Nagrada Desanka Maksimovi} Nagrada Desanka Maksimovi} 15 Rajko Petrov Nogo 2010

BIBLIOTEKA NAGRADE „DESANKA MAKSIMOVI]“ 1 Qubomir Simovi} / U^EWE U MRAKU 2 Stevan Rai~kovi} / RANE I KASNE PESME 3 Miodrag Pavlovi} / SRBIJA DO KRAJA VEKA 4 Tanasije Mladenovi} / NA KRAJU MILENIJUMA 5 Matija Be}kovi} / OD – DO 6 Milovan Danojli} / RAZGOREVAWE VATRE 7 Branislav Petrovi} / GRADILI[TE 8 Borislav Radovi} / PESME 9 Slobodan Rakiti} / PLOVIDBA 10 Radmila Lazi} / SRCE ME\ ZUBIMA 11 Milosav Te{i} / U TESNOM SKLOPU 12 Alek Vukadinovi} / KWIGA PRSTENOVA 13 Slobodan Zubanovi} / KAD BUDEM IMAO 64 GODINE 14 Miroslav Maksimovi} / [APAT KI[E O SLOBODI Rajko Petrov Nogo ^OVEK SE VRA]A KU]I Izabrane pesme

Zadu`bina „Desanke Maksimovi}“ Narodna biblioteka Srbije

Beograd 2010

NA SVOJOJ PLEMENITOJ NA GOLUBA^I

Lastavico drobna tico ne cijukala Kukavico sirotico za mnom kukala Prhnula si u nebesa cepte} od miqa Vrnula se stresaju}i svilu koviqa Umila se ladovinom morna od mora Opila se zra~nim vinom orna odmora Lastavico crna ta~ko mo}nog belila Kukavico sa Prozra~ka no} te prelila To ne bila lastavica sestra kosova Nit to bila kukavica {}er sa Kosova Ve} to bila u razdelbi ~asak pre mraka Golubica du{a siwa Rada Heraka Odmira~o plemenita laka mu budi Legao je Goluba~o da se probudi

5

ZIMOMORA

TVOJE JE DA KORA^A[

Ne mo`e{ ti u takve poslove da se pa~a{ Nije za tebe tresak niti cepawe suvo Budi ono {to jesi ceo pre|i u uvo Tvoje je da vibrira{ tvoje je da kora~a{

U novim predelima slute se tvoji koraci Dok palacaju muwe plava te tóga {titi Neprobu|eni u detetu ~amuju pipci smrti I tvoje opore re~i su jedini znaci

Ne budi razuman ponekad mo`e{ da vra~a{ Zeleno vreme apokalipse na preskok `ita zriju Zapenu{aj u svemu pusti da ti se smiju Po stoti put ti ka`em tvoje je da kora~a{

9 POD INTERNATSKIM NEBOM

USPAVANKA

U domu do mene u sobi broj deset Krevet broj devet prestao da di{e Usnio qep{i svijet I krvotok mu Jednostavno Prestao da radi Hroni~ni bronhitis Naslije|en od oca Umotan u prqav ~ar{av Kraj metle i lavora Lijepa glava Do nogu boca

O ne budite ga Ne budite Tek sada Mirno spava

10 ZAPIS ZA BLIJEDU ZA OVU BIJEDU

Iz opanaka s pa{waka U lakovane cipelice Nacijo gospo|ice Jesi li to ti I kuda ptice Kamo ti srce Na{e srce Qupkosti Jer ako si stvar hormona Pjesmo ^emu milostiwa Bar tu gdje jesmo nek smo Neka nam balkanskog iwa Zar uvoz zar pustiwa Milozvu~ni koncerti U{kopqenika Ja odlu~no glasam Za priplodnog bika I usnu vru}u [to cvrkne na ledu A ne limunadu Ne zamak u pru}u Za ovu blijedu Za ovu bijedu

11 ZA INAT

Srnda}ka rije~ mi u okovima psovke Ko divan lirski san u vojni~kome {iwelu Vapi razokovqene du{e bijelu cvat Dok kao samozvani svat Niz ovu tu`nu me~inu Po salonima @va}em slaninu Qepoti za inat

12 SU[A

Po{kropqen vodicom ludom stvarno juno{a jo{ sam Ko plaha zverka u sumrak krvotok moj penu{a Ali sr~ika-vreme podmuklo drveni se I vidim jasno vidim sve }e to da se zgru{a

O O~e malen bejah a pravio se va`an I sada ponovo ne znam kako se ono hoda U jutru zamagqenom od umnih isparewa Sa srhovima `alosnih nelagoda

Izdr`i izdr`at mora{ mladosti nepo`eqna U suvom `ivom vapnu plavi~astijeh su{a Sr~ika istorije iz tebe dok ne sevne I zauzdana moradne da nas slu{a

13. juna 1968.

13 NA NAS I GADOVE

Svet se ipak deli na nas i gadove Nas treba pobiti {to gadovi `ive Zbog tih {iqovratih glistonogih ne`nih U mome su kraju propi{tale wive

O da ho}e {togod krupno da se desi Nebitnico tmasta nebitnoga veka Od tebe oboleh crknu}u a ~eka Jogunastu mladost neko kraj direka

Na ceo svet plazma pru`a pipke svoje Ko meduza ve} ga u nehaju srela A ja zapo~eo bat-nedohvat hrabro Ja beskraja `edan gugutko debela

14 BEZ KROVA

KLETVA

Nikada ne}u oprostiti Borjanima [to mi digo{e krov sa glave Pa proturenom kroz nebesa Svijetom hodim Ko kakav obesku}en pu` Du` neke klupe u parku ^est podstanar i gost Kada li }u prona}i most Izme|u mene i zemqe Pa ne prodaje se babovina tek tako Za smotak papiri}a Toliko te`i i o~ev znoj A dok ne mognem ne{to boqe Ukletu kletvu moj Bjelosvjetski bol Pod kamen nek zatuca Ne imali qetinu dobru Koliko ni ja kreveta dobra Vi{e `eqeli ki{e Negoli ja mlijeka Ne imali o Bo`i}u Rakije ni za lijeka Potucali se za grumen soli Koliko i ja za grumen znawa

15 Zaludno tra`e}i o~evu sliku Ne jawilo vam se Ne proqe}ilo I nikad ne uveli Elektriku

16 PEJOV DO U SJE^I

Da te ponekad potkre{u nije tako ni lo{e I moje grane kre{u da bujan stasam Pa da s proqe}em Na suncu Srebrno zasuzi{ Igli~asto Hladom umivena [umo ~etinarska [to li ja samo no}u ovako ru`no slutim Za potrebe pilane ovda{we Sasje}i sve do korijena I jelu Onu rad koje Otac dopuza iz svijeta Da zaspi pod wom I da se ne probudi Bor Moj vrsnik U potku}nici Ku}e odavno nema Posje~en Vitko tijelo Pawem se Tamno bjelasa Dvadeset godova-prstenova Koliko i u meni

17 BRAT

A osim Pejova dola Kamewa Ne{to {ume Imam i jednog brata Povijenih ramena Mrkog Ugqenisana

Zaboravio je govoriti

A da ga nemam Kome bih odlazio Kome bih prepisao Pola ~etinarskoga bola U onoj okrutnoj sje~i Ko bi mi cijewenu [kolovo pamet Ko bi me tiho ispra}ao Ko bi to kao on Ozbiqno Tvrdo Na pozdrav Digao malu {aku

U kojoj zgwe~i Sve we`nosti Sve rije~i

18 OBLI ZLATNI VRH LELIJE

U snu samo u meni je Obli zlatni vrh Lelije Gorko mi se borje smije I vu~e me ko i prije U majkine ruke dvije A o~eva sipwa bliska Sve to samo u snu smije Da rastu`i poqa `itna [to prominu u o~ima Samo u snu tijelo vrelo Opru`i se du` Lelije Sve {to jeste vi{e nije Kad se budim sve se bri{e Samo u snu ja za`udim Da mi rubqe zamiri{e Na sijeno na djetiwstvo I uz majku osu{eno Samo u snu u meni je Obli zlatni vrh Lelije

19 SUNCOKRET

Ve}ega ludaka nema

[ija mu se od te`ina iskrivila Nejak je to oslonac za glavu blesavu Od sunca obnevidelu U svetlost ludo zaqubqenu Ko monah onaj zvezdo~atac [to u sam{tini skapa Dok mu se laste po rukavima gnezde Niz reku piqe}i u zvezde

Pa i kad oboleo od tuge sveo Stidqivo ogromnu glavu srcu bli`e prigne I kad mu zenice sitne poispadaju On i tad sunce uporno sawa Kao u maju

Ludaka ve}ega nema

20 U MAHOVINI DETIWSTVA

SAN

U mahovinu detiwstva lagano zarasta glava U mraku materice svijeno Umoran embrio spava

Vla`na toplina i modra pau~ina

Jutro me svetlom rani dawu se meni spava U mahovinu detiwstva no}u zarasta glava

21 STVARI KOJE SMO VOLELI

Stvari Koje smo voleli Zar izgubqene su zauvek Zelena stolica O~eva {kriwa I blagi mir sa wima

U pustom svetu osame Ja sawam bliske stvari

O kako silan Jer uzaludan Napor je mojih prstiju Taj bliski mir da uhvate U {koqku ruku zatvore

Ti prsti Pu`a rogovi Na druge Na jave dodire

22 PIR VUKOVA

U duma~i mojoj pirovali vuci

A jutro boso Ko risova {apa I rosno be{e I pomalo jeze Belonogih breza Drhtave i sive

U mekoti mahovine Nicale su gqive Meke i stidqive A nedeqa bela Sipala je rumen Po toplim gnezdima I plavim i toplim Od topline no}i

Vukovi }e do}i vukovi }e do}i

23 EVO JO[ DVA DANA PRAZNO PROKOCKANA

Evo jo{ dva dana prazno prokockana Neumorni lov~e lastavi~jih krila U du{i ti se plava tuga svila A na ramenima ~amotiwa znana

Ni pesme ni `ene Osu{ena grana A svu no} psi laju podmuklo i muklo Istino bolna samotno neslana Za{to se to nebo no}as tako svuklo

24 PEJZA@

Vetri mi se glava [uma me uvija Mek i {irok glas joj S pesmom mi se stapa Zamire polako Zale|enost slapa Kapqa Po kap Kapa Bezvremenost mira Ni{ta se ne mi~e Bezvu~na praznina

Jedna grana sawa biqo`dera gladna Pa prste uvla~i pod koru sakriva

I sve tako biva Kao kada snivam A kada se budim Gasne lepa varka

25 EVO ME JE OPET STISLA STARA BOQKA

Evo me je opet stisla stara boqka Dok utapam glavu u sutonu mekom Ujesewen u trulom prokislom dekoru Nepopravqiv setan bezvoqan za lekom

Ni{ta mi ne mo`e{ obelela tugo [eta~u dok slu{am {aputawe trava Neuhvatqiv damar lagano dok lovim Ogroman suncokret ako mi je glava

26 PRSTENOVAWE

Ovako vatren A oki}en snegom Brezi mesto tebi @ig usana vreo Utiskujem Pa da se oledi Na wezinoj kori Srebrn prsten beo

27 [TA MISLI ^EMPRES VITI

[ta misli ~empres viti U no}i dok kora vla`i [ta li to li{}em {ap}e Dok mu se deblo sna`i

O bi li more no}u Moglo mu odoleti Da vitak da samotan Obalom koraca leti

I bi li jutra rujnog Na vodu kada krene Sanovna deva mogla Zbog wega da uvene

28 NO]OBDIJA ZEMQE

Moj um pesmu truje koren joj sa`i`e Nebeska pra{ina modro me priti{}e [ta se ovo zbiva sneg jednako pada Okru`en stablima samo sam ja li{}e

I {ta ako sneg ne misli prestati Postajemo bela bezobli~na masa Oslepele stvari zaludno se tra`e U ovoj mrtvaji bez senki bez glasa

Ve} zvezde za mene ba{ ni{ta ne zna~e Ve} smrde na benzin i na qudske ruke Prvotna ~istota nepovratno ~ili Dok se pesma za~ne sve je vi{e muke

Ti spokojno spava{ kao sve }e pro}i Zemqin No}obdija vetrovima meta Samozvan jer nezvan a potreban dobu No}as zbiqa strepim nad sudbinom sveta

29 KAD VREO S MI[QU NA TEBE

Kad vreo S mi{qu na tebe Umirem U suton Beo Sne`ni Ne rawavajte mi Okolinu

Ko ono tamo Stresa Cvetove Sne`ne Sa grana Golih

30 ZEMQINA TE@A

Slepa i u nesvesti materija spava Spi prvotna plavet pretpotopskoga leta O maglo mog detiwstva `ilasta i prebela U tebi novo postawe i me{koqewe sveta

U ote`alom mraku zameci klijawem {u{te I name{ta se stewe i name{ta se trava Mene zapqusnu plavno prva detiwa jeza I studen jutra i nepojmqiva strava

Susret sa biv{im sobom detiwa {umo moja Kad imenovah voda nebo kad imenovah breza Ko nekad dok imenujem ja zavi~ajem vladam Ko nekad lepo mi je dok obliva me jeza

Ne mo`e sav svet u moje zenice stati [umno borje me vu~e ma kuda da se krenem Vilovom dolu vilovnom izvedrenom Rad kog }u u tu|ini izgubqen da uvenem

31 POSVE NEM

OVO [TO JO[ HODI SVETOM

Ovo {to jo{ hodi svetom Mora da je moja senka

Sunce mi popilo pamet More mi odnelo snagu

Uramqenog nek me nose Da okitim crkvu neku

Ovakav u pesmu ne}u

32 PESMA O SMRTI

Nestaje mi telo U duh se prelivam Dok nagonim stvari ne{to drugo da su Luda ozarenost moje lice biva I sveta~ku trulost ve} nosim u glasu

Kada se dajem ceo }u se dati To je stra{na hrabrost sa dna stra{nog mene Glavo moja mutna ti ne}e{ ni znati Da od tvog poroda bela opna vene

Mene vi{e nema To utvara stoji Zar }u tako mlad svetu zbogom re}i Smrti `uta bedo ja te se ne bojim Kada bude{ do{la {ta li }e{ zate}i

33 OZDRAVQEWE

Sino} koracah nad ambisom Jo{ no}as sve bi tako sramno O meno meno spasiteqko Blagosloveno nebo mamno

[ta }e ta rasko{ izvan mene Pra{nici-cvr~ci {to ste se smeli Ose}am danas ono najve}e Priroda kako u me se seli

34 MISAO POGIBEQNA

Marku

Oseti miris zemqe za gradom pored reke Shvatiti nikad ne}e{ taj mrmor mlade trave U potiqku ti svi}e i ve} si miran sasvim Sa mi{qu pogibeqnom od koje o~i plave

Jedna ti grana rosno sve bore s ~ela zbrisa Druge se ho}no trude da vazduh oslobode U blage ruke u beskraj polo`i glavu trudnu Za`eli smrt po~ini izli{an kraj ve~ne vode

35 ZIMOMORA

S ruku ~ama mi kapqe putem kojim te nema Sa grane li{}e spade pa jadno visi gola Zimomoran sam i mrzne mi se telo I plave mi se prsti nemo}ni i bez bola

Besmisla puni su no}as Jalovo pra{ni~ko zlato Bezrazlo`na je no}as lepota tvoga lica A sneg opasno nemilosrdno zatrpava I nave{}uje se sveop{ta vejavica

Umire{ to no}as umire{ nepovratno Sen ~ista nezemaqska vratiti meni se mora Besmisao ruku i daqe jezno traje Mada su s tvojim licem postale metafora

36 VRATI SE U PE]INU

Vrati se u pe}inu u napu{teni dom Spr`ilo sunce spr`ilo sumanuto Pa {ta jo{ izgubqen Po svetu tra`i{ belom [ta obezglavqen

^uje{ li vetar Oluju ~uje{ li stra{nu A tvoje {ume Tvoje daqine Kako je toplo kamenu U krilu zemqe Kako mravima U mraviwaku

Zalutali ti prsti U kosu tu|e drage Odavno li{}e ih tra`i Samotne ne}e ruke ti biti Galeb }e da doleti

Sa zemqom da bude{ jedno Na zemqu glava nek pada [ta se tu izmotava{ Uporno izvan {ume A ludo `eqan hlada

37 POVRATAK

Smoren ratnik se vra}a Da opet zagrli svet

Ni travku zgaziti ne sme Ni dragoj ubrati cvet

Jer negde dete pla~e A kolevka na grobqu A odba~eni {lem

U `ivot kao u hram ukro~i I osta posve nem

38 NEMA VE^NOST

Ovaj muk je o~aj kona~nijeh stvari Wihov sle|en napor od koga se sédi Sve je ovde jednom htelo biti drugo A sve nema ve~nost bezdu{no zaledi

Ovo je bela dolina kristala Od zvuka vla`na i prepuna sene Ova mrtva studen zale|eno vreme Ve~ni mir i pokoj odsustvo promene

Za utrobu zemqe privezani nemo Sad nesvesni slepi i ukleti ali U snu stari nemir otvara im zene Za pokret i u snu opet sve bi dali

39 HROMI HEFEST

Nikada ovo telo ko no}as zbrinutije Nikada tako prozra~no posle oluje posle ki{e Svetu ovome ja sam prapo~etak U mome ritmu treptava vaseqena sva di{e

Nestaju oblici zamire bol predmeta Jedna nijansa jedina boja sme|a Ko senka mekano izrawa weno lice Belo a uzdu` beskrajna plava ve|a

Onemeh pred lepotom tajanstvom kosmi~kim ovim Mucav ostadoh nemo}an ostah znamen Toj sili praiskonskoj veziqi svega `ivog Ukleto nepomi~an skamewen ostah kamen

Pred bogomoqom zaspao {tap umorni Dawu svetlo{}u kupan izgubqen no}u u seni Jedna se jasika bela nehajno osmehnula Ko grana mr{avom ko satir sme{nom meni

Iz zemqe kroz uvo izni~e biqka moja Vitka mi ruka oko meseca svita Dok kora~amo zbuwena {uma se sklawa Ja Hromi Hefest i Rujna Afrodita

40 MOJ SLU^AJ

Za ovaj grad samo me prkos ve`e U wemu `ivim jedino iz inata Bez moje sipwe Besmislene bile bi olovne magle Moj }urak naopako sme{an Bez sivog varo{kog blata

Kad }u ako ne sad Re}i to {to }u re}i Starci u stranu Kanibalska ~ula su gladna Balkanski nepodesan Slovenski osne`en Na divqem jelenu sti`em Ovo je moja mladost goropadna

[ta most Ja ni gaz ne priznajem Jedini put je Samotan Pe{ke I uz maticu reke Mutna je ponornica Uzvodno potekla za mnom Od tog je vasiona prepuna ove jeke

41 Ovde }e jedan smrtnik Gospoda da pobedi Jer ni{ta jo{ nije Jer sve tek ima da bude

Zasada Neka se ledena pusto{ Mojijem ogwem grije Ostajte zadivqeni Pred veli~anstvom lude

Ja sam mrk I opak I ve~no protiv svega Joj moja mr{ava golu`drava Dvadeset i dva leta S moga vas ~ela gleda Demonsko Disovo oko Moj slu~aj postaje Slu~aj celoga sveta

42 ZVERIWAK

PLANINSKA PESMA

Zato~eni~ki grcam u sne`nim vrletima Planinski svetac s ledenim oreolom Otrovan ozonom metalnim mirisom rima I kukurekom i qubi~astom smolom

^emerno moje gorje tako ti mrkog ~ela I da`devwaka na ki{i {to se krâve Tako ti lasice wome nas majka klela I ~emerike i nepoznate trave

Otvori bele pute kojim se hodilo nije Makar na wima pao u busijama strâva Opori mentol rastiwa ovde iz svega bije Cela se {uma iz mene isparava

45 U ZVERIWAKU

@UTOKQUNAC

Stvrdnuta opna smisla puca Od nestrpqewa `utokqunca

Dok paperje mu vetar {kakqi Od miqa |ipa i cili~e Gle ne zna gde je Kud bi {ta bi Sve ga se ovde `ivo ti~e

Podrugqivo se sunce sme{ka S noge na nogu pre|e roda Mrav se u~tivo skloni s puta Tad oblak prekri deo svoda Sumwi~av tetreb zakoluta

Sve pritaji se On ko str{qen Skvr~i se zasikta nakostre{i ^uje{ kako ga bride krila Golu`dravom se zveriwak sme{i Sunce na jedno oko {kiqi

Sa svim ga ve`e hiqadom spona Novi omota~ Vasiona

46 KAZIVAWE O LASICI

Na oprezu spava zvere U jaslama il u wivi Uvek spremna da odere Sve {to joj se usprotivi

Osim qudi mrzi ki{u Lisi~ije sitno lice Iz tmine nas hipnoti{u Ledne o~i-zloslutnice

Od we zube ne}e skriti Ni taj koga vi{e nije Ta bogiwa vesnik smrti Usred op{te Arkadije

47 KRTICA

Gre{kom tamnih ~ula ili kobnom te`wom U zagrqaj svetlu potisnuta mrakom Znak kakav po{aqi nama s ovu stranu Kraqice podzemqa s krunom-krti~wakom

U zobnici sveta dok podnevom `e`e O{tro uvo ~u}e svrab podzemnih bila I ~itav mraviwak izmi{qenih krila Na `ici od sunca do najdubqeg rila

Miris napu{tenog krti~waka-hrama Ko na razboji{tu Beli ponor seje Tanke {iqke svetla pod kojim se slama Drski napor tame Mir podmuklo veje

Onaj {to je smo`di kao da se kaje @uta Kugla slazi u luk de~jih rukâ To zagrqaj pusti tek ima da traje S tim ~udom tom Sfingom od sjaja i zvuka

48 O DA@DEVWAKU skaska

Pre svega ti si samo ru`an A sve bi dao da si zverka I skaska o tom da si nu`an U maglinama prapo~etka

Trapavi sme{ni vlage kne`e Samo je eho biv{eg sjaja Sa nese}awem {to nas ve`e Kad be{e krokodil i a`daja

Ko tebi sli~an {umska ludo U nevreme se svetom klati Ko privi|ewe slovensko ~udo Zaboravqeno sred paprati

49 HLEB I SO

No}i meka {apo zveri pritajene Probudi se stra{na usred krhkih zdawa O~waci kr`qaju gusta snaga vene Potpaqena ~ame krila nekadawa

^as je dakle u kom pohode nas zveri ^ujem drevni topot na dobo{u no}i Pa kad najzad padnu i posledwe dveri U to sveto jutro o da li }u mo}i

Go u osvojenom zavi~aju stati Usred zveriwaka kao usred sebe Sli~an Onom Prvom da me ~uju vlati Re}i vinu vino tiho hlebu hlebe

50 TAJNI ZNACI

Pome{ani di{u zveri i de~aci No} je ^isti sati one koja sluti Da }e mi se tajni otvoriti znaci Dok hlorofil stiha u biqkama }uti

Retki za~u petla Ali sve o`ivi Lakom drhtavicom kad jejina huknu Za paw roge sakri i sam ne~astivi A carevi} ivan projaha na vuku

U zati{ju doba nesnosniji sve je Nemir {to ga {ire pesnici i vra~i Tobo` oni znaju stud odakle veje I {ta to huk sove u razdawe zna~i

51 ME\U ZVERIMA

Sve ~e{}e idem u planine Me| zveri me|u krvoloke Kad prospu drob tanke srne Ja u~im sveti zakon stoke

Zar nisu silni vuk i vepar I sve to ~isto {to ih hrani Sasvim je lepa gotovo vitka Smrt divokoze u suroj strani

Dva jastreba se lukavo skri{e Od straha ve} se paprat pu{i Bezazleno i krv se si{e Sa zveriwakom dok se wu{im

52 ME\U QUDIMA

MAGLA

Duh ovoga grada magla mu je ime Nepoznatom soli tvar u meni si{e Ako mo`e{ ~udo hajde uni{ti me Ako li ne mogne{ tebe nije vi{e

Grade kad te sru{im to }e biti skoro Tvoj siroti duh uklet }e da luta Ba{ kao {to ja sam oko tebe moro Ponad zveriwaka Da stra{nog li puta

Mutna su vremena Znak da idu ina Siwa moja glavo ti se nisi sagla Sad dok vlada Weno Veli~anstvo Glina Koga boga tra`i{ ovde je bog magla

53 A VI

[to volim kad se sav odjednom uzjogunim Hajdu~ki preci tad u meni se ~uju Gola}i besku}nici jedino vi~ni buni U pesmi kao u snu {to samo prevrate snuju

[to volim svoje srce to quto divqe pti~e U grudma u krleci kad besomu~no bije Pa kada ponornica bistrog prkosa ni~e Bez nade da se igde tako `estoka slije

[to volim kad se nikom ne uklawam sa puta Pred mojim siroma{tvom silnici bednici zebu Ovako sitnog stra{nog ko }e da me proguta Kad sam za svoje re~i ja odgovoran nebu

54 NA TESNOM MESTU

Te pesme drumskog razbojnika U kojim nikad ne rekoh pravo Ne pisah ja ve} moga lika Prestupnik srce gologlavo

Taj prestupnik je sve {to imam Jedini on je smeo stati I me| qudima me|u zverima Na tesnom mestu pri~ekati

55 ZAPIS ZA MANASTIR SAVINU

Ovdje se divqi Sloven sudario sa morem Mlad vepar i jelen brzonogi

S neba je rasko{noga jutarwa svjetlost lila Kada se strijela s tetivom ukrstila

Od straha i qepote ruka se uko~ila

56 NO]. LEDENI TALASI KANALOM

(A. Blok)

No} ulica pusto{ il ludnica Svud oko nas ne{to poput splina Nas dvojica samrtni~kog lica U Rusiji prepunoj benzina

Drhtim dalek svakom zavi~aju Ladan vetar kroz glavu mi svira Ja ni jednu ne rekoh o maju U Rusiji prepunoj papira

Ja ni jednu ne rekoh o maju Ni kod ku}e ja to ne}u mo}i O Rusiji tvome zavi~aju Stara vatra mora opet do}i

No} ulica zatvor il ludnica U domaji ne{to poput smoga Za{to u woj ostadoh bez lica Kad ve} tamo ne ugledah boga

57 IDILA

Jer ti }e{ ina~e tako zavr{iti Zar onda nije svejedno pre ili posle

Tu brate le`i princip posteqe Tu te ne{to vu~e Tu je kraj sveta Kotva Tiho pristani{te Centar zemqe Trokitovski temeq sveta Esencija pala~inki Masnih pita Ve~erwih samovara Tihih uzdisaja I toplih rekli Zagrejanih bankova pored pe}i Dakle Isto kao da si umro A opet si `iv

Dve dobiti odjednom

E brate zapri~ao sam se do|avola Vreme je da se spava

Zlo~in i kazna, str. 229.

58 NOVI JUNI

Od mora ni{ta ti ne tra`i Nisu za tebe laki puti U moru ne}e{ sprati la`i Vremena {to te o{amuti

Mo`da te mo`e spasti {uma Debelim ladom guste strave S kojom u op{toj tmini uma Oduvek trunu takve glave

U Dubrovniku maja 1971.

59 ZATVORI SVOJE OKNO I PI[I OVU PJESMU

U na{em sivom umno`enom okrutno dugom `ivotu Ostalo nam je jedino pisati dakle pjesme

Za ne{to dostojnije zar nisi kadra Mladosti moja sramna

Vidi{ li po minskom poqu spokojno pasu ovce I divqi psi qupko uvr}u kusim repom

S mansardi iz potkrovqa umjesto u zatvore To spu{tamo se u `ivot

[trajkuju policajci

]uvici sasvim pusti Na stra{nom mjestu nikog O preozbiqni svijete Ludosti ni za lijeka

Ko je taj koji mo`e A da mu se ne smiju Ko nekad Bogznakad Re}i Juri{ u istoriju

60 BRAZDA NESPOKOJA, TJ. BRAZDA SMRTI

Uquqkana du{o duboko zaori Brazdu nespokoja bakterije smrti Niko nas dostojno ne ume da spori Moramo sa sobom sami zaratiti

Krenimo odjednom na ~etiri strane Jer u svemu stra{ni deo mene ima Pod glavom se mu~i sunce da ograne A stegna negvama obavija zima

Veli~anstven haos haos ozarewa Vitla mi pra{inu s zar|alih ~ula Zdravstvujte moja celitelna bdewa I pu{karnice novih karaula

To je onaj `ivot u kome mi svuda Gong ve} najavquje odgo|enu tre}u Mogao sam biti kraq bogaq i luda I zakonodavac mogo ali ne}u

61 SA SOBOM

NA PO^ETKU SVEGA

Na po~etku svega izvirao Dwepar Mleko Zakarpatja ove slike si{u Na proplanku dete Spava Izbi vepar Zgranut od blizine [i{arke ne di{u

Krtice {i{mi{i da`devwaci vuci Krotki dok ga wu{e poklowewe ~ine Golemi je spokoj u malenoj ruci Skladno opru`enoj na srcu ro|ine

Med preko usana Plavet ispod ~ela Mese~e u {aku bo`je jaje snesi Ri|i Isus neka zaustavi vrela No}as ni{ta ru`no ne sme da se desi

62 OGWI[TE SVETA

Brzo kroz baxu niz verige do ogwi{ta Spokojno koje tiwa Siro~e to se glasnu negde duboko u svetu Magnezija i iwa

Pritajimo se Ko kuca [}u}urene To nas pohode srsi Napoqu vuci Ko sr~a srce puca Stra{na polarna svetlost Kolaju elementi I prazno nebo visi

63 MUDROST SKRITIH

Sa vla`nom maglom snohvatice U postequ se svoju svali I {ap}i {ap}i nemilice O ja sam mali mali mali

Mo`da }e{ tako i izbe}i I gordost glupih i glupost sitih Mo`da }e ti se takvom re}i Ta zagonetna mudrost skritih

64 STRA[NA PRI^A

Ja nikad ne}u ~uti druge U belinama oko sebe O kako pro}i ispod duge I biti drugi To li zebem

Da jesam neko tako mo}an Da od te mo}i pomanitam Il bo`jak sasvim bespomo}an Osu|en da dotle skitam

Dok na|em crkvu na kraj sveta So beskona~nog na woj cvr~i [to modar {i{mi{ je obleta Kao u ovoj stra{noj pri~i

65 IZVAN SVETA

Stoji li izvan sveta Ubogi onaj dom

Sinija kraj ogwi{ta I na woj hleb i so

Posteqa u posteqi Topao san deteta

Ako je biv{i de~ak U svetu nestao

66 U VRHOVNOJ ZENI

To di{u kristali Penom pro~i{}eni Svet je tako mali U vrhovnoj zeni

U vrhovnoj zeni Golu`dravog veka Isto ko u meni Budu}nost se ~eka

Kapci se otvore Stole}e se slu{a U pepelu zore Zrije oskoru{a

Kapci se zaklope Trne iskon-zraka Tad ispolin-stope Iz mog zveriwaka

67 QUPKA PAU^INA

U sve se uvla~i sramno vlaga mira Ne~astiva sila tihog ra{~iwawa Muzika smrti i muzika pira Gusta izmaglica lelujavih stawa

U na{e ruke mrtve pa mavene U na{a srca gde caruje ~ama Po o~ima je razmre`ila mrene Po kapcima se nahvatala skrama

Su{e ako do|u ako jednom grane U lobawama bi}e opet tmina Tu wiha}e se iz no}i u dane Mla|a sestra vlage qupka pau~ina

68 IZ PAZUVA BOGA

Kada se otvori Zemqina utroba Da progovori Bi}e suvog doba Sred timor-divqine Iz pazuva boga Za inat tad sine ^ekan niotkoga Lep I nedosti`an Na sve spreman Netom Trn Koji je sebe Prevazi{o Cvetom

69

BEZAKOWE

PORTRET UMETNIKA U MLADOSTI

U{trojen `drebac ili bik utu~en Pod pokrovcem i na ularu vodan Propisno {kopqen `iv klan nedou~en Zvani~no svezan vrlo vrlo odan

Prisilno krotak mlad pa`qivo lu~en Neporo~an mo`e se re}i zgodan Obra|en i pri tom neznatno mu~en Tvrdoglav prav za vu~u nepogodan

Intelektualac mal~ice sku~en Zatreba li garantovano plodan Fotogeni~an za izlog obu~en

Poni`avan i samovawem glodan Jednostavan a ipak neprou~en I na kraju starom {interu prodan

73 DOK RADE INSTRUMENTI

Ti koci i konopci ta raspevana svrdla U telo ugra|eni ti instrumenti smrti Taj unutra{wi ~ekrk oko koga se stvrdla R|a i so vremena u kome }e nas strti

Velika presa straha crna privatna rupa Koju za~epit ne}e ta neumorna sprava U du{egupki grudi dok vrabac-srce lupa O kqu~e i katance kraj kojih spava

Ako smo tro{ni lomni pra{ina bra{no pleva U kovitlacu mo}i silnika oba sveta Ako smo presna {ala u toj nebeskoj pizmi

Ako sam su`aw dakle moj lanac neka peva Veliku farsu stiha i govor neka cveta Na pragu besmrtnosti Dok rade mehanizmi

74 O ILINDANU JAHAH KOWE

O ilindanu jahah kowe S babeqom do kraja leta Ala sejasmo bezakowe Po kulacima iz konfeta

O ilindanu barut vowa I muwa nebo odgoneta O kovitlaci bezakowa U zakonima tih soneta

Koje gromovnik s nama peva Od qubi~ica i kur{uma Na ilindan me `e`e seta

To perunika ki{u sneva Samo da rikne grom iz {uma Kad i poenta iz soneta

75 TA ^ARNA BEZAKOWA

U gustim slapovima vidim oti~e vreme Prastara supstanca i{~eze poput dima U {upqoj odori svete re~i su najzad neme I na{ je govor sablasna pantomima

]orsokak istorije Ta gluva ma{karada U crnoj magiji likuju trbuhozborci Karneval besmisla Senama opet vlada ^ovekoliki haos i zeleni zamorci

Raduj se du{o moja svetlosti sa siona Mutavi demijurg krotak je poput slona A agresivno drhturi svaka tvarca

Mr`wom je nadojena napukla vasiona I svaki tren je stvoren za ~arna bezakowa Pod ka`iprstom iskonskog kriminalca

76 MAJKA MI NISI

Zemqa je nar besmisla Zrelo{}u kada bunca [apore sveta ~isla U zlatnoj pre|i sunca

[apore izvorima Grgoqe gladna usta Zemqo tvoja je rima Razgovetna i pusta

Zemqo sre}ne se {ume I kamen i `ivi stvor Na tvojoj hrane sisi

A samo ja razumem Tvoj izvrnuti govor Zemqo Majka mi nisi

77 SIJAMSKI BLIZANCI

Progonstvo to je tunel kojim sebi me vra}a @estoka `edna slana dosada kaligule U ~vor svezani stra{}u mi smo sijamska bra}a Dva lica iste gladi kada nam maske zgule

Slepi i gluvi ~asi To nam se starac sveti Ribe na suvom pesku dva zeva skoro ista Tanke kapqice krvi – jedine blagodeti Pli}akom istorije dva zalepqena lista

[to uskoro }e srasti Naizvrat ^lenovima Hijeroglifima ki~me Lepotom ~udovi{ta Bi}emo mo}no Jedno Zastra{uju}a slika

Doba koje za svoje mu~enike nas prima Za proroke i `rece svoga Velikog Ni{ta Pripitomqeni satrap s vitezom tu`nog lika

78 KAD \AVO TIKVE SADI

Trwine i glogiwe I {turo telo zlice I potom nevesiwe Gladi i oskudice

@uti se na{a du{a I |avo tikve sadi I {u{ti oskoru{a Nad domom siro~adi

I sve je tako stra{no Drewine i mukiwe Sveta gde padam nice

Sipko detiwstva bra{no Rimuje nevesiwe Sa zujem nesanice

79 DOK PAHUQICE LETE

Sve ~e{}e biva tako u meni nema mene I prazan bunar tela odjekuje mi tu|e Ja {apnem svoje ime a ono u me blene Ne poznaje me vaqda pa ne}e ni da u|e

U taj brisani prostor gde me sve ~e{}e li`e Beo jezi~ak smrti ne`no ko svoje dete Samo ti buji paji zemqici sve si bli`e I gustoj uspavanci na izvorima lete

Samo ti spavaj sinak – i tako sve se quqa Na tankom zraku svesti u snegu zadwe zime Duboko ko u grobu Mraz ti ven~i}e plete

Prirasti za kolevku u u{i naspi uqa Pust vetar zaborava izbrisa}e nam ime Trune krsta~a veka Dok pahuqice lete

80 BELINA ]E DA NAS PRENE

[ta oko nas grak}e zima I me}ava {ta fiju~e Ku}a puna stvarnog dima ^eka}e nas ko i ju~e

Al me}ava kad zadrema Kraj ogwi{ta {}u}urene Ko da ni~eg vi{e nema Belina }e da nas prene

Zar si sestro tako bela @ive suze ledenica Otimaju no}i zoru

Ko da si me zavolela Pa mi pokrov od iglica Izvezuje{ Na prozoru

81 MADA UZALUD SVE JE

Zbiqa uzalud sve je mlad mesec rosa trava I uspavanka ki{e na tavanu po krovu Popustio je mandal u srcu sedam brava Pa neka zateknu me u domu ko u rovu

Zbiqa uzalud sve je Taj neko mora do}i Na zidu pu{ka spava u oknu sve}a dr{}e [apu}u leptirice pesmu su|aja no}i O gajtanu i svili kojim me doba sti{}e

Zbiqa uzalud sve je Po stolu pqu{te zvezde Pu~e nebeska soha redari zemqu ~iste Al ~arno bezakowe iz veka svuda veje

I vidim bez jaha~a ~etiri kowa jezde I vidim slepo oko vrhovnog snajperiste Okini stara pu{ko Mada uzalud sve je

82 MOGLO JE DA SE NE DOGODI

Ni na {to ne}u ja da hulim Za{to Ta sve se carski zgodi Ro|ewe moje ravno nuli Moglo je da se ne dogodi

Qubavi sme{ne gladi gole Nakostre{eno iwe straha Kad zapahnu me kad me skole Mo}ni tajfuni tvoga praha

Provale tvoje kad se sru~e I prezavo se srce stresa Dok razara{ me radi{ za me

I kada krv mi muklo tu~e Pevaju `ivci strune mesa A s wima i ja K}eri tame

83 ZRELO @ITO VILOV DOLE BOSIO^E PLAVI

Zrelo `ito vilov dole bosio~e plavi Ne prezri me prihvati me sakrij me u travi Povrati mi sestro vodo svoje o~i meke Na koje su progledale planine i reke

Ne be`ite zveri ptice punoglavci mravi Sa~uvo sam za vas re~i u svirepoj glavi Ko stra{ilo na sred wive stojim usred sveta Kao {iqak gromobrana gde nesre}a sleta

Evo gore beli `ivci staro iwe du{e Spasite me hlorofili da me ne izbu{e Laser zrake u preciznoj {aci mafija{a

Ako i{ta mo`e spasti beslovesnost va{a Ako spasa vi{e ima ovoj crnoj glavi Zlatno `ito i koprivo bosio~e plavi

84 STVARNA JE TEK QUBAV BEDE I NEBESA

Tu ni~ega nema Sve je izmi{qeno Stvarna je tek qubav bede i nebesa Golotrba deca u plast sla`u seno Suzno kowsko oko ni muve ne stresa

Sitan biser zmije niz otkos pote~e Jastreb zacijuka I vrane u nizu Siroma{tvo sveto O ubogo ve~e Ako igde ovde vi ste bogu blizu

Ako igde ovde privi|ewa treba Klisure i klanci Zimi vuci viju I orlovi suri kradu bogu dane

Zulumi detiwstva Na sred vedra neba Kroz oblak progoni tanku bedeviju Sa zagorja lomna qutica bogdane

85 IDEM U KALU\ERE

Taj tamjan borovine ta smola zaborava Kadionica sunca plavi~ast oltar {ume Usmrti}e me smiqe – to kako di{e trava Ta religija {to se mo}no sru~uje u me

Vekove naglas sri~u tu paprat i divizma I slovo o postawu ovde ponovo ~itam Jagode te gerilke izvornog komunizma Mucaju istoriju kad za jednakost pitam

Str{qeni ose p~ele molitve ~ate cve}u I pri~est uzimaju iz {arenih putira Ko zemqa jednostavni psalmi su ove vere

Sa pawa sa prestola pomaknuti se ne}u Ko glavwu zapaqenu neka me ki{a spira Sve dok ne budem primqen u {umske kalu|ere

86 JA SVU NO] ^EKAH TVOJA DELA

Ja svu no} ~ekah tvoja dela Ko nad bezdanom kad bi tama U ra` je prva zraka sela Duh bo`ji trepti nad vodama

Duh bo`ji trepti ono vreme Kad dela tvoja tebi li~e Da zemqa pusti svoje seme A nebo prvo gladno pti~e

Da u lejama krompir bunca Da u jaslama di{e jare I oko hrista {u{ka slama

Dok slazi svetlost sa vrhunca I kandila se srca zare Duh bo`ji trepti i u nama

87 TO IZGUBQENO SOPSTVO

Otrovan i ni~iji niz svoju {umu slazim Sa mladog bora svrnem krbuqu zaborava Ko grudi da izvrnem Niz kupiwake gazim ^anak je pun jagoda – put lekovitih trava

Kome }u da ih nosim o grome razbojni~e Kad o~i borovnica skrivaju se od mene Te klade izvaqene na ku}i{ta mi li~e Po kojim kao vrane u crnom ~ame `ene

Razoren isto tako jo{ `ivi ugqen stida Ba{ kao {to pu` grbu ja nosim svoje ropstvo O ne mo`e me spasti ni vodijer od roga

Ni sveta paraskeva sa izmi{qenog zida Po kojoj crv mi veze to izgubqeno sopstvo Dok `dijem ispo~etka brvnaru punu boga

88 ZATVORI KAPKE SPUSTI REZE

Zatvori kapke spusti reze Prepi{i mrtvu srmu zime Koju po dobu studen veze U katrene i ~iste rime

Otvori vrata ta~noj smrti I zale|enom {upqem svetu U strogi ritam u stih {krti Smrt je kod ku}e u sonetu

U praznu qusku plazmu saspi Pra{inu srca zrnce soli I zadwu `i{ku zgaslog leta

Onda benzinom sve to polij Pa u plamenu slatko zaspi Smrt krotko peva iz soneta

89 LAKU NO] MUNICIJO

Mihoqsko leto Frajlice qubi~ice Bosi apostoli cvile U vr{ku bora |avoli-veverice Mravi na slu`bu mile

Jo{ sunce kamen greje I mene greju kami Toplo je i u grobu Mravi {pijuni crvi ~ekaju da amin Otpevam svome dobu

Zvona Pred pragom ni{~i kle~e U mraku pucketaju na~eti sveci Ja u sudiju gledam

Neka po protokolu odumre ovo ve~e Laku no} municijo Spavajte krotki meci Vreme je da se predam

90 ZRELOST JE SVE

Zrelost je sve Pau~ina Procrvoto~en svet do dna I zlatni prah na cvatu krina Iz devoja~kog iz mog sna

Zrelost je smrt koja spava U duwi crv u srcu }uk Pepeo {to ispuwava Drvo `ivota Onaj muk

Kojim se sasu hrast do hrasta Dok sen po sen s wima pada Ko ustreqene srne dve

I zemqa sa zemqom srasta I{~upan crn kao klada Ja trunem tek Zrelost je sve

91 TVOJE SE TU@BALICE KO USPAVANKE ^UJU

Od `utokqunca zar ni orao ni soko Ni utva zlatokrila Zar stra{ilo si tek {to u svet blene razroko Ve} salomqenih krila

Vran gavran dis grak}e po tvome razboji{tu I zlo u kqunu nosi O~erupane sove od nesre}e se bi{tu U svakoj tvojoj glosi

Tvoje se tu`balice ko uspavanke ~uju Na crne glase na gavrane je sviko I petao na krovu

Jesi li slepi soko koga i vrane kquju Wi{te izdani kowi Zar ih ne pozna niko Ni ruku damjanovu

92 DOME BIV[I DOME

Kada seva muwa Kada grmi grom Nek miri{e duwa U sanduku tvom

Kada viju vuci Kad mi wu{e trag Ti fitiq uvuci I poqubi prag

Stare sme{ne re~i Jesam li jo{ `iv Ili me ve} lome

Od ~ega nas le~i U duvaru crv Dome Biv{i dome

93 NEK OTROVI TVOJI ^A\E

Nek otrovi tvoji ~a|e U bunilu divqeg maka Sve {to mo`e nek me sna|e U samo}i mraviwaka

Nek otrovi tvoji ~a|e U vru}ici mladog sa}a Uskoro }e da me na|e Ona {to nas zemqi vra}a

Nek otrovi tvoji ~a|e I tada iz crne jame Gde sipqivi vulkan di{e

Zadwom vatrom stare kra|e I nek iznad sre}ne tame Dim veseo sonet pi{e

94 RA[TA BOLAN ODE U HAJDUKE

[to je ovo evo neko doba Ujedno su ovce i kurjaci [to je ~ovjek ka slabo `ivin~e Um se smuti a jezik zapli}e

Med za usta i ladna priowa Postado{e lafi ratarima To nijesu za qude gradovi Ve} tavnice za nevoqne su`we

Sakri{e se mi{i u duvare Mladi vuci podvi{e repove Razbje`a se ludo i nejako

Sam ostade u srijemu rajko Sam ostade sa borija rajko Kao suvo drvo u planini

95 VERA O^AJNIKA

Nasrnu{e na me surova ~udesa Tremor mo}ne reke maven timor leda Pro~i{}en i vedar dubinom udesa U jezercu oka kawon se ogleda

U jezeru s nebom ogledam se i ja Ve} sed od pra{ine s puta i u du{i Je li qubav ono {to iz sunca sija Kad i posledwe se uto~i{te sru{i

Je li putovawe vera o~ajnika Il zadwi plami~ak koji }e da stiwa Kao izvor peska u modrini vira

[pijun biv{eg boga – staroga krvnika Kuka mi ko nekad kukavica siwa Evo mrem pod lipom pored manastira

96 DA SE NA[E RE^I NE RAZMINU

Stih je {to i platno bolanom doj~inu Sestrica jelica Wene zlatne ruke Da se na{e zadwe re~i ne razminu U stih ko na kowa – gori u hajduke

Tu jo{ uvek ima onog ~ega nije Utegnuti mrtvac tu mo`e da sawa Iz potaje da mu rujno vino lije Jo{ gre{na i mlada kr~marica jawa

Tako }e jo{ mo`da ~udo da u~ine Sestrice jelice lekovite ruke Da se na{e stare re~i ne razminu

Utegni se pre no bqutav `ivot mine Doru na ramena – gori u hajduke Stih je {to i platno bolanom doj~inu

97

HAJDU^IJA

MALO DOKUMENTARNIH DETAQA

NADIREMO SKITSKI

Sjeni Gavrila Principa

Nadiremo sitni zdepasti i tvrdi Osvajamo mu~ki lopovski hajdu~ki Kosooki krivonogi prigu{eni skitski Trpki poludivqi nadiremo mitski Pod kupolom {ugavog internatskog neba Sa periferija iz vla`nih buxaka Zeleni od mr`we i `uti od `u~i Uni`eni prepuni kriminalnog mraka Pregrizli smo grkqan dosadnoj epohi Napudrana gospa graciozno lipti Mi idemo daqe mi jezdimo br`e Po ukletom krugu mo`da krugu smrti Iza nas ostaju staze i bogaze Lomni grudobolni pasteli ravnina Blagoslovene kraj plotova `ene Iza nas ne osta ~ak ni mjese~ina Prepuni gustog kriminalnog mraka Iz ko zna jo{ kakvih pradjedovskih tmica Mi pucamo strasno iz publike s lica Neka se okon~a ova komedija Ovaj idiotski teatar ulica Nekrolog sro~ismo za pseudoruqu Izli{no slobodni do grla u muqu Oni u vrijeme utisnu{e stope Pucaju}i pravo u srce Evrope

101 VJETAR KAJMAK^ALANA

Tu le`e gre{ne o~eve kosti Bez krsta bez kiqana Sa zemqom srasle qudske mo{ti Kroz koje pu{e vjetar Galicije Vjetar Kajmak~alana

Miri{u divqe kru{ke i mjese~ina Putem kojim se vra}a Sjakte se o~i zvijeri duboko u no} [umama Zakarpatja

Na nebu smje{ka se Bog

Moj otac psuje pquje Nebesku ^iviju O koju ~udovi{ta vje{aju krvave ga}e Gle Pe{a kako svira u sme{ne gajde smisla Rogove ni{tavila

Moj otac anarhist komita pjanac Poznati atentator kurvar prevejanac Nepismen znalac jezika pe~albar Amerikanac Nau~nik ukoqica protuva padobranac Skeptik mistik komunist spiritist

Moj op{ti otac Kolonist

102 Taj prah ta sablast koju jo{ vije La` i opsjena Istorije Te kosti kroz koje i danas svira Vjetar Kajmak~alana I Galicije

103 BR\ANSKI KOPILAN

Ko kako Ja ovako Pa kome cikne Prgav i prijek Kako to ve} i treba

Kao grad Kao ko{ava U ovim ravninama sam Nu`an

Nezgodan Kao uvijek uostalom Izronim iz suvih omaglica Da posramqeno grozje Naprasno Naglas zrije Tad posve barbarski zakora~im Nemilosrdno te{kom nogom Diq ove pitomine

Zastanem Pa gledam To dinarski hitro tijelo Kako od iskoni se kre}e Posteqi prepunoj sna I toplog mirisa `ene

104 Dje~aci bez ramena Iz tuba istisnuti Dje~aci nepotrebni Nedopustivo dugo ni{ta O ribqem uqu ne znaju

O blagi Bo`e Kako nasr}u na hajduka Ti sasvim poludjeli Buquci djevojaka A wemu prsluk puca

Da Iza mene ostaje samo pusto{ Zna se I {apat Isto znan Taj {apat nekorisni Br|anski Kopilan

A {ta je meni Recite sami Samo kad bih to htio Tri vinograda bera~ica Pregaziti Za ciglo podne I ne utoliti glad

Pa nespokojan Katkada ri| Ko uskok U manastiru dremovan Svojski zahrkati Na op{tu zavist svetaca Br|anski Kopilan

105 I tako dok se mogne A znam i ono drugo Kad tome do|e vrijeme Ko zvjerka Povu}i se u svoje {ume I tu skapati sam Kako to vuku i prili~i

106 POVUCITE ME ZA KONSEKVENCU

Prozukli dani Moje mladosti S okusom sirotiwstva Epilepti~ne more Kad rohav Su{i~av Kilav Poput mra~noga skota U samom pupku svijeta Pred Wu{kom Savaota U blatu S internatom Sasvim u pozadini Sklowen u kolodvoru Ve} kao limun `ut Skoqen poni`ewima Potpuno nenajavqen Zvjerski Kao sa onoga svijeta Otkrio mi se Moj stra{ni Apsolut

Gospodo Vjerujte mi Bar {to se suglasnika ti~e De{avaju se ~uda

107 Na odre|enoj rijeci Neizostavno iz we To moja glava vi~e Tek da imate [to potpuniju sliku Ja `arko qubim Tangawiku

Podlo se ra~una na moje Naravno Rutavo srce Na dosluh s Ne~astivim Na te{ke ruke Ri|e Zbiqa [ta veli{ Kako bi bilo Onako Nii{~ega Gotovo iz artizma Zviznuti {amar Recimo Prvome Ko nai|e

Moja preparirana glava Mu~ena teorijom Po nalogu lektire Oslobo|ena mre`e I stida Ni{ta ne krije Potpuno nezavisna Kraqevski prazna Dok lebdi u prostoru

108 Ona se Lupe{ki smije

Povucite je za konsekvencu Po zakonima te`e I dok joj ne sve`ete Brwicu na gubicu [pijajte Pravovjerni Wenu opasnu Privatnu ^itaj Idejnu Stranputicu

109 KOWI KOWI

Sjeti se glupavo sjeti se ~upavo srce Tog sjajnog sramnog qeta jahasmo zadru`ne kowe Bo`ansku zna~i ergelu obi~nih seoskih kowa Dorate Zekane Alate Vrance i Papuance Nijednog Pegaza dakle nijednog Jabu~ila U ciku plavi~aste u magli mamutske zore Pretpotopski je topot i biblijski je galop Mahnito qudsko i plaho kowsko srce Sa`eo sa srcem zemqe dubokim srcem svijeta I mada varvari sasvim Sloveni potom Nije li u tom skladu bilo i starih Grka Iz sjajnih kowskih sapi pu{ila se su{tina Iz divqih nozdrva frktala istorija Smiri se pogano srce moj quti Arnaute Zar nismo toga qeta jahali nebeske kowe Zar nismo sa izvora iz guste {umske tajne Srkali sami iskon vrhunski eliksir Zar nismo odmah potom surovom mu{kom snagom U na{u maj~icu zemqu u na{u hraniteqku Drhtavi i goli i puni slatke jeze Vra}ali elemente mokre}i poneseno Dok je u obna`enim u bliskim {umarcima Rzalo deri{te na{e qupko `drijebe-vrijeme I dok je sve vowalo na Dwepar i na pivo Na medovinu na barut praskozorja

110 Na divqu hajdu~ku travu O zar nas nije opojno narkoti~no Obavijala vje~nost ta {taka za nejake Reci sad maj~in de pisni kurvin sine U`ivasmo li tada onako drugarski kowski Hajd reci `ilavo de gukni kilavo srce [ta su to povjesne }u{ke O trice i ku~ine

111 KAO TORPEDO U PODMORNICU

Muwa i grom Grad i me}ava @ege Poplave Po`ari Rasko{i zemqotresa Te konvulzije tvari Sun~eve protuberance Stra{ne kosmi~ke {ale Pucajte po {avovima Prastare veze svijeta Kad me oprqi ogaw I kad me prelije voda Sve`em se u ~vor U nerazorivo svoje Moje je lice Tad Lice rimskoga piromana Ja sam Elementarna nepogoda Stari krateri du{e I rasu{ena grotla U nebo okrenuta ^equsti nenasita Evo te hranim Vlastitom {umom `ivota Evo te punim

112 [ipkama eksploziva Vrijeme je barut Opasno pucketa Elektricitet Radijacija Slijepe ulice smisla Magnetno poqe rije~i Je`i se @eqezna pra{ina stiha Ta nova alhemija Tri no}i i tri dana Iz mene bije jara Iznutra radi Kre~ana sa`imawa Prskaju elementi I materija sawa Kristalni univerzum Ta agregatna stawa To `ivo vapno stiha Iz koga sik}e vrijeme I raskokanu Zguquje ko{uqicu Stvarnosti beslovesne U koju ulije}em Kao torpedo U podmornicu

113 STVARI SU JEDNOSTAVNE

Izba~en iz `ivota Kao iz kr~me Iz op{te bolnice Ludnice Obdani{ta Otpu{ten Iz Vi{eg Popravnog Doma Sa radnog mjesta Iz svih op{tinskih ku}a Kao neizqe~iv I kao nepopravqiv Iznova zna~i sre}an Evo prolazim gradom Kao da wime prolazi Kolera ili kuga

Gle kako osu|enik sti~e Pravo na identitet Gle kako peripateti~ar kre}e U apsolutnu samo}u

Ti{ina raste I ja se isparavam Od neposrednih kupki U predjelima srca

114 Stvari su Jednostavne Svijet mi Opet pripada Neposredno I zbiqski

Kao i vama Po nadle{tvima

115 IZ NOVE HAJDU^IJE

Stidi se Ti si postao Dekadent U`iva{ u nesre}i Weguje{ o~aj Migrene Depresije Diverzije Gospodski Nema {ta Nebo je prazno Sofisto I ti ga do`ivqava{ Kao razdrti ki{obran Zemqa je Sipko @ivo blato @ivo Jer tonu `ivi Izme|u biv{eg neba I nesigurne zemqe Lutaju `alosne sjene Iz pakla istjerane A ti se opija{ Kokteli Jaka pi}a Kur{umi izmi{qeni Pirotehnika Nebeska gimnastika

116 Kupleti qekoviti U pomjereni dan Ne la`i Nije ti lo{e Nek tuku Ne udaraju klince Pod nokte I u du{u Ako je po~em ima Naprotiv Komotno je Biti izop{ten Umjesto orlova Na Kavkazu [to zatrije ih glad Gle Le{inarke Gospe qubavi vi~ne Sestrice nesretnice Oko tebe se jate Ali Ti si [kolovan gad Ti ne pripada{ ni~em I mada si na ledu Ti veselo se kli`e{ I kada si u ringu Ti simulira{ nokdaun Da sjajnog li me{tra Novije hajdu~ije [to Lijevijem okom Progleduje Desnijem se brkom Nasmijava

117 KO SADA RAJKUJE

U ovo listopadno U anemi~no doba U ovoj melodrami {to te`i Nekakvoj blijedoj ravnote`i Ako na ovom svijetu Ne di{u samo huqe Vrijeme pod hitno Da se raskrle`i Ja pojma nemam o ananasu Niti o hrizantemi Ali na ne{to tako Ili jo{ jadnije Sve skupa ovo li~i Kao u nekoj otrcanoj U limunadnoj pri~i Za nas se tra`i Pomilovawe Za nas Koji smo ve} i onako Po milosti Bo`ijoj I op{tinskoj Na zemqi odr`ani Od Boga sa~uvani Nedu`no numerisani Onaj na broju osam Uop{te sisao nije Koji ne znasmo za drugu toplinu

118 Do vatre cigarete Koji ne bjesmo Nikada Ni~ije dijete Zar za nas Pomilovawe Pa dosta ve} jednom Sa Dobrotvornim Uredima U kojima rade Sve same predratne babe Evo kako izgleda CrvenoKrsta{ka idila Kako wen rasplet Biste li htjeli Mladi}u Uz jedan polovni zimski kaput Uzeti mekoputnu ru~icu Moje toplokrzne Anet Ovako daqe nikako bez skandala Ho}emo li na svijet Niko nas pitao nije Tijelo se ovo svelo Nesretno svijetom vije Ko sjenka mjese~ara O divna na{a Idila porodi~na Tanko}utna `enica mila U lavoru Mu`i}a svoga kupa I on se bla`eno Nogicama gica Pa do|avola s ~ovjekom Koji cijeloga `ivota svoga Ni mrava zgazio nije

119 Mi smo pateti~na grimasa Na usni ovoga vijeka Mi smo prqava Tmasta rijeka Bez izvori{ta Mi smo i povorka koja zna Divno da ujeda Ja li~no od spavawa Umnije ne znam ni{ta Niti je ijedan zakon pametniji Od izmjene materije Za me I za prirodu Od nesanice Kao od ki{e Uistinu ni{ta Pogubnije nije Poslije spavawa Ko poslije ki{e Ja i priroda U divnoj ravnote`i Razmajakovskio sam sebe Raskrle`io vrijeme Ko Sada Rajkuje

120 PROQE]E. MALO DOKUMENTARNIH DETAQA

A eto Zastra{uju}e je nestvarna Krotkost ratara I blagorodne su ruke seqaka Kada spu{taju Krompir u ku}icu Istim Simboli~nim pokretom Kojim spu{taju mrtvace Jesu li to prvi hri{}ani S jawcima na koqenima Maloumni I jurodivi Iz promrzlog krompira Iz proklijalog mrtvaca Laicima se otkriva ~udo Masovnog vaskrsewa Ovoj klasi~noj slici Umjesto u~enih magli Treba dodati malo Dokumentarnih detaqa Vazduh je sumwivo blag I opasno zapet Jo{ se u pupoqcima ne mrdaju Rogovi ne~astivog I mladi bog

121 Nero|en U zori Ru`oprstoj Spava Idili~no je jutro I cvatu georgike Kad u moj `ivot uska~u Slu`bene sablasti Iz lo{ih Kriminalnih romana Dva tradicionalna policajca Dva batina{a ^a{a krepkog nasiqa Ni{ta osobito Balkanska varijanta Bosanska pastorala U tamnoj rasvjeti Izme|u neba Zemqe I vode Go I razapet ~ovjek Pejza` nadlije}u orlovi Bije pe}inska tuga Nad krotkim wivama opet ^inodejstvuje sunce I dvije Sre}ne gliste Nepresje~ene Vijugaju

122 PLANINA I PO^ELO

Put u planinu to je put u po~elo U gusto sa}e {ume cijelac od predawa Sunce je prosulo jarka zlatna pismena I ve} ih sri~e ki{a po li{}u po bukvama Dok ~itam cvije}e te qeta javne znake Pod strejom op{te ku}e smiju se lastavice I stvaran dim se vije sa prona|ene Itake

Mi smo zacijelo ostali mnogobo{ci Hristova ruka jedva nas je dotakla Ba{ kao onaj ri|i onaj plavooki Uvijek smjerno u|em u hladovinu hrasta I starina me primi mirno}om pravog hrama O svetili{ta na{a rasuta po gorama Odakle krotki starci jo{ op{te sa zvijezdama

Gle u po bijela dana ~ovjeka sa uli{tem I rojem divqih p~ela kao sa slike @drijebe kobilu doji kleka stijenu si{e Vjetar miris koprive sa limunima spaja Pa resko negoduje zaboravqeni spori{ Nozdrve {irimo `drijebe kobila i ja I svojski sr~emo skupa – nektar i ambrozija

Osje}am kako u zemqu pu{tam `ile Kako me ispuwava dobrota nepoznata

123 Vjetar se umiqava i jara blagost lije Po na{im bli`wim travama i biqkama To najzad mi se spava to bludni sin se vra}a Evo i krupna bulka ve} sagiwe se ~elu I zacjequje rane melemom divqeg sa}a

San u planini to je san u po~elu

124 SA ROMANIJE

Zatvori la`qive o~i

Gledao S najvi{e planine Il ozdo Iz lu`ine Svejedno ti je

Zar si morao Oslijepiti Da bi vidio Da ovo nije

Mu~u telad U furgonima Kome Za blagoutrobije

O~i imamo Da bi ne gledale

Zvjezdano nebo Nad nama I kmetsku du{u U nama

125 POJAWE S KOCA

Za Radovana

Svako jutro Po srcu te Muwa {ine Kroz tu rupu [irom krila Prolije}u kukavice Svako ve~e Crn-mjese~e Iz pe}ine ove sine Da obasja Tavno lice

Kocem bi se Zakitio Koca nema

Na kocu su Boqi bili I pu{ili

Za kolac Od sviju vi{i Nebu bli`i Sve su psovke Potro{ili I oti{li

126 ^uje li se S mikrofona Ko sa koca

Kamo psovke Smrtonosno zaqubqene U kur{ume Da te sklone Od `ivota Od zla oca Sa konopca U predawe U povjesmo ^arne {ume

Nema{ {ta A nema{ kome Nemoj kriti

Ili `e`e{ Il se smje{ka{ Crn-mjese~e Iz pe}ine Dok blebe}u

Dok blebe}e{

I ti I ti

127 LAGANO S TUGOM

Evo Promijenio si stranu Okle sunce izlazi I brdo U koje gleda{

Dvije su seobe Ka`u Ko jedna smrt Ti bi da se otuda Ko sa izleta vra}a{

Jesi li jo{ onaj Jarac-`ivoderac [to vre~ao je Kroz jelovo grawe

^ita{ li Svoje smrtovnice U novinama Ili je to Drugi dolazak U Wihov Tre}i Rim

Dvojicu na dan Bar Pa s mirom U teatar 128 A u teatru Cvet gubernije Dva reda podvoqaka I mandarinski hor Mandatni feudalci S brcima na ~elu Na{ dvorski Folklor

Pale Pa `are

Tebe su Recimo Raselili I sa Romanije I sa [are

Sad odmaraj se Od zavi~aja Ko Irac u Londonu I izmi{qene Rane vidaj I nosi desnu U lijevoj Ruku

129 VO@DOVA^KA PJESMA

Ka`e mi onomad moja `ena Koja bi za mene sve u~inila Gle kako se ra{}eretao Vasko Razrastao i razbokorio

Kada ste na Bo`i} 91. Izme|u Milo{a i Skendera Upokojili Hromoga Vuka Ja sam ovdje pripela Ono malo zeleno drvo [to je nekr{teno a oki}eno U zimomori zeblo

Neja~kog korijena Vidi kako se Za Vo`dovo Brdo Pripu~io Samo {to ne prohoda Polaznik Bor me|u hrastovima

130 IZVJE[TAJ IZ IGALA

Kad ono Utekoh preko Drine Kao bjegunac Me|u jatake Sru~io sam se Pred qekare I bolni~are

Bla`eni da ste Lazareti Bolnice I samice Tu sam se Sa sobom Sastavqao

Tamo Napoqu U `ivotu Kao u vicu ^im se saberem Odmah se oduzmem

Ovdje sam U azilu Lije~im se Od `ivota

131 Ovdje me Bijeli mantili Potapaju U ranu vodu Povijaju U su{to blato I bajalicu ^avrqaju Ne bi li Pusta zimomora I kostoboqa U blato U{le I niz vodu Otekle

Kao ameba Okati bi~ar Jezdim Na Galapagos U prazavi~aj

Ka`u Da smo od blata satvoreni Ka`em Da smo iz vode dopuzali Budim se Ne vaskrsavam

Bijeli an|eli Jo{ }u}ore O ostavkama Bitangi [to su na nas Bijesne pse pujdali 132 Ka`em Mi smo wih ostavili Ka`u Va{ oporavak Ovdje je zavr{en

Kao polovni hajduk Jo{ sam kadar Ute}i Nekoliko Spratova Gore Na Onu Kona~nu Rehabilitaciju

133 SAWAM

San mi se skamenio Ku}a se naslawa na crkvu Crkva na {umu [uma na nebo Na ku}i nema vrata U ku}u se kroz crkvu ulazi Na crkvi vrata zazidana Sjedam na izvaqeni ste}ak Na gr~ki greb Grgoqe izvori Biju gorska vrela Voda se razlijeva I sta~e Tu odmah i ponire Sawam I u snu mi se spava Kraj one ku}e Do one crkve Ispod one {ume Pod onim nebom Dubodolinu plavi voda Ozdo {ikqaju vruqe Koje je ^ije je ovo jezero Modro od neba 134 Tavno od {ume Smaragdno Do o~nog bola Prozirno I ribe u wemu Jarkih boja Ribe svakojake Ribe koje lete I ruqa [arena Do pasa u vodi Golim rukama lovi Kako je do{la Voda se i povla~i U muqu drhture I ribe i qudi

Muq ~vrsne Zemqa puca Traka sna puca Prizor se kameni U snu san mi se kameni I stotinu se puta ponavqa

* * *

Tamo sad raste zova Koliba pod {indrom Moja je rodna ku}a I {uma je moja Moje je i nebo 135 Ali otkuda crkva

Umjesto ku}e koje nema I crkve koje tu Nije ni bilo [uma je crkva

I nad wom kube neba

A dokle oko dopire I doqe do Humnine Dokle oko ne se`e Ista je porta

Sve {to je ikada `ivo Nad jamom zatu~eno U xombu strovaqeno U ponor ba~eno U porti ove crkve po~iva

Kraj velike Mo`da nametne gromile Kod one ku}e Do one crkve Pod onom {umom I nebesima Ispod onog mramora gr~kog Po~ivam najzad i ja

Meni se spava

136 JEDAN POVJERQIV RAZGOVOR

Za na{e dukate ne haje Pusti ga nek se izlaje

Da probam silom na prevaru Na|i mu kakvu {tenaru

Iskvario nam ku~i}e Ima{ pla}ene vu~i}e

U ranama je jo{ gori Otruj ga pi}em obori

Uza w se sluge propile Krmak [ugavo kopile

U }orku sjeme |avoqe Tek tamo mu je najboqe

Pa kako }u ga srediti Izolovat Po{tediti

137 NA KRAJU MILENIJA

Mandrknuo je kantar Nad onim {to bijasmo Sad na{e su{to jajce U mekiwama gwije Od u~kura do grla Razbucano Od {ake pa do lakta Kome je tad odmjerilo Ovo stra{ilo od slame O paro`ak Razistorije Obje{eno Pretku pod pragom I zmiji ~uvarku}i I Bogu na{em Jednostavnom Kad na trono{cu Sa ~eqadima i teladima Uz ogwi{te se grije Jawcima radoznalim Dok pu{u mu u bradu [tape {areni Pomije{an Sa stokom nerazumnom Danas smo mi Sa stokom izjedna~eni

138 Destilisane sobe Deflorisana jutra

Krhotine pam}ewa Po zidovima Burila @banovi [pice u teqizima Ikone i kandila Kudjeqe uz preslice

I britke }orde I tanki xeferdari I ma~ zelen Staroga Vojina

Pod gromilama Na gradinama Po crkvinama Nek crnorizac-popac ^ati opijela

U gluvom vr{aju Na manitome guvnu Izvaqena je sto`ina Od bo`i}ne slame Ostanula trina [to ju~e `ivo bje{e Danas je iskopina

Pa kamo glinene plo~e Kamo papirusi Aleksandrijske {kole Dragi moj Fedre

139 Ko }e to popisati I `ivu glavu iznijeti Ispod starudija

Ove puwene ptice Stra{ila rasporena Ohola od nesje}awa [to `ive plo{no I prpo{no Kako danas Vaqa i trebuje

Nek dre`de sveci Nek dre`de sveci I na{ Vrhovni Vuk Neka pripitomqeno kev}e Neka je od bo`i}ne slame Ostanula trina Ako je usahlo mlijeko Mlade Gojkovice Jo{ u ponekoj rije~i Svjetlucne i zasija

Zapjevaj Zalele~i Tu trinu Tu pqevu Reci

Nije to kraj vijeka To kraj je milenija

140 LAZAREVA SUBOTA

BALADA

Al na vodi jelen~e Rogom vodu mu}a{e A o~ima bistra{e

Vuk, Na Cvijeti na ranilu

143 PRED GRA^ANI^KIM SUDOM

PRED STRA[NIM SUDOM NA GRA^ANI^KOM ZIDU

Jesi li kopile iz crnih slovenskih {uma Kentaur s telom `drepca i licem arap~eta U je`u lasica i vidra jako`e puma Taj mutant istorije {to za freskama {eta

S precima iz ~itanki s junacima iz vuka S morla~kom sovuqagom unazad do ~e~ana I od kosova pa do kosova kuka [enicu jo{ bjelicu i vodu sa zve~ana

Turisto u pro{losti S tobom su dvaput mrtvi U blatu zagrqeni bo`urovi i deca Sa ovog stra{nog suda na gra~ani~kom zidu

Mirne i maloumne modre se o~i `rtvi I svetac za slijepca uz neme gusle jeca O vremenu po{qedwem u sramoti i stidu

144 KOSOVKA DEVOJKA

Ni vatre ni slame Tek gran~icu hrasta Blagovest iz {ume pod kapute skrili Evo kondir vina sa rukama srasta Ko sa desetercem ono {to smo bili

Crno `ito kletve knez prosu po podu Burmu pozlati{e sunce tvoji zraci Tri vojvode bojne ako opet odu I krvavi nam se ukrste badwaci

Kome }e nikome bo`uri da cvatu I zvona da zvone Ili }e slu|eno Crkvicom na dlanu sve {to gmi`e stati

Bore moj zeleni u srmi i zlatu Stalni polazni~e moje nesu|eno [est stotina leta jo{ }u te ~ekati

145 BALADA O VODI

Na usni pijavica u snu iz gorskog oka U jezeru si vidra a u moru si foka

Ko`ica na zape{}u peraja i krqu{ti Od ~e`we izrastaju i biva{ onaj su{ti

U vodi ko u majci i riba si i tica Fetus oko koga se izlila maternica

Prvo je bila voda iz we smo zaplakali Kr{tewe u Jordanu a onda smo se prali

Od mnogobo{tva Dweprom niz Karpate do Save Jo{ su nam kose ri|e i o~i nam se plave

Eno nas u Bojani u Mom~ilovoj Tari Sloveni svakojako pomalo i Avari

Pijani pa poklani jezdimo niz Maricu S Prijezdom u Moravu s Milo{em u Sitnicu

Serbijo i`e jesi selica na nebesi U plavome beskraju huda zvijezdo gdje si

Danice padalice s neba u morsko uqe Pod Plavom Grobnicom zar usahnule su vruqe

146 Ili unazad teku Aherontu i Leti A ko smo {ta smo bili jedva }e da nas sjeti

Grbav od istorije i u snu na mukama S pijavicom na usni i muqem na rukama

Dijak koga jo{ pla~u jezika tvoga vali Prvo je bila voda – iz we smo dopuzali

147 VAPOROM IZ NEVIJORKA

U bukovo ono doba Na Principov sudwi letak Vaporom iz Nevijorka Hita Petar po svoj metak

Kad rimuje istorija Vladivostok i Borija Tad putevi za Leliju Prolaze kroz Albaniju

Motika i kuka hrli Po sudbinu Sretne rane O kuda sve nismo mrli U bukove one dane

[ta bi Solun i Odesa Bez na{ega pustog mesa Grak}e gavran s Prokletija Odjekuje: proklet i ja

*

Dva kamena pa u glavu Nad ku}i{tem punim zove Za lipovog kewca slavu I za gusle javorove

148 U VILOVOME DOLU

ZADU[NICA

Na svilenoj mjese~ini iz Vilova pustog dola Sa kolibe skidam ~ini uspavankom prvog bola

Od kad su je za~arali kukavica }uk i sova S nama nisu ve~erali Nebesnici sa Kosova

Mirbo`e se mrke jele iz sje}awa i glog sine Za nama se grobqa sele u daqine u visine

I u zemqi i na nebu i iz ovih tavnih slova Za `ivima mrtvi zebu tu`na bra}o sa Kosova

I za `ive i za mrtve zadu{nicu pojem tihu Po~inite krotke `rtve zagrqene u distihu

149 U BUKOVO ONO DOBA

Fr{ti {kija `e`e brqa I Fehim na lulu di{e U duvaru spava zmija Uz ogwi{te drhti tele A u zipki drhtim i ja Treso sam se i u majci Nema sise To da smiri Dva u boga siromaha U kolibi carstvo dijele Smje{kaju se oba boga I ostali bo`ji `biri Imawi}i Nemawi}i Vojnovi}i Obili}i I Qutice sa Zagorja – Do pono}i Pe{o zbraja Od pono}i \erzelezi Boji~i}i i Hrwice I ^engi}i sa Rataja Fr{ti {kija `e`e brqa Smje{kaju se boga oba Je~menica s torotanom Surutka i ~anak skroba Po ikoni mjese~ina U bukovo ono doba

150 U KOLIBI KRAJ PUTA

U kolibi kraj puta Furmani se opili Bem ti boga i jarca Bem ti `ivot furmanski Dr{}e `i`ak ikona Mu~e gusle jecam ja U izbici Pe{ovoj Fehimova tambura: Eno Duke s kobilom U duboku potoku Brada mu se }eseri Blavor mu se veseli Mati glavu povila Hrist o~i oborio Po slamici nebeskoj Prska kalo zemqino Ja{em kowa krilatog Pa zami~em za oblak Bem ti boga i jarca Ranu tugu razroku: Nebom wi{ti Jabu~ilo Al i Duka u potoku

151 LISTOVI VJE^NOG KALENDARA

Razboqela se na{a mati I nagnula se ku}a stara I tako po~e opadati List po list vje~nog kalendara

Lasica nam se okotila Na Zadu{nice – u zlo ve~e Kad siro~adi rastu krila I nad dolinom gajde je~e

Ni Mitrova ni \ur|evdana U praznom listu na{e kwige Na bosioke pade slana A pau~ina na verige

152 KRPEQI I MLADE@I

Kad je sunac bolovo Nebo stravu salilo Rastopilo olovo Pa zemqicu zalilo

Po jamama jauci Preklan jezik pade`i U zipkama pauci Krpeqi i mlade`i

[umom hodi Nedjeqa U ruci joj kandilo Drumom bquje lasica A niz baxu da`dilo

U mo~ila konopqu U trlice lan Pijavice na srce Iz no}i u dan

153 BALADA O NO@U

Bila jedna {uma i u {umi paw I na pawu Petar – sjeo paw na paw

Za w se mati uvati ko za zelen bor A iz pawa mladice – starcu razgovor

Imali smo kolibu u kolibi no` Pu{e vjetar ledeni kroz {a{ i rogo`

Ne grije nas vi{e na lon~i}e pe} Na{a mati `alosna oboqela ve}

Bila jednom ku}a i u ku}i mi Svijetom se prosusmo – krov nam istruli

Pu{e vjetar ledeni kroz {a{ i rogo` Na podu je majka a u majci no`

154 MA]EHICA

U{u{kaj se mali je`u Otkao ti pauk mre`u Spava sunce `ir i tvor I zvjezdanog neba tor Ispod praga i no` spava Spava Bog i spava trava Da nam otud majku vrate Pokupi}e }a}a svate Lasicu za zaovicu I krticu jetrvicu Spi da`devwak stari svat I jejina smrtni sat Umuko je bratac }uk Sestra `ara i s wom luk Ispod praga sun~ev drum Ku}ni svetac krsni kum U{u{kaj se mali je`u Eno svati kowe pre`u Niz {umicu u lo`nicu Dove{}e nam ma}ehicu

155 BALADA O SIRO^ADI

Na{ je otac Petar koliba nam dom U Leliji vjetar a u Gvoznu grom

Sa ikone bjecne materina sjen Iz tame nas lecne dalek jecaj wen

Pra{ti grmi sijeva prohodao mrak Strah nam za vrat lijeva zlom odi{e zrak

Kroz baxu }e |avoli i na prozor krt ]a}u niko ne voli }a}a voli smrt

Jezu stresa {uma {umi vjetar plah Gdje je miris ruma gdje je tatin dah

Pod zemqicom Petar na nebu mu dom Nas }e ~uvat vjetar i poo~im grom

156 ZAPRETANO

Iz bunara sa tavana }uk i sova spli}u ~ini Iz pe}ine pu}puri~e No}ilo u pomr~ini

Vla{i}i na sugreb stali svrnu{e sa svoga puta Samo da ne nagraji{e u sje}awe ko zaluta

Uspiwe se i gami`e ovejani nakot tmine Koji jesi na nebesi ne daj da nam sunce skine

Ve} po nebu i po sa~u pospi sveti lug zvjezdani Ako druge ku}e nema{ uz siro~ad i osvani

Zakloni nas i ubrani pqu{ti crna mjese~ina Na ogwi{tu zapretano – sunce ustuk od pri~ina

157 USPAVANKA

U crnim {umama procvjetao glog Kad sam se rodio `iv je bio Bog

U kolibi slama mirisao lan Iz okna zvijezda kapala na dlan

Stisnuo sam `i{ku `mirkao kroz san Bog je ko i otac star i nakresan

Mati mjese~inu uvodi u stan I u brdo niti ~unak raspjevan

Gun|ali su starci po vazdugu no} Moj bog svoga Boga zvao u pomo}

Ne slu{a me niko cvilio je Bog A pod strejom vjetar tulio u rog

Sveti }e Ilija za`diti vam stog Osvanu}e{ sinko bez ikoga svog

Izgorjela ku}a i u ku}i bog Vjetar zipku quqa i svira u rog

Dok u crnoj {umi cvate bijel glog Ti nijesi sinak bez ikoga svog

158 Po humkama ki{a uspavanku {u{ka Otac ti je javor majka ti je kru{ka

Pauk mjese~inom po ku}i{tu tka Buji-paji ~edo uz tebe sam ja

Izve{}u ti muwom groma mucav slog Suzu vitlejemsku kraj uzglavqa tvog

159 IZ ISTOG KAZANA

Imali smo oca majku i pijevca Na guslama zmiju i na zidu sveca

Uz lampu je prela leptirica tanka Postili smo s Hristom iz istoga ~anka

Da se omrsimo zakla{e pijevca U gajdama `aba {i{mi{ mjesto sveca

Iz gusala majku podojilo zmij~e Sad koko{ bez glave no}u kukuri~e

@uta nevjestica zapuhnula oca A nas pri~e{}uju – s koca i konopca –

Iz istog kazana ispred novog sveca Kapa krv iz srca crnoga pijevca

160 BALADA O KOPRIVI

1

Zemunice sojenice i bajte od `itkog pru}a I pe}ine zazidane bijahu nam nekad ku}a

Dubirozi i katuni ku}a nam je kabanica ^arna Gora Romanija rodni zvuci dvojenica

U vr{aju zlatne slame na guvnu u qeta vru}a Zvjezdano nam nebo bilo krov nad glavom crkva ku}a

2

U krevetu gvozdewaku pamti{ li nas siroti{te Nevesiwe-siwe-iwe ostavqeni `drali pi{te

Potureno u gnijezdo kao jaje kukavice Ru`no pa~e sawalo je krila utve labudice

Kolibu smo snijevali koja jednom bje{e ku}a Na stanici u podrumu i u kr~mi u svanu}a

I sad kada `drali kri~e u ledena u svanu}a Onome ko doma nema proki{wava svaka ku}a

161 3

Iz duvara zovka iz ogwi{ta kopriva U mirisu kaduqe du{a ku}e po~iva

Snizale se verige zarastao sa~ Utrnulo ogwi{te zar|ao ma~

Jo{te ma~ak mjaukom sa ku}i{ta pla~e I trepere jasike i {apore dra~e

Vjerni pas je izdao za koga sad laje Oj mjese~e ledeni zna{ li ku}a {ta je

Zna{ li kamo odluta plavi~asti dim Tu`i ma~ak mjaukom a i ja sa wim

One {to nas voqe{e tu zemqica pokriva Raste zova uboga i miri{e kopriva

162 NEK PADA SNIJEG GOSPODE

Nek pada snijeg Gospode Iz sje}awa po o~ima Spavajte {umske jagode Sve moje s vama po~ima

Spavajte moji umrli Bez groba i bez biqega Neka vas vjetar zagrli Zavije pokrov snijega

I neka majku zbodenu I wenu crkvu jeliku Bijelim ruhom odjenu Za na{u tugu veliku

163 ISTO JE SUNCE SJALO

U Vilovome dolu subotom iznenada Ogreznu}e u bolu ko mu se i ne nada

Ovdje je od postawa do suza vazda isto Samo je staza tawa kojom smo i{li ~isto

Grobqu A gu{tericu wu{kicu vjeverice [arkinu ogrlicu i grivnu u grlice

Isto je sunce sjalo milovo vjetar isti I }utali smo malo zajedno skoro ~isti

Da znamo da se ne da – tad zakri~ao je pti} S neba ga sunce gleda sa zemqe Rai~kovi}

164 NA CVJETNU NEDJEQU

NA CVJETNU NEDJEQU

Na Cvijeti u nedjequ U kr~mu – ko u busiju Iznutra da se o~istim U svakida{wem nedjelu Da se `alostan pri~estim Na blagu cvjetnu nedjequ Sjeta i ~emer-jaduqak Kopriva drijen krasuqak U kr~mi – kao u crkvi I me|u ni{~im qudima Rastu gran~ice vrbove Iz bombe stida u grudima U `ivom pijesku be{~a{}a U podani~kom avaju U samicama svevla{}a Ja smjerno primam naforu Ovih {to prvo ubiju A onda nad rakom ridaju Na stra{nom mjestu – u kr~mi U an|eoskom predjelu [ta sam kada se prisjetim U vajkada{wem nedjelu Ja mu~ki pucam u sebe Ridam Na cvjetnu nedjequ

165 O PETROVU DNE

Petrova~o grka divqako jo{ gor~a Vlasi-Zagorani i Turci iz Bor~a Sali{e mi stravu da me i sad dave Aveti djetiwstva Azija iz glave Eno kraj pekare Karavlasi s neba Smo~e je~menice i kupovnog hqeba Zatvori se pune ~ami crkva prazna Svak svakoga {pija i Kuzman sve sazna Banda je u {umi jataci u ku}i Kulaka }u zmiju zadrugom zatu}i Koji zapjeva{e da zametnu ~arku U gluvome kolu ve} le`e u jarku A petu kolonu u kr~mu sam zbio Neka radi brqa {to ja nisam smio I bez Bor~a prika bi}e bratskih rana Elezi s Borija Kova~i iz Strana Sad }e neko jeknut jao-ti-ga-nama @edni zijevaju no`i u korama Petrova~o grka jo{ mi trnu zubi Lirikom ko no`em zakla me i ubi A od smrti amo jo{ me ti{te qu}e Puste prazne {ume prazne puste ku}e

166 SVATOVI

Crnogorska kapa je kosovska ikona

Na glavi nose ikonu S oblistom crnom crvenu

Vrani gavrani okolo Krvavog poqa bo`ura

Na ~asnom krstu zla}anom ^etiri slova grbava

Ustakni kapu @eni~e Do~ekaj crnu nevjestu

Crn joj se veo zapleo Vitezu @dralu za stremen

Krsta{ je barjak pokrio Na Ubavome Kosovu

Da nam se slova sastave Da se s nevjestom sastane{

Ustakni kapu Milane Zavratu crnu crvenu

Ne idi amo gologlav

167 BALADA O \UR\EVDANU

Zapis za Vo`dova~ku crkvu

Kad prvi hri{}ani zaklali su jawe Tad je samo jawe stiglo na zaklawe

Sada hrastovima podrezuju prste Dok ne olistaju patrqkom se krste

Na \ur|evdan tuga iz Srbaqa veje Nije sve propalo kad propalo sve je

I sad Sveti \or|e u ratni~kom sjaju Na Vo`dovcu kopqem ubija a`daju

U pokajnicama Vo`d iz pawa ni~e Krotki krokodili na gu{tere li~e

I Cigani jawe u avliji deru No`i u rukama |ur|ic u reveru

Iz novih fresaka stara tuga veje Nije sve propalo kad propalo sve je

Na zidu u zbjegu sveci i seqaci Vi{’ Srbije krvavi barjaci

168 A O MOME KRSNOME IMENU

Nahranili smo gospodu U }o{ak mrve bacismo Razmiqe{e se po podu du{e predaka Raci smo

Novi @idovi Hazari Svud li nas Bo`e rasija Za suncem da nas ozari Rascija – Nova Serbija

I svuda li smo nicali tu|i sebi i drugima I kome li smo klicali kad nas u nama ne ima

A ovo {to je ostalo na ono pleme ne li~i U jednu crkvu bi stalo za crkvu da smo prili~ni

Na pragu dugo stojimo s glavama ispod pazuva I Lazara se bojimo u grobu dok se nazuva

Po ~emu }e{ me poznati ~ime li }e{ me prokleti Ikonu mjesec pozlati Dijete mrve pometi

169 LAZAREVA SUBOTA

Legao da si Lazare Ko pro{tac nasred ledine Kukavice nam kazale Kosovke {}eri jedine

U Vitaniji zasija Qubavqu Lazar voskrese Mlado se sunce nasmija Magare kad ga pronese

U duge gluve subote [enica tajom listala Od Lazareve subote Mati Cvijeti istkala

Ustani Crni Lazare Iz zemqe i sa ikone Sestre te prokazale I bra}a te izgone

170 NA KAPIJAMA RAJA

VENAC SONETA

NA KAPIJAMA RAJA

Iz {ume ulazimo pravo u komunizam Na vrata magacina ko na kapije raja Za gole i gladne Za ba{ibozuk i nizam Engleski hubertusi i trumanova jaja

Sirotiwa se slila u javna kupatila Spiramo trulu pro{lost I novogovor blista Nepismena se ruqa po{teno napatila Da me| apostolima prepozna svoga hrista

Jesmo li tad ka~kete od padobrana bluze Pitomci nove vere nosili klasno svesno Ili mlekom u prahu ve} {minkala nas sudba

Za ovu operetu A krokodilske suze Jesmo li uve`bali u ono vreme tesno Kad hranila nas unra a branila nas udba

173 IZA RATA

Kasarna logor siroti{te Kreveti na dva sprata Miluje{ li me ili bi{te{ Sestro Ko iza rata

Okupa}e{ me zgulit kraste O{i{at zapra{iti Nek spava jawi~ar nek raste Zamor~e Kao i ti

Kape i zepe na paradi [ta smo Nove domaje sinci I bastardi uzorni

Ratni pacovi u brigadi Komuware i jakobinci Ve}inom besprizorni

174 GDE JE OVDE LEVO

Mornarska Odela I Sandale Meke Svileni Ka~keti Iz Crvene Meke Brkati A Fe @e Oficiri OZN-e U Sivome Domu Na Praznike Pozne

Uspavanke Ruske Kriza Oko Trsta Bista Makarenka Krst Crvenog Krsta I Vaspita~ice Nagorkiwe Vile To Li Zadoji{e Crveno Kopile

Grkim Mlekom Suzom Sina Razmetnoga Na Vratima Raja Bez Crkve I Boga Gde Je Ovde Levo Upitati Ko Sme

Mladog Jakobinca Iz [ezdeset Osme To Op{tinsko Dete Nadu Siroti{ta Danas Kada Sre}om Niko Je I Ni{ta

175 U @IVOTU AMA U R\AVU

O mitrovu dne po~et trunut U izobiqu Na sramotu Liznuti rane u san sunut U mlaku smrt U dobrotu

U bajti zimi trnut trunut Ko {to se raslo u `ivotu Bez nas }e lepqiv vetar quqnut Mladice u starom plotu

Da ima po ~em ki{a bqunut Da se zamlade rane skotu I crna poqa lanom planu

Zbaciti ~ini Na sugreb pqunut U r|avome u `ivotu Bez soli o |ur|evdanu

176 IZ DOLINE PLA^A

Dve ale ili dva ki~mom srasla gmaza U dolini suza besne i kidi{u Jedna na drugu I ta strast nakaza Kuca srcem sveta Tim plu}ima di{u

Mladi bog bik i uza w ve~na pasifaja Sva u tu|oj peni dok {koqku name{ta Da je bik owu{i pa naliv se sjaja Rikne i sav o~aj sabije u kle{ta

Ma bio jelenak {korpion magare Da zakuje `enku tobolac uzdi{e I dolinom sluzi peni se do zore

More o mramorje I pahne iz bare Na seme `ivota I bik mo}no di{e Dok paro`ak brda mirno cepa more

177 OGLEDAO SAM SE NA MESE^INI

Nadnesoh danas nad bunar glavu U koji nekad hvatah zvezde Na|oh duboku lokvu plavu Dnom joj krvavi barjaci jezde

A kraj izvora ispod smr~e Vilin me kowic ve} nadgleda Psalam mi crni popac sri~e I urokqivo u me gleda

U suton kada baca ~ini Po pau~ini na paprati Po kolevci u mahovini

Da se od ~iste sre}e zlati Moj trup bez glave na mese~ini [to krvava se u lokvi klati

178 NA PRVOJ KI[I

Uglavnom `ivim `ivot tu|i Ohol ko i svi zlatousti I malo kome ka`em u|i U moju crkvu pod krov pusti

Da opela ko o~ena{e Skupa ~atimo u nedobu Dok farisejske re~i na{e Trunu u stihu ko u grobu

A kad zacvile tvrde streje I leden vetar zafiju~e Bivamo boqi bla`i ti{i

I svi u rodu kada veje Iz pe}ina iza{li ju~e Kisnemo jo{ Na prvoj ki{i

179 SA @UTOM ZVEZDOM NA RUKAVU

Sa `utom zvezdom na rukavu Ja hodim svetom pridvorica Preplivah drinu gazim savu Tu najzad postah kukavica

U tu|a gnezda snosim jaja Dok velika{i carstvo drobe Pripitomqena peva raja Zapevaj onda i ti robe

Zakukaj kao kukavica Prevrni kano lastavica Daleka grobqa i ogwi{ta

Grak}e li gavran na{a tica I `e`e li nas nesanica Tamo i amo Bez igde i{ta

180 EPITAF ZA M. S.

Zatuko{e ga kamewem Zemqaci bra}a ro|ena Kamewe osta znamewem Da je sloboda ro|ena

Zatuko{e ga kocima Licem na bele poklade Do|u ubice s ocima Za pomen da mu pokade

Onaj koji mu sastavi Perom na tro{noj hartiji Epitaf ovaj sumoran

Na sli~noj sramnoj zastavi Uma~e crnoj bratiji Od zavi~aja umoran

181 JOVAN DU^I]. EPITAF

Spoqa gord i dalek Iznutra pun sa~me Vrati}e se navek Mra~an u duma~e

I pod kamen le}i Sa nakotom no}i Neka gmi`u ve}i I pod suncem mo}ni

Je li ko gvelf tu`an Od slobode ku`an Taj knez da ga pamte

Ili je taj su`aw Od sramote skru`an U tercet ko dante

182 BUDI MENE MIRAN

Onaj grob u `itu gdje le`i djed rade Ko u svojoj ku}i na seoskom grobqu ^ekao je hudo bo`ije ~eqade Da ga upokoji kada mu pozobqu

Crni kowanici i vrani gavrani Svu od mjese~ine zobnicu vedrine Crn zavoj smijeha i bo`ur na rani Nosimo vo vjeki svi mi preko drine

Budi mene miran Snago Podani{tva Zgranuo si one no}i nevesele Isprane {afrane i je~am u klasu

– Ako sam to {to sam Zrno Stida Ni{ta Neka nam se grobqa u nebesa sele Jutro plavog sqeza o beton se sasu

183 UVELAK

Prhnula je niz poqanu maka I s mesecom za oblak zamakla Otuda je pala smrtimice S polomqenim krilom prepelice [to u kqunu to i na usnama Kapqa krvi od `ivota s nama Iznad humke to~e `alopojke Rastavqene zvezde od devojke Prosinula u modrini vreska Kroz koviqe Ti~ica Nebeska A na vresak pale lastavice Za nevestom cvile zaovice U prsten se mese~ina stegla Jest danica krvava i`qegla

184 SONET-KRSTONOSAC

185 POTOP

Izme|u dve zveri {}u}ureno jare Spoqa i iznutra lavre napu{tene Preorana grobqa Rezak tamjan `are Sa nojeve barke i sad cvili {tene

I potop jo{ traje Ustave nebeske Provalile su se i crni da`d lije Ovaj iz `ivota i onaj sa freske Ptice i gmizavci Hude familije

^ekamo zar vetar da uzbije vodu I kao znak bo`ji da ograne duga Granom maslinovom da od{krine vrata

Siwa kukavica na crkvenom brodu Pa da uzletimo put nebeskog kruga S visokih de~ana ko sa ararata

186 POMRA^EWE

Zagasili su sunce Smaknuli mjese~inu I survali vrhunce U crnu pomr~inu

Da im se tu izle`e No} du`a od vijeka Na razboji{tu le`e Bez jeka i leleka

Zakrvavqena lica Tri vjere Jezik isti Naopako su ~uli

Nesretna porodica Sunce i mjesec ^isti U krvcu ogreznuli

187 OTKRIVEWE

^etiri jaha~a iz bosanske tmu{e Iz kamenog doba iz krvavog speva Zatiru i pr`e i pred sobom ru{e Sve {to uzgor stoji Samo slepac peva

Kowanike crne i ~alme bijele Mrke kaurine i gavrane vrane Vuke i hajduke tankovrhe jele Koce i konopce svilene gajtane

Iza crnog sunca jedan dimwak viri I jo{ ~eka rodu Na svetskom buwi{tu Kokoti-marsovci qubi~astih mrena

Kolutaju okom i isprave i{tu Od dvaput zaklanog Tra`e da se smiri Iz zemqe provrela krv nenamirena

188 WEGO[U U VENECIJI

Od kosova poqa do vo`dovca Sakraj knina do na vrata stoca Od malena doca do sokoca Gdje su nekad pu{ili sa koca

Zvijezda se do zvijezde zlati Krvav u{tap kao bo`ur niknu Crni br~e |e }e{ okapati U mostaru ili u travniku

Pjane glave razvile barjake Pleme na{e u lokandi pati Tu omrkni onamo osvani

Quqa majka uro{e nejake Me| wima }e{ mene poznavati Po sonetu po mojoj apsani

189 SVLAK

Pohar~i{e nam zdravqe Spiska{e otaxbinu I sada pute mravqe Bogu Ocu i Sinu

I Puku {to gaveqa Uz klance jadikovce Ozna~i Svetlost Veqa Ko putokaz za ovce

U gori i u vodi U rupi crnoj nuli Onaj Koji Nas Vodi

Pod zvezdu padalicu Svla~iti ko{uqicu Zna da smo obiknuli

190 VRATA SPASA

Maj~ice Na{a Carice Nebesa Nerukotvorena I Neiskazana Vidi{ Li Ova Naduta Telesa Sred Mrkodola I Karakazana

Opogawena Prla I To~ila U Mo~ilima Me|u Liticama Te Sviwe [to Su Jele Qudetine I Qude Koji Sada Jedu Sviwe

Neiskazana Nerukotvorena Maj~ice Sveta [ira Od Nebesa Podr`i Vrata Spasa Otvorena

@ivot Je Greh Kazna Karma Mesa Kad Riba Pahne I Slatkast Okus Ima Po Na{ima I Po Wihovima

191 DANAK

Pokusao je ~anak Predawa i nebesa Ko struwen na uranak Od nesre}e se stresa

Onome koji kro~i Me| nekupane mrce Pobelele su o~i I zavratalo srce

I tanak mu je sanak Kada te nema Gde si Ko podivqale kroti

O~e Na{ Koji Jesi Svaki dan nam je danak U krvi i koroti

192 IZVJE[TAJ VLADIKE ZAHUMSKO-HERCEGOVA^KOG

Sveti \ur|e `ito sije Makavije kosi Gospojina u snop ve`e Ilija prinosi Gdje su qudi ako sveci po wivama rade ^im poginu posvete se u nebo posade

Srbi su Ti ko krompiri Pod zemqom su boqi Ni~u gdje ih zatrpaju sve po Tvojoj voqi O Mitrovu {to pod zemqu Dimitrije slo`i Vaskrsije vaskrsava a Bo`i} obo`i

Grobqa su Ti ponijela S humki svjetlost vije Na rukama udovice posmr~e se smije Iz kolijevke na zamjerke Tvoj rukosad ni~e

Za `dralima odletjelim `dralovi}i kri~e Nevesiwe neven sije Ti koprivu sadi U grobove jedinaka Ku}o Siro~adi

193 ^OVEK PEVA POSLE RATA

Ni prosaca da se s bakalima grle U slivnik `ivota stid i blud se sli{e Ni doma ni groba Moje neumrle Razduvali vetri i saprale ki{e

Povesma {umore i za oblak hrle Niti mese~ine `uto klupko svi{e Tkaju nam kolevke od `e`ene svile Pustiwske oluje i usahle ki{e

Tkaj i quqaj Preqo od snegova ti{e U Boga siro~ad Bile i Nebile Ro|eni u grehu prisojkiwe vile

I an|eli ruke do lakata skri{e Ni strva ni java zar mi nema vi{e Razduvali vetri i saprale ki{e

194 KRAJ NAMETNE GROMILE

Gdje nam je bila ku}a za no} je nikla {uma Ne {uma nego crkva zvjezdano kube neba Od najvi{e planine do agarjanskog druma Od svatovskoga grobqa do peksinova greba Niz klance i jaruge niz ponore i dra~e Gdje crnorizac gavran jo{ poje i kad ga~e U toj prostranoj porti humke su golubwa~e Sjajkaju u zreniku ~im se nebesa smra~e U vilovome dolu prislu`ivo sam i ja Na kruni od kitine srebri se krst od iwa Ne reci vjetar pu{e to huji liturgija Borova kalu|era i jela monahiwa Kraj nametne gomile ~itaj kad ozgo sine le`i gre{ni dijak ra{ovi} od starine

195

NEDREMANO OKO

TRIPTIH

I

NEDREMANO OKO

Jo{ sunce greje po navici {tedro I zrikavac se s ne~ujem rimuje To ditirambi slave nebo vedro I kad nas onaj ozgo ne miluje

Zadremalo je Nedremano Oko Ne ogleda se delo u svom tvorcu U }uku }e se odmoriti soko A sin se ne}e poznati u ocu

Ho}e li deca koja tebi kro~e Dok budan spava{ ugledati s bolom Zato {to si nas ostavio O~e U tvojoj zeni svoj lik s oreolom

A kada glave digosmo visoko U crkvi nam se pogasi{e sve}e Je li trepnulo Nedremano Oko Postidelo se Oko Svevide}e

201 ORFEJ I EURIDIKA

Kada si ovuda prolazio Sve se za tobom okretalo Da te vide Ribe su okrilatile Reke se zaustavqale Grane se povijale I ~inile ti lada Ti si na{ Pevale lastavice Pogledom si sneg otapao Zveri krotio Sa suncem ~avrqao Re~i su pquskale U okeanu smisla Koji si svirkom stene name{tao Koji si pesmom planine pomerao Za{to si umuknuo Zato {to te u dowoj U ku}i neobi~noj Iz smrti dozivam Moj zavi~aju Moja Euridiko

202 NA KARAKAJU

Ti koji hodi{ Srpskom stani na Karakaju U perivoju mitskom razmirja dugo traju Nepogrebeni ~aju i huje du{e trskom Da odu vodom drinskom Letinom zagrqaju

Ako me ukopaju na ovoj me|i kliskoj Gde zadu{nice traju ne reci rabu bliskom Nesmireniku drskom kakav to obol daju Mrtvi u crnom kraju Ti koji hodi{ Srpskom

203 PESMA ]UKA

Popanule zvezde sa nebesa Trep}u `i{ke sa crnih ku}i{ta Zalud srebro o dimwake stresa{ Mlad mese~e Ne ostade ni{ta

Osim ovog mucavog kukavca U gradini na samrtnom logu Sa javora otkucava tvarca Morzeovo pismo gluvom bogu:

[to za vek zver ne pokla qeqena Za jednu je nojcu poko{eno I zapevku ne~ujem zalilo

Procveta}e tre{wa spepeqena Kad zasija {to je uga{eno Padalice upali kandilo

204 BUDNICA I USPAVANKA

I onda se u vazduhu skameni Smr}u vaskrsni na{ svet skameweni Zaqubqeni su ve} zakrvavqeni A nevini su prvi ubijeni

Nek zalede se u lednik smamqeni Glasnici crni snegom posti|eni U belu ne`nost crn im vrat okreni Nek zaspu kao sko{eni neveni

A nevene nam re~ju otkameni Ustajte dobri gorki zaneseni Na pravdi boga tu`ni umoreni

Da legnu u krv malaksalu sneni Gavrani crni u beli~astoj peni Uspavajte se gde ste zate~eni

205 BELI VUK:

Kada smo mi na wemu ovo je \okin Toraw Ako ga oni uzmu zva}e se Mala ]aba [to wima je kalauz to nama je zavoraw I ko ga ima – ima Sve drugo ti je xaba Odavno od Poloma izgone gorsko zvere Iz @upe uz Surdupe pa uz \avoqe Vratlo Ne staje \oko dok se pod nebo ne uzvere I ozgo ne overi ko mu je seme zatro S one wihove strane mlad mesec kad zagrli Danicu-Siroticu u nekr{teno ve~e Alah-il-ilalah na Malu ]abu hrli Azija arlau~e a potku}nice je~e Sokole suri orle na nebu {to {estari{ Tvoj orli} se izlego ispod Orlova Kuka Da ~uva Vrata Neba Zar Mladac da ostari I kao sovuqaga iz tmine da nas bruka Brda su jo{ hodila srebrene tekle suze Kada se Ko{utica s Qeqenom ovde srela I sad u omaglici kad Nebo Zemqu uzme \okin se Toraw nagne do Osnovnoga Vrela Svu no} je crna mati vunu belila prela Sad Zorilo se kupa u mladom rujnom vincu Pio si sa Studenca sad pij sa Onog Vrela Nije ni tebi lako dole u Koko{iwcu

206 TUGA

Ko nekad na proplanku U hramu smo se sreli S ramena lepet krila Vi{e me ne veseli

Za ovu ~a{u vina Zaludu su Ti klali Agneca sa visina Jer ostali smo mali

Ko onda u kafani Za sto smo skupa seli Samo hleb so i suze Odvojeno smo jeli

Za vine i nevine Svaki zalogaj grkne U Bo`joj ba{ti sine A u meni se smrkne

Ov~ico izgubqena Neprosejana mrvo Tu`an sam kao pingvin Usamqen kao drvo

Maj~ica ispod snega U neznawu me rodi

207 Gasan i sit ve} svega Radosno grobu hodim

Hajdemo u lo`nicu Sestro ne~ija k}eri Razgori uga{eno Mada me ne veseli

208 POKLADE

Ti ima{ noge ruke ona razroke sise Ovi }e nero|ene s mrtvima da okade Prevrni ko{uqicu U {etwi odlepi se Opela }emo o~as obrnut u poklade

Od praznih quski gore u gradu olalije U `umancu je sunce Jaje je bo`ji piqak Prohodali su Srbi Kuqaju na kapije Dr`e se za mi{ice da ne bi za patrqak

Pi{taqke ~egrtaqke rogovi i zvon~i}i Raspeti s ki{obrana crni {i{mi{i vise Idi ne~ista silo Tre}i ti poju petli

Vesele mlade humke preko reke }e si}i Lutkicu da zapale I ve{ticu na metli Sevaj dok ima{ noge a ti razroke sise

209 NEVESIWSKI IKONOSTAS

Kad vi{wa svetlost muwe nevidime U jednookom bjecnuv aparatu Na crnu traku upisa nam ime Kad s ~ituqe se osmehnuh u ratu

Kad se u lednu ko{uqu obukoh Kada za~e{qan primih celov smrti Kad je jedinke jedinak povuko Ozgo sam ~uo Do|i mili i ti

U plavi~astoj ko{uqici snega Da netrule`an drugi put se rodi{ Kada stadosmo s desne strane wega

Koji }e do}i po gori po vodi Zasjah u crkvi nevesiwskog rata Iz vojni~koga fotoaparata

210 I HOMER ZADREMA

Kad Grke pretvori u sviwe ^arobnica je Kirka Srbina Obrnula u vuka

O tome Homer ne zbori I on ponekad zadrema

^ovekoliki vuk Na{ predak Planinama se smuca

^im se zarati A ratuje se stalno K wemu odbegnu o~evi U {umi s Belim Vukom Vu~ije kolo vode

Na Zelengori O~i u o~i Sa jednim sam se sreo Krivac u Samcu ^as ~ovek a ~as vuk Kanda me prepoznao

Detetom Da sam ga tada dozvao Za mnom bi krotak krenuo

211 Ma bejah onemeo Glas mi se oduzeo

Nepodno{qivo Do razumevawa bolno Ko kad je umirao Sa stola I sa zida S ikone Pogleduje me nemo

Vaqda se razumemo Da je pas ~ovek Ostao bi vuk

Posle svake nesre}e A nesre}e su stalne Belac pred vratima osvane @mirka snu`denim okom @alobno ma{e repom

Stare je ^arobnica Grke Povratila u qude Koga heksametar ispusti Po desetercu se smuca

212 BALADA O TRAMVAJU

Dremuckaju u mitskom tramvaju U nesre}i razdragani slavski Quqaju se u nemom avaju Pogorelci dugo ijekavski Koje Vi{wi u Vavilon usu Ti se i sad ra|aju na pawu Mesto svoje nose glavu rusu Obretenu na usekovawu Zakovani u pokretnoj ku}i U tramvaju ko u karantinu Niko ne}e iza}i ni u}i Samo Jona u predawe minu Da ne bude kad jesmo da nismo Usred Kule epski apostrofi Riko{etom pome{a{e pismo U pravilnoj u krvavoj strofi U tramvaju ko u lazaretu Svak je za se ro|a~e gubavi Cvili Hristos sam u Nazaretu Popquva ga wegov rod ubavi Iz tunela u nebeske dveri Ranama kad overi{e vizu Sa qudima span|a{e se zveri Utom tramvaj sti`e u remizu

213 ^RTE I REZE

Iz Kr{tene u Belu zar vra}aju se Srbi Kud idu hrast za hrastom i belonoge breze Tetovirana lipa {ta ~te sestrici vrbi Az buki vjedi veka Ni`em ~rte i reze

Ne bruji bekavica niz slovensko uli{te Ve} rugaju se mu`u u romejskoj ode`di [to s hramom na rukama od Vladi~ice i{te U moru agarenskom bar inok da ne dre`di

Za trpezom od vra`de u razbratni~kom kolu Gde satera nas Varvar {to Nebo kontroli{e To smejem se kad ridam to radujem se bolu

Al slovo lukavago ne umem da potpi{em Ve} ~rte u krst sla`e ova slomqena ruka A krst se sam zatvara u {apu belog vuka

214 DOZIVAWE OCA

Iza|i iz pe}ine u kojoj grok}u sviwe Bez senke i bez du{e umakni ~arobnici Vla{i}i siro~i}i be`e iz neba siweg U o~ima su tvojim u toplijoj grobnici

Sad vid i sluh izo{tri Zovu te nero|eni I pre i posle Hrista }elava sova hu~e Onom ko razaznaje da si nam rod ro|eni U crkvi poju O~e a odjekuje Vu~e

Ti baca{ senku zveri sa obli~ja ~oveka Kroza te liju zrake prati te suri ~opor Okota tvoga okot jo{ krvav i slep ~ekam

Kad me kroz zev provu~e{ jezika zapoj opor Uvek kad viju vuci srce mi ja~e tu~e Po`uri da se rodim prao~e beli vu~e

215 TAJNA VE^ERA

An|elima su podrezali krila A Arhan|ela strpali u `icu A jo{ se sve}a nije ugasila Ni prvo slovo spalo na i`icu

Posustali su timorni pejza`i I usahnulo vrelo u Ostrogu Kad la`na zvezda u nebeskoj ka`i Prokaza jagwe iza le|a Bogu

U prokazawu krivokleci pi{u Da }e jo{ jednog za sve da razapnu I sve za jednog A kad se upi{u Do Jude neka sebi om~u zapnu

Jer od pono}i Beli Vuk nas dvori I ne da da nas ~a{e mimoi|u Vij vuka nije molitva na Gori Ne ~eka svece s ikone da si|u

Ni an|elima da uzrastu krila Ni Aran|ela da povadi ma~a Nad vekom mu se senka izdu`ila I odvojena od tela kora~a

216 NE GLEDAM KROZ PROZOR

Ti ka`e{ suncu I ono iza|e Koji si bio sve u duboku tamu povio I u oblake obukao Koji si bio muwom ruke napunio Sad si se nad ru{evinama raspevao Od daha tvoga nebo se razbistrilo Od razvigora sve prolistalo Ali ja vi{e ne gledam kroz prozor U gradovima razvaqenim U hramovima poru{enim Cvrku}e sramota Dole u vrtu ~ujem Za no} Tre{wa se okitila To nije tre{wa To je Lenka Nakin|urena Nevesta Nesu|ena Nisam cupkao kum~e U zimu ne cvetam Ne vilenim Nisam Maniti Lazo Ja sam Ofelija Stanujem u Manastiru

217

II

TROPAR U DVA GLASA

Tija majko nad uzglavqem [ira Od Nebesa U o~ima otvorenim dok spavam ko dete Ko kroz prozor videla si vedrinom udesa Smrt na krstu san u grobu tu`ne tridesete

Mati moja sirotice iz Vilova dola Kada si me otkopala iz snega ko dete Ugleda li Neovda{wa kroz koprenu bola Na jagwetu pla{tanicu one tridesete

Majko svima Bogomajko Carice Nebesa Ru{na suzo u purpuru unapred se seti Venca octa kopqa ~avli jemstva za ~udesa Za koga }u vaskrsnuti mo}nih tridesetih

Mati humko iz Humnine udata za starca Posve}ujem i kad hulim ~im se snega setim S an|elima tebi poje pra{~ica i tvarca O Hristovim ko o svojim ~istim tridesetim

221 DRUGI DOLAZAK

Sve zveri {to su s tobom u {umi kojom hodi{ Unazad do po~ela solila i pojila Neme i za~arane na tragu koji vodi Gde nas je po predawu vu~ica zadojila

Drugi dolazak slute I qiqani u dolu Raduju}i se cvatu da re~i ne ostare U pesmi nad pesmama U ponovqenom bolu Ne znasmo {to su znali i jare i magare

Jo{ uglas dozivamo onog {to do{ao je Po tihoj obi~nosti nismo ga prepoznali Kad gosta i neznanca upitali smo ko je

Onaj sam koji jesam U neznawu ste znali Ra~vasti {tap {areni prolista mu u ruci Lipovom krstu krotki pristupali su vuci

222 KENOTAF

^ovek se vra}a ku}i u domovinu re~i A re~ unazad hodi u postojbinu bola U ku}i koje nema po svu no} neko je~i Miri{u bor i javor i rastopqena smola Ne mogu tamo u}i vazda me neko spre~i A za ruku me vodi onoj koja se zbola Tvoj grob sam koga nema{ {to {obo}e i zve~i I suvi bor i javor i zale|ena smola Stalno se vra}am ku}i po `eravicu re~i A ugqen sam u vodi nad ni~im tuja tmola Kako }u tamo u}i kad ostanem bez re~i Zna ona {to me vodi A ve} me nema pola

223

III

^UO SAM PESMU SIRENA

Za jarbol ne bejah vezan

U u{i ne stavqah vosak Zvonku kad zapo~nu pesmu [izela i Smirela

Dvosmrtni drugari moji U podrume odo{e dowe A ja gde buja Radioaktivna trava Ozra~eno gde cveta Cve}e i drve}e

Za zemqu privezano Usamqeno Kada ve} nema kamo U moje oko se sklawalo U Nedremano

Premda zanesen Ubila~ku ^uo sam pesmu Sirena Najavile su dolazak Bombi i prole}a

Ve} ptice me se ne boje

227 Ako ra{irim ruke Na me Na krstoliko drvo sle}u

Srbijo [arena Barko U nebu agarjanskom 78 no}i i 78 dana Pospani Gospod Mikrofilmovana Dela svoja U moje o~i sklawa

Vidim sa nevidqivim Sve samqi Srbqi vode rat Znam ko }e na Kuli Na Neboj{inoj Kada se sve prevrne Zvijezde povatati

Ali Ko je izbrisao Ararat

Romori Filip Vi{win Za jarbol prikovat

228 TU@BALICA

Kud si po{o nagrajilo u nedoba na poklade U sun~eve obrvice nalbantini kad se klade Za nebesku potkovicu prikova{e sun~evi}a Sjaju suze kroz rupice iz ~avala iz vla{i}a Da Zorilo i No}ilo i troglavi gle Bala~ko Ve~eraju pomr~inu Srbijice crna ta~ko Na kraj sveta krajem veka nekr{tene jede{ dane A deca ti razapeta izme| crkve i kafane Grebenaju mrku vunu Ni na jednom glave ne bi Tek marsovci kukuri~u U~inili to ste sebi Na kraj sveta krajem veka sija ova crna rupa Gde Milo{a razapiwu i Barabu s Hristom skupa Na Neboj{i Jak{i}evoj slepom suncu briju ve|e Zabaso si nagrajilo u neslano mesoje|e

229 MOLITVA

Nagleda{e se o~i Buke i besa veka Ko radost ovu to~i Da ponizi ~oveka Dosta je svakom danu I no}i zla svojega A sad ko so na ranu Veselost ni zbog ~ega Ugasi Bo`e svice Iskqu~i Tvor~e cvr~ke Uti{aj lastavice I }uka uvrh smr~e Briz sunca ohologa Prereza}e mi sobu Za raba sustaloga U okre~enom grobu Zako~i Svemogu}i [to }urli~e i vrvi A s ti{inom }e u}i Blagosloveni crvi Da uzvise ~oveka I razbrbqanu javu Od sveta i od veka Okrenuo sam glavu

230 RAZROKO

Ako na po~etku tvorilo je Slovo Zemqu nebo more nebeska videla I nas da trep}emo otkuda sve ovo Pred ~im se sva~ija gordost postidela

Jo{ nepro~itani jarki rukopisu Sve dra`i i skupqi kako se ponavqa{: Traje pripev sunca sa`et u opisu I kada se sunce u spevu ne javqa{

Ako su a jesu qudi o~i Boga Jo{ nepotro{ene kadence i rime Mo`e{ li nas Suzo spasti od ovoga ^emu rukopisac jo{ ne na|e ime

A ako si Slovo tvorilo i ovo Suznu }e molitvu sricati razroko Gore i kad spava Nedremano Oko A dole dvojni~ko oko pesnikovo

231 KWIGA O JOVU

Ti koji se zemqu o ni{ta obesio Ima{ li va`nijeg posla Nego da mene pohodi{

[ta je ~ovek Da ti je toliko va`an

Svezuj Vla{i}e I razvezuj konopce Oriona Pe~atom svojim zvezde pe~ati I nad prazninom sever razastri Bujici jarak proseci I grmqavini stazu

Kada }e{ skinuti pogled sa mene I svoj prut od mene odvratiti

[ta sam ja da sam ti toliko va`an Da me svakoga dana pohodi{ Nadzorni~e qudi

Ti si ki{i otac Ti si roditeq rosi Ako ~ovek umre reci Ho}e li opet `iveti

232 Za{to zli u `ivotu ostaju Jesi li i wih sazdao

Zbr~kao si me Oko mene si ogradu podigao U sinove mi udara{

Oko koje me sada gleda Vi{e me ne}e videti Go sam iza{ao na vrata utrobe Go }u oti}i

Tavna senka pala mi po kapcima Ne da{ mi da do|em do daha

Ako ne ti Ko onda

233 DARINKIN RUBAC

Na @rtvenome Poqu Niko do jedna `ena Rano je osedila Sre}u je izgubila

[to su ti dva kondira Oba zlatna i prazna Gde ti je svilen rubac Koprena i azdija

Koje sam po razboju Maramom utirala Suv pe~at jednog lika Na woj je ostajao

Bor mi se osu{io Milan zaboravio Koprenom i azdijom Gizda se poezija

Suv ti je bor kandilo Sa rupca sja ikona Sestro ve~na nevesto Vidi{ da si u crkvi

234 ^ELE RA[OVI]A

U Fundini svitnu na Medunu mr~e Vek bez tebe minu srdit srpski br~e Razvojvodo ku}o izabrana glavo Ovo poskitano pleme gologlavo [to kraj tvoga groba i tro{ne crkvice Pali zadu{nicu zovu – posrbice Ti koji se nikom ne uklawa s puta Kad bi po~em danas qutno Arnauta Pa sam ugazio usred Podgorice Tebi bi dukqani nove poturice S le|a na ple}ima prozor otvorili I kroza w naizvrat sa suncem zborili Pa kuku i lele Lale i Drekale Zalelekali bi kad te s kowa svale Nastrek Mark Miqani da ti ovo ve~e Na tu gordu bistu ne ustaknu ke~e @agore iz trmki pod lipom sred pi}a Du{e neumrle ~ele Ra{ovi}a U Medunu svitnu na Fundini mr~e Vek sa tobom minu srdit srpski br~e

235 PISMO GROBOLOMCU

Kad si zaigrao u krvavom kolu Naj~e{}e si puco u mrtvog Nikolu Za wim si dotuko ve} rawenog Slavka Pojte i utrojte zemqica im laka Kucno si dvatriput i kuma i kum~e Onaj si {to `ivne kad se bli`wi mu~e Svi {to su ti ikad dobro u~inili ^inili su sebi a tebe mu~ili Ruka {to je tukla svezanog Mom~ila Zar bi prepisala da se uko~ila [ta odabranima po humkama ~epa{ Sre}an kad ~ijega groba se do~epa{ Overi taj prepis o{iroki O~e Ko streqane streqa ~ije je siro~e

236 GLE SRBI

Bombe su Kad ve} varvari nisu Ipak neko re{ewe

Uzmimo recimo srbe I ostale indijance

To su neki balkanski rusi A mo`da i obrnuti kinezi Tribali [ta li

Mno`e se deqewem

Vodi ih nevidqiv poglavica Crnorizac Koga su turci spalili

Plamenom tih kostiju Oni se daqinski griju

U hramove Wegovim likom pe~a}ene Ko krotke ov~ice ^im se Taj vu~ji nakot sabere U kr~mi prekoputa se oduzme

237 @ive od pri~e

Da bo`ur iz krvi ni~e Iz bola davorije

Kad u snu Biblijsku svodnicu sretnu Oni joj reknu Idi ti tvojim Ja }u svojim putem

Zmija im ku}u ~uva

Treba pobiti baraberiju U tom krstu balkana Ina~e }e hri{}ani agrarnog tipa Opet razgubati planetu

Bombe su Kad ve} varvari nisu Ipak neko re{ewe

238 SUZNA MOLITVA

Izbliza smo se gledali vuk i ja Dva tu`na su`wa dva ro|aka retka A ne znadosmo ko u kom robija Ni {ta od ~ega razdvaja re{etka U zbegu koji jo{ zovu Srbija Tu gde se zgara vatra sa Vra~ara I sri~e tvrda azbuka vu~ija Ako si onaj od koga sve po~e Na ~ije o~i na{a tuga sija I stid i jarost utrojenog pretka Senko u temeq `iva uzidana Nerazlu~ena s nama od po~etka Suzna molitvo Oca Svoga O~e Izvedi krotki ~opor iz zindana Da pod lipama liturgija po~ne

239 @ITEJSKOJE MORE

Od neba do mora `itejskoje more Od mora `ivota morno pristani{te Primi ru{nu du{u dole ili gore Ovoga {to drugo ni{ta ti ne i{te Do o~i da sklopi i grbu razve`e U modrilu {to se s nebesima spaja Za dolinu pla~a {ta usop{eg ve`e Dve tri reske suze vedroga o~aja

240 TROPAR LETA

Nebo sunce more bore cvete nara [to provirujete u moje osoje I melemna smolo koju kapa jara Na astmati~ara da korotan poje Ovejanu pravdu da postoji `ara I starinske rime da tugu utroje Pre nego sve bude pepeo i para Dok nas ne osvoje kojih se svi boje Nedremano Oko gr~koga oltara Kroz vas projavquje posti|ewe svoje Suzama {i{arki krvqu zrela nara Ridaj tropar leto Dok suze postoje

241 ISTO^NI PETAK

Leto u jesen Zlatni presek sklada Za suncem mesec za osekom plima Tka stari razboj Vezani stih vlada Razborito{}u Ako je jo{ ima

Distih i katren u sekstini smisla Razlomi{e se u cezuri marta Premda ni zimi ne miruju ~isla Sneg opet ~ita kajdanku Mocarta

Zadat je ritam Glavu gore dane U Oku }e se oglednuti o~i Ne ~ekav da nam sa zapada svane Isto~ni petak Milosti ukro~i

U ru{evinu gde iz porte sija U zuju p~ele sunce bele rade I kalu|erski mila melodija Spasi nas Spase i pomiluj Sklade

242 NA KALEMEGDANU

Uzmi veverice iz ruke ubice Wu{kom ~istunice pri~esnu naforu Osmejak kojim si umila mi lice Jo{ sja iz dva okca u vrhu na boru Reci da smo tvoji sunce svima isto Taoci `ivota suma{et{i slepi Zato nam i {aqe{ ne{to tako ~isto Da oklevetane ute{i okrepi Majko sirotiwe Sunce Ogrejano I niwe i prisno ro|eno u slami Ti si veverica u milosnom danu Za one {to `awu i neposejano Da ne budem sam i kad se usamim Grejalo si me Na Kalemegdanu

243 DELO TVOJIH RUKU

Ako si nas sazdo po svom podobiju Za utehu sebi u lednoj visini Da tvoj lik u nama slovesno odliju Zrake u istini i u pomr~ini Da se svetli{ Svetli u na{oj kon~ini I da nam omili{ dvostruku robiju U drugom dolasku iz svog Sina sini Pa ako nas ovi pred tobom pobiju Nevinih ni vinih nemoj se odre}i Jedni u drugima dok se ogledamo Bez nas si usamqen ti{inom }e re}i Nebo neprozirno {iroko i tamno Delo tvojih ruku {ta je Svevide}i Ako ga ne gleda Oko Nedremano

244 NE TIKAJ U ME

SPEV

Vreme je potrlo sve, i delo i majstora samog; Za veli~inom svojom rasturen tu`i kamen.

Jovan Sterija Popovi}

247 OTKO SAM POCRNIO

Kako jau~e vetar kroz posrnule ba{te O nakupcima sre}e iz {ume Striborove Umuknuo sam Gavran Rizni~ar re~i ta{te ]urli~u {upqe trske i svirale od zove Posrebrili su jele pod{i{ali borove U pqusku {ara ~lovim Daltonista bez ma{te Potopqen u gluvilo ne ~ujem ko me zove I ne hajem za radost oko koje se pa{te Sa zmijama spareni labudi lelemudi Narkoti~ari koje kqukaju zaboravom Pobeli}e mi perje Oglasi}e me ludim Kad sve {to pamtim graknem nad ozra~enom travom Ili su izumrli ~iji sam glasnik bio Ogrezli u nesre}i Otko sam pocrnio

248 U dni slavnago Nemawe

† Va ime otca i sina i svetago duha. Ja `upan Miroslav zidah crkvu svetago Kozme i Damjana u svojih selah u dni velijega `upana slavnago Nemawe.

Blagaj 1194

249 ANDRI]EVA KUPINA

Sve be`e}i od ovda{wih babuna Od radogosta od evet-pisara Omajom me je zaklonila Buna I senkom kula nesretna vladara Ukraj Blagaja Bogu na }enaru Od svakog skrita peva crkva mala Saslu`ivo je drozdi} u {evaru I kupina je onim plamom sjala I zrikavci su ve`bali opelo A kad se Jedno u Trojicu svelo I zavrtelo u roju svetlaca Iz kupine je po~elo da sviti Ja puste crkve ja pustih svetaca Da mi se pusta Boga namoliti

250 O da se zna grob

† V dni kneza velijega Mihojla vmrje `upan Grd trebiwski i v to leto zida jemu brat `upan Radomir s sinimi jegovemi i `ena jemu. Tvara majstor imenom Braja. Bo`e ti daj zdravije.

Police kod Trebiwa 1151–1177

Poleta, Dru`an, Dra`eta ~inu raku nad materiju u dni slavnago kneza Hramka.

^i~evo kod Trebiwa 1177–1200

Va dni pravovernago kraqa Vladislava prestavi se rab bo`i od Grdomila.

Police kod Trebiwa 1241

A se le`i gospoja Beoka, Krstija{inova, k}i Pribisava Kosa~e. A pisa Voka{in.

Vlahoqe kod Kalinovika 14. vek

A se le`i Radowa Ratkovi}. Pogiboh pod gradom, pod Kqu~em za svoga gospodina vojevodu Sandaqa.

Kqu~ kod Gacka 1404–1415

O da se zna grob.

251 AKO PITA[ ZA ME

Davno ti sam lego gde ti{ina veje A bezvremen celac poravnava me|e Gde pono}no sunce nikoga ne greje A rasuti mesec jedva di`e ve|e Ovde gde ne ni~e i kada se seje Preko ~ega senka Tvor~eva ne pre|e U predelu u kom malo ko zna gde je A otkud je do{o se}a se sve ble|e Mramornik i se~ac `alobno narisa Jelena i srnu A zbog mog imena U kamene daske use~e i pisa Bogomna~rtana }irilska pismena Obri{i taj puhor ti{ine i tame Lak{e mi je le`at ako pita{ za me

252 Ko bi to potro

† Ko }e bileg pogubiti, pogubi ga Bog.

Ko bi to potro, da je proklet ocem i sinom i svetim duhom.

A se neka se zna, jere ubi pu{ka Bre{ku Borovi~i}a. A da su klete te ruke koje bi ovo preturile.

A se le`i knez Vla} Bijeli}, u svojoj crkvi u svetom Lazaru. ^love~e, tako da nijesi proklet, ne tikaj u me.

Ne tikaj u me.

253 NE TIKAJ U ME

Ja knez Vla} Bijeli} vlastelin i pro~e Dojahah na Belcu sa Kosova rawen U Svetom Lazaru le`im ispod plo~e Gre{an i trule`an i sa zemqom sravwen ^love~e ako te slovima opto~e U lavri gde greh je ktitorima smawen Zovi kako ho}e{ to {to smr}u po~e Ako ti grob ti~u nijesi sarawen Ne ne tikaj u me orni ~itao~e La`ima gospara iako si stravqen Dva Lazara ako u ropca ukro~e I robac je zarnom svetlo{}u preplavqen Na ba{tini svojoj a tvoj Vladao~e Ja knez Vla} Bijeli} vlastelin i pro~e

254 Na razmirnoj krajini

† A se le`i Vukosav vojevoda Vla}evi}. S mojom drugovah dru`inom. I zagiboh na razmirnoj krajini za moga Gospodina. I doneso{e me dru`ina na svoju plemenitu ba{tinu. I da je proklet tko }e u me taknuti.

U me taknuti.

255 U SAVINOM SLOVU

S razmirne krajine do Svetog Lazara Niz nebesku strmen i pesmu kosovu Silazim ti gospo do smrtnog pazara Gde god sam zagibo padoh na Kosovu Uz Belca ti {aqem urok-poklisara Koji dr`i kqu~e du{e u okovu Naredi kaznacu da ne `ali para [iri staru crkvu ko da kroji{ novu ^uje{ li vozara Ustalog Lazara I Usekovanog na Poqu Kosovu Kako nemo poju ko dva vaskrsara U o~evoj crkvi zapevku kosovu I kako sjajkaju svetlo{}u kvazara Vla} i Vuk Bijeli} u Savinom slovu

256 Sad mrtav

† Si kami Ostojin. I ovo pravi Radoje. O da je prost.

Va ime Bo`je a se [kami] gospoje Stane.

A seji postavi Vitoje na se i na svojeju milu i dragu ku}nicu.

Neka se zna. A se le`i Vuk Batri}evi}. Ogradi Vuk{a oca i dobru mater Jelicu.

A se le`i Qubica Vlatkovica.

Neka se zna kako probi Radosav Vuli}evi} put za du{u materinu.

A se le`i Vukobrat Vla|evi}, Bo`i rab. A se grob mu dela sin mu Radowa. Tugo moja, a tko li }e mene.

Tuj po~iva Radosav Gruba~, sad mrtav.

Sad mrtav.

257 A SIJE KRST RADOJA

Stah Boga mole}i I zla ne misle}i I ubi me Grom Uzmo`ni mu`evi vojvode vlastelo Knezovi kaznaci tep~ije i ini Vi {to ste `iveli kako vam se htelo Koji se gordite ste}kom u Humnini I vi {to imate i du{u i telo [tioci {to ~tete da smo bili fini Koji sad hrlite u poroke smelo Po~ujte {ta tuli Radoje u tmini Stah Boga mole}i I zla ne misle}i I ubi me Grom

258 A vse vidomo

† Smrt ne poiskah navidan od kraqevcva bosanskoga i gospocva srbskoga.

Da je znano svakome ~loveku kako stekoh blago i { wega pogiboh.

Va ime tvoje, pri~iste Trojice, gospodina gosta Milutina bilig, rodom Crni~an. Pogibe ino, nego li milosti bo`ijeji. @itije: A `ih u ~aste bosanske gospode. Primih darove od velike gospode i vlastele i od gr~ke gospode. A vse vidomo.

A vse vidomo.

259 U HUMSKOM MILUTIN

Kada primi dare velike gospode Bosanske i gr~ke s praporcem milosti U Humsko kod Fo~e bezazleni ode I pogibe ino opqa~kan do kosti U skitnici bo`jak i u starcu dete Potuka~ iz Crn~e s pojasom od ko`e Vek za vekom pita ko mu vra`du splete Kad je ni{~i bio tvoj slu`benik Bo`e Pre~ista Trojice tebi je sve znano Kako ste~e blago i { wega pogibe I tu gde omr~e kako je osvano Na ste}ku stoje}ak sa o~ima ribe Siroti Milutin gost gospode veqe Osobeni znaci {tap i jevan|eqe

260 S BO@IJOM POMO[TIJU SAM

V ime oca i sina i svetago duha Se le`i raba bo`ija Polihranija A zovom mirskim gospoja Rada~a @upana Nenca ^ihori}a ku}nica A nevesta `upana Vratka I sluge Dabi`iva i tep~ije Stipka A k}i `upana Miltena Dra`ivojevi}a A kaznacu Sanku sestra A postavi si beleg wen sin Dabi`iv S Bo`ijom pomo{tiju sam Svojmi qudmi V dni gospodina kraqa Tvrtka A obnovi ovaj tu dijak dnes I rod i pomozi bog

261 Vladici mojemu Hristu

† V leto 1454. az rab Hristu bogu gospodin herceg Stefan vazdvigoh hram svetago velikomu~enika Hristova Georgija. Mole jemu da pomolit se o mne gre{nom vladici mojemu Hristu.

262 HERCEG SVETOG SAVE

Az rab Hristu bogu herceg Stefan gre{ni Vazdvigoh hram svetom mu~eniku \or|u Sopot Sopotnice svi izvori pre{ni Drine i planine kroza me da pro|u Sti{ati me ne}e Dome Neute{ni Ko kad crnorisci na molitvu po|u A Gojsav i Radin mrsni i uspe{ni Koleno preklone pred mog putovo|u I kad nisam javno {tio veru istu Sa Svetim nazirah Sunce u dnu tame Tom videlu digoh pokajnicu ~istu Da u dan ro`destva prostrem malo slame I molim se tebi da se moli{ za me Sveti Georgije vladici mom Hristu

263 SUN^EVI]

Grejalo je ju~e Sad iz mraka veje Gde mlad mesec u~e Da sja a ne greje @ivot je ve} buncam Pod ste}kom iz jame Ono malo sunca Izme|u dve tame Ni{ti hudi plamen @i}e u nebi}e I razdraba kamen Ali jo{ ne svi}e Sunce ogrejano S nama zakopano

264 IMAWI]

Na zbornoj gomili ~i bi ovaj kamen ^iji li je sada ~i li ne}e biti Kneza Imawi}a jo{ sam ~itqiv znamen Pre nego se saspem pro~itaj me i ti Nikad nemah mnogo ali mi ne nesta A delih svakome kome se podoba Pa i ti kad ode{ sa ovoga mesta Ako tako nema{ ima}emo oba Belop~eqanine koji pra{i{ re~i Pokamenovane krstate i tvoje Groboslov pravedne od grabe`i le~i I zato ne hajem kada me posvoje Onaj koji ~eka dan {to }e se zbiti Zna ~iji je bio ~iji ne}e biti

265 QIQAN

Qiqane u dolu ~edna silo krina Koji Osewenu zlatnim prahom posu Blagovestio si ~istoj majci sina I s trnovim vencem urasto u kosu Za{to se iz cveta Bogorodi~ina U krstu rascveta po rizama prosu Je li lijer pe~at iz Nagori~ina Za ste}ke da znamo odakle su ko su Iz Davidovice ili iz Nereza Ili Mili~ine svetle Qubostiwe Iskraj Vido{taka gde te Gruba~ sreza A Divac srebrnim jo{ opto~i iwem U kamenoj kwizi krsna stazo krina Za drugi dolazak Marijinog sina

266 NA ODMIRA^I

Jo{ dok je odmira~a meni blaga i meka Kroz kamen sa Prozra~ca na oba sveta gledam Jelena u tesnacu plahoga strelac ~eka A kowaniku s kopqem vitorog jo{ se ne da Kad spazio je strelca podi`e glavu k nebu Paro{ci olista{e prope se da poleti Tad sve zaslepi svetlost u kojoj i sad zebu I kowanik i strelac A ono dete svetli Krstom na boku ste}ka u naru~ju ~oveka Po kri{ka od meseca gole im glave resi Tro{an je qutac kamen ne}e ni on doveka A du{i je razroko ovde i na nebesi Moran na odmira~i nemam {ta ~im da gledam Sem ono svetlo dete {to jelena vam ne da

267 MILORADOVI]I

Od kojih si mio rabro Od Rabrena A gde su ti vojevodo deca `ena U Vidovu Poqu mi je sva rodbina Po nama se grobqe zva{e Vojvodina Pod koji se kamen lego Milorade Pod krst s koga prozire se sve {to rade Digao sam ruku suncu kad je stalo Odbi{e mi desno krilo i stopalo Zato {to u na{em hramu `ito misli @itomisli} zapali{e s uma si{li Niz Vido{ku jo{ oti~u ove o~i U li{aju i ranama dok svedo~im Na Radimqi na ni~ijoj svoj a ~u`di Pomeni me u molitvi sve}u u`dij

268 Po~ten vitez

† A se le`i dobri junak i ~ojek.

Bih `ivome rad a mrtva sahranih.

Kad hteh pobiti [po`iveti] tada i umreh.

Kurjak Vu~i}: To i Bog zna i Bosna i Dubrovnik da su me ubile u Bijelome poqu…

Sije le`i Vuk{a Mitrovi}. Ubi{e me na slu`bi gospodina moga, ma osveti me Rade Pribisali}, kako je vidito dobrom i Gospodinu.

A sije veli Milat Prip~ini}: ^ijem slu`ih, tem pokojen bih.

Legoh u tu|oj zemqi, a bileg mi stoji na ba{tini.

Po~ten vitez ovdi jadan do|e.

269 GLASIN^ANIN

Na Visokom se poboli Na Dubokom mu dan dojde Na kowa su ga poboli Bi ko da ne bi Pa projde Kroz Sredwe Hte da preboli Sve samo grobu da pojde Na svome ni smrt ne boli Spa{en iz ~u`deg ko ode A kad su kowe oboli Mrc je ostao kraj vode Na Visokom se poboli Na Mokrome mu no} dojde Zde le`i u sam{tini A beleg na ba{tini

270 VISOTA

Ja sam se odavno spremao za ovo Bez imena da se u smrti zaklonim Sad kad sam pod krstom ne treba mi slovo U krstu je svako slovo od iskoni Me|u pravednike uzne{e me crvi Tu sad ~ekam sunce i kon~inom `ivim Zemqo svima ista moj mramore sivi Jednom razapeti zar su uvek krivi Ma ko da si Krsto ovo je prilika Ti ako si mrtav du{a ti je `iva Po grobu mi ~epa na megdan zaziva Razjaren {to nemam imena ni lika Zar ne vidi{ da si mrtav za `ivota Glasnu se iz Luke Bezimen Visota

271 KOLENOVI]

Za svoju gospodu Molih se Gospodu A sad gledam sti{an Iz krsta u ni{an Moj je kamen malen Moja raka pli}a Ja nisam od i}a Od kolenovi}a Ju~e je za ju~e A danas za danas Spasioci u~e [ta je boqe za nas Koji brzo u~e Prvi se potur~e

272 Ugarak

† A se le`i Vuka{in Dobra{inovi}. U toj dobi umreh. Svakomu me `ao bi momu.

I mnogo na zemqi bi [ubijeno] a ja ni ot jene i nikor ot moje ne bi mrtav.

Dru`ino, `alite me. Mlad s sega sveta otidoh, a jedan bih u majke. A se pisa Ugarak.

273 NEOMRA@EN ZLU NI DOBRU

A se le`i dobri Bogdan Dobrog Dom{e sin Glaskao se samo obdan No}u bio fin Neomra`en zlu ni dobru U to doba mre Imao je narav bodru Svak ga `ali bre Po`ali me danas i ti Nemoj pe~al krit Dobar hoteh junak biti Prekrati me smrt Pet vekova obno} obdan S mramorka se glaska Bogdan

274 KOLO

Kamo si se uputila Qeposava na qeqenu Pobeguqo iz `enidbe ukletoga barjaktara Kada kolo naopako oko moga groba krenu [mugnula sam prevodniku koji se o du{i stara Po qeqenu u kamenu zagrobna je ki{a lila Kad nas muwe ucrta{e kod @drela na slemeniku Sunce mi je omrznulo a zemqica omilila U Mirkovoj kosi kolam a nemim u Kalnoviku Ako si se umorilo na Gvoznu u gluvom kolu Gde mlad mesec senkom o{tri ma~ u ruci kolovo|i Okreni se Nesu|eno Vilovome pustom dolu I pred ku}u urokqivu nevestici crnoj do|i Da smireni izbledimo uga{eni bosio~e U kamenom kolu smrti klesanom na krovu plo~e

275 A ne umre vse

† A ne umre vse.

276 SVETI VASILIJE

Rodna ku}o crkvo stoletna ko{}elo Pospani kamene s koga koze brste S poqa ili mora okle leti{ p~elo Kada pisne bajam a rozgve se krste U mom rukosadu tijom vodoplavnom Gde oko ~okota ribe se zapletu Pa kao za Onim jato krene za mnom Da nasiti gladne u posnome svetu Sve dokle @drijelo ne usrkne vodu A `e`eno sunce grm i travku spr`i Za nebo zavezan usnuh u Gospodu A jo{ vidim da se cvet na vresku dr`i I poqe i more zeleno i pusto Da jo{ jednom vidim Zbog toga sam usto

277 ZIMOWI]EVA ^ITANKA

Kad je Bog Bogdana onolikog dao S dva mesta ro|ewa i dva metra rasta Metoh Svetog Save jama~no je znao Stara rana u toj japiji da srasta Da Garevu pi{e Samodre`u pamti A tre}e mu zna~e stara grobna slova U kamenom `igu Jer hartija plamti Pa knez te mramore tu vest sa Kosova U svoj grob uzida i nadom utvrdi Nekolika veka nasamo sa Hristom Sad Ra{ko i Vuja ~itko da svak vidi Sa Bogdanom poju i krste se krstom A snishodi Dena mati Vuka{ina I ovaj da po tom ne padne pra{ina

278 IZNAD JAME KRU[KA

Me|u glogiwama jedina sam kru{ka Sa visine gledam kupinu i dra~u Tu pro{iven jezom razvigorac {u{ka Razrezane trepke ko{utica pla~u Drmaju se ~a{ke trs lozicu so~i Uvek iste no}i ja cela pobelim I svetle nad bezdnom stooke mi o~i @e`e mese~ina i tuguje pelim Tu u svakom pupu trule`an plod tiwa Jer mene ne beru hude ruke mu{ke Lak{e bi mi bilo da sam nerotkiwa Da sa moje grane ne padaju kru{ke Tamo gde pada{e glave na dno jame Kada poseja me da svetlim iz tame

279 A se pisa

A se pisa Vrsan Kosari}, su`aw koji se ne raduje.

280 A SE SE^E GRUBA^ KAMI

U {to ste se zagledale pti~ice nebeske Na le|ima tanke srne jelenu na rogu Detelinu sa tri lista lozice i leske Podvezo sam pletenicom sve u slavu Bogu Urezao krst u sunce qiqana u krstu Ma~ i venac kolo kwigu i radosnu vodu Da kon~inom iscequje ~oveka u Hristu Dok se vreme ne navr{i da peva Gospodu Iz Vilovog gluvog kola urokqivu nevu Nesu|enom Zaru~niku mlad mesec odvodi Probio sam put za du{u u kamenom spevu Imawi}u Sun~evi}u Rabrenu vojvodi A se se~e Gruba~ kami a ti re~i reske U to smo se zagledale pti~ice nebeske

281 GRUBA^EVA PESMA

Plazaqkom od O{ani}a

U majdanu o{ani}kom grobni badwak dok usecam Sipaju}i `ivu vodu u rupice i `ilice Da se {ire dok mraz ste`e i dok slu{am kako jeca Rascepqeno srce stene Mo`da }e me pustimice S klinovima polugama bridnih ruku i ramena U krilatoj sedri {kriqcu kre~waku i miqevini Dok pe~atam usev smrtni i usop{eg pokamenam Klinom dletom i ~eki}em u zemaqskoj piqevini Na str`evim oblicama i drvenim plazovima U smuku saonicama ugla~anim lazovima Na Vidovo nebo uznet nevidima ova arka Kud je ste}ak vukla Marta na svog crnog sina Marka Da i gore kamene znamenam Od kamena nikom ni kamena

282 SLOVO U BRANKOVINI

ONA JE ZNALA KO JE

Da ne ma ju ni kog dru gog do De san ku Mak si mo - vi}, Sr bi ne bi bi li ino ko sni. ^i ta vo jed no, ali stra{no stole}e ova je sloven ska lipa svojim sa - mi lo snim {u mom i sa pat ni~ kim gla som te{i la pa s tor~ad isto ri je i ~i ni la im la da. Ni je se li bi - la da odre{i to ka`e ka ko je ro|ena da `i vi za dru- go ga, da je deset pu ta Se stra, pa jed nom @ena. Ta ko je sva ki ne voq nik u we noj po e zi ji mo gao da na|e ute hu, a sva ki stra dal nik bra ni o ca. Ne ima ju}i dru go ga po ro da do pe sa ma, svi ko ji srp ski i slo - ven ski zbo re bi li su joj deca, rod ro|eni. Ona je sla vi la Bo`i je de lo na hiqa de na~i na, po sr ta la i po ne kad gu bi la ve ru, sumwa la, bi va la bo gu mil ski zdvoj na, ali sa mo da bi jo{ du bqe, du{ev ni je za ra - di la qu bav Tvorca. Ko je onako kao Desan ka Mak- si mo vi} vo leo oca, taj ni je bio u za va di s Bo gom: „A ti, znam, u svakoj male noj minu ti / slu{a{ samo {ta {ap}em ja na zemqi dole .“ I ko je onako kao De san ka Mak si mo vi} vo leo svo ju maj ku, taj je mo - gao raz ume ti za{to je „Ne bo zlatan ru bac u blagoj ru ci Bo go ro di ce“. Ka ko su u svo joj pro sto du{no - sti ve li ki jer pra ved ni sti ho vi we ne Po sla ni ce: „Isto smo pred Tobom ja i pauk krsta{ / i na kame - noj plo~i {ar ka“. Ko se kao Desan ka Maksi mo vi} sa svo jim na ro dom vo zio tre}om kla som, ko me su, kao woj, svi u toj kla si bi li bli`wi, i svi jed na - ki „kao na dan Stra{nog su da“, taj ~eka Dru gi do- la zak Hri stov i ve ru je u ne tru le`nost one po - sledwe stvar no sti. Ta kva ve ra i je ste je mac du go - ve~ no sti i `i vo ta i po e zi je ove na{e sto let ne li pe, one sa mo wen ske na iv no sti ko jom je i du go i 285 du bo ko po se do va la svet. Sve ta se kao ne pre su{nog Bo`i jeg ru ko pi sa De san ka Mak si mo vi} ni je mo - gla na~i ta ti. Svet tra je, jer zna~i, re~e Ivan V. La li}, a zna~ewa mu je, iz me|u osta lih, na srp ski jezik prevo di la ova pesn ikiwa . A zato {to zna~i, `i vot je zna~a jan, jer je sim bo li~an – mo gli bi pot pi sa ti i Pa ster nak i De san ka. Na{a De san ka Maksi mo vi} je, po put prvih hri{}a na, ve} u ovom `i vo tu svo je bli`we gle da la oba sja ne onom po - sledwom sve tlo{}u i ta kve ih `i vo pi sa la. Ona se sa svojim Brankov~a n ima prost odu{no obra}ala Bogu kao kak vom Veli kom Nebe skom Kmetu. „Moj veli ki znak krsta je kad pra{taju}i mahnem ru - kom.“ I zai sta, {ta dru go pro`i ma wenu car sku kwi gu Tra`im po mi lo vawe do taj svepra{ta ju }i, pa te ni~ ki znak kr sta. Ovoj ve li koj we noj i na{oj kwi zi kra sno bi pri sta ja le re~i We go{e vog Igu - ma na Stefa na: „A {to mi se naj vi{e do pa da / [to sva~e mu tre ba na zdra vi ti!“ I ne sa mo na zdra vi ti, ve} i svemu i sva ko me opro sti ti. Pra{tajte. Ni je ni ma lo jed no stav na ova po e ma gde je De san ka Mak - si mo vi} u svim prav ci ma ras pe va la Du{a nov Za - ko nik. Go vo re}i ~as iz ca re ve, ~as iz se bar ske, kalu|er ske, po kli sar ske, ro bov ske, me ro pa ho ve, jere ti~ ke ili dr`av ne per spek ti ve, iz ugla ne - shva }e nih, na iv nih, ka me no va nih, za vid nih, okle - ve ta nih, sa sta no vi{ta ba bun skih, ne pri ja teq- skih, ja sno vi da~ kih i inih, na{a pe sni kiwa go vo- ri sa mi lo sno i sa pat ni~ ki pre vas hod no gla som svo jim, pe sni~ kim, u ko ji se sta~u svi ovi brojni i bruj ni gla so vi od ko jih je sa~iwe na je din stve na organ ska spona sa na{im sredwim ve kom, u ko me se ogle da ju po towi ve ko vi. Ni je se slu~aj no ovoj kwi - zi, po sve do~ewu Ste va na Ra i~ ko vi}a, to li ko ob ra - do vao Vas ko Po pa, pe snik sa svim druk~i jeg po e - ti~ kog opre deqewa, ko ji je ta da ve} uve li ko bio za ko ra~io u svo ju ~u ve nu pe sni~ ku avan tu ru sa mo -

286 ti vi ma iz sta re srp ske pro{lo sti i mi to lo gi je. I bio, narav no, na razne na~ine ospora van. Se}am se, pi{e Ra i~ ko vi}, {ta je jed nom Vas ko re kao: „Ni - ka da ne zna{ oda kle }e ti sti}i po mo} i po dr{ka.“ Oslu{ni mo jo{ jed nom ba rem deo te po mo}i i po dr{ke: Ja znam ko sam po zvonu {to sa zadu`bina nemawi}kih peva po jasnosti wegova glasa, po tome {to me od Studenice do Mile{eva pradedovi gledaju s ikonostasa i {to svaki u ruci dr`i hram. Sa mo su Jo van Du~i} i De san ka Mak si mo vi}, sva ko na svoj na~in, ume li da sla ve im pe ri jal nog Du{a na. De san ka Mak si mo vi} je na ro~i to sla vi- la, a kat kad i pod ri va la, ca re ve stro ge za ko ne ko - jima ka`wa va kri ve – „ali ne suro vi je / ne go {to u za ko nu sto ji“. Vo le la je ot me nost i sa mo svest ko - jom se be sa mo dr`ac ogra ni~a va: Ja nisam Bog. Samo je on mo}an toliko da pra{ta, samo o wemu ne govori niko da je slab kad oprosti ... samo on kad podi`e svrgnute i mrtve vaskrsava, klevetnici }ute, ne ka`u da je zanesewak ili pesnik. [to ne mo`e car, osim Bo ga, eto mo`e pe snik. I za to De san ka Mak si mo vi} pra{ta. Pra{tajte i vi {to }u ovo me da do dam neko li - ka do kumen tar na de taqa. Du go sam taji o i do{ao je dan da najzad priznam kako sam, ino kosan i gnevan, pr vu svo ju pam tqi vi ju pe smu „Raj ko vawe“, dav ne 287 1966. go di ne, bio ob ja vio sa po sve tom De san ki Mak - simo vi}: „Zar za nas pomi lo vawe / za nas ko ji smo ve} i ona ko po milo sti bo`ijoj / i op{tin skoj / na ze mqi odr`a ni, / od bo ga sa~u va ni, / nedu`no nume - ri sa ni...“ I ta ko daqe i sve gnev ni je. De san ki Mak si mo vi}, jer sam bio bez igde iko ga i jer nisam imao na koga svo ga da se qu tim. Ali Desan ka me je ~eka la – {to za Du~i}a re~e Danoj li} – imala je vre mena! Ka da me je, ona kvog go lu`dra vog i na ko - stre{enog, pr vi put ugle da la, pri{la mi je, osmeh nu ta, i pra{ta ju}i mah nu la ru kom. A doc ni- je, ka da bi {to god alu ziv no i uko so, po li ti~ ki, a opet {eret ski go vo ri la, zna la je, ne sa mo da mah ne ru kom ne go, ona ko po seqa~ ki, i da na mig ne. Po sle jed ne kwi`ev ne ve~e ri gde smo na stu pa li, uze la me je pod ru ku, po hva li la pe smu ko ju sam go vo rio i pri po me nu la da sam ja wen Her ce go vac pa da za to ne smem da imam ni jedan po gre{an ak ce nat. Da ni - si vi{e ni ka da re kao „ni{~i“, ve} „ni{~i“. Tu re~ ota da sa mo ta ko i iz go va ram: Mihoqsko leto Frajlice qubi~ice Bosi apostoli cvile U vr{ku bora |avoli-veverice Mravi na slu`bu mile Jo{ sunce kamen greje I mene greju kami Toplo je i u grobu Mravi {pijuni crvi ~ekaju da amin Otpevam svome dobu Zvona Pred pragom ni{~i kle~e U mraku pucketaju na~eti sveci Ja u sudiju gledam Neka po protokolu odumre ovo ve~e Laku no} municijo Spavajte krotki meci Vreme je da se predam („Laku no} municijo“) 288 Sa De san kom Mak si mo vi} imam dve fo to gra fi- je, dva ka dra istog su sre ta u Pri{ti ni 1. ok to bra 1982. go dine. Uz gred, tek pod se}awa ra di, u ju lu te go di ne de fi ni tiv no sam pre{ao u Be o grad. Na jed- noj foto gra fi ji Desa nka je digla ruku na svoju gla vu, kao da se od sun ca {ti ti, i ne{to mi va`no – ~i ni mi se da znam i {ta – go vo ri. Na dru goj me je, kan da, tom istom rukom uhva tila za dugme. Protiv uro ka, vaq da. Da oda gna zle si le od me ne. Da li ih je oda gna la? Cewe na go spo do, ~la no vi `i ri ja, ja sam znao oda kle bi mi mo gla sti}i po mo} i po dr{ka. I vi i ja zna mo da je na va{u od luku da me uz vi si te na - gradom ko ja no si we no ime, De san ka Mak si mo vi} klim nu la gla vim. Jer zna ko sam. Jer zna ko smo.

U Brankovini, 16. maja 2009. godine

289

O PE SNI KU

Raj ko Petrov Nogo (13. maj 1945, Bori ja, Kali - no vik). U~i teq sku {ko lu za vr{io je u Sa ra je vu, a stu di je ju go slo ven ske kwi`ev no sti na Fi lo zof - skom fa kul te tu, ta ko|e u Sa ra je vu. Post di plom ske stu di je po ha|ao je u Be o gra du, gde je od bra nio ma gi - star ski rad So ne ti i po e me Sken de ra Ku le no vi}a. Bio je ured nik ~a so pi sa Li ca (1967–1968), za tim se kre tar Udru`ewa kwi`ev ni ka Bo sne i Her ce go - vine (1970–1972), te urednik u izda va~ koj ku}i Ve- se lin Ma sle{a (1972–1982). Od 1982. `i vi u Be o- gra du, gde ra di kao ured nik u iz da va~ koj ku}i BIGZ do 2000, za tim kao pre da va~ kwi`ev no sti na Fi lo zof skom fa kul te tu u Srp skom, da nas Is- to~ nom Sa ra je vu (na Pa la ma), za pred met Po e zi ja i kri ti ka. Pr ve pe sme ob ja vio je u no vo sad skim i sa ra jev - skim student skim listo vi ma (In dex, Na{i dani ), a pr vu pro zu (Za pis o dru gar stvu), za ko ju je do bio na gra du Pe tar Ko~i}, u bawa lu~ kim Pu te vi ma, 1963. go di ne. Sa ra|i vao je u Li ci ma, @i vo tu, Os- lo bo|ewu, Poqi ma, Kwi`ev nim no vi na ma, Kwi - `ev noj re~i, Kwi`ev no sti, Sa vre me ni ku, NIN-u, Le to pi su MS, Po li ti ci i dr. Ob ja vio je kwi ge pe sa ma Zi mo mo ra (1967), Zve - riwak (1972), Be za kowe (1977), Pla ni na i po~e lo (1978), La za re va su bo ta (1989), Na ka pi ja ma ra ja (1994), Haj du~i ja / Ma lo do ku men tar nih de taqa (1998), Ne dre ma no Oko (2002), kwigu poet ske pro ze Je~am i ka lo per (2006) i Ne tikaj u me (2008), dve

291 kwi ge po e zi je za de cu – Ro di la me tet ka ko za (1977); Ko li ba i tet ka ko za (1981/1982), te vi{e iz bo ra iz po e zi je – Na kra ju mi le ni ja (1987), Zi mo- mo ra (1984), La za re va su bo ta i dru gi da ni (1993), Li ri ka (1995), Nek pa da sni jeg, Go spo de (1999), Naj lep{e pe sme Raj ka Pe tro va No ga (2001), Ni je sve pro pa lo (2004)… Sve No go ve pe sni~ ke kwige do`i ve le su vi{e iz dawa. Za vod za ux be ni ke i na stav na sred stva iz Srp - skog/Is to~ nog Sa ra je va ob ja vio je 2003. go di ne De- la Raj ka Pe tro va No ga u pet kwiga: Pe sme, Pe sme i note – Pe sme za decu , Ese ji, Kri ti ke, An to lo gi- ja srp skih ju na~ kih pje sa ma. Bio je stal ni kriti~ar u Od je ku od 1970. do 1972. i te svo je tek sto ve ob ja vio u kwizi Je si li `iv (1973). Od 1976. do 1978. publi ko vao je niz tek- sto va o po e zi ji Sken de ra Ku le no vi}a, ko je je pre - ra dio u svo joj stu di ji Obiqe i ra sap ma te ri je (1978). Stu di ja je ve}im di je lom pre{tam pa na, za jed no sa ne ko li ko za pi sa, kri ti~ kih i ese ji sti~ kih tek - stova, u kwizi Na Vu ko voj sta zi (1987). Obja vio je i kwi gu ese ja Su ze i so ko la ri (2003). Nogo je, po red to ga, bio pri re|i va~ i pi sac pred go vo ra za ne ko - liko veo ma zna~ajnih izdaw a: Pje sme Alek se [an - ti}a (1981), Alek sa [an ti}, Pe sme (1985, 1988), Pje sme (1990) i Na{ sta ri dome i druge pjesm e (2004); Pri~e kod vode ]a mi la Si ja ri}a (1982), So - ne ti i po e me Sken de ra Ku le no vi}a [1983], vi{e iz dawa Ku le no vi}e ve kwi ge Sto jan ka maj ka Kne`o poq ka i dru ge pje sme, od ko jih je pr vo ob ja - vqeno u Sara jevu (1973), drugo 1975, a tre}e 1983, itd.; Po e zi ja i pro za Bran ka ]o pi}a, I–IV (1987), O~i na oba sve ta (iz bor iz po e zi je i pu to pi sne pro ze Jova na Du~i}a) (2000, 2004), Pe sme Jo va na Du~i}a (2000), De la Jo va na Du~i}a (2000), prire - dio je pr vi i tre}i tom – Pe sme i Bla go ca ra Ra do - va na – Ju tra s Le u ta ra.

292 Pre vo|en je na vi{e jezi ka, a 2009. go dine, dvo - jezi~ no, na srp skom i ruskom je zi ku, iza{la mu je kwi ga Taj ni zna ci / Ta ynÿe zna ki, Moskva–Be o- grad, sa sta vio i sa gru pom ru skih pre vo di la ca i pe sni ka pre veo An drej Ba zi lev ski. Ob ja vio je i ne ko li ko ve o ma za pa`e nih, vi so ko ti ra`nih i ~e sto pre{tam pa va nih an to lo gi ja srp ske na rod ne po e zi je (Srp ske ju na~ ke p[j]esme [1987], [1990], [1995], Oj da vo ri, ti, Ko so vo rav no [1989, 1999], Naj lep{e srp ske ju na~ ke pe sme [2001, 2002]). Ovaj pri re|i va~ ki, kri ti~ ki i ese ji sti ~ ki rad Raj ka Pe tro va No ga pred sta vqa za ma{an do- pri nos srp skoj kul tu ri i obra zo vawu… Do bio je vi{e kwi`ev nih na gra da, me|u ko ji- ma su naj po zna ti je: Bran ko va na gra da (1968), Zma- je va na gra da (1978), Isi do ri na na gra da, \u ra Jak - {i} (1985), Mi lan Ra ki} (1990), Bran ko Miq ko - vi}, Princ rije~i (1993), Sve ti Sa va (1994), Jo van Du~i} (1995), Za plaw ski Or fej (1999), Be lo vod ska ro ze ta, Ve li ka Ba zja{ka po veqa, Pje snik – svje - dok vre me na (2001), Jo van Du~i}, Sken der Ku le no - vi} (2001), Zlat ni krst kne za La za ra (2001), Vi- ta lo va na gra da Zlatni sunco kret (2003), Me{a Se li mo vi} (2003), Na gra da Vu ko ve za du`bi ne (2003), @i~ ka hri so vuqa (2003) i Od zi vi Fi li pu Vi {wi- }u (2004), Sve to zar ]o ro vi} (2005/2006) – za naj- boqe pro zno de lo na pi sa no na srp skom je zi ku (sa Go ra nom Pe tro vi}em), De san ka Mak si mo vi} (2009), Iz vi i skra We go{e va (2010) za zbirku Ne tikaj u me. Za dopi snog ~lana ANURS izabran je 27. ju na 1997, a za re dovnog 21. juna 2004. go dine. U junu i ju lu 1997. u Za du`bi ni Ili je M. Ko - larc a i man ast iru Stude ni ci hors ki je izve de na muzi~ ko-p oet sk a ruko vet „Vrata Spas a” Sveti sla - va Bo`i}a i Rajka Petro va No ga, a sni mak tih kon- cera ta ob javqen je u izdawu PGP RTS-a kao kom- pakt-disk i vi deo-ka se ta. Na Va ve dewe 1999, ta -

293 ko|e u Za du`bi ni Ili je M. Ko lar ca, hor ski je iz ve de na mu zi~ ko-po et ska ru ko vet „Ser bi jo, i`e je si (hi lan dar ski pa limp sest)” istih auto ra, ko - jom je obe le`e no osam ve ko va Hi lan da ra, a za tim su, pod istim na slo vom, ob ja vqe ni i kwiga i kom - pakt-disk. * * * U osnov nu {ko lu na rod nim Bo ri ja ma No go po - la zi {kol ske 1951/1952. go di ne, sa na vr{e nih {est go dina, gde je za vr{io tri raz re da a pr vo po lugo - di{te 4. razre da 1954/1955, po sle smrti majke Sta- ne (r. Do ma zet) Nogo (Vla ho vi}i kod Qu biwa, 1902 – Sa ra jevo, 1954), Rajko poha|a O[ u mestu Vojvo da Ste pa kod Srp ske Crwe u Ba na tu, gde je `i veo pe - sni kov stric Trif ko. U dru gom po lu go di{tu se vra}a ocu Pe tru i bra tu Ra do va nu. Ne pu nu go di nu po sle maj~i ne smr ti umi re i pe sni kov otac Pe tar – Pe{o Nogo (1884–1955), a Rado van i Rajko pre la- ze kod tet ke Ma re Crwak u Mo so ro vi}e, oda kle kao |a ci pe{a ci idu u osnov nu {ko lu u [i voqi ma. Le ta 1955. go di ne bu du}eg pe sni ka i we go vog bra ta ’pre u zi ma’ op{ti na Ka li no vik, ko ja ih {aqe na mo- re u Cav tat, a on da u trebiw sko siro ti{te „Dra gi ca Pra vi ca“, gde Raj ko No go {kol ske 1955/1956. go di ne po ha|a pe ti raz red u O[ „Bra}a Do ma zet“ (Milan i No vi ca), ko ji su, ka ko }e mo u Je~ mu i ka lo pe ru sa - zna ti, pe sni ko vi uja ci. Ka ko su zbog ne kih ad mi ni - stra tiv nih raz gra ni~ewa nad le`no sti, pri pa(da)li si ro ma{noj op{ti ni Ka li no vik, ona Ra do va na i Rajka pre ba cu je u |a~ ki dom u Ne ve siwu, gde Rajko 1956/1957. za vr{a va {e sti, 1957/1958. sedmi i 1958/1959. osmi raz red. [kolske 1959/1960. Nogo je u Sara jevu; u |a~kom do mu Me di cin ske {ko le na Bje la va ma (Nu{i}e va 2), upi su je se u U~i teq sku {ko lu – Oba la voj vo de Ste pe, gde 1962/1963. sti~e di plo mu u~i teqa. U U~i teq skoj

294 {ko li, srp sko hr vat ski je zik i kwi `evnost pre da je mu Raj ka Mar ko vi}, k}er ka kwi `ev ni ka Mar ka Mar ko vi}a. Ve} te, 1963. godi ne, Nogo je za pr vi pro- zni rad („Zapis o dru garstvu “), obja vqen u bawo - lu~ kim Pu te vi ma, do bio kwi`ev nu na gra du „Pe tar Ko~i}“. Pred sed nik `i ri ja bio je Sal ko Na ze~i}, a jedan od ~lano va Branko Mila n ovi}. [kol ske 1963/1964. Raj ko No go upi su je Fi lo- zof ski fa kul tet u Sa ra je vu, gde je di plo mi rao 1968. go di ne. Ka da je po~eo da ob ja vqu je po e zi ju, svo me ime nu do da je ono Pe trov – da se zna ~i ji je i da ne - ko me pri pa da. Dok je jo{ bio na ~e tvr toj go dini stu di ja, 1967. go di ne, u bi bli o te ci „Na da“ sa ra jev - ske iz da va~ ke ku}e „Svje tlost“ iz la zi mu Zi mo mo- ra, za ko ju je (1968) dobio Branko vu nagra du. Na po- zna tim „li paw skim gi bawi ma“ u ju nu 1968. go di ne, pre u zi ma ulo gu „mla dog ja ko bin ca“ i na stu dent - skim de mon stra ci ja ma sa kro va Fi lo zof skog fa - kul te ta re ci tu je svo je sti ho ve, {to smo po ne kad mo gli vi de ti u TV vre me plo vu. O to me je sam pe - snik vi{e pu ta upe~a tqi vo sve do~io i be se dio. Kao stipen dist Filo zof sko g fakul te t a u Sa - ra je vu od la zi u Be o grad, gde na Fi lo lo{kom fa - kul te tu upi su je post di plom ske stu di je (1968/1969. i 1969/1970). U jesen 1968, na ~uve noj tribi ni „Kod Or fe ja u osam“, u be o grad skom Do mu omla di ne, go - vori Milo{ Crwansk i i preds tavq a grupu pesn i - ka iz Nogo ve gene ra ci je. Crwansk i tada izdva ja dve No go ve pe sme – „Kle tvu“ i „Pe smu o smr ti“. U uvod noj be se di Crwan ski ~i ta No go vu „Kle tvu“, a za ne ke od ovih pe sni ka, me|u ko jima je No go bar - jak tar, pi sac La men ta nad Be o gra dom ka`e da mu se svi|a ju jer im je po ezi ja mu{ka. * * * Be le{ka je sa sta vqe na pre ma stu di ji Branka Stojanovi}a No go va `e ra vi ca re~i (2008).

295

SADR@AJ

Na svojoj plemenitoj na Goluba~i ...... 5

ZIMOMORA

Tvoje je da kora~a{ ...... 9

POD INTERNATSKIM NEBOM ...... 10

Uspavanka ...... 10 Zapis za blijedu za ovu bijedu ...... 11 Za inat ...... 12 Su{a ...... 13 Na nas i gadove ...... 14

BEZ KROVA ...... 15

Kletva ...... 15 Pejov do u sje~i ...... 17 Brat ...... 18 Obli zlatni vrh Lelije ...... 19 Suncokret ...... 20

U MAHOVINI DETIWSTVA ...... 21

San ...... 21 Stvari koje smo voleli ...... 22 Pir vukova ...... 23 Evo jo{ dva dana prazno prokockana ...... 24 Pejza` ...... 25 Evo me je opet stisla stara boqka ...... 26 Prstenovawe ...... 27 [ta misli ~empres viti ...... 28 No}obdija zemqe ...... 29 Kad vreo s mi{qu na tebe ...... 30 Zemqina te`a ...... 31

POSVE NEM ...... 32

Ovo {to jo{ hodi svetom ...... 32 Pesma o smrti ...... 33 Ozdravqewe ...... 34 Misao pogibeqna ...... 35 Zimomora ...... 36 Vrati se u pe}inu ...... 37 Povratak ...... 38 Nema ve~nost ...... 39 Hromi Hefest ...... 40 Moj slu~aj ...... 41

ZVERIWAK

Planinska pesma ...... 45

U ZVERIWAKU ...... 46

@utokqunac ...... 46 Kazivawe o lasici ...... 47 Krtica ...... 48 O da`devwaku ...... 49 Hleb i so ...... 50 Tajni znaci ...... 51 Me|u zverima ...... 52

ME\U QUDIMA ...... 53

Magla ...... 53

298 A vi ...... 54 Na tesnom mestu ...... 55 Zapis za manastir Savinu ...... 56 No}. Ledeni talasi kanalom ...... 57 Idila ...... 58 Novi juni ...... 59 Zatvori svoje okno i pi{i ovu pjesmu ...... 60 Brazda nespokoja, tj. brazda smrti ...... 61

SA SOBOM ...... 62

Na po~etku svega ...... 62 Ogwi{te sveta ...... 63 Mudrost skritih ...... 64 Stra{na pri~a ...... 65 Izvan sveta ...... 66 U vrhovnoj zeni ...... 67 Qupka pau~ina ...... 68 Iz pazuva boga ...... 69

BEZAKOWE

Portret umetnika u mladosti ...... 73 Dok rade instrumenti ...... 74 O ilindanu jahah kowe ...... 75 Ta ~arna bezakowa ...... 76 Majka mi nisi ...... 77 Sijamski blizanci ...... 78 Kad |avo tikve sadi ...... 79 Dok pahuqice lete ...... 80 Belina }e da nas prene ...... 81 Mada uzalud sve je ...... 82 Moglo je da se ne dogodi ...... 83 Zrelo `ito vilov dole bosio~e plavi ...... 84 Stvarna je tek qubav bede i nebesa ...... 85 Idem u kalu|ere ...... 86 Ja svu no} ~ekah tvoja dela ...... 87

299 To izgubqeno sopstvo ...... 88 Zatvori kapke spusti reze ...... 89 Laku no} municijo ...... 90 Zrelost je sve ...... 91 Tvoje se tu`balice ko uspavanke ~uju ...... 92 Dome biv{i dome ...... 93 Nek otrovi tvoji ~a|e ...... 94 Ra{ta bolan ode u hajduke ...... 95 Vera o~ajnika ...... 96 Da se na{e re~i ne razminu ...... 97

HAJDU^IJA

Nadiremo skitski ...... 101 Vjetar Kajmak~alana ...... 102 Br|anski Kopilan ...... 104 Povucite me za konsekvencu ...... 107 Kowi kowi ...... 110 Kao torpedo u podmornicu ...... 112 Stvari su jednostavne ...... 114 Iz nove hajdu~ije ...... 116 Ko sada rajkuje ...... 118 Proqe}e. Malo dokumentarnih detaqa ...... 121 Planina i po~elo ...... 123 Sa Romanije ...... 125 Pojawe s koca ...... 126 Lagano s tugom ...... 128 Vo`dova~ka pjesma ...... 130 Izvje{taj iz Igala ...... 131 Sawam ...... 134 Jedan povjerqiv razgovor ...... 137 Na kraju milenija ...... 138

LAZAREVA SUBOTA

PRED GRA^ANI^KIM SUDOM ...... 144

300 Pred stra{nim sudom na gra~ani~kom zidu ... 144 Kosovka devojka ...... 145 Balada o vodi ...... 146 Vaporom iz Nevijorka ...... 148

U VILOVOME DOLU ...... 149

Zadu{nica ...... 149 U bukovo ono doba ...... 150 U kolibi kraj puta ...... 151 Listovi vje~nog kalendara ...... 152 Krpeqi i mlade`i ...... 153 Balada o no`u ...... 154 Ma}ehica ...... 155 Balada o siro~adi ...... 156 Zapretano ...... 157 Uspavanka ...... 158 Iz istog kazana ...... 160 Balada o koprivi ...... 161 Nek pada snijeg Gospode ...... 163 Isto je sunce sjalo ...... 164

NA CVJETNU NEDJEQU ...... 165

Na Cvjetnu nedjequ ...... 165 O Petrovu dne ...... 166 Svatovi ...... 167 Balada o \ur|evdanu ...... 168 A o mome krsnome imenu ...... 169 Lazareva subota ...... 170

NA KAPIJAMA RAJA

Na kapijama raja ...... 173 Iza rata ...... 174 Gde Je Ovde Levo ...... 175 U `ivotu ama u r|avu ...... 176

301 Iz doline pla~a ...... 177 Ogledao sam se na mese~ini ...... 178 Na prvoj ki{i ...... 179 Sa `utom zvezdom na rukavu ...... 180 Epitaf za M. S...... 181 Jovan Du~i}. Epitaf ...... 182 Budi mene miran...... 183 Uvelak ...... 184 Sonet-Krstonosac ...... 185 Potop ...... 186 Pomra~ewe ...... 187 Otkrivewe ...... 188 Wego{u u Veneciji ...... 189 Svlak ...... 190 Vrata Spasa...... 191 Danak ...... 192 Izvje{taj Vladike Zahumsko-Hercegova~kog .. 193 ^ovek peva posle rata ...... 194 Kraj nametne gromile ...... 195

NEDREMANO OKO I

Nedremano Oko ...... 201 Orfej i Euridika ...... 202 Na Karakaju ...... 203 Pesma }uka...... 204 Budnica i uspavanka ...... 205 Beli Vuk ...... 206 Tuga ...... 207 Poklade ...... 209 Nevesiwski ikonostas ...... 210 I Homer zadrema...... 211 Balada o tramvaju ...... 213 ^rte i reze...... 214 Dozivawe oca ...... 215

302 Tajna ve~era ...... 216 Ne gledam kroz prozor ...... 217

II

Tropar u dva glasa ...... 221 Drugi dolazak ...... 222 Kenotaf ...... 223

III

^uo sam pesmu sirena ...... 227 Tu`balica ...... 229 Molitva ...... 230 Razroko ...... 231 Kwiga o Jovu ...... 232 Darinkin rubac ...... 234 ^ele Ra{ovi}a ...... 235 Pismo grobolomcu ...... 236 Gle Srbi ...... 237 Suzna molitva ...... 239 @itejskoje more ...... 240 Tropar leta ...... 241 Isto~ni petak ...... 242 Na Kalemegdanu ...... 243 Delo tvojih ruku ...... 244

NE TIKAJ U ME ...... 245

Otko sam pocrnio ...... 248 U dni slavnago Nemawe ...... 249 Andri}eva kupina ...... 250 O da se zna grob ...... 251 Ako pita{ za me ...... 252 Ko bi to potro ...... 253 Ne tikaj u me ...... 254 Na razmirnoj krajini ...... 255

303 U Savinom slovu ...... 256 Sad mrtav ...... 257 A sije krst Radoja ...... 258 A vse vidomo ...... 259 U Humskom Milutin ...... 260 S Bo`ijom pomo{tiju sam ...... 261 Vladici mojemu Hristu ...... 262 Herceg Svetog Save ...... 263 Sun~evi} ...... 264 Imawi} ...... 265 Qiqan ...... 266 Na odmira~i ...... 267 Miloradovi}i ...... 268 Po~ten vitez ...... 269 Glasin~anin ...... 270 Visota ...... 271 Kolenovi} ...... 272 Ugarak ...... 273 Neomra`en zlu ni dobru ...... 274 Kolo ...... 275 A ne umre vse ...... 276 Sveti Vasilije ...... 277 Zimowi}eva ~itanka ...... 278 Iznad jame kru{ka ...... 279 A se pisa ...... 280 A se se~e Gruba~ kami ...... 281

Gruba~eva pesma ...... 282

SLOVO U BRANKOVINI

Ona je znala ko je ...... 285

O pesniku ...... 291

304 Rajko Petrov Nogo ^OVEK SE VRA]A KU]I IZABRANE PESME

Izdava~i ZADU@BINA „DESANKA MAKSIMOVI]“ Beograd, Skerli}eva 1 NARODNA BIBLIOTEKA SRBIJE Beograd, Skerli}eva 1 Za izdava~e Bo{ko Suvajxi} Sreten Ugri~i} Urednici Ana ]osi}-Vuki} Likovna oprema Dobrilo Nikoli} Grafi~ki urednik Branko Hristov ISBN 978-86-82377-31-3 (NBS) Tira`: 300 primeraka [tampa ^igoja CIP – Katalogizacija u publikaciji Narodna biblioteka Srbije, Beograd

821.163.41-1 NOGO, Rajko Petrov, 1945– ^ovek se vra}a ku}i : izabrane pesme / Rajko Petrov Nogo. – Beograd : Zadu`bina „Desanka Maksimovi}“ : Na- rodna biblioteka Srbije, 2010 (Beograd : ^igoja {tam - pa). – 304 str. ; 21 cm

Tira` 300. – O pesniku: str. 291–295.

ISBN 978-86-82377-31-3 (NBS)

COBISS.SR-ID 174640140