P O D R A V I N A »asopis za multidisciplinarna istraæivanja Scientific Multidisciplinary Research Journal
Izlazi dva puta godiπnje A Semi-annual Issue
Broj 4 Volumen II. Studeni 2003. Cijena 100 kuna ISSN 1333-5286 UDK 908 (497.5-3 Podravina) Vol. 4 Year II. November 2003. Price 100.- ISSN 1333-5286 UDK 908 (497.5-3 Podravina) 2 Podravina
UredniËko vijeÊe Editorial board Dr. Zvonimir BARTOLIΔ (»akovec), Dr. Miljenko BILEN (Zagreb), dr. Neven BUDAK (Zagreb), Tomislav –URIΔ (Varaædin), dr. Dragutin FELETAR (Koprivnica/Zagreb), Ernest FI©ER (Varaædin), dr. Ivan GOLUB (Zagreb), dr. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ (Zagreb), dr. Juraj KOLARIΔ (Zagreb), dr. Milan KRUHEK (Zagreb), Æeljko KRU©ELJ (Koprivnica/Zagreb), mr. Julio KURUC (Koprivnica), dr. Mijo LON»ARIΔ (Zagreb), dr. LuËka LORBER (Maribor), mr. Goran MARKULIN (Koprivnica), dr. Antun MIJATOVIΔ (Zagreb), dr. Géza PÁLFFY (Budimpeπta), Hrvoje PETRIΔ (Koprivnica/Zagreb), dr. Ljudevit PLA»KO (Kriæevci), Marijan ©POLJAR (Koprivnica), dr. Eckhard THOMALE (Karlsruhe), dr. Æeljko TOMI»IΔ (Zagreb), dr. Jaroslav VENCALEK (Ostrava), dr. Laszlo VANDOR (Zalaegerszeg), mr. Dinko VRGO» (Koprivnica), mr. –uro ZALAR (Koprivnica) Uredniπtvo Editorial Staff Dr. Dragutin FELETAR, dr. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ, Æeljko KRU©ELJ, dr. LuËka LORBER, Hrvoje PETRIΔ Odgovorni urednik Editor-in-chief Dr. Dragutin FELETAR Urednik Editor Hrvoje PETRIΔ, e-mail: [email protected] GrafiËka oprema Graphic design Branimir KLARIΔ Lektura Language editing Lidija MENGES Prijevodi Translations SunËica HARAMIJA (njemaËki/german), Sado TERZIΔ (engleski/english) Tajnik uredniπtva Staff secretary Petar FELETAR Nakladnik Publisher MERIDIJANI, 10430 Samobor, ObrtniËka 17 tel. 01/33-62-367, e-mail: [email protected] Za nakladnika Journal director Petra SOMEK Dodatna adresa uredniπtva Additional mailing address Dr. Dragutin FELETAR, 48000 Koprivnica, Trg mladosti 8 tel. 048/626-780 Sunakladnici (sponzori) Co-publishers GRAD KOPRIVNICA KOPRIVNI»KO-KRIÆEVA»KA ÆUPANIJA flPODRAVSKA BANKA« KOPRIVNICA flINA - NAFTAPLIN« –UR–EVAC - MOLVE Priprema Prepress MERIDIJANI, Samobor Tisak Print by BOGADI OFFSET, Koprivnica, 500 primjeraka Podravina 3
K A Z A L O KAZALO 1. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC: ARHEOLO©KO NALAZI©TE TOR»EC - CIRKVI©»E ARCHEOLOGICAL SITE TOR»EC-CIRKVI©»E ...... str. 5 2. Mario ©LAUS, Mario TKAL»EC, Siniπa KRZNAR: PALEODEMOGRAFSKA I PALEOPATOLO©KA ANALIZA LJUDSKOG OSTEOLO©KOG MATERIJALA S NALAZI©TA TOR»EC - CIRKVI©»E KRAJ KOPRIVNICE PALEODEMOGRAPHY AND PALEOPATHOLOGY ANALYSES OF HUMAN OSTEOLOGY MATERIAL FROM ARCHEOLOGICAL SITE TOR»EC-CIRKVI©»E (NEAR KOPRIVNICA) ...... str. 37 3. Damir DORA»IΔ: KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI ZAHVATI NA ARHEOLO©KIM PREDMETIMA S LOKALITETA TOR»EC - CIRKVI©»E, UKLJU»UJUΔI NEDESTRUKTIVNA ISPITIVANJA NA POJEDINIM PREDMETIMA CONSERVATION & RESTORATION INTERVENTION ON ARCHEOLOGICAL FINDS FROM TOR»EC-CIRKVI©»E SITE, INCLUDING NON-DESTRUCTIVE TESTING AND EXAMINATION OF CERTAIN OBJECTS ...... str. 49 4. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ: STJEPAN RADIΔ I KUNOVE»KA BUNA 1903. GODINE STJEPAN RADIΔ AND KUNOVEC REBELLION IN 1903 ...... str. 57 5. Ranko PAVLE©: OSOBINE POPISA ÆUPA, NASELJA I POSJEDA U PODRAVINI DO KRAJA XVI. STOLJEΔA THE NATURE OF THE LISTINGS OF CHURCH PARISHES, SETTLEMENTS AND ESTATES IN PODRAVINA UNTIL THE END OF XVI. CENTURY ...... str. 75 6. Dragutin FELETAR: BANICA KATARINA I SJEVERNOHRVATSKI KRUG ZRINSKIH VICEROY’S INFLUENTIAL WIFE KATARINA IN CROATIA’S NORTHWESTERN CIRCLE OF ZRINSKI FAMILY ...... str. 101 7. Mirela SLUKAN ALTIΔ: PODRAVSKO SREDNJOVJEKOVLJE U ZRCALU KARTOGRAFSKIH IZVORA MEDIEVAL PODRAVINA REFLECTED IN CARTOGRAPHIC SOURCES . . . .str. 121 8. Ivan CRKVEN»IΔ, Mladen CRKVEN»IΔ: PREKODRAVLJE - REPA©: RAZVOJ NASELJA I STANOVNI©TVA PREKODRAVLJE-REPA© AREA GROWTH OF SETTLEMENTS AND POPULATION ...... str. 133 9. Hrvoje PETRIΔ: STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA KAO POKAZATELJ MOBILNOSTI STANOVNI©TVA ZAPADNOG DIJELA SREDNJOVJEKOVNE SLAVONIJE (Na primjeru koprivniËke Podravine do kraja 16. stoljeÊa) STUDENTS AT MEDIEVAL WESTERN UNIVERSITIES AS INDICATOR OF POPULATION MOBILITY IN WESTERN PART OF MEDIEVAL SLAVONNIA (showcase example of Koprivnica’s Podravina until the end of the 16th century) ...... str. 151 PRIKAZI NOVIH KNJIGA I »ASOPISA ...... str. 201 4 Podravina
U »ETVRTOM BROJU »ASOPISA PODRAVINA SURA–UJU:
Autori Ëlanaka 01. Dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Institut za arheologiju, Zagreb 02. Tatjana TKAL»EC, Institut za arheologiju, Zagreb 03. Dr. sc. Mario ©LAUS, Odsjek za arheologiju HAZU, Zagreb 04. Mario TKAL»EC, Odsjek za arheologiju HAZU, Zagreb 05. Siniπa KRZNAR, Ivanec 06. Damir DORA»IΔ, Arheoloπki muzej, Zagreb 07. Prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ, Odsjek za povijest, Filozofski fakultet, Zagreb 08. Ranko PAVLE©, “Podravka”, Koprivnica 09. Prof. dr. sc. Dragutin FELETAR, Geografski odsjek, PMF, Zagreb 10. Dr. sc. Mirela SLUKAN ALTIΔ, Hrvatski dræavni arhiv, Zagreb 11. Prof. dr. sc. Ivan CRKVEN»IΔ, Geografski odsjek, PMF, Zagreb 12. Mladen CRKVEN»IΔ, srednjoπkolski profesor, Zagreb 13. Hrvoje PETRIΔ, Zavod za hrvatsku povijest, Odsjek za povijest, Filozofski fakultet, Zagreb
StruËni recenzenti 14. Dr. sc. Kreπimir FILIPEC, Odsjek za arheologiju, Filozofski fakultet, Zagreb 15. Dr. sc. Zdenka PA©I», Univerza u Mariboru, Slovenija 16. Dr. sc. Josip KLJAIΔ, Hrvatski institut za povijest, Zagreb - Slavonski Brod 17. Prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ, Odsjek za povijest, Filozofski fakultet, Zagreb 18. Mr. sc. Gordan RAVAN»IΔ, Hrvatski institut za povijest, Zagreb 19. Prof. dr. sc. Ivo GOLDSTEIN, Odsjek za povijest, Filozofski fakultet, Zagreb 20. Dr. sc. Katarina HORVAT-LEVAJ, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb 21. Doc. dr. sc. Borislav GRGIN, Odsjek za povijest, Filozofski fakultet, Zagreb 22. Dr. sc. Mirela SLUKAN ALTIΔ, Hrvatski dræavni arhiv, Zagreb 23. Prof dr. sc. Dragutin FELETAR, Geografski odsjek, PMF, Zagreb 24. Prof. dr. sc. Andrija BOGNAR, Geografski odsjek, PMF, Zagreb 25. Boris MA©IΔ, Muzej grada Zagreba, Zagreb 26. Mr. sc. Goran JAKOVLJEVIΔ, Gradski muzej, Bjelovar 27. Dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Institut za arheologiju, Zagreb 28. Tatjana TKAL»EC, Institut za arheologiju, Zagreb 29. Prof. dr. sc. Hrvoje BRKIΔ, Zavod za dentalnu antropologiju, Stomatoloπki fakultet, Zagreb 30. Hrvoje PETRIΔ, Zavod za hrvatsku povijest, Odsjek za povijest, Filozofski fakultet, Zagreb 31. Prof. dr. sc. Zvonimir BARTOLIΔ, Visoka uËiteljska πkola, »akovec
Autori prikaza 32. Hrvoje PETRIΔ, Zavod za hrvatsku povijest, Odsjek za povijest, Filozofski fakultet, Zagreb 33. Daniel PATAFTA, postdiplomant, Odsjek za povijest, Zagreb 34. Ivan PEKLIΔ, profesor gimnazije, Kriæevci 35. Tatjana TKAL»EC, Institut za arheologiju, Zagreb 36. Prof dr. sc. Dragutin FELETAR, Geografski odsjek, PMF, Zagreb
Sluæbeni prevoditelji 37. SunËica HARAMIJA, Koprivnica, za njemaËki 38. Sado TERZIΔ, Koprivnica, za engleski
PODRAVINA se referira u sekundarnim Ëasopisima 1. ABSTRACTS JOURNAL, All-russian institute of scientific and tehnical information, Moscow 2. HISTORICAL ABSTRACTS, ABC CLIO Library, Santa Barbara, California 3. ELSEVIR, Bibliographic databases, Amsterdam-Norwich PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003. Podravina 5
ARHEOLO©KO NALAZI©TE TOR»EC - CIRKVI©»E
ARCHEOLOGICAL SITE TOR»EC-CIRKVI©»E dr.sc. Tajana IVAN»AN,SEKELJ Tatjana TKAL»EC
Dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN Primljeno: 20. 8. 2003. Institut za arheologiju PrihvaÊeno: 11. 10. 2003. Ulica grada Vukovara 68, Zagreb Rad ima dvije pozitivne recenzije UDK/UDC 904 (497.5 TorËec) “653” Tatjana TKAL»EC Izvorni znanstveni Ëlanak Institut za arheologiju Original scientific paper Ulica grada Vukovara 68, Zagreb TOR»EC - CIRKVI©»E SAÆETAK
Arheoloπkim istraæivanjem nalaziπta TorËec - CirkviπËe potvren je pretpostavljeni sakralni karakter nalaziπta i dobiveni su elementi za ubikaciju crkve Sv. Stjepana Kralja iz popisa æupa ZagrebaËke biskupije iz 1334. godine. Kompariranjem pisanih povijesnih izvora, rezultata arheoloπkih istraæivanja i analize nalaza autorice daju sliku povijesne i arheoloπke slojevitosti nalaziπta. Odreeni nalazi upuÊuju na moguÊi predtatarski horizont. VeÊ otprije poznat, u Hrvatskoj jedinstven, nalaz ritualnog ukopa pseÊe glave u posudi oko sredine 13. stoljeÊa daje nalaziπtu posebnu vaænost. SljedeÊi horizont poËinje oko 14. stoljeÊa kada oko crkve Sv. Stjepana Kralja egzistira groblje. Na istraæenom dijelu lokaliteta ukopavanje je prekinuto tijekom osmanlijskih pustoπenja u drugoj polovini 15. i u 16. stoljeÊu. Tijekom 15. stoljeÊa, osobito u njegovoj drugoj polovini, nalaziπte je zahvaÊeno rubnim dijelom naselja. PoËetkom ili sredinom 17. stoljeÊa poËinje novi horizont ukopavanja oko crkve koja je ponovno sagraena na temeljima stare. U prvoj polovini 18. stoljeÊa dolazi do obnove sela TorËec te se izmeu 1731. i 1733. godine groblje i veÊ troπna crkva na poloæaju CirkviπËe napuπtaju te se gradi nova crkva u samom selu. Istraæivanjem su otkrivena dva jedinstvena nalaza ukopa tijela djece u keramiËkim loncima koji su se dogodili nakon napuπtanja groblja. KljuËne rijeËi: TorËec - CirkviπËe, arheoloπka istraæivanja, arheoloπki nalazi, groblje, crkva Sv. Stjepana Kralja, srednji vijek, novi vijek. Key words: TorËec - CirkviπËe, archeological research, archeological finds, cemetery, church of St. Stjepan Kralj, medieval, modern times.
Arheoloπko nalaziπte CirkviπËe smjeπteno je sjeverno od mjesta TorËec na razmeu opÊina Drnje i –elekovec (KoprivniËko-kriæevaËka æupanija). Poloæaj se nalazi na blago poviπenoj dravskoj terasi smjeπtenoj uz cestu koja od TorËeca vodi prema –elekovcu (karta 1). Sa svoje juæne strane poloæaj CirkviπËe omeen je dubokim starim meandrom rijeke Drave. Oko 400 m juænije od CirkviπËa teËe potok Gliboki u koji se u blizini sa sjevera ulijeva potok Segovina, a s juga Vratnec. Sam toponim CirkviπËe spada u skupinu imena arheoloπkih nalaziπta koja privlaËe pozornost arheologa i koja se na podruËju Hrvatske uËestalo pojavljuju. On svojim nazivom oznaËava 6 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003.
Ëovjekovu djelatnost povezanu s njegovom religioznoπÊu, odnosno prije svega vjerske prilike proπlih vremena na odreenom podruËju (Sekelj IvanËan, 1992., 153.-154.). Na CirkviπËe je joπ 1976. godine skrenula pozornost Sonja Kolar, tadaπnja kustosica Muzeja grada Koprivnice, koja u svojoj
TOR»EC - CIRKVI©»E arheoloπkoj topografiji koprivniËke regije spominje poloæaj na kojem su naeni ostaci cigle i πute te ulomci keramike s ukrasima tipiËnim za 14. i 15. stoljeÊe. Spominje i to da su mjeπtani naiπli na ljudske kosti te u zakljuËku navodi da se pretpostavlja kako se ovdje nalaze ostaci crkve i groblja (Kolar, Karta 1: Poloæaj arheoloπkog nalaziπta TorËec - 1976., 112.). Lokalitet je uËestalo obilaæen te CirkviπËe (Dræavna geodetska uprava, Hlebine, izvornik u mjerilu 1:25000) su primijeÊeni povrπinski nalazi cigle, πute i lomljenog kamenja, brojni ulomci keramiËkih posuda, ljudskih i æivotinjskih kostiju1 (Januπka, 1978., 103.; Registar, 1990., 133., lok. br. 499. /obradio dr. sc. Z. MarkoviÊ/; Sekelj IvanËan, 1995., 151., lok. br. 313.; . Registar, 1997., 199., lok. br. 733. /obradio dr. sc. Z. MarkoviÊ/; Sekelj IvanËan, Zvijerac, 1997., 67., 68., karta 1., lok. br. 7.). Poloæaj CirkviπËe osobito je privukao pozornost arheologa nakon oæujka 1999. godine, dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC Tatjana SEKELJ IVAN»AN, sc. Tajana dr. kada je oranjem na povrπinu zemlje dospjela fragmentirana keramiËka posuda u kojoj je bila pohranjena pseÊa lubanja. Taj jedinstveni nalaz u Hrvatskoj ima analogije u Maarskoj u Fanciski kraj Debrecena. Utvreno je da je glava psa paæljivo bila poloæena u posudu, vjerojatno u ritualne
1 3 A
2
Slika 1: ZraËni snimak poloæaja CirkviπËe i GradiÊ (CikliËko snimanje Dræavne geodetske uprave, Sjeverozapadna Hrvatska, niz 14, snimak 6112)
1 Prikupljeni nalazi pohranjeni su u Zbirci Zvijerac u TorËecu i u Muzeju grada Koprivnice. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003. Podravina 7
svrhe, i to sredinom 13. stoljeÊa (Sekelj C IvanËan, MarkoviÊ, 1999., 109.-111.; Sekelj
IvanËan et al, 1999., 61.-79.). Kako je takav dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tajana TKAL»EC obiËaj odraz poganstva, veoma je zanimljiv odnos tog nalaza s ostalim dijelom lokaliteta CirkviπËe, nalaziπta krπÊanskog ozraËja. U popisu æupa ZagrebaËke biskupije iz 1334. godine spominje se u komarniËkom arhiakonatu na tom podruËju ecclesia sancti Stephanis regis circa Drauam, odnosno æupna crkva Sv. Stjepana Kralja blizu Drave (Buturac, 1984., 75., 76.). Pretpostavlja se da A se crkva nalazila upravo na poloæaju CirkviπËe (slika 1: poloæaj A). U popisu iz 1501. godine æupa se viπe ne navodi. Nepoznanice u vezi
ubikacije æupe Sv. Stjepana Kralja (Pavleπ, TOR»EC CIRKVI©ΔE B 2001., 129.-130.) odnose se i na kartografski prikaz Koprivnice i πireg podruËja grada iz 18. stoljeÊa gdje je crkva ucrtana zapadno od puta TorËec - –elekovec, oko 500 m sjeveroza- padno od CirkviπËa, na poziciji oznaËenoj na Slika 2: Poloæaj CirkviπËe, zraËni snimak 9. oæujka 2000. slici 1: poloæaj C (Fischer, 1984., 34.). (snimio: Bartul ©iljeg) Godine 2000. snimana je okolica TorËeca iz zraka kako bi se utvrdio eventualni poloæaj pretpostavljene crkve te njezin odnos s neposrednom okolicom, prije svega s poloæajem obliænje zemljane utvrde - GradiÊ (slika 1: poloæaj B) radi lociranja buduÊih sondi. Namjera je bila pokuπati utvrditi u kakvom su odnosu ukop glave psa i krπÊanski ukopi oko pretpostavljene crkve, dva obiËaja koja su prema sadaπnjim spoznajama opreËna.2 Na snimku je prepoznat stari meandar Drave koji s istoËne i jugoistoËne strane okruæuje manju uzvisinu na kojoj se nalazila, kako smo pretpostavili, crkva Sv. Stjepana Kralja. Na fotografiji se uzvisina prepoznaje kao svjetlije podruËje unutar okolnog tamnijeg terena (slika 2: poloæaj A). Viπe je puta provedeno rekognosciranje πire okolice i pronaeni su brojni ulomci kasnosrednjovjekovne keramike i ljudske kosti. Tako je na sjevernijem dijelu poloæaja A (slika 2:1) 1997. godine naena ploËica prstena (slika 39), a 1999. jednostavna bronËana kariËica (slika 38) oko 30 m juænije od meandra koji okruæuje uzviπenje (slika 2:2). Reambulacijom u jesen 2002. utvrene su na zapadnom dijelu poloæaja A dvije mrlje koje su se sastojale od crvenog razmrvljenog lijepa ili zapeËene zemlje, gara i ugljena.3 Na samim mrljama nisu pronaeni ulomci keramike, iako se opÊenito na tom podruËju nalaze brojni ulomci keramike iz 15. stoljeÊa. Spomenuti ukop glave psa u keramiËkoj posudi naen je 1999. godine u neposrednoj blizini mrlje br. 2 (slika 2:3). Nalazi keramike i æeljezne troske intenzivniji su na zapadnim rubnim dijelovima uzvisine (pa tako se rasprostiru dijelom i zapadnije od ceste TorËec - –elekovec, kao i na πirem
2 ZahvaljujuÊi g. Zlatku GaliÊu, vlasniku sportskog aviona (niskokrilac, tip ROBIN TD 1180 AIGLON, jaËina motora 180 ks, oznake R 100), obavljeno je prvo snimanje s visine od 300 metara, i to u rano proljeÊe, prije veÊeg rasta vegetacije, a drugo u lipnju tijekom dozrijevanja poljoprivrednih kultura. U snimanju su sudjelovali: T. Sekelj IvanËan, B. ©iljeg, J. Belaj i I. Zvijerac. 3 Mrlja 1 nalazi se 12,6 m istoËno od ceste TorËec - –elekovec i 34,6 m sjeverno od meandra koji okruæuje uzvisinu, oznaËenu poloæajem A. Mrlja 2 nalazi se 15,30 m istoËno od ceste i 11,5 m sjevernije od mrlje 1. 8 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003.
podruËju juæno od meandra), a sporadiËni su i gotovo izostaju na najistaknutijem dijelu uzvisine poloæaja A. Sama uzvisina obiluje nalazima mrvljenog kamena, πljunka i cigle koji ukazuju na postojanje zidane arhitekture (usp. svjetlije podruËje na zraËnom snimku - slika 2: poloæaj A). Nalazi ljudskih kostiju pronalaze se na πiroj povrπini neposredno uz podruËje s nalazima πljunka i cigle, no gravitiraju prema samoj uzvisini i sjeverno od nje (usp. tamniji dio oko uzvisine na zraËnom snimku - slika 2:A). Povrπinski pregled terena ukazao je na naseobinske elemente koncentrirane zapadno i juæno od poloæaja A, kao i na oranicama juænije od meandra gdje je 4 TOR»EC - CIRKVI©»E utvrena mrlja br. 3. Terenski pregledi dali su smjernice za traæenje crkve Sv. Stjepana Kralja na CirkviπËu, na poloæaju A. Provjerena je i pozicija na kojoj je na karti iz 18. stoljeÊa ucrtana crkva (slika 1: poloæaj C), meutim ni terenskim pregledom ni analizom zraËnih snimaka nisu ustanovljeni elementi koji bi ukazivali na postojanje sakralne graevine na tome mjestu. Nakon pripremnih radova izabrana je lokacija istraæivanja.5 Koordinatna mreæa po- stavljena je istoËno od nalaza ukopa pseÊe gla- ve u posudi, a prema pretpostavljenoj arhitek- turi, s ciljem da se ustanovi horizontalna strati- grafija.6 U F10 i G10 oËekivali smo rubne dijelove groblja s, dakle, rjeim ukopima gro- bova. Cilj je bio i ustanoviti stratigrafski odnos ukopa pseÊe glave iz 13. stoljeÊa, naseobinskih dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC Tatjana SEKELJ IVAN»AN, sc. Tajana dr. elemenata iz 15. stoljeÊa i samoga groblja. U H10 te osobito u I10 oËekivali smo otkriti dijelove arhitekture. Pretpostavljali smo - na Slika 3: Mrlje grobnih raka u H/I10 i ostaci zidane osnovi povrπinskog pregleda, specifiËne strukture iznad grobova konfiguracije terena i zraËnih fotografija - da se groblje najveÊim dijelom πiri prema sjeveru. Meutim, utvreno je da se na cijeloj povrπini nalazilo groblje s iznimno gusto ukopavanim grobnim rakama, pri Ëemu su brojne rake ukopavane jedna preko druge. Kako je i u najzapadnijim dijelovima iskopa zahvaÊen dio groblja s joπ gustim ukopavanjem, a vrijeme istraæivanja bilo je ograniËeno, usredotoËili smo se na I10, H10 i jugozapadni dio F10, a ostala je povrπina zaπtiÊena do buduÊih planiranih sustavnih istraæivanja. U oranom humusnom i prvom pothumusnom sloju naeno je mnoπtvo dislociranih ljudskih kostiju, ulomci kasnosrednjovjekovne keramike, æeljezni kovani Ëavli i drugi æeljezni predmeti7 te oπteÊeni srebrni novac (slika 32, 32a), æeljezna ostruga (slika 34) i S-kariËica (slika 33). Plitko
4 Mrlja 3 nalazi se 35 m juænije od mjesta gdje cesta presjeca meandar i 10,60 m istoËno od same ceste, preko puta bunkera iz proπlog stoljeÊa. Keramika s podruËja mrlje 3, kao i πire s oranica pripada razdoblju kasnog srednjeg vijeka. 5 Pokusna arheoloπko-konzervatorska istraæivanja obavljena su od 31. srpnja do 10. kolovoza 2002. u suradnji Instituta za arheologiju i Muzeja grada Koprivnice pod vodstvom dr. sc. Tajane Sekelj IvanËan i sudjelovanje T. TkalËec. VeÊim dijelom financirana su iz sredstava Ministarstva znanosti i tehnologije, dodijeljena poticajnom projektu za mlade znanstvenike pod nazivom Tipoloπko-kronoloπka analiza keramike u sjevernoj Hrvatskoj - 10. do 13. stoljeÊe, voditeljice dr. sc. Tajane Sekelj IvanËan, a u sklopu glavne teme Srednjovjekovno arheoloπko naslijee kontinentalne Hrvatske, voditelja prof. dr. sc. Æeljka TomiËiÊa. Dio sredstava osigurao je Muzej grada Koprivnice, brinuÊi o financiranju radnika. Zahvaljujemo Ivanu i Zlatku Zvijeracu koji su Ëinili pomoÊnu struËnu ekipu. Iskopavanja su obavljena na zemljiπtu Ane Lovrak bez posebnih novËanih naknada, stoga vlasnici zahvaljujemo na razumijevanju. 6 Mreæa na osnovi kvadranata veliËine 5x5 m postavljena je u pravcu jug-sjever s otklonom od 28 prema zapadu pomoÊu totalne geodetske stanice (Sokkia, tip 600), Ëime je omoguÊeno precizno lociranje eventualnih buduÊih istraæivanja i vezivanje na postavljenu koordinatnu mreæu. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003. Podravina 9 ispod oranog sloja pronaene su dvije keramiËke posude (lonci) oπteÊene ralom samo u gornjem dijelu (slika 35, slika 36). Nakon dr.sc. Tajana IVAN»AN,SEKELJ Tatjana TKAL»EC prosijavanja zemlje iz posuda te nakon antropoloπke analize utvreno je kako je u svaku posudu bilo poloæeno dijete. Za oba djeteta utvrena je perinatalna smrt (smrt prije ili oko samog roenja), odnosno oko 7. do 9. lunarnog mjeseca. Iznad sloja s oËuvanim grobnim cjelinama zamijeÊeno je viπe plitkih jama nepoznate namjene te nekoliko duboko ukopanih jama koje su uniπtile grobove. U F10c na rela- tivnoj dubini od 80 cm pronaeno je vatriπte, odnosno duboki ukop zapunjen garom i ugljenom, Ëije je dno Ëinila crveno zapeËena TOR»EC - CIRKVI©»E zemlja (slika 4). U vatriπtu su pronaeni komadi troske te ulomci srednjovjekovne keramike, a nema nalaza ljudskih kostiju. Slika 4: Vatriπte u F10c Zanimljiva je rastresita struktura od maltera i kamenja (debljine 15-20 cm) koja preslojava grobove. Na jugu je vidljiv njezin nastavak u profilu sonde, a na sjeveru zavrπava s dva pravilna velika kamena (slika 3). VeÊi dio naπeg iskopavanja bio je koncentriran na istraæivanje novootkrivenoga groblja. Istraæeno je 18 grobnih cjelina od kojih je samo ponekima djelomiËno oËuvan i prepoznat ukop grobne rake. Zbog Ëestog preslojavanja grobova stvoren je sloj u kojem su se mrlje grobnih raka teπko mogle prepoznati, osim na mjestima gdje su presjecale zdravicu.
ISTRAÆENE GROBNE CJELINE I NALAZI
GROB 1 - muπkarac, 60+ g.8 (slika 5)9 F10c, Z-I, 128,05 Mrlja grobne rake (na dijelu oko lubanje) zamijeÊena je na relativnoj dubini od 30 cm ispod danaπnje razine povrπine terena. Zapuna se zamjeÊivala kao pravokutna mrlja zaobljenih uglova, a prepoznatljiv je bio samo njezin dio. Ukop nije bilo moguÊe jasno definirati.
7 PN 6 (H10c, SJ 001/004) + PN 13 (G10d, SJ 004) - ulomci sitnog bronËanog predmeta; PN - 8 (F10, SJ 002) - dio æeljeznog noæiÊa; PN - 9 (F10, SJ 002) - æeljezni predmet; N - 11 (F10, SJ 001) - dio æeljeznog noæiÊa; N - 44 (F10c, SJ 046) - æeljezni predmet iz zapune groba 12; N - 2 (GH/11,12, SJ 001) - preica s trnom; N - 51 (I10c, SJ 004) - æeljezna ukosnica; N - 65 (F10c, SJ 083) - noæiÊ; N - 10 (F10, SJ 001) - dio æeljezna preice; te æeljezni kljuË (H10, SJ 001). Ukupno je pronaen 91 æeljezni kovani Ëavao i 5 klamfa. VeÊina potjeËe iz poremeÊenih slojeva, a neki su pronaeni u zapunama grobova (grobovi: 1, 2, 9, 10, 12, 14 i 18). Zbog velikog obima teksta te zbog nedatabilnosti tih predmeta, ovdje ih detaljnije ne prikazujemo. 8 Antropoloπku analizu obavio je dr. sc. Mario ©laus i Mario Novak iz Odsjeka za arheologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te Siniπa Krznar, dipl. arheolog. Rezultate analize autori su izloæili u ovome broju Ëasopisa. Autori navode anomalije i stresove kod analiziranih uzoraka te upuÊujemo na kompariranje arheoloπkih i antropoloπkih rezultata analiza svih istraæenih individua. 9 Terensku ilustrativnu dokumentaciju (crteæe i fotografije) izradila je T. TkalËec. 10 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003.
Na dno grobne rake pokojnik je poloæen u ispruæenom poloæaju na lea, glave okrenute na desnu stranu, lijeve ruke poloæene na zdjelici, a desna podlaktica bila je poloæena na desnu nadlakticu. Cijela se desna strana ostataka pokojnika nagnula udesno uslijed propadanja u mekπe tlo. Desna ruka je moæda prvobitno bila poloæena na prsa te je takoer skliznula.
TOR»EC - CIRKVI©»E Duæina kostura je 173 cm. Lubanja se nalazi na 60 cm relativne dubine. NALAZI: Uz desnu ruku pokojnika pronaena je ogrlica od veÊih bijelih poliedarskih i manjih plavih okruglih staklenih perli (1). Perle su bile nanizane na nit organskog porijekla koja se nije saËuvala, a priËvrπÊivala se spojkom od tanke æeljezne æice ukraπenom dvjema malim perlama od tamnog neprozirnog stakla. Jedna poliedarska perla je bila pronaena na prsnom koπu pokojnika, a sve ostale izmeu prsnog koπa i desne ruke Ëija je podlaktica poloæena visoko na nadlakticu. U zapuni groba pronaene su dislocirane ljudske kosti, zgura i ulomci kasnosrednjovjekovne keramike. Pronaeno je deset kovanih æeljeznih Ëavala kvadratiËna presjeka s kvadratno raskucanom glavicom. dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC Tatjana SEKELJ IVAN»AN, sc. Tajana dr. 1. Ogrlica od nanizanih perli, staklo, 45 manjih plavih okruglih perli i 6 veÊih æutih prozirnih poliedarskih perli; Slika 5: Grob 1 priËvrπÊena æeljeznom spojkom ukraπenom dvjema tamnim staklenim perlama. Plave perle iz niske -Ø 0,6 cm; bijele - Ø 0,9 cm; spojka duæina 2,3 cm; perle na spojki - Ø 0,6 cm. Teæina 16,9 g, a sama spojka 0,7 g (slika 5:1, slika 23, slika 23a).10 Posebna opaæanja pri restauraciji: Na jednom kraju kopËice vidljivi su ostaci tekstila u mineraliziranom stanju (slika 23a) Ëija struktura pokazuje da je rijeË o tzv. osnovnom tkanju.
GROB 2 - dijete, 0 - 0,5 g. (slika 6) F10c, Z-I, 14˚ prema jugu, 128,11 Mrlju zapune i ukop grobne rake nije bilo moguÊe definirati. Zapuna se nije razlikovala od okolnog sloja SJ 005. Dijete je poloæeno u ispruæenom poloæaju na lea, glave okrenute na lijevu stranu. Nedostaju kosti potkoljenica, nejasan je poloæaj ruku. Slika 6: Grob 2 OËuvana duæina kostura je 52 cm. Lubanja se nalazi na 50 cm relativne dubine.
10 Nalaze je konzervirao, restaurirao i fotografirao (slika 23-34b, 37-39) Damir DoraËiÊ, voditelj Laboratorija za restauriranje arheoloπkih predmeta od metala Arheoloπkog muzeja u Zagrebu. U tekstu su koriπteni dijelovi njegova izvjeπÊa koji se odnose na posebna opaæanja pri restauraciji nalaza. Ovom prigodom zahvaljujemo g. Damiru DoraËiÊu na struËnom radu, ustupanju fotografija, kao i na svim zahvatima na materijalu za koje smo ga naknadno zamolile. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003. Podravina 11
NALAZI: U zapuni je pronaena æeljezna kovana spojka za lijes (klamfa pravokutno savinutih krajeva; duæ. 0,6 cm, πir. 0,6 cm, duæ. krakova 0,2 cm; teæ. 3,6 g) i ulomci kasnosrednjovjekovne keramike. dr.sc. Tajana IVAN»AN,SEKELJ Tatjana TKAL»EC
GROB 3 - dijete, 6 - 7 g. (slika 7) F10b/d, Z-I, 8˚ prema sjeveru, 128,17 Mrlju zapune i ukop grobne rake nije bilo moguÊe definirati. Zapuna se nije razlikovala od okolnog SJ 002. Dijete je poloæeno u ispruæenom poloæaju na lea, glave poloæene tjemenom na dno grobne rake, lijeve ruke ispruæene uz tijelo. Nedostaju kosti desne ruke i kraljeænice. Duæina kostura 99 cm. Lubanja se nalazi na 40 cm relativne dubine. NALAZI: nema. Nedaleko od kostura groba 3 u sloju SJ 002 pronaen je ulomak æeljeznog noæiÊa (v. bilj. 11: PN 8). TOR»EC - CIRKVI©»E GROB 4 - muπkarac, 55 - 60 g. (slika 8) I10b/d, Z-I, 128,22 Mrlju zapune grobne rake nije bilo moguÊe definirati. Zapuna se nije razlikovala od okolnog SJ 004. Ukop je bio definiran tek nakon ËiπÊenja kostura kada je utvreno da ukop Slika 7: Grob 3 grobne rake pri samom dnu sjeËe zdravicu SJ 015. Pokojnik je poloæen na dno grobne rake, nogu savijenih na desnu stranu. Nedostaju kosti od pojasa na viπe (osim ulomci kostiju ruku). Kostur je, kao i ukop i zapuna, bio presjeËen mlaom jamom u kojoj su pronaene ljudske kosti vjerojatno gornjeg dijela tijela pokojnika iz groba 4 (antropoloπka analiza potvrdila je tu moguÊnost, a toËni rezultati mogli bi se dobiti samo DNK analizom). Ispod groba 4 nalazio se manji ukop kruænog tlocrta, zapunjen tamnosmeom zemljom s mnogo πljunka. OËuvana duæina kostura u zgrËenom poloæaju je 70 cm. ZamijeÊen na 40 cm relativne dubine. NALAZI: nema.
GROB 5 - æena, 35 - 40 g. (slika 9) Slika 8: Grob 4 I10c/d, Z-I, 3˚ prema sjeveru, 128,14 Mrlju zapune i ukop grobne rake nije bilo moguÊe definirati. Zapuna se nije razlikovala od okolnog SJ 004. Pokojnica je poloæena u ispruæenom poloæaju na lea. Nedostaje lubanja, zdjelica, kosti stopala, kosti gornjeg dijela tijela nedostaju ili su poremeÊene, kosti potkoljenica jako su oπteÊene. OËuvana duæina kostura je 156 cm. Lijevi femur se nalazi na 45 cm relativne dubine. NALAZI: Jednostavni bronËani prsten (1) naen je na prstu (nejasno koje ruke jer su kosti poremeÊene i nedostaju). Unutar zapune naen je ulomak grla i ruba kasnosrednjovjekovnog vrËa ili boce (slika 40:12). 12 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003. TOR»EC - CIRKVI©»E
2
1
Slika 9: Grob 5 (lijevo)
Slika 10: Grob 6 (gore)
Slika 11: Grob 7 (desno) dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC Tatjana SEKELJ IVAN»AN, sc. Tajana dr.
1. Prsten, bronËani, lijevan, D-presjeka. Iznutra gladak, a vanjska povrπina ukraπena popreËno urezanim linijama tako da se doima narebrenom. Ø 3,2 cm, πir. 0,4 cm, deb. obruËa 0,25 cm, teæ. 3,2 g (slika 9:1, slika 24).
GROB 6 - dijete, 0 - 0,5 g. (slika 10) I10b, Z-I, 4˚ prema sjeveru, 128,03 PoremeÊeni kostur djeteta zamijeÊen je unutar zapune groba 9. Kostur groba 6 poloæen je naknadno, ne poremetivπi kostur groba 9 - veÊe dijete koje se nalazilo 5 cm niæe. Dijete je poloæeno u ispruæenom poloæaju na lea. Kosti su vrlo poremeÊene, a nedostaju kosti lubanje, desne ruke, zdjelice i nogu. OËuvana duæina kostura je 24 cm. Nalazi se na 60 cm relativne dubine. NALAZI: nema.
GROB 7 - æena, 20 - 25 g. (slika 11) I10d, Z-I, 3˚ prema sjeveru, 128,14 Mrlju zapune grobne rake nije bilo moguÊe definirati. Zapuna se nije razlikovala od okolnog sloja. Pokojnica je poloæena na dno grobne rake u ispruæenom poloæaju na leima, desne ruke poloæene na trbuhu. Kosti lubanje, lijeve ruke, lijeve noge i kosti oba stopala nedostaju. OËuvana duæina kostura je 120 cm. Zdjelica se nalazi na 50 cm relativne dubine. NALAZI: oko kostiju pokojnice iz groba 7 pronaene su dislocirane ljudske kosti od neke druge individue. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003. Podravina 13
GROB 8 - æena, 40 - 45 g. (slika 12) H10b/d, Z-I, 14˚ prema sjeveru, 128,08 Mrlja zapune grobne rake zamijeÊena je na relativnoj dr.sc. Tajana IVAN»AN,SEKELJ Tatjana TKAL»EC dubini od 40 cm. Oblik joj je pravokutan, lagano zaobljenih uglova. Pokojnica je poloæena na dno grobne rake u ispruæenom poloæaju na leima, lijeve ruke poloæene na zdjelici. Ne- dostaju kosti lijeve podlaktice, lubanja, desne natkoljeniËne kosti te lijeve potkoljenice. OπteÊena je zdjelica. OËuvana duæina kostura je 143 cm. Kostur se nalazi na 50 cm relativne dubine. NALAZI: nema.
GROB 9 - dijete, 2 - 3 g. (slika 13) I10b, Z-I, 1˚ prema sjeveru, 127,93
Kostur djeteta zamijeÊen je unutar zapune od smeeg TOR»EC - CIRKVI©»E pijeska i πljunka s dosta razmrvljene cigle.11 Oko 5 cm iznad kostura groba 9 nalazio se kostur djetata (grob 6) koje je poloæeno naknadno, ne poremetivπi kostur groba 9. Ukop je velikih dimenzija (140x91 cm) i poneπto nepravilan pa je upitno je li do proπirenja i nepravilnosti doπlo zbog naknadnog ukopavanja djeteta iz groba 6 ili zbog drugih, nama nepoznatih, razloga. Dno ukopa je sjeklo zdravicu. Slika 12: Grob 8 Dijete je poloæeno na dno grobne rake u ispruæenom poloæaju na lea, ruku ispruæenih uz tijelo. Nedostaju kosti stopala. Lubanja je pukla pod optereÊenjem zemlje iz zapune. OËuvana duæina kostura je 73 cm. Nalazi se na 55 cm relativne dubine. NALAZI: U zapuni rake pronaeni su ulomci kasnosrednjovjekovne keramike, dva velika i jedan manji æeljezni kovani Ëavao te dislocirane ljudske kosti.
GROB 10 - muπkarac, 30 - 35 g. (slika 14) H10c/d, Z-I, 12˚ prema sjeveru, 127,85 Mrlju zapune i ukop grobne rake nije bilo moguÊe razaznati. Grob 10 nalazi se iznad groba 11. Ukopom groba 11 presjeËen je grob 13. Kostur groba 10 oπteÊen je s njegove desne strane ukopom groba koji nije istraæivan. Pokojnik je poloæen u ispruæenom poloæaju na leima. Kosti lubanje su oπteÊene, podlaktiËne kosti nedostaju ili su poremeÊene, lijeva nadlaktica i rebra nedostaju. Duæina kostura je 174 cm. Kostur se nalazi na 70 cm relativne dubine. Slika 13: Grob 9
11 Uzorak zemlje U 46, SJ 34 je flotiran. Rezultati lake frakcije predani su na arheobotaniËku analizu kojom se utvrdilo da nema sadræaja biljnih ostataka. ArheobotaniËku analizu obavila je mr. sc. Renata ©oπtariÊ, BotaniËki zavod Prirodoslovno-matematiËkog fakulteta SveuËiliπta u Zagrebu. 14 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003.
NALAZI: Na podruËju pojasa, na lijevoj strani izmeu rebara pronaena je æeljezna preica s trnom (1). U zapuni su pronaena tri kovana æeljezna Ëavla s kvadratiËno raskucanom glavicom. 1. Preica s trnom za zakopËavanje, æeljezna, kovana, kvadratiËnog oblika, oπtrokutnog, kvadratiËnog presjeka alke, duæ. 4,5 cm, πir. 4,4 cm, deb. alke preice 0,55 cm, duæ.
TOR»EC - CIRKVI©»E trna 4,5 cm, deb. baze trna 0,5 cm, teæ. 26,9 g. Stranica alke nasuprotna nosaËu trna obavijena je pomiËnim dodatkom od tanko kovanog æeljeza (funkcija mu je da se remen lakπe uvodi u preicu i zakopËava, odnosno remen klizi po tom dodatku) (slika 14:1) Posebna opaæanja pri restauraciji: Na uglovima alke preice nalaze se koso urezani ukrasi (slika 25). Na preici se vide i ostaci koæe ili tekstila u vrlo oπteÊenom stanju.
GROB 11 - æena, 25 - 30 g. (slika 15) H10d, Z-I, 7˚ prema sjeveru, 127,73 Mrlju zapune i ukop grobne rake nije bilo moguÊe razaznati. Grob 11 leæi ispod groba 10. Ukopom groba 11 presjeËen je grob 13. dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC Tatjana SEKELJ IVAN»AN, sc. Tajana dr. Pokojnica je poloæena u ispruæenom poloæaju na leima, ruku poloæenih nisko na zdjelici. Kosti lubanje su oπteÊene, nedostaju kosti stopala. OËuvana duæina kostura je 148 cm. Kostur se nalazi na 80 cm relativne dubine. Slika 14: Grob 10 NALAZI: Na desnoj ruci pokojnica je nosila jednostavni bronËani prsten (1). U zapuni su pronaene dislocirane ljudske kosti, ulomci kasnosrednjovjekovne keramike. 1. Prsten, bronËan, jednostavan, izraen od savijenog bronËanog lima, Ø 1,7 cm, πir. 0,3 - 0,45 cm, deb. 0,15 cm, teæ. 0,6 g. Vanjska povrπina obruËa prstena ukraπena je dvama usporednim æljebovima (slika 15:1; slika 26).
GROB 12 - æena 35 - 40 g. (slika 16) F10c, Z-I, 13˚ prema sjeveru, 127,86 Mrlju zapune i ukop grobne rake nije bilo moguÊe razaznati. Grob 12 leæi ispod groba 1. Ukopavanjem groba 12 presjeËen je stariji grob 18. Pokojnica je poloæena u ispruæenom poloæaju na leima, ruku ispruæenih uz tijelo. Duæina kostura je 174 cm. Kostur se nalazi na 70 cm relativne dubine. NALAZI: æeljezna preica s trnom nisko na pojasu (desno na zdjelici) (1). S desne strane lubanje u zapuni je pronaeno puce za kopËanje odjeÊe te je moguÊe da ne pripada noπnji pokojnice, nego starijem poremeÊenom ukopu (2). Ispod potkoljeniËnih kostiju i uz njih pronaene su æeljezne kopËice (3). Uz svaku nogu naeno je pet pari kopËica rasporeenih duæ potkoljeniËnih kostiju s time da su dva para bila bliæe stopalima. U zapuni su pronaeni ulomci keramike, pet velikih æeljeznih kovanih Ëavla trokutasto i kvadratiËno raskucanih glavica te zgura. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003. Podravina 15
1. Preica s trnom, æeljezna s tragovima pokositrenja, kovana, kvadratnog oblika, pravokutnog presjeka alke preice, kruænog presjeka trna i nosaËa trna. Stranica alke dr.sc. Tajana IVAN»AN,SEKELJ Tatjana TKAL»EC nasuprotna nosaËu trna obavijena je pomiËnim dodatkom od tanko kovanog æeljeza. Duæ. 2,2 cm, πir. 2,8 cm, duæ. trna 2,9 cm, deb. baze trna 0,3 cm, deb. alke preice 0,4 cm, deb. nosaËa trna 0,3 cm, teæ. 5,1 g (slika 16:1, slika 27). Posebna opaæanja pri restauraciji: tragovi koæe (K) i tekstila (T) (slika 27). Ne moæe se sa sigurnoπÊu utvrditi o kojoj vrsti tkanja se radi, no nit je sukana u tzv. Z smjeru. Vidljivi su i tragovi pokositrenja (vidi trokutaste strelice na slici 27). Osim toga, unatoË vrlo oπteÊenoj originalnoj
1 povrπini vide se tragovi urezanih ukrasa (slika 27a). 2. Puce legura kositra i olova, neukraπeno, πuplje, s uπicom za udijevanje. 2x1,3 cm, teæ. 6,4 g (slika 16:2, slika
28). TOR»EC - CIRKVI©»E 3. KopËice (uπice i kukice), æeljezne, ukupno 10 parova. Dim. uπice: 1,35x0,9 cm, dim. kukice: 1,25x0,95 cm, teæ. jednog para: 0,8 g (slika 16:3, slika 29). Posebna opaæanja na predmetu: KopËice su u vrlo fragmentiranom stanju, uglavnom bez egzaktnih spojeva te pri restauraciji nije bilo moguÊe slijepiti sve fragmente. Ima dosta ostataka organske materije. Tragovi tekstila na Slika 15: Grob 11 kopËicama oznaËenim brojevima 1-4 (slika 29) snimljeni su pod mikroskopom. Na kopËici 1 vide se prava vlakna (slika 29a). Na kopËici 2 vidljiv je otisak vlakana u koroziji vlakna (slika 29b). Na kopËici 3 vidi se struktura tkanine vlakna 2 (slika 29c), a na kopËici 4 vidi se jasno sukanje u desnom ili tzv. S smjeru vlakna (slika 27d). Meu dijelovima kopËica naen je i ulomak drveta, vjerojatno ostatak lijesa.
GROB 13 - muπkarac, 35 - 40 g. (i grob 13A - ukop æene, 15 - 20 g.) (slika 17)
1 H10d, Z-I, 4˚ prema sjeveru, 127,82 Mrlju zapune i ukop grobne rake bilo je moguÊe definirati samo u njezinoj donjoj polovici gdje je bila ukopana u zdravicu. Gornju polovinu rake presjekao je ukop groba 11 na koji je kasnije bio poloæen i kostur groba 10. Na osnovi oËuvanog dijela ukopa vidljivo je da je oblik grobne rake pravokutan, zaobljenih uglova. Pri istraæivanju groba 13 u zapuni je pronaeno mnoπtvo
3 3 dislociranih kostiju od viπe individua (nekoliko Ëeljusti i brojne druge kosti), a antropoloπkom analizom ustanovljen je ukop æene (grob 13A) Ëiji su kosturni ostaci bili potpuno poremeÊeni.
Slika 16: Grob 12 16 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003.
Pokojnik je poloæen u ispruæenom poloæaju na leima, Grob 10 ruku ispruæenih uz tijelo. Nedostaju kosti gornjeg dijela tijela. OËuvane su kosti nogu, dio zdjelice i podlaktica. OËuvana duæina kostura je 125 cm. Kostur se nalazi na 85 cm relativne dubine. NALAZI: dislocirane ljudske kosti, ulomci kasnosrednjovjekovne keramike i jedan ulomak rimske ili
TOR»EC - CIRKVI©»E kasnolatenske keramike u zapuni grobne rake.
GROB 14 - muπkarac, 45 - 50 g. (slika 18) Grob 13 H10b/I10a, Z-I, 24˚ prema sjeveru, 127,88 Mrlju zapune i ukop grobne rake nije bilo moguÊe razaznati. Prije otkrivanja kostura groba 14 ocrtavala se mrlja Ëiji je oblik sugerirao drukËiji poloæaj grobne rake, i to malih dimenzija pa je moguÊe da je to bio obris rake nekog djeËjega groba koji je leæao na grobu 14, a nije se oËuvao. Pokojnik je poloæen u ispruæenom poloæaju na leima, ruku prekriæenih na zdjelici. Kosti lijeve strane gornjeg dijela Slika 17: Grob 13 tijela i lubanja nedostaju, oËito su presjeËeni kasnijim ukopom koji nije oËuvan. OËuvana duæina kostura je 162 cm. Kostur se nalazi na 70 dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC Tatjana SEKELJ IVAN»AN, sc. Tajana dr. cm relativne dubine. NALAZI: tragovi organske materije i æeljeznog oksida, moæda dio zavrπetka remena obloæen æeljeznom oplatom (1); æeljezna preica naena ispod ruku prekriæenih na zdjelici (2). U zapuni su pronaeni ulomci keramike i jedan kovani Ëavao. 1. Ulomci organske materije, vjerojatno koæe, impregnirani æeljeznim oksidom i mineralizirani (slika 18:1). 2. Preica s oËuvanom bazom trna, æeljezna s tragovima 1 pokositrenja, kovana, baza alke ravna, pod pravim kutem se 2 izvija u gornji dio gdje je naglaπeno bubreæasto proπirena i zaobljena. Alka je oπtrokutnog, nepravilno kvadratiËnog presjeka. Preica je razdijeljena preËkom koja nosi trn. ©ir. alke 6,6 cm, πir. baze alke 5,7 cm, duæ. 5,5 cm, deb. zaobljenog dijela alke 0,65 cm; deb. baze alke 0,45 cm, deb. nosaËa trna 0,6 cm, teæ. 28,3 g (slika 18:2; slika 30). Posebna opaæanja pri restauraciji: Nakon restauracije vidljiv urezani ukras unutar kojeg se nalaze tragovi pokositrenja (slika 30a). Na pojedinim djelovima otkriveni su tragovi tekstila i koæe. Tragovi koæe vidljivi su po cijelom predmetu, a u predjelu trna jasno se vide tragovi ukrasa, vjerojatno s koænog remena (slika 30b), no u ovom sluËaju rijeË je iskljuËivo o otisku u zemlji. Ostatak tkanine vidi se jasno na slici 30c. I ovdje se radi o osnovnom tkanju, a nit je sukana u tzv. Z ili lijevom smjeru. Slika 18: Grob 14 PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003. Podravina 17 dr.sc. Tajana IVAN»AN,SEKELJ Tatjana TKAL»EC
Grob 17
Grob 16 TOR»EC - CIRKVI©»E
Slika 19: Grob 15 (lijevo) Slika 20: Grob 16 (sredina) Slika 21: Grob 17 (desno)
GROB 15 - dijete, 4 - 5 g. (slika 19) H10d/I10c, Z-I, 6˚ prema sjeveru, 127,86 Kostur djeteta poloæen je na dno grobne rake pravokutnog oblika zaobljenih uglova. Ukop je veÊim dijelom definiran. S lijeve strane kostura nije jasan. Ukop pri dnu sjeËe zdravicu. Dijete je poloæeno na dno grobne rake u ispruæenom poloæaju na lea, ruku ispruæenih uz tijelo. Lubanja je okrenuta na lijevu stranu. Nedostaje veÊina kostiju stopala i prstiju ruku. Duæina kostura je 106 cm. Nalazi se na 70 cm relativne dubine. NALAZI: U zapuni su pronaena dva ulomka kasnosrednjovjekovne i tri ulomka rimske (latenoidne) ili kasnolatenske keramike.
GROB 16 - dijete, 1 - 3 g. (slika 20) H10b/I10a, Z-I, 9˚ prema sjeveru, 127,86 Grobna raka je pravokutnog oblika zaobljenih uglova. Ukop je veÊim dijelom definiran, no s desne strane kostura nije jasan. Ukopavanjm djeteta iz groba 16 presjeËen je grob 17. Ukop pri dnu sjeËe zdravicu. Dijete je poloæeno na dno grobne rake u ispruæenom poloæaju na lea, lijeve ruke ispruæene uz tijelo, a desne poloæene na zdjelicu. Lubanja je okrenuta udesno i pukla je pod pritiskom zemlje. Nedostaje veÊina kostiju stopala. Duæina oËuvanog dijela kostura je 84 cm. Nalazi se na 70 cm relativne dubine. NALAZI: U zapuni su pronaeni ulomci kasnosrednjovjekovne keramike.
GROB 17 - dijete, 12 - 15 g. (slika 21) H10b, Z-I, 17˚ prema sjeveru, 127,94 Mrlju zapune i ukop grobne rake nije bilo moguÊe razaznati. Dijete je poloæeno u raku u ispruæenom poloæaju na leima. Kosti su poremeÊene i veÊi dio kostura nedostaje. OπteÊen je naknadnim ukopom groba 16. 18 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003.
OËuvana duæina kostura je 40 cm. Nalazi se na 60 cm relativne dubine. NALAZI: nema.
GROB 18 - muπkarac, 30 - 35 g. (slika 22) F10c, Z-I, 19˚ prema sjeveru, 127,83 Mrlju zapune i ukop grobne rake nije bilo moguÊe razaznati. Tek pri dnu djelomiËno je definiran ukop grobne
TOR»EC - CIRKVI©»E rake. Kostur groba 18 presjeËen je ukopom groba 12. Pokojnik je poloæen u ispruæenom poloæaju na leima. OËuvan je samo najgornji dio kostura pokojnika. Kosti su vrlo poremeÊene.
OËuvana duæina kostura je 55 cm. Kostur se nalazi na 73 1 cm relativne dubine. NALAZI: BronËani prsten s krunom i umetkom od stakla (1) naen je na prstu, meutim kosti su poremeÊene te nije moguÊe rekonstruirati na kojoj je ruci noπen. Oko kostiju Slika 22: Grob 18 pokojnika pronaeni su ulomci keramike, dva æeljezna kovana Ëavla pravokutno raskucanih glavica te zgura. 1. Prsten, mjed (legura bakra i cinka), staklo, na obruË D-presjeka zalemljena je πesterokutna kruna s umetkom od prozirnog stakla, blago mlijeËno-bijele boje. Vanjska strana krune ukraπena je gustim plitkim okomitim zarezima. Dim: Ø obruËa 2,2 cm, πir. 3 mm, deb. 2 mm, vis. krune 6 dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC Tatjana SEKELJ IVAN»AN, sc. Tajana dr. mm, πir. krune 1,6 mm, teæ. prstena 7,1 g (slika 31). Posebna opaæanja pri restauraciji: Pri ËiπÊenju prstena otkriveni su tragovi tkanine koja je umetnuta prije uglavljivanja oka prstena (slika 31a). Kruna sa staklenim okom priËvrπÊena je kositrenim limom uz dodatak antimona.
Prema nalazima Ëavala i spojki za priËvrπÊivanje drva zakljuËeno je da su pokojnici u grobne rake polagani u drvenim ljesovima. Poloæeni su na lea, ruku prekriæenih na zdjelici ili ispruæenih uz tijelo. U dosad istraæenim grobnim cjelinama nije prisutan poloæaj prekriæenih ruku na prsima, s moguÊim izuzetkom groba 1. Orijentacija grobova je zapad (glava) - istok (noge), s manjim otklonima. S obzirom na to da su odstupanja svih grobova u okvirima do 24° prema sjeveru (najuËestalije do 10°), osim groba 2 koji je imao otklon od 14° prema jugu, ne moæemo raËunati s kronoloπkim razlikovanjem grobnih cjelina u odnosu na njihovu orijentaciju. Izdvaja se poloæaj pokojnika savijenih nogu iz groba 4, Ëiji je gornji dio kostura uniπten naknadnim ukopom jame. Grobovi sa skeletima u zgrËenom poloæaju poznati su na grobljima bjelobrdskog kulturnog kruga (opπirnije: Demo, 1984., 342. i bilj. 115 i 116), a javljaju se ponovno na kasnosrednjovjekovnim grobljima, i to ne kao izraziti zgrËenci, nego kao skeleti poloæeni na leima, a nogu savijenih na desnu ili lijevu stranu. Takvom ritusu vjerojatno pripada i ukop muπkarca u grobu 4. Kako mu nedostaje gornji dio tijela, nije moguÊe reÊi je li rijeË o zgrËencu u pravom smislu ili o primjeru savijanja nogu i prebacivanja na desnu stranu. Bitno je naglasiti kako se grob 4 ne nalazi na nekom izdvojenom poloæaju, na rubu groblja. Ne smijemo zanemariti ni Ëinjenicu da je muπkarac iz groba 4 imao teπku frakturu koljena koja je zarasla i koju je prebolio, no moæda je uzrokovala odreene tegobe tijekom njegova æivota (skvrËenost, πepanje) koje su mogle imati za posljedicu ukapanje u poloæaju savijenih nogu. U starijem horizontu kasnosrednjovjekovnoga groblja oko crkve Sv. Emerika podno Kamengrada kraj Koprivnice pronaen je ukop individue ispruæene na leima, ruku savijenih i podignutih iznad PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003. Podravina 19 glave, a nogu zgrËenih na lijevu stranu (Demo, 1984., 342., sl. 21:1). Ukopi pokojnika u poloæaju savijenih nogu registrirani su i na kasnosrednjovjekovnim grobljima u kraπkom polju Buπko blato izmeu Livna i Duvna, i to na lokalitetima KraljiËin nasip (dijete iz groba 12) i Glavica (grob 39) dr.sc. Tajana IVAN»AN,SEKELJ Tatjana TKAL»EC datiranima u razdoblje od poËetka 14. pa do kraja 15. stoljeÊa (MiletiÊ, 1982.). U zapunama grobova pronaene su i dislocirane ljudske kosti. Antropoloπkom analizom uz individuu istraæivanu pod oznakom “grob 13” (muπkarac) ustanovljen je stariji ukop æene (grob 13a) Ëiji su kosturni ostaci bili potpuno poremeÊeni. Pri iskopavanju groba 13 prepoznati su kosturni ostaci viπe individua (nekoliko Ëeljusti i brojne druge kosti), no sve su bile poremeÊene. S obzirom na to, moæemo konstatirati da je u grobnim cjelinama prepoznato 19 individua. ZamijeÊena je velika smrtnost djece. Od ukupnog broja individua 12 je odraslih (6 muπkaraca i 6 æena), a 7 djece. Na osnovi naπeg broja istraæenih individua mogli bismo zakljuËiti da su æene umirale mlae. Analizom kostiju iz poremeÊenih slojeva utvren je najmanji moguÊi broj osoba - 20 odraslih i 6 djece - na temelju najveÊeg broja pojedine kosti u uzorku, u ovom sluËaju lijevog femura. TOR»EC - CIRKVI©»E NALAZI IZVAN GROBNIH CJELINA
1. Novac, ulomak, srebrni, denar Ludovika I. Naen u oranom sloju u F10c. Ø 1,48 mm, teæ. 0,331 g (slika 32, slika 32a)
Denar (ulomak) Ugarska; 1359. - 1371. g. (Pohl, 1982., 79.); 1358. - 1371. (Huszar) Ludovik I. (1342. - 1382.) AV: S LADIS - LAVS . R Anæuvinski grb izmeu tri ljiljana RV: + LODOVICI [r ungar]IE Kralj s helebardom u desnoj ruci i kraljevskom jabukom u lijevoj ruci, [u polju desno oznaka kovnice ?]. Kovnica: neËitljivo12
2. S-kariËica, bronËana, tragovi posrebrenja na vanjskoj povrπini, izvitoperena, S-petlja usko raskucana (slika 33). Pronaena u oranom sloju u F10b. :x=4,44 m, y=3,15 m, z=128,19 m opseg, tj. duæ. karike (do S-petlje) 6,5 cm, teæ. 1,2 g.
3. Ostruga s kotaËiÊem, æeljezna, krakovi djelomiËno oËuvani (slika 34). Ostruæni luk u petnom dijelu trokutasto proπiren. Kratak trn ostruge suæuje se prema vrhu, rascijepljen je u obliku slova V (slika 34a) i zavrπava masivnim kupolastim ispupËenjima na vanjskim stranicama kod osovine kotaËiÊa (slika 34b). Deseterokraki kotaËiÊ oπteÊen: svi krakovi su kraÊi osim kraka izmeu rascijepljenog dijela trna koji ukazuje na izvornu veliËinu, odnosno na promjer kotaËiÊa - 3,4 cm.
12 Ekspertizu ulomka novca obavio je dr. sc. Æeljko Demo iz Arheoloπkog muzeja u Zagrebu kojemu ovom prigodom zahvaljujemo na ponuenoj pomoÊi. 20 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003.
Pronaena u oranom sloju u G10d:x=4,81 m, y=1,78 m, z=128,35 m. OËuvana duæ. krakova: 6,2 cm, odnosno 4,4 cm. Duæ. trna s kotaËiÊem 3,1 cm, duæ. trna bez kotaËiÊa 2,3 cm, oËuvani Ø kotaËiÊa 2,8 cm (stvarni: 3,4 cm), polumjer neoπteÊenog dijela kotaËiÊa 1,7 cm, teæ. 36,1 g. Uz oπteÊenu ostrugu pronaen je komad kovanoga æeljeza za koji se ne moæe reÊi pripada li ostruzi: duæ. 3,9 cm, deb. 0,5 x 0,3 cm, teæ. 3,4 g. Posebna opaæanja pri restauraciji: OπteÊenje krakova vjerojatno je nastalo prije prestanka
TOR»EC - CIRKVI©»E upotrebe samog predmeta, πto se vidi po korozijskom sloju originalne antikne povrπine.
4. Lonac, keramiËki S-profilacije, sivo-oker boje izvana, iznutra oker s crnim tragovima gorenja i zagorjelim æeljeznim oksidima, glina s primjesama pijeska, tanke stijenke, jednostavno zaobljen rub, plitki vrat, najveÊa πirina lonca na podruËju ramena, tragovi okomita zaglaivanja rijetkom glinom na ramenu, brzo rotirajuÊe lonËarsko kolo (slika 35). Naen u F10c: x=0,05 m, y=0,25 m, z=128,16 m. Ø ramena 23,5 cm, visina 26,8 cm, Ø otvora 19 cm, Ø dna 11,3 cm. Lonac je pronaen na relativnoj dubini od 40 cm. Ako se radilo o ukopu, nije ga bilo moguÊe raspoznati od okolnog sloja. FiziËki se nalazi iznad svih pronaenih grobova u tome dijelu iskopa. Uzorak zemlje iz lonca je prosijan kroz sito. U loncu su pronaeni kosturni ostaci djeteta (perinatalna smrt, dakle oko 7. do 9. lunarnog mjeseca trudnoÊe).
5. Lonac, keramiËki, S-profilacije, sivo-oker boje izvana, iznutra oker, glina s primjesama dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC Tatjana SEKELJ IVAN»AN, sc. Tajana dr. pijeska, tanke stijenke, jednostavno zaobljen rub, plitki vrat, naglaπen trbuh, trbuh ukraπen plitkom plastiËnom trakom s otiscima prstiju, tragovi okomita zaglaivanja rijetkom glinom na ramenu, brzo rotirajuÊe lonËarsko kolo (slika 36). Naen u G10c: x=1,55 m, y=2,00 m, z=128,28 m. Ø trbuha 24,6 cm, visina 25,5 cm, Ø otvora 18 cm, Ø dna 11,1 cm. Lonac je pronaen na relativnoj dubini od 30 cm. Ako se radilo o ukopu, nije ga bilo moguÊe raspoznati od okolnog sloja. FiziËki se nalazi iznad svih pronaenih grobova u tome dijelu iskopa. U loncu su pronaeni kosturni ostaci djeteta (perinatalna smrt - oko 7. do 9. lunarnog mjeseca).
6. Preica s trnom, æeljezna s tragovima pokositrenja, kovana, oπtrokutnog, nepravilno kvadratiËnog presjeka, nosaË trna ravan, pravokutnih uglova iz kojih je izvuËen naglaπeno zaobljen bubreæasti gornji dio alke preice (slika 37). Pronaena u H10: x= 3,14 m; y=1,87 m, z=128,03 m. Duæ. 5,5 cm, πir. zaobljenog dijela alke 7,0 cm, πir. nosaËa trna 6,0 cm, deb. zaobljenog dijela alke 0,75 cm, deb. nosaËa trna 0,55 cm, duæ. trna 5,2 cm, deb. baze trna 0,6 cm, teæ. 37,4 g. Posebna opaæanja pri restauraciji: tijekom ËiπÊenja otkriveni su tragovi tekstila, koæe i pokositrenja. Struktura tekstila ukazuje na tzv. osnovno tkanje (slika 37a).
7. Ulomak kariËice (?), jednostavne, od bronËane æice, neoËuvanih krajeva (slika 38). Povrπinski nalaz 1999. godine, oko 30 m juænije od meandra koji okruæuje uzviπenje na kojem su provedena istraæivanja 2002. godine. ©ir. æice 0,2 cm, teæ. 2,0 g.
8. PloËica prstena, unutar urezane kruænice uz sam rub ploËice nalazi se srediπnji motiv: ukras urezivanjem triju paralelnih okomitih ureza, djelomiËno ukraπena motivom riblje kosti. Lijevi, pliÊi urez moguÊe predstavlja strelicu (ili granËicu?), a ostala dva sliËe velikom slovu I. Na PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003. Podravina 21
desnoj strani je urezana zvjezdica jednostavnih krakova. Na donjoj strani ploËice trag lemljenja na spoju s obruËem koji nedostaje (slika 39). Povrπinski nalaz 1997. godine na poloæaju CirkviπËe. Ø 1,7 cm, deb. 0,1 cm, teæ. 1,0 g. dr.sc. Tajana IVAN»AN,SEKELJ Tatjana TKAL»EC
Nakon iznesenih podataka o rezultatima iskopavanja pokuπat Êemo πto preciznije datirati pronaene nalaze prema njihovu obliku i kontekstu u kojem su pronaeni, a s ciljem rekonstruiranja vertikalne stratigrafije nalaziπta. Kao najstariji pronaeni predmet iz arheoloπkih istraæivanja moæe se opredijeliti S-kariËica koja, naæalost, potjeËe iz poremeÊenog oranog sloja (slika 33). S-kariËica je tip nakita koji je uobiËajen i πiroko rasprostranjen od 10. do 13. stoljeÊa. KarakteristiËni su nalazi na tom i πirem prostoru u grobljima na redove tzv. bjelobrdskog kulturnog kruga i nosile su se vjerojatno nanizane na traci ili upletene u kosu. Problematikom bjelobrdskog kulturnog kruga bavilo se viπe autora i o tome postoji opseæna literatura (v. npr. radove J. Gieslera, Æ. TomiËiÊa i Æ. Deme). S-kariËice su pronalaæene i u grobljima oko crkve i datirane su u 12. i 13. stoljeÊe (Bóna, 1978.).
Ovom prigodom ne bismo se upuπtali u opredjeljivanje kariËice u odreeni tip niti bismo ulazili TOR»EC - CIRKVI©»E u raspravu o preciznijoj dataciji S-kariËice iz CirkviπËa. Na osnovi tog pojedinaËnog nalaza izvan grobne cjeline ne moæemo kategoriËno tvrditi da se tu nalazilo groblje od 10. do 13., odnosno 14. stoljeÊa, ali postoji velika vjerojatnost za takvu pretpostavku. S-kariËica na groblju na kojem su se u kasnijim vremenima pokopavali pokojnici kroz dulje razdoblje, i to vrlo uËestalo, ukazuje na izraziti sakralni karakter mjesta pa ne bi Ëudilo postojanje kontinuiteta ukopavanja od starijih vremena. Ako uzmemo u obzir i blizinu ranosrednjovjekovnog nalaziπta naseobinskog karaktera na poloæaju Ledine, udaljenog od CirkviπËa samo 1 km, datiranog nalazima keramike i C14 metodom,13 pretpostavka o postojanju groblja iz tog ranog razdoblja joπ viπe dobiva na teæini (Sekelj IvanËan, TkalËec, 2003.). Tome u prilog ide i Ëinjenica da je na πirem prostoru TorËeca povrπinskim arheoloπkim pregledom utvreno postojanje viπe ranosrednjovjekovnih lokaliteta naseobinskoga karaktera (Sekelj IvanËan, Zvijerac, 1997.). U svakom sluËaju S-kariËica nam govori o prisutnosti Ëovjeka na samom poloæaju CirkviπËe u nekom kraÊem ili duljem razdoblju izmeu druge polovine 10. i prvih desetljeÊa 13. stoljeÊa. Najbliæi sliËan nalaz potjeËe s nedalekog lokaliteta –elekovec - ©Ëapovo na kojem je istraæeno 137 grobova iz dvije faze ukopavanja. Prvi sloj ukopavanja u kojem su uz glave pokojnika pronaene S-kariËice datiran je novcem u funkciji obola do prve polovice 13. stoljeÊa, vjerojatno do vremena prodora Tatara u te krajeve. Mlai sloj ukopavanja autori su vezali uz osnivanje æupe u –elekovcu, navedene u popisu iz 1334. godine (Buturac, 1984., 76.). SliËnosti s CirkviπËem nalazimo i u mlaem horizontu toga groblja, gdje je naeno mnoπtvo kasnosrednjovjekovne keramike u grobovima i izvan njih, a koji upuÊuju na naseobinske elemente. Pojedinosti s iskopavanja nisu opπirnije objavljene pa nije moguÊe usporediti druge detalje koji bi moæda ukazivali na odreena ista dogaanja na oba lokaliteta (©majer, Kolar, 1975., 130.-133., T. LXIV-LXV; Kolar, 1976.,111.,112.; ©malcelj, 1986., 132.,139., Sl., 84). Joπ jedan nalaz ukazivao bi na stariji horizont CirkviπËa. RijeË je o predmetu od kruæno savijene bronËane æice, naenom oko 50 m juænije od poloæaja na kojem su se odvijala arheoloπka istraæivanja (slika 38). Meutim, kako mu nedostaju krajevi, ne moæe se sa sigurnoπÊu reÊi radi li se o tipu jednostavnih kariËica kakve su se koristile na πirokom podruËju. Na
13 Prema oblicima, fakturi i ukraπavanju posuda lokalitet TorËec - Ledine mogli bismo opredijeliti u razdoblje 9. i 10. stoljeÊa. Analiza dva uzorka ugljena C14 metodom dala je raspon kalibracije od 9. do poËetka 12. stoljeÊa, a vrijednosti im se poklapaju od kraja 10. do kraja 11. stoljeÊa. 22 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003.
starohrvatskim grobljima na podruËju Dalmacije nosile se se uglavnom u paru (s time da su ponekad u grobu bile dvije po dimenzijama razliËite kariËice), a nalaæene su ispod ili sa strane lubanje pokojnika. Smatraju se prvim proizvodima domaÊih radionica i datiraju od 9. do 12. stoljeÊa, a sporadiËno se javljaju i kasnije (Jelovina, 1982.). Na lokalitetu Vukovar - Lijeva bara (ranosrednjovjekovnom groblju bjelobrdske kulture od 10. do 11. stoljeÊa) jednostavne kariËice Ëinile su gotovo 70% svih primjeraka nauπnica i sljepooËniËarka (Demo, 1996., 47.). Nalaz ostruge s kotaËiÊem iz oranog sloja otvara moguÊnost da je torËanski kraj predstavljao
TOR»EC - CIRKVI©»E prolaznu zonu specifiËnog druπtvenog sloja - viteπke konjice u 13. ili 14. stoljeÊu (slika 34). Uzrok pojavi ostruga s potpuno novom vrstom trna - s kotaËiÊem logiËno moæemo traæiti u pojavi novih jahaËkih tehnika (Ruttkay, 1976., 351.), odnosno javlja se u vremenu kada konjica ima najvaæniju ulogu u povijesti ratovanja (NikoliÊ, 1956., 69.). Pojava ostruga s kotaËiÊem prvobitno se datirala na kraj 13. i poËetak 14. stoljeÊa (Zschille, Forrer, 1899., 10.). No, kasnija su istraæivanja pomaknula dataciju u prvu polovinu 13. stoljeÊa (neki autori se zalaæu i za 12. stoljeÊe). Poznate su u plastiËnoj umjetnosti 13. stoljeÊa: prikazane su na skulpturama Sv. Mauricija i Sv. Inocenta u koru katedrale u Magdeburgu (datacija - izmeu 1210. i 1220. g.) (Nickel, 1961.). Neπto manje popularne bile su na jugu Europe, npr. u Italiji se ne javljaju prije 14. stoljeÊa, u ©panjolskoj je joπ krajem 13. stoljeÊa koriπten stariji tip ostruga na trn (u grobu kralja Alfonsa IV. (1284. - 1295.) raskoπne ostruge na trn). Ipak, diljem srednje Europe veÊ u 13. stoljeÊu ostruge s kotaËiÊem u potpunosti zamjenjuju ostruge na trn. Vrlo su dobro tipoloπki obraene do 14. stoljeÊa. Z. Hilczerówna je 1956. objavila kapitalan rad za prouËavanje tipologije ostruga od 10. do 13. stoljeÊa. Odredila je ostruge s kotaËiÊem kao tip III. ProuËila je dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC Tatjana SEKELJ IVAN»AN, sc. Tajana dr. mnoπtvo primjeraka ostruga iz raznih europskih zemalja datiranih u drugu polovinu 13. stoljeÊa te je poljske ostruge datirala u zadnju Ëetvrtinu 13. i poËetak 14. stoljeÊa. Pionirsko mjesto u skali pokuπaja stvaranja kronoloπke tipologije srednjovjekovnih ostruga u Poljskoj ima rad S. Kolodziejskog (1985.) koji ostruge u Maloj Poljskoj razvrstava na viπe varijanti - od A do K, prihvaÊajuÊi osnovnu odrednicu Hilcerówne da ostruge s kotaËiÊem spadaju u zaseban tip III (Blonski, 2000. i literatura). Ostruge sa savijenim krakovima i nadolje zakrenutim trnom s kotaËiÊem Ruttkay svrstava u ostruge grupe C i razvrstava ih na tri varijante prema ploËicama za vezivanje remena na krajevima krakova: vertikalna uπica (prstenËiÊ za kvaËicu); plosnata okrugla ploËica s okruglom rupom i pravokutna ploËica s dvije usporedne male rupe za remenje (Ruttkay, 1976.). Daljnji razvoj ostruga u srednjem vijeku nastavlja se iskljuËivo iz tipa ostruga s kotaËiÊem, a sastoji se u produæivanju trna s kotaËiÊem te sve bogatijoj pripadajuÊoj opremi mehanizma za priËvrπÊivanje ostruge na obuÊu. Ostruge tog tipa koriste se do kraja 17. i poËetka 18., a znatno pojednostavljene i u 19. i 20. stoljeÊu (Demo, 1984., 326.). Problem s kojim se suoËavamo pri pokuπaju datiranja ostruge iz CirkviπËa je nedostatak krajeva ostruænih lukova s mehanizmom za priËvrπÊivanje - koji su bitni za precizno datiranje, ali na osnovi njezina kratkog trna te πiljastog kuta pod kojim se spajaju krakovi ona bi odgovarala opremi konjanika koji joπ ne nosi puno oklopno odjelo, kakvo se nosilo u 15. stoljeÊu, nego pancirno kakvim su se opremali konjanici 13. i 14. stoljeÊa. Analogije joj nalazimo u ostruzi iz Biskupije - Crkvine kod Knina (VrsaloviÊ, 1963., 160., T.VI, 23). Iako biskupijska ostruga ima 12 krakova na kotaËiÊu, njezin trn koji zavrπava masivnim ispupËenjima pri osovini za kotaËiÊ te njezino ojaËano tjeme luka vrlo su sliËni ostruzi iz CirkviπËa. VrsaloviÊ biskupijsku ostrugu opredjeljuje u najraniji tip ostruge s kotaËiÊem - ranogotiËki i datira u 14. stoljeÊe, oslanjajuÊi se pri tome na tipologiju Zschillea i Forrera. SliËni naπoj, ali ne i identiËni primjerci ostruga iz 13. stoljeÊa naeni su na podruËju Maarske. Robusni trn maarskog primjerka odgovara naπem primjerku s CirkviπËa, ali je drukËije izveden kotaËiÊ gustih tankih zrakastih krakova, kao i zadebljanje u obliku rozete na PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003. Podravina 23 vanjskim stranicama trna (Kalmár, 1971., 360., sl. 56a). Naπ kotaËiÊ je izveden poput jednog drugog primjerka ostruge, datirane takoer u 13. stoljeÊe (Kalmár, 1971., 360., sl. 56b). Joπ jednu analogiju predstavlja ostruga s kotaËiÊem s deset krakova iz »eπke iz burga Tepenec kod Jívove dr.sc. Tajana IVAN»AN,SEKELJ Tatjana TKAL»EC (Burian, 1971., Tab. 47, 2). Na srednjovjekovnom kompleksu Rozprza u Poljskoj, koji Ëini gradiπte i nekoliko otvorenih naselja uz rijeku, tijekom iskopavanja uoËene su Ëetiri faze razvoja lokaliteta. U posljednjoj fazi nalaziπta datiranoj u sredinu 13. do druge polovice 14. stoljeÊa pronaena je ostruga sa æeljeznim kotaËiÊem veoma sliËna naπoj, neπto njeænijeg trna (Chmielowska, 1982., 180, T.VI, 17). UsporeujuÊi ostrugu iz CirkviπËa s ostrugama tipa III A- D datiranim od sredine 13. do sredine 14. stoljeÊa (Blonski, 2000.), odnosno s ostrugama Ruttkayeva tipa C, uviamo mnoge zajedniËke znaËajke, ali suoËavamo se s nemoguÊnoπÊu cjelovite komparacije zbog nedostatka krajeva njezinih ostruænih krakova. Stoga bismo ostrugu iz CirkviπËa mogli datirati u πire razdoblje - od 13. do sredine 14. stoljeÊa. Moæda bismo ovaj nalaz trebali promatrati i u kontekstu neposredne blizine zemljane utvrde (nizinskoga gradiπta) koja se nalazi oko 200 m zapadno od CirkviπËa na poloæaju GradiÊ. C14 analizom dokazana je gradnja utvrde od druge polovine 12. do kraja 13. stoljeÊa (Sekelj IvanËan, TkalËec, 2003.a).14
Nalaz denara Ludovika I. (1342. - 1382.) (slika 32, 32a) u ovom sluËaju nam ne predstavlja TOR»EC - CIRKVI©»E databilan nalaz za sam sloj, nego ukazuje ili na koriπtenje tog novca u 15. stoljeÊu u vezi s naseljem koje je tada egzistiralo na tom podruËju ili na to da je bio stavljen kao prilog u grob uz pokojnika ako je u tom razdoblju na tom groblju trajalo ukopavanje. Sloj u kojem je novac naen, na osnovi dosadaπnjih rezultata istraæivanja, mogao bi biti ostatak kasnosrednjovjekovnog humusa poremeÊenog kasnijim ukopima. Postavlja se pitanje moæe li se na temelju odnosa izmeu grobnih cjelina i nalaza u njima rekonstruirati koliko je nivoa ukopavanja bilo na CirkviπËu. Na dosad istraæivanoj povrπini susreli smo se u nekoliko sluËajeva s grobovima koji su preslojili ili uniπtili jedni druge. To su primjeri odnosa groba 10 (muπkarac) koji se nalazio iznad groba 11 (æena), a ukopavanjem groba 11 presjeËen je gornji dio groba 13 (muπkarac). VeÊ pri istraæivanju groba 13 u njegovoj su zapuni zabiljeæeni kosturni ostaci viπe individua (nekoliko Ëeljusti), a antropoloπkom analizom kostiju unutar zapune izdvojene su kosti æene (grob 13a) Ëiji je kostur bio uniπten ukopom groba 13. Ovdje bismo upozorili na moguÊnost da je grob 13a bio veÊ zaboravljen kada je ukopan grob 13, a da je u vremenu ukopavanja groba 11 i grob 13 moæda bio zaboravljen. U vrijeme ukopa groba 10 vjerojatno je postojalo sjeÊanje na njegov poloæaj (ili na neki naËin obiljeæavanje grobne rake) te je pokojnik iz groba 10 namjerno i paæljivo poloæen iznad groba 11. Pokuπamo li sliku razjasniti analizom nalaza iz grobova (prsten iz groba 11 i pojasna preica iz groba 10), nailazimo na problem zbog πiroke pojave tih nalaza kroz dulje razdoblje. SljedeÊi primjer je situacija zabiljeæena u F10: ispod groba 1 (muπkarac) nalazio se grob 12 (æena), Ëijim je ukopavanjem oπteÊen kostur groba 18 (muπkarac). Lubanja muπkarca iz groba 18 bila je in situ, kosti gornjeg dijela tijela sklonjene su prema lubanji, a donji dio kostura potpuno nedostaje. Muπkarac iz groba 18 nosio je prsten s krunom i umetkom od bijelog stakla (slika 31). Analogiju tom prstenu nalazimo u BegovaËi - Biljanama Donjim kod Zadra, iako prsten iz CirkviπËa ima lijevani, a iz Biljana Donjih limeni obruË (Jelovina-VrsaloviÊ 1981; str. 81, T XI, grob 228). Autori prsten πiroko datiraju od 9. do 12. stoljeÊa, ali napominju da se sliËni javljaju
14 Unutar novootkrivenog bedema 2002. godine pronaeni su pri samoj zdravici ostaci trupaca za koje su dobiveni rezultati C14 analize s rasponom kalibracije AD 1150-1280 sa 51% vjerojatnosti, a neki rasponi ukazuju i na starije datume - Ëak 11. stoljeÊe, no s manjim postotkom vjerojatnosti. 24 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003.
od kasne antike pa do u kasni srednji vijek (Jelovina-VrsaloviÊ 1981:122). Meutim, u svom radu o nakitu 14. stoljeÊa JakπiÊ prsten iz groba 228 iz Biljana Donjih izdvaja kao karakteristiËan oblik prstena 14. i prve polovice 15. stoljeÊa na temelju svojih istraæivanja trojagodnih nauπnica pronaenih u zatvorenim grobnim cjelinama s nalazima novca 14. stoljeÊa i dvije ostave srebrnog novca s poËetka 15. stoljeÊa. Naime, u istom horizontu na grobljima Sv. Spas, Biljane Donje, Crkvina u Biskupiji i Smrdelje kod Skradina trojagodne nauπnice pronaene su u grobovima s prstenima od tankog kovanog lima (naπ je lijevan) s malim okovom u kojem je zrno od staklene
TOR»EC - CIRKVI©»E paste (JakπiÊ, 1984., 332., 334.). Ako nalaz prstena iz groba 18 datiramo od druge polovine 14. do sredine 15. stoljeÊa, moguÊe je razjasniti odnos toga groba prema ukopima grobova 12 i 1. Naime, dio pokojnikovih kostiju bio je sklonjen u gornji dio pretpostavljene rake u trenutku ukopavanja pokojnika u grobove 12 i 1 koji su bili neporemeÊeni. Na temelju toga moguÊe je pretpostaviti da su ukopi 12 i 1 ukapani na mjesto zaboravljenog ukopa 18, djelomiËno ga oπtetili i uklonili te da su mlai od njega. Nalazi nakita i dijelova noπnje iz grobova 1 i 12 nisu u arheoloπkom smislu databilni - javljaju su kroz dulje razdoblje kasnog srednjeg i novog vijeka. Puce iz zapune groba 12 ima analogije u brojnim grobljima na podruËju dalmatinske Hrvatske (slika 28). Spada u prvu skupinu jednostavnih puceta (prema Jelovini) koji se javljaju na viπe lokaliteta datiranih od 9. do 12. stoljeÊa iako se Ëesto javljaju i u kasnom srednjem vijeku pa i do danaπnjih dana (Jelovina, 1976., 113.-114.). Iako se opÊenito mogu πiroko datirati, veoma sliËni primjerci naπem pucetu (Ëiji donji dio nije izraen od dvije polutke, nego u jednom komadu) pronaeni su na lokalitetu MihaljeviÊi - Varoπiπte kod Rajlovca u Bosni. Naime, u grobu 38 u kojem je pokopana æena pronaeno je na prsima pet srebrnih loptastih puceta s petljom za dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC Tatjana SEKELJ IVAN»AN, sc. Tajana dr. uπivanje. Uz to, pronaena je uska tekstilna traka i novac italijanskih gradova - 4 pikola (torinski knez Amadeo IV. /1232. - 1253./, duæd Lorenco Tjepolo /1268. - 1275./ te dva neodreena mletaËka novËiÊa)(JovanoviÊ, 1979. ,118., 162., T.V.1). Autor je grob zbog nalaza novca datirao najranije u drugu polovinu 13. stoljeÊa, meutim za puceta navodi da su bila u uporabi i prije i mnogo kasnije od tog vremena. KopËice (uπice i kukice), poput onih iz groba 12 (slika 29), javljaju se na srednjovjekovnim grobljima (Jelovina-VrsaloviÊ, 1981., T. XXXV, 94, grob 507). Sluæile su za kopËanje odjeÊe pokojnika, a koriπtene su na πirokom prostoru i u dugom razdoblju u kasnom srednjem pa kasnije u novom vijeku, a upotrebljavaju se i danas. IznenaujuÊi je nalaz ogrlice od plavih i æuÊkasto-prozirnih perli koju je nosio pokojnik iz groba 1 (slika 23). Takva ogrlica, prema dosadaπnjim iskustvima arheologa, ukazivala bi na ukop æenske osobe. Moæda je starac iz groba 1 imao specifiËan status u druπtvu? Ili je taj sluËaj joπ jedan u nizu pokazatelja naπeg slabog poznavanja ukusa i naËina odijevanja i ukraπavanja Ëovjeka kroz proπlost. ©to se tiËe vremenskog opredjeljenja ogrlice - arheoloπka literatura ukazuje na to da se veÊina oblika i tipova perli, odnosno ogrlica ne moæe tipoloπki datirati niti razvrstati jer se javljala tijekom πireg razdoblja (Jelovina-VrsaloviÊ, 1981., 124.-125.). Niti pojasne preice nisu mjerodavan tipoloπki materijal za precizno datiranje jer se jednostavni oblici Ëetvrtastih preica upotrebljavaju kroz πiroko razdoblje srednjeg vijeka. Iako se od vremena vladavine Ludovika Anæuvinskog u grobnim nalazima susreÊemo s pojavom modne, stilske opreme koja zamjenjuje narodnu noπnju (dakle pojava ukraπenih pojasnih preica i kopËi, uËestalija pojava raznovrsnijeg nakita u grobljima od kraja 13., a s teæiπtem u 14. stoljeÊu i dalje), u veÊini grobova (osobito obiËnog puËanstva) pokojnici se nastavljaju pokapati s jednostavnom odjevnom noπnjom, opremom i nakitom. Jednostavne preice pravokutnog, Ëetvrtastog ili D-oblika koje susreÊemo u kasnosrednjovjekovnim grobljima nalazimo i u novovjekovnim grobovima 19. stoljeÊa. Stoga je obiËne pojasne preice od 13. do 19. stoljeÊa teπko tipoloπki razlikovati i datirati. Prema obliku preice i trna Jelovina preice iz starohrvatskih grobova svrstava u Ëetiri skupine. Preica iz SJ 004 u H10 (slika 37) pribliæavala bi se njegovoj PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003. Podravina 25
1. skupini, a to su preice veÊih i manjih dimenzija izraene od æeljeza, polukruænog oblika s jednom, dvije ili tri igle za zakopËavanje (Jelovina, 1976., T. LVI,6; Petrinec, 1996,. 33, grob 384a). Datacija po Jelovini je 9. do 12. stoljeÊe, ali ostavlja moguÊnost trajanja i u dosta kasnijim dr.sc. Tajana IVAN»AN,SEKELJ Tatjana TKAL»EC razdobljima. SliËna preica neπto manjih dimenzija (kojoj nedostaje trn) naena je u Maarskoj na lokalitetu Muhi. Datacijski nije bliæe opredijeljena, ali veÊina materijala s tog lokaliteta pripada razdoblju ArpadoviÊa i kasnog srednjeg vijeka (Michnai, 1982., 126., Abb.1., 12). Oblikom je preici iz SJ 004 bliska i preica iz groba 14 (slika 30). Tijekom istraæivanja ostataka naselja iz 12. do kraja 13. stoljeÊa na Rudinama podno grada BraniËeva u Srbiji pronaena je sliËna æeljezna preica. Prema autorima, preica je uobiËajenog oblika koji se Ëesto susreÊe na srednjovjekovnim nalaziπtima πirom Balkana (PopoviÊ, IvaniπeviÊ, 1988., 140, Sl. 14, s navedenom literaturom). Na kasnosrednjovjekovnom groblju oko crkve Sv. Emerika podno Kamengrada kraj Koprivnice utvrena su dva horizonta ukopavanja. U mlaem horizontu, kojem je donja granica prva polovina 15. stoljeÊa, zamijeÊena je odsutnost okruglih pojasnih preica, a karakteristiËni su nalazi preica Ëetvrtaste forme (Demo, 1984., 350.). Analogije preici iz groba 10 (slika 25) nalazimo na kasnosrednjovjekovnom groblju u Zagrebu - franjevaËka crkva, 15 Opatovina. Preici iz groba 12 (slika 27) po obliku je sliËna neπto veÊa preica s lokaliteta Muhi TOR»EC - CIRKVI©»E koja nema dodatak od tanko kovanog æeljeza (Michnai, 1982., 126., Abb.1., 5). Po obliku identiËna preici iz groba 12 (no nemamo mjere) preica je s lokaliteta Zaluæany (SlovaËka) gdje je otkriveno naselje koje je egzistiralo od druge polovine 13. do kraja 15. stoljeÊa (Polla, 1962., 144: Obr. 111., 1). Navedeni analogni primjeri preica, kao πto je vidljivo, datirani su u odreeni horizont prema drugim nalazima s tih nalaziπta te veÊina autora ostavlja moguÊnost trajanja oblika kroz dulje razdoblje sve do danaπnjih dana. Nalazi preica iz CirkviπËa predstavljaju prilog poznavanju repertoara tih nalaza, a tek Êe se intenzivnijim arheoloπkim istraæivanjima kasno i novovjekovnih groblja moÊi tipoloπko-kronoloπki razvrstavati. OπteÊeni prsten, odnosno ploËica prstena s nejasnim ukrasom (slika 39), pronaena 1999. godine u povrπinskom pregledu poloæaja CirkviπËe, pruæa moguÊnost za opÊu atribuciju grupi prstenova objavljivanih u arheoloπkoj literaturi Ëija se datacija kreÊe od 13. do 15. stoljeÊa kada se javljaju bogatije forme obruËa i krune. Tada dolazi do intenzivnije proizvodnje nakita te se javljaju novi oblici i motivi ukraπavanja. Prstenje se radi od kvalitetnijeg materijala i usavrπavaju se tehnike izrade. Prsten postaje iznimno cijenjen nakit. On ne predstavlja samo ukrasni predmet, nego svojim ornamentom, natpisom ili heraldiËkim znakom ukazuje i na poloæaj njegova vlasnika u druπtvenoj hijerarhiji toga doba. BronËani prsten iz groba 5, Ëija je vanjska povrπina ukraπena popreËno urezanim linijama tako da se doima narebrenom (slika 24), ima paralele u groblju Sv. Spasa u Vrh Rici (Petrinec, 1996., 22, grob 171a; Jelovina 1976., T. LV, sl.1). SliËan tip prstena javlja se veÊ u ranom srednjem vijeku. Trajanje upotrebe tog prstena u kasnom i novom vijeku u arheoloπkoj literaturi nije obraivano. Za dataciju groblja na CirkviπËu vaæni su pokazatelji nalazi keramike iz zapuna raka. Ulomci keramike u grobove su dospjeli zasipavanjem raka, stoga su grobovi svakako mlai od keramike. Od ukupno pronaenih 18 grobova u 11 je bilo nalaza ulomaka keramiËkih posuda. Kako je iznimno teπko bilo razluËiti zapune raka od okolnog sloja, prikupljena je keramika oko samih kostiju pokojnika kao nalaz iz zapune. U zapuni groba 1 pronaeno je 48 sitnih ulomaka kasnosrednjovjekovne keramike sive i sivo-smee boje. U zapuni groba 2 pronaen je jedan vrlo sitan ulomak sive kasnosrednjovjekovne keramike. Unutar zapune groba 5 naen je ulomak vrata (grla) i ruba kasnosrednjovjekovnog vrËa ili boce (slika 40:12). U zapuni groba 9 pronaena su
15 Graa s tih najnovijih iskopavanja je u obradi, a za usmeni podatak zahvaljujemo dr. sc. Æeljku Demi. 26 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003.
dva manja ulomka keramike, od kojih je zanimljiv ulomak trbuha Ëija je vanjska stijenka iznimno fino glaËana, πto je neobiËno za kasnosrednjovjekovnu keramiku, a iznutra je klasiËne kasnosrednjovjekovne pjeskovite, zrnaste fakture. U grobu 11 naena su dva veÊa ulomka tijela i dna posuda. U grobu 12 prikupljeno je 67 ulomaka kasnosrednjovjekovne keramike uglavnom sivo-smee (slika 40:3), a rijee svijetle boje. IstiËe se rub vrËa oker boje koji je premazan finom engobom te nalaz ulomka sivog tanjura tankih stijenki (slika 40:5). Takav primjerak ulomka tanjura naen je i u sloju u kojem je grob 12 zamijeÊen, i to na relativnoj dubini od 0,80 m (slika
TOR»EC - CIRKVI©»E 40:4). Naen je i ulomak ruba posude jako izvuËene i nadolje izvijene usne koji se datira u kasni srednji vijek, a nastavlja se koristiti i u ranom novom vijeku. U zapuni groba 13 naeno je πest ulomka keramike od kojih je jedan ulomak rimske ili kasnolatenske keramike. Iz groba 14 potjeËe ulomak tijela posude tamnosive boje i rub lonca oker boje. U zapuni groba 15 naena su dva ulomka kasnosrednjovjekovne i tri rimske ili kasnolatenske keramike, a u grobu 16 dva sitna ulomka kasnosrednjovjekovne keramike. Oko ostataka kostura iz poremeÊenoga groba 18 prikupljeno je 25 vrlo usitnjenih primjeraka, od kojih je na jednom ulomku tijela posude izraene na spororotirajuÊem kolu vidljiva ruËna naknadna obrada na unutraπnjoj stijenki. Nalazi kasnosrednjovjekovne keramike oko kostura poremeÊenoga groba 18 najvjerojatnije potjeËu iz zapune kasnijeg ukopa groba 12 jer su veÊinom prikupljeni baπ na onim mjestima gdje je ukop groba 12 presjekao i uniπtio grob 18. Najviπe nalaza keramike potjeËe iz oranog sloja te iz poremeÊenih slojeva ispod njega. Keramika je crvene, oker, smee i sive boje. Od ukraπavanja prisutna je jednostavna valovnica (slika 40:10,11), kao i ukras valovnice na vanjskom jednostavno raπËlanjenom rubu lonca (slika dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC Tatjana SEKELJ IVAN»AN, sc. Tajana dr. 40:2), zatim ukraπavanje kotaËiÊem i vodoravnim rebrenjem (slika 40:6,7) te jedan oker ulomak s premazom bijele engobe. Finije su izrade ulomci keramiËkih posuda s crvenim bojenjem (slika 40:8,9). Sva keramika ima primjese zrnaca pijeska, a neka i sitnih kamenËiÊa. Na temelju analize rasprostranjenosti keramiËkih nalaza i troske u grobnim cjelinama, kao i u slojevima utvreno je da je u F10 (grobovi br. 1, 12, 18) bila veÊa koliËina tih nalaza, a u I10 i H10 zamijeÊena je velika koliËina πljunka, ulomaka cigle i kamena. Rasprostranjenost i koncentracija odreenih nalaza iz iskopavanja potvrdila je naπa saznanja iz povrπinskih pregleda da se na zapadnijem dijelu nalaziπta, pa tako i istraæivanog dijela terena, uËestalije javljaju nalazi naseobinskoga karaktera. Sva pronaena keramika (osim nekoliko ulomaka kasnolatenske ili rimske keramike koji ukazuju na blizinu latenskog ili antiËkog lokaliteta) moæe se datirati u kasni srednji vijek. Rubovi su jednostavno raπËlanjeni, πto je odlika keramike 14., ali i 15. stoljeÊa. Uglavnom je sva keramika raena u duhu 15. stoljeÊa i, iako je rijeË o kuhinjskoj keramici koja zadræava sliËne oblike kroz dulje razdoblje te ju je teæe preciznije datirati, ipak bismo se usudili zakljuËiti kako je keramika s CirkviπÊa iz 2002. godine svojim obiljeæjima bliæa sredini ili drugoj polovini 15. stoljeÊa. Na to upuÊuju nalazi ukraπavanja tijela posuda vodoravnim rebrenjem koji su na kuhinjskom posuu na naπem podruËju tada uËestalije javljaju. Istaknuli bismo koncentraciju keramiËkih nalaza na zapadnijem dijelu istraæivane povrπine te njihovo daljnje prostiranje prema jugozapadu, i to prema lokalitetima Duæine i Makarov vrt koji se nalaze oko 500 m od CirkviπËa. Na Duæinama, s juæne strane Glibokog, djelomiËno je istraæena otpadna jama koja je, prema nalazima ulomaka keramike i peÊnjaka, datirana u 14. i 15. stoljeÊe (MarkoviÊ, 1994., 38., 40.; MarkoviÊ, Zvijerac, 2000., 57.-59.). Preko puta Duæina, sa sjeverne strane Glibokog, na poloæaju Makarov vrt ima nalaza kasnosrednjovjekovne keramike. Iako je u dva sluËaja zabiljeæena situacija preslojavanja viπe grobova iz koje moæemo iπËitavati ukopavanje kroz dulje razdoblje ili Ëak neke cezure u trajanju ukopavanja, nalazi iz grobova ne pruæaju relevantne podatke o samoj dataciji grobova. Kako se arheologija uglavnom PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003. Podravina 27 nije bavila istraæivanjem lokaliteta iz razdoblja prijelaza kasnog srednjeg u novi vijek, nepoznanice u tipoloπko-kronoloπkom opredjeljivanju grae iz tog doba potrebno je promatrati interdisciplinarno. Prije svega, razmotrimo podatke koje nam pruæaju povijesni izvori. dr.sc. Tajana IVAN»AN,SEKELJ Tatjana TKAL»EC PristupajuÊi istraæivanju nalaziπta CirkviπËe, polazna teza bila je da se na tom poloæaju nalazila crkva Sv. Stjepana Kralja koja se spominje u popisu æupa ZagrebaËke biskupije 1334. godine - ecclesia sancti Stephanis regis circa Drauam (Buturac, 1984., 75.-76.). Crkva se viπe ne spominje u popisu æupnika 1501. godine (Buturac, 1984., 76.). Od 1334. do 1649. nema povijesnih izvora koji je spominju, osim πto se 1615. godine donosi u prijepisu popisa æupa komarniËkog arhiakonata iz 1334. godine (NAZ, Protokol br. 4/IV, 83). Ona je, naglaπavamo, prepisana kao ecclesia sancti Stephanis regis circa Drauam iz izvornika iz 1334. godine, a u dijelu teksta koji slijedi iza tog prijepisa, dakle u tekstu u kojem se opisuju crkve koje je vizitator obiπao 1615. godine, njoj nema spomena.16 Tek u kanonskoj vizitaciji iz 1649. godine imamo, nakon dugo vremena, ponovno podatke vezane uz crkvu (NAZ, Protokol br. 89/I, 24). Vizitator je crkvu obiπao 15. prosinca i zabiljeæio je kao ecclesia (kraÊeno eccla) S. Stephani Regis in Torchecz. Opisuje da je iznova podignuta na temeljima starog zida iznad kojih su postavljene baze od hrastovih greda. Bila je opremljena iznutra i izvana, imala je dobar drveni strop. MatiËna joj je TOR»EC - CIRKVI©»E crkva u Drnju. SljedeÊi opis je iz vizitacije iz 1659. godine (NAZ, Protokol br. 89/Ia, 107). Vizitator opisuje da je crkva sagraena na uzviπenom brdaπcu i da je pod dobrim krovom, ali je potreban velik popravak jer je sjeverni drveni zid truo. Iznutra je malo oslikana. Ostaje prazna jer tuda prolaze i Turci i krπÊani i ostale lutalice pa postoji opasnost da sve okradu. Groblje je dobro ograeno opkopom i drvenom ogradom.17 U vizitacijama æupe Drnje 1661. i 1663. godine Sv. Stjepan Kralj se ne opisuje, a 1665. vizitator nije ni doπao do kapele, nego je obavio raËunske poslove oko crkve s dvojicom koji su za to bili zaduæeni, a koji su izaπli pred njega (NAZ, Protokol br. 89/Ia, 427). Zanimljiva je vizitacija iz 1702. (NAZ, Protokol br. 91/3, 279) u kojoj vizitator biljeæi da je obiπao Capellam S. Stephani Regis Supra Pagus Torczecz, Ëije je stanje zadovoljavajuÊe, a u njoj nema nikakva inventara. ZnaËi, tu se izrijekom kaæe da je crkva smjeπtena iznad sela TorËec. U πest daljnjih vizitacija nema nekih bitnih promjena u stanju i gradnji crkve, osim kad se 1714. spominje zvonik (NAZ, Protokol br. 92/IV, 258). U vizitaciji iz 1731. odluËeno je da Êe se crkva - zato πto se nalazila na dosta udaljenom mjestu te zbog slabosti, loπih temelja i starosti (bliska je ruπevini i gotovo da se nije sruπila) - premjestiti u samo selo TorËec. Za kapelu i groblje u selu nema mjesta te su zemaljski gospodar (comes), zatim Marcus Blatok i Marcus Mihin spremni zajedno ustupiti svoja zemljiπta pod nekim uvjetima (NAZ, Protokol 178/II, 404). U kolovozu 1733. godine u izvanrednim vizitacijama opisuje se kako je Sv. Stjepan Kralj podignut na lijepom mjestu u srediπtu sela TorËec, i to na dobrim temeljima od hrastovih greda (Capella in pago Torchecz in honorem S. Stephanis Regis in medio pagus in pulchro loco...) (NAZ, Protokol 93/V, 42), a u vizitaciji 26. prosinca 1733. ponovno se opisuje i kaæe da kapela ima drveni strop, dva zvona, toranj crvene boje i dr. U okolici kapele, juæno od nje prema kuÊama, prostire se groblje (NAZ, Protokol 94/VI, 284-285). Godine 1738. vizitator je pohodio drvenu kapelu u TorËecu koja je napravljena od dobrih dasaka, dobro je opremljena, ima dvoja vrata koja se dobro zatvaraju, a oko kapele je ograeno groblje (NAZ Protokol br. 94/VI, 387).
16 Na pomoÊi oko Ëitanja fotokopija izvornih kanonskih vizitacija zahvaljujemo dr. sc. Anelku Badurini iz Instituta za povijest umjetnosti, Zagreb. Osobito zahvaljujemo dr. sc. Stjepanu Razumu koji nam je u Nadbiskupskom arhivu Zagreb pomogao provjeriti i proËitati sve podatke u originalnim ispravama. Ovdje iznosimo izbor vaænih detalja iz opisa koji se odnose na opÊe podatke o smjeπtaju i stanju crkve. 17 Moæda je vizitator pod “opkopom” opisivao meandar s juæne strane? 28 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003.
Povijesni izvori navode na zakljuËak da crkva iz popisa 1334. godine u 16. stoljeÊu nije bila u funkciji (nema je u popisu iz 1501.). Moæda je stradala baπ oko 1474. godine kada je turska vojska pustoπila oko Koprivnice i Varaædina (PetriÊ, 2000.a, 66.). Vjerojatno nije u funkciji sve do 17. stoljeÊa jer se 1649. spominje da je crkva ponovno podignuta na starim zidovima. Osmanlijska pustoπenja tog podruËja 70-ih godina 15. stoljeÊa i u 16. stoljeÊu, osobito od 1532. do 1576. godine, rezultirala su bijegom i iseljavanjem stanovniπtva te je nakon zadnjih pustoπenja vjerojatno nestao i srednjovjekovni TorËec (PetriÊ, 2000.b, 69.).18 Crkva koja se opisuje kao
TOR»EC - CIRKVI©»E ponovno podignuta na starim zidovima oËigledno je sagraena negdje izmeu 1615. i 1649. jer se 1615. ne opisuje, dakle, moæda joπ ne postoji. Ta bi se slika podudarala i s poËetkom obnove sela TorËec tijekom prve polovine 17. stoljeÊa i ponovnim naseljavanjem stanovniπtva, za πto postoje povijesni podaci iz sredine 17. stoljeÊa (PetriÊ, 2000.b, 71.). U daljnjim desetljeÊima raste broj stanovnika pa je broj domaÊinstava od 1700. do 1733. sa 69 porastao na 110 (PetriÊ, 2000.b, 78.). Prosperitet sela doveo je do odluke o gradnji crkve u samom selu, πto se iπËitava i iz kanonskih vizitacija 1731. i 1733. godine. Nakon πto je izmeu 1731. i 1733. godine groblje na CirkviπËu prestalo funkcionirati, na napuπtenom groblju obavljena su dva neobiËna ukopa Ëitavih lonaca (slika 35, slika 36). Oni su se nalazili 6,5 m udaljeni jedan od drugoga. Po obliku, fakturi i naËinu izrade te su posude (lonci) vrlo sliËne, a pripadale bi obiËnoj kuhinjskoj keramici novoga vijeka, odnosno vremena nakon 17. stoljeÊa. U oba lonca pronaeni su kosturi djece. Taj sluËaj ne predstavlja odreeni pogrebni obiËaj19 niti su takvi primjeri ukopavanja poznati u razdoblju koje prouËava znanstvena disciplina etnologija. Jedini dosad poznat i vremenski najbliæi nalaz lonca u koji je bio poloæen skelet dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC Tatjana SEKELJ IVAN»AN, sc. Tajana dr. novoroenËeta zabiljeæen je na lokalitetu Muzej grada Zagreba - Samostan Klarisa gdje su se arheoloπka istraæivanja odvijala od 1990. do 1995. godine. Lonac je bio ubaËen u otvorenu duboku jamu ispunjenu vodom i muljem koji su sprijeËili njegovo razbijanje, i to izmeu 15. i 17. stoljeÊa. Kako je sam lonac teæe uæe tipoloπko-kronoloπki opredijeliti, jasna arheoloπka stratigrafija dala je donju i gornju granicu datacije tog ukopa (MaπiÊ, 2002.). Donju granicu Ëini razdoblje ruπenja drvenog objekta (podrumske prostorije) koji je bio u funkciji od 13. do 15. stoljeÊa, a gornju poËetak gradnje samostana opatica Klarisa. MaπiÊ pretpostavlja da se radilo o Ëedomorstvu, pri Ëemu je majka djeteta pod πirokim, visoko strukiranim haljinama srednjovjekovne noπnje mogla prikriti cijelu trudnoÊu te je, nakon Ëedomorstva, tijelo djeteta u posudi svakodnevne upotrebe gotovo neprimijeÊena mogla donijeti do rubnog prostora grada gdje su u to vrijeme bile samo lonËarske jame, jame za πtavljenje koæe i odlagaliπta otpada (MaπiÊ, 2002., 101.). Postoji moguÊnost da je djecu, poloæenu u lonce i ukopanu na CirkviπËu, zadesila sliËna nesretna sudbina. Ipak, je li rijeË o namjernom pobaËaju, mrtvoroenËetu ili pak Ëedomorstvu, moæemo samo nagaati. Na temelju arheoloπke stratigrafije utvreno je da su se oba ukopa dogodila kada groblje na poloæaju CirkviπËe viπe nije bilo u funkciji. OËito je u narodu joπ postojalo sjeÊanje na tradiciju ukopavanja na tome mjestu te su ukopi namjerno ondje obavljeni poslije 1733. godine. »injenica da nisu ukopani na groblju koje je tada u funkciji ukazuje na potrebu skrivanja tog Ëina te na to da se vjerojatno radilo o neæeljenim trudnoÊama. Je li to uËinila jedna ili dvije æene, ostat Êe nepoznanica. Meutim, blizina oba ukopa upuÊuje na njihovu svjesnu povezanost. U prilog toj tezi ide i jedna crtica iz povijesti okolnoga kraja. U vrijeme æupnika ©imuna Juriπe (1792. - 1794.) u obliænjem selu Sigetec graniËarski vojnici dugo su izbivali od kuÊe zbog rata s Francuzima te je doπlo do sluËaja da su njihove æene zatrudnjele sa æupljanima koji su ostali kod
18 Detaljnu raspravu o prvom spomenu srednjovjekovnog TorËeca/Kedhela vidjeti u PetriÊ, 2000.b, 61. i d. 19 Na konzultacijama zahvaljujemo prof. dr. sc. Branku –akoviÊu, Odsjek za etnologiju Filozofskog fakulteta SveuËiliπta u Zagrebu. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003. Podravina 29 kuÊe. Æupnik Juriπa je, u æelji da spasi Ëast æenama, predlagao generalu Karlu Wisyju da vojnike vrati kuÊi na nekoliko dana kako bi se kasnije moglo reÊi da supruge nose njihovu djecu. Njegova se zamisao nije ostvarila. General ga je prijavio biskupu Maksimilijanu Vrhovcu te je æupnik dr.sc. Tajana IVAN»AN,SEKELJ Tatjana TKAL»EC Juriπa bio razrijeπen sluæbe u Sigecu i umirovljen (PetriÊ, 2001., 226.). Druga, manje vjerojatna je moguÊnost da je rijeË o stavljanju prerano roenog djeteta (moæda i neæeljenog) u posudu u vezi s vjerovanjem o produljenju æivota. SimboliËno, posuda oznaËuje mjesto na kojem se dogaaju Ëuda i predstavlja maternicu u kojoj se oblikuje nov porod, tj. posuda sadræi tajnu metamorfoza (Chevalier, Gheerbrant, 1987., 526.). Sagledamo li sve izneseno, moæemo vidjeti da je arheoloπkom metodom dokazan horizont nalaziπta CirkviπËe o kojem povijesni izvori ne donose nikakve podatke. Iz vremena oko druge polovine 12. ili prve polovine 13. stoljeÊa, o kojem povijesni izvori πute, potjeËe nalaz S-kariËice koji bi mogao ukazivati na najraniji horizont ukopavanja na tom poloæaju. Prva cezura se mogla dogoditi tijekom tatarske provale. Odreeni tatarski utjecaji vezani su uz nalaz ritualnog ukopa pseÊe glave u posudi. Odraz nemirnih vremena predstavlja i nalaz starije varijante ostruge s kotaËiÊem. Brojnost okolnih naselja ranog i razvijenog srednjeg vijeka rezultirala je potrebom formiranja æupskog srediπta. Povrπinskim arheoloπkim pregledom πirokog podruËja utvreno je TOR»EC - CIRKVI©»E da se samo na poloæaju CirkviπËe nalaze elementi za ubikaciju crkve Sv. Stjepana Kralja koja se u povijesnim crkvenim izvorima spominje 1334. godine. Ostatke arhitekture te sakralne graevine, prema naπim sadaπnjim saznanjima, trebalo bi potraæiti na prostoru samog vrha te blage uzvisine u H9, I9 te u J8,9,10. U drugom horizontu nalaziπta pokopavanje oko crkve trajalo je do oko sredine 15. stoljeÊa. Taj horizont prepoznajemo u odnosima poremeÊenih grobova 18 i 13 s grobovima koji se nalaze iznad njih (grobovi 1, 12 i grobovi 10 i 11) te eventualno u odnosu grobova 14, 15, 16 i pravilne strukture od rastresita maltera i kamenja koja se proteæe iznad njih. Crkva je moæda stradala oko 1474. godine kada je turska vojska pustoπila oko Koprivnice i Varaædina jer se u popisu iz 1501. ne spominje. Hijatus u pokopavanju je potrajao do oko prve polovine 17. stoljeÊa, kako je vidljivo na istraæivanoj povrπini, ali ne moæe se iskljuËiti moguÊnost da se, moæda ne tako uËestalo, ukopavanje nastavilo na nekom drugom dijelu groblja. VeÊina grobova iz istraæivanja 2002. godine pripada upravo tom treÊem horizontu koji je trajao od oko 1649. do izmeu 1731. i 1733. godine. Elementi koji upuÊuju na blizinu naselja, koje je tijekom 15. stoljeÊa rubnim dijelom zahvatilo sam poloæaj CirkviπËe, mogli bi se potvrditi opseænijim istraæivanjem podruËja prema cesti TorËec - –elekovec. Na taj bi se naËin mogla dobiti jasnija slika vertikalne i horizontalne stratigrafije nalaziπta. Valorizacija kasnosrednjovjekovnih i novovjekovnih groblja i nalaza u Hrvatskoj na neki naËin je izostala baπ zbog rjeih arheoloπkih istraæivanja i objavljivanja rezultata. Iako je zasad malim dijelom istraæeno, groblje na CirkviπËu pruæa doprinos svestranijem poznavanju kasnog srednjeg i novog vijeka. Nadamo se da Êe se nastavak istraæivanja na poloæaju CirkviπËe ostvariti jer, osim znanstvenog zanimanja, kao prioritet se nameÊe potreba za zaπtitnim arheoloπkim istraæivanjima zbog izloæenosti lokaliteta stalnom uniπtavanju uslijed intenzivne poljoprivredne obrade zemljiπta. 30 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003.
SUMMARY
Further archeological excavations of the site TorËec-CirkviπËe confirmed a previously presumed sacral character of the site. It also provided elements for ubication of St. Stjepana Kralja church from Zagreb diocese list of parishes in 1334. By comparing various written historic sources, results of archeological research and analyses of findings, the authors have presented us with a picture of multi-layered
TOR»EC - CIRKVI©»E historical and archeological nature of the site. Certain findings indicate a possible pre- Tartar horizon. The site is extremely important and known for its unique (already known elsewhere, but unique in Croatia) find of a dog’s head, ritually buried in an earthenware, dating back to mid - thirteenth century. The next horizon begins with time period around fourteenth century, when a cemetery existed around the church of St. Stjepana Kralja. Already excavated part of the site shows, that burials were abandoned in late fifteenth and early sixteenth century, due to frequent Ottoman invasions. During the second half of fifteenth century in particular, the site had been a part of the outer ring of a settlement. In early and mid-seventeenth century, though, a new horizon began with digging around the church, which was rebuilt on the foundations of the old one. The first half of eighteenth century witnessed a revitalization of the place TorËec in the period 1731- 1733, leaving the site CirkviπËe and the rundown church to a new location inside the village perimeter. The excavation recovered two unique finds - infants’ bodies buried in ceramic pots, burials occuring after the graveyard site had been abandoned. dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC Tatjana SEKELJ IVAN»AN, sc. Tajana dr.
PRILOZI
Slika 23a: Detalj spojke ogrlice s tragovima tekstila
Slika 23: Ogrlica iz groba 1
Slika 25: Preica iz groba 10 (naznaËeni detalji ukrasa)
Slika 24: Prsten iz groba 5 PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003. Podravina 31 dr.sc. Tajana IVAN»AN,SEKELJ Tatjana TKAL»EC
Slika 27: Preica iz groba 12 (oznaka K - koæa; T - Slika 26: Prsten iz groba 11 tekstil; strelice - pokositrenje) TOR»EC - CIRKVI©»E
Slika 27a: Detalj tragova urezanih ukrasa na preici iz groba 12 Slika 28: Puce iz groba 12
Slika 29: KopËice iz groba 12 (izbor Ëetiriju kopËica)
Slika 29b: Mikroskopski snimak kopËice 2 s vidljivim otiskom vlakna u Slika 29a: Mikroskopski snimak kopËice 1 s tragovima koroziji tekstilnih vlakana 32 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003. TOR»EC - CIRKVI©»E
Slika 29c: Mikroskopski Slika 29d: Mikroskopski Slika 30: Preica iz groba 14 snimak kopËice 3 s vidljivom snimak kopËice 4 s strukturom vlakna tkanine vidljivim sukanjem vlakna u tzv. S smjeru dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC Tatjana SEKELJ IVAN»AN, sc. Tajana dr.
Slika 30b: Detalj otiska u zemlji vjerojatno od ukraπenog koænog remena na preici iz groba 14
Slika 30a: Detalj urezanih ukrasa na preici iz groba 14
Slika 31: Prsten iz groba 18
Slika 30c: Detalj ostatka tkanine sukane u tzv. Z smjeru na preici iz groba 14 (gore)
Slika 32: Novac Slika 31a: Detalj prstena iz groba 18 - tekstil izmeu Ludovika I. (avers) staklenog umetka i krune PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003. Podravina 33 dr.sc. Tajana IVAN»AN,SEKELJ Tatjana TKAL»EC
Slika 32a: Novac Ludovika I. (revers) Slika 33: S-kariËica TOR»EC - CIRKVI©»E
Slika 34: Ostruga s kotaËiÊem
Slika 34a: Detalj ostruge s kotaËiÊem: duæina oËuvanoga kraka kotaËiÊa i tragovi pokositrenja
Slika 34b: Detalj trna ostruge s kotaËiÊem i tragovi pokositrenja
Slika 36: Lonac iz G10c (ukop Slika 35: Lonac iz F10c (ukop djeteta) djeteta) 34 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003. TOR»EC - CIRKVI©»E
Slika 37: Preica iz poremeÊenog sloja SJ 004 ispod Slika 57a: Detalj tragova osnovnog tkanja s preice iz oranog humusa SJ 004 dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC Tatjana SEKELJ IVAN»AN, sc. Tajana dr.
Slika 38: OπteÊena jednostavna kariËica (?), povrπinski nalaz Slika 39: PloËica prstena, povrπinski nalaz
Slika 40: Izbor ulomaka keramiËkih posuda iz arheoloπkih istraæivanja PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003. Podravina 35
LITERATURA
BÓNA, I., 1978., Arpadenzeitliche Kirche und Kirchhof im südlichen Stadtgebiet von Donaújváros, Alba Regia, XVI, dr.sc. Tajana IVAN»AN,SEKELJ Tatjana TKAL»EC Stolni Biograd, 99.-158. BLONSKI, M., 2000., Sredniowieczne ostrogi z grodziska na Zawodziu w Kaliszu, Archeologia Polski, XLV(2000)1-2, Earszawa, 53.-91. BURIAN, V., 1971., Vyzkum hradu Tepence (obec Jívová) roku 1970., Prehled vyzkumu 1970., Brno, 65.-68. BUTURAC, J., 1984., Popis æupa ZagrebaËke biskupije 1334. i 1501. godine, Starine JAZU, Zagreb, knjiga 59., 43.- 108. CHEVALIER, J., GHEERBRANT, A., 1987., RjeËnik simbola, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb. CHMIELOWSKA, A., 1982., Rozprza we wczesnym i Poænym sredniowieczu, Prace i Materialy, 29, Warszawa, Lodæ, 159.-206. DEMO, Æ., 1984., Castrum Keukaproncha/Kuwar - poËeci istraæivanja, Podravski zbornik ‘84, Koprivnica, 320.-360. DEMO, Æ., 1996., Vukovar - Lijeva bara. Katalog izloæbe, Arheoloπki muzej Zagreb, Zagreb. FISCHER, M., 1984., Razvoj organizacije prostora Koprivnice od 18. stoljeÊa do danas, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 8, Zagreb, 33.-43. GIESLER J., 1981., Untersuchungen zur Chronologie der Bijelo Brdo-Kultur, Praehistorische Zeitschrift, 56, I, Berlin. TOR»EC - CIRKVI©»E JAK©IΔ, N., 1984., Nakit 14. stoljeÊa u Hrvatskoj i Bosni, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 23, Zadar, 1983./84., Zadar, 331.-342. JAK©IΔ, N., 1996., Kasnosrednjovjekovno groblje kod crkve Sv. Spasa u Vrh Rici (Analiza), Starohrvatska prosvjeta, serija III, sv. 23, Split, 139.-172. JANU©KA, B., 1978., Gradiπte kod TorËeca, Podravski zbornik '78, Koprivnica, 97.-103. JELOVINA, D., 1976., Starohrvatske nekropole, Split. JELOVINA, D., 1982., Starohrvatsko groblje na “Mastirinama” u selu KaπiÊu kod Zadra, Starohrvatska prosvjeta, serija III, sv. 12, Split, 35.-81. JELOVINA, D., VRSALOVIΔ, D., 1981., Srednjovjekovno groblje na “BegovaËi” u selu Biljanima Donjim kod Zadra, Starohrvatska prosvjeta, serija III, sv. 11, Split, 55.-136. JOVANOVIΔ, V. S., Prilog hronologiji srednjevjekovnih nekropola Jugoslavije i Bugarske (II), Balcanoslavica, 8, 1979., Beograd, 115.-169. KALMÁR, J., 1971., Régi magyar fegyverek, Budapest. KOLAR, S., 1976., Arheoloπki lokaliteti u opÊini Koprivnica, Podravski zbornik '76, Koprivnica, 103.-116. MARKOVIΔ, Z., 1994. Nekoliko neobjavljenih arheoloπkih nalaziπta iz TorËeca i ©ljunËare, Muzejski vjesnik 17, 37.-41. MARKOVIΔ, Z., ZVIJERAC, I., 2000., Arheoloπko-povijesni slijed naseljavanja TorËeca i okolice, U: TorËec. Povijest TorËeca, Bibliotheka Historia Croatica, knjiga 21, Bjelovar, 44.-59. MA©IΔ, B., Interpretacija skeletnog nalaza s lokaliteta Muzej grada Zagreba - Samostan Klarisa, Histria Antiqua, 8/2002, Pula 2002., 95.-101. MICHNAI, A., 1982., Középkori tárgayak a régi Muhiról, Communicationes Archaeologicae Hungariae 1982, Budapest, 125.-152. MILETIΔ, N., 1982., Izveπtaj o iskopavanju srednjovekovnih nekropola u Buπkom blatu, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH, nova serija, 37, Sarajevo, 123.-165. NAZ Nadbiskupski arhiv u Zagrebu, Kanonske vizitacije razliËne NICKEL, E., 1961., Zur zeitlichen Ansetzung des Radsporns, Praehistorische Zeitschrift XXXIX, Berlin, 288.-293. NIKOLIΔ, D., 1956., Tipoloπki razvoj mamuze od XIV. - XX. veka sa osvrtom na zbirku mamuza u Vojnom muzeju JNA, Vesnik vojnog muzeja, 3, Beograd, 61.-79. PAVLE©, R., 2001., KoprivniËko i –urevaËko vlastelinstvo. Povijest, topografija, organizacija, Koprivnica, 2001. PETRIΔ, H., 2000.a, OpÊina i æupa Drnje. Povijesno-geografska monografija, Bibliotheka Historia Croatica, knjiga 24, Drnje. PETRIΔ, H., 2000.b, OpÊa povijest TorËeca, U: TorËec. Povijest TorËeca, Bibliotheka Historia Croatica, knjiga 21, TorËec, 66.-98. PETRIΔ, H., 2001., Iz povijesti sjevernog dijela Virovskoga dekanata. Prilog poznavanju razvitka æupa Drnje, Hlebine, Sigetec, Peteranec i Gola od srednjeg vijeka do sredine 19. stoljeÊa, TkalËiÊ, Godiπnjak Druπtva za povjesnicu 36 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 5 - 36 Koprivnica 2003.
ZagrebaËke nadbiskupije, br. 5, Zagreb, 2001., 199.-242. PETRINEC, M., 1996., Kasnosrednjovjekovno groblje kod crkve Sv. Spasa u Vrh Rici (Katalog), Starohrvatska prosvjeta, serija III, sv. 23, Split, 7.-138. POHL, A., 1982., Munzzeichen und Meisterzeichen auf ungarischen Munzen des Mittelalters (1300-1540), Graz - Budapest. POLLA, B., 1962., Stredoveká zaniknutá osada na Spiπi (Zaluæany), Bratislava. POPOVIΔ, M., JOVANOVIΔ, V., Grad BraniËevo u srednjem veku, Starinar, XXXIX, Beograd, 125.-179. REGISTAR, 1990., Registar arheoloπkih nalaza i nalaziπta sjeverozapadne Hrvatske, Muzejsko druπtvo TOR»EC - CIRKVI©»E sjeverozapadne Hrvatske, Sekcija arheologa i preparatora, prvo izdanje, Varaædin. REGISTAR, 1997., Registar arheoloπkih nalaza i nalaziπta sjeverozapadne Hrvatske, Muzejsko druπtvo sjeverozapadne Hrvatske, Sekcija arheologa i preparatora, drugo dopunjeno izdanje, Bjelovar. RUTTKAY, A., 1976., Waffen und Reiterausrüstung des 9. bis zur ersten Hälfte des 14. Jahrhunderts in der Slowakei (II), Slovenská Archeológia, XXIV-2, Bratislava, 245.-395. SEKELJ IVAN»AN, T., 1992., UËestalost toponima kod srednjovjekovnih arheoloπkih nalaziπta sjeverne Hrvatske, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, 9./1992., Zagreb, 153.-164. SEKELJ IVAN»AN, T., 1995., Catalogue of Medieval Sites in Continental Croatia, British Archaeological Reports, International Series 615, Oxford. SEKELJ IVAN»AN, T., KUÆIR, S., BAUER, M., MARKOVIΔ, Z., 1999., SluËajni nalaz lubanje Canis Familiaris poloæene u srednjovjekovnu keramiËku posudu s lokaliteta TorËec - CirkviπËe kraj Koprivnice, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, 15.-16./1999., Zagreb, 61.-79. SEKELJ IVAN»AN, T., MARKOVIΔ, Z., 1999., Novi sluËajni nalaz s lokaliteta TorËec - CirkviπËe kraj Koprivnice, Obavijesti Hrvatskog arheoloπkog druπtva, 3/1999, Zagreb, 109.-111. SEKELJ IVAN»AN, T., TKAL»EC, T., 2002., Istraæivanje nalaziπta TorËec - CirkviπËe, Obavijesti Hrvatskog dr. sc. Tajana SEKELJ IVAN»AN, Tatjana TKAL»EC Tatjana SEKELJ IVAN»AN, sc. Tajana dr. arheoloπkog druπtva, br. 3, god. XXXIV/2002, Zagreb 2002.,142.-145. SEKELJ IVAN»AN, T., TKAL»EC, T., 2003., Ranosrednjovjekovno nalaziπte TorËec - Ledine 2002., Obavijesti Hrvatskog arheoloπkog druπtva, br. 1, god. XXXV/2003, Zagreb, (rad predan u tisak). SEKELJ IVAN»AN, T., TKAL»EC, T., 2003.a, Istraæivanje srednjovjekovnog gradiπta TorËec - GradiÊ 2002., Obavijesti Hrvatskog arheoloπkog druπtva, br. 1, god. XXXV/2003, Zagreb, (rad predan u tisak). SEKELJ IVAN»AN, T., ZVIJERAC, I., 1997., Nekoliko srednjovjekovnih poloæaja u okolici TorËeca - KoprivniËko- kriæevaËka æupanija, Obavijesti Hrvatskog arheoloπkog druπtva, 2/1997, Zagreb, 65.-69. ©MAJER, E., KOLAR, S., –elekovec kod Koprivnice - bjelobrdska nekropola, Arheoloπki Pregled, 17, Beograd, 1975., 130.-133. ©MALCELJ, M., –elekovec - ©Ëapovo, Koprivnica, u: 40 godina arheoloπkih istraæivanja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Koprivnica, 1986., 132, 139. TOMI»IΔ, Æ., 1992., Neuere Erforschung der Bijelo Brdo-Kultur in Kroatien, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, vol. 9, Zagreb, 113.-130. VRSALOVIΔ, D., 1963., Kasnosrednjovjekovne ostruge u Muzeju hrvatskih arheoloπkih spomenika u Splitu, Starohrvatska prosvjeta, serija III, sv. 8-9, Zagreb, 151.-169. ZSCHILLE, R., FORRER, R., 1899., Der sporn und seiner Formentwicklung, II, Berlin. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 37 - 48 Koprivnica 2003. Podravina 37
PALEODEMOGRAFSKA I PALEOPATOLO©KA ANALIZA
LJUDSKOG OSTEOLO©KOG MATERIJALA S NALAZI©TA dr. Mario ©LAUS, TKAL»EC, Siniπa KRZNAR TOR»EC - CIRKVI©»E KRAJ KOPRIVNICE PALEODEMOGRAPHY AND PALEOPATHOLOGY ANALYSES OF HUMAN OSTEOLOGY MATERIAL FROM ARCHEOLOGICAL SITE TOR»EC-CIRKVI©»E (NEAR KOPRIVNICA)
Dr. Mario ©LAUS Primljeno: 1. 9. 2003. Odsjek za arheologiju HAZU PrihvaÊeno: 11. 10. 2003. A. KovaËiÊa 5, Zagreb Rad ima dvije pozitivne recenzije UDK/UDC 572.781 (497.5 TorËec) TOR»EC - CIRKVI©»E Mario TKAL»EC 904 (497.5 TorËec) “653” Odsjek za arheologiju HAZU Izvorni znanstveni Ëlanak A. KovaËiÊa 5, Zagreb Original scientific paper
Siniπa KRZNAR Akademika M. Maleza 87, Ivanec
SAÆETAK
Ljudski koπtani ostaci prikupljeni su s lokaliteta TorËec - CirkviπËe kraj Koprivnice. Materijal je otkriven pri pokusnim iskopavanjima koje je 2002. vodio Institut za arheologiju iz Zagreba. Materijal se, s izuzetkom ukopa dva djeteta u posudama, datira u razdoblje od 14. do prve polovine 18. stoljeÊa. Paleodemografske i paleopatoloπke analize provedene u laboratoriju Odsjeka za arheologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti pokazuju da se uzorak sastoji od 21 osobe (6 æena, 6 muπkaraca i 9 djece). ProsjeËna doæivljena starost muπkaraca iznosila je 45,8 godina, a æena 31,3 godine. Uzorak karakterizira visoki subadultni mortalitet, naroËito djece ispod pet godina starosti (djeca Ëine 42,8% ukupnog uπËuvanog uzorka). UoËene su dvije traume na donjim ekstremitetima, obje kod muπkaraca, od kojih je jedna vrlo teπka fraktura desnog femura s jakim upalnim procesom i skraÊenjem femura od oko 50 mm. Primjetne su velike razlike u uËestalostima alveolarnih oboljenja i karioznih promjena na zubima izmeu muπkaraca i æena, Ëemu je uzrok najvjerojatnije kombinacija razlike u dostupnosti hrani i dulji æivotni vijek muπkaraca. UËestalosti pokazatelja kroniËnog fiziËkog stresa (Schmorlovi defekti, osteoartritis na kraljeænici i velikim zglobnim ploπtinama) mnogo su viπe kod muπkaraca, πto sugerira podjelu poslova prema spolu. Potrebna su dodatna istraæivanja drugih 38 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 37 - 48 Koprivnica 2003.
kasnosrednjovjekovnih i novovjekovnih skeletnih uzorka iz sjeverozapadne Hrvatske kako bi se preciznije razjasnili uzroci uoËenih razlika. KljuËne rijeËi: bioarheologija, paleopatologija, paleodemografija, TorËec - CirkviπËe, kasni srednji vijek, novi vijek, sjeverozapadna Hrvatska. Key words: bioarcheology, paleopathology, paleodemography, TorËec-CrikviπËe, late Middle Ages, New era, northwestern Croatia TOR»EC - CIRKVI©»E
UVOD
Osteoloπki materijal s lokaliteta TorËec - CirkviπËe otkriven je pokusnim arheoloπko- konzervatorskim istraæivanjima koje je, u suradnji s Gradskim muzejom Koprivnica, proveo Institut za arheologiju iz Zagreba. Istraæivanja su se odvijala pod vodstvom dr. sc. Tajane Sekelj IvanËan od 31. srpnja do 10. kolovoza 2002. godine. Lokalitet CirkviπËe nalazi se sjeverno od mjesta TorËec u opÊini Drnje u KoprivniËko-kriæevaËkoj æupaniji. Iako od ranije poznat u arheoloπkoj literaturi (Kolar, 1976.; Registar arheoloπkih nalaza i nalaziπta sjeverozapadne Hrvatske, 1997.; PetriÊ, 2000.), poloæaj CirkviπËe ponovno je privukao pozornost arheologa nakon oæujka 1999. godine kada je kao sluËajan nalaz pronaena fragmentirana keramiËka posuda u kojoj se nalazila pseÊa lubanja. To je jedini takav nalaz na podruËju Hrvatske, a s obzirom na vrstu ukrasa, naËin ukraπavanja i smjeπtaj ukrasa na posudi, moæe se datirati u drugu polovicu 12. ili u dr. Mario ©LAUS, Mario TKAL»EC, Siniπa KRZNAR Mario ©LAUS, dr. 13. stoljeÊe (Sekelj IvanËan, Kuæir, Bauer, MarkoviÊ, 1999.). Pokusnim istraæivanjima 2002. godine otkriveno je 18 grobnih cjelina koje se, na temelju fragmenata keramike pronaenih u ispunama grobova, nalaza nakita i dijelova odjevnih predmeta iz grobnih cjelina te stratigrafije slojeva mogu datirati u razdoblje od 14. do prve polovine 18. stoljeÊa. Uz njih su naena i dva kostura novoroene djece pokopanih u posudama koje su po svojoj tipologiji mlae od grobnih cjelina (usmeno priopÊenje T. Sekelj IvanËan). Osim cjelovitih grobnih cjelina, pronaeno je i viπe dislociranih ljudskih kostiju. Dislokacija je vjerojatno posljedica uniπtenja odreenog broja grobova, do kojeg je doπlo zbog brojnosti i gustoÊe novih ukopa tijekom vremena. Cilj ovoga rada je provesti paleodemografska i paleopatoloπka istraæivanja kako bi se doπlo do spoznaja o kvaliteti i uvjetima æivota na tom vaænom srednjovjekovnom nalaziπtu. Dobiveni rezultati usporedit Êe se s veÊ prikupljenim podacima s kasnosrednjovjekovnih nalaziπta Nova RaËa i Tomaπ, πto Êe dati potpuniju sliku o naËinu i kvaliteti æivota te uspjeπnosti prilagodbe te populacije na ekoloπki sustav.
MATERIJAL I METODE
U pokusnim istraæivanjima ukupno su naeni ostaci 21 osobe, od Ëega je πest muπkaraca (6/21 ili 28,6%), πest æena (6/21 ili 28,6%) te devetero djece (9/21 ili 42,8%). Sav osteoloπki materijal moæe se datirati izmeu 14. i prve polovine 18. stoljeÊa, uz izuzetak dva novoroena djeteta koji se na temelju tipologije posuda u kojima su pokopani treba datirati u mlae razdoblje (usmeno priopÊenje T. Sekelj IvanËan). UπËuvanost skeletnih ostataka varira u rasponu od vrlo dobre (kakva je na primjer uπËuvanost kostura osobe iz groba 1) do vrlo loπe (kakva je npr. uπËuvanost kostura iz groba 17). Kosti su uniformno smee boje. Na pojedinim kostima prisutni su tragovi zelene boje kao posljedica oksidacije metala. Te promjene mogu se zamijetiti na donjoj Ëeljusti osobe iz groba 4, zatim na falangama prstiju ruke osoba iz grobova 5, 11, 18 i na nekim dislociranim kostima. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 37 - 48 Koprivnica 2003. Podravina 39
Za svaku otkopanu osobu odreen je spol, procijenjena starost u trenutku smrti, izvrπena potpuna inventura prisutnih kostiju te analiza eventualno prisutnih patoloπkih promjena. Inventura kostiju izvrπena je prema obrascu u kojem su popisane sve kosti i zglobne ploπtine u dr. Mario ©LAUS, TKAL»EC, Siniπa KRZNAR ljudskom tijelu. Uz svaku kost, ovisno o stupnju uπËuvanosti, upisana je πifra: “1” oznaËava da je kost prisutna i da je saËuvana u viπe od 50% svoje povrπine, “2” oznaËava da je kost prisutna, ali u manje od 50% svoje povrπine, a “0” oznaËava da kost nije saËuvana. U ovom radu za odreivanje spola koriπtena je antroposkopska metoda koja se temelji na opÊim morfoloπkim razlikama u grai izmeu muπkog i æenskog kostura. Osnovne morfoloπke razlike izmeu muπkog i æenskog kostura nalaze se u podruËju zdjelice (Phenice, 1969.; Krogman i Iscan, 1986.; Kelly, 1978.; Kimura, 1982.; Weaver, 1980.; Sutherland i Suchey, 1991.). Taj kriterij bio je primjenjivan kada god je to bilo moguÊe. U sluËajevima kada zdjelica nije bila uπËuvana, koriπtene su druge kranijalne i postkranijalne morfoloπke razlike. Kranijalne razlike meu spolovima oËituju se u opÊoj veliËini i gracilnosti lubanje, naglaπenosti supraorbitalnih lukova, veliËini mastoideusa, kosini Ëela te obliku mandibule (Bass, 1987.). Starost u trenutku smrti odreena je zahvaljujuÊi promjenama koje nastaju na koπtanom i zubnom tkivu tijekom rasta i starenja pojedinca. To su promjene koje nastaju tijekom formiranja TOR»EC - CIRKVI©»E i nicanja prvo mlijeËnih, a kasnije i stalnih zubi, stupanj osifikacije kostiju (stupanj sraπtenosti epifiza s dijafizama), promjene na pubiËnoj simfizi (Brooks i Suchey, 1990.), aurikularnoj ploπtini iliuma (Lovejoy i sur., 1985.) i sternalnim krajevima rebara (Iscan i sur., 1984.), degenerativne osteoartritiËne promjene na zglobnim ploπtinama dugih kostiju te obliteracija kranijalnih i maksilarnih πavova (Pffeiffer, 1991.; Meindl i Lovejoy, 1985.; Mann i Jantz, 1988.). Na uzorku iz nalaziπta TorËec - CirkviπËe koristio se najveÊi moguÊi broj kriterija, ovisno o stupnju uπËuvanosti skeleta. ZahvaljujuÊi tome, procjena starosti u trenutku smrti dana je u rasponu od pet godina za odrasle osobe, a za djecu u rasponu od jedne do pet godina. Za svaki kostur izvrπena je inventura zubi te analiza dentalnih oboljenja: karijesa, alveolarnih apcesa, antemortalnoga gubitka zubi te hipoplazije zubne cakline. Hipoplazija zubne cakline je subadultni poremeÊaj koji je posljedica akutnih, vremenski ograniËenih stresova te se najËeπÊe veæe uz gladovanje, nedostatak A, C i D vitamina ili uz prisutnost anemije (Hengen, 1971.; Stuart-Macadam, 1985.). To je poremeÊaj koji karakterizira nedovoljna debljina zubne cakline, a javlja se u dva oblika, od kojih se ËeπÊi manifestira kao niz tankih paralelnih linija razliËitih dubina s labijalne strane zubi, a drugi oblik karakteriziraju udubine u obliku jamica na zubnoj caklini. Ti su defekti pokazatelji stresa tijekom djetinjstva (od roenja do okvirno 13. godine æivota), tj. u razdoblju stvaranja zubne cakline. Pojava hipoplastiËnih defekata najËeπÊe se pripisuje prehrambenom stresu, tj. gladovanju i avitaminozi tijekom djetinjstva (Rathbun, 1987.; Kelly i Angel, 1987.; Hutchinson i Larsen, 1988.; Goodman i Armagelos, 1988.). Analiza hipoplazije zubne cakline na uzorku iz TorËeca - CirkviπËa izvrπena je na maksilarnim centralnim sjekutiÊima, maksilarnim oËnjacima i mandibularnim oËnjacima. Cribra orbitalia je, kao i hipoplazija zubne cakline, subadultni poremeÊaj. Posljedica je akutnih, vremenski ograniËenih stresova te se najËeπÊe veæe uz gladovanje, anemiju, parazitske infekcije i neonatalnu æuticu (Carlson i sur., 1974., Hengen, 1971.; Stuart-Macadam, 1985.). To je poremeÊaj koji se manifestira pojavom πupljikave, ispupËene kosti na superiornim svodovima orbita. Kod djece je obiËno praÊen naglaπenim zadebljanjem kosti, a kod odraslih osoba oËituje se kao niz plitkih jamica na svodovima orbita. Zarazne bolesti u arheoloπkim su populacijama bile vodeÊi uzrok smrti, posebno tijekom prvih nekoliko godina æivota (Ortner i Putschar, 1981.). Na osteoloπkom materijalu mogu se dokazati prisustvom periostitisa. 40 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 37 - 48 Koprivnica 2003.
Degenerativni osteoartritis i Schmorlovi defekti su promjene koje kod mlaih osoba najËeπÊe nastaju kao posljedica neprekidnog, teπkog fiziËkog rada. Degenerativni osteoartritis karakterizira stvaranje osteofita oko rubova zglobnih povrπina. U uznapredovalim sluËajevima na normalno glatkoj povrπini razvijaju se koπtane kvræice, porozitet ili eburnacija. Te promjene nastaju kao posljedica svakodnevnih aktivnosti i kao takve treba ih razlikovati od traumatskog artritisa. Schmorlovi defekti su oπteÊenja koja nastaju kao posljedica pucanja intervertebralnog diska koji se nalazi izmeu dva susjedna kraljeπka. Pojava Schmorlovih defekata moæe se
TOR»EC - CIRKVI©»E povezati s odreenim bolestima, kongenitalnim faktorima te snaænim traumatskim ozljedama. NajËeπÊi uzrok Schmorlovih defekata su, meutim, degenerativne promjene uzrokovane svakodnevnim stresom, odnosno teπkim fiziËkim radom (Schmorl i Junghanns, 1971.).
REZULTATI
U svim analiziranim grobovima, osim u grobu 13 gdje su prisutni ostaci dviju osoba, nalaze se ostaci jedne osobe. Spolna i starosna distribucija po grobnim cjelinama prikazana je u nastavku. Grob 1 - vrlo dobro uπËuvan kostur odraslog muπkarca starijeg od 60 godina. Grob 2 - dobro uπËuvan kostur djeteta koje u trenutku smrti nije bilo starije od 6 mjeseci. Grob 3 - dobro uπËuvan kostur djeteta starog izmeu 6 i 7 godina. Grob 4 - vrlo dobro uπËuvan dio kostura odraslog muπkarca starog izmeu 55 i 60 godina. dr. Mario ©LAUS, Mario TKAL»EC, Siniπa KRZNAR Mario ©LAUS, dr. Grob 5 - loπe uπËuvan kostur odrasle æene stare izmeu 35 i 40 godina. Grob 6 - vrlo loπe uπËuvan kostur djeteta koje u trenutku smrti nije bilo starije od 6 mjeseci. Grob 7 - loπe uπËuvan kostur odrasle æene stare imeu 20 i 25 godina. Grob 8 - srednje dobro uπËuvan kostur odrasle æene stare izmeu 40 i 45 godina. Grob 9 - srednje dobro uπËuvan kostur djeteta starog izmeu 2 i 3 godine. Grob 10 - dobro uπËuvan kostur odraslog muπkarca starog izmeu 30 i 35 godina. Grob 11 - vrlo dobro uπËuvan kostur odrasle æene stare izmeu 25 i 30 godina. Grob 12 - vrlo dobro uπËuvan kostur odrasle æene stare izmeu 35 i 40 godina. Grob 13 - dobro uπËuvan kostur odraslog muπkarca starog izmeu 35 i 40 godina. Grob 13A - vrlo loπe uπËuvan kostur odrasle æene stare izmeu 15 i 20 godina. Grob 14 - dobro uπËuvan kostur odraslog muπkarca starog izmeu 45 i 50 godina. Grob 15 - vrlo dobro uπËuvan kostur djeteta starog izmeu 4 i 5 godina. Grob 16 - vrlo dobro uπËuvan kostur djeteta starog izmeu 1 i 3 godine. Grob 17 - loπe uπËuvan kostur djeteta starog izmeu 12 i 15 godina. Grob 18 - loπe uπËuvan kostur odraslog muπkarca starog izmeu 30 i 35 godina. Grob u posudi 1 - srednje dobro uπËuvan kostur djeteta starog izmeu 7 i 9 lunarnih mjeseci. Grob u posudi 2 - srednje dobro uπËuvan kostur djeteta starog izmeu 7 i 9 lunarnih mjeseci.
Demografska distribucija po spolu i starosti nalaziπta TorËec - CirkviπËe prikazana je u tablici 1. ProsjeËna æivotna dob za muπkarce iznosi 45,8 godina, a za æene 31,3 godine. DjeËji mortalitet najviπi je od roenja do prve godine æivota te od druge do pete godine, πto znaËi da od roenja do pete godine æivota umire 77,8% ukupnog broja djece. Zamjetna je velika razlika u prosjeËnoj doæivljenoj starosti muπkaraca i æena. Muπkarci prosjeËno æive Ëak 14 godina dulje od æena, πto je vrlo velika razlika. U analiziranom uzorku nije prisutna, primjerice, nijedna æena starija od 45 godina, a u tu kategoriju spadaju tri muπkaraca, od kojih je jedan stariji i od 60 PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 37 - 48 Koprivnica 2003. Podravina 41
Starost Djeca Æene Muπkarci 0 - 1 4 2 - 5 3 dr. Mario ©LAUS, TKAL»EC, Siniπa KRZNAR 5 - 10 1 10 - 15 1 15 - 20 1 20 - 25 1 25 - 30 1 Tablica 1: Distribucija spola u uzorku iz 30 - 35 2 lokaliteta TorËec - CirkviπËe 35 - 40 2 1 40 - 45 1 ProsjeËna starost u trenutku smrti 45 - 50 1 izraËunata je uz koriπtenje prosjeËne 50 - 55 vrijednost za svaku dobnu kategoriju 55 - 60 1 (npr. 38 godina za dobnu kategoriju od 60 + 1 35 do 40 godina) i 65 godina za dobnu Ukupno 9 6 6 kategoriju 60 +. prosjeËna starost x = 31,3 x = 45,8 N = broj osoba. TOR»EC - CIRKVI©»E godina. Uzrok tako velike razlike u ovom trenutku nije jasan. Najvjerojatnije je rijeË o normalnim fluktuacijama unutar malog uzorka. Alveolarne bolesti (tablica 2) prisutne su na 37 od 140 pregledanih alveola odraslih osoba (26,4%). Sve alveolarne bolesti posljedica su antemortalnoga gubitka zubi. U analiziranom uzorku nije primijeÊeno prisustvo nijednog alveolarnog apcesa. Alveolarne bolesti kod æena prisutne su na 4 alveole (8,7%), a kod muπkaraca na 33 alveole (35,1%), Ëemu je uzrok najvjerojatnije 14 godina dulji prosjeËni æivotni vijek muπkaraca. Ekstreman primjer uznapredovale alveolarne bolesti je na muπkarcu iz groba 4 koji je za æivota izgubio sve zube na donjoj Ëeljusti (slika 1). Slika 1: Antemortalni gubitak svih zuba na donjoj Ëeljusti Zanimljiva je distribucija alveolarnih bolesti pronaenoj kraj groba 4 (muπkarac star izmeu 55 i 60 godina) po dobnim skupinama. U skupini iznad 35 godina one su prisutne na gotovo polovici ukupno analiziranih alveola (45,7%), a u osoba
Tablica 2: UËestalost alveolarnih bolesti Dobna Djeca Æene Muπkarci na lokalitetu TorËec - CirkviπËe kategorija 1 2 3 1 A = broj alveola zahvaÊenih perio- A /O % A/O % A/O % dontalnim ili periapikalnim apcesom ili Mlae antemortalnim gubitkom zuba. odrasle 0/27 0,0 0/32 0,0 2 O = broj prisutnih alveola. osobe4 3 % = postotak od alveola zahvaÊenih periodontalnim ili periapikalnim apce- Starije som ili antemortalnim gubitkom zuba. odrasle 4/19 21,1 33/62 53,2 4 Mlae odrasle osobe = osobe izmeu osobe 16 i 35 godina starosti; starije odrasle Ukupno 0/73 0,0 4/36 8,7 33/94 35,1 osobe = osobe starije od 35 godina. 42 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 37 - 48 Koprivnica 2003.
Dobna Djeca Æene Muπkarci kategorija A1/O2 %3 A/O % A/O % Tablica 3: UËestalost karioznih promjena na lokalitetu TorËec - CirkviπËe Mlae odrasle 0/17 0,0 5/37 13,5 1 A = broj zubi zahvaÊenih karijesom. osobe4 2 O = ukupan broj analiziranih zubi. Starije 3 % = postotak od zuba zahvaÊenih odrasle 2/5 40,0 2/14 14,3 karijesom. 4 Mlae odrasle osobe = osobe izmeu TOR»EC - CIRKVI©»E osobe 16 i 35 godina starosti; starije odrasle Ukupno 0/56 0,0 2/22 9,1 7/41 13,7 osobe = osobe starije od 35 godina. mlaih od 35 godina nisu prisutne. Pregledane su i 73 djeËje alveole, ali kod njih nije utvreno prisustvo alveolarnih bolesti. UËestalosti karioznih promjena na zubima prikazane su u tablici 3. U ukupnom uzorku od 129 zubi s lokaliteta TorËec - CirkviπËe pronaeno je 9 zubi s karijesom, πto Ëini 6,9% od ukupnog uzorka. Tu je uraËunato i 56 djeËjih zubi na kojima nije naena nijedna kariozna promjena. Kada se u obzir uzmu samo osobe starije od 15 godina, postotak karijesa iznosi 12,3%. VeÊe uËestalosti karijesa imaju osobe starije od 35 godina (21%). Kod osoba koje su umrle prije 35. godine karijesi su prisutni u 9,3%. Usporedbe po spolu pokazuju kako su uËestalosti karijesa kod muπkaraca (13,7%) i æena (9,1%) sliËne. UËestalost subadultnog stresa cribrae orbitaliae i linearne hipoplazije zubne cakline u uzorku s TorËeca su relativno visoke, ali je zbog malog uzorka teπko donositi objektivne zakljuËke.
dr. Mario ©LAUS, Mario TKAL»EC, Siniπa KRZNAR Mario ©LAUS, dr. Cribra orbitalia se kod djece manifestira na 2 od 6 uπËuvanih frontalnih kostiju. U dobnoj skupini od 5 do 10 godina starosti zabiljeæen je i jedini sluËaj cribrae orbitaliae koja je bila aktivna u trenutku smrti. Kod odraslih osoba poremeÊaj je zabiljeæen na 3/7 uπËuvanih frontalnih kosti. U ukupnom uzorku (odrasli i djeca) cribra orbitalia se javlja kod pet osoba, samo jednom u aktivnom stanju. UËestalost linerane hipoplazije zubne cakline (LEH) analizirana je na tri razliËite vrste zuba (maksilarni sjekutiÊ, maksilarni oËnjak i mandibularni oËnjak). NajveÊa uËestalost hipoplazije (3/4) zabiljeæena je na mandibularnim oËnjacima. Na maksilarnim oËnjacima i maksilarnim sjekutiÊima ona iznosi 2/4. Sve odrasle osobe s uπËuvanim mandibularnim oËnjacima pokazuju hipoplastiËne defekte, a na istom zubu hipoplaziju ima samo 33,3% djece. Najniæi postotak LEH kod odraslih osoba zabiljeæen je na maksilarnim sjekutiÊima i iznosi 50 posto. Kod djece je najmanji postotak na maksilarnom oËnjaku - 25%. Periostitis koji je nastao kao posljedica nespecifiËnih infekcija prisutan je i kod djece i kod odraslih. UËestalosti periostitisa prikazane su u tablici 4. Periostitis je mnogo ËeπÊi kod djece (75%) nego kod odraslih (20%). Unutar djeËjeg uzorka zabiljeæena su tri sluËaja periostitisa koji je bio aktivan u trenutku smrti. Pri analizi Schmorlovih defekata i degenerativnog osteoartritisa u obzir su uzete samo odrasle osobe. UËestalost Schmorlovih defekata prikazana je u tablici 5. Ukupna uËestalost defekata iznosi 22% (24/109). PoremeÊaj se javlja na 20 grudnih kraljeπka (20 od 82 saËuvana grudna kraljeπka ili 24,4%) i 4 slabinska kraljeπka (4/27 ili 14,8%). Schmorlovi su defekti kod æena
PeriostitiËne promjene Tablica 4: UËestalost periostitisa na lokalitetu Spol O3 A11 A22 % od A1 TorËec - CirkviπËe Djeca 8 6 3 50,0 Odrasle æene 5 0 0 0,0 1 A1 = broj osoba s periostitisom. Odrasli muπkarci 5 2 0 0,0 2 A2 = broj osoba s aktivnim periostitisom u trenutku smrti. Odrasli ukupno 10 2 0 0,0 3 O = broj uπËuvanih osoba. Ukupno 18 8 3 37,5 PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 37 - 48 Koprivnica 2003. Podravina 43
Tablica 5: UËestalost Grudni kraljeπci Slabinski kraljeπci Ukupno Schmorlovih defekata na A1/O2 % A/O % A/O %
lokalitetu TorËec - dr. Mario ©LAUS, TKAL»EC, Siniπa KRZNAR CirkviπËe Æene 1 A = broj kraljeπka sa Mlai odrasli3 0/19 0,0 0/10 0,0 0/29 0,0 Schmorlovim Stariji odrasli 8/22 36,4 0/0 0,0 8/22 36,4 defektima. Ukupno 8/41 19,5 0/10 0.0 8/51 15,7 2 O = broj pregledanih kraljeπaka. 3 Mlai odrasli = osobe Muπkarci izmeu 16 i 35 godina Mlai odrasli 7/14 50,0 4/7 57,1 11/21 52,4 starosti; stariji odrasli = Stariji odrasli 15/27 18,5 0/10 0,0 5/37 13,5 osobe starije od 35 Ukupno 22/41 29,3 4/17 23,5 16/58 27,6 godina. gotovo dva put rjei (8/51 ili 15,7%) nego kod muπkaraca (16/58 ili 27,6%), πto sugerira razliËitu podjelu poslova izmeu muπkaraca i æena. UËestalosti degenerativnog osteoartritisa na glavnim zglobovima prikazane su u tablici 6. Za analizu su uzeti sljedeÊi zglobovi: rame, lakat, kuk i koljeno. Osteoartritis nije primijeÊen kod æena, πto je najvjerojatnije posljedica slabe uπËuvanosti zglobnih povrπina, relativno niskih TOR»EC - CIRKVI©»E starosti u uzorku i malog uzorka. NajveÊi postotak degenerativnog osteoartritisa kod muπkaraca je u podruËju ramena. PoremeÊaj je uËestaliji u skupini osoba starijih od 36 godina. UËestalost i distribucija degenerativnog osteoartritisa na kraljeπcima prikazana je u tablici 7. Ukupna uËestalost iznosi 15,2% (21/138 saËuvanih kraljeπka). NajveÊi postotak uoËen je na slabinskim kraljeπcima (7/27 ili 25,9%), nakon njih slijede grudni (11/82 ili 13,4%), a najmanje degenerativnih promjena imaju vratni kraljeπci (3/29 ili 10,3%). Distribucija po spolu i starosti pokazuje kako osteoartritis nije prisutan kod osoba mlaih od 35 godina. Najviπi postotak
Rame Lakat Kuk Koljeno A1/O2 % A/O % A/O % A/O % Æene Mlai odrasli3 0/2 0,0 0/2 0,0 0/3 0,0 0/3 0,0 Stariji odrasli 0/2 0,0 0/2 0,0 0/3 0,0 0/3 0,0 Ukupno 0/4 0,0 0/4 0,0 0/6 0,0 0/6 0,0 Muπkarci Mlai odrasli 0/2 0,0 0/2 0,0 0/1 0,0 0/1 0,0 Stariji odrasli 1/2 50,0 0/4 0,0 1/4 25,0 1/4 25,0 Ukupno 1/4 25,0 0/6 0,0 1/5 20,0 1/5 20,0 Tablica 6: UËestalost degenerativnog osteoartritisa na glavnim zglobnim ploπtinama na lokalitetu TorËec - CirkviπËe 1 A = broj zglobova zahvaÊenih osteoartritisom. 2 O = broj analiziranih zglobova. Zglob je evidentiran kao prisutan ako je barem jedan element zgloba kompletno prisutan ili ako su dva ili tri elementa zgloba djelomiËno prisutna. 3 Mlai odrasli = osobe izmeu 16 i 35 godina starosti; stariji odrasli = osobe starije od 35 godina.
Tablica 7: UËestalost de- Vratni Grudni Slabinski Ukupno generativnog osteoartritisa A1/O2 % A/O % A/O % A/O % na kraljeπcima na loka- Æene litetu TorËec - CirkviπËe 3 1 A = broj kraljeπaka zahva- Mlai odrasli 0/5 0,0 0/19 0,0 0/10 0,0 0/34 0,0 Êenih osteoartritisom. Stariji odrasli 0/6 0,0 6/22 27,3 0/0 0,0 6/28 21,4 2 O = broj prisutnih Ukupno 0/11 0,0 6/41 14,6 0/10 0,0 6/62 9,7 kraljeπaka. Muπkarci 3 Mlai odrasli = osobe iz- Mlai odrasli 0/10 0,0 0/14 0,0 0/7 0,0 0/31 0,0 meu 16 i 35 godina sta- rosti; stariji odrasli = oso- Stariji odrasli 3/8 37,5 5/27 18,5 7/10 70,0 15/45 33,3 be starije od 35 godina. Ukupno 3/18 16,7 5/41 12,2 7/17 41,2 15/76 19,7 44 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 37 - 48 Koprivnica 2003. TOR»EC - CIRKVI©»E
Slika 2: Muπkarac stariji od 60 godina (grob 1). Stara dobro zarasla fraktura na proksimalnoj treÊini dijafize lijeve fibule s malim kalusom duæine 27 mm i umjerenim, zaraslim periostitisom. Usporedbe radi, uz slomljenu fibulu priloæena je zdrava desna fibula
degenerativnih promjena imaju stariji muπkarci (15/45 ili 33,3%), a u starijih æena osteoartritis je prisutan na 6 od 28 saËuvanih Slika 3: Muπkarac izmeu 55 i 60 godina starosti (grob 4). Na distalnoj treÊini dijafize desnog femura vidi se kraljeæaka (21,4%). masivna trauma koja se oËituje po prisutnosti velikoga U uzorku iz TorËeca prisutne su i kalusa. Trauma je uzrokovala infekciju - osteomijelitis i jaku lateralnu angulaciju dr. Mario ©LAUS, Mario TKAL»EC, Siniπa KRZNAR Mario ©LAUS, dr. traumatske ozljede. Sve evidentirane traume prisutne su na donjim ekstremitetima. RijeË je o dvije frakture - obje kod starijih muπkaraca. Kod muπkarca starog viπe od 60 godina (grob 1) rijeË je o staroj dobro zarasloj frakturi na proksimalnoj treÊini dijafize lijeve fibule s malim kalusom duæine 27 mm i umjerenim zaraslim periostitisom (slika 2). Druga trauma nalazi se kod muπkarca koji je doæivio izmeu 55 i 60 godina (grob 4). Trauma se nalazi na distalnoj treÊini dijafize desnog femura i oËituje se po prisutnosti masivnog kalusa praÊenog zaraslim osteomijelitisom i lateral- nom angulacijom. RijeË je o vrlo teπkoj ozljedi koja je rezultirala teπkim upalnim procesom i skraÊenjem duæine desnog femura za oko 50 mm (slika 3).
DISKUSIJA
Analiza koπtanog uzorka iz TorËeca pruæa vaæne podatke o bioloπkoj povijesti stanovnika sjeverozapadne Hrvatske i proπiruje naπe znanje o uvjetima æivota stanovnika tog dijela Podravine u kasnom srednjem vijeku. To je PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 37 - 48 Koprivnica 2003. Podravina 45 vaæno razdoblje koje je karakterizirano brojnim politiËkim, gospodarskim i druπtvenim promjenama. U politiËkom smislu to razdoblje oznaËeno je turskim upadima koji su iz korijena izmijenili dotadaπnji naËin æivota i demografsku sliku sjeverne Hrvatske. dr. Mario ©LAUS, TKAL»EC, Siniπa KRZNAR Iako je analizirani uzorak relativno mali, ovdje prezentirani podaci predstavljaju zasad sav osteoloπki materijal koji je skupljen za to razdoblje s podruËja Podravine. ZakljuËci i interpretacije izvedeni iz tog uzorka bit Êe podloæni reviziji kada veÊi i bolje dokumentirani uzorci budu na raspolaganju. UπËuvani uzorak s lokaliteta TorËec - CirkviπËe Ëini 9 djeËjih i 12 kostura odraslih osoba. Najmlae osobe su joπ u fetalnom razvoju, a najstarija osoba imala je viπe od 60 godina. Uzorak odraslih osoba Ëini 6 muπkaraca i 6 æena. Djeca Ëine 42,8% od uπËuvanog uzorka. SliËan trend uoËen je na joπ dva antropoloπki analizirana kasnosrednjovjekovna lokaliteta u kontinentalnoj Hrvatskoj - Novoj RaËi koja se datira u razdoblje od 14. do 18. stoljeÊa (JakovljeviÊ, 1988.) i Tomaπu iz 16. do 17. stoljeÊa (JakovljeviÊ, usmeno priopÊenje). U Novoj RaËi djeca Ëine 34,6% od ukupnog uzorka koji se sastoji od 104 osobe (©laus, 2000.), a u Tomaπu (koji je po veliËini uzorka sliËniji TorËecu) ona Ëine 45% (9 od 20) od ukupnog uzorka (©laus, 2002). Na sva tri nalaziπta djeËji je mortalitet vrlo visok i iznosi od jedne treÊine (Nova RaËa) do gotovo jedne TOR»EC - CIRKVI©»E polovice (Tomaπ) ukupnog uzorka. ProsjeËne doæivljene starosti za odrasle osobe na lokalitetu TorËec iznose 45,8 godina za muπkarce i 31,3 godine za æene. SliËan trend s neπto duljim prosjeËnim æivotnim vijekom muπkaraca prisutan je u Novoj RaËi, a u Tomaπu æene æive 10,4 godina dulje od muπkaraca. ProsjeËna æivotna dob za æene na tri analizirana nalaziπta mnogo je konzistentnija s rasponom od 30 do 38 godina, a za muπkarce varira izmeu 28 i Ëak 46 godina. Ta razlika moæe biti posljedica normalnih fluktuacija u malim uzorcima - a uzorci iz TorËeca i Tomaπa doista i jesu mali, ali i posljedica lokalnih dogaaja vezanih uz provale Turaka ili drugih nasilnih epizoda koje su primarno utjecale na mortalitet muπkaraca. Nalaziπte TorËec jedinstveno je u kontinentalnoj Hrvatskoj po prisutnosti dvaju dobro uπËuvanih kostura novoroene djece. Oba su naena u in situ keramiËkim posudama i oba su stara izmeu sedam i devet lunarnih mjeseci. Uzrok smrti ne moæe se odrediti ni u jednom sluËaju, ali na oba kostura prisutan je generalizrani, jaki, aktivni periostitis - po cijelim duæinama medijalnih ploπtina tibija i po endokranijalnoj ploπtini kraniuma, πto sugerira prisutnost generaliziranog upalnog procesa koji se preko posteljice prenio s bolesne majke na dijete. Arheoloπke paralele za naËin ukopa nisu poznate u kontinentalnoj Hrvatskoj. Najbliæa analogija je povremeni ukop (uglavnom) fetalnih ostataka u amfore tijekom antiËkog i kasnoantiËkog razdoblja. RazliËite razine stresa kod muπkaraca i æena oËituju se u razliËitim uËestalostima alveolarnih bolesti. Alveolarne bolesti u TorËecu mnogo su ËeπÊe kod muπkaraca (35,1%) nego kod æena (8,7%). Ista razdioba uoËena je i u Novoj RaËi - muπkarci pokazuju alveolarne bolesti u 13,5% prisutnih alveola, a æene u 7,6% (©laus, M., PeÊina-HrnËeviÊ, A. i JakovljeviÊ, G., 1997). U Tomaπu je situacija bitno drugaËija - æene imaju uËestalost alveolarnih bolesti od 56,7%, a muπkarci samo 1,6%. U uzorku iz Tomaπa, meutim, muπkarci æive vrlo kratko - u prosjeku jedva 28 godina te su niske uËestalosti alveolarnih oboljenja najvjerojatnije posljedica nedostatka vremena za razvijanje alveolarnih oboljenja. Muπkarci u uzorku iz TorËeca pokazuju neznatno viπi postotak karioznih promjena (13,7%) u odnosu na æene (9,1%). Ista distribucija uoËava se na mnogo veÊem uzorku iz Nove RaËe gdje muπkarci imaju 12,4% karijesa u odnosu na 8,9% uoËenu kod æena. U Tomaπu gdje je, kao i u TorËecu, prisutan vrlo mali uzorak nije otkriven nijedan karijes πto, bez obzira na veliËinu uzorka, predstavlja vrlo rijedak sluËaj u arheoloπkim populacijama. SliËno kao i s uËestaloπÊu alveolarnih bolesti i pojava karioznih promjena na zubima, moæe se dovesti u vezu s prosjeËnom doæivljenom 46 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 37 - 48 Koprivnica 2003.
staroπÊu. U TorËecu i Novoj RaËi muπkarci u prosjeku æive dulje i karijes ima viπe vremena za razvoj pa otuda i viπi postotak karioznih promjena u muπkom uzorku. Prisutnost infektivnih bolesti uoËena je na lokalitetu TorËec i kod djece i kod odraslih. UËestalost periostitisa kod djece vrlo je visoka i iznosi 75 posto. Kod muπkaraca je niæa i iznosi 40%, a kod æena se uopÊe ne javlja. U Novoj RaËi postotak djece s periostitisom je takoer visok i iznosi 58,3%, a kod odraslih je taj postotak mnogo manji (muπkarci 11,4 i æene 24,2%). U Tomaπu kod djece nije primijeÊena pojava periostitisa, u muπkom dijelu populacije taj postotak
TOR»EC - CIRKVI©»E iznosi 16,7%, a kod æena se ne javlja. I u TorËecu i u Novoj RaËi uËestalosti periostitisa mnogo su veÊe kod djece nego kod odraslih, Ëemu je najvjerojatnije uzrok akutna ili kroniËna anemija koja se na koπtanom materijalu oËituje po relativno visokim uËestalostima cribrae orbitaliae kod djece. Dokazano je da manjak æeljeza moæe dovesti do smanjenja imuniteta organizma koji je stoga znatno skloniji razvoju infektivnih bolesti (Basta i dr., 1979., Bhashkaram, 1988., Sherman, 1984.). UËestalosti pokazatelja kroniËnog fiziËkog stresa znatno su viπe kod muπkaraca. Schmorlovih defekata gotovo je dvostruko viπa kod muπkaraca (27,6%) nego kod æena (15,7%). Ista distribucija prisutna je i u uËestalostima osteoartritisa na kraljeænici (19,9% kod muπkaraca i 9,7% kod æena) te osteoartritis na glavnim zglobovima (muπkarci imaju uËestalost od 15%, kod æena nije zabiljeæen nijedan sluËaj). Ista distribucija prisutna je i u Novoj RaËi gdje muπkarci pokazuju viπe uËestalosti degenerativnih promjenama nego æene. U Tomaπu je situacija neπto drukËija, ali i tu se Schmorlovi defekti pojavljuju ËeπÊe kod muπkaraca nego kod æena. U sva tri nalaziπta uoËljiv je znakovito viπi postotak degenerativnih promjena na kraljeπcima i zglobovima dr. Mario ©LAUS, Mario TKAL»EC, Siniπa KRZNAR Mario ©LAUS, dr. kod muπkaraca. To sugerira razliËite vrste i razine fiziËkog optereÊenja izmeu muπkaraca i æena, a πto moæe biti posljedica podjele poslova prema spolu.
ZAKLJU»AK
ProuËavanje skeletnog ljudskog uzorka s nalaziπta TorËec pruæa rijetku priliku za otvaranje niza pitanja koja se tiËu zdravlja, bolesti, naËina ishrane i uzroka smrti u Podravini i kontinentalnoj Hrvatskoj tijekom kasnog srednjeg i novog vijeka. Stoga su bioloπke i patoloπke informacije prikupljene s lokaliteta TorËec - CirkviπËe vaæna baza podataka za buduÊa povijesna, demografska i antropoloπka istraæivanja tog dijela Hrvatske. MoguÊe je da su komplikacije vezane uz neprekidne cikluse trudnoÊe, poroda i laktacije pridonijele poveÊanom æenskom mortalitetu izmeu 15. i 30. godine, a πto se odrazilo i u relativno kratkom prosjeËnom æivotnom vijeku æena, gotovo 15 godina kraÊem od onog kod muπkaraca. Relativno velike spolne razlike u uËestalostima degenerativnih promjena na kraljeænici i zglobovima te uËestalostima dentalnih patologija mogu biti posljedica spolnih razlika u dostupnosti hrani te vrstama i intenzitetu fiziËkih aktivnosti. Dodatna istraæivanja drugih uzoraka iz sjeverozapadne Hrvatske te usporedbe s drugim hrvatskim istodobnim skeletnim uzorcima potrebna su kako bi se rasvijetlili moguÊi uzroci uoËenih razlika.
SUMMARY
Human skeletal remains were excavated from the archaelogical site TorËec-CirkviπËe near Koprivnica. Excavations led by the Archaeology institute from Zagreb in 2002 PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 37 - 48 Koprivnica 2003. Podravina 47
revealed that, with the exception of two subadult burials, the recovered remains could be dated to the period from the 14th to the first half of the 18th century. Paleodemographical and paleopathological analyses carried out in the laboratory dr. Mario ©LAUS, TKAL»EC, Siniπa KRZNAR of the Archaeology department of the Croatian academy of sciences and arts showed that the TorËec-CirkviπËe skeletal series comprises of 21 individuals (6 females, 6 males and 9 children). The average adult female age at death is 31.3 years, the average male 45.8 years. Paleodemographic analysis indicates high subadult mortality, especially of children under five years of age (subadults comprises 42.8% of the whole series). Two traumas on the lower extremities of two males are noted in the series. One is a severe fracture of the right femur accompanied with an inflammatory process (osteomyelitis), which resulted in marked (approximately 50 mm) shortening of the affected bone. Significant sex differences are present in the frequencies of alveolar bone disease and carious lesions, possibly reflecting differences in food access and the longer average male life span. Sex differences in Schmorl’s depression, vertebral and joint osteoarthritis frequencies may reflect sexual dichotomy in activity patterns. Continued
research and comparison with other contemporary skeletal series from northwestern TOR»EC - CIRKVI©»E Croatia are necessary to elucidate the causes of these differences.
LITERATURA
Bass, W. M. (1987.): Human osteology. Columbia: Missouri archaeological society. Basta, S. S., Karyadi, D. i Scrimshaw, N. S. (1979.): Iron deficiency anemia and the productivity of adult males in Indonesia. Am. J. Clin. Nutr. 32: 916-925. Bhaskaram, P. (1988.): Immunology of iron-deficient subjects. U Chandra R. K. (ur.): Nutrition and Immunology. New York: Alan R. Liss, Inc. Brooks, S. i Suchey, M. J. (1990.): Skeletal age determination based on the os pubis: a comparison of the Acsadi- Nemeskeri and Suchey-Brooks methods. Human evolution, 5: 227-238. Carlson, D., Armagelos, G. i Van Geruen, D. (1974.): Factors influencing the etiology of cribra orbitalia in prehistoric Nubia. Journal of evolution, 3: 405-412. Goodman, A. H. i Armagelos, G. J. (1988.): Childhood stress and decreased longevity in a prehistoric population. American anthropologist, 90 (4): 936-947. Hengen, O. P. (1971.): Cribra orbitalia: pathogenesis and probable etiology. Homo, 22: 57-61. Hutchinson, D. L. i Larsen, C. S. (1988.): Determination of stress episode duration from linear enamel hypoplasias: a case study from St. Catherine`s island, Georgia. Human biology, 60: 93-99. Iscan, M. Y., Loth, S. R. i Wright, K. K. (1984.): Metamorphosis of the sternal rib: A new method to estimate age at death in males. American journal of physical anthropology, 65: 147-156. JakovljeviÊ, G. (1988.): Novi rezultati istraæivanja æupne crkve u Novoj RaËi. Obavijesti HAD-a, 20: 48-50. Kelly, M. A. (1978.): Phenice`s visual sexing technique for the os pubis: a critique. American journal of physical anthropology, 48: 121-122. Kelly, O. J. i Angel, J. L. (1987.): Life stresses of slavery. American journal of physical anthropology, 74: 199-211. Kimura, K. (1982.): Sex differences of the hip bone among several populations. Okajimas folia anatomica Japan, 58: 266-273. Kolar, S. (1976.): Arheoloπki lokaliteti u opÊini Koprivnica, Podravski zbornik, 76: 103-116. Krogman, W. M. i Iscan, M. Y. (1986.): The human skeleton in forensic medicine. Springfield: Charles C. Thomas. Lovejoy, C. O., Meindl, R. S., Pryzbeck, T. R. i Mensforth, R. P. (1985.): Chronological metamorphosis of the auricular surface of the ilium: a new method for the determination of age at death. American journal of physical anthropology, 68: 15-28. Mann, W. R. i Jantz, R. L. (1988.): Maxillary suture obliteration: ageing the human skeleton based on intact or fragmentary maxilla. Journal of forensic sciences, 32: 148-157. 48 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 37 - 48 Koprivnica 2003.
Meindl, R. S. i Lovejoy, C. O. (1985.): Ectocranial suture closure: a revised method for the determination of skeletal age at death and blind tests of it`s accuracy. American journal of physical anthropology, 68: 57-66. Ortner, J. D. i Putschar, W. G. J. (1981.): Identification of pathological conditions in human skeletal remains. Smithsonian contributions to anthropology, 28. Washington, D.C.: Smithsonian Institution Press. PetriÊ, H. (2000.): OpÊina i æupa Drnje. Drnje: Nakladna kuÊa ‘’Dr. Feletar’’. Pffeifer, S. (1991.): Estimation of age at death. U Pffeifer, S. i Williamson F. R. (ur.): An investigation of a military cemetery from the war of 1812. Toronto: Dundurn press. Phenice, T. W. (1969.): A newly developed visual method of sexing the os pubis. Am. J. Phys. Anthropol. 30: 297-301.
TOR»EC - CIRKVI©»E Rathbun, A. T. (1987.): Health and disease at a South Carolina plantation 1840-1870. American journal of physical anthropology, 74: 239-253. Registar arheoloπkih nalaza i nalaziπta sjeverozapadne Hrvatske (1997.), drugo dopunjeno izdanje, Bjelovar, lok. br. 733. Schmorl, G. i Junghanns, H. (1971.): The human spine in health and disease. New York: Grune and Stratton. Sekelj IvanËan, T., Kuæir, S., Bauer, M., MarkoviÊ, Z. (1999.): SluËajni nalaz lubanje canis familiaris poloæene u srednjovjekovnu keramiËku posudu s lokaliteta TorËec - CirkviπËe kraj Koprivnice, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, 15-16: 61-79. Sherman, A. R. (1984.): Iron, infection and immunity. U Watson, R. R. (ur.): Nutrition, Disease, Resistance and Immune function. New York: Marcel Dekker, Inc. Stuart-Macadam, P. (1985.): Porotic hyperostosis: Representative of a childhood condition. American journal of physical anthropology, 66:391-398. Sutherland, L. D. i Suchey, J. M. (1991.): Use of the ventral arc in pubic sex determination. Journal of forensic sciences, 36: 501-511. ©laus, M., PeÊina-HrnËeviÊ, A. i JakovljeviÊ, G. (1997.): Dental disease in the late medieval population from Nova
dr. Mario ©LAUS, Mario TKAL»EC, Siniπa KRZNAR Mario ©LAUS, dr. RaËa, Croatia. Coll. Antropol. 21: 561-572. ©laus, M. (2000.): Biocultural analysis of sex differences in mortality profiles and stress levels in the late medieval population from Nova RaËa, Croatia. American journal of physical anthropology, 111: 193-209. ©laus, M. (2002.): Bioarchaeology of continental Croatia, Cambridge: BAR. Weaver, D. S. (1980.): Sex differences in the ilia of a known sex and age sample of fetal and infant skeletons. American Journal of Physical Anhropology, 52: 191-195. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 49 - 55 Koprivnica 2003. Podravina 49
KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI ZAHVATI
NA ARHEOLO©KIM PREDMETIMA S LOKALITETA Damir DORA»IΔ TOR»EC - CIRKVI©»E, UKLJU»UJUΔI NEDESTRUKTIVNA ISPITIVANJA NA POJEDINIM PREDMETIMA
CONSERVATION & RESTORATION INTERVENTION ZAHVATI KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI ON ARCHEOLOGICAL FINDS FROM TOR»EC-CIRKVI©»E SITE, INCLUDING NON-DESTRUCTIVE TESTING AND EXAMINATION OF CERTAIN OBJECTS
Damir DORA»IΔ Primljeno: 1. 9. 2003. Arheoloπki muzej PrihvaÊeno: 11. 10. 2003. Zagreb Rad ima dvije pozitivne recenzije UDK/UDC 904 (497.5 TorËec) “653” 7.025.3 (497.5 TorËec) StruËni Ëlanak Professional paper
SAÆETAK
U Ëlanku su ukratko opisane sve faze konzervatorsko-restauratorskog postupka, od preliminarnog istraæivanja do preporuka za rukovanje, pohranjivanje i odræavanje predmeta, ukljuËujuÊi koriπtene materijale i alate. Tijekom zahvata na pojedinim su predmetima izvrπena nedestruktivna ispitivanja (EDXRF i industrijska defektoskopija) radi utvrivanja eventualnih ukrasa, izvorne antikne povrπine te vrste materijala koriπtenih pri izradi predmeta. Iz opisanog se jasno vidi nuænost suradnje razliËitih struka kako bi interpretacija predmeta bila πto potpunija. KljuËne rijeËi: konzervatorsko-restauratorski postupak, izvorna antikna povrπina, EDXRF analiza, industrijska defektoskopija, aktivna i pasivna stabilizacija. Key words: conservation-restoration procedure, original antique surface, EDXRF analysis, industrial defectoscopy, active and passive stabilization.
Nakon provedenog arheoloπkog istraæivanja srednjovjekovnoga groblja na lokalitetu TorËec - CirkviπËe 2002. godine dio pronaenih arheoloπkih nalaza, prije svega metalnih, proslijeen je na konzervatorsko-restauratorsku obradu radi ËiπÊenja i stabiliziranja. BuduÊi da je laboratorij nezaobilazna stepenica na putu od nalaziπta do muzejske vitrine ili depoa, sam postupak konzerviranja i restauriranja (naroËito prve dvije faze - preliminarno istraæivanje i ËiπÊenje) mogao bi se nazvati arheoloπkim istraæivanjem u laboratoriju kojim se u kontroliranim uvjetima otkrivaju povijesna svjedoËanstva skrivena pod naslagama korozije. 50 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 49 - 55 Koprivnica 2003.
Slika 1 Slika 2
OPIS ZATE»ENOG STANJA PREDMETA I PRELIMINARNO ISTRAÆIVANJE
KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI ZAHVATI Predmeti su preuzeti u stanju karakteristiËnom za arheoloπke predmete. Staklene perle bile su prekrivene zemljom uz povrπinska oπteÊenja uslijed Ëega su neke perle izgubile transparentnost, a metalni predmeti bili su prekriveni zemljom i raznim produktima korozije (primjer ostruge i kopËe iz poremeÊenog sloja - slika 1 i 2). Neki predmeti slomljeni su na nekoliko dijelova. Istraænim ËiπÊenjem uz pomoÊ mikroskopa utvreno je da pojedini predmeti (æeljezne kopËe i Damir DORA»IΔ kopËice za nazuvke) sadræe ostatke organske materije (tekstila i koæe), i to uglavnom u mineraliziranom stanju, te tragove drugih metala. Radi utvrivanja eventualnih ukrasa i izvorne antikne povrπine napravljen je radiogram ostruge i kopËe iz poremeÊenog sloja (slika 3 i 4).1 Industrijska defektoskopija Ëesto se koristi u prvim fazama konzervatorsko-restauratorskog procesa i zajedno s istraænim ËiπÊenjem predstavlja nezaobilazni korak u odreivanju daljnjeg tijeka procesa te stupnja oπteÊenosti samog predmeta. U sluËaju kopËe na radiogramu nisu bili vidljivi tragovi kasnije otkrivenog pokositrenja jer nije rijeË o definiranom ukrasu, nego o pokositrenju cijelog predmeta. U takvim sluËajevima radiogram nije od velike koristi, stoga je jedino rjeπenje kontrolirano mehaniËko ËiπÊenje te sposobnost i iskustvo restauratora u prepoznavanju izvorne antikne povrπine.
Slika 3 Slika 4
1 Za rengensko snimanje arheoloπkih predmeta od metala koriπten je ureaj za industrijsku defektoskopiju Balteau 200 kV/5mA i flilm Agfa D7. Radiograme su izradili Josip BarbiÊ i Milan RastoviÊ u Zavodu za zavarivanje u Zagrebu, kojima ovom prilikom zahvaljujem. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 49 - 55 Koprivnica 2003. Podravina 51
»I©ΔENJE
Proces ËiπÊenja sliËan je arheoloπkom Damir DORA»IΔ istraæivanju na terenu, no provodi se u labora- toriju pri kontroliranim uvjetima uz odgo- varajuÊu opremu te zajedno s preliminarnim istraæivanjem predstavlja najdelikatniju fazu ZAHVATI KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI cijelog postupka. Kod arheoloπkih predmeta od metala izvorna antikna povrπina (najËeπÊe jedan od korozijskih slojeva koji ocrtava prvobitni oblik predmeta, a u kojem su sadræane sve bitne Slika 5 informacije o predmetu) u pravilu je saËuvana u mineraliziranom stanju. Stoga je jedino mo- guÊe ËiπÊenje mehaniËko pod poveÊanjem od 5-20X, i to uz upotrebu UZV dlijeta za suho ËiπÊenje, stroja za mikropjeskarenje2 i raznih ruËnih alata. Na taj je naËin jedino moguÊe kontrolirati proces ËiπÊenja kojim su uklonjene naslage korozije i zemlje, i to iskljuËivo iznad sloja originalne antikne povrπine (primjer os- truge i kopËe iz poremeÊenog sloja - slika 5 i 6).
LIJEPLJENJE, IMPREGNACIJA I DJELOMI»NA REKONSTRUKCIJA Slika 6
Æeljezni predmeti impregnirani su i slijepljeni dvokomponentnom epoksidnom smolom Araldit 2020. Pojedini dijelovi djelomiËno su rekonstruirani istom smolom uz dodatak pigmenata radi konsolidacije predmeta. Ostaci organske materije impregnirani su Paraloidom 72B u toluolu i acetonu. Mjedeni prsten iz groba 11 slijepljen je takoer Aralditom, a prsten iz groba 18 slijepljen je reverzibilnim ljepilom na bazi nitroceluloze (UHU) da se prema potrebi moæe rastaviti radi eventualnih dodatnih analiza. Porozne staklene perle impregnirane su Paraloidom 72B, a plave perle iz ogrlice u dobrom su stanju i nisu lakirane.
AKTIVNA STABILIZACIJA
Pojam aktivne stabilizacije arheoloπkih predmeta odnosi se na postupke kojima se direkno intervenira na samim predmetima, a u cilju usporavanja procesa njihova propadanja i/ili konsolidacije (npr. desalinizacija, upotreba inhibitora korozije, sintetiËkih materijala za impregnaciju i dr.). Pasivnom stabilizacijom ne intervenira se direktno na predmet, nego u prostor oko predmeta (npr. vitrine s inertnom klimom, upotreba isuπivaËa ili ovlaæivaËa zraka, specijalnih folija za pakiranje i sliËno).
2 Pri ËiπÊenju æeljeznih predmeta mikropjeskarenjem koristi se prah korunda (Al2O3, tvrdoÊa 9) veliËine 90 ηm, a za predmete izraene od slitina bakra, staklene kuglice veliËine 70-110 ηm. 52 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 49 - 55 Koprivnica 2003.
Zbog relativno stabilnog stanja metalnih predmeta izraenih od legure bakra nisu koriπtena nikakva sredstva za aktivnu stabilizaciju, stoga je predmete potrebno zaπtititi pasivnim naËinom, tj. kontrolom mikroklime. BuduÊi da su na æeljeznim predmetima otkriveni tragova pokositrenja, kao i organske materije, nije bilo moguÊe provesti standardni postupak odsoljavanja u otopini natrij sulfita.
LAKIRANJE
Uzevπi u obzir karakteristike pojedinih vrsta zaπtitnih premaza (prije svega reverzibilnost i postojanost), kao i njihovo djelovanje na razliËite materijale, koriπteni su lakovi Paraloid 72B i bezkiselinski mikrovosak Comoloid 80H. Predmeti izraeni od legure bakra, kao i sve staklene perle iz ogrlice, osim tamnoplavih, lakirani su Paraloidom 72B 2% u acetonu, æeljezni predmeti Parawaxom (Paraloid 72b 2%+Cosmoloid 80H 5% u toluolu), a olovni predmet lakiran je Cosmoloidom 80H 3% u toluolu. KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI ZAHVATI
POSEBNE ANALITI»KE METODE
Za utvrivanje sastava slitine, tragova posrebrenja i pokositrenja, kao i ostataka lemljenja na Damir DORA»IΔ pojedinim predmetima koriπtena je EDXRF (energy dispersive X-ray fluorescence) analiza. Prednost analize je njezina nedestruktivnost, no bitno je spomenuti da je moguÊe analizirati samo povrπinski sloj (do 200 ηm). Isto tako, zbog Ëinjenice da analize nisu provedene u vakuumu, svi elementi s atomskim brojem manjim od 19 apsorbirani su u zraku. Navedena ograniËenja u ovom sluËaju nisu bila presudna za dobivanje potrebnih informacija (vidi scan 1-8). Sve analize su kvalitativne i prikazuju samo relativne omjere pojedinih elemenata, no dobiveni su razultati u ovom sluËaju bili dostatni za ispravnu interpretaciju predmeta.3 Za egzaktne kvantitativne podatke o sastavu legure, kao i vrsti organske materije neophodno je napraviti dodatne analize.
TEHNOLO©KA OPAÆANJA TIJEKOM ZAHVATA
Tijekom cijelog postupka, naroËito u preliminarnom istraæivanju i ËiπÊenju, Ëesto se otkrivaju informacije bitne za daljnju arheoloπku obradu i interpretaciju. Sva opaæanja o tehnologiji izrade predmeta, o vrsti materijala od kojih je izraen te o fragmentima koji su direkno ili indirektno povezani s njime (npr. ostaci koæe ili tekstila) biljeæe se u posebnu rubriku laboratorijske dokumentacije. U ovom sluËaju, posebna opaæanja tijekom zahvata navedena su u tekstu dr. sc. Tajane Sekelj IvanËan i Tatjane TkalËec pa ih ovom prilikom nema potrebe ponavljati. Bitno je spomenuti da je uloga restauratora arheoloπkih predmeta, uz ËiπÊenje i zaπtitu, pribavljanje πto je moguÊe viπe podataka o samom predmetu. Stoga navedena opaæanja, zajedno s raznim analitiËkim nedestruktivnim metodama, predstavljaju iznimno vaæan segment u cjelovitoj interpretaciji predmeta.
3 Analize su provedene na Dræavnom inspektoratu Republike Hrvatske ljubaznoπÊu kolega Siniπe Repeca i Sanje KolariÊ na instrumentu Oxford ED 2000 i ovom im prilikom zahvaljujem. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 49 - 55 Koprivnica 2003. Podravina 53
PREPORUKE ZA RUKOVANJE, POHRANJIVANJE I ODRÆAVANJE PREDMETA
Potrebno je izbjegavati veÊe oscilacije temperature i relativne vlaænosti zraka koja za æeljezne Damir DORA»IΔ predmete ne smije prelaziti 18, a za predmete od olova i legure bakra 46 posto (kritiËne vrijednosti za aktiviranje iona klora jer nije provedena desalinizacija predmeta). Olovne predmete treba Ëuvati u neutralnoj ambalaæi (polietilen ili polipropilen), a nikako u papirnatoj ili drvenoj zbog πtetnog djelovanja organskih kiselina na olovo. ZAHVATI KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI Nadalje, predmetima treba rukovati vrlo paæljivo, uz upotrebu pamuËnih rukavica te s vremena na vrijeme treba provjeriti njihovo stanje.
SUMMARY
The paper provides a short description of all stages in conservation and restoration intervention, starting from preliminary research until the final recommendations on how to treat, handle, store and keep the found objects, including all used materials and tools.
During the intervention, on certain objects we performed non-destructive testing examinations (EDXRF and industrial defectoscopy), in order to establish existence of possible ornament and adornment, the original antique surface, as well as materials used in making the objects. From this description, it is obvious that different professions need to collaborate on the same project here, in order to ensure better understanding and better interpretations of objects found.
Ostruga iz poremeÊenog sloja S-kariËica iz poremeÊenog sloja 54 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 49 - 55 Koprivnica 2003. KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI ZAHVATI
KopËa iz poremeÊenog sloja KopËa iz poremeÊenog sloja Damir DORA»IΔ
Privjesak iz groba 12 Æeljezna preica iz gorba 12 PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 49 - 55 Koprivnica 2003. Podravina 55 Damir DORA»IΔ OZRAOSORSARTRK ZAHVATI KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI
Prsten iz groba 18 - legura KopËa iz groba 14
Prsten iz groba 18 - legura
LITERATURA
ARBEITSBLÄTTER FÜR RESTAURATOREN, Verlag des Römisch Germanischen Zentralmuseums Mainz, Gruppen 1, 2, 19, 21, 22 P. Heinrich (hrsg.): METALL RESTAURIERUNG, München, 1994. Cronyn, J. M., THE ELEMENTS OF ARCHAEOLOGICAL CONSERVATION, London, 1990. La Niece, S., Craddock, P., METAL PLATING AND PATINATION, Oxford, 1993. Stambolov, Bleck, Eichelmann: KOROSION UND KONSERVIERUNG VON KUNST UND KULTURGUT AUS METALL, Weimar, 1988. Mourey, Robbiola (edit.): METAL 95, London, 1995. Mourey, Robbiola (edit.): METAL 98, London 1998. Florian, Kronkright, Norton, THE CONSERVATION OF ARTIFACTS MADE FROM PLANT MATERIALS, The J. P. Getty Trust, 1990. DoraËiÊ, D., 2000., Novootvoreni laboratorij za konzerviranje i restauriranje arheoloπkih predmeta od metala u Arheoloπkom muzeju u Zagrebu, Obavijesti arheoloπkog druπtva, 1/2000., Zagreb, 133-135.
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 57 - 74 Koprivnica 2003. Podravina 57
STJEPAN RADIΔ I KUNOVE»KA BUNA 1903. GODINE
STJEPAN RADIΔ AND KUNOVEC REBELLION IN 1903 prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ
Prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ Primljeno: 15. 8. 2003. Odsjek za povijest PrihvaÊeno: 11. 10. 2003. Filozofski fakultet u Zagrebu Rad ima dvije pozitivne recenzije UDK/UDC 323.22 (497.5) “1903” 32-05 RadiÊ, S. Izvorni znanstveni Ëlanak
Original scientific paper BUNA KUNOVE»KA
SAÆETAK
U ovom se radu dokazuje da je iza pokreta 1903. stajao Stjepan RadiÊ i da, prema tome, pokret nije bio stihijski ako je tako i zavrπio zbog zatvaranja RadiÊa i vodstva opozicije. Naime, ban Khuen Hedervary, koji je imao RadiÊa na listi nepoÊudnih, dao ga je zatvoriti upravo stoga da ne moæe javno istupati te je onda, proglasivπi prijeki sud, u ludbreπkom podruËju poËeo nasilno guπiti pokrete. No sve je izmaknulo kontroli i jedne i druge strane. RadiÊ je bio u zatvoru, no narod je burno reagirao na proglaπenje prijekih sudova te je u Kunovcu bilo ubijeno πest ljudi, a nekoliko ih je bilo ranjeno. Nemiri su se teπko smirivali, osobito u podruËju Podravine gdje je, kako se tvrdi, Stjepan RadiÊ uvijek nailazio na potvrdu kao πto se smatra da je to njegov najpouzdaniji dio zemlje za rad. KljuËne rijeËi: Stjepan RadiÊ, Antun RadiÊ, ideoloπka osnova pokreta 1903., skupπtine opozicije, KunoveËka buna, posljedice bune. Key words: Stjepan RadiÊ, Antun RadiÊ, ideological foundation of movement in 1903., oposition assembly, Kunovec rebellion, consequence of rebellion.
KunoveËka buna je znaËajan politiËki dogaaj preko kojega se moæe dokazati da je pokret 1903. organizirani, a nikako stihijski pokret i da je iza toga stajao Stjepan RadiÊ. KunoveËka buna je inaËe dosta dobro obraena u dvije knjige, a spominje se nuzgredice i u svim povijesnim radovima koji se bave 1903. godinom.1 Ova buna do danas æivi u sjeÊanju naroda pa nijedan lokalni dogaaj u hrvatskoj povijesti nije dobio Ëetiri spomen-ploËe kao πto je to dobila kunoveËka buna.2 SjeÊanje odræavaju u æivotu Ëlanovi Hrvatske seljaËke stranke, no oËito ne znaju zaπto, kao πto se zaboravilo zaπto je Ludbreg tako uporno birao za poslanika Stjepana RadiÊa. Gotovo svi istaknutiji hrvatski povjesniËari koji
1 Dragutin FELETAR, Dva seljaËka bunta, »akovec 1973.; Isti, Povijest Kunovca. U povodu 90. obljetnice kunoveËke bune, Kunovec - Koprivnica 1993./94. 2 Prva ploËa je postavljena 1928. na æupnoj crkvi u KoprivniËkom Ivancu, druga na πkoli u Kunovcu posije rata, treÊa 1993. na kapeli Sv. Barbare u Kunovcu i Ëetvrta 2003. na kuÊi trgovca Krauzera ispred koje je doπlo do krvoproliÊa. 58 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 57 - 74 Koprivnica 2003.
su se bavili narodnim pokretom 1903. godine dræe da je buna 1903. bila “sasvim stihijski pokret i da joj se hrvatska opozicija nije znala staviti na Ëelo”.3 No to nije toËno jer je buna imala glavu; Stjepana RadiÊa, ali on nije mogao djelovati jer ga je vlast u travnju 1903. zatvorila i nije ga puπtala iz zatvora do kolovoza 1903., kada je pokret veÊ bio ugaπen. ToËno je da kunoveËku bunu treba vezati uz pokret 1903. jer je doista buna imala svoj uzrok u opÊim gospodarskim i socijalnim prilikama Hrvatske i Slavonije te sve jaËoj maarizaciji. No, ono πto nije bilo poznato do ovog rada je to da je buna svoje pokretaËe imala u braÊi RadiÊ: Antunu i joπ viπe Stjepanu. KUNOVE»KA BUNA Umijeπan u tu bunu u kojoj je smrtno stradalo πest KunovËana, uæasnut smrtima 17 ljudi koji su poginuli u sukobima sa æandarmerijom 1903. godine Stjepan RadiÊ viπe nikada nije poticao narod na bunu i ograniËavao se iskljuËivo na borbu rijeËima. Mislim da u kunoveËkoj buni treba traæiti uzrok mirotvorstva Stjepana RadiÊa, a njegova ukljuËenost u dogaanja rezultirala je istinskom privræenoπÊu Ludbreæana i cijelog tog kraja Stjepanu RadiÊu te ga oni od 1906. pa sve do 1927. godine uvijek kandidiraju i biraju u Ludbregu, iako nije bio roen u tom kraju. Pokuπat Êemo sustavno prikazati dogaaje koji su prethodili kunoveËkoj buni, odnosno kako je Stjepan RadiÊ bio umijeπan u pokret 1903. na tom podruËju, pri Ëemu Êemo morati zahvatiti malo πiri prostor. Stjepan RadiÊ naπao se 1903. u tako zamrznutoj situaciji kao i cijela Hrvatska. Iako s francuskim doktoratom, bio je nepoÊudan za dræavnog Ëinovnika te su mu moguÊnosti za prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ prof. dr. preæivljavanje bile vrlo ograniËene ako nije htio potroπiti æivot radeÊi u nekoj kancelariji za nekog privatnog poslodavca kako je to radio na ribnjiËarstvu u KonËanici. No njegov bujan temperament, njegovo fenomenalno pamÊenje i spoznaje do kojih je doπao gledajuÊi svijet Europe tjerali su ga na akciju da pokuπa promijeniti zamrznutu politiËku scenu u Hrvatskoj i probudi narod u politiËkom æivotu.
STJEPAN I ANTUN RADIΔ
Stjepan RadiÊ je bez sumnje najveÊa hrvatska povijesna liËnost u prvoj Ëetvrtini 20. stoljeÊa. Kao sin mlinarËiÊa iz Trebarjeva on je joπ kao dijete spoznao muke sitnih seljaka koji su dolazili samljeti malo æita ili kukuruza u mlin priËajuÊi o svojim teπkoÊama. Vidio je da se za seljaka nitko ne brine i da narod vrlo teπko æivi iako viπe nije bilo kmetstva. Osobna sloboda ne znaËi niπta ako nije povezana s materijalnim blagostanjem. Iz brojne obitelji RadiÊ dva su se brata ipak podigla vlastitom snagom: Antun i Stjepan RadiÊ, profesor i politolog. Oni su se izvrsno dopunjavali i snaæno utjecali jedan na drugog. Meutim, Antun je bio mislilac, a Stjepan je bio i mislilac, i organizator i realizator. Njegova nemirna narav bila je uzrok vrlo burnom æivotu, ali je i rezultirala ne samo njegovim osobnim spoznajama i prilagoivanjima vremenu, nego je utjecala i na seljaπtvo koje je upravo Stjepan RadiÊ uveo u politiku, stvorivπi od njega snaænu polugu za mijenjanje druπtvenog poretka. Tijekom kunoveËke bune samo je dva posto stanovniπtva imalo izborno pravo jer je ono bilo vezano uz plaÊanje 30 kruna neposrednog poreza. Tko to nije plaÊao nije bio politiËki Ëovjek i nije imao πto reÊi. Seljaπtvo je bilo obespravljeno, bez moguÊnosti da se πkoluje, a sve je bilo ureeno pa je imao vrlo slabe moguÊnosti i da neπto zaradi. Iako je od Maarske do Zagreba iπla æeljezniËka pruga, od 1870. tarifna politika je bila takva da se favorizirao prijevoz na veÊe udaljenosti te je bilo jeftinije dovesti ciglu i crijep iz Maarske u Zagreb nego dovesti crijep od Koprivnice do Zagreba. Sluæbeni jezik na æeljeznici bio je iskljuËivo maarski, pa su se i svi obrasci za prijevoz robe ispunjavali na maarskom ili njemaËkom, a tako su se kupovale i karte. To je iskljuËivalo dobar dio stanovniπtva od koriπtenja æeljeznice, a otvaralo put stranim trgovcima
3 D. FELETAR, Povijest, 57. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 57 - 74 Koprivnica 2003. Podravina 59 koji su vladali s oba spomenuta jezika i koji su svoj monopolni poloæaj koristili za samovlasno utvrivanje otkupne cijene stoke i poljoprivrednih proizvoda. Ti su trgovci bili i osnivaËi πtedionica te su, uz vlast, bili druga vlast na selu. Stoga su veÊinom i glasali za vladajuÊu stranku prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ koja je πtitila njihove interese odræavanjem postojeÊeg stanja. U takvoj sredini - gdje je seljaπtvo bilo potpuno obespravljeno - probili su se braÊa RadiÊ do najviπeg obrazovanja te je Antun 1893. stekao zvanje profesora hrvatskog jezika, a Stjepan je 1899. doktorirao na Slobodnoj πkoli politiËkih znanosti u Parizu, nakon πto se πkolovao u Rakovcu, Zagrebu, Budimpeπti i Pragu, zaraujuÊi sam sredstva za svoje πkolovanje pisanjem. Meutim, veÊ 1889. kao srednjoπkolac, stojeÊi u gornjogradskom zagrebaËkom kazaliπtu pri zadnjoj izvedbi opere Ivana pl. Zajca “Nikola ©ubiÊ Zrinski”, jer je ban zabranio izvoenje hrvatske opere, zbog povika “Slava Zrinjskomu, dolje tiranin Hedervary” doπao je na listu nepoÊudnih, tj. onih koji su nepoæeljni u Hrvatskoj i kojima ne treba dati ni kruha ni rada.4 Zbog odlaska u Rusiju veÊ je bio na listi politiËkih sumnjivaca te je izgnan iz Zagreba 1890. na BUNA KUNOVE»KA neodreeno vrijeme, no tu je zabranu krπio gdje god je mogao. Godine 1893. ponovno je svratio na sebe pozornost jer je, boraveÊi ilegalno u Zagrebu na skupπtini zagrebaËkih sveuËiliπtaraca, rekao da ban Khuen Hedervary nikada u Hrvatskom saboru ne izgovara hrvatsko ime.5 Sve je to onemoguÊilo Stjepanu RadiÊu da dobije stalan posao i nikada nije bio dræavni Ëinovnik, πto mu je dalo veliku slobodu miπljenja i ponaπanja, ali ga je istodobno osudilo na silno mukotrpan æivot koji mu je i nagrizao zdravlje. U nizu sukoba s vlastima RadiÊ je opet 25. lipnja 1893. naveo Khuena Hedervaryja kao Ëovjeka koji “deset godina tlaËi Hrvatsku” pa je osuen na Ëetiri mjeseca zatvora koje je poËeo izdræavati u Petrinji 20. listopada 1893. godine. RadiÊ se viπe puta sukobljavao s maarskim æeljezniËarima koji su odbijali govoriti hrvatski. O tim njegovim istupima pisalo se i u novinama.6 RadiÊ je uhiÊen i 1895. s pedesetak studenata zbog spaljivanja maarske zastave te je kao drugooptuæeni osuen na πest mjeseci zatvora koje je izdræavao u Bjelovaru.7 Nakon izlaska iz zatvora RadiÊ drugi put odlazi u Rusiju, a poslije njegova povratka veliki æupan dr. Milutin pl. KukuljeviÊ-Sakcinski zatraæio je 2. studenoga 1896. od bana Khuen Hedervaryja da Stjepanu RadiÊu odredi trajni boravak u njegovu rodnom mjestu Trebarjevu stoga πto je njegov boravak u Koprivnici i dodir s “opozicionalnim elementima” pokazao da je opasan za druπtveni poredak, jer je “RadiÊ osoba takova kojoj niπta sveto nije”.8 RadiÊ izbjegava internaciju te odlazi u Prag i Pariz, a zatim u Zemun, gdje stanuje kod dr. Rudolfa Horvata koji je ondje bio profesor. Od poËetka 1901. boravi u KonËanici kod »eha Josipa Kræepelke gdje je napisao broπuru “Kako Êemo iz naπeg zla u dobro”, Ëije je prvo izdanje tiskano u Sisku 1902. godine u 10.000 primjeraka kod Dujaka i odmah zabranjeno, ali je veÊ dobar dio naklade bio raspaËan.9 Od jeseni 1897. i Stjepanov je brat Antun ostao bez dræavnog namjeπtenja jer nije htio prihvatiti premjeπtaj u GospiÊ, smatrajuÊi ga politiËkom odlukom koju je ishodio veliki æupan Rubido Zichy. Antun je prije dolaska u Zagreb radio od jeseni 1893. do jeseni 1895. kao profesor u varaædinskoj gimnaziji, odnosno bio je upravitelj varaædinskog æenskog liceja. Ostavπi bez posla, on je od 1897. pa do 1902. godine bio urednik Zbornika za narodni æivot i obiËaje Juænih Slavena objavivπi u drugom svesku i “Osnovu za sabiranje i prouËavanje grae o narodnom æivotu” (Zagreb,
4 Bosiljka JANJATOVIΔ, Stjepan RadiÊ. Progoni - zatvori - suenja - ubojstvo 1889. - 1928., Zagreb 2003., 17. Sluæbeno je kao razlog zatvaranja opere navedena nestaπica novca. 5 B. JANJATOVIΔ, 21. 6 Ista, 41. 7 Ista, 72. 8 Ista, 80. 9 Ista, 82. 60 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 57 - 74 Koprivnica 2003.
1989.), a onda je i sam krenuo u potragu za vrijednom graom te se u to ukljuËio i Rudolf Horvat. Taj zadatak doveo je Antuna RadiÊa u najneposredniji dodir s narodom u Hrvatskoj, Dalmaciji, Hercegovini i Bosni te ide tragom Ivana KukuljeviÊa Sakcinskog koji je iπao istom rutom 30 godina ranije. Razgovara s ljudima, uspostavlja kontakte i piπe. Pet svezaka Zbornika koje je uredio Antun RadiÊ pravo su vrelo spoznaja o æivotu naroda.10 Manje radove i ono πto je spoznao o problemu naroda Antun je objavljivao u listu koji je pokrenuo 1899. godine pod nazivom “Dom”, a koji se kasnije zove i “DomiÊ”, za razliku od velikog lista Stjepana RadiÊa “Dom” pokrenutog 1906. u KUNOVE»KA BUNA Zagrebu.11 Treba pogledati “Dom” Antuna RadiÊa da se shvati kako su te novine bile opozicijski list koji je opisivao æivot naroda u Hrvatskoj, ali je to istodobno i kritika postojeÊeg stanja. Te su novine bile glavni propagator jednog drukËijeg æivota nego πto je tada postojao na hrvatskom selu. Stjepan RadiÊ je te novine pozorno Ëitao, a moæda i sudjelovao u pisanju nekih Ëlanaka. “Dom” je 1902. godine imao kulturno-prosvjetiteljsku, ali i politiËku ulogu.12 Naslovi Ëlanaka kao πto su “Hrvatski novci i maarski raËuni”, “Kako to da sve manje imamo, a sve viπe radimo?”, “Pravi maaroni - narodna politika hrvatske Narodne stranke”, “Narod se sve to viπe seli”, “Ban je Maar”, “RaËuni nas ubiπe!”,”Zaπto su tuinci svuda gospodari”, “Velika Maarska”, “Hrvatski raËuni s Ugarskom”, “Nova financijska nagodba”, “Politika hrvatske opozicije”. U Ëlanku “Hrvatska seljaËka stranka” najbolje se vidi da je taj list pripremio teren na kojem je buknuo pokret prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ prof. dr. 1903. godine. Antun RadiÊ piπe da je vrijeme da se seljaci i sami za sebe postaraju.13 On smatra da treba pruæati otpor tuincima dok oni ne rastoËe hrvatski narod te je naveo Ëak pet zapovijedi po kojima bi se Hrvati trebali vladati.14 On ukazuje na to da je narod snaga s kojom mora raËunati svaki politiËar.15 Zbog takvog sadræaja RadiÊev je “Dom” cenzura sve ËeπÊe plijenila, πto ukazuje na to da su vlasti shvatile opasnost od “Doma” pa je on 1904. i prestao izlaziti. Za razliku od Antuna RadiÊa koji je bio teoretiËar, Stjepan RadiÊ se meu seljacima osjeÊao kao riba u vodi. U broπuri “Kako Êemo iz naπeg zla u dobro”, koja se potajno poËela Ëitati u cijeloj sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Stjepan RadiÊ ukazuje na maarsko krπenje Nagodbe te na opasnost sve jaËe maarizacije kroz politiku koju vodi ban.16 Kada je doπlo do protusrpskih demonstracija u Zagrebu u rujnu 1902., RadiÊ usmjerava razjarenu svjetinu protiv Maara, no prije nego πto je masa stigla do æeljezniËke stanice RadiÊ je bio zatvoren, a svjetina rasturena. RadiÊeva obrana na sudu da je obrana od Magjara “pravo naπe ustavno i politiËko” pribavila mu je na raspravi zatvorenoj za javnost 22. rujna 1902. osudu na πest mjeseci teπke tamnice. Banski stol je tu kaznu smanjio na Ëetiri mjeseca, ali je RadiÊ sve do 24. sijeËnja 1903. godine bio u zatvoru u Petrinji.17
ISTUPI STJEPANA RADIΔA NA SKUP©TINAMA 1903. GODINE
Glavni dokaz RadiÊeve umijeπanosti u pokret 1903. je rukopis “Osnove rada za gospodarsku, narodnu i politiËku obranu Hrvatske proti madæarskoj politiËkoj sili” koji je Stjepan RadiÊ
10 Ivan PERIΔ, Antun RadiÊ, 1868. - 1919. Etnograf, knjiæevnik, politiËar, Zagreb 2002., 104-112. 11 RadiÊ je 1906. pokrenuo novi “Dom” nakon πto se raziπao s Peroslavom LjubiÊem koji je bio urednik virovskih “Hrvatskih novina”, kako su se od 1905. zvale novine “Podravac”. 12 I. PERIΔ, 116-118. 13 Dom, br. 5, 1902., str. 70-71. 14 “Sedma velevlast”, Dom, br. 14, 1902, str. 211. 15 Dom, br. 19, 1902., str. 295. 16 B. JANJATOVIΔ, 82. 17 Ista, 82-83, 92, 94. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 57 - 74 Koprivnica 2003. Podravina 61 sastavio kao podsjetnik na njegove govore u 1903. godini i nikada nije bio tiskan u cijelosti. Rukopis je vjerojatno nastao potkraj 1902. godine kada se RadiÊ odluËuje za æestoku napadaËku politiku protiv Maara.18 RadiÊ piπe da treba organizirati narodnu obranu pa nikako nije sluËajno prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ da se list Ivana LorkoviÊa u Osijeku pokrenut potkraj 1902. zove “Narodna obrana”. RadiÊ piπe: “Danas je u Hrvatskoj jednoduπno uvjerenje, da Hrvatska gosp/odarski/ ne samo nazaduje, nego da i propada, da se dapaËe gospodarski rastvara, ako motrimo gospodarski æivot domaÊega hrvatskoga i srpskog puËanstva i ako narodno gospodarstvo pregledamo istodobno u svim njegovim granama (u ratarstvu, obrtu i trgovini). /../ Joπ jednoduπnije se vjeruje i zna, da Hrvati i Srbi u Hrvatskoj slabe, dapaËe i propadaju narodnostno.(...) Prirodno je, dakle, da je takvo jednoduπno uvjerenje o gospodarskoj, narodnoj i politiËkoj opasnosti porodilo najprije misao o zbliæenju svih hrvatskih opozicionalnih stranaka, da je u jednom dijelu hrvatske i srpske sveuËiliπtne mladeæi razvilo do svjesne spoznaje, da je potrebna zajedniËka obrana i zajedniËki rad svim Juænim Slavenima i da danas, u ovaj Ëas, iz toga uvjerenja nastaje teænja, organizovati BUNA KUNOVE»KA narodnu obranu u Hrvatskoj u svim podruËjima misli, rada i æivota. Sve πto je poπteno i patriotiËno u redovima hrvatskim i srpskim - a to je, hvala Bogu, ogromna veÊina hrvatske i srpske inteligencije, æivo osjeÊa duænost i potrebu braniti same temelje narodne egzistencije. Nitko si viπe ne umiπlja, da nam je JelaËiÊ god. 1848. spasio narodnost, a g. 1868. nagodba politiËku individualnost. /.../ Budimo dakle toliko muæevni i priznajmo svaki sebi i svi jedan drugomu, da je u opasnosti sama naπa narodna egzistencija i da se u istinu imadu braniti sami temelji, sami elementi naπega gospodarskoga, narodnoga i politiËkog æivota. Prvi uvjet za tu obranu jest, da ne traæimo krivca tomu zlu u nijednoj osobi, u nijednoj stranci, dapaËe u nijednom sustavu. Krivnja je i tu kao i svagdje na svijetu, i na pojedincima, i na strankama, i na tudjim ili tudjinskim vladama i na - narodu samom. Ali naπa zadaÊa nije, da svakomu njegovu krivnju odmjerimo, jer to nije moguÊe i jer to niπta ne bi koristilo, poπto su najveÊi krivci ili pokojni - a njima neka sudi Bog - ili tako mnogobrojni i jaki, da ne bismo mogli, ovako slabi osude nad njima izvrπiti kad bismo i bili sloæni u njihovoj osudi. Recimo dakle s velikim Francuzom Sorelom: “Osobna optuæivanja naprosto su uzaludna, ali iskustvo, koje smo tako skupo platili, mora nam koristiti”.19 Prema tomu drugi uvjet za naπu narodnu obranu jest taj, da od uzajamnoga optuæivanja ne predjemo na politiËku indolenciju, koja na svako nasilje i bezakonje samo ramenima slegne, ni humanitarnu sentimentalnost, koja hoÊe da se brine za cijelo ËovjeËanstvo i da radikalno izlijeËi Ëitavo ljudsko druπtvo, a ne zna se primiti praktiËnoga i sustavnoga rada ni u svojoj najbliæoj okolici i domovini. PraktiËan je takav rad, za koji ne trebamo istom dokazivati i uvjeravati da je koristan, u naπem sluËaju, gdje govorimo o radu narodnom opÊenito koristnu. Sustavan je pak samo onaj rad, koji se ravna takvim naËelima, za koja ne treba istom agitacije, da postanu opÊenita - ili barem vrlo razπirena - t.j. koji se vodi u skladu s opÊenitim prirodnim i politiËkim zakonima. Elementarni prirodni zakon jest, da se nijedan æivi organizam ne razvija bez povoljnih prilika normalno, t.j. da ne napreduje, ako nema nekoga stepena fiziËke jakosti i zdravlja fiziËkoga. PolitiËki reËeno znaËi to: Ni pojedinac, ni narod ne moæe napredovati bez nekoga minimuma gospodarske sigurnosti i bez stanovite mjere osobne i narodne slobode./.../” S takvim mislima Stjepan RadiÊ je nastupio na puËkoj skupπtini u Zagrebu 4. oæujka 1903. godine u zgradi Kola. U dvorani se okupilo oko 4000 ZagrepËana, a pred dvoranom je stajalo joπ 3000 graana, radnika i aka svih stranaka pa je skupπtina nalikovala narodnom saboru, iako se
18 B. KRIZMAN, Korespondencija Stjepana RadiÊa, I, Zagreb 1972., 403-408. 19 Albert SOREL, Essais d’historire et de critique: La politique francaise en 1866., Paris, p. 240. 62 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 57 - 74 Koprivnica 2003.
narod okupio na jednostavan poziv sazivaËkog odbora opozicije. Pravnik dr. Milan Heimerl iz Kriæevaca detaljno je opisao tijek skupπtine koju je vodio Marijan DerenËin, ali oko kojeg su bili okupljeni ©andor BabiÊ Gjalski, dr. Josip Frank, dr. Milivoj Deæman, dr. August HarambaπiÊ i dakako Stjepan RadiÊ. Heimerl je opisao samu skupπtinu u osjeËkom listu “Narodna obrana” ovako:20 “Nu osobito moram iztaknuti vanredni dojam, πto ga je na skupπtinu proizveo govor g. Stjepana RadiÊa. Ogromna masa ljudi bila je veÊ kod prvih rieËi u njegovoj vlasti. Njegove prve rijeËi: “Nama treba pameti” proizvele su na sluπaoce dojam kao elektriËna struja. Sve je podiglo KUNOVE»KA BUNA oËi i glasove i nitko se nije maknuo. »inilo se, da ljudi gutaju njegove rieËi. MoÊ, πto ju je imao nad sluπaoci, bila je upravo vanredna, sugestivna. Madjarska mapa, πto ju je pokazao narodu djelovala su kao grom na obÊinstvo. Dojam njegovog govora bio je neizbrisiv. Razumio ga je svatko i gospodin i seljak, to je dokazao onaj urnebesni krik i pljesak, πto je prasnuo dvoranom kao pljusak vihorom razbudjenog mora”. Heimerl je objavio cijeli govor iz kojega dajemo izvadak: “Narode! Ja vas vidim ovdje veÊinu, koji sigurno niste prvi put na skupπtini, a najvolio bi, da vas nije nijednog, koji ne bi bio barem 100 puta, jer onda ili ne bi trebalo ove skupπtine, ili ne bi bili pod tako sigurnom straæom, jer te straæe ne bi mogle biti protiv nas. (Tako je! Æivio!) Znam dobro, da oËekujete, da Vam iznesem srce i da pokaæem kuraæe. Pamtite dobro: nama treba danas pameti; mi kuraæu znamo pokazati osobito ondje gdje je ne bi smjeli imati. (Tako je!) Moja prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ prof. dr. je zadaÊa, da vam u kratko kaæem toliko toga, da ove rezolucije ne budu komad tiskanog papira nego plamen, gdje Êe izgorjeti jedan kaplarski stolac. (Æivio! Dugotrajno odobravanje). ReÊi Êu vam pet istina, koje mora svaki Hrvat znati u pogledu naπeg odnoπaja financijalnoga prema Ugarskoj, a onda Êu vas sjetiti naπih prava i na koncu prikazati naπe duænosti. Prva je istina, da je prvu financijalnu nagodbu sklopio u ime Hrvatske magjaronski kraljevinski odbor, a u ime Ugarske magjarski kraljevinski odbor, dakle manjina na jednoj i drugoj strani. (Odobravanje). Mi nismo osiedili u ustavnoj borbi, ali znamo razlikovati veÊinu od manjine. U ime jedne dræave, a to mi i jesmo, ne moæe manjina sklopiti nagodbe zakonito. Formalno zakonito jest, ali o tom ne Êemo govoriti, nego o tom, da magjaronstvo, kad je bilo najjaËe, ne bi moglo sazvati ovakove skupπtine, makar bi ih svi oni, koji nas ovdje oko zgrade Ëuvaju, tjerali u ovu dvoranu. (Tako je! Burni “Æivio!” Istina!) Ako je tako, treba samo dokazati, da su Magjari u manjini, a to dokazuje evo ova mapa magjarskog ministra trgovine (Govornik razvije zemljovid na kojem su narodnosti Ugarske bojama oznaËene). Njih ima po njihovom zadnjem popisu 48 %. Zle posljedice, koje su iz ovog fakta nastale, jesu, da magjaronska manjina ne osjeÊa nikakove odgovornosti, jer naprosto i ne moæe biti nikomu odgovorna, kad nitko za njom - ne stoji. (Tako je!) I tako si samo moæemo protumaËiti, da se financijalni pregovori nisu nikada dovrπili u pravo vrieme. To je druga istina. TreÊa je istina, da se u nagodbi izmedju Austrije i Ugarske radi samo o uredjenju jednog diela dræavnih financija, dok se u nagodbi izmedju Hrvatske i Ugarske radi o cielom naπem dræavnom kuÊanstvu, o svim naπim javnim prihodima do zadnjega naπega novËiÊa, od nametanja poreza, pa do stavljanja zadnjeg novËiÊa u proraËunu. »etvrta je istina, koju treba zapamtiti. /.../” Osim RadiÊa na ovom prosvjednom sastanku govorili su i Vitomir KoraË, Hinko Sirovatka i pravnik JemerπiÊ. Vjerujemo da je meu onih sedam tisuÊa sluπaËa ili kako misli Milan MarjanoviÊ 10.000 ljudi bilo ljudi i iz Zagorja i Podravine.21 Dogovoreno je da se sa skupπtinama nastavi pa je Antun RadiÊ bio sazivaË nove skupπtine u Hrvatskom sokolu 11. oæujka 1903.
20 “PuËka skupπtina u Zagrebu”, Narodna obrana, 60, 14. III. 1903., str. 2-3. 21 Milan MARJANOVIΔ, Hrvatski pokret, II, Dubrovnik 1904., 74. Tamo je tu broπuru tiskao Milan Goszl koji je neπto ranije vodio Hrvatsku dioniËku tiskaru u Zadru. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 57 - 74 Koprivnica 2003. Podravina 63 godine. Na toj je skupπtini ukazano na pretjerano iseljavanje, na Posavinu koja trpi od poplava, na neureene rijeke i loπe ceste te da Hrvatska propada i da raËuni s Maarima nisu Ëisti. U javnosti se zna samo za izravne poreze, a sve ostalo ide direktno u Budimpeπtu i ne obraËunava prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ se, a u proraËunu Ugarske se ne vidi πto doprinosi Hrvatska. U svom govoru Fran VrbaniÊ - koji se joπ 1897. kandidirao u ime Udruæene opozicije u novigradskom kotaru, a koji je 1897. objavio knjigu “Osvrt na financijalnu nagodu izmedju Ugarske i Hrvatske” - s pravom traæi da se osnuje posebni financijski odsjek hrvatske vlade i da treba ustanoviti financijsku kvotu prema stvarnom doprinosu Hrvatske ugarsko-hrvatskom proraËunu. Nastupio je i Milan MarjanoviÊ rekavπi na toj skupπtini “... da se netko moæe izrabljivasti samo tako dugo, dok ne umre ili se ne digne: mi umreti neÊemo i nesmijemo, preostaje samo, da se dignemo i da vrπimo duænost samoobrane”.22 Meutim, odræati skupπtinu ili javni skup pa Ëak i pouzdaniËki skup u Zagrebu bilo je sve teæe te se stoga pokret iz Zagreba prelio po cijeloj Hrvatskoj. No, ni u provinciji nije bilo lako jer su tamo okupljanje zabranjivali kotarski naËelnici pod najrazliËitijim izlikama. Sukob se danomice BUNA KUNOVE»KA zaoπtravao te je policija rastjerivala demonstrante. RadiÊ, koji nastupa u okviru opozicije jer nema svoje stranke, ne æeli da se sukobi zaoπtre pa upozorava na pouzdaniËkoj skupπtini 15. travnja 1903. u restauraciji Kolo koja je imala na dnevnom redu raspravu o javnim prilikama u Hrvatskoj i u glavnom gradu Zagrebu da se ne borimo kamenjem “...jer Êe svaki kamen pasti na naπu glavu”, ali traæi borbu “... jer mi se moramo boriti proti podlosti, kukavluku, izdaji, magjaronstvu” te traæi ne samo da narodni zastupnici zatraæe da se odmah skine madjarski napis sa zgrade prometne æeljezniËke uprave, nego i da se skine maarska zastava u ZapreπiÊu koja je ponovno postavljena nakon krvavog sukoba 11. travnja kada je ubijen PasariÊ i da se skupπtine ne brane.23 Na toj skupπtini u Kolu je dogovorena i nova skupπtina u zgradi Hrvatskog sokola za 19. travnja. No ni ban Khuen nije mirovao i on 17. ili 18. travnja dobiva punomoÊ u Peπti za nasilno guπenje pokreta pa se moglo oËekivati da Êe doÊi do oπtrijih sukoba jer se i masa radikalizira te neki veÊ traæe puπke.24 Jedna takva demonstracija bila je 16. travnja 1903. pred SveuËiliπtem te je vojska blokirala ulice prema JelaËiÊevu trgu jer se mislilo da Êe demonstranti tamo krenuti. No masa je, predvoena RadiÊem, otiπla prema kolodvoru te je 15 minuta demolirala na æeljezniËkoj stanici kancelarije, ali su veÊe devastacije bile sprijeËene po oruænicima.25 Svima se Ëinilo da se pokret usmjeruje na æeljezniËke stanice pa je stradala i tek dovrπena zgrada æeljezniËke stanice u Karlovcu, a treba znati da je RadiÊ iπao u πkolu u rakovaËkoj gimnaziji te je njegov utjecaj na Karlovac i Petrinju bio velik. PoËela je igra sa zastavama gdje narod skida, a vlast postavlja maarske zastave na æeljezniËke stanice kao simbol svoje moÊi. ÆeleÊi izbjeÊi pretvaranje demonstracija u krvave sukobe, Stjepan RadiÊ odlazi izvan Zagreba. Na poziv virovskog novinara Peroslava LjubiÊa odræana je u Virju na Uskrsni ponedjeljak pouzdaniËka skupπtina na kojoj se skupilo stotinjak ljudi. Stjepan RadiÊ je govorio da se seljaci moraju udruæiti u Hrvatsku seljaËku zadrugu koja je vezana uz Hrvatsku poljodjelsku banku, u Ëijem je upravnom odboru i on bio, i da ne treba osnivati veresijske udruge jer su one financijski vezane uz maarsku dræavnu banku. Nemamo toËno zabiljeæeno πto je RadiÊ rekao na toj skupπtini, no on je u jednosatnom govoru razloæio osnovu financijske politike dræave. Objasnio je na kakvom je temelju sklopljena financijska nagodba, πto su kraljevinski
22 “Za financijalnu samostalnost i proti vojnim osnovama”, Narodna obrana, 57, 11. III. 1903., 2. 23 “Skupπtine u Hrvatskoj. Prijateljski dogovor u Zagrebu”, Obzor, 16. IV. 1903., str. 1-2. 24 M. MARJANOVIΔ, 82. 25 “Zagreb”, Narodna obrana, 89, 19. IV. 1903., 4. 64 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 57 - 74 Koprivnica 2003.
odbori Ëiji rad nitko ne kontrolira te da je Hrvatska, i po priznanju samih Maara, prikraÊivana od Ugarske svake godine za viπe milijuna kruna. Napokon je iznio πto, prema njegovu miπljenju, Virje, a i cijela Podravina treba raditi da taj pokret rodi uistinu dobrim plodom. RadiÊ je rekao: “1. Pozivljemo i molimo sve narodne opozicionalne zastupnike, da i u svojim izbornim kotarima i po cieloj Hrvatskoj sami priredjuju i vode javne ili barem pouzdaniËke skupπtine za financijalnu samostalnost, pa i za obranu i proπirenje ustavnog prava, naroËito za sveobÊe izborno pravo, za slobodu πtampe i za slobodu sastajanja i udruæivanja; 2. Pozivljemo i molimo naπe rodoljubno KUNOVE»KA BUNA sveÊenstvo, da i ovom zgodom Ëinom zasvjedoËi svoju narodnu sviest i svoju politiËku zrelost, da doskora ne bude u Hrvatskoj nijednoga æupnoga dvora, u kom ne bi bilo barem pouzdane skupπtine za svrhu netom spomenutu; 3. Pozivljemo i molimo sve hrvatske neodvisne listove, da i nadalje ne prestanu pisati o financijanim i ustavnim pitanjima a za dosadaπnji njihov rad u tom pravcu izrazujemo im svoje iskreno priznanje i zahvalnost; 4. Pozivljemo seljaËtvo i gradjanstvo πirom ciele hrvatske domovine, da svuda zahtieva i priredjuje ovakove skupπtine, pak ujedno molimo i preporuËimo, da se na njima vazda vlada ozbiljno, mirno i dostojno, kako i treba narodu, koji je u velikoj nesreÊi i koji se proti bezakonju moæe uspjeπno boriti smao zakonom, a proti nasilju samo s velikom svieπÊu s jakom slogom i razboritom odvaænoπÊu.” OsjeËka “Narodna obrana” zavrπava prikaz te skupπtine tekstom “Po tom je predsjednik zavrπio ovu prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ prof. dr. skupπtinu, koja je joπ isti dan u Ëitavom Virju izazvala takove razgovore, poslije kojih moraju sliediti ozbiljni i promiπljeni rodoljubni Ëini. I tako se bielo Virje poËelo spremati, da postane glavni grad seljaËke naπe ustavne krajine”.26 S obzirom na ovaj tekst Peroslava LjubiÊa, virovska skupπtina izraæava ogorËenje naroda i RadiÊeve rijeËi imaju zadatak smirivanja i upuÊivanja na borbu rijeËima. No isto tako se vidi da su prisutni bili silno ogorËeni na postupke æandarmerije, policije i vojske u Zagrebu koja je rastjerivala ljude po ulicama maπuÊi sabljama. »ini se da je jedan pouzdani sastanak morao biti i poËetkom svibnja, ali je “Podravac” zaplijenjen, a i RadiÊ sjedi u zatvoru pa vjerojatno to do njega nije doπlo.27 Bila je zakazana skupπtina i u Ludbregu za 19. travnja, ali ni ona nije odræana te su ludbreπki æupnik Ivan BoËkaj, martijaneËki æupnik Franjo Stanetty, ludbreπki odvjetnik dr. Damaπki te Vinko Filipec, Milutin HræiÊ, Mate Gaæi, Mihovil KovaËiÊ, Franjo Milhofer, Petar MihiniÊ, Vilim Seitz, Antun Schlegel izjavili u ime Hrvatske stranke prava i opozicije u cjelini da usvajaju ono πto je zakljuËeno u Zagrebu.28 Zabranjivanje skupπtina i okupljanja silno je uzrujalo narod. No i vlast pokazuje strah pa su 22. travnja oruænici i vojska poËeli Ëuvati æeljezniËku prugu na liniji »akovec - Varaædin.29 RadiÊ dræi pouzdaniËki sastanak u KonËanici i u Daruvaru osjeÊajuÊi da je zaπtiÊen »esima koji su tu æivjeli.30 A onda preko Kriæevaca dolazi u Gradec kraj Vrbovca gdje dræi govor. No to je veÊ vrijeme kada ban ima ovlaπtenje za uspostavljanje prijekih sudova te je u Gradecu uhapπeno 150 ljudi i proglaπen je prijeki sud. Odvoenje zatvorenika u Kriæevce izazvalo je burnu reakciju naroda te je veliki æupan Dragan Trnski obeÊao narodu da Êe se prijeki sud ukinuti, πto je dovelo do njegove suspenzije od viπih vlasti i do zatvaranja glogoveËkog æupnika Frana Novaka, pravaπa, jer je bunio “seljake”. To izaziva nova okupljanja naroda, pri Ëemu su oruænici zapucali na seljake.31
26 “PouzdaniËka skupπtina u Virju”, Narodna obrana, 88, 18. IV. 1903., str. 3. Tekst je najvjerojatnije pisao Peroslav LjubiÊ. 27 “Virje”, Narodna obrana, 105, 8. V. 1903., str. 2. 28 “Ludbreg”, Narodna obrana, 91, 22. IV. 1903., str. 2. 29 “Pruga »akovec - Varaædin”, Narodna obrana, 94, 25. IV. 1903., str. 3. 30 “KonËanica”, Narodna obrana, 91, 22. IV. str. 1.; “Daruvar”, Narodna obrana, 92, 23. IV. 1903., str. 3. 31 “Kriæevci”, Narodna obrana, 104, 7. V. 1903., str. 3. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 57 - 74 Koprivnica 2003. Podravina 65
Skupπtinski pokret nailazi dakle na sve veÊe teπkoÊe iako je poËetkom travnja zatraæena dozvola za 31 javnu skupπtinu te su najavljeni pouzdaniËki sastanci stranaka u 12 mjesta.32 U Karlovcu je 6. travnja Stjepanu RadiÊu oduzeta rijeË na skupπtini jer mogu govoriti samo prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ KarlovËani.33 Stjepan RadiÊ je sve ljuÊi πto mu se zatvaraju usta te traæi da narodni zastupnici odu do bana te da se stave na Ëelo narodnog pokreta i zahtjeva. Po svemu se Ëini da je u tome i uspio, ali su zastupnici reagirali prekasno jer se ban Khuen Hedervary veÊ odluËio na primjenu sile i uvoenje prijekih sudova. Naime, oporbeni zastupnici su doista 22. travnja 1903. uputili banu pismo koje je Mile StarËeviÊ, odvjetnik u Zagrebu a saborski zastupnik Sv. Ivana Zeline, proËitao 20. lipnja 1903. i u Hrvatskom saboru.34 RadiÊ, dakako, nije potpisnik tog pisma jer nije bio narodni zastupnik, ali cijeli je memorandum napisan u njegovu duhu jer se poziva na povijesno, narodnosno i prirodno pravo naroda te traæi potpunu primjenu Nagodbe. Napada se bana da je krπio zakonita zajamËena prava naroda i navode se brojne konkretne povrede Nagodbe. Tu BUNA KUNOVE»KA Ëitamo: “Tako je Vaπoj Preuzviπenosti poπlo za rukom stvoriti si saborsku veÊinu, koja se jednako s Vama s jedne strane protivi svakom proπirenju ustavnih prava i odobrava sve njihove povrede po javnih organih, a s druge strane ne Ëini, kao ni vladavina Vaπe Preuzviπenosti, sasma niπta ni na zajedniËkom hrvatsko-ugarskom saboru, ni kod zajedniËke vlade, da se dokinu dosadanje i zaprieËe buduÊe dræavnopravne povrede, te zaprieËi posvemaπnje zanemarivanje gospodarstvenih interesa kraljevine Hrvatske i Slavonije”. U ovom zadnjem dijelu misli se dakako na velike ugarske zajmove koje je Budimpeπta dignula i koji su troπeni za ureenje srednjeg dijela Dunava i lijeve obale Drave, gradnju modernog ugarskog parlamenta i drugo, dok Hrvatska koja participira na tim zajmovima ne dobiva niπta. U spomenutom memorandumu ukazuje se na to da ban protuustavnim naËinom progoni slobodni tisak, ne dopuπta odræavanje skupπtina i kad se zbog vjeπanja maarskih zastava i napisa javlja nezadovoljstvo i ogorËenost puËanstva, tada πtiti zastave i natpise policijom, Ëime moæe uvesti trenutaËni, ali ne i trajni pravi mir zasnovan na zadovoljstvu naroda. Memorandumom se traæi da se ne zabranjuje odræavanje javnih skupπtina i pouzdanih sastanaka te da se dræavnim odvjetnicima zabrani da “bezrazloæno” plijene novine i tisak, kao i da se skinu protuzakoniti maarski natpisi i zastave sa zgrada zajedniËkih hrvatsko-ugarskih ureda. Opozicija s RadiÊem na Ëelu je u meuvremenu dala direktivu da se pokret ima raπiriti na pokrajine. "U svakom mjestu neka se narod sastaje u pouzdane skupπtine, a kada dodje oruæana sila, neka joj suprotstavi pasivan otpor. Na skupπtinama neka se govori usprkos zabrane i na poziv neka se ne razilazi, nego da oruænici moraju svakog pojedinca iznijeti formalno van. Ne opirati se silom, ali niti se ne pokoriti sili. Ne uËiniti niπta kriminalnoga, ali zato tim konsekventnije neprestano obdræavati sastanke i dati se silom odstranjivati. Ovakovim otporom bi se ujedno markiralo narodne zahtjeve i smisao pokreta, pa Êe tako sila ili sve pozatvarati ili dozvoliti ustavni izraæaj narodne volje”.34 Meutim, dva dana nakon πto je pismo upuÊeno banu Stjepan RadiÊ se naπao u zatvoru zagrebaËkog Sudbenog stola zbog smetanja javnog mira i ruπenja ustavnog poretka. Pozatvarano je i cijelo uredniπtvo “Obzora” na Ëelu s Josipom PasariÊem, a u Osijeku uredniπtvo “Narodne obrane” dr. Ivan LorkoviÊ i VeÊeslav Wilder, dok se se dr. Dragutin Neumann, suvlasnik Hrvatske
32 “Skupπtine”, Narodna obrana, 82, 10. IV. 1903., str. 2-3. 33 Vaso BOGDANOV, Hrvatski narodni pokret 1903./4, Zagreb 1961., 207; “Pismo Banu”, Narodna obrana, 91, 22. IV. 1903. - prilog. 34 M. MARJANOVIΔ, 87. 66 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 57 - 74 Koprivnica 2003.
dioniËke tiskare, sklanja u Mali Loπinj i u Dubrovnik.35 Naime, LorkoviÊ se u proljeÊe 1903. zaloæio za tiskanje RadiÊeve broπure “Hrvatske financije” u osjeËkoj Hrvatskoj dioniËkoj tiskari, koja je uskoro doæivjela tri izdanja. Ivan LorkoviÊ je bio sin Blaæa LorkoviÊa, prvog predavaËa politiËke ekonomije na 1874. otvorenom zagrebaËkom sveuËiliπtu. Blaæ LorkoviÊ je dio djetinjstva proveo kod svog ujaka Pavla Draganeca, æupnika u Rasinji, pa je ljubav za taj kraj prenio i na Ivana LorkoviÊa koji redovito u “Narodnoj obrani” piπe o prilikama u Virju, Koprivnici i Zagorju, a i sam je bio sudac u Klanjcu dok se nije poËeo baviti novinarstvom.36 KUNOVE»KA BUNA Dokumentacija upuÊuje na to da je na RadiÊevo hapπenje znatno utjecao dopis varaædinskog dræavnog nadodvjetnika 17. travnja 1903. da se meu “... agitatorima osobito odrjeπito isticao kao najpogibeljniji agitator poznati Stjepan RadiÊ, kako se to vidi iz njegovih govora dræanih u Karlovcu, Virju i Zagrebu...” te na osnovi toga predlaæe da se protiv RadiÊa odredi kriviËni progon i istraæni zatvor.37 RadiÊ je boravio u Varaædinu poËetkom 1903. jer mu je tu tiskan drugi dio “UzniËkih uspomena” (prvi dio je tiskan u Novom Sadu u tiskari PopoviÊ) koje je 30. srpnja 1903. zaplijenio Sudbeni stol u Varaædinu.38 Istraga protiv zatvorenog RadiÊa se hotimice zateæe i optuænica je podignuta tek 18. srpnja 1903. godine, a suenje je odræano od 10. do 14. kolovoza 1903., i to u zatvorenom procesu kako javnost ne bi Ëula RadiÊeve odgovore.39 RadiÊ je dobio dva mjeseca strogog zatvora pooπtrena postom i samicom, ali je zapravo dobio viπe kada se prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ prof. dr. raËuna da je od travnja sjedio u zatvoru. No izvrπenje kazne je odgoeno do pravomoÊnosti presude jer se æalio i dræavni odvjetnik zbog preblago odmjerene kazne, ali i RadiÊ koji je traæio oslobaajuÊu presudu. ZagrebaËkom suenju pridruæen je i varaædinski proces zbog “UzniËkih uspomena” jer je to traæio dræavni odvjetnik bojeÊi se da bi suenje u Varaædinu moglo dovesti do demonstracija u tom gradu, pogotovo stoga πto se veÊ pripremao proces protiv KunovËana i pobunjenika u Vinici, Bednji, Kamenici, Ivancu i Belcu.40 RadiÊ zbog toga nije mogao slobodno djelovati ni u drugoj polovici 1903. godine pa je u Novigradu Podravskom 6. prosinca 1903., dakle na samo Nikolinje, u kuÊi Stjepana Vedriπa govorio Stjepanov brat Antun RadiÊ pred 2000 ljudi, objasnivπi karakter pokreta 1903. godine. Treba reÊi da su prvu skupπtinu sazvanu za 15. studenoga 1903. kotarske oblasti u Koprivnici zabranile pod smijeπnom izlikom da su prostorije premalene.41 RadiÊ je prema tome bio izvan politiËkog djelovanja od travnja 1903. pa sve do kraja godine, a onda su kunoveËki dogaaji veÊ bili povijest. Njegovo udaljavanje iz javnosti bilo je oËito dobro isplanirano, moæda je bio i opomenut da se viπe ne mijeπa u politiku jer svakako je neobiËno da nakon izlaska iz zatvora u 1903. godini javno ne istupa. Meutim, stvari su izmaknule kontroli vlasti. Na policijski pritisak u Zagrebu u travnju mladeæ se rasula na sve strane i od 19. travnja u selima su se pojavljivali ljudi koji su sazivali sastanke, πirili vijesti i ukazivali na to da je politika interes naroda. Pokret je poËeo rasti, dobivati karakteristike borbe protiv unutarnje tiranije, protiv tiranije uprave, protiv ljudi tirana. “Borba za slobodu je dobila socijalno znaËenje, kao πto je borba za politiËku emancipaciju dobila u financijalnom pitanju ekonomsku podlogu”.42 Ljudi su postali nestrpljivi jer su stalno Ëekali
35 “Zatvaranja”, Narodna obrana, 86, 16. IV. 1903. 36 D. PAVLI»EVIΔ, “Ekonomska i druπtveno-politiËka djelatnost Blaæa LorkoviÊa”. Prilozi za povijest ekonomske misli na tlu Jugoslavije od 15. do 20. st., Zagreb 1984., 251. 37 V. BOGDANOV, 242. 38 B. JANJATOVIΔ, 102. 39 Ista, 101-102, 105-106, 108. 40 Ista, 102-103. 41 Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ, PolitiËki æivot Novigrada Podravskog do Drugog svjetskog rata. OpÊina Novigrad Podravski (ur. Hrvoje PetriÊ), Novigrad Podravski 2001., 94. 42 M. MARJANOVIΔ, 88. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 57 - 74 Koprivnica 2003. Podravina 67
RadiÊa da im se stavi na Ëelo. U Hrvatskom zagorju seljaci su svaki Ëas dolazili zastupnicima opozicije te pitali “Kad Êemo i mi neπto poËeti?”, a neki su predlagali da Maarima treba navijestiti rat i u njega ukljuËiti domobrane. Ponegje su poËele navale na dvorce. Narod je osobito prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ oπtro pazio da se nigdje ne izvjesi maarska zastava, a svagdje su se Ëule parole “HoÊemo naπa prava!”, “HoÊemo vrπenje zakona!”, “HoÊemo naπe novce i slobode!”, “HoÊemo narodnu vladu, narodne ljude!”. Traæilo se da Khuen ne doËeka 20. godiπnjicu svog vladanja, a taj se datum bliæio.43 U Varaædinu su se 19. i 20. travnja 1903. sukobili redarstvenici i demonstranti zbog zabrane skupπtina.44 U Kriæevcima je sukob izbio 24. travnja 1903. te je uhapπena 21 osoba. Iza tog pokreta u Kriæevcima stoji pravnik Milan Heimerl.45 U Drnju je potkraj svibnja 1903. provaljeno u crkvu te se u narodu πirila vijest da Êe svi maaroni biti poubijani. U –elekovcu je na vatrogasnom spremiπtu 25. lipnja, dakle dan uoËi kunoveËkog krvoproliÊa, bio nalijepljen proglas kojim se poziva puËanstvo na ustanak: “Sad je cajt da se dignete, dok mi doemo.
Brojnim lecima su seljaci pozivani neka se dignu i neka navale na opÊinske urede, na gruntovne BUNA KUNOVE»KA oblasti i neka si sami pravdu kroje.”46 Dakako, RadiÊ sjedi u zatvoru sve do kolovoza 1903. godine te ne moæe smirivati narod niti ga savjetovati.
KUNOVE»KA BUNA
Kunovec je, osim KoprivniËkog Ivanca, bio najveÊe naselje u koprivniËkoj opÊini. Godine 1900. imao je 833 stanovnika i bio je zatvoreno i tradicionalno mjesto. Stanovniπtvo Kunovca je kao posjed koprivniËkih kapetana godinama trpjelo samovolju vojnih vlasti u Koprivnici i tek su 1768. prestala podavanja desetine vojsci. No potom dolazi do Ëestih promjena vlasnika Kunovca, s time da ni zadnji veleposjednici Inkey de Pallin iz Rasinje nisu pomogli KunovËanima da se podignu iz bijede. Kunovec je leæao na graniËnom podruËju izmeu civilne i vojne Hrvatske sve do 1874. godine, a onda izmeu Bjelovarsko-kriæevaËke i Varaædinske æupanije. »esto prebacivanje iz jednog podruËja u drugo nije koristilo stabilizaciji stanja.46 KunoveËka buna izbila je 26. lipnja 1903. godine. No, ona ima svoj poËetak u ludbreπkoj buni i mislim da ta dva dogaaja treba povezati. Naime, prema “Narodnim novinama” u noÊi sa 21. na 22. lipnja 1903. oko 200 seljaka iz Hrastovskog, koje je imalo oko 730 stanovnika, upalo je u Ludbreg te su razbili prozore na kotarskom sudu kamenjem, a potom su sve porazbijali i polupali u trgovini Æidova Vilima Scheyera. Htjeli su spaliti i knjige s upisima svojih dugova i zaduæenja u njegovoj πtedionici, ali im to nije uspjelo. Od nekih trgovaca koji su glasali 1903. godine za vladinu NarodnjaËku stranku na æupanijskim izborima traæili su da budu “dobri Hrvati” i da rade “za hrvatski narod” te da tako i glasaju.47 Kotarski naËelnik Ludbrega Mihailo Makkay48 hitno je zatraæio iz Zagreba proglaπenje prijekog suda, a u meuvremenu je opÊinski biljeænik »avlek s Ëetiri oruænika i uz pomoÊ maarskih ulana koji su tu bili na vjeæbi uhapsio viπe seljaka koje su æeljeli sprovesti u zatvor u Ludbreg. No oko 150 seljaka napalo je tu povorku te zatraæilo da se
43 Isti, 104, 106. 44 V. BOGDANOV, 18. 45 Isti, 19. 46 D. FELETAR, Povijest Kunovca, 17. 47 V. BOGDANOV, 161. 48 Mihailo Makkay bio je kasnije kotarski predstojnik u Slatini i onda u Daruvaru. Izjaπnjavao se Ëas Maarom, a Ëas Hrvatom. 68 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 57 - 74 Koprivnica 2003.
zatvorenici puste. Na to im je pola konjaniËkog eskadrona sa satnikom Despotom doπlo iza lea te je teæe ranjen Bolto Petruπanec i uhiÊena su 73 seljaka koja su odvedena u zatvor u vlastelinski dvor u Ludbregu. Potom su se pobunili seljaci iz KuÊana i Slanja traæeÊi oslobaanje zatvorenih, no i njih je vojska okruæila te je zatvoren joπ 81 seljak. Naredbom bana 23. lipnja proglaπen je prijeki sud na podruËju ludbreπkog kotara te je za brahijalnog povjerenika u Rasinji imenovan Josip pl. MihaloviÊ. Prijeki sud proglaπen je i u Bakru zbog sliËnih nemira u Senju i okolici te su oËito Ludbreg i Senj bili mjesta najveÊih nemira u Hrvatskoj. KUNOVE»KA BUNA Proglaπenje prijekog suda bilo je velika prijetnja seljacima. Naime, u pamÊenju naroda æivjelo je sjeÊanje na prijeki sud iz 1848. godine, kao i Rambergov prijeki sud iz 1883. godine koji je izbio zbog kompliciranog sustava nakupa dræavnih poreza i prireza te je pobunu naroda jedva smirio Ognjeslav UtjeπenoviÊ Ostroæinski. MihaloviÊ je odredio da se proglasi objese u svim selima. Rasinjski opÊinski blagajnik Aleksandar Novak dobio je 23. lipnja zadatak da oglase o prijekom sudu izvjesi u Kunovcu, Subotici i Pustakovcu. No, Antun Balaπko, kojega su smatrali kolovoom bune, Novaku je, kad je 24. lipnja doπao u Kunovac, rekao: “Pa, kaj gospon blagajnik, kaj su oni sim doπli, bi nas πteli maarizirati, no (boga vam) vaπega, Ëekajte dog dojdu oni, ja ih bum vodil, onda Êete vi znati, ja znam kam ih bum vodil.” Na upit tko su to “oni”, Balaπko je odgovorio “juristi”.49 Mislim da je Balaπko mislio ne na Hrvatsku stranku prava u prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ prof. dr. uæem smislu, nego na pravnika dr. Milana Heimerla, Stjepana RadiÊa i moæda Ivana LorkoviÊa. KunoveËki seljaci su na Novakov pokuπaj da izvjesi oglas reagirali neprijateljski, a Antun Balaπko mu je rekao da su seljaci ogorËeni i na sudove i na fiπkale te na naËin ubiranja poreza i dugova. Seljaci su glasno negodovali i pri drugom pokuπaju lijepljenja plakata te su dali da s kapele zvone zvona. Potom su oruænici koji su pratili Novaka zapucali u okupljeni narod te su petoricu seljaka na mjestu ubili, a kasnije je u koprivniËkoj bolnici umro i Ignac Petran. Nekoliko je seljaka i seljanki ranjeno i lijeËili su se kod kuÊe, a sedmorica, meu kojima i Antun Balaπko, u koprivniËkoj bolnici.50 MihaloviÊ je, uz asistenciju vojnika, ipak 26. lipnja 1903. nalijepio oglas na kuÊu trgovca Ivana Krauzera i tako obavio svoj nalog. No nakon krvoproliÊa u Kunovcu 26. lipnja 1903. nikada viπe nije bilo isto kao prije ni na πirem podruËju. Vlasti su se i dalje silno bojale Stjepana RadiÊa, a to su znali i politiËari. Varaædin nastoji Stjepana RadiÊa dræati daleko od sebe pa Ëak i suenje zbog “UzniËkih uspomena” prebacuje u Zagreb. Meutim, do tada blokirane vijesti o pokretu 1903. poËele su probijati izolaciju. Antun Schlegel, koji je radio kod veleposjednika Pavla Raucha kao uËitelj njegove djece, otiπao je u BeË i osnovao informacijski biro u koji su poËele stizati sve vijesti iz zemlje, koje su potom slane dalje u Prag, Francusku, Rusiju, Srbiju, ali i Osijek i u Dalmaciju.51 Osobito je mnogo o dogaajima u Hrvatskoj pisao klerikalni list “Slovenec” i liberalni “Slovenski narod” do kojih su se vijesti krijumËarile preko Varaædina. U Sloveniji su se Ëak poËele odræavati skupπtine solidarnosti te se moglo vidjeti kako se po selima, uz slovensku, vije hrvatska trobojnica.52 Naime, u Sloveniji su gospodarske i politiËke prilike bile mnogo bolje nego u Hrvatskoj koja je potpadala pod Maarsku. Slovenija je bila direktno pod BeËom i, kao i za »eπku, njezini su
49 D. FELETAR, Povijest Kunovca, 52. 50 Isto, 32-35. D. Feletar je obradio detalje ove bune te ih ja u ovom radu ne prepriËavam, nego upuÊujem na dotiËnog autora. 51 M. MARJANOVIΔ, 93. OdjeËka “Narodna obrana” raspolaæe boljim podacima o pokretu 1903. nego zagrebaËke novine, jer prima informacije telefonski preko BeËa. (Vidi M. KOLAR, “Dr. Ivan LorkoviÊ i “Narodna obrana” 1902. - 1905.”, OsjeËki zbornik, 27, Osijek 2003. (primljeno za tisak) 52 M. MARJANOVIΔ, 101. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 57 - 74 Koprivnica 2003. Podravina 69 zastupnici skladno suraivali u Carevinskom vijeÊu. Politika je u Sloveniji bila mnogo liberalnija nego u maarskoj Translajtaniji. U Sloveniji se vodila poticajna industrijska politika za razliku od Hrvatske gdje se dozvola za osnivanje tvornica dobivala rijetko ili nikako. prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ No pokret 1903. godine u Hrvatskoj nije bio izveden do kraja. Kao da se zaustavio na ZapreπiÊu, Ludbregu i Kunovcu i njihovim ærtvama. Pokret je stao jer je policija stavila Stjepana RadiÊa u zatvor, a on je oËito bio glava, mozak cijelog pokreta. Kada se u Dalmaciji Ëulo da je pred sud stavljeno 100 Ludbreæana i KunovËana, neki su obukli crninu, a hrvatski emigranti u Americi poËeli su skupljati novac za stradalnike. Iz Amerike je Zagrebu Ëak ponueno 15.000 naoruæanih boraca, a isto toliko je ponudila i Dalmacija.53 Nakon Kunovca ban Khuen æivi u strahu te je na Tijelovo bio sretan kada mu je kiπa omoguÊila da se “dostojanstveno” povuËe u banske dvore. Nije bio siguran za svoj æivot iako su ga πtitila dva reda ulana, Ëetiri reda vojnika, æandari i policajci.54 Poæar na Sajmiπtu i na skladiπtu drva juæno od Juænog kolodvora te vijesti da Êe se izvrπiti navala na Banske dvore dovode zemlju BUNA KUNOVE»KA u izvanredno stanje. Cijeli Gornji grad prepun je vojske koja je dovedena iz ©tajerske. Sve je to uvjerilo Khuena da mu nakon Kunovca viπe nema opstanka u Hrvatskoj. Tako jedne noÊi on nestaje da bi iz Budimpeπte na daleko dalje vladao Hrvatskom. Imenovanje novog bana Teodora PejaËeviÊa iz Naπica u srpnju poneπto je ublaæilo situaciju te je u Osijeku puπten LorkoviÊ, a u kolovozu i Stjepan RadiÊ. No joπ tri mjeseca cijelo je vojniπtvo Hrvatske i Slavonije na nogama. U zatvorima se naπlo oko 3000 ljudi, a 17 ih je ubijeno. Promet u zemlji je bio poremeÊen. Dvadesetogodiπnja pacifikatorska politika bana Khuena Hedervaryja pokazala se neuspjelom. Zemlja je traæila promjene, gospodarski napredak, kretanje, ulaganje. Khuenovo gospodarsko krpanje hrvatskih potreba dovelo je Hrvatsku na rub bijede, a masovni odlazak stanovniπtva u emigraciju pokazuje da su ljudi izgubili svu nadu u buduÊnost. Ni na koprivniËkom podruËju nije bilo posve mirno. Kotarski predstojnik iz Koprivnice zatraæio je 29. lipnja 1903. od varaædinskog velikog æupana Rubida Zichiyja da vojskom osigura ugljenokop u ÆlebiÊu kraj Koprivnice jer su stanovnici Staroga grada prijetili ravnatelju rudnika Franji Janoti uniπtenjem rudnika. Naime, Janota je u koprivniËkom svratiπtu “K caru austrijskome” psovao Hrvate 27. travnja 1903., πto je dovelo do demonstracije 200 koprivniËkih omladinaca.55 Bio je to socijalni, ali i nacionalni izraz nezadovoljstva jer je Janota bio stranac koji je radnike premalo plaÊao za teæak rad. Rasprava protiv 17 KunovËana poËela je u Varaædinu 26. listopada 1903. godine. Optuæene su branili dr. Pero MagdiÊ i dr. Nikola PeÊornik. Osueni su na ukupno 20 godina i 6 mjeseci zatvora.56 RadiÊ nije prekinuo svoje djelovanje kada je izaπao iz zatvora. Naprotiv, ponovno djeluje kao inspirator u sjeni i 1904. ponovno uzima udio na skupπtinama, ali uvijek naglaπava mir i nenaoruæanu borbu. No, i u 1903. godini su se nakon odlaska bana Khuena Hedervaryja nastavile skupπtine. Dozvole za odræavanje skupπtina su se dobivale lakπe, iako su i tada Ëinjene velike zapreke onima koji su ih sazivali. Tako je uspjela skupπtina odræana u Koprivnici 18. listopada 1903. na kojoj su govorili Antun i Stjepan RadiÊ, dr. Milan Heimerl iz Kriæevaca, dr. Ivan LorkoviÊ, urednik “Narodne obrane” iz Osijeka, Josip PasariÊ, urednik “Obzora”, i dr. Hinko Krizman iz Varaædina te urednik “Hrvatskog prava” M. LovrenËeviÊ s novinarom Ivanom
53 Isto, 108-110. 54 Isto, 113. 55 V. BOGDANOV, 154.; “Biljeπka”, Narodna obrana, 102, 5. V. 1903., str. 3. 56 “Suenje u Varaædinu”, Narodna obrana, 248, 30. X. 1903. 70 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 57 - 74 Koprivnica 2003.
PerπiÊem, dakle Ëlanovi opozicije. Na toj je skupπtini Ivan LorkoviÊ morao preuzeti predsjedanje skupπtinom jer je koprivniËki kapetan KrkaË naloæio RadiÊu da hitno napusti podruËje æupanije jer joπ iz 1896. ima zabranu djelovanja na tom podruËju. No skupπtina je ipak zavrπila rad i bez RadiÊa. Izraena je rezolucija u kojoj se traæi: 1. Nova financijska nagodba; 2. Osnivanje odbora za prireivanje javnih predavanja i za proπirenje domoljubinih i pouËnih Ëasopisa te za osnivanje puËkih knjiænica; 3. Davanje izbornog prava bez obzira na posjed; 4. Sloboda govora i tiska.57 I u –urevcu je 22. studenoga hrvatsko seljaπtvo zasvjedoËilo svoju ustavnu i narodnu svijest KUNOVE»KA BUNA te je ta skupπtina bila sjajna i jednoduπna manifestacija narodne volje i odluËna oporbenog duha. Na toj skupπtini naπlo se mnogo sudionika iz cijelog urevaËkoga kotara, kao i iz susjednog Virja i Novigrada. Odazvali su se Kloπtar, PitomaËa, Ferdinandovac, Sedlarica, »epelovac, Budrovac, MiÊetinac, Otrovanac, Dinjevac, Kladarje. Izraæeno je nepovjerenje urevaËkom saborskom zastupniku zato πto je maaron, a izraena je æelja da se ËeπÊe sazivaju takve skupπtine i da se na njima razmotre problemi. Bilo je govora i o seljaËkim zadrugama, o puËkim knjiænicama i uopÊe o πirenju prosvjete meu hrvatskim seljaπtvom. Za uspjeh te skupπtine bili su vrlo zasluæni Josip Baroπ, Ivan Gjiketa, Ivan Noethig i Tomo JalæabetiÊ, dok je iz Virja doπao trgovac Eduard Tottar i urednik “Podravca” Peroslav LjubiÊ. Naæalost, na toj skupπtini nije bilo Stjepana RadiÊa, nego su govornici bili Vjekoslav AmbruπiÊ iz Sedlarice, æupnik Ivan FuËek, prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ prof. dr. Josip PasariÊ iz Zagreba, Tomo JalæabetiÊ i Peroslav LjubiÊ. No problemi o kojima se raspravljalo bili su Ëisto radiÊevski. Raspravljalo se o jeziku na æeljeznicama koje su graene i hrvatskim novcem, o dræavnim dugovima i financijama, a skupπtina je zavrπila pjevanjem hrvatske himne “Liepa naπa domovino”. Rezolucija s te skupπtine glasi: “Hrvatski narod, sakupljen na javnoj puËkoj skupπtini u Gjurgjevcu dne 22. studenoga 1903. traæi od zastupnika na hrvatskom saboru, neka uzrade, da financijalno zakonarstvo i financijalna uprava za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju posvema priedje u djelokrug sabora kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, te kr. hrv. slav. dalm. zemaljske vlade u Zagrebu, i najodluËnije zahtieva, da se hrvatski kraljevinski odbor, koji razpravlja o obnovi financijalne nagode izmedju Hrvatske i Ugarske, stavi na stanoviπte podpune financijalne samostalnosti; 2. Zahtieva, da se putem zakona proπiri izborno pravo tako, da Êe svaki punoljetan i poπten Hrvat imati pravo glasa kod izbora tajnim glasovanjem, bez obzira na porez; zahtieva da se zaπtiti podpuna sloboda izbora, sloboda πtampe i sastajanja, da se donese zakon za zaπtitu osobne slobode, kuÊnoga praga i listovne tajne; da se ustroji upravno sudiπte sa sjediπtem u Zagrebu; napokon oduËno traæi uspostavu porote i zakona o neodvisnosti sudaca; 3. Zahtieva, da sva prava i povlasti, πto ih u vojnim stvarima traæe i dobivaju Magjari, imaju u jednakoj mjeri dobiti i Hrvati; napose da se istodobno kod zajedniËke vojske u Hrvatskoj uvedu hrvatski vojni znakovi (grbovi), nadalje hrvatski jezik kod vojnih sudova i u dopisivanju s oblastim, pak da u vojnim obrazovaliπtima u Hrvatskoj hrvatski jezik bude uËevni jezik svih onih predmeta, za koje je u Ugarskoj uËevni jezik magjarski; a obzirom na nestaπicu hrvatskih Ëastnika u naπem domobranstvu traæe, da se za hrvatsko domobranstvo ustroji posebna hrvatska kadetska πkola u Hrvatskoj.”58 Malo pomalo poËela su se ta pitanja doista i rjeπavati pa je zapovijed u domobranima doista bila na hrvatskom jeziku, a u Karlovcu je osnovana i πkola za niæe oficire. UoËava se da viπe na skupπtinama nema ratobornih rijeËi ni poticaja da narod sam uzme u ruke svoju sudbinu, tj. da se bori.
57 “PuËka skupπtina u Koprivnici. Naπe posebno izvjeπÊe”, Narodna obrana, 238, 19. X. 1903., str. 1. 58 Narodna skupπtina u Gjurgjevcu. (preπtampano iz “Obzora”, SveuË. i nac. bibl. sig. 158.877). PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 57 - 74 Koprivnica 2003. Podravina 71
RadiÊ oËito nije oËekivao da Êe njegovo poticanje naroda na pobunu imati tako teπke posljedice, da Êe policija pucati na nenaoruæani narod jer pravilo o tome postojalo je veÊ i na Divljem zapadu u Americi, a ono je prekrπeno u Kunovcu, ZapreπiÊu, Ludbregu, Kriæevcima i drugdje. Prvi put prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ nakon sklapanja Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. vojska i æandarmerija zapucale su na narod. Posljedica toga bilo je da je narod shvatio da se za slobodu domovine mora boriti, ali da se borba ne mora uvijek voditi na ulici, nego da postoje mjesta gdje se neprijatelj moæe pobijediti politiËkim sredstvima. Narod je poËeo paæljivije sluπati πto Stjepan RadiÊ, veliki mirotvorac, govori, a osobito je to shvatio nakon Prvoga svjetskog rata te je listom pristao uz Stjepana RadiÊa. No, jednoÊ uzburkani masa i duhovi teπko su se smirivali. Nemiri su 1904. godine zahvatili Virje, –urevac, PitomaËu i Kloπtar Podravski, a u njima je sudjelovalo viπe od 2000 seljaka.59 I ondje su seljaci napadali trgovce i opÊinske urede pa su Ëak napali i urevaËku kotarsku oblast. Cilj im je bio uniπtiti gruntovne unose ovlaπtenika zemljiπnih zajednica po Zakonu o ureenju zemljiπnih zajednica iz veljaËe 1904., a koje su znaËile oduzimanje livada pojedinim seljacima BUNA KUNOVE»KA koji su ih do toga doba veÊ gotovo privatizirali, napasajuÊi na tom prostoru stoku koja se jedino mogla dobro prodati na træiπtu. No vlast reagira jednako represivno kao i 1903. te moæemo reÊi da vlada grofa Teodora PejaËeviÊa nije donijela olakπanje narodu, osim πto se moglo slobodnije govoriti. Nakon tih nemira u Bjelovaru je sueno brojnim podravskim seljacima na dulje ili kraÊe zatvorske kazne s jednako tako tragiËnim posljedicama za njihove obitelji. Stjepan RadiÊ je oËito tijekom tih dogaanja u Podravini shvatio da se seljaπtvo mora stranaËki organizirati, da mora nastupati kao stranka, drugim rijeËima da se mora pretvoriti u organizirani narodni pokret. PojedinaËni ispadi nekih mjesta upozoravali su vlast da postoje problemi, ali ona nije bila voljna sluπati niti te probleme rjeπavati te je koristila neistodobnost tih pokreta da ih silom uguπi i da narodu nametne otplatu uËinjenih πteta. Narod je posluπao RadiÊev savjet te su se svagdje poËele osnivati puËke knjiænice oko kojih se okupljala mladeæ. Svi su ti pokreti imali u osnovi æelju za slobodnim domom, za æivotom seljaka dostojnim Ëovjeka, æelju da mogu prodati svoje proizvode po pristojnoj cijeni i da si mogu bolje urediti æivot.
©TO NAM GOVORE BUNE U LUDBREGU I KUNOVCU?
Te su bune svjedoËanstvo oËaja ljudi koji su bili prezaduæeni i koji nisu mogli podmirivati svoje porezne obaveze niti otplaÊivati uËinjene dugove te je rijetko tko bio osloboen toga, a ako je i bio, onda je to posebno naglaπavao kao πto je to izjavio Balaπko.60 Do zarade i na selu i izvan poljoprivrede bilo je teπko doÊi zbog nerazvijene robno-novËane privrede, slabih cesta, a porezi su se nesmiljeno ubirali i rasli. Uloga veleposjeda, koji su veÊ bili onemoÊali loπom politikom njihovih vlasnika, ali i nepomaganjem vlasti u rjeπavanju problema, nije zamijenjena neËim drugim kao ispomoÊ za bivπe kmetove, a i bivπi krajiπnici –urevaËke regimente prepuπteni su sami sebi. Istina, æeljeznica je prolazila Koprivnicom i Kriæevcima prema Zagrebu, ali nije bilo zamiπljeno da ona posluæi izvozu obiËnih poljoprivrednih proizvoda, dok je ona horizontalna koja
59 Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ, Prilog revolucionarnoj povijesti Virja od razvojaËenja Vojne krajine do Prvoga svjetskog rata (1881. - 1914.), Virje na razmei stoljeÊa, 3, Virje 1987., 7-12. 60 D. FELETAR, Dva seljaËka bunta, 33. Martin Balaπko, koji je bio ubijen u buni, izjavio je da on nije nikome niπta duæan i da ne dopuπta da se oglas lijepi na njegovu kuÊu. Vjerojatno je to sjeÊanje na Rambergov komesarijat iz 1883. kada je doπlo do nemira zbog naplate dugovanja dræavi. 72 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 57 - 74 Koprivnica 2003.
bi vezala podruËja uz Dravu gdje su nemiri 1903. i 1904. bili najæeπÊi, tj. pruga od Varaædina do Virovitice, otvorena je u cijeloj duæini tek 1937. godine. Neπto veÊa zainteresiranost nakupaca za stoku Virja, –urevca, PitomaËe i Kloπtra imala je za posljedicu da je uzgoj stoke bio iznimno vaæan te je zato i oduzimanje prava seljacima da slobodno napasaju stoku na livadama dovelo do novih nemira tijekom 1904. godine. Razvojem zdravstvene sluæbe i stvaranjem zdruæenih zdravstvenih opÊina unutar æupanija smrtnost se poËela smanjivati, a agrarna prenaseljenost rasti. To je izraæeno i kroz pojaËano iseljavanje koje poËetkom 20. stoljeÊa poprima dramatiËne razmjere KUNOVE»KA BUNA i u podravskom podruËju. Tvornice se nisu osnivale jer je ministarstvo trgovine u Budimpeπti vrlo teπko davalo dozvole za otvaranje neke tvornice u Hrvatskoj. Sve se zasniva na trgovini, a proizvodnja stagnira. Buna u Ludbregu i Kunovcu rezultat je dugotrajne politike koju je provodio Khuen Hedervary na ovim prostorima, smatrajuÊi sjeverozapadnu Hrvatsku prostorom bez ikakve vaænosti i, gotovo bih rekla, tranzitnim podruËjem na putu Maara prema moru. Buna je svakako “sastavni dio hrvatskog narodnog pokreta koji je pokrenuo sve krajeve od Dunava i Drave do Jadrana”.61 I joπ neπto. Posljedice tih buna nisu bile uzaludne. One nisu rodile samo samopouzdanjem, nego su usmjerile seljaπtvo na pretvaranje u politiËki subjekt. Seljak je tijekom pokreta 1903. nauËio sluπati i napisano Ëitati. RadiÊ je 22. prosinca 1904. osnovao Hrvatsku puËku seljaËku prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ prof. dr. stranku i na osnivaËkoj skupπtini znatan udio zauzimaju Podravci: Tomo JalæabetiÊ, Svetomir KorporiÊ, sveÊenik Ante Schlegel iz Martijanca, Fran ©krinjar, æupnik u Ivancu, Rudolf Horvat i drugi. Neπto kasnije, 15./17. kolovoza 1905., izraen je program koji je i otisnut u knjiæici “Hrvatska puËka seljaËka stranka” (Zagreb, 1905.), a u kojoj se naglaπava da hrvatski narod ima pravo stvoriti svoju dræavu, i to potpuno nezavisnu. Stranka traæi da susjedne dræave priznaju Hrvatskoj to pravo, a da Êe stranka prosvjetom i uputom raditi na tome da se cijeli hrvatski narod sloæi u jednoj misli za domovinu i dræavu. Tu se istiËe da Hrvatsko-ugarska nagodba nije pravovaljana jer je nije potvrdio hrvatski narod i jer ju je izradila manjina koja je uzurpirala vlast. U tom programu RadiÊu je ideal savez dræava i naroda na Dunavu u zajednici koja ne bi mislila ni na kakva osvajanja i koja bi bila politiËki neutralna.62 Moæemo reÊi da su dogaanja u Podravini 1903. godine gotovo iznjedrila Hrvatsku puËku seljaËku stranku 1904. godine i da je ta stranka dugo godina imala svoje teæiπte u prostorima uz Dravu. S obzirom na vaænost Podunavlja, ne zaËuuje da RadiÊ i kasnijih godina posebnu pozornost posveÊuje Podravini te je njegov dolazak na to podruËje mnogo ËeπÊi nego na druga podruËja. Imao je potpuno povjerenje u narod toga kraja pa preko tog podruËja i 1923. odlazi ilegalno u svijet traæiti pomoÊ za Hrvatsku. Podravci ostaju najvjerniji RadiÊevi pristaπe. Nije za zanemariti da se Stjepan RadiÊ prvi put kandidirao na izborima u Novigradu Podravskom 1906. godine. Njegovo kandidiranje i izbor u Ludbregu 1908., 1910., 1913., 1920. i 1923. pokazuju izvanrednu privræenost tog podruËja Stjepanu RadiÊu koji nije bio roen u tom kraju, ali je imao duπu i srce za podravskog Ëovjeka i seljaka. Pokret 1903. ipak nije zavrπio neuspjeπno. Vlast u Budimpeπti je poslije 1903. poËela davati odreene ustupke Hrvatskoj pa je tako 1908. godine poËelo ureenje Drave i na tom dijelu, izdana je dozvola za osnivanje tvornice umjetnih gnojiva Danica d.d. u Koprivnici kako bi se zaposlilo seljaπtvo KoprivniËkog Ivanca i Peteranca, a 1911. proπireno je i izborno pravo smanjivanjem cenzusa. U Zemaljskoj vladi u Zagrebu poËeo se oformljavati i sadræaj Gospodarskog odsjeka koji je 1914. i osnovan kao IV. odsjek Zemaljske vlade, πto zapravo znaËi da 1914. godine Hrvatsko-ugarska nagodba doæivljava snagom æivota velike promjene te
61 D. FELETAR, Povijest Kunovca, 39. 62 Ivan MUÆIΔ, Stjepan RadiÊ, Ljubljana 1987., 20-21. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 57 - 74 Koprivnica 2003. Podravina 73 gospodarstvo sve viπe ulazi u poslove vlade u Zagrebu. Dopuπteno je i odræavanje ZagrebaËkog zbora (velesajma) 1909., a 1908. i 1909. sagraena je i Sabornica u vrijeme bana Pavla Raucha koji je imao posjed u Martijancu, dakle opet u blizini kunoveËke bune. prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ Hrvatska puËka seljaËka stranka djeluje od 1905. do 1913. godine vrlo intenzivno, a uz pomoÊ Hrvatske seljaËke tiskare braÊe RadiÊ u Zagrebu, Ëije su osnivanje pomogli Podravci,63 tiskaju se masovno djela Stjepana RadiÊa. To je pripremilo teren koji je tu stranku, nakon πto je uvedeno opÊe pravo glasa 1920., uz pomoÊ seljaπtva pretvorilo u najmoÊniju stranku Hrvatske. Mislim da bi RadiÊ da se Austro-Ugarska Monarhija nije raspala parlamentarnim putem mnogo toga postigao jer je oËito da su i Maari shvatili kako moraju mijenjati svoj odnos prema Hrvatskoj i da moraju Hrvate gledati kao partnera, a ne kao slugu. No mislim da ovaj prikaz valja doista zavrπiti rijeËima Antuna Balaπka u rukopisnoj drami Anelka ZorkoviÊa “KunoveËka buna 1903.”: “Mi smo Hrvati i ne damo da se naπa zemlja proda
Maarima ili bilo kome drugome. Naπa su djeca gladna, gola i bosa. Naπe su πtale prazne, u naπim BUNA KUNOVE»KA æitnicama nema ni zrna pπenice. Po selu nam lijepe plakate za prieki sud, a na cirkvu nam hoÊe objesiti maarsku zastavu. To mi ne damo - borili se bumo do krvi”.64
SUMMARY
The viceroy Khuen Hedervary never celebrated his twentieth anniversary of his rule in Croatia, because of the rebellion in 1903. Historiography usually characterizes this uprising as inadvertent and leaderless rebellion. Yet, further, more detailed research shows, that the rebellion was a result of political work of Stjepan and Antun RadiÊ, who exposed Croatia’s poor economic and financial situation. They claimed it was a result of wrong Hungary’s policy toward Croatia, where Croatia was not an equal partner country, but a deprived subject. This unequal relationship existed on several levels: a showcase inequality was particularly exposed in the state railways, which were run and operated by exclusive use of Hungarian language, even in Croatia. In March,1903 the uprising movement began with a public gathering, which exposed the true nature of unfavorable financial position of Croatia. It insisted on the need for revaluation and a new financial, more favorable, deal. After such an assembly in ZapreπiÊ, the protest focused on the Hungarian railways policies. However, in April, 1903 Stjepan RadiÊ was arrested and put in jail, and the rebellion was out of control. The people were demanding that public gathering and assemblies be allowed by law, which the authorities denied and outlawed. On April 18, the viceroy Khuen Hedervary was granted special authorities, enabling him to ban public gatherings and prohibit such activities altogether. In Kriæevci county, a court-martial was established, which provided a method of crushing rebellion with brutal force. The explosive situation only needed a spark, which soon happened in the place of Kunovec, near KoprivniËki Ivanec: an incident broke out, while the police were placing the public notice on court-martial on an announcement board. The public protest and disturbance resulted in six deaths of men from Kunovec, killed by the local police. Soon the news on worsened political situation in Croatia was spilt outside the country, creating tensions that resulted in the viceroy’s leaving Croatia for Hungary, to
63 D. FELETAR, Povijest Kunovca, 62. 64 Anelko ZORKOVIΔ, “KunoveËka buna 1903.”, rukopis. 74 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 57 - 74 Koprivnica 2003.
be nominated for another post. His replacement, the new viceroy PejaËeviÊ, was unable to curb down the protests and unrest, even with RadiÊ in prison; it continued after RadiÊ’s release in August. New public gatherings and assemblies continued, which convinced RadiÊ that peasants should be involved in politics. In late 1904 S.RadiÊ founded a new political group - Croatian Peasants’ Party - and continued a fight for his ideas in a peaceful way. As Stjepan RadiÊ in his previous political rhetoric emphasized a need for ‘people’s KUNOVE»KA BUNA defense’, it was obvious that he blamed himself for Kunovec rebellion and the bloodshed. From that time on, in all his future political activities, he always insisted on peaceful politics and non-violent means to achieve it. prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ prof. dr.
Lijevo gore: RadiÊ u Koprivnici 1921. Lijevo dolje: Proglas o uvoenju prijekoga suda na podruËju kotara Ludbreg 1903. Desno gore: Tekst brzojava o poginulima u Kunovcu 26. lipnja 1903. Desno dolje: Naslovnica glasila “Narodna obrana” iz 1903. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003. Podravina 75
OSOBINE POPISA ÆUPA, NASELJA I POSJEDA
U PODRAVINI DO KRAJA XVI. STOLJEΔA1 Ranko PAVLE© THE NATURE OF THE LISTINGS OF CHURCH PARISHES, SETTLEMENTS AND ESTATES IN PODRAVINA UNTIL THE END OF XVI. CENTURY1 SBN OIAÆP PODRAVINI ÆUPA U POPISA OSOBINE
Ranko PAVLE© Primljeno: 15. 3. 2003. Podravka PrihvaÊeno: 11. 10. 2003. Koprivnica Rad ima dvije pozitivne recenzije UDK/UDC 94 (497.5 - 3 Podravina) (093) 911.37 (497.5 - 3 Podravina) (091) Izvorni znanstveni Ëlanak Original scientific paper
SAÆETAK
Ovaj rad prikazuje osobine nekoliko vrsta popisa naselja i objekata s podruËja kotara, odnosno arhiakonata Komarnice nastalih u srednjem vijeku ili vaænih za prouËavanje tog razdoblja povijesti. Ispituje se stupanj sustavnosti u popisu, vrsta organizacije koju prikazuje i odnos prema drugim izvorima, a sve preteæno s glediπta povijesne topografije. U prvoj skupini popisa analiziraju se tri crkvena popisa: popis crkava iz 1334. godine, popis sveÊenika iz 1501. i popis iz 1615. godine koji prikazuje stanje crkvenih objekata nakon protuosmanlijskih ratova. U drugoj skupini su popisi poreza kotara Komarnice iz 1495., 1507., 1513., 1517. i 1520. godine. Utvruje se njihova iskoristivost za istraæivanja s obzirom na tri vrste podataka koje donose: toponima, imena vlasnika i broj poreznih dimova. U treÊoj su skupini popisi naselja na vlastelinstvima –urevec (tri popisa), Koprivnica (jedan popis), Rasinja (jedanaest popisa), Bednja (tri popisa) i Ludbreg (Ëetiri popisa). Ostala vlastelinstva (Herbortija, RoviπÊe, Gudovec i Streza) spominju se samo usput. U poglavlju “Ostali popisi” navode se primjeri popisa svjedoka pri sporovima, odnosno meaπa i susjeda kod uvoda u posjede. Posebna vrsta su dva popisa roviπÊanskih predijalaca s kraja XIV. stoljeÊa. Na kraju je kratak osvrt na opise mea koji su glavni naËin opisivanja imanja u ispravama XIII. i XIV. stoljeÊa te na neki naËin prethode popisima naselja na vlastelinstvima. KljuËne rijeËi: æupa, posjed, popis æupa, naselje, porezni dim. Key words: parish, estate, church listings, settlement, ‘dim’ (chimney) tax.
1 Rad je u skraÊenom obliku predstavljen na znanstvenom skupu u Koprivnici 16. studenoga 2002. godine 76 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003.
UVOD
Toponimi ili objekti navedeni u nekom popisu nisu samo goli podatak koji treba spomenuti u povijesnom ili sliËnom djelu, nego vaæna obavijest s viπe moguÊnosti interpretacije. S glediπta povijesne topografije u popisu je vaæno uoËiti sustavnost popisivanja, odnosno pravilnost redoslijeda nabrajanja jer se na taj naËin mogu, polazeÊi od poznatih mjesta, ubicirati nepoznata naselja ili objekti. Sustav se u popisima javlja gotovo uvijek jer ga se sastavljaË popisa morao dræati kako ne bi ispustio neku od jedinica koje je namjeravao nabrojiti. Tako je i pri popisivanju obilaskom terena ili kada se to radi uz pomoÊ dokumenata pa i po sjeÊanju. Nabrajanje moæe iÊi od jedinice do jedinice ili od jedne do druge grupe jedinica (npr. sela organiziranih u vesnikate). SljedeÊa prednost popisa je πto uvijek prikazuje neku organizaciju prostora. To je prije svega organizacija prema van, prema nekim drugim sliËnim strukturama, jer veÊ samo sastavljanje popisa OSOBINE POPISA ÆUPA U PODRAVINI znaËi opisivanje, odnosno zatvaranje neke bilo teritorijalne, bilo upravne, bilo posjedovne cjeline. Unutarnju organizaciju, kao πto je podjela vlastelinstava na vesnikate ili arhiakonata na manje dijelove, popisi tek ponekad pokazuju, ali je ona tada posebno dragocjena jer bi je iz pojedinaËnih podataka rasutih po raznim izvorima bilo teπko rekonstruirati. Ranko PAVLE© Ranko PAVLE© Nadalje, popisi stavljaju toponime, odnosno objekte u drukËiju perspektivu i prisiljavaju nas, ako smo to sluËajno zanemarili, da ih sagledamo u odnosu na druge sliËne jedinice u popisu, pa i izvan njega. Dakle, omoguÊuju usporeivanje, bilo sinkrono s istodobnim podacima o pojedinim objektima ili naseljima ili s popisima drugih cjelina u okolici, bilo dijakrono s mlaim ili starijim popisima istog podruËja. Pri usporedbama je bolje ako su popisi koje prouËavamo πto sliËniji po strukturi i namjeni, ali se i iz razliËitih popisa mogu izvesti dragocjeni zakljuËci. Tako se npr. iz popisa sveÊenika iz 1501. godine i popisa poreza s poËetka XVI. stoljeÊa moæe dobiti podatak o broju dimova po jednoj æupi ili usporedbom vlastelinskih s istim poreznim popisima broj dimova po jednom selu. Dobiveni podaci mogu posluæiti kod prouËavanja krajeva za koje nisu saËuvani takvi dvovrsni popisi. Osim za topografiju, popisi mogu biti osnova i za prikaz svih vidova povijesnog razvoja manjih podruËja (npr. vlastelinski popisi) ili cijelih mikroregija (popisi poreza ili popisi æupa). Sve te prednosti popisa naselja i objekata opravdavaju njihovo prouËavanje kao posebne kategorije srednjovjekovnih izvora. PodruËje s kojeg su popisi obraeni u ovom radu jest Komarnica, i to u obuhvatu kakav je dan popisima æupa 1334. i 1615. godine, a otprilike je omeeno granicom koja ide crtom: Bartolovec kraj Varaædina (iskljuËno) - Kelemen - Ladislav na potoku Velikoj (iskljuËno) - uπÊe Velike u »azmu - uπÊe Severinskog potoka u »azmu - ©androvac - Kloπtar Podravski (iskljuËno) - Drava istoËno od Podravskih Sesveta pa Dravom uzvodno. Rad je nastao na osnovi iskustava pri upotrebi popisa za posebna istraæivanja, ali je dio grae obraen za ovu priliku.
CRKVENI POPISI
a) Popis 1334. godine
Popis crkava i kapela komarniËkog arhiakonata iz 1334. godine dio je veÊeg popisa cijele ZagrebaËke biskupije. Objavljen je prvi put davne 1770. godine,2 a nakon toga joπ nekoliko puta.3
2 Baltasaris Adam KERCSELICH, Histriarum cathedralis ecclesiae Zagrabiensis I, Zagrabiae 1770. 3 Za ovaj sam rad koristio popis iz: Franjo RA»KI, Popisi æupa zagrebaËke biskupije 1334. i 1501. godine, STARINE JAZU IV, Zagreb 1872., str. 213-215. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003. Podravina 77
Sv. Juraj Ranko PAVLE©
Sv. Martin Sv. Petar –elekovec Sv. Elizabeta Sv. Kriæ Ludbreg Sv. Stjepan Sv. Klement Sv. Kuzma i Damjan Bl. Djevica Sv. Ivan Sv. Petar Rasinja PODRAVINI ÆUPA U POPISA OSOBINE Sv. Margareta
Koprivnica Bl. Djevica Sv. Ivan
Sv. Mihalj
Sv. Martin Sv. Ladislav Sv. Pavao
Sv. Juraj ? Prodaviz Bl. Djevica ? Sv. Juraj Sv. Kriæ Sv. Mihalj Sv. Ivan
Svi Sveti Streza Sv. Martin Sv. Petar
Sv. Martin Sv. Martin Sv. Katarina Bl. Djevica Sv. Katarina Sv. Trojstvo Sv. Benedikt Sveto Trojstvo Sv. Nikola Bl. Djevica Bl. Djevica
Sv. Martin
Sv. Petar Sv. Nikola
Bl. Djevica Sv. Pavao Sv. Nikola Sv. Petar
Karta 1: Redoslijed popisivanja crkava 1334. godine (KomarniËki arhiakonat)
Analiziran je po dijelovima i u cjelini, ali samo kao vodiË pri ubiciranju pojedinih srednjovjekovnih æupa. Popisano je najveÊe podruËje pokriveno imenom Komarnica koje nam je poznato. Kasnije Êe Komarnica biti suæena i u pogledu crkvene (za raËun varaædinskog arhiakonata), a i upravne organizacije (za raËun varaædinske æupanije te kalniËkog i raËanskog kotara kriæevaËke æupanije). U popisu su nabrojena 52 objekta, od Ëega 48 crkava i Ëetiri kapele te sve one imaju zabiljeæenog titulara, a 30 ih ima i neku topografsku oznaku - opisnu (“in portu Drave”, “circa Dravam”, “in arhidiaconatu Varasdiensi”) ili ime posjeda ili naselja u kojem se nalaze. Dvije crkve imaju oznaku vlasniπtva (“filiorum Egidii” i “cruciferorum”), a Ëak je 20 objekata oznaËeno samo titularom. Omjer topografski neoznaËenih crkava prema oznaËenima znatno je nepovoljniji u juænom dijelu arhiakonata (11:8) nego u sjevernom (11:22), πto stvara dodatne teπkoÊe pri prouËavanju smjeπtaja crkava u prostoru izmeu Bilogore i rijeke »azme koji je i jaËe stradao u ratovima protiv Osmanlija. Meutim, kad se uz titulara nalazi i ime mjesta, ubikacija nije uvijek jednostavna jer se dio imena naselja sasvim izgubio. U tom nam je sluËaju moguÊe samo povezati podatak iz popisa s dokumentima gdje se spominje nestalo naselje. Uz neke toponime sastavljaË popisa vezuje po nekoliko crkava, kao npr. uz Komarnicu i Koprivnicu, πto se u nekadaπnjim analizama rjeπavalo smjeπtanjem viπe crkava u jedno naselje, ali se danas zna da su ti objekti zapravo bili u kraju istog imena i ponekad priliËno udaljeni. NeobiËnosti u tom popisu ima nekoliko. Primjerice, nejasno je zaπto su crkva Sv. Nikole u Koprivnici i Sv. Ladislava u Komarnici izvuËene na poËetak popisa (smatra se da je to bilo zbog njihova ugleda). Nejasno je i to zaπto samo Sv. Ladislav ima oznaku “plebania”, tj. da je æupna 78 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003.
crkva, a ostale crkve nemaju pa Ëak ni crkva Sv. Mihalja koja je, kao i Sv. Ladislav, na biskupskom posjedu (sliËno se ponavlja i na drugim posjedima zagrebaËkog biskupa). Zatim je nejasan status crkve Blaæene Djevice kriænika (“cruciferi”) kod Ludbrega jer druge crkve kriæarskih redova nisu popisane. Pitanje je i zaπto je popisivaË u komarniËki arhiakonat upisao crkvu Sv. Klementa iako sam za nju navodi da je u varaædinskom arhiakonatu. Prednost tog popisa je prije svega u tome πto se dio æupa u njemu prvi put spominje, a i mnogim naseljima s njim poËinje pisana povijest. Vaæan je i stoga πto je to prvi popis Komarnice bilo koje vrste. Nedostatak je premala koliËina podataka i nedosljednosti u nabrajanju. PopisivaË, nakon πto je naveo Sv. Nikolu i Sv. Ladislava izvan ikakva redoslijeda, poËinje nabrajati crkvene objekte od sjeverozapadne strane arhiakonata redom kako su i na terenu i tako ide sve do Rasinje gdje poËinju nepravilnosti. Nakon Rasinje je navedena crkva u Herbortiji (okolica Velikog Poganca) odakle preskaËe do Sv. Kuzme i Damijana (Kuzminec) pa natrag na OSOBINE POPISA ÆUPA U PODRAVINI jug do Sv. Martina u Kopini (okolica Malog Poganca) nakon kojeg je popisan Sv. Stjepan kraj Drave. Razlog takvom naËinu nabrajanja moæemo samo pretpostaviti. Moæda je vizitator bio odsjeo u Rasinji i otuda obilazio okolne æupe, a moæda taj popis i nije nastao tijekom vizitacije, nego je netko (npr. komarniËki arhiakon) sastavljaËu izdiktirao crkve i kapele. Posljedica takva Ranko PAVLE© Ranko PAVLE© nesustavnog navoenja bile su, naravno, pogreπne ubikacije objekata. Slijede pridravske æupe –elekovec, Sv. Petar (Peteranec) i Struga nakon Ëega se popisivaË vraÊa na Cerovicu (Ivanec). Otuda popis ide uredno na Suboticu pa niz Podravsku magistralu preko Koprivnice (izvuËena na poËetak), Sv. Mihalja, Sv. Ladislava (takoer nije na svom mjestu nego na poËetku) dolazi do dviju komarniËkih æupa nepoznatog smjeπtaja - Blaæene Djevice i Sv. Jurja, a zatim do biskupskog Sv. Mihalja u Miholjancu. Nakon toga je u redoslijedu opet napravljen “Ëvor” jer je poslije Miholjanca popisan –urevec pa se popis vraÊa na Sv. Martina u Prodavizu (Virju) i onda ide jugoistoËno do dviju æupa u Suπici. Daljnji popis je sustavan do istoËnoga kraja tog dijela arhiakonata (dvije kapele Sv. Katarine - Sesvete - Sv. Pavao). U juænom, a pogotovo u jugoistoËnom dijelu arhiakonata stanje istraæenosti je loπije nego u Podravini, a manji je i broj ostataka iz srednjeg vijeka arheoloπkih ili toponomastiËkih te otuda problemi ne samo s ubikacijom pojedinih objekata, nego i cijelih grupa objekata ili naselja. Popis tu poËinje crkvom u Muπinji nakon koje slijede Sv. Nikola, Sv. Petar “de Paluchna”, Sv. Pavao i Sv. Nikola “de Soboch”. U toj skupini je donekle siguran samo smjeπtaj muπinjske æupe na podruËje ©androvca i Sv. Pavla u Nove Pavljane. Slijedi crkva Sv. Trojstva Ëiji se ostaci vide u danaπnjoj crkvi u Velikom Trojstvu, a onda su popisane Ëetiri crkve i jedna kapela, sve nepoznatog smjeπtaja. Dakle, na jugoistoku Komarnice imamo veliku bjelinu na karti srednjovjekovne crkvene organizacije koju remete samo pojedini objekti. Zato je u tom dijelu, dok se ne doe do novih podataka, sustavnost popisa iz 1334. godine nemoguÊe prouËavati. Jugozapad arhiakonata ima oËuvaniju staru toponimiju i popis pratimo bez veÊih problema u urednom nizu od kapele Blaæene Djevice u Strezi (okolina Pavlin - Kloπtra), preko crkve Sv. Kriæa (Gornji Kriæ), Sv. Benedikta (na srednjem toku potoka Plavnice), Sv. Trojstva u RoviπÊu, Sv. Nikole u KlokoËevcu do Sv. Martina u Sredicama (vjerojatno Velike Sredice kod Bjelovara).
b) Popis 1501. godine
Popis sveÊenika komarniËkog arhiakonata iz 1501. godine je, kao i prethodni, dio popisa cijele biskupije. Objavljen4 je i analiziran viπe puta, ali uglavnom kao dopuna i objaπnjenje
4 Za ovo poglavlje takoer sam koristio popis iz: F. RA»KI, Popisi.., STARINE IV, 1872., str. 213-215. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003. Podravina 79 Ranko PAVLE©
Imbriovec Bednja –elekovec
Sv. Kuzma i Damjan Sv. Ivan SBN OIAÆP PODRAVINI ÆUPA U POPISA OSOBINE Sv. Petar Rasinja Subotica Struga Koprivnica Herbortija Starigrad
“in Spinis” Molve Kopina GORNJA Sredice Sv. Pavao KOMARNICA Prodaviz Bl. Djevica ? Sv. Juraj Sv. Kriæ
Suπica Sv. Margareta Streza Svi Sveti
Sv. Dominik Kapela Vrtlin Moravec Filetinec DONJA RoviπÊe KOMARNICA Sv. Martin Meglec KlokoËevec Sv. Benedikt Moπinja Donja »esmica Sv. Margareta Sredice
Gudovec Vrbova Sv. Nikola Miletinec Koren Otna SoboËina PaliËna
Karta 2: Redoslijed popisivanja æupa 1501. godine popisa iz 1334. godine. Kod tog popisa je vjerojatnije da je rezultat obilaska terena jer je koliËina podataka u njemu veÊa, kao i pravilnost nabrajanja. Popisano je 105 sveÊenika raznih vrsta: æupnika, kapelana, altarista, gracijana, mansionara, prebendara, rektora kapela i hospitala. Od tog broja 45 sveÊenika oznaËeno je kao æupnici pa moæemo reÊi da je popisano toliko æupnih crkava, odnosno æupa. Od objekata izravno se spominju hospital i pet kapela za koje se ne navodi kojoj æupi pripadaju, ali se to moæe zakljuËiti prema njihovu mjestu u popisu. NaËin oznaËavanja æupa je isti kao i 1334. godine, ali se omjer po vrstama oznaka dosta razlikuje. Tako je tu, uz Ëak 27 sveÊenika, zapisano samo mjesto u kojem djeluju, a pet æupa je samo s titularom æupne crkve. Kod 13 æupa je, uz titulara, navedena i neka topografska oznaka. U skupini topografski oznaËenih æupa najËeπÊa su imena naselja, odnosno posjeda, a Ëetiri ih ima opisne oznake (“in Spinis”, “in portu Drave” i dva puta “in paludibus”). Kapele su oznaËene samo imenom mjesta (“Owar”), titularom s imenom naselja (Blaæena Djevica u Rasinji i Blaæena Djevica u Molvama), a dvije su kapele bez ikakve oznake. Takva struktura nazivlja pokazuje kakav je problem odreivanje koje æupe iz tog popisa odgovaraju crkvama iz popisa iz 1334. godine, gdje je dobar dio objekata oznaËen samo titularom. Popis iz 1501. godine ima podjelu komarniËkog arhiakonata na Gornju (sjevernu) i Donju (juænu) Komarnicu, a granica meu njima, koliko se moæe zakljuËiti u toj fazi istraæivanja, ide razvodnicom izmeu dravskog i savskog porjeËja. Ta mea unutar arhiakonata je vaæna jer suæava prostor za traæenje lokacija 80 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003.
pojedinih srednjovjekovnih æupa. Iako nije izriËito naznaËena, tu podjelu moæemo napraviti i u popisu iz 1334. godine gdje se toËno vidi gdje prestaje Gornja i poËinje Donja Komarnica. I u popisu iz 1615. godine prepoznaju se ta dva dijela samo πto je njihov raspored neπto drukËiji. Osim topografskih podataka, popis iz 1501. godine prikazuje i crkvenu organizaciju na razini æupe sa æupnikom na vrhu i pomoÊnim sveÊenstvom. Broj sveÊenika po æupi je od jedan (takvih æupa je najviπe) do 15 (æupa Prodaviz) te nam omoguÊava donositi zakljuËke o vaænosti, pa i o veliËini æupe. Neke æupe iskazane 1334. godine nisu ovdje popisane. Na primjer, nema Sv. Ladislava i Sv. Mihalja s biskupskih posjeda. Ta imanja Ëinila su tzv. Malu Komarnicu (joπ jedna podjela unutar arhiakonata) i sveÊeniËka davanja s njih su iπla u razliËite svrhe od onih ostalog sveÊenstva, πto je vjerojatno razlog njihova ispuπtanja iz popisa. Za neke druge crkve i kapele nije nam poznato zaπto nisu popisane, a vjerojatno su postojale u vrijeme popisa, πto je potvreno iz drugih izvora. OSOBINE POPISA ÆUPA U PODRAVINI To su Sv. Stjepan u TorËecu, jedna od æupa u Suπici (ili Sv. Ivan ili Sv. Martin) i dvije kapele Sv. Katarine. ©to se tiËe Sv. Jurja u Komarnici, popisanog 1334. godine a ovdje izostavljenog, nije sigurno njegovo postojanje 1501. godine jer nije potvren ni u jednom kasnijem dokumentu. U odnosu na prethodni popis, nove æupe u Gornjoj Komarnici su Imbriovec, SrediπËe i æupa Ranko PAVLE© Ranko PAVLE© Sv. Margarete, a u Donjoj Komarnici popisano je pet novih æupa. Na sjeverozapadu nedostaje osam æupa iz 1334. godine jer su pripojene varaædinskom arhiakonatu. Po tom dijelu se taj popis teritorijalno razlikuje od prethodnog. Izostavljanje jednih i pojava novih æupa imale su za posljedicu da se u literaturi pogreπno sparivalo æupe iz jednog i drugog popisa. Pri obilasku popisivaË kreÊe od Sv. Martina u Kopini i ide na Herbortiju pa se spuπta u Podravinu do Sv. Petra i Imbriovca odakle stiæe na Rasinju. Tu je jedna od nepravilnosti popisa jer je preskoËena æupa Sv. Kuzme i Damjana (Kuzminec) na koju se popis vraÊa tek nakon Subotice. Druga nepravilnost je kod Koprivnice gdje je popisivaË naveo Cerovicu (Ivanec) nakon Koprivnice, a prije Struge pa se dobiva dojam kao da je ceroviËka æupa izmeu koprivniËke i struπke. Dalje popis slijedi æupe redom niz Podravinu izostavljajuÊi veÊ spomenute. OslanjajuÊi se na taj dio popisa gdje poznajemo podruËja æupa (ako ne i lokacije æupnih crkava), moæemo zakljuËiti da je popis iz 1501. godine neπto pravilniji u redoslijedu nabrajanja nego onaj iz 1334. godine, a s obzirom na to da ima i viπe topografskih podataka, mislim da je pogodniji kao osnova za rekonstrukciju mreæe æupa u srednjem vijeku. U Donjoj Komarnici je problem pri analizi popisa isti kao i s prethodnim popisom. Naime, zbog neistraæenosti na jugoistoku je teπko ustanoviti bilo kakav redoslijed, a stanje na jugozapadu neπto je povoljnije. PopisivaË kreÊe od RoviπÊa (Roycha) preko Domankuπa (s. Dominicus), Gornjeg Kriæa (s. crucis in Velyka) i okolice Pavlin Kloπtra (Ztresa) do æupe Kapela (Capella) odakle poËinje podruËje æupa nepoznate lokacije gdje se izdvajaju samo æupa u MaglenËi (Meglech), odnosno Velikom Trojstvu i ©androvcu (Muπinja). Na jugu popis ponovno ulazi na poznatiji teren te ide od Otnje (Pavljani) preko Korenova (Koren), Velikih Sredica (Jakozerdahel), Donjih Plavnica (s. Benedictus in Plawnycza), KlokoËevca (Klokos), Miletinca (juæno od RoviπÊa) do Gudovca s kojim popis zavrπava.
c) Popis 1615. godine
Nakon viπe od stotinu godina 1615. godine ponovno je izvrπena vizitacija komarniËkog arhiakonata. Pregledane su crkve i kapele, u upotrebi i napuπtene, cijele ili u ruπevinama pa Ëak i mjesta gdje su crkve nekad stajale, a u vrijeme vizitacije im viπe nema traga. BuduÊi da su se tijekom protuosmanlijskih ratova na podruËju Komarnice vjerojatno tek neznatno gradili crkveni PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003. Podravina 81 objekti, moæemo reÊi da je taj popis neka vrsta inventure onoga πto je preostalo iz srednjeg vijeka i zato je vaæan za srednjovjekovnu povijest te u njezinu kontekstu mora biti obraen iako je nastao u poodmaklom novom vijeku.5 Ranko PAVLE© Popis je do sada djelomiËno topografski analizirao Antun Kancijan,6 a objavili su ga Dragutin Feletar i Hrvoje PetriÊ.7 Za razliku od popisa 1334. i 1501. godine, 1615. godine je popisan samo komarniËki arhiakonat te taj popis nije dio veÊeg popisa, πto nam uskraÊuje moguÊnost nekih usporedbi sa PODRAVINI ÆUPA U POPISA OSOBINE situacijama u drugim arhiakonatima. ZahvaÊen je prostor isti kao u popisu 1334. godine, a i kriterij popisa je gotovo isti, tj. popisivani su crkveni objekti. Meutim, sada je za svaki popisani objekt napravljen i opis njegova stanja, ali i situacije u okolini ako se ticala crkvenih pitanja. Dakle, popis je samo sadræaj niza opisa koji slijede. Naæalost, veÊi dio opisa je nestao, zapravo je istrgnut iz dokumenta pa opisivanje naglo prestaje usred vizitacije koprivniËkih crkava, a ponovno poËinje bez uvoda pri opisu ludbreπkih crkava. Od 53 objekta koja se spominju, samo za njih 18 imamo opise, a nedostaju podaci za juæne i istoËne dijelove arhiakonata gdje su i problemi s prouËavanjem srednjovjekovnih crkava najveÊi. Ovdje Êu analizirati sam popis, a detalje koje daju opisi ostavljam za drugu priliku. Svi objekti u popisu imaju zapisanog titulara, a gotovo svi (osim dviju crkava u Donjoj Komarnici) i neku topografsku oznaku pa je to najtemeljitiji od sva tri popisa arhiakonata. Zapisani toponimi su uglavnom imena naselja, dijelom u to doba nepostojeÊih. Nekoliko crkava je, kao i u prijaπnjim popisima, oznaËeno istim toponimom, πto u dva sluËaja (Ludbreg i Koprivnica) znaËi da se nalaze u istom naselju, a u ostalim da su u istom kraju (crkve u Komarnici, Suπici i Grbonogu). Neke crkve i kapele su oznaËene opisno po karakteristikama okoline (“sub montibus”, “de Spinis”, “de promontoriis”), a nekima je poloæaj odreen prema susjednim naseljima (“supra Rasinam”, “de campo Caproncz”). Kod veÊine odrednica rijeË je o toponimima koji se u istom ili malo promijenjenom obliku javljaju i u srednjem vijeku, bilo u popisima æupa ili izvan njih. No, nekoliko crkava ima uz titulara ime za koje nemamo starih potvrda (Poganec i Virje). Kod nekih je vizitator zapisao ime mjesta u starom obliku, ali ga je objasnio modernim, odnosno narodnim imenom (Cerovica - Ivanci, Sabaria - Sobotica, S. Georgius in Spinis - Popovci). Kod crkve Blaæene Djevice u »esmici takvo je objaπnjenje napravio za sam objekt i naveo tadaπnji narodni naziv crkve (»rlena Klisa). Poseban je sluËaj crkve u Kriæovljanu gdje vizitator pojaπnjava da ona spada pod Slanje (“in pertinentiis Zlanio”, “sub Zlajno”). Prije obilaska terena vizitator se pripremio konzultirajuÊi stare popise æupa. Dokaza da je koristio popis iz 1334. godine ima za Gornju Komarnicu samo nekoliko. Tako je, primjerice, ponovio pogreπno pisanje imena posjeda Herbortija jer je u oba popisa to ime zapisano sa slovom “g” umjesto “b”. Poznavanje popisa iz 1334. godine vidi se i u pokuπaju da objasni zaπto se crkva Sv. Kriæa tada javlja kao da je u Slanju, a zna se da je oduvijek bila u Kriæovljanu. U Donjoj Komarnici (ovdje æupe od 19 do 27 i broj 33 ) veza s popisom iz 1334. godine sasvim je oËita jer je vizitator 1615. godine prepisao dio æupa iz tog popisa sa samo jednom svojom intervencijom.
5 Nadbiskupski arhiv Zagreb, Kanonske vizitacije razliËne, 4/IV, str. 82 6 Antun KANCIJAN, Traganje za podrijetlom imena sela Ludbreπke Podravine I-II, Podravski zbornik 10, 1984., str. 246-257; 11, 1985., str. 114-123. On je krivo proËitao godinu popisa misleÊi da se radi o 1625. godini. 7 Dr. Dragutin FELETAR, Hrvoje PETRIΔ, Kratki pregled povijesti æupe Novigrad Podravski, OpÊina Novigrad Podravski, Novigrad Podravski 2001., str. 167-168. 82 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003.
Sv. Juraj Zablatje Kutnjak Martijanec Bl. Djevica –elekovec Sv. Elizabeta Imbriovec Kriæovljan Ludbreg Sv. Petar TorËec Kelemen Kuzminec Sv. Egidije Sv. Wolfgang Poljana Ivanec Peteranec Rasinja Subotica Sv. Nikola ? Sv. Ivan Koprivnica Struga
Apatovec Sv. Emerik Sv. Mihalj
Sv. Martin Sv. Ladislav Sredice Sv. Pavao
Sv. Klara Virje OSOBINE POPISA ÆUPA U PODRAVINI Bl. Djevica –urevec Sv. Kriæ Sv. Mihalj Sv. Ivan
Svi Sveti Streza Sv. Martin Ranko PAVLE© Ranko PAVLE©
Sv. Katarina
Sv. Trojstvo
Sv. Benedikt Moπinja Bl. Djevica Sv. Martin
Koren Sv. Nikola PaliËna
Karta 3: Redoslijed obilaska crkvenih objekata u Podravini tijekom popisivanja 1615. godine
Uzeo je sve æupe koje imaju neku topografsku oznaku i dodao joπ dvije samo s titularom. Razlozi za takav odabir nisu mi jasni. I tu je prenio pogreπke iz starog popisa pa piπe “Zezuricza” za “Chesuricha”, a πto je zapravo »esmica. Kod Ëitanja popisa iz 1334. godine vizitator ima teπkoÊa s odgonetavanjem imena mjesta pa Ëita “Obecz” umjesto “Soboch”, “Dizka” za “Descha” i “Dimicza” za “Ruuicha”, πto nas moæe dovesti do zakljuËka da je rijeË o nekim novim æupama. U sluËaju –elekovca nije jasno je li prvo pogreπno Ëitao “Getinoucz” pa onda u tome prepoznao to selo i zapisao “nunc Gielekoucz” ili je “Getinoucz” ipak bilo drugo ime za –elekovec koje nije potvreno u dokumentima. Pretpostavljam da je poznavao i popis iz 1501. godine, ali su pokazatelji za to malobrojni (moæda to πto se oblik “Martynyancz” za Martijanec i oznaka “in Spinis” za crkvu u –uru javljaju u oba popisa). Na koriπtenje joπ nekih izvora u pripremi vizitacije upuÊuju Ëak tri oblika starog imena æupe Ivanec (Cerovina, Cerovica, Cerina) uz tadaπnji (Ivanci). U odnosu na popis iz 1334. godine u Gornjoj Komarnici nisu navedena tri objekta, i to Sv. Juraj u Komarnici, Sv. Mihalj u Miholjancu i jedna od dviju kapela Sv. Katarine. Iz popisa 1501. godine u tom dijelu arhiakonata nisu zabiljeæene dvije kapele u æupi Prodaviz, kapele u Molvama i Rasinji te Sv. Margareta kod Sesveta. Za sada je teπko reÊi razlog izostavljanja tih objekata jer pouzdano znamo da veÊi dio njih u vrijeme popisa postoji barem kao ruπevina. Izostavljeni su i neki objekti koji su poznati iz drugih dokumenata (npr. kapela Sv. Wolfganga u Budrovcu). S druge strane, u Gornjoj Komarnici je sada zapisano devet objekata kojih nema u prethodnim popisima. Od toga su dvije samostanske crkve koje, po kriterijima popisa iz 1334. i 1501. godine, PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003. Podravina 83 i ne bi trebalo uzimati u obzir pri usporedbama. Ostale novopopisane crkve, odnosno kapele preteæno su u sjeverozapadnom dijelu arhiakonata pa je moguÊe da su neke od njih podignute u novije vrijeme jer se veÊ krajem XVI. stoljeÊa u tom podruËju dogaa polagana obnova Ranko PAVLE© naseljenosti. U Donjoj Komarnici stanje s tim popisom je mnogo loπije. Nedostaje devet objekata iz popisa 1334. godine i Ëak 14 æupa iz popisa 1501. godine, a nije dodana nijedna dosad nepoznata crkva pa nema novih topografskih podataka te u tom dijelu taj popis malo moæe pomoÊi pri PODRAVINI ÆUPA U POPISA OSOBINE prouËavanju srednjeg vijeka. Jedan od nedostataka tog popisa je πto su svi objekti oznaËeni kao crkve (“ecclesia”) i samo za dio njih iz popratnog opisa doznajemo da je rijeË o kapelama (Sv. Wolfgang u Bolfanu, Sv. Helena u Apatovcu). U popisu je netko (moæda sam sastavljaË popisa?) neke objekte oznaËio kriæiÊem. Dio oznaËenih su svakako kapele, dvije su franjevaËke crkve, a jedna (Sv. Emerik u Imbriovcu) je æupna crkva (barem je to bila poËetkom XVI. stoljeÊa). BuduÊi da nije sasvim jasan razlog tog oznaËavanja, o statusu pojedinih objekata moramo zakljuËivati prema podacima iz drugih dokumenata. Prednost tog popisa je pravilan redoslijed nabrajanja s ogradom da postoje iznimke i da se taj zakljuËak ne odnosi na Donju Komarnicu gdje uopÊe nema nikakve pravilnosti. Vizitator je krenuo od Apatovca i obiπao zagonetnu crkvu Sv. Nikole “pod gorom”, Herbortiju i Sv. Martina u okolici Malog Poganca, a zatim je od Sv. Wolfganga (Bolfan) krenuo prema jugoistoku obilazeÊi kapele i crkve s obje strane Podravske magistrale sve do Podravskih Sesveta. U tom nizu je samo jedan prekid izmeu –urevca i Sv. Ivana u Suπici gdje je ubacio æupe Donje Komarnice (bez vidljiva razloga). Od Sesveta vizitator kreÊe u suprotnom pravcu uz Dravu do –elekovca i Imbriovca te dalje redom od crkve do crkve sve do najzapadnijega kraja arhiakonata. BuduÊi da je pohoeno podruËje isto kao ono zahvaÊeno popisom 1334. godine, tu je i onih osam æupa koje su 1501. godine popisane u varaædinskom arhiakonatu. I taj smjer od jugoistoka prema sjeverozapadu ima jedan izuzetak u pravilnom nabrajanju, a to je crkva Sv. Trojstva u RoviπÊu iz Donje Komarnice koja je ubaËena iza Sv. Pavla - Pavljanaca. Dakle, taj popis, iako se u nekim elementima oslanja na prethodne popise, nema njihov sustav nabrajanja kojim se Podravina zahvaÊala odjednom od zapada prema istoku. Popis iz 1615. godine rjeπava neke probleme za koje dosad nismo imali odgovor, kao πto je npr. titular crkve u SrediπËu (Sv. Elizabeta), zatim problem dviju crkava u Suπici (Sv. Ivan i Sv. Martin) te pribliæan smjeπtaj crkve Sv. Mihalja kraj Koprivnice. Popis potvruje postojanje crkve Sv. Stjepana u TorËecu i Sv. Katarine u Sirovoj Kataleni (“Gorbonokfew”) te smjeπtaj Sv. Ivana u Herbortiji na gornji tok potoka Rasinje (Gliboki). No, taj popis postavlja i neka nova pitanja. Primjerice, koja je to crkva Sv. Nikole “sub montibus” ili zaπto Sv. Emerik ima oznaku “in Jakusincz” ako je kroz srednji vijek stalno bio povezivan s gradom Kamenom, odnosno sa Starigradom. I dalje ostaje otvoreno pitanje crkava i kapela u Komarnici (Sv. Juraj, Blaæena Djevica, Sv. Ladislav, Sv. Klara) i blizu njih Sv. Elizabete. Problem je, dakako, njihova ubikacija. Nakon prouËavanja tog popisa s viπe strana ostaje sumnja je li vizitator uopÊe obiπao crkve Donje Komarnice, a πto se tiËe Gornje Komarnice, moæemo sumnjati u to je li obiπao teren juæno i istoËno od –urevca. Kasnije vizitacije komarniËkog arhiakonata viπe pozornosti posveÊuju tekuÊem vjerskom æivotu, ali se usput spomenu i ostaci iz srednjeg vijeka. Ponekad su to samo zidani temelji ili kameni oltar koji u tada preteæno drvenoj crkvenoj gradnji znaËe starinu i kontinuitet svetog mjesta. 84 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003.
POPISI POREZA
Sa samoga kraja srednjeg vijeka, a neposredno prije nego πto se druπtveni sustav veÊeg dijela stare Slavonije znatno promijenio pod pritiskom graanskog rata i osmanlijskih osvajanja i pustoπenja, saËuvali su se popisi poreza za Ëetiri zapadne æupanije: varaædinsku, zagrebaËku, virovitiËku i kriæevaËku. Dakle, tako reÊi u posljednji nam je trenutak dana slika posjedovno- upravne strukture zapadnog dijela srednjovjekovne Slavonije kakva se formirala u viπestoljetnom razvoju. Popisi koji odraæavaju srednjovjekovnu situaciju napravljeni su od 1495. do 1520. godine i za Komarnicu,8 jedan od Ëetiri kotara (“processus”) velike kriæevaËke æupanije,9 ima ih pet. Porezi su ubirani i nakon 1520. godine te su sastavljani popisi u tu svrhu, ali je u njima prikazano sasvim drukËije stanje. Tako sljedeÊi popisi iz 1533. i 1543. godine10 gotovo i ne zahvaÊaju taj kotar, a OSOBINE POPISA ÆUPA U PODRAVINI od 1554. godine poËinje se nazirati granica buduÊeg prostora Vojne krajine prema civilnoj Hrvatskoj. Time je odreeno i podruËje s kojeg se smiju ubirati kraljevinski porezi pa Êe u tu svrhu otad biti popisivan samo mali dio kotara na sjeverozapadu. I prije i nakon objavljivanja popisi su koriπteni za viπe vrsta povijesnih istraæivanja, ali joπ Ranko PAVLE© Ranko PAVLE© nedovoljno s obzirom na obilje materijala koje nude. Svih pet popisa sadræi oko 160 razliËitih toponima, a broj popisanih jedinica je u prvoj godini oko 130 (tada je dio imanja joπ osloboen plaÊanja poreza), dok se kasnije ustaljuje na viπe od 200. Kotar Komarnica, kako je predstavljen u ovim popisima, neπto je drukËijeg obima u odnosu na arhiakonate. Na sjeverozapadu je zahvaÊeno manje podruËje nego 1334. i 1615. godine, ali veÊe nego 1501. godine, tj. granica ide smjerom sjever-jug izmeu Martijanca i Kriæovljana. Druga je promjena u odnosu na popise æupa πto je tu Sv. Martin - Kopina izmeu potoka Rasinje i Koprivnice u kotaru Kalnik, a uvijek je u komarniËkom arhiakonatu. Ostale razlike su na jugoistoku gdje popisima poreza nisu zahvaÊena podruËja æupa Muπinja, PaliËna, Butkafeld, Vrbova i MaglenËa (a moæda ni æupa Sv. Margarete iz popisa 1501. godine) i na istoku gdje su mjesta »epelovec, Budrovec i Sesvete u kotaru RaËa, a inaËe u arhiakonatu Komarnica. Razlike u podruËjima pokrivanja pojedinih popisa treba uzeti u obzir pri usporeivanju. “OdsjeËeni” dijelovi korisni su za topografiju jer iz cjeline izdvajaju manje teritorije, πto olakπava ubikaciju pojedinih æupa, odnosno naselja. Popisi poreza daju tri osnovne skupine podataka: toponim, vlasnike i brojeve poreznih dimova, odnosno porta, a svaka od tih skupina ima svoje osobine. Toponimi su u ovom izdanju vrlo kvalitetno preneseni i s toga glediπta rijeË je o jednoj od najboljih zbirki izvora kod nas. Uglavnom su to imena posjeda, a vaæni su veÊ samim svojim javljanjem. Vrlo je bitno πto se veÊina njih moæe pratiti kroz 20-ak godina i tako stvoriti slika o dijelu povijesti posjeda. Zanimljive su i eventualne inaËice pisanja imena posjeda jer se time mogu objasniti nejasnoÊe koje su se javljale pri Ëitanju drugih dokumenata (dobar je primjer MuËna kod Koprivnice koja se pisala “Mochw”, “Mochno” i sliËno te se ponekad zamjenjivala s MoËilama). Mjesto na kojem se toponim nalazi u popisu takoer je vaæno, posebno u dijelovima s veÊim stupnjem sustavnosti. Za dio imanja navedena je unutarnja struktura pa tako za ludbreπko
8 Ime kotara Komarnice nije zabiljeæeno u ovim popisima pa sam ga imenovao po analogiji s komarniËkim arhiakonatom s kojim taj kotar dijeli pribliæno isti teritorij. 9 Josip ADAM»EK, Ivan KAMPU©, Popisi i obraËuni poreza u Hrvatskoj u XV. I XVI. stoljeÊu, Zagreb, 1976., str. 12- 13, 27-29, 59-62, 94-97, 127-130. 10 J. ADAM»EK, I. KAMPU©, Popisi..., str. 134, 136, 137. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003. Podravina 85 vlastelinstvo doznajemo da je bilo podijeljeno na dvije provincije, a za koprivniËko i ureveËko i podjelu na vesnikate. To je, uz druge dokumente, dalo moguÊnost da se pronikne u njihovu organizaciju. U Donjoj Komarnici su posjedi manji, a samo se za roviπÊanski vidi kako je Ranko PAVLE© ustrojen. Kod nekih imanja vidi se vlasniËka povezanost s drugim posjedima koja se provlaËi kroz kasni srednji vijek, a na sjeverozapadu i dulje. Dio posjeda pokazuje izrazitu razdrobljenost; poneki (npr. Miletinec) Ëak na desetak dijelova. Kod, primjerice, rasinjskog vlastelinstva vidljiva je podijeljenost na tri glavna dijela, πto dugo ostaje njegova karakteristika. PODRAVINI ÆUPA U POPISA OSOBINE Druga vrsta podataka u popisima su imena vlasnika, πto nam daje materijal za istraæivanje genealogija, redoslijeda nasljeivanja, gospodarske snage pojedinih obitelji i dr. Za topografiju je ime vlasnika vaæno zbog praÊenja sudbine imanja kroz povijest i s tim poveznim promjenama granica, a ponekad pomaæe pri identifikaciji toponima u sluËajevima kad je grafija imena posjeda iskrivljena ili postoji viπe sliËnih imena. TreÊa razina koju nude popisi poreza su brojËani podaci s viπe moguÊnosti koriπtenja pri istraæivanju. Prepreka u njihovu koriπtenju je donekle to πto s jedne strane znamo da srednjovjekovna toËnost pri popisivanju nije bila baπ na visokoj razini i da su se kriteriji mijenjali, a s druge strane ne znamo koliku je veliËinu prostorno i brojem ljudi predstavljao porezni dim. Ipak, moæemo usporeivati pa i donositi neke opÊenitije kvantitativne zakljuËke, πto je posebno znaËajno jer su iz vremena kad za tako neπto ima malo prilike. ©to se tiËe topografije, brojevi dimova pomaæu da se, uz druge podatke (opisi mea, naselja), odredi koliko je podruËje zauzimao neki posjed. MoguÊnosti za usporedbe popisa poreza s podacima iz srednjovjekovnih pa i kasnijih izvora su velike jer je u njima s jedne strane prikazana situacija koja je posljedica dogaaja ranijih stoljeÊa (u nekim sluËajevima Ëak iz XIII. stoljeÊa), a s druge strane se dio vlasniËkih odnosa prenosi stotine godina nakon njih. Usporeivanje tih popisa s, primjerice, popisima vlastelinstava je vrlo vaæno jer popis poreza daje okvir, tj. veliËinu i ponekad organizaciju, a popis vlastelinstva popunjava to sadræajem, tj. naseljima. Pri usklaivanju podataka treba paziti na eventualna prelaæenja dijelova vlastelinstva preko granica kotara, πto se javlja u nekoliko sluËajeva. Moæda je najprikladnije usporeivati i dopunjavati popise poreza s popisima æupa (posebno onim iz 1501. godine jer je vremenski najbliæi) jer obje vrste popisa prikazuju jednu zatvorenu teritorijalnu cjelinu i pribliæno isti prostor. Pri tome se moæe izraËunavati broj dimova na jednu æupu, odnosno jednog sveÊenika, prouËavati promjene opsega arhiakonata, odnosno kotara, dopunjavati topografska istraæivanja itd. No, ima jedan vid popisa poreza koji ih pribliæava popisima æupa. Naime, u njima je popisano oko 30 posjeda æupnika, a najveÊi dio tih imanja je u mjestima za koja znamo da su bila srediπta æupa. Ako tome dodamo i mjesta u kojima se ne spominje æupnikov posjed, a imala su crkve, tada popise poreza moæemo uzeti kao Ëetvrti popis æupa. Naravno, uz odgovarajuÊu kritiËnost jer ne znaËi uvijek æupnikov posjed u nekom mjestu i srediπte æupe jer su æupnici ponekad imali i druga imanja ili se brinuli za posjede kao izvrπitelji oporuka. “Plebanus” se spominje i uz poneku kapelu (npr. Sv. Klaru i Sv. Emerika). Manjkavosti pri navoenju æupnika i æupnih srediπta popisi nadoknauju nabrajanjem prebendarskih imanja kojih se, ovisno o godini popisa, spominje od πest do osam. Ostali popisani crkveni posjedi su oni koprivniËkih i ludbreπkih franjevaca, strezanskih pavlina, Ëazmanskog kaptola, zagrebaËkog i kninskog biskupa te posjedi vezani uz viteπke redove sa sjediπtem u Glogovnici (KriæanËija i Jalπevec). Osim sitnijih zamjerki popisima, glavna im je mana, kao i svakog popisa, ograniËena koliËina podataka. Iza obiËne natuknice s imenom posjeda, imenom vlasnika i brojem dimova uvijek se skriva vrlo sloæena stvarnost s mnogim toponimima, meama, naseljima, ljudima i njihovim odnosima. Za to je dobar primjer pavlinski posjed Streza koji je u popisima zabiljeæen kao “ZTREZA heremitarum 25”, a iz samostanskog urbara doznajemo da je imanje bilo razbacano u 86 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003.
nekoliko naselja s obje strane Bilogore i imalo brojna seliπta, πume, vinograde i dr. Iz toga je jasno da popisi poreza trebaju dopune i da mogu posluæiti kao okvir za topografiju pojedinih krajeva pa i cijelih regija. Neπto sliËno pokuπali su Franjo BrdariÊ,11 Rudolf Horvat12 i Antun Kancijan13 uzimajuÊi æupe kao osnovu za prikaz srednjovjekovne Podravine, ali mislim da su popisi poreza primjereniji za to jer prikazuju vlasniπtvo nad zemljom, πto je u ono vrijeme bila osnova druπtvenih odnosa. Redoslijed nabrajanja jednak je u svih pet popisa o kojima je ovdje rijeË. PopisivaË je prvo obiπao roviπÊansko vlastelinstvo odakle je “preskoËio” do imanja Herbortije (Veliki Poganac). Zatim ide u okolicu Ludbrega pa niz Podravinu prema istoku zavrπavajuÊi taj dio popisa uglavnom s ureveËkim vlastelinstvom. Do tuda (a to je preteæno Gornja Komarnica) sustavnost popisivanja je oËita, a naËin nabrajanja je sliËan kao i u crkvenim popisima iz 1334. i 1501. godine. Zatim je popisan ostatak Donje Komarnice, ali u tom dijelu nisam uspio utvrditi neki pravilan redoslijed. OSOBINE POPISA ÆUPA U PODRAVINI Podjela na Gornju i Donju Komarnicu nije ovdje izrazita kao u crkvenim popisima, ali se moæe primijetiti da meu posjedima u Podravini nije nabrojen nijedan iz Donje Komarnice (s izuzetkom Beljudovca koji je dio ureveËkog vlastelinstva). Ponekad je obrnut sluËaj jer se neka imanja iz Gornje pojavljuju u Donjoj Komarnici. Ranko PAVLE© Ranko PAVLE©
POPISI VLASTELINSTAVA
Na podruËju komarniËkoga kotara postojalo je nekoliko veÊih i manjih vlastelinstava, a za gotovo sva postoje popisi naselja koja su ih Ëinila. OpÊa karakteristika tih popisa je da nisu teritorijalno ograniËeni, nego obuhvaÊaju sva naselja koja posjeduje vlasnik, a upravljana su iz jednog vlastelinskog srediπta. Dakle, kriterij za njihovo sastavljanje bio je posjedovno-upravni. U doba kad su ti popisi nastajali, a to je od druge polovice XIV. stoljeÊa pa do kraja srednjeg vijeka, vlastelinstva su rijetko teritorijalno cjelovita i sve njihove zemlje ne moæe obuhvatiti jedna mea. To je vjerojatno razlog πto se sve ËeπÊe rade popisi naselja, a broj opisa mea se smanjuje pa i sasvim nestaje kao naËin opisivanja posjeda. Jedna od osobina vlastelinskih popisa je i to da se u njima nabrajaju i sela koja vlastelin posjeduje cijela te ona u kojima ima samo dio seliπta. Samo ponekad se te dvije kategorije imanja prikazuju odvojeno.
a) –ureveËko vlastelinstvo
NajveÊe u Podravini i meu najveÊima u srednjovjekovnoj Slavoniji s oko 600 dimova poËetkom XVI. stoljeÊa ureveËko je vlastelinstvo obuhvaÊalo brojna naselja od kojih se saËuvalo nekoliko popisa. Do sada je objavljen samo popis iz 1439. godine,14 a uz popis iz 1477. godine15 obraen je u literaturi. Popise iz 1383. i 1426. godine, tek spomenute kod Dezso Csankyja,16 treba pronaÊi i analizirati.
11 Franjo BRDARIΔ, Arhiakonat komarniËki 1334. - 1934. godine. Blaæ Maer, »asti i dobru zaviËaja, str. 338-362. 12 Rudolf HORVAT, Æupe u hrvatskoj Podravini, Hrvatska proπlost II, 1941. 13 A. KANCIJAN, Traganje... 14 Jozsef TELEKI, Hunyadiak kora Magyarorszagon, 10, Pesten 1853., str. 59 15 Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (dalje Arhiv HAZU), D - X -76 16 Dezso CSANKY, Korosmegye a XV szazadban, Budapest, 1893., str. 14 i 15. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003. Podravina 87
U povodu darivanja vlastelinstva Talovcima 1439. godine nabrojena su sva sela i varoπi na veleposjedu. Navedeno je 75 jedinica, od Ëega dvije varoπi, jedna utvrda i 72 sela (uz ogradu da Sv. Marija, Sv. Ivan i Sv. Pavao vjerojatno nisu naselja). Uz neka imena sela i varoπi dodani su Ranko PAVLE© dragocjeni podaci o maltama (u –urevcu, Prodavizu, Podgrau, Suπici, Hotovi i Æupancu) i prijelazima preko Drave (u Lonki i Strugi). Joπ je vaænije πto popis pokazuje unutarnju podjelu posjeda. Naime, uz neka imena naselja stoje rijeËi “item” i “preterea”, a kad se provjere ta naselja, vidi se da je u veÊini sluËajeva rijeË o selima koja su dala imena vesnikatima kakve PODRAVINI ÆUPA U POPISA OSOBINE poznajemo iz popisa poreza s poËetka XVI. stoljeÊa (Sv. Pavao - Pavljanci, Suπica, Javorovec, Sv. Ivan - Ivanec, Struga, Prikraj i Æupanec). Nekoliko sela koja kasnije susreÊemo kao srediπta vesnikata tu nisu tako oznaËena (Hotova, SrediπËe i Beljudovec), a jednom je “item” zapisano uz selo koje nije dalo ime vesnikatu (Lonka). Sva sela s “item” i “preterea”, osim Javorovca, navedena su u popisu “posjeda” na vlastelinstvu sastavljenom dan poslije spomenute darovne listine.17 Bez obzira na izuzetke moæemo zakljuËiti da je popisivaË navedenim rijeËima razgraniËio pojedine skupine sela, toËnije vesnikate, te se uz dopune iz ostalih dokumenata i uz dovoljno kritiËnosti moæe rekonstruirati unutraπnjost veÊine vesnikata. Potvrdu za takvo zakljuËivanje nalazimo u drugim dokumentima gdje se iste skupine sela javljaju zajedno (npr. popis iz 1477. godine, darivanja dijelova vlastelinstva) ili su grupirana na isti naËin u danaπnjoj toponimiji. Redoslijed nabrajanja u tom popisu je sustavan, ali ne ide od jedne do druge popisane jedinice, nego od vesnikata do vesnikata. Na poËetak su izvuËeni grad –urevec kao sjediπte uprave i varoπi Prodaviz i –urevec, a popis stvarno poËinje od istoka s vesnikatom Sv. Pavla. Otuda ide malo uz Dravu do vesnikata KuËice (ili Lonke), a zatim na jug do vesnikata “Gorbonokfew”, odnosno Podgrae, prostorno odvojenog od glavnine zemalja vlastelinstva. Slijede u nizu prema zapadu vesnikati Suπica, Hotova, SrediπËe i Javorovec. Nakon toga su popisana joπ dva odvojena vesnikata - Beljudovec kraj RoviπÊa i Ivanec kraj Koprivnice. Na kraju su Struga, Prikraj i Æupanec. Pravilnosti tog nabrajanja najviπe koriste pri ubikaciji vesnikata kojima se trag nije saËuvao, kao πto je npr. Prikraj (a po tom ga popisu moæemo smjestiti izmeu Hlebina i –urevca). Dan nakon tog velikog popisa, 23. listopada 1439. godine, sastavljen je veÊ navedeni popis “posjeda” istog vlastelinstva u kojem je, uz grad –urevec, nabrojeno i 17 tih “possessiones”. Vjerojatno je rijeË o vaænijim naseljima, a moæda se tu vidi i jedna starija podjela na vesnikate koja se ne poklapa u potpunosti s onom koju poznajemo na kraju srednjeg vijeka. Dio tih sela ni po jednom dokumentu nema neku vaænost (Pychauch, Kutekouch, Lyzuhyanch, Gregorianch). Je li rijeË o naseljima koja su nekad imala neki stupanj centraliteta, ali su ga izgubila u korist susjednih sela? NeobiËno je da se tu javljaju Molve i “Gorbonokfew” iako ih u velikom popisu sastavljenom dan ranije nema. Neki smisleni redoslijed u tom skraÊenom popisu nisam uspio utvrditi. SljedeÊi veliki popis vlastelinskih naselja nastao je 1477. godine kada je, uz ostalo, ureveËko vlastelinstvo darovano Ernuπtima.18 U popisu se nalaze 92 jedinice, od Ëega dvije
17 J. TELEKI, Hunyadiak..., str. 64 18 Listina s popisom sadræana je u velikoj potvrdnici od 29. kolovoza 1495. godine, a isti popis je u ispravi od 24. svibnja 1492. godine pa bi se moglo spomenuti popis datirati npr. u 1492. godinu. Sam popis daje malo podataka za toËnije datiranje jer slabo poznajemo promjene na vlastelinstvu. Ipak smatram da je popis iz ranijeg vremena: prvo zato πto je unutar velike potvrdnice prvi put naveden u ispravi iz 1477. godine i drugo πto se u njemu spominje “Kuvaralya”, ime za podgrae Kamena koje je naselje pod gradom nosilo u prvoj polovici XV. stoljeÊa (u obliku Subkuvar), a kasnije sasvim zamijenjeno imenom “Owar”, odnosno Starigrad. 88 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003.
Cerovica Sv. Ivan
Struga
Koprivnica
Prikraj ? KoËica ? Loka ?
Sredice OSOBINE POPISA ÆUPA U PODRAVINI Molve Prodaviz Pavljanci Æupanci Javorovci –urevec Novak ?
Ranko PAVLE© Ranko PAVLE© Hotova ?
Suπica ?
Beljudovec Gorbonokfew
Karta 4: Redoslijed nabrajanja dijelova (vesnikata) ureveËkog vlastelinstva pri popisivanju 1439. godine
varoπi, dvije utvrde i 88 sela. U odnosu na prethodni veliki popis iz 1439. godine vidi se poveÊanje za dvadesetak naselja, ali desetak sela iz prijaπnjeg popisa sada nema. Razlozi za novopopisana sela i izostanak nekih starih naselja ne mogu za sada objasniti. Taj je popis jednostavniji od onog iz 1439. godine jer nema nikakvih dodatnih podataka uz imena naselja, a nema ni njegovu sloæenost u prikazu unutarnjih podjela. Tu je veleposjed podijeljen na ureveËki i prodavizki dio, πto se vidi samo po navoenju –urevca, odnosno Prodaviza pred svakim od dijelova. Moglo bi se reÊi da su te dvije utvrde sluËajno baπ na tim mjestima u popisu, ali kad se provjere naselja za koja znamo gdje su se nalazila, vidimo da nema prelaæenja preko crte povuËene juæno uz danaπnje Virje do sjeverno od –urevca. Grubo se moæe reÊi da je time vlastelinstvo podijeljeno na pribreæni i ravniËarski dio, s tim da prvi ukljuËuje i odvojene vesnikate Beljudovec i “Gorbonokfew”, a drugi odvojeni Ivanec. Razlozi za podjelu su vjerojatno upravni pa je dio vlastelinstva upravljan iz kaπtela u Prodavizu. Ipak, da je samo to bio povod, logiËnija bi podjela bila na istoËni i zapadni dio jer su ovako neka naselja u blizini –urevca, a nalaze se pod Prodavizom i obrnuto. Moæda su i povijesni razlozi utjecali na podjelu jer je mea pridravskog dijela imanja sliËna granici vlastelinstva Prodaviz iz 1267. godine. U popisu iz 1439. godine nema ni traga tim dvama dijelovima vlastelinstva pa je teza o povijesnim uzrocima zasad nedokaziva. Zbog spomenute unutarnje vlastelinske mee u popisu su dva redoslijeda nabrajanja. –ureveËki dio poËinje odvojenim vesnikatom “Gorbonokfew”, zahvaÊa selo Binovec u susjednom raËanskom kotaru pa kreÊe prema zapadu preko Suπice, Hotove i Novaka do PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003. Podravina 89 odvojenog Beljudovca kod RoviπÊa. Otuda se popis vraÊa na Podravinu, u sela oko Javorovca i ondje zavrπava. Tu je sustavnost vaæna posebno zbog ubikacije vesnikata Novak Ëiju lokaciju ne znamo toËno. Ranko PAVLE© Drugi, prodavizki dio popisa poËinje s vesnikatom Prikraj, ide do SrediπËa pa na sjever do Struge odakle ide na odvojeni Ivanec. IstoËni dio poËinje vesnikatom Æupanec pa ide na sjever do Loke od koje ide na Molve i zatim do Sv. Pavla - Pavljanaca gdje i zavrπava. Kao i u popisu iz 1439. godine, i tu je vaæno pratiti redoslijed zbog ubikacije Prikraja, ali i Loke kraj Drave. PODRAVINI ÆUPA U POPISA OSOBINE Za listine iz 1439. i 1477. godine s velikim popisima naselja moæemo reÊi da su najznaËajniji pojedinaËni dokumenti za povijesnu topografiju Podravine. Donose imena stotinu srednjovjekovnih naselja preteæno Ëesto nestalih bez traga pa im je spomen u tim popisima jedino πto je ostalo od njih. Oba popisa se dobro dopunjuju jer obrauju isti teren i imaju isti kriterij popisivanja, a s njima se dobro slaæu podaci iz drugih dokumenata o ureveËkom vlastelinstvu. Iz oba se popisa dobro vidi karakteristika znaËajna za vlastelinske popise, a to je da ne daju teritorijalno zaokruæene cjeline. Ondje su Ëak tri vesnikata prostorno odvojena od glavnine zemalja, a jedan je posjed izvan kotara Komarnica (Binovec). Moæe se dokazati i druga veÊ spomenuta znaËajka tih popisa, tj. da nisu sva sela u potpunosti vlastelinova (npr. Botinovec kraj Ivanca, Beljudovec). Iz kasnijeg vremena su saËuvani djelomiËni popisi tog vlastelinstva koji po definiciji izlaze iz okvira srednjeg vijeka, ali mogu posluæiti rjeπavanju problema iz tog doba. Tako su 1534. godine popisani kmetovi u selima koja su opljaËkana u meuplemiÊkim sukobima.19 Nabrojeno je samo osam naselja, i to ne baπ uredno, ali se dio podataka odnosi na problematiËni vesnikat Prikraj pa i taj dokument treba uzeti u obzir kod prouËavanja. Kraljeva komisija 1548. godine popisuje πto je ostalo od vlastelinstva nakon graanskog rata i poËetnih jakih osmanlijskih provala.20 I tu je nabrojeno vrlo malo sela i lokaliteta (samo devet), ali je popis sustavno sastavljen i koristan za ubikaciju nekih naselja. Postoji i urbar vlastelinstva iz 1552. godine koji bi vjerojatno imao relevantnih podataka za srednji vijek, ali zasad nije dostupan. b) KoprivniËko vlastelinstvo
Drugo po veliËini u kotaru to je vlastelinstvo dosta dobro dokumentirano za srednji vijek, ali je poznat samo jedan popis svih njegovih naselja. Popisana su 1477. godine zajedno sa selima ureveËkog posjeda.21 Osim koprivniËkog kaπtela i varoπi, popis sadræi imena 21 sela. Dosad nije objavljen, ali je koriπten u literaturi. Kao i istodobni ureveËki popis, i ovaj je slabo strukturiran jer su naselja u njemu jednostavno nabrojena bez dodatnih napomena. Istraæivanje osobina popisa oteæava i neubiciranost gotovo polovice naselja. Popis poËinje na jugu vlastelinstva s Pribislavcem i Jagnjedovcem te ide do Breæanca kraj Koprivnice. Slijedi skupina od pet sela nepoznatog smjeπtaja (moæda na jugozapadu od Koprivnice gdje se vjerojatno nalazio vojvodat). Zatim popis preskaËe od Kaznetine na zapadu do Petrovaca na istoku pa potom natrag na zapad do MuËne. Otuda ide na Gornji i Donji ZdenËec, za koja samo pretpostavljam da su postojala izmeu Koprivnice i Ivanca, a uz njih su popisana
19 Monumenta Habsburgica II, Zagreb, 1916., str. 192, 194-195. 20 Josip ADAM»EK, Opis gospodarskog stanja vlastelinstava –urevca, ProdaviÊa i Koprivnice 1548. godine, Kaj VI, 1969., str. 25-27. 21 Arhiv HAZU, D - X - 76 90 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003.
sela Jalπevec (nepoznate lokacije), Kunovec i HrËkovec (juæno od Ivanca). Zatim su nabrojeni Sv. Petar - Peteranec te Velika i Mala Gorica, nakon Ëega slijedi skok na jug do “Kewaralyja” (danaπnji Starigrad), a na kraju je KriæanËija nepoznate lokacije. Taj popis naselja dopunjuju podaci iz popisa poreza od 1507. do 1520. godine22 gdje je prikazana podjela vlastelinstva na Ëetiri vesnikata (Breæanec, Sv. Petar, ZdenËec i Starigrad), vojvodat i varoπ Koprivnicu. Izvan toga su popisani KoËan, Kaznetina i MuËna, nekad dio vlastelinstva, a sada u rukama drugih vlasnika. “Byzkelethyncz” je dio koprivniËkog posjeda, ali s obzirom na to da je izvan kotara Komarnice, iskazan je posebno. Kombiniranjem svih podataka moæe se ipak vidjeti neki smisleni redoslijed u popisu iz 1477. godine pa bi popis iπao od vesnikata Starigrad do Breæanca pa na zapad do vojvodata u podruËju Reke i Sokolovca, a zatim na sjever prema vesnikatu ZdenËec i potom na Peteranec. Popis naselja je jedini naËin da donekle toËno odredimo opseg koprivniËkog vlastelinstva jer OSOBINE POPISA ÆUPA U PODRAVINI nema opisa mea za taj posjed.
c) Rasinjsko vlastelinstvo Ranko PAVLE© Ranko PAVLE©
Rasinjsko vlastelinstvo ima neke posebnosti u svom razvoju koje su se odrazile i na naËin popisivanja. Naime, u drugoj polovici XV. stoljeÊa ono biva podijeljeno meu Ëlanovima obitelji BoËkaj da bi poËetkom XVI. stoljeÊa, nasljeivanjem po æenskoj liniji, doπlo u ruke drugih plemiÊkih obitelji. ZnaËajno je da se nije dijelilo vlastelinstvo u cjelini nego pojedina sela pa se kroz XVI. i XVII. stoljeÊe, a dijelom i kasnije u posjedu razliËitih vlasnika javljaju ista sela. Posljedica mnogih podjela, nasljeivanja i zakupa, ali i saËuvanosti arhiva posjeda su brojni popisi koji su, ako se gleda rasinjsko imanje kakvo je bilo prije dioba, svi viπe ili manje djelomiËni. Ovdje Êu predstaviti nekoliko popisa dijela vlastelinstva koje je od poËetka XVI. stoljeÊa dræala obitelj Keczer, a Ëinilo je tada otprilike treÊinu onog πto se smatralo rasinjskim vlastelinstvom. Samo je jedan od tih popisa dosad objavljen, a ostali su iz knjige regesta dokumenata obitelji OrπiÊ. Taj je izvor sekundaran, ali ipak smatram da je πteta πto dosad nije koriπten za istraæivanja. Najstariji popis je iz 1462. godine23 i sadræi najviπe toponima. PoËinje sa selima nepoznatog smjeπtaja - ©imunovec i Turakovec te »rnovcem od kojeg je ostalo ime predjela juæno od Rasinje. Slijedi “civitas Raszina” i onda redom sela koja postoje i danas: Kuzminec, Gorica, Vojvodinec, Kutnjak, Zablatje i TorËec (Kethely). Zatim je u popisu grupa od sedam sela kojima uopÊe ne znamo smjeπtaj pa se taj dio ne moæe analizirati. To su sela Kemeπnica, Tebotnice, Slakovec, Deduπevec, Grabanovπtina, VuËina luka i “Raszina mellek”. Na kraju je Selnica kraj Drave, selo koje i danas postoji. Mislim da takav redoslijed moæe pomoÊi barem da se sela Turakovec i ©imunovec smjeste jugozapadno od Rasinje, a za drugu skupinu neubiciranih naselja ne moæe se mnogo zakljuËiti samo iz popisa. Od dodatnih podataka popis spominje prijelaz preko Drave u Selnici te dvor i ribnjak u Rasinji. SliËne podatke donosi drugi popis iz iste godine24 dodajuÊi jedno novo selo (KlokoËevec), a ne navodeÊi πest sela iz prethodnog popisa.
22 J. ADAM»EK, I. KAMPU©, Popisi..., str. 27, 60, 95, 128. 23 Arhiv HAZU, Regesti arhiva obitelji OrπiÊ (dalje: Arhiv HAZU,Regesti OrπiÊ), I d 32, str. 834. 24 Arhiv HAZU, Regesti OrπiÊ, I d 32, str. 858. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003. Podravina 91
Popis iz 1481. godine25 ima 17 popisanih jedinica, ali su u njemu sluËajno grupirana naselja poznatog i nepoznatog smjeπtaja pa se topografski zakljuËci ne mogu donositi iako su sela Ranko PAVLE© poznatih lokacija nabrojena pravilnim redoslijedom. Popisi dijelova vlastelinstva iz 1463.,26 1499.27 i 1502. godine28 s osam, pet, odnosno πest sela otkrivaju nekoliko novih naselja na vlastelinstvu, ali su premali za neke opÊenitije zakljuËke. Popisi iz 1501.29 i 1503. godine30 imaju po 13 popisanih jedinica, ali u njima nema pravilnosti u nabrajanju. Zanimljiv je popis gorica iz 1515. godine31 koji se, osim za topografiju, moæe koristiti PODRAVINI ÆUPA U POPISA OSOBINE i za istraæivanje gospodarstva. U popisu iz 1517. godine32 popisano je 16 naselja, ali su sela nabrojena bez nekog uoËljivog smisla. Ukupno je u navedenim popisima rasinjskog posjeda zapisano oko 40 naselja. BuduÊi da je rijeË o vlastelinstvu srednje veliËine, a popisan je samo njegov dio, mislim da je taj broj prevelik da bi se radilo o cijelim selima, nego su i pojedina seliπta dio tih popisa. Nakon te skupine dokumenata kroz ostatak XVI. stoljeÊa nema zasad sliËnih popisa za to vlastelinstvo sve do 1588. godine33 kada je popisano sedam sela. Zatim je 1598. godine u popisima poreza34 podrobno prikazana posjedovna struktura dijelova rasinjskog imanja, odnosno onog πto je od njega ostalo nakon protuosmanlijskih ratova. Popis je iz novog vijeka, ali se u njemu jasno vide podjele nastale na poËetku stoljeÊa. Postoji dio koji joπ dræe BoËkaji, zatim dijelovi proistekli iz Keczerova dijela i dio nekad Pekrijev, a sada Erdödyjev. Erdödyjev dio nije viπe kao nekad treÊina od cjeline vlastelinstva, nego je veÊi i dijeli se na elekoveËki i kuzminski vesnikat. Istraæivanje Rasinje i njezina vlastelinstva tek je u zaËetku jer je graa obimna, teren u toponomastiËkom smislu uopÊe nije ispitan, a arheoloπki je tek naËet. Kada budu izvrπena dodatna istraæivanja, mnoga Êe mjesta u tim popisima postati jasnija. d) Bednja
Za ovo vlastelinstvo nisu mi poznati popisi naselja iz srednjeg vijeka, ali se za rekonstrukciju starog stanja mogu koristiti popisi u dokumentima nastalim sredinom XVI. stoljeÊa. Tako je 28. lipnja 1549. godine35 uz utvrdu GradiπËe popisano osam sela, a 1553.36 i 1555. godine,37 kada je posjed spojen s imanjem Kapela - Dubovica, nabrojeno je 13, odnosno 15 sela. Malo toponima, pomijeπanost s naseljima susjednog posjeda i odsutnost sustavnosti Ëine te popise pogodnim samo za pojedinaËno ubiciranje sela. Na taj ih je naËin upotrebljavao primjerice Antun Kancijan.
25 Arhiv HAZU, Regesti OrπiÊ, I d 32, str. 856. 26 Arhiv HAZU, Regesti OrπiÊ, I d 32, str. 818. 27 Arhiv HAZU, Regesti OrπiÊ, I d 32, str. 810. 28 Arhiv HAZU, Regesti OrπiÊ, I d 32, str. 817. 29 Arhiv HAZU, Regesti OrπiÊ, I d 32, str. 860. 30 Josip ADAM»EK, Ludbreg i njegova okolica u doba feudalizma, Ludbreg, str. 83. 31 Arhiv HAZU, Regesta OrπiÊ, I d 32, str. 836. 32 Arhiv HAZU, Regesti OrπiÊ, I d 32, str. 820. 33 Arhiv HAZU, Regesti OrπiÊ, I d 32, str. 851. 34 J. ADAM»EK, I. KAMPU©, Popisi..., str. 445-449. 35 Ivan BOJNI»IΔ, Kraljevske darovnice odnoseÊe se na Hrvatsku, Vjesnik kraljevskog hrvatsko-dalmatinsko- slavonskog arhiva, VIII, 1906., sv. 1. 36 I. BOJNI»IΔ, Kraljevske..., sv. 2. 37 I. BOJNI»IΔ, Kraljevske..., sv. 2. 92 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003.
e) Ludbreg
Naselja ludbreπkog vlastelinstva popisana su 12. srpnja 1360. godine.38 Navedeno je 14 sela ludbreπkog posjeda i nekoliko sela imanja Svinuπe zapadno od Ludbrega. Naæalost, kopija isprave s popisom, koja se Ëuva u Hrvatskom dræavnom arhivu, djelomiËno je teπko Ëitljiva. Sela kojima znamo smjeπtaj imaju pravilan redoslijed nabrajanja, a u popisu Ëine dvije skupine: “Zygoth” - “Globoki” - “Zagune” i “Hrasti” - “Poljanci” - “Corduzeuch”. Po tome moæemo pretpostaviti da je i cijeli popis sastavljan sustavno i izvuÊi zakljuËke za ubikaciju dosad neubiciranih sela. SljedeÊi popis naselja je sto godina mlai (iz 1464. godine)39 i sadræi dvostruko viπe imena naselja. Uz novospomenuta, tu su navedena i sva sela iz prijaπnjeg popisa. Naselja kojima se trag saËuvao na terenu u popisu su u grupama u kojima ima pravilnosti u nabrajanju, ali su te grupe OSOBINE POPISA ÆUPA U PODRAVINI odvojene s po nekoliko sela nepoznate lokacije pa smo, dok se vlastelinstvo bolje ne istraæi, uskraÊeni za neke zakljuËke. Pri kraju srednjeg vijeka (1495. godine)40 na ludbreπkom je vlastelinstvu popisano 17 sela i varoπ Ludbreg. I tu ima naselja poznate i nepoznate lokacije, ali se meu ubiciranim selima ne Ranko PAVLE© Ranko PAVLE© moæe uoËiti nikakva pravilnost nabrajanja. Moæda sustavnost postoji u izvorniku koji nisam vidio jer mi je popis poznat samo iz literature. Posljednji popis koji obraujem je iz 1598. godine,41 a sadræi devet sela i varoπ Ludbreg. Odraæava stanje reducirane naseljenosti vlastelinstva nakon turskih ratova. Dio imena naselja nije spominjan u prijaπnjim popisima (“Rosenycza” i “Zezwethe”). ZajedniËka je osobina svih popisa ludbreπkog posjeda da se u njima ne nazire ni najosnovnija struktura vlastelinstva, tj. vesnikati, a nije vidljiva ni podjela na Gornju i Donju provinciju za koju znamo iz drugih izvora.42 Tako nam za rad na topografiji ostaje samo da se oslonimo na urednost nabrajanja naselja jednog po jednog jer ih ne moæemo grupirati u smislu neke organizacije. NeobiËnost je tu velika razlika u broju sela izmeu popisa iz 1464. godine s jedne strane te popisa iz 1360. i 1495. godine. Zasad se ne moæe zakljuËiti da su kraÊi popisi prikaz samo dijela vlastelinstva, niti da su u njima navedena samo vaænija naselja. Moæda su u dugom popisu iz 1464. godine, uz sela glavnine ludbreπkog imanja, popisana i naselja koja vlastelin ima drugdje. Povrπnom provjerom utvrdio sam da se to moæe reÊi samo za selo Novakovec koje je dio imanja Svinuπa, dugo vezanog za Ludbreg osobama vlasnika. No, tu se moglo raditi o dvama selima istog imena. Za sva tri zapadna vlastelinstva komarniËkoga kotara moæe se reÊi da su terenski neistraæena, da je arhivski rad napredovao te da se nakupilo veÊ i dosta literature o njima. Prednost pri topografskom istraæivanju tog dijela Podravine je da su vlastelinstva u ratovima protiv Osmanlija uspjela saËuvati strukturu i, barem u dijelovima, kontinuitet stanovniπtva pa je toponimija veÊim dijelom srednjovjekovna, πto Êe omoguÊiti ubiciranje starih naselja.
38 Hrvatski dræavni arhiv, (dalje: HDA) Batthyany, Ludbreg, fond 913 (xerox), kutija 1/1 39 HDA, Batthyany, Ludbreg, fond 913 (xerox), kutija 1/1 40 Antun KANCIJAN, Traganje..., Podravski zbornik, 11, 1985., str. 122. 41 J. ADAM»EK, I. KAMPU©, Popisi..., str. 442-444. 42 J. ADAM»EK, I. KAMPU©, Popisi..., str. 27, 59, 94, 127. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003. Podravina 93 f) Ostala vlastelinstva
U zapadnom dijelu komarniËkoga kotara postojalo je vlastelinstvo Herbortija na podruËju Ranko PAVLE© danaπnjeg Velikog Poganca za koje Dezso Csanky navodi da je imalo 20 do 27 sela (u πto sumnjam), ali ih ne nabraja.43 Dokumenti s popisima zasad nisu dostupni. U Donjoj Komarnici samo su dva veÊa posjeda, i to RoviπÊe Dersfyja i Gudovec, ali su podaci o njihovim naseljima rasuti po raznim izvorima. Jedno manje imanje, pavlinska Streza, bolje je PODRAVINI ÆUPA U POPISA OSOBINE dokumentirano kroz svoj urbar. U njemu se navodi osam sela s nabrojenim seliπtima, Ëetiri kmetske gorice, devet πuma i alodijalne oranice te drugi toponimi.44
OSTALI POPISI
Osim crkvenih, poreznih i vlastelinskih popisa na podruËju Komarnice, malo je drugih vrsta popisa. Takvi su, primjerice, popisi svjedoka pri sporovima ili meaπa pri uvodu u posjed. Jedan od duæih takvih popisa je iz 1408. godine45 i nabraja svjedoke u parnici oko vinske daÊe na kamenskom vlastelinstvu. Uz kmetove i varoπane, spomenuto je 17 imanja (od toga je jedno u Maarskoj) izravno ili u predikatu njihovih vlasnika. Zanimljivo je da su imanja nabrojena pravilno od zapada prema istoku iako se ne Ëini da je za to u tom sluËaju bilo potrebe. Svjedoci pri uvodu u posjed su rijetko brojni. Izuzetak je popis svjedoka i meaπa pri uvodu u ureveËko vlastelinstvo 1439. godine46 u kojem je spomenuto Ëak 19 susjeda i 10 razliËitih posjeda. Posebne su vrste dva popisa roviπÊanskih predijalaca. U prvom popisu od 12. travnja 1391. godine47 spomenuto je, kao njihovi predikati (a vjerojatno su to i sela u kojima æive), devet naselja, odnosno posjeda, a 1. svibnja iste godine48 njih Ëak 23. Ne moæe se uoËiti sustavnost iz jednostavnog razloga πto je poznat poloæaj samo dvaju sela iz tih popisa.
OPISI ME–A KAO VRSTA POPISA
U XIII. i XIV. stoljeÊu pri prodaji i darivanju posjeda uglavnom su se opisivale mee zemalja koje su bile predmet transakcije. Na neki naËin to su bili popisi imanja susjednih tim zemljama. Neprekinutost nabrajanja omoguÊava nam da utvrdimo poloæaje pojedinih posjeda ili lokaliteta. Na dijelovima komarniËkoga kotara moæe se rekonstruirati neprekinuta mreæa posjedovnih granica u nekom razdoblju. Takav je sluËaj okolice danaπnjeg Velikog Poganca sredinom XIII. stoljeÊa (Herbortija, Slanje i vezivanje na imanja prema Glogovnici i Varaædinskim Toplicama) te okolice Peteranca, Sigeca i Hlebina za sredinu XIV. stoljeÊa (Sv. Petar, Struga, Peturkova gorica).
43 D. CSANKY, Korosmegye..., str. 12. 44 Ivan TKAL»IΔ, Urbar bivπeg hrvatskog pavlinskog samostana u Strezi, Vjesnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arhiva, V, 1903., sv. 4, str. 201 i dalje. 45 Emilij LASZOWSKI, Podatci o Koprivnici u srednjem vijeku, Vjesnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arhiva II, 1900., sv. 4, str. 215-217. 46 J. TELEKI, Hunyadiak..., str. 59. 47 Codex diplomaticus XVII, str. 339-341. 48 Codex diplomaticus XVII, str. 348-349. 94 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003.
Opisi mea su brojniji u Donjoj Komarnici gdje ih je od 1201. do 1399. godine saËuvano Ëak 45, a za podruËje Gornje Komarnice do nas je doπlo samo njih dvadesetak.49 Najduæi takav opis je omeivanje posjeda Prodaviz iz 1267. godine50 sa 19 toponima (uglavnom imena voda), 14 susjeda i meaπa i nekoliko objekata. Naæalost, samo je ime jednog posjeda izriËito navedeno (Zdela), πto umanjuje iskoristivost takvih opisa. Taj opis mea Prodaviza ima i velik nedostatak πto nije zaokruæen te πto se u dijelovima ponavlja. Popisi naselja dopunjavaju opise mea, ali pri tome treba biti oprezan jer su izmeu jednih i drugih obiËno veliki vremenski razmaci.
ZAKLJU»AK OSOBINE POPISA ÆUPA U PODRAVINI Popisi æupa, crkvenih objekata, naselja, odnosno posjeda posebna su vrsta izvora za srednjovjekovnu povijest. Iz ovdje provedene analize moæe se vidjeti da veÊina popisa, pogotovo onih s veÊim brojem popisanih jedinica, ima sustavnost u nabrajanju, a svi prikazuju neku organizaciju prostora. Zato ih ne bi trebalo uzimati kao goli podatak ili ilustraciju u povijesnim Ranko PAVLE© Ranko PAVLE© radovima, nego kao sloæenu obavijest koja dobiva joπ nekoliko slojeva znaËenja usporedbom popisa sa sliËnim ili drukËijim izvorima. Na primjerima viπe vrsta popisa s podruËja kotara, odnosno arhiakonata Komarnice prikazane su moguÊnosti koje oni nude, posebno pri radu na povijesnoj topografiji i ubikaciji pojedinih nestalih naselja pri Ëemu je posebno vaæno mjesto popisane jedinice u popisu.
SUMMARY
This paper shows the nature and characteristics of several listings of settlements and buildings in the county and/or archdiocese in Komarnica, created in the Middle Ages, important for the research of this period in history. Here we test the methodical and systematical nature of the listings, type of organization, also compared in relation with other sources, all primarily seen from the view of historical topography. In the first group of listings, we analyze three church listings: a list of churches, dating to 1334; a list of clergymen, dating from 1501; a list of church buildings from 1615, evidencing the buildings’ shape after the anti-Ottoman wars. The second group covers the tax listings of Komarnica county from 1495, 1513, 1517 and 1520. We establish their usability for further research, based on three types of data they have: toponimes, owner’s name, number of tax entries. The third group lists all settlements and places on estates in –urevec (three listings), in Koprivnica (one listing), in Rasinja (eleven listings), in Bednja (three listings) and in Ludbreg (four listings). Other estates (Herbortija, RoviπÊe, Gudovec and Streza) are mentioned only indirectly. The chapter ‘Other listings’ contains examples of listings of witnesses in disputes and proceedings, and neighbors with bordering estates in cases when new ownership was registered. A special type of listing is the two listings
49 Codex diplomaticus III - XVIII. 50 Bela MAGASHAZY, Neizdana isprava od 8.IX. 1270. Godine, Vjesnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arhiva VI, 1904. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003. Podravina 95
of RoviπÊe so called predija - owners from the late fourteenth century. Finally, it provides a short overview of boundary-stones between bordering lands, being the main description of lands in thirteenth and fourteenth century land registry, thus being a Ranko PAVLE© predecessor to listings of settlements on large estates.
PRILOZI PODRAVINI ÆUPA U POPISA OSOBINE (Ovdje nisu svi popisi koji su spomenuti u radu, nego samo neobjavljeni, manje dostupni i oni koje drukËije Ëitam)
1615. godina (u zagradama su podaci iz opisa priloæenih popisu) + Ecclesia Sancte Helene de Apatowcz Ecclesia Sancti Petri de Paliczna + Ecclesia Sancti Nicolai sub montibus Ecclesia Sancti Joanni de Susicza (ecclesia parochialis) Ecclesia Sancti Martini de eadem Susicza Ecclesia Sancti Joanni de Hergorcza Ecclesia Sancte Catharinae de Grobonok Ecclesia Sancti Martini de Pogancz Ecclesia Sanctorum omnium de Grabnowk + Ecclesia Sancti Wolfgangi supra Razina Ecclesia Sancti Pauli de Dizka (eccl. filiali...... wlgo Zwethi Bolph) Ecclesia Sancte Trinitatis de Dimicza Ecclesia Sancte Crucis de Razina Ecclesia beate M V de Ztrugha Ecclesia Sancte Margarite de Sabaria Ecclesia Sancti Petri de Petriancz vulgo de Zoboticza Ecclesia Sancti Stepfani regis de Torczicz Ecclesia Sancti Joanni de Czerouina Ecclesia beate M V olim de Getinoucz seu de Czerouicza nunc ...de Iuanczi nunc de Gielekwcz (Czerovicza seu Czerina) + Ecclesia Sancti Emerici de Jemrihowcz + Ecclesia Sancte Marie de Caproncza, Ihs Ecclesia Omnium Sanctorum de Zablathya Ecclesia Sancti Nicolai de eadem Caproncza Ecclesia Sanctorum Cosme + Ecclesia Sancti Emerici de Jakusinczi et Damiani de Kusmincz Ecclesia Sancti Michaeli Arhangeli de Kutnak de campo Caproncz Ecclesia beate M V Spinis Ecclesia Sancti Ladizlai de Camarcza Ecclesia Sancti Petri de Wegnia Ecclesia Sancte Elizabeth de Zredicza + Ecclesia Sancti Joanni in Ludbrigh, Ihs Ecclesia Sancte Clare de Camarcza Ecclesia Sancte Trinitatis de eadem Ludbrigh Ecclesia beate virginis de eadem Camarcza Ecclesia beate M V cruciferorum Ecclesia Sancti Martini de Wyrie de eadem Ludbrigh Ecclesia Sancti Georgii de Gjurgewcz Ecclesia Sancti Georgii de Spinis Ecclesia Sancti Martini de Zerdahell seu de Popouczi Ecclesia beate M V de Mosina Ecclesia Sancte Crucis de Krisoliani...... sub Ecclesia beate M V de Koren Zlajno atr Zlauina (S.Crucis de Ecclesia beate M V de Streza Krisolanni et pertinentiis Zlanio) Ecclesia Sancte Crucis Ecclesia Sancti Martini de Martiniancz Ecclesia Sancti Benedicti Ecclesia Sancti Egidy de promontoriis Ecclesia beate M V de Zezuricza Ecclesia Sancte Elizebeth de Suhodol alio de Zerlena Klisa Ecclesia Sancti Clementhi de Keleminczi Ecclesia Sancti Nicolai de Obe?z Ecclesia Sancte Marie de Polana 96 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003.
22. listopada 1439. godine “...Castri Zenthgewhwara vocati, necnon opidorum prodawyz et zenthgewrgh appellatorum, item possessionum villarum et prediorum, videlicet ad dictum Castrum spectancium necnon Tributorum in eisdem opidis prodawyz et zenthgewrgh habitis et exigi consuetis, preterea possessionum Zenthpal, preterea Zenth Iwan ac villarum Gradecz Botinowcz Verbowcz, Cherewcze necnon Nethech Poztakowcz Deiche Vrathna, et Goricza, item Struga et vadi eiusdem Item Lonka, ac vadi eiusdem in fluuio
OSOBINE POPISA ÆUPA U PODRAVINI necnon Zymche Draue existentis Kwthycha ac Gorycza Darenowcz Zygeth Desenoucz Mostyancz Strathynchy Farkassowcz Ranko PAVLE© Ranko PAVLE© Gorycha Chechowcz et Chechowcz Palyna necnon Prodgradya Welkowcz et tributi eiusdem, Zentmarija ac Loosanch Izgorya Drydrymeh Myketincz Wochetincz Valentowcz Kopriwna Gorycza Kozeryancz Brezyna Pichowcz item Prikraye et Miketincz, Popoucz Item Zusicza Zedlarowcz et tributi eiusdem, Zwetilowcz ac Oresya Ghulinczy Chobosowcz Drasewcz Zerdahel Kichakowcz Bozyo, et Breeg Jedusowcz preterea Supancz Lymbos et tributi eiusdem et Kysbozyo, necnon Lysincz item Jaworoucz Knesewczy et Synkonys Mathkowycza ac Beludowcz ac Gregoryancz Darozlowcz Rachkowyna Banychewcz Hrusewcz Pobseschye, et Nedelischyna
Susjedi i meaπi ureveËkog vlastelinstva 22. listopada 1439. godine: Georgio filio Petri de Dombo Briccio filio Johannis de Gorbonok Laurencio, Georgio, Johanne Nicolao filio Michaelis de eadem et Nicolao Filiis eiusdem Johanne de Progoucz PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003. Podravina 97 altero Johanne de eadem Gyurko de eadem Petro de Chapalowcz utroque Nicolao de Gereecz Gasparo filio eiusdem Stephano Zana de Dolyancz Ranko PAVLE© altero Petro de eadem Ladislao dicto Bochka de Razynya Nicolao filio Thomad de Thomadowcz Stephano similiter Bochka Thoma literato filio eiusdem Ladislao filio eiusdem de eadem Nicolao filio Lorandi de Mosina Georgio filio Apay de Keresthwr PODRAVINI ÆUPA U POPISA OSOBINE
“Possessiones” pripadajuÊi pod grad –urevec popisani 23. listopada 1439. godine: Prodauyz Cherauich Zenthgywrgh Zenthywan Zredassche Molna Zwsicha Supanch Ztruga Lyzuhyanch Priczay Kutekonch Gorbonokfew Lonka Gregorianch Zenthpal Hothowa Pychauch
Popis ureveËkog i koprivniËkog vlastelinstva iz 1477. godine: (Iz isprave od 24. svibnja 1492. godine) castrum Zenthghyerghwara Gywlyncz Bezye minoris oppidum Zenthghyerg Pethkowcz Gresdyslya Czyglenycza Belywdowcz Egwdowcz Gorbonokfew Banislawcz Lymbos Lossancz Lesencz Drawycza Pathak Zarosnya Zgorje Predrimecz Cyglowcz Mykethyncz Mykowlcz Marghyncz Walenthowcz Wokethyncz Jaworowcz Brezyna Koprivno Babynschina Gorycza Bynowcz Castellum Prodawyz Zygeth Zwsycza Oppidum Prodawyz Moschancz Kosserowcz Walywercz Farkasowcz Pyczowcz Prykray Chahowcz Mybcheryncz Zedlarowcz Polyana Hotthowa Zwethylowcz Zthrwga Oresye Gwlyncz Bwthynowcz Thomadowcz Breg Pwsthakowcz Hechancz Kwczekowcz Warathna Nowak Greda Woynycza Gregoryank Gorenowcz Cerowycza Hrasthowcz Drasowecz Zenth Iwan Brezthowcz Bezye maioris Kwesowcz 98 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003.
Swpancz Petherkowcz Bythelethyncz Lyzyczincz Gorycza Kochane Maskowycza Deste Karnethin Loka Nethecha Pethrowcz Kochycze Wrbowch Mochwa Zynyncz Gradecz Zdenchecz superius Molywa Zenth Pal Zdenchecz inferius Desenowcz Castellum Kaproncza Alsewcz Darynowcz oppidum Kaproncza Kwnowch Grachyncz Bredyslawecz Herkowcz Poznanowcz Jagnedowcz Zenthpeter falwa
OSOBINE POPISA ÆUPA U PODRAVINI Kwnowcz Bresencz Gorycza maior Hayasowcz Bankowcz Gorycza minor Perecz Pressechno Kewaralya Keczlepowcz Hermanowcz Crysnychya Rataynocz Ranko PAVLE© Ranko PAVLE©
Rasinjsko vlastelinstvo - 1462. (Regesti OrπiÊ, str. 834) Shimunovecz Kathnyak Grabanovstina Turakovecz Zablathye Vuchina Luka Charnovecz Kethel Raszina mellek Ciuitas Raszina Kemechnicza Zelnicza cum vado Szent Cosma damian Tebothnicz (Tebothnicze) curia in cuiutate Raszinia Goricza Zlakouecz cum piscina Vojvodinecz Dedusinovech
Rasinjsko vlastelinstvo - 1462. (Regesti OrπiÊ, str. 858) Zlakovecz Kuthnak Klokochevecz Deduszinovecz Zablatja Zelnicza cum vado Vuchna luka Kethel curia in civitate Raszina melek Kemechnicze Raszinya ac piscina Symunovecz
Rasinjsko vlastelinstvo - 1463. (Regesti OrπiÊ, str. 818) Raszina Kerezthur Sz. Kozma Damian Thurokovecz Zlokovecz Kethel Civitas Raszina Goricza Chornovecz
Rasinjsko vlastelinstvo - 1481. (Regesti OrπiÊ, str. 856) castrum et oppidum Raszina Vojvodinecz Vuchina luka Kethel Goricza Grananovecz Zablatja Thrulbenecz Vetholcz Zelnicze Chornovecz Klokochovcze Antolovecz Zlakovecz Kamenchicza Szent Cosma Damian PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 75 - 99 Koprivnica 2003. Podravina 99
Rasinjsko vlastelinstvo - 1499. (Regesti OrπiÊ, str. 810)
posjedi “in districtu Raszina”: Zlakovecz Drusbinovecz Ranko PAVLE© Thurokovecz Verhovecz Vochine Luke
Rasinjsko vlastelinstvo - 1501. (Regesti OrπiÊ, str. 860)
oppidum Raszina Suniovecz Zablathje PODRAVINI ÆUPA U POPISA OSOBINE Varallya Dorok laka Zelnicza et vado Raszina melleke St. Cosma Damian in fluvio Dravi Vuchovecz Goricza Klokoszovecz utraque Jalsovecz Kys Kuthnak
Rasinjsko vlastelinstvo - 1502. (Regesti OrπiÊ, str. 817) Szent Kozma Damian Selnicza Felsze Vydek Goricza Kethel Also Vydek
Rasinjsko vlastelinstvo - 1503. (Josip AdamËek, Ludbreg i njegova okolica u doba feudalizma, Ludbreg, str. 83) Gorica ©imonovec Selnica Turkovec Sv. Kuzma i Damjan Antolovec trgoviπte Vrhovec Zablatje “Raszynya Kereszthur” Bankovec Ketel KlokoËevec Vojvodinec
Rasinjsko vlastelinstvo - 1515. (Regesti OrπiÊ, str. 836) “...promontoriis Haliszyn i gorice: Bankovdol et Bankvelgye Bossetyn verh Kamena gora in pertinentiis oppidi Raszina Thopolovch Brezovecz Keresztur” Klokcheycha Verhoczy
Rasinjsko vlastelinstvo - 1517. (Regesti OrπiÊ, str. 820) Rasinja Kerestur Kocznyak Bankov dol Klokochovecz Zablatja Vukovecz Vojvodinecz Szigeth Szenth Kozma Antolovecz Thorchecz Gorinanczy Zelnicze Chernkovecz Lasevcze
Rasinjsko vlastelinstvo - 1588. (Regesti OrπiÊ, str. 851) Raszinya Kuzminczy Grubinczy Goricza Zablatya Thorchecz Szelnicza
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 101 - 120 Koprivnica 2003. Podravina 101
BANICA KATARINA
I SJEVERNOHRVATSKI KRUG ZRINSKIH dr. Dragutin FELETAR VICEROY’S INFLUENTIAL WIFE KATARINA IN CROATIA’S NORTHWESTERN CIRCLE OF ZRINSKI FAMILY
Dr. Dragutin FELETAR Primljeno: 20. 9. 2003. BANICA KATARINA Geografski odsjek PrihvaÊeno: 11. 10. 2003. Prirodoslovno-matematiËki fakultet Rad ima dvije pozitivne recenzije Zagreb, Hrvatska UDK/UDC 94 (497.5) - 05 Zrinski, K. 929.52 Zrinski Pregledni Ëlanak Reviews
( U POVODU 330. OBLJETNICE SMRTI KATARINE ZRINSKI, 1673. - 2003.)
SAÆETAK
PlemiÊke obitelji Zrinski i Frankopani dale su najznaËajnije obnaπatelje politiËke vlasti, ali i razvoja gospodarstva i kulture Hrvatske u 16. i 17. stoljeÊu. Meu takve znaËajne liËnosti svakako spada i Katarina (Frankopan) Zrinski, koja je bila supruga hrvatskoga bana Petra Zrinskoga. Njezino je djelovanje bilo vaæno u politiËkim previranjima vezanim uz urotu zrinsko-frankopansku, ali i na podruËju kulture. Katarina je bila pokretaË izdavanja djela Petra Zrinskog (“Adrianskoga mora sirena”, “Sibila”), koja su bila iznimno vaæna za tadaπnju hrvatsku knjiæevnost. Sama je izdala molitvenik na hrvatskom kajkavskom jeziku “Putni tovaruπ” (Mleci, 1661.), a pisala je i pjesme. Na njezino knjiæevno stvaralaπtvo posve novo svjetlo baca otkriÊe zagrebaËkog novinara Gerharda LediÊa 90-ih godina 20. stoljeÊa. On je naπao rukopisnu knjigu Katarine Zrinski u kojoj se nalazi barem tridesetak njezinih pjesama (a vjerojatno i drugih autora). U ovom Ëlanku stvaralaπtvo Katarine Zrinske stavlja se u kontekst prilika koje su u njezino doba vladale u sjevernohrvatskom krugu Zrinskih i Frankopana. KljuËne rijeËi: hrvatska knjiæevnost, borbe s Turcima, nacionalno buenje, hrvatski kajkavski jezik, ËakoveËka palaËa Zrinskih. Key words: Croatian literature, battle with the Ottomans, awakening of national, ethnic consciousness, Croatian ‘kajkavian’ dialect, Zrinski’s »akovec palace.
I. “Sto pobjeda maË im izvojeva, Sto hramovah njihov dar sagradi; Knjiæno polje njihov um obradi, Umne pjesme njihov duh izpjeva.” (JAGIΔ, Zrinska zviezda) 102 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 101 - 120 Koprivnica 2003.
I jedan od najveÊih hrvatskih umova, jezikoslovac Vatroslav JagiÊ, piπuÊi i pjevajuÊi o Zrinskima i Frankopanima, nije mogao izbjeÊi nacionalni, hrvatski romantizam 19. stoljeÊa. Zrinski su odista bili narodni junaci i simbol opstojnosti Hrvata na ovom napaÊenom povijesnom tlu. Iako u jednoj pjesmi, koja je posveÊena kurπaneËkoj tragediji (gdje je 1664. poginuo ban Nikola Zrinski), banica Katarina Zrinski o svojem vremenu ispisuje znatno realniju ocjenu: bilo je to “jedno vrime kruto, jalno i zloËesto” (KATARINA ZRINSKA, Libar od szpominka...). Povijesna zbilja namijenila je Zrinskima i Frankopanima ulogu narodnih idola u borbi za BANICA KATARINA hrvatsku slobodu i samostojnost. “Sudbina je plemena ©ubiÊa Zrinskih, od kojih su se posljednji potomci iskazali i u knjiæevnosti, od davnine bila povezana sa sudbinom hrvatskoga naroda. Njihovo kretanje iz juænog srediπta stare hrvatske dræave prema Meimurju simboliËno je i za sudbonosno pomicanje hrvatskih narodnih srediπta prema sjeveru, a u brojnim posvetama hrvatskih pisaca iz razliËitih krajeva, od Varaædina do Dubrovnika, ni jedno se ime ne sreta tako Ëesto kao ime Zrinskih” (BARTOLIΔ, 1972.; KOMBOL, 1961.). dr. Dragutin FELETAR Dragutin FELETAR dr. Svojom djelatnoπÊu i znaËenjem dvije velikaπke obitelji - Zrinski i Frankopani - obiljeæile su viπe stoljeÊa hrvatske povijesti, pogotovo na prijelazu iz srednjega u novi vijek, od poËetka 15. do kraja 17. stoljeÊa. Na povijesnoj vjetrometini geopolitiËkog poloæaja Hrvatske, na kojoj se stoljeÊima proæimaju i sudaraju slavenska, germanska, ugarska, romanska, orijentalna (islamska) i druge kulture; na kojoj se nalazi obeÊavajuÊa, ali i opasna zona kontakta katoliËke, mediteranske i srednjoeuropske kulture s jedne i pravoslavne, istoËnoeuropske i bizantijsko- orijentalne kulture s druge strane, osobito je dramatiËno bilo (i) razdoblje kada su æivjeli i djelovali Zrinski i Frankopani. To je razdoblje zalaska i propasti viπestoljetnoga Hrvatsko-ugarskoga kraljevstva i ulaska Hrvatske u veliko srednjoeuropsko Habsburπko carstvo. No, to je i doba kada su granice nadiruÊeg islamskog Osmanskoga Carstva pomaknute najdalje na zapad u Europi. Hrvatska je opet dobila ulogu predzia krπÊanstva i kulturne Europe (ante murale christianitatis). Upravo Zrinski i Frankopani u tim prilikama postadoπe junaci i simboli protuturskog otpora. Ali, u to doba dolazi i do snaænog pomicanja nehrvatskih naroda prema zapadu, na hrvatsko vjekovno tlo, a tu se stvara postupno i (pre)πirok pojas Vojne granice (Militärgrenze, Vojna krajina). Domovina Hrvata svedena je polovicom 16. stoljeÊa na ostatke ostataka (reliquiae reliquiarum), noseÊi u njedrima guju razdora i osvajaËkih prijetnji s Istoka sve do danaπnjih dana. Dakle, to je taj povijesni sudbinski okvir u kojemu su djelovali Zrinski i Frankopani i u kojem su, izmeu njemaËkog ËekiÊa i turskog nakovnja, ipak nastojali za Hrvatsku saËuvati πto viπe atributa dræavnosti i samosvojnosti. Tu svoju plemenitu nakanu nastojali su provoditi i bogatim kulturnim djelovanjem. Sva njihova nastojanja, razmiπljanja i æivotne poteze, a koji su imali neposrednog odraza na ukupnu hrvatsku povijest toga doba, treba promatrati, cijeniti i tumaËiti u spomenutom teπkom i hudom povijesnom okviru. Kada se njihovo djelovanje ocjenjuje na taj realniji naËin, onda se ne samo nasluÊuje, nego i potvruje njihova neosporna veliËina i znaËenje u ukupnom politiËkom, gospodarskom i kulturnom æivotu toga doba - ne samo Hrvatske i Hrvata, nego i ovoga dijela Europe. Iako je o Zrinskima i Frankopanima, a pogotovo o zavjeri zrinsko-frankopanskoj, dosad napisana cijela mala knjiænica studija, Ëlanaka i knjiga, Ëini se da njihovo djelovanje i uloga u hrvatskoj i europskoj povijesti joπ Ëekaju sveobuhvatniju i realniju znanstvenu analizu i valorizaciju. To bi se, dakako, trebalo odnositi i na mnoga druga razdoblja naπe proπlosti, a novo demokratsko vrijeme osamostaljenjem Hrvatske i na tom polju otvara nove putove i moguÊnosti pribliæavanja povijesnoj istini. Koliko god u dosadaπnje radove bilo uneseno znanstvene akribije, uma i srca, pa i nezaobilazne nacionalne romantike, Ëini se da ni knjiæevno stvaralaπtvo zrinsko- frankopanskoga kruga nije joπ realno i valjano ocijenjeno. Pogotovo na to razdoblje hrvatske PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 101 - 120 Koprivnica 2003. Podravina 103 kulture nije stavljena knjiæevnokritiËarska toËka, pa Ëak nisu niti otkriveni i prouËeni svi knjiæevni rukopisi toga doba. “Zanimljivo je da je hrvatska graanska romantika potcijenila ne samo knjiæevno djelo Petra dr. Dragutin FELETAR Zrinskoga nego i poeziju Frana Krste Frankopana, koja je za naπu retardiranu sredinu, osobito pak za neke nacionalne krugove Ëak i krajem 19. stoljeÊa - Ëini se - odveÊ nekonvencionalna. To se pogotovo moæe kazati i za nepoznavanje knjiæevnoga djela Katarine Zrinski. I umjesto da hrvatsko graanstvo odluËno stavi na svoju zastavu krv martira palih u sudaru s tadaπnjom centralistiËkom Austrijom, sitni prirepci carskoga centralizma Ëitavo Êe jedno stoljeÊe koketirati BANICA KATARINA sa sigetskom protuturskom temom, koja je u njihovoj provincijalnoj interpretaciji prvenstveno sluæila imperijalnoj doktrini BeËa i Peπte.” (»RNJA, 1978.) “O chlovek kud ideπ?” - pita u jednoj pjesmi Katarina Zrinska (KATARINA ZRINSKA, Libar od szpominka...). S jedne strane, o junaπtvima Zrinskih u obrani od barbara s Istoka piπu se panegirici diljem Europe. “U NjemaËkoj pjevale su se pjesme njim u slavu i πirile se priËe i pripoviesti Ëudesne o junaËtvu braÊe Zrinskih” (SMI»IKLAS, 1879.): “Graf Serin, Du edler Held, Deine Faust die Feinde fällt, Deine Thaten die ermatte Feindes Kräfte plötzlich treffen; Das erschalt in ganzer Welt!”. S druge strane, Ëesto se u samoj Hrvatskoj uskraÊuje pomoÊ, pa i moralna potpora, osujeÊuju se i omalovaæavaju gospodarska i kulturna nastojanja, a zaËeci hrvatske kulture i u sjevernom, panonskom hrvatskom prostoru grubo se satiru. Knjiæevno stvaralaπtvo iz kulturnoga kruga Zrinskih i Frankopana prodire u javnost snaænije tek hrvatskim nacionalnim buenjem u 19. stoljeÊu, a cjelovitije i analitiËnije zapravo i mnogo kasnije. U tom kontekstu je za suvremenu revalorizaciju knjiæevnoga stvaralaπtva u Hrvatskoj 17. stoljeÊa, odnosno u ulozi Zrinskih i Frankopana - poglavito njihova sjevernohrvatskoga kruga - u hrvatskoj kulturi, od posebnoga znaËenja pronaeni dnevopis grofice Katarine Zrinski. To je svakako prvorazredno knjiæevno-povijesno otkriÊe koje baca novo svjetlo ne samo na oËito mnogo znaËajniji doprinos Katarine Zrinski hrvatskoj knjiæevnosti, nego se to dosad mislilo, nego i na revalorizaciju cjelokupne hrvatske knjiæevnosti 17. stoljeÊa. Taj dragocjeni rukopis - s potpisom banice Katarine i njezinih Ëetrdesetak pjesama te pjesama nekih drugih autora toga doba - otkrio je i u domovinu donio zagrebaËki novinar i kolekcionar Gerhard LediÊ (prije petnaestak godina). Rukopis je jednostavno nazvao “Libar od szpominka Catterine Frangepan Groffinae Zrinski”. Taj novootkriveni rukopis je i nova prilika da se potaknu istraæivanje i nove znanstvene rasprave o knjiæevnom stvaralaπtvu Zrinskih (i Frankopana), uz objavljivanje njihova cjelokupna dosad poznatoga knjiæevnog opusa. To knjiæevno-povijesno otkriÊe pogotovo osvjetljava kulturne prilike u »akovcu i sjevernoj Hrvatskoj, pa i u Ozaljskom krugu u 17. stoljeÊu te definitivno afirmira i stavlja Katarinu Zrinski na pijedestal najznaËajnije pjesnikinje starije hrvatske knjiæevnosti. Jer, dosad je Katarina bila poznata uglavnom samo po svojem molitveniku “Putni tovaruπ”, koji je tiskan u Veneciji 1661. godine - “Putni tovarus vnogimi lipimi, novimi i pobosnimi molitvami iz nimskoga na hervaczki jezik isztomachen i szpravlyen po meni groff Frankopan Catharini goszpodina groffa Petra Zrinszkoga hisnom tovarussu. Pervich szada u stampi na svitlo dan i vnogim pobosnim lyudem na vsiuanie i tovariπtvo vdilyen - Leta MDCLXI. v Benetkih pri Babianu. Z dopuscheniem obchinszkim” (©OJAT, 1977.). VeÊ i samo ta knjiga Katarine Zrinski govori o njezinu velikom knjiæevnom znaËenju i imaginaciji. Meutim, ako se k tomu sada doda i novopronaeni izbor od Ëetrdesetak iznimno umjetniËki iscizeliranih i osobito avangardnih pjesama (za ono barokno 104 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 101 - 120 Koprivnica 2003.
doba), onda to otkriÊe posve uËvrπÊuje izuzetno mjesto Katarine Zrinski u knjiæevnosti i kulturi Hrvatske 17. stoljeÊa. Zapravo, veÊ u svojem slavnom uvodu u “Putni tovaruπ” Katarina najavljuje da bi mogla objaviti joπ koje knjiæevno djelo, dakako ono koje je sama napisala. Jer, tuæi se da je naæalost tiskanih knjiga (pa i molitvenika) na hrvatskom jeziku nedopustivo malo: “Skoro zmega vsega svita jezikov najmanje hrvatckoga ovo doba πtampanih knjig nahodi, paËe i one, koje nigda bihu po poboænih i bogobojeËih ljudi vËinjene i πtampane, veËe se zatiraju i malo kadi nahode” BANICA KATARINA (PUTNI TOVARU©, ©OJAT, 1977.). Tako je na hrvatskom knjiæevno-povijesnom nebu visoko zasjala joπ jedna stvaralaËka zvijezda Katarine Zrinski. Ranije je bila poznata Katarina Zrinski, supruga sigetskog junaka Nikole ©ubiÊa Zrinskog, koja je bila mecena izdavanja znamenita molitvenika njezina kapelana Nikole DeπiÊa “Raj duπe” (Hortulus animae) - tiskanog u Padovi 1560. godine.
dr. Dragutin FELETAR Dragutin FELETAR dr. Ana Katarina Frankopan Zrinski, nova vedeta hrvatske politike i kulture, roena je najvjerojatnije u tvrdom gradu Bosiljevu oko 1625. godine. Vrlo mlada, s oko 16 godina, udala se 1641. godine za Petra Zrinskog (koji je od 1665. bio i hrvatski ban). Otada poËinje njezin povijesni æivotni put u okvirima ozaljskog i ËakoveËkog zrinsko-frankopanskog kruga. Nakon wienerneustadtske tragedije (1671.) bila je zatvorena u samostan dominikanki u Grazu, gdje je 16. studenoga 1673. godine i preminula (POSLJEDNJI ZRINSKI I FRANKOPANI, 1908.). Eto, sada u studenome 2003. navrπava se 330 ljeta od njezine muËeniËke smrti. Iako je umrla mlada, za sobom je ostavila veliko djelo i duboku brazdu u hrvatskoj povijesti. “Oh Neszrichu moiu komu chu tusiti, Jedinomu Bogu hochu szad vapiti.” (KATARINA ZRINSKA, Libar od szpominka...).
II.
Catterina Frangepan Groffinae Zrinski æivjela je u napaÊeno i slavno povijesno doba, a sreÊom i na sreenom i primjerno voenom zrinskom vlastelinstvu - i u Ozlju i osobito u »akovcu. Stjecajem okolnosti »akovec je u miru meimurskih ravnica (ili kako piπe BedekoviÊ - Insulae intra Muram et Dravum), fortificiran u πaπu sigurnih moËvara, postao jednim od srediπta gospodarskih, kulturnih i politiËkih zbivanja 16. i 17. stoljeÊa. To se poglavito odnosi na razdoblje od 1546., kada meimursko vlastelinstvo zadobiπe Zrinski, pa sve do tragiËnoga svrπetka zavjere zrinsko-frankopanske 1671. (i konaËno do 1691., kada je u bitki kod Slankamena poginuo zadnji gospodar murodravanske ravnice iz roda Zrinskih, grof Adam, sin Nikole, roen 1662.). Katarina je svojom ulogom i pojavom, a pogotovo svojim knjiæevnim stvaralaπtvom i kulturnim djelovanjem, bila jedna od stoæernih pojava svoga doba. Upravo su Zrinski u »akovcu sagradili (na starim temeljima) velebnu kasnorenesansno- ranobaroknu nizinsku fortifikaciju. Sjaj ËakoveËke palaËe Zrinskih bio je poznat u cijeloj srednjoj Europi, a u dvorcu je ostvareno graditeljsko umijeÊe europskih razmjera - “da bi i car ovdje mogao stanovati”. Na dubokim πanËevima lovi se riba i vadi led, a na okogradskim livadama cvatu ruæe. “Dobar dan ti Bogh daj, Milla Gerlichicza, Draga y lublena moia golubicza.” (KATARINA ZRINSKI, Libar od szpominka...).
Zrinsko-frankopanski posjedi u 17. stoljeÊu proteæu se od Meimurja na sjeveru pa sve do Vinodola na jugu. Tako je geografskim protezanjem zrinsko-frankopanskih posjeda veÊ tada na PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 101 - 120 Koprivnica 2003. Podravina 105 dr. Dragutin FELETAR BANICA KATARINA
Slika 1: Florograf hrvatske banice i knjiæevnice Katarine Frankopan Zrinski (iz “Libra od szpominka” Katarine Zrinski) zemljovidu naznaËena najvaænija i najæivlja hrvatska transverzalna razvojna osovina. “Teritorijalno zrinsko-frankopanski feudi seæu u prostore izmeu »akovca, Boæjakovine, Ozlja, Skrada, Bribira i Senja i na Primorju od Senja do Grobnika. Velik broj isprava izdan je u »akovcu, ali su one upuÊene u Primorje i odnose se na poslove koji se tamo imaju izvrπiti. Znatan dio odnosi se na robu koja je iz Primorja imala biti poslana u »akovec, skupa uvezena roba iz Venecije: sukno, skrlet, granat, konci, staklo, sapun, knjige; ili potjeËe iz gospodarstva Primorja: malvazija, suhe hobotnice, oπtrige, dagnje, raci; ili je imala biti uvezena iz Slovenije: krzna, puπËani prah; ili je trebala biti izvezena u Veneciju.” (LASZOWSKI, 1951.) Transverzalne veze sjeverne Hrvatske i Primorja, gospodarske i kulturne, bile su tada kontinuirane i funkcionirale su djelotvorno, nudeÊi u sebi i robnu i drugu ponudu susjednih zemalja i kultura. Na objednom stolu Zrinskih u »akovcu ponekad se naπla i morska riba, gotovo svjeæa, ma kako ju je u tadaπnjim uvjetima karavanskog prometa bilo teπko dopremiti Ëak iz Primorja. “ÆiveÊi u »akovcu, u gradu Ëiji je zemljopisni i prometni poloæaj bio prikladan za podræavanje razgranatih veza s Ëitavim hrvatsko-ugarskim teritorijom, Nikola Zrinski (i zrinski krug) je poradi svojih osobnih kvaliteta postao srediπte prema kojem su se sve viπe usmjeravali pogledi krupnih i sitnih feudalaca nezadovoljnih centralistiËkom politikom, πto ju je pod utjecajem jezuitskih elemenata u svojoj okolini sve otvorenije provodio car Leopold I.” (»RNJA, 1978.) U srediπtu tih burnih i turbulentnih povijesnih zbivanja svim svojim biÊem i stvaralaËkim potencijalom bila je i Katarina. Na drevnom hrvatskom tlu, u zemljopisnom srediπtu Meimurja, Zrinski su sagradili i produhovili zapaæenu i znaËajnu toËku tadaπnje europske kulture. Svakako i u graditeljskom smislu - pa i u tomu je sudjelovala Katarina i iz tih je vrijednosti upijala imaginaciju neprolaznosti. »akoveËka utvrda, s palaËom Zrinskih, graditeljski je i vojni i kulturni stoæer Hrvatske 16. i 17. stoljeÊa. Drvenom i drevnom »akovom-turnu, koji se πepirio na tom mjestu (a πto su potvrdila suvremena arheoloπka istraæivanja), tada viπe nema niti spomena - sagnjio je u memli 106 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 101 - 120 Koprivnica 2003.
panonskoga hlada uz Trnavu. Malo toga (prije Zrinskih) ostavili su i znameniti velikaπi Güssingovci, pa potom i LackoviÊi, Kaniæaji i tek neπto viπe Celjski i osobito Ernuπti. Srednjovjekovno vrijeme zatrtih vrijednosti, muke kmetske i murodravskih moËvara potonulo je “v globlini” ËakoveËkoga Marofa i moËvara Globetke, otiπlo u nepovrat mutnim vodama Trnave, otplavilo put Mure i Drave - na istok prema Legradu i Novom Zrinu, prema turskim juænougarskim i slavonskim sandæacima. Od kamenitog i zagonetnog ©trigovËaka prema istoku puπu Celjski, s Lapπine jaπe vitez Malekoci, od ©trigove i Lendave nalukavaju se Banffyji, a u BANICA KATARINA ËakoveËkom starom dvoru pognuta stoji pohranjena antiËka legionarska stella. Na to memljivo tlo, med kmetske meimurske potleuπice, uπuljao se “komaËec” hrvatske i europske povijesti - dolaskom Zrinskih 1546. godine. Iz toga doba u starogradskom ËakoveËkom lapidariju do danas je ostalo saËuvano poneπto kasnogotiËkih kamenih uspomena, ali s renesansom i barokom stvaraju se nove vrijednosti.
dr. Dragutin FELETAR Dragutin FELETAR dr. U koπmaru junaπtva i kukavstva, æuljeva i tuge, pobjeda i smrti, sreÊe i bola, rodoljublja i izdajstva, muπkosti, prkosa i trpljenja - nastajao je i nastao jedan kulturno-povijesni spomenik i jedna cijela kultura nezaobilazne vrijednosti. »akovec. U stare fasade, bolte, hodnike i dvorane za ples, u zvonike, kapelice za moljenje i pokoru - kao da su uzidani uzdasi i poklici sigetskog junaπtva, novozrinske, kurπaneËke i wienerneustadtske tragedije, ljepote Tolliusovih i »elebijinih opisa, nezaboravne strofe “Adrianskoga mora sirene” (Adriai tengerenek syrenaja) i drugih stihova Petra i Nikole Zrinskoga ili pak nezaboravnih pjesama iz “Libra od szpominka” Katarine Frankopan Zrinski. Kao da i ovdje turobno zvone zvona sa samostanske gotiËke crkve svetojelenskoga pavlinskog samostana, kamo u smiraj zrinskog mauzoleja dospjeπe kosti tih velikana hrvatske kulture i povijesti. Osmanlije su se primakle »akovcu, a osobito Legradu i Novom Zrinu, gotovo na puπkomet. Mea meu civilizacijama teËe rijekom Murom i Dravom. Teku potoci znoja, ali i krvi u naoko idiliËnom “vrteku med dvemi vodami”. U Kaniæi (Nagykanizsi) stoluje TurËin (1600. - 1690.), eto ga joπ duæe i u Virovitici (1552. - 1684.) pa i preko Ilove i u juænijim hrvatskim krajevima. Zrinski i horvatski Sabor utvruju »akovec, grade renesansnu fortifikaciju u Koprivnici, pa Legrad, Novi Zrin, Drnje i Kotor. Cijelo je Meimurje militärgranze, to je slavna zrinska Legradska kapetanija koja ulazi u sastav Kaniπkoga generalata. Na jugu od Drave stere se Vindiπka krajina ili Varaædinski generalat. Usprkos vojnoj premoÊi, Turci nikad nisu osvojili Meimurje i »akovec. I to je bio neprobojni istoËni grudobran krπÊanske Europe prema Istoku. Uloga “koli’ slavna toli’ i krvava” koja je viπe stoljeÊa stavljala na jeziËac povijesti opstojnost Hrvata. Carski ingeniur Martin Stier (pa kasnije i jedan Jasensky i drugi graditelji) ostavlja za povijest krasnu vedutu ËakoveËke nizinske fortifikacije iz doba protuosmanskoga ratovanja, iako sreÊom te snaæne zidine i nisu previπe osjetile topovsku tanad (osim domaÊih pljaËkaπa). Nad Trnavom rasprostrla se tako renesansa, nastavljaju kasnogotiËka graditeljska dostignuÊa, a potom se nadograuje sveprisutni barok. U “gliboko” panonsko blato uprli su se kamen i cigla, zemljani opkopi s travom i strπeÊe palisade od hrastovine (nasjeËene negdje u KurπaneËkom lugu ili tu odmah negdje na Globetki). Vuku æuljevite kmetske ruke kamene blokove, zidari mijeπaju mort s jajima, dolaze meπtri domaÊi i oni iz Italije i ©tajerske, slaæe se sjaj u kojem bi “i car mogao stanovati”. Veliko Zrinsko imanje, rasprostrto od Vinodola i Krka do Mure, gradi upravo ovdje, najdalje na sjeveru, svoju najljepπu i najËvrπÊu toËku. I upravo kada je u palaËi Zrinskih u »akovcu gospodaricom bila grofica Katarina Zrinski, doleprπa ovamo s turskog istoka znameniti sultanov diplomat i putopisac Evlija ibn Derviπ Mehmed Zilli »elebi (1660.), dajuÊi oduπka svojoj nesputanoj maπti. O »akovcu je zapisao i ovo: “To je grad petokutnog oblika, sazdan na naËin kako se podziuju obale. Leæi na plodnom PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 101 - 120 Koprivnica 2003. Podravina 107 zemljiπtu obraslom zelenilom, a udaljen je jedan dan hoda konjem od rijeke Drave. On je predmet osvajaËkih teænji svih vladara. U unutraπnjosti grada ima deset hiljada lijepih kuÊa koje su graene od tvrdoga materijala, a sve su pokrivene raznovrsnim Êeremitom. Osobito vrijedi vidjeti dr. Dragutin FELETAR hercegov (Zrinski) dvor i palaËe sedmorice kapetana. Sve su ulice πiroke i poploËane kao πahovska ploËa. Ima dvije hiljade duÊana, a nabrojao sam Ëetrdeset samostana...” (»ELEBI, 1973.). Sjajem »akovca ostali su zadivljeni i Europljani (valjda su ga i stoga tako temeljito opljaËkali 1670. i 1671. godine!). Znameniti nizozemski putopisac i znanstvenik Jakob Tollius (Jacobi BANICA KATARINA Tollii) naπao se u »akovcu takoer 1660. godine, Ëuvπi u BeËu “sjajne priËe o Nikoli Zrinskomu i njegovu dvoru”. Tolliusov zapis o »akovcu i njegovu sjaju takoer je pomalo zanesen, ali realniji od »elebijeva: “Zrinski nas kroz vojniËke straæe, koje bijahu naokolo postavljene, povede u palaËu (utvrdu). Ova bijaπe velebna i sjajna, a izvrsno utvrena protiv turske sile. S gotovo svake je strane okruæivahu moËvare, kako bi se uzmoglo zaprijeËiti prodiranje neprijatelja. Samo jedna strana, ona prema selu, upire se u golo tlo, ali je opasuje tim ËvrπÊa ograda. »ovjeka se ugodno doima kada - iza tolike pustoπi u okolici - napokon ugleda krasnu palaËu, divno pokuÊstvo, veliËajnu udobnost, najveÊi sjaj, te naobraæenu i naËitanu obitelj. Na trijemovima bijaπe izvjeπeno zaplijenjeno tursko oruæje: lukovi, tobolci, gvozdeni batovi, πtitovi i drugo oruæje ove vrsti. Ali sve ovo natkriljuju blistave sablje iz Damaska - demeπkinje. Neke od ovih imale su dræak ureπen zlatom i srebrom; sjajne pako korice potamnjivahu oËinji vid umjetnim dragim kamenjem. U predvorjima mogao si vidjeti izvjeπene zastave, koje su otete Turcima; nakvaπene krvlju ove zastave naznaËivahu nebrojene izvojevane pobjede. Ovdje se pokazivahu slike na kojima bijahu prikazana junaËka djela grofova” (TOLLIUS, 1700.; MIJATOVIΔ, 1991.). A Kruhek opisuje utvrdu Zrinskih ovako: “Zrinski su veÊ do kraja 16. stoljeÊa izgradili Ëvrsti vanjski sustav obrane na ËakoveËkoj tvravi, unutar koje se nalazio novopodignuti jednokatni feudalni dvor. U vanjskom su obrambenom sustavu zadræali dio postojeÊih obrambenih zidina iz ranijega razdoblja, zajedno s kruænim polukulama, dogradivπi mu bastione renesansnih obiljeæja. Ali u dvije tipoloπke varijante: bademasti, stariji oblik bastiona i peterougaoni tip bastiona s produæenom boËnom stranom, koja je mogla efikasnije πtititi vatrenom obranom tvravsku grabu. Bio je to tipoloπki konglomerat staroga wasserburga i renesansne tvrave” (KRUHEK, 1991.). Tu, u tvravskoj kapelici kraj boltanog ulaza u srediπnju jednokatnu palaËu koja je natkriljena vitkim zvonikom molila se i Katarina Zrinski. Ona i obrazovana obitelj Zrinski, kao i njihov kulturni krug, bili su, zapravo, najstameniji i najvaæniji “dio” tog divnog zdanja. “»akoveËki je stari grad jedinstveni primjer feudalnoga utvrenoga dvora ili kaπtela. Graen je i u svojem stambenom i u fortifikacijskom dijelu prema uzorima i uzusima renesansnoga graditeljstva, koje svoje reprezentativne oblike ostvaruje veÊ sredinom 16. stoljeÊa i u susjednoj Maarskoj. Jedinstveni je primjer uπËuvane ËakoveËke stare arhitekture ne samo u Hrvatskoj veÊ i u ovom dijelu Europe. Zbog toga je ovaj jedinstveni sklop feudalne arhitekture zaista izuzetna povijesnospomeniËka vrijednost hrvatskoga graditeljstva.” (KRUHEK, 1991.)
III.
JureÊe “koËije” europske povijesti tako su ponosno zastale i na pomalo neobiËnoj postaji pod imenom Zrinski »akovec. Katarina je stvaralaËki upijala plodove te herojske svakodnevice murodravske. 108 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 101 - 120 Koprivnica 2003.
No, poimo s Nizozemcem Tolliusom joπ malo u odaje Zrinske: “TreÊi ili Ëetvrti dan, otkako doosmo, odveo nas je Zrinski u knjiænicu, koja bijaπe krasna, napunjena svakim obiljem knjiga. Odavde odveo nas je u oruæarnicu, u kojoj bijaπe namjestio zidodere, bombarde, koplja, sablje i druge vrsti oruæja. BANICA KATARINA Ovim se krasotama i bogatstvu pridruæuje ogromno skladiπte. Riznica je otvorena, a u njoj - uz ostalo od nemale vrijednosti - vidiπ zbirku starinskih novaca. Bogato su zastupljeni novci Aleksandra Velikoga, Otona i
dr. Dragutin FELETAR Dragutin FELETAR dr. Vitelija. Bilo je u dvoru slika kraljeva i knezova, slavnih muæeva - u okrugljastom i umanjenom obliku - krasno naslikanih. Uz ostale, pokazaπe mi slike Martina Luthera i njegove æene Katarine, slike divne umjetnosti. Njihovu krasotu i sjaj ne mogu izraziti Slika 2: Knjiga “Gatalica” (Sibila) Katarine Zrinske rijeËima. Zaputismo se, naime, u grofove vrtove. Moæda Êu ih sebi u mislima dostiÊi, ako se duhom preneseπ u drevne vrtove Alkinojeve” (TOLLIUS, 1700.; MIJATOVIΔ, 1991.). Slavna knjiænica Zrinskih bila je i duhovno polaziπte Katarine Zrinski. Prema katalogu iz 1662., koji je sastavio sam Nikola Zrinski, knjiænica je brojila 404 knjige i 16 rukopisa. Neke su knjige darovali izravno autori, rimski pape, kraljevi i velikaπi. Oko Zriniane ispleo se tako kulturni krug s epicentrom u memljivu »akovcu. Knjiænicu je Nikola Zrinski podijelio u nekoliko najvaænijih fondova: 1. Historici antiqui et Romani et alii, 2. Historici omnis generis et nationis mixtim, 3. Historici Pannoniae et orientalium, 4. Politici, 5. Militares, 6. Geography et Cosmographi, 7. Poete Latini, 8. Poete Itali, 9. Scolastici, 10. Domesticae Oeconomiae, 11. Miscellanei. To knjiπko blago proπlo je cijelu kalvariju i danas se najveÊi dio Ëuva u Zagrebu - Bibliotheca Zriniana brojila je kasnije 731 biblioteËnu jedinicu (BARTOLIΔ, 2002.). ZahvaljujuÊi opÊekulturnoj razini Zrinskih i njihova kruga, pa i drugim hrvatskim i europskim gibanjima druge polovice 16. stoljeÊa (a tu pripadaju i raznoznaËni efekti prodora protestantizma i u hrvatske krajeve u vrijeme Jurja Zrinskog), knjiga ne samo da se Ëitala i πtovala na zrinskom dvoru, nego se ondje poËela pisati pa i tiskati. ZnaËenje zrinske tiskare u NedeliπÊu (1571. - 1574.), kao najstarije na hrvatskom sjeveru, zacijelo prelazi granice zrinsko-frankopanskih feuda i pripada u stoæerne vrijednosti ukupne hrvatske kulture i povijesti (BARTOLIΔ, 2003.). Iz znamenite tiskarske radionice Rudolfa Hoffhaltera u NedeliπÊu do danas je oËuvano iznimno malo knjiga i tiskotvorina. Jedan od razloga je jak pokret protureformacije u sjevernoj Hrvatskoj. Tako, primjerice, dosad nije pronaen nijedan primjerak knjiga Mihalja BuËiÊa, æupnika iz Belice, Ëije su knjige zasigurno tada tiskane u NedeliπÊu. No, sreÊom je saËuvan prijevod znamenitog “Tripartituma” maarskoga pisca Verböczyja, koji je u NedeliπÊu tiskan u prijevodu i obradi Hrvata Ivana PergoπiÊa. RijeË je, dakako, o znamenitom “Decretumu” tiskanom 1574. godine, Ëije je izdanje BartoliÊ opravdano nazvao “Hrvatski kajkavski editio princeps”. Preslika te knjige, koja govori o snazi duha usprkos hudom vremenu stalnih borbi s Turcima, reprintirana je u »akovcu 2003. godine, uz nadahnutu znanstvenu studiju i deskripciju Zvonimira BartoliÊa (BARTOLIΔ, 2003.). PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 101 - 120 Koprivnica 2003. Podravina 109
Knjige su tada doista bile rijetkost, baπ kako to u uvodu “Putnog tovaruπa” piπe i grofica Katarina Zrinski. Ali, u tadaπnjim knjigama krila se zasebna duhovna i kulturna snaga. Vrijedilo je to osobito i za “Decretum koteroga je Verböwczi Istvan diachki popiszal a poterdil gha ie Lalou dr. Dragutin FELETAR koteri ie za Matgiassem Kral bil ze use Gospode i Plemenitih hotieniem koteri pod Wugherszke Corune ladanie slisse. Od Ivanussa Pergossicha na Szloujenski (hrvatski) iezik oberniem. Stampan v Nedelischu Leto nassegha zuelichenia 1574” (IVANU© PERGO©IΔ, 2003.). BartoliÊ opravdano zamjeÊuje da je “moæda i najvaæniji razlog πto je doπlo do osnivanja tiskare u NedeliπÊu bila veÊ u ono vrijeme jaka tradicija da Zrinski, poput uglednih europskih BANICA KATARINA kraljevskih i kneæevskih dvorova, njeguju umjetnost i da se pojavljuju kao mecene drugima” (BARTOLIΔ, 1972.). Juraj Zrinski je, kada je 1571. godine osnovao nedeliπÊansku tiskaru, imao samo 25 godina. No, Europom je veÊ zabljesnula aureola sigetskog muËeniπtva, veÊ je tiskana »rnkova “Historia Sigethi” (BeË, 1568.), a konaËno i Jurajeva majka, Katarina Frankopanska, bila je pisac, mecena i veliki πiritelj kulture i umjetnosti. Njezinom pomoÊi, kao πto veÊ napomenusmo, tiska se (1560.) “Raj duπe” Nikole DeπiÊa, vjerojatno najstarijega hrvatskoga kajkavskog pisca. Takva tradicija srastanja kulture u svakodnevni æivot Zrinskih i njihova kruga, usprkos hudom i krvavom vremenu u kojem su æivjeli, nastavljena je joπ veÊim intenzitetom i tijekom 17. stoljeÊa. Iz toga ozraËja, koje je nesumnjivo pripadalo srednjoeuropskom kulturno-povijesnom krugu, i Katarina Zrinska u drugoj polovici 17. stoljeÊa crpila je stvaralaËki poticaj i snagu, osobito u godinama zrinskoga martirija nakon 1670. godine. Na stvaralaπtvo i kulturno djelovanje banice Katarine Frankopan Zrinski najsnaæniji je utjecaj imala sama hrvatska povijest i hrvatski narod, pogotovo dogaaji vezani uz urotu i povezani s njom. A stvarna povijesna zbivanja bila su toliko dramatiËna i prevratna da su Katarinin æivot ispunila silinom sukoba dobra i zla. Dakako, u tom povijesnom i ljudskom kontekstu na njezin æivot i stvaralaπtvo najizravnije su utjecali πurjak Nikola Zrinski (1620. - 1664.), polubrat Fran Krsto Frankopan (1643. - 1671.) i, dakako, njezin suprug Petar Zrinski (1621. - 1671.). Raskoπnom Zrinskom palaËom u »akovcu æivotno i posve stvarno odjekivale su slavne zrinsko- frankopanske devize: pomalo pomirljiva i mudra Nikole Zrinskoga “Sors bona nihil aliud” (Malo sreÊe i niπta viπe), ratniËko-prkosna Petra Zrinskoga “Vincere ant mori” (Pobijediti ili umrijeti) te znamenita uzreËica Frana Krste Frankopana “Navik on æivi ki zgine poπteno”. Katarina je æivjela i stvarala izmeu misaonih polova tih deviza, krhka i senzualna, briæna i odluËna. Nikola Zrinski 1651. piπe i u BeËu objavljuje “Adriai Tengerenek Syrenaia”, najznaËajniji spjev ugarske knjiæevnosti 17. stoljeÊa - kako to rado istiËu maarski povjesniËari umjetnosti i knjiæevnosti. Gotovo istodobno (1658.) Nikola Zrinski u jednom pismu zagrebaËkom podæupanu RuËiÊu piπe o svojoj nesumnjivoj pripadnosti i odanosti hrvatskomu narodu: “Ego mihi conscius aliter sum, etenim non degenerem, me Croatam et quidem Zrinium esse scio”. A samo devet godina kasnije nakon objave Nikolina maarskog spjeva, iznio ga je njegov brat Petar Zrinski pred hrvatske Ëitatelje na hrvatskom jeziku: “Adrianskoga mora sirena, grof Petar Zrinski, tiskana u Benecih ljeta MDCLX”. Kako sam kazuje u predgovoru, u prvom je redu æelio iz “ugarskoga na hrvacki naπ jezik stumaËiti” junaËka djela pradjeda svoga Nikole Zrinskog Sigetskog i boraca koji su s njime branili sigetsku tvravu, da njih proslavi, a svoje suvremenike potakne neka se u njih ugledaju i stanu junaËki na branik domovine, kojoj joπ prijeti opasnost od TurËina: “... da se mi u slavna ova dila kao u zrcalo zagledajuÊi poznati moremo, kim i kakovim naËinom nastojati imamo polak doma naπega i polak vernosti gospodina æitak naπ, krv naπu ne πparati izlijati” (MATIΔ, 1957.). Iz razigrane Europe je i u hrvatske krajeve veÊ pristigao barok, zaËelo se jedno novo doba, pomalo nacifrano i bujno, a Katarina je strepila na turskoj mei. Razapeta izmeu KurπaneËkog 110 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 101 - 120 Koprivnica 2003.
luga, plamena turskoga osjeËkoga mosta, bitke kod OtoËca i razvalina Novoga Zrina; izmeu Petrove jadranske sirene, DeπiÊeve kajkaviane, »rnkove i KarnarutiÊeve sigetske epopeje, “gartlic” osjeÊajnoga polubrata Frana... Sve to imalo je, pak, svoj krvavi finale u BeËkom Novom Mjestu i u Katarininu smiraju u vlaænoj samostanskoj tamnici u Grazu. Literatura je naprosto izvirala iz slijeda povijesnih zbivanja, ona je posebno zduπno pratila martirij Zrinskih i Frankopana. Taj tragiËni kraj jedne epohe hrvatske povijesti, koji je tako poetski i emotivno opisan u novootkrivenim pjesmama Katarine Zrinski, neprijeporno i BANICA KATARINA neumitno, gotovo sudbinski, poËeo je ruπenjem Novoga Zrina na Muri, nastavio se KurπaneËkom tragedijom i zavrπio novobeËkomjesnom kalvarijom. Cijela jedna povijest ispisana je u samo sedam godina - od 1664. do 1671. ljeta. I ne sluteÊi πto Êe se zbiti samo nekoliko mjeseci kasnije, Nikola Zrinski poËetkom srpnja 1664. u povodu kukaviËkoga pada Novoga Zrina na Muri piπe gradaËkom Ratnom vijeÊu i ovo:
dr. Dragutin FELETAR Dragutin FELETAR dr. “Teπkom æaloπÊu imam vam, blagorodna gospodo, javiti neËuveni Ëin, kojemu nema u historiji premca. Jutros zauzeo je duπmanin Novi Zrin, kojemu su temelji i zidovi bili neozlijeeni, pred oËima naπe velike vojske, tako reÊi samo jednim udarcem sablje... A da gospodin Montecuccoli nije u njegovu obranu niti sablje povukao” (©I©IΔ, 1908., PETRIΔ-FELETAR-FELETAR, 2001.). A iz studenoga 1664. godine, iz tragiËnoga KurπaneËkoga luga, u kojem od vepra pogibe ban hrvatski Nikola Zrinski, erdeljski velikaπ Nikola Bethlen, meu ostalim, dramatiËno izvjeπtava: “Uzalud se sve pokuπavalo - krv je samo curila. Najprije je ban sjedio, onda je legnuo, napokon je morao umrijeti, jer su mu na glavi bile tri rane... Kad izdahnu ban, nasta u πumi uæasan plaË, kao djeËji. Htjedoπe da ja odnesem banici vijest, ali kao nov i nepoznat Ëovjek ne primih se toga, veÊ sam za to zamolio Pavla Zichyja. Potom uzeo sam tijelo, poloæio na koËiju, izbacivπi prije toga sjedala, da se ban moæe ispruæiti. Bio sam do prozora i do kuÊe dræao sam banovu glavu i dolamu. U dvorima obukoπe ga u bijelu barπunastu dolamu, a onda pustiπe k njemu banicu, koja umalo nije izgubila pamet od tuge. Tako je umro Nikola Zrinski” (MIJATOVIΔ, 1991.). I ono malo sreÊe koju je cijeli æivot traæio u svojoj latinskoj sentenciji napustilo je Nikolu u KurπaneËkom lugu. Nesretno pogibe ban “komu Turszka Szila ni mogla skoditi” (KATARINA ZRINSKA, Libar od szpominka). KurπaneËka tragedija imala je golem utjecaj, a moæda je bila i presudna u stvaralaπtvu Katarine Zrinske. Zrinsko-frankopanski beËkonovomjesni martirij, koji je Katarininoj duπi ostavio nezacijeljenu ranu, potresao je Hrvatsku i Europu. Ili, kako je zapisao biskup Josip Juraj Strossmayer, niti jedan rodoljub “ne moæe preboljeti tragiËan kraj obitelji Zrinskih i Frankopana”. Literarni sublimat te obiteljske i nacionalne tragedije, uz brojne druge dokumente, spise i reagiranja, moæda se nalazi upravo u dva posve osobna pisma: jedno je Petrovo, a drugo Katarinino. Na dan prije smaknuÊa, 29. travnja 1671. godine, ban Petar upuÊuje iz tamnice Wienerneustadta naslovljeno pismo koje nikad nije stiglo na odrediπte: “Moje najdragπe gospe hiæne tovaruπice za sada udove gospe Anne Catharinae Groffinae Zrinske”. Mnogi su to pismo posve opravdano svrstali meu najljepπa, najintimnija i najtuænija pisma ikad napisana u hrvatskoj povijesti (i knjiæevnosti): “Drago moje serce! Nemoj se æalostiti zverhu ovoga pisma, niti burkati. Polag Boæjega dokonËanja sutra o desete ore budu mene glavu sekli i tulikajπe naukupne tvojemu bratcu. Danas smo mi jedan od drugoga sreËno proπËenje uzeli. Zato jemljem ja sada po ovomu listu i od tebe jedan vekuveËni valete, tebe proseËi, ako sem te u Ëemu zbantuval, ali ti se u Ëem zameril (koje ja dobro znam) - oprosti mi. Budi Bog hvaljen, ja sam k smrti dobro pripravan, niti se plaπim, ja PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 101 - 120 Koprivnica 2003. Podravina 111 se ufam u Boga svemoguËega, koji me je na ovom svitu ponizil, da se tulikajπe hoÊe meni smilovati, i ja ga budem molil i prosil (komu zutra ufam dojti), da se mi naukupe pred njegovim svetim tronuπom u diki vekiveËnoj sastanemo. VeÊe niπta ne znam ti pisati, niti za sina, niti za dr. Dragutin FELETAR druga dokonËanja naπega siromaπtva. Ja sem sve na volju Boæju ostavil, ti se niπtar ne æalosti, ar je to tak moralo biti. U Novom Mestu, pred zadnjim dnevom mojega æivljenja, 29. dana aprila meseca, o sedme ore podveËer, tela 1671. Naj te Bog s mojum kËerju Auroru Veroniku blagoslovi. Grof Zrinski Petar” (–URIΔ-FELETAR, 1991.). Lirski i emotivno Katarina Zrinski tek neπto kasnije otvara srce spram Petrovu martiriju: BANICA KATARINA “Belu farbu joπ Ëu k Ëernoj priloæit, I æitak moj u nju Ëu si sprovodit, Serce moje u ËistoËi sahranit, A telo si u Ëerninu opravljat.” (KATARINA ZRINSKA, Libar od szpominka...)
VeÊ tijekom 1670. s lica zemlje zbrisan je sjaj feuda Zrinskih i Frankopana. Zapljena i pljaËka tih imanja bila je temeljita i jalna, »akovec (u kojem bi i kralj mogao stanovati) posve je devastiran. Izvjestitelj gradaËkoga Ratnoga vijeÊa Wildenstein mogao je samo zdvojno konstatirati: “Vojnici su sa sobom iz »akovca ponijeli sve, tako da bolesnoj grofici Katarini Zrinski ne ostaviπe ni zdjele niti raænja”. Katarina se od pogroma branila i literaturom. Ona se kod cara, u rujnu 1671., kada je veÊ bila zatoËena u samostanu dominikanki u Grazu, dirljivim pismom zauzima za kÊer Veroniku Auroru: “Neka mi Vaπe VeliËanstvo dozvoli da jedina moja kÊerka, Zora Veronika, kao πtaka raæaloπÊene moje starosti, kao utjeha zapuπtene udovice, te kao nadglednica moje bolesti, ne bude od mene rastavljena. Ona Êe biti odgajana u marljivosti i prijeposti, pa u plemenitim obiËajima i u ruËnim poslovima. Na koncu molim da uboga moja osoba, koja i bez toga pada k smrti, ne bude kaænjena klauzurom, tj. zatvorom u samostanu, gdje bi me pratila jedino mrænja, πto bi moju duπu samo dovodilo u pogibelj, a moje tijelo u preranu smrt” (MIJATOVIΔ, 1991.). Ipak, neumoljivoπÊu sudbine, uz carevu mrænju, Aurora Veronika rastavljena je od majke u veljaËi 1672., a banica Katarina Zrinska sama i napuπtena umire u klauzuri u Grazu 16. studenoga 1673. godine. “Nijedno ni vrime kasno za kaπtigu, Ni v letu ni v zime, vriËini ni v snigu, Gusto grehov brime nosi sobom brigu, Ku pod zalih ime i dobri dosigu”. (PETAR ZRINSKI, Adrianskoga mora sirena)
IV.
OslanjajuÊi se poËesto i spominjuÊi u svojim pjesmama Svetu Veroniku i Svetu Magdalenu, ponizne i uvijek spremne na potporu, Katarina Zrinski, baπ kao i kulturni krug zrinsko- frankopanski, sva je bila predana svojoj obitelji, hrvatskoj domovini, kajkavsko-Ëakavskom podneblju, sjevernohrvatskoj ravnici i silnom Jadranskom moru. To potvruje duh veÊine Katarininih pjesama, pa Ëak i toponomastika i onomastika u njima. “V momu terplieniu” rijeË horvatska i domaÊa zarila se “v peklenske glubline” - kao da slaæe verse Katarina Zrinski. A njezin suprug, Petar Zrinski, u pismima traæi da mu se piπe hrvatski, a 112 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 101 - 120 Koprivnica 2003.
ne latinski ili “nimπki”. Njegov otac, Juraj Zrinski, 1600. u jednom pismu doslovno piπe: “Zato drugoË ovakvih latinskih listov neπalite nam, nego je na hervacki jezik protomaËite...”. Svoju “neszrichu” Katarina hoÊe i moæe “jedinomu Bogu szad vapiti”, ali se u svojim pjesmama obraÊa i dravsko-murskim berecima, zaziva rijeke Muru i Dravu, more Adriansko i morske glubline, pa i goru zelenu. “Iur bih Ravnicze plachem napunila, Muru tere Dravu szuzami zkalila. BANICA KATARINA Pomoch mi Nehtihu Lugi ni Bereczi, Niti szilno More mene pozaluvat”. (KATARINA ZRINSKA, Libar od szpominka...)
Tako se u neizbjeænom nizu, na raznim mjestima u Katarininim stihovima, redaju i Sziget,
dr. Dragutin FELETAR Dragutin FELETAR dr. Chakovecz, Turszka Szila, pa i Hervaczki Ban, Kursaneczki Lug, i opet Drava i Mura, Lugi i Bereczi, morske glubline, Ravnicze i Gore, szuze i plach. U “Popivki od Razboia Chingiechevoga” (opis legendarne pobjede Petra Zrinskoga nad Turcima kod OtoËca) vlada prava raskoπ imena, zemljopisnih i osobnih. Tu su Europa, Afrika, Amerika, Asia - svud su naπi vitezovi znani, a tu je Posunszki Grad (Poæun, Bratislava), pa opet Chakovecz, onda i Kraina Horvaczka (a ne Vojna); u krvavom kolopletu su Chingich Passa, Lika, Karlovacz, hisa Austrianszka, Czar Mohamet i Orszag Vugerski. “I naipervu skodu Turky uchinisse, Neszrichni Ersek-var sz Prevarom dobisse, Vszu Ugerszku zemlio szoko porobisse, Moravu, Szlesiu, Turki obhodisze.” (KATARINA ZRINSKA, Libar od szpominka...)
Iza svakog stiha nagledava se briæna duπa Katarine, koja je bez ostatka odana domovini, svojoj zemlji, horvackom pejzaæu i ljudima. Kao da je raπirenim rukama æeljela zagrliti taj napaÊeni komaËec europske zemlje od Mure do Adrianskoga morja.
V.
I kada je veÊ legenda sigetskoga junaπtva, pa i drugih krvavih okrπaja Zrinskih s Turcima, nezadræivo kroËila u Europu, zator Zrinskih i Frankopana 1671. bacio je viπestoljetnu sjenu, pa Ëak i odreenu πutnju o tim magnatima hrvatske povijesti i kulture. Bilo je jasno da Êe se takav negativan odnos prema Zrinskim i Frankopanima zbiti i pokuπati potisnuti povijesnu istinu u zapeÊak. Jer, car Leopold je veÊ 29. oæujka 1670. u svojem znamenitom proglasu dao na znanje urbi et orbi: “Na znanje dajemo obÊinskem zakonu vsem i slednjem, da je grof Petar Zrinski postal nevernik naπe korune; proti njoj puntarskim zakonom podignul se; pod svoju obËast kraljevstva naπa horvatsko i slavonsko i dalmatinsko i obliænje naπe orszage podegnati kanil; verne naπe skuπal obernuti po svojoj Ëalarnoj i nevernoj ruki” (R. HORVAT, 1944.). Hajka je nakon toga proglasa mogla poËeti, a povijest se toliko puta ponavlja. Usprkos toj nepravdi, Zrinski i Frankopani su tim viπe zaπli u legendu i postali istinski junaci hrvatskoga naroda. Bilo je to, zapravo, odmah jasno i bjelodano. VeÊ 1750. godine ËakoveËka grofica Ana Maria Pignatelli Althan podiæe Nikoli Zrinskomu kameni obelisk u KurπaneËkom lugu (Ëuva se u Muzeju Meimurja u »akovcu, a replika je postavljena pred kapelicom u PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 101 - 120 Koprivnica 2003. Podravina 113
Kurπancu, blizu obale Drave). Zbog osjetljivosti i konotacija urote na tom je obelisku uklesan (latinski) tekst koji je suzdræan i bez patetike: “Ovdje poËiva nekoÊ nepobjediv, od vepra ubijeni Zrinski, koji je svojim neprijateljima velik dr. Dragutin FELETAR oteo plijen. Pobjednik, koji je svladavao divlje zvijeri i maËem uniπtavao neprijatelje, sam je pobijeen od razbjeπnjele zvijeri. On je doduπe zavrπio æivotni napor i djelo, ali je time domovini nesretnu zadao bol. On se s visine naπem Ëudi udesu, ali Êe njegova propast oplakivati njegovu smrt. SreÊa ga nikako nije mogla saËuvati pod oruæjem, nesreÊa ga otela udesu i niπta drugo. Jer zla sudbina je ljudima bliska, u ogledalu ovom, svaki se moæe vidjeti sam.” BANICA KATARINA Nakon »rnka i KarnarutiÊa o sigetskoj epopeji piπu i nadahnuti su njome joπ mnogi - legenda Zrinskih æivi u narodu. Ali ipak o Zrinskim i Frankopanima, o njihovoj uroti, o kulturno- knjiæevnom krugu, o njihovu stvarnom znaËenju u obrani krπÊanske Europe i u hrvatskoj povijesti uopÊe, govorilo se posredno, nevoljko i nekako suviπe oprezno, pa Ëak joπ i tijekom 19. stoljeÊa. Dakako, Hrvatski narodni (ilirski) preporod, a pogotovo razvoj suvremenije hrvatske historiografije od kraja 19. stoljeÊa polagano zrinsko-frankopansku povijesnu zbilju i znaËenje stavljaju na pravo mjesto. A u narodu, pak, zrije legenda o njima. Svojim djelima i æivotom Zrinski i Frankopani i njihov krug (a meu njima osobito i banica Katarina) bili su neprestalna inspiracija generacijama stvaratelja u knjiæevnosti, glazbi, likovnim umjetnostima... VeÊ Pavao Ritter VitezoviÊ piπe “Odiljenje Sigetsko”, Boltiæar Milovec “Dvojduπni kinË”, Vladislav MinËetiÊ “Trublju slovinsku”, a tu su joπ i vrlo inspirativna djela Ivanuπa PergoπiÊa, Jurja KulËara, Dominika ZlatariÊa, Grgura MekiniÊa i drugih, pa i manje poznatih autora. Kasnije zrinsko-frankopanska tema postaje vodiljom i novijih knjiæevnih i drugih djela, poput jednoga Petra PreradoviÊa, Augusta ©enoe, Ivana HraniloviÊa, –ure Arnolda, Augusta HarambaπiÊa, Andrije PalmoviÊa, Ante TresiÊa-PaviËiÊa, Josipa JurËiÊa i tolikih drugih. Popularizaciji prijelomnih zrinsko-frankopanskih dogaaja i liËnosti osobito je, pak, pridonio svojim fascinantnim romanom “Urota zrinsko- frankopanska” Eugen KumiËiÊ (pridodajuÊi tome joπ i dramu “Petar Zrinski”). I u 20. stoljeÊu, pogotovo nastojanjima Dru- æbe BraÊa Hrvatskoga Zmaja, zrinsko-franko- panska hrvatska kalvarija ima u hrvatskoj knji- æevnosti i umjetnostima, pa i u historiografiji, joπ veÊe znaËenje i odraz. Meu novijim dram- skim djelima istiËem znaËenje drame “Petar Zrinski” Tita Strozzija, zatim djelo Marijana MatkoviÊa “General i njegov lakrdijaπ” te dru- ga. Dogaaji vezani uz te hrvatske junake imali su duboku brazdu i u hrvatskom glazbenom stvaralaπtvu. Spomenimo tek znamenitu nacio- nalnu operu “Nikola ©ubiÊ Zrinski” Ivana pl. Zajca, koja je praizvedena u Zagrebu 1876. go- dine, na libreto Huge BadaliÊa, a s uspjehom se izvodi i danas. Ulogu Zrinskih i Frankopana kao inspiraciju skladateljima i likovnim umjetnici- ma osobito su pregledno opisali Lovro Æupano- viÊ, Ladislav ©aban i Marijana Schneider. Dakako, najbrojnija i najutjecajnija djela i Slika 3: Naslovnica knjige Petra Zrinskog “Adrianszkoga zapise o Zrinskima i Frankopanima i njihovu mora syrena” 114 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 101 - 120 Koprivnica 2003.
vremenu, a pogotovu o samoj uroti, nastala su iz pera povjesniËara i historiografa, kako stranaca tako osobito i domaÊih autora. Zduπno su o tomu pisali, primjerice, Josip BedekoviÊ, Franjo RaËki, Ivan KukuljeviÊ Sakcinski, Ferdo ©iπiÊ, Radoslav LopaπiÊ, Vjekoslav KlaiÊ, Tade SmiËiklas, Rudolf Horvat, Josip Horvat, Velimir DeæeliÊ, Emilije Laszowski, Josip Bösendorfer, Franjo BuËar, Fran IleπiÊ, pa i kasnije Jaroslav ©idak, Nada KlaiÊ, Bogo Grafenauer, Josip AdamËek, Zvane »rnja, Ivan Kampuπ, Dragutin PavliËeviÊ, Zvonimir BartoliÊ, Anelko MijatoviÊ, Tomislav –uriÊ, Dragutin Feletar i toliki drugi. BANICA KATARINA Ipak, nakon svih obavljenih i objavljenih istraæivanja, jesmo li doista barem blizu povijesnoj istini o Zrinskima i Frankopanima, o ulozi i znaËenju Katarine banice Zrinski?! ©to to veæe i πto nas uËi povijest na nekako sudbinski vezanoj relaciji od 1671. do 1871., pa potom do 1991. i danas do 2003.?! U svemu tome svakako je dnevnopjev Katarine Zrinske otkriÊe i znak, ili barem povijesna pouka, onima koji je æele razumijeti i prihvatiti.
dr. Dragutin FELETAR Dragutin FELETAR dr. “Zapraf me sram pred Katarinom, prijatel. Stojim zabezeknjen pred jenim dnevopjevom. Zapravo, se so to samo popevke, Drage i diπeËe, na starinskom horvackom jeziku. “Libar od szpominka Cattarine Zrinszke”, Rekel bi pajdaπki pajdaπ LediÊ. Di ga je samo zmeknol taj vraæji novinopisec! A te popevke - peËo v poæirako, Ido nekam globoko nuter, do samoga dna. Æmarci Ëloveka podrezavajo, Tu je na dlano i »akaturn, Siget, Sveta Jelena, KurπaneËki lug i Ozalj, Novi Zrin, I, bormeπ, BeËko Novo Mjesto. I Horvacka, draga. ZagrebeËka prvostolna cirkva, Pod desnim oltarom, zela jih je k sej. I Sveta Jelena takaj. Baπ je æmefka ta Katarina, Piπe kak der denes æiva bila, Kak der iπËe jempot pregruntavala, Se istine i se jade horvacke. I kaj bi mogel denes reËi Katarini? Kak samo ufanja ni falilo nigdar, Ni ondak, niti denes. Zapraf, nekak sem gol pred Katarinom, prijatel.” (DRAGUTIN FELETAR, Gol pred Katarinom, 30. travnja 1991.)
Na velikim narodnim sveËanostima, pri prijenosu kostiju Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana 1919. godine iz BeËkoga Novoga Mjesta u Zagreb, a u organizaciji Druæbe BraÊa Hrvatskoga zmaja, jedan je od govornika rekao: “Duπe onih koji su patili prije dva i pol stoljeÊa, jer su ljubili Hrvatsku viπe nego sebe sama, raduju se danas s nama”. A Katarina Zrinska, u drami Higina DragoπiÊa, iz gradaËkoga zatoËeniπtva poruËuje svojemu sinu Ivanu Antunu: “Nas su satrli, ali Hrvatsku satrti neÊe. Kao sablasti obilazit Êemo poslije smrti roenom zemljom i neÊemo prije mira naÊi dok Hrvatska ne bude opet Hrvatskom!” PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 101 - 120 Koprivnica 2003. Podravina 115
Zator Zrinskih trajao je joπ tridesetak godina nakon smrti Katarine Zrinske. Sin Nikole Zrinskoga Adam grof Zrinski poginuo je u bitki protiv Turaka 1691., Ëime se ugasilo zrinsko gospodstvo nad Meimurjem. KÊi Katarine i Petra Zrinskog, Jelena (Helena), bila je æenom dr. Dragutin FELETAR znamenitih maarskih rodoljuba i buntovnika, Franje Rakoczyja i Emerika Tökölyja te je bila pokopana u istanbulskom Galatu (kasnije su joj kosti prenesene u Maarsku). Ostale dvije kÊerke Katarine Zrinske, Aurora Veronika i Judita Petronila, umrle su u samostanu. Zadnji iz roda Zrinskih bio je Katarinin i Petrov sin Ivan Antun grof Zrinski. Carski BeË i njega je dao utamniËiti te je uzniËkim æivotom u zatvoru zavrπio svoj vijek 1703. godine u Grazu. BANICA KATARINA Ove, 2003. godine navrπava se dakle toËno tri stoljeÊa od konaËnog zatora slavne plemiÊke obitelji Zrinski. Hrvatska ih nikad neÊe zaboraviti. Jer, navik on æivi ki zgine poπteno.
PRILOG: Dvije pjesme Katarine Zrinski
ZRINSKOMU (dopisala druga ruka) 1 Ki to glas za Boga, ki se svitu Ëuje, Po puπËinah koga, Eho razglasuje, Miklovuπa Zrinskoga, smert glasom πetuje, »erna zemlja koga; i nedomnje krije.
2 Hervackoga bana, πËite kerπËenikov, Vsemu svitu znana, triska protivnikov, Komu bi izdavna, i od poglavnikov, Procimba podana, zverh drugih vojnikov.
3 V harcu junakov, ki se ne prepade, V lovu od divjakov, rana ga dopade, Ki miljon mahov, odvernuti znade, Pod zub vitez takov, divjaËi opade.
4 Jezero i πeststo πezdeset Ëeterto, Kada se je zgodilo, pisalo se leto, Jedno vrime kruto, jalno i zloËesto, Prida banu skrovito, lovak lovit mesto.
5 Novembra miseca, dan osam na deseti, Bana kod »akovca, nesreËa doleti, Ah, da mu se z harca, ta rana pripeti, Rad bi bil od serca, i vesel umreti. 116 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 101 - 120 Koprivnica 2003.
6 Proklet budi divjak, zub tvoj budi proklet, Po kom pade junak, koga plaπe vas svet, PaËe i on danak, ne bud z drugimi svet, V kom lipi æitak, Zrinskoga biπe zet. 7 Oh dab’ se ta rana, vraËit prepustila, BANICA KATARINA I prej su se Ëudna, vim, Ëuda Ëinila, Da bi s tim veË straπna, od ran rana bila, Boæja ruka zmoæna, joπ bi ju zliËila.
8 Gdo Ëe zgovoriti, æalost ka se zgodi, dr. Dragutin FELETAR Dragutin FELETAR dr. Gdo Ëe razabrati, tugu ka æ njom hodi, Ptice i zvir ljuti, tomu se neg Ëudi, Ki ta lov prokleti, ki tak svitu πkodi.
9 Komu turska sila, ni mogla πkoditi, Koga puπka, strila, sablja hti griπiti, Nit gaj’ Drava mogla, nit Mura vtopiti, Kak gaj’ znal jedan zal zvir zubom zgoditi.
10 Ali kad ni moglo, jur drugaËe biti, Neg da bana telo, mora zemlja skriti, Farbano i svitlo, vse Ëernim oditi, I vse πtoj’ veselo, v tugu preminiti.
11 Ni trumbit sad Ëuti, bubnja i herpavke, Ni πip glasoviti, nit druge muæike, Neg tuæne suproti, æalostne popivke, Straπne turobnosti, tuge prevelike.
12 Boæe moj, ki bi smil pokorno pitati, Tol’ si nam odluËil, za pokoru dati, I za pokoru htil, zverh nas prepuπËati, Daj’ takva divjak, smil viteze skonËati.
13 PlaËi Mejumorje, gospodina tvoga, Orsagi æalujte, bana hervackoga, Vi vugerske strane, prijatela svoga, Varoπi, krajine, glavara vridnoga. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 101 - 120 Koprivnica 2003. Podravina 117
14 I ja Ëu plakati, nevoljne prilike, Suzami se vmiti, zverh tuge velike, dr. Dragutin FELETAR Glasom Ëu moliti, Boga veËne dike, Hti Zrinskomu dati, pokojnost u vike.
(BEZ NASLOVA) BANICA KATARINA
Stvoritelju svita, da bih pitat smila, Zaπto sam se na svit ja kada rodila. Bud mi sad slobodno prez griha pitati, Ovo πto pred tobom i tak ni zakriti.
Poglej brime moje koje s(i) mi odsudil, I mlahavost moju v kojoj si me stvoril. Prez ufanje leti moje zdihavanje, Prez broja i mire cure suze moje.
Zdihavanjem gledam druge radujuËi, Prem ako sam nigda viena smijuËi. Spodobno al k mrazu je veselje moje, Kada i koliko to sunce zagrije.
Z oholom opravom æalost ja zakrivam, Z dragim ja kamenom serce si pokrivam. Z gustimi suzami ono ja polivam, »emernim miπljenjem to na se pripinjam.
Segurno sad stante vi vode tekuËe, Vi plahe godine i rose paduËe. K mojima oËima prohod obernite, Suzami mojimi vjedno scurite.
Moreπ v pustinah Eho zamuknuti, Nigdir ti posluha ne Ëeπ zadobiti. Ar su tuæbe moje to vse napunile, Vse pustinje plaËem mojim zazvonile.
Ar momu terpljenju ni konca ni kraja, Suze moje terpe prez vsega ufanja. Verhu vsega pako da ne smim izreËi, Ono πto me vidi da je vmoreËi.
Oh, da bi neg hotil, Boæe, konac dati, Mene li Ëeπ tako na svitu deræati. Mene jur ne more æitak veseliti, Niti mane jaËe ka smert vmoriti. 118 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 101 - 120 Koprivnica 2003.
Kad istuæit ne smim vse skrovnosti moje, Betege zvraËiti nigdor ne more svoje. Ako bol njihovu ne povi pravedno, Vazdar mu ostaje serce ne zvraËeno.
Z jednom riËjom ParËa vsim æalostju jesam, Skrovnu zvraËit ranu ufanja ja nimam. BANICA KATARINA Gospodckoga roda vsaki me povida, Neg moja nesriËa za niπtar ne πtima.
Bud mi za svidoka nebeska viπina, ©irokoga mora prestraπna globina. Vi polja i gore, ognji tere vitri, dr. Dragutin FELETAR Dragutin FELETAR dr. Dab se joπËe mogla vse veËe tuæiti.
Ali, Boæe zmoæni, joπ Ëu se moliti, Da mi ne daπ v tugi mojoj zdvojiti. Nego me okripi pervo neg v grob leæem, Ime moje nigdor da mi ne odveæe.
Istinu smim reËi pred Bogom i svitom, Da si ja to deræim za najvekπu diku. Da se nis podala v jaram ljubavi, Neg vsigdar æivila v istini pravi.
Mene je storitel vnogim obradoval, Lipim othranjenjem ki me je daroval. Z dobrim glasom kim sam v svitu spoznana, S kojim daj da budem v zemlju zakopana.
AMEN
SUMMARY
The feudal nobility families Zrinski and Frankopan had given some of the most important political figures of their time, but also prominent key figures in economy and culture of Croatia in the sixteenth and seventeenth century. One of these important individuals was definitely Katarina Zrinski, the wife of the viceroy Petar Zrinski. Her political activity was very important in those turbulent, troubled times, not only linked to the notorious conspiracy Zrinski - Frankopan, but in turmoil of Croatia’s politics and culture too. Katarina was the initiator for publishing literary works of Petar Zrinski (‘The siren of the Adriatic Sea’, ‘Sibila’) which are of utmost importance for Croatian literature. Katarina herself published her own prayer - book in Croatian ‘kajkavian’ dialect (‘Putni tovaruπ, Venice 1661). She also wrote poetry. In 1990’s a Zagreb journalist Gerhard LediÊ discovered Katarina’s hand-written book of poetry, with some thirty poems, possibly more - both Katarina’s and some other authors too. This paper aims to place Katarina’s literary work in context with circumstances, relating to the then times in northwestern Croatia under the nobility families Zrinski and Frankopan. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 101 - 120 Koprivnica 2003. Podravina 119
VAÆNIJA LITERATURA
1. AdamËek, Josip: Zrinsko-frankopanska zavjera (1664. - 1671.), Hrvatski knezovi Zrinski i Frankopani, katalog dr. Dragutin FELETAR izloæbe, Zagreb, 1971. 2. AdamËek, Josip: Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine 15. do kraja 17. stoljeÊa, Zagreb, 1980. 3. AdamËek, Josip: Zrinski i Turci, Kaj 9, Zagreb, 1971. 4. AdamËek, Josip: Zrinsko-frankopanski posjedi u 17. stoljeÊu, Radovi Instituta za hrvatsku povijest 2, Zagreb, 1971. 5. BartoliÊ, Zvonimir: Zrinski - izmeu historije i legende, Meimurje 30. 12., »akovec, 1964.
6. BartoliÊ, Zvonimir: Decretum Ivanuπa PergoπiÊa, Ivanuπ PergoπiÊ - Decretum, »akovec, 2003. BANICA KATARINA 7. BartoliÊ, Zvonimir: »akoveËka knjiænica Nikole Zrinskog, Podravina 1, Koprivnica, 2002. 8. BartoliÊ, Zvonimir: Hrvatska tiskara u NedeliπÊu u doba Zrinskih, Ivanuπ PergoπiÊ - Decretum 1574., »akovec, 2003. 9. Bedekovich, Josephus: Nadale solum magni ecclesiae doctoris sancti Hieronymi..., Neostadii Austriae 1752. 10. Bösendorfer, Josip: Zavjera Petra Zrinskoga, bana hrvatskoga (1664. - 1671.), Zagreb, 1897. 11. BuËar, Franjo: Povijest hrvatske protestantske knjiæevnosti za reformacije, Zagreb, 1910. 12. BuËar, Franjo: Povijest reformacije i protureformacije u Meimurju i susjednoj Hrvatskoj, Varaædin, 1913. 13. Buturac, Josip i drugi: NedeliπÊe, monografija, NedeliπÊe, 1992. 14. »elebi, Evlija ibn Derviπ Mehmed Zilli: Putopis, Odlomci iz jugoslavenskih zemalja, Sarajevo, 1973. 15. »rnko, Ferenc: Historia Sigethi, Wien, 1568. 16. »rnko, Ferenc: Posjedanje i osvojenje Sigeta, Zagreb, 1971. 17. »rnja, Zvane: Kulturna povijest Hrvatske, I., II., Rijeka, 1978. 18. DeæeliÊ, Velimir, Laszowski, Emilije: Kosti Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana, Zagreb, 1907. 19. DragoπiÊ, Higin: Posljednji Zrinski, Zagreb, 1893. 20. DugaËki, Zvonimir: Meimurje - zemlja i stanovniπtvo, »akovec - Zagreb, 1936. 21. –uriÊ, Tomislav, Feletar, Dragutin: Navik on æivi ki zgine poπteno, »akovec, 1971. 22. –uriÊ, Tomislav, Feletar, Dragutin: Stari gradovi i dvorci sjeverozapadne Hrvatske, »akovec, 1971. 23. Erceg, Ivan: Konfiskacija zrinsko-frankopanskih imanja, Jadranski zbornik 5, Zagreb, 1962. 24. Fancev, Franjo: PoËeci kajkavske knjiæevnosti i stvaranje prvih kajkavskih knjiga, Zagreb, 1922. 25. Feletar, Dragutin: Iz povijesti Meimurja, »akovec, 1968. 26. Feletar, Dragutin: Legenda i stvarnost Novog Zrina, Kaj 3, Zagreb, 1968. 27. Feletar, Dragutin: Legrad, monografija, »akovec, 1971. 28. Feletar, Dragutin: Novi Zrin - simbol otpora Hrvata i karizme Zrinskih, Podravski zbornik 19-20, Koprivnica, 1994. 29. Feletar, Dragutin: Zrinski i Legrad, Podravski zbornik 17, Koprivnica, 1991. 30. Feletar, Dragutin: Podravinom i Meimurjem, Koprivnica, 1980. 31. Feletar, Dragutin: »elebi kod Zrinskog, Kaj 1, Zagreb, 1968. 32. Feletar, Dragutin: Podravina I., Koprivnica, 1988. 33. Gönczi, Ferencz: Meimurja, Ljudi - Vjerovanja - ObiËaji, »akovec, 1995. 34. GeorgijeviÊ, Kreπimir: Hrvatska knjiæevnost od 16. do 18. stoljeÊa u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni, Zagreb, 1969. 35. Grafenauer, Bogo: Urota hrvatskih i ugarskih velikaπa, Historija naroda Jugoslavije II., Zagreb, 1959. 36. Haller Jenö: Legrad törtenete, Eszek, 1912. 37. Horvat, Anela: Spomenici arhitekture i likovnih umjetnosti u Meimurju, Zagreb, 1956. 38. Horvat, Josip: Kultura Hrvata, I. i II., Zagreb, 1939. 39. Horvat, Rudolf: Zator Zrinskih i Frankopana, Posljednji Zrinski i Frankopani, Zagreb, 1908. 40. Horvat, Rudolf: Poviest Meimurja, Zagreb, 1944. 41. Horvat, Rudolf: Slike iz hrvatske proπlosti, Zagreb, 1910. 42. Horvat, Rudolf: Zapljena Zrinskih imanja, Hrvatsko kolo 4, Zagreb, 1908. 43. JeæiÊ, Slavko: Æivot i rad Frana Krste Frankopana, Zagreb, 1921. 44. Kalπan, Vladimir: Zrinski u Meimurju, katalog, »akovec, 1992. 45. KrnarutiÊ, Brne: Vazetje Sigeta grada, Zagreb, 1971. 120 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 101 - 120 Koprivnica 2003.
46. Kapun, Vladimir: Zapljena i pljaËka imanja Zrinskih u Meimurju, Meimurski kalendar 1969. i Kajkavski kalendar, »akovec, 1970. i 1971. 47. KlaiÊ, Nada: Druπtvena previranja i bune u Hrvatskoj u 16. i 17. stoljeÊu, Beograd, 1976. 48. KlaiÊ, Vjekoslav, ©iπiÊ, Ferdo i drugi: Posljednji Zrinski i Frankopani, Zagreb, 1908. 49. KlaiÊ, Vjekoslav: Povijest Hrvata, 1-5, Zagreb, 1973. 50. Kruhek, Milan: Krajiπke utvrde i obrana Hrvatskog Kraljevstva tijekom 16. stoljeÊa, Zagreb, 1995. 51. Kruhek, Milan: Novi Zrin, Enciklopedija hrvatske umjetnosti 2, Zagreb, 1996.
BANICA KATARINA 52. KukuljeviÊ Sakcinski, Ivan: Nadpisi sredovjeËni i novovjeki, Zagreb, 1891. 53. KumiËiÊ, Eugen: Urota zrinsko-frankopanska, Zagreb, 1983. 54. KumiËiÊ, Eugen: Petar Zrinski, drama, Zagreb, 1903. 55. KumiËiÊ, Eugen: Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan i njihovi klevetnici, Zagreb, 1899. 56. Kurbel, Virgil: Hrvatska nad ponorima, Zagreb, 1971. 57. Laszowski, Emilije: Izbor isprava velikih feuda Zrinskih i Frankopana, Zagreb, 1952. dr. Dragutin FELETAR Dragutin FELETAR dr. 58. Laszowski, Emilije i drugi: Ivan Antun grof Zrinski, Zagreb, 1944. 59. Laszowski, Emilije: Grad Ozalj i njegova okolica, Zagreb, 1929. 60. Laszowski, Emilije: Adam grof Zrinski, Zagreb, 1937. 61. Laszowski, Emilije: Iz proπlosti Vrbovca - rodnog mjesta hrvatskog bana Petra Zrinskoga, Zagreb, 1921. 62. LopaπiÊ, Radoslav: Oko Kupe i Korane, Zagreb, 1895. 63. MatiÊ, Tomo: Petar Zrinski, Adrianskoga mora sirena, Zagreb, 1957. 64. MesiÊ, Matija: Æivot Nikole Zrinjskoga - sigetskog junaka, Zagreb, 1886. 65. MijatoviÊ, Anelko: Zrinsko-frankopanska urota, Zagreb, 1992. 66. ModriÊ, Rajka: Povijesni spomenici obitelji Zrinskih i Frankopana I., Djela JAZU, Zagreb, 1974. 67. PandæiÊ, Miljenko, Kruhek, Milan: Hrvatski knezovi Zrinski i Frankopani, katalog, Zagreb, 1971. 68. PaviËiÊ, Stjepan: Hrvatska ratna i vojna poviest, Zagreb, 1943. 69. PetriÊ, Hrvoje, Feletar, Dragutin, Feletar, Petar: Novi Zrin - Zrinska utvrda na Muri, Koprivnica, 2001. 70. RaËki, Franjo: Izprave o uroti bana Petra Zrinskog i kneza Frana Krste Frankopana, Zagreb, 1873. 71. Schneider, Marijana: Zrinski i Frankopani u likovnoj umjetnosti, Historijski zbornik 15-16, Zagreb, 1971./1973. 72. StrËiÊ, Petar: Zrinsko-frankopanska urota, Fluminensia 1-2, Rijeka, 1991. 73. SmiËiklas, Tade: Poviest hrvatska, I.-III., Zagreb, 1879. 74. Spomenica Zrinsko-Frankopanska prigodom sveËanosti prijenosa njihovih kostiju u domovinu, Zagreb, 1919. 75. ©aban, Ladislav: SmaknuÊe Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana prikazano tonovima, Kaj 4, Zagreb, 1971. 76. ©idak, Jaroslav: Nikola ©ubiÊ Zrinski u svom vremenu, Posjedanje i osvojenje Sigeta, Zagreb, 1971. 77. ©idak, Jaroslav: Prilog pitanju odnosa Petra Zrinskog prema kmetovima u doba urote 1670., Arhivski vjesnik, Zagreb, 1960. 78. ©idak, Jaroslav: Urota zrinsko-frankopanska kao historiografrski problem, Radovi IHP 2, Zagreb, 1972. 79. ©iπiÊ, Ferdo: Posljednji Zrinski i Frankopani na braniku domovine, Posljednji Zrinski i Frankopani, Zagreb, 1908. 80. ©iπiÊ, Ferdo: Pregled povijesti hrvatskoga naroda, Zagreb, 1962. 81. ©iπiÊ, Ferdo: Zavjera Zrinsko-Frankopanska, Zagreb, 1926. 82. ©ojat, Olga: Ana Katarina Frankopan-Zrinska, Hrvatski kajkavski pisci II., Zagreb, 1977. 83. ©tefanec, Nataπa: Heretik njegova veliËanstva: Povijest o Jurju IV. Zrinskom i njegovom rodu, Zagreb, 2001. 84. Tollius, Jakobi: Epistolae itinerariae..., Amstelodami, 1700. 85. Zrinski i Europa, zbornik, Zagreb, 2000. 86. ÆmegaË, Andrej: Bastioni kontinentalne Hrvatske, Zagreb, 2000. 87. ÆmegaË Andrej: Novi pogled na Novi Zrin, Kaj 2, Zagreb, 1998. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 121 - 132 Koprivnica 2003. Podravina 121
PODRAVSKO SREDNJOVJEKOVLJE U ZRCALU
KARTOGRAFSKIH IZVORA dr. sc. Mirela SLUKAN ALTIΔ MEDIEVAL PODRAVINA REFLECTED IN CARTOGRAPHIC SOURCES
Dr. sc. Mirela SLUKAN ALTIΔ Primljeno: 20. 6. 2003. Zavod za arhivistiku, PrihvaÊeno: 11. 10. 2003. ORVK SREDNJOVJEKOVLJE PODRAVSKO pomoÊne povijesne znanosti i filmologiju Rad ima dvije pozitivne recenzije Hrvatski dræavni arhiv UDK/UDC 912.43 (497.5 - 3 Podravina “14/15” Zagreb Izvorni znanstveni Ëlanak Original scientific paper
SAÆETAK
Kartografski izvori 15. i 16. stoljeÊa jasno dokumentiraju transformaciju prirodnog i kulturnog pejsaæa Podravine nastalu na razmeu kasnog srednjeg i ranog novog vijeka. Procesi intenzivnih transformacija, koji su poËeli prodorom Turaka u prostor Slavonije, svoju Êe punu snagu dobiti upravo u 15. i 16. stoljeÊu. PoËetak raspada velikih feudalnih vlastelinstava, ratne devastacije i formiranje varaædinske krajine nepovratno Êe promijeniti osobine prirodnog i kulturnog pejsaæa Podravine. Agrarna kriza potaknula je intenzivniju sjeËu πuma koja je za posljedicu imala ne samo vizualnu promjenu pejsaæa, nego ËeπÊe i duæe poplave πireg dravskog zalea te snaæniju eroziju tla. Mreæa prometnih komunikacija prilagoava se novim okolnostima pa osobitu strateπku vaænost dobivaju prometni pravci koji povezuju vojnokrajiπke utvrde, osobito one pograniËne. U izboru naselja koje nalazimo na kartama 15. i 16. stoljeÊa vlastelinstva i njihova seliπta poËinju ustupati mjesto utvrenim vojnim naseljima i lokacijama odluËujuÊih bitaka. Na svim prikazanim kartografskim izvorima jasno se uoËava trend prelaska srednjovjekovnog agrarnog druπtva u ranonovovjekovno vojno druπtvo podreeno obrambenim funkcijama. KljuËne rijeËi: Podravina, srednji vijek, kartografski izvori, prirodni pejsaæ, kulturni pejsaæ. Key words: Podravina, Middle Ages, cartographic sources, natural environment, cultural landscapes.
OSOBINE TRANSFORMACIJE PRIRODNOG PEJSAÆA
Srednjovjekovna Podravina bila je mnogo πumovitiji prostor nego πto je to danas. Iako ne raspolaæemo pouzdanim podacima o prostornim arealima πumskih povrπina koji su se pruæali duæ dravskih terasa, sasvim je izvjesno da su one joπ u 16. stoljeÊu zapremale znatne povrπine. O tome svjedoËe i podaci iz kartografskih izvora. Jedna od najstarijih karata hrvatskog prostora 122 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 121 - 132 Koprivnica 2003.
koja sadræi i prikaz vegetacijskog πumskog pokrova je karta Hrvatske i Slavonije iz 1566. godine.1 Izradio ju je Nicolo Angielini, habsburπki kartograf i fortifikacijski struËnjak talijanskog podrijetla. Obavijesti na njegovoj karti moæemo uzeti kao vrlo pouzdane jer je Angielini tih godina osobno obiπao sva veÊa podravska utvrena naselja i izradio njihove planove.2 To nam jamËi da je karta nastala na temelju autorova terenskog rada. Cijeli prostor koprivniËke i urevaËke dravske terase te padine Bilogore i Kalnika Angielini je oznaËio kao iznimno πumovit prostor. ©ume su zauzimale znatna prostranstva i sa sjeverne obale Drave, kao i juæne obale Mure. SliËnu obavijest pruæa i Hirschvogelova karta Hrvatske, Slavonije i Bosne iz 1573. godine.3 ©ume su joπ Ëinile kontinuirani pokrov podravske nizine sve do Valpova. S obzirom na klimatoloπke, geomorfoloπke i pedoloπke osobine promatranog podruËja, moæemo pretpostaviti
PODRAVSKO SREDNJOVJEKOVLJE da se u najveÊoj mjeri radilo o πumama hrasta luænjaka (Quercus robur), topole (Populus), vrbe (Salix) te ostalim higrofilnim πumama i πikarama. Angielinijev i Hirschvogelov prikaz podravskih πuma na simboliËkoj je razini, bez oznaka njihovih stvarnih kvalitativnih i kvantitativnih osobina te granica areala. Ipak, takvi podaci, iako na ambijentalnoj, simboliËkoj razini, predstavljaju znaËajan izvor za rekonstrukciju primarne vegetacije i osobine prirodnog pejsaæa. Agrarna kriza na pragu ranog novog vijeka potaknula je intenzivniju sjeËu πuma koja je za posljedicu imala ne samo vizualnu promjenu pejsaæa, nego ËeπÊe i duæe poplave πireg dravskog
dr. sc. Mirela SLUKAN ALTIΔ ALTIΔ sc. Mirela SLUKAN dr. zalea te snaænu eroziju tla. O razmjerima poplava svjedoËe detalji sa spomenutih kartografskih izvora. Jedno od glavnih krajiπkih uporiπta varaædinske vojne granice, –urevac, prikazan je na Angielinijevoj karti potpuno okruæen πirokom poplavnom zonom. »este poplave uzrokovale su i Ëeste promjene korita ne samo Drave, nego i dravskih pritoka,4 brojnih potoka u dravskom zaleu. Tako vidimo da je koprivniËki potok u vrijeme nastanka Angielinijeve karte tekao zapadno od grada, a ne juæno kao danas. Da nije rijeË o pogreπki kartografa, svjedoËi i spis gradskog poglavarstva iz 1645. godine u kojem se spominje da je potok Koprivnica tekao preko Duge ulice u Koprivnici.5 Na isti naËin potok je ucrtan i na Sambucovoj karti Ilirika iz 1573., kao i na Hirschovgelovoj karti iz 1572. godine. Iz predoËenih kartografskih izvora moæemo zakljuËiti da je prirodni pejsaæ srednjovjekovne Podravine bio mnogo πumovitiji i vlaæniji nego danas. Bogati πumski kompleksi uz Dravu te Ëeste poplave koje su uzrokovale eroziju zemljiπta, ali i objekata (poznato je da je jedan od najveÊih neprijatelja podravskih utvrda bila upravo erozija) bile su vaæan dio prirodnih osobina podravskih srednjovjekovnih pejsaæa.
1 “Croatiae et Sclavonia/ Nicolo Angielini. Primjerak karte Ëuva se u Nacionalnoj biblioteci u BeËu (Nationalbibliothek), Cod. 8609. 2 Viπe o Angielinijevu radu u Podravini usp. Mirela SLUKAN ALTIΔ, Povijest kartografskih radova na podruËju grada Koprivnice, Podravski zbornik, 26/27, Koprivnica, 2000./2001., str. 63-73 3 Karta nosi naslov “Schlavoniae, Croatiae, Carniae, Istriae, Bosniae, finitimarumque regionum nova descriptio/ Augustin Hirschovogel”. Primjerak karte Ëuva se u Kartografskoj zbirci Hrvatskog dræavnog arhiva, sign. A.II.12 4 Opπirnije o promjenama toka Drave i njezinih pritoka u podruËju Podravine vidi: Mirela SLUKAN ALTIΔ, Hidroregulacije Drave i njezini utjecaji na transformaciju prirodnog i kulturnog pejsaæa Podravine, Ëasopis Podravina, br. 2, Zagreb, 2002. 5 Tragovi starog toka joπ se mogu vidjeti iza hotela “Podravina”. Usp. Ranko PALVE©, KoprivniËko i urevaËko vlastelinstvo: povijest, topografija, organizacija. Koprivnica, vlast. naklada, 2001., str. 97 PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 121 - 132 Koprivnica 2003. Podravina 123
FUNKCIONALNE OSOBINE NASELJA I NJIHOVA HIJERARHIJSKA STRUKTURA
Kartografski izvori nastali tijekom 15. i 16. stoljeÊa donose prve kartografske podatke i o dr. sc. Mirela SLUKAN ALTIΔ podravskim naseljima krajem srednjeg i poËetkom novog vijeka. Naime, zbog specifiËnih osobina srednjovjekovne kartografije, nakon antiËke Tabule Peutingeriane, sve do kraja 15. stoljeÊa podravska naselja na kartama neÊemo nalaziti tijekom cijelog srednjeg vijeka.6 Ona se u kartografskim izvorima ponovno javljaju tek u drugoj polovici 15. stoljeÊa. Iako se zbog razmjerno malo podravskih toponima ti podaci na prvi pogled Ëine vrlo oskudni, usporedbom izbora naselja koje su na svojim kartama prikazivali kartografi toga doba moæe se dobiti uvid u njihove funkcionalne osobine i hijerarhijsku strukturu, kao i osnove Ëimbenike organizacije ORVK SREDNJOVJEKOVLJE PODRAVSKO prostora. Naime, svaki od kartografa je pri izradi karte napravio vlastiti izbor naselja koji je odluËio upisati u svoju kartu. Kao πto Êemo vidjeti, taj izbor nije bio nimalo sluËajan. Izbor podravskih naselja koje nalazimo na karti krajem 15. ili poËetkom 16. stoljeÊa bit Êe bitno drukËiji od izbora naselja koja Êemo nalazili na kartama tijekom druge polovice 16. stoljeÊa. Te razlike jasno ukazuju na promjene u funkcionalnim osobinama naselja koje su posljedica promijenjenih povijesno-geografskih uvjeta njihova razvoja do kojih je doπlo krajem srednjeg i poËetkom novog vijeka. Prvu detaljniju kartu kontinentalnih dijelova hrvatskih zemalja predstavlja karta Francesca Rosellija (1447. - 1527.), poznatog firentinskog kartografa, nastala oko 1480. godine. Roselli je viπe godina boravio u Budimu na dvoru hrvatsko-ugarskoga kralja Matijaπa Korvina, gdje je za njegove potrebe izraivao karte. S obzirom na izbor toponima i konture obale, Rosellijeva karta nije nastala na temelju terenskog rada, nego kombinacijom podataka pisanih deskriptivnih izvora i srednjovjekovnih portulanskih karata. S obzirom na oblik pisanja toponima, autor se oËito sluæio i hrvatskim izvorima. Zanimljivo je da je karta nastala ubrzo nakon premjeπtanja uprave koprivniËkog vlastelinstva iz Kamena (Kuwar) u Koprivnicu. Rosellijeva karta, usprkos svim ograniËenjima (sitno mjerilo, malobrojni geografski inventar) i propustima (subjektivni izbor naselja), daje jasnu sliku srednjovjekovne Podravine kao feudalnog agrarnog druπtva u kojem fedualni posjedi imaju kljuËnu ulogu u upravnoj i druπtvenoj organizaciji æivota. U podruËju Podravine, Bilogore i zapadne Slavonije Roselli je oznaËio sljedeÊa naselja. Juæno od utoka Mure u Dravu oznaËio je zasad nepoznati toponim Crusonicz. Taj se toponim na istom mjestu javlja i na nekim kasnijim kartama koje su nastale na temelju srednjovjekovnih izvora, ali nikada na kartama 15. i 16. stoljeÊa koje prikazuju recentnu situaciju. To moæe ukazivati na Ëinjenicu da je rijeË o toponimu starije generacije od ostalih na toj karti. Postoji moguÊnost i da se radi o posjedu Crysnychya na koprivniËkom vlastelinstvu koje se nalazilo u blizini Ludbrega. Spominje se 1477. godine u popisu posjeda koprivniËkog vlastelinstva. Trag tog toponima moæda predstavlja ime πume KriæanËije.7 Ipak, pitanje identifikacije tog toponima zasad treba ostaviti otvorenim. SljedeÊi je toponim, iduÊi prema zapadu, Caphonicz koji bez sumnje oznaËava Koprivnicu. To je ujedno najstariji dosad utvren spomen Koprivnice na nekoj karti. Kao πto je veÊ navedeno,
6 Sve do kraja 13. stoljeÊa srednjovjekovna kartografija uglavnom se ograniËava na karte vrlo sitnih mjerila, pogotovo tzv. Mape Mundi, koje se, uz πturi geografski sadræaj, uglavnom bave isticanjem krπÊanske predodæbe o nastanku svijeta. Tako na svim srednjovjekovnim kartama, uz “stvarne” geografske elemente, nalazimo prikaze iz Biblije ili mitova o stvaranju svijeta. Takav “imaginarni sadræaj” Ëesto zaprema veÊe povrπine karte od “prave” geografske stvarnosti. PoËetkom 14. stoljeÊa, razvojem pomorstva, pojava pomorskih karata - portulana najavit Êe novo doba obiljeæeno povratku na iskljuËivo stvarne geografske sadræaje 7 Ranko PAVLE©, KoprivniËko i urevaËko vlastelinstvo, str. 83 124 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 121 - 132 Koprivnica 2003.
upravo neposredno uoËi nastanka te karte Koprivnica postaje srediπtem vlastelinstva. OznaËavanje Koprivnice, a ne Kamena, samo potvruje aktualnost Rosellijevih podataka. Roselli je oËito upravo koprivniËki posjed smatrao najvaænijim podravskim posjedom jer je od svih oznaËio baπ njega, a primjerice urevaËko, rasinjsko i ludbreπko vlastelinstvo ne spominje (uz rub karte oznaËen je Varaædin). JugoistoËno od Koprivnice oznaËeni su Zdenci, sjediπte istoimenog posjeda. Razlog oznaËavanja tog naselja moæda treba traæiti u Ëinjenici πto je 1478. godine u Zdencima odræano zasjedanje slavonskog sabora o desetini.8 To bi ujedno potvrdilo okvirnu dataciju karte na 1480. godinu. Toponim Comegrad posve sigurno oznaËava Kamengrad, sjediπte vlastelinstva s feudalnom utvrdom, sruπen oko 1446. godine (MarkoviÊ, 1993./1994.; 116).9 Joπ juænije nalazimo oznaËene Bijele Stijene (Bielh Stiena), feudalno vlastelinstvo u dolini 10 11
PODRAVSKO SREDNJOVJEKOVLJE potoka Sloboπtine, koje su 1543. zauzeli Turci, a obuhvaÊalo je oko 20 sela. Zanimljivo je da se trgoviπte Bijela Stijena u pisanim izvorima prvi put spominje 1482. godine,12 πto znaËi da se praktiËki istodobno pojavljuje u pisanim i kartografskim povijesnim izvorima. Zapadno do Kamengrada Roselli je oznaËio Drenovac i StupËanicu. Drenovac je bio feudalni posjed koji se sastojao od 33 sela od kojih su sva propala tijekom turskih osvajanja. Na mjestu feudalne utvrde Drenovac danas stoji selo Drenovac. Prvi se put spominje 1421. godine, tijekom druge polovice 15. stoljeÊa je dobro naseljeno, a poËetkom 16. stoljeÊa gotovo pusto.13 Taj nam podatak ponovno potvruje da je Rosellijeva karta nastala u 15. stoljeÊu. StupËanica je takoer 14 dr. sc. Mirela SLUKAN ALTIΔ ALTIΔ sc. Mirela SLUKAN dr. bilo veliko vlastelinstvo koje je 1491. Ëinilo viπe od 50 sela, a koje su 1544. godine zauzeli Turci. Dakle, moæemo vidjeti da je Roselli mjestimice raspolagao vrlo aktualnim podacima o sjediπtima i veliËini pojedinih posjeda. No, znakovito je da je prije svega oznaËavao sjediπta posjeda s feudalnom kaπtelom, oËito svjestan njihove vaænosti za buduÊu obranu od Turaka. SljedeÊu detaljniju kartu hrvatskih krajeva izradio je ugarski kartograf Lazarus (oko 1475. - 1528.) 1528. godine, samo dvije godine nakon bitke kod MohaËa. Lazarusova karta je prva detaljnija karta Ugarske koja sadræi i prikaz hrvatskih zemalja u krupnijem mjerilu s obilnijim geografskim inventarom. Za πire podravsko-bilogorsko podruËje donosi gotovo 30-ak toponima! Karta je nastala u vrijeme prodora Turaka u Slavoniju i tijekom prvih turskih pustoπenja po Moslavini i Podravini. Iako su na karti i dalje oznaËena sjediπta vlastelinstava i pojedinih posjeda, oznaËena su naroËito ona koja su imala feudalne kaπtele ili su se nalazila na vaænijim putevima. Tako su, primjerice, oznaËena gotovo sva veÊa naselja na Kolomanovu putu. Za razliku od Rosellija, Lazarusovi toponimi su maarizirani te ponekad znatno iskrivljeni, πto bitno oteæava njihovu pouzdanu identifikaciju. Uz Dravu, iduÊi od Varaædina (na karti Warastzdinum) Lazarus oznaËava sljedeÊe toponime: Ludbreg (Ludbergk), Rasinja (Kerstur), Koprivnica (Capronitza), ProdaviÊ (Prodatz), –urevac (Zt.Georgwara), sve trgoviπta i sjediπta vlastelinstava koji se nalaze na najvaænijem podravskom srednjovjekovnom putu, tzv. Kolomanovu putu.15 Uz Dravu su oznaËeni joπ Bukovica (Bakwa) - posjed na urevaËkom
8 Josip ADAM»EK, Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV. do kraja XVII. stoljeÊa, JAZU i SveuËiliπna naklada Liber, Zagreb, 1980., str. 78 9 Kamengrad ne treba mijeπati s Kamenom, nekadaπnjim sjediπtem koprivniËkog vlastelinstva 10 Josip ADAM»EK, Agrarni odnosi u Hrvatskoj..., str. 235 11 Mirko MARKOVIΔ, Prilozi povijesnoj geografiji i toponimiji srednjovjekovne KriæevaËke æupanije, Radovi zavoda za znanstveni rad JAZU, br. 3, Varaædin, 1989., str. 169 12 Josip ADAM»EK, Agrarni odnosi u Hrvatskoj..., str. 173 13 Josip ADAM»EK, Agrarni odnosi u Hrvatskoj..., str. 176 14 Josip ADAM»EK, Agrarni odnosi u Hrvatskoj..., str. 440, 235 15 Usp. Hrvoje PETRIΔ, Srednjovjekovni putevi u Podravini, Podravski zbornik, br. 18, Koprivnica, 1992., str. 41-46 PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 121 - 132 Koprivnica 2003. Podravina 125 vlastelinstvu, danas ©piπiÊ Bukovica,16 Gabrovnica (Gabrovnitza) - feudalni posjed s utvrdom,17 Sv. Elizabeta (S. Elizabeth) - danas Pepelara kod Gole i feudalna utvrda na odvojku Kolomanova dr. sc. Mirela SLUKAN ALTIΔ puta prema Ugarskoj. Na podruËju buduÊe varaædinske vojne granice spominju se joπ Sv. Benedikt (S. Bedenict) - srednjovjekovna æupa u posjedu pavlina iz Streze, danas Stare Plavnice;18 Vrbovec (Wubenitz) - trgoviπte, sjediπte posjeda s kaπtelom, nastalo u 15. stoljeÊu na posjedu obitelji PuπiÊ;19 »azma (Czasma) - biskupski posjed, u 15. stoljeÊu veÊe gradsko naselje i sjediπte biskupskog posjeda;20 S. Bartul (S. Bartutz) - srednjovjekovna æupa izmeu Graca (Grech) i Sv. Martina u »reπnjevici;21 Gudovac (Gumbotz), Donja Vrijeska (Hermitel),22 Vrbovna (Werbovina),23 Zdenci (Zdenitz), takoer poznato vlastelinstvo. Identifikacija toponima
S. Stephanus kao ©tefanja nije sasvim sigurna s obzirom na to da se on na Lazarusovoj karti SREDNJOVJEKOVLJE PODRAVSKO nalazi neπto sjevernije, no s obzirom da se isti toponim na ispravnoj lokaciji javlja na ostalim kartama 16. stoljeÊa, najvjerojatnije je da je ipak rijeË o ©tefanju.24 Na podruËju buduÊega generalata upisan je i toponim Sinarast koji je ucrtan na podruËju izmeu –urevca i Zdenaca, a oznaËava posjed Sejano hrastje koje se nalazilo nedaleko od pavlinskog samostana Sv. Ane na vlastelinstvu Dobra KuÊa.25 OznaËeni su joπ i Dubrava (Domktzo)26 te Kriæevci (Crisna), od 1252. slobodni i kraljevski grad. Uz juæne granice oznaËena je Kutina (Kottina) trgoviπte, sjediπte plemiÊkog posjeda s kaπtelom, Jelengrad (Zarvaske), IvaniÊ? (Biene), Mogor (Mogerec), »rnec (Cerne) luka na rijeci Savi27 i Kraljeva Velika (Walika). IstoËno od podruËja buduÊega generalata naznaËena su trgoviπta i sjediπta vlastelinstava: StupËanica (Saplonca),28 VoÊin (Atina),29 Dobra KuÊa, ZeniπÊe i S. Demeter,30 Trnkovac? (Tertzenitze)31 i Bijela Stijena (Beelatztena).
16 Ranko PAVLE©, KoprivniËko i urevaËko vlastelinstvo..., str. 234 17 Zvonko LOVREN»EVIΔ, Srednjovjekovne gradine u podravskoj regiji, Podravski zbornik, br. 11, Koprivnica, 1985., str 175 18 Nada KLAIΔ; Koprivnica u Srednjem vijeku, biblioteka Podravskog zbornika, 19, Koprivnica, 1987., str. 32 19 Josip ADAM»EK, Agrarni odnosi u Hrvatskoj..., str. 171 20 Josip ADAM»EK, Agrarni odnosi u Hrvatskoj..., str. 170 21 Ranko PAVLE©, KoprivniËko i urevaËko vlastelinstvo..., str. 103 22 Po miπljenju Ranka PAVLE©A, naziv Hermitel ovdje se, po svemu sudeÊi, ne odnosi na naziv mjesta, nego na ljude - pavline, tj. heremite koji su tu æivjeli u samostanu Sv. Ane kraj sela Donje Vrijeske, sjeverno od Daruvara 23 PAVLE©, KoprivniËko i urevaËko vlastelinstvo..., str. 185, navodi da je posjed sliËnog imena - Verbowc postojao u okolici Pavljanca i Fedinandovca. Vrbovna je srednjovjekovni posjed koji je dobio ime po rijeci Vrbovni. U tom smislu PAVLE© smatra da Vrbovnu ne treba izjednaËavati s Obrovnicom. 24 Do zabune u presjevernoj lokaciji toponima Sv. Stephanusa (©tefanje), kao i Sv. Benedicta (Stare Plavnice) vjerojatno je doπlo zato πto su u srednjem vijeku neπto istoËnije, blizu RaËe, postojale dvije æupe s istim titularima: Sv. Benedikt - Beπenovac i Sv. Stjepan - RaËica, inaËe susjedne jedna drugoj, kao i na karti. Autor je imao informaciju da su Sv. Stjepan i Sv. Benedikt blizu izvora rijeke »azme, ali je taj izvor pogreπno time “doveo” ove æupe u blizinu Koprivnice. Na taj zanimljiv podatak ukazao mi je Ranko PAVLE©. 25 Kamilo DO»KAL: Srednjovjekovna naselja oko Dobre KuÊe, Starine HAZU, 48, str. 164-166, te prema usmenim napucima Ranka PAVLE©A. 26 Gradsko naselja nastalo u 13. stoljeÊu, biskupski posjed. Usp. Josip ADMA»EK, Agrarni odnosi..., str. 171 27 Josip ADAM»EK, Agrarni odnosi..., str. 452 28 Mirko MARKOVIΔ, u svom radu: Prilozi povijesnoj geografiji..., str. 169, tvrdi da je Soplonca posjed Rijeka uz rijeku Ilovu koji se u maarskom obliku nazivao Saplonca 29 Trgoviπte i sjediπte vlastelinstva. Druga polovica 15. i poËetak 16. stoljeÊa jedino trgoviπte na tom vlastelinstvu. Usp. Josip ADAM»EK, Agrarni odnosi..., str. 176 30 Kaπtel i veleposjed u vlasniπtvu potomaka bana Tibolda koji su se prezivali ZeniπÊanski. ZeniπÊanski crkveni zaπtitnik bio je Sv. Dimitrije. ZeniπÊe je sredinom 14. stoljeÊa dobio privilegij za odræavanje sajmova. Pretpostavlja se da se nalazi na Ëistini zvanoj Puska, izmeu Velikog Struga i Save Usp. Mirko MAROVIΔ, Prilozi povijesnoj geografiji..., str. 169 31 Mirko MARKOVIΔ, Descriptio Croatiae..., str. 94 126 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 121 - 132 Koprivnica 2003.
Lazarusova karta nastala je na temelju terenskog rada. Samo tako moæemo shvatiti mnoπtvo toponima koje do tada ne susreÊemo ni na jednoj karti hrvatskih zemalja. Poznato je, naime, da je Lazarus radio kao kartograf na ugarskom dvoru pa je karta neosporno nastala za potrebe obrane od Turaka. U podruËju Podravine, Bilogore i Moslavine Lazarus je oznaËio sva naselja s jaËim srediπnjim funkcijama (trgoviπta, sjediπta vlastelinstava, vaæna prometna Ëvoriπta), osobito ona s feudalnim kaπtelima. To potvruje Ëinjenicu da je Lazarusova karta vjerojatno nastala upravo kao rezultat planova prilagodbe starih feudalnih kaπtela novim, ratnim uvjetima. To potvruje i pomno oznaËena granica turskih osvajanja. U tom smislu Lazarusova karta prikazuje posljednje trenutke feudalne srednjovjekovne Podravine te najavljuje novo, vojnokrajiπko doba u razvoju Podravine.
PODRAVSKO SREDNJOVJEKOVLJE Srednjovjekovna slika Podravine zadræat Êe se na mnogim kartama i nakon sredine 16. stoljeÊa. Rezultat je to izostanka terenskog rada kartografa i izrade karata na temelju starijih, veÊ postojeÊih predloæaka. Tako mnoge karte iz druge polovice 16. ili Ëak poËetka 17. stoljeÊa odraæavaju srednjovjekovnu situaciju prije prodora Turaka. Takav primjer je veÊ spomenuta Hirschvogelova karta Hrvatske, Slavonije i Bosne iz 1573. godine. VeÊ letimiËnim uvidom u naselja koje je kartograf oznaËio na karti jasno je da se radi o srednjovjekovnoj mreæi naselja.32 Zastarjelost prikaza potvruju i Hirschvogelove granice Slavonije u kojoj nema ni naznaka turskih osvajanja (u to vrijeme Turci su veÊ osvojili podruËje do linije PitomaËa - RaËa). SliËne 33 dr. sc. Mirela SLUKAN ALTIΔ ALTIΔ sc. Mirela SLUKAN dr. prikaze nalazimo i na kartama Ugarske Wolfganga Laziusa iz 1556. godine, Jacopa Gastaldija iz 1546.,34 karti Hrvatske, Slavonije, Bosne i dijela Dalmacije Gerharda Marcatora iz 1594.35 te na istoimenoj karti Johanna Bussemachera iz 1592. godine.36 Novu sliku podravske stvarnosti dat Êe nam jedna do tada rijetkih karata nastalih terenskim radom. To je karta veÊ spomenutog habsburπkoga kartografa talijanskog podrijetla Nicola Angielinija iz 1566. godine. To je prva karta koja prikazuje sve promjene u prirodnom i kulturnom pejsaæu Podravine koje su se dogodile nakon gotovo stoljetnih ratnih devastacija tijekom turskog osvajanja Slavonije. Kako je karta nastala u vrijeme utemeljenja kapetanijske organizacije varaædinske vojne granice te intenzivne obnove podravskih utvrda, nema sumnje da je nastala za vojnostrateπke potrebe obrane od Turaka. Vrijeme je to najveÊeg opsega turskog posjeda u Slavoniji nakon πto su 1552. godine osvojili »azmu i Viroviticu (podruËja pod turskom upravom oznaËena su blijedocrvenom, a hrvatska zelenom bojom). Zanimljivo je da sva naselja na turskom podruËju nisu oznaËena simbolom polumjeseca, nego je pograniËna zona izmeu Crkvene na zapadu i Dobre KuÊe na istoku, iako oznaËena kao turski teritorij, oËito bila prostor niËije zemlje (RoviπÊe, Gudovac, Kupinovac, ©androvac i Moslavina). Tada na karti prvi put vidimo neka nova naselja kao πto su Kriæ, (Zrinski) Topolovec, –uriÊ, Cirkvena, Sv. Petar »vrstec, Ivanska, ©androvac i Kloπtar IvaniÊ. Istodobno, nestaju mnogi srednjovjekovni kaπteli, æupe i vlastelinstva. Toponimi kao πto su Garbonok, Mogor, Stari Gradac, Bakwa zauvijek posve nestaju s karata. Ti su kaπteli uglavnom sruπeni ili naprosto napuπteni tijekom prodora Turaka
32 Zanimljivo je da se na Hirschvogelovoj karti prvi put javlja i Kakinja kao “Kackin”, ucrtana na mjestu danaπnjeg Legrada 33 Karta nosi naslov “Tabula Hunagiae ad quatuor latera per Lazarum quondam Thomae Stigonien. Cardin. Secretariu...”. Unikatni primjerak karte Ëuva se u Nacionalnoj biblioteci u Budimpeπti 34 Karta nosi naslov “La vera descrittione di Tutta la Ungheria...”, a Ëuva se u Vatikanskoj biblioteci u Rimu 35 Karta nosi naslov “Slavoniae, Croatiae, Bosniae cum Dalmatiae parte”. Primjerak karte Ëuva se u Kartografskoj zbirci Hrvatskog dræavnog arhiva, sign. A.II.2 36 Karta nosi naslov “Slavoniae, Croatiae, Bosniae & Dalmatiae pars maior”. Primjerak karte Ëuva se u Hrvatskom povijesnom muzeju, inv. broj 3814 PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 121 - 132 Koprivnica 2003. Podravina 127
(znakovito je da su feudalni kaπteli u zapadnom dijelu buduÊega generalata, kao i zapadno do njega uglavnom u to vrijeme joπ saËuvani). Meu srednjovjekovnim trgoviπtima saËuvali su se prije svega oni kaπteli koji su se tijekom 16. stoljeÊa mogli prilagoditi novonastalim dr. sc. Mirela SLUKAN ALTIΔ vojnokrajiπkim potrebama (Koprivnica, Ludbreg, »azma, IvaniÊ, –urevac, Grabovnica, Kriæevci). Ostala nezaπtiÊena srednjovjekovna trgoviπta i seliπta ostajala su gotovo pusta. Pojavljivanje novih naselja na Angielinijevoj karti ne znaËi da je rijeË o novim naseljima, nego o novim funkcionalnim obiljeæjima njihova razvoja. Angielini je, naime, oznaËavao prvenstveno naselja s obrambenim funkcijama, a izostavljao ona strateπki manje vaæna. Iako je, dakako, rijeË o subjektivnom vienju prostora, karta jasno odraæava povijesni kontekst u kojem je nastala, ali i odreenu hijerarhijsku strukturu naselja podreenu obrambenim funkcijama. ORVK SREDNJOVJEKOVLJE PODRAVSKO Kao kljuËne vojnokrajiπke utvrde podravsko-bilogorskog prostora Angielini je oznaËio Koprivnicu, –urevac, IvaniÊ i Kriæevce koje je prikazao u shematiziranim tlocrtima. Obrambena snaga naselja nije samo jamËila veÊu sigurnost, nego je u to nesigurno vrijeme ujedno bila i dominantan poticajni Ëimbenik razvoja naselja. Naime, slabljenjem trgovaËkih i proizvodnih funkcija, obrambena snaga bila je presudni Ëimbenik funkcionalne i morfoloπke organizacije prostora. To nam potvruje i prvi put ucrtana mreæa prometnih komunikacija na podruËju varaædinske vojne granice. I prometne komunikacije su se morale prilagoditi novoj organizaciji prostora. Dok je u srednjovjekovno-feudalno doba dominantan prometni pravac bio sjeverozapad-jugoistok (put kralja Kolomana), sada je zbog nove granice prometna mreæa preusmjerena duæ granice prema jugu. Dio starog pravca Kolomanova puta saËuvao se na vezi Varaædin - Koprivnica - –urevac, a nekadaπnji odvojci prema Kriæevcima, Cirkveni i IvaniÊu dobili su novi znaËaj kao glavne vojnokrajiπke prometnice varaædinske vojne granice. Taj se put nastavljao duæ pograniËnih podruËja Hrvatske, povezujuÊi kljuËne vojnokrajiπke utvrde sve do Senja. Dakako, osim tih koje je oznaËio Angielini, postojali su i drugi putovi, ali je on izdvojio one strateπki najznaËajnije. Povezivanje vojnokrajiπkih utvrda te uopÊe Vojne krajine imalo je kljuËnu ulogu u obrani preostalih dijelova hrvatskih zemalja pa tako i podravskog prostora. Nova funkcionalna osnova razvoja naselja odrazila se u novoformiranoj hijerarhijskoj strukturi naselja u kojoj kljuËnu ulogu imaju strateπki Ëimbenici. Mreæa prometnih komunikacija takoer je prilagoena ponajprije povezivanju vojnokrajiπih utvrda, a nekadaπnji trgovaËki pravci gube prijaπnji znaËaj. Novi tip utvrda prilagoen vojnim potrebama uvelike je odredio i fizionomska obiljeæja naselja, kao i osobine kulturnog pejsaæa cijelog podravsko-bilogorskog prostora. Proces formiranja nove funkcionalne mreæe naselja u punom smislu doÊi Êe do izraæaja postavljanjem nove granice Æitvarskog mira (1606.) kada Êe se habsburπko-osmanska granica u podruËju Podravine povuÊi neπto istoËnije na liniju rijeke Ilove. Privremena stabilizacija granica, koja Êe trajati do kraja 17. stoljeÊa, omoguÊit Êe snaæniju organizaciju vojnokrajiπkog druπtva, i to ne samo u smislu utvrivanja veÊeg broja naselja. Brojne vojne posade u vojnokrajiπkim utvrdama Podravine zbog opÊe krize i prekida mnogih trgovaËkih veza bile su upuÊene na opskrbu gotovo iskljuËivo na razini lokalnog træiπta. Tako je vojno druπtvo poticalo i obnovu agrarnog druπtva pa se, uz brojne vojne utvrde, poËetkom 17. stoljeÊa ponovno javlja sve viπe seoskih naselja. Sliku tako formiranog vojno-agrarnog krajiπkog druπtva prikazuje karta Johanna Winklera iz 1639. godine.37 Ta vrlo neobiËno orijentirana karta (prema istoku!) donosi niz novih
37 Karta se Ëuva u Hrvatskom dræavnom arhivu, fond Ujedinjena Generalkomanda, uvezani spisi Varaædinskoga generalata 128 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 121 - 132 Koprivnica 2003.
podataka. Uz glavne vojnokrajiπke utvrde Varaædin, Kriæevce, Koprivnicu, –urevac, IvaniÊ, »azmu i RoviπÊe koji su, s obzirom na svoja funkcionalna obiljeæja, predstavljali najviπu hijerarhijsku razinu naselja, sada nalazimo gustu mreæu manjih agrarnih naselja Ëiji je razvoj dodatno potaknut kolonizacijskim procesima. Osloboenjem Slavonije 1699. godine i stabilizacijom habsburπko-osmanske granice na Savi omoguÊen je ponovni snaæniji razvoj trgovine koja Êe potaknuti nove procese preoblikovanja funkcionalne i morfoloπke strukture naselja, prometne mreæe, kao i potrebe nove “civilno-prostorne” organizacije prostora.
POJAVA TOPONIMA NA ©IREM PODRU»JU PODRAVINE, BILOGORE
PODRAVSKO SREDNJOVJEKOVLJE I MOSLAVINE U KARTOGRAFSKIM IZVORIMA 15. I 16. STOLJEΔA
Toponim Roselli, 1480. Lazarus, 1528. Hirschvogel, 1573. Bussemacher, 1592. Angielini, 1566. Varaædin - Waradsdinum Warasdin Warasdin Warasdin KriæanËija? Crusonicz - - Cosnuitz - Ludbreg - Ludbergk Luberg - Lubreg Rasinja - Kerstur Raßin - - Apatovec - - - Apoteuitza Aprovica Kuzminec ----Kosminski
dr. sc. Mirela SLUKAN ALTIΔ ALTIΔ sc. Mirela SLUKAN dr. Garbonok - - Gorbonok - - Glogovnica ----Glogovniza Koprivnica Caphonicz Capronitza Kaproncza Copranitz Copreinitz ProdaviÊ - Prodatz Prodowis Prodauitz Brodawiß Kupinovec - - - Copindatatz Kopinouatz Domankuπ - - - Doniscuhuso Domankhus Kontovac - - Candoc Candotz - ©androvec ----Schandrouvatz –urevac Zt. Georgwara Zentsergwara S. Georwara S. Georgen Bukovica - Bakwa - Buschentz - Diπnik - - - Dischin - Gabrovnica - Gabrovnitz - - Grabovniza Sv. Elizabeta - S. Elizabeth S. Elizabeth S. Ewrsebeth - Bijela Stijena Bielh Stiena Beelatztena Welestina Welestina Bela Stena StupËanica Stupcanica Saolonca Sapronicza Sapronica Stupranicza Grevac - - Cordova Gordona - Garignica - - Garigneza - - GariÊ - - Garick Garukh - Zdenci Zdenci Zdenitz Istenz - Sdenz PaliËna - - Paliezno Paliczno - Paπian - - Passion - - Dianovec - - Dianocz Dianoc - VoÊin - Atina - Atina - Pakrac - - Peckericz Pekeritz Pakhriz SiraË - - Zirich - Zirich Gradec ----Gradaz –uriÊ - - - S. Ieorg St. Georg Z. Topolovac ---Topluen Toplouaz Kriæ ----Heiligenkreuz Sv. Petar »vrstec ----Sv. Petar Cirkvena ---Terqiena Zerkvena Vrbovec - Wubenitz - Wronick Wrboban ©tefanje - S. Stephanus - - S. Stefann S. Plavnice - S. Benedict - - - PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 121 - 132 Koprivnica 2003. Podravina 129
Obrovnica? - Werbovina - - - Sv. Bartul - S. Bartutz - - -
? - Sinahrast - - - dr. sc. Mirela SLUKAN ALTIΔ V. Sredice? - Hermitel - - - Dobra KuÊa - Dobra Butic Dobrokula Dobrokautz Dobrokutz Gudovac - Gumbotz - - Gudouatz RoviπÊe - - - Rowischo Robitsch »azma - Czasma Czasma - Zasma Ivanska ----S. Johann Kloπar IvaniÊ - - - Closter Kloster Ivanitz IvaniÊ - - Iwanicz Iwanich Ivanitsch
Kriæ ----Heiligenkreuz SREDNJOVJEKOVLJE PODRAVSKO Dubrava - Domktzo Dombro Dombro Dombra RaËa - - Racza Ratza - Kriæevci - Crisna Zum Kreuz Kreuz Kreuz Mali Kalnik - Kamleg maius Klein Kenmclc - Klein Kamnik Veliki Kalnik - Kemleg minus Gross Kenmclc - Gross Kamnik Jelengrad - Zarvaske - - Jelengrad Moslavina - Monozlo - Moslowing Moslavina Mogor - Mogerec - - - Kutina - Kottine - - - Kraljeva V. - Walika Belicka Velica Velicha Tertenitze - Trnkovac - - - S. Demeter S. Demeter - S. Demeter - ZeniπÊe - Zenitze - - -
SUMMARY
Cartographic sources dating from the15th and 16th centuries clearly document the transformation of natural environment and cultural landscape in Podravina which occurred in the period between late Middle Ages and early New Age. The processes of intensive transformations initiated by the Ottoman raids onto the territory of Slavonia were in their full progress in the course of the 15th and 16 th centuries. The beginning of downfall of great feudal estates, war devastations and the establishing of the Varaædin military frontier brought along irretrievable changes in the natural environment and cultural landscape of Podravina. The agrarian crisis caused more intensive tree-felling, which resulted not only in a visual change of the landscape but also more frequent flooding on the wider territory in the hinterland of the river Drava, as well as an intensified soil erosion. The network of traffic communications had to adjust to these new circumstances through shifting the strategic importance to traffic directions connecting the fortifications on the military frontier, especially those near the borderline. In the selection of settlements presented on maps in the 15th and 16th centuries, feudal estates and homesteads are gradually replaced by fortified military settlements and locations of decisive battles. In all presented cartographic sources there is a clearly visible underlying trend of transforming the medieval agrarian society into an early new age military society entirely focused on its defence role. 130 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 121 - 132 Koprivnica 2003. PODRAVSKO SREDNJOVJEKOVLJE dr. sc. Mirela SLUKAN ALTIΔ ALTIΔ sc. Mirela SLUKAN dr.
Slika 1: ©umski prirodni pejsaæ i funkcionalna organizacija naselja Podravine na karti Nicole Angielinija iz 1566. godine
Slika 2: Osobine prirodnog pejsaæa i srednjovjekovna organizacija prostora Podravine na karti Augustina Hirschvogela iz 1573. godine PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 121 - 132 Koprivnica 2003. Podravina 131 dr. sc. Mirela SLUKAN ALTIΔ ORVK SREDNJOVJEKOVLJE PODRAVSKO
Slika 3: KoprivniËki kraj na karti Johannesa Sambuca iz 1572. godine
Slika 4: Srednjovjekovna Podravina na karti Franesca Rosellija iz 1480. godine 132 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 121 - 132 Koprivnica 2003. PODRAVSKO SREDNJOVJEKOVLJE
dr. sc. Mirela SLUKAN ALTIΔ ALTIΔ sc. Mirela SLUKAN dr. Slika 5: Mreæa podravskih posjeda srednjovjekovne Podravine na Lazarusovoj karti iz 1528. godine
Slika 6: Vojnokrajiπko druπtvo varaædinske vojne granice 1639. godine PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 133 - 149 Koprivnica 2003. Podravina 133
PREKODRAVLJE - REPA©: RAZVOJ NASELJA I STANOVNI©TVA dr. sc. Ivan CRKVENΔIΔ, dr. Mladen CRKVENΔIΔ PREKODRAVLJE - REPA© AREA GROWTH OF SETTLEMENTS AND POPULATION
Dr. sc. Ivan CRKVEN»IΔ Primljeno: 10. 7. 2003. Prof. emeritus PrihvaÊeno: 11. 10. 2003. Geografski odsjek PMF, Zagreb Rad ima dvije pozitivne recenzije UDK/UDC 911.37 (497.5 - 3 Podravina) Mladen CRKVEN»IΔ 314 (497.5 - 3 Podravina) Prof. srednje πkole StruËni rad Zagreb Professional paper PREKODRAVLJE - REPA©
SAÆETAK
Od 2080 km kopnenih granica Republike Hrvatske na hrvatsko-maarsku granicu otpada 329 km, πto je 16,2% njezine ukupne duæine. Ta je granica jedna od najstarijih u Europi, naroËito u dijelu koji prolazi rijekom Dravom, najduæim segmentom te granice. Novijeg su datuma samo krajnji zapadni i istoËni dijelovi te granice, povuËeni prema sporazumu u Trianonu iz 1920. godine. U tim dijelovima granica prolazi znatno sjevernije od Drave. Na zapadu ona od Maarske odvaja hrvatsku pokrajinu Meimurje, a na istoku Baranju. Meimurje je prostor gotovo iskljuËivo hrvatskog stanovniπtva i povijesni dio hrvatskog etniËkog teritorija. Baranja je dio veÊe prirodne cjeline sloæenog etniËkog sastava. Juæni dio te cjeline pripojen je dræavi Slovenaca, Hrvata i Srba (SHS), odnosno Hrvatskoj, i to na osnovi udjela hrvatskog stanovniπtva i pripadnosti tog prostora gravitacijskom podruËju grada Osijeka. Izmeu ta dva podruËja na krajnjem zapadu i istoku, odnosno izmeu Meimurja i Baranje, sjeverno od Drave joπ su samo dva hrvatska prostora od kojih je veÊi i znaËajniji Prekodravlje, kraj izmeu Drave i njezina starog korita kojim danas teËe Ædalica. U starim dokumentima Prekodravlje se spominje pod nazivom Repaπ. Takvim svojim poloæajem Prekodravlje je hrvatska enklava okruæena teritorijem Maarske. Trokutastog je izgleda, s nagibom (od oko 124 m na oko 113 m) u smjeru pruæanja sjeverozapad-jugoistok, u duæini od oko 23 km, a s najveÊom πirinom oko 12 km. Povrπina kraja iznosi 88,78 km2. Zadatak ovog rada je socijalno-geografska analiza Prekodravlja, posebno njezina naseljavanja i promjena u broju i strukturi stanovniπtva. Æelimo, naime, utvrditi u kojoj je mjeri stanovniπtvo toga kraja Ëimbenik njegova daljnjega gospodarskog razvoja. KljuËne rijeËi: graniËno podruËje, etniËki sastav, stanovniπtvo, rijeka Drava. Key words: borderline area, ethnicity figures, population, river Drava. 134 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 133 - 149 Koprivnica 2003.
PROSTOR - POLOÆAJ I PRIRODNA OBILJEÆJA
Prekodravlje je izrazito nizinski prostor dravske holocene ravni, oblikovane akumulacijskom aktivnoπÊu rijeke Drave. Prevladava pjeskovit i πljunkovit nanos. Mlai tektonski pokreti doveli su do deniveliranja ravni pa je ona u sjeverozapadnom dijelu relativno viπa, a u jugoistoËnom dijelu niæa. Stoga je niæi jugoistoËni dio jaËe izloæen djelovanju dravskih voda, ukljuËujuÊi i podzemne vode (Bognar, A., 1985.). U takvim ekoloπkim uvjetima niæi dijelovi Prekodravlja bili su pokriveni prostranim moËvarama i πumama hrasta luænjaka. PREKODRAVLJE - REPA© Neπto je viπi sjeverni rub te ocjeditiji, kao i zapadna polovica kraja pa su najpogodniji za naseljavanje. Gradnjom obrambenih nasipa uz Dravu i Ædalicu i odvodnih kanala moËvarni i πumski prostor je suæen u korist obradivih povrπina. Ti su radovi omoguÊili i razvoj stoËarskih konaka iz kojih su se postupno razvila stalna naselja. Manjih regulacija bilo je i ranije, ali su sustavni regulacijski i melioracijski radovi poËeli poËetkom 20. stoljeÊa. VeÊina vaænih radova na odvodnjavanju obavljena je izmeu 1926. i 1940. godine u sklopu regulacijskih radova u koprivniËko-urevaËkoj Podravini (BlaπkoviÊ, V., 1976.). Preostale, joπ dosta prostrane πume hrasta luænjaka veliko su bogatstvo kraja. Na holocenom nanosu razvila su se plodna tla koja su na obradivim dijelovima osnova poljoprivrede, glavne gospodarske grane toga kraja. Sve do spomenutih regulacijskih i melioracijskih radova Drava je zbog Ëestih pojava visokih voda pa i poplava bila velika prepreka prometnog povezivanja Prekodravlja s ostalim dijelovima Hrvatske. Meusobne veze odræavale su se Ëamcima i splavima. U isto je vrijeme graniËni poloæaj kraja oteæavao veÊe investicije u njegov jaËi gospodarski razvoj, naroËito sekundarnog
dr. sc. Ivan CRKVENΔIΔ, dr. Mladen CRKVENΔIΔ sc. Ivan CRKVENΔIΔ, dr. dr. sektora djelatnosti. Povremeno su nesigurne politiËke prilike granicu uËinile neprolaznom ili teπko prolaznom. No u novije se vrijeme prometni poloæaj Prekodravlja bitno poboljπao, πto je preduvjet njegova bræeg razvoja u prigraniËnu regiju jaËe gospodarske razvijenosti, odnosno u regiju svestranijeg meusobnog povezivanja susjednih dræava - Hrvatske i Maarske. Izmijenilo se, naime, znaËenje granica koje viπe nisu obrambeno-strateπke linije izmeu susjednih dræava, nego sve viπe postaju zone meusobnog povezivanja te druπtvenog i gospodarskog proæimanja. Prekodravlje je i meunarodno povezano æeljezniËkom prugom Zagreb - Koprivnica - Budimpeπta, sagraenom joπ 1870. godine. Ta pruga ne prolazi preko Prekodravlja, nego njegovim
Budimpe ta Mura
Vara din Koprivnica ur evac
D
un L a
v
o Drava
n j
ZAGREB a es ma Sava Osijek va Ilo Vuka Kupa Lonja
Kupa
ra S b K o a o va D r a n a va Sa
Karta 1: PrigraniËno podruËje Republike Hrvatske prema Maarskoj Map 1: Croatian - Hungarian border region PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 133 - 149 Koprivnica 2003. Podravina 135 dr. sc. Ivan CRKVENΔIΔ, dr. Mladen CRKVENΔIΔ Botovo Maarska Drnje Gotalovo (Hungary) Peteranec Gola OtoËka
NovaËka Ædala PREKODRAVLJE - REPA© Hrvatska Repaπ (Croatia) Molve
Novo Virje
Novigrad Podravski
Virje Karta 2: Prekodravlje - Repaπ Map 2: Prekodravlje - Repaπ krajnjim zapadnim rubom. No, nema veÊih zapreka joπ boljeg povezivanja kraja s tom æeljeznicom. Bitno su poboljπane i prometne veze Prekodravlja s ostalim dijelom Hrvatske, i to putem dva novosagraena mosta preko Drave poËetkom 80-ih godina 20. stoljeÊa. Mostovi su sagraeni kod Botova i Repaπa. Prvi omoguÊava direktnu cestovnu vezu Prekodravlja s Koprivnicom, a drugi s –urevcom, dakle s naseljima jaËega gospodarskog razvoja i viπeg stupnja centraliteta. U hijerarhiji centralnih naselja Hrvatske od 1. do 5. reda, Koprivnica je 3., a –urevac 4. reda centraliteta (CrkvenËiÊ, I., 1976.). Obje te ceste vezane su na asfaltiranu cestovnu mreæu Prekodravlja. Navedenom gradnjom prometne infrastrukture glavno naselje Prekodravlja - Gola - dobilo je dodatnu funkciju dræavnog prekograniËnog prijelaza (Feletar, D., 1984.). Prekodravlje je prostor duge naseljenosti, ali su sadaπnja naselja relativno mlada, najveÊim dijelom nastala razvojem poËetkom 19. stoljeÊa. Nakon relativno brzog naseljavanja i poveÊanja broja stanovnika kraj je dosta rano poËeo gubiti stanovniπtvo u mjeri koja ugroæava njegov daljnji razvoj. Prvenstveni zadatak ovog rada je upravo analiza stanovniπtva kao Ëimbenika gospodarskog razvoja kraja. Smatramo, meutim, da Êe za bolje razumijevanje stanovniπtva biti korisno prethodno ukazati na naseljavanje kraja.
NASELJAVANJE KRAJA
Na naseljavanje kraja bitno su utjecale druπtveno-politiËke prilike u njegovoj uæoj i daljoj okolici. Do pojave opasnosti od Osmanlija i njihove okupacije kraja (1566. - 1690.) Prekodravlje 136 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 133 - 149 Koprivnica 2003.
je bilo u posjedu feudalnih obitelji, meu posljednjim obitelji Zrinskih. Iako to razdoblje nije dovoljno istraæeno, zna se da se u njemu u to vrijeme nalazilo oko 15 naseljenih lokaliteta. Nije poznata ni njihova veliËina ni broj stanovnika. Pojavom Osmanlija kraj je opustoπen, a naselja su nestala. Stanovniπtvo je uglavnom izbjeglo. Ponovno naseljavanje poËelo je veÊ u drugoj polovici 17. stoljeÊa, dakle joπ tijekom osmanlijske okupacije. No, razdoblje stalnog naseljavanja i formiranja naselja poËinje u drugoj polovici 18. stoljeÊa, odnosno u vrijeme kad je taj kraj bio dio Vojne krajine - od 1753. do 1871. godine (PetriÊ, H., 2000.). Naseljavanje je bilo osobito intenzivno od poËetka 19. stoljeÊa, a trajalo je sve do kraja tog stoljeÊa. PREKODRAVLJE - REPA© Taj novi val naseljavanja poËetkom 19. stoljeÊa nije naselio populacijski prazan prostor jer je ondje ostalo neπto starosjedilaca (Feletar, D., 1988.; PetriÊ, H., 2000.), odnosno stanovniπtva iz razdoblja ranije naseljenosti. U tom novom naseljavanju treba razlikovati dva razdoblja. Najranije je naseljen ocjeditiji sjeverni rub Prekodravlja u kojem su se postupno razvila naselja Ædala, Gola i Gotalovo preteæno doseljenicima iz susjednih hrvatskih naselja juæno od Drave, ali i iz Bilogore, a neπto i iz susjednih maarskih naselja, i to najjaËe od 1822. do 1827. godine. Najstarije naselje tog dijela kraja je Ædala koja se spominje veÊ 1781., a 1827. godine imala je 106 kuÊa. PoËetkom 19. stoljeÊa Ædala je bila najznaËajnije naselje Prekodravlja, ali samo kratko vrijeme. Gola je naseljena poËetkom 19. stoljeÊa, iako se taj lokalitet spominje veÊ u 18. stoljeÊu. U Golu su 1822. preseljeni cijeli dijelovi naselja Drnje (Posomok). Godine 1827. Gola ima samo 52 kuÊe, ali se ona dosta brzo razvijala pa je ubrzo postala znaËajnije naselje od Ædale. Gotalovo se razvilo od poËetka 19. stoljeÊa (Feletar, D., 1984.) naseljavanjem stanovniπtva iz naselja juæno od Drave. Neπto kasnije poËinje naseljavanje i u juænom dijelu Prekodravlja, neposredno uz Dravu. Tu je dr. sc. Ivan CRKVENΔIΔ, dr. Mladen CRKVENΔIΔ sc. Ivan CRKVENΔIΔ, dr. dr. proces naseljavanja imao neπto drukËiji tijek nego kod sjevernog ruba kraja. U tom su dijelu Prekodravlja hrvatska naselja, smjeπtena juæno od Drave, osnivala svoje stoËarske konake. Proces osnivanja konaka poticale su i krajiπke vlasti. Tako je, veÊinom u drugoj polovici 19. stoljeÊa, u Prekodravlju uz lijevu obalu Drave nastala mreæa konaka (zaselaka) koji su kasnije prerasli u stalna naselja. Tako je naselje OtoËka nastalo od Peteranskih konaka (prema naselju Peteranec), NovaËka od Novigradskih konaka, Repaπ od Molvarskih konaka te Ogorelo Polje od Virovskih konaka. Prema navedenim nazivima ti su konaci naznaËeni i na topografskim kartama iz druge polovice 19. stoljeÊa, a danaπnji nazivi su novijeg datuma. Treba napomenuti da su navedeni konaci joπ u drugoj polovici 19. stoljeÊa pripadali matiËnim naseljima i æupama juæno od Drave, dakle Peterancu, Novigradu, Molvama i Virju (Feletar, D., 1984.; Feletar, D., PetriÊ, H., 2001.).
Naselja Dijelovi naselja, povremeno iskazivani pri popisu stanovniπtva Gola Kao posebno naselje Gola se iskazuje od popisa 1857. godine. Od popisa 1890. povremeno se uz Golu kao njezini posebni dijelovi iskazuju Golski konaci, Golski mlinovi i Golska sazeva Gotalovo Kao posebno naselje Gotalovo se iskazuje od popisa 1857. godine. Od popisa 1890. povremeno se uz Gotalovo kao posebni dijelovi iskazuju GotalovaËki konaci i GotalovaËki mlinovi. NovaËka Do popisa 1890. godine NovaËka je bila dio matiËnog naselja (smjeπtenog juæno od Drave). Od popisa 1890. kao naselje NovaËka iskazuju se dijelovi: NovaËka, Dravsko polje ili Golski trnik, Jagarov kut, Jeπkovo, Piπkornjaπ i NovaËki trnik. OtoËka Do popisa 1900. godine bila je dio matiËnog naselja (smjeπtenog juæno od Drave). Od popisa 1900. povremeno se kao dijelovi OtoËke iskazuju OtoËka, Hintov i PeteraneËki konaci (ili Peteranski konaci). Repaπ Do popisa 1900. godine bio je dio matiËnog naselja (smjeπtenog juæno od Drave) Od popisa 1890. povremeno se kao dijelovi tog naselja iskazuju: Ciganfis, »ambina, Kladnik, ©fvanja, Ædalske Ciganske kolibe, Ædalski konaci i Ædalsko ogorelo polje. Tablica 1: Naselja i dijelovi naselja Prekodravlja PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 133 - 149 Koprivnica 2003. Podravina 137
Stoga se u statistiËkim popisima stanovniπtvo tih konaka sve do 1980. pripisivalo matiËnim
naseljima juæno od Drave. Prva tri popisa stanovniπtva, koji su poËeli 1857. godine, kao dr. sc. Ivan CRKVENΔIΔ, dr. Mladen CRKVENΔIΔ samostalna naselja Prekodravlja iskazuju samo Golu, Gotalovo i Ædalu. Tek popisi od 1890. godine iskazuju kompletnu sliku πest naselja Prekodravlja, zajedno s njihovim dijelovima. Tu sliku naselja rekonstruirali smo na osnovi podataka iskazanih u knjizi Mirka KorenËiÊa (1979.). Slika naselja Prekodravlja kompletirana je, dakle, tek krajem 19. stoljeÊa. Kasnije su, a naroËito tijekom Drugoga svjetskog rata, neka od tih naselja nestala (Ædalske Ciganske Kolibe). Do kraja 19. stoljeÊa je znatno porastao i broj njihova stanovniπtva, a i gospodarska snaga domaÊinstava. Stoga naselja Prekodravlja postupno dobivaju i nove, srediπnje funkcije kojima su ranije bila vezana uz spomenuta matiËna naselja juæno od Drave, i to upravno-politiËke i crkvene. Na veÊ znatnu naseljenost kraja, pa i odreenu razvijenost u agraru, ukazuje podatak prema kojem je Prekodravlje 1890. veÊ imalo tri porezne opÊine (Golu, Gotalovo i Ædalu), s povrπinom od 10.109 jutara i 231 Ëetvorni hvat, 736 kuÊa i 4744 stanovnika (VeË, H., 1941.). Na prijelazu 18. u 19. stoljeÊe Prekodravlje je upravno bilo vezano uz krajiπku satniju sa
sjediπtem u Peterancu, i to sve do 1871., odnosno do razvojaËenja Vojne krajine (Kolar- PREKODRAVLJE - REPA© DimitrijeviÊ, M., 1988.). RazvojaËenje Vojne krajine poËelo je 1871., a Prekodravlje je veÊ 1873. godine postalo dijelom tadaπnje Bjelovarsko-kriæevaËke æupanije. Brzo nakon stvaranja Bjelovarsko-kriæevaËke æupanije 1886. Prekodravlje dobiva politiËko-upravne funkcije. Te je, naime, godine Prekodravlje upravno podijeljeno u gornji i donji dio. Prvi je Ëinio upravnu opÊinu Gola, osnovanu 1892. godine, a u koju su bila ukljuËena i naselja Gotalovo, NovaËka i OtoËka. Donji dio s naseljima Repaπ i Ædala bio je pripojen upravnoj opÊini Molve, Ëije je sjediπte juæno od Drave (Kolar-DimitrijeviÊ, M., 1988.). Navedena upravno-politiËka podvojenost ostala je, osim kraÊih razdoblja upravnog jedinstva, u sklopu opÊine Gola sve do danas. Danas opÊina Gola ukljuËuje naselja Golu, Gotalovo, NovaËku, OtoËku i Ædalu, a naselje Repaπ je u opÊini Molve. Crkveno su Prekodravski konaci sve do 1893. godine ostali vezani uz æupe u Drnju, Peterancu, Novigradu, Virju i Molvama, dakle uz naselja smjeπtena juæno od Drave. Tek su tada prikljuËeni æupi Gola koja je osnovana 1827. i u koju su, uz Golu, veÊ bila ukljuËena i naselja Gotalovo, Ædala, NovaËka i OtoËka. No, Ædala se od æupe u Goli odcijepila 1895. godine te osnovala vlastitu æupu kojoj su prikljuËeni i neki konaci. Naselje Repaπ je ostalo u sklopu æupe u Molvama (PetriÊ, H., 2000.). Postupno su se unutar Prekodravlja razvila dva centralna naselja - Gola i Ædala. Ona nisu u dovoljnoj mjeri razvila sekundarne i tercijarne funkcije pa danas oba naselja imaju samo funkcije najniæeg, 5. stupnja centraliteta (u hijerarhiji od 1. do 5. centraliteta srediπnjih naselja Hrvatske; CrkvenËiÊ, I., 1976.).
STANOVNI©TVO
U analizi stanovniπtva ograniËit Êemo se samo na neka njegova demografska obiljeæja, tj. na ona za koja smatramo da su bitna za razumijevanje stanovniπtva kao Ëinitelja daljnjeg razvoja kraja.
PROMJENE BROJA STANOVNI©TVA
Ukupna povrπina kraja iznosi 88,78 km2, a ukupan broj stanovnika 2001. godine bio je 3286, πto znaËi da na jedan Ëetvorni kilometar æivi samo neπto viπe od 36 stanovnika, a to je viπe nego dvostruko manje od njegove najveÊe gustoÊe naseljenosti 1910. godine (84 st./km2), kad je 138 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 133 - 149 Koprivnica 2003.
Prekodravlje imalo najviπe stanovnika (7556). Broj stanovnika (u 000) No. of inhabitants (in 000) Broj stanovnika kraja je u navedenom 8 devedesetogodiπnjem razdoblju viπe nego prepolovljen. Prekodravlje je u relativno 7 kratkom razdoblju od kraja jake imigracije 6 postao prostor jake depopulacije, pa i 5 izumiranja stanovniπtva. No, kretanje broja njegova stanovniπtva je dosta specifiËno. 4 PREKODRAVLJE - REPA© Broj stanovnika je od prvog popisa 1857. Ukupno 3 (Total) godine kontinuirano i brzo rastao. StatistiËki 2 iskazan porast broja stanovnika Prekodravlja Gola dala do 1890. ne moæe se, meutim, smatrati 1 Repa odrazom prirodnoga kretanja njegova Gotalovo 0 Nova ka stanovniπtva, i to stoga πto se stanovniπtvo Oto ka 1971. 1857. 1910. 1931. 1961. 1991. 1921. 1981. 2001. 1948. 1900. 1953. prekodravskih konaka, odnosno dijelova 1869. 1880. 1890. kasnijih naselja NovaËke, OtoËke i Repaπa u Grafikon 1: Kretanje broja stanovnika Prekodravlja i popisnim razdobljima do 1880. godine njegovih naselja Graf 1: Population trends in Prekodravlje and its iskazivalo u sklopu matiËnih naselja juæno od settlements Drave. Velik porast broja stanovnika Prekodravlja od 1880. do 1890. godine (za Indeks 60%!) posljedica je iskazivanja stanovniπtva Index dr. sc. Ivan CRKVENΔIΔ, dr. Mladen CRKVENΔIΔ sc. Ivan CRKVENΔIΔ, dr. dr. 110 tih naselja ne viπe u sklopu matiËnih naselja, nego u stanovniπtvu Prekodravlja. 100 Prirodnim kretanjem stanovniπtva Preko- 90 dravlja moæe se smatrati samo porast - pad 80 broja stanovnika od 1890. godine. Broj stanovnika Prekodravlja je otada rastao samo 70 20 godina, odnosno do 1910. godine, kad je 60 Prekodravlje postiglo svoj demografski 50 maksimum. Kod pojedinih naselja broj stanovnika poËinje opadati od 1890. (Gola) do 40
1821. godine (Ædala i Gotalovo). U naknadnim 1971. 1910. 1931. 1961. 1991. 1921. 1981. 2001. 1948. 1900. 1953. popisima, od 1921., broj stanovnika se Grafikon 2: Indeksi promjena broja stanovnika smanjuje u svim naseljima. Joπ popis 1931. Prekodravlja godine biljeæi gotovo jednak broj stanovnika Graf 2: Indexes of change in Prekodravlje population kao i 1900., a otada do popisa 2001. godine broj stanovnika stalno opada. Prekodravlje 2001. godine ima manje od polovice, odnosno samo 47,09% svog stanovniπtva iz 1900. godine. Postavlja se pitanje koji su razlozi uvjetovali jak pad broja stanovnika Prekodravlja: je li to slab prirodni prirast ili negativna migracijska bilanca? Odgovor na to pitanje daju podaci o kretanju broja stanovnika, povezani s podacima o prirodnom prirastu i migracijskim bilancama æupe Gola, koja ukljuËuje joπ i naselja Gotalovo, NovaËka i OtoËka (Feletar, D., 1984.). U tim je naseljima 2001. godine æivjelo oko 60% ukupnog stanovniπtva Prekodravlja pa dobivene vrijednosti za tu æupu mogu biti dobar indikator navedenih procesa za cijelo Prekodravlje. Vidi se da je ta æupa imala pozitivan prirodni prirast stanovniπtva sve do popisa 1971. godine. Prirodni prirast æupe smanjivao se veÊ od popisa 1910., dakle brzo nakon razdoblja intenzivna doseljavanja stanovniπtva u Prekodravlje. Znatno je, meutim, smanjen tijekom prvog popisa PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 133 - 149 Koprivnica 2003. Podravina 139 nakon Drugoga svjetskog rata, odnosno 1948. godine. Prirodni pad biljeæe posljednja tri popisa
stanovniπtva. Od 1900. do 2001. godine prirodni prirast stanovniπtva æupe Gola iznosio je 2027 dr. sc. Ivan CRKVENΔIΔ, dr. Mladen CRKVENΔIΔ stanovnika, πto znaËi da je ta æupa 2001. godine trebala imati 6252 stanovnika (4225 + 2027), a imala ih je samo 1043, odnosno samo 48,3% broja stanovnika koji je imala sto godina ranije. Manjak stanovniπtva od oËekivanog iznosi 4209, a posljedica je negativne migracijske bilance, odnosno viπka broja iseljenih nad brojem useljenih stanovnika. Iselio se ne samo sav prirodni prirast, nego i dio stanovniπtva iskazan tijekom ranijih popisa. Broj stanovnika æupe je od 1910. do 1971. godine postupno padao zbog sve manjeg prirodnog prirasta i jakog iseljavanja, a od 1971. zbog prirodnog pada i jakog iseljavanja. Negativnu migracijsku bilancu imala su sva meupopisna razdoblja od popisa 1900. godine. Kad bi se navedeni iznos porasta prirodnog prirasta æupe Gola od 48% na broj njezina stanovniπtva 1900. godine primijenili na cijelo Prekodravlje, koje je 1900. imalo 6673 stanovnika, onda bi ono 2001. godine trebalo imati 9876 stanovnika, a imalo je samo 3286, πto je 49,2% od broja stanovnika koje je Prekodravlje imalo sto godina ranije. Manjak stanovniπtva
od oËekivanog iznosi 6590 osoba i posljedica je negativne migracijske bilance koja ukljuËuje PREKODRAVLJE - REPA© iseljavanje svega prirodnog prirasta i znatnog dijela stanovnika iz ranijih popisa. Taj proces kretanja broja stanovnika æupe Gola moæe se primijeniti na cijelo Prekodravlje. Podaci kretanja broja stanovnika, prirodnog prirasta i migracijske bilance cijelog Prekodravlja pokazuju da je u tom kraju od popisa 1971. broj stanovnika padao u svim naseljima, i to zbog prirodnog pada i zbog negativne migracijske bilance. Samo u tom relativno kratkom razdoblju od 30 godina broj stanovnika Prekodravlja smanjen je sa 4984 na 3286 stanovnika, odnosno za 1690 osoba ili za 34,1%. U tom manjku od 1690 stanovniπtva 533 osobe otpadaju na prirodni pad, a 1165 osoba na negativnu migracijsku bilancu. Na osnovi tih podataka o kretanju broja stanovnika, prirodnog prirasta i migracijske bilance moæemo zakljuËiti da je Prekodravlje imalo obiljeæje imigracijskog podruËja samo do kraja 19. stoljeÊa, jer je vrlo vjerojatno da je dosta jak porast broja stanovnika u tom razdoblju joπ bio uvjetovan viπkom broja useljenih nad brojem iseljenih i dosta visokim prirodnim prirastom. U cijelom naknadnom stogodiπnjem razdoblju Prekodravlje je podruËje depopulacije jer mu broj stanovnika od popisa 1910. stalno opada, a i migracijska bilanca je stalno negativna. Od 1971. godine depopulacijski prostor postaje podruËje izumiranja stanovniπtva, i to stoga πto mu broj stanovnika jako opada i πto je pad uvjetovan ne samo negativnom migracijskom bilancom, nego i prirodnim padom (ili negativnim prirodnim prirastom stanovniπtva). Navedeni demografski procesi podjednako su zahvatili sve narodnosti kraja, poglavito Hrvate koji Ëine glavninu stanovniπtva. Oni su ondje autohtono stanovniπtvo, a u prikazu razvoja novog naseljavanja kraja vidjeli smo da je glavnina naselja Prekodravlja nastala doseljavanjem stanovniπtva iz hrvatskih naselja, smjeπtenih juæno od Drave. Stoga nije Ëudno πto, usprkos graniËnom poloæaju Prekodravlja, u njemu brojËano prevladavaju Hrvati. Pripadnika ostalih narodnosti je relativno malo, ukljuËujuÊi i Maare, i to usprkos Ëinjenici πto kraj graniËi s Maarskom. Relativno znatan pad broja Maara od 1900. do 1910. godine posljedica je promjene njihova broja u Ædali. Naime, prema popisu 1900. od 1564 stanovnika Ædale na Maare je otpadao 1241, a 1910. od 1622 stanovnika samo je 109 Maara. Naveden relativno velik broj Maara u Ædali 1900. godine oËito je statistiËka pogreπka jer je nevjerojatno da bi u razdoblju od samo deset godina do navedene promjene moglo doÊi odlukom volje stanovniπtva. Za takvu naglu promjenu nisu postojali ni politiËki razlozi jer je u oba popisna razdoblja Ædala bila u Hrvatskoj, odnosno Austro-Ugarskoj Monarhiji. Od ostalih je narodnosti relativno najviπe bilo Roma i Æidova koji su stradali u Drugome svjetskom ratu. 140 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 133 - 149 Koprivnica 2003.
90-94 85-89 80-84 75-79 70-74 65-69 >60 60-64 55-59 55-59 50-54 50-54 45-49 45-49 40-44 40-44 35-39 35-39 30-34 30-34 25-29 25-29
PREKODRAVLJE - REPA© 20-24 20-24 15-19 15-19 10-14 10-14 5-9 5-9 0-4 0-4 350 300 250 200 150 100 50 0 0 50 100 150 200 250 300 350 400 150 100 50 0 0 50 100 150 broj stanovnika / number of inhabitants broj stanovnika / number of inhabitants Grafikon 3: Dobni i spolni sastav stanovniπtva opÊine Gola 1953. (lijevo) i 2001. godine (desno) Graf 3: Population by age and sex of the municipality Gola 1953 (left) and 2001 (right)
PROMJENE DOBNE STRUKTURE - STARENJE STANOVNI©TVA
Smanjenje prirodnog prirasta i negativne migracijske bilance postupno su se nuæno negativno odrazili na promjene u dobnom i spolnom sastavu stanovniπtva, odnosno u njegovu sve izraæenijem starenju. Od popisa 1953. do 2001. godine udjel dobnih skupina do 19 godina starosti dr. sc. Ivan CRKVENΔIΔ, dr. Mladen CRKVENΔIΔ sc. Ivan CRKVENΔIΔ, dr. dr. (mlado stanovniπtvo) smanjen je sa 32,8 na 23,1%, a udjel dobnih skupina starih 60 i viπe godina (staro stanovniπtvo) istodobno je poveÊan viπe nego dvostruko, odnosno sa 12,85 na 27,5%. Iz tih se podataka lako izraËunaju glavni pokazatelji stupnja starosti, odnosno procesa starenja stanovniπtva kraja, a to su koeficijent starosti i indeks starenja. Podaci koeficijenta starosti pokazuju da je proces starenja stanovniπtva Prekodravlja poËeo odmah nakon Drugoga svjetskog rata te da otada stalno raste. Na isti proces ukazuju i podaci indeksa starenja jer i oni pokazuju da je stanovniπtvo Prekodravlja poËelo stariti odmah nakon Drugoga svjetskog rata.
UZROCI ISELJAVANJA I PADA BROJA STANOVNIKA
Uzroka ima viπe, ali osnovni uzrok opadanja broja stanovnika Prekodravlja su druπtveno- ekonomske promjene u zemlji nakon Drugoga svjetskog rata. Taj napredni i relativno bogat agrarni prostor, s razvijenim ratarstvom, stoËarstvom i obrtniπtvom, nije slijedio tijek gospodarskog razvoja zemlje, naroËito razvoja industrije. Zbog graniËnog, a ranije i prometno dosta nepovoljnog poloæaja relativno je malo investirano u djelatnosti sekundarnog i tercijarnog sektora pa u Prekodravlju nisu u potrebnoj mjeri i stvarana radna mjesta izvan poljoprivrede. Od znaËajnijih proizvodnih poduzeÊa treba spomenuti Avard koji je, iako vezan uz poljoprivrednu proizvodnju, odreeno vrijeme bio centar inovacija za razvoj sekundarnih djelatnosti, te Tvornicu plastiËne ambalaæe i konfekcije. No, ta i neka druga manja poduzeÊa nisu mogla pokriti sve potrebe zapoπljavanja u poljoprivredi suviπne radne snage, nastale u procesu deagrarizacije. Kako ona u samom Prekodravlju nije mogla naÊi radno mjesto, odluËuje se na iseljavanje. S obzirom na to da u iseljavanju obiËno sudjeluje stanovniπtvo najsposobnije za rad i reprodukciju stanovniπtva, to se iseljavanje postupno negativno odrazilo i na demografska kretanja, pogotovo na demografsku obnovu. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 133 - 149 Koprivnica 2003. Podravina 141
DEAGRARIZACIJA I PROFESIONALNE PROMJENE dr. sc. Ivan CRKVENΔIΔ, dr. Mladen CRKVENΔIΔ Deagrarizacija je osnovni druπtveni i gospodarski proces Prekodravlja, naroËito intenzivan nakon Drugoga svjetskog rata. Doveo je do pada broja stanovnika, ali i do znaËajnih promjena u profesionalnoj strukturi stanovniπtva toga kraja. Nakon Drugoga svjetskog rata Prekodravlje je bilo izrazit agrarni prostor s gotovo 90% poljoprivrednog stanovniπtva. Deagrarizacijom je taj postotak do 1991. smanjen na oko 62%, πto je znatno manje od prosjeËnog iznosa deagrarizacije u Hrvatskoj u kojoj je udjel poljoprivrednog u ukupnom stanovniπtvu zemlje istodobno smanjen sa 56,4 na samo 8,6%. Na primjeru opÊine Gola vidi se da je udjel poljoprivrednog stanovniπtva u naknadnom desetogodiπnjem razdoblju do 2001. godine u Prekodravlju znatno pao, na neπto ispod 50%. Prekodravlje je joπ iznimno agrarni i ruralni prostor Hrvatske. Treba ipak reÊi da je deagrarizacija relativno jaËe zahvatila tri veÊa naselja smjeπtena na sjevernom rubu kraja, naroËito u dva naselja srediπnjeg znaËaja, tj. Golu i Ædalu. Relativno mlaa naselja - OtoËka, a naroËito NovaËka i Repaπ deagrarizacijom su
manje zahvaÊena. I najveÊi udjel aktivnog stanovniπtva otpada na aktivno poljoprivredno PREKODRAVLJE - REPA© stanovniπtvo, i to joπ u neπto veÊem postotku (68,2%) od udjela ukupnog poljoprivrednog u ukupnom stanovniπtvu kraja. Iako je udjel poljoprivrednog u ukupnom stanovniπtvu Prekodravlja od 1991. do 2001. znatno pao, udjel aktivnog poljoprivrednog u ukupnom aktivnom stanovniπtvu ostao je gotovo isti, odnosno visok. Iz pregleda aktivnog stanovniπtva triju sektora djelatnosti vidi se da najmanji udjel aktivnih otpada na djelatnosti sekundarnog sektora, dakle na proizvodna zanimanja, i to u svim prekodravskim naseljima. Neπto je veÊi udjel aktivnog stanovniπtva u djelatnostima tercijarnog sektora, odnosno u usluænim djelatnostima. To su, meutim, aktivnosti koje podmiruju samo osnovne lokalne potrebe kraja, prije svega aktivnosti obrtnika te zaposlenih u upravi, zdravstvu, obrazovanju i komunalijama. Najviπe osnovnih usluænih funkcija smjeπteno je u opÊinskom srediπtu Goli, koja je i sjediπte æupe te poπte, zdravstvenih ustanova i πkole. U Ædali je sjediπte æupe i podruËne πkole, a ostala naselja imaju samo podruËne πkole. Repaπ spada pod osnovnu πkolu u Molvama.
PREDVIDIVI PROCES DALJNJE DEAGRARIZACIJE
Sasvim je sigurno da Êe se proces deagrarizacije u Prekodravlju nastaviti i da Êe dalje utjecati na kretanje broja njegova stanovniπtva, kao i na njegovo profesionalno diferenciranje. Daljnji tijek deagrarizacije potiËe proces prilagoavanja poljoprivrede opÊem tijeku gospodarskog razvoja kraja, ali i teænja dræave za stvaranjem obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava veÊih povrπina koje Êe omoguÊiti rentabilnu i træiπno orijentiranu poljoprivrednu proizvodnju. Deagrarizaciju Êe, osim toga, poticati veÊ postojeÊa struktura kuÊanstava prema veliËini raspoloæiva zemljiπta, kao i socijalna raslojenost kuÊanstava Prekodravlja. Od 879 kuÊanstava opÊine Gola 2001. godine na kuÊanstva bez zemlje otpadalo je 12,4%, a na kuÊanstva sa zemljiπtem do 5 ha 56,1% svih kuÊanstava. To znaËi da na kuÊanstva s veÊim povrπinama zemljiπta otpada oko 31,5% svih kuÊanstava, odnosno da u opÊini Gola prevladavaju sitna poljoprivredna gospodarstva, preteæno polikulturne proizvodnje. Obiteljska poljoprivredna domaÊinstva træiπne orijentacije mogu se, dakle, stvoriti samo preraspodjelom poljoprivrednog zemljiπta. Tu preraspodjelu Êe olakπati veÊ postojeÊa socijalna raslojenost poljoprivrednih domaÊinstava. 142 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 133 - 149 Koprivnica 2003.
Godine 1982. anketirano je 127 poljoprivrednih domaÊinstava (od ukupno 767, popis 1981.) naselja Gole, Gotalova, NovaËke i OtoËke, i to s ciljem utvrivanja stupnja njihove socijalne i gospodarske izdiferenciranosti, odnosno utvrivanja razliËitih tipova nekadaπnjih poljoprivrednih domaÊinstava. Utvreno je da na osnovi angaæiranosti njihovih aktivnih (od 15 do 60 godina starosti) muπkih i æenskih Ëlanova s radom na vlastitu posjedu ili s radom izvan posjeda (zaposlenici) veÊ postoji πest tipova domaÊinstava razliËitih socijalnih i gospodarskih obiljeæja. Na Ëista poljoprivredna domaÊinstva (izvor prihoda samo iz poljoprivrede) otpadalo je samo 55% svih anketiranih domaÊinstava. VeÊina ostalih domaÊinstava veÊ je imala prihode iz PREKODRAVLJE - REPA© poljoprivrede i zanimanja izvan poljoprivrede (dva tipa mjeπovitih domaÊinstava) ili su bila staraËka ili samaËka (Ëlanovi iznad 60 godina æivota). Nepoljoprivrednih je bilo malo, samo 62 posto (CrkvenËiÊ, I., MaliÊ, A., 1983./84.). Sasvim je sigurno da je proces socijalno-gospodarskog raslojavanja domaÊinstava od 1982. godine znatno uznapredovao pa je struktura domaÊinstava razliËitih socijalnih i gospodarskih obiljeæja danas joπ sloæenija, πto je vaæan preduvjet preraspodjele zemljiπta radi stvaranja obiteljskih poljoprivrednih domaÊinstava. Predvidiv proces deagrarizacije, odnosno postupna transformacija sitnih poljoprivrednih gospodarstava polikulturne proizvodnje u veÊa obiteljska poljoprivredna domaÊinstva træiπno orijentirane proizvodnje oslobodit Êe znatan broj u poljoprivredi nepotrebne radne snage koju Êe, ako se æeli zadræati u Prekodravlju, negdje trebati zaposliti. To je jedino moguÊe razvojem gospodarskih grana sekundarnog i tercijarnog sektora djelatnosti, odnosno jaËim opÊim gospodarskim i druπtvenim razvojem kraja. dr. sc. Ivan CRKVENΔIΔ, dr. Mladen CRKVENΔIΔ sc. Ivan CRKVENΔIΔ, dr. dr.
UVJETI DALJNJEG DRU©TVENO-GOSPODARSKOG RAZVOJA
Gospodarski razvoj kraja ovisan je o odreenim preduvjetima od kojih su neki pozitivni, a neki, zasad, negativni. Dosadaπnjim nepovoljnim druπtvenim i gospodarskim razvojem broj stanovnika Prekodravlja je dosta pao, a dobna struktura postojeÊeg broja stanovniπtva je stara. Smatramo, meutim, da su i postojeÊi broj i dobna struktura njegova stanovniπtva joπ dobra osnova daljnjeg druπtvenog i gospodarskog razvoja, pod uvjetom da se dosadaπnji demografski trend πto prije zaustavi, a to je jedino moguÊe jaËim gospodarskim razvojem kraja. Meu pozitivne preduvjete treba ubrojiti i promijenjenu ulogu prigraniËnog poloæaja kraja, kao i njegovu poboljπanu prometnu infrastrukturu. Nju, naime, viπe ne Ëine samo tradicionalne prometne linije (æeljezniËke i cestovne koje u kraju veÊ postoje), nego sve viπe razliËita sredstva telekomunikacije (Internet, pokretni telefoni i dr.) koja sa svijetom mogu povezati ne samo kraj kao cjelinu, nego i svako njegovo domaÊinstvo. Proπirenje te mreæe nije toliko skupo da bi moglo biti prepreka razvoju. Ti pozitivni preduvjeti trebali bi potaknuti investiranje u razvoj gospodarstva poljoprivrednih, ali i proizvodnih i usluænih grana nepoljoprivrednih djelatnosti. Razvoj suvremenoga gospodarstva viπe ne ovisi o gradnji velikih poduzeÊa (koja zapoπljavaju i viπe nekvalificirane radne snage), nego o stvaranju manjih, ali tehnoloπki sloæenijih pogona i ustanova koji mogu, osim u samom kraju, biti locirani i u okolici. Lokalna nalaziπta zemnog plina, kao i djelatnosti poduzeÊa Fergoplasta mogu sluæiti kao poticaji jaËeg buduÊeg razvoja. U tim bi novim pogonima u poljoprivredi suviπno stanovniπtvo moglo naÊi svoja radna mjesta. U suvremenom razvoju gospodarstva radno mjesto ne mora biti samo u pogonu, nego i u vlastitu domu. Umjesto radnog mjesta uspostavlja se radni odnos posebnim ugovorima izmeu zaposlenika i poslodavca, i to ne nuæno s jednim, nego s viπe njih. Takav oblik radnog odnosa PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 133 - 149 Koprivnica 2003. Podravina 143 omoguÊuju razliËita sredstva telekomunikacijskih veza. Da navedeni oblik radnih odnosa postaje
sve znaËajniji i u naπoj zemlji ukazuju i predviene promjene naπeg Zakona o radnom odnosu. dr. sc. Ivan CRKVENΔIΔ, dr. Mladen CRKVENΔIΔ Bez obzira je li rijeË o radnom mjestu ili o radnim odnosima, novi pogoni i ustanove tehnoloπki su sloæeniji pa zahtijevaju kvalificiranu radnu snagu, a ona se moæe regrutirati samo iz stanovniπtva s viπom obrazovnom razinom. Tako obrazovna razina i obrazovna struktura stanovniπtva postaju bitan preduvjet daljnjega gospodarskog razvoja kraja. Sadaπnja obrazovna struktura stanovniπtva Prekodravlja je, naæalost, niska. Popisom 2001. godine utvreno je da je u opÊini Gola neku od πkola zavrπilo 98,3% stanovnika starijih od 15 godina. To je gotovo isto (98%) koliko je πkole zavrπilo stanovniπtvo navedenih dobnih skupina KoprivniËko-kriæevaËke æupanije kojoj opÊina Gola pripada. Pod zavrπenom πkolom podrazumijeva se πkola Ëijim je zavrπavanjem osoba stekla najviπu razinu svog obrazovanja. No, u strukturi zavrπenih πkola postoje znatne razlike izmeu opÊine Gola i æupanije. U opÊini Gola je na osobe sa zavrπenom osnovnom πkolom (nepotpunom s nekoliko zavrπenih
razreda ili s potpunom) otpadalo Ëak 78,5, a na osobe sa zavrπenom srednjom πkolom samo PREKODRAVLJE - REPA© 10,7% svih osoba sa zavrπenom πkolom. Neku od viπih ili visokih πkola zavrπilo je samo 2% osoba. Istodobno je u KoprivniËko-kriæevaËkoj æupaniji na osobe sa zavrπenom osnovnom πkolom (nepotpunoj ili potpunoj) otpadalo 55,7%, na osobe sa zavrπenom srednjom πkolom Ëak 34,8, a neku od viπih ili visokih πkola zavrπilo je oko 7% osoba. Iz toga se vidi da je glavnina stanovniπtva Prekodravlja zavrπila samo elementarno osmogodiπnje πkolovanje, a da je srednjim, viπim i visokim obrazovanjem obuhvaÊen relativno mali udjel stanovniπtva kraja. Razina obrazovanja stanovniπtva opÊine Gola je znatno ispod razine KoprivniËko-kriæevaËke æupanije. OpÊina Gola je i u tom pogledu rubni prostor te æupanije. Na bitno poboljπanje obrazovne strukture stanovniπtva Prekodravlja ne ukazuju ni podaci osoba koje su u toj opÊini pohaale πkolu 2001. godine. Vidi se da je udjel polaznika srednjih, viπih i visokih πkola u odnosu na postojeÊu strukturu osoba sa zavrπenim πkolama 2001. godine poveÊan i da se razlike u razini obrazovne strukture u odnosu na pripadajuÊu æupaniju neπto smanjuju, ali ne dovoljno. Da bi obrazovna struktura stanovniπtva Prekodravlja bila povoljan preduvjet njegova jaËeg gospodarskog razvoja, struktura polaznika πkola mora se bitno poboljπati u korist veÊeg broja osoba sa zavrπenim srednjim, viπim i visokim πkolama. Poboljπanje obrazovne strukture kao preduvjet gospodarskog razvoja nije samo potreba toga kraja, to je potreba cijele zemlje. 144 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 133 - 149 Koprivnica 2003.
Tablica 2: Naselja i broj stanovnika Prekodravlja prema popisima od 1857. do 2001. godine Naselja Dio naselja 1857. 1869. 1880. 1890. 1900. 1910. Gola 1270 1420 2044 2546 2205 2061 Gotalovo 454 515 629 729 761 826 NovaËka - - - 714 782 1340 Dravsko polje ----105224 NovaËka - - - 714 677 1116 OtoËka ----477566 Repaπ - - - 646 884 1141 PREKODRAVLJE - REPA© Ædala 670 967 1140 1469 1564 1622 Ciganfis ------»ambina ----42 Kladnik ------©fvanja ------Ædala 670 967 1140 1469 1560 1620 Ukupno 2394 2902 3813 6104 6673 7556
Tablica 3: Kretanje broja stanovnika po naseljima i indeksi promjena u odnosu na 1900. godinu 1900. 1910. 1921. 1931. 1948. Gola 2205 2061 1991 1881 1688 Indeksi 100 93,46 90,29 85,30 76,55 dr. sc. Ivan CRKVENΔIΔ, dr. Mladen CRKVENΔIΔ sc. Ivan CRKVENΔIΔ, dr. dr. Gotalovo 761 826 880 839 815 Indeksi 100 108,54 115,63 110,24 107,09 NovaËka 782 1340 1151 1105 982 Indeksi 100 171,35 147,18 141,30 125,57 OtoËka 477 566 534 591 530 Indeksi 100 118,65 111,94 123,89 111,11 Repaπ 884 1141 1042 1046 1073 Indeksi 100 129,07 117,87 118,32 121,38 Ædala 1564 1622 1724 1610 1577 Indeksi 100 103,70 110,23 102,94 100,83 Prekodravlje 6673 7556 7322 7072 6665 100 108,36 105,00 101,41 95,58
Tablica 4: Kretanje broja stanovnika, prirodnog prirasta i migracijske bilance naselja æupe Gola1 Elementi kretanja 1900. 1910. 1921. 1931. 1948. Broj prema popisima 4225 4793 4556 4416 4015 Prirodni prirast - +813 +339 +529 +401 OËekivani broj stanovnika - 5038 5132 5085 4817 Migracijska bilanca - -245 -576 -669 -802 Razlika u broju stanovnika - +568 -237 -140 -401 PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 133 - 149 Koprivnica 2003. Podravina 145
1921. 1931. 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. 1991. 2001. dr. sc. Ivan CRKVENΔIΔ, dr. Mladen CRKVENΔIΔ 1991 1881 1688 1554 1397 1254 1137 1102 996 880 839 815 798 733 629 572 478 405 1151 1105 982 910 789 644 517 428 394 229 173 155 147 130 108 - - - 922 932 827 763 659 336 - - - 534 591 530 472 425 377 313 310 248 1042 1046 1073 979 917 821 692 576 539 1724 1610 1577 1547 1375 1259 1070 847 704 -271334187 - - - -1015165------55------15 16 18 - - - 1724 1573 1549 1477 1331 1234 - - - 7322 7072 6665 6260 5636 4984 4301 3741 3286
Izvor: KorenËiÊ, M. (1975.). Narodnosni i vjerski sastav stanovniπtva Hrvatske 1880. - 1991. po naseljima, PREKODRAVLJE - REPA© Dræavni zavod za statistiku, Zagreb 1998.
1953. 1961. 1971. 1981. 1991. 2001. 1554 1397 1254 1137 1102 996 70,47 63,35 56,87 51,56 49,97 45,17 798 733 629 572 478 405 104,86 96,32 82,65 75,16 62,81 53,21 910 789 644 517 428 394 116,36 100,86 82,35 66,11 54,73 50,38 472 425 377 313 310 248 98,95 89,09 79,03 65,61 64,98 51,99 979 917 821 692 576 539 110,74 103,73 92,87 78,28 65,15 60,97 1547 1375 1259 1070 847 704 100,63 87,91 80,49 68,41 54,15 45,01 6260 5636 4984 4301 3741 3286 89,77 80,82 71,47 61,68 53,64 47,09 Izvor: KorenËiÊ, M. (1975.). Narodnosni i vjerski sastav stanovniπtva Hrvatske 1880. - 1991. po naseljima, Dræavni zavod za statistiku, Zagreb 1998.
1953. 1961. 1971. 1981. 1991. 2001. 1900./2001. 3734 3344 2904 2538 2318 2043 2043 +61 +107 +89 -105 -79 -128 2027 4076 3841 3433 2799 2459 2190 6252 -342 -497 -529 -261 -141 -147 4209 -281 -390 -440 -366 -220 -275 2182 1 Æupu Gola Ëine naselja Gola, Gotalovo, NovaËka i OtoËka Izvor: KorenËiÊ, M. (1975.), Feletar, D. (1984.), CrkvenËiÊ, I., MaliÊ, A. (1983./84.). Tablogrami Dræavnog zavoda za statistiku, Zagreb 146 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 133 - 149 Koprivnica 2003.
Tablica 5: Kretanje broja stanovnika, prirodnog prirasta i migracijske bilance Prekodravlja Broj stanovnika Prir. Migr. Broj Prir. Migr. Broj Prir. Migr. prirast bil. stanovnika prirast bil. stanovnika prirast bil. Naselja 1971. 1981. 1971. - 1981. 1991. 1981. - 1991. 2001. 1991. - 2001. Ukupno 4984 4301 -147 -536 3741 -150 -410 3286 -236 -219 Gola 1254 1137 -67 -50 1102 -4 -31 996 -66 -40 Gotalovo 629 572 -4 -53 478 -46 -48 405 -50 -23 NovaËka 644 517 -16 -111 428 -31 -58 394 -12 -22 OtoËka 377 313 -18 -46 310 2 -5 248 -33 -29 PREKODRAVLJE - REPA© Repaπ 821 692 -8 -121 576 -32 -84 539 -21 -16 Ædala 1259 1070 -34 -155 847 -39 -184 704 -54 -89 Izvor: ÆiviÊ, D. (1996.). Tablogrami Dræavnog zavoda za statistiku, Zagreb
Tablica 6: Narodnosni i vjerski sastav Prekodravlja Godine Vjerski sastav Ukupno Rimokatolici Pravoslavci Æidovi Evangelici Ostali i nepoznato 1880. 3813 3730 1 63 19 - 1890. 6104 5017 8 90 89 - 1991. 3741 3655 2 - - 84
Narodnosni sustav dr. sc. Ivan CRKVENΔIΔ, dr. Mladen CRKVENΔIΔ sc. Ivan CRKVENΔIΔ, dr. dr. Ukupno Hrvati Maari Ostali i nepoznato Broj % Broj % Broj % 1900. 6673 4679 70,1 1664 24,9 1) 330 4,9 1910. 7556 6685 88,5 488 6,4 383 5,1 1953. 6220 6184 99,4 27 0,4 9 0,01 1961. 5636 5561 98,7 6 0,1 69 1,2 1971. 4984 4913 98,6 6 0,1 65 1,3 1981. 4301 4205 97,8 - - 96 2,2 1991. 3741 3692 98,7 1 0,01 48 1,3 2001. 3286 ------Izvor: Narodnosni i vjerski sastav stanovniπtva Hrvatske 1880. - 2001. po naseljima, knj. 3, Dræavni zavod za statistiku, Zagreb 1998.
Tablica 7: Velike dobne skupine naselja Prekodravlja 1953.1, 1971. i 2001. godine Naselja 0 - 19 20 - 59 60 i viπe Nepoznato 1953. 1971. 2001. 1953. 1971. 2001. 1953. 1971. 2001. 1971. 2001. Gola 27,7 25,1 50,1 48,3 21,4 26,3 0,8 0,3 Gotalovo 29,7 16,1 50,4 59,4 19,5 29,0 0,4 0,5 NovaËka 31,4 29,8 29,0 55,4 50,3 46,5 13,2 19,6 22,2 0,3 2,3 OtoËka 28,4 19,8 50,7 48,6 20,4 31,6 - - Repaπ 29,7 22,8 50,1 48,9 18,9 28,3 0,3 0,2 Ædala 36,2 34,9 22,1 51,9 47,6 47,8 11,9 16,0 29,4 0,5 0,7 Ukupno 32,8 30,4 23,1 54,4 49,5 48,8 12,8 19,1 27,5 1,0 0,6 1 Bez podataka za naselje Repaπ. Izvor: Popis stanovniπtva 1953. Starost, pismenost, narodnost, knj. XI, Beograd 1960. Popis stanovniπtva 1971. Stanovniπtvo, vitalna, etniËka i migraciona obiljeæja, Beograd, 1974. Popis stanovniπtva 2001., Stanovniπtvo prema spolu i naseljima, CD Dræavnog zavoda za statistiku 2002. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 133 - 149 Koprivnica 2003. Podravina 147
Tablica 8: Neki pokazatelji promjena dobne strukture stanovniπtva Prekodravlja od 1953. do 2001. godine
11)2)Izvori: Popis stanovniπtva 1953. Starost, pismenost, dr. sc. Ivan CRKVENΔIΔ, dr. Mladen CRKVENΔIΔ Godine Koeficijent starosti Indeks starenja narodnost, Beograd 1960. Popis stanovniπtva 1971. Starosna, etniËka i migraciona obiljeæja, Beograd, 1974. 1953. 12,8 38,9 Popis stanovniπtva 2001., Stanovniπtvo prema spolu i 1971. 19,1 62,6 starosti po naseljima, CD Dræavnog zavoda za statistiku 2001. 27,8 119,3 2002.
1) koeficijent starosti je postotak osoba starih 60 i viπe godina u odnosu na ukupan broj stanovnika; kad taj postotak dostigne 12% poËinje proces starenja stanovniπtva. 2) Indeks starosti ili indeks starenja je postotak osoba starih 60 i viπe godina u odnosu na broj osoba starih do 19 godina; kad indeks starenja dostigne vrijednost od 40% ili 0,40, stanovniπtvo je uπlo u proces starenja.
Tablica 9: Aktivno stanovniπtvo prema podruËjima djelatnosti Ukupno Poljoprivredno stanovniπtvo Aktivno stanovniπtvo stanovniπtvo Broj % Ukupno Broj % 1953. godine Hrvatska 3,918.817 2,209.716 56,4 1,869.530 1,163.318 62,2 PREKODRAVLJE - REPA© Prekodravlje 6260 5577 89,01 3266 2919 89,4 1991. godine Hrvatska 4,784.265 409.647 8,6 1,819.084 251.736 13,9 Prekodravlje 3741 2312 61,8 1907 1300 68,2 Naselja Prekodravlja 1991. Gola 1102 592 53,7 530 286 53,9 Gotalovo 478 266 55,6 230 127 55,2 NovaËka 428 326 76,2 239 182 76,1 OtoËka 310 216 69,7 153 97 63,4 Repaπ 576 489 84,9 300 261 87,0 Ædala 847 423 49,9 455 326 71,6 2001. OpÊina Gola 2760 1343 48,7 1244 782 62,9 Izvor: Popis stanovniπtva 1953. Osnovni podaci o stanovniπtvu, knj. XIV, Beograd 1958. Poljoprivredno stanovniπtvo prema aktivnostima i spolu po naseljima 1991., Dokumentacija 886 Dræavnog zavoda za statistiku, Zagreb 1994. Aktivno stanovniπtvo u zemlji koje obavlja zanimanje prema podruËju djelatnosti po naseljima 1991., Dokumentacija 885, Dræavnog zavoda za statistiku, Zagreb 1994. Popis stanovniπtva 2001. Stanovniπtvo prema aktivnosti i spolu po gradovima/opÊinama, Dræavni zavod za statistiku, CD Zagreb 2002.
Tablica 10: Aktivno stanovniπtvo Prekodravlja po sektorima djelatnosti 1991. godine Naselja Aktivno stanovniπtvo Ukupno Po sektorima djelatnosti u %1 Broj I II III Nepoznato Gola 530 53,9 4,3 41,1 0,7 Gotalovo 230 55,2 9,6 35,2 - NovaËka 239 76,1 4,2 7,9 11,8 OtoËka 153 63,4 4,6 31,4 0,6 Repaπ 300 87,7 8,7 3,3 0,3 Ædala 455 80,9 7,2 11,4 0,5 Prekodravlje 1907 70,0 6,3 22,4 1,3 Izvor: Popis stanovniπtva 1991. Aktivno stanovniπtvo u zemlji koje obavlja zanimanje prema djelatnosti po naseljima, Dokumentacija 885, Dræavni zavod za statistiku, Zagreb 1994.
1 U primarni sektor (I) ukljuËene su poljoprivreda, ribarstvo i πumarstvo, u sekundarni sektor (II) industrija, rudarstvo, graevinarstvo, obrtniπtvo i osobne usluge, a u tercijarni sektor (III) ostale djelatnosti. 148 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 133 - 149 Koprivnica 2003.
Tablica 11: Stanovniπtvo koje je 2001. godine pohaalo πkolu OpÊina Gola KoprivniËko- kriæevaËka æupanija ©kolu pohaalo 372 osobe (13,5% stanovniπtva) 20.268 (16,3% stanovniπtva) 100% 100% Od toga: - Osnovnu πkolu 69,3% 57,5% - Srednju πkolu 22% 25,4% - Viπu ili visolu πkolu 8,1% 15,8% PREKODRAVLJE - REPA© - Poslijediplomski studij 0,6% 1,2% Izvor: Popis stanovniπtva 2001. Stanovniπtvo koje pohaa πkolu, CD Dræavnog zavoda za statistiku 2002.
1 Srednje πkole ukljuËuju tri grupe: a) πkole za zanimanja u trajanju od jedne do tri godine (industrijske i obrtniËke πkole, srednje usmjereno obrazovanje, majstorske i sliËne πkole), b) πkole za KV i VKV radnike te c) πkole u trajanju od 4 i viπe godina (srednja tehniËka πkola, ekonomska, medicinska, umjetniËka i sl.).
2 Viπe πkole ukljuËuju studije izmeu srednje i visoke πkole, odnosno fakultete.
3 Poslijediplomski studij ukljuËuje osobe koje su upisale poslijediplomski studij ili veÊ izrauju svoje doktorske disertacije.
SUMMARY dr. sc. Ivan CRKVENΔIΔ, dr. Mladen CRKVENΔIΔ sc. Ivan CRKVENΔIΔ, dr. dr. Croatia has 2080km of land borderline- out of this total, the borderline pertaining to Rep. of Hungary is 329km long, which makes it 16,2% of total borderline. This borderline has been one of the oldest, longest-living borders in Europe, particularly alongside the river Drava, making it the longest part of the said borderline. The only newer additions to this borderline are only the most western and eastern tips of this border, drafted under the historic Trianon Treaty in 1920. Those parts have the borderline brought up much further north than Drava. In the west, it separates Croatian province Meimurje from Hungary; on the east, it’s Croatian province Baranja. Meimurje is almost entirely populated with Croats and is being a part of Croatian ethnic territories. Baranja, however, is a part of a greater natural entity, with a complex ethnical map. southern part of Baranja had been annexed to so-called Kingdom of Slovenes, Croats and Serbs (SHS), later on - Croatia, based on the Croatian ethnic population and its regional gravitation to the city of Osijek. Between the two areas in the most western and the most eastern parts, Meimurje and Baranja, there are only two Croatian areas, north of Drava: the larger and more important - Prekodravlje, the region between the river of Drava and its old riverbed, today water- channel for a creek Ædalica. In the old documents, this area is referred to as Repaπ. This particular position makes Prekodravlje a Croatian enclave, surrounded by the state territory of Hungary. It is a triangle-shaped, with a slanting (from approx. 124m to approx.113m slope), in northwest-southeast direction. It’s length is approx. 23km, with a widest perimeter set at some 12km. The total acreage is 88,78 square kilometers. This paper aims at defining a social and geographical analysis of Prekodravlje area, especially in population processes and changes in population numbers and structure. We want to establish, whether the population is a key factor of the region’s future economic development, and if yes, to what extent. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 133 - 149 Koprivnica 2003. Podravina 149
LITERATURA dr. sc. Ivan CRKVENΔIΔ, dr. Mladen CRKVENΔIΔ Bognar, A., (1985.). Basic Geomorphological Problems of the Drava river plain in Croatia. In Geographical Papers 6: 99-105, Zagreb BlaπkoviÊ, V. (1976.). Osobitosti Drave i naπe granice u Podravini. Podravski zbornik 76, Koprivnica CrkvenËiÊ, I. (1976.). StatistiËka i funkcionalna klasifikacija naselja SR Hrvatske. Centralna naselja i gradovi SR Hrvatske, p. 5 - 32, Zagreb CrkvenËiÊ, I., MaliÊ, (1983./84.). Geographische Aspekte der sozialen Transformation von Prekodravlje, Annales Universitatis Scientiarum Budapestinensis de Rolando Eotvos Nominatae, Separatum, Sectio Geographica, Tom XVIII - XIX p. 149 - 162, Budapest –uriÊ, T., Feletar, D. (1992.). Stari gradovi, dvorci i crkve sjeverozapadne Hrvatske, Koprivnica Feletar, D. (1984.). Prekodravlje - osnovne osobine demografskog razvoja. Podravski zbornik 84, Koprivnica Feletar, D. (1988.) Podravina - opÊine –urevac, Koprivnica i Ludbreg, str. 403, Koprivnica Feletar, D., PetriÊ, H., (2001.). OpÊina Novigrad Podravski, str. 258, Novigrad Podravski Kolar-DimitrijeviÊ, M. (1988.). Prekodravlje od srednjeg vijeka do Pariπke mirovne konferencije 1919., Podravski zbornik 88, Koprivnica PREKODRAVLJE - REPA© KorenËiÊ, M. (1979.). Stanovniπtvo i naselja SR Hrvatske 1857. - 1971. JAZU 54, Zagreb PetriÊ, H. (2000.). OpÊina i æupa Drnje, povijesno-geografska monografija, Drnje ©terc, S. (1983.). Prirodno kretanje stanovniπtva prigraniËja SR Hrvatske prema Maarskoj 1961. - 1981., Geografski glasnik 45, p. 119-139, Zagreb VeË, H. (1941.). Zemljiπna pripadnost Gole, Gotalova i Ædale Hrvatskoj, MjeseËnik, glasilo hrvatskog pravniËkog druπtva 6-8, Zagreb
IZVORI
Popis stanovniπtva 1953. Osnovni podaci o stanovniπtvu, knj. XIV, Beograd 1958. Popis stanovniπtva 1953. knj. XI, Starost, pismenost i narodnost, Beograd 1960. Popis stanovniπtva 1961. Spol i starost, knj. XI, Beograd 1965. Popis stanovniπtva 1971. Stanovniπtvo, vitalna, etniËka i migraciona obiljeæja, Beograd 1974. Popis stanovniπtva 1981. Stanovniπtvo po opÊinama i zajednicama opÊina. Dokumentacija 552 RZSSRH, Zagreb Popis stanovniπtva 1991. Dokumentacija 886 Dræavnog zavoda za statistiku, Zagreb 1994. Popis stanovniπtva 1991. Dokumentacija 885 Dræavnog zavoda za statistiku, Zagreb 1994. Narodnosni i vjerski sastav stanovniπtva Hrvatske 1880. - 1991. po naseljima, Dræavni zavod za statistiku, Zagreb 1998. Popis stanovniπtva 2001., CD, Dræavnog zavoda za statistiku, Zagreb 2002. Kriegarchiv Wien, Joseffinische aufnahmen, 1781.
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003. Podravina 151
STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
KAO POKAZATELJ MOBILNOSTI STANOVNI©TVA Hrvoje PetriÊ ZAPADNOG DIJELA SREDNJOVJEKOVNE SLAVONIJE (Na primjeru koprivniËke Podravine do kraja 16. stoljeÊa) TDNIN AANMSVEU»ILI©TIMA ZAPADNIM NA STUDENTI STUDENTS AT MEDIEVAL WESTERN UNIVERSITIES AS INDICATOR OF POPULATION MOBILITY IN WESTERN PART OF MEDIEVAL SLAVONNIA (showcase example of Koprivnica’s Podravina until the end of the 16th century)
Hrvoje PETRIΔ Primljeno: 25. 9. 2003. Zavod za hrvatsku povijest PrihvaÊeno: 11. 10. 2003. Odsjek za povijest Rad ima dvije pozitivne recenzije Filozofski fakultet Zagreb UDK/UDC 314.8 (497.5 - 3 Slavonija) (091) 378 (4 = 163.42) (091) Izvorni znanstveni Ëlanak Original scientific paper
SAÆETAK SUMMARY
U tekstu autor pokuπava dati pri- The autor aims to contribute to be- log poznavanju odnosa brojnosti stu- tter understanding of approximate ra- denata na zapadnim sveuËiliπtima tio between the number of students at kao jednom od pokazatelja mobil- western unviersities, as one of popu- nosti, odnosno gibanja stanovniπtva lation mobility indicators; or rather, iz zapadnog dijela srednjovjekovne mobility of population in western part Slavonije. Uz to, autor povezuje gos- of medieval Slavonnia. The author podarsku (i demografsku) snagu also links economic (and demogra- gradskih naselja vezanu uz brojnost phic) force of urban settlements with studenata na primjeru skupine number of students, based on show- gradskih naselja koprivniËke case example of a group of urban set- Podravine (sjeverni dio KriæevaËke tlements in Koprivnica’s Podravina æupanije) do kraja 16. stoljeÊa. U (northern part of Kriæevci/Cris/Ko´´rös Ëlanku autor predstavlja prikaz county) until the end of the 16th cen- karijera (odnosno æivotni put u mjeri tury. The paper shows the students’ u kojoj je to bilo moguÊe careers (trying to reconstruct their rekonstruirati s obzirom na podacima paths in life, to the best of the relativno siromaπne izvore) studenata author’s ability, since the data and sources are relatively scarce). This 152 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
koji su zavrπili studije, a bili su includes the students, originating podrijetlom iz prostora grada from Koprivnica greater area, who Koprivnice i okolice. U radu je rekon- actually finished their studies. The struiran 21 (18%) æivotopis od 117 paper provides a reconstruction of 21 upisanih studenata. Analizirano je i (18%) curriculums of 117 enrolled druπtveno podrijetlo studenata. Osim students. The author analysed their toga, obrauje prostorni raspored social backgrounds, their spatial dis- studenata podrijetlom iz koprivniË- position (settlements of origin for stu- kog kraja te daje katalog studenata s dents of Koprivnica region) as well as jedanaest europskih sveuËiliπta (BeË, an extensive catalog of students from Bologna, Rim, Padova, Siena, Ferra- 11 European universities (Vienna, ra, Graz, Krakov, Montpellier, PeËuh Bologna, Rome, Padua, Siena, i Prag). Studenti iz gradskih naselja Ferrara, Graz, Krakow, Montpellier, STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA koprivniËke Podravine Ëinili su oko Pecs and Prague). The students from 87%, a iz seoskih neπto manje - oko urban settlements of Koprivnica’s 13% od ukupnog broja podravskih Podravina actually made some 87%
Hrvoje PetriÊ studenata. of the total number of students, while KljuËne rijeËi: grad Koprivnica, studenti, the remaining 13% were students, mobilnost, sveuËiliπta, trgoviπta. originating from rural settlements. Key words: town of Koprivnica, students, mobility, universities, marketplaces
O studentima na srednjovjekovnim zapad- There is very little methodically processed nim sveuËiliπtima iz slavonskog prostora data on students at medieval western universi- (danaπnje sjeverne Hrvatske) sustavno se vrlo ties, originating from Slavonnian area (today’s malo pisalo. U ovom Êu radu pokuπati pred- northern Croatia). This paper aims at presenting staviti studente iz zapadnog dijela srednjo- data and curriculums of students, originating vjekovne Slavonije na srednjovjekovnim from medieval western Slavonnia, who had europskim zapadnim sveuËiliπtima na primjeru studied at western universities, based on show- koprivniËke regije uz rijeku Dravu (Podra- case examples of people originating from settle- vine).1 Ta regija obuhvaÊa prostor koji ments alongside Drava river (Podravina).1 This funkcionalno gravitira gradu Koprivnici i region was made of settlements, functionally gra- nalazi se na granici izmeu srednjovjekovne vitating to the town of Koprivnica, by the borde- Ugarske i srednjovjekovne Slavonije. Prirodne line dividing medieval Hungary from Slavonnia. granice prostora koji obraujem u ovom Natural boundaries of the region, processed Ëlanku su: rijeka Drava na sjeveru, pobra here, are: river Drava to the north, foothills of Kalnik i Bilogora na jugu, rijeka Bednja na Kalnik and Bilogora on the south, river Bednja zapadu te potok Katalena na istoku. To je ujed- on the west, and Katalena creek on the east. At no sjeverni dio srednjovjekovne KriæevaËke the same time, this is the northern part of medie- æupanije. Obraujem razdoblje od pojave prvih val Kriæevci/Cris/Ko´´rös county. The period I studenata podrijetlom iz Podravine, tj. od kraja cover here starts from the first students, origina- 14. stoljeÊa do kraja 16. stoljeÊa kada se mogu ting from Podravina, namely, from late 14th century to late 16th century, when there were
1 Pregled povijesti Podravine u: D. FELETAR, Podravina, 1 Podravina history overview: D. FELETAR, Podravina, knj. 1, Koprivnica 1988. knj. 1, Koprivnica 1988. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003. Podravina 153 primijetiti veÊe promjene u gibanjima studenta, some major changes in student population reset- prije svega prestankom dominacije beËkog tlements, primarily due to the end of Vienna sveuËiliπta kao glavnog privlaËnog srediπta te university domination, being the mopst attrac- Hrvoje PetriÊ njegovu zamjenu sa sveuËiliπtem u Grazu. U tive university to study at; the shift changed this radu su od izvora koriπtene objavljene matiËne in favor of Graz university instead. As a source,
knjige studenata te drugi objavljeni izvori. I used registry books and published students’ SVEU»ILI©TIMA ZAPADNIM NA STUDENTI records, as well as other published sources.
ZAPADNA SVEU»ILI©TA I SLAVONSKI STUDENTI WESTERN UNIVERSITIES AND STUDENTS FROM SLAVONNIA Studenti iz Slavonije najËeπÊe su studirali u BeËu.2 Na tamoπnjem je sveuËiliπtu, uz veÊi Slavonnian students were mostly studying at Vienna.2 Beside a number of students origi-
2 Since for this paper, the most valuable are records from Vienna university (majority of western Slavonnia 2 Kako je za ovo istraæivanje najvaænije sveuËiliπte u students had been studying there), I will quote here only BeËu na kojemu su studenti iz zapadnog dijela the most important papers on this topic. The previous srednjovjekovne Slaovnije najËeπÊe studirali, na ovom historiography, as well as more recent one, relating to Êu mjestu navesti samo najvaænije radove. U starijoj i Croatia’s students atudying in Vienna, is plentiful, but novijoj historiografiji vezanoj uz studente s hrvatskog mostly fragmented. One of the earliest records was prostora koji su studirali u BeËu pisano je dosta, ali made by I. BOJNI»IΔ,’ Croatis at Vienna university in donoπenjem veÊinom fragmentarnih podataka. Jedan XIV. and XV. century, Vijenac, vol. XI, no. 23, Zagreb od prvih radova je I. BOJNI»IΔ, Hrvati na beËkom 1879, pp. 368-371; F. ©I©IΔ, Croats at Vienna university sveuËiliπtu u XIV. i XV. vieku, Vijenac, god. XI, br. 23, in the period 1453-1630, Vjesnik kr. hrvatsko-slavonsko- Zagreb 1879., str. 368-371; F. ©I©IΔ, Hrvati na beËkom dalmatinskog zemaljskog arkiva, vol.. V, Zagreb 1903, sveuËiliπtu od god. 1453-1630, Vjesnik kr. hrvatsko- pp 161-171; A. JEMBRIH, Students from northern slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva, sv. V, Croatia at Vienna university in XIV. and XV. century, Zagreb 1903., 161-171; A. JEMBRIH, Studenti iz Podravski zbornik, vol.. 6, Koprivnica 1980, pp. 339-343. sjeverne Hrvatske na beËkom sveuËiliπtu u XIV. i XV. However, all these papers have certain flaws.. The paper stoljeÊu, Podravski zbornik, sv. 6, Koprivnica 1980., str. by I. BojniËiÊa provides a solid overview, however, it 339-343. No, ti radovi imaju odreene propuste. Rad I. shows only fragments in data relatibng to students BojniËiÊa je preglednog karaktera, a za studente donosi themselves. the problem with F. ©iπiÊ’s text is in his samo fragmentarne podatke. Problem teksta F. ©iπiÊa inability to check and verify the original students’ records, je πto on nije bio u moguÊnosti pregledati originalne for he used a relatively inadequate book by K. SCHRA- matiËne knjige studenata, nego je podatke za svoj rad UFA to cover Croatian students, the book entitled: A crpio iz za hrvatski prostor relativno manjkave knjige K. bécsi egetem magyar nemzetének anyakönyve 1453-tól SCHRAUFA, A bécsi egetem magyar nemzetének 1630-íg (Die Matrikel der ungarischen Nation an der anyakönyve 1453-tól 1630-íg (Die Matrikel der Wiener Universität), Vienna 1902. The work of A. ungarischen Nation an der Wiener Universität), Wien JEMBRIHA on Vienna university students in 14th and 1902. Rad A. JEMBRIHA o studentima u BeËu u 14. i 15th century the same author re-published in the book: 15. stoljeÊu je isti autor ponovno objavio u knjizi Æivot i Life and work of Antuna Vramca, Varaædin 1981, pp. djelo Antuna Vramca, Varaædin 1981., str. 253-256, 253-256, adding on pages. 256-259 a list of students pridodavπi na str. 256-259 popis studenata iz Hrvatske from Croatia who had studied at Vienna university from na beËkom sveuËiliπtu od 1538. do 1577. godine. 1538 till 1577. One of the main flaws in all the mentioned Jedna od glavnih manjkavosti svih tih autora je samo authors is, that their limited knowledge of historical djelomiËno poznavanje povijesne topografije srednjo- topography of medieval Slavonnia, knowledge nece- vjekovne Slavonije koja je nuæna za ubiciranje ssary to locate individual settlements, mentioned in the pojedinih naselja koja su spomenuta u matiËnim Vienna university records and archives. This, too, could knjigama beËkog sveuËiliπta. To takoer moæe biti jedan be one of the future tasks to accomplish: Limited know- od buduÊih zadataka. Zbog djelomiËnog poznavanja ledge of the region and settlements of that time caused naselja doπlo je do nekoliko pogreπnih ispisa te niza misprints in names of birthplasces and students’ names, studenata koji nisu evidentirani u analizama tih autora. not being analysed by the above mentiooned authors. To je bio glavni razlog πto sam posegnuo za objavljenim This is the main reason for me to revert to published re- matiËnim knjigama studenata beËkog sveuËiliπta. cords of Vienna university. Data retrieved from those re- Podatke iz njih sloæio sam u katalog koji se odnosi na cords now have been listed in a catalog, relating to stu- prostor koprivniËke Podravine. dents who had originated from Koprivnica’s Podravina. 154 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
broj studenata, djelovalo i nekoliko profesora nating from Slavonnia, there were several pro- slavonskoga podrijetla. Postojale su Ëetiri fessors on the staff of Slavonnian origin. There nacije: austrijska, ugarska, rajnska i saska.3 were four nations: Austrian, Hungarian, Rhein Studenti iz Slavonije u pravilu su upisivani u and Saxon.3 Slavonnian students, as a rule, ugarsku naciju, ali je veÊ od 20-ih godina 15. were being enrolled as Hungarians, but as of stoljeÊa bilo primjera njihova upisivanja u sas- 1520s they were listed as Austrians as well. tav austrijske nacije. Studenti iz Koprivnice i Students from Koprivnica and its greater okolice su takoer gotovo u pravilu bili upisi- area in the beginning had been listed as vani kao pripadnici ugarske nacije, a tek sredi- Hungarians, but from mid-16th century some nom 16. stoljeÊa pojedini se KoprivniËani were recorded as if they belonged to the upisuju kao dio austrijske nacije,4 kao prim- Austrian nation,4 like - for example - Ivan and jerice Ivan i Nikola »mahor 1550. godine.5 Nikola »mahor in 1550.5 Podatke o studentima iz koprivniËkoga Data on students from Koprivnica area can STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA kraja moæemo pronaÊi u objavljenim matiËnim be found in published students’ records. knjigama studenata. Do 1876. godine beËke su However, all Vienna university enrollment sveuËiliπne matiËne knjige bile zagubljene pa records, prior to year 1876, had been lost. So,
Hrvoje PetriÊ se dotad o slavonskim studentima nije moglo percentage or details on Slavonnian students niπta niti znati. Kasnije je beËko sveuËiliπte before that year can only be guessed. Later on, (osnovano 1365.) poËelo objavljivati matiËne the Vienna university (established in 1365.) knjige, a prvi je svezak objelodanjen 1956. started publishing students’ records books, and godine.6 Nakon toga je od 1967. do 1993. the first volume was published in 1956.6 After godine objavljeno joπ pet svezaka u kojima se that, in the period 1967 -1993, five more vol- mogu pronaÊi podaci o sveuËiliπtu i studentima umes got published, providing details on the u BeËu sve do poËetka 18. stoljeÊa.7 Upis stu- university and the students all to the early 18th denata u matiËne knjige obavljao je rektor century.7 Records of students’ enrollments sveuËiliπta. Kad se novopridoπli student were made by the university principal. After a najkasnije mjesec dana nakon svog dolaska na student had appeared before the principal after sveuËiliπte prijavio rektoru i pred njim poloæio a month (at latest) from enrollment date, he prisegu pridræavanja reda propisanog statutom would take an oath to act and behave as pre- te platio taksu upisnine koja je iznosila 2 groπa scribed by the university statutes, and pay the enrollment fee (2groπ-coins for commoners,
3 Rainer Christoph SCHWINGES, Deutsche Univer- 3 Rainer Christoph SCHWINGES, Deutsche Univer- sitätesucher im 14. und 15. Jahrhundert, Stuttgart sitätesucher im 14. und 15. Jahrhundert, Stuttgart 1986., str. 61-72. 1986,pp. 61-72. 4 Prvi poznati primjer upisa slavonskih studenata u 4 The first known example of Slavonnian student, austrijsku naciju je sluËaj Blaæa iz Krapine koji je bio recorded as an Austrian national, was a student named upisan 1421. godine. Quellen zur Geschichte der Blaæ from Krapina, who had been enrolled in 1421. Universität Wien, Die Matrikel der Universität Wien, I. Quellen zur Geschichte der Universit(t Wien, Die (1377. - 1450.), (priredili Willy Szaivert i Franz Gall), Matrikel der Universität Wien, I. (1377-1450.), (edited Wien 1956., A I 29. by Willy Szaivert and Franz Gall), Wien 1956, A I 29. 5 Die Matrikel der Universität Wien, III. (1518. - 1579.), 5 Die Matrikel der Universität Wien, III. (1518-1579.), Wien 1971., str. 91. Wien 1971, p. 91. 6 Die Matrikel der Universität Wien, I. (1377. - 1450.), 6 Die Matrikel der Universität Wien, I. (1377-1450.), Wien Wien 1956.; II. (1451. - 1517.), Wien 1967.; III. (1518. - 1956; II. (1451-1517.), Wien 1967; III. (1518-1579.), 1579.), Wien 1971. Wien 1971. 7 Uz spomenute, objavljeni su svesci: Die Matrikel der 7 Beside above mentioned records, the following ones Universität Wien, IV. (1579. - 1659.), Wien 1974.; V. were published too: Die Matrikel der Universität Wien, (1659. - 1689.), Wien 1975.; VI. (1689. - 1715.), Wien IV. (1579-1659.), Wien 1974; V. (1659-1689.), Wien 1993. 1975; VI. (1689-1715.), Wien 1993. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003. Podravina 155 za obiËne studente, a 4 za plemiÊe, bio je 4groπ-coins for nobility); only then he/she upisan u matiËne knjige.8 would be enrolled in the university records.8 Od 1377. do 1600. godine beËko je During the period 1377 - 1600, the Vienna Hrvoje PetriÊ sveuËiliπte postalo glavno obrazovno srediπte university became the main academic center za najveÊi broj stanovnika koprivniËke for majority of students from Koprivnica’s
Podravine koji su odluËili studirati. BeËko Podravina. It also attracted most of the stu- SVEU»ILI©TIMA ZAPADNIM NA STUDENTI sveuËiliπte je privlaËilo glavninu studenata s dents from entire Slavonnia too. However, the podruËja cijele Slavonije. Njihov precizniji precise number of those students would be dif- broj je zasad vrlo teπko odrediti jer su potreb- ficult to determine at the moment, as more his- na povijesno-topografska istraæivanja koja bi torical-topographical research is needed, in odredila koja su slavonska mjesta tada posto- order to determine which of the settlements jala. Ipak, valja upozoriti na rad Stanka had existed during that period. Still, we should AndriÊa o studentima podrijetlom iz danaπnjih look up the work by Stanko AndriÊ on students Slavonije i Srijema na zapadnim sveuËiliπtima originating from today’s Slavonnia and Srijem, u srednjem vijeku. On je napravio katalog za who actually had studied at medieval western 313 studenata s danaπnjeg slavonsko-srijem- universities of those times. skog prostora istoËno od rijeke Ilove do Drave, This author made a catalog, including data Dunava i Save.9 on 313 students from today’s Slavonnia - Prema dosadaπnjim rezultatima (koje Êe Srijem greater region, east of Ilova river, up to trebati korigirati tijekom buduÊih istraæivanja), the rivers Drava, Danube and Sava.9 u BeËu je iz Zagreba studiralo 57 studenata, iz According to research made insofar, (which Varaædina 50, iz Koprivnice 45, Kriæevaca 32, would need corrections and amendments dur- »azme 23, Rasinje 15, ProdaviÊa (kasnijeg ing some future research) students at Vienna Virja) 12, Krapine 11, IvaniÊa 9, Ludbrega 7, university were originating from Zagreb (57), NedeliπÊa 6, Vrbovca 4, RaËe 4, Zdenaca 3, Varaædin (50), Koprivnica (45), Kriæevci (32), Gorbonoka (kasnijeg Kloπtra Podravskog) 2, »azma (23), Rasinja (15), ProdaviÊ - later on Prugovca 2, Sredica 2, Apatovca 2, Dubrave 2, renamed to Virje - (12), Krapina (11), IvaniÊ Glogovnice 2, Toplica 2, RoviπÊa 2, Hereπina (9), Ludbreg (7), NedeliπÊe (6), Vrbovec (4), 1, Poganca 1, Struge 1, Sv. Ladislava 1, RaËa (4), Zdenci (3), Gorbonok - later on Hrastovice 1, Zeline 1, Lobora 1, Preloga 1, renamed to Kloπtar Podravski - (2), Prugovec Velikog Kalnika 1, Suπice 1, itd.10 (2), Sredice (2), Apatovac (2), Dubrava (2), Glogovnica (2), Toplice (2), RoviπÊe (2), Hereπin (1), Poganac (1), Struga (1), Sv. Ladislav (1), Hrastovica (1), Zelina (1), Lobor (1), Prelog (1), Veliki Kalnik (1), Suπica (1), etc.10
8 J. SCHRAUF, W. SZAIVERT, Die Wiener Universität im 8 J. SCHRAUF, W. SZAIVERT, Die Wiener Universität im Mittelalter, sv. 2, Wien 1904.; A. GOLDMAN, Die Mittelalter, vol.2, Wien 1904; A. GOLDMAN, Die Wiener Wiener Universität 1519-1740, Wien 1917. Universität 1519-1740, Wien 1917. 9 S. ANDRIΔ, Studenti iz slavonsko-srijemskog 9 S. ANDRIΔ, Students from Slavonnia - Srijem greater meurijeËja na zapadnim sveuËiliπtima u srednjem area, between 2 rivers, studying at western unviersities vijeku (1250. - 1550.), Croatica Christiana Periodica, br. in the Middle Ages (1250.-1550.), Croatica Christiana 37, Zagreb 1996., str. 117-152. Periodica, vol.37, Zagreb 1996, pp. 117-152. 10 H. PETRIΔ, Prilog poznavanju intelektualnih gibanja u 10 H. PETRIΔ, Paper on movement of intellectuals in srednjovjekovnoj Slavoniji kroz veze s europskim medieval Slavonnia, seen through students’ records at sveuËiliπtima s posebnim osvrtom na Kriæevce i okolicu, european universities, with particular focus on Kriæevci Cris, vol. 4, br. 1, Kriæevci 2002., str. 29. and its suburbs, Cris, vol. 4, no.1, Kriæevci 2002., p. 29. 156 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
Treba napomenuti da su, uz njih, postojali Additionally, some other places, like studenti iz –urevca ili Sv. Jurja. Problem je –urevac or Sv. Juraj, also had students study- πto je unutar ugarske nacije beËkog sveuËiliπta ing in Vienna during that period. The problem bilo studenata iz viπe naselja koja se zovu Sv. with them was, however, the fact that those lisat- Juraj pa je teπko odrediti odnosi li se koje na ed under the Hungarian ethnicity were copming –urevac, no vjerujem da Êe buduÊa istraæi- from a great area, with several settlements with vanja dati barem pribliæne rezultate o njima. the same name, say, Sv. Juraj, so it was difficult Ukupno je zabiljeæeno 28 studenata koji su to determine which ones were coming from podrijetlom bili iz jednog od naselja koja su –urevac greater area. Still, I believe that future nosila to ime. Uz to je zabiljeæeno viπe stude- research will provide at least approximate fig- nata iz Poæege (samo od 1377. do 1450. zabi- ures on this. We found a total of 28 studenats’ ljeæeno ih je 10). Na beËkom su sveuËiliπtu records from the ‘same’ settlement, or at least studirali i studenti iz –akova, HraπËine, Velike, from the settlement bearing the same name. STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA Grebena, Samobora, Lipnika, Viπnjevca, Do- Besides, we found records of a large number of mitrovca, Kostajnice, Dobre KuÊe, PeπËanog, students, originating from Poæega (10 of them Plavπinca, BodoniÊa, PreËnog, Zaboka, Dre- recorded during the period 1377-1450). Also, the
Hrvoje PetriÊ kova itd. Na beËkom su sveuËiliπtu studirali vienna university had students coming from stanovnici i iz susjednih prekodravskih prosto- –akovo, HraπËina, Velika, Greben, Samobor, ra. Radi usporedbe donosimo neke podatke o Lipnik, Viπnjevac, Domitrovac, Kostajnica, studentima iz tamoπnjih naselja. Iz Zakanja je Dobra KuÊa, PeπËano, Plavπinac, BodoniÊ, studiralo 12 studenata, iz Kaniæe 8, iz BaboËe PreËno, Zabok, Drekovo etc. The same universi- (Bobovca ) jedan student itd. Zabiljeæeni su i ty welcomed students from a greater area here studenti iz Istre te drugih primorskih krajeva too, such as population from nextdoor vicinity uz istoËnu obalu Jadrana (npr. Rab), no to je across the river Drava. As a good comparison, predmet buduÊih istraæivanja kretanja studena- the following numbers relate to those settle- ta iz prostora izmeu Drave i Jadrana u sred- ments: Zakanje had 12 studenats, Kaniæa/Nagy- njovjekovlju.11 Ukupno je u BeËu do kraja 16. kanizsa 8, Babocse (Bobovec) 1 student etc. We stoljeÊa studiralo 90 studenata podrijetlom s also found records of students originating from prostora koprivniËke Podravine. Istria and other seaside areas, alongside ther Na sveuËiliπtu u Grazu (osnovanom Adriatic eastern coast (i.e. island of Rab), but 1586.)12 krajem 16. stoljeÊa bio je zabiljeæen this will remain a topic for some future research, manji broj studenata s prostora koprivniËke aiming to show movements of population between Drava valley and Adriatic coastal regions in the Middle Ages.11 By the end of 16th century, there were 90 studenats in Vienna, orig- inating from Koprivnica’s Podravina. Graz university (established in 1586)12 in late 16th century had a few students from
11 F. GALL, W. SZAIVERT, Die Matrikel der Universität 11 F. GALL, W. SZAIVERT, Die Matrikel der Universität Wien, sv. I. (1377. - 1450.), Wien 1956.; sv. II. (1451. - Wien, vol.I. (1377-1450.), Wien 1956; vol II. (1451- 1517.), Wien 1967.; sv. III. (1518. - 1579.), Wien 1971.; 1517.), Wien 1967; vol. III. (1518-1579.), Wien 1971; sv. IV. (1579. - 1659.), Wien 1974. vol. IV. (1579-1659.), Wien 1974. 12 F. FANCEV, Tragovima hrvatske kajkavske poezije 16. 12 F. FANCEV, following the path of Croatian poetry in vijeka - Hrvatski aci gradaËkog sveuËiliπta god. 1586- kajkavian dialect of 16th century - Croatian students at 1829, Ljetopis JAZU, knj. 48, Zagreb 1936., 170; J. Graz university in the period. 1586-1829, Annals ANDRITSCH, Studenten und Lehrer aus Ungarn und JAZU, vol. 48, Zagreb 1936, p.170; J. ANDRITSCH, Siebenbürgen an der Universität Graz (1586-1782), Studenten und Lehrer aus Ungarn und Siebenbürgen Graz 1965. an der Universität Graz (1586-1782), Graz 1965. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003. Podravina 157
62
Drava Hrvoje PetriÊ
Vara din 7 Mura 63 16 TDNIN AANMSVEU»ILI©TIMA ZAPADNIM NA STUDENTI Ludbreg
Rasinja 2 2 Here in 1 28 Apatovec 7 Struga Koprivnica 1 3 1 Kalnik Molve 2 Poganec 1 Komarnica Drava Glogovnica 35 Sv. Ladislav Prodavi 12 1 1 ur evec Bobovec Kri evci Su ica 2 Prugovec 2 Gorbonok
Karta 1: Naselja koprivniËke Podravine iz kojih su podrijetlom bili studenti na europskim sveuËiliπtima
Podravine. Na njemu je od poËetka 17. stoljeÊa Koprivnica’s Podravina too. In early 17th cen- doπlo do znatnog poveÊanja broja studenata s tury, however, this university recorded an prostora srednjovjekovne Slavonije (uz increase of students from medieval Slavonnia istodobno relativno smanjenje njihova broja na (together with relative decrease of sutdents at beËkom sveuËiliπtu).13 Krajem 16. stoljeÊa joπ Vienna university).13 Still, the end of 16th cen- nije zabiljeæeno mnogo slavonskih studenata tury had not witnessed a greater number of na tom sveuËiliπtu. Jedini KoprivniËani koji su Slavonnian students here. The only students tamo studirali do kraja 16. stoljeÊa bili su Blaæ from Koprivnica that did study there at the end Napoli i Nikola Capronczai 1596. godine.14 of 16th century were Blaæ Napoli and Nikola Na sveuËiliπtu u Krakovu (osnovanom Capronczai in 1596.14 1364.) od 1413. do 1579. godine iz slavonskog Krakow university (established in 1364.) in podruËja studiralo je 11 studenata iz Varaæ- the period 1413 - 1579 had hosted the following
13 H. PETRIΔ, Studenti s prostora KriæevaËke æupanije, 13 H. PETRIΔ, Students from Kriæevci county, southern juænog dijela Zaladske æupanije i Varaædinskoga gene- part of Hungarian Zala county and Varaædin military ralata na austrijskim sveuËiliπtima u ranom novom vijeku order captaincy, at Austrian universities in early New (1500. - 1800.), Etnokonfesionalne promjene na pro- era (1500.-1800.), Ethno-confessional changes in storu KriæevaËke æupanije i Varaædinskog generalata u Kriæevci county and Varaædin military order captaincy in ranom novom vijeku (oko 1450. - 1800.), u pripremi. early New era (approx. 1450.-1800.), in press. 14 Die Matrikeln der Universität Graz, bearbeitet von 14 Die Matrikeln der Universität Graz, bearbeitet von Johann ANDRITSCH, sv. 1, (1586. - 1630.), Graz Johann ANDRITSCH, vol. 1, (1586-1630.), Graz 1977, 1977., str. 16, 169; F. Fancev, n. dj., str. 171-172, 205. p 16, 169; F. Fancev, pp. 171-172, 205. 158 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
dina, 6 studenata iz Zagreba, 2 iz Vrbovca, a students from Slavonnia: 11 students from Va- po jedan iz Gradeca, Koprivnice, okolice »az- raædin, 6 students from Zagreba, 2 students from me, okolice Kriæevaca, Velike itd.15 Godine Vrbovec, 1 from Gradec, Koprivnica, »azma 1523. spominje se na krakovskom sveuËiliπtu suburb and Kriæevci greater area, Velika, etc.15 Stjepan “de Zabroncz”, πto bi moglo biti pog- In 1523, the Krakow university had a record of a reπno proËitano od Cabroncz, odnosno iz student named Sjepan “de Zabroncz”, which Koprivnice.16 Iako je teπko moguÊe utvrditi je could be a misread (mispronounced) for Ca- li rijeË o Koprivnici u Podravini, ostavljam tu broncz, or Koprivnica.16 Even though it’s diffi- moguÊnost otvorenom. cult to determine, whether it was a stusdent orig- Naæalost, prema saËuvanim podacima, na inating from Koprivnica in Podravina, or some praπkom sveuËiliπtu (osnovanom 1366.) nisu other town, I leave this option open. pouzdano zabiljeæeni studenti iz Koprivnice i The Prague university, however, (estab- njezine najbliæe okolice. Tamo je 1388. bio lished in 1366.) had no clear records of stu- STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA upisan Henrik Rorstok iz Molvi, ali je mala dents from Koprivnica or its greater area. The vjerojatnost da se taj podatak odnosi na Molve university has a record dating to 1388, where a kod –urevca. Usprkos maloj vjerojatnosti, tu student named Henrik Rorstok had been listed
Hrvoje PetriÊ moguÊnost ostavljam otvorenom. Pri tome with place of origin as Molve. However, there treba naglasiti da su ostale saËuvane samo is a tiny chance that this could be Molve, near matiËne knjige studenata Filozofskog i djelo- –urevac in Podravina. Despite very slim miËno Pravnog fakulteta. MoguÊe je da su stu- chance for this, I still leave this possibility denti s koprivniËkog prostora studirali u sred- open too. Taking all this into consideration, njovjekovnom Pragu, a nestankom veÊine one remark needs to be made, though: all these matiËnih knjiga, naæalost, ne moæemo potvrdi- universities have only records for the colleges ti tu pretpostavku. Moæda je potvrdu o studi- of philosophy and law school (partial records). ranju studenata iz koprivniËke Podravine Its possible, that students from Koprivnica moguÊe pronaÊi u drugim izvorima.17 region had indeed studied at medieval Prague university, but as students’ records from most university schools parished, unfortunately we cannot verify this assumption. Maybe this can be cross-referenced in some other archives.17
15 J. LESNY, Studeni z krajów balkanskich na uniwe- rytecie krakowskim w latach 1413-1579, Balcanica Posnaniensia, Balcanica Posnaniensia, IV, Poznan 15 J. LESNY, Studeni z krajów balkanskich na uni- 1989, pp. 217-218. werytecie krakowskim w latach 1413-1579, Balcanica 16 V. BUNYITAY, R. RAPAICS, I. KARÁCSONYI, Mo- Posnaniensia, IV, Poznan 1989., str. 217-218. numenta ecclesiastica tempora innovatae in Hugaria 16 V. BUNYITAY, R. RAPAICS, I. KARÁCSONYI, religionis illustrantia, vol. 1, Budapest 1912, 535. Monumenta ecclesiastica tempora innovatae in Huga- 17 Monumenta historica universitatis Carolo- ria religionis illustrantia, knj. 1, Budimpeπta 1912., 535. Ferdinandeae Pragensis, 1/1-2, Prague 1830-1832. It 17 Monumenta historica universitatis Carolo- was likely that Martin “de Krizio” , who had studied in Ferdinandeae Pragensis, 1/1-2, Prag 1830. - 1832. Iz Prague in 1402, was from Kriæevci; as well as Mihael Kriæevaca su najvjerojatnije bili Martin “de Krizio” koji je “de Krisio” who was recorded as a student in 1412. studirao u Pragu 1402. godine te Mihael “de Krisio” koji Koprivnica greater area, including the region across je kao student zabiljeæen 1412. godine. Prekodravska Drava river, was recorded in 1386, when the Prague koprivniËka okolica bila je zastupljena 1386. godine. university hosted a student named Gregorius de Tada je na praπkom sveuËiliπtu studirao Gregorius de Kanisa, thus, originating from Kaniæa (today’s Kanisa, dakle iz Kaniæe (danas Nagykanizsa). S pro- Nagykanizsa); another student, Martin from Knina stora srednjovjekovne Kraljevine Hrvatske je u Pragu (1407.), was originating from the then Kingdom of studirao Martin iz Knina (1407.), a iz zapadnog dijela Croatia; from the western part of medieval Slavonnia srednjovjekovne Slavonije Martin iz Zagreba (1410.). there was a student named Martin from Zagreb (1410.). PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003. Podravina 159
Nakon beËkog, najveÊi interes studenata After the most popular university in Vienna, podrijetlom s prostora koprivniËke Podravine the second most prestigious universities for stu- za polazak studija vladao je za sveuËiliπta na dents, originating from Koprivnica’s Podravina, Hrvoje PetriÊ danaπnjem talijanskom prostoru. NajveÊi je were in today’s Italy, mostly Padua university interes na talijanskim sveuËiliπtima vladao za (established in 1220.). This university has recor-
sveuËiliπte u Padovi (osnovano 1220.). Na tom ds of 11 enrollments students coming from Ko- SVEU»ILI©TIMA ZAPADNIM NA STUDENTI je sveuËiliπtu zabiljeæeno 11 upisa studenata iz privnica’s Podravina: 1 from Hereπin, 3 from koprivniËke Podravine: jedan iz Hereπina, tri Koprivnica and 6 from Komarnica.18 The names iz Koprivnice te πest upisa studenata iz mentioned include Petar ParËiÊ (made a philos- Komarnice.18 Od KoprivniËana se spominju ophy doctor of Cannonical law on 28 Ap- Petar ParËiÊ (28. travnja 1480. promoviran za ril,1480); Petar Pavlin (mentioned in the records doktora kanonskog prava), Petar Pavlin koji se in the period 1546 - 1550)19 and Juraj Zakel, spominje od 1546. do 1550. godine19 i Juraj mentioned in 1602, who later that year contin- Zakel koji se spominje 1602. godine. Zakel je ued his studies at University of Sienna (estab- krajem iste godine nastavio studij na lished in 1246).20 sveuËiliπtu u Sieni (osnovanom 1246.).20 Next to Padua, Koprivnica students were Uz Padovu, za studente s prostora also attracted to University of Bologna, which koprivniËke Podravine bilo je zanimljivo in fact is the oldest western university (estab- sveuËiliπte u Bologni koje je najstarije zapad- lished in 1088). It hosted 7 students from no sveuËiliπte (osnovano 1088.). Na njemu je Koprivnica in those times.21 studiralo sedam studenata iz Koprivnice.21 The university of Rome (established in U germansko-ugarskom kolegiju, odnosno 1244), its German-Hungarian section, had a re- na sveuËiliπtu u Rimu (osnovanom 1244.) cord of the student Wolffgangus Kapronczay.22 1588. godine zabiljeæen je Wolffgangus University of Ferrara had a record for the peri- Kapronczay.22 Na sveuËiliπtu u Ferrari je od od 1447 - 1454 of the student Jan Panonac (Ianus 1447. do 1454. studirao Jan Panonac (Janus Pannonius, Ivan »esmiËki).23 Beside the above Pannonius, Ivan »esmiËki).23 Uz te studente, prema trenutaËnom stupnju spoznaja, o stu-
18 Matricula et Acta Hungarorum in universitate Patavina, 18 Matricula et Acta Hungarorum in universitate Patavina, (ed. A. VERESS), Budapest 1915., str. 11-14, 18, 22-23. (ed. A.VERESS), Budapest 1915, pp.11-14, 18, 22-23. 19 Matricula et Acta Hungarorum in universitate Patavina, 19 Matricula et Acta Hungarorum in universitate Patavina, n. dj., 33-36, 44, 46. 33-36, 44, 46. 20 Matricula et Acta Hungarorum in Universitatibus Italiae 20 Matricula et Acta Hungarorum in Universitatibus Italiae Studentium 1221. - 1864., (ed. A. VERESS) Budapest Studentium 1221. - 1864., (ed. A. VERESS) Budapest 1941., str. 338. 1941, p. 338. 21 Matricula et Acta Hungarorum in Universitatibus Italiae, 21 Matricula et Acta Hungarorum in Universitatibus Italiae, n. dj. str. 102, 109. pp. 102, 109. 22 Matricula et acta alumnorum Collegii Germanici et 22 Matricula et acta alumnorum Collegii Germanici et Hungarici ex regno Hungariae oriundorum, (ed. A. Hungarici ex regno Hungariae oriundorum, (ed. A. VERESS), Budapest 1917., str. 4. U Rimu se npr. 1454. VERESS), Budapest 1917, p.4. In Rome, for example, godine spominje Kliment Mihovilov “de Capransa” koji in 1454 a student named Kliment Mihovilov “de je bio pobratim Svetojeronimske bratovπtine. L. JELIΔ, Capransa” was in St.Hieronimus fraternity. L. JELIΔ, Hrvatski zavod u Rimu, Vjesnik kr. hrvatsko-slavonsko- Croatian institute in Rome, Vjesnik kr. hrvatsko- dalmatinskog zemaljskog arkiva, sv. 4, Zagreb 1902., slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva, vol.4, str. 18-19; isti, Acta Hieronymiana, Vjesnik kr. hrvatsko- Zagreb 1902, pp.18-19; the same, Acta Hieronymiana, slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva, sv. 4, Vjesnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemalj- Zagreb 1902., str. 88. skog arkiva, vol.4, Zagreb 1902, p.88. 23 M. D. BIRNBAUM, Janus Pannonius, Poet and 23 M. D. BIRNBAUM, Janus Pannonius, Poet and Politican, Zagreb 1981., str. 9. Politican, Zagreb 1981, p9. 160 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
Prag Krakov1 (1) 1 »E©KA Krakov
NJEMA»KA 90 Spi ka (1) SLOVA»KA Trnava (1) Be Nitra (2)
Konstanz (1) AUSTRIJA ©VICARSKA 2 Graz MA–ARSKA 11 1 SLOVENIJA Pe uh Koprivnica Padova STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA 1 ITALIJA 7 Ferrara Naselja SR i SZ Hrvatske Samobor (1) azma (1) Karta 2: SveuËiliπta Bologna Vara din (5) na kojima su Montpellier O trc-Zagorje (1) Hrvoje PetriÊ Tuhelj (1) studirali studenti
Siena 1 BIH podrijetlom iz KoprivniËke Podravine (danaπnje granice dræava na Rim 1 karti su samo radi lakπeg snalaæenja
dentima iz koprivniËke Podravine na talijan- mentioned students, we have no further data for skom prostoru nemamo drugih podataka.24 Koprivnica’s students at Italian universities.24 Vrlo je vjerojatno da su studenti iz It is very likely that students from koprivniËke Podravine odlazili na studij u tri Koprivnica’s Podravina went to study at 3 ugarska sveuËiliπta: PeËuh (spominje se oko Hungarian universities: Pécs (mentioned 1367. do 1400.), Budim (oko 1389.) i Poæun around 1367-1400.), Budim/Buda (around (danaπnja Bratislava, oko 1465.). Tu je 1389) and Poæun (today’s Bratislava, around moguÊnost teπko utvrditi jer za ta sveuËiliπta 1465). This possibility is hard to determine as nisu saËuvane matiËne knjige studenata.25 no students’ records have been saved for those Indirektnu potporu toj pretpostavci imamo u universities.25 An indirect reference to support podatku da je kasniji hrvatski putopisac Juraj out thesis, however, can be found in data, that Hus, podrijetlom iz Rasinje, studirao na Juraj Hus, originating from Rasinja (later on, sveuËiliπtu u PeËuhu poËetkom 16. stoljeÊa.26 an acclaimed travel writer), had studied at Pécs university in early 16th century.26
24 M. D. GRMEK, Hrvati i sveuËiliπte u Padovi, Ljetopis JAZU za 1955. godinu, knj. 62, Zagreb 1957., str. 353- 24 M. D. GRMEK, Croats and Padua university, Annals of 355. JAZU for 1955, vol. 62, Zagreb 1957, pp.353-355. 25 L. S. DOMONKOS, The History of Sigismundean 25 L. S. DOMONKOS, The History of Sigismundean foundation of the University of Óbuda (Hungary), u: L. foundation of the University of ”buda (Hungary), u: L.S. S. DOMONKOS i R. J. SCHNEIDER (ed.), Studium DOMONKOS i R. J. SCHNEIDER (ed.), Studium Generale. Studies offered to A. L. Gabriel, Notre Dame Generale. Studies offered to A. L. Gabriel, Notre Dame 1967., str. 1-33; A. L. GABRIEL, The Mediaeval 1967., pp.1-33; A. L. GABRIEL, The Mediaeval Universities of Pécs and Pozsony, Frankfurt a. M. 1969; Universities of PÈcs and Pozsony, Frankfurt a. M. S. ANDRIΔ, Studenti, n. dj., str. 117. 1969; S. ANDRIΔ, Students, p.117. 26 P. MATKOVIΔ, Gjuro Hus, Hrvat iz Rasinje, glasoviti 26 P. MATKOVIΔ, Gjuro Hus, a Croat from Rasinja, well- putnik XVI. vieka, Rad JAZU, br. 65, Zagreb 1881., str. known traveller of XVI.century, Rad JAZU, vol. 65, 124. Zagreb 1881., p. 124. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003. Podravina 161
Godine 1518. u matiËnoj knjizi sveuËiliπta u In 1518, the students’ records for the Montpellieru (osnovanog 1289.) spominje se University of Montpellieru (established in Ivan iz Koprivnice (Johannes de Caproniz) koji 1289) recorded a student Ivan from Koprivnica Hrvoje PetriÊ je studirao medicinu. On je doπao kao stipendist (Johannes de Caproniz), who had studied med- “dioc. Calagoritanensis, vicinus ville de Vil- icine. He came under a scholarship grant 27 vao”. Teπko je utvrditi je li on bio iz Koprivni- “dioc. Calagoritanensis, vicinus ville de SVEU»ILI©TIMA ZAPADNIM NA STUDENTI ce u KriæevaËkoj æupaniji ili iz neke druge. Ako Vilvao”.27 It’s difficult to determine, whether se utvrdi da je Ivan bio iz Koprivnice koju obra- he had originated from Koprivnica in Kriæevci ujem u ovom Ëlanku, onda bi to ujedno bio county, or some other Koprivnica. If we do prvi podatak o jednom koprivniËkom lijeËniku. confirm that this student Ivan indeed had orig- ProuËavanjem matiËnih knjiga studenata inated from Koprivnica, then he would make udaljenijih zapadnoeuropskih i sjevernoeu- the earliest record of a Koprivnica physician. ropskih sveuËiliπta utvrdio sam da tamo do In my research and study of students’ kraja 16. stoljeÊa nije bilo studenata iz records at universities across western and Koprivnice. Nisam pregledao sve matiËne northern Europe, I have established that there knjige, nego samo one koje su mi trenutaËno had no students originating from Koprivnica bile dostupne: sveuËiliπta Ingolstadt- until the end of 16th century. I did not look up Landshut-München28 te sveuËiliπta u Baselu,29 all the students’ records, but only the available Uppsali,30 Königsbergu,31 Heidelbergu,32 ones: those of the university Ingolstadt- Jeni,33 Leipzigu,34 Rostocku,35 Tübingenu,36 Landshut-München,28 university of Baselu,29 Altdorfu,37 Kölnu38 i Würzburgu.39 Studenata Uppsala,30 Königsberg,31 Heidelberg,32 Jena,33 Leipzig,34 Rostock,35 Tübingen,36 Altdorf,37 27 Matricule de L'Université de Médicine de Montpellier (1503-1599), ur. Marcel Gouron, Geneve 1957., str. 34. 28 Die Matikelbuch der Universität Ingolstadt-Landshut- 27 Matricule de L'Université de Médicine de Montpellier München. Rectoren, Professoren, Doctoren (1472. - (1503-1599), ur. Marcel Gouron, Geneve 1957, p. 34. 1872)., prir. Franz Xaver Freninger, München 1872. 28 Die Matikelbuch der Universität Ingolstadt-Landshut- 29 Die Matrikel der Universität Basel, sv. 2 (1532-1601), München. Rectoren, Professoren, Doctoren (1472. - prir. H. G. Wackernagel, M. Sieber, H. Sutter, A. 1872)., edited by Franz Xaver Freninger, M¸nchen 1872. Tammann, M. Triet, P. Marrer, Basel 1956. 29 Die Matrikel der Universität Basel, sv. 2 (1532-1601), 30 Uppsala universitets matrikel (prir. A. Andersson), sv. 1 edited by. H. G. Wackernagel, M. Sieber, H. Sutter, A. (1595-1632), Upsala 1900. Tammann, M. Triet, P. Marrer, Basel 1956. 31 Die Matrikel und die Promotionsverzeichnisse der 30 Uppsala universitets matrikel (edited by. A. Andersson), Albertinus-Universität zu Königsberg, prir. Geogr Erler, vol. 1 (1595-1632), Uppsala 1900. knj. 1 (1544. - 1656.), Lepizig 1910. 31 Die Matrikel und die Promotionsverzeichnisse der 32 Die Matrikel der Universität Heidelberg von 1386 bis Albertinus-Universität zu Königsberg, edited by Georg 1870, prir. Gustav Toepke, Heidelberg 1884. - 1907. Erler, vol. 1 (1544-1656.), Leipzig 1910. 33 Die Matrikel der Universität Jena, ur. Georg Mentz, knj. 32 Die Matrikel der Universität Heidelberg von 1386 bis 1 (1548-1652), Jena 1944. 1870, edited by Gustav Toepke, Heidelberg 1884-1907. 34 Die Matrikel der Universität Leipzig, ur. Georg Erler, knj. 33 Die Matrikel der Universität Jena, ur. Georg Mentz, vol 1 (Die Immatrikulationen 1409. - 1559.), knj. 2 (Die 1 (1548-1652), Jena 1944. Promotionen 1409. - 1559.), Leipzig 1895. Zanimljivo je 34 Die Matrikel der Universität Leipzig, ur. Georg Erler, vol. da se 1496. spominje Wolfgang Koppernitz de 1 (Die Immatrikulationen 1409-1559.), vol. 2 (Die Stasfordia, ali je oËito da on nije bio iz Koprivnice u Promotionen 1409-1559.), Leipzig 1895. It’s interesting Podravini, knj. 3, Leipzig 1902., str. 425. that in 1496 we have a record of Wolfgang Koppernitz 35 Die Matrikel der Universität Rostock, prir. Adolph de Stasfordia, however, it’s obvious this does not refer Schwerin, Ernst Schäfer, knj. 1-7, Rostock 1889. - 1922. to Koprivnica in Podravina, vol.3, Leipzig 1902, p. 425. 36 Die Matrikel der Universität Tübingen, knj. 1 (1477. - 35 Die Matrikel der Universität Rostock, edited by Adolph 1600.), prir. Heinrich Hermelink, Stuttgart 1906. Schwerin, Ernst Schäfer, vol.1-7, Rostock 1889-1922. 37 Die Matrikel der Universität Altdorf (1575. - 1809.), prir. 36 Die Matrikel der Universität Tübingen, vol. 1 (1477- Elias von Steinmeyer, Würzburg 1912. 1600.), edited by. Heinrich Hermelink, Stuttgart 1906. 38 Die Matrikel der Universitä Köln, knj. 1 (1389-1466), 37 Die Matrikel der Universität Altdorf (1575-1809), edited prir. Hermann Keussen, Bonn 1892. by. Elias von Steinmeyer, Würzburg 1912. 162 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
iz koprivniËke Podravine nije bilo ni na Köln38 and Würzburg.39 The same conclusion sveuËiliπtu u Parizu.40 can be made for the lack of Koprivnica’s stu- dents at university of Paris.40
ÆIVOTNI PUT NAKON STUDIJA (KRATKI ÆIVOTOPISI STUDENATA) GRADUATES’ LIFE PATHWAYS AFTER FINISHED STUDIES (GRADUATES’ Na trenutaËnom stupnju spoznaja moæemo SHORT CURRICULUMS) pratiti vrlo saæete æivotopise malobrojnih stanovnika koprivniËke Podravine koji su At current level of knowledge, we can studirali na nekom od srednjovjekovnih europ- establish abridged versions of some curricu- skih sveuËiliπta. Ove Êe æivotopise s vreme- lums of these few students, originating from nom trebati ispravljati i dopunjavati novim Koprivnica’s Podravina, who actually had STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA podacima. studied at some of medieval European univer- Znameniti humanist Jan Panonac - Janus sities.. In time, these curriculums should be Pannonius41 (Janus Vitez Pannonius, Jan amended, changed and supplied with addition-
Hrvoje PetriÊ Panonije, Ivan Vitez »esmiËki) roen je 29. al data, as they come along. kolovoza 1434. godine. Otac mu je umro 1440. godine, kad je imao samo πest godina.42 Nakon A well-known humanitarian Jan Panonac- oËeve smrti za njegov se odgoj brinuo roak Ianus Pannonius41 (Janus Vitez Pannonius, Ivan (Vitez) od Sredne (1405. - 1472.). Iako Jan Panonije, Ivan Vitez »esmiËki) had been postoje razna rjeπenja, dosadaπnja istraæivanja born on 29 August, 1434. His father died in nisu uspjela ponuditi prihvatljivo rjeπenje o 1440, when Jan was only 6 years old.42 After naravi njihove rodbinske veze. NajËeπÊe se u his father’s death, his relative Ivan (Vitez) of historiografiji koristi podatkom da je Ivan Sredna (1405-1472) took care of the boy. (Vitez) od Sredne bio ujak Jana Panonca, no on Although there are several theses in circula- nije potpuno pouzdan. Postoji i razmiπljanje o tion, on the nature of their family ties, the tome da je Ivan od Sredne prezime Vitez posu- recent research has not proven their actual bloodline. Historiography here usually per- tains that Ivan (Vitez) of Sredna was an uncle to Ianus Panonnius, however, this is not entire- ly reliable data. There is another thesis, that Ivan of Sredna had ‘borrowed’ his last name
38 Die Matrikel der Universität Köln, vol. 1 (1389-1466), edited by. Hermann Keussen, Bonn 1892. 39 Die Matrikel der Universität Würzburg, knj. 1-2 (1582. - 39 Die Matrikel der Universität Würzburg, vol. 1-2 (1582- 1830.), prir. Alfred Wendehorst, Berlin 1982. 1830.), edited by Alfred Wendehorst, Berlin 1982. 40 M. TANAKA, Hrvati studenti na Pariπkom sveuËiliπtu u 40 M. TANAKA, Croat students at Paris university in 14th 14. i 15. stoljeÊu, Croatica Christiana Periodica, br. 15, and 15th century, Croatica Christiana Periodica, vol. Zagreb 1995. 15, Zagreb 1995. 41 Za ovu sam se kroatiziranu varijantu njegova imena 41 I opted for this Croatian language version of his name opredijelio prema pisanju u Hrvatskoj enciklopediji, sv. as per entries in Hrvatska enciklopedija, vol 5, Zagreb 5, Zagreb 2003., str. 288. 2003., p.288. 42 To se vidi iz pjesme “U smrt Barbare”. U 158. stihu se 42 Seen in the poem “Barbara’s death”. 158th verse vidi da je 1463. godine majka Janusa Pannoniusa bila speaks of Janusa Pannonius’ mother, who in 1463 was 23 godine udovica. Hrvatski latinisti (priredio Darko a widow for 23 years. Hrvatski latinisti (edited by Darko NOVAKOVIΔ), Ivan »esmiËki, Zagreb 1994., 17. NOVAKOVIΔ), Ivan »esmiËki, Zagreb 1994, 17. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003. Podravina 163 dio od obitelji kojoj se prikljuËio rodbinskim Vitez from a family he came into by marital vezama.43 relations.43 Ivan (Vitez) od Sredne je Jana Panonca kao This uncle, Ivan (Vitez) of Sredna, arranged Hrvoje PetriÊ 13-godiπnjaka uputio na πkolovanje u Italiju, u for his 13 year-old nephew Ianus Pannonius, to Padovu i drugdje, a ponajviπe u Ferraru gdje je be sent to Padua and elsewhere (mostly in
bio uËenik poznatog uËitelja jezika i humani- Ferrara) in Italy, for further education, where SVEU»ILI©TIMA ZAPADNIM NA STUDENTI stiËkih disciplina Guarina Veronensisa he studied under a famous teacher of lan- (Guarino da Verona, 1374. - 1460.). Nakon guages and liberal arts Guarino Veronensis studija vratio se u domovinu pa je zaslugom (Guarino da Verona, 1374-1460). After his Ivana (Viteze) od Sredne obavljao razne studies, Ianus returned to his homeland, and visoke duænosti u katoliËkoj crkvi. Bio je, was appointed to several high posts in Catholic primjerice, kanonik varadinske crkve, a 1459. church hierarchy, thanks to his uncle Ivan je postao peËuπki biskup. U svojoj je biskupiji (Vitez) of Sredna. For example, he served as a malo boravio, a po æelji kralja Matijaπa Varadin church dean and in 1459 he became Korvina prikljuËio se nizu uglednih dvorjanika the bishop of Pécs. He spent little time in his u Budimu, meu kojima su se istaknuli mnogi diocese, as the king Mathias Korvin he joined podrijetlom iz hrvatskih zemalja, na Ëelu s the king’s court in Budim, among other distin- Ivanom (Vitezom) od Sredne.44 guished Croats, like Ivan (Vitez) of Sredna.44 Godine 1465. Jan Panonac je po æelji kralja In 1465, following the king’s wish, Jan bio na Ëelu poslanstva u Rimu, koje se pok- Panonac/Ianus Pannonius headed a delegation lonilo papi Pavlu II., a ujedno su od njega that paid respects to the Pope Paul II. in Rome; traæili pomoÊ u ratu s Osmanlijama. Na talijan- at the same time, they asked for help to fight skom prostoru obnovio je stare veze te nabavio the Ottomans. niz vaænih latinskih i grËkih tekstova, Ëime je He rebuilt his old Italian connections, dobio nov poticaj za gajenje humanistiËkih acquired a number of important Latin and znanosti. Godine 1469. i 1470. povjerena mu Greek texts, which prompted him to return to je duænost bana “cijele Slavonije” koju je liberal arts. In 1469 and 1470 he was entrusted obavljao zajedno s Ivanom Thuzom. U with a position of a viceroy for “entire hrvatskom i ugarskom plemstvu javljali su se Slavonnia”, which he served jointly with Ivan znakovi nezadovoljstva protiv kralja koji je Thuz. Croatian and Hungarian nobility was teæio neograniËenoj vladavini. Jan Panonac i beginning to feel frustrated and discontent Ivan Vitez od Sredne ukljuËili su se u taj pokret with the king, who had an absolute power and koji je za cilj imao na ugarsko prijestolje za unlimited rule. Jan Panonac/Ianus Pannonius kralja dovesti Kazimira, sina poljskoga kralja. and Ivan Vitez of Sredna joined the coup, Jan Panonac sklonio se kod zagrebaËkog which was supposed to give the Hungarian biskupa Osvalda Thuza na Medvedgradu gdje throne to king Kazimir, the Polish king’s son. je umro 30. studenoga 1472. godine. Pokopan After the coup, Jan Panonac/Ianus Pannonius was in hiding with Zagreb bishop Osvald Thuz in Medvedgrad, where he eventually died on
43 Literatura o Ivanu Vitezu od Sredne je brojna. Od 43 Literature on Ivan Vitez of Sredna is large: more recent novijih radova izdvajam Ëlanak Klára Csapodiné works include a paper by Klára Csapodiné GÁRDONYI, Ime Ivana Viteza, Scrinia Slavonica, br. 1, GÁRDONYI, Name of Ivan Vitez, Scrinia Slavonica, Slavonski Brod 2001., str. 441-448. Ivan Vitez od vol.1, Slavonski Brod 2001., pp.441-448. Ivan Vitez of Sredne studirao je u BeËu 1434. godine. Sredna studied in Vienna in 1434. 44 O tome viπe u: Borislav GRGIN, PoËeci rasapa. Kralj 44 More details were given by Borislav GRGIN, in his work Matijaπ Korvin i srednjovjekovna Hrvatska, Zagreb PoËeci rasapa. Kralj Matijaπ Korvin i srednjovjekovna 2002., str. 43-76. Hrvatska, Zagreb 2002., pp.43-76. 164 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
je u samostanskoj crkvi u Remetama. Njegove 30 november,1472. He was buried in Remete pjesme pronaπao je Stjepan BrodariÊ studira- convent church. His poems were later found by juÊi u Padovi, prepisao ih i uzaludno pokuπao Stjepan BrodariÊ, who studied in Padua. He tiskati.45 made handwritten transcripts, but failed in his O podrijetlu Jana Panonca je dosta pisano efforts to have them published.45 te postoje razne pretpostavke koje se The actual origin of Jan Panonac/Ianus meusobno dosta razlikuju. Nije sporno jedino Pannonius was a subject in many scientific da je bio podrijetlom iz srednjovjekovne papers, with different assumptions and thesis, Slavonije. U najnovije vrijeme sam, ne which vary and differ a lot. One fact remains iskljuËujuÊi druge moguÊnosti, iznio pret- undisputed though: everyone agrees that he postavku da je on vjerojatno bio podrijetlom iz indeed had originated from medieval Komarnice46 kraj Koprivnice pa sam bio slo- Slavonnia. Lately I myself brought out another theory (without excluding other possibilities): STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA that he might have been originally from Komarnica46 nearby Koprivnica. This is why I 45 Literatura o Jan Panoncu je opseæna, a vaænija djela su: I. KUKULJEVIΔ, Ivan »esmiËki, Glasoviti Hrvati Hrvoje PetriÊ proπlih vjekova, Zagreb 1886., str. 1-19; J. HUSZTI, 45 Literature on Jan Panonac is extensive. Some of the Janus Pannonius, Pécs 1931; M. BARADA, Ivan important works include the following:I. KUKULJEVIΔ, »esmiËki, Hrvatska enciklopedija, sv. 4, Zagreb 1942., Ivan »esmiËki, Glasoviti Hrvati proπlih vjekova, Zagreb str. 287-288; Ivan »esmiËki - Ianus Pannonius, Pjesme 1886, pp. 1-19; J. HUSZTI, Janus Pannonius, Pécs - Epigrami, Zagreb 1951., prijevod Nikola ©OP, 1931; M. BARADA, Ivan »esmiËki, Hrvatska enciklope- predgovor Mihovil KOMBOL; M. KOMBOL, Povijest dija, vol. 4, Zagreb 1942, pp. 287-288; Ivan »esmiËki - hrvatske knjiæevnosti do narodnog preporoda, Zagreb Ianus Pannonius, Pjesme-Epigrami, Zagreb 1951, 1961., str. 64; V. GORTAN, Ivan »esmiËki - Ianus translated by Nikola ©OP, foreword by Mihovil Pannonius (1434. - 1472.), Pet stoljeÊa hrvatske KOMBOL; M. KOMBOL, Povijest hrvatske knjiæevnosti knjiæevnosti, Hrvatski latinisti I, Zagreb 1969., str. 153- do narodnog preporoda, Zagreb 1961, p. 64; V. 222; M. FRANI»EVIΔ, Razdoblje renesansne knji- GORTAN, Ivan »esmiËki - Ianus Pannonius (1434- æevnosti, u: Povijest hrvatske knjiæevnosti, knj. 3, 1472), Pet stoljeÊa hrvatske knjiæevnosti, Hrvatski latini- Zagreb 1974., str. 100-102; M. D. BIRNBAUM, Janus sti I, Zagreb 1969, pp. 153-222; M. FRANI»EVIΔ, Raz- Pannonius, n. dj., str. 9; J. M. BAK, Janus Pannonius doblje renesansne knjiæevnosti, u: Povijest hrvatske (1434-1472), The historical background, u: Janus knjiæevnosti, vol.3, Zagreb 1974, pp. 100-102; M. D. Pannonius, The Epigrams, Gyomaedröd, Budapest BIRNBAUM, Janus Pannonius, vol 9; J. M. BAK, Janus 1985, str. 29-45; J. BRATULIΔ, Jan Panonije u okviru Pannonius (1434-1472), The historical background, u: evropskog humanizma, MoguÊnosti, XXXVII (1-2), Split Janus Pannonius, The Epigrams, Gyomaedröd, Buda- 1990., str. 66-72; A. ZLATAR, Autobiografsko u pest 1985, pp. 29-45; J. BRATULIΔ, Jan Panonije u elegijama Jana Panonija, MoguÊnosti, XXXVII (1-2), okviru evropskog humanizma, MoguÊnosti, XXXVII (1- Split 1990., str. 83-91; O. PERIΔ, Tragom Ivana 2), Split 1990, pp. 66-72; A. ZLATAR, Autobiografsko u »esmiËkog u pismima Ivana Viteza od Sredne, elegijama Jana Panonija, MoguÊnosti, XXXVII (1-2), MoguÊnosti, XXXVII (1-2), Split 1990., str. 125-133, J. Split 1990, pp. 83-91; O. PERIΔ, Tragom Ivana »esmi- RAPACKA, O nekim problemima iz povijesti odnosa Ëkog u pismima Ivana Viteza od Sredne, MoguÊnosti, hrvatskih humanista s Poljskom i Poljacima, XXXVII (1-2), Split 1990, pp. 125-133, J. RAPACKA, O MoguÊnosti, XXXVII (1-2), Split 1990., str. 135-142, M. nekim problemima iz povijesti odnosa hrvatskih KURELAC, Ivan Vitez od Sredne i Jan Panonije (Ivan humanista s Poljskom i Poljacima, MoguÊnosti, XXXVII »esmiËki) izmeu anarhije i tiranije, MoguÊnosti, (1-2), Split 1990, pp. 135-142, M. KURELAC, Ivan Vitez XXXVII (1-2), Split 1990., str. 178-198; Æ. DADIΔ, od Sredne i Jan Panonije (Ivan »esmiËki) izmeu Egzaktne znanosti hrvatskoga srednjovjekovlja, Zagreb anarhije i tiranije, MoguÊnosti, XXXVII (1-2), Split 1990, 1991., 99-120; T. RAUKAR, Hrvatsko srednjovjekovlje, pp. 178-198; Æ. DADIΔ, Egzaktne znanosti hrvatskoga Zagreb 1997., str. 91. srednjovjekovlja, Zagreb 1991, 99-120; T. RAUKAR, 46 H. PETRIΔ, Novigradska Podravina od ranog srednjeg Hrvatsko srednjovjekovlje, Zagreb 1997, pp. 91. vijeka do poËetka 20. stoljeÊa, u: OpÊina Novigrad 46 H. PETRIΔ, Novigradska Podravina od ranog srednjeg Podravski - izabrane teme (ur. D. Feletar), Novigrad vijeka do poËetka 20. stoljeÊa, u: OpÊina Novigrad Po- Podravski 2001, str. 64-65.; isti, Was Jannus dravski - izabrane teme (editor. D. Feletar), Novigrad Po- Pannonius (1434-1472) actually born in Komarnica, dravski 2001, pp. 64-65.; the same, Was Jannus Pa- Podravina ?, Podravina, vol 1, br. 1, Koprivnica 2002., nnonius (1434-1472) actually born in Komarnica, Po- str. 75-82. dravina ?, Podravina, vol 1, Koprivnica 2002, pp. 75-82. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003. Podravina 165 bodan i njegov æivotopis staviti meu studente actually listed his curriculum under iz koprivniËke Podravine. Koprivnica’s Podravina students. Valentin Matijin iz Koprivnice se kao stu- Valentin Matijin from Koprivnica was a Hrvoje PetriÊ dent beËkog sveuËiliπta spominje 1444. i 1447. student at Vienna university, his name men- godine.47 Tijekom 14. i 15. stoljeÊa na filozof- tioned for the years 1444 and 1447.47 th th skom fakultetu beËkog sveuËiliπta predavalo Throughout 14 and 15 century, there at SVEU»ILI©TIMA ZAPADNIM NA STUDENTI je, koliko je zasad poznato, πest profesora Vienna university studies of liberal arts, there podrijetlom iz srednjovjekovne Slavonije. were 6 professors, who originally were from Jedan od njih bio je Valentin iz Koprivnice, medieval Slavonnia, who were on the staff and koji je najvjerojatnije identiËan s ranije taught there. One of them was Valentin from spomenutim Valentinom Matijinim. On je Koprivnica, most probably the same Valentin 1454. godine na beËkom sveuËiliπtu predavao Matijin, mentioned earlier. knjige o stvaranju i razotkrivanju (“Libros de He in 1454 taught at Vienna university on generatione et corruptione”), πto je treÊe po creation and corruption (“Libros de genera- redu Aristotelovo prirodno-znanstveno djelo.48 tione et corruptione”), which was the third in Profesor Valentin iz Koprivnice je 1455. line work on natural sciences by Aristotle.48 godine bio savjetnik i egzaminator beËkog Professor Valentin from Koprivnica in 1455 filozofskog fakulteta.49 served as an advisor and examiner of the Moæda je studenta Ivana ©artora iz Vienna university philosophy college.49 Koprivnice, koji se spominje 1466. godine na Perhaps the student Ivan ©artor from beËkom sveuËiliπtu,50 moguÊe povezati s Koprivnica, mentioned in 1466 at Vienna uni- Jurjem ©artorom koji je bio sudac podgraa vesity,50 could be linked to Juraj ©artor, who Kamengrada kod Koprivnice, a spominje se was a judge in Kamengrad nearby Koprivnica, iste godine.51 OËito je iz iste obitelji bio mentioned in records the same year.51 koprivniËki gradski sudac Baltazar ©artor koji Obviously, he was from the same family AS se spominje 1589. godine.52 IdentiËno je prez- Koprivnica judge Baltazar ©artor who was ime imao Ludbreæanin Matija ©artor koji je mentioned in 1589.52 Identical family name zabiljeæen kao beËki student 1489. godine, also had a Vienna student from Ludbreg, meutim o njima nemam nikakvih drugih Matija ©artor, who studied in Vienna in 1489, vijesti.53 but no further records were found on him.53
47 Die Matrikel der Universität Wien, sv. I. (1377. - 1450.), 47 Die Matrikel der Universität Wien, vol. I. (1377-1450.), Wien 1956. Wien 1956. 48 I. BOJNI»IΔ, Hrvati na beËkom sveuËiliπtu u XIV. i XV. 48 I. BOJNI»IΔ, Hrvati na beËkom sveuËiliπtu u XIV. i XV. vieku, Vijenac, god. XI, br. 23, Zagreb 1879, str. 369- vieku, Vijenac, year XI, vol. 23, Zagreb 1879, pp. 369- 370; Æ. DADIΔ, Egzaktne znanosti hrvatskog 370; Æ. DADIΔ, Egzaktne znanosti hrvatskog srednjovjekovlja, n. Dj., str. 94-95. srednjovjekovlja, pp. 94-95. 49 F. ©I©IΔ, Hrvati na beËkom sveuËiliπtu od god. 1453- 49 F. ©I©IΔ, Hrvati na beËkom sveuËiliπtu od god. 1453- 1630, n. dj., str. 163-164; I. BojniËiÊ, n. dj., str. 370. 1630, n. dj., str. 163-164; I. BojniËiÊ, p. 370. 50 Die Matrikel der Universität Wien, sv. II. (1451. - 1517.), 50 Die Matrikel der Universität Wien, vol. II. (1451-1517.), Wien 1967. Wien 1967. 51 K. DO»KAL, Kamengrad u svjetlu Streze (regeste 51 K. DO»KAL, Kamengrad u svjetlu Streze (regeste isprava iz pavlinskog samostana u Strezi, 1414. - isprava iz pavlinskog samostana u Strezi, 1414-1514.), 1514.), Zbornik Muzeja grada Koprivnice, sv. 8, Zbornik Muzeja grada Koprivnice, vol. 8, Koprivnica Koprivnica 1953., str. 123. 1953, p. 123. 52 L. BROZOVIΔ, Graa za povijest Koprivnice, 52 L. BROZOVIΔ, Graa za povijest Koprivnice, Koprivnica 1978., str. 35. Koprivnica 1978, p. 35. 53 Die Matrikel der Universität Wien, sv. II. (1451. - 1517.), 53 Die Matrikel der Universität Wien, vol. II. (1451-1517.), Wien 1967. Wien 1967. 166 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
Ivan Vitez (mlai) iz Komarnice54 spomin- Ivan Vitez (junior) from Komarnica54 is je se kao zagrebaËki kanonik i student na sve- mentioned in the records as Zagreb church dean, uËiliπtu u Padovi 1467. godine. IduÊe 1468. go- and a student at Padua university in 1467. The dine je na istom sveuËiliπtu stekao doktorat ka- next year, 1468, he received his doctorate in Ca- nonskog prava.55 Prije Padove je vjerojatno stu- nnonical law.55 Before he went to Padua, he had dirao i u Bologni. Imao je visoke crkvene Ëasti probably studied at Bologna too. He held high - prepozita titelskog i velikovaradinskog.56 Dva church positions and titles - prelate titelski and je puta bio izborni biskup srijemski (1482. - velikovaradinski.56 Twice he was elected bishop 1489., 1493. - 1498.), a u meuvremenu je bio of Srijem (1482-1489, 1493-1498), and in the vesprimski biskup (1489. - 1493.). Bio je meantime he served as a bishop of Veszprém vesprimski æupan, kraljev poslanik na fran- (1489-1493). His titles included county gover- cuskom dvoru i kod pape te prepozit titelski i nor of Veszprém, king’s envoy to the French velikovaradinski. Od 1490. godine bio je ad- court and with the Holy Seat, as well as prelate STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA ministrator BeËke biskupije, a kasnije je admi- titelski and velikovaradinski. From 1490 he ser- nistrirao biskupijom u Olomoucu. Za beËkog ved as an administrator to Vienna diocese; later biskupa potvren je 8. veljaËe 1493. godine on, he administrated a diocese in Olomouc. He
Hrvoje PetriÊ kada je preπao na podruËje Maksimilijana (kralj was confirmed as Vienna bishop on 8 Februa- 1486., car 1508. - 1519.).57 Obavljao je duænost ry,1493, when he was transferred to the regions kraljevskog i carskog velikog kancelara. Kao ruled by Maximillian (a king in 1486, an emper- humanist djelovao je u akademskom “Sodalitas or in 1508-1519).57 He served as the grand chan- litteraria Hungarorum” na ugarskom dvoru cellor to the kings and the emperor. Being a kralja Matijaπa, potom u BeËu gdje je bio profe- humanist, he participated in the academic soci- sor na tamoπnjem sveuËiliπtu dræavπi predava- ety of “Sodalitas litteraria Hungarorum” at the nja iz kanonskog prava. S Konradom Pickelom Hungarian royal court of the king Matthias, later Celtisom bio je istaknuti pripadnik i predsjednik on in Vienna, where he taught as a professor of prije spomenutog “Sodalitas litteraria Danu- cannonical law. Together with Konrad Pickel biana”. Potkraj æivota je, kao poslanik kralja Celtis he represented, and at times presided over, Vladislava II., bio iz BeËa upuÊen u tvravu the academic society “Sodalitas litteraria Danu- Valpovo. Umro je 1499. godine.58 biana”. At late stage of his life, he was sent from Vienna, as the envoy of king Vladislav II, 58 54 H. PETRIΔ, Novigradska Podravina od ranog srednjeg to Valpovo fortification. He died in 1499. vijeka do poËetka 20. stoljeÊa, n. dj. str. 64-65.; isti, Was Jannus Pannonius (1434-1472) actually born in 54 H. PETRIΔ, Novigradska Podravina od ranog srednjeg Komarnica, Podravina, n. dj., Koprivnica 2002., str. 75- vijeka do poËetka 20. stoljeÊa, pp. 64-65.; isti, Was 82; N. KLAIΔ, Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb 1982., Jannus Pannonius (1434-1472) actually born in str. 525. Komarnica?, Podravina, Koprivnica 2002, pp. 75-82; N. 55 A. WERESS, Matricula et Acta Hungarorum in KLAIΔ, Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb 1982, p. 525. Universitate Patavina, Studentium (1264-1864), 55 A. WERESS, Matricula et Acta Hungarorum in Budapest 1915., str. 13-14. Universitate Patavina, Studentium (1264-1864), 56 S. ANDRIΔ, Studenti, n. dj., str. 125. Budapest 1915., pp. 13-14. 57 Franz LOIDL - Martin KREXNER, Wiens Bischöfe und 56 S. ANDRIΔ, Studenti, p. 125. Erzbischöfe, Wien 1983., str. 20-21. 57 Franz LOIDL - Martin KREXNER, Wiens Bischöfe und 58 S. MARIJANOVIΔ, Jan Panonije u svom vremenu - Erzbischöfe, Wien 1983, pp. 20-21. Janovo pravo lice, MoguÊnosti, br. XXXVII (sv. 1-2), 58 S. MARIJANOVIΔ, Jan Panonije u svom vremenu - Split 1990, str. 114-115; ©. JURIΔ, O inkunabulistici i Janovo pravo lice, MoguÊnosti, vol. XXXVII (vol. 1-2), Split njezinim zadacima u Hrvatskoj, Vjesnik bibliotekara 1990, pp. 114-115; ©. JURIΔ, O inkunabulistici i njezinim Hrvatske, sv. 6, Zagreb 1960., 17, bilj. 80; N. KLAIΔ, zadacima u Hrvatskoj, Vjesnik bibliotekara Hrvatske, vol. Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb 1982., str. 522; R. 6, Zagreb 1960, 17, note 80; N. KLAIΔ, Zagreb u sred- BOGI©IΔ, Humanizam u sjevernoj Hrvatskoj, Radovi njem vijeku, Zagreb 1982, p. 522; R. BOGI©IΔ, Humani- Zavoda za znanstveni rad Varaædin, knj. 2, Varaædin zam u sjevernoj Hrvatskoj, Radovi Zavoda za znanstveni 1988., str. 424-426. rad Varaædin, vol. 2, Varaædin 1988, pp. 424-426. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003. Podravina 167
Mihael Vitez iz Komarnice spominje se Mihael Vitez from Komarnica is men- 1483. godine kada je u zagrebaËkom Kaptolu tioned in 1483, serving a very honorable ser- obavljao iznimno vaænu Ëast zagrebaËkog pre- vice of Zagreb Kaptol diocese prelate, (the key Hrvoje PetriÊ pozita (prvog Ëovjeka kaptola). Na duænost figure of Kaptol). His brother Ivan Vitez rec- prepozita doπao je preporukom svoga brata ommended him to this important post, and he 59
Ivana Viteza, a na njoj je ostao do smrti 1499. faithfully served here until he died in 1499. SVEU»ILI©TIMA ZAPADNIM NA STUDENTI godine.59 »im je postao prepozitom, poËeo je As soon as he was elected a prelate, he started ureivati odnose na Kaptolu. Prepozit Mihael rearranging Kaptol relations. The prelate je prije 1487. godine prekinuo rad u Kaptolu, a Mihael in 1487 ended his service at Kaptol, kratko ga je mijenjao prepozit Robert. Mihael and for a brief period was replaced by prelate je otiπao u Italiju gdje je i prije boravio te mu Robert. Mihael went to Italy, where he had je 1. listopada 1487. godine poπlo za rukom lived before; on 1 October,1487 he received poloæiti doktorat iz kanonskog prava. U his doctorate in cannonical law. The Padua matiËnim je knjigama sveuËiliπta u Padovi university records have the following records zabiljeæeno da je poloæio “privatum examen et on passing of his exam: “privatum examen et doctoratus in jure canonico spectabilis domini doctoratus in jure canonico spectabilis domini michaelis ungari, nati domini Petri Vitez de michaelis ungari, nati domini Petri Vitez de Kamarcza, praepositi maioris et canonici Kamarcza, praepositi maioris et canonici ecclesie Zagrabiensis...”.60 Kad se vratio iz Ita- ecclesie Zagrabiensis...””.60 When he returned lije, radio je na tome da podigne i πto bolje from Italy, he pledged to help that Zagreb ukrasi zagrebaËku katedralu te je u njoj podign- cathedral is better adorned: he had the chapel uo, u kapeli Blaæene Djevice Marije, oltar Sv. of Blessed Virgin Mary be adorned with an Gervazija uz koji je 1499. godine pokopan.61 altar of St. Gervasius, where he was eventual- Postojala je joπ jedna osoba pod istim ly buried under in 1499.61 imenom, takoer s karijerom u sluæbi There was another man with the same KatoliËke crkve za koju moæemo pretpostaviti name, also with a duistinguished career in da je pripadala rodu komarniËkih Viteza. Catholic church, for whom we can only Mihael Vitez (II.) spominje se 1498. godine assume that he belonged to the family Vitez kada je u Padovi poloæio doktorat iz kanon- from Komarnica. skog prava. Tada je obavljao duænost Mihael Vitez (II.) is mentioned in 1498, arhiakona budimskog i kanonika vesprim- when he passed his doctoral thesis in Padua skog. Da je on bio razliËita osoba od prije and became a doctor of cannonical law. Then spominjanog Mihaela Viteza dovoljno govori he served as archideacon of budim and podatak da je on bio “filii quondam domini Vesprim. He was a different Mihael Vitez from Iohannis Vitez Panonii”.62 the one mentioned earlier, as he was “filii quondam domini Iohannis Vitez Panonii”.62
59 A. GULIN, Hrvatski srednjovjekovni kaptoli, Sjeverna i 59 A. GULIN, Hrvatski srednjovjekovni kaptoli, Sjeverna i srediπnja Hrvatska, Zagreb 2001., str. 48. srediπnja Hrvatska, Zagreb 2001, p. 48. 60 A. VERESS, Matricula et acta, n. dj., str. 18. 60 A. VERESS, Matricula et acta, p. 18. 61 I. TKAL»IΔ, Povijesni spomenici grada Zagreba (dalje: 61 I. TKAL»IΔ, Povijesni spomenici grada Zagreba PSZ), sv. II, str. 422, 426-427, 492-493, 497; A. (hereinafter: PSZ), vol. II, pp. 422, 426-427, 492-493, SCHNEIDER, Oltar Sv. Gervazija i Protazija u staroj 497; A. SCHNEIDER, Oltar Sv. Gervazija i Protazija u zagrebaËkoj stolnoj crkvi, Kulturno poviestni Zbornik staroj zagrebaËkoj stolnoj crkvi, Kulturno poviestni zagrebaËke nadbiskupije (u spomen 850. godiπnjice Zbornik zagrebaËke nadbiskupije (u spomen 850 osnutka) I, Zagreb 1944., str. 625-627; N. KLAIΔ, godiπnjice osnutka) I, Zagreb 1944, pp. 625-627; N. Zagreb u srednjem vijeku, n. dj., str. 522-526. KLAIΔ, Zagreb u srednjem vijeku, pp. 522-526. 62 A. VERESS, Matricula et acta, n. dj., str. 20. 62 A. VERESS, Matricula et acta, p. 20. 168 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
Antun iz Koprivnice se kao student Antun from Koprivnica is mentioned at beËkog sveuËiliπta spominje 1488. i 1489. Vienna university in 1488 and 1489. Most godine. Vjerojatno je on identiËan sa zagre- probably, he was the indetical person to the baËkim prebendarom Antunom iz Koprivnice previously mentioned Zagreb prebendary koji se spominje 1493. godine.63 Antunom of Koprivnica, mentioned in 1493.63 Mihael iz Svetog Jurja, tj. –urevca studi- Mihael from Sveti Juraj, today’s –ure- rao je u BeËu 1487. godine.64 On je bio neÊak vec, had studied in Vienna in 1487.64 He was a Andrije iz Koprivnice, peËuπkog kanonika i nephew to Andrija from Koprivnica, Pecs æupnika u Sv. Jurju (–urevcu). Zajedno su chruch dean and parish priest of Sv. Juraj 1503. godine od Ivana Ernuπta uzeli u zakup (–urevec). Together, they jointly had a lease grad i utvrdu Koprivnica.65 Mihael iz Sv. Jurja on the town and the fortification from Ivan (–urevca) se 1508. godine spominje kao Ernuπt in 1503.65 Mihael from Sv. Juraj kanonik u PeËuhu i Albi (Stolnom Biogradu).66 (–urevec) is mentioned in 1508, as a church STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA Postoji pretpostavka da je on od 1. studenoga dean in Pécs and Alba/Székesfehérvar (Stolni 1508. do kraja 1509. obnaπao duænost lektora Biograd).66 there is a hypothesis, that he actu- zagrebaËkog Kaptola.67 ally served as Zagreb Kaptol editor from 1 67 Hrvoje PetriÊ Pretpostavimo da je spomenuti Andrija November, 1508. to end of 1509. 1453. godine kao student na beËkom We can assume, that the above mentioned sveuËiliπtu bio zapisan kao Andrija Ivanov iz Andrija in 1453 enrolled at Vienna university Svetog Jurja. Andrija se ponovno spominje as Andrija Ivanov from Sveti Juraj. Andrija is 1505.68 i 1508. godine kao peËuπki kanonik, mentioned again in 150568 and 1508 as Pécs zajedno s neÊakom Mihaelom iz Sv. Jurja69 te chruch dean, together with his nephew Mihael 1510. godine kao peËuπki kanonik i from Sv. Juraj,69 and in 1510 as Pécs dean and urevaËki æupnik.70 –urevac parish priest.70 Kasniji diplomat i humanistiËki pisac A career diplomat and a humanist writer Stjepan BrodariÊ (Hereπin oko 1480. - Vácz, Stjepan BrodariÊ (born in Hereπin around
63 E. LASZOWSKI, Povijesni spomenici plem. opÊine 63 E. LASZOWSKI, Povijesni spomenici plem. opÊine Turopolje, sv. 2, Zagreb 1905., str. 105; Die Matrikel der Turopolje, vol 2, Zagreb 1905, p. 105; Die Matrikel der Universität Wien, sv. II. (1451. - 1517.), Wien 1967. Universität Wien, vol. II. (1451-1517.), Wien 1967. 64 Die Matrikel der Universität Wien, sv. II. (1451. - 1517.), 64 Die Matrikel der Universität Wien, vol. II. (1451-1517.), Wien 1967. Wien 1967. 65 Regesta isprava zanimljivih za ovaj tekst iz Arhiva 65 The following Regesta documents, of interest for this HAZU objavljena su u: J. STIPI©IΔ - M. ©AM©ALOVIΔ, text from Archives of HAZU have been pubished: J. Isprave u Arhivu Jugoslavenske Akademije (dalje: STIPI©IΔ - M. ©AM©ALOVIΔ, Isprave u Arhivu Regesta), Od godine 1438. do smrti kralja Matije Jugoslavenske Akademije (hereinafer: Regesta), Od Korvina, Zbornik Historijskog instituta Jugoslavenske godine 1438. do smrti kralja Matije Korvina, Zbornik akademije, vol. 3, 563-643; isti, Od smrti kralja Matije Historijskog instituta Jugoslavenske akademije, vol. 3, Korvina do smrti kralja Vladislava II., Zbornik 563-643; same, Od smrti kralja Matije Korvina do smrti Historijskog instituta Jugoslavenske akademije, vol. 4, kralja Vladislava II, Zbornik Historijskog instituta 465-554; isti, Od smrti kralj Vladislava II. do 1526. Jugoslavenske akademije, vol. 4, 465-554; same, Od godine, Zbornik Historijskog instituta Jugoslavenske smrti kralja Vladislava II. do 1526. godine, Zbornik akademije, vol. 5, Zagreb 1959. - 1964., Regesta br. Historijskog instituta Jugoslavenske akademije, vol. 5, 3664, D-XXI-64. Zagreb 1959-1964., Regesta no. 3664, D-XXI-64. 66 Regesta br. 3888, D-XXII-70. 66 Regesta no. 3888, D-XXII-70. 67 Lj. IVAN»AN, Podatci o zagrebaËkim kanonicima od 67 Lj. IVAN»AN, Podatci o zagrebaËkim kanonicima od godine 1193. do 1924., rukopis u Kaptolskom arhivu u godine 1193. do 1924., rukopis u Kaptolskom arhivu u Zagrebu, str. 287. Zagrebu, p. 287. 68 Regesta br. 3775, D-XXII-12. 68 Regesta no. 3775, D-XXII-12. 69 Regesta br. 3888, D-XXII-70. 69 Regesta no. 3888, D-XXII-70. 70 Regesta, br. 3959, D-XXIII-32. 70 Regesta, no. 3959, D-XXIII-32. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003. Podravina 169
1539.) najvjerojatnije je bio rodom iz plemiÊke 1480, died in Vácz, in 1539) most probably obitelji koja je dræala posjed Hereπin kraj originated from a nobility family who owned Koprivnice. On je 1498. postao zagrebaËki the estate Hereπin nearby Koprivnica. In 1498 Hrvoje PetriÊ kanonik,71 a 1500. se spominje kao lektor he became Zagreb church dean;71 in 1500 he is zagrebaËkog Kaptola.72 Studirao je u Padovi mentioned as Zagreb Kaptol editor.72 He stud- 73 73 od oko 1501. godine do oko 1506., gdje je ied in Padua around the years 1501 to 1506, SVEU»ILI©TIMA ZAPADNIM NA STUDENTI doktorirao najvjerojatnije iz kanonskog where he received his doctorate in (most prob- prava.74 Nakon povratka sa studija peËuπki ably) cannonical law.74 After his studies, he biskup i kraljevski kancelar J. Szatmár imeno- was appointed to a post of personal secretary vao ga je svojim tajnikom. Godine 1518. imen- to Pécs bishop and royal chancellor J. Szatm·r. ovan je kanonikom, a ubrzo postaje predstoj- In 1518 he became the church dean, and soon nik prepozit peËuπke crkve. Potom 1521. after a prelate head of Pécs church. In 1521, he postaje kraljev tajnik, 1524. ostrogonski was appointed to the post of the king’s secre- kanonik kantor, a joπ poËetkom 1516. godine tary; in 1524, Ostrogon church dean cantor; in kraljev kancelar i srijemski biskup. Kralj Ivan early 1516 he is the king’s chancellor and the Zapolja ga je 1536. godine, kao svog pristaπu, bishop of Srijem. In 1536, the king Ivan imenovao peËuπkim biskupom, a 1538. imeno- Zapolja nominated him as Pécs bishop, and in van je vaËkim biskupom. Sudjelovao je u viπe 1538. the bishop of Vacz. He participated in diplomatskih misija, a napisao je djelo u kojem several diplomatic missions, and he wrote a opisuje bitku na MohaËkom polju koja se odi- work that described the famous Battle of grala 1526. godine.75 Mohacs in 1526.75 Juraj Rasinjanin studirao je na beËkom Juraj Rasinjanin studied at Vienna univer- sveuËiliπtu 1480. godine.76 »ini se da je on bio sity in 1480.76 He appears to be the same Jurjaj identiËan s Jurjem iz Rasinje koji se kao zagre- of Rasinja, who had been mentioned as Zagreb baËki kanonik spominje 1507. godine. O nje- church dean in 1507. Kaptl records have his govu djelovanju postoje podaci u kaptolskim name recorderd. The last entry, referring to spisima. Posljednji se put spominje 1524. him, was dating back to 1524, in relagtion to godine u spisima vezanim uz kaπinskog æupni- Kaπina parish priest Mihael.77 ka Mihaela.77
71 LJ. IVAN»AN, Podatci o zagrebaËkim kanonicima, n. dj., str. 256-257. 72 PSZ, III, str. 10-11. 71 Lj. IVAN»AN, Podatci o zagrebaËkim kanonicima, pp. 73 LJ. IVAN»AN, Podatci o zagrebaËkim kanonicima, n. 256-257. dj., str. 257. 72 PSZ, III, pp. 10-11. 74 M. D. GRMEK, Hrvati i sveuËiliπte u Padovi, n. dj., str. 73 Lj. IVAN»AN, Podatci o zagrebaËkim kanonicima, p. 361. 257. 75 I. KUKULJEVIΔ-SAKCINSKI, Glasoviti Hrvati proπlih 74 M. D. GRMEK, Hrvati i sveuËiliπte u Padovi, p. 361. vjekova, Zagreb 1886., str. 20-40; P. SÖRÖS, Jerosini 75 I. KUKULJEVIΔ-SAKCINSKI, Glasoviti Hrvati proπlih Brodarics István, Budapest 1907.; E. LASZOWSKI, vjekova, Zagreb 1886, pp. 20-40; P. SÖRÖS, Jerosini Prilog za æivotopis Stjepana BrodariÊa, Vjesnik Kr. Brodarics István, Budapest 1907; E. LASZOWSKI, hrvatsko-slavonsko-dalmatisnkoga zemaljskoga arkiva, Prilog za æivotopis Stjepana BrodariÊa, Vjesnik Kr. sv. 18, Zagreb 1916., str. 303-304; S. BRODARIΔ, hrvatsko-slavonsko-dalmatisnkoga zemaljskoga arkiva, MohaËka bitka (prijevod i predgovor S. SR©AN), vol. 18, Zagreb 1916, pp. 303-304; S. BRODARIΔ, Vinkovci 1990. MohaËka bitka (translation and foreword by S. 76 I. BOJNI»IΔ-KNINSKI, n. dj., str. 37; F. ©I©IΔ, n. dj., SR©AN), Vinkovci 1990. str. 166 76 I. BOJNI»IΔ-KNINSKI, p. 37; F. ©I©IΔ, p. 166 77 Lj. IVAN»AN, Podatci o zagrebaËkim kanonicima, n. 77 Lj. IVAN»AN, Podatci o zagrebaËkim kanonicima, pp. dj., str. 277-278. 277-278. 170 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
Putopisac Juraj Hus Rasinjanin (neki ga Travel writer Juraj Hus Rasinjanin (some zovu Juraj Rasinjanin, prema “Rasciniensis”, call him Juraj Rasinjanin, according to odnosno “de Rascinia”) poËetkom 16. stoljeÊa “Rasciniensis” or “de Rascinia”) had studied studirao je na sveuËiliπtu u PeËuhu jer sam za in early 16th century at Pécs university; quoting sebe kaæe da je “izuËio latinske nauke u PeËuh his own words, “I studied Latin sciences in od kuda se malo prije svoga zarobljavanja bio Pécs, where I returned just before I was cap- povratio”.78 Kako se u izvorima spominje kao tured”.78 As he is referred to as Rasinjanin (of Rasinjanin, na prvi se pogled Ëini da je on Rasinja), at first glance it looks like he is iden- identiËna osoba s ranije spomenutim Jurjom tical to previoulsy mentioned Juraj Rasinjanin. Rasinjaninom, no svaku sliËnost bi trebalo However, we should discard any resemblance odbaciti. Osim toga, u Hrvatskoj enciklopediji here. Besides, his probable birthyear, men- se kao moguÊa godina roenja navodi 1510. tioned in Croatian encyclopedia, is 1510.79 godina.79 Povezanost, ali ne i identiËnost dvo- Possibility of the two being linked in some STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA jice Juraja Rasinjanina ostavljam otvorenim way is open for speculation or further pitanjem za istraæivanja koja Êe, vjerujem, sli- reasearch that I believe will follow, but not the jediti. Osmanlije su 1532. godine Jurja Husa possibility that the two names refer to the
Hrvoje PetriÊ Rasinjanina zarobili pri zauzimanju utvrde i same, identical person. In 1532, the Ottomans trgoviπta Rasinje. Bio je odveden u Istanbul, captured Juraj Hus Rasinjan during the siege odnosno Carigrad (gdje je odbio prijeÊi s of fortification and marketplace Rasinja. He krπÊanstva na islam) te je kao osmanski vojnik was taken to Istanbul (Carigrad), where he sudjelovao u ratu protiv Perzijanaca. Nakon refused to convert from Christianity to Islam; osloboenja iz osamanskog ropstva boravio je there he was drafted as the Ottoman soldier in u Egiptu, na Sinaju, u Svetoj zemlji i Siriji. war against the Persians. After he was released Nakon toga se preko Anadolije i Sicilije, from the the Ottoman slavery, he lived in Napulja, Genove, Rima, Ancone, Rijeke i Egypt, Sinai, Holyland and Syria. On his way Metlike vratio u Slavoniju koju je zvao “svo- back home, he travelled through Anadolia, jom preslatkom domovinom”. Nakon posjeta Sicily, Naples, Genoa, Rome, Ancona, Rijeka domovini otputovao je u Poæun. Biljeπke s nje- and Metlika, returning to Slavonnia, which he govih putovanja predstavljaju jedan od called his “sweet homeland”. After the visit, he najvrednijih hrvatskih putopisa 16. stoljeÊa. travelled to Poæun. The writings from his trav- Umro je u Poæunu (danaπnja Bratislava) nakon els are Croatia’s most valuable travel writings 1566. godine.80 of 16th century. He died in Poæun (today’s Nikola i Ivan »mahor iz Koprivnice bili Bratislava) in 1566.80 su zajedno upisani na beËko sveuËiliπte 1550. Nikola and Ivan »mahor from Kopriv- godine.81 Nikola »mahor se 1545. godine nica were jointly enrolled at Vienna university in 1550.81 In 1545, Nikola »mahor is men-
78 P. MATKOVIΔ, Descriptio peregrinationis Georgii 78 P. MATKOVIΔ, Descriptio peregrinationis Georgii Huszthii (Codex bibiothecae vaticanae Romae; Reg. Huszthii (Codex bibiothecae vaticanae Romae; Reg. num. 931), Starine, knj. 13, Zagreb 1881., str. 4. num. 931), Starine, vol. 13, Zagreb 1881., p. 4. 79 Hrvatska enciklopedija, sv. 5, Zagreb 2003., str. 17. 79 Hrvatska enciklopedija, vol. 5, Zagreb 2003., p. 17. 80 M. ISSTVANFFY, Historiarum de rebus Ungaricus libri 80 M. ISSTVANFFY, Historiarum de rebus Ungaricus libri XXXIV, Colona Agrippina 1622, knj. XII, BeË 1752., str. XXXIV, Colona Agrippina 1622, vol. XII, Vienna 1752, 115.; P. MATKOVIΔ, Gjuro Hus, Hrvat iz Rasinje, p. 115.; P. MATKOVIΔ, Gjuro Hus, Hrvat iz Rasinje, glasoviti putnik XVI. vieka, n. dj.., str. 116-184. P. glasoviti putnik XVI. vieka, pp. 116-184. P. GRGEC, Od GRGEC, Od Hrvatske do Indije. Lutanja i putovanja Hrvatske do Indije. Lutanja i putovanja Jurja Jurja Rasinjanina, Zagreb 1933. Rasinjanina, Zagreb 1933. 81 Die Matrikel der Universität Wien, sv. III. (1518. - 81 Die Matrikel der Universität Wien, vol. III. (1518-1579.), 1579.), Wien 1971. Wien 1971. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003. Podravina 171 spominje kao koprivniËki gradski sudac82 i tioned as Koprivnica judge82 and it’s hard to teπko je utvrditi odnosi li se taj podatak na establish, if the judge relates to the same man Hrvoje PetriÊ istoimenog studenta. Ivan »mahor je 1607. (the then student). Ivan »mahor served as godine bio koprivniËki sudac.83 S njima je vrlo Koprivnica judge in 1607.83 Their relative was vjerojatno bio u rodu Marko »mahor koji je probably Marko »mahor, who in 1590 is 84 1590. u izvorima upisan kao koprivniËki grad- referred to as a Koprivnica judge too. SVEU»ILI©TIMA ZAPADNIM NA STUDENTI ski sudac.84 Petar Pavlin is recorded as a Padua student Petar Pavlin je zabiljeæen kao student na in the period 1546 to 1550;85 in 1549 he is sveuËiliπtu u Padovi od 1546. do 1550. referred to as a Padua student, currently stuy- godine,85 a 1549. se spominje kao padovski ing in Bologna.86 Petar Pavlin on 19 January, student u Bologni.86 Petar Pavlin je 19. sijeËnja 1547 wrote a letter from Padua, addressed to 1547. pisao pismo iz Padove Æigmundu Tordi Æigmund Torda Gyalu.87 Soon after finishing Gyalui.87 On je ubrzo nakon studija u Padovi his studies in Padua, he was entrusted with an dobio odgovornu crkvenu sluæbu u Egeru. important job for the church in Eger. In 1551, Godine 1551. spominje se kao prepozit he is mentioned as a prelate for the Eger egerskoga Kaptola, kada je zapisan kao “Petri church, duly entitled as “Petri Paulini de Paulini de Kaproncza prepositi Agriensis”.88 Kaproncza prepositi Agriensis”.88 The same Isti je 1567. i 1569. godine bio Ëanadski person was in the years 1567 and 1569 noted biskup.89 as bishop of »anad.89 Nikola DoniÊ (DuniÊ, Dusnycha) iz Nikola DoniÊ (DuniÊ, Dusnycha) from Koprivnice zabiljeæen je kao student beËkog Koprivnica was a recorded student of Vienna sveuËiliπta 1554. i 1555. godine.90 Kasnije je university in 1554 and 1555.90 Later on, he postao zagrebaËki kanonik - doπao je do became Zagreb church dean, and eventually poloæaja zamjenika lektora. U Bolognu je was promoted to the rank of a deputy editor. doπao 1561., a 1562. godine se spominje kao He had come to Bologna in 1561; in 1562 he is rektor Ugarsko-ilirskog kolegija (hrvatskog) u recorded as a principal of the Hungarian -
82 Hrvatski dræavni arhiv (dalje: HDA), Grad Koprivnica 82 Hrvatski dræavni arhiv (hereinafter: HDA), Grad (dalje: GK), kut. 4, br. 1. Koprivnica (hereinafter: GK), box. 4, no.1. 83 Arhiv franjevaËke provincije Sv. Δirila i Metoda Zagreb, 83 Archive of Franciscan province St.Ciril and Metod KoprivniËki samostanski arhiv, kut. 26. Zagreb, Koprivnica franciscan archive, box. 26. 84 HDA, GK, kut. 1, br. 14. 84 HDA, GK, box. 1, no. 14. 85 Matricula et acta Hungarorum in universitate Patavina, 85 Matricula et acta Hungarorum in universitate Patavina, (ed. A. VERESS), Budapest 1915., str. 18, 33-36, 44, (ed. A. VERESS), Budapest 1915, pp. 18, 33-36, 44, 46. 46. 86 Matricula et Acta Hungarorum in Universitatibus Italiae 86 Matricula et Acta Hungarorum in Universitatibus Italiae Studentium 1221. - 1864., (ed. A. VERESS) Budapest Studentium 1221-1864., (ed. A. VERESS) Budapest 1941., str. 93. 1941, p. 93. 87 V. BUNYITAY, R. RAPAICS, I. KARÁCSONYI, 87 V. BUNYITAY, R. RAPAICS, I. KAR¡CSONYI, Monumenta ecclesiastica tempora innovatae in Monumenta ecclesiastica tempora innovatae in Hugaria religionis illustrantia, knj. 4, Budimpeπta 1909., Hugaria religionis illustrantia, vol. 4, Budapest 1909, p. str. 529. 529. 88 V. BUNYITAY, R. RAPAICS, I. KARÁCSONYI, 88 V. BUNYITAY, R. RAPAICS, I. KAR¡CSONYI, Monumenta ecclesiastica tempora innovatae in Monumenta ecclesiastica tempora innovatae in Hugaria religionis illustrantia, knj. 5, Budimpeπta 1912., Hugaria religionis illustrantia, vol. 5, Budapest 1912, p. str. 631. 631. 89 HDA, GK, kut. 5 br. 4 i 5; R. HORVAT, KoprivniËke 89 HDA, GK, box. 5 no. 4 and 5; R. HORVAT, KoprivniËke listine za XVI stoljeÊe, Vjesnik zemaljskog arhiva, knj. listine za XVI stoljeÊe, Vjesnik zemaljskog arhiva, vol. XVI, Zagreb 1914., 289, 292. XVI, Zagreb 1914, pp.289, 292. 90 Die Matrikel der Universität Wien, sv. III. (1518. - 90 Die Matrikel der Universität Wien, vol. III. (1518-1579.), 1579.), Wien 1971. Wien 1971. 172 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
Bologni. Na toj je duænosti ostao do 1567. Illyrian (Croatian) college in Bologna. He godine.91 Godine 1565. poËeo je gradnju nove remained in the position until 1567.91 In 1565 zgrade kolegija. Zadnjeg dana svoga rektorata he started with a project of college new build- (11. lipnja 1567.) doktorirao je graansko i ing. On the last day of his administration, (11 kanonsko pravo na bolonjskom sveuËiliπtu i June, 1567) he successfully defended his doc- potom se vratio na hrvatski prostor.92 Nakon toral thesis in civil and cannonic law at povratka u Zagreb bio je bekπinski arhiakon, Bologna university, upon which he returned to rozonski biskup i sufragan zagrebaËkog bisku- Croatia.92 After his coming to Zagreb, he pa. KrËeliÊ je njegovo prezime pogreπno served as archideacon bekπinski, bishop rozon- proËitao kao Dusnych umjesto Dwnych93 te je ski and suffragan assistant to Zagreb bishop. napisao da je Nikola bio za biskupa KrËeliÊ read his family name wrong as DraπkoviÊa vaπkanski arhiakon.94 Prema jed- Dusnych instead of Dwnych.93 The same nome miπljenju, umro je u Zagrebu 1574.,95 a author wrote, that Nikola to bishop DraπkoviÊ STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA prema drugom 1580. godine.96 was archidean from Vacz.94 He died in Zagreb Ivan DoniÊ bio je brat spomenutog Nikole. in either in 1574,95 or in 1580, where the other On je 1561. godine bio sluæbeno primljen u sources place his death.96 97 Hrvoje PetriÊ bolonjski kolegij. U Bologni se 1565. godine Ivan DoniÊ was the above mentioned spominje Ivan iz Koprivnice koji bi mogao biti Nikola’s brother. He was officially enrolled at istovjetan s Ivanom DoniÊem.98 Ivan se 1567. Bologna college in 1561.97 The university godine takoer vratio na hrvatski prostor.99 Od there has a record of 1565, when Ivan from 1567. do 1587. spominje se kao zagrebaËki Koprivnica is mentioned, which could be the kanonik.100 same Ivan DoniÊ.98 Ivan also returned in 1567 to Croatia.99 From 1567 to 1587 he is men- tioned as Zagreb church dean.100
91 Annali del Collegio Ungaro-Ilirico di Bologna 1553 - 91 Annali del Collegio Ungaro-Ilirico di Bologna 1553 - 1764, prir. G. P. BRIZZI i M. L. ACCORSI, Bologna 1764, prir. G. P. BRIZZI i M. L. ACCORSI, Bologna 1988., str. 19; Matricula et Acta Hungarorum in 1988, p. 19; Matricula et Acta Hungarorum in Universitatibus Italiae Studentium 1221. - 1864., (ed. A. Universitatibus Italiae Studentium 1221-1864., (ed. A. VERESS) Budapest 1941., str. 102. VERESS) Budapest 1941, p. 102. 92 Arhiv HAZU, XVI 30/I, K. DO»KAL, Collegium 92 Archive HAZU, XVI 30/I, K. DO»KAL, Collegium Hungarico-Illyricum an 1553. Bononiae fundatum. Hungarico-Illyricum an 1553. Bononiae fundatum. 93 Lj. IVAN»AN, Podatci o zagrebaËkim kanonicima, n. 93 Lj. IVAN»AN, Podatci o zagrebaËkim kanonicima, p. dj., str. 373. 373. 94 B. KERCSELICH, Historiarum Cathedralis Ecclesiae 94 B. KERCSELICH, Historiarum Cathedralis Ecclesiae Zagrabiensis, I, Zagreb 1770., pretisak 1994., str. 251. Zagrabiensis, I, Zagreb 1770, reprint 1994, p. 251. Isti, Povijest stolne crkve zagrebaËke (prijevod Z. same, Povijest stolne crkve zagrebaËke (translation Z. ©E©ELJ), Zagreb 1994., str. 287. U prijevodu se ©E©ELJ), Zagreb 1994, p. 287. Translation somewhat DoniÊevo prezime javlja kao DuæniÊ. distorted DoniÊ family name to DuæniÊ. 95 Lj. IVAN»AN, Podatci o zagrebaËkim kanonicima, n. 95 Lj. IVAN»AN, Podatci o zagrebaËkim kanonicima, p. dj., str. 373. 373. 96 Arhiv HAZU, XVI 30/I, K. DoËkal, Collegium Hungarico- 96 Archive HAZU, XVI 30/I, K. DoËkal, Collegium Illyricum an 1553. Bononiae fundatum. Hungarico-Illyricum an 1553. Bononiae fundatum. 97 Annali del Collegio Ungaro-Ilirico, n. dj., str. 19. 97 Annali del Collegio Ungaro-Ilirico, p. 19. 98 Matricula et Acta Hungarorum in Universitatibus Italiae 98 Matricula et Acta Hungarorum in Universitatibus Italiae Studentium 1221. - 1864., (ed. A. VERESS) Budapest Studentium 1221-1864., (ed. A. VERESS) Budapest 1941., str. 102. 1941, p. 102. 99 Arhiv HAZU, XVI 30/I, K. DO»KAL, Collegium 99 Arhiv HAZU, XVI 30/I, K. DO»KAL, Collegium Hungarico-Illyricum an 1553. Bononiae fundatum. Hungarico-Illyricum an 1553. Bononiae fundatum. 100 Lj. IVAN»AN, Podatci o zagrebaËkim kanonicima, n. 100 Lj. IVAN»AN, Podatci o zagrebaËkim kanonicima, p. dj., str. 413. 413. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003. Podravina 173
Valent Napuly je najvjerojatnije bio rodom Valent Napuly most probably had been iz Glogovnice, iako je djelatnost njegove born in Glogovnica, although his family ties obitelji vezana uz Koprivnicu. On je bio link him to Koprivnica. He was a distinguished Hrvoje PetriÊ ugledan kanonik kustos zagrebaËkog Kaptola.101 dean and custodian at Zagreb Kaptol.101 His Za njega se zna da je studirao u BeËu 1553. studies in Vienna are recorded for the year
godine, a birnuo se o odgoju neÊaka - buduÊih 1553; he also was a legal guardian and SVEU»ILI©TIMA ZAPADNIM NA STUDENTI zagrebaËkih kanonika Blaæa Napulyja i provider for his 2 nephews - the future Zagreb Baltazara.102 Valent Napuly se 1561. spominje church deans Blaæ and Baltazar Napuly.102 In kao vaπkanski arhiakon, 1570. bio je sisaËki 1561 Valent Napuly is mentioned as Vacz πpan, a od 1571. kustos zagrebaËkog archidean, in 1570 he was the bailiff of Sisak; Kaptola.103 Umro je kao kanonik kustos u from 1571 he served as a custodian of Zagreb Zagrebu, prema jednome miπljenju 1578.,104 a Kaptol.103 He diead in Zagreb, as a church prema drugome, 1581. godine.105 dean - custodian, either in 1578 (according to Baltazar Napuly DvorniËiÊ bio je roen u one source),104 or in 1581 (the second Koprivnici oko 1560. godine, a bio je brat source).105 Blaæa Napulyja. Prema biografima, veÊ je od Baltazar Napuly DvorniËiÊ, Blaæ Napuly’s najranije mladosti pokazivao znakove neobiË- brother, was born in Koprivnica around 1560. ne nadarenosti. ZagrebaËki biskup Ivan Mosla- According to his biographers, from early vaËki ga je kao vrlo mladoga 1581. godine childhood he was extremely tallented. Zagreb imenovao zagrebaËkim kanonikom.106 U bishop Ivan MoslavaËki ordained him in 1581 Bologni se od 1581. godine spominje kao stu- as Zagreb church dean at his early age.106 In dent.107 Postoje pretpostavke, ali bez uporiπta u Bologna there is a record dating to 1581, of izvorima, da je dio svog πkolovanja polazio u him as a student.107 There are some theories, Grazu108 i BeËu.109 U Bologni je stekao dok- but without evidence found in the sources researched, that he had studied first in Graz108
101 Lj. IVAN»AN, Podatci o zagrebaËkim kanonicima, n. dj., str. 370-373. 102 E. PALANOVIΔ, DvorniËiÊ Napuly, Hrvatski biografski leksikon, sv. 3, Zagreb 1993., str. 726-727. 101 Lj. IVAN»AN, Podatci o zagrebaËkim kanonicima, pp. 103 Lj. IVAN»AN, Podatci o zagrebaËkim kanonicima, n. 370-373. dj., str. 370-371. 102 E. PALANOVIΔ, DvorniËiÊ Napuly, Hrvatski biografski 104 K. DO»KAL, Hrvatski kolegij u BeËu, Wien-Zagreb leksikon, vol. 3, Zagreb 1993, pp. 726-727. 1996., str. 53. 103 Lj. IVAN»AN, Podatci o zagrebaËkim kanonicima, pp. 105 Lj. IVAN»AN, Podatci o zagrebaËkim kanonicima, n. 370-371. dj., str. 371-372. 104 K. DO»KAL, Hrvatski kolegij u BeËu, Wien-Zagreb 106 Arhiv HAZU, II b 83, Paulus TURKOVICH, Vita 1996, p. 53. Balthasaris Napuly, Zagreb 1722.; Georgius 105 Lj. IVAN»AN, Podatci o zagrebaËkim kanonicima, pp PEROOS, Vita... Balthasaris Napuly, Zagreb 1739.; K. .371-372. DO»KAL, Hrvatski kolegij, n. dj., str. 49. 106 Archive HAZU, II b 83, Paulus TURKOVICH, Vita 107 Matricula et Acta Hungarorum in Universitatibus Italiae Balthasaris Napuly, Zagreb 1722; Georgius PEROOS, Studentium 1221. - 1864., (ed. A. VERESS) Budapest Vita... Balthasaris Napuly, Zagreb 1739; K. DO»KAL, 1941., str. 109. Hrvatski kolegij, p. 49. 108 On se ne spominje u matiËnim knjigama sveuËiliπta u 107 Matricula et Acta Hungarorum in Universitatibus Italiae Grazu. Die Matrikeln der Universität Graz 1586-1630, Studentium 1221-1864., (ed. A. VERESS) Budapest bearbeitet von Johann ANDRITSCH, Band 6/1, Graz 1941, p. 109. 1977.; usp. F. FANCEV, Tragovima hrvatske 108 He is not mentioned in students’ records at Graz kajkavske poezije 16. vijeka - Hrvatski aci gradaËkog university. Die Matrikeln der Universität Graz 1586- sveuËiliπta god. 1586-1829, Ljetopis JAZU, knj. 48, 1630, bearbeitet von Johann ANDRITSCH, Band 6/1, Zagreb 1936. Graz 1977; comp. F. FANCEV, Tragovima hrvatske 109 Spomenuti nije zabiljeæen ni u matiËnim knjigama kajkavske poezije 16 vijeka - Hrvatski aci gradaËkog sveuËiliπta u BeËu. Die Matrikel der Universität Wien, sveuËiliπta god. 1586-1829, Ljetopis JAZU, vol 48, Bd. 4. (1579. - 1658./59.), Wien 1974. Zagreb 1936. 174 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
torat filozofije, teologije i obaju prava 1588. and Vienna.109 In Bologna he earned his doc- godine.110 Od studenoga 1589. do prosinca torates in philosophy, teology and both civil 1591. godine obnaπao je prestiænu duænost rek- and cannonic laws in 1588.110 From November tora Ugarsko-ilirskog (hrvatskog) kolegija u 1589 to December 1591 he had a prestigious Bologni. Kasnije se vratio uz Zagreb gdje se role of Hungarian - Illyrian (Croatian) college posvetio graanskom pravu zajedno sa svojim in Bologna. He later on returned to Zagreb, prijateljima Gaπparom PetriËeviÊem i Ivanom where he devoted himself to civillaw, together KitoniÊem. Plod njihove suradnje vidi se u with his friends Gaπpar PetriËeviÊ and Ivan djelu “Methodica Processum Directio” (1590.) KitoniÊ. the fruits of their collaboration can be koje je sastavio kao rektor kolegija u Bologni. seen in his book “Methodica Processum To je djelo 1619. godine izdao Ivan KitoniÊ uz Directio” (1590), which he wrote as a college malu promjenu naslova, ne spominjuÊi principal in Bologna. The above mentioned Baltazara DvorniËiÊa Napulyja.111 Joπ tijekom book was published in 1619 by Ivan KitoniÊ, STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA studija je 1588. godine postao varaædinski with a slight change in title, failing to mention arhiakon, da bi 1591. bio imenovan goriËkim, Baltazar DvorniËiÊ Napuly.111 During his stud- a 1597. katedralnim arhiakonom. Godine ies in 1588, he became archidean of Varaædin,
Hrvoje PetriÊ 1600. postaje kustos, a 1601. lektor later on advanced in 1591. to appointments zagrebaËkog Kaptola. Godine 1613. postao je archidean goriËki, in 1597 cathedral archidean. prepoπt (glavni kanonik zagrebaËkog Kaptola). In 1600, he became a custodian, in 1601 a lec- Bio je zastupnik na ugarskim saborima i turer at Zagreb Kaptol. In 1613 he was povremeno prisjednik Banskog stola. Pisao je appointed a prepoπt (the main church dean of pravna djela, a u Zagrebu je osnovao prvu Zagreb Kaptol). He laso served as a parliament pravniËku πkolu.112 PravniËku πkolu Baltazara member in Hungarian parliaments and on DvorniËiÊa Napulyja je, izmeu ostalih, some occasions the chairman of the High polazio kanonik Jakov od Koprivnice.113 court, also known as ‘Banski stol’. He wrote Smatra se osnivaËem Hrvatskog kolegija u and published legal books,and in Zagreb he BeËu jer je taj kolegij osnovan zakladom koju established the first-ever law school.112 This law school, founded by Baltazar DvorniËiÊ, later on educated, among others, the church dean Jakov of Koprivnica.113 He is considw- ered the founder of Croatian college in Vienna, the college being established by a trust fund,
109 He is not mentioned in students’ records at Vienna university. Die Matrikel der Universität Wien, Bd. 4. 110 Matricula et Acta Hungarorum in Universitatibus (1579-1658/59.), Wien 1974. Italiae, n. dj., str. 109. 110 Matricula et Acta Hungarorum in Universitatibus 111 M. STAHULJAK, Baltazar DvorniËiÊ-Napuly, Zbornik Italiae, p. 109. Muzeja grada Koprivnice, sv. 1, Koprivnica 1946., str. 111 M. STAHULJAK, Baltazar DvorniËiÊ-Napuly, Zbornik 7-11; E. PALANOVIΔ, Baltazar DvorniËiÊ Napuly, Muzeja grada Koprivnice, vol. 1, Koprivnica 1946, pp. Hrvatski biografski leksikon, sv. 3, n. dj., str. 726-727. 7-11; E. PALANOVIΔ, Baltazar DvorniËiÊ Napuly, 112 F. ©I©IΔ, Hrvatski saborski spisi, knj. 4, Zagreb 1917., Hrvatski biografski leksikon, vol. 3, pp.726-727. str. 340, 395, 398, 405, 412, 418, 431-437 itd; M. 112 F. ©I©IΔ, Hrvatski saborski spisi, vol. 4, Zagreb 1917, STAHULJAK, Baltazar DvorniËiÊ Napuly, n. dj., str. 7- pp. 340, 395, 398, 405, 412, 418, 431-437 etc; M. 11. STAHULJAK, Baltazar DvorniËiÊ Napuly, pp. 7-11. 113 Njega je Baltazar DvorniËiÊ 1629. imenovao za 113 He was appointed the court chairman by Baltazar prisjednika oktavalnog suda. L. BROZOVIΔ, Graa za DvorniËiÊ in 1629. L. BROZOVIΔ, Graa za povijest povijest Koprivnice, n. dj., str. 110. Koprivnice, p. 110. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003. Podravina 175 je Baltazar DvorniËiÊ Napuly namijenio za tu provided by DvorniËiÊ Napuly for this sole svrhu.114 purpose.114 Blaæ Napuly je kao Baltazarov brat vjero- Blaæ Napuly, as Baltazar’s brother, was Hrvoje PetriÊ jatno takoer roen u Koprivnici. Blaæ je 1596. probably born in Koprivnica himself. In 1596, godine zabiljeæen kao student u Grazu.115 Blaæ was recorded as a student at Graz univer- 115
ZagrebaËkim kanonikom je postao 1599., a sity. In 1599 he became Zagreb dean, SVEU»ILI©TIMA ZAPADNIM NA STUDENTI zaredio ga je ljubljanski biskup Tomo ordained by Ljubljana bishop Tomo Chrön.116 Chrön.116 Umro je 1608. godine u Zagrebu.117 He died in 1608 in Zagreb.117 Vuk KoprivniËki (Wolffgang Kapronczay) Vuk KoprivniËki (Wolffgang Kapronczay) roen je 1566. godine. ©kolovao se u Rimu was born in 1566. He originated from 1588. godine, a bio je podrijetlom iz Koprivnica; in 1588 he studied in Rome. Some Koprivnice. Za njega piπe da je bio iz Trnave, sources place his birthplace as Trnava, in odnosno iz ostrogonske biskupije u Ugarskoj, Ostrogon county in Hungary, however, his ali se po prezimenu moæe lako utvrditi njego- family name easily points to his Koprivnica vo koprivniËko podrijetlo. Nakon studija je 30. origins. After his studies, on 30 September, rujna 1594. bio zareen za sveÊenika.118 1594 he became an ordained priest.118 Later on Kasnije se spominje kao kanonik u Nitri, a tu he is mentioned as a church dean in Nitra. je duænost obnaπao 1600. godine.119 Umro je Records place his service there in 1600.119 He 1625. godine.120 died in 1625.120
SOCIJALNO I PROSTORNO SOCIAL AND SPATIAL BACKGROUND PODRIJETLO STUDENATA OF STUDENTS
Ukupno je na zapadna sveuËiliπta bilo A total number of 117 students, originally upisano 117 studenata podrijetlom s prostora from Koprivnica’s Podravina, were enrolled at koprivniËke Podravine. Neki su studenti western medieval universities. some students upisani viπe puta pa taj broj nije potpuno pouz- were enrolled several times, so the total num- dan. U ovom tekstu valja odgovoriti na vaæno ber is not certain. This paper aims at providing pitanje o podrijetlu studenata, tj. iz kojih sredi- important answers to roots and origins of those na, odnosno druπtvenih skupina dolaze. Velika students, what areas and regions they were veÊina studenata, njih 102 od 117 upisanih (ili coming from, what social groups they repre- sented. Majority of students - 102 out of total
114 K. DO»KAL, Hrvatski kolegij u BeËu, n. dj., str. 49-50; 114 K. DO»KAL, Hrvatski kolegij u BeËu, p. 49-50; D. D. ERNE»IΔ, Baltazar Napuly DvorniËiÊ (1560. - ERNE»IΔ, Baltazar Napuly DvorniËiÊ (1560.-1624.), 1624.), Koprivnica 1999. Koprivnica 1999. 115 Die Matrikeln der Universität Graz, sv. I, str. 16. 115 Die Matrikeln der Universität Graz, vol. I, p. 16. 116 Lj. IVAN»AN, Podatci o zagrebaËkim kanonicima, n. 116 Lj. IVAN»AN, Podatci o zagrebaËkim kanonicima, p. dj., str. 477. 477. 117 E. PALANOVIΔ, DvorniËiÊ Napuly, str. 726. 117 E. PALANOVIΔ, DvorniËiÊ Napuly, p. 726. 118 Matricula et acta alumnorum Collegii Germanici et 118 Matricula et acta alumnorum Collegii Germanici et Hungarici ex regno Hungariae oriundorum, (ed. A. Hungarici ex regno Hungariae oriundorum, (ed. A. VERESS), Budapest 1917., str. 4. VERESS), Budapest 1917, p. 4. 119 Annali del Collegio Ungaro-Ilirico di Bologna 1553 - 119 Annali del Collegio Ungaro-Ilirico di Bologna 1553 - 1764, Bologna 1988., str. 19, 49. 1764, Bologna 1988, pp. 19, 49. 120 Matricula et acta alumnorum Collegii Germanici et 120 Matricula et acta alumnorum Collegii Germanici et Hungarici ex regno Hungariae oriundorum, n. dj., str. Hungarici ex regno Hungariae oriundorum, n. dj., str. 4. 4. 176 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
oko 87%), podrijetlom je iz gradskih naselja - number of 117 enrollments (approx. 87 %) grada Koprivnice i trgoviπta Sv. Ladislav, originates from towns and marketplaces of ProdaviÊ, Gorbonok, Suπica, –urevec, Podravina: Koprivnica Sv. Ladislav, ProdaviÊ, Ludbreg i Rasinja. Gorbonok, Suπica, –urevec, Ludbreg and Iz uglednih gradskih obitelji bili su Rasinja. KoprivniËani Ivan ©artor te Nikola i Ivan Some of the students were coming from »mahor koji su kasnije postali koprivniËki distinguished families, like students from suci. Gradsko plemstvo je takoer svoje pri- Koprivnica, Ivan ©artor, Nikola and Ivan padnike slalo na studij, a primjer imamo u »mahor, who later became Koprivnica judges. koprivniËkoj obitelji Napuly iz koje su studi- Town’s nobility also sent their young ones to rali Valent, Blaæ i Baltazar. Oni su svoje kari- study abroad, like Koprivnica family Napuly, jere ostvarili unutar Crkve, popevπi se priliËno as their family members Valent, Blaæ and visoko u crkvenoj hijerarhiji. Crkvene su Baltazar studied there. Their careers eventual- STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA duænosti obnaπali KoprivniËani Antun, ly ended up with Catholic church, and they all Volfgang te Ivan i Nikola DoniÊ, kao i Petar rose pretty high in the church hierarchy. Pavlin, ali njihovo druπtveno podrijetlo nije Church posts and careers were also occupied
Hrvoje PetriÊ jasno. Isto se odnosi na –urevËane Mihaela i by Koprivnica’s own Antun, Volfgang, Ivan Andriju Ivanovog koji su takoer bili crkveni and Nikola DoniÊ, as well as Petar Pavlin. duænosnici. Podaci iz æivotopisa tih pojedinaca However, their social background is not clear. govore da su mlae Ëlanove obitelji tijekom The same applies to –urevac-born students studija pomagali njihovi πkolovanijih preci, Mihael and Andrija Ivanov, who also followed ako su ih imali. church careers. Some details in the above men- Svoju su djecu na studij slali i obrtnici, πto tioned curriculums prove that during their se vidi na primjeru Andrije Prelca iz Ludbrega, studies, younger family members were usually Ëije prezime jasno govori o njegovu podrijetlu. supported by their older ones, former students Na studente iz seoskih sredina otpada oko themselves, if they had any. 13%, i to na sela Hereπin, Prugovec, Poganec, Artisans and business owners too sent their Struga, Apatovec, Molve (?) i MuËna. Od 15 offspring to studies, which could be seen on studenata iz sela koprivniËke okolice za pet example of Andrija Prelec from Ludbreg, his studenta ili treÊinu pouzdano znamo da imaju family name clearly speaking of his heritage plemiÊko podrijetlo. To su Stjepan i Kuzma and occupation (prelec = weaver). Students, BrodariÊ iz Hereπina te Ivan i oba Mihaela who originated from villages, made some 13% Viteza iz Komarnice. Ostalima je, prema mainly from the villages like Hereπin, Prugo- trenutaËnom stupnju istraæenosti, podrijetlo vec, Poganec, Struga, Apatovec, Molve (?) and nejasno. Vaæno je istaknuti da su neki pripad- MuËna. Out of 15 students from Koprivnica nici komarniËke plemiÊke obitelji Vitez nakon greater area, for 5 (a third) of them we know for studija obavljali vaæne crkvene duænosti. sure that they had aristocratic origin. They U istraæivanjima smo za razdoblje od 1388. were: Stjepan and Kuzma BrodariÊ from do 1602. godine uspjeli pronaÊi oko 117 stude- Hereπin, Ivan and Mihael Vitez (both name- sakes) from Komarnica. At this level of res- earch, for the rest of student their heritage and social backgrounds are unclear. It is important to point out, that some members of Komarnica nobility family Vitez after studies held impor- tant roles and high places in church hierarchy. Our research for the period 1388 to 1602 provided us with names of some 117 students, PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003. Podravina 177 nata koji su bili podrijetlom s podruËja originating from Koprivnica’s Podravina, or koprivniËke Podravine, tj. sjevernog dijela rather, northern part of medieval Kriæevci srednjovjekovne KriæevaËke æupanije, s time county; however, this number does not include Hrvoje PetriÊ da u taj broj nisam uraËunao moguÊe studente possible students fronm –urevac. Their usual iz –urevca. Oni su najËeπÊe studirali na destination for studies was university of
sveuËiliπtu u BeËu, ali i na drugim europskim Vienna, but they also studied at other European SVEU»ILI©TIMA ZAPADNIM NA STUDENTI sveuËiliπtima (Bologni, Rimu, Padovi, Sieni, universities (Bologna, Rome, Padua, Siena, Ferrari, Grazu, Krakovu, PeËuhu, Montpellieru Ferrara, Graz, Krakow, Pecs, Montpellier and i Pragu). Od njih 117, prema trenutaËnim spoz- Prague). Out of 117, at this level of research, najama i stanju istraæenosti, za 21 studenta 21 student could be followed after his study (odnosno za oko 18%) moguÊe je pratiti æivot- (some 18%) and their life pathway afterwards ni put nakon studija. reconstructed.
ODNOS BROJNOSTI STUDENATA RELATION BETWEEN I GOSPODARSKE SNAGE THE NUMBER OF STUDENTS GRADSKIH NASELJA AND ECONOMIC VIALBILITY OF TOWNS STUDENTS VeÊina gradskih naselja121 se u koprivniË- ORIGINATED FROM koj Podravini javlja krajem 15. i poËetkom 16. stoljeÊa kada je postignut njihov vrhunac Most towns and settlements121 in razvoja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Uzrok Koprivnica’s Podravina rise in late 15th, and tom procvatu leæi, prema Nevenu Budaku, early 16th century, when urban development ponajviπe u zamahu novËane privrede, πto je peaked in northwestern Croatia. The reason for seljake usmjerilo k trgovini ne samo u this growth lies, according to the author Neven lokalnim srediπtima, nego i u veÊim i udaljeni- Budak, mostly in flourishing of monetary- jim mjestima. Kasnije promjene u privredi - based economy, which directed peasantrs to rekomutacija rente uzrokovana inflacijom - i trade, not only with local marketplaces, but osmanska osvajanja srednjovjekovne Slavoni- with more distant ones. Later changes in econ- je te srediπnjeg dijela Ugarske, praÊena pljaË- omy - rent recommutation caused by inflation kanjem te stalnim osjeÊajem nesigurnosti, - as well as the Ottoman conquests of medieval zbog Ëega su trgovaËki putovi s istoka na Slavonnia and central Hungary, with pillage zapad izgubili vaænost, doveli su do teπke krize and constant insecurity, making trading routes gradskih naselja u prvoj polovici 16. stoljeÊa. from east to west obsolete, they all caused Stagnacija πto je tome prethodila poËela se severe crisis of town settlements in early 16th osjeÊati u posljednjoj Ëetvrtini 15. stoljeÊa, da century. Stagnation, that had begun earlier, bi kriza uzela najviπe maha od 20-ih godina 16. now was beginnig to take its toll in the last stoljeÊa.122 quarter of 15th century, with the crisis peaking in 1520s.122
121 O gospodarskoj snazi gradskih naselja u Podravini 121 O gospodarskoj snazi gradskih naselja u Podravini krajem srednjeg vijeka usp. D. FELETAR, Cehovi i krajem srednjeg vijeka usp. D. FELETAR, Cehovi i bratovπtine u Podravini krajem srednjeg i poËetkom bratovπtine u Podravini krajem srednjeg i poËetkom novoga vijeka, Podravina, vol. 2, br. 3, Koprivnica novoga vijeka, Podravina, vol. 2, br. 3, Koprivnica 2003., str. 173-176. 2003., str. 173-176. 122 N. BUDAK, Gradovi Varaædinske æupanije u srednjem 122 N. BUDAK, Gradovi Varaædinske æupanije u srednjem vijeku, Zagreb-Koprivnica 1994., str. 172. vijeku, Zagreb-Koprivnica 1994, str. 172. 178 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
Usporedimo li podatke o veliËini tih naselja If we compare data on size and population (prema broju dimova) moæemo na osnovi toga of these settlements (according to dim-chim- izvuÊi neke zakljuËke. U svim gradskim ney- tax records) we can establish the follow- naseljima je do najveÊe demografske i gospo- ing conclusions: all town settlements suffered darske krize doπlo izmeu 1513. i 1517. the worst demographic and economic crisis in godine. Nakon toga je slijedila stabilizacija, a the period between 1513 and 1517. fter that gradska naselja Sv. Ladislav i Koprivnica jedi- period, there was a period of stabilization: na biljeæe rast, s time da tim podacima treba town settlement like Sv. Ladislav and pridodati da su u sklopu broja dimova 1520. Koprivnica are the only ones to record godine u Ludbregu popisana dva siromaπna improvement and growth, taking into consid- dima, u Koprivnici Ëak πest, u –urevcu tri, a eration the fact, that by the chimney tax payees u Sv. Ladislavu samo jedan, a pribrojeno je pet in Ludbreg in 1520, there were 2 poor dim- novih seliπta.123 Postoji pretpostavka da je households, in Koprivnica as many as 6, 3 in STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA moæda rijeË o kolonizaciji izbjeglica i prog- –urevec, andy only 1 in Sv. Ladislav; 5 new nanika pred osvajanjima Osmanlija, a postav- hamlets were added to the existing estates.123 ljam i pitanje nije li moæda kriza izmeu 1513. There is a theory, that perhaps this means a
Hrvoje PetriÊ i 1517. godine moæda uvjetovana istom opas- colonization of refugees and those fleeing the noπÊu.124 settlements, occupied by the Ottomans; also, a Postoji miπljenje Andrasa Kubinyja da se valid assumption here is the following: could it gospodarska snaga gradova moæe mjeriti bro- be, that the economic crisis in the period 1513 jem njegovih studenata.125 To je razmiπljanje to 1517 was a result of the same peril?124 preuzeo Neven Budak te je Kubinyjeve pret- Andras Kubinyj believes, that the economic postavke dijelom dokazao istraæivanjem strength of towns could be measured by the odnosa broja studenata i ekonomske snage number of their students.125 This theory was gradova u srednjovjekovnoj Varaædinskoj proven correct by Neven Budak, who in part æupaniji.126 Zbog toga Êu prikazati broj stude- was able to prove Kubiny was right: he proved nata u gradskim naseljima koprivniËke it in his study of medieval Varaædin county, Podravine kao jedan od pokazatelja njihove comparing the number of students with eco- vaænosti, gospodarske i intelektualne snage te nomic growth.126 This is why I am going to use kao putokaz buduÊim istraæivaËima gospo- the number of students, originating from urban darske povijesti srednjovjekovne Slavonije. settlements of Koprivnica’s Podravina, as one Uz to, studenti iz gradskih naselja koprivniËke of the indicators of importance, economic and Podravine bili su najbrojniji jer su Ëinili oko intellectual strength and a landmark for future 89% od ukupnog broja podravskih studenata. researchers of medieval Slavonnia’s economic history. Besides, students from urban settle- ments of Koprivnica’s Podravina were outnum- bering the rest, as they contributed some 89% out of the total number of Podravina students.
123 J. ADAM»EK - I. KAMPU©, Popisi i obraËuni poreza u 123 J. ADAM»EK - I. KAMPU©, Popisi i obraËuni poreza u Hrvatskoj u XV. i XVI. stoljeÊu, Zagreb 1976., 128-129. Hrvatskoj u XV. i XVI. stoljeÊu, Zagreb 1976., 128-129. 124 H. PETRIΔ, Novigradska Podravina od ranog srednjeg 124 H. PETRIΔ, Novigradska Podravina od ranog srednjeg vijeka do poËetka 20. stoljeÊa, u: Novigrad Podravski - vijeka do poËetka 20. stoljeÊa, u: Novigrad Podravski - izabrane teme, Novigrad Podravski 2001. izabrane teme, Novigrad Podravski 2001. 125 A. KUBINYI, Einige Fragen zur Entwicklung des 125 A. KUBINYI, Einige Fragen zur Entwicklung des Städtenetzes Ungarns im 14.-15. Jahrhundert, Die Städtenetzes Ungarns im 14.-15. Jahrhundert, Die Mittelalteriche Städtebildung im Südöstlichen Europa, Mittelalteriche Städtebildung im Südöstlichen Europa, Köln-Wien 1977., str. 175-176. Köln-Wien 1977, pp. 175-176. 126 N. BUDAK, Gradovi, n. dj., str. 126-130. 126 N. BUDAK, Gradovi, pp. 126-130. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003. Podravina 179
Ludbreg se kao trgoviπte spominje od 1461. As a marketplace, Ludbreg is first men- godine. Godine 1520. ludbreπko je vlastelinst- tioned in 1461. In 1520, Ludbreg nobility had vo imalo 210 poreznih dimova, a poËetkom 16. some 210 chimney-tax households, and in Hrvoje PetriÊ stoljeÊa su graani trgoviπta Ludbrega (u vlas- early 16th century citizens of the marketplace niπtvu Bernarda Turocija) Ëinili oko 20% pod- Ludbreg (owned by Bernard Turoci) made
loænika ili barem poreznih obveznika vlastelin- some 20% subjects or at least tax payers of this SVEU»ILI©TIMA ZAPADNIM NA STUDENTI stva.127 Ludbreæani su studirali u BeËu, a estate.127 Ludbreg people studied in Vienna, najviπe ih je bilo u 15. stoljeÊu:128 majority students enrolled in 15th century:128 1413. 1451. 1489. 1539. 1413. 1451. 1489. 1539. 1421. 1455. 1491. 1421. 1455. 1491. Rasinja se kao trg (“markt Ratshin”) spomi- Rasinja as a marketplace, (“markt Ratshin”) nje 1446. godine.129 Zanimljivo je da je kao is first mentioned in 1446.129 It is interesting to grad (“civitas Raszina”) zabiljeæena u know, that the place was first referred to as a izvorima iz 1462. i 1463. godine, a 1481. je town (“civitas Raszina”) back in 1462 and spomenuta kao utvrda i trgoviπte (“castrum et 1463. In 1481, Rasinja is mentioned as a forti- oppidum Raszina”), dok je 1501. zabiljeæena fication and a marketplace (“castrum et kao trgoviπte.130 Rasinja se kao trgoviπte oppidum Raszina”), while in 1501, it is referred spominje i 1507. godine kada je u njoj bio to as a marketplace only.130 Rasinja, as a mar- popisan 61 porezni dim u vlasniπtvu Franje ketplace, is mentioned in 1507 too, when it pro- Keczera.131 Najviπe je studenata studiralo u vided a chimney-tax payers’ list of 61 dim, BeËu, a jedan je zabiljeæen u PeËuhu. Studenti owned by Franjo Keczer.131 Majority of stu- iz Rasinje studirali su u BeËu iskljuËivo u 15. dents studied in Vienna, but some were record- stoljeÊu, a raspored prema godinama bio je ed as student at Pecs university too. In Vienna, ovakav: students from Rasinja were recorded in 15th 1408. 1422. 1453. 1462. 1474. century exclusively, following this schedule: 1418. 1427. 1454. 1464. 1480. 1408. 1422. 1453. 1462. 1474. 1419. 1455. 1467. 1418. 1427. 1454. 1464. 1480. 1455. 1419. 1455. 1467. 1457. 1455. 1457.
127 J. ADAM»EK, Ludbreg i njegova okolica u doba 127 J. ADAM»EK, Ludbreg i njegova okolica u doba feudalizma, u: Ludbreg-monografija, Ludbreg 1984, feudalizma, u: Ludbreg-monografija, Ludbreg 1984., p.85.; J. ADAM»EK - I. KAMPU©, Popisi, p. 27.; H. str. 85.; J. ADAM»EK - I. KAMPU©, Popisi, n. dj., 27.; PETRIΔ, Druπtveni i gospodarski razvoj od srednjega H. PETRIΔ, Druπtveni i gospodarski razvoj od vijeka do prvoga svjetskog rata, u: Ludbreg - srednjega vijeka do prvoga svjetskog rata, u: Ludbreg Ludbreπka Podravina, Zagreb 1997, pp. 48-50.; J. - Ludbreπka Podravina, Zagreb 1997., str. 48-50.; J. ADAM»EK, Agrarni odnosi od sredine XV do kraja ADAM»EK, Agrarni odnosi od sredine XV do kraja XVII stoljeÊa, Zagreb 1980. XVII stoljeÊa, Zagreb 1980. 128 A catalog of all students is attached here as an 128 Katalog svih studenata nalazi se u prilogu ovog Ëlanka appendix, so I will not list them again under individual pa ih neÊu posebno navoditi za pojedina gradska urban settlements. naselja. 129 V. KLAIΔ, Povijest Hrvata, vol. 3, Zagreb 1988., p. 129 V. KLAIΔ, Povijest Hrvata, knj. 3, Zagreb 1988., str. 252. He writes RaËa instead of Rasinja, which is 252. On umjesto Rasinje piπe RaËa, πto je pogreπno. wrong. 130 Arhiv HAZU, Regesti arhiva obitelji OrπiÊ, I d 32, str. 130 Archive HAZU, Regesti arhiva obitelji OrπiÊ, I d 32, pp. 818, 834, 856, 858, 860; popis naselja objavljen u: R. 818, 834, 856, 858, 860; a list of settlements published PAVLE©, Osobine popisa æupa, naselja i posjeda u in: R. PAVLE©, Osobine popisa æupa, naselja i Podravini do kraja XVI. stoljeÊa, Podravina, vol. 2, br. posjeda u Podravini do kraja XVI. stoljeÊa, 4., Koprivnica 2003., str. 98 Podravina, vol. 2, no. 4., Koprivnica 2003. 131 J. ADAM»EK - I. KAMPU©, Popisi, n. dj., 27. 131 J. ADAM»EK - I. KAMPU©, Popisi, p.27. 180 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003. STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA
Slika 1: Koprivnica
Hrvoje PetriÊ (Kisari balla, 96) Najstarije gradsko naselje u Podravini je The oldest urban settlement in Podravina is Koprivnica koja je prve privilegije gradskog Koprivnica, which had been granted its first naselja dobila 1338. godine, a povlastice slo- urban privileges in 1338, while its free royal bor- bodnoga i kraljevskoga grada 1353. godine.132 rough charter were given to Koprivnica in Te je povlastice potvrdio kralj Ludovik I. 1353.132 These privilleges were later confirmed Anæuvinac 1356. godine.133 KoprivniËani su by king Ludovicus I. Angevin in 1356.133 Ko- studirali u BeËu, Bologni, Rimu, Grazu, Sieni, privnica citizens studied in Vienna, Bologna, Padovi, Montpellieru i Krakovu.134 Na Rome, Graz, Siena, Padua, Montpellieru and sveuËiliπtima je zabiljeæen 61 student iz grada Krakow.134 Thoughout Europe, there were recor- Koprivnice. ds of 61 student from the town of Koprivnica. Za podravska gradska naselja najopπirniji je Podravina urban settlements give a wide raspored po godinama za studente iz disposition of Koprivnica students, listed by Koprivnice: years: 1401. 1431. 1455. 1475. 1480. 1518. 1550. 1561. 1581. 1413. 1437. 1455. 1475. 1486. 1523. 1550. 1563. 1588. 1416. 1442. 1457. 1476. 1488. 1546. 1550. 1565. 1588. 1416. 1444. 1466. 1478. 1488. 1547. 1553. 1567. 1596. 1421. 1447. 1468. 1488. 1548. 1554. 1596. 1427. 1448. 1469. 1489. 1549. 1555. 1600. 1428. 1451. 1489. 1556. 1602. 1429. 1454. 1490. 1557. 1429. 1494.
132 T. SMI»IKLAS, DiplomatiËki zbornik kraljevina 132 T. SMI»IKLAS, DiplomatiËki zbornik kraljevina Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, knj. X, Zagreb 1912., Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, vol.. X, Zagreb 1912, str. 338-339; knj. XII, Zagreb 1914., str. 149-150. pp. 338-339; vol. XII, Zagreb 1914, pp. 149-150. 133 N. KLAIΔ, Koprivnica u srednjem vijeku, Koprivnica 133 N. KLAIΔ, Koprivnica u srednjem vijeku, Koprivnica 1987., str. 71. 1987., p. 71. 134 H. PETRIΔ, Prilog poznavanju mobilnosti stanovniπtva 134 H. PETRIΔ, Prilog poznavanju mobilnosti stanovniπtva Koprivnice do poËetka 17. stoljeÊa, Podravina, vol. 2, Koprivnice do poËetka 17. stoljeÊa, Podravina, vol. 2, br. 3., Koprivnica 2003., str. 151-153. no. 3., Koprivnica 2003., pp. 151-153. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003. Podravina 181
Trgoviπte Sveti Ladislav razvilo se na pos- Marketplace (oppidum) Sveti Ladislav was jedu zagrebaËkog biskupa (“opidum domini developed on the lands, owned by Zagreb bish- episcopi Zagrabiensis”), a spominje se od op (“opidum domini episcopi Zagrabiensis”), Hrvoje PetriÊ 1507. godine. Trgoviπte je tada imalo 23 first mentioned in 1507. The marketplace had porezna dima.135 U tom se trgoviπtu spominje 23 chimney-tax payers recorded135 This mar-
samo jedan student koji je studirao u BeËu ketplace gave only 1 student, who had studied SVEU»ILI©TIMA ZAPADNIM NA STUDENTI 1472. godine. in Vienna in 1472. ProdaviÊ se kao gradsko naselje, odnosno ProdaviÊ was an urban settlement, or rash- trgoviπte (“oppidum Prodawyz”) javlja u er, a marketplace (“oppidum Prodawyz”, today izvorima od 1439. godine.136 Studenti iz Virje) recorded in the historic sources since ProdaviÊa studirali su na sveuËiliπtu u BeËu, a 1439.136 Students from ProdaviÊ had studied at raspored po godinama je: Vienna university: 1415. 1421. 1452. 1476. 1519. 1415. 1421. 1452. 1476. 1519. 1415. 1421. 1453. 1476. 1532. 1415. 1421. 1453. 1476. 1532. 1422. 1488. 1422. 1488. –urevec je staro naselje i srediπte –urevec was an old urban settlement, the vlastelinstva kojem je pripadao i ranije seat for local nobility, who had owned the spomenuti ProdaviÊ,137 ali se kao trgoviπte Sv. above mentioned ProdaviÊ;137 however, under Juraj (“oppidum Zenthgewrgh”) spominje od a different name, Sv. Juraj, it is mentioned as a 1439. godine.138 Iako se na beËkom sveuËiliπtu marketplace back in 1439 (“oppidum spominje 28 studenata iz Sv. Jurja na prostoru Zenthgewrgh”)138 Although Vienna university kraljevstva krune Sv. Stjepana, vrlo je vjerojat- has records of some 28 students from Sv. Juraj, no da se samo manji broj odnosi na podravski coming from the realm of kingdom of Sv. –urevec. Zbog toga na ovom mjestu neÊu Stjepan, it is most likely that only a small por- navoditi godine upisa. tion if this number refers to Podravina’s Gorbonok se u razvijenom srednjem –urevec. This is why I will not list them here. vijeku razvio u posjed,139 ali se kao trgoviπte Gorbonok profiled itself in an advanced (“opidum Gorbonwk”) spominje od 1507. stage of the Middle Ages into an estate;139 godine.140 Iz Gorbonoka se spominju samo dva however, it is mentioned as a marketplace studenta na beËkom sveuËiliπtu - 1418. i 1438. (“opidum Gorbonwk”) in 1507.140 From the godine. place of Gorbonok there were only 2 students Iz prethodno iznesenih podataka moguÊe je at Vienna university: in 1418 and in 1438. zakljuËiti da je najviπe studenata iz veÊine From the all above listed records and data, gradskih naselja koprivniËke Podravine studi- we can conclude that majority of students were coming from urban settlements of Koprivnica’s Podravina in early and in most of
135 J. ADAM»EK - I. KAMPU©, Popisi, n. dj., 28. 136 J. TELEKI, A Hunyadiak kora Magyarországon, knj. X, 135 J. ADAM»EK - I. KAMPU©, Popisi, p.28. Peπta 1853., str. 59. 136 J. TELEKI, A Hunyadiak kora Magyarországon, vol. X, 137 O –ureveËkom vlastelinstvu: R. PAVLE©, Peπta 1853, p. 59. KoprivniËko i –ureveËko vlastelinstvo, Koprivnica 137 On –urevec nobility: R. PAVLE©, KoprivniËko i 2001. –ureveËko vlastelinstvo, Koprivnica 2001. 138 J. TELEKI, n. dj., str. 59. 138 J. TELEKI, p. 59. 139 J. ADAM»EK, Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine 139 J. ADAM»EK, Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV do kraja XVII stoljeÊa, n. dj., str. 175; P. CVEKAN, XV do kraja XVII stoljeÊa, p. 175; P. CVEKAN, Od Od Gorbonuka do Kloπtra Podravskog, Virovitica Gorbonuka do Kloπtra Podravskog, Virovitica 1990., 1990., str. 11-23. pp. 11-23. 140 J. ADAM»EK - I. KAMPU©, Popisi, n. dj., 34. 140 J. ADAM»EK - I. KAMPU©, Popisi, p.34. 182 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
Slika 2: –urevec (Kisari balla, 96) STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA Hrvoje PetriÊ
ralo na poËetku i tijekom gotovo cijele druge the second half of 15th century; in 16th century, polovice 15. stoljeÊa, a u 16. stoljeÊu su stu- students were coming only from the following denti bili podrijetlom samo iz tri gradska 3 urban settlements: Koprivnica (majority of naselja: veÊinom iz Koprivnice te jedan iz students), 1 student from Ludbreg and 2 stu- Ludbrega i dva iz ProdaviÊa. dents from ProdaviÊ.
ZAKLJU»AK CONCLUSION
Ovaj se tekst preteæno bavi studentima iz This paper deals mainly with students from grada Koprivnice i neposredne okolice, a pred- the town of Koprivnica and its immediate stavlja prilog poznavanju gibanja u srednjovje- vicinity; it is a contribution to better under- kovnoj Slavoniji kroz veze s europskim standing of movements and resettlement of sveuËiliπtima (s posebnim osvrtom na studente population in medieval Slavonnia, linking iz sjevernog dijela srednjovjekovne Kriæe- those resettlements to studying of local people vaËke æupanije, odnosno iz koprivniËke at universities across Europe (with focus on Podravine do kraja 16. stoljeÊa). Svi izneseni students from northern part of medieval podaci ukazuju na relativno veliku mobilnost Kriæevci/Cris/Ko´´rös county, or rather, dijela kasnosrednjovjekovnih studenata. U Koprivnica’s Podravina, by the end of 16th istraæivanjima smo za razdoblje od 1388. do century). All listed records and data indicate 1602. godine uspjeli pronaÊi 117 upisanih stu- that there was a relatively high mobility of denata koji su bili podrijetlom s podruËja some students in the late Middle Ages. Our PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003. Podravina 183 koprivniËke Podravine, tj. sjevernog dijela research managed to provide records for 17 srednjovjekovne KriæevaËke æupanije. Oni su students’ enrollments in the period 1388 - najËeπÊe studirali na 11 razliËitih srednjovje- 1602, for student who were originally from Hrvoje PetriÊ kovnih sveuËiliπta. Najviπe ih je bilo na Koprivnica’s Podravina, (northern part of sveuËiliπtu u BeËu, a manje ih je studiralo na medieval Kriæevci/Cris/Ko´´rös county). Those
sveuËiliπtima u Bologni, Rimu, Padovi, Sieni, students were stuying at 11 different medieval SVEU»ILI©TIMA ZAPADNIM NA STUDENTI Ferrari, Grazu, Krakovu, PeËuhu, Montpellieru universities across Europe. Majority of them i Pragu. Od 117 studenata iz koprivniËke was at Vienna university, while a smaller por- Podravine, prema trenutaËnim spoznajama i tion of them studied at universities of Bologna, stanju istraæenosti, za njih 21 ili pribliæno za Rome, Padua, Siena, Ferrara, Graz, Krakow, jednu petinu moguÊe je pratiti æivotni put Pecs, Montpellier and Prague. Out of the total nakon studija. Istraæeni su studenti iz 15 nase- number of 117 students from Koprivnica’s lja: Koprivnica, Hereπin, Komarnica, Sv. Podravina, at present level of research, 21 stu- Ladislav, ProdaviÊ, Gorbonok, Ludbreg, dent or one-third, could be traced and followed Rasinja, –urevec, Suπica, Prugovec, in their life after studies. We researched data Poganec, Struga, Molve i Apatovec. Pri tome for the student coming from 15 different settle- valja biti oprezan jer neki od spomenutih ments: Koprivnica, Hereπin, Komarnica, Sv. toponima imaju svoje dvojnike (homonime) na Ladislav, ProdaviÊ, Gorbonok, Ludbreg, maarskom, poljskom i Ëeπkom prostoru. Rasinja, –urevec, Suπica, Prugovec, Najviπe je studenata bilo iz gradskih naselja, i Poganec, Struga, Molve and Apatovec. to najviπe na poËetku i tijekom gotovo cijele However, we should be careful with toponyms, druge polovice 15. stoljeÊa, a u 16. stoljeÊu su which have their ‘namesake’ settlements studenti bili podrijetlom samo uglavnom iz (homonyms) in Hungarian, Polish and Czech Koprivnice te jedan iz Ludbrega i dva iz regions. Majority of students were originating ProdaviÊa. Vidljiv je trend smanjenja broja stu- from urban settlements in early period and denata u prvoj polovici 16. stoljeÊa. U 16. sto- amost entire second half of 15th century, while ljeÊu studirali su studenti iz seoskih naselja 16th century saw student mainly from Hereπina, Poganca i Struge. Studenti iz grad- Koprivnica (plus 1 from Ludbrega and 2 from skih naselja koprivniËke Podravine Ëinili su ProdaviÊ). We can notice a trend of decreased oko 87, a iz seoskih oko 13% od ukupnog number of students in the first half of 16th cen- broja podravskih studenata. MoguÊe je utvrdi- tury. In 16th century, students from agrarian ti natpoloviËni udio studenata iz Koprivnice settlements were coming from Hereπin, koji su Ëinili 52% od ukupnog broja studenata. Poganec and Struga. Students from urban set- tlements of Koprivnica’s Podravina made some 87%, while the rest of 13% was from agrarian settlements. It is possible to establish that majority of students from Koprivnica made some 52% out of the total number of stu- dents. 184 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
POPIS STUDENATA IZ KOPRIVNI»KE PODRAVINE PO NASELJIMA I SVEU»ILI©TIMA (DO KRAJA 16. STOLJEΔA) A LIST OF STUDENTS FROM KOPRIVNICA, SORTED OUT BY SETTLEMENTS AND UNIVERSITIES THEY ATTENTED (BY THE END OF 16TH CENTURY)
Koprivnica 1550. Nicolaus Chmahor Sclauus de Kaprontza SveuËiliπte BeË 1553. Valentinus Napolj Sclavonius University of Vienna 1554. Valentinus Napwly Kapronzinus 1401. Jacobus Petri de Koperuncia 1554. Nicolaus Donicz Sclauus Kapronzinus 1413. Michel de Caprancia 1555. Nicolaus Donitsch Caprunsensis Slavus 1416. Mathias de Caprunsa 1556. Sigismudus Pallffi de Caponica 1416. Petrus de Capruncza Schlauus STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA 1421. Thomas de Kapruncza 1557. Simon Koprtziwntzkhi nob. 1427. Georgius de Capruncza 1563. Laurentius Ewdrych Kaprocensis 1428. Clemens Solarith de Kapruncza Sclauus 1429. Emmericus de Capruntza 1569. Ladislaus Capronzinus Vng. Hrvoje PetriÊ 1429. Stephanus de Kapruncza 1431. Emericus de Capruncza SveuËiliπte Bologna 1437. Blasius de Capruncz i Ugarsko-ilirski kolegij 1442. Ambrosius de Kapruncha University of Bologna 1444. Valentinus Mathie de Kaprucia and Hungarian-illirian College 1447. Valentinus de Capruncza 1561. Nicolaus Dusnycha Kaproncza 1448. Andreas de Capruntza 1561. Iohannes Dusnycha Kaproncza 1451. Georgius de Cappnicz 1565. Joannes de Capronzo; 1454. Emericus de Kapruncza Joanes quondo Georgii 1455. Nicolaus de Kapruncza 1567. Nicolalus Donici de Capronzo 1455. Georgius de Caproncza 1581. Balthasar Napuli 1457. Blasius Gregorii de Capruncza 1588. Balthasare Napuli 1466. Johannes Sartoris de Kaproncha 1600. Wolfgangus Capranchsai (Kapruncza) 1468. Petrus de Kapruncza Germansko-ugarski kolegij 1469. Petrus de Capruncza German-hungarian College 1475. Stephanus de Caproncza 1588. Wolffgangus Kapronczay 1475. Stephanus Pauli Zilwas de Kaprotza 1476. Stephanus de Caproncza SveuËiliπte Graz 1478. Helias ex (de) Kapruntza University of Graz 1486. Michael Vilkoitz de Kapruncia 1596. Nicolaus Capronczai Croa(ta) 1488. Anthonius de Kapruntza 1596. Blasius Napoli, Sclauus 1488. Stephanus ex (de) Kaproncza 1488. Nicolaus de Kapruntza SveuËiliπte Siena 1489. Anthonius de Kaproncha University of Siena 1489. Petrus Anthonii de Kapruntzka 1602. Georgius Zakel 1490. Petrus de Caproncza 1494. Stephanus de Kaproncza 1550. Joannes Chmahor Sclauus de Kaprontza PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003. Podravina 185
SveuËiliπte Padova 1493. Wolfgangus Carnificis de Sancto University of Padua Georgio 1480. Petrus clericus Kapronczansis Ungarus, 1495. Georgius Rotgorig de Sancto Georgio Hrvoje PetriÊ filius Marrhei Parczich 1510. Erhardus Tymler de Sancto Georgio 1546. Petrus Paulinus 1511. Christo(phor)us Pachswel de Sancto
1550. Petrus Paulinus Caproncius Georgio SVEU»ILI©TIMA ZAPADNIM NA STUDENTI 1602. Georgius Zekel 1511. Christo(phor)us Magepeter de Sancto Georgio SveuËiliπte Krakov 1513. Martinus Peirel ex Sancto Georgio University of Krakow 1520. Joannes Sceichnschlag de Sancto 1523. Stephanus Zabroncz (Caproncz?) Georgio
SveuËiliπte Montpellier University of Montpellier Hereπin 1518. Johannes de Caproniz SveuËiliπte BeË University of Vienna –urevec (?) 1538. Cosmus Brodorith Sclauus nob.
SveuËiliπte BeË SveuËiliπte Padova University of Vienna University of Padua 1402. Dom. Martinus comes de Sancto 1506. Stephanus Brodaricz Georgio 1412. Ladislaus filius Johannis de Sancto Georgio Komarnica 1431. Demetrius de Sancto Georio 1453. Andreas Johannis de Sancto Georgio SveuËiliπte Padova 1458. Michael Carpentarii de Sancto Georgio University of Padua 1460. Marcus Schewenslag de Sancto 1454. Ianus Pannonius Georgio 1458. Ianus Pannonius 1464. Stephanus Pot de Sancto Georgio 1467. Ionnes Vytheez 1465. Martinus Pawmgartner de Sancto 1468. Ioannes Vytheez Georgio 1487. Michaelis Ungari, nati domini Petri 1466. Quirinus Signer de Sancto Georgio Vytez de Kamarcza, praepositi maioris 1467. Georgius Spindler de Sancto Georgio et canonici ecclesiae Zagrabiensis... 1472. Johannes Ernreich de Sancto Georgio 1498. Michaelis Vitezy, filii quondam domini 1475. Laurencius Tarber de Sancto Georgio Iohannis Vitez Pannonii 1478. Paulus Thome de Sancto Georgio 1478. Petrus Perbing de Sancto Georgio SveuËiliπte Ferrara 1479. Mathias Reychel de Sancto Georgio University of Ferrara 1479. Martinus Khorbler de Sancto Georgio 1447. - 1454. Ianus Pannonius 1487. Seuerinus Tubicinatoris de Sancto Georgio 1487. Michael de Sancto Georgio 1488. Vrbanus Tannawer de Sancto Georgio 1489. Philippus de Sancto Georgio 1493. Jacobus Kchorbler de Sancto Georgio 186 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
Sv. Ladislav 1455. Barnabas de Lwdbrega 1489. Mathias Sartoris de Ludwerg SveuËiliπte BeË 1491. Nicolaus de Luttenberg University of Vienna - (moæda Ljutomer) 1472. Nicolaus de Sancto Ladislao 1539. Joannes Tschulakius ex Ludwreg
Molve (?) Rasinja
SveuËiliπte Prag SveuËiliπte BeË University of Prague University of Vienna 1388. Henr. Rorstok de Molue 1404. Nicolaus de Raschina sub Gremben
STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA (vjerojatnije je da je to HraπÊina) 1418. Mathias de Rasinga ProdaviÊ 1419. Mathias de Rasinga 1422. Gallus de Rasinga
Hrvoje PetriÊ SveuËiliπte BeË 1427. Benedictus de Razina University of Vienna 1453. Andreas Sartori de Rasenaw 1415. Antonius de Prodawiz (vjerojatno nije Rasinja u Podravini) 1415. Michael de Prodabiz 1454. Ladislaus de Ratzina 1421. Laurencius de Prodauis 1455. Martinus de Rasnalb 1421. Mathias de Prodauis 1455. Ladislaus de Razina 1422. Georius de Prodauis 1457. Mathias Schekner de Rasenaw 1452. Brictius de Prodasis (vjerojatno nije Rasinja u Podravini) 1453. Briccius de Prodaviz 1462. Laurencius Stewer de Rosennaw 1476. Emericus Kronick de Prodanitz (Raswnnaw) (vjerojatno nije Rasinja u 1478. Michael ex Prodaniis Podravini) 1488. Stanislaus de Prodawitz (pauper) 1464. Jacobus Galli de Raszina 1519. Paulus de Prodauis 1467. Jacobus Galli de Rasina 1532. Blasius Prodaviginus 1474. Benedictus Puskaritz de Razina 1480. Georgius Raissnzam (de Varasdino)
Gorbonok SveuËiliπte PeËuh University of Pécs SveuËiliπte BeË PoËetak 16. stoljeÊa - Juraj Hus University of Vienna (Juraj Rasinjanin) 1418. Emericus de Gorbonok 1438. Georgius de Gorbonok Suπica
Ludbreg SveuËiliπte BeË University of Vienna SveuËiliπte BeË 1427. Petrus de Susicha University of Vienna 1413. Paulus (de) Ludeberg 1421. Clemens de Ludbrig 1451. Anderas Prelecz de Ludbreg PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003. Podravina 187
Prugovec Struga
SveuËiliπte BeË SveuËiliπte BeË Hrvoje PetriÊ University of Vienna University of Vienna 1495. Johannes Prugowecz de Morawza 1516. Steffanus de Struga Podrawiczs
1499. Johannes de Progowicz SVEU»ILI©TIMA ZAPADNIM NA STUDENTI Apatovec
Poganec (?) SveuËiliπte BeË University of Vienna SveuËiliπte BeË 1413. Barnabas filius Gregorii de Apadocz University of Vienna 1413. Dom. Nicolaus Plebanus de Opathowicz 1513. Steffanus de Pogani
Katalog studenata iz koprivniËke Podravine u 14. i 15. stoljeÊu na zapadnim sveuËiliπtima Catalog of students from Koprivnica’s Podravina in 14th and 15th century at western universities Stupanj, Sluæba, staleæ SveuËiliπte uplata Datum Ime / Name Naselje / Settlement Izvor / Source Service, University Date social ranks Level; payment Prag / Prague Monumenta 1388, 20. Henrik Rorstok De Molue (Filozofski historica Pragensis svibanj fakultet) 1-1: 358 1401, 14. Jacobus Petri De Koperuncia BeË / Vienna Szaivert-Gall 1: 60 travanj De Raschina su Gremen 1404, 14. Nicolaus BeË / Vienna 1 gr. Szaivert-Gall 1: 69 (vjerojatno HraπÊina) travanj Barnabas filius 1413, 14. De Apadocz BeË / Vienna pauper Szaivert-Gall 1: 97 Gregorii travanj Plebanus de 1413, 14. Dom. Nicolaus (Apatovec) BeË / Vienna 4 gr. Szaivert-Gall 1: 97 Opathowicz travanj 1413, 13. Paulus Ludberg BeË / Vienna pauper Szaivert-Gall 1: 99 listopad 1413, 13. Michael De Caprancia BeË / Vienna pauper Szaivert-Gall 1: 99 listopad 1415, 14. Michael De Prodabiz BeË / Vienna pauper Szaivert-Gall 1: 107 travanj 1415, 14. Antonius De Prodawiz BeË / Vienna pauper Szaivert-Gall 1: 107 travanj 1416, 13. Mathias De Caprunsa BeË / Vienna pauper Szaivert-Gall 1: 112 listopad BeË / Vienna Petrus De Capruncza (Filozofski 1416. BojniËiÊ-Kninski: 370 fakultet) 188 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
1418, 14. Emericus De Gorbonik BeË / Vienna pauper Szaivert-Gall 1: 119 travanj
Mathias De Rasinga BeË / Vienna pauper 1418. Szaivert-Gall 1: 121
Mathias De Rasinga BeË / Vienna pauper 1419. Szaivert-Gall 1: 121
1421, 14. Clemens De Ludbrig BeË / Vienna pauper Szaivert-Gall 1: 121 travanj 1421, 14. Thomas De Kapruncza BeË / Vienna pauper Szaivert-Gall 1: 132 travanj 1421, 14. Mathias De Prodauis BeË / Vienna pauper Szaivert-Gall 1: 132 travanj
STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA Laurencius De Prodauis BeË / Vienna 1421. Szaivert-Gall 1: 343
1422, 14. Georgius De Prodauis BeË / Vienna pauper Szaivert-Gall 1: 136 travanj
Hrvoje PetriÊ 1422, 14. Gallus De Rasinga BeË / Vienna 2 gr. Szaivert-Gall 1: 136 travanj 1427, 14. Benedictus De Razina BeË / Vienna 2 gr. Szaivert-Gall 1: 159 travanj 1427, 14. Georgius De Capruncza BeË / Vienna 4 gr. Szaivert-Gall 1: 159 travanj 1427, 14. Petrus De Susicha BeË / Vienna 2 gr. Szaivert-Gall 1: 159 travanj Clemens 1428, 13. De Kapruncza BeË / Vienna pauper Szaivert-Gall 1: 163 Solarith listopad 1429, 14. Emmericus De Capruntza BeË / Vienna tenetur Szaivert-Gall 1: 165 travanj 1429, 13. Stephanus De Kapuruncza BeË / Vienna pauper Szaivert-Gall 1: 167 listopad BeË / Vienna Emericus De Capruncza (Filozofski 1431. BojniËiÊ-Kninski: 370 fakultet) 1437, 13. Blasius De Capruncz BeË / Vienna 2 gr. Szaivert-Gall 1: 202 listopad 1438, 14. Georgius De Gorbonok BeË / Vienna 2 gr. Szaivert-Gall 1: 205 travanj 1442, 13. Ambrosius De Kapruncha BeË / Vienna 4 gr. Szaivert-Gall 1: 230 listopad Valentinus 1444, 13. De Kaprucia BeË / Vienna pauper Szaivert-Gall 1: 240 Mathie listopad BeË / Vienna Valentinus De Capruncza (Filozofski 1447. BojniËiÊ-Kninski: 370 fakultet) Janus Ferrara 1447. - (Komarnica) Birnbaum: 9 Pannonius (artes) 1454. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003. Podravina 189
1448, 14. Andreas De Capruntza BeË / Vienna pauper Szaivert-Gall 1: 261 travanj 1451, 14. Hrvoje PetriÊ Andreas Prelecz De Ludbreg BeË / Vienna 2 gr. Szaivert-Gall 2: 6 travanj 1451, 13. Georgius De Cappnicz BeË / Vienna pauper Szaivert-Gall 2: 10 listopad TDNIN AANMSVEU»ILI©TIMA ZAPADNIM NA STUDENTI 1452, 13. Brictius De Prodasis BeË / Vienna 4 gr. Szaivert-Gall 2: 17 listopad Andreas 1453, 11. De Rasenaw BeË / Vienna pauper Szaivert-Gall 2: 23 Sartoris studeni Dedit 6 Briccius De Prodaviz BeË / Vienna 1453. ©iπiÊ: 165 den. Padova / Padua Ianus Pannonius 1454. Veress 1915:11 (pravo)
Szaivert-Gall 2: 28 De Kapruncza 1454, 14. Emericus BeË / Vienna 4 gr. ©iπiÊ: 165 (Caprunci) travanj BojniËiÊ-Kninski: 370
1454, 2. studeni - De Ratzina Szaivert-Gall 2: 32 Ladislaus BeË / Vienna 3 gr. Winter- (Razina) ©iπiÊ: 166 semester II.
Szaivert-Gall 2: 36 De Ludbergh 1455, 14. Barnabas BeË / Vienna 4 gr. ©iπiÊ: 165 (Lwdbrega) travanj BojniËiÊ-Kninski: 370
1455, 13. Nicolaus De Kapruncza BeË / Vienna 4 gr. Szaivert-Gall 2: 39 listopad 1455, 14. Martinus De Rasnalb BeË / Vienna 4 gr. Szaivert-Gall 2: 36 travanj Georgius De Caproncza BeË / Vienna 4 den. 1455. ©iπiÊ 166 Ladislaus de Razina BeË / Vienna 4 den. 1455. ©iπiÊ 166 1457, 12. Blasius Gregorii De Capruncza BeË / Vienna 3 gr. Szaivert-Gall 2: 52 travanj Matias 1457, 13. De Rasenaw BeË / Vienna 11 den. Szaivert-Gall 2: 55 Schekner listopad Ianus Pannonius Padova / Padua 1458. Veress 1915: 12 Laurencius 1462, 11. De Rosenaw BeË / Vienna 4 gr. Szaivert-Gall 2: 76 Sterwer travanj 1464, 14. Jacobus Galli De Raszina BeË / Vienna 1 gr. Szaivert-Gall 2: 84 travanj
Szaivert-Gall 2: 94 Johannes 1466, 14. De Kapruncza BeË / Vienna 4 gr. BojniËiÊ-Kninski: 370 Sartoris travanj ©iπiÊ 166 190 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
Dedit 4 Jacobus Galli De Rasina BeË / Vienna 1467. ©iπiÊ 166 den. Canonicus Ioannes Witez (Komarnica) ecclesiae Padova / Padua 1467. Veress 1915: 13 (Vytheez) Zagrabiensis Praepositi et Ioannis Vytez (Komarnica) canonici Padova / Padua 1468. Veress 1915: 14 Varadiensis 1468, 13. Petrus De Kapruncza BeË / Vienna 4 gr. Szaivert-Gall 2: 103 listopad Dedit 1 gr. BojniËiÊ-Kninski: 370 Petrus De Capruncza BeË / Vienna 1469. Minus ©iπiÊ 166
STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA obulo. De Sancto 1472, 14. Nicolaus BeË / Vienna 4 gr. Szaivert-Gall 2: 134 Ladislao travanj Benedistus
Hrvoje PetriÊ 1474, 14. Szaivert-Gall 2: 144 (Benedictus) De Razina BeË / Vienna 4 gr. travanj ©iπiÊ 166 Puskaritz
Stephanus De Caproncza BeË / Vienna 1475. BojniËiÊ-Kninski: 370
Stephanus Pauli 1475, 13. De Kaprotza BeË / Vienna 4 gr. Szaivert-Gall 2: 152 Zilwas listopad Dedit 4 Stephanus De Caproncza BeË / Vienna 1476. ©iπiÊ 166 den. Emericus 1476, 13. De Prodanitz BeË / Vienna 4 gr. Szaivert-Gall 2: 157 Kronick listopad 1478, 14. Michael Ex Prodaniis BeË / Vienna 4 gr. Szaivert-Gall 2: 164 travanj 1478, 14. Helias Ex Kapruntza BeË / Vienna 4 gr. Szaivert-Gall 2: 164 travanj Raissnzam BojniËiÊ-Kninski: 370 Georgius (Rayssenzam de BeË / Vienna 5 den. 1480. ©iπiÊ 166 Varasdino) Petri clerici Kapronczansis 1480, 28. Ungari, filii Koprivnica Padova / Padua Veress 1915: 18 travanj Matthei Parczich
4 gr. Szaivert-Gall 2: 190 Michael De Kapruntza 1486, 14. BeË / Vienna (dedit 12 BojniËiÊ-Kninski: 370 Vilkoitz (Kapruncia) travanj den.) ©iπiÊ 166
Prepositi Michaelis maioris et Ungari nati 1487, 1. De Kamarcha cannici Padova / Padua Veress 1915: 18 domini Petri listopad ecclesiae Vytez Zagrabiensis PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003. Podravina 191
Steffanus 4 gr. (6 1488, 14. Szaivert-Gall 2: 201 De Kapruntza BeË / Vienna (Stephanus) den.) travanj BojniËiÊ-Kninski: 370 Hrvoje PetriÊ ©iπiÊ 167
De Prodawitz Pauper 1488, 14. Szaivert-Gall 2: 202 Stannislaus BeË / Vienna (Brodawicz) (15 den) travanj ©iπiÊ 167 SVEU»ILI©TIMA ZAPADNIM NA STUDENTI
1488, 13. Nicolaus De Kapruntza BeË / Vienna 4 gr. Szaivert-Gall 2: 204 listopad 1488, 13. Anthonius De Kapruntza BeË / Vienna 4 gr. Szaivert-Gall 2: 204 listopad
BojniËiÊ-Kninski: 370 Anthonius De Kaproncha BeË / Vienna Den. 4 1489. ©iπiÊ 167
1489, 8. Petrus Anthonii De Kapruntzka BeË / Vienna 30 den. Szaivert-Gall 2: 209 travanj 1489, 8. Mathias Sartoris De Ludwerg BeË / Vienna 4 gr. Szaivert-Gall 2: 209 travanj
BojniËiÊ-Kninski: 370 Petrus De Caproncza BeË / Vienna 4 den. 1490. ©iπiÊ 167
De Luttenberg (©iπiÊ misli da je to Ludbreg, Nicolaus no postoji BeË / Vienna 1491. ©iπiÊ 167 moguÊnost da je rijeË o Ljutomeru)
©iπiÊ: 165 Stephanus De Kaproncza BeË / Vienna 24 den. 1494. BojniËiÊ-Kninski: 370
Johannes 1495, 13. De Morawza BeË / Vienna 4 gr. Szaivert-Gall 2: 245 Prugowezi listopad Archidiaconi Budensis et canonici Vesprimien- Michaelis sis, filii 1498, 26. Padova / Padua Veress 1915: 20 Vitezy quondam travanj domini Iohannis Vitez Pannonii 1499, 14. Johannes De Progowicz BeË / Vienna Szaivert-Gall 2: 273 travanj
Izvori / Sources: Binnbaum - M. D. BIRNBAUM, Janus Pannonius, Poet and Politican, Zagreb 1981., str. 9. BojniËiÊ Kninski - Hrvati na beËkom sveuËiliπtu u XIV. I XV. vieku (prir. I. BojniËiÊ Kninski), Vijenac, god. XI, Zagreb 1879., str. 368-371. 192 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
Monumenta historica Pragensis 1-1 - Monumenta historica universitatis Carolo-Ferdinandeae Pragensis, 1-1, Prag 1830. ©iπiÊ - Hrvati na beËkom sveuËiliπtu od god. 1453. - 1630. (prir. F. ©iπiÊ), Vjesnik kr. Hrvatsko- slavonsko-dalmatinskog arkiva, god. 5, Zagreb 1903., str. 151-171. Szaivert-Gall 1 - Die Matrikel der Universität Wien (priredili Willy Szaivert i Franz Gall), knj. 1. (1377. - 1450.), Wien 1956. Szaivert-Gall 2 - Die Matrikel der Universität Wien (prir. W. Szaivert I F. Gall), knj. 2. (1451. - 1518.), Wien 1967. Veress 1915 - Matricula et Acta Hungarorum in Universitate Patavina, Studentium (1264. - 1864.), (prir. A. Veress), Budapest 1915.
Katalog studenata iz koprivniËke Podravine STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA na zapadnim sveuËiliπtima u 16. stoljeÊu Catalog of students from Korpivnica’s Podravina in 16th century at western universities
Hrvoje PetriÊ Stupanj, Sluæba, staleæ SveuËiliπte uplata Datum Ime / Name Naselje / Settlement Izvor / Source Service, University Date social ranks Level; payment PoËetak Georgius Hws Rascinynus PeËuh / Pécs 16. MatkoviÊ: 4 stoljeÊa Stephanus (Hereπin) Padova / Padua 1506. Veress 1915: 22-23 Brodaricz De Pogani Steffanus BeË / Vienna 29 den. 1513. Szaivert-Gall 2: 404 (Poganec ?) De Struga 1516, 14. Steffanus BeË / Vienna 4 gr. Szaivert-Gall 2: 431 (Podrawiczs) travanj 1518, 24. Johannes De Caproniz Montpellier Gouron: 34 oæujak De Prodavis Dedit 2 Paulus BeË / Vienna 1519. ©iπiÊ: 168 (Zagrabiensis) cr. De Zabroncz Bunyitay-Rapaics- Stephanus Krakov / Krakow 1523. (Caproncz?) Karácsonyi 1: 535 Blazes Bunyitay-Rapaics- (ProdaviÊ) BeË / Vienna 6 den. 1532. Prodaviginus Karácsonyi 4: 575 Cosmas Sol. 2 1538., Szaivert-Gall 3: 59 (Hereπin), Brodarith BeË / Vienna den. (8 14. Bunyitay-Rapaics- Sclaus, nobilis (Brodaryth) cr.) travanj Karácsonyi 4: 576 Szaivert-Gall 3: 64 Joannes 1539., De Ludbregh 2 sol, 2 ©iπiÊ 168 Czulakius BeË / Vienna 13. (ex Ludwreg) cr. Bunyitay-Rapaics- (Tschulakius) listopad Karácsonyi 4: 577 1549, 25. Veress Petrus Paulinus (Koprivnica) Padova / Padua studeni 1941: 93 Nicolaus De Kaprontza, 1550, 13. BeË / Vienna 2 sol. Szaivert-Gall 3: 91 Chmahor Sclauus listopad PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003. Podravina 193
Joannes De Kaprontza, 1550, 13. BeË / Vienna 2 sol. Szaivert-Gall 3: 91 Chmahor Sclauus listopad Hrvoje PetriÊ Valentinus 2 sol. 1553, 13. (Koprivnica) BeË / Vienna Szaivert-Gall 3: 103 Napolj den listopad Valentinus (Koprivnica), (Kanonik Dedit 8 BeË / Vienna 1554. ©iπiÊ: 169
Napwly Sclavus zagrebaËki) den. SVEU»ILI©TIMA ZAPADNIM NA STUDENTI Nicolaus 1554, 13. Kapronzinus BeË / Vienna Szaivert-Gall 3: 107 Donicz listopad Nicolaus Caprunsensis, BeË / Vienna 4 den. 1555. ©iπiÊ: 169 Donitsch Sclavus De Caponica, Sigismundus 4 sol. 1556, 14. Schlauus, BeË / Vienna Szaivert-Gall 3: 113 Pallffi den. travanj nobilis Koprtziwintzkhi, 6 sol. 1557, 13. Simon BeË / Vienna Szaivert-Gall 3: 118 Morauii den listopad Nicolaus Kaproncza Bologna 1561. Annali: 19 Dusnycha Iohannes Kaproncza Bologna 1561. Annali: 19 Dusnycha Laurentinus Kaprocensis, 1563, 14. BeË / Vienna 2 sol. Szaivert-Gall 3: 132 Ewdrych Slauus travanj Joanes quondo 1565, 5. De Capronzo Bologna Veress 1941: 102 Georgii lipanj Nicolalus de Capronzo Bologna 1567. DoËkal Donici Capronzinus, 1569, 14. Ladislaus BeË / Vienna 2 sol. Szaivert-Gall 3: 153 Vng. travanj Balthasar 1581, De Kaproncza Bologna Veress 1941: 109 Napuli 1588. Nicolaus (Koprivnica), 1596, 10. Graz (gram.) Die Matrikeln 1: 169 Copronzai Croata sijeËanj (Koprivnica), Blasius Napoli Graz (gram.) 1596. Die Matrikeln 1: 16 Sclauus Wolfgangus (Koprivnica) Bologna 1600. Annali: 49 Capranchsai 1602, 6. Georgius Zekel Kapronczen Padova / Padua Veress 1941: 102 lipanj dd. 1/2 1602, 29. Georgius Zakel (Koprivnica) Siena Veress 1941: 102 Duc. listopad Izvori / Surces:
Annali - Annali del Collegio Ungaro-illirico di Bologna 1553-1764, prir. Gian Paolo Brizzi i Maria Luisa Accorsi, Bologna 1988. Bunyitay-Rapaics - Karácsonyi 1 - Monumenta ecclesiastica tempora innovatae in Hugaria religionis illustrantia, knj. 1, Budimpeπta 1912. Bunyitay-Rapaics- Karácsonyi 4 - Monumenta ecclesiastica tempora innovatae in Hugaria religionis illustrantia, knj. 4, Budimpeπta 1909. 194 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
Die Matrikeln - Die Matrikeln der Universität Graz, bearbeitet von Johann ANDRITSCH, sv. 1, (1586. - 1630.), Graz 1977. DoËkal - Arhiv HAZU, K. DO»KAL, Collegium Hungarico-Illyricum an 1553. Bononiae fundatum. Gouron - Matricule de L'Université de Médicine de Montpellier (1503-1599), ur. Marcel Gouron, Geneve 1957. MatkoviÊ - Descriptio peregrinationis Georgii Huszthii (Codex bibiothecae vaticanae Romae; Reg. num. 931), prir. S. MatkoviÊ, Starine, knj. 13, Zagreb 1881. Monumenta historica Pragensis - Monumenta historica universitatis Carolo-Ferdinandeae Pragensis, knj. 1, sv. 1-2, Prag 1830. - 1832. Schrauf (BeË) - Die Matrikel der Ungarischen nation an der Wiener Universität 1453-1630, Wien 1902. ©iπiÊ - Hrvati na beËkom sveuËiliπtu od god. 1453. - 1630. (priredio Ferdo ©iπiÊ), Vjesnik kr. STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA Hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog arkiva, god. 5, Zagreb 1903., str. 151-171. Szaivert-Gall 2 - Die Matrikel der Universität Wien (priredili Willy Szaivert i Franz Gall), knj. 2. (1451. - 1518.), Wien 1967.
Hrvoje PetriÊ Veress 1915. - Matricula et Acta Hungarorum in Universitate Patavina, Studentium (1264. - 1864.), (prir. A. Veress), Budapest 1915. Veress 1941. - Matricula et Acta Hungarorum in Universitatibus Italiae Studentium 1221. - 1864., (ed. A. Veress) Budapest 1941.
Tablica 1: Broj dimova i broj studenata na zapadnim sveuËiliπtima u gradskim naseljima koprivniËke Podravine krajem 15. i u 16. stoljeÊu Table 1: Number of dim (chimney-tax payers) and number of students at western universities in urban settlements of Koprivnica’s Podravina in late 15th and in 16th century 1495. 1507. 1513. 1520. 1554. 1570. 1596. Broj studenata Nr. of students 1490. - 1600. –urevec (Sv. Juraj) - 33 33 34 - - - 8 (?) Sv. Ladislav - 23 36 40 ---- Ludbreg - 43 43 42 30 25,5 8 2 Gorbonok 70 75 ----- Rasinja 67 61 68 70 36 15 0,5 - Koprivnica - 67 68 70 32 45 4 22 ProdaviÊ - 148 150 118 - - - 2 Izvor / Source: AdamËek - Kampuπ - Popisi i obraËuni poreza u Hrvatskoj u XV. i XVI. stoljeÊu (prir. Josip AdamËek i Ivan Kampuπ), Zagreb 1976.
Tablica 2: Studenti iz koprivniËke Podravine prema naseljima i sveuËiliπtima Table 2: Students from Koprivnica’s Podravina, according to their places of origin and universties BeË Vienna Ukupno Total Bologna Rim Roma Graz Siena Ferrara Padova Padua Krakov Krakow Prag Prague PeËuh Pécs Montpellier Koprivnica 62 45 7 1 2 1 4 1 1 –urevec 28 (?) 28 (?) Rasinja 16 15 1 ProdaviÊ 12 12 Komarnica 7 1 6 Ludbreg 7 7 PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003. Podravina 195
Gorbonok 2 2 Prugovec 2 2 Apatovec 2 2 Hrvoje PetriÊ Hereπin 2 1 1 Sv. Ladislav 1 1 Molve 1 1
Suπica 1 1 SVEU»ILI©TIMA ZAPADNIM NA STUDENTI Poganec (?) 1 1 Struga 1 1 Ukupno / Total 117907121111111 (bez –urevca)
Tablica 3: Pregled broja studenata prema Ëetvrtinama stoljeÊa po pojedinim sveuËiliπtima Table 3: Overview of number of students by century quarters at different universities Do / To 1426. 1451. 1476. 1501. 1526. 1551. Od/Fr. Ukup. 1425. - 1450. - 1475. - 1500. - 1525. - 1550. - 1575. 1576. Total BeË / Vienna 19 13 24 18358 90 Padova / Padua 4312 111 Bologna 4 3 7 Graz 22 Rim / Roma 11 Siena 11 Ferrara 1 1 Krakov / Krakow 1 1 PeËuh / Pécs 1 1 Montpellier 1 1 Prag / Prague 1 1 Ukupno / Total 20 14 28 21 7 7 12 8 117
Tablica 4: Pregled broja studenata prema podrijetlu po pedesetogodiπtima Table 4: Overview of number of students by their origin for each 50 years period Do / To 1450. 1451. - 1500. 1501. - 1550. Od / From1551. Ukupno Total Koprivnica 15 23 4 20 62 Rasinja 5 10 1 16 ProdaviÊ 5 5 2 12 Komarnica 1 6 7 Ludbreg 2 4 1 7 Gorbonok 2 2 Prugovec 2 2 Apatovec 2 2 Hereπin 2 2 Sv. Ladislav 1 1 Molve 1 1 Suπica 1 1 Poganec (?) 1 1 Struga 1 1 Ukupno 34 51 12 20 117 196 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
IZVORI / SOURCES
ADAM»EK, J. - KAMPU©, I., Popisi i obraËuni poreza u Hrvatskoj u XV. i XVI. stoljeÊu, Zagreb 1976. ANDRITSCH, J., Die Matrikeln der Universität Graz, sv. 1, (1586. - 1630.), Graz 1977. Annali del Collegio Ungaro-Ilirico di Bologna 1553 - 1764, prir. G. P. BRIZZI i M. L. ACCORSI, Bologna 1988. Arhiv franjevaËke provincije Sv. Δirila i Metoda Zagreb, KoprivniËki samostanski arhiv. Arhiv HAZU. BRODARIΔ, S., MohaËka bitka (prijevod i predgovor S. SR©AN), Vinkovci 1990. BUNYITAY, V., - R. RAPAICS, - I. KARÁCSONYI, Monumenta ecclesiastica tempora innovatae in Hugaria religionis illustrantia, knj. 4-5, Budimpeπta 1909. - 1912. BUNYITAY, V., R. RAPAICS, I. KARÁCSONYI, Monumenta ecclesiastica tempora innovatae in Hugaria religionis illustrantia, knj. 1, Budimpeπta 1912. Die Matikelbuch der Universität Ingolstadt-Landshut-München. Rectoren, Professoren, Doctoren (1472 - 1872)., prir. Franz Xaver Freninger, München 1872. STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA Die Matrikel der Universitä Köln, knj. 1 (1389 - 1466), prir. Hermann Keussen, Bonn 1892. Die Matrikel der Universität Altdorf (1575 - 1809), prir. Elias von Steinmeyer, Würzburg 1912. Die Matrikel der Universität Basel, sv. 2 (1532 - 1601), prir. H. G. Wackernagel, M. Sieber, H. Sutter, A. Tammann, M.
Hrvoje PetriÊ Triet, P. Marrer, Basel 1956. Die Matrikel der Universität Heidelberg von 1386 bis 1870, prir. Gustav Toepke, Heidelberg 1884. - 1907. Die Matrikel der Universität Jena, ur. Georg Mentz, knj. 1 (1548 - 1652), Jena 1944. Die Matrikel der Universität Leipzig, ur. Georg Erler, knj. 1 (Die Immatrikulationen 1409. - 1559.), knj. 2 (Die Promotionen 1409. - 1559.), Leipzig 1895. Die Matrikel der Universität Rostock, prir. Adolph Schwerin, Ernst Schäfer, knj. 1-7, Rostock 1889-1922. Die Matrikel der Universität Tübingen, knj. 1 (1477. - 1600.), prir. Heinrich Hermelink, Stuttgart 1906. Die Matrikel der Universität Würzburg, knj. 1-2 (1582. - 1830.), prir. Alfred Wendehorst, Berlin 1982. Die Matrikel und die Promotionsverzeichnisse der Albertinus-Universität zu Königsberg, prir. Geogr Erler, knj. 1 (1544. - 1656.), Lepizig 1910. DO»KAL, K., Collegium Hungarico-Illyricum an 1553. Bononiae fundatum, Arhiv HAZU. FANCEV, F., Tragovima hrvatske kajkavske poezije 16 vijeka - Hrvatski aci gradaËkog sveuËiliπta god. 1586. - 1829., Ljetopis JAZU, knj. 48, Zagreb 1936. HORVAT, R., KoprivniËke listine za XVI. stoljeÊe, Vjesnik zemaljskog arhiva, knj. XVI, Zagreb 1914. Hrvatski dræavni arhiv, Grad Koprivnica. Hrvatski latinisti (priredio Darko NOVAKOVIΔ), Ivan »esmiËki, Zagreb 1994. ISSTVANFFY, M., Historiarum de rebus Ungaricus libri XXXIV, Colona Agrippina 1622. IVAN»AN, LJ., Podatci o zagrebaËkim kanonicima od godine 1193. do 1924., rukopis u Kaptolskom arhivu u Zagrebu. JELIΔ, L., Acta Hieronymiana, Vjesnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva, sv. 4, Zagreb 1902. KERCSELICH, Historiarum Cathedralis Ecclesiae Zagrabiensis, I, Zagreb 1770., pretisak 1994., usp. Povijest stolne crkve zagrebaËke (prijevod Z. ©E©ELJ), Zagreb 1994. LASZOWSKI, E., Prilog za æivotopis Stjepana BrodariÊa, Vjesnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatisnkoga zemaljskoga arkiva, sv. 18, Zagreb 1916. KISARI BALLA, Gy., Hundert Festungspläre in Württemberg, Budapest, 1998. MATKOVIΔ, P., Descriptio peregrinationis Georgii Huszthii (Codex bibiothecae vaticanae Romae; Reg. num. 931), Starine, knj. 13, Zagreb 1881. Matricule de L'Université de Médicine de Montpellier (1503 - 1599), ur. Marcel Gouron, Geneve 1957. Monumenta historica universitatis Carolo-Ferdinandeae Pragensis, 1/1-2, Prag 1830. - 1832. PAVLE©, R., Osobine popisa æupa, naselja i posjeda u Podravini do kraja XVI. stoljeÊa, Podravina, vol. 2, br. 4, Koprivnica 2003. PEROOS, G., Vita... Balthasaris Napuly, Zagreb 1739., Arhiv HAZU. SCHRAUF, K., A bécsi egetem magyar nemzetének anyakönyve 1453-tól 1630-íg (Die Matrikel der ungarischen Nation an der Wiener Universität), Wien 1902. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003. Podravina 197
SMI»IKLAS, T., DiplomatiËki zbornik kraljevina Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, knj. X, Zagreb 1912.; knj. XII, Zagreb 1914.
STIPI©IΔ, J. - ©AM©ALOVIΔ, M., Isprave u Arhivu Jugoslavenske Akademije (dalje: Regesta), Od godine 1438. do Hrvoje PetriÊ smrti kralja Matije Korvina, Zbornik Historijskog instituta Jugoslavenske akademije, vol. 3, 563-643; isti, Od smrti kralja Matije Korvina do smrti kralja Vladislava II., Zbornik Historijskog instituta Jugoslavenske akademije, vol. 4, 465-554; isti, Od smrti kralj Vladislava II. do 1526. godine, Zbornik Historijskog instituta Jugoslavenske akademije, vol. 5, Zagreb 1959. - 1964. TDNIN AANMSVEU»ILI©TIMA ZAPADNIM NA STUDENTI SZAIVERT, W., I GALL, F., Die Matrikel der Universität Wien, I. (1377. - 1450.), Wien 1956, II. (1451. - 1517.), Wien 1967; III. (1518. - 1579.), Wien 1971, IV. (1579. - 1659.), Wien 1974; V. (1659. - 1689.), Wien 1975; VI. (1689. - 1715.), Wien 1993. ©I©IΔ, F., Hrvati na beËkom sveuËiliπtu od god. 1453. - 1630., Vjesnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva, sv. V, Zagreb 1903. ©I©IΔ, F., Hrvatski saborski spisi, knj. 4, Zagreb 1917. TELEKI, J., A Hunyadiak kora Magyarországon, knj. X, Peπta 1853. TKAL»IΔ, I. K., Povijesni spomenici grada Zagreba, knj. 2, Zagreb 1890. TURKOVICH, P., Vita Balthasaris Napuly, Zagreb 1722., Arhiv HAZU. Uppsala universitets matrikel (prir. A. Andersson), sv. 1 (1595 - 1632), Upsala 1900. VERESS, A., Matricula et acta alumnorum Collegii Germanici et Hungarici ex regno Hungariae oriundorum, Budapest 1917. VERESS, A., Matricula et Acta Hungarorum in universitate Patavina, Budapest 1915. VERESS, A., Matricula et Acta Hungarorum in Universitatibus Italiae Studentium 1221. - 1864., Budapest 1941.
LITERATURA / LITERATURE
ADAM»EK, J., Agrarni odnosi od sredine XV do kraja XVII stoljeÊa, Zagreb 1980. ADAM»EK, J., Ludbreg i njegova okolica u doba feudalizma, u: Ludbreg-monografija, Ludbreg 1984. ANDRIΔ, S., Studenti iz slavonsko-srijemskog meurijeËja na zapadnim sveuËiliπtima u srednjem vijeku (1250. - 1550.), Croatica Christiana Periodica, br. 37, Zagreb 1996. ANDRITSCH, J., Studenten und Lehrer aus Ungarn und Siebenbürgen an der Universität Graz (1586-1782), Graz 1965. BAK, J. M., Janus Pannonius (1434 - 1472), The Historical Background, u: Janus Pannonius, The Epigrams, Gyomaedröd, Budapest 1985. BARADA, M., Ivan »esmiËki, Hrvatska enciklopedija, sv. 4, Zagreb 1942. BIRNBAUM, M. D., Janus Pannonius, Poet and Politican, Zagreb 1981. BOGI©IΔ, R., Humanizam u sjevernoj Hrvatskoj, Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaædin, knj. 2, Varaædin 1988. BOJNI»IΔ, I., Hrvati na beËkom sveuËiliπtu u XIV. i XV. vieku, Vijenac, god. XI, br. 23, Zagreb 1879. BRATULIΔ, J., Jan Panonije u okviru evropskog humanizma, MoguÊnosti, XXXVII (1-2), Split 1990. BROZOVIΔ, L., Graa za povijest Koprivnice, Koprivnica 1978. BUDAK, N., Gradovi Varaædinske æupanije u srednjem vijeku, Zagreb-Koprivnica 1994. CVEKAN, P., Od Gorbonuka do Kloπtra Podravskog, Virovitica 1990. DADIΔ, Æ., Egzaktne znanosti hrvatskoga srednjovjekovlja, Zagreb 1991. DO»KAL, K., Hrvatski kolegij u BeËu, Wien-Zagreb 1996. DO»KAL, K., Kamengrad u svjetlu Streze (regeste isprava iz pavlinskog samostana u Strezi, 1414. - 1514.), Zbornik Muzeja grada Koprivnice, sv. 8, Koprivnica 1953. DOMONKOS, L. S. The History of Sigismundean foundation of the University of Óbuda (Hungary), u: L. S. DOMONKOS i R. J. SCHNEIDER (ed.), Studium Generale. Studies offered to A. L. Gabriel, Notre Dame 1967. ERNE»IΔ, D., Baltazar Napuly DvorniËiÊ (1560. - 1624.), Koprivnica 1999. FANCEV, F., Tragovima hrvatske kajkavske poezije 16 vijeka - Hrvatski aci gradaËkog sveuËiliπta god. 1586 - 1829, Ljetopis JAZU, knj. 48, Zagreb 1936. 198 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003.
FELETAR, D., Cehovi i bratovπtine u Podravini krajem srednjeg i poËetkom novoga vijeka, Podravina, vol. 2, br. 3, Koprivnica 2003. FELETAR, D., Podravina, knj. 1, Koprivnica 1988. FRANI»EVIΔ, M., Razdoblje renesansne knjiæevnosti, u: Povijest hrvatske knjiæevnosti, knj. 3, Zagreb 1974. GABRIEL, A. L., The Mediaeval Universities of Pécs and Pozsony, Frankfurt a. M. 1969. GÁRDONYI, K., Cs., Ime Ivana Viteza, Scrinia Slavonica, br. 1, Slavonski Brod 2001. GOLDMAN, A., Die Wiener Universität 1519-1740, Wien 1917. GORTAN, V., Ivan »esmiËki - Ianus Pannonius (1434. - 1472.), Pet stoljeÊa hrvatske knjiæevnosti, Hrvatski latinisti I, Zagreb 1969. GRGEC, P., Od Hrvatske do Indije. Lutanja i putovanja Jurja Rasinjanina, Zagreb 1933. GRGIN, B., PoËeci rasapa. Kralj Matijaπ Korvin i srednjovjekovna Hrvatska, Zagreb 2002. GRMEK, M. D., Hrvati i sveuËiliπte u Padovi, Ljetopis JAZU za 1955. godinu, knj. 62, Zagreb 1957. GULIN, A., Hrvatski srednjovjekovni kaptoli, Sjeverna i srediπnja Hrvatska, Zagreb 2001.
STUDENTI NA ZAPADNIM SVEU»ILI©TIMA Hrvatska enciklopedija, sv. 5, Zagreb 2003. HUSZTI, J., Janus Pannonius, Pécs 1931. Ivan »esmiËki - Ianus Pannonius, Pjesme-Epigrami, Zagreb 1951., prijevod Nikola ©OP, predgovor Mihovil KOMBOL. JELIΔ, L., Hrvatski zavod u Rimu, Vjesnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva, sv. 4, Zagreb
Hrvoje PetriÊ 1902. JEMBRIH, A., Studenti iz sjeverne Hrvatske na beËkom sveuËiliπtu u XIV. i XV. stoljeÊu, Podravski zbornik, sv. 6, Koprivnica 1980. JEMBRIH, A., Æivot i djelo Antuna Vramca, Varaædin 1981. JURIΔ, ©., O inkunabulistici i njezinim zadacima u Hrvatskoj, Vjesnik bibliotekara Hrvatske, sv. 6, Zagreb 1960. KLAIΔ, N., Koprivnica u srednjem vijeku, Koprivnica 1987. KLAIΔ, N., Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb 1982. KLAIΔ, V., Povijest Hrvata, knj. 3, Zagreb 1988. KOMBOL, M., Povijest hrvatske knjiæevnosti do narodnog preporoda, Zagreb 1961. KUBINYI, A., Einige Fragen zur Entwicklung des Städtenetzes Ungarns im 14.-15. Jahrhundert, Die Mittelalteriche Städtebildung im Südöstlichen Europa, Köln-Wien 1977. KUKULJEVIΔ, I., Ivan »esmiËki, Glasoviti Hrvati proπlih vjekova, Zagreb 1886. KUKULJEVIΔ-SAKCINSKI, I., Glasoviti Hrvati proπlih vjekova, Zagreb 1886. KURELAC, M., Ivan Vitez od Sredne i Jan Panonije (Ivan »esmiËki) izmeu anarhije i tiranije, MoguÊnosti, XXXVII (1-2), Split 1990. LASZOWSKI, E., Povijesni spomenici plem. opÊine Turopolje, sv. 2, Zagreb 1905. LESNY, J., Studeni z krajów balkanskich na uniwerytecie krakowskim w latach 1413-1579, Balcanica Posnaniensia, IV, Poznan 1989. LOIDL, F., KREXNER, M., Wiens Bischöfe und Erzbischöfe, Wien 1983. MARIJANOVIΔ, S., Jan Panonije u svom vremenu - Janovo pravo lice, MoguÊnosti, br. XXXVII (sv. 1-2), Split 1990. MATKOVIΔ, Gjuro Hus, Hrvat iz Rasinje, glasoviti putnik XVI. vieka, Rad JAZU, br. 65, Zagreb 1881. PALANOVIΔ, E., DvorniËiÊ Napuly, Hrvatski biografski leksikon, sv. 3, Zagreb 1993. PAVLE©, R., KoprivniËko i –ureveËko vlastelinstvo, Koprivnica 2001. PERIΔ, O., Tragom Ivana »esmiËkog u pismima Ivana Viteza od Sredne, MoguÊnosti, XXXVII (1-2), Split 1990. PETRIΔ, H., Druπtveni i gospodarski razvoj od srednjega vijeka do prvoga svjetskog rata, u: Ludbreg - Ludbreπka Podravina, Zagreb 1997. PETRIΔ, H., Novigradska Podravina od ranog srednjeg vijeka do poËetka 20. stoljeÊa, u: OpÊina Novigrad Podravski - izabrane teme (ur. D. FELETAR i H. PETRIΔ), Novigrad Podravski 2001. PETRIΔ, H., Prilog poznavanju intelektualnih gibanja u srednjovjekovnoj Slavoniji kroz veze s europskim sveuËiliπtima s posebnim osvrtom na Kriæevce i okolicu, Cris, vol. 4, br. 1, Kriæevci 2002. PETRIΔ, H., Prilog poznavanju mobilnosti stanovniπtva Koprivnice do poËetka 17. stoljeÊa, Podravina, vol. 2, br. 3., Koprivnica 2003. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 151 - 199 Koprivnica 2003. Podravina 199
PETRIΔ, H., Studenti s prostora KriæevaËke æupanije, juænog dijela Zaladske æupanije i Varaædinskog genaralata na austrijskim sveuËiliπtima u ranom novom vijeku (1500. - 1800.), Etnokonfesionalne promjene na prostoru
KriæevaËke æupanije i Varaædinskog generalata u ranom novom vijeku (oko 1450. - 1800.), u pripremi. Hrvoje PetriÊ PETRIΔ, H., Was Jannus Pannonius (1434-1472) actually born in Komarnica, Podravina ?, Podravina, vol 1, br. 1, Koprivnica 2002. RAPACKA, J., O nekim problemima iz povijesti odnosa hrvatskih humanista s Poljskom i Poljacima, MoguÊnosti,
XXXVII (1-2), Split 1990. SVEU»ILI©TIMA ZAPADNIM NA STUDENTI RAUKAR, T., Hrvatsko srednjovjekovlje, Zagreb 1997. SÖRÖS, P., Jerosini Brodarics István, Budapest 1907. SCHNEIDER, A., Oltar Sv. Gervazija i Protazija u staroj zagrebaËkoj stolnoj crkvi, Kulturno poviestni Zbornik zagrebaËke nadbiskupije (u spomen 850. godiπnjice osnutka) I, Zagreb 1944. SCHRAUF, J. - SZAIVERT, W., Die Wiener Universität im Mittelalter, sv. 2, Wien 1904. SCHWINGES, R. C., Deutsche Universitätesucher im 14. und 15. Jahrhundert, Stuttgart 1986. STAHULJAK, M., Baltazar DvorniËiÊ-Napuly, Zbornik Muzeja grada Koprivnice, sv. 1, Koprivnica 1946. TANAKA, M., Hrvati studenti na Pariπkom sveuËiliπtu u 14. i 15. stoljeÊu, Croatica Christiana Periodica, br. 15, Zagreb 1995. ZLATAR, A., Autobiografsko u elegijama Jana Panonija, MoguÊnosti, XXXVII (1-2), Split 1990.
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003. Podravina 201
PRIKAZI NOVIH KNJIGA I »ASOPISA
REVIEWS OF NEW BOOKS, MAGAZINES »ASOPISA I KNJIGA NOVIH PRIKAZI
NORBERT WEISS, DAS STÄDTEWESSEN DER EHEMALIGEN UNTERSTEIERMARK IM MITTELALTER, VERGLEICHENDE ANALYSE VON QUELLEN ZUR RECHTS-, WIRTSCHAFTS- UND SOZIALGESCHICHTE, Historischen Landeskommision für Steiermark, Graz 2002., 332 str.
Slovenski dio ©tajerske (nekadaπnja donja ©tajerska) dobio je novu knjigu pisanu njemaËkim jezikom i u duhu tradicije austrijske historiografije. RijeË je o joπ jednom pokuπaju sintetiziranja urbane historije danaπnjeg slovenskog dijela ©tajerske. Za historiografiju o Podravini (ako pod ovim pojmom uzmemo cijelu dolinu rijeke Drave) ova je knjiga vrlo vaæna, pogotovo u dijelu koji govori o Ptuju i Mariboru, i to ne samo kao metodoloπki obrazac istraæivanja gradova i gradskih naselja, nego i kao komparativni materijal. Na osnovi brojnih izvora koji se Ëuvaju viπe u austrijskim i manje u slovenskim arhivima autor je obradio viπe vaænih komponenti razvoja gradova, a taj naËin obrade, uz inovacije i prilagodbe, moæe biti jedan od moguÊih obrazaca urbane historije regija u srednjoj Europi. No, unatoË tome, to je priliËno klasiËan pristup istraæivanjima srednjovjekovnih gradova, πto dakako ne umanjuje njegovu vrijednost, nego naprotiv govori da je to dobro strukturirana sinteza urbane historije donje ©tajerske s priliËno dobrom konceptualizacijom kojom je uspio pribliæiti Ëitateljima glavne (prema miπljenju autora) smjernice razvoja gradova na tom prostoru. U tom smislu vrlo je vaæan dio koji govori o privilegijima pojedinih gradova na bivπem donjoπtajerskom prostoru, πto potvruje, ali dijelom i korigira dosadaπnja istraæivanja. U knjizi su obraeni gradovi Ptuj (Pettau), Maribor (Marburg), Slovenj Gradec (Windischgraz), Slovenska Bistrica (Windischfeistritz), Breæice (Rann), Celje (Cilli) i Ormoæ (Friedau). Ipak treba naglasiti da autor nije obradio sve segmente æivota gradova u donjoj ©tajerskoj, nego je teæiπte svoga istraæivanja stavio na istraæivanje i usporedbu gradskih privilegija, nekih aspekata gospodarskog razvoja, crkve i uprave. Autor je knjizi pridodao popis svih imena i prezimena graana za sve gradove donje ©tajerske o kojima je pronaπao podatke. Posebnu je pozornost posvetio Æidovima koji su bili utjecajna i dosta brojna skupina u donjoπtajerskim gradovima tijekom srednjeg vijeka. Osim veÊinskog stanovniπtva koje je govorilo njemaËkim jezikom, u gradovima je postojala i manjima koja je govorila slovenskim jezikom. To je moguÊe utvrditi, barem na osnovi prezimena. Da se autor nije samo oslanjao na austrijsku (i njemaËku) literaturu, govori podatak (koji se moæe vidjeti iz popisa literature) da je uzeo u obzir gotovo sve relevantne rezultate slovenske medievistike. Vaæan dio knjige predstavljaju karte i planovi kojima je buduÊim istraæivaËima, ali i svima koje zanima urbana historija, olakπao praÊenje dijela teksta koji se odnosi na unutarnju organizaciju gradskih funkcija. Upravo je mikrotopografija vrlo vaæna za praÊenje razvoja gradskog prostora, Ëemu je autor takoer posvetio potrebnu pozornost. Dodatnu vrijednost knjizi daje Ëinjenica da joj je pridodan PC CD-ROM koji sadræi veÊinu izvora koje je autor koristio pri pisanju ove knjige. Nadamo se da Êe i u Republici Hrvatskoj, a posebno na prostoru Podravine biti sliËnih nakladniËkih projekata u kojima Êe se, uz znanstvene monografije, prirediti izvorna graa na PC CD-ROM-ovima jer oni uvelike olakπavaju rad 202 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003.
drugim istraæivaËima. Osim toga, to omoguÊuje bræu komunikaciju obavijesti iz izvora, πto u cjelini sigurno utjeËe na kvalitetniji pristup u istraæivanjima. Iako je knjiga pisana komparativno, rijeË je uglavnom o komparaciji gradova unutar donje ©tajerske, a tek rijetko autor izlazi iz tog okvira. ©teta je πto nije za usporedbu uzeo izvrsnu disertaciju Nevena Budaka koji je obradio proces urbanizacije Varaædinske æupanije do kraja 16. stoljeÊa i koju je objavila Nakladna kuÊa “Dr. Feletar” (danas izdavaËka kuÊa Meridijani). To bi poboljπalo rezultat ove knjige jer je Varaædinska æupanija prostor koji velikim dijelom graniËi sa ©tajerskom. Uz to, bilo je mnogo sliËnosti u razvoju gradova izmeu ©tajerske i najzapadnijeg dijela srednjovjekovne Slavonije na koje se autor knjige o gradovima u donjoj ©tajerskoj, naæalost, nije osvrnuo. SliËnu napomenu bismo mogli dati i na to da bi bilo dobro da se viπe okrenuo usporedbi PRIKAZI NOVIH KNJIGA I »ASOPISA donjoπtajerskih sa zapadnougarskim gradovima. Usprkos tome, ova je knjiga izvrsna monografija koja je slovenskoπtajerske gradove prikazala u novom svjetlu i ona Êe zasigurno biti dobra osnovica buduÊim istraæivaËima srednjovjekovne urbane historije prostora uz rijeku Dravu, ali i na πirem prostoru. Ona moæe biti i primjer na koji se naËin mogu analizirati gradska naselja iz srednjeg vijeka. Hrvoje PetriÊ
BOJAN CVELFAR, KNJIGA GOSTOV ZDRAVILI©»A ROGA©KA SLATINA 1823. - 1850., Zgodovinski arhiv Celje, Celje 2003., 502 str.
©iri prostor uz rijeku Dravu i njezine slovenske pritoke, u ovom sluËaju Dravinju, dobilo je novo djelo koje Êe biti zanimljivo istraæivaËima razliËitih struka. Ovo je vrlo korisna knjiga za povjesniËare jer ujedno predstavlja povijest ljeËiliπta Rogaπka Slatina, a donosi i vrlo obimnu knjigu gostiju od 1823. do 1850. godine, koju je za tisak priredio mladi povjesniËar i arhivist te direktor Zgodovinskog arhiva u Celju Bojan Cvelfar koji se veÊ godinama bavi sliËnim istraæivanjima. Ovom je knjigom u Zgodovinskom arhivu Celje poËeo seriju objavljivanja izvornih dokumenata. Izvori objavljeni u knjizi Ëuvaju se ne samo u Republici Sloveniji, nego i u arhivskim zbirkama Republike Austrije. Knjiga je strukturirana tako da je prvo obraena povijest ljeËiliπta Rogaπka Slatina da bi nakon toga slijedio iscrpan popis gostiju. Na poËetku je kratak pregled povijesti “rogaπkega vrelca” do prelaska pod dræavnu upravu 1803. godine. Slijedi dio koji govori da je pojaËana graditeljska djelatnost od poËetka 19. stoljeÊa bila osnova za rast ljeËiliπta. Autor nije obradio samo smjeπtajne kapacitete, nego je proanalizirao i cjenike. Posebnu je pozornost posvetio obradi imenika gostiju ljeËiliπta od 1823. do 1850. godine te njihovu ukupnom broju. Vaæno je da je uspio odgonetnuti dio razloga koji su goste mamili u Rogaπku Slatinu. Bojan Cvelfar je u knjizi objasnio metodologiju rada na njezinoj pripremi, a predstavio je i rezultate analize tog izvora. On je uz teritorijalnu strukturu gostiju pokuπao prikazati i socijalnu te odgovoriti na pitanje tko su bili gosti ljeËiliπta. Smatram da je autor u svim zadanim ciljevima uspio te da je napravio velik pomak za historiografiju 19. stoljeÊa prireivanjem za tisak knjige gostiju ljeËiliπta Rogaπka Slatina. Knjiga je bogato ilustrirana brojnim faksimilima dokumenata, cjenicima, planovima, fotografijama, tablicama, grafikonima i kartama, πto joπ viπe govori o njezinoj kvaliteti i lakπoj PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003. Podravina 203 pristupaËnosti podataka. Podaci o gostima ljeËiliπta Rogaπka Slatina razvrstani su tako da sadræe ime i prezime osobe koja se lijeËila, prostor odakle je ona dolazila, razlog dolaska u ljeËiliπte, datum dolaska i odlaska te broj osoba (u sobi s upisanom osobom). Analizom tih podataka ovu »ASOPISA I KNJIGA NOVIH PRIKAZI knjigu kao vrijedan izvor moguÊe je koristiti ne samo u povijesnoj analizi razvoja ljeËiliπta Rogaπka Slatina, nego i u raznim historijsko-geografskim istraæivanjima, istraæivanjima obitelji, migracija, komunikacija, mobilnosti druπtva, povijesti medicine itd. LjeËiliπte na prostoru danaπnje Rogaπke Slatine u Republici Sloveniji se u izvorima spominje joπ od rimskih vremena. OËito je u uporabi bilo i u srednjem vijeku jer o njemu govore vrela iz 1141. godine. Za stariju hrvatsku povijest je znaËajno spomenuti da su se u Rogaπkoj Slatini uspjeπno lijeËili Nikola i Petar Zrinski. Iako je u 19. stoljeÊu najveÊi dio gostiju dolazio iz Graza (gotovo 16% svih gostiju), vaæno je istaknuti da je na drugom mjestu bio Zagreb (viπe od 9% svih gostiju), slijede Trst (viπe od 6%), BeË (viπe od 5%), Maribor, Ljubljana, Celje, Nagykanizsa, Karlovac, Celovec, Ptuj, Varaædin, Gorica, Radgona, Slovenska Bistrica, Budimpeπta, Krapina, Bizeljsko, Samobor, Rijeka, Novo Mesto, Laπko, Breæice, Osijek itd. Najdalji su gosti dolazili iz Bosne, GrËke, Moldavije, Vlaπke, Sirije, Srbije, Osmanskog Carstva i Egipta. Dio gostiju je dolazio iz podravskog prostora pa su tako zabiljeæeni gosti iz Koprivnice i okolice. Zbog toga Êe ova knjiga biti i vrijedan izvor za poznavanje ne samo koprivniËke, nego i podravske povijesti kao cjeline. Zanimljivo je pogledati i u socijalnu strukturu posjetitelja. Najviπe gostiju je bilo iz vojske, javnih sluæbi i slobodnih zanimanja (viπe od 43%), slijede trgovci (viπe od 17%), obrtnici (viπe od 3%) i ostala zanimanja. MoguÊe je primijetiti da je mnogo gostiju pripadalo plemstvu, a meu njima se mogu naÊi i oni vezani uz podravski kraj: Inkeyi, DraπkoviÊi, BedekoviÊi i drugi. Na kraju mogu spomenuti da Êe ova knjiga, vjerujem, osim znanstvenika, zainteresirati i danaπnje posjetitelje ljeËiliπta Rogaπka Slatina. Hrvoje PetriÊ
SUZANA LE»EK, SELJA»KA OBITELJ U SJEVEROZAPADNOJ HRVATSKOJ 1918. - 1941., Srednja Europa i Hrvatski institut za povijest - Podruænica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje u Slavonskom Brodu, Zagreb 2003., 536 str.
Iako hrvatskoj historiografiji joπ nedostaje sustavan i moderno pisan pregled povijesti sela i seljaπtva, ne nedostaju suvremeni monografski prilozi koji obrauju pojedine hrvatske regije u manjem razdoblju. Knjiga Suzane LeËek koja govori o seljaËkoj obitelji u sjeverozapadnoj Hrvatskoj izmeu dva svjetska rata daje velik doprinos poznavanju hrvatskog sela i seljaπtva, a napose seljaËke obitelji o kojoj se znalo relativno malo. Kako u naslovu knjige piπe da je rijeË o prostoru sjeverozapadne Hrvatske, svatko zainteresiran za tu problematiku vjerojatno bi mogao pomisliti da Êe u knjizi biti obraeni primjeri iz Podravine, cijelog Prigorja, Zagorja i Meimurja. No, iz teksta se moæe vidjeti da se autorica ograniËila samo na prostor zagrebaËkog Prigorja i dijelove Zagorja (zapadno Zagorje te kraj oko Ivanca i Lepoglave). Nakon πto je obradila seljaËko domaÊinstvo i nove modele povijesnog istraæivanja autorica je uspjeπno dala pregled znanstvenog istraæivanja obitelji u Hrvatskoj te objasnila cilj i metode istraæivanja. Temeljito je obradila gospodarske prilike na selu u sjeverozapadnoj Hrvatskoj u meuratnom razdoblju. Pritom je iznijela stanje u cjelokupnoj poljoprivredi Hrvatske s posebnim osvrtom na poljoprivredno stanovniπtvo i seljaËki posjed. Zanimljiva je metodologija kako je 204 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003.
prezentirala prijedloge za unapreenje agrara izmeu svjetskih ratova, i to zasebno analizirajuÊi: a) mjere u selu (poveÊanje obradivih povrπina, intenzivnija proizvodnja te zadruge i druge oblike gospodarskog organiziranja seljaπtva), b) dræavne mjere (odgovarajuÊe zakonodavstvo, davanje povoljnih kredita, agrarna reforma, komasacija, veliki investicijski dræavni radovi i posredovanje na træiπtu), c) mjere izvan agrara (razvoj kuÊnog obrta, industrijalizacija, migracije). Uz to je vaæno kako se povijest seljaËkoga gospodarstva moæe vidjeti prema iskazu kazivaËa i od seljaËkog posjeda, preko uputa kako voditi seljaËko gospodarstvo do rada na zemlji (zemljoradnje, πuma i stoËarstva). Takoer je obraen odnos seljaka i njegove ovisnosti o vremenu. Zasebnu cjelinu Ëini struktura i strategija pojedinih seljaËkih gospodstava, i to za prostor Ivanca, Lepoglave, zapadnog Zagorja i zagrebaËkog Prigorja. Kao nastavak toga autorica je PRIKAZI NOVIH KNJIGA I »ASOPISA obradila træiπte proizvoda (razmjenu i prodaju), træiπte rada (zamjenu rada, plaÊu u naturi i novcu) te dopunsku zaradu (kuÊnu radinost, zaradu izvan sela te poduzetniπtvo). Na to se nadovezuje æivotni standard: stanovanje, jelo, odjeÊa i drugi naËini usvajanja graanske kulture te obrada procesa odlaska sa sela. Unutar obrade strukture seljaËke obitelji razjasnila je pojmove zadruge i sloæene obitelji, kao i ostalih obiteljskih oblika koji se javljaju na selu u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Vrlo vaæan dio knjige Ëini obrada æivotnog ciklusa seljaka. Unutar djetinjstva autorica opisuje obiteljsku strategiju prema djeci (broj djece, prvi posao, poduka, uËenje kroz igru, prave poslove, djecu na poslu izvan kuÊe te ulogu πkole) te mlade u seljaËkim obiteljima (rad, zaradu, zabavu i strategiju braka te izbor braËnog partnera). Autorica je pozornost posvetila i seljacima u zreloj dobi te starosti u seljaËkoj obitelji. Takvim pristupom slobodno moæemo reÊi da je rijeË o metodoloπki vrlo inovativnoj i za znanstvenu raspravu potrebnoj knjizi koja Êe svakako dati prinos utiranju puta za pisanje povijesti cjelokupnog hrvatskog sela i seljaπtva. Na kraju se mogu sloæiti s rijeËima koje u recenziji donosi Mira Kolar: “Iako govori o proπlosti, to je knjiga koja Êe imati veliki odjek ne samo u krugovima povjesniËara, nego i meu povjesniËarima gospodarstva, demografima, antropolozima, sociolozima i etnografima”. VeÊ samim pristupom ova vrlo poticajna i zanimljiva knjiga moæe biti primjer kako bi buduÊi istraæivaËi mogli pristupiti povijesti sela i seljaπtva u Podravini, Meimurju, varaædinskom kraju i drugdje. Hrvoje PetriÊ
RANKO PAVLE©, KOPRIVNI»KO I –UR–EVE»KO VLASTELINSTVO, Koprivnica 2001., vlastita naklada, Koprivnica 2001., 299 str.
Podravska je kulturna javnost dobila joπ jedno monografsko djelo koje se preteæno bavi razdobljem srednjeg vijeka. RijeË je o knjizi “KoprivniËko i ureveËko vlastelinstvo” koja u svom podnaslovu ima rijeËi “Povijest, topografija, organizacija”. Koliko mi je poznato, u hrvatskoj historiografiji na ovim sjevernim podruËjima, osim specijalistiËkih radova (J. AdamËek, L. DobroniÊ, R. Gajer i drugi) i monografije o medvedgradskom vlastelinstvu (N. KlaiÊ), ovo je prvi pokuπaj obrade jednog srednjovjekovnog vlastelinstva u Podravini. Ovo djelo predstavlja pokuπaj definiranja nekadaπnjeg prostornog stanja na koprivniËko-ureveËkom vlastelinstvu koje se poklapa s velikim dijelom danaπnje koprivniËke i ureveËke Podravine. Upravo je dio o topografiji vaæan kao polaziπte za buduÊa istraæivanja jer prije svega historiËaru, ali i svakom zainteresiranom struËnjaku za srednjovjekovnu problematiku koji se æeli baviti podravskim prostorom, treba osnovica za razumijevanje prostora. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003. Podravina 205
Znanstvena istraæivanja definiranja naseljenosti i prostornih odnosa postojala su prije poËetka istraæivaËkog rada Ranka Pavleπa. U red pionirskih djela o podravskom srednjovjekovlju, i to u onom dijelu koji pokuπava definirati prostorne odnose, svakako spada monografija Dragutina »ASOPISA I KNJIGA NOVIH PRIKAZI Feletara “Podravina” iz 1973. godine na kojoj se dalje gradio i “Podravski zbornik” (koji je 1975. pokrenuo Dragutin Feletar) te nove spoznaje u monografiji istog autora “Podravina 1 - OpÊine Koprivnica, –urevac i Ludbreg u proπlosti i sadaπnjosti” iz 1988. godine. Potonja je monografija odliËna sinteza pisana s historijsko-geografskoga i gospodarsko-povijesnoga glediπta. U meuvremenu je objavljena i jedna vrlo kritiËki napravljena monografija Nade KlaiÊ o Koprivnici u srednjem vijeku za koju moæemo reÊi da je joπ najbolja knjiga o srednjem vijeku u Podravini. Prije toga imali smo radove Kamila DoËkala o srednjovjekovnim naseljima u okolici Streze i o Kamengradu u svjetlu Streze u “Zborniku Muzeja grada Koprivnice”. Oni su bili raeni na osnovi registara iz pavlinskog samostana Streze kod danaπnjeg Pavlin Kloπtra (izmeu Koprivnice i Bjelovara). No, K. DoËkal je, vjerojatno pod utjecajem L. BrozoviÊa, napravio pomalo zbunjujuÊu situaciju zamijenivπi, odnosno poistovjetivπi Koprivnicu i Kamengrad (L. BrozoviÊ je pogreπno mislio da je Kamengrad bio na prostoru danaπnje uæe koprivniËke gradske jezgre). Time je cijeli DoËkalov rad, ako se gleda s topografske strane, postao gotovo neupotrebljiv i veÊina onih koji su kasnije koristili rezultate tih radova Ëesto su dolazili u odreene zablude. Pomak istraæivanjima prostora Kamengrada dao je arheolog Æeljko Demo koji je svojedobno obavljao obimna, ali naæalost, joπ nedovrπena arheoloπka istraæivanja. On je objavio studiju u Podravskom zborniku u kojoj je govorio o pitanjima Koprivnice i Kamengrada te razjasnio mnoge topografske odnose dokazavπi da se Kamengrad nalazio na lokaciji danaπnjega koprivniËkog prigradskog naselja Starigrada. Svemu valja pridodati odliËan zbornik radova “Koprivnica - grad i spomenici” koji je bio prva knjiga iz znanstvene serije UmjetniËka topografija Hrvatske. U tom je zborniku izloæeno dosta dobrih priloga koji su dali doprinos poznavanju podravskog srednjeg vijeka. Treba uvaæavati kompletan trud svih onih koji su bili prethodnici Ranka Pavleπa, a koje sam nabrojio jer je svako istraæivanje, a pogotovo povijesno, vrlo vaæno za poznavanje i objaπnjavanje danaπnjice. Zato ne treba zaboraviti da se pred nama joπ nalaze skriveni arhivi i arhivski fondovi u Budimpeπti, BeËu, Grazu, u razliËitim talijanskim gradovima, prije svega Rimu i Veneciji (pa Ëak i Palmanovi), na njemaËkom prostoru u Karlsruheu i Dresdenu itd. Dakle, i nakon ovog djela koje donosi niz novih spoznaja tek oËekujemo nova pitanja i nove odgovore, a i kritiËko preispitivanje teza koja su ovdje postavljene. »injenica je da Ranko Pavleπ nije polazio od “nulte toËke”, tj. imao je tu prednost da je prije njegova rada obavljeno niz pojedinaËnih istraæivanja relativno brojnih istraæivaËa. On je u knjizi krenuo svojim putem, i to priliËno kritiËno, Ëesto dovodeÊi u pitanje neke spoznaje koja su se dosad smatrale opÊeprihvaÊenima. Neke Ëinjenice svojim istraæivaËkim postupcima vrlo je uvjerljivo pokazao u novom svjetlu, i to ponekad na dosta provokativan naËin. Smatram da je velika vrijednost ove knjige upravo u toj provokativnosti jer Êe time, nadam se, potaknuti nova istraæivanja. Vjerojatno je da Êemo tek beskompromisnom kritikom svih dosadaπnjih radova, pa tako i ove knjige, doÊi do pouzdanijih spoznaja te do konaËnog rasvjetljavanja srednjovjekovne topografije Podravine. To je vrlo vaæno jer ako ne znamo topografiju odreenog podruËja, vrlo je teπko pisati o njemu. ©teta je πto topografska djela nismo imali joπ u 19. stoljeÊu kad su sliËna istraæivanja obavljana na danaπnjem podruËju Austrije, Slovenije, Maarske i drugdje. Treba moæda neskromno spomenuti da Podravina ima relativno jaku lokalnu historiografiju. Kao njezin uËenik autor je napravio jedan neuobiËajen iskorak time πto se nije obazirao na danaπnje stanje na terenu. Upravo je danaπnja toponimija “zavodila” mnoge odliËne istraæivaËe. To se moæe primijetiti kod Kamila DoËkala, Nade KlaiÊ, Leandera BrozoviÊa, Rudolfa Horvata, 206 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003.
Paπkala Cvekana i drugih jer su njih znali zavoditi i danaπnji toponimi, ali i vaænost pojedinih naselja. Tu je zanimljiv primjer naselja Temerja kojemu je autor ponudio i odreenu lokaciju na danaπnjem terenu, a danas nije saËuvan nijedan toponim koji bi nas na to naselje prisjetio. Zaπto je onda potrebno istraæivati vlastelinstva u podravskom kraju? Pitanje vlastelinske organizacije, koju je pokuπao rasvijetliti R. Pavleπ, iznimno je vaæno zato πto je vlastelinstvo u srednjem vijeku, osim gospodarske, imalo i sudsku te upravnu funkciju. Ono je unutar tadaπnjeg gospodarsko-politiËkog sustava predstavljalo jedan od temelja gospodarstva. Autor je, prvi u Podravini i πire, pokuπao prikazati organizacijsku strukturu vlastelinstva do najniæih jedinica. »injenica da je pred nama knjiga od oko 300 stranica govori da je u nju utkan golem trud. Ovako obiman rad bio bi poveÊi izazov i za autora koji je profesionalni historiËar. Pri tome ne treba zaboraviti da je R. Pavleπ amater, dakle iza njega nisu stajale nikakve institucije, nisu stajali PRIKAZI NOVIH KNJIGA I »ASOPISA projekti, nije stajao organizirani znanstveni rad pa je sve morao raditi sam izvan uobiËajenih znanstvenih tokova. On je upornim radom uspio postati prouËavatelj vlastelinske strukture i topografije, koristivπi gotovo sve njemu raspoloæive arhivske fondove u Republici Hrvatskoj, objavljene izvore i literaturu. Knjiga poËinje predgovorom u kojem je pokuπao dati osvrt na izvore i literaturu te objasniti svoje metode. Nakon predgovora je prvo analizirao naselja i posjede koprivniËkog vlastelinstva prema jednoj nedovoljno koriπtenoj, iako u historiografiji relativno dobro poznatoj, ispravi iz 1492. godine koja sadræava popis naselja iz, prema njegovu miπljenju, 1477. godine. On je u ureveËkom vlastelinstvu upotrijebio joπ jedan dokument koji je joπ u XIX. stoljeÊu u Peπti objavio Teleki. Autor je na osnovi dva spomenuta dokumenta, uz sekundarnu pomoÊ drugih raspoloæivih izvora, uspio dati svoj pogled na rekonstrukciju osnovne mreæe naselja. Uz to, pokuπao je na prostoru koprivniËkog i ureveËkog vlastelinstva naÊi nazive na terenima koji bi mogli imati korijene iz srednjeg vijeka. Tu je vaæno spomenuti da je uglavnom naπa danaπnja toponimija stvorena u srednjem vijeku te je u zapadnijim prostorima bilo vrlo malo promjena u toponimiji. Da bi uspio shvatiti stanje u prostoru, autor je analizirao nekoliko njemu dostupnih i ujedno objavljenih karata iz 16. i 17. stoljeÊa o potoku Koprivnici. Utvrdio je logiËno da srednjovjekovni vodotoci nisu bili identiËni danaπnjim vodotocima, a isto se odnosi na mreæu putova. Vrijedan je doprinos πto je uspio utvrditi veÊinu pribliænih granica tih vlastelinstava. Tu je dodatni prinos autora πto nam je objavio karte u kojima se moæe vidjeti pokuπaj odreivanja danaπnje lokacije srednjovjekovnih toponima na tom podruËju. Naravno, buduÊim Êe se istraæivanjima morati napraviti brojni popravci tih karata jer su one samo prijedlog moguÊe srednjovjekovne organizacije prostora. Uz karte su zanimljivi grafiËki prikazi, od kojih treba istaknuti dva vrlo vrijedna - rekonstrukciju stanja oko koprivniËkog samostana (str. 52) i sela Kamenog (str. 85). Svakako Êe svima zainteresiranima za ovu knjigu njezinu primjenu ubrzati dobro napravljeno kazalo geografskih pojmova (str. 277-288). Analizom izvora iz popisa katoliËkih æupa iz 1334., odnosno popisa æupnika 1501. i popisa sakralnih objekata iz 1615. godine autor je pokuπao dati novu sliku crkvene organizacije na spomenutim vlastelinstvima. Jedan je od buduÊih zadataka u podravskoj historiografiji rekonstrukcija mreæe æupa KomarniËkog arhiakonata jer Êe time biti ubrzani daljnji istraæivaËki napori na osvjetljavanju podravske srednjovjekovne toponimije. Moja je glavna zamjerka ovom neosporno inovativnom djelu ponekad prevelika statiËnost prostornih odnosa u promatranju vrlo dinamiËnih pojava na samom vlastelinstvu. No na osnovi vrlo oskudih izvora i razbacanih izvora, pitam se je li uopÊe bio izvediv drugi naËin interpretacije od ovoga? U knjizi ima cijeli niz “tehniËkih” detalja s kojima se osobno ne slaæem, a od kojih Êu izdvojiti neke koji nimalo ne umanjuju vrijednost ovog djela. Bilo bi bolje govoriti o Osmanskom, a ne o PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003. Podravina 207
Otomanskom Carstvu (str. 7). Autori se u hrvatskom jeziku piπu prvo imenom pa onda prezimenom - ne Cvekan Paπkal nego Paπkal Cvekan (str. 17), isto vrijedi i za pogreπno pisanje: Maerec Juraj, Buturac Josip, Mraz Stjepan i Pakasin Ivan (str. 157). Iako se iz teksta vidi da »ASOPISA I KNJIGA NOVIH PRIKAZI autor cijeni rad Lelje DobroniÊ, pomalo je neobiËno πto je na jednom mjestu naziva DobroniÊka (str. 264). Autor na str. 19 nije za mnoge iznesene tvrdnje dao potporu u izvorima i literaturi, npr. nejasna mi je “znatna samouprava” koprivniËke “varoπi” (str. 19), kao i pitanje izuzimanja dijela seljaka od jurisdikcije Sabora (str. 27) s napomenom da se govori o samo dvije skupine (doseljenika koji nisu bili u kmetskom poloæaju i onih koji su ostali u kmetskom poloæaju), iako je vjerojatno seljaËki svijet bio podijeljen u viπe podloæniËkih poloæaja od dva ranije navedena. OpÊenito ta problematika u knjizi nije dovoljno objaπnjena i argumentirana iako je vrlo vaæna za praÊenje posljednjeg razdoblja postojanja tih dvaju vlastelinstava, odnosno za postavljanje odnosa koji Êe imati svoje posljedice do danas. Nedovoljno je argumentiran i objaπnjen pojam tzv. pljaËkaπke privrede (str. 28). Nije potpuno jasno kako se Peteranec ukljuËio u Vojnu krajinu 1661. godine kada su, prema ispravi na koju se autor poziva, tada samo regulirani odnosi podloænika sa “zemaljskim gospodarom” (str. 29), a sliËnu ispravu imamo i za Ivanec nekoliko godina kasnije. OpÊenito bi pitanje sela Peteranca, Ivanca, Kunovca i Pustakovca krajem 16. i u 17. stoljeÊu trebalo mnogo detaljnije istraæiti. Primjerice, autor donosi podatak da je ta sela 1647. dobio Tomo MikuliÊ, “πto mu nije uspjelo u potpunosti, moæda zbog bune tamoπnjih podloænika 1648. godine” (str. 28). Autor se poziva na Spomenike hrvatske krajine, knj. II, str. 282, gdje nema nijednog slova o moguÊoj buni u Peterancu, Ivancu, Kunovcu ili Pustakovcu. Vjerojatno je rijeË o str. 284. na kojoj se spominje “tumult kmetova kapetanije”. ©teta πto autor nije dublje uπao u problematiku procesa pretvaranja preostalih podloænika vlastelinstva u slobodne seljake i vojnike, bez koje je vrlo teπko razumjeti nestanak koprivniËkog i ureveËkog vlastelinstva. Skrenuo bih pozornost na pitanje kapele Sv. Emerika i toboænju darovnicu od 8. studenoga 1356. godine (str. 33). Autor je naveo (bilj. 157) da se u toj ispravi spomenuta kapela spominje ispod kastra Koprivnice (sub Castro eiusdem Kaproncha existens), no nije se odvaæio na preispitivanje te varijante, πto bi mu vjerojatno pomoglo u razjaπnjavanju nazivlja utvrde sredinom 14. stoljeÊa (mislim na utvrdu koja se obiËno u 15. stoljeÊu naziva Kuvar, odnosno Kamengrad u prijevodu). To je dosta dobro, ali u sferi pretpostavki koje Êe tek trebati ispitati, napravio na 34. stranici. Autor je bolje trebao razjasniti etniËku sliku tog prostora (ako veÊ govori o tome), a ne samo pojednostavljeno iznositi tvrdnje (doduπe, u drugom kontekstu nazivlja kastruma) da je bio “ovdaπnji narod, gotovo Ëisti Hrvati s neπto asimiliranih Maara i drugih narodnosti...” (str. 36). OpÊenito za u knjizi odliËno obraenu problematiku Subkuwara (str. 79 i dalje) πteta πto autor nije posegnuo za izvornim arhivskim gradivom pavlinskog samostana u Strezi nego je koristio interpretacije izvora iz druge ruke (po Kamilu DoËkalu) jer dodatni rezultati sigurno ne bi izostali. Uz to, skrenuo bih pozornost na vrlo pojednostavljene (i dijelom jednostrane) te izvorima i literaturom nepotkrijepljene teze iznesene u sljedeÊim reËenicama: “Temeljita depopulacija i sporo ponovno naseljavanje bili su posljedica posebnog odnosa Turaka prema ljudima na napadnutom podruËju. Na krπÊane su Turci gledali kao na robu koja se moæe prodavati na trænicama istoka ili pak za nju dobiti otkup. Tako su i turske vojske u velikim pohodima i mali vlaπko-turski odredi koji su potajno krstarili Hrvatskom, lovili ljude i stvarali ozraËje nesigurnosti i stalne opasnosti. Takav pritisak mogli su podnijeti ljudi koji su dobro poznavali turske metode i znali im uzvratiti istom mjerom. Bili su to Vlasi, tada veÊ generacijama uklopljeni u turski vojni ustroj s kojim su i doπli tako daleko na zapad. Vojne ih vlasti naseljavaju veÊ od sredine XVI. stoljeÊa na puste dijelove Podravine...” (str. 13). U najboljoj bih namjeri 208 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003.
preporuËio za tu problematiku dostupne monografije o Osmanskom Carstvu Josefa Matuza i Halila Inalcika te novije knjige Nenada MoaËanina. U navoenju gradske sluæbe notara bolje bi bilo govoriti o gradskom biljeæniku jer u srednjovjekovnoj Slavoniji nije postojala sluæba notarijata kao u naπim dalmatinskim gradovima. Takoer nije toËno da se ta sluæba nakon 1372. ponovno spominje tek u 17. stoljeÊu (str. 40) jer se spominje 1598. godine. Pri naseljavanju Jagnjedovca 1642. rijeË je o Slavoncima (dakle starosjedilaËkom stanovniπtvu), a ne o “Slovencima” koje autor samo naziva Hrvatima - kajkavcima (str. 60). Istina je da se u izvorima govori o “Slovencima”, ali je trebalo podrobnije objasniti tko su oni (πteta πto autor nije koristio objavljeni izvornik Radoslava LopaπiÊa iz 1885., nego tekst koji je objavio Rudolf Horvat 30-ak godina kasnije). Kod obrade toponima “Klisa” autor odbija moguÊnost da su pojedini Vlasi naseljavali prostor PRIKAZI NOVIH KNJIGA I »ASOPISA danaπnje Koprivnice, πto jednostavno nije toËno. Vlasi se u Koprivnici prvi put spominju 1597. godine, kada se njih 16 sklonilo u Koprivnicu. Uz to, spominjem da su 1606. godine u Koprivnici sluæili kao vojnici vlaπki vojvode. Pri obradi Subotice za 1659. navodi se da “novi stanovnici kao i prijaπnji imaju kmetski status” (str. 125), πto je potpuno pogreπno. Grof Tomo Erdödy naselio je joπ 1615. godine skupinu stanovnika u pusto selo Subotica, a svi su kolonisti postali slobodnjacima. Drugi dio Subotice naselio je 1616. godine Stjepan Gereci Ëiji su podloænici takoer postali slobodnjaci. Zanimljivo je kod Jalπovca da je to selo bilo u vlasniπtvu hercega Balπe 1513. godine (str. 125), a bilo bi joπ zanimljivije u buduÊim istraæivanjima doznati neπto viπe o tom vlasniku i razlozima njegova dolaska u Podravinu. Kod Kedhela ili TorËeca (str. 127-130) slaæem se s veÊinom iznesenih tvrdnji autora. Jedino bih postavio pitanje nije li toponim “Rathkakedhel” dolazio stvarno od “Rathka”, odnosno Ratkaja, a ne od “de Bachka”, tj. BoËkaja, kako to s dosta sigurnosti predlaæe autor. Uz to, koristeÊi ispravu nastalu izmeu 1225. i 1250. godine bilo bi bolje da je Ranko Pavleπ uzeo u ruke original koji se Ëuva u Hrvatskom dræavnom arhivu, a ne da ju je koristio posredno preko djela Antuna DabinoviÊa. No, kod srednjovjekovnoga Kedhela (Ketela) postavio bih i malo pitanje za buduÊa istraæivanja: zaπto se prekodravski prostor sa sjeverne strane Drave nazivao Ketel i Repaπ, odnosno nije li dijelom rijeË o otocima koji se spominju u ispravi iz oko 1225. i 1250. godine? S razmiπljanjem da je “kraj XV. i poËetak XVI. stoljeÊa je za ovaj kraj donekle miran: turske provale ne doseæu do Podravine, a nema veÊih plemiÊkih obraËuna...” (str. 144) ne bih se mogao u potpunosti sloæiti jer postoji vjerojatnost da je podravski prostor bio pogoen osmanskim provalama 1472., 1475., 1479. i 1493. godine. O tome bi se dalo raspravljati, no u manjkavosti izvora i dodatnih istraæivanja teπko je donositi pouzdanije zakljuËke. Osobno se ne slaæem s veÊinom teza izreËenih o Drnju (str. 88-89), a o mojem miπljenju je najbolje pogledati monografiju “OpÊina i æupa Drnje”, Drnje 2000. Isto moje neslaganje dijelom vrijedi za prostor Komarnice (i kasnijeg Novigrada) te okolice, a o mojem poneπto drukËijem vienju je najbolje konzultirati rad o pregledu povijesti u mnografiji “OpÊina Novigrad Podravski - izabrane teme”, Novigrad Podravski 2001. ©teta πto autor nije, uz klasiËne monografije, poput Blochova djela “Feudalno druπtvo”, koristio niz komparativnih studija o vlastelinstvima koja su nastala u inozemnim historiografijama (prvenstveno na maarskom podruËju, ali i na drugim prostorima). Time bi se izbjeglo poistovjeÊivanje srednjeg vijeka i feudalizma (kao na str. 18), ali i izjednaËavanje pojmova vlastelinstvo, veleposjed, posjed i imanje (str. 14) te govorenje samo o “velikaπima” kao vlasnicima vlastelinstva (str. 99). Osim toga, je li moguÊe govoriti o voenju “kakvog-takvog knjigovodstva” u 14. stoljeÊu (str. 100)? No, treba istaknuti vrlo zanimljivo spominjanje “obiËajnog prava” i “seoske samouprave” (str. 103) te provokativnu analizu sela (str. 107) za koju, naæalost, autor nije dao nikakvu potporu iz PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003. Podravina 209 izvora i literature. Nije mi jasno ni otkuda potpora iz izvora i/ili literature autoru da je u Prodavizu bila “velika koncentracija stanovniπtva iako preteæno seljaËkog staleæa...” (str. 154). Rezultati ove knjige bili bi poneπto drukËiji te komparativniji, no vjerojatno ne i bolji da je »ASOPISA I KNJIGA NOVIH PRIKAZI autor prije ulaska u ovo istraæivanje upoznao veÊi broj radova ne samo o feudalnom druπtvu i vlastelinstvima o ovom dijelu Europe, nego i o drugim segmentima srednjovjekovnog i poËetka ranonovovjekovnog druπtva i gospodarstva. Jedna od mojih veÊih tehniËkih zamjerki ovom djelu je dosta neuobiËajen naËin citiranja izvora te koriπtene literature. U knjizi postoji dosta pogreπaka u navoenju nekih djela te u nenavoenju autorstava nekih prireivaËa ili prevoditelja. Pri tome bi æelio vjerovati da je rijeË o tiskarskim, a ne autorovim pogreπkama. Primjerice, za Hrvatske saborske spise autor nije naveo da ih je priredio Ferdo ©iπiÊ te je pogreπno naveo njihov latinski naziv kao Acta comitalia umjesto ispravnog Acta Comitialia (regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae); za hrvatski prijevod djela o MohaËkoj bitki od Stjepana BrodariÊa nije naveo da je prijevod napravio Stjepan Srπan. Isto vrijedi za nenavoenje imena autora prireivaËa DiplomatiËkog zbornika (Codex diplomaticus) od Tadije SmiËiklasa do kasnijih njegovih nastavljaËa. To se odnosi i na Povijesne spomenike ZagrebaËke biskupije te na Povijesne spomenike Varaædina, ZakljuËke Hrvatskog sabora i Spomenike hrvatske krajine. To ne bih spomenuo da autor za druge objavljene izvore nije naveo njihove prireivaËe (npr. J. AdamËeka, I. Kampuπa, M. ©ufflaya, I. K. TkalËiÊa i druge). Uz to, za topografske karte ne navodi toËne signature te godine izdanja. Ima i nekih nepotpunosti u bibliografskim jedinicama. Npr. za tekst Z. MarkoviÊa i I. Zvijerca “Arheoloπko-topografski slijed naseljavanja TorËeca i okolice” ne piπe gdje je objavljen, a tiskan je u monografiji “Povijest TorËeca”, TorËec 2000. Za rad –urice CvitanoviÊ u zborniku o Vojnoj krajini iz 1984. navodi se samo prva rijeË iz naslova “Idejni”, umjesto “Idejni nacrti za gradnju tipiziranih crkava u Vojnoj krajini” itd. U knjizi ima dosta lektorskih pogreπaka koje ne bih navodio, a od autorskih bih spomenuo samo jednu - zamjenu prezimena Zvonka LovrenËeviÊa u LonËareviÊ (str. 151). Kako je knjiga objavljena u vlastitoj nakladi i uz velik autorov osobni financijski angaæman, moguÊe je shvatiti da tekst nije proπao lekturu. O svim zakljuËcima autora Ranka Pavleπa se da raspravljati i to je dobro jer se svaki njegov podatak, kao i svaki podatak iz srednjeg vijeka, buduÊim istraæivanjima moæe dovesti ili u pitanje ili potvrditi. U novim Êe radovima, vjerojatno, biti donesen Ëitav niz drukËijih razmiπljanja, a nadam se da Êe svi rezultati novih studija dati nastavak plodonosne, korektne i profesionalne rasprave sa stavovima iznesenim u ovoj knjizi. Sve moje ranije iznesene manje primjedbe ne umanjuju inovativni znaËaj ove knjige i njezinu ulogu u poznavanju podravskog srednjovjekovlja. Nakon objavljivanja ovoga djela veÊ su se pojavile nove studije i radovi koji dopunjuju ili mijenjaju neke teze koje donosi autor pa Êe se i on, vjerujem, u buduÊem pisanju morati osvrnuti i na njih te tako joπ viπe pribliæiti povijesnoj istini o jednom proπlom vremenu koje je svoje tragove duboko utisnulo u moderno druπtvo u kojem æivimo. Hrvoje PetriÊ
DR. MED. MILIVOJ KOVA»IΔ, “STJEPAN PAVUNIΔ-VIROVEC, VRBOVE»KI I KOPRIVNI»KI ÆUPNIK”, Hrvatski zemljopis - Naklada “Dr. Feletar”, Koprivnica 2001., 112 str.
Knjiga dr. med. Milivoja KovaËiÊa “Stjepan PavuniÊ-Virovec, vrboveËki i koprivniËki æupnik” vrijedan je doprinos poznavanju æivotnog puta sveÊenika ZagrebaËke nadbiskupije 210 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003.
Stjepana PavuniÊa (13. VIII. 1875., Virje - 7. III. 1959., Koprivnica), koji je kao æupnik u Vrbovcu i Koprivnici ostavio velik trag u vjerskom, politiËkom i kulturnom æivotu tih gradova u prvoj polovici 20. stoljeÊa. Kao zastupnik »iste stranke prava u Hrvatskom saboru od 1913. do 1918. godine ostavio je trag i u politiËkom æivotu Hrvatske prije poËetka i tijekom Prvoga svjetskog rata. Ova knjiga rezultat je dugogodiπnjeg autorova bavljenja Stjepanom PavuniÊem i njegovim æivotom. Izvorna graa, koju je autor prikupljao dugo godina, omoguÊila mu je da napiπe i izda ovo biografsko djelo. Æivotni put æupnika PavuniÊa, njegovo vjersko, politiËko i kulturno djelovanje, autor prati kroz dva poglavlja koja se podudaraju s prijelomnim trenucima u PavuniÊevu æivotu. U prvom poglavlju “Podravec, vrboveËki i koprivniËki æupnik Stjepan PavuniÊ“, autor piπe o æivotu i djelovanju æupnika PavuniÊa od njegova roenja do preuzimanja æupniËke sluæbe u Koprivnici. PRIKAZI NOVIH KNJIGA I »ASOPISA VeÊi dio drugog poglavlja “Stjepan PavuniÊ, koprivniËki æupnik od 1. 3. 1924. do 11. 6. 1945.” posveÊen je æivotu i djelovanju Stjepana PavuniÊa kao koprivniËkog æupnika. Na kraju drugog poglavlja autor je dao uvid i u razdoblje nakon Drugog svjetskog rata, kada je nova komunistiËka vlast uhitila i na montiranom procesu osudila æupnika PavuniÊa. Prvo poglavlje ove knjige autor poËinje upoznavanjem PavuniÊeva rodnog mjesta Virja, gdje se 13. kolovoza 1875. godine u seljaËkoj obitelji rodio, kao drugo od troje djece. Autor je veliku pozornost posvetio πkolovanju mladoga PavuniÊa koji je nakon zavrπene osnovne πkole u rodnome Virju, kao odliËan ak zavrπio Ëetiri razreda male kraljevske realne gimnazije u Bjelovaru, nakon toga na preporuku mjesnog æupnika odlazi u Zagreb u nadbiskupsko sirotiπte (orphanotrophium). U Zagrebu je PavuniÊ, kao pitomac nadbiskupskog liceja, zavrπio Ëetiri viπa razreda Kraljevske gornjogradske gimnazije, u listopadu 1896. godine primljen je u zagrebaËko sjemeniπte i poËinje studij bogoslovije, da bi nakon studija 29. srpnja 1900. bio zareen za sveÊenika, a mladu misu sluæio je u rodnome Virju. Autor nadalje prati poËetak sveÊeniËkog djelovanja Stjepana PavuniÊa koji je poËeo kao kapelan u æupama rodne Podravine i Zagorja, prvo u æupi Jamnica (kolovoz 1900. - svibanj 1901.), odakle je premjeπten za kapelana u æupu Miholec (svibanj 1901. - prosinac 1901.), iz Miholca odlazi za kapelana u Vrbovec (prosinac 1901. - srpanj 1906.), a zadnja æupa u kojoj djeluje kao kapelan je Krapina (srpanj 1906. - veljaËa 1911.). U Krapini poËinje njegov angaæirani druπtveno-obrazovni rad, obavlja duænost katehete na realnoj gimnaziji, jedan je od utemeljitelja i sastavljaËa Pravila “Hrvatskog obrtno-radniËkog druπtva GAJ” u Krapini (1907.) i Ëlan utemeljitelj Dobrovoljnog vatrogasnog druπtva u Krapini (1910.). Uspjeπan druπtveno-obrazovni rad Stjepana PavuniÊa u Krapini prekinulo je imenovanje za æupnika u Vrbovcu krajem 1910. godine. Tom æivotnom razdoblju æupnika PavuniÊa autor je posvetio veÊi dio prvoga poglavlja ove knjige. Kao vrboveËki æupnik PavuniÊ nastavlja uspjeπnu i angaæiranu crkvenu i druπtvenu djelatnost koju je poËeo kao kapelan u Krapini. Veliku pozornost autor je posvetio PavuniÊevu radu kao zastupniku »iste stranke prava u Hrvatskom saboru (1913. - 1918.). Kao uvjereni starËeviÊanac PavuniÊ je bio jedan od osnivaËa vrboveËkog ogranka Stranke prava 1911. godine, kada poËinje i njegov aktivan politiËki æivot. Kao nositelj pravaπke liste u prosincu 1913. godine izabran je u kotaru Sv. Ivan Æabno za narodnog zastupnika u Hrvatskom saboru, gdje je ostao kao zastupnik do raspuπtanja Sabora u listopadu 1918. godine. O djelovanju æupnika Stjepana PavuniÊa kao saborskog zastupnika svjedoËe saborski stenografski zapisnici koji su posluæili autoru knjige da rekonstruira PavuniÊevo saborsko djelovanje. Kao saborski zastupnik PavuniÊ je najËeπÊe diskutirao o pitanjima vezanim uz probleme prosvjete i πkolstva te o socijalnim pitanjima, vezanim uz druπtvene, gospodarske i zdravstvene probleme Hrvatske, posebno rodne mu Podravine. Kao uvjereni pravaπ Ëesto je znao izjavljivati da æali πto u Hrvatskom saboru nije zastupljen i grad Rijeka. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003. Podravina 211
Osim vjerskih, druπtvenih i kulturnih djelatnosti kojima se bavio kao æupnik u Vrbovcu te politiËkih kojima se bavio kao narodni zastupnik u Saboru, PavuniÊ je pisao i Ëlanke za razliËite hrvatske novine. Druπtvenu angaæiranost Stjepana PavuniÊa kao vrboveËkog æupnika autor »ASOPISA I KNJIGA NOVIH PRIKAZI knjige smatra “najuspjeπnijim i najplodonosnijim razdobljem njegova æivota.” Svoju angaæiranost u vjerskom i druπtvenom æivotu PavuniÊ je nastavio i kao koprivniËki æupnik. Za koprivniËkog æupnika PavuniÊ je imenovan 11. oæujka 1924. godine i na tome je mjestu ostao do 11. lipnja 1945. godine, kada su ga komunistiËke vlasti uhitile i osudile. Razdoblju æupniËke sluæbe Stjepana PavuniÊa u Koprivnici autor je posvetio najveÊi dio drugoga poglavlja ove knjige. Drugo poglavlje autor je poËeo dolaskom Stjepana PavuniÊa za æupnika u Koprivnicu te problemima s kojima se ondje susreo, posebno problemom sve veÊeg jaËanja starokatoliËke crkve u Koprivnici i njezinoj okolici. Zatim se autor osvrnuo i na PavuniÊevo svestrano druπtveno i vjersko djelovanje u Koprivnici izmeu dva svjetska rata. Posebnu paænju autor je posvetio organiziranju euharistijskih kongresa u Koprivnici 1927. i 1937. godine, Ëiji je poticatelj i glavni organizator bio upravo æupnik PavuniÊ, a veliku pomoÊ pruæile su mu i Ëasne sestre Druæbe KÊeri Boæje Ljubavi. U tom je poglavlju velika pozornost posveÊena druπtvenom djelovanju æupnika PavuniÊa u Crkvi i u druπtvu Koprivnice gdje je ostavio velik trag tijekom æupniËke sluæbe. Na poticaj æupnika PavuniÊa osnovano je 1932. godine druπtvo za djevojke Druπtvo Naπe Gospe od Presvetog Srca Isusova, a 1933. Kriæarsko druπtvo. Bio je i predsjednik pjevaËkog druπtva Podravac, Ëlan Druæbe BraÊa Hrvatskog Zmaja, inicijator podizanja spomen-ploËe kapucinu, misionaru i biskupu KoprivniËancu Jurju Angeliku Bedeniku, Ëlan Dobrovoljnog vatrogasnog druπtva u Koprivnici i mnogih drugih druπtvenih organizacija u Koprivnici. Dolaskom za æupnika u Koprivnicu PavuniÊ je i dalje nastavio aktivno pisati novinske Ëlanke kao suradnik u raznim novinama, posebno u pravaπkom glasilu “Hrvatska” i crkvenim novinama “KatoliËka Hrvatska”, a istaknuo se i kao pisac naboænih knjiæica. Literarnoj aktivnosti æupnika PavuniÊa autor je posvetio najveÊi dio drugoga poglavlja. Posebno govori o politiËkom djelovanju æupnika PavuniÊa tijekom njegove sluæbe u Koprivnici, kada taj “stari pravaπ”, kao ga se Ëesto naziva u koprivniËkim novinama, aktivno pristaje uz politiku Hrvatske seljaËke stranke. Djelovanju æupnika PavuniÊa tijekom Drugoga svjetskog rata autor nije posvetio previπe pozornosti. Pritom je vaæno napomenuti da je kao zastupnik Sabora iz 1918. godine sudjelovao u radu Hrvatskog dræavnog sabora, koji je 23. veljaËe 1942. otvorio poglavnik dr. Ante PaveliÊ. Kraj drugog poglavlja autor je posvetio razdoblju nakon Drugog svjetskog rata, kada su 11. lipnja 1945. nove komunistiËke vlasti uhitile i u namjeπtenom procesu pred vojnim sudom osudile æupnika PavuniÊa na smrt strijeljanjem. Prizivni vojni sud II. Jugoslavenske armije ublaæio je tu kaznu na prisilni rad od 25 godina i liπavanje svih graanskih i politiËkih prava. Do poËetka oæujka 1946. PavuniÊ je boravio u kaænjeniËkom logoru Velika Pisanica, zatim je prebaËen u Staru Gradiπku, a u studenome 1947. zatvoren je u Lepoglavu, gdje je u to vrijeme boravio i nadbiskup dr. Alojzije Stepinac. U sijeËnju 1951. godine PavuniÊ je pomilovan zbog starosti te se vraÊa u Koprivnicu, gdje umire 7. oæujka 1959. godine. Na kraju knjige nalazi se “ZakljuËak”, zatim ocjena knjige crkvenog povjesniËara i arhivista, specijalista za starije arhivsko gradivo Stjepana Razuma, saæetak na engleskom jeziku, “Bibliografija Stjepana PavuniÊa”, popis svih njegovih novinskih Ëlanaka po vremenskom slijedu nastanka te samostalnih knjiæica, kao i popis literature i kazalo. Knjiga je bogato opremljena crno-bijelim fotografijama æupnika PavuniÊa, mjesta u kojima je sluæbovao kao æupnik i kapelan, brojnih aktivnosti koje je sam organizirao i onih u kojima je sudjelovao, preslikama dokumenata vezanih uz æupnika PavuniÊa, slikama Ëasopisa u kojima je objavljivao svoje Ëlanke i knjiæica koje je izdavao. 212 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003.
Knjiga dr. med. Milivoja KovaËiÊa o vrboveËkom i koprivniËkom æupniku Stjepanu PavuniÊu vrijedan je primjer promicanja ideja o prouËavanju povijesti Podravine kroz prouËavanje æivota zasluænih pojedinaca koji su za svoga æivota ostavili neizbrisiv trag, kao πto je to bio æupnik PavuniÊ koji je obiljeæio vjerski, druπtveni, kulturni i politiËki æivot prije svega Vrbovca i Koprivnice, a zatim rodne mu Podravine i domovine Hrvatske u prvoj polovici 20. stoljeÊa. Daniel Patafta
“SPOMENICA O PEDESETOJ OBLJETNICI HRVATSKOG LIJE»NI»KOG ZBORA PODRUÆNICE KOPRIVNICA, 1953. - 2003.”, PRIKAZI NOVIH KNJIGA I »ASOPISA Hrvatski lijeËniËki zbor Podruænica Koprivnica, Koprivnica 2003., 194 str.
Obiljeæavanje pedesetogodiπnjice osnivanja koprivniËke podruænice Hrvatskog lijeËniËkog zbora popraÊeno je izdavanjem posebne spomenice. Urednik ove spomenice je Franjo Husinec, bivπi predsjednik Hrvatskog lijeËniËkog zbora Podruænice Koprivnica od 1980. do 1982. godine. Na poËetku spomenice kao uvod nalazi se “RijeË urednika” Franje Husineca, gdje piπe o osnivanju Hrvatskog lijeËniËkog zbora u Zagrebu 1874. godine, kao osme lijeËniËke udruge u Europi te na osnivanje njegove koprivniËke podruænice 1953. godine. Ukratko se osvrÊe na njezino djelovanje i druπtvenu ulogu u 50 godina njezina postojanja. Prvi Ëlanak u Spomenici je rad predsjednika Hrvatskog lijeËniËkog zbora prof. dr. Dubravka OrliÊa “Osnutak Hrvatskog lijeËniËkog zbora”, u kojemu se autor osvrnuo na vrijeme osnivanja Hrvatskog lijeËniËkog zbora u Zagrebu 1874. godine. Urednik Spomenice Franjo Husinec autor je Ëlanka “Doprinos naπih lijeËnika Zboru u prvim desetljeÊima postojanja”, koji donosi biografije Ëetiri istaknuta podravska lijeËnika koji su dali velik doprinos Hrvatskom lijeËniËkom zboru. Jasna PopoviÊ se u Ëlanku “Osnivanje podruænice Hrvatskog lijeËniËkog zbora u Koprivnici” ukratko osvrnula, kao πto se to vidi iz naslova, na osnivanje koprivniËke podruænice Hrvatskog lijeËniËkog zbora 1953. godine. Kreπimir ©varc autor je neπto duæeg Ëlanka “KoprivniËka bolnica 1953. godine - sjeÊanja jednog staæista”, u njemu se autor prisjeÊa poËetka svoje lijeËniËke karijere u koprivniËkoj bolnici, Ëiji se poËetak poklopio s osnivanjem koprivniËke podruænice Hrvatskog lijeËniËkog zbora 1953. godine. “Djelatnost HLZ-a Podruænice Koprivnica tijekom pedeset godina” Ëlanak je Tigrene Cisk. U svome radu autorica piπe o djelovanju HLZ-a Podruænice Koprivnica u 50 godina njegova postojanja, prateÊi kronoloπkim redom predavanja i struËne sastanke iz razliËitih podruËja medicinske znanosti, sastanke druπtava i sekcija HLZ-a, skupove od opÊe vaænosti, predavanja opÊeg kulturnog sadræaja, predstavljanja knjiga, redovne i izborne skupπtine te druæenja koja je HLZ Podruænica Koprivnica organizirao u 50 godina postojanja. Milivoj KovaËiÊ autor je Ëlanka “Predsjednici koprivniËke podruænice HLZ-a” i u njemu je dao popis i kraÊu biografiju svih 29 predsjednika koprivniËke podruænice HLZ-a. Popis Ëlanova koprivniËke podruænice HLZ-a koji su obnaπali ili joπ obnaπaju razne duænosti u drugim organima HLZ-a izvan koprivniËke podruænice napisala je Sanja ©varc-Janjanin pod naslovom “Funkcije u HLZ-u izvan Podruænice”. Vesna MaariÊ sastavila je “Popis Ëlanova Podruænice”, autorica je takoer napisala popis “Objavljeni radovi”, u kojemu je obuhvatila sve znanstvene radove na polju medicinskih znanosti koje su napisali Ëlanovi Podruænice. Sanja ©varc-Janjanin sastavila je i popis doktora znanosti, magistara i primarijusa Ëlanova koprivniËke podruænice HLZ-a te popis osoba koje su dobile odliËja Hrvatskog lijeËniËkog zbora. Zajedno s Davorom HeÊimoviÊem Sanja ©varc-Janjanin napisala je Ëlanak “»lanovi Podruænice u PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003. Podravina 213
Domovinskom ratu”, u kojemu je dala i popis lijeËnika Ëlanova koprivniËke podruænice HLZ-a koji su sudjelovali u Domovinskom ratu, od njegovih poËetaka 1991. godine do svrπetka 1995. godine. Grupa autora (D. HeÊimoviÊ, M. KovaËiÊ, Æ. Poljak, D. RadiËek i S. ©varc-Janjanin) napisala »ASOPISA I KNJIGA NOVIH PRIKAZI je Ëlanak “LijeËnici u slobodno vrijeme”, u kojemu su prikazali interes mnogih lijeËnika Ëlanova Podruænice za publicistiËki rad, slikarstvo, glazbu, humanitarni rad, folklor, planinarstvo, ekologiju i sport. Dragutin ©najdar autor je Ëlanka “Osnivanje Hrvatske lijeËniËke komore” u kojem se autor bavi povijeπÊu osnivanja Hrvatske lijeËniËke komore, od osnivanja prve takve komore u Splitu 1903. godine na poticaj austrijske carske vlade do obnove Hrvatske lijeËniËke komore 1994. godine. Osvrnuo se i na osnivanje lijeËniËke komore za Hrvatsku, Slavoniju i Srijem u Zagrebu 1923. godine i njezino ukidanje nakon Drugoga svjetskog rata. O situaciji, Ëlanstvu i obiljeæavanju 50. obljetnice koprivniËke podruænice HLZ-a Vesna MaariÊ napisala je Ëlanak “HLZ Podruænica Koprivnica - danas”. Tri Ëlanka posveÊena su razvoju zdravstvene sluæbe na podruËju danaπnje KoprivniËko- kriæevaËke æupanije. Prvi je rad Kreπimira ©varca “Kratki prikaz povijesti koprivniËkog zdravstva” u kojem prati razvoj zdravstvene sluæbe u Koprivnici od prvih tragova u izvorima iz 14. i 15. stoljeÊa do stvaranja moderne zdravstvene sluæbe u 19. i 20. stoljeÊu. Uz to, prati i razvoj izvanbolniËkih djelatnosti i osnivanje Medicinskog (Zdravstvenog) centra 1958. godine. Drugi rad Franje Husineca “Iz povijesti kriæevaËkog zdravstva” govori o razvoju zdravstvene sluæbe u Kriæevcima od prvih spomena u srednjovjekovnim izvorima do druge polovice 20. stoljeÊa. Vaæno je napomenuti da obojica autora donose biografske podatke osoba koje su zasluæne za razvoj zdravstvene sluæbe u Koprivnici, odnosno u Kriæevcima. Jozo SerdaruπiÊ takoer je autor rada vezanog uz povijesni razvoj zdravstvene sluæbe u Podravini. On se u svome radu “Razvoj zdravstvene sluæbe na podruËju grada –urevca i okolice od 1945. do 2000. godine” ograniËio na pisanje o razvoju zdravstvene sluæbe u –urevcu i okolici nakon Drugoga svjetskog rata, kada se u gradu razvija moderni sustav zdravstvene zaπtite. O suvremenoj reformi zdravstva i situaciji prije njezine provedbe u KoprivniËko-kriæevaËkoj æupaniji Dragutin ©najdar napisao je Ëlanak “Zdravstvena zaπtita u KoprivniËko-kriæevaËkoj æupaniji uoËi reforme zdravstva”. Spomenica zavrπava Ëlankom dr. Mije Bardeka, vrπitelja duænosti ravnatelja, “Zdravstvo KoprivniËko-kriæevaËke æupanije danas - sutra”, u kojem se osvrÊe na situaciju u zdravstvu KoprivniËko-kriæevaËke æupanije danas te govori o veÊ zapoËetim projektima i onima koji su u planu radi poboljπanja zdravstvene zaπtite na podruËju æupanije. Na kraju Spomenice nalazi se saæetak na engleskom jeziku. Svi radovi u Spomenici popraÊeni su crno-bijelim fotografijama iz povijesti zdravstva KoprivniËko-kriæevaËke æupanije, bolniËkih zgrada i institucija, zasluænih pojedinaca i sl. Treba joπ spomenuti da je knjiga tehniËki realizirana u izdavaËkoj kuÊi “Meridijani”. Daniel Patafta
ZDENKO BALOG, KRIÆEVA»KO-KALNI»KA REGIJA U SREDNJEM VIJEKU, Matica hrvatska Kriæevci, Kriæevci 2003.
PoËetkom ove godine vrlo agilna Matica hrvatska Kriæevci izdala je novu knjigu Zdenka Baloga “KriæevaËko-kalniËka regija u srednjem vijeku”. Knjiga je objavljena u biblioteci ©krinja: knjiænica Matice hrvatske Kriæevci, Ëija je urednica Renata Husinec, a kao jedanaesta knjiga u toj biblioteci. 214 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003.
Knjiga je podijeljena na dva osnovna dijela. Prvi dio je autorov tekst koji obrauje zadanu temu, a to je pokuπaj rekonstrukcije srednjovjekovne povijesti kriæevaËko-kalniËke regije. Drugi dio, koji je jednako opseæan kao i prvi (oko 100 stranica), sadræi priloge: Kazalo mjesta, Kazalo imena, Toponomastika, Regeste i Priloge u boji. Sam naslov knjige “KriæevaËko-kalniËka regija” autorova je kovanica koja, kako tvrdi autor, ukazuje na dva kulturna i administrativna sustava - KriæevaËku æupaniju kao srediπte kraljevske vlasti i KalniËki arhiakonat crkvene administracije. Ovaj rad ima mnogostruku vrijednost. Osim πto je autor stvorio vlastitu sliku razvoja grada do doba prodora Turaka, omoguÊio je buduÊim istraæivaËima lakπe snalaæenje u saËuvanom materijalu, kako to naglaπava i autor predgovora Neven Budak. Prvi dio knjige sastoji se od pet poglavlja: Uvodne napomene, Oblikovanje kulturnog PRIKAZI NOVIH KNJIGA I »ASOPISA prostora, Razvoj kriæevaËkog podruËja nakon Stjepanove povlastice, StoljeÊe najveÊeg napretka æupanije, 15. i 16. stoljeÊe od Sigismundove povlastice do turskih ratova. U Uvodnim napomenama autor odreuje prostor i vrijeme te nekoliko napomena o topono- mastici. Vrijeme kojim Êe se autor baviti omeuje prvim pisanim spomenicima ZagrebaËke biskupije (12. stoljeÊe) do MohaËke bitke (1526.). No, prostor mu je veÊ mnogo teæe definirati jer se on tijekom vremena mijenja. Najviπe se poklapa s kriæevaËkim i cirkevenskim dekanatom. U Toponomastici daje nekoliko odreenja i napomena pa tako naglaπava da su svi toponimi podijeljeni na opisne, plemenske i svetaËke. Ovdje navodimo jedno od zanimljivijih toponomistiËkih rjeπenja koje daje autor Balog za svetaËki toponim Svetog Juraja. Naime, 1277. godine to se naselje spominje kao “terra sancti Georgii”, a poslije se pojavljuje pod imenom “ecclesia beati Georgii de Glogaunicha”, πto je mnoge navelo da utvrde postojanje æupe Svetog Juraja u Glogovnici. No autor tvrdi da je rijeË o izduæenju toponima istoimene rijeke Glogovnice koja je pobliæe obiljeæila ubikaciju æupe Sv. Juraja. Drugo poglavlje donosi nam tri nove teme: Druπtveni odnosi - plemensko i æupanijsko ustrojstvo - crkva kao novi zemljoposjednik, Materijalna kultura - diskontinuitet antike i bjelobrdska kultura, Crkvena organizacija - nastanak mreæe crkvenih æupa. Autor navodi strogu distinkciju izmeu kaptolskih i biskupskih posjeda. Tako je ustvrdio da su biskupski posjedi u nepravilnom trokutu izmeu Miholca, Orehovca i Gornje Rijeke, a istodobno se kaptolski posjed prostire od Kalnika do Varaædinskih Toplica. U poglavlju Materijalna kultura - diskontinuitet antike i bjelobrdska kultura autor zastupa tezu da ne postoji kulturni kontinuitet æivota na ovim prostorima od antike do seobe naroda. Kao povjesniËar umjetnosti vrlo vjeπto locira elemente romaniËkog stila na crkvama u Glogovnici i crkvi Sv. Kriæa u Kriæevcima. Oko prvih crkava na podruËju KalniËkog arhiakonata autor odbacuje tezu da bi oko crkve Sv. Martina na Kalniku zaista æivio sv. Martin. Smatra da se prva crkvena organizacija nalazila u Glogovnici koja je povezana s pojavom reda templara, a kasnije reda sepulkralaca, ali se njihova toËna lokacija ne moæe utvrditi. U novom poglavlju autor daje analizu darovnice bana Stjepana, gdje istiËe tri bitne toËke tih povlastica: povlasticu izdaje ban a ne kralj, povlastica se ne odnosi na postojeÊe mjesto nego govori o osnivanju mjesta i povlastica se odnosi na Gornji grad Kriæevci. Autor se u svom radu osvrnuo i na utvrdu Kalnik te konstatira da je to “heterogena i razvuËena graevina koja je oËigledno nastajala kroz stoljeÊa te se svojim oblicima ponajprije prilagoavala terenu, a ne ugodi stanovnika.” Potom u knjizi slijedi analiza 14. stoljeÊa u kojem kriæevaËka æupanija doæivljava najveÊi napredak. Gornji grad uæiva sve povlastice, istodobno razvija obrt i blagostanje, a kralj Ludovik PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003. Podravina 215
1382. godine potvruje povlastice i joπ ih proπiruje, a uskoro i Donji grad stjeËe odreene prerogative samouprave. ©to se pak tiËe prava, Balog razmatra nekoliko ispava iz kojih je vidljivo da se mijeπa obiËajno »ASOPISA I KNJIGA NOVIH PRIKAZI i javno pravo, a sporovi se najËeπÊe vode oko posjeda, nasljedstva ili zlostavljanja. Autor razmatra i postojanje crkvene organizacije prema popisu æupa iz 1334. godine. Ovdje navodimo zanimljiv primjer crkve Sv. Mihajla u Miholcu koja nije na ovom popisu, ali postoje mnoge indicije da je postojala. Balog smatra da je ona moæda bila u kolatorskom odnosu prema sepulkralcima iz Glogovnice koji su ondje postavljali svoje kanonike, a ne ZagrebaËka biskupija. Analizu graditeljskog stila crkava u 14. stoljeÊu autor provodi vrlo pomno, a kao najbolji primjer takve arhitekture navodi crkvu Sv. Andrije u Kameπnici. Posljednje poglavlje prvog dijela knjige 15. i 16. stoljeÊe - od Sigismundove povlastice do turskih ratova - autor poËinje kratkim povijesnim uvodom, a zatim prelazi na urbanizam grada koji se u to doba razvija. Naime, Sigismundovim povlasticama Donji grad dobiva pravo gradnje bedema. Balog analizira arhitekture gradasa s drugim gradovima (Varaædin), πto potkrepljuje mnogim crteæima. Novi odlomak u zadnjem poglavlju posveÊen je povijesno-umjetniËkoj analizi crkava KalniËkog arhiakonata, napose crkve u Glogovnici, Svetog Kriæa i Svetog Brcka na Kalniku. Ovaj prvi dio knjige zavrπava povijesnim pregledom prodora Turaka, kao i njihovim utjecajem na stagnaciju razvoja. Autor Balog u prvom dijelu knjige donosi i πest tablica u kojima sistematizira neke od tema, kao npr. Usporedni status pojedinih naselja u Hrvatskoj, Spominjanje i odreenje razliËitih dijelova grada Kriæevaca kroz povijest, Statusno odreenje graana Kriæevaca tijekom srednjeg vijeka, Svjetovna i crkvena administracija u æupaniji i gradu do 1405., Popis crkava i æupa prema popisu iz 1334. i 1501. te Svjetovna i crkvena administracija u æupaniji i gradu poslije 1405. godine. Autor donosi i tlocrte nekoliko crkava, od kojih je svakako najvaæniji neostvareni projekt zvjezdastog svoda crkve Svetog Kriæa u Kriæevcima. Drugi dio knjige donosi osobito vrijedne regeste koje su mnogo potpunije i sustavnije od dosadaπnjih ButurËevih i Hellerovih. Osim toga, donosi toponomastiku svih mjesta na prostoru koji obrauje u knjizi. Doprinos autora je velik ne samo u novom vienju srednjovjekovne kriæevaËke povijesti, nego i u koliËini skupljenog izvornog materijala. Nadamo se da Êe Balog nastaviti istraæivati i prikupljati grau za srednjovjekovnu povijest Kriæevaca. Moæemo konstatirati da nakon Balogove knjige vienje srednjovjekovne povijesti kriæevaËkoga kraja viπe nije isto. Ivan PekliÊ
Dr. Mirela Slukan AltiÊ: POVIJESNI ATLAS GRADOVA - BJELOVAR, Dræavni arhiv Bjelovar i Hrvatski dræavni arhiv, Zagreb 2003., 214 str.
Nastojanjem voditeljice zbirke zemljovida Hrvatskog dræavnog arhiva, dr. sc. Mirele Slukan AltiÊ, pokrenuta je vrijedna serija u historiografskom istraæivanju hrvatskih gradova. RijeË je o rekonstrukciji povijesnih zbivanja i sadræaja pejzaæa na temelju starih karata, planova i veduta. U prvom svesku te zanimljive serije prikazan je povijesni razvoj jednog od mlaih hrvatskih vojnokrajiπkih gradova - Bjelovara. 216 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003.
Bjelovar svakako nije sluËajno izabran za poËetak naznaËene serije knjiga. Naime, to je grad koji je nastao planski, po strogom arhitektonskom i graditeljskom obiËaju barokne druge polovice 18. stoljeÊa. ©to je joπ vaænije, Bjelovar je nastao u okvirima vojne uprave, a to znaËi poπtivanja reda i pravila. Zato Bjelovar od svoje poËetne izgradnje ima saËuvane nacrte i planove, arhitektonska i graditeljska rjeπenja. Ti se planovi najveÊim dijelom Ëuvaju u zagrebaËkom i bjelovarskom dræavnom arhivu, ali i u gradaËkim i beËkim arhivima. Tu moguÊnost kontinuirane rekonstrukcije razvoja jednoga grada na osnovama karata i planova znalaËki je iskoristila dr. Slukan AltiÊ, prikazavπi upravo na primjeru Bjelovara nove moguÊnosti historiografske rekonstrukcije. Nastanak i poËetni razvoj Bjelovara kao gradskog naselja usko je povezan s marijaterezijanskom reorganizacijom tadaπnje Vojne granice. To je bilo nuæno uËiniti jer su se PRIKAZI NOVIH KNJIGA I »ASOPISA Turci definitivno povukli preko Save. Vjerojatno iz razloga zadræavanja dotadaπnjeg funkcioniranja Varaædinskog generalata (ali i daljnje podjele Hrvatske), Marija Terezija odluËuje zadræati u Vojnoj krajini i teritorij od Prekodravlja do Jasenovca i Stare Gradiπke, iako je taj kraj bio uglavnom daleko od Turaka i nije mogao viπe imati nikakvu obrambenu funkciju. Tako je formirana KriæevaËka pukovnija (iako su Kriæevci izuzeti iz Vojne krajine) i –urevaËka pukovnija. Trebalo je pronaÊi novo vojno-upravno srediπte tih dviju pukovnija. Bilo je logiËno i najpovoljnije da se novo srediπte izgradi negdje na sredini toga nenormalno zadræanoga vojnokrajiπkog teritorija. Tako je izbor pao na Bjelovar. Nekadaπnje omanje selo i æupa preraslo je od 1756. do 1765. godine u znaËajno vojno i upravno gradsko srediπte. Dakako, joπ znatno ranije od formiranja bjelovarskog vojnog komuniteta (koji je sjajno prikazao Alexander Buczynski, 1994. i 1997.), kontinuitet naseljenosti na lokaciji Bjelovara moæe se pratiti i znatno ranije - arheoloπki joπ od pretpovijesti. Kako je to obradio veÊ u svojoj povijesti bjelovarske æupe dr. Josip Buturac (1970.), prema saËuvanim povijesnim dokumentima povijest Bjelovara i okolice moæemo pratiti osobito od kasnoga srednjega vijeka. Dakle, i u ovoj rekonstrukciji povijesnog slijeda Bjelovara, koju je provela dr. Slukan AltiÊ, valjalo je posegnuti i za znatno starijim izvorima nego πto je to poËetak vojnokrajiπke izgradnje grada. Kao vrstan geograf autorica u metodoloπkom pristupu poseæe za geografskim pristupom. Naime, na poËetku knjige podastire analizu osnovnih geografskih znaËajki bjelovarskoga kraja, kao prirodne i strateπke osnovice za nastanak naselja i kasnije grada. Bilo je to logiËno rjeπenje, koje se izvrsno uklapa u metodoloπku koncepciju djela. Za nastanak i razvoj naseljenosti i na bjelovarskom podruËju od posebnog je znaËenja bio geografsko-prometni poloæaj, zatim sve najvaænije znaËajke fiziËko-geografskih elemenata - reljefa, hidrografije, klime, tla te biljnog i æivotinjskog svijeta. Nakon razrade ove geografske osnovice autorica je metodoloπki nastavila uobiËajenom povijesnom metodom - kronoloπkim naËinom obrade razvoja Bjelovara. Saæeti prikaz razvoja naseljenosti u Bjelovaru i okolici od poËetaka do druge polovice 18. stoljeÊa (osnivanje grada) dao je suradnik mr. sc. Goran JakovljeviÊ. Na to se nadovezuje inovirana i vrlo uspjeπna analiza razvoja Bjelovara (i okolice) od 15. do 18. stoljeÊa, koju je autorica provela na temelju sadræaja srednjovjekovnih i ranonovovjekovnih geografskih karata. Izabrala je one najznaËajnije i najsadræajnije stare zemljovide, primjerice Lazarusovu kartu iz 1528., zatim Angielinijevu kartu iz 1566., Winklerovu kartu iz 1639. i zemljovid carskog ingeniura i graditelja Martina Stiera iz 1660. godine. Dakako, te snaæne povijesne kartografske prikaze podupire i prva karta Hrvatske (naæalost tada “ostatke ostataka nekoÊ slavnog hrvatskog kraljevstva”) koju je izradio jedan Hrvat - varaædinski isusovac Stjepan GlavaË 1673. godine. Taj prvi dio knjige, dakako, zauzima samo mali dio grae (oko 30 stranica knjige). Sve ostalo posveÊeno je razvoju Bjelovara kao vojnokrajiπkoga grada (do razvojaËenja 1871.), a potom do PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003. Podravina 217 danas i kao slobodnoga kraljevskoga grada. Razvoj grada rekonstruiran je uglavnom na osnovi kartografske obilne grae - od prvog cjelovito saËuvanog plana Bjelovara iz 1772. godine do danaπnjih planova izraenih digitalnim naËinom (2002.). »ASOPISA I KNJIGA NOVIH PRIKAZI Ovdje Êemo spomenuti samo najvaænije planove i planske dokumente koji su bili osnovica za znalaËku analizu koju je provela autorica. Uz veÊ spomenuti prvi poznati plan Bjelovara iz 1772., na kojem se vidi osnovna struktura gradskog srediπta kakva je saËuvana do danas (dakako stare gradske zidine s toga plana sruπene su joπ u 19. stoljeÊu), ovdje spominjemo jozefinski plan iz 1783., zatim plan grada iz 1795. (dakle nakon preseljenja sjediπta generalata u Zagreb), pa katastarski plan iz 1828., plan grada iz 1853., katastarski plan iz 1860. te prvu regulacijsku osnovu iz 1896. godine. Iznimno su znaËajni i noviji planovi - osobito tzv. Weissov plan iz 1912. i katastarski plan iz 1922. godine. Koriπteni planovi odliËno su reproducirani u dodatku knjige (tiskani su u boji, odnosno kako su izgledali u originalu). Temeljito analizirajuÊi bogatu kartografsku grau te uz vrlo svrhovito koriπtenje brojne (navedene) literature i izvora autorica je zapravo uspjela rekonstruirati gotovo kompletnu povijest grada, naroËito u razdoblju 18., 19. i prve polovice 20. stoljeÊa. Tako uz nezaobilaznu toponimiju i druge elemente koji se izravno daju Ëitati iz karata i planova, autorica donosi sve relevantne elemente arhitektonskog i graditeljskog razvoja Bjelovara. Taj vaæan segment razvoja grada poduprla je nacrtima pojedinih graevina te izvrsno izabranim starim fotografijama i razglednicama. Ta obiljeæja arhitekture grada Bjelovara dodatno je svojom studijom razradio suradnik prof. Mladen Medar. Knjiga dr. Mirele Slukan AltiÊ uspjela je u svakom pogledu: metodoloπki, sadræajno, znanstveno i grafiËki. Bjelovar je konaËno dobio vrsnu monografiju grada. Dr. Dragutin FELETAR
ME–UNARODNI ZNANSTVENI SKUP “ETNOKONFESIONALNE PROMJENE NA PODRU»JU KRIÆAVA»KE ÆUPANIJE I VARAÆDINSKOG GENERALATA U RANOM NOVOM VIJEKU (OKO 1450. - 1800.)”, Zavod za hrvatsku povijest Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Povijesno druπtvo Kriæevci, Kriæevci od 26. do 28. lipnja 2002.
U povodu 750. obljetnice slobodnoga i kraljevskoga grada Kriæevaca i 250. obljetnice ujedinjenja Gornjega i Donjega grada Kriæevaca odræan je meunarodni znanstveni skup Etnokonfesionalne promjene na podruËju KriæevaËke æupanije i Varaædinskog generalata u ranom novom vijeku (oko 1450. - 1800.). To je bio prvi skup koji je govorio o vjerskoj povijesti ranog novog vijeka na prostoru sjeverozapadne Hrvatske. Organizatori skupa bili su Zavod za hrvatsku povijest Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta SveuËiliπta u Zagrebu i Povijesno druπtvo Kriæevci. Skup se odræao u sklopu projekta Triplex Confinium: Hrvatska viπegraniËja u euromediteranskom kontekstu Subprojekta Podravska viπegraniËja (voditelj prof. dr. sc. Drago RoksandiÊ), a u sklopu projekta Temeljni dokumenti hrvatske povijesti (voditelj projekta prof. dr. sc. Nikπa StanËiÊ). Odræavanje tog skupa potpomogli su Grad Kriæevci, Ministarstvo znanosti i tehnologije te Ured za manjine Vlade Republike Hrvatske. Skup je trajao ukupno tri dana, od 26. do 28. lipnja 2002. godine. Skup je okupio 35 sudionika iz Hrvatske i inozemstva. Organizacijski odbor Ëinili su prof. dr. sc. Drago RoksandiÊ (predsjednik), Hrvoje PetriÊ (zamjenik predsjednika i tajnik), mr. sc. Nataπa ©tefanec, Silvija Pisk i Ivan PekliÊ. U znanstvenom odboru bili su prof. dr. sc. Mira Kolar 218 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003.
(predsjednica), prof. dr. sc. Dragutin Feletar, prof. dr. sc. Nikπa StanËiÊ, prof. dr. sc. Drago RoksandiÊ i Hrvoje PetriÊ. Skup je imao osam tematskih cjelina: 1) Izvori, 2) Druπtvene strukture i etnokonfesionalne promjene, 3) Ljudi u kretanju, granice i podaniπtva u promjenama, 4) Crkve i vjernici, 5) Kulturni identitet u promjenama I, 6) Kulturni identitet u promjenama II, 7) Gospodarske promjene na vlastelinstvima, 8) Ratnici i vjernici u vojnokrajiπkim sustavima. U sklopu prve tematske cjeline o izvorima bila su tri referenta: Miljenko PandæiÊ, Nikola KekiÊ i Mirela Slukan AltiÊ. Miljenko PandæiÊ naveo je izvore o temi skupa koji se nalaze u Hrvatskom dræavnom arhivu, Nikola KekiÊ je upozorio na izvore koji se Ëuvaju u arhivu KriæevaËke grkokatoliËke eparhije, a Mirela Slukan AltiÊ upoznala nas je s iznimno zanimljivim kartografskim izvorima za povijest vjerskih odnosa u Varaædinskom generalatu. PRIKAZI NOVIH KNJIGA I »ASOPISA Karl Kaser, Drago RoksandiÊ i Goran Vreπ podnijeli su svoja izlaganja u tematskoj cjelini druπtvene strukture i etnokonfesionalne promjene. Karl Kaser sa SveuËiliπta u Grazu govorio je o socijalnim i demografskim promjenama u Varaædinskom generalatu, Drago RoksandiÊ o ljudima i prostoru Varaædinskoga generalata u vrijeme proglaπenja Statuta Valchorum (1630.), a Goran Vreπ o druπtvu, vojnom ustroju i konfesionalno demografskim promjenama u Varaædinskom generalatu u prvoj polovini 18. stoljeÊa. Ljudi u kretanju, granice i podaniπtva u promjenama bila je sljedeÊa tematska cjelina. Nenad MoaËanin i Marko ©ariÊ istraæivali su vlaπke migracije i njihov pravni poloæaj u Vojnoj krajini. O poloæaju, razvoju i nestanku muslimanskih vjerskih zajednica na rubnim prostorima Varaædinskoga generalata izvjeπÊe je podnio Jakπa Raguæ, a o pravoslavnim vjernicima u Varaædinskom generalatu govorio je Zlatko KudeliÊ. O primjerima interkonfesionalne komunikacije u Hrvatskoj u 18. stoljeÊu izlagao je Zoran VelagiÊ, a Branko Dubravica iznio je probleme o civilnokrajiπkim razgraniËenjima na kriæevaËkom podruËju. Pojedinim crkvama te problemima u odnosu crkve i dræave bila je posveÊena sljedeÊa tematska cjelina. Odnos crkve i dræave od 1450. do 1600. predstavio je Robert Holjevac. Ivan PekliÊ govorio je o stanju u æupama KalniËkog arhiakonata u 17. i 18. stoljeÊu. Ubikaciju æupa u KalniËkom arhiakonatu prema popisu æupa arhiakona Ivana kritiËki je razmotrio Zdenko Balog. O utemeljenju grkokatoliËke biskupije u Kriæevcima 1777. godine izvijestio je Æeljko Holjevac, a Nikola ÆivkoviÊ dao je kratki pregled povijesti vjerskih odnosa u Æumberku. Drugi dan znanstvenog skupa poËeo je cjelinom o kulturnim identitetima u promjenama. Svoja priopÊenja na tu temu podnijeli su: Mira Kolar o Druπtvu “Pinta”, Katarina Horvat-Levaj o sakralnoj arhitekturi kriæevaËkoga kraja, Jelena MarjanoviÊ-Boroπak o Kulturnoj povijesti KriæevaËke æupanije. ZajedniËki rad Drage RoksandiÊa, Kristine MilkoviÊ, Jasenke Fiok i Marije Semren donio nam je kritiËko tumaËenje povijesnog izvora “Opis Varaædinskoga generalata 1783.”. Joπ jedan izvor “Spomenicu Ivana JosipoviÊa” predstavio nam je Ljudevit PlaËko. Mijo LonËariÊ osvijetlio je jeziËne probleme. Zanimljive podatke o studentima s prostora KriæevaËke æupanije i Varaædinskoga generalata na austrijskim sveuËiliπtima od 16. do 18. stoljeÊa donijelo nam je izlaganje Hrvoja PetriÊa, uklopivπi ih u πiri europskih kontekst povijesti obrazovanja, vjerske povijesti i protureformacije. Na neke detalje koji upuÊuju na vjerski i protunacionalni identitet upozorio je Dragan DamjanoviÊ. Gospodarske teme na skupu razmatrane su pod naslovom Gospodarske promjene na vlastelinstvima. PriopÊenja na tu temu podnijele su Silvija Pisk o opustoπenju juænog dijela KriæevaËke æupanije i Draæenka Majdak o vlastelinstvima u kriæevaËkom kraju. Posljednja cjelina govorila je o ratnicima i vjernicima u vojnokrajiπkim sustavima. Nataπa ©tefanec priopÊila je o obrambenom sustavu u Slavonskoj krajini u 16. stoljeÊu, a Vladimir Kalπan iznio je svoje vienje o meimurskim vojvodatima na temelju dobro poznate literature. PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003. Podravina 219
Géza Pálffy iz Instituta za povijest Maarske akademije znanosti u svojem je priopÊenju govorio o prvom hrvatskom regulamentu za prostor Slavonske i Hrvatske krajine iz 1578. godine. TreÊi dan skupa organiziran je izlet za sve sudionike po prostorima nekadaπnje KriæevaËke »ASOPISA I KNJIGA NOVIH PRIKAZI æupanije i Varaædinskoga generalata. Sudionici su posjetili Kriæevce i Kalnik te viπe mjesta na obroncima Bilogore i Kalnika. Ivan PekliÊ
ZNANSTVENI SKUP “KOPRIVNICA I PODRAVINA U SREDNJEM VIJEKU (DO KRAJA 16. STOLJEΔA)”, Povijesno druπtvo Koprivnica, Centar za ekonomsku i socijalnu povijest Zavoda za hrvatsku povijest Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta SveuËiliπta u Zagrebu te Hrvatski nacionalni odbor za povijesne znanosti, odnosno njegova Sekcija za ekonomsku i socijalnu povijest, Koprivnica 16. studenoga 2002.
Sedmi znanstveni skup u organizaciji Povijesnog druπtva Koprivnica 2002. godine bio je posveÊen 730. obljetnici prvog spominjanja Koprivnice, a odræao se 16. studenoga 2002. u Gradskoj vijeÊnici u Koprivnici. Povijesno druπtvo Koprivnica je do tog skupa organiziralo πest znanstvenih skupova, i to 1. u povodu 640. godine slobodnoga i kraljevskoga grada Koprivnice (1996.), 2. o povjesniËaru Rudolfu Horvatu (1997.), 3. o koprivniËkom gradonaËelniku Josipu VargoviÊu (1998.), 4. o Podravini na razmei Habsburπkog i Osmanskog Carstva, 5. o povijesti Koprivnice i Podravine od 1929. do 1941. (2000.) i 6. o povijesti Podravine i Koprivnice na razmei prosvjetiteljstva i romantizma, tj. krajem 18. i poËetkom 19. stoljeÊa (2001.). Povijesno druπtvo Koprivnica je 2002. godine bilo inicijator, a uz Centar za ekonomsku i socijalnu povijest Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu organizator znanstvenog skupa “Koprivnica i Podravina u srednjem vijeku (do kraja 16. stoljeÊa)”. Suorganizator skupa bio je i Hrvatski nacionalni odbor za povijesne znanosti, odnosno njegova Sekcija za ekonomsku i socijalnu povijest, πto jasno pokazuje priznavanje Koprivnice i koprivniËkog Povijesnog druπtva kao jedne od stoæernih toËaka hrvatske povijesne znanosti. Znanstveni skup o Podravini i Koprivnici u srednjem vijeku (otprilike do kraja 16. stoljeÊa) prvi je takve vrste u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, a posebnu vaænost ima u traganjima za podravskim identitetom. To je bio skup o koprivniËkoj povijesti koji je imao najviπe priopÊenja istaknutih hrvatskih znanstvenika. Vaæno je spomenuti da je taj znanstveni skup uspio potaknuti brojna istraæivanja utemeljena na novim pristupima i primjeni inovativnih metoda te tehnika rada na kojima su se unaprijedile znanstvene spoznaje o srednjovjekovnoj Koprivnici i podravskom viπegraniËju. Organizacijski odbor Ëinili su prof. dr. sc. Dragutin Feletar (predsjednik), prof. dr. Mira Kolar-DimitrijeviÊ, Ruæica ©poljar i Hrvoje PetriÊ (tajnik). Znanstveni skup otvorila je predsjednica Povijesnog druπtva Koprivnica Ruæica ©poljar, a prisutne su pozdravili gradonaËelnik Koprivnice Zvonimir MrπiÊ i predsjednik koprivniËkoga Gradskog vijeÊa prof. dr. Dragutin Feletar, koji je ujedno bio voditelj prve sekcije izlaganja pod nazivom “Izvori”. Jedno vrijeme je u radu skupa sudjelovao i dekan zagrebaËkog Filozofskog fakulteta i predsjednik Hrvatskog nacionalnog odbora za povijesne znanosti prof. dr. Neven Budak. Skupu su nazoËili i brojni Ëlanovi Povijesnog druπtva Koprivnica te zainteresirani graani. 220 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003.
Znanstveni skup bio je podijeljen u Ëetiri sekcije u kojima se raspravljalo o koprivniËkom i podravskom srednjovjekovlju. Radni dio znanstvenog skupa je uvodnim izlaganjem unutar sekcije “Izvori” otvorila prof. dr. Mira Kolar-DimitrijeviÊ, dobitnica koprivniËke nagrade za æivotno djelo 2002. godine. Ona je govorila o nepoznatom posjedu crkvenog reda pavlina u Strezi koji se nalazio juæno od Koprivnice. Nakon nje je doc. dr. Mirjana MatijeviÊ-Sokol dala vrlo korisnu i zanimljivu analizu najstarijih dokumenata vezanih uz grad Koprivnicu kojima je postavila temelje modernih diplomatiËkih istraæivanja u Podravini. Dr. Mirela Slukan AltiÊ je predstavila svoje otkriÊe - najstariji prikaz Koprivnice na dosad nepoznatoj talijanskoj karti iz 1480. godine, ali i druge srednjovjekovne kartografske izvore uglavnom vezane uz 16. stoljeÊe i europsku kasnosrednjovjekovnu kartografsku tradiciju. Na kraju je vrlo inovativno o rezultatima svojih PRIKAZI NOVIH KNJIGA I »ASOPISA istraæivanja vezanim uz razne popise govorio Ranko Pavleπ, istaknuvπi vaænost svojevrsnog “povratka” na izvornu grau i moguÊnost reinterpretacije srednjeg vijeka na tom prostoru. U vrlo vaænoj sekciji “Gospodarski Ëimbenici” uvodno su govorili Hrvoje PetriÊ o stanovniπtvu Koprivnice u kasnom srednjem vijeku te Emil »okonaj o vrijednosti podavanja KoprivniËanaca 1356. godine. Na kraju sekcije slijedio je referat prof. dr. Dragutina Feletara o bratovπtinama i cehovima u podravskim trgoviπtima i Koprivnici u kojem je prvi put dao niz dosad nepoznatih podataka te je zajedno s poznatima zaokruæio najstariju sliku poznavanja koprivniËkog obrtniπtva i cehova kojom je prvi put dao sintezu (ne samo za podravski prostor, nego i za πire podruËje sjeverozapadne Hrvatske) vaænog oblika gospodarskog udruæivanja. Zanimljive podatke o djelatnosti kralja Matijaπa Korvina i Koprivnici predstavio je doc. dr. Borislav Grgin koji je svojim izlaganjem otvorio rad treÊe sekcije “Druπtvene strukture i promjene”. Nakon njega je mr. Æeljko Holjevac govorio o sporovima graana Koprivnice s koprivniËkim kapetanom Lukom Sekeljom sredinom 16. stoljeÊa (koji su bili vrlo vaæni za KoprivniËance koji su, usprkos sukobima, uspjeli saËuvati gradske povlastice i status Koprivnice kao slobodnog i kraljevskog grada). Draæen ErneËiÊ predstavio je Koprivnicu u mreæi slobodnih i kraljevskih gradova srednjovjekovne Slavonije istaknuvπi njezinu vaænost. »etvrtu sekciju “Kulturni identiteti” otvorio je dr. Mijo LonËariÊ koji je prvi put znanstvenoj javnosti objasnio jeziËno stanje prije migracija izazvanih prodorima Osmanlija. Dr. Tajana Sekelj-IvanËan i Tanja TkalËec su, uz potporu Ivana Zvijerca, predstavile vrlo zanimljive rezultate poËetnih arheoloπkih istraæivanja oko TorËeca. Igor KulenoviÊ je nazoËne upoznao s istraæivanjem koprivniËke Oruæane, a Draæenka JalπiÊ-ErneËiÊ s predstavljanjem dosadaπnjih istraæivanja sakralne umjetnosti srednjovjekovne Koprivnice. Posljednji je referat bio Ratka VuËetiÊa o prostornom razvoju srednjovjekovnih gradova s osvrtom na Koprivnicu, Kriæevce, Viroviticu i Varaædin. Autor je u referatu donio potpuno novo gledanje na nastanak srednjovjekovnih gradova i njihov daljni prostorni razvoj do kraja 16. stoljeÊa. Nakon iznoπenja priopÊenja unutar svake sekcije su slijedile iscrpne rasprave koje su bile otvorene svim posjetiteljima skupa, Ëime je otvoren dialog izmeu svih zainteresiranih posjetitelja i znanstvenika koji su predstavljali svoja dugogodiπnja istraæivanja. Organizatori su uspjeli u tome πto je taj skup povjesniËara i drugih srodnih istraæivaËa obradio dosad nepoznatu problematiku, ali i postavio brojna pitanja na koja Êe se, vjerujemo, naÊi odgovori na buduÊim znanstvenim skupovima. Tim je skupom probuen interes javnosti za problematiku razdoblja najstarije podravske i koprivniËke povijesti, a kod znanstvenika je otvorio niz novih suradnji. Organizaciju skupa su financijski pomogli Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske i Grad Koprivnica. VeÊi dio priloga sa skupa je tiskan tijekom 2003. godine u 3. i 4. broju Ëasopisu za multidisciplinarna istraæivanja “Podravina”. Hrvoje PetriÊ PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003. Podravina 221
PRIKAZ ARHEOLO©KIH ISTRAÆIVANJA NA PODRU»JU KOPRIVNI»KE I –UR–EVA»KE PODRAVINE U POSLJEDNJIH OSAM GODINA (1996. - 2003.) RKZ OI NIAI»ASOPISA I KNJIGA NOVIH PRIKAZI
PromatrajuÊi Podravinu u πirem geografskom smislu, uviamo kako je to podruËje ljudima od davnina bilo privlaËno za naseljavanje πto, konaËno, niti ne zaËuuje jer je rijeka Drava s hidrografskim sklopom manjih rijeka i potoka svakako oduvijek pruæala povoljne uvjete za æivot. Podravska ravnica proπarana je blago poviπenim gredama i breæuljcima na kojima se Ëesto veÊ povrπinskim pregledom terena mogu pronaÊi materijalni ostaci koje je Ëovjek ostavio za sobom. Ovim Êemo se prikazom osvrnuti na dostignuÊa arheologije na podruËju koprivniËko- urevaËke Podravine koja danas administrativno pripada KoprivniËko-kriæevaËkoj æupaniji, odnosno gravitira Koprivnici. Prikazom Êemo obuhvatiti posljednjih osam godina arheoloπkog rada na tom podruËju, dakle razdoblje nakon Domovinskog rata. Osvrnemo li se samo kratko na stanje istraæenosti arheoloπkih lokaliteta u ranijem razdoblju, moæemo zakljuËiti kako je u tom dijelu Podravine, kao uostalom i na cijelom prostoru sjeverozapadne Hrvatske, provedeno relativno malo arheoloπkih iskopavanja, uzmemo li u obzir broj poznatih lokaliteta. Uzrok tome nije bila inertnost arheologa, nego moæda nedovoljno financijsko ulaganje u kulturu tog dijela Hrvatske (no to je zasebna problematika u koju ovom prigodom neÊemo ulaziti). DapaËe, to se podruËje moæe pohvaliti iznimno velikim brojem struËnih i znanstvenih radova, brojnih prikaza i popularnih novinskih Ëlanaka posveÊenih arheologiji, a Ëiji je, moramo istaknuti, najveÊim dijelom autor dr. Zorko MarkoviÊ koji je kao arheolog Muzeja grada Koprivnice otkrio brojne nove arheoloπke lokalitete na tom podruËju. Arheoloπka rekognosciranja aæurno su obavljana kroz cijelo promatrano poslijeratno razdoblje, nastavljena je suradnja arheologa s lokalnim suradnicima, a i arheoloπka iskopavanja su intenzivirana posljednjih godina usprkos konstantnom nedostatku sredstava koja se ulaæu u arheologiju. Tako je 1997. godine obavljeno iskopavanje lokaliteta Peteranec - Vratnec 2 (Z. MarkoviÊ), zatim 1998. manje pokusno istraæivanje u prostoru starog zatvora unutar zgrade Muzeja grada Koprivnice (Z. MarkoviÊ). Godine 2001. provedena su iskopavanja prapovijesnog lokaliteta Cerine 7 i zaπtitna iskopavanja unutar koprivniËke utvrde u zgradi Oruæane (I. KulenoviÊ). Iskopavanja na Cerinama 7 nastavljena su i u 2002. godini, kada su provedena i iskopavanja srednjovjekovnih lokaliteta oko TorËeca: Ledine, CirkviπËe i GradiÊ (T. Sekelj IvanËan). Istraæivanje Ledina i GradiÊa nastavljeno je i 2003. godine. Rezultati istraæivanja veÊim su dijelom objavljeni u obliku izvjeπÊa, preliminarnih priopÊenja i predavanja ili struËnih i znanstvenih radova. KraÊe priopÊenje o arheoloπkim istraæivanjima viπeslojnog lokaliteta Vratnec 2 dao je Zorko MarkoviÊ u Ëlanku PoËetna istraæivanja pretpovijesnog i srednjovjekovnog nalaziπta Vratnec 2 kraj Koprivnice (Obavijesti Hrvatskog arheoloπkog druπtva, god. 30, br. 1, Zagreb 1998., 51.-54.). Opπirniji prikaz prvih istraæivanja bakrenodobnih slojeva na tom nalaziπtu dao je isti autor (PoËetna arheoloπka istraæivanja nalaziπta Vratnec 2 kraj Koprivnice (pretpovijesni slojevi), Podravski zbornik 24-25/1998.-1999., Koprivnica 1999., 179.-184.), a ranosrednjovjekovne nalaze u istom zborniku objavila je T. Sekelj IvanËan (Ranosrednjovjekovni arheoloπki nalazi na lokalitetu Vratnec 2 kraj Koprivnice, str. 185.-197.). O pokusnom iskopavanju srednjovjekovnog i novovjekovnog materijala u prostoru starog zatvora unutar zgrade koprivniËkog muzeja izvijestio je Z. MarkoviÊ u tekstu Novi srednjovjekovni nalazi s podruËja koprivniËke utvrde (Muzejski vjesnik 21-22/ 1998./99., Varaædin 1999.). Igor KulenoviÊ je u radu Arheoloπka istraæivanja na lokalitetu Oruæana u Koprivnici, Archaeological Excavations at Oruæana Site, Koprivnica (Podravina, »asopis za multidisciplinarna istraæivanja, br. 2, Koprivnica 2002., 153.-164.) prikazao najnovije rezultate 222 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003.
arheoloπkih istraæivanja zgrade Oruæane, smjeπtene na rubu jugoistoËnog dijela koprivniËke tvrave. Oruæana je sluæila kao ulaz u grad, a dio je πireg kompleksa koji se sastoji od bastiona, obrambenog jarka, bedema i dva revelina. Gradnja koprivniËke utvrde poËela je sredinom 16. stoljeÊa, a u godinama koje slijede doπlo je do mnogih preinaka, pregradnja i dogradnja. Tijekom iskopavanja otkrivena su u unutraπnjosti zgrade dva zida i kanal za odvod otpadne vode iz utvrde koji je izaπao iz upotrebe sredinom 18. stoljeÊa. U sondi s vanjske, juæne strane Oruæane otkrivene su drvene supstrukcije od vertikalnih hrastovih pilota i horizontalna reπetkasta konstrukcija od hrastovine koji su sluæili za uËvrπÊivanje zemljanih struktura te drveni trupci koji su sluæili kao nosaËi mosne konstrukcije. Sama zgrada oruæane sagraena je na mjestu starijeg obrambenog jarka. I tu se pokazalo kako arheologija uspjeπno upotpunjava znanja o lokalitetima o kojima Ëak postoje pisani i ilustrativni povijesni izvori te kako se pomoÊu arheoloπkih metoda PRIKAZI NOVIH KNJIGA I »ASOPISA na takvim lokalitetima dolazi i do potpuno novih, vrijednih saznanja. Preliminarne rezultate istraæivanja srednjovjekovnih lokaliteta istraæivanih 2002. objavile su T. Sekelj IvanËan i T. TkalËec (Istraæivanje srednjovjekovnog gradiπta TorËec - GradiÊ 2002., Obavijesti HAD-a, god. 35, br. 1, Zagreb 2003., 143.-145.; Ranosrednjovjekovno nalaziπte TorËec - Ledine 2002., Obavijesti HAD-a, god. 35, br. 1, Zagreb 2003., 127.-132.; Probna arheoloπka istraæivanja u okolici TorËeca, Podravski zbornik, Koprivnica 2002., 308.-315.). Sondaæno arheoloπko istraæivanje gradiπta GradiÊ ili Turski brijeg rezultiralo je potvrdom postojanja joπ jednog unutraπnjeg zemljanog bedema i jarka na zapadnoj strani lokaliteta koji su danas iznivelirani s centralnim uzviπenjem i neprepoznatljivi u konfiguraciji terena. Unutar novootkrivenog bedema pronaeni su pri samoj zdravici ostaci trupaca koji su C14 metodom datirani u drugu polovinu 12. i 13. stoljeÊe. U istraæivanjima 2003. poluËena su izvanredna saznanja o graditeljskim i obrambenim elementima gradiπta, a objava rezultata Êe uslijediti. Ledine su za hrvatsku arheologiju osobito znaËajne veÊ samo po Ëinjenici πto je to prvi arheoloπki lokalitet naseobinskog karaktera iz ranog srednjeg vijeka na kojem se sustavno odvijaju arheoloπka istraæivanja. Otkriveni su ostaci nastambi u kojima su pronaeni ulomci keramiËkih posuda, æeljeznih predmeta te æivotinjskih kostiju koji pruæaju uvid u naËin æivota Ëovjeka u 10. i 11. stoljeÊu, razdoblju koje je hrvatskoj povijesti i arheologiji joπ puno nepoznanica. Istraæivanja lokaliteta CirkviπËe kraj TorËeca potaknuta su pretpostavkama o ubikaciji crkve Sv. Stjepana Kralja, kao i jednim sluËajnim arheoloπkim nalazom. To je nalaz lubanje psa pronaene u srednjovjekovnoj posudi, a koji predstavlja jedinstven nalaz u cijeloj Hrvatskoj (T. Sekelj IvanËan i Z. MarkoviÊ, Novi sluËajni nalaz s lokaliteta TorËec - CirkviπËe kraj Koprivnice, Obavijesti Hrvatskog arheoloπkog druπtva, god. 31, br. 3, Zagreb 1999., 109.-111.; T. Sekelj IvanËan, S. Kuæir, M. Bauer, Z. MarkoviÊ, SluËajni nalaz lubanje Canis familiaris poloæene u srednjovjekovnu keramiËku posudu s lokaliteta TorËec - CirkviπËe, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, vol. 15.-16./1998./99., Zagreb 1999., 61.-79.). Nalaz su pronaπli stalni suradnici Muzeja grada Koprivnice Ivan i Zlatko Zvijerac, obilazeÊi teren nakon proljetnog oranja 1999. godine. Analiza lubanje psa provedena je na Veterinarskom fakultetu SveuËiliπta u Zagrebu. Lubanja je u lonac pohranjena oko sredine 13. stoljeÊa, vjerojatno u ritualne svrhe i povezuje se s prisutnoπÊu Mongola. SliËan nalaz poznat je u Fanciski kraj Debrecena u Maarskoj. Bitna zajedniËka znaËajka oba lokaliteta je to πto je poganski ritual obavljen na poloæajima krπÊanskog ozraËja. Na poloæaju CirkviπËe obavljena su 2002. godine probna arheoloπka iskopavanja i otkriveno je kasnosrednjovjekovno i novovjekovno groblje te elementi koji dodatno argumentiraju tezu o postojanju crkve Svetog Stjepana Kralja (ecclesia sancti Stephanus regis circa Drauam), poznate iz popisa æupa iz 1334. upravo na tome poloæaju (T. Sekelj IvanËan i T. TkalËec, Istraæivanje nalaziπta TorËec - CirkviπËe, Obavijesti Hrvatskog arheoloπkog druπtva, god. 34, br. 3, Zagreb 2002., 142.-145.). Rezultati tog istraæivanja PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003. Podravina 223 prezentirani su u proljeÊe 2003. izloæbom u Muzeju grada Koprivnice. Tada su predstavljeni i rezultati istraæivanja prapovijesnog naselja na lokalitetu Cerine 7 (13. st. pr. Kr.) koje je 2002. vodio Igor KulenoviÊ iz Muzeja grada Koprivnice. Opπirniji prikaz rezultata istraæivanja i obradu »ASOPISA I KNJIGA NOVIH PRIKAZI nalaza iz srednjovjekovnog i novovjekovnog groblja na poloæaju CirkviπËe autorice su dale u ovome broju Podravine, gdje su objavljeni i Ëlanci o antropoloπkoj analizi individua (Mario ©laus, Mario Novak i Siniπa Krznar) i postupcima konzerviranja metalnih i staklenih nalaza iz lokaliteta (Damir DoraËiÊ). U Ëlanku Osvrt na nekoliko novopronaenih nalaziπta iz koprivniËke Podravine (Muzejski vjesnik 18-19/1996., god. 18, Bjelovar 1996.) Z. MarkoviÊ je obradio keramiËke nalaze rane kulture polja sa æarama (kasno bronËano doba) i mlaeg æeljeznog doba s lokaliteta Cerine 7 koje su, uz nalaze oπteÊenih jamskih objekata u drenaænom kanalu, pronaπli braÊa Ivan i Zlatko Zvijerac pri obilasku terena. Takoer je objavio i neke povrπinske nalaze s lokaliteta Peteranec - Vratnec 1 i 2, TorËec - Selsko trnje (mlae æeljezno doba do rano bronËano doba - licenskokeramiËka kultura) te nalaze s lokaliteta Kozarice - Hlebine koje je prikupio M. AleËkoviÊ, a koji se datiraju od srednjeg vijeka, preko mlaeg æeljeznog i kasnog bronËanog doba do u eneolitik (lasinjska kultura). Brojni su sluËajni nalazi iz tog dijela Podravine ostali saËuvani zahvaljujuÊi zanimanju i paænji lokalnih suradnika Muzeja grada Koprivnice. Upravo takvi pojedini nalazi ponekad pruæaju nove spoznaje o naseljavanju podravskog prostora u proπlosti. Tako je Z. MarkoviÊ u tekstu Tri zanimljiva pretpovijesna predmeta iz Podravine (Muzejski vjesnik 20/1997., 8.-10.) izvijestio o nalazu dijela bronËanog bodeæa ili kratkog maËa iz πljunËare kod Gabajeve grede te o nalazima ulomaka kasnolatenskih zdjela iz Delova - Greda 1. Bodeæ pripada kasnobronËanodobnom razdoblju, a zdjele mlaem æeljeznom dobu. Upravo ti ulomci zdjela, po naËinu ukraπavanja karakteristiËnom za Skordiske, nosioce keltsko-latenske kulture na istoËnom dijelu sjeverne Hrvatske, ukazuju na dodirne toËke, odnosno na njihovu prisutnost ili vjerojatnije utjecaje na prostor koji je bio naseljen Tauriscima. Joπ se jedanput prije provedenih istraæivanja na lokalitetu Vratnec 2 Z. MarkoviÊ dotaknuo pitanja datacije i vrste tog lokaliteta prema povrπinskim nalazima (Z. MarkoviÊ, Osvrt na neke pretpovijesne i srednjovjekovne nalaze u Podravini, Podravski zbornik 23, Koprivnica 1997., 33.-52.). U tom radu dao je i sumarni pregled o nalaziπtu Vratnec 1, oko 2 km JZ od TorËeca (rano bronËano doba i mlae æeljezno doba), pri Ëemu se usredotoËio na licenskokeramiËki materijal s kraja ranog bronËanog doba. Autor se osvrnuo i na lokalitet Doæine (Duæine) u TorËecu, nedaleko od gradiπta GradiÊ, gdje je obavljeno manje pokusno zaπtitno istraæivanje 1993. godine. Tom je prigodom otkrivena kasnosrednjovjekovna otpadna jama s nalazima keramike i fino ukraπenih peÊnjaka s kaljevih peÊi. MarkoviÊ je jamu datirao u 14. ili u 15. stoljeÊe. »etvrto i najopseænije poglavlje rada odnosi se na poneke dotad neobjavljene kamene i keramiËke nalaze s Kamengrada. Na toj su utvrdi obavljena arheoloπka istraæivanja 1982. i 1984. (1983. i na pripadajuÊem groblju oko crkve Sv. Emerika podno utvrde) pod vodstvom dr. Æeljka Deme iz Arheoloπkog muzeja u Zagrebu i uz asistenciju autora Ëlanka. U monografiji Povijest TorËeca (ur. Boris Januπka et al., BIBLIOTHEKA HISTORIA CROATICA, Knjiga 21., TorËec 2000.) tiskanoj u nakladniπtvu Druπtva za povjesnice i starine TorËec i sunakladniπtvu Nakladne kuÊe “Dr. Feletar”, Koprivnica, u povodu 2000. obljetnice krπÊanstva i 1000. obljetnice Svetog Stjepana Kralja, titulara crkve u TorËecu, posveÊeno je nekoliko radova s podruËja arheologije i paleontologije torËanskoga kraja. Ivan Zvijerac dao je pregled paleontoloπkog materijala koji se sustavno prikuplja iz πljunËara ©oderica, Jegeniπ i Gabajeva greda i manjim dijelom iz korita rijeke Drave (I. Zvijerac, FaunistiËke zajednice starijeg i srednjeg kamenog doba koprivniËke Podravine, 39.-43.). Kako u koprivniËkoj 224 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003.
Podravini dosad nisu poznati ostaci materijalne kulture ljudi koji su æivjeli u tome kraju u paleolitiku i mezolitiku, nalazi æivotinjskih kostiju iz tog razdoblja dobivaju poseban znaËaj jer pribliæavaju sliku o æivotu najstarijih faunistiËkih zajednica u vrijeme kada je veÊ i Ëovjek djelovao na tome prostoru, a o Ëemu Êe u buduÊnosti zasigurno i arheologija pruæiti konkretne dokaze. Isti je autor u koautorstvu s dr. Zorkom MarkoviÊem u knjizi iznio pregled arheoloπkih lokaliteta torËanskoga kraja i stanje istraæenosti (Z. MarkoviÊ i I. Zvijerac, Arheoloπko-povijesni slijed naseljavanja TorËeca i okolice, 44.-59.). Autori daju saæet, vrlo jasan opis naËina æivota u prapovijesnim razdobljima, kao πto daju i osnovne povijesne znaËajke doba antike, ranog, razvijenog i kasnog srednjeg vijeka, a sve je potkrijepljeno konkretnim nalazima sa πireg podruËja TorËeca. Za taj prostor arheolozi Êe reÊi “nema Ëega nema”, a tako mnogo arheoloπkih lokaliteta poznato je i zahvaljujuÊi radu braÊe Ivana i Zlatka Zvijerca koji sve slobodno vrijeme PRIKAZI NOVIH KNJIGA I »ASOPISA posveÊuju intenzivnom obilasku terena te njihovoj odliËnoj suradnji s arheolozima. TreÊi rad u knjizi posveÊen arheologiji je rad Borisa Januπke o srednjovjekovnom gradiπtu kraj TorËeca (B. Januπka, Gradiπte kod TorËeca, 60.-65.). Januπka je iznio rezultate istraæivanja provedenih na lokalitetu od 1973. do 1978., kada je obavljeno geodetsko snimanje i kartiranje terena, sondiranje terena tzv. holandskim svrdlom promjera 10 cm s ciljem uzimanja uzoraka i oËitovanja horizonata. Obavljena je analiza uzorka drveta metodom radioaktivnog ugljika C14 na Institutu “Ruer BoπkoviÊ” u Zagrebu iz sonde veliËine 1x1,5 m iskopane 1974. i dobivena je starost od 625. godina. Odnosno, prema toj analizi drvo unutar nasipa bilo je ugraivano oko 1325. godine, πto, kako je naglasio autor, ne govori i o godini podizanja te po postanku vjerojatno joπ starije zemljane utvrde. Ranosrednjovjekovni nalazi s podravskog prostora zaintrigirali su dr. Tajanu Sekelj IvanËan iz Instituta za arheologiju koja je objavila rad SluËajni nalaz ognjiπta na lokalitetu Borovljani - Srednje brdo kraj Koprivnice i sliËni srednjovjekovni nalazi evidentirani na podruËju sjeverne Hrvatske (Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, vol. 17, Zagreb 2000., 67.-88.). Uz obradu nalaza ranosrednjovjekovnog ognjiπta i keramiËkih lonaca iz 8. do 10. stoljeÊa iz Borovljana, pronaenih pri kopanju podruma, autorica je dala pregled ostalih arheolozima poznatih lokaliteta sjeverne Hrvatske na kojima su evidentirani nalazi ognjiπta. Kako se na naπem podruËju vrlo malo zna o organizaciji ranosrednjovjekovnih naselja i rijetka su arheoloπka istraæivanja takvih lokaliteta, veÊ se u kratkom pregledu lokaliteta sjeverne Hrvatske uoËava kako je na podruËju Podravine poznat relativno velik broj takvih nalaza. Iz razdoblja ranog srednjeg vijeka od 10. do 13. stoljeÊa sliËni su nalazi poznati iz arheoloπkih istraæivanja ili rekognosciranja na poloæajima Peteranec - Vratnec 2, –elekovec - ©Ëapovo, Koprivnica - Grede I, Cerine 3 i Cerine 6 - Klisa. Na lokalitet Borovljani - Srednje brdo osvrnula se ista arheologinja i u radu Nove spoznaje o arheoloπkoj proπlosti koprivniËke Podravine (Podravski zbornik 26-27/2000. - 2002., Koprivnica 2001., 243.-252.) gdje je autorica uzela u razmatranje i nalaze s lokaliteta TorËec - CirkviπËe i Peteranec - Vratnec 2. Nalaz bronËanodobne ostave iz Pustakovca kraj KoprivniËkog Ivanca izazvao je zanimanje arheologinje Dunje GlogoviÊ te ju je potaknuo na promatranje i statistiËko sagledavanje 17 bronËanodobnih ostava iz sjeverozapadne Hrvatske s obzirom na nalaz pustakovaËke ostave (Novoobjavljena ostava Pustakovec i ostale prapovijesne ostave iz sjeverozapadne Hrvatske, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, vol. 17, Zagreb 2000., 103.-111.). Ostava pripada drugoj fazi kulture polja sa æarama, a sastoji se od πest Ëitavih srpova, jednog kelta i sjekire sa zaliscima, zatim torkvesa, narukvica i drugog sitnog nakita, ulomka britve, pojasnih limova te nekoliko komada sirova metala. Zanimljivo je da su ti vrijedni prapovijesni bronËani predmeti kupljeni za Museum für Vor- und Frühgeschichte u Berlinu i 1997. godine osvanuli u vitrinama berlinskog muzeja! PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003. Podravina 225
Ista je arheologinja u koautorstvu sa Slobodanom Mikom obradila kasnobronËanodobne nalaze pronaene pri vaenju πljunka u umjetnom jezeru ©oderici - bojni noæ pronaen 2000. i koplje pronaeno 1996./97. te bodeæ pronaen prije 1970. godine na Grabama, umjetnom jezeru »ASOPISA I KNJIGA NOVIH PRIKAZI u TorËecu (D. GlogoviÊ i S. Miko, Nekoliko bronËanodobnih nalaza iz okolice TorËeca pokraj Koprivnice i njihova spektrometrijska analiza, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, vol. 18, Zagreb 2001., 21.-31.). Na predmetima je obavljena i atomsko-emisijska spektometrijska analiza, a rezultati su usporeeni sa sliËnim analizama bronËanodobnih predmeta iz Slovenije. Multidisciplinarnim pristupom taj rad ujedno predstavlja doprinos stvaranju baze podataka o tehnologiji izrade bronËanodobnih metalnih nalaza. Joπ je jedan sluËajni nalaz privukao veliku pozornost arheologa (Igor KulenoviÊ i Miona Muπtra, Novi nalaz kruniπta s lavljim parom s lokaliteta Gabajeva greda kod Koprivnice, Opuscula Archaeologica 26, Zagreb 2002., 143.-152.; isti, Kruniπte s lavljim parom iz πljunËare Gabajeva greda kod Koprivnice, Podravski zbornik 28/2002., Koprivnica 2002., 316.-324.). Nalaz potjeËe iz 2001. iz iskopa na πljunËari Gabajeva greda (oko 30 km sjeveroistoËno od Koprivnice) u danas isuπenom koritu rijeke Drave kojim se joπ u razdoblju antike odvijala plovidba. Bager je, vadeÊi πljunak, na dubini od 20 metara zahvatio monumentalno kruniπte s lavljim parom izraeno iz krupnozrnatog bijelog mramora. Kruniπte je dio gornjeg zavrπetka nadgrobne stele, a zbog nedostatka tragova utora kojima bi se kruniπte priËvrstilo na samu stelu, kao i zbog nedostatka zavrπne fine obrade pojedinih elemenata kruniπta, autori su zakljuËili kako je rijeË o nedovrπenom spomeniku koji je na neki naËin izgubljen pri prijevozu, odnosno plovidbi. Autori su se u svome radu osvrnuli i na ikonografska svojstva spomenika te opÊenito na problematiku antiËke kamenorezaËke proizvodnje. Na osnovi tog i analognih nalaza argumentirano su predloæili tezu o antiËkom Poetoviju kao centru iz kojeg su se kruniπta distribuirala u istoËno-panonska srediπta Mursu i Sirmij. Ikonografski prikaz æenskog lika izmeu dva lava na kruniπtu interpretiran je kao Kibela ili Meduza, a spomenik je datiran u razdoblje od 1. do 3. stoljeÊa. OpÊenito na arheoloπke nalaze iz raznih razdoblja koji su pronaeni u πljunËarama Gabajeva greda, Jagnjee (Jegeniπ), ©oderica i Vidak osvrnuo se Z. MarkoviÊ u Ëlanku Arheoloπki nalazi iz πljunËara otkrivaju najstariju povijest Podravine (Hrvatske vode, 9(2001)36, Zagreb 2001., 145.-150.). Joπ je jedan zanimljiv rad iz podruËja srednjovjekovne arheologije Z. MarkoviÊ objavio u Ëasopisu Hrvatske vode, naglaπavajuÊi ulogu vode u odabiru mjesta za gradnju utvrda (Z. MarkoviÊ, Burna proπlost srednjovjekovnih utvrda uz pritoke rijeke Drave, Hrvatske vode, 10(2002)41, Zagreb 2002., 419.-430.). Rezultate uËestalih arheoloπkih rekognosciranja i reambulacija lokaliteta na prostoru koprivniËke i urevaËke Podravine objavili su struËnjaci najËeπÊe u glasilu Hrvatskog arheoloπkog druπtva. Tako su u Ëlanku Nekoliko srednjovjekovnih poloæaja u okolici TorËeca - KoprivniËko-kriæevaËka æupanija (Obavijesti HAD-a, god. 29, br. 2, Zagreb 1997., 65.- 69.) T. Sekelj IvanËan i I. Zvijerac objavili Ëetiri nova srednjovjekovna lokaliteta koji su evidentirani nakon zakljuËivanja drugog izdanja Registra arheoloπkih nalaza i nalaziπta sjeverozapadne Hrvatske. Upravo zahvaljujuÊi sustavnom arheoloπkom rekognosciranju braÊe Ivana i Zlatka Zvijerca iz TorËeca, otkriveni su brojni novi arheoloπki lokaliteti, kao πto su i brojni nalazi, koji bi bez njihova nadzora bili uniπteni raznim poljodjelskim ili industrijskim radovima, ostali saËuvani. Izbor iz zbirke Zvijerac prezentiran je tijekom ljeta 1995. u izloæbenoj prostoriji Podravke i popraÊen je manjim katalogom. Dio arheoloπkog materijala moæe se, uz etnoloπku i kulturno-povijesnu zbirku, razgledati u ZaviËajnoj zbirci Druπtva za povjesnicu i starine TorËec. T. Sekelj IvanËan objavila je tekst Obilazak srednjovjekovnih poloæaja u okolici Podravskih Sesveta - KoprivniËko-kriæevaËka æupanija (Obavijesti HAD-a, god. 30, br. 3, Zagreb 1998., 226 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003.
108.-111.). Na srednjovjekovne nalaze i lokalitete ukazao je autorici suradnik Muzeja grada Koprivnice iz Podravskih Sesveta, g. Josip CugovËan s kojim arheolozi i dalje ostvaruju uspjeπnu suradnju. Rezultat joπ jedne uspjeπne suradnje arheologa s g. Ivanom Zvijercem iz TorËeca je rad T. Sekelj IvanËan i I. KulenoviÊa Obilazak nekih poloæaja u okolici Imbriovca, –elekovca i TorËeca - KoprivniËko-kriæevaËka æupanija (Obavijesti HAD-a, god. 33, br. 1, Zagreb 2001., 55.-58.) u kojem su prikazani novi arheoloπki lokaliteti na kojima je pronaena uglavnom srednjovjekovna keramika, a na ponekima su pronaeni i ulomci antiËke i prapovijesne keramike. Joπ je jedan zaljubljenik u arheologiju i dobar poznavatelj povijesti pomogao arheolozima oko registriranja novih arheoloπkih lokaliteta. To je g. Ranko Pavleπa iz Starigrada kraj Koprivnice koji je prikupio brojne povrπinske nalaze i koji je arheologinju T. Sekelj IvanËan odveo na te PRIKAZI NOVIH KNJIGA I »ASOPISA poloæaje. Za objavu su izdvojeni novi srednjovjekovni lokaliteti, a o nekoliko veÊ otprije poznatih arheoloπkih lokaliteta iznesene su nove spoznaje (T. Sekelj IvanËan, Povrπinski nalazi srednjovjekovne keramike iz okolice Starigrada i Koprivnice, Obavijesti HAD-a, god. 35, br. 1, Zagreb 2003., 121.-126.). Viπe su puta g. Milan Laklija iz Ferdinandovca i, veÊ prije spomenuti, g. Josip CugovËan vodili T. Sekelj IvanËan i T. TkalËec na arheoloπke lokalitete koje su otkrili u svojim obilascima. Obavljena je i reambulacija nekoliko otprije poznatih lokaliteta u okolici Podravskih Sesveta i Otrovanca, a objavljena su tri nova srednjovjekovna lokaliteta te dva na kojima se æivot odvijao u prapovijesti i srednjem vijeku (T. Sekelj IvanËan i T. TkalËec, Terenski pregled nekih srednjovjekovnih poloæaja u okolici Ferdinandovca, Obavijesti HAD-a, god. 35, br. 1, Zagreb 2003., 138.-142.). KraÊim tekstom je predstavljen i novi znaËajan nalaz ranosrednjovjekovnoga koplja (T. Sekelj IvanËan, Novi metalni nalaz iz πoderice Jegeniπ sjeveroistoËno od Koprivnice, Obavijesti HAD- a, god. 35, br. 2, Zagreb 2003., 81.-82.). Koplje je pronaeno 2002. pri eksploataciji πljunka na Bilokalnikovoj πljunËari i predstavlja novi doprinos upotpunjavanju slike o naseljenosti tog podruËja u ranom srednjem vijeku. Treba joπ naglasiti kako su arheoloπki radovi objavljivani i za πiru javnost u listovima Glas Podravine i Prigorja, Podravski list te u glasilu Povijesnog druπtva Koprivnice - Scientia Podraviana i drugdje. Arheologija je predstavljena i struËno-popularnim tekstovima obogaÊenim ilustrativnim materijalom kao primjerice u katalogu izloæbe u povodu Meunarodnog dana muzeja 18. svibnja 2001. (I. KulenoviÊ, KeramiËki proizvodi kroz najstariju povijest, u: Keramika, Koprivnica: Muzej Grada Koprivnica, Galerija Koprivnica, 2001.). Za pohvalu je i stranica na Internetu (Podravina, Team Komarnica i Povijesno druπtvo Koprivnica; stranicu ureuje M. AleËkoviÊ) na kojoj se mogu naÊi gotovo svi u novije vrijeme objavljeni radovi s podruËja arheologije, a koji se odnose na ovaj dio Podravine. Stranica obiluje i Ëlancima iz podruËja paleontologije, povijesti i etnologije te brojnim korisnim informacijama (www.geocities.com/hlebine/). Na kraju, prikaz Êemo zavrπiti Ëlancima joπ jednog suradnika arheologa, g. Miralema AleËkoviÊa iz Hlebina, upravo zato πto se autor dotaknuo nekih tema kojima bismo i mi posvetili zavrπne retke ovog prikaza (Noviji arheoloπki nalazi iz hlebinskog dijela Podravine, Podravski zbornik 22, Koprivnica 1996., 279.-286; Noviji arheoloπki nalazi u Hlebinama i uæoj okolici, Hlebinski almanah 2, god. 1996, Koprivnica 1996., 13.-18.; Noviji arheoloπki nalazi u Hlebinama i okolici, Scientia Podraviana, 12, Koprivnica 1996., 8-9). M. AleËkoviÊ je dao pregled arheoloπkih lokaliteta na osnovi sustavnih obilazaka i pregleda terena te prikupljanja povrπinskih nalaza koji obuhvaÊaju razdoblje od kasnog neolitika ili poËetka eneolitika pa sve do kasnog srednjeg vijeka. AleËkoviÊ je naglasio odsutnost edukacije o potrebi prikupljanja PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 201 - 227 Koprivnica 2003. Podravina 227 pokretne arheoloπke i etnoloπke grae te obavjeπtavanju nadleænih muzeja o takvim nalazima. Uistinu, ako se sjetimo kako je joπ u 19. stoljeÊu Ivan KukuljeviÊ Sakcinski, kao arhivar i dræavni konzervator pomoÊu mreæe svojih suradnika i pomoÊu tzv. anketa pridonio oËuvanju kulturne »ASOPISA I KNJIGA NOVIH PRIKAZI baπtine i formirao bazu podataka o kulturno-povijesnim znamenitostima, tada nam se Ëini da danas taj sakupljaËki zanos, koji je konaËno stvorio i temelje znanstvenim istraæivanjima, struka nije dovoljno iskoristila i usmjerila. Naime, KukuljeviÊ je kao povjerenik za kulturu austrijske carevine upotpunio sluæbene StatistiËko-topografijske tabele i upitnike joπ dodatnim pitanjima o znamenitostima nekog kraja, spomenicima i nalazima te uputio takvu anketu svojim povjerenicima - uËiteljima, zatim parosima i æupnicima po eparhijama i dijecezama, nastojeÊi potaknuti i educirati crkvenu i intelektualnu elitu o oËuvanju baπtine. Na taj su se naËin uspjeli prikupiti brojni korisni podaci i o arheoloπkim spomenicima i nalazima, a potaknulo se i πiroko stanovniπtvo da o svojim pronalascima obavijeste primjerice seoskog uËitelja, æupnika itd. (na usmenim podacima i obrazloæenju tzv. KukuljeviÊe ankete zahvaljujem Jeleni Boroπak- MarijanoviÊ iz Hrvatskog povijesnog muzeja u Zagrebu). Postavlja se pitanje zaπto danas ne postoji neka sliËna akcija na razini dræave ili barem podruËnih muzeja. Ne bi li se trebala intenzivirati suradnja arheologa i tzv. arheologa amatera i zaljubljenika u starine, a ne dopuπtati da arheoloπki lokaliteti i nalazi ostaju zavijeni velom tajni. Ne bi li se poljoprivrednike koji, obraujuÊi zemlju, Ëesto naiu na neko “Ërepinje” koje preoru, bace i uniπte trebalo educirati o znaËaju takvih nalaza? Arheologiju svakako treba popularizirati na kulturan i profesionalan naËin jer ona ne postoji zbog uskog kruga struËnjaka, nego zbog opÊeg dobra. Podravski prostor ima jedinstvenu priliku da takvo πto i ostvari. Arheoloπka istraæivanja imaju jednu “manu”, toliko prepoznatljivu u danaπnje vrijeme: ona podrazumijevaju odreena financijska ulaganja u iskopavanje, obradu i zaπtitu nalaza. Meutim, ona podrazumijevaju i stalno zalaganje, entuzijazam i interes koji u koprivniËko-urevaËkoj Podravini ne nedostaje, samo ga treba usmjeriti. VeÊ uspjeπna suradnja s, na tom prostoru, brojnim lokalnim suradnicima mogla bi se joπ viπe intenzivirati, πto bi moglo rezultirati brojnim prezentacijama kulturnog naslijea, i to u raznim oblicima. Iskopavanje je samo jedna od arheoloπkih metoda i ne treba zanemariti ostale. Dakle, Ëini se da struËnjacima predstoji zadatak da stvore kulturnu klimu u kojoj Êe se πire prepoznati vaænost arheologije. Time bi se vjerojatno otvorio i put za ulaganje veÊih sredstava u oËuvanje kulturne baπtine i u dobivanje novih spoznaja o naπem kulturnom naslijeu. I moæda da zakljuËimo prikaz arheologije na podruËju koprivniËko-urevaËke Podravine rijeËima kustosa Muzeja grada Koprivnice da dok je “arheoloπka znanost okrenuta iskljuËivo proπlosti, istraæivanje i prezentacija onoga πto smo naslijedili usmjereno je prema buduÊnosti” (cit. str. 19. - I. KulenoviÊ, Arheologija, u: Muzej grada Koprivnice 1951.-2001., vodiË kroz zbirke, Koprivnica 2001., 12.-20). Tatjana TkalËec
PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 229 - 230 Koprivnica 2003. Podravina 229
UPUTE SURADNICIMA
A WORD TO ARTICLES’ CONTRIBUTORS SURADNICIMA UPUTE
»asopis “Podravina” objavljuje Ëlanke koji se recenziraju i one koji ne podlijeæu recenzentskom postupku. »lanci koji se kategoriziraju kao znanstveni i struËni moraju imati dvije pozitivne recenzije.
Recenzirani radovi kategoriziraju se na sljedeÊi naËin:
1. Izvorni znanstveni Ëlanci, kratka priopÊenja, prethodna priopÊenja i izlaganja sa znanstvenog skupa sadræe neobjavljene rezultate izvornih istraæivanja u potpunom ili preliminarnom obliku. Oni moraju biti izloæeni tako da se moæe provjeriti toËnost rezultata istraæivanja. 2. Pregledni radovi sadræe izvoran, saæet i kritiËki prikaz jednog podruËja ili njegova dijela u kojemu autor i sam aktivno sudjeluje. Mora biti naglaπena uloga autorova izvornog doprinosa u tom podruËju u odnosu na veÊ objavljene radove, kao i iscrpan pregled tih radova. 3. StruËni rad sadræi korisne priloge iz podruËja struke i za struku, koji ne moraju predstavljati izvorna istraæivanja. »asopis objavljuje i tekstove koji spadaju u grupu “grada” koja sadræi, prema pravilima za objavljivanje, pripremljene izvorne dokumente. Kategoriju Ëlanak predlaæu dva recenzenta, a u sluËaju njihova neslaganja konaËno miπljenje donosi uredniπtvo. Kategorizacija se navodi i objavljuje u zaglavlju Ëlanka. Uredniπtvo i urednici pridræavaju pravo na manje izmjene teksta, lekture i grafiËkih priloga, ali tako da to bitno ne utjeËe na sadræaj i smisao Ëlanka. Uredniπtvo ne odgovara za navode i glediπta iznesena u pojedinim prilozima. »asopis izlazi u pravilu dva puta godiπnje, a rukopisi se ne vraÊaju. Osim recenziranih Ëlanaka, Ëasopis “Podravina” objavljuje recenzije i prikaze knjiga te periodike, a prema potrebi obavijesti, biljeπke, reagiranja i sliËno. Jednom prihvaÊeni Ëlanak obvezuje autora da ga ne smije objaviti na drugom mjestu bez dozvole uredniπtva Ëasopisa koje je Ëlanak prihvatilo, a i tada samo uz podatak o tome gdje je Ëlanak objavljen prvi put. Prilozi za Ëasopis “Podravina” moraju biti pisani na raËunalu, u jednoj od verzija programa MS Word (od 6.0 nadalje) ili iznimno u nekom od programa koji su kompatibilni s MS Word. Svi tekstovi moraju biti snimljeni u formatu MS Word dokumenta (**.doc). Potrebno je koristiti font Times New Roman. VeliËina slova je 12, a prored 1,5. U biljeπkama je veliËina slova 10, a prored jednostruki (single). Uredniπtvu je potrebno dostaviti jedan ispis teksta i disketu (ili CD). »lanci se mogu predati osobno uredniku ili se πalju na adrese (s naznakom: Za Ëasopis “Podravina”): - odgovorni urednik prof. dr. sc. Dragutin Feletar, Trg Mladosti 8, 48000 Koprivnica - Meridijani, ObrtniËka 17, 10430 Samobor, [email protected] - urednik Hrvoje PetriÊ, Trg kralja Zvonimira 8, 48000 Koprivnica, [email protected] »lanci ne bi smjeli prelaziti opseg od dva arka (32 kartice), a autori dobivaju besplatno primjerak Ëasopisa “Podravina”, a prema moguÊnostima i do 10 primjeraka separata. 230 Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 4 Str. 229 - 230 Koprivnica 2003.
Tablice, grafiËki prilozi (crteæi, karte i dr.) i fotografije moraju imati numeraciju i takav raspored u tekstu da ih je moguÊe uvrstiti paralelno s tekstom. GrafiËki prilozi se prilaæu u originalu, svaki na posebnoj stranici, formata do A4. Naslov tablice (skraÊeno Tab.) se stavlja iznad, a izvor ispod nje. Izvorni znanstveni Ëlanci u pravilu ne smiju koristiti grafiËku dokumentaciju drugih autora. Ako se koristi takva dokumentacija, obvezno treba citirati autora. Kod objavljivanja starih karata i grafika potrebno je navesti autora, izvor ili ustanovu gdje se grafiËki prilog Ëuva te signaturu ako postoji.
UPUTE SURADNICIMA Svaki je autor duæan dostaviti sljedeÊe podatke o Ëlanku i sebi: a) naslov Ëlanka b) ime(na) autora c) naziv i adresu ustanove u kojoj autor radi d) za Ëlanke koji se recenziraju potrebno je priloæiti saæetak, a on treba sadræavati opÊi prikaz teme, metodologiju rada, rezultate i kratki zakljuËak. Treba ga pisati u treÊem licu i izbjegavati pasivne glagolske oblike, a optimalan opseg saæetka je tekst koji ima oko 250 rijeËi e) kljuËne rijeËi na jeziku Ëlanka. »lanci se objavljuju u pravilu na hrvatskom, njemaËkom, slovenskom i engleskom jeziku.
CITIRANJE I PISANJE BILJEÆAKA
Prezime autora piπe se velikim tiskanim slovima (verzal), a ime obiËnim slovima (kurent). Naslov Ëlanka se piπe obiËnim slovima, a naslov djela udesno nagnutim slovima (kurziv). Kod citiranja i Ëlanka se moæe, ali i ne mora staviti “str.” ili “s.” Najbolje je samo napisati broj stranice. Kada se isto djelo ponovno navodi u Ëlanku na drugome mjestu, treba upotrijebiti skraÊeni naziv, a navodi se samo prvo slovo imena autora i prezime te prvih nekoliko rijeËi djela ili Ëlanka te broj stranica. Drugi naËin ponovna citiranja sadræi prezime autora, prvo slovo imena verzalom, godina izdanja i broj stranice. Ako je isti autor iste godine napisao dva ili viπe teksta, onda se citira godina s dodatkom malog slova po abecedi, 1991.a, 1991.b, 1991.c itd. Na kraju Ëlanka se moæe, ali i ne mora priloæiti popis literature i izvora, i to abecednim redom.
Meridijani IzdavaËka kuÊa
Izdano u Hrvatskoj, za nakladnika Petra Somek, 2003.