Ubij Bliznjeg Svog I
Marko Lopušina UBIJ BLIŽNJEG SVOG I-III (ULOMCI) Jugoslovenska tajna policija 1945/1997. UBIJ BLIŽNJEG SVOG I. REC AUTORA Tajnost je glavni i osnovni princip postojanja i rada svih obavestajnih sluzbi sveta, pa i srpske i jugoslovenske tajne policije. U toj tajni o sebi i drugima, sadrzana su snaga, moc i dugovecnost drzavne politicke policije, koja postoji na ovim nasim prostorima poslednjih pedeset godina. Njen zadatak je od 1945. do pocetka devedesetih, a i kasnije, uvek bio da brani, stiti i cuva drzavu, vlast, partiju i njen politicki vrh od tzv. unutrasnjeg i spoljnjeg neprijatelja. Zato su Oznu, Udbu, SDB, politicki celnici od miloste zvali „pesnica komunizma“ ili ponekad i "stit revolucije". cinjenica je da su jugoslovensku tajnu sluzbu stvarali i vodili Hrvati i Slovenci, a da su njeni najrevnosniji policajci bili Srbi, samo zato, sto su se trudili da dokazu svoju odanost Titu i Partiji. Kao verni cuvari Broza i druge Jugoslavije, Srbi "oznasi", "udbasi", "debejci", proganjali su, mnogo puta i bez suda, ne samo po principu velikog broja i velike nacije vec i svesno, upravo vlastiti narod. Srbi su u drugoj Jugoslaviji bili sami sebi i gonici i progonjeni, tacnije i dzelati i zrtve tajne policije. Malo je reci u srpskom jeziku koje tako sumorno zvuce, kao sto je to rec Udba. U njoj je sadrzan sav ljudski gnev i tihi otpor prema jednom delu zivota u komunistickoj Jugoslaviji, koji su mnogi njeni zitelji potisnuli, makar prividno, iz secanja. Udbom i danas ljudi zovu sve jugoslovenske sluzbe drzavne bezbednosti, jer zele da na taj nacin pokazu koliko su svesni zla koje je politicka policija nanela vlastitom narodu.
[Show full text]