51 izložbe

Tanja Trška La furia Dalmatina: Andrea u Veneciji Splendori del Rinascimento a Venezia. Andrea Schiavone tra , e Tiziano Venecija, Museo Correr 28. studeni 2015. – 10. travanj 2016. autori izložbe Enrico Maria Dal Pozzolo, Lionello Puppi

Prva monografska izložba posvećena Andrei Schiavoneu (, oko 1510. – Venecija, 1563.), održana u veneci- / janskom Museo Correr od kraja stude- nog 2015. do početka travnja 2016. godine, doista je osvijetlila lik i prvenstveno djelo umjetnika kojeg su i hrvatska i talijanska historiografija shvaćale kao “svojeg”.1 Izlož- ba iza koje stoji ozbiljan istraživački pro- jekt Sveučilišta u Veroni (Problemi del mani- erismo lagunare: da Andrea Schiavone a El Greco, od 2014., voditelj Enrico Maria Dal Pozzo- lo) okupila je niz istraživača koji su obradi- li najvažnije aspekte života i umjetničkog djelovanja slikara dalmatinskoga podrijetla čija je pojava u Veneciji 16. stoljeća izazva- la oprečne reakcije među suvremenicima. Premda povremeno prisutan u stručnoj li- teraturi i nakon monografije Francisa Ri- chardsona objavljene sada već davne 1980. godine,2 Schiavoneovo je vrijeme, čini se, tek došlo. Već sama količina izloženih dje- la – više od 140, od kojih preko 80 samoga Schiavonea – govori o iznimnom istraživač- kom i organizacijskom naporu zahvaljujući

1 Ovaj prikaz nastao je u okviru projekta Visualizing ↗ Nationhood: the Schiavoni/Illyrian Confraternities and Andrea Meldola zvan Schiavone, Judita, pero, Colleges in Italy and the Artistic Exchange with South East smeđa tinta, kreda i olovka i sepija na smeđem Europe (15th – 18th c.) Hrvatske zaklade za znanost (hrzz papiru, 249 x 192 mm. London, British Museum. ip-2014-09-2305). La furia Dalmatina je izraz koji je za © The Trustees of the British Museum Andreu Schiavonea upotrijebio u djelu La carta del navegar pittoresco (1660.). 2 Francis Lee Richardson, Andrea Schiavone, Oxford: Clarendon Press, 1980.

kv_1_2_2016_(19)_8_priprema2_1_K_1.indd 51 16/09/16 13:39 52

kojem ovu izložbu ne bi bilo presmjelo naz- dala bitno nove rezultate. No sigurno je – i na vati središnjim događajem godine. tome autorica inzistira – da je Meldolla kao Djela okupljena u spomenutom broju često rabljena inačica slikareva prezimena podijeljena su u čak petnaest sekcija, posve neutemeljena, kao i davno pobijena a šesnaestu, kao nužan dodatak monograf- hrvatska verzija Medulić, na koju smo se toli- ski koncipiranoj izložbi, čine Schiavoneova ko navikli i za koju je (prema osobnom isku- venecijanska djela smještena izvan muzeja. stvu) potreban dodatan napor da pri pisanju Usitnjavanje izložbe u prilično velik niz te- o Schiavoneu ne zaluta u koju rečenicu. Ti- matskih cjelina opravdano je kronološkim skani izvori, pak, svjedoče o oprečnim stavo- slijedom koji su autori izložbe odlučili prati- vima slikarevih suvremenika, od pohvala Pie- ti, pa su tako, nakon uvodnih dijelova po- tra Aretina i kroz njegove riječi Tiziana, do svećenih biografiji i recepciji umjetnikova osude Paola Pina i površnoga, dijelom nega- djela, crteži i grafički listovi podijeljeni u po tivnoga stava Giorgia Vasarija izrečenoga u dvije cjeline najprije ranih, a zatim kasnih, drugom izdanju Vita (1568.), unatoč činjenici odnosno zrelih radova, između kojih su uz da je sâm posjedovao Schiavoneove crteže te dinamičnu izmjenu umjetničkih vrsta smje- da je od njega oko 1540. godine naručio djelo štene sekcije posvećene komparativnim pri- koje je namjeravao pokloniti Ottavianu de’ mjerima i većinom ikonografski i “namjen- Medici. Vasarijev je sud, popraćen atribucija- ski” grupiranim Schiavoneovim djelima. ma djela koja ne pripadaju opusu Andree Upravo namjenom velikog broja svojih djela Schiavonea, dijelom odredio percepciju i Schiavone se ističe među svojim suvremeni- recepciju slikarevih djela izvan Venecije, gdje cima: kao slikar dekorativnih kompozicija su međutim pohvale nastavili nizati pisci 17. mitološke ili alegorijske tematike, zidnih stoljeća, Giulio Cesare Gigli (1615.), Carlo oslika pročelja palača i kapela u venecijan- Ridolfi (1648.) i Marco Boschini (1660., 1674.). skim crkvama, autor predložaka za tapiseri- Vrijednu i zanimljivu iznimku predstavljaju je te niza figuralnih frizova i oslikanih škri- bilješke Annibale Carraccija i El Greca u nji- nja (cassona) koje spominju njegovi biografi u hovim vlastitim primjercima Vasarijevih domovima venecijanske gospode, danas Vita, od kojih je Carraccijev, danas u bolonj- rastavljenih i razasutih po svjetskim muzeji- skoj Biblioteca dell’Archiginnasio­ , bio uklju- ma. Izložbu otvaraju svjedočanstva o Andrei čen u postav izložbe. Bolonjski se slikar u svo- Schiavoneu za života, koja su u pratećem jim bilješkama na marginama Vasarijeva katalogu (neznatno izmijenjena naslova3) teksta obrušio na pisca nazivajući ga neznali- detaljno analizirana u tekstu Silvije Miscel- com te hvaleći Schiavonea, kojeg je smatrao laneo (Verifiche e novità archivistiche per Andrea slikarem punim duha i profinjenosti, puno Schiavone: genealogia, cronologia e fonti documenta- boljim od mnogih firentinskih slikara koje je rie), popraćenom prijepisima arhivskih do- Vasari uzdiže do nebesa (“spiritoso e gratioso kumenata. Pisana svjedočanstva o životu i pittore, e così spedito e facile che avanzò di djelu Andree Schiavonea mogu se pobrojati u gran longa molti pittori fiorentini i quali samo desetak dokumenata koji nude sigurne Vasari essalta fin al cielo”). Na izvore ovoga podatke o njegovom životnom putu i malo- tipa, u smislu smjernica za (re)konstrukciju brojnim dokumentiranim djelima, a čak ni kritičke povijesti Schiavoneova djela, u kata- opsežna arhivska istraživanja provedena u logu izložbe se pozivaju mnogi autori pojedi- okviru pripreme izložbenog projekta nisu načnih tekstova (Linda Borean, Enrico Maria Dal Pozzolo, Chiara Callegari), pa je šteta da 3 Splendori del Rinascimento a Venezia. Schiavone tra El Grecov pozitivan stav o Schiavoneu nije Parmigianino, Tintoretto e Tiziano, (ur.) Enrico Maria prenesen barem u bilješci, nego je ostao ogra- Dal Pozzolo, Lionello Puppi, Milano: 24 ore cultura; ničen na uputu na literaturu u Dal Pozzolovu Venezia: muve, 2015. tekstu. U rekonstrukciji korpusa Schiavoneo-

kvartal Xi Ii -1 | 2-2016

kv_1_2_2016_(19)_8_priprema2_1_K_1.indd 52 16/09/16 13:39 53 izložbe

vih slikarskih djela ključnu je ulogu među ru; te konačno prvak venecijanskoga Cinque- starijim piscima imao spomenuti Carlo Ri- centa Tizian koji je Schiavoneov talent prepo- dolfi, od kojega Enrico Maria Dal Pozzolo znao pri izboru slikara koji će sudjelovati na započinje svoju reviziju slikareva opusa i projektu uređenja Biblioteke Marciane. I njegove kritičke recepcije od 16. stoljeća do upravo su djela tih velikana talijanske rene- suvremenoga doba. Uz malobrojna, dijelom sanse uključena u izložbu ponudila dostojan izgubljena djela zabilježena u javnim prosto- kontekst za sagledavanje njegova umjetničk- rima (, crkve og puta – od Parmigianinove Bogorodice s Djete- Sant’Aponal, San Sebastiano, Santa Maria tom, sv. Ivanom Krstiteljem, Marijom Magdalenom i del Carmine i Crociferi) te fresko oslike ne- sv. Zaharijom iz Uffizija i Tizianove Madonne koć na fasadama palača u Veneciji i okolici, Aldobrandini iz londonske National Gallery kao Ridolfi navodi cijeli niz djela u privatnim izvora inspiracije, do djela mladoga Tinto- prostorima, za koje Dal Pozzolo znakovito retta obilježenih manirističkim leksikom naglašava da je riječ o pokretnim djelima emilijanskoga podrijetla posredovanog Schi- koja su prije ili kasnije morala napustiti avoneovim kistom. Osim neizostavnog Tizi- Veneciju, zaključujući da niti jedno s Ridol- ana, u okviru dvije odvojene cjeline nazvane fijeva popisa nije ostalo u Veneciji. Ridolfije- Venecijanski dijalozi ili Dijalozi u laguni (Dialoghi va je pak biografija Andree Schiavonea, sma- lagunari) predstavljena su djela Lamberta tra se, dijelom oblikovana u spoju s ličnošću Sustrisa i Parisa Bordonea te Polidora da njegova imenjaka Andree de Nicolò da Cur- Lanciana (Sveta Obitelj sa sv. Ivanom Krstiteljem i zola, “slikara bez slika” također podrijetlom anđelom iz Strossmayerove galerije starih s istočne obale Jadrana, koji se u venecijan- majstora hazu) i Jacopa Bassana, u kojima skoj Fraglia dei pittori bez preciznije datacije se očituju ne samo Schiavoneovi utjecaji, spominje od 1530. godine. Unatoč širokom nego doista “razgovori”, razmjene umjetnič- prostoru za literarne konstrukcije, podatci kih iskustava između jasno definiranih sli- koje nude tiskani izvori 16. i 17. stoljeća ot- karskih ličnosti. U postavu izložbe jedno od krivaju umjetničke, intelektualne i naruči- djela koje isprva izaziva dvojbe o razlozima teljske krugove u kojima se Schiavone kretao njegova odabira u kontekstu Schiavoneove – od spomenutog Pietra Aretina, Francesca slikarske produkcije jest Kušnje sv. Jeronima Sansovina i Tommasa Rangonea do velikana Giorgia Vasarija iz firentinske Gallerie Pala- venecijanskoga Cinquecenta Tiziana, Tintoret- tine, toliko različitoga od slikarskoga izraza ta i Veronesea, s kojima je pred sam kraj bilo Venecijanaca toga razdoblja, bilo samo- života bio u komisiji koja je imala provjeriti ga Schiavonea. Razloge odabira objašnjava rad Francesca i Valerija Zuccata na mozaici- tekst u katalogu izložbe: upravo zato što je ma u Sv. Marku. Velika imena supostavljena toliko različit od Schiavonea, radi njihovih Schiavoneu u nazivu izložbe u ovom slučaju “nepomirljivih stilskih pozicija”. Kušnje sv. doista nisu mamac koji bi privukao publiku Jeronima jedna je od verzija iste teme koju je (a na sve češće projekte te vrste su se duhovi- Vasari izveo za Ottaviana de’ Medicija, kome to osvrnuli autori izložbe u uvodnom tekstu, je krajem četvrtoga desetljeća 16. stoljeća ističući da nije riječ o izložbi tipa “Od Fidije namjeravao pokloniti sliku Andree Schiavo- do Jeffa Koonsa”), nego miljokazi njegove nea, i doista predstavlja vizualno pojašnje- pozicije u venecijanskom slikarstvu 16. sto- nje Vasarijevog suhog stava prema Schiavo- ljeća: Parmigianino kao glavni uzor i nosi- neu na koji se Annibale Carracci toliko obru- telj maniere koja je u Veneciji obilježila sredi- šio. Kako ističe jedan od autora izložbe Enri- šnja desetljeća 16. stoljeća; Tintoretto koji je co Maria Dal Pozzolo, ocjene Schiavoneova pred sobom držao Schiavoneovu sliku kao slikarskog izraza uvijek se kreću oko stila, izvor nadahnuća i čija su mladenačka djela oko načina izvedbe, poteza, pa čak i oko pro- nerijetko pripisivana dalmatinskome slika- blema nedovršenoga koji su slikaru predba-

kv_1_2_2016_(19)_8_priprema2_1_K_1.indd 53 16/09/16 13:39 54

↗ Andrea Meldola zvan Schiavone, Izak blagoslivlja Jakova, platno, 28 x 104 cm. Zagreb, Strossmayerova galerija starih majstora hazu, inv. br. sg-476

cili i Paolo Pino, pa čak do Jana Reynsta, iz kojih potječu neka od izlo- neke mjere i Carlo Ridolfi. No čak i bez kon- ženih djela. Silne količine Schiavoneovih sli- teksta, komparativnih primjera i pojašnje- ka spominju se u venecijanskim inventarima nja, ova je izložba doista slavlje “čistoga sli- 17. i 18. stoljeća, velikim dijelom s pogrešnim karstva”. atribucijama, no unatoč tome ti podatci nude Osim problema rekonstrukcije Schiavo- živu sliku o njihovoj recepciji i traženosti u neova opusa i datacije pojedinih djela, niz baroknoj Veneciji. Njoj je uvelike pridonio tekstova u katalogu izložbe posvećen je dru- već spomenuti Carlo Ridolfi, čijoj se biografiji gim područjima, u cilju potpune prezen- Andree Schiavonea u prvom izdanju djela Le tacije slikareve ličnosti i značenja u konte- Maraviglie dell’arte, ouero le vite de gl’illustri pittori ve- kstu venecijanskoga slikarstva. Povijesni neti, e dello stato (1648.) posvetio Andrea Polati, kontekst ocrtao je Gino Benzoni, dok je dru- za koju je utvrđeno postojanje ranije verzije u gi autor izložbe Lionello Puppi sagledao kon- primjerku sačuvanom u Nacionalnoj knjižni- strukcije i faktoide oko biografije dalmatin- ci u Firenci. U njemu je knjižni slog unutar skoga slikara, uključujući i njegove pretpo- bloka na kojemu je tiskan životopis Andree stavljene portrete. Pogled iz drugoga kuta Schiavonea zamijenjen nakon što je dovršeno nudi Linda Borean u tekstu Andrea Schiavone tiskanje djela, te se “službena” verzija Ridol- između sakupljaštva i tržišta (xvi-xviii secolo) (An- fijeva djela u nizu odlomaka razlikuje od za- drea Schiavone tra collezionismo e mercato (xvi-xviii sad jedinog poznatog ranijeg primjerka iden- secolo)), donoseći pregled poznatih podataka tificiranoga u Firenci. o Schiavoneovim djelima prisutnima u ve- Posebno mjesto u Schiavoneovom opu- necijanskim zbirkama umjetnina još za sli- su čini grafika, kojom se, kako ističe autorica kareva života, čije je sakupljanje posebno u toga dijela izložbe Chiara Callegari, umjetnik stoljeću nakon njegove smrti dodatno pota- bavio tijekom cijeloga života. Njegova strast kla njegova prisutnost u pisanim djelima po- za grafiku potaknuta je pretpostavljenom su- svećenima venecijanskome slikarstvu. Dje- radnjom s Gian Giacomom Caragliom, koji u la Andree Schiavonea, prvoga u nizu slika- Veneciji boravi sigurno od 1537. i vjerojatno ra koji idu za trijumfalnim kolima slikarstva do 1539. godine, a koji je pak bio glavni prevo- koja je opjevao Giulio Cesare Gigli u djelu Pit- dilac Parmigianinovih crteža u grafički medij tura trionfante objavljenom 1615. godine, bila te posrednik pri prijenosu njegovih rješenja su dio brojnih venecijanskih zbirki, među u Veneto. Impozantan korpus grafičkih listo- njima se posebno ističu one sedamnaesto- va predstavljen na izložbi doista ilustrira pro- stoljetnih trgovaca Bartolomea Della Nave i mjene u Schiavoneovom pristupu i uzorima

kvartal Xi Ii -1 | 2-2016

kv_1_2_2016_(19)_8_priprema2_1_K_1.indd 54 16/09/16 13:39 55 izložbe

(dijelom paralelne onima u slikarstvu): osim sku povijest umjetnosti “na velika vrata” Parmigianina, u petom desetljeću 16. stolje- uvodi Ivan Kukuljević Sakcinski, koji na kra- ća naglašeniji su utjecaji srednje Italije, po- ju opsežne biografije objavljene u Slovniku na- sebice Rafaela, Perina del Vage i Salviatia, vodi čak 170 umjetnikovih slika, 140 grafič- a u šestom se desetljeću umjetnikov pogled kih listova i 15 crteža, od kojih pet u dalma- okreće Tizianu. Callegari je u svojim prou- tinskim crkvama i zbirkama te jedan ženski čavanjima Schiavoneove grafičke produkcije portret danas nepoznatog smještaja u njego- pobrojala čak 141 tema u cijelom nizu razli- voj vlastitoj zbirci u Zagrebu. Više od stoti- čitih stanja ploča, od kojih su one najudalje- nu i pedeset godina nakon Slovnika, hrvatski nije katkad teško povezive, sa samo jednim opus Kukuljevićeva “Andrije Slavjana” u po- od strane autora datiranim bakrorezom (Ot- tpunosti se promijenio: na popisu slikarskih mica Helene, 1547.) na kojemu se Schiavone djela koji na kraju svog teksta u katalogu iz- potpisuje i kao inventor (Andrea Meldola InVen- ložbe donosi Enrico Maria Dal Pozzolo – kao tor). Trajno prisutan tijekom cijelog Schia- reviziju Richardsonove monografije u svje- voneova stvaralaštva bio je i medij crteža, za tlu novih istraživanja – u hrvatskim se zbir- koji Michel Hochmann ističe da je bio usko kama nalaze samo dva novije provenijencije, vezan za sve vidove njegove djelatnosti, mo- Izak blagoslivlja Jakova iz Strossmayerove gale- žda najviše, razumljivo, za grafiku. Posred- rije starih majstora hazu prisutno na izlož- stvom crteža – onoga koji Hochmann naziva bi (kupljeno 1961.), te Bogorodica s Djetetom u “disegno pittorico” – Schiavone je najvjeroja- privatnoj zbirci u Zagrebu (kupljeno između tnije i “upoznao” Parmigianina, čiju je zbir- 2005. i 2009.). U razdoblju koje dijeli Kuku- ku crteža, pretpostavlja se, sakupio nakon ljevićev i Dal Pozzolov popis, u domaćoj se umjetnikove smrti 1540. godine. Poseban povijesti umjetnosti izredao cijeli niz prije- pak dojam u cjelini izloženih djela ostavlja- dloga za Schiavoneova djela u Hrvatskoj i na ju sakralne teme grupirane na kraju posta- području nekadašnje Jugoslavije koje je Ljer- va, okupljene pod ne baš sretno odabranim ka Dulibić pažljivo pobrojala i analizirala, podnaslovom Evanđelje po Andrei (Il Vangelo se- uspijevajući dati objektivnu sliku o nastoja- condo Andrea) i dijelom obrađene u tekstu Fa- njima (koja su katkad prelazila okvire povi- brizia Biferalia posvećenom temama Muke jesnoumjetničke struke) da se identitet Ku- Kristove. Uz impresivne vratnice orgulja iz kuljevićevog Andrije Medulića i djelima po- crkve sv. Petra u Bellunu s prizorom Navješte- tvrdi kao “naš”. Na tragu Gamulinovih mi- nja, među djelima u ovoj sekciji posebno se sli o “bolnoj temi naše povijesti umjetnosti”, ističu noćne scene Krista pred Pilatom iz britan- teško se oteti žaljenju što je Schiavone iz ske (od kojeg postoje barem Strossmayerove galerije uvršten na Dal Poz- tri verzije) te Raspeće iz privatne zbirke, kom- zolov popis kao jedno od upitnih djela, te što pozicije naglašenog emotivnog naboja i iz- usporedivo djelo iste teme iz Royal Collecti- nenađujućih svjetlosnih efekata, gotovo kao on nije bilo moguće uključiti u izložbu. da je riječ o nagovještajima budućih slikar- Količinom i raznovrsnošću izloženih dje- skih zbivanja. la dopremljenih iz brojnih svjetskih muzej- O sveobuhvatnom pristupu autora izlož- skih institucija i privatnih zbirki, sveobu- be govori i činjenica da je u opsežan katalog hvatnošću pristupa i analizom konteksta, uključena i “hrvatska strana”, odnosno pre- recepcije i kritičke sudbine cjelokupnog dje- gled recepcije umjetničke ličnosti Andree la Andree Schiavonea, izložba u venecijan- Schiavonea u domaćoj historiografiji i povi- skom Muzeju Correr doista je ponovno otkri- jesti umjetnosti koji potpisuje Ljerka Duli- la, preispitala i kontekstualizirala njegovu bić. Kao što je slučaj s mnogim umjetnicima slikarsku ličnost, nudeći prije svega ono naj- povezanima s hrvatskim prostorima, Schi- važnije: mogućnost neposrednog kontakta s avonea (točnije, Andriju Medulića) u hrvat- istinskom raskoši renesanse u Veneciji. ×

kv_1_2_2016_(19)_8_priprema2_1_K_1.indd 55 16/09/16 13:39