta ruka koja će ga dovesti u red, dakle – 15. Čuje se školsko zvono. Djeca trče natrag u školu. Dje - piše na drugi komad papira “Zašto?”. Starica-susjeda majka! (Viče s vrata.) Idući pacijent! vojčica pruži Vincentu ruku. Vincent je ne gleda u oči, kao izvlači iz džepa papir s popisom Vincentovih neuobiča-NARATOR: I tako je Vincentov Otac riješivši jedan problem, što uostalom nikoga ne gleda u oči kada mu se obraćaju U školskom razredu djeca sjede u klupama, Otac ispred jenosti i daje ga Ocu. naišao na drugi. Gdje pronaći ženu? pa ipak pruži joj ruku natrag. ploče crta Sunčev sustav. Vincent sjedi na stolu od Oca i NARATOR: Starica-susjeda nije ništa odgovorila. Samo mu nezainteresirano gleda u pod. Druga djeca ga s vremena NARATOR: I tako je Vincet s točno 5 godina i 7 mjeseci je pružila komad papir s popisom Vincentovih neuo- na vrijeme, potajice, gađaju komadićima papira. Vincent stekao prvi puta u svom životu prijatelja, točnije prija- bičajenosti. I zatim je nešto rekla. Točnije promrmlja- na to ne reagira i njima je to smiješno. teljicu. To divno prijateljstvo trajalo je punih... la. Promrmljala je nešto što Otac nije razumio ni prvi NARATOR: Cijelu jednu zimu Vincent je jutra proveo u Djevojčica zagrli Vincenta. Vincent vrisne i Djevojčica u put, ni drugi put. Zato je izvadila papir i napisala. 14. školi. suzama pobjegne natrag u školu. Starica-susjeda pokazuje Ocu komad papira na kojem Čuje se školsko zvono. Djeca istrčavaju iz škole u škol- NARATOR: ...5 minuta, jer nažalost Vincent nije volio da piše “Vincentu treba doktor, a ne dadilja!!!”. Otac uvri-Otac i Vincent obilaze kuće u susjedstvu. Bez obzira što sko dvorište. U dvorištu je lopta. Uz poklike sreće i zado- ga se grli. Očajan Vincentov Otac koji je cijeli prizor su susjedi različiti, svatko od njih reagira na isti način. voljstva, loptaju se. promatrao s prozora učionice odlučio je da tog ljeta Prije no što Otac uspije i prozboriti, pogledaju Vincenta,

208 I KAZALIŠTE 47I48_2011 209 NARATOR: Njemu nije smetalo što Ona voli naređivati. Ali NARATOR: Sve je bilo rastopljeno. Vincent je i dalje vriš - Vincent nije volio, niti je slušao naredbe. vodi Vincenta svaki dan na gradsku plažu. Ako igdje tao. I Otac je morao potražiti najbližu trgovinu. Ona pokazuje prstom da je sad na redu Vincent, ali on ima mnogo djece onda je to upravo na gradskoj plaži. u domu kulture Ona, Otac i Vincent s velikim užitkom Otac i Vincent ulaze u trgovinu. ne reagira na naredbu. Ona ga svlači, on vrišti. Bio je uvjeren da će Vincent tamo pronaći barem jed- okušavali su se u sretnim dobicima. nog prijatelja. NARATOR: A u toj trgovini radila je Ona! NARATOR: Kada bi Vincent plakao, Otac je u glavi vrtio 16. VODITELJ TOMBOLE (izvuče broj): Ženske nogice! Ili broj Žena srednjih godina, poprilično krupna, povećeg po- riječi Doktora “Njemu treba čvrsta ruka koja će ga 77! prsja – Ona daje Vincentu sladoled. Vincent odmah dovesti u red… Njemu treba čvrsta ruka koja će ga STARIJI GOSPODIN: Činkvina! Otac i Vincent sunčaju se na gradskoj plaži. U blizini prestaje s vrištanjem. dovesti u red…”. neka djeca skaču u more i pritom viču, na što Vincent NARATOR: Ali ta navika bila je kratkog vijeka. NARATOR: Istoga trenutka kada je Ona dala Vincentu sla- Ona stavlja Vincentu na glavu čudnu kapu koja se vezu- prekriva rukama oči i vrišti. Ona se ljuti zbog toga što je Stariji gospodin dobio, a doled, Vincent je blaženo zašutio i Otac je osjetio lep- je preko usta i koja sprječava da Vincent vrišti. S tom ona nije ništa. Baca kartone s brojevima i prstom pokazu- NARATOR: No, gradska plaža iznijela je na svjetlo dana još tire u svom želudcu. kapom na glavi Vincentu se vide samo oči. Ona, čim mu neke druge Vincentove neuobičajenosti. Kada bi je Ocu i Vincentu vrata. Oni poslušno ustaju i odlaze. Otac i Ona se gledaju. Čuje se kruljenje crijeva u Oče - je stavila kapu, otvara šampanjac. djeca skačući u more glasno vikala, Vincent bi vrištao NARATOR: Vincent se unatoč čudnovatoj kapi ipak teško vom želudcu. ONA: Za novi i bolji život! i prekrivao oči. privikavao na novotarije s kojima je bio okružen. NARATOR: Bila je to ljubav na prvi pogled. Prepoznali su Ona toči sebi i Ocu šampanjac u čaše. Otac u donjem 19. Otac uzima Vincenta, ručnike i ostalu opremu za more i se! rublju i Ona u vjenčanici nazdravljaju, a Vincent u donjem odlazi daleko od djece koja skaču u more. Vincent presta- rublju s kapom na glavi njiše se glavom naprijed-nazadOna i Otac u svojoj spavaćoj sobi leže u krevetu. U sus- je vrištati i više ne drži rukama prekrivene oči. Nakon pokraj njih. jednoj sobi Vincent također leži u krevetu. Na glavi ima nekoliko trenutaka Vincent rukama prekriva uši i vrišti. 17. čudnovatu kapu. Na podu pokraj Vincentovog kreveta NARATOR: Ona je vjerovala da se novi život započinje no - NARATOR: Kada je sunce bilo prejako, Vincent bi vrištao i spava Pas. vim stvarima. A nove stvari se kupuju – nova odjeća, rukama prekrivao uši. Čuju se svadbena zvona. Ispred trgovine staje motocikl nove kape, nove cipele, nove frizure, novi namještajNARATOR: i U novom domu imao je novu, samo njegovu na koji je privezana omanja prikolica. U prikolici su koma- Otac pali suncobran, Vincent prestaje vrištati i skida nove navike. sobu prepunu novih igračaka. di namještaja i Vincent, koji sjedi na krevetu. Radnici uno - ruke s ušiju. Otac liježe natrag na pijesak i sunča se, a Ona gasi svjetlo i čuje se škripa kreveta. Vincent, potajice, prilazi nekoj Nepoznatoj ženi koja sese namještaj u stan iznad trgovine. Otac jedva držeći Nju sunča na plaži. (Onu) u rukama čeka da radnici unesu sav namještaj NARATOR: Imao je psa koji se zvao Pas, novog, samo nje- kako bi je mogao prevesti preko praga. Pokraj njih stoji govog. NARATOR: No, ono što je najviše zabrinjavalo Vincentovogharmonikaš i svira. 18. Oca bila je Vincentova potreba da isproba svaki ručnik Vincent pali baterijsku lampu i dok se čuje škripa kreve- NARATOR: Nakon vjenčanja Otac i Vincent doselili su se u na plaži. ta on u ritmu okreće baterijsku lampu kao da dirigira. stan iznad trgovine. Ona je bila vlasnica stana i vla- Na ulici šeću Ona, Otac i Vincent. Odjeveni su u odjeću NARATOR: Imao je i novi, veliki krevet, samo za njega. Ali Vincent žvače u ustima ručnik od Nepoznate žene dok snica trgovine. Bila je dobar trgovac i imala je puno koja vidljivo odudara od odjeće drugih ljudi koje susreću. nije volio spavati u njemu. ga ona pokušava istrgnuti iz njegovih usta. Kada ona novaca. Voljela je skupe stvari i svjetlucave predmete Otac ima novu, neobičnu frizuru, a Vincent ima čudnu počne vrištati i Vincent počne vrištati. Dotrčava Otac i trga od zlata. kapu na glavi. Škripa postaje glasnija, Vincent ustaje iz kreveta i odla - iz Vincentovih ruku ručnik Nepoznate žene. Žena prestaje zi zajedno sa Psom u roditeljsku sobu. Potajice, sjeda na Otac prenosi Nju (Onu) preko praga. Ona čim ugleda NARATOR: U nove, silom stečene navike ubrajala se: sva- vrištati, ali Vincent ne. Otac ga držeći za ruku poteže krevet pokraj roditelja. Čim uperi svjetlost baterijske lam - stari, trošan namještaj u svom stanu vrisne. Pokaže ru - kodnevna šetnja glavnom gradskom ulicom od 18 do prema štandu sa sladoledima. Drugom rukom prekrio mu pe u roditelje pod pokrivačem, škripa prestaje. Otac pali kom prema vratima od izlaza. I radnici odnose tek done- 19 sati, uvijek u novoj odjeći… je usta da vrištanje bude prigušeno. svjetlo, Vincent mu daje slikovnicu, želi da mu je čita. seni namještaj u podrum. Odnose i krevet na kojem je Ona, Otac i Vincent kao i mnoštvo drugih ljudi stoje NARATOR: Ako ne bi dobio ono što traži Vincent je mogao NARATOR: A Ona nije voljela da Vincent spava s njima u Vincent. Otac trči za njima i uzima Vincenta. ispred izloga gradske knjižnice. U izlogu je televizija na satima vrištati. U takvim trenucima jedino što ga je krevetu. A posebno nije voljela da Pas spava na nje- NARATOR: Od trošnih i pohabanih stvari dobivala bi gla- kojoj se ništa ne vidi. Zbog lošeg signala tek povremeno moglo smiriti bila je kugla čokoladnog sladoleda. Je li vobolje. A Vincentov Otac nije želio da Ona ima glavo- se pojavi slika na ekranu na što ljudi reagiraju ispuštajući zinom jastuku! u pitanju bila slučajnost ili sudbina, nitko ne zna. No, bolje. On ju je volio i htio da Ona bude sretna. A Ona povike veselja i pljeskajući. Ona protestno gura Psa na pod, gasi svjetlo i prekriva jednoga dana, baš kada je očajan Vincentov Otac raz- je bila sretna kad naređuje. Prvo mu je naredila da da se pokrivačem preko glave. Vincent i Otac zbunjeno osta- mišljao o lijeku koji mu je preporučio Doktor, pokvario NARATOR: …gledanje televizije u izlogu gradske knjižnice otkaz u školi i počne raditi s njom u trgovini. Što je svake subote od 15 do 17 sati, pa makar taj danju ležati na krevetu sa slikovnicom u rukama. se hladnjak na štandu sa sladoledima. Otac i učinio. Potom su slijedila i druga naređenja. signal bio loš i ništa se ne vidjelo… NARATOR: I onda joj je jednu večer pala na um genijalna Ispred štanda s rastopljenim sladoledima Otac se ogle-Ona izvlači iz kofera svu staru odjeću od Vincenta i Oca Ona, Otac i Vincent sjede u dvorani ispunjenoj velikim misao. da oko sebe. Traži pogledom najbližu trgovinu. Hodai baca ih u jednu poveću vreću. Čim pogleda Vincentovog stolovima. Igra se tombola. Vincent i dalje ima čudnovatuONA: Podrum! prema njoj. Oca on se skida u donje rublje i baca svoju odjeću u tu kapu na glavi. Ona pali svjetlo, veselo ustaje iz kreveta, grabi Vincenta istu vreću. NARATOR: …te konačno – igranje tombole! Svake nedjelje

210 I KAZALIŠTE 47I48_2011 211 hrabro podnio cijelo to čitanje pa ipak vidljivog utjecaja na njega popis nije imao.

iznese smeće ispred kuće. Vincent bi izašao iz kuće, 21. ali se ne bi vratio za 5 minuta. Ne bi se vratio ni za 10 za ruku, a drugom rukom grabi Psa i odvlači ih iz sobe u minuta. Niti bi se vratio za 15 minuta. Ona bi ga zatek- boljim životom” nadvio strašan oblak, Ona je dotrčala Pada kiša. Vincent u dvorištu hoda na prstima kao podrum. U podrumu je pohaban krevet u raspadajućem la kako hoda na prstima kao balerina nasred ulice, u kuću i povikala: “balerina” i maše rukama kao leptir. Pokraj sjedi Pas i stanju iz stare kuće na kojem su spavali Otac i Vincent, ali usred prometne gužve, ne osjećajući nikakav strah od ONA: Trudna sam! zavija. Čini se kao da Vincent pleše. Otac i Ona s prozora i druge stvari, pohabane stvari, namještaj iz stare kuće. automobila koji jure. Rekla bi mu: 23. promatraju taj prizor. Oboje imaju hladan, bezizražajan Otac polupijan ustaje i grli Nju (Onu). Vincent i dalje NARATOR: Od tada su Vincent i Pas spavali u podrumu. ONA: Prestani!!! izraz lice. Ljudi koji prolaze pokraj njihovog dvorišta sČuježvače se zvuk nogu sirene. od stolca. Ispred kuće parkiraju se kola Hitne Vincent liježe ne stari krevet i odmah zaspe. Ona se Ona zaustavlja promet na ulici. Grabi VIncenta za ruku i podsmijehom gledaju Vincenta kako pleše. Neka Bakapomoći. Otac i Ona s velikim trbuhom ulaze u kola Hitne vraća u svoju spavaću sobu. odvlači ga u kuću. Uzima kuhaču i tuče Vincenta. Kad prolazi i križa se gledajući taj prizor i Oca i Nju (Onu) napomoći i odlaze. Na ulici ostaju Vincent, s čudnom kapom NARATOR: Podrum je bio gotovo preslika stare kuće u završi, stavlja šešir na glavu, uzima košaru za tržnicu i prozoru. na glavi, i Pas. vukući VIncenta za ruku odlazi s njim na tržnicu. Na tržni- kojoj su živjeli on i Otac. I jedina razlika bila je u tome NARATOR: Dani su prolazili, ali Vincentove navike bile suNARATOR: Nakon 9 mjeseci nova Beba došla je kao duga ci dok ona bira povrće, Vincent grabi jabuke i njima gađa što je umjesto Oca imao druge podstanare. okorjele navike. I nitko nije znao otkuda one dolaze poslije kiše. ljude oko sebe. kao što nitko nije znao otkuda Vincentu rituali kojih se U roditeljskoj spavaćoj sobi čuje se ponovo škripa Kola Hitne pomoći vraćaju se i iz njih izlaze Otac i Ona NARATOR: On ne bi prestao. Ona bi ga odvukla u kuću, slijepo držao. Kad je padala kiša uvijek je trčao vani u kreveta. Vincent leži u krevetu u podrumu. držeći Bebu u naručju. uzela kuhaču i istukla. Samo ponekad Ona bi otišla s dvorište i plesao na prstima. Ne daj Bože da mu se to NARATOR: Osim Psa, bila su tu dva miša, cijela obitelj Vincentom na tržnicu. Ako bi ona birala voće ili povrće zabrani! Hlače je uvijek oblačio tek nakon što odjene pau kova i jedan bijeli golub koji se ugnijezdio na vrhu žute boje, Vincent bi iz čista mira zgrabio nešto, na pri- čarape. Ne daj Bože obrnuto! Ujutro je zube prao gle- ormara. Vincentu oni nisu smetali, jer on je volio živo- mjer jabuke i počeo ih bacati na prodavačicu. Ona bi dajući na sat točno 1 minutu i 45 sekundi. Ne daj 24. tinje. U svom krevetu, u svom miru, Vincent je bio sre- mu rekla: Bože kraće ili dulje! Hrana u tanjuru, različite boje, uvi- tno dijete. NARATOR: Tako su govorili susjedi kad bi dolazili u posjet ONA: Prestani! jek mu se morala odvajati. Ne daj Bože da su je pomi- vidjeti tu novu Bebu i čestitati sretnim roditeljima. Uz škripu kreveta iz roditeljske sobe, Vincent spava. NARATOR: On ne bi prestao. Ona bi ponovila još nekoliko ješali! Ne bi je pojeo. Niz sličnih čudnovatosti pratile U kući Ona hrani Bebu, Otac stoji pokraj njih i gleda ih. NARATOR: I Ona i Otac bili su sretni ljudi. 20. puta: su Vincenta. Susjedi su mu se smijali. Potiho su ih Oko njih je nekolicina ljudi s darovima za Bebu. Vincent, ONA: Prestani! Prestani! Prestani! ogovarali. Ali te čudnovatosti nisu se dale promijeniti. Jutro je. Za stolom u blagovaonici sjede Ona, Otac i I baš zato što se nisu dale promijeniti Ona se i ne zna-s čudnom kapom na glavi, i Pas ulaze u sobu. Vincent želi Ona grabi VIncenta za ruku i odvlači ga natrag u kuću. Vincent. Vincent na glavi ima čudnovatu kapu. jući počela mijenjati. dotaknuti Bebu. Uzima kuhaču i tuče ga. Kad je završila, uzima komad NARATOR: No, za Vincenta to je značio dodatak na popis NARATOR: Samo ponekad Ona bi poslala Vincenta u kuhi- papira i piše. Dok Vincent i dalje pleše na kiši, Ona se na prozoru nju da joj nešto donese, na primjer čašu vode. odjednom počne histerično smijati. Otac pokraj nje ispija stvari koje se “ne smiju”. NARATOR: On ne bi prestao. Ona bi ga odvukla natrag OTAC (Vincentu kao da je pas): Ne! Vincent u kuhinji ne uzima čašu vode, već otvori vrata rakiju iz boce. Njegovo lice nema nikakvu emociju. Oboje kući, uzela kuhaču i istukla. Naprosto, Vincent nije vo- samo stoje i promatraju Vincenta kroz prozor. Ona u frižidera pa ih zatvori; otvori-zatvori. I to ponavlja sve vri- lio niti je slušao naredbe. A Ona nije podnosila da je Otac lagano udari Vincenta po prstima. Vincent se jeme, dok ga Ona kad dođe ne zaustavi. nekom trenutku uzme praznu bocu rakije i baci je krozodmakne, ali vrlo brzo ponovo pokuša dotaknuti Bebu. netko ne sluša. Zato je odlučila napraviti popis stvari prozor. Otac nema ni na to nikakvu reakciju. NARATOR: Vincent bi otišao u kuhinju, ali se ne bi vratio koje se “ne smiju” raditi. ONA (Vincentu kao da je pas): Ne! za 2 minute. Ne bi se vrati ni za 5 minuta. Niti bi se NARATOR: I Ona je postala pomalo čudnovata. Čas je bila Ona lijepi komad papira sa popisom stvari koje se “ne bijesna i vikala bi. Čas bi plakala. Čas bi bacala stvariOna udari Vincenta po prstima. Otac primijeti da je Pas vratio za 10 minuta. Ona bi ga zatekla kako otvara i smiju” na zid. u sobi. zatvara vrata od frižidera. Rekla bi mu: oko sebe. Čas bi se smijala kao luda. Počela je piti ONA (čita popis): Ne smije se: 1) vrištati na ulici ili u kući velike količine tableta. A Otac je zbog solidarnostiOTAC: Jesam rekao da ta đukela ne smije više u kuću!?! ONA: Prestani! bez razloga, ali i s razlogom, 2) ne smije se kopati nos počeo piti velike količine njihove domaće rakije. NARATOR: On ne bi prestao i Ona bi uzela kuhaču i istukla Vincent zajedno s Psom istrči iz sobe. i šmrklje lijepiti na zid ili kauč, 3) ne smije se smijati ili ga. hihotati bez vidljivog razloga, 4) ne smije se lizati ili Ona tuče kuhačom Vincenta. Kad je završila daje žvakati predmete, 5) ne smije se trčati oko kuće na Vincentu smeće da ga iznese ispred kuće. Vincent izlazi iz prstima kao balerina i mahati rukama kao leptir, 6) ne kuće. Zagleda se u automobile koji jure na ulici ispred smije se bacati predmete ni na koga, pa čak ni na kra- 25. kuće. Ne odnosi smeće u kantu, već ga spušta na pragu 22. dljive prodavače na tržnici, 7) ne smije se igrati s jed- NARATOR: I tako je Vincent prvi puta pobjegao od kuće. vrata i zalijeće se u prometnu gužvu. Nasred ulice hoda nim te istim kamenom više od sat vremena, 8) ne na prstima kao “balerina” i maše rukama kao da je leptir. smije se… Otac i Vincent sjede u dnevnom boravku. Otac čitaVincent, s čudnom kapom na glavi, na plaži je zajedno s Psom. Baca kamenje u more. Sunce polako nestaje na NARATOR: Samo ponekad Ona bi poslala Vincenta da NARATOR: Bla-bla-bla… Dug je bio taj popis. Vincent je novine i pije rakiju. Vincent žvače nogu od stolca. Pokraj njega leži, spava na podu Pas. Ona utrčava u kuću. horizontu. NARATOR: I baš kad se činilo da se nad njihovim “novimNARATOR: i Tu noć prespavao je na plaži. Sutradan je

212 I KAZALIŠTE 47I48_2011 213 Instituciji nije bilo Psa i zbog toga što je u Instituciji sve 30. bilo novo – i krevet, i namještaj, i odjeća, i ljudi – Vincent prvih nekoliko dana nije uopće spavao. U Dnevnom boravku, u Instituciji, grupica djece odjeve- OTAC: Devet. na u istu odjeću “luduje”. Neki plešu, neki pjevaju, neki crtaju po zidovima, neki vrište i trče u krug. Neki se u kutu 26. DRUGI DOKTOR: Ide li u školu? 29. dobio batine i kaznu. Nije smio sedam dana izaći iz potiho igraju preslagujući drvene igračke. Iza rešetkastih OTAC: Ne ide. podruma. I moždaNARATOR: bi i dulje Abio na u krštenju… kazni da OnaKap inije Otac samo prelila čašu, prevrata, koje dijele Dnevni boravak od hodnika, stoji grupa Noć je. U sobi, u Instituciji, četiri su kreveta. U njima leže nisu odlučili Bebu odnijetilila je načitavu krštenje. krstionicu. DRUGI DOKTOR: Zašto? doktora koji imaju notese u rukama, promatraju i pišu bi- OTAC: Pa još nikada nije progovorio ni jednu jedinu riječ. bolesnici – Matej i Vladimir. Jakov mjesečari. Vincent je Čuju se crkvena zvona. Pred krstionicom je Svećenik, lješke u notese. DRUGI DOKTOR: Kako bi i progovorio ako stalno ima kapu budan, na prozoru se njiše glavom naprijed-nazad i ispuš- Otac, Vincent s čudnom kapom na glavi i Ona koja drži u NARATOR: U Instituciji nije bilo stvari koje se nije smjela. na glavi? ta neobične zvukove. rukama Bebu. Svećenik umiva glavu Bebe krštenom Sve se moglo! Sve! Moglo se plesati, moglo se pjeva- vodom. Vincent na to napravi istu stvar. Zagrabi vode i ONA: Nije progovorio zato što je mentalno retardiran! NARATOR: Po cijele noći stajao je na prozoru s pogledom ti, moglo se skakati, trčati, vrištati. Moglo se šarati po polije Bebu po glavi. DRUGI DOKTOR: Vincent nije mentalno retardiran. On pati na more i slušao šum valova. Dok je gledao more kroz zidovima. Moglo se spavati i ne spavati. Moglo se jesti od jedne neobične bolesti. Upravo sam o tome slušao čeličnu rešetku ispuštao je neartikulirane zvukove OTAC: Vincent što radiš? i ne jesti. Sve je bilo dozvoljeno i ništa nije bilo obve- na jednom seminaru u inozemstvu kod poznatog dok- nalik nekoj tužnoj pjesmi. No, nije samo on bio ljubitelj zno! Osim… Vincent polije glavu Bebe još jednom. tora Kannera. Radi se naime o tome da Vincent govo- pjevanja. U Dnevni boravak ulazi Čovjek u bijelom, vadi zviždaljku SVEĆENIK: Vraže! ri drugačijim jezikom nego vi ili ja. Iz kreveta ustaje Matej, prilazi Vincentu i zajedno s njimi zviždi. Sva djeca se odmah zaustave i trkom se namješ- ONA: Kako to mislite? Vincent počne sumanuto grabiti vodu i zalijevati glavu “pjeva” paralelno plješćući rukama i stvarajući ritamtaju u vrstu. Za Čovjekom u bijelom ide Časna sestra i DRUGI DOKTOR: Zamislite to ovako – zamislite da se Bebe. Ona vrišteći ponavlja “prestani!” udarajući nogama o metalnu konstrukciju kreveta. nosi na pladnju različite lijekove. Njih dvoje hodaju od odjednom nađete u Kini. Svi govore, ali vi ne znate početka vrste prema kraju. Kod svakog djeteta se zaus- SVEĆENIK: Mičite tog vraga iz Božje kuće! jezik i ne razumijete što govore. Ako vam netko posta- NARATOR: Njegovi novi cimeri bili su više-manje svi ljubi- tave, Čovjek u bijelom ga promotri i da znak Časnoj sestri, Ona udari pljusku Vincentu. Svećenik se križa. Vincent i vi pitanje koliko je dva plus dva, hoćete li odgovoriti? telji glazbe. Matej, rođen s Downovim sindromom, a ona potom daje djetetu tabletu koju popije. dalje pokušava zgrabiti još vode i politi s njom Bebinu Ne! Jer ne razumijete pitanje. I? Jeste li zbog toga želio je postati svjetski poznati bubnjar. Jakov, epilep- glavu, ali ga Otac u tome sprječava. Crkvena zvona se sve mentalno retardirani? Niste! tičar i mjesečar, po noći je često ustajao i šetao poNARATOR: Tableta koje su se morale svakodnevno piti. jače čuju. Otac jedva uspijeva odvući Vincenta iz crkve. Kako je Drugi doktor završio govoriti Vincent je počeo sobi zatvorenih očiju. No, kad bi čuo zvukove ritmaMedicinska sestra daje Vladimiru tabletu. On je odbija Svećenik se i dalje križa. Ona u suzama izlazi iz crkve. preslagivati njegovu opremu koja se nalazi na stolu – od njegova šetnja pretvarala bi se u čudnovat ples. staviti u usta. Čovjek u bijelom hvata ga za vilicu i nasilno NARATOR: Sutradan je Ona naredila Ocu da Vincenta većih predmeta na desnoj strani prema manjima na mu otvara usta. Časna sestra gura mu tabletu u usta. odvedu Doktoru. lijevoj. Otac, Ona i Drugi doktor samo su stali i promatra- Vladimir je ispljune i tableta pogodi Čovjeka u bijelom ju ga. točno u oko. Jakov iz hoda, zatvorenih očiju, počinje plesati “kao maj- NARATOR: Nakon podužeg objašnjenja Vincentove ne - mun”. Vladimir koji još uvijek leži na krevetu zamahuje NARATOR:ru - Onaj tko bi odbio popiti tabletu bio bi poslan u sobu 48, na samom vrhu Institucije. obič ne bolesti, Drugi doktor rekao je: kama kao da tjera ptice. S vremena na vrijeme ispusti neki 27. DRUGI DOKTOR: Vincentu ne trebate vi – Otac i Majka, neobičan zvuk koji je loša imitacija ptičjeg kriještanja Čovjeki u bijelom zviždi na zviždaljku, dotrčava medicin- njemu treba Institucija koja će ga naučiti kako komu- udari nogom, na kojoj ima metalnu protezu, o rub kreveta.sko osoblje i izvlači iz sobe Vladimira. On se ne da, grize U doktorskoj ordinaciji Drugi doktor pregledava Vin - nicirati sa svijetom oko sebe. ih, udara ih metalnom protezom. Za to vrijeme Časna ses- centa. Čudna kapa je na stolu. Otac i Ona sjede i proma- NARATOR: Jedino Vladimir nije volio glazbu. On je imaotra i Čovjek u bijelom nastavljaju s dijeljenjem tableta. traju pregled. 28. jednu kraću nogu od druge. Zbog toga je trebao nositiNARATOR: To je bila zloglasna soba sa samo jednim kre- NARATOR: Ali to nije bio onaj Doktor koji je Ocu rekao da metalnu protezu na lijevoj nozi. Imao je shizofreniju i vetom. Nitko nije znao što se tamo točno događa. Oni Vincentu treba Majka. Ona je ustrajala, točnije naredi-Otac i Ona pozdravljaju se s Vincentom na rivi. Tu je i uz svaki obrok pio je i šaku lijekova. Navečer je pio koji su, poput Vladimira, tamo često završavali nisu la da odu Drugom doktoru pa su i otišli. Taj Drugi dok-Pas. Otac zagrli Vincenta. Vincent počne vrištati. Jedan posebnu tabletu za spavanje. Kad bi je popio često je voljeli o tome govoriti. Kad bi se Vladimir nakon tje- tor bio je nizak, debeljuškast čovječuljak s vječitoMornar, u pratnji Časne sestre, uzme Vincetov kofer, vidio ptice kako lete u njihovoj sobi. A bojao se ptica i dan ili dva vratio u svoju sobu, samo je ponavljao riječ nasmijanim licem. Kada je vidio čudnu kapu Vincentuuhvati Vincenta za ruku i odvuče ga na brod. Čuje se truba zato bi svojom metalnom nogom udarao o rub kreve- – krletka. na glavi, odmah je zatražio da je skine. Rekao je da broda.je Otac maše Vincentu s rive. Brod odlazi. Ona i Otac ta želeći ih rastjerati. Tako je i ne znajući postajao dio odlaze. Pas ostaje sam na rivi. to praktična stvar protiv vrištanja, ali ipak može izaz- orkestra u sobi 36. vati neke druge probleme kao što je na primjer infek-NARATOR: I tako se Vincent preko noći našao u novom Tužna Vincentova pjesma uz ritmove koje stvaraju nje- cija uha. domu, u Instituciji. Institucija je bila velika zgrada s govi cimeri postaje vesela pjesma. Odjednom se iz su- Doktor je završio pregled. Sjeda natrag na svoj stolac. ogradom od žice na jednom dalekom, dalekom otoku. sjednih soba počinju čuti i glasovi drugih ljudi te pljes ka - Nažalost, u Instituciji nisu primali životinje. Vincentov NARATOR: Nakon što je pregledao Vincenta, pitao ih je: 31. pas, koji se zvao Pas, našao se na ulici kao beskućnik. nje i udaranje o razne predmete tako da se čini kao da DRUGI DOKTOR: Koliko Vincent ima godina? svira neki jazz orkestar. Vincent ga više nikada nije vidio. I zbog toga što u NARATOR: No, osim tableta obvezna je bila i svakodnevna škola. U školi se učilo pisati, čitati, računati, crtati, pje-

214 I KAZALIŠTE 47I48_2011 215 vati. Sve ono što se uostalom uči i u drugim školama. VLADIMIR: Religija je opijum za mase!!! 33. Jedina razlika bila je u tome što je njih učila jedna Časna sestra izbacuje Vladimira iz prostorije. Djeca se bogobojazna i nadasve bogoljubna časna sestra, NARATOR: Uz obvezne tablete, obaveznu svakodnevnu smiju. dušom i tijelom posvećena Kristu. školu i obvezna subotnja iznenađenja, postojala je još samo obvezna nedjeljna šetnja. A ona je počinjala u se pridružuje. Vladimir nezainteresirano čita neku knjigu. U Dnevnom boravku su Debela časna sestra i djeca. ranu zoru. Još prije nego što bi se sunce pojavilo na Debela časna sestra je ispred ploče. Djeca sjede u klupa- 32. NARATOR: Nitko tog dana nije želio raditi nepodopštine, horizontu, na razglasu bi se čula… ma. Debela časna sestra upravo završava na ploči pisati jer svako se od njih nadao da će upravo toga dana pjesmu. Vladimir iz druge klupe gura Mateja koji sjedi uČasne sestre uvode djecu u Dnevni boravak. U Dnev- Djeca su u sobama. Na razglasu se čuje koračnica. doći njegovi roditelji i konačno reći – vodim te kući. prvoj klupi. Matej se iskrada i prilazi Debeloj časnoj sestrinom boravku je koza. Čim su sva djeca ušla u Dnevni Djeca istrčavaju iz svojih soba i postrojavaju se u vrstu u No, to se događalo jako rijetko, gotovo nikada. dvorištu ispred Institucije. Časna sestra daje im poduži s leđa te je štipa za stražnjicu. Debela časna sestra vrisboravak,- iza rešetkastih vrata, koje dijele Dnevni boravak Jakovljevi roditelji završili su s molitvom. Njegova majka konopac i oni se “dva po dva” hvataju za njega. ne, ispada joj knjiga na pod. Matej bježi natrag u klupu.od hodnika, u stolce sjeda grupa doktora koji imaju no - ustaje i polijeva ga svetom vodicom. Matej se gura da i DEBELA ČASNA SESTRA: Tko je to napravio? tese u rukama, promatraju i pišu bilješke u notese. Neka ČASNA SESTRA: Na lijevo! njega polije. Što ona i radi. Potom poškropi malo i Vincen- Svi u razredu šute, potiho se smijulje. djeca se igraju s kozom, neka se zabavljaju na druge Kad su se svi uhvatili konopca i postrojili kao “mala vojs- ta, a kad krene prema Vladimiru, on prekrije glavu jas- načine. ka” Časna sestra, na čelu kolone, daje znak zviždaljkom i tukom. DEBELA ČASNA SESTRA: Sve lažljivce Bog šalje u pakao. “mala vojska” stupajući kreće. Uz ritam koji zadaje Časna A tamo ih Vrag roštilja na ognju. NARATOR: Osim škole, obvezna su bila i tzv. iznenađenja. NARATOR: Jakovljevi roditelji dolazili su svakog mjeseca. sestra (lijeva, desna) marširaju oko Institucije. U nekom Tako su naime ljudi u bijelim kutama zvali subotnja Nakon što bi izmolili nekoliko Zdravo Marija i nekoliko Jakov pokaže prstom na Mateja. trenutku Vladimir se iskrada iz grupice. Daje znak Jakovu, jutra. Svaku subotu ujutro nakon doručka svu bi djecu Očenaša, njegova majka poškropila bi ga svetom DEBELA ČASNA SESTRA: Matej!?! Jesi ti to napravio? Mateju i Vincentu i oni zajedno sa njim biježe prema vanj- vodom iz Lurda. Potom bi ga poljubila i rekla: donijeli u Dnevni boravak. U Dnevnom boravku čeka- MATEJ (ponovo s istom intonacijom): Matej, jesi ti to skim žičanim vratima od Institucije. lo bi ih “nešto”. To “nešto” svaku subotu bilo je “nešto JAKOVLJEVA MAJKA: Neka te čuva Bog, sine moj! napjavio? NARATOR: Ta divna šetnja na svježem, jutarnje zraku tra- drugo”. Iza rešetkastih vrata ljudi u bijelim kutama NARATOR: I onda bi njih dvoje otišli, a Jakov bi potrčao na jala je ravno sat vremena i sastojala se od marširanja prozor. Pratio ih je pogledom sve dok ne bi nestali iza Sva djeca se smiju. I Matej skupa s njima. sjedili bi u stolcima i promatrali kako djeca reagiraju oko Institucije – tri kruga na jednu stranu, zatim tri žičane ograde Institucije. DEBELA ČASNA SESTRA: Ovamo dolazi! na iznenađenje. A onda bi ponekad nešto i zapisali u kruga na drugu stranu i tako nekoliko puta sve dok U sobu ulazi Časna sestra i nosi radio. MATEJ (ponovi s istom intonacijom): Ovamo dojazi! svoj notes. Časna sestra ne bi… Jedan od doktora daje znak Časnoj sestri i ona na raz- ČASNA SESTRA (Vladimiru): Vladimire, tvoj otac je javio da Matej se nasmijanog lica izvlači iz klupe i staje pred Časna sestra zviždi na zviždaljku, djeca se zaustavljaju. neće moći doći, ali ti zato šalje dar. ploču. glas pušta zvukove rata – eksplozije bombi, pucanje Časna sestra ugleda Vladimira i ostale kako pokušavaju DEBELA ČASNA SESTRA: Za kaznu ćeš sad prvi pročitati mitraljeza itsl. Ostali doktora i dalje hladno promatra- preskočiti ogradu. Histerično zviždi. Časna sestra daje Vladimiru radio i odlazi. Vladimir ga ju djecu kako reagiraju i pritom zapisuju bilješke u promatra. Bijesan je i tužan. Stavlja radio na ormarić pjesmu na ploči. Počni! ČASNA SESTRA: Uhvatite odmetnike! Uhvatite odmetnike! MATEJ: Za kaznu ćeš sad pjvi pjočitati pjesmu na pjoči. notese. Neka djeca uznemireno trče po sobi i vrište, pokraj kreveta, gleda u strop. Matej naizmjence promatra Iz Institucije istrčavaju druge časne sestre koje skidaju Počni! neka druga djeca uopće ne reagiraju na zvukove već Vladimira i radio. Vladimira i ostale s ograde i vraćaju ih natrag u Instituciju. se nastavljaju igrati. Doktor daje znak ponovo Časnoj Djeca se ponovo smiju. NARATOR: Vladimir nije imao majke, ali imao je oca. Nje- sestri i ona počinje gasiti-paliti svijetlo u Dnevnom gov otac bio je visoko pozicionirani dužnosnik. Kada DEBELA ČASNA SESTRA: Mrš u klupu Matej! boravku. I dok djeca “luduju”, doktori zadovoljnih izra- nije mogao doći sinu u posjet, a to je bilo i više nego Matej nasmijanog lica, vraća se u klupu. za lica međusobno se smješkaju. U nekom trenutku često, poslao bi mu nešto na dar. Vladimira to, na- VLADIMIR: Zašto vičete na njega kad znate da on ima dis- Jakov ima epileptični napadaj. Pada na pod. U Dnevni vodno, nije diralo. laviju, dislogiju, eholaliju… boravak utrčava Časna sestra i Čovjek u bijelom i 34. MATEJ: Nemoj biti tužan, Vjadimije. DEBELA ČASNA SESTRA: Vladimire! izvlače Jakova iz prostorije. Neka djeca su ljuta na VLADIMIR (pogodi Mateja s jastukom): Mrš pseto retardi- NARATOR: Uz povremene epizode neuspješnih bjegova i VLADIMIR: …ehofraziju, disgnoziju, disfaziju… Jakova, jer je dobio napadaj i dok ga Časna sestra rano! povremene pokušaje neuspješnih revolucionarnih DEBELA ČASNA SESTRA: Vladimire šuti!!! i Čovjek u bijelom izvlače vani, tuku ga rukama i no- ustanaka koje je redovito organizirao Vladimir, jed- Matej se povuče. Legne na svoj krevet. Sve četvero leže VLADIMIR: I metalaliju. gama. nom mjesečno u Instituciji dogodio bi se neobičan mir. na krevetima i prazno gledaju u strop. Djeca se smiju. Debela časna sestra je bijesna, grabiNARATOR: Da nije bilo Jakova i njegovih epileptičnih napa- Prve srijede svakog mjeseca vrata Institucije otvarala NARATOR: Mateju nikad nitko nije došao u posjet, jer on Vladimira za uho i poteže ga prema vratima. daja iznenađenja bi često puta najvjerojatnije mnogo su se za posjete. nikad nikog nije ni imao. On je bio siroče. On jedini nije duže potrajala. Zbog toga je Jakov imao popriličan broj DEBELA ČASNA SESTRA: Vladimire peć ćeš se na ognju U sobi su Vladimir, Matej, Jakov i Vincent. Svatko sjedi ni znao što se nalazi izvan žičane ograde Institucije. paklenom! prijatelja, ali i neprijatelja. Neki su naprosto bili oboža - na svom krevetu. Uz Jakovljev krevet su njegovi otac i Zato je i uvijek bio nasmijan. A Vincent… Vincentu je u vaoci subotnjih iznenađenja. majka. Ona ima bočicu sa svetom vodicom. Njih dvoje posjete dolazio Otac. I onda je jednoga dana Vincent kleče na podu pokraj Jakova i mole se na glas. Vincent primio telegram od Oca. Časna sestra mu ga je pro- prazno gleda kroz prozor. Matej, nasmijanog lica, proma- čitala. U njemu je pisalo: “Dragi sine, život je jedna tra Jakova i roditelje kako se mole i u nekom trenutku im nepredvidljiva stvar. Ovdje nema posla. Prodali smo

216 I KAZALIŠTE 47I48_2011 217 kuću. Sutra putujemo za Ameriku. Pisat ću ti uskoro. vava do mjesta na kojem se Matej počeo utapati, zara- Otac” Vincent je taj telegram tu večer pojeo. To je bilo nja, ali ne uspijeva izvući Mateja. Sve troje rone, ali ne prije tri godine. Od tada Vincent još nije primio niti pronalaze ga. U Instituciji se pale svjetla. Iz nje dotrčava Koncentriran je na popravljanje fotoaparata. Jakov i Vla- jedno pismo, niti jedan jedini telegram. medicinsko osoblje. Skaču u more, izvlače Mateja iz dimir jedu čokoladu. mora. Izvlače i njih troje. Pokušavaju animirati Mateja, ali Jakov ustane s kreveta i uključi radio u struju. Čuje se rukama. Vladimir potajice daje znak Jakovu i Jakov glumi NARATOR: Naravno da je Jakov bio uvjeren da je sveta bezuspješno. Jakov plače i križa se. Vladimir pokunjeno vesela glazba. Matej počinje veselo skakati po krevetu. da ima epileptični napadaj. U Dnevni boravak utrčava voda iz Lurda s kojom je njegova majka nekoliko puta šuti i gleda u Mateja. Netko od medicinskog osoblja viče Ostali ga promatraju. Jakov se veseli, priključuje se Ma- Časna sestra i Čovjek u bijelom. Odnose Jakova, a ostale poškropila Vincenta razlog tome čudu. Naravno da je na njih i ponavlja “Što ste to napravili?” Vincent ne gleda teju. Obojica skaču i gađaju se jastucima. A onda se u šalju u svoje sobe. Čovjek u bijeloj kuti počeo iskorištavati Vincentov ne - u Mateja, on gleda u more. nekom trenutku njima priključuje i namrgođeni Vladimir NARATOR: Nakon što je Jakov odglumio epileptični napa- uo bičajeni talent. Otvorio je tvrtku na ženino ime koja koji jedva skače na krevetu, jer mu je noga u protezi. Iz daj sva su djeca, kao i inače, potjerana natrag u svoje VINCENT: Nije znao plivati. A mislio je da zna. Utopio se. se bavila popravcima električnih aparata. Sve što su jastuka ispada perje. Tad se i Vincent uključuje u zabavu. sobe. Trebalo37. je još samo pričekati noć i urotnička NARATOR: I to su bile prve riječi koje je Vincent ikada izgo- mu ljudi donosili na popravak, on je donosio u sobu skupina mogla je krenuti u akciju. vorio. Bilo mu je točno 14 godina. Tu večer nitko nije 36. Tako je uz slabu doktorsku plaću konačno uspije- U sobi 36 Jakov promatra na prozoru gašenje svjetala. spavao u Instituciji. Tišina u sobi 36 mogla se rezati vao napuniti svoj kućni proračun. Zauzvrat je Vincentu 35. Vladimir, Vincent i Matej spremno čekaju ispred vrata. nožem. Sutradan je Vladimir sa svojom metalnom pro- jednom tjedno donosio čokoladu. No, Vincent nije vo - Kad se ugasi posljednje svjetlo Jakov daje znak i Vladimir tezom na nozi izudarao radio tako snažno da ga je lio čokoladu pa bi je umjesto njega pojeli Vladimir i gleda na sat. Prije no što napuštaju sobu Vladimir kredom NARATOR: Od toga dana kada je u sobu 36 stigao radio, gotovo pretvorio u prah. Jakov. piše na zid velikim slovima: “Smrt fašizmu, a sloboda stigla je i nova nada. nama!” Potom Jakov uzima kredu i ispod toga piše 40. Noć je. U sobi, u krevetima leže Matej, Jakov, Vladimir“Amen!” i Potom Vladimir daje znak i oni tiho, nečujno izla- Vincent. Časna sestra je u sobi i idući od jednog do dru-ze iz sobe, puze na koljenima. 39. Čuje se sirena policije. Ispred Institucije parkira se poli- gog daje im lijek prije spavanja. Ali oni ga ne gutaju, već cijski automobil. Iz njega izlazi Policajac i ulazi u Institu - NARATOR: Puzeći su prošli treći kat, pa drugi kat i konač- potajice skrivaju ispod kreveta. Kad Časna sestra ode, ciju. Nakon nekog vremena iz Institucije izlaze Policajac i no prvi kat. Najopasnije je bilo proći zaštitara na sa- U sobi 36 je Vincent sam. Sjedi na podu i slaže koma- Jakov staje na prozor i promatra kako se postupno u svim Čovjek u bijelom s lisicama na rukama. mom ulazu vrata. No, Vladimir se za to pobrinuo. Znao diće radija. Dok slaže njiše se naprijed-nazad gornjim sobama gase svjetla. Kad su sva svjetla ugašena, njih je da zaštitar ima problema s mjehurom i da mora dijelom tijela i pritom ispušta neke neartikulirane zvu-NARATOR: Nakon nepune četiri godine po Čovjeka u bije- četvorica okupljaju se na jednom krevetu ispod plahte i često na WC. Čim su čuli njegove korake pa zatim kove. U nekom trenutku u sobu ulazi Jakov. U čudu gleda lom stigla je policija. Ispostavilo se da lijekovi koje je tiho slušaju vijesti na radiju. vrata od WC-a, šmugnuli su iz Institucije. Iz petnih žila kako je Vincent sastavio radio. Uključuje radio u struju i Čovjek u bijelom davao djeci u Instituciji nisu dozvolje - NARATOR: Pod broj jedan – Vladimir je pronašao način trčali su prema moru, na jedino mjesto gdje žičane čuje se glazba. ni. Dan nakon uhićenja na radiju se čula vijest o – zlo - kako da se izbjegne pijenje tableta. Pod broj dva – u upotrebi djece u medicinskim eksperimentima. Tje - ograde nije bilo. Plan je bio da preplivaju na obalu. JAKOV: Vincente pa ti si iscijelio radio! kasni noćni sat, kad bi cijela Institucija već bila u dan dana nakon uhićenja došao je Čovjek u crnom i dubokom snu, u sobi 36 palio se radio. Tiho, ali jako Jakov istrčava iz sobe i viče trčeći hodnikom: “Doktore, okupio je svu djecu iz Institucije u Dnevnom boravku. tiho Matej, Jakov, Vincent i Vladimir sjedili bi pod plah- Vincent je iscijelio radio!”. Vincent ostaje sjediti na podu i Rečeno im je da se mogu spakirati, jer da će od sutra tom i slušali vijesti iz svijeta. Kovali su planove o bije- 38. prazno gledati u pod. Institucija biti zatvorena. Većina djece bila je zbunje- gu. Točnije, Vladimir je kovao planove, a oni su slušali NARATOR: I tako je Jakov otkrio Vincentov tajanstveni ta- na. Neki su bili sretni. Neki su bili tužni. A neki nisu i potvrdno klimali glavama. Nema dvojbe, Vladimir jeVladimir, Jakov, Matej i Vincent stoje na obali pokraj lent. Ispočetka nitko nije vjerovao da je to moguće. znali kako da se osjećaju. Među njima bio je i Vincent. naslijedio karakterne crte svoga oca. Bio je pravi inici-mora i promatraju mjesečinu. Onda je Čovjek u bijelom donio Vincentu na popravak jator i vođa. Bio je urotnik. A oni skupa s njim urotnici.NARATOR: Mjesečina je bila idealna. U daljini vidjela su se njegov privatni radio iz kuće koji već godinama nije Samo je bilo pitanje dana kad će ostvariti svoj naum. svjetla kuća na kopnu. Nisu odmah skočili u more. radio i Vincent ga je popravio za manje od pola dana. 41. Samo su stajali i gledali. I onda je prvi skočio Vladimir. Preko noći je Vincent postao glavna atrakcija Institu- cije i čudo od djeteta. Iako i dalje ništa nije govorio i VLADIMIR: Ajde! Na rivi je brod. Prepun je djece iz Institucije. Čuje se većinom se držao po strani nezainteresiran kad bi mu NARATOR: Za njim je skočio Jakov. Zatim Vincent. I na truba broda. Na palubi je Vincent. Oko vrata ima ovješen se donijela bilo kakva sprava, bilo kakav aparat koji je 36. kraju Matej. na remenu fotoaparat. Sa razglasa na brodu čuje se pokvaren, on bi taj kvar riješio za tili čas. Vladimir, Jakov i Vincent plivaju. Matej lupa rukama na vesela glazba. Brod isplovljava. NARATOR: I konačno je došao taj dan. Bilo je ljeto. I bilo je U sobi 36 Vincent sjedi na podu i popravlja fotoaparat. sve strane. Utapa se. NARATOR: Bilo mu je 19 godina. I bio je slobodan čovjek. vruće. U zraku se osjećala jaka sparina. Bila je subota Oko njega je mnoštvo različitih pokvarenih tehničkih na- MATEJ (utapajući se): Vladimij?! Vladimij?! I imao je fotoaparat. I nije imao nikoga. I nije znao što i bio je dan obveznog iznenađenja. prava. Jakov u čudu gleda Vincenta s kreveta. Vladimir da radi. I nije znao kamo da ide. I nije znao što da JAKOV: Matej se utapa! leži na krevetu i čita knjigu. Čovjek u bijelom ulazi u sobu U Dnevnom boravku o čavao na zidu stoji obješen kao misli. I nije znao što da osjeća. Pred njim je bio život, VLADIMIR: Tiho! i donosi još jedan aparat na popravak i daje Vincentu majica Jedan čovjek. On promatra djecu oko sebe, djeca a on nije znao što će s njim. promatraju njega. Neka djeca ga pipkaju za noge, nekaJAKOV: Matej se utapa!!! čokoladu. No, Vincent nije zainteresiran za čokoladu. Brod stiže u luku. Vesela djeca iskrcavaju se iz broda. su potpuno nezainteresirana i igraju se u nekom kutu. IzaVladimir se okreće. Sve troje su u panici. Vladimir dopli- rešetkastih vrata sjede u stolcima doktori s notesima u Roditelji su došli po njih. Čuju se povici radosti. Vincent

218 I KAZALIŠTE 47I48_2011 219 stoji po strani i promatra kako se riva polagano prazni. 43. didgeridoo, a ostali oko njega udaraju ritam o bubnjeve. Kad se riva isprazni, Vincent sjeda na sam rub rive i gleda Vincent, na pragu 40ih godina, zabavljen je fotografira- zalazak sunca. U nekom trenutku zaspe. Vincent u Grčkoj, u servisu elektrotehničkih aparata njem zečeva koji trče oko vatre. Jedan Aboridžin daje Vin - popravlja televizor. Njegov Gazda stoji pokraj njega. I dok centu bubanj i pokazuje mu da i on udara ritam. Vin cent NARATOR: I kad je brod stigao u luku, i kad su se svi iskr- mušterije donose nove aparate na popravak, Gazda s se potajice izvlači iz grupe. Daleko od radoznalih pogleda, cali, i kad su po ostalu djecu došli roditelji i kad je već oduševljenjem pokazuje na Vincenta koji koncentrirano i otvara kartu svijeta, zatvara oči i prstom na slijepo ubada NARATOR: Kad se probudio, ležao je u krevetu u Bolnici. sunce počelo gutati more u daljini, on i njegov fotoa- vješto popravlja aparate koji su pred njim. neko mjesto na karti. Nije osjećao lijevu polovicu tijela. Nije mogao pomak- parat ostali su sami. I tako je Vincent, slobodan čo - nuti lijevu nogu, niti lijevu ruku. Prvi puta nakon dugo NARATOR: Najprije je završio u Grčkoj. Tamo se zaposlio u NARATOR: Godine su prolazile, Vincent je i dalje putovao. vjek, svoju prvu slobodnu noć proveo na rivi gledajući vremena osjetio se bespomoćnim. Osjećao je nevjero- jednom malom elektrotehničkom servisu. Radio je Čim bi osjetio da se od njega počinje nešto očekivati zalazak sunca. Zaspao je u sjedećem položaju. A uju- jatan nemir. Želio je vrištati, ali nije mogao. Zamolio je ono što najbolje umije – popravljao televizore, fotoa- tro kad su prve zrake sunca pomilovale njegovo blije- – da nauči jezik, da prihvati običaje, on bi otvorio veli- Medicinsku sestru da sve njegove filmove i sve njego- parate, radio-prijemnike, magnetofone, sva tehnička do lice, ustao je na noge, dobro se istegnuo i… ku kartu svijeta i izabrao iduću destinaciju. ve fotografije pošalje redakciji časopisa za koji je pomagala. Gazdi nije smetalo što Vincent ne govori radio. Vincent pleše na rivi kao “balerina” mašući rukama po- grčki, jer je bio dobar radnik. No, kad je prošlo neko Medicinska sestra zajedno s ostalim osobljem slaže put leptira. Sunce taman izlazi. Iza Vincentovih leđa oma- vrijeme i kad se već očekivalo da Vincent nauči poko- 46. nja grupica kineskih turista grabi svoje fotoaparate i ju grčku riječ, Vincent je pokupio svoj kofer, jedan velike kutije s fotografijama i filmovima. Vincent sve to fotografira izlazak sunca i Vincenta koji pleše. U nekom fotoaparat i nešto malo novaca što je zaradio i put pod promatra ležeći nepokretan u krevetu. Kad osoblje iznese Vincent, u kajaku snima Eskime koji love ribu. Jedan trenutku Vincent prestaje s plesom i gleda u turiste, a oni noge. kutije iz sobe, Medicinska sestra daje Vincentu lijek za Eskim hvata ribu, izvlači je u kayak i siječe je na komade. mu na njegovo silno iznenađenje počinju pljeskati i govo - spavanje, gasi svjetlo i odlazi. Sirove komade daje ostalima i oni je jedu. re mu nešto na kineskom što on, dakako, ne razumije, no NARATOR: Tu noć dobio je lijek da lakše zaspe. Dok je gle- NARATOR: Do svoje 60. godine života Vincent je proputo- po njihovim nasmijanim licima vidi da su radosni. Vincent 44. dao kroz prozor u nebo, u zvijezde, činilo mu se da se počinje smijati. Hihoće na sav glas, a kineski turisti se vao gotovo cijeli svijet. Vidio je sve i svašta. Vidio je čuje pjesmu. Bila mu je poznata ta pjesma, no nije bijele ljude, crvene ljude, žute, crne. Živio je u kući od također počinju hihotati. NARATOR: Gdje god da je putovao nosio je svoj mali fotoa- znao od kuda. leda, u kući pod zemljom, spavao na obali najveće rije- NARATOR: I tad je Vincentu svanulo! parat. Nije fotografirao zbog uspomena. Fotografirao Čuje se egipatska uspavanka koju je Majka pjevala ke na svijetu – Amazone. Probao je jesti sirovo meso, je zbog znatiželje. Želio je upoznati svijet. Kasnije je Vincentu kad je bio mali. crve i kukce, zmije i majmune. Nosio je na sebi krzno nabavio i kameru. Više nije samo fotografirao, snimao NARATOR: Zaspao je nasmijanog lica i pogleda uprtog u tuljana, listove palmi, ogrlice od najljepših koralja. je sve oko sebe. Fotografije je slao jednom poznatom zvijezde. Ujutro… časopisu. Zauzvrat su oni njemu slali novce. Svašta je Vincent vidio, doživio i proživio. I ništa mu od toga nije bilo više neobično ili manje neobično. Sve su Svanulo je. Medicinska sestra ulazi u Vincentovu sobu. 42. Vincent u Africi, sad već vidljivo stariji, s Bušmanima trči to bili ljudi i sve je to bio – život. I onda je jednoga Prilazi krevetu, gleda Vincenta čije je lice nasmijano, a oči dok oni ganjaju antilopu s lukovima i strijelama. Vincent širom otvorene. Opipava mu puls. Vidi da je umro. Zatvara Vincent je na velikom brodu koji prevozi hranu u Grčku. dana osjetio strašan umor. ima fotoaparat oko vrata. Kad god se grupica Bušmana mu oči. Na mjestu gdje su posložene vreće pšenice Stari mornarzaustavi, on izvadi fotoaparat i slika ih. pokazuje Vincentu mjesto gdje da se sakrije, između dvije NARATOR: …više nije bio tu. Bio je negdje. Nitko ne zna NARATOR: Na jugozapadu Afrike pio je kap vode na dan i velike vreće. Vincent se skriva između vreća i umjesto da gdje. Ali oni koji su ga poznavali znaju da i dan danas lovio lukom i strijelom zajedno s Bušmanima antilope. 47. plati novcem daje Starom mornaru fotoaparat. Vincent zasigurno49. negdje pleše svoj neobičan ples . Bušman ulovi antilopu. Ostali Bušmani, uključujući Vin- NARATOR: Sjetio se priče doktora koji je njegovom Ocu Vincent u Egiptu, u Sinajskoj pustinji snima deve kako centa okupljaju se oko nje. Plešu svoj ritualni ples. Vin - Medicinska sestra gleda na televiziji snimku jednog objasnio što bi se dogodilo da se jedan sasvim običan prolaze. Odjednom osjeti bol u leđima, pokuša se uspra- cent namješta kameru da snima Bušmane i antilopu. Dok Vincentovog filma. Taj film sastavljen je od komadića ne - čovjek, ali ne Kinez, zateče u Kini. Je li bi itko mislio da viti, ali ne može. kamera snima, Vincent pleše svoj ples kao “balerina” i običnih mjesta na kojima je Vincent za života bio. Na je on neobičan zato što ne govori kineski? Ne! Je li bi maše krilima kao leptir. Bušmani ga imitiraju. Uz zajed- NARATOR: Bilo je to u Sinajskoj pustinji, dok je snimaosvakom “komadiću” Vincent zajedno s grupicom ljudi – itko mislio da je on lud ili retardiran, jer ne govori kine- nički ples čuje se i zajednička pjesma. deve kako ljenčare. Najprije su ga zaboljela leđa,bilo to Kinezi, Eskimi, Aboridžini, Bušmani, Indijanci itd. – ski? Ne! Nitko to ne bi mislio, jer on je stranac. A jedi- zatim je osjetio kako mu trne cijela lijeva polovica tije-pleše svoj neobičan ples. no stranci u tuđim zemljama imaju pravo na svoje la, onda se preznojio i pao u nesvijest. običaje i na svoj jezik. Nitko ih zbog toga ne osuđuje. Vincent pada u nesvijest. Jedan jahač deve vidi ga, POSVEĆENO Amandi Baggs Čuje se truba broda. Brod prilazi rivi u Grčkoj. Vincent 45. potrči prema njemu i pokušava mu pomoći. & INSPIRIRANO njezinim 10-minutnim FILMOM izviruje iznad vreća pšenice i kad nitko ne gleda, istrčava “In My Language”: s broda na rivu. NARATOR: Skupljao je sjemenke, školjke i rakove s Abo- ridžinima na Tasmaniji. Plesao je uz didgeridoo. I foto- www.youtube.com/watch?v=JnylM1hI2jc NARATOR: I tako je Vincent odlučio postati – stranac! Ili grafirao i snimao životinje koje su navodno reinkarni- 48. drugim riječima – vječiti turist. rane duše njihovih predaka. Večer je. Vincent leži u krevetu u Bolnici. Medicinska U krugu oko logorske vatre sjede Aboridžini. Jedan svira sestra daje mu piti vode na slamčicu.

220 I KAZALIŠTE 47I48_2011 221 TEKST IZ FILMA In My Language

“Prijašnji dio ovog videa bio je na mom “prirođenom” jeziku. Mnogi ljudi pretpostavljaju kad kažem da je ovo moj jezik to ujedno znači da svaki dio videa mora u sebi sadržavati posebnu simboličku poruku, stvorenu za ljude kako bi je mogli interpretirati. Ali moj jezik nema veze sa stvaranjem riječi ili vizualnih simbola za ljude koji bi ih pokušali interpretirati. Njime komuniciram sa svime što me okružuje tako što reagiram fizički. U ovom dijelu videa voda ne simbolizira ništa. Ja samo pokušavam razumjeti vodu, kao što ona pokušava razumjeti mene. To nije besmisleno, jer ja samo odgovaram na ono što me okružuje. Ironično, ali način na koji se ja pomičem kada reagiram na sve što me okružuje je opisano kao “bivanje u svom svijetu”. Međutim, kada reagiram samo na dio okoline koja me okružuje, ljudi tvrde da tek tada komuniciram na pravi način sa svijetom. Oni sude mojem postojanju, svijesti i osobnosti jer ja reagiram načinom koji vi razumijete samo majušnim dijelom. Ja prirodno razmišljam i reagiram na stvari jako različito od onog što je za vas uobičajeno. Neki ljudi ne mogu ni zamisliti kako mi živimo život na ovaj način. Pa ipak razmišljanje ljudi poput mene shvaćeno je ozbiljno samo ako mi naučimo vaš jezik. Kao što ste vidjeli ja mogu pjevati sa svime što me okružuje. Ali samo onda kada nešto napišem na vašem jeziku, pomoću ovog kompjutora, vi kažete da komuniciramo. Ja mirišem stvari. Ja slušam stvari. Ja osjećam stvari. Ja isprobavam okus stvari. Ja gledam stvari. Ali nije dovoljno gledati, slušati, okusiti, mirisati ili osjetiti stvari. Potrebno je to sve napraviti na pravi način. Ako gledam knjigu ne smijem je okusiti, slušati ili napraviti nešto drugo, inače ljudi sumnjaju da sam uopće svjesno biće. Budući da njihovo shvaćanje svje- snosti uvjetuje postojanje osobnosti, to znači da oni sumnjaju u to da sam ja stvarna osoba, da uopće postojim. Iskreno, vrlo rado bih htjela doznati koliko ljudi bi da me sretnu na ulici, povjerovalo da sam ja uopće sve ovo napisala. To mi se čini jako zanimljivo. To što ne znam vaš jezik vi smatrate manjkom. A to što vi ne znate moj jezik ne smatrate manjkom, iako je moj jezik prirodniji od vašeg. Ljudi poput mene najčešće su opisani kao tajanstveni i zbrčkani. Iako ste vi ti koji biste trebali priznati da ste zbunjeni, a ne autistični ljudi ili ostali ljudi s kognitivnim nemogućnostima koji su urođeno zbunjeni. Mi smo čak obilježeni kao nekomunikativni ako ne govorimo “standardni jezik”. Ali oni koji ne govore naš jezik nisu smatrani nekomunikativnima. I s obzirom da im je teško naučiti naš jezik, vjeruju da on uopće ne postoji. I na kraju želim vam samo reći da namjera ovog videa nije bila da se stvori neki čudan show u kojem ćete vidjeti neobičan rad jednog autističnog uma. Ovaj video je napravljen kao iznošenje stava jedne autistične osobe o postojanju i vrijednostima različitih tipova mišljenja i komunikacija. U svijetu u kojem postojanje osobe koja govori mojim jezikom i shvaćanje te osobe kao stvarne ili odrasle, inteligentne, ovisi o tome koliko se ona može približiti nekome iz vašeg svijeta; u svijetu u kojem je na taj način određeno imamo li ikakvih prava, ima osoba koje su mučene, umiru jer nisu shvaćene kao stvarne osobe zbog toga što je njihova svijest drugačija. Jedino kada se jedan od mnogih oblika osobnosti prepozna, pravda i ljudska prava će biti mogući.”

222 I KAZALIŠTE 47I48_2011 223 Drama

Václav Havel LEPTIR NA ANTENI Jedan od najpoznatijih čeških pisaca, političa- Komedija u jednom činu. ra i dramatičara, Václav Havel (1936 – 2011) S češkoga prevela Maja Peradin 2011. šezdesetih je godina 20. stoljeća, nakon za - vršene Akademije dramskih umjetnosti u Pragu, započeo svoju kazališnu, ali i političku aktivnost, kao borac za ljudska prava i sudio- nik Praškoga proljeća. Osobe To je razdoblje u tadašnjoj Čehoslovačkoj obilježila borba protiv represivnog komunističkog režima. Havel je politički režim otvoreno kritizirao kako u svojim djelima, tako i u raspravama i drugim aktivnostima. JENÍK (Jenjik) Borba za ljudska prava i slobode u Čehoslovačkoj kulminirala je u siječnju 1968. kad započinje tzv. MARIE (Máňa – Manja) Praško proljeće, pokušaj djelomične demokratizacije tadašnjega režima uvođenjem reformi za veće gra- đanske slobode. Reforme uvedene u siječnju prekinute su već u kolovozu 1968. vojnom intervencijom PUNICA zemalja Varšavskoga pakta i okupacijom čehoslovačkog teritorija, a Havelu je zabranjena kazališna aktiv- GOSPODIN BAŠTA nost i objavljivanje. Međutim, time njegovo sudjelovanje u borbi za ljudska prava i demokratsko društvo ne prestaje. Nastavlja pisati i otvoreno izražavati svoje političke stavove, zbog kojih je više puta osuđivan i zatvaran. Burna ‘68 postaje motiv i poticaj za još ustrajniju borbu, koja će preko Povelje 77, inicijative čeških intelektualaca za poštivanje ljudskih prava, s Havelom kao jednim od potpisnika, dovesti do Baršunaste revolucije kojom je 1989. uspostavljena nova, demokratska Čehoslovačka s Václavom Havelom kao pred- sjednikom. Umjesto in memoriama velikom Havelu, objavljujemo komediju u jednom činu Leptir na anteni napisanu 1968. godine. (M.P.)

224 I KAZALIŠTE 47I48_2011 225 JENÍK: Ne. MARIE: I znaš li kako bi se mogla zvati? Tko se boji Ed - JENÍK: Što je to? warda Albeeja još... MARIE: Čini se kao da su kapi kiše. JENÍK: Ne bi išlo. PUNICA: To je konj! MARIE: Zašto ne? MARIE: Konj? JENÍK: Tko, gospodin Bašta? Na sceni je dnevni boravak s jednim vratima lijevo i PUNICA: Konj ide po podu! drugima desno. Za stolom sjede mladi pisac Jeník, nje- MARIE: Ozbiljno! Jenjiče, vidiš li? On spava! JENÍK: Valjda znaš da želim pristupiti drami u mnogim JENÍK: Nemojte se ljutiti, milostiva gospođo, ali to je bes - gova žena Marie i njegova Punica, a u naslonjaču spava pogledima drukčije od Edwarda. Nije mi toliko važan JENÍK: Doista! Spava! Najnormalnije spava! mislica. Taj bi konj onda morao imat samo jednu gospodin Bašta, vodoinstalater, njihov novi podstanar. otisak psihološkog automatizma, nego mi je baš na - MARIE: To je apsurdno, jel da? nogu! To je kiša. Društvo smo zatekli kasno navečer, nakon male kućne protiv važna reprodukcija automatizirane psihologije. JENÍK: Pomalo kafkijanski... MARIE: Ali vani ne pada kiša. proslave Jeníkovog tridesetog rođendana. Na stolu je MARIE: Prije ioneskovski. Kad je zaspao? MARIE: Tome je doista tako –i sasvim drukčije radiš s dija- vino – i to je vjerojatno uspavalo gospodina Baštu. Puni- JENÍK: Možda sipi... PUNICA: Dok ste pričali o tom vikendu. logom! ca nešto plete, glavni par se prepušta sjećanjima. PUNICA: Kad vam kažem da je to konj, onda je konj! MARIE: Da ga probudim? JENÍK: Upravo tako! To izranja iz mog mentaliteta i iz mog JENÍK: To je glupost! JENÍK: Možeš li vjerovati da je prošlo već deset godina? PUNICA: Nek dremne, ima pravo na to. generacijskog zaleđa. Tragedija je naše generacije u PUNICA: Naravno! Sve kaj punica veli je glupost. Može li MARIE: Bio je to osobit vikend! MARIE: Istina, ima pravo na to! tome što smo mi postali mi prije nego što smo se punica uopće reći nekaj kaj nije glupost? JENÍK: Vidim to kao da se događa danas: dolazak je bio JENÍK: On svakako! mogli ostvariti te da smo se istovremeno morali ostva- MARIE: Ali, mama... kao iz Galczyńskog, na obroncima tomanovska jesen rivati prije nego što smo postali mi. I to ti dečki oko MARIE: Ali svejedno – nije li to malo čudno? Mi pričamo – PUNICA: Znam ja dobro kaj mislite o meni! i svuda su letjele one nježne pahulje s breza o kojima Albeeja ne mogu shvatiti... on spava – osjećaš li kako se sve to isprepliće? MARIE: Mama! Ma nije to Jeník tako mislio! tako lijepo piše Eliot. PUNICA: Tiho! Čujete? Kaj je to? MARIE: Sjećaš li se prve večeri? Bila je najljepša: sjedili JENÍK: Znaš da bi to bio dobar predložak za jednočinku? PUNICA: Nemoj niš govoriti! Ja sam za njega glupa stara Osluškivanje. smo u kutu velike blagovaonice te seoske kuće koja MARIE: Napiši to! baba! mi je uvijek izgledala poput imanja iz nekog Turgenje - JENÍK: U obitelji mladogaMARIE: intelektualca Super! Apsurd slavi ko se grom! njegov A dalje? tri- Kako bi išlo dalje? MARIE: Mama! Pa već smo ti rekli da ništa ne čujemo! JENÍK: Milostiva gospođo! Dopustite mi da vas upozorim deseti rođendan, prisutan je i podstanar, vodoinstala- Onda oprosti! Jeníče... da jednostavno podliježete lažnim interpretacijama i va i ti si nam pripovijedao o svom djetinjstvu. JENÍK: Dalje? Pa recimo ovako: u stanu odjednom počne ter, intelektualni ga razgovori uspavaju... od njih stvarate fikciju, postajući tako žrtvom vlastite PUNICA: Manja, gospon Bašta nam je zaspao! kapati voda iz vodovoda, kapa sve više, nitko ne zna JENÍK: Da, Mařenko? autostilizacije! JENÍK: Pitali ste me tada: Što s oranicama? A zmajevi? A kako je zaustaviti, prijeti poplava i onda se sjete da je MARIE: Znaš li što bi trebao ubaciti u tu jednočinku? PUNICA: Manja, kaj je rekel? bazga? Jesi li je brao? njihov uspavani podstanar vodoinstalater, žele ga pro- JENÍK: Što? MARIE: Kako se ono zvalo ono seoce na obzoru? buditi, ali boje se da će ga time razljutiti i okrenuti pro- MARIE: Tako neku veliku dramatičnu scenu – svađu ono - MARIE: Da si mu draga, mama, da te jako cijeni i nije te htio povrijediti. JENÍK: Zákonec. tiv sebe, ne znaju tko je on zapravo, kratko stanuje ga bračnog para – punu iščeprkotina. PUNICA: Mogu misliti! Kad ste već kod tih priča, ispričala MARIE: Petr te tada pitao je li slučajno tom kraju ime dao kod njih, nikako se ne mogu odlučiti i na kraju se zbi- JENÍK: Čega? bum vam jednu koja bi se također mogla staviti u neki Vladimír Holan. lja ne odluče... MARIE: Iščeprkotina – kao kad se iščeprkaju stari grijesi, komad. Kao stvorena je za to. JENÍK: Općenito Petr tih godina! Svijet je za njega bio MARIE: Odlično! U tome je dio velike metafore! sporovi, zatajene krivnje i tako dalje... MARIE: Joj, mama, možeš li nam to ispričati drugi put? kompleks književnih asocijacija. JENÍK: Mogla bi to biti drama o pasivnosti češke inteli- JENÍK: Aha! Već je kasno, možda se ne bismo mogli dobro usre- MARIE: Svi smo u to vrijeme bili ludo književni! gencije. MARIE: Ja mislim da bi to pristajalo tom tipu ljudi. To su dotočiti... JENÍK: Ludo! PUNICA: Tiho! Čujete? Kaj je to? većinom psihopati, histerici, kolerici i slično, to uosta- PUNICA: Sad ili nikad! PUNICA: Manja, gospon Bašta nam je zaspao! Osluškivanje. lom znaš. Kukavnost, sebičnost i histerija uvijek idu MARIE: Kad tako postavljaš stvari... JENÍK: Bilo je to naravno sasvim legitimno: nemogućnost JENÍK: Vjerojatno vam šumi u uhu?! zajedno. To samo čeka na nekoga tko će s jednom PUNICA: Dogodilo se to tridesetih. Na olšanskom groblju realizirati se potpuno u životu kompenzirali smo reali- MARIE: Nesposobne probuditi narod iz polusna, kad mu velikom, razumiješ, humanističkom mržnjom to obuh- se jednog lijepog dana u mrtvačnici probudio mrtvac. zacijom u književnosti; klauzura, u njoj smo se našli, prijeti opasnost... vatiti i opisati. Bio je to neki brijač iz Vršovica. Dogodilo se to rano bila nam je ciljem, nikako sredstvom i zato smo od JENÍK: Tiho! Čuješ li? JENÍK: Ne bi prošlo, ali lijepo je. Taj simbol ima u sebi ujutro, taj je čovjek došao k sebi i onakav kakav je bio, svojih sredstava morali napraviti cilj. Bili smo jedno- nečeg specifičnog našeg, češkog – ili možda ne prola- Osluškivanje. Iz zvučnika na desnoj strani iza scene se u mrtvačkom odijelu, išao doma kroz cijele Vršovice. stavno književna generacija i tu nema pomoći! zimo ovom epohom u nekakvom polusnu, nesposobni čuje vrlo tiho i polagano kapanje vode. Taj se zvuk na- JENÍK: To je lijepa zgoda. MARIE: Bili smo, Jeníče. Apsurd naše narcisoidnosti bio je sami sebe izazvati na stvaran kreativni čin? stavlja kroz cijelu dramu – pritom se neznatno pojačava i u tome što nismo znali da je apsurdna. Osjećaš li PUNICA: Tiho! Čujete? Kaj je to? kapanje se ubrzava, dok se poslije ne promijeni u nor- kako se sve to isprepliće? Osluškivanje. malan i na kraju jak mlaz. JENÍK: Lijepo si to rekla, Marie. MARIE: Ali mama, vjerojatno ti stvarno šumi u uhu! Ili ti, MARIE: Ipak je mama bila u pravu! Stvarno se nešto čuje! PUNICA: Manja... PUNICA: To nije sve. Zamislite, njegova žena je ko za vraga Jeníče, nešto čuješ? MARIE: Što, mama? baš taj dan imala u stanu dečka! Oglasi se zvono, ona PUNICA: Gospon Bašta nam je zaspao! ode otvoriti, a na vratima stoji njen pokojni muž. Znate MARIE: Molim? Ne! kaj se s njom dogodilo? Na mjestu ju je strefilšlak.

226 I KAZALIŠTE 47I48_2011 227 MARIE: To je drastična zgoda. JENÍK: Kapa voda iz vodovoda. Valjda slavina nije zateg - JENÍK: Svakako. Puno se može izvući iz toga. Tekuća voda mrtvu ženu užasno volio i nije mogao podnijeti pomi- PUNICA: Čekaj, to nije sve. Kad je to vidio njen muž počeo nuta. – simbol vremena – potopa – halasovska metafora sao da ju je stvarno sredio, objesio se prvu večer na - je neuračunljivo urlati i pobjegao je iz kuće kolko su ga MARIE: Reći ću sutra gospodinu Bašti da to pogleda. apokalipse... kon saslušanja i to baš na onom prozoru di je prvi put noge nosile. Ljubavnik njegove žene čuo je galamu, JENÍK: Nemoj zaboraviti! MARIE: Oprosti, Jeníče, što ti upadam u riječ, ali one kapi napravio onu šalu. otišao prema vratima i kad je tamo vidio svoju dragu MARIE: Neću zaboraviti. u sobi gospodina Bašte zbilja ubrzavaju... MARIE: Mama, to je prvoaprilska šala! na zemlji s razrogačenim očima, poludio je, pobjegao JENÍK: Ali svejedno – bio je to neobičan vikend! Možeš li JENÍK: Zar ubrzavaju? Ne preostaje nam drugo nego vje- PUNICA: Nije. natrag u sobu i skočio kroz prozor! vjerovati da je prošlo već deset godina? rovati da će opet usporiti. JENÍK: To vam je isto rekao onaj mesar? JENÍK: To je strašna zgoda! MARIE: Prohujalo je poput vihora... MARIE: A ako ne uspore? PUNICA: Ne, to je rekla gospođa Konůpková. PUNICA: Pustite me da dovršim! A onda se dogodilo ono JENÍK: Kad samo pomislim gdje sam tad bio sa stavovi- JENÍK: Ako ne uspore, ne moraju više ni ubrzati. JENÍK: Stavit ću to u neku dramu. Idete li na spavanje? najbolje: kad je skočio, onaj dečko je pao točno na ma, a gdje sam sa stavovima danas! MARIE: Istina. Pričekajmo još, vidjet ćemo usporavaju li ili PUNICA: Još bum ostala. leđa tog pokojnoga muža koji je bježao iz kuće. Obo - MARIE: Ali to je tako moralo biti! Sjećaš li se kako smo se ubrzavaju i prema tome ćemo razmotriti što učiniti. jica su se pošteno udesili, odmah su ih odfurali u bol- Stanka zatim sve troje prisjećali svog djetinjstva? Imalo je to PUNICA: Ispričala bum vam još jednu priču! nicu i tamo ih stavili skupa u sobu, jer drugdje nije bilo Ova zgoda je isto bila prvoaprilska šala! u sebi nečeg proustovskog... MARIE: Znam – i opet će biti prvoaprilska šala. mjesta. I zajednička patnja je tu dvojicu na kraju tolko Marie i Jeník se gledaju i šute. JENÍK: Protektorat je za mene bio motiv iz Noćnog leptira, PUNICA: Ovo nije prvoaprilska šala, ovo je istina. zbližila da su postali veliki prijatelji. To se zbilja dogo- MARIE: Čuješ li? Ubrzava! majčin gutfreundovski šešir, zamračenje, skupljanje JENÍK: Milostiva gospođo, a da radije odete leći? Već je dilo. Tog ljubavnika je zatim par dana nakon kaj je JENÍK: Čini se da da. otpušten iz bolnice pregazio kamion, a onaj pokojnik markica s Hitlerom i čitanje F. L. Věka. kasno. MARIE: Što ćemo učiniti? je navodno do dan danas živ. PUNICA: Ne. 1 JENÍK: Što možemo učiniti? JENÍK: Milostiva gospođo, ruku na srce, da niste vi tu MARIE: Mama, ali ovo je uistinu posljednja priča, ha? nešto dodali? MARIE: Za mene su to bili odlasci mladeži na zabranjene PUNICA: Aha. MARIE: Ništa. filmove s protektoratnim zvijezdama u prljavim starim PUNICA: Molim lijepo! Ovako mi je to od riječi do riječi MARIE: Hajde onda. JENÍK: Moramo učiniti nešto. kinima na Žižkovu, gdje je prije početka uvijek svirala ispričao mesar Wassermann iz Vršovica. PUNICA: Ili ne, predomislila sam se. MARIE: Imaš li ikakvog iskustva s vodom? pjesma Zeleni gajevi – lhotakovska atmosfera pred- MARIE: Mama … JENÍK: Nemojte se ljutiti, milostiva gospođo, ali sad ili ni - JENÍK: Ne. Ali nekoliko je stvari jasno. Krenimo od naj- građa uništena felinijevskom nostalgijem i viskonijev- PUNICA: Slobodno ga odite pitati! kad! Već smo se na to psihički pripremili i kasnije se osnovnijih: voda može teći raznim intenzitetom. Može skim užasom. MARIE: Pa na kraju krajeva – to se moglo dogoditi... možda ne bismo više mogli usredotočiti... samo povremeno kapnuti, može kapati češće, može JENÍK: Drugog sam te dana upoznao s topografijom svoje kapati vrlo brzo, pa može kapati toliko brzo da pojedi- JENÍK: Tko zna – možda se i dogodilo – život se ponekad PUNICA: Jedan inženjer u Kobylisima htio je preplašiti svo- prve zbirke, bio sam tada ludo opsjednut spirituali- načne kapi teku u više manje cjelovit, da tako kažem, uistinu neobično poigra s ljudima! ju ženu pa se, kad se vraćala s posla, privezao otraga stičkom granom češke međuratne poezije... mlazić... PUNICA (radosno): Prvi april! Prvi april! za prozor, na vrat stavio štrik i napravio grimasu kao MARIE: Ludo, stvarno. MARIE: Što? MARIE: Baš si nas prešla, mama! da je obješen. Njegova je žena došla doma, vidjela to, PUNICA: Ne želim vam upadati u riječ, ali ona voda kapa vrisnula i ostala na mjestu mrtva! JENÍK: Mlazić. JENÍK: Kakve šale?! sve brže... MARIE: To je lijepa zgoda. MARI: Mlazić. MARIE: Tiho! Jel da je onaj zvuk sad jači? JENÍK: Valjda konj, ne? PUNICA: To nije sve. Kad je to vidio, taj se inženjer ukipio JENÍK: Da, mlazić. U više manje cjelovit, da tako kažem, JENÍK: Stvarno! Što bi to moglo biti? MARIE: Jeníče, nemoj provocirati mamu! i nije se bio u stanju ni pomaknuti, samo je buljio pred mlazić, mlazić se zatim može pojačati, dok se ne pret- PUNICA: Konj! PUNICA: Pa naravno, konj! sebe. Ali, tad je dotrčala susjeda, koja je čula onaj vri- vori u strujanje, a strujanje u bujicu. Između svih tih MARIE: Svakako, mama, to je konj – Jeníče, da možda MARIE: Gospodin Bašta će to sutra pogledati. sak, vidi obješenog muža, mrtvu ženu na zemlji i znate intenziteta je postupni, neprekidni prijelaz, može se to vani ne pada kiša? JENÍK: Marie, valjda mi se nećeš smijati, ali znaš, baš mi kaj je napravila? Počela im je iz ormarića krasti ban- nazvati porastom kvantitete. JENÍK: Ne. se piše ta jednočinka. Već mi se odavno piše nešto o kovne knjižice! MARIE: Zatim u nekom trenutku svakako mora doći do MARIE: Zvuči baš kao kaplje! inteligenciji. JENÍK: To je drastična zgoda. kvalitativnog skoka, kad se kvantiteta pretvori u kvali- JENÍK: Da nije voda u umivaoniku? MARIE: Pokušaj! I to na kraju ne bi moralo biti samo o PUNICA: Čekajte, to nije sve. Taj je dečko od toga došao k tetu – može li se iz toga izvući nešto u našu korist? MARIE: Misliš pokraj, u sobi gospodina Bašte? Da znaš da inteligenciji! Ta bi metafora mogla biti daleko šira. sebi i viseći tamo počeo je mahati nogama i šutnuo tu JENÍK: Bojim se da ne možemo puno izvući iz toga i da će je to moguće. JENÍK: To bi općenito trebalo imati više razina – osnovni babu u stražnjicu! I od toga je i nju strefil šlak. se kvalitativni skok, do kojega će ovdje doći, prije JENÍK: Idem tamo pogledati. simbol i značenjska strana raznih motiva trebali bi gle- MARIE: To je strašna zgoda! okrenuti protiv nas. MARIE: Baš si nas prešla, mama! dateljima dati razmjerno širok prostor za vlastito pro- PUNICA: Taj čovjek je onda bio na sudu. MARIE: Misliš? PUNICA: Jel da? mišljanje – odlučio sam: upustit ću se u to. JENÍK: Jesu li ga barem objesili? PUNICA: Ovisi o tome kakav je to konj. Ako je dobar, ne bu Dolazi Jeník. MARIE: Ako ne bude nekakva čisto intelektualna rafinada PUNICA: Ne, dobio je godinu uvjetno, ali kak je svoju skočil na nas. za intelektualce, to bi moglo biti odlično – taj je motiv tekuće vode, mislim, zbilja nosiv.

228 I KAZALIŠTE 47I48_2011 229 JENÍK: Govorim o kvalitativnom skoku. MARIE: Svakako. Ponekad si čak pomalo rob svog racio- MARIE: Muško si. PUNICA: A kad se i prva napuni? PUNICA: O Bože! A kaj je to? nalnog mozga. Sve ti je tako točno razrađeno i pro- JENÍK: Maloprije je tvoj tekst imao drugi podtekst! JENÍK: Ponovo staviti drugu. MARIE: Objasnit ću ti, mama. Voda je sve toplija, toplina mišljeno da ti ne ostaje niti malo prostora za onu mrvu MARIE: Stvarno, idi baciti oko na to pa možemo dalje PUNICA: Shvaćam – stalno u krug! Mogli ste odmah tak joj slobodno raste, ne događa se ništa neobično i nesputane mašte. brbljati. reći! odjednom hop – tu je točka vrelišta i voda istog trena JENÍK: Čekaj samo, u toj jednočinki o pasivnosti češke JENÍK: Kao prvo, više se neće brbljati, vratit ćemo se u MARIE: Koja je prednost toga? ispari i to je taj skok. Ili drugi slučaj: voda je sve hlad- inteligencije bit će toliko mašte i zdrave samovolje da početni položaj, kao drugo, ne idem tamo. JENÍK: Što ćemo to biti u stanju. nija, temperatura joj slobodno pada, ne događa se će ti se od toga zavrtjeti u glavi! MARIE: Zašto? MARIE: A koji nedostatak? ništa neobično i odjednom hop – tu je točka ledišta i MARIE: Jako se veselim tome! Imaš li kakvu konkretnu JENÍK: Danas mi je rođendan. JENÍK: Što ćemo na dan mog tridesetog rođendana po - voda se istog trena zamrzne i to je opet taj skok, znaš. ideju vezanu za tu maštu? MARIE: Moj je bio prije mjesec dana. Nek se izlije. Meni je stati robovima vodovoda. Jednostavno kvantiteta – sto stupnjeva – se pretvori JENÍK: Aha. svejedno! MARIE: A treća mogućnost? u kvalitetu – paru – ili nulti stupanj u led. MARIE: Reci, Jeníčku, reci! JENÍK: Čekaj, ne može nam opet biti svejedno. Kad bi JENÍK: Probuditi gospodina Baštu. PUNICA: Dakle, kad se rijeka zamrzne, to je taj skok. JENÍK: Bit će to iznenađenje! rješenje ovisilo o mom putu do sobe gospodina Bašte, MARIE: Isuse, pa to je genijalan prijedlog! Kako nam to MARIE: Ako se zamrzne u jednom trenu, to je skok. MARIE: Reci Mařenki, reci! otišao bih bez oklijevanja, al više će svrhe imati ako odmah nije palo na pamet! PUNICA: A ak se zamrzne preko noći? JENÍK: Na primjer ovo: žanr će se tijekom drame mijenja- ovdje u miru zaključimo koje mogućnosti imamo. JENÍK: Gospodin Bašta je naime vodoinstalater. MARIE: Ako se zamrzne preko noći? Jeníče, pomozi mi, je ti. Na trenutke će to biti psihološka drama poput onih MARIE: Koje? MARIE: Upravo tako! On će odmah s time izaći na kraj! li to kvalitativni skok? Tenesseeja Williamsa, na trenutke raspuštena šam- JENÍK: Spomenut ću samo one najvažnije, shvati, za nas JENÍK: Time će sve biti riješeno. Namjerno sam ovu mo - JENÍK: Ako se zamrzne preko noći? Pa, to onda nije čisti berkovska farsa, a na trenutke normalan ja, kakvog najvažnije, to jest one koje za nas dolaze u obzir. gućnost ostavio za kraj – treća sreća. skok, prije je samo korak. me znaš. Razumljivo, u skladu s tim će se mijenjati i MARIE: Koje su to? MARIE: I to je još k tome u njegovoj sobi, tako da je za MARIE: Ma postoji na tisuće primjera za to! Je li dosta, karakteri likova, stil dijaloga i sve ostalo što tome pri- JENÍK: U biti su tri. očekivati njegovo upravo eminentno zanimanje za mama? Uf, sva sam se oznojila! pada. MARIE: Prva? popravak čitave stvari. PUNICA: Znam i ja za jedan kvalitativni skok! MARIE: Neće li ti se zbog toga rasplinuti temeljni simbol JENÍK: Popraviti vodovod. JENÍK: Upravo tako! Kakav sam? MARIE: Da? Kakav? koji želiš imati? MARIE: Lijep prijedlog. MARIE: Senzacionalan! Ovo je potpuni kvalitativni skok u PUNICA: Kad se djevica pretvori u ženu, hihihi! JENÍK: Na njega pazim. našoj situaciji! JENÍK: Ta mogućnost ima jednu veliku prednost i jedan MARIE: Mama! MARIE: I neće li to biti samo namjerna književna tvorevina veliki nedostatak. PUNICA: Hop – kvalitativni skok! Hihihi! PUNICA: Hop – i to je to! Hihihi! koja je sama sebi svrhom, kako bi dokazao što si sve MARIE: Mama! Fuj! u stanju? MARIE: Koju prednost? MARIE: Mama! PUNICA: Fuj! JENÍK: Ne, imat će svoj dublji smisao. JENÍK: Što bi to bilo konačno rješenje. PUNICA: Hihihi! JENÍK: Baš je prednost imati vodoinstalatera odmah u MARIE: Kakav? MARIE: Koji nedostatak? MARIE: Jeníče, a kakav se kvalitativni skok može dogoditi stanu! Vodovod počne praviti probleme, probudiš ga JENÍK: Što nitko od nas ne zna popraviti vodovod. u našem slučaju? JENÍK: Pa zar nije i u životu tako da je ono što proživlja- – i odmah je sve u redu! vam na trenutke dietlovski gorka erotična drama, a na MARIE: Nisam sigurna, ali bojim se – ispravi me, molim te, JENÍK: Voda teče istim mlazom, obujam mlaza se slobo- MARIE: To me upravo morgensternovski veseli! trenutke cachovski raspušten i karvašovski lud igro- ako griješim – nisam sigurna, ali bojim se da je nedo- dno širi, voda otječe u umivaonik i ne događa se ništa JENÍK: Tko to još ima? Tko ima vodoinstalatera kojeg kaz? statak ove mogućnosti takve prirode da nam onemo- neobično. I u određenom se trenutku dogodi da je samo treba probuditi? Nitko! Danas nitko. gućuje uživati plodove njene prednosti. mlaz obilniji nego što odvod umivaonika može propu- MARIE: Kako kad, ali naš je život uvijek erotična drama. MARIE: Ali to nam je moglo i odmah pasti na pamet! Ovo JENÍK: Ima u tome nešto istine. stiti, voda se počne gomilati u umivaoniku i na kraju JENÍK: Znala si da se udaješ za intelektualca, sad šuti! je lijepa priča. MARIE: Druga mogućnost? se prelije. Lijevanje se pretvori u prelijevanje. To je I uopće – čemu te lascivnosti? PUNICA: I ja znam jednu lijepu priču. JENÍK: Pričekati trenutak kad će doći do kvalitativnog naš skok. MARIE: Istina. Čemu? MARIE: Ispričaj nam je onda, mama, rado ćemo je skoka. Zatim uzeti dvije kante, čekati da se jedna MARIE: Čuj, ti si pravi tehnički genij! Kako to sve znaš? PUNICA: Maňo... poslušati kad nam je već sve tako krenulo, jel da, napuni, a onda staviti drugu, a prvu iznijeti. JENÍK: Nije to ništa. To su neke osnovne činjenice koje su MARIE: Što je, mama? Jeníče? svakome sasvim jasne, ja sam ih samo malo ususta- PUNICA: Konj u sobi kod gospona Bášte teče sve brže! PUNICA: A kad se i druga napuni? JENÍK: Rado, milostiva gospođo, ako ne bude duga, vrlo vio, točnije sročio i metodički interpretirao. To je raz- MARIE: Isuse i Marijo! Mi ovdje ovako goldonijevski nakla- JENÍK: Ponovo staviti prvu. rado! mjerno jednostavna aplikacija nekih teorema. pamo, a tko zna je li se tamo pokraj nas već dogodio PUNICA: A kad se i prva napuni? PUNICA: Jedan student iz Kobylisa hodao je s djevojkom MARIE: Nisam znala da se u tebi skriva takav analitičar! kvalitativni skok iz lijevanja u prelijevanje! Jeníku, otiđi JENÍK: Ponovo staviti drugu. iz njihove zgrade. JENÍK: Pa ipak je analitičnost glavna prednost mojih dra - pogledati! PUNICA: A kad se i druga napuni? JENÍK: To je lijepa zgoda. ma, nije li? JENÍK: Zašto bih baš ja išao? JENÍK: Ponovo staviti prvu. PUNICA: To nije sve. Roditelji su bili protiv toga pa se on

230 I KAZALIŠTE 47I48_2011 231 mene je to jako zanimljiv dokument. Prve sam večeri na primjer zapisao: u nemogućnosti govoriti (danju) svojim životima, govorimo (noću) tijeku povijesti. Čini uvijek šuljao k njoj po noći kroz svjetlarnik. MARIE: Zašto ne ti? mi se da to sa šaldovskom preciznošću pogađa situa- JENÍK: Kako da to kažem – pa jednostavno: imam život pred sobom. MARIE: To je drastična zgoda. JENÍK: Marie! Valjda znaš da mi je danas rođendan! ciju tadašnje generacije. MARIE: U kojem smislu, Johny? PUNICA: Čekajte, to nije sve. Uvijek je stavljao dasku s MARIE: Zar bih ga ja trebala probuditi? MARIE: A ima u sebi i ponešto iz njegove osjećajne atmos- JENÍK: Imam razmjerno velik talent, dugo sam živio – prozora na prozor i po toj dasci prepuzao. Jedanput je JENÍK: Zašto ne? fere. Bili smo u biti histerični, patetični, pojednostav- ljivali smo stvari i heroizirali vlastitu sudbinu da je to kako kaže Pasternak – pod ledom vremena – nešto opet tak puzao, daska mu je skliznula i on je s petog MARIE: Nemoj se ljutiti, ali ne mogu, stvarno ne – dijelom strašno. Prvi češki bitnici... me sputavalo – to ti valjda ne moram objašnjavati – kata sletio u svjetlarnik. Ta djevojka ga toga dana nije mi ga je žao, a dijelom bi mi to bilo neugodno – ne no, i sad je napokon došlo vrijeme kad se sve to neka- čekala, uopće nije bila doma, nisu imali dogovor, htio zaboravi u kakvim je okolnostima zaspao! Na proslavi JENÍK: Iako pomalo mamine maze, pomalo šrámekovski ranjeni i pomalo ludvikovskokunderovskobrnjanski ko pomiruje: ja s vremenom i ono sa mnom – i nije ju je sam tak iznenaditi, tak da nitko nije za to znao i tvog rođendana! Zašto ga ti ne bi mogao probuditi? taj je jadničak umirao na dnu svjetlarnika tri dana i tri 2 isključeno, štoviše, vrlo je vjerojatno da ću se brzo JENÍK: Ne znam. Ne da mi se. Nakon ove priče nekako ne izvući iz svoje ljušture – počet ću izdavati – postavljat noći. grčevito zakomplicirani. mogu razmišljati o tome. će moje drame – i prije svega: neću valjda do smrti PUNICA: Kako molim? Sad nisam razumjela... Duga stanka, svi su se uozbiljili. MARIE: A ja bih trebala moći? ostati lektor u Našoj vojsci! Jednostavno: počinje mi MARIE: Jeník je rekao da smo bili, naša generacija – on, Tri dana i tri noći je taj student tam umirao. JENÍK: S tobom je drukčije! svitati – i eto to je ta situacija. Petr i ja – prvi češki bitnici, iako pomalo ludvikovsko- MARIE: Kako to? MARIE: Sve to nije za mene ništa novo. Namjerno odu- Stanka kunderovskobrnjanski grčevito zakomplicirani. JENÍK: Nisi toliko emocionalni tip. govlačiš! Tri dana i tri noći. PUNICA: Aha, sad razumijem. Ne prelijeva se? MARIE: Kako nisam! Tko ti je to rekao? Što ti znaš... JENÍK: Nije istina! Povezano je: neću valjda u vrijeme kad MARIE (šapatom, ozbiljno): Mama – ne možeš nam ovo MARIE: Što? JENÍK: Znam svoje. mi sviće glupo riskirati. raditi... PUNICA: Konj iz umivaonika. MARIE: Neka ga onda mama probudi. MARIE: Time ništa ne riskiraš! JENÍK: Grozno! MARIE: Zaboga, valjda ne! Jeníku, otiđi tamo pogledati! PUNICA: Svakako! Jako rado budim vodoinstalatere! JENÍK: Nemoj govoriti kao moja živa savjest! Valjda znaš MARIE: Vidiš, ti pišeš drame o pasivnosti inteligencije, a JENÍK: Onda bih radije probudio gospodina Baštu! da iz duše mrzim takav ton! Kako ništa ne riskiram? istovremeno se događaju ovakve stvari! JENÍK: Isključeno! MARIE: Nemoj se izvlačiti! Znam što misliš: bolje u mlinu Zar zbilja ne vidiš dalje od umivaonika u susjednoj JENÍK: One prve zgode bile su zezanje, ali da znaš da me MARIE: Zašto? nadu sniti, pred sobom mrklu tminu, negoli stvarnost sobi? ovo stvarno pogodilo. Strašno! JENÍK: Imaš li pameti? Onda ću ti objasniti... razotkriti, strašnu spoznat istinu MARIE: Gospodin Bašta je dobrica! MARIE: Ljubav – smrt – ide to nekako jedno s drugim. MARIE: Onda ćemo baciti novčić? 3. To je pomalo nojev- JENÍK: Živi kod nas tek tjedan dana! JENÍK: Zbilja, u narodnoj poeziji i kod Shakespearea. JENÍK: Molim te! Ne čini li ti se da opet radiš predstavu iz ski erbenizam. MARIE: Takve jednostavne ljude upoznaš u jednom danu. MARIE: Zaboravimo na to. O čemu smo ono govorili? toga? Znaš da ne volim kad problematiziraš stvari! To JENÍK: Zašto ti ne odeš? JENÍK: Zaboravljaš što je napisao Holan: složena je njiho- PUNICA: Prvi april! pogotovo ne priliči curi tvojih godina! MARIE: Nemam ti namjeru tako olakšavati život! va jednostavnost MARIE: Onda ga probudi. 4. MARIE: Mama, pusti! JENÍK: Vidiš, ti erbenovski noju! JENÍK: Naravno! Ali poslije. MARIE: Što ti može napraviti? On! Tebi! Bezopasan je. PUNICA: Kad ste se toliko grizli zbog toga... MARIE: Probudi ga! MARIE: Dobro, idem po kante! Umivaonik je sigurno već JENÍK: Tko je u današnje složeno doba bezopasan! Kad MARIE: Sasvim je svejedno je li se to dogodilo ili nije, u JENÍK: Čekaj! svakom slučaju je tragično. pun! Otiđi barem pogledati! svi nehotice činimo nažao svima. MARIE: Kažem: Probudi ga! JENÍK: Ovo se ne može izmisliti – previše je realno – pre- JENÍK: Zašto bih išao tamo? Marie! Zašto me stalno tero- MARIE: Uvijek je bilo tako! JENÍK: Opet počinješ? više jednostavno – previše tužno da bi to mogao izmi- riziraš! JENÍK: S takvim ljudima nema puno priče! MARIE: A sad ozbiljno: zašto ga ne želiš probuditi? sliti mesar Wassermann ili gospođa Konůpková. Ta - MARIE: Baš si budala! Budala! Kad se ne bih brinula o MARIE: Možda mu bude drago ako ga probudiš! JENÍK: Imam puno dobrih razloga! kve stvari može izmisliti samo život. tebi ... JENÍK: Možda! Možda! Tko mi to jamči? Kad već ti nemaš MARIE: Kakve razloge? MARIE: Budi asocijacije – podsjeti čovjeka na gomilu tra- JENÍK: Dosta! Zasad to još nije akutno pa ćemo vidjeti. pameti, ja je moram imati! Mogu napraviti još nešto JENÍK: Pa gledaj: valjda znaš u kakvoj sam situaciji! gičnih stvari koje je vidio ili proživio. MARIE: Kako hoćeš, ali uzalud trošimo vrijeme! Ne zabo- veliko, zašto bih si sad zbog gluposti priječio put? JENÍK: Mene je podsjetilo na vojnu službu – nije mi bila ravi da će mu trebati neko vrijeme da dođe k sebi i pri- MARIE: Ti si u nekakvoj situaciji? Nisi mi ništa rekao oMARIE: Radiš od toga tragediju! tome! laka i vidio sam tamo nekoliko groznih stvari – tako- kupi alat! JENÍK: Onda ga ti probudi! JENÍK: Nisam ti htio zadavati još briga. đer: ljubav i smrt. Pustimo to! Probudit ćemo gospodi- JENÍK: Gospodin Bašta je budan za čas! I alat sigurno ne MARIE: Ne skreći s teme! na Baštu, ne? MARIE: Otkad? drži negdje daleko! JENÍK: I dijete zna da se puno vodoinstalatera razbjesni JENÍK: Ne znam točno – ali ne dugo... MARIE: Probudi ga! MARIE: No dobro – razgovarajmo o nečem drugom! na čovjeka kad ih probudi! Nemoj zaboravljati da JENÍK: Ja? JENÍK: Još o onom vikendu: danas popodne prelistavao MARIE: Znaš što smo jedno drugom obećali nakon svad- imaju drukčiji temperament od našeg! Koliko je puta MARIE: Da. sam svoj dnevnik iz tog vremena. To je tako neka joy- be? Da među nama neće biti nikakvih tajni! U kakvoj dovoljna sitnica, gluposti da bi proklijalo sjeme JENÍK: Zašto baš ja? ceovska montaža, nema literarnu vrijednost, ali za si situaciji? mržnje. I ono onda raste samo, ne treba ga niti hrani-

232 I KAZALIŠTE 47I48_2011 233 ti! Jednostavno u ovoj svojoj situaciji ne mogu sebi JENÍK: Ma znaš da mogu, zloćko! Pa poznajem te! Znam problem! ih baš mi zanimali! priuštiti neprijatelje u vlastitome stanu! Stvarno ne da se voliš duriti! Imam ideju! MARIE (šaptom): Gospodine Bašta – gospodine Bašta – JENÍK: Nikad ne znaš – što misliš, kakav je zapravo taj mogu! Valjda znaš kakvi su podstanari! Mogu ljudima Marie ustane i opet je potpuno normalna. go spodine Bašta... gospodin Bašta? napraviti pakao od života! I već su im ga puno puta i MARIE: Pričala sam s njim dvaput u životu, ali činio mi se MARIE: Kakvu? Bašta se ne probudi. napravili. Sve čuju, sve vide i kad se nešto zakuha, sasvim otvoren... JENÍK: Junak te jednočinke bio bi pisac i cijela ta priča Ima čvrst san. uvijek će se vjerovati njemu, ne meni. Ponešto se već JENÍK: Nije malo uskogrudan? koju tamo proživljava, postala bi mu predložak za JENÍK: Pokušaj još! promijenilo, ali mnogo je toga ostalo u ljudima – više MARIE: Na kraju krajeva – mogao bi biti! nego što mislimo. Još je uvijek puno ljudi koji su jednočinku o pasivnosti češke inteligencije. MARIE: Gospodine Bašta – čujete li – curi nam voda... JENÍK: Upravo toga se bojim – da se pod janjećom kožom prema inteligenciji a priori nepovjerljivi. Bili smo i uvi- MARIE: Bože moj! Honzo! Slutim u tome nekakav strašno Bašta se okrene u snu, oboje se uplaše i divljački skoče skriva zmijska ćud. jek ćemo na svoj način biti šugave ovce, zašto to pori- duboki i krasni simbol! unatrag. MARIE: Zašto ga zapravo mama ne može probuditi? Stara cati? Može nešto primijetiti i nećemo uspjeti dozvati... JENÍK: Shvati: predložak samoj sebi. Zar ne osjećaš kako JENÍK: Mary, pusti – vidjela si kako se namrštio i razbje- je, u biti joj ne može nikako naškoditi . MARIE: Što? se sve to isprepliće? Pa valjda je tipični znak pasivne snio! I to dok spava – što će tek biti kad bude budan! JENÍK (šaptom): Odmah bi shvatio da smo je mi nagovo- JENÍK: Svejedno, što god. Ne, s time se stvarno neću igra- inteligencije upravo visoka mjera njene samouvjere- MARIE: Možda prestane curiti! rili! ti, misli o meni što god hoćeš! Onda neka nam radije nosti! Ti se ljudi ipak stalno promatraju, svjesno se JENÍK: Samo od sebe? Teško! MARIE: Vidiš, istina, to neće ići! stan bude pun vode! doživljavaju kao književnu temu, od svega što kažu u stanju su se istovremeno osloboditi i objektivno to MARIE: Iako je moglo samo od sebe početi? PUNICA: Ne želim vam upadati u riječ, ali bacite pogled MARIE: Zamisli da se probudi i stan bude poplavljen! Mrzit vrednovati – najbolje poznaju svoje greške – i unatoč JENÍK: Upravo zato. tamo... će nas do smrti jer ga nismo probudili. tome ili točnije upravo zato ne mogu napraviti ništa MARIE: Isuse i Marijo! Jeníče, Jeníče, strašna stvar! MARIE: Isuse i Marijo! Voda! Teče ovamo! JENÍK: To su klimave konstrukcije. Probudi ga ti! protiv njih! Stvaralački stav prema životu pretpostavlja JENÍK: Što je? JENÍK: Za Isusa Boga! Van! Brzo van! MARIE: Ponavljaš se. da će se čovjek baciti u život kao u rijeku, a da se ne MARIE: Isuse, to je grozno! Nešto mi je palo na pamet! JENÍK: Sve sam rekao. Jeník stavlja šešir i želi pobjeći, Marie ga zadrži. obazre na ono što ima na sebi. U trenutku kad se JENÍK: A što to, zlato? MARIE: Onda ću ti ja nešto reći: hulja si! Šugavi, ljigavi počneš kontrolirati, gubiš sposobnost živjeti prirodno MARIE: Honzo! MARIE: Što ako je budan i sve ovo sluša? kukavica! Ne muško, nego kuhana nogica, cmizdra- – tvoje vlastito oko koje te kontrolira na kraju te pre- JENÍK: Ne želim to vidjeti! Ne želim to vidjeti! vac, vreća vode! Gadiš mi se! Mrzim te! I ako hoćeš stigne, tako da svoj postupak vidiš u kritičkom svjetlu Tihi pogledi, a zatim oboje promjene ton. MARIE: Zar ćeš me ostaviti u ovome samu sa starom po - znati, nikad te nisam voljela, nikad! U krevetu si mi i prije nego što si ga napravila! I onda ga, razumljivo, JENÍK: Čuj, Marie, taj naš gospodin Bašta, to ti je izvanre- remećenom majkom? uvijek bio odbojan, povraćalo mi se od tebe, lagala nikad ne napraviš... dan čovjek! PUNICA: Kakvom? sam ti, ne cijenim tvoj talent, jer ga niti nemaš, hrpica MARIE: Jeníku, to je odlično! Upravo je tako! Za određeni MARIE: Izvanredan! Meni ti je on drag, niti ne znaš koliko! MARIE: Isuse, oprosti, mama, pobjeglo mi je, nisam to si lažnih iluzija, beznadni eklektik, Foltýn non plus tip intelektualaca njihova je samouvjerenost zbilja Doslovce mi je u ovih tjedan dana prirastao srcu i htje- tako mislila! ultra, nisi nikad napisao niti retka, nemaš niti jedan upravo smrtna presuda stvaralačkom zamahu! O la bih da nas nikad ne napusti! PUNICA: Znam da ti nisi, ali on je tak mislio! jedini stav, u stanju si samo tisuću puta ponavljati otr- tome bi trebalo nešto napisati! JENÍK: I maher! Maher! Razumije se u svoj obrt kao malo- JENÍK: Milostiva! Ali ja nisam ništa rekao! cane banalnosti, bezvrijedni, nepotrebni, uzaludni čo - tko! Kao malotko! PUNICA: Jako! Jako biste rado znali priče kakve ja znam! PUNICA: Nema veze, ali isprali ste joj mozak! Govorili ste vje če! Kako te mrzim, o, Bože, kako te mrzim! Čuvam Jako! MARIE: Zlatno češko srce! kroz njena usta, a to je još gore! Kak vas nije sram! ga kao oko u glavi, zarađujem za njega, odvajam sebi JENÍK: Svetac! Što misliš, kad bi nam curila voda, bi li za Znam da biste me najradije vidjeli pod zemljom! od usta, štedim mu novčić po novčić, brinem se za nje- to imao hrabrosti? Bio bi u stanju to riješiti? MARIE: Mama, nemoj se ljutiti, nije primjereno baš sad te gov stančić, ribam, čistim, kuham, zašivam, prišivam, MARIE: On? Tss! Zatvorenih očiju! Ovakvoga vodoinstala- prekinuti, ali shvati – ovo s vodom počinje biti uistinu postajem idiot i pol, a on zbog svoje bezgranične tera ne možeš naći samo tako. I tako je spretan – JENÍK: Takvih ću priča izmisliti, milostiva, koliko hoću! ozbiljno – pa ćeš nam poslije reći! Jeníče, po kante! posranosti dopušta da stan poplavi, da se uništi moj sigurno bi se odmah bacio na to i za par minuta bi sve stogodišnji rad, da se ni u što pretvori ono u što sam PUNICA: Onda probajte! PUNICA: Nikakvo poslije! Sad! To bi vam pasalo, stalno bilo u redu! odgađati taj razgovor! unijela svoj život, čemu sam se zavjetovala, da popla- JENÍK: Zašto? PUNICA: Za par sekundi! ve plodovi moje dobrote! Fuj! Jeník i Marie uzimaju kante i iznose vodu – idu po njih PUNICA: Hajde, probajte! JENÍK: Da, za par sekundi. JENÍK: Smiri se, Marie. Kad ne bih znao da ponekad bivaš JANÍK: Evo na primjer – umro je penzioner i njegova je nadesno iza scene i nose je nalijevo na scenu, uvijek se Stanka, iščekivanje. histerična i da onda voliš pretjerivati, morao bih se žena umrla od žalosti dva mjeseca kasnije. vraćaju natrag s praznom kantom. Tempo se stupnjevito naljutiti na tebe! MARIE (optužujuće): Baš si svadljivac! MARIE: Spava kao klada! mijenja. Zvuk vode koja štrca sve je glasniji, Bašta se sve više prevrće u snu, Punica postaje raspoložena za svađu MARIE (padne mu plačući pod noge): Oh, oprosti, dragi, JENÍK: O, Bože! Ja u glavi nosim druge stvari! Tisuće njih! JENÍK: Baš me zanima o čemu se zapravo radi! Je li i nadglasava zvuk vode. grozna sam, sebična, prenaglila sam se, oprosti mi Tisuće potpuno drukčijih, beskrajno važnijih stvari! moguće da bi ga doveli kako bi nas pratio? ako možeš! MARIE: Jeníče, imam iznenađenje za tebe! MARIE: Teško! To se više ne radi tako i sumnjam da bismo PUNICA: Ali jednom je moralo i do toga doći! Sad to ne JENÍK: Kakvo? MARIE: Probudit ću gospodina Baštu! JENÍK: Stvarno? Pa zapravo zašto ne? Pa nije to nikakav

234 I KAZALIŠTE 47I48_2011 235 bute izbjegli! Rekla bum vam sve, sve, samo da do - BAŠTA: Zar sam ovdje spavao? izgubio pregled nad situacijom – valjda su vam samo1 Povijesni roman Aloisa Jiráseka nastao na prijelazu s 19. na đem do zraka! Da, poremećena sam, jer sam poble- JENÍK: Da, gospodine Bašta, dremnuli ste kraj nas. Bili ste glave bile izvan vode, negdje kod stropa – i ja sam 20. stoljeće, puno ime protagonista romana je František savila od vas, čujete, od vas! Vi ste skrenuli, a i ona je! kao iz bajke! Za rastopiti se! shvatio da sam tim vikanjem potpuno izderao glasni- Ladislav Věk. Bila je to tak krasna, draga cura! Kao cvjetić! A pogle- BAŠTA: I zaspao sam na proslavi vašeg rođendana? ce – govorio sam, ali baš se ništa nije čulo – i da, na2 Referenca na roman Šala Milana Kundere u kojem se pro- dajte kaj ste od nje napravili! Luđaka! Već govori kao JENÍK: I baš je to krasno! Time ste mi dali najljepši mogući tom je prozoru visjelo uže, imao sam neodoljiv osjećaj tagonist zove Ludvik, a radnja je smještena u Brnu. vi! Oboje brbljate i brbljate, bez glave i repa! Dugo sam rođendanski dar! Volim takve izravne ljude kao što ste da je pripremljeno za mene kao kazna što nisam zat-3 Češ. je lépe v mlyně naději sníti, před sebou čirou temnotu, šutjela! Niste mi dali da dođem do riječi! Ali sad bum vi! vorio slavinu. Onda sam se probudio – No, ukratko, nežli skutečnost odhaliti, strašlivou poznati jistotu, Erben, vam sve rekla! Napravili ste od mene bedaka! Za - strašan san, strašan, ne bih to nikad želio ponovo Karel Jaromir, Kytice: Štědrý den, Mladá fronta, Praha MARIE: Spava im se – pa dremnu! bavljali ste se na moj račun i smijali ste mi se! Odnosili proživjeti! 2009., str. 75.–84. JENÍK: Izazvali ste u meni zbilja nesvakidašnju i izvanred - ste se prema meni kao prema malom djetetu! Ismi - 4 Češ. složitá jejich prostota, iz djela Vojnici Crvene armije nu radost, gospodine Bašta, zbilja nesvakidašnju i Duga stanka. javali ste me! Sve ja to znam! Uništili ste mi starost! (Rudoarmějci) Vladimira Holana. izvanrednu! MARIE: Osjećaš li, Jeníče, kako se sve to isprepliće? Duge sam godine živjela među vama kao stranac! BAŠTA: Ne znam što da mislim – trebao bih se ispričati – Nepotrebna stvar koja stoji na putu! Al više to ne bum JENÍK: Ovaj san – to je bogme predložak! Dovraga i takva sramotna nepristojnost – shvatite, bio sam podnosila! Odvažila bum se! Otišla bum! Pobjegla dođavola, to bi se dalo napisati! umoran – ali takva se stvar svejedno ne bi trebala bum od doma! A onda me tražite! Čujete – pobjegla MARIE: A kad bi recimo to dodao unutra – taj bi se pod- dogoditi! Nisam vam ovdje bio smetnja? bum! Pobjegla! Ne želim biti ovdje! Ne želim! I ako baš stanar na kraju probudio i ispričao im taj san! hoćete znati, one priče uopće nisu bile prvoaprilska MARIE: Molim Vas! JENÍK: To bi bilo izvedivo! Imalo bi u sebi ogroman simbol! šala! Sve se to dogodilo do zadnjeg detalja! Do JENÍK: Baš naprotiv! Puno nam je pomoglo što ste bili MARIE: Kakav? zadnjeg detalja! ovdje! Stvorili ste nam krasnu domaću atmosferu! Bez JENÍK: Ne znam, ali sigurno bi bio ogroman. vas je to nekako negostoljubivo – bilo bi najbolje kad Zvuk vode nadglasa Punicu, voda se već razlijeva po BAŠTA: Evo, ja vam onda sad želim sretan rođendan! Pu - biste uvijek bili tu s nama! podu, Jeník i Marie divljački trče s kantama, ali više nisu no uspjeha u sljedećem desetljeću! MARIE: A kako ste se naspavali? dovoljne za vodu. Bašta se divljački prevrće, nešto nejas- JENÍK: Hvala vam, gospodine Bašta, baš lijepo od vas. no izvikuje, zatim u snu zaurla. BAŠTA: Nemojte ni pitati! Imao sam strašan san. Činilo mi BAŠTA: A gdje vam je gospođa punica? se da su, kad sam se navečer umivao, isključili vodu, BAŠTA: Zatvorite slavinu! JENÍK: Pa znate – malo je previše popila – pa se morala a ja sam zaboravio zavrnuti slavinu. Samo sam fino otići malo proluftati na svježi zrak – znate kako to već Njegovo zazivanje čuje jedino Punica koja je dosad cije- otišao – zatim, što je ono bilo zatim? Aha, aha, puzao biva! lo vrijeme sjedila na jednom mjestu. Polako ustane, ode sam po nekakvoj dasci – ta je daska skliznula, ja sam BAŠTA: Da, skoro sam zaboravio, ima još jedan detalj, nadesno gdje teče voda, otiđe iza scene – u tom je tre - padao, dugo sam padao – zatim su ponovo pustili vo - opet iz tog sna – ne znam zašto, ali urezao mi se u nutku apsolutna tišina, voda prestane teći. Jeník i Marie du, počela je teći u mojoj sobi, vi niste znali što je to, pamćenje – valjda zato što nikako pod milim Bogom se začuđeno zaustave usred prostorije. Punica ponosno iznosili ste vodu u kantama, niste mogli s time izaći na ne mogu posložiti u glavi otkud se to pojavilo i što je prođe prostorijom. kraj – a gdje sam, dovraga, bio ja? Znam! Zamislite, značilo. Na toj je vikendici bila strašno duga antena i odjednom sam se našao u mrtvačnici i imao sam na PUNICA: Zbogom! znate li što je na njoj stajalo? Leptir! sebi mrtvačko odijelo! Strašno, zar ne? Ali, kako sam Punica ode nadesno, Jeník i Marie stoje kao skame- znao da vam teče ta voda? Ne znam – jednostavno njeni. Bašta se polako budi, ogledava se, dolazi k sebi. sam to znao i jako sam htio otići kući zatvoriti tu sla- KRAJ JENÍK: Zavrnula je slavinu... vinu – znao sam da se toga nećete sjetiti –trčao sam, MARIE: Voda je prestala teći... jako dugo, preko cijeloga Praga, ali uvijek sam se na JENÍK: I otišla je... kraju našao negdje na drugom kraju grada – na kraju MARIE: Jeníče, nije li to apsurdno? sam bio pred nekakvim imanjem, valjda je to bila JENÍK: Kao u nekom Beckettu! neka vikendica ili što već – i tamo sam vas vidio kroz prozor – već ste se probijali kroz vodu do iznad pasa! MARIE: Zavrnula je slavinu... Tražio sam vrata – trčao oko kolibe – ali vrata nigdje JENÍK: Voda je prestala teći... nije bilo – lupao sam po prozoru – vikao – vi ništa ni - MARIE: I otišla je. ste čuli – voda u prostoriji je rasla, nigdje nije bilo niti Bašta je već došao k sebi, ogledava se pa odjednom najmanjeg otvora, prozori su bili pribijeni, nikakvih postane svjestan situacije, brzo ustaje i popravlja se. vrata, bilo je očito da ćete se tamo utopiti. A onda sam

236 I KAZALIŠTE 47I48_2011 237 ČASOPISI I PUBLIKACIJE HC-ITI O DRAMI, KAZALIŠTU I PLESU

www.hciti.hr IMPRESSUM

KAZALIŠTE Časopis za kazališnu umjetnost Broj 47/48 2011. Godina izlaženja - XIV UREDNIŠTVO Željka Turčinović (glavna urednica) Iva Gruić Mario Kovač Lada Martinac Kralj Ozren Prohić LIKOVNI UREDNIK Bernard Bunić

NAKLADNIK Hrvatski centar ITI Basaričekova 24 Tel. 4920 - 667 Fax. 4920 - 668 [email protected] www.hciti.hr ZA NAKLADNIKA Željka Turčinović LEKTURA Nada Jakir TAJNICA UREDNIŠTVA Dubravka Čukman GRAF. PRIPREMA i PRIJELOM AXIS-DESIGN d.o.o., Zagreb TISAK EDOK d.o.o., Samobor OBJAVLJENO UZ POTPORU Ministarstva kulture RH Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, Zagreb

Ovaj broj zaključen je 30. prosinca 2011.

NASLOVNICA Mislav Čavajda u predstaviKralj Edip /Foto arhiva: Dubrovačke ljetne igre 2011. ČASOPISI I PUBLIKACIJE HC-ITI O DRAMI, KAZALIŠTU I PLESU

www.hciti.hr IMPRESSUM

Ovaj broj zaključen je 30. prosinca 2011.

NASLOVNICA Mislav Čavajda u predstaviKralj Edip /Foto arhiva: Dubrovačke ljetne igre 2011.