Kazaliste OMOT 47_48:Kazaliste omot 27_28 1/31/12 9:10 AM Page 1 KAZALIŠTE KAZALIŠTE KAZALIŠTE 47I48 2011. ISSN 1332-3539 PREMIJERE Arhitektura i kazalište Kralj Edip Kineska scena Moj sin samo malo sporije hoda Prolazi sve Prvo profesionalno kazalište Roma 48 2011. I Kazališne fotografije Pava Urbana TEMAT Umjetnička izvedba i aktivizam Drame Olje Lozice i Vaclava Havela www.hciti.hr hrvatski centar ITI 47 SADRŽAJ PREMIJERE DOPISNIŠTVO Sofoklo, Kralj Edip, Dubrovačke ljetne igre 166 Ana Isaković, Bitef 2011 4 Mira Muhoberac, Mislav Čavajda kao Edip u zrcalu identiteta i odgovornosti 170 Jana Dolečki, Kazalište SUNO E ROMENGO √ čiji san sanja romski teatar? Ivor Martinić, Moj sin samo malo sporije hoda, Zagrebačko kazalište mladih 10 Lucija Ljubić, On ne hoda √ on se vozi SJEĆANJA 176 Ozana Iveković,“Nikad se nemojte žaliti na prilike”, u spomen na Mariju Grgičević Dubravko Mihanović, Prolazi sve, Dramsko kazalište Gavella 178 Mario Kovač, Moja kazališna majka, u spomen na Vidu Jerman 16 Matko Botić, Oni (koji su nekad bili mi) FOTO MEMENTO TEMAT 180 Hrvoje Ivanković, Kazališne fotografije Pava Urbana 22 Umjetnička izvedba i aktivizam, Uvodnik, urednice V. Rogošić i S. Marjanić 24 Aldo Milohnić, Artivizam NOVE KNJIGE 38 Iva Nerina Sibila, Ples i aktivizam 184 Iva Gruić, Raščišćavanje zabluda i pripitomljavanje novotarija 54 Sandra Sterle, Aktivizam i performans u Splitu (Darko Lukić, Kazalište u svom okruženju, Kazališna intermedijalnost i interkulturalnost, 66 Borut Šeparović, Protunapad Leykam International, 2011.) 78 Franka Perković / Mario Kovač, Diptih “O iskrenosti ili odgovornosti kapitala” 187 Lucija Ljubić, Žrtve kulturnih stereotipa 84 Ivan Mesek, Aktivizam: slučaj Varaždin (Marijan Bobinac, Njemačka drama u hrvatskom kazalištu 19. stoljeća, Leykam International, 2010.) 90 Damir Stojnić, Rijeka √ Istra, aktivizam √ utopija 190 Jasen Boko, Povijest drame - povijest identiteta ARHITEKTURA I KAZALIŠTE (Erika Fischer-Lichte, Povijest drame (Razdoblje identiteta u kazalištu od antike do danas), Disput, Zagreb, 2011.) 98 Uvodno slovo, urednik Mario Kovač 192 Željka Turčinović, Sva Jupina kazališna godišta 99 Pawel Ploski, Od stakla i gline (Joško Juvančić Jupa, napisao i priredio Hrvoje Ivanković, Dubrovačke ljetne igre, 2011.) 106 Kad spomenici postanu scenografija, razgovor s arhitektom Andreom Brunom 194 Lucija Ljubić, Rijeka i oblaci, srce i žice vodila Laura Brevione (Elvis Bošnjak, Nosi nas rijeka i druge drame, Hrvatski centar ITI, 2011.) 109 Višnja Rogošić, Prostor Splitskog ljeta: dvije revizije 197 Lucija Ljubić, Riznica scenografskih i kostimografskih radova 118 Numen est omen, razgovor sa Svenom Jonkeom vodio Mario Kovač (Ana Lederer - Martina Petranović - Ivana Bakal, 100 godina hrvatske scenografije i kostimografije MEUNARODNA SCENA (1909. - 2009.), ULUPUH - Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti, Zagreb, 20011.) Kineska scena DRAME 122 Kako odgovoriti tržišnim principima, a ne izgubiti umjetnost, 200 razgovor vodio Jasen Boko Olja Lozica, Vincent 224 126 Poon Wai Sum, drama Žohar koji leti kao helikopter, prevela Jasenka Zajec Václav Havel, Leptir na anteni, s češkoga prevela Maja Peradin S POVODOM 152 Bojan Munjin, Tri autora nove teatarske realnosti FENOMENI 158 Katarina Kolega, Ljepota drugačijih tijela i intime u novocirkuskom ruhu Premijere Mira Muhoberac Mislav Čavajda kao Edip u zrcalu identiteta i odgovornosti Sofoklo Kralj Edip Redatelj: Eduard Miller Mislav Čavajda sa štakama kao ticalima zle Dubrovačke ljetne igre slutnje prohodi skrivenom tvrđavom od visi- Premijera: ne do dubine, od pobjede do poraza, da bi, 24. kolovoza 2011. priznavši poraz, postao pobjednik. ubrovačke ljetne igre, u zlatnim šezdeseti- legende hrvatskoga glumišta, tad stu dent ski mlade Sablićem, kostimografkinjom Ingom Kostinčer-Bregovac, Lazaretima, u kojima slovenski redatelj Mile Korun prila- ma i početkom sedamdesetih godina dva- Tonka Lonzu i Nevu Rošić. Predsta va, kojoj je i au - autorom scenske glazbe Ivom Malecom i koreografom gođuje prostoru izvedbu Slovenskoga narodnoga gledali- Ddesetoga stoljeća okrenute scenskom i torsko-prevoditeljska ekipa jamčila uspjeh, zadrža- Franjom Horvatom, s Festivalskim dramskim ansamblom šča iz Ljubljane Eshilove trilogije Orestije, iste godine kad ambijentalnom istraživanju hrvatske drame rođe- va se na repertoaru sve do 1958. godine, da bi je u Parku Gradac postiže uspjeh i revalorizira Držićevo tra- Kosta Spaić u Lazaretima režira Shakespeareova Julija ne u Dubrovniku pod otvorenim nebom, a najviše 1959. zamijenila ponovno preradba antičke bašti- gedijsko djelo točno četiri stotine godina od njegove praiz- Cezara s Fabijanom Šovagovićem u naslovnoj ulozi. Starih kazališno-festivalskim silnicama Marina Dr žića, ne, ovaj put iz pera francuskoga autora Jeana Ano - vedbe u Dubrovniku, ali ipak je na repertoaru još samo Grkâ na Ljetnim igrama nema sve do 1976., kad se u pro- za tim i mitu pada Grada Iva Vojnovića te klasiku uilha, neobično hrabra ratna aluzija na tragu teatra sljedeće, 1960. godine. Osamdesetih i devedesetih u reži- gramskoj knjižici pojavljuju ponovno u dvojnoj autorskoj svjetskoga kazališta Williamu Shakespeareu koji u apsurda, u prijevodu Radovana Ivšića i u režiji Kos - ji Ivice Boban Hekuba, s Držićevim autorskim imenom u inačici, ovaj put kao Elektra Sofoklo-Zlatarićeva u režiji dubrovačkim prostorima pronalazi original ne el - te Spaića, u atriju Kneževa dvora. Predstava se za - programu i naznakom Prema Euripidu, postaje jednom od Ivice Kunčevića, kao gostujuća predstava Kazališta sinorske, a lovrjenačke adekvate, što se, uz dovo- držala na repertoaru još 1960., a naslovnu ulogu amblematskih festivalskih predstava, prvo 1982. do Marina Držića u Ljetnikovcu Sorkočević. đenje suvremenoga teatra u ambijent Igara, poka- glumila je mlada Marija Kohn. U međuvremenu, Na - 1985., u izvedbi Kazališne grupe Pozdravi, a zatim 1991. Te, 1976. godine na Igre napokon dolazi Sofoklo koji je zuje dobitnom kombinacijom u dramskom progra- rodno pozorište iz Beograda 1957. godine gostuje godine, u izvedbi Festivalskoga dramskog ansambla i u nastajao baš u Dubrovniku, za Dubrovačke ljetne igre: mu i dugo nakon zlatnoga razdoblja, antičke tra- na Revelinu s predstavom Kralj Edip u režiji Huga ratnom okruženju, oba puta Ispod Minčete i u režiji Ivice engleski redatelj William Gaskill s Festivalskim dramskim gedijske vrhunce na svoj, hrvatski i svjetski zem- Klajna. Godine 1959. vodstvo Igara stavlja na re - Boban, prvi put s Asjom Jovanović, a drugi put s Doris ansamblom, a prema prijevodima Bratoljuba Klaića, po - ljovid uvlače skromno i gotovo igrajući se žmu rice, pertoar Držićevu Hekubu, prije Držićeva imena u Šarić Kukuljica u naslovnoj ulozi. Godine 1960. pojavljuje stavlja tragediju Kralj Edip na Tvrđavi sv. Ivana, a tragedi- započevši Goetheovom izvornom preradbom anti- programskom naslovu stavljajući Euripidovo, ne se ponovno jedna inačica grčke tragedije, ovaj put gostu- ju Edip na Kolonu na Srđu. Ova je scenski atraktivna duo- ke, Ifigenijom na Tauridi, u prijevodu Mi hovila spo minjući Dolceovo i na taj način tretirajući je kao juća beogradska Racineova Fedra. logija, u kojoj respektabilnu dvostruku naslovnu ulogu Kom bola i u režiji Branka Gavelle u Parku Gradac, preradbu. Snažna autorska ekipa predvođena reda- Prvi put izvorna grčka tragedijska trilogija može se vidjeti ostvaruje Ljuba Tadić, bila na repertoaru još 1977., da bi 1953.1, koja u kazališnu igru dovodi i današnje teljem Brankom Gavellom, scenografom Rudolfom na Dubrovačkim ljetnim igrama tek 1969. godine, i to u 1978. bio zadržan samo Kralj Edip na tvrđavi iznad Por - 4 I KAZALIŠTE 47I48_2011 5 porele. Prohodeći između raznih inačica grčkih mitova i prostorom pamćenja i sjećanja u kojem su usidrene silni- tragedijâ Sofoklov Kralj Edip pojavljuje se ponovno tek ce svetišta (skrivena crkvica) i političke, ali i kazališne 1983. i to na Dubrovačkim danima mladoga teatra u okvi- moći, postavljajući predstavu, poput Ellen Stewart, u oko- ru Dubrovačkih ljetnih igara, kad ga Ispod Minčete izvodi mitu paradigmu, sa snažnim sintagmatskim silnicama Teatar Roma Pralipe iz Skopja u režiji Rahima Burhana, scena – publika, “otkrivene” kamene tvrđave, gotovo pot- na istom mjestu gdje se te godine prikazuje i Držićeva puno ogoljene, sa samo simboličnim naznakama bivšega Hekuba u režiji Ivice Boban. Edip je intrigantan i legen- parka, a sad sa zaostalim stablima mitskoga ritualnoga darnoj Ellen Stewart, koja neposredno nakon ranjavanja prostora, okrenuvši pozornicu i gledalište u zrcalnom od - Grada i Dubrovčana u Domovinskom ratu u Dubrovniku ra zu, u istoj impostaciji koje se sjećaju gledatelji Juvan - 1996. gostuje s predstavom Mit o Edipu, prema vlastitu čićeve predstave Vetranovićeva prikazanja Kako bratja scenariju i režiji, s potpisom La MaMa Experimental The - prodaše Jozefa što je Dubrovnikom prohodila između pro- atre Club (La MaMa E.T.C.) iz New Yorka, u vertikali, slično glašenja hrvatske samostalnosti i ratnoga ozračja. Fas ci - kao Miller ove godine, ali u okomici Pila, od Lovrjenca do nantna impostacija scenskoga prostora, koja u scenograf - male luke u Pilama, a ta predstava doživljuje dvije izved- skoj zamisli Branka Hojnika nudi pogled od vrha do dna be. Godine 2000. Grčki nacionalni teatar iz Atene gostuje tvrđave, od uzdizanja do potpuna pada, naglašava reda- sa Sofoklovim Kraljem Edipom u režiji Vassilisa Papa vas - teljsku koncepciju Eduarda Millera i dramaturšku Žanine silei oua na Držićevoj poljani, na bočnom zidu Kneževa Mirčevske naslonjene na otkrivanje političkoga i