Dokumenti O Socijalističkom Pokretu U Sremu 1894–1908

IZDANJE ODBORA ZA PROSLAVU PEDESETOGODIŠNJICE SRPSKE SOCIJAL- DEMOKRATSKE PARTIJE I GLAVNOG RADNIČKOG SAVEZA PRI POKRAJINSKOM ODBORU SSRNS ZA VOJVODINU

DOKUMENTI O SOCIJALISTIČKOM POKRETU U SREMU 1894–1908

Sabrao i uredio Andrija Radenić

NOVI SAD, 1955

SADRŽAJ Skraćenice Popis dokumenata Predgovor Dokumenti 1–185 Registri

DAZ – Državni arhiv u Zagrebu VX – Akta Zemaljske vlade Hrvatske SSM – Akta Sudbenog stola u Mitrovici DK – Dosije procesa protiv socijalista, Korać AGB – Arhiva grada Beograda ZM – Akta Zemunskog magistrata GAK – Gradska arhiva u Sr. Karlovcima MB – AK – Muzej u Vukovaru, Kotarska arhiva ACK – Arhiv istoriskog odeljenja CK SKJ Štamparsko preduzeće „Zmaj“, Novi Sad – 1170–955

[POPIS DOKUMENATA]

1. Šid, 20 marta 1894 – 13 avgusta 1894. – Dnevnik Vitomira Koraća – razmišljanja i razgovori o nepravednostima postojećeg poretka i o potrebi okupljanja i organizovanja siromašnih slojeva društva zemljoradnika i zanatlija; prvi planovi i uspesi. 2. Šid, 1 maja 1894 – 2 decembra 1894. – Dnevnik Vitomira Koraća o primljenim socijalističkim brošurama. 3. Šid, 1 maja 1894 – 15 oktobra 1894. – Dnevnik Vitomira Koraća o razdeljenim, prodatim brošurama i novinama 4. Šid, 1 maja 1894 – 25. septembra 1894. – Glavna knjiga o rasturanju socijalističkih brošura i novina. 5. Šid, 2 maja (21. aprila) 1894. – Vitomir Korać Vasi Pelagiću u Beogradu – traži brošure i pita za socijalistički list radi pretplate. 6. Šid, 11 maja 1894. – Vitomir Korać Vasi Pelagiću – potvrđuje prijem brošure i listova i kazuje svoje dalje potrebe. 7. Šid, 6 juna (25. maja) 1894. godine. – Vitomir Korać Vasi Pelagiću – iznosi teškoće oko rasturanja brošura i skupljanja pretplatnika. 8. Šid, 4 jula 1894. – Vitomir Korać A. Radoševiću u Vukovaru – o potrebi rasturanja Pelagićevih spisa. 9. Šid, 19 novembra 1894. – Vitomir Korać Vasi Pelagiću – traži obaveštenje o cenama nekih knjiga i lista „Zanatliski savez“ 10. Šid, 17 aprila 1895. – Grupa šidskih socijalista uredništvu „Slobode“ u Zagrebu – javlja o širenju pokreta i traži obaveštenja o načinu proslave 1 maja. 11. Zagreb, 22 aprila 1895. – Odbor za proslavu 1 maja u Zagrebu V. Koraću u Šidu – o raznim mogućnostima proslave 1 maja.

12. Zagreb 26 aprila 1895 . – Uredništvo „Slobode“ grupi socijalista u Šidu – javlja da su traženi prvomajski spisi poslati i moli da se po proslavi napiše dopis za list. 13. Šid, 28 aprila 1895. – Spisak prilagača za proslavu 1 maja u Šidu. 14. Šid, 29 aprila 1895. – Odbor za proslavu 1 maja uredništvu „Slobode“ – traži detaljnija uputstva za proslavu koja je odložena na 1 maj po starom kalendaru. 15. Šid, 1 maja 1895. – Poglavarstvo opštine u Šidu Kotarskoj upravi – izveštava o hapšenju Vitomira Koraća. 16. Zagreb, 5 maja 1895. – Ivan Ancel odboru za proslavu 1 maja u Šidu – upozorava da se novine i spisi ne smeju javno prodavati i predlaže da se ovaj put proslava 1 maja ograniči na organizovanje zabave. 17. Vukovar, 12 maja 1895. – Podžupan Jurković banu – o socijalističkom pokretu u Šidu i okolini. 18. Šid, 13 maja 1895. – Žandarmeriska stanica u Šidu Kotarskoj oblasti u Šidu – izveštava o hapšenju grupe seljaka i zanatlija u Šidu. 19. Vukovar, 14 maja 1895. – Podžupan Jurković banu - dopunski izveštaj o socijalističkom pokretu u Šidu. 20. Srem 14 maja 1895 – 2 avgusta 1895. – Spisak saslušanih okrivljenika - imena sa zanimanjem, mestom i datumom rođenja i saslušanja. 21. Sr. Mitrovica, 14 maja 1895. – Zapisnik saslušanja Vitomira Koraća. 22. Vukovar, 16 maja 1895. – Veliki župan Sremske županije Gradskom poglavarstvu u Zemunu – traži da se dostavljaju imena svih vojnih obveznika privrženih socijal-demokratskim i anarhističkim načelima. 23. Sr. Mitrovica, 25 maja 1895. – Zapisnik saslušanja dr-a Dragutina Grčića, javnog beležnika u Šidu, svedoka optužbe protiv grupe socijalista 24. Sr. Mitrovica, 25 maja 1895. – Zapisnik saslušanja svedoka Petra Mrkića, opštinskog beležnika u Šidu. 25. Sr. Mitrovica, 14 juna 1895 . – Zapisnik saslušanja svedoka Ilije Vasića, sudskog izvršitelja u Šidu. 26. Sr. Mitrovica, 7 juna 1895. – Zapisnik saslušanja svedoka Jove Stajića, advokata u Šidu, 27. Sr. Mitrovica, 8 jula 1895. – Advokat dr. Aleksandar Roknić Sudbenom stolu u Mitrovici – da se njegovi klijenti Vitomir Korać i Nikola Jokić puste na slobodu. 28. Sr. Mitrovica, 12 jula 1895. – Optužnica Državnog tužioštva u Sr. Mitrovici protiv Vitomira Koraća, Lazara Foriškovića, Nikole Jokića, Ljubomira Šoića i Lazara Dudića. 29. Sr. Mitrovica, 25 jula 1895. – Zapisnik sudske rasprave protiv Vitomira Koraća, Lazara Foriškovića, Nikole Jokića, Ljubomira Šoića i Lazara Dudića. 30. Sr. Mitrovica, 27 jula 1895. – Tekst sudske presude. 31. Sr. Mitrovica, 29 jula 1895. – Vitomir Korać odustaje od žalbe na presudu. 32. Sr. Mitrovica, 23. avgusta 1895. – Advokat dr Fran Kucelić Sudbenom stolu u Mitrovici – podnosi žalbu na presudu Lazara Foriškovića, Nikole Jokića i Ljubomira Šoića. 33. Zagreb, 14. decembra 1895. – Odluka Stola sedmorice u Zagrebu na žalbu Lazara Foriškovića, Nikole Jokića i Ljubomira Šoića. 34. Sr. Mitrovica, 16. decembra 1895. – Vitomir Korać Sudbenom stolu – da mu se vrate zaplenjene stvari. 34a. Beograd, 16. marta 1896. – Vasa Pelagić Vitomiru Koraću u Šidu – pita da li je primio njegove brošure i list „Socijal-demokrat“ 35. Zagreb, 28. januara 1897. – Glavni odbor Socijal-demokratske partije daje socijalistima u Tovarniku uputstva za osnivanje i rad mesne organizacije kluba.

36. Zagreb, 8. februara 1897. – Glavni odbor Socijaldemokratske partije čestita socijalistima u Tovarniku osnivanje kluba i daje dalja uputstva za rad, ističući važnost organizacija. 37. Zagreb, 10. februara 1897. – Glavni odbor obaveštava klub Socijal-demokratske partije u Ilači da će neposredna uputstva za rad dobiti od socijalista iz Tovarnika. 38. Vukovar, 13. februara 1897. – Veliki župan Sremske županije Ervin Čeh izveštava Kuena Hedervarija o ponovnom razmahu socijalističke agitacije u Šidskom i Vukovarskom kotaru. 39. Vukovar, 17. februara 1897. – Podžupan Sremske županije Petar pl. Jurković dostavlja banu Kuenu izveštaje podložnih organa o socijalističkom pokretu i traži pojačanje žandarmeriske stanice u Šidskom kotaru. 40. Vukovar, 17. februara 1897. – Upravitelj kotarske oblasti u Vukovaru Josip Virag opštinskim poglavarima – da se preduzmu preventivne i represivne mere protiv socijalističkih agitatora. 41. Zagreb, 18. februara 1897. – Zemaljska vlada odobrava županu Sremske županije iznos od 100 for. za privatnog detektiva, angažovanog za nadziranje socijalista. 42. Tovarnik, 2. marta 1897. – Opštinsko poglavarstvo u Tovarniku objavljuje naredbu o zabrani sastajanja i uvođenju policiskog časa. 43. Vukovar, 24. marta 1897. – Podžupan Jurković upravitelju kotarske oblasti u Vukovaru Josipu Viragu – dostavlja režimske „Sremske novine“ radi rasturanja među seljacima. 44. Vukovar, 27. marta 1897. – Podžupan Sremske županije Jurković banu Kuenu – o blagotvornom uticaju hapšenja socijal-demokratskih vođa Ivana Ancela i Vitomira Koraća na smirenje duhova zahvaćenih socijalističkom propagandom. 45. Vukovar, 29. marta 1897. – Podžupan Sremske županije Jurković banu Kuenu – o potrebi da se Ancel zadrži u zatvoru i da se uhapsi urednik socijal-demokratskog lista „Slobode“ Stjepan Lapuh s obzirom na ponovno jačanje socijalističkog pokreta. 46. Vukovar, 31. marta 1897. – Kotarska oblast višoj instanci – povodom zahteva seljaka iz Marinaca da se pusti na slobodu njihov uhapšeni drug. 47. Vukovar, 1. aprila 1897. – Podžupan Jurković dostavlja banu iscrpan izveštaj o socijalističkom pokretu u Šidskom, Vukovarskom i Vinkovačkom kotaru. 48. Vukovar, 1. aprila 1897. – Podžupan Jurković javlja banu o potrebi da se vodnik žandarmeriske stanice u Šidu premesti, jer kao čovek već stariji i mirnije prirode ne odgovara mestu i vremenu u kojem kipti socijalistički pokret 49. Osijek, 1. aprila 1897. – Podžupan Virovitičke županije Čavrak banu Kuenu – o političkoj delatnosti opozicionih stranaka koje koriste i iz Sreme „uneseni“ socijalistički pokret. 50. Zagreb, 4. aprila 1897. – Zemaljska vlada podžupanu Sremske županije Jurkoviću i gradonačelniku Zagreba Mošinskom – da se povede kazneni postupak protiv urednika „Slobode“ Lapuha i da se pojača nadzor nad putnicima iz Srema koji posećuju redakciju socijal-demokratskog lista. 51. Vukovar, 4. aprila 1897. Kotarska oblast višoj instanci – o merama protiv socijalista u Bršadinu. 52. Trpinja, 4. april 1897. – Danilo Kukić, beležnik, podžupanu Jurkoviću u Vukovaru – traži instrukcije radi sprečavanja delatnosti socijalističke organizacije u Trpinji. 53. Zemun, 4. aprila 1897. – Policiski komesarijat javlja banu da je Vaso Pelagić pomilovan i da se opet nalazi na slobodi u Beogradu. 54. Zagreb, 5. aprila 1897. – Gradsko poglavarstvo u Zagrebu Pretsedništvu zemaljske vlade u Zagrebu – o povezanosti socijalističkog pokreta u Sremu sa agitacionom delatnošću Glavnog odbora Socijal- demokratske partije u Zagrebu; predlaže energične mere.

55. Vukovar, 5. aprila 1897. – Podžupan Jurković kotarskoj oblasti u Vukovaru – dostavlja spisak članova kluba socijalista u Negoslavcima. 56. Mitrovica, 6. aprila 1897. – Vodnik žandarmerije javlja svojoj komandi o zapleni Pelagićevih brošura kod Ace Bankovačkog u Irigu 57. Mitrovica, 6. april 1897. – Odluka suda u Sr. Mitrovici o zabrani rasturanja Pelagićevih brošura. 58. Vukovar, 7. aprila 1897. – Podžupan Jurković izveštava Bana – da je izdao nalog da se Vaso Pelagić u slučaju prelaska granice uhapsi na osnovu poternice Sudbenog stola u Petrinji od 27. 4. 1880, koja je još u važnosti; u prilogu tekst poternice. 59. Vukovar, 8. aprila 1897. – Podžupan Jurković dostavlja banu prepis dopisa upućenog šefu zagrebačke policije da se sremski socijalistički agitatori koji se snabdevaju propagandnim materijalom u Zagrebu odmah stave pod nadzor i otprave nadležnim vlastima županije. 60. Zagreb, 9. aprila 1897. – Naredba bana Kuena Hedervarija o političkim udruženjima. 61. Zagreb, 10. aprila 1897. – Banova kancelarija odgovara županijskoj upravi u Vukovaru da je izdat nalog za nadziranje socijalista iz Srema. 62. Negoslavci, 10. aprila 1897. – Vodnik žandarmeriske ekspoziture javlja svojoj komandi o širenju socijalističkog pokreta u Negoslavcima i Svinjarevcima i o preduzetim merama. 63. Vukovar, 10. aprila 1897. – Anonimni građanin javlja banu o tajnom delovanju socijalista. 64. Bršadin, 10. aprila 1897. – Specijalni izaslanik oblasti Vladislav Rafaelis podžupanu u Vukovaru – o aktivnosti pojedinih socijalističkih agitatora i merama protiv njih. 65. Zagreb, 12. aprila 1897. – Zemaljska vlada svim županijskim upravama, osim sremske – da se socijalistički agitator Vaso Pelagić odmah uhapsi čim se pojavi na njihov teritoriji. 66. Vukovar, 14. aprila 1897. – Podžupan Jurković izveštava bana o potrebi izdavanja antisocijalističkog materijala radi uspešnijeg suzbijanja socijalističkog pokreta. 67. Vukovar, 14. aprila 1897. – Podžupan Jurković pretstojništvu kotarske oblasti u Vukovaru – daje najnoviji Pelagićev lični opis. 68. Osijek, 15. aprila 1897. – Vanredni izaslanik u Virovitičkoj županiji javlja državnom tužioštvu u Osijeku o delatnosti socijalističkih agitatora u Dalju i okolnim mestima po primeru onih u Sremu. 69. Osijek, 16. aprila 1897. – Pretstojništvo kotarske oblasti podžupanu Jurkoviću – izveštaj o iskazu uhapšenog pretstavnika socijalista iz Bijelog Brda. 70. Vukovar, 17. aprila 1897. – Podžupan Jurković dostavlja banu iscrpan izveštaj o daljem razvoju socijalističkog pokreta u Sremu i o poduzetim merama. 71. Vukovar, 18. aprila 1897. – Podžupan Jurković javlja banu o kandidaciji Ancela ili Koraća na saborskim izborima u Šidskom kotaru, o pojačanoj socijalističkoj agitaciji i o potrebi da se već tražene i preduzimane mere u Zagrebu još energičnije sprovedu. 72. Vukovar, 19. april 1897. – Podžupan Jurković daje banu izvesne ispravke na anonimnu dostavu o delovanju socijalista u Vukovaru i javlja da će prota Perkačanski još pre 1 maja održati u crkvi besedu protiv socijalističkog pokreta. 73. Zagreb, 22. aprila 1897. – Zemaljska vlada županijskoj upravi u Vukovaru – da se odloži izdavanje jedne antisocijalističke brošure, jer zasada „još u prvoj socijalističkoj omami“ ona bi slabo mogla delovati. 74. Vukovar, 23. aprila 1897. – Podžupan Jurković izveštava bana o potrebi vojne asistencije u Tovarniku, Šidu i Ilači, gde se stanovništvo još nije odreklo socijalističkih ideja i manifestuje svoju solidarnost sa uhapšenim socijalističkim agitatorima besplatnom obradom njihove zemlje.

75. Sarajevo, 23. aprila 1897. – Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu vladi u Zagrebu – interesuje se da li iseljenici iz Bosne učestvuju u socijalističkom pokretu koji se naročito razmahao u susednoj Slavoniji, duž reke Save. 76. Osijek, 25. aprila 1897. – Podžupan Virovitičke županije Čavrak banu Kuenu – o rezultatima istrage protiv socijalističkih agitatora i povezanosti njihove aktivnosti sa pokretom u Sremu i centralama Socijal- demokratske partije u Budimpešti i Zagrebu. 77. Zagreb, 26. aprila 1897. – Naredba bana Kuena Hedervarija o zabrani proslave 1 maja. 78. Zagreb, 28. aprila 1897. – Zemaljska vlada pita župana u Vukovaru i Požegi da li u socijalističkom pokretu uzimaju učešća i doseljenici iz Bosne. 79. Osijek, 28. aprila 1897. – Državno odvetništvo u Osijeku Kotarskoj oblasti u Vukovaru – o uhapšenom Dušanu Iliću kao vezi socijalista. 80. Vukovar, 2. maja 1897. – Podžupan Jurković izveštava bana – da nije zapaženo učešće stanovnika iz Bosne u socijalističkom pokretu na području Sremske županije. 81. Vukovar, 4. maja 1897. – Podžupan Jurković banu – o preduzetim merama predostrožnosti za sprečavanje prvomajskih manifestacija i potrebi da se u Vukovaru, Vinkovcima, Rumi, Inđiji i Mitrovici opet smesti po jedna konjička satnija. 82. Zagreb, 7. maja 1897. – Direkcija pošta i telegrafa šalje izveštaje banu da će, prema traženju banske kancelarije, poštanski uredi u Iloku, Šidu, Rumi, Staroj Pazovi i Županji imati od 10–22 maja neprekidnu dnevnu telegrafsku službu od 8 do 21 čas. 83. Zagreb, 8. maja 1897. – Vlade Hrvatske i Slavonije Zemaljskoj vladi za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu – opisuje srazmere socijalističkog pokreta u Sremu, ističući da u njemu nisu učestvovali došljaci iz Bosne i Hercegovine. 84. Zagreb, 12. maja 1897. – Zemaljska vlada ministru pretsedniku Ugarske baronu Banfiju u Budimpešti – traži, s obzirom na buntovnički socijalistički pokret, da se u Sremsku županiju pošalje na stacioniranje jedan konjički puk. 85. Vukovar, 27. maja 1897. – Podžupan Sremske županije Jurković javlja banu Kuenu Hedervariju o nemirima u Sremu i potrebi da se oružane snage zadrže još neko vreme u Šidu, Tovarniku i Ilači. 86. Zagreb, 30. maja 1897. – Komanda 13. korpusa vladi u Zagrebu – da će se vojne snage u jačini jedne čete još zadržati u Vukovaru, Nuštru, Vinkovcima, Tovarniku i Bošnjacima. 87. Sr. Mitrovica, 20. juna 1897. – Optužnica Državnog tužioštva protiv grupe socijalista u Sremu i članova Glavnog odbora Socijal-demokratske partije u Zagrebu. 88. Sr. Mitrovica, 15. jula 1897. – Sudska rasprava i presuda. 89. Šid, 7. oktobra 1897. – Kotarska uprava u Šidu banu Kuenu Hedervariju – o socijalističkom pokretu u Šidskom kotaru. 90. Vukovar, 8. oktobra 1897. – Veliki župan Sremske županije Ervin pl. Čeh banu Kuenu Hedervariju – o političkom raspoloženju stanovništva i merama političkih vlasti u pojedinim kotarima Sremske županije 91. Vukovar, 17. oktobra 1897. – Podžupan Jurković bana o potrebi da se i posle saborskih izbora ostave još jedno vreme u Sremu stacionirane oružane snage. 92. Zagreb, 21. oktobra 1897. – Zemaljska vlada komandi u Zagrebu – da oružane snage na području Sremske županije ostanu i dalje u pojačanom sastavu. 93. Stara Pazova, 20. maja 1898. – Kotarska uprava Gradskom poglavarstvu u Zemunu – o proterivanju jednog socijalističkog agitatora. 94. Irig, 21. avgusta 1898. – Kotarska uprava u Irigu Gradskom poglavarstvu u Zemunu – o proterivanju socijalističkih agitatora iz Pavlovaca.

95. Zagreb, 15. februara 1898. – Interpelacija opozicionog poslanika dr Franja Potočnjaka u hrvatskom saboru, upućena vladi povodom brutalnog postupka protiv osuđenih pristalica Socijal-demokratske partije u mitrovačkoj kaznioni. 96. Vukovar, 26. februara 1899. – Podžupan Jurković izveštava o nadzoru nad socijalistima koji izlaze iz mitrovačke kaznione. 97. Zagreb, 1. marta 1899. – Policiska uprava telegramom javlja podžupanu u Vukovar da će i jedan socijalista iz Srema poći na kongres Socijal-demokratske partije u Budimpešti. 98. Vukovar, 1. aprila 1899. – Podžupan Jurković vladi u Zagrebu – o preduzetim merama da se spreči odlazak pretstavnika sremskih socijalista na Kongres u Budimpešti. 99. Vukovar, 3. maja 1899. – Podžupan Jurković izveštava bana da je 1 maj protekao u miru na celom području Sremske županije. 100. Zagreb, 18. maja 1899. – Pretsedništvo vlade zapovedništvu žandarmerije – da se u interesu javnog mira i poretka ustroji u Tovarniku žandarmeriska ekspozitura. 101. Zagreb, 18 maja 1899. – Pretsedništvo vlade gradonačelniku Zagreba – da se na železničkoj stanici uspostavi naročita kontrola nad socijalistima koji saobraćaju sa Sremom, specijalna pažnja da se obrati na sremske seljake. 102. Vukovar, 8. juna 1899. – Župan Jurković Banu – o nadziranju Koraća posle izlaska iz mitrovačke kaznione i potrebi da se, u interesu postojećeg reda u Šidu, omogući njegovo nastanjivanje u Zagrebu, gde će biti i pod boljom prismotrom. 103. Vukovar, 16. juna 1899. – Župan Jurković banu – urgira dozvolu za Koraćevo preseljenje u Zagreb. 104. Zagreb, 28. juna 1899. – Pretsedništvo vlade županu Jurkoviću – da se Koraću dozvoljava preseljenje u Zagreb, gde će biti pod policiskim nadzorom. 105. Zagreb, 28. juna 1899. – Pretsedništvo vlade daje gradonačelniku u Zagrebu Mošinskom uputstva za sprečavanje eventualnih demonstracija pri Koraćevom dolasku u Zagreb i za uspostavljanje nadzora nad njim. 106. Vukovar, 19. jula 1899. – Župan Jurković banu – o agitacionoj delatnosti Mate Gruića iz Tovarnika i širenju socijalističkih ideja preko lista „Srbin Zanatlija“ iz Sremskih Karlovaca. 107. Zagreb, 29. jula 1899. – Pretsedništvo vlade patrijarhu Georgiju Brankoviću u Sremskim Karlovcima – da se otkaže štampanje lista „Srbin Zanatlija“ u Srpskoj manastirskoj štampariji, jer propagira socijalistička načela. 108. Zagreb, 29. jula 1899. – Pretsedništvo vlade gradonačelniku Zagreba – imenuje osobe za koje postoji sumnja da su u vezi sa vođama socijalista u Šidskom kotaru. 109. Zagreb 29. aprila 1899. – Pretsedništvo vlade ugarskom ministru za unutrašnje poslove u Budimpešti – moli da se uspostavi nadzor nad Danilom Petrićem u Palanki, na koga se sumnja da održava veza sa socijalistima u Šidu. 110. Zagreb, 29. aprila 1899. – Pretsedništvo vlade Županu Jurkoviću u Vukovaru – o preduzetim merama za sprečavanje agitacionih delatnosti socijalista. 111. Sremski Karlovci, 7 avgusta (26. jula) 1899. – Patrijarh Georgije Branković javlja banu – da je uprava Srpske manastirske štamparije otkazala uredništvu „Srbina Zanatlije“ dalje štampanje lista. 112. Zagreb, 15. februara 1900. – Odgovor vladinog pretstavnika u Saboru na interpelaciju dr Frana Potočnjaka, podnetu 15. februara 1899, povodom brutalnog postupka protiv osuđenih socijalista u mitrovačkoj kaznioni.

113. Zagreb, 11 februara 1903. – Pretsedništvo vlade poziva sve vel. župane da preduzmu mere protiv članova Glavnog odbora socijal-demokratske partije, ukoliko se pojave na njihovom području, i da se spreči širenje lista „Crvena Sloboda", naročito među seljacima. 114. Osijek, 28 februara 1903. – Gradonačelnik izveštava župana o pokretu zanatskih radnika u Osijeku i o socijal-demokratskim listovima “Narodna Reč” i “Crvena Sloboda” iz Budimpešte u Virovitičkoj i Sremskoj županiji. 115. Osijek, 10 marta 1900. – Pretstojništvo kotarske uprave županu Virovitičke županije u Osijeku – o rezultatima premetačine i saslušanja socijalističkih agitatora u Dalju, kojom prilikom su uspešno korišćene metode raspirivanja šovinističkih predrasuda među pripadnicima raznih narodnosti. 116. Zagreb, 23 marta 1903. – Pretsedništvo vlade svim županima i gradonačelniku Zagreba – o socijalističkoj propagandi u vojsci i potrebi preduzimanja mere protiv nje. 117. Zagreb, 25 aprila 1903. Pretsedništvo vlade svim vel. županima i podžupanu Sremske županije – da se spreči rasturanje „Svibanjskog Spisa 1903“, koji je kao izdanje lista „Crvena Sloboda“ iz Budimpešte štampan u Novom Sadu. 118. Vukovar, 13. maja 1903. – Pretstojništvo Županijske oblasti Kotarskoj oblasti u Vukovaru – da vlasti preduzmu mere „budnosti“ protiv socijalista i drugih agitatora. 119. Zagreb, 1. februara 1904. – Gradsko poglavarstvo Zemaljskoj vladi – o socijalističkom pokretu u Zagrebu 1903 godine, kada je snabdevan propagandnim materijalom iz Budimpešte, uz naročitu pomoć tamošnje jugoslovenske socijal-demokratske organizacije, na čelu sa Miloradom Popovićem. 120. Vrdnik, 14 februara 1904. – Žandarmeriska stanica javlja svojoj komandi o zapleni socijalističkih brošura i lista “Narodna Reč“ prilikom kućnih premetačina. 121. Irig, 15 februara 1904. – Žandarmeriska stanica obaveštava komandu u Zagrebu o rezultatu premetačine kod tamošnjih socijalista. 122. Vrdnik, 17 februara 1904. Žandarmeriska stanica javlja svojoj komandi da se seljaci sela Jaska upisuju u socijalističko udruženje i da je izvršena premetačina kod pretplatnika lista „Narodna Reč“. 123. Zagreb, 18 februara 1904. – Pretsedništvo vlade obaveštava potčinjene upravne organe da je oduzeto pravo poštanske otpreme „Radničkom kalendaru za 1904“ iz Beograda, u svim zemljama pod krunom sv. Stevana. 124. Erdut 19 februara 1904. – Opštinski beležnik izveštava Kotarsku upravu u Osijeku o nemirima u susednim selima preko Dunava. 125. Osijek, 21 februara 1904. – Veliki župan Virovitičke županije banu Pejačeviću – izveštava o preduzetim merama predostrožnosti u vezi sa nemirima u graničnim selima preko Dunava. 126. Zagreb, 28 februara 1904. – Zemaljska vlada u Zagrebu upozorava vel. Župana Sremske županije Hideghetija na opasnost širenja socijalističkog pokreta iz Južne Ugarske i na potrebu da se područnim organima izdaju odgovarajuća uputstva. 127. Vukovar, 1 marta 1904. – Veliki župan Sremske županije Hidegheti Zemaljskoj vladi u Zagrebu – o socijalističkoj agitaciji u pojedinim kotarima županije i izdatim uputstvima područnim organima vlasti, (u prilogu izveštaj iriške kotarske uprave). 128. Grgurevci, 5 marta 1904. – Žandarmeriska stanica u Grgurevcima svojoj komandi o širenju socijaldemokratskih ideja u Šuljmu, Vel. Radincima i Bešenovu i o rezultatima istrage. 129. St. Banovci, 19. marta 1904. – Žandarmeriska stanica javlja svojoj komandi o širenju socijaldemokratskih ideja u Belegišu i o rezultatima istrage. 130. Kamenica, 21 marta 1904. – Žandarmeriska stanica u Kamenici javlja svojoj komandi o zapleni pronađenih primeraka socijalističkog lista „Narodna Reč“ u Ledincima i Rakovcu.

131. Zagreb, 22 marta 1904. – Pretsedništvo vlade obaveštava potčinjene upravne organe da je listu „Radničke Novine" iz Beograda oduzeto pravo poštanske otpreme u svim zemljama pod krunom sv. Stevana. 132. Mitrovica, 8 aprila 1904. – Žandarmeriska stanica u Mitrovici javlja svojoj komandi o zapleni primeraka „Narodne Reči“ u Šašincima. 133. St. Slankamen, 8 aprila 1904. – Žandarmeriska stanica u St. Slankamenu javlja svojoj komandi o hapšenju socijalista u Surduku. 134. Zagreb, 16 aprila 1904. – Ban Hrvatske ministru predsedniku ugarske vlade grofu Tisi – upozorava na potrebu da se socijalistički list “Narodna Reč“ zapleni odmah po izlasku iz štampe u Budimpešti. 135. Stari Slankamen, 14. maja 1904. – Žandarmeriska stanica u St. Slankamenu komandi u Zagrebu – o preduzetim merama protiv socijal-demokratskih agitatora u St. Slankamenu i N. Karlovcima. 136. Vukovar, 15 marta 1904. – Vel. župan Sremske županije Hidegheti Pretsedništvu vlade – o izgredima u Belegišu koji su izazvani, po mišljenju organa vlasti, agitacijom jednog socijaliste i jednog radikala. 137. Osijek, 21 maja 1905. – Pretstavka veleposednika iz Virovitičke i Sremske županije Zemaljskoj vladi u Zagrebu – o potrebi donošenja zakona o poljoprivrednim radnicima. 138. Zemun, 29 maja 1905. – Povereništvo policije u Zemunu izveštava bana grofa Pejačevića da je izbio štrajk zidara i tesara i da su preduzete sve potrebne mere za očuvanje mira i poretka. 139. Budimpešta, 4 avgusta 1905. – Ministar unutrašnjih poslova Ugarske banu Hrvatske u Zagrebu – telegramom moli da se radnici iz Ugarske angažovani za rad u beogradskoj električnoj centrali, da bi se ugušio tamošnji štrajk, upozore na opasnost koja im preti od štrajkača. 140. Budimpešta 13 septembra 1905. – Ugarski ministar poljoprivrede telegramom traži od bana Hrvatske u Zagrebu obaveštenje o položaju nadničara koji su se žalili da se po dolasku iz Ugarske na rad u Zemun nalaze bez sredstava za život. 141. Zagreb, 13 septembra 1905. – Pretstojnik Čavrak telegramom odgovara ministru poljoprivrede u Budimpešti da je pitanje nadničara iz Ugarske rešeno i da svi sada rade na nasipu. 142. Sr. Karlovci 23 aprila 1906. – Štrajk štamparskih radnika u Srpskoj manastirskoj štampariji; 1) Štrajkači Gradskom poglavarstvu – imenuju svoje pretstavnike za pregovore; 2) Uprava štamparije Gradskom poglavarstvu – traži bezuslovno izvršenje obaveze radnika prema štampariji; 3) Gradsko poglavarstvo županijskoj upravi u Vukovaru – šalje izveštaj o štrajku; 4) Gradsko poglavarstvo Zemaljskoj vladi – izveštava o mirnom ishodu štrajka. 143. Grgurevci, 22 juna 1906. – Žandarmeriska stanica u Grgurevcima izveštava komandu u Zagrebu – o širenju socijalističkih ideja u Šuljmu i o zaključcima tamo održane skupštine poljoprivrednih radnika po pitanju nadnice. 144. Grgurevci, 25 juna 1906. – Žandarmeriska stanica u Grgurevcima svojoj komandi – javlja da organizovani, socijalističkim duhom prožeti nadničari odbijaju da rade sa nesocijalistima. 145. Vukovar, 4 jula 1906. – Županiska uprava Pretsedništvu vlade u Zagrebu – javlja telegramom da je izbio štrajk u rudniku u Vrdniku i da je potrebno odmah tamo uputiti vojsku radi zaštite rudnika i otstranjenja štrajkača. 146. Zagreb, 4 jula 1906. – Iz Zemaljske vlade vojnoj komandi u Zagrebu – o potrebi da se još istoga dana uputi jedan vod konjanika iz Rume u Vrdnik radi osiguranja mira i reda. 147. Erdevik, 4 septembra 1906. – Žandarmeriska stanica u Erdeviku svojoj komandi – izveštava svoju komandu da je grupa socijalista iz Erdevika nasilno sprečila rad nadničara na imanju kneza Odeskalhia i radnika u fabrici konoplje.

148. Ilok, 4 septembra 1906. – Kotarska uprava u Iloku javlja županiskoj upravi u Vukovaru – o preduzetim merama protiv nadničara iz Erdevika koji ne dozvoljavaju da se radi ispod od njih određene tarife. 149. Čalma, 6 septembra 1906. – Žandarmeriska stanica u Čalmi kotarskoj upravi u Sr. Mitrovici – izveštava da su nadničari iz sela Bingule zabranili na imanjima svog područja rad nadničarima iz okolnih sela ispod od njih nadnice određene. 150. Sr. Mitrovica, 9 septembra 1906. – Vodnik žandarmeriske stanice u Čalmi kotarskoj upravi u Sr. Mitrovici – podnosi prijavu protiv socijalističkog agitatora Vincenca Arnosa. 151. Sr. Mitrovica, 10 septembra 1906. – Zakupnik pustare Novoselo tuži kotarskoj upravi u Sr. Mitrovici grupu radnika iz Čalme, koji su zahtevali da otpusti sada zaposlene radnike sa strane i da njih primi uz određene nadnice. 152. Sr. Mitrovica, 13 septembra 1906. – Odluka kotarskog upravnika u Sr. Mitrovici da se ne izda dozvola za održanje socijalističkog zbora u Šašincima 19 septembra. 153. Vukovar, 22 septembra 1906. – Župan Hidegheti kotarskoj upravi u Sr. Mitrovici – traži izveštaj povodom hapšenja Vincenca Arnosa. 154. Sr. Mitrovica 24 septembra 1906. – Kotarska uprava županu u Vukovaru – obrazlaže mere protiv Arnosa. 155. Ilok, 25 septembra 1906. – Iločka kotarska uprava županu u Vukovaru - opravdava mere lokalnih vlasti protiv pokreta radnika u Erdeviku. 156. Zagreb, 28 septembra 1906. – Komanda žandarmerije javlja Zemaljskoj vladi u Zagrebu – da je prestao pokret radnika na pustarama u okolini Erdevika i da su žandarmeriske snage vraćene u njihove stanice. 157. Irig, 7 oktobra 1906. – Kotarski upravitelj županu Hideghetiju u Vukovaru – obrazlaže hapšenje socijalističkog agitatora Milana Glumca. 158. Sr. Karlovci, 16 decembra 1906. – Žandarmeriska stanica u Sr. Karlovcima komandi u Zagrebu – o širenju socijalističkih ideja od strane pojedinih seljaka u Čortanovcima. 159. Šid, 8 februar 1907. – Grupa socijalista Kotarske oblasti u Šidu – traži dozvolu za održavanje zbora Socijal-demokratske partije. 160. Zagreb, 15 februara 1907. – Proglas Zemljoradničkog saveza u vezi sa tarifnim ugovorima po zaključcima Prve zemaljske konferencije organizacije poljoprivrednih radnika održane u Rumi. 161. Vinkovci, 12 marta 1907. – Nadzornik svilogojstva Glavnom nadzorništvu svilogojstva u Vinkovcima – traži uputstva u vezi sa aktivnošću socijalističke organizacije u Erdeviku, među odgajivačima svilene bube radi povišenja cene čahura. 162. Vukovar, 14 marta 1907. – Veliki župan Hidegheti pretsedništvu kotarske oblasti u Vukovaru – ukazuje na ponovno oživljavanje socijalističkog pokreta i na dužnosti vlasti da ga spreče. 163. Organizacija posednika u Sremu. 164. Zagreb, 19 marta 1907. – Interpelacija poslanika samostalne stranke dr. Dušana Popovića u saboru Hrvatske upućena vladi povodom nemira u Sremu u vezi s agitacionom delatnošću socijalista. 165. Sr. Karlovci, 20 marta 1907. – Naredba gradskog poglavarstva u Sr. Karlovcima o kažnjavanju štrajkača u slučaju da sprečavaju rad drugima. 166. Vukovar, 27 marta 1907. – Pretsedništvo Kotarske oblasti Velikom županu Hideghetiju u Vukovaru – o socijalističkom pokretu u Vukovarskom kotaru.

167. Vukovar, 10 aprila 1907. – Veliki župan Hidegheti kotarskom pretstojniku Viragu u Vukovaru – da se preduzmu odgovarajuće mere za sprečavanje eventualnog tarifnog pokreta željezničara i drugih radnika. 168. Boljevci, 12 jula 1907. – Vodnik Žandarmeriske stanice u Boljevcima kotarskoj upravi u Zemunu – prijava protiv socijaliste Milovanovića Marka i Živanovića Dragutina. 169. Zemun, 13 jula 1907. – Zapisnik izjave vodnika žandarmeriske stanice u Boljevcima o saslušanju socijalističkog agitatora Marka Milovanovića. 170. Sr. Karlovci, 14 jula 1907. – Jaša Mihajlović Gradskom poglavarstvu u Sr. Karlovcima – prijavljuje održavanje političkog zbora. 171. Sr. Karlovci, 15 jula 1907. – Gradsko poglavarstvo Županiskoj upravi u Vukovaru – traži uputstva u vezi sa prijavom socijalističkog zbora; odobrava se. 172. Vukovar, 15 jula 1907. – Veliki župan Sremske županije Hidegheti Zemaljskoj vladi u Zagrebu – izveštava o preduzetim merama protiv socijalističkog agitatora Marka Milovanovića koji je uhapšen u Progaru. 173. Vukovar, 3 oktobra 1907. – Veliki župan Hidegheti pretstojništvu kotarske oblasti u Vukovaru – uputstva u vezi s dozvolama za održavanje socijalističkih skupština. 174. Šid, 6 oktobra 1907. – Vitomir Korać vladi u Zagrebu – telegramom protestuje što mu je zabranjeno da govori na zboru u Šidu i traži poništenje zabrane. 175. Ruma, 7 oktobra 1907. – Kotarska uprava u Rumi županu Hideghetiju u Vukovaru – o socijalističkim zborovima u Rumi, Vel. Radincima i Inđiji koji su po izvestiocu bili slabo posećeni. 176. Šid, 7 oktobra 1907. – Kotarska uprava u Šidu Zemaljskoj vladi – obrazlaže stav vlasti povodom tužbe Vitomira Koraća da mu se sprečava da govori na zborovima. 177. Sr. Mitrovica, 8 oktobra 1907. – Kotarska uprava županu Hideghetiju u Vukovaru – o socijalističkim zborovima u Kuzminu, Divošu i Šuljmu. 178. Zagreb, 8 oktobra 1907. – Banska kancelarija gradskom poglavarstvu u Zemunu – da se preduzmu potrebne mere povodom radničkih demonstracija i štrajka železničara zakazanih za 9 oktobar. 179. Zemun, 9 oktobra 1907. – Kotarski pretstojnik u Zemunu grof Ritberg županu Hideghetiju u Vukovaru – izveštava da je dozvola za održavanje socijalističkih zborova data samo za dva od traženih osam mesta. 180. Zemun, 9 oktobra 1907. – Kotarski pristav svojoj upravi u Zemunu – daje izveštaj o socijalističkom zboru u Jakovu. 181. Tovarnik, 16 decembra 1907. – Mato Gruić Vitomiru Koraću – savetuje mu da se na pretstojećim izborima poslanika ne kandiduje u Šidskom već u Morovićskom srezu. 182. Sr. Karlovci, 18 (5) aprila 1908. – Dimitrije Ruvarac, upravnik štamparije manastirskih pitomaca Gradskom poglavarstvu u Sr. Karlovcima – da su otpušteni štrajkujući štamparski radnici. 183. Šid, 1 maja 1908. – Vel. župan Sremske županije Hidegheti Zemaljskoj vladi – dostavlja izveštaj kotarske uprave o govoru Vitomira Koraća na zboru u Šidu sa primedbom da socijalizam gubi na snazi iz razloga što Korać kao narodni poslanik drži umerenije govore. 184. Zagreb, 2 juna 1908. – Vitomir Korać u ime Zemljoradničkog saveza svim zemljoradničkim organizacijama – uputstva za prikupljanje novčanih sredstava za osnivanje štamparije u vezi s potrebama novo formiranog Sekretarijata u Šidu. 185. Sr. Karlovci, 28 decembra 1908. – Gradsko poglavarstvo županu Hideghetiu u Vukovaru – o radničkom pokretu u Sr. Karlovcima u toku 1907 i 1908 godine.

PREDGOVOR

Socijalistički pokret u Sremu, koji je do kraja Prvog svetskog rata pripadao Hrvatskoj u sklopu Austro- Ugarske monarhije, zauzima značajno mesto ne samo u istoriji radničkog pokreta već uopšte u novijoj istoriji naših naroda. On je u pojedinim razdobljima imao niz specifičnih obeležja, zbog kojih ga je i moguće i nužno posebno pratiti i izučavati i pored toga što je bio samo deo jednog pokreta s kojim je vezan državnopravnim i administrativnim granicama zemlje, zakonima društveno-ekonomskog razvitka, strukturom jedinstvene političke stranke. Prve manifestacije socijalističkog pokreta u Hrvatskoj kao masovnog zabeležene su u Sremu, i to sredinom poslednje decenije prošlog veka. Tada su ovde pored radništva, čiji je broj uopšte u Hrvatskoj bio relativno malen, pokretom zahvaćeni i široki slojevi seljaštva. I vremenski i prostorno ovakav uspon pokreta nije slučajan. On je plod dalekosežnih promena nastalih u odnosima pokretačkih snaga društva u svetskim razmerama, a koje su promene u zemaljskom opsegu tada najviše našle odraza i izraza baš u Sremu. Krajem prošlog veka, kao posledica razornog dejstva kapitalizma na novom monopolističkom i imperijalističko-ekspanzivnom stupnju, ispoljavale su se veoma značajne promene i na političkom području klasne borbe. Radnička klasa, koja je dotle istupala manje više usamljeno, bez izrazitije pomoći nekog drugog kompaktnijeg sloja stanovništva, dobija saborca na selu. Seljaštvo, sve više diferencirano, izdvaja se jednim delom iz bezoblične mase nesvesnog saveznika buržoazije i stupa u ekonomsku i političku borbu kao njen protivnik. Pored štrajkača u fabrikama i zanatskim radionicama, pojavljuju se i štrajkači na velikim latifundijama i krupnijim srednjim posedima. Uz radničke demonstracije izbijaju seljački nemiri. U socijal-demokratskoj partiji, tada jedinoj radničkoj partiji zasnovanoj na principima marksizma, okupljaju se i organizuju i siromašni seljaci, sitni posednici i bezemljaši – nadničari. Njihov se glas čuje i na političkim tribinama, u novinama, na zborovima, na izborima i skupštinama. Seljaci se ne dele više samo po formalnim, verbalnim razlikama buržoaskih stranaka, već i po suštinskim, klasnim antagonizmima građanskih i radničkih formacija. Oni ne traže samo konzervisanje ili reformisanje postojećeg poretka, već i njegovu smenu. Nastale promene nisu se osećale samo u razvijenim državama. One su prirodnim tokom razornog dejstva ekspanzivnog kapitala postale ubrzo mnogo uočljivije u zaostalim, zavisnim i puluzavisnim zemljama. U njima se proces daljeg kapitalističkog razvitka još više usporio. Nezaposlenost jednog dela seoskog stanovništva koje nije mogla da apsorbuje nedovoljno razvijena industrija, postaje opštedruštveni, ekonomsko-politički problem. U Austro-Ugarskoj su se najizrazitije manifestovale izmenjene prilike u krajevima sa veleposedima u ravničarskim delovima Ugarske i Hrvatske. Na velikim imanjima, često od nekoliko desetina hiljada jutara – zadržali su se u produkcionim odnosima feudalni ostaci još i u vremenu kada su se ta imanja, obuhvaćena zakonima tržišta, već postepeno uključivala u mehanizam monopolističkog kapitalizma. Da bi izdržala konkurenciju, da bi zadovoljila novonastale potrebe i interese posednika, ona su morala racionalnije eksploatisati radnu snagu nego ranije, koristiti modernija, produktivnija oruđa za rad. Usled toga, kao da je nastala nova hiperprodukcija radne snage. Mogućnosti uposlenja poljoprivrednih radnika su se smanjivale, uslovi pod kojima su dobijali posao pogoršavali su se, dok su se, istovremeno, porastom proizvodnih tržišnih dobara troškovi i potrebe stalno povećavali. Siromaštvo, proleterstvo sve se teže podnosilo i na selu. Seljaštvu sa nedovoljno zemlje, ili uopšte bez zemlje, nije preostalo efikasnije oružje

 Ovde iznosimo samo ukratko razvojnu liniju pokreta, studiju objavljujemo posebno.

13 nego da koristi iskustva gradskog proletarijata, da pristupi njegovoj organizaciji i primenjuje njegove metode borbe. Srem je spadao u županije s najvećim brojem zanatskih i industriskih preduzeća, kao i poljoprivrednih radnika. Razumljivo je s toga da su ovde suprotnosti morale doći do naročitog izraza , da se uticaj radničke klase, radništva uopšte na seljaštvo ovde brže, neposrednije, vidljivije manifestovao, da se uloga socijalista, socijaldemokratske partije u masama pre i više osećala nego u većini drugih županiskih oblasti. Prema podacima državne, zemaljske statistike zanatsko i industrisko stanovništvo u Sremskoj županiji (bez grada Zemuna) je iznosilo 1890. godine – 11,2 %, 1900 – 11,6%, 1910 – 13,2%, a u zemaljskom proseku 8,0%, 8,3%, 9,7%. Nadničara (bez bliže oznake) bilo je 1890 godine – 1,3% 1900 – 2,2%, 1910 – 4,5%, a u proseku zemlje 1890 – 0,56%, 1900 – 1,40%, 1910 – 1,83%. Zanatskih i industriskih preduzeća Sremska županija je imala 1900 godine – 9175, 1910 – 10.840. (U Zagrebačkoj županiji, koja po broju tih preduzeća dolazi odmah posle Sremske županije, bilo ih je 1900 svega 6079, a 1910 – 7812). Srem se nalazi ispred ostalih županija kako brojem najmanjih preduzeća, tako i najvećih. Na njegovoj teritoriji bilo je 1900. godine radionica bez pomoćnog osoblja 6020 (sledeće po redu Zagrebačka županija ima 4262), preduzeća sa preko 20 osoblja – 44 (Požeška županija 26, Zagrebačka 24, Virovitička 20). Po karakterističnim nejednakostima u posedovnim odnosima poljoprivrednog stanovništva Sremska županija je takođe među prvima. U Sremu patuljasta gazdinstva do 5 jutara iznosila su u županiskim razmerama 41,19%, sitna sa po 5 do 10 jutara – 19,10%. A ovakav veliki broj najmanjih gazdinstava – 60,29% – imao je od celokupne površine 14,27%; patuljasta 4,51%, sitna 9,76%. Latifundija, sa preko 1000 jutara, među gazdinstvima Srema bilo je svega 0,06% (na celokupnoj teritoriji Hrvatske i Slavonije 0,05%), ali ona su imala 17,02% od ukupne površine svih gazdinstava u županiji (u H. i S. 22,46%). Da bi se razumela izuzetna snaga socijalističkog pokreta u pojedinim sremskim srezovima treba znati da su u Iločkom kotaru 0,11% latifundija imale 44.98% površine zemlje, u Vukovarskom kotaru 0,11%–33.8% u Iriškom 0.23%–30.91%, Mitrovačkom 0,07%–28,31%, Rumskom 0,06%- 21,11%. Ekonomska osnova političko-društvenih zbivanja, ilustrovana ovde samo s nekoliko sumarnih podataka, sadrži dovoljno elemenata za objašnjenje događaja koji slede. U godinama formiranja moderne radničke, socijal-demokratske partije u Hrvatskoj, javljaju se prve organizacije u sremskim selima. Ove će se organizacije množiti takvom brzinom da će Srem postati masovnim uporištem socijalističkog pokreta, da će zauzeti ne samo specifično već i veoma značajno mesto u partisko-političkom životu, da će se za njega i državna vlast posebno zainteresovati, u njemu pripremiti svoju prvu kontraofanzivu i dati najjače protivudarce. Jedna od osobenosti socijalističkog pokreta u Sremu jeste i to da se širio posebnim putevima, pod raznovrsnijim ideološkim uticajima nego u drugim oblastima Hrvatske. U Sremu prvi značajniji kontakt između pokreta koji je imao za cilj svesno menjanje postojećeg poretka i nezadovoljnih seljaka, koji još nisu spoznali svoju ulogu u društvu, nije uspostavljen preko socijal-demokratskih organizacija. Duh i srce seljaka osvajale su popularne brošure Vase Pelagića. Preko njih su seljaci nazirali uzroke svojih nedaća i stvarali predstave o novom što će doći. Po praktičkim i teoretsko-principijelnim zahtevima spisi Vase Pelagića nisu se mogli ubrajati u radikalnije od onih koji su se držali programa i teza socijalne demokratije. Po učinku, međutim, oni su pretstavljali mnogo ubojitije oruđe. Pelagićeve brošure nisu čvrsto fundirane tekovinama naučnog socijalizma, one su bile u osnovi primitivno-naivne kada su ukazivale na uzroke zala postojećeg poretka, one su ostale razbarušeno-nerealne kada su postavljale konkretne zahteve za njegovo rušenje. Ali one su izvirale iz iskonske težnje naroda ka pravednijim odnosima u društvu i toliko su odgovarale potrebama

14 masa da su delovale neposredno mobilizatorski. Ovo njihovo dejstvo je bilo od prvenstvenog značaja za snaženje pokreta, i donekle zasenjuje akcionu delatnost socijal-demokratske partije na početku. Ne može se reći da lideri socijal-demokratske partije, kako oni od internacionalnog značaja tako i njihovi sledbenici u nacionalnim granicama pojedinih zemalja, nisu vodili računa o problemima seljaštva ili nisu usmeravali svoju delatnost prema njemu u periodu o kome govorimo. Već sami kongresi II Internacionale i socijaldemokratskih partija zapadnih zemalja, u prvom redu Nemačke i Austrije koje su prvenstveno uticale na Socijaldemokratsku partiju Hrvatske, svedoče o koncentraciji pažnje na važne komponente političkog delovanja na selu. Još godine 1893, na Kongresu Internacionale u Cirihu izglasana je rezolucija kojom se „objavljuje da je jedan od najvažnijih zadataka socijaldemokratije svih zemalja da osim industriskih organizuje i poljoprivredne radnike i da ih uključi u borbene redove socijalizma u svetu“. Socijal-demokratska Internacionala i pojedine socijal-demokratske partije u tom periodu posvećuju političkom radu na selu niz predloga, preporuka, odluka. Brojne su rasprave ne samo u obliku referata, članaka već i knjiga o agrarnom pitanju, o razvojnim tendencijama u poljoprivredi i u odnosima poljoprivrednog stanovništva. U Hrvatskoj, gde su pristalice socijaldemokratije prišli aktivnijem okupljanju radnika u većim gradovima posle međunarodnog Kongresa u Parizu 1889 godine, takođe se dosta rano tretira i problem poljoprivrednog stanovništva. Prvi delegat sa teritorije Hrvatske i Slavonije na Kongresu socijal- demokrata Ugarske 1893 spominje i težak položaj poljoprivrednih radnika čija nadnica iznosi 20–25 nč. bez hrane. Na prvom sastanku socijal-demokrata, 8 i 9 septembra 1894, na kome je proklamovano formiranje stranke, kao posebna tačka dnevnog reda nalazi se „Agitacija i pitanje seljačko“. U proglasu upućenom narodu povodom osnivanja stranke govori se o teškim teretima koji podjednako tište radnika, zanatliju i seljaka. Na I Kongresu održanom 3 i 4 novembra 1895, u izveštaju Glavnog odbora ističu se i prvi uspesi na selu. Prvi maj je proslavljen ne samo u gradovima, u Zagrebu, Osieku, Varaždinu, Slatini, Križevcu, već i u Šidu. Proslava u Šidu – kaže se u izveštaju – „je odkrila, da je socijalistička stvar proširena već i sada u velikoj mjeri i među onim stališem za koga protivnici pričaju da je protivan iz staležne opreke socijalizmu“. Jedan od govornika na Kongresu, prilikom diskusije o potrebi da se pošalje jedan delegat na Kongres Internacionale u Londonu 1896, istakao je, uz opšte odobravanje, da delegatu treba dati uputstvo da iznese pred svetski forum seljačko pitanje u Hrvatskoj. Pa ipak, uprkos brojnih svedočanstava, mi smo ovde naveli samo nekoliko, o ranoj aktivnosti socijal- demokratskih partija na području seoskog stanovništva, možemo utvrditi da socijal-demokratija ni u tom periodu kada u njoj preovlađuju marksistički elementi s klasno-borbenim, principijelnim i istovremeno realističkim političkim svojstvima nije u potpunosti sagledala značaj seljaštva u radničkom pokretu i savremenom razvitku uopšte. Lideri socijal-demokratije potcenjivali su ulogu seljačkih masa, oni s njima nisu računali kao s neophodnom, jedino mogućom udarnom kolonom ni u nerazvijenim zemljama. Oni su stavljali na dnevni red partijskih kongresa i konferencija pitanje seljaštva više pod pritiskom samih događaja nego pod uticajem rezonovanja da se događaji preduhitre ili usmere korisnim tokom. Kao uvek kad se radilo o novom problemu, naročito problemu eksplozivnog karaktera, i pitanje uključivanja zemljoradnika u partisku borbu rešavalo se sporo, uz veliku opoziciju i sa mnogo ograda. Na međunarodnom Kongresu u Cirihu 1893 delegat Rumunije, uz podršku delegacije Srbije, Bugarske, Italije, Španije i Holandije – dakle većinom predstavnika zaostalih zemalja – je predložio da se na dnevni red stavi agrarno pitanje s primedbom da se ciriški kongres mora baviti s njim već i stoga što je briselski kongres 1891 ostavio njemu da ga reši. Ali na Kongresu u Cirihu saglasnost većine bila je postignuta jedino u opštoj formulaciji potrebe organizovanja poljoprivrednih radnika. Tek je na međunarodnom Kongresu u Londonu 1896 agrarno pitanje s većim uspehom detaljnije razmotreno. Na nacionalnim

15 partijskim kongresima, u Francuskoj, Nemačkoj i dr., išlo se skoro istim tempom napred. U Hrvatskoj i Slavoniji na II partijskom Kongresu, održanom 25–27 decembra 1896, bile su donesene odluke koje su značile potpunije shvatanje borbe seljačkih masa i koje su doprinele bržem, snažnijem, organizacionom i agitacionom povezivanju pristalica iz radničkih i seljačkih redova. Tada je rešeno da se partiske organizacije, tzv. klubovi, osnivaju u svakom mestu gde ima najmanje 5 članova. A u posebnoj rezoluciji o organizaciji seljaka ističe se kao primaran zadatak Partije da se izdaju popularne brošure za seljake i stvaraju političke organizacije među poljoprivrednicima. Stav socijal-demokratije, u internacionalnim i nacionalnim razmerama, koji smo u najkraćim potezima ocrtali, objašnjava u mnogome i kretanje sremskog masovnog socijalističkog pokreta u prvoj etapi. Lideri socijal-demokratskih stranaka manje ili više svuda su zazirali od plahovitih seljačkih masa i s podozrenjem, po nuždi su im prilazili. Njihova pretpostavka – obrazlagana mehanicističkim interpretacijama Marksovih radova – bila je da je za izmenu postojećeg stanja neophodan preduslov: visoko svestan, brojno snažan industriski proletarijat. Prema toj pretpostavci i takvom shvatanju do promene u Hrvatskoj, gde je oko 80% stanovništva bilo poljoprivredno, moglo bi doći tek u dalekoj budućnosti. Zato i vlasti nisu iznimnim merama sprečavale delatnost Socijal-demokratske partije sve dok je ona bila skoncentrisana u gradovima. Tih godina oštrica državnog aparata bila je uperena protiv Pelagićevih brošura, jer su one tada pretstavljale i najopasnije oruđe u rukama neprijatelja. Godine 1895 uhapšeni su u Sremu svi poznati „širitelji“ Pelagićevih spisa. Branioci poretka okarakterisali su Pelagićeve spise kao anarhističke iako to nisu bili, jer je Pelagić smatrao sebe za socijalistu i bio je uistini socijalista. Sudbeni stol u Mitrovici osudio je četvoricu najaktivnijih propagatora novih ideja na tada relativno stroge kazne od nekoliko meseci zatvora iako nisu učinili nikakav formalni prestup po postojećim zakonima, niti ikakvo delo koje bi se dotle u praksi smatralo kažnjivim. No ako se ocena Pelagićevih radova od strane tadašnjih branilaca poretka ne može prihvatiti po ideološkom merilu, ni osuda propagatora novih ideja po merilu kaznenog zakonika, i jedna i druga su razumljive po stepenu opasnosti koju su u tom vremenu i na tom mestu pretstavljale za poredak. Socijalistički pokret nije bio zaustavljen prvim represalijama vlasti protiv pojedinih njegovih nosilaca. On čak od tada dobija svoj pravi vid. U sremska sela stižu prvi partiski socijalistički listovi i spisi. Socijal- demokratska partija, pod pritiskom svojih praktičnih potreba i raspoloženja mnoštva, prelazi na okupljanje i organizovanje seoskih privrženika. Posle odluke Drugog partiskog kongresa, o formiranju klubova idejna veza sa seljaštvom, uspostavljena preko popularne literature i usmene agitacije, učvršćuje se neophodnim organizacionim sponama. Socijal-demokratski klubovi osnovani su u upadljivom broju u sremskim selima. Iz seljačkih redova izlazili su najvatreniji agitatori. Oni su, zahvaćeni žarom saznanja o novoj istini, išli iz sela u selo, organizovali sastanke, tumačili nova načela, pomagali savetima i uputstvima kod izbora rukovodećeg partiskog (klupskog) odbora. Uspeh u Sremu je bio toliko zamašan da je Glavni odbor Socijal- demokratske partije doneo odluku da na pretstojećim saborskim izborima kandiduje u šidskom izbornom srezu svoga lidera Ivana Ancela. Brojno prilaženje seljaka Socijal-demokratskoj partiji imalo je, međutim, za učinak i promenu stava vlasti prema njoj. Prošireni klasni sastav pobornika socijalne demokratije pretstavljao je novu, dotle nepoznatu opasnosti za poredak. Savez buntovnog seljaštva sa radništvom, zasnovan na protivburžoaskoj revolucionarnoj tezi, mogao je odvesti većinu stanovništva u redove klasnog neprijatelja buržoazije. On je već odmah na početku ugrozio propagandne temelje vladajuće politike. Propovedao je i ostvarivao bratstvo i jednakost među pripadnicima raznih naroda, dok je režim crpao svoju snagu iz njihove međusobne mržnje i nejednakosti. U socijal-demokratskoj partiji našli su se prvi put srpski i hrvatski,

16 mađarski i nemački seljaci, doskorašnje pristalice najradikalnijih, u to vreme najšovinističkijih građanskih stranaka. Naročito se srpsko seljaštvo u velikom broju priključilo novoj stranci – što je i razumljivo kad se ima u vidu da je ono nepravdu dvostruko osećalo: kao ekonomski slabiji, sve više eksploatisani društveni sloj i kao pripadnik jednog manjinskog naroda. No i seljačke mase vladajućih nacionalnosti prilazile su socijalističkoj partiji u približno istoj srazmeri– negde većoj, negde manjoj – jer su se nalazile u jednakom ili sličnom ekonomskom položaju. O razlikama među njima u tom pogledu ne može se govoriti iako su vlastodršci u duhu svoje šovinističko-demagoške politike optuživale pokatkad jedne ili druge – već prema potrebi – da su nosioci novog pokreta. Čuvari poretka budno su pratili širenje pokreta na selu, i kada je kroz mesne organizacije počeo da se cementira, stavili su u pogon mehanizam sile državnog aparata da ga razruše. U odnosu na 1895 godinu, s obzirom na povećani opseg pokreta, represalije su bile proširene. One nisu obuhvatale samo lokalne agitatore, već celu Socijal-demokratsku partiju. Članovi klupskih odbora, ukoliko se saznalo za njih, bili su pozatvarani. U slučajevima gde nije bilo dovoljno indicija kazne su samo policijski izrečene; gde je postojao dovoljan dokazni materijal optuženi su bili predati sudu. Pohapšeni su i viđeniji članovi Glavnog odbora Partije. U mnogim selima Srema uveden je policiski čas, žandarmerija je krstarila ulicama kao da je opsadno stanje. Ban Kuen Hedervari je naredbom od 9 aprila 1897 dao tumačenje carskog patenta od 26 novembra 1852 – koji je u raznim interpretacijama stalno bio na snazi – u tom smislu da je zabranjeno stvaranje političkih udruženja. Zabranjena je i proslava 1 maja, sigurno najviše zato što „su se socijal- demokratske agitacije počele mešati i u seljački stališ...“. Te godine podignute su optužnice protiv socijalista pred zagrebačkim, osiječkim i mitrovačkim Sudbenim stolom. Najveća sudska rasprava po značaju vođena je u Sremskoj Mitrovici, gde je državno tužilaštvo bilo podiglo optužbu protiv 36 seljaka: iz Ilače, Tovarnika, Šida, Lovasa, Opatovca, Gaboša, Aptina, Markušića, Svinjarevaca, Pačetina, Slakovaca, Bršadina, Bijelog Brda i Nuštra. Pored njih na optuženičku klupu izvedeno još pet članova Glavnog odbora Socijal-demokratske partije. Optužnica je bila zasnovana samo na verbalnom deliktu agitacije za socijalizam ali su presude bile – za tadašnje prilike – primerne. Glavni optuženi Korać osuđen je na 18 meseci strogog zatvora, a ostali od jednog do 15 meseci. Oslobođeno je samo pet optuženih. Od prvog do drugog mitrovačkog procesa uz pomoć socijalističke pismene i usmene agitacije vidljivo je podignuta politička svest mnogih pripadnika i privrženika pokreta. Još godine 1895 veliki broj onih koji su prihvatili socijalističke parole nisu bili svesni njihova značenja. U prvom redu seljaci su prišli pokretu spontano, terani stihijom nedaća. Iz iskaza većine okrivljenih 1895 godine, uglavnom proizlazi da za socijalizam još nisu vezani jasni pojmovi. Njihovo držanje pred istražnim organima odaje ne samo da su zaplašeni, već i da nisu imali još dovoljno vremena da se upoznaju i naoružaju idejno-političkim oružjem novog pokreta. Godine 1897 držanje većeg dela okrivljenih i optuženih pred istražnim i sudskim organima je borbenije, njihova svest je porasla, mnogi izjavljuju prkosno: da socijalizam znači život u radnoj slozi bez eksploatacije, da osigurava bratstvo i jednakost među narodima i ljudima, da će pobediti bez obzira na gonjenja kojima su izloženi socijalisti. Sistematsko širenje socijalističkih ideja i podizanje svesti seljaka bilo je prekinuto nasilnim sredstvima od strane vlasti. Neko vreme pokret je i u Sremu u stagnaciji. Socijalistički listovi i spisi, izloženi zapleni, skoro i ne dopiru do sela. No već 1901 godine na mahove se oseća izvesna jača aktivnost. Redakcija lista „Sloboda“ u Zagrebu uspeva u nekoliko navrata da zavara cenzuru i da vreme od izlaska lista do zaplene koristi za ekspedovanje lista u provinciju preko pošta koje su izbegle pažnju kontrole. Na izborima te godine Socijal-demokratska partija proklamuje svoju podršku kandidaciji naprednog zagrebačkog advokata d-r Frana Potočnjaka u Morovićkom izbornom srezu. Ovi znaci postojanja socijalističkog pokreta selu 1901 godine još su sporadični i bez većeg dometa. Sledeće godine oseća se već življe

17 kretanje socijalističke struje. Iz Budimpešte, u redakciji Milorada Popovića pokrenuti socijal-demokratski list na srpskom jeziku „Narodna reč“, kao i hrvatska „Crvena Sloboda“, – u sve više primeraka dopire i do Srema. „Narodna reč", pisana ćirilicom, odmah je privukla pažnju srpskih seljaka i oni su počeli da je rado čitaju i da je traže. ,,Crvena Sloboda“ postala je tražena lektira hrvatskih seljaka. Godine 1903 ponovni uspon pokreta već se uočava i u političkom životu. Socijal-demokratska partija zajedno sa građanskom opozicijom iskorišćava teškoće vladavine bana Kuena Hedervarija u vezi sa predstojećom finansijskom nagodbom sa Ugarskom i prelazi u ofanzivu. Državna vlast se opet našla pred novim valom socijalističke agitacije među seljacima, u prvom redu u Sremu. Zaplene listova i kazne su ponovo na dnevnom redu. Po Kuenovom odlasku sa banske stolice nastao je liberalniji politički kurs u Hrvatskoj, koji omogućuje i življu socijalističku agitaciju. Međutim, nova situacija se osećala više u gradu nego na selu. Državni aparat sile nije se dao mnogo ometati erom liberalizacije kad su u pitanju bili socijalisti seljaci. Više vlasti izdaju naređenja a niži organi izveštavaju o zapleni socijalističkih listova, proterivanju agitatora, hapšenju nepokornih. Mere preduzete protiv širenja socijalističkog pokreta na selu u tom vremenu bile su sa gledišta klasnih interesa vlastodržaca opravdanije i potrebnije nego ranije. To je period poleta socijalističkog pokreta u internacionalnim razmerama. Godine 1905 izbila je revolucija u Rusiji. U većini evropskih zemalja širio se val štrajkova, demonstracija i lokalnih pobuna. U Austrougarskoj svuda se osećala uznemirenost. U mnogim krajevima Ugarske i Hrvatske poljoprivredni radnici na veleposedima vode tarifne pokrete, uz skoro permanentne štrajkove industriskog i zanatskog radništva. U Ugarskoj se učesnici poljoprivrednih pokreta kažnjavaju t. zv. ropskim zakonima iz 1897 godine, po paragrafu prekršavanja ugovora od strane poljoprivrednih radnika. U Hrvatskoj je, sa formalno-pravne tačke gledišta, teže naći zakonsku podlogu za takvo kažnjavanje, jer nije bio donet sličan odgovarajući zakon. Ali se zato protiv seljaka koriste forme policiskih mera koje imaju „zakonskih“ opravdanja u vrlo rastegljivim naredbama i paragrafima i omogućuju svakovrsni postupak prema nepoćudnim pokretima, strankama i pojedincima. U periodu kulminacije pokreta, kada su seljaci bučnim izrazima nezadovoljstva tražili pravednije uslove rada i ustajali protiv raznih zloupotreba, državna vlast je istupala oštrim iako ne izvanrednim merama nasilja. Nije bilo većih razlika ni dok je ta vlast bila podržavana od strane srpsko- hrvatske koalicije. I ona je morala svoje klasne interese pretpostavljati parolama o demokratičnom karakteru nove uprave. Socijalističke organizacije na selu su i dalje rasturane a agilni agitatori proganjani. Usred borbe sa policijskim nasiljem dostigao je socijalistički pokret u Sremu svoju kulminacionu tačku. U tom periodu seljaci se više ne zadovoljavaju samo čitanjem i širenjem socijalističkih spisa, učestvovanjem na zborovima, pojedinačnim naporima za poboljšanje radnih uslova, već postavljaju zahteve u ime jedne, organizacione radne jedinice. Pokret na selu kao da takođe dobija više klasni karakter: prilazi mu sve veći broj poljoprivrednih radnika – nadničara, koji direktno i kolektivno istupaju prema svojim poslodavcima. Izrađuju se tarifne skale, preuzimaju se mere protiv onih koji se njih ne drže, bojkotuju se neorganizovani nadničari. Uspon socijalističkog pokreta izražava se i u izveštajima i zaključcima najvišeg foruma socijal- demokratske partije. Godine 1906 formira se posebni stranački sekretarijat sa sedištem u Mitrovici. Za sekretara se postavlja Milan Glumac, tada jedan od najpoznatijih i najobljubljenijih socijalističkih agitatora, mladi tipografski radnik s velikim govorničkim i organizatorskim sposobnostima koji je umeo da oduševi mase za stranačke ideale i da povezuje pojedince za stranačke poslove. Iste godine, na IV partiskom kongresu, održanom 23–26 decembra, ističe se da: „Pokret u Srijemu i Slavoniji je razmjerno najživahniji i najintenzivniji“. U izveštaju Glavnog odbora spominju se: štrajkovi fabričkih radnika u Mitrovici i radnika ugljenokopa u Vrdniku; politički zborovi u Mitrovici, Zemunu, Inđiji; progoni

18 partiskih aktivista među kojima drastičan slučaj Milana Glumca koji je bio uhapšen i pušten na slobodu tek posle četirinedeljnog istražnog zatvora u Mitrovici. Snaga političkih i sindikalnih partiskih organizacija u pojedinim sremskim mestima ogleda se i u relativno visokim sumama uplaćenog stranačkog poreza: Zemun – zidari i tesari K. 57.16, stolari K. 13.14; Inđija – zemljoradnici K. 54.50; Erdevik – zemljoradnici K. 40; Mitrovica – zidari i tesari K. 16.66, kožari K. 11.40; Martinci – zemljoradnici K, 26; Šuljam – zemljoradnici K. 23.96; Bingula – zemljoradnici K. 10. Po izveštaju vrhovnog sindikalnog foruma, Međustrukovnog tajništva 1906 godine organizacija građevinskih radnika u Zemunu imala je 553, u Rumi 513 članova. Uspesi pokreta među seljaštvom doveli su do ponovnog stavljanja na dnevni red pitanja agitacije i organizacije poljoprivrednog radništva. Od 1897, kada je ban Kuen Hedervari zabranio političke organizacije, socijal-demokratske su bile u ilegalnosti ili su delovale javno samo po gradovima u sklopu kasnije više tolerisanih stručnih, sindikalnih udruženja. Sada, posle 10 godina, i seoske organizacije dobijaju ne samo odlukom nove vlade izvesne formalne mogućnosti za slobodno, legalno postojanje već, što je značajnije za obeležavanje razvojne linije pokreta, rezolucijom Kongresa postaju klasno-borbene sa zadatkom „da u zajednici s organizacijama ostalih proleterskih slojeva povedu borbu za gospodarsko, političko, socijalno i kulturno prodiranje i oslobođenje cjelokupne klase, pak time i poljoprivrednih radnika“. U godini održavanja IV Kongresa socijal-demokratska partija je vrlo snažna na selu. Ona ima registrovanih 2500 poljoprivrednih radnika. Pokret naročito buja u srpskoj sredini među seljacima. (Od 2500 članova zemljoradničkih organizacija 1500 su Srbi). Za njih se pokreće i poseban list pisan ćirilicom čiji prvi broj izlazi 7. marta (22 februara) 1907. Tarifni štrajkački pokreti među nadničarima, sezonskim radnicima u godinama poleta socijalističkog pokreta šire se sve većom brzinom. Oni dovode i do povećanog organizovanog otpora zemljoposednika koji se udružuju i traže od vlade da donese poseban zakon, po uzoru na ugarski, za regulisanje radnih odnosa u poljoprivredi između poslodavaca i radnika. Pod pritiskom zemljoposednika izrađeni vladin zakonski nacrt predviđao je oštre sankcije protiv radnika u slučaju obustavljanja rada, neispunjenja ranije sklopljenih ugovora te je izazvao opravdano ogorčenje u krugu poljoprivrednog proletarijata i socijal- demokratske partije. Pod impulsom nabujalog zemljoradničkog pokreta i usred nezadovoljstva s vladinim nacrtom zakona o uređenju pravnih odnosa između poljoprivrednika i poljoprivrednih radnika socijal- demokratska partija je sazvala u Rumi I zemaljsku konferenciju organizacija poljoprivrednih radnika. Na konferenciji, koja je održana 10. februara 1907, bilo je prisutno 128 delegata. Oni su predstavljali oko 7000 članova iz 64 mesta. Rumska konferencija je protekla u znaku već postignutih velikih uspeha i iščekivanja još većih. Tada je socijal-demokratska partija brojala najviše zemljoradničkih članova. Tada su odluke donesene u entuzijazmu pobedničkih ofanziva i kontraofanziva. Spomenuti vladin zakonski nacrt kritikovan je najoštrijim izrazima. Planovi o boljem uređenju i većoj centralizaciji organizacije i agitacije među zemljoradništvom primljeni su optimističkim odobravanjem. Jedinstveni tarifnik za poljske, šumske i vinogradarske radove izglasan je s jednodušnom obavezom da se svi nadničari prilikom sklapanja ugovora i stupanja u radni odnos moraju njega držati. Rumska konferencija po broju prisutnih delegata, po duhu izglasanih odluka, po manifestaciji beskompromisne odlučnosti spada u najviši domet socijalističkog pokreta u Sremu do Prvog svetskog rata. Linija kretanja pokreta još 1907, u godini najvećih uspeha, prestaje biti uzlaznom. U masama organizovani nadničari, većinom sitni posednici i bezemljaši, posle Rumske konferencije osećali su se izuzetno snažnim, i prožeti jedinstvenom voljom odlučili su da se striktno drže „cenika“ i da ne dozvole

19 rad onim koji bi stupali na posao ispod određenih nadnica. Oni su imali i uspeha. U mnogim mestima vlastelinstva i krupnija seljačka gazdinstva sklapala su s njima kolektivne ugovore po fiksiranoj tarifi socijalista. Ali u većini mesta oni su nailazili na ogorčeni otpor. Zemljoposednici su dovodili radnu snagu sa strane, plaćali je negde čak i više nego što su tražili domaći radnici samo da bi slomili snagu njihove organizacije. U isto vreme na strani poljoprivrednih poslodavaca stupili su u dejstvo administrativni i oružani pretstavnici vlasti. Žandari su krstarili po „buntovnim“ selima, hapsili i premlaćivali organizovane zemljoradnike, vršili premetačine po kućama tražili novce, barjake, knjige, pečate, hartije socijalističkih organizacija. Vojska se nalazila u pripravnosti i zaposedala pojedina mesta. Županiski, sreski i opštinski upravni organi su rukovodili istragama i pretnjama vršili pritisak na mnoštvo nezadovoljnika. Sudske vlasti osuđivale su na manje zatvorske kazne i bez punog dokaza krivice. U atmosferi nasilja i otpora socijaldemokratska partija je ustuknula. Predstavnici viših stranačkih foruma dolaze da umiruju zemljoradnike i da ih nagovaraju da stupaju na posao i ispod nadnice koju su sami odredili. Stranačka štampa, Slobodna Riječ, Napred, Pravo Naroda puni su opomena i saveta da treba izbegavati sukobe s vlastima, da se na nasilja ne može odgovarati nasiljem, da se hapšenju ne sme suprotstaviti, da se u nevolji treba obratiti za savet Glavnom odboru stranke koji će najumesnije znati intervenisati. Novi pomirljivi stav socijal-demokratske partije od strane rukovodstva, kao razočarenje u njenu snagu od strane zemljoradnika vidljivi su već na Drugoj zemljoradničkoj konferenciji, održanoj u Osijeku 25 i 26 decembra 1907 godine. Na toj konferenciji je bilo prisutno 100 delegata iz 48 opština, dakle prilično manje nego na prošloj konferenciji. (Delegati su ovom prilikom bili većinom iz Srema). U novembru te godine zemljoradničke organizacije brojale su svega 1542 registrovana člana. Na II zemljoradničkoj konferenciji predstavnici rukovodstva Vitomir Korać, Juraj Demetrović, Eugen Demetrović, Vilim Bukšeg osuđivali su kao i uvek oštrim rečima stanje u pojedinim upravnim i privrednim oblastima i isticali zahteve socijal-demokratske partije za uspostavljanje novih, pravednijih političkih, ekonomskih i socijalnih odnosa. Ali politika otstupanja preovlađuje u suštini i u pojedinosti konkretnih odluka. Tako u rezoluciji u vezi s tarifom nadničara zaključeno je da se rumski cenik „ne smatra minimalnim zahtjevom, te da je dužnost zemljoradničkih udruženja da svoje djelovanje tako udese kako bi postepeno do njegovog ostvarenja došlo“. Vitomir Korać je govorio: „Ciljevi S. D. nisu blizu, zato znamo, da se ono za čim težimo, neće već sutra obistiniti. Mi moramo... da korak po korak kao i uz najteže žrtve dođemo do konačnog cilja. Svoj poslednji veliki masovni uspeh u Sremu socijal-demokratska partija postizava 1908 godine. Tada je na izborima za Hrvatski sabor u Šidskom srezu izabran, prvi i jedini put do Prvog svetskog rata, predstavnik socijalista Vitomir Korać. Od te godine razvojna linija socijalističkog pokreta kreće se novim pravcem, približno ravnomernim pomeranjima napred. Novi smer može se pratiti po uređenju sekretarijata u Šidu 1908 i reorganizaciji Zemljoradničkog saveza koji je tada brojao 400 članova. Po reorganizaciji – statut je primljen 1909 godine – Savez postaje pretežno vaspitna organizacija s ciljem da među seljaštvom širi socijalistička načela i da ga pripremi, osposobi za druge vrste organizacija. U daljem razvitku socijalistički pokret u Sremu imao je relativno miran, ujednačen tok sve do 1914 godine. U sremskim selima, kao ni u drugim selima Hrvatske i Ugarske, ne vode se više masovni žetelački štrajkovi, niti izbijaju bučni socijalistički nemiri. Samo još u gradovima i većim mestima javljaju se štrajkovi, tarifni pokreti industriskih i zanatskih radnika i organizuju se političke demonstracije sa zahtevima opšteg prava glasa. Nova razvojna linija pokreta od 1908 do 1914 godine, koja se uglavnom odnosi na selo, nije posledica izmenjenih ekonomskih i političkih prilika, niti u izvesnom smislu prirodne smene perioda plima i oseka u društvenim zbivanjima. Ona nije ni trajni odraz pritiska vlasti, jer je

20 državni aparat sile najviše korišćen u periodima poleta 1895–97, 1905–07. Od 1908 do 1914, bez obzira na promene koje su dolazile sa novim ličnostima na banskoj stolici uključujući i Cuvajev komesarijat, vlasti nisu kočile socijalistički pokret nekim vanrednim merama, one čak i ne istupaju oštrije protiv Socijal-demokratske partije nego protiv drugih građanskih stranaka u opoziciji. Do nove razvojne linije je došlo prvenstveno usled stava Socijal-demokratske partije; zato u okviru nje do masovnog pokreta više neće ni doći. Lideri Socijal-demokratske partije u Hrvatskoj, kao i u mnogim drugim zemljama, svesno su obuzdavali socijalistički pokret među seljaštvom, jer su bili protiv njegovih revolucionarnih ekscesa. Socijalna demokratija je smatrala iscrpljenim svoj istorijski zadatak: u podizanju svesti ljudi, u njihovom vaspitanju da mirim manifestacijama snage postupno poboljšaju svoje radne i životne uslove, u raznim pripremama, u okviru zakonitosti, za smenu društvenog poretka koja će, po njoj, neminovno nastupiti kroz evolutivne promene u proizvodnim snagama i odnosima. Mehanizam državnog aparata, međutim, takvu evoluciju ne dozvoljava. Deo revolucionarnog raspoloženog seljaštva, koji je ekonomski bio najugroženiji i svoje potrebe za hitnom izmenom stanja nije mogao da uskladi sa metodima jedne neefikasne, besperspektivne politike, bio je prisiljen da se povuče sa arene političke borbe. Taj deo seljaštva došao je i u Sremu, kroz borbeno iskustvo, do manje više svesnog saznanja da promenu svog položaja ne može očekivati od socijal-demokratske partije, kao što je pre jedne decenije došao do saznanja da mu sitno-buržoaska radikalna stranka, uprkos zvučnih parola, ne može i neće pomoći. Od 1908 socijal-demokratski pokret u Sremu ukalupljen je u organizacione šablone jedne parlamentarne stranke koja ima svoje kandidate na svim izborima, sklapa i prekida koalicije sa ostalim strankama, čini kompromise za momentalne uspehe i sitnim korekturama želi da postigne neke veće rezultate. Pa i u tom periodu Srem pretstavlja jedno od najvažnijih uporišta stranke. U Šidu je, sa prekidom za vreme komesarijata, izlazio i dalje jedini srpski socijal-demokratski list u Hrvatskoj jedno vreme jedini i za sve Srbe u Ugarskoj. Tamo je postojala i štamparija i izdavačka zadruga. U Sremu su od socijalista bile osnovane i prve kreditne zadruge. Socijalistički pretstavnici kandiduju se skoro isključivo u sremskim izbornim srezovima; manifestacioni i demonstrativni zborovi, izuzev gradova, najviše se priređuju u sremskim selima. Nije bilo ni jedne značajnije akcije Socijal-demokratske partije u kojoj ne bi učestvovala i pojedina sremska mesta. A u međuvremenu je rastao novi politički naraštaj koji se učio na pogreškama socijalne demokratije da bi u sledećem istoriskom periodu, pod novim uslovima, već on dolazio do izražaja kroz partiju novog, lenjinskog tipa. Koreni socijalističkog pokreta bili su toliko duboko usađeni u plodno tle Srema da nisu više mogli biti iščupani ni isušeni. Iz njih su rasli i sazrevali sve životvorniji plodovi.

U izučavanju radničkog pokreta, iako ono predstavlja jedan od primarnih zadataka naše istoriografije, do danas nisu zabeleženi neki krupniji rezultati. Osim nekoliko rasprava i članaka – od stručnjaka i manje više na dohvat napisanih popularnih knjižica – od amatera, nije ništa važnije objavljeno. Ovakvo je stanje razumljivo kad se ima u vidu da svaka ozbiljnija studija traži prilično veliku građu na osnovu koje jedino i može biti napisana. Dosad je takve građe štampano više nego malo. Izvorni materijal izdat od strane Istorijskog odeljenja CK SKJ – i to pretežno iz savremenih štampanih izvora, kao što su novine, časopisi, brošure – još uvek je skoro jedini takve vrste. Prema nedovoljno izdatom materijalu, a i na osnovu podataka o mnogobrojnim primerima uništavanja arhivalija od savremenika pa sve do posle rata, moglo bi se doći do pogrešnog zaključka da izvorne građe

21 o radničkom pokretu ima malo. Međutim, činjenica je da postoji, i po važnosti i po množini podataka, veoma značajan materijal, iako je tačno da je mnogo što-šta uništeno. Materijal koji je u ovoj zbirci izdat prikupljen je uglavnom u toku nekoliko nedelja u godini 1952, pregledom akata Zemaljske vlade i Mitrovačkog sudbenog stola iz perioda 1894–1914, a koji se nalaze u Državnom arhivu u Zagrebu. Među neobično važnim dokumentima Zemaljske vlade u, nažalost, još nesređenom Arhivu, izabrali smo one koji se odnose na momentalnu temu našeg istraživačkog rada o radničkom pokretu u Sremu do Prvog svetskog rata. Dokumenti iz dosijea Zemaljske vlade u Zagrebu i Sudbenog stola u Sremskoj Mitrovici jesu od prvorazredne važnosti za izučavanje socijalističkog pokreta na selu. Iz njih se u prvom redu može videti koliki su značaj vlasti – od najviših pa do najnižih – pridavale baš pokretu među seljacima, kakav su stav imale u pojedinim razdobljima i prema pojedinim manifestacijama pokreta. Iako to nisu partiski dokumenti, iako sadrže podatke sakupljene sa gledišta i po potrebi neprijateljski raspoložene vlasti, ovi se podaci, kad je reč o jačim i demonstrativnim akcijama, mogu smatrati uglavnom tačnim (sa jedinom rezervom prema eventualno subjektivnim nedostacima izveštača). Na osnovu tih podataka državna vlast vrši i raspored svojih snaga, što je jedino moguće ako odgovaraju stvarnosti. Međutim, to ne znači da ne treba i te podatke kritički proveriti, proceniti po upoređenju sa istim podacima iz drugih izvora, naročito socijal-demokratskih, jer se stepen njihove verodostojnosti može tačno odrediti tek nakon svestranog ispitivanja. I kod najpovršnijeg čitanja ovih dokumenata od strane ljubitelja prošlosti, a ne samo pri studioznoj analizi od strane naučnika istoričara, ne sme se gubiti iz vida njihova tendenciozna jednostranost. Mora se pritom uzeti u obzir psihologija vlastodržaca i njihovih terenskih izveštača, koji su u vreme opasnosti, u periodu plime pokreta, skloni da preuveličavaju tok zbivanja. Oni tada iz raznih pobuda, u prvom redu radi opravdanja svojih obično nezakonitih, nasilničkih postupaka, pripisuju pokretu i njegovim nosiocima namere kakve oni nisu imali. S druge strane u vremenu stagnacije pokreta, kada on više ne pretstavlja direktnu opasnost za poredak, ti isti vlastodršci i njihovi potčinjeni organi skloni su da potcenjuju njegovu snagu i značaj. Ova dva različita gledanja na socijalistički pokret jasno su vidljiva iz dokumenata: godine 1895–1897 i 1905–1907 i najmanjoj pojedinačnoj agitacionoj delatnosti pridaje se važnost i pripisuje neprijateljska revolucionarnost, a od kraja 1907 zborovi sa mnoštvom slušalaca posmatraju se i komentarišu sa nipodaštavanjem. Pored izveštaja nižih i naređenja viših vlasti iz kojih se vide jačina pokreta, oblici njegova ispoljavanja, oruđa brutalne sile upotrebljavana za njegovo ugušenje, značajna svedočanstva vremena predstavljaju optužnice tužioštva, sudska obrazloženja presude, žalbe osuđenih socijalista na prvom i drugom mitrovačkom procesu. Ova sudska dokumenta, osim činjenica iznetih u aktima izvršnih organa vlasti, pokazuju teoretsko-principijelnu argumentaciju kojom je deo građanske inteligencije jednog određenog razdoblja branio interese klasne države. Nažalost, dosije procesa protiv socijalista 1897 godine nije mogao biti pronađen među aktima Mitrovačkog sudbenog stola i morali smo se zadovoljiti štampanjem samo optužnice i sudske rasprave u izvodu, onako kako su bile objavljene u organu Socijal-demokratske partije, u „Slobodi“. S obzirom na nesređenost Arhiva, ne bi mogli sa sigurnošću tvrditi da su uništena akta drugog mitrovačkog procesa iz godine 1897. U svakom slučaju, imajući u vidu opseg i značaj tog procesa, vredno je za njima tragati sve dok se ne dobije konačan odgovor o njihovoj sudbini. Interpelacije u Hrvatskom saboru godine 1899 i 1907, koje se odnose na socijalistički pokret u Sremu, donosimo iz štampanih saborskih stenografskih zapisnika. One dopunjuju arhivske dokumente, pokazuju koliko je važnosti najviše predstavničko telo Hrvatske pridavalo pokretu u Sremu i kakav je stav prema njemu zauzelo.

Iako ova zbirka dokumenata govori o pokretu u Sremu kao sadašnjem delu jedne autonomne pokrajine, ima u njoj mnogo akata koja se odnose na mesta sada u sklopu NR Hrvatske. To je i razumljivo i neminovno s obzirom na činjenicu da je Srem samo geografski pojam, da je do kraja Prvog svetskog rata sačinjavao unutar Hrvatske deo jedne administrativne županiske oblasti i da se, prema tome, ne može izdvojiti po današnjoj, već samo po ondašnjoj podeli zemlje. Uvrstili smo u ovu zbirku i nekoliko karakterističnih dokumenata koji potiču iz druge jedne županije, Virovitičke, jer oni ukazuju na usku povezanost između pokreta u Sremskoj županiji i ostalim županijama Slavonije. To je važno s obzirom da pokret u Sremu nije samonikao, celovit, već samo deo pokreta koji je iste ili slične srazmere i pojavne oblike imao i u ostalim agrarnim krajevima Ugarske i Hrvatske, u Banatu, Bačkoj, u Sremu, Slavoniji, kao i na drugim teritorijama koje sada pripadaju Mađarskoj i Rumuniji. Samo mali deo ovde štampanog arhivskog materijala nema zvaničan karakter, ne potiče od službenika državnog aparata već je pisan rukom samih učesnika u socijalističkom pokretu ili je šapirografisan odn. štampan od partiskih foruma. Iz Državnog arhiva u Zagrebu to su: dnevnici Vitomira Koraća i koncepti njegovih pisama; pisma lidera Socijal-demokratske partije Ivana Ancela i spisak prilagača za proslavu 1 maja 1895 u Šidu. Ovi dokumenti kao zaplenjeni dokazni materijal, nalaze se u dosijeu mitrovačkog procesa protiv socijalista. Oni su značajni za genezu radničkog pokreta. Kroz njih se mogu videti prva tapkanja, prvi koraci „širitelja“ socijalističkih ideja među sremskim seljacima i zanatlijama. Oni mogu pomoći da se rekonstruiše ambijent u kojem je počeo razvitak pokreta i da se odmeri značaj i opseg prvih uspeha. Važnost ovog dela materijala leži i u tome što istovetnog nema mnogo ili skoro uopšte nema. Već se sada može konstatovati da su partiski arhivi i lične korespondencije istaknutih učesnika socijalističkog pokreta iz perioda pre Prvog svetskog rata uglavnom uništeni. Zato i najmanji materijal ove vrste, ukoliko još postoji, vredi štampanjem sačuvati od zaborava. Pored navedenih partiskih dokumenata iz Državnog arhiva u Zagrebu dokumenti iz Istoriskog Arhiva CK SKJ i Gradskog arhiva u Sr. Karlovcima imaju takođe stranački karakter, pisani su od samih učesnika političke i tarifne borbe. Dokumenti skupljeni u ovoj knjizi pretstavljaju skoro strogu celinu ne samo po tome što pretežno potiču iz jedne arhive (osim dokumenata iz Državnog arhiva u Zagrebu ima svega 12 akata iz Muzeja grada Vukovara, 5 dokumenata iz Istoriskog arhiva CK SKJ, četiri akta iz Gradske državne arhive u Beogradu i devet akata iz Gradske arhive u Sr. Karlovcima) već i po problemima koji su u njima tretirani. Gotovo svi govore o socijalističkom pokretu među seljacima u Sremu. Ima vrlo malo akata koji bi se glavninom svog sadržaja odnosili na pokrete radnika u preduzećima, iako su oni i u Sremu bili značajni i brojni, na primer u Zemunu i Sr. Mitrovici. Uzrok što takvog materijala nema više u ovoj zbirci ne treba tražiti u nekom odabiranju specijalne vrste, izvršenog s naše strane – socijalistički pokret kao takav ne može se razdvojiti na radnički i seljački – već u slučajnoj činjenici da u nesređenim arhivima, gde je sistematsko istraživanje nemoguće, nismo naišli na takve dokumente. Osim toga sigurno je da su vlasti bile manje alarmirane socijalističkim pokretom među gradskim, većinom zanatskim ili nekvalifikovanim radnicima, nego među seoskim, poljoprivrednim. Treba još znati da je režim u najvećim preduzećima, kao što je bio na pr. rudnik u Vrdniku, bio naročito strog, kadar radnika specijalno odabiran, izolovan i kontrolisan, tako da je do ekonomskih tarifnih pokreta u njima izuzetno teško i retko dolazilo, a do političkih još teže i ređe. S obzirom na relativno mali broj dokumenata iz perioda uspona pokreta 1903–1907, a naročito 1906– 1907 moramo još napomenuti da smo u ovu zbirku uvrstili samo arhivska dokumenta, a od štampanog materijala samo istovrsne, autentične, nekomentarisane tekstove političkih, sudskih i administrativnih foruma uprave. Zato se na osnovu sve zbirke dokumenata ne sme stvarati pretstava o veličini i značaju pojedinih zbivanja i njihovih nosilaca. Mnoga akciona područja socijalističkog pokreta i njegovih

23 najmarkantnijih ličnosti ovde su samo retko, ovlaš, ili čak uopšte nisu, spomenuta (na pr. značajna rana aktivnost Ace Bankovačkog iz Iriga). U godinama poleta nije bilo sreza, a skoro ni sela u Sremu gde se nije osećao uticaj socijalističkih ideja, odakle se ne bi čuo glas, bar ponekog, socijalista s zahtevima za opšte pravo glasa, za demokratisanje političke uprave, za skraćenje radnog vremena, sniženje cena sve skupljih potrošnih artikala, za smanjenje poreza i sl. U danima oduševljenja, na političkim zborovima i prvomajskim proslavama, ponekad se skupila masa od nekoliko stotina, pa i preko hiljade seljaka, zanatlija i radnika koji su okićeni crvenim trakama, pod crvenim zastavama, uz zvuke muzike, pucnjavu prangija izvikivali socijalističke parole i pevali socijalističke pesme. O tim akcijama socijal-demokratske partije, o tim manifestacijama masa kao i o pojedinim požrtvovanim i talentovanim socijalističkim agitatorima, kao što je bio na pr. Milan Glumac, nema dovoljno materijala u arhivama. O njima se može naći prilično podataka u savremenoj štampi koju mi u tom pogledu ovde nismo hteli koristiti da ne bi preopteretili našu zbirku, a i da ne bi menjali njen izvorni karakter. Pri izboru arhivskog materijala rukovođeni smo bili jedino brigom da akta koja budu ovde objavljena ne sadrže, ili bar sadrže što manje, više puta ponavljane podatke. Naime, po karakteru ustanova iz kojih potiču podaci, ima mnogo akata istovrsnog sadržaja. Razni organi vlasti, sudski i izvršni, viši i niži, dostavljali su često po istom pitanju svoje izveštaje najvišoj instanci. A u dosijeu procesa iz 1895 godine ima naročito mnogo skoro istovetnih priloga koji se odnose na saslušanje istih okrivljenih pred raznim forumima. Izabrali smo zato samo nekoliko karakterističnih saslušanja koja mogu pridoneti rasvetljavanju nekog pitanja iz razvoja pokreta. Iako smo se trudili da taj princip odabiranja dosledno sprovedemo, jasno je da će se u mnogim dokumentima nalaziti više puta ponavljani podaci. U tim slučajevima radi se o dokumentima u kojima se novi podaci u tolikoj meri prepliću sa negde već spomenutim da je teško moguće izvršiti neko izdvajanje a da se nešto što ranije nije rečeno istovremeno ne ispusti. Iz činjenice što su neke godine osvetljene sa više dokumenata ne treba izvoditi dalekosežnije zaključke. Normalno bi bilo da iz godine poleta uvek ima više dokumenata nego iz godina stagnacije. Ali pritom se ne sme gubiti iz vida već izneta konstatacija: nesređenost arhiva. Mali broj fascikula za izvesne godine može imati najrazličitije uzorke. Činjenica da u ovoj zbirci ima najviše dokumenata koji se odnose na jedno lice, na Vitomira Koraća, proizlazi iz njegove uloge u tom razdoblju pokreta. Ali se u toj činjenici ne sme tražiti razlog za precenjivanje Koraćevog doprinosa razvijanju i snaženju pokreta. Korać je nesumnjivo bio do Prvog svetskog rata jedna od najmarkantnijih ličnosti u tada jedinoj klasnoj borbenoj marksističkoj političkoj stranci, u Socijal-demokratskoj partiji Hrvatske; u Sremu je on bio glavni organizator i propagator masovnog socijalističkog pokreta. Za njegovo ime vezani su najvažniji događaji, i razumljivo je da dokumenti iz tog vremena najviše o njemu govore. No isti dokumenti istovremeno rečito svedoče i o tome da su određeni materijalni i socijalni uslovi u Sremu, kao i u drugim susednim županijama Hrvatske i Ugarske, doveli do buđenja i razmaha novog pokreta u društvu. Ekonomsko-društvene i političke snage na određenom stupnju razvitka omogućile su da Koraćeve sposobnosti dođu do izražaja, i samo u toj svetlosti može biti ocenjena i njegova uloga. S druge strane treba praviti razliku između Koraćevog doprinosa u razvijanju pokreta na pojedinim etapama. Njegove oportunističke osobine dosta rano se ispoljavaju. Još za vreme IV Kongresa Socijal-demokratske partije 1906 godine kada precenjujući ulogu i značaj malog poseda stoji na sitnosopstveničkom stanovištu revizionista Davida nasuprot teza Kauckog o preimućstvu veleposeda i polarističkim tendencijama u poljoprivredi. On je jedan od glavnih branitelja i propovednika nove razvojne linije koja vidno preovlađuje od 1908 godine, a deset godina kasnije on će biti jedan od najeminentnijih saradnika buržoaskih režima na suzbijanju ponovo razbuktalog pokreta u okviru nove političke organizacije, komunističke partije.

Redaktorske napomene: Dokumenti su ispisani u celini verno originalu. Tekst je skraćen samo u dnevniku Vitomira Koraća (br. 1) i u aktu pod br. 5 na nekim potpuno beznačajnim mestima intimne prirode, koja ništa ne kazuju o datom predmetu. Svako skraćivanje obeleženo je tačkicama u uglastoj zagradi. Izostavljene su reči pozdrava i sve stereotipne formulacije. Korekture u interpunkciji izvršene su tamo gde je usled njihova nepostojanja ili isuviše pogrešne upotrebe otežano razumevanje teksta. To je uglavnom bio slučaj sa svim aktima u rukopisu, dok u interpunkciji izvorno štampanih dokumenata – drugi mitrovački proces iz lista „Sloboda“, interpelacije poslanika d-ra Potočnjaka i dr-a Popovića iz stenografskih zapisnika i priloga Sabora kralj. Hrvatske, Slavonije i Dalmacije – nisu izvršene nikakve ispravke, s obzirom da je ona u tim tekstovima dosledno sprovedena. Dokumenti, koji su na našem jeziku u ovoj zbirci svi štampani ćirilicom, u originalu su pretežno pisani latinicom, samo su nekoliko izvorno u ćirilici, i to oni koji su ovde pod br. 1 do 10, 13, 25. 27, 34a 129/2 i br. 147. Na kraju smatram svojom prijatnom dužnošću da na ovom mestu izrazim zahvalnost: Istoriskom institutu Srpske akademije nauka koji mi je omogućio odlazak na istraživački rad u Zagreb; upravniku Državnog arhiva u Zagrebu d-ru Josipu Matasoviću koji mi je svesrdno stavio na raspoloženje sve što je bilo potrebno za uspešno obavljanje istraživačkog posla; saradniku Arhiva drugu Josipu Vidmaru što mi je vanredno pomagao prilikom istraživanja i ispisivanja arhivske građe.

Beograd, oktobra 19521 Andrija Radenić

Šid, 20 Marta 1894 – 13 avgusta 1894 Dnevnik Vitomira Koraća – razmišljanja i razgovori o nepravednostima postojećeg poretka i o potrebi okupljanja i organizovanja siromašnih slojeva društva, zemljoradnika i zanatlija; prvi planovi i uspesi. 20 Mart 1894

Danas sam jedva čekao da me prođe dan, jučer sam se sastao sa Jocom na vašaru pa sam mu obećao da ću danas, odnosno večeras, doći kod njega. I bio sam, i dočekao me je vrlo lepo. Iz razgovora doznadoh da se i on posvađao sa Lazom; zaista čudo da se sa tim čovekom ne može nitko dugo slagati, vrlo je absolutan, hoće svagdje da se njegova sluša makar bila i natraške i bez razloga, jer kod njega ne vlada razlog, već kad kako vetar pirne onako i on najedared bukne i plane, i onda opet se stiša. Joca je došao, kao što mi reče, na vizitaciju. Od onih krasnih planova i ideja izpade krasan i velik mućak. To baš i jeste zlo, jedno veliko i gotovo neizlečivo zlo, što štogod počinjemo to počinjemo sa završenim ljudima koji su puni poroka i strasti. Međutim nam (fale) mlađe i bistrije snage ili sbog svog neobrazovanja ili sbog samog nakaradnog obrazovanja. I baš i same koje bi htjele nješto da rade te ili su vezane za školsku skamiju i universitetski astal, ili za zanatlijsku stolicu, za zemljoradničku motiku. Mislio sam i mislio sam koji bi nam put bio najpreči da možemo pomoći ovdašnjim našim zanatlijama i zemljoradnicima, najposlie došao sam na tu ideju da ne vredi trošiti reči oko zrelih ljudi i onih ljudi koji

 Dokumenti iz muzeja grada Vukovara i Arhiva istoriskog odeljenja CK SKJ naknadno su ispisani, tako da je i predgovor u vezi sa novim materijalom donekle dopunjen u toku štampanja 1955.

25 imaju nješto kapitala u svojim šakama, nego se mora početi sa omladinom, zanatlijskom i zemljoradničkom. Jer čovjek koji ima nješto kapitala u svojim rukama odmah misli da si ti došao da od njega izmamiš štogod za svoj život svagdanji. On ne može ni da misli o tom kako može čovek na to da misli kako bi pomogao jednom mjestu, okolici i pokrajini dok međutim i sam ne može da se čestito bori i za svoj hleb nasušni. To baš i jeste zlo što su, kao što rekoh, sve naše mlađe i energičnije snage određene da se i sa suviše velikim nezgodama u današnjem društvu, sa vrlo malim sredstvima (...) bore za hleb svoj nasušni, ili su opterećene učenjem i bubanjem kojekakvih bezposlica na pamet, ili su na žalost vrlo glupi i neobavešteni. Došao sam na tu ideju, dakle, da sve naše mlađe, bistre po prirodi snage u tom duhu treba nastavljati i učiti, pa čim tko dođe do svog nasušnog hleba da se ujedine u kolektivne i solidarne zadruge. Time bi se postigla vrlo velika celj, a to je ta da bi imali iz temelja istinski i stvarno naučeni[h] ljudi, pravih ljudi; istina bez velike naučenjačke spreme ali sa vrlo velikom naukom [o] prirodnom pravu čovjeka i o pravu radnika-zanatlije, radnika-seljaka i drugih koristni[h] privrednih radnika; imali bi onda ljudi kojima bi iz temelja upravo srasle ideje komunističko-socijalne, prilagođene prema današnjim našim prilikama. Možda će kogod kazati da to nije upravo baš moj pronalazak da trebamo da se ujedinjujemo. Ja to i ne kažem, ali kažem samo da današnji svi naši jednomišljenici hoćeju vrlo brzo da nješto postignu, i brzo, upravo jednim odsekom da prave socijalno-komunske države i obćine sa ljudima koji o tome ni prvoga pojma nemaju i koji gledaju da samo sa svojim idejama [...] uvećanje svoga materijalnog ili umnog stanja propagandišu. – Drugi će kazati da su ljudi dosta svesni, i da će oni sami poći da vide gdi je bolje, i da će oni sami tako uređivati; to će kazati ljudi koji su i suviše vatreni te bi radi da odma nješto stvaraju, a posle možeš rušiti to što je on napravio [...] on neće ni prstom maknuti nego još i sam to rušiti što je u svojim mladim i bujnim godinama zidao. Ako hoćete primjera imamo ga: da vam [...] pokažemo bez ikakvog premišljanja na našu omladinu iz 60. godina kada se onaka socijalna i komunistička književnost kod nas razvila da je bilo milina. No šta bi kasnije? Ti isti ljudi pošto ih je prva mladićka bujnost prošla počeše sami porušiti što su nekad ostvarivali. Iz njih smo dobili najveće globadžije i najnepoštenije pamtičare srpske, oni danas samoga Pelagića koji je ostao vjeran tima načelima užasno su proganjali, a njegove jednomišljenike i slobodnije narodne ljude apsom i globom proganjali, trovali i ubijali. No najlakše ćemo odgovarati na to pitanje, da li je naš seljak i zanatlija svestan za kaki viši posao ako vam navedem samo jedan primjer: u jednom izvestnom društvu sam se preksinoć o gotovo istoj temi, samo u obširnijem obliku, proterivo sa jednim prostim ljudima kad sam govorio nješto o međusobnoj uzajamnosti, najedanput jedan reče: „samo nek je meni dobro a marim ja za koga drugog“. Zar to nije dovoljan dokaz da je naš svet i suviše samoživ da nješto brzo bez prethodne spreme ostvari. No ja sam se i suviše udaljio od moje teme, upravo reći od moga dnevnika. Rekao sam da Joca samo je jedino zbog vizitacije u Šid. Krasan je to čovjek, od njega bi imao mnogo što šta za ugled, na primer, da se ne ističem sa svojom njekom načitanošću i naučenošću kao Laza Forišković i da budem druževan. I on me upravo reći, ne znajući sam kako, podstrekao da pišem dnevnik. To će mi biti jedna prijatna i korisna zabava, to će mi biti upravo moja avtobiografija i sredstvo kako ću sam sebe nastavljati i dotjerivati i kako ću moći sam sebe što bolje upoznati. Vrlo je prijatan čovjek, šteta što je i on, kao što sam priznaje, zapao i zapustio se moralno. No ipak mu se bar može reći: ti si bar čovjek, koji bez ikakvog kućevnog vaspitanja ipak dosta sačuvao svoje prirodne bistrine i svog prirodnog radničkog ponosa i samoodržanja; čovjek si, jer znaš ceniti i poštovati rad, jer i sam kažeš da radnik treba da radi pa da svakom može sa ponosom kazati: „Ja radim i o svojoj muki živim, ne može mi niko prebaciti da sam kome, pa makar i samome družtvu na štetu“. Pozvao me je da mu dođem kadgod vremena imam, ima on veli jednu sobicu

26 natrag pa tamo preko dan da možemo zajedno biti i slobodno razgovarati, dočim [je] u veče u sobi pred njegovom materom u tome vrlo skučen. Ja sam mu od svoje strane obećao da ću doći sutra na podne i da ću mu doneti istoriju sveta od Zečevića da čita. On me je počeo pratiti kući te smo makar bez kišobrana stajali na kiši i razgovarali. Kad smo došli do Grčića kuće tu smo stali i počeli malo obširnije razgovarati, no na to naiđe Slavko Prnjajić te se on onda, oprostivši se samnom, vratio natrag, dobacivši mi poziv da dođem sutra. 21 mart 1894 Dr. danas nije kod kuće, malo sam komotniji premda ipak imam dosta posla. Kod Joce nisam mogao danas otići, morao sam na podne pisati ocu pismo u Osiek za espap, ako mu ushte Ungar poslati, ali svakako da će mu poslati, jer čiva vidi da se ovde ne ide na prevaru. Večeras sam pisao Babi, obećao sam da ću joj doći ja i Paja u prvu nedelju kad bude liepo. Odneo sam večeras i Joci Istoriju, nisam ga našao kod kuće. Paja danas ne radi pa je bio kod Nikole, Nikola je obećao da će doći sutra na veče. Sa ocem sam razgovarao o tome kako on misli, šta će sa tolikim espapom, hoće l’ ga moći on i Paja tolikog uraditi. On mi reče da je nakan momka uzeti makar se kako patio jedno 2 mjeseca, ja mu rekoh valjda ću i ja dobiti štogod od advokata. Otac misli da ja sve što dobijem ulažem u štedionicu, tako da ja i baba ako možemo skupiti do jeseni makar 60 frt. pa da možemo kupiti nješto malo masti, nješto žita da možemo jedno krme zaklati, malo drva spremiti, te bi se za to vreme i ja nješto odenuo, te bi posle nam mnogo lakše bilo, da se ne mora baš sve očekivati od mesečne plate.

22 mart 1894 Danas sam na podne odneo Savi Mihajloviću „Bukvicu zdravlja“, našao sam ga baš na ručku. Zadržavao me je da sednem, no ja ne htjedoh izvinivši se, te tako odande otidoh upravo kod Joce. Pokazivao mi je tamo mustre što je sam krojio i vidi se da mu je ruka dosta sigurna, jer je sve vrlo divno i tačno izvedeno te se po tome može da ocjeni da mora biti vješt zanatlija. Kod kuće njegove, naravno, nije mi moguće sa njime obširnije razgovarati, nego tako o koje čemu; pitao me je da li mi je poznat njeki Žolifet. Ja se ne mogah odmah setiti kaki je to, no sad se sjećam to je junak brošire „Ranjen đak“ jedne bljutave izmišljotine. Zabeležio sam mu u istoriji u sadržaju da čita Veliku Francesku revoluciju, oslobođenje Švajcarske i Amerike. Zatim kad pođoh kući i on pođe sa mnom. Upustismo se u razgovor o tome da li bi bolje bilo da on ostane u Šidu ili da ide natrag u Beograd, pa ili dalje u Fiumu – kao što mi reče tamo bi mu se još ponajbolje dopalo, tamo mu je preko Abacija, blizu on dvie velike varoši, tu bi uvjek imao dosta posla; ili bi da ide u Pariz u Francesku da se još bolje usavrši u zanatu. Dođe red i na mene: on mi reče da ja treba da postanem svetski čovjek. Ja ga zapita[h] na koji način, on mi onda poče pričati da bi za mene najbolje bilo da odem u koju prestonicu pa da se usavršim, upravo izučim fotografskom aparatu pa bih onda mogao sa tim zanatom ići po cielom svetu. E moj Joco, najbolje bi bilo da ostanemo obojica u Šidu, pa da zajednički radimo da ovđe ostvarimo makar i bledu sliku komunističko-socijalnog života. Imamo mi posla i suviše kod svoje kuće, najbolje će biti da ostanem u Šidu. Svakako to bi donielo više ploda, a zatim to je i teže: većinom od sveta smatran za zanešenjaka, no baš se i u tom ogleda čvrst karakter, nješto iz ničega započeti pa da to donese valjana ploda i u tom podpuno biti istrajan. Ja mislim da će svakako bolje biti da i ovde u Šidu ostvarimo, makar i vrlo slabu i na malom osnovu zadrugu socijalnu, ali na osnovu zdravog i na osnovu na kojem će se dalje moći ona širiti bez ikakve štete po svoj obstanak. Zar nije bolje i pametnije uložiti svoju snagu i svoj život za ono seme koje će istinskog ploda doneti, nego za ono koje istina može doneti liepog ploda ali ne istinski trajnog i kome se vremenom temelj podkopa.

Večeras kad izađoh iz kancelarije sastao sam se sa Nikolom. Priča mi da čita svetu i da tumači koješta. Ja mu dadoh uputstva da kadgod čita da onda treba vrlo polako da čita, da treba svaku naučnu rieč u „Tumaču“ da nađe, pa da joj uhvati značaj, da ne vriedi čitati u vetar pa uživati u liepom slogu, nego treba pojmiti cielu sadržinu onoga što se čita. Oprostih se sa njim te odoh kod Joce. Izađosmo malo u šetnju, istina da nije bilo baš najprijatnije. Poslie dužeg razgovora pređosmo našemu: kako bi se moglo pomoći ovom našem svetu, ovim današnjim intrigantima i permanentnom svetu. Tu mi je opet izneo jednu cielu i vrlo pametnu ideju, a na ime da bi prvo trebalo obnoviti jednu radeničku čitaonicu, sad pod raznim naslovom ili „Radenička čitaonica“, ili „Radenička Zora“ ili „Zemljoradnička-zanatlijska čitaonica“, ili već makar pod kojim naslovom samo svakako da joj bude glavna celj da u radničkom svetu promiče zrele i valjane misli pomoću knjiga i novina da bi se u to društvo primali čak i nepismeni članovi, samo ako su oni dovoljno bistri da potpuno razumiju svoj današnji život i svoj današnji položaj. Iz početka bi naravno nas nekoliko morali po više materijalno žrtvovati, da se predplatimo makar na dvoje naše zanatlijsko- radeničke novine, na pr.: „Beogradski zanatlijski savez“ i na zagrebačku „Slobodu“ i da nabavimo valjanih knjiga. No to bi već bilo obširnije, no sad svakako nam je prvi posao da se između sebe porevenimo pa da se predplatimo na Zagreb. „Slobodu“, te da u glavnom na tome nastojimo da stečemo razumni[h] ljudi za taj posao, te da onda između sebe naravno pokupimo kao priloga toliko novaca da možemo stvoriti prvo jednu domaću biblioteku, koja bi se povjerila jednom koga bi između sebe družtvo izabralo, pa da kod njega budu sve knjige i novine, pa da ih od njega može svaki član bez naplate [....] dobiti uz svoj podpis na izvjestno vreme, a i svaki koji nije član može ih dobiti ali samo uz jamčevinu koliko knjiga vredi i uz ujednu naplatu pristojbe na čitanje i to 10% od vriednosti same knjige, novine bi se također mogle dobiti i to na taj isti način kao i knjige. Kad budemo predplatnici jednih novinah svakako biće nam vrlo lahko o našim prilikama po jedan dopis odpraviti, te isti broj novina u kojem izađe taj naš dopis možemo uzeti 20–30 primjeraka toga broja te ga razširiti u naš svet da mu malo razbistri pojam, jer svakako će naš seljak vrlo rado dati po 10 nvč. za broj novina u kojima se govori o njegovim prilikama. Poslije pak ako nam sile dopuste možemo mi vrlo lahko osnovati jedno veliko radničko čitaonično družtvo, naravno da će to ići vrlo lahko, jer ćemo onda sa takim ljudima biti spremni. Ja ću odmah na tu celj da dam moju cielu biblioteku, pa da se sve to povjeri jednom članu od nas petorice, koji bi vodio tačan popis o svoj zadružini ciele zadružne imovine. Taj bi ujedno bio i blagajnik i primao bi jamčevinu od nečlanova. Mi osnovni članovi imali bi bezplatno sve, dočim bi drugi morali plaćati za čitanje. Za nepismene članove n. pr. moglo bi se odrediti izvestna neka kuća za sastanke pa bi se tu moglo naglas čitati i razjašnjavati. Najposle bi se mogao prirediti preko ljeta koji omanji izlet i tu priliku upotrebiti za razjašnjavanje i podsticanje na rad. Ja bih zaista mogao siguran biti da bi do jeseni tako sa otim sigurni mogli biti da bi na jesen sa zato pripravljenim ljudima mogli zasnovati jednu čitaonicu i da bi nam to onda zaista moglo vrlo sigurno biti, da je ne bi ma kakvi potres porušiti mogao.

23 mart 1894 Čitaonica mi nikako ne ide iz glave. Danas na podne bio sam kod Nikole. On uze ćupu i pođe na željeznicu na vodu pa i ja za njim. Ukratko mu razložih o čemu se borim, sa njim sam se opet naročito posavjetovao o tome. On mi reče da i on odmah daje sve svoje knjige u ime toga i da daje 1 frt. u ime predplate na „Slobodu“. Poslie podužeg razgovora o toj stvari razstadoh se sa njim. U veče ce sastah sa Jocom i Jocom Vilimanovićem i Savom Mihajlovićem i kasnije Lazom Dikića. Svi su se saglasili sa glavnom mišlju i odlučeno bi da ja i Joca razpitamo gdje izlazi ,,Sloboda“ te poslie dužeg šetanja i razgovora sa Jocom i ja odoh kući.

24 mart 1894 Na podne pođoh kod Nikole po knjigu „Putovanje tri Rusa i tri Engleza po južnoj Africi“, koju sam juče zaboravio od njega izkati. Nađoh ga pred jednom kućom gde sedi sa jednim momkom. Pođosmo svi troje zajedno kod njega. On mi je usput pričao kako napreduje, kako skuplja predplatnike na Pelagićevog „Narodnog učitelja“. Zatim pređe na temu o obavještenju naroda. Onaj ga je momak sa takom mirnoćom i pažljivošću slušao da mi se zaista vrlo dopalo. Kod kuće mi je dao željenu knjigu, a onom drugom dao je opet „Srpski svet“. Pođoh od njega kući jer sam bio radoznao što će Žil Vern da iznese u ovom komadu. Nikola izađe samnom zajedno sa „Narod. učiteljem“ u rukama, te sede oko obližnjih ljudi i stade im čitati. Svi su se načetili oko njega sa radoznalim licem. Večeras odoh kod Joce sa kartom sa plaćenim odgovorom, napisasmo uredničtvu ,,Zastave“ molbu, da nam odgovori gde izlazi „Sloboda“. Zatim me je Joca odpratio do ćoška kavane, gdje se razstadosmo u smehu kako Nikola prepoveda socijalizam.

25 mart 1894 Danas je nedelja. Današnjeg dana ću se dosta dugo sećati, današnji je dan vrlo plodovit, danas je dosta privređena i unapredita obšta stvar. Odmah poslie ručka odoh kod Joce. Kod krsta pred crkvom nađem Mitu Vilimanovića, to je zaista glupak i to te kaki glupak, šteta vrlo velika što je taki. Istina da je inače dobra duša, ali šta ćeš sa njim kad je glup kao panj, pa prosto neće ni da sluša šta se govori o tom. Pre nekako dao sam mu jednu Pelagićevu knjigu na čitanje no kako sam se zaprepastio kad sam vidio da on prosto neće ni da zaviri u nju, nego kako sam mu doneo, tako sam je i odneo. Pođoh sa njim kroz portu pa ću pokraj Lustiga da izpadnem na Jocu. Kad smo prolazili pored kuće viknu nas Gavra Raić da dođemo do njega. Mita ne htjede ni da čuje, ta za boga on „gospodin“ pisar obćinski, pa da se druži sa šegrtima. Ja priđoh pod prozor, razgovarasmo se o obćim stvarima, kazah mu da su došla još dvojica iz Beograda, on se tome vrlo obradovao. Obećah mu da ću ga upoznati sa Jocom, on se tome obradova. Još smo razgovarali: kako slabo napredujem sa Mitom, o mojim, upravo o našim stvarima. Tu ga napadoh pred Gavrom zašto je taki, a on ni brigeša nego se samo smeška i kaže: vi možete a ja ne mogu. Zatim mu kazah kako sam mu dao Pelagićevu knjigu na pročitanje, a on pored tolika slobodna vremena neće ni da zaviri u knjigu. Tu se Gavri već na žao učinilo što taki jedan glupak kao što je na pr. Mita ima i suviše vremena za čitanje pa ga ne upotrebljuje, dočim on koji bi dragovoljno čitao da nema ni toliko vremena da svaki dan bar 1 sat provede u tom korisnom poslu. Kaže mi kako se makne iz dućana da odmah viču za njim gdje je. Mogu da mislim kako mu je to, i ja sam bio u takoj istoj kući preko 3 godine. Oprostih se sa Gavrom jer je naprasno ušao učitelj u školu, rekavši mu da se nađe oko 5 sati na ćošku pa ćemo se može biti sa Jocom sastati. Odoh dalje sa Mitom do ćoška, tu se oprostismo, on ode kući a ja kod Joce. Nađoh Jocu pri čaši vina sa Mijom Kudića. Malo smo sedeli, zatim rešismo da idemo u šetnju u obćinsku baštu. Pustismo se pokraj škole i pokraj pošte izađosmo na Momirovića te u obć. baštu. Na ledini iza obć. bašte skupile su se seljačke devojke i momci te zbijaju šalu i igraju i sviraju u tamburu, hrvaju se itd. Uputih se dalje sa Jocom preko ledina. Sretosmo na ledinama Branka Šumanovića sa Julkom njekom, ne znam sad kako joj bješe prezime. Sa njima se Joca razgovarao njeko vreme, zatim se razstade sa njima rekavši mu da ima još jedan „parlamenat“ dole na ciglanama, u čemu su oni razumjeli tu stranu jer nismo se nikako mogli dosetiti kako su oni to razumjevali, no samo dosta to da kažem, da je dole na ciglanama bilo njekoliko pari omladine od 16–18. god. Uputismo se dalje, te mi je Joca pričao kako isti Branko ludi za tom Julkom, kako od nje ne može ni da vidi, ni da šta misli, uvjek samo o njoj i uvjek samo u njenom družtvu. U razgovoru o tome dođosmo do rasadnice vinove amerikan loze, ali je bilo zatvoreno. Od prilike 7–8 lanaca ledine prevrnute, zagrađene od svuda 1 hvat visoki i letvama podjeljene u kvadrate od

100 m2 na razmaku od 1/2 hvata. U svakom tom aru naudarali po jednog kočića; pokraj svakog kočića pri dnu ima po jedna amerikanska loza na koju je nakalamljena naša obična loza; pokraj stare staze i s jedne i s druge strane, ne znam na koju celj, poslagani dugački do 2 1/2 hvata lipovi ogranci s kojih je oguljena kora, eto to vam je razsadnik za amerikansku lozu. Kao što rekoh bio je zatvoren, no Joca se odupre te vrata popuste i mi uđemo unutra. Pošto smo malo razgledali kako su se poprimale loze, vidivši da prilično napreduju uputismo se napolje zatvorivši za sobom vrata. Baš do samoga rasadnika, od zapadne strane na sjevernom njegovom vrhu, ima jedna vodenica koja je baš radila na jedan kamen. Izprva je spolja razgledasmo diveći se prostom narodnom mehanizmu koji je vrlo jednostavan a i vrlo koristan. Gledasmo mutnu potočnu vodu kako je u vodenično kolo padala, što odbijajući se od vodeničnog kola na sve strane u vazduh u bisernim kapljicama vrca, koje se spram sunca u svim duginim bojama prelivahu, što pak opet u kolu ostajaše to ga svojom težinom primoravaše da se okreće, te da izvršuje vrlo korisne radove. Uđosmo u vodenicu. Vodeničar nam je sve dragovoljno razjašnjavao, kako mora svake nedelje dva put kamen da izoštri, ne može da radi na obadva kamena jer nema dosta vode. Joca ga upita da li ima kakve zarade. Vodeničar odprilike odgovori ovako: „ta zarada baš nije tako jaka, tek može čovjek da živi. Šta mislite vi ja plaćam ovdje 500 frt. godišnje kirije, to naravno (s obzirom) da se ne prodaje ovaj kvartir, ni ova oprema, ni kuća ova ne vredi toliko, prodaje se upravo ušur, to jest prihod što se uzima od meljava“. Čija je ova vodenica, opet će Joca. „Peričina“, odgovori vodeničar. Što mislite reče vodeničar, njemu je nudio jedan švaba 5000 frt. za ovu vodenicu, pak on nije hteo da ju upusti jer zna da mu to priličan prihod preko godine prinosi. Još smo malo razgledali kako je udešen kamen i zvono što zvoni kad hrane nestane gore u „košu“; drmalica jedna što monotono drma koš da jednaka mjera jednako teče, jer inače bi moglo ići više te bi se tom prilikom napunilo, ili bi išlo manje te kamen trčao i trošio se. Kamen košta 3 frt. 1 col. Ima dva kamena. Onaj kamen što melje kukuruz manje radi, te se mlogo manje i iztrošio. Oprostili smo se sa vodeničarom i pođosmo natrag preko ledina. Onaj „parlament“ što je bio na ciglanama izašao gore na ledine igra se šabelabe; svinjarčići se hrvaju te tako razvijahu svoje mišiće na taj oprobani vjekovima potvrđivan narodni način gimnastike, stariji momci, među ovim djevojkama, također se na isti način hrvahu; djevojke i njeki momci opet izbacivahu po koju bezobraznu rieč i pesmu, ne znajući ni sami da time ubijaju i svoj moralni i zdravstveni i tjelesni ugled, jer time draže svoju prirodu, u današnjem družtvu biva svašta onda, a to je najglavnije sa otim se sredstvom najviše širi nemoral, i to bi nam trebao da bude cilj da budemo ugled između sebe kakvi smo, pa da i drugi ugledajući se na nas i na našu duševnu jačinu i karakter pođu za nama. Pođosmo iz obć. bašte, Joca me upita kuda ćemo sad, ja mu rekoh, ako je po volji na željeznicu. Odosmo na željeznicu. Tu u šetnji mi je pričao o svojoj pojeziji, čitao mi je njeke svoje pjesme, koje su vrlo dobro zvonile. Što više i samo jednu episodu iz seljačkog mačvanskog života, vrlo je vješto, upravo pjesničkim darom socijalno izveo [...]. Dočekasmo vlak, no baš kad dođe vlak udari njeka slana sa kišom i snjegom, jedni su se ljutili, drugi smejali, ali ne pomaže jer priroda vrši svoje, ja sam se smejao kako nam je to izpalo preko programa, a također i Joca govoreći: „da Bog menja ustav“. Pođosmo preko njiva, pridruži nam se još njeki kum Jocin, drumar Ljubomir Stupar, no baš pri izlazu presretne nas poljar i stade nas grditi svakojakim pogrdama za to što smo naišli, govoreći nam da mi nismo građani, nego svinje itd. E nije drugčije nego bi čovjeku krv prekipila pa da poviče: marš svinjo bezobrazna, ulizico gospodska, još ti njekom smeš kazati da je svinja a ne građanin, zar ti imaš prava da izgovaraš to sveto ime „građanin“ kad ne znaš ni šta znači ni od kuda je! Pokri se po glavi ušima i budi sretan što te građani hrane i plaćaju, ciganin se dočepao vlade pa odmah hoće svoga otca da obesi, tako i on. Zatim odpratih Jocu kući, oprostivši se sa njime i sam odoh kući.

Došao sam kući, okrenuo sam se šta ću tu. Nekako sumorno i žalosno, okrenem se, jer je još bilo rano, pa hajd kod Nikole. Nađoh ga u družtvu, jedva ga odkinuh od njih. U razgovoru reče mi da jedan paor daje bezplatno sobu za čitaonicu, da svi većinom paori, odobravaju to mišljenje radi zajedničkog mišljenja i dogovaranja, da im je to vrlo nužno da su negdi centralizirani. To me je vrlo obradovalo, dođoh sa njim odmah kod Joce. Zovnuh Jocu napolje, on izađe, predstavim ih jedno drugom, oni se rukovahu. Posle manjeg uvodnog razgovora rekoh mu da ima jedan koji daje stan bez ikakve naplate. E pa to je vrlo liepo, odgovori on. Poslie dužjeg razgovora rastadosmo se sa njim, sa Nikolom se rastadoh i odosmo svaki kući. Taman sam seo večerati, evo ali Gavre. Istina sam se malo začudio, no on mi reče da se je upravo ukrao od kuće, jer inače ne može nikud; baš dobro kad si došao pa ću te upoznati bar sa Jocom, sedi malo pa se zabavljaj, eto ti tambure dok ja ne večeram. On sede, uze tamburu i poče je odmah na svoju ruku udešavati; tu se on i otac raspravljali kako se na koju tamburu svira i kako se glasovi slažu. Ja večerah na dvoje na troje. Hajdemo sad rekoh mu i izađosmo napolje. On mi reče da je vrlo radoznao ko je to i kakav je to. No, pa liepo, vidit ćeš ga rekoh mu. Dalje smo nastavili put ćutećki, Jocu zastanem sa Marom Foriškovića, nazovem im dobro veče i izazovem ga. On odmah ostavi to žensko družtvo pa s nama zajedno hajd: evo doveo sam još jednog načelnog prijatelja. Milo mi je vrlo, odgovori Joca, tu ih predstavim jedno drugome. Pođosmo gore u šetnju. On ga zapita sa čime se zanima: „Zanima se trgovinom premda je prezire“. E a zašto da je prezire, odgovori Joca, niko ne treba svoj rad da prezire nego treba da gleda da ga usavrši. To jeste, odgovorih ja, ali to važi samo za koristne i privredne radove, međutim on nema ni dara ni volje na trgovinu. Još smo se malo razgovarali, tada Joca htjede unutra, ali ja rekoh: ta čekajte još malo, ovaj čovjek ne ima slobodnog vremena da dođe kad hoće, i sad se upravo reći ukrao od kuće. E onda je što drugo, reče Joca. Pođosmo gore, nastavismo malo čas prekinuti razgovor. Gavra ne vole da bude trgovac, njegova narav je poštena, ne može da vara, karakter mu je čist i svetao, ne može da laže, a to sve mora da bude današnji trgovac, on ima vrlo veliku naklonost zanatu, osobito šusterskom i tišljerskom. Vrlo mi je milo, reče Joca, da vi kao mladi ljudi mislite o svojem napretku i znate zrelo rasuđivati što je osobito dobro, što je koristno, što je valjano, što je pošteno itd., jednom reči pojmite svoj položaj. Vi ako volete zanat, reče Joca, treba da ga učite, jer u zanatlije je svakako tako isto pošten rad kao i u seljaka zemljoradnja. Gavra veli da bi on voleo da uči zanat ali samo ne zna gdje bi mogao dobiti da ga izuči. Šta vi mislite Joco, da li bi ga mogli namestiti kod Andre Bankovića u Beogradu, on i onako vrlo vole stolarski zanat, pa može pisati u Beograd ako Andri ustreba, pa da ode tamo, tamo će moći zanat dobro naučiti. He, ja ne znam dali će sad Andri trebati dječko no možemo ipak pisati pak ćemo viditi. Još se malo razgovarasmo o toj stvari i ugovorimo da pišemo Andri, te se ja i Gavra sa Jocom rastasmo. Sa Gavrom sam još šetao i pričao mu o pokvarenom beogradskom životu, da ako ode tamo, da će se morati dobro čuvati od svačega osobito hrđava družtva. [...].

26 mart 1894 Danas se nisam niskim sastao, proveo sam cieo dan kod kuće zbog svađe sa onom crvenom nesrećom. Otac uz inat opet dade sebi doneti ruma sve 2 i 2 deci te tako popije 1/2 litre ruma. Bio sam se uplašio da mu neće što biti, nije malo u tolikoj mjeri toga otrova u sebe uzeti. Kad nije čovjek pa da tu crvenu babu uzduži i uzduž i po preko pa da je nauči pameti kako se u kući svađa. I to je opet sve izašlo zbog Paje i Kriste. Kad će se već jednom toliko opametiti da ne dira u njega, zaista vrlo mi težko pada da je moj rođeni brat toliki glupak. Večer sam proveo u čitanju, i pisanjem kojekakvih pesama kao i raznim vještinama, i razgovoru sa kalfom.

27 mart 1894 Danas još pre doručka dođe mi Nikola da idemo zajedno kod Joce. Odem s’ njim kod Joce. Oni su se dogovorili da idu u šumu, da iskopaju mladih trešanja i višanja divlji ili ako nađu kakav oraščić gdjegod. Čisto sam im zavidio što i ja ne mogu sa njima nego moram u kancelariju. U veče odem kod Joce, nađem tamo i Nikolu, malo smo sedili u sobi, te izađemo napolje u šetnju; razgovarali smo se o koje čemu. Nikola gotovo da baš ništa ozbiljno ne misli i vrlo je bezobrazan kad ide putem te hoće koga da darne dok jedanput ne nasedne gdje god. Od njega nismo mogli ništa ozbiljno razgovarati. Rastadosmo [se] i odosmo svako kući. Kod kuće sam se opet morao svađati sa Pajom, da mi ne pjeva u veče bezobrazne pjesme [...].

28 mart 1894 Za danas sam obećao da ću otići Nikoli na podne, no to ću tek viditi. Pa ipak sam bio, on kopa baštu, malo sam se sa njim razgovarao, pa sam se rastao. U veče odem kod Joce sa slikama, razgledali smo do 1/2 10 satih no ipak nismo sve razgledali, bila je još jedna djevojka u družtvu, vrlo stidljiva, tako da nije smela gotovo svakoj malo razkošnijoj slici da pogleda u sadržaj. Zatim izađemo ja i Joca u šetnju. Šetali smo se pokraj groblja i tako onda udarimo u razgovor o tome kako su razvijene predrasude o groblju. Počeo da mi priča o tome, no kad sam mu ja o tome na zastrašivanja smejući se odgovarao, onda se tek uvjerio i priznao da me je samo zbog toga pored groblja naveo da vidi da li ja imam predrasuda. Šetali smo onda još dugo, razgovarali o tome na koji način on može da se radi za veliku ideju socijalizma. Tu je izlazilo razni tema, no opet svakako izlazi da je glavno osnovati jednu čitaonicu. Ja sam kazao da ako sve žice popucaju, da ću ja sve moje sile napregnuti te se upeti i otvoriti jednu domaću biblioteku i predplatiti se na jedan list, te tako stvarati nove ljude. Razgovarali smo se i o Nikoli. Nikola na Jocu baš nije učinio bog zna kaki utisak, Joca mi se tuži da on prosto ništa ozbiljno ne misli, da je ceo prekjučerašnji dan proveo u buncanju koje kakvih bezmislica, prosto da ništa ozbiljno ne misli. Dođosmo na temu kako bi se nazareni mogli odvratiti od te gluposti da se ne brane, makar ih tko napadao. Ja mislim, da bi najbolje dobio ih kad bi ih sa njihovog gledišta pobijao. Za taj posao trebalo je jedne nedelje otići u njihovu skupštinu a pre toga sastaviti jednu besedu u tom smislu podkrepljenu sa rečenicama iz novog zavjeta kojih ima u izobilju u tom smislu, gdje ih upućuju da se trebaju braniti od nasilnika, varalica, globadžija i ugnjetavanja. Tu bi se na pr. mogao primenuti baš onaj slučaj gdje je Hristos sam planuo na varalice, pa ga je šibao bičem itd. Pošto bi taku jednu besedu pripremio onda kao što rekoh otići u njihovu skupštinu ili na njihove sastanke pa bi se upustio sa njima u polemiku, u prepirku, pa im dokazivati, pa za cielo da bi bilo uspjeha, makar i najmanjeg. Svakog onog čovjeka kojeg bi dobili iz njihovog družtva bio bi vrlo postojan i izdržljiv, siguran i druževan, prosto sve vrline bi imao koje traže novi ljudi za novo družtvo. Bili bi i dobri govornici pošto bi prvo ih našim družtvom izlečili od vjerske manije i od vjerovanja u Boga. Samo za taj posao bi mi trebao makar još jedan drug koji bi mi bio dovoljno odan i povjerljiv da me zastupa na drugim stranama dok ja ovdje propagandišem. U prijatnom razgovoru o toj stvari, sa prijateljskim stiskom ruke rastadoh se sa Jocom u kojem mislim da ću dobiti toga druga ako ostane u Šidu. 29 mart 1894 Danas sam bio prije 8 sati kod Nikole, uzeo sam Narodnog učitelja, izkao mi je Gavra. Na podne sam otišao u obć. baštu, ležkao sam tamo na travi na suncu čitava 2 sata i čitao sam Pelagićevog „Tumača“. U veče odem još za vida kod Joce, on mi je dao slike koje je pregledao [...].

Ja kad sam večerao uzmem knjigu (Nar. uč.) u ruke pa hajd kod njega. Za to vreme dok sam ja večerao digao se lagan vjetar te nam je tako šetnju onemogućio. Dođem kod Joce, on uze „Narodnog učitelja“ te ga je prevrtao. Sedio sam kod njega gotovo ćutećki upravo do 9 satih. Zatim uzmem knjigu, pođem kod Gavre, no kako se začudim kad i on bijaše legao. Ja ne htjedoh lupati već odlučim da sutra na veče donesem mu knjigu. 31 mart 1894 Večeras se spremam, sutra hoću u Morović. Danas Dr. ide u Mitrovicu. Kad je Milana izplaćivao, ja sam mu javio da hoću da idem u Morović, on je valjda mislijo da ga ja podsjećam time da i meni treba da odredi njeku izvjesnu platu, te mi reče: „Vi ćete od sad imati 10 frt. za mjesec april“. To me je vrlo dirnulo, ceo dan i celo veče bio sam nekako rasejan, bilo mi je vrlo krivo. Ta ja već tri mjeseca radim bez ikakve plate i sad se tek „smilovao“ te mi je odredio 10 frt. mjesečno. A on ne pita kako je meni kod kuće. U ostalom više je kriv moj otac i drugi moji što su me natjerali na taj hlebac. Ja sam znao da će to tako biti, mene je najviše peklo što ja moram ostaviti zanat i to zanat sa kojim mogu ići po cielome svetu, gdjegod se okrenem da mogu hleba zaraditi, zanat sa kojim mogu i u najmanje seoce zaviriti, zanat pokraj kojeg se najviše u svako doba može raditi za načelo i za ideju, zanat u kojem se najviše misaona snaga razvija, gdje bi mogao naći i dobiti valjani snaga. Jer nijedan šuster nije blesav i glupak, bar meni nisu dosad prosto ni jedan kao takvi poznati. U tom zanatu prosto mogao bi čovjek okušati svoju snagu na svakom polju. A šta je ovako? Moram u borbi za svakidašnji hleb i oćoraviti i ogluhiti i dati se najvećim nitkovima svetskim „paragrafskim sudcima“ i advokatima da me oni po svojoj volji guraju i turaju, uz to još i gledati kako se glupi narod guli u ime ,,pravde“ i ,,istine“ samo kako se može biti ograničen u svima građanskim pravima, povlačiti od naroda na sebe mržnju zbog pljenitbi, procjena i prodaja, i to sve radi nasušnog hleba, dakle na taki gadni način da mi ciela budućnost proteče, na taki način da uzhranjujem sebe i svoju porodicu. O ta to neće biti, i ako je sada tako, ta ja ću se za ovu sada moju patnju sadanjem družtvu ljuto osvetiti, makar na koji način. Moram se boriti i dužnost je moja to, makar sav svet graknuo na mene, moram se boriti do kapi krvi u žilama, do poslednjeg pramena pare u nosu, makar onaj kojega najiskrenije ljubim pljuvao na mene, makar onaj za koga se borim izsmejavao me i za budalu, varalicu, uobraženjaka držao, makar me ceo svet prezirao, makar i od gladi umro. Sve jedno umreti te umreti, ne vredi ni živiti kao životinja i kao eksploatator i parasit društveni. Na Dr. Dr. računaćemo se za to makar i poslie 5 godina, koje ćeš može biti ti čitati čak kroz 15 godina koje ja sada u svom ogorčenju i ovom pola ludilu od ljutine, sekiracije i zanosa pišem. Moram sada dnevnik da batalim da se prohodam... jer ... ću poluditi. Večeras sam bio kod Joce, Nikola je također došao gotovo odmah za mnom, sedeli smo cielo veče, tužio sam im se na svoju hrđavu sudbinu, no oni to ne osjećaju, ah ta oni još mnogo drugčije biti moraju pa da se u nove ljude ubrojati mogu. Zastao sam tamo nadredara Jakšića. Taj čovjek ili je prepreden nitkov ili istinski čovjek patnik koji u mnogom čemu mora da oćuti kao i sam što sam; na čisto sa njim nikako ne mogu da budem. Joca se sa njim duboko u polemiku upustio ali nikako ni jedan ni drugi sa farbom na sredu ne izlazi. Kad sam ja došao baš su se prepirali ko je tome kriv što je Steva Vilimanović takav kao što je danas, što je lenjština, što vole da pije, da se karta, da krade i sve omanje nevaljalš[t]ine da čine, e pa ko je tome kriv? Na tom su pitanju obojica stala i nikud dalje ni maći, boji se jedan drugoga da se ne oda i boji se i da ne nasjedne koji, jer to je zaista vrlo tugaljivo pitanje, koji to hoće da reši taj treba da je vrlo dobar poznavalac današnjeg našeg družtva, današnje naše porodice, današnjeg našeg obrazovanja školskog i domaćeg, treba dalje da je dobar poznavalac navika čovječijim i dečijim sklonosti, razvića osjećanja i postupnog telesnog i duševnog razvića dečijeg, treba dalje vrlo dobro poznavati i same one osobe o kojoj

33 hoćemo da izučimo njeno postupno razvijanje, njenu porodicu, družtvo u kojem je odrastlo, prirodu u kojoj se razvilo, tu vrlo treba duboko mišljenje i svestrano znanje i poznavanje naših odnošaja pa da o tome možemo govoriti. No mi kao taki ljudi ne treba da pri prvom koraku zastanemo, treba da se trudimo pa da makar samo i prve pojmove dobijemo i to zdrave pojmove a ne patološki bolesne, treba dalje da se trudimo da dobijemo razloge i to istinite razloge koje ne može pobiti ni jedna izmišljotina, ni jedan jači potres. Time treba da otvaramo volju i drugim, po prirodi darovitim osobama, da izučavaju svoje stanje, svoj karakter, svoje obrazovanje itd. Istina da je to za nas težko, ali ipak moramo da radimo, kao što rekoh treba još dalje da se trudimo da sadašnje glupake obavješćavamo zdravim razlogom i ako je on gorak u obće svakom i na zdravom osnovu, premda je to vrlo težko, ali mi ne smemo klonuti na prvom koraku, mi moramo učiti ljude za taj sveti korak, korak, koji će nam izbiti iz glave mnogu nastranu misao, mnogu primljenu manu i urođenu nesposobnost, nevaljalstvo, lenjost i glupost, a utvrdit će u nama vrline novih ljudi, ljudi koji se istinski staraju i žele da pomognu sebi i svom narodu. No ja sam se vrlo daleko upustio od glavne stvari, pokušati ću da to pitanje razjasnim u zasebnoj knjižici i to ako budem imao vremena.

1 travanj 1894 Danas sam u Moroviću. Put mi je mio vrlo prijatan, putem sam se razveselio od moje nujnosti što me je onako žestoko sinoć napala. Kad sam se od kuće krenuo bio sam nujan, neveseo, tako gotovo da bi na ceo svet pucao. Izprva su mi samo tužne misli dolazile u glavu, koje zbog maćije, koje zbog niske plate i još mnogo koje čega drugog. Polako nuz Paju idući kojega je čist vazduh, povjetarac i prijatno sunce već razvedrilo i razveselilo, i ja se najposlie oprostih čamotinje, koja me je bila tako žestoko stegla [...]. U veče sam pabirčio po službenim novinama ne bi li naišao štogod za čitanje, i našao sam nješto baš kao naručeno, našao sam jedan članak gdje se govori o radničkim udruženjima u Trojednicama. U tom članku ta naša prljava vlada prieti radnicima ne samo da im neće pomagati da se udružuju, nego će im smetati i neće hteti potvrditi ni jedna radnička pravila kojima se više šta radi nego samo o svome zanatu. Dakle tu nam vlada otvoreno prieti da će svake one radnike uništiti, koji se povode po socijalnim „bludnjama“. Ta prljava, podla i nitkovska vlada naziva bludnjama najsvetiju istinu na svetu, njoj je sve ono bludnja što ne igra kako ona svira, njoj su čak i to bludnje dakle; no ne vredi o tome trošiti reči jer kod nje ne pomaže zdrav razlog nego gruba sila, za to ćemo pokušati to kad budemo toliko jaki da joj možemo zapovjedati, i onda će se i ona sama morati prilagođavati tim socijalnim bludnjama. 2 Travanj 1894 Toliko sam puta kazao da nikaki alkohol neće u moja usta, i opet sam ga uzimao. Jutros sam rano ustao da idem u Šid mome nitkovu u kancelariju. Kod groblja stigne nas jedan graničar, mlad momak oko 21–2 god., išao je u vizitaciju, reč po reč i mi se duboko upustismo u pretresanje našeg današnjeg stanja. Momak mi se vrlo dopao, vidi se da je on od ciganske rase, pozna mu se po licu a po imenu zove se Boža (mislim) Baližović, neobično bistar i zrelog mišljenja; zna vrlo dobro rasuđivati. Ah ta šteta što još nisam imao koju knjižicu Pelagićevu da mu je poklonim. Ja sam pričao o socialistama, što to znači i što oni hoće, pričao sam koje bi bili prvi koraci na kojim bi trebali, morali i mogli da radimo, pričao sam mu dalje još o mnogo koje čemu, on je sve pažljivo slušao pa zatim je neobično liepo na tenane počeo pričati svoje nevolje i jade i to sve liepim laganim prostačkim razumljivim jezikom, bilo je divota slušati kako se tuži i u čemu on nalazi razlog svojoj nevolji i tužbi. Ja se sa njim zatim oprostim i bog zna hoćemo li se kadgod viditi, pa ako se i ne uzvidimo, opet sjeme koje sam tu bacio neće iztrunuti, niti je palo na neplodnu zemlju; istina da je to vrlo i veliki i mali dobitak: veliki zbog toga što će on i drugima pričati o tome, te će i dalje se širiti ta misao, a mali zbog toga što će to ostati samo misao bez da se u delo privede.

3 Travanj 1894 Danas sam bio oko 9 sati u obć. kući, Joca je ostao soldat. Ta samo jedna rieč i samo pomisao na to budi u meni sažaljenje i grdnu mržnju i tome slično što je svet toliko glup, te dopušta da se te najgroznije poruge i nepravde njemu čine. Pa ipak na to se slabo baš tko miče, dosta je što otac primljenoga pokunji nos a mati leleče i plače jednu nedelju dana pa na tome prođe. Ceo dan sam njekako rasejan, sve mi pred oči izlaze krvava bojišta na kojima glupa gomila [na] nekoliko reči svoji glupavi vođa trči kao lud te mora u ime Njegovog Veličanstva da ubija i otca i mater, i brata i sestru i prijatelja i neprijatelja kao što im i sama zakletva glasi. Baš i ta sama zakletva i to je taka glupost kaku valjda ni najprepredeniji mantijaši nisu više do danas mogli izmisliti, hajd sad ti digneš tri prsta u visinu i kažeš zaklinjem se živim bogom da ću ovo i ono, već kako zakletva glasi, i naposletku „tako mi bog pomogao“ i sad si se zakleo i to ne smiješ poreći, ni protiviti se tome. Ono to je liepa stvar kad se čovjek može da se tako zareče, no kad to uradi svoje dobre volje; kad se zavjeri na kaku liepu stvar. Istina da je to vrlina ali samo onda kad se tako radi kao što rekoh, a inače kao nagonica i kao oružje koje pomaže tlačenju bjednog naroda samo je stvar gadna i odvratna. 4 Travanj 1894 Razgovor sa Jocom: ,,To su većinom ljudi koji i ako kažu da misle oni ipak ništa ne misle o tome kako bi unapredili svoje mjesto i svoju okolicu nego samo misle o svojoj slavi i uživanju pomoću socijalnih načela, pa ne vide da baš s' toga socijalizam i gubi najviše članova što ne trpi da se pojedini njegovi članovi uzvisuju nad drugim, što socijalistima nisu potrebni vođe, jer svaki vojnik je i vođa i sluga, i sve i sva, i svoj gazda i opet solidarni član svoga družtva i svoje zajednice, to baš i jeste žalost što sve do sada što je rađeno, rađeno je da se nješto brzo uradi, pa je rađeno sa glupim narodom, koji od svega toga nije ništa razumjeo, pa većinom kad su vođe malaksale, propale i izčezle opet je narod podlegao da trpi svaku silu i svako ganjanje bez svakog odpora. No onda kad bi bio narod podpuno svjestan onda bi tek se moglo ozbiljno raditi, tad i prepoloviti bi se mogla naša stranka pak će i opet biti dovoljno jaka, da svakog glupaka i tiranina natrag suzbije, jer kad „svetilo” socijalista probije u masu naroda, onda se odatle ne može lahko iztjerati. Istina da će trebati muke i dosta rieči potrošiti dok se jednom u narod uvuče; to neće baš biti tako težko da će trebati ceo vjek provesti da tek jedno seoce obavjesti. Ja mislim da bi se Šid za 10 godina ozbiljnog i neumornog rada mogao tako socijalizirati da se danas u obće ne može tako što ni zamisliti, za 2 godine mogli bi imati svoju stalnu i neoborivu javnu čitaonicu, koja bi bila vrlo velika dobit. Pomoću čitaonice mogla bi se za 1 godinu, samo 1 godinu obćina preuzeti u svoje ruke itd., pa pošto bi jedanput imali obćinu u svojim rukama tada se latiti da se i na materijalne i zdravstvene okolnosti čovjek što više može obazreti, osobito kada mu na tome još više obćina pomaže. Na tu ću se stvar također zasebno da osvrnem. Na podne došao je Joci i njegov kum, stari Đoka Stupar. On piše u kotarskoj oblasti. Kad je došao Rada Cveić da mu u pero govori tu pjesmu što je onako čuva onda sam se njime oprostio, može biti i za navek, on ide oko 4 sata željeznicom pa može biti da se nećemo više viditi, obećao je ipak da će mi pisati. 5 Travanj 1894 Danas sam hteo u veče ići kod Nikole, obećao mi je biti kod kuće, no kako sam se začudio kad ga nisam našao kod kuće, bio sam ljut, besan na njega što on ne može svoju reč da održi, više mi puta dođe kao da me on izbjegava, zaista i to je glupak, hoće da se izdaje za naprijednijeg čovjeka, a ovamo na stvari i na djelu i suviše se obraća na današnje naše družtvene i običajne prilike, te bi hteo i ovamo i onamo ali to ne može biti. Dobro se sjećam kad mi je se u Beogradu on potprdivao što se ja držim toga načela, a sad bi i

35 on da bude njeki vajni socijalista, no neka ga, možda će se on dotjerati još, jer u njekoliko me sluša, sad mu je glavno da se privikne radu. 6 Travanj 1894 Večeras sam išao šetati, pa sam, tako mi je neobično, naučio sam na Jocu, pa mi je sad tako, biće mi neugodno dok se ne naučim na moju samoću kako sam imao pre dolazka Jocina. Nu u ostalom tu mi je Nikola, Sava, Gavra, Boško, Mita i Joca Vilimanovići, pa nadam se da ću steći još kakvog druga, jer i ovo se širi, istina ne baš brzo ali se ipak širi. Ja i ne želim da se brzo širi, to nije moja želja, moja želja je da se širi polako ali postojano, i ondje gdje uhvati korena odande se neće moći lahko iztjerati. 8 Travanj 1894 Polako smo se vratili u Šid, Boško mi je uzput pričao kako mu se osobito dopada knjiga Pelagićeva „Nova nauka o javnoj nastavi“ zamolivši me da mu dam još kakvu knjigu sličnog sadržaja. Kao što vidim ta mu je knjiga otvorila apetit za bolje čitanje. Neka, neka, čekaj, čekaj naučit ću ja tebe misliti makar i poslie 5 mjesecih, samo kad si ti dobio apetit za čitanje, hej onda je lahko, te tebi će čika Vaso već zavrnuti mozak, nećeš ti biti večiti poštovalac tvoga nizkog šefa, neće ti on biti uvjek idejal. Dođosmo kući, dadoh mu „Spas Srbije” i „Dužnosti vlada i vlastih“, zatim pođoh kod Nikole.

15 Travanj 1894 Moj dnevniče, već 7 danah nisam u tebe zavirio i to što ne imam dosta vremena. Od sad ću se toga doticati samo u toliko ukoliko se bude ticalo samo glavne stvari ... Dakle na posao! Što sam uradio za ovih 7 danah? gotovo ništa. Uh ala je to težko izreći; nisam ništa uradio i to na tako plemenitoj celji i na takom širokom polju gdje se može raditi. E pa zašto nisam ništa uradio? Ne znam kako da počnem, odakle, na koji način i s čime? Ja i Nikola pronašli smo: za sada ovog 1 maja o. g. ja i Nikola uložit ćemo svaki po 5 fr. pa ćemo donieti Pelagićevih knjigah, pa ćemo ih zajednički prodavati. Sav prihod i razhod točno ćemo voditi, da ne smije ni jedna knjiga faliti. Prihod što odatle dobijemo nećemo metnuti svaki u svoj džep, nego ćemo ga opet uložiti u knjige i tako po malo knjige proturati. Kasnije ako nam bude fond tako jak da se možemo godišnje predplaćivati na jedne novine, kad se već jedne novine imaju onda je mnogo lakše, novine najviše mogu da urade, jer se one nikad ne dosade čitati, dokle se svaka pa i najliepša i najkoristnija knjiga dosadi. U te novine može se poslati kadgod dopis o našim domaćim stvarima, pa toga broja tih novinah u kojima izađe dopis može se odmah donieti do 50 primjeraka. Naravno da ti dopisi neće biti napunjenih samo neprestanim grdnjama i napadajima nego u njima mora biti zrelog razsuđivanja o obć. i mjestnim stvarima, mora biti pouke kako i što mora narod da radi. Tada uzmemo ovaj primjer: Kroz 2 nedelje danah birati će se obć. zastupstvo na izvjestno vreme, pa izbor treba u dotične novine iztaći jedan dopis u kojem se na svaki mogući način dokazuje prostom svietu što vriedi obć. zastupništvo, šta bi trebalo da se uradi pa da bude nješto za obćinu zgodnije i koristnije, gdje bi se na pr. u polju mogao podići bunar, gdje bi se morala ćuprija podići, gdje bi se morao potočni gat pročistiti, kaldrma podići, jendeci po sokaci prokopati da se voda njima ocedi a ne da juri po svima avlijama i bašćama koje su nagnule, gdje bi trebalo marvu puštati, gdje bi trebalo dudaru podići, park i šetalište urediti. Uz to bi se iznosile nezgode i nerad prošlih godišnjih odbornikah. Ako bi bilo nuždno mogle bi se i same ličnosti napasti, ako bi se njeki toliko usudio da smeta ili da ne sluša glasa potrebe. Moglo bi se iztaći pitanje o uređenju vatrogasnog družtva, preuređenju pogrebnog družtva. Moglo bi se iztaći pitanje o osnivanju čitaonice za nepismene i proste seljake, nadničare i zanatlije o osnivanju zemljoradničke zadruge na osnovu socialnom i komunskom, zatim pitanje o osnivanju zanatlijskih zadrugah ili na osnovu sasvim komunskom ili na osnovu samo za proturanje svoga rada i svojih izrađevinah, ali i to na tom osnovu da se ne koriste samo pojedini članovi toga družtva, nego svi članovi.

Moglo bi se iztaći pitanje kako da se osnuje družtvo moralnosti protiv pijanstva i prostitucije i uobće proti svakog nemoralnog čina, još mnogo koje kakovih sitnih i krupnih potrebnih stvarih ako bi bili toliko snažni da iztaknemo imena naših kandidatah za odbornike i za obć. činovnike od naše strane. Sve bi to jako uticalo na naše seljake i zanatlije. Kad bi se svaka pa i najmanja sitnica pretresala odmah u javnosti tada bi malo drugčije i činovnici pazili na svoj posao, time bi se i narod socializirao i osvjestio. To bi dakako bio liep napredak svakako kad bi se pustilo u Šid jedno 50 brojevah dotičnih novinah, da bi to bila vrlo velika dobit, to bi na naše seljake i suviše uticalo kad bi se tamo čitala pojedina njihova imena, kad bi im bio tamo objašnjen svaki pojedini korak, koji se preduzima u obćini i u okrugu (kotaru) ili u državi tada bi se oni mogli vratiti sa krivih i nerazboritih putovah i tada bi se mogli čvrsto nadati, da ćemo za kratko vrieme imati čvrst i siguran temelj na kojem bi se moglo dalje raditi. I to bi se sve mogli nadati od jednih ciglih novinah kao najveće podpore i našeg uloženog truda. Dakle to je u glavnom što sam sa Nikolom dokonao raditi, ako mi Nikola bude doista čvrst kao što objećava to ćemo ipak polako napredovati. Kao dan početka moga posla uzećemo 1 maj taj obći dan radničkog sveta.

18 travanj 1894 Mislim nješto, da bi dobro bilo kad bi 1 maj malo proslavili. To je obći radnički praznik, pa bi i mi trebali da ga makar najmanjom svetkovinom proslavimo. 8 svibanj 1894 Moj dnevniče jedva na tebe dođe red poslie njekih 20 danah. No zato ćemo da analiziramo što je urađeno za tih 20 danah. Za to vrieme padao je i uskrs, ja sam se nadao da ćemo se preko uskrsa liepo provesti što je u njekoliko i izpunilo. Od proslave 1 maja ne ima ništa, Nikola je preko cielog uskrsa presedio kod kuće. Na prvi dan iz duga vremena odoh u crkvu sa Gavrom Rajićem. U crkvi mi se tako smučilo na one bljuvotine da sam još prije apostola napolje izašao, voleo sam i na onome užastnom vjetru stajati, nego da mi do ušiuh dopiru pohvalne pjesme izmišljotinama. Jedva dočekah da izađem iz crkve, ugovorih poslie ručka da idemo u šumu, išao sam ja, Rada Zatezalo, Pilaner, Gavra i Mita Vilimanović, ostali nisu htjeli zbog vjetra. Bio sam kod Nikole odmah sutradan, kad sam primio plaću, no on se izvlači da ne može dati 5 frt. nego da primim 4 frt., meni se to nije dopalo što se on tako izvlači a ovamo hoće da je sa mnom na polovici, ja odbijem i to, te pošaljem sam Pelagiću svojih 10 frt. Sekirao me je otac i mati što sam poslao Pelagiću 10 fr. za knjige. Sve je to izlečilo Vasino pismo, koje je za dva tri dana stiglo, tu mi Pelagić vrlo prijateljski piše, poslao mi je knjigah i preko računa svega 158 koje kakovih knjigah i knjižicah, tu je već i otac popustio u trenutku kada sam njegovo pismo primio. Danas su knjige došle, nješto mi je poslao i „Nachnahme“ vrlo me je obradovalo. Prodam odmah jednog „Narod. učitelja“ da mogu da dignem ,,Nachnahme“ te sam tako sve knjige digao. Sinoć sam se sastao sa Nikolom, koji nije htjeo da prekine razgovor sa djevojkama pa da ide sa mnom da raznosi knjige – moram i s’ njim razkrstiti, jer to je budala. Ja uostalom nisam nikada na njega mnogo ni polagao; sjećam se vrlo dobro kako se je on sa mnom sprdao u Beogradu zato što sam socialista, kako je onda, kako štogod, a on meni: ,,gle socijaliste“, „hm i on mi je socialista“ i još mnogo koje kakovih bljuvotinah a sada bi i on o tuđem trošku da se iztiče, a u tom mu je šuplja glava da već ne može šupljija biti, no šta ću kad sam pao na takove kao što je on. Kad sam se sa Nikolom raztao, pošto sam kod kuće večerao, odnesem knjigah tim njegovim predplatnicima, upustih se sa njima u razgovor, bilo ih je trojica, jedan je načudo načitan i razborit čovjek, vrlo dobro ocienjuje, svaku stvar pravilno shvati i podpuno razumije, mene je to vrlo iznenadilo, čovjek je

37 oko 40 god., krupnih kostiju, ali još vrlo snažan, no još svakako čovjek u najboljim godinama kao što se kod nas kaže; drugi je tek počeo pomalo shvaćati, čita od prilike mjesec danah natrag, izgleda da će biti i to razborit čovjek samo dok još bude malo načitaniji; treći je tek počeo čitati no o njem neću ništa da govorim, jer nije baš tako interesantan, to je običan čovjek kao što se viđa na svakom koraku. Prodao sam im knjigah za njekih 5 frt., oprostim se s njima, pošto sam im objećao, da ću sutra u veče doći, jer hoće još jedan da uzme knjiga. Otišao sam kući, mislio sam putem da li će se moći sa njima (knjigama) štogod raditi, no to mi se je odgovorilo i hoće i neće, no kraj života će kazati rezultat. 25 svibanj 1894 Danas sam i opet dobio od Vase pismo. Moli me ako mu mogu odkupiti nješto knjigah, koje će mi dati sve u pola ciene, jer mu je zastalo štampanje „Socijalizma“. To me je vrlo snuždilo. Ja više ne imam ni krajcare. Kako da mu učinim tu ljubav. Kako da mu dam „odgovor dostojan mene“ kao što on sam reče. Mislio sam ceo dan kako da radim pa nikako da mi padne kakva „jedino spasavajuća misao“ na pamet. Na podne pođem kod Save da mu saobćim to pismo. Na putu nađem jednoga koji mi je obećao da će o prvom mi dati 2 fr. 50 nvč. za „Narod. učitelja“. Kad sam otišao kod Save on mi je dao jedino nadu u to da doveče dođem kod njega sa sitnim knjigama pa ako uzmognemo koju prodati. Eto to mi je osnova iz koje moram sakupiti što god, da pošaljem tome jadniku u Beograd. Dakle riešio sam. Od plaće za mjesec maj uzeti ću 2 frt., ako prodam „Narod. učitelja“ onda ću imati 4 fr. 50 novč. za te ću novce donijeti 4 „Narod. učitelja“ ako prodam sitniji to ću uložiti u predplatu na „Socializam“ i još od drugih ako što skupim. Dakle po tom planu, ako dobro izpadne skupit ću ipak 7–8 frt. Dakle napred na posao!

28 svibanj 1894 Sinoć sam otišao kod Save da vidim da li će štogod biti od proturanja knjigah. Nađem ga pred kućom Nikole Kolara, tu je bilo još trojice seljakah. Tu smo razgovarali malo i ja im razložim kako bi bilo nuždno da se ovakove knjige razturaju po narodu. Vidi se da su njeki svjestniji ljudi a ja im objećah da ću donieti kod Save knjigah, pa da mogu tamo dobiti kadgod hoćeju kakovih hoćeju, oni objećaše a i naznačiše njekoje na koje će se obratiti, te da će im pomoći u razturanju knjigah. Još smo malo razgovarali, pa se razstadosmo, ja sam Savi objećao da ću mu donieti još knjiga, da ima ako mu tko uztraži. Jedva ja odgovorih na Vasin zahtjev, jedva velim, jer sam opet ja iz svoga rođenog džepa dao 4 fr. 50 nvč., skupio sam svega dva predplatnika na „Socijalizam“, predomislio sam se i preinačio plan. Ni najmanje ne bi bilo liepo ni koristno bilo da ja sad primim od Vase knjigah u pol ciene, to bi onda značilo da se koristim njegovom neprilikom, pa kako sam ga prekrojio, onako sam ga izveo, i to: (tu sam onda prestao)...

13 kolovoz 1894 Počeo sam bio i sa zanatlijskim kalfama pristajati, mislio sam da ću moći sa njima što odpočeti, no to su sve još u pravom smislu rieči glupava dieca, moram se njih klonuti, no ne sasvim. Knjige u obće slabo prolaze pa nije ni čudo, sada su najveći poslovi za radnike a uz to još i kriza u novčanom stanju. Laza mi je odneo 1 „Narod. učitelja“ da proda, dao mi je 1 frt. a ostalo kao da će propasti! No neka mi, to mi je u pamet! Zar ja još Lazu dovoljno ne poznajem, nego mu još povjeravam knjigah na prodaju. Sad sam zaista sam sebi smješan. Kod Save idem češće, imam kod njega knjigah koje on kad je moguće po koju proturi. Lažni Joca nikad ne piše iz Beograda. Predplatio sam se na „Slobodu“,

38 vrlo valjan list, predplatio se je i Nikola Jokić. Obadvojica do nove godine. Od nove godine mislim da skupim još više predplatnika, te da svi ujedno pošaljemo predplatu. Prije njeki dan sam od Vase primio „Socijalizam“ i to mi je poslao 30 komadah, još sijaset koje kakvih drugih, ja ne znam sam što da radim s tolikim knjigama. Imam sad knjigah u vriednosti preko 100 fr. Uz to mi je poslao još 2 divne knjige „Uraniju“ i „Novinu”. Uranija je divno parče od njekog Kamila Flamarijona (ja ga dosada nisam poznavao) njeka vrsta naučnog romana, pun divnih slikah, liepih razmišljanja, zrelog razsuđivanja, pun prenatučen njeke divotne fantazije, u njeku ruku kao da čitam vrlo vješto sastavljenu pjesmu kakvog osjetljivog pjesnika, a uz to divan i lagan liep stil, čovjek se sve topi od miline; ja sam svu pročitao i spremam se da ju još jedanput pročitam, izgleda kao da mi se njena sadržina ne bi nikada dosadila, da bi je uvjek mogao čitati. Ali šta tek da reknem za „Novinu“, i to je divno parče, istina da sam čitao još od prije prvu svezku, dopala mi se je ona, ona mi je otvorila volju da veoma prionem radu, čisto me spopadne njeka čudnovata želja da i ja tako prođem kao „Neždanov“, no ne zaista, to ne bi bilo liepo, naš narod nije tako glup kao što izgleda po ovoj knjizi da je ruski, te nas što više podpuno razumije, dakle ja treba da sasvim prionem oko toga da širim ta spasonosna načela po narodu, pa ma kako se svršilo opet mi nitko ne može ništa više oduzeti do samo život.

2 Šid, 1 maja 1894 – 2 decembra 1894 Dnevnik Vitomira Koraća o primljenim socijalističkim brošurama Šid, 1/5 1894

Maj 3 1. Poslao Pelagiću 10.– „ „ 2. poštarina br. 1 –.15 10.15 „ 4 3. poštarina br. 2 2 nč –.02 „ 8 4. primio 4 I à 2 f 25 9.– „ „ 5. 30 VIII à 20 nč 6.– „ „ 6. 30 IX à 10 nč 8 – „ „ 7. 6 VII à 20 nč 1.20 „ „ 8. 4 II à 75 nč 1.50 „ „ 9. 4 III à 50 nč 2.– „ „ 10. 4 IV à 50 nč 2.– „ „ 11. 2 V à 50 nč 1.– „ „ 12. 7 VI à 15 nč 1.05 „ „ 13. 1 XII à 10 nč –.10 „ „ 14. 36 X à 10 nč 3.60 „ „ 15. 30 XI à 10 nč 3.– 33.45 „ „ 16. ja dodao još I II k 75 –.75 „ „ 17. „ „ „ 1 VIII a 20 –.20 –.95 „ „ 18. poštarina na iste knjige 2 paketa –.76 „ „ 19. 1 paket –.44 1.20 „ „ 20. Nachname 1.50 1.50 „ 12 21. poštarina br. 3 –.30 kuverat –.02 doznačice –.01 –.33

Prenos 34.40 13.20 juni 6 22. Prenos 34 40 13.20 „ „ 23. poslao Pelagiću 5.50 „ „ 24. poštarina br. 4. –.30 5.80 „ 8 25. primio 31 IV à 10 nč 3.10 3.10 „ 13 26. poštarine br. 3 –.10 „ „ 27. „ paket I –.38 „ „ 28. „ „ II –.44 –.92 „ „ 29. 3 II à 75 nč 0.75 „ „ 30. 3 IV à 50 nč 1.50 „ „ 31. 6 I à 2 f 25 nč 13.50 „ „ 32. 3 VIII 20 nč 0.60 „ „ 33. 6 IX à 10 nč 0.60 „ „ 34. 4 XI à 10 nč 0.40 17.35 „ 28 35. poštarina br. 5 –.15 –.15 juli 4 36 pismo A. Radoševiću –.05 „ „ 37. „ S. Stanojeviću –.05 „ „ 38. predplata na XV –.35 „ „ 39. poštarina za to –.05 –.55 avgust 11 40. poštarina br. VI –.10 „ „ 41. „ na paket 1.80 1.90 „ „ 42 30 III à 50 nč 15.– „ „ 43. 29 VIII à 20 nč 5.80 „ „ 44. 30 IX à 10 nč 3.– avgust 11 45. 40 XI à 10 nč 4.– „ „ 46. 7 III à 50 nč 3.50 „ „ 47. 3 II à 75 nč 1.50 32.80

Prenos 87.65 22.52 „ „ 48. Prenos 87.65 22.52 „ „ 49. 2 IV à 50 nč 1.– „ „ 50. Novina I i II 1.40 „ „ 51. Uranija –.90 3.30 septembar 23 52. poštarina br. VII –.10 –.10 „ 25 53. „ br. 6 –.15 „ „ 54. poslao Pelagiću 6 .– „ „ 55. poštarina –.10 „ „ 56. novčani kovert i doznačice –.04 „ „ 57. pismo Toši Ignjatoviću –.05 6.43 oktobar 4 58. poštarina 57 57 „ „ 59. primio 3 sv. Dela 2.– „ „ 60. Sinovi Boga Marka –.50 2.50 „ 8 61. primio 10 VI à 10 nč 1.– „ „ 62. 10 VII à 4 nč –.40 „ „ 63. 10 VIII à 6 nč –.60 2.– „ 19 64. 5 pretplatnika „Slobode” vidi II dnevnik br. 38, 43, 56, 57, 58 dali 2 f. 09 nč

a ja sam poslao s anvajzungom 2.11 novembar 19 65. poslao Pelagiću 15 for. 15.30 „ „ 66. poštarina 30 nč

„ 26 67. putni trošak za paket –.6 „ 68. primio 6 kom. I à 2 f. 25 13.50

„ 69. „ 2 Grobari Srbije à 10 nč –.20

„ „ 70. Nasradin hodžu –.75

„ „ 71. S Morave na Vardar –.75 „ „ 72. Apostola Petefijevog –.50 „ „ 73. Pesma protiv tiranije –.40 16.10

111.55 47.56 decembar 2 74. Prenos 111.55 47.56 „ „ 75. poštarina br. 8 –.02 DAZ – SSM, DK

3 Šid, 1 maja 1894 – 15 oktobra 1894

Dnevnik Vitomira Koraća o razdeljenim, prodatim brošurama i novinama. 1 maja 1894 Skraćeni naslov knjiga i novina;

I. „Narodni učitelj“ od Pelagića 2.50 X. „Poslanica Bogu“ dto 10 II. „Tumač“ od Pelagića 75 XI. „Poslanica Arh. Saboru“ dto 10 III. „Slavenska unija“ dto 50 XII. „Talmudova nauka“ dto 10 IV. „Nova nauka o nastavi“ dto 50 XIII. „Socijalizam“ 75 V. „Putovanje“ dto 1.00 XIV. „Spas dece“ 10 VI. „Odgovor nauke“ dto 15 XV. „Sloboda“ VII. „Narodna prava“ dto 50 XVI. Dole sa socijal demokratima –.10 VIII. „Spas Srbije“ dto 20 XVII. Što traže socijalisti –.04 IX. „Pir bezdušnika" dto 10 XVIII. I kongres postolara i čizmara –.06

Godina Dan Br. Ime knjige i kupca for. nč. for. nč. i mesec 1894 8 1. Svetozar Ličina, kabaničar i krojač Šid 1 k. I 2.50 Maj „ 2. Rada Cvejić, svirač, Šid 1 k. VII –.30 „ „ 3. Ljubomir Crepulić, ratar, Šid, 1 k. I i 1 k. VII 3.– „ „ 4. Nikola Jokić, ratar, Šid 1 k. II, 1 k. VI –.90 „ „ 5. Mirković Steva, ratar, Šid –.50 7.20 „ 10 6. Milan Mauković, pisar, Šid 1 k. I,

1 k. IX, 1 k. X, 1 k. XI, 1 k. XII 2.90 „ „ 7. Đorđe Spajić, krojač ženski, Šid 1 k. X k. XI –.20 3.10 „ 25 8. Svetozar Ličina, kabaničar, Šid 1 k. VI –.15 –.15 „ 26 9. Varničić, ratar, 1 k. IX, 1 k. XI –.20 –.20 Juni 1 10. Steva Blagojević, Šid predplata na „XIII“ –.50 –.50 „ 2 11. Aleksa Prnjajić, rat. Šid 1 a VI –.15 –.15 „ 4 12. Nikola . . . kolar, Šid 1 k. I 2.50 2.50

Svega 13.80

1894 juni 5 13. Prenos 13.80 „ „ 14. Miloš Momirović, Šid. Predplata na XIII –.50 „ 7 15. Nikola Jojkić, kolar iz Šida 1 k. XI –.10 „ „ 16. Ljubomir Đukić, ratar, Šid I k. XI –.10 –.20 „ 8 17. Čobanović iz Gibarca 1 k. VII –.15 –.15 „ 22 18. Nikola N., pismonoša, Šid 1 k. VI –.15 –.15

Godina Dan Br. Ime knjige i kupca for. nč. for. nč. i mesec Juli 25 19. Laza Forišković, Šid I komad 1 1.00 1.– Avgust 8 20. Lojza Stražić, vodeničar, Šarengrad 1 k. IX –.10 „ „ 21, Mita Ristivojević, Šid 2 k. IX, 2 k. XI –.40 –.50 „ 15 22. Steva Blagojević, Šid 1 k. XIII (vidi br. 10) –.– –.– „ „ 23. Miloš Momirović, Šid 1 k. XIII (vidi br. 14) –.– –.– Septembar 2 24. Petar Acić, Šid, 1 k. III. –.50 1894 Prenos –.50 16.30 Septembar 2 25. Prenos –.50 16.30 „ „ 26. Vojin Adamović, Šid 1 k. VIII –.20 „ „ 27. Dragutin Pavlović, Šid 1 k. X –.10 „ „ 28. Stanivuković, Tovarnik 1 k. X –.10 „ „ 29. Todor Panić, Adaševci 1 k. X –.10 1.– „ 23 30. Nikola Jojkić, Šid 1 k. IV –.50 „ „ 31. . . . Jasak 1 k. IX – 10 „ „ 32. Pera Stevačević, Šid 1 k. IX –.10 „ „ 33. Ljuba Adamović, Šid 1 k. XI –.10 „ „ 34. Uglješa Ranisavljević, Šid 1 k. IX –.10 „ „ 35. Laza Đurčić, Šid 1 k. II, 1 k. XI –.85 „ „ 36. Žarko , . . Erdevik 1 k. XI, 1 k. IX, I k. VI –.35 „ „ 37. Nikola Kanački, Šid 1 k, I 2.50 2.50 Prenos –.– 21.90 Septembar 26 38. Prenos –.– 21.90 „ „ 39. Nikola Jokić, Šid predplata na XIV s poštom –.64 –.64 Oktobar 1 40. Jovan Rajić, Morović 1 k. I 2.– „ „ 41. Živojin Stanojević, Šnd 1 k IX –.10 „ „ 42. Sava Papić, Šid 1 k. IX –.10 2.20 „ 12 43. Boža Kozarac, Šid 1 k. XVI, 1 k. XVII, 1 k. XVIII –.20 –.20 „ 14 44. Rada Cveić, Šid predplata na 14 –.40 –.40 „ 19 Sava Mihajlović, Šid predplata na 14 –.35 „ „ Milan Mauković, Šid predplata na 14 –.35 „ „ Boža Kozarac, Šid predplata na 14 –.35 1.05 „ 15 Toša Ignjatović, Borovo 1 k. IV, 1 k. III, 1 k. XIII 1.50 „ „ Đoka Bošnjak, Borovo 1 k. XIII, 1 k. XVIII, 1 k. XVII –.70 „ „ Štefan Fajfenrot, Borovo 1 k. I 2 f.

25 k. XIV, 1 k. VII 2.05 5.15 26.30

DAZ – SSM, DK 4 Šid 1. maja 1894 – 25. septembra 1894

Glavna knjiga o rasturanju socijalističkih brošura i novina.

Godina S v o t a Dan Br P r i m a n j e i mesec for. nč. for. nč. 1894 8 1. Primio s pošte paket broj 474 Maj sa 4 „Narodni Učitelja“ à 2.50 for. 10 – 10 –

„ 2. Primio s pošte paket broj 475 sa

30 „Spasa Srbije“ à 0.20 nč. 6 –

30 „Pira bezdužnika“ à 0.10 nč. 3 – 9

„ 3. Primio s pošte paket broj 481 sa

6 „Narodni prava“ à 30 nč. 1 80

4 „Tumača“ à 75 nč. 3 –

4 „Slavenske unije“ à 50 nč. 2 –

Godina S v o t a Dan Br P r i m a n j e i mesec for. nč. for. nč.

4 „Nove nauke o nastavi“ à 50 nč. 2 –

2 „Putovanja“ à 1 f. 2 –

7 „Odgovora nauke“ à 15 nč. 1 05

1 „Talmudova nauka“ à 10 nč. 0 10

36 „Poslanica Bogu“ à 10 nč. 3 60 30 „Poslanica Saboru“ à 10 nč. 3 – 18 56 9 4. Ulažem ja još 1 „Tumača“ à 75 n. 1 „Spas Srbije“ à 10 nč. – 85 – 85

Ukupna vrednost sviju knjiga po prodajnoj ceni 38 40 Juni 8 5. Primio danas preko pošte 31 kom. „Spas dece“ a 10 nč. 3 10 3 10 „ 13 6. Primio s pošte paket br. 450 sa

3 „Nove nauke o nastavi“ à 50 nč. 1 50 3 „Tumača“ à 75 nč. 2 25 3 75 Juni 13 7. Primio s pošte paket broj 449 sa

6 „Narodni Učitelj“ a 2 f. 50 nč. 15 –

3 „Spasa Srbije“ a 20 nč. – 60

6 „Pira bezdušnika“ a 10 nč. – 60 4 „Poslanice Saboru“ a 10 nč. – 40 16 60 Avgust 11 8. Primio s pošte paket broj 420

30 „Socijalizam“ a 50 nč. 15 –

29 „Narodna prava“ a 20 nč. 5 80

30 „Pira Bezdušnika“ a 10 nč. 3 – 40 „Posl. Arh. Saboru“ a 10 nč. 4 – 27 80

Svega 100 65

Godina S v o t a Dan Br. I z d a v a n j e i mesec for. nč. for. nč. 1894 3 1. Poslao Pelagiću u Beograd za knjige 10 Maj „ 2. Poštarina Br. 1 – 15 „ 4 3. Poštarina Br. 2 – 02 „ 8 4. Poštarina paketa broj 474 i 475 – 76 „ „ 5. Poštarina paketa broj 881 – 44 „ „ 6. „Nachname“ na „Narodna prava“ 1 50 12 87 „ 7. Ostajem dužan Vasi Pelagiću 4 50 4 50 „ 8. Ulažem knjiga u vrednosti od – 85 – 85

„ Ukupni uloženi kapital 18 22 „ 12 9. Poštarina broj 3 – 30 „ „ 10. Kuverat 2 nč. doznačice 1 nč – 3 33 Juni 6 11. Poslao Vasi Pelagiću predplate i za knjige 5 50 „ „ 12. Poštarina za istu pošiljku (Broj 4) – 30 5 80 „ 13 13. Poštarina broj III 10 „ 13 14. Poštarina paketa broj 449 38 „ „ 15. Poštarina paketa broj 450 – 44 – 92

„ 25 f27 „ 28 16. Poštarina broj 5 – 15 – 15 Juli 4 17. Pismo Aćimu Radoševiću, Vukovar 05 „ „ 18. Pismo Simi Stanojeviću, Zemun – 05 „ „ 19. Pretplata na „Slobodu“ do 1-I 1894 – 70 „ „ 20. Poštarina na istu – 05 „ 30 21. Pretplata na „Slobodu“ za Jokića – 60 „ „ 22. Poštarina na isto – 05 1 50 Avgust 1 23. Poštarina broj VI – 10

Godina S v o t a Dan Br. I z d a v a n j e i mesec for. nč. for. nč. „ „ 24. Poštarina paketa broj 420 1 80 1 90

28f 62 Septem. 23 25. Poštarina broj VII – 10 – 10 „ 25 26. Poštarina broj 6 – 15 „ 25 27. Poslao Pelagiću 6 for. 6 – „ „ 28. Poštarina na isto – 10 Septem. 25 29. Pismo Toši Ignjatoviću, Borovo-Vukovar – 05 „ „ 30. poštanski namirnica za 2 nč. – 12 „ „ 31. novčani kovert – 12 6 34

Ukupno – – 35 26

Prenos – – 35 26

Rasturanje knjiga

Izdavanje Primanje U vredn. Dnevnika Komada Primio S v o t a Godina Dan broj knjiga u novcu i mesec for. nč. for. nč. for. nč.. 1894 8 1-5 7 7 40 „ „ „ Maj 7 20 „ 10 6-7 7 3 10 „ „ „ 3 10 „ 25 8 1 15 „ „ „ – 15 „ 26 9 2 – 20 „ „ „ – 20 10 55 Juni 2 11 1 – 15 „ „ – 15 „ 4 12 1 2 50 „ „ 2 50 „ 7 15 i 16 2 – 20 „ „ – 20 „ 8 17 1 – 15 „ „ – 15 3 00 Juli 25 18 1 2 25 1 – 1 –

Avgust 8 19 i 20 5 – 50 – 50 „ 15 21 i 22 2 1 – 1 – 1 50

Septembar 2 23-27 5 1 – 1 –

„ 23 28-35 11 4 10 4 10 „ 26 36 za „Slobodu" – 65 za pretpl. za Jokića – 64

Godina S v o t a Dan Br. P r i m a nj e i mesec for. nč. for. nč. Avgust 11 8 Prenos 100 65

„ „ 7. „Slav. unija“ à 50 nč. 3 50

„ „ 3. „Tumača“ à 75 nč. 2 25 „ « „ 2. „Nauke o nastavi“ à 50 nč. 1 –

„ „ 1. „Novina“ I i II sveska 1 40 „ „ 1. „Uranija“ – 90 9 05.

Godina S v o t a Dan Br. I z d a v a n j e i mesec for. nč. for. nč.

1894 Septem. 25 31 Prenos 35 26

DAZ – SSM, DK

Šid, 2 maja (21 aprila) 1894 Vitomir Korać Vasi Pelagiću u Beogradu – traži brošure i pita za socijalistički list radi pretplate

Poštovani čika Vaso! Skoro 8 meseci ima već od onog dana kada sam kod Vas poslednji put bio, ja ne znam da li me se sećate [...]. Kao što vidite, šaljem Vam unapred 10 for. jer znam da mi ne bi hteli drugčije knjige poslati misleći da Vam se ne bi vratile, te mi pošaljite dole naznačeni knjiga. Samo molim Vas da mi ne pošaljete više nego što ištem, jer više ni krajcare nemam, te mi ne bi tako moguće bilo da ih podignem. Kad ove knjige rasprodam, ja ću opet i zaradu i osnovnu glavnicu uložiti u knjige, jer kod nas se stvorila već čitava grupa za širenje vaših knjiga. Na posletku Vas molim da mi kažete da li u Srba ili u Hrvata ima kakav socialni ili bar napredni list na koji bi se moglo predplatiti; naša grupa htela bi da se predplati na novosadsku ,,Zastavu‘‘ ili zagrebački ,,Srbobran” no ja ih odvraćam od toga, što ti listovi i suviše šire verski i narodnosni fanatizam; napipo sam, ne znam ni sam pravo odkuda, da hrvatski radnici u trojednici negde izdaju radnički list ,,Slobodu“, obraćao sam se na uredništvo novosadske ,,Zastave“ da mi plaćenom odgovoru odgovore gde izlazi isti list, no oni nisu našli za vredno ni da mi odgovore. Stoga se obraćam da mi javite, naravno ako znate, gdje isti list izlazi i, ako Vam je moguće, da mi naznačite odresu, da se istom obratim. Da li je kakav list „Zanatlijski savez”, čuo sam baš od jednog iz Beograda da i taj list ispoveda „Socijal- demokrat." načela, kolika mu je cena godišnje, da li sme prelaziti u Austriju i da li se zanima i našim prilikama? Te tako ako ne znate gde izlazi ,,Sloboda“, koja je na svaki način više zauzeta našim prilikama, da se predplatimo na „Zanat. savez“, ili možda smo tako ,,sretni” da imademo još koji napredniji iole list, na koji bi preporučili da se možemo predplatiti. Za ovi 10 for. što Vam šaljem pošaljite mi 4 ,,Nar. učitelja", a ostalo sitniji knjiga, i to „Poslanica Bogu” najviše, jer ona najbolje prolazi, zatim „Narodna prava", ,,Iz ludnice“, ,,Put oko zemlje“, „Uzorite besede i pesme“ i ako još kakva za ovo poslednje vreme izašla, makar samo po 2–3 primerka, a ostalih po vašem izboru. Sa pozdravom Vitomir Korać DAZ – SSM, DK

6 Šid, 11 maja 1894 Vitomir Korać Vasi Pelagiću – potvrđuje prijem brošura i listova i kazuje svoje daljne potrebe.

Poštovani čika Vaso!

45 knjige što ste mi poslali primio sam sve u redu, i evo Vam šaljem moj dug od 4 f. 50 nč. – ja bar mislim da je toliko jer u pismu stoji nekako nejasno koliko treba da Vam pošaljem; u ostalom ako nisam sa otim podpuno izmirio moj dug, javite mi pa ću Vam poslati sa pretplatom na „Socijalizam“, na koju knjigu mislim da ću moći skupiti do 10 predplatnika. Hvala Vam na priloženim listovima. „Zanat. Savez“ je vrlo valjan list, samo ne znam zašto je dvostruko za nas skuplji. Na ,,Slobodu“ ćemo se predplatiti na 4 primerka, a na jesen, dok nam materijalne okolnosti budu malo povoljnije, porevenićemo se između sebe pa ćemo se predplatiti na „Zanat. Savez“ i na ,,Delo", a za sada ne možemo jer smo svi manje više siromašni. U ostalom može biti da će se to okrenuti, te ćemo sadanju reč i pre ispuniti. Ne znam zašto Vaš ekspeditor u Zemunu knjige koje su plaćene šalje malim paketima od 3 do 4 kile. Ja sam sad na ove knjige što su mu došle dao poštarinu preko 2 f., a da je upakovao sve zajedno, pa i ,,Narodna prava“, pa predao na željeznicu, ne bi me trošak više koštao od 50 nč., a on je također mogao i tamo Nahname metuti. Izvestite me o primitku ove svote i o možebitnom dugu još kod Vas, da se znam ravnati, uz to mi odgovorite da li imadete na prodaju još ovi knjiga: „Grobari Srbije“, ,,Iz drž. lud.“, ,,Uzor. besede i pesme“ i još kojih knjiga. Vi ste mi metuli u račun 16 k. „Spas dece", no ja sam dobio mesto toga „Spas Srbije“. Meni je nepoznata ta knjiga, da li je imate i to mi odgovorite. Očekujem Vaš odgovor da se znam ravnati kako da Vam pošaljem, i u ime još nekih novih knjiga i u ime predplate. Dok Vaš odgovor stigne i dok pokupim predplate štogod, i rasprodam malo knjiga, opet ću Vam se javiti. Sa iskrenim pozdravom u ime više drugova Vitomir Korać P. p. U prošlom ste me pismu nazvali Branko, ako to nije bila zabuna evo mi ime na čitko: Vitomir Korać Molim za odgovor. DAZ – CCM, DK

7 Šid, 6 juna (25 maja) 1894 Vitomir Korać Vasi Pelagiću – iznosi teškoće oko rasturanja brošura i skupljanja pretplatnika.

Poštovani čika Vaso! Jedva ja sa odgovorom na Vaše pismo, a suviše sam se zadržao; no pokraj najbolje moje volje nije mi nikako bilo moguće ranije na Vaše pismo sa odgovorom takim odgovarati kao što ste zahtjevali. Kao što vidite, šaljem Vam 5 f. 50 n., no to ne sve za odkupljivanje ponuđenih knjigah, koje mi nije nikako moguće učiniti, jer knjige što ste mi poslali izvadio sam iz njih samo toliko koliko sam Vam poslao 4 fr. 50 nč. i sada Vam šaljem od mojih sredstava što sam iz knjiga izvadio, a ostalu 1 ft. to sam našao samo 2 predplatnika na „Socijalizam", to ne zbog toga što nećeju da se predplate, nego se ne mogu, jer sad je ovo doba najgore i za seljake i za zanatlije, na koje se ja jedino oslanjam. Mlogi su mi dali reč da ćeju se predplatiti, pa kad sam došao po novce, a ono svaki odgovara da bi se drage volje predplatio, ali nema novaca, te tako mi nije moguće se predplatiti na više od 6 komada, a za ostala 2 frt. 50 nč. pošaljite mi 1 „Narodnog učitelja“, 3 .“Spas dece“ a ostatak upotrebite da mi nabavite makar i antikvarne po 1 primerak „Grobari Srbije“ i „Iz ludnice“, jer te knjige nisam ni ja do sad ni vidijo a kamo li pročitao, da mi taj paket tj. „Narodnog učitelja“ i te iskane sitnije knjige odmah pošaljete kao preporučeno pismo,

46 jer tako je poštarina mnogo jeftinija, a ostale kad budu gotove, to ćete mi ih u zasebnom paketu opet poslati. Knjige u pola cene neću od Vas nikako primiti, jer to bi, bar mi se tako čini, vrlo gadno izgledalo kada bih ja se koristio Vašom nezgodom; to može učiniti samo onaj koji Vaše knjige jedino iz koristi rasprodaje, da na njima štogod zaradi, ali to nije kod mene, ja ih rasturam što mislim da time činim ma i najmanju uslugu progresu. Ukoliko mi moje sile dopuštaju i dosižu, ja ću se uvijek truditi da što više knjiga rasturim, jer u tom nalazim uživanje i zabave dostojne svakog čovjeka. Ja bi se predplatio sa celom svotom na „Socijalizam“, no treba mi 1 „Narodni učitelj“ da mi se nađe, ako ga tko zatraži, a tako isto i „Spas dece“, jer sam poslana 4 „Narod. učitelja“ prodao, a ovih drugih slučajno mi niste poslali sa ostalim knjigama. Izvestite me o primitku ove svote, te kad će „Socijalizam“ biti gotov, da se znam ravnati i nadati im, jer ga vrlo željno očekujem. Za ove knjige druge Vas molim da mi odmah pošaljete, da mi se tek nađu, i ako nemam da ih tko čeka. S pozdravom Vitomir Korać

DAZ – SSM, DK

Šid, 4 jula 1894 Vitomir Korać A. Radoševiću u Vukovaru – o potrebi rasturanja Pelagićevih spisa.

Poštovani gospodine! Brat Vasa Pelagić u Beogradu, kojem ste nekad bili razturač njegovih knjiga, pisao mi je da Vam ponudim ako i sad hoćete da se istoga primite ili u protivnom slučaju da bar odkupite nešto njegovih novih knjiga za Vas i Vaše prijatelje. On sad štampa jednu novu knjigu „Socijalizam“, te mu je vrlo nuždno novaca da može tu knjigu da dovrši, tim više što mu današnja srpska vlada i hijerarhija u Srbiji smetaju da isto dovrši, pa s toga je primoran da svoje knjige pređašnje daje u bezcenje gotovo, samo da može da tu knjigu dovrši pre neg što mu vlasnici u Srbiji pođu ozbiljno da mu stanu na put. Stoga ako želite da mu pomognete u tom plemenitom poslu a Vi se obratite na mene, i ja ću Vam poslati svakojaki knjiga njegovih po niže naznačenoj ceni. 1) „Narodnog učitelja“ 4 izdanje, 50 tabaka veličine 8° po 1 f. 60 nč. a inače po 2 f. 25 nč. 2) „Tumača naučnih i političkih reči“, koji inače košta 75 nč. po 50 nč. 3) „Novu nauku o javnoj nastavi“, koja inače košta 50 nč., po 40 nč.; „Put unakrst oko zemlje“ po 60 nč. 4) „Slavensku uniju i trojnu uniju Evrope“, koja inače košta 50 nč., po 40 nč. 5) „Pir bezdušnika“, „Poslanicu Bogu“, „Poslanicu Arh. Saboru", „Spas dece“, koje inače koštaju 10 nč., po 7 nč. i 6) „Spas Srbije” i „Odgovor nauke na četir društvena pitanja“, koji inače koštaju prva 20 nč. a druga po 15 nč., sad ćete dobiti po 10 nč., osim toga po 20 % rabata u knjigama na ukupnu svotu kolika bude. Nadajući se odzivu koji dostoji takog plemenitog dela, i odzivu koji dostoji Vaše osobe, jer mi se brat Vasa za Vas vrlo lepo izrazio i pisao mi je da za Vas za celo drži da ćete se zauzeti da mu štogod knjiga

47 razturite, te mu time pomognete na doštampavanju ovog novog njegovog dela, i nadi da ćete mi što pre odgovoriti sa uvjerenjem da mi nada neće ostati jalova, jesam sa poštovanjem i pozdravom

Vitomir Korać DAZ, SSM, DK

Šid, 19 novembra 1894 Vitomir Korać Vasi Pelagiću - traži obaveštenje o cenama nekih knjiga i lista „Zanatlijski savez“

Poštovani čika Vaso! Jedva i ja jedanput sa mojim dugom. Svaki dan kad vidim pismonošu, sve strepim: sad ću dobiti od Vas opomenu, te se sad radujem što sam tako sretan bio te sam pre opomene poslao. Šaljem Vam dug od 15 for. s kojim je sad sve izravnato. Molim Vas da mi odgovorite da li se može „Zan. Savez“ kako god dobijati po istu cenu po koju ga i Vi u Srbiji plaćate, ta on je već i inače dosta skup; ja ne pojimam zašto je za nas 12 f. kad je za Srbiju 12 din., a međutim poštarina i drugi troškovi podpuno su jednaki, to bi isto važilo i za „Dnev. list“. Petefijevog „Apostola“, a tako isto i „Interesi Srpstva“ i pesme pr. tid. nemam, ali ih sad ne mogu nabaviti jer nemam novaca. Molim Vas pošaljite mi 3 „Nar. uč.“ ali nipošto nemojte drugih knjiga metati ili njih više metnuti, jer kad ih rasturim ja ću već lako druge iskati. Molim za brz odgovor, naročito mi nemojte zaboraviti odgovoriti na pitanje o gornjim novinama, jer nas nekoliko bi hteli između sebe da se porevenimo pa da se zajednički predplatimo. Naznačite mi ujedno pošto se mogu nabaviti gore navedene knjige, i što koštaju meni poslati se imajuća 3 ,,Nar. učitelja“. S poštovanjem Vitomir Korać DAZ – SSM, DK

Šid, 17 aprila 1895 Grupa šidskih socijalista uredništvu „Slobode“ u Zagrebu – javlja o širenju pokreta i traži obaveštenja o načinu proslave 1 maja.

Velecenjeni drugovi! Primio sam Vaše pismo od 2 III 1895 te na isto mogu Vam sljedeće odgovoriti: Ovde u Šidu pokret je tek u početku, – no on iz dana u dan postiže ovde sve veći uspeh, sve se dalje širi, premda to dosta sporo ide. Da tako sporo ide ovde u Šidu ima više uzroka, no najglavniji su ovi: 1) Što je ovde sva novčana, crkvena i upravna inteligencija u tesnom rodbinskom odnošaju, te glavni agitatori manje više materijalno od njih zavise, a najglavniji stub ove inteligencije Dr. Dragutin Grčić, prvi bogataš

48 u Šidu, kr. javni beležnik „šidske štedionice”, općinski odbornik i žup. skupštinar no prosto rečeno „diktator šidskog kotara”, žestoki je protivnik socijalista, te mnogi u raznim svojim stvarima od njegove dobre volje ovise, a on čim čuje da koji seljak čita socijalističke knjige i novine, on ga odmah k sebi prizove, te ga zaplašava svojim autoritetom i silom svoga položaja, kao što se to već dešavalo ovde; drugi je uzrok što je ovde šovinizam do krajnosti raspiren, tako ja n. pr. poznajem više njih što neće na „Slobodu“ da se predplate jedino iz uzroka što je štampana latinicom, sad to naravno da ne čini ni jedan koji je iole čitao socijalističke spise, ali ipak ih čini dosta velik deo, da imamo jedan list ćirilicom, ili dvostr. izdanje „Slobode“ ovde bi širenje mnogo brže išlo i agitacija bi mnogo lakša bila, jer jedni se neće da predplate na „Slobodu“ iz šovinizma, drugi što znaju samo ćirilicu čitati, te smo tako u agitaciji ograničeni jedino na Pelagićeve knjižice, koje smo ovde u priličnoj meri razturili, no svakako da je druga hasna od knjiga, druga od novina, jer kad knjigu pročita ostavi je misleći: „pročitao sam je“, a međutim novine dobije svakog nekog određenog vremena koje ga uviek podsjećaju, i upravo nukaju na mišljenje o socijalizmu, što je svakako veća dobit nego od brošurica, iz kojih većinom vrlo malo upamte ili razumu, pa ipak kažu, „pročitao sam je”, međutim novine mu to što je čitao u brošuri, na više razni načina ponove te tako omoguće da prostiji čovek više štogod zapamti. Proslava 1 maja o. g. biće ograničena na jedan zajednički ručak izvan mjesta, u jednom šljiviku, valjda za to tek neće trebati osobita dozvola poglavarstva. Poštanskom doznačnicom šaljemo 1 f. 50 nč., pa nam pošaljite 10 k. spisa za 1 maj, ako nam bude trebalo više lako ćemo iskati. Još Vam mogu da javim tu dobru stranu pokreta kod nas, što se isti većinom širi među seljačkim staležom, i da je sva okolina ovde oko nas po nešto počela da čita i da razmišlja. Mi napredujemo polako ali sigurno. Odgovorite nam da li će nam biti potrebna naročita prijava za istu našu ograničenu proslavu ili ne. Sa srdačnim bratskim pozdravom za više drugova Vitomir Dm. Korać Prilog Brzojav Još Vas molim ako imate od prošlih godina spisa za 1 maj, pošaljite mi po jedan ili dva primerka i da mi naznačite gde bih mogao dobiti Marseljezu u notama.

DAZ – SSM, DK

Plakat sa parolom Proleteri sviju zemalja sjedinite se.

Zagreb, 22 aprila 1895 Odbor za proslavu 1 maja u Zagrebu, V. Koraću u Šidu – o raznim mogućnostima proslave 1 maja .

Velecenjeni druže! Sa radošću primili smo Vaše pismo, pa Vam evo u brzini odgovaramo na Vaš upit da li treba prijave za naumljeni sastanak. Ako mislite sastanak imati javni, to znači na javno za njega agitirati i nutkati ljude ići na njega, onda ga trebate prijaviti. Ako je sastanak ograničen na samo poznate prijatelje – a tako će mislimo kod Vas i biti, onda ne treba prijave, jer je to prijateljski sastanak. Učinite kako mislite da je najbolje. Pomutnjom zaboravih Vam priložiti pošiljki spis od 1 svibnja 1894 kad smo ga po prvi put štampali, poslati ćemo Vam ga prvom prilikom. Zdravstvujte! Uz bratski pozdrav svima, za odbor I. Ancel

DAZ – SSM, DK

Zagreb 26 aprila 1895 Uredništvo „Slobode“ grupi socijalista u Šidu – javlja da su traženi prvomajski spisi poslati i moli da se po proslavi napiše dopis za list.

Velecenjeni drugovi! Spis poslasmo Vam po ponovnoj naručbi, a tako i 5 kom. lanjskih. List o traženoj uputi poslao sam na 22, pa ste ga valjda kasnije primili nego nego ste poslali ponovo novce. Nastojte da po mogućnosti bude slava 1 maja dostojna. Budući kanimo u idućem broju „Slobode“, koji će izaći na 2 svibnja u večer objelodaniti izvješće o proslavi 1 svibnja u Zagrebu i zemlji, to Vas molimo da nam odmah još na 1 svibnja poslie podne pošaljete ekspresnim listom ili brzojavno kratko ali koliko moguće podpuno izvješće kako je proslava kod Vas izpala, koliko se je naroda pridružilo itd., kako najbolje mislite. Izvještaj uredite tako, da nam sasma sigurno stigne na 2 svibnja do 10 sati prije podne. Šaljite ga na adresu: Uredništvo ,,Sloboda“, Zagreb, Frankopanska ul. 3. Sa bratskim pozdravom za uredništvo I. Ancel DAZ – SSM, DK

13 Šid, 28. aprila 1895

Spisak prilagača za proslavu 1 maja u Šidu

1. Nikola Jojkić Šid 43. Janko Zavorjanski Šid 2. Aca Zarić Šid 44. Todor Zarić Šid 3. Vitomir Korać Šid 45. Milan Buzanić Šid 4. Ljubomir Simić Šid 46. Vasa Laboš Šid 5. Krsta Krstić Šid 47. Janko Laboš Šid 6. Lazar Pavlović Šid 48. Miško Laboš Šid 7. Lazar Đuričić Šid 49. Ilija Radmanović Šid 8. David Nenadović Šid 50. Vasa Zavorjanski Šid 9. Sava Ninković Šid 51. Arsa Blagojević Šid 10. Lazar Forišković Šid 52. Slavuj Mihajlović Šid 11. Nikola Cvejić Šid 53. Timotija Đukić nije Šid 12. Nikola Jokić Šid 54. Pera Ličina Šid 13. Živan Rakić Šid 56. Lazar Šubić Šid 14. Gavra Blagojević Šid 57. Gavra Ubavić Šid 15. Mita Ristivojević Šid 58. Milan Mauković Šid 16. Steva Grgić Šid 59. Pera Desnica Šid 17. Janko (prez. nečitlj.) Šid 60. Ilija Relić Šid 18. Stevan Slavujević Šid 61. Mladen Dejanović Šid 19. Janko Mudri Šid 62. Miša Mišić Šid 20. Moja Radivojević Šid 63. Živan Mišić Šid 21. Rada Jakšić Šid 64. Sima Govlja Šid 22. Sava Mihailović Šid 65. Joca Kutlarović Šid 23. Steva Vragočanski Berkasovo 66. Rada Cveić Šid 24. Sreta Stojinčić Šid 67. Panta Matić Šid 25. Nikola Šandić Šid 68. Ljubomir Crepulić Šid 26. Đoka Blagojević Šid 69. Miško Piljar Šid 27. Uglješa Ranisavljević Šid 70. Ilija Merdanović Šid 28. Dušan Stanisavljević Šid 71. Boža Barjaktarović Šid 29. Pavle Stanković-Ćengić Šid 72. Janko Paleš Šid 30. Todor Petrović Šid 73. Martin Orsar Šid 31. Vasa Crepulić Šid 74. Petar Loznjak Šid 32. Nikola Šumakić Šid 75. Petar Kaščak Šid 33. Todor Peić Šid 76. Franja Luj Šid 34. Krista Mirković Šid 77. Čeda Ćosić Šid 35. Pera Šuškić Šid 78. Mijo Radomlović, 36. Petar Dejanović Šid dalmatinac Šid 37. Miroslav Petrović Šid 79. Joca Obradović Šid 38. Uroš Petrović Šid 80. Steva Vlaški Šid 39. Filip Nađ Šid 81. Petar Lozinjak, nadničar Šid 40. Filip Nađ Šid 82. Sima Boško Šid 41. Nikola Nađ Šid 83. Sak Mari Ferenc Šid 42. Andrija Kečkeš Šid 84. Jova Presecković Šid

85. Plančak Miško Šid 94. Petar Milčić Šid 86. Josip Juhaz Šid 95. M . . . . P . .ć Šid 87. Vasa Pejić Šid 96. Ivan Golub Šid 88. Joca Krotić Šid 97. Čeda Ubavić Šid 89. Uroš Đuričić Šid 98. Pera Acić Šid 90. Stevan Đermanović Šid 99. Dušan Acić Šid 91. Ljubomir Nedeljković Šid 100. Đoka Marković nije Šid 92. Jovan Đorđević Šid 101. Pavle Korać Šid 93. Đoka Đurić Šid 102. Luka Imfаluš (?)Šid

Šid, 29 aprila 1895 Odbor za proslavu 1 maja uredništvu „Slobode“ – traži detaljnija uputstva za proslavu koja je odložena na 1 maj po starom kalendaru.

Velecenjeni drugovi! Vaše jučerašnje pismo baš je dobro stiglo, jer smo juče držali dogovor. – Po našem mišljenju da ćemo držati tek ograničen sastanak nema ništa. – Kad se pročulo da će socijaliste držati neki „majales“ tako se svet uskomešao da drugčije ne možemo činiti nego moramo držati javnu proslavu, jer ako bi držali ograničen sastanak, za nama bi svet došao, te šta bi onda mi činili kad nismo oblasti prijavili. – Juče na dogovoru smo sačinili odbor, rešili da se održava javna proslava, ali pošto smo za 1 maj o. g. zakasnili, jer ne možemo od Vas dobiti potrebna uputstva, to smo rešili da proslavu održimo 12 maja o. g. – Taj potrebni obaveštaj daćete nam u sljedećem redu: 1) Kakav mora biti sadržaj molbe oblasti kojom se javlja za proslavu, da li unutri mora biti program i tačno označeno mesto gde ćemo održavati prosl. i da li naročita (i kakva) prijava za crven barjak? 2) Da li ćemo smeti javno razviti crven barjak sa radničkim grbom? 3) Da li ćemo smeti držati govora na toj proslavi. 4) Da li će se smeti obdržavati na otvorenoj poljani izvan mesta kao što smo naumili? 5) Da li ćemo smeti eventualno preko programa sa crvenim barjakom proći kroz Šid? Molimo za brzu i što opširniju uputu. U budući broj „Slobode“ uvrstite što je ovde na stvari, time da ćemo mi 12 maja prosl. obdržati. Narod mnogo traži spise za 1 maj – a mi nemamo više ni jedan komad, pošaljite nam jedno 30 komada, pa kad mi rasturimo mi ćemo Vam novce poslati zajedno sa novcima za niže naručene stvari i eventualnom predplatom za „Slobodu“. Pošaljite nam još i 200 plakatića sa radničkim tražbinama, zgodno za šešir i 50 kom. radničkih grbova sa crv. trakom, i vrhu svet toga račun. Šaljem današnjom doznačicom pretplatu za niže naznačene pretplatnike: а) za stare: 1) Stevana Jovičića, opančara, u Šidu, za drugu četvrt 35 2) Savu Mihajlovića, ćurčiju iz Šida za drugu četvrt 35 a) za nove: 1) Ljubomir Šumani, trg. u Šidu do 1 januara 96. 94

2) Nikolu Cvejića, ratara iz Šida do 1 jula 95. 24 3) Savu Pejića, obućara iz Šida do 1 jula 95. 24 4) Dušana Kekića, zidara iz Šida do 1 jula 95. 24 5) Lazara Foriškovića, obućara iz Šida do 1 jula 95. 24 6) Savu Blagojevića, ratara iz Šida do 1 jula 95. 24 Ukupno 2 f. 84 Čekamo opširnu i brzu uputu, S pozdravom za odbor L. Forišković Vitomir D. Korać P. P. Ako sme biti govora, a Vi nam sastavite jedan ili dva govora, koje bi mogli na istoj proslavi govoriti.

DAZ – SSM, DK

Šid, 1 maja 1895 Poglavarstvo opštine u Šidu, Kotarskoj upravi – izveštava o hapšenju Vitomira Koraća.

Ovomjestno redarstvo saznalo je da se u Šidu drže skupovi i koje sačinjava neku socijalističku stranku, te je uzelo pod nadzor kao glavnoga agitatora Vitomira Koraća iz Šida. Dana 1 maja 1895 u 7 sati u jutru hitio je redar Svetozar Stepančević Vitomira Koraća gdje je jedna devojčica sa njime nosila jedan paket, koji je u obć. uredu po bilježniku Petru Mrkiću otvoren, sa 75 komada socijalistički knjiga oduzeti su mu džepni spisi pod prilogom: 1) Koncept lista na „Slobodu“ 2) Koncept brzojava „Slobodi“ 3) Koncept spiska na „Slobodu” proti Dru Grčiću; 4) Bilježka nekog novca; 5) Isto tako; 6) Isto tako; 7) Isto tako; 8) tri poštanske predatnice. 9) Povodom toga preduzeta je po načelniku obćine Stevanu Koičkom uz asistenciju nadredara Save Jakšića i redara Svetozara Stepančevića i Joške Hemele premetačina kod socijaliste Nikole Jojkića blagajnika socijalista, te je pronađen spisak prilagača za proslavu 1 maja 1895 pod br. 9. 10) list novine „Sloboda“. Nadalje preduzeta je premetačina u kući socijaliste Vitomira Koraća te pronađena: 11) Glavna knjiga razturivanja socijalističkih knjiga i novina. 12) 5 komada novina za 1 maj 1895 sa jednim slikom. 13) Dnevnik razturivanja socijalističkih knjiga i novina; 14) Dnevnik o primanju socijalističkih knjiga; 15) Spisak knjiga u komisiji Save Mihajlovića u Šidu; 16) Dnevnik o rasturivanju socijalistički knjiga;

Vitomir Korać

17) Koncept pisma na Vasu Pelagića; 18) Isto; 19) Isto; 20) Koncept pisma proti kr. jav. biljež. Dru Grčiću; 21) Koncept pisma na Vasu Pelagića sa pošt. predatnicom; 22) Knjige kod Ljube Crepulića; 23) Koncept na list „Slobodu“; 24) List iz Zagreba u pogledu sastanka socijalista; 25) List iz Zagreba u pogledu svibanjske proslave; 26) Uvezan Notiz; 27) Dva pisma nepoznatog naslova; 28) Ceduljica s programom:

Protiv Boga i vladara protiv popa i oltara protiv krune i skiptara i trgovca kajišara za radnika za ratara borimo se svi Ustaj seljo ustaj rode da s’ spasemo od gospode

Birokrate činovnike lažitrče advokate ćiflariju zelenaše cilindraše i sabljaše gonićemo svi Ustaj seljo ustaj rode da s’ spasemo od gospode.

Prilaže se popis oduzetih knjiga. Oviem se predvađa sa goreoznačenim spisima Vitomir Korać iz Šida tim poniznim izvješćem da je socijalizam u mjestu Šidu tako daleko razvijen i prosti seljački stalež kao i nekoji propalice majstori tako zavedeni da svako školsko dijete već o socijalizmu razgovara, a po čuvenju ovog poglavarstva jest program socijalista da dijele spajinska i gazdinska dobra. Stoga se slavna kr. kotarska oblast moli da najstrožije mjere u ovom predmetu odrediti blagoizvoli, jer bi moglo do raznih i krvavih katastrofa doći.

DAZ – SSM, DK

Vitomir Korać

Zagreb, 5 maja 1895 Ivan Ancel odboru za proslavu 1 maja u Šidu – upozorava da se novine i spisi ne smeju javno prodavati i predlaže da se ovaj put proslava 1 maja ograniči na organizovanje zabave.

Velecenjeni drugovi! Šaljemo Vam 55 kom. spisa prema naručbi i 300 kom. cedulja. Spise prodajte po cieni i pošaljite novce. Cedulje razpačajte prema mogućnosti, pa pošaljite što vam ostane od pokrića troškova. Pitate kako bi radi prijave. Ako mislite pripraviti javnu skupštinu onda morate prijaviti. Nu po našem mnienju biti će za sada najbolje da priredite zabavu, tu pako neka prijavi gostioničar kod koga ćete ju imati. Kako je sa Koraćem, je li izpušten? Pišite nam kako je s njime. Upozoravamo Vas da se novine i spisi kod nas ne smiju javno prodavati, tko to učini i bude uhvaćen podpada pod globu od 5 for. Ako je Korać to učinio, tad je malenkost, pa tražite da se izpusti. Sa bratskim pozdravom Iv. Ancel DAZ – SSM, DK

Vukovar, 12 maja 1895 Podžupan Jurković banu – o socijalističkom pokretu u Šidu i okolini.

U savezu sa pokornom mojom brzojavkom od današnjeg dana pod gornjim brojem čast mi je o t. zv. socijalističkom pokretu u Šidu i okolici sljedeće najsmernije izvjestiti: Dne 10 t. mj. zapustio sam se u Mitrovicu, gdje sam sa kr. državnim odvjetnikom u stvari izcrpivo konferirio, a jučer odoh s njim u Šid, gdje sam redarstvena izviđenja osobno obavio s tim uspjehom, da sam na predlog kr. državnog odvjetnika sedmoricu okrivljenikah predao kr. sudbenomu stolu u Mitrovici, kamo sam jih još jučer odpratiti dao. Od ovih su trojica jur odprije bili pritvoreni kod kr. kotarske oblasti, te je glede sve trojice ustanovljeno, da su Pelagićeve knjige i brošure u znatnoj količini razpačavali, dočim sam glede jednog od njih te glede još četvorice (ratarah) preslušavanjem svjedokah ustanovio, da su se prema trećim osobama prietili sa „diobam zemaljah“ i sličnima nesgrapnostima. Ona četvorica „odbornikah“, koji su jur od prije pritvoreni a nisu jučer predani sudbenom stolu, ostali su predbježno i dalje u pritvoru kod kr. kotarske oblasti, dok i glede njih kr. državno odvjetničtvo shodan predlog nestavi. Preslušavanjem okrivljenih i svjedokah, među kojima potonjima je bilo i ratarah i mjestne inteligencije, crpio sam bezuvjetno uvjerenje, da je šidsko te okolno seljačko žiteljstvo u većoj

57 mjeri nego li sam to prije držao, uznemireno i zavedeno, jer još sveudilj drže za stalno, da će se društveni red promjeniti, te da će se s jedne strane zemlja „pravedno“ razdieliti, a s druge strane nadnica povisiti. Mogao sam spaziti i taj žalostni pojav, da je među neuki svjet bačena devisa „netreba nam gospode“ da je ta želja dosta dubok korien zahvatila. Držim stoga i danas da se pokret taj nebi smio omalovažavati, te da se žalostnim tim pojavima mora svratiti osobita pažnja, kako bi se pogubni ti nazori što prije izčupali iz zavarane svjetine, a to tim više što su Šiđani od vajkada spremni na otpor proti oblastima i proti postojećemu redu. Već jučer dok sam odnosna izviđenja obavljao, sakupljalo se je preko stotine ljudi oko kotarske oblasti i ka obližnjim uglovima, tako da sam svjetinu morao više puta dati raztjerat, a danas kao na dan, kadno se je imala svibanjska svečanost obdržavati, bilo je pred kotarskom oblasti – kako sam jur imao čast Preuzvišenomu gospodstvu Vašemu danas brzojavno izvjestiti, sakupljeno oko 500 ljudih, koji se na poziv nehtjedoše s dobra razići, dok jih nije moralo oružničtvo energično raztjerati. Među tima moralo je biti i stranacah iz okolnih mjestah, jer je pokret već prešao i u obližnja sela. Pri povratku mom kroz Tovarnik pripovjedao mi je dapače tamošnji obćinski bilježnik, da je susreo jučer 10 ratarah iz Petrovacah, kotara vukovarskoga, koji mu na upit njegov odvratiše, da idu u Šid k svibanjskoj svečanosti, te da čuju, da će i sam „car“ tamo doći. Agitatori služili su se u obće mnogo u svoje nečiste svrhe posvećenom osobom Njegova Veličanstva kralja, pošto su među ostalim svietu kazivali, da i „car“ odobrava pisanje zagrebačke „Slobode“ kako je to vidljivo na čelu lista gdjeno stoji „U ime Njegova Veličanstva kralja“ – pri čemu su neukom svietu pokazivali presudu o zaplieni lista. Već iz toga se vidi, da se u Šidu ne može govoriti o pravom socijalističkom pokretu, već da su tu seljaci nemilo nahuškati proti većim posjednicima i proti građanskim te crkvenim oblastima, pak da bi mogle vriemenom nastupiti najkobnije posljedice, ako se nebi proti uglavljenim glavnim krivcima najvećom strogošću postupalo. Pošto su pako ovi sada sudu predani, to će dalje isleđivanje biti u rukama suda, a političke oblasti imati će se samo na to ograničiti, da žalostni taj pokret dalje prate budnim okom te da Pelagićeve knjige posvuda konfisciraju, u kojemu sam pogledu jur izdao odredbe svima područnima kotarskim oblastima. Voznom poštom usuđujem se podnjeti na visoki uvid po jedan primjerak raznih konfisciranih Pelagićevih knjigah.

Original DAZ–VH, 6–15/Kbr.1959 br.2175 Pr 1895

Šid,13 maja 1895 Žandarmeriska stanica u Šidu, Kotarskoj oblasti u Šidu – izveštava o hapšenju grupe seljaka i zanatlija u Šidu.

Dne 13 o. mj. jesu kroz obhođe postaje vodnika Josipa Sokolića, oružnika Stiepana Škrbca, Antuna Mance, postaje Šid, te oružnika Antuna Tomljenovića, postaje Martinci i Nikole Batinića, postaje Mitrovica, uslied poziva kralj. kot. oblasti u Šidu broj 16 od 10 o. mj. o. g., a djelomce pod vodstvom g. kralj. kot. oblasti upravitelja Ljubomira Bastaića sliedeći žitelji uhićeni i to: Đuro i Luka Marošević iz Kukujevaca, Sima Sirović, Vava Bacanov, Jeremija Adžija i Filip Lehner iz Čalme, Đuro Doroški, Miloš Mutavdžić iz Adaševaca, Stanko Lemaić iz Martinaca, Cvetin Berić, Milutin Ostojić iz Kuzmina, Miško

Molosnog, Miško Beserunji, Miško Halak, Adam Mirosavljević, Jakov Barna, Janko Čap, Đuro Erdelinski, Stiepan Safaj i Ivan Strić iz Bačinaca, Đuro Provi iz Ljube, te Ljubomira Crepulića iz Šida, i u zatvor kralj. kot. oblasti u Šidu predani, a isti su tog radi uhićeni buduć se na opomene svojim kućama uputiti hteli nisu, nego su se sveudilj sakupljali u gomile radi njekog socijaliskog družtva. Što se slavnoj istoj znanja radi prijavljuje.

DAZ–SSM, DK

Vukovar, 14 maja 1895 Podžupan Jurković banu – dopunski izveštaj o socijalističkom pokretu u Šidu

U pokornom izvješću mojem od 12 t. mj. broj 16 Res. i brzojavci od istoga dana i pod istim brojem imao sam čast Preuzvišenomu Gospodstvu Vašemu izvjestiti, da se je toga dana sakupilo oko 500 ljudih pred sgradom kr. kotarske oblasti u Šidu, te da se ne htjedoše s dobra razići dok jih nije oružničtvo raztjeralo. Temeljem izvještaja kr. kotarskog upravitelja Bastaića, čast mi je o tom pobliže izvjestiti sljedeće: Dana 12 svibnja, kao na dan, kada se je imala upriličiti svibanjska svečanost, postavila je kotarska oblast već ranom zorom na sve puteve, vodeće u Šid, oružnike s uputom, da strancem, dolazećim u hrpama zabrane ulaz, pak da propuštaju samo pojedince dolazeće sa kolima ili pješice. Uza sve to što su oružnici najmanje 200 ljudih natrag vratili, počela se je ipak već oko 8 satih svjetina pomalo sakupljati oko sgrade kotarske oblasti (u kojoj se i obćinski ured nalazi), te je taj skup oko 10 satih narastao već na 500 ljudih od prilike. Pošto su mirno stajali, nije kotarski upravitelj izprva intervenirati htio, nu kada se jadan ratar počeo izgredno ponašati, a nadredar ga zatvoriti htjeo, poče ovaj i žena mu vikati, te ova muža svoga otimati iz rukuh nadredara, te kada je usljed toga nastala vika i nemir među svjetinom, koja je htjela na nadredara navaliti, izašao je kotarski upravitelj među svetinom počev jih izprva liepim riečima miriti i pozivati da se raziđu. Pošto se međutim svjetina nije htela razići, poslao je po oružnike, razmještene na ulazih u Šid, te kad se narod ne htjede razići ni pri dolasku oružnikah, naložio je ovima, da sa spremljenim puškama potisnu izgrednike, koji su tako u ulice potjerani i onda se razišli. Tom sgodom uhićen je jedan izgrednik, koj se nije htio pokoriti. Šidska inteligencija sakrila se je po kućama, a i od obćinskih činovnikah, koji su također izgubili prisutnost duha, nije bilo nikoga vidjeti izvan kancelarije. Kotarska oblast naložila je, da sve krčme u 10 satih moraju biti zatvorene, što pak izvršeno nije, te je kotarski upravitelj poslie 10 satih obišao sve krčme s oružnici, te iste isprazniti dao. Odnosni krčmari kažnjeni su radi neposluha već jučer svaki sa novčanom globom od 15 for. Noć je prošla mirno, te nije bilo vidjeti ni žive duše po ulicama, jer su se jamačno bojali od oružničkih obhođah. Oko ½ 3 sata noću lupao je njetko velikom silom na prozor upraviteljevog stana povikav bogu mrsku kletvu………ja ću Tebe izplatiti! Jučer dne 13 svibnja, dakle na prvi maj po starom kalendaru, došlo je oko 15 kolah ljudih, te su se sakupili kod obćinske bašče na cesti vodećoj u Gibarac, držeći po svoj prilici, da će se kao jučer ta svibanjska svečanost obdržavati.

Začuvši za to kotarski upravitelj zaputio se je sa oružnici onamo, nu kad jih dotičnici spaziše iz daleka, odvezoše se u galopu. Iz toga je došlo sa mitrovačkim vlakom ljudih iz mitrovačkoga kotara, te su i ovi otišli k prije spomenutoj bašči. Oružnici su sve obkolili, te njih 22 uhitili. Svi ovi kao i svaki strani ratar, koji se nije mogao izkazati da je jučer po kakovom poslu u Šid došao, popisani su, te će imena njihova nadležnoj kotarskoj oblasti saobćena biti, da na njih pozorno pripaze. Jučer po podne bilo je posve mirno, šta više sviet nije na ulicu ni izlazio, bojeći se valjda da bi se na njih posumnjalo. Kotarski upravitelj drži, da je sviet energičnim postupkom oblasti za sada zastrašen. Čim pohvatam konce o dimenzijah pokreta u ostalim područnim kotarima imati ću čast Preuzvišenosti Vašoj o tom pobliže izvjestiti. Pretsjedništvo Zemaljske vlade broj 2176-Pr-1895/6–15/1999/1895

20 Srem, 14 maja 1895 – 2 avgusta 1896

Spisak saslušanih okrivljenika – imena sa zanimanjem, mestom i datumom rođenja i saslušanja

Prebiva-

Rodno Zanat i

Ime i prezime Doba Vjera Kada i gde saslušan Stališ

mesto diece zanimanje lište Br. spis. Br.

Vitomir Korać 18 Šid grč. ist. neož. pisar kod odvj. Šid 14 14-V-1895 u 10 dr. Stajića Mitr. Lazar Forišković 36 „ „ „ oženj. 1 cipelar „ „ „ 11 Nikola Jojkić 34 Irig „ „ „ 3 kolar „ 15-V-1895 12 Nikola Šuškić 25 Šid „ „ neož. nadničari, „ „ „ 13 ratar, kuću Ljubomir Kovinčić- 32 „ „ „ oženj. 2 ratar „ „ „ 14 Poželenković Svetozar Vulgo 28 „ „ „ „ 3 „ „ „ „ 15 Nikola Vukomanović Josip Mejić 29 Tovarnik rim. kat. „ 2 ratar Tovarnik „ „ 17 Ljubomir Šoić 47 Kuzmin grč. ist. udov. 3 ratar, obć. Kuzmin 16 maja u Mitr. 23 viećnik Nikola Jokić 45 Šid grč. ist. oženj. 4 ratar i nadničar Šid kbr. 487 u Šidu 25 17-V-1895 Ljubomir Crepulić 23 „ „ „ „ 2 „ „ „ 492 „ „ 26 ili 493 Ivan Nemec 50 St. Jankovci rim. kat. „ 5 „ St. Jankovac „ „ 27 Stjepan Šugar 30 „ „ „ „ 3 „ „ „ „ 28 Vasa Baćanović 56 Čalma grč. ist. „ 1 „ Čalma „ „ 29 Lazar Relić 25 O ker, „ „ neož. „ Divoš „ „ 30 Bačka Jovan Crnić 57 Divoš „ „ oženj. 3 „ „ „ „ 31 Timotije Krstić 44 „ „ „ „ 4 „ „ „ „ 32 Milutin Nešić 30 „ „ „ „ 1 „ „ br. 207 „ „ 33 Milan Pavlović 30 „ „ „ „ 1 „ „ „ „ 34 Kosta Đurđević 18 Martinci „ „ neož. muzikaš Martincih „ „ 35 Živan Prnjavorac 28 Čalma „ „ oženj. 1 „ Čalma „ „ 36 Milan Đurđević 28 Martinci „ „ „ 2 „ Martincih „ „ 37 Nedeljko Baćanović 19 Čalma „ „ neož. „ Čalma „ „ 38 Mladen Racanović 28 Bačinci „ „ oženj. 2 ratar Bačinci „ „ 39

Prebiva-

Rodno Zanat i

Ime i prezime Doba Vjera Kada i gde saslušan Stališ

mesto diece zanimanje lište Br. spis. Br.

Slavulj Rašković 43 „ „ „ 4 „ „ kbr. 80 „ „ 40 Đuro Provći 35 Kucura, rim. kat. „ 3 „ u Ljubi „ „ 41 Bačka kbr. 95 Seke Andraš 26 Sotin „ 2 vincilir u Bačinač. „ „ 42 planini Jevrem Adžija 51 Čalma grč. ist. ož. 4 ratar Čalma 17 V 1895 43 kbr. 96 Šid Sima Sirovica 31 „ „ „ „ 3 ratar „ 90 „ „ 44 Filip Rehner 35 „ rktlk „ – nadničar „ „ „ 45 Cvetin Berić 50 Kuzmin grč. ist. „ 4 rat. posjed. juta Kuzmin „ „ 46 20 j. zem. Lazar Bometa 28 „ „ „ „ 1 ratar Kuzmin „ „ 47 Ivan Litrić 25 Kukujevcih rktlk. neož. nadničar Kukujevcih „ „ 48 kbr. 293 Stanko Lemajić 51 Martincih grč. ist. ož. – ratar Martincih „ „ 49 Olah Miško 52 Lovas grč. kat. „ 3 vincilir u Bačinačkih „ „ 50 vinogr. Đuro Erdeljinski 50 Kerestur, I „ „ „ 3 „ „ „ „ „ 51 Bačka Stipan Salaj 28 Pribina rktlk „ 2 „ u Kukuje- „ „ 52 Glava vačkoj planini Đuro Doroški 38 Adaševcih grč. ist. „ 1 ratar Adaševcih „ „ 53 Miloš Mutavčić 42 „ „ „ udov. 4 „ „ „ „ 54 Miško Kološnjaj 28 Bačinci grč. kat. ož. 3 vincilir u Bačinskoj „ „ 55 planini Milutin Ostojić 26 Kuzmin grč. ist. „ 2 ratar Kuzmin 18 V 1895 56 u Šidu Miša Besermecki 42 Bačinci grč. kat. „ 6 nadničar Bačinci „ „ 57 Adam Milosavljević 44 „ pravosl. neož. „ „ „ „ 58 Janko Barna 26 Bačincih grč. ist. ož. – „ Bačincih „ „ 59 Janko Čap 45 Kucura, grč. kat. „ 2 „ „ „ „ 60 Bačka Đuro Marošević 35 Kukujevcih rktlk „ 2 ratar Kukujevcih „ „ 61 Luka Marošević 50 Kukujevcih „ „ „ 6 „ „ „ „ 62 Kosta Carik 40 Bogljarka rim. kat. ož. 2 vincilir Pribina „ „ 63 Šaros Žup. Glava Lazar Katanović 23 Bačincih grč. ist. „ 1 nadničar Bačincih „ „ 64 Ljubomir Skakun 41 „ „ „ „ 3 „ „ „ „ 65 Ernest Nol 24 Erdevik rim. kat. „ – berberin „ „ „ 66 Nikola Roman 28 Vrbas, grč. kat. „ – nadničar „ „ „ 67 Bačka Petar Vilć 24 Erdevik rim. kat. ud. – cipelar „ „ „ 68 Mirko Krivokuća 20 Bačincih grč. ist. ož. – nadničar „ „ „ 69 Aleks Ćirić 28 „ „ „ „ 1 ratar „ „ „ 70 Milutin Popović 33 Pribina „ „ „ 2 „ Pribina „ „ 71 Glava Glava Marko Jovančević 30 „ „ „ „ 2 „ „ „ „ „ 72 Paja Andrić 51 Pribina grč. ist. oženj. 5 ratar Pribina U Šidu 73 Glava Glava 18-V-1895 Sava Mihajlović 34 Šid „ „ „ 1 ćurčija Šid „ „ 74 Sava Ninković 32 „ „ „ „ 3 ratar „ „ „ 75 Gavra Blagojević 34 „ „ „ „ 3 „ „ „ „ 76 Lazar Đuričić 37 „ „ „ „ 4 „ „ „ „ 77 Aca Zarić 27 „ „ „ neož. nadničar „ „ „ 78 Stevan Kerešević 38 Golubinci „ „ oženj. 3 trgovac Morović U Šidu 83 20 maja Mitar Lukić 28 Morović „ „ „ ispitani binj. Morović U Šidu 84

Prebiva-

Rodno Zanat i

Ime i prezime Doba Vjera Kada i gde saslušan Stališ

mesto diece zanimanje lište Br. spis. Br.

sada ratar 20-V-1895 Petar Dejanović 29 Šid „ „ udov. 1 nadničar ratar Šid „ „ 85 ima kuću i pol. Krista Mirković 48 „ „ „ oženj. – frt. zem. „ „ „ 86 Rade Jakšić 34 Berkasovo „ „ „ 4 nadničar „ „ „ 87 samo kuću Moja Radivojević 28 Šid Grč. „ 3 „ kuću i „ „ „ 88 pol frt. grun. David Nenadović 58 „ grč. ist. oženj. 3 strunjar „ U Šidu 89 20-V-1895 Stevan Slavnjević 53 „ „ „ „ 3 rat. posed. kuću „ „ „ 90 i 35 l. zem Stevan Grčić 44 „ „ „ udov. 3 ratar, kuća, „ „ „ 91 frtalj zemlje Todor Pejić 57 „ „ „ oženj. 3 ratar, kuću, „ „ „ 92 2 jut, zemlje Živan Rakić 30 „ „ „ „ 3 „ kuću, 3 ½ „ „ „ 93 jut. zem. Đoka Blagojević 29 „ „ „ „ 1 „ kuću, „ „ „ 94 2 frtalja zem. Todor Petravić 50 „ „ „ „ 4 „ kuću, 18 l. „ „ „ 95 zem. i vin. Dušan 28 „ „ „ „ 3 kuću, „ „ „ 96 Stanisavljević 12 lanaca zem. Stuparov Mita Ristivojević 32 „ „ „ „ 5 cipelar sada rat. „ „ „ 97 kuću 5 lan. zem. Vasa Crepulić 45 „ „ „ „ – ratar, kuću, „ „ „ 98 5 jut. zemlje Lazar Pavlović 50 „ „ „ „ 4 ratar, kuću, „ „ „ 99 frt. zemlje Todor Zarić 70 Knin, grč. ist. ož. 3 nadničar Šid u Šidu 100

Dalm. 21 V 1895

Uglješa Ranisavljević 31 Šid „ „ „ 3 rat. bez „ „ „ 101

posebnog imetka

Pavle Stanković 50 „ „ „ „ 6 „ kuću 3 f. zem. „ „ „ 102 nazvan Pendić sa braćom

Nikola Slavijević 39 „ „ „ „ 3 rat, kuću i frt, „ „ „ 103 nazvan Sandić i po zem.

Vasa Laboš 29 „ „ kat. „ 2 nadničar „ „ „ 104

Nikola Cvejić 32 „ „ ist. „ 5 rat. kuću, 12 l. „ „ „ 105

rezervista

Pera Šuškić 35 „ „ „ „ 1 „ bez zem. kuću „ „ „ 106

Uroš Petrović 21 Nana „ „ „ rat. kuću „ „ „ 107

Prebiva-

Rodno Zanat i

Ime i prezime Doba Vjera Kada i gde saslušan Stališ

mesto diece zanimanje lište Br. spis. Br.

Tolna međe 2 frt zem.

Andrija Kečkeš 28 Šid grč. kat. „ 2 nadničar „ „ „ 108

Filip Nađ stariji 57 „ „ „ „ 8 „ „ „ „ 109

Krista Katić 39 „ grč. ist. ož. 7 ratar, kuću, „ „ „ 110

8 lan. zem.

Janko Laboš 21 „ grč. kat. „ – pol. frt. „ „ „ 111

zem. kuću

Filip Nađ ml. 35 „ „ „ „ – nadničar „ „ „ 112

Nikola Nađ 26 „ „ „ „ 1 „ „ „ „ 113

Rada Cvejić 43 „ „ ist. neož. muzikant „ „ „ 114

Arsa Blagojević 60 „ „ „ ož. 3 ratar, frt. „ „ „ 115

zem. kuću

Timotija Đukić 55 „ „ „ „ – tesar i rat. „ „ „ 116

kuću frt. zem.

Joca Kutlarović 36 „ „ „ „ 3 rat. kuću, „ „ „ 117

2 frt. zem

Joca Obradović 43 „ „ „ „ – rat. kuću, „ „ „ 118

frtalj zem.

Ilija Radmanović 35 „ „ „ „ 4 rat. kuću, „ „ „ 119

pol frt. zem.

Petar Ličina 42 Kik, Lovi- „ „ „ 1 ćurčija, „ „ „ 120

načka ob. majstor, kuću

Panta Matić 31 Šid „ „ „ 1 rat. 2 frt. „ „ „ 121

zem. kuću

Ilija Merdanović 31 „ „ „ „ 1 rat. kuću, „ „ „ 122

frt. zem.

Pera Desnica 36 „ „ „ „ 1 ratar, kuću „ „ „ 123

Gavro Ubavić 30 „ „ „ „ 3 ratar, kuću, „ „ „ 124

pol. frt. zem.

Prebiva-

Rodno Zanat i

Ime i prezime Doba Vjera Kada i gde saslušan Stališ

mesto diece zanimanje lište Br. spis. Br.

Lazar Tubić 35 „ „ „ „ 3 ratar, kuću, „ „ „ 125

frt. zem.

Slavuj Mihajlović 46 „ „ „ udov. – nadničar „ „ „ 126

Božo Barjaktarević 28 „ „ „ ož. – ratar, kuću „ u Šidu 127

22 V 1895

Franjo Luj 33 Adaševcih rim. kat „ 2 kovački „ „ „ 128

majstor

Čeda Ćošić 24 Šid grč. kat. „ – napoličar, „ „ „ 129

kuću

Janko Paleš 40 evang. oženj, 1 nadničar Šid u Šidu 130

22-V-1895

Vojin Adamović 30 Šid grč, ist. „ – napoličar, kuću, „ „ „ 131

1,5 lan. z.

Petar Kašćal 28 Bogloska grč. kat. „ – nadničar „ „ „ 132

Šaroš međe

Sima Boško 30 Šid „ „ „ 2 nadničar „ „ „ 138

Petar Loznjak 27 Šaroš međe „ „ „ 2 „ „ „ „ 134

Miloš Mišić 22 Šid grč ist. „ – ratar, kuću, „ „ „ 135

frt. zemlj.

Vaso Zaharijanski 17 „ grč. kat. neož. sluga kod „ „ „ 136

Franje Hojbeka

Miloš Buzalić 43 „ grč. ist. udov. 2 nadiičar „ „ „ 137

Živan Mišić 19 „ „ „ neož. ratar, kuću, „ „ „ 138

2 ½ lan. zem.

Janko Mudri 40 „ grč. kat. oženj. 2 nadničar „ „ „ 139

Mirko Petrović 57 Makau, evang. „ 4 „ „ „ „ 140

Čamad žup. 141

Ivan Golub 46 Nana, grč. ist. „ 4 ratar, kuću, „ „ „ 142

Tolna međe 2 frt. zem.

Prebiva-

Rodno Zanat i

Ime i prezime Doba Vjera Kada i gde saslušan Stališ

mesto diece zanimanje lište Br. spis. Br.

Stevan Đermanović 72 Subotica rim, kat. „ 1 užar, bez imetka „ „ „

Ferenc Satmari 30 Gibarac grč. ist. „ – ratar. kuću, „ „ „ 143

3 ½ lan.

Vaso Pejić 46 Šid „ „ „ 2 ćurčija i nadničar „ „ „ 144

Ljubomir Nedeljković 26 „ „ „ „ – ratar, kuću, „ „ „ 145

malo zemlje

Đoko Marković 47 „ „ „ „ 3 ratar, 1 ½ frt. „ „ „ 146

zem. kuću

Petar Milčić 39 „ „ „ „ – nadničar, „ „ „ 147

bez imetka

Stevan Vlaški 60 Kula „ „ „ 4 ratar, kuću, „ „ „ 148

Bačka pol. frt. zem.

Đoka Đurić 58 Šid „ „ „ – nadničar „ „ „ 149

Petar Acić 50 „ „ „ „ 4 ratar, kuću, „ „ „ 150

2 frt. zem.

Ljubomir Šumanović 37 „ „ „ „ 3 trg. sitničar „ 24-V-1895 152

Moja Stanović 64 „ „ „ „ 4 ratar, kuću, „ „ „ 153

13 lanaca

Stevan Jovičić 38 „ „ „ „ 4 krčmar, opančar „ „ „ 154

Dušan Prnjaić 25 „ „ „ „ 2 ratar, kuću, „ „ „ 155

1 ½ frt. zem.

Milutin-Stanojević 50 „ „ „ „ 6 ratar, kuću, „ „ „ 156

8 lan. zem.

Josip Sobljanin 34 Mitrovica rim. kat. „ 2 bravar „ „ „ 157

Čeda Ubavić 30 Šid grč. ist. „ 2 nadničar, kuću „ „ „ 158

Jovo Presečković 33 „ „ „ „ 2 ratar, ½ frt. „ „ „ 159

zem. kuću

Nikola Krzmanović 32 „ „ „ „ 4 ratar, kuću, „ „ „ 160

4 frt. zem.

Prebiva-

Rodno Zanat i

Ime i prezime Doba Vjera Kada i gde saslušan Stališ

mesto diece zanimanje lište Br. spis. Br.

Joca Krstić 32 Šid grč. ist. oženj, 4 ratar, kuću, Šid u Šidu 161

½ frt. zem. 24-V-1895

Uroš Đurčić 46 „ „ „ „ 4 „ „ 30 lan. ,, „ „ „ „ 162 „

Vasa Pavković 50 „ „ „ „ – „ „ ½ frt. „ „ „ „ 163 „

Sava Papić 35 Bač. Palanka „ „ „ 1 nadničar „ „ „ 164 „

Jovan Đorđević 48 Šid „ „ „ – „ „ „ „ „ 165 „

Ilija Relić 37 „ „ „ „ – „ „ „ „ „ 166 „

Sava Parožanski 30 „ „ „ „ 2 ratar, „ „ „ 167 „

½ frt. zem.

Boža Kozarac 25 Borovo „ „ „ – cipelar „ „ „ 168 „

Ljubomir Adamović 35 Šid „ „ „ 3 napoličar, „ „ „ 169 „

2 lan. zem.

Steva Mirković 20 „ „ „ „ 1 ratar, kuću, „ „ „ 170 „

1 frt. ,,

Miško Laboš 29 „ grč. kat. „ 3 kovač, „ „ „ „ „ „ „ 171 „

Ljuba Pavković 30 „ grč. ist. „ 1 ratar, „ „ „ „ 172 „

½ „ „

Milan Sitničić 29 „ „ „ „ – nadničar „ „ U Šidu 173 „

25-V-1895

Sava Kuzmanović 27 „ „ „ „ 2 ratar, „ „ „ „ 174 „

30 lan. „

Uroš Paunović 37 „ „ „ „ 8 „ frt. zem. „ „ „ 175 „

sa ocem „

Ignjat Koički 22 „ „ „ „ 2 „ „ „ „ „ „ 176 „

Jovo Kuzmanović 36 „ „ „ „ 5 „ 25 lan. „ „ „ „ 177 „

Sava Pejić 34 „ „ „ „ – postolar „ „ „ 179 „

Alba Đuričić 50 Vašica „ „ udata 4 ratarka, „ „ „ 180 „

žena Uroša

Pavle Korać 17 Šid „ „ neož. – cipel. pomoć. „ „ „ 181 „

Prebiva-

Rodno Zanat i

Ime i prezime Doba Vjera Kada i gde saslušan Stališ

mesto diece zanimanje lište Br. spis. Br.

kod oca Mitra

i brata Vitom.

Janko Zavorjanski 19 „ grč. kat. oženj, nadničar „ „ „ 182 „

Isa Slavujević 25 „ grč. ist. „ 1 rat. u zadr. „ „ „ 183 „

Šandić 1 ½ frt. zem.

Aleksa Slavujević 27 „ „ „ „ 2 „ „ „ „ „ „ „ 184 „

Šandić

Mata Pisarević 18 Gregurevci „ „ neož. dnevničar, „ „ „ 185 „

kod obćin.

Josip Juhas 24 Šid grč. kat. oženj. 2 ratar, kuću, „ „ „ 186 „

5 lan. zem.

Glišo Kovinčić 52 „ grč. ist. „ – „ 1 frt. „ „ „ 187 „

Gliša Presečković 68 „ „ „ udov. 3 ratar, „ „ „ 191 „

1 frt. zem.

Dušan Acić 26 „ „ „ oženj. 2 ratar, kuću, „ „ „ 195 „

2 frt. zem.

Martin Olejac 21 „ evang. neož. nadničar „ U Mitr. 199 „

26-V-1895

Milan Manković 21 „ grč. ist. oženj. – ratar, kuću, „ U Šidu, 205 „

6 lan. zem. 4-VI-1895

Luka Jufaloš 32 Mikluševci grč. kat. „ 2 nadničar „ „ „ 206 „

Anton Sitničić 56 Šid grč. ist. „ 1 ratar, kuću, „ „ „ 208 „

½ frt.

Ljubomir Mirković 59 Šid grč. ist. ož. – „ „ ¾ zem. Šid u Šidu 214

5-VI-1895

Pera Prokić 58 Obrovac „ „ „ 3 ratar „ „ „ 223

Bačka

Sreta Koički 19 Šid „ „ neož „ „ „ „ 224

Prebiva-

Rodno Zanat i

Ime i prezime Doba Vjera Kada i gde saslušan Stališ

mesto diece zanimanje lište Br. spis. Br.

Mladen Dejanović 27 „ „ „ ož. 2 ratar, pol. „ „ „ 227

frt. zem.

Gavro Dražić 27 Berkasovo „ „ „ – ćurčijski „ „ „ 229

pomoćnik

Milan Manković 27 „ „ „ „ – odvj. prav. kod „ „ „ 234

odvj. Stajića

Risto Plavšić 32 Vukovar „ „ „ 1 opančar Tovarnik Tovarnik 253

6-VI-1895

Svetozar Petrović 42 Tovarnik „ „ „ – licitar „ „ „ 254

Gavra Nešković 44 „ „ „ „ 4 ratar „ „ „ 255

Marko Obradović 32 „ „ „ „ 3 ratar pol. „ „ „ 256

frt. grunta

Jakov Kremer 59 Fipipovo, rim. kat. „ 3 kolar „ „ „ 257

Bačka

Sima Govlja 51 Šid grč. kat. „ – kovački Šid u Šidu 281

majstor 8-VI-1895

Milan Jokić 17 „ grč. ist. neož ratar „ „ „ 291

Nikola Radmanović 18 „ „ „ „ nadničar „ „ 12-VI-1895 311

Žarko Ninković 17 „ „ „ „ ratav „ „ „ 314

Lazar Dulić 28 Pivnica, „ „ ož. 1 nadničar „ „ „ 318

Bačka

Miloš Belić 45 Erdevik „ „ „ 8 ratar, Erdevik Erdevik 342

16-17 lan. zem. 13-VI-1895

Antonije Vujanić 37 „ „ „ „ 2 opančarski „ „ „ 347

majstor

Lazar Berić 43 „ „ „ „ 7 ratar „ „ „ 348

Viktor Reder 40 Pačetin nazaren ož. 1 nadničar Tovarnik Tovarnik 367

14-VI-1895

Milan Ilić 40 Kuzmin grč. nst. „ 2 ratar Kuzmin Kuzmin 372

Prebiva-

Rodno Zanat i

Ime i prezime Doba Vjera Kada i gde saslušan Stališ

mesto diece zanimanje lište Br. spis. Br.

15-VI-1895

Adam Fester 39 Morović evang. „ 1 ekonom Morović Morović 408

22-VI-1895

Jaša Tomić 30 Ilok rim. kat. „ 2 berberin „ „ „ 409

Živko Vuconja 25 Mitrovica grč. ist- neož ekonom „ „ „ 410

Lazar Godić 19 Morović „ „ „ berberin „ „ „ 411

Danilo Narančić 34 Šid „ „ ož. – mesar „ „ „ 412

Mijo Radomlović 60 Grodac „ „ „ 2 nadničar Šid u Šidu 461

Dal. 2-VIII-1895

Blagoje Racanović 18 Bačinci „ „ neož ratar Bačinci „ „ 462

Miško Piljar 16 Šid grč. kat. „ nadničar Šid „ „ 464

Janko Jufaluš 38 Kucura „ „ ož. – „ Šid „ „ 471

Bačka

Ignjat Baćanović 30 Čalma grč. ist. „ 2 tamburaš Čalma „ „ 472

DAZ – SSM, DK 21 Sr. Mitrovica, 14 maja 1895 Zapisnik saslušanja Vitomira Koraća

Nа uzrok saslušanja. 1 Ad 1 Od mojih roditeljah živi još moj otac Mitar Korać, koji je cipelar u Šidu. U Šidu izučio sam kao dječak 4 normalne škole, zatim sam pošao sa otcom u Šabac, gdje sam jednu godinu danah bio na tamošnju gimnaziju. Iz Šabca vratio se je moj otac u Šid te pošto nisam sredstavah imao dalje gimnaziju pohađati išao sam u trgovinu Ljubomira Momirovića u Šidu, gdje sam 3 1/2 god. boravio. Pošto sam bio dobar đak, to sam htjeo opet nastaviti gimnazialne nauke te sam otišao sam u Beograd gdje sam htjio dati se upisati u gimnaziju, što mi nije ali pošlo za rukom, jer sam bio prevalio godine. Pošto nisam imao od kuće sredstava, to sam si morao sam svoj kruh zaslužiti obavljanjem raznih poslovah, naročito posluživao sam u kući apotekara Koste Nikolića, koji mi je dao koštu i kvartir. U Beogradu došle su mi Pelagićeve knjige u ruke, to sam mogao razabrati iz njih da je on prijatelj sirotinje, pa jer sam i ja siromah bio to sam išao u njegov stan u Beogradu i učinio s njim poznanstvo te sam ga zamolio da me gleda preporučiti da mogu laglje proći; no kada sam vidio za kratko vrieme da mi preporuka nije puno hasnila, to sam odlučio povratiti se kući u Šid, što mi je sam Pelagić savjetovao i što sam učinio nakon 6 mjesečnoga boravljenja u Beogradu.

Za vrieme moga poznanstva sa Pelagićem nisam razgovarao s njime o socijalizmu niti mi je on u tom pravcu štogod kazao; jedino pri mojemu odlazku zamolio me je da gledam kod kuće u Šidu razturivati njegovih knjigah. U tu svrhu dao mi je 12 kom. knjigah s kojimi sam u Šid došao. Pošto sam već u Beogradu više tih Pelagićevih knjigah čitao, to nisam ove knjige čitao jer sam znao prilično sadržaj, gledao sam da ih među prijateljima razpačavam. U jeseni god. 1893 vratio sam se iz Beograda u Šid i tu sam našao prijatelja Lazu Foriškovića čizmara, kojemu sam prvu Pelagićevu knjigu dao na čitanje. U početku radio sam na tim da što više knjigah Pelagićevih među narodom razširujem, a tako isto radio je i Forišković. Ja i moj drug brzo smo razpačavali Pelagićevih knjigah, a na to naručio sam od Pelagića opet knjigah, te smo primili tri paketa u kojih je moglo do 60 knjigah biti. Laza Forišković išao je prije toga kupiti predplatnike, te je takvih našao u obć. uredu, u štedionici i nješto među trgovcima, i tako izkupismo na pošti pouzeće tih knjigah sa po prilici 24 for. To je sve u jeseni i zimi 1893 god bilo. To vrieme jošte nismo tražili jednomišljenikah za ideju socializma, nego tek god. 1894, mjeseca avgusta, kada sam se ja predplatio na socialistički list „Sloboda” koji u Zagrebu izlazi. Onda tek počeo sam ozbiljnije na tom raditi da tražim predplatnika za taj list i privrženika za socijalističku stranku. Ја sam svega dakle do ove godine našao samo dva predplatnika, naima ја i Nikola Jojkić, a poslie nove godine predplatili su se Nikola Jokić, Savo Mihajlović, Savo Ninković, Lazar Đurišić, Boža Kozarac, Milan Mauković, Ljubomir Crepulić, Stevan Jovičić, Rado Cvejić i još kojeg se sada ne sjećam. Pelagićeve knjige smo međutim bili sve proturivali, a posliednje vreme nije ih nitko tražio. Ja dosada nisam javno radio da širim ideju socijalisma, nego tek 28 travnja pozvao sam k sebi u stan na dogovor više jednomišljenikah, te htjedosmo stupiti u javnost 1 maja po star. kalend. Prije toga dopisivao sam se sa uredničtvom social. lista „Sloboda” u Zagrebu. U broju 18 i 19 ,,Slobode” iztaknut je program socialističke stranke u Zagrebu i ovaj program prihvatio sam i ja a i moji jednomišljenici. U tom programu zahtjeva social. stranka, borbom u okviru zakona, da dođe do obćeg izbornog prava. 8- satnog rada itd. U poslednje vrieme predobio sam dosta veliki broj privrženikah, koji su čitali „Slobodu” i Pelagićevih knjigah; bilo je zanatlijah, bilo je seljakah, dočim trgovacah i činovnikah nije bilo. Ja nisam organizirao socialističko družtvo u Šidu, nego su se privrženici sami našli, a to ponajviše koji su išli uprkos odvj. Dru Grčiću, koji je pobjedio sa svojom strankom kod obć. ureda u Šidu . Ja nisam pozvao narod da se sastane, niti sam kako rekoh organizirao potajno družtvo, jedin što sam pozvao jednomišljenike k’ meni na ograničeni dogovor dne 28 travnja o. g. Po podne toga dana sakupili su se 15–16 mojih prijateljah te smo se dogovorili kako ćemo proslaviti radnički dan 1 maja; a na to kada smo se razgovarali sletilo je sa svih stranah više naroda u moje dvorište, na što smo se razišli. Mi smo tom prigodom sačinili odbor i to: za blagajnika imenovali smo Nikolu Jojkića, kolara, on je imao skupljati prinose, zatim Nikolu Jokića, ratara. Ninković Savu, ratara, Mihajlovića Savu, ćurčiju, Foriškovića Lazara, obućara, Đuričića Lazara, ratara, kao odbornike i mene kao tajnika, odnosno pisara; i odmah smo dali svaki po 10 nvč. kaji su služili zato da nabavimo iz Zagreba plakate, zastavu i grbove itd. Ja sam odmah pošao uredništvu „Slobode“ u Zagreb, i tražio razne upute.

Poričem odlučno da sam ja ili moji jednomišljenici imali kakovu komunističku nakanu, te nismo ni pomislili na to da se diele gospod. i spahijska dobra, pa mislim da za to ne bude nikakva dokaza.

Preduzetom premetačinom u Vašem stanu, pronađeno je osim drugih raznih spisah također ekzenplar u Beogradu izlazećega časopisa „Zanatlijski savez“. A iz toga lista, kojega ste Vi sigurno pretplatnikom bio, i koje tendencije Vi sigurno odobravate [vidi se] da se tu ne radi samo o socijalismu nego da se šire prevratna načela, što dokazuje tekst one pjesme koja počima sa: „protiv Boga i vladara“ itd. te koju pjesmu ste Vi, kako dokazuje listić pod Jn. br. VIII-a 1, vlastoručno prepisao vjerojatno prema formi da ju dalje razširite. A da ste zaista tekst ove prevratne pjesme preopćivali Vašim jednomišljenikom dokazuje objavljena redarstvena izviđenja, koja također dokazuju da ste morali Vaše družtvo potajno organizirati, koje je imalo smjer na uzdrmanje pravnih pojmovah o vlastničtvu, budući ste širenjem Vaših prevratnih načela zaprietili se posjednikom da ćete ih prisiliti na diobu njihovog imetka, kroz što ste pojedince i obćinu šidsku, a i druge obćine kotara šidskoga, utjerali u strah i nemir. Što velite na to?

Ad 2

List „Zanatlijski savez“ držim za svoju osobu i dobivam ga još danas otvoreno poštom, a identificiram se sa smijerom i idejom toga lista; no pjesmu „protiv Boga i Vladara“ ne usvajam, kao što to ni „Zanatlijski savez“ ne usvaja, pošto je ova pjesma samo preštanpana iz malih novinah, koji s’ tom pjesmom samo rugaju socialistična načela. Pjesmicu ovu prepisao sam, a ne znam sam zašto. Ovu pjesmicu nisam nikomu priobćivao, pošto sam već sam na nju zaboravio. Ja za svoju osobu odlučno poričem da sam mislio na kakovu diobu imetka spahinjskoga i manastirskoga, a držim da to nisu ni ostali moji jednomišljenici. To je samo podmetnuto nam našoj socialističkoj stranki, kao što i više takovih bljutavih ideja, a to će biti iz štedionice šidske i kancelarije Dra Grčića, jer je on svakomu govorio da socialiste hoće svakomu zemlju da diele; – a isto tako razglašeno je, kako čujem, da hoće Grčića i Stajića da ubiju. Stoga držim da sam u tom pravcu nevin, što će se tečajem iztrage sigurno dokazati, jer opetujem da je program moj, kako sam prije naglasio, samo na stanovištu zakona, da se borimo za naše ideje.

Na temelju toga što Vam je sada predstavljeno temeljito ste osumnjičeni zloč. jav. nasilja označeno u § 99 te prestupka § 285 i § 305 Kz. radi čega u sporazumljenju sa Kr. drž. odvjetnikom proti Vam povađam iztragu i određujem iztražni zatvor, § 171, 166 t. 3 i 4. Prosto Vam stoji proti ovoj odredbi zatražiti riešenje suda.

Ad 3

Primam na znanje, te ne žalim pa samo molim da se stvar što prije izvidi.

Pp. tako je:

Vitomir Dm. Korać,

Zaključeno i potpisano time da je osumnjičenik u istražni zatvor odveden. Alković, Perovođa: Fišer Leopold,

Nastavljeno dne 5/7 1895 kod Kr. Sudb. stola u Mitrovici Prisutni: Podpisani:

Iz zatvora dovedeni Vitomir Korać bude nadalje saslušan, kako sliedi:

Čita Vam se Vaša prijašnja izjava, imate li istoj što dodati ili na istoj što promeniti?

Ad 4 Moja izjava dobro je upisana, te ne imam ništa dodati niti izpravljati.

Izjavite se kakvu ste nakanu imali kada ste u Šidu i okolici razturivali Pelagićevih knjižicah, te što je to Vaše t. zv. soc. družtvo u Šidu nakanulo i kakvimi sredstvami htjedoste prodrijeti da oživotvorite vašu nakanu?

Ad 5 Kada sam Pelagićevih knjižicah razturivao, nisam imao drugu nakanu već tu da se koristim sa ono njekoliko procenata što sam ih dobio za razturivanje i da izpunim Pelagiću volju da te knjige razturivam. Ja sam doduše sve knjige Pelagićeve dielomično čitao, no izčitao ih nisam sve, jer im je sadržaj jedan te isti, a sadržaj u svih knjigah ide onamo da se stvore kolektivne zadruge, i da se grupišu ovi manji posjednici u takovu zadrugu u svrhu boljega življenja, i u kojih se ukida svaka privatna svojina onih, koji spadaju u tu kolektivnu zadrugu. Razturivanje Pelagićevih knjigah pošlo mi je izprva dobro za rukom i tako sam mogao do 100 komadah po prilici razturivati. Ja nisam imao navadu kod razturivanja knjigah da ih naročito pohvalim; u posliednje vreme nisu se knjige ni tražile. Glavni razturač knjigah bio sam ja, a imao također u komisiji Ljubomir Crepulić i Sava Mihajlović, a Nikola Jokić imao je knjigah od Ljubomira Crepuljića s’ kojim je on obračunao. Do 28 travnja 1895 razširivao sam ja samo list „Sloboda“, a za razširivanje socializma nisam do tog vremena ništa radio, a dobio sam također iz Beograda „Zanatlijski savez“ koji sam dao pojedincima na čitanje. Čitanje Pelagićevih i drugih soc. knjigah učinilo je da sam i ja postao pristašom soc. stranke i da sam gledao da i u Šidu nađem privrženika za „Slobodu”.

Šireć socializam, nisam imao pred očima onu vrst socializma koju Pelagić u svojih knjigah piše, jer sam smatrao naš narod još nezreo za njegov program, nu širio sam program „Slobode“, jer držim da samo na ovom programu možemo raditi. Ja Pelagićevih knjižicah pred narodom čitao nisam, osim pred Foriškovićem samim. Nisam nikomu preporučio kako će čitati i tumačiti knjižice, a nisam nikada pozvao ljude na kakvi skup.

Da ste javno radili da se oživotvori Pelagićeva social. komun. ideja, to je tečaj iztrage na vidik donesao, a čitao ste i pred drugima i tumačio Pelagićeve knjige; pa o tom govori sam Nikola Jokić i Ljub. Crepulić a imade više svjedokah koji tvrde da ste uvjek toplo preporučivali Pelag. knjige kao poučne i koristne.

Ad 6 Ja nisam nikada nigdje čitao Pelagićeve knjige.

Predočuje Vam se knjižica pod br. 271/25 „Dnevnik“?

Ad 7 To je moja knjižica, koju sam ja vlastoručno pisao, u nju sam pisao ono kako sam mislio i kako sam kadkad bio raspoložen.

Kada se sadržaj ove po Vami napisane knjižice dnevno o vaših misli čita, vidi se posve jasno u kakvom pravcu jeste Vi započeo u Šidu raditi za oživotvorenje Pelagićevih komunističko-socialnih ideja, kakva ste oružja tražili među narodom i kakve prevratne ideje jeste pokušali širiti među pučanstvom. Cieli ovaj dnevnik nadahnut je samo komun. soc. idejom, te naziva cieli današnji družtveni poredak kao i Boga i crkvu ruglom; tako da se podpunim pravom mora uztvrditi još i više: da je Vama pred očima lebdio prevrat obstojećega družtvenoga stanja i vlasti; zato Vam se predstavljaju takovi pasusi iz Vašega Dnevnika, koji bjelodano oprovrgavaju Vašu obranu pred sudom da niste imao nakanu širiti Pelagićeve komunističko-anarhističke ideje.

Ad 8 Ja sam ovaj dnevnik pisao kao što sam kako kad razpoložen bio. Ja mislim da nisam to u javnosti po ovoj knjigi radio, – i nisam za te moje misli odgovoran. Pp tako je: Vitomir Dm. Korać

Saslušanje moralo je biti prekinuto, pošto su spisi zahtjevani od Kr. drž. odvjetničtva. Zaključeno i podpisano time, da je Vitomir Korać natrag u iztražni zatvor odveden. Alković Fišer Leopold DAZ – SSM, DK

Vukovar, 16 maja 1895 Veliki župan Sremske županije Gradskom poglavarstvu u Zemunu – traži da se dostavljaju imena svih vojnih obveznika privrženih socijal-demokratskim i anarhističkim načelima.

U svrhu da se preprieči širenje pogubnih socialno-demokratskih i anarhističkih načela među članovima ces. i kr. zajedničke vojske, stojećimi u djelatnoj službi, obnašao je – ban odrediti, da se upravne oblasti (gradska poglavarstva) imena svih onih vojnoslužbenih obvezanikah, koji su budi prije svoga unovčenja, budi za vremena dok ne stoji u djelatno službovnom odnošaju, kojim god načinom učestvovali u anarhističkih ili socijalno-demokratskoj nastojanjih, ili su se kojim god načinom pokazali privrženici takovih idejah, imadu nadležnim vojničkim zapovjedničtvom i oblastim, uz oznaku njihovoga djelovanja u tom pravcu, od slučaja do slučaja bezodvlačno znanja radi priobćiti. Pozivam stoga naslov da visoku ovu odredbu najstrožije i savjestno vrši, te da prepis svojih obavjestih, koje će o tom dostavljati vojničkim oblastima, uvjek u prepisu i meni podnese, da ih uzmognem predložiti... banu.

23 Sr. Mitrovica, 25 maja 1895 Zapisnik saslušanja dra Dragutina Grčića, javnog beležnika u Šidu, svedoka optužbe protiv grupe socijalista.

Ad 1 Ima od prilike godinu dana i više, da sam mogao doznati i sam opaziti da se je u Šidu pojavio njeki soc. pokret; naročito dočuo sam da se javno čitaju Pelagićeve prevratne knjige, a mogao sam primjetiti da se taj pokret sve dalje širi, a to sam mogao opaziti pri raznim prigodah. Dočuo sam da te Pelagićeve knjige razturava ovd. pisar Vitomir Korać. Pošto sam dočuo da se Ljubomir Crepulić također nalazi u kolu tih socijalistah, to sam ga dao k’ sebi dozvati, te sam ga upitao da li i on pada u to kolo, te sam ga savjetovao i posliedice predstavio, da taj socijalizam ne može biti koristan za naš narod, da narod ne shvaća i da će ga krivo shvatiti. Čuo sam iz sokačkih razgovorah dapače i to, da sam ja kriv tomu, da se ova stvar oblastno izslieđuje, a to mi je vrlo nepravo bilo. Mogao sam opaziti da se prosti narod ne samo moje osobe, nego i osobe oblastnih organah uklanja, da ne ima više ono povjerenje u mojoj osobi koje je negda imalo, jednom riečju, da je ohladio onaj prijašnji prijateljski savez. A da je to došlo tomu tako, mislim da ima raznih momenatah koji se krivo shvaćaju, pa se veli da je to možda sve Grčić skrivio, ali ja moram kazati da tu nije narod kriv, već oni koji su narod, ne znam kakovimi razgovorima, proti meni huškali. Naročito poričem da sam ja kriv, kako mi se predočilo, da se njeki okrivljenici brane da je taj pokret nastao samo sa strane privatne proti meni, radi sadašnjih obć. izborah; no ta tvrdnja ne može stajati i ne staje nikako na socijal. pokretom, jer je taj pokret dosta davno prije izbora već započeo, a uhvatio mah i u okolni sela, koji ne spadaju na obć. šidsku i gdje ja nisam bio. Ovo najbolje dokazuje, da moja sfera interesa ne ide izvan Šida, pa ipak čujem da su došli ljudi i iz mjestah daleko od Šida.

Moje je mnienje to, da je narod zaveden od njekolicine, odnosno time što su se knjige Pelagića po narodu širile, a mnienja sam da bi taj pokret mogao pogibeljniji posliedica imati gledom na to što je narod osiromašio elementarnim nepogodami itd., a tomu još dolaze ideje ovih prevratnih knjigah, što sve može štetonosno uplivisati na red i na sam narod. Tako se prenose već mjestom razne verzije. Jedni vele: da se traži s' tim pokretom obće pravo glasovanja, najsamostalnija samouprava obćine mali porez. Drugi govore: da se traži dioba zemaljah. Njeki vele da će se pritisnuti posjednici zemlje neradom, time što neće radenici zemlje obraditi; svaki sokak ima drugu verziju i drugi program. Iz svega toga dakle se vidi, da neuki narod sam ne zna kamo taj socijal. pokret u Šidu smjera, pa da je pristao ne znajući što traže i neznajući za posledice. Mogao sam dočuti da veliki dio naroda je u taj pokret pristao misleći, kad su knjige i novine štampane, da je to sve istina i da to može i po zakonu biti. Ja ne mogu tajiti da su mene razne verzije uzrujale, a više što je meni nepravo bilo, nego od temeljitog straha od pojedinacah. Ja se ne bojim baš za moju ličnu sigurnost ili za sigurnost moga imetka, ali ipak ne mogu znati unaprijed, što se može dogoditi, jer kako sam već prije izjavio, nisam informiran o intencije pokreta. Može se dogoditi da jedna malena iskra bačena u neuki svijet može neshvaćenjem roditi zločesti posliedicah, a s’ toga bi bilo željeti da taj pokret prestane i da sve dođe opet u staru kolotečinu. Moram na pitanje nadalje reći da mi nije poznato da su imali potajnih skupova, jer nisam imao vremena puno se za to brinuti. Uostalom, nisam u stanju sada pobližji podatakah pružiti, jer nisam došao u pobližji dodir sa ovimi socijalisti; a što sam dozvao Ljub. Crepulića, to sam učinio zato što je bistrog uma, što mi je kum i što mi nije bilo pravo da je i on u tom kolu. DAZ – SSM, DK

Sr. Mitrovica, 25 maja 1895 Zapisnik saslušanja svedoka Petra Mrkića, opštinskog beležnika u Šidu.

Ad 1

Da se je u Šidu pokrenula socijal. struja, to sam tek dočuo oko 22 travnja o. g., i to u razgovoru na sokaku. Čuo sam među inteligentnim svjetom govoriti da se ti socijaliste skupljaju i da imadu smjer djeliti vlastelinska dobra. U tom vremenu mogao sam zaista opaziti njeko komešanje među ratarima, i s toga sam imao od toga vremena pozornost na taj pokret. Mogao sam dočuti i to da su Vitomir Korać i Laza Forišković glavni pokretači toga šidskoga socijal. družtva, a čuo sam tada da je Vitomir Korać također razturivao Pelagića knjižicah. Čuo sam 29/4 o. g. da je dan prije u nedelju bio kod Vitomira Koraća skup i da su birali među sobom odbor. Dne 1 maja u jutro dao sam kroz redara Stepančevića na sokaku uhititi iznenada Vitomira Koraća, i to u času kada je jedna djevojčica pred njim nosila paket s knjigami, a on otraga išao. Paket bio je oduzet toj djevojčici u redu, te otvoren i u njemu pronađeni bijahu 75 komadah

75 raznih socijalističkih knjigah i brošura; sve bijaše novo. Osim jedne debele knjige. Na to sam Vitomira Koraća tjelesno dao pretražiti i kod te pretrage tjelesne pronađeni su spisi, koji su navedeni u dopisu obć. poglavarstva u Šidu od 1/V 1895, br. 2081, i to počam od broja 1 do broja 28, a bilo je još i raznih listićah. Ja sam Koraća odmah na odgovornost potegao, a on se je preplašio i šutio, a na to sam ga dao u zatvor staviti po redaru. Uredna prijava vrhu toga učinjena je kr. kot. oblasti istoga dana, te od toga vremena započela je kot. oblast redar. izviđenja obavljati. Kr. kot. oblast izaslala je mene da u području ove obćine obavim kućevne premetačine kod pojedinih odbornikah socijal. družtva i kod drugih osoba koje mi se sumnjive dolaze.

Ja sam obavio kućne premetačine sa oružnicima kod Nikole Jojkića, gde mi je žena rekla da imade u čaši 3 fr. 80 kr. ili 2 fr. 80 kr., za koje je rekla da potiču od sakupljenih prilogah pojedinih učestnikah. Prije mene našao je već nadredar Jakšić dotični upisni arak. Našao sam također časopis „Slobodu“; zatim sam obavio premetačinu kod Uroša Đuričića, kojega nisam kod kuće našao, već njegovu ženu, a ova, čim nas je vidila, rekla je sama neustrašeno da ona znade zašto smo došli i da njen čovjek nosi u džepu knjigu, a rekla je da imade deset sela koja jednako misle da se tako živiti ne može; ako oduzmem knjigu da će uzeti drugu, ako bude zatvoren da će ga opet pustiti; a ako bude obešen da će biti drugih. Kod daljne premetačine našli smo ipak 1 Pelagićevu knjižicu. Daljnu premetačinu obavismo kod Save Mihajlovića. Supruga ovoga vrlo nas je goropadno primila i svađala se s oružnikom, a ona rekla još da je dušom i telom socijalistkinja. Ja sam izvadio iz džepa novacah i rekao: da odmah djelimo; ona reče: sve će to doći. Daljnu premetačinu obavismo kod Laze Đuričića; a tom prigodom našao je oružnik, kada je po žitu bajonetom tražio, jednu Pelagićevu knjigu. Ne sjećam se da smo dalje premetačine obavljali. Ovaj socijal. pokret u Šidu obuzeo je u Šidu i okolici velike dimenzije, a kako rekoh, glavni pokretači su Vitomir Korać, Laza Forišković, Sava Mihajlović i Ljubo Crepulić. Više manje do toga 13 maja govorilo se još svašta, te su razne verzije kolale glede toga socijalističkog družtva u Šidu: jedni govore o diobi vlastelinskih zemalja, drugi da će porez manje plaćati i direkte caru u ruke samo 50 nvč., da će se dizati na radnički majales barjak slobode, da će prisustvovati puno naroda iz raznih sela, da činovnici žive na narodnim jaslama i da treba činovnike iztjerati, i još drugi razni glasovi. Držim da svi ti glasovi koji kolaju jesu kadri uzrujati celo mirno pučanstvo, a smjer ovih razprostranjenih knjigah kadra je i zavela je pučanstvo da se je pridružilo ovomu pokretu i da taj pokret bi mogao imati ozbiljnih posliedicah kad se ne bi najstrožije mjere upotrebile, jer učestnici toga šidskoga soc. družtva jesu samo propalice, majstori i propali ratari i nadničari. Nastavljeno dne 16/6 1895 u 10 1/2 satih dopodne.

Ad 2 Čuo sam da je glas bio u Šidu da će doći njeki gospodin iz Srbije, koji će djeliti zemlje i pravice, a to će biti na „Klenu“ kod Pribine Glave i to dana 1 maja o. g. Kada su Vitomir Korać i drug. bili zatvoreni, mogao sam opaziti, a i danas još, da cipelar Stevo Pejić često pohađa otca Vitomira Koraća, Mitra, i da se njeki sastanci drže, a da prije taj isti Sava Pejić nije pohađao Mitra Koraća, prema tomu sudim da taj pokret još uvek živi, a da su nasliednici toga Sava Pejić, zatim i Ljubomir Crepulić, koji također dolazi na sastanak, i Mitar Korać. Od kad je ovaj pokret započeo, a i sada, opazio sam i uvjeren sam da su se seljaci posve utuđili od obć. i drugih činovnikah, da im je

76 njihovo ponašanje osorno, i evo u poslednjem vremenu imao sam slučaj gdje mi je Luka Koički, ratar iz Šida, prigodom kada je po marvenu putnicu došao, javno u uredu rekao da sam ja njegov sluga i da on mene plaća, a tako je i ostalog naroda ponašanje na sokaku, koji neće nikakvog činovnika da pozdravljaju. Taj pokret bio je kadar a mogao je i morao kod svih bolje stojećih ljudih pobuditi duševni nemir, jer je neuka svetina lahko ma na što navedena, te ne proračunava posliedice svojega djelovanja, pa s toga je taj pokret i meni zadao temeljita straha da sam si i pripremio za eventualnost i za sigurnost svoje osobe u kući svoje puščano oružje. DAZ – SSM, DK

Sr. Mitrovica, 14 juna 1895 Zapisnik saslušanja svedoka Ilije Vasića, sudskog izvršitelja u Šidu.

Ad 1 1

Hodajuć kao obć. ovrhovoditelj po mjestu, mogao sam mjeseca travnja o. g. opaziti da se ljudi po ulicah skupljaju, da se javno čitaju Pelag. knjige, „Sloboda“ i drugi spisi, a mogao sam prigodom izvadjanja ovrhah opaziti da se taj socijalizam dosta razširio, jer su već i žene meni prigodom izvađanja ovrhe doviknule da trebaju svi da pređu u socijaliste, pa da će se onda vidjeti tko će poreza davati. Moglo se je opaziti u obće da je narod bio uzrujan, i sveobće neobično komešanje; a vidilo se je da je narod ostavio svoj posao i volio slušati čitanje tih spisah. Čuo sam da se je govorilo da je smjer toga socijalizma taj da se sirotinji pomogne njekom diobom, no sam to od ljudih prostih nisam čuo, a nisam se ni u takovi razgovor upuštao. DAZ – SSM. DK

26 Sr. Mitrovica, 7 juna 1895 Zapisnik saslušanja svedoka Jove Stajića, advokata u Šidu,

Ad. 1

Ja nisam do mjeseca marta znao da se u Šidu širi socijalizam, van sam tek od Dr Grčića čuo u to vreme da je moj pisar Vitomir Korać širio ovdje socijalizam, na što mu odgovorih da ja to u mojoj pisarni nisam opazio i da se rad moga pisara izvan pisarne ne tiče. Mogao sam doduše opaziti tečajem vremena da je moj pisar Vitomir češće sa pošte dobio preporučenih pisamah, a i pošiljakah, a primjetio sam da njega dolazi „Sloboda”, no iz svega nisam mogao zaključiti da je on pokretač socijalizma u Šidu. Meni nisu poznate intencije šidskog soc., jer nisam neposredno sa istima u odnošaj došao, van jedino čuo sam samo iz sokačkih razgovorah da se nješto govori o diobi zemaljah, i to manastirskih i zatim Grčićevih. Njekoliko dana prije nego li je moj pisar Vitomir zatvoren, došao je u moju odvj. pisarnu jedan seljak, meni do sada nepoznat, koji me je pitao da li se ovdje mogu

77 dobiti knjige, i kada sam mu rekao da ne može, onda se je bez daljnjega razgovora udaljio iz moje pisarne. Početkom mjeseca maja o. g. jednoga dana bio sam u Iloku i tom prigodom sustaviše me pred kafanom, kada sam htio kući se odvesti, dva ratarah po imenu mi nepoznati. Jedan reče da je iz Bingule, a drugi iz Mohova ili Molovina. Ovi me upitaše da li mogu dobiti od mene knjigah, na što im ja odvratih da ja knjiga ne imam, a oni opet rekoše da moj pisar knjige takove imade, no da je on, međutim, zatvoren. A 11 maja o. g. tražio je opet ovdje na pijaci jedan čovjek knjigah. Iz svega toga zaključujem da je moj pisar Vitomir Korać po svoj prilici razturivao raznih knjigah, no iz vlastitog opažanja to ipak potvrditi ne mogu. Meni Vitomir Korać nije nikada nudio da kupim Pelagićevih knjigah, te je moje općenje sa mojim pisarom ograničeno samo na posao odvj. pisarne. Ja držim da ovaj soc. pokret nije baš ozbiljne naravi i držim da nije mogao zadati temeljita straha niti u Šidu, a niti okolici. Ja držim da šidski socijaliste nisu naumili nikomu nikakovo nasilje učiniti. DAZ – SSM, DK

Sr. Миtrovica, 8 јul 1895 Advokat dr. Aleksandar Roknić – Sudbenom stolu u Mitrovici – da se njegovi klijenti Vitomir Korać i Nikola Jokić puste na slobodu.

Slavni kr. sudbeni stole! U kaznenoj stvari mojih klijenata Vitomira Koraća i Nikole Jojkića mogao sam kao branitelj njihov doznati da je kaznena istraga protiv istih dovršena. Koliko o toj aferi, radi koje se moji klijenti nalaze u istražnom zatvoru, izbija u javnosti na površinu, koliko sam naime načitao u ovdašnjem periodičnom političkom časopisu „Hrvatski Branik“, radi se tu o nekom potajnom društvu, kome su moji klijenti pripadali, i kome je svrha bila ta da današnju instituciju vlasništva ukine, i da samovlasništvo pretvori u imovinski kolektivizam na socijalističkoj osnovi. Ako je to sve što protiv mojih klijenata predleži, bilo bi to narušavanje javnog mira i reda, i spadalo bi pod sankcije drugoga dela kaznenog zakona, a moglo bi se sve subsumirati pod slučajeve taksativno nabrojane u § 278 kazn. zakona, biva, radilo bi se tu o prestupku ili prekršaju, za koje zakon postavlja najveću kaznu do šest meseci. Ako je dakle i dosadašnji istražni zatvor mojih klijenata nuždan bio, mogao je to biti samo radi kolizije. Međutim je istraga dovršena, svedoci su svi preslušani, okrivljenici bez sumnje već o svemu potanko pitani, čemu dakle daljni istražni zatvor? Okrivljeni niti mogu uplivisati na svedoke, kad su ovi već preslušani, niti mogu uklanjati eventualna corpora delicti, koja se, ako ih ima, bez sumnje već nalaze u rukama vlasti, niti mogu u opšte ma čime sprečiti daljni tečaj stvari. A ni ne treba zaboraviti da duži istražni zatvor, koji možda neće stajati ni u kakvoj relaciji prema kazni na koju će eventualno biti osuđeni moji klijenti – preti žalosnim katastrofama za jadne porodice istraženika. Nikola Jokić je ranitelj mnogobrojne porodice, koja danas leba nema, koja se u krpe zavija. Na nju neka slavni sud obzira uzme, a Nikola Jokić svojevremeno neće umaći kazni koja ga stigla bude, bio on do eventualne rasprave zatvoren ili ne. Sa tim razlogom molim da izvoli Slavni sud moje klijente Vitomira Koraća i Nikolu Jokića pustiti na slobodnu nogu.

Dr. Roknić (Na poleđini): U rješenju ove molbe zaključio je ovaj kr. sudbeni stol da se okr. Vitomir Korać na slobodu staviti ne može, jer razlozi radi kojih je proti njemu iztražni zatvor pravomoćno određen za sada još prestali nisu; molbi pako za izpust okr, Nikole Jokića udovoljeno je. Kr. sudbeni stol u Mitrovici, 11/7 1895. Alković DAZ – SSM, DK

Sr. Mitrovica, 12 jula 1895 Optužnica Državnog tužioštva u Sr. Mitrovici protiv Vitomira Koraća, Lazara Foriškovića, Nikole Jokića, Ljubomira Šoića i Lazara Dudića.

Kr. državno odvjetničtvo u Mitrovici tuži I. Vitomira Koraća (10) 18 g. stara rodom i domom iz Šida, grčko-iztočne vjere, neoženjena, odvjetničkoga pisara, pismena, sudbeno ne poročna; II. Lazara Foriškovića (11) 36 god. rodom i domom iz Šida, grčko-iztočne vjere, živećega u konkubinatu, otca 1 djeteta, cipelara, pismena, sudbeno ne poročna: III. Nikolu Jokića (25) rodom i domom iz Šida, grčko-iztočne vjere, oženjena, otca 4 djece, ratara i nadničara, pismena, sudbeno neporočna; IV Ljubomira Šoića (23) 47 g., rodom i domom iz Kuzmina, grčko- iztočne vjere, udovca, otca 3 djece, ratara, obćinskog viećnika, pismena, sudbeno ne poročna; V. Lazara Dudića (318) 28 g., rodom iz Pivnice, grčko-iztočne vjere, oženjena, otca 1 djeteta, nadničara, prebivalištem u Šidu, nepismena, sudbeno neporočna; da su prva trojica pod kolovodstvom Vitomira Koraća u godini 1894 sjedinili se u potajno družtvo u svrhu širenja ateističkih, državnomu ustrojstvu protivnih, socijalistčko-komunističkih prevratnih načelah koje su nahvalice pred poglavarstvom krili; da su za to družtvo pod prozvanim imenom „šidski socijalistah“ u Šidu i okolici do 100 članovah sakupili i družtvo u istim utemeljili; da su za ostvarenje družtvene svrhe u Šidu i okolici šidskoj javno i pred više ljudih dali čitati i tumačiti, čitali i tumačili knjige razčinjena prote Vase Pelagića iz Beograda, koje su svojim smjerom i sadržajem uperene proti Bogu, vjerozakonu, državnoj vlasti, državnim uredbam, slobodnomu vlastništvu i posjedu, slobodnoj samoupravi i razpoložbi i građanah, državnim, zemaljskim i obćinskim urednikom, pojedinim staležom, družbam vjerozakonskim, građanskoga družtva; da su te knjige prevratna sadržaja Ljubomiru Crepuliću i mnogim drugim žiteljem Šidskoga kotara preporučivali hvalili, propagirali, da su takovu prevratnu nauku i na svoju ruku među radničkim i seljačkim stališem šidskoga kotara i okolice širili; da su dakle nukali, poticali i nastoje zavesti na djela ne ćudoredna i po zakonih zabranjena, ponizavali i nastojali razdrmati pravne pojmove o vlastničtvu; Ljubomira Šoića, da je u Kuzminu ovoga proljeća javno i pred više ljudih druge bunio, govorio da će on prvi ići pod šidski crveni barjak, pa će morati i kuzminski učitelj pod isti, da učitelju ne treba toliko plaće, da mora ići u poderanih cipelah, da će on iz ureda pobacati „bobe” tj. činovnike hrvatske narodnosti, da je

 Broj priloga.

Lazar Forišković Nikola Jokić dakle nukao i nastojao zavesti na razdore neprijateljske stanovnike državne jedne proti drugim na mržnju i prezir proti obćinskim urednikom u pogledu njihova uredbovanja i na djela zabrana po zakonih; Lazara Dudića da je 9 lipnja t. g. u selu Strošincih javno i pred više ljudih pred dućanom Bernharda Hamburgera dovikivao „dole sa načelnikom, dole sa beležnikom, što će Vam da ih samo plaćate, čuli ste kako je u Šidu, tamo je izćeran načelnik i bilježnik, niti ima suda, niti kotarske oblasti, naloge ne trebate nikakove izvršavati, niti se pozivom odazivati, niste ludi da se za 40–50 nč nadničite“. da se je nadalje proti načelniku Martinu Novoselcu, koji je radi toga njegovo arestiranje naredio, da osujeti svrhu naloga opro prihvativ za stolicu, da je dakle druge nastojao razdražiti proti obćinskim organom u pogledu njihova uredovanja, i zavesti na razdore neprijateljske stanovnike državne jedne proti drugim i na djela zakonom zabranjena i da je pokušao tvorno uvriediti uredujući organ, da osujeti njegovo uredno djelo. Pa da su time počinili Vitomir Korać, Lazar Forišković i Nikola Jokić prestupak dioništva u društvih potajnih označen u §§-ih 285, 286 sl. a, 287 a-g Kz. i javnog ponižavanja uredabah, odnosećih se na vlastničtvo i odobravanje činah nezakonitih označen u § 305 Kz a kažnjiv po § 288 Kz strogim zatvorom od 3 mjeseca do jedne godine; Ljubomir Šoić i Lazar Dudić prestupak bunjenja i draženja na neprijateljstva i odobravanje činah nezakonitih, označen u §§-ih 300, 302, 305 Kz a Dudić još i pokušaj prekršaja § 312 Kz kažnjivo po § 302 Kz kaznom strogoga zatvora od 3 do 6 mjesecih, sve obzirom na § 267 Kz, pak se ište da bude glavna razprava pred kr. sudbenim stolom u Mitrovici, nadležnim po § 47 Kp.

VI. Da se na glavnu razpravu osim okrivljenih pozovu kao svjedoci: Sava Jakšić (315), Nikola Jojkić (12), Ljubomir Crepulić (26), Sava Mihajlović (74), Lazar Đuričić (77), Mita Ristivojević (97), Svetozar Ličina (193), Šandor Golub (211), Stevan Kerešević (83), Milan Radojčić (370), Todor Maksimović (376), Martin Novoselac (388) i Johan Pap (399). VII. Da se na glavnoj razpravi pročitaju kao dokazala sliedeći spisi: Prijava a/1 sa zapisnicima i bilježkami Vitomira Koraća, njegova korespodencija sa Vasom Pelagićem i zagrebačkom „Slobodom“, iz lista „Zanatlijskoga saveza“ pjesma „proti Bogu i vladaru“, iz Pelagićevih knjigah podvučena i plavkam obilježena mjesta i to „Poslanica Bogu“, „Stvarni narodni učitelj“, „Poslanica arhijerejskom saboru“, „Pir bezdušnika“, „Spas Srbije“, „Narodna prava”, „Socializam“, dnevnik Vitomira Koraća od 27/271 sa prilozi, 271/1–31 i od 151/a–3 prilozi izkazi svjedokah Uglješe Ranisavljevića (109), Joce Kutlorovića (119), Vase Pejića (144), Steve Đermanovića (142), Petra Acića (150), popis potpisnikah za proslavu 1 svibnja 1895 (151), (178), Mita Pisarovića (185), Petra Mrkića (196), Čede Cvejića (203), Milivoja Foriškovića (207), Stevana Koičkoga (210), Milana Maukovića (234), Paje Novakovića (263). Radoslava Šimunovića (265), Adama Anastazijevića (473), Miška Bereka (293), Srete Stojšića (304), Gavre Pantelića (243), Mike Popovića (245), Josipa Meića (17), Pere Đurjevića (354), Stevana Antonijevića (368), Šandora Kostića (379), prijava obćinskog poglavarstva u Strošincih (317), Stanka Novoselca (389), Luke Vidakovića (390), Terezije Kopčalić (391), Martina Kopčalića (392), Đure Sikore (396), Bernharda Hamburgera (401), Đoke Radojevića (405), i svjedočba ponašanja Vitomira Koraća (319) Lazara Foriškovića (320) Nikole Jokića (325) Ljubomira Šojića i Lazara Dudića. VIII. Da se sva petorica do pravomoćnosti osude zadrže u iztražnom zatvoru po § 171, 166 broj 3 i 4 Kp.

Obrazloženje

Već više od godine danah moglo se je opaziti da je dio šidskoga nadničarskoga i ratarskoga stališa zaražen nekom krivom naukom i težnjom za prevratom postojećega stanja; ti nezadovoljnici dali su svojemu osvjedočenju oduška pri poslu, na sastancih i pri raznih zgodah, pri stališu svećeničkomu i činovničkomu su se vladali neuglađeno, skoro da se ne kaže osorno, sve radi budućih nastupiti imajućih stvarih, kad će naime biti slobodni od popovah i činovnikah i sa svimi stališi građanskoga života izjednačiti se. Koji put je izbio na površinu takav pojav, nu jer je bio osamljen nije mu se poklanjala osobita pažnja i tako je djelovanje i snovanje šidskih socialistah ostalo neopaženo sve do 28/4 1895. Dana 28/4 1895 sgrnulo se je u stan Vitomira Koraća preko 100 ljudih. s nakanom da se na tom skupu socialiste dogovore kako će proslaviti 1 svibanj 1895, te je pri tom izabran poslovni odbor kojemu su članovi, osim ostalih. sva prva tri okrivljena. Tim povodom upozorena je, kr. kotarska oblast u Šidu na prijavu nadredara Save Jakšića na taj socialistički pokret, te je preduzetimi pretragami kod Vitomira Koraća pronađeno mnogo Pelagićevih knjigah prevratnoga sadržaja, biljažakah i dnevnikah pisanih itd., iz čega se jasno razbire da je Vitomir Korać duša toga socialističkoga pokreta, a Forišković i Jokić njegovi doglavnici, da su pokret na osnovu Pelagićevih knjigah osnovali i organizirali, da mu je bila glavna nastana mjesto Šid, iz kojega su zarazili nadničarski i ratarski stališ oklištnih selah Adaševci, Tovarnik, Morović, Kukujevci, Bačinsku planinu, Berkasovo, Erdevik, Privina glava, Kuzmin itd. Da se uzmogne prosuditi u kojem pogubnom obliku je tradicijom presađena i od usta prenešena prevratna nauka Pelagićeva došla u radenički i seljački stališ, mora se koja reći o Vasi Pelagiću i njegovoj nauci:

Vaso Pelagić je porijeklom Bosanac, sveštenik grčko-iztočne vjere, te je prebjegao u Srbiju, gdje je radi svojih prevratnih agitacija došao često u koliziju sa kaznenim zakonom, i danas se nalazi u trpljenju kazni radi uvriede Veličanstva. On je napisao i izdao u Beogradu množinu knjigah socialističko- komunističkoga sadržaja, koje kipte uvriedom i negaciom Boga i postojećega reda u uređenoj državi, što je prouzročilo da je prošle godine Vaso Pelagić kao sveštenik i prota po srbskom metropoliti u sabornoj crkvi javno razčinjen. Glavne njegove knjige jesu „Poslanica Bogu“, „Poslanica arhijerejskom saboru“, „Spas Srbije“, „Spas djece”, „Narodna prava”, „Pir bezdušnika“, „Socializam“, „Stvarni narodni učitelj“ itd. I kako je ogorčen sam na svoj udes, pokupio je material sam iz knjigah francezkih i njemačkih socialističkih pisacah, da unesreći neuka čitatelja, kao što je i sam biedan. Nauka mu kulminira u negaciji svevišnjega bića Boga, rat posjedujućoj klasi, koju bi porezi tako obteretio da bi po njegovu načelu svakoga prošla volja na sticanje, zatim proti prostomu vlastničtvu i posjedovanju, nego mu je ideal socialistička zadruga, u ruke koje sve prostovlastno dobro dopasti imade, te se zadruga imade za sve svoje članove brinuti i oko njihove naobrazbe račun voditi. Gospoda svećenici, javni zvaničnici i sudovi, sve je to suvišno, neće trebati sudovah niti kaznionah, jer će zadruga sve uživati, neće trebovati nitko krasti, nadnica ima biti velika, jer danas je sve nepravedno podieljeno, tko radi taj od gladi sa svojom obitelji stradava, a komu se radi onaj u palačah stanuje i svilom se odieva. Pelagić veli da vjerozakonskoga Boga niti ima, niti je potreban, čemu je najbolji dokaz što se ljudski rod nuz sve tople molitve tomu Bogu mukom rađa, mukom živi i mukom umire, usjevi mu se gradom, vodom i mrazom uništavaju, crkve treba napustiti, a varalice mantijaše vlastitim crievima zagušiti. Proti državnim vladarom na mnogih mjestih svojih knjigah navodi Pelagić najsurovije insulte i označuje ih izvorom zla, da se ljudski rod i ne može dovinuti prave slobode. Posve je naravno, da smjer i sadržaj ovakovih knjigah uciepljen u neuki radnički i ratarski stališ mora biti od pogubnih posljedicah, i sudeć po vanjskom obliku u kojem je među šidskimi socialisti na površinu izbio, mora se smatrati pravom srećom da su oblasti za vriemena tomu prevratnomu snovanju i vrijenju u trag ušle, da se trovanje svieta zaprieči, a oni koji su to činili zasluženoj kazni privedu. Okrivljenici, a na čelu im Vitomir Korać, propagirali su Pelagićevu nauku i ista je tradicijom obuhvatila veliki dio nadničarskoga i ratarskoga stališa u javno izraženom obliku: da treba poskidati činovnike, zavesti veću nadnicu, 8 satni dnevni rad, malen porez, a ponajglavnije je da se imade oduzeti vlastelinski i manastirski posjed, te s njim socialistička zadruga nadieliti. Takova nauka predavala se je od ustah u Šidu i gore navedenim selima, te je po mnienju socialistah dan 1 svibnja 1895 kao dan diobe imao biti. Naravno, da je glavni krivac i intelektualni začetnik svega zla Vasa Pelagić sam, nu proti njemu se ne može za sada zapodjeti kazneni postupak, te se moramo držati onih, koji su njegovu pogubnu nauku tradicijom propagirali i na vlastitu ruku dalje širili, a to je glavni kolovođa i njegov učenik:

I Vitomir Korać

On se priznaje vatrenim socialistom i pobuđen je Vasom Pelagićem, s kojim se je u Beogradu upoznao i kojega je knjige pročitao, te mu se njihov smjer dopao. U jesen 1893 vratio se je iz Beograda te je prvoga Lazu Foriškovića upoznao naukom Pelagićevom i radio na tom da pribavi pristašah Pelagićevoj nauci. Svratio je pozornost i na zagrebački socialistički list „Slobodu“ i tek u mjesecu augustu 1894 počeo je ozbiljno da radi oko organizacije privrženikah socialističke stranke.

Pelagićeve knjige je marljivo sa svojim jednomišljenicima proturivao, javno veli da nije za ideju socializma radio sve do 28/4 1895, kad je dozvao k sebi u stan više jednomišljenikah, te su htjeli stupiti u javnost 1 dotično 13 svibnja 1895. On i jednomišljenici idu borbom u okviru zakona za obćim izbornim pravom i osam satnim dnevnim radom, u poslednje vrieme je predobio dosta velik broj privrženikah, koji su čitali, „Slobodu“ i Pelagićeve knjige i to sve u zanatlijskom i seljačkom stališu. Ne priznaje da je organizirao potajno družtvo, jedino što je jednomišljenike pozvao na proslavu 1 svibnja; priznaje da je on, Forišković i Jokić na skupu dana 28/4 1895 izabran u poslovni odbor i da je njemu namienjena uloga tajnika i poslovođe; ne priznaje da su oni imali komunističku nakanu diobe vlastelinskih i manastirskih zemaljah. Pjesmu „Proti Bogu i vladaru“ prepisao je iz lista „Zanatlijskoga saveza“, al poriče da ju je komu saobćivao. U naknadnom saslušanju veli da je širio samo socializam zastupan po zagrebačkom listu „Sloboda“, a ne Pelagićev, jer da za ovaj nije naš narod zrio. Mnogi preslušani svjedoci, kano Sava Mihajlović, Nikola Jojkić, Ljubomir Crepulić, izpovjedaju, da su se oni za Vitomirom Koraćem poveli, da je on njih socialisti učinio. Jojkić na pitanje 10 odgovora naročito da kadgod se je sastao sa Vitomirom Koraćem i Lazom Foriškovićem, i kad su vidili da se je nekoliko ljudih skupilo, odmah su počeli pripovjedati o tom njihovom socializmu, da smjeraju urediti zadruge za zanatlije i zemljodjelce, gde bi sve zemlje, zgrade i alati pripadali ovoj zadruzi, da bi svi imali bit jednaki, da ne bi više bilo privatne svojine, već da svi posjeduju jedno dobro i od toga da se svi podjednako hrane, i kad ce biti svi jedan drugomu ravni, da će tek nestati siromaštine. Ljubomir Crepulić veli da ga je Korać nasnubio da bude socialista, da ga je nagovorio da Pelagićeve knjige u sboru više ljudih čita. Priznaje da je Pelagićeva djela čitao i hvalio, a veli da je Korać svetcem i nedeljom išao u razne kuće i da je tu čitao Pelagićeve knjige; naročito tvrdi da je Korać donieo list „Zanatlijski savez“ sa pjesmom „Proti Bogu i vladaru“ u kuću Nikole Jokića, i da je ta čitana po njemu ili komu drugomu. – Lazar Đuričić (77) veli, da ga je u družtvo socialistah nagnuo Vitomir Korać, a Forišković i Jokić odlučno tvrde da ih je Vitomir Korać u socializam uveo. Kad se k tomu pomno pročita dnevnik Vitomira Koraća, koji je do listopada 1894 vodio i koji je vjeran snimak njegova agitatorskoga djelovanja u svrhu osnutka socialističko-komunističkoga družtva, vidi strane 8, 9. 10, 11, 13, 21. 27, 28, 31. 39, 40, 41, 42, 43, 44, 45. 46. 47. 50. i 51 in fine. U tom dnevniku je Korać pobilježio sav program svoga rada, govori o ustrojstvu socialističko- komunističke zadruge, koja će kad se razgrani i prljavoj vladi pokazati što je u stanju; daje svjedočanstvo da je svoga doglavnika Nikolu Jokića podučavao kako treba pred narodom čitati i tumačiti, da ima glavno nastojati da slušatelj pojmi sadržinu onoga što mu se čita. Govori o osnutku socialističke čitaonice, biblioteke; na strani 21 dnevnika veli da je Nikolu Jokića opet našao u družtvu, gdje je čitao Pelagićeve spise i da je jedan paor (Đoka Zrkić) dao svoju sobu bezplatno za čitaonicu, da svi većinom seljaci odobravaju to mišljenje i da im je vrlo nužno da se negdje centraliziraju; na st. 27 govori o stvaranju novih ljudi; a na strani 28 izriče svoj nazor da bi Nazarenci bili bi najbolji za „naše družtvo“, jer su dobri govornici, a novo družtvo (Vitomirovo) bi ih izlečilo od vjerske manije i vjerovanja u Boga. Na strani 41 veli da sjeme koje je posijao neće iztrunuti, niti je palo na neplodno polje; strana 42 odaje kako je Korać razpoložen prema podaničkoj dužnosti vojnoga obvezanstva; na strani 46 priznaje kako ne želi da se brzo širi, njegova želja je da se širi polako, ali postojano: na str. 47 se veli kako je čika Vaso njekomu Bošku zavrnuo mozgom svojom knjigom „Nova nauka“.

Na strani 51 in fine veli: Kao dan početka moga posla uzetćemo 1 maj, taj obći dan radničkoga svjeta: na str. 52 veli da mu se je u crkvi nad bljuvotinami smučilo, da je rađe izišao na užasan vjetar nego da sluša pohvalne pjesme o izmišljotinama. Kako se vidi, dnevnik Vitomira Koraća je posve u skladu sa njegovim djelovanjem spram vanjštini i spram pojavam, koji je on sam i njegovi doglavnici prouzročlli. A to njegovo djelovanje kroz širenje prevratnlh načelah bilo je: zavesti na djela nećudoredna i zabranjena po zakonih i uzdrmati prave pojmove o vlastničtvu. Da je Vitomir Korać, Forišković i Jokić tu svrhu nastojao postići organiziranjem potajnoga družtva daje najbolje svjedočanstvo njegov dnevnik, u kojem je upravo razvio program, kako se je postupalo za što veće sakupljanje pristašah Pelagićevih načelah. On sam skup svojih pristašah zove družtvom; novimi ljudmi, pokazuje veliki broj pristašah iz Šida i okolice, koji su među sobom imali potajne sveze, dapače su se međusobno javljali pozdravom „dobar dan socialista“, a da dana 28/4 1895 na određenom skupu i izabranje poslovnoga odbora bude, pokazuje jasno da je to družtvo već od dulje vriemena dobro organizirano bilo, upravo onako kao što je n. pr. sekta nazarenah. Pošto su to okrivljenici pred oblastih krili, da ona nije mogla na tečaj i njihovo nastojanje nikakove ingerencije imati i pogubnost propagiranih načelah zapriečiti, to su se ogriešili o ustanove § 285, 286 sl. a) 287 a-f Kz i § 305 Kz.

II Lazar Forišković

On priznaje da je sa Vitomirom Koraćem rasturivao knjige Vase Pelagića, ali ne priznaje da ih je pred svietom čitao i sadržaj njihov odobravao. Protiv njemu u tom pravcu svjedoči Nlkola Jojkić i Mita Ristivojević. Šandor Golub (211), koji je čuo kako je Forišković ljudem govor držao o spahinskim i manastirskim zemljama. Stevanu Kereševiću je govorio da bude socialista, da će mu bolje trgovina ići, da će to biti sve jedno družtvo, da će svaki socialista u svojoj starosti imati svoju penziju i da će se svakih 10 godinah imanje družtva dieliti, da će biti druge uredbe glede ženitbe i ravnopravnost takova, da će biti manje popovah, da Patriarhu ne treba 36000 for. plaće, da neće biti nikakove narodnosti, da će biti manje činovnikah itd. te je to svakom sgodom Forišković propovjedao i Stevana Kereševića za Pelagićev socializam predobio, koji je opet, u Moroviću javna predavanja držao. I pred svojim bratom Milivojem Foriškovićem (207) izrazio se Lazar Forišković sličnim načinom, udarajuć osobito proti mjesečarom činovnikom, koji se iz narodnih jasalah uzdržavaju. Lazar Forišković je mlad, zdrav čovjek, vješt svojoj šoštariji i ne bi ni najmanjeg povoda imao širiti prevratna načela Pelagićeva, nu on se izgovara da ga je na to nagnala konkurencija, a ljudi dobro upućeni vele da je Laza lienštini odan i da rado u hladu počiva, pa mu se uloga propagatora nove nauke bolje sviđa nego šoštarija.

III Nikola Jokić

Uz Lazu Foriškovića je on još vatreniji pristaša Vitomirov, to se vidi iz dnevnika Vitomirova, gdje ga na mnogo mjestah spominje „Nikola“, on je spram vani osobito u seljačkom stališu najviše pristaša nasnubio, jer je sam seljak. Priznaje da je Pelagićeve knjige javno čitao, i to na preporuku i savjet Vitomira Koraća, jer mu je on rekao da je to slobodno, a potvrđuju to i ostali jur gore navedeni svjedoci. Pjesmu „Proti Bogu i vladaru“

84 iz „Zanatlijskog saveza“ donio mu je Korać, nu on ne priznaje da ju je čitao, ali dopušta mogućnost da ju je čitao u njegovoj kući Korać ili Ljubomir Crepulić.

IV Ljubomir Šoić i V Lazar Dudić

Što se ovoj dvojici u dispozitivnom dielu obtužnice u teret stavlja, dokazan je za prvoga izkazi svjedokah Milana Radojčića i Todora Maksimovića, a za drugoga izkazi svjedokah Martina Novoselca i Johana Papa, nu obojici ne može se dokazati da su oni u neposrednom savezu sa Vitomirom Koraćem, Foriškovićem i Jokićem, nego da su u grijeh im stavljeno djelo na svoju ruku samovlastno počinili. Istražni zatvor glede sve petorice opravdan po § 166 broj 4 Kp., jer je opravdana sumnja da bi djelovali na svjedoke i da bi djelo mogli ponoviti. I tako se obtužnica imade po zakonu opravdanom smatrati. DAZ – SSM, DK

Lazar Forišković Nikola Jokić

Sr. Mitrovica, 25 jula 1895 Zapisnik sudske rasprave protiv Vitomira Koraća, Lazara Foriškovića, Nikole Jokića, Ljubomira Šoića i Lazara Dudića.

Prisutni: Pretsjednik kr. sudb. stola Dr. Stjepan Posilović Državni odvjetnik Dr. Antun Salaj Sudci: Kosta pl. Nović, kr. sudb. viećnik, Samuel Špiler, kr. sudb. pristav Branitelj optuženika: Laze Foriškovića, Nikole Jokića i Lazara Dudića: Dr. Fran Kucelić. Perovođa Edmund Lukinić, kr. prislušnik. Optuženici : Vitomir Korać, Lazar Forišković, Nikola Jokić, Ljubomir Šoići Lazar Dudić, svi iz zatvora. U 9 sati do podne otvara pretsedatelj glavnu raspravu, a perovođa oglasi stvar. Razprava je javna. Na razpravu ovu pristupiše optuženi Vitomir Korać, Lazar Forišković, Nikola Jokić, Ljubomir Šoić i Lazar Dudić, te svjedoci Sava Jakšić, Nikola Jojkić, Ljubomir Crepulić, Sava Mihajlović, Lazar Đuričić, Mita Ristivojević, Svetozar Ličina, Šandor Golub, Stevan Kerešević, Milan Radojević, Todor Maksimović, Martin Novoselac i Johan Pap. Predsjedatelj stavi na optužene pitanja u smislu § 231 k. p., na koja oni odgovaraju i to: Vitomir Korać, kao i zap. dnev. br. 10 sa dodatkom, da mu je ocu ime Mitar, a materi Katarina. Lazar Forišković kao u zap. dnev. br. 11 sa dodatkom, da mu je ocu ime Adam a materi Persida. Nikola Jokić kao u zap. dnev. br. 25 sa dodatkom, da mu je ocu ime Leontije, materi Simeona a žena Ruža. Ljubomir Šoić kao u zap. dnev. br. 23 sa dodatkom, da mu je ocu ime Stanko a materi Sofija. Lazar Dudić kao u zap. dnev. br. 318 sa dodatkom, da mu je ocu ime Stevan, materi Maca a ženi Zorka. Nakon toga opomene predsjedatelj optužene da budu pozorni ka optužnicu koja će se sada čitati kao i na tečaj cijele rasprave, a prišavše pako svjedoke opomene u smislu §-a 232 k. p. na kazivanje istine i svetost prisege, koju će imati

položiti, pa ih uputi da izađu iz sudnice i pričekaju u sobi za njih određenoj, dok red na njih dođe da budu u sudnicu pozvani. Čita se optužnica dnev. br. a-484. Na to budu optuženi Vitomir Korać, Lazar Forišković, Ljubomir Šoić i Lazar Dudić iz sudnice odvedeni.

Preslušan bude optuženi Nikola Jokić, koji odgovara; Ja se ne priznajem ništa krivim. Ono što piše Vitomir Korać u svom dnevniku, to se ne odnosi na mene, nego na Nikolu Radmanovića, on je taj Nikola a ne ja. Istina je i priznajem da sam kupovao raznih Pelagićevih knjiga, tako sam kupio “Tumača“ i „Odgovor na 4 družtvena pitanja“; kad sam knjige pročitao, prodao sam ih opet dalje. Vitomir mi je kazao da se te knjige slobodno čitaju. Predsj.: Je li vi znate tko je Pelagić? Obtuženi: Ne znam. Ja sam pitao Vitomira ko je taj Pelagić, sam sam vidio, čitajuć knjige njegove, da je bio pop, pa da je popoviju napustio. Predsj.: Koje ste sve knjige čitali? Obtuženi: Čitao sam “Narodnog učitelja“. Ja sam smatrao to za pripoviest, a cieloga ga ni pročitao nisam, nego samo ovdje ondje. Ljubomir Crepulić čitao je „Poslanicu arhijerejskom saboru“, a ja sam slušao. Predsj.: Je li se vami to dopalo? Obtuženi: Mi smo držali to za pripoviest a slušali smo ko bezposleni paori. Ja sam čitao također nešto iz „Pir bezdušnika“. Predsj.: Jeste li vi sami čitali štogod iz „Poslanice arhijerejskom saboru“? Obtuženi: Nisam ništa, to je čitao Ljubomir Crepulić. I sve ostale knjige su se tako čitale. Predsj.: Jeste li čitali „Poslanicu bogu“? Obtuženi: Ne znam za tu knjigu, ja je čitao nisam, nu slušao sam kada bi drugi čitali. Najviše je Ljubomir Crepulić čitao narodu te knjige, a Lazu Foriškovića nisam nikada čuo čitati a ni za Vitomira nisam čuo da čita. Predsj.: Je li čitana pjesma: „Protiv boga i vladara“? Obtuž.: Nisam čuo, oni su više puta čitali, ali ja nisam bio uviek prisutan. Predsj.: (Čita pjesmu „Protiv boga i vladara“) Je li vam to poznato? Obtuž.: Ja ne volim ovakovih stvari protiv boga. Preda mnom nije to nikada čitano. Predsj.: Ljubomir Crepulić veli da je to u vašoj kući čitano? Obtuž.: Ako je čitano, nije nitko drugi čitao nego on. On laže kad veli da je to u mojoj kući čitano, ja za to ne znam. Predočuje mu se iskaz Petra Acića, dnev, br. 150. Predsj: Acić kaže da ste mu vi donieli onaj broj „Zanatlijskoga saveza“ u kom je odtisnuta ta pjesma? Obtuž.: Možda sam mu dao, i on je meni listova davao a i ja njemu, nu ne znam da je ta pjesma tiskana bila. Predsj.: Koliko ste Pelagićevih knjiga razprodali? Obtuž.: Ljubomir Crepulić zna to, jer je on o tom račune vodio. Predsj.: Jeste li se gdje sastajali sa Vitomirom i Ljubomirom Crepulićem? Obtuž.: Nikada, samo kad smo se dogovarali da proslavimo 1 maj. Predsj.: Ovdje nije taj običaj, zašto ste išli slaviti? Obtuž.: Ja ne znam, u „Slobodi“ je pisalo zašto se ima slaviti. Sa Vitomirom se ja inače nisam često sastajao, samo kadkada i to nedjeljom. Predsj.: Je li kod čitanja tih knjiga bilo govora o manastirskim zemljam?

Obtuž.: O tom piše u knjigama koje su se čitale, nu ja sam mislio da se to proteže na Srbiju, na tamošnje manastire. Mi nismo nikada govorili da manastiri imaju previše, da im valja oteti to. To se ni zamisliti ne može da bi mi to govorili, jer znamo da mi to ne možemo učiniti Predsj.: Zašto je bio sastanak kod Vitomira? Obtuž: Da se proslavi prvi maj. Predsj.: Tu se je govorilo i o nekakvom crvenom barjaku, šta znači to? Obtuž.: Čuo sam da to znači bratstvo i jednakost. Predsj.: Čemu ste kupili novce, svaki je dao 10 nč. Obtuž.: Vitomir je predložio da se nabave grbovi i barjak, pa je u to ime svaki dao 10 nč. Lazar Forišković je prvi na onom sastanku predložio da treba izabrati odbor, ali ja ne znam koji su u taj odbor izabrani, jer su oni odbornici bili koje je Vitomir zapisao, znam da je bio med njima Jojkić i Forišković Lazar dočim za ostale ne znam. Predsj.: Vi ste se međusobno pozdravljali: „dobar dan socijalista!“ Obtuž: Ja se nikada tako pozdravljao nisam. Predsj.: Je li vi znate što su to socijalisti? Obtuž.: To su oni u Zagrebu, koji pišu u „Slobodi“ i ondje svoje skupštine drže. Predsj.: Da li „Sloboda“ piše da valja manastirske zemlje djeliti? Obtuž.: Ne piše to. Predsj.: Pa zašto ste onda o tom govorili. Obtuž.: Nismo mi o tom govorili. Dr Grčić i ostala gospoda u Šidu su to razglasila samo da nas uhapsiti mogu. Predsj.: Hotio bih dakle znati što ste nakanili slaviti toga 1 maja? Obtuž.: Čitali smo u “Slobodi“ da valja slaviti 1 maj, i koji hoće da ga slavi neka se dade s njom u dopisivanje. Vitomir je kazao da će on pisati. Nas desetak hotilo je da priredimo ručak 1 maja, a kad tamo Dr Grčić preokrenuo da se mi kanimo pobuniti i tako izpalo sve naopako. Predsj.: Jeste li kada sa Stevom Kereševićem razgovarali? Obtuž.: Jesam i to kad sam s njim zajedno u Šidu u zatvoru bio. On je psovao tada socijaliste, nu ja njemu o tom ništa govorio nisam. Predočuje mu se izkaz Stevana Kereševića, dnev. 6r. 83 i to pitanje 15. Obtuž.: Sve to je Kerešević govorio da ga puste napolje iz zatvora. On mene nije hotio ni slušati kad sam htio da govorim, nego je samo on neprestano govorio i grdio, jer je biesan bio što je u zatvoru. Predsj.: Jeste li Sveti Slavujeviću što o Pelagićevim knjigama govorili? Obtuž.: Što bi govorio, kad on ni čitati ne zna! Predočuje se izkaz Steve Slavujevića dnev. br. 215. Obtuž.: Kako je opet taj smislio da slaže! Čita se “Poslanica bogu“. Obtuž.: Ja nisam kriv da je Pelagić to pisao. Čita se iz „Narodnog učitelja“ str. 676, 677 i 678. Obtuž.: Da sam ja znao da ću radi toga zapasti u nepriliku ovu, ne bi mi to čitali, mi smo mislili da se to smije. Čita se knjiga „Narodna prava“ str. 14. Obtuž.: Ima u školskim knjigama da je Franjo Josip bio tučen od jednoga grofa, pa kako se ne bi smjelo čitati i to? Ja toga nisam pisao, niti sam kome čitao. Notant Špiler: Vi velite da ste se zimi sastajali, gdje je to bilo? Obtuž.: Bilo je nekad ovdje, nekad ondje, ja ne mogu znati u čijoj smo se kući sastajali.

Not. Špiler: Je li oblast znala da se vi sastajete i čitate, ili ste se krili? Obtuž.: Kako ne bi znali, kad su i kod oblasti čitali. Kada su Mitu Ristivojevića zatvorili, onda je on kod sebe dvie knjige imao, pa su kod oblasti svi čitali. Drž. odvj.: Kako ste mogli ovako bljutave knjige čitati? Obtuž.: Onda nas ne treba ni u školu tjerati kad ne smijemo čitati. Čita se iz „Narodnih prava“ str. 37 i iz „Narod. učitelja“ str. 770. Branitelj: Kad ste se zimus sastajali, jeste li se vi dogovorili da ćete skupa doći ili ste se slučajno sastali? Obtuž.: Sastali bi se slučajno ko na prela, kako je to kod nas seljaka zimi običaj.

Preslušan bude obtuženi Lazo Forišković: Priznajem da sam naručio Pelagićevih knjiga iz Beograda, nu nisam im poznavao pravo sadržaja, mislio sam da su dobre i koristne narodu. Meni se je dopao „Narodni učitelj”, ali nisam cieloga pročitao. God. 1893 pisao sam Pelagiću da mi pošalje za 10 for. te knjige za moje prijatelje. Pelagić mi je poslao 4 paketa za 32 for. pa sam mu jedan paket povratio, jer nisam prodati mogao. Moj brat Milivoj Forišković, bilježnik, i Čedo Cvejić, baždar, kupili su od mene „Narodnog učitelja“ i nekoliko sitnih knjiga, a Vitomir Korać nosio ih po šidskoj pijaci, da ih prodaje. Ja sam pitao blagajnika Stevu Blagojevića jesu li te knjige zabranjene, a on mi je kazao da ne zna. Naša policija znala je da mi prodajemo te knjige, pa nam ništa učinila nije. Nadredar imao je sam knjiga i čitao ih je a i „braća Popović” iz Novog Sada šalju svoje cienike, gdje se i ove knjige na prodaju nude. Po svem tom mislili smo mi da nisu te knjige zabranjene. Predsj.: Što je sa 1 majom? Obtuž.: Hteli smo da proslavimo 1 maja, pa smo se upitali kod „Slobode“ kako da se to aranžira. Govorili smo da ćemo stvoriti resoluciju: „8-satni dnevni rad i sveobće pravo glasovanja“. O diobi manastirskih zemalja nismo ništa govorili. Crveni barjak imali smo si nabaviti zato, jer je u „Slobodi“ pisalo da je to socijalistički barjak, na kome piše: „bratstvo, sloga i jednakost“, a na drugoj strani u nakrst dva čekića i dvie ruke kako se rukuju. Predsj.: Recite dakle, što ste si vi svi preduzeli, za čim ste išli? Obtuž.: Nakana nam u cielom našem djelovanju bila da udružimo manje posjednike i obrtnike u kolektivne zadruge, da mogu lakše poreze i ostale terete snašati, jer nam je i konkurencija dodijala. Mi smo obrtnici potisnuti, fabrike i kaznione nam konkuriraju, zato smo se htjeli ujediniti, da možemo i mi konkurirati. Predsj.: Jeste li i vi čitali Pelagićevih knjiga? Obtuž.: Čitao sam „Poslanicu bogu“, ali se već ne sećam sadržaja. Ne mogu se sjetiti jesam li koju prodao. Nadalje sam prodao 10 komada „Narodnog učitelja“ i to jedan esemplar bratu tomu Milivoju Foriškoviću, jedan Đuri Foriškoviću, krčmaru, jedan Čedi Cvejiću, baždaru, jedan Stevanu Jovičiću, opančaru i ne znam kome sam još prodao, ne sjećam se. Za svaki komad dobio sam 2 f 50 nč. Ja sam tek poslje, kada sam te knjige prodao, pročitao to, pa sam i sam što šta vidio što mi se dopalo nije. Knjige „Narodna prava“ ni vidio nisam nikada, „Poslanicu arhijerejskom saboru“ sam čitao, nu nije mi se dopala, ne znam da li sam tu knjigu prodavao. Da sam znao da je to kažnjivo, ne bi bio prodavao; „Spas Srbije“ sam razpačavao također, „Socijalizam“ nisam razpačavao, „Pir bezdušnika jesam“, a za „Odgovor na 4 družtvena pitanja“ ne znam da li sam razpačavao. Predsj.: Zašto ste se s Vitomirom posvadili? Obtuž.: Nisam se posvadio, nego smo zaćutali, jer se je miešao u moje privatne stvari. Dne 28/4 1895 došao sam k Vitomiru u njegovu sobu na poziv njegov. On je predložio da se izabere odbor za proslavu i rekao je da će prijaviti oblasti program, koji još ni stvoren nije. Izabrano je bilo 8 lica u taj odbor. Sviet

88 se je na to sakupio, a kad smo to vidili, razpustili smo skupštinu. Kad smo oblasti prijavili, zatvorilo nas. Mi smo mislili prije nego li podnesemo program kr. kotar. oblasti, da se još jednom sastanemo i da taj sastanak prijavimo, neka bi oblast izaslala svoga povjerenika. Predsj.: Jeste li čitali ljudem Pelagićeve knjige? Obtuž.: Čitao sam 28/4 1895 u kući Matije Ristivojevića „Pir bezdušnika“. Bilo je valjda do 10 ljudi na okupu, a sastali se, jer je bila nedjelja i kišovito vrieme. Predsj.: Pa koju ste partiju čitali? Obtuž.: Čitao sam o radničkom stališu. Pročitao sam možda do polovice, a onda sam prestao, jer je podne došlo. Predsj.: Je li se to što ste čitali, ljudem dopalo? Obtuž.: Nekoji su odobravali, a nekoji nisu. Notant Špiler: Što ste time kanili, kad ste to čitati išli? Obtuž.: Ništa zloga, jer nismo znali da je to zabranjeno. Ja drugih knjiga više čitao nisam. Predsj.: Možda jeste? Predočuje mu izkaz njegov u zapisniku dnev. br. 11, pitanje 6. Predsj.: Jeste li čitali komu „Poslanicu bogu“? Obtuž.: Ne mogu se sjetiti. Predsj.: Radi Cvejiću ste čitali tu knjigu? Obtuž.: Vitomir Korać ju je njemu u mojoj sobi čitao, ja sam pako radio. Predočuje mu se izkaz Rade Cvejića, dnevn. br. 114. Obtuž.: Nije istina da sam ja njemu čitao, a ne mogu se sjetiti ni dopustiti da sam ju ikomu čitao. Ne sjećam se niti da je ikada i čitana bila. Dokle god nisam u iztragu došao, nisam čuo za pjesmu; „Protiv boga i vladara“ Predsj.: Što ste sa Stevom Kereševićem razgovarali? Obtuž.: Razgovarali smo o zadrugama, ali o razdiobi zemljišta nisam ništa govorio. Predočuje mu se iskaz Stevana Kereševića dnev. br. 83 na pitanje 15. Obtuž.: Ja nisam njemu nikada tako govorio. Predsj.: Jeste li mu Pelagićevih knjiga nudili? Obtuž.: Nisam. Predočuje mu se iskaz istoga Stevana Kereševića. Obtuž.: Možda sam mu kada ponudio. Čita se „Narodni učitelj“ str. 677, 711, 753, 739 i 764. Obtuž.: Ja mnogo toga čitao nisam. Knjiga mi se je dopala, jer ima mnogo o ljekovih napisano. Od ovoga što je sada čitano (str. 711 i 753) ja ni ne razumijem ništa, što znači sve to. Čita se „Poslanica arhijerejskom saboru“. Predsj.: Zašto ste se pozdravljali „dobar dan socijalista“? Obtuž.: Ja nisam to običavao, moj pozdrav je „pomoz bog!“ Predsj.: Kod vas je nađena slika Pelagićeva? (Predočuje mu se.) Obtuž.: Jest, to je njegova slika, ja ju poznam. Predsj.: Kako ste mogli sliku tu držati sa ovakovim napisom? (Čita se napis.) Obtuž.: Nisam znao što napis taj znači. Not. pl. Nović: Što vas je ponukalo da nabavljate knjige Pelagićeve? Obtuž.: Razturavao sam knjige te radi ljekarskog sadržaja njihovog.

Predsj.: Jesu li se ljudi kod vas na čitanje skupljali? Obtuž.: Jesu kadkada. Predsj.: Jeste li u polju kada čitali? Obtuž.: Nisam nikada. Predsj.: Jeste li htjeli čitaonicu osnovati? Obtuž.: Govorili su njeki da bi osnovali čitaonicu, ali ne znam tko je to govorio, ja sam samo čuo tako. Predsj.: Tko je birao odbor za 1 maja? Obtuž.: Ostali, bilo ih je do 20 ljudi. Predsj.: Zašto niste u avliju išli kad je sviet onamo došao, nego ste se nekako tajanstveno u sobi dogovarali? Obtuž.: Mi taj narod zvali nismo, a osim toga bilo je kišovito vrieme, pa smo morali u sobu ući. Mislim da je bilo njih 100 na broju, koji su se prijavili da će svetkovati 1 maja. Što Kerešević za me govori nije istina, on je na me pizmen, a valjda stoga što mu nisam hotio na veresiju cipele dati. Predsj.: Jeste li kojega majstora za svoja načela dobili? Obtuž.: Ja sam o tom govorio ćurčijama i njima se dopalo to, ali nisu pristupili k nami, jer su nas već zatvorili bili. Drž. odvj.: Svedok Jokić tvrdi da ste vi, čim ste par ljudi na okupu videli bježali po knjige i čitali ih ljudem. Obtuž.: Ja to nisam činio, niti znam za to. Drž. odvj.: Na temelju čega ste preporučivali kolektivne zadruge? Obtuž.: Preporučivao sam na osnovu Pelagićeve nauke. Branitelj: Jeste li se vi za sastanke Vaše dogovarali ili ste se slučajno sastali? Obtuž.: Slučajno smo se sastali, kako je običaj da komšija kod komšije dođe. Not Špiler: Vi ste kazali da ste se htjeli pomoći proti konkurenciji: kako ste mislili to postignuti? Obtuž.: Nas 5 do 6 bi se sjedinili i radili skupa, a time bi već dosta prištedili, jer mesto 5 stanova trebali bi jedan, mjesto 5 svieća i peći jednu i t. d., a rad bi razdielili pa bi svaki drugo radio. Jedan bi radio finu cipelu, jedan prostu, jedan bastinastu, a ovako kad smo sami, svaki mora raditi sve. Na to odgodi predsjedatelj razpravu na 3 sata po podne. U 3 sata po po podne nastavlja se glav. razprava.

Preslušan bude optuženi Vitomir Korać: Nije baš onako kako to obtužnica veli. Nije ustrojeno nikakovo tajno družtvo, jedino smo se nas nekoliko prijatelja sastajali. Poglavarstvu je poznato bilo da smo Pelagićeve knjige prodavali, a policaji su sami čitali te knjige. Ja sam prodao kakvih 60–100 komada knjiga, najviše „Spas Srbije“ i „Pir bezdušnika“, kupovali su ih najviše seljaci, te Milivoj Forišković i blagajnik šidske štedione Stevan Blagojević. Novcem, koji sam utržio, platio bi knjige, a 50%, što sam kod prodaje imao upotrebio sam u svoju korist. Isto sam tako prodavao i „Poslanicu bogu“ i „Poslanicu arhijerejskom saboru“. Ja svih knjiga nisam čitao, samo sam nekoje pročitao. Najbolje mi se dopada “Narodni učitelj“ jer se ljekarstvom bavi, a i ostale mi se knjige sviđaju, jer preporučuju kolektivne zadruge. Mene je u to uveo sam Pelagić. Ja sam se bio s njim upoznao u Beogradu kad sam onamo došao, da se upišem u II razred gimnazije. Nisu me hotjeli primiti, jer sam već 16 godinu prevalio. Prijatelji me uputiše na Pelagića, koji da će mi pomoći. Tako se upoznadoh s njime. Pelagić me je umolio da preuzmem razpačavanje njegovih knjiga. Kad sam pako dobio program „Slobode“, onda sam htio da više ljudi privedem k sebi. Tako sam predobio za se Nikolu Jojkića, Žarka Ninkovića, Ljubomira Crepulića, Savu Mihajlovića i druge. Ja s ovim ljudima nisam

90 sastanaka držao, ali kada bi se sreli razgovarali smo. Ja sam im davao knjiga. Više puta došlo je više ljudi skupa, ali ja s njima onda nisam ništa govorio, jer oni ne govore o ničem drugom, nego samo o kopanju i oranju. Ja sam radio samo po programu „Slobode“. Sa Lazom Foriškovićem sam se radi njekih sitnica povadio. Ja njega ni o čem podučavao nisam, samo sam mu dao njekoliko knjiga da čita. Predsj.: Kako ste mogli takove knjige razpačavati, kad im znate za sadržaj? Obtuž.: Ja sam držao za slobodno to. I knjižara Braće Popovića u Novom Sadu prodaje iste knjige, jer ih u svom katalogu spominje, nisu dakle ni tamo zabranjene. Predsj.: U katalogu je samo “Narodni učitelj“. Obtuž.: Skoro isti sadržaj je i u svim ostalim knjigama. Predsj.: Morali ste oblasti javiti? Obtuž.: Kako mogu ja učiti oblast njezinih dužnosti! Predsj.: Zar vi niste mogli i morali znati da će knjige te nepovoljno na čitatelje djelovati? Obtuž.: Nisam, jer sam to za slobodno držao. Ja za svoju osobu odobravam sve što je u tim knjigama napisano. Predsj.: Jeste li komu čitali „Poslanicu bogu“? Obtuž.: Nisam nikomu. Uobće ja javno nikada čitao nisam, samo kod Save Mihajlovića i kod Rade Cvejića sam čitao i to „Slobodu“, a njih dvojica su uviek sami bili. Predočuje mu se izkaz Rade Cvejića, dnev. br. 114. Predsj.: Forišković kaže također da ste upravo vi čitali „Poslanicu bogu" kod njega, i to Radi Cvejiću. Je li još te tko slušao? Obtuž.: Naišao bi kad kada tko, mušterija kakova, ali se ne bi zadržavao nitko. Predsj.: Jeste li dobivali „Zanatlijski savez” iz Beograda, je li to dobar list? Obtuž.: Dobivao sam ga. List je dobar. Predsj.: Onda vam je i poznata pjesma „Protiv boga i vladara“? Obtuž.: Jeste poznata mi je, i možda sam ju dao čitati komu, ali se ne sjećam, jer nisam o tom evidencije vodio. Nisam ni za ovu pjesmu, kao ni cieli list držao da je zabranjeno to, jer sam list dobivao poštom, gdje svatko vidi što dobivam. Poričem da sam ikada pjesmu tu javno čitao. Isto tako nisam ni o manastirskim zemljama razgovarao. To sam tek u iztrazi čuo. Ja sam kolektivne zadruge shvaćao tako, da se maloposjednici udruže u jednu zadrugu, a svojina svakoga bi u zadruzi toj prestala. Za obrtnike se preporučaju proizvođačke zadruge, gdje bi se sjedinio kapital i radna snaga. Radili bi kao fabrika kakova, samo što je fabrika vlasništvo pojedinca, a ovo bi bilo vlasništvo zajedničko. Dohodak bi bio zajednički, a delio bi se jednako med sve. Što se tiče proslave 1 maja, čitao sam najprije u „Slobodi“ da će se svuda slaviti 1 maja. Nakanio sam tada sa prijateljima da držimo ograničeni zajednički ručak, i to ja, Lazo Forišković, Ljubomir Crepulić, Nikola Jojkić i još koji. Predsj.: Prema svemu tomu ste vi već tada udruženi bili u ideji da se razpačavaju Pelagićeve knjige i da se uzradi na tom da se osnuje kolektivna zadruga? Obtuž.: Poričem da smo radili o osnutku takove zadruge. Po programu „Slobode“ htjeli smo da širimo socijalizam. Predsj.: Dakle ipak izgleda to kao pokušaj osnutka družtva? Obtuž.: Jeste to zajednički rad samo bio, ali družtvo ne, jer nismo vodili zajedničke evidencije. Predsj.: Predstavljam vam još jednom da su u ovim knjigama sadržana razvratna načela glede države, vjere itd. Vi ste širili te knjige, priobćivali ljudem sadržaj istih, pa ste morali znati da će se i ta načela širiti među narodom.

Obtuž.: Nisam o tom razmišljao, jer sam mislio da je slobodno te knjige prodavati. Ja sam za sastanak na 1 maja predobio ljude, koje već spomenuh. Nas nekoliko bilo je poznato pod imenom socijaliste. Prvi nas je tako nazvao Dr Grčić. Na cesti je samo jednom moj drug Nikola Radmanović pozdravio mene sa „dobar dan socijalisto“ inače se nismo tako pozdravljali. Predsj.: I iz toga već sliedi da ste sačinjavali njeko družtvo, kad su vas prozvali socijalistima? Obtuž.: Ne može biti nikakvo družtvo. Jer je svaki na svoju ruku radio. Predsj.: Što je dakle bilo s tim 1 maja? Obtuž.: Nakon obć. izbora, kod kojih je prodro Dr Grčić, svi seljaci koji su u opoziciji stajali rekoše da će sada u socijaliste. Majalis imao je biti u obć. bašči. Ja sam tražio od „Slobode“ obaviest da li se smiju resolucije praviti i govoriti. Predsj.: Kakove resolucije? Obtuž.: Nikakove. Barjak smo htjeli imati crveni, jer kažu da je to socijalistički barjak. Isto smo tako htjeli i grbove nabaviti, na kojima bi bile dvie ruke kako se rukuju. Držav. odvj.: Vi ste i nacrte za grbove pravili? Obtuž.: Pravio sam samo za srbski socijalistički grb. Ja ne znam da se je ljudi sakupilo kad smo viećali o majalisu 28/4 t. g. Mi smo izabrali odbor za tu proslavu, nu ne znam koji su sve u odboru bili. Ja sam imao korespodenciju sa „Slobodom“ voditi, a Jojkić je bio blagajnikom. Kod tog dogovora nije bilo držano nikakovih govora. Ja sam do duše prvi progovorio i rekao zašto smo se sakupili, a ostali su rekli da valja upriličiti majalis. Ja sam o tome već prije s njima govorio i pokazao im poziv u „Slobodi“, a oni su mi kazali da to valja, i zaključismo da ćemo držati zajednički ručak. Čita se iz „Nar. učitelja“ str. 676. Obtuž.: Ja se za svoju osobu identificiram s ovim sadržajem. Čita se iz „Narodnih prava“ str, 14, 15 i 98. Obtuž.: Ovu knjigu nisam čitao, nu insult taj našao sam i u drugim knjigama, ali nisam o tom razmišljao. Čita se „Poslanica bogu“. Obtuž.: Ja to ne usvajam i to stoga ne, jer to ne preporuča Pelagić kao svoje načelo, već prikazuje to kao svoje misli. Čita se iz „Nar. učitelja“ str. 751, 689 i 711. Obtuž.: Ja dielom toga čitao nisam, a što sam čitao ne usvajam, jer to nisu načela, nego misli. Čita se iz knjige „Socijalizam“ str. 10, 18, 36 i iz „Narodnih prava“, te „Poslanice arhijerejskom saboru“ str. 4 i 16. Obtuž.: To sve se odnosi na samu Srbiju. Čita se iz Knjige „Socijalizam“ str. 218, 221 (o crkvenoj religiji) i 219. Obtuž.: Ja se s otim slažem, jer i sama vlada nastoji da većim dielom vjera ustupi mesto nauci. Čita se njegov „Dnevnik“. Predsj.: Zašto ste osnovali ovaj Dnevnik? Obtuž.: Pao sam u hipohondriju, pa sam ga u težkim časovima pisao i postalo mi je laglje. Čita se iz „Dnevnika" str. 18. Predsj.: Kakovi su to „novi“ ljudi za “novo“ družtvo? Obtuž.: To su socijalisti. Iz “Dnevnika“ str. 19. Predsj.: Kako ste vi to mislili? Obtuž.: Mislio sam parlamentarno. Iz „Dnevnika“ str, 42 i 52.

Obtuž.: Ja sam i sam pisao, evo, da sam bio rasejan i zlovoljan. Predsj.: Je li vam žao što ste se miešali u to? Priznajete li da su ta načela sva nevaljala? Obtuž.: Meni je žao što sam razpačavao knjige, kad su zabranjene, ali načela ta prisvajam ja za sebe. Suočenje sa opt. Nikolom Jokićem i opt. Lazarom Foriškovićem. Optuž. Jokić i Forišković izjavljuju da ništa za dometnuti ili prigovoriti nemaju. Predočuje se obtuž. Koraću prepis „Proti bogu i vladaru“. Predsj.: Zašto ste prepisali tu pjesmu? Obtuž.: To sam samo onako prepisao i ležalo je u mom notesu. Čita se iz „Dnevnika“ str. 9. Predsj.: Koji je to Nikola, koji se ovdje spominje? Obtuž.: To je moj prijatelj Nikola Radmanović a ne Jokić. Što god se na Jokića u tom dnevniku odnosi, to je on prezimenom spomenut. Joco pako, koji se tude spominje jest Joco Popović. Čita se iz “Dnevnika“ str. 21. Obtuž.: Ja na to dalje ni mislio nisam. Kad sam vidio da je propala i ona druga čitaona, znao sam da bi i ova naša propala, pa sam zato i napustio tu namisao. Držav. odvj.: Je li istina da se je plod nauke vaše širio, kako to na str. 28 vašeg dnevnika velite? Obtuž.: Ja samo kažem da bi dobro bilo da se socijalizam što brže proširi. Predočuje mu se izkaz u istrazi. Predsj.: Vi velite da ste dobili dosta veliki broj privrženika za „Slobodu“ i za Pelagićeve knjige? Obtuž.: Kad se je ono zaljuljalo, t. j. kad su seljaci rekli da će svi u socijaliste iz ogorčenja proti Dru Grčiću, onda sam sakupio više predplatnika za „Slobodu“. Predsj.: Što ste razumjeli pod “jednomišljenici“? Obtuž.: Mislio sam načelne prijatelje kao socijaliste.

Držav. odvj.: Vi ste ideje Pelagićeve već prije opozicije proti Dru Grčiću i u krajevima gdje te opozicije nema širili i hvalili knjige njegove? Obtuž.: Nisam. Samo jednom je došao jedan čovjek iz Bačinačke planine, pa sam s njim razgovarao. Preslušan bude obtuženi Ljubomir Šoić: Nisam ništa kriv. Ja sam sa učiteljem Milanom Radojčićem jednom razgovarao. On me je pitao kakova je to buna u Šidu, a ja sam kazao da ne znam. On je rekao da je to valjda za proslavu 1 maja i kazao mi neka dam konje, da ćemo i mi onamo. Pitao me je da kada barjak stigne hoću li i ja pod njega ići, a ja sam odgovorio da ako ide on, da ću ići i ja. Pisar Stevan Antonijević rekao mi je neka gledam da natovarim učitelja. Predočuje mu se izkaz Todora Maksimovića, dnev. br. 376. Obtuž.: Nisam ja to rekao, on ne kaže istine. Predsj.: Jeste li čuli štogod o diobi manastirskih zemalja? Obtuž.: Nisam ništa. Predočuje mu se izkaz Milana Radojčića, dnev. br. 370. Obtuž.: Cvetin Berić je govorio da će biti proslava, ali za diobu zemalja ništa čuo nisam. Nije istina ono što on veli da sam ja govorio. Predsj.: Što ste vi razumjevali pod imenom “bobe“? Obtuž.: Ja ne znam, ja to nisam govorio. Preslušan bude obtuženi Lazo Dudić: Ja nisam ništa kriv. Ljudi su govorili o socijalizmu, ali ja nisam govorio ništa. Predočuje mu se izkaz Martina Novoselca, dnev. br. 388.

Obtuž.: To sve nije istina. Predočuje mu se izkaz Johana Popa, dnev. br, 399. Obtuž.: I to je laž. Prizvan bude svjedok Sava Jakšić. Na generalna pitanja odgovara kao u zapisniku dnev. br. 315, sa dodatkom, da sa nijednim od obtuženih u srodstvu ne stoji. Bude propisno zaprisegnut. Na specijalna pitanja odgovara: Poznato mi je da je prošle jeseni započeo neki pokret čitanjem knjiga, a u proljeće su se neki počeli družiti i sakupljati, Vitomir Korać pako predavao je seljakom. Kasnije sam vidio da se seljaci silno za to zanimaju. Kada su izabrali odbor, prijavio sam to oblasti, a nekoliko dana iza toga zatvorili su Vitomira. Ja sam preduzeo kućne premetačine kad Jokića, Crepulića i Vitomira; kod Jokića nisam ništa našao, kod Crepulića jedan eksemplar “Narod. učitelja“, a kod Vitomira raznih spisa i u notesu pjesmu “Protiv boga i vladara“. Ljudi nisu baš kazali da se boje tih socijalista, ali su kazali da pripazimo na njih, jer da oni hoće zemlju dieliti. Ja nisam ni jednoga uapsio, nego Vitomira je jedan redar uapsio. Predsj.: Je li mnogo ljudi došlo na 12/5 t. g.? Svjedok: Bilo je mnogo ljudi i na 12 i na 13 maja. Pitao sam ljude pošto su došli, ali nisu htjeli govoriti. Htjeli su da sa socijalisti slave 1 maja, a pravu nakanu njihovu nisam mogao doznati. Uzrujanosti nije bilo, nu čuo sam raznih pogrdnih izraza proti činovnikom, da su vriedni prezrenja, da jedu meso, a narod da mora jesti luk. Suočenje sa optuženici. Obtuženici izjavljuju, da ništa na izkaz ovoga svjedoka primetiti nemaju. Not. pl. Nović: (svjedoku) Jeste li znali da Vitomir proturava knjige? Svjedok: Jesam proljetos već, nu neki koji su pametniji nisu davali važnosti tim knjigama. Držav. odvj.: Pošto su vinciliri dolazili? Svjedok: Došli su na slavu i sastanak. Drž. odvj.: Kakav je Lazo, je li marljiv čovjek? Svjedok: Forišković je obični majstor, mogao bi živjeti od svog zanata. Hot. Špiler: Jeste vi znali za sadržaj Pelagićevih knjiga? Svjedok: Jesam, i čitao sam knjigu “Socijalizam”. Not. Šiler: Pa zašto niste zapriečili širenje tih knjiga? Svjedok: Htio sam čekati dok stvar dozrije. Branitelj: Kome ste prijavili to? Svjedok: Kr. kotarskoj oblasti i ustmeno i pismeno. Pismeno onda kada su odbor izabrali. Prizvan bude svjedok Nikola Jojkić. Na generalna pitanja odgovara kao u zapisniku dnev. br. 12 sa dodatkom, da s nijednim od obtuženih u srodstvu ne stoji. Branitelj: Svjedok ovaj preslušan je u iztrazi kao okrivljenik, a moglo bi se izpostaviti i u glavnoj razpravi da je kriv. Predlažem stoga da se svjedok ovaj ne zaprisegne, jer bi mogao, za da se obrani, krivo izkazati. Držav. odvj.: Protivim se predlogu branitelja. Svjedok ovaj ako i jest u iztrazi preslušan poput okrivljenika nije to bilo po predlogu držav. odvjetničtva, nego je sudac iztražitelj preslušao svu silu ljudi kao okrivljenike, ali sam po sebi, ne pako po predlogu držav. odvjetničtva. Sudište se sa perovođom povuče u viećnicu da stvori zaključak o predlogu branitelja, te nakon obavljenog viećanja, povrativ se u sudnicu, proglasi pretsjedatelj zaključak da se svjedok prethodno ne imade zapriseći a da će se zaključak o zaprisegnuću nakon preslušanja donijeti. Na specijalna pitanja svjedok odgovara:

S Vitomirom Koraćem sam tek 28/4 t. g. govorio o socijalizmu. Prije toga smo istina razgovarali više puta, ali ne o socijalizmu. Kupio sam od njega „Narodnog učitelja“. Vitomir mi je preporučio tu knjigu, rekao da ju je dobro u kući imati, jer da piše o ljekovih. Svu nisam pročitao. O diobi zemlje i o manastirskim zemljama nije mi govorio ništa. Pjesme „Protiv boga i vladara“ i „Poslanica bogu“ nije mi donio, ali sam kupio knjigu “Poslanica arhijerejskom saboru“. Meni se ta knjiga ne dopada, jer vrieđa svećenstvo. Ja se u obće u sve to ne razumijem. Drugih knjiga nisam kupovao. Vitomir mi nikada nije čitao knjiga, a ni Forišković isto tako. S Jokićem se nikada sastajao nisam. Za 28/4 t. g. pozvali me da se dogovorimo za 1 maja. Vitomir mi je rekao da ćemo moliti kotarsku oblast za dozvolu, a ako nam ne dozvoli, onda nikomu ništa. Da sam ja u odboru kakovom bio, ne znam ništa, ja sam u obće glup u tih stvarih. Vitomir je rekao da će se na proslavi govoriti kako dođe obaviest od „Slobode“ iz Zagreba. Priznajem da sam kupio novac. Svaki dao po 10 nč. i sakupio sam do 10 for. Obvezalo se kakovih 102– 103 ljudi da će prisustvovati kod proslave. Ja nisam nikoga snubio. Nakanili smo nabaviti crveni barjak i grbove za proslavu. Predsj.: S kim se je Vitomir najviše družio? Svjedok: Ne znam. Više se je puta sastajao s onima koje u iztrazi navedoh. Predočuje mu se izkaz njegov u istrazi, dnev. br. 12, odgovor na pitanje 10. Svjedok: Jest tako je. Sjećam se da su tako govorili kad su k meni došli, a moguće je da su i po drugim mjestima tako govorili. Suočenje sa obt. Koraćem i Foriškovićem. Obtuženi Korać: Gdje sam tako govorio ? Svjedok: Već se ne sjećam gdje, ali znam da si govorio ti i Forišković. Za Jokića ne znam ništa. On mi nije nikada knjige nudio, niti sam kada s njim razgovarao. Branitelj: Jesu li ova dva govorili kad je više ljudi na okupu bilo? Svjedok: To nisam vidio, ali pojedincem su govorili, to znam. Predsj.: Zašto otstupate od svog izkaza u iztrazi? Svjedok: Ne mogu se sjetiti, kad je tomu već davno bilo. Moguće da je bio tko još osim mene prisutan kad su oni meni govorili, ali ja se ne sjećam da je itko drugi prisutan bio. Iza toga odgodi predsjedatelj razpravu na slijedeći dan u 9 sati do podne. Dne 26/7 u 9 sati do podne otvara predsjedatelj razpravu. Svjedok Nikola Jojkić: Ja sam se zbunio bio, a sada se dobro sjećam da su Vitomir Korać i Lazo Forišković govorili meni o zanatlijskim zadrugama, da će ih ustrojiti i da ne će više vlasnosti biti. Govorili su to samo preda mnom i nitko drugi tada prisutan dije bio. Držav. odvj.: To su govorili u radionici Laze Foriškovića. Je li ta radionica otvorena i svakomu pristupačna? Svjedok: Da, govorili smo mi u radionici i ona je otvorena. Svako može po volji ući u nju. Prizvan bude svjedok Ljubomir Crepulić. Na generalna pitanja odgovara kao u zapisniku dnev. br. 26, time, da s nijednim u srodstvu nije od optuženih. Branitelj: S istih razloga, kao i kod svjedoka Nikole Jojkića, predlažem da se i ovaj svjedok ne zaprisegne. Držav. odvj.: S istih razloga, kao i kod svjedoka Nikole Jojkića, protivim se predlogu branitelja. Predsj.: Zaključak o tom donijeti će se nakon saslušanja svjedoka. Na specijalna pitanja odgovara svjedok: Vitomir dao je meni jednu Pelagićevu knjigu, a jednu je dao Peri Aciću. Posle sam vidio kod njega „Narod. učitelja“ i rekao sam da ću ga kupiti. On mi je kazao da je to dobra knjiga, da piše o ljekarstvu,

95 neka ju samo uzmem. Kasnije je i meni i Jokiću više knjiga prodao. O razdiobi zemalja nije ništa govorio. U knjigama sam čitao o američkim zadrugama, a za mantijaše ni ne znam šta je to, samo sam vidio da ih psuje. Čitao sam i „Poslanicu bogu“ i „Poslanicu arhijerejskom saboru“, što mi je Vitomir donio. Mi smo skupa više puta čitali, smatrali smo to za slobodno. Nismo se za to nikada sazivali, nego bi čitali, kada bi se slučajno sastali. Predsj.: Dopada li vam se „Narod. učitelj“? Svjedok: Nije baš rđava knjiga. Čita se iz „Narod. učitelja“ str. 689, 675 i 677. To mi se ne dopada, ali ima tu i od ljekova napisano. Kad bi koju knjigu pročitao, ja bi ju opet dalje prodao. Nisam znao da se to to ne smije. Nisam niti sve prodao nego samo nekoje. Pjesma „Protiv boga i vladara“ mi je poznata. Bio sam u sobi kod Jokića kad nam ju je Vitomir donio. Čitao ju nije glasno, mi smo se samo pitali kako to smije biti da se ova pjesma štampala. Vitomir je javno nosio knjige i prodavao ih po pijaci i po šorovima, nu ne znam da li ih je javno čitao. Predočuje mu se izkaz u iztrazi, dnev. br. 26. Predsj.: Zašto ste onda u iztrazi kazali da je čitao? Svjedok: Ja ne znam da je čitao. Ja sam kod Jokića čitao te knjige, a čitao sam također javno na putu. Za 1 maja ne znam ja ništa. Drugi dan tek poslie njihove skupštine čuo sam od ljudi da će majalis biti, a ja sam dao 10 nč. za barjak. Čuo sam da će biti crveni barjak, a zašto baš crveni, to ne znam. Nisam ništa čuo da će se govori držati i resolucije stvarati. Predsj.: Jeste li vi što odobravali kad ste ljudem čitali? Svjedok: Nisam ništa. Predočuje mu se izkaz njegov, dnev br. 12, Svjedok: Nisam nikada odobravao, a kako i bi kad ne razumjem toga. Predsj.: A zašto ste u iztrazi priznali to? Svjedok: Ne znam da sam ja to kazao. Suočenje. Obt. Korać: Primjećujem da ovaj svedok šara. On je jednak s nama, ali on prtlja samo da sebe izvuče. Drž. odvjet. (svjedoku): Je li vam Vitomir hvalio knjige? Svjedok: Jest hvalio mi je i kazao je da je slobodno čitati ih. Obt. Jokić: Svjedok taj primao je knjige da ih prodaje. Čitao ih je javno svakomu svagdje. Ja sam ga sam slušao. Svjedok: (Jokiću). Ti si meni i drugima tumačio to. Ja priznajem da sam čitao knjige. I ti si mi također hvalio knjige te. Ja i svi mi smo najprije u tvojoj kući knjige čitali. Obt. Jokić: (svjedoku) Ti si do 100 knjiga primio na prodaju. Predsj.: (Jokiću) Od koga ste dobivali knjiga? Obt. Jokić: Od Ljubomira Crepulića. Predsj.: Koji je najviše knjiga prodao? Svjedok: Nikola Jokić ih je najviše prodao. Obt. Jokić: Ja sam samo jednom Ličaninu, koji je slučajno pokraj mene prolazio, prodao knjižicu jednu za 15 nč. nakon što sam ju pročitao. Predsj.: Koja se je knjiga najviše razprodala? Obt. Jokić: Ja ne znam. Ljubomir Crepulić zna to, jer je on bilježio. Svjedok: Meni je Jokić kazivao da će se sve metati u jedan magazin i da će jedna zadruga biti i svakomu je to kazivao. On mi je i dao prvu Pelagićevu knjigu, ja prije za nj’ ni znao nisam.

Obt. Jokić: Priznajem, dao sam mu „Pir bezdušnika“. Svjedok: Nije, bila je „Poslanica arhijerejskom saboru“. Drž. odvj.: Je li Vitomir sve ovo kontrolirao, je li se on radovao napretku? Svjedok: Ne znam, samo znam da su ljudi poslje izbora kazali da će sad svi u socijaliste. Obt. Korać: Prošle jeseni kada je patrijarh u Šid dolazio našao je nadstražar kod svjedoka „Narodnog učitelja“. Svjedok: Jest istina, našao ga je. Držav. odvj.: Je li Nikola Jokić radio što okolo socijalizma? Svjedok: Ne znam, nije ništa. Prizvan bude svjedok, Stevo Kerešević. Na generalna pitanja odgovara kao u zapisniku dnev. 6r. 83, time da sa ni jednim od optuženih u srodstvu ne stoji. Bude propisno zaprisegnut. Na specijalna pitanja odgovara: Ja sam prvi put čitao „Slobodu‘‘ kod jednog opančara. Ja sam mislio da je slobodno biti socijalist, kad se javno o tom pisati smije. Ja dolazim često u Šid, i čuo sam jednom kako je Lazo Forišković kazao da će biti 1 maja slava, da će se jesti janjci, igrati banda i govori držati i t. d. Ne znam o čem se je imalo govoriti, jer toga čuo nisam. Jedne subote sam bio opet u Šidu i dao sam Savi Mihajloviću 15 nč. da mi nabavi program za tu slavu i sliku za proslavu 1 maja. Ja sam tu sliku dobio i pribio ju u mom dućanu. Kasnije sam opet došao u Šid i vidio nekakovo komešanje, pa upitam šta je to, a neki mi rekoše neka ne pitam, da i ja sliku imam, pa da mogu zatvoren biti. Ja sam Foriškovića već pred 2–3 godine poznavao. On mi je rekao, kad je o toj slavi pripoviedao, neka dođem i ja i neka gledam da što više inteligencije sakupim i dovedem. Predočuje mu se izkaz njegov dnev. br. 83, pitanje 15. Svjedok: O tom, što ovdje napisano stoji, smo se razgovarali, ali o manastirima nije Forišković ništa govorio. Predsj.: Zašto ste onda to kazali u iztrazi? Svjedok: Ja se ne sjećam da je Lazo o manastirima i manastirskim zemljama govorio, inače dopuštam da je sve tako bilo kako je u zapisniku napisano. Predsj.: Pitam vas opetovano, „kako bi to onda u zapisnik došlo, da niste u iztrazi kazali? Svjedok: Ja to ne znam, ne mogu se sjetiti sada. O komasaciji je Forišković više puta govorio. Predsj.: Jeste li s Jokićem kada razgovarali? Svjedok: Jesam, u Šidu u zatvoru. Tužio se je da je narodu zlo, da može da bi išao tužiti se Nj. Veličanstvu, da ima odviše policista itd. O Pelagićevim knjigama mi je također pripovedao, a čini mi se da je kazao da je i prodavao te knjige, i da mi čitaju kod vatre kad su kod konja. Predsj.: Niste li čuli za kakove resolucije koje će se 1 maja stvarati? Svjedok: Čuo sam da će se vladi podastrieti resolucija u kojoj se tuži da radnikom zlo ide. Predočuje mu se izkaz njegov dnev br. 83, odgovor na 15 pitanje. Svjedok: Jest tako je bilo kako sam ovdje rekao. Predsj.: Je li Lazo rekao da će se svakih 10 godina zemlja dieliti? Svjedok: Jest, i tom je govorio. Ja nijedne Pelagićeve knjige kupio nisam. Suočenje sa Lazom Foriškovićem. Forišković: Svjedok laže kad veli da sam ja govorio da će se svakih 10 god. zemlje dieliti. Ja sam njemu pripovedao o uredbam Mojsijevim i spomenuo kako se je tamo zemljište iz nova dieliti imalo. Svjedok: Mi smo razgovarali o svačem. Predsj.: Što vam je Koraćeva baba Lenka pripoviedala?

Svjedok: Tužila se je na Vitomira da ga je Pelagić svega izkvario. Da je prolumpovao 10–15 fr. uz tamburaše pjevajući socijalističku pjesmu. Predsj.: Vi ste kazali u iztrazi da je pjevao pjesmu "Proti bogu i vladaru“. Svjedok: Ako je socijalističku pjesmu pjevao, to je valjda ta „Proti bogu i vladaru“. Ja za tu pjesmu nit znao nisam, dok mi oružnik Mažuran nije o njoj kazivao. Suočenje sa obt. Nikolom Jokićem. Jokić: Sve je laž, što svjedok za me veli. Predsj.: (Predočujući obt. Koraću kajde): Odkuda vam ta „marselleisa”? Korać: Od tamburaškog primaša iz Šida. Predočuje se svjedoku Kereševiću izkaz Đoke Radojevića, dnev. br. 405. Svjedok: Ja nikada te pjesme pjevao nisam. Ovaj čovek laže kada govori to. Ja sam njemu čitao “Slobodu” i s njim razgovarao, ali nikada te pjesme pjevao nisam. Ja za socijalizam nikoga snubio nisam. Hot. Špiler: Forišković veli da je on vami govorio o Mojsijevim uredbam, a ne da će se dieliti svakih 10 god. zemljište? Svjedok: Nije on o Mojsijevim uredbam govorio ništa. Špiler: Kada ste Foriškovića vidili da čita „Narod. učitelja“, tko je prisutan bio? Svjedok: Nitko izim mene. Drž. odvj.: Gdje je čitao? Svjedok: U naslonu pred kućom. Držav. odvj,: Je li mogao svatko onamo? Svjedok: Jest. Prizvan bude svjedok Mita Ristivojević. Na generalna pitanja odgovara kao u zapisniku dnev. br. 97, time da sa nijednim od obtuženih u srodstvu nije. Bude propisno zaprisegnut. Na specijalna pitanja odgovara: Ja s nikim o socijalismu govorio nisam, nego sam čuo da će socijaliste praviti majalis. Predsj.: Koga ste mislili pod tim socijalisti? Svjedok: Lazu Foriškovića i Vitomira Koraća. Ja sam takođe kupovao Pelagićevih knjiga i to „Poslanicu bogu“, „Pir bezdušnika“ i „Poslanicu arhijerejskom saboru”. To sam kupio od Nikole Jokića. I od Ljubomira Crepulića sam kupio također knjiga, ali sam ih izgubio, pa sam onda od Jokića kupio. Kad sam čuo da se ne smiju čitati te knjige, dao sam ih djeci, a ona su ih izderala. Ja nisam čuo da je tko javno na sokaku čitao knjige. Predočuje mu se glede toga izkaz njegov dnev. br, 97. Svjedok: Ja ne znam, da sam tako kazao, možda sam se snubio. Ja nisam vidio da su čitali. Ja sam čitao ljudima pod mojim pendžerom, ali kasnije – kad sam čuo da se to ne smije, nisam više. O diobi zemalja nisam ništa čuo. Razgovarao sam s Foriškovićem, i on mi je pripoviedao o sveobćem pravu glasovanja. S drugimi obtuženicima nisam nikada govorio. Suočenje s obtuženici. Obtuženici ne primjećuju ništa na izkaz ovoga svjedoka. Drž. odvj.: Jeste li bili kod skupštine za majalis? Svjedok: Bio sam. Govorilo se je samo o svečanosti, kako će se upriličiti i da će se zamoliti kr. kotar. oblast za dozvolu. Ja sam brzo otišao i nisam više ništa čuo. Prizvan bude svjedok Sava Mihajlović. Na generalna pitanja odgovara kao u zapisniku dnev. br. 74 time da sa nijednim od obtuženih u srodstvu ne stoji, bude propisno zaprisegnut. Na specijalna pitanja odgovara.

Vitomir mi je kazao da ima za prodati Pelagićevih knjiga i nudio meni neka ih preuzmem na prodaju. Dao mi je do 10 komada, veleć da je slobodno prodavati ih. Ja sam od tih knjiga prodao samo jednu, ali ne znam da li „Poslanicu bogu“ ili „Pir bezdušnika“. Forišković mi je čitao u svom šusteraju „Narodnog učitelja“ i govorio mi kako ima u toj knjizi o ljekarstvu mnogo pisano. Vitomir mi je kazao više puta da će se praviti majalis, u proslavi 1 maja. Ja sam također i 10 nč. dao kad sam k Vitomiru 28/4 na dogovor došao. Vitomir je tada govorio, kako će se pripraviti slava, i da valja sabrati nekoliko forinti za grbove i barjak. Ne znam odakle se je ona svjetina zgrnula. O zemljištu i diobi zemljišta nikada nitko govorio nije. Suočenje sa obtuženici. Obtuženici ne primjećuju ništa na izkaz ovoga svjedoka. Prizvan bude svjedok Lazar Đuričić. Na generalna pitanja odgovara kao u zapisniku dnev. br. 77, time da sa nijednim od obtuženih u srodstvu nije. Bude propisno zaprisegnut. Na specijalna pitanja odgovara: Mene nitko nagovarao nije da stupim među socijaliste. Predočuje mu se izkaz njegov, dnev. br. 77. Ja toga nisam kazao u iztrazi. Meni nije nitko nudio knjiga, nego Ljubomir Crepulić nam je čitao na paši. Ja sam od njega kupio dvie knjige i to „Tumač“ i „Poslanicu arhijerejskom saboru“. Predsj.: Zašto ste ih kupili? Svjedok: Vidio sam da su knjige, pa sam mislio djeci dati kad u školu idu. Prizvan bude svjedok Svetozar Ličina. Na generalna pitanja odgovara kao u zapisniku dnev. br. 193, time da sa nijednim od obtuženih u srodstvu nije. Bude propisno zaprisegnut. Na specijalna pitanja odgovara: Mene nitko nagovarao nije da stupim među socijaliste. Nudio mi nije nitko knjiga, nego sam kupio sam od Koraća „Narodnog učitelja“ za 2 f. 50 nč. i „Odgovor na 4 družtvena pitanja“. Za drugo se ne sjećam. Meni je Korać kazao da su to vriedne knjige. Nisam ni vidio ni čuo da je koji od obtuženih narodu knjige Pelagićeve čitao. Nisam bio zvan na majalis, niti sam prinos kakav dao. Predočuje mu se izkaz njegov u iztrazi, dnev. br. 193. Predsj.: Vi ste tu kazali da vam je Forišković nudio „Narod. učitelja“, a danas velite da je to Vitomir bio? Svjedok: Ja se već ne sjećam pravo. Obt. Korać: Ja sam mu ga prodao. Svjedok: Ja sam čuo da bi se ljudi krivili na oblasti. Meni su dolazili ljudi iz stranih sela i pitali me što je s tim socijalizmom, a ja sam ih odgovarao od toga. Predočuje mu se izkaz njegov u istrazi, dnev. br. 193. Svjedok: Jest sve sam to čuo. Slušao sam kako narod po pijaci i po šorovima govori da valja bogataške zemlje oduzeti. Prizvan bude svjedok, Šandor Golub. Na generalna pitanja odgovara kao u zapisniku dnev. br. 211, time da sa nijednim od obtuženih u srodstvu nije. Bude propisno zaprisegnut. Na specijalna pitanja odgovara: Ja nikuda zalazio nisam, pa ništa ni ne znam. Lazo Forišković stanuje u mojoj kući. U zadnje vrieme čuo sam da će se slaviti 1 maj, a što će se tu slaviti, to ja ne znam. Lazo Forišković mi je nudio „Narod. učitelja“, ali ja ga nisam uzeo, jer mi je preskup bio. Ne znam da je Lazo komu što čitao. Predočuje mu se izkaz njegov, dnev. br. 211.

Svjedok: Ja ne znam da li je Lazo čitao baš samo Pelagićeve knjige, samo znam da je čitao knjige i da su k njemu prijatelji dolazili u njegov šusteraj. Ljudi se ne bi dugo kod njega zadržavali, samo jednom su do 10 sati u noći bili. Predočuje mu se izkaz njegov u iztrazi, dnev. br. 211. Svjedok: Ne znam. Moja kapija je cielu noć otvorena. Lazo me nije nagovarao da među socijaliste pođem, on me je samo zvao da na majalis dođem. Predsj.: Jeste li šta čuli da Lazo i prijatelji njegovi govore o kaluđerima i zemljama? Svjedok: Jedne večeri, kad sam išao u svoj stan, čuo sam kod Laze u sobi razgovor. Govorio je Lazo ljudem o nekakovim zemljama, o kaluđerima i o spahijama. Vidio sam i ljude iz Prnjavora, koji su došli k Lazi, malo s njim u avliji razgovarali, pa onda otišli. Suočenje sa Lazom Foriškovićem. Obtuženi ne primjećuje ništa na izkaz ovoga svjedoka. Prizvan bude svjedok Milan Radojčić. Na generalna pitanja odgovara kao u zapisniku dnev. br. 370. time da sa nijednim od obtuženih u srodstvu nije. Bude propisno zaprisegnut. Na specijalna pitanja odgovara: Čuo sam da će 1 maja biti sbor. Cvetin Berić mi je kazao da će se govoriti o tom kako će se manastirske i spahinjske zemlje podieliti. Obtuženi Ljubomir Šoić je kazao da ima odviše činovnika, da će i meni plaću skinuti, i da ću u poderanim cipelama ići. Predsj.: Što znači rieč „boba“, koju je Šoić rabio? Svjedok: To su oni ljudi koji nisu Sriemci. Šoić je kazao da bi valjalo činovnike iz ureda pobacati i protjerati. Bilo je to jednoga dana oko 5 ili 6 sati po podne, a stajalo nas je kakovih 10–12 ljudi na okupu kad je Šoić to govorio. Većinom su mu se ljudi smijali. Predsj.: Što vi mislite, je li on to u šali govorio ili u istinu? Svjedok: Meni se čini da je on to u zbilji govorio. Da je Šoić što o manastirskim zemljama govorio, to nisam čuo. Suočenje sa Ljubomirom Šoićem. Obt. Šoić: Ovaj čovek ne govori pravo. On je mene prvi pitao što je to u Šidu, i pitao me je hoćemo li onamo. Kazao mi neka upregnem konje. Pitao me je hoće li barjak doći i hoću li ja poda nj, a ja sam kazao: „ako ćeš ti, hoću i ja“. Ono što sam ja govorio, to je bila šala, a ne zbilja – kako to on tvrdi. Predsj.: (svjedoku) Je li obtuženi o bobama više puta govorio? Svjedok: Jest dva do tri puta. Branitelj: Kada je obtuženi te bobe spomenuo, je li govorio što o narodnosti? Svjedok: Nije, to ne znam. Branitelj: Koga je on pod tim mislio? Svjedok: Blagajnika i bilježnika. Branitelj: A druge činovnike nije pod tim mislio? Svjedok: Nije, samo pomenutu dvojicu. Obtuženi je kazao da mi ovih ne trebamo, da ćemo mi naše. Držav. odvj.: (obtuženomu) Što vi mislite pod riečju „boba“? Obt. Šoić: Ljude koji jašu na magarcima, kako su bošnjaci bjegunci i cigani. Konstatira se da se pod riečju „boba“ razumjevaju stranci, koji nisu rođeni Sriemci. Prizvan bude svjedok Todor Maksimović. Na generalna pitanja odgovara kao u zapisniku dnev br. 376, time da sa nijednim od obtuženih u srodstvu ne stoji. Bude propisno zaprisegnut. Na specijalna pitanja odgovara: Obtuženi Ljubomir Šoić govorio je da treba učitelju dati na godinu samo 100 for. plaće i da treba da u poderanim cipelama ide. Govorio je i za barjak, da će ga podignuti u Šidu.

100

Bilo je govora i o bobama. Predočuje mu se izkaz njegov u istrazi dnev. br. 376. Svjedok: Ne mogu posvjedočiti da je učitelj rekao da će i on ići pod crveni barjak i da će iz ureda izbaciti bobe i sve činovnike. Predsj.: Zašto si protuslovite; u iztrazi ste ovako kazali, a danas opet drugačije? Svjedok: Ja to nisam čuo osobno, ali sam čuo od drugih da je tako govorio. Suočenje sa obt. Ljubomirom Šoićem. Obt. Šoić: Ovaj svjedok može posvjedočiti da sam se ja samo šalio. Držav. odvj.: Predlažem, da se pročita zapisnik sastavljen kod obć. poglavarstva u Kuzminu, dnev. br. 19 a. Čita se zapisnik ovaj i konstatira da je svjedok i ovdje isto tako kao i u iztrazi govorio. Predsj.: Što se razumjeva pod izrazom „boba“? Svjedok: Ne znam. Iza toga odgodi pretsjedatelj razpravu na 3 sata poslje podne. U 3 sata poslje podne nastavlja se razprava. Predsjedatelj proglasi zaključak da se svjedok Ljubomir Crepulić ne imade zapriseći, dočim se svjedok Nikola Jojkić imade zapriseći. Svjedok Nikola Jojkić bude propisno zaprisegnut. Prizvan bude svjedok Martin Novoselac. Na generalna pitanja odgovara kao u zapisniku dnev br. 388, time da sa nijednim od obtuženih u srodstvu ne stoji. Bude propisno zaprisegnut. Na specijalna pitanja odgovara: Marko Novoselac došao je k meni, neka idem u dućan k Hamburgeru. Ja odoh i nađoh ondje 4–5 ljudi. Obtuženi Dudić govorio je tu o nadničarima. Johan Pop je kazao da ima u sriedu ročište kod suda u Šidu, da je dobio pozivnicu, a Dudić mu reče da neka ne ide, jer da u Šidu više nema ni kotar. oblasti. On je kazao da ne treba više ni sudova ni činovnika, da treba samo jednog učitelja. Vikao je također: "dole s načelnikom, dole s bilježnikom". Ja sam ga gledao u zatvor spraviti, nu on se nije dao, nego se je opirao. Sutradan smo bilježnik i ja s njim zapisnik pravili i pitali ga je li on sve to govorio, a on je kazao: „kako ne bi, kad je sve to živa istina.“ Na me hotio u dućanu Hamburgera, kad smo ga arestirali, navaliti i pograbio je za stolac. Ja sam ga doduše našao gdje pije rakiju u dućanu, ali ne bi rekao da je bio pijan, a i on sam kazao je drugi dan da je triezan tada bio. Suočen je sa obtuženim Lazom Dudićem. Obt. Dudić: Nije istina što svjedok veli, ja nisam to govorio, nego su me oni koji su u dućanu bili pitali je li istina da je tako u Šidu. Prizvan bude svjedok Johan Pop. Na generalna pitanja odgovara kao u zapisniku dnev. br. 899, time da sa nijednim od obtuženih u srodstvu ne stoji. Bude propisno zaprisegnut, na specijalna pitanja. Bude posebno zaprisegnut. Bio sam kod Hamburgera u dućanu i razgovarao s njim. Na to došao obtuženi Lazo Dudić i uplete se s nami u razgovor. Reče da će nadničari ljetos skupi biti. Nadalje reče da u Šidu nema više ni suda ni kotar. oblasti, sve da je izbacano. Na to je Hamburger poslao po načelnika Novoselca. Ja sam kazao da imadem pozivnicu za sud u Šidu, ali obtuženi mi reče da u Šidu nema više ništa, nikakvog suda, samo da je jedan učitelj i ministar, koji će sada suditi. Istina je da je vikao: „dole s načelnikom, dolje s bilježnikom“. Bilo je prisutno kakovih 8 ljudi kod toga. Ne znam da li je pijan bio. Vikao nije dugo. Suočenje sa obtuženim Lazom Dudićem. Obtuž. Dudić: Svjedok ovaj laže. Not. Špiler: (svjedoku) Kako se je obtuženi ponašao kada je načelnik došao? Svjedok: Otimao se je, nije se dao voditi, ali vidio nisam da bi se bio latio stolice.

101

Čita se prema obtužnici i to prijava dnev. br ad. 24. Pismo Koraća čika Vasi, izkazi svedok Uglješe Ranisavljevića dnev. br. (101), Joce Kulakovića dnev. br. (117), Vase Pejića dnev. br. (141), Steve Đermanovića (142), Petra Acića (150), Dušana Prnjaića (155), Save Papića (164), Dra. Dragutina Grčića (178), Mite Pisarovića (185), Petra Mrkića (196), Čede Cvejića (203), Milivoja Foriškovića (207), Stevana Koičkoga (210), Milana Mankovića (234), Paje Novakovića (2b3), Radoslava Šimunovića (26), Adama Anastasijevića (473), Miška Bereka (293), Srete Stojšića (304), Gavre Pantelića (243), Mike Popovića (245), Josipa Mejića ( 7), Pere Đurđevića (354). Stevana Antonijevića (368), Šandora Kostića (379). Đoke Radojevića (405), i svjedodžbe o ponašanju i imetku obtuženika (dnev. br. 319, 320 i 325). Na to izjavi presjedatelj da je dokazni postupak dovršen i podiele rieč drž. odvjetniku da stavi svoj konačni predlog. Drž. odvj. Obrazloži sav uspjeh dokaznog postupka i moli da se obtuženi prema obtužnici proglase krivim i da se osude. Moli, da se nakon pravomoćnosti osude pošalju spisi kr. kotarskom sudu u Mitrovici kao tisk sudu radi prekršaja § 20 tiskovnog zakona. Branitelj. Moli da se branjenici njegovi bezuvietno od obtužnice odrieše, jer krivnja njihova ničim dokazana nije. Knjige koje su čitali i tobože raširivali nisu zabranjene bile, a i oblasti je dosta dugo poznato bilo da se oni čitanjem tih knjiga bave. Družtva nisu nikakvog ustrojili, a najmanje potajnog dapače na sastanku svom za majalis zaključiše prijaviti program kr. kotar. oblasti. Moli stoga da se bezuvjetno od optužbe rieše. Obt. Korać. Navađa da ni on kriv ništa nije, da nije nikakovih zlih nakana gojio, da je bio uvjeren da sve što je činio da je je slobodno bilo činiti, pa moli da ga se od obtužbe rieši. Predsjedatelj na to izjavi da se rasprava odgađa i da se se osuda „sutradan u 5 sati poslije podne proglasiti. Dne 27/ 7 1895 u 5 sati posle podne nastavlja se razprava. Predsjedatelj proglasi u javnoj sjednici u prisutnosti drž. odvjetnika obtuženih i branitelja osudu sa bitnim razlozima njezni pročitav ujedno i upravljene zakonske ustanove i poduči obtuženike o pravnimi ljekovi, kojimi se poslužiti mogu, naime o žalbi ništavnoj i prizivu, pa obtuženi Korać izjavlja: Ja nisam kriv, jer redar Jakšić je znao za to i podnio prijavu, a i nekoji činovnici kupovali su knjige Pelagićeve. Sam Forišković nosio je u obć. ured prodavati knjige. Ja nisam znao da je sve to zabranjeno, pa stoga ne mogu ni kriv biti. I kazna je prevelika, sve kad bi i bio kriv štogod. Molim stoga prepis osude da mi se dostavi, jer ću uložiti proti osudi priziv na žalbu ništavnu. Obt. Forišković: Moli trodnevni rok za promišljanje. Obt. Jokić: Prijavlja proti osudi žalbu ništovnu i priziv i moli odpravak osude branitelju. Obt. Šoić i Dudić: Mole trodnevni rok za promišljanje. Drž. odvj. Prijavlja protiv osudi ništovnu žalbu radi odriešujućeg akta §-u 285 k. z. Svi obtuženi mole da budu na slobodu pušteni. Drž. odvj. Pristaje da se Jokić, Šoić i Dudić na slobodu puste, dočim se protivi tome da bi se i Korać i Forišković na slobodu pustili. Sudbeni se sbor povuče sa perovođom u viećnicu da stvori zaključak o molbi obtuženika i predlog javnog tužitelja, pa nakon objavljenog viećanja, povrativ se u sudnicu, proglasi predsjedatelj zaključak da se obtuženi Lazar Forišković, Nikola Jokić, Ljubomir Šoić i Lazar Dudić puštaju na slobodu, dočim se obtuženi Vitomir Korać imade i nadalje u zatvoru pridržati. Obtuženi Vitomir Korać prijavlja pritužbu proti ovom zaključku, jer nema razloga da se i nadalje u zatvoru drži, pošto sada kad zna daje to zabranjeno ne bi više čina opetovao. Vitomir Korać bude u zatvor odveden, dočim su ostali obtuženici na slobodu pušteni.

DAZ – SSM, DK

Sr. Mitrovica, 27. jula 1895

102

Tekst sudske presude,

U ime Njegova Veličanstva kralja! Kralj. sudbeni stol u Mitrovici danas, 27 srpnja 1895, pod predsjedom kralj. predsjednika kr. sudbenog stola Dra Stiepana Posilovića i u prisutnosti kralj. sudbenog vjećnika Koste pl. Novića i kralj. sudbenog pristava Samuela Špilera kao sudaca, kr. prislušnika Edmunda Lukinića kao perovođe, vrhu obtužbe kralj. državnog odvjetničtva proti Vitomiru Koraću, Lazaru Foriškoviću, Nikoli Jokiću, Ljubomiru Šoiću i Lazaru Dudiću radi prestupka označenog u §§ 285. 286 a 287 a-g. 300. 302 p 305 k. z. podignute obtužnice od 12 srpnja 1895. br. 2219, nakon odredbom od srpnja ... br... naređene i u prisutnosti kralj. državnog odvjetnika Dra Antuna Salaja, obtuženika Vitomira Koraća, Lazara Foriškovića, Nikole Jokića, Ljubomira Šoića i Lazara Dudića, branitelja odvj. Dra Frana Kucelića za obtuženike Lazara Foriškovića, Nikolu Jokića, Ljubomira Šoića, dne 25 i 26 srpnja 1895 održane glavne razprave, na temelju po tužitelju sastavljena predloga da se obtuženici po optužnici krivimi proglase i osude, sudio je: I Vitomir Korać, 18 god. star, rodom i prebivalištem iz Šida, grč. iztoč. vjere, neoženjen, odvjetnički pisar. pismen, sudbeno neporočan, II Lazar Forišković, 36 god. star, rodom i prebivalištem iz Šida, grčko iztočne vjere, živi u konkubinatu. otac 1 dieteta, cipelar, pismen, sudbeno neporočan. III Nikola Jokić, 45 god. star, rodom i prebivalištem iz Šida, grčko iztočne vjere. otac 4 diece, ratar i nadničar, pismen, sudbeno neporočan, IV Ljubomir Šoić, 47 god. star, rodom i prebivalištem iz Kuzmina, grčko iztočne vjere, udovac, otac 3 diece, ratar, obćinski vjećnik, pismen, sudbeno neporočan i V Lazar Dudić, 28 god. star, rodom iz Pivnice, grčko iztočne vjere, oženjen, otac jednog dieteta, prebivalištem u Šidu, nadničar, nepismen, sudbeno neporočan, krivi su da su prva trojica pod začetničtvom Vitomira Koraća u godini 1894 širili ateistička, državnom ustrojstvu protivnih socialističko-komunistlčkih prevratnih načela; da su za ostvarenje tih načela u Šidu i okolici Šidskoj javno i pred više ljudih dali čitati i tumačiti, čitali i tumačili knjige Vase Pelagića iz Beograda, koje su svojim smjerom i sadržajem uperene proti bogu, vjerozakonu, državnoj vlasti, državnim uredbam, slobodnom vlastničtvu i posjedu, slobodnoj samoupravi i raspoložbi građana, državni zemaljskim i obćinskim uredbam, pojedinim staležom, družbam vjerozakonskim građanskoga družtva; da su te knjige prevratna sadržaja Ljubomiru Crepuliću i mnogim drugim žiteljem Šidskoga kotara preporučivali, hvalili propagirali; da su takovu prevratnu nauku i na svoju ruku među radničkim i seljačkim stalešem Šidskoga kotara i okolice širili; da su dakle nukali, poticali i nastojali zavesti na dela nećudoredna i po zakonih zabranjena, ponizivali i nastojali razdrmati pravne pojmove o vlastničtvu; Ljubomir Šoić, da je u Kuzminu ovoga proleća javno i pred više ljudih druge bunio, govorio da će on prvi ići pod šidski crveni barjak, pa da će morati i kuzminski učitelj pod isti, da učitelju ne treba toliko plaće, da mora ići u poderanih cipela, da će on iz ureda pobacati „bobe“ t. j. činovnike obćinske u Kuzminu koji nisu rodom iz Sriema; dakle nukao i nastojao zavesti i na mržnju i prezir proti obćinskim urednikom pogledu njihova uredovanja i na njih zabranjena po zakonih, a Lazar Dudić, da je 9 lipnja t. g. u selu Strošincih javno i pred više ljudi pred dućanom Bernharda Hamburgera dovikivao "dole sa načelnikom, dole sa bilježnikom, što će vam da ih samo plaćate čuli ste kako je u Šidu, tamo je izćeran načelnik i bilježnik, niti ima suda niti kotarske oblasti; naloge ne treba

103 nikakove izvršavati, niti se pozivom odazvati; niste ludi da se za 40 do 50 nč nadničite“, da je dakle druge nastojao razdražiti proti obćinskim organom u pogledu njihova uredovanja i na djela zakonom zabranjena, pa su time počinili Vitomir Korać, Lazar Forišković i Nikola Jokić prestupak javnog ponižavanja uredaba odnosećih se na vlastničtvo i odobravanje čina nezakonitih označen u § 305 k. z., a Ljubomir Šoić i Lazar Dudić prestupak bunjenja i odobravanja čina nezakonitih označen u §§ 300 i 305 k. z.; te se toga radi osuđuju Vitomir Korać, Lazar Forišković i Nikola Jokić po § 305 k. z. zatvorom, i to: Vitomir Korać od pet (5) mjesecih a Lazar Forišković i Nikola Jokić na četiri (4) mjeseca, a Ljubomir Šoić i Lazar Dudić po § 305 k. z. s obzirom na § 267 k. z. svaki na kazan zatvora od dva (2) mjeseca, i imadu platiti troškove kaznenog postupka i ovrhe kazni koji se neućerivim proglašuju, dočim se po § 250 t. 3 k. p. od obtužbe riešavaju Vitomir Korać, Lazar Forišković i Nikola Jokić, da su se sjedinili u potajno družtvo u svrhu širenja gore navedenih prevratnih načela, da su to družtvo nahvalice pred poglavarstvom krili, za to družtvo potajno prozvano „šidski socijalisti kupili do 100 članova, i to potajno družtvo u istinu i utemeljili, i time počinili i prestupak dioničtva u družtvih potajnih označen u §§ 285 286 i 267 k. z., a Ljubomir Šoić i Lazar Dudić, da su nukali i nastojali zavesti na razdore neprijateljske stanovnike državne jedne proti drugim, i tim počinili prestupak draženja na neprijateljstva proti narodnostima itd., označen u § 302 k. z., a konačno i Lazar Dudić da se je proti načelniku Martinu Novoselcu, koji je njegovo arestiranje odredio, da osujeti svrhu naloga opro, prihvatio za stolicu, te time počinio prekršaj suprot javnim ustanovam i naredbam spadajućim na obću sigurnost označen u § 312 k. z.

Razlozi : Već od dulje vremena se opazilo u Šidu i okolici šidskoj njeki neobični pokret u družtvu ratarskom i obrtničkom, koji je upozorio oblasti da na istim budnim okom bdiju. – Vodili se razgovori na raznih mjestih vređajući vjerozakon, boga, dinastije, oblasti, a napose sveštenike, kaluđere, mantijaše, te se mnogo spominjalo i to da će se dieliti zemljišta, da će biti sve jednako, naročito vlastelinska i manastirska zemljišta da će se dieliti i u skupnu zadrugu sastaviti – spojiti, odakle će svi podjednako moći uživati. Tako to potvrđuju naročito Đoka Radojević, Aćim Anastasijević, paroh u Šidu, dakle posve vjerodostojna osoba, Radoslav Šimunović, Šandor Kostić, Josip Mejić, Čeda Cvejić, Petar Mrkić, kr. javni bilježnik u Šidu Dr. Grčić, obćinski nadredar u Šidu Sava Jakšić i ini. Naposeb o tom iskazuju: Đoko Radojević (dbr. 405) da je on pitao Stevu Kereševića i Mitra Lukića što socijalist hoće, a oni mu rekli da oni hoće da budu svi jednaki, da ne bude nikakovih činovnika, da ne ima vlastih, da socijaliste hoće spahinjska i manastirska zemljišta razdieliti; Aćim Anastasijević o tom izkazuje (dbr. 473), da je čuo govoriti u vinogradu od radnika, da će svaki radnik dobiti dnevno 1 for., a ako radi for. dnevno, da će 1 maja doći iz Beograda u Šid jedan učeni čovjek, koji će dieliti zemlje spahijske i druge, a počet će se sa patrijarhovimi zemljami, jer nije pravo da patrijarh nosi krunu koja vriedi 100.000 fr. a narod da gladuje; Tošo Ninković mu je pripoviedao kako neki socijaliste kane dieliti zemljište, čuo je od Drage Slavujevića, da je rekao Milutin Stanojević da treba u crkvu konje voditi, a ne službu božju obavljati; Radoslav Šimunović (dbr. 265) o tom izkazuje da je čuo od sokačkih razgovora da će se dieliti spahinjska i manastirska zemljišta, a od jednoga Adaševčana je čuo pod kapijom kr. kotarskog suda u Šidu govoriti da bez budže neće biti ništa, da se uzmognemo oprostiti mjesečara; Šandor Kostić (dbr. 379) u tom pogledu izkazuje da je čuo da su u Kuzminu pred njegovim dućanom paori govorili da će na 13 maja biti u Šidu velika skupština, pod crvenim barjakom, i da će se na tom skupu ustanoviti novi zakoni, da neće biti više popova i činovnika, i da će se zemlje spahijske i manastirske među svietinjom dieliti; Josip Mejić (dbr. 17) o tome veli da se je

104 u Šidu a i Tovarniku, gdje on prebiva, govorilo, da bi imali biti ravni seljak i gospodar, da spahija ima mnogo a sirotinja ništa, pa kada se bude barjak dizao da će se jednako dieliti; Čeda Cvejić (dbr. 203) u tom pogledu izkazuje da mu je rekao Dejan Vičanović da je početkom maja bio kod Mite Ristivojevića u Šidu, gdje je više svjeta bilo, i cipelar Lazo Forišković, i da su se razgovori vodili o tom kako će se zemlje dieliti; a Tomo Vereš da mu je u kancelariju došao i pitao što će biti u Šidu, jer se je u Privinoj Glavi dobovalo da će u Šidu biti na brdu Klenu velika skupština i da će se zemlje dieliti i da će doći jedan veliki gospodin iz Srbije, Petar Mrkić iskazuje u tom pogledu, u dbr. 196 da su do 13 maja razne verzije kolale u Šidu, da će se dieliti vlastelinske zemlje, da će doći njeki gospodin iz Srbije koji će dieliti zemlje i pravice, a to će biti na Klenu kod Privine Glave na prvoga maja; kralj. javni bilježnik Dr Dragutin Grčić u Šidu (dbr. 178) glede toga veli da se mjestimice pronele razne verzije, jedni vele da se traži obće pravo glasa, mali posjed, drugi vele da će biti dioba zemalja, njeki opet vele da će se pritisnuti posjednici zemlje neradom time što neće radenici zemlje obrađivati; svaki sokak imao drugu verziju, drugi program; neuki narod sam nije znao kamo taj pokret smjera, pa je uz sve pristao, neznajuć što traži i neznajuć za posliedice; nadredar Sava Jakšić u Šidu izkazao je pod zakletvom na glavnoj razpravi, da je čuo iz razgovora po ulicama i koliko je mogao od naroda dočuti, uvrežila se med narod ta pomisao da socijaliste kane izposlovati da budemo svi jednaki, da ne ima više gospode i da se imaju zemljišta sva podjednako među narodom podieliti; narod je bio jako uzrujan proti svakom činovniku i popovom; veli da mu je prijavio Svetozar Stojanović da je čuo na kolodvoru šidskom, gdje je Nikola Vukmanović govorio pred više ljudih, da treba sve zemlje djeliti; ovi razni glasovi o diobi zemalja, veli Sava Jakšić, prouzročili su u Šidu kod bolje stojećih ljudi duševnu uzrujanost i nemir. Izvidi povedenimi najpre redarstvenimi a onda sudskimi ustanovljeno je da su gornje viesti med ratarski narod širili obtuženici, a kao sredstvo širenja tih načela upotriebili su knjige Vase Pelagića i to: „Poslanica Bogu“, „Poslanica arhijerejskom saboru u Beogradu“, „Narodna prava“, „Stvarni narodni učitelj“, „Pir bezdušnika i veličanstvo radnika“, „Glas Srbije i njenog naroda“, „Socijalizam“, „Odgovor na četiri družtvena pitanja“. Te knjige pune su anarhističkih, komunističkih, prevratnih načela, naperenih proti vjeri, Bogu, proti svećenikom, vladarom i dinastijom, kaluđerom, naročito i najvećma proti slobodnom vlastničtvu. Primjerice navađa se iz tih knjiga; „Poslanica Bogu“ str. 4: „Ali po čem se zna i vidi svuda, kud god se okrenemo, da ljudi i narodi troše vreme i grdne sume na tu veru u savaota, i da se zbog tog grozno zavađaju i satiru... Čovjek nauke i prijatelj istine i naroda, ljudi, ne može na tako što ravnodušno gledati, ako nije i on potonuo u more nevaljalstva“. Str. 5: „Danas i svaki razuman seljak vidi i saznaje da tolike troškove, dangube i robske molitve i ceremonije ne bi udario na narod i ljude ni ciganski Faraon i aračlija, a kamo li bog pravde i istine. Jer kad bi bog tako što tražio, značilo bi da je on tiranin, i šareni komedijaš koji nema ni iskre ljubavi prema narodu niti unutrašnje vrednoće, pa to ništavilo svoje pokriva velikim sjajem ceremonija i drugim svakovrsnim šarenilom. Time mantijaši i njihovi bogomoljci grozno ponižavaju njihovog boga i protivureče onim titulama koje oni dadoše svome bogu, da je on: svemogući, sveznajući... “ Str. 6. Ma da mi na osnovu neporečenih dokaza koje nam pružaju tačne nauke i čisti razum ne vjerujemo ni u kakve bogove i đavole mantijaške, ipak obraćamo se sa ovom poslanicom onome bogu koga mantijaši zovu: svemogućim, sveznajućim... Dragi bože . . . dolazimo da te najpokornije molimo, da nam neodložno ispuniš sledeću molbu našu, koja nije teška ni za običnog čovjeka... učini, dragi bože da majka nosi i rađa decu bez uštrka, bez štete svoga tjelesnog zdravlja... Rađanje može biti na pupak oko koga nema kosti, i koji može elastično udešen biti da i najkrupnije dete bez bolova izići može.“ Str 7: „Drugo, učini, da novorođeno dete bude odmah, čim se rodi podpuno zdravo, snažno, razumno i odraslo, tako da može

105 odati, govoriti, misliti i raditi. Jer poniženje je za čovjeka da bude ispod ždrebeta, koje čim se oždrebi: oda, igra se...“ Str. 9 in fine: „Pogledaj bar koji put, bože, kako izgledaju usevi i razna voća posle silne oluje s gradom, pa ćeš se uveriti, da bi najpokvareniji faraon gorko uzdahnuo za onolikom štetom narodnom, koja, po mišljenju naroda, dolazi po tvojoj volji. I tu bruku tvoju doneli su tvoji mantijaši, učeći svet da sve na svetu biva po tvojoj volji.“ Str. 10 in fine: „Učini da svi ljudi budu toliko mudri i čestiti, da se svugda i svagda udružuju u velike zemljoradničke, zanatlijske, i proizvođačke zadruge, u kojima će svi ravnopravno raditi i imati jednaka prava na prosvetu i uživanje svega onoga što traži za čovjeka nauka o zdravlju. Taka uredba najjači je tvorac sreće, sloge bratske, solidarnosti, zdrave svesti, trajne vrednoće, uzorite lepote i pravog morala, jer tu nestaje proklete današnje vlastitosti lične, privatne svojine, koja danas donosi i razvija sva zla, sva nevaljalstva i sve nesreće društvene. Dragi bože, ili to moraš učiniti pa time dati pravog stasa rodu ljudskom, ili moraš ljude udesiti da žive bez hrane i odeće i da mogu kao ptice preletati gore i doline, mora i jezera, i dolaziti na tvoje večno pune trpeze i ambare, koje ti još nemaš, ali koje ti moraš urediti ako ove zakletve i molbe naše ne poslušaš... učini, bože, da na svakom klasu kukuruza rodi bar 2.000 zrna... jer nedostojno je boga da mu se deca muče za sitan ništavan rod“... Str. 12 „Doduše Sveto Pismo veli da je taj buntovnički duh dospeo i posejao sam Isus Hristos, tvoj sin, rekavši u jevanđelju: da reči i obećanja ne vrede bez dobrih dela. Može biti da si ti i dopustio podlim čivutskim varalicama da zbog toga obese Hrista, jer ceo svet čudi se takoj tvojoj nečovečnosti, kojom si pustio sina na vešala i bezbrojni svet u muku i nesreću zbog rođenja njegova“... Str. 13:..„Zbog toga izjavljujemo ti, preblagi bože, da ako ne ispuniš molbu našu do gore označenog roka, onda te ostavljamo, kao i sve tvoje dosadanje vere i verice, bogomolje i molitve, pa primamo onu uzvišenu veru koja ne košta ništa i ne traži od nas ništa, a u kojoj nema ni bogomolja ni manitijaša, ni religioznih sekata ni ceremonija… “Neka vide klevetnici da mi kao i svi jednomišljenici imamo i Boga i veru i crkvu i moral, za koju veru više radimo i žrtve prinosimo nego li svi pobožni mantijaši na svetu. Ali naša vera nema idola, ceremonija, mantijaša ni mantijaških dućana i molitvica, koje vode poreklo svoje od kineskih, indijskih i čivutskih mantijaša i drugih sebičnjaka i gotovana narodnih i čovječanskih…” “Poslanica arhijerejskom saboru u Beogradu”, str. 14: “Zini zemljo, te progutaj lažne osvećene i neosvećene pastire duhovne, što pod imenom boga i Hrista lažu, truju, isisavaju, zavađaju i satiru ceo svet i svetinju istine i pravde…” str. 16: “Čuvajte se onih što rade i govore u ime Boga i Hrista, a nikad nisu imali niti imaju punomoćija za to, jer tu su najpodlije varalice naroda…” “Stvarni narodni učitelj”, 675 str.: “Za gotovana nije to ništa, ali za radnika čoveka to je ubistvo, i njemu se paraju grudi od tuge kad vidi kako mu propada tolika zarada zbog praznika nekog Petra i Pavla, Ilije i Pantelije, Ivana i Đurđa, velike i male gospođe i drugi svetitelja, kao što je Ognjena Marija i Marija Egipćanka koja je bila do pokajanja najrazvratnija ženska onog vremena…“ Str. 676: “Narod treba da zna da su praznici a tako isto i molenje bogu i crkvi ujdurma, majstorija narodnih varalica i ugnjetača – mantijaša i vlastnika spahija i drugih badavadžija…“ Str. 677: “Docnije popovština doda još uz taj sedmi dan molitve i čitavu silesiju drugih praznika, da bi time imala još više vremena zaglupljivati narod i isisavati njegovu zaradu u vidu: pripali ikoni sveću; podaj na tas prilog svetome hramu; i priloži što popu kad miroše, kad poškropi vodicom itd. Da bi natrpali što više preko godine praznika i svetaca, stavili su da se svetkuje ne samo dan rođenja i smrti jedne čivutkinje Marije, nego čak i njene haljine pa i dan kad je ona zatrudnila. Dimitrije, Pavle i Nikola bili su pravi janjičari, pa eto i njih kao i bludnicu Mariju Egipćanku staviše u kalendar kao svece i praznike sa nalogom da ih narod praznuje. Apostol Petar bio je izdajica Hristov i pisao udvaračke poslanice, pa eno i njega, zauzima ugledno mesto među svecima. Kad pogledaš u stare ikone, vidiš sve neke trbušaste, ugojene i sa krunama, mitrijama svetitelje, a samo jednog

106 vidiš suvog sa trnovim vencem na glavi, Hrista, koji zaslužuje svaku poštu…“ Str. 689: “Pa u čemu se sastoji taj nesrećni uzrok koji nagoni ljude da varaju i kradu, da zakidaju i stamanjuju?... Taj kužni, sramni, ubilački i nesrećni uzrok – uzrok i povod svakoj prevari i krađi jeste glavom privatna svojina, pravo vlastitosti, lična svojina koji dieli zemlju, zgrade, alate i proizvodnju na moje i tvoje, na naše i vaše. Ta ubilačka gagrica nagoni čovjeka na svaku prevaru i krađu. Privatna svojina tvorac je sviju rđavština. Ona donosi ne samo prevaru u krađu, ubistvo i podlost, nego ona ruši brak i moral, poštenje i nevinost. Ona nagoni siroticu da u krajnoj nuždi proda mladost i čestitos svoju, a bogatašice to čine od dembelskog i razvratnog života, a i to donosi nagomilana u jedne ruke lična svojina, koja hrani i baca u razkalašan život bezbrojne gotovane…” Str. 711 in fine: „Da manastirska imanja i zdanja postanu zadrugarska gazdinstva ili proizvođačke zadruge, a kaluđeri ukinuti. Jer drvo koje ne rađa dobra ploda, treba da se poseče i u vatru baci. Manastiri i mantijaši njihovi nekada su vredili nešto, a danas oni ovaki kaki su, služe na štetu i razvrat naroda i ljudi i na uštrp nauke i progresa...” Str. 739 in fine: „tek počem u sistemu (redu) sadanjih zakona uredaba i sudija nema onih načela, koja odgovaraju zakonima prirode ljudske i zakonima istinske pravde, to treba svojski raditi, da se malo po malo ukinu svi sadanji sudovi i sve plaćene sudije od paragrafske pravde ...” Str. 753: „Vreme je već da se ukine današnji monarhijsko- dinastički i birikratsko-buržoaski sistem društvenog uređenja i upravljanja jer on stvara zla i ubistva, i veliku većinu privrednog naroda ljudstva baca i gura u bedu i razvrat, u pogibiju i siromaštinu, a samo malu manjinu grli i podiže do slave i bogatstva ...“ Str 764: „Da manastiri budu privredne, prosvetne i moralne škole, – da kaluđeri žive u svemu kao i ostali građani, te da već jednom prestane ono grozno širenje razvrata i sifilisa oko manastira.” „Narodna pravda“ str. 14: „...nema sreće čovečanstvu, dogod se ne udavi poslednji vladar sa crevima poslednjega popa“... Str. 37 in fine: „… Narodno pravo i njegova potreba traži da nijedna kancelarija, sudnica, škola, skupština i javna zbornica ne smeju znati ni imati slike vladajuće dinastije ni vladajućeg vladara... Turska carevina nema sultanovih slika niti njegovog lika na novcu i markama, pa muhamedanci više ga poštuju no Srbija i Austrija svog vladara. Ako slika vladaočeva može osvetljavati noću kancelariju, školu, sudnicu, skupštinu i privatnu sobu i kavanu onda ćemo dragovoljno odobriti one troškove koji se na njih izdavaju i čine. Bez toga su i slike vladaočeve i ikone prava šteta i poniženje naroda, nauke i veka svog, koji se zove vek civilizacije” „Pir bezdušnika”, str. 9: „Ali malo ko je pomišljao da tu divotu, da tu krasotu i veličanstvenost nije tako gotovo spustio s neba mantijaški svemogući bog, niti je to izrađeno rukama nekog istoriskog ili suvremenog privilegiranog, krunisanog veličanstva, ili mitronosnog visokog preosveštenstva.” „Spas Srbije”, str. 3: „…vreme je već...“ vidi str. 753 „Stvarnog narodnog učitelja”. Str 14: „…onda je dužnost narodnoj skupštini, da uredi manastire, da postanu velika zadrugarstva...” “Socijalizam” str. 156: „Tek priznavati pojedincima pravo na privatnu svojinu zemlje jeste uvreda prirodnog prava drugih ljudih... Ako se setimo svega što je rečeno o rđavštinama koje nam donosi privatna svojina, onda možemo s pravom reći, da će ona zemlja biti dolina raznih zakonitih i nezakonitih civiliziranih i prostih grabljivaca, jadnika, varalica, ugnjetača, eksploatatora, ubica nesrećnika, dogod na njoj bude postojalo pravo na ličnu, privatnu svojinu, imovinu.“ „Odgovor na četiri društvena pitanja“, str. 9 in fine: “...da sila i moć kapitalizma, monarkizma, dinastijanizma, birokratizma, nacionalnog i religioznog šovinizma i fanatizma otima narodu imanje i deli kome oće... otimaju narodima najzdraviju decu i turaju na gubilište; truju poštenje i mute zdravu svest čovekovu; gone istinu i pravdu, satiru slobodu i iskrene karaktere; stvaraju carstvo siromaštine i golotinje;

107 prisvajaju i ruše devojačku nevinost i supružansku vernost; te stvaraju razvod braka i carstvo parnica, svađa, ubistava i prostitucije i druga nebrojna zla i zverstva.“ Da se ta načela, u gore nabrojenim knjigama Vase Pelagića navedena med narodom šire, je najprije obtuženi Vitomir Korać, došavši iz Srbije, nasnubio obtuženog Lazu Foriškovića, a kratko zatim i Nikolu Jokića i mnoge ine osobe u Šidu, da ih upozna sa timi tobožnjimi socialističkimi načeli, te ih pozivao da i oni ta načela dalje šire, čitajuć narodu iz tih knjiga, da ih narod može razumjeti. Da je tako obtuženi Vitomir Korać radio, predleži osim mnogih inih dokaza, koji se ne mogu ovdie izcrpiti, izkaz obtuženog Laze Foriškovića i obtuženika Nikole Jokića, te Nikole Jojkića, Ljubomira Crepulića, Lazara Đuričića i Svetozara Ličine. Naročito ga obt. Lazo Forišković nazivlje glavnim pokretačem njihovog socialističkog družtva. Nu glavnoga tereti njegov Dnevnik iz kojeg se primjerice navađaju sliedeće stavke: Str. 2: „Došao sam na tu ideju, dakle, da naše mlađe bistre po prirodi snage u tomu duhu treba nastavljati i učiti...“ Str. 3: „ . . . imali bi onda ljudi kojima bi iz temelja upravo srasle ideje komunističko-socijalne prilagođene prema današnjim našim prilikama.“ Str. 8: „...e moj Joco, najbolje bi bilo da ostanemo obojica u Šidu, pa da zajednički radimo, da ovdie ostvarimo makar i bledu sliku komunističko-socijalnog života“. Str, 9: „Večeras, kad izađoh iz kancelarije sastao se sa Nikolom: priča mi da čita svetu i da tumači koješta. Ja mu dadoh uputstva da kadgod čita da onda treba vrlo polako da čita, da treba svaku naučnu reč u „Tumaču“ da nađe, pa da joj uhvati značaj, da ne vriedi čitati u vetar ni uživati u liepom slogu, nego treba pojmiti cielu sadržinu onoga što se čita... Str. 9 in fine: „...da bi prvo trebalo osnovati jednu radničku čitaonicu...“ Str. 10: „...da se predplatimo na pr. na „Beogradski zanatlijski savez“, na zagrebačku „Slobodu“ Str. 11: „Mi osnovni članovi imali bi bezplatno sve, dočim bi drugi morali plaćati za čitanje; za nepismene članove, na pr., moglo bi se odrediti izvesna neka kuća za sastanke, pa bi se tu moglo na glas čitati i razjašnjavati...“ Str. 13: „On (Nikola) mi je uzput pričao kako napreduje, kako skuplja predplatnike na Pelagićevog „Narodnog učitelja“, zatim pređe na temu o obavieštenju naroda... Nikola izađe sa mnom zajedno sa „Narodnim učiteljem“ u rukama, te sede oko obližnjih ljudi i stade im čitati; svi su se načetili oko njega sa radoznalim licem.“ Str. 27: “... šetali smo se onda još dugo, razgovarali o tome na koji način se može da radi za veliku ideju socijalizma, tu je izlazilo razni tema, no opet svakako izlazi da je glavno osnovati jednu čitaonicu... te tako stvarati nove ljude...“ Str. 28: “... novi ljudi za novo družtvo bili bi (naime nazarenci) dobri govornici, pošto bi prvo ih našim družtvom izliječili od vjerske manije i od vjerovanja u Boga“. Str. 29: „Drug koji bi mi dovoljno odan i povjerljiv bio da me zastupa na drugim stranama dok ja ovde propagandišem.“ Str. 31 in fine: „moram u borbi za svakidašnji hlieb i oćoraviti i ogluhiti i dati se najvećim nitkovima svetskim, paragrafskim sudcima i advokatima, da me oni po svojoj volji guraju i turaju u Str. 32: „ta ja ću se za ovu sada moju patnju sadanjem družtvu ljuto osvetiti, makar na koji način“ Str. 39: „ ...u tom članku ta naša prljava vlada prieti radnicima ne samo da im neće pomagati da se udružuju, nego će im smetati... tu nam vlada otvoreno prieti, da će svake one radnike uništiti koji se povode po socijalnim „bludnjama“ ta prljava, podla i nitkovska vlada... „Str. 40: „Zato ćemo pokušati da kad budemo toliko jaki da joj možemo zapoviedati i onda će se i ona nama morati prilagođavati s tim socijalnim bludnjama.“ Na str. 42 napada i pogrđuje sistem i inštituciju vojničstva, te veli da žali što je sviet tako glup te dopušta da se te najgroznije poruge nepravde njemu čine. Vojnik mora veli „na njekoliko rieči svojih glupavih vođa trčati kao lud, mora u ime Njegovog Veličanstva da ubija i otca i mater, i brata i sestru, i prijatelja i neprijatelja, kao što im i sama zakletva glasi, baš i ta sama zakletva i to je taka glupost, kakvu valjda i najprepredeniji mantijaši nisu više do danas mogli izmisliti...“ Str. 47: „...kao što vidim ta mu je (naime njekom Bošku) knjiga (Vase Pelagića) otvorila apetit za bolje čitanje. Neka, neka, čekaj, čekaj, naučit ću ja tebe misliti makar i poslie 6

108 mjesecih, samo kad si ti dobio apetit na čitanje, hej onda je lahko, te tebi će čika Vaso (Pelagić) već zavrnuti mozak, nećeš ti biti večiti poštovalac tvoga nizkog šefa, neće ti on biti uviek idejal, dođosmo kući, dadoh mu „Spas Srbije“ i „Dužnosti vlada i vlastih“, zatim pođo kod Nikole.“ Str. 52: „...odoh u crkvu sa Gavrom Rapićem, u crkvi mi se tako smučilo na one bljuvotine, da sam još prije apostola napolje izašao; voleo sam i na onome užastnom vjetru stajati nego da mi do ušiju dopiru pohvalne pjesme izmišljotina ...“ Str. 57: „...ja im razložim kako bi bilo nuždno da se ovakove knjige (Vase Pelagića) razturuju...“ Str. 60 in fine: „...dakle, ja treba da sasvim prionem oko toga da širim ta spasonosna načela po narodu, pa ma kako se svršilo, opet mi niko ne može ništa više oduzeti do samo život.“ Proti Lazaru Foriškoviću predleže izkazi zakletih svjedoka Nikole Jojkića, Mite Ristivojevića, Šandora Goluba, Save Mihajlovića, Srete Stojšića, a naročito izkaz Stevana Kereševića. Ovaj med ostalim glede Lazara Foriškovića doslovce ovo veli: „Toga istoga dana čito sam gde je Lazo Forišković na pijaci pred kafanom narodu rekao da će biti proslava, da će se tu držati govori, da će se barjak razviti, i da će se tu rezolucija otvoriti, a govorio je također o tom, da će se svakih 100 godina imanja dieliti i slično takova. Lazo Forišković pozvao je ljude da se odazovu pozivu, te da dođu na skup, a i mene je pozvao da dođem i da pozovem još i druge inteligentne ljude.“ „Bio sam jednom u družtvu sa Lazom Foriškovićem u Šidu, i tom prigodom pri čaši vina nagovarao me je za socijalizam. Pričao mi je, da ako sam socijalista, da će mi trgovina bolje ići, jer da će svi socijaliste kod takovoga trgovca ili birtaša pazariti; pričao mi je da će to biti jedno družtvo koje će se uztrojiti, da će svaki u svojoj starosti imati penziju i da će se svake 10 godine imanje družtva dieliti; da će biti druge uredbe glede ženitbe, da će biti ravnopravnost takova da će svi jednaki biti, da će biti manje popova, da ne treba patrijarhu 360.000 for. nego puno manje: 36.000 fr.; da neće biti nikakve narodnosti, da će nestati siromaštine, da neće mrziti jedno na drugo, da će biti manje činovnika, da će za svako selo jedan biti dosta, da se porezi neće ovršno ućerati, da će se zemlje komasirati, kanalizirati, razdieliti, da treba manastire ukinuti i da će njihova zemljišta preći u družtvene ruke. Takova šta pripoviedao mi je Lazo Forišković više puta kada bi se sastali. Laza Forišković nudio mi je također da kupim Pelagićevih knjiga a naročito „Narodnog učitelja“. Rekao mi je da su te knjige poučne, pa je hvalio sadržaj Pelagićevih knjiga i rekao da te knjige trebam čitati. Ja sam se od takovih govora Foriškovića dao zasliepiti i poveo se donekle za tim socijalizmom.“ Proti Nikolu Jokiću predleže izkazi Srete Slavujevića i Stevana Kereševića, koji potonji med ostalim glede Nikole Jokića doslovce veli: „Kada sam bio u zatvoru u Šidu, bio je s menom i Nikola Jokić i tom prigodom pripoviedao nam je Jokić kako je mnogo Pelagićevih knjiga prodao kako ih je čitao pred narodom i u polju kod vatre, i da gospoda u Šidu dobro žive a konji moraju od gladi crkavati, da imadu puno policije i da treba jednom da se stvar uredi i da narod ne strada kraj takove gospode i da spahije, gospoda i trgovci ne mare za narod.“ Ne samo obtuženici, već i po njihovom naputku čitali su i Ljubomir Crepulić, Mita Ristivojević i ini narodu knjige Vase Pelagića i tumačili ih, što izrično sve gornje osobe potvrđuju. Posliedak priobćivanja u tim knjigama sadržanih načela je taj, da je nastao gornji pokret med narodom, koji bi pokret zauzeo veće dimenzije da nije oblast pravovremeno intervenirala. Za proslavu 1 (13) svibnja o. g. bio je u Šidu kod Vitomira Koraća sastanak više ljudi u svrhu dogovora glede svibanjske proslave. Glede toga sastanka izkazivali su u kratko više njih, ali potanje su o tom izkazali Sreta Stojšić (dbr. 301) i Joca Kutlarović (dbr. 117). Ovaj potonji u tom pogledu doslovce sliedeće izkazuje; „Jednoga dana mjeseca travnja čuo sam govoriti da socijaliste kane proslaviti 1 maj, pa nešto poslie toga, 28 travnja o. g, čuo sam na pijaci, gdje sviet govori da će ići Vitomiru na dogovor glede proslave 1 maja, pa sam i ja otišao sa Ljubomirom Nedeljkovićem, Lazom Tubićem, Nikolom Cvejićem kući Vitomira, tu sam unišao u sobu, nu jer je u sobi bilo puno svieta, izašao sam u avliju. Vitomir Korać

109 razložio je prisutnim ovu proslavu, pokazao nam sliku i čitao nam je iz brošure pokazane mi „za 1 svibnja proslava“, a čitali smo to i sami i pokazivali svakomu, koji je hteo viditi. Zatim su oni u sobi izabrali odbor i zaključili smo da će se ta proslava obdržavati 12 maja, zatim smo zaključili da svaki imade dati za pokriće troškova 10 nč. a kako sam čuo, rekoše naročito da trebaju novce za štampe, a rekao je Vitomir nadalje da će se ostatak novca upotriebiti za podporu „Slobode". U istom dvorištu kod Vitomira Koraća bilo jo dosta svjeta, te sam ja i svaki, sporazumni bili dati 10 nč. Poslie toga sastanka nismo se više skupili, a do majalesa nije došlo, jer su međutim Vitomir i drugi uabšeni bili.“ Nije se dalo nedvojbeno ustanoviti što su obtuženici hotjeli na tom majalesu proslaviti i zaključiti i dogovoriti se, jer ta nakana nije bila jošte međ njima zrela, a preprečila ih je u izvedenju politička oblast, koja ih je aretirala. U činu obtuženika leži prestupak § 305 k. z., da su na ime na način u § 303 pomenuti, i to: javno i pred više ljudih ponizili i nastojali razdrmati pravne pojmove o vlastničtvu, nukali, poticali ili nastojali zavesti na diela po zakonih zabranjena. Oni su to, i to prva trojica obtuženih, počinili time što su širili načela gore u osudi potanko navedena. time što su javno i pred više ljudih čitali i tumačili i dali čitati i tumačiti knjige Vase Pelagića, koje u sebi sadržavaju, kako je gore dokazano, načela ateistička, državnom ustrojstvu protivna, socijalističko-komunistička. Obrana obtuženika, da su oni to tobože javno činili i sa znanjem oblasti, nije osnovana, jer ako su možda nadredar Sava Jakšić i bačvar Čeda Cvejić znali za rad obtuženika, to se iz toga samoga ne može tvrditi da je i za taj rad i oblast saznala, a izgovor obtuženika, da su oni to mogli učiniti jer su držali da to nije zabranjeno, ne stoji, jer po naravnom razumu morali su oni uviđati da je širenje i priobćivanje takovih razvratnih načela zabranjeno. A to je dovoljno za njihovu krivnju. Ne imputira se njima što su knjige prodavali, jer će oni za to odgovarati po tiskovnom zakonu (§ 20 zakona o porabi tiska), već što su širili i tumačili narodu razvratni sadržaj tih knjiga. Time je krivnja obtuženika Vitomira Koraća, Laze Foriškovića i Nikole Jokića dovoljno uglavljena, i stoga se morali gore spomenutog prestupka § 305 kz. krivim proglasiti. Što se tiče krivnje optuženika Ljubomira Šoića, to je ista podosta uglavljena izkazima svjedoka Todora Maksimovića (dbr. 376), Stevana Antonijevića (dbr. 868), Šandora Kostića (dbr. 379) a naročito izkazom svjedoka Milana Radojčića učitelja u Kuzminu (dbr. 370). Jer u javno i pred više ljudi po Ljubomiru Šoiću izuštenimi izjavama, "da će on prvi ići pod šidski crveni barjak, da će morati pod isti i kuzmniski učitelj, da ovomu ne treba toliko plaće, da mora ići u poderanih cipela“, u tim izjavama nazire ovo sudište da je Ljubomir Šoić propagirao načela razvrata, gore kod prve trojice obtuženika spomenuta, i time se ogrešio o ustanovu § 305 kz., a u izreki Ljubomira Šoića, da će on iz ureda pobacati “bobe“ t. j. obćinske činovnike u Kuzminu koji nisu radom iz Sriema, dovoljno je manifestirano nastojanje njegovo da razdraži druge proti obćinskih organa, i na djela zakonom zabranjena, i time se također ogrešio i o ustanovu § 300 kz. Iz toga se Ljubomir Šoić morao radi prestupka §§ 305 i 300 kz. krivim proglasiti. Krivnja Lazara Dudića uglavljena je izkazima Johana Popa (dbr. 399) i Martina Novoselca (dbr. 388), a isto se u činjenju njegovom, kako je isto u dispozitivnom dielu ove osude navedeno, stiče sva obilježja prestupaka §§ 300 i 305 kz., to se i radi istih i krivim proglasiti mora. Pri odmjeri kazni, koja se po § 305 kz. ima odmjeriti svim obtuženikom zatvorom od jednog do šest mjesecih, uzeo je sud kod svakog pojedinog osuđenika sliedeće otegotne i olahkotne okolnosti: 1. kod Vitomira Koraća otegotna: da je začetnik, da je čin nastavljao kroz dulje vremena, da je čin opetovao, da se je bilo bojati velike pogibelji iz tih čina; a olahkotno: mladost i neporočnost. 2. kod Laze Foriškovića otegotno: što je čin opetovao i kroz dulje vremena nastavljao i da se je bilo bojati velike pogibelji iz tih čina; a olahkotno: neporočnost i da je na čin zaveden.

110

3. kod Nikole Jokića predleže iste otegotne okolnosti kao i kod Laze Foriškovića, kao i iste olahkotne okolnosti. 4 i 5. kod Ljubomira Šoića i Lazara Dudića predleži kao otegotno: konkurencija dvajuh prestupaka, a kao olahkotno: njihova sudbena neporočnost. Osim toga uzelo je ovo sudište kao olahkotnu okolnost kod svijuh obtuženika i iztražni zatvor, u kojem su se dosada nalazili. Gledom na ove otegotne i olahkotne okolnosti smatra ovo sudište obtuženikom dosuđenu kaznu prema činjenju njihovom sasma primjernom. Osuda na naknadu troška kaznenog postupka i ovrhe kazni temelji se na ustanovi § 330 kp. odnosno 332 kp. Kralj. državno odvjetničtvo tužilo je prvu trojicu obtuženika i radi prestupka dioničtva u družtvih potajnih označena u §§ 285, 286 a) 287 a)–g) kz., da su se u svrhu ostvarenja gore u osudi naznačenoga prestupka § 305 kz. sjedinili u potajno družtvo, isto nahvalice pred poglavarstvom krili, da su za to družtvo pod prozvanim imenom „šidskih socijalista" u Šidu i okolici do 100 članova sakupivši i družtvo u istinu utemeljili i da su za ostvarenje družtvenih svrha u Šidu i okolici šidskoj javno i pred više ljudih dali čitati i tumačiti, čitali i tumačili knjige Vase Pelagića iz Beograda. Ovo sudište nije toga nazora. Prema smislu našeg kaznenog zakona, ima se kao „družtvo“ smatrati svako sjedinjenje više osoba koje su se izmjenice ovlastile i obvezale da zajednički teže za njekom stanovitom trajnom svrhom. To proizlazi iz lit. b. §-a 286 k z. Iz ove, naime, jasno proizlazi da je zakonodavac imao pred očima samo takova sjedinjenja koja su u svrhu postignuća stanovite trajne svrhe ustanovila stanovitu organizaciju družtvenih sila – ustrojstvo – i pravila za njihovo djelovanje. "Satzungen". Sami sastanci bez družtvene sveze i bez obvezatnosti dionika, i ina mjestna udruženja ne mogu se u jurističnom i zakonskom smislu uporediti sa „Družtvom" u smislu gornjih. §-a. Osim toga mora to družtvo biti potajno; a što je potajno družtvo, to izrično § 286 kz. naznačuje, naime, a): da se obstanak Družtva nahvalice krije pod poglavarstvom, ili b): kad mu se istina znade za obstanak, nego ili mu se taje ustrojstvo i pravila, ili se kažu ustrojstvo drugo, druga pravila i svrha druga nego što ih družtvo ima u istini. – Time što se obstanak družtva ne prijavi ne postaje družtvo potajnim, već kad se obstanak istog nahvalice krije ili zataji. A sakriti ili zatajiti ne sastoji se u samom propustu prijave, već u hotimičnoj upotrebi stanovitih sredstava, da se odkriće zatajenog družtva zapreči ili barem otegoti. Družtvo će stoga po lit. a) §-a 286 k. z. biti potajno, ako je isto poduzelo ili zaključilo kakove korake kroz koje se imade oblast, koja je pozvana za uzdržanje mira i reda, u tome zapriečiti da ne dođe do znanja o postanku i obstanku družtva. Da se to samo ovako tumačiti može proizlazi i iz tekstacije §§ 214 i 458 k. z. Da su se obtuženici u potajno družtvo sdružili, ovo sudište gledom na ono što je ovom osudom dokazano, prema gornjem zakonskom tumačenju, ustanovljenim uzeti ne može. – Nije nedvojbeno dokazano da bi pre 28 travnja o. g. bilo postojalo u obće ovakovo družtvo, kako ga zakon kazneni predstavlja, da bi uopće postojalo združenje više osoba u zajedničku svrhu pod stalnim oblikom i programom, gdje bi svaki imao radit u svojoj ulozi prema tom programu. Istina je da su obtuženici Vitomir Korać, Lazo Forišković i Nikola Jokić dolazili raznim osobam na razna mjesta, gdje su svagdje čitali i tumačili knjige Vase Pelagića, ali time nije jošte dovoljno utanačena ni ona jedinstvena celj koje bi se bili svi jednomišljenici držali. Dakle, ako je i bilo raznih dogovaranja, nije još dokazano da je time već pokušan osnutak družtva sa stalnim ciljem i programom. Nu jošte većma fali dokaz da su obtuženici to „nahvalice“ krili. Dapače, protivno predleži. Kako iz izkaza skoro svih svedoka, a i priznanjem obtuženika proizlazi, dogovarali i sastali su se obtuženici i njihovi istomišljenici a i drugi

111 ljudi oko njih na razna mjesta u Šidu, javno, dapače i pred samom zgradom obćinskog poglavarstva u Šidu. Iz ovoga se vidi da obtuženikom nije bila svrha da nahvalice postupak svoj pred oblasti kriju, a nije se dala ustanoviti nijedna okolnost iz koje bi se to dalo ma i kako dokazati. Stoga se obtuženici Vitomir Korać, Laza Forišković i Nikola Jokić radi u grieh im upisanog postupka § 305 k. p. moraju po § 250 t. 3 k. p. od obtužbe riešiti. Nadalje je tužilo kralj. držav. odvjetničtvo Ljubomira Šoića i Lazara Dudića i radi prestupka draženja na neprijateljstva proti narodnostim, označena u § 302 k. p., a osim toga i Lazu Dudića i radi grešaka suprot javnim ustanovam i naredbam spadajućim na obćin. sigurnost, i to Ljubomira Šoića stoga što je javno i pred više ljudi rekao da treba iz ureda pobacati “bobe", tj. činovnike hrvatske narodnosti, da je dakle nukao i nastojao zavesti na razdore neprijateljske stanovnike države jedne proti drugim, a Lazara Dudića, da je osim takovog prestupka pokušao tvorno uvrediti načelnika obćinskog, da osujeti njegovo uredovno uredovanje. Nije dokazano niti se dade zamisliti da je Ljubomir Šoić pod izrazom “bobe“ hteo i mislio zavesti koga na razdor neprijateljski proti činovnikom hrvatske narodnosti. Kad je Ljubomir Šoić to izustio, bio je u obćinskom uredu jedini obćinski bilježnik Nikola Ljubobratović, koji je istina rodom iz Like, ali nije hrvatske već srbske narodnosti. Stoga se izraz „bobe“ može zamisliti samo pod znamenovanjem onih činovnika u Sremu koji nisu rodom iz Srema. U čemu bi se kod Laze Dudića imao sastojati prestupak § 302 k. z., to se ni u dispozitivnom dielu nit u obrazloženju obtužnice razabrati ne može, a iz okolnosti same što se je Laza Dudić pri aretiranju prihvatio za stolac ne može se deducirati da je time hteo kojeg obćinskog organa tvorno uvriediti. Stoga se u tom pogledu Ljub. Šoić i Laza Dudić od obtužbe riešiti moraju.

DAZ–CCM, DL

Sr. Mitrovica, 29 Jula 1895 Vitomir Korać odustaje od žalbe na presudu.

Uslied molbe bude iz iztražnog zatvora doveden Vitomir Korać, koji u zapisnik očituje sliedeće: Ja sam protiv osudi Kr. sudb. stola u Mitrovici izrečenoj dne 27 o. mj. bio uložio pravni liek ništavne žalbe i priziva, no pošto sam se predomislio odustajem od oba pravna lieka, te sam rad odmah kazan nastupiti. P. P. tako je Vitomir D. Korać

Zaključeno i podpisano, time da je osuđeni u zatvor natrag odveden.

DAZ – SSM, DK

32 Sr. Mitrovica, 23. (?) avgusta 1895

112

Advokat dr. Fran Kucelić Sudbenom stolu u Mitrovici – podnosi žalbu na presudu Lazara Foriškovića, Nikole Jokića i Ljubomira Šoića.

Gornju osudu napadamo po §-u 277 toč. 5, 9 i 10 k. z. jer se razlozi osude protuslove sa tenorom: jer je zakon krivo shvaćen i na konkretni slučaj uporabljen, i jer imade razloga koji našu krivnju i kaznu izlučuju, pa bi valjalo da nas osuda u pomanjkanju objektivnoga učina kažnjivoga djela po §~u 250 toč. 3 od obtužba rieši i uputi stvar na nadležan forum, na političku oblast. Da je tome tako, nastojati ćemo to ovdje dokazati. Mi se progonimo i osuđujemo na osjetljivu kaznu i skoro najveću moguću po zakonu sve kad bi i predležala kriterija onoga kažnjivoga djela koje nam se imputira. Obćenito nas se smatra socijalistami, koji da smo širili pogubna načela proti slobodnoj vlastnosti, proti vjeri, proti Bogu, proti vladajućim dinastijam, da smo propagirali obće pravo glasovanja, komasaciju itd. – Vrlo je mnogo toga što nam se u grijeh upisuje, a vrlo je malo, ili bolje ništa, što bi nam bilo dokazano. Napadnuta osuda oborila se je svom žestinom na djela razpopa Pelagića i na Dnevnik Vitomira Koraća, kao da smo mi zato šta odgovorni i kao da smo mi njeku nauku njihovu širili. O svemu tom nema za nas nikakova dokaza, a najmanje imade dokaza da smo mi javno svoja vlastita mišljenja propoviedali, širili ili propagirali. Nu o tome de facto govora nema! – Sve što jest, jest strahota da smo mi čitali Pelagićeva djela i da smo koji nas koje i prodali. Ali to nije dosta za učin kažnjiva djela, a najmanje u tome leže kriterija §-a 305 k. z. kojega radi smo mi poglavito osuđeni. Što je Pelagić pisao, što je učio, to je njegova stvar, za to imade on odgovarati, a ne možemo mi nevine treće osobe da se zato na odgovornost pozivljemo. Što je najglavnije, nama se imputira njeki socijalizam, njeka razvratna načela, – a da mi sami ni ne znamo što je to socijalizam, u čemu se sastoji bitnost socijalističke nauke. Pa ipak mi imamo da zato odgovaramo, a stoga držimo da nam se napadnutom osudom silna nepravda nanaša. Ako bi bilo kažnjivo sam čitati Pelagićeva djela i makar drugom svom prijatelju šta iz njih priobćiti, pa makar mu tumačiti sadržaj (makar i sam čovjek sfaćao i ne znao), tada mora biti kažnjivo čitanje svakoga slobodoumnijega djela, pa bi bilo to ma od koga pisca. Ako načela koja smo mi njeka nalazili u Pelagićevih knjigah i nisu sva izvorno njegova, već je sve to stara nauka, koja se i danas predaje sa sveučilišnih katedra i tamo tumači, kadkada možda sa takovim žarom da čovjek može pomisliti da dotični profesor sam takova načela zastupa, – pa ipak zato ne pada na um nikome da njih toga radi progoni ili njihove slušatelje. Da se uzmogne uvidjeti da sve to što se nama imputira nije ništa tako strašnoga, niti u obće kakovo kažnjivo djelo, neka nam je dopušteno osvrnuti se na historički razvitak srodnih načela i na pojedine nauke i znamenite pisce. Bilo je doba, osobito u Francuskoj, gdje se, je nastojalo naći prava vrela dohotku i naći izvor svemu zlu. Tako se razviše od tuda razne škole, od kojih zauzimlje škola merkantelista važno mjesto u grani državoslovnih nauka. Ovi tvrđahu da je samo onaj rad koristan i za državu povoljan koji donosi i umnaža kolajući novac, time da se diže blagostanje narodnje; zato da je osobito produktivan rad koji se bavi kopanjem dragih kovina, srebra i zlata, i zato da država imade osobitu njegu posvetiti toj privrednoj grani. Francezki ministar Kolbert provađao je ta načela u Francuskoj državi, nu nisu se pokazala jedino spasonosnimi; naša domovina imađaše pristaša ovoga sustava, naročito bijahu mu zagovornici i predstavnici Juraj pl. Križanić i Nikola Škrlec, savjetnik hrvatskoga namjestničkoga vieća. Fiziokratski sustav ili sustav ekonomista sa znamenitim predstavnikom Franjom Kenejom, liečnikom, bijaše nazora, da je priroda izvor svega bogatstva narodnjega, da je jedino produktivna radnja zemljodelca, a sve druge grane gospodarske da su neproduktivne, pa da jedina zemljištna radnja nosi

113

čistoga dohotka, taj pako da je dohodak renta tla. – Pristaše ovoga sustava bijahu Kordijak, Rajnal, Ruso, Filandžeri, Gorani, Špringer, Galicin, Hrelković itd. Sustav industrijalni Adama Smita učio je, pako, da je produktivan samo onaj rad koji se stalno fiksira na kakovoj stvari, tj. koji proizvodi vidljiva dobra, a zato osobne službe, kao djelovanje učenjaka, svećenika, činovnika, umjetnika itd., da su sve neproduktivne radnje, koje da valja ukinuti i posvetiti svu pažnju tjelesnom vidljivom radu, koji proizvodi izvora dobra. Ove nauke našle su sledbenike u svem učenom svietu; bilo ih je koji su nastojali uzeti iz pojedinih nauka što im se činilo dobro, a izbaciti sve što im se činilo neshodnim. Tako nastadoše reformacije tih nauka u svih smjerovih. Tu imademo Roberta Maltusa kao pisca o žiteljstvu i mieni pučanstva, zatim Davida Rikarda sa naukom o zemljištnoj renti; tuj se razvi nauka glasovitoga Francuza Ž. B. Seja, također o zemljištnoj renti, tuj Englezi: Džon Stjuart Mil, Toma Tuk, Meklod, Foset i drugi, – u Italiji eno nam Lodoviko Biankini, Šaloja, Mingeti, Ferera; tuj Rusi: Bezobrazav, Vreden, Antononovi; tuj Poljaci: Skarbek i Bilinski, tuj Srbi: Cukić, Mijatović, a u Americi H. Kejri i Smit-Pešin. Odatle se širi škola mančesterska slobodne trgovine i napokon škola socijalna ili „Družtvo za socijalnu politiku“, inače zvani „Katedar- socialisti“. A to su većim delom profesori na njemačkih sveučilištih. Ova struja nieče da može biti kraj slobodna natjecanja sklada u interesih raznih razreda pučanstva; iztiče da ne valja većma uvažavati proizvodnju nego li pravično razdieljenje imovine; uči da je država dužna gospodarski slabe braniti proti jačemu. Glavni zastupnici ovoga pravca bijahu: Vagner, Brentano, Nase, Šefle i drugi. Odatle se razvi škola socijalista i komunista. Glavni predstavnici ove škole bijahu grof Sen-Simon, Furie, Luj Blan, Prudon, a zatim Marlo, Rodbertus, Marks i Lasal. Socijalizam taj pobija u interesu radnika – neglavničara i neposjednika –- individualizam, slobodno natjecanje (konkurenciju) smatra nepravednim razdieljenjem imovine, koje teče na osnovu zakona o ponudi i tražnji među radnike i one koji rada davaju. Postojeće pravo vlasnosti i pravo sticanja imovine jest njima nepravda i nasilje, pa da treba postaviti novi red gospodarski i družtveni, kojemu bi bio temelj gospodarstvo zajedničko ili kolektivno, u kojem bi sva sredstva proizvodnje, tj. glavnice i zemljišta, bila svojina svih a ne pojedinaca. Od socijalista predlaže Furie da se mjesto naših gradova i sela urede falange (zajednica do 2000 ljudi); stanovnici njihovi prebivali bi u zajedničkih zgradah (phalanstère), te zajednički radili i trošili; Sen-Simon traži uvedenje industrijalne države i dokinuće nasljednoga prava; imovina ima da se dieli po načelu: svakomu prema sposobnosti njegovoj, a svakoj sposobnosti prema radu. Luj Blan zahtieva organizaciju rada i da se oživotvori pravo na rad, te urede „narodne radionice“; Prudon proglašuje vlastnost krađom (la propriété s' est le vol); nu kasnije opet opozva ovo: veli da treba uvesti pučke banke, koje bi trebalo da bez kamata uzajmljuju novac; Lasal radi i govori proti glavnici i proti gvozdenomu zakonu o plaći, te traži da se uz pomoć države radnici udruže i tako zajednički proizvode, odakle će imati mnogo veću korist nego li ako mora svaki za sebe da skrbi i radi, i da si tako stvaraju međusobno pogubnu konkurenciju. U ovom smislu osniva on doista i obćenitu zadrugu radnika, a tim njemačku socialnu demokraciju. Marks uči da je rad izvor svake vriednosti miene. “Budući da rad jedini proizvodi ili stvara sve vriednosti, to i privatna glavnica nastaje tim što si poduzetnik od gotova prihoda uzme onaj veći dio vriednosti koji ostaje nakon plaće radnika“. Privatna imovina ili glavnica imade se, po njemu, pretvoriti u zajedničku, dosadanju pako vlastnikom „izvlastiti“. U tu svrhu utemeljio je u Londonu radničko družtvo pod nazivom „Internacionalno udruženje radnika“, koje se pretvoriše u kolektiviste. Uz Marksa i Lasala znamenit je još i Šulc-Delić, pravi apostol ideje zadružne, [koji] svjetovaše i podučavaše neka se radnici i maleni poduzetnici udruže. Potrebitu glavnicu treba da sami nabave, bilo da ju svojimi prinosi, bilo uložci sakupe, bilo da uz zajedničko jamstvo uzajime od drugud. Valja, dakle, da si sami pomognu; udruženi odoljet će natjecanju velikih poduzeća i postati samostalni poduzetnici. U Nemačkoj se je razvila živa

114 agitacija među pristašami Lasala i Šulce-Delića, koja se izražavala lozinkom: neka pomogne država, i pomozi si sam ("Staatshilfe – Selbsthiife“) .To je sve temelj kašnjimi zadrugam za nabavu sirovina, poljodelskim zadrugam, zadrugam za trošnju, (Consumvereine), građevnim zadrugam, vjeresijskim, i preujmovnim zadrugam. Zadruge su vrlo liep i koristan gospodarski pojav novijega vremena, pa ipak imadu svoje porieklo i izvor u nauci socijalista, koja im je dala bitnost. Slična zadruga je učestvovanje radnika u poduzeću (industrial partnership), kojom su kušali glasoviti poduzetnici braća Grig obraniti proti štrajkovanju radnika. Slična vrst zadruge jest u Rusiji “artel" i “mir". Što je “mir" za seljačtvo to je “artel“ tamo za radnike i druge vrste poslodavca. Učeni Rusi tumače ove uredbe, te pišu da je artel udruženje ili savez radnika što ga uglave među sobom da kakav posao ili poduzeće pokrenu. Tako i „mir“ glede seljaka. A šta da rečemo o našoj hrvatskoj narodnoj zadruzi? Zar nije i ta osnovana na skroz socijalističkih načelih, zar to nije najstarija naša narodna uredba? Ekstremniji pravac od ovdje višje gore navedenih jest pravac komunista, kojim su znameniti predstavnici i učitelji Babef i Kabe, od kojih prvi oće da silom dokine vlastnost, posjed i uživanje da bude jednako, i jednaki uzgoj djece. Ovo hoće i Kabe, ali preporuča samo da se sve to izvede na mirni način i bez sile. Socijalista Furie pokušao je također u Francezkoj ustrojiti svoje kolektivne zadruge – falange; nu se je pokazalo da ne mogu u praksi postojati i da vode opet do nejednakosti, zato su napuštene. I komuniste i socijaliste zabacuju zemljištnu rentu, jer u obće odbacuju privatnu vlastnost glavnice i tla, koja daje monopol vlastnika. Nu renta zemljištna opravdana je u gospodarskom političkom i ćudorednom smislu jer se vjeruje i drži da je opravdana i vlastnost zemlje, da je čovjek vlastan nabaviti i imati zemlje kao pravu svojinu. Od ovoga pitanja: jesu li, dok se smatra opravdanim i ovlaštenim vlasteničtvo zemlje, posjednici vlastni primati rentu, treba razlikovati drugo: ne grieši li posjednik koji bere rentu, a svojom snagom ne koristi družtvu ni gospodarskom, ni u ćudorednom, ni u političkom pogledu? Je li pravo da takav čovjek pobira rentu? Kad se već pita tako, onda se ne bi smjelo pri tom ostati, nego poći za korak dalje i pitati: je li pravo da primaju dohodak oni glavničari, poduzetnici, spekulanti i drugi od kojih družtvo također nema nikakove koristi? Socijalizam i komunizam navaljuju jednako i na nasledno pravo kao i na vlastnost. Privatna svojina prestat će, po njihovom, čim se odredi da imovina ne prelazi na nasljednike. Dokinuće nasljedstva jest ravan put kojim se dolazi do zajednice dobara. Grof Sen-Simon, Bajar i drugi njeki dokazivahu da je nasledstvo najnesretnija i najnepravednija uredba; jer da ona prenosi imetak u ruke ljudi koji nisu radili, niti sticali imetak, a tada ga troše i uživaju a da opet ne trebaju raditi ni štediti; pak zato uči grof Sen- Simon da treba imovinu dieliti među ljude prema njihovom radu i koristnom delovanju. Nasljedstvo da nije utemeljeno na naravi čovječijoj nego da je samo plod samovoljne odredbe ljudske. Ove nazore pobijaju s jedne strane one koristi kojimi rađa nasljedno pravo za gospodarstvo, a s druge strane poviest razvoja ove uredbe, jer je nuždna posljedica obitelji i privatne vlastnosti te imade, naravno, pisaca koji opet pobijaju ove nauke. Svejedno zato ne može se tvrditi da svi socijalisti idu tako daleko ili predaleko. Umjereniji socijaliste uče: da dobra koja čoveku služe da podmiri svoje potrebe mogu biti svojina njegovom, na pr.: hrana, odielo, obuća itd., a svatko može svoje posebno kućanstvo imati. Ali sredstva proizvodnje, dakle, zemljišta i ostala glavnica, koja sada pripadaju privatnikom, kao njihova svojina, da bi trebalo da postanu vlastnošću svih ili zajednice. Dok su glavnice privatno dobro one će vazda biti sredstvom, da neposjednik, a napose radnik bude sluga glavničarev, koji će ga na svoju korist upotrebljavati, kao što se upotrebljava na svoju korist oruđe i mašina. Zemlja neka se zajednički obrađuje, u tvornicah zajednički radi i proizvađa; sva proizvedena dobra neka se spremaju u skladišta, odakle se svakom radniku daje što treba, kad dokaže, da je i koliko radio u zajedničkom poduzeću.

115

Za ova i slična načela, bogata je narodno gospodarstvena literatura, imade diela pisanih u svih jezicih, dapače i u hrvatskom svakome je dozvoljen pristup do njih, svakome je slobodno čitati i dati ih drugom da čita, dapače i sam drugom čitati i tumačiti ukoliko je tko to kadar, – ali odatle, držimo, da se još ne može izvoditi da je svako čitanje takovih i sličnih diela među prijatelji tek od zabave prestupak, a najmanje prestupak §-a 305 k. z., kao što se to nama u konkretnom slučaju imputira. Nama se dapače u zlo imputiraju i razgovori među prijatelji kraj čaše vina, razgovori o radničkom udruživanju, razgovori o komasaciji zemlje, razgovori o obćem pravu glasovanja, ma da su znameniti državoslovci, kao Šulce i drugi, takova načela zagovarali i sa katedrah, a ima ih i danas koji zagovaraju takav postulat narodnih prava i zahtiev zdravoga uma. A sve su to nedužne stvari. Sve to dakle napadnutoj osudi kriterij kažnjivoga djela – pa ipak ukoliko smo mi sve to čitali i čitati dali, nismo se stavili među narod, ne bijasmo nikakovi demagozi niti agitatori koji bi takova i pogubna načela javno naučavali i propagirali kao svoja, – već se može govoriti samo o tom da smo čitali i dali čitati Pelagićeva djela, u kojih imade istina i takovih pogubnih i za državu i za vjeru i vladare pogubnih načela, ali što je pri tom najglavnije: nije dokazano da smo “čitali stanovite pasuse“ iz Pelagićevih djela, nije dokazano da smo ih odobravali, nije dokazano koje smo baš čitali, - i što se znade, znade se da smo tražili samo za poučne stvari, naročiti stvari o lijekovih. Što je pako napadnuta osuda nabrojila sijaset citata iz Pelagićevih djela, koji su doduše i na glavnoj razpravi čitani, - ne pojmimo kako se nas hoće, kako se nas može učiniti odgovornim za te citate kad ti nisu naši, - a nije dokazano da smo baš te citate čitali ili propagirali? Pa ipak navedosmo grofova, ministara, dostojanstvenika, učenjaka koji su slična načela naučali, propagirali, dapače i provađali i osnivali družtva, koji su o tom napisali silna djela, koja ni danas u našoj domovini ni drugdje zabranjena nisu, – pa svi ti nisu zato potezani na odgovornost, premda imadu sljedbenike i u radničkoj i u seljačkoj klasi. Eno danas u Francuzkoj, Englezkoj, Njemačkoj pa i Austriji, Beču i Pešti, i, što više, i u bielome Zagrebu socijalističkih družtava, socijalističkih časopisa koji propagiraju socijalistička načela koji rade o kolektivnih zadruga, koji idu za reduciranjem radnih sati, za pravednom diobom zemalja za komasacijom, za općim pravom glasa itd. O tome se svemu danomice obdržavaju skupštine, stvaraju i provode resolucije, kao što radi zagrebačko socijalističko radničko družtvo. A 1 maj t. g. proslavljen je po radničkoj klasi na cielom svietu, i svuda su se držali sastanci, govorilo o slobodi radnika, o pravu na dobitak, o sniženju radnih sati itd. I sve to je posvuda dozvoljeno, svo to biva pred oblastmi, sve to ne sačinjava kažnjivoga djela, već samo onaj strašni čin što smo i mi htjeli proslaviti 1 maja (bolje 13 po starom kalendaru) – eto nas da smo počinili kažnjivo djelo, da smo propagirali pogubna načela, da smo se učinili delikventi. Još je strahota i to što smo čitali „Slobodu“, socijalistički list koji izlazi nezaplienjen u bielom Zagrebu, što odlučili taj list podupirati i što se je taj list po našoj okolici razširio? Nu šta je u tome strašnoga, šta je što bi imalo kriterija kažnjivoga djela? Gdje je objektivni učin, gdje je succus koji tvori taj njeki delikt? Toga nam napadnuta osuda ne kaže, već se bavi Pelagićem a ne s nami, – stoji dakle u očitom protuslovlju i opreci sa pravim stanjem stvari, protuslovi se, uzimajuć da su njeke okrive dokazane, u kojih u razlozima osude ni traga nema. Takova osuda ne može pako biti pravedna niti zakonita, već ništetna. Mi se ali čudimo uobće obtužbi u osudi, u ovoj stvari, one bo provađaju njekakovu elektivnu kažnjivost koju pravda ni zakon ne poznaju. Tuj se je izabralo nas njekoliko, mi moramo da smo krivi, a drugi koji su to isto radili šeću se vani i smiju, dapače koji su i dalje se upustili nego li mi, bijahu svjedoci proti nama. Zar to odgovara načelu pravednosti i jednakosti svih pred zakonom? Ako smo mi počinili njeki delikt, onda su ga počinili i svi svjedoci koji su ovoj stvari sudjelovali: jer nema ni jednoga koj bi mogao reći da nije bio nikada snami. – Pa ipak, ti se ljudi ne tuže. Na pr..: Ljubomir Crepulić, koji je čak kod

116 konjah na pašu nosio Pelagićeva djela i pastirom ih čitao, – on je eto klasičan svjedok proti nama, njemu nije ništa, a mi, jer smo slično činili, – mi smo udareni žigom imfamije kao zločinitelji. Pa kako da se onda smatra zakon, kakova da se u narodu budi vera o pravednosti i jednakosti sviju pred zakonom? Zar takav postupak ne uzdrmava vjeru u pravosuđe, zar narod može pojmiti: da kad dva čine isto da to nije isto! A do toga se mora doći iz obtužnice i iz napadnute osude. Takova osuda ne može biti pravedna, niti zakonita. Što više čudan se pojam dobiva kod prosuđivanja ovog slučaja, gdje njeki tzv. socijaliste kao i mi dobiše pozive k kotarskoj oblasti, pa ih osudiše na koji dan zatvora policajno, – valjda radi nezadovoljstva sakupljanja, – ali eto nas, – mi odgovaramo za istu stvar kriminalno. Pa onda da se čovjek ne pita kako je to moguće? i gdje dolaze granice između policajnoga prekršaja i kaznenoga prestupka radi kojega smo mi osuđeni? Zakon za učin prestupka §-a 305 k. z. traži javno i pred više ljudi širenje pogubnih načela, dakle govorom, propagiranjem, po tom iz vlastite glave, kao svoju svojinu, – kad dalje govori o tisku, dakle razpačavanjem takovih načela koje je dotičnik sam napisao, dao tiskati i dalje širio. Tuj dakle u zakonu nema govora o čitanju takovih knjigah u kojih su ta načela sadržavana, nema govora da se taj delikt počinja ako se kome iz knjige čita. Sliedi, dakle, da se taj delikt ne može počiniti pukim čitanjem ma i tumačenjem koje rieči koju slušatelj ne razumije. Uostalom, nije dokazano da je takovo čitanje po nama javno sakupljenom narodu uzsliedilo, nije dokazano da smo mi takova i „kakova“ načela javno propoviedali i propagirali, a onda sliedi da manjka objektivni učin kažnjivoga djela, da manjkaju bitna kriterija za isto, a po tom sliedi kada nema objektivnog učina da ne može biti niti subjektivne krivnje. Svaćajuć napadnuta osuda stvar inače, osnovana je na posve krivoj i pogrešnoj pravnoj predpostavi, jest dakle ona nezakonita i ništetna tim više što navedosmo dovoljno i temeljitih razloga koji našu krivnju i kaznu izključuju, pa bi nas valjalo po §-v 250, toč. 3, svake krivnje i kazne odriešiti, a ako bi se ipak držalo da bi se imalo nješto uraditi, tad bi se u najgorjem slučaju trebalo odstupiti stvar policajnoj političkoj oblasti, da ona stvar u interesu poredka kazni, nipošto pako nije pravedno niti je zakonito da se nama upravo za ništa udara na čelo žig prestupnika, koji bi bio neizbrisiv, jer bi se uviek uzelo da smo bili kriminalno kažnjeni. Obzirom na navedeno, držimo da je suvišno baviti se citatima iz Pelagićevih knjiga, kako to napadnuta osuda čini, a isto tako je suvišno da se osvrćemo da Dnevnik Vitomira Koraća, glede kojega je ovaj posve dobro na glavnoj razpravi iztaknuo da su to njegove misli koje nisu za javnost opredieljene, i po tom po §- u 11 k. z. ne mogu doći do nikakove prosudbe. Što se tiče Pelagićevih knjiga, navesti nam je samo toliko, da one još ničim danas nisu zabranjene, nisu po državnom odvjetniku zaplienjene u kraljevini Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji, i zato nitko čitajući iste, prodavajući ih i čitajuć ih sam drugom svom prijatelju ne počinja kažnjivoga djela, i kada bi te knjige bile zabranjene (kao što nisu) tada bi se tekar razpačavanje njihovo imalo kazniti po u-21 tisk. zakona, i još ne bi predležao delikt koji nam napadnuta imputira, zato ćemo se još osvrnuti na pojedine okrive nas pojedinaca. a) Lazar Forišković: meni se imputira da me terete svjedoci koji bi morali biti suobtuženici, ako bi uopće predležalo kriminalno kažnjivo djelo, a kruna dokaza jest izkaz Stevana Kereševića, koji je na glavnoj razpravi izjavio, kako, kad smo kod čaše vina razgovarali o socijalizmu. da je on htjeo nazdraviti svom srbskom kralju Aleksandru mladom, a ja da mu to nisam dao, već rekao da se toga okani, da tomu nema mjesta, dakle ja koji se kazneno progonim kao njeki delikvent i socijalista protivio sam se takovim erupcijam koje bi tegnule imati drugoga zamašaja nego li moje čitanje i rieči o poboljšanju radničkoga staleža, o udruživanju i kolektivnih zadruga, a eto taj svjedok, koji je sebe teretio sa zdravicom kralju Aleksandru, nije dopustio na glavnoj razpravi da bi ja govorio o diobi manastirskih i spajinskih zimljah.

117

Pa šta onda znači drugo bajanje toga svjedoka? Skroz ništa. Da će se rezolucije stvarati na sastanku 1 maja (bolje 13 maja), da će se crven barjak razviti, to sve ali nije ništa, ta to se događa u bielom Zagrebu, tamo se drže socijalistički sastanci i crveni je barjak znak socijalista, ali sve to biva i pred najvišima vlastmi, pa nije itko došao na misao da zato zagrebačke radnike, koji su zauzeti za socijalistička načela, kazneno progoni. Dakako, kad bi se uredile kolektivne radničke i seljačke zadruge, da bi se imovina dielila da bi postojala ravnopravnost među članovima, da bi bilo manje potreba, da ne bi bilo toliko plaćanja, o svemu tome nema dvojbe. Nu ja sam o tome razgovarao sa Kereševićem kao svojim prijateljem, pa nisam javno propagirao nikakova takova načela, već sam govoreći o socijalističkih načelih govorio, kakovo bi to stanje bilo. Tuj dakle manjka bitni kriterij javnosti i propagiranja u javnosti, a naročito manjka dolus koji bi pretpostavljao njekakav prevrat, manjka ponuka na silu, kao što većina socijalista hoće da se sve to i mnogo drugoga mirnim načinom izvede, – kao što je to u obćenitom dielu ove žalbe jur navedeno i razjašnjeno. Manjka pako po tome sve što se traži po zakonu kao bitno za kriterija §-a 305 k.z. Što se pako tiče čitanja i prodaje Pelagićevih djela to je već gore navedeno glede toga sve, pak mi se to u nikakovu krivnju upisati ne može, kada nema dokaza da bi ja baš izvjestna načela širio i propagirao. Ne pojmim kako bi ja, obični postolar, bio sposoban za širenje kakovih pogubnih načela. Sliedi, dakle, da ne predleže ništa kažnjivoga u mojih čini, a što se tiče proslave 1 (13) maja, ta bi bila uzsliedila uz prijavu nadležnoj oblasti, da nismo međutim bili uhićeni i u istražni zatvor stavljeni pa onda ne bi moglo biti govora ni o policajnom prestupku proti zakonu od 14/1 1875 o pravu sakupljati se. Držim, dakle, da u pomanjkanju objektivnog učina i subjektivne krivnje valja mene svake kazne i krivnje riešiti. b) Nikola Jokić: Ja, prosti seljak, koji jedva da čitati i pisati znadem, eto sad sam postao znamenit čovjek jer stajem uz bok grofu Sen-Simonu, Furieu, Luju Blanu i drugim velikanom, ali, žali bog pri svem tom, niti ne znadem pravo što je to socijalista a jošte manje da bi mogao biti njekakav korifej, agitator, demagog i širitelj pogubnih načela. Jas am doduše čitao knjige Pelagićeve i kojem prijatelju kad se je kod mene na divanu (sielu) desio ili kad sam kod konja bio i čuvao ih pa da mi prođe vrieme a koji čobanin me znatiželjno pitao: daj da čujem šta tuj piše. Aj, al’ čudnoga mi socijaliste kod konja! Tuj nema onoga bitnoga što se za takova kažnjiva djela zahtjeva. Ili je možda mene obteretio Ljubomir Crepulić, koji je kadkada zajedno s menom pa is sam čitao kod konjah iz dugoga vremena Pelagićeve knjige. Pa zar taj koji je isto činio što i ja nije ništa kriv, - on nije širio pogubna načela, a ja jesam? Ta kome? Ja to zbilja u svom naravnom prostom narodnom sfaćanju i svojim običnim umom ne sfaćam kako da sam ja počinio prestupak i to takav da imadem osim dulje iztražne uze još 4 mjeseca sjediti, a to sve za ništa. Ja nisam nigdje ništa samostalno poduzimao, nisam nigdje javno propagirao pogubna načela već ako sam čitao kom prijatelju kada me je tražio, pa me onda pitao što, ja sam kazao kako ja to razumievam, ali da li sam ja sfaćao stvar i da li ju i danas sfaćam – to je drugo pitanje i za takovo sfaćanje i širenje nauke trebao bi drugi čovjek, a ne prosti seljak, ratar. Ne potiče u narodu od mene niti od koga od mojih sugrađana ništa, a najmanje kakova pogubna načela, već ako je i krivih kakovih glasova doprlo u narod, to će biti svakako od druge strane, a ne iz Šida, jer smo mi svi suviše primitivni a da bi mogli misliti na kakovo provađanje socijalističkih načela koja niti ne razumijem, te sam upao u ovu stvar da i sam ne znam kako, te valjda samo što sam bio poznat sa Vitomirom Koraćem i što, na moju nesreću, čitati znadem, a da ne znam ni čitati, tko bi me još mogao uvrstiti u korifeje socijalističkih nauka. Toga ja sam ne bi vjerovao, da ne predleži napadnuta osuda, koja mi tuj koješta imputira, kako navedoh, o čem ni pojma nemam. Da sam se ja pako tužio kada gdje na terete, na gospodu, da ne mare za prosti narod, to se napokon danomice u razgovoru događa, a da zato čovjek ne treba biti niti socijalista, niti poznavati socijalističke nauke, a da u takovih tužbah imade po kad što i koje zrnce istine, o tome se ne može dvojiti.

118

Nu svejedno zato ne može se odmah stoga tvrditi da dotičnik širi prevratna načela, ne može se reći da su tuj kriterija prestupka §-a 305 k. z. jer baš bitnost za ta kriterija manjka, naime dokaz o javnosti i dokaz o širenju izviestnih načela. Jer što je koji svjedok rekao da smo međuse razgovarali o tome i tome, to još nije javno širenje i propagiranje prevratnih načela, tu još nema nikakvoga prestupka, tu još nema kriminalne kažnjivosti. Držim, dakle, da me valja u pomanjkanju objektivnoga učina i subjektivne krivnje svake kazne riešiti po § - u 250, toč. 3. v) Ljubomir Šoić: Ako je itko došao do časti pravom da bude uvršten među šidske socijaliste, to sam i najmanje i ja taj, te i sada još poslie osude u ovoj stvari nepojmim kako sam ja među šiđane došao? Možda zato što sam rekao da će i naš učitelj pod šidski barjak, a da niti nisam tamo bio niti znao šta i kako u Šidu biva. Čulo se je pogovarati o toj Šidskoj proslavi 1 (13) maja, to je sve, a ja sam onda u šali učitelju, koji je inače i moj prijatelj, rekao da će i on s nama, jer je pitao kada će se i hoće li se u Šid ići na proslavu prvoga maja. Ako sam i dodao da bi učitelj mogao ići poderanih cipelah i da bi trebao imati manju plaću, to još nije ništa strašnoga, to još nije širenje socijalizma, to još nije propagiranje razvratnih načela, to nije ponižavanje javnih uredaba, već je to onako u vjetar bačena rieč među prijatelji, iz koje se ne može stvarati bog zna šta – i da nije slučajno šidskih socijalista, ne bi se stvar niti u obzir uzela. Nu ja znam odakle stvar potiče. Ona potiče od našega bilježnika, sa kojim stojim u osobnoj opreci i neprijateljstvih, te sam ga već više puta i sam s drugima tužio nadležnim oblastim, pa jer je isti rodom iz Like, nazivljem ga „bobom“, što može za njega biti osobna uvrieda, što ja dopuštam, što sam i htjeo da on čuje i sazna, zato sam se tako izrazio, da bi trebalo bobe protjerati iz obć. ureda. Drugih boba nema u obć. uredu osim bilježnika, kojega sam pod tim mislio, pa sam radio dosele, a raditi ću i odsele zakonitimi sredstvi da se bilježnik Ljubobratović iz obć. ureda makne. Moje rieči ticale su se bilježnika Ljubobratovića, koji je po narodnosti također Srbin samo što je slučajno rodom iz Like, ticale su se njega kao osobe koja meni nije po volji, s kojom stojim već dulje vremena kao obć. odbornik u oprieci. Moje dakle rieči ticale su se strogo osobe Ljubobratovićeve kao takove i samo je slučajno isti i bilježnik; nu ja nisam svejedno nikoga zato nukao ni nagovarao na čine nezakonite proti bilježniku u pogledu njegova uredovanja, jer tuj je bilo svako uredovanje abstrahirano, tuj bo se je radilo samo o osobi njegovoj, za koju sveudilj želim da se iz obćine makne i želiti ću i poslje. Ja sam, dakle, nabacio one rieči samo kao što se one nabace običajno u našem narodu, bez ikakove namjere da ja koga navedem da preduzme stanoviti nedopušteni čin u pogledu uredovanja, tj. kad vrši svoju službu bilježnik Ljubobratović; te mi osujećujenje kakova uredovanja nije bilo ni na kraj pameti. Da je bilježnik šta uredovao, a da sam ja u onom času ljude nagovarao na odpor i suprostavljanje – tada bi doista moglo biti govora o slučaju § 300 k. z.; nu tako gdje o svem tome ni spomena nema, već sam ja dao samo riečimi oduška svome ogorčenju proti osobi Ljubobratovićevoj koji je slučajno ujedno i bilježnik, odtuda se ne može pravom izvoditi da sam ja htjeo navesti koga na neprijateljstva i odpor proti obć. činovnikom u pogledu njihovoga uredovanja. Takova tumačenja mojih rieči jest posve neizpravno; jer sam ja ovdje dovoljno raztumačio kako se moje rieči imadu shvatiti, - a tada manjkaju sva bitna obilježja za učin imputiranoga mi kažnjivoga djela. Još pako manje može biti govora o kriterijih § a 305 k. z. jer za to manjka absolutno svaka podloga, nema dokaza da bi ja bio širio kakova pogubna i razvratna načela. A uobće, u koliko sam se ja nabacio onimi rečimi, rekao sam ja to sam za se, da čuje za to obć. bilježnik, a ne da ja koga na kakovo zlo djelo nagovorim, što se vidi i otuda, jer su se tim mojim rečima dvojica trojica koji su ih čuli nasmijali, i nitko to nije smatrao kakovim ozbiljnim pozivom i nagovorom na protuzakonite čine. To leži u naravi stvari i načinu kojim sam ja ono rekao. Kada pako napadnuta osuda protivno stvar predočuje i sfaća, i kada me radi toga osuđuje, što bi moglo biti samo privatna uvrieda poštenja obć. bilježnika Ljubobratovića, – tada tu osudu moram smatrati nezakonitom i ništetnom. Pa ako se objektivno stvar

119 razmotri, šta sam ja toli strašna učinio? Skroz ništa, osim što sam bilježnika opsovao i nazvao bobom - to je sve – a za to je odmjerena kazna kud i kamo prestroga. Dočim pako ne predleži privatna tužba radi prekršaja suprot sigurnosti poštenja, to držim da bi me valjalo imputiranih mi prestupaka u pomanjkanju objektivnoga učina i subjektivne krivnje – svake krivnje i kazne po §-u 250, toč. 3 odrešiti. Za sve nas: Kada bi per inconcessum i uzeli da sva ova naša izvađanja ne stoje, da nisu niti najmanje dokazana, opet i za sam slučaj bezuvjetne krivnje bila bi odmjerena nam kazna zatvora od 4, odnosno 2 mjeseca prestroga. Valja [.. .] uvažiti da se u konkretnom slučaju radi o neznatnim deliktih, za koje je kazna u zakonu ustanovljena od 1–6 mjeseci, a sl. sud je išao daleko preko polovice najveće moguće kazne, mada se i kod zločina običaje obzirom na olahkotne okolnosti ići izpod zakonskoga minimuma. Kod svih nas su pretežne olahkotne okolnosti; valjalo je uzeti pravedan obzir i na nevine obitelji i našu svojtu, koji našom kaznom radi malenkosti imadu da trpe više nego li mi, a ipak bi valjalo da se je i ovdje gledalo na kriminalno načelo: poena toneat suos auctores! Nadalje je valjalo uvažiti nesakrivljven dugotrajni iztražni zatvor, koji zajedno sa dosuđenom kaznom prelazi faktično najvišu moguću kaznu za ovakove slučajeve, pak bi ta okolnost tim više opravdavala izvanredno ublaženje kazne, koja bi valjala da ide izpod zakonskog minimuma, pa bi odgovarala i načelom čovječnosti; jer da nije ništa više, već smo dovoljno iztražnim zatvorom kažnjeni za neznatnost samoga slučaja. Obzirom na sve navedeno, ne može se sa napadnutom osudom zadovoljiti i stoga sl. sud molimo: neka izvoli ove naše pravodobne razloge žalbe ništovne i priziva sa spisima podastrieti Visokom kr. stolu sedmorice kasacijonalnom sudištu, koje opet smierno molimo neka blagoizvoli napadnutu osudu preinačiti i nas svake krivnje i kazne po §-u 250 toč. 3 odriešiti i stvar odputiti na nadležnu političku oblast, – a u najgorjem slučaju barem prestrogo odmjerenu kaznu primjereno sniziti.

DAZ – SSM DK

Zagreb, 14 decembra 1895 Odluka Stola sedmorice u Zagrebu na žalbu Lazara Foriškovića, Nikole Jokića i Ljubomira Šoića.

Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinski stol sedmorice kao sud kasacionalni, pod predsjedom predsjednika Kr. stola sedmorice Dra Stjepana Spevca, u prisutnosti viećnikah Kr. stola sedmorice Dra Napoleona pl. Špun-Strižića, Kajetana Hrubija, Stjepana Kralja, Josipa Urbania, Ivana Albrehta i Josipa Floršutca, kao sudacah, i viećničkog tajnika Kr. stola sedmorice Vatroslava Hondla, kao perovođe, povodom žaobe ništovne obtuženika Lazara Foriškovića i drug., proti osudi Kr. sudbenog stola u Mitrovici od 27 srpnja 1895 broj 6324 kaz. kojom je rečeni sudbeni stol sudio: I. Vitomir Korać, 18 god. star, rodom i prebivalištem iz Šida, grčko-iztočne vjere, neoženjen, odvjetnički pisar, pismen, sudbeno neporočan; II. Lazar Forišković, 36 god. star. rodom i prebivalištem iz Šida, grčko-iztočne vjere, živi u konkubinatu, otac 1 dieteta, cipelar, pismen, sudbeno neporočan; III. Nikola Jokić, 45 god. star, rodom i prebivalištem iz Šida, grčko-iztočne vjere, oženjen, otac 4 diece, ratar i nadničar, pismen, sudbeno neporočan; IV. Ljubomir Šoić, 47 godina star, rodom i prebivalištem iz Kuzmina, grčko-iztočne vjere, udovac, otac 3 diece, ratar, obćinski vjećnik, pismen, sudbeno neporočan i

120

V. Lazar Dudić 28 god. star, rodom iz Pivnice, grčko-iztočne vjere, oženjen, otac jednog dieteta, prebivalištem u Šidu, nadničar, nepismen, sudbeno neporočan i da su prva trojica pod začetničtvom Vitomira Koraća u godini 1894 širili ateistička, državnom ustrojstvu protivnih socialističko- komunističkih prevratnih načela; da su za ostvarenje tih načela u Šidu i u okolici Šidskoj javno i pred više ljudih dali čitati i tumačiti, čitali i tumačili knjige Vase Pelagića iz Beograda, koje su svojim smjerom i sadržajem uperene proti Bogu, vjerozakonu i državnoj vlasti, državnim uredbam, slobodnom vlastničtvu i posjedu, slobodnoj samoupravi i raspoložbi građana, državnim, zemaljskim i obćinskim urednikom, pojedinim staležom, družbam vjerozakonskim građanskoga družtva; da su te knjige prevratna sadržaja Ljubomira Crepulića i mnogim drugim žiteljem šidskoga kotara preporučivali, hvalili, propagirali, da su takovu prevratnu nauku i na svoju ruku među radničkim i seljačkim staležem šidskoga kotare i okolice širili; da su dakle nukali poticali i nastojali navesti na djela nećudorena i po zakonih zabranjena, ponizivali i nastojali razdrmati pravne pojmove o vlastničtvu i posjedu, slobodnoj samoupravi raspoložbi grđana, državnim, zemaljskim i obćinskim urednikom, pojedinim staležom, družbam vjerozakonskim građanskoga društva; da su te knjige prevratna sadržaja Ljubomira Crepulića i mnogim drugim žiteljem šidskoga kotara preporučivali, hvalili, propagirali; da su takovu prevratnu nauku i na svoju ruku među radničkim i seljačkim staležem šidskoga kotara i okolice širili; da su dakle nukali, poticali, nastojali zavesti na djela nećudoredna i po zakonih zabranjena, ponizivali, i nastojali razdrmati pravne pojmove o vlastničtvu; Ljubomir Šoić, da je u Kuzminu ovoga proleća javno i pred više ljudih druge bunio, govorio da on prvi ići pod šidski crveni barjak, pa da će morati i kuzminski učitelj pod isti, da učitelju ne treba toliko plaće, da mora ići u poderanih cipela, da će on iz ureda pobacati “bobe” tj. činovnike opštinske u Kuzminu koji nisu rodom iz Sriema, dakle nukao i nastojao zavesti i na mržnju i proti obćinskim urednikom u pogledu njihova uredovanja i na djela zabranjena po zakonih; a Lazar Dudić, da je 9 lipnja t. g. u selu Strošincih javno i pred više ljudi pred dućanom Bernarda Hamburgera dovikivao „dole sa načelnikom, dole sa bilježnikom, što će vam da ih samo plaćate čuli ste kako je u Šidu tamo je izćeran načelnik i bilježnik, niti ima suda niti kotarske oblasti; naloge ne treba nikakove izvršivati niti se pozivom odazvati, niti ste ludi za 40 do 50 nč. nadničite” – da je dakle u druge nastojao razdražiti proti obćinskim organom u pogledu njihova uredovanja i na djela zakonom zabranjena; pa su time počinili: Vitomir Korać, Lazar Forišković i Nikola Jokić prestupak javnog ponižavanja uredaba, odnosećih se na vlastničtvo i odobravanje čina nezakonitih označen u § 305 k. z., a Ljubomir Šoić i Lazar Dudić prestupak bunjenja i odobravanja čina nezakonitih označenih u §§ 300 i 305 k. z., te se toga radi osuđuju, Vitomir Korać, Lazar Forišković i Nikola Jokić po § 305 k. z. zatvorom, i to Vitomir Korać od pet (5) mjesecih, a Lazar Forišković i Nikola Jokić na četiri (4) mjeseca, a Ljubomir Šoić i Lazar Dudić po § 305 k. z. obzirom na § 267 k. z. svaki na kaznu zatvora od dva (2) mjeseca, i imadu platiti troškove kaznenoga postupka i ovrhe kazni, koje se neućerivim proglašuju, dočim se po § 250 toč. 3 k. p. od obtužbe riešavaju Vitomir Korać, Lazar Forišković i Nikola Jokić, da su se sjedinili u potajno družtvo u svrhu širenja gore navedenih prevratnih načela, da su to družtvo nahvalice pred poglavarstvom krili, za to družtvo potajno prozvano “šidski socijaliste” kupili do 100 članova, i to potajno družtvo uistini i utemeljili, i time počinili i prestupak dioničtva u družtvih potajnih označen u §§ 285. 286 i 287 k. z., a Ljubomir Šoić i Lazar Dudić, da su nukali i nastojali zavesti na razdore neprijateljske stanovnike državne jedne proti drugim, i tim počinili napredak draženja na neprijateljstva proti narodnostim i t. d. označen u § 302 k. z., a konačno i Lazar Dudić, da se je proti načelniku Martinu Novoselcu, koji je njegovo arestiranje odredio, da osujeti svrhu naloga opro, prihvatio za stolicu, te time počinio prekršaj suprot javnim

121 ustanovam i naredbam spadajućim na obću sigurnost označen u § 312 k. z., obnašao je nakon saslušanja kr. državnog nadodvjetnika Otona pl. Krajčovića Iločkog ništovnu žalbu obtuženikah Lazara Foriškovića, Nikole Jokića i Ljubomira Šoića po § 282, slovo b) kaz. post. zabaciti, a njihov priziv proti izrečenoj kazni po § 291 k. p. odpustiti ter u toj napadnutoj točki potvrditi prvosudnu osudu. O čem se kr. taj. sudbeni stol uz priklop razlogah pod 1). i uz povratak s izvešćem od 1 rujna 1895 br. 7650/kaz podnešenih ovamo spisa pod 2) na dalju shodnu odredbu obavješćuje. Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinski stol sedmorice kao sud kasacionalni.

Prilog uz broj 3588

Razlozi Obtuženici Lazar Forišković, Nikola Jakić i Ljubomir Šoić pobijaju pravosudnu osudu s pozivom na br. 5, 9 i 10 § 277 k. p., a u zavedenju svoje ništovne žalbe žale se što je presudni sud uzeo da su oni širili nauku razvratnih načelah Vase Pelagića te suobtuženog Vitomira Koraća, dočim za to ne ima nikakva dokaza, a najmanje da je dokazano da su oni javno svoja vlastita mišljenja propovjedali, širili ili propagirali, jer da se sve što je dokazano sastoji samo u tom da su čitali djela Vase Pelagića i da je koji od njih koje prodao, a da u tom njihovom činjenju ne ima obilježjah prestupaka § 305 k. z. Obtuženici navađaju zatim historički razvitak srodnih načelah, pojedinih naukah i citiraju razne pisce od kojih je Vaso Pelagić u svoju nauku i svoje knjige njeka načela preuzeo, pak dopuštaju da u tih knjigah ima za vladare, za državu i za vjeru pogubnih naukah i načelah koja su spomenuta i u napadnutoj osudi, ali ponovo tvrde da nije dokazano da su oni iz tih djelah čitali ta stanovita pogubna načela, da su ih odobravali i širili, ter iztiču da se slična načela šire po socijalističkih družtvih i časopisih, a oblasti da ne brane takove družtvom sastanke, a niti da ne zaustavljaju njihove tiskopise, pak da se stoga niti njim ne može braniti što čitaju slične listove ili što su htjeli, da proslave 1 svibanj kao radnički praznik. Žale se nadalje obtuženici na to što se samo oni progone, dočim nisu tuženi mnogi drugi, koji su to isto a i više radili od njih, koji su čitali samo Pelagićeve knjige, koje čitanje da je tim manje kažnjivo što te knjige nisu nikad u Hrvatskoj i Slavoniji zaplienjene. Obtuženik Lazar Forišković napose iztiče da on nije javno propagirao kakova razvratna načela, već da je privatno govorio o načelah socijalizma uobće, i to ne da se provedu na silu već mirnim načinom, kako to hoće većina socijalistah, a da u njega, kao običnog postolara, da nema ni sposobnosti za širenje kakovih pogubnih načelah. Na isti se način brani i obtuženi Jokić, koji veli da sva njegova krivnja sastoji se u tom što on, prem prosti seljak, umije čitati, te čitao Pelagićeve knjige, dočim obtuženik Šoić, koji je proglašen krivim i prestupka § 300 k z. još navodi da njegovu djelu nema kriterijah toga prekršaja, jer da su ono što je on govorio, u vjetar bačene riječi među prijatelji, jer dodaje, da mu se jedino može imputirati prekršaj proti sigurnosti poštenja, što je uvriedio obćinskog bilježnika Nikolu Ljubobratovića. Prema tomu razlaganju se vidi da obtuženici pobijaju li dokaz o krivnji, nu u tom pravcu sudio je presudni sud po § 249 k. p. po svom slobodnom osvjedočenju, na temelju okolnostih činah i dokaznih sredstvah navedenih u riešidbenih razlozih, pak buduć da ti razlozi nisu niti u protuslovlju sa sadržajem spisah niti su inače manjkavi po § 277 br. 5 k. p. – te napokon buduć da čini kako ih je ustanovio presudni sud doista tvore prestupak javnog ponižavanja uredabah odnosećih se na vlastničtvo i odobravanja činah nezakonitih označen u § 305 k. z., ter prestupak bunjenja označen u § 300 k. z., – valja ništavne žalbe sve trojice obtuženikah po § 282 IV b) kaz. post. kao neosnovane zabaciti.

122

Priziv obtuženikah Lazara Foriškovića, Nikole Jokića i Ljubomira Šoića proti izrečenoj kazni valja po § 291 k. p. odputiti, buduć da im je kazan prema okolnostim otegoćujućim i olakoćujućim navedenim po presudnom sudu, odmjerena pravilno.

DAZ – SSM, DK

34 Sr. Mitrovica, 16 (?) decembra 1895 Vitomir Korać Sudbenom stolu – da mu se vrate zaplenjene stvari.

Osudom slavnoistoga od 27 srpnja 1895 broj ? k. z. osuđen sam ja radi prestupka § 305 kaz. zak. na kazan strogoga zatvora od pet meseci, koju kazan u uzama slavnoistog danom 29 prosincem 1895 pretrpljujem. Prigodom prve premetačine u mojemu stanu, koju je obavilo općinsko poglavarstvo u Šidu, odnešene su mi po istom poglavarstvu neke knjige, kojih se sada sviju pojedini naslova ne sećam, jer i nikad nisam dobio nikove odluke o kakovom konfiskovanju, te koju su preko kralj. kotarske oblasti u Šidu slavnoistom uručene. Iste su knjige moja osobna vlastnost, u njima nije pronađeno ničega kažnjivog i koje su jedino neznanjem voditelja premetačine obćinskog nadredara Save Jakšića amo dospjele, te koje su većinom pokupovane u ovozemnim javnim knjižarama i kojih se sadržaj bavi čisto naučnim pitanjima iz političke ekonomije i društvene istorije (na pr. Engels: Razvitak socijalizma, Sv. Marković: Organizacija rada; Realni pravac u nauci i životu, itd.) Kada sam zatvoren dne 1 maja 1895 kod Kralj. kotar. oblasti u Šidu, oduzete su mi također neke stvari koje su se slučajno kod mene bile našle po džepovih, te kojih se sada takođe svijuh pojedince ne sjećam i koje nemaju nikakove sveze sa ovim kaznenim predmetom, te koje je zbog toga gosp. sudac istražitelj tamo i ostavio bez ikakove dalje odredbe. Pošto u istima stvarima, odnosno knjigama, nije pronađeno ničega kažnjivoga, pošto u ovom kaznenom predmetu ne služe kao dokazala, te pošto su jedino moja osobna vlastnost, te pošto bi nabavkom drugih knjiga bio nepravedno i bez ikakva uzroka oštećen, to molim: da blagoizvoli kralj. sudbeni stol, sve stvari odnosno knjige, u kojima nije pronađeno ničega kažnjivoga, te o kakovom konfiskovanju istih nikake odluke dobio nisam, izdati mi odnosno kralj. kotarsku oblast u Šidu uputiti na izdanje tamo se nalazeći stvari. Ujedno molim, ako je ikako moguće, da mi se iste stvari izdadu dne 29 prosinca 1895, kada ću se nalaziti ovde u Mitrovici, da bi si prištedio troškove oko naročitog dolaženja u tu svrhu. Vitomir D. Korać Na poleđini: Vitomiru Koraću kažnjeniku ovdje U rješenju Vaše molbe za izdanje njekih posebno nenaznačenih predmetah, koji da su kao corpus delicti priključeni kaznenim spisima proti Vam i drugovom, obavješćujete se da ovaj kr. sudb. stol Vašoj molbi udovoljiti ne može, s razloga što u Vašoj molbi niste naznačili koji se predmeti koji sačinjavaju Vaše vlastništvo nalaze kod suda, zatim što ova kaznena parnica nije još pravomoćno rješenja te prethodno još odlučeno nije u koju će se svrhu još ovi predmeti upotrebljavati. Mitrovica, 18/12 1895

123

DAZ – SSM, DK

34a

Beograd, 16 marta 1896 Vasa Pelagić Vitomiru Koraću u Šidu – pita da li je primio njegove brošure i list „Socijal-demokrat“.

Brat Vitomire, Javi jesi li dobio „Nauku i radni narod“ i „Dole s Pelagićem” sa njegovom besedom pred sudom i da li dobijaš list „Socijaldemokrat“? S bratskim pozdravom ostaj sa ostalim prijateljima

svome zahvalnom prijatelju P. Vasi

Original ACKSKJ br. 9137.

35 Zagreb, 28 januara 1897 Glavni odbor Socijal-demokratske partije daje socijalistima u Tovarniku uputstva za osnivanje i rad mesne organizacije, kluba.

Dragi drugovi! Veseli nas da ste počeli obdržavati dogovore. Samo Vam preporučujemo da se točno držite uputstva, što Vam ih je ovde dao drug Ancel kada ste bili na zboru. Što se pak tiče novaca za knjige, to Vam preporučujemo da ne dajete suviše mnogo na veresiju – jer ljudi teško plaćaju, pak što da imate neprilike. Što se pak tiče skupljanja stranačkog poreza, to uredite ovako. Kad budete budući dogovor imali onda ustrojite klub stranke prema organizacionom statutu. Izaberite si predsednika, podpredsednika, perovođu i blagajnika, pak nam onda javite ko je izabran. Blagajnik će imati pobirati stranački porez - koliki će taj porez biti to vi sami zaključite. Kod nas je naprimer 5 nč. na nedelju – no to je kod vaših prilika mnogo – zato vi uvedite manji – makar i 1 nč. nedeljno, samo neka se točno plaća. Onda na dogovore nemojte druge zvati već samo koji uplaćuju stranački porez i koji drže „Slobodu”. Svaki član stranke dužan je držati „Slobodu“. Tako kad budete radili onda buditi sigurni da ćete napredovati. Perovođa mora svakog mjeseca jedanput izvjestiti Glavnom odboru kako stoji sa agitacijom i organizacijom. Perovođa ujedno i sazivlje dogovore, a predsednik predseda. Podpredsednik zamenjuje predsednika kad je ovaj zaprečen. Ako vam je ovde što nejasno, to se onda obratite na nas, mi ćemo Vam odgovoriti. Što se tiče izbora Vi samo utvrđujte, narod obavešćujte, a mi ćemo Vam naknadno javiti ime ovoga koga treba da birate. Treba naročito narod da obavješćujete, da bude čvrst ako bi ih koji god naterivao da glasaju za vladinog ili narodnjačkog kandidata, da se ne da zavesti. Što se tiče ženske organizacije, to je samo jednostavna zabava. Nije nuždno zbog toga da bi Vaše žene ovamo sada dolazile. Neka dođu na godinu na idući zbor stranke, ako ih stvar zanima. Toliko kao odgovor na Vaše poslednje pismo.

124

Pozdravljamo sve naše poznate i nepoznate drugove, a naročito Vas

St. Lapuh v.r. Vitomir Korać v.r. Prepis (u prilogu akta pod br. 39 ove zbirke).

Zagreb, 8 februara 1897 Glavni odbor Socijal-demokratske partije čestita socijalistima u Tovarniku osnivanje kluba i daje dalja uputstva za rad, ističući važnost organizacije.

Veseli nas, pak Vam ujedno i čestitamo na osnutku kluba, jer to je ipak veliki korak, iako na prvi pogled izgleda tako malen. Što se tiče kako se klub mora vladati to vam je tačno označeno u našem organizacionom statutu. Prilažemo vam jedan primjerak programa u kojem je taj org. štatut – pak ćete tačno uvideti kako to mora ići. Kako se dogovori imadu održavati, to Vi već znadete to Vam nije nuždno tumačiti. Drug Ancel Vam je ovde dovoljno raztumačio. pak se samo onoga tačno držite, pak Vas nije briga. Što se pak tiče blagajnički stvari, to si Vi možete sami urediti kako za najbolje smatrate. Glavno je da se u knjigi uvek može viditi koliko je stranačkog poreza koji član kluba platio, a koliko još duguje. Nadalje svaki član kluba mora imati člansku kartu, od koje Vam jedan primjerak ovde prilažemo. Tu možete videti kako po prilici to izgleda. Takove iste karte možete i vi imati i onda se u svaki ovaj odeljak štambilja koliko uplati. Onda, na dogovore pozivajte samo članove kluba koji redovno plaćaju svoj prinos. Onda još nešto. Nemojte veliki porez da metnete na pristaše, da ih sa time ne odbijete od stranke. Najviše 3 nč. na nedelju, a možete i 2 nč., pa i 1 nč., jer tu se ne pita koliko će se plaćati, već samo neka se plaća – da postoji ova sveza, koja će nas vezivati u zajedničkom radu. Ako Vam pođe za rukom, ustrojite svagdje klubove gdje ima vaši pristaša, jer će se tek u klubovima pojedini pristaše naučiti na stranački život, tu će se tek spremiti za agitaciju; i kad budemo imali svuda klubova gdje imademo pristaša, tada ćemo tek biti jaki i moćni, dok smo sad raztrešeni, razjedinjeni i slabi. Zato nastojte da se klubovi svagde ustrajaju, gdjegod ima naši pristaša. Drug Radojčić je bolestan, pak se sada nalazi u Belovaru na liečenju. Očekujemo Vaše pismo, u kojem ćemo naći opširno izvješće kako stoje stvari tamo kod Vas. Sa soc. dem. pozdravom svima drugovima U ime glavnog odbora Vidio: St. Lapuh v. r. Vitomir Korać v.r.

Prepis (u prilogu akta pod br. 39 ove zbirke)

Zagreb, 10 februara 1897

125

Glavni odbor obaveštava klub Socijal-demokratske partije u Ilači da će neposredna uputstva za rad dobiti od socijalista iz Tovarnika.

Primili smo vaše pismo i milo nam je što ste se jednom probudili da tražite svoja prava. Stvari koje od nas zahtjevate a naročito upute dati će Vam drugovi Nešković i Grujić iz Tovarnika. Mi smo njima sve pisali. U 2 broju ,,Slobode“ odštampano je kako se imate vladati. Tamo imate sve, a i Grujić je sad dobio o tom i knjižicu, koju ćemo Vam zgodnom prilikom poslati. Tu knjižicu trebaju da imaju svi članovi kluba, a košta samo 3 nč. Može biti da ćete imati kakovi smetnja, ali se vi ne bojte. Samo se tačno držite uputa koje vam daju Grujić i Nešković. Naš rad nije zakonom zabranjen, šta više, on je zakonom zajamčen. Sa pozdravom svima drugovima, Glavni odbor Socijal-demokratske stranke Vidio Vitomir Korać u. r. vidio St. Lapuh u. r. perovođa

Prepis (u prilogu akta br. 39 ove zbirke).

Vukovar, 13 februara 1897 Veliki župan Sremske županije Ervin Čeh izveštava Kuena Hedervarija o ponovnom razmahu socijalističke agitacije u Šidskom i Vukovarskom kotaru.

Sa pokornim izvješćima od 3 svibnja 1895 broj 13 Res., 12 svibnja 1895, br. 16 Res., i 14 svibnja 1895, br. 18 Res., izvjestio je kr. podžupan županije sriemske Preuzvišenomu gospodstvu Vašem ob agrarno- socijalističkom pokretu u Šidu i okolici. Pošto su kolovođe toga pokreta od god. 1895 po Kr. sudbenom stolu u Mitrovici osuđeni na višemjesečnu tamnicu. te pošto su i na njekoliko tjedana prije 1 svibnja godine 1896 u Šidu određene iznimne redarstvene mjere, te onamo izaslan akcesista Timotija Mirković, kojega je Preuzvišenost Vaša usljed pokornog izvješća mog od 18 lipnja 1895 broj 34 Res., blagoizvolila u tu svrhu dodieliti Kr. kotarskoj oblasti u Vukovaru, umirila se je prividno upitna socijalistički struja. Koncem godine 1896 stupio je glavni pokretač socijalističke agitacije u Šidu odvjetnički pisar Vitomir Korać u redakciju zagrebačkoga socijalističkoga lista ,,Sloboda”, te je od tog vriemena ponovno začela socijalistička agitacija ne samo u Šidu, već i u kotaru šidskom i vukovarskom. Na skupštini socijalista obdržavanoj prošlih božićnih blagdana u Zagrebu prisustvovala su 3 izaslanika iz Šida i 2 'iz Tovarnika, te je na toj skupštini gorespomenuti Korać izvjestio o pokretu u Šidu, o stagnaciji nastavšoj iza “katastrofe“ od 1 svibnja 1895, te kako je stvar sada ponovno pokrenuta, te kako ima nade da će poći za rukom sprovesti stranačku organizaciju. Kolar Jojkić iz Šida izvjestio je na istoj skupštini detaljno o socijalističkom pokretu među ratarima u Šidu, te izjavio nadu da će se naći priličan broj seljaka koji kod predstojećih saborskih izbora neće svoje biračko pravo prodati, već ga upotrebiti u korist socijal-demokrata. Da su ovi učesnici skupštine u Zagrebu tamo dobili izcrpive instrukcije za daljnju akciju vidi se jasno iz skupština koje su od tog vriemena bez oblastne dozvole obdržavane u obćinama Tovarnik, Ilača i Gaboš.

126

Proti dotičnicima podnijele su Kr. kotarske oblasti u Šidu, odnosno Vukovaru, kaznenu prijavu nadležnom kotarskom sudu radi postupka u smislu § 19 zak. od 14 siečnja 1875, o pravu sakupljati se. Kako su seljaci zasliepljeni tom naukom, koju oni, uostalom, ni ne mogu pravo shvatiti, te kako su čvrsto ubijeđeni o tom da će se družtveni red u njihovu korist promjeniti, proizlazi odtud što oni to javno izpovjedaju, te dapače u tom smislu oblastima i podneske podnašaju. Tako su Negoslavčani podnijeli upravnom odboru molbu, sa mnogo podpisa, da se gospoštiji grofa Elca i veleposjedniku Paunoviću zabrani izrabljivanje radnika predugim trajanjem radnih satih, a njeki Gruić iz Tovarnika upravio je na kotarsku oblast u Vukovaru pismo u kojem joj spočituje što progoni jednog žitelja iz Svinjarevaca radi razturivanja Pelagićevih brošura, pak moli da se kotarska oblast sa presudom strpi „pošto će doći njihova prava iz Zagreba, koja su odande zatražili”. Isti Gruić upravio je list i na St. Jankovačkoga župnika Risela, u kojem ga oštro kori, da je agitaciju dotičnoga žitelja iz Svinjarevaca oblastima prijavio, te mu savjetuje neka naknadno u korist dotičnika intervenira. Njeki Jovan Ćirić iz Gaboša obilazi pojedine žitelje iz Nuštra, te nastoji i u Nuštru propagirati socijalistička načela, nu za sada nije tamo još uspio. I u Petrovcima, te Borovu, kotara vukovarskoga, i Kukujevcima, Bačincima, te Berkasovu, šidskoga kotara, opaženo je gibanje u smislu socijalističkom. Kotarske oblasti u Vukovaru i Šidu upućene su da budnim okom prate upitnu agitaciju, te da proti dotičnim rovarom najstrožije postupaju, a da obdržavanje skupština pod nikakvim uslovima obdržavati nedozvole. Izvješćujuć o tim nemilim pojavima Preuzvišenomu Gospodstvu Vašem visokoga znanja radi, čast mi je podjedno izviestiti da je upravitelj kotara šidskoga zamolio da mu se izhodi za privatnoga detektiva uz svojevriemeno položenje računa najmanje 100 for., pošto se na šidsku nevještu policiju pouzdati ne može. Podjedno mi je čast zamoliti Preuzvišenost Vašu, da blagoizvoli Kr. Županijskoj oblasti u Vukovaru u smislu naredbe Visoke kr. zemaljske vlade, odjela za unutarnje poslove, od 19 listopada 1895, br. 54557, i od 21 ožujka 1896, broj 10396, odrediti za akcesistu Timotiju Mirkovića doznaku putnoga paušala za godinu 1897 u iznosu od 300 for., pošto će sada nastati potreba da rečeni činovnik mnogo putuje u dotična mjesta.

Original. DAZ – VH, 6–15/ br. 855 Pr.

Vukovar, 17 februar 1897 Podžupan Sremske županije Petar pl. Jurković dostavlja banu Kuenu izveštaje podložnih organa o socijalističkom pokretu i traži pojačanje žandarmeriske stanice u Šidskom kotaru.

U savezu s izvješćem presvjetloga gospodina kr. velikog župana Županije sriemske od 13 t. mj., br. 11 Res., čast mi je najsmernije podnijeti preuzvišenom gospodstvu Vašem na visoki uvid izvješće Predstojničtva Kr. kotarsko oblasti u Šidu od jučerašnjeg dana, br. 11 pr., glede širenja socijalističkog pokreta u Šidskom kotaru. Iz prilogah tog izvješća blagoizvoliti će Preuzvišenost Vaša milostivo razabrati da upitni pokret sve to većma mah preotima te da se isti od strane zagrebačke socijalno-demokratičke stranke u ovim krajevima sistematično podpiruje.

127

Pošto pako ovostrani narod stvar sa sasvim druge strane shvaća, moglo bi u najbližem vriemenu doći do agrarnih nemirah, ako se ne bude pogubna ta struja odmah u zametku sa svom energijom suzbila. Usuđujem se stoga najtoplije zagovarati i privitom izvješću sadržanu molbu Kotarske oblasti šidske, da se tamošnja oružnička postaja na njeko vrieme pojača bar na 10 momaka, te da se oružnička služba za sva u izvješću imenice navedena mjesta koncentrira kod šidske oružničke postaje. Obzirom na okolnost da upitni pokret rapidno obuhvaća sve to, šire krugove, molim pokorno da Preuzvišenost Vaša blagoizvoli odnosnu visoku odredbu što prije izdati, a pojedine priloge ovog smjernog izvješća također mogućim pospješenjem ovamo povratiti radi daljnjeg uredovanja proti dotičnicima.

Original, DAZ – VH, 6–15/br. 861/br. 861

Vukovar, 17 februara 1897 Upravitelj kotarske oblasti u Vukovaru Josip Virag opštinskim poglavarima – da se preduzmu preventivne i represivne mere protiv socijalističkih agitatora.

Kr. ova kotarska oblast opazila je da je u najnovije doba među ovopodručno inače vrlo mirno žiteljstvo zaišla neka struja koja, kako se opaža, sve veće dimenzije zahvaća, a pod naslovom ,,socijalno- demokratska stranka“. koja po dosada učinjenim izviđenjima smiera na preobraćaj sadašnjih zakonskih ustanova, te je po tome eminentno pogibeljna za javni poredak. Ovopodručno žiteljstvo baca se sliepo u tu struju, misleć da će im se budu li sliedili stope njihovih propagatora odnošaji poboljšati te potokom mlieko i med teći, a ne dokučujuć da su intencije njihovih zavoditelja da sebe okoriste ne žaleć neupućenu svjetinu koja će za kratko vrieme videći i sama da je u bludnju zavedena i prevarena svoj prenagljeni: čin gorko okajavati. Razvratne ovakove misli moraju se već u zametku svom ugušiti, jer posljedice njihove mogle bi od nedoglednih posljedica biti. Oblast i općinsko poglavarstvo zvano je, a i dužno prijateljskim savietima i uputama neuko žiteljstvo od takovih razvratnih ideja odvraćati, ter neuspije li liepi način sva dopuštena preventivna sredstva upotrebiti, da se tom zlu što brže na put stane. Obzirom na to pozivate se da Vašim uplivom uznastojite tu rak ranu izliečiti, pa ako svo Vaše nastojanje ne bude uspjelo potražite pomoć od ove kr. kotarske oblasti. Svaki sastanak smierajući na socijalno-demokratska udruživanja zabranite, a pokretače odmah ovamo prijavite, zaplijenivši im listove, pisma, brošure socijalističkoga sadržaja. Osobitu pažnju obraćajte na strance bili oni seljaci ili kaputaši, jer ovi naše žiteljstvo raznim obećanjima zavaravaju i u svoju korist iscrpljuju, pa nađu li se takovi u Vašem području smjesta ih uhititi i pod sigurnom pratnjom ovoj oblasti odpratite. Kr. ova kot. oblast zaufmano se nada, da ćete Vi Vašim uplivom neupućeni naš narod bezdvojbeno od tih razvratnih misli odvratiti, a ne uspijete li dobrim načinom, smjesta se ovamo obratite, ter pomoć zatražite, zašto Vas čini potpisani osobno odgovornim.

Koncept, MB – AK, br. 8 Pr. Res

128

Zagreb, 18 februara 1897 Zemaljska vlada odobrava županu Sremske županije iznos od 100 for. za privatnog detektiva, angažovanog za nadziranje socijalista.

Primajući na znanje tamošnji izvještaj od 13 veljače t. g., broj res., o socijalističkom pokretu u Kotaru šidskom i vukovarskom, obnalazim dozvoliti upravitelju Kotara šidskog za privatnog detektiva u svrhu motrenja socijalističkog gibanja iznos od jedne stotine (100) forinti, koji iznos neka tamošnja županijska oblast prema potrebi izplati predujmice kotarskoj oblasti u Šidu iz svog uredovnog paušala, te račun o potrošku svojedobno radi povratka izdane svote ovamo predloži. Ujedno je za akcesistu Timotiju Mirkoviću posebice doznačen putni paušal za god. 1897, u godišnjem iznosu od 300 for.

Koncept, DAZ, VH 6–15/br. 855 Pr

Tovarnik, 2 marta 1897 Opštinsko poglavarstvo u Tovarniku objavljuje naredbu o zabrani sastajanja i uvođenju policiskog časa.

Povodom tim što je širenje izkrivljene nauke socijalizma u području ove obćine u tolikoj mjeri mah preotela da agitatori ove nauke svimi mogućim sredstvi, koja su dapače naperena proti samom držav. ustavu, nastoje zavađati u svoje svrhe neuku svjetinu, tako da ova nauka dobiva smjer anarhizma... odredila je slavna Kr. kot. oblast u Šidu dopisom od 27 P 1897 br. 2456 sliedeće: 1. Sastanci, kako u gostionah tako i u privatnih kuća, zabranjuje se, ovamo se ubrajaju posjela i prela. 2. Igre u gostiona i privatnih kuća ne smiju se obdržavati bez dozvole Kr. kot. oblasti. 3. Gostione, krčme, vinotočja imaju biti u 9 satih na večer sasvim zatvorene. 4. Skupljanje svetine na uglovima i sokacih strogo se zabranjuje. Što se svima do obćeg znanja stavlja, time da će svaki prekršitelj ove odredbe do 70 for. globe, odnosno tomu odgovarajućom kazni zatvora kažnjen biti.

„Sloboda“, br. 1–18 III 1897.

Vukovar, 24 marta 1897 Podžupan Jurković upravitelju kotarske oblasti u Vukovaru Josipu Viragu – dostavlja režimske „Sremske novine” radi rasturanja među seljacima.

129

Pod ./. dostavlja Vam se besplatno 225 komada današnjega broja „Sriemske Novine“ uz poziv da shodnim načinom nastojite da iste što više razturite u tamošnjem području, a naročito u onim mjestima koja su okužena socijalističkom agitacijom. Bilo bi vrlo shodno da uznastojite nenapadnim načinom da taj broj ,,Sriemskih Novika“ radi navodnog članka i vjesti ob iztražnom zatvoru agitatora Ancela i Vitomira Koraća dospije baš u ruke onih zavedenih ratara koji su se tzv. socijalističkom pokretu pridružili, ali valja po koji broj podieliti i među valjane, te razumne seljake, koji uživaju dobar glas, te imadu upliva među žiteljstvom.

Original, MB – AK, br. 19 Pr.

Vukovar, 27 marta 1897 Podžupan Sremske županije banu Kuenu – o blagotvornom uticaju hapšenja socijal-demokratskih vođa Ivana Ancela i Vitomira Koraća na smirenje duhova zahvaćenih socijalističkom propagandom.

U posluhu visokoga brzojavnoga naloga od danas br. 1562 Pr., te savezno sa pokornom mojom brzojavkom od danas br. 75 Res., čast mi je Preuzvišenom Gospodstvu Vašemu najsmernije izvjestiti, da je odredba iztražnoga zatvora proti Ivanu Ancelu učinila najbolji utisak na ovopodručne tzv. socijaliste, jer su prije toga na svaki sovjet i svaku pouku stereotipno odgovarali da oni misle da ne čine ništa protuzakonitoga, pošto ,,Sloboda“ u Zagrebu bez zaprijeke izlazi. Oni pako koji su po političkim oblastima zatvoreni, uvjek su govorili ,,zašto ne zatvarate one iz Zagreba, ako socijalizam nije dozvoljen“. Odkada su doznali da je Ancel zatvoren. potegnuli su se svi natrag, jer vide da se razvratne te ideje ne smiju propagirati. Kr. državni odvjetnik osiečki, koji je sada tjedan dana ovdje intervenirao u iztrazi proti socijalistima Kotara vukovarskog, potvrdio mi je također, da je u svima selima u kojima je bio vijest ob iztražnom zatvoru Ancela i Koraća vrlo dobro djelovala, jer sviet tek sada uviđa da su po Ancelu i drugovima iz Zagreba zavedeni i u njihove svrhe izrabljeni. Isti kr. državni odvjetnik saobćio mi je također, da je i uvodni članak ,,Sriemskih Novina“ od 24 o. mj. od kojih se usuđujem jedan primjerak priložiti pod ./. proizveo povoljan utisak na ovopodručne ratare. Ja sam, naime, nabavio 325 otisaka toga broja ,,Sriemskih Novina”, te sam jih dao razturiti u sva sela kotara vukovarskog i šidskog. U istom broju rečenih novina sadržane su i tri notice, odnoseći se na Ancela, odnosno Koraća, te je tek kroz iste postalo obćenito poznato među našim ratarima da su oba upitna agitatora pritvoreni. Sutra polazim u Mitrovicu, da konferiram sa kr. državnim odvjetnikom glede daljega postupka, pak namjeravam, među inim, također upozoriti da stavi predlog neka se pozove na poslušanje u Mitrovicu, te tamo, stavi u iztražni zatvor zagrebački agitator Lapuh, koji je sva po Vitomiru Koraću na Tovarničane i Ilačane pisana pisma supodisao. Za koji dan imati ću čast Preuzvišenosti Vašoj najsmernije izvjestiti o dosadašnjem uspjehu kaznenih izviđenjah. kao i cielom dosadašnjem pokretu. Po svemu se čini, da je istodobni kazneni progon, zametnut po kr. sudbenim stolovima u Mitrovici i Osieku, dobro dielovao, te je od toga vriemena bar prividno nastala stagnacija u pokretu. Konačno se usuđujem najsmernije primijetiti, da bi neobhodno nuždno bilo da se kr. državno nadodvjetničtvo pobrine da po kr. banskom stolu bude odbita pritužba Ivana Ancela, jer bi u protivnom

130 slučaju prijašnje agitacije još veći mah preotele, te onda dosadašnja sredstva ne bi više bila dostatna za ugušenje pokreta, koji je u njekim mjestima uzeo dosta ozbiljan karakter.

Original DAZ – VH, 6–15/br. 1608 Pr.

Vukovar, 29 marta 1897 Podžupan Sremske županije Jurković banu Kuenu – o potrebi da se Ancel zadrži u zatvoru i da se uhapsi urednik socijal-demokratskog lista „Slobode" Stjepan Lapuh s obzirom na ponovno jačanje socijalističkog pokreta.

Savezno sa mojim pokornim izvješćem od 27 t. m. br. 75 Res., čast mi je najsmjernije izvjestiti da mi je kr. državni odvjetnik mitrovački, prigodom našeg jučerašnjeg dogovora glede daljeg postupka proti socijalistima. izjavio da i on drži da bi eventualno dignuće iztražnoga zatvora proti Ivanu Ancelu djelovalo tako štetno po čitavi pokret, da bi isti tek onda uzbuktao najžešćim plamenom. Državni odvjetnik pripovjedao mi je da je zapisnički konstatovano da je Ancel kazao da će u Sriemu buknuti ,,buna“ ako on bude zatvoren. Iz toga se vidi koliki on uspjeh pripisuje dosadanjem svom agitatornom dielovanju. Glede urednika ,,Slobode“, Stjepana Lapuha, izjavio mi je državni odvjetnik da proti njemu predlaže isti materijal koji teregi Vitomira Koraća, jer su obojica podpisani na svim onim pismima u kojima su Tovarničani i Ilačani harangirani na socijalistički pokret. Lapuh bio bi, po mnijenju državnog odvjetnika, bezuvjetno osuđen po sudbenom stolu, ako proti njemu obtužbu podigne, a iztražni zatvor proti njemu opravdan je tim više što on sveudilj u Zagrebu nastavlja bunenje naših sriemskih seljaka. Pokornim mojim izvješćem od 27 o. mj. Br 75 Res., te brzojavkom od istoga dana i pod istim brojem mogao sam još Preuzvišenom Gospodstvu Vašem izvjestiti, da je od njekoliko dana nastala stagnacija u pokretu. Žalibože. morao sam već danas izvjestiti sa smjernim izvješćem br. 80 Res., o nemilim pojavama u Nuštru i Marincima. Do tih lako jamačno ne bi bilo došlo, da se nisu u Marince povratila njihova dva izaslanika, koje su poslali u Zagreb. gdje su jih – kako se vidi – zagrebački matadori, - među kojima Lapuh, već kao urednik ,,Slobode“; igra znatniju ulogu, – poučili kako jim valja uztrajati u pokretu. To je jamačno potaknulo i Nuštarce, da su u Zagreb odaslali Stipana Lovrića. Uz ovakve okolnosti, držim da bi bilo od prieke potrebe da se i Lapuh potegne u iztražni zatvor. te bi to državni odvjetnik učinio iz vlastite inicijative bez daljeg upita na visokomu mjestu, da mi nije stigao visoki brzojavni upit Preuzvišenoga Gospodstva Vašega od 27 t. mj. br. 1562 Pr., te da mi nije državni odvjetnik saobćio da se je narodni zastupnik Dr. Šumanović kod njega upitao ne bi li se Ancel mogao pustiti iz iztražnog zatvora, pak da se na negativan odgovor savjetovao Ancelu da uloži na Banski stol pritužbu, dočim je državnom odvjetniku rekao da će se glede te stvari još i na visokom mjestu informirati. Neka mi bude dozvoljeno tom sgodom najsmernije primjetiti, da po mojem nemjerodavnom mnijenju paktiranje sa Ancelom i drugovi ne bi imalo absolutno nikakvog uspjeha, jer su oni sviet sada već faktično pobunili, a ne imaju upravo nikakav interes opet ga umiriti, niti su to Ancel i drugovi uobće više kadri učiniti. Pokret utišati će se samo strogim bezobzirnim postupkom sudbenih i političkih oblasti, a uspješnost tog postupka uvjetuje u prvom redu kažnjavanje zagrebačkih agitatora. Molim najpokornije za visoku uputu da ne ima nikakvih viših razlogah proti pozivu Lapuha i njegovom pridržavanju u iztražnom

131 zatvoru, pošto sam sa državnim odvjetnikom ugovorio da će proti Lapuhu postupati tek onda kad ga budem obavjestio. Pošto se pako ne bude mogao Lapuh pozvati u Mitrovicu na preslušanje dok ne budu sudbenom stolu povraćeni svi kazneni spisi, bilo bi veoma dobro ako bi Kr. državno nadodvjetničtvo pospješilo kod Kr. banskoga stola što skorije riešenje Ancelove pritužbe. Ne gledeć na to da će usljed pritvora Stjepana Lapuha opet biti u Zagrebu jedan od intelektualnih začetnikah pokreta manje, koji naše u najnovije doba u Zagreb hodočasteće ratare na zlo upućuju, nadam se da će pritvor Lapuhov već zato povoljno dielovati na utišanje pokreta, što je isti baš urednikom ,,Slobode”, te će se zavedenim našim nazovi socijalistimi tako moći najbolje predočiti da su iz te, no njima toli uvažavane, „Slobode“ crpili krivu nauku, te da je njihov pokret protuzakonit. Konačno usuđujem se još tom sgodom najsmernije zamoliti za visoku odredbu, da detektivi već na zagrebačkom kolodvoru ili pred redakcijom ..Slobode" pripaze na hodočasnike iz Sriema, koji bi se mogli obaveznom putnicom ili još bolje pod sigurnom pratnjom poslati dotičnoj nadležnoj kotarskoj oblasti.

Original, DAZ – VH, 6–15/br 1677

Vukovar, 31 marta 1897 Kotarska oblast višoj instanci – povodom zahteva seljaka iz Marinaca da se pusti na slobodu njihov uhapšeni drug.

U prigibu pod ./. čast mi je ovoj kr. kot. oblasti pokorno podastrieti preslušni zapisnik sastavljen sa zapoviednikom kr. oruž. postaje u Nuštru Stjepanom Rihtarićem o uzbuni, koja se je dogodila u selu Marincima prigodom uhićenja Steve Velina. Tom zgodom čast je ovoj kr. kot. oblasti ponizno izviestiti da je danas oko 2 sata po podne doznala ova oblast da dolazi u Vukovar rulja seljaka iz Marinaca, sa nakanom da uhićenog i u uze kot. oblasti jur predanog Stevu Velina oslobodi. Oblast ova rekvirirala je odmah devet momaka od ovomjestne kr. oruž. postaje, te pet momaka od ovomjestne policije, te ih je smjestila u avliju kot. oblasti. I doista oko tri sata po podne opazila se je sredinom ceste masa ljudi – jaka po prilici do 80 osoba, a među njima i desetak žena. G. kot. upravitelj je u poslu izvida proti socijalistom u Opatovcu službeno odsutan. Smierno podpisani kot. pristav, koji se je u uredu desio, pratio je napredak spomenute rulje sa prozora kot. oblasti, te je čuo glasove iz rulje: ,,Eto, neima ni oružnika, samo napred!” Čitava ta rulja uniđe u avliju kot. oblasti, te pred ulazom u predsobu k. upravitelja i smierno podpisanom, stali zahtjevati da neka izađe netko k njima, koji ima pravo od strane oblasti što zapovjedati. To mi je dojavio jedan stražar. Izašao sam na to van, te stojeć na vratih od pretsoblja, kazao sam seljakom da pošto ne ima upravitelja oblasti u uredu, neka kažu meni, kao sada zamjeniku njegovu, što žele. Oružničtvo je međutim rulju obkolilo, a po mojoj odredbi zaključao je kot. podvornik vrata avlijska. Seljaci na to bez buke i vike izkazaše mi da žele da se uhićeni na slobodu pusti, ili da se i oni s njim zatvore.

132

Razložio sam im da oblast neće uapšenoga Stevu Velina izpustiti, jer ima zakonitih razloga za hapšenje, te ih pozvao u ime zakona, da se raziđu, dodav, da ne samo moraju od kot. oblasti otići, nego i uobće sam Vukovar smjesta ostaviti. Ljudi su mrmljajući tiho avliju izpraznili, te kad su bili na ulici čulo se je od njekih mlađih poklika starijim da su kukavice, te da su morali drugačije raditi, – nu ipak su se razišli i smjesta Vukovar ostavili, o čemu sam se dao osvjedočiti. Upadna je bila razlika u oduševljenju demonstranta u momentu kad su k oblasti dolazili, te kad su se već u avliji među oružnici našli. Dok nisu oružnike uočili, izgledali su vrlo ratoborno, no čim su ove spetili ostavila ih je odvažnost, te je prema tomu i njihovo zahtjevanje u dosta miroljubivoj formi izreknuto. Fakt je dakle, da ih je samo pripravljena oruž. sila iznenadila i hrabrost im ohladila. Konačno mi je pokorno dodati, da su odilazeći bundžje glasno vikali: „Zatvarajte Vi nas koliko Vam drago, mi ostanemo uza sve to uviek lievičari.“ Oboružani nisu ničim bili, bar oružja nije se vidalo.

Koncept, MB – AK, kbr. 8 Pr. Rec.

Vukovar, 1 aprila 1897 Podžupan Jurković dostavlja banu iscrpan izveštaj o socijalističkom pokretu u Šidskom, Vukovarskom i Vinkovačkom kotaru. U savezu sa mojim pokornim izvješćima od 27 ožujka tg., broj 75 Res., i od 29 ožujka tg., broj 80 Res., sa kojima sam imao čast izvjestiti da ću Preuzvišenomu Gospodstvu Vašem podnjeti izcrpivo izvješće o dosadanjem razvoju i sadanjem stanju socijalističkog pokreta u kotaru Šidskom. Vukovarskom i Vinkovačkom, čast mi je preglednosti radi izvjestiti glede svakog zaraženog mjesta pojedince kako sliedi:

I Kotar šidski

1 Šid. U Šidu pojavio se je socijalistički pokret još godine 1895, a uneo ga je odvjetnički pisar Vitomir Korać, koji je više godina živio u Beogradu, te bio učenikom zloglasnoga razpopa Vase Pelagića. Korać se je već onda upustio u dopisivanje sa zagrebačkom socijalno-demokratskom strankom, koja se kupi oko ,,Slobode”. Godine 1895 bila je šidskim socijalistima, koji su već onda klub organizirali, deviza: ,,da se ima zemlja od vlastela i manastirah među narod podieliti, svi činovnici protjerati, porez sniziti, nadnica povisiti itd“. Na dan 1 maja 1895, po starom kalendaru, zgrnulo se je iz susjednih sela, kao Tovarnika, Gibarca, Ilače, Erdevika, Bingule, Ljube, Negoslavaca, Svinjarevaca, pa čak i iz Čalme, u svemu oko 500 ljudih, koji su došli da vide kako će se 1 maj proslaviti. Ilačani ponjeli su, kao što je ustanovljeno, svaki po jednu biljegu od 1 for., jer su se nadali da će se vlastelinski i manastirski posjed odmah u gruntovnici na njih preneti. Kotarska oblast razterala je svetinu uz asistenciju od 16 oružnikah, te je mnoge koji su se izgredno ponašali dala uhititi. Proti Vitomiru Koraću i još njekolicini Šiđana postupao je kazneni sud, te su pretrpili kazan slobode od više mjesecih.

133

Godine 1896 zaključili su Šiđani da neće slaviti 1 maj, te po tom nije bilo nikakve socijalističke agitacije; nu pošto su bili neprestano pod strogom pazkom, uhićena su ipak koncem mjeseca travnja 1896 dva Negoslavčana, koji su došli u Šid po informacije radi ustrojenja ,,kluba“ u Negoslavcima. Pošto je kod njih pronađen izvorni list Vitomira Koraća, u kojem jih harangira na socijalistički pokret, presuđeni su po kotarskoj oblasti Vitomir Korać, njegov otac i oba ona Negoslavčana. Inače nije opažen nikakav pojav koji bi dao slutiti da će se socijalizam opet razmahati, a pogotovo nije se moglo predvidjeti da će uzeti tolike dimenzije kao što je, žalibože, sada nastalo. Koncem godine 1896 pošla su dva obrtnika i jedan ratar na veliku socijalno-demokratsku skupštinu, koja je obdržavana u Zagrebu na drugi dan Božića, te se u tom posjetu ima tražiti povod današnjem socijalističkom pokretu u Sriemu, koji se od prijašnjega pokreta samo utoliko razlikuje što ove godine izbija u Šidu na površinu tendencija da u sabor izaberu socijalističkoga zastupnika; a ta ista nakana postoji i u svim niže navedenim mjestima. Iz toga se vidi da su zagrebački agitatori cielu tu akciju među sriemskim ratarima poglavito zato razvili, da se na njihovim leđima popnu u sabornicu. U Šidu pripadaju socijalističkoj stranci, sa veoma malom iznimkom, svi tamošnji ratari i manji obrtnici. Vođe su jim čizmar Laza Forišković, koji je u Zagrebu bio podpredsednikom sbora, te ratar Stanojević, koji je već zimus počeo za sebe agitirati da bude kod predstojećih izbora izabran saborskim zastupnikom za kotar šidski. Proti obojici odredio je iztražni sudac Sudbenoga stola u Mitrovici iztražni zatvor, te je od tog vriemena u Šidu prividno nastao mir, nu tek ovih dana počeli su blagajnik i perovođa šidskoga kluba sakupljati prinose za advokate koji će ,,iztraženike osloboditi“ i „skinuti redarstveni nadzor” s onih proti kojim je kotarska oblast tu redarstvenu mjeru preduzela nakon zatvora pretrpljenoga kod kotarske oblasti. Šidska oružnička postaja pojačana je na 8 momaka. Dielotvornog odpora ili inih izgredah nije bilo. 2 Tovarnik. I odavle bila su dva ratara na socijalističkom sboru u Zagrebu te baš ta dvojica. Mato Gruić i Gavra Nešković, razvili su grozničavom brzinom, a uz to posve potajno u razmaku od 6–8 dana toliku agitaciju u okolnim selima, da se upravo ta dvojica moraju smatrati glavnimi vinovnici današnjeg pokreta. U Tovarniku su se pokretu pridružili. bez iznimke, svi ratari i maloobrtnici, pristaju uz njih sve žene, koje htjedoše ustrojiti ,,žensku organizaciju“ poput one u Zagrebu. – šta više, i sva školska dieca viču da su socijaliste. Tomu se ne treba čuditi, kad je sam ravnajući učitelj Rudolf pl. Petrušćak bio upisan u klub, te kako je ustanovljeno, primao pozivnice na klubske sastanke. Usljed ovostrane prijave odredila je visoka kr. zemaljska vlada, odjel za bogoštovlje i nastavu, njegovu suspenziju od službe i plaće, te karnostnu iztragu, koju ću iznijeti pred karnostno povjerenstvo upravnog odbora u sjednici, koja će se već 12 t. mj. obdržavati. Imade više izkaza sudbeno preslušanih svjedoka, koji potvrđuju da je i tamošnji župnik, začastni kanonik Gustav Jaić pokretu pogodovao, a donjekle to priznaju i glavni okrivljenici Gruić i Nešković, koji se nalaze u iztražnom zatvoru. Proti župniku nije do sada nikakav postupak zametnut, jer sam se toga žacao, da ne bi javno mnijenje došlo do krive pretpostavke da se pokret taj proganja više s političkih razlogah, a ne obzirom na pogibelj koja iz njega izvire za javni mir i poredak. Dana 10 ožujka t. g. uredovao je u Tovarniku iztražni sudac i kotarski upravitelj, te su se sve pozvane stranke ponašale tako osorno, a vani pred obćinskom kućom sakupljena svjetina tako izazivno, da je kotarski upravitelj morao 8 izgrednikah uhititi, a iztražni sudac obustavio je dalnje uredovanje u Tovarniku, te će dalnja preslušavanja odsele obavljati u Šidu. Usljed odredbe Vaše Preuzvišenosti, ustrojena je iza toga tamo oružnička ekspositura sa 5 momaka. a pošto držim da je baš u Tovarniku socijalizam najdublje korien uhvatao, eksponirao sam tamo trajno akcesistu Timotiju Mirkovića, koj u ime kotarske oblasti šidske vrši redarstveni nadzor. Sada je i tamo prividan mir, jer se redarstveni nadzor vrši najstrožije, nu Tovarničani izjavljuju otvoreno: „da su

134 socijaliste do zadnje kapi krvi i da će birati koga oni budu htjeli, a ne onoga kojega jim budu vlasti nalagale”. 3 Ilača. Ovamo je pokret unošen izravno iz Tovarnika, te se je i ovdje organizirao klub, kojemu pripadaju bez iznimke svi ratari, dapače i tamošnji Niemci. U čitavom selu ne pripadaju klubu samo obćinski načelnik, bilježnik i jedan obćinski odbornik, kojega su za to htjeli tući. 14 veljače t. g. sakupilo se je oko 200 ljudih prped obćinskom kućom, zahtjevajuć silovito da jim se izdaju novine ,,Sloboda“, koje su na njekolicinu od njih došle, te koje je obćinski bilježnik pridržavao. Videći načelnik, da će doći do nasilja, naložio je načelniku da jim novine izda. Sluga načelnikov kazao mu je da bi svjetina bila navalila na njegovu kuću da nije novine izdao, a ujedno mu je saobćio da su mu suseljani zaprietili da će ga tući ako ne napusti službu kod načelnika. Sudbeno je ustanovljeno da su socijaliste prisilili i obćinske redare da se upišu u klub, a mjestnom trgovcu Kafu i krčmaru Malinu zaprietili su da neće kod njih pazariti ako ne budu s njima solidarni. Za školski vrt ne može se dobiti nadničar, a nijedan posjednik konjah nije htio voziti u Šid oružnike i iztražnike koje je iztražni sudac dao uhititi. U Ilači mogao bi pokret, po mnienju državnog odvjetnika, dobiti pogibeljan pravac, pošto su ljudi tamo tako zavedeni, da ozbiljno vjeruju da će se 1 maja vlastelinske i manastirske zemlje podieliti. 4 Babska-Novak. U tom je mjestu također organiziran klub, te je i ovamo pokret unešen iz Tovarnika, Za sada nije još cielo selo zaraženo, a usljed strogih mjerah poduzetih odmah izpočetka, čini se da pokret ne napreduje dalje. Za dan 23 ožujka bila je doduše potajno sazvana sjednica, nu pošto su morali kojim god načinom dočuti da će toga dana onamo stići kotarski upravitelj s oružnicima, nije došlo do sjednice. 5 U Novim Banovcima zavedena je njekolicina po Ilačanima, nu navodno odrekoše se i oni socijalizma, jer da vide da se to progoni.

II Kotar vukovarski:

1 Lovas. Ovdje je organizacija najjače razvita, te se 5 nalaze u iztražnom zatvoru. Gruić i Nešković iz Tovarnika dolazili su onamo te su jih organizirali. Proti ovoj dvojici ima baš iz Lovasa vrlo gravirajućeg materijala za kaznenu iztragu. I u Lovasu prietili su socijaliste trgovcima da neće kod njih kupovati, a načelniku, redarima i primalji da će biti odpušteni, ako ne pristanu uz njih. Pošto su imućniji tamošnji Niemci izjavili da imadu temeljit strah za sigurnost svoga života i imetka, zamoljeno je Preuzvišeno Gospodstvo Vaše za ustrojenje oružničke ekspositure sa 3 momka, što je Preuzvišenost Vaša obnašla i odrediti. Ta mjera opreznosti bila je tim upitnija što se je već koncem godine 1896 u Lovasu, radi po općinskom zastupstvu zaključenog kopanja kanala dogodila strka radi koje su kolovođe prijavljeni državnom odvjetničtvu. Odkada je oružnička ekspozitura tamo, nije bilo više nikakovih izgreda, te sada čekaju prividno strpljivo na 1 maj, kojega će ce dana, po njihovom kazivanju, „u Šidu razviti crveni barjak slobode i sva plaćanja prestati“. 2 U Gabošu također je organizacija dosta napredovala. Odmah u početku pokreta uzapćeni popis članova kluba broji doduše samo 42 člana, ali se je kasnije još njih znatno više pokretu pridružilo. I Gabošani pobunjeni su kroz Tovarničane Matu Gruića i njekog Slavulja Božića, koji su osobno bili u Gabošu. U iztražni zatvor stavljena su trojica, od kojih su dvojica, naime Jovan Ćirić i Vaso Cvikić, socijalističke ideje dalje širili od sela do sela, te Milan Kojčinović, koj se je dopisivao sa Ivanom Ancelom iz Zagreba, te koji je bio glavnim pokretačom u Gabošu.

135

3 U Pačetin unešen je pokret iz Gaboša, izprva jih se je u klub upisalo 124 člana, nu danas pristaje uz socijalizam cielo selo, kako su to oni sami jednodušno izjavili sudcu iztražitelju i državnom odvjetniku, prigodom njihovog uredovanja u Pačetinu. Oni hoće da se tuđi nadničari ne smiju pustiti u selo. a nadaju se od pokreta ,,da će se vlastelinske zemlje i šume dieliti ili bar narodu otvoriti“. Istražni zatvor određen je proti 3 kolovođah. Kad je prvi od njih uhićen, došlo je odmah za njim 45 njih kotarskoj oblasti u Vukovar, zahtjevajuć da bude pušten na slobodu. Čekajuć na kotarskog upravitelja pred zgradom kotarske oblasti zakrčili su cielu cestu, te su u kočiju preuzvišenoga gospodina grofa Eltca, u kojoj su se nalazile grofica Jakoba Eltca i jedna od grofinjah Eltc posprdno dovikivali gospođam nerazumljive rieči, smetajuć izprva kočiji slobodan prolaz. Na energičan poziv kotarskog upravitelja razišli su se ti ljudi bez da su po kotarskom upravitelju prizvani oružnici morali uredovati. 4 U Boboti pristalo je uz socijalizam mal ne čitavo selo. Kod sudbenog preslušanja ustanovljeno je da i oni drže da će se pokretom ,,odstraniti gospoda, dokinuti porez, dieliti šume itd“. Proti trojici namjerava državni odvjetnik podići obtužbu, nu pošto se po izjavi obćinskog bilježnika i obćinskog načelnika ljudi vladaju posve mirno, nije državni odvjetnik predložio, niti sudac iztražitelj odredio proti njima iztražni zatvor. 5 Trpinja od pamtiveka nemirno selo, zaraženo je posvema, nu po pouzdanoj poverljivoj obavjesti odanle, izjavili su tamošnji stanovnici, da neće biti tako ludi da se daju zatvarati, već da će tek prigodom saborskih izbora naprvo stupiti kao socijaliste. Nu ipak vikao je njeki Aleksa Rakić javno, da ,,svu gospodu potući valja“, pak će toga radi kr. državni odvjetnik proti njemu podići obtužbu radi prestupka, označena u §-u 300 k. z. Kod klasifikacije konjah, obdržavane dana 10 ožujka t. g., počeo je njeki Bogdan Palić vikati, da se ista ne smije obavljati pred obćinskom kućom nego na obćinskom pašnjaku. Kad mu je obćinski načelnik kazao da ovdje on ne zapovjeda, nego kotarski pristav, odgovorio je Palić: ,,šta ima on zapovjedati, on je samo došao da pobere 15 fr. za komisiju, sa našom obćinskom kućom zapovjedamo mi“. Kad je na to kotarski pristav naložio redarima da izgrednika uhite, priskočiše dvojica, naime Ljubomir Vukajlović i Tomo Milašinović, te iztrgoše Palića iz rukuh redarah sa povikom: ,,dok je jednog Trpinjca živog ne zatvara se nijedan od nas“. Pošto je topnički častnik, koj je klasifikaciju konjah obavljao, izjavio da uz ovakove okolnosti uredovati ne može, rekvirirao je kotarski pristav oružnike iz Bobote, te je tek nakon 2 sata, kad su naime oružnici stigli, te svu trojicu izgrednika uhitili, uredovanje nastavljeno. I proti ovoj trojici podići će državni odvjetnik obtužbu, nu pošto je učin ustanovljen, nije sud odredio iztražnog zatvora proti njima. Po političkoj oblasti kažnjeno ih je više radi socijalističkih agitacijah sa 14-dnevnim zatvorom, ter odredbom redarstvenog nadzora. 6 U Negoslavcima bilo je govora o socijalizmu već godine 1895, te jih je odanle više njih otišlo na proslavu 1 maja u Šid. Godine 1896 stojali su u dopisivanju i svezi sa Vitomirom Koraćom, te su se već onda organizirali. Prvi duševni plod njihove udružbe bio je famozan podnesak na upravni odbor, u kojem traže da se gospoštija preuzvišenog gospodina grafa Eltca i posjednik Paunović prisile da od svojih nadničara smiju zahtjevati samo osamsatni rad. Međutim je već započela komasacija, te su od toga vriemena Negoslavčani istoj posvetili svu svoju pozornost, te koncentriraju svu svoju odpornost u tom pravcu. Pristašama komasacije pisali su pisma u

136 kojima jim se priete umorstvom i paležom, te su doista jednom od njih u sobu pucali, a drugoga zapalili. Potonji preplašio se je toli silno da je sve razprodao i iz Negoslavaca se odselio. Mjernika komasacije, njegovoga pomoćnika i figuranta protjerali su kad je prvi put htio raditi u polju. Usljed toga pozvano je njekoliko kolovođah Kr. kotarskoj oblasti, te je kotarski upravitelj počeo proti njima voditi kaznenu razpravu, kadno začuje u predsoblju mnogo glasovah. Izašav van da vidi što je, opazi oko 50 ljudih koji mu, na upit njegov, odgovoriše da su oni iz Negoslavaca, te da su došli da čuju, što će biti sa njihovimi drugovi. Pošto se na poziv kotarskog upravitelja ne htjedoše razići, morao je isti poslati po oružnike, te su jih tek ovi mogli raztjerati iz zgrade kotarske oblasti, koju su ostavljali sa rečima: „dobro, dobro, odavle nas možete tjerati, ali iz našega nas kotara nećete! “ Dok nije kaznena razprava svršena i dok nisu iz kuće izašli okrivljenici, koji su presuđeni na 14 dnevni zatvor, proti kojoj kazni su utok uložili, stojala je čitava ta hrpa preko puta kotarske oblasti. Prelazeći preko izaslanstva glavnog bundžije Sovre Sendića sa još jednim Negoslavčanom u Beč, koji su onamo putovali da se prituže Njegovom Veličanstvu, te ne opetujuć uzbunjujućih glasovah koje je Sendić nakon svog povratka po selu širio, – jer sam o tom svemu Preuzvišenomu Gospodstvu Vašem jur izvjestio posebnim izvješćem, sa kojim sam molio za pospješno riešenje Visoke kr. zemaljske vlade u pogledu upitne komasacije, navesti mi je iz niza negoslavačkih izgredah samo još sljedeću sgodu. Dana 21 ožujka t. g. opazili su oružnici kasno pod noć više ljudih u kući Sovre Sendića, te su mu kucali na prozor da jim otvori, da se uzmognu uvjeriti kakov se to skup kod njega obdržava. Sendić se je tom sgodom tako izgredno ponašao, te je oružnike pogrđivao i istima prietio, da su ga konačno morali svezati i uhititi. Kadno je sutradan u Vukovar odpraćen, nastala je u selu čitava gungula, te je rulja od 30–40 ljudih pod vodstvom mjesnog paroha Popovića došla kotarskom upravitelju, zatim predstojniku kotarskog suda, a konačno i smjerno podpisanom podžupanu, zahtjevajuć od nas da Sendić bude odmah pušten na slobodu. Tek na moj energičan poziv da se smjesta kući povrate jer oblasti ne običavaju uredovati pod pritiskom takovih ,,deputacijah”, ter učiniv paroha osobno odgovornim za uzdržanje svjetine u granicah zakona odoše kući, uz dodatak da će još dva dana čekati. Treći dan iza njihovog dolazka u Vukovar otišao je državni odvjetnik sa sudcem iztražiteljem u Negoslavce, te kad je i on paroha javno apostrofirao, stekao je državni odvjetnik utisak da će se njihova uzrujanost sleći i utišati kad budu jednom vidili da se komasacija faktično dalje provađa, pak bi stoga po mojemu skromnomu mnienju bilo veoma shodno da čim prije ovamo stigne visoko riešenje kr. zemaljske vlade u tom predmetu. Pošto su oružnici prijavili i paroha da je prigodom odpraćenja Sendića htio da se udara u crkveno zvono, preslušan je i on sa još njekimi kao okrivljenik, te je od toga vriemena postao mekši. Sendić stavljen je nakon obavljenih izvidah na slobodu, te će se proti njemu podići obtužba. U Negoslavcima ustrojena je visokom odredbom Preuzvišenoga Gospodstva Vašega oružnička ekspozitura sa 3 momka. koja će svakako morati tamo ostati dok ne bude komasacija konačno provedena. 7 U Petrovcima pokrenuo je agitaciju bivši obćinski načelnik Nikola Doroghazi, koji je socijalističke spise, te pobližu uputu dobio od Mate Gruića iz Tovarnika. Pošlo mu je za rukom nasnubiti veliki broj pristašah, te su se i oni organizirali. Nikola Doroghazi uhićen je sa još četvoricom Petrovčanah, te su predani u uze kotarskoj oblasti. Prigodom njihovog propraćanja kroz Vukovar uspjelo mu je naći jednog znanca, kojemu je doviknuo da mu donese večeru. Kad mu je ovaj doneo večeru, rekao mu je neka odmah uzme kola, te neka pozove sve Petrovčane da ga dođu osloboditi. Doista je sutradan došla rulja kakovih 50–60 ljudih izravno u kotarsku oblast, sa zahtjevom da se uapšeni izpuste. Pošto ih je kotarski upravitelj uzaludno pozivao u ime zakona da se raziđu, morao je poslati po oružnike. Izprva ne htjedoše se ni na poziv oružničkoga zapovjednika razići, te su se tek usljed energičnog razterivanja udaljili iz sgrade

137 kotarske oblasti. Na to htjedoše svi u sgradu županijske oblasti, te su jih oružnici morali sljediti čak do izvan mjesta. Njeki Janko Ruskaj ponašao se je toli izgredno da je morao biti uhićen, te će državni odvjetnik proti njemu podići obtužbu radi prestupka § § 273 i 283. Proti Nikoli Doroghazi odredio je sud iztražni zatvor, a ostali okrivljenici nalaze se na slobodi, pošto su državnom odvjetniku svečano obećali da će odsada mirovati. Nu čini se da se oni ne drže svog obećanja, pošto mi je već iza toga predstao tamošnji grčko-katolički crkveni pojac sa molbom za zaštitu, pošto mu se svakojako priete, držeći da jih je on odao. 8 U Opatovcu organiziran je doduše socijalistički klub, te su pokretači i funkcioneri istoga po političkoj oblasti presuđeni poput ostalih, a samo njeki Pajo Barjaktarević graviran je u tolikoj mjeri, da je sud odredio iztražni zatvor proti njemu. Jučer u samom Opatovcu obavljenimi izvidi ustanovio je sudac iztražitelj da pokret u tom mjestu nije pogibeljan, te mu se sami prijašnji klubski članovi sada rugaju. Ako to njihovo držanje nije hinjeno, nadati se je da će se Opatovac posve smiriti. 9 U Svinjarevcima uspjela je organizacija kluba usljed neposredne agitacije Gruića i Neškovića iz Tovarnika, te su se istoj pridružili dielomice i tamošnji Niemci. Odmah izprva uzapćeni popis klubskih članova broji doduše samo 50 imenah, ali se je od to doba broj istih bezuvjetno povećao. Pokretači kažnjeni su odmah 14-dnevnim zatvorom, te stavljeni pod redarstveni nadzor, a glavni kolovođa Andrija Đurašinović preuzet je po sudu u iztražni zatvor, dočim sudbeni izvidi proti ostalimi još nisu provedeni, radi silnije potrebe u nemirnijim mjestima. 10 Čakovci i Mikluševci. Ovdje je pronađen izvorni koncept Tovarničkoga kluba, sa kojim posvjeduju proti odredbam da se socijalistički spisi zaplienjuju, a ustanovljeno je da je tamo zalazio Gavro Nešković iz Tovarnika. Proti njekomu Radovanu Miličiću odrediti će se iztražni zatvor. kako mi je to kr. državni odvjetnik saobćio, a ostali sudbeni izvidi obaviti će se čim se na iste dospije. Iz ovih ovih mjestah bili su glavni nemirnjaci jur prije po kotarskoj oblasti kažnjeni, te stoje pod redarstvenim nadzorom. 11 U Antinu agitirao je za socijalizam Milan Kojčinović iz Gaboša; u uzapćenom popisu klubskih članova upisano je 28 imenah. Glavni kolovođa Andrija Mutavdžić nalazi se kod suda u iztražnom zatvoru, a dalnji sudbeni izvidi imadu se tek obaviti. Političkim putem kažnjeni su već prije glavni pokretači. 12 U Tordince unešen je pokret također iz Gaboša. Kotarska oblast kaznila je pokretače, a sudbeni izvidi još nisu obavljeni. 13 Iz Markušice nalaze se kod suda u iztražnom zatvoru predbježno samo jedan, i to njeki Ignjat Novaković, opasan čovjek, koj se priznaje anarhistom, sljedbenikom Pelagićevog smjera. Dosta je inteligentan, te je dosada obnašao čast obćinskog odbornika. Ini sudbeni izvidi nisu ni ovdje još obavljeni, već je samo više njih redarstvenim putem presuđeno. 14 Glede Nuštra i Marinaca imao sam jur čast Preuzvišenomu Gospodstvu Vašem iscrpivo izvjestiti mojim i izvješći od 29 ožujka t. g., broj 80 Res,. i od danas, broj 88 Res., kako nemio oblik je pokret u tim obima selima zauzeo, te je moralo doći do vojničkog brahija. 15 U Cerić dolazili su dvojica iz Tovarnika da agitiraju za socijalizam; koji su to bili, nije još ustanovljeno, te glede tog sela nisu sudbeni izvidi još ni započeti. 16 U Bršadinu bilo je dosada mirno, nu pošto je to mjesto blizu Marinaca i Nuštra, to je zadnjih danah u Bršadinu nastalo komešanje. Ovih dana poslali su trojicu u Zagreb. Za jednog od njih doznala je kotarska oblast da je otišao u Zagreb, te su ga oružnici pri povratku dočekali na kolodvoru i uhitili; međutim

138 umakoše ona dvojica u obližnju šumu, ponesav velik svežanj raznih brošurah, koje su u Zagrebu dobili. Isti se jamačno još nisu kući povratili, pošto dosada nisu predvedeni kotarskoj oblasti. Izvidi pokazati će da li je pokret napredovao, te da li i ovdje imade takovih koji su se ogriešili o kazneni zakon.

III Kotar vinkovački:

1 U Slakovcima izbio je pokret najprije na površinu; unešen je iz Tovarnika po Gruiću ili Neškoviću, a i Slakovčani izaslali su svog pouzdanika na prvu skupštinu tovarničkoga kluba. Pošto su kod dvojice pronađeni socijalistički spisi odredila je kotarska oblast njihovo uhićenje. Oružnici stavili su jih predbježno u obćinski pritvor, dok stigne kotarski predstojnik. koj je uz put obavio ino uredovanje u Komletincima. Dotle sabralo se je do 200 ljudi pred obćinskom kućom zahtjevajuć da se uapšenici izpuste. Pošto su se oružnici vidili pred toli brojnom premoći razdraženih seljakah izpustili su uhićene uz obećanje da se neće udaljiti dok predstojnik nedođe. Kad je predstojnik došao umirio je svetinu, koja se njemu nije više prietila, već ga je samo molila, da dotičnike ne zatvara, jer oni nisu krivi više od svih ostalih. Predstojnik odredio je da dotična dvojica, kao i još njeki, koji su se prije njegovog dolazka ekscesiono ponašali, dođu sutradan u Vinkovce, gdje no jih je redarstvenim putem kaznio, te stavio pod redarstveni nadzor. Iz Slakovaca hodočastio je također jedan u Zagreb. 2 U Lazama je također organiziran socijalistički klub, nu popis članova nije se mogao eruirati. Proti sedmorici postupala je kotarska oblast redarstveno, te je od toga vriemena u tom selu prividno mir. 3 U Mirkovcima odkriveno je tek ovih danah da je i tu socijalizam našao propagatora u poznatom nemirnjaku i agitatoru Matiji Jovanoviću, vrlo inteligentnom i dosta imućnom rataru. Kod premetačine nađeni su u njega socijalistički spisi i pismo poznatog upravitelja župe Dunđerovića, sa kojim ga zove na dogovor u Niemce, pri kojem će se dogovoriti kako će solidarno kotarskom predstojniku Kulčaru ”napiti čašicu”. Po tom, a i inače obzirom na imućtvene prilike Jovanovićeve, daje se predmnjevati da je Jovanović socijalizam kanio izabrati više u političke svrhe, te pošto se je ušlo u trag da on potajno agitira za sebe ne bi li se mogao kako dočepati saborskoga mandata, čini se da je on pod sada modernom i među našim svjetom omiljenom firmom .,socijalizma“ htio nasnubiti seljake da za njega glasaju. On je još pritvoren kod kr. kotarske oblasti, te će daljnji izvidi tek pokazati, da li će i on biti predan državnom odvjetničtvu, nu pismo upravitelja župe Dunđerovića odstupiti će kotarska oblast državnom odvjetniku u Osieku, pošto isto sadržaje kriterija prestupka § 301 k. z. Prigodom uhićenja Matije Jovanovića oprli su se on i njegovi ukućani oružnicima, a žena njegova bacila je malo svoje diete na jednog oružnika. Da isti nije diete na svojim prsima prihvatio, bilo bi se isto nabolo na bajunet. Taj slučaj napominjem za karakteristiku divlje ćudi i fanatizma jednog diela ovostranog pučanstva, zavedenog zlosretnom agitacijom zagrebačkih socijalistah. 4 I u Oroliku konstituirao se je klub zadnjih danah, te su izvidi u tečaju. 5 U Vinkovce došao je Gruić iz Tovarnika, te je razpačao socijalističkih spisah među nadničarima. Od potonjih su dvojica te spise dalje širili u Vođince i Ivankovo, te su stoga redarstveno kažnjeni na 14 danah, a jedan kao u Lovas nadležan onamo izgnan. Njeki stolarski kalfa Mesinger, rodom Vinkovčanin, koji je sa Ancelom u Beču radio, širio je ,,Slobodu” i ine socijalističke spise među vinkovačkimi malo obrtnici i kalfami, pak je i on presuđen na 14 danah i stavljen pod redarstveni nadzor.

139

* Iz prednavedenoga blagoizvoliti će Preuzvišenost Vaša milostivo razabrati, da je socijalistički pokret u spomenuta tri kotara žalibože vrlo razgranjen, te da će trebati vriemena dok se to zlo radikalno izkorieni. Razlog tomu pokretu valja tražiti u nizkoj naobrazbi i lahkovjernosti našeg seoskog pučanstva, u gospodarstvenom nazadovanju, stranom usljed lienosti, a stranom usljed rasciepkivanja zadružnog posjeda; ali naročito u bezsavjesnoj, vanredno dobro organiziranoj akciji zagrebačkih socijalistah. Ja sam već dosadanjimi mojimi izvješći, naročito onimi od 26 ožujka tg. broj 75 Res., od 29 ožujka tg. broj 81 Res. i od 31 ožujka tg. broj 85 Res., molio da se poduzmu oštre represalije proti zagrebačkim agitatorima, pak se usuđujem najsmernije zamoliti za milostivo uvaženje tih trijuh izvješćah, a naročito za visoku obavjest na moje pokorno izvješće od 29 ožujka tg. broj 84 Res. Od vojničkoga brahija nadam se uspjehu, jer će se time bezdvojbeno zapriečiti daljnji nemiri i strke, nu daje se također predmnjevati da će ova mjera zastrašiti zavedenu svjetinu, te jih pomalo dovesti pameti. Ja nisam hotio na svoju ruku vojnički brahij tražiti neposredno, pošto sam za sinoć i danas mogao izaći sa oružnici, kojih sad u Nuštru ima 19 momakah pod vodstvom nadporučnika, vodnog zapovjednika – nadalje sa vukovarskim redarima i financijalnom stražom, te sam neposredno od tvrđavnog zapovjedničtva u Osieku zatražio brahij tek usljed visoke brzojavke visokoga predsjedničtva kr. zemaljske vlade od danas broj 1663 Pr. Osim po jedne satnije za Marince i Nuštar tražio sam još treću za Vukovar, pošto svjetina iz raznih selah svaki čas ovamo dolazi: u velikim hrpama – kako sam imao čast to gore pobliže izvjestiti – pak pošto ovdašnja oružnička postaja, koja uz to ima još da obavlja intenzivnu vanjsku službu u selima, za uzdržanje reda i mira, a naročito za podpuno občuvanje oblastnog autoriteta nikako više nije dostatna. Sve ako se uzbunjena sela sada i prividno primire, mogu na temelju dosadašnjeg opažanja i čvrstog uverenja, stečenog dosadanjimi događaji, već sada izjaviti daće taj brahij od sada rekviriranih trijuh satnijah bezuvjetno biti potreban ne samo preko 1 svibnja t.g. – od kojeg se zavarani ratari tako čvrsto nadaju preokretu cielog družtvenog reda – već sve dok ne minu saborski izbori, jer se je za onda bojati ozbiljnog sukoba, kad iz svijuh selah nagrnu na birališta u Nuštru i u Vukovaru. 1 Glede šidskoga kotara pako usuđujem se u smislu točke 3 slovo A visokovladine naredbe od 16 veljače 1897 broj 61905 eh 1896 već sada Preuzvišenost Vašu najpokornije zamoliti, da blagoizvoli odrediti počam od 29 travnja tg. vojnički brahij od trijuh satnijah, od kojih bi se po jedna imala smjestiti u mjestima Šidu, Tovarniku i Ilači. Pridržanje toga brahija ne samo preko 13 svibnja t. g. (kao maja po starom kalendaru) već i preko saborskih izborah biti će bezuvjetno potrebno s’ istih razlogah, koje sam bio tako slobodan netom navesti glede kotara vukovarskoga. Da se Preuzvišeno Gospodstvo Vaše blagoizvoli milostivo uvjeriti o opravdanosti tog mog nazora, kojeg – kako sam mogao opaziti – dieli čitavo javno mnijenje mirnih i trieznih elemenata u ovim krajevima, sastavio sam ovo izvješće ovako obširno, pak sam u isto uvrstio glede pojedinih mjestah i takovih detaljah, iz kojih će Preuzvišenost Vaša blagoizvoliti razabrati obćenitu situaciju zaraženih krajevah. Da troškovi ovog dugotrajnog brahija ne padnu na teret čitavoj zemlji, usuđujem se najsmjernije predložiti da se isti nametnu u prvom redu onima koji su brahij svojim izgredima izazvali, a zatim svim onima koji su uvršteni u popise raznih socijalističkih klubovah. U koliko bi ključ takove reparticije bio po prosvjetljenomu mnijenju Preuzvišenoga Gospodstva Vašega suviše konpliciran, mogli bi se troškovi brahija nametnuti svim onim obćinama koje su kod tog zlosretnoga pokreta sudjelovale. U pogledu zamoljenoga brahija za kotar šidski usuđujem se Preuzvišenost Vašu najsmernije zamoliti za visoku obavjest, a podjedno i za visoku oblast, da se brahijem, jur rekviriranim za Kotar vukovarski, mogu eventualno prema potrebi disponirati i u drugim mjestima, ako bi se za to potreba ukazala.

140

Original, DAZ, – VH, 6–15/br. 1699 Pr.

Vukovar, 1 aprila 1897 Podžupan Jurković javlja banu o potrebi da se vodnik žandarmeriske stanice u Šidu premesti, jer kao čovek već stariji i mirnije prirode ne odgovara mestu i vremenu u kojem kipti socijalistički pokret.

Privitkom pod … čast mi je u svojoj smjernosti podnijeti Vašoj Preuzvišenosti predstavku kr. kotarskog upravitelja u Šidu od 31 ožujka t. g., broj 42 p., kojom moli da se ondašnji kr. oružnički postajevodnik Ivan Sekulić iz Šida čim prije premjesti, a na njegovo mjesto postavi za postajevodnika čovjek mlađi, okretniji i inteligentniji. Postajevodnik Ivan Sekulić jest čovjek već stariji i mirnije naravi, pa nije, po navodu kotarskoga upravitelja, dorastao težkoj službi i brzom uredovanju, .koji se od njega u ovo, socijalističkim pokretom uzburkano doba traži. Pošto je u Šidu i okolnim mjestima sjedište socijalističkom pokretu, koji se sveudilj podržaje, to mi je čast Vašu preuzvišenost najsmernije zamoliti da milostivo blagoizvoli kod kr. oružničkog zapovjedničtva shodnu odredbu učiniti, da zamoljena promjena u osobi oružničkog postajevodnika u Šidu čim prije sprovedena bude. U Vukovaru, 1 travnja 1897

Original, DAZ – VH, 6–15/ br. 1716 Pr

Osijek, 1 aprila 1897 Podžupan Virovitičke županije Čavrak banu Kuenu – o političkoj delatnosti opozicionih stranaka koje koriste i iz Srema „uneseni” socijalistički pokret.

Uz poziv na moje smierno izvješće od 26 ožujka t. g. broj 17 Res. čast mi je o socijalističkom pokretu u području kotara osječkog sliedeće smierno izvjestiti: Dne 28 o. m. prijavio mi je ustmeno kotarski upravitelj kr. kotarske oblasti u Osieku, da se istoga dana imade. prema prijavi obćinskog bilježnika tenjskoga, u Tenju obdržavati socijalistička skupština. Kako je smierno podpisani morao isti dan službeno odputovati, to je u Tenje izaslao kr. županijskog tajnika, Dragutina Kršnjavija, shodnimi uputami, a za obezbeđenje javne sigurnosti obhodu od 8 momakah krilnog zapovjedničtva Kr. ug. hrv. slav. oružničtva u Osieku. U privoju čast mi je podastrieti prepis izvješća preimenovanog izaslanika Kr. županijske oblasti. Iz ovoga izvještaja blagodostojati će Preuzvišenost Vaša blagovoljno razabrati, da je nagovješteni skup mirno prošao, pa da je tuj uz nejasna jošte socijalistička načela po sriedi izborna agitacija. Ova naperena je sa strane neizbornikah - proletaracah, proti kandidaciji Dr Milana Maksimovića, kojemu su Tenjski seljaci - posjednici kandidaturu na temelju programa narodne stranke ponudili. Ova agitacija zapodienula

141 se je s jedne strane od osječkog odvjetnika Dr Kovačevića – pristaše ,,koalirane“ oporbe – a s druge od osječkog građana Vase Muačevića, pristaše radikalne srpske stranke. Obim oporbenjakom došao je u prilog iz Sriema ovamo unešeni socijalističkrg pokret, – kojemu je, opet, po nemjerodavnom mnienju smierno podpisanoga u Sriemu i ovdje, u cieloj biskupiji đakovačkoj dakle, – konačna ciel pobieda kod predstojećih saborskih izborah. ,,Koaliranoj” oporbi sveta su sva izborna sredstva, – ona agitira u biskupiji đakovačkoj kaptolskim novcem. i za sada jošte neproračunivo pogibeljnim socijalističkim pokretom. Ovaj pokret kraj svojih načelah, – među kojima jest jedno od glavnih „dioba vlastelinstvah tako da svaki seljak mora 8 jutarah zemlje imati“, osobito pogibeljno u županiji virovitičkoj, u području koje postoji nerazmjerje između velevlastele i malopasjednikah, – srednjeg bo ne imade ni na liek – uslied čega su već opetovano na javu izbili nesnosljivi agrarni odnošaji – napose u obćinama Dalj, Bielobrdo i Tenje. Za sada ozbiljnom, nu blagom uputom, djelujem na uzrujano žiteljstvo, što je i predhodno povoljno djelovalo – nu zauzme li pokret veći mah, morati će se skrajnom i bezobzirnom strogošću postupati. Već sada moram izjaviti bojazan da se predstojeći izbori u izbornim kotarevom Dalj, Vuka i Đakovo neće moći za občuvati sigurnost osobe i imetka pristašah narodne stranke izvesti bez vojničkog brakiuma. Izvješćujući napokon smierno da sam odredio daljnje motrenje, i iznasleđivanje socijalističkog pokreta, napose začetnikah mu, – preko Kr. kotarske oblasti i krilnog zapovjedničtva Kr. ug. hrv, slav, oružničtva u Osieku, te da je upravni odbor županije virovitičke jur osudom karnostnog povjerenstva od 9 ožujka 1897 broj 490/u. o. izrekao lokalno maknuće općinskog blagajnika Krasnića, koji je u uredskom poslovanju skroz pouzdan, nu skroz nemoralnog ponašanja – čast mi je smierno zamoliti Preuzvišenost Vašu da blagodostoji smierno ovo izvješće blagovoljno k’ visoku znanju primiti. U Osijeku, dne 1 travnja 1897 Kr. podžupan: Čavrak Na poleđini: Predstojničtvu kr. županijske oblasti U Osijeku Primajuć na znanje tamošnji izvještaj od 1 travnja t. g., broj 19 Res., primiećuje se da se ne mogu odobriti izjave tamošnjeg županij. tajnika glede povišenja nadnica, sniženja radnog vremena itd., pošto se iste ne ukazuju skroz osnovanimi. Zagreb, dne 9/I1V 1897 [Nečitljiv paraf, verovatno Kuenov] Original. DAZ – VH, 6–15/br. 1772 Pr.

Prilog.

U izvršenju cienjenog poziva od 28 ožujka t. g., br. 17/podž. Res., čast mi je sliedeće izvjestiti. U 1/2 2 sata jučer poslie podne stigao sam sa g. kot. upraviteljem Štenclom u Tenje, a malo kasnije stigli su i oružnici. Uputiv se u obćinski ured nisam nikoga ondje zatekao, ter sam poslao po načelnika i po odbornika Koju Novakovića. Preslušavši istoga odbornika, razabrao sam da se prijava obć. bilježnika Toše Đurđevića, u pogledu one točke da će kod današnjega skupa tenjskih seljakah biti mrtvih glavah, temelji na krivo shvaćenoj izjavi istoga odbornika, koji uobće među mirnije i razboritije seljake spada.

142

Obćinski načelnik izjavio je da se seljaci bune radi kandidacije Dra Maksimovića, nu da su to ponajviše nadničari i siromašniji slojevi, koji niti pravo glasa ne imadu. Nije se dalo pronaći da se skupljaju prinosi u socijalističke svrhe, te ja i ne mislim da se je što skupljalo, nu pogovora se da su seljaci pohuškani po njekomu čovjeku iz Bobote – koji da je prije njekog vremena došao u Tenje, te ondje navodno njekim seljakom socijalističke novine čitao. Pošto je dobrano vrieme proteklo i nitko u ured od tenjskih žiteljah došao nije – a dočuvši da se žiteljstvo na ulici skuplja dao sam skupljeno žiteljstvo pozvati u obćinski ured, da mi prokažu što žele. I zbilja, u kratko vrieme skupi se na hodniku i u dvorištu 200–250 po prilici seljaka, ali najviše takovih koji od nadnice žive te na moje pitanje zašto su se danas hotjeli u obć. uredu sakupiti, izjaviše da su htjeli svi pometati svoje križeve na to – da ne trebaju Dra Maksimovića za sabor. zastupnika, nego da su oni svi za ,,lievu narodnu stranu“, –- a na moje razlaganje da je i Dr Maksimović pristaša narodne stranke, izjaviše da oni njega neće, nego „samo lievaka koji je za narod”, a na moje pitanje tko je taj njihov lievi kandidat, odgovoriše, da će se to već kada bude vrieme, vidjeti, da će oni svakako na lievo, kao što i prieko biva u Mađarskoj. Zatim su se tužili na veleposjednika Drag. Leop. Fajfera, – da jim se kukavna nadnica daje, a i ta kad dođe do izplate – nepodpuno izplaćuje. Moju ponuku da se ne daju huškati od stranih agitatora, da se ne skupljaju bez prethodne prijave kod polit. oblasti – primili su mirno, te se zatim na moj poziv, doduše vikom ,,živila lieva stran“, i razišli. Utisak koji sam pri svem tom dobio jeste da tenjski žitelji nisu jošte točno upućeni u socijalističke tendencije i da bi se svakoj agitaciji moglo na put stati ako bi obližnji veleposjednici – mjesto da stranjske radnike uzimaju – poslom poljskim zabavljali domaće seljačtvo, kad bi zbilja kukavnu nadnicu bar povisili i kad ne bi tražili rad od rane zore pa do kasne noći, nego i vrieme rada bar nješto skratili. Uz to bi vrlo dobro bilo kad bi se izradila cesta kroz selo i to ne putem poduzetničtva -– nego u vlastitoj režiji, kako bi sami tenjski žitelji nadničari nješto bolju nadnicu zaslužiti mogli. Ako to ne bude, bojati se je i većih izgredah, jep je broj proletaracah u tenjskoj obćini velik a pučanstvo dosta uzrujano. Držim pako svakako da tu opozicija uveliko svoje prsti imade. da se početnici tražiti imadu u Osjeku. Zaključujem to pako iz toga što se je takovo ponašanje i uoči sabor. izborah prije 5 godinah pojavilo u mjestih Belobrdo i Dalj. a u manjoj mjeri u Tenju. Konačno držim za shodno da se obć. blagajnik Krasnić – koga pretežitija većina naroda ne trpi – čim prije ukloni iz Tenja i da se strogo na djelovanje odpuštenoga načelnika Barakovića pripazi, za kojeg držim da također kod toga potajice svoje prste imade. Kad su se ljudi razišli i nigdje se više skupljali, povratio sam se kući, ostavivši za svaku eventualnost u Tenju 4 oružnika. U Osieku, 29 ožujka 1897 Prepis Kršnjavi v. r. kr. županijski tajnik Prepis.

Zagreb, 4 aprila 1897

143

Zemaljska vlada podžupanu Sremske županije Jurkoviću i gradonačelniku Zagreba Mošinskom – da se povede kazneni postupak protiv urednika „Slobode“ Lapuha i da se pojača nadzor nad putnicima iz Srema koji posećuju redakciju socijal-demokratskog lista.

Velem. gosp. kr. podžupanu županije sriemske Petru pl. Jurkoviću u Vukovaru U riešenju tamošnjeg izvještaja od 29 ožujka t. g., broj 81 res., odpisuje se V. V., da ne ima zaprieke da se i urednik ,,Slobode“ Stjepan Lapuh potegne pred sud na odgovornost i proti njemu po zakonu postupa. Ujedno sam pozvao ovdašnjeg gradonačelnika da dade pripaziti na socijal-demokrate koji iz Sriema ovamo dolaze.

Velem. gosp. gradonačelniku Mošinskomu u Zagrebu U zadnje vrieme razmahale su se u velike socijal-demokratske agitacije među seljačkim stališem u Sriemu, koje se podržavaju i razpiruju od agitatora u Zagrebu koji sriemskim u Zagreb osobno dolazećim seljakom diele u množini svoje socijalističke novine i brošure, osobito one koje su zaplienjene. Uslied toga poziva se V. V. da izvoli dati po detektivih pripaziti već na zagrebačkom kolodvoru ili pred redakcijom i odpravničtvom ,,Slobode“ na takove hodočastnike iz Sriema, ter ih, oduzev im kod njih pronađene zaplienjene brojeve ,,Slobode“ i socijalističke brošure, dade pod sigurnom pratnjom odpraviti nadležnoj im kotarskoj oblasti, obavjestiti potonju o tom brzojavnim putem. Osobito će takovi hodočasnici ovamo dolaziti prije proslave 1 svibnja, te valja na nje budnim okom pripaziti i odmah ih na gore spomenuti način dati odpraviti, te svaki takav slučaj ovamo izviestiti.

Koncept, DAZ – VH, 6–15/1677 Pr. k br. 861

Vukovar, 4 aprila 1897 Kotarska oblast višoj instanci – o merama protiv socijalista u Bršadinu.

Usljed prijave opć. poglavarstva u Bršadinu da će socijaliste obdržavati danas poslie podne skupštinu, uputio sam se smierno podpisani na ustmeni nalog Velemožnog gospodina kr. podžupana u Bršadin sa tri voda vojnika i pet oružnika da kolovođe bršadinskih socijalista uhitim te držanje skupštine osujetim. Točno u tri sata po podne stigao sam u Bršadin kamo su istodobno prispjela i tri voda vojnika od brahijuma nalazećeg se u Nuštru. Čim sam došao u Bršadin dao sam po vojnicima i oružnicima obkoliti kuću Koste Savina kbr. 50 u kojoj se je skupština obdržavala te tamo našao sakupljenih 35 ljudi, koje sam popisao te osmoricu njih kao najpogibeljnije skupa sa onim kod koga se je skupština obdržavala proglasio uhićenima i po oružnicima ih sapeti dao.

144

Prigodom ovoga uredovanja sakupilo se je više stotina osoba, kojima sam odmah naložio da se imadu razići, te da se ni jedan na ulici viditi ne smije. Pošto se je svjetina okljevala razilaziti bio sam prisiljen sa vojnicima ulicu isprazniti. Tom zgodom uhititi sam dao četvoricu, koja su se proti vojnicima odpornima pokazala. U Bršadinu ostavio sam pol satnije vojnika i odredio sve sigurnostne mjere potrebite za uzdržavanje mira i reda. Ladislav Rafaelis ostao je u Bršadinu kao politički izaslanik, te sam ga kao takogvoga vođama brahija predstavio. Vojničtvo bio sam prisiljen tamo ostaviti, bojeći se, da ne bi došlo do izgreda usljed napetih tamo odnošaja. Uhićenike smjestio sam u uze kr. kot. oblasti. Što imadem čast Veleslavnom predstojničtvu na blagohotno znanje izviestiti, s time, da se je prigodom napried spomenutoga uredovanja žiteljstvo inače mirno ponašalo.

Koncept, MB – AK, br. 26 Pr.

Trpinja, 4 aprila 1897 Danilo Kukić, beležnik, podžupanu Jurkoviću u Vukovaru – traži instrukcije radi sprečavanja delatnosti socijalističke organizacije u Trpinji.

Neumornim nastojanjem i potraživanjem stekao sam potpuno uvjerenje da je ovdje socijalizam sve više proširio svoje korake. Prošle nedelje obdržavana je ovdje u kući Luke Tomića glavna skupština socijalistički demokrata u kojoj je koliko sam uvjeren izabran predsjednikom Veso Vuković, a kapetanom Aleksa Rakić. Za ostale t. zv. činovnike nisam doznao ali će se lagano dokučiti moći. Veso Vuković poziva pismeno skupštinu, - učitelj kluba jest kaputaš trgovac Josip Perles. Klub je od članova pobrao za sada od svakog po 10 nč. Danas između 4 i 5 sati po podne doznao sam da će se opet držati skupština i da će se nedeljni doprinosi kupiti i daljnje zaključke stvarati. Stoga molim velemožnost Vašu za odredbu kako bi se ovaj pokret zaprečio.

Original, MB – AK, br 115 Res.

Zemun, 4 aprila 1897 Policijski komesarijat javlja banu da je Vaso Pelagić pomilovan i da se opet nalazi na slobodi u Beogradu.

145

Poznati socijalista, anarhistički nastrojeni bivši arhimandrit Vaso Pelagić nalazi se u Beogradu na slobodi, pošto je pre kratkog vremena pomilovan. On je zbog veleizdajničkih štamparskih prestupa bio u maju 1896 osuđen na dve godine zatvora. O tome su istovremeno obavešteni Kr. županijska uprava u Vukovaru i državni tužilac u Mitrovici.

Original, DAZ – VH, 6–15/br. 1850 Pr.

Tekst originala: Der bekannte Sozialist anarchistischer Färbung Exarchimandrit Vaso Pelagić befindet sich in Belgrad auf freien Fusse, nachdem er vor kurzem begnadigt wurde. Er war wegen hochverratherischer Pressdelikte im Mai 1896 zu einer zweijahrigen Kerkerstrafe verurteilt. Hievon wurde unter einem die kgl. Obergespanschaft in Vukovar und der Staatsanwalt in Mitrovic verständigt.

Zagreb, 5 aprila 1897 Gradsko poglavarstvo u Zagrebu Pretsedništvu zemaljske vlade u Zagrebu –o povezanosti socijalističkog pokreta u Sremu sa agitacionom delatnošću Glavnog odbora Socijal-demokratske partije u Zagrebu; predlaže energične mere. [...] Poglavarstvo drži, da je današnji pokret u Sriemskoj županiji posljedica agitacije ovdješnjih socijal- demokratah, pogodovane neznanjem i krivim shvaćanjem socijal-demokratskoga programa i njihove nauke, crpljene stranom iz brošurah i spisah izdanih po uredničtvu ,,Slobode“, a stranom iz djelah razpopa Vase Pelagića unešenih i razširenih također kroz neke pravoslavne učitelje. Neposredni pak povod pokretu dala je po mnienju podpisanoga poglavarstva nova organizacija socijal- demokratske stranke prihvaćene na stranačkoj skupštini držanoj u Zagrebu o božiću g. 1896, koja je uvela obligatno ustrojenje klubovah u pojedinih mjestah, usljed čega su se u Sriemskoj županiji već mjeseca siečnja t. g. ustrojili po raznih mjestah klubovi kao u Gabošu, Ilači, Šidu, Tovarniku itd. [...] Od tog vremena, a naročito od kako su vlasti u Sriemskoj županiji počeli progoniti pokret, stalno su dolazili sriemski socijalisti u Zagreb u uredništvo „Slobode“ na dogovor sa članovima Glavnog odbora odkuda su redovito kući nosili razne socijalističke brošure, novine i tiskanice za držanje eksemptnih skupštinah. Tako su ovdje boravili: 1) Iz Slakovacah Nikola Lazanin (9/3) i Mato Govedanović (27/3); 2) iz Svinjarevacah: Andrija Markasović (9/3); 3) iz Pačetina: Koretić (20/3) i Marko Korečić ili Koretić (31/3); 4) iz Nuštra: Stjepan Lovrić (27/3); 5) iz Bršadina: Todor Cepančić i Ivan Radišić (29/3); 6) iz Bobote: njeki Ekica (31/3); 7) iz Jankovacah Novih: Đuro Iveković (4/4); 8) iz Berka: Andraš Feldvari (3/4);

 Ovaj akt ne donosi se u celini, jer je prvobitno prepisan radi korišćenja sadržine, a posle autor zbirke nije imao više mogućnosti da ga da prepisati.

146

9) iz Marinacah: Stipan Zron (2/4); Nu osim imenovanih dolazilo jih mnogo, kojim ovo poglavarstvo nije za imena doznati moglo. Povjerljivim putem doznalo je smierno podpisano poglavarstvo nadalje, da se pisma, novine i brošure, opriedeljene za žitelje sriemske županije sada šilju na njekoga Milinkovića Jakoba, činovnika kod jednoga novčanoga zavoda u Vukovaru; dočim je ovomu poglavarstvu iz jednoga pisma učitelja Miloša Krpana poznato da se takovim posredovanjem bavi i knjižara Vilima Lorši u Brodu. Istaknuvši [...] napred odnošaj gl. odbora soc.-dem. str. napram današnjem soc. pokretu u Sriemu. držimo, (misli na poglavarstvo – A. R.) da bi z’ ugušenju toga pokreta doprinieti moglo kada bi se istragu vodeći iztražni sudac na ovaj odnošaj upozorio i kada bi se potom istraga protegnula na sve članove gl. odbota i to Ivana Ancela, Janka Cerina, Vitomira Koraća, Stjepana Lapuha, Franju Pravicu, Ivana Siča i Pavla Vajsera, te konačno na Đuru Martinića, koji se također na uredništvu ,,Slobode“ ističe u podučavanju ovamo dolazećih Sriemacah kako da se dalje vladaju u začetom pokretu. Tim bi se intelektualni poticatelji i savjetnici neškodljivim učinili a zavedeni žitelji sriemske županije, videći se bez vođa i savjetnikah, prije bi se osvjestili i umirili nego ovako, gdje gotovo svaki dan dobivaju kroz svoje izaslanike iz Zagreba porukah i raznih socijalističkih spisah.

Prepis, DAZ – Spisi drž. odvjetništva u Mitrovici br. 22/1897

Vukovar, 5 aprila 1897 Podžupan Jurković kotarskoj oblasti u Vukovaru – dostavlja spisak članova kluba socijalista u Negoslavcima.

Pod ./. priviti po Kotarskoj oblasti ovamo podnešeni popis onih Negoslavčana, koji su u travnju godine 1896 ustrojili klub socijalistah, dostavlja se tomu predstojničtvu znanja radi savezno sa ovostranim odpisom od 20 studena 1896 br. 7886/Res. sa tom primjetbom, da su Lazar Đorđević i Lazar Vladislavljević iz Negoslavaca u travnju godine 1896 išli u Tovarnik na dogovor Vitomiru Koraću te da su po kotarskoj oblasti u Šidu toga radi presuđeni.

Original MB – AK, br 30 Pr.

Prilog: Rada Mađarev, Stevan Novaković, Stevan Amidžić, Đoka Novaković, Joco Petkov, Rada Radulov, Mladen Vlaškalić, Anta Bebić, Nova Vlaškalić, Jakša Asađanin, Vuka Šarčević, Maksim Ratković, Luka Rakić, Gavra Kovačević, Lazar Jovanović, Sava Katanski, Stevan Jovanović, Simo Kovačević, Andrija Subotin, Đuro Gruin, Nikola Čikanović, Jovan Jakovljević, Jova Miličević, Vasa Miličević, Radoslav Radosavljević, Petar Popović, Jakob Hausvirt, Tanasija Verčević, Martin Norman, Stevan Krstić, Nikola Lukić, Laca Puškar, Radovan Kendrišić, Vojin Grujin, Ignjat Avramović, Đorđe Krstić, Miloš Grujin, Andrija Jeckov, Danilo Stojanović, Damjan Kopčalić.

147

Mitrovica, 5 aprila 1897 Vodnik žandarmerije javlja svojoj komandi o zapleni Pelagićevih brošura kod Ace Bankovačkog u Irigu.

Prema prijavi u događajnom izvješću od 26 do 31 ožujka o. g. postaje Irig – javljam, da je jedna obhođa rečene postaje dne 26 pr. mj. sa Irižkim obćinskim bilježnikom Lazom Nadbandićem – koje mu je imala obhođa usljed poziva istoimene kralj. kotarske oblasti pripomoć pružiti – pronašla kod žitelja Ace Bankovačkog u Irigu 10 komada Pelagićevih knjiga i to: ,,Pir bezdušnika“, ,,Pelagićeva obrana“. ,,Dolje s Pelagićem”, ,,Zanatlijski savez“, ,,Poslanica bogu“, ,,Nauka i radni nauk“, slika Pelagićeva sa nadpisom „Istina i pravda u okovima“ i 3 komada ,,Spas Srbije i njenog naroda“. Ove knjige kao sumnjive oduzete su po rečenom bilježniku i predane spomenutoj kralj. kotarskoj oblasti usljed odredbe iste. Postaja Irig nije ob ovom nikamo prijave poduzela, te je ob ovud topogledno podučena.

Original, DAZ – VH, 6–15/br. 1901 Pr.

Mitrovica, 6 aprila 1897 Odluka suda u Sr. Mitrovici o zabrani rasturanja Pelagićevih brošura.

Kr. sudbeni stol u Mitrovici odlučio je na predlog Kr. državnog odvjetničtva u Mitrovici od 6 travnja 1897 br. 1171 da tiskopisi i to: 1) „Socijalizam ili osnovni preobraćaj družtva“, Beograd, Štamparija Mate Jovanovića 1894. 2) „Narodno pravo ili naše neodložne potrebe“, Beograd 1889 ista štamparija. 3) “Spas Srbije i njenog naroda“, Beograd 1893. 4) ,,Poslanica Bogu”, Beograd 1891. 5) „Poslanica arhijerskom saboru u Beogradu“, Beograd, Parna radikalna štamparija 1892. 6) Odgovor na četiri društvena pitanja: 1) Što je socijalizam? 2) Što hoće socijaliste? 3) Koje nauke i kakove nužde gone ljude u socijalizam? 4) Ima li u Srbiji mjesta socijalizmu, Beograd, Štamparija Pere Todorovića 1892, i izvadak toga djela pod naslovom ,,Što je socijalizam? Što hoće socijalisti?” 2 odgovora. Napisao V. Pelagić, Zagreb 1894, nakladom uredničtva ,,Slobode“. 7) „Stvarni narodni učitelj“ i to počam od knjige pete ,,Privredne mudrolije“ do konca. 8) „Pir bezdušnika i Veličanstvo radnika“ kojih sadržaj prema ovosudug osudi od 27 srpnja 1895 br. 6324 i osudi Visokog kr. stola sedmorice od 14 prosinca 1895 br. 3588 svezi učin zločinstva smetanja javnog mira N 65 k. z., zloč, smetanja vjerozakona N 122 k. z., prestupka bunjenja N 300 k. z., draženja na neprijateljstvo N 303 k. z., vrieđanja crkve N 304 k. z., javnog opozivanja urednika N 305 k. z., imaju se uništiti, da se po kr. kotarskim oblastim Županije sremske obavljena njihova zaplena potvrđuje, i da se njihovo dalje razširivanje zabranjuje, te da se presuda ova ima proglasiti u „Narodnim Novinah“.

Razlozi

148

Pošto su rečeni tiskopisi ovosudnom osudom od 27 srpnja 1895 br. 6324 i osudom Visokog kr. stola sedmorice od 14 prosinca 1895 br. 3588 izjavljeni da su bezbožnoga, državnom ustrojstvu protivnoga socijalističko-komunističkih prevratnih načelah, koji su upereni proti Bogu, državnoj vlasti, državnim uredbam, slobodnom vlastničtvu i posjedu, slobodnoj samoupravi i raspoložbi građanah, državnim, zemaljskim i obćinskim urednikom, pojedinim staležom družbom vijerozakonskim, te tvore učin zločinstva smetanja javnog mira N 65 k. z., zločin. smetanja vjerozakona N 122 k. z., prestupka bunjenja N 300 k. z., draženja na neprijateljstvo N 303 k. z., vrieđanja crkve N 304 k. z., javnog ponizavanja urednika N 305 k. z., te je presuda osnovana po N 6 i 8 tisk. z. i NN 32, 33 i 34 t. z.

DAZ – SSM

Vukovar, 7 aprila 1897 Podžupan Jurković izveštava bana – da je izdao nalog da se Vaso Pelagić u slučaju prelaska granice uhapsi na osnovu poternice Sudbenog stola u Petrinju od 27 IV 1880, koja je još u važnosti; u prilogu tekst poternice.

Kr. redarstveno povjereničtvo u Zemunu izvješćem svojim od 4 travnja 1897 broj 62 Pr. izviestilo je da je razpop Vaso Pelagić, poznati socijalistički agitator, prije kratkog vremena pomilovan, i da se sada u Biogradu na slobodi nalazi. Kako je obstojavši c. kr. sudbeni stol u Petrinji dne 27 travnja 1880 pod brojem 2233 k. z. proti istom Vasi Pelagiću izdao tjeranicu radi zločinstva veleizdaje i zločinstva smetanja javnog mira, koja je sveudilj u krieposti i koja se u prepisu prilaže, pa kako je nadalje socijalistički pokret u Kotaru šidskom iz godine 1895 svoj začetak imao baš na osnovu brošura izdanih po rečenom Vasi Pelagiću, a socijalistički se pokret i ove godine ne samo u Kotaru šidskom već i u kotarima Vukovar i Vinkovci znatno razširio, bojati se je da bi Vaso Pelagić mogao tu zgodu upotriebiti, te prešav u područje Županije sriemske, svoje agitatorsko djelovanje razviti. Da se tomu predusretne. dostavio sam Kr. kotarskom predstojniku i upravitelju Kr. redarstvenog povjereničtva u Zemunu prepis spomenute tjeralice, te ga izrično pozvao da kroz povjerljivu osobu dade neprekidno paziti na Vasu Pelagića, tako da bude vazda točno obaviešten gdje se isti nalazi. Imenito pako da najstrožije nad tim bdije da se ulazne točke iz Srbije ovamo neprekidno pod nadzorom drže, te njegovo uhićenje, odnosno njegov prelaz na ovostrano područje odmah mi brzojavno izviesti. Istodobno sam i svim kr. kotarskim oblastima i gradovima u Županiji sriemskoj dostavio prepis spomenute tjeralice, te ih pozvao da kretanju Vaso Pelagića osobitu pažnju posvete, a za slučaj uhićenja na ovostranom teritoriju, da ga smjesta uhite, i prvom sudu predadu, koji će ga Kr. sudbenom stolu u Zagreb odpremiti. O tom sam podjednako uz priklop tjeralice obaviestio sve kr. kotarske sudove u Županiji sriemskoj, kao i Kr. sudbeni stol u Mitrovici znanja radi. Pošto je međutim godine 1880 za vrieme bosanskog ustanka Vaso Pelagić boravio u Majuru kod Kostajnice, te mogućnosti izključena nije da bi Vaso Pelagić i sada na kojoj drugoj točki izvan granica Županije sriemske mogao preći u područje kraljevine Hrvatske i Slavonije, čast mi je uz priklop pod ./. prepisa jur spomenute tjeralice u svoj smiernosti obratiti visoku

149 pozornost Vaše preuzvišenosti na Vasu Pelagića, ukoliko bi Preuzvišeno Gospodstvo Vaše milostivo blagoizvolilo o tom i drugim županijama visoku uputu izdati

Original, DAZ – VH, 6–15/br. 1849 Pr.

Tjeralica

Vaso Pelagić, 41 godinu star, bivši arhimandrita, koji se radi zločina veleizdaje i smetanja javnoga mira pod istragom nalazi, uzskočio je serežanskoj pohođi, koja ga je u ovosudni zatvor pratila, dne 10 travnja 1880 u Njemačkom Bolju, te je vjerovatno da boravi u srbskih selih Đakovačke i Osiečke podžupanije i u Sremu, gdje imade mnogo pristaša. Isti je viši od srednjeg uzrasta, ima plave malo sivimi promješane kose, sive oči, jake obrve, duguljasto lice, šiljast malo povinut nos, primjerna usta, na svakoj strani nosa jednu malu brazgotinu, te imao je kod uskočenja dugu svo do prsah iduću bradu više kestenjave boje, kako ju nose obično svećenici grčko- iztočne vjere; nu koliko se čuje, on je bradu već obrijao i kose podrezao, čini uobće utisak slabaškog, boležljivog čovjeka, obična mu je hrana mleko i kuvana jaja; odjeća njegova je već iznošena, te sastoji se od tamno-sivog gornjeg i crnog kratkog kaputa, tamnosivih pantalona, crnog škrljaka polucilindra i cipela napolak podglavljene. Umoljava se Vasu Pelagića uhititi i u ovosudnu uzu predati. C. kr. sudbeni stol u Petrinji, 27 travnja 1880

Za točnost prepisa, u Zagrebu, 8 lipnja 1896 Pečat: Kr. državno odvjetničtvo u Zagrebu (Prepis prepisa) Medvedić, v.r.

59 Vukovar, 8 aprila 1897 Podžupan Jurković dostavlja banu prepis dopisa upućenog šefu zagrebačke policije da se sremski socijalistički agitatori koji se snabdevaju propagandnim materijalom u Zagrebu odmah stave pod nadzor i otprave nadležnim vlastima županije.

Usljed visokog dopisa Preuzvišenoga Gospodstva Vašega od 4 t. mj. br. 1677 Pr., čast mi je podnijeti na visoki uvid prepis mojeg dopisa od današnjeg dana, broj gornji, upravljenog na šefa zagrebačkog redarstva, uz najsmerniju molbu da Preuzvišenost Vaša blagoizvoli sa visokoga mjesta shodan izdati da se upitnoj molbi udovolji, pošto je to jedino sredstvo da se zaprieči dalnje bunjenje ovopodručnoga žiteljstva.

Original, DAZ – VH, 6–15/br. 1830 Pr.

Prilog:

150

Na cienjeni dopis Poglavitosti Vaše od 5 travnja t. g., br. 4 Res., čast mi je saobćiti da su ovopodručna obćinska poglavarstva većinom prijavila sve ovostrane žitelje koji su hodočastili u Zagreb uredničtvu ,,Slobode“ radi informacijah za ovdje nastali socijalistički pokret. Nu pošto su dotičnici potajno u Zagreb odlazili, stigle su odnosne prijave obično prekasno, kad su se naime, dotičnici već povratili, te donešene brošure, zaplienjene eksemplare ,,Slobode“ i ine socijalističke spise već razpačavali ili u sigurnom skrovištu sakrili. Pošto ali dotičnici, koji iz Zagreba dolaze, zlosretni taj pokret ponovno podpiruju, te pošto se oni svi beziznimno po ovostranim političkim oblastima redarstveno kazne, a eventualno i državnom odvjetničtvu na progon predaju, bilo bi najuspešnije da se isti već u Zagrebu uhite, te pod sigurnom pratnjom ovamo doprate, pak bi za takov postupak mogao nazočni dopis služiti obćenitom rekvizicijom za sve slučajeve. U slučaju da takov postupak po nazoru Poglavitosti Vaše ne bi bio izvediv, ili bi nailazio na ine, po meni nepredviđene, potežkoće, čast mi je Poglavitost Vašu i najučtivije zamoliti da izvoli seljačke putnike iz ovih krajevah već na zagrebačkom kolodvoru kao i za boravka u Zagrebu invigilirati dati, pak da izvoli odmah, čim identičnost dotičnika bude konstatirana, brzojavno o tom obavjestiti kako mene, tako i Kr. kotarsku oblast u Vinkovcih, da se uzmogne blagovriemeno odavle učiniti odredba, kako bi se dotičnici prigodom povratka iz Zagreba već na kojoj ulaznoj željezničkoj stanici Županije sriemske uhititi mogli. Ja ću pako Kr. kotarskoj oblasti u Vinkovcih dati shodnu uputu, da dotičnike uhiti i nadležnoj kotarskoj oblasti dopratiti dade. Jedino tim načinom dalo bi se zapriečiti da se dotični agitatori više iz Zagreba ne vraćaju svojim kućama, te tamo ne siju dalje zlosretno sieme, pak bi tako možda i prestalo neprestano putovanje ovopodručnih žiteljah u Zagreb. Dok pako ta putovanja ne prestanu, neće se ovostrani pokret moći ugušiti. Molim Poglavitost Vašu da me izvoli čim prije, eventualno i brzojavno, obavjestiti o modusu procedendi, kojeg ćemo se u tom pravcu držati.

(Prepis)

Zagreb, 9 aprila 1897 Naredba bana Kuen-Hedervarija o političkim udruženjima.

U smislu § 1 sveudilj u krieposti stojećeg carskog patenta od 26 studenoga 1852, kojim se naređenje zakonite ustanove o društvima (zemalj. vladin list od god. 1853, komad I broj 4), iziskuje se za utemeljenje ma koje vrsti družtva dozvola vrhovne zemaljske vlasti, koja se u smislu § 14 može samo onda podieliti ako je svrha društva dopuštena i ako ista po zakonu smije biti predmetom društva. U smislu propisa spomenutog carskog patenta, zabranjeno je pak uobće utemeljivati politička društva. Pa ipak počeli su se u raznim krajevima ovih kraljevina samovoljno ustrajati pojedini klubovi i udruženja, kojim je političko-agitatorna svrha širiti budi socijalno-demokratska načela, budi načela pojedinih političkih stranaka. Kako je izkustvo u novije doba pokazalo, rodile su se slične organizacije u raznim krajevima zemlje izgredima koji su narušili javni mir i poredak. Pogledom na to i pošto su društva ove vrsti u smislu propisa gore spomenutog carskog patenta bezuvjetno zabranjena, pozivaju se ovim područne nadležne oblasti da gore spomenute propise i ustanove točno

151 provađaju, da ubuduće svako utemeljenje takovih klubova ili udruženja zabrane, te da se proti začetnicima i osnivačima istih prema postojećim propisima postupaju. Ondje pako, gdje sličan klub ili udruženje već postoji, imade se smjesta razvrći i dokinuti. Obzirom nadalje na to da je osnivanje ovakove vrsti društava bezuvjetno zabranjeno, posve je naravski da se zabranjuje i sakupljivanje prinosa i darova za ovakova zakonskim ustanovama nedozvoljena društva (klubove i udruženja), pa se stoga imadu takovi prinosi i darovi zaplieniti i proti sabirača ili darovateljima najstrožijim mjerama postupati.

Plakat, DAZ.

Zagreb, 10 aprila 1897 Banova kancelarija odgovara županijskoj upravi u Vukovaru da je izdat nalog za nadziranje socijalista iz Srema.

Pozivom na tamošnji izvještaj od 8 travnja t. g., broj 130 res., odpisuje se tomu pp-u da je jur ovostranim dopisom od 4 travnja t. g., broj 1677 pr., pozvano ovdašnje gradsko poglavarstvo da dade po detektivih pripaziti na socijalističke hodočastnike koji ovamo dolaze, ter ih, oduzev im kod njih pronađene socijalističke tiskopise, dade pod sigurnom pratnjom odpraviti nadležnoj kotar. oblasti, obaviestiv potonju o tom brzojavnim putem.

Koncept (na poleđini akta br 59 ove zbirke).

Negoslavci, 10 aprila 1897 Vodnik žandarmeriske ekspoziture javlja svojoj komandi o širenju socijalističkog pokreta u Negoslavcima i Svinjarevcima i o preduzetim merama.

Na dnevnu zapovjed broj 8 od 25 veljače 1897 javljam da je obhoda postajevodnik Mile Jurasović i oružnik Stojan Milanković jučer prigodom noćnog patroliranja ustanovila da je u mjestu Negoslavci i Svinjarevci, kotara Vukovar, socijalistički pokret buknuo, u Negoslavci preko 100 žiteljah, dočim se u potonjem mjestu još nije broj pokretača ustanoviti mogao. Kolovođe ovog socijalističkog pokreta sakupili su od pojedinih potrebite novčane troškove, te iz Negoslavaca kovača Šandora Udvarski a iz Svinjarevaca žitelja Andriju Markasovića u Zagreb odpremili, da jim kupe potrebite socijalističke knjige i novine, – koja su obojica nakon što su sve spise kupili na kolodvoru u Zagrebu po tamošnjem redarstvu uhićeni i Kralj. kotarskoj oblasti u Vukovaru dopraćeni i predani. Ova obhoda, na ustmenu odredbu gosp. kralj. kotarskog upravitelja Viraga u spomenutih selih, nije uhićenje kolovođah preduzela do daljnje odredbe, već je slučaj Kralj. kotarskoj oblasti u Vukovaru prijavljen. Sastanak ove prijave jest službenim putem 2 krilnom zapovjedničtvu uvida radi predložen.

152

DAZ – VH, 6–15/br. 1957 Pr.

Vukovar, 10 aprila 1897 Anonimni građanin javlja banu o tajnom delovanju socijalista.

U interesu naše države i u interesu oni osoba koji bi mogli biti prostom puku izvrženi opasni neprilika, slobodan sam kao savjestni državljanin javiti pod najvećom diskrecijom sljedeće. Ovdje u Vukovaru ima do danas na 1000 potajnih socijalista koji kane svečanim načinom njihov barjak na pijaci 1 maja o. g. razviti. Prateć pozorno tu stvar, te držeć me također kao takovoga, jer inače mi tu tajnu nebi odkrili, čuo sam svuda da oni socijalizam odobravaju, veleć da sa slogom uspjeti moraju, te da im oblasti ništa ne mogu, lih ga zatvoriti; pa šta je to! Oni se potajno sastaju na vieće, a poslednji sastanak bio je u ovdašnjoj našoj pravoslavnoj crkvi, te su se na glas zvona poslednji put u 7 sati u večer dana 4/4 1896 sastali. Prigodom jedne sahrane kod Sime Medinca u Vukovaru bio je prisutan i jedan rođak istoga, neki popa po imenu Joco, prezime mi nije poznato, jer se ne htjedoh upustiti da se možda time izdati mogu, iz Mađarske isti iz mjesta Sereg, koje isto sam na fini način dokučiti mogao. Sve one koji su na pogreb došli hrabrio je na socijalizam, veleć da se ne boje, on ne mari ako mu i mantiju skinu, jer on može i bez popovstva živjeti, te je govorio i u Crkvi pri rečenom sastanku, a slušaoci su mi toliko povjerili, veleć da taj zna govoriti, to je čovjek! Ovdje vlada takva sloga, koju si pomisliti ne možete, Vaša preuzvišenost, kada javni organi ništa pročuti do danas nisu mogli. Da li se ova priprava na ostali mjesta proteže nije mi poznato, no ovdje i u okolici je stvarna istina. Svetli bane! Ja Vas usljed toga najponiznije umoljavam da bi shodno našoj županiji naredili da na najfiniji način postupaju i da nitkome ništa povjeruju tom sastanku, već da oblasti shodno pripravljaju da ju iznenadno snažnom dočekaju, usljed toga je nuždno da se ovdje stalna vojska namjesti i to razmjerno protiv 1500–2000 ustaša bar na nekoliko mjeseci, jer ako osjetu poteru videći vojsku pripravnu, možda će bunu odgoditi, a tako brzo držim da neće doći do umirenja, jer je ista ogromna i sve više raste; to je ovdje jedini govor i u svakog prostog čovjeka se čuje govor o socijalizmu. Sviet veli da se svuda pozivaju sa zvonama na sastanak u večer, te da će morati uspeti jer sloga vlada svudan. Uzrok što ovo nisam lično našem g. županu priobćio je ta, što se bojim izdanja, jer isti bi možda šta povjerljiva rekao svome poznatome i tako bi se što moglo dočuti, a ja, sa ovakim osvetljivim svetom kao što je u Sriemu posla neću da imam. U toj žuđenoj nadi ostajem jedan najodaniji.

Državljanin Original, DAZ – VH, 6–15/br. 2142

Bršadin, 10 aprila 1897 Specijalni izaslanik oblasti Vladislav Rafaelis podžupanu u Vukovaru o aktivnosti pojedinih socijalističkih agitatora i merama protiv njih.

153

Danas prije podne oko 9 sati podnio mi je obćinski načelnik u Bršadinu Vaso Đurđević ustmenu prijavu, da je došao 3 travnja 1897 u gostionu u Bršadinu i tu našao sakupljene Jovu Crnogorca, Glišu Kokanovića i Trivu Stojanovića, koji su ga pozvali da k njima sjedne i s njima pije. Spomenuti obćinski načelnik nije se pozivu odazvao, a na to ga stao Jovo Crnogorac nagovarati neka s’ njima uz socijalistički pokret stupi, a kada je i to odbio, reče mu Jovo Crnogorac „ti nećeš s nama, ali ćeš vidjeti kada dođe 1 maj, pa kada ja crveni barjak u Nuštru razvijem, odzvoniće tebi i bilježniku, mi ćemo vas protjerati i raditi s vama što ćemo htjeti i tako i sa svom gospodom.“ Podjedno mi je isti obćinski načelnik izjavio da njeki Čeda Okrajnov, dolazi u kuću Joce Carića i drži njeke govore. Ja sam mene zamjenjujućeg izaslanika Vjencislava Urpania na ovu okolnost upozorio, rekavši mu neka na Čedu Okrajnova budno pazi, te ga odmah uapsi čim što sumnjiva viidi. Istodobno mi je podnio obćinski bilježnik Milan Vrga prijavu da su Gaja Lazić, Rado Radojčić i Joco Šarić svi iz Bršadina sakupljali hranu za diecu i ženu Jakova Milinkovića, socijalističkog pokretnika, a prije nego li je uapšen rekoše mu neka ih samo vodi napred da će se oni već za diecu i ženu njegovu skrbiti. Preslišavši ženu Jakova Milinkovića, ista mi je potvrdila da je dobila hrane od gore spomenute trojice, no da su isti rekli Jakovu Milinkoviću neka ih vodi, to poriče. Konačno mi je čast u smjernosti izvjestiti da sam dne 8 ov. mj. naknadno pištolj kod Kuzmana Petkovića zaplienio, a kod istog Vaje Ševića oporezovane puške pronaći nisam mogao.

Original, MB – AK. br 42 Res.

Zagreb, 12 aprila 1897 Zemaljska vlada svim županijskim upravama, osim sremske – da se socijalistički agitator Vaso Pelagić odmah uhapsi čim se pojavi na njihovoj teritoriji.

Poznati socijalistički agitator razpop Vaso Pelagić. koji je bio potonje vrieme u Beogradu u Srbiji zatvoren, pomilovan je prije kratkog vremena te se sada nalazi u Beogradu na slobodi. Kako je obstojavši c. kr. sudbeni stol u Petrinji dne 27 travnja 1880 pod brojem 2233 k. z. proti istom Vasi Pelagiću izdao tjeralicu radi zločinstva veleizdaje i zločinstva smetanja javnog mira. koja je sveudilj u krieposti i koja se u prepisu prilaže. pa kako je nadalje socijalistički pokret u Kotaru šidskom iz godine 1895 svoj začetak imao baš na osnovu brošura izdanih po rečenom Vasi Pelagiću, a socijalistički pokret i ove godine ne samo u Kotaru šidskom već i u kotarima Vukovar i Vinkovci znatno razširio, bojati se je da bi Vaso Pelagić mogao tu zgodu upotrebiti. te prešav u područje Županije sriemske, svoje agitatorsko djelovanje razviti. Da se tomu predusretne, poziva se pp. da područne oblasti uputi da budnim okom paze na istoga, i čim ga u svom području zateknu, dadu odmah uhititi i najbližoj sudbenoj oblasti predadu. koja će ga imati pod sigurnom pratnjom odpremiti Kr. sudbenom stolu u Zagrebu.

za Zagrebačku županiju: Primiećuje se, da je isti razpop god. 1880 boravio u Majuru. pa bi moguće bilo, da i sada onamo krene. za sve

154

Uhićenje Pelagićevo imade se ovamo brzojavno izviestiti.

Koncept (u vezi sa aktom pod br. 58 ove zbirke).

Vukovar, 14 aprila 1897 Podžupan Jurković izveštava bana o potrebi izdavanja antisocijalističkog materijala radi uspešnijeg suzbijanja socijalističkog pokreta.

Obzirom na okolnost da su zagrebački socijaliste u vrlo znatnoj količini razturili među ovostrano pučanstvo raznih socijalističkih brošurah, držim da bi bezuvjetno bilo potrebno da se i sa naše strane bezplatno razturi u svima inficiranim selima – možda u 5000 primjerakah – brošura u smjeru antisocijalističkom. U tu svrhu mogla bi. se možda preštampati pod ./. privita tri uvodna članka “Sriemskih Novinah”, drugi članak današnjega broja glede dopisa župnika Ilijaševića u .,Obzoru“, osuda Sudbenog stola u Mitrovici glede Pelagićevih spisah, te eventualno zaključni članak, u kojem bi bila glavna misao iztražni zatvor zavodnikah Ancela, Koraća i Lapuha. U koliko Prouzvišeno Gospodstvo Vaše ne bi blagoizvolilo odobriti ovaj moj predlog, jer se možda smjer tih članakah ne sviđa Preuzvišenosti Vašoj, molim najponiznije da me Preuzvišeno Gospodstvo Vaše blagoizvoli milostivo obavjestiti u kojem bi se pravcu takova brošura pisati imala, da uzmognem prema visokoj uputi po kotarskom pristavu Tješimiru Mihičiću, piscu tih članakah, eventualno dati sastaviti brošuru u inakom smjeru. Pošto mniem da bi se takove brošure imale u kotarima vukovarskom, šidskom i vinkovačkom razturiti svakako njekoliko danah prije 1 maja, molim najsmernije za pospješnu visoku uputu.

Original DAZ – VH, 6–15/br 2012 Pr. Objašnjenje. „Sriemske Novine” br. 24 od 24 marta 1897, br. 28 od 7 aprila 1897, 6r. 30 od 14 aprila 1897.

Vukovar, 14 aprila 1897 Podžupan Jurković pretstojništvu kotarske oblasti u Vukovaru – daje najnoviji Pelagićev lični opis.

Savezno sa mojim odpisom od 6 t. mj. broj 131 priobćujem naslovu, da je Vaso Pelagić srednjeg stasa, 57 godina star, prosiedi brkova i brade, brada poduga i razdieljena, kosa dugačka, nosi uviek crni cviker, a odielo mu je: dugi Menčikof, mekani mrki visoki šešir, često nosi žute čizme a inače cipele sa dugmetima, lače su mu uviek zasukane. Pojav njegov znatno se razlikuje od drugih ljudi, pa zato pada u oči.

Original, MB – AK, kbr. 41 Res.

155

Osijek, 15 aprila 1897 Vanredni izaslanik u Virovitičkoj županiji javlja državnom tužioštvu u Osijeku o delatnosti socijalističkih agitatora u Dalju i okolnim mestima po primeru onih u Sremu.

Dne 9 o. mj. ustanovio je pokorno podpisani u prisustvu opć. načelnika u Erdutu Šapića i bilježnika Ilije Stojšića te oružničke obhođe, da je poznati bundžija Kuzman Živanović pred 14 dana daljskom putu agitirao kod seljaka Lazara Berkovića iz Dalja, da ovaj pristupi k socijal-demokratskoj družbi, i da mu u to ime po mogućnosti dade novca da uzmogne namienjenoj svrsi privesti. Preslušanjem koli osumnjičenog Kuzmana Živanovića kao i preslušanjem Lazara Berkovića izpostavilo se je da je onaj tom prigodom govorio da valja oživotvoriti program socijalističko demokratske stranke, i to složnim radom, pa da će prestati opća dužnost plaćanja poreza, ukinuti vojska i činovništvo i da će među narodom nastati sveopća imovinska i družtvena jednakost, a da pri tom ne valja se žacati niti onih nasilnih sredstava, što su ih se poprimili njihovi drugovi u Sriemu. Očito je da je Kuzman Živanović u tom smjeru agitirao među žitelji u Erdutu, ali na svaki način bez uspjeha. Tu sumnju opravdava i ta okolnost što je njeki starac Marijan Čizmarević njeki dan čitao u Erdutu sakupljenom žiteljstvu svoj spis, u kom on razlaže kako bi valjalo smanjiti činovničtvo i u kom se tuži na velike drž. i obć. daće, koji je spis kod njega i pronađen. Da je taj spis čitan javno dne 6 o. mj. u 3 sata posle podne potvrdili su svojim izkazom Andrija Veselinović, Velimir Panić a i sam Marijan Čizmarević. Pošto pako taj spis nije pobudio među slušateljstvom nikakovo gibanje, nego, kako oni sami tvrde, sveobći smeh, to podpisani izaslanik nije predhodno ništa odredio protiv Čizmareviću. Kako sam bio slobodan u mojoj prijavi od 124 1897 iztaknuti, da je Pero Knežević dao Sreti Đokiću brošuru o socijal-demokratskom pokretu, koja je kod ovog pronađena, i koji ga je nagovarao na pristup k tomu pokretu, pošlo mi je za rukom protiv istom odrediti uhićenje i predati ga u uze vel. kr. ovdašnjeg sudbenog stola, kamo sam podjedno dao predati i Kuzmana Živanovića. Nastavljajuć redarstvene izvide jučer u Bielom Brdu, pošlo mi je za rukom uz oružničku obhođu, opć. načelnika Julije Niderlendera i obć. bilježnika Luke Oporeka uhititi glavnog agitatora socijal- demokratskog pokreta Milivoja Trzića, Vasu Bojanića, Nikolu Vujića svih iz Bielog Brda, te Josipa Majzingera iz Sarvaša, Koli Trzić, toli Vaso Bojanić priznavaju podpuno suglasno i skladno, da su gorljivi pristaše socijal-demokratskog pokreta i da svimi mogućimi nastojanji, ma i mimo zakona, nastoje u svoje kolo privući što više žitelja, oni da u tu svrhu sazvaše sjednicu dne 11/4 u dvorište Vase Bojanića i da su tamo, naravno, bez ikakovih zapisnika stvarali zaključke u smislu svojih potajnih socijal- demokratskih naputaka, i da su sakupljenom žiteljstvu tumačili nauku socijalističku. Potrebite spise, kao časopise, brošure od Pelagića, zastave sa nadpisom “Sloboda, Jednakost, Bratstvo svijuh socijalista”, te dvije slike sa 7 sicilijanskih socijalista što su podigli bunu u Siciliji, donio je Milivoj Trzić iz Zagreba i predao Vasi Bojaniću, koji je spise i slike u skupštini dne 11/4 u kući Vase Bojanića sakupljeno žiteljstvo razneslo, a, po njihovu izkazu, bojeć se oblastne intervencije uništilo. Milivoj Trzić i Vaso Bojanić priznavaju posve skladno i suglasno, a i preslušani Tomo Rakić, da je Vaso Bojanić, Nikola Vuić i Miloš Aleksić, te Josip Majsinger skupili 14 for. za put Milivoju Trziću u Zagreb, kamo je on dne 4 u večer vlakom otišao do dne 5 prisustvuje kao njihov izaslanik kod tajne sjednice, u kojoj su još s njima bila dva izaslanika iz Sriema, a kako on tvrdi, iz Starih Jankovacah, kojih tobože imenom ne

156 poznaje. Odkud se je vratio dne 6 o. mj. i to pješke do Siska, od Siska vlakom do Dalja, odkud je dne 7 poslje podne došao u Bielo Brdo, navodeći da se je bojao da ga na kolodvoru u Bielom Brdu ne bi uhitili oružnici. Sa sobom je donio osim gore opisanih spisa još i pozive sa ćirilicom pisane za tajne sastanke, koji su pozive upotrebili za skupštinu dne 11/4 t. g. Pozive je pisao Nikola Vuić i Vaso Bojanić, a izdano ih je do 180. Njekoliko od tih pozivnica, sa podpisom Vase Bojanića u kom se pozivlju na tajni sastanak, pronađeno je kod Vase Bojanića, koji stvar kao i Milivoj Trzić posvema u celosti priznavaju kako je gore opisano. K tomu još donio je Milivoj Trzić iz Zagreba knjigu zakona o ustavnom zakonoslovlju koju je on skupa sa Vasom Bojanićem čitao sakupljenom žiteljstvu i krivo tumačio, naglasujuć da je njegovo veličanstvo sam premilostivi vladar dozvolio da oni kao socijalisti mogu provađati svoj program, i da je samo njegovo veličanstvo uz njih, ali da su samo kaputaši i činovničtvo protiv njih i ono da ih gnjavi i utire, pa da valja ovo sa svim državnim uredbam uništiti. Kod premetačine u Sarvašu pronađeno je kod Jozefa Majzingera više socijal-demokratskih zabranjenih spisa i brošura u njemačkom jeziku, koje mu je dao Vaso Bojanić, a što ih je donio iz Zagreba Milivoj Trzić. Tu okolnost priznao je Jozef Majzinger a i ova dvojica. Njihovi su izkazi posvema skladni i suglasni. Nadalje je ustanovljeno da je Majzinger agitirao kod Johana Pencingera u Sarvašu da nek dođe k njemu, da će mu dati nješto potajno za čitati, što je potvrdila i supruga Pencingerova a i sam Majzinger. Pošlo mi je za rukom ustanoviti preslušanjem Vase Bojanić i drugova, da je taj Majzinger njihov član i agitator u Sarvašu i da je u tu svrhu davao njemu novca. Novac u tu svrhu kupila je supruga Vasina, Tada Bojanić. Nadalje je pronađen kod Vase Bojanića popis njihovih članova koji su k njihovom pokretu pristupili. Pošto su Vaso Bojanić, Milivoj Trzić i Nikola Vuić vrlo pogibeljne osobe za družtveni poredak. i mir u Bielom Brdu, i buduć su oni javni mir na gore opisani način narušili te tamošnje žiteljstvo pobunili, a buduć je opet Jozef Majzinger također na isti način u Sarvašu uzradio, to se smjerno podpisani usuđuje protiv svima u ovoj prijavi navedenih podnjeti slavnom tom Kr. drž. odvjetničtvu kaznenu prijavu radi smetanja javnoga mira, s molbom da ih do riešenja kaznene parnice blagoizvoli pridržati u iztražnom zatvoru, jer su upravo očito pogibeljni za javni poredak i jer bi bez ograničenja njihove osobne slobode moglo doći do sveobće bune kod i onako njihovim djelovanjem uzrujanog već žiteljstva. Isto prijavljujem Tadu Bojanić, suprugu Vasinu, koja je novac kupila i koja je kod jučerašnjeg uapšenja njezinog supruga vikom nastojala da protiv oružnikom digne pobunu i da ga oslobodi, što je izaslaniku ipak pošlo za rukom umiriti sakupljeno žiteljstvo. Pronađene spise podnio sam velesl. Predstojničtvu Kr. žup. oblasti na nalog od 7/4 1897, broj 19 Res. Izaslanik Kr. žup. oblasti D r. Dominik Miletić u. r. Prepis (prilog aktu pod br. 76 ove zbirke).

Osijek, 16 aprila 1897 Pretstojništvo Kotarske oblasti podžupanu Jurkoviću – izveštaj o iskazu uhapšenog pretstavnika socijalista iz Bielog Brda.

157

Redarstvenimi izvidi, što ih je po mom nalogu i uputi sproveo ovooblastni izaslanik dne 14 o. mj. u Bielombrdu ustanovljeno je, da su dne 4 0. mj. odputovali u Zagreb dva tamošnja socijal-demokratska odbornika, da dne 5 prisustvuju tajnoj sjednici. Uapšeni njihov drug Milivoj Tržić kod tih izvida izkazao je pred izaslanikom da se je šnjima upoznao u vagonu između Jasenovca i Siska, a da nije vidio gdje su u vlak ušli, jer da je bila noć i da ih je opazio istom iza Jasenovca kad se je probudio i da su se odmah upoznali i priobćili jedni drugom svrhu svog putovanja u Zagreb. Ime nije htio nijednomu kazati, navodeć, da se za to ni brinuo nije, a da nije niti pitao . Po opisu njegovu jedan je čovjek u četrdesetih godina krupna uzrasta, smeđih vlasih i brkova, a drugi oko 30 godina crnih vlasih i malog mrka brka i vitka stasa i krmežljivih bolestnih očiju. Govore jedan i drugi hrvatski a po njegovom opažanju da bi jedan morao biti i to onaj mlađi Srbin a onaj stariji katolik. Oba su odjevena po sriemski, a dodaje, da je onaj mlađi u toku razgovora rekao, da plaća 100 for. godišnjeg poreza, što se Tržiću kao gorljivom agitator za socijalizam po vlastitoj izjavi niti najmanje nije sviđalo. Izkazao je nadalje da su oni ili iz Starih Jankovaca ili Slavkovaca kako on kaže, ali nije htjeo izpravno kazati izgovarajuć se, da si mjesto nije mogao zapamtiti. U tajnoj sjednici, što se je obdržavala dne 5 u 6 satih poslje podne u uredničtvu ,.Slobode“ u samostanskoj ulici broj 9 izkazuje da su tamošnji njegovi sudrugovi preporučali kandidaturu za kotar Šid u osobi njihovog Ancela, a drugi pako da su zagovarali kandidaturu njekog Koraća, nu da do zaključka nije došlo. U noći od 5–6/4 oko 4 sata jutro pošli su iz Zagreba pješke do Odre buduć im je bilo dojavljeno, da ih policija čeka na kolodvoru te su tamošnja dva izaslanika uzeli kartu do Vukovara i unišli u vlak dočim je Tržić istom u Sisku u 11 satih noću ušao u vlak i došao 7/4 jutro u Dalj. Priznao je nadalje, a i redarstvenimi izvidi ustanovljeno je, da je Tržić tako i njegova ona dva druga ponieli više sacijalističkih spisa i brošura od Pelagića i njemačkih spisa, koji su također ovdje pronađeni, te koje je on međ narod u Bielombrdu razdielio. Nadalje tiskanih poziva za tajne sastanke, koje su također pronađene. Napokon njekoliko zastava od papira te nadpisom ,,Sloboda, Jednakost i Bratinstvo”, a još uz to svaki po 2 slike sicilijanskih socijalista naročito navodeć da to među narod po uputi glavnog odbora razpačaju. Ove činjenice priobćujem Velemožnosti Vašoj ravnanja radi s molbom, da izvoli Velemožnost Vaša i ovom sgodom primiti izraz mog osobitog štovanja.

Original, MB – AK, br. 49 Res.

Vukovar, 17 aprila 1897 Podžupan Jurković dostavlja banu iscrpan izveštaj o daljem razvoju socijalističkog pokreta u Sremu i o preduzetim merama.

Savezno sa pokornim mojim izvješćem od 1 travnja t. g. broj 98 Res., čast mi je o daljnjem razvoju socijalističkog pokreta u Sriemu Preuzvišenomu Gospodstvu Vašemu sljedeće najsmernije izvjestiti

158

I u kotaru šidskom:

1) U mjestima Šidu, Tovarniku i Ilači nastala je prividna stagnacija, te se nije javni mir i poredak u nijednom od istih kasnije poremetio. Uzrok tomu valja tražiti u okolnosti što je u samom Šidu sjedište kotarske oblasti sa sada pojačanom oružničkom postajom, a u Tovarniku uz oružničku ekspozituru veoma vješti i nada sve energični policajni činovnik Timotija Mirković, koji je sveudilj drži u šahu Tovarničane i obližnje mjesto Ilaču. Karnostni postupak proti učitelju Petrušćaku, koji je presudom karnostnoga povjerenstva upravnog odbora od 12 t. mj. odpušten od službe radi pogodovanja pokreta, zatim okolnost da je i župnik Jaić osjetio, da su uhvaćeni konci čudne uloge koju je on u zametku tog pokreta igrao, čini se da su bitno uplivali da su se Tovarničani i obližnji jim Ilačani sada prividno primirili. Iz Tovarnika predstala mi je deputacija sa molbom da se tobože obzirom na time skopčani trošak odanle odstrani redarstveni povjerenik Timotije Mirković i oružnička ekspozitura, što sam jim pogledom na pojave koji su tamo prije na površinu izbili odlučno odbio. To isto zamolili su i zemaljskog oružničkoga zapovjednika pukovnika Bedekovića, kadno je oružničku ekspozituru pregledavao, tužeći se na strogost sa kojom oružnici vrše redarstveni nadzor nad onima proti kojim je isti određen. Sva tri spomenuta sela kao da slute da jim prijeti pogibelj vojničkoga brahija, pak su se iz straha pred istim povukli prividno natrag u javnosti, dočim se potajno sveudilj međusobno hrabre i sokole da uztraju na započetoj stazi. Ja jim absolutno ne vjerujem, te sam čvrsto uvjeren da je baš u ta tri sela brahij neobhodno nuždan s razlogah navedenih u mojem pokornom izvješću od 1 t. mj., broj 98 Res. Da je moja u tom izvješću izražena bojazan opravdana, mislim da će se pokazati ako ne već 1 svibnja, a ono za stalno prigodom saborskih izborah. Nu prisutnost vojničkoga brahija zapriečiti će svakako svaki izgred ili narušaj javnoga mira i poredka dne 1 maja, ako bi svjetina iz inih selah u Šid nagrnula, a prigodom izbora, kad sva sela izbornoga kotara šidskoga budu na okupu, onemogućiti će bezdvojbeno svaki eksces, do kojih bi bez brahija svakako moralo doći. Kazneni izvidi proti Tovarničanima nisu još dovršeni, te će se tek poslie uskrsa moći nastaviti. 2) U Babskoj-Novaku obavljeni su sudbeni izvidi dana 12 t. mj., te su četvorica stavljeni u iztražni zatvor. Uhićenje njihovo uzeledilo je bez zaprieke, te je i tamo sviet dosadanji redarstvenimi mjerami dosta zastrašen. Kr. državni odvjetnik u Mitrovici, koji je kod kaznenih izvidah u Babskoj intervenirao, saobćuje mi dopisom od 14 t. mj. broj 1293, da mu se čini da je u Babskoj i susjednomu Novaku pretrgnut savez sa ostalim socijalistima, akoprem ne bi mogao uztvrditi da je pokret tamo sasvim prestao. 3) U Gibarcu, koje mjesto dosada nije bilo zaraženo, počima se socijalizam širiti po glasu najnovijeg izvješća Predstojničtva Kr. kotarske oblasti u Šidu od 13 t. mj. brij 54 pr., nu kako je oblast za pokret blagovriemeno doznala, nadati se je da neće moći čvrstog koriena uhvatiti.

II u Kotaru vukovarskom:

1) O Bršadinu imao sam čast Preuzvišenom Gospodstvu Vašem izvjestiti sa pokornimi izvješći od 4 t. mj. broj 117 Res. i od 5 t. mj. broj 123 Res., pak mi je istim samo nadovezati da je proti jednomu Bršadincu određen redoviti iztražni zatvor. Ako gdje, to je socijalistički pokret baš u Bršadinu ne samo neopravdan već upravo objestan. U tom bo selu ne ima nikakvog općinskog nameta, već se dapače i parohijal namiruje iz dohodakah urbarijalne

159 obćine. Vrlo povoljnom nagodom sa vukovarskim vlastelinstvom došla je urbarijalna obćina Bršadin u posjed zemljištah, vriednih oko 40.000 for., koja će joj za odplate anuitetnih obrokah amortizacionog zajma za koju godinu biti posve bezteretna. Uzrujanost traje u Bršadinu još sveudilj, tako da sam i nadalje tamo morao ostaviti pol satnije marinačkog brahija sa pristavom Urpanijem kao političkim povjerenikom. Koli zaveden i glup je tamo sviet dokazuje najbolje činjenica, da oni za stalno drže da jim je paroh kriv da su dobili brahij, pak ga usljed toga sada više nitko u selu ne pozdravlja, a njeke žene koje su htjele na Blagoviesti ići u crkvu odvraćali su drugi sa povikom ,,da će jih kamenom, ako idu u crkvu“. Paroh suplirao je naime slučajno baš onaj dan prije nego što je brahij došao, odsutnoga paroha vinkovačkoga kod jednog ukopa u Kotaru bošnjačkom, pak pošto je bio u svemu dva dana odsutan, proneo se je selom glas da je bio u Zagrebu da zatraži brahij za Bršadin. Primjetiti mi je pako, da je baš bršadinski paroh Milivoj Petrović uzoran svećenik, kojega su sve do nesretnoga socijalističkoga pokreta njegovi parohijani nosili na rukama, jer jim je on prije bio uvjek vođom, te se povoljno imovinsko stanje njihove urbarialne obćine velikim dielom baš njemu u zaslugu pripisati ima. Jučer bio je upitni paroh kod mene sa molbom da ga oblasti uzmu u zaštitu, pošto uz ovakove odnošaje ne može u selu egzistirati. Na moj upit kamo taj pokret smjera, reče mi sasvim otvoreno da je jasno da bi bila buknula buna da se nije počelo tako energično postupati. I narodni zastupnik Aleksander pl. Krajčević saobćio mi je onomadne u razgovoru da ga je u ljekarni jedan poznati mu stari seljak iz Bobote zapitao da li je istina da će se sa danom 1 maja povratiti godina 1848. Sve ovo navađam za ilustraciju kako je daleko sviet zaveden, te kako se po selima sudi o tom pokretu. 2) Iz Nuštra ne ima nikakovih izvanrednih vjestih. Žitelji Luka Marošević i Jakob Majstorović, koji su opet počeli potajno rovariti, uhićeni su ovih danah, te će biti redarstveno presuđeni, a eventualno i sudu predani. Stipan Lovrić glede kojega sam imao čast Preuzvišenosti Vašoj sa izvješćem od 10 travnja t. g. broj 164 Res naročito izvjestiti, uglavljen je te uz određenje redovite kaznene iztrage proti njemu odredjen iztražni zatvor. 3) U Ceriću počela se je tek ovih dana razvijati veća agitacija, te je njeki Marko Matančević odanle uhićen. Čim se iztražni sudac iza uskrsnih blagdanah u Vukovar povrati, obaviti će se i tamo sudbeni izvidi. 4) U Marincima čini se da je odredba iztražnog zatvora proti 57 glavnih učestnikah ustanka, te njihovo odpraćenje u uze Sudbenoga stola u Osieku dobro dielovalo, pak su se sada preostavši Marinčani osvjestili. Ostala 34 Marinčana, koji su također s ostalima uhićeni, presuđeni su političkim putem na 12 dnevni zatvor, kojega su dana 15 t. mj. pretrpili, pak su podjedno stavljeni pod redarstveni nadzor. Prigodom odpusta iz uzah kotarske oblasti pokazali su kao da se ozbiljno kaju, te su tvrdo odrekli da će ubuduće podpuno mirovati. Dana 15 t. mj. uhićen je tamo Stevo Krunić, dnevničar bez službe, iz Novoga Topolja, koji je imao kod sebe popis svih onih mjestah u kojima se je socijalistički pokret pojavio. Pošto osim sumnje da je on kao agitator došao u ove krajeve za to ne ima inih podataka, presuđen je samo redarstvenim putem radi klatarenja, te je propraćeničkim putem odpravljen u zavičajnu obćinu. Vojnički brahij, sastojeći od pol satnije, još je tamo uz političkoga povjerenika grofa Ritberga. 5) U Svinjarevcima držali su opet nedavno skupštinu, iz koje su izaslali klubskog perovođu Andriju Markasovića u Zagreb, koji je tamo uhićen te kotarskoj oblasti u Vukovaru dopraćen. Isti je izprva bio vrlo rezerviran, nu šesti dan priznao je obširno sve što su mu socijaliste u Zagrebu govorili, te je temeljem njegovog izkaza izdana uhitbena zapovjed proti Dušanu Iliću, socijalisti zagrebačkom. Proti Markasoviću određen je iztražni zatvor, a protiv inim krivcima obaviti će se sudbeni izvidi poslie Uskrsa.

160

6) I u Negoslavcima bio je opet socijalistički sastanak kod Niemca Jakoba Hausvirta, koji je svojevriemeno sa Sovrom Sendićem bio u pogledu obustave komasacije kod Njegovog Veličanstva u Beču. Isti Hausvirt, zatim Sovro Sendić i još petorica glavnih kolovođah pritvoreni su, te će se političkim putem presuditi, ukoliko ne bude povoda kaznenom progonu, nu proti Sovri Sendiću, koji je odprije u kaznenoj iztrazi te pušten na slobodu jedino uz uvjet da će se mirno vladati, odrediti će sudac iztražitelj redoviti iztražni zatvor. Uhićenje dotičnikah uzsliedilo je uz brahijalnu asistenciju jedne satnije, kako sam jur imao čast Preuzvišenomu Gospodstvu Vašemu izvjestiti smjernim mojim izvješćem od 12 t. mj. na broj 180 Res. Tom sgodom obavljena je u Negoslavcima premetačina za oružjem, te je kotarski upravitelj podjedno proglasio visokovladinu riešidbu da se komasacija imade nastaviti. Sutradan izaslao sam kr. županijskog tajnika sa kr. županijskim nadinžinirom, zatim gg. Imru pl. Hideghetija i vlastelinskog kulturnog inžinira Brandštetera kao vještake, u svrhu da županijski tajnik sasluša mnijenje interesantah gdje bi oni želili dobiti zemljišta. Pošto se Negoslavčani uzprkos savjetima i poukama ne htjedoše upustiti u nikakove pregovore niti izaći na lice mjesta, veleći samo „da oni absolutno ne pristaju da se komasacija obavi“, to se je županijski tajnik ograničio na očevid komasaciji podvrženih zemaljah sa gorespomenutim vještacima, pak je, na temelju mnienja istih, po meni izdan nalog dielujućem mierniku da na osnovu izradi tako da zemljišta tik intravilana, te uobće ona koja su bliže selu dopita seljacima, a ona koja su podalja da pripadnu Paunoviću i vlastelinstvu preuzvišenoga gospodina grofa Eltca. Da će se osnova u tom pravcu izraditi kazao jim je županijski tajnik, HV ni to jim nije dosta, već se i dalje pasivno odupiru komasaciji. Čini se da se ova neće moći izvesti bez vojničkoga brahija, te će Negoslavci još dugo oblastima zadavati brige i posla. I oni su izaslali u Zagreb svog pouzdanika u osobi kovača Šandora Udvardija, koji je po zagrebačkom redarstvu uhićen i ovamo dopraćen. 7) Trpinja, u kojoj se dosada samo potajno rovalo, razmahala se je zadnjih 14 danah socijalistička agitacija, te je dana 4 t. mj. obdržavana skupština kojoj je prisustvovalo preko 300 osobah. Ja sam doduše oko 2 sata poslie podne dobio povjerljivu prijavu od obćinskog bilježnika da će se skupština između 4 i 5 satih poslie podne u kući Luke Tornića obdržavati, nu pošto je vukovarski vojnički brahij baš toga dana obavljao premetačinu u Bršadinu, nisam mogao skupštinu zapriečiti, već sam odredio da se sutradan 12 glavnih kolovođah doprati kotarskoj oblasti. Sliedeće pak nedelje, tj. 11 t. mj., izaslao sam u Trpinju kotarskog upravitelja sa 8 oružnikah i jednom satnijom vojničkoga brahija, te su tom sgodom uhićena 203 Trpinjca, kako sam imao čast navesti jur u mojem pokornom izvješću od 12 t. mj. na broj 180 Res. Od ovih presudila je kotarska oblast njih 54, koji su priznali da su socijaliste (ili, kako se mnogi od njih nazivaju – ,,ljevičari“), te kojima je dokazano da su kod skupštine sudjelovali i prinose sakupljali ili davali, – na 14 dnevni zatvor, te su isti stavljeni pod redarstveni nadzor. Ostali su nakon trodnevnog policajnog iztražnog zatvora pušteni kući uz shodnu pouku i prietnju, te su isti obrekli da će se ubuduće sasvim okaniti socijalizma i ,,ljevice“. Jučer je bio kod mene Stjepan Sedelj iz Trpinje, te mi je pripovjedao da je on izprva držao da ovakva zatvaranja en masse neće dobro djelovati, jer će ljude još većma ogorčiti, nu da se je sada uvjerio da je baš taj postupak da su toliki uhićeni. a onda samo glavniji krivci presuđeni, proizveo u Trpinju silan efekat, koj po Sedeljevom nazoru neće ostati bez dobrih posljedicah.

161

Odmah po uskrsu biti će pred kotarsku oblast pozvana još oko 40 Trpinjčana, za koje su mnogi i od ovih 203 prije uhićenih izkazali da su glavni pokretači i zavodnici, koji su one nedelje vidivši vojnički brahij znali tome uhićenju izbeći što su se nakon obavljenih kućnih premetačinah kojekuda posakrivali, prepustiv po njima zavedene žrtve njihovoj sudbini. Ovi će biti također presuđeni političkim putem, a ponajglavniji krivci od njih biti će predani državnom odvjetničtvu. Glede trojice ustanovljeno je već sada da su se ogriešili o ustanove kaznenoga zakona, te će sudac iztražitelj po svom povratku u Vukovar proti njima odrediti iztražni zatvor. Jedan od te trojice, imenom Bogdan Palić, izkazao je jučer kod ponovnoga preslušanja po kotarskom upravitelju Viragu obširno o svom boravku u uredničtvu ,,Slobode”, gdje je probavio puna tri sata. Karakteristično je za odnošaje u Trpinji da je ustanovljeno preslušanje često spomenutih trpinjskih uhićenikah da su obćinski odbornici bili kolovođe pokreta, te da su upravo oni najviše krivi da se je mal ne cielo selo upisalo u socijalistički klub. Čim ti obćinski odbornici budu presuđeni, jer veći dio njihov spada među onih 40 koji će tek poslie uskrsa biti na odgovornost pozvani, razpustiti će kotarska oblast obćinsko zastupstvo. te ondje postaviti povjerenika. Da se Preuzvišeno Gospodstvo Vaše blagoizvolilo uvjeriti kakovi sve glasovi kolaju po Trpinji, usuđujem se još navesti da je jedan Trpinjac, koji je ovih danah iz Ostrova vozio drva u Vukovar, pripovjedao u Nuštru pred podnačelnikom Đukom Agičićem i kolarom Švagerom ,,da su Trpinjci najodvažniji, jer će se kod njih 1 maja vući cedulja, pa koji izvuče cedulju morati će putovati u Beč i ubiti „cara“. Kad je to državni odvjetnik doznao u Nuštru, pozvani su Agičić i Švager u Vukovar te su konfrontirani sa svima Trpinjcima koji su ovdje pritvoreni, nu oni ne mogoše među ovima naći dotičnika. Nadati se je međutim pouzdano da će se dotičnik moći eruirati po bilježkama dotičnoga vukovarskoga trgovca, koji je drvo iz ostrovske šume kupio. 8) Vukovar. Ovdje pogovara se već podulje da i u Vukovaru imade socijalistah koji će 1 maja napred stupiti. Mnogi su jih tražili u redovima Njemacah na tzv. ,,Švabskom brdu“, nu to će se po mojemu mnijenju odnositi prije na izbor narodnoga zastupnika, jer sam tek onomadne doznao sa više stranah da se ovdašnji Niemci ovaj put namjeravaju iznevjeriti svom dosadanjemu zastupniku. Naravno je da uz to kolaju najgluplji glasovi, kao na pr., da će 1 maja nagrnuti u Vukovar sva okolna sela, te da će jurišati financiju, porezni ured, poštu i obe štedionice, tj. sve javne zgrade u kojima ima blagajnah, a mnogi protežu to jurišanje i na gruntovnicu i na, vlastelinski dvor preuzvišenoga gospodina grofa Eltca. Stevan Skrbić došao mi je saobćiti da se pogovara da su njeki pečujski radnici pribavili znatnu količinu dinamita. koja je ovdje u Vukovaru sakrivena, te sa kojim bi se imali 1 maja anarhistički atentati izvesti. Koliko su god sva ova pogovaranja smiešna i bezsmislena, navađam jih ipak u dokaz uzrujanosti ovomjestnoga pučanstva. Nasuprot predleže mi dvie izjave, koje su ozbiljnije naravi, te koje dolaze iz takovih vrielah da jim valja bezuvjetno vjerovati. Vukovarski načelnik Imro pl. Hidegheti priobćio mi je povjerljivo da je doznao od pouzdane osobe iz obrtničkoga stališa da među ovomjestnimi malimi obrtnici imade mnogo socijalistah i to pravih sa čistim socijalističkim programom, a da se ovdašnji ribari i mlinari – kojih ima mnogo, te koji su uvjek veoma exceussioni – spremaju pridružiti se na dan 1 maja eventualnim socijalističkim manifestacijama. Prlbrojiv k potonjim još kalfe pa i bokce (ovdje naseljene Dalmatince) moglo bi po mnienju načelnika Hideghetija lahko doći do kakove gungule, ne budu li proti tomu preduzete obsežne preventivne mjere. Druga ozbiljna viest potiče od ravnatelja starovukovarske štedionice Miše Mihajlovića – muža ozbiljna i oprezna – koji mi je uz zajamčenu mu diskreciju povjerljivo priobćio da su mnogi manji uložnici iz

162 okolnih selah počeli počam od sredine mjeseca ožujka t. g. svoje uloge iz štedione vaditi. Rečeni ravnatelj dao mi je poimenični izkaz tih stranakah, iz kojeta sam razabrao da jih ima iz Petrovaca, Jankovaca, Marinaca, Bogdanovaca, Markušice, dakle samih mjestah u kojima je socijalistička struja prevladala, zatim iz Sotina, puste Garbovo i puste Ovčare. Po tim strankama izvađeni ulozi iznašaju 10.469 for. 34 novč. Osim toga izvadilo je također zadnjih tjedana iz iste štedione svoje uloge 20–-25 stranakah iz Vukovara u iznosu oko 10–12.000 for., od kojih su njekolicina izjavili da novce vade iz bojazni od socijalističkog pokreta. Mjeseca ožujka 1897 povraćeno je raznim strankama ulogah za 20.000 for. više nego li što je uloženo, dočim od 1 travnja pak do 11 travnja – onog dana, naime. kada je to saobćio – podignuto oko 19.000 for., što je za 11 danah svakako znatna svota. A i sada dižu neprestano svoje uloge, koli sa strane toli i Vukovaru. Ovo je s jedne strane najboljim dokazom straha koji je ušao u ovdašnje žiteljstvo, nu obzirom na okolnost da sam u gore spomenutom poimeničnom izkazu stranih uložnikah iz vanjskih selah naišao na takove osobe koje su upletene u socialistički pokret, mora se s druge strane i nehotice doći do zaključka da sami t. zv. „socijaliste“ drže svoje prištednje usljed pokreta ugroženimi, pak jih za vriemena vade iz štedionicah. koje će po njihovu mnienju sa danom 1 maja prestati. Sve te stranke nisu priznale uzrok zašto svoje uloge vade, a jedan od njih, njeki Sokol iz Marinaca, čija supruga je imala uloženlh 1759 for. 15 novč. ponašao se je osobito osorno prema ravnatelju štedione kad ga je upitao za razlog odpovjedi. Isti mu je odmah izgledao sumnjivim, pak je njegova sumnja i opravdana, pošto je i on bio među krivci Marinačkog ustanka. Obzirom na sve glede Vukovara navedeno, pobrinuti ću se da nenapadnim načinom budu preduzete sve sigurnostne mjere, kako bi se svaki eventualni pokušaj narušavanja javnoga mira i poretka za vrieme ugušio. Osobito je nedovoljno što dana 29 travnja počima u Vukovaru vašar, koj također još 1 maja traje, te će se tako sakupiti množtvo ladanjskoga svieta. Zabrana vašara, odnosno odgoda istoga na kasnije dano dielovala bi, po mojemu nemjerodavnom mnienju, štetno, jer vanjski posjetnici koji većinom ne bi znali za odgodu vašara, došli bi ipak u Vukovar, a ovdašnji malo obrtnici koji su čitave zime sgotavljali, za taj vašar, bili bi materijalno upropašćeni, a usljed toga ogorčeni, te po tom i na kakov izgred laglje skloni. Da se pako uzdrži red neophodno je potrebno pomnožavanje ovdašnjega oružničtva za 24 momka, za koje imam čast podjedno zamoliti posebnim izvješćem od danas broj 207 Res. U ostalim mjestima kotara vukovarskoga nisu odnošaji u bitnosti promienjeni iza mojeg pokornog izvješća od 1 t. mj. broj 98 Res., samo mi je jučer prijavljeno da je i u Starim Jankovcima započela agitacija, te je 10 navodnih kolovođah odmah ovamo dopraćeno. Oni taje svaku krivnju. te su stoga za 20 t. mj. u Vukovar pozvani obć. načelnik i bilježnik na preslušanje i eventualno suočenje. Daljni će izvidi pokazati na koliko je u tom selu pokret napredovao.

III U kotaru vinkovačkom.

1) Orolik. Glede ustanka u Oroliku imao jo čast Preuzvišenomu Gospodstvu Vašem posebno izvjestiti sa pokornim izvješćem od 8 t. mj. broj 150 Res., pak mi je tomu naknadno još najsmernije nadovezati da je iztražni sudac po predlogu kr. državnog odvjetnika za sada odredio proti 11 najglavnijih kolovođah redovitu kaznenu iztragu uz iztražni zatvor.

163

Izvidima je ustanovljeno da je tamo klub posve organiziran, te da su i orolički Niemci uza nj pristali. Izvidi se nastavljaju. 2) U ostalim mjestima vinkovačkoga kotara rovari se još sveudilj, te se po glasu izvješća kotarskog predstojnika Kulčara, od 13 travnja t. g. broj 95 Res., čuju i prietnje, naročito proti obćinskom činovničtvu, naime da će jih 1 maja iz uredah pobacati, a navodno, po drugoj versiji, i poubijati. Za občuvanje javnoga poredka moli rečeni kotarski predstojnik počam od 29 travnja t. g. vojnički brahij od trijuh satnijah, i to za Orolik, Slakovce i Vinkovce. Prije nego li se usudim u tom pogledu Preuzvišenosti Vašoj najsmerniji predlog podnjeti, želim se svakako sa rečenim kotarskim predstojnikom ustmeno posavjetovati, jer držim da bi za taj kotar – odlučimo li se za brahij kao neobhodno potreban – možda dostatne bile i 2 satnije, naime pol satnije u Oroliku, a druga polovica u Slakovcima, dočim bi druga satnija mogla u Vinkovcima ostati za svaki slučaj potrebe bilo u mjestu bilo u okolini. U ostalom imati ću čast Preuzvišenom Gospodstvu Vašem u tom pogledu za koji dan nakon dogovora sa kotarskim predstojnikom podnjeti konkretan predlog. Iz gornjeg pokornog izvješća proizlazi da se situacija nije znatno promienila, jer se zavedeni sviet još uvjek nije osvestio od svoje zablude, držeć još sveudilj da je sada za njih nadošla hora, te da će jim 1 maj donieti obećane zlatne kule. Jedino je utješljivo što uzprkos velikoj uzrujanosti i obćenitoj razdraženosti nije zadnjih danah nigdje došlo do odpora ili sukoba, nu to se ima pripisati izključivo i jedino okolnosti da se svako važnije uredovanje obavlja uz vojničku asistenciju. Ja moram i sada ostati kod uvjerenja izraženog u mojem pokornom izvješću od 1 travnja t. g. broj 98 Res., da se uzbunjeni duhovi neće umiriti prije obavljenih saborskih izborah, a veliko je pitanje neće li još iza toga vriemena trebati izvanrednih mjerah, dok se povrate prijašnje normalne okolnosti. Za dan 1 maja moramo bezdvojbeno biti spremni da će se eventualno vani u podaljim obćinama dogoditi možda kojekakvi lokalni izgredi, imenito možda proti obćinskim organima, nu kao što sam odredio da sada preko oba uskrsna blagdana u svim mjestima bude po jedna oružnička obhodnja, tako ću to isto odrediti za 1 maj. Proti većim nemirima u centrima pokreta predviđeno je pako vojničkimi brahiji, pak se tako pouzdano nadam da će i taj po našem pučanstvu toli željno očekivani 1 maj proći sretno, bez znatnijih narušajah javnoga mira.

Original, DAZ – VH, 6–15/br. 2048 Pr.

Vukovar, 18 aprila 1897 Podžupan Jurković javlja banu o kandidaciji Ancela ili Koraća na saborskim izborima u Šidskom kotaru, o pojačanoj socijalističkoj agitaciji i o potrebi da se već tražene i preduzimane mere u Zagrebu još energičnije sprovedu.

Podžupan županije virovitičke priobćio mi je dopisom od 16 t. mj. broj 19 Res., da je redarstvenimi izvidi dne 14 o. mj. u Bielom Brdu ustanovljeno da su dne 4 o. mj. zajedno sa jednim Bielobrđanom putovala u Zagreb dva socijal-demokratska odbornika iz Slakovaca ili Jankovaca, u svrhu da dne 5 travnja prisustvuju tajnoj jednoj sednici u uredničtvu ,,Slobode“, kojoj su i prisustvovali.

164

U toj se je sjednici razpravljalo glede osobe saborskog kandidata za Šid, te su jedni preporučivali Ancela, a drugi Koraća, bez da je došlo do zaključka. Oba spomenuta ovostrana pripadnika uputili su se u noći od 5 na 6 travnja t. g. oko 4 sata ujutro peške iz Zagreba u Odru, te su tek ondje ušli u vlak, jer jim je dojavljeno da na zagrebačkom kolodvoru policija čeka. Bielobrđanin pako ušao je u vlak tek u Sisku u 11 satih noćju, pak je tek 7 travnja stigao u Dalj. Akoprem prednievam da je virovitički podžupan o tom izvjestio Preuzvišenomu Gospodstvu Vašemu, usuđujem se ipak to Preuzvišenosti Vašoj do visokoga znanja staviti uz najpokorniju molbu da pozivom na visoki odpis od 10 t. mj. broj 1830 Pr. blagoizvoli zagrebačkom redarstvu gledo strožeg invigiliranja ovostranih hodočastnikah u Zagreb shodan visoki nalog izdati, pošto mi šef zagrebačkoga redarstva na moj dopis od 8 t. mj. broj 130 Res., kojeg sam imao čast Preuzvišenom Gospodstvu Vašemu u prepisu podnjeti pokornim izvješćem od 8 t. mj. br. 130 Res., ni odgovora dao nije. Ne bude li po zagrebačkom redarstvu vršen stroži nadzor nad ovostranimi hodočastnici, neće ovdašnji pokret kraj najsavjestnijeg nastojanja ovostranih oblasti tako skoro biti ugušen, jer svaki novi dolaznik iz Zagreba iznovice uzrujava i uzbuni svoja i susjedna sela sa pogubnim naukama, koje u Zagrebu dobiva višesatnom podukom u redakciji ,,Slobode“, Samostanska ulica broj 9.

Original, DAZ – VH, 6–15/br. 2143 Pr.

Vukovar, 19 aprila 1897 Podžupan Jurković daje banu izvesne ispravke na anonimnu dostavu o delovanju socijalista u Vukovaru i javlja da će prota Perkačanski još pre 1 maja održati u crkvi besedu protiv socijalističkog pokreta.

Pozivno na visoki odpis Preuzvišenosti Vaše od 12 t. mj. br. 1929 Pr., glede socijalističkoga pokreta u Vukovaru, čast mi je Preuzvišenom Gospodstvu Vašem najpokornije izvjestiti da sam u toj stvari povjerljivo saslušao ovdašnjega pravoslavnoga paroha protu Iliju Perkačanskog, te da mi je isti saobćio da se u crkvi nisu niti smjeli niti mogli obdržavati nikakovi sastanci, te da se po tom nije za saziv istih ni zvonilo, pak da po tom priloženi anonimni list, ukoliko se tiče crkve, potiče ili iz tendenciozne zlobe ili neznanja. Nasuprot potvrdio mi je proto Perkačanski da je doista onomadne bio sprovod jednog rođaka ovdašnjeg majstora Medinca, te da je istom kao rođak doista prisustvovao jedan pravoslavni sveštenik iz Ugarske, kojemu je prezime zaboravio. Isti je bio prije sprovoda na posjetu kod Perkačanskog, te iz razgovora njegovoga, kojeg je tom prigodom s njime vodio, drži Perkačanski da bi sasvim moguće bilo da je dotičnik obćinstvo, koje se je prije sprovoda u crkvenoj porti sabralo, te većinom iz obrtnikah sastajalo, nagovarao na socijalizam. Nauka njegova pala je, uostalom po mnienju rečenog prote, na sasvim plodno tlo, jer misli das u ovdašnji maloobrtnici većinom opojeni socijalističkom naukom. Proto Perkačanski obećao mi je da će još prije 1 maja u crkvi kod službe božje držati zgodu besjedu, u kojoj će obtnike upućivati naukom iz sv. pisma da odvraćaju zavedene ratare, s kojima dolaze toliko u dodir, od pogubne socijalističke nauke.

Original (u vezi sa aktom pod br. 63 ove zbirke).

165

Zagreb, 22 aprila 1897 Zemaljska vlada Županskoj upravi u Vukovaru – da se odloži izdavanje jedne antisocijalističke brošure jer zasada, još u prvoj socijalističkoj omami ona bi slabo mogla delovati.

Na tamošnji izvještaj od 14 travnja t. g. broj 190 Res., odpisuje se tomu pp-u, da u istom iztaknuti predlog da se izda brošura proti socijalističkoj nauci držim umjestnim, ali ne još za sada, dok je žiteljstvo još u prvoj omami, i dok bi triezno pisana knjiga slabo na nje djelovati mogla, već ću svojedobno na taj predlog uzeti obzir.

Koncept (u vezi sa aktom pod br. 66 ove zbirke).

Vukovar, 23 aprila 1897 Podžupan Jurković izveštava bana o potrebi vojne asistencije u Tovarniku, Šidu i Ilači, gde se stanovništvo još nije odreklo socijalističkih ideja i manifestuje svoju solidarnost sa uhapšenim socijalističkim agitatorima besplatnom obradom njihove zemlje.

Čast mi je podnjeti Preuzvišenom Gospodstvu Vašem na visoki uvid pod ./. priviti dopis kr. državnog odvjetnika u Mitrovici od 22 t. mj. broj 1283, glede socijalističkoga pokreta u Tovarniku. Iz toga dopisa blagoizvoliti će Preuzvišeno Gospodstvo Vaše milostivo razabrati da se sadržaj istoga posve sudara sa dosadašnjimi mojimi u tom pogledu Preuzvišenosti Vašoj podnešenimi izvješći, te da se nazori naši samo u tom razilaze što državni odvjetnik mnije da su dosad uporabljena represivna sredstva dostatna za obuzdanje socijalističkoga pokreta, akoprem dopušta da se uporaba vojničkoga brahija “sa stanovišta socijalističkoga pokreta opravdati može i opravdanom smatrati mora”. Moram pako izvjestiti da je kr. državni odvjetnik glede potrebe uporabe brahija upitao za mnienje u Tovarniku eksponiranoga policajnoga povjerenika Mirkovića, koj mu je kako mi je danas ustmeno izvjestio – s toga razloga zaniekao potrebu brahija, što sam mu ja najstrožije naložio da ne smije absolutno nikomu govoriti o potrebi brahija za Tovarnik, Šid i Ilaču, pošto brahij ima samo onda svrhu i uspjeh ako dođe iznenadno. Bezdvojbeno je da su se duhovi primirili, i to ne samo u Tovarniku već po svuda, i to iz straha baš pred brahijem, ali da se zavedeni sviet nije okanio socijalističkih talapnjah vidi se najbolje baš iz privitoga dopisa kr. državnog odvjetnika, dočim on navodi da su pojedini rekli da bi podpisali da se odriču socijalizma ako bi to učinili svi, ali ovako da se boje osvete. Još značajnija je pako u upitnom dopisu navedena okolnost da zemljišta u iztražnom zatvoru nalazećih se obrađuju ostali bezplatno, što je najeklatantnijim dokazom međusobnoga solidariteta. To mi je danas ustmeno potvrdio i akcesista Mirković, izvjestiv mi da su ovih danah Tovarničani sa 12 plugovah poorali sve oranice glavnoga kolovođe Gavre Neškovića, a Ilačani opet da su ovih danah izvezli na zemljišta njihovoga pokretača Fabe Petričevića u jednom danu 100 vozova gnoja.

166

Da se i u Tovarniku spremaju za proslavu 1 maja svjedoči nadalje okolnost što sam danas putem oružničkoga vodnog zapovjedničtva u Vukovaru primio predstavku oružničke ekspositure u Tovarniku, sa kojom moli da se ista pojača na 10 momakah, glede koje predstavke neću, obzirom na jur izhođeni vojniči brahij, naravno, ništa dalje uredovati. Konačno mi je još čast Preuzvišenostn Vašoj najsmernije izvjestiti da mi je ekcesista Mirković danas prijavio da se u Tovarniku pogovara da će 1 maja držati veliku skupštinu, kojoj će prisustvovati i okolna sela, pak da će na njekakovu zastavu prisizati, te da su odlučili taj sbor držati na njekoj tratini blizu kolodvora, pošto razkršće u selu akoprem dosta velik prostor – neće biti dostatan za toliku svjetinu, kojoj se na dan 1 maja nadaju. Prisutnost vojničkoga brahija pomrsita će jim svakako račune ako doista štogod snuju, te ako to nisu samo pusti razgovori – pak će se jamačno svi osvjestiti i opet doći k pameti kad vide da jim 1 maj nije doneo ono što su jim nesavjestni agitatori obećavali. Original, DAZ – VH. 6–15/br. 2253 Pr.

Sarajevo, 23 aprila 1897 Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu vladi u Zagrebu – interesuje se da li iseljenici iz Bosne učestvuju u socijalističkom pokretu, koji se naročito razmahao u susednoj Slavoniji, duž reke Save.

Prema vestima koje su stigle do Zemaljske vlade, cenj. Zemaljska vlada našla se pobuđenom preduzeti ozbiljnije mere protiv agrarno- socijalističkih nemira koji su izbili u poslednje vreme među seljačkim stanovništvom. Pošto se ovaj pokret navodno učvrstio i u susednoj Slavoniji duž reke Save, i stoga nije isključeno da bi se isti mogao presaditi i na ovostrano područje, čast je Zemaljskoj vladi najučtivije zamoliti cenj. Kralj. Zemaljsku vladu da je izvoli upoznati sa službenim zapažanjima o tom pokretu, naročito u vezi sa bosanskim podanicima. Podpisana Zemaljska vlada naročito bi bila zahvalna Kralj. Zemaljskoj vladi na ljubaznom saopštenju o ciljevima tog pokreta, o glavnim njegovim vođama i parolama koje oni upotrebljavaju.

Original, DAZ – VH, 6–15/br. 2286 Pr. (prevod s nemačog) Tekst originala: Nach den der Landesregierung zugekommenen Nachrichten, hat sich die löbliche königl. Landesregierung veranlasst gefunden, gegen die in der letzten Zeit unter der bauerlichen Bevölkerung zu Tage getretenen agrar-sozialistischen Umtriebe ernstere Massnahmen zu ergreifen. Nachdem diese Bewegung angeblich auch im benachbarten Slavonien längs der Save Fuss gefasst hat, und es daher nicht ausgeschlossen ist, dass dieselbe sich auch auf das diesseitige Gebiet verpflanzen könnte, so beehrt sich die Landesregierung, die löbliche königl. Landesregierung höflichst zu ersuchen, die in letzterer Beziehung dortamts gemachten Wahrnehmungen, insbesondere in Betreff der bosnischen Landesangehörigen, gefälligst anher bekannt geben zu wollen. Insbesondere wäre die gefertigte Landesregierung der löblichen königl. Landesregierung, für eine gefällige Mitteilung über die Ziele dieser Bewegung, die hauptsächlichsten Führer derselben und die von denselben angewendeten Schlagworte, sehr dankbar verbunden.

167

Grupa socijalista bivših zatvornika u Šidu u okolini 1895 i 1897 (Sinimak iz 1908)

76 Osijek, 25 aprila 1897 Podžupan Virovitičke županije Čavrak banu Kuenu – o rezultatima istrage protiv socijalističkih agitatora i povezanosti njihove aktivnosti sa pokretom u Sremu i centralama socijal demokratske partije u Budimpešti i Zagrebu.

Događaji u susjednih mjestih Županije sriemske pobunili su i u pokorno podpisanom opravdanu bojazan da ne bi usljed neposrednog saobraćaja ovopodručnog žiteljstva u Dalju, Bielom Brdu i u Tenju sa onim u Veri, Vukovaru, Pačetinu i Trpinju proizveli isti učinak i u ovdašnjem žiteljstvu.

168

U toj predmjeri preduzeo je podpisani tajna izviđenja uz najdiskretnije opreze i, žalibože, nije se prevario niti najmanje u ovom zlokobnom naslućivanju. Sakupljajuć podatke izaslao sam dne 9 travnja t. g. ovooblastnog perovođu Dr. Dominika Miletića, da smjerom podane mu upute provede redarstvene izvide u upravnoj obćini Dalj i Erdut, a sliedom tih izvoda i prema izpostavljenim činjenicam da nastavi slične predizvide u Bielom Brdu i Tenju. Po glasu izvještaja što ih je spomenuti izaslanik podnio ovamo, ustanovljeno je da je njeki Kuzman Živanović iz Erduta, navodno usljed vlastite pobude i bez ičijeg posredovanja, agitirao kod inače mirna i dobro stojećeg seljaka iz Dalja Lazara Berkovića, da pristupi i on socijaldemokratskom pokretu i da se predbroji na social-demokratski list “Sloboda“ upućujuć ga pri tom na nedogledan materijalni uspjeh u gospodarstvenom pogledu što ga izčekuje seljački stališ na razvalinah dosad postojećeg imovinskog i družtvenog odnošaja. U noći od 9 do 10 o. mj. preduzeo je spomenuti izaslanik kod osumnjičenih njekojih osoba kućnu i osobnu premetačinu u Dalju, te je pronađeno kod žitelja Srete Đekića njekoliko svezaka brošura: “Postanak srpskog crkvenog fonda kao posjeda srpske patrijaršije u Borovu, Dalju i Bielom Brdu“, izdana godine 1892 u tiskari Dr. Svetozara Miletića u Novom Sadu, od bezimena pisca, a štampana ćirilicom. Uz tu brošuru pronađena je jedna knjižica pod naslovom: Razpravljanje I sastanka postolara i čizmara u Zagrebu“, od gadine 1893, koju je knjižicu navodno dobio od Pere Kneževića već mjeseca siečnja 1897. Pronađeno je nadalje kod Gliše Kneževića u Dalju dva svezka: „Program socijal demokratske stranke u Hrvatskoj i Slavoniji” od godine 1897, – koju je knjižicu Knežević dao javno čitati pred sakupljenom svetinom u Dalju. Ustanovio je nadalje ovooblastni izaslanik pomnim izpitivanjem da su seljaci Vlado, Pero i Nikola Popović, zatim Jovo Ilinčić (Đokin) sabirali prinose za socijal-demokratski pokret, pa da su u družtvu sa Lazom Frajtom i Simom Kicošom upitne prinose kod Laze Frajta pohranjivali, kod koga je i pronađena gotovina od 65 for. 40 novč. Po izjavi izaslanikovoj, daljska je svjetina, naravno, bezposlice i potepusi, kojih tamo u izobilju imade, upravo fanatičnim zanosom prianjala uz taj pokret, da bi bilo upravo nemoguće utišati u njemu uzbuđenu strast bez očite štete po narod i bez ograničenja osobne slobode gore iztaknutih agitatora. U svojoj zanešenosti nije se žacao njeki Sreto Vezić, perovođa pravoslavnog crkvenog odbora, upraviti na Almašane, inače mirne i radine žitelje, pismo u kojem im se u ime njih daljčana socijalista, ili – kako oni sinonimo oporbi nazivaju - “ljevičara“, grozi paležom krvoprolićem i inimi zlostavami, ako ovi ne bi kod predstojećih izbora s njima držali i njihovog socijal-demokratskog kandidata birali, te uz njihov pokret listom pristali. Izvorni se list nalazi u izvidnim spisima, a isti je Vezić posvema skladno i suglasno priznao da ga je on pisao i sastavio i među Almašane razaslao. Obzirom na ove činjenice, obustavio je izaslanik daljne izvide u Dalju dne 11 o. mj., a da bar ograniči daljnu agitaciju ovih među žitelstvom i izolira položaj intelektualnih začetnika, dao je u noći od 11 na 12 o. mj. gore spomenute pohvatati i u gluho doba noći odvesti u iztražni zatvor ovdašnjeg Kr. sudbenog stola uz podjednu prijavu na Kr. državno odvjetničtvo, radi zločina smetanja javnoga mira. Dne 14 o. mj. preduzeo isti izaslanik slične izvide u Bielom Brdu, gdje je pronašao gotovo, organizovano družtvo, sa predsjednikom Vasom Bojanićem, kod koga je pronašao kod osobne premetačine i popis svih članova toga socijal-demokratskog kluba. Taj je klub držao sjednicu dne 11 o. mj. u kući Vase Bojanića pod njegovim predsjedanjem, kamo su članovi pozivani tiskanimi pozivi (ćirilicom). U tom im je sastanku tumačio socijalistička načela Milivoj Trzić, koji je dne 7, po vlastitom priznanju njihovu, donio iz Zagreba više brošura, od kojih je njekoliko pronađeno u Bielom Brdu, a u Sarvašu, kod

169 njihova člana Josipa Majzingera, jedan svezak njemačkih socijal-demokratskih časopisa sa jednom brošurom. Sve te spise donio je po njihovoj skladnoj i suglasnoj izjavi i po njihovu naročitu zahtjevu Milivoj Trzić, koga su oni na svoj trošak izaslali da njihove interese zastupa u tajnoj sjednici odborskoj u Zagrebu na dan 5 travnja. U tu svrhu sabrali su Vaso Bojanić i Nikola Vuić 14 for., dočim mu je opet u Dalju sakupljao Nikola Popović i braća ovoga Vlado i Pero. Kod preduzete premetačine stupio je Vaso Bojanić pred ovooblastnog izaslanika sa knjigom „Ustavno zakonoslovlje” i pozvao ga da li on poznaje tu knjigu, naglašujuć: – Vidite: tu je knjigu poslao nama sam car Franjo za nas [. . .] i odobrio što mi radimo, samo nas vi „kaputaši progonite”. Sam naš je car Franjo socijalist. Ovu je knjigu donio – nastavlja dalje – Milivoj Trzić; to nam je poslao car iz Beča. Izaslanik je uglavio potom ove činjenice, nakon povedenih izvida pohvatao kolovođe Vasu Bojanića, Milivoja Trzića, Nikolu Vuića i Josipa Majzingera, i dao odpremiti u iztražni zatvor ovdašnjeg sudbenog stola uz podjednu prijavu na Kr. državno odvjetničtvo radi zločina smetanja javnoga mira. Usljed gornjih izviđenja pošlo je za rukom sabrati izvjestnih činjenica, s razlozi sumnje da u tom pokretu igra ulogu intelektualnog začetnika Alojz Frances, poznat već od prije kao strastveni pristaša socijal- demokrata. Prema tomu preduzeo je isti izaslanik u noći od 22 na 23 kod istoga kućnu i osobnu premetačinu, kod kojega je pronađeno više njemačkih i hrvatskih socijal-demokratskih časopisa sa jednim kalendarom. Po vlastitom priznanju njegovu i preslušanjem inih povjerljivih osoba, izpostavilo se je da Frances stoji u svezi sa socijal-demokratskim agitatori u Budapešti, a da je preko Ancela dobivao potajno zaplienjene časopise iz Zagreba, koje je on onda turao među žiteljstvo i, kako on kaže, upućivao priprosti seljački narod u socijal-demokratsku nauku, budeć u njemu intelektualnim smierom polet i privrženost za tim pokretom. Te činjenice, uzev u savez sa učinkom što ga je njegovo djelovanje preko gore spomenutih neposrednih počinitelja kao agitatora proizvelo u našem priprostom seljačkom narodu, dalo je povoda spomenutom izaslaniku da ga je nakon preslušanja u noći od 23 na 24 o. mj. dao uhititi i uz podjednu kaznenu prijavu na Kr. državno odvjetničtvo radi zločina smetanja javnoga mira predao u iztražni zatvor ovdašnjeg Sudbenog stola. Dne 24 provađao je isti izaslanik izvide u Tenju, ali se nije ništa moglo ustanoviti što bi bar za sada moglo štetonosno djelovati na sveobći poredak. Izvidi, kao i uapšenja, provedena su posve tajno i bez ikakovih štetnih posljedica bilo za žiteljstvo bilo za javni poredak. Ne ima dvojbe da je ovomu pokretu moralno pogodovala i agitacija oporbe, koja u širenju socijalizma među seljačtvom izčekuje osobitu i vanrednu podporu kod budućih izbora, oslanjajuć se na terorizam i grožnje socijalističkih agitatora uperene na bolje stojeću klasu. Međutim se je u žiteljstvu usljed preduzetih gore iztaknutih represivnih mjera i usljed shodnog upućivanja uzbuđena strast utišala, i ima pouzdane nade da će se zavedeni narod posvema kaniti toga poroka, tim prije kad krivci budu privedeni k zasluženoj kazni. Uza sve to je smierno podpisani poduzeo izvanredne mjere oprieznosti u provađanju intensivnog nadzora, da je upravo veoma težko posumnjati da bi se sveobći mir bud u kojem od ovopodručnih mjesta poremetio, pozvao napose krilno zapovjedničtvo kr. oružničtva da za vrieme od 30 travnja do 3 svibnja i od 12–14 svibnja t. g. pojača postaje u Dalju i Tenju, a u Bielo Brdo izašalje pojačanu obhodu, jer se pogovara o obćenitom pokretu 1 odnasno 13 svibnja t. g.

170

Prilažući prepise kaznenih prijava ovooblastnog izaslanika, časti se podpisani najponiznije umoliti Preuzvišenost Vašu, da blagoizvoli ovo izvješće blagohotno uzeti na znanje, tim smiernim dodatkom da su pronađeni spisi uz važnije izvidne zapisnike odaslani ovdašnjem Kr. sudbenom stolu.

Original, DAZ – VH, 6–15/br. 2294 Pr.

Zagreb, 26 aprila 1897 Naredba bana Kuena Hedervarija o zabrani proslave 1 maja.

Naredba

Bana kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije od 26. travnja 1897. broj 2266 Predsj. kojom se zabranjuje proslava 1 svibnja kao radničkog blagdana.

Obzirom na okolnost, da su se socijal-demokratske agitacije počele unašati i u seljački stališ te u zadnje doba rodile ovećim nemirima, koji su postali pogibeljni za javni mir i poredak, nadalje obzirom na okolnost, da se tim agitacijama nastoje zastrašiti radini i miroljubivi radnici, obnalazim zabraniti svaku proslavu 1. svibnja kao radničkog blagdana, te se oblasti pozivaju, da na 1. svibnja svim zakonitim sredstvima zabrane svake obhode i prohode ili ine ulične manifestacije. U koliko bi pak socijal-demokratske skupštine, koje bi se na 1. svibnja obdržavale, obzirom na pojavivše se u zemlji nemire, mogle postati pogibeljnima po javnu sigurnost, imadu oblasti glede takovih skupština postupati po ustanovama §. 6 zakona od 14. siečnja 1875 o pravu sakupljati se.

U Zagrebu, dne 26 travnja 1897. Dan kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije Grof Khuen-Hedervary v. r. Plakat DAZ

Zagreb, 28 aprila 1897 Zemaljska vlada pita župane u Vukovaru i Požegi da li u socijalističkom pokretu uzimaju učešća i doseljenici iz Bosne.

Poziva se V. P. neka izvoli dati točno izviditi da li kod socijalističkih pokreta pojavivših se u tamošnjem području sudeluju možda također žitelji iz Bosne; ako da, iz kojih mjesta? – te opaženo što skorije ovamo izviestiti, da se uzmognu i u tom pogledu učiniti shodne odredbe.

Koncept (u vezi sa aktom pod br. 75 ove zbirke).

171

Osijek, 28 aprila 1897 Državno odvetništvo u Osijeku Kotarskoj oblasti u Vukovaru – o uhapšenom Dušanu Iliću kao vezi socijalista.

Pozivom na današnju cienjenu brzojavnu zamolnicu šalje se slavnoistoj pod ./. jedini kod Dušana Ilića pronađeni privatni list tamošnjeg knjigoveže Save Petrovića na eventualnu dalju uporabu, premda je isti skroz nedužnoga sadržaja. Proti Dušanu Iliću određen je ovdje iztražni zatvor pa će se on poslati kralj. sudbenom stolu u Mitrovici na dalje konačno postupanje, jer se je barem toliko izpostavilo, da se je njime poslužio centralni odbor socijalno-demokratske stranke u Zagrebu, da su na njega adresirana njima namienjena pisma iz raznih krajeva Sriema, naročito iz Mitrovice, koja je on navodno primao i njima neotvorena uručivao.

Original, MV – AK, br. 57 Res

Osijek, 28 aprila 1897 Podžupan Jurković izveštava bana – da nije zapaženo učešće stanovnika iz Bosne u socijalističkom pokretu na području Sremske županije.

U posluhu visokog odpisa od 28 travnja t. g. br. 2286 Pr., čast mi je preuzvišenosti Vašoj najsmernije izvjestiti da kod socijalističkog pokreta pojavivšeg se u ovostranom području nije dosada nijedan žitelj iz Bosne sudjelovao. Akoprem mi je to bilo dobro poznato, jer sam vazda o svemu obavješten, zatražio sam ipak usljed spomenutoga visokoga naloga u tom pogledu izvješća od područnih kotarskih oblastih u Vukovaru, Šidu i Vinkovcih, koja su sva tri negativno podnešena. Podjedno sam predstojničtvimi tih trijuh kotarskih oblastih naložio da mi odmah izvjeste ako bi opazili da se koj žitelj iz Bosne u upitnu agitaciju mieša, te da proti dotičniku shodno ureduju.

Original, DAZ – VH, 6–15/br. 2454 Pr.

Vukovar, 4 maja 1897 Podžupan Jurković banu – o preduzetim merama predostrožnosti za sprečavanje prvomajskih manifestacija i o potrebi da se u Vukovaru, Vinkovcnma, Rumi, Inđiji i Mitrovici opet smesti po jedna konjička satnija.

172

Savezno sa pokornom mojom brzojavkom od 1 t. mj. broj 280 Res., sa kojom sam imao čast Preuzvišenomu Gospodstvu Vašemu izvjestiti da je dan 1 svibnja i u onom dielu ovostranoga područja koji je socijalizmom zaražen u najvećem miru, bez ikakvog izgreda prošao; slobodan sam izvjestiti da su mi danas stigla i pismena izvješća od svih obćinskih poglavarstavah kao i od svake pojedine oružničke postaje glede tečaja dana 1 maja. Iz svih tih izvješćah proizlazi da je 1 maj prošao ne samo posve mirno te bez ikakovog narušaja javnoga poredka, već da uobće nije bilo nikakvog izvanjskoga znaka da bi to bio njeki osobiti dan, šta više, posvuda se je u polju radilo kao na svaki ini djelatni dan, a radili su dapače i oni za koje se znade da su se upisali u tzv. socijalističke klubove. Jedna je samo okolnost odavala da je sviet držao da će se 1 maja sbiti osobiti događaji, naime okolnost da je robeni vašar – tzv. sabat –, koji se je toga dana obdržavao u Vukovaru, bio tako slabo posjećen kako to nitko ni ne pamti. Ulice vukovarske, koje su na obične nedjeljne vašarske dane pune kolah i seljakah, bile su 1 maja posve puste, a oko 3 sata poslie podne već su svi trgovci i obrtnici koji su na vašaru bili robu svoju pospravili, bez da su takoreći išta pazarili. Iz toga daje se zaključivati da su ljudi očekujuć da će 1 maja doći obećana jim „prava njihova“, htjeli biti kod kuće u tom času a s druge strane da triezniji elementi koji u te nezgrapnosti nisu s’ druge strane da triezniji elementi, koji u te nezgrapnosti nisu vjerovali, također ne htjedoše svojih kućah ostavljati, bojeći se bilo izgredah u domaćem selu, bilo pako nemirah u Vukovaru, o kojim su se po selima pronašali najfantastičniji glasovi. Pošto su u onima mjestima u kojima je prije bilo došlo do izgredah ili odpora smješteni vojnički brahiji, te pošto sam odredio da u svakoj pojedinoj obćini kotara vukovarskoga, šidskog i vinkovačkog budu od 30 travnja u večer do uključivo 2 svibnja neprestano po dva oružnika, koji su imali poseban najstrožiji nalog da imadu zapriečiti svaku eventualnu manifestaciju, dalo se je i očekivati da neće u nijednomu mjestu doći do nikakovih komplikacijah. Opreznosti radi određene su iste sigurnostne mjere i za dan 13 svibnja t. g. (kao 1 maj po starom kalendaru), pošto su u socijalističkom pokretu godine 1895 Šiđani namjeravali baš toga dana obaviti proslavu 1 maja, nu usuđujem se već sada dati izraza mom čvrstom uvjerenju da će i taj dan posve mirno proći. Svi bo znakovi govore za to, da su poduzete represivne mjere urodile odlučnim uspjehom, pak sviet sve više počima uviđati da je bio zaveden pustim obećanjima. Izvrstno je također djelovala na sva okolna sela odredba kotarskog upravitelja vukovarskoga, kojom je dao najedanput uhititi 208 tzv. socijalistah u Trpinji, jer od toga vriemena zadobili su seljaci uvjerenje da ni solidarnost čitavih selah ne može zapriečiti energičnu provedbu odredabah državne vlasti, pak od toga dana nije se više ukazala potreba da bude ma samo jedan individum uhićen, osim njekolicine, proti kojima je iztražni sudac na predlog kr. državnog odvjetnika odredio sudbeni iztražni zatvor. Prema tomu, može se dakle već sada opravdano prednijevati da je čitavi pokret za sada ugušen, te da više neće uskoro doći do nemirah; a vriemenom izčeznuti će valjda u ovostranom području i zadnja klica razvratnih nazorah, o kojih će, dakako, sigurno još podulje razmišljati bar oni koji su najvećma zasliepljeni. Na izborne dane pokušati će valjda naši tzv. socijaliste još jednom svoju sreću, naime s glasovanjem proti kandidatima narodne stranke, jer su im zagrebački matadori suviše čvrsto usadili vjeru da će jim biti bolje budu li glasovali za “ljevicu“, te je baš jučer njeki Marko Korečić, ćurčija iz Pačetina, pred iztražnim sudcem deponirao da su mu u prostorijama uredničtva “Slobode“ prigodom njegovoga zadnjega boravka

173 u Zagrebu – gdjeno je u svemu bio 3 put u mjesec danah – utuvili, da neka naši ratari više ne kazuju pred oblastima da su “socijaliste”, već da su “ljevičari”, te da neka glasaju kod predstojećih izbora svi za “ljevicu”. To je onaj isti o kojemu sam imao čast Preuzvišenomu Gospodstvu Vašemu izvjestit pokornim izvješćem od 30 travnja t. g. broj 273 Res., da agitira za Dra Milu Starčevića u nuštarskom izbornom kotaru. Potonju okolnost taji, doduše, Korečić posve odlučno, te dopušta samo svezu sa zagrebačkim socijalistima, nu povjerljivimi izvidi ustanovljeno je da je on doista za Milu Starčevića agitirao. Neka mi bude dozvoljeno ovdje nuzgredice spomenuti da se pozdano nadam da je ta agitacija u prilog Starčeviću međutim paralisirana dielovanjem kotarskog upravitelja Viraga, koji već njekoliko dana obilazi sela upitnog izbornoga kotare, te koji je imenito u onim selima u kojima je pretežan grčko- iztočni živalj – kako se čini – uspješno osujetio Starčevićevu kandidaturu. Kad minu izbori, umiriti će se jamačno duhovi sasvim, a bude li žetva dobra, kako to sada usjevi pokazuju, zaboraviti će naš seljački sviet možda na socijalizam još prije nego li se po dimenzijama pokreta sada naslućivati dade. Svakako držim da vojnički brahij neće biti potreban dulje od konca mjeseca svibnja t. g.. tako da će sve sada eksponirane vojničke asistencije moći dana 31 svibnja otputovati u svoja posadna mjesta. Pošto bi ali ipak moglo biti opasno ostaviti ona sela koja su najviše sudjelovala u pokretu bez intenzivnog strožijeg nadzora, ukazuje se neobhodno nuždnim da ovopodručno oružničtvo ostane i iza mjeseca svibnja na njeko vrieme pojačano, pak se usuđujem Preuzvišeno Gospodstvo Vaše najsmjernije zamoliti da blagoizvoli odrediti: 1) da oružnička postaja u Vukovaru počam od 1 lipnja t. g. pak do dalnje visoke odredbe zadrži stalež od 1 stražmeštra i 10 oružnikah; 2) oružnička postaja u Vinkovcima stalež od 8 momakah; 3) oružnička postaja u Nuštru stalež od 6 momakah, od kojih bi se 2 momka imala stalno eksponirati u Marincima; 4) oružnička postaja u Šid stalež od 8 momakah; 5) oružnička ekspozitura u Tovarniku stalež od 4 momka; 6) oružnička ekspozitura u Negoslavcima stalež od 4 momka; 7) da se oružnička ekspozitura u Lovasu koncem mjeseca svibnja t. g. napusti, a da se sve ostale ovdje ne spomenute ovopodručne oružničke postaje, ukoliko su sada pojačane, mogu počam od 1 lipnja t. g. reducirati na onaj stalež koji je bio sistemiziran prije buknuća socijalističkog pokreta. Nu i ova gore, pod 1–6, najsmernije predložena pojačanja moći će prestati ako bi se opet u Slavoniji uzpostavila vojnička posada za jednu konjaničku pukovniju, što bi po mojemu nemjerodavnom mnienju bilo neobhodno nuždno. Obći je glas ovdašnjega javnoga mnienja, da do nemiloga toga pokreta možda ne bi nikada bilo ni došlo, ili bar ne u tolikoj mjeri, da nije čitavi Sriem lišen svake oružane sile. Usuđujem se stoga sa mojim u tom pogledu Preuzvišenosti Vašoj jur ustmeno podnešenim izvješćem najsmernije zamoliti, da Preuzvišenost Socijalistički pokret u Sremu Vaša blagoizvoli, u interesu očuvanja javnog mira, u Županiji sriemskoj milostivo izhoditi da se mjesta Vukovar, Vinkovci, Ruma, Inđija i Mitrovica čim prije opet smjesti po jedna konjanička satnija.

Original, DAZ – VH, 6–15/br. 2472 Pr.

174

Zagreb, 7 maja 1897 Direkcija pošta i telegrafa šalje izveštaje banu, da će, prema traženju banske kancelarije, poštanski uredi u Iloku, Šidu, Rumi, Staroj Pazovi i Županji imati od 10 do 22 maja neprekidnu dnevnu telegrafsku službu od 8 do 21 časa.

Pozivom na velecienjeni dopis od 5 t. mj. br. 2436/pr., častim se najučtivije saobćiti da sam podjedno učinio odredbu, da kr. poštanski i brzojavni uredi u Iloku, Šidu, Rumi, Staroj Pazovi i Županji počevši od 10 pak do uključivo 22 svibnja t. g. drže neprekidnu dnevnu brzojavnu službu, naime od 8 sati ujutru do 6 sati navečer.

Original, DAZ – VH, 6–15/br. 2519 Pr.

Zagreb, 8 maja 1897 Vlada Hrvatske i Slavonije Zemaljskoj vladi za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu – opisuje srazmere socijalističkog pokreta u Sremu, ističući da u njemu nisu učestvovali došljaci iz Bosne i Hercegovine.

Pozivom na cienjeni dopis od 23 travnja t. g. broj 1612 I. B., čast mi je slavnoj zemaljskoj vladi priobćiti da ovdje nije u nikojem slučaju opaženo da bi kod ovdašnjih socijalističkih pokreta sudjelovali ma u kojem pogledu žitelji iz Bosne i Hercegovine. Jedino je ovdje poznato da je neki Mato Tvrtković, stolarski pomoćnik u Visokom, dobivao ovdje izlazeći socijal-demokratski časopis “Slobodu“ za Miju Šćurića (ulica Franje Josipa 139 u Sarajevu), i to iz razloga toga što su navodno u Sarajevu paketi i novine podvržene pregledavanju, dočim u Visokom ne. Što se tiče svrhe ovog pokreta, njihovih vođa i njihovih lozinka, čast mi je slavnomu pp-u priobćiti sliedeće: Socijal-demokratski pokret razmahao se najvećma u Županiji sriemskoj, među pravoslavnim žiteljstvom, u kome je uvučen raznimi brošurama izdanim po bivšem arhimandritu a poznatom anarhisti Vasi Pelagiću iz Srbije, koji je i osobno znao dolaziti u Sriem u svrhu propagiranja socijal-demokratskih načela. Prvi oveći pokret pojavio se ondje godine 1895 u dva kotara: šidskom i iločkom, ali je i odmah ugušen. Kad je na to Vaso Pelagić u Beogradu stavljen u tamnicu, smirilo se to gibanje u Sriemu, dok nije onamo došao iz Beograda neki Vitomir Korać, po zvanju odvjetnički pisar, a inače vjeran učenik anarhiste Pelagića. Ovaj stavio se u dodir sa zagrebačkim social-demokratima koji su ovdje izdavali svoj organ “Slobodu” poimence sa članovima glavnog odbora i glavnim vođama: Ivanom Ancelom i Stjepanom Lapuhom, odgovornim urednikom “Slobode”, koji su obzirom na to što ovdje nisu nalazili prikladnog terena za širenje svojih načela, bili u početku, uzprkos svojem stranačkom nastojanju i dobro uređenoj organizaciji, posve nepogibeljnima. Nu pošto su opazili da u seljačkom stališu u Sriemu, koji je upravo materijalno najbolje situiran i koji bi po tom imao najmanje povoda prigrliti razvratna socijal-demokratska načela, nalaze najbolje tlo za širenje propagande, uperili su svu svoju djelatnost na ondašnje žiteljstvo, dieleć im razne brošure i novine i upućujuć ih na organiziranje. To im je doista uspjelo za rukom toliko što su u mnogim mjestima u Sriemu

175 počeli stvarati socijalističke klubove, koji su počeli za javni mir i poredak postajati pogibeljnima, to su morali biti posebnom naredbom zabranjeni, tim više, što se je onima koji nisu htjeli biti članovima tih klubova prietilo paležom i umorstvom. Gore spomenute socijalističke vođe polučili su svoj uspjeh time što su kao lozinku utuvili seljačkom žiteljstvu da će se među nje dieliti dobra vlastelinska i manastirska, obćinske šume, da će se dokinuti vojničtvo i porezi, a otjerati gospoda; a seljaci su zbilja tim pustim obećanjima vjerovali i očekivali dan 1 maja, kada će nastupiti za nje novi red. Dakako da dotični seljaci i danas ne imaju pojma o socijalističkoj nauci i načelima, već im je glavno načelo dieliti zemlju, ne plaćati poreza itd., pa kada su mnogi uvidili da im 1 maj nije donio u izgled stavljenih obećanja napustili su te ideje. Vođam pako njihovim bila je svrha jedno da se na leđima zavaranoga naroda popnu u sabor kao narodni zastupnici, drugo; da iz prihoda novina, te iz doprinosa klubova mogu crpiti materijalnu korist za sebe i udobnije živjeti, a sve to na račun zasliepljenog seljačkog žiteljstva, koje su krivim pojmovima obmanjivali. Gore spomenuti vođe Ancel, Lapuh i Korać stavljeni su pod obtužbu, te se nalaze u iztražnom zatvoru, pa će se proti njima sudbenim putem kazneno postupati, dočim je Vaso Pelagić nedavno iz tamnice u Beogradu na slobodu pušten, te se drži ovdje pod strogim nadzorom, osim toga je za njim izdana tjeralica, pa se ima uhititi ako se na ovozemaljskom području zateče.

Koncept (u vezi sa aktom pod br. 75 ove zbirke).

Zagreb, 12 maja 1897 Zemaljska vlada ministru pretsedniku Ugarske baronu Banfiju u Budimpešti – traži s obzirom na buntovnički socijalistički pokret, da se u Sremsku županiju pošalje na stacioniranje jedan konjički puk.

Kao što je Vašoj ekselenciji verovatno poznato, ove su godine, u proleće, i u sriemskoj županiji među seljačtvom nastali socijal-demokratski pokreti takvih srazmera, da ih je nemoguće bilo suzbiti snagama bezbednosti kojima raspolaže ova zemaljska vlada, već je u interesu održavanja mira bilo svrsishodno izaslati tamo veće vojne pomoćne snage, koje se još i sada tamo nalaze. Prema opštem mišljenju, kome se i ja priključujem, ovi pokreti ne bi nikad uzeli takve razmere i ne bi do većih nemira uopšte došlo, da cela Sremska županija, koja broji 350,000 stanovnika i sastoji se iz 129 opština, nije takoreći lišena oružanih (odbranbenih) snaga, s obzirom da postoji samo jedan mali garnizon u tvrđavi u Petrovaradinu, koji leži na periferiji županije. Stoga je neophodno nužno, kako u interesu sačuvanja javnog mira tako i radi suzbijanja sličnih pokreta i nemira u budućnosti koji bi se mogli razviti u veliku opasnost za državu, da se u Sriemsku županiju opet, kao i ranijih godina, premesti jedan konjički puk na taj način da po jedan konjički odred bude razmešten u Vukovaru, Vinkovcima, Rumi, Inđiji i Mitrovici. Ovo bi bilo utoliko više ostvarljivo što u ovim mestima već od ranije postoje vrlo pogodne ubikacije. Čast mi je Vašu ekselenciju stoga zamoliti, u opštem interesu, da Vaša ekselencija bude tako dobra da utiče kod zajedničkog c. i k. ministra rata, da se već ove godine prilikom predstojeće dislokacije za stalno

176 premesti, iz gore navedenih uzroka, jedan konjički puk u Sremsku županiju i da me obavesti o preduzetim merama u tom pogledu.

Koncept. U vezi sa aktom pod br. 81 ove zbirke (prevod s nemačkog).

Tekst originala: Wie es Euerer Exzellenz bekannt sein dürfte sind heuer im Frühjahr im Syrmier Comitate unter dem dortigen Bauernstande sozial-demokratische Bewegungen in solchem Umfange entstanden, dass es unmöglich war, dieselben mit den dieser Landesregierung zu Diensten stehenden Sicherheits-Organen zu bekämpfen, sondern im Interesse der Erhaltung der öffentlichen Ruhe geraten erschien, grössere Militar-Assistenzen dor thin zu entsenden, welche sich auch noch jetzt dortselbst befinden. Nach der öffentlichen Meinung, welcher ich mich auch anschliesse, hatten diese Bewegungen nie einen solchen Umfang angenommen und wäre es zu grösseren Unruhen gar nicht gekommen, wenn nicht das ganze Syrmier Comitat, welches an 350.000 Einwohner zält und aus 129 Landgemeinden besteht, bis auf eine kleine Garnison in der Festung Petrovardein, welche an der Peripherie des Comitatus liegt, so zu sagen, jeder Wehrmacht entbehren würde. Es erscheint daher, sowohl im Interesse der Erhaltung der öffentlichen Ruhe wie auch zur Hintanhaltung ähnlicher Bewegungen und Unruhen für die Zukunft, welche sich zu einer grossen Gefahr für den Staat entwickeln könnte, als eine unbedingte Notwendigkeit, dass nach dem Syrmier Comitat wieder ein Kavallerie-Rogiment, wie in früheren Jahren, in der Weise versetzt wurd, dass in den Orten Vukovar, Vinkovci, Indjija und Mitrovitz je eine Kavallerie- Abteilung disloziert wird. Dies wäre umso tunlicher, als in diescn Orten schon von früher sehr geeignete Ubikationen bestehen. Ich beehre mich daher Eure Exzellenz im gemeinsamen Interesse höflichst zu ersuchen, wollen Euere Exzellenz gütigst beim Herrn k. u. k. gemeinsamen Kriegs-Minister dahin wirken, dass schon in diesern Jahre bei bevorstehenden Dislozierungen ein Kavallerie-Regiment aus oben angeführten Ursachen in das Syrmier-Comitat stündig versetzt wird, und mich von den in dirser Hinsicht getroffenen Verfügungen gütigst benach rich tigen zu wollen.

85 Vukovar, 27 maja 1897 Podžupan Sremske županije Jurković javlja banu Kuenu Hedervariju – o nemirima u Sremu i potrebi da se oružane snage zadrže još neko vreme u Šidu, Tovarniku i Ilači.

Usljed visokoga naloga Preuzvišenosti Vaše od 25 svibnja t. g. broj 2951 Pr., čast mi je najpokornije izvjestiti da sam smjernim izvješćem mojim od 10 svibnja t. g. broj 315 Res. zato zamolio da po jedna satnija ostane još iza konca mjeseca svibnja u mjestima Vukovaru, Vinkovcih i Šidu što su to sjedišta kotarskih oblastih, te bi se u slučaju ponovnih socijalističkih nemirah odavle mogle vojničke asistencije najlaglje onamo dirigirati gdje budu potrebne. Međutim bio je u Vukovaru preuzvišeni gospodin zborni zapovjednik, te mi je kazao da počam od 1 lipnja t. g. ne može odstupiti više od dvijuh satnijah, i to jednu za Vukovar, a jednu za Vinkovce. Pošto u ono vrieme nisam dobio izvešćah o dalnjoj većoj uzrujanosti u šidskom kotaru, odustao sam od treće satnije za Šid, te sam obećao preuzvišenom gospodinu sbornom zapovjedniku da, ne bude li neobhodno nuždno, neću iza 1 lipnja t. g. tražiti više od spomenutih dvijuh satnijah. Pošto je pako međutim kotarski upravitelj u Šidu izvješćem od 25 t. mj. broj 5363 zamolio da se sve tri brahijalne satnije, koje su u Šidu, Tovarniku i Ilači, još njeko vrieme tamo ostave, jer u tih mjestah još

177 uvjek potajno vrije, te jer se je i obćina Babska-Novak buniti počela, tako da je morao jedan vod vojnikah onamo izaslati, usudio sam se na visoki brzojavni upit Preuzvišenoga Gospodstva Vašega od 26 t. mj. broj 2939 Pr. najsmernije zamoliti pokornom brzojavkom od 26 t. mj. broj 481 Res., da osim u Nuštru bude pridržana još jedna satnija i u Šidu ili Tovarniku. Glede satnije u Bošnjacih pako izvješćuje kotarski upravitelj iz Županije jučer brzojavkom broj 82, da će se ista morati svakako u Bošnjacih pridržati dok ne mine izbor. Usuđujem se stoga ponovno zamoliti da Preuzvišeno Gospodstvo blagoizvoli kod zbornog zapovjedničtva konačno izhoditi da još za njeko vrieme ostanu kao brahijalne asistencije po jedna satnija u: 1) Vukovaru 2) Vinkovcih 3) Šidu 4) Nuštru 5) Bošnjacih Neka mi bude dozvoljeno tim zgodom Preuzvšenost Vašu najsmjernije uvjeriti da neću u nijednom od tih mjestah brahiju zadržati ni za jedan jedini dan dulje nego li to bude bezuvjetno potrebno, te ću blagovriemeno Preuzvišenosti Vašoj izvjestiti glede odazivu brahijalnih asistencijah.

Zagreb, 30 maja 1897 Komanda 13 korpusa vladi u Zagrebu – da će se vojne snage u jačini od 1 čete još zadržati u Vukovaru, Nuštru, Vinkoicima, Tovarniku i Bošnjacima.

U vezi cenj. dopisa br. 2951/Pr. o. m. i br. 3009/Pr. od 27 o. m. čast mi je c. i k. komandi korpusa saopštiti da će se vojne asistencije od 1 juna o. g. u Vukovaru, Nuštru, Vinkovcima, Tovarniku i Bošnjacima u jačini od po 1 čete pod jedinstvenom komandom Vojnog-asistent-rajon-komandanta u Vukovaru još do daljnega ostaviti. Istovremeno, s obzirom na svrhu upotrebe asistencije u Bošnjacima, kako je izložena u navedenom dopisu od 25 o. m. br. 2951/Pr., čast mi je komandi korpusa zamoliti da bude sigurno i što pre obaveštena o vremenu kada ova asistencija više neće biti neophodna, da bi po mogućstvu najbrže bila povučena.

Original, DAZ – VH, 6–15/br. 3071 Pr. (prevod s nemačkog). Tekst originala: Auf die geschätzten Zuschriften Nro 2951/Pras. vom d. Mts. und Nro 3009/Pras. vom 27. d. Mts. beehrt sich das k. u. k. Corps-Commando mitzuteilen, dass vom 1. Juni d. J. an, Assistenzen in Vukovar, Nuštar, Vinkovci, Tovarnik und Bosnjaki, in der Stärke von je 1 Compagnie, unter der einheitlichen Leitung des Militar-Assistenz-Rayons- Commandanten in Vukovar bis auf Weiteres belassen werden. Gleichzeitig beehrt sich das Corps-Commando mit Rücksicht auf den, in der zitierten Zuschrift vom 25. d. M. Nro 2951/Pras. dargelegten Zweck der Inanspruchnahme der Assistenz in Bosnjaki das diensthöfliche Ersuchen zu stellen, die eintretende Entbehrlichkeit dieser Assistenz gefälligst mit Beschleunigung sicher mitteilen zu wollen, damit dieselbe tunlichst rasch eingezogen werde.

178

Sr. Mitrovica, 20 jula 1897 Optužnica Državnog tužioca protiv grupe socijalista u Sremu i članova glavnog odbora Socijal- demokratske partije iz Zagreba.

Kralj. državno odvjetničtvo u Mitrovici tuži: 1) Gavru Neškovića (22), 45 godina stara, rodom i prebivalištem iz Tovarnika, grčko-iztočne vjere, oženjena, otca 4 djece, ratara, pismena, radi težke ozlede tjelesne suđena; 2) Matu Gruića (23), 39 godina stara, rodom i prebivalištem iz Tovarnika, rimo-katoličke vjere, oženjena. otca 3 djece, ratara, pismena, radi zločinstva prevare sa 1 god. težke tamnice suđena; 3) Slavulja Božića (65), 46 godina stara, rodom i prebivalištem iz Tovarnika, grčko-iztočne vjere, oženjena, otca 2 djece, ratara, nepismena, navodno neporočna; 4) Andriju Kokošarevića (37), 33 godina stara, rodom i prebivalištem iz Tovarnika, rimo-katoličke vjere, oženjena, otca 4 djece, ratara, pismena, radi prekršaja paragrafa 411 k. z. suđena; 5) Stipana Kokošarevića (66), 35 godina stara, rodom i prebivalištem iz Tovarnika, rimo-katoličke vjere, oženjena, otca 2 djece, ratara, nepismena, navodno neporočna; 6) Lazara Foriškovića (24), 38 godina stara, rodom i prebivalištem iz Šida, grčko-iztočne vjere, oženjena, otca 2 djece, postolara, pismena, radi prestupka paragrafa 300 i 305 k. z. 4 mjeseca zatvora suđena; 7) Milutina Stanojevića (25), 53 godine stara, rodom i prebivalištem iz Šida, grčko-iztočne vjere, oženjena, otca 6 djece, ratara, pismena, navodno neporočna; 8) Vitomira Koraća (70), 20 godina stara, rodom iz Šida, grčko- iztočne vjere, neoženjena, administratora časopisa “Sloboda“ i sekretara socijal-demokratske stranke u Zagrebu, pismena, radi prestupka paragrafa 305 k. z. sa 5 mjeseci zatvora kažnjena; 9) Nikolu Jokića (28), 46 godina stara, rodom i prebivalištem iz Šida, grčko-iztočne vjere, ratara, oženjena, otca 4 djece, pismena, radi paragrafa 300 k. z. sa 4 mjeseca zatvora kažnjena: 10) Slavuja Stepančića (34), 45 godina stara, rodom i prebivalištem iz Šida, grčko-iztočne vjere, ratara, oženjena, otca 4 djece, ratara, pismena, navodno neporočna; 11) Gavru Lukačića (41), 40 godina stara, rodom i prebivalištem iz Ilače, rimokatoličke vjere, oženjena, otca 7 djece, ratara, pismena, navodno neporočna; 12) Fabijana Petričevića (39), 46 godina stara, rodom i prebivalištem iz Ilače, rimokatoličke vjere, oženjena, otca 5 djece, ratara, pismena, navodno neporočna; 13) Marijana Lukšića (60), 46 godina stara, rodom i prebivalištem iz Ilače, rimokatoličke vjere, oženjena, otca 3 djece, ratara, pismena, navodno neporočna; 14) Luku Lukšića (38), 26 godina stara, rodom i prebivalištem iz Ilače, rimokatoličke vjere, oženjena, otca 5 djece, ratara, pismena, navodno neporočna; 15) Joku Kopljića (40), 31 godina stara, rodom i prebivalištem iz Ilače, rimokatoličke vjere, oženjena, nadničara, nepismena, navodno neporočna; 16) Antona Černojevića (42), 39 godina stara, rodom i prebivalištem iz Ilače, rimokatoličke vjere, oženjena, ratara, nepismena, navodno neporočna; 17) Marijana Majnovića st. (397), 50 godina stara, rodom i prebivalištem iz Ilače, rimokatoličke vjere, oženjena, otca 3 djece, nadničara, navodno neporočna;

 Broj priloga.

179

18) Iliju Vidića (11), 42 godine stara, rodom i prebivalištem iz Lovasa, rimokatoličke vjere, oženjena, otca 4 djece, ratara, pismena, navodno neporočna; 19) Ivana Brnjakovića (44), 36 godina stara, rodom i prebivalištem iz Lovasa, rimokatoličke vjere, oženjena, otca 3 djece, seljaka, radi zločina ubojstva sa 1 god. težke tamnice suđena; 20) Marijana Lajtoša (43), 54 godina stara, rodom i prebivalištem iz Lovasa, rimokatoličke vjere, oženjena, otca 2 djece, ratara, radi paragrafa – a 411 k. z. suđena; 21) Marina Mandića (41), 26 godina stara, rodom i prebivalištem iz Lovasa, rimokatoličke vjere, oženjena, ratara, navodno neporočna; 22) Paju Barjaktarovića (3), 38 godina stara, rodom i prebivalištem iz Opatova, grčko-iztočne vjere, oženjena, otca 3 djece, ratara, pismena, radi prekršaja prevare sa 10 dana zatvora kažnjena; 23) Jovana Ćirića (13), 28 godina stara, rodom i prebivalištem iz Gaboša, grčko-iztočne vjere, oženjena, otca 2 djece, ratara, pismena, navodno neporočna; 24) Vasu Cvikića (15), 32 godine stara, rodom i prebivalištem iz Gaboša, grčko-iztočne vjere, oženjena, ratara, pismena, radi pokušaja krađe sa 2 i pol godine težke tamnice suđena; 25) Andriju Mutavdžića (4), 27 godina stara, rodom i prebivalištem iz Antina, rimokatoličke vjere, oženjena, otca 1 djeteta, slugu, pismena, navodno neporočna; 26) Ignjata Novakovića (21), 38 godina stara, rodom i prebivalištem iz Markušice, oženjena, otca 1 djeteta, ratara, navodno neporočna; 27) Andriju Markasovića (2), 30 godina stara, rodom i prebivalištem iz Svinjarevaca, rimokatoličke vjere, oženjena, otca 2 djece, ratara, pismena, navodno neporočna; 28) Ivana Elgera (13), 54 godina stara, rodom iz Vinkovaca, rimokatoličke vjere, neoženjena, posebnika u Svinjarevcih, pismena;

Mato Grujić Gavra Nešković 180

29) Jocu Radulovića (4), 35 godina stara, rodom i prebivalištem iz Pačetina, grčko-iztočne vjere, oženjena, otca 3 djece, ratara, pismena, navodno neporočna; 30) Dobru Nikolića (11), 40 godina stara, rodom i prebivalištem iz Pačetina, grčko-iztočne vjere, oženjena, otca 3 djece, ratara, nepismena, navodno neporočna; 31) Marka Koričića (14), 31 godinu stara, rodom i prebivalištem iz Pačetina, rimokatoličke vjere, oženjena, otca 2 djece, ćurčiju, nepismena, navodno neporočna; 32) Nikolu Lazanina (19), 61 godinu stara, rodom i prebivalištem iz Slakovacah, rimokatoličke vjere, oženjena, poljodjelca, sudbeno neporočna; 33) Todora Cepančića (28), 33 godine stara, rodom i prebivalištem iz Bršadina, grčko-iztočne vjere, radi krađe suđena, ratara, oženjena, otca 3 djece; 34) Jakoba Milinkovića (34), 35 godina stara, rodom iz Bršadina, otca 3 djece, ratara u Bršadinu, grčko – iztočne vjere; 35) Jovana Radišića (35), 30 godina stara, rodom i prebivalištem iz Bršadina, grčko-iztočne vjere, oženjena, otca 3 djece, poljodjeljca, sudbeno neporočna; 36) Milivoja Terzića (10, 11), 33 godine stara, rodom i prebivalištem iz Bielog Brda, grčko-iztočne vjere, neoženjena, nadničara, nepismena, sudbeno neporočna; 37) Vasu Bojanića (11,11), 49 godina stara, rodom i prebivalištem iz Bielog Brda, grčko-iztočne vjere, oženjen, ratara, radi paragrafa 411 k. z, težke telesne ozlede suđena; 38) Stjepana Lovrića (21), 39 godina stara, rodom i prebivalištem iz Nuštra, oženjena, otca 1 djeteta, poljodjelca, sudbeno neporočna; 39) Ivana Ancela (414), 27 godina stara, rodom iz Karlovaca, rimokatoličke vjere, neoženjena, ravnatelja okružne blagajne u Zagrebu, pismena, navodno neporočna; 40) Stjepana Lapuha (453), 27 godina stara, rodom iz Osieka, rimokatoličke vjere, neoženjena, vlastnika i urednika “Slobode“ u Zagrebu, pismena, navodno neporočna; 41) Ivana Siča (560), 25 godina stara, rodom iz Ajzenštata u Ugarskoj, rimokatoličke vjere, neoženjena, pozlatarskog pomoćnika u Zagrebu, pismena, navodno neporočna, i to:

Tovarnik Gavru Neškovića, Matu Gruića, Slavulja Božića, Andriju Kokošarevića i Stipana Kokošarsvića, da su, i to Nešković i Gruić, u mjesecu siečnju i veljači t. g. u mjestu Tovarniku, dotično u Ilači, Lovasu, Svinjarevcih i Nuštru, a Slavulj Božić sa Matom Gruićem u Tovarniku i u Gabošu, pred više ljudih agitirali da će, pristanu li ljudi uz socijalizam, nestati poreza, da će prestati financija, da će se smjeti saditi besplatno duhan, prestati pecarina i regal, da će nestati činovnika, povisiti se nadnica, ljudi biti svi jednaki u imovinskom pogledu, da su socijalističku brošuru „Što traže socijalisti“, u svrhu javnog čitanja i tumačenja, znajući za njen razvratni sadržaj, razdavali, pred više ljudih čitali i čitati dali, da su u svrhu širenja socijalističkih razvratnih načela ustrojili u pomenutih mjestih takozvane socijalističke klubove. Slavulja Božića, Andriju Kokošarevića i Stipana Kokošarevića: da su u mjestu Tovarniku podupirali Gavru Neškovića i Matu Gruića oko ustrojenja socijalističkog saveza; Andrija Kokošarević da se je dao izabrati za perovođu, a Stipan Kokošarević da je pobirao članove za socijalistički savez, Slavulj Božić da je snubio članove i razdavao knjižice “Što hoće socijalisti” u svrhu daljega čitanja, a isti tako sa Gruićem u Lovasu agitirao; Gavru Neškovića posebno, da je u Tovarniku na socijalističkoj skupštini držao govor, napisan na sastanku a – 12, i da je taj govor i dalje dao čitati, koji po svojoj sadržini razdražuje proti narodnim zastupnikom i obćinskim viećnikom, konačno tuži svu petoricu da su, znajući da su takova socijalistična udruživanja po

181 kotarskoj oblasti u Šidu zabranjena, opirali se zabranam i odredbam kotarske oblasti, te više ljudih nagovarali da ustraju u takovom socijalističkom savezu, da su dakle pred više ljudih nastojali navesti na neposlušnost proti odredbam vlasti, na uzkratu javnih daća, i nastojali osnovati saveze kojim je svrha širenje tih nedozvoljenih djelah, nastojali zavesti stanovnike države jedne proti drugima na razdore neprijateljske, hvalili djela zakonom zabranjena i nastojali uzdrmati pravne pojmove o vlastništvu, što tvori učin zločinstva smetanja javnog mira označena u paragrafu 65 (sl. b. i c.) k. z. prestupak §§ 303 i 305 k. z.

Šid

Vitomira Koraća, Lazu Foriškovića, Nikolu Jokića, Milutina Stanojevića, i to: Lazu Foriškovića, Nikolu Jokića i Milutina Stanojevića: da su koncem siečnja i u veljači t. g. pred više ljudih u mjestu Šidu držali govore kažnjiva sadržaja, kano i Gavra Nešković i ortaci, da su dogovorno ustrojili socijalističku zajednicu u Šidu pod predsjedničtvom Milutina Stanojevića, podpredsjedničtvom Nikole Jokića, a blagajničtvom Slavulja Stepančevića, – kojoj je svrha za agitiranje zakonom zabranjenih djelah, da su za tu zajednicu nasnubili do preko 150 članova; Foriškovića i Stepančevića: da su i u susjednom mjestu Tovarniku oko širenja razvratnih socijalističkih načelah Gruića i Neškovića podpomagali, da su se Forišković i Stepančević za sebe, kad je kotarska oblast zabranila obdržavanje socijalističke zajednice, još dalje nukali na uztrajnost i neposlušnost proti odredbam kotarske oblasti; Vitomira Koraća pako tuži, da je on u Šidu u godini 1896 sam osobno pred više ljudih širio socijalistična prevratna načela, da se poruši sadanji društveni sistem, da se dokinu tereti, da se zemlje porazdiele među sirotinju i sve sobstvene imovine pređu u obćinsku, osim toga, da je brošuru „Što traže socijalisti“ u svrhu čitanja, tumačenja i propagiranja sa načela iste razašiljao i nabavljao za pristaše socijalista u Sriemu, da je naputke dao tako, da se ustroje socijalističke zajednice u Šidu, Tovarniku, Ilači i drugim mjestima s označenim nezakonitim smjerom, da je pismom a-486 upravljenim za seljake u Negoslavcih, koje draži protiv postojećem, društvenom uredu, osobito u stavki: “a da to uzmogne biti, mora se današnje društvo sasvim iznova urediti”, zatim u stavci: “ako doista želite stupiti u naše redove, da zajedno se borimo protiv svojih globadžija itd.”, zatim da je sa listovi b-11, 1-11, m-12, n-12, p-12, a-16, sakrivljene Gavru Neškovića, Lazu Foriškovića i druge, nu kao da ustraju u širenju prevratnih socijalističkih načela i da se ne daju, da ne poslušaju oblasti, koje su širenju i uzadruživanju socijalističkih zajednica zakonite zaprieke stavljali; Milutina Stanojevića tuži još posebno, da je pred više ljudih, kad ga je eksekutor Mirković pozvao da plati parohijal, rekao: “Ja se čudim dokle će taj svijet davati tolike dacije i dokle će biti lud da toliko plaća”, da su dakle nastojali zavesti na neposlušnost protiv odredbam vlasti, na uzkratu poreza, na uzkratu daća i javne svrhe i ustrojili saveze u tu svrhu, nastojali zavesti stanovnike države jedne proti drugima u razdore neprijateljske, i odobravali čine nezakonite i nastojali uzdrmati pojam o vlasnosti, što tvori učin zločinsta smetanja javnog mira označena u paragrafu 65 sl. b i c, odnosno prestupka dva paragrafa 302 i 305 k. z., da su dana 7 i 14 veljače u Ilači i to: Gavru Lukačić: da je u agitiranju za prepomenuta protuzakonita načela sudjelovao, nudeć knjige “Što traže socijalisti”, na čitanje, koje je dobijao od Mate Grujića i za agitacioni fond prilog dao; Fabijan Petričević: da je pružio pomoć širenju razvratnih socijalističkih načelah time, što se je dao izabrati blagajnikom tzv. socijalističkog kluba i omogućio nezakonitu agitaciju; Marjan Lukšić: da je Matu Grujića nasnubio da dođe u Ilaču na skupštinu da ustroji socijalistički klub smjera proti postojećem državnom ustrojstvu i posjedujućem klasam, i da govor proslavi, što je ovaj

182 faktično i učinio razvijajuć pomenuti program social-demokratske stranke kano i u Tovarniku, osim toga tuži ga da javno u obćinskoj kući u Ilači, kad ga je iztražni sudac preslušavao, rekao, “da mu je država posjed progutala”. Luka Lukšić: da je sabirao članove i pristaše u socijalističku stranku s označenim protuzakonitim pravcem, da je čitao socijalističke spise, napose “ Što traže socijalisti”, u skupštini; Joko Koplić: da je u svrhu obdržavanja socijalističke skupštine dao dva puta svoje prostorije i da je obećao prilog za agitacioni fond u svrhu širenja socijalističkih prevratnih načelah; Anton Crnoević: da je udeoničtvovao u socijalističkoj skupštini i dao i obećao prilog za klub socijal- demokratske stranke smjera protuzakonita: Marian Majnović st.: da je rekao javno u Ilači na ulici, da će do 1 svibnja t. g. biti na polak sa Ivanom Dluhačekom, čime je ponizavao i nastojao razdrmati pravne pojmove o vlastničtvu, što tvori učin prestupa paragrafa 305 k. z.: da su dakle nastojali zavesti na neposlušnost proti zakonom i naredbam vlastih, na odpor proti podavanju javnih daćah i ustrojili saveze kojim je to svrha, nastojali zavesti stanovnike države jedne proti drugih na razdore neprijateljske, a Majnović da je nastojao uzdrmati pojmove o vlasničtvu, što tvori učin zločinstva smetanja javnoga mira označena u paragrafu 65 sl. b i c k. z,. dotično prestupka dva paragrafa 302 i 305 k. z,

Lovas

Iliju Vidića: da je omogućio i podupro širenje prevratne socijalističke nauke iduće proti postojećim zakonom i posjedujućim klasam, davši se izabrati za predsjednika tzv. socijalističkog kluba, i da je skupština od više ljudih, koja je u kući Marina Babića 10 veljače t. g. održavana, na kojoj su on, Gruić l Nešković program i brošuru „Što traže socijalisti” čitali i tumačili te razdražujući govor kao u Tovarniku držali, – sazvao, zatim da je javno pred Antunom Tipoltom govorio da će se ukinuti financija, porez, monopol, duhan i umanjenje činovničtva (gospode) i kad ga je Tipolt odgovarao neka šuti jer će biti zatvoren, odvratio je „Neka zatvore“, da će 1 svibnja morat doći prava. Ivana Brnjakovića: da je 10 veljače t. g. u Šidu na vašaru javno i pred više ljudi kazao da “treba gospodu rušiti i pomesti kao što se snieg sa sokaka mete“, i „da će se šuma imati otvoriti i u nju ljudi ići kako tko hoće”, pa tim počinio prestupak dva paragrafa 302 i 305 k. z. Marina Lajtoša i Marijana Mandića: da su se zaprietili Andriji Majeru i Elizabeti Majer suprugom, da će nju sa službe obćinske primalje svrgnuti, ako se ona i njezin muž ne dadu upisati u socijaliste, pa da su počinili zločinstvo javnog nasilja označena u paragrafu 98 k. z. Martin Lajtoš: da je u mjesecu veljači u gostioni Lovaskoj govorio da će kroz socijalizam nestati biljegah i biti manji porez; pa da su dakle počinili zločinstvo smetanja javnog mira označeno u paragrafu 65 sl. b. i c.) k. z. 302, 305 i 98 k. z.

Opatovac

Pajo Barjaktarović: da je u mjestu Opatovcu u brijačnici Steve Vuića u mjesecu veljači t. g., dakle javno i pred više ljudih, pozivao ljude da pristupe u takov razvratni socijalizam, da će biti manje nameta i gospode, da će se raditi samo od 6 satih do 6 satih i da će biti veća nadnica, a po drugoj versi da je kazao da će nestati financije, da će se besplatno rakija peći i duhan saditi i da će biti manji porez, da je nasnubio u mjestu Opatovcu 100 članova u taj socijalizam i od njih u svrhu agitacije za socijalističke svrhe ubrao priloge, da je počinio zločinstvo smetanja javnoga mira, označeno u paragrafu 65 sl. b. i c. k. z.

183

Gaboš

Jovana Ćirića: da je dana 26 siečnja t. g. u Gabošu Mati Gruiću i Slavulju Božiću, socijalističkim agitatorima iz Tovarnika, dao priliku da su pred više ljudih razvili socijalistički program, idući tamo da ne treba plaćati tolike poreze, da prestane pecarina, da se odstrani regal i svi općinski činovnici osim bilježnika, da gospoda samo mukte žive i troše seljačku muku, da je njihov naputak poslušao i ustroio socijalistički savez, tzv. klub, da je nadalje mnoge brošure pod naslovom ,.Što hoće socijalisti”, od Vase Pelagića, u svrhu čitanja i propagiranja među seljacima rasturio, pa da je time počinio zločinstvo smetanja javnog mira označeno u paragrafu 65 sl. b. i c. i prestupak paragrafa 302 k. z. Vaso Cvikić: da je bio u ustrojenju protuzakonitog socijalističkog saveza djelatan, da je u Pačetinu nasnubio članove za socijalističko društvo smjera protuzakonita, tvrdeć da će kroz to prestati pecarina, odžačarina i monopol duhana i da će biti veća nadnica, te počinio zločinstvo smetanja javnoga mira označeno u paragrafu 65 sl. b. i c. k. z.

Antin i druga mjesta

Andriju Mutavdžića: da je u mjesecu veljači o. g. u Antinu nasnubio mnoge žitelje socijalističkih načela i posredovao da se ustroji klub, i sabirao u tu svrhu prinose i dao se izabrati za blagajnika, i time činio zločinstvo označeno u paragrafu 65 sl. c. k. z. Ignjat Novaković: da je na nagovor Jovana Ćirića sabirao članove u svrhu ustrojenja kluba za širenje socijalističkih prevratnih načela, i da je brošuru „Što traže socijalisti“ u svrhu daljega čitanja nabavio i razprostirao, te za program gore označenoga smjera pred više ljudih agitirao, pa da je počinio zločinstvo smetanja javnoga mira označeno u paragrafu 65 b. i c. k. z.

Svinjarevci

Andriju Markasovića (2), da je u mjesecu siečnju i veljači t. g. u Svinjarevcih u kući Stanka Lukačića omogućio da su Gavro Nešković i Mato Gruić pred više ljudih svoj poznati program, upravljen proti obćemu poredku, u kojem su za protuzakoniti socijalizam agitirali, da će, ako ljudi uz njega pristanu, biti manji porezi, bezplatno saditi duhan i rakija peći, da će spasti dužnost rada na 12 satih, da će se povisiti nadnica, da neće biti razlike između ljudih u pogledu posjeda, da je udioničtvovao ustrojenju kluba, dao se izabrati za perovođu, da je posredovao između kluba Svinjarevačkog i glavnog kluba socijal- demokratske stranke u Zagrebu putujuć onamo i noseć listove Ivana Elgera za centralni klub da se svinjarevačka socijalistička zajednica drži u protuzakonitoj odpornosti, da je donio od centralnoga kluba više primjerakah brošure „Što hoće socijalisti“, u svrhu čitanja i tumačenja i agitovanja, da je dao prigode da su se rečene brošure kod njega pred više ljudih čitale i tumačile i da ih je sam tumačio, što tvori zločinstvo smetanja javnoga mira označeno u paragrafu 65 sl. b. i c. k. z. Ivana Elgera: da je u mjesecu veljači u Svinjarevcih t. g. pomagao Mati Gruiću i Gavri Neškoviću pred više ljudi u kući Stanka Lukačića čitanjem brošure “Što traže socijalisti" agitirati za prevratna načela socijallstična, da je i u kući Markasovićevoj čitao i tumačio pomenute brošure, da je posredova za ustrojenje kluba socijal-demokratske stranke i dao se izabrati za dopisnika, zatim posredovao da se Markasović 2 puta u Zagreb radi potrebnih naputkah izašilje, da je na članove centralnog kluba list (c.-7, d.-7) upravio, da je u tom listu pogrdio činovnički i sveštenički stališ, imućne klase, riečmi: “da činovnici,

184 sudci i liečnici ništa ne vriede, da su neotesani, neizobraženi, da su gospoda varalice, da se đaci i gospoda ne uče radu i pravednosti, nego neradu, nepravednosti i varati, da sudovah ne bi trebalo kad i onako ne valjaju, da bi se sudovom oduzele gruntovnice i razprave ostavinah, jer najveće zlo prave sudovi; da je isto tako u molbenici upravljenoj Njegovomu Veličanstvu, koja je u konceptu kod njega uzapćena, koja od njegove ruke potiče, i koja se u izvoru nalazi kod Kr. županijske oblasti u Vukovaru, koju je ovoga proljeća dne 6 veljače u Slakavcih na Njegovo cesarsko i kralj. apostolsko Veličanstvo upravio, i koje je opredieljeno po svoj naravi da dođe pred više ljudih, hrvatsko-slavonske oblasti, političke i sudbene napao što nastoje ugušiti socijal-demokratski pokret u Županiji sriemskoj, govoreć među ostalim “Haben aber schon die kroat.-slav. Behörden oder Herren in ihrer Unbesonnenheit, Boseit und unbegründeten Furcht Unruhe in vielen Ortschaften des Landes provozirt. Die Bevölkerung durch rohe Gendarmen molestirt und tyranisirt, terrorisirt, gebunden, geschlagen und eingespert“ itd. i počinio zločinstvo smetanja javnoga mira označena u paragrafu 65 sl. b. i c. prestupka paragrafa 300 i 302 k. z.

Pačetin

Jocu Radulovića, Dobru Nikolića i Marka Koričića: da su u mjesecu veljači i u prvoj polovini ožujka o. g. u Pačetinu na nagovor Jove Ćirića i Vase Cvikića dali priliku da su ovi pred više ljudih razvili sličan program prevratnog sadržaja kao i u Gabošu, da se je na toj skupštini ustrojio tzv. socijalistički klub protuzakonita smjera, sa kojim su javno agitirali, da su prva dvojica snubili i upisivali članove u to socijalističko društvo i prinose da su kupili, da su sabrali priloge i omogućili da je Marko Koričić za nabavu upitah od centralnog kluba 3 put u Zagreb putovao, a Marka Koričića, da je on posredovao savez između centralnoga kluba i Pačetinskih socijalistah, da je agitirao izvršujuć naputke Ivana Ancela i ortakah, da je agitirao nek se narod samo obrati pa da će socijaliste moći sve u Sriemu slobodno raditi; da su počinili zločinstvo smetanja javnoga mira označeno u paragrafu 65 sl. b. i c. k. z.

Slakovci

Nikolu Lazanina: da je u mjestu Slavkovcih pred Ivanom Petričevićem, Jokom Gajčevićem i dr. agitirao, da će se od onoga koji imade mnogo zemljah oduzeti i onomu dati koji ne ima, da je dakle nastojao uzdrmati pravne pojmove o vlastničtvu i tom počinio prestupak paragrafa 305 k. z.

Bršadin

Todor Cepančić, Jakov Milinković i Jovo Radišić: da su u mjesecu veljači i ožujku t. g. agitirali za prevratna načela socijalističke stranke, po uputi Dobre Nikolića, za prestanak nameta poreza, besplatnoga sađenja duhana i pečenja rakije, dokinuće regalnog prava; da su sabirali članove i stvorili savez za širenje tih načelah, da su pred više ljudih u Zagrebu dobivenu knjižicu “Što traže socijalisti“ u skupovima čitali, tumačili i dali čitati i tumačiti, i za njezina razvratna načela agitirali, pa da su time počinili zločinstva smetanja javnog mira označena u paragrafu 65 sl. b I. c. k. z.

Bielo Brdo

Milivoj Terzić i Vaso Bojanić: da su ovog proljeća pred više ljudih agitirali u Dalju i Bielom Brdu za istaknuti program, za ukinuće financije, smanjenje poreza, dokinuće regala, dokinuće gospode i penzije,

185 bezplatno sađenje duhana i pečenje rakije, podielu patriarških zemaljah među seljake, da su kupili pristaše za socijal-demokratsku stranku takova smjera, da su obdržavali 11 travnja t. g. socijalističku skupštinu u kući Vase Bojanića, u kojoj je Terzić tumačio brošuru „Što traže socijalisti“, pa da su počinili zločlnstvo smetanja javnoga mira, označnko u paragrafu 65 sl. b. i c. k. z. i prestupak paragrafa 302 i 305 k. z.

Nuštar

Stjepana Lovrića: da je u mjesecu veljači t. g. na nagovor Gavre Neškovića i Mate Gruića iz Tovarnika i Jove Ćirića iz Gaboša u mjestu Lovasu širio prevratni socijalistički program, da pristupe li ljudi u socijaliste, neće plaćati poreza, nestati oružnikah i gospode, da će sami međusobno vladati l da zemljište vlastelinsko među seljake će podeliti, zatim da je kupio članove u socijalistički savez s označenim pravcem i posredovao između socijalistah zagrebačkih sa onimi iz Nuštra, putujuć po upute u Zagreb, dakle, da je nastojao zavesti na neposlušnost proti oblastim, na uzkratu poreza i navesti druge na djela zakonom zabranjena i uzdrmati pravno pojmove o vlastničtvu i počinio zločinstvo smetanja javnoga mira označeno u paragrafu 65 s. b. i c. k. z. Ivana Ancela, Stjepana Lapuha, i Ivana Siča: da su prošle zime i ovoga proljeća okrivljenike Gavru Neškovića, Matu Gruića, Andriju Markasovića, Marka Koričića, Nikolu Lazanina i druge naputili da brošuru “Što traže socijalisti” u javnih sastancih čitaju, tumače, za prevratna načela u njoj izražena među prostim seljačtvom agitiraju, koja brošura je protuzakonita smjera osobito od stavke na strani 10 “Pretvaranje lične privatne zasebne svojine” do “Potrebnah čovjekovih” i zatim na strani 12 do “Oni ne vide tolike naučne iz naroda žive podatke” do konca brošure “ prijatelji naroda i ljudstva“; da su i inače, a napose Ivan Ancel, pomenutim okrivljenikom naputke dali, da žestoko agitiraju za prevratna načela socijal-demokratske stranke, uperene proti posjedujućim klasam i povlađivali im da će nestati poreza i finansijah, da će visina nadnice nerazmjerno poskočiti, da će nestati činovnikah i kaputašah, da će svi biti jednaki u pogledu imovinskog stanja itd., da ustroje tzv. klubove, kojim je svrha širenje i propagiranje takovih protuzakonitih socijalističkih načelah i zahtjevah, da su napose, kad su im okrivljenici i drugi seljaci iz Županije sriemske javljali da širenje socijalizma takovim smjerom upravne oblasti zabranjuju, ustmeno i pismeno, a pismeno napose kroz listove (1, m, n. p, 12 i a-116), koji su namenjeni za više ljudih, savjetovali i bodrili da oblasti ne slušaju, da oblasti ne imaju pravo nje zatvarati, da u odboru ustraju, da kroz tu vatru proći moraju, da su dakle pred više pomenute okrivljenike na čin naputili i potakli da budu neposlušni proti odredbam javnih oblastih i na uzkraćenje poreza i daćah za javne svrhe i sami nukali na neposlušnost proti odredbam javnih vlastih, da su nukali i na osnovanje saveza, kojemu je svrha širenje prevratnih načelah socijalizma idućih proti odredbam javnih vlastih i uzkrati poreza i daćah, pa tim počinili zločinstvo smetanja javnog mira, označeno u paragrafu 65 sl. b. i c. k. z. i paragraf 5 k. z. i prekršaj paragrafa-b 302. i 305 k. z. pa da su time svi okrivljenici, naime Gavra Nešković i ostali navedeni od stavke 1–41, kako je pojedince navedeno, nastojali zavesti na neposlušnost proti zakonom, proti naredbam vlasti, na uzkraćenje poreza i daćah naređenih za javne svrhe, nastojali osnovati saveze, kojih je zadaća gore navedenih kažnjivih svrha, koji su zaveli druge na udeoničtvovanje u istom savezu, zatim da su nastojali zavesti stanovnike države jedne proti drugima na razdore neprijateljske, odobravali čine nezakonite, nastojali uzdrmati pojme o vlastničtvu, pa time, kako je posebice navedeno, počinili zločinstvo smetanja javnoga mira označeno u paragrafu 65 sl. b. i c. i paragrafa 5. k, z. zločinstvo javnoga nasilja označeno u paragrafu 98 k. z. kažnjivo obzirom na paragraf 35 po paragrafu 65 k. z. težkom tamnicom od 1 do 5 godinah, dotično prema paragrafu 302 i 305, – pak se ište:

186

I Da bude glavna razprava pred Kralj. sudbenim stolom u Mitrovici, koji je riešitbom veleslavnoga Kr. banskoga stola za presuđenje ovoga predmeta delegiran; II Da se na glavnu razpravu pozovu kano svjedoci:

glede Tovarničke stvari bilježnik Radivoj Frušić, Timotija Mirković, Gavra Pantelić (dbr. 64), Milan Vlaisavljević (dbr. 318) i Stjepan Dukić (dbr. 325) III Da se pročita izkaz Adolfa Langa (dbr. 207), Antuna Fialkovskog (dbr. 246), Ivana Dukića (dbr. 252), Rudolfa Petrovšćaka (258), dopis sudca Špilera (283), Riste Plavšića (289), Stjepana Pavića (292), Svetozara Petrovića (293), Josipa Detlingera (297), Timotije Trifunovića (298), Jakoba Uršla (300), Antuna Karlovića (301), Đure Budara (312), Izidora Franka (319), Joze Mandića (493), Dragutina Puklješa (498), nadalje prijava (1), Neškovića govor (a-12), popis članova (ku-12), pritužba Mate Gruića (a-14), korespodencija sa centralnim klubom (n, p, r, s, t – 487);

Glede Šidske stvari i Zagrebčana.

IV Da se pozovu kao svjedoci: Sava Jakšić (636), Aćim Anastasijević (626), Gavra Blagojević (625), ovrhovoditelj Jevrem Mirković (19). V Da se pročitaju izkazi svjedoka: Stevana Paića (628), Mate pl. Vučetića (623), Alekse Čizmića (72), nadalje da se pročita prijava Save Jakšića (4, 5, 6, 11), spisak članova socijal-demokratskog kluba u Šidu (a-11), popis pozvanih članova za 7. 2 1897! (b. i c.-11), pismo Vitomira Koraća (d-11), program i organizacija socijal-demokratske stranke (h-12), brošura “Što je socijalizam, što traže socijalisti” (i-12), pismo Ivana Ancela kojim šilje knjige (k-12), pismo glavnog odbora socijal-demokratske stranke (j-12), pismo istog (m-12), pismo Vitomira Koraća (n-12), (p-12), bilježka Ancela o poslatih knjiga (o-12), prijava ovrhovoditelia Jevrema Mirkovića (19), pismo Ancela i Koraća (a-116), pismo Zoltana upravljeno Vitomiru Koraću (a-413), pismo Franje Mesingera (449), pismo Laze Foriškovića (x, c-487), pismo Vitomira Koraća (la-506), izkaz dioničara za štampariju (2a-506), pisma Vitomira Koraća (4a-506, 6a- 506), 7a-506, 8a-506, 9a-506, 10a-506, lla-506), ovjer. prepis pisma Ivana Ancela (a-540), ovjerovljeni prepis pisma Vitomira Koraća (6-540), ovjer. prepis pisma Zoltan (c, i, d-540), ovjer. prepis pisma Ivana Ancela (e-540), poziv glavnog odbora na skupštinu, držanu o Božiću 1896. (a-487), dopisi kr. kotarske oblasti u Šidu (658 i 659). –

Ilača

VI Da se pozovu kao svjedoci: Lazar Radić (396) i Milan Oklob- džija (375). VII Da se pročitaju izkazi Stipana Antolovića (330), Đoke Bla- škovića (364), Đoke Maričića (365), Žaverije Lukpšća (368), Ilije Perlića (393), Gercona Gafa (399), očevidni zapisnik (402), i slika (d-402), zatim prijava (7), popis (a i 6-7), prijava (3, 7 i 9), prijava (10), korespodencija (f 487).

Lovas

VIII Da se pozovu kao svjedoci: bilježnik Rudolf Gomerčić još nepreslušan, Johan Mak (12), Leopold Štrangarović (16), Anton Sentc (18), Andrija Majer (28), Elizabeta Majer (38), Antun Tipolt (30);

187

IX Da se pročita prijava (8).

Opatovac

X Da se pozove Stjepan Bajaj (4) i Sreta Bogdanović (5). XI Da se pročitaju izvidni spisi, prijava (1) i nepodpisan list te popisi (2).

Gaboš

XII Da se čita prijava i izvidni spisi 1 do incl. 12 izkaz Milana Kojičinovića (14), da se pročita list (27) i ogleda omot pod tim brojem.

Antin – Markušica

XIII Da se pozove svedok Florijan Andričević (3). XIV Da se čita prijava (1), popis (a-1), prijava (10 sa prilozi), izkaz Ignjata Novakovića (19), njegov list (31).

Svinjarevci

XV Da se pročita prijava (1 i 3), popis (a-7), listovi (c-7, d-7), izkaz Dušana Ilića (8), koncept molbe na Njegovo Veličanstvo upravljene (a-13), da se pročita izkaz Josipa Eršpergera (11), Stanka Lukačića (12), te od kr. županijske oblasti u Vukovaru nabaviti se imajuća izvorna molbenica Johana Elgera.

Pačetin

XVI Da se pročita prijava (3), izkaz Nikole Popovića (8), Mite Bugarskoga i ortaka (9) i Miška Stojanića (10).

Bršadin

XVII Da se pozove Milan Vrga (30) i Ignjat Simić (31). XVIII Da se pročita prijava (1), popis (10), izkaz Obrada Milankovića (11), Koste Savina(20), Koste Isailovića (22), Milivoja Petrovića (36).

Belo Brdo

XIX Da se pozove na razpravu svedok Miloš Aleksić (18, 11). XX Da se pročita prijava (9. 11, 12. 11) i (a-29 spisi).

Nuštar

XXI Da se pozove na razpravu Mato Domaćinović (29), Marin Agičić (42), Marko Majstorović (45), Mato Bertić (47).

188

XXII Da se pročita prijava (6) karta Lovrićeva (a-6) izkaz Ivana Švagera (9), Franje Kiša (39), Marije Katarić (40), Pavla Agičića (43), Andrije Ćupca (46), Đuke Agičića (27) i Josipa Šarčevića (28). XXIII Da se pročitaju proti svim okrivljenikom nabavit se imajuće osude i svjedočbe o ponašanju i imetku.

Iz obćega dnevnika

XXIV Da se pročita izkaz Franje Mesingera (a-564), izvješća sadržana u dnevniku (a-583), dopis (644). XXV Da se okrivljeni Gavra Nešković, Mata Gruić, Vitomir Korać, Lazar Forišković, Ivan Ancel, Stjepan Lapuh i Ivan Sič do pravomoćnosti osude pridrže u zatvoru, a Ivan Elger i Stjepan Lovrić uz uvjete paragrafa 182 k. z. puste na slobodu.

Obrazloženje

Savez između stranke socijal-demokratske u Zagrebu sa Sriemom i sa njekimi mjesti Virovitičke županije, proizveo je opet Vitomir Korać kroz Lazu Foriškovića, koji su oba godine 1895 bili suđeni radi razturivanja Pelagićevih spisah, na višemjesečni zatvor. Korać je njeko vrieme bio dnevničar kod kotarske oblasti u Staroj Pazovi, a jer je uvjek stojao u poslu propagande za socijalističke težnje u korespodenciji sa Ivanom Ancelom, nije mogao odoljeti da i on ne ide na skupštinu socijal-demokratsku, koja je držana 1896 godinte na 1, 2 i 3-ći dan Božića u Zagrebu. Tamo je dobio poziv i vatreni, mržnjom proti postojećemu državnomu redu pojeni, Gavra Nešković, odpušteni oružnik i Mato Gruić, Tovarčani, a iz mjesta Šida, Laza Forišković i Nikola Jokić, koji su dobili, kako će se pobliže dokazati, naputke od glavnoga centralnoga odbora Socijal-demokratske stranke u Zagrebu za agitaciju u seljačkom stališu, za prevrate na načela socijalistično-anarhistične stranke. Mora se priznati, i svaki istinu ljubeć čovjek će dopustiti, da u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji, gdje napučenost razmjerno vrlo slaba, gdje ne ima industrijalnih poduzećah u velikom broju, ne ima niti potrebe za kakovo radničko gibanje, niti osnove za takozvani naučni socijalizam, koji od legislative nastoji izhoditi pravedan obzir u pogledu materijalnoga i prosvjetnoga poboljšanja radničkog stališa, stanovite poboljšice ishoditi. Zato jadikovanje, iztaknuto u programu socijal-demokratske stranke, da se ovdje u kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji imade boriti sa velikom proizvodnjom i sa kapitalom je bezsmisleno, a uplitanje seljačkoga stališa u radničko gibanje je upravo bezsavjestno. Ovaj program takozvane socijal-demokraske stranke i brošura “Što traže socijalisti“ je kopija iz programa socijalističke internacionale, proizvedena od špekulanata, koji bi rada da od tuđe muke žive. Hrvatsko-slavonski radnički stališ nije im za to ovlašćenja dao, oni su si punomoć sami izdali i sami poduzeli spekulativnu agitaciju, pa, jer su im se maloobrtnici na laganju oglušili, razpreli su svoje mreže na neuki seljački stališ, a u tom baš leži bezsavjesnost njihova poduzeća, jer kod našega seljačkog stališa ne ima uvjeta za socijalistično udruživanje proti premoći kapitala, pošto su seljaci sami kapitaliste, te bi protivu vlastitomu interesu radili, da bi uz razvratna načela, kakova se ovima brošurama propagiraju, pristajali. Polag izvješća Trgovačko-obrtničke komore za Slavoniju, [...], Osijek 1895, od broja pučanstva, kojega je bilo u godini 1890 - 766.275, u trima slavonskim županijama zastupani su posebni privredni staleži, kako sliedi:

županija požeška virov. sriem. ciela Hrv. i Slav.

189

Umno zvanje 1.74 2.18 2.39 1.94 Prirodna privreda 85.59 76.61 77.39 84.63 Rudarstvo 0.05 0.03 0.23 0.09 Obrtničtvo 8.85 14.48 12.19. 8.30 Trgovina 1.16 1.84 2.04 1,32 Novčarstvo 0.03 0.11 0.08 0.05 Promet 0.96 1.18 1.32 0.99 Nadničarstvo 0.23 0.79 1.52 0.57 Vojničtvo 0.38 1.14 1.16 0.81 Posebničtvo 0.70 0.83 0.92 0.80 Razno zvanje 0.31 0.81 0.79 0.50

Nadničarski stališ je dakle zastupljen u virovitičkoj županiji sa 0.79 posto a u sriemskoj 1.52 posto, pa tu da se može i smije govoriti o radničkom gibanju. Gdje su u zemljah u kojih su razvijena fabrička poduzeća, rudarstvo itd. radničke pobune i štrajkovi radi izrabljenja radničke snage na korist kapitala obični pojavi, s kojimi imadu redarstvene i upravne oblasti posla posredovati, je u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji, gdje imade posla odviše a radene snage premalo, to skoro nepoznat ili vrlo sporadičan pojav, a da je taj nazor tužbe izpravan, najbolje se posvjedočava kroz pridonošena dokazala mnogih vlastelinstvah, poduzećah i vlastih, koji se za podkriepu tužbe kao dokazalo pružaju. Polag istih izveštajah proizlazi da se veći do radnika poljodjelskoga stališa mora pogađati iz susjedne kraljevine Ugarske, da domaće stanovničtvo neće da radi i da od domaćeg stanovničtva ne ima dovoljno radnikah i da prema nevrstnoći za posao, s riedkom iznimkom, ne zaslužuje niti one nadnice koju dobiva, a kamo li da se istomu može nadnica povisiti. Prije nego što budem obrazlagao udioničtvovanje pojedinoga okrivljenika u kažnjivom učinu koji im tužba u teret stavlja, imade se najprije obrazložiti stanovište tužbe u pogledu objektivnoga učina kažnjivoga djela. Program takozvane socijal-demokratske stranke u Zagrebu osniva se na zaključcih stranačkog sbora Austrijske socijal-demokratske stranke u Hajnfeldu od 21 prosinca 1888 i 1 siečnja 1889, popunjena na stranačkom zboru u Beču 1892 god. programu, prihvaćenom na stranačkom sboru u Erfurtu 1891 godine. Program taj sastoji se iz 12 točkah i upravljen je na preokret postojećega državnoga i društvenoga reda. Nastoji da se uvede obće pravo glasa, promjene državno-pravni ugovor sa kraljevinom Ugarskom, ide za dokinućem stajaće vojske, za promjenom tiskovnog zakona, o pravu sklapanja društava i sastajanju skupština, traži ukinuće svih zakonah koji ne daju ženi ista prava kao i muškarcu, podpunu slobodu savesti, osuđuje prevlast narodnosti, vjersku i društvenu, traži bezkonfesionalnost školah, bezplatnu pravnu zaštitu, bezplatnu liečničku pomoć, za svakog državljanina kad navrši 50 godina iz obćih državnih sredstavah mirovinu, progresivni porez, dokinuće svih neizravnih porezah, carinah, dokinuće svih posebnih povlasticah proizlazećih iz naslova, časti, plemstva i dostojanstva. Od ovih točkah programa najviše se je agitiralo za obće pravo glasa, za dokinuće poreza, za prestanak povlasticah proizlazećih iz posjeda. Dok bi taj program bio u naučnom studiju, ne bi mu se sa stanovišta pozitivnoga kaznenoga zakona moglo prigovoriti, jer je znanstveno pisanje i diskusija za stanovita načela zakonito dozvoljena. Nu čim stupi u stadium agitacije, tad nastupljuje dužnost oblasti da pojav dotični, koji agitacija izvede, prati i razrađuje da li je proti postojeći red i štetan.

190

Kao ovaj program, tako i njegovi začetnici su neiskreni i pritajuju svoje konačne ciljeve. Oni udešavaju svoju taktiku i mienjaju program prema okolnostim; sad idu da svale terete na posjedujuće klase, da svale kapital, brinu se tobože za siromaštinu, ali konačno im je i svrha, da svaki način i prilike upotrebe da kormilo državne vlasti u svoje ruke dobiju, da društveni red po svojih socijalističkih iz dna preustroje i da stvore mjesto reda očajnu borbu jednoga proti drugomu, kao što je to povjest opetovano dokazala. Neiskrena je zasada začetnikah programa već time da će oni to kroz svoje zastupnike postići; to je samo izprana praza za obsjenu. Za ovu tvrdnju morali bi barem kakva vanjska uporišta imati, da im je teren u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji zgodan i da su im načela ako ne popularna, a ono barem ne tuđa. Nu ako se razmotri da pokretači i snubitelji toga programa nisu domaći sinovi nego useljeni nezadovoljnici iz tuđinstva, koji nisu mogli podnositi utakmicu u svojoj domovini, koji svaki za sebe i svi skupa niti imaju poziva, niti uvjetah od svojih socijalističkih zahtjevah što zakonitim putem izvojštiti, nego snuju o pogubnih novotarijah, ne da čovječanstvu, nego sebi pomognu, i da su samo laskavimi obećavanji časovito u zablude zaveli neuko seljačtvo, koje će se od njih, kad ih spoznade, odvratiti. Neiskrenost začetnika programa vidi se i odatle što su oni pod krinkom tobože politike zasnovali i inscenirali fanatičnu agitaciju za socijalistička načela, misleći da će tim načinom prije do cilja doći. Zato su napućivali svoje pristaše da svagdje, kada na odgovornost pozvani budu, ne kažu da se tu radi o socijalizmu, nego o politici. Ići pojedina načela programa opovrgavati, ne spada u okvir obtužnice, nego se ima samo naglasiti pogubnost i pogibeljnost nekih zahtjevah koji su došli u stadij agitacije, a to je: dokinuće poreza i javnih daća, povišenje nadnice itd., dakle svalenje teretah na posjedujuće razrede i borba proti kapitalu i povišenje nadnicah, te prikrata trajanja dnevnoga rada. Poznato je da je naša zemlja agrikulturna i da se javne daće pretežno od posjeda plaćaju. Sa dohodkom od posjeda stoji u kauzalnom savezu odmjera poreza a i iznos nadnice. Koga bi dakle progresivni porez imao da tereti nego zemljoradnika, dotično opet onoga koji oko zemlje radi, a to je i nadničar. Već je poznato da već od desetah godinah velikoposjednik i maloposjednik uslijed konkurencije velikih tržištah, radi nizkih cienah proizvodah, mnogo trpi i da skoro nikakova čista prihoda ili vrlo malena dobiva. Po dokazah i izvještajih koji će se pročitati, sadanje stanje nadničnih cienah potiče iz vremena kada su proizvodi bili još jedanput tako skupi kano danas, može li se razložno očekivati od posjednika da će na svoju štetu i ekonomsku propast povisiti nadnice, na zahtjev Ancela i ortakah, kad im posjed jedva toliko odbaci da mogu sebe hraniti i režije pokriti. Pogibljenost ovoga socijalističkog pokreta za Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju, a osobito za Sriemsku i Osiečku županiju, sastoji se u tom što su okrivljeni nastojali ustrojiti i ustrojili klubove, kojim je stalna svrha agitiranje i propagiranje za prevratne socijalističke zahtjeve, koji imadu mnogo anarhističke primjese (kolektivno vlastničtvo, ravnopravnost muža i žene), te što su u te stranačke svrhe (vidi stranu 12 programa) udarili porez od svakog člana, od kojega se polovica ima šiljati u Zagreb centrali, a polovica ima upotrebiti za mjestnu agitaciju. Da je ustrojstvo i djelovanje ovih klubovah ostalo nezapriečeno, imali bi pravo trajno gnezdo zala i pogibeljnih protipostojećemu državnomu i društvenomu redu, jer za kratkotrajno vrieme njihovog obstojanja jesu mnoga sela Sriemske i Osiečke županije za ta prevratna načela predobivena; sa malom iznimkom su se svi seljaci pojedinoga sela asocirali, obćinska poglavarstva i sve ine oblasti proti tim

191 pojavom morali najprešnje mjere sigurnosti upotrebiti, i trebati će još dugo vremena da se zabludjelo stanovničtvo povrati k razboru. Prigovor okrivljvenih da je taj program i provjedba njegova prošla u Zagrebu cenzuru i da je prema tomu, nastojanje oko oživotvorenja istoga dozvoljeno ne stoji, jer nije sve nekažnjeno što cenzuru prođe, niti s toga naslova imade uporište za bezkažnjenost. A ta knjižica, prolazeć cenzuru, nije se sa svojom prikrivenom tendencijom za onda još mogla u svojima posledicama, za postojeći red, pogibeljnom smatrati. To se je isto oprobalo kad je došla u stadium agitacija i agitatornim snubljenjem pristašah za socijalistička načela, a u istinu se je pogubnost njezina za seljački stališ, koji je lakovjeran i za novotarije sklon, ne razsuđujuć, da li je zavoditeljem stalo do solidnosti obećanja i da li su u stanju zakonitim putem ono na što ih zavode izpuniti. Javna tužba koliku važnost polaže na sve inkrimirane točke tužbe, smatra najpogibeljnijim činom okrivljenih, uzadruženje u takozvane provincijalne socijalističke klubove, koji bi bili utvrđeni bedemi za stalno napadanje socijalističnimi prevratnimi načeli na postojeći državni i društveni red, za koji bi nastojali predobijati teren prema danim okolnostim, sad za ovaj sad za onaj razvratni zahtjev, nezaključenoga i neiskrenoga, pritajenoga socijalističkoga programa; a k tomu zato drži, da na te provincijalne tzv, socijalističke klubove, odgovorno zahtjevu zakona, pristaje primjena paragrafa 65 sl. c. k. z. Zla nakana za to zločinstvo jasno se vidi, s jedne strane, iz uztrajnosti i dokumentirane odpornosti pristašah, da im se ti savezi održe i jer su, kako je dokazano, te saveze potajno pred političkimi oblasmi ustrojili i tajnimi držali. Što se tiče inkriminirane brošure “Što traže socijalisti" njezin je tekst osobito na strani 10-toj, gdje se govori o zahtjevi socijalistah napose od “pretvaranje lične privatne zasebne svojine u obštinsku ili državnu“, do “potrebah čovekovih", zatim in fine na strani 12-toj i 13 -toj u zadnjoj alinei “oni ne vide tolike naučne“ do "prijatelji naroda i ljudstva“, pogiban i govori prva stavka o kolektivnoj vlastnosti - poznato anarhističko načelo - dakle smjera druge zavesti na neposlušnost proti obćem građanskom zakonu, a druga stavka je upravljena proti vojnom zakonu i obćem državnom redu, koja štiti slojeve društvenih stališa, te je ovo načelo o kolektivnom vlastničtvu osobite tragove agitacije kod zavedenog seljačtva ostavilo.

(“Sloboda“ – Zagreb, br. 12 – 8 jula 1897 god.)

Tovarnik

Gavra Nešković (22), Mato Gruić (23), Andrija Kokošarević (37). Stjepan Kokošarević (66), Slavulj Božić (65) Gavra Nešković izkazuje, da je on već prije 2 godine se upoznao sa socijalizmom kroz Matu Gruića, čitajuć „Slobodu“, a prošle jeseni naručio Mato Gruić razne knjižice, te i on dobio po jedan primjerak i dao ih u Opatovac svomu rođaku Ljubomiru Barjaktaroviću na čitanje. U tima knjižicama se preporuča udruženje, da se siromakom skinu tereti, da se biraju samo takovi zastupnici koji će raditi u korist naroda. On i Mato Gruić su 24 siečnja t. g. kod kolara Jakoba Kremera sazvali sastanak, i to samo onaj koji je imao pozivnicu smio je prisustvovati sastanku. Nešković veli da je on progovorio narodu da biraju zastupnika onoga koji će raditi za narod, a ne onoga koji će za svoju korist raditi i koji se nameće.

192

Tu na toj skupštini izabran je predsjednikom Ivan Ferinac, Danilo Miklošević kao predsjednik, Kremer kao blagajnik, a osobah bilo je 150. Veli da nisu bili dužni skupštinu javiti jer je tu držana, zatim je držana opet 31 siečnja t. g. skupština u kući Ilije Gruića pred 150 ljudih, čitao Nešković program socijal-demokratske stranke (h-12). Bila je još jedna skupština: 7 veljače t. g., ali je on toga dana agitirao u Babskoj. Razdieljivao je knjižice socijalističke na više mjestah, a bio je u svrhu organiziranja socijalističkog kluba jedanput u Svinjarevcih a jedanput u Lovasu, a dvaput u Babskoj. Od Ivana Ancela, veli da je on i Mato Gruić prigodom boravka na socijalističkom sboru u Zagrebu, primio naputke kako da organiziraju klubove, on je sve socijalističke knjižice koje je izdala “Sloboda“ pročitao, smatra tu nauku spasonosnom, čitao je i tumačio među narodom te knjige, ne priznaje se krivim, niti je istina da je on u Babskoj ili gdje drugdje govorio, da će izabrati zastupnika koji će porušiti financije i plaćanje biljegah. Priznaje da je sastavio govor (a-12) koji je pročitao u skupštini u Kremerovoj kući, i dao ga je čitati 7 veljače, također u skupštini, a pod “protivnici“ koje u tom govoru spominje, razumjeva obćinske odbornike Tovarničke, koji se za siromašni narod ništa ne zauzimaju, nego se drže dobro stojećih žitelja i trgovacah. Mato Gruić veli da do prošlog ljeta nije znao za socijalizam, da mu je dao sajdžija Viktor Rever „Slobodu“, te se je i on predplatio, dobio je poziv iz Zagreba od socijalističkog kluba, te mu je to laskalo, i veli da je sviet njega i Gavru Neškovića izabrao da idu u Zagreb, te su skupili i potreban trošak. Dali su im socijalisti u Zagrebu upute kako ovdje imadu ustrojiti klubove, spakovali im socijalističkih knjižicah po 2 i 4 nč. i spisak od 1894 do 1896 god. o socijalističkih kongresih i skupštinah, za ukupnih 31 for. Sviet tražio knjižice a oni davali, tko je iskao veli da ih je župnik Jaić podučio kako trebaju skupštinu držati, te izkazuje kao i Nešković. Njegov je nazor o socijalizmu, da se načela te nauke sastoje u tom da se narodnostne i vjerske razlike i protivštine odstrane, da svi ljudi budu jednaki, da se bratski udruže sa međusobnom pomoći i da se izabere takov zastupnik koji će u korist naroda raditi. Ne priznaje se krivim, a priznaje da je na poziv Marijana Lukšića iz Ilače organizirao klub socijalističke stranke. On nije čitao govor Gavre Neškovića, jer je onaj dan bio u Ilači, nego on misli da u govoru pod “protivnici" razumjeva narodne zastupnike. Priznaje da je njega i Gavru Neškovića Marin Babić iz Lovasa dozvao u Lovas, da i tamo organiziraju socijalistički klub, nu veli da ne zna da je govorio kao što Nikola Antolković tvrdi, da se Lovašani moraju spojiti u socijalističko društvo, te da neće plaćati poreza, biljegovine itd. Poriče da je Stjepanu Lovriću dao socijalističke knjige u svrhu agitiranja, on je samo prošao kroz Nuštar. Tvrdi da je Ancel Ivan jednako s njime i Neškovićem govorio i putio kako da stvore klubove. Veli da je sa Ancelom više put dopisivao, da mu je barem 10 put pisao, a kada je bio drugi skup u Tovarniku, onda je sudjelovao i Laza Forišković iz Šida, ter je upućivao kako treba organizirati klubove. Veli da nije bilo Ancela i njegovih novinah “Slobode“, ne bi bilo ničega. Andrija Kokošarević veli da prije 30 siečnja o. g. nije ništa čuo o kakovom socijalizmu, a dan prije toga uručio mu je Mato Gruić pozivnicu da dođe na prijateljski dogovor u kući Ilije Gruića, kamo je došlo 300 ljudih. Progovorio je prvi Mato Gruić o tom, da si izaberemo zastupnika naroda koji će se zauzeti za terete i nevolje naroda. Čitane su novine i neke knjižice: “Što traže socijalisti“ i „Program socijalistah“, i on izabran za pisara i ljudi se kod njega upisivali.

193

U prvoj skupštini bio Laza Forišković i još jedan seljak iz Šida, onizak i biel (Stepančević) - priznaje da je ona pisma, koja su mu predočena, supodpisao, ali su ih sastavili Gruić i Nešković, a on ne zna domašaj istih. Veli da ne zna domašaj socijalizma. Stjepan Kokošarević veli da je bio u jednoj skupštini veljače. On je dao pozive za učitelja Petrušćaka i trgovca Franka, da i oni dođu na socijalističku skupštinu. Potvrđuje da su čitane neke novine narodske i neke knjižice, ali ne zna sadržaja onoga što se čitalo, pošto je kasno došao. Slavulj Božić (65) veli da nije socijalista, nego pristaša naroda, i bio je u prvoj skupštini socijalistah, bilo je govora o bratskom jedinstvu, čitalo se nešto, ne zna šta, – da je on sa Matom Gruićem organizirao klub neće da prizna. Naknadno priznaje da je bio u Gabošu sa Matom Gruićem, koji je tamo razpačavao brošure po 4 i 3 nč., davao na čitanje, da je govor držao o ujedinjenju i izboru sirotinjskog zastupnika. Sva rečena petorica, kako je njihovim zapisnicima ustanovljeno, posjeduju nepokretnoga imetka, krupne i sitne marve, imadu pristojne ratarske kuće sa namještajem, ne može se kazati da zlo stoje, dapače Gavra Nešković imade 10 komada rogate marve, dakle o nuždi agitiranja za socijalistička načela, glede sve petorice, ne može biti razgovor, nu sva petorica su vatreni pobornici socijalizma, a prednjače im Gavra Nešković i Mato Gruić. Gavra Nešković je tako govorljiv agitator, da je napustio vršidbu svoje ljetine u pravo doba, te je istom kasno u jesen vršio, naravno na svoju štetu. On je sa Matom Gruićem, kad su one knjižice u Zagrebu od centralnoga socijal-demokratskoga kluba kupili, zaredao selo za selom, s torbami na ramenu, prodavajuć socijalističke spise među ratari i sakupljajuć pristaše za socijalistička prevratna načela, i samo tako se može pojmiti da je kašnje organiziranje klubovah brzo napredovalo, pošto su njih dva teren pripravili. Organizirali su klubove u Ilači, Novaku Babskoj, Nuštru i Lovasu, kako će još na svojem mjestu spomena biti. Kroz njihovo socijalističko agitiranje proizveli su kod cielokupnog skoro tovarničkog stanovničtva stanje nesnosno, napeto, da i danas mora još jedna satnija vojničtva, uz jednog civilnog povjerenika u osobi Timotije Mirkovića, ondje da boravi. Oni su, naime, sve Tovarničane, malom iznimkom, primorali da se upišu u socijaliste, što vidi se iz iskaza Adolfa Langa (207), Antuna Fialkovskoga (264), Ivana Dukića (252), Rudolfa Petrušćaka (25 S), Riste Plavšića (289), Stjepana Pavića (292), Svetozara Petrovića (293), Josipa Detlingera (297), Timotija Trifunovića (298), Jakoba Uršla (300), Antuna Kaliča (301), Isidora Franka (319), Jose Mandića (493), Dragutina Pukljaša (498) i Đure Brdara (312), te je sasvim ponjatno da ni jedan od preslušanih svjedokah koji su bili na skupštinama Tovarničkima neće da posvjedoči da su Gavra Nešković, Mato Gruić, Andro i Stipo Kokošarević harangirali onako kako im tužba u teret stavlja. Nu do toga zaključka se dolazi stranom iz njihova priznanja a stranom iz njihova djelovanja u drugih mjestih gdje su klubove ustrojili, te napokon iz njihove korespodencije koju su vodili sa glavnim odborom (n, p, r, s, t-487), iz koje se vidi kako su se živo zauzeli da onaj mandate kojega su primili od socijalističkog kluba vjerno izvrše. Vjernu sliku socijalističkoga pokreta u Tovarniku predočuju Milan Vlaisavljević (318), knez Stjepan Lukić (325) i Gavra Pantelić (74), koji svi u tom složno izkazuju da je držanje socijalastah ekskluzivno i prieteće. Izgovor Gavre Neškovića i ortakah da im je bio smjer sa socijalističkom udrugom samo izabrati narodnoga zastupnika, koji će se brinuti za narod je neistinit jer socijalistička propaganda u Šidu i okolici poteže lozu od doba kad još nije ni glasa bilo o zastupniku, te su samo i ovdje poslušali savjet svojih

194 podticateljah iz Zagreba, koji su im rekli, budu li na odgovornost povučeni, da kažu da se ovdje samo radi o politici, i ako budu pozivani k oblastmi, neka ništ ne podpisuju, što su oni obadva vjerno poslušali, jer od preslušanih Tovarničanah skoro nitko nije htjeo zapisnika podpisati, a prigodom saslušavanja je njihovo vladanje bilo tako oporno (vidi dn. str. 283), da se je morala rekvirirati oružnička postaja kao asistencija. Šid

Lazar Forišković (24), Milutin Stanojević (25), Vitomir Korać (70), Nikola Jokić (28) i Slavulj Stepančević (34). Lazo Forišković veli da je šoštarski pomoćnik, da je pretrpio kaznu radi paragrafa 305 k. z. od 4 mjeseca danah, i veli od ono doba opet se bavi socijalističkom naukom i da je čitao „Slobodu“. Kad je bio zadnji zbor zagrebačkih socijalistah o Božiću, pisao je Ivan Ancel da dođe na taj sastanak u Zagreb i poslali su njemu za njega i Nikolu Jokića troška. Povrativši se natrag, preuzeo je on da se ustroji u Šidu socijal-demokratski klub. Pozivnice su izdane istoga dana, a veli da je mogla znati oblast, jer je bila skupština držana kod Alekse Čizmića u blizini kotarske oblasti. Pozvani su svi oni koji su bili u imeniku (6-16) sa crvenom olovkom obilježeni:. Prisustvovali su 82. Govor je držao Lazo Forišković, Nikola Jokić o ujedinjenju radnikah i Milutin Stanojević. Izabran je predsjednikom Nikola Jokić, blagajnikom Slavulj Stepančević a perovođa Dušan Prnjaić. Glavna svrha kluba jest, da čitaju „Slobodu“ i tumačiti članke njezine. Širiti socijalizam po književnih autorih da nije još bilo moguće, jer ne imaju biblioteke. Pozivnice su dobili iz Tovarnika, kojih su dobavili iz Zagreba 2.000 komada. On je savjetovao, da ljudi ne čitaju Pelagićevih knjigah, nego samo "Slobodu“ i što glavni odbor iz Zagreba preporuči, – ne priznaje da je Nikola Jokić govorio o njekakovom smanjenju teretah. Lazar Forišković ne govori ništa o izboru saborskoga zastupnika. Milutin Stanojević posjeduje kuću, 7 i pol lanaca zemlje i pokretninah, sve ukupno 2.000 for. Imade svoju obitelj, 20 veljače t. g. su ga aretirali oružnici i redari u kući Laze Foriškovića kada su ovdje pisali pozivnice, koje je ovaj imao podpisati kao predsjednik kluba. On veli da nije on imenik za socijalističku skupštinu sastavljao, kao što to Forišković tvrdi, – veli da je najprije govorio Lazar pa onda Jokić i da nije bilo ništa protuzakonita govoreno. Kad je ovrhovoditelj kod njega lukno pobirao, nije kazao: “dokle će taj sviet biti lud, i kad će se opametiti, da jednom ne plaća nikakove dacije." Vitomir Korać suđen radi paragrafa 305 k. z., rođen Šiđanin, sad administrator časopisa “Slobode“ tajnik socijaldemokratske stranke u Zagrebu, veli da su glavni stupovi socijal-demokratske stranke u Zagrebu Ivan Ancel, Stjepan Lapuh i Ivan Sič, i da je socijal-demokratska stranka za Hrvatsku i Slavoniju utemeljena god. 1894 Hajnfeldskim programom. Veli da je organizacioni statut stranke izašao god. 1894 u 18 i 19 broju “Slobode“, i to dozvolom cenzure. Godine 1895, jer Hajfeldski program ne odgovara našim prilikama, imao se je obdržati redoviti kongres u Zagrebu, nu nije došlo do promjene statutah, već je i nadalje pridržan austrijski-Hajnfeldski, kojega promjena je pridržana o drugom kongresu. Taj drugi kongres bio je održavan 25–27 prosinca 1896 u Zagrebu, u restauraciji “Kola“. Na tom kongresu nije prisustvovao izaslanik oblasti, jer je bio sazvan na temelju paragrafa 2 zakona o pravu sakupljanja, kao ograničen na delegate, da ne bi drugi politički elementi raspravljanje kongresa smetali.

195

Primljeni na kongresu program je u “Slobodi“ odtiskan i nije bio zaplijenjen, a isto tako je odtiskan i u posebnoj brošuri. Gavru Neškovića i Matu Gruića, Jokića i Foriškovića je podputio Ivan Ancel kako imadu uređivati dogovore i organizirati klubove, a Korać veli da on s njima nije nikakova posla imao. Poslije kongresa je primljen u administraciju i od onoga doba ne ima ništa sa delegati posla. Započelo je ustrajanje socijalističkih klubovah i stupio je on kao tajnik glavnoga odbora u pismeni saobraćaj sa osnivači klubovah i saobćivao im zaključke glavnoga odbora. Od klubovah iz Tovarnika, Šida, Babske i Ilače dobili su odmah poslije njihove skupštine pisma, da su se ustrojili prema organizacionom štatutu i poslali su im tiskanice “pozivnica" (e-11). Poslao je svakom klubu po 1 primjerak programa i organizacije socijal-demokratske stranke. Brošuru “Što traže socijalisti“ od Vase Pelagića razašiljao je Ivan Ancel, kao što svjedoči njegov list (k- 12), dočim od brošure nikakove šiljao nije. Ne osjeća se krivim, jer je on samo izvršio zaključke glavnoga odbora, socijal-demokratske stranke, i ako seljaci nisu razumeli glavnoga odbora, ne može on zato odgovarati. Nikola Jokić je vatreni pristaša socijalističke stranke, bio radi prestupka paragrafa 300 k. z. sa 4 mjeseca suđen, a ne bi to morao biti, jer bi mogao od svog posjeda živjeti. Od posliednjega suđenja veli da je sve što se zove socijalizam napustio, ali o prošlom Božiću su iz Zagreba njemu i Lazi svakom po 10 for. poslali, da dođu na skupštinu. U Zagrebu su govorili nješto visoko i duboko, što nije razumio, o njekoj organizaciji svih radnikah, da se isti udruže, što na seljake ne spada, i kad je došao kući, mahnuo se svega. U Zagrebu je rekao Ancelu, kad mu je rekao da se moraju udružiti, – da će biti pozatvarani, a Ancel je na to šutio i zato je, videći da to za seljake nije, odmah odustao od svega. Oko Laze su se kupili Lazo Forišković i Slavulj Stepančević, te su urekli skupštinu i na tu je i on došao, te je dokazivao da to nije za seljake. Ustrojen je klub, te su ljudi plaćali po 2 nč. nedeljnoga doprinosa. Slavulj Stepančević (34) izkazuje glede ustrojenja kluba kao ostala trojica; tiskane pozivnice donio je Forišković iz Zagreba, on je ubrao kao blagajnik 1 for. 62 novč. nedeljnog prinosa, nije vidio drugih socijalističkih spisah osim "Slobode“. Pozivnice za drugu skupštinu su dobili od Tovarničana. On je vatren socijalista, što i sam priznaje; kad su pozatvarani drugovi, dao je po Simi Nastiću pisati jedno pismo na centralni odbor, u kojem se tuži što je on i ostali socijaliste uvršten u broj sumnjivacah, te ih žandari pretražuju. Po tvrdnji Laze Foriškovića, bio je on i Stepančević u Tovarniku, pri ustrojstvu kluba. Da je socijalizam u Šidu i uobće u Sriemu korjen uhvatio, najviše je kriv Vitomir Korać i Lazo Forišković, koji su prevejani i mukotrpni propagatori socijalističke nauke, i čini se upravo da su ponosni, da se smatraju kao žrtve propagande. Obadva su pripravili teren u Šidu, kroz Pelagićeve knjige, a cinički karakter Koraćev nije mu dao mira, te je uztrajnom korespodencijom sa Ancelom proizveo tiesnu svezu između centralnog kluba i šidskih socijalistah, i to neprekidno od 1895, kad su on, Forišković i Nikola Jokić, radi razprostiranja socijalističke nauke, osuđeni bili, što se vidi iz Koraćeve korespodencije, gdje u listu (a-486) veli, da socijalizam traži: “da tko radi, da ima i državnu penziju kada iznemogne, a da to može biti, mora se današnje društvo sasvim iz osnova preinačiti – drugčije urediti“, – zatim na drugom mjestu: “da se borimo protivu svojih globadžijah“. Ovaj list je namienjen za agitaciju, na pristaše u Slakovcima. U listu (1a-506) govori, da im treba ljudih prekaljenih, koji se neće dati zastrašiti zatvorima niti žandarima.

196

U listu (5a-506) veli, da je seljačtvo i zanatlijstvo oduševljeno za socijalističke ideje; – isto tako u listu (ba-50b) veli: "narod je za našu stvar oduševljen i samo treba dobra organizacija i izdašna agitacija“. Ovdje se najbolje vidi pogibeljnost socijalističke agitacije, koja bi sav seljački stalež obuhvatiti imala. Forišković u svojih listovih (h i i-487) javlja kako su ustrojili klub u Šidu i kako je on drugovom Gruiću i Neškoviću pomagao u Tovarniku. List zaključuje: “Živila sloboda, bratstvo i jednakost". U listu (i-487) tuži se centralnomu klubu na Kotarsku oblast šidsku, što zatvara ljude radi sastajanja. Sve to potvrđuje da su ova dva okrivljenika u djelo priveli zaključke socijalističkog centralnog kluba u pogledu organizacijah klubovah u provinciji, i da su nje, osim mnogih ostalih, kriepko podupirali Nikola Jokić i Stepančević, te Milutin Stanojević, koji je kao predsjednik šidskog socijalističkog kluba fungirao. Lazo Forišković sam priznaje da je on program socijalističke stranke, na osnovu kojega je klub osnovao, dobio od Mate Gruića iz Tovarnika. Prigovor Vitomira Koraća, da on nije uticao i da nije podpućivao na ustrojnost, oprovrgnut je kroz listove (1-12, m-12 n-12 i p-12) upravljene na ostale klubove, gdje bodri na uztrajnost. Da je pako Milutin Stanojević prigodom izvađanja pljenitbe proti njemu rekao: “dokle će biti sviet lud da toliko plaća“ nudi se dokaz kroz svjedoka.

Ilača

Gavra Lukačić (41). Fabijan Petričević (39), Marijan Lukšić (60), Luka Lukšić (38), Joko Koplić (40), Antun Crnoević (42), Marjan Majnović (397). U Ilaču prenešen je socijalizam kroz agitatora Matu Gruića, i posledice socijalističkog pokreta traju još uviek. Ilačani su vrlo tvrdoglavi ljudi, koji su u svemu solidarni; niesu nikakovim razlogom pristupni. Iz mnogobrojnih zapisnikah, glasom kojih su oni preslušani, vidi se da su pasivnom odporu složni, izkazi su im kongruentni, da su svi socijaliste, znali ili ne znali što je to socijalizam. Oni drže da se je imao birati njeki sirotinjski zastupnik i da će biti sirotinji lakše. Zapisnika preslušanog nije ni jedan podpisao, izgovarajuć se većim dielom neopravdano. Gavra Lukačić ne bi imao opravdana razloga biti socijalista, jer njegova zadružna imovina vriedi 4.000 for. Veli da je Mata Gruić u mjesecu siečnju donio skup malih socijalističkih knjižicah po 2 i 4 novč. (Program i “Što traže socijalisti“) na razprodaju, i rekao da on jamči da je to slobodno razturivati i on prodao 53 knjižice, a ostalo odnieli oružnici. Od ono doba se govori o socijalizmu u Ilači; veli da mu otac skupštinu polazi, a on ne. Priznaje da je on prvi knjige razprodavao. Fabijan Petričević ima imovine 3.500 for. vriedne. Prima se blagajničtva, jer je Mata Gruić rekao da se socijalistička stvar ima pokrenuti, da se poluči jednako pravo glasovanja. On ne zna što je govorio Gruić, jer nije bio na skupštini, al se drži socijalizma, da se postigne jednako pravo glasa. Marijan Lukšić. Od Gavre Neškovića nabavio knjižicu, pročitao i vidio da dobro piše, i ljudi zaključili da se sakupe u iduću nedelju i da se upita Mata Gruić kako se stvar imade sa klubovima, koji bi se imali ustrojiti prema listu “Sloboda“. On otišao k Mati Gruiću, koji je rekao da se imadu pozvati na skupštinu čisti i pošteni ljudi, i on mu dao 150 tiskanih pozivnicah, koje je izpunio. Na 7 veljače bila je zakazana skupština i ljudi su došli u imenik se popisivati. Na vratima su bili redatelji sin mu Luka Lukšić i Stjepan Lukšić; na skupštini progovorio Mato Gruić, da ljudi ne misle da će se što otimati i dieliti, nego da se dogovore koga će za narodnog poslanika. Izabran u klub za predsjednika

197

Marijan Lukšić, blagajnika Faba Petričević, za podpredsjednika Stjepan Lakić a Luka Lukšić za perovođu. Za svakoga pristaša određeno je da plaća po 2 nč. članarine. Gavra Lukačić imao kod svoje kuće knjižice na prodaju. Iduće nedelje, 14 veljače, bila je opet skupština, gdje se uplaćivalo po 2 nč. Druga točka tužbe glede Mariana Lukšića temelji se na priznanju njegovom, učinjenom u preslušnom zapisniku. Luka Lukšić, što mu se u teret stavlja, priznaje, a isto tako Antun Černojević i Joko Koplić. Marijan Majnovic, star. Dokaz njega temelji se na izkazu Lazara Radića (396). Iz solidarnoga vladanja svih skoro ilačkih žiteljah, dade se pouzdano zaključiti da su okrivljenici kao mjestne kolovodje iz Ilači isto onako agitirali kao i Tovarničani, jer ih je Gruić u socijalističke zahtjeve uputio. Stanje socijalističkog pokreta najbolje karakterizira Lazar Radić i Milan Oklobdžija (397), koji prvi navodi da su Ilačani već prije 2 godine danah sa biljezi po i for. pošli u gruntovnicu u Šid, da dobiju nadieljene zemlje od vlastelinah, koja obadva svjedoka pokret socijalistah smatraju vrlo pogibeljnim.

Lovas

Ilija Vidić (11), Ivan Brnjaković (44), Marijan Lajtoš (43), Marijan Mandić (41). U Lovas je prešao socijalizam iz Tovarnika i prenieli su ga tamo Gavro Nešković i Mata Gruić, te se jasno vidi kako Lovašani, pozvani na odgovornost, ne uzimaju u zaštitu Neškovića i Gruića, nego odaju sve što su govorili i činili na skupštini, dočim su ih Tovarničani i Ilačani, smatrajuć se s njimi solidarnimi, uzimali u zaštitu. U ovoj grupi jasno izbija na površinu pogubnost socijalističkog programa, jer se tu svagdje govori o ukinuću poreza, oblasti, slobodi sađenja duvana i dokinuću carine, skidanju gospode, o zajedničkom hambaru, otvorenju šumah itd., što se je agitiranjem u skupštinah, a onda predajom od ustah do ustah širilo među sviet i uvriežilo kao osvjedočenje zavedenoga seljačtva. Ilija Vidić veli da je ondje kod Marina Andrića bila skupština i to u mjesecu siečnju t. g., te je ondje zatekao do preko 70 ljudih, a Nešković i Gruić držali su tamo predavanje, čitali ,Slobodu“ i njeke spise, preporučili da se ustroji društvo i da svaki neka priloži u svrhu podpomaganja sirotinje, njega su izvikali za predsjednika. Jocu Antolkovića za podpredsjednika, Antona Štilera za blagajnika a Leopolda Stranjgarevića za perovođu. On ne priznaje da je govoreno štogod protuzakonito, veli da je Stranjgarević pisao Ancelu glede daljnih naputakah, ali ih nije dobio. On je dobio socijalistički program, ali, veli, da ga nije čitao, jer mu je oduzet. Od Gruića i Neškovića je čuo da će dobiti barjak, ali kada, nije rečeno. Veli da nije bilo govora o biranju saborskoga zastupnika, a društvo je držao da se sastaje u svrhu podpore stradalnikom. Kako se govorilo u skupštini, govori Leopold Stranjgarević (16), naime Nešković i Gruić su govorili da će im kroz socijalizam dobro nastati, da će nestati pecarine, duhanskog monopola, poreza, da će biti sloboda i jednakost, pa da u tu svrhu treba samo izabrati odbor, a iz Zagreba će doći upute (vidi izkaz toga svjedoka i dn. br. 16). Što se u tužbi u teret stavlja Vidiću, to proti njemu svedoči Anton Tipolt (vidi zapisnik dn. br. 30) i osniva se stranom na djelomičnom priznanju.

198

Ivan Brnjaković veli da nije socijalista i ne priznaje da je rekao da treba gospodu rušiti i šume otvoritii, nu to proti njemu svjedoči Anton Senc (dn. br. 18), a glede Mariana Lajtoša i Marijana Mandića pozivlje se tužba na svjedoke Andriju i Elizabetu Majer (2738). Informativni svjedoci jesu Rudolf Gomerčić (C-1), Ivan Mak (12), koji potanko izkazuju kako je uobće razpoloženje u mjestu Lovasu povodom te socijalističke agitacije.

Opatovac

Paja Barjaktarović (3). Što se njemu u teret stavlja, to on ne priznaje, ali proti njemu svjedoči Stjepan Bajaj i Sreta Bogdanović (4 i 5). On je ustrojio klub u sobi Mite Nešića kao predsjednika, Jakoba Šmita, podpredsednika, Save Kuzmića, blagajnika i Stjepana Bajaj, perovođe. Na to ga je naveo Mato Gruić iz Tovarnika, koji je o Božiću bio u Opatovcu na meljavi i širio socijalističke težnje.

Gaboš

Jovan Ćirić (14) i Vaso Cvikić (15). U Gabošu su opet Tovarničani Božić i Gruić prenieli socijalizam. Ćirić je to čuo od Radovana Kendreševića, da je mislio da se ustroji društvo koje podupire sirotinju kad se što dogodi, naručio “Slobodu kano jeftine novine. 26 siečnja t. g. došli su Gruić i Božić ravno k njemu i rekli mu da sazove njekoliko ljudih, da se dogovore o stvorenju kluba. Na Ćirićev poziv došli Mitar Kojčinović, Mladen Vukajlović, Vaso Ćirić, Prodanović, Eremija Nikić i ovi držali predavanje sadržaja kako je u tužbi navedeno, te uputili ih na sastanak kluba. 31 siečnja sastali se na skup kod Drage Isajlovića, izabrali predsjednikom Eremiju Ninića, Milana Kojčinovića blagajnikom, Mladena Vukajlovića za dopisnika. Vukajlović pisao Ancelu, došao odgovor, na kojem je sigurno bio podpisan Vitomir Korać, da se od svakog člana kupi 2 nč. na nedelju, polovica da se šalje u Zagreb, a polovica na svrhe kluba i da nagovaraju drugove da kupe “Slobodu“. U pismu stojalo, da se nikoga ne plaše, nek se samo drže složno. Priznaje da je razprodao više brošurah Pelagićevih što je donio Mato Gruić. Dao se zavesti na ustrojenje kluba, jer je mislio da će se kroz to postići da neće biti poreza ni globarine uobće, da će se seljaci oprostiti teretah koji ih tište. – Gruić i Božić su govorili da će 1 maja podići socijal-demokratski barjak, Negoslavci da ga već imaju, a i Šid i Tovarnik da će ga dobiti i da košta 30 for. Pokazao im Gruić jednu sliku, na kojoj jedan čovjek drži barjak na kom je napisano „8 sati rada, 8 sati naobrazbe i 8 sati odpočinka“ i drugu jednu sliku, na kojoj jedan čovjek u svakoj ruci nosi pečenku među narod. Ovo je svakako sramotna obsjena bezazlenoga seljačkoga puka, kroz takova sredstva nastojati propagandu za socijal-demokratsku stranku činiti. Za prvi sastanak nije oblast znala. Vaso Cvikić potvrđuje onako kao i Ćirić, samo veli da je bilo o tom govora u skupštini, da se priskrbi nadnice i da arendatori ne mogu dati stranim radnikom posla, nego da se imadu služiti domaćima. Upisao se u društvo i dao prilog. Glede njegova agitiranja u Pačetinu, pozivlje se tužba na izkaz Joce Radulovića (4) i Dobre Nikolića (65).

199

Antin – Markušica

Posredničtvom Muravdžića ustrojen klub, a prešao socijalizam iz Gaboša. Častnici kluba su na sastanku kod Floriana Andričevića izabrani i to: za predsjednika Florian Andričević, podpredsjednika Andrija Mihajlović, perovođa Mijo Kovač a blagajnik: Andrija Mutavdžić. Andrija Mutavdžić. Što mu se na teret stavlja, to on priznaje. Ignjat Novaković (21). Kod njega je nađena brošura "Što traže socijalisti", zatim slike 1 maja program socijal-demokratske stranke, te što mu se u teret upisuje, to on priznaje, a najbolje ga karakterizira njegova izjava da socijal-demokrati teže da se sada vladajuće društvo zlo iskoreni, nu o sredstvih kako da se to izvede neće da govori.

Svinjarevci

Andrija Markasović (2), Gruić i Nešković došli u Svinjarevce, čitali novine i knjižice kao i Ivan Elger i rekli da treba ustrojiti klub za socijaliste, da će kroz ove postati narodu mnogo lakše, duhan saditi i rakiju peći bezplatno, da će biti manji porezi, raditi samo 12 satih, a nadnica da će se povisiti. Neće biti razlike među narodom, da je to sve slobodno i da potiče iz Zagreba. Bilo jedno 20 ljudih unutri. Elger je odmah popisivao sve prisutne. Izabrano častničtvo kluba, Josip Eršperger predsjednikom, Andrija Pinterović podpredsednik, Antun Friedrih blagajnik, Ivan Elger dopisnik, a Markasović perovođa. Elger je kazao da je pisao u Zagreb, pa mu javili da mu ne mogu knjige po pošti slati, jer se na pošti to obustavlja. 6 ožujka sazvao Elger sastanak i izabrali da Markasović ide u Zagreb, i Elger mu dao pismo na upravu ,.Slobode" Sastao se sa Lazaninom, koji je također onda putovao, onda su došli u klubske prostorije, upoznao Ancela i Ilića, – odvede ih u drugu sobu Ivan Ancel i Dušan Ilić, i još 5 ili 6 njih išli u drugu sobu, među kojima pri suočenju upoznaje Ancela, Stjepana Lapuha i Ivana Siča, dočim Koraća ne poznaje. Na pitanje, da li je varka, rekao: ne bojte se ništa, za nas zna Ban, što god mi radimo je javno i dozvoljeno, – što ćemo postići, rekoše da će nam biti mnogo laglje, sadit ćemo duhan i peći rakiju bezplatno. Od oružnikah treba iskati nalog i samo se sili pokoriti. Neka samo kažemo da ništa drugo ne tražimo, nego samo politiku. Za članove da ne primamo od kojih mislimo da će nas izdati. Neka im kažemo da nas u Zagrebu uče na pokornost i da nas odgovaraju od protivštranih suprot oblastima. Možda su kazali u Zagrebu i to da ne podpišu zapisnika. Dobili novinah i knjižicah, on je paket kod kuće otvorio, te je sve uzeo Elger k sebi i to se čitalo pred više ljudih kod Hansa Kaisera i Markasovića. Elger je čitao skupa sa Perom Đakovićem, a njemački Antun Eridrih i Konrad Has. Antun Pinterović rekao: nek ide u Zagreb opet, neka pita koga će birati u sabor. 6 travnja išao opet Markasović i Udvardi iz Negoslavcah u Zagreb, a Jankovčani naručili da za 2 fr. i njima donese knjižicah, pa na povratku da baci iz vlaka napolje. Pitao je za kandidata; kazali da ne mogu ništa kazati, samo da ne biraju grofa ni popa. Policija uzaptila spise, koje su dobili na mienjanje za Jankovčane. Spise koji su kod njega uzapćeni donio mu Elger natrag. Prema tomu se vidi da on sve činjenice koje tužba obuhvaća priznaje.

200

Ivan Elger (13) brani se da je u veljači, oko 15 veljače, došao Mato Gruić i Gavro Nešković iz Tovarnika Stanku Lukaniću i donieli novinah i spisah, te se ondje skupilo ljudih da to čitaju, pa pozvali i njega, kao pismena čovjeka, da im stvar razjasni. Gruić i Nešković rekli, da oni šire socijal-demokratske ideje, te su kazali da treba stvoriti klub. On je smatrao da treba obavjest da li je stvar po visokoj vladi dozvoljena, uzeti Josipa Eršpergera za predsjednika, Andru Markasovića za perovođu, Andriju Pinterovića za zamjenika predsjednika, Antuna Fridriha za blagajnika, a Elger je obećao biti dopisnik. Obratio se nakon toga na upravu “Slobode“, dobio list oko 22 veljače podpisan od Koraća i Lapuha, u kojem je stajalo da su ograničene skupštine slobodne, a ako će ljudi biti ustrajni, da će oni dati potanjih uputa što treba učiniti. Naročito je u listu zahtjevano da se isti imade odmah spaliti, pošto su uvidili da je ta stvar opasna i da ide proti oblastim, nisu ništa htjeli činiti, poslali su Markasovića u Zagreb da donese zakonitu knjigu i da predbroji “Slobodu". Markasović nije nikakovih uputah donio, – listove koji su inkriminirani priznaje, da je pisao i adresirao ili na Koraća ili na Ilića, a isto tako je pisao molbenicu na Njegovo Veličanstvo. Njegova obrana, da nije u svrhu agitacije ništa učinio, nije istinita, a po kazivanju Josipa Eršpergera (11) predsjednika, djelovao je klub i onda kad su ljude oblasti zatvarati počele, jer su onda šiljali Markasovića da ide u Zagreb. Eršperger veli da je rečeno da su Tovarničani govorili, ako narod pristane uz socijalizam, da će biti porezi manji, da će biti svi ljudi jednaki, da će vlastelini na pustarama morati plaćati veće nadnice, a isto tako i fabrikanti. Antonu Fridrihu, koji je pitao Markasovića što je na stvari, rekao je, kad se je povratio iz Zagreba, da je to švindl (Schwin del). – Članovi socijalističke zajednice u Svinjarevcih navedeni su u prijavi (dn. br. 3), a težnja socijalistah u Svinjarevcih označene su u listovih Ivana Elger, koji su inkriminirani.

Pačetin

U Pačetin je došao socijalistički pokret kroz Jovu Ćirića i Vasu Cvikića, a jesu mu glavni pokretači: Joco Radulović, Dobra Nikolić i Marko Koričić. Joco Radulović veli da je Vaso Cvikić došao k njima i rekao neka se upišu svi u socijalizam, jer će prestati pecarina i odžačarina, i odmah je Dobro Nikolić kupio članove u tu stranku. Dobra Nikolić neće ništ da priznaje što bi ga teretilo, nu iz izkaza Marka Koričića se najbolje vidi djelovanje sve trojice, a razjašnjuje se i uticaj Ivana Ancela i ort. Marko Koričić veli da je socijalizam donešen po Jovi Ćiriću i Vasi Cvikiću, to je razglašeno da će se dnevno raditi samo od 8 satih u jutro do 6 satih na večer i da će se birati drugi zastupnik, koji će za narod raditi, i da će prestati tereti koji narod tište. Kad je kotarska oblast Vukovarska Jocu Radulovića, Dobru Nikolića i druge još zatvorila, zaključeno je da ide on u Zagreb, da se osvjedoči što je na stvari i, naročito da li se ljudi smiju zatvarati. S njim je išao i Milan Stanković iz Vere, k upravi “Slobode“. Među njima je bilo 112 ljudih, a među ovima, upoznali Ancela i Siča, i njeki Židov (Vajser). Ti su govorili, da svaki koji je u toj socijalističkoj stranki mora biti zatvaran, jer da je sad gospodska vlada, a gospoda da su proti tomu, nu da se narod samo trebao obratiti, pa će i oni u Sriemu smjeti sve onako raditi kao i oni u Zagrebu, jer da su oni već prošli kroz vatru, pa s tim dokazuje da smiju javno raditi. Pošto je Koričić mislio da socijaliste idu proti vjeri, rekli su

201

Zagrebčani da svaki ostaje kod svoje vjere, samo siromak i bogataš imadu biti jednaki jer kad može siromah pušku nositi, da mora imati ista prava kao i bogataš. Kod suda i oblasti neka ne dadu na ništa svoj podpis, jer da će ih oblast prevariti i da će oblastu drugo što preokrenuti. Pred oblastima da ne kažu da su socijalisti, nego da kažu da su politička stranka, koja ide za tim da u sabor izabere čovjeka koji će raditi što narod hoće. Napokon, da s ljudima o kojih sumnjaju da bi ih mogli izdati ne govore ništa o socijalistici. Prvi i drugi put niesu govorili ništa o izboru zastupnika, a treći put, kad je bio u klubu, onda su govorili da bira Ancela, pa da će kroz to izići iz zatvora. Iz ovoga jasno vidi se da su Zagrebački socijaliste, pod lažnom zastavom politike, proturivali socijalistička načela, te je tužba, glede sve trojice, opravdana.

Slakovci

Nikola Lazanin (19). Osniva se na priznanju okrivljenikom. Veli da mu je Ivan Ancel i dr. u Zagrebu, kamo je on, po uputi svojih suseljanah, išao – rekli da socijalisti idu za tim da budu svi jednaki i da se od onoga koji imade mnogo zemljah oduzme zemlja, pa dade onomu koji ne ima zemlje. Kad im je rekao da ljude dolje zatvaraju, oni su rekli da i njih zatvaraju. S njim je bio i Markasović u Zagrebu. To je on sve kod kuće pripovjedao.

Bršadin

Todor Cepančić veli da je Jakov Milinković od njekog Pačetinca (Dobre Nikolića), dobio novinah i knjigah, te ce po cielom selu počelo govoriti o socijalizmu, i zaključili njega i Jovu Radišića poslati u Zagreb, donieli kući knjige i novine, poslije je bio uhićen. Jakov Milinković veli da je početkom veljače došao k njemu Dobra Nikolić i rekao mu, davši mu program socijalističke stranke, da se na temelju toga upišu u stranku koju je on okrstio ljevicom i kad bude skupio članovah, da sastavi klub, nu on je, pročitavši spis, vidio da ne ima podpisa Banova, i vidio da nije dozvoljeno, ali se je to saznalo i pozvan pred Kr. kotarsku oblast i zatvoren. Sastao se sa Dobrom Nikolićem u Vukovaru i predbacio mu da je radi njegove stranke bio zatvoren, a on je rekao da će 4 ožujka doći komisija iz Zagreba, koja će izdati diplomu i dozvole kortešovanja i kupljenja u to društvo. U selu se ljudi uzburkali, da se u to društvo svih okolištnih selah ljudi upisuju, pa da moraju i oni, usljed toga je on, Jovo Radišić i Todor Cepančić, popisivali članove i sabrali 1 fr. 24 kč. i poslali Radišića i Cepančića u Zagreb, po prava. Onda je bio zatvoren, pa nije ni dočekao kako su ova dvojica došla kući. Jovo Radišić veli da taj socijalizam mora sbilja dobar biti za narod, dok ga političke oblasti zabranjuju. Kad je on došao iz Zagreba sa Cepančićem, upisivali se ljudi kao ljudi u socijaliste; što su im u Zagrebu rekli, neće ni Cepančić da pripoveda. Dok sam Milinković veli da se je narod uzburkao i da su se tako nudili u socijaliste i da se ne zna ni broja koliko ih se upisalo, jasno se dade zaključiti da su sva trojica agitirali u onom smjeru kao i okrivljenici, a

202 svjedok Obrad Milanković (37) njih trojicu kao glavne pokretače socijalizma u Bršadinu označuje, koji su razpačali socijalističke brošure u svrhu daljeg čitanja, stoga je proti njima tužba opravdana.

Bielo Brdo

U Bielom Brdu je socijalizam zahvatio korien, a tomu je najviše krivac žestoki agitator Milivoj Terzić, koji je bio podupiran od Vase Bojanića. Terzić je propagirao za nadnice, barem 2 for. na dan i 8 satni rad, pa bi onda vlastelinstvo bilo prisiljeno da napusti svoje zemlje, pa bi došle u ruke seljaku. Izaslali ga Vaso Bojanić i ortaci u Zagreb, da čuje tamo nauku socijal-demokratičku i da zatim raztumači Bielobrdcem, na koji način bi došli radnici do svog prava. Tamo je čuo da socijalisti teže doći u sabor, i da se glasuje eventualno za Alojsa Francesija ili za Koraća. Donieo novinah i brošurah hrvatskih 6 do 7, koje je dao Nikoli Vuiću. Na skupštini 11 travnja držao je govor o socijal-demokratizmu, pledirao za veću nadnicu i za 8 satni rad na dan, i da se bira socijal-demokrat za sabor. Vaso Bojanić veli da je bilo 200 ljudih na skupštini, i njemu je dao brošuru jednu; naravno, da su morali, pomoću knjižice „Što traže socijalisti“, propagandu činiti na toj skupštini. Svjedok Aleksić Miloš (18.11) označuje što je morao biti predmet agitacije u Bielom Brdu, koju je Milivoj Terzić i Vaso Bojanić inscenirao, i veli da je po Terzićevoj uputi izabran odbor: pretsjednik Tošo Vasiljević, za blagajnika Vaso Bojanić, za perovođu Vuić, da se 26 travnja drži opet velika skupština; stoga se vidi kakovi je obseg i pogibeljan pravac zauzela ta socijalistička struja u selu Bielom Brdu, gdje je ionako stalno napet odnošaj radi patriaršeskih zemljah.

Nuštar

Stipan Lovrić izkazuje da su početkom veljače o. g. došli Gavro Nešković i Mato Gruić iz Tovarnika i pitali ga je li zna što je to socijal-demokratizam; rekli mu da se s tim hoće birati drugi narodni zastupnik, koji će za narod raditi, jer današnji samo pune džepove, uputili ga na Jovu Ćirića iz Gaboša, koji ga je obavjestio o “Slobodi“. On dobivao “Slobodu“, te se htjeo u Zagrebu sam osvjedočiti što je na stvari, da vidi dali bi ta stranka bila za nje. Preko 50 Nuštarčanah se dogovorilo da će mu dati podporu. Došao u Zagreb, u socijal-demokratski klub, gdje je bilo u 3 velike sobe mnogo svieta, nu tamo mu rekli da treba iztraživati sve ravno pravo, da se ljudi trebaju pomagati, poštivati i družiti, odgovorili mu Zagrebčani da oni ne mogu ništa učiniti za Nuštrane; to je imao nakanu kazivati, ali su ga oružnici uhitili. Okolnost što je Stipan Lovrić dobio poduke u Tovarničana od Neškovića i Gruića pouzdano pruža dokaza da je on agitirao za socijalizam po njihovom receptu, a to se vidi i iz njegove karte koju je upravio na socijal-demokratski klub u Zagreb, u kojoj priznaje da on kupi klub u Nuštru. Da je agitirao za socijalizam u brijačnici u Nuštru, da će kroz socijalizam biti manji porezi, svjedoči Mato Bertić (47) i Marko Mijatović (45), a protuzakonito je govorio također pred Marinom Agičevićem, kojemu je zapretio da će, uztraje li u tom, biti zatvoren; pred Marijom Kotarlić (46) govorio je da će, kad dođe prava, izvjesiti na svoju kuću zastavu. Pred Franjom Kiš grdio je činovničtvo, da ono prieči socijalizam. Mato Domaćinović, obćinski bilježnik, je u stanju kazati razpoložbu u selu kako je djelovala agitacija proizvedena kroz Stipana Lovrića; stoga je obtužnica glede njega opravdana.

Zagrepčani

203

Ivan Ancel, Stjepan Lapuh i Ivan Sič. Ivan Ancel po porieklu je Niemac, jer mu je otac došao iz Njemačke, odakle je donio sobom i socijalističke težnje. Izučio je realku, bavio se kod otca stolarskim zanatom, a godine 1889 na 1890 učio pol godine tehniku; od 1890 se bavio stolarskim poslom sve do početka ove godine, kad je namješten kod okružne blagajne ravnateljem. Veli da je socijal-demokrat i da će ostati, dok se o boljem ne osvjedoči. Otkad je kod okružne blagajne, ne ima vremena da se s tim poslom bavi. Na skupštinah prošloga Božića, držao je govore i veli, možda su na tih skupštinah seljaci, koji su iz provincije došli, štogod od njega čuli, a u direktnom savezu nije s nikim bio, niti je komu savjete davao; što je on činio, to je bilo javno, njegovi su članci prolazili cenzuru; sa brošurom “Što traže socijalisti” ne ima nikakova saveza, jer to prodaje uredničtvo “Slobode“, kod kojega on ne ima nikakova uticaja. U stvaranju socijalističkih klubovah također nije udioničtvovao, nego je samo, može bit, koju zakonsku ustanovu, odnoseću se na klubove, protumačio; a ako su seljaci u provinciji govorili što protuzakonito, za to on ne može odgovarati, jer da se njemu, kao izobraženom čovjeku, ne može imputirati da će kojemu pristaši davati naputke koji se kose sa kaznenim zakonom. Svakako je čudnovato da Ancel poriče one činjenice koje su dokazi ustanovljene, a osobito je čudnovato da on nastoji vjerojatnim učiniti da se on nije pleo u agitaciju za socijalističke ideje kod seljačkog stališa, dok je od svakud poznato da je on duša cieloga socijalističkog pokreta ne samo u Zagrebu, nego i ondje gdje se i sporadično u zemlji nađe koji socijalistički zametak stoji Ancel s njim u savezu. Još godine 1893 vidi se da je on osnovao način kako bi se agitacija za socijalističke prevratne zahtjeve preniela među seljake; u listu e-540 veli on među ostalim: “Što se tiče Vaše misli, da je za našu propagandu od najpreče nužde agitovanje među seljaci, to je jasno. Seljačtvo je stup naše države, ono ga drži, nu onoga je i jedino kadro baciti“. U istom listu veli da “Sloboda“ ne treba primati i donositi učenih članakah, nego treba agitacionih članakah; dalje veli da je i on radio o tom, da se izmire socijaliste i anarhiste, ali kad to nije moguće, trebali bi socijaliste nešto radikalniju taktiku. To je pismo upravio na svoga jednomišljenika učitelja Krpana ili Augustinovića. U tom pismu odaje Ancel svoju pravu narav, svoje prave težnje. On želi i nastojati će, da seljačtvo, koje je stup naše države, taj stup baci. On bi rad da socijaliste budu radikalniji, da se približe anarhistom, a s ovimi načeli, koje on zastupa, udesio je djelovanje, uveo je agitaciju u seljački stališ. Kako se vidi iz priloga a-487, upravio je on i Ivan Sič poziv za socijalističku skupštinu za prošloga Božića, na kojoj je program socijalističke stranke prihvaćen, u kojemu naročito veli: „ako hoćemo da nam naša obća stvar napreduje" itd. Kakva je to “obća stvar" dade se zaključiti iz netom spomen toga, i iz okolnostih koje su izbile na površinu provedenom iztragom. Svi suokrivljenici, koji su sa Ivanom Ancelom u doticaj došli, kao: Gavra Nešković, Mata Gruić, Markasović i više napomenutih tvrde kako je Ivan Ancel živo utjecao i razporede činio na agitaciju, za razvratne socijalističke zahtjeve. Za postignuće svrhe nije birao sredstva, nije razabirao kako će to pogubno djelovati kod zavedenog seljačkog pučanstva, koje, ako mu se u izgled stavi ono za čim teži, sklono je u sukob sa kaznenim zakonom doći.

204

Kad je Ancel iz represivnih mjerah, poduzetih po kr, kotarskih oblastih u Šidu, Vinkovcih i Vukovaru, uviditi mogao da agitacija socijalističkih zahtjevah među seljačkim stališem nije dozvoljena, što mu iz dopisa Šidskog socijaliste Foriškovića Laze, iz mnogobrojnih listova Mate Gruića i ustmenih dojava od onih koji su bili u Zagrebu od centralnog kluba, poznato bilo, morao je svu insceniranu agitaciju zaustaviti i natrag se povući, nu on je baš protivno učinio. Kako glase dotični, u dispozitivnom dielu pozvani, listovi, on je kroz centralni klub, napose kroz Vitomira Koraća, Stjepana Lapuha, a i sam pisao i pisati dao na pojedine tzv. socijalističke klubove u Sriemskoj županiji, neka pristaše u borbi uztraju, neka se ništa ne straše, da tu vatru proći moraju. U tom pogledu se je posebno Ivan Ancel, i njegovi drugovi, ogriešio o ustanove paragrafa 65 sl. b.) k. z., jer je nukao na neposlušnost proti odredbam vlastih, vidi priloge a-116. I da ništa drugo nije učinio, i da zagrebački socijalisti ništa drugo počinili nisu, dovoljno bi bilo učiniti ih odgovornimi radi prestupka te kaznene zakonske ustanove, što su proti odredbam vlastih na neposlušnost bodrili. Što se tiče Stjepana Lapuha, on je isto tako suodgovoran zajedno sa Ivanom Sičom, viđenijom glavom centralnog odbora socijalističko-demokratske stranke, kao i Ivan Ancel, koji su svaki put zajedno „goste socijaliste" iz “provincije“, kad su došli radi uputah, podpućivali, ter se i glede njih, sa kaznenom odgovornosti ima, kao i sa Ancelom. Vidi kazivanje Andrije Markasovića, Lazanina, Koričića a Vitomira Koraća. Stjepan Lapuh je napose sa Koraćem Vitomirom, mnogo listova supodpisivao, u kojima se bodre pristaše socijalistah u Šidu, Tovarniku itd. na uztrajnost u agitaciji i da se ne straše niti ne boje zatvora. Da su okrivljenici glavnu agitaciju sa brošurom “Što traže socijalisti“ od Vase Pelagića proizveli, to se vidi iz mnogobrojnih zaustavah te brošure, koja je bila u svrhu čitanja i tumačenja razpačana skoro u svih mjestih agitacijom Županije sriemske, a donekle osiečke, a ekspedirali su istu okrivljenici, i to Vitomir Korać, Lapuh, Sič a i sam Ancel. Vidi prilog k-12 i o-12. Po naravi stvari leži, da se ne dade fiksirati pojedina rieč, kako su Ancel, Lapuh, Sič i Korać pojedince podpućivali i na agitaciju nukali Neškovića, Gruića, Markasovića, Lazanina, Cepančića i Koričića, ter se tužba pozivlje na dotične njihove izjave i na izkaz Vitomira Koraća, koji naročito tvrdi, da je Ivan Ancel sa delegati uvjek konferirao i njima naputke davao. Ali, to se može za izvjestno uzeti, da je taj naputak odgovoran onoj fanatičnoj agitaciji i svima onima izjavama koje su na površinu izbile i koje su kadre javni mir i red ugroziti, a i jesu te izjave i faktička agitacija, posljedica programa socijalističko- demokratske stranke, koji imade anarhističke i komunističke primjese i koji u svomu tenoru sadržava kratke osnovne zahtjeve, protuslovne današnjemu državnomu ustrojstvu i društvenim klasam, za ostvarenje kojih su poticatelji nebiranimi sredstvi agitirati dali i, naravno, formom i načinom, koje seljačtvo razumjeti i zavesti može, te koji agitorno izraženi zahtjevi podobni su zavesti na neposlušnoet proti oblastim, na uzkratu javnih daćah itd. Glavni prigovor Ivana Ancela i ortaka sastoji se u tom, da se ne bi moglo učiniti po paragrafu 5 k. z. odgovornimi za istupe i prikraćenja, ako su Gavra Nešković i ortaci agitirali na svoju ruku, ogriešili se o ustanove kaznenog zakona. Nu ova obrana ne ima zakonita oslona, jer se oni, kako je već rečeno, stranom kao neposredni počinitelji kažnjiva djela smatrati imadu, a s druge strane su mogli i morali napravo predvidjetl da neće po njih podtaknuti seljaci, – agitirajuć za prevratne socijalističke zahteve, – da učine ono što im mandati naložiše, – birati način i sredstva da ta načela populariziraju i više pristaša steknu, zato se imadu učiniti odgovornimi kao uzročnici i kao podsticatelji u smislu paragrafa 5 k. z. Prema tomu se ova obtužnica u svima dielovima imade po zahtjevu zakona opravdanom smatrati. U Mitrovici, dne 20 lipnja 1897

205

Kralj. državni odvjetnik: Salai

88 Sr. Mitrovica, 15 jula - 22 jula 1897 Sudska rasprava i presuda. Razprava, javna, započela je dne 15 srpnja u 9 sati prije podne, predvedenjem obtuženika i čitanjem obtužnice, koje potraje preko podrug sata. Zatim sliedi bilježenje generalija, a onda preslušavanje obtuženika, najprvo onih iz Tovarnika. Obt. Gavro Nešković: Obtužnicu sam razumio. Krivim se ne osjećam. Ja ne tražim milosti, nego pravdu. „Slobodu“ čitao sam sa više ljudima na ulici. List mi se dopao, predplatio sam ga i onda redovito čitao. Drug Mato Gruić dao mi je knjižicu ,,Što traže socijalisti“, pa sam i to čitao. Sviđalo mi se, jer nije rđavo za seljake. Ove misli nije trebao nitko da širi, jer se je širila sama. Zato nisam ni ja agitirao, kako obtužnica izvađa. Za takovu agitaciju nisam imao niti vremena. U Tovarniku ustrojio se klub, a ja sam mu bio članom. Nu časti nisam primio nikakove, već sam to prepustio drugima. Znalo se da postoji klub u Zagrebu, pa se držalo da je to i kod nas slobodno. Iz Babske, Lovasa i Svinjarevaca me zvali da ustrojim ondje klubove, pa sam to učinio. Predsjednik: Znadete li Vi što je socijalizam? Obt.: To je jednakost i bratstvo, a svrha mu je da se ljudi združe pa da živu u slozi. A birati smo htjeli zastupnika koji bude zastupao narod a ne sebi punio džepove. Predsj.: Koju su svrhu imali klubovi? Obt.: Da čitamo knjige i da se posavjetujemo o izboru poslanika. Predsj.: Što ste u klubu plaćali? Obt.: Članovi davali prinos od 5 nč. na nedelju. Trebalo je to za prostorije, papir itd. A polovicu prinosa slali smo centrali u Zagreb. Predsj.: Čemu? Obt.: Da se znade da smo u svezi sa centralom. Predsj.: Što razumjevate Ve pod riečju: jednakost? Obt.: Bratstvo i slogu sviju ljudi. Predsj.: pročita govor što ga je optuženik držao na jednoj skupštini. Predsj.: Ljudi iz Lovasa i Babske će posvjedočiti da ste Vi govorili da će nestati finansije, poreza, činovničtva, monopola itd., ako pristanu ljudi uz socijalizam. A nakon razvrgnuća kluba Vi ste i nadalje agitirali? Obt.: Niti sam ono govorio, niti sam dalje agitirao, jer me drugi dan iza razvrgnuća zatvoriše. Čita se brošura „Što traže socijalisti" i program stranke. Predsj.: Je li Vama dao Ancel naputak kako da ustrojite klub? Obt.: Nije nitko, već sam ja to iz programa razabrao. Predsj.: Imate li još što da kažete u svoju obranu? Obt.: Imam da kažem glede toga programa. Mi nismo htjeli da to silom izvedemo, već vremenom i zakonitim putem, preko zastupnika koje budemo birali u sabor. Obt. Gruić: Ne osjećam se krivim. Mi smo radili oko izbora našega narodnoga zastupnika, a to je slobodno. Bio sam na izboru u Zagrebu, nu nisam sveta razumio. Tamo nam rekoše da ustrojimo klub i da se onda dogovorimo glede izbora. Pelagićeve brošure nisam čitao ali jesam program, pa sam ga i razumio. Predsj.: I Vi ste agitirali poput Neškovića za ukinuće poreza i financije i sađenje duhana.

206

Obt.: Nisam, nego se je tu radilo samo za izbor poslanika. Mi nismo radili ništa proti zakonu. Predsj.: Što Vi razumijete pod tim socijalizmom? Obt.: Udruživanje, bratstvo i prijateljstvo. Hoće se život u slogi a da prestane mržnja među ljudima, koji izpoviedaju raznu vjeru. Jedan votant: Što ste imali posla sa župnikom Jaićem? Obt.: Pitali smo ga samo da li je slobodno ustrojiti klub za izbor zastupnika. Nu nije bilo kod njega govora o socijalizmu. Obt.: Slavuj Božić nije razumio obtužnice, ne osjeća se krivim te u uobće ništa ne zna. Obt. Andrija Kokošarević ne osjeća se krivim. Bio je perovođa u klubu nu tome klubu bila je samo svrha da predradi za izbor narodnoga zastupnika. Obt. Stipa Kokošarević ne priznaje se krivim. On nije nigdje učestvovao. Samo jedanput htjede da dođe na jednu skupštinu, al tada već su oružnici ljude raztjerivali. Čuo je govoriti o socijalizmu, nu on nije razumio ništa, van o izboru poslanika. Obt. Lazo Forišković: Priznajem se socijalistom, nu krivim se ne osjećam. Obtužnica, naperena proti nama, okoliša oko istine, koju hoće da izvrne. Klub u Šidu ustrojili smo mi na temelju paragrafa 2 zakona o sakupljanju. Svrha mu je bila da viećamo o našim poteškoćama i o sredstvima za pomoć. Nu to još nije prevratni socijalizam. Istina je da smo mi u narodu agitirali, ali ne da se ukine financija, činovničtvo i monopoli, kako nam to imputira sl. obtužba, već smo mi nasuprot narod podučavali kako valja da živi u miru, slogi i ljubavi. Agitirali smo da prestane mržnja između braće raznih vjera. A sav naš rad imao je svrhu da si izaberemo zastupnika, u kojemu će imati sirotinja oslona, dočim su mislili dosada narodni zastupnici na sve drugo više nego na narod. Predsj.: Čitali ste i tumačili zabranjenu brošuru, i držali ste govore kažnjiva sadržaja. Obt.: Brošure nisam čitao, a što sam govorio, nije kažnjivo. Govorio sam o ustavu i o izboru, to je sve. Predsj.: A što Vi hoćete da polučite tim socijalizmom? Obt.: Prije svega obće pravo izbora. O dalnjemu odlučivati će centralni odbor u Zagrebu u dogovoru sa pristašama po zemlji. Što hoćemo, hoćemo da postignemo zakonitim putem. A učiniti se mora nešto. Jer naše seljačtvo biedno propada, a nitko sa za nj ne brine. Zato ga htjedosmo osviestiti, jer se to mora učiniti. A to barem nije kažnjivo. Predsj.: Ali program koji Vi agitirate zakonom je zabranjen. Obt.: Kako da bude zabranjen, kad je prošao cenzuru. Predsj.: Prije dve godine Vi ste bili već radi toga suđeni. A zašto se onda niste toga okanili? Obt.: Ja kao radnik ne mogu da odustanem od svojih načela. Predsj.: A zašto ste protegli agitaciju na seljake? Obt.: Pa treba i njima lieka, a mi hoćemo da im pomognemo. Obt. Milutin Stanojević: Ne ćutim se krivim. Bio sam na jednoj skupštini, gdje sam slušao Foriškovića kad je čitao ,,Slobodu". To je bilo sve. Predsj.: Kad Vas je pozvao ovrhovoditelj da platite parokijal, Vi ste rekli: ,,Kako dugo će biti taj sviet lud, da plaća ovolike daće“? Obt.: Nisam. Drugi dan razprave Obt. Vitomir Korać: Priznajem da sam davao drugovima u Šidu naputke kako da ustroje klub, a ustrojio sam nekoliko klubova i drugdje. Radio sam prema hajnfeldskom programu, koji je za naše prilike priudešen na stranačkom zboru u Zagrebu, u prošloj godini.

207

Predsj.: Što razumievate pod onom točkom programa koja veli da se moraju ukinuti povlastice izviruće iz posjeda? Obt.: Razumievam tako, da se ukinu virilni glasovi za sabor. Predsj.: Što hoćete da postignete socijalizmom? Obt.: U prvom redu obće pravo izbora i slobodu štampe. Predsj.: Da li ste govorili proti financije i porezu, proti činovničtvu, o sađenju duhana? Obt.: Nisam, nego sam ljudima čitao i tumačio "Slobodu", i o pravima što izviru iz ustava. Predsj.: Vi ste upravili jedno pismo na Zoltona, u kojemu govorite o razvratnoj tiraniji i o narodnim izjelicama. Koga pod tim razumievate? Obt.: Neke privatne osobe u Šidu. Stvar ne spada ovamo, jer bi morao jedino da odgovaram eventualno radi uvrede poštenja, ako bi one osobe same tužile. Predsj.: Vi ste putili Neškovića i Gruića, da se opiru oblastima, i pisali ste im da moraju kroz tu vatru proći. Obt.: Nije to tako. Na neposlušnost ja nisam nikoga nukao, već baš protivno. Ali sam im pisao da se ne boje zastrašivanja, kad su se tužili da im se prietilo vješanjem ako budu socijalisti. Tako valja razumiti moje rieči, da moraju kroz tu vatru proći. Predsj.: Govorili ste, da bi se morali socijaliste približiti anarhistima. Obt.: Toga nismo govorili, jer je to približenje posve nemoguće. Jedan votant: Razturivali ste zabranjene knjige? Obt.: Od kako sam bio administrator "Slobode", nisam ništa razturivao, jer su bile već sve knjižice razprodane. Predsj.: Držite li da je narod zreo za socijalizam? Obt.: Ako nije, nama je zadaća da ga osvestimo i pripravimo za socijalizam. Predsj.: Ali žalostni događaji u Marincima, Oroliku i drugdje to su pasljedice Vaše agitacije. Obt.: Nisu to posledice naše agitacije. Nije naša krivnja ako je stvar prebrzo ugušena, pa nismo dospjeli da narod podpuno uputimo. Nu to ništa ne čini, jer povjest uči, da pritisnuto jače sve to više skače. Čim se je što većom silom gušilo, tim jače izbijalo na površinu. Obt. Jokić ne priznaje se krivim. Bio je sa Foriškovićem u Zagrebu na zboru, ali se ne sjeća što se je tamo govorilo. Podpredsjednikom u klubu bijaše izabran proti svojoj volji. Radio sam za stvar samo dok nisam znao da je zabranjena. Obt. Slavuj Stepančić ne ćuti se krivim. Bio je blagajnik kluba, al tamo se nije govorilo ništa drugo nego o izboru narodnog zastupnika. O tome se govorilo i na skupštini u Tovarniku, kojoj je prisustvovao sa Foriškovićem. Predsj.: U jednom se listu priznajete socijalistom, pa velite, da nećete odustati od toga. Obt.: Ne znam što je socijalizam, ali mi se sviđa ono što piše "Sloboda“, i što udružuje sve ljude: i Srbe i Hrvate i Švabe i Madžare, a ne kao što nas drugi zavađaju, kao naš obć. bilježnik i učitelj. Obt. Gavra Lukačić i Fabijan Petričević ne osjećaju se krivimi. Obt. Marijan Lukšić bio ie predsjednik kluba u Ilači i dopisivao je sa centralom u Zagrebu, ali samo radi predplate na ,,Slobodu“. Predsj.: Jeste li vi rekli u obćinskoj kući, da Vam je država posjed progutala? Obt.: Ako sam rekao, imade se to tako shvatiti, da sam bio državi mnogo dužan pa sam morao prodati posjed, da namirim dug. Predej.: Što Vi hoćete da postignete sozijalizmom? Obt.: Hoćemo da biramo poslanika po svojoj volji a drugo ne znam.

208

Obtuženici Luka Lukšić, Joca Kopljić, Antun Crnojević i Marijan Majnović ne osjećaju se krivimi. Obt. Ilija Vidić bio je na skupštini u Lovasu. Tamo se čitala „Sloboda“ i program. On nije govorio o financiji i sađenju duhana, niti je rekao da će 1 svibnja doći pravica, već se je razgovaralo, da se udružimo, da se bira poslanik, koji će za narod raditi. Obt, Ivan Brnjaković, Pero Bošnjaković i Franje Trnjak posvjedočitiće da ja nisam rekao da treba gospodu pomesti kao snieg sa sokaka. Obt. Marin Lajtoš i Marijan Mandić: Obtužba veli da smo pretili primalji Jelisaveti Majer da ćemo ju svrgnuti sa službe ako se ne upiše sa njezinim mužem u socijaliste. A mi tih ljudi naravno ni ne poznajemo, pa im toga nismo rekli. Obt. Lajtoš: Ja u gostioni nisam mogao ništa govoriti, jer kao siromak ja u gostionu niti ne zalazim. Obt. Barjaktarović ne priznaje se krivim i ne zna što je socijalizam. Isto veli obt. Ivan Ćirić. Drž. odvj.: A što se je govorilo o barjaku? Obt.: Čuo sam da su Negoslavci dobili nekakav barjak za 30 for. Drugo ne znam. Drž. odvj.: A Gruić Vam je pokazivao nekakovu sliku barjaka, i drugu sliku, gdje nosi jedan čovjek u svakoj ruci pečenku u narod. Obt.: To ne znam. Obt. Korać: Molim, to je slika iz šaljivoga lista ,,Glühlichter“, pa se mora i kao šala smatrati. Obt. Vaso Cvikić: Meni je rekao načelnik da je slobodno sakupljati prinose, a drugo nisam ništa činio. Obt. Andrija Mutavdžić bio je blagajnikom kluba u Antinu, jer su ga izabrali. Ali klub je bio razvrgnut još prije nego su počeli djelovati. Obt. Ignjat Novaković priznaje da je socijalista, a mislio je da je to slobodno. Predsj.: Što Vi razumjete pod socijalizmom? Obt.: Udruženje sviju ljudi u jedan radnički sviet. Predsj.: A kako hoćete to postići? Obt.: Ustrojenjem klubova, da se izaberu poslanici, koji će izposlovati da se povisi nadnica, ponekim proizvodom da se digne ciena, obćinski nameti da se snize a radno doba da se umanji. Drž. odvj.: Ali kako neka se povisi nadnica, a ujedno da se digne ciena poljskim proizvodima? Obt.: Dalo bi se to sve udesiti. Drž. odvj.: A hoćete li se Vi sada barem okaniti socijalizma? Obt.: E, u javnosti moram, al što je srcu, zato nikome ništa. A ja u socijalizmu uživam. Obtuženi Andrija Markasović, Joco Radulović, Dobra Nikolić, Marko Koričić i Niko Lazanin izkazuju poput ostalih. Obt. Todor Cepančić: Ja o cieloj stvari nisam ništa znao dok nisam došao u zatvor. A tu sam čuo mnogo o socijalizmu. Obt. Jakov Milinković i Jovo Radišić ne priznaju se krivimi. Obt. Milivoj Terzić vidio je da imadu u Zagrebu klub, pa je držao da je to i u Bielom Brdu slobodno. Nije on rekao da treba razdieliti patrijaršijske zemlje, već je rekao da će patrijarh morati napustiti zemlje ako budu nadnice tako niske, jer neće hteti nitko da radi. "U pokret dao se je zato, jer mu se smilovao jadni narod, pa htjeo da ga o stvari uputi. On drži, da se može izvesti socijalistički program zakonitim putem i mirno, a ne silom. Obt. Vaso Bojanić ne smatra se krivim; on je bio na jednoj skupštini, ali ne zna što se je govorilo, jer je stajao kod vrata i pazio da ne dođe tkogod na skupštinu bez pozivnice.

209

Obtuženi Andrija Markasović iz Svinjarevaca ne priznaje se krivim. Na sastanku bilo je govora o udruženju i čitanju novinah. On je bio dva puta u Zagrebu: prvi puta po knjige, drugi puta da pita koga da biraju. Elger mu je dao sobom pismo, kojemu preporuča izbor dra Franka. U Zagrebu su ga pitali da li ih zatvaraju, da li se pokoravaju, a on na to zašutio. Nisu mu rekli da se ne pokoravaju oružnicima, već da se pokoravaju svakoj oblasti. Predsjednik: Što su Vam rekli na Elgerovo pismo? Obt.: Da ne biramo dra Franka, ni popa, ni grofa, već svoga čovjeka. Obtuženi Jovo Radišić: Ja ne znam što je socijalizam, jer je kod nas zabranjeno govoriti. Ja sam samo čuo da nam treba birati poslanika, koji će nam steći olakšice putem zakona. U Zagrebu su nam rekli da držimo glede izbora dogovor. Kad smo došli kući, prvo smo čuli da je to sve zabranjeno, a poslije smo opet čuli da se dozvoljava. Ostali seoski obtuženici izkazuju u jednakom smislu. Obt. Ivan Ancel: Obtužnicu sam razumio nakon dugog premišljanja i nakon što sam pregledao spise. Krivim se ne smatram. Prvo bi imao spomenuti da obtužnica veli da sam Niemac. To ne stoji. Predsj.: To Vas ne tereti. Obt. Ivan Ancel: Znam, ali želim to naročito izpraviti, da se poslije ne podmeće po novinama neizpravnost. Moja porodica potiče iz Kranjske, te je seljačka. Moj otac nije po tome doputovao iz Njemačke, niti je unesao socijalizam u Hrvatsku. Socijalistom sam postao iz vlastitoga osvjedočenja, bivši radnik u Beču, gdje sam upoznao biedu radničke klase. Moj otac je obzoraš, i meni je jako žao što ga nisam mogao obratiti za socijalistu. Ne stoji da sam ja koga upućivao koga nezakonitosti. Socijal- demokratska stranka ustanovljena je javno na zboru pristaša iz Hrvatske i Slavonije u rujnu god. 1894 i to manifestom, objavljenim u ,,Slobodi“ istoga mjeseca. Na tom je zboru prihvaćen hajnfeldski program, a zaključeno je, da se imade redigirati konački stranački program na I redovitom zboru, koji se je imao god. 1895 obdržavati. Tako je i bilo. Izrađena bješe osnova programa, te štampana u ,,Slobodi“, sa pozivom da se povede o njoj diskusija. To je bilo prvo oprobavanje programa. Na zboru podnešen je taj nacrt parlamentarnim načinom, štampan. To je bilo drugo oprobanje. U podnesku bila je ta osnova zaplienjena, pa je radi toga odustao od uređenja programa do god. 1896. Odbor je opet stvar pretresao, te je podnio ponovno osnovu zboru god 1896 u posebnoj osnovi. To je bilo treće oprobanje. Zbor je program konačno parlamentarnom debatom prihvatio, te je isti opet štampan u „Slobodi“. To je bilo četvrto oprobanje. Nakon toga je istom na petom oprobanju izašao program u brošurici, koju ste Vi, gosp. državni odvjetniče, zaplienili. Slično je i sa organizacijom. Ja sad mislim, sl. sude, da nisam mogao ništa nezakonita počiniti, ako sam kao administrator prodao onomu koji je htjeo tu, pet puta oprobanu, brošuru. Jednako je i sa inkriminiranom Pelagićevom brošurom. U god. 1894 preštampan je u ,,Slobodi“ odlomak iz jedne Pelagićeve knjige kao podlistak, a onda kao posebna brošurica. I to je dakle dva puta oprobano, a gosp. državni odvjetnik mitrovački zaplienio je brošuru istom sada, za vrieme ove parnice. Viećnik Alković: Sadržaj te brošure osuđen je već god. 1895 po ovom sudu. Obt. Ancel: Držim da me se to ne tiče. Ja sam mogao samo držati da je kompetentna samo tiskovna osuda. Predsjednik: Znate li da je sadržaj te brošure kažnjiv? Obt. Ancel: Držim da me se to ne tiče. Ja sam mogao samo držati da nije kažnjiv, pošto sud nije knjižice zabranio. Glede organizacije imadem sledeće da navedem: organizacija naše stranke ne liči organizacijama političkih stranaka u Austriji, kojoj je u krieposti isti kazneni zakon. God. 1895 prigodom otvorenja Starčevićevog doma organizirala se je stranka prava, te je stvorila svojoj organizaciji jako širok temelj. Statut sastavio je dr. Frank, koji je svakako dobar pravnik. Stranka je tu organizaciju i provađala i

210 ustrojenje stranačkih klubova u svojim glasilima javno objelodanjivala. Ni jedna oblast to nije branila. Prema toj organizaciji uredili smo i mi našu. I ona je prošla dvaputa oprobanje, redovnu cenzuru, te smo po njoj počeli provađanje naše stranačke organizacije. U Zagrebu znala je oblast za našu organizaciju, što više, ona nam je na ime organizacije davala licence prigodom zabave, komersa, itd. Kad se je počela stranačka organizacija provađati u Tovarniku, nije nitko toga priečio. Kašnje se je javilo da su oružnici rastjerali klubsku sjednicu. Najprvo smo mislili da se seljaci valjda nisu točno držali propisa zakona o pravu sakupljanja, te smo ih zato pitali, ali nismo mogli saznati što je na stvari. Korać je na to napisao pritužbu Kot. oblasti u Šidu, ali oblast nije dala nikakove odluke. Od onda su započele iztrage, dok smo začuli da je zatvoren Nešković i Gruić. a poslie iz Šida Forišković i neki drugi, Banova naredba od 9 travnja izdana je istom kad sam ja već bio u zatvoru. Predsj.: Vi ste supodpisali dva pisma sa Koraćem? Obt. Ancel: Jesam. U jednom piše, neka se ljudi ne dadu nagovoriti da glasaju ni za vladinog ni za drugog nametnutog kandidata, već samo za onoga koga oni budu htjeli. A mi smo u ustavnoj državi, jelte, gosp. državni odvjetnik? U drugom se pismu traže upute. Predsj.: Vi ste mamili seljake u Zagreb? Obt. Ancel: Nismo, već su seljaci sami došli. Predsj.: Evo pisma s kojima ste ih pozvali. Obt. Ancel: To čini svaka stranka. Taj se je cirkular poslao raznim predplatnicima ,,Slobode“, te su se nekoji odazvali. Međutim, bio je poziv i javan u listu. Predsj.: Što ste seljacima govorili? Obt. Ancel: Rečeno im je da se prituže višoj oblasti, ako im se što krivo učini. Glede izbora rečeno im je da glasaju za socijalistu. Ako im se ne bi preporučio kandidat iz Zagreba, neka sami kandidiraju najpametnijega i najpoštenijega između sebe. Mi smo htjeli, po tome, da seljaci uđu u sabor, a to bi bilo od prieke nužde. Naposeb pripominjem da se je svakom seljaku nabavila knjižica ,.Ustavno zakonoslovlje“. Drž. odvj.: Vi ste se seljakom nudili, te ste mamili k sebi. Obt. Ancel: To ne stoji, gosp. državni odvjetniče! Seljaci su, naprotiv. dolazili sami k nama.. a posve je naravski da smo ih mi onda upućivali neka glasaju za socijalistu. Ja bih rado vidio stranku koja bi odbijala ljude. Drž. odvj.: A kad Vi mislite da ćete izvesti Vaš program? Nekoji vele, za 200 godina. Pa što dotle? Po tom se vidi kako ste Vi radili. Obt. Ancel: Molim gosp. državni odvjetniče, da vas pitam za jedno: Možete li Vi kazati, kako dugo će još biti sadanji izborni zakon u krieposti? Ja držim da je to jednako pitanje. Obt. Stjepan Lapuh: Prije svega imadem da navedem da ja nisam nikakove goste dočekivao, kao što to obtužnica veli već su seljaci nama sami došli. Ja sam im tada prodavao brošure i davao novina. Što se tiče uputa, odnosile su se iste jedino na zakon o pravu sakupljanja. Mi smo seljake uviek upućivali da se pokoravaju oblastima i da se mirno vladaju. Brošuru ,,Što traže socijalisti” preuzeo sam ja u inventar pa sam ju i prodavao. Brošura je prošla cenzuru, pak nije bilo nezakonite zaprieke da ne smijem prodavati. Predsj.: Jeste li Vi čitali tu brošuru? Obt. Lapuh: Nisam uobće čitao Pelagićevih knjiga. Drž. odvj.: Kakav ste Vi socijalista, kad ne znate što je socijalizam? Obt. Lapuh: Ja znam što je socijalizam, ali ne znam kakav je Pelagićev socijalizam. Drž. odvj.: Zar ima dva socijalizma? Obt. Lapuh: Ima ih i više.

211

Drž. odvj.: U Koraćevom zapisniku stoji da ste Vi davali upute Gruiću i Neškoviću? Obt. Korać: Molim, slavni sude, neka se ta stvar, glede uputa koje je davao drug Ancel Gruiću i Neškoviću, izvede jednom na čistac. Ja sam u svom zapisniku već kazao, pa i opet kažem, da su se te upute odnosile jedino na zakon o pravu sakupljanja i ustrojstvu klubova. Prema tome se dakle sve upute, na koje smo se u pismima pozivali da će ih dobiti od Gruića ili Neškovića, također odnose na zakon o pravu sakupljanja i o ustrojstvu klubovah. Obt. Ivan Sič: Razumio sam obtužbu, premda je bilo malo težko, pošto nema baš ništa iz čega bi mogao razabrati zašto sam ja tužen. U glavnom sam odboru tek od Božića, pa ne znam što je prije bilo. Kada su dolazili seljaci, mi smo ih upućivali na poslušnost oblastima, a ne na odpor, kako obtužnica veli. Predsj.: Što su seljaci govorili, kad su došli k Vama? Obt. Sič: Govorili su da im je težko, da bi htjeli olakšice i da treba da im bude bolje. Drž. odvj.: Odkuda seljaci Vama da se tuže, kada ste Vi postali Bešverde Biro? (Smieh). Branitelj dr. Derenčin: Ja se bojim tražiti bolje, jer bi mogao biti obtužen. Predsj.: Kojim putem Vi kanite izvesti vaš program? Obt. Sič: Parlamentarnim, putem zakona. Predsj.: Jeste li Vi razašiljali brošuru ,,Što traže socijalisti“? Obt. Sič: Nisam, jer nisam administrator. Predsj.: A što ste Vi u stranci? Obt. Sič: Ja sam spremao zabave, što ih je glavni odbor priređivao. Time je svršeno preslušavanje obtužnika pa sliedi saslušanje svjedoka. Svjedok Nikola Frušić, obt. bilježnik iz Tovarnika: Dne 29 siečnja saznao sam da je bila 24 siečnja skupština kod kolara Kremera, kojega sam prizvao, da saznam što je bilo. Kremer mi je izjavio da je bila skupština sazvana pozivnicami, na kojima je bio podpisan Mato Gruić. Ja sam to po svojoj dužnosti prijavio kotarskoj oblasti U Šidu. Predsj.: Jeste li saznali što se je govorilo na toj skupštini? Svjedok: Čuo sam da se je čitala ,,Sloboda“. Poslije toga došli su oružnici na jednu skupštinu, te su raztjerali taj i prepriečili svaki daljnji sastanak. Sviet se je bio nekako uzrujao. Što su ljudi htjeli, nije mi poznato. Predsj.: Zar kao obć. bilježnik niste mogli saznati? Svjedok: Absolutno nisam mogao. Meni kao obćinskom činovniku nisu pripovjedali, sa po drugom nisam mogao saznati. Predsj.: Jesu li bili ljudi proti oblasti? Svjedok: To nisam primjetio. Predsj.: Jesu li zaostali sa uplaćivanjem poreza? Svjedok: To je bilo u vrieme kad se porez ne plaća, radi novčane oskudice. Predsj.: Je li sada u Tovarniku mir? Svjedok: Sada je mir kao prije. Drž. odvj.: Je li mir iskren ili samo pritajen? Svjedok: Sviet sada imade najviše posla, radi, miran je i ne čuje se ništa govoriti. Drž. odvj.: Je li istina da su i školska djeca vikala da su socijaliste? Svjedok: Vikali su u školu idući: ,,Živeli socijalisti”. Drž. odvj.: Znate li da je Nešković svoje žito vršio istom pod zimu, jer je prije agitirao po selima? Svjedok: Ne znam o tom ništa.

212

Obt. Nešković: Molim sl. sude, da to razjasnim, kad to gosp. drž. odvjetnik toliko razlaže. Ja sam vršio zato tako kasno, jer prije nisam dospio. Radio sam drugdje i moje je zaostalo. Ja se moram teško truditi, da skucam novce za sve potrebštine, pa moram raditi. Dakle nisam imao niti vremena za agitaciju, te sam agitirao samo 4 dana, kad smo ustrojili klub. Obt. Gruić: Je li Vam poznato, gosp. Frušiću, da smo uzeli u obćini prepis izbornih listina? Svjedok: Jest. Obt. Gruić: Prepisivali smo zato, da možemo ljude pozvati radi kluba. Svjedok Timotije Mirković: Ja sam kao poseban komesar dodijeljen po županijskoj oblasti u Tovarnik. Bio sam tamo neprekidno od 10 ožujka do konca svibnja. Kad sam došao, bio je sa mnom kot. predstojnik Bastajić. Kad smo ulazili u obć. kuću, skidali su neki ljudi šešire, a drugi su vikali, zašto to čine? Ljudi su na to nagrnuli u ured. Kasnije sam čuo da traže ljudi ravnopravnost i diobu zemlje. Predsj.: Kakovo je bilo stanje među ljudima? Svjedok: Veoma uzrujano. Predsj.: Kako je sada? Svjedok: Sada se ljudi sakupljaju na polju. Ja ih vidjevam. Ali kad ja dođem u blizinu, tad bjegaju. Predsj.: Što su ljudi htjeli? Svjedok: Htjeli su da bude sve za sve jednako, kao zrak i voda, da ne bude više činovnika samo popove hoće i to za više župa jedan, da bude jeftinije (Smieh), Sve selo je bilo otrovano. Branitelj dr. Derenčin: A kako ste Vi to kratko vrieme sve to videli, što bilježnik Frušić za dve godine nije vidio? Svjedok: Gruić, kad je išao po selu, rukovao se je sa svim ljudima, veleć da su to njegova braća. Ja to nisam mogao razumjeti. Dao sam ga zato pozvati u obćinski ured, jer sam saznao da je išao u jednu krčmu i tamo rekao. ako neće držati ,,Slobode“, da neće zalaziti k njemu. Obt. Gruić: To nije istina. Ja sam došao 29 lipnja odavde iz zatvora kući. Kad sam polazio kraj Langove krčme, pružio sam mu ruku te sam ga pitao da li dolazi “Sloboda“. On mi je odgovorio da ne može držati „Slobode“, jer bi ga zatvorili. Na to me je Mirković pozvao u obćinski ured. Tu su bila dva žandara i obćinski knez. Mirković me je pljusnuo odmah po oba obraza i po čelu šakom, a na tome je dao zatvoriti i odpremiti kot. oblasti u Šid. Svjedok Mirković: Nije istina. Obt. Gruić: Što nije istina? Kako možete pred sudom kao zaprisegnuti svjedok lagati? Kad sam bio u Šidu, prietili ste mi Vi i kotarski predstojnik, da ćete me ubiti. Vi ste rekli da ćete mi džigericu izvaditi. Svjedok Mirković: Nije istina. Kako bih Vas ja mogao tući? Obt. Gruić: Što nije istina. Još ste imali prstenje na ruci. Svjedok Mirković: Pa zar Vam nije oko ispalo? Obt. Gruić: Tako zar? Zar smo to dočekali? Zajamčuje li ustav državljanima tako njihova prava? Predsj.: Zašto niste tužili? Obt. Gruić: Kako bih mogao, kad su me na 30 lipnja zatvorili. Branitelj dr. Derenčin: Jesu li bili svjedoci prisutni kad ste bili bijeni? Obt. Gruić: Jesu, dva žandara i obćinski knez. Svjedok Pantelić zna za socijalizam iz razgovora po selu. Direktno nije ništa čuo. Razgovarao je i sa Neškovićem i Gruićem, nu oni su mu rekli da socijalizam nije takav, kao što ljudi govore. Predsj.: Kakove su bile posljedice socijalizma? Svjedok Pantelić zna za socijalizam iz razgovora po selu. Di su š njima držali? Viećnik Alković: Je li bilo u Tovarniku straha?

213

Svjedok: Ja se nisam bojao. Ja sam rekao: ako hoće sve u socijaliste, onda ću i ja. Na zborove su išli ljudi javno, po danu, u 2 sata. Imali su i neke slike sa nadpisom: Sloboda, jednakost, bratstvo. Socijalizam je u Tovarniku već 2 godine. Svjedok Vlajsavljević, posjednik iz Tovarnika: Vidio sam u proljeću nemir i nezadovoljstvo. Bio je i jedan sastanak. Ljudi su rekli da treba druga prava, da ih veliki tereti tištu. Meni je dne 10 ožujka izgorjelo sieno. Obećao sam onomu koji mi kaže zlikovca 100 for., ali nisam mogao saznati. Za socijalizam su rekli, da se to sve pod vlaškim uplivom radi. Bran. dr. Derenčin: Ali među obtuženicima su i katolici. Predsj.: Jeste li čuli da ne treba više oblasti? Svjedok: Nisam čuo direktno ništa, već samo indirektno. Meni su dolazili momci pod prozor i pjevali ,,Živjeli socijalisti”! Svaki je seljak zaluđen u to. Svjedok Đukić, ratar bivši seoski knez u Tovarniku: Gruić i Nešković prepisivali su zimus u obćini izbornu listu. Na skupove nisam bio pozivan. Čuo sam da se radi o izboru poslanika. U selu je bilo sve liepo i mirno. Zla nisu nikome ništa učinili. Tko je Vlajsavljeviću zapalio sieno; nije poznato. pa se i nezna, zašto je to učinjeno. Meni nije nitko prietio. Što je socijalizam, neznam. Predstojnik je rekao, da će onaj biti slobodan, tko potpiše, da više neće biti socijalista, pa su nekoji i podpisali. U jednakom smislu izkazivali su i ostali svjedoci. Njihovim preslušavanjem i pročitanjem raznih zapisnika zaključen je dokazni postupak. Državni odvjetnik u svom pledoajeu ostaje kod obtužbe u cielosti, te zahtjeva neka se dade primjer time, da se obtužnici kazne. On predlaže, neka se svi proglase krivimi, a kazna da se svima odmjeri po zakonu prema predlogu obtužbe. Obtuženi Ancel i Korać pobijaju obtužnicu te se pozivlju na to, da razprava nipošto nije dokazala da su činili što protuzakonita. Obtužnici bili su branitelji narodovih prava. a njihova borba bila je naperena proti sistemu koji radnika i seljaka uništuje. Tu borbu htjeli su provesti parlamentarnim putem, pa su zato narod pozvali da si bira zastupnike po svome uvjerenju. To je bilo njihovo zakonito pravo, pa nisu imali glede toga nikoga da pitaju za dozvolu. Branitelj dr. Derenčin izjavljuje, da se on u mnogočemu ne slaže sa socijalizmom, nu što su obtuženici radili ne kosi se nigdje sa zakonom. Socijalnom pitanju posvećuju sve države svoju pozornost, pa se svagdje radi oko reforma. Drugo nisu htjeli niti obtuženici, glede kojih nije dokazala razprava nikakovih kažnjivih čina. Branitelj moli, dakle, neka se svi obtuženici rieše obtužbe. Time je svršena razprava.

***

Dana 22 pr. mj. u 9 sati prije podne proglašena je osuda, kojom se osuđuje: Radi zločina paragrafa 65 b) i c) k. z. na kazan težke tamnice: Gavro Nešković od 1 godine, Mato Gruić 1 godine, Vitomir Korać 18 mjeseci, Lazar Forišković 15 mjeseci uz pooštrenje postom jedanput u mjesecu, nadalje Slavulj Božić na 6 mjeseci, Jovan Ćirić, Ignjat Novaković, Milivoj Terzić, Stjepan Lovrić, Jakov Milinković na 5 mjeseci, a Jovo Radišić na 4 mjeseca; bez pooštrenja: Ivan Ancel na kazan teške tamnice od 1 godine, Stjepan Lapuh 8 mjeseci, Ivan Sič od 6 mjeseci. Radi zločina paragrafa 65 sl. c) k. z. težku tamnicu pooštrenu postom jedanput na mjesec: Andrija Kokošarević od 3 mjeseca, Slavulj Stjepančević 4 mjeseca, Nikola Jokić 6 mjeseci, Fabijan Petričević 3 mjeseca, Marijan Lukšić 3 mjeseca, Luka Lukšić 4 mjeseca, Ilija Vidić 3 mjeseca, Janko Koplić 3 mjeseca, Pajo Barjaktarović 4 mjeseca, Vaso Cvikić 4 mjeseca Andrija Mutavdžić 3 mjeseca, Andrija

214

Markasović 3 mjeseca, Dobra Nikolić 3 mjeseca, Marko Koričić 3 mjeseca, Todor Cepančić 4 mjeseca a Vaso Bojanić 4 mjeseca. Radi zločina paragrafa 65 c) i prestupka paragrafa 300 k. z.: Milutin Stanojević na kazan teške tamnice od 4 mjeseca, pooštrene postom jedanput na mjesec. Radi prestupka paragrafa 305 k. z. na kazan zatvora: Gavro Lukačić 3 nedelje, Marijan Majnović 1 mjesec, Nikola Lazanin 3 nedjelje. Radi prestupka paragrafa 300 k. p.: Ivan Brnjaković na kazan zatvora od 1 mjeseca. Konačno se po paragrafu 250 t. z. p. odriešuje od obtužbe: Stipan Kokošarević, Antun Crnojević, Marijan Lajtoš, Martin Mandić i Joco Radulović. Svi osuđenici uložili su proti osudi ništavnu žaobu i priziv.

„Sloboda“ – br. 13-22 VII 1897, br. 14–12 VIII 1897, br. 15-26 VIII 1897.

Šid, 7 oktobra 1897 Kotarska uprava u Šidu banu Kuenu Hedervariju – o socijalističkom pokretu u Šidskom kotaru.

Na visoki nalog Vaše Preuzvišenosti od 30 pr. mj. broj 5749, čast mi je smierno izviestiti, da su odnošaji u području Šidskog kotara sada normalni, jer u svim mjestima istoga vlada potpuni mir i red. Istina, za vrieme prošlih saborskih izbora i poslije istih pokušavao je jedan zloglasni čovjek iz Šida, imenom Radoslav Šimunović, narod proti oblastima i oblasnim organima buniti, ali su proti istomu poprimljene stroge mjere, te se dotičnik sada nalazi u iztražnom zatvoru kod Kr. sudbenog stola u Mitrovici, koji će mu za njegova nedjela naskoro i suditi. Ovaj strogi postupak proti Radoslavu Šimunoviću vrlo je dobro djelovao na po njemu zavađani narod tako da se mnogi sada za sve kaju, videći kako su po njem u zlo povedeni bili. Ne da se tajiti da je Šid od vajkada nemirno mjesto, te je za to i mogao biti u godini 1895 i 1897 leglom za socijalistički pokret, ali pošto su pozvani faktori shodne stroge mjere proti tom pokretu pravodobno poprimili bili te krivci ako i ne po mom nemjerodavnom mnijenju zasluženu, ono ipak barem kaznu dobili, taj se pokret sada ugušenim smatra. Ali kako je tim pokretom najvećim dielom ovdje bio otrovan ratarski narod, koji je cielog ljeta i jeseni bio zabavljen domaćim poljskim poslovima, pa se za to vrieme od rana jutra do kasne večeri, a dosta i obnoć, na svojim poljima radom bavio, tek će se sada, kad prestanu poljski poslovi i narod se bude po kućama, sokacima i krčmama sastajao, moći opaziti ima li i koliko ima još traga od ovog pokreta. Imajući ja pako prilično dosta iskustva, uređujući ovdje već proti dvama socijalističkim pokretima, te poznavajući kroz vrieme od skoro 3 1/2 godine, odkako sam ovdje kotarskim upraviteljem, ovdješnji narod, čvrsto se nadam da će se seljački narod od ovog nesretnog pokreta, kome do duše ovogodišnja nerodica i skupoća živeža dost u prilog ide, ipak odvratiti moći. Na tome ću iz svih svojih sila svom požrtvovanošću raditi.

Original, DAZ – VH, 6–14/ br. 6036 p. k br. 5749

Vukovar, 8 oktobra 1897

215

Veliki župan Sremske županije Ervin pl. Čeh banu Kuenu Hedervariju – o političkog raspoloženju stanovništva i o merama političkih vlasti u pojedinim kotarima Sremske županije.

Usljed visoka odpisa od 30 rujna tg. broj 5749 Pr. pozvao sam sve kotarske predstojnike i upravitelje mojoj upravi povjerene županije na povjerljivu konferenciju u Vukovar, na kojoj je svaki pojedini ustmeno izvjestio o raspoloženju žiteljstva dotičnoga kotara. Po glasu tih izvešćah kao i izveštaja kr. podžupana, koji je tečajem mjeseca kolovoza i rujna tg. proputovao čitavu županiju, može se raspoloženje žiteljstva smatrati posve povoljnim, te javni mir i poredak iza obavljenih saborskih izbora nije u nijednom mjestu bi narušen. Naročito se može i socijalistički pokret, koji je minule zime i proljeća zauzeo većih dimenzija u kotarima vukovarskom, šidskom i vinkovačkom, smatrati za sada posve ugušenim, te će sada biti najozbiljnija skrb političkih oblastih, da otrovna klica posijana među neukim žiteljstvom tih kotara, neizbije opet na površinu tečajem zimskih mjesecih, u kojih je seljački sviet bez posla, te usljed toga prije sklon na razne stranputice. Političke oblasti morati će tim više pratiti pomno sve događaje, što će ovogodišnja vrlo slaba žetva već sama po sebi stvarati dosta nezadovoljnika i oskudnika. Jedino u Kotaru županijskom opaža se među žiteljstvom još njeka napetost, koju oporbeni agitatori dakako sveudilj podpiruju, kako bi stvorili što povoljniji teren za predstojeći izbor u Kotaru bošnjačkom, nu i u tom kotaru je držanje žiteljstva posve mirno, te se isto pokorava svakoj oblastnoj odredbi. U ostalih šest upravnih kotara Županije sriemske nije ni prije bilo nikakovih nemira, pak ni najmanjega pokreta, te je raspoloženje žiteljstva sveudilj posve povoljno. Uputio sam ipak sve kotarske predstojnike i kotarske upravitelje da na uvodno spomenuti visoki odpis podnesu Preuzvišenom Gospodstvu Vašemu izviešće, i to samo jedno, kako bi Preuzvišenost Vaša imala točnu i viernu sliku o raspoloženju pučanstva županije sriemske. Podjedno sam rečene urednike uputio da nastoje i nadalje uzdržati što uži kontakt sa žiteljstvom, te da u tu svrhu što češće obilaze pojedina mjesta svog uredovnog područja, pak da, kako u vlastitom uredovanju idu na susret opravdanim željam žiteljstva, da tako i obćinske organe strogo pridrže na pravedan, savjestan i human postupak sa žiteljstvom.

Original, DAZ – VH, 6–14/br. 6033 Pr. k br. 5749

Vukovar, 17 oktobra 1897 Podžupan Jurković izveštava bana o potrebi da se i posle saborskih izbora ostave još jedno vreme u Sremu stacionirane oružane snage. U posluhu visoka naloga od 29 rujna t. g. br. 5674 Pr., čast je pokorno podpisanomu predstojništvu najsmernije izvjestiti da su oružnici, dodijeljeni od zagrebačkog i oružničkog krila, razmješteni u Bošnjacima, Gradištu, Štitaru i Soljanima, te da su isti tamo neophodno nuždni, dok ne mine izbor u Bošnjacima. Nu i iza obavljenog izbora neće se moći te obćine, koje su bile toli silno uzrujane, odjedanput lišiti svih oružnika, već će se to morati udesiti sukcesivno i polako, te će se pokorno podpisano predstojničtvo to i samo bez daljnjega visokoga poziva svojevriemeno određivati. Preuzvišeno Gospodstvo Vaše molim pako najpokornije, da izda nalog oružničkomu zapovjedničtvu u Zagrebu da bez znanja Kr. županijske

216 oblasti ne disponira inako sa nijednim sada u Sriemu dislociranim momkom, pošto je stališ oružničtva u Županiji sriemskoj i onako posve nedostatan, te pošto bi za slučaj daljnjeg reduciranja istoga upravne oblasti morale odkloniti svaku odgovornost za eventualne događaje, koji bi mogli nastati usljed toga.

Original, DAZ – VH, 6–15/ br. 6237 Pr.

Zagreb, 21 oktobra 1897 Zemaljska vlada komandi u Zagrebu – da oružane snage na području Sremske županije ostanu i dalje u pojačanom sastavu.

Povodom tamošnjeg izvještaja od 26 rujna t. g. br. 3797/pob. pozvao sam predstojničtvo Kr. žup. oblasti u Vukovaru da ovamo izvjesti da li je potrebno da oružničke postaje u području Županije sriemske i nadalje u sadanjem stanju, pojačane ostanu. Po glasu izvještaja predstojničtva spomenute žup. oblasti od 17 listopada t. g. br. 100/pr. ž. o., neobhodno je nuždno da oružnici dodieljeni od zagrebačkog 1 oruž. krila, razmješteni u Bošnjacih, Gradištu, Štitaru i Soljanima i nadalje ondje ostanu, ter da će spomenuto predstojničtvo u svoje vrieme, samo prema potrebi i stanju sigurnosti određivati, da se sukcesivno umanji broj momčadi na spomenutih oružničkih postajah. Poziva se stoga p. p., da oružničke postaje u području Županije sriemske i nadalje ostavi pojačane, ter da bez znanja kr. županijske oblasti u Vukovaru nedisponira inako sa oružničkom momčadi, koja je sada u Sriemu dislocirana.

Koncept (u vezi sa aktom br. 91 ove zbirke).

Stara Pazova, 20 maja 1898 Kotarska uprava Gradskom poglavarstvu u Zemunu – o proterivanju jednog socijalističkog agitatora.

Palko Tot 47 god. star, oženjen, zidarski i cipelarski nadničar, nastanjen u Novi Karlovac (Sasa) rodom i zavičajan u Bajmoku, presuđen je radi širenja socijalizma na uzgon u svoj zavičaj. Što se slavnom naslovu do znanja priobćuje.

Original AGB – ZM, br. 27 Pr.

Irig, 21 avgusta 1898 Kotarska uprava u Irigu Gradskom poglavarstvu u Zemunu – o proterivanju socijalističkih agitatora iz Pavlovaca.

217

Janoš Horvat 42 god. star, Mihael Horvat 26 god. star, Mihael Farkaš 50 god. star, nadničari, nadležni prva dvojica u B. Almašu, a potonji iz Jankovaca, kotar Novi Sad, svi nastanjeni u Pavlovci, presuđeni su radi širenja socijalizma za izgon u svoj zavičaj kamo su pod pratnjom odpravljeni. Što se slovno istom do znanja stavlja.

Original AGB – ZM, br. 128 Pr.

Zagreb, 15 februara 1899 Interpelacija opozicionog poslanika dr Franka Potočnjaka u hrvatskom saboru, upućena vladi povodom brutalnog postupka protiv osuđenih pristalica socijal-demokratske partije u mitrovačkoj kaznioni.

Zast. Franko Potočnjak: Moja interpelacija glasi ovako (Čita): ,,Čime opravdava kr. zem. vlada brutalni postupak, kojemu su u mitrovačkoj kaznioni izvršeni politički osuđenici, drugovi socijalno-demokratske stranke? Je li voljna izdati odredbu, da se s mjesta izpusti iz samotnoga zatvora drug Vitomir Korać? Kako i čime kani nadoknaditi obitelji M. Narančića iz Marinaca, otca obitelji i hranitelja, koga je izgubila samo polag bezprimjerno surovoga postupka kaznionske uprave? Predsjednik: Ova interpelacija uvrstiti . . . Zast. dr. Franko Potočnjak: Molim, ja ću ju obrazložiti. Predsjednik: Ja sam mislio da ste gotovi. Zast. dr. Franko Potočnjak: Ja sam ju prije pročitao, da znate o čem se radi. Jer sam navlaš kratko, a dolikujućim izrazima okrstio postupak kojim se tamo sa ljudima, sa članovima družtva, sa nama jednakima, postupa, to ću i da dokažem što sam ovdje naveo. Vi ste neki dan imali sgode da čujete iz usta prijatelja dra Mažuranića kako se sa strane ove eksekutive postupa proti socijalno-demokratskoj stranci u zemlji, a ja ću da pokažem kako se s tima ljudima, s tim našim drugovima postupa kad ih se pošalje onkraj brave, kad se nalaze u tamnici. Prije nego vam stanem pripoviedati kako se postupa s tim našim drugovima, podsjetit ću vas i načina i povoda s koga su dospjeli u mitrovačku kaznionu. Socijalno-demokratski pokret u nas, specijalno u Banovini, nije baš duga vieka pod tim imenom. Istom je nekoliko godina što taj pokret javno i na oči svih uspjeva. Vidnim organom tomu pokretu je list, koji se dva puta mjesečno tiska u Zagrebu, pod imenom ,,Sloboda“. Vama će biti sigurno poznato, kakva načela zastupaju socijalni demokrati, ti siromaci, koji se bore za ljudska prava, koji se bore za to da čovjek, ta slobodno rođena životinja, sbilja slobodno žive, koji radi o tom da narod naroda ne tlači, da oblasti ne gnjave nigdje nikoga, da živi svatko onako kako ga priroda sazdala. Pa šta vidite? Vidite da se te siromake sa svih stranah denuncira i sa svih strana suzbija, proti njima složno je sve, i desnica i ljevica, a postupa se proti njima, kako se inače zgražaju ljudi da se postupa sa životinjama i radi čega družtvo za zaštitu životinja stvaraju. S prvih početaka malen taj se pokret ojačao, i onda, kako je naravno, odziva našao u potištenima, potlačenima, u poniženima i izrabljivanima, u seljačtvu i radničtvu. Predprošle godine, kad su imali biti razpisani izbori za ovaj sabor, i ta se stranka pojavila na biralištima, i tu je početak najgroznijim progonstvima proti njoj. Najšire polje i najbolji teren našla je socijalno- demokratska stranka u vrtu Banovine, u Slavoniji i Sriemu, i prema svojim silama htjela se okušati na izbornom poprištu, pa se stavila u sporazumak sa svojim pristašama u kotaru šidskom i nuštarskom. Od

218 toga opravdanoga, poštenoga i čistoga pokreta došlo je do i toga, da su dva sudbena stola, osječki i mitrovački, bili prepuni u svojim kaznionama socijalnih demokrata i da su proti njima provađane iztrage i glavne razprave. Tako došlo je do toga, da je osječki sudbeni stol odpravio u zatvore i buturnice svoje 66 socijalnih demokrata, a mitrovački sudbeni stol njih 36. Prije nego li dođem na to, da pripoviedam postupak u mitrovačkoj kaznioni, ne će biti suvišno ako kažem kako se je u vrieme iztrage postupalo bar sa nekim od socijalnih demokrata, pogotovu pak sa onima koje su sudci i državni odvjetnici držali glavnim pokretačima i vođama, a to su prijatelji Ancel, Korać, Sič, Lapuh i drugi. U mitrovačkom sudbenom stolu ulogu državnog odvjetnika vršio je meni osobno nepoznati: neki dr. Salaj, kako mi se čini, sada već predsjednik sudb. stola u Ogulinu. Taj je gospodin za vrieme iztrage kazao Neškoviću, drugu socijalnom demokrati: ,,Ne okanite li se vašega socijalnog demokratizma, vi ćete gore stradati nego Kristus na križu!“ A drugu Vitomiru Koraću kazao je ove rieči: ,,Vas će mrak pojesti!“ Vidi se da taj g. dr. Salaj nije ništa izgubio što se nije rodio za vrieme venecijanske inkvizicije. U početku htjelo se onako na diplomatski način od tih mojih prijatelja saznati štogođ o tom kako oni rade, s kime, kuda, gdje i kako rade itd., pa im se donekle gledalo tobože popuštati, samo da se što lakše dobije povoljan odgovor. Dobili su za čitati knjiga, dalo im se novina – sve u tu svrhu, da se od njih štogođ sazna. Ali kad oni kao pametni ljudi – jer da nisu pametni, ne bi bili ono što jesu – nisu htjeli da na to nasjednu, okrenula se batina: odjedared im se sve zabranilo što im se u istražnom zatvoru dopuštalo, dapače pobrali im i njihove vlastite knjige, naučna djela, koja razpravljaju o socijalnim pitanjima, odnesle im novine, a da se o tome nikada nije ni zapisnik sastavio, tako da oni danas i ne znaju i ne mogu znati što im je sve odneseno. Trećega prosinca predprošle godine ti su prijatelji nota bene politički osuđenici – predani u mitrovačku kaznionu i prvi debut u toj kaznioni bilo je to, da ih se zatvaralo u samotne zatvore. I tako su u osami čamili sedam tjedana, ti inteligentni ljudi bili su zatvoreni, a da im se nije dao nikakav posao, do jedino da čihaju perje, nije im se dalo ni knjiga, niti novina, niti kakovo družtvo. Istom nakon sedam tjedana toga samotnoga zatvora prevedeni su u ukupne prostorije kaznionske, ali opet nisu prevedeni u takove prostorije u kakove bi se dolikovalo da budu postavljeni inteligentni ljudi, jer to, gospodo, nisu nikakovi prosti zločinci, nego politički osuđenici. Umjesto u posebne prostorije, oni su zatvoreni sa raznim tatovima od navade, sa umoriteljima, sa ubojicama, sa razbojnicima i sličnom čeljadi. A prvi pozdrav, koji su primili, bile su rieči upravitelja kaznione: ,,Vi derišta, ako se ikakav nemir dogodi, vi ćete biti prvi koji ćete biti strieljani”. A razbojnik, tat, gauner, varalica – to su obična imena kojima se je tituliralo, a i danas se jošte titulira ove političke osuđenike u mitrovačkoj kaznioni. Kazne kojima bivaju ti politički suđenici kažnjeni, jesu najblažje: jedan, dva, tri dana sjedenja unakrst (svezanom lievom nogom za desnu ruku, lievom rukom za desnu nogu), četrnaest dana četvrtina košte, koja kakova je kazat ću vam kasnije, tako da su skoro svi ti osuđenici, ili bolje rekući upravo svi – neki laglje, drugi teže – oboljeli. Reći će mi se da su takove kazne zabranjene zakonom. Jest, i ja kažem, mi imamo zakon, ali imamo, gospodo, i praksu, koja ne štuje niti zakona niti čovječjeg osjećanja. Kazao sam vam da su ovi osuđenici ljudi inteligentni, pa bez obzira na to, da su inteligentni, i bez obzira na to, da su i nježnijeg ustroja, jer su kroz toliko godina na školskim klupama sjedjeli, upotrebljava se te siromake kao prostu životinju: rabi ih se da voze gnoj mjesto konja na polje; tjera ih se tako na rad da moraju biti u poslu od rane zore pa do 8, 9 pače i 10 sati navečer, bez prestanka. A kako se istom postupa s njima sa strane stražara, koji kundacima, batinama i sabljama govore sa našima drugovima. Čujte kakove su ljudske spodobe stražari mitrovačke kaznione. Neću vam o svima govoriti, već samo neke spomenuti kao obćenite uzorke. Ustanovljeno je da je prošle godine stražar Glodić jednog kažnjenika

219 ubio, a drugog osakatio, i to hotimice. Ti su ga ljudi klečećke molili, neka ne puca na njih, a on je kako već rekoh, – jednog osakatio a drugoga ubio. To je, gospodo. sasma jednak postupak, kao što smo ga doživjeli na dan izbora u Bošnjacima, gdje je oružnik neki pok. Josu Babogredca hotice prostrielio. Ima dalje tamo stražar Regel, koji je već stotine kažnjenika svojim postupkom utukao. Kundaci, batine, lupanja – to je obična hrana, kojom on kažnjenike hrani. Pa akoprem se to o njem zna, on je ipak još u službi, mada se i to zna, da je ljetos jednog kažnjenika sabljom posiekao. Iz iztrage o tom nikada ništa. Taj isti Regel dapače je i prijatelja Ivana Ancela jednom zgodom tvorno napao. Poslije podne oko dva sata, mislim, imadu kažnjenici da idu u šetnju. Jednom, mjesto u šetnju da pođu kažnjenici, pozvani su bili da nose vreće s jednoga mjesta na drugo, kakih 300 koraka udaljeno. Ancel se nije htio podvrći takvom težkom poslu, jer je čovjek nježnije telesne konstrukcije. On je svršio ovdješnju realku, položio ispit zrelosti, a kasnije zanimao se je tolikim naukama, pa je posve naravno da se već s početka nije htio dati maltretirati takvim poslovima. Regel je došao, zaušio ga i htio ga je siliti da taj posao vrši. Kad se Ancel pritužio upravitelju kaznione, ovaj odgovorio mu grubo: neka se nosi, jer će ga tako kazniti da će se svega života sjećati kad je pod njegovom komandom bio. Hrana, koja bi imala u tim žalostnim odnošajima da bude bar ljudska i kršćanska, kako se taj izraz često rabi, a za mene imade glasiti ljudska, takva je, da se ne može uživati. Obična hrana, koja se svaki dan daje, jest pljesnivi grah, pljesniva kukuruza i kruh u tri četvrtine mješan s posijama. Od mesa koje se kupuje za kaznionu daju se kažnjenicima samo odpadci, dočim bolji komadi idu u druge svrhe. O svem tom postupku bilo je govora u javnim glasilima – dakako uz ovakovu štampu, kaka je kod nas, nije bilo moguće toga iznjeti, ali je pisala o tom bečka štampa i na temelju ovakvih činjenica nećete se valjda čuditi da je ugledni list „Arbeiter Zeitung“ od 27 septembra 1898 o tom. postupku sa socijaldemokratima u mitrovačkoj kaznioni izrazio da je ,,genug scheusslich“ i da je „kroatische Justiz- Pflege wahrhaft eine türkische”. Od kundaka, od zle hrane, od tjeranja po kaznionskim poljima, uobće od čitavog maltretiranja podlegao je drug Narandžić, jedan od onih koji je imao najviše da podnaša. Istina, u onoj službenoj cedulji koja govori o njegovoj smrti nalazi se napisano da je umro od sušice. To je samo tako rečeno, a pravi uzrok njegove smrti leži u toj tučnji, u tome bijenju, u toj mizeriji, koju je imao da podnaša i gladan i bijen. Pa kako je on žrtva kaznionskoga postupka, tako je dužnost eksekutive da se sada pobrine za njegove sirote, koje je lišila otca hranitelja. Od prve polovice mjeseca novembra prošle godine nalazi se u samotnoj ćeliji kaznione mitrovačke naš drug Vitomir Korać. To je vrlo inteligentan mlad čovjek, ali slabe tjelesne konstrukcije. Taj siromah mladić prošle godine bio je čitavo ljeto bolestan radi postupka s njim i radi loše hrane koja mu se davala, a sada se već od mjeseca novembra nalazi u samotnoj ćeliji i ne daje mu se ni čitati, ni pisati, ni čestite hrane, a prisiljen je da kroz čitavi bogoviti dan čiha smrdljivo perje. A sve to, gospodo, zašto? Zato, jer je neki Đoko Marušić stari tat od navade prijavio upravitelju kaznione, da je Korać rekao da će, kada izađe iz kaznione, cieli taj postupak objelodaniti. A stari tat od navade Đoko Marušić rekao je upravitelju samo zato da mu se ulaska. Ja svakomu čestitom čovjeku prepuštam da sudi o tom Koraćevu deliktu i postupku uprave kaznionske. Dok to spominjem, pada mi na pamet ono što je kazao dr. Salaj Koraću, da će ga mrak pojesti, a ta ćelija imade valjda da bude taj mrak, koji da toga našega prijatelja pojede. – Rekao sam, gospodo, da se je i u javnosti o tom pisalo, a znam pozitivno da su k zemaljskoj vladi dolazile tolike pritužbe, pa da od svih tih silnih pritužba nije nikakve koristi; dapače, oni koji se potužiše bivaju još gore kažnjeni, kao što je na pr. neki Kobasica Đuro, što se je potužio g. Krajčoviću o postupku proti njemu, s mjesta bačen u samotnu ćeliju. (Dr. Derenčin: Zato će biti manje socijalista u Hrvatskoj). To je, moja gospodo, sve poznato zemaljskoj vladi. Da ne morate slušati što je i onako poznato, najbolje će ilustrirati ova činjenica. Prošle

220 godine 3 julija došao je u kaznionu mitrovačku grof Kuen. Dakako, da se to već unapred znalo da će doći, kako to već u takovim slučajevima biva, pa se sve priredilo za to, da se nitko ne nadje tko bi tu krasnu i čovjekoljubivu upravu g. grofu, koji to i onako znade i mora znati, prikazao kakova jest. Što se učinilo? Svi socijal-demokrati zatvoreni su onaj dan u samotnu ćeliju. Evo, tako se radi u toj kukavnoj i žalostnoj Hrvatskoj, takav je postupak sa ljudima koji ljudskim svojim dostojanstvom nikomu ne ustupaju, pa se onda hvalite da ste na zapadu i da imate kulturu. Žalostna vam i ta kultura. po kojoj je jasno uvidjeti da se u kaznioni mitrovačkoj provađa u malom sve ono što vani u velikom. Kaznionski Kovačevići, Strgari i Pokci čine na kažnjenicima ono što vanjski sistematski Kovačevići, Strgari i Pokci, veliki i mali, u čitavoj banovini rade sa čitavim narodom. Ja držim da sam s ovima malima podatcima prikazao sliku tih odnošaja onomu koji hoće da se za tu stvar brine. Baš sam ovih dana čitao kako je u ,,barbarskoj“ Rusiji – kako vi to velite, koji Mađare dičite – car Nikola dao nalog da se imade što čovjekoljubivije postupati sa kažnjenicima na otoku Sahalinu. A na otoku Sahalinu su nota bene najveći i najokorjeliji zločinci, ono što se obično kaže zločinci najprostije vrsti, a na sam otok Sahalin treba putovati iz Petrograda puna dva do tri mjeseca. A našoj vladi je mitrovačka kazniona, štono rieč, pred nosom – istom nekoliko sati vožnje željeznicom. Ali da u toj ,,barbarskoj“ Rusiji imade nešto što u nas manjka, a to je – imade plemenštine i morala, pa bih i ja želio da taj veliki faktor već jednom i u nas počme djelovati, da prestane čovjek čovjeku biti zvier, da čovjek uzživi kao čovjek, negnjavljen i ne- izrabljivan, dionik poštenoga ljudskoga života, kojemu u današnjem nenormalnom kaosu ni traga ni glasa ne ima. Predsjednik: Interpelacija dostavit će se Kralj. zemaljskoj vladi. Rieč imade presv. gosp. predstojnik odjela za pravosuđe. Odjel. pred. Vjekoslav Klajn: Visoki sabore! Ja nisam u stanju da odmah potanko na primjetbe i činjenice gosp. interpelanta odgovorim, nego, da se krivi pojmovi ne šire, mogu sasma savjestno izjaviti da je uprava u mitrovačkoj kaznioni uzorna, da je red ondje najbolji i da je košta tamo bolja nego igdje, pa da sam ja sam često, osobito prigodom gradnje kaznione, dolazio onamo, i to iznenada, i pregledao zavod. I ove sam godine obavio sam vizitaciju kaznione potanko, uslied donešenih pritužba. Doduše, u takovom zavodu, gdje imade 800 kažnjenika i 80 stražara, dogodi se kadkada da koji organ svoje dužnosti ne vrši i da svoje pravo prekorači. Upravo ovi slučajevi, koje je gospodin interpelant naveo, bili su predmetom iztraživanja, a u jednom slučaju vodi se danas još i kaznena iztraga, proti nadstražaru Preglu. Glede slučaja što je isti ćušio Ancela, bila je provedena disciplinarna iztraga i on je bio kažnjen, ali to će svatko dopustiti da se kažnjeniku ne priobćuje koja je kazna disciplinarna proti kojemu stražaru određena. Uslied raznih suvislosti, ukoliko je dokazano da su se ljudi na nedopušten način služili oružjem, odpušten je onaj više puta spomenuti stražar Glodić. Glede slučaja da je isti stražar jednog kažnjenika tjelesno težko ozliedio, bila je vođena kaznena iztraga, koja je svršila s time da je proglašen taj dotičnik nekrivim. Isto tako moram upozoriti gosp. interpelanta da imademo potanke instrukcije za kaznionu lepoglavsku glede postupka s kažnjenicima, koja je proširena i za ostale kaznione, i po toj je načelo, da svaki kažnjenik ima prvo svoje vrieme kazni, i to prva tri mjeseca, u samotnom zatvoru probaviti. Isto tako određeno je i što mu se može dati čitati. Glede onoga, što gospodin sam kaže, da njegovi klijenti nisu bili onda tri mjeseca u samotnom zatvoru, moram odgovoriti da nemamo toliko prostora da možemo sve kažnjenike ostaviti kroz ciela tri mjeseca u samotnom zatvoru nego se to načelo provađa samo po mogućnosti. Kao što je naravno, košta je u zavodu najbolja, jer se sav živež u zavodu producira. Tako imademo vrt od 10 jutara,. u kojem raste povrtljina, koja se inače u nikojoj kaznioni u tolikoj mjeri ne dieli kažnjenikom. Zavod imade veliku ekonomiju i producira žito, kukuruz i bažulj. Proizvodi ti stavljaju se na zračni tavan

221 i oprezno čuvaju, te ne mogu biti plesnivi. Po propisima imademo u kaznionama iste vrsti kruha, kao i vojnici, nu po želji kažnjenikah, koji su od kuće vični da jedu kukuruzni kruh, primjesi se jedan dio kukuruznoga brašna. Mogu, dakle već sada tvrditi, da ukoliko imade pojedinih opravdanih pritužba, da vlada uviek ingerira; a glede pozitivnih navodah imat ću čast pobliže odgovoriti dok dobijem izvještaj i spise. (Živio! na desnici.)

Stenografički zapisnici i prilozi sabora kralj. Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, 1887–1902, III – 1, str. 856–860.

Vukovar, 26 februara 1899 Podžupan Jurković izveštava o nadzoru nad socijalistima koji izlaze iz mitrovačke kaznione.

U posluhu visokog odpisa Preuzvišenoga Gospodstva Vašega od 25 t. mj. broj 1007 Pr., čast mi je najpokornije izvjestiti da je upitni Gruić, koji je po glasu rečenoga visokog odpisa bio u Zagrebu, te dana 23 o. mj. večernjim vlakom odavle odputovao izpraćen na kolodvor po socijal-demokratima Ancelu i Pravici, jest bezdvojbeno identičan sa Matom Gruićem iz Tovarnika, koji je godine 1897 u družtvu sa Gavrom Neškovićem, također iz Tovarnika, hodao odsela do sela, te snubio ljude za socijalizam, te po tomu bio jedan od glavnih agitatorah socijalističkog pokreta. Čitao sam bio u posljednjem broju zagrebačkog socijalno-demokratičnog organa ,.Sloboda” da su Gruić i Nešković nedavno izašli iz mitrovačke kaznione, gdje su pretrpili radi socijalističkih agitacijah dosuđenu jim kazan tamnice, kojom ih je sgodom uredničtvo ,,Slobode“ simpatično pozdravilo, zaželiv im „zdravlje i zadovoljstvo” Poznavajući Gruića i Neškovića kao okorjele nemirnjake i agilne agitator, te razabiruć iz spomenute notice „Slobode” da jih zagrebački socijaliste sa istom žele bodriti na dalnju akciju, poslao sam upitni broj “Slobode“ kotarskom predstojniku šidskom, uz poziv da spomenuta oba agitatora dade budnim okom invigilirati, te djelovanje njihovo strogo nadzirati; a pošto će dotičnici jamačno još biti unešeni u listinu sumnjivaca, upozorio sam kotarskog predstojnika da jim se ne smije dozvoliti da se iz Tovarnika udaljuju. Pošto je Gruić, međutim, ipak u Zagrebu već bio, pozivam podjedno kotarskog predstojnika opetovano da preuzme takove mjere, da se dalnja putovanja Gruića i njegovog druga Neškovića bezuvjetno zaprieče, te da na djelovanje njihovo bude intenzivno pripaženo. Obzirom na okolnosti da će doskora izaći iz kaznione i glavni vinovnik sriemskog socijalističkoga pokreta Vitomir Korać iz Šida, te čizmar Forišković. također iz Šida, a još više obzirom na okolnost da je socijalno-demokratskoj stranci pristupio Dr. Franko Potočnjak, koj će sigurno razviti žestoku akciju, držim da će se jamačno i opet pokušati da se pokrene socijalističko pitanje u Sriemu, te polagano pripravlja teren za buduće saborske izbore, pak ću stoga danom sgodom imati čast Preuzvišenomu Gospodstvu Vašemu ustmeno izvjestiti o preventivnim mjerama, koje mi se ukazuju neobhodno potrebne za zapriečenje eventualnoga takvoga pokreta. U Vukovaru, 26 veljače 1899

Original, DAZ – VH, 6r. 1077 Pr.

222

Na poleđini: Velem. gosp. gradonačelniku Mošinskomu u Zagrebu Kr. županijska oblast u Vukovaru izvestila je ovamo da upitni Gruić, koji je glasom kratkim putem ovamo podneseno obaviesti bio u Zagrebu, (piši dalje iz podneska od . . .). Ako bi koji od rečene dvojice u Zagreb došao, neka pp. smjesta proti njima u smislu postojećih propisa ureduje. (Nečitljiv paraf) Objašnjenje: Dr Franko Potočnjak, opozicioni poslanik, nije bio pristupio Socijal-demokratskoj partiji, i ova netačna tvrdnja izazvana je, verovatno, njegovim odbrambenim govorima u korist proganjanih socijalista.

Zagreb, 31 marta 1899 Policiska uprava telegramom javlja podžupanu u Vukovaru, da će i jedan socijalista iz Srema poći na kongres socijal-demokratske partije u Budimpešti.

Na uskrs obdržavati će socijalisti kongres u Budapešti. Pouzdano doznao sam da će i jedan sriemski socialista poći tamo, i to navodno Jokić Nikola iz Šida, ili Nešković Gavro iz Tovarnika.

Koncept, DAZ – VH, br. 1652 Pr.

Vukovar, 1 aprila 1899 Podžupan Jurković vladi u Zagrebu – o preduzetim merama da se spreči odlazak pretstavnika sremskih socijalista na kongres u Budimpešti.

Usljed visoke brzojavke od 31 ožujka t. g. broj 1652 Pr. čast mi je najpokornije izviestiti da sam još noćas izaslao u Tovarnik i Šid ovooblastnog akcesistu Vukelića sa nalogom na obć. upravitelja u Tovarniku, odnosno kotarskoga predstojnika u Šidu, da Gavru Neškovića, odnosno Nikolu Jokića zaustave za slučaj ako bi htjeli odputovati, pošto se, kao sumnjivci, stojeći pod redarstvenim nadzorom, ne smiju od kuće udaljiti bez oblasne dozvole, a da koli na njih, toli i na ostale socijaliste oštro pripaze, kako nebi mogli odputovati. Akcesista Vukelić, koj se je jutros u Vukovar povratio, izviestio mi je da je Gavro Nešković zatečen u krevetu bolestan od otekline na vratu te da se po tom neda ni zamisliti da bi on mogao kamo putovati. Isto tako nađen je u Šidu, spavajuć u svojoj kući, Nikola Jokić, koji je, međutim, veće sigurnosti radi, pritvoren do preko uskrsnih blagdana. Na sve osobe ,koje su se izticale prigodom zadnjega socijalističkog pokreta pripaziti će se najstrožije, a imenito na kolodvorima u Tovarniku i Šidu vršiti će se najtočnija kontrola.

223

Da pako nebi možda koji socijalista ipak umaknuo te sjeo u vlak na kojoj drugoj željezničkoj stanici, odredio sam da vukovarski kotarski predstojnik Virag danas i sutra izađe na stanicu u Borovu za svaki u Budimpeštu idući vlak, te pregleda sve vagone. Za slučaj ako bi se nalazio u vlaku koj sa voznom kartom za Budimpeštu proviđeni ratar iz ovih krajeva, te se ne bi mogao legitimirati po kojem poslu onamo putuje, biti će isti zaustavljen i odpraćen u zavičajnu obćinu. Prema tomu držim da na kongresu u Budimpešti neće biti prisutan ni jedan zastupnik sriemskih socijalistah.

Original, DAZ – VH br. 1670 Pr.

Vukovar, 3 maja 1899

Podžupan Jurković izveštava bana da je 1 maj protekao u miru na celom području Sremske županije.

Čast mi je Preuzvišenosti Vašoj visokoga znanja radi izvjestiti da je po glasu stigavših mi izvješća područnih kot. oblastih prošao dan 1 svibnja posve mirno u cielomu području Županije sriemske, te da nisu izbili na površinu ni najmanji znaci kakove socijalističke agitacije.

Original, DAZ – VH, 6r 2218 G1r.

100

Zagreb, 18 maja 1899 Pretsedništvo vlade zapovedništvu žandarmerije – da se u interesu javnog mira i poretka ustroji u Tovarniku žandarmeriska ekspozitura.

U interesu javnog mira i reda, od prieke je potrebe da se u mjestu Tovarniku, Županije sriemske, ustroji oružnička ekspozitura od tri momka, a u tu svrhu neka se snizi oružnička postaja u Šidu od 6 na četiri momka. Uslied toga poziva se pp. da u tom pogledu učini shodne odredbe, a učinjeno što prije ovamo izviesti.

Koncept, DAZ – VH, br. 1524 Pr.

101

Zagreb, 18 maja 1899

224

Pretsedništvo vlade gradonačelniku Zagreba – da se na zagrebačkoj železničkoj stanici uspostavi naročita kontrola nad socijalistima koji saobraćaju sa Sremom, specijalna pažnja da se obrati na sremske seljake.

Da se uzmogne točno motriti gibanje poznatih socijal-demokrata iz Sriema u pogledu njihove sveze sa zagrebačkim socijal-demokratičkim vođama, od nužne je potrebe da se na zagrebačkom kolodvoru uvede naročita točna kontrola nad poznatim socijalistima, koji odavle putuju sa brodskim vlakom u Slavoniju, poimence u Sriemsku županiju. Uslied toga poziva se pp. neka uputi dotičnog redarstvenog organa ili detektiva, da bezodvlačno, a ukoliko je to moguće još odmah sa kolodvora brzojavno obaviesti ob odlazku takovog sumnjivog individua toli županijsku oblast u Vukovaru koli kotarsku oblast u Vinkovcih, pošto su Vinkovci ulazište željezničkih putnika za Županiju sriemsku, te pošto kotarski predstojnik vinkovački imade u tom pogledu shodan nalog. Dotični redarstveni organ na ovdašnjem kolodvoru neka svrati svoju pozornost također i na dolazeće i odlazeće seljake iz Sriema, koji se mogu lahko prepoznati po nošnji, te se eventualna opažanja u tom pogledu imadu bezodvlačno priobćiti gore spomenutim oblastima u Vukovar i Vinkovce. Nadalje, poziva se pp. da nastoji pribaviti si fotografije zagrebačkih vođa socijalista, poimence Ancela, Potočnjaka, Pravice i Stevana Miličevića, te dade po 10 komada fotografija od svakoga načiniti na račun ove Kr. zem. vlade, i dotične fotografije ovamo podnese.

Koncept (u vezi sa aktom pod br, 100 ove zbirke).

102

Vukovar, 8 juna 1899 Župan Jurković banu – o nadziranju Koraća posle izlaska iz mitrovačke kaznione i potrebi da se, u interesu postojećeg reda u Šidu, omogući njegovo nastanjenje u Zagrebu, gde će biti i pod boljom prismotrom.

U posluhu visokoga naloga Preuzvišenosti Vaše od 30 svibnja t. g. broj 2705 Pr., čast mi je najsmjernije izvjestiti da je socijalista Vitomir Korać nakon pretrpljene kazni u kaznioni mitrovačkoj po glasu izvješća gradskoga poglavarstva u Mitrovici od 4 t. mj. broj 4 Pec., po istom poglavarstvu, dana 3 t. mj., pod sigurnom pratnjom odpremljen u zavičajnu obćinu Šid. Pod ./. privitim izvješćem od 6 lipnja t. g. broj 40 Pr. izvješćuje predstojničtvo Kr. kotarske oblasti u Šidu da je upitni socijalista stavljen pod vanredni redarstveni nadzor, uz dužnost da svake noći prenoćuje kod kotarske oblasti. Odredba ova daje se opravdati jedino okolnosti da je Vitomir Korać eksaltiran socijalista i glavni pokretač socijalističkoga pokreta u Sriemu godine 1895 i 1897, koj bi bezdvojbeno opet za malo dana pobunio šidske i okolne seljake, ako bi ostao bez nadzora, a naročito po noći. Po glasu primitom izvješću priloženoga zapisnika moli rečeni Korać da mu se izda inozemna putovnica, te izjavljuje da bi želio prebivati u Zagrebu, pošto bi u Šidu morao od gladi umrieti, jer mu se je obitelj odselila u Braziliju, a nitko ga u Šidu neće uzeti za pisara, dočim za nikakov drugi posao nije sposoban. Po nemjerodavnomu mnijenju mojemu, ne bi ga se moglo prisiliti da u Šidu boravi, već bi mu se moralo dozvoliti da si izabere domicil gdje ga je volja.

225

Nu i ne gledeć na to da mu se ne može uzkratiti da si u svietu nađe zaslužbu, bila bi najveća pogibelj za sada posve umireno seljačko žiteljstvo u Šidu ako bi Korać tamo stalno prebivao, jer seoska policija niti je kadra niti sposobna da nadzire potajno rovarenje takovoga fanatika kakov je Korać. Nasuprot, držim da ga najbolje i najsigurnije može nadzirati redarstvo zagrebačko, koje raspolaže izvježbanim i okretnim aparatom, a uz tolike ine još opasnije socijaliste moći će i nad upitnim Koraćem vršiti dovoljan nadzor. Usljed toga molim Preuzvišeno Gospodarstvo Vaše najpokornije, u interesu uzdržanja mira i poredka u mojoj upravi povjerenoj županiji, za visokonaklonu odredbu, da se Koraću ne čine zaprieke za boravak u Zagrebu. Ukoliko ni Preuzvišeno Gospodstvo Vaše ne bi blagoizvolilo inako odrediti, namjeravam uputiti kotarskog predstojnika u Šidu da Koraću dozvoli odputovati u Zagreb, ali da u smislu na Kr. županijsku oblast upravljene zamolbe gradskoga načelnika u Zagrebu od 5 t. mj. broj 313 Pr. istomu brzojavno saobći odlazak Koraćev u Zagreb, koj će odlazak kotarski predstojnik već tako udesiti da za isti ne budu saznali zagrebački socijaliste, te mu tako neće moći prirediti svečani doček. Obzirom na okolnost da mi je radi uzdržavanja sadašnjih normalnih odnošaja u Šidu mnogo do toga stalo da Korać što prije otiđe iz Šida, molim najpokornije Preuzvišenost Vašu za što žurniju – eventualno i brzojavnu – ovlast, da mogu kotarskom predstojniku u Šidu izdati upute u gorespomenutom pravcu.

Original, DAZ – VH, br. 2887 Pr. k br. 3012.

103

Vukovar, 16 juna 1899 Župan Jurković banu – urgira dozvolu za Koraćevo preseljenje u Zagreb.

Pokornim mojim izvješćem od 8 t. mj. broj 53 Res. imao sam čast Preuzvišenomu Gospodstvu Vašemu izvjestiti glede socijaliste Vitomira Koraća iz Šida, te smjerno zamoliti za visoku ovlast da mogu uputiti kotarskog predstojnika šidskoga neka Koraću dozvoli odputovati u Zagreb. Pošto je ostanak Koraćev u Šidu absolutno nemoguć, a prisilno deteniranje njegovo u Šidu po mom nazoru i nedopustivo, te pošto je međutim Dr. Franko Potočnjak u ime Koraćevo podneo utok na Kr. županijsku oblast proti odredbi strogoga redarstvenog nadzora i noćenja kod oblasti, pak pošto se bojim da bi dalnje otezanje u toj stvari imalo posljedicom da će Potočnjak u visokomu saboru interpelirati, a i po novina pisati, te oblasti ne bi kadre bile postupak svoj opravdati, molim pokorno za žurnu visoku odredbu u smislu mojeg uvodno spomenutog pokornog izvješća.

Original DAZ – VH, br. 3012. Pr.

104

Zagreb, 28 juna 1899 Pretsedništvo vlade županu Jurkoviću – da se Koraću dozvoljava preseljenje u Zagreb, gde će biti pod policiskim nadzorom.

226

Odnosno na tamošnje izvještaje od 8/6 t. g. br. 56/res. te od 16 lipnja t. g. br. 53 /Res. odpisuje se g. g. uz povratak komunikata, da nepostoje zaprieke da se Vitomiru Koraću dozvoli preselenje u Zagreb, čim će uzsliediti topogledno riešenje kr. žup. oblasti u Vukovaru na njegov utok uložen proti odluci kr. kit. oblasti u Šidu u predmetu redarstvenog nadzora. Uslied toga neka izvoli g. g. u tom smislu uputiti kot. predstojnika u Šidu, ter mu naložiti da dan odputovanja Koraća u Zagreb pravodobno brzojavno priobći grad. redarstvu u Zagrebu, koje se podjedno o tom obavještuje i upućuje da strogo bdije nad djelovanjem Koraća u ovograd. području. Primećuje se, ali, da to ne može priečiti, da će Vitomir Korać za slučaj ako bi se u Zagrebu tako ogriešio da se nebi mogo ovdje trpiti, da će biti natrag u nadležnu mu obćinu izagnan.

Koncept, (u vezi sa aktima pod br. 102 i 103 ove zbirke).

105

Zagreb, 28 juna 1899 Pretsedništvo vlade daje gradonačelniku u Zagrebu Mošinskom uputstva za sprečavanje eventualnih demonstracija pri Koraćevom dolasku u Zagreb i za uspostavljanje nadzora nad njim.

Veliki župan Županije sriemske izviestio mi je izvještaji od 8/VI t. g. br. 53/Res. te od 16/VI t. g. br. ad 53/Res. da je socijalista Vitomir Korać nakon pretrpljene kazni u zem. kaznioni u Mitrovici pod sigurnom pratnjom odpremljen u zavičajnu obćinu Šid, gdje se sada nalazi pod redarstvenim nadzorom, uz dužnost da svake noći prenoćuje kod Kot. oblasti. Pošto je ali proti topoglednoj odluci kot. oblasti u Šidu podnesen utok na Žup. oblast u Vukovaru, te pošto se odredba Kot. oblasti da Korać boravi stalno u Šidu ne bi mogla dovesti u sklad sa postojećim propisima morati će se Koraću dozvoliti da prema njegovoj želji odputuje u Zagreb, te si ovdje zaslužbu traži. Stoga se podjedno upućuje veliki župan Županije sriemske pa se Koraću, čim će biti spomenuti utok riešen, dozvoli odputovanje u Zagreb, te da kr. kot. predstojnik u Šidu dan i vrieme njegovog dolazka brzojavno priobći ovogradskom redarstvu. Što se g. g. savezno s ovostranim odpisom od 305 t. g. br. 2705/pr. priobćuje, uz poziv da shodne mjere poprimi, da prigodom dolazka Koraća u Zagreb ne dođe do demonstracija od strane ovogradskih socijalista, tim više što je za dan 5 srpnja t. g. pozvan pred ovdašnji kot. sud pod prietnjom dovedenja. Ujedno se p. p. poziva da izda shodne odredbe da se na njega ovdje strogo pazi, kako ne bi među ovogradskim žiteljstvom poveo agitaciju u socijalističkom smjeru.

Koncept, (U vezi sa aktima pod br. 102 i 103 ove zbirke).

106

Vukovar 19 jula 1899 Župan Jurković banu – o agitacionoj delatnosti Mate Gruića iz Tovarnika i širenju socijalističkih ideja preko lista „Srbin Zanatlija“ iz Sr. Karlovaca

227

Pozivom na visoki odpis od 18 svibnja t. g., broj 1524 Pr., a savezno sa mojim pokornim izviešćem od 16 lipnja t. g., broj 55 Res., čast mi je u privitku pod ./. podnieti Preuzvišenosti Vašoj izviešće Predstojničtva Kr. kotarske oblasti u Šidu od 12 srpnja t. g.. broj 68 Pr., u ovjerovljenom prepisu, skupa sa knjižicom pronađenom kod Mate Gruića iz Tovarnika, u kojoj su zabilježena imena raznih ljudi te iz raznih krajeva, za koje se sa sigurnošću predmnjevati mora da ih je Mato Gruić pobilježio, da s njima stupi u dodir radi širenja socijalizma. Tim izviešćem predložilo je rečeno predstojničtvo i pismo uredničtva ,,Srbin Zanatlija” iz Karlovaca, upravljeno na poznatog socijalističkog agitatora Foriškovića iz Šida, iz kojeg se jasno razabire šta je svrha tom listu, naime širenje socijalizma, samo dok si pribavi čim veći broj predplatnika. U pogledu širenja tog lista izdati ću shodnu uputu područnim kotarskim oblastima, dočim mi je podjedno čast glede neobhodno nuždnog i neprekidnog vršenja nadzora nad Matom Gruićem najpokornije zamoliti Vašu Preuzvišenost za visoku doznaku troškova za uzdržavanje jur namještenog redarstvenog povjerenika u Tovarniku.

Original. DAZ – VH, br. 3918 Pr.

107 Zagreb, 29 jula 1899 Pretsedništvo vlade patrijarhu Georgiji Brankoviću u Sr. Karlovcima – da se otkaže štampanje lista „Srbin Zanatlija" u Srpskoj manastirskoj štampariji, jer propagira socijalistička načela.

Došlo mi je uredovnim putem do znanja, da se u Srpskoj manastirskoj štampariji u Karlovcima tiska časopis imenom „Srbin zanatlija”, kojemu je smjer širenje socijalističkih načela. Pošto se taj list osobito širi među pučanstvom Županije sriemske, koje je i onako sklono i pristupno socijalističkim naukam, te pošto bi bilo u interesu reda i mira da se izdavanju i širenju po mogućnosti na put stane, čast mi je povjerljivo umoliti gg. za shodnu odredbu, kako bi se od strane Srpske manastirske štamparije u Karlovcih odkazalo, te uzkratilo uredničtvu ,,Srbina zanatlije“ tiskanje tog lista. Moleći g. g. da izvoli mogućim pospješenjem o svojih u tom predmetu učinjenih odredbah ubavjestiti, rado prihvaćam i ovu zgodu da g. g. izrazim svoje najodličnije veleštovanje.

Koncept (U vezi sa aktom pod br. 106 ove zbirke).

108

Zagreb, 29 jula 1899 Pretsedništvo vlade gradonačelniku Zagreba – imenuje osobe za koje postoji sumnja da su u vezi sa vođama socijalista u Šidskom kotaru.

Kako mi je dojavljeno, postoji temeljita sumnja da neki Franjo Brezovački u Zagrebu (Vlaška ul. 51), te Dragutin Vasić u Zagrebu (Ilica 29) stoje u savezu sa vođami socijalista u Kotaru šidskom, Županije

228 sriemske. Poziva se stoga g. g., da dotičnike neupadnim načinom dade pripaziti, te mi eventualne opažaje u svoje vrieme ovamo izviesti.

Koncept (U vezi sa aktom pod br. 106 ove zbirke).

109

Zagreb, 29 aprila 1899 Pretsedništvo vlade ugarskom ministru za unutrašnje poslove u Budimpešti – moli da se uspostavi nadzor nad Danilom Petrićem u Palanki, na koga se sumnja da održava veze sa socijalistima u Šidu.

Kako mi je do znanja došlo, postoji temeljita sumnja da neki Danilo Petrić u Palanki stoji u savezu sa vođami socijalista u Šidu, Županije sriemske. Čast mi je stoga umoliti g. g. da izvoli shodno odrediti, da se na rečenu osobu neupadnim načinom pripazi, pa da mi dobrostivo izvoli u svoje vrieme priobćiti eventualne opažaje. Koncept (U vezi sa aktom br. 106 ove zbirke)

110

Zagreb 29 jula 1899 Pretsedništvo vlade županu Jurkoviću u Vukovaru – o preduzetim merama za sprečavanje agitacione delatnosti socijalista.

Odnosno na tamošnji izveštaj od 19/7 t. g. br. 60/Res., priobćuje se g. g. uz povrat komunikata, da je podjedno zamoljen g. grčko-iztoč. srbski patrijarha metropolita u Karlovcima da izvoli shodno odrediti, kako bi se od strane Srbske manastirske županije odkazalo, te uzkratilo tiskanje lista ,,Srbin Zanatlija”. Podjedno se g. g. poziva da izvoli dati neupadnim načinom pripaziti na osobe spomenute u privitoj zabilježnici Mate Gruića iz Tovarnika, ukoliko iste borave u području Županije sriemske, dočim su glave inih u toj zabilježnici označenih osoba pozvane, odnosno one oblasti u području kojih se iste nalaze, da također na te sumnjive osobe neupadnim načinom pripaze. Konačno primećuje se da će glede doznake troškova za uzdržavanje jur namještenog redarstvenog povjerenika u Tovarniku sliediti posebna odredba.

Koncept (U vezi sa aktom pod br. 106 ove zbirke).

111

Sr. Karlovci, 7 avgusta (26 jula) 1899 Patrijarh Georgije Branković javlja banu – da je uprava Srpske manastirske štamparije otkazala uredništvu „Srbina Zanatlije“ dalje štampanje lista.

229

Odgovarajući na visokopoštovano zvanično pismo Vaše Preuzvišenosti od 29 jula 1899 br. 3918. Pres., imam čast s poštovanjem povjerljivo izvestiti Vašu Preuzvišenost blagohotnoga znanja radi, da je uprava ovd. Srpske manastirske štamparije otkazala uredništvu „Srbin Zanatlija“ štampanje lista, te se isti list ne štampa više u rečenoj štampariji. Primite, Vaša Preuzvišenosti, iskrenu izjavu mojega odličnoga poštovanja.

Original DAZ – VH, br.4166 Pr.

112

Zagreb, 15 februara 1900 Odgovor vladinog pretstavnika u Saboru na interpelaciju dr Franka Potočnjaka podnetu 5 februara 1899 povodom brutalnog postupka protiv osuđenih socijalista u mitrovačkoj kaznioni.

Odjelni predstojnik Vjekoslav Klajn: Visoki sabore! U 104 sjednici ovoga Sabora stavio je veleštovani gosp. zast. bakarski sliedeću interpelaciju (čita): ,,Čim opravdava Kr. zemaljska vlada brutalni postupak kojim su u mitrovačkoj kaznioni izvrženi politički osuđenici, drugovi socijalno-demokratske stranke? Je li voljna izdati odredbu da se s mjesta izpusti iz samotnoga zatvora drug Vitomir Korać? Kako i čime kani nadoknaditi obitelji N. Narančića iz Marinaca, otca obitelji i hranitelja, koga je izgubila samo polag bezprimjerno surovoga postupka kaznionske uprave?" Na ovu interpelaciju neka mi je dozvoljeno da se malo obširnije izjavim, jer je gosp. interpelant u obrazloženju svoje interpelacije razvio mnogo toga u formi napadaja, na što moram ja u formi obrane da reflektiram. Tu ću biti s toga malo i obširan, jer je nuždno da prikažem i gosp. interpelantu i visokom Saboru neke unutarnje uredbe kaznionah, koje dielom, same o svojoj naravi, onemogućuju kojekakve izgrede, koje je on naveo, ili daju prilike da se izlieče. Velepoštovani je gosp. nar. zastupnik bakarski u svojem govoru navalio tako žestoko na upravu kaznionah, da bi se svaki čovjek morao sgražati kada bi bilo samo jedna desetina istina od onoga što je on u svojem po ratnom govoru iztaknuo, i da bi se svakom nesrećniku koji stupa preko praga kaznione morala doviknuti ona Danteova „lasciate ogni speranza“. Nu pošto sam ja, po svojem položaju, zvan da branim kaznioničke činovnike, koji u svakom pravcu svoju požrtvovnu dužnost savjestno vrše, to neka mi bude slobodno da najprije iztaknem da činovnici kaznionah ne postupaju s kažnjenici po svojoj volji, dapače po svojoj samovolji, kako je to izvolio predstaviti gosp. interpelant, već je za sve kaznione ove zemlje izdan strog naputak, u kojem su propisani svi pojedini koraci, koje smiju i kako jih smiju činovnici učiniti. Tako je u tom naputku ponajprije ustanova da se, čim bude kažnjenik dopraćen u kaznionu, imade predvesti pred upravitelja i ravnatelja kaznione, i da je ravnatelj dužan njemu predočiti da sada stupa pod stroge ustanove, koje u svakoj kaznioni iziskuju red i zapt, i ako bi se isti pokazao ili osornim ili lienim ili inače neurednim ili neposlušnim, da postoje stanovite disciplinarne mjere, koje se proti njemu motu i moraju izdati. Takvu poduku prima kažnjenik u prisutnosti zapovjednika straže i jednog stražara i često i drugih činovnika. Pošto su mnogo njih kod primanja prisutni, ne da se ni pomisliti da bi se kaznionički ravnatelj

 Dr. Franko Potočnjak.

230 ili upravitelj izderao na dotičnika i njega opsovao i eventualno mu se zagrozio načinom brutalnim bez svakoga povoda. Kada je primljen kaznenik u kaznionu, biva odpraćen najprije u prostor gdje se mora očistiti, ošišati i preodjenuti u kazneničko ruho, te se za tim mora u roku od 24 sata predstaviti kućnomu liečniku, koji ga je dužan ne samo točno pregledati, nego i o tom sastaviti zapisnik koji se čuva u zavodu, tako da se odmah konstatuje zdravstveno stanje njegovo, eventualno njegova sposobnost za rad, odnosno – što vrlo često biva – izdaje se odredba da se dotični kaznenik odmah odpremi u bolnicu. Nakon primanja odprate kaznenika u samotni zatvor. U naših kaznionah ovršuje se kazan po irskom sustavu. Taj sustav počimlje tim, da kaznenik prvi dio kazni mora provesti u samici, i to barem osam nedelja. U samotnom zatvoru posjećuju kaznenika samo činovnici kaznenički i svećenici, a zabavlja se kaznenik, koliko može, radom. Ako znade koji zanat, dadu mu poslove zanata; a ako ne zna zanat, onda obavlja mehaničke poslove, kano na primjer čihanje perja, sortiranje sjemena itd. Kadkada, doduše, ne dosižu prostorije da mogu svi kaznenici sprovesti propisano vrieme u samotnom zatvoru, te onda se naputak provede po mogućnosti. U naputku je predviđeno da se može samotni zatvor skratiti, i to u slučaju ako liečnik drži da bi bio samotni zatvor škodljiv zdravlju kaznenika, kao što se i može samotni zatvor iz disciplinarnih obzira i produljiti. Kada kaznenik dovrši samotni zatvor tj. prvi dio kazni, prelazi on u skupni zatvor. Tu imadu dva odjeljenja, i to stroži zatvor i obični zatvor. U skupnom zatvoru nalazi se više kaznenika zajedno u jednoj spavaonici i u jednoj radionici i to po raznim kategorijam smješteno. Ako je moguće, imadu se lučiti mlađi kaznenici od starijih, i to oni izpod 24 godine od onih iznad 24 godine. Zatim imadu se razdieliti oni koji su počinili delikt u afektu ili su bili zavedeni od onih koji su promišljeno radili. Nadalje imaju se lučiti početnici, tj. koji su prvi put upali u zlo, od onih koji su priupadnici. Nu i ta klasifikacija ne da se, obzirom na nedostatak prostorija, strogo provesti, ali provađa se koliko je moguće. Nipošto se pako ne može dozvoliti kazneniku da si bira družtvo u kojem bi želio prebivati. Institucija državne uze, koju nalazimo u svim modernim kaznenih zakonih, ne postoji još kod nas. Pošto custodia honesta kod nas nije uvedena, i zato se politički delikventi ne mogu u nju odputiti, kako je to iskao g. interpelant. Dnevni red u kaznioni je strogo propisan. Na znak zvona moraju svi kažnjenici ustati. Pol sata imadu vremena da pospremaju svoje krevete i da se umiju. Onda dobivaju svoj zajutrak – prženu juhu – i onda se odpute na rad. Rad se ne obavlja od rane zore do mrkog mraka, kako je to tvrdio g. interpelant, nego kažnjenici imadu od pol dvanaest do jedan sat po podne odmor. To je ujedno vrieme za objedovanje. Poslie podne imadu opet odmor, i to od pol pet do pet sati. U 8 sati se rad zaključi. Radnici iz vrtova i kaznioničkih radionica se vraćaju u svoje spavaonice. Tamo imadu jedan sat vremena, da se zabavljaju izrađivanjem svojih školskih zadaća i mogu čitati, pisati i pristojnim načinom razgovarati se, dakako sve pod nadzorom. U devet sati ide se spavati i tu prestaje svaki razgovor. Za svakog kažnjenika je propisano da se bar jedan sat na dan mora kretati na čistom zraku tj. šetati. Kad i kako se te šetnje obavljaju, imade uprava kaznione odrediti u kućnom redu. Na blagdane i po nedeljah oslobođeni su radnici od rada. Tu se uzima na blagdane svake konfesije dostojan obzir. Na te dane svaki kažnjenik polazi u crkvu, ako takova obstoji, gdje se propovjeda i obavlja služba božja, a poslije se mogu kažnjenici odmarati i zabavljati. U svakoj radionici, pri svakoj šetnji, i u crkvi, i u školi, i u bolnici, vrše nadzor nad kažnjenicima stražari. Stražari su opet pod nadzorom nadstražara i kaznioničkih činovnika. Stražari su oboružani i to obično sa puškom ostragušom, a ne, kako je g. zastupnik Mažuranić rekao, sa starom kremenjačom, te paze na kažnjenike i strogo im je zabranjeno rabiti oružje. U instrukciji je točno propisano u kojim se slučajevima

231 smiju služiti oružjem. To je u slučaju bune, napadaja na osobu stražara ili njegova predpostavljena i u slučaju bjega. I tu su još dodane mjere opreza, da se po mogućnosti ublaži postupak, da se osujećuje bijeg, buna ili odpor. Svaki se slučaj uporabe oružja, ukoliko je tim tjelesno povrieđen kažnjenik, mora prijaviti nadležnom sudu, koji ima po svom izaslaniku provesti strogu iztragu i onda predmet rešavati po predlogu javnog tužitelja. Rezultat takve iztrage mora se prijaviti Kr. zem. vladi. I glede karnostnih kazna ne smiju upravitelj i nadzornici kazniona postupati po svojoj volji, te su karnostne kazne u § 82 naputka strogo propisane i po mjeri i po trajanju. Svaka takova kazna mora se ubilježiti u osobnik dotičnog kažnjenika i u posebnu bilježku, a to je sve podvrgnuto kontroli, kad sa strane zemaljske vlade dođe. S druge strane ima svaki kažnjenik pravo pritužiti se proti protuzakonitom postupku budi kojega stražara, ili kojega činovnika. Stražar je svaki dužan predvesti kažnjenika dojdući dan na raport pred glavara kaznione, koji onda stvar iztraži, ter izdaje potrebitu odredbu. Ako stražar uzkrati kažnjeniku ovo predvedenje, onda ima pravo kažnjenik prigodom šetnje. ili u radionici, ili u spavaonici, s kojim se kaznioničkim činovnikom sastane, stvar prijaviti, a taj činovnik mora dalje prijavu učiniti. Kad dolazi izaslanik Kr. zemaljske vlade u kaznionu, što svake godine bar jedanput biva, onda mogu kažnjenici svoje molbe i pritužbe i njemu podnesti. To biva obično u toj formi, da vizitator obilazi sve prostorije kaznione, samotne zatvore, skupne zatvore, radionicu i bolnicu, te prima od kažnjenika legitimaciju, koju svaki kod sebe drži, pak se onda po redu, kako su se prijavili predvode pred vladinog povjerenika, koji prima njihove molbe i pritužbe, odredi, što je shodno, te dotični dobije glede toga odluku. Ovo preslušavanje biva na samom u četiri oka; tu nema niti stražara niti kaznioničkog činovnika. Prigodom takove vizitacije prati vladinog izaslanika jedan izkusan viši računarski činovnik, koji ne samo da škontrira blagajnu nego i podvrgava strogom izpitu svu upravu, sav rad kaznioničkih činovnika i povjerenik podnaša o tom uspjehu svoje izvješće preuzv. g. banu. Obskrba kaznione mitrovačke jest upravo uzorna. To se vidi odtuda, što nije opskrba kazniona povjerena kojemu poduzetniku, nego ju obavlja kaznionička uprava u vlastitoj režiji. To biva tako, da se u kaznioničkom vrtu uzgaja povrtlje, na kaznioničkom polju siju žitarice, kukuruz i krumpir, repa i t. d. Dobiveno žito samelje u mlinu, koji stoji na razpolaganje kaznioni, zatim se od brašna izpeče kruh po kažnjenicih u pekarni kaznioničkoj. Ujedno se od seljaka nabavlja blago, koji ga sami nude kaznioni na prodaju, te u koliko je koje goveče mršavo, još se neko vrieme tovi, onda se zakolje u kaznioničkoj klaonici po kažnjenicih, koji svu hranu prirede za užitak. Kod izdavanja hrane vodi se kontrola po jednom kaznioničkom činovniku, po zapovjedniku straže; po stražaru se točno propisani obrok preda kažnjenikom i hrana se pod nadzorom istoga činovnika, nakon što je liečnik pregledao i potvrdio, da je zdrava, razdieli među kažnjenike. Činovnici u zavodu imadu i kod nas, kao što to svuda po svietu biva, pravo, da živežene predmete dobivaju iz zaliha zavoda pod onu cienu, po kojoj su zaračunati zavodu. To je razumljiva stvar ne samo gledeć na samoću kazniona, nego i što se tim hoće zapriečiti svaka zloporaba. Ali to će mi svaki pravedan dopustiti da je onaj priekor, koji je mimogred dobacio g. interpelant kaznioničkim činovnikom, da kaznenici dobivaju samo odpatke, dočim se ono, što je bolje, na drugi način troši, neosnovan. Ako se uvaži da imade u mitrovačkoj kaznioni 850 kažnjenika, da kazniona obskrbljuje i uznike sudbenoga stola, kojih imade između 60–100, da veći dio stražara i majstora, kojih imade preko 80, dobiva obskrbu u kaznioni, onda se sigurno neće zamjeriti, ako dobije činovnik bolji koji komad mesa od preko 1000 obroka. Da se pako vidi kakav je jestvenik u kaznionama, da se opovrgne navod interpelacije da

232 kažnjenici dobivaju samo pljesnivu hranu, smrdljivo meso i kruh koji se sastoji od 3/4 mekinjah, biti ću slobodan priobćiti jestvenik, koji je propisan za kaznionu. Svaki kaznenik dobiva u jutro pol litre prežgane juhe sa sedam dekagrama kruha, o podne dobije dvoje jestiva: juhu i obično sočivo ili knedle i uz to 750 grama kruha, a za večeru dobije svaki kaznenik koji se radom bavi još jednu litru jela, bilo pažulja, bilo leće ili koruna, kukuruzne ili pšenične kaše. Osim ove hrane dobivaju svi kažnjenici triput u nedjelju govedsko meso sa čorbom. Kruh koji dobivaju kažnjenici načinjen je iz 20% kukuruznog, 40°/o raženog i 40% pšeničnog brašna. Zrnje je, kako se kaže, ujedno usamljeveno i zato imade tu doduše mekinja, ali moram upozoriti da takav kruh kao što ga uživaju kažnjenici dobivaju i vojnici u Francezkoj i da se preporuča kao osobito tečan i dobar, a ja moram priznati, da ja, kadgod posjetim koju kaznionu bilo u Gospiću, bilo u Mitrovici ili Lepoglavi, upravo se naslađujem tim kaznioničkim kruhom. (Zast. dr. Derenčin: ali to je pogibeljno. – Zast. dr. Frank: Doći će ih sve više u kaznionu. – Zast. dr. Potočnjak: Dobit će apetit ljudi na kaznione.) Mislim da neće, jer što se u kaznioni traži to je izdašan rad. Na to se i najviše tuže kažnjenici kad dođu pred poverenika, da prenaporno moraju raditi. Nikada nisam čuo, osim od pojedinaca, pritužbe na hranu, i to ponajviše od kaputaša, koji su običavali kod kuće dobro živiti. Tima se dakako knedli ne dopadaju, niti im je kruh dosta biel, niti kupus dosta začinjen itd. Ako spomenem okolnost da je zdravstveno stanje kažnjenika u mitrovačkoj kaznioni puno povoljnije nego li zdravstveno stanje slobodnog pučanstva u istom gradu; ako spomenem da mi imamo od svih kažnjenika samo 3°/o u bolnici i od kojih dobar dio bude dopraćen bolestan u kaznionu, to biva jasno da se takav rezultat nebi mogao postići ako bi se kažnjenikom davao plesniv kruh i smrdljivo meso. Visoki sabore! Ja ću nakon obćenitih tih opažanja preći na one konkretne slučajeve, koje je izvolio iztaknuti veleštovani gosp. zastupnik bakarski. I to ću najprije baviti se sa slučajem kaznenika Vitomira Koraća. Isti Vitomir Korać rođen je Šiđanin i izučio je trgovinski zanat u Beogradu i ovom sgodom upoznao se s literaturom arhimandrita Pelagića i kad se povratio kao odvjetnički pisar u svoju domovinu, nastojao je ne samo ove brošure Pelagićeve širiti u narod, nego je organizirao i sastanke, u kojma ih je onim koji su neuki u čitanju, pročitao i protumačio sadržaj tih anarhističkih brošura. On je organizirao i nekaki pokret u seljačtvu i sabirao u to ime i prinose i gledao je što više dobiti pristaša. Sadržaj tih brošura je najradikalniji anarhizam. Spisatelj u svakoj tih brošura opetuje ista načela, samo u drugoj formi, i udešava jih za praktično shvaćanje naroda. Ta načela jesu: Seljačtvo je isključivi vlastnik grunta, stoga valja dieliti imanja vlastelina i crkvena dobra i državna i obćinska po volji seljaka među njih; popove i činovnike treba protjerati, vojske ne treba, sudove ne treba, svako selo će sebi suditi; porez se ukida itd. Da su to načela vrlo pogubna za naše naivno seljačtvo, koje je pripravno ono vjerovati što mu godi, to se je tom prigodom pokazalo, jer su se za neko vrieme te agitacije pojavili nemiri i odpori proti oblastnim organom, i kad se je stvari išlo u trag, vidjelo se je da je pokretač bio Vitomir Korać. To je bilo oko 11/2 godine prije izbora. (Zast. dr. Derenčin: Onda ste se tek sjetili socijalizma.) Kad je Vitomir Korać svoju prvu kaznu odsjedio, vratio se kući i onda se je vidjelo da je dosta osamljen; imao je nekoliko propalih seljaka i majstora uza se, ali je gledao koneksije naći sa pristašama radničkog stališa, sa socijalisti u Zagrebu, ne znam komu se je nudio, ali faktum je da je neposredno prije izbora ta koalicija bila stvorena. Oni radnici koji su kanili dobiti koji mandat u saboru bili su pripravni narod zavesti u svoje kolo. Svakomu će biti shvatljivo da načela po kojima postupaju radnici ne mogu se u sklad dovesti sa agrarnom revolucijom koju je širio Vit. Korać, ali i socijaliste su sa svoje strane svoja načela priobćili narodu i

233 pripravili ga tim na izbore. Onda je po drugi put bila oblast upozorena, pak je one agitatore, koji su agitirali u Sriemu, kao i one koji su prije radili, stavila pred kazneni sud i bili su radi bune suđeni. Skoro istodobno buknula je u raznih mjestih Vinkovačkoga kotara formalna buna: zvonilo se zvonima, seljakom se je priobćavalo da je nastalo vrieme diobe, priobćavalo im se da su neki njihovi drugovi u zatvoru, i hrpimice su išli da svoje drugove oslobode silom. To je bio plod apostola Vitomira Koraća. Tu je dosta znatan broj tih zavedenih nesretnika došlo pod kaznenu iztragu i bio po osječkom sudu odsuđen. Od ovih jedan vođa bio je suđen na godinu dana i imao je poći u mitrovačku kaznionu: Narančić. Nu ja ću se međutim vratiti na neke objede, koje nam je priobćio veleštovani g. zastupnik glede postupka proti Koraću tečajem iztrage. Objedio je naime državnoga odvjetnika dra Salaja, da se je on Koraću zaprijetio da će ga mrak pojesti, da će biti više mučen nego li Kristuš na križu i takove slične stvari. Ja sam se nakon interpelacije obratio na dr. Salaja, koji mi je bio poznat doduše kao energičan državni odvjetnik, ali, kao čovjek u svakom pogledu uzoran, uljudan, i on ovu objedu označio kao prostu varku, kojom si je taj Korać htio valjda steći naslov mučenika. Međutim, dobacio je g. interpelant to vladi da je isti državni odvjetnik bio promaknućem nagrađen. Ja g. interpelanta mogu uvjeriti da je dr. Salaj umro u istoj časti u kojoj je u Mitrovici služio. I proti tomu se pritužio g. interpelant, da se u prvo vrieme dopustilo ovim iztraženikom, koji su radi bune bili kod mitrovačkog sudbenog stola uapšeni, čitati novine i kojekakove knjige,. a poslie najedanput, kad se vidjelo da se tim blagim postupkom ništa ne može iz njih izvabiti, da se strože postupalo, da su im konfiscirane knjige i novine, tako da su ti inteligentni ljudi bili prikraćeni i u onom što im zakon dopušta. U tom pogledu sam se uvjerio da je u prvom početku spomenutim okrivljenicima bilo dopušteno čitanje. nu nakon nekoga vremena opazilo se je da se uviek nastoji između njih od jedne sobe u drugu knjige izmjenjivati, odnosno da ono što su jedni čitali traže drugi. Stvar ova bila je napadna, pa se išlo tomu u trag da za čitanje upotrebljavaju kao priliku da međusobom obće i da si priobćuju viesti i da pogrde oblasti. To su činili tim, da su rieči koje su htjeli saobćiti piknjama povrh pojedinih slova označili tako da je onaj koji je bio upućen u njihovu tajnu mogao čitavo to obćenje odkriti. To je bilo razlogom da se obustavila dozvola čitanja. Gospodin je interpelant naveo dalnji konkretni slučaj socijalista Ancela, koji se je snubio u mitrovačkoj kaznioni. Ja doduše moram tomu kazneniku dati svjedočbu, da se je, uvidivši kamo je došao, u početku vladao vrlo dobro, da je bio radin, da je bio pače prije vremena pušten iz samotnoga zatvora i, pošto je bio vješt stolarskom zanatu, bio je vrlo uspješno upotrebljen u stolarskoj radionici. Nu jednog dana je bio na šetnji s drugim kaznenicima, kada su dovežena jedna kola sa žitom. Ta kola stajala su kod skupnoga zatvora, gdje je postavljena jedna sprava, po kojoj se žito u žitnjak, štono je pod krovom, digne i tamo sprema. Onaj nadstražar, koji je bio postavljen da primi žito, pobrinuo se je za to da se vreće postave iz kola na ploču 3 koraka daleko, a ne 300, kako je navađao g. interpelant, da se može žito iztovariti. To nije velik posao i pozvao je na to kažnjenike, koji su se slučajno šetali. Najedanput se tu uzprotivio Ancel i upitao nadstražara – Znate vi tko sam ja? – a ovaj ga, dakako, u svojoj žestini ćušnuo. Taj postupak vlada ne odobrava. Ancel se je prijavio kod raporta i dotični nadstražar bio je disciplinarno kažnjen, ali je ujedno ravnatelj kaznione spočitnuo Ancelu, da ubuduće svojim nespretnim i surovim ponašanjem ne izazivlje i daje povoda ovakovim izgredima. Sada dolazi na kažnjenika Lapuha, također socijalist, koji akoprem je samo imenom spomenut od gospodina interpelanta, ipak čini se da je najveći povod interpelaciji. Isti Lapuh, slagar po zanatu, bio je

234 dopraćen u mitrovačku kaznionu sasvim grozničav, jer je dosta dugo bio u iztražnom zatvoru i taj čovjek, ionako slabašne naravi, trpio je na malariji, koja se s nikakvim liekom izlečiti nije dala. Kućni liečnik predložio je da bude ovaj kaznenik oprošten od napornog rada, osobito nadničarskoga, i tako je on upotriebljavan više za kojekakve male službe u pisarni i u obrtnom skladištu zavoda. Tom sgodom dolazio je u dodir s mnogim kažnjenicima, i valjda iz zahvalnosti što je cielo vrieme dobivao bolničku koštu i što se je s njim postupalo kao s jajetom, kad se je dostao slobode, pripovjedao je u ,,Arbeiterzeitungu” ono isto i još više što je nama ovdje saobćio gospodin interpelant. Prelazim na Narančića. Gospodin interpelant tvrdi da je isti Narančić, socijalista iz Marinaca, bio mučen zločestom hranom i gonjen po kaznioničkim poljanama i zlostavljan dok nije pod udarcima kundaka umro – i pita kako će zemaljska vlada odštetiti njegovu obitelj? Po iztrazi koju sam u tom pogledu poveo, izpostavila se je stvar ovako: Narančić kad je došao u kaznionu bio je miran kao janje, nije nikada dao povoda ni tužbi, ni disciplinarnoj kazni, ali označen je bio po kućnom liečniku kao sposoban samo za manje naporan rad. Zato je on poslie samotnoga zatvora bio opredieljen u užarsku radionicu, te je imao predivo i kudilju čistiti i sortirati. To doduše nije naporan rad, ali je liečnik već kod primanja konstatirao da je Narančić na plućima tuberkulozan, i kad se je isti pritužio da ima kod užara mnogo prašine, pa da on jako kašlje, moleći drugo opredieljenje, poslao ga je upravitelj po savjetu vrlo humanoga liečnika na pustaru Novo Selo, gdje je imao manje radnje u vinogradu obavljati, kao vezanje i čišćenje loze, a nikakav naporan rad. Ali uzprkos tomu što je on na svježem zraku bio po čitav dan, pogoršalo se je zdravlje njegovo tako, da je za neko vrieme morao biti povraćen s nekakvom lijavicom u kaznionu, dotično u bolnicu kaznioničku, gdje je lječnik konstatovao da ima izim tuberkuloze pluća još i tuberkulozu crieva, i ova bolest bila razlogom njegove smrti. Da to nije izmišljeno, kako je g. interpelant izvolio spomenuti, dao sam si dobaviti prepis zapisnika o liečničkom motrenju kažnjenika, gdje je stanje od vremena kako je kažnjenik dopraćen u kaznionu do smrti sasvim točno opisano i potanko opravdana je lječnikova diagnoza. Pošto uprava kaznione nije ništa učinila što bi mogla dati povoda da se tu budi proti komu postupa, ne može ni zemaljska vlada obitelji Narančićevoj, koja je uostalom zadruga, nikakve odštete dati. Još jedno moram spomenuti. U kaznioni bio je činovnik kojem je bilo dugo čekati na promak. Ovaj je tražio – bar ima opravdanih razloga sumnji, – nekakav savez s kažnjenicima koji su prije u građanskom životu igrali neku ulogu, da pomoću njihovom sruše upravitelja. Tako je bio u kaznioni jedan kažnjenik, koji je bio ne samo oštetio svoju rodbinu i sav svoj imetak potratio, a na posljedku kao poštar 20.000 for. era[r]skog novca pronevjerio, imenom Kobasica. Taj čovjek nije se prigodom godišnje vizitacija pritužio kod mene kao vizitatora. No kad sam ja bio otišao, onda je on počeo opisivati sve opačine koje su se dogodile u kaznioni od njezinog postanka, ne naznačiv ni vremena ni imena. Materijal pobirao je on dielom od činovnika, dielom od kaznenika, napisavši čitavu libelu, koju je bio poslao pojedinim poslanikom saborskim, jednom odjelnom predstojniku i nekim ličnostima koje bi mogle stvar u javnosti oglasiti. Ja sam dobio također jedno pismo i osvjedočio se da je rabio papir kaznioničke pisarne i uvjerio sam se da tu mora biti nekakav savez između njega i kaznione. Usljed toga odredio sam iztragu, i dok se iztraga vodila on je bio u samotnom zatvoru. Rezultat te iztrage bio je negativan, nije se išlo u podpuni trag, nego su se uzgredice kojekakve druge stvari odkrile. Spomenuo je gosp. interpelant i posjet preuzv. gosp. bana i predstavio je taj posjet pred visokom kućom kao da je to bila nekakova parada već unapred urečena. Ja moram istini za volju priznati, da taj posjet nije bio vizitatorske naravi u tom smislu da izpituje tegobe kažnjenika, nego je imao drugu svrhu. Pošto je 3–4 godine prošlo odkako se kupio grunt za kaznionu, odkada se ista gradila, ja sam zamolio preuzvišenog gosp. bana da se jednom lično osvjedoči u što se zemaljski novac troši i da li

235 odobrava način organizacije rada i način kako se kod gradnje postupalo. Ovom sgodom pozvao sam nekoliko saborskih poslanika, koji su nas pratili i usljed te pratnje bilo je uputno da se skrbi za ono što je potrebno za dovoz i za ostale prilike. Preuz. gosp. ban posjetio je onda zavod, pustaru novoselsku, radnike, bolnicu i samotni zatvor. Istina je i to, da mi je odmah kod dolazka javio upravitelj kaznione da se je među kažnjenicima pojavio neki pokret, čim su doznali da će preuzvišeni g. ban doći, te da mu se je prijavilo da se socijaliste spremaju na nekakav škandal. Koji su to, nisu kažnjenici priobćili, nego su samo prijavili da se preprieči izgred. Upravitelj je kaznione odredio da na dan posjeta budu kažnjenici ostali u samotnom zatvoru. I to sam odmah pri dolazku javio preuzvišenom g. banu, i odobrio sam taj oprezni postupak, i uistinu sve je liepo prošlo. Istina je da kažnjenički upravitelj ima puno muke, da zavodu dade dobre, valjane i uljudne, a ipak stroge stražare. A takova neprilika biva osobito kod mitrovačke kaznione, jer se na tu težku, napornu i odgovornu službu ne odvažuje nitko koji može gdje drugdje naći kruha; zato je naravno da se kod svake godišnje vizitacije pojavljuju čini koji su protupropisni i da se tečajem godine kod raporta često tuže kažnjenici, da ih stražari opsuju i da surovo s njima postupaju, da jih guraju itd., pa je često radi toga gdjekoji stražar i kažnjen. Od onih koje je naveo g. interpelant u svojoj interpelaciji, veći je dio iz kažnjeničke službe odpušten, ili, ako je bio izgred manji, dobio je drugo opredieljenje. Nu ujedno povodom te interpelacije istražio sam sve one slučajeve gdje koji kažnjenik bio je ranjen, i kroz 17 godina dogodila su se četiri slučaja tjelesne ozlede i jedan slučaj smrti u mitrovačkoj kaznioni, i to povodom bjega ili povodom odpora. U četiri slučaja zaključio je sud da je sasvim po propisima uporaba oružja opravdana, a u jednom slučaju predložilo je državno odvjetničtvo da nema doduše povoda kaznenom progonu, pošto ne predleži delikt, nu pošto je dotični nadstražar pogrešio proti inštrukciji, da se disciplinarno ima proti njemu postupati, što je u istini i učinjeno. Nu kako je kažnjeničkoj upravi vrlo težko naći valjanih stražara, tako je težko i zemaljskoj vladi naći za ovu napornu i požrtvovanu službu dobrih činovnika. Tako biva da mi u kaznioni uviek pokuse pravimo, i kada vidimo da činovnik, koji je u najnižoj kategoriji namješten, ili nije uztrpljiv, ili surov, ili sam ne poznaje discipline i reda, moramo ga maknut i namjestiti boljega. Ali oni kažnjenički činovnici, koji su ustrajali u toj službi i osiedili u njoj, požrtvovano podupirući kr. zem. vladu u njezinim težnjama, da što humanije i što savjestnije postupa pri ovršivanju kazne, da trošak za te zavode svedemo na minimum i da namirimo upotriebljavanjem radne snage bar jedan dio ovoga troška zemlji, s takovim činovnikom, koji savjestno podupire kr. zemalj. vladu, koji uztrajno i upravo bezprimjernom požrtvovanošću rade, valjalo bi javno priznati njihovu revnost, a ne kuditi ih na temelju informacija izmišljenih, lažnih i zlobnih osvada odpuštenih kažnjenika. Ja sam svršio i molim da vis. sabor izvoli primiti moj odgovor na znanje. (Na desnici: Živio!) Predsjednik: Rieč ima g. interpelant, da se izjavi o odgovoru vis. vlade. Zast. dr. Franko Potočnjak: Gospodo! Meni je kao negdašnjemu advokatu iz prakse poznato, da su kod loših parnica odgovori dugački, da su daleko dulji nego kod dobrih, a svakako u obratnom razmjeru sa tužbama. (Odjelni predstojnik Vjekoslav Klajn: Slab argumenat.) Presv. gospodin odjelni predstojnik rekao je da će on u razmjeru prema mojem obrazloženju biti i u svom odgovoru dug. Nu kako ja vidim, on je daleko prevršio veličinu moga razlaganja. Ja ću po mogućnosti, prateći u koliko sam zahvatio iz toga obsežnoga razlaganja, nastojati da prikažem, ukoliko se suglasujem sa odgovorom presv. g. predstojnika i ukoliko opet po mom shvaćanju ne stoje navodi što ih je ovdje g. odjelni predstojnik naveo.

236

Tako dok sam slušao, bez zamjere rečeno, ovo instruktivno razlaganje o ustroju kaznione mitrovačke, o cielom onom ambientu u toj kaznioni, nekako mi se sama sobom nadala misao, kao da je to agitacija za ovu kaznionu. Skoro bih rekao da je presvietli g. predstojnik htio dokazati bolje odnošaje u kaznioni nego ih mi vani imamo, (Odjelni predstojnik Vjekoslav Klajn: U zdravstvenom pogledu!) jer kad bi se vršilo sve onako, kako je presv. g. predstojnik kazao da se vrši u zidinama te kaznione, ja otvoreno kažem, kada bi se to sve tako vršilo, da bi ja želio da tako dobro uređeni odnošaji u cieloj zemlji zavladaju, da čitava zemlja postane jedna mitrovačka kazniona, u kojoj bi naš sviet puno bolje živio nego sada živi. (Smjeh. Zast. Stevo Vasin Popović: Samo mi nećemo da budemo zločinci.) Ja sam govorio o životu u kaznioni mitrovačkoj. Ali ja moram da na pravu mjeru svedem istinitost navoda presv. g. odjelnog predstojnika, jer ako on iztiče i naglasuje da su informacije koje ja imadem pogrješne, to, ukoliko ja mogu da se i sada još oslonim na te iste informacije i ukoliko moram da, obzirom na samu ovu stvar, iztaknem što mi je služilo povodom interpelacije: moram kazati, da niti nakon odgovora presv. gosp. odjelnoga predstojnika nisam dobio uvjerenja da je sve tako krasno, dično i tako nedužno. Ja ću, jer sam tako shvatio govor presv. gospodina predstojnika, da, naime, on sve navodi o obćenitim ustanovama koje vladaju u zavodu, pa to da imade da bude odgovorom na moju interpelaciju, ma da nije izravno spomenuto, ja ću prema tome udesiti ovo nekoliko rieči koje ću u tom da upotriebim. Navađa se sa strane visoke vlade, da je kod prvog koraka kažnjenika u kaznionu da im se dade neka poduka kako se imadu ponašati i da im se dade neka skica onoga što ih čeka. Još je kazao g. odjelni predstojnik da to ne biva nikada po samom direktoru, nego da su prisutni bili stražari ili drugi činovnici. Drugim riečima to znači, da se presv. g. predstojnik izvolio pozvati na svjedočanstvo, znači da imade svjedoka koji će potvrditi da nije onako kako se navađa u obrazloženju interpelacije. Ja sam to shvatio kao da je odbijanje moga navoda: da se je reklo kažnjenicima kod njihova pristupa: Vi derišta, ako se ikakav nemir dogodi, vi ćete biti prvi koji ćete biti strieljani. Da ovo nije nikakva čovječanska opomena, to ne treba da ponovo dokazujem i tumačim. Ali obćeniti navod, da se kažnjenici primaju pred svjedoci, pa u tom držati da je time odbijena moja tvrdnja da se je onako reklo ne može stajati, jer su to potvrdili sami kažnjenici, a ako će se ova izjava da suzbije, može se samo tako suzbiti, da se čuju i sami kažnjenici i da se konfrontiraju sa tim svjedocima. Dok se to ne učini, ja ne mogu vjerovati da ta izjava nije učinjena. Povodom prigovora što sam ga postavio, da su naime ovi kažnjenici 8 tjedana bili zatvoreni u samotnom zatvoru, izvoljeva presvietli gospodin odjelni predstojnik pozvati se na ustanovu kućnoga reda, po kojoj mora da to bude. To je uostalom presv. gosp. predstojnik izvolio i zadnji put iztaknuti, kad je prethodno na moju interpelaciju odgovarao. Da, priznajem, i ja sam znao za ovu ustanovu, ali ja sam već iztaknuo u interpelaciji da to nisu bili prosti zločinci, nego politički, a ja znam da u čitavom svietu vriedi velika razlika u postupku proti jednim i drugim kažnjenicima i ne mogu priznati da je bilo opravdano ovakav način upotriebiti, a proti ovim ljudima tim manje, jer ja i opet iztičem da su to inteligentni ljudi, neki i sa svršenom realkom, izpitom zrelosti, a najslabiji među njima barem: umije čitati i pisati, i postupa se baš tako s njima i isti upotrebljuje proti njima kućni red, koji proti najprostijima zločincima, palikućama i razbojnicima. Nekako mi se čini da je presvietli gosp. htio ovaj postupak bar donjekle opravdati tim što veli da nema posebnih prostorija u mitrovačkoj kaznioni, koje bi se mogle upotriebiti mjesto samotnog zatvora. Ne, pomanjkanje prostorija nije nikakav razlog da se ljudi na ovaj način primaju i da im se prvi pozdrav ovakav daje, kako sam spomenuo. Ako nema posebnih prostorija, mogao bi biti poseban postupak ljudski, koji zaslužuju ljudi koji se nisu ogriešili nikakovim teškim zločinstvom.

237

Gosp. predgovornik izvolio je suzbiti i ovaj moj prigovor, da su svi kažnjenici bili prekomjerno upotriebljavani za fizičke radnje, da ih se od rane zore do kasna mraka tjeralo na poljske radnje. Da to suzbije, izvolio se pozvati na propise koji vriede za taj zavod. Ja tih propisa nemam pri ruci, ali vjerujem da su takvi. Ja nisam govorio proti propisima, nego proti postupku koji je protivan tim propisima. To je činjenica, koju su mi potvrdili i danas će vam svi posvjedočiti, da su bili tjerani na posao načinom koji sam vam prikazao u interpelaciji. Niti glede toga ne mogu primiti izgovor Kr. zem. vlade. Govoreć o uporabi oružja u kaznioni mitrovačkoj po stražarima, ja sam izrikom naveo slučajeve u kojima su dotičnici prekoračili svoju dužnost. Ja konstatujem da moji navodi glede stražara Glodića i Regla stoje. (Odjel. predstojnik Vjekoslav Klajn: Ti su odpušteni.) Pogotovu nije suzbijan prigovor, da je Glodić pucao na ljude koji su se pokazali svladani i koji su bili voljni da idu zajedno u kaznionu. Presvietli gosp. odjelni predstojnik izvolio nam je ovdje navesti čak i jestvenik, koji propisuje što se ima davati za hranu kažnjenicima. Ja i opet stojim na istoj poziciji kao malo prije, kad sam govorio o propisima kućnog reda. Ja vjerujem da je jestvenik takav i da je sastavljen uz odobrenje vis. vlade, ali opet kažem, ja nisam govorio proti jestveniku, nego proti onomu, da se onako hrani kaznenike, kako sam naveo. Jestvenik propisuje što se ima davati, a praksa pokazuje kakovo je ono što se daje. A da je bilo zlo i vrlo zlo ono što se davalo ovim kaznenicima, to su, opet ponavljam, oni sami kazali; kakovo je bilo jelo koje je netko jeo, za to je kompetentan on reći, a ne onaj koji je napisao kakovo ima biti to jelo. (Odjelni predstojnik Klajn: Ako hoće istinu kazati.) Zato se istina sazna, ako se ljudi izpituju i konfrontiraju. Ja nemam razloga da branim Petra ili Pavla, i kada bi se izpostavilo da je neistina što sam naveo, ja bih sam prigovorio onima istim ljudima koji su me krivo informirali i odlučno bih im to zamjerio. Izvolio je dalje spomenuti presv. g. predgovornik, da je to uobće nemoguće, da se kaznenikom daje ovako loša hrana, jer da imade sama kazniona tolik posjed na kom može da proizvađa takorekuć svu hranu što joj je treba. Ja ne poznam gospodarstvo mitrovačke kaznione, niti uobće mitrovačku kaznionu i ne znam kako stoji s tim gospodarstvom. Ja ću dopustiti da bi u redovitom gospodarenju moguće bilo ono što kaže g. zastupnik vis. vlade. Ali ja držim da smo za to, jer imade gospodarenja i jer je moguće gospodarenje, da ne stoji prigovor da se je nekomu zlo dalo. Ali, kada je već taknuo tu tačku, ja ću samo nešto reći od onoga što sam čuo od kaznenika, koji su rekli da je istina da imade veliko gospodarstvo, ali da se ne radi onako kako kaže g. odjelni predstojnik. Ovo ne spada strogo na moju interpelaciju i neću da u mom protuodgovoru pobliže o tom govorim, ali ovim što sam rekao, držim da sam dovoljno dao povoda presv. gospodinu da iztraživa što je na stvari je li odgovara onomu kako se to gospodarenje njemu prikazuje. Ako se ne varam i koliko mi je ostalo u glavi, kano da je presv. gospodin rekao da se je uvjerio da je ovako kako on kaže, da se s kaznenicima postupa, i veli da se je osobno o tom uvjerio. Ja neću osporiti da g. odjelni predstojnik, došavši u mitrovačku kaznionu, našao je onako kako on kaže. Ja ću to dopustiti, ali ću pitati, nije li to zato, jer se znalo da će presv. g. predstojnik doći, pak se onda sve priredilo ad hoc. Ja ću kazati primjer iz moga djetinjstva, kako sam živio u konviktu polazeći gimnaziju. Ja sam bio pitomac jednog konvikta, koji je vrlo zlo hranio čitavu mladež, a među tima sam bio ja najmalkontentni, valjda već po svojoj naravi. Kako se je nezadovoljstvo među mladeži sve češće pokazivalo, a nekoji smo na sav glas izjavljivali nezadovoljstvo, da se umire rogopobornici, najedanput posjeti biskup konvikt, da nas nezadovoljnike svojim auktoritetom umiri. Mi nismo imali niti pojma o tom posjetu; ali smo najedanput opazili da se konvikt riba i čisti na sve strane, te da jednog liepog dana iz kuhinje ljepše miriši nego ikada drugda. U polovici našeg objeda toga dana dođe u konvikt presvietli biskup, komu su pred nama dali kušati od svega što mi jedemo, pa je onda držao grozomoran govor, u kom je kazao: kako se mi usuđujemo tužiti na jelo, kad se tako dobro hranimo, ter je dodao da bi on tako dobra i ukusna jela svaki

238 dan jeo i da bi sretan bio da svaki dan tako jede; a čistoća u konviktu da je takova, da se može sa poda jesti. Ovako može biti i sa kaznionama, kad se znade kada će nadzornik koju kaznionu posjetiti. Na ono što je kazao g. odjelni predstojnik glede Koraća moram da toliko osvietlim, pak kažem da ono što je presv. gospodin ovdje spomenuo cieli curiculum vitae Koraća konačno ovamo ne spada. Jer stoji li to ili ne stoji ne znam, jer ja nisam informiran o predživotu Koraća, ja samo kažem da stvar onako ne stoji po uzrocima agrarnoga pokreta u Sriemu. Ja samo to znam, a to mi je potvrdio poslje obrane kažnjenika sam branitelj njihov, da ovaj isti povod, koji je vodio sve pokrete kod nas, povod pokretu u Sriemu, a taj ima svoj izvor u nevolji; a samo je istomu pokretu dano drugo lice, jer su obćinski bilježnici izkazali takove strahote na osuđenike, o kojih isti nisu niti sanjali. Tu se je Koraću i drugim koješta podmetnulo. Uostalom, ja konstatiram da je moj navod o postupku sa Koraćem istinit; samo mogu upodpuniti presv. gosp. predstojnika, da je Korać faktično poslje interpelacije moje pušten iz samotnog zatvora i premješten u bolnicu. Ja bih mogao svršiti i izpustiv drugo; ali ovo hoću da iztaknem zato, jer se je pomenulo ime mrtvoga čovjeka. Ja sam spomenuo ovo što je kazao bivši državni odvjetnik dr. Salaj. Ja sam i poslie pitao samoga onoga komu je rečeno kazao, i on mi je potvrdio da je ovako kazao, pa me poreka nimalo u mojoj tvrdnji ne supreže, a ni to da je pokojni Salaj u novinama očitovao da to nije istina. Dok su živili obojica Korać i Salaj, moglo se je to ustanoviti, pak bi se onda vidilo da li ima Korać krivo, a on je to uztvrdio za njega živa. Ja sam toliko rekao, da ne bi na mene ostao odium, kao da se iza mrtvoga čovjeka skrivam. Što se tiče navoda povodom posjeta gospodina bana, ja mogu kazati toliko, da su osuđenici bili stavljeni u samice onoga dana i ne vidim razloga opravdanosti, koje je naveo g. odjelni predstojnik, jer u oči činjenice da je kazniona puna tolikih stražara, toliko činovnika, podvornika i svih mogućih zavodskih ljudi, da u oči te činjenice nije bilo straha, da bi se bilo ne znam što prigodom posjeta dogodilo, nego je razlog tomu bio samo taj, jer su se ovi ljudi zaista mislili potužiti gosp. banu, a da do toga ne dođe, što još najbolje ilustrira ovaj postupak, bili su zatvoreni u samotnom zatvoru. Gospodo! Ja ću radi toga što je vrieme dobro poodmaklo, izostaviti druge navode presv. g. odjelnog predstojnika, a s ovim, što sam rekao, obrazložio sam zašto ne primam odgovor zemaljske vlade na znanje. Predsjednik: Rieč imade presv. gosp. odjelni predstojnik za pravosuđe. Odjelni predstojnik Vjekoslav Klajn: Ja ću biti vrlo kratak. Moji svjedoci su stari, valjani, aprobirani u svim kaznionama već prokušani činovnici, a svjedoci g. dra Potočnjaka su odpušteni kažnjenici, pa kome će se više vjere pokloniti neka sudi visoki sabor, ali da ja nakon takovih u saboru izuštenih osvada konfrontiram činovnike sa kažnjenicima, to mi ne može niko imputirati, ako neću poremetiti sav red u kaznionah. Što se tiče primjedbe g. predgovornika, da se tu grade neka Potemkinova sela i da se za doček predstojnika što osobita pripravlja, moram primietiti da ja nikada ne posjetim kaznione zakazan, hrupim čas sa ove ili one strane i direktno se uputim s kolodvora u kaznionu; dapače je bilo slučajeva da je bio i upravitelj odsutan da sam ga morao dati tražiti. Ja gospodarstvo kaznione sa velikom pomnjom pratim i molio sam upravo prokušane gospodare, članove ovog visokog sabora, da se o tom uvjere, i bilo mi je sa svih strana izrečeno pohvalno priznanje polučenog uspjeha. Posjetili su kaznionu mitrovačku ugledni kriminaliste iz vanjskog svieta, a da se meni nisu ni prijavili, i ja sam prigodom kriminalističkog kongresa u Budimpešti molio da me gosp. saborski drug Dr. Šilović obavjesti ako bi tko htio posjetiti kaznionu, ali dotični vještak rekao je: da voli doći iznenada i uputio se je iz Biograda direkte u Mitrovicu. Taj vještak i viši sudci iz Srbije i Ugarske, svi posjetnici najpohvalnije su se izrazili o upravi kaznione. Tu imade samo jedan sud. Mi smo stvorili velikim trudom jedan zavod, koji je upravo uzoran, pa nije dobro da se taj zavod ovdje publici predstavi kao kakova griehota i sramota. Mi pošiljamo svake godine

239 našu pravničku omladinu u tu kaznionu, da vidi kako se tamo postupa, a sada da ona čuje da je to sve švindl, da je to sve neistina, da je to pripravljeno?! Ja ostajem pri svom stanovištu i pozivam g. interpelanta, neka samo jednom nenadano posjeti kaznionu; barem će se tako bolje uvjeriti da su sve njegove osvade neopravdane. (Zast. dr. Potočnjak: za to treba puno putnog troška.) Predsjednik: Prima li vis. sabor odgovor presvietlog g. odjelnog predstojnika za pravosuđe na znanje. (Prima se) Stenografski zapisnici Sabora kr. Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, 1897 do 1902, IV–1, str. 733–744.

113 Zagreb, 17 februara 1903 Pretsedništvo vlade poziva sve vel. župane da preduzmu mere protiv članova Glavnog odbora socijal- demokratske partije, ukoliko se pojave na njihovom području, i da se spreči širenje lista „Crvena Sloboda", naročito među seljacima. Glasom izvještaja zagrebačkog gradonačelnika od 4 veljače t. g., br. 61/Prs., zaključeno je u sjednici socijalno-demokratske stranke, obdržavanoj dne 1 i 2 veljače t. g. u Zagrebu, da se u Osieku, Varaždinu, Brodu, Karlovcu, Sisku te u svih većih mjestih u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji organizira socijalno- demokratska stranka i da se to organiziranje povjeri članovima glavnog odbora stranke, u koj su izabrane sliedeće osobe: Vilim Bukšeg, slagar; Đuro Bukšeg, stolar; Vid Osrečki, zidar; Stjepan Matačić, limar; Blaž Burkelc, krojač; Vitomir Korać, glavni vođa socijal-demokrata; Slavko Henč, stolar; Makso Cvetko, krojač; Eugen Demetrović, pravnik; Ljudevit Kovačić, stolar; a kao revizori: Lavoslav Bihalj, trgovački pomoćnik, Simon Vahs, tapetar, August Auer, stolar i Stjepan Bat, stolar. Nadalje je na spomenutoj sjednici zaključeno da se uz socijalno-demokratsko glasilo “Crvena Sloboda“ izlazeći u Budimpešti, za ovozemno seljaštvo tiska i razašilje poseban prilog. Što se gg. priobćuje uz poziv da izvoli odrediti kako bi se na gore spomenute članove glavnog odbora socijalno-demokratske stranke, ako se pojave u tamošnjem području, pripazilo te isti eventualno odstraniti, a isto tako da se shodnim načinom nastoji na put stati širenju lista “Crvena Sloboda“, a osobito seljačtvu namienjenog priloga tog lista. Eventualne važnije opažaje neka izvoli g. g. u svoje vrieme ovamo izviestiti. Koncept DAZ–VH, 6–15/br. 615 Pr. k br. 310/1903.

114 Osijek, 28 februara 1903 Gradonačelnik izveštava župana o pokretu zanatskih radnika u Osijeku i o socijal-demokratskim listovima “Narodna Reč” i “Crvena Sloboda” iz Budimpešte u Virovitičkoj i Sremskoj županiji.

Čast mi je na odpis Vaše Presvietlosti od 20 II 1903 broj 357 vž. sliedeće izvjestiti: Opaža se već od mjeseca studena p. g., da se pristaše socijalno demokrat. stranke u Osieku nastoje organizirati, te sada vođa ovdašnjih socijal-demokrata, ljekar Ivan Kolarić, nastoji da se zidari, tesari i criepopokrivači organiziraju u jedno družtvo, brijači u drugo družtvo, i kada to organiziranje bude provedeno, da ostale obrtnike organizira.

240

Zidari, tesari i criepopokrivači podnieli su jur kod ovoga gradskog poglavarstva pravila za osnutak družtva, nu ista još nisu proučena, te dok to bude predložiti će se Vašoj Presvietlosti sa predlogom, da ji vis. kr. zemaljska vlada ne potvrdi. Brijački obrtnici na svom prvom sastanku 20/2 1903 nisu ništa uglavili, a inteligentniji nisu se niti pozivu odazvali, te je bilo na dogovoru samo 18 brijač. obrtnika. Krojački obrtnici imaju svoje družtvo sa potvrđenimi pravili, nu isto broji kojih 60 članova samo. Određeno je da se pripazi, ako članovi glavnog odbora socijalno-demokratske stranke dođu u Osiek, na njihovo dielovanje ovdje i bude li nuždno, odstraniti će se odavde. List “Crvena Sloboda“ nije ovdje razširen, jer dolazi samo u nekoliko primjeraka, nu biti će u županiji virovitičkoj – sriemskoj razširen tiskopis „Narodna rieč“, štampan u Budimpešti ćirilicom u štampariji “Budućnost“, Peterdi ul. broj 3. Taj list donosi puno (rieči) viestih iz “Crvene Slobode“. Pod ./. prileži broj od 14 veljače 1903 koji je po Kr. državnom odvjetničtvu u Mitrovici zaplienjen bio. U gradu Osieku je među radničtvom razširen list “Volksstimme”, izlazeći u Budimpešti, Erzsébet körut 16. Gradsko poglavarstvo drži za grad. redarstvo „Crvenu slobodu”, „Narodnu rieč“ i “Volksstimme”.

Prepis. DAZ – VH, br. 6–15/br. 1058 Pr. k br. 310/1903

115 Osijek, 10 marta 1900

Pretstojništvo kotarske uprave županu Virovitičke županije u Osijeku – o rezultatima premetačine i saslušanja socijalističkih agitatora u Dalju, kojom prilikom su uspešno korišćene metode raspirivanja šovinističkih predrasuda među pripadnicima raznih narodnosti.

Uslied visokog naloga od 20 veljače 1903 broj 357 i 2 ožujka 1903 broj 419, u predmetu socijalne demokracije izvješćuje se: U Dalju radi socijal-demokracija. Preduzetom kućnom premetačinom po obćinskom načelniku pronađeno je, i to: kod Ivana Martinovića jedno pismo od tajničtva socijalno-demokratske stranke u Budimpešti, zatim, tri upisna arka sa podpisanim imenima, te 6 praznih upisnih araka, a kod Đure Astaloša jedan upisni arak sa podpisima i dva prazna upisna arka. Ivan Martinović priznao je pred opć. načelnikom: da je on začetnik sakupljanja podpisa i da si je upisne arke iz Budimpešte naručio, a Đuro Astaloš izjavlja da je upisne arke od Ivana Martinovića primio, što ovaj priznaje, te izjavlja da je on zato preuzeo sakupljanje članova, jer je iz Budimpešte obećano da će svaki koji se podpiše biti doživotno obskrbljen i dobiti izdašnu zaslužbu. Ivan Martinović je tri upisna arka predao Stanku Saviću u svrhu da ovaj sakuplja članove između Srbah, dočim je Ivan Martinović sakupljao članove između katolikah. Pošto je načelnik Stanku Saviću kazao: da Šokci i Mađari hoće sa Srbima da stupe u ortakluk zato, kako bi oni jednako sa Srbima dobili vlastelinske zemlje, pa pošto je to Stanku Saviću, koji je inače među nižim slojevima Srba uplivan, bilo zazorno, poderao je upisne arke i prekinuo svako sabiranje podpisah, jer da bi to na uštrb Srbima bilo.

241

Na temelju toga naloženo je kr. oružničkoj postaji u Dalju da kod prve dvojice preduzme ponovnu premetačinu, iste uhite i amo predvedu na dalnji postupak. Na rad socijal-demokratske stranke u Dalju upozoreni su ponovno svi načelnici, naročito susjedni u Erdutu, Almašu, Bielom Brdu i Tenju. Ne bi zgorega bilo da se i kr. oružničke postaje, putem krilnog oružničkog zopovjedničtva, upozore na postupak agitatora, i što imadu raditi u slučaju zatečenja.

Prepis DAZ – VH, 3–16/br. 1277 Pr. k br. 310/1903

116 Zagreb, 23 marta 1903 Pretsedništvo vlade svim županima i gradonačelniku Zagreba – o socijalističkoj propagandi u vojsci i potrebi preduzimanja mere protiv nje.

Glasom dopisa c. kr. 13 zbornog zapovjedničtva u Zagrebu d. 14 ožujka t. g. br. 434/II, pokazalo se je u posljednje vrieme jače nastojanje socijalističkih elemenata svoje razvratne ideje razširiti među vojskom, naročito među pričuvnici koji se imadu pozvati na djelatnu službu, kao i u vojarne kriomčariti brošure razvratnog sadržaja, kako bi se time zapt i dobar glas vojske podkopao te njezina podpuna pouzdanost uzdrmala. Nadalje je primjetilo rečeno zborno zapovjedničtvo da se, prema prispjelih mu obavjestih, agitacija među vojničtvom nastoji sada putem posebnih pouzdanika prema stanovitoj osnovi i u velikom obsegu započeti. Poziva se stoga g. g., savezno sa ovostranimi odpisi od 13/3 1895 br. 1094/pr. te od 20/4 1895 br. 1747/pr., da izvoli shodno i strogo povjerljivo uputiti područne si oblasti, kako bi pripazili na taj pokret te kako bi vojničkim zapovjednikom prigodom njihovih izviđenja u tom pravcu, najspremnije na ruku išle. Za 2 (za gradonačelnika Zagreba) da shodno odredi da se povjerljivim putem od strane ovogradskog redarstva pripazi na rečeni pokret i da uputi ovogradske redarstvene organe da vojničkim zapovjednikom, prigodom njihovog izviđenja u tom pogledu, najspremnije na ruku ide.

Koncept DAZ – VH, 6–15/br. 1294 Pr. k br. 310/903

117 Zagreb, 25 aprila 1903 Pretsedništvo vlade svim vel. županima i podžupanu Sremske županije – da se spreči rasturanje „Svibanjskog Spisa 1903“, koji je kao izdanje lista „Crvena Sloboda“ iz Budimpešte štampan u Novom Sadu.

Glasom izvještaja načelnika slob. i kralj. zem. glavnoga grada Zagreba od 24 t. mj. broj 255 Pr., izdali su ovdešnji socijal-demokrati tiskopis „Svibanjski spis 1903“ izdanje „Crvene Slobode" u Budimpešti, a tiskan u tiskari braće M. Popović u Novom Sadu, kojega kane prigodom proslave 1 svibnja razpačati. Obzirom na sadržaj toga tiskopisa odredilo je gr. pogl. Zagreb zaustaviti istoga u svom području. Pošto će se pomenuti tiskopis pokušati razpačati u cielom području ovih kraljevina, to se upozoruje V. Pr. na to, uz poziv da izvoli učiniti odredbu da bude razpačavanje istoga u tamošnjem području zaustavljeno.

242

Koncept DAZ – VH, 3-3/br. 1993 Pr.

118 Vukovar, 13 maja 1903 Pretstojništvo Županijske oblasti Kotarskoj oblasti u Vukovaru – da vlasti preduzmu mere „budnosti“ protiv socijalista i drugih agitatora.

Kako je poznato dogodili su se u njekim mjestima Hrvatske i Slavonije kažnjivi izgredi, pri kojima je zavedena masa naroda ozbiljno ugrozila sigurnost osobe i imetka žiteljstva dotičnih mjesta tako da se je za uzpostavu mira i poredka u njekim mjestima moralo oružanom silom posredovati, a u kotaru križevačkom proglašen je i prieki sud. Naša Županija je do sada posve se mirno ponila, a nada je da će tako i ostati, te da se mirno žiteljstvo županije sriemske neće dati na svoju golemu štetu zavesti na protuzakonitost po kojekakovim bezdušnim agitatorima. Nu oblasti moraju ipak budnim okom paziti da se pogubne ideje tih agitatora i u naš mirni Sriem ne uvuku. Godina 1897 mora nam služiti za pouku, jer se tadanjem socijalističkom pokretu od strane oblastih u početku nije posvećivala velika važnost, pa je zato isti i zauzeo veće dimenzije tako da se je oružanom silom svladati morao. Već u interesu je samoga naroda, koji ne može prosuditi kobnih posljedica, koje bi ga sa takova nepromišljenoga protuzakonitoga čina snašle, – a i dužnost je oblastnih, koje imadu voditi skrb oko uzdržavanja javnoga mira i poredka, da neprestano budnim okom paze na sve, što se u njihovom području događa, te da svaki i najmanji pokušaj narušenja javnoga mira i poredka odmah u zametku svim zakonom dozvoljenima sredstvima uguše. I najmanji pokret u tomu pogledu imade se ovamo, kao i ob učinjenim odredbama prijaviti. Kako je poznato, putuju zemljom stanoviti individui, kao eksmitenti njeke, za sada još nepoznate klike, kojima je svrha da neuki narod podtaknu na protuzakonite i buntovne izgrede. Na te se ima osobito paziti, što će se učiniti time, ako se stroga kontrola bude vodila nad prometom stranaca u tamošnjem području. Tako su 11 t. mj. došla dva do sada nepoznata individua na kolodvor u Borovu, ka glavaru postaje, te od njega zahtjevali, da mađarski napis sa postaje skine. Isti su na to kolima netragom odjurili. Po izkazu glavara postaje bio je jedan od ovih oko 28 godina star, srednjega stasa, malih plavih brčića, lica smeđega, nosi naočale, odjeven je u svietlo smeđe proljetno odielo, a predstavlja sliku inteligentnijeg čovjeka. Opis drugoga nije poznat.

Za ovom dvojicom neka se odredi pomna potraga u tamošnjem području. Original, MB – AK, br 55 Pr.

119 Zagreb, 1 februara 1904

243

Gradsko poglavarstvo Zemaljskoj vladi – o socijalističkom pokretu u Zagrebu 1903 godine, kada je snabdevan propagandnim materijalom iz Budimpešte, uz naročitu pomoć tamošnje jugoslovenske socijal- demokratske organizacije, na čelu sa Miloradom Popovićem.

Na zamolbu nadkapetana kr. ug. državnoga redarstva u Budimpešti, saobćio sam istome glede socialdemokratskog pokreta u Zagrebu u godini 1903 sliedeće: “Godina 1903, koja je u Hrvatskoj rodila pokretom opozicionih stranaka za financijalnu samostalnost kraljevine Hrvatske i Slavonije, nije ostala bez utjecaja i na socijalnu demokraciju, pače iz početka se opažalo, da su socijaldemokrati veliki dio organizacije pokreta preuzeli na se. Oni su odmah na početku priključili se u tom pitanju građanskim opozicionalnim strankama, znavši u ovih pobuditi interes za pitanje o militarizmu, tako te su i građanske stranke na nebrojenim svojim skupštinama pobijale vojne osnove i to ne sa stanovišta svojih programa već sa načelnog stanovišta proti militarizmu, što ga izpovjedaju socijaldemokrati. Kroz tu koaliciju u prošlogodišnjem pokretu sa građanskim strankama polučili su oni i med ovima ugled, kojeg dosada nisu imali, pače ima sada jedno krilo opozicije, zvano realističnom strankom, koje gotovo u sudskom, političkom i socijalnom pitanju radi bok uz bok socijalne demokracije. Time se je znatno proširio i teren socijaldemokracije, koja je ponješto zahvatila korjena i u inteligentnim slojevima pučanstva pa i među akademskom mladeži. Pokret prošlogodišnji dao je socijaldemokratima prilike da se po čitavoj zemlji organizuju, što im je u dobranoj mjeri i uspelo, tako te se med njima sad snuje i o tom da kod budućih saborskih izbora stupe u borbu postavivši u više kotara svoje kandidate. Agitaciju i propagandu vrši socijalna demokracija, kao uvijek tako i godine 1903 skupštinama i štampom, a navlastito brošurom – pri čem joj osobito izdašno pomaže jugoslavenska socijal-demokratska organizacija u Budimpešti, kojoj je vođa Milorad Popović. Sukoba sa zakonom može se prošle godine zabilježiti samo jedan slučaj, a tiče se vođe socijaldemokrata Vitomira Koraća, proti kojemu je ovih dana pred ovdješnjim sudbenim stolom vođena glavna razprava radi prestupka smetanja mira, počinjenoga pisanjem njekih članaka u listu „Crvena sloboda”, što izlazi u Budimpešti, te razparčavanjem brošure dr. Potočnjaka “Kako se drži…” Osuda ali još nije proglašena. Javnih skupština arangirala je stranka u Zagrebu prošle godine 14 i od tih je jedna bila zabranjena, dok nijedna od njih nije razpuštena. Veći dio onih skupština razpravljao je o strukovnim radničkim pitanjima, dok je ostali manji dio posvećen političkim pitanjima. Iztaknuti je osobito da su socijaldemokrati gotovo listom prisustvovali velikoj javnoj skupštini sviju opozicionih stranaka 11 ožujka 1903, u kojoj su oni vodili veliku riječ, a koja se skupština ima smatrati inauguracijom prošlogodišnjeg pokreta i nemira. Što se tiče radničkih udruženja, iztaknuti je kao i lane, da se i prošle godine nije dozvolilo ustrojiti nijednog takovog udruženja ili strukovne organizacije. Ukoliko ipak takove strukovne organizacije de facto postoje, biva to sve potajno. Kao što se stranka u političkom pogledu prošle godine ponješto ojačala, tako ona i u socijalnom radničkom pitanju bilježi znatan uspjeh, a to vrijedi osobito za radnički pokret glede povišice plaće i skraćenja radnog vremena, te je u tom pogledu vodstvo socijaldemokratskog radničtva vrlo žilavo radilo. U svem je bilo organizirano 6 štrajkova, i to: štrajk soboslikarskih radnika, koji je trajao 3 tjedna, štrajk kolara, koji je trajao 2 tjedna, štrajk tesara, koji je trajao 3 tjedna, parcijelni štrajk vojničkih krojača, koji je trajao oko 3 tjedna, štrajk postolara, koji je trajao kojih 2 tjedna i štrajk zidarskih radnika, koji je trajao preko mjesec dana. Svi ovi štrajkovi imali su svrhu, da se iznudi povišenje plaće i skraćenje radnog vremena pa su i svršili nagodom uz djelomičan uspeh radnika, jer su postigli budi jedno budi drugo, a zidarski štrajk jedno i drugo; samo je štrajk postolarskih radnika ostao bez svakog rezultata, a razlog tome leži ponajviše u neopravdanosti štrajka te lošem vodstvu. Štrajkovi prošli su mirno, te radničtvo nije ni

244 jednom prigodom dalo povoda intervenciji redarstva. Broj krsmajućih radnika ne može se navesti, jer obrtna oblast nije o tom vodila evidencije”.

Original. DAZ – VH, 6–15/br. 566 Pr. k br. 210/1903

120 Vrdnik, 14 februara 1904 Žandarmeriska stanica javlja svojoj komandi o zapleni socijalističkih brošura i lista “Narodna Reč“ prilikom kućnih premetačina.

Na dnevnu zapovjed broj 18 od 1 svibnja 1903. Ovopostajna obhoda, stražmešter Marko Bubanko i oružnik Ivan Salopek, dočula da se u selu Vrdniku kod seljaka Krste Jovanovića buntovnički socijalistički knjiga nalazi; kod istog preduzetom kućnom premetačinom pronađeno je 4 komada knjiga, i to: „Inicijativa Referendum“, “Program socijaldemokratske stranke“, “Idu socijaliste“ i “Što je uzrok narodnog zla“. Ove knjige jesu zaplienjene i prileže kod prijave. Jovanović predveden i predan sa prijavom Kr. kot. oblasti u Irigu. Ujedno je ustanovila da su predplatnici socijalistotkog lista “Narodna Reč” seljaci iz Vrdnika, i to: Krsta Jovanović, Đoka Mišković, Joca Obradović, Pavle Semić, Lazar Rašković, Panta Kovačić, Dušan Krstić i Stevo Raić. Kod ovih nije se ništa pronaći moglo, a čin taje. Prijavljeni su Kr. kot. oblasti u Irigu.

Original, DAZ – VH, 13–30/br. 14026

121 Irig, 15 februara 1904 Žandarmeriska stanica obaveštava komandu u Zagrebu o rezultatu premetačine kod tamošnjih socijalista.

Na dnevnu zapovjed br. 18 od 1/5 1903. Ovopostojna obhoda, postajevodnik Vinko Obelić i oružnik Franjo Hrupelj, pronašla je danas prigodom preduzete premetačine kod ovdašnjih socijalistah, i to kod Stevana Jovanovića 1 kalendar, 1 program, 1 brošura “Idu socijaliste“ i 1 „Socijalizam i hrišćanstvo“, a kod Save Milića 1 brošuru „Idu socijaliste”, 1 program i 1 „Referendum“; kod Steve Petraševića 1 kalendar, zatim kod Mite Neškovića 1 kalendar i 2 komada novina „Narodna Reč“. U prilogu pod ./. podnašam od tih primjeraka 1 kalendar, 1 program, 1 „Idu socijaliste“, 1 „Socijaliste i hrišćanstvo“, te 1 novine “Narodna Reč“, dočim su ostale brošure, kalendari sa novinama predane Kr. kot. oblasti u Irigu, s kojom se glede daljnjeg nadzora i postupka prema socijalisti u sporazumak stavio.

Original, DAZ – VH, 13–30/br. 14544

122

245

Vrdnik, 17 februara 1904 Žandarmeriska stanica javlja svojoj komandi da se seljaci sela Jaska upisuju u socijalističko udruženje i da je izvršena premetačina kod pretplatnika lista „Narodna Reč“.

Na dnevnu zapovjed 18 od 1 svibnja 1903. Ovopostajna obhoda, stražmeštar Marko Bubanko i oružnik Ivan Salopek, u selu Jazku ustanovila da se tamošnji seljaci bune i upisuju u socijalističku družbu, da su predplatnici lista socijalističkog „Narodna Rieč“, i to: Ljubomir Jocić, Vaso Majstorović, Dušan Radomić, Milan Sokić, Pavle Tatalović, Đoko Marić, Živan Milanković, Marko Senić, Rado Nikolić, Uroš Bratković, Petar Radić, Ilija Bojić i Đoko Petaković. Obhoda je u prisutnosti obć. načelnika Stevana Hercega kod svih navedenih preduzela kućnu premetačinu, pronašla kod svih “Narodnu Reč“: posljednji broj, koji je bio po državnom odvjetničtvu zaplenjen, stoga nije ga oduzela, kod Đoke Marića pronašla 1 kalendar “Radnički“; isti je oduzet i prileži. Svi navedeni navađaju da ji je na oto nagovorio Ljubomir Jocić, koji istima novine i kalendare nabavlja. Ljubomir Jocić dok je doznao za obhodu cieli smotak socijalistalčki dopisa u štednjak bacio, od kojih je obhoda doli pepeo pronašla; o tom obć. načelnika upozorila. Prijava Kr. kot. oblasti u Irigu podnesena.

Original, DAZ – VH13–30/br. 16237.

123 Zagreb, 18 februara 1904 Pretsedništvo vlade obaveštava potčinjene upravne organe da je oduzeto pravo poštanske otpreme „Radničkom kalendaru za 1904“ iz Beograda, u svim zemljama pod krunom sv. Stevana.

Gospodin kr. ministar trgovine u Budimpešti priobćio mi je dopisom od 28 siečnja 1904, br. 6687, da je u Beogradu na srpskom jeziku, nakladom knjigotiskare Savića i dr. izašlom tiskopisu pod naslovom, “Radnički kalendar za god. 1904“ uskraćeno pravo pogodnosti poštanske opreme sve kraljevine i zemlje stojeće pod krunom sv. Stjepana, s razloga što se sadržajem i smjerom pisanja razdražuje proti družtvenim slojevima i zakonom priznatih vjeroispovjestih ovi kraljevina. Što se priobćuje pp. u znanje i daljnjega uredovanja radi, time da su kr. poštanski i brzojavni uredi o uskrati prava pogodnosti poštanske odpreme rečenoga tiskopisa jur već shodno obavješteni.

Koncept, DAZ VH, 3–3/br. 658 Pr.

124 Erdut, 19 februara 1904 Opštinski beležnik izveštava Kotarsku upravu u Osijeku o nemirima u susednim selima preko Dunava.

246

U susjednoj općini Sonta, preko Dunava, podigla se socijalistička buna, jer ovdašnji narod o toj stvari sve znade što se tamo radi upitao je podpisani službenim putem opštinsko poglavarstvo u Sonti što je na toj stvari, koje je odgovorilo pod ./. priležećim dopisom, koj se slavnoistom na uvid dostavlja. U ostalom javlja glasonoša, da su isti socijalisti, koji su preslušani javno, izjavili da nisu oni sami, već da imade još 102 sela koja su se dogovorila. Ovaj ustanak je donekle opasan i za sve graničeće općine, jer su Sonćani, a i druga sela pobunjena, sami takozvani “Bunjevci”, koji govore našim narodnim jezikom, pa bi tu struju mogli vrlo lagano i na ovo područje prenjeti. Ovo se slavnoistom javlja znanja i eventualnog uredovanja radi, time da je ovomjestna redarstvena straža upozorena da na slučajne strance ili kakove sastanke strogo pripazi. Do sada se još nikakova kretnja opazila nije.

Prepis, DAZ – VH, 6–15/br. 883 Pr. k br. 310/1903

125 Osijek, 21 februara 1904 Veliki župan Virovitičke županije banu Pejačeviću – izveštava o preduzetim merama predostrožnosti u vezi sa nemirima u graničnim selima preko Dunava.

Glasom obavjestiti okružnog bilježnika u Sonti od 19 veljače t. g. br. 409 na općinsko poglavarstvo u Erdutu, pojavila se u Sonti socijalistički pokret većega obsega, smjerajući onamo, da se gospoda uobće na polje iztjeraju i dobra vlastelinska podijele. Polupali su više prozora, oružničtvo jest bunu donjekle utišalo, a na 15 veljače prispjela jest jedna satnija vojnika, koja je ondje privremeno smještena. Narod je za ovo vriijeme miran. Iztragu vodi kotarski predstojnik u Apatinu. Obćinsko poglavarstvo u Erdutu izvjestilo jest o tom pod 19 veljače t. g. pretstojničtvo Kotarske oblasti u Osieku sa priloženim prepisu izvještajem. Kako je narod s jedne i s druge strane obale Dunava u dosta živu saobraćaju, a odanle dolaze i t. zv. “risari“ u ovdašnje područje, te sam u sporazumku sa krilnim zapovjedničtvom Kr. ug. hrv. slav. oružničtva odredio da se u Erdutu privremeno uredi ekspositura od 4 momka, koja bi imala brižno paziti na gibanje s jedne i s druge strane, dočim će krilni zapovjednik stupiti u neposredni saobraćaj sa oružničtvom preko Dunava. Daljska oružnička postaja imat će opet pripaziti na gibanje u svojem srezu, dočim sam se telefonički obratio na gospodina podžupana u Vukovaru da izda nalične predobrane mjere glede Borova, jer će se po svoj prilici pokret širiti na Ugarskoj strani dalje. Podjedno izdane su po kotarskoj oblasti u Osieku shodne upute na obćinska poglavarstva. Budu li od potrebe obsežne mjere, neću propustiti Preuzvišenost Vašu o stanju stvari odmah izvjestiti. Ovdje se pronose glasovi da se je pojavio socijalistički pokret i u Kotaru irižkom, naročito u Jazku i Grgurevcu Kotara mitrovačkoga.

Original (u vezi sa aktom pod br. 121 ove zbirke).

247

126 Zagreb, 58 februara 1904 Zemaljska vlada u Zagrebu upozorava vel. Župana Sremske županije Hideghetija na opasnost širenja socijalističkog pokreta iz Južne Ugarske i na potrebu da se područnim organima izdaju odgovarajuća uputstva. Glasom ovamo prispjelih viestih pojavio se je u nekim mjsetima u Južnoj Ugarskoj socijalistički pokret većeg obsega, smjerajući onamo da se gospoda uobće odstrane, a dobra vlastelinska podiele. Pošto, s obzirom na pogranični promet, te saobraćaj žiteljstva Županije sriemske sa žiteljstvom susjednih ugarskih županija, postoji pogibelj da će se taj pokret i u tamošnje područje prenieti, te ondašnje žiteljstvo sa socijalističkim idejama zaraziti, poziva se gg. da izvoli svoju pozornost obratiti tomu pojavu, te prema potrebi izdati shodne upute i odredbe područnim si oblastim.

Koncept (U vezi sa aktom pod br. 124 ove zbirke).

127 Vukovar, 1 marta 1904 Veliki župan Sremske županije Hidegheti Zemaljskoj vladi u Zagrebu – o socijalističkoj agitaciji u pojedinim kotarima županije i izdatim uputstvima područnim organima vlasti, (u prilogu izveštaj iriške kotarske uprave).

Savezno sa visokim odpisom od 28 veljače 1904 br. 883 pr., čast mi je visokom predsjedničtvu u svoj smjernosti sljedeće izvjestiti: Došlo mi je bilo prije kratkog vremena do znanja da se u nekim selima Iriškog kotara i u Irigu samom živo razmahala socijalistička agitacija, i to u tolikoj mjeri da je već izazvala i reakciju upravnih oblastih. Odredio sam smjesta da mi se o tome, što se u rečenom pravcu u iriškom kotaru događa podnese odmah iscrpivi izvještaj. Stigavši mi izvještaj čast mi je predložiti visokom Predsjedničtvu u ovjerovljenom prepisu u privoju pod ./. Obzirom na stanje stvari u tom izvještaju ocrtano, dao sam o tome obavjestiti sva prodstojničtva područnih mi kotarskih oblastih i gradskih poglavarstva, koja sam k jednu pozvati dao, neka – s razloga što nije izkljčeno da bi se taj socijalstički pokret mogao, poradi neuspjeha u iriškom kotaru, preneti u drugo koje upravno područje ove županije - učini smjesta shodne odredbe, kako bi se taj pokret mogao u dotičnom području ustrajno i budnim okom pratiti i za slučaj potrebe upotrebiti nuždne mjere za ustuk istomu. Odredio sam k jednu, da mi se odmah izvjesti o odredbama koje se budu u toj stvari odmah učinile, a za slučaj da bi se gdi ušlo u trag takovoj agitaciji, to sam odredio neka se učine shodna, da se ova suzbije a podjedno meni podnese o svemu izvještaj. Načelnika grada Mitrovice dao sam pozvati neka izvidi da li je istina da neki Mihajlović javno tera u Mitrovici socijalističku agitaciju i da razašilje okolo socijalističke brošure – pa da mi o uspjehu izvjesti. Ob ovim učinjenim mojim odredbama kao i o povodu istim, obavještena je i kr. županijska oblast susjedne, tik ognjišta socijalističkoga pokreta graničeće Županije virovitičke. Dosle sam primio izještaj od predstojničtva kotarskih oblastih u Vukovaru, Vinkovci i Rumi. U području vukovarske kotarske oblasti nije dosli opažen nikakav trag tomu pokretu, isto tako niti u onom

248

Vinkovačke kotarske oblasti. Sasma drukčije stoji sa Rumom. Tamošnji kotarski predstojnik izvješćuje doslovce ovako: Na visokoštovani odpis od 22 veljače 1904 br. 64 Pr., pokorno se izvješćuje, da je ovdje poznat socijalistički pokret u nekim selima Kotara iriškoga, te je usljed toga izdan nalog općinskom poglavarstvu u Vel. Radincima, da zaplieni sve primjerke lista „Narodna Reč“ na pošti u Vel. Radincima, što je i učinjeno, usljed čega list taj ne dolazi više poštom u Vel. Radince, nego se šalje nekom alvadžiji u Mitrovicu, koji se valjda bavi i agitacijom za socijalizam, te taj alvadžija razširuje list kroz svoje poznate u selima Vel. Radinci, Stejanovci i u sela Kotara mitrovačkoga, kao u Bešenovo, Šuljam i Grgurevce, gdje taj list ima veliki broj čitalaca. Odredbe su izdane na područna poglavarstva i to: 1) list „Narodna Reč” zapljeniti, kao i sve knjige socijalističke; 2) strane osobe koje bi dolazile u sela radi socijalističke agitacije odmah pod pratnjom ovoj oblasti predvesti.” Sravni li se ovaj izvještaj sa onim kotarskoga predstojnika iriškog, to se vidi da je leglo tomu pokretu Mitrovica, dakle baš ono mjesto u kojem bi se prema visokom otpisu od 24 veljače 1904 br. 869 pr., imala obdržavati pučka skupština štono ju namjeravaju sazvati ad hoc sdružena hrvatsko-srpska oporba – i da širi u pograničnim kotarima, iz kojih je očekivati najveći broj posjetilaca te skupštine. O sadržaju izvještaja kotarskog predstojnika rumskog obavješten je mitrovački gradonačelnik, kojega sam k jednu pozvao da mi odmah izvjesti, čim mu stigne prijava o tome da se u Mitrovicu kani sazvati i tamo obdržavati pučka skupština, u svrhu da mu podieliti uzmogu shodnu uputu. Kanim pako – sa razloga unetom spomenutom visokom otpisu navedenih, kao i sa razloga što je opravdana bojazan da bi se takovom skupštinom utro put socijalističkim tendencijama po javni mir i poredak pogubnim – podieliti uputu da obdržavanje takove skupštine bezuvjetno ne dozvoli. Čast mi je visoko predsjedničtvo ovim zamoliti, da bi ovaj moj izvještaj blagoizvolilo primiti do blagohotnoga znanja.

Original DAZ – VH, 6–15/br. 1029 Pr. K br. 310/1903

Prilog Veleslavno Predstojničtvo! Čast mi je veleslavno predstojničtvo izviestiti da se u ovopodručnim obćinama Irigu i Jazku počeli žitelji preplaćivati na socijalistički list “Narodna Reč”, kojeg u Budimpešti izdaju ugarska soc. demokratska stranka. Ova je kr. kotarska oblst pronašla kolovođe te socijalističke agitacije, koja se sastojala u sakupljanju predplata na upitni list. Kolovođe su: ratari Aca Bankovački iz Iriga i Ljuba Jocić iz Jazka. Prvospomenutog presudila je ova kr. kotareka oblast, usljed dvie proti njemu podnešene prijave, na 24 dana zatvora, a potonjeg na 14 dana zatvora ter su oba pridržana da kazan zatvora nastupe odmah. Dana 13 t. mj. podneli su kr. ovoj kotarskoj oblasti nekoliko žitelja iz Iriga molbu, za dozvolu obdržavanja nekakove “konferencije“. Molba je ta podpisana po trideset najsiromašnijih žitelja iz Iriga. Pošto u molbi nije bilo navedeno u kakvu svrhu traže sazivači dozvolu obdržavanja neke “konferencije“, pozvani su svi na upitnoj molbi podpisani pred ovu kr. kotarsku oblast. Kod preslušavanja ustanovilo se da su mlogi podpisali molbu i neznajući što podpisuju, ali se ustanovilo i to da su sazivači namjeravali ustrojiti neku socijalno demokratsku stranku, ma da o socijalizmu pojma ne imadu, i sav njihov socijalizam ograničen je na čitanje već navedenog lista “Narodna Rieč“.

249

Stoga je ova kr. kotarska oblast kolovođe koji su podpise sakupljali, i to: Alberta Oračića, Stevana Jovanovića, Petra Vima, Mitra Neškovića, Mitra Eškičevića i Miloša Milića iz Iriga, presudila na kazan zatvora od 14 dana i pridržala ih da zatvor odmah nastupe. Ujedno su svi gore navedeni stavljeni pod strogi redarstveni nadzor. To je djelovalo – jer su više njih već sutradan povraćali „Narodnu Rieč“, koji im se list iz Budimpešte šalje. Smjerno podpisani kotarski predstojnik uputio je shodno ustmeno sve obćinske načelnike i bilježnike, ter će se svom eneržijom nastojati da se u zametku suzbije svako socijalističko rovarenje u ovom kotaru, koje je ostalom strogim kaznama već sada suzbijeno. Konačno se smjerno izvješćuje, da je socijalizam ovamo unešen iz grada Mitrovice, gdje neki Mihajlović javnu agitaciju za socijalizam vodi i socijalističke brošure razašilje. Predstojničtvo Kr. kot. Oblasti U Irigu, 21 veljače 1904. Kr. kotarski predstojnik Dr Malešević v. r. Prepis.

128 Grgurevci, 5 marta 1904 Žandarmeriska stanica u Grgurevcima svojoj komandi o širenju socijaldemo-kratskih ideja u Šuljmu, Vel. Radincima i Bešenovu i o rezultatima istrage.

Na dnevnu zapovjed broj 18 od 1 svibnja 1903. Obhoda, postajevodnik Stevo Šamšalović, ustanovila je danas da se žitelji: Živan Jurišić, Vaso Kuzmić i Stevan Gaić iz Šuljma, kot. Mitrovica, Pišta Jurac, Ištvan Fekete, Ferdinand Andres i Jakob Nus iz Vel. Radinaca, kot. Ruma, Živan Kovandžić, Poldika Štajner, Đoka Kristić i Jovan Naumov Janković iz Bešenova, kot. Irig, razširivanjem socijaldemokratskih ideja bave, te se je svaki od njih na socijalistički list “Narodna Reč“ predplatio, kojeg im Lazo Mihajlović Ignjin iz Mitrovice svake subote dobavlja. Kr. kot. oblasti u Mitrovici predložena su tri, a onoj u Irig dva primjerka, dočim jedan pod ./. prileži. Svi prednavedeni prijavljeni su nadležnim kr. kot. oblastima.

DAZ – VH 13–35/br 20837

129 St. Banovci, 19 marta 1904 Žandarmeriska stanica javlja svojoj komandi o širenju socijaldemokratskih ideja u Belegišu i o rezultatima istrage.

Na dnevnu zapovjed broj 18 iz god. 1903. Dne 18 o. mj. izvidila je obhoda, stražmeštar Ivan Lambreht i oružnik Stjepan Belas, u mjestu Belegišu, u prisustvu redara Gaje Jazića i Jovana Maljkovića, da se tamošnji žitelji Pajo Krivošija, Lazar Zlatković i

250 kolar Lazar Novaković širenjem socijalističko-demokratskih ideja bave i tamošnjem stanovništvu socijalističke listove u kući, tj. radionici Novakovića čitaju. Povedenom iztragom i kućnom premetačinom jest kod Lazara Novakovića jedan, a kod Lazara Zlatkovića jedan socialistički list, zvan “Narodna Rieč“ ćirilicom štampan, pronašla, koji listovi u Budimpešti izlaze, za koje Krivošija tvrdi da je Zlatković iz Banata prenio. Pošto je polek ustanovljenog Krivošija upitne listove tamošnjim žiteljem Stevanu Đekiću, Jovanu Vitas, Đoki Krivošija, Iliji Bašić i Iliji Stajiću u radionici Novakovića čitao, sadržaj je tumačio, jest Krivošija i Novaković uhićen, sa pronađenim dva lista Kr. kotarskoj oblasti u St. Pazovi predani. Sastavak prijave službenim putem krilu predložen.

DAZ – VH, 13–30/br 23754

130 Kamenica, 21 marta 1904. Žandarmeriska stanica u Kamenici javlja svojoj komandi o zapleni pronađenih primeraka socijalističkog lista „Narodna Reč“ u Ledincima i Rakovcu

Na dnevnu zapovjed br. 18 iz 1903. Javljam da je 20 t. mj. obhoda, postajevodnik Nikola Vujnović i oružnik zač. vodnik Marko Kuzmić, u mjestu Ledinci i Rakovcu, kot. Irig, pronašla kod žitelja Bože Kuzmanovića, Živana Lazarevića, Laze Čerkeza, Mite Jovanović, Ćire Petrić i Nikole Đuričić deset komada socijalistički novina pod naslovom „Narodna rieč“, koje su pod zadnje vrieme iz Budimpešte nabavili. Od tih jedan primjerak službenim putem kr. oružničkom zapovjedničtvu predložen. Ostali devet kr. kotarskoj oblasti u Irigu sa prijavom odpravljeni. Sastavak ove prijave predložen je krilu službenim putem.

DAZ – VH, 13–30/br 24586

131 Zagreb, 22 marta 1904 Pretsedništvo vlade obaveštava potčinjene upravne organe da je listu „Radničke Novine" iz Beograda oduzeto pravo poštanske otpreme u svim zemljama pod krunom sv. Stevana.

Gosp. kr. ug. ministar trgovine priobćio mi je dopisom od 17 ožujka 1904, br. 1838. da je socijalističko- demokratskom radničkom povremenom časopisu “Radničke novine“, koje izlaze u štampariji Savića i dr. u Beogradu, pod odgovornim uredničtvom Luke Pavičevića, oduzeta pogodnost prava poštanske odpreme za sve kraljevine u zemlje stojeće pod krunom svetoga Stjepana, s razloga što se u spomenutim novinama razdražuje proti društvenoj organizaciji u ovim kraljevinama i zakonom priznatih vjeroispovjestih, te proti ug. oblastima. Što se priobćuje ppn znanja i daljnjega uredovanja radi, time da su kr. poštanski i brzojavni uredi ob ovom jur shodno obavješteni.

Koncept, DAZ – VH, 3–3/br. 1225 Pr.

251

132 Mitrovica, 8 aprila 1904. Žandarmeriska stanica u Mitrovici javlja svojoj komandi o zapleni primeraka „Narodne Reči“ u Šašincima.

Na dnevnu zapovjed broj 18 od 1 svibnja 1903. Obhoda, zač. postajevodiik Tomo Kolaković, oružnici Grga Uzelac i Antun Pribek, pronašla je i oduzela od žitelja Vlajka Nedeljkovića iz Šašinaca 2 komada socijalističkih novina „Narodna rieč” i to broj 10 i 11, od kojih je broj 10 uz prijavu predan kr. kotarskoj oblasti u Mitrovici, dočim se broj 11 predlaže.

DAZ – VH, 13–30/br 29426

133 St. Slankamen, 8 aprila 1904 Žandarmeriska stanica u St. Slamkamenu javlja svojoj komandi o hapšenju socijalista u Surduku

Na dnevnu zapovjed broj: 18 od 1/5 1903. Ovopostajna obhoda, oružnik Mato Tomašković i Dane Boić, ustanovila je dne 7 omj. u selu Surduku da su onomjestni žitelji Božo Čolaković i Maksim Stupar, koji su po oblasti stavljeni pod redarstveni nadzor kao socijalisti – dne 1 omj. bez poglavarstvenog znanja otišli u Budimpeštu, gdje su prisustvovali ondje obdržavajućoj se socijal-demokratskoj skupštini, smatrajući se i oni članovima socijal-demokrata. Prama jur obstojavšem topoglednom pozivu kr. kot. oblasti u St. Pazovi obhoda je kod istih, u prisuću obć. redara Živana Lepešanovića, obavila kućnu premetačinu i pronašla primjerak u Budimpešti izlazećega časopisa “Narodna rieč“ kojega je zapljenila. Rečena dvojica predvedeni su kr. kot. oblasti u St. Pazovi i sa prijavom uz priklop pronađenoga rečenog lista predani. Sastavak ove prijave predložen je službenim putem krilu.

DAZ–VH, 13–30/br. 29743

134 Zagreb, 16 aprila 1904. Ban Hrvatske ministru predsedniku ugarske vlade grofu Tisi – upozorava na potrebu da se socijalistički list “Narodna Reč“ zapleni odmah po izlasku iz štampe u Budimpešti.

Pošto je u zadnje vrieme opažen življi pokret socijalsta u ovostranom području, naročito u Županiji sriemskoj, koji je po najviše nastao širenjem u Budapešti izlazećeg socijalističkog časopisa “Narodna rieč“, i pošto se taj list osobito među neuko seljačtvo potajice u velikom broju dieli koje je zavedeno idejama socijalizma dalo već opetovno povoda ozbiljnim izgredima i intervenciji oblasti, držim da bi bilo

252 u interesu očuvanja javnog mira i reda uputno da se rasprostiranju ovoga časopisa shodnim načinom što uspješnije na put stane. Stoga mi je čast pozornost V. pt. svratiti na spomenuti časopis, uz učtivu zamolbu da izvoli V. pt. učiniti odredbu, kako bi se zapliena ovoga lista odmah poslje izlaska istog iz štampe u Budapešti obavljala, kako se to u novije vrieme čini glede njekojih drugih listova istoga smiera, što izlaze u Ugarskoj. Ovu odredbu smatram tim nuždnijom što je izkustvo pokazalo da se plienjenjem spomenutog časopisa istom na ovdašnjem području željena svrha nije polučiti mogla.

Koncept, DAZ – VH, 3–3/br. 1704 Pr.

135 St. Slankamen 14 maja 1904 Žandarmeriska stanica u St. Slankamenu komandi u Zagrebu – o preduzetim merama protiv socijal- demokratskih agitatora u St. Slankamenu i N. Karlovcima.

Na dnevnu zapovjed broj 18 iz 1903. Javljam da je ovopostajna obhoda, postajevodnik Ivan Milković i oružnik Martin Živić, dne 13 omj. ustanovila u selu St. Slankamenu da je istomjestni žitelj Pavle Kelih počeo širiti socijal-demokratske ideje, te je kod istoga pronašla brošuru pod naslovom „Inicijativa i Referendum“, koja sadržaje program socijal-demokratske stranke, te smjer i stanovite iste. Dotičnik izjavljuje da je ovu brošuru donesao iz Idvora u Ugarskoj. Podjedno ustanovila je u selu N. Karlovci da je poznati socijalista Maksim Stupar iz Surduka, koji je izagnan iz Hrvatske i Slavonije – prije mjesec danah vraćajući se sa socijal-demokratske skupštine iz Budimpešte, donesao i dao žitelju Radovanu Baić u N. Karlovci jedan list “Narodna Rieč“, ali je ovaj taj list – bez dalnjih posljedicah – poderao. Pavle Kelih kao opasniji predveden je i predan sa spomenutom brošurom kr. kotarskoj oblasti u St. Pazovi, a ostali su istoj prijavljeni. Sastavak ove prijave predložen je službenim putem krilu.

DAZ – VH. 13–30/br. 39359

136 Vukovar, 15 marta 1904 Vel. župan Sremske županije Hidegheti Pretsedništvu vlade – o izgredima u Belegišu koji su izazvani, po mišljenju organa vlasti, agitacijom jednog socijaliste i jednog radikala.

Čast mi je predložiti visokom Predsjedničtvu u privoju pod ./. broj 46 u Novom Sadu izlazećega časopisa „Zastava“, te svratiti pozornost na dopis iz Belegiša, otiskan pod naslovom „Vanredno stanje u Belegišu”. U razjašnjenju stvari o kojoj se radi, u stanju sam da izvjestim visokomu Predsjedničtvu na temelju pouzdane informacije, pribavljenje od upravitelja Kotarske oblasti u St. Pazovi, Žažinca, – sljedeće:

253

Još prije nego li je taj članak u “Zastavi” izašao, odredio je upravitelj Žažinac u Belegišu pokusnu likvidaciju. Učinio je to povodom žalbe stranaka, a poglavito zato da se žiteljstvo što jače i šta prije smiri. Žiteljstvo je pak pobunio neki socialista, inače propalica, Ljubomir Stanković. Ali unatoč toj predstojnikovoj odredbi, došlo je ipak do nereda utoliko što je žiteljstvo, nahuškano po pomenutom Stankoviću, htjelo baciti iz ureda načelnika, bilježnika i ovrhovoditelja. Da se to predupredi i ceo taj pokret suzbije, preduzeo je Žažinac energične sigurnostne preventivne mjere, pritvorio je par glavnih krivaca, pa je tako već sada potpunoma sigurao u Belegišu mir i red, što mu se, kako on izričito naglašuje, javno i priznaje. Upravitelj Žažinac sumnja još i na zemunskoga odvjetnika, glasovitoga radikala dr. Milivoja Babića, kojega je otac bio bilježnikom u Belegišu, te još vazda žali za tom obćinom. Kao razlog toj pobuni navodi se što je obćinski namet u godini 1904 bio previsok. Namet je taj (bez 20°/o školskog nameta) iznosio 64°/o, zato jer se dograđivala četverorazredna škola. Namet taj bio, dakako, po visokoj vladi odobren. Ove godine je namet 18°/o manji, dakle manjka svaki razlog buniti se ove godine na prošlogodišnji namet. Zatražio sam od upravitelja Žažinca da mi po obnovljenoj likvidaciji podnese izcrpiv izveštaj o svemu, te neću propustiti visokom Predsjedničtvu takovi svojedobno u smjernosti predložiti i izvjestiti o odredbama, koje sam tim povodom učinio.

Original, DAZ–VH, 6–14/br. 680 Pr. K br. 1117

137 Osijek, 21 maja 1905 Pretstavka veleposednika iz Virovitičke i Sremske županije Zemaljskoj vladi u Zagrebu – o potrebi donošenja zakona o poljoprivrednim radnicima.

Od nekog se vremena po Slavoniji, a naročito po županiji virovitičkoj i sriemskoj, opaža među gospodarskim radnicima i to ne samo med nadničarima i kaparošima nego i u gospodarskoj služinčadi samoj, pokret, koji potican socijalističkim agitacijama iznaša naprama službodavcima takvih zahtjeva kojih ovi naprosto izpunjati ne mogu. Tereti su skopčani sa gospodarskom produkcijom danas kod veleposjednika tako veliki, da bez pogibelji po narodno gospodarstvo uobće nije moguće povisiti nadnicu ili umanjiti uobičajeno radno vrieme. Tim povodom sazvalo je slavonsko gospodarsko društvo veleposjednike gospodare svoga područja na dogovor. Pozivu se je odazvao velik broj veleposjednika iz županije virovitičke i sriemske, pak je natom dne 21 svibnja o. g. obdržavanom sastanku jednoglasno konstatirano, da velik dio uzroka što se spomenuti pokreti međ radnicima širi, i glavni razlog zašto gospodari službodavci u svakoj zgodi i neprilici popuštati moraju leži u okolnosti da još uviek ne imamo zakona kojim bi bili uređeni odnošaji izmeđ gospodarskih radnika i njihovih službodavaca. Potreba je takvoga zakona danas tako velika da će po naše poljsko gospodarstvo nastupiti crni dani, ne bude li sabor čim prije takvoga zakona donio. Neka se gospodarskom radniku zakonom osiguraju sva njegova prava, neka mu se zakonskim putem u svakom obziru dade čovječja eksistencija, ali isto tako neka se s druge strane službodavcu zakonskim putem dade jamstvo da će radnik i službenik obveze svoje naprama poslodavcu izpunjavati, a prava što ih on službovnom pogodbom stiče da će biti obezbieđena i

254 zaštićena ne samo naprama radniku, nego i naprama svakoj trećoj osobi. Dok kraljevina Hrvatska i Slavonija ne bude dobila zakon kojim će se urediti odnošaj između radnika gospodarskih i njihovih službodavaca, dok ne dobijemo zakona kakav je zak. čl. II 1898 za kraljevinu Ugarsku, dotle će nad glavama naših gospodara svakog ljeta visiti Damoklov mač radničkog pitanja, koji mu je mač u nekoliko dana kadar uništiti svu muku čitave jedne godine. Tim uvjerenjem prožet zaključili su na gori napomenutom sastanku sakupljeni gospodari veleposjednici, da se visoka kr. zemaljska vlada putem predstavke zamoli da čim prije saboru kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije podnese zakonsku osnovu o uređenju spomenutog odnošaja, a izradbu je te predstavke povjerio podpisanom odboru. Vršeć dobiveni nalog iztiče podpisani odbor još i to, da je i slavonsko gospodarsko društvo mjeseca kolovoza 1903 i mjeseca veljače 1905 sličnu predstavku upravilo na visoku kr. zemaljsku vladu, odio za nutarnje poslove, izvoli na temelju načela kojih se drži ugarski zak. članaka II od g. 1898, a uzam dakako u obzir i posebne odnošaje naše, visokom saboru kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije na ustavno pretresanje podnieti zakonsku osnovu o uređenju odnošaja gospodarskih radnika i njihovih službodavaca. Iz sastanka gospodara veleposjednika županije virovitičke i sriemske obdržavanog u Osieku, 21 svibnja 1905.

Original, DAZ – VH, 6–14/br. 2183 Pr.

138 Zemun, 29 maja 1905 Povereništvo policije u Zemunu izveštava bana grofa Pejačevića da je izbio štrajk zidara i tesara i da su preduzete sve potrebne mere za očuvanje mira i poretka.

U smislu postojeće visoke naredbe, te pozivom na visoki brzojavni nalog od 28. o. m. br. 1306, častim se Preuzvišenosti Vašoj izvjestiti da je ovdje danas započeo štrajk zidara, tesara i radnika, i to radi povišenja nadnice. Gradsko poglavarstvo kao obrtna vlast postupa propisno, a sa strane Kr. redarstvenog povjereničtva preduzete su sve mjere koje su potrebne da se ne poremeti javni mir i poredak.

Original, DAZ–VH, 6–14/br. 1321 Pr.

139 Budimpešta, 4 avgusta 1905 Ministar unutrašnjih poslova Ugarske banu Hrvatske u Zagrebu – telegramom moli da se radnici iz Ugarske angažovani za rad u beogradskoj električnoj cntrali, da bi se ugušio tamošnji štrajk, upozore na opasnost koja im preti od štrajkača.

Preko ministra inostranih poslova obavešten sam da su radnici koje beogradska električna centrala namerava angažovati sa teritorije Ugarske radi ugušenja tamošnjeg štrajka izloženi najvećoj opasnosti usled terora koji tamo vlada. Stoga vas molim da preko pretstojništva zamunske policije učinite potrebno

255 kako bi se radnici koji nameravaju izići upozorili na opasnost koja im preti i po mogućstvu odvratili od toga da sa naznačenim ciljem pređu u Beograd.

Original, DAZ – VH, 6–13/br 1974 Pr (prevod s mađarskog).

Tekst originala. Külügyminiszter ur utján arroi értesültem, hogy a belgrádi villamos műveknél kiűtött strike elfojtására ottani vállalalt által Magyarország terüléteröl kivinni szándékolt munkások ottani terrorismus folytán legnagyobb veszélynek vannak kitéve. Felkérem tehát, hogy zimony; rendörbiztosság utján megfelelően intézkedni méltoztassék miszerint a kimenni szándékozo munkások az öket fenyegetö veszélyre figyelmeztessenek és lehetöleg jelzett czeből Belgrádba valo átkelési tervüek abbanhagyására rá birassanak.

140 Budimpešta, 13 septemra 1905 Ugarski ministar poljoprivrede telegramom traži od bana Hrvatske u Zagrebu obaveštenje o položaju nadničara koji su se žalili da se po dolasku iz Ugarske na rad u Zemun nalaze bez sredstava za život.

Iz Zemuna primio sam sliedeću brzojavku: „Pokorno molimo preuzvišenog gospodina ministra poljodelstva da nam pomogne: ovdje smo u Zemunu zemljoradnici (barabe) bez kruha i novca nas 64 iz Županije čongradske, Mindsek i Segvar. Molimo odgovor. “Umoljavam Preuz. Vašu da me o stanju stvari obaviestiti blagoizvoli. Ministar poljodelstva.

Original, – prevod s mađarskog, DAZ –aVH, 6–14/br. 2370 Pr uz br 2388

141 Zagreb, 13 septembra 1905 Pretstojnik Čavrak telegramom odgovara ministru poljoprivrede u Budimpešti da je pitanje nadničara iz Ugarske rešeno i da svi sada rade na nasipu. Na broj 6872 priobćujem Preuzvišenosti Vašoj da glasom službenih obavijesti svi radnici sada na nasipu rade, pošto je njihov priepor sa poduzetničtvom riešen.

Koncept (U vezi sa br, 140 ove zbirke).

142 Sr. Karlovci, 23 airila 1906 – 12 maja 1906 Štrajk štamparskih radnika u Srpskoj manastirskoj šgampariji; 1) Štrajkači Gradskom poglavarstvu – imenuju svoje pretstavnike za pregovore; 2) Uprava štamparije Gradskom poglavarstvu – traži bezuslovno izvršenje obaveze radnika prema štampariji; 3) Gradsko poglavarstvo županijskoj upravi u Vukovaru – šalje izveštaj o štrajku; 4) Gradsko poglavarstvo Zemaljskoj vladi – izveštava o mirnom ishodu štrajka. 1 Gradskom poglavarstvu kao obrtnoj oblasti prve molbe

256

u Sr. Karlovcima Knjigotiskarski pomoćnici Srpske manastirske štamparije u Karlovcima obustavili su danas rad. Javljajući ovo slavnom naslovu, molimo da na temelju obrtnoga zakona da izvoli posredovati u nastalom sporu između pomoćnika i uprave Srpske manastirske štamparije, i to na temelju sledećih tražbina pomoćnika. 1 Odkaz radnje svim pomoćnicima, što je usljijedio dne 21/IV o. g. neka se opozove u cijelosti. 2 Neka se prihvati, odnosno pregovori o prihvatu „Cjenika za knjigotiskarske pomoćnike u Hrvatskoj i Slavoniji“ (prilog pod a) povedu. 3 Radi nastaloga pokreta neka se nitko ne otpusti. Našim pouzdanicima za vođenje pregovora izabrali smo naše drugove: Petra Borovca, Nikolu Radosavljevića, Petra Trnjanjčevića i podpredsjednika obraničkoga suda knjigotiskara u Zagrebu g. Vilima Bukšeka. Dostave u ovoj stvari neka se upravljaju na g. Vilima Bukšeka u stanu g. Aleksandra Zaharića.

Sr. Karlovci, dne 23/IV 1906 Knjigotiskarski pomoćnici „Srpske Manastirske Štamparije” Original.

U Karlovcima 10/23 aprila 1906 Slavnom Gradskom Poglavarstvu Srem. Karlovci Čast je podpisanoj upravi javiti slavnom naslovu da nisu danas došli na posao svi slovoslagači ove štamparije, mada su dužni bili doći i posao za 14 dana odkazati i po tom pravilno iz kondicije izaći, i po glasu poslovnog nam reda, koje je i to slavno gradsko poglavarstvo izvolelo potvrditi. Međutim, osim tog prekršaja zadužili su se izvadivši predujma K 11b 12, na to vrate. To vratili nisu, posao odkazali nisu i samovoljno su iz štamparije izašli. Stoga molimo slavno poglavarstvo da ih zbog tog na odgovor izvoli pozvati. S dužnim poštovanjem Srpska Manastirska Štamparija D. Ruvarac

Lica, po imence, ova su to: Jovan Plavšić sa stanom gde je Srp. man. štamparija; 2. Petar Borovac sa stanom u kući kod udove gdje Klisarić do Karl. zadruge; 3. Aleks. Zaharić sa stanom u kući Miloševića, preko od popa Jovića; 4. Nikola Radosavljević sa stanom kod lončara, preko od dvorskog kuvara; 5. Krsta Marković sa stanom kod Sabadina, do dvorske konjušnice; 6. Đura Ilić sa stanom kod prof. Đ. Magaraševića; 7. Uroš Plještić sa stanom kod Radimirovića, u kući dvor. mašinista; 8. Pera Trnjančev sa stanom kod Pere Borovca, slovoslagača; 9. A. Srdarević sa stanom kod Pere Borovca, slovo-slagača; 10. Vl. Pintar sa stanom kod Radimirovića, u kući dvor. mašinista; 11. Vojin Papirović sa stanom kod Joce Holeka, tišlera.

Original.

257

3 Kr. žup. oblasti U Vukovaru

1 Prilog sa izvešćem da su slagači ovogradske Srpske manastirske štamparije, njih 11 na broju, jos 18 4 o. g. pismenim podneskom zatražili od upravitelja rečene štamparije da se iznova reguliše naplata njihove zaslužbine, dočim je pak upravitelj štamparije usljed ovoga njihovoga podneska svima slagačima dana 21 aprila o. g, na 14 dana službu odkazao. Usled ovoga otkaza obustavili su slagači dalji rad u rečenoj štampariji dana 23 4 o. g. ali su podjedno kod ovoga poglavarstva očitovali da će odmah pristupiti daljem radu, ako upravitelj štamparije opozove svoj odkaz. Pregovori su i sad u tečaju pošto upravitelj i nadalje ostaje kod svoga odkaza i to samo za dvojicu slagača, koje smatra začetnicima ovog slagarskog štrajka, dočim je pak pripravan ostalih devet slagača iznova u službu primiti.

258

Iako su štrajkujući štamparski pomoćnici potpuno mirni i nisu razvili nikakvu agitaciju naperenu bilo protiv osobnoj sigurnosti njihovog upravitelja i tehničkoga faktora ove štamparije, bilo protiv javnog poredka, to je ipak ovo poglavarstvo upozorilo svoje redarstvene organe da bodrim okom paze na svaki njihov pokret, a ovo je poglavarstvo potpuno uvereno da će ovaj štrajk štamparskih pomoćnika u najkraćem roku bez ikakvih ozbiljnih posljedica prestati. 24 4 1906 [Potpis nečitak]

259

Koncept. Kr. hrv. slav. dalm. zem. Vlada Odjel za unutarnje poslove u Zagrebu 1 Prilog sa izvešćem da je štrajk štamparskih radenika u ovomesnoj Srpskoj manastirskoj štampariji danas prestao. Ovaj je štrajk nastupio usljed toga što je upravitelj iste štamparije na molbu štamparskih slagača u predmet povišenja naplate svima slagačima propisno službu odkazao, te pošto nisu hteli posao za odkazno vreme u rečenoj štampariji vršiti to je ovo poglavarstvo usljed prijave štamparske uprave moralo protiv štamparskih radenika postupiti shodno propisu § 159 obrtnoga zakona od godine 1884, nu pošto su sami radenici stupili u pregovore sa samom štamparskom upravom i pošto su svi, osim trojice, u štampariju se vratili i dalji rad otpočeo, to je ovo poglavarstvo usljed prijave štamparske uprave da je postignut međusobni sporazum, obustavilo svaki dalji postupak. 12 V 1906 [Potpis nečitak] Koncept, Magistratska arhiva u Sr. Karlovcama.

143 Grgurevci 22 juna 1906 Žandarmeriska stanica u Grgurevcima izveštava komandu u Zagrebu – o širenju sodijalističkih ideja u Šuljmu i o zaključcima tamo održane skupštine poljoprivrednih radnika po pitanju nadnice.

Na dnevnu zapovjed broj 18 od 1/5 1903 Dne 21 o. mj. doznala je obhoda, postajevodnik Adam Tomašević i pokusni oružnik Josip Katušić, da u selu Šuljmu med ondašnjim pučanstvom, većinom onim koji se nadničarstvom bavi, prevlađuju socijalistačke ideje. Obhoda je, u prisutnosti selskog birova Kuzmana Janića, kolovođe tih pokreta, Jeftu, Jašu i Živana ml. Jurišića, Dušana Miloševića, Gaju Novkovića, Nikolu Laćarca, Jovana Vukadinovića, Peru Janića, Stevu Gajića, Teju Miloševića i Veljka Bujandića o njihovoj namisli izpitala koji izjaviše jednoglasno, da su se oni socijalističkimi idejami počeli baviti stih razloga da svom radničkom bjednom stanju pomognu, naime, da si izvojšte veću nadnicu. U tu svrhu su na 17. o.mj. u kući onomjestnog seljaka Jefte Jurišića kao sazivača obdržali i bez oblastne dozvole socijalističku skupštinu koja je posjećena sa do 70 članova i na njoj ustmeno zaključiše i to: 1) Za nadničare se ima tražiti nadnica od 2 Kr. i hranu, a bez hrane 3 Kr. 2) Svi nadničari imadu se svako jutro skupiti na razkršće, gdje ih gospodari onda u nadnicu tražiti mogu, a ne ko posele po kućami se šnjimi dogovarati. Napokon, kako sam javnim pogovaranjem saznao, zaključeno je da se svakom onom koji bi jeftinije raditi htjeo, bio domaći ili stranac, to spriečiti ima, nu ovo oni ne priznaju već ostaju kod navedena 2 zaključka. Kod glavnog vođe pronašla je obhoda socijalističke 2 brošure pod naslovom: “ljudi spasite dušu, idu socialiste“ iz 1904 i “U čemu je snaga radnoga naroda“ iz 1902, tiskane obadve u Budimpešti, te 4 komada poziva na prijateljski dogovor na temelju § 2 o pravu sakupljati se, a za sve ovo Jurišić neće da prizna od kuda je dobio.

260

Napokon sam mogao dočuti da su vođe šuljamački socialista u svezi sa socialistima sa mitrovačke tvornice, od kuda dobivaju odnosne upute i naputke, te da su tamo nekoji, naročito vođe, kao članovi upisani i članarinu plaćaju. Javni mir nije narušen. Pronađene 2 brošure i 4 komada poziva za sastanak predložene su kr. kotarskoj oblasti u Mitrovicu.

DAZ–VH, 13–30/br 36097

144 Grgurevci, 25 juna 1906 Žandarmeriska stanica u Grgurevcima svojoj komandi – javlja da organizovani duhom prožeti nadničari odbijaju da rade sa nesocijalistima.

Na dnevnu zapovjed broj 18 od 1 svibnja 1903 Obhoda, postajevodnik Adam Tomašević, oruž. zač. postajevodnik Franjo Morosavljević i pokusni oružnik Josip Katušić, izvidila je na 24 o. mj. u selu Šuljmu sliedeće: Dne 23 o. mj. sazvao je onomjestni vlastelinski lugar Janko Tečanin 11 onomjestnih nadničara da kopaju kukuruze, pa pošto je izmed ovih Nego Gruić bio nesocialista, rekoše ostala desetorica koji su socialističkim duhom prožeti bili da sa Gruićem neće raditi, pa nek sa posla ide on ili će pak oni ići, našto je Tečanin pristao da Gruić može sa posla otići samo neka mu nađu drugog radnika, što su ovi i učinili. Istog dana sazvao je i onomjestni seljak Glišo Manastirac 7 nadničara kopati vinograd, pa pošto je i med ovima Velemir Popović kao nesocialista bio, izjaviše ostala šestorica da neće sa Popovićem raditi ako neće u njihovo družtvo stupiti i članarinu platiti, pa kad je to Manastirac doznao, odpustio je svu šestoricu sa posla, a oni su bez prigovora otišli. Nadalje je ustanovljeno da su na 24 o. mj. mnogi ljudi iz sela Šuljma, Grgurevaca, Manđelosa, Vel. Radinaca Stejanovaca i Bešenova išli u Mitrovicu na skupštinu koja se je imala obdržavati u ondašnjoj gostioni Ljubomira Dudvarskog (Trg Sv. Dimitrija). Izim bojkotiranja pojedinaca, javni mir nije narušen, što bi se lahko dogoditi moglo, jer je narod usljed izopačavanja socialistički namjera upravo zaveden, pa si samo u tom svoj obstanak nalazi, a svakog tko mu protivno savjetuje za neprijatelja drži. Kr. kotarskoj oblasti prijavljeno. Adam Tomašević, postajevodnik

Na poleđini: Kr. ug. hrv. slav. oružničko zapovjedničtvo Vod Mitrovica Primljeno u Mitrovici dne 26/8 1906.

Vidio time da se razvija uistinu pokret; do sele radi se o povišenju nadnice i uzpostave stalnog udruženja i zajedničke blagajne. U skupštini u Mitrovici govorilo se je uobće o postrojenju socialističke stranke te programu te stranke, iz vanjskih mjesta nije bilo tako rekuć nikog. Javna sigurnost, koliko mi poznato, uobće jošte nigdje ugrožena nije. [Potpis nečitak] Primlj. u Osieku, dne 27 6 1906

261

(Ovalni štambilj)

2 KRILNO ZAPOVJEDNIČTVO KRALJEVSKOGA UGARSKOGA HRVATSKO-SLAVONSKOGA ORUŽNIČTVA

Vidio time, da se socialistički pokret u ovom smislu po svuda opažava. Napose ovom pokretu u Šuljmu ne pripisujem daljnje važnosti. [Potpis nečitak] U Zagrebu, dne 28. lipnja 1906. Na znanje savezno sa ovostranom podomotnicom broj gornji od o. mj. Oružnički zapovjednik službeno odsutan Suvinčić mjr DAZ–VH, 13–30/br. 36578

145 Vukovar, 4 jula 1906 Županiska uprava Pretsedništvu vlade u Zagrebu – javlja telegramom da je izbio štrajk u rudniku u Vrdniku i da je potrebno odmah tamo uputiti vojsku radi zaštite rudnika i otstranjenja štrajkača.

Kotar Irig brzojavlja: u Vrdniku opći radnički štrajk. Držanje pojedinih radnika ugrožava javnu sigurnost. Za otstranjenje 50 radnika 20 oružnika koncentrirano da se zaštite rovovi, barutana i dinamit nadalje strojarne. Molim brahium jednog kompanijskog voda iz Rume i to jošte danas umoljava se kod zbornoga zapovjedništva posredovati da traženi brahium još danas u Vrdnik stigne. Županija Original DAZ–VH, 6–14/br. 2197 Pr.

146 Zagreb, jula 1906 Iz Zemaljske vlade vojnoj komandi u Zagrebu – o potrebi da se još istoga dana uputi jedan vod konjanika iz Rume u Vrdnik radi osiguranja mira i reda.

Savezno sa jur ustmeno stavljenom zamolbom, umoljava se za dobrohotnu odredbu da jošte danas, dne 4 srpnja t.g., iz Rume krene vojna asistencija od jednog voda konjanika u Vrdnik, gdje je među radnici u tamošnjem rudniku buknuo štrajk, te je u tolikoj mjeri ugrožena javna sigurnost da ondje nalazeći se oružnički i sigurnostni organi predvidno neće dotjecati za uzčuvanje mira i reda.

DAZ (U vezi sa br. 145 ove zbirke).

147 Erdevik, 4 septembra 1906

262

Žandarmeriska stanica u Erdeviku svojoj komandi – izveštava svoju komandu da je grupa socijalista iz Erdevika nasilno sprečila rad nadničara na imanju kneza Odeskalhia i radnika u fabrici konoplje.

Na dnevnu zapovjed broj 18 iz 1903. Obhoda, oružnik Franjo Vereš i Andrija Mesarić, izvidila je dne 3 t. mj. na pustari Nojhof vlastelinstva kneza Odeskalhia i tvornici konoplje posjednika braće Mihels, obćine Erdevik, kotara Ilok, da su na prvorečenoj pustari dne 3 t.mj. oko 9 h jutro došli pod vodstvom Miše Arpaša, Steve Čulića, Đure Pahi, Johana Pek i Đure Bognara iz Erdevika još 30 erdevički socializmom zavedeni žitelja, te nasilno raztjerali sa poljske radnje 70 radnika nadničara, zatim su otišli na tvornicu konoplje, i silovitim načinom radnju obustavili pretnjom, da ćedu odmah remenje sa kotača porezati – te 120 radnika raztjerali idnosno radnju im zabranili. Kolovođe poimence gore navedenih 5 su uhićeni i Kr. kotarskom sudu u Iloku predani; ostali prijavljeni. Kr. kotarska oblast u Iloku o tome obavještena je.

DAZ–VH, 13–30/br. 48969

148 Ilok, 4 septembra 1906 Kotarska uprava u Iloku javlja županiskoj upravi u Vukovaru – o preduzetim merama protiv nadničara iz Erdevika koji ne dozvoljavaju da se radi ispod od njih određene tarife.

Na temelju brzojavne prijave tvornice konoplje u Erdeviku od 3 o.mj. da su socijaliste iz Erdevika obustavili nasilno rad u tvornici - braneć i iztjerav tvorničke nadničare, odputio se je podpisani danas na lice mjesta, da stvar izvidi. Preslušanjem kao i izviđenjem poduzetim po kr. oružničkoj postaji u Erdeviku ustanovljeno je da su štrajkujući nadničari iz Erdevika nasilno zabranjivali drugim nadničarima, koji su radili u tvornici kudelje, na pustari vlastelinstva kneza Odeskalhia i kod vršitbe veleposjednika Samuela Štajnera u Erdeviku, otjeravši ih od posla, a to s razloga što su isti uz manju nadnicu radili nego što su štrajkujući nadničari tražili. Ustanovljeno je nadalje da štrajkujući nadničari ne dozvoljuju niti nadničarom iz Erdevika, niti onim iz okolnih mjesta raditi izpod nadnice od 2 K.. 40 fil. na mužke, a 2 K. za ženske, navađajuć da će sve i sva upotrebiti, pa makar i nasilna sredstva, da to poprieče. Akoprem ih je podpisani umirivao i podučavao da se kane svakog nasilja i da dopuste nadničarom koji su voljni raditi, nisu se dali skloniti, ostajuć kod svojih zahtjeva. Toga radi je podpisani smjesta brzojavno zamolio od kr. oružničkog vodnog zapovjedničtva u Vukovaru pojačenje oružničke asistencije u Erdeviku sa 8 momaka, pa je nade da će se štrajkujući nadničari smiriti. O daljem tečaju podnijeti će se izvješće kr. toj županijskoj oblasti svojedobno.

DAZ (U vezi sa aktom pod br. 147 ove zbirke).

149 Čalma, 6 septembra 1906

263

Žandarmeriska stanica u Čalmi kotarskoj upravi u Sr. Mitrovici – izveštava da su nadničari iz sela Bingule zabranili na imanjima svog područja rad nadničarima iz okolnih sela ispod od njih nadnice određene.

Obhoda, stražmeštar Božo Trboević i postajevodnik Isidor Žimbrek, jest dne 5 o. mj., na prijavu išpana Antuna Holcera sa pustare Emilienhof u području kotarske oblasti Ilok, ustanovila da je oko 30 nadničara sela Bingule, koji su u većem stepenu sa ostalim nadničarima štrajkuju, dne 5 o. mj. u polju Međeš ovog područja gdje se vršeći stroj nalazi, došli te zabranili nadničarima sela Čalme, Martinaca i Kuzmina, koji su voljni da za manju nadnicu rade, i tako se bojeć svojima kućama vratili usljed čega je posao obustavljen. Uputila se obhoda u selo Bingulu gdje je na skupu oko 200 nadničara zatekla, koji svi skupa saglasno izjaviše da neće raditi za nadnicu od 2 K. a niti da ne smije nitko sa strane dolaziti, jerbo da i nadničari sela Erdevika njima također ne daju. Kao kolovođe tog radničkog pokreta nije se po izjavi svih radnika moglo ustanoviti koji su, već polag čuvenja kod obćine da je takov Ludvig Gertner, Milan Stojšić, Andrija Ivačković, Đurica Milošević i Aleksa Bakić svi iz Bingule, koji ostale nadničare na taj pokret pobuđuju. Daljnje uredovanje jest obhoda prekinula, te se je ustmeno za momčad postaje Erdevik, koja već oblastne pozive u tom smjeru imade, u sporazumak stavila polag kojeg će daljne postupiti. Kr. kotarskoj oblasti u Iloku prijavljeno.

Prepis, DAZ – VH, 13–30/k br. 54180 (u prilogu akta pod br. 153 ove zbirke)

150 Sr. Mitrovica, 9 septembra 1906 Vodnik žandarmeriske stanice u Čalmi kotarskoj upravi u Sr. Mitrovici – podnosi prijavu protiv socijalističkog agitatora Vincenca Arnosa.

Kaznena prijava 1) Ime i prezime, doba prebivališta i zanimanje: Vincenc Arnos, 47 godina, Mitrovica, urar. 2) Zavičajna obćina: Lahonec u Štajerskoj 3) Obiteljsko stanje: Udovac, 2 odrasla sina. 3) Je li već bio kažnjen: nije poznato. Obhoda, stražmeštar Dane Divjak, zatekla je danas u selu Šašinci gore imenovanoga Vincenca Arnosa, koji je po vlastitoj mu izjavi došao onamo, da na radničkoj skupštini, koja je za danas po naslovu ondje dozvoljena, govor drži. Pošto se Arnos sa nikakovom oblastnom dozvolom ne mogaše iskazati, koja ga ovlašćuje na držanje govora na gore rečenoj skupštini, da je usljed njegovog razdražujućeg govora već na više mjesta radnički pokret i nemir nastao – predvađa se naslovu na daljnje uredovanje.

Prepis, DAZ – VH, 13–30/k br. 54180 (U prilogu akta pod br. 153 ove zbirke)

151

264

Sr. Mitrovica, 10 septembar 1906 Zakupnik pustare Novoselo tuži kotarskoj upravi u Sr. Mitrovici grupu radnika iz Čalme, koji su zahtevali da otpusti sada zaposlene radnike sa strane i da njih primi uz određene nadnice.

Lujo Jeger stavlja u zapisnik sljedeću pritužbu. Johan Špajcer i dr. iz Čalme došli su k meni i zahtevali su da ja smjesta otpustim radnike sa strane i da njih Čalmance uzmem uz naplatu od 2 K 40 f. na dan. To je bilo u 4 sata ujutro. Na to sam mu odgovorio, ako ima šta neka se obrati na kotarsku oblast. Oko 8 sati došlo je okolo 25 švaba i pogrđivali su nadziratelja Jovana Marčetića, psujući mu mater i oca, govoreći da su dugo kroz prste gledali i da imadu jednog pouzdanog čovjeka kod mene, koji će im javiti kada ja počnem raditi, pa da će oni rad obustaviti. Molim da se oružnička postaja u Čalmi upozori da bude u pripravnosti ako bi ti Čalmanci došli da mi sutra rad na pustari obustave.

Prepis, DAZ – VH, 13–30/k br. 54180 (u prilogu akta pod br. 153 ove zbirke)

152 Sr. Mitrovica, 13 septembra 1906 Odluka kotarskog upravnika u Sr. Mitrovici da se ne izda dozvola za održanje socijalističkog zbora u Šašincima 19 septembra

Predmet: Nedeljković Dimitrija iz Šašinaca prijavljuje na temelju zakona od 14/I 1875 za dan 16 rujna t.g. u 3 sata po podne obdržavanje javne opčinstvu pristupne pučke skupštine u gostioni Dušana Sremca u Šašincima, sa sljedećim dnevnim redom: 1) Konstituiranje skupštine 2) Čitanje i tumačenje soc. dem. programa 3) Zašto je naš radni narod siromašan 4) Kako se može istome pomoći.

Odluka Obdržavanje ove skupštine ne dozvoljava se iz razloga što je na prijavu istoga Dimitrija Nedeljkovića i dr., od 3 t. mj., odlukom ove oblasti od 4 t.mj. broj 10704., uz isti dnevni red bilo dozvoljeno obdržavanje javne pučke skupštine pod vedrim nebom za dan 9 t. mj., te bi se ponovnim obdržavanjem skupštine u ovako kratkom razmaku vremena narod u ovo radno vreme zavađao na nered i provocirao na pravljenje izgreda i nereda. O tom odluka: 1) Dimitriju Nedeljkoviću u Šašincima. 2 Općinskom poglavarstvu u Šašincima. 3) Kr. oružničkoj postaji u Mitrovici. Utok dozvoljen u roku od 8 dana putem potpisane oblasti.

Kr. kotarski upravitelj Lešić v.r.

265

Prepis, DAZ – VH, 13–30/k br. 54180 (u prilogu akta pod br. 153 ove zbirke)

153 Vukovar, 22 septembra 1906 Župan Hidegheti kotarskoj upravi u Sr. Mitrovici – traži izveštaj povodom hapšenja Vincenca Arnosa.

U broju 211 u Zagrebu izlazećega časopisa “Pokret” obnarodovano je da dne 9 t. mj. bio u Šašincima zakazan javni zbor, koji je od Mitrovačke kotarske oblasti uzet na znanje. Na skupštini došao je bio i dr. Arnos iz Mitrovice. U Šašincima pozvao ga je opć. bilježnik u ured gdje ga je smjesta aretirao i u pratnji dvojice oružnika proveo kot. oblasti u Mitrovici. Kotarski predstojnik pitao je na to Arnosa: ko mu je dozvolio da organizira radnike po selima itd. Bilježnik mu je bio rekao da ga za to aretira, jer da nema prava govoriti na skupštini, pošto njegovo ime nije bilo navedno u prijavi. Nakon što je Arnosu bilo spriječeno bilo slobodno gibanje od 3 do 5 i četvrt sata po podne, bio pušten na slobodu, bez ikakove odluke ili službenog saobraćaja zašto je bio uapšen i što će i dalje biti. Pozivam naslov da mi smjesta podnese o stanju stvari izcrpljivi izvještaj.

DAZ – VH 13-30/br.54180

154

Sr. Mitrovica 24 septembra 1906 Kotarska uprava županu u Vukovaru – obrazlaže mere protiv Arnosa.

Dimitrije Nedeljković i dr. iz Šašinaca prijavili su ovoj oblasti obdržavanje opće javne pučke skupštine pod vedrim nebom za dan 9 t.mj. u 3 sata po podne pred općinskim uredom u Šašincima. Obdržavanje te skupštine je ova oblast odlukom od 13/9 t.mj. broj 11152 dozvolila. Ovjerovljeni prepis odluke predlaže se ./.–. Na tu radničko-socijalističku skupštinu došao je bio nepozvan Vicenc Arnos, sajdžija iz Mitrovice, da tamo drži govore. Pošto je isti Arnos tamo službujućem oružničkom stražmeštru Dani Divjaku bio poznat kao socijalistički kolovođa i agitator na pokret i nemir među radnicima, a nije mu se mogao ničim legitimirati, to ga je isti proglasio uhićenim, sjeo s njim na kola i okolo 5 sati po podne predveo ga pred potpisanoga. Pritvoren nije bio ni kod općine ni kod ove oblasti, a predveden je samo po oružničkom stražmeštru, a ne po dvojici oružnika, kako se to u dotičnoj notici “Pokreta“ spominje. Kod predvedenja potpisani je saslušao ustmenu prijavu oružničkog stražmeštra proti Arnosu i prvog uputio da podnese pismenu prijavu, od koje se ovjerovljeni prepis prilaže ./. dočim je Arnosu rekao da se okane bunjenja radnika, i podstrekivanja istih na nerad i otpor proti poslodavcima, te da će glede današnje stvari biti propisno uredovano. Nakon toga otpustio ga je kući. Na privitu prijavu pozvan je Arnos na odgovornost, te je presudom ove oblasti od 19 t. mj. presuđen na zatvor od 1 dan, proti kojoj presudi je on uložio priziv, koji još nije izveo. Cio spis biti će odavde predložen kr. županijskoj oblasti. Nacionale istog Arnosa prema vlastitoj njegovoj izjavi jest sljedeće: 47 g. star, udovac, rodom iz Lahonec, kotar Petau u Štajerskoj, poročan [...]

266

Posjeduje putnicu za inozemstvo izdatu mu po konzulatu u Beogradu, koja vredi do avgusta 1907. Iz Srbije je godine 1904 protjeran u Austro-Ugarsku radi socijalističkih agitacija i bunjenja naroda. Isti Arnos je tečajem poslednjih mjeseci aranžirao više socijalističkih skupština po ovopodručnim selima, na kojima je harangirao radnike na odpor proti poslodavcima, a naročito na nerad i povišicu nadnice. Radi ovoga, kako se to [vidi] iz privitih ovjerovljenih prepisa prijave kr. oružničke postaje u Čalmi od 6 rujna t.g., broj 297, i prijave zakupnika pustare Alojsa Jegera od 10 rujna 1906, broj 11024, došlo je u pojedinim selima, a naročito u Binguli, Čalmi, Šuljmu te pustari Jegerovoj itd. do znatnijih radničkih pokreta i nemira u vreme kada su poslovi bili u najvećem jeku, tako da je teškom mukom uspostavljen red i mir i posao nastavljen. Iz napred navedenog uvidjeće Presvietlost Vaša da sa upitnim Arnosom kao sa osobom po javni poredak vrla pogibeljnom nije nasilno postupano, a ovo što je učinjeno jeste samo radi uzdržaja reda i mira, koji su, ako se Arnosu puste slobodne ruke, u opasnosti.

DAZ (U vezi sa aktom br. 153 ove zbirke),

155

Ilok, 25 septembra 1906 Iločka kotarska uprava županu u Vukovaru - opravdava mere lokalnih vlasti protiv pokreta radnika u Erdeviku.

Na dalje uredovanje izvješćem da kr. ova kotarska oblast nikakovu odredbu glede razterivanja radničkih sastanaka u Binguli izdala nije. Jedino je kr. oružnička postaja u Erdeviku pozvana da uzme u obranu i zaštitu one radnike koji su voljni uz pogođenu nadnicu sa poslodavcima raditi od onih radnika koji raditi neće, pa silom hoće preprečiti onim drugim da rade. Kr. je ova kotarska oblast morala takovu odredbu izdati, jer se trpjeti ne može da se pojedinim radnicima ma s koje strane rad zabranjuje. Moli se presvietlost Vaša da blagoizvoli ovo izvješće na blagohotno znanje primiti. Na poleđini. Vukovar 5/H 06 Predsjedničtvu Kr. hrv. slav. dalm. zemaljske vlade u Zagrebu

Na uredovanje sa pripomenom, da je, po mojem mišljenju, odredba kr. kot. oblasti u Iloku bila posvema umjestna. Za vel. župana: Subotić, kr. podžupan

Primljeno kod predsjedničtva kr. hrv. slav. dal. zemaljske vlade u Zagrebu 13 listopada 1906 na znanje ad acta!

Original DAZ – VH, 16-14/br. 3231 Pr

267

156 Zagreb, 28 septembra 1906 Komanda žandarmerije javlja Zemaljskoj vladi u Zagrebu – da je prestao pokret radnika na pustarama u okolini Erdevika i da su žandarmeriske snage vraćene u njihove stanice.

Savezno sa ovostranom prijavom broj gornji od 5 t. mj. čast mi je izvjestiti da je radnički pokret na pustarama u okolici Erdevika, kotara Ilok, potpuno prestao, usljed čega je tamo pridieljena bivša oružnička momčad, u sporazumu sa nadležnom kr. kotarskom oblasti, na njene postaje odpravljena.

Prepis, DAZ – VH, 13-30/k br. 48969 (u vezi sa aktima pod br. 147 i 148 ove zbirke)

Milan Glumac Ivan Ancel

268

157 Irig, 7 oktobra 1906 Kotarski upravitelj županu Hideghetiju u Vukovaru – obrazlaže hapšenje socijalističkog agitatora Milana Glumca.

Uhićenje Milana Glumca nije uzsledilo po ničijem nalogu; uhitila ga je oružnička postaja u Vrdniku uredujuć u vlastitom delokrugu. Stvar se je dogodila ovako: Dne 10 IX oko ½ 9 sati na veče, jedna oružnička obhoda u Vrdniku patrolirajući po selu, opazila je u krčmi Jove Carevića neko življe kretanje. Došavši krišom pod prozor, opazila je da se je onde iskupilo oko 100 ljudi, kojima je uhićeni Milan Glumac držao razdražljiv govor, buneći ih protiv državi i državnoj vlasti. Oružnici su govor Glumčev donekle neopaženi slušali, a zatim su ušli u sobu, Glumca proglasili uhićenim, te ga dne 11/IX 1906 dopratili kr. kotarskom sudu u Irigu sa prijavom radi zločina smetanja javnog mira označenog u §-u 65 k. z. Kr. kotarski sud u Irigu proveo je izvide i odredio dne 12/IX pritvor temeljem 9a 166 k. p. točka 3 i 4. Kr. sudbeni stol u Mitrovici zaključkom od 19/IX 1906 broj I 771–1906 ustupio je spise sudbenom stolu zagrebačkom temeljem §-a 8 k. p. Kr. državno odvjetničtvo u Zagrebu dne 24/IX 1906 broj I 1128/1906 odredilo je protiv Milana Glumca redoviti istražni zatvor i povedenje istrage radi zločina smetanja javnog mira. Sve ovo napred navedeno doznala je ova oblast uvidom u spise uzetim kod kr. kotarskog suda u Irigu. – Sama u ovom predmetu nije uredovala, niti joj je o napred navedenim događajima štogod službeno prijavljeno.

Original DAZ – VH, 6–14/br. 3279 Pr

Milan Glumac Ivan Ancel

158 Sr. Karlovci 16 decembra 1906 Žandarmeriska stanica u Sr. Karlovcima komandi u Zagrebu – o širenju socijalističkih ideja od strane pojedinih seljaka u Čortanovcima.

Na dnevnu zapovjed broj 18 iz g. 1903 Dne 16 o. mj. jest obhoda, postajevodnik Milovan Kosanović i oružnik zač. postajevodnik Marko Madžarac, u selu Čortanovci kod potajno naumljenog obdržavanja socijalne skupštine ondašnjem obć. načelniku Damjanu Šuvakoviću usljed poziva broj 16/904 od 14/12 tg. za prisilno razpuštenje iste pripomoć pružila, nu koja u pomanjkanju privrženika niti obdržavana nije. Ovom prigodom jest obhoda povjerljivim načinom dokučila da su seljaci Žarko Marić, Gavra Ilić i Milorad Vasiljević iz Čortanovaca

269 sa vođom socijalista Glumcem negdje na strani u doticaj došli i dne 13 o. mj. po selu počeli nagovarati i prikupljati neuko još do sada složno radničko i slabije stojeće seljačko žiteljstvo, te i tom zgodom novac počeli za trošak rečenog vođe prigodom dolazka za držanje govora sakupljati, nu ali kojima nije pošlo za rukom rečenog žiteljstva k sebi prikupiti, osim nekolicine zanešenjaka, koji ne znadu niti što je to i što se time hoće, već kad pametnijeg i razumnijeg upitaju i kada im to ovi kao nemoguće protumače odmah se i oni povlače i odustaju od prvobitne svoje nakane. Kao pravi zavoditelji ovog pokreta – Marić, Ilić i Vasiljević – kojima je još svrha njihovog dielovanja nepoznata, te koji su mimoilazom poglavarstvene dozvole odmah u početku već počeli i htjeli javnu skupštinu održavati, ali koja u pomanjkanju privrženika – kao i njihove vođe koji nije niti ni došao, te koja je odmah od strane oblasti i oružničtva spriečena, – nije održana, prijavljeni su kr. kotarskoj oblasti u St. Pazovi, uz dodatak da će se od strane ove postaje podvostručenom pazkom na iste pripaziti, te u slučaju ma i najmanjeg takovog pokreta odmah istoj prijaviti, eventualno takovi zavoditelji istoj i predvesti.

DAZ – VH, 13-30/br 69396

159 Šid, 8 februara 1907 Grupa socijalista Kotarske oblasti u Šidu – traži dozvolu za održavanje zbora Socijal-demokratske partije.

Dolepotpisani molimo da nam se dozvoli na dan 12. veljače tt. u 21/2 sata poslije podne obdržavati javnu općinsku pristupnu pučku skupštinu na otvorenom prostoru pred Rajhovom gostionom u Šidu sa sliedećim dnevnim redom: 1. Što traže socijaliste? 2. Zakonska osnova o uređenju odnošaja između gospodara i gospodarskih radnika. U slučaju ako bude lošeg vremena prijavljujemo da će se ista skupština s istim dnevnim redom i u isto doba obdržavati u gostioni Rajh.

U Šidu, 8. februara 1907. Lazar Forišković, s. r. Dušan Prnjaić, s. r. Milić Stepančević s. r, Original. ACK SKJ, br. 10094.

270

271

160 Zagreb, 15 februara 1907 Proglas Zemljoradničkog saveza u vezi sa tarifnim ugovorima po zaključcima Prve zemaljske konferencije organizacije poljoprivrednih radnika održane u Rumi.

Drugovi! Poljoprivredni radnici! Svakog dana slušamo mi poljoprivredni radnici, kako se udružuju razni staleži, da pomoću udruženja zaštite svoje interese. Udružuju se trgovci, udružuju se činovnici, udružuju se advokati pa čak udružuju se i spaije i popovi, da tako udruženi osiguraju sebi još lakši život. A šta smo mi poljoprivredni radnici do sada radili? Mi smo rabotali, znojili se, gladovali, mirno smo podnosili svaku biedu i nepravdu. Sunce nas je žeglo, kiša kvasila, vjetar bijo pri teškom radu. Radili smo i mučili se za cio sviet, a sami smo gladni bili. Odjenuli smo i obukli svakoga, a bosi i u dronjcima smo hodili. Naš teški rad, naš krvavi znoj, naši tvrdi žuljevi, mjesto da nam donesu sreću i blagostanje, donosili su nam siromaštvo i bespravlje. Naš rad nije bio nikako nagrađen. Naprotiv, mjesto da nas poštuju, nas je svaka šuša gonila i prezirala. Ali i mi smo počeli oči otvarati. I mi smo počeli misliti, opamećivati se. I kada smo dobro pogledali, uvidjeli smo, kako se velika nepravda sa nama i preko naših leđa tjera. Do nas je doletio glas o borbi radnog naroda – o borbi, koju vodi socijalno-demokratski radni narod. I mi se počesmo udruživati. Danas je rietko koje mjesto i selo u Sriemu i Slavoniji, u kojem ne bi bilo borbenih udruženja. Ima nas poljoprivrednih radnika oko 8.000 (osam hiljada) udruženih. A ako budemo svjesni i razumni, svi ćemo se skupiti u našem savezu poljoprivrednih radnika, jer nama nema spasa, dok ne udružimo svoje snage. Pojedinci borbu ne mogu voditi, ne mogu se odupreti navalama nezasitnih gotovana i bezakonjima oblasnika, ali kada se svi udružimo, biti će nam lako rušiti nepravdu za nepravdom i boriti se za veća prava i slobode. A najprvi cilj naše borbe jeste: da izvojujemo pobjedu radu. Danas je naopako: danas je lienost nagrađena; danas ko manje radi i više ljenčari, taj bolje živi. Prvi cilj naše borbe jeste: da rad bude dostojno nagrađen. Zato: napred u udruženje! Ko nije s nama, taj je protiv nas. Svaki svjestan i razuman poljoprivredni radnik treba i mora da bude u savezu poljoprivrednih radnika i da se udružen sa svojom braćom bori protiv nepravde i bespravlja – a za slobodu i bolju budućnost.

Drugovi! Poljoprivredni radnici! Kao što je već poznato, održana je 10. veljače u Rumi velika konferencija poljoprivrednih radnika. Na tu konfereiciju poslala su naša udruženja iz sviju mjesta svoje izaslanike. Naši izaslanici raspravljali su, dogovarali i sporazumjeli se o mnogim važnim stvarima, koje se tiču nas poljoprivrednih radnika i na konferenciji su donošeni mnogi važni zaključci. Ovdje ćemo spomenuti, da je zaključeno, da se u najkraćem roku u Zagrebu pokrenu srpske i nemačke novine, koje će se najviše baviti poljoprivrednim radnicima i našom borbom. Ti će zaključci biti štampani i u “Slobodnoj Riječi“ i u „Narodnom Glasu“.

Najvažniji zaključak.

Na konferenciji je stvoren zaključak kakve da budu ciene poslovima u poljoprivredi. Plaće i nadnice kakve su do sada bile, nisu bile ni za živjeti ni za umrieti. Doduše ove godine nisu se mogle odrediti i ustanoviti sve ciene za radove, ali što se ove godine nije postiglo, to će se postići iduće godine. Razumije

272 se, samo će se tako postići, ako se čvrsto udružimo, ako budemo složni i izdržljivi, ako naša udruženja budu čvrsta i jaka. Izaslanici na konferenciji brinuli su se, da ciene radovima ne budu pretjerane, ali su se i brinuli, da budu takve, pored kojih će se barem malo bolje moći živjeti. Žalosno je i čemerno do sada bilo! Biedno i jadno bio nagrađen naš znoj, naš teški rad! Bili smo više gladni nego siti, više bosi nego obuveni, više u dronjcima nego odjeveni. Drugovi! I mi eto stvorismo cienik. Držimo se toga cienika! Nedajte svoj znoj, svoj rad, svoju snagu i svoju krv zabadava bogatašima i gotovanima. Nemojte ni žeti, ni kopati, ni brati, ni orati, ni vršiti, ni voziti ispod ovog cienika. Ko neće da plati po cieniku, taj neka sam radi, neka se sam znoji, neka se sam žulji i grbi. A spaije i veleposjednici će platiti i moraju platiti, ako neće da im zemlja ostane pusta, ili da im žito struhne ili da im se kase isprazne. Drugovi! Držite se ovoga cienika! Nemojte davati svoju snagu i rad u bescenje! Ta ovo, što mi zahtjevamo u cieniku, tek je toliko, da se spasimo od gladi. Ovo što mi u cieniku zahtievamo, nije mnogo. Svaki drugi stvor, i pop, i učitelj, i činovnik, i varoški radnik imadu bolje. A naš je rad mučniji, najteži. Pa zato držimo se svoga cienika. Samo nebrat, samo nedrug, samo kukavica će raditi jeftinije nego li je u cieniku propisano. – Evo cienika:

CIENIK POLJOPRIVREDNIH RADOVA.

1. Nadnica. Za zemljoradnike, u ma kakvom privrednom poslu, bez hrane i stana najmanja nadnica je: u prosincu, siečnju i veljači 2 krune; radno je vrieme dnevno deset sati, uračunavši i vrieme ručka; u ožujku, travnju i svibnju 3 krune; radno je vrieme 12 sati, uračunavši i vrieme ručka; u lipnju 5 kruna; radno je vrieme dnevno 16 sati; uračunavši i vrieme doručka, ručka i užine; u srpnju 7 kruna; radno je vrieme dnevno 16 sati, uračunavši i vrieme doručka, ručka i užine. u kolovozu 5 kruna; radno je vrieme dnevno 14 sati; uračunavši i vrieme ručka; u rujnu, listopadu, studenomu 3 krune; radno je vrieme dnevno 12 sati, uračunavši i vrieme ručka; U mjesecima, u kojima je radno vrieme određeno sa 16 sati, doručak je pol sata, ručak sat i pol, užina pol sata. Ako se podpun dan nije radilo, ima se radniku onoliko sati platiti, koliko je radio i koliko otpada na sat. Isplata se svake nedelje obavlja u subotu u večer.

2. Služinčad. Konferencija poljoprivrednih radnika poziva svu služinčad (biroše, sluge i t. d.), da prema ovom uzorku ugovore sklapaju.

Ugovor između Joce Milanova, posjednika i biroša Petra Stefanovića. Petar Stefanović, oženjen, ima porodicu, danas se najmio na godinu za biroša posjedniku Joci Milanovu za sliedeću plaću: 360 kruna gotovih novaca, 4 metrička centa pšenice, 5 metričkih centi ječma, 1 i pol jutra 1600 m2 zemlje, stan njegovoj porodici (koji se sastoji najmanje iz jedne sobe, kuhinje i komore), držanje jedne krmače i jedne krave.

273

Za kravu je dužan posjednik ili hranu ili 1 katastr. jutro zemlje dati. Petar Stefanović je samo za 4 vola dužan brinuti se. Na polju raditi ili upregnuti počinje izjutra u 6 sati, a u večer ispreže u 6 sati. U jutro kao i u večer vrše posao oko hranjenja marve oni, koji su na redu, ali i posao ovih ne može duže trajati već do 8 u večer, a ne može prije 4 sati izjutra početi. Kada se Petar Stefanović razboli ili narukuje na vojnu vježbu, o njegovom zamjeniku se posjednik stara. Ako posjednik sluginu hranu ne ovrši, onda je dužan platiti mu 30 kruna. Ako se neko [neki] alat izgubi, a isključeno je, da ga je sluga sa namjerom izgubio, tada je šteta, šteta posjednika. Petar Stefanović dobiva svoju plaću u mjesečnim obrocima. Posjednik je dužan slugi ili ma kojem članu njegove porodice, u slučaju bolesti badava dati ljekove i ljekara, dalje on (posjednik) plaća i sav slugin porez. Školarinu slugine djece plaća posjednik. Petar Stefanović dužan je samo onda biti prisutan na salašu ili majuru, kad mu je vrieme radnje. Ako se hoće udaljiti onda, kada mu nije vrieme radnje, pa bilo to noću, nedeljom ili praznikom, nije mu potrebna dozvola posjednikova. Kada pošalje slugu na drugi salaš, odnosno sa majura, dužan mu je dnevno 1 krunu doplatiti. Plaća je neoženjenom služinčetu 60 krune mjesečno i stan. Kada sluga narukuje na vojničku vježbu, posjednik mu od njegove plaće ne smije ništa zadržati.

3. Žetelački ugovor, koji je sklopljen s jedne strane između posjednika ------iz ------i s druge strane između podpisanih radnika. 1. Podpisani radnici imaju da požanju žito posjednika ------žetvu treba u snopove vezati. 2. Prostor, koji se ima požnjeti, iznosi --- jutara pšenice, --- jutara ječma, --- jutara zobi, --- jutara raži. Na svaku kosu treba da padne najmanje --- jutara razmjerno od svake vrsti žita. 3. Radnici nisu dužni vršiti nikakav posao besplatno. Poslovi, koji nisu spomenuti u ugovoru, svršit će radnici za platu samo u tom slučaju ako se budu mogli sa posjednikom od slučaja do slučaja pogoditi. 4. Žetelački posao koji je u ovom ugovoru naveden, vrši - radnika. 5. Prvi čovjek ili žetelački gazda ne postoji. Radnici prvog dana stupanja u rad biraju između sebe jednog povjerenika, koji brani njihove interese i koji u ime radnika stalno opći sa poslodavcem ili sa njegovim zastupnikom. Radnici mogu od povjerenika svoje povjerenje kad god hoće i oduzeti, te mjesto njega drugog birati. 6. Rukovodače uzimaju radnici, ali polovinu njihove plaće nosi posjednik. 7. Za žetvu daje posjednik radnicima deseti dio od jesenje, a deveti dio od proljetne hrane i to zajedno sa slamom i pljevom. 8. Pri opredeljenju dielova posjednik označuje tablu, koja se ima početi, ali onda kod svake druge table radnici označuju, kod kojeg krsta počinje brojanje. 9. Kad bi se žitu, koje je preduzeto za žetvu, takva nepogoda desila, radi koje se ne bi moglo požnjeti za utanačeni dio: onda imaju radnici da dobiju za svako urađeno jutro najmanje 16 kruna plaće. 10. Kao hranu dobijaju žeteoci od posjednika nedjeljno: 40 kilograma pšenice ili 30 kilograma dobrog brašna, 2 kilograma slanine, 1 litar pirinča, 1 litar pasulja, pol kilograma soli i dnevno pol kilograma friškog mesa sve po paru.

274

11. Posjednik je dužan žeteoce snabdjeti sa svežom vodom. urednim i čistim stanom. 12. U subotu po podne, kada radnici idu kući i u nedelju, kada iziđu, ima posjednik da se stara za kola. 13. Koliko sati će žeteoci raditi, to oni sami određuju. 14. Za vršitbu radničkog diela posjednik daje vršaću mašinu, mašinistu, ložača i potrebnu životinjsku snagu. Ako bi se o vršidbi pokazalo, da žeteoca nema dosta, za ostale ljude ima da se posjednik stara. 15. Radnički dio – kako žito, tako i slamu i pljevu – posjednik dovozi u stan radnika najdalje do svršetka meseca kolovoza. 16. Posjednikov dio vrše radnici za plaću, koja je za to doba godine određena. 17. Kada se radnik razboli za vrieme rada, ima se posjednik starati za liečnika, a osim toga posjednik je dužan, radnika odnieti u stan na svojim kolima. 18. Podpisani su ugovor pročitali, razumjeli i usvojili. 19. Ovaj ugovor je izrađen u dva primjerka, jedan je predan posjedniku, a drugi radnicima.

U ------190------. (Podpis posjednika.) (A onda dolaze podpisi radnika.)

Drugovi! Poljoprivredni radnici! Nama neće nitko pomoći, ako sami sebi ne pomognemo. Zato: budimo složni i udružujmo se. U našim rukama leži naš spas - mi ćemo sami biti svoji osloboditelji, ako budemo složni i udruženi. Držite se toga cienika! Ne dajte svoju snagu zabadava! Prema ovome cieniku pogađajte radove i pravite ugovore. Izpod cienika koji bude radio, taj će biti svoj vlastiti neprijatelj. Budite snažni, pametni i izdržljivi! Vi ćete pobiediti, jer propasti moraju samo oni, koji su slabi, nesvjesni i neizdržljivi. Blagodat ovoga cienika osjetit ćemo, ako pored njega pošteno izdržimo. Nedajte se ni obmanuti, ni zaplašiti, ni zbuniti, već se složno držite ovoga cienika. Drugovi! U našim je rukama spas naš, sloboda naša i sreća naša.

Zagreb, 15. veljače 1907. Sa drugarskim pozdravom UPRAVA ZEMLJORADNIČKOG SAVEZA.

Plakata ACK SKJ br, 18513

161 Vinkovci, 12 marta 1907 Nadzornik svilogojstva Glavnom nadzorništvu svilogojstva u Vinkovcima – traži uputstva u vezi sa aktivnošću socijalističke organizacije u Erdeviku, među odgajivačima svilene bube radi povišenja cene čahura.

Prigodom boravka mog u Erdeviku (županija sriemska, kotar Ilok) opazio sam te često puta čuo, da se je socijalistička organizacija poljodjelaca u obsežnoj agitaciji razvila, koja obuhvaća velike mjere.

275

Od tamošnjeg sam svilogojca čuo, da su članovi socijalističke grupe bili u odsutnosti njegove kod supruge mu, te joj rekli, da ciena čahura ove godine mora biti 4 krune. Ako ciena ne bude na toliko ustanovljena, tada nesmje svilene gusjenice hraniti. Ovu okolnost htio sam u zapisnik staviti, ali mi ne htjede nikoga imenovati, budući da je rasplođač to svakako htio preprečiti, jer se boji osvete socijalista. Pošto se sada radnici od rada skoro sa silom protjeravaju, koji uz nižu, nego po socialistima ustanovljenu nadnicu rade, vjerojatno je, da će i svilogojci u primljenu gusjenica biti spriečeni, ili da će oni, koji protiv zahtjevima socialista uz sadašnju cienu prime gusjenice, podleći njihovoj osveti. Obzirom na tu okolnost, molim nadzornicima i rasplođačima mjerodavne upute izdati. U Vinkovcima, 12 ožujka 1907. Vorko s. v. Vidi ENro. 178 ex 1907 Bilo bi probitačno putem: političkih oblasti proti tomu socialističkom pokretu glede ciene svilenih čahura učiniti shodne korake. Kr. ug. glavno nadzorničtvo svilogojstva. U Vinkovcima, 12. ožujka 1907. Katušić s. v. glavni nadzornik Štampani prepis, GAK

162 Vukovar, 14 marta 1907 Veliki župan Hidegheti pretsedništvu kotarske oblasti u Vukovaru – ukazuje na ponovno oživljavalje socijalističkog pokreta i na dužnosti vlasti da ga spreče.

U području županije sriemske pokazuje se neki živji pokret gospodarskih i tvorničkih radnika, koji je mjestimice takav da je kadar narušiti javni mir. U prvom su redu upravne oblasti pozvane i dužne da tome predusretnu; da budno taj pokret prate; uzroke mu istražuju i nastoje odstraniti jih; paze na strane agitatore, te protiv njima po zakonu postupaju; nastoje uplivati na radnike shodnim uputama, te med njima i poslodavcima interveniraju. Oblasti nesmiju taj pokret pasivno gledati, te svoju dužnost nazrijevati samo u tome da dogodivše se izgrede sudbenim oblastima prijave, ili da prijavitelja jednostavno upućuju na sudske oblasti, kao da se to upravno-redarstvenih oblasti ni netiče. Upućujem Naslov na gore iztaknuto tim pozivom da mi do 30 ožujka t.g. podnese izvještaj kako o samom pokretu tako i o učinjenim odredbama.

Original, MB–AK, br. 28 Pr.

163 Organizacija posednika u Sremu.

Dne 10 o. mj. bio je u 4 sata popodne u dvorani bijelog vola zbor posjednika i vinogradara, koji su se skupili da se posavjetuju kako će stati na put socijalističkom pokretu u nas. Socijalisti su pobunili i

276 okupirali sve radnike za svoje ideje, pa traže nečuvene nadnice. Tako na pr., svaki mjesec se drukčije plaća, za ožujak traže 4 Kr. za travanj 5 Kr. za svibanj 6 Kr. za lipanj i dalje 7 Kr. na dan. Osim toga traže da im se sati snize i da im se dade po pol sata za užinu do podne i “jauzn“ po podne, a za ručak 1 sat. Glavnu ideju i poziv na zbor dao je g. Stjepan Pravadovski, koji je osobno iz Beške amo stigao i građanima stvar razglobio i razložio, kako bi se najlakše tomu doskočiti moglo. – Organizirali se posjednici dolnjega Sriema, i u čvrsto kolo, sa sjedištem u Inđiji. Pravila te organizacije već su i potvrđena od zem. vlade. Svaki koji pristupi toj organizaciji imao bi plaćati godišnje 1 Kr. pa kadgod bi trebao radnika, poslala bi mu centralna organizacija iz Inđije. Do sada je pristupilo 50 općina toj organizaciji. Naš joj se Varadin nije priključio, nego su samo izmed sebe odabrali odbor od 12 lica, – najuglednijih građana i ovi će stupiti s radnicima u dogovor u ime cijelog građanstva, te će oni ujedno i nadnicu utvrditi. 13 o. mj. oko 4 sata bila je ujedno u magistratskoj dvorani i sjednica toga odbora. –

„Fruškogorac“. br. 11–16 III 1907

164 Zagreb, 19 marta 1907 Interpelacija poslanika samostalne stranke dr. Dušana Popovića u saboru Hrvatske upućena vladi povodom nemira u Sremu u vezi s agitacionom delatnošću socijalista.

Zast. dr. Dušan Popović: Visoki sabore! Ja sam stavio na kr. zem. vladu ova pitanja (čita): “1 Je li Kr. zem. vladi poznato da je u Sriemu uslied rada socijalno-demokratske organizacije i njezine agitacije došlo do izgreda i do sudara sa kaznenim zakonom sa strane članova socijalno-demokratske organizacije? 2 Je li Kr. zem. vladi poznato da upravne oblasti nisu ništa poduzele čime bi prevenirale izgrede i sudare, čuvajući naravno pri tom potpunu slobodu kretanja, sbora i dogovora u granicama zakona. 3 Šta je Kr. zem. vlada već poduzela radi dosadanjih izgreda i sudara, ako su joj takvi poznati; a šta misli učiniti u pogledu preveniranja takvim izgredima i sudarima?“ Ova pitanja stavio sam na Kr. zemaljsku vladu u prvom redu zato, da dobijem od nje, odnosno od g. predstojnika za unutarnje poslove, razjašnjenje kakvo stanovište ona zauzima u ovom pitanju, ukoliko je informirana o događajima koji se događaju u Sriemskoj županiji, što je poduzela i što misli u buduće poduzeti. Razlog zašto ovo iznosim i zašto želim saznati od vlade i dati saboru mogućnost da i on sazna leži u sliedećem. Sjećat će se jamačno sva gospoda zastupnici svojevremenoga pokreta socijalno-demokratske stranke u Sriemu, koji je svoj početak imao u šidskom kotaru, a kasnije se širio po Slavoniji i svršio time, da su učesnici odnosno glavni sudjelovači toga pokreta došli u sukob sa kaznenim zakonom bili osuđeni. Oni su došli u zatvor, premda su uvjeravali onda, a i danas uvjeravaju, da nisu ništa počinili radi čega bi se moglo misliti da su došli u konflikt sa kaznenim zakonom. Jedno stoji za opravdanje toga pokreta, da tadanje vlasti, koje su imale da bdiju nad javnim mirom i poretkom, nisu imale dovoljno strpljivosti da tu stvar ispitaju kako ona zaslužuje. To su bile birokratske težnje, koje su tražile da se taj pokret što prije i što brže uguši, ne pitajući pri tom hoće li biti s jedne strane opravdana sredstva koja se upotrebljuju, a s druge strane, hoće li dovesti do cilja žuđenoga, tj. do ugušenja pokreta socijalno-demokratske stranke.

277

I meni – iskreno priznajem – nije bilo vremena dosta da dovoljno ispitam akta suđenja glede toga pokreta, tako da se ne mogu izjaviti po svojem subjektivnom mišljenju, u koliko nalazim krivice kod prosuđenja tadašnjega pokreta, ali mirne duše mogu ustvrditi da je glavni razlog zašto je došlo do sudara sa kaznenim zakonom ii do najenergičnijih mjera, da kolovođe i glavni učesnici budu kažnjeni i zatvoreni, da taj razlog leži s jedne strane u tom što nauka socijalno-demokratske stranke nije pala na tlo koje je dovoljno dozrelo, a s druge strane, što se sa strane mjerodavnih faktora nije imalo dovoljno strpljenja da se prouči, nego se u tom gledala neka sablast koju treba što prije ugušiti. Promatrajući sadanji pokret u Sriemu, vidim da se od prilike nalazimo ako ne sasvim u istom stanju, a ono svakako u sličnom, zato jer isti simptomi, koji se tada pojaviše, pojavljuju se i danas. Razlika leži u tom što, bez sumnje, sa strane mjerodavnih faktora, sa strane g. predstojnika za unutarnje poslove nije poduzeta do danas nikakva mjera, koja bi bila odgovarajuća onoj, naročito nije ništa učinjeno bez nužnog strpljenja i bez nužne pažljivosti prema tom pitanju, a s druge strane, ako se i mora priznati, da članovi socijalno-demokratske stranke, koji svoju organizaciju provode u Sriemu, uživaju isto tako slobodu kao i drugi građani, da se s druge strane mora priznati da su druga dva simptoma, a to je izvrgavanje socijalno- demokratskih doktrina kod naroda i nestrpljivost javnih organa, da su slični kao onda kad je gušen šidski onaj pokret. Visoki sabore, da pređem in medias res, evo proglasa što su ga prekjuče izdali u Zagrebu socijal- demokrate, a u kom se kaže... da je očita namjera krvožednih pasa u Sriemu, da izazovu krvoprolića, da socijalistički pokret u krvi uguše. (Zast. Ivan Peršić: Niste li vi ondje bili? Ni Lorković ni Pribićević? – Glas: Mi nismo, a vi? – Zast. Ivan Peršić: Mi ne polazimo među njih iz principa, no vi ste znali pohađati ih! – Zast. Ivan Zatluka: Da su došli, isprašili bi im turove! – Veselost.) Ove rieči, koje se nalaze u proglasu koji je izdan u glavnom gradu Zagrebu, pokazuje od prilike kako se izvrgava doktrina socijalne demokratske stranke i kako može doći do emanacija, koje moraju dovesti do akcije, odnosno reakcije, gdje nije isključeno upletanje suda, jer pod ovim “krvožednim psima” može se razumievati ili činovnike ili posjednike velikih latifundija, – a to ne može nitko dozvoliti da se ovakvim načinom agitira bilo za koju stranku… (Zast. Dr. Vlad. Frank: i nas su ovako nazivali!)… Ostavite, mi znamo da ste vi bili “bieli golubovi“! Pokret socijalne demokratske stranke u Sriemu izvodi se na čisto ekonomsko pitanje. Nauka njihova, u koliko se tiče čuvenih već komunističkih načela, nije nipošto prodrla u sviet, nego je socializam tamo čisto konkretan, efemeran – bar utoliko koliko se tiče ekonomske borbe proleterijata. Velika masa žitelja u Sriemu, koji nemaju svog zemljišta ni kuća – radnici – pozvani su od strane socijal-demokratske stranke da se organiziraju i da kao organizacija nastoje povisiti svoju nadnicu. Ovomu prigovoriti ne može nitko na svietu. Prvo i prvo već radi principa da svaki stališ traži svoju korist, a drugo radi toga što ja kao poznavalac sriemskih prilika mogu ustvrditi da se ni kod nas sa 40 nč. ne može uzdržavati obitelj, a k tomu još živjeti kako se dolikuje. Sasvim je prirodno da poljski radnici u Sriemu traže povišicu svojih nadnica. Oni su je tražili i do sada. Putem socialne demokratske stranke misle da će lakše doći do toga, organizirajući se misle da će se time i sa štrajkovima ta nadnica povećati. I kad bi na tom ostalo nitko ne bi imao ništa proti. Ja bih kao nacionalista imao samo žaliti internacionalizam koji dolazi s takovim pokretom, no u suštini ne bih prigovorio ništa. Međutim ne ostaje samo na tom. Događaju se da u jednom selu nadničari ustanove izvjesne ciene za nadnicu, a onda su tako malo internacionalni u času kad dođu ljudi iz drugog sela u njihovo da rade, da se stave na princip da nitko ne može u njihovom selu raditi nego oni, te tako nastaje konflikt između onih koji hoće raditi i onih koji u svom selu ne dadu strancima raditi, i ona sloboda, koju

278 vindiciraju za sebe socialni demokrate, izvrgava se ne u slobodu nego u teror; ono što oni neće da im se čini, to oni drugima čine. Mi se moramo držati načela da ako postoji njihova sloboda da isto tako postoji i sloboda onih koji izvan njihove organizacije hoće da zasluže svoj svakidašnji kruh. Ima slučajeva gdje se ne može ovo načelo u strogosti provesti a to je tamo gdje dolaze u sudar s našim ekonomskim prilikama izvan naše države. Kad se dešava da u drugoj državi ima jeftinijih radnika, onda se mora nešto učiniti za zaštitu naših radnika, a ne zato što dotični gospodari neće da povise ciene, da ne možemo sprečiti invaziju stranih radnika. Taj konflikt, koji se pojavljuje u Sriemu i koji za danas nosi ime socialno-demokratske stranke, koji ima svoj korjen u silnim agrarnim konfliktima iz Južne Ugarske, podpomognut je tim što u Sriemu imade vrlo velikih latifundija. Ne treba da nabrajam imena, poznato je svima članovima ovoga visokog sabora da u Sriemu ima najvećih posjeda, da su opreke između radnika i gospodara mnogo veće nego drugdje, i da je veća mogućnost da dođu do kolizije i ekscesa. Mora se priznati, da sami vođe socialno-demokratske stranke, u koliko s jedne strane propovjedaju apsolutnu borbu protiv buržoazije bez razlike stranaka i bacaju u narod misao da je čitavo naše uređenje osnovano na kapitalu, trulo i da ga nastoje srušiti, u toliko se mora priznati da oni sami zaista upućuju svoje pristaše da izbjegavaju svaki konflikt sa kazn. zakonom. Ali što se dešava? Jedna stvar koju oni sami nisu predviđali, a to je ovo: oni baciše sjeme na plodno tlo, ali ono naraste u tolikoj mjeri da i sam onaj koji ga je posijao nije se tome nadao. Slično je sa agitacijom socialno-demokratske stranke u Sriemu. Ona je računala samo na radnike, a ne na posjednike, i nastojala je da organizira te radnike, očekujući da će ta organizacija ići sporo, što ne dira u konkretnom pitanju u povišicu nadnice, nego što nosi novu doktrinu socialno-demokratske stranke, a što se je desilo? Te doktrine su slabo prodrle, i očituju se u tom: da su svi kaputaši od reda lopovi (Zast. dr. Vl. Frank: To uči i seljačka stranka, - Stjepan Radić). A s druge strane da treba nastojati da u sabor uđe isključivo onaj koji nosi opanke, a da se tzv. kaputaši iz sabora izbace. Dok se u tom pogledu očituje doktrina tih socijalnih demokrata, dakle u sasvim nezrelom, embrionističkom načinu, dotle je s druge strane pitanje nadnice raspalio sav Sriem kao jedan požar i ide od sela do sela. Ja iskreno priznajem ovdje, ako se prigovora strankama u koaliciji da uzgajaju socijaldemokratizam, ja se toga prigovora ne bojim, premda sam u tom pogledu apsolutno nedužan. Ja ne spadam među ljude koji se boje socijal-demokracije, jer znam da će narod svariti samo ono što je za njegov stomak dobro i što je u njegovoj koristi. Ako se narod prima stvari kojoj nije još danas dorastao, za to ipak ne treba očajati. (Glas kod Starč. hrv. str. pr.: Narod će nastradati radi tih teorija!) To je stvar mišljenja svakog liberalnog čovjeka. I kad ja ne bih tako mislio, onda ne bi stavio ovu interpelaciju, nego bi morao otići vladi, da poput zabrinutog latifundiste kažem da se to “u krvi“ uguši. Neka se svaka stranka, struja, bila politička bila nacionalno-ekonomska, razvija sasvim slobodno u Hrvatskoj. Neka raste, neka se razvija; jer dok to biva u granicama zakona, niko tomu ne smije prigovarati. Ja ne spadam među socijal-demokrate, ali nemam ništa proti tomu, ako oni osvoje i Sriem. Jer ako je stvar dobra, morat ću se na konac i ja njoj priključiti; a ako nije dobra, onda će ju narod odbaciti. (Zast. dr. Aleksandar Horvat: Učili ste valjda na jusu što je socijal-demokracija, pa ste valjda već odlučili?). Ne radi se samo o teorijama. Ja sam čitao ista skripta kao i dr Horvat. Ali tu se radi, kako će se teorija primjeniti na život (Zast. dr. Aleksandar Horvat: Žalosno, ako ste to samo iz skripta učili?) Iz skripta ne mogu saznati kako se socijal-demokracija razvija i kako deluje u Sriemu.

279

Dolazim do glavnog momenta koji sam htio istaknuti. Prigovara se: to je sve liepo i krasno: ali dok je dopušteno da se socijal-demokracija razvija po svojoj slobodnoj volji t.j. da svaki tko hoće pristati u socijal-demokraciji i hoće dati svoj nužni obolus smije to učiniti; dotle se može velika nesreća desiti za naš narod, može se dogoditi da naš narod “koli Hrvat toli Srbin“ strada. Taj prigovor bez sumnje je opravdan, on opravdava i moju interpelaciju. Radi se naime o tom, dok se socijal-demokracija razvija i da ona svoje teorije, svoja načela širi agitacijom među narod, da naše postojeće društvo organizirano ne izgubi pravo na samoobranu, naročito da ne bude izvan kreposti stavljan zakon koji postoji. U prvom redu velika odgovornost leži na onima koji u Sriemu agitiraju za socijal-demokraciju, i to ne samo oni koji se nalaze u Mitrovici, i to Glumac, Arnos, i iz Osieka Henč, nego i oni koji se nalaze u Zagrebu. U prvom redu leži odgovornost na svim vođama socijal-demokracije. Oni agitiraju i radeći za svoju stranku moraju nastojati da agitacija bude uviek takva da je oni imadu u svojim rukama, ako neće da pred moralnim sudom nose odgovornost. Jer baciti agitaciju u narod, pa turiti ruke u džep, to je vrlo lako učiniti. Treba se međutim zabrinuti što će iz toga izaći. Ti vođe moraju, kao što i svaki vođa u opće ma bilo koje stranke, odgovarati za posljedice koje mogu nastati. U prvom redu, kad hoće da jednu misao šire, moraju da šire ujedno i smisao za zakonitost i društveni red i poredak. To moramo mi građanske stranke, a isto tako mora da postupa i socialna demokracija. Vi svi znate da šireći načela svojih programa ne smiete u svom stanovištu ići tako daleko, da dolaze time u konflikt sa samim zakonom. (Glas kod Starč. hrv. stranke prava: Sada vi njima čitate lekciju za sinoćnje!) Sinoć, sinoć znademo da je Frankov banket bio. (Zast. dr. Aleksandar Horvat: Kod vas je svaki dan.) Drugi je opet faktor na kom leži velika odgovornost i upravno činovništvo i činovnici; ne upravni činovnici, kako smo mi do sada naučili shvaćati te ljude, koji sjede za stolom i pišu, podpisuju, parafiraju, kolacioniraju, ekspediraju, protokoliraju i kako li se sve ti izrazi zovu, koji služe za to da označe da je birokratski šiml u redu, ali što ima toga šimla više, to se faktično sama stvar sve više i više zapleće. Naši upravni činovnici mora da se rieše toga birokratizma, pak će biti svakako nužno da potpuno shvaćaju svoju dužnost i svu svoju odgovornost, koja prirodno na svima leži. Upravni naši činovnici mora da postanu činovnicima, kakove mi već davno želimo. Oni moraju u narod ulaziti. Kad to mogu narodni zastupnici činiti, kad to mogu činiti članovi stranaka zaista mogu to i upravni činovnici činiti, a zemlja sigurno neće žaliti za novcem što će ga u tu svrhu upotrebiti. Naravno da ja sebi možda ovime upravne činovnike i suvišno idealno zamišljam, jer sebi zamišljam da oni nikakove druge svrhe ne bi smjeli imati, nego da polaze u narod i među narod i da liepim načinom nastoje sporove riešavati, da nastoje biti objektivnima, bez obzira na ma koju stranku, pa da tako upute narod da ne smiju činiti protuzakonitosti, a da inače sve može bez protuzakonitosti. (Zast. dr. Vladimir Frank: Za 50 godina!) Ja sam rekao može biti da je to preidealno shvaćanje, ali ja ne mogu da želim drugo nego ono što mi je na srcu. Tim načinom, visoki sabore, držim da bi se mnogo konflikata izbjeglo. Primjera radi, jednu ću činjenicu navesti koja se desila u kotaru iločkom, na koji socijal-demokracija najviše viče. Ako se ne varam, u selu Binguli imade šuma, u kojoj su imali sječu neki pravoužitnici, ali i manastir tamošnji držao je također da ima to pravo. A kad je došlo vrieme za sječu prema nacrtu, kako je inžinir opredielio, oni od urbarijalne obćine u Binguli prijavili su protivnu stranku, kad je stala sjeći, kr. kotarskoj oblasti u Iloku, da su socijaldemokrati u svom pokretu tako daleko pošli da su sa sjekirama navalili u tuđu šumu i sječu. A kotarska obćina u Iloku, kako je meni poznato, a imam prilično točne informacije, naredila je naprosto oružnicima da te kolovođe uapse, pak su ti ljudi u Mitrovicu pobjegli.

280

Tamo se obratiše na odvjetnika dr. Roknića, pak je njegov koncipijent dr. Šećerković izhodio da se privremeno uapšenje obustavilo, dok ne ustanovi komisija šta je za pravo bilo. U ovom se primjeru moglo vidjeti što znači birokratsko uredovanje, a što opet ono što si ja zamišljam. Zar se nije moglo prije ispitati i prije obaviti komisija, koja se morala kasnije. Zar nije ta komisija mogla prije usliediti i kotarska bi se oblast uvjerila da ta stvar nema nikakvog saveza sa socijalnom strankom. Takvih primjera ima mnogo. S jedne strane vidimo, dok ima absolutnih dokaza za ekscese sa strane socijalista, dok ima silenja na nerad, dotle s druge strane imamo primjera, da možemo kazati i do zaključka doći, da je uprava u županiji sriemskoj ostala za sada sasvim po staroj metodi, da je ostala ona ista kao što je i prije bila i da će, ne bude li se nešto u pogledu uprave učinilo, takova ostati i da će se iz toga desiti ne jedan nego više konflikata i da će naposljetku doći do takvih događaja kakvi su već poznati. Da se tomu doskoči, mora se nešto učiniti i sa strane upravnih oblasti. Prigovorit će se i prigovara se da nije isključena mogućnost da će se i onda dešavati izgredi socijaldemokrata. Ako to stoji, onda mi nismo riešeni od tog prigovora, da se najpre moralo pokušati mirnim načinom, a tek onda, kad se pokazalo mirnim načinom bez uspjeha, bit će još uviek prilike za intervenciju oružanika. (Zast. Ivan Zatluka: A što čini parobrodarsko društvo?) O tom sam ja govorio. Ja sam danas dobio u ruke izvještaj o skupštini radništva socijalko-demokratske stranke, gdje se nalazi govor g. Koraća u Zagrebu, i tu se nalaze pojedini primjeri navedeni. Neću da morim visoki sabor. Većina vas je to čitala i vidjela da se tu nalazi takvih tvrdnja koje se ne mogu opravdati s normalnim odnošajima. Tu se tvrdi da ima do 70 oružnika u iločkom kotaru. Za naše prilike svakako moramo očekivati da su u tolikoj mjeri abnormalni odnošaji, da bi morali prije za njih već saznati. Međutim vidimo da ne samo da nismo saznali za to, nego i u našoj štampi nije se o tomu pitanje glede organizacije socijalista u Sriemu posvećivala nikakva pažnja, tako da je pao sa strane socijalista prigovor, koji se tiče svih stranaka u saboru, da mi hotice zabašurujemo njihovo stradanje. Ja držim da tu ne će biti sasvim točne i istinite informacije, da ne će biti tako strašno, da bi bez sumnje dopao do nas koji glas koji se toga tiče, i da je isključena mogućnost da bi ma koja građanska stranka bila voljna da zabašuruje bezakonja, dolazila ma s koje strane. To se vidi i po tom što mi ne zabašurujemo bezakonja kad dolaze sa strane socijaldemokratske. Isto tako pripravan sam izjaviti naše nezadovoljstvo ako upravni aparat ne funkcionira prema onomu kako bi mi željeli. Zato na osnovu toga što mi je do sada poznato, mislim da nisam došao na krivi put ako ustvrdim da postoji odgovornost i nad samim upravnim činovnicima. Dužnost je upravnih činovnika da oni sa svoje strane idu u sela i gradove među narod i da dođu do zaključaka da se mnogo ne može kod nas postići nasilnim putem. Povoda tomu daje mi notica koja govori o slučaju u Zemunu. (Zast. Ivan Peršić: A gdje je visitkarta koja je cirkulirala?) Gosp. zastupniče, o toj stvari se prviput govori. To je od velike važnosti, pa kad smo mogli slušati ovdje toliko o psetarini, mislim da možemo i o tome. To je slučaj u Zemunu, gdje se kaže da je upravna oblast na puku prijavu zatvorila 14 radnika, a docnije je došlo 400 ljudi koji su zahtjevali da se puste napolje. Ako je upravna oblast radi tih 400 ljudi koji su zahtjevali da se puste na eo ipso, aktoritet upravne oblasti porušio. Ja držim da je vlada već morala nešto poduzeti u tom pravcu, jer su bezuvjetno do nje morali doći oni glasovi koji do nas nisu došli. Bez sumnje vlada je morala razmišljavati o toj stvari, a uzdam se u g. predstojnika unutarnjeg odjela, koliko ga poznajem, da će nam on ovdje reći potpunu istinu i svoje stanovište kao predstojnik toga upravnog aparata, i prema tome dobiti razjašnjenje kako će se u buduće taj aparat odnositi. Ja sam svršio. (Na Starč. hrv. stranci prava i u koaliciji: Živio!)

281

Pretsjednik: Rieč imade presv. gosp. podban. Odjelni predstojnik dr. Vladimir pl. Nikolić – Podrinski: Visoki sabore! Ja bih molio gledom na poodmaklo vreme i želeći još danas odgovoriti na tu interpelaciju, da si mogu pribaviti podatke, koje baš imadem u svojoj kancelariji, tim više što mi je presv. gosp. predsjednik rekao da će se radi mnogih interpelacija nastaviti sjednica poslie podne. Predsjednik: Prekidam sjednicu, a nastavak uričem u 5 sati poslie podne. (Svršetak u 2 sata 17 časaka). Nastavak u 5 sati 35 časaka po podne (Predsjedničku stolicu zauzima prvi podpredsjednik sabora dr. Mile Starčević.) Predsjednik (zvoni): Sjednica se nastavlja. Rieč ima presv. gosp. podban, da odgovori na današnju interpelaciju nar. zast. Dušana Popovića. Odjelni predstojnik dr. Vladimir pl. Nikolić-Podrinski: Visoki sabore! Socijalni pokret u Sriemu nije skroz nov. Taj pokret već nekoliko godina izbija na površinu, te ga uprava mora da prosuđuje sa stanovišta liečnika, mora da mu opipava bilo, da ispituje povode i uzroke, da prevenira i nakon preventivnih mjera da postupa u okviru zakona, ako je do potrebe i nužde, makar i represivnim sredstvima. Prije vremena represivno istupiti, držim, da nije mudro i oprezno, jer potrebama, koje u svoj Evropi dolaze do izražaja, potrebama da se materijalno stanje jedne klase ljudi poboljša i ispravi, s tom potrebom treba da računamo i mi, jer ako joj i jeste klica u stranom svietu ipak je našla tla i u nas. Potrebe koje izbijaju na površinu u Sriemu, u onom najplodnijem kraju naše otačbine, jednako plodnom kaošto je južni kraj Ugarske, čini se da imaju isti uzrok i da rađaju jednakim posljedicama kao na pr. u Alfeldu. Svakako nema dvojbe o tom, prosuđujući ovu činjenicu, da oni koji provode t.zv. socijalno- demokratsko pitanje u Sriemu nisu sljedbenici socijalne-demakracije u potpunom smislu riječi. Vođe ovoga pokreta nisu dorasli svojem pozivu, i ukoliko vlada može prosuditi, nema nikakove dvojbe o tom da dotični pokret ne pokreću načela socijalizma. Potrebe koje tu izbijaju na površinu nemaju sa pitanjem socijalne demokracije nikakvog saveza niti su u uzročnoj posljedici. Strani elementi, strano vodstvo, što se nameće vođama poljoprivrednom dielu našega naroda u Sriemu, presađuju tuđinske biljke u naše bašće, koje ne mogu odgovarati klimatskim odnošajima koji postoje u onom dielu naše domovine. Vlada, kako rekoh, postupa oprezno, vlada izpituje uzroke i prema tome vida rane koje se zadavaju onom dielu našega domaćega naroda, koji u kitnjastom Sriemu misli da provađa načela socijalne demokracije, dok je sredstvo u rukama pojedinaca, koji rek bi da ga eksploatišu, a uz to navode u zlo. Da taj narod ne dođe u nevolju i nesreću, dužnost je upravnih oblasti da izpituju uzroke i da prema tome izdavaju shodne odredbe, ne iako, nakon što su izbile te pojave na javu, da sve prepuštaju državnom odvjetniku ili sudovima na uredovanje. Redarstveno-upravna oblast treba prevenirati i predviđati pogibelji. To je predmet sui generis, o kome se tu radi, to je predmet koji se ne može potezom pera dostaviti na uredovanje sudbenim oblastima, da pedepšu one koji se ogrieše o kazn. zakon, već je zadatak upravnih oblasti da pripaze oko toga da ne dođe do prekršaja javnog mira i poretka. Vlada, netom što su počeli izbijati ti žalosni nemiri i pojavi u našem narodu, poslala je na lice mjesta osobu, ne da uređuje u svojstvu javnog tužitelja, nego da si na licu mjesta pribavi sliku o uzrocima tih pojava i da pokaže način kako bi se dalo na put stati budućim izgredima, kojih se, žalibog, imamo bojati. Čini se da u zlo shvaćenom i slabom pojimanju onog zračka slobode i slobodnog kretanja, koje provejava čitavu domovinu, imade elemenata koji ne znajući hoće da ometu i na taj način rad i djelovanje onih koji žele da se u ovoj zemlji zakonom i bez sile vlada. (U koaliciji: Tako je!) Zakonu mora se i bude se svatko pokoravao. Blago izvršivanje zakona nije nikad rodilo zlim plodom za nijednu zemlju, nijedan kraj i nijedan narod. Ali neka ne misle oni koji podpiruju vatru da će vlada htjeti ili smjetl dozvoliti da iz ovoga

282 pepela, pod kojim tinja gorivo, dođe do plamena, pa čak će morati da tome prema svojoj dužnosti na put stane i da svede taj pokret u red i u kolotečinu javnog mira i poredka. Sloboda nije anarhija, a oni koji pod pojmom slobode traže anarhiju, te navieštaju ili brane silovitost, ti su obično i grobari slobode, a proti takovih će znati vlada naći lieka i u Sriemu, Nedavno je rekao ministar Dolioti, da vlada ne može pomoći radničku stvar dok stoje na čelu pokreta nedorasli vođe. Takovih vođa sub titulo socijal-demokracije imade i u Sriemu. Četiri vođe, koji podjaruju narod na protuzakonitosti, da otežčaju svaki rad, stvoriše si posebne svoje zasade, recimo zasade sriemske socijal-demokracije. Utuviše u glavu narodu, da je sodijal-demokracija ravna stanovištu sredovječnih nazora, ne puštajući nikoga u svoju općinu, već hoće da se poput sredovječnih gradova opašu raznim kulama, bedemima i opkopima, gdje je prestalo svako pravo kretanja i samoopredeljenja, gdje su cvali razni cehovi i gdje je usred kule samo stanoviti soj ljudi imao prava, a ostali svijet van tih kula, a koji bi dolazio u grad, nije imao udjela, niti utjecaja na javne poslove. Što se zbilo u Sriemu? U Sriemu neupućeni i neuki narod misli da se reguliraju odnosi između poslodavaca i radnika na taj način, da se nikomu ne pušta raditi u općini koji nije pripadnik općine. To je jedno. Drugo, da se oni koji žele raditi sprečavaju, ako hoće raditi uz istu cienu, makar ne bili tuđinci, nego narod iz susjedie općine. To su pojave bolesne i nezdrave. Tako se nipošto ne reguliraju odnosi između poslodavaca i radnika, tako se ne regulira pitanje oko poboljšanja materijalnoga stanja. Jer što se naposljetku događa ako ne pođe posredovnoj upravnoj oblasti za rukom da uzme u zaštitu one koji hoće raditi i imadu pravo na rad, kako i one koji su sebi pribavili radnu snagu? Mora doći do tužba proti oblasnom uredovanju. Specijalni slučajevi, koji su se desili u mitrovačkom i iločkom kotaru, a donekle u okolini Rume takove su naravi, da nemaju zacijelo gotovo nikakve suvislosti s rješenjem pitanja socijalno-političkog. Pojedincima utuvilo se u glavu da će takvu cienu postići za svoju radnu snagu, kraj kakove ne može nijedno poljsko gospodarstvo opstojati, budu li svakog sprečavali, koji je voljan ići na zaradu uz nižu ali primjerenu nadnicu. Ne znam kraj tolikog broja interpelacija je li uputno da duljim s odgovorom iznašajući sve specijalne slučajeve. Tek nekoliko ću s privolom i strpljivošću vis. sabora – za razumievanje same stvari iznieti. Prije kratkog vremena, početkom veljače t. g., pošli su poljski radnici iz Neština na pustaru cerovačku. T. zv. socijalisti iz Neština spriečiše im put i zabraniše ići na posao, jer nisu socialisti i u njihovo društvo upisani. U drugom slučaju podnieli su oblasti tužbu šumski radnici Simo Lončar i drugovi (sve sami Ličani; koji su bili na zaradi kod vlastelinstva iločkoga), jer da ih t. zv. socijalisti kane silom protjerati s rada iz rečene šume, u kojoj mirno i zadovoljno uz pogođenu cienu žele raditi, te zamoliše posredovanje oblasti, prije nego će sami silu silom suzbijati, da mogu ostati kod rada u šumi. – U trećem slučaju pristupili su t. zv. socijalisti iz Sotina pred oblast i izjavili, ako oblast općinskoga bilježnika ne bude uklonila iz ureda, da će ga sami na polje istjerati. – U četvrtom slučaju došlo je u tvornici kaje u Beočinu do štrajka i u povodu toga, jer se to često u tvornicama zbiva i može zbivati, izaslala je kr. zem. vlada na lice mjesta svoga obrtnoga nadzornika, koji je stvar teškom mukom izravnao, jer se radnike odvratilo od posla, ma da su bili zadovoljni sa svojom privredom. U Ljubskom kamenolomu bijahu preko zime zaposleni domaći ljudi, imajući podvoze, da si privrede preko zime nešto za prehranu nezaposlenog blaga radi pomanjkanja rada u poljskom gospodarstvu. Ali dođoše t. zv. socijaliste, te protjeraše i te vozare, i tako su spriečili silom rad onima koji htjedoše raditi i privrediti. Premda oblast nije uspješno posredovala, nastaviše nakon tri dana vozari svoj rad, ali su ponovno silom spriečeni u radu, čime je narod ondje 15 do 20.000 K. zarade izgubio, i uz to je bio u svom pravu na rad i privredu spriečen.

283

U Zemunu događalo se ponovno kod parobrodarskog društva, da bi domaći zemunski radnici u pola posla znali obustaviti radnju i tako spriečiti promet, kroz to i općenje po Dunavu. Žalibog, poznata je činjenica da svi zemunski radnici, radeći na parobrodarskim stanicama, ne slove sa suviše velike marljivosti, pače njihovo je revnovanje u očitoj opreci s marljivošću, srednjega radnika. Jer se unatoč tome svak čas događaju štrajkovi, uslied čega promet pati, to je dunavsko parobrodarsko društvo, kao što to biva i drugdje, naročito i u Ugarskoj, pozivalo rumunjske radnike, koji su vrlo marljivi i uredni, u Zemun, jer su se domaći radnici svaki čas skanjivali da rade. Kad je nedavno došlo do iskrcavanja tih rumunjskih radnika, izbile su teorije sriemske t. zv. socijalne demokracije na površinu, i htjelo se silom spriečiti te radnike da se iskrcaju. Sasvim je prirodno, da su oblasti morale to spriečiti. Da li su u svakom pogledu taktično postupale, to je druga stvar. Ovi pokreti uostalom nešto su nova, pa moguće da su izgrednici pritvoreni bili prije vremena; ali kad su kasnije na slobodu pušteni pod dojmom velike vike i buke, jer se nije željelo da dođu do izražaja sila državne vlasti, svakako je to bilo pogrješno. Vlada je izaslala na lice mjesta svog izaslanika da ispita stvar, pa je i taj spor povoljno riešen, te će dio ovih stranih radnika otići, netom zarade koliko im je nužno za povratak i potrošak za dolazak do Zemuna. Po svoj će prilici ipak jedan dio u Zemunu ostati, jer se ne može dozvoliti da parobrodarskoj stanici naknadno diktiraju domaći radnici u pola ljeta nove uslove, pa da lienošću i ponovnim štrajkom sprečavaju parobrodarski promet Dunavom i Savom. Sličan slučaj – jedan važniji – desio se je u manastiru Kuveždinu. Tamošnji žitelji, koji posjeduju doduše nešto zemlje, ali od samog grunta ne mogu živjet, prisiljeni su baviti se nadnicom, pa su tako po običaju kao prošlih godina i zimus radili na krčevini manastirskoj sa pogodbom od 3 krune za posječeni hvat i uz pravo na polovicu onih suvaraka, onog granja koje im je za ogriev nužno. Pothuškani teorijom da u Kuveždinu smiju samo Kuveždinci raditi, a drugi nemaju nikakovih prava, tražili su ove godine daleko veću nego svih prošlih godina nagradu za svoj rad. Kad im to manastir nije bio kadar dati, najmio je iz susjednih općina jednu družinu, koja je – ne za 3 krune, nego za 2 K 20 fil. izrađivala hvat, a Kuveždinci su toga radi silom potjerali ove ljude od radnje i proizveli takovo nasilje, da su se samostanski kaluđeri morali posakriti, kako bi spriečili sablazan i kako ne bi bili objektom javnog nasilja. Pita se sada: smije li oblast sve to trpjeti i mirno gledati? Ovo su samo važniji slučajevi, a svakako se tim pojavama ugrožava uopće eksistencija poljskog gospodarstva, bude li se sve to mirno trpjelo i ne bude li se poduzimale od strane oblasti zato nužne preventivne i eventualno represivne mjere. Ima u Sriemu veleposjednika koji mogu uzdržati da im i par godina leži dobro na ugaru – to su velika vlastelinstva. Ali ima i srednjeg posjeda, koji živi isključivo od godišnjeg prihoda i ne radi vlastitom ručnom snagom. Ovaj nije kadar uzdržati ovu silu kojom se spriečava raditi drugim radnicima iz Sriema i susjednih općina. Takav je na pr. bio slučaj u Višnjevcima, gdje su priečili raditi radnicima iz Stejanovaca radnici iz Radinaca, koji dosele nikada nisu radili. Sad se pita, što da čine oblasti? Ja ću priznati lojalno i otvoreno, da se možda upravne oblasti nisu snašle na visini svoje zadaće, jer nisu prevenirale, jer se nisu uputile među neuki narod, da ga pouče, jer nisu proti začetnicima toga pokreta postupale, kako je bilo potrebno i nužno. Kolovođe toga pokreta u Sriemu jesu poglavito tuđinci i stranci, koji nisu ni sami poljski radnici, nego čini se da živu možda od onih 20 filira, što ih je neuki narod obvezao se nedeljno davati u radničku blagajnu nekih “udruga“, po oblasti niti dozvoljenih ni po oblastima u sljedstvu toga dovoljnomu nadzoru podvrgnutih. Moram ipak uzeti donekle i upravne oblasti u zaštitu. Danas, gdje se često puta u malim i sitnim listićima zlorabi idealni pojam slobode štampe, gdje se svakog napada i ruglu izvrgava, – i to ne samo u štampi, nego i na javnim pučkim skupštinama i pače na ovom visokom mjestu, gdje se često bez razloga napadaju oblastnici, urednici i zvaničnici, – pitajmo se, nije li svemu tome na neki način naravna posljedica, da se

284 upravnici ne će izlagati, te stupe u sljedstvu toga u neku vrst pasivne resistencije? Ako i ne odobravam pasivnu resistenciju, protiv koje sam shodno odredio, s druge strane ne mogu odobriti da se ovdje u onom bezbroju interpelacija tako napada na one oblasnike autonomnih grana, gdje su samo domaći sinovi namješteni. Jer ako je zemlja takova, da su njeni domaći sinovi onakovi kako ih obično prikazuju, a koji se mogu tek posredno sa vladinih stolica braniti, to bi bio jedan dokaz da mi nismo za tu autonomiju, – jer narod koji ne bi bio mogao u ovih 40 godina uzgojiti valjanih upravnika ili sudaca, taj narod polag toga suda bio skoro izgubio pravo na to da svojim sinovima popunjuje ova mjesta. (Zast. dr. Aleksandar Horvat: Mnogo je truleža iz prošlosti!) Dopuštam da je dosta truleža... (Zast. Jovan Vanjanin: Gospodin Hidegheti!) To je pitanje... Izjavljujem da je vlada uputila oblasti, da one – naročito kot. pretstojnici – imadu ići u narod i upućivati ga, a s onima, koji smućuju narod na taj način, – pa makar bilo ovdje svakog utorka i petka stotinu interpelacija – treba postupati u smislu zakona pa strance zavodnike otpućivati onamo, kamo spadaju, jer nisu za to u Sriemu, da žive ondje za štetu naroda kao trovatelji. Vlada zacielo uvažava i ide na ruku i ići će valjda na ruku svakom, koji ide za paboljšanje svog položaja, za poboljšanje svoje eksistencije, a i svaka vlada mora računati sa načelima one borbe, koju vodi socijalna demokracija. No socijalna demokracija, koja vodi tu borbu, mora imati druge vođe i mora drugčije postupati, nego što to čini u Sriemu, jer takav postupak činio bi socijalno-demokratska načela jednom sprdnjom i ruglom. Takav postupak vodi do anarhije, dok će svaki čovjek, koji brani interese društvenog poretka, naći u vladi uviek zaštite. Kako će iz toga uvidjeti visoki sabor, vlada s nekom zebnjom ide ususret ovim nemilim pojavama; ali računajući sa zdravim razborom naroda, uz pripomoć i savjet na to zvanih faktora, nada se, da ne će doći do ugrožavanja javnog mira. U sljedstvu toga vlada je pozvala upravnike oblasti da posreduju između poslodavaca i radnika, ne šaljući samo, da pretrpe kazan, i neprijavljujući samo na to zvanim kaznenim sudovima prekršitelje, nego da ispitaju uzroke i posljedice, te na temelju istih tekar da u okviru zakona, ne upotrebljujući nezakonita sredstva i ne zlorabeći oružje zakonom im dano, u smislu zakona makar i blago postupaju, jer mislim, da ćemo tim prije doći do žuđenog cilja, nego ako bismo silu samo silom već u početku suzbijali. Možda će se prigovarati upravnim oblastima, da ne ustupaju uviek dosta energično. Energijom treba u skrajnjoj nuždi istupiti, a prije toga valja rabiti najenergičnije sva ostala, za to nužna sredstva, da ne dođe do onoga, do čega bi došlo, ako bi se prepustilo onim ljudima, da obrađuju Sriem na svoj način. A tomu ćemo svakako stati na put i to nećemo dozvoliti! Ja molim gospodina interpelanta i visoki sabor, da izvoli uzeti ovaj moj odgovor na znanje. (Odobravanje). Predsjednik: Rieč imade g, nar. zast. Dušan Popović, da se izjavi o odgovoru vlade. Zast. dr. Dušan Popović: Vis. sabore! Prije nego se izjavim o odgovoru visoke kr. zemalj. vlade, neka mi bude dozvoljeno radi važnosti predmeta, da još dva tri o njem kažem, naročito izazvan riečima gosp. predstojnika odjela za unutarnje poslove. On je izvolio naglasiti stvar, o kojoj ja nisam u mom obrazloženju interpelacije prije podne spomenuo, a koja je za nas od velike važnosti. Spomenuo je gosp. predstojnik odjela za unutarnje poslove, uzimajuć u obranu upravne činovnike, da nije čudo – i ako on to ne odobrava – da upravni činovnici ne nalazeći nigdje zaštite, nego neprekidno sa svih strana napadani, na posljetku dolaze do t. zv. pasivne resistencije. Mora se priznati, da su upravni činovnici i upravni aparat uopće često izvrgnuti napadajima, nu mora se razlikovati, u koliko su ti napadaji opravdani, a u koliko nisu, jer tek onda, kad bi bili potpuno neopravdani, onda bi se mogli nazvati napadajima u pravom smislu rieči, dok ovako nisu nego kritika dozvoljena i nužna. Ja moram priznati, da stoji ovo načelo, da upravni činovnici, napadani ovako sa svih strana, dolaze napokon do

285 apatije i brane se na taj način s pasivnom resistencijom, ali time se oni napadaji ne će ukloniti, nego će još učestati, jer taj put ne vodi do toga, da upravni činovnici postignu onog stanja, koje je i za njih i za sve nas poželjno, kad će se prigovarati što manje. Ja držim da je ovaj put, koji je u ovom slučaju zauzela kralj. zemalj. vlada prema onomu, što smo čuli od gospodina odjelnog predstojnika za unutarnje noslove, dakako ispravniji. Da taj put, koji stoji u potpunoj protimbi s t. zv. pasivnom resistencijom, mora lakše dovesti do toga, da mi ne samo prigovaramo, nego i nađemo rieči pohvale za takav način uprave. U tom pogledu moram sa zadovojstvom istaknuti, da je kr. zem. vlada već u dva tri slučaja, koji nisu bili prijavljeni, kao što smo saznali iz rieči g. predstojnika za unutarnje poslove, učinila je ono, što se i u drugim državama u takvim slučajevima radi, poslala je vlastite izaslanike, koji će svojom inteligencijom i ljubavlju za predmet nastojati, da konflikte uklone i mirnim načinom rieše, da ne nastane opasnost ni po kazneni zakon ni po javni mir i poredak. Ja držim, da je ovakvim postupkom i izjavom g. predstojnika za unutarnje poslove izdana faktično jedna naredba danas u saboru, da je izdana prava okružnica i direktiva upravnim činovnicima, a oni će naći oslonac i temelj još jači, kad vide, da se sa strane ove način rada primio na znanje. Spomenuti mi je samo to, da moram konstatirati, da je g. odjelni predstojnik za unutarnje poslove izjavio ovdje stajalište kr. zem. vlade, koje je sasvim ispavno i koje, bude li se tako provađalo, mora naići na odobravanje. Prvo je izjavio, da vlada sa svoje strane ne će dozvoliti nikakve zloporabe zakona sa strane upravnih oblasti, nadalje vlada ne će spriečiti organizaciju i rad nijedne stranke ukoliko se kreće u granicama zakona, a treće, da će vlada znati isto tako koliko počtuje slobodu i dozvoljava u ove dvie stvari, i u koliko u onoj prvoj ne dozvoljava, da će znati štititi zakon od svih povreda. S tim se moraju zadovoljiti članovi socijalne demokracije bilo u Zagrebu, bilo specijalno ona, koju zove g. odjelni predstojnik za unutarnje poslove sriemskom socijaldemokracijom. Oni će se morati zadovoljiti tim prije, što se ističu kao apostoli slobode, pa i na njih otpada odgovornost i dužnost, da se ta sloboda, koja je, inaugurirana u našoj domovini, i održi. (Zast. Bude Budisavljević: A što ćemo s onima, koji rovare?) Gosp. Budisavljeviću mogu odgovoriti, da sam baš sada htio o tom govoriti. Samo dodirnuo je g. predstojnik za unutarnje poslovs čimbenike, koji se radi svoje mističnosti moraju tako generalno označivati, čimbenike, koji valjda – u ovom slučaju moram biti optimista – valjda zato, što ne vjeruju, da je u našoj domovini moguće vladati i upravljati, a da se pri tom ne stezuje sloboda građana, koji, velim, rado gledaju, ako mogu naći kakav dokaz, da je njihovo mišljenje potpuno i ispravno. To su svi oni, koji na sva usta govore, da ne može to novo stanje dugo potrajati, da naš narod nije dozrio za to, i kao argumentum ad hominem uzimlju svaki izgred i kažu, da narod ide listom u socijalnu demokraciju, da čini terorizam i viču oduševljeno zatim, da se pokažu čvrsti i snažni, jer koga naša domovina treba, bez njega ne može postojati. Ti čimbenici nemaju potpunu vjeru u svoje rieči, u svoja tobožnja mišljenja, nemaju zato, jer s jedne strane vide, da dosadašnji rezultati protivno dokazuju, a s druge strane nemaju zato, jer bi inače bili jasniji, malo bi se bolje pokazali, a ne bi se kao krtica skrivali u rupicama, nego bi izašli na svietlo dana i osnovali bi možda svoju konzervativnu grupu mišljenja. Međutim tih nema, u koliko ih naslućujemo. Oni ostaju iza kulisa, jer ne vjeruju, da je njihovo vjerovanje sasvim ispravno. Ja držim, da ćemo, čim se više odmičemo u radu našem, sve manje brojati takovih čimbenika i da će njihova skepsa biti sve slabija i da će se moći u domovini našoj učvršćivati mišljenje, da smo mi sasvim dorasli tomu, da živimo i ako nemamo tutora i ako ne sprječava nitko naše korake i ako nas nitko ne vodi na uzici kao male medvjede, nego ako nam se dozvoljava da živimo kao drugi ljudi na svietu, kao ravnopravni građani. (Odobravanje).

286

Baš zato polažem važnost na ovo pitanje razvitka socijalne demokracije u Sriemu. Ovdje ne govorim samo objektivno kao građanin hrvatski, nego donekle i kao strančar, jer visoko cienim rezultate, koje je do sada polučila hrvatsko-srpska ili srpsko-hrvatska koalicija, koji pokazuju, da smo već do sada u stanju bili – dosta dugo – da živimo pod slobodnom erom i da smo zreli za slobodu. Ti rezultati, koji u prvom redu obilježavaju rad hrvatsko-srpske koalicije i kojima se koalicija ponosi, ne smjedu biti uništeni od onih ljudi, koji bi to s jedne strane možebiti učinili iz naivnosti to su možebiti – silne mase zavedenih – a s druge strane – kao što je kazao jedan od gospode zastupnika – makar dolozno – a to su ljudi koji hoće u mutnom da love. (Glas kod koalicije: Kao Hidegheti!) Ja kao što i g. odjelni predstojnik ne iznosim nikakva imena, jer govorim generalno i stvarno. Naročito upozorujem visoki sabor, da treba osobitu važnost pokloniti Sriemu, kada se radi o tom pitanju. Ne samo zato, što su se ti neredi u prvom redu tamo razvili, nego i radi toga, što se Sriem u izvjestnoj mjeri može smatrati žitnicom Hrvatske – jer je najplodniji – i radi toga, što stoji na domašaju tuđinskih upliva, što prema njegovom geografskom položaju nije uviek težište njegovo prema Zagrebu onako jako, kako bi trebalo, što sačinjava donekle – u pogledu vrsti tla i agrarnih odnošaja – prilično identični teritorij sa južnom Ugarskom i što najposlije sadržaje srazmerno najviše stranih doseljenih elemenata. Zato moramo paziti baš na taj Sriem – tim više što on može lako biti ne samo žrtvom naivnih ili nedozrelih ljudi, odnosno njihovih operacija, nego i žrtvom makinacija ljudi, koji nemaju srca za naš narod, koji tamo živi. Držim, da sam u tom pogledu bio dosta jasan. A u koliko se tiče upravnih činovnika i autoriteta njihova prema narodu – što je izvolio g. odjelni predstojnik spomenuti – ja sam slobodan jedno svoje opažanje iznieti pred visoki sabor. Naravno je, da naša domovina ne može uskratiti sva prava nijednomu građaninu, koji ovdje vrši svoje dužnosti, bio on ma koje narodnosti i doselio se on ma od kuda. Ali s druge strane upozorujem vis. vladu i visoki sabor, da kad se radi o tomu, da bilo upravni činovnici bili ma koji faktor akciju svoju, koja treba da je na korist narodu, proširi, pa da ona ne bude samo učinjena po unapred određenom promišljenom planu, nego da u nju unese i nužne topline, toplinu domaćeg, toplinu narodnog čovjeka, koji osvaja narod, da u tom slučaju ne će nikada taki stranac, građanin naše domovine, ali koji se je tek od skora kod nas naselio, steći onoliko povjerenja, onoliko ljubavi, koliko može domaći čovjek, jer od njega nije moguće zahtievati, da ima za ovaj narod onoliko ljubavi, koliko mi, koji smo ovdje odrasli. (Odobravanje.) Prema tomu, visoki sabore, držim, da smijem izjaviti nadu, da će članovi socijalne demokratske stranke, naročito njihovi vođe, uvidjeti, da se u Sriemu radi o jednoj gospodarskoj krizi o čisto agrarnom pitanju o t. zv. Lohnkampfu i Lohnstreiku i da se kod tih stvari ne može nikako očekivati povoljni izlaz i povoljni rezultati, budu li se te stvari identificirale sa komunizmom i borbom protiv buržoazije, nego da će vlada morati s jedne strane onim načinom, koji je izvolio spomenuti g. odjelni predstojnik, nastojati, da u tom pogledu borbu izgladi što više, ali s druge strane, da će vlada i mi svi koji pripadamo našemu društvu proti komunističkim načelima i proti anarhiji morati najenergičnije ustati. S tih razloga primam odgovor g. odjel. predstojnika sa zadovoljstvom na znanje. Predsjednik: Pitam visoki sabor prima li odgovor kr. zem. vlade na interpelaciju zast. dr. Dušana Popovića na znanje? (Prima) Odgovor vlade primljen je na znanje.

Stenografički zapisnici i prilozi sabora kralj. Hrvatske, Slavonije, i Dalmacije, 1907 II–2, Zagreb 1907, str. 94–605.

287

165

Sr. Karlovci 20 marta 1907 Naredba gradskog poglavarstva u Sr. Karlovcima o kažnjavanju štrajkača u slučaju da sprečavaju rad drugima

Naredba gradskog poglavarstva u Sr. Karlovcima o kažnjavanju štrajkača u slučaju da ometaju rad drugima

Pošto je ovo poglavarstvo doznalo, da se u mnogim općinama dogodilo, da je gomila ljudi sprečavala slobodno kretanje i izražaj slobodne volje onih radenika, koji su ili izvestan posao već pogodili, ili su bili voljni, da se pogode; – i, pošto su se nadalje – dakako bez dozvole vlasti – stvorila i posebna društva u svrhu sprečavanja slobodne volje radenika koji hoće da rade, to su svoje zaključke u nekoliko slučajeva već i izvela, zbog čega je mnogi radenik oštećen, na taj način, što mu je zasluga sasvim onemogućena – to na osnovu svega toga po § 1 naredbe bivše krajiške zemaljske upravne oblasti od 16 IX 1883, br. 8121, kao i one odredbe car. patenta od 26 XI 1852, koja govori o društvima, – nalazi ovo gradsko poglavarstvo potrebnim izdati za celo svoje područje ovu naredbu: Od časa proglašenja ove narodbe biće svaki onaj, koji spreči ili nastoji sprečiti radnike ma koje vrste (nadničare, služinčad, kirijaše, radnike đuturaše i t. d.) da svoj pogođeni posao obave, ili da se za kakav mu drago posao po svojoj slobodnoj volji pogode – kažnjen po ustanovi § 1 gore citirano okružno naredbe ces. i kr. pravnog zapovedništva od 16 IX 1883, br. 8121, novčanom globom do 200 K. ili zatvorom od 14 dana. Protiv društava bez dozvole vlasti sklopljenih postupaće se prema propisima gore citiranog zakona o društvima.

Plakata GAK

166 Vukovar, 27 marta 1907 Pretsedništvo Kotarske oblasti Velikom županu Hideghetiju u Vukovaru – o socijalističkom pokretu u Vukovarskom kotaru.

Agrarno-socijalistički pokret nije dosada opažen u području ovoga kotara. Kotarska oblast uputila je najstrožije opć. poglavarstvu da budno pazi na pokret te svoja opažanja bezovlačno kot. oblasti doznane. Početkom ovoga mjeseca napustilo je na ovomjestnoj tvornici kudelje do 200 radnika posao, jer im uprava nije htjela rad skratiti za jedan sat. Na učinjenu prijavu intervenirala je ova oblast, te su radnici u posao opet stupili. Štrajk taj trajao je samo 24 sata.

Koncept, MB–AK, br. 28 Pr.

288

167 Vukovar, 10 aprila 1907 Veliki župan Hidegheti kotarskom pretstojniku Viragu u Vukovaru – da se preduzmu odgovarajuće mere za sprečavanje eventualnog tarifnog pokreta željezničara i drugih radnika.

Povodom bojazni izražene kako po ravnateljstvu južne željeznice tako i po ravnateljstvu kr. ug. državni željeznica, da bi željezničko osoblje moglo naskoro provesti pasivnu resistenciju ili sasvim uskratiti rad i da bi pri tom mogli nastati radnički nemiri, obnašao je Preuzvišeni gospodin Ban naredbom svojom od 9 travnja tg. broj 870 Pr. na zamolbu gospodina kr. ug. ministra trgovine odrediti, da političke (redarstvene) oblasti imadu u slučaju radničkih nemira najizdašnije i najenergičnije podupreti željeznička poglavarstva te u slučaju opravdane potrebe prizvati ne samo kr. oružničtvo nego i vojničku pomoćnicu u smislu postojećih propisa glede traženja takovih pomoćnica. Pozivam stoga Poglavitost Vašu, da u slučaju potrebe prema ovoj naredbi najenergičnije ureduje i eventualno dalnje upute i odredbe od mene zatraži.

Original, MB–AK, br. 46 Pr.

168 Boljevci, 12 jula 1907 Vodnik Žandarmeriske stanice u Boljevcima kotarskoj upravi u Zemunu – prijava protiv socijaliste Milovanovića Marka i Živanovića Dragutina.

Kaznena prijava. 1) Ime prezime, doba, prebivalište i zanimanje: Marko Milovanović 28 g. i Dragutin Živanović 29 god. star, prvi skitnica tvornički radnik, potonji stolar u Progaru. 2) Zavičajna općina: prvom Gregurevci, potonjem Progar. 3) Obiteljsko stanje: prvi neženjen, potonji oženjen. 4) Jesu li kažnjeni bili: nije poznato. Dne 11 omj. doznala je obhoda, podpisati i oružnik Stjepan Ružić, da se u selu Progaru nalazi socijalistički pokretač Marko Milovanović, rodom iz Šuljma kotar Mitrovica i da će tamo javnu socijalističku skupštinu istog dana u večer obdržavati, te da je takav i dne 10 o. mj. u kuću stolara Dragutina Živanovića u Progaru već držao. Temeljem ovog saznanja javila je postaja slučaj kr. kot. oblasti u Zemunu te je kot. predstojnik gospodin Dušan Ritberg telefonički pozvao da se isti imade uhititi i kot. oblasti predvesti. Kada je obhoda u Progar dne 11. omj. u večer prispjela, doznala je da ih veći broj u predspomenutog stolara Živanovića kući imade, te u istinu u prisuću obć. redara Đoke Vukenovića iz Boljevaca tamo ih u ¾ 9 večer oko 200 što u sobi sjedeće, a što u dvorištu sakupljenih ljudi zatekla. Kućevlasnik Živanović zapitan u koju svrhu se je taj narod tu sakupio, našto on i svi ostali poviknuše oćemo naš socijalistički govor da držimo a govornika imamo Marka Milovanovića iz Šuljma koji da je negdje u selu ljude na govor sakupljao. Kada je govornik Milovanović saznao da ga oružnici traže prijavio se je sam obhodi.

289

Isti za dozvolu upitan, izjavi da neima, već kaže da on imade pravo prijateljski dogovor bez dozvole držati jer da je Kuenova vlada pala. Kada je obhoda sa Milovanovićem u selsku kuću u svrhu ispitivanja prispela, sakupilo se je za tili čas svo selo pred obćinsku kuću i počelo vikati “Nedamo našega brata u zatvor pa makar svi izginuli“. Videć obhoda da se slabim smatra odustala je neopaženo od uredovanja i Milovanovića na slobodu pustila. Iz ovog je usliedilo da ipak Milovanović nije preko noći iz sela umakao. Oko 11 h noći prispjela je obhoda kući, javila slučaj vojnom zapovjedničtvu u Mitrovici, te je gosp. stražmešter Dane Divjak zamjenik gospodina vodnog zapovjednika odredio da se ponovno slučaj kr. kotarskoj oblasti javi i napram odredbi iste postupa, a ujedno izdao zapovjed postaji Kupinovo da pripomoć kod uhićenja govornikova, ako oblast naredi – pruži. Predstojnik oblasti odredio je ponovno uhićenje govornika i da će naknadni pismeni poziv postaji Boljevci i Kupinovo izdati, te je postaja Kupinovo usljed toga telefonom u pomoć pozvana. Dne 12 o. mj. U ½ 9 h jutro sastala se momčad postaje Boljevci i ona Kupinovo i to postajevodnik Adam Milinković, oruž. zač. postajevodnik Janko Trošelj, oružnik Jurešić Hlaj i pokus. oružnik Stjepan Ružić postaje Boljevci, postajevodnik Đuro Fićur oruž. zač. postajevodnik Milan Kukić oružnik Ivan Zgela i Simo Uzelac postaje Kupinovo, te je uhićenje govornika Milovanovića u prisuću obć. redara Đoke Vukenovića iz Boljevaca, akoprem se je množina naroda sakupilo bilo, bez zapreka obavljeno. Milovanović priznaje da je dne 9 o. mj. kod svoje sestre Sofije Vanko u goste došao i da je za dne 11 o. mj. u večer pravu socijalističku skupštinu sazvao bio i bio bi ju održao da ga nije oružničtvo sprečilo, dok nepriznaje da je takovu dne 10 o. mj. uvečer obdržavao ali bi bio kako se je javno govorilo danas tj. 12 o. mj. u 10 h do podne ipak govor držao. Isti je uhićen i predaje se naslovu.

169 Zemun, 13 jula 1907 Zapisnik izjave vodnika žandarmeriske stanice u Boljevcima o saslušanju socijalističkog agitatora Marka Milovanovića. (Sastavljen kod kr. kotarske oblasti u Zemunu.)

Postajevodnik Adam Milinković u Boljevci koji je socijalistu Marka Milovanovića dne 12/7 t. g. predveo izjavljuje da mu je isti na putu pričao sljedeće: Da imade svaki dan kada je vani 2 k. 40 fil. Kot. prestojnik nesmije ga više od 24 sata zatvoriti. Kada bude pušten da će odmah u novine piisati kakav je postupak ovde i kako su sa njim postupali te neka svi za ovo znaju i da ovo neće više ovako ostati. Zadovoljštine će tražiti od predstojnika i da mu on mora dati, te da nitko netreba misliti da se on predstojnika boji. Kada sam ga u Progari u opć. kući preslušavao radi ustanovljenja što radi i tko je, rekao je jučer na putu da su mu seljaci kazivali da je samo još pol sata zadržan bio da bi bilo svašta, te da je dobro što je pušten jer bi bilo velikih neprilika između oružničtva i seljačtva. Kako bude pušten da će opet doći u Progar i u sva ostala sela da govor drži jer je zaoto on plaćen, te je prije 4 dana u Mitrovici govor držao nu tamo ga nitko sprečio nije. Nadalje je još i to rekao da je velika sreća što nije on zatečen na pozvanu skupštinu u 8 sati na večer, koju je on zakazao, pošto je malo zakasnio jer bi bilo velikih pobuna i svašta.

290

Original. (U prilogu akta pod br. 172 ove zbirke)

170 Sr. Karlovci, 14 Jula 1907 Jaša Mihajlović Gradskom poglavarstvu u Sr. Karlovcima – prijavljuje održavanje političkog zbora.

Potpisani prijavljujem, da će se u nedelju dne 21. jula 1907. poslije podne u 2 1/2 sata obdržavati u malom parku u Karlovcima, javna neograničena i općinstvu pristupna pučka skupština sa slijedećim dnevnim redom: 1. Politički položaj u zemlji; 2. Kako može radni narod popraviti svoje stanje, pa molim slavni naslov, da mi na temelju zakona o sakupljanju dozvoli održavanje ove skupštine.

Orginal, GAK up. 3539

171 Sr. Karlovci, 15 jula 1907 Gradsko poglavarstvo Županiskoj upravi u Vukovaru – traži uputstva u vezi sa prijavom socijalistnčkog zbora; odobrava se.

Ovogradski stanovnik Jaša Mihajlović po zanimanju vinogradarski radenik, priloženim podneskom zamolio je za dozvolu održanja neogranične i općinstvu pristupne pučke skupštane, koja bi se imala dana 21 jula o. g. popodne u gradskom malom parku održati. Pošto ova skupština ima isključivo socijalističnu smer i stoji u tesnoj svezi sa organizacijom socialistične stranke u ovom gradu, na koju će bez sumnje izaslan biti i jedan agent socijalistične centrale u Zagrebu to se to predstojničtvo Kr. županijske oblasti službeno moli za uputu, dali ovo poglavarstvo može održanje zamoljene skupštine dozvoliti. Ukoliko bi pak na ovu skupštinu izaslan bio Milan Glumac ili Vincenc Arnos ovo će poglavarstvo protiv istima postupiti prema tamostranom naređenju od 4 aprila 1907 br. 183/Pr. a u koliko bi drugi agent koji došao moli se za dalju obavest.

Original, GAK, br. 3646

Na poleđini: Gradskom poglavarstvu u Karlovcima Držanje zamoljene skupštine može se dozvoliti uz stege označene u ovooblastnom naređenju od 4. aprila 1907. broj 183. Pr. Kr. podžupan potpis nečitak

172 Vukovar, 15. jula 1907

291

Veliki župan Sremske županije Hidegheti Zemaljskoj vladi u Zagrebu – izveštava o preduzetim merama protiv socijalističkog agitatora Marka Milovanovića koji je uhapšen u Progaru.

Savezno sa mojim izvještajem od 7 t. mj. br. 994 u. ž. čast mi je izvjestiti Predsjedničtvu kr. zemaljske vlade, da sam obzirom na uputu, podeljenu mi tamošnjim otpisom od 10 t. mj. br. 1903 praes, odredio neka kr. kotarska oblast u Vinkovcih zamoljeno obdržavanje javne pučke skupštine u Komletincih dozvoli, ukoliko time nebi javni mir ugrožen bio. Međutim su mi stigli izvještaji od kr. kotarske oblasti u Vinkovcih i one u Županji, i to od prvospomenute, da pristaše Starčevićeve hrv. stranke prava kane obdržavati na dne 14 t. mj. javnu pučku skupštinu u Otoku, a od drugospomenute oblasti stigla mi je obavijest da pristaše hrv.-srpske koalicije kane obdržavati na isti dan javnu pučku skupštinu u Babinoj Gredi. I glede ovih skupština podelio sam pomenutim oblastima sličnu uputu kao glede Komletinaca. Kr. kotarska oblast u Zemunu izvjestila mi je pod 11. t. mj., da pristaše srpske radikalne stranke kane na isti dan obdržavati javnu pučku skupštinu u Kupinovu. Pošto su u području rečene oblasti dne 7 t. mj. obdržane javne skupštine iste stranke prošle posve mirno, to nisam imao nikakova povoda odredbi, da se za danas zakazana skupština u Kupinovu ne obdržaje. Danas mi je stigao izvještaj iste kotarske oblasti o uhićenju Marka Milovanovića, rodom iz Šuljma, skitajućeg se tvorničkog radnika – u selu Progaru. Povod tomu uhićenju ocrtan je u priležećoj pod... prijavi oružničke postaje u Boljevcima, koju, donikle, razjašnjuje zapisnik, spisan o saslušanju vodnika rečene postaje Adama Milinkovića, koji se prilaže pod 2). U popratnom svojem izvještaju iztiče pomenuta kot. oblast, da je Milovanović otpremljen sudu, te da će biti nakon dovršenoga postupka kod suda predan istoj kotarskoj oblasti na dalnje uredovanje. Povodom takovoga stanja stvari odredio sam neka kr. kotarska oblast u Zemunu: 1) nakon dovršenoga sudbenoga postupka sa Milovanovićem postupi prema propisu sl. b § 2 vladine naredbe od 22 kolovoza 1898 br. 17.943 u predmetu izdavanja obveznih putovnica, i k jednu neka izreče protiv njega presudu na izgon iz njezinoga područja na stanovito vreme, jer se isti za rečeno područje prikazuje iz javnih obzira pogibeljnim; 2) učini shodnu odredbu da se oružnička postaja u Boljevcih pojača i da se ova šalje svaki dan obhodnju u Progar poradi uzdržanja javnoga mira i poredka, ovo sve dotle dok se uzrujani duhovi tamo ne primire i mine svaka pogibelj da bi se ponovo uzrujati mogli i 3) da ustanovi nije li tko od upravnih organa općinskih zanemario vršiti svoje dužnosti koje im nadleže prema propisu § 26 sl. e./zak. čl. XVI ex 870 ob oruđenju obćina i trgovišta, a naime da nije za vremena višoj oblasti prijavio, da se u Progaru kani obdržavati u noćno doba javna pučka skupština, sazvana po jednoj skitnici i bez oblastne dozvole. U jestnom slučaju neka strogo postupa protiv krivca. Molim da izvoli Predsjedničtvo kr. zemaljske vlade primiti ovaj moj izvještaj na znanje.

Original DAZ–VH 6–14/br. 2008 Pr.

173 Vukovar, 3 oktobra 1907 Veliki župan Hidegheti pretstojništvu kotarske oblasti u Vukovaru – uputstva u vezi s dozvolama za održavanje socijalističkih skupština.

292

Zamoljene za dan 6 o. mj. socialističke skupštine mogu se obdržavati svuda, gdje nije bilo nikakvog nasilja povodom proljetošnjeg socijalističkog pokreta, i gdje može prisustvovati konceptualni činovnik kao izaslanik kotarske oblasti, nadalje gdje nema pogibelji za javni mir i poredak. Zabraniti se imadu skupštine ako su sazvane za vrieme službe božje nu molitelji se imadu – u mjestima u kojima je inače na temelju gore rečenih uputa moguće dozvoliti skupštinu – upozoriti, da poslie podne mogu držati skupštinu. Sa Glumcem i Arnosom imade se postupati prama dotičnoj naredbi predsjedničtva kr. župan. oblasti od 4. travnja tg. broj 183 Pr. Korać se imade pozvati, da ide u svoje zavičajno mjesto Šid. Ini do sada u Sriemu nepoznati strani govornici mogu govoriti. Svuda se imade izaslanik kot. oblasti držati §. 13 zakona od 14/1 1875 o pravu sakupljati se i paziti da se govornik neogreši o kazneni zakon osobito o z. čl. XIV od godine 1870 (Zbornik broj 60 od g. 1870) i §.§. 65, 300, 302, 303 k.z. Putni dnevnici kot. izaslanika, koji će na dan 6 o. mj. skupštinami prisustvovati, imadu se ovamo podnieti. Ovamo podnešene molbe vraćaju se prigibno.

Original, MB–AK, br. 106 Pr.

174 Šid, 6 oktobra 1907 Vitomir Korać vladi u Zagrebu – telegramom protestvuje što mu je zabranjeno da govori na zboru u Šidu i traži poništenje zabrane.

Danas mi ovdje zabranjeno govoriti kod pučke skupštine. Proti ovom nezakonitom postupku ovim se pritužujem i molim brzojavno ukidanje ove protuustavne rješidbe.

Original, DAZ–VH, 6–14/br. 2873 Pr

175 Ruma, 7 oktobra 1907 Kotarska uprava u Rumi županu Hideghetiju u Vukovaru – o socijalističkim zborovima u Rumi, Vel. Radencima i Inđiji koji su po izvestiocu bili slabo posećeni.

Izvješćuje se Vašoj Presvietlosti da su na dan 6 listopada 1907 održavane po socijal-demokratima sazvane javne skupštine i to: u Rumi, Vel. Radincima, Inđiji i Platičevu. Sve ove skupštine bile su vrlo slabo posjećene. U Rumi beše do 100 ljudih, u Inđiji oko 150 ljudih, u Vel. Radincima do 50 ljudih a u Platičevu nije skupština u opće ni obdržavana bila radi vrlo slabog odziva. Tako se je svuda pokazao neuspjeh socijalističkih skupština. U Inđiji govorio je vođa socijalista Bukšeg, u Vel. Radincima urednik „Slobodne Reči“ Demetrović. Obojica su govorili o obćem izbornom pravu glasa. Skupštine su prošle na miru.

293

Original, DAZ–VH, 6–14/br. 2977 Pr

176 Šid, 7 oktobra 1907 Kotarska uprava u Šidu Zemaljskoj vladi – obrazlaže stav vlasti povodom tužbe Vitomira Koraća da mu se sprečava da govori na zborovima.

Povodom pritužbe Koraća Votomira radi tobožnje uskrate mu govora na pučkoj skupštini u Šidu čast mi je izvjestiti slijedeće: Naredbom predstojničtva kr. županijske oblasti u Vukovaru, od 4/4 1907 broj 183 Pr. priopćeno je da su Milan Glumac, i Vicenc Arnos socijalistički agitatori iz Mitrovice izagnani, te da se o njima u slučaju zatečenja u ovokotarskom području ima postupiti u smislu naredbe kr. zemaljske vlade od 22/8 1898 broj 17493, naime popraćenjem obveznom putnicom u zavičaj im. Pošto je Korać imao ove izagnanike zamijeniti u socijalističkoj agitaciji i pokretu u Srijemu, te je odredbom istoga županijskog predstojničtva, od 4/4 1907 broj 169, odpisano da se ni Koraću nemože dozvoliti po drugim općinama razdraživanje seljačtva i da se za slučaj zatečenja u takovom poslu imade odpraviti u zavičajnu općinu Šid. Ove odredbe nijesu dosada opozvane, zato i danas vrijede, te se oblast po njima ravna. Za jučer 6/X najavljeno bijaše više socijalističkih skupština, a ova oblast držeći se banske naredbe, od 2/9 1907 broj 2524 Pr., da samo glavar kot. oblasti osobno kod skupštine kao oblasni povjerenik prisutan biti imade, predložila je prijave presvjetlom gospodinu velikom županu moleći uputu, te je odpisom presvijetlog gospodina župana, od 3 X 1907 broj 20 res., dozvoljeno da se skupštine mogu održati ondje gdje nije od proljetošnjeg pokreta bilo nemira i nasilja i gdje može prisustvovati konceptualni činovnik. I u ovom otpisu je naređeno da se Korać ima pozvati da ide u svoje zavičajno mjesto Šid. Ova kotarska oblast imade tri konceptualna činovnika, pak je na tri mjesta prema danu prispjeća prijava dozvolila obdržavanje skupština t.j. u Berkasovu, Maloj Vašici i Kukujevcima, dok je uskratila dozvolu u Šidu, Batrovci, Gibarcu i Bačinci uz obrazloženje što se u obližnjoj okolici slične skupštine u isto vrijeme obdržavaju, te što nema na raspolaganju oblasnih organa, koji bi ovim skupštinama kao povjerenici prisustvovali. Molitelji iz Male Vašice naročito su molili i iztaknuli da se je proljetos u Šidu slična skupština obdržavala, pak da bi pravedno bilo da se u Šidu sada uskrati, a Maloj Vašici dozvoli, a tako je i učinjeno. Dana 6/X došao je Korać osobno dopodne u ured potpisanoga i molio je da se prometne dozvola iz M. Vašice u Šid, jer da tako i sami ondješnji pristaše želu, nu potpisani je izjavio da je sada nemoguće (prekasno) učinjene već dispozicije mijenjati, Korać je tražio odluku pismenu zašto da mu se krati govoriti u Maloj Vašici, nu i zbog toga je shodno u smislu gore istaknutih okružnica upućen, i da mu zato pismena odluka nije potrebna. Rekao je, da će se zbog toga višem mjestu žaliti i to je učinio. Njegovim pristašama šidskim rečeno je da mogu skupštinu za drugi koji dan sazvati i da će Koraću slobodno ondje biti i govoriti. Na koncu je Koraću dozvoljeno da ode u Malu Vašicu, dok je sam rekao da neće ondje govoriti, kao što u istinu i nije. Zamoljene tri skupštine u Berkasovu, Maloj Vašici i Kukujevcima održane su bez smetnje i prošle su u redu. Kod prve dve govorili su domaći seljaci, i kao neuputni u stvar, bez ikakova interesovanja i prisustvovanja publike završili nekakovom štampanom rezolucijom za opće, tajno-izravno pravo glasa. U potonjem mjestu bilo je prisutno naroda dosta, te su pristaše seljačke stranke govorili protiv socijal-

294 demokrata, jer da to za seljake nije, van za fabričke radnike. Bilo je prigovora dosta i nezadovoljstva, nu opet se je svršilo mirno. Govornik socijalista bio je neki stolarski pomoćnik iz Zagreba Mata Vukojevac neinteligentan, a seljaci pogotovo. Protuzakonitih nebijaše, niti izjava, niti čina.

Original, DAZ (U vezi sa brojem 174 ove zbirke)

177 Sr. Mitrovica, 8 oktobar 1907 Kotarska uprava županu Hideghetiju u Vukovaru – o socijalističkim zborovima u Kuzminu, Divošu i Šuljmu.

Smiernim izvješćem, da je kr. kotarska oblast u Mitrovici dozvolila obdržavanje javnih socijalističkih skupština u Kuzminu, Divošu i Šuljmu, dana 6 o. mj. u 2 sata poslije podne. U Kuzminu i Šuljmu obdržavale su se skupštine, na kojoj su govorili izaslanici udruženja iz Zagreba, i koje su posvema u miru i redu dovršene. Skupština se u Divošu nije obdržavala a to po izjavi prijavitelja iste skupštine Jevrema Petrića s razloga što mu je dozvola za obdržavanje skupštine tek na sam dan obdržavati se imajuće skupštine uručena. Zanimanje žiteljstva za te skupštine bijaše dosta hladno, pa toga radi nisu te skupštine ni u velikom broju posjećene. Što je i bilo prisutnog žiteljstva, to je sve spadalo u red onih koji najmanje uživaju ugleda u selu. Putni računi ovooblastnih izaslanika podnašaju se Presvjetlosti Vašoj na dalju blagohotnu uredovanje.

Original, DAZ–VH, 6–14/br. 2977 Pr.

178 Zagreb, 8 oktobra 1907 Banska kancelarija gradskom poglavarstvu u Zemunu – da se preduzmu potrebne mere povodom radničkih demonstracija i štrajka železničara zakazanih za 9 oktobar

Došlo mi je do znanja da radničke stranke, koje spremaju oveće demonstracije dne 9 t. mj. u zemlji, namjeravaju prisiliti željezničke radnike da obustave rad, dočim željeznički zavod već sa gledišta javnog interesa ne može na taj dan ograničiti ili obustaviti svoje poslovanje, pa bi usljed toga moglo doći do većih izgreda i nasilja. Poziva se stoga to gradsko poglavarstvo da odredi potrebite mjere da se spomenutoga dana, a prema potrebi i dalje, koli na pojedinim željezničkim postajama, toli u njihovom okolišu, sačuva sigurnost osoba i imetka, i da željeznički radnici ne budu izvrgnuti eventualnom nasilju demonstranata.

Original, AGB – ZM, br. 30 Pr/1907

179 Zemun, 9 oktobra 1907

295

Kotarski pretstojnik u Zemunu grof Ritberg županu Hideghetiju u Vukovaru – izveštava da je dozvola za održavanje socijalističkih zborova data samo za dva od traženih osam mesta.

Dostavlja se sa pozivom na odpis Presvietlosti Vaše od 4 X t.g. br. 20 Res., tim da je ova oblast bila dozvolila održanje zbora socialista za dan 6/X t.g. samo u obć. Kupinovu i Jakovu prema raspoloživim silama konceptualnih činovnika. Za dozvolu za održavanje skupštine zatražili su iz mjesta Kupinovo, Prhovo, Deč, Jakovo, Šimanovci, Boljevci i Progar kao što je izvješćeno 2/X t.g. pod br. 111 Res. Iz obćine Kupinovo brzojavno je na dan skupštine ista odgođena pošto je dozvola kasno stigla. Podpisati nije mogao osobno prisustvovati ni jednoj skupštini socialista prema postojećoj banskoj odredbi, jer je morao ostati u uredu za slučaj da bi se u drugom kojem mestu šta desilo da bi mogao odmah odredbe učiniti. Putni dnevnik ovo oblastnog izaslanika prileži.

Original, DAZ–VH, 6–14/br. 2977 Pr.

180 Zemun, 9 oktobra 1907 Kotarski pristav svojoj upravi u Zemunu – daje izveštaj o socijalističkom zboru u Jakovu.

Podpisani podnašanjem pod ./. svoj putni račun za putovanje u Jakovo u svrhu prisustvovanja socijalističkoj skupštini, koja se je tamo obdržavala dne 6 t. mj. u 2 sata po podne, uz sliedeće izvješće: Pošto je bila nedelja, skupilo se je pred obć. kućom dosta ljudi oko 100 na broju – med ovima znatan broj odraslije mladeži i drugih znatiželjnika – starijih zrelijih ljudi bilo je dosta malo. Govorio je samo jedan, i to Stevan Bublić, krojač iz Zagreba. Pošto je na dnevnom redu bilo: “Obće izborno pravo“, govorio je isti samo o tome. U svom govoru crtao je biedno stanje radnika, njihove terete i dužnosti sravnjivao sa njihovim pravima, te zahtijevao da se u Ugarskoj, te u Hrvatskoj i Slavoniji uvede obće izborno pravo, kako je to uvedeno i u Austriji. Govorio je nadalje o organizaciji socijalno demokratske stranke, o programu te stranke, o međusobnoj slozi i podupiranju svih članova te stranke bez obzira na vjeru i narodnost... itd. U svom govoru kritizirao je rad onih stranaka u Hrvatskoj i Slavoniji, te u Ugarskoj, koje nisu voljne socijalno demokratsku stranku podupirati u njezinom zahtjevu za prava. O propise § 65, 300, 302 i 303 kaz. Zak. nije se ogrešio. Tečajem cieloga govora govornikova vladao je med slušateljstvom uzoran red, te podpisani nije imao povoda uredovati protiv koga.

Original. DAZ–VH, 6–14/k br. 2977 Pr.

181

Tovarnik 16 decembra 1907 Mato Gruić Vitomiru Koraću – savetuje mu da se na pretstojećim izborima poslanika ne kandiduje u Šidskom već u Morovićskom srezu.

296

Dragi prijatelju Vitomire Do znanja ti stavljam i da uvažiš ovo par reči što ti pišem. Mi smo rad da bi se u našem Šidskom kotaru Ivan Ancel kandidirao. Ako misliš može biti da bi ti hteo se tamo kandidirati, napusti biće bolje, uzmi ti Morovićki kotar, tamo ćeš prie uspeti, je u onim kotaru imade silu više socialdemokrata. A mi čujemo da oni nećedu Popovića, nego gledaj pa se ti tamo kandidiraj, jeli inače mislim da će se tamo Vacki Popović opet kandidirati. Ja ću biti tebi u pomoći ako se budeš Šida odrekao, ja ću za tebe raditi i ti budeš tvojima izbornicima Ancela preporučio. Ali ako to ne budeš učinio ja ću proti tebi uvek raditi da ti nećeš uspeti nego ću još raditi za Popovića Vacki za Morovićki atar! U Šidu ti ćeš teško proći ili nikako, samo ćeš smetati, a mi, nas nekoliko sela radimo za Ancela. Zato ti se sa Ancelom sporazumi dok je još vremena da ne bi zakasnio i mesta izgubio. Daklem dobro se razmisli. prijateljski pozdrav Mato Gruić

297

Original, ACK CKJ br. 9141

182 Sr. Karlovci, 18 (5) 1903 Dimitrije Ruvarac, upravnik štamparije manastirskih pitomaca Gradskom poglavarstvu u Sr. Karlovcima – da su otpušteni štrajkujući štamparski radnici.

Radnici štamparije Semeništa Manastirskih Pitomaca, (pređe Srpska Manastirska Štamparija) u Srem. Karlovcima, nisu došli ove cele sedmice na posao, kako slovoslagači, tako knjigovesci, strojilac, knjigovođa pa i podvornik. Potpisani upravitelj-prokurist javlja taj slučaj sl. naslovu i oštuje, da bivši radnici područne mu štamparije, zbog svog nepromišljenog koraka odpušteni su iz kondicije po nalogu visokoprečasnog Patronata Semeništa Manastirskih Pitomaca, br. 12/64 eh 1908, kao vlasnika štamparije, te se o tom činu sl. naslov uljudno izvešćuje.

Original, GAK, br. 1783/1908

183 Šid, 1 maja 1908 Vel. župan Sremske županije Hidegheti Zemaljskoj vladi – dostavlja izveštaj kotarske uprave o govoru Vitomira Koraća na zboru u Šidu sa primedbom da socijalizam gubi na snazi iz razloga što Korać kao narodni poslanik drži umerenije govore.

Danas od 8 do 10 sati prije podne održana je u Šidu javna skupština socijal-demokratske stranke, pod vedrim nebom, na vašarištu, kojoj je pokorno podpisani prisustvovao, pak se časti Presvetlosti Vašoj podneti sledeći izveštaj: Skupština je bila vrlo mrtva, prisustvovalo je u svem sa ženama i djecom oko 200 osoba. Nakon što je skupštinu otvorio njeki ovdašnji lončarski obrtnik, pozdravivši sve, a napose prisutnog narodnog zastupnika Vitomira Koraća, koji je potonji odma, zahvalivši se – počeo govoriti o značajnosti proslave dana 1 svibnja. Tu je uglavnom ocrtao istorijski razvitak socijalizma u Francuskoj, kao i drugim ostalim evropskim zemljama, a zatim prešao na prilike u Hrvatskoj i Slavoniji, što je, naravno, vrlo malo efekta kod slušača pobudilo, jer ga nisu gotovo ništa razumeli. Prešavši specijalno na širenje socijalizma u Šidu i okolici, prikazao im je kako je ta ideja socijalistička od godine 1891 pa do sada već daleko napredovala, pak ih je obodrio da ustraju svi i nadalje u borbi i da izaberu seljaci, kao šiđani, socijalistu koji su najveći prijatelji naroda i koji će oni jedini izvojštiti slobodu štampe, slobodno sakupljanje i opće pravo glasa. Vitomir Korać je ovaj puta vrlo pristojno govorio, te nije ni jednom reči niti pomenuo, a kamo li napao sadašnji režim, a isto tako nije napao uopće staleže kao što je to prije običavao činiti. Više puta je napomenuo da se valja za slobodu boriti mirno, i upućivao ih je na pokornost i poslušnost, i da izbjegavaju svake sukobe jer da isti samo se na njihov uštrb svršavaju itd. Oko 10 sati bila je skupština zaključena te je posvuda obilazila mjestom uz svirku tamburaša i gajdaša, a bilo ih je u povorci 228.

298

Masa naroda u Šidu 10 marta 1908 pozdravlja izbor prvog socijalističkog poslanika

Mjestom su išli mirno i u redu, nisu pjevali a niti bučali, jedini je predsednik skupštine viknuo kadkad “živila sloboda govora“, “opće pravo glasa“, „osmosatni dnevni rad“ itd. U 11 sati prije podne razišla se je povorka sasvim mirno kući. Poslie podne u 2 sata sakupili su se opet u ovdašnjoj opštinskoj bašti, donesavši svaki sa sobom jela i pića u izobilju, gdje se vesele i uz svirku igraju, a sada su se počeli iz strani mjesta razilaziti, naravno u pripitom stanju i uz pratnju svirke. Pri tomu je istaći da je Vitomir Korać kada je ih vidio jedva 200 sakupljenih na skupštini to sa velikom žalošću i negodovanjem saopćio, moleći ih da ubuduće dolaze u što većem broju jer se on nadao ovaj put mnogo većem uspjehu. Za cielo vrieme nisu se dogodili nikakovi nemiri niti izgredi, te ova oblast nije imala povoda nikakovom uredovanju. Moli se Presvetlost Vaša ovaj izvještaj na blagohotno znanje uzeti. Privremeni upravitelj: (Potpis nečitak) Na poleđini Predsjedničtvu kr. hrv. slav. dalm. zemaljske vlade u Zagrebu.

299

Gornje izvješće podnašam informacije radi sa dodatkom da je mali broj učestnika skupštine i obhoda znakom da socijalizam u okolici Šida (ako se tamošnji pokret uobće može socijalizmom nazvati) počima gubiti snagu baš uslijed toga što je nar. zastupnik Korać kao takav prinužden umjerenije govoriti nego li onda kad je bio samo agitator. Pravi socijalizam tj. borba za poboljšanje stanja radničkog staleža u okolici Šida ne ima pravog terena, pošto pučanstvo živi pod dosta povoljnim imućstvenim okolnostima.

Vukovar 2/V 1908 Hidegheti vel. župan

Original. DAZ–VH, 6–14/br. 1827 Pr.

184 Zagreb, 2 juna 1908 Vitomir Korać u ime Zemljoradničkog saveza svim zemljoradničkim organizacijama – uputstva za prikupljanje novčanih sredstava za osnivanje štamparije u vezi s potrebama novo formiranog Sekretarijata u Šidu. Zemljoradničkoj zadruzi u Štovani drugovi! Vi ste sigurno čitali u „Slobodnoj Riječi“, da se kani u Šidu osnovati zemljoradničko tajništvo. Iz ovog članka biti će Vam jasno u čemu se radi. Uprava zemljoradničkog saveza došla je do osvedočenja, da ovakov rad, kao što je bio do sada, nije sam dovoljan i da naravski on sam neće puno koristiti. Treba osnovati organizacije, koje će biti naročito udešene za ratare i zemljoradnike. Trebat će stvoriti organizacije za izvoz i preradu zemljoradničkih proizvoda – jednom reči stvoriti takove organizacije pomoću kojih će se moći početi raditi za poboljšanje stanja ratara i zanatlija. Svi ovi zadatci ne mogu se stvoriti preko noći. Trebat će dulje vremena dok se stvori između samih zemljoradnika i ratara sposobne ljude, koji će sami sve ovakove organizacije moći dobro voditi i upravljati. To će pored političkog rada i pouke biti glavni zadatak zemljoradničkog tajništva u Šidu. No da se ovakovi rad omogući, nuždno je, da se u načelu stvori valjan temelj i centar za organizaciju. Zato nam je potrebno pre svega naša vlastita štamparija u kojoj će se raditi “Prava Naroda“ štampati i ostale naše potrebštine i naše stvari, kao razne brošure, plakate i druge stvari. No tu štampariju ne može osnovati pojedinac niti ona ne smije biti svojina pojedinca. Treba da je organizujemo svi zajedno. Zato je glavni odbor stranke kao uprava zemljoradničkog saveza zaključio, da se štamparija podigne kao akcionarska zadruga drugova zemljoradnika i ratara. Ima se stoga upisati 1000 (jednu hiljadu) zadužnih delova (dionica po 25 Kruna).

300

Time he biti pribavljen nuždan kapital, da se osnuje naša štamparija a možda i knjižara u Šidu, kao i uredi sve što je potrebno. No kako mi znamo, da ne može svaki sam drug na jedanput uplatiti svih 25 kruna, to je predviđeno ovako! Svaki drug, koji želi postati akcionarom naše štamparije mora platiti jednu krunu upisninu, i zatim tečajem godine po deset kruna na dionicu. Dalje će morati još tri godine svake godine po 5 kruna. Štamparija će biti imetak zadrugara, te će se njom upravljati u smislu trgovačkoga zakona. – Svaki dioničar moći će svoje novce dobiti natrag posle pet godina. Onaj koj to nebude htio, moći će i nadalje ostati članom zadruge dokle hoće i sudjelovati u upravi sa zadružnim imetkom. Čist dobitak štamparije upotrebiti će se za njeno postepeno povećavanje i povratak dionica onima koji budu htjeli, a jedan dio čistog dobitka će se razdjeliti među dioničare. U Šidu je već izabran odbor od četiri osobe i to drugovi: Vitomir Korać, narodni poslanik, Ljubomir Crepulić član glavnog odbora stranke i županijski skupštinar Nikola Obradović predsjednik Šidske zemljoradničke organizacije i Đuro Gadnjoj blagajnik druge Šidske organizacije. Ova četvorica jamče za tačnu upravu, oni će prirediti pravila i voditi poslove dotle, dok se između dioničara ne izabere upravni odbor i sudbenom stolu ne podnesu pravila na upis i potvrdu. Na temelju svega toga pozivamo Vas drugovi, da odpočnete s prikupljavanjem dioničara za našu štampariju. Svaki drug kojem iole moguće, treba, da postane članom. Svota je tako malena, da će je zbilja moći podmiriti svaki drug, koji iole bude imao ljubavi do volje i požrtvovnost za našu stvar. Osobito se za cijelu ovu stvar moraju zauzeti naše zemljoradničke organizacije. Svako treba da iz svoje kese uzme barem 4 do 5 dionice, imućniji, po 2–3 siromašniji, kojima je moguće po jednu, a kojima ni to nije moguće, tad treba njih više, da se slože pak da uzmu jednu akciju zajedno. Tako će se moći skupiti potrebita svota. Svaki drug treba da zna, da osnutak tajničtva u Šidu, pa prema tome i napredak cijele naše stvari u Sremu zavisi od osnivanja ove štamparije. Ako nam ne pođe za rukom skupiti dovoljni broj akcija, tad celi ovaj plan pada u vodu. Pozivamo stoga sve drugove da razviju, što žilaviji rad oko toga, da se ova stvar što pre kraju privede. S drugarskim pozdravom za pripreme i odbor za osnutak socijalističke štamparije u Šidu V. Korać

[Cirkular] Zagreb, 25 juna 1908 Štovani druže! Šaljemo Vam evo ovde cirkular u stvari osnutka zemljoradničku štampariju u Šidu. Molimo Vas, da čim pre sazovete sastanak udruženja, pak da drugovima ovo protumačite. Drug Korać čim se preseli u Šid i sam će doći, da Vam rastumači usmeno potrebu ovog pothvata naše stranke. Za sada treba, da s ovog paduzeća zavisi celi naš sremski pokret. Svaki drug treba stoga da žrtvuje tih par kruna koje mu nikada ne propadaju. Mi smo izračunali strogo sve Vaše i naše prilike pak smo pronašli, da bi Vaše mesto moglo doprinijeti najmanje ... dionica. Mi se nadamo, da će te sve i sva poduzeti, da ovaj mali broj akcija za Vaše mesto sakupite, ako se to ne učini, tad ćemo si sami biti krivi svojoj sudbini. Očekujem od Vas što skoriji odgovor. Novac za dionice koji odmah treba početi sakupljati, treba slati na adresu: Ljubomir Crepulić, veleposednik, Šid. Mi jamčimo za ovaj novac, koji bude poslan na ovu adresu ili lično predan ovom drugu.

301

Nadamo se dragi druže, da će te sve Vaše sile uložiti, da sakupite ako ne više a ono barem gore-navedeni broj akcija. Očekujem što skoriji odgovor u ovoj stvari. S drugarskim pozdravom V. Korać

Raspis, ACKCKJ br. 10086

185 Sr. Karlovci, 28 decembra 1908 Gradsko poglavarstvo županu Hideghetiu u Vukovaru – o radničkom pokretu u Sr. Karlovcima u toku 1907 i 1908 godine.

Sa službenim izvešćem da se prošle 1907 godine opažao jači radenički pokret u ovom gradu i to u dva pravca. Poznato je i Vašoj Presvetlosti, da se ovogradsko stanovništvo isključivo bavi vinogradskom kulturom, te su oni radenici koji se bave ovom privrednom granom, održavali međusobni dogovor radi povišenja nadnice. Istina ovi radenici nisu stupili u štrajk, jer su im vlasnici vinogradarskih nasada dobre volje povisili naplatu nadnice, te je sa povišenjem njihove dnevne zarade ovaj pokret izgubio svoju aktuelnu važnost, te se u ovoj 1908 godini nije ni pojavljivao. Isto tako prošle 1907 godine odpočeta je ovde organizacija socialno-demokratske stranke, te su u tu svrhu održane i tri javne skupštine, na kojima su držali prikladne govore vođe socialno-demokratske stranke u Zagrebu; ali već pri kraju 1907 godine razpala se ta organizacija, te u ovoj 1908 godini nije bilo nikakva pokreta, niti pokušaja za ponovnu organizaciju ove stranke. U toku ove 1908 godine nije bilo nikakve radeničke skupštine, niti kakva radenička štrajka, a majska radenička svečanost nije nikad ni održavana u ovom gradu.

Koncept, GAK br. 5785/1908

REGISTAR LIČNOSTI

Avramović Ignjat Agičić Pavle iz Nuštra Agičić Marin iz Nuštra Agičić Đuka, podnačelnik u Nuštru Adamović Ljuba, napoličar u Šidu Adamović Vojin, napoličar u Šidu Albreht Ivan, vijećnik Stola Sedmorice Aleksić Miloš iz Belog Brda Alković, član Sudbenog stola u Sr. Mitrovici Andrens Ferdinand iz Vel. Radinaca Andrić Paja, ratar u Pribinoj Glavi Andrić Marin

302

Andričević Florijan iz Antina Antolković Joca Antolković Nikola Antolković Stipan Antonijević Stevan Antononović, ruski ekonomista Ancel Ivan (1870–1922), lider Socijal-demokratske stranke Hrvatske iz Slavonije devedesetih godina; po izlasku iz Mitrovičke kaznione, slomljen i nezadovoljan, sve više dolazi u sukob sa većinom rukovodstva te je 1901 isključen iz stranke. Posle se aktivira u sredini liberalne građanske opozicije, među naprednjacima Amidžić Stevan Arnos Vincenc, sajdžija u Sr. Mitrovici, jedan od organizatora pokreta u Sremu Arpaš Miša, nadničar u Erdeviku Asađanin Jakša Astaloš Đura iz Dalja Auer August, stolar, član Gl. Odbora SDP Acić Dušak, ratar u Šidu Acić Petar, ratar u Šidu Adžija Jeremija, ratar u Čalmi Babef Fransoa (Babeuf Fraçois-Noöl, 1760–1797), francuski revolucionar, vođa pokreta komunističkog smera tzv. ravnopravnih Babić Marin iz Lovasa Babogredac Joso iz Bošnjaka Bajai Stjepan iz Opatovca Bajare Bakić Aleksa, kadničar u Binguli Baližnović Boža Bankovački Aca, ratar u Irigu, jedan od najistaknutijih socijalističkih agitatora u Sremu Banković Andra (1857–1911), stolar u Beogradu, jedan od istaknutih socijalista u Srbiji Banfi Deže (Banfy Dezsö, baron., 1843-1911), mađarski državnik i političar, od 1895 do 1899 pretsednik vlade, od 1903 istaknuti opozicionar Baraković iz Tenja Barjaktarović Boža, ratar u Šidu Barjaktarović Paja, ratar u Opatovcu Barjaktarović Ljubomir Barna Jakov iz Bačinaca Bastajić Ljubomir, upravitelj kotarske obl. u Šidu Bat Stjepan. stolar. član Gl. odbora SDP Batinić Nikola iz Sremske Mitrovice Baćanović Nedeljko, muzikant iz Čalme Popović Vasa, nadničar u Čalmi Baćanović Ignjat, muzikant iz Čalme Baćanov Vava iz Čalme Bašić Ilija iz Belegiša

303

Bebić Anta Bezobrazov Aleksander Mihajlović, ruski državnik. Belas Stjepan, žandar u St. Banovcima Belić Miloš, ratar u Erdeviku Bereka Miško Berić Cvetin, ratar u Kuzminu Berić Lazar, ratar u Erdeviku Bertić Mata iz Nuštra Berković Lazar, ratar u Dalju Besermenji Miško iz Bačinaca Biankini Lodoviko (Bianchini Lodovico, 1803–1871), talijanski ekonomista Bilinski Leo (1846–1923), poljski ekonomista i političar Bihalj Lavoslav, trg. pomoćnik, član Gl. odbora SDP Blagojević Sava, ratar u Šidu Blagojević Steva iz Šida Blagojević Gavra, ratar u Šidu Blagojević Đoka iz Šida Blagojević Arsa, ratar u Šidu Blan Luj (Blanc Louis, 1811–1882), francuski revolucionar jakobinac, isticao pravo svakog čoveka na rad Blašković Đoka iz Ilače Bogdanović Sreta iz Opatovca Bognar Đura, nadničar u Erdeviku Božić Slavuj iz Tovarnika Bojanić Toda Bojanić Vasa, ratar u Belom Brdu Bojić Ilija, ratar u Jasku Bojić Dane, žandar u St. Slankamenu Bojić Radovan iz Novih Karlovaca Bometa Lazar, ratar u Kuzminu Borovac Petar, štamparski radnik u Sremskim Karlovcima Boško Sima, nadničar u Šidu. Bošnjak Đoka iz Borova Bošnjaković Pera Brandšteter, inženjer Branković Georgije (1830–1907), od 1890 arhiepiskop Karlovačke mitropolije i patrijarh srpski Bratković Uroš, ratar u Jasku Brezovački Franja iz Zagreba Brentano Lujo (1844–1931), nemački ekonomista, katedar-socijalista; propovednik reformi i sindikalnog pokreta slično engleskom tredjunionizmu: protivnik marksizma Brnjaković Ivan, ratar u Lovasu Bubanko Marko, stražmešter u Vrdniku Bublić Stevan, krojač u Zagrebu Bugarski Mita Budar Đura

304

Buzanić Milan, nadničar u Šidu Bujić Steva, berber u Opatovcu Bujandić Veljko iz Šuljma Bukšeg Đura, stolar, član Gl. odbora SDP Bukšeg Vilim (1874–1924), jedan od lidera soiijal-demokratske partije Hrvatske, slovoslagač Burkelc Blaž, krojač, član Gl. odbora SDP Vagner Adolf (1835–1917), nemački ekonomista, katedar-socijalista Vajser Pavle, član Gl. odbora SDP Vanka Sofija iz Progara Varničić ratar Vasiljević Toša iz Belog Brda Vasiljević Milorad, ratar u Čortanovcima Vasić Dragutin iz Zagreba Vasić Ilija, sudski izvršitelj u Šidu Vahs Simon, tapetar, član Gl. odbora SDP Vezić Sreta, perovođa u Dalju Velin Steva iz Marinaca Vereš Toma Vereš Franja, žandar u Erdeviku Verčević Tanasije Veselinović Andrija iz Erduta Vidaković Luka Vidić Ilija, ratar u Lovasu Vilimanović Joca Vilimanović Steva Vilimanović Mita Vilć Petar, cipelar u Bačincima Vima Petar iz Iriga Virag Josip, pretstojnik Kot. obl. u Vukovaru Vitas Jovan iz Belegiša Vičanović Dejan Vladisavljević Lazar iz Negoslavaca Vlaisavljević Milan Vlaškalić Nova Vlaškalić Mladen Vlaški Steva, ratar u Šidu Vorko, nadzornik svinjogojstva u Vinkovcima Vragočanski Steva iz Berkasova Vrga Milan, beležnik u Bršadinu Vreden, ruski ekonomista Vujić Nikola iz Belog Brda Vukelić, akcesista Oblasti u Vukovaru Vukenović Đoka, obć. redar u Boljevcima Vujanić Antonije, opančar u Erdeviku

305

Vujnović Nikola, žandarmeriski vodnik u Sr. Kamenici Vukajlović Mladen iz Gaboša Vukajlović Ljubomir iz Trpinje Vukmanović Nikola Vuković Vesa iz Trpinje Vukadinović Jovan iz Šuljma Vukojevac Mata, stolarski pomoćnik u Zagrebu Vuconja Živko, ekonom u Moroviću Vučetić pl. Mate Gadnjej Đura, blagajnik kluba socijalista u Šidu Gajić Stevan iz Šuljma Gajčević Joko iz Slakovaca Galicin Gaf Gercon Gertner Ludvig, nadničar u Binguli Glodić, stražar u sremskomitrovačkoj kaznioni Glumac Milan (1884–1914), jedan od organizatora socijalističkog pokreta u Hrvatskoj i Vojvodini u periodu uspona 1905 do 1907, kada je emigrirao u Ameriku, tipograf Govlja Sima, kovač u Šidu Godič Lazar, berber u Moroviću Golub Ivan, ratar u Šidu Golub Šandor Gomerčić Rudolf, beležnik u Lovasu Goroni Grgić Steva, ratar u Šidu Gruić Mate, seljak iz Tovarnika, prvo jedan od najrevnosnijih socijalističkih agitatora, posle prelazi, kao i Ancel, na buržoaske pozicije naprednjaka Grujin Đura Grujin Vojin Grujin Miloš Grujić Nego, nadničar u Šidu Grujić Ilija Grčić d-r Dragutin, javni beležnik u Šidu Dejanović Petar, nadničar u Šidu Dejanović Mladen, ratar u Šidu Demetrović Jura (1885 1944), jedan od lidera socijal-demokratske partije Hrvatske i Slavonije od 1905 do 1917; za vreme I svetskog rata prelazi na buržoaske pozicije; između dva rata, za vreme diktature kralja Aleksandra, postaje čak u više mahova ministar trgovine i privrede Demetrović Eugen (1880–1934), hrvatski novinar, prvo jedan od vodećih članova socijal-demokratske stranke, posle njen protivnik Derenčin Marijan (1836–1908), hrvatski političar, istaknuti pravnik; kao opozicionar ustajao je i u odbranu socijalista Desnica Pera, ratar u Šidu Detlinger Josip

306

Divljak Dane, stražmešter u Sr. Mitrovici Dikić Laza Dluhaček Ivan, posednik u Ilači Dolioti, ministar Domaćinović Mato, obć. beležnik u Nuštru Doroghazi Nikola iz Petrovaca Doroški Đura, ratar u Adaševcima Dražić Gavro, ćurčiski pomoćnik u Šidu Dudvarski Ljubomir, gostioničar u Sr. Mitrovici Dudić Lazar, nadničar u Šidu Dukić Ivan Dukić Stjepan Dunđerović Đaković Pera iz Svinjarevaca Đekić Sreta iz Dalja Đermanović Steva, užar u Šidu Đokić Sreta iz Erduta Đorđević Lazar iz Negoslavaca Đorđević Jovan, nadničar u Šidu Đukić, bivši knez u Tovarniku Đukić Timotije, ratar i tesar u Šidu Đukić Ljubomir, ratar u Šidu Đurašinović Andrija iz Svinjarevaca Đurđević Vaso, opštinski služb. u Bršadinu Đurđević Toša, beležnik obć. u Tenju Đurđević Pera Đurđević Milan, muzikant u Matincima Đurđević Kosta, muzikant u Martincima Đurić Đoka, nadničar u Šidu Đuričić Nikola iz Ledinaca Đuričić Lazar, ratar u Šidu Đuričić Alba, ratarka, žena Uroševa Ekica iz Bobote Elger Ivan, posednik u Svinjarevcima Elc, grof, vlastelin u Vukovaru Engels Fridrih (1820–1895) Erdelinski Đuro, vinogradar u Bačincima Eršperger Josip iz Svinjarevaca Eškičević Mitar iz Iriga Žažinac, upravitelj Kot. oblasti u St. Pazovi Žarko iz Erdevika Živanović Dragutin, stolar u Progaru Živanović Kuzman iz Erduta Živić Martin, žandar u St. Slankamenu

307

Žumbrek Isidor, žandarmeriski vodnik u Čalmi Zavorjanski Janko, nadničar u Šidu Zavorjanski Vasa, sluga u Šidu Zarić Aca, nadničar u Šidu Zarić Todor, nadničar u Šidu Zatezalo Rada Zaharič Aleksandar iz Sr. Karlovaca Zgela Ivan, žandar u Kupinovu Zečević Zlatković Lazar iz Belegiša Zrkić Đoka Zron Stipan iz Marinaca Ivačković Andrija, nadničar iz Bingule Iveković Đura iz Novih Jankovaca Ignjatović Toša iz Borova Ilijašević, župnik Ilinčić Jova (Đoka) iz Dalja Ilić Milan, ratar u Kuzminu Ilić Gavra, ratar u Čortanovcima Ilić Dušan Imfaluš Luka, nadničar u Šidu Imfaluš Janko, nadničar u Šidu Ipić Đura, štampar u Sr. Karlovcima Isajlović Kosta Isajlović Draga iz Gaboša Jazić Gaja, ratar u Belegišu Jajić Gustav, župnik u Tovarniku Jakovljević Jovan Jakšić Rada, nadničar u Šidu Jakšić Sava, nadničar u Šidu Janić Pera iz Šuljma Janić Kuzman, birov u Šuljmu Janko iz Šida Jeger Lujo, zakupnik u Čalmi Jeckov Andrija Jovanović Matija, ratar u Mirkovcima Jovanović Lazar Jovanović Mata, štampar u Beogradu Jovanović Stevan iz Iriga Jovanović Krsta, ratar u Kuzminu Jovanović Mita iz Ledinaca Jovanović Marko, ratar sa Pribine Glave Jovičić Stevan, opančar i krčmar u Šidu Jojkić Nikola, kolar u Šidu

308

Jokić Nikola, nadničar, jedan od socijalističkih aktivista u Šidu oko 1895 Jokić Milan, ratar u Šidu Jocić Ljubomir, ratar u Jasku Jurasović Mile, vodnik postaje u Negoslavcima Jurac Pišta iz Vel. Radinaca Jurišić Hlaj, oružnik u Boljevcima Jurišić Živan iz Šuljma Jurišić Živan ml. iz Šuljma Jurišić Jaša iz Šuljma Jurišić Jefta iz Šuljma Jurković Petar (1859–1903), prvo podžupan, a od 1899 župan Sremske županije Juhas Josip, ratar u Šidu Kabe Etijen (Cabet Etienne, 1788–1856), francuski komunista utopista Kaizer Hans iz Svinjarevaca Kanački Nikola iz Šida Karlović Antun Katanović Lazar, nadničar u Bačincima Katanski Sava Katić Krista, ratar u Šidu Katušić Josip, oružnik u Grgurevcima Katušić, glavni nadz. svinjogojstva u Vinkovcima Kaf, trgovac u Ilači Kašćal Petar, nadničar u Šidu Kekić Dušan, zidar u Šidu Kelih Pavle iz St. Slankamena Kendrišić Radovan iz Gaboša Kenej Franja (Quesnay François, 1694–1774), francuski ekonomista, po zanimanju lekar. Osnivač fiziokratskog učenja Kejri Henri Čarls (Carey Henry Charles, 1793–1889), američki ekonomista, prvo pristalica slobodne trgovine, posle pristaša zaštitnih carina Kerešević Stevan, trgovac u Moroviću Kečkeš Andrija, nadničar u Šidu Kicoš Sima iz Dalja Kiš Franja iz Nuštra Klajn Vjekoslav, pretstojnik Odeljenja za pravosuđe Hrv. Sabora Knežević Gliša iz Dalja Knežević Pera iz Erduta Kobasica Đuro, robijaš u Sr. Mitrovici Kovandžić Živan iz Bešenova Kovač Mija iz Antina Kovačević d-r, advokat u Osijeku Kovačević Gavra Kovačević Sima Kovačić Ljudevit, stolar, član Gl. odbora SDP

309

Kovačić Panta, ratar u Vrdniku Kovinčić Gliša, ratar u Šidu Kovinčić Nikola, ratar u Šidu Kozarac Toma, cipelar u Šidu Koički Ignjat, ratar u Šidu Kojički Stevan, načelnik obć. u Šidu Kojički Sreta, ratar u Šidu Kojički Luka, ratar u Šidu Kojčinović Milan iz Gaboša Kojčinović Mitar iz Gaboša Kokanović Gliša iz Bršadina Kokošarević Andrija, ratar u Tovarniku Kokošarević Stipan, ratar u Tovarniku Kolaković Toma, žandarmeriski vodnik u Sr. Mitrovici Kolarič Ivan, pekar u Osijeku Kolber Žap Batist (Colbert Jean Baptiste, 1619–1683), francuski ministar finansija, pretstavnik merkantilizma Kološnjai Miško, vincilir u Bačincima Kopljić Joko, nadničar u Ilači Kopčalić Terezija Kopčalić Damjan Korać Vitomir, lider Socijal-demokratske stranke Hrvatske Korać Paja, cipelar u Šidu, brat Vitomirov Korać Mitar, cipelar u Šidu, otac Vitomirov Kordijak Koričić Marko, ćurčija u Pačetinu Kosanović Milovan, žandarmeriski vodnik u Sr. Karlovcima Kostić Šandor Kotarlić Marija iz Nuštra Krajčević pl. Aleksandar Krajčović, službenik u mitrovačkoj kaznioni Kralj Stjepan, viećnik Sudskog stola Sedmorice Krasnić, obć. blagajnik u Osijeku Kratić Joca, ratar u Šidu Kremer Jakov, kolar u Tovarniku Krzmanović Nikola, ratar u Šidu Krivokuća Mirko, nadničar u Bačincima Krivošija Paja iz Belegiša Krivošija Đoka iz Belegiša Križanić Juraj (1618–1683), panslavista, radovi mu štampani posle smrti tek u XIX veku Kristić Đoka iz Bešenova Krpan Miloš, učitelj u Duboviku kod Sl. Broda Krstić Timotije, nadničar u Divošu Krstić Krsta iz Šida

310

Krstić Đorđe Krstić Stevan Krstić Dušan, ratar u Vrdniku Krunić Stevan iz Novog Topolja Kršavija Dragutin, tajnik županiski u Virovitici Kudić Mija iz Šida Kuen Hedervari (Khuen Hederwáry Károlv, 1849–1918), ban Hrvatske i Slavonije 1883–1903 Kuzmanović Jova, ratar u Šidu Kuzmanović Sava, ratar u Šidu Kuzmanović Boža iz Ledinaca Kuzmić Marko, vodnik u Sr. Kamenici Kuzmić Vasa iz Šuljma Kuzmić Sava iz Opatovaca Kukić Danilo, beležnik u Trpinji Kukić Milan, žandar u Kupinovcu Kulčar, kotarski pretstojnik u Vukovaru Kutlarević Joca, ratar u Šidu Kucelić d-r Fran, pravnik, Laboš Joška, ratar u Šidu Laboš Miško, kovač u Šidu Laboš Vasa, nadničar u Šidu Lazanin Nikola, ratar u Slavkovcima Lazarević Živan iz Ledinaca Lazić Gaja iz Bršadina Lajtoš Marijan, ratar u Lovasu Lambreht Ivan, stražmešter u St. Banovcima Lang Adolf, Lapuh Stjepan, urednik „Slobode“ u Zagrebu. Lasal Ferdinand (Lasalle Ferdinand, 1825-1864), osnivač Opšteg nemačkog radničkog udruženja; iako propovednik pogrešnih i površnih, nemarksističkih, socijalističkih teza, dugo je pretstavljao, pored Marksa i Engelsa, autoritet socijal-demokratskog teoretičara. Laćarac Nikola iz Šuljma Lemajić Stanko, ratar u Marincima Lehner Filip, nadničar u Čalmi Lešić, kotarski upravitelj u Sr. Mitrovici Lepšanović Žlvan, opštinski redar u Surduku Litrić Ivan, nadničar u Kukujevcima Ličina Svetozar, kabaničar i krojač u Šidu Ličina Pera, ćurčija u Šidu Lovrić Stipan, ratar u Nuštru Loznjak Petar, ratar u Šidu Lončar Sima, šumski radnik iz Like Lorši Vilim, knjižar u Sl. Brodu Luj Franja, kovač u Šidu

311

Lukinić Edmond, perovođa Lukačić Stanko iz Svinjarevaca Lukačić Gavra, ratar iz Ilače Lukić Mitar, ratar u Moroviću Lukić Nikola Lukšić Marijan, ratar u Ilači Lukšić Luka, ratar u Ilači Lukšić Žaverija Lukšić Stjepan Ljubobratović Nikola, obć. beležnik Mađarov Rada Mažuran, žandar Majer Elizabeta iz Lovasa Majer Andrija iz Lovasa Majzinger Josip iz Sarvaša Majnović Marijan, ratar u Ilači Majstorović Marko Majstorović Jakob iz Nuštra Majstorović Vasa, ratar u Jasku Mak Johan iz Lovasa Maksimović Todor Maksimović d-r Milan iz Tenja Malešević d-r, kotarski pretstojnik u Irigu Malin, krčmar u Ilači Marlo Karl (pseudonim, pravo ime Winkelblech Karl Georg, 1810–1865), nemački ekonomista Maltus Toma Robert {Malthus Thomas Robert, 1736–1834), engleski ekonomista, sveštenik. Poznat po preporukama ograničavanja rađanja kao leka protiv nemaštine Maljković Jovan, redar u Belegišu Manastirac Gliša, ratar u Šuljmu Mandić Jozo Mandić Marin, ratar u Lovasu Manković Milan, advokatski činovnik u Šidu Manković Milan, ratar u Šidu Mance Antun iz Šida Marošević Luka, ratar u Kukujevcima Marošević Đura, ratar u Kukujevcima Marić Đoka, ratar u Jasku Marić Žarko, ratar u Čortanovcima Markasović Andrija iz Svinjarevaca Marković Svetozar Marković Đoka, ratar u Šidu Marković Krsta, štampar u Sr. Karlovcima Marks Karl (1818–1883) Martinić Đura, član Gl. odbora SDP

312

Martinović Ivan iz Dalja Marušić Đoka, kažnjenik u Mitrovačkoj kaznioni Marčetić Jovan, nadziratelj u Čalmi Matančević Marko iz Cerića Matić Panta, ratar u Šidu Mauković Milan, pisar u Šidu Madžarac Marko, žandar u Sr. Karlovcima Medvedić iz Zagreba Mejić Josip Mejić Nikola, ratar u Tovarniku Meklod Henri Daning (Macleod Henry Dunning, 1821–1902), škotski ekonomista Merdanović Ilija, ratar u Šidu Mesarić Andrija, oružnik u Erdeviku Mesinger Franja, stolarski kalfa u Vinkovcima Mijatović Marko iz Nuštra Mijatović Čedomilj (1842–1930), srpski državnik, istoričar, ekonomista, književnik Mil Džon Sjuart (Mill John Stuart, 1806 –1873), engleski filozof i ekonomista; traži kompromis između učenja klasične ekonomije i socijalističkih zahteva proletarijata Miklošević Danilo Milan Milanković Živan, ratar u Jasku Milanković Obrad iz Bršadina Milanković Stojan, oružnik u Negoslavcima Milanov Joca, posednik Milašinović Toma iz Trpinje Miletić d-r Dominik, perovođa županiske oblasti u Osijeku Milinković Jakob, ratar u Bršadinu Milinković Adam, žandarmeriski vodnik u Boljevcima Milković Ivan, žandarmeriski vodnik u St. Slankamenu Milić Sava iz Iriga Miličević Jovan Miličević Pravica, zagrebački socijalista Miličević Stevan, socijalista iz Zagreba Miličević Vasa Milić Miloš iz Iriga Mličić Radovan Milovanović Marko, fabrički radnik iz Grgurevaca Mllosavljević Adam iz Bačinaca Milošević Teja iz Šuljma Mllošević Dušan iz Šuljma Milošević Đurica, nadničar u Binguli Milčić Petar, nadničar u Šidu Mingeti Marko (Minghetti Marco, 1818–1886), talijanski državnik i ekonomista Mirković Jevrem, egzekutor

313

Mirković Ljubomir, ratar u Šidu Mirković Stevan, ratar u Šidu Mirković Krista iz Šida Mirković Timotije, egzekutor Mirosavljević Adam iz Bačinaca Mihajlović Sava, ćurčija u Šidu Mihajlović Slavuj, nadničar u Šidu Mihajlović Miša, ravnatelj starovukovarske štedionice Mihajlović Andrija iz Antina Mihajlović Ignjin Laza iz Sr. Mitrovice Mihajlović Jaša, nadničar u Sr. Karlovcima Mihičić Tješimir, kotarski pristav u Vukovaru Mišić Miloš, ratar u Šidu Mišić Živan, ratar u Šidu Mišković Đoka, ratar u Vrdniku Molosnog Miško iz Bačinaca Momirivić Ljubomir, trgovac u Šidu Momirović Miloš iz Šida Moračić Đoka iz Ilače Morosavljević Franja, žandar u Grgurevcima Mošinski, gradonačelnik Zagreba Mrkić Petar, beležnik u Šidu Muačević Vasa Mudri Janko, nadničar u Šidu Mutavdžić Andrija, sluga u Antinu Mutavdžić Miloš, ratar u Adaševcina Nadbandić Lazar, beležnik u Irigu Nađ Filip, nadničar u Šidu Nađ Filip. ml., nadničar u Šidu Nađ Nikola, nadničar u Šidu Narandžić Danilo, mesar u Moroviću Nase Ervin (Nasse Erwin, 1820–1850), nemački ekonomista, katedar–socijalista Nastić Sima Naumov Janković Jovan iz Bešenova Nedeljković Dimitrije iz Šašinaca Nedeljković Vlajko iz Šašinaca Nedeljković Ljubomir, ratar u Šidu Nemec Ivan, nadničar u St. Jankovcima Nenadović David, strunjar u Šidu Nešić Milutin, nadničar u Divošu Nešković Mita uz Iriga Nešković Gavra, ratar u Tovarniku Niderlander Julije, načelnik u Belom Brdu Nikolić Kosta, apotekar u Beogradu

314

Nikolić Dobra, ratar u Pačetinu Nikolić Rada, ratar u Jasku Nikolić Podrinski pl. Vladimir, član Hrvatskog Sabora Ninić Eremija iz Gaboša Ninković Žarko, ratar u Šidu Ninković Sava, ratar u Šidu Ninković Toša Novaković Paja Novaković Đoka Novaković Koja, odbornik opšt. u Šidu Novaković Stevan Novaković Ignjat, ratar u Markušici Novaković Lazar, kolar u Belegišu Novković Gaja iz Šuljma Nović pl. Kosta, sudija Novoselac Stanko Novoselac Martin, načelnik Noli Ernest, berber u Bačincima Norman Martin Nus Janko iz Vel. Radinaca Obelić Vinko, žandarmeriski vodnik u Irigu Obradović Joca, ratar u Šidu Obradović Nikola iz Šida Obradović Joca, ratar u Vrdniku Obradović Marko, ratar u Tovarniku Oklobdžija Miloš iz Ilače Okrajnov Čeda Olah Miško, vincilir u Bačincima Olejac Martin, nadničar u Šidu Oračić Albert iz Iriga Oparek Luka, beležnik u Belom Brdu Orsar Martin iz Šida Osrečki Vid, zidar, član Gl. odbopa SDP Ostojić Milutin, ratar u Kuzminu Pavić Stjepan Pavičević Luka, odgovorni urednik „Radničkih novina“ u Beogradu Pavković Vasa, ratar u Šidu Pavković Ljuba, ratar u Šidu Pavlović Dragutin iz Šida Pavlović Lazar, ratar u Šidu Pavlović Milan, nadničar u Divošu Pajić Stevan Paleš Janko, nadničar u Šidu Palić Bogdan iz Trpinje

315

Panić Velimir iz Erduta Panić Todor iz Adaševaca Pantelić Gavra Pap Johan Papić Sava, nadničar u Šidu Papirović Vojin, štampar u Sr. Karlovcima Parožanski Sava, ratar u Šidu Paunović, veleposednik Paunović Uroš, ratar u Šidu Pahi Đura, nadničar u Erdeviku Pejić Sava, obućar u Šidu Pejačević Teodor, hrvatski ban od 1903–1907 Pejić Vasa, ćurčija i nadničar u Šidu Pejić Sava, cipelar u Šidu Pejić Todor, ratar u Šidu Pek Johan, nadničar u Erdeviku Pelagić Vasa (1838–1899) Pencinger Johan iz Sarvaša Perkačanski Ilija, prota Perlić Ilija Petkov Joca Petaković Đoka iz Jaska Petefi Šandor, mađarski pesnik Petrošević Steva iz Iriga Petrović Ćira iz Ledinaca Petrović Danilo iz Bačke Palanke Petričević Ivan iz Slavkovaca Petričević Fabijab, ratar u Ilači Petrović Sava, knjigovezac iz Osijeka Petrović Milivoj, paroh u Bršadinu Petrović Svetozar, licider u Tovarniku Petrović Miroslav, nadničar u Šidu Petrović Todor, ratar u Šidu Petrović Uroš, ratar u Šidu Petrušćak pl. Rudolf, učitelj u Tovarniku Pilaner Piljar Miško, nadničar u Šidu Pinter Bl., štampar u Sr. Karlovcima Pinterović Andrija iz Svinjarevaca Petković Kuzman iz Bršadina Pisarević Mata, dnevničar u Šidu Plavšić Jovan, štampar u Sr. Karlovcima Plavšić Rista, opančar u Tovarniku Plančak Miško iz Šida

316

Plještić Uroš, štampar u Sr. Karlovcima Popović Joca Popović Mika Popović Milorad (1874–1905), jedan od najistaknutijih socijalista u Srbiji krajem XIX veka; kao emigrant u Pešti pokrenuo prve srpske socijal-demokratske stranačke listove u Ugarskoj „Narodni Glas“, „Narodna Reč“ Popović Milutin, ratar sa Pribine Glave Popović, paroh u Negoslavcima Popović Petar Popović Vlada iz Dalja Popović Pera iz Dalja Popović Nikola iz Dalja Popović Vasin Steva, član Hrvatskog sabora Popović Velimir, nadničar u Šuljmu Popović d-r Dušan, poslanik Samostalne stranke u Hrvatskom saboru Posilanović d-r Stjepan, pretsednik sudbenog stola u Sremskoj Mitrovici Potočnjak dr Fran, advokat u Zagrebu, član Hrvatskog sabora Pravadovski Stjepan iz Beške Pravica Franja, član Gl. odbora SDP Presečković Jovan, ratar u Šidu Presečković Gliša, ratar u Šidu Pribek Antun, oružnik u Sr. Mitrovici Prnjavorac Živan, muzikant iz Čalme Prnjajić Slavko Prnjajić Živan, ratar u Šidu Prnjajić Dušan, ratar u Šidu Provči Đuro, ratar u Ljugi Prodanović iz Gaboša Prokić Pera, ratar u Šidu Prudon (Produdhon Peierre Joseph, 1809-1865), francuski boržoaski socijalista utopista sa anarhističkim tezama Puklješa Dragutin Puškar Laca Radivojević Moja, nadničar u Šidu Radić Stjepan, vođ Seljačke stranke u Hrvatskoj Radić Petar, ratar u Jasku Radić Lazar iz Ilače Radišić Ivan, ratar u Bršadinu Radmanović Ilija, ratar u Šidu Radmanović Nikola, nadničar u Šidu Radojević Milan Radojević Đoka Radojčić Milan Radojčić Rada iz Bršadina

317

Radomlović Mija, nadničar u Šidu Radonić Dušan, ratar u Jasku Radosavljević Radoslav Radosavljević Nikola, štampar u Sr. Karlovcima Radošević A. iz Vukovara Radulov Rada Radulović Joca, ratar u Pačetinu Raić Jovan iz Morovića Raić Gavra Rajić Steva, ratar u Vrdniku Rajnal (Raynal Guillaume, 1713–1796), francuski slobodni mislilac Rakić Živan, ratar u Šidu Rakić Aleksa iz Trpinje Rakić Luka Rakić Toma iz Belog Brda Ranisavljević Uglješa, nadničar u Šidu Ratković Maksim Rafaelis Ladislav iz Bršadina Racanović Blagoje, ratar u Bršadinu Racanović Mladen, ratar u Bačincima Rašković Slavuj, ratar u Bačincima Rašković Lazar, ratar u Vrdniku Rever Viktor, sajdžija Regel, stražar u mitrovačkoj kaznioni Reder Viktor, nadničar u Tovarniku Relić Lazar, nadničar u Divošu Relić Ilija, nadničar u Šidu Ritberg, grof, kotarski pretstojnik u Zemunu Rikardo David (Ricardo David, 1772– 1823), engleski ekonomista, poslednji veliki pretstavnik klasične ekonomije Risel, župnik u St. Jankovcima Ristivojević Mita, ratar i cipelar u Šidu Rihtarić Stjepan, zapovednik žandarmeriske stanice u Nuštri Rodbertus – Jagecov Karl (1805–1875), nemački ekonomista, jedan od prvih teoretičara državnog socijalizma Roknić d-r Aleksandar, advokat u Sr. Mitrovici Roman Nikola, nadničar u Bačincima Ruvarac Dimitrije, upravnik Srpske manastirske štamparije u Sr. Karlovcima Ružić Stjepan, oružnik u Boljevcima Ruskan Janko iz Petrovaca Ruso Žan Žak (Rousseau Jean Jacques, 1712–1778), jedan od najznačajnijih revolucionarnih građanskih mislilaca pre Francuske Revolucije Savin Kosta iz Bršadina Savić Stanko iz Dalja

318

Salaj Stjepan, vincilir u Kukujevcima Salaj d-r Antun, državni tužilac u Sr. Mitrovici Salopek Ivan, žandar u Vrdniku Satmari Ferenc, ratar u Šidu Sedelj Stjepan iz Trpinje Sej Žan Batist (Say Jean Baptiste, 1767–1832), francuski ekonomista, vulgarizator teorija klasične ekonomije Seke Andraš, vincilir u Bačincima Sekulić Ivan, vodnik žandarmeriske stanice u Šidu Semić Pavle, ratar u Vrdniku Sen-Simon Klod Anri (Saint – Simon Claude Henry, 1760–1825), francuski socijalista utopista Sendić Sovra iz Negoslavaca Senić Marko, ratar u Jasku Senc Anton iz Lovasa Sikora Đura Simić Ljubomir iz Šida Simić Ignjat Sitničić Milan, nadničar u Šidu Sitničić Antun, ratar u Šidu Sič Ivan, pozlatarski pomoćnik, član Gl. odbora SDP Skakul Ljubomir, nadničar u Šidu Skarbek Freder (1728-1866), poljski ekonomista Skrbić Stevan iz Vukovara Skrlec Nikola, savetnik Hrvatskog namesničkog veća Slavujević Sveta Slavujević-Sandić Aleksa, ratar u Šidu Slavujević-Sandić Isa, ratar u Šidu Slavujević-Sandić Nikola, ratar u Šidu Slavujević Stevan, ratar u Šidu Smit Adam (1723-1790) engleski ekonomista i filozof Smiš-Pešin Sobljanin Josip, bravar u Šidu Sokić Milan, ratar u Jasku Sokolović Josip, vodnik u Šidu Spajić Đorđe, krojač u Šidu Spevac d-r Stjepan, pretsednik Stola Sedmorice Srdarević A., štampar u Sr. Karlovcima Sremac Dušan, gostioničar u Šašincima Stajić Jovan, advokat u Šidu Stanivuković iz Tovarnika Stanković Pavle iz Šida Stanković Milan iz Vere Stanković Ljubomir iz Belegiša Stanović Moja, ratar u Šidu

319

Stanojević Milutin, ratar u Šidu Stanojević Sima iz Zemuna Stanojević Živojin iz Šida Starčević d-r Mile Stevančević Svetozar, redar u Šidu Stevančević Pera iz Šida Stepančević Milić iz Šida Stepančić Slavuj, ratar u Šidu Stefanović Petar, biroš Stojanović Miško iz Pačetina Stojanović Triva iz Bršadina Stojanović Danilo Stojanović Svetozar Stojinčić Sreta iz Berkasova Stojić Ilija iz Belegiša Stojšić Sreta Stojšić Ilija, beležnik u Erdutu Stojšić Milan, nadničar u Binguli Sirović Sima, ratar u Čalmi Stražić Lojza, vodeničar Strić Ivan iz Bačinaca Stupar Đoka, pisar Stupar Ljubomir, putar Stupar Maksim iz Surduka Subotin Andrija Subotić, podžupan u Vukovaru Tvrtković Mata, stolarski pomoćnik u Visokom Terzić Milivoj, nadničar u Belom Brdu Tečanin Janko, lugar u Šuljmu Tipolt Antun Tatalović Pavle, ratar u Jasku Tomašević Adam, vodnik žandarmeriske stanice u Grgurevcima Tomašević Mata, oružnik u St. Slankamenu Tomić Luka iz Trpinje Tomić Jaša, berber u Moroviću Tomljenović Antun, žandar u Martincima Tornić Luka iz Trpinje Tot Palko, zidarski radnik iz Novih Karlovaca Trbojević Boža, stražmešter u Čalmi Trifunović Timotije Trnjak Frane Trnjančević Petar, štampar u Sr. Karlovcima Trošelj Janko, vodnik žandarmeriske stanice u Boljevcima Tubić Lazar, ratar u Šidu

320

Tuk Toma, engleski ekonomista Ćekić Stevan iz Belegiša Ćirić Jovać, ratar u Gabošu Ćirić Vasa Ćirić Aleksa, nadničar u Bačincima Ćosić Čeda, napoličar u Šidu Ćupac Andrija iz Nuštra Ubavić Čeda, nadničar u Šidu Ubavić Gavra, ratar u Šidu Udvardi Šandor, kovač u Negoslavcima Uzelac Sima, žandar u Kupinovu Uzelac Grga, žandar u Sr. Mitrovici Ungar Urbani Josip, većnik Stola Sedmorice Urpani Vjenceslav Uršla Jakob Fajfenrot Štefan iz Borova Fajfer Leopold Dragutin, veleposednik Farkaš Mlhajlo, nadničar u Pavlovcima Fekete Ištvan iz Vel. Radinaca Feldvari Andraš iz Berka Ferera Ferinac Ivan Fester Adam, ekonom u Moroviću Fialkovski Antun Fišer Leopold Floršuc Josip, viećnik Stola Sedmorice Forišković Lazar, obućar, jedan od socijalističkih aktivista u Šidu Forišković Milivoj, službenik u Šidu Forišković Đura, krčmar u Šidu Forišković Mara iz Šida Foset Henri (Fawcett Henry 1833-1884) engleski ekonomista Frajt Laza iz Dalja Frank Isidor Frances Alojz Fridrih Antun iz Svinjarevaca Frušić Radivoj, beležnik Frušić Nikola, obć. beležnik u Tovarniku Furije Fransoa Šarl (Fourier François Charles – 1772–1837), francuski socijalistički utopista Hamburger Bernhard, dućandžija u Strošincima Has Konrad iz Svinjarevaca Hausvirt Jakob Hemel Joška iz Šida Henč Slavko, stolar iz Osijeka, član Gl. odbora SDP

321

Herceg Stevan, obć. načelnik u Jasku Hidegheti Imre, od 1903. do 1915 župan Sremske županije Hojbek Franja iz Šida Holak Miško iz Bačinaca Holcer Antun, išpan u Čalmi Hondl Vatroslav, tajnik Stola Sedmorice Horvat Janoš iz Pavlovaca Horvat Nikola iz Pavlovaca Hreptović Hrubij Kajetan, viećnik sudbenog Stola Sedmorice Hrupelj Franja, žandar u Irigu Carević Jovan, krčmar u Vrdniku Carik Kosta, vincilir na Pribinoj Glavi Carić Joca iz Bršadina Cvejić Čeda, baždar u Šidu Cvejić Rada, muzikant u Šidu Cvejić Nikola, ratar u Šidu Cvetko Makso, krojač, član Gl. odbor SDP Cvikić Vasa, ratar u Gabošu Cepančić Todor, ratar u Bršadinu Cerin Janko, član Gl. odbora SDP Crepulić Vasa, ratar u Šidu Crepulić Ljubomir, ratar u Šidu Crnić Jovan, nadničar u Divošu Crnogorac Jovan iz Bršadina Crnoević Anton, ratar u Ilači Cukić Kosta d-r (1826–1879), ekonomista, bio jedno vreme ministar finansija u Srbiji Čavrak Levin (Chavrak Levin, 1852– 1913), župan Virovitičke županije Čap Janko iz Bačinaca Čerkez Laza iz Ledinaca Čeh Ervin, veliki župan Sremske županije Čizmarević Marjan iz Erduta Čizmić Aleksa Čikanović Nikola Čobanović iz Gibarca Čolaković Boža iz Surduka Čulić Stevan, nadničar u Erdeviku Šalaj Šamšalović Stevan, postajevodnik u Grgurevcima Šarić Joca iz Bršadina Šarčević Josip iz Nuštra Šarčević Vuka Šapić, obć. načelnik u Erdutu Šefle Albert (Schäffle, 1831–1903), austriski političar i ekonomista

322

Švager, kolar u Nuštru Šević Voja iz Bršadina Šećerković, d-r advokat u Sr. Mitrovici Šilović d-r, član Hrvatskog sabora Šimunović Radoslav iz Šida Škrbac Stjepan, oružnik u Šidu Šmit Jakob Šoić Ljubomir, ratar u Kuzminu Špajcer Johan, nadničar u Čalmi Špiler Samuel, sudski pristav Špringer Špun-Strinić pl. Napoleon, viećnik Stola Sedmorice Štajner Poldika iz Bešenova Štencl, kotarski upravitelj Štrangarović Leopold iz Lovasa Šćiler Anton Šćurić Mijo iz Sarajeva Šubić Lazar iz Šida Šuvaković Damjan, obć. načelnik u Čortanovcima Šugar Stjepan, nadničar u St. Jankovcima Šulce-Delić Franc Herman (Schulze Delitzsch Franz Hermann, 1808-1883), nemački ekonomista, poznat po propagiranju kreditnih zadruga u korist zantlija radi sprečavanja njihove proletarizacije Šumakić Nikola iz Šida Šumanji Ljubomir, trgovac u Šidu Šumanović d-r Branko, poslanik u Hrvatskom saboru Šuškić Pera, ratar u Šidu Šuškić Nikola, ratar u Šidu

Geografski registar Abacija (Opatija) Adaševci, selo u Šidskom Almašani Alfeld, pokrajina u Mađarskoj Amerika Antin, selo u Vukovarskom srezu Apatin, varoš u Bačkoj Austrija Austrougarska Babina Greda Babska-Novak, selo u Šidskom srezu Bajmok, selo u Bačkoj Banat Banovina Hrvatska Batrovci, selo u Šidskom srezu

323

Bač Almaš, selo u Bačkoj Bačinci, selo u Šidskom srezu Bačka Bačka Palanka Belegiš, selo u Staropazovačkom srezu Beograđani Beočin, selo u Sremskoj županiji Berak, selo u Sremskoj županiji Berkasovo, selo u Šidskom srezu Beč Bešenovo, selo u Rumskom srezu Beška, selo u Staropazovačkom srezu Bijelo Brdo, selo u Osječkom srezu Bingula, selo u Iločkom srezu Bobota, selo u Bukovačkom srezu Bogdanovci, selo u Vukovarskom srezu Bogljarka Boljevci, selo u Zemunskom srezu Borovo, mesto u Vukovarskom srezu Bosanci Bosna Bošnjaci, sresko mesto u Slavoniji Bošnjački kotar Brazilija Brisel Bršadin, selo u Vukovarskom srezu Bugarska Budimpešta Bunjevci Varaždin, varoš u Slavoniji Veliki Radinci, selo u Sremskomitrovačkom srezu Vera, selo u Vukovarskom srezu Virovitička županija Vinkovački kotar Vinkovci Virovitica Visoka Višnjevci, selo u Sremskomitrovačkom srezu Vođinci, selo u Vinkovačkom srezu Vrbas, varošica u Bačkoj Vrdnik, selo u Iriškom srezu Vuka, rečica u Slavoniji Vukovar, sresko i županijsko mesto Vukovarski kotar

324

Gaboš, selo u Vukovarskom srezu Gibarac, selo u Šidskom srezu Golubinci, selo u Staropazovačkom srezu Gospić Grabovo, pustara u Sremskomitrovačkom srezu Gradac, mesto u Dalmaciji Gradište, selo u Sremskoj županiji Grgurevci, selo u Sremskomitrovičkom srezu Dalmatinci Dalmacija Dalj, selo u Osječkom srezu Deč, selo u Zemunskom srezu Divoš, selo u Sremskomitrovičkom srezu Dunav Đakovačka podžupanija Đakovo Evropa Englezi Engleska Erdevik, selo u Iločkom srezu Erdut, selo u Osječkom srezu Županja, sresko mesto u Slavoniji Županjski kotar Zagreb Zagrebačka županija Zagrepčani Zemun Ivankovo, selo u Vinkovačkom srezu Idvor, selo u Banatu Ilača, selo u Šidskom srezu Ilačani Ilok, sresko mesto u Sremu Iločki kotar Inđija, selo u Staropazovačkom srezu Irig, sresko mesto u Sremu Iriški kotar Italija Jazak, selo u Iriškom srezu Jakovo, selo u Zemunskom srezu Jankovčani Jasenovac Južna Ugarska Kamenica (Sremska), selo u Iriškom srezu Karlovac

325

Kranjska Knin Komletinci, selo u Vinkovačkom srezu Kostajnica Križevci Krstur Kuveždinci Kuzmin, selo u Sremskomitrovičkom srezu Kukujevci, selo u Šidskom srezu Kula, sresko mesto u Bačkoj Kupinovo, selo u Zemunskom srezu Kucura, selo u Bačkoj Laze, selo u Vinkovačkom srezu Ledinci, selo u Iriškom srezu Lepoglava Lika Ličani Lovas, selo u Vukovarskom srezu Ljuba, selo u Iločkom srezu Mađari Mađarska Mala Vašica, selo u Šidskom srezu Manđelos, selo u Sremskomitrovičkom srezu Marinci, selo u Vukovarskom srezu Marinčani Markušica, selo u Vukovarskom srezu Martinci, selo u Sremskomitrovičkom srezu Mikluševci, selo u Vukovarskom srezu Mirkovci, selo u Vinkovačkom srezu Molovin Morović, sresko mesto u Sremskoj županiji Morovićski kotar Mohovo, selo u Fruškoj gori Nana Tolna međe Negoslavci, selo u Vukovarskom srezu Negoslavčani Nemačka Nemci Nemštin, selo u Iločkom srezu Novi Banovci, selo u Staropazovačkom srezu Novi Karlovci, selo u Staropazovačkom srezu Novi Sad Novo Selo, pustara u Sremskomitrovičkom srezu Novo Topolje

326

Novosadski srez Nuštar, sresko mesto u Sremskoj županiji Nuštarski kotar Nuštarčani Obrovac, selo u Bačkoj Ovčara, pustara u Vukovarskom srezu Odra O Ker (Pašićevo, Zmajevo), selo u Bačkoj Opatovac, selo u Vukovarskom srezu Orolik, selo u Vinkovačkom srezu Osijek Osječka podžupanija Otok, selo u Vinkovačkom srezu Pavlovci, selo u Iriškom srezu Pačetin, selo u Vukovarskom srezu Pačetinčani Petrinja, mesto u Slavoniji Petrovaradin Petrovci, selo u Vukovarskom srezu Petrovačani Petrograd Pivnice, selo u Bačkoj Platičevo, selo u Rumskom srezu Požeška županija Poljaci Pribina Glava, selo u Fruškoj gori Progar, selo u Rumskom srezu Prhovo, selo u Rumskom srezu Rakovac, selo u Iriškom srezu Ruma, sresko mesto Rumski kotar Rumuni Rumunija Rusi Rusija Sava Sarajevo Sarvaš, mesto u Ugarskoj Sahalin, ostrvo Svinjarevci, selo u Vukovarskom srezu Sisak Sicilija Slavonija Slavonski Brod

327

Slavkovci, selo u Vinkovačkom srezu Slavkovčani Soljani, selo u Sremskoj županiji Sonta, selo u Bačkoj Sonćani Sotin, selo u Vukovarskom srezu Srbi Srbija Srem Sremska županija Sremska Mitrovica, sresko mesto Sremskomitrovački kotar Sremski Karlovci Sremci Stara Pazova Stari Banovci, selo u Staropazovačkom srezu Stari Jankovci, selo u Vukovarskom srezu Stari Slankamen, selo u Staropazovačkom srezu Strošinci, selo u Vukovarskom srezu Subotica Surduk, selo u Staropazovačkom srezu Tenje, selo u Osječkom srezu Tovarnik, selo u Šidskom srezu Tovarničani Tordinci, selo u Vukovarskom srezu Trpinja, selo u Vukovarskom srezu Ugarska Fijume (Rijeka) Filipovac, selo u Slavoniji Francuzi Francuska Hajnfeld Hercegovina Holandija Hrvati Hrvatska Cerić, selo u Vukovarskom srezu Cirih Čakovci, selo u Vukovarskom srezu Čalma, selo u Sremskomitrovičkom srezu Čalmanci Čongradska županija Čortanovci, selo u srezu Sremski Karlovci Šabac

328

Šarengrad, selo u Iločkom srezu Šašinci, selo u Sremskomitrovičkom srezu Švabe Švajcarska Šid, sresko mesto u Sremskoj županiji Šidski kotar Šiđani Šimanovci, selo u Zemunskom srezu Šokci Španija Štajerska Štitar, selo u Sremskoj županiji Šuljam, selo u Sremskomitrovičkom srezu Šupljin, selo u Sremskomitrovičkom srezu

REGISTAR USTANOVA

Arbeiter Zeitung (Radničke novine) Banova kancelarija u Zagrebu Banski stol u Zagrebu Glavni odbor SDP Gradska poglavarstva: u Zagrebu; u Zemunu; u Sr. Karlovcima; u Sr. Mitrovici Direkcija PT u Zagrebu „Dnevni list“ Državno nadodvjetništvo Državno odvjetništvo u Zagrebu Državno odvjetništvo (tužioštvo) u Osijeku Državno odvjetništvo (tužioštvo) u Sr. Mitrovici Društvo za socijalnu politiku Žandarmeriske stanice (postaje, ekspoziture): u Lovasu; u Negoslavcima u Tovarniku u Boljevcima u Vinkovcima u Vrdniku u Vukovaru u Grgurevcima

329 u Dalju u Erdeviku u Irigu u Kamenici (Sremskoj) u Nuštru u Sr. Karlovcima u Sr. Mitrovici u St. Slankamenu u Šidu u Čalmi Žandaremerisko vodno zapovedništvo u Vukovaru Žandaremerisko vodno zapovedništvo u Zagrebu Županiska oblast u Vukovaru Zagrebačko socijalističko radničko društvo Zagrebačko prvo žandarmerisko krilo „Zanatliski savez“ „Zastava“ Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu Zemaljska vlada Hrvatske i Slavonije Zemljoradnički savez u Zagrebu Kazniona u Sremskoj Mitrovici Klubovi socijalista: u Ilači u Negoslavcima u Oroliku u Svinjarevcima u Tovarniku u Trpinji u Šidu Komanda 13. korpusa Kotarske oblasti (uprave) u Vinkovcima u Vukovaru u Zemunu u Iloku u Irigu u Osijeku u Rumi u Sremskoj Mitrovici u Staroj Pazovi u Šidu Kotarski sud u Irigu Kotarski sud u Iloku Kuveždin, manastir

330

Namjesničko vijeće u Hrvatskoj „Napred“ „Narodna reč“ „Narodne novine“ „Narodni glas“ „Obzor“ Opština u Iloku Opština u Šidu Opštinska poglavarstva: u Velikim Radincima u Kuzminu u Tovarniku u Šidu „Pokret“, časopis u Zagrebu Povereništvo policije u Zemunu Poštanski uredi: u Županji u Iloku u Rumi u Staroj Pazovi u Šidu „Pravo Naroda“ „Radničke novine“ Sabor Hrvatske, Slavonije i Dalmacije Samostalna stranka u Hrvatskoj Seljačka stranka Socijal-demokratska partija Hrvatske i Slavonije Srpska manastirska štamparija u Sr. Karlovcima Sudbeni stol: u Zagrebu u Osijeku u Petrinji u Sr. Mitrovici Stol Sedmorice u Zagrebu „Slobodna riječ“ „Srbin zanatlija“ „Srijemske novine“ Tiskara d-r Svetozara Miletića u N. Sadu Trgovačka obrtnička komora za Slavoniju u Osijeku 13 zborno zapovjedništvo u Zagrebu Uredništvo „Slobode“ „Volksstimme“ (list izlazi u Pešti) Hrvatska stranka prava Cuvajev komesarijat

331

Šidska štedionica