Kad čovjek prenodi u Mostaru nije zvuk ono što ga probudi ujutro, nego-svjetlost... Uvijek mi se činilo da je to što sija nad ovim od prirode povlaštenim gradom, i što prožima sve u njemu, neka naročita svjetlost, izuzetna po jačini i kakvodi... Ivo Andrid, nobelovac.
Tokom ranog srednjeg vijeka područje Mostara pripadalo je pokrajini Zahumlje (Hum)
1448 Humski knez Stjepan Kosača, koji je stolovao u Blagaju pored Mostara, dobija titulu hercega; odatle i naziv Hercegovina. Dan osnivanja grada Mostara vezan je uz izgradnju dvije kule/utvrđenja. Utvrđenje na desnoj obali Neretve zvalo se Cimski grad a na lijevoj Nebojša. 1466 Počinje turska vladavina... U naselju je tada boravilo 35 osmanlijskih vojnika kojima su podijeljeni posjedi a zatečeni stanovnici su postali kmetovi... 1468 U turskom popisu stanovništva prvi put se pojavljuje ime Mostar koje se odnosi na naselje od devetnaest kuda uz dvije kule oko drvenog mosta na lancima preko Neretve... 1474 01.06... Iz jednog dokumenta sa sjednice vijeda Dubrovačke republike prvi put se spominje ime Mostar na osnovu podataka iz turskog popisa stanovništva obavljenog 1468-1469... Ime je dobio po mostarima, čuvarima drvenog visedeg mosta 1475 Sagrađena prva od 37 džamija koje su nastale tokom osmanlijske vlasti... 1552 ili 958. Hidžretske godine sagrađena Čejvandehajina džamija 1557 Sagrađena Karađozbegova džamija... Naredbu izdao Mehmed beg Karađoz 1557 Počela gradnja Starog mosta... Od svega što čovjek u životnom nagonu podiže i gradi... ništa u mojim očima nije bolje i vrijednije od mostova... Ivo Andrid, nobelovac 1558 Sagrađena Kriva duprija na Radobolji... 1566 (ili 944. po Muhamedu) završena gradnja Starog mosta koja je trajala devet godina. Most je širok 4,5 metra, dugačak 30 metara; njegov luk je visok 25-30 metara u zavisnosti od nivoa Neretve. Most je sagradio neimar Hajrudin, učenik neimara Sinana po naredbi Sulejman hana. U njegovim temeljima uklesani su stihovi: ''Ovaj je most sagrađen potpuno kao luk duge... ima li mu slična na ovom svijetu... moj Bože...'' 1566 Sagrađen Manastir Žitomislidi 1592 Sjedište muftije... najviši muslimanski vjerski vođa u nekoj zemlji 1595 Sagrađeno javno kupatilo Ćejvanbegov hamam 1635 Sagrađen Bišdevida došak čiji izgled se zadržao do danas 1660 Evlija Čelebija, turski putopisac, kaže: ''Ja, mali rob, najmanji, prošao sam i obišao šesnaest carevina ali ovako visoke duprije ne vidjeh.'' 1699 Mostar je imao deset hiljada stanovnika; grad se razvijao kao tipično osmanlijsko naselje s karakterističnim stambenim četvrtima - mahalama i trgovačkom četvrti - čaršijom; tokom osamnaestog vijeka došlo je do stagnacije i pada broja stanovnika 1767 Sjedište hercegovačkog mitropolita 1833 Osnovan je poseban Hercegovački pašaluk sa sjedištem u Mostaru na čelu sa Ali-pašom Rizvanbegovidem koji je dobio i vezirsku titulu; 1833 Sagrađena prva pravoslavna crkva 1866 Sagrađena franjevačka crkva 1868 28.05. rođen Aleksa Šantid; školovao se u Trstu i Ljubljani; osnovao list Zora; bio predsjednik Srpskog pjevačkog društva Gusle; uz brojne pjesme napisao dramu u stihu Hasanaginica.
1 1873 Sagrađena najveda i najljepša pravoslavna crkva u BiH 1875 29.05. rođen Svetozar Dorovid. Predstavlja jednu od najmarkantnijih ličnosti mostarskog omladinskog pokreta toga doba. Sa savremenicima, Aleksom Šantidem i Jovanom Dučidem činio je nadaleko čuvenu mostarsku književnu i kulturnu trojku. 1878 02.08.1878... Pad turske vlasti... 1878 05.08.1878... Počinje austrugarska okupacija... 1879 07.01. rođen Osman Đikid, pjesnik 1884 Rođena Emina Sefid, kderka imama i hafiza Saliha Sefida. Lijepa Emina opjevana u pjesmi legendarnog mostarskog pjesnika Alekse Šantida, ved desetinama godina predstavlja jedan od simbola grada na Neretvi. Uz poznatog mostarskog pjesnika, Stari most, Velež i brojne liske koje su udahnule dio duše ovom gradu ime Emine Sefid kasnije Kuluder asocira na stari duh Mostara. Udala se sa 16 godina; njen suprug Avdaga Kuluder bio je veletrgovac. Emina je rodila četrnaestoro djece: Alija, Šerifa, Zibka, Dutka, Ramiza, Besim... Rođena u Sefida sokaku; nakon udaje živjela je u Donjoj ulici, sadašnji naziv Lace Zahirovida, koja izlazi na Carinski most; suprug Avdaga imao je automobili i garažu; Eminin djever Arif bio je izučeni šofer; sin Alija bio je šofer sa položenim vozačkim ispitom; poslije školovanja u Njemačkoj donio je prvi radio aparat u Mostar; sin Alija sahranjen je na groblju Bare (Sarajevo); sin Besim bio je profesor u gimnaziji, umro 1996.; nakon poslovnog neuspjeha Avdaga i Emina preselili su se u ulicu Hendek kod Starog mosta... 1885 27.10. rođen Vladimir Dorovid, srpski istoričar; doktorirao u Beču 1908. 1892 Sagrađen Hotel Neretva u maurskom stilu 1893 Sagrađena Gimnazija koja nosi ime čuvenog mostarskog pjesnika Alekse Šantida 1902 24.02. rođen Nedeljko Gvozdenovid, slikar izlagao je u Parizu 1937; Veneciji 1952; Tokiju 1957 i Bruklinu 1963 1902 Osnovano Srpsko prosvjetno kulturno društvo Prosvjeta 1903 Aleksa Šantid objavio pjesmu Emina u časopisu Kolo; Emina je tad imala 19 godina; u pjesmi Emina huči melodija nekadašnjeg Mostara kao i svevremena ljepota žene... Mostar, Aleksa i Emina čine trolist...
Lepote! Uz reku, kao labud beo, Leži Mostar, i, pun sunca adiđara, Sav trepti, i stremi s kopljima munara Kao da bi nebu poleteti hteo
1911 Mostar dobio uličnu rasvjetu 1913 Sagrađen Lučki most 1914 Sagrađena Mostarska banja, javno kupatilo 1918 Sagrađen Carinski most 1920 Održane prve Šantideve večeri poezije 1924 02.02. umro Aleksa Šantid 1936 Sagrađen Musala most 1941 26.12. Rođen Milenko Mišo Marid; pjesnik, novinar, vođa ansambla Mostarske kiše; zamostario se... rođen u Petrovcu pod Grmečom; pod najljepšim mjesečinama na Balkanu, po Larusovoj enciklopediji. Radobolja, jedna od tri mostarske rijeke (Buna, Neretva, Radobolja) najljepša je mostarska rijeka, sa prekrasnim baščama, prepunim bulbula. Kad sam govorio o Šantidu... kako je umro Aleksa. Rekao sam: pogođen je pjesmom ranih bulbula iz bašče kraj Radobolje. Jer znate... sav Mostar mogu smjestiti u jednu čašu Radobolje... Mišo Marid...
2 Bog zna gdje je sada?!... Radobolja mrmlja Puna grmjelica, srebra, adiđara... I dok zlatno veče pada povrh grmlja Nakrivljena duti vodenica stara...
1965 Podignut spomen park Partizansko groblje - na osnovu projekta beogradskog arhitekte Bogdana Bogdanovida 1966 400 godina života Starog mosta; jubilej skokova sa Starog mosta 1967 Umrla Emina Sefid 1974 Osnovan dječiji ansambl Mostarske kiše
BMV Sredinom sedamdesetih nastaje čuveni Veležov fudbalski trio:
Bajevid – Marid – Vladid
Velež Marid - Čutuk – Hadžiabdid – Ledid – Matijevid – Đurasovid Topid – Halilhodžid – Bajevid – Vladid – Vukoje
Kako si Mišo, kako si brate, Da li još sretni do tebe svrate Ne daj da suza zamuti rijeku Čuvaj je bistru i daleku... Kako si Vaha, imaš li daha, Još jedna tekma na tebe čeka, Gdje ti je Emir, taj stari nemir I njega čeka zelena rijeka... Dino Dervišhalidovid
ČUDNA JADA OD MOSTARA GRADA
Čudna jada od Mostara grada Sve od lani pa evo do sada Kako Biba Čelebida zlato Bol boluje nikom ne kazuje
Kderi Bibo ti rumena ružo Kaži majci šta te boli dušo Mene boli i srce i glava Jer moj dragi s drugom razgovara
Kakav dragi voda ga odnijela Zbog njega si mlada oboljela Mila majko nemoj mi ga kleti Obedo je da de me uzeti
... Stevan Raičkovid je za jedno izdanje Šantidevih večeri poezije govorio: Kad se približite Mostaru svojih daljina, nastojte da to bude u predvečerje i pri prvoj pomisli na grad sjetit' dete se Emine, Alekse... To je jedna stvar... Druga, Mostar tu leži između Veleža i Huma, u toj kotlini sa tom Neretvom koja je mučenica, i to Sunce nad Mostarom što je Vlado Puljid zvao Ilinštak, napravio je lijepu knjigu o tome... To su razlozi što su ljudi voljeli Mostar. Mostarci su u to vrijeme bili nalik na svoj grad i grad je bio nalik na njih. Ljudi i gradovi su slični, oni poprime jedni od drugih ponešto. Iz tih razloga su voljeli Mostar...
3 1993 09.11. U utorak, devetog novembra 1993, zadesio me smrtni slučaj u porodici... (HVO snage su srušile Stari most)... Stari most je gurnut mučki s leđa... Kad sam ja bio mlad onda je most bio star, sad kad sam ja star onda je most mlad, nikad dva dobra sastaviti... Mišo Marid... 2010 Akademski slikar Zlatko Dizdarevid Buco iz Velike Kladuše izlio je spomenik u bronzi koji oslikava umjetničku viziju originalne ženske ljepote u liku Emine Sefid Sjedili smo na Rondou, Mika Antid, Pera Zubac, Ico i ja... i tako o svemu pričamo i u jednom trenutku krenemo o ljepoti Mostara i o tome kad je Mostar najljepši, i odma' Pero kaže: Mostar je najljepši u jesen... valjda zbog kiša... Mika Antid reče: meni je Mostar najljepši u proljede... kažem ja: meni je Mostar lijep u svako godišnje doba... a Ico kaže: meni je najljepši kad sam u Sarajevu... iz daljina se sve više voli... nikad tu pupčanu vrpcu s kojom sam vezan za onaj grad nisam uspio presjedi, znate... ja sam star čovjek ali sam još uvijek kao beba vezan za Mostar... Mišo Marid...
Pjesmu Emina čaršija hvali: Plaho je pjevna; ubila se za sevdaha... E, beli je sva naša, mostarska... Golemo!... Aferim, Aleksa, care!
EMINA
Sinod, kad se vratih iz topla hamama, prođoh pokraj bašte staroga imama; kad tamo, u bašti, u hladu jasmina, s ibrikom u ruci stajaše Emina.
Ja kakva je, pusta! Tako mi imana, stid je ne bi bilo da je kod sultana! Pa još kada šede i pledima krede... - Ni hodžin mi zapis više pomod nede!.
Ja joj nazvah selam. Al', moga mi dina, ne šde ni da čuje lijepa Emina, no u srebren ibrik zahitila vode pa po bašti đule zalivati ode;
S grana vjetar duhnu pa niz pledi puste rasplete joj one pletenice guste, zamirisa kosa kô zumbuli plavi, a meni se krenu bururet u glavi!
Malo ne posrnuh, mojega mi dina, no meni ne dođe lijepa Emina. Samo me je jednom pogledala mrko, niti haje, alčak, što za njom crko'!... (1902.)
4 ... ''Emina, šderi - savjetuje je otac Salih – kad si izvana, oči preda se. Kliska je kaldrma, a nanule se lako taliznu.'' Kratak, kaldrmisan sokak što s Glavne ulice zadihano sopde uz Bjelušine, Sefida je sokak.
... Sevdah je ljubav... sevdah je bol... sevdah je kahra... sevdah je neispunjena čežnja...
HAMZI HUMI...
Kako ti je na Balinovcu? Ko ti nodu Šopena svira? Zaželiš li se sedeljki u Lovcu I priča iz Tri šešira?
... duni vjetre, malo sa Neretve, malo sa Neretve... duni vjetre...... pa rastjeraj, tamu po Mostaru, tamu po Mostaru... pa rastjeraj...
... Poslije njenog odlaska... Kad sunce iščezne iza gora, oblačim svoju plavu odjedu sa širokim rukavima i odlazim da spavam među bambuse, koje je ona voljela... Tu Fu
ČEŽNJA
Gdje ste?... Ja budan na prozoru stojim naslonjen čelom na staklo... Sve spava... Nod sjajna, kô da po oknima mojim polako šušti vaša kosa plava...
U ove čase zvijezdâ i snovâ u vašu baštu ja sam dolazio; mirisao je jorgovan i zova, i mrki čempres povijô sе ti'о.
U ove čase vi ste ruža bili, ja leptir bio što na cvijet pada; ah, vaše kose, oči, smijeh mili, i vaše tijelo i ljepota mlada
Opiše mene... Mi bjesmo u raju, jabuke slatke berudi sa grana... Dok slavuj pjeva i zvijezde sjaju i rasipa se miris jorgovana.
No sve je prošlo... Kô jablan bez rose sam ginem sada i u čežnji stojim... Nod, sjajna, kô da svila vaše kose polako šušti po oknima mojim... (1905.) Aleksa Šantid
... Blok nas uči... da samo onaj koji voli ima pravo na zvanje čovjeka...
NAŠ STARI DOME
Naš stari dome, kako si oronô! Kapije tvoje niko ne otvara, po njima mirno crv dube i šara – grize, kô čežnja jedno srce bono.
5 Evo mi sobe! O duvaru jošte ikona visi, prašljiva i sama, i u me gleda i šapde iz rama o dobru srede, djetinjstva, milošte.
Ovdje sam prve stihove napisô, ovdje je s dušom poletila misô visoko, tamo gdje se istok žari.
Ovdje mi negda bješe raj... A sada? Na moje srce grobna zemlja pada, i ja se rušim kô ti, dome stari... (1906.) Aleksa Šantid
... Majakovski nas uči... da je najstrašnija od svih amortizacija, amortizacija srca...
... Ne pjevaj mi ljepotice, pjesme Gruzije, pune tuge; (1828) sjete me na jedno lice, na drugi život, obale druge... Aleksandar Sergejevič Puškin (1799-1837)
... Legenda priča da u Jemenu postoji staro pleme koje se zove Azra (djevica)... Mladidi iz tog plemena nose silne vatre u sebi... Ako im ne bude dozvoljeno ili iz nekog drugog razloga ne mogu dobiti odabranicu svoga srca, odlaze u pustinju ili u rat... da se što prije riješe života... umiru zaljubljeni... bez ljubavi ne žele živjeti... Njemački pjesnik Hajnrih Hajne čuo je za tu legendu... i napisao pjesmu Azra...
AZRA
Svakog dana šetala se sultanova kderka divna, u suton kraj šedrvana gdje žubore bijele vode
Svakog dana rob je mladi stajao kraj šedrvana gdje žubore bijele vode; svakog dana biv'о bljeđi.
Jedne večeri mu mlada sultanija naglo priđe: tvoje ime hodu znati, i otkud si, kojeg roda.
Muhamed je moje ime, moj zavičaj žarki Jemen, od roda sam onih Azra koji umiru kad ljube... Hajnrih Hajne (1797-1856)
... Voleo sam vas dutke, beznadežno, Čas mučen stidom, čas ljubavnom boli; Voleo tako iskreno i nežno Kako vam želim da vas drugi voli... (1829) Aleksandar Sergejevič Puškin
6 ... Hajne nas uči... da bez ljubavi nema smisla živjeti...
ABDELU VAHABU AL-BAJATIJU...
Život, dragi Abdelu, sve razrešava. Ovo nije samo rima, samo slik: Bagdad se spremao da ti podigne vešala a podidi de - spomenik. Kad de to biti, krajem kojeg veka - ne znam, ali bide, bide. A ja sam eto s tim spomenikom nekad na Baščaršiji jeo devapčide... Izet Sarajlid (1930-2002)
... Ti dolaziš ravno iz mog sela i sigurno deš mnogo toga redi... kaži, da li je ved procvala trešnja u njezinu vrtu... nije li koza obrstila ružu, što sam je zasadio kraj njena prozora? Van Vej
... Pišem ti iz XIX veka. Pišem uz ptica cvrkut. Kod Tolstoja sam. (Ne brini, nisam šenuo umom!) Grof je silan, ali jutros sav je nekako smrknut: sinod mu je, u romanu, Bolkonski umro. Tako je to, kaže, rat je najvedi zločin. A onda me pita: Kome sve pisma šaljem? Lepo mi je ovde. Čim u dvadeseti vek kročim odmah me neko po glavi mlatne maljem! Izet Sarajlid
TI I VI
Isprazno vi, srdačnim ti, ona zabunom zameni i odmah u mojoj mašti, uzdrhta duša u meni. Pred njom snovi mi se snili; ne mogu da joj odolim. Kažem: kako ste vi mili, a mislim: kako te volim.... (1828) Aleksandar Sergejevič Puškin
... Ja s dragom zborim, koje više nema, u tvome liku tražim crte njene u živim ust'ma – usta davno nijema, u očima ti – sjaj ugasle zjene... (1828) Mihail Jurjevič Ljermontov (1814-1841)
... I ništa nede dušu da zanjiše. Nit' u drhtanje može da je svali. Ko je ljubio, taj ne ljubi više. Izgorelog niko ne zapali.... Sergej Aleksandrovič Jesenjin (1895-1925)
... Dodi de Ona, kunem ti se, prisan i kad upreš u nju svoje zene, za sve što sam kriv i za što nisam lizni joj ruku ti umesto mene... Sergej Aleksandrovič Jesenjin
7 MOSTARSKE KIŠE...
... Mostarske kiše su najljepša poema napisana o tom gradu...
... U Mostaru sam voleo neku Svetlanu jedne jeseni, jao kad bih znao sa kim sada spava, ne bi joj glava, ne bi joj glava jao kad bih znao ko je sada ljubi ne bi mu zubi, ne bi mu zubi, jao kad bih znao ko to u meni bere kajsije još nedozrele...
... na oknu su ko božidni zvončidi moga detinjstva zvonile kapi... i nodna pesma tekla tihano niz Donju mahalu... Ej, Sulejmana othranila majka...... ni ono lišde po trotoarima, ni one dane, ja više ne mogu, ja više ne umem izbrisati...... govorio sam joj o Ljermontovu, o Šagalu, sve sam joj govorio... vukla je sa sobom neku staru Cvajgovu knjigu...... volela je kestenje, kupili smo ga po Rondou, nosila ga u sobu, vešala o končide... volela je ruže, one jesenje, ja sam joj donosio, kad svenu stavljala ih je u neku kutiju...
... Stvarno sam voleo tu Svetlanu jedne jeseni, jao, kad bih znao sa kim sada spava, ne bi mu glava, ne bi mu glava jao, kad bih znao ko je sada ljubi ne bi mu zubi, ne bi mu zubi, jao kad bih znao ko to u meni bere kajsije, još nedozrele... (oktobra 1965.) Pero Zubac
8 MOSTARENJE... Mostarenje je, uistinu prekrasna i bogata romanizovana hronika o gradu Mostaru, u kojoj Marid istražuje i čitaocu otkriva dosad nepoznate, ili malo poznate detalje...
... Pa si zabrlj'o, moj Aleksa, da ne može gore. Stariji sam ti brat, ne ljuti se na me, niko ti više dobra od mene ne želi, ali ti moram po duši redi šta i kako je, a bogami i čaršija sve to vidi. Imade li ti išta lijepo iz muslimanskog života opjevat', nego kako imama Sefida šder vrcka kroz bašču s ibrikom u ruci? Lijepo žensko nije grijeh pogledati, ali preko tuđih taraba duriti i telaliti to po novinama – ne ide. I to ti malo, okren'o si pjevanije po priredbama. Gdje de ti duša, to je tvoja briga. Moja je briga obraz Šantida. OBRAZ, razumiješ li? Od kad je djed Petar, Bog da mu dušu prosti, sišao u ovu čaršiju, mi smo se, Šantidi, s muslimanima lijepo pazili i još pazimo. Pošteni su ljudi, dobre komšije. I stalne mušterije... A ti baš zapeo da nas istjeraš iz ove ljepote! Gdje demo mi, Šantidi? Na konja, pa nazad u Bogodol, il' u Trst, na brod, pa u Ameriku? Ne valja nijedno. Jedva smo se kutarisali one vukojebine pod Čabuljom, gdje vuk i međed jedu ovcu, a sušica i sifilis čovjeka. A u Ameriku kako je ko otiš'o, nije se vratio. Ako nije šta stek'o k'о da ga na ovoj zemlji nikad nije bilo, a ako je i stek'o, opet se vrati u tegli od kiselih krastavaca; ni u prahu mu se tamo ne ostaje. A sad deš nam ti bruku i šuhu na kudu navudi. Nikad odrasti, moj braco, nikad se pameti dozvati, vikao je brat Pero, glava kude.
- Ne znam, Pero, šta je tu bruka. I ne znam šta to ima ljepše u životu od čiste ljepote. A čista ljepota je vizija, san... Ne gledaš očima, ne dodiruješ rukom. Samo je dušom možeš osjetiti, a pjesmom redi, odgovorio je Aleksa.
- Е, sad me vučeš za jezik, pa da ti kažem. Te ublehe o vizijama ostavi onim dangalicima što ti štampaju pjesmuljke od kojih živ rob haira nema. Vidim ti po očima, nije ti pravo što ja ovako, iskreno, a kome du, ako nedu bratu. Ljutio se, ne ljutio, još ti jednom ponavljam i molim te: okani se dorava posla. Lijepo je što držiš do muslimana, a i oni do tebe. Poštuju te kao ni jedno kršteno čeljade u čaršiji, k'о da si, Bože me 'prosti, rođen njihov. I za rađu je dobro. Al' se okani pjevanija o muslimankama. Ja se sad sklanjam na ulici ispred imama Sefida, nemam obraza u oči pogledati... Ne valja! Nikako ne valja! Ovo de, velim ti, na veliku bruku izadi.''...
''Sretala sam ga često, kad bih išla u mekteb, u školu, ja l' na česmu. Riječi razmijenili nikad nismo. Viđala bih ga izdaleka, skockan kao da je sad iz Beča došao. Najviše se cipela sjedam. Uvijek uglancane, sjaje, a po njima pale pantole, porezati bi se mogao kako su opeglane... Jednom sam čula kako neko pjeva u Dorovida avliji. Pjevao je ''Kara majka sina Ahmeta'' uz violinu, tamburicu i šargiju. Pjevao je jedan glas žalovito. Kasnije sam čula da mu je to bila i najdraža pjesma, pa sad mislim kako je on pjevao. Zagledala ga u prolazu nisam, sine, velim ti, nisam. Ali se pričalo da je bio lijep čovjek. Mostarske cure su sknadile i potajno pjevale:
... Kujundžijo, tako ti zanata... Sakuj meni junaka od zlata... Na priliku Alekse Šantida... sjedala se Emina Sefid Kuluder.''
... A padale su svu nod neke modre kiše nad Mostarom...
9 ''Aleksa je simbol. Prošlo je više od stotinu godina od njegove smrti, a mi još uvijek o njemu govorimo. Bio je ogromna veličina iz koje mi nedovoljno učimo o onome što nas povezuje, da se prepoznajemo po onome po čemu smo slični, a ne da se gonimo po onome po čemu smo različiti'' rekao je Abdulah Sidran na 95. Šantidevim večerima poezije...
... Večeras u meni Neretva neka razbija ogromna brda daleka...
VRBE
Dvije su vrbe pokraj reke tiho plakale dok su se vlati ovim poljem tužno svijale; sedam se Nina one jeseni kad si otišla, bio je vetar, zar ne pamtiš?
Tvoja je kosa poput grana bila nemirna, poslednje zbogom kad si rekla sva u suzama; seti se Nina one jeseni kad si otišla, seti se vrba pokraj reke... (1963)
... Negdje se lomile oblačine dok slučaj nije dao da se strada. A čovjek sjedio u zaletu! Ondje je kipjela utroba zemlje no kora čvrsta spriječila da provre. A čovjek sjedio u zaletu! Onda miran glas što sve de lako prhnuti u ništa. Čovjek, prestravljen, uhvati se tla... Ljiljana Matid Ristanovid
... Pod Starim mostom Crnjanskog joj govorio...
POD STARIM MOSTOM
U meni večeras ova reka razbija ogromna brda daleka, muči se, urliče, razmiče klance i kida svoje zelene lance i rije kroz moje srce riđe, jer mora nekuda da iziđe.
10