ISSN 1331-7970

dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja • zagreb, 2. prosinca 2,,4., godište VI, broj 143 cijena 12,00 kn; za BiH 2,5 km; za Sloveniju 320 sit

Branko Čegec - Krah hrvatskog izdavaštva

Slavoj Žižek - O populističkom konzervativizmu

Eduard Klain - Mobbing, tužbe i stanje duha

Nataša Govedić - Kamo s križem ili čita li Marinković Dostojevskog?

cmyk 2 VI/143, 2. prosinca 2,,4. info/najave Gdje je što? Rafaelovu Transfiguraciju èija je kompozicija preuzeta na slici Uzašašæa... Info i najave 2-3 Priredio Milan Pavlinović Izdavaè napominje da je naziv biblioteke zapravo novi termin za naivu koji je pokušao uvesti u rjeènik U žarištu Vladimir Malekoviæ, i koji je s Božom Biškupiæem još Cyber-kartografija Katarina Peović Vuković 4 5 Uznemirujući 1973. objavio monografiju pod tim nazivom. Izdanje Derrida na elektracijski način Katarina Peović Vuković Okužena kultura Andrea Dragojević 6 Ikarova iskra raskošno je opremljeno i trojezièno (s Mediji, istraživanja, intelektualci Biserka Cvjetičanin 6-7 engleskim i njemaèkim prijevodom). Stvaralaštvo Dani pletenja Grozdana Cvitan 6-7 umjetnica naive je rijetka i stoga dragocjena pojava. Razgovor s Brankom Čegecom Katarina Luketić 8-9 Razgovor s Billyjem Childishom Richard Cabut 12-13 tamni prizori Uostalom, Nada Švegoviæ Budaj (roðena 1951. u Razgovor s Eduardom Kleinom Grozdana Cvitan 16-17 Podravini) u autobiografiji navodi: Najveæi mi je problem uskladiti slikanje s kuhanjem. Esej Ispod duge Slavoj Žižek 10-11 Okrutnost i mehanički seks John Taylor 14-15 Silva Kalčić Film Anketa Popratni program bolji od glavnog Mirna Belina 18 Veliki korak za Stonea, manji za Aleksandra Joško Žanić 19 Ikarova iskra, monografija Nade Švegović Budaj; Vizualna kultura Amalteja nova; Zagreb, 2004. Ubijanje vremena Što bi kupile bebe? Silva Kalčić 20 Ghetto 1999.–20044. Tevž Logar 20 Pedesete nakon pedeset godina Silva Kalčić 28-29 ikada nije razriješena stara polemika izmeðu Glazba Zaboravljeni snovi Trpimir Matasović 30-31 Francuza i Hrvata tko je prvi radio naivnu umje- Koktel ironije i romantičnosti Marko Grdešić 31 tnost, je li Henri-Julien-Félix Rousseau, zvan Le Načitani recital Nina Čalopek 32 Duanier, umjetnik-amater koji je zaraðivao kao carinik Proračun kod RV korala Trpimir Matasović 32 i prvi je od slikara instinkta èije je djelo u Louvreu, ili Kazalište hrvatski seljaci u Hlebinama (prije osnutka istoimene Kamo s križem ili čita li Marinković Dostojevskog škole); no ta vrsta stvaralaštva koju odlikuje primarna Nataša Govedić 33 34-35 spontanost i iskrenost još je, èini se, aktualna. U edi- Razgovor sa Sinišom Labrovićem Suzana Marjanić ciji Novi naraštaj biblioteke Hrvatske izvorne umje- Kritika tnosti izdavaèa Amalteja nova (logotip za biblioteku Kršćanstvo i čišćenje pamćenja Srđan Vrcan 36-37 izradio je Ivan Lackoviæ Croata) izdana je monografija Nostalgična samoubojstva Sunčana Tuksar 38 Život znakova Joško Žanić 39 Nade Švegoviæ Budaj pod nazivom Ikarova iskra. (Ne)moć antikorporacijskih dadaista Steven Shaviro 40 Urednik biblioteke je Ratko Vince, a monografija sadr- ži tekst Božice Jelušiæ i pedesetak reprodukcija slika Riječi i stvari uglavnom biblijske tematike (prièe iz Starog zavjeta i Zarezi ludog smetlara Ivica Juretić 41 Roman Simić, pisac i urednik Posljednji pozdravi Željko Jerman 44 prizori iz života Krista-djeteta i odraslog Krista u klju- Quoruma 29. novembar Neven Jovanović 45 ènim prizorima Krštenja u rijeci Jordan, pa do dviju verzija Posljednje veèere: kad je Caravaggio napravio Poezija Na kugli koja se vrti Tamara Bakran 43 isto – naslikao sveca kao odrpanca u gostionici, što je bilo blizu istini – optužili su ga za herezu), kombinira- @nimal portal nih s pretkršæanskim motivima, vizualizacijama grèih Dobrobit životinja u Europskoj uniji Nina Ćorić 46 mitova (Orfej i Euridika, Zlatno tele, Ikar – otkud mito- avedite nekoliko knjiga koje trenutačno čita- Za zabranu kolinja Snježana Klopotan 46 logija u naivi? – pita autorica predgovora). te ili namjeravate čitati. – Buduæi da za taj naš Festival europske Svjetski zarezi 47 No, tema sadržana u naslovu djela samo je “izgo- kratke prièe stalno moram biti u dugoèitaèkoj- Gioia-Ana Ulrich vor” za prikazivanje uznemirujuæih tamnih pejzaža kratkoprièaškoj formi, trenutaèno uživam u (za razliku od ljupkih Rabuzinovih pahuljastih krošnji Strip izvanrednoj i neusporedivoj Flannery O’Connor 48 i ružièastih oblaka), oštrih litica i olujnog mora ili The Little Nun Mark Newgarden i njezinoj zbirci Teško je naæi dobra èovjeka, dok tvrde i spaljene zemlje, pustopoljina i kaljuža kon- TEMA BROJA: Zarezov natječaj za kratku priču odmah iza nje police tresu i u redu nestr- tinentalnih krajeva, a likovi su romantièarski maleni Dnevnik putovanja Mima Simić 21 pljivo èekaju Šumski duh Gorana Samardžiæa (uglavnom ne prelaze donju treæinu slike), zbijeni u Španjolski vjetar Zoran Lazić 22 – roman koji je nakon toliko pohvala teško Papillon Nike Gajto 23 mase, zlokobno bjelièasti. Prirodni element (smrknut zaobiæi; snovito putovanje Ceesa Nootebooma Kolo neobičnih ptica Zdravko Vuković 24-25 krajolik, hladno svjetlo i nepoznate prirodne sile) Giacomo antiheroj Jurica Starešinčić 26-27 iz Amsterdama u Lisabon u jednako hvaljenoj toliko dominira prikazima da prerasta u glavnu temu Prièi koja slijedi, a tko zna zašto palo mi je na naslovnica: fotografija iz filma Last Train, Aleksej German, – na slici Pomrèina sunca. Od svakodnevnih, svjetovnih pamet i ponovo (za kruh svoj svagdašnji) išèita- Rusija, 2003. motiva prevladavaju prizori puèkih sveèanosti, za- vati i izvanredan roman Pawela Huellea Gdje je strašujuæih krabulja s ovnujskim i kravljim rogovima Dawid Weiser?, jednu jako jako neobiènu prièu koje zaumnim ponašanjem prizivaju plodnost, a tu je o odrastanju, možda i kljuèni roman poljske i rasporena svinja u snježnom ruralnom krajoliku na književnosti u protekla dva desetljeæa, koji æe u slici Kolinje i Odlazak na sajam. Groteskni puèki prikazi, knjižare za koji tjedan. kierkegaardovska koncentracija nasluæivanja, prizivaju kasni srednji vijek, Krležine Balade Petrice Kerempuha Navedite nekoliko internetskih adresa koje oso- dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja (jedna slika prikazuje golgotu na naèin Balada...), doba bno volite ili smatrate vrijednim pozornosti. – E kud baš tamo. Priznajem odmah: nisam adresa uredništva: Vodnikova 17, Zagreb kuge, crne smrti koja i sama ispod maske krije svoje neki veliki surfer, hvalim Mrežu, ali uglavnom telefon: 4855-449, 4855-451, fax: 4813-572 lice... se držim web-kraja. Moji izleti na net najèešæe e-mail: [email protected], web: www.zarez.hr Djela su izraðena u tehnici ulja na staklu mokro su potrage za konkretnim knjigama, ljudima, na mokro umjesto uobièajenog naèina slikanja na sta- preko obiènoga najobiènijega Googlea, ništa uredništvo prima: radnim danom od 12 do 15 sati klu sloj po sloj (na poleðini stakla, kao zrcalna slika što bi se moglo i trebalo preporuèiti, avaj! One izvornika koji æe vidjeti promatraè djela, tehnika je to nakladnik: Druga strana d.o.o. druge, skaredne adrese, koje svi znamo, ali ni- koja podsjeæa na Rafaelove skice-negative tapiserija za nakladnika: Boris Maruna tko o njima ne govori, naravno, iz dobra ukusa istkanih u Bruxellesu). Što se tièe slikarskog duktusa glavni urednik: Zoran Roško i obzira prema Zarezovoj èitateljskoj publici, ne i kompozicije, prepo- zamjenice glavnog urednika: Nataša Govedić i Katarina Luketić spominjem. znajemo reference iz izvršna urednica: Lovorka Kozole povijesti umjetnosti Čime se u posljednje vrijeme osobno bavite, poslovna tajnica: Dijana Cepić – elgrekovsko prosi- što privlači vašu intelektualnu pozornost, ili koje javanje nadzemaljske vam se teme u kulturi/javnosti čine zanimljivi- uredništvo: Grozdana Cvitan, Agata Juniku, Silva Kalčić, Trpimir svjetlosti kroz olujne ma? – U posljednje se vrijeme osobito bavim Matasović, Milan Pavlinović, Nataša Petrinjak, oblake, Ruisadaelov sobom, tj. knjigom koja bi nakon èetiri godine Gioia-Ana Ulrich, Andrea Zlatar dramatièni lirizam pacanja napokon trebala ugledati svjetlo knji- uskovitlanih krošnji, žara. Zove se U što se zaljubljujemo, sastavljena je robusne težaèke likove grafički urednik: Željko Zorica od jedanaest prièa i baš je ona to što uglavnom teških cilindriènih lektura: Unimedia zaokuplja veæinu moje intelektualne pozorno- formi – koji su nam priprema: Davor Milašinčić sti, a ni kao tema u kulturi ne èini mi se posve poluokrenuti leðima tisak: Tiskara Zagreb d. d. nezanimljiva. Naravno, sve što ostane trošim na – Petera Bruegela djevojku, pripremu novog izdanja Festivala kra- starijeg, bijele košmar- tke prièe, ureðivanje èasopisa Quorum, èitanje Tiskanje ovog broja omogućili su: ne utvare Füsslija, knjiga, neobuzdane noæne izlaske i treniranje Ministarstvo kulture Republike Hrvatske dijagonale Brodoloma aikida! Banzai! Ured za kulturu Grada Zagreba nade C. D. Friedricha, cmyk VI/143, 2. prosinca 2,,4. 3 info/najave

cmyk 4 VI/143, 2. prosinca 2,,4. web kritika

Cyber-kartografija

Katarina Peović Vuković

Kartografije Interneta kao i kartografiranje na Internetu mijenjaju značenje dosadašnjih modela vizualizacije prostora

o kartografiranje, proces u kome se nepoznato pretva- ra u poznato jest temeljna komponenta projekta koloni- jalizacije… Nepoznati dijelovi svemira ne postoje sve dok ih Federacija ne ucrta u svoje mape, imenuje i, na koncu, kontrolira. Nakon što je nepoznato kolonizirano, ono ne samo da postaje poznato, nego je i asimilirano u društvenu strukturu Ujedinjene federacije planeta. (Lynette Russell i Nathan Wolski) Kultna je serija jedna od novijih pripovijesti o kartografiranju kao praksi dominacije u kolonijalnim i pos- tkolonijalnim kulturama. Kartografiranje je u novije vrije- me zahvatilo i virtualni prostor koji postaje polje borbe Neki æe se od tih koncepata poslužiti i klasiènim vi- cyber-kartografa èija je djelatnost u mnogoèemu slièna zualizacijama koje ukljuèuju prikazivanje globusa, no i federacijskim ekspanzionistièkim praksama. Veæina tada æe biti motivirani prevladavanjem tradicionalnih prikaza Interneta i drugih mrežnih formacija presli- modela. Dodgeove virtualne karte pomažu pri vizu- kava dosadašnje ideološke strukture koje organiziraju alizaciji i svladavanju mamutskog digitalnog okoliša znanje u samorazumljive sheme nacionalnih podjela i iza kompjutorskih ekrana koji je postao nepregledan. granica, vizualizirajuæi cyber-prostor kao prostor domi- Pomažuæi kretanju kroz nove informacijske prostore, nacije zapadne kulture. Atlas svladava osjeæaj izgubljenosti u hiperprostoru ne Atlas cyber-prostora preslikavajuæi pritom nacionalne i politièke konvencije u prostor elektrosfere. Te vizualizacije, tvrdi Terry Harpold u eseju Crni kontinenti: kritika metageografije Interneta, podsjeæaju na Karte na Internetu prikaze europskih karata koloniziranog prostora i onoga koji Karte su neraskidivo povezane s informacijama koje poma- je bilo moguæe kolonizirati prije gotovo jednog stoljeæa. Prazni žu prevoðenju rijeèi u mjesta koja se mogu posjeæivati fizièki ili prostori, crni kontinenti, pojaèavaju podjele Istok/Zapad, u mislima, tvrdi John Young. Europa/Azija/Afrika/Amerika, jednako kako zanemaru- Kako je kartografiranje bilo izvorno namijenjeno ju lokalne karakteristike (koje bi prikazale postojeæe vojnim i ekspanzionistièkim planovima, javno prikazi- razlike unutar moænog Zapada). vanje vojnih karata, prostora tajnih službi ili privatnih Ipak, koncept lokalnoga, nacionalnog identiteta posjeda državnika, može postati oblik kolektivne psi- koji je kartografija uèinila dominantnim modelom re- hoterapije. Prevoðenje rijeèi u slike koje predstavljaju prezentacije prostora, upravo mreže dovode u pitanje, diskurs o Državi, obræu oko kamere, stavljajuæi proma- èineæi samorazumljive nacionalno-politièke modele traèa u položaj promatranog. Takav pristup kartografiji nejasnima. Kada je rijeè o pojednostavljivanju stvarne (prividno) prizemljuje neke institucije tradicionalno prirode mreže, koje se neprestance ponavljaju, teoreti- doživljavane kao tajne i nedostupne. otkrile nepoznato, nego upozorile na èinjenice koje èari upozoravanju kako æe se takve vizualizacije morati Postoji golema opèinjenost suvremene kulture nesumnjivo upuæuju na hipokriziju vladajuæe garniture. vratiti u svijet stvarnoga kao posljedica ekonomske x-fileovskim mjestima, paranoidna opsesija vojno-in- Young, inaèe arhitekt u New Yorku, projekt je za- politike, vojne intervencije te tehnološkog i simboli- dustrijskim kompleksima i virenjima iza ograda koje poèeo nakon 11. rujna otkrivši tajni bunker u kojem èkog iskljuèivanja. nose zastrašujuæe natpise ZABRANJEN ULAZ. Vlade se krio amerièki potpredsjednik Dick Cheney. Iako Jedan od boljih primjera vizualizacije Interneta i skrivaju mnoga mjesta i infrastrukture – golem vojni i mnoge stranice okupljene oko ovog projekta odišu drugih mrežnih formacija koji se ne oslanja na karto- sigurnosni aparat koji djeluje iz nebrojenih baza i bun- amaterizmom, rijeè je o prvom atlasu skrivenih prostora. grafske konvencije projekt je Martina Dodgea Atlas kera raširenih diljem svijeta – te mjesta koja de facto Eyeballing Project, koji se sastoji od 172 stranice, pokrio cyber-prostora (http://www.cybergeography.org/atlas/). nisu tajna, ali ne žele biti izložena pogledima, prikazi- je 17 baza vojne mornarice, 11 zrakoplovnih baza, pro- Rijeè je o jednom od prvih projekata mapiranja novih vana, vizualizirana. storije FBI-a, CIA-e, NSA-e, Centra Kennedy Space, elektronièkih teritorija Interneta, World Wide Weba i Eyeballing Project (http://www.cryptome.org/) koji Kip slobode itd. ostalih virtualnih prostora. Martin Dodge kartografira razvija aktivist John Young koristi se javno dostupnim Meðu stranicama su i manje oèita tajna mjesta kao Internet slijedeæi nekoliko kategorija: konceptualnu, kartama kako bi približio ta mraèna mjesta žudnje što je Las Vegas. Autoironièno komentirajuæi vlastitu umjetnièku, geografsku, povijesnu, kabelsko-satelit- razasuta diljem Amerike. Projekt se sastoji od niza opèinjenost, John Young je saèinio i stranice posveæene sku, topologijsku, koncepciju trasiranja putova, info- individualnih web stranica koje prikazuju karte i snim- praæenju samoga sebe. karti, info-krajolika, info-prostora itd. Svaka od tih ke vojnih kompleksa, prostorija tajnih kategorija na razlièit naèin iscrtava prostore virtualnog. službi ili polja nuklearne energije. Stranice su nedavno apdejtane prikazima teksaškog ranèa Georgea W. Busha u Crawfordu. Javno dostupne satelitske snimke i karte prikazuju iz svih moguæih perspektiva prostor doma amerièkog predsjednika. To izlaganje pogledima javnosti ne znaèi i otkriva- nje nezgodnih i kontroverznih poslova jednog od najmoænijih ljudi današnjice, no karte služe kao teaseri koji tek pri- bližno mapiraju mraèna podruèja ame- rièke zbilje, poput virtualnih strelica koje markiraju kužna mjesta. Slike sub- verzivno uzbuðuju maštu simulirajuæi osjeæaj virkanja u zabranjena dvorišta, zavirivanja preko ograda i tamo gdje ne bismo smjeli. Na slièan naèin, stranice posveæene skladištima nervnog plina, koje se ta- koðer nalaze na Youngovu popisu, nisu cmyk VI/143, 2. prosinca 2,,4. 5 anketa

Derrida na elektracijski način

Katarina Peović Vuković Svako poglavlje tematizira istih deset Prakse elektracije tema koje sam sveo na pet sklopova Koji su vaši trenutačni na koje su studenti morali replicirati teorijski interesi? Na čemu (naæi vlastite ekvivalente). Teme radite? Pedagog, filozof, autor novih praksi – Dillardini izbori navedeni su u zagra- – Veæ desetak godina podučavanja, Gregory Ulmer tumači dama – su sljedeæe: radim u sklopu FRE-a i elektraciji 1 – Katastrofa (priroðene mane). bavim se razlièitim ra- svoj pristup 2 – Primjer iz povijesti (Rabbi zmatranjima elektracije. Akiva, muèen i ubijen od Rimljana). Elektracija je za digital- 3 – Primjer iz modernog doba nu pismenost ono što je (Tellhard de Chardin, ne zbog njego- pismenost za alfabeti- vih metafizièkih spisa, nego zbog zna- èku/tiskovnu tehnologi- Annie Dillard kao polazište nosti i iskustva života u Kini). ju. Radimo na pokušaju web eksperimenta 4 – Autobiografija (Dillardova na- iznalaženja ekvivalenta model fotografskog (digitalnog) karti- vodi susrete s raznim ljudima koje je za klasifikaciju ili kategorijalni sustav ranja, služeæi se poststrukturalistièkim to trenutačno čitate? Možete li nam sretala na putovanjima). reći nešto o tim knjigama/ časopisi- osmišljene u Platonovoj akademiji i tumaèenjem situacionistièke psihoge- 5 – Mjesto, narav (opisi i bilješke o Aristotelovu liceju – bavimo se tvor- ografije (strujanja). Želimo izgraditi ma/ digitalnim tekstovima? ponašanju oblaka i pijeska). – Annie Dillard, Za sad (1999.). bom pojmova: praksom definiranja slikovnu kategoriju (choru) služeæi se Cilj projekta tijekom kojeg smo Annie Dillard vjerojatno je najpoznati- (tvorbe “stvari” kao entiteta koji ima- dokumentacijskim prikazom odreðe- slijedili Dillardin misaoni smjer bio je ja po djelu Pilgrim at Tinker Creek. Ovu ju bit) i s time povezanom topièkom nog mjesta, s njegovim ljudima i pro- pokušaj da se iskusi estetièki bljesak noviju knjigu preporuèila mi je Barbara logikom (praksom skladištenja i upo- blemima kao materijalnom podrškom. koje leži u samom srcu etike, prakti- Jo Revelle, fotografkinja s kojom ra- rabe informacija koja podržava stvara- Nastojimo pokazati na koji naèin slike èkog uma i prosuðivanja. dim u Florida Research Ensembleu nje znanja). Ja sam glavni teoretièar postaju kategoriène (i kako se mogu (FRE) – skupini ljudi koji rade na Google čini Web čitljivim skupine, dok su drugi èlanovi vizualni rabiti za artikulaciju i organizaciju istraživanju elektracije. Knjigu sam umjetnici (s nama je i jedan arhitekt). kolektivnog iskustva, na naèin koji je proèitao prije nekoliko godina, ali sam Nabrojite nekoliko omiljenih web Slijedeæi Derridino èitanje Platonova razlièit od konceptualne metafizike i je nedavno obradio tijekom seminara stranica i objasnite njihovu važnost. pojma chora što ga je autor preuzeo komplementaran s njom). Djelomièan za dodiplomce. Tragao sam za neèime – Jedna se istièe nad svim drugima: iz Timeja i uporabio za dizajniranje prikaz rezultata možete vidjeti na što æe studentima pomoæi da shvate Google. Možda odgovor treba obrazlo- privida (s Peterom Eisenmanom) koji internetskoj stranici www.floridarese- ideju mudrosti kao modela znanja ili žiti. Google web èini Internet održi- je trebao biti postavljen u pariškom archensemble.net. Osobno nastojim shvaæanja razlièita od teorije, hermene- vim na razini “teksta”. Osobito volim Parque de la Villette (nikad nije sa- objasniti èitavu teoriju i na odreðen je utike, kritike, analize i sliènih modela funkciju traženja slika koju vrlo èesto graðen), na jednom dijelu Miamija naèin prikazati u knjizi koja prati èitav s kojima su bolje upoznati. Dillardova rabim u predavanjima. – gradskoj rijeci – primijenili smo projekt (još u izradi). ne tvrdi da je mudra i, zapravo, uopæe ne rabi taj termin. Ona jednostavno regory Ulmer, profesor na Odsjeku za engleski video-vrpci, s poviješću regije (u kojoj su Indijanci porazili promišlja stanje vlastitog duha i svoj jezik i književnost Sveučilišta na Floridi, jedan je od generala Custera) i vrstom osobne usmene povijesti u kojoj pristup životu (svoje raspoloženje najprogresivnijih suvremenih filozofa elektroničkog Ulmer iznosi svoja sjećanja na ljeto i posao vozača kamiona ili, kako bi to rekao Heidegger, svoj jezika ili kako ga naziva elektracije (nakon usmenosti i kod Little Big Horna. Stimmung) kroz odnos prema dvjema pismenosti, elektracija je novi oblik tehnologije, tvrdi Ulmer, koji je inicijator niza hipertekstualnih eksperimenata znanim osobama koje izrazito cijeni, Ulmer). Poznat kao tvorac mnogih neologizama, Ulmer (kao što su fetišurgije, koragrafije i misteriografije), od kojih jedna pripada drevnom, a pokušava pronaći mehanizme za prevladavanje mutacije koordinator je Elektroničkog foruma za podučavanje (http:// druga modernom dobu. javne sfere. www.elf.ufl.edu) koji se bavi projektima vezanima uz Zatražio sam od studenata da U svojem djelu Teletheory: Grammatology in the Age of obrazovanje i nove medije. Dillardovu koriste kao polazišnu to- Video, Gregory Ulmer proučava načine na koje se u dobu èku za sudjelovanje u EmerAgenciji dekonstrukcije klasičnog znanstvenog diskursa može – svojevrsnoj razgranatoj savjetoda- podučavati povijest, književnost, filozofija i psihologija. Bibliografija vnoj agenciji koju rabim kao okvir za Tvrdeći kako su humanističke znanosti dospjele u jezični – Applied Grammatology: Post(e)-Pedagogy from Jacques uèenje putem Interneta. Studenti su geto, ovaj znanstvenik pokušava pronaći žanr koji bi Derrida to Joseph Beuys. Johns Hopkins University Press. trebali sklopiti website koja æe prikazati studentima omogućio izravan dodir s konceptima i Baltimore, Maryland, 1985/1992 neku “katastrofu” po njihovu izboru. teorijama. – Heuretics: The Logic of Invention. Johns Hopins University Dillardina katastrofa su priroðene Novi znanstveni žanr koji Ulmer zastupa kao jedan od Press. Baltimore, Maryland, 1994 mane. Njezina knjiga promišljanje je načina prevladavanja problema u humanistici naziva – Teletheory: Grammatology in the Age of Video. Routledge. o svijetu u kojem stvari mogu poæi se mystory, a temelji se na “diskurzivnoj i konceptualnoj New York, London, 1989 po krivu veæ u samom èinu roðenja. ekologiji” u kojoj usmeno, pismeno i videogenično idu ruku – Internet Invention: From Literacy to Electracy, Longman, Knjiga je estetièki ustrojen ogled. pod ruku. Nije riječ o odustajanju od teških humanističkih 2002. tekstova, nego o spajanju filozofsko-književne tradicije - Interview: The Making of “Derrida at the Little Bighorn”. i audio-vizualnih medija, koji omogućavaju igranje s Strategies 2. 1989, str. 9-23. logikom podsvjesnog. – Talan Memmott (Interview). Toward Electracy: A U djelu Internet Invention: From Literacy to Electracy Ulmer Conversation with Gregory Ulmer. Beehive Hypermedia nudi teoriju elektroničke kompozicije ili prevladavanje Literary Journal, 3. December 2000. jaza između retorike stranice i ekrana. U angažiranom tonu, Ulmer poziva odsjeke anglistike da promjene svijet Webliografija razvijajući retoričke i kompozicijske prakse koje bi građane http://www.ucet.ufl.edu/~gulmer/ – homepage Gregoryja pretvorile “od potrošača u proizvođače slikovnog diskursa”. Ulmera Iako je ova studija prvenstveno pedagoški vodič za www.ablongman.com/ulmer – stranice ilustriraju složene stvaranje umrežene zajednice, ona, kao i sva Ulmerova djela, Ulmerove teze, a sadržavaju primjere studentskih radova počiva na slojevitim filozofskim analizama koje polaze koji su proizašli iz Ulmerovih predavanja, uz analize, od teorija Derride, Neitzschea, Foucaulta, Havelocka, komentare, i objašnjenja zadataka Aristotela, Heideggera, Barthesa i drugih. http://www.elf.ufl.edu – elektronički forum za podučavanje Knjigu Applied Grammatology: Post(e)-Pedagogy from kojim Ulmer predsjeda Jacques Derrida to Joseph Beuys, Ulmer je posvetio http://web.nwe.ufl.edu/elf/index.html – projekt približavanju Derridine teorije i primjeni gramatologije emerAgency u elektroničkom podučavanju. Kao primjer takve prakse http://www.nwe.ufl.edu/~gulmer/longman/introduction. Ulmer navodi svoj rukopis Derrida kod Little Big Horna u html – prateća web stranica knjige Internet Invention. kojem su filozofsko-književne ideje premrežene, kao na Stranica donosi primjere mystory žanra

cmyk 6 VI/143, 2. prosinca 2,,4. kolumna

Šerbedžije ili Johnnyja Štuliæa) – na to što ta “infekcija” ima i svoje nezanemarive i Na meti opasne izvanestetske nusefekte. To je na Kulturna politika najizravniji naèin izrazio Sreæko Jurdana, napomenuvši u jednoj kratkoj crtici da je incident s beogradskim studentima, koji su ispod bana Jelaèiæa izvjesili Dražinu sliku, zapravo posve oèekivana posljedica dulje postojeæeg fenomena gostovanja srbijanske muzièke kuruze po hrvatskim dvoranama. Ovdje, naime, nikada nije Mediji, Okužena kultura bilo dovoljno samo kritièki opatrnuti po nekim lošim izdancima istoènog melosa, azgovarajuæi ovih dana s nekim nego ga je uvijek trebalo dodatno politièki od aktera u domaæem kazališnom i svjetonazorski diskreditirati. Taj svoje- istraživanja, životu, a u povodu nacrta Prijedloga vrsni holizam tipa sve je to povezano, sve je zakona o kazalištu što ga je Ministarstvo to isto (turbo-folk, nizak ukus, èetništvo, Andrea Dragojević kulture nedavno stavilo na javnu raspra- Joksimoviæ) kao rezultat ima, meðu osta- vu, od sugovornika smo doznali da novi lim, i kritiku koja redovito zapada, grubo intelektualci zakon kazališne djelatnike planira staviti govoreæi, u šovenski diskurz. Prijedlog da se problem u još nezavidniji položaj nego što je ovaj Biserka Cvjetičanin dosadašnji, te da ih kani dodatno izložiti Šund ili egzotika? besparice u domaćim nemilosrdnim tržišnim uvjetima. Naši U svemu tome ima, dakako, i zani- kazalištima riješi ugošćavanjem sugovornici smatrali su Prijedlog samo još mljivih podfenomena. Jedan od njih je i U radu Medijskih istraživanja jednim atakom na kazališni, a onda i cje- prihvaæanje tog istog, zazornog istoènog produkcija masovne kulture ili lokupni kulturni život, ne samo u metro- melosa, ali – pripitomljenog. Taj postupak sudjeluju brojni istaknuti domaći organiziranjem svadbi ide za poli nego i u cijeloj zemlji. Predložili smo domestifikacije je, kao što se zna, svjet- i strani stručnjaci na području im da bi moguæi izlaz iz problema stalne ska stvar olièena u world musicu. Rijeè je radikalnim deontologiziranjem nestašice novca u domaæem kazalištu mo- o svojevrsnom pozapadnjenju istoènih, medija. Velik broj članaka koji je u razlike, bilo da je ona vertikalna gao biti iznajmljivanje kazališnih scena po bliskoistoènih, dalekoistoènih, afrièkih i proteklom razdoblju raspravljao gradu onima koji bi bili zainteresirani za karipskih napjeva koji se na taj naèin pri- o ulozi i stanju u medijima ne (visoka-niska kultura), bilo da organiziranje svadbi u takvim prostorima. lagoðuju zapadnom uhu. Možda najzani- je ona etničko-horizontalna Ideja koja nas je u tome vodila oslanjala se mljivija varijanta tog svojevrsnog pozapa- samo u Hrvatskoj nego i u njezin (istok-zapad). Obje opreke, na dojam da nova hrvatska klasa u usponu dnjivanja istoka na ovdašnjim prostorima u okruženju i svijetu, otvorio ne bi imala ništa protiv da svadbu svoje ili, kako bi rekao Edward Said, okcidentali- naime, smatramo politički kæerke ili sina postavi na scenu, recimo, ziranja orijenta, jest muzièki projekt zvan je nove poglede na medije i krajnje reakcionarnima, jer HNK-a s Bukovèevim zastorom iza leða Mostar Sevdah Reunion. Ono, dakle, što komunikacijske procese u društvu veselih svatova. Drugi model koji smo zapadno uho jedino podnosi jesu remiksi- obje pretpostavljaju vječne posve ozbiljno ponudili na raspravu zabri- rane verzije radikalno drukèijeg melosa. i nepromjenljive odnose u nutim kazalištarcima odnosio se na ideju Vratimo li se na mirko-razinu, na da se organiziraju muzièki koncerti po- hrvatsko-srpske odnose, taj trend ima kojima se istok i nisko ne samo pularnih pjevaèa, pa i narodnjaka, i Cece dvije varijante. Jedna je prihvaæanje tog Daljinski upravljač međusobno poistovjećuje nego ako treba, samo da se prikupi novac za radikalnog drugog (za Hrvate sve srpsko sve skuplje i skuplje kazališne produkcije. doista je radikalno drugo) kroz egzotiku. se i ti odnosi smatraju vječnim i Jednoglasno su nas otpirili s našim prije- Tako, rock-kritièar Darko Glavan u je- nepromjenjivim istinama, nečim dlozima kao obiène bogohulnike koji time dnom intervjuu kaže da ga srpska muzi- besramno desakraliziraju svete hrvatske ka zapravo ne zanima, ali da ga zato vrlo što nikada neće promijeniti svoja kazališne scene. zanima dobar srpski roštilj. Taj kulinarski mjesta u spomenutoj opreci egzotizam kaže sljedeæe: srpska muæka- Kulturna infekcija s istoka lica i srpski kajmak za hrvatskog malo- E, sad, što je blasfemièno u prijedlogu graðanina da, ali turbo-folk za hrvatskog Dani pletenja da se domaæa dramska rijeè potpomogne malograðanina ne. novcem prikupljenim od narodnjaèkih Druga varijanta se odnosi na ovdašnju Grozdana Cvitan koncerata ili novobogataških svatova? varijantu PC-a. Naime, u istom intervjuu Vjerojatno isto ono za što i prosjeèni Glavan priznaje da èak i u srpskoj glazbi domaæi rock-kritièar smatra da je uzrok ima dobrih i loših, rekli bismo “pošte- U poznatom dijalogu što ga vode praktiènog išèeznuæa domaæih rockerskih nih”, stvari. Taj oblik politièke korektno- sinovi prosjaka na pitanje: Čija je snaga. U oba sluèaja svojevrsna kriza ovda- sti slièi na situaciju iz osamdesetih kad ovo kuća, Silo Nečista šnjih, tzv. autentiènih kulturnih vrijedno- su Albanci, kao manje-više strano tijelo ? odgovor sti (bilo u rocku, bilo u kazalištu), dobrim u južnoslavenskoj državnoj zajednici, glasi: Tvoja, moj Matane. A dijelom pojašnjava se, nazovimo to tako za kolektivno bili tretirani kao politièki ovu priliku, teorijom zaraze. Naime, opæe- neprijatelji, osim tek pokojeg “poštenog Matanova je i singerica rašireno je mišljenje da se domaæa, hrvat- Albanaca”. ska publika u znatnom broju barbarizirala. Èime? Dakako, istokom i tamošnjim Vječne i nepromjenjive melosom. Naša se publika, kako se dalje dihotomije misli, u veæini opredijelila za niski ukus Prijedlog s poèetka teksta, naime, da ediji su zabilježili kako je na Dan sjeæa- i meðu njom dominira tipièni low-brow se problem besparice u domaæim kaza- nja na vukovarsku tragediju tamošnje konzument u èiji se profil vrlo lako može lištima riješi ugošæavanjem produkcija groblje posjetilo mnoštvo predsje- uglaviti posjetitelj koncerta Joksimoviæa masovne kulture ili organiziranjem svadbi dnièkih kandidata i kandidatkinja. Štoviše, ili Dina Merlina, kao i to da umjesto tzv. ide za radikalnim deontologiziranjem bilo je inicijativa da kolonu sjeæanja vodi kulturnjaèkih mjesta za izlazak, barem razlike, bilo da je ona vertikalna (visoka- jedna od kandidatkinja. S èim se nisu složile kada je Zagreb u pitanju (Booksa, Limb niska kultura), bilo da je ona etnièko- udruge stradalnika po raznim osnovama. Jer i sl.), naš istokom inficirani konzument horizontalna (istok-zapad). Obje opreke, su bili uvjereni da je to dan sjeæanja na one preferira destinacije poput opæepoznate naime, smatramo politièki krajnje reakci- koji su u tragediji 1991. sudjelovali osobnim birtije Ludnica, u kojoj narodnjaci praše onarnima, jer obje pretpostavljaju vjeène stradanjem. Stvarnim i neizbrisivim. Jedan od sumraka do zore. Stoga je auditorija za i nepromjenljive odnose u kojima se istok od kandidata s manje lobista od kolegice tzv. prave vrijednosti sve manje i manje. i nisko ne samo meðusobno poistovjeæu- kandidatkinje, dovezao se oblijepljenim Osim ove navodne kulturne infekcije je, nego se i ti odnosi smatraju vjeènim automobilom. Nije uvijek uputno spominjati koja stiže s istoka, tzv. javnost dodatno je i nepromjenjivim istinama, neèim što pigmeje duha njihovim imenima. Iako oni osjetljiva – barem deklarativno i barem nikada neæe promijeniti svoja mjesta u uvijek raèunaju na mali mozak mase kojoj bi prema pisanju arbitara u mainstream spomenutoj opreci. Razlika se u ovim trebali ostati u sjeæanju. medijima (kulturnjaèki programi HTV- dihotomijama ne shvaæa samo kao puka Uglavnom, svi su se potrudili napustiti a, kulturne rubrike Jutarnjeg lista i slièni razlika, ona je tu uvijek shvaæena i kao groblje automobilima po sigurnim cestama, koji navodno formiraju srednjoklasni bolest, ovo drugo u toj dualnosti uvijek je meðu ostalim, upuæeni i u èinjenicu da šuma ukus, a èiji su novinari, by the way, sve i nositelj zaraze. Zapravo, nadamo se da prema groblju nosi znak opasnosti od mina. donedavno bili ozbiljno zabrinuti nad je to sve istina, da je ova tzv. niska kultura U moru poruka koje su do danas poslali ukusom ovdašnje mladeži koja je znala dovoljno virulentna da bi okužila jednu biraèkom tijelu još se nije èulo da netko ima posegnuti za uracima renegata poput veæ polumrtvu kulturu. namjeru razminirati Hrvatsku. Istina, ni slu- cmyk VI/143, 2. prosinca 2,,4. 7 kolumna

“obzirnim, smjernim intelektualcem”, èasopisom Media International Australia ranju kao oglašavanju. Javno se komu- takva vrsta intelektualca koji ne pro- incorporating Culture and Policy (urednik niciranje èesto dogaða kao oglašavanje, pušta priliku izraziti svoje poštovanje Tom O’Regan), pa veæ sama èinjenica (samo)reklamiranje ljudi i predmeta. prema svim oblicima moæi, medijskoj, da hrvatska Medijska istraživanja imaju Poticanje pozornosti iz reklamnih se politièkoj ili ekonomskoj, religijskim i iza sebe deset godina rada pokazuje filmova i usluga oglašavanja seli na moralnim autoritetima. S obzirom na to kritièku prisutnost za koju bi Bourdieu druga podruèja javnog komuniciranja: da su mediji postali, u oèima dijela inte- rekao “da je daleko poželjnija od tišine politiku, kulturu, znanost itd. Dolazi do lektualnog svijeta, pojam demokratskog koja je neproduktivna koliko i ništa- mijenjanja novinarskog diskursa koji u pluralizma, nastaje paradoks da je inte- vna”. takozvanim novinarskim izvješæima pre- lektualac, koji se odvaži na kritiku me- U radu Medijskih istraživanja sudje- uzima odlike oglašavanja. Kljuèna rijeè dija, izložen optužbama da odbija igrati luju brojni istaknuti domaæi i strani postaje pozornost, jer “biti znaèi biti igru stvarne demokracije. Pozivajuæi se struènjaci na podruèju medija. Velik opažen”. (Samo)reklamiranje postaje u svojoj knjizi O televiziji na Augustea broj èlanaka koji je u proteklom razdo- potreba, sve se tome pokorava. Vrijeme Comtea: “Znanje, iz kojeg proizlazi pre- blju raspravljao o ulozi i stanju u mediji- medija postaje vrijeme reklamiranja. dviðanje; predviðanje, iz kojeg proizlazi ma ne samo u Hrvatskoj nego i u njezin Novinarska profesija ima jako oružje u svojim predavanjima na Collège akcija”, Bourdieu je tvrdio da su teorij- u okruženju i svijetu, otvorio je nove borbi protiv takve prakse u moguænosti de France, profesor filozofije ska i znanstvena kritika medija kljuène poglede na medije i komunikacijske postavljanja pitanja i izboru razlièitih Jacques Bouveresse, autor knjige u nastajanju promjena individualnih procese u društvu. Tisak, radio, tel- izvora informiranja, ali se s tim oružjem o Pierreu Bourdieuu, posvetio se temi ponašanja i poboljšanju stvari. evizija, Internet, danas su sastavni dio rijetko služi. medija i intelektualaca. Kritika medija Medijska istraživanja života svakog èovjeka, ali se sve ideje, Jedan od prošlogodišnjih brojeva bio je posveæen medijskoj pismenosti. postala je vrlo cijenjen proizvod samih S tim su ciljem u našoj sredini po- svi programi, sve kontroverze i sukobi Živimo u svijetu medija i oni govore medija: tisak, radio i televizija umnoža- krenuta Medijska istraživanja (urednica ne mogu tretirati kao teme podjednako svojim specifiènim medijskim jezikom. vaju teme te vrste, ali samo pod uvje- Nada Zgrabljiæ), znanstveno-struèni dostojne interesa i pozornosti korisnika, Da bismo ih razumjeli, potrebna nam tom da su neopasne za njih, odnosno ne èasopis za novinarstvo i medije koji jer u tom sluèaju postaju podjednako stavljaju u pitanje njihovu moæ. Pierre uskoro obilježava deset godina izlaže- zaboravljene i beznaèajne. Zasluga je je medijska pismenost. Zakljuèak je Bourdieu je, istièe Bouveresse, vjero- nja: prvi broj izašao je za sijeèanj – li- Medijskih istraživanja da takve probleme svih autora, bez obzira na razlièite jatno bio posljednji veliki predstavnik panj 1995. U nedostatku samostalnog analizira i traži odgovore. pristupe, da je potrebno kreirati druš- modela kritièkog intelektualca – mode- instituta ili opservatorija za istraživanje tvenu strategiju medijskog opismenji- la koji zastarijeva. Bourdieu nikad nije medija u Hrvatskoj, ovaj èasopis još Javno komuniciranje kao vanja za sve uzraste, kako za podruèje smatrao da je zadaæa intelektualca, kao je dragocjeniji, jer jedini sustavno, na (samo)reklamiranje informatizacije, tako i za razumijevanje što se danas sve više zahtijeva, ogranièi- znanstveni i struèan naèin, raspravlja o Možda je to naoèitije u prilozima ostalih javnih medija: tiska, radija i ti se na prezentiranje društvenog stanja globalnim i domaæim pitanjima uloge o istraživaèkom novinarstvu koji po- televizije. u svim aspektima, uz izbjegavanje, u medija i informacija u civilnom druš- staje zanemarena strana naše zbilje. Veæ ova preporuka dragocjena je najveæoj moguæoj mjeri, formuliranja tvu i stvaranju znanja. Slovenija se, na Spomenut æu tek jedan primjer. U za strategiju cjelokupnog razvitka takvih procjena koje bi mogle šokirati primjer, može pohvaliti da u njezinoj jednom od prvih brojeva Medijskih Hrvatske, a medijska istraživanja kao i ili povrijediti. Javlja se novi model in- sredini izlazi Javnost/The Public (ure- istraživanja, Manca Košir (Ljubljana) èasopis istog imena mogu dati vrijedan telektualca kojeg Bouveresse naziva dnik Slavko Splichal), ili Australija s objavila je èlanak o javnom komunici- doprinos.

žbena kampanja nije poèela, ali to tako malo dvoravati onima koji imaju lovu, a ponešto su èuna obnoviti vozni park za najbolje hrvatske Matane. A Matanova je i singerica. I koješta znaèi kandidatima koji znaju da ih nekoliko spremni dati i drugima. Da je cijeli taj posao ceste. Tamo mina nema. Isti ti dužnosnici drugo. postotaka glasova uvijek može razveseliti mi- oskudan govore brojevi o tome koliko æe vlastitu æe djecu, ako veæ nisu, izvesti u Dramski zaplet dogaða se na pitanju: A lijunèiæem kuniæa. Budu li pritom išli nekom godina još proæi dok se Hrvatska ovim tem- inozemstvo, kako ih ne bi zadesila sudbina èija je ovo grobnica, Silo Neèista? Jer je Raosov na ruku odvlaèenjem tih nekoliko postotaka, pom razminira. Do tada æe stradavati i piro- nekih civilnih žrtava èiji roditelji nisu bili odgovor: Tvoja, moj Matane tek odnedavna možda im poneki èek uleti i, kako se nekad tehnièari i civilne žrtve. Oni koji u svoje ne- dovoljno roditeljski odgovorni pa ih još poku- toèan. Prièa, naime, kaže da je Sila Neèista govorilo, pod stolom. Onda se govorilo: u razminirane njive odlaze zbog neimaštine. Pa šavaju odgojiti u Hrvatskoj. Oni koji se brinu grob podigla svom Matanu i time dala do plavoj koverti. Onda su nastali nezamjenjivi i pokušavaju obraditi polja zarasla minama, uæi i o široj obitelji tamo æe izvesti i punicu ne bi znanja da je grobnica njezina. Što danas jest i najèišæi tajni raèuni u stranim bankama. u šume s istom sudbinom. Zaboravljaju na li im djeca bila odgojena na jednako efikasan nije toèno. Od svih junaka domaæih vijesti u novije upozorenja djeca koja ne znaju ništa o tome naèin na koji su i supruge. To su ljudi zabri- vrijeme èini se da samo pirotehnièari imaju kako se, kojim tempom i kojim cijenama nuti za svoje. Singerica u hrvatskom obiène domaæe raèune. Kao što za obiènu razminiraju njihovi prostori igre i znatiželje. Ima i onih koji æe se više puta dati uvesti bankarstvu plaæu pokušavaju razminirati zemlju. Jer zain- Ne znaju ništa o minama i svi oni sluèajnici u Hrvatsku pa što košta da košta. Jer ako si U modernoj Hrvatskoj kuæa može biti teresiranost za kupnju iste, bezopasne i ure- koji se na nerazminiranim terenima naðu oprezan i znaš pravila igre – mine ostaju da- na bilo kome, a tvornica je na Sili Neèistoj. ðene, je iznimna. Natjeèuæi se s vremenom slijedom èinjenice da su stare oznake nestale, leko, a u igri s vlašæu uvijek se može zalomiti To je ona simbolièna singerica na kojoj je politièara umjesto sa sigurnošæu struke, ljudi a novih nema tamo gdje bi upozorenja tre- i koji milijun po glavi. Ako si manje znaèajan, Sila Neèista šila. Ali je kao imovina pripadala koji rade na razminiranju èesto odlaze na put bala braniti pristup. Na taj naèin iz raznih, a kuniæa. Što ni za inozemne prostore nije Matanu. Danas su u modi singerice koje bez povratka. Ostavljajuæi uplakane obitelji, opet vrlo sliènih razloga, žrtve mina u ovoj æe zanemariv novac. pletu. A vlasnice su im pletilje. Koje Matana nezbrinutu djecu. Politika koja za njih nema zemlji i dalje prijetiti uglavnom sirotinji. ne upuæuju u poslove. Èak ni s rodbinom. dovoljno milijunèiæa redovito pokazuje suæut Pirotehnièari su mahom bivši branitelji. Kako nastaju lapsusi Pa se Matanima zbog toga zalome lapsusi u duljine dviju reèenica vijesti u danu pogibije. Koji se, na razne naèine, pokazuju kao izravne Kad su Vladini dužnosnici u pitanju, tekstu. Što bi onda znaèilo da ako je singerica Oèekujuæi da ih dovoljno pogine do 2010. ili potencijalne samoubojice. Za razliku od Hrvati se uvijek vole pitati što je dužno- Tatjanina, Matanova je grobnica. Što je samo Jer do tada Hrvatska treba biti razminirana. èasnika koje ponovo prati afera sa zlostavlja- snicima njihovo, a što naše? I onda nastaju literatura. A u njoj nema Sabora da odredi što Možda i rasprodana. O uspjehu èega govore njem mladih roènika. Seksualnim. A afere problemi u jeziku. Pa se njihovo podrazumi- je èije. zemlje na otocima. Koji nisu bili minirani. nikad nisu smetale, na primjer, jednom jeva kao njihovo, a s obzirom na to da je naše A u Hrvatskoj Sabora ima. I on zna što su A do 2010. tko živ tko mrtav, potvrðivat æe generalu da bi ostao general. Kao što ni svih nas, onda je i njihovo. To su ona mjesta mu kompetencije. Intervenirati u Matanovu statistika. èasnicima neæe smetati kad roditelji djecu na kojima u jeziku nastaju lapsusi. Lapsusi sudbinu. Jer kako je iznad Sabora samo Bog, odvedu iz vojske. Uostalom, naša diplomacija se mogu javiti i u mislima. Pa i u izjavama. to se Sabor ne smatra kompetentnim za Lobisti u parku – voznom je dovoljno sposobna da nas odvede u NATO Samo dok obièan civil može lapsusirati Silu Neèistu. Pa mu ostaju samo Matani. I dok se svatko tko je najavio predsje- iz jednog posebnog razloga: bit æemo prva koliko ga volja, pretendent na vlast to može Onda Sabor privedene ponekog Matana dnièku kandidaturu brine o tome hoæe li, zemlja èiji bi broj raznih èasnika mogao veæi ako ga dobro skriva kakav stup, primjerice da prizna lapsuse. Nakon èega je i veæini primjerice, aktualni predsjednik imati više od broja vojnika. O èemu ministri obrane saborski, a kamera Velikog brata nije i na u Saboru jasno kako politièki mrtvaci nisu prostora u medijima od tih novih spasitelja, ne znaju ništa jer uglavnom s obranom ništa stupu. Pretendent na vlast i èovjek na vlasti nužno mrtvaci, ali su politièari. Jer i u Saboru vijesti poruèuju da je ponovo poginuo jedan osim funkcije ni nemaju. Pa se ne smatraju ni može imati lapsusa koliko ga volja ako vlast znaju da su mrtvaci pirotehnièari. I djeca koju pirotehnièar. Jedan od onih sklonih umira- odgovornima. U istom je položaju i diploma- zna naplatiti. A lapsuse platiti. A to znaèi roditelji nisu izvezli u inozemstvo. Roðaci nju koje æe do 2010. uvažavati sve domaæe cija. Koju vodi èovjek koji zna da jedna dobra da se za lovu treba pobrinuti. Izlobirati je koji nemaju svog èovjeka u vlasti. I svi koji statistike. I poneka rasprava. Koja obvezno pletilja može zaraditi više nego cijelo poduze- kod onih koji drže blagajnu. Svaki milijun u zgoditkom iz državne blagajne ne mogu s završi rijeèima o njihovim plaæama. Koje su æe pirotehnièara. Saboru za manjinskog ili nezavisnog zastu- politièkim partnerom stupiti u principijelnu mizerne. Ali se èuju i oni koji misle suprotno. Uostalom, naš je ministar vanjskih poslova pnika dovoljan je da bi takav netko postao koaliciju. Mrtvaci su oni koji misle da je Naravno, samo u zemlji s tolikim tisuæama i pokazao da je za opstanak na vlasti najvažnije veæinski. Uostalom, odavno je jasno kako je mina u jeziku, a ne u zemlji. Koje muèe dani tisuæama nezaposlenih plaæe onih koji ginu znati dati dobru izjavu u korist neke strane ze- svaki zakon dugotrajan koliko i njegova ispla- sjeæanja u vrijeme kad su puni poleta prema netko može vidjeti kao velike. Jer to je ze- mlje, primjerice Izraela ili platiti porez drugoj, tivost za trenutnu vlast. Nekoliko milijuna danima pletenja. U kojima su im na ispomoæi mlja u kojoj se ljudi i bez plaæe ubijaju. To su tj. Sjedinjenim Državama. Kojima se usput više od zastupnika vrijede ministri. Ili djeca svi stranaèki prijatelji. I simpatizeri. Svi oni neki sretnici koji pronaðu vlastitu minu bez povjere i vlastita djeca. A stara je stvar da tamo dužnosnika, ako su spretni. To su im spremni koji su spremni prikupiti potporu koja nikom velikog traženja. Za koju ih nitko ne plaæa. gdje vam iscure djeca, iscurit æe i lova. Misli potvrditi èak i neovisni sudovi. ne treba ili dati izjavu u koju nitko ne vjeruje. Politièari znaju kako je sve relativno pa se taj èovjek misli da kad si malteški vitez možeš Odnedavna mnogo vrijede i supruge. To U zemlji u kojoj èarape mogu biti skuplje od previše i ne uzbuðuju. Uostalom, èini im se biti i hrvatski gusar. Važno je imati titulu. su one dame koje nije poznavao pokojni Ivan bunde treba samo naæi dovoljno onih koji dovoljno pojavljivati se na tzv. dobrotvornim Kako ni vitezovi ni gusari ne bi pali u Raos. Zato u njegovu poznatom dijalogu znaju da se cipele nose na bosu nogu. Oni akcijama na kojima se prikupljaju sredstva opasnosti nerazminirane zemlje, Vladini æe što ga vode sinovi prosjaka na pitanje: Èija je znaju i koliko našeg novca može èuvati jedna za razminiranje. Ili se pomalo svijetom do- dužnosnici slijedom novog državnog prora- ovo kuæa, Silo Neèista? odgovor glasi: Tvoja, moj njihova dobra èarapa.

cmyk 8 VI/143, 2. prosinca 2,,4. razgovor Č Branko egec Krah hrvatskog izdavaštva

zadnjem broju časopisa nakladnika, stvarne informa- Katarina Luketić pušu sitne duše “hrvatske” Štoviše, èesto je i bitno niža. Tema: detaljno ste anali- cije o tiskanim i prodanim kulture i “hrvatskog” nakla- Jeftinija je u prosjeku još u zirali kako je pojava kiosk nakladama, o remitendi, dništva. Maðarskoj, Èeškoj, Poljskoj, izdavaštva utjecala na hrvat- o “naknadnom” životu na O posljedicama upada i Koliko god bili jasni eko- Srbiji... No, i za to je vrlo lako sko nakladništvo. Za početak, kioscima neprodanih knjiga nekontroliranog divljanja nomski pokazatelji zašto ne- detektirati razloge. A knjiga molim te da navedeš koje su, itd.? Naravno da nema, jer to novinski, tj. pravi izdavači ne koja zadovolji sve uvjete nu- prema vašim istraživanjima, nikoga i ne zanima. Knjige se novinskih izdavača na mogu prodavati svoje knjige žne za kvalitetan proizvod, od posljedice upada velikih medij- tiskaju u razlièitim tiskarama, hrvatsko tržište knjiga govori za 29 kuna, u javnosti je očito autorskih prava do grafièkih skih koncerna na tržište knjiga? èesto izvan Hrvatske, prodaju zaživjelo mišljenje da su knjige standarda, mora imati cijenu – One su, dakako, višestru- se kao krumpiri uz cestu pre- vlasnik izdavačke kuće i u knjižarama nerealno skupe, koja takav proizvod može ke, no mislim da ih ponešto ma Èakovcu, bez raèuna i bilo knjižare Meandar i urednik da izdavači pljačkaju kupce, pri uèiniti moguæim. Originalni simplificirano možemo svrsta- kakva traga o stvarnoj prodaji, Tema: čemu EPH i Večernji dobivaju Rolex i onaj na tržnici u ti u dvije grupe: prvo su pro- oglasni prostor se podrazu- časopisa gotovo mesijansku, prosvje- Šangaju na prvi pogled izgle- blemi uzrokovani aktiviranjem mijeva, makar je rijeè o oèitoj titeljsku ulogu. Možeš li još daju isto. Prvi je iznimno marketinškog, distributivnog razmjeni usluga dviju tvrtki... jednom objasniti zašto knjige skup, drugi stoji 20 dolara. i prodajnog prostora koji stan- U takvoj situaciji standar- nenovinskih izdavača ne mogu Mislim da nikome neæe pasti dardnim nakladnicima nije dni nakladnici i knjižari lažu biti tako jeftine? na pamet pitati zašto je tome dostupan, ukljuèujuæi uvjete sami sebi i svima nama o padu – Jesi li ikada èula pitanje: tako. U jednom od brojeva prodaje, a drugo su problemi prodaje od nekakvih 30 posto, Zašto su skupe cipele iz tali- Teme: ja sam, ne cjepidlaèeæi nastali ukidanjem medijskoga jer svjesno barataju apsolu- janskih manufaktura, a jeftine previše, izraèunao troškove prostora standardnoj produ- tnim brojkama, koje èak i kineske u diskontima na peri- proizvodnje knjige poezije od kciji knjiga, što znaèi da osim mogu biti toène, no pokušaj Dobar dio izdavača ferijama gradova? Je li se itko 80 stranica u nakladi od 500 monopolistièke nadmoæi me- te postotke parcijalizirati na ikad bunio na cijenu CD-ova primjeraka. Nakon toga na- dijske kuæe koriste otvoreno izravno ugrožena podruèja, ponašaju se kao iz kuhinje Tonèija Huljiæa? zvalo me desetak nakladnika istrebiteljski model prema kao što je, primjerice, bele- Jesu li cijene tih diskova ma- i reklo da im je jako važno to standardnom nakladništvu, tristika. Tu brojke dobivaju sljedbenici Hrama nje od prosjeène cijene knjiga što sam pokazao svojom kal- koje èak i ne pruža otpor. neke druge postotke, o kojima na tzv. hrvatskom tržištu? kulacijom, no da sam troškove Potonje je svakako jedno nitko ne govori, jer se još nada sunca, a Veliki Guru Pitaj me tko je stvorio tu definirao prilièno minimalisti- novo podruèje problema i nije ugurati u neki od projekata i glupavu poopæavajuæu flosku- èki u odnosu na realno stanje. uzrokovano samo kampanjama tako samoprijegornim radom Novoga Kulturnog lu o nerealno skupim knjiga- Takva knjiga u prodaji stoji novinskih nakladnika. ubrzati kolektivno samou- ma. Èitatelji? Nemojmo se oko 70 kuna. Èak kad bi se bojstvo. Dobar dio izdavaèa Preporoda zafrkavati na tako ružan naèin prodala cjelokupna naklada, Knjige kao krumpiri ponaša se kao sljedbenici zadovoljno trlja s malobrojnim ljudima kojima ona s tom cijenom i rabatom Većina nakladnika govori Hrama sunca, a Veliki Guru je još stalo do proizvoda koji od 50 posto što je donji rabat o smanjenju prodaje za 30 Novoga Kulturnog Preporoda neobilježene nazivamo knjigom! u veleprodaji, ne bi mogla posto, kao izravnoj posljedici zadovoljno trlja neobilježene Cijena knjige u Hrvatskoj pokriti svoje troškove. Te se akcije knjiga+novine. No, osim novèanice izmeðu erotski novčanice između niti u najluðim varijantama knjige, meðutim, ne prodaju. toga, kiosk-izdavaštvo domino ovlaženih prstiju. nije veæa od cijene knjige u Pojedinaèni kupci su malo- erotski ovlaženih bilo kojoj zapadnoj zemlji s brojni, a knjižnice ne kupuju efektom razara i čitavu nakla- Kvalitetan proizvod ili dničku mrežu. Je li neizravna prstiju obzirom na uvjete i standar- knjige koje se ne posuðuju. posljedica toga i zatvaranje naštancani bofl de u kojima se pojavljuje. Znaèi li to da poeziju ne vaše knjižare na Opatovini? – Knjižarska mreža, ako treba objavljivati, ili da treba Kako se konkretno na Meandar se uopæe smijemo koristiti razvijati sustave koji æe omo- odrazila prodaja knjiga uz takvim imenom, poèela se guæiti njezin normalan život? novine? Pojedini izdavači su formirati tek u posljednje dvi- Ozbiljne zemlje, koje drže već prepolovili svoje izdavačke je-tri godine, e da bi se sada do svoga identiteta, do svoje planove za sljedeću godinu, je li raspršila poput mjehura od književnosti i razvoja vlastita to i u Meandru slučaj? sapunice. Ljudi koji su poèeli jezika, pronalaze najrazlièitije – Na tvoja pitanja, na ža- slutiti moguænost normalno- sustave koji omoguæuju opsta- lost, mogu odgovoriti samo ga života od djelatnosti koju nak nacionalne poezije, makar potvrdno. No, rašèlanimo svaka samosvjesna kultura se ni tamo u knjižarama ne najprije jednadžbu knjiga+no- èuva kao posljednje sigurno prodaju neke znaèajne kolièi- vine. Jesi li s ijednom od obja- utoèište identiteta, sada su ne, a tiskane naklade vrlo su vljenih knjiga morala kupiti ponovo na burzama nezapo- sliène našima. novine? Ili si od bilo koga èula slenih, a duh iz boce tek je za takav sluèaj? Novine ovdje provirio. Znam da moje rijeèi Nakladnički diletanti samo iskorištavaju poznatu zvuèe katastrofièno, no svako- u zagrljaju stranog licemjernu prièu trgovaca dnevno sam okružen ljudima kapitala boflom, raèunajuæi na efekte kojima je knjiga životni izbor, Nevjerojatno je arogantna poveæane prodaje na razini mnogima od nas vjerojatno i izjava Ivice Buljana, urednika frekventnosti imena u kampa- jedina moguænost. U potpuno biblioteke Jutarnjega – dakle njama. Nominalni nakladnici nesenzibiliziranom prostoru, osobe koja osobno ne snosi ni- ovih knjiga, vidjela si, nisu bez ikakva vrijednosnog su- kakav financijski rizik i koja ni Jutarnji ni Veèernji, nego stava, s oèitom tendencijom zbog čvrstog zaleđa može svi- nekakve njihove izdavaèke kolonijalnog podèinjavanja soka dijeliti lekcije o ekonomiji kuæe, koje meðutim raspolažu internacionalnim centrima izdavaštva – da su izdavači oglasnim i inim prostorom moæi i njihovim kvislinškim krivi jer se nisu snašli u uvje- novina kao svojim, ne plaæaju- ekspoziturama po nedavnim tima lojalne konkurencije. No, æi nikome ništa. Poreznici se carstvima totalitarizama, počevši od neplaćenog oglasnog i dalje zabavljaju smišljajuæi uvijek pripravnim na njegove prostora, jasno je da ni izdaleka nove ili veæ poznate modele nove oblike, koji se sad više nemaju svi iste uvjete... represije, financijske policije ne moraju skrivati iza ideo- – Istina je da smo mi i slièno a da ih se veliki to- logija, jasno je da se osjeæam sami, mislim na izdavaèe, kovi nekontroliranog novca donkihotski ogoljen i sam dopustili da nam lekcije drže uopæe ne tièu. Ima li itko, nasuprot vjetrenjaèama u èija nakladnièki diletanti koji osim valjda samih novinskih krila tragikomiènim naporom pokriveni tuðim kapitalom cmyk VI/143, 2. prosinca 2,,4. 9 razgovor

– Pa ne bi se moglo reæi da šta. Da su izdavaèi uspjeli jeniti cjelokupnu godišnju je prièa u Bosni baš uspjela. osvijestiti taj minimum produkciju od pet ili šest Više su uspjeli hrvatski novin- upuæenosti jednih na druge tisuæa naslova ravna je onoj o ski izdavaèi, koji tamo šlepe- i taj minimum potrebe za 200 obitelji koje æe zauzdati rima odvoze remitendu, dok konsenzusom, situacija bi Hrvatsku. Koga briga za nove ekološke udruge spavaju snom sigurno bila drukèija. Ja sam, naslove kada statistike ruše pravednika. Ako je Hrvatska na žalost, na vlastitoj koži u rekorde? Knjiga koja zadovolji kao tržište knjiga smiješna i nekoliko razlièitih prigoda S druge strane, zašto se sve uvjete nužne za neorganizirana, onda Bosna u iskusio nespremnost izdava- Biškupiæ ne bi ponašao tako? tom smislu jedva da postoji. èa za bilo koji oblik otvaranja Pa ja sam bio svjedok kada kvalitetan proizvod, To što Dani objave pet puta zajednièke fronte prema su na Interliberu 2001., prvi više Jergoviæa ili Semezdina bilo èemu. Èekajuæi rješenje koji je poèeo slièiti na sajam od autorskih Mehmedinoviæa od njihovih od nekoga drugog, doèekat knjiga, neki izdavaèi plazili standardnih bosanskih nakla- æemo samo svoje poniženje, po njemu i urlali na sav glas: prava do grafičkih da, nikoga ozbiljno ne može svoj krah. Gospodine ministre, jedva ugroziti. Današnja stvarna središta èekamo da nam se vratite! standarda, mora Italija je posve drukèija moæi uèinit æe nas svojim ta- Ti izdavaèi nisu bili nikakvi prièa. Rijeè je o golemom i ocima, kao što su veæ uèinila specijalni hadezeovci ili za- imati cijenu koja odlièno organiziranom tržištu najveæi dio javnoga prostora, tucani desnièari niti zatucani takav proizvod jedne velike zemlje, u kojoj ukljuèujuæi svaku vrstu tzv. ljevièari. se medijska prièa s knjigom, vlasti i tzv. politike. Jedan od ključnih problema može učiniti koja je prisiljena pridržavati se Što misliš o približavanju izdavaštva je i nepostojanje pravila igre i propisanih stan- Kada se uskoro pojedinih izdavača novinskim jedinstvene distribucije. Bilo mogućim. Originalni darda, u prvoj fazi doista po- nakladnicima, primjerice o je raznih pokušaja, postoji čak mogla standardnim oblicima kontejneri napune odluci VBZ-a da se roman i veliki budžet u jednoj eu- Rolex i onaj na promocije i prodaje. Tamo se, Koljivo, nagrađen na nji- ropskoj fondaciji (Central and meðutim, nije moglo dogo- do vrha, a u rijetke hovu natječaju za roman, East European Book Project iz tržnici u Šangaju diti da se pojave nove knjige tiska uz Večernji list; ili Amsterdama) predviđen za to, na prvi pogled Umberta Eca ili Alessandra preostale knjižare pak o zajedničkom izdanju no stvari se nikako ne rješava- Barrica a da mediji to ne re- usele casina i Enciklopedijskog rječnika ju. Zašto? izgledaju isto. Prvi gistriraju na uobièajen naèin, Novog Libera i Jutarnjeg? – Ako sustav koji omo- da ne iskoriste potencijal lounge barovi – Ja to ne razumijem. Ne guæuje život knjige ikad je iznimno skup, informacije s kojom raspolažu, mogu shvatiti neke iskusne bude uspostavljen, onda jer ona ionako ne ugrožava nogometaša, ljude, koji godine svoga rada æe distribucija biti komer- drugi stoji 20 njihove Shakespearee ili bagateliziraju za manje od cijalan posao za koji nitko Dostojevske. Mi smo zemlja kada preostali “100 minuta slave” krajnje neæe obijati vrata inozemnih dolara. Mislim da bez kritike, bez ozbiljnoga sumnjive provenijencije. fondacija. Sve dotad mogu- nikome neće pasti novinskoga bavljenja knjigom, izdavači nacionalne ænosti možda i postoje, ali novinske kuæe nisu uspjele Amputacija sigurno nisu unutar okvira na pamet pitati proizvesti nijedno kritièko književnosti – najdjelotvornija o kojima se ponekad govori, ime koje je sposobno napisati počnu proizvoditi ministrova metoda pa i u istupima predstavnika zašto je tome tako suvislu zabilješku o knjizi na Kako komentiraš bezre- inozemnih fondacija, koji tri kartice, jer je konceptualni sendviče nabildane zervnu podršku ministra pet godina obilaze ovu ze- imperativ bavljenje trièari- Biškupića novinskim izdava- mlju, a još ne znaju ni tko je jama o piscu i pronalaženje konzervansom čima i njegovu najavu sma- tko, ni što je što, ni kakvo je pikanterija. Kada Edo Popoviæ njivanja državnih potpora u stanje stvari, od kojega bi se napiše roman, ozbiljan roman ili “papirnatu nakladništvu? onda moglo krenuti prema o jednoj generaciji i jednom – Biškupiæ se uhvatio ali- nekakvu moguæem cilju. štancaju izdavaèki bofl za- kvartu, kad u tome koristi galanteriju”, bija koji mu se neoèekivano Organizacija treninga i semi- maskiran opæim mjestima neko svoje literarno iskustvo vjerojatno će otvorio i sad ga poteže u nara dobra je za održavanje zapadne književne tradicije. i obrazovanje, onda to nitko svakoj prigodi, pokazujuæi da smisla administracije, no ona Govoriti o tim publikacijama ne zna napisati, a ne zna mu se neki kulturni ga knjiga ne zanima i da je sigurno neæe riješiti problem kao o ozbiljnim knjigama postaviti niti pet suvislih najdjelotvorniji naèin lijeèe- distribucije, osobito ne na prilièno je uvredljivo za ljude pitanja i napraviti intervju, sociolog upitati što nja – amputacija. Ideja o 50 entuzijastiènim, bezintere- koji se bave izdavaèkim pos- jer je skandal-potencijal Ede ili 100 naslova koji æe zami- snim temeljima. lom, a oni ne da ne reagiraju: Popoviæa mizeran, a istodobno nam se zapravo oni èesto i sami sudjeluju, ili se razvlaèe intervjui s nekim se svim silama pokušavaju smiješnim popišuljama koje dogodilo. Tužno ukljuèiti u tu meni posve su svojim klišeiziranim še- neshvatljivu bagateliza- vama i literarnim onanijama je, i smiješno PRETPLATNI LISTIĆ - izrezati i poslati na adresu: ciju vlastite egzistencije i zadužile svjetsku literaturu. dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja elementarnoga kulturnog Jest, reæi æete, i u Italiji se istodobno, što standarda. U toj raboti, na bave tim popišuljama. Da, si takva pitanja 10000 Zagreb, Vodnikova 17 žalost, podjednako sudjeluju naravno, ali nikad na raèun Želim se pretplatiti na zarez: 6 mjeseci 120.00 kn nakladnici, pisci, prevoditelji, Tabucchija ili Erri de Luce. ama baš nitko ne s popustom 100.00 kn, 12 mjeseci 240.00 kn autori rjeènika, enciklope- dija, priruènika... Kada se Sve za 100 minuta postavlja sada s popustom 200.00 kn uskoro kontejneri napune slave! Kulturne, znanstvene i obrazovne ustanove te studenti i učenici do vrha, a u rijetke preostale Na Interliberu je održana mogu koristiti popust: 6 mjeseci 85.00 kn, 12 mjeseci 170.00 kn knjižare usele casina i lounge tribina hrvatskih nakladnika Za Europu godišnja pretplata 50,00 EUR, barovi nogometaša, kada Pet do dvanaest posvećena ovoj preostali izdavaèi nacionalne temi. Unatoč prosvjedima, ipak za ostale kontinente 100,00 USD. književnosti poènu proiz- ostaje dojam da je Zajednica PODACI O NARUČITELJU voditi sendvièe nabildane nakladnika i knjižara previše konzervansom ili “papirnatu suzdržana te da su pojedini čel- galanteriju”, vjerojatno æe se ni ljudi knjige našli svoj interes ime i prezime: neki kulturni sociolog upitati u priklanjanju novinskim izda- adresa: što nam se zapravo dogodilo. vačima. Zašto izdavači nisu telefon/fax: Tužno je, i smiješno istodo- glasniji u zaštiti svojih tržišnih bno, što si takva pitanja ama interesa? e-mail: baš nitko ne postavlja sada. – Zašto izdavaèi nisu spo- vlastoručni potpis: Ipak, bosanskohercegovački sobni prepoznati minimum izdavači se ne osjećaju ugroženi zajednièkih interesa, i barem u sličnoj akciji knjiga+novine vrištati, kad veæ nisu sposobni Uplate na žiro-račun kod Zagrebačke banke: magazina Dani; u Italiji su čak za ozbiljniju diverzantsku 2360000 – 1101462454. Kopiju uplatnice priložiti listiću i knjižare nakon takve akcije akciju? obavezno poslati na adresu redakcije. zabilježile i povećanje proda- Ja više ne mogu slušati je... U čemu je razlika između to cviljenje i cmoljenje, iza tih zemalja i Hrvatske? kojega nikad ne slijedi ni-

cmyk 10 VI/143, 2. prosinca 2,,4. esej

Ispod duge

Slavoj Žižek “Glupost” i “ideološka manipulacija” nisu dovolj- no dobri odgovori; oèito je da neæe biti dovoljno reæi kako je nižim klasama mozak isprao ideološki aparat do te mjere da su nisu sposobni identifici- U kontekstu populističkog konzervativizma rati svoje vlastite prave interese. Ako ništa drugo, radikalni ljevičari ne bi smjeli zaboraviti da su moramo zapamtiti da je, prije nekoliko desetljeæa, Kanzas bio rasadnik progresivnog populizma – i baš populistički fundamentalisti, a ne liberali, ljudi, u godinama koje su od tada prošle, zasigur- dugoročno njihovi saveznici no nisu postali gluplji. A nije dovoljno ni obja- šnjenje Ernesta Laclaua: ne postoji “prirodna” veza izmeðu društveno-ekonomskih i ideoloških pozicija, pa je besmisleno govoriti o “prijevari” i Kanzasu i ostalim državama središnjeg di- “lažnoj svijesti” kao da su to stupnjevi ideološke jela SAD-a, ekonomski sukob klasa (siro- svijesti koji “odgovaraju” neèijoj društveno-eko- mašni farmeri i industrijski radnici protiv nomskoj situaciji. Svaka ideološka tvorevina re- odvjetnika, bankara i velikih kompanija) pretvo- zultat je borbe da se uspostavi ili nametne hege- ren je u suprotnost izmeðu poštenih, marljivih monijski lanac izjednaèenosti izmeðu višestrukih Amerikanaca-kršæana s jedne strane i dekadentnih borbi – ekonomske, demokratske, ekološke, femi- liberala koji piju mlijeko i voze strane automobile, nistièke, antirasistièke, i tako dalje – i taj rezultat rugaju se domoljublju i zagovaraju pobaèaj i homo- je potpuno sluèajan, a ne jamèi ga objektivni druš- seksualnost s druge: tako Thomas Frank tvrdi u tveno-ekonomski položaj. What’s the Matter with America? Glavni ekonomski interes populistièkog konzervativizma jest oslobo- Samo dio kulture diti se snažne države koja oporezuje stanovništvo Prva stvar koju treba primijetiti jest da je po- kako bi financirala regulatorne intervencije i uve- trebno dvoje da bi došlo do kulturalnog rata: kul- sti ekonomski plan èiji bi slogan mogao biti “niži tura je takoðer dominantna ideološka preokupa- porezi, manje pravila”. cija “prosvijetljenih” liberala, koji se bore protiv Ono što “kultura” znači danas seksizma, rasizma i fundamentalizma a za mul- Država kao predstavnik antikrista tikulturalnu toleranciju. Ono što “kultura” znaèi usko je povezano sa statusom Iz standardne perspektive koja drži da je eko- danas usko je povezano sa statusom vjerovanja. Mi nomsko djelovanje utemeljeno na racionalnom više ne vjerujemo istinski, nego samo promatramo vjerovanja. Mi više ne vjerujemo slijeðenju vlastita interesa, nedosljednost tog odreðene vjerske rituale i obièaje kao gestu po- stava je oèita: populistièki konzervativci doslo- štovanja prema zajednici kojoj pripadamo: Židovi istinski, nego samo promatramo vno izglasavaju vlastitu ekonomsku propast. Niže koji nisu vjernici slijede pravila košer ishrane zbog oporezivanje i sve veæe smanjivanje pravila znaèe poštivanja tradicije, i tako dalje. Izjava “Ja zapravo određene vjerske rituale i običaje više slobode za korporacije koje osiromašene far- ne vjerujem u to, to je samo dio moje kulture” mere tjeraju u propast; manje intervencija države dobro opisuje poreknuta, ili izmještena, vjerska kao gestu poštovanja prema znaèi manje savezne pomoæi za male farmere, i obilježja našeg vremena. Premda ne vjerujemo u zajednici kojoj pripadamo: Židovi tako dalje. U oèima protestantskog stanovništva, Djeda Božiænjaka, u prosincu je svakoj kuæi boži- meðutim, država je strana sila i, zajedno s UN- æna jela kao i na svakom javnom mjestu. “Kultura” koji nisu vjernici slijede pravila om, predstavnik antikrista: oslobaða kršæanskog je naziv kojim se koristimo za sve one stvari koje vjernika odgovornosti upravljanja i tako potkopava prakticiramo a da uistinu u njih ne vjerujemo niti košer ishrane zbog poštivanja potrebu za individualnim moralom koji svakoga od ih shvaæamo ozbiljno. nas èini graditeljima našeg vlastita spasenja. Druga stvar koju treba napomenuti jest da, dok tradicije, i tako dalje. Izjava “Ja Nije èudo da su velike korporacije oduševljene javno ispovijedaju svoju solidarnost sa siromašni- protestantskim napadima na državu, kada ona ma, borba liberala za multikulturalnu toleranciju zapravo ne vjerujem u to, to je pokušava regulirati medijske kartele ili akcije i ženska prava suprotstavlja ih “nižim klasama” s samo dio moje kulture” dobro energetskih kompanija, poveæati regulaciju zaga- njihovom pretpostavljenom netolerancijom, fun- ðivanja zraka, zaštititi prirodu i ogranièiti sjeèu damentalizmom i seksizmom. Prave linije podjele opisuje oporeknuta, ili izmještena, drveæa u nacionalnim parkovima i tako dalje. zamagljene su pomnom upotrebom terminologije. Grozna je ironija da radikalni individualizam služi Naèin na koji je “modernizacija” korištena i ko- vjerska obilježja našeg vremena kao opravdanje za ono što velika veæina pojedi- risti se u novijoj ofenzivi je dobar primjer. Prvo, naca doživljava kao golemu anonimnu moæ koja apstraktna opozicija konstruirana je izmeðu “mo- upravlja njihovim životima. dernizatora” (onih koji podržavaju globalni kapi- talizam u svim njegovim aspektima, od ekonom- Simbioza koja oslabljuje skih do kulturalnih) i “tradicionalista” (onih koji Što se tièe ideološkog aspekta njihove borbe, se opiru globalizaciji). U kategoriju onih-koji-se- Frank iznosi oèitu istinu koja, bez obzira na sve, opiru može zatim biti ubaèen spoj tradicionalnih treba biti izreèena drukèije: populisti vode rat konzervativaca, populistièke desnice i elementi koji ne može biti dobiven. Kada bi republikanci “stare ljevice” – oni koji i dalje zagovaraju državu uspjeli zabraniti pobaèaj, kada bi zabranili podu- dobrobiti, sindikate… To konstituira aspekt druš- èavanje o evoluciji, kada bi nametnuli savezne tvene stvarnosti – koalicija Crkve i sindikata spri- zakone Hollywoodu, to bi dovelo ne samo do glo- jeèila je legalizaciju rada nedjeljom u Njemaèkoj balne mobilizacije njihovih ideoloških protivnika prošle godine – ali ne zastupa èitavo društveno nego i do ekonomske depresije širokih razmjera u podruèje samo zato što se ne tièe razlièitih slojeva SAD-u. Ishod je, dakle, simbioza koja oslabljuje: i klasa. “Modernizacija” ne uspijeva djelovati kao premda se vladajuæa klasa ne slaže s populisti- kljuè društvenog totaliteta – ona je apstraktni èkim moralnim planom, tolerira ga kao sredstvo opæi pojam – s obzirom na to da je procjena mar- kojim se niže klase mogu zadržati pod kontro- ksizma ta da postoji jedan antagonizam (klasna lom. “Moralni rat” dopušta nižim klasama da borba) koji odreðuje sve druge i zato je konkretna artikuliraju i izraze svoj bijes bez uznemiravanja opæost. Feminizam je apstraktan na slièan naèin: dominantnih ekonomskih interesa. Kulturni rat, može biti artikuliran s borbom za emancipaciju drugim rijeèima, klasni je rat drugim sredstvima: nižih klasa ili može (i svakako to èini) funkcioni- jedno je izmiještanje drugog. rati kao ideološko oruðe viših srednjih klasa ko- Meðutim, to zagonetku samo èini još nepro- rišteno da dokaže njihovu superiornost nad navo- bojnijom: kako je takvo izmiještanje moguæe? dno patrijarhalnim i netolerantnim nižim klasama. cmyk VI/143, 2. prosinca 2,,4. 11 esej

Klasni antagonizam je svakako ovdje dvostruko upisan: on je specifièna konstelacija same klasne borbe što objašnjava zašto su feminizam preuzele više klase. (Isto se odnosi i na rasizam; upravo Svaka ideološka tvorevina rezultat je borbe da se uspostavi ili nametne dinamika klasne borbe je ona koja objašnjava za- što je rasizam najjaèi meðu bjelaèkom radnièkom hegemonijski lanac izjednačenosti između višestrukih borbi – ekonomske, klasom.) demokratske, ekološke, feminističke, antirasističke, i tako dalje – i Logika antagonizma taj rezultat je potpuno slučajan, a ne jamči ga objektivni društveno- Treæa stvar koju treba uoèiti je fundamentalna razlika izmeðu ciljeva feministièkih, antirasisti- ekonomskog položaj èkih i antiseksistièkih borbi na jednoj strani i kla- sne borbe na drugoj. U prvom sluèaju cilj je pre- vesti antagonizam u razliku (mirna koegzistencija meksièkih radnika i zdravstvenu skrb uèinio mno- Super Bowlu s njihanjem kukova. Jedan sudionik spolova, religija, etnièkih skupina), a cilj klasne go pristupaènijom za umirovljenike. Ekstremni me strogo obavijestio da je upravo želja da se borbe je upravo suprotno: pogoršati klasnu razliku sluèaj takve inverzije jest sluèaj skupina koje pro- uživa u takvim manifestacijama amerièke kultu- u klasni antagonizam. Uspostaviti niz jednakosti mièu borbu za preživljavanje. Premda je njihova re dovela do rušenja Berlinskog zida. To se èini izmeðu rase, roda i klase znaèi zamagliti osobitu poruka poruka o vjerskom rasizmu, njihov naèin dobrim argumentom za ponovno podizanje zida.” logiku klasne borbe, kojoj je cilj prevladavanje, organiziranja (male ilegalne skupine koje se bore Bork je svjestan ironije u svojem položaju, ali oèi- svladavanje, pa èak i satiranje drugog – ako ne protiv FBI-a i ostalih saveznih agencija) pretvara to ne uoèava njezin dublji aspekt. njegova fizièkog postojanja, onda barem njegove ih u nešto što na neobièan naèin podsjeæa na Crne Prema Lacanovoj definiciji uspješne komunika- društvenopolitièke uloge i funkcije. U jednom pantere iz šezdesetih godina 20. stoljeæa. cije, ja od nekog drugog natrag dobivam vlastitu sluèaju imamo horizontalnu logiku koja ukljuèuje poruku u njezinu preokrenutom obliku, što znaèi zajednièko priznavanje meðu razlièitim identite- Krivnja ljudske prirode s njezinim pravim znaèenjem, istinom o sebi koju tima; u drugom imamo logiku borbe s antagoni- Zato bismo trebali odbaciti ne samo bezbrižni sam potisnuo. Dobivaju li današnji liberali od stom. liberalni prezir populistièkih fundamentalista (i, populistièkih konzervativaca natrag svoju vlastitu Paradoks je da populistièki fundamentalisti još gore, pokroviteljsko sažalijevanje zbog njihove poruku u njezinu preokrenutom/istinskom obliku? podupiru tu logiku antagonizma, dok liberalna navodne manipulacije) nego i same pojmove kul- Drugim rijeèima, je li konzervativni populizam ljevica ustraje u logici priznavanja razlika. Dok je turalnog rata. Premda æe radikalni ljevièari, nara- simptom liberalne tolerancije? Je li redneck iz liberalna sklonost prema smirivanju antagoniza- vno, podupirati liberalnu poziciju na takvim pi- Kanzasa koji eksplodira u bijesu protiv liberalne ma, populistièke konzervativne baze kampanje tanjima kao što su pobaèaj, rasizam i homofobija, korupcije upravo figura koja omoguæuje liberalu preuzele su stav stare radikalne ljevice o mobili- oni nikada ne bi smjeli zaboraviti da su baš popu- da se susretne s istinom iza svojeg vlastita lice- zaciji ljudi i borbi protiv iskorištavanja od strane listièki fundamentalisti, a ne liberali, oni koji su mjerja? Možda bismo trebali uèiti iz najpopular- viših klasa. Taj neoèekivani preokret samo je je- dugoroèno, njihovi saveznici. Unatoè svom gnjevu nijih pjesama o Kanzasu i tražiti saveznike negdje dan u dugom nizu. U SAD-u tradicionalne uloge populisti nisu dovoljno gnjevni – nisu dovoljno ispod duge: ispod “dugine koalicije” radikalnih demokrata i republikanaca mogu izgledati kao radikalni da shvate vezu izmeðu kapitalizma i liberala i njihovih borbi za pojedinaèna pitanja i da su zamijenjene: prilièno odvojeno od njihova moralne propasti koju ne odobravaju. Prisjetimo prema onima koje oni vide kao svoje neprijatelje. novog globalnog intervencionizma republikanci su se zloglasne jadikovke Roberta Borka u Slouching potrošili državni novac i tako proizveli rekordni towards Gomorrag (1996.): proraèunski deficit i de facto gradili snažnu fede- Industrija zabave ne nameæe izopaèenost amerièkoj S engleskoga prevela Lovorka Kozole. ralnu državu. Demokrati, s druge strane, nasta- javnosti koja se tome protivi. Zahtjev za dekadencijom je Tekst je pod naslovom Over the Rainbow objavljen vljaju voditi strogu fiskalnu politiku koja je, pod veæ tu. Ta èinjenica ne opravdava one koji prodaju takav u časopisu London Review of Books, 4. studenoga Clintonom, ukinula proraèunski deficit. Èak i u uniženi materijal ništa nego što zahtjev za crackom ne 2004. Oprema teksta redakcijska. osjetljivom podruèju društveno-ekonomske poli- opravdava dilera cracka. No, tike demokrati (poput Blaira) imaju neoliberalni moramo se podsjetiti da je plan ukidanja socijalne države, snižavanja poreza, krivnja na nama, na ljudskoj privatizacije i tako dalje; dok je Bush predložio prirodi koja nije ogranièena radikalne mjere za legalizaciju statusa milijuna vanjskim silama. Bork ovdje izaziva ideo- loški kratki spoj: umjesto da ukazuje na logiku ka- pitalizma koji, kako bi se održao, stalno mora stvarati nove zahtjeve, on za kon- zumeristièku “dekadenci- ju” okrivljuje “ljudsku pri- rodu” koja, ostavljena sama sebi, završava u izopaèe- nosti i slijedom toga treba stalnu kontrolu i cenzuru. “Ideju da su ljudi prirodno racionalna, moralna biæa bez potrebe za snažnim “Moralni rat” dopušta nižim vanjskim ogranièenjima razorilo je iskustvo. Postoji klasama da artikuliraju i izraze pohlepno i sve veæe tržište za pokvarenošæu i profita- svoj bijes bez uznemiravanja bilne industrije posveæene njegovu opskrbljivanju .” dominantnih ekonomskih interesa. No, takav stav pred- stavlja poteškoæu za “mo- Kulturni rat, drugim riječima, ralni” križarski rat Cold klasni je rat drugim sredstvima: Warriors protiv komunizma jer su istoènoeuropski ko- jedno je izmiještanje drugog munistièki režimi srušeni kombinacijom triju velikih antagonista konzervativi- zma: mladost, intelektualci generacije šezdesetih go- dina 20. stoljeæa i radnici koji su nastavili vjerovati u solidarnost kao suprot- stavljenoj individualizmu. Taj se problem vraæa pro- ganjajuæi Borka: u njegovoj knjizi on nam govori da je na konferenciji spomenuo, s neodobravanjem, nastup Michaela Jacksona na

cmyk 12 VI/143, 2. prosinca 2,,4. razgovor

Billy Childish Sve mora de-evoluirati illy Childish sjedi pro- vo, Childish sam vodi svoju Richard Cabut takav, kaže Billy objašnjavajuæi se uklopio, i tada sam izbaèen zbog ždrljivo jeduæi peèene glazbenu izdavaèku kuæu i svoju odijeljenost od ostatka objavljivanja knjige poezije koju su krumpire – jednostavno vlastitu, uradi sam književnu svijeta. Osim toga, razlog tomu smatrali skandaloznom. Do tada pripremljene, s malo maslino- izdavaèku kuæu, Hangman su i moje konfrontacije i iskustva s je moj otac veæ otišao u zatvor va ulja, soli i papra – s otkr- Books. Èini se da je Billy Autor dvije tisuće slika, autoritetima. zbog krijumèarenja droge, a ja hnuta emajliranog tanjura, jedno veliko kreativno kultu- više od stotinu ploča koje je sam se odluèio prijaviti na burzu nalik na one koji su se rabili u ralno èudo. Disleksija i odbijanje rada i samo slikati, što je ionako vrijeme rata ili možda na kam- snimio s raznim bendovima, škole bilo jedino èime sam se želio baviti. piranjima pedesetih godina. Odijeljenost od svijeta dvaju romana i više od Billyjeva žalosna prièa U kuhinji smo unajmljene No, nije rijeè samo o kvan- dovoljno je puta zabilježena, Razdoblje s Tracy Emin kuæe u nizu viktorijanskih titeti. Njegova ukupna djela trideset zbirki pjesama, ali je vrijedi još jedanput Billy je bio prepušten sam kuæa u Chathamu, depre- (albumi, knjige, pjesme, cijelo urednik nezavisne izdavačke ponoviti zbog njezina nemi- sebi, a to je njegova situacija i sivnom gradu koji je zatva- to brdo stvari) skreæu pozor- losrdna niza nesreæa. Prvo je danas, odbijajuæi se prikloniti ranjem poznatih dokova nost na nešto što je uglavnom kuće – mrzi suvremeni petogodišnji Billy, nedvoj- bilo kojoj stranci, ili puza- osamdesetih godina zapao na marginama života – na život i zamišlja jedan drugi beno tada veæ mali vragolan, ti pred bilo kojom klikom. u tešku gospodarsku krizu. mjesta na kojima se dogaða odbio pohaðati školu, te su ga Poznato je da je bio deèko Buèan tip u susjednom stanu stvarna vreva postojanja, gdje svijet, drukčiji način života. onamo morali vuæi dok je on Tracey Emin, i tu je vezu mo- pati od bolesti vikanja, kako to se neuspjesi, pogrešni potezi, Jedan je od najvećih čudaka cijelim putem vrištao i ritao žda, da je takva osoba, mogao naziva Billy, a èovjek koji živi ludilo, melankolija i prije sve- suvremene umjetnosti, se, lamatajuæi krhkim rukama iskoristiti u svoju korist. Sreo u stanu preko puta uhiæen je ga sirovi užitak iskustva, svaki i nogama. Oèito ja mali Billy sam se s cijelom tom ekipom, kaže zbog ubojstva. Ovo je opasan dan bore za opstanak. prijenosnik elektriciteta, predosjeæao da æe mu se tamo Childish, pokušavajuæi poti- dio grada. Kuæa, koju Childish Lako se prepustiti oèa- dirigent koji priča čudne dogoditi nešto strašno, i imao snuti prijeziran smijeh. Otišao dijeli sa svojom suprugom, ranju vizualnim i lirskim je pravo. Klinac je jednosta- sam na jedno od Traceynih otvo- Amerikankom Julie, doslovce izobiljem koje se razlijeva iz priče, junak oštrine života, vno bio užasan u uèenju, nije renja na koje je željela da doðem je i figurativno miljama daleko Childisheve groznièave ma- svijetli prorok otpora i znao ni èitati ni pisati, koliko i upoznao Damiena Hirsta, malu od one vrste modernog nereda šte. Njegova djela posjeduju god se trudio. Ismijavan i kvrgavu lopticu bijesa, koji mi je kakav se može naæi u potkro- onaj neurotièan senzibilitet njegovih mogućnosti, napadan, taj jadni djeèak nije rekao da Tracey ima velike sise vljima u Hoxtonu. Umjesto i prijezir prema prosjeènosti potpuno nekonvencionalan našao utoèište ni u domu, i pitao me jesam li je pojebao. toga, s èudnim, razbacanim – duboko ukorijenjenu èežnju gdje mu se dodatno izrugivao Smatrao sam da to ne zaslužuje predmetima i pokuæstvom za izmicanjem pred ogranièe- filozof koji ne puši, ne loče i otac alkoholièar. Nitko nije nikakav odgovor. Upoznao sam – poput starih orgulja ili anti- njima normalnosti. Istodobno, pije zeleni čaj znao da je Billy, daleko od takoðer Morcambea i Wisea kne peæi – s obješenim, ruše- nije impresioniran tehno- toga da je jednostavno glup ili (Gilberta i Georgea), koji su mi vnim, zaèudnim umjetnièkim loškim pothvatima, nego je samovoljan, bio zapravo disle- rekli da imam “zanimljivo” ime. djelima, ovaj je stan stvaran. umjesto toga hipnotiziran ksièan. “Hmmm”, odgovorio sam, i to je Na neki naèin funkcionira bez sposobnošæu unošenja emocija Od tada su stvari za našeg bio kraj cijele prièe. švedskog pokuæstva, èupavih u svijet razigrane mašte. junaka krenule naopako. Otac Zapravo, zamalo je to bio sagova, crnih hladnjaka, alu- Prièe, a poglavito njegove je napustio obitelj kad je kraj. Bilo je dovoljno vremena minijskih stojeæih svjetiljaka i pjesme, funkcioniraju poput djeèaku bilo sedam godina a za još jednu izdaju nakon koje ostalih pokazatelja života koji putokaza koji usmjerava ljude bio je i seksualno zlostavljan. je Emin nastavila svoj uspon odlikuje stilizirani nemar. Ta prema slobodama unutarnjeg Poèeo je mokriti u krevet, i do velike popularnosti, a prašnjava rapsodija otrcanosti svijeta: uma i duše. Uvuèen još k tomu nepismenog, svi Childish je ostao u pozadini. je, naravno, prava kuæa jednog u taj podzemni svijet otuðe- su ga smatrali glupim. Nije Childish do danas nije umjetnika. A nije ni potre- nosti, usamljenosti, beznaða potrebno isticati da je bio zaboravio kako su mu zabili bno reæi da je Childish pravi i bijesa, a istodobno se boreæi propali sluèaj, i iz srednje je nož u leða. Ako postoji jedna umjetnik. Sjedeæi za golim za izlazak iz njega, Childish škole bio izbaèen vrlo rano, tema koja æe ga zasigurno drvenim stolom, on briše je nadahnut promašen sluèaj tako da nije uspio maturirati uzrujati i uzbuditi, onda svoje viktorijanske brkove koji posjeduje, kako to naziva- èak ni na jedinom predmetu je to Tracy Emin i pokret koje oduvijek nosi, i razmišlja ju, hrabrost vlastite ekscentri- na kojem je to mogao uèiniti konceptualne umjetnosti, nekoliko trenutaka prije nego ènosti. Iskrenost koju izražava – likovnom. Sve su ga umje- èija je ona istaknuta figura, što nastavi nabrajati sve što upozorava na život kao na tnièke škole odbijale jer nije zajedno s Hirstom. Štoviše, posjeduje: hladnjak, perilicu nešto što bi moglo biti bolje imao nikakve kvalifikacije, no Childish je bio jedan od voða rublja, dvanaest gitara, staro kada bismo samo pokazali po- veæinu je vremena provodio smiješnog antikonceptualnog vozilo hitne pomoæi, stol, trebnu odluènost da budemo crtajuæi. Njegova se ustrajnost pokreta pod nazivom Stuckist nekoliko stolaca i stari Volvo. samosvjesni. isplatila kada ga je mjesna Movement. Na sreæu, prestao Nije mnogo za jednog èetr- Poznat kao prijatelj i nada- škola primila na temelju neèe- je biti dio toga, ali ostala je desettrogodišnjaka. Ali, hej, hnuæe ljudima poput White ga što se zove klauzula za geni- mržnja koju osjeæa prema Billy je bogat na drugi naèin Stripesa, Grahama Coxona, jalnost. No, unutar dva tjedna bilo èemu što se udaljava – njegova blaga sežu mnogo Kurta Cobaina i svakog bo- uprava je odluèila da je neugo- od parametara tradicionalne dalje od neèega što se može hemskog piskarala u gradu, dni Bill, daleko od toga što je umjetnosti. mjeriti obiènom materijalnom Childish je dar za sve one koji genijalan, najgori uèenik kojeg Konceptualna je umjetnost vrijednošæu. Ponajprije, autor tragaju za sirovim, stvarnim, su ikada imali. Izbaèen je bez zapravo razgovaranje o umjetno- je golema kulturalnog opusa. brutalnim, nerafiniranim, ikakva okolišanja, prije nego sti – to je ono što moja supruga Kada se piše o Childishu, iskrenim, neuljepšanim, što mu se smilovala škola St. naziva dosadnim. Ako prièam o postalo je tradicionalno ispi- èarobno neglamuroznim, Martins, u koju se on nikako umjetnosti, ona me nakon pet mi- sati popis njegovih dostignuæa otvorenim, bolnim, nesavr- nije uklapao. Mislio sam da æu nuta zaustavi. Raditi nešto vrlo je pa æu to i ja uèiniti: dvije šenim – za autsajderskim. tamo naiæi na umjetnike, ali njih razlièito od prièanja o tome. To je tisuæe slika, više od stotinu On je osoba koja je uporno, su zanimale samo njihove karijere, prijevara – ljudi vam pokušavaju ploèa koje je snimio s raznim desetljeæima pratila svoju prisjeæa se Childish. Polovica prodati bilo što, a meðu umjetni- bendovima, ukljuèujuæi i one Muzu, uživajuæi samo kultno njih mislila je da se pravim da cima ima dosta prevaranata. Ako s Thee Headcoats i The Buff odobravanje i vrlo malu finan- pripadam radnièkoj klasi, a druga je rijeè o novcu, ako im platite, Medways, dva romana i više cijsku dobit. Dok smo mi bili polovica je mislila da pripadam ljudi æe stajati na glavi i žongli- od trideset zbirki pjesama. u pubovima, gledali televiziju, radnièkoj klasi. Tamo nije bilo rati. Mnogo konceptualnih stvari Sva su ta djela producirana igrali video igre, Billy je rintao nikoga s kim sam mogao biti pri- neiskrena je poezija. Neèemu neovisno, bez pomoæi velikih i patio. Da, istina je da je Billy jatelj. Odbio sam iæi na prosvjede pridruže nekoliko stihova i odmah izdavaèa, poznatih galerija ili umro radi grijeha svih nas (ali protiv nacista, i jedna me Židovka imaju izgovor da izlože odreðeni književnih agenata; zapra- ne i mojih). Ja sam jednostavno odmah proglasila nacistom. Nisam objekt – objekt koji se kao umjetni- cmyk VI/143, 2. prosinca 2,,4. 13 razgovor

U tom je smislu utopist i ra- Iskrenost se ne isplati dikal. Život je za Billyja proces Sve mora de-evoluirati, sve se razvijanja, putovanje, da se mora spustiti na zemlju, biti ono poslužim new age klišejima. što jest, kaže. To znaèi da ljudi Rijeè je o upoznavanju sama sebe, moraju prestati misliti kako æe nas o tome da se osjeæaš ugodno kada ti spasiti još više televizije i još više je neugodno. Ako radiš na tome da automobila. Ili da æe nas spasiti ti bude samo ugodno, onda jedno- Internet i mobilni telefoni. Sve stavno bježiš. Ono što trebaš jest Konceptualna je su te stvari lažne i potrebno ih je probuditi se, biti iskren i ukljuèiti umjetnost zapravo ogoliti. Ljudi se moraju naæi na se što više možeš. nekom vrlo bolnom mjestu kako bi Ali iskrenost se, što je razgovaranje odluèili što stvarno žele. Billy shvatio, ne isplati – i Da nemam umjetnost, preko glave mu je neimaštine. o umjetnosti ubijao bih ljude Pokušavam naæi agenta koji æe prodati moju knjigu izdavaèima, – to je ono što Billy je veæ bio na tom svo- ali nitko nije zainteresiran zato jem bolnom mjestu. Dogodilo što nisam dovoljno srednjostruja- moja supruga se to kada se njegov otac, ški pisac, kaže Childish, èista nakon što je bio pušten iz suprotnost imuænom, prema naziva dosadnim. zatvora, vratio u obiteljsku slavi usmjerenom društvu iz Ako pričam o kuæu. Tijekom jedne prepir- medija. Govorim im da sam baš ke, u strahu za svoju majku, ja ono što mainstreamu treba. umjetnosti, ona Billy ga je pretukao. Duboko u Pisci koji žele zauzeti pozu kao mojoj podsvijesti je bijes, priznaje da su na rubu, neka to uèine, a Childish. Da nemam pisanje i me nakon pet Disko-civilizacija ja æu biti mainstream. Možemo umjetnost, ubijao bih ljude. Pošao se zamijeniti. Ne možete ga minuta zaustavi. I tako, dok Billy održava bih putem psihopata, ali sam uspio kriviti zato što se tako osjeæa drsku distanciranost od sklo- pretuæi oca kada mi je bila 21 go- u vremenu kada se razmjern Raditi nešto vrlo nosti današnjeg vremena, u dina, i to je skratilo mnogo muka. bezvrijedno pisanje Martina je različito od pomoæ mu pritjeèu tradicija i Namjeravao sam ga ubiti, ali Amisa ili Tima Lotta smatra aspekti prošlosti. To traganje nisam, pa sam tako imajuæi priliku najnovijim dostignuæem. Amis pričanja o tome. To za prošlošæu pomalo je smi- ubiti, odluèio da to neæu uèiniti. se pravi da razumije što se do- ješno – on se poput nekog Moj je otac velik Billy je danas jedini u gaða, ali on je samo jedno veliko je prijevara – ljudi cendravog zanovijetala, žali da egoist i pijanica, i obitelji koji razgovara sa dijete koje se pravi važno. danas svi nose disko-cipele, svojim ocem, iako on (koji je Ljudi žele da budem taj neki vam pokušavaju kako on naziva tenisice. Svi primijetio sam da najsebiènija osoba koju pozna- izmuèeni umjetnik, nastavlja gledaju disko-TV, gdje kamera jem), kako kaže, nije posebno Childish. Žele me zadržati na prodati bilo što, a i zvuk idu vuuuuššš kada se je jedini trenutak zainteresiran ni za njega ni za dnu. Za njih radim iste pogreške nešto dogodi. To, naravno, svojeg unuka, Billyjeva sina kao kada sam bio alkoholièar. E među umjetnicima ne znaèi da Bill ima televizor, kada je bio imalo Huddieja. pa, moram doæi do novca i pustiti ima dosta nego ponekad gleda mamin. Još jedan dio Childisheve im da to sami pokušaju, da se Dio toga je u redu – na čovječan bio rehabilitacije dogodio se kada zamijenimo. U tom trenu ljudi prevaranata svojim se albumima uzdržava trenutak kada je prestao piti. U èasopisu Idler postanu bojažljivi, ne žele se mije- od modernih varki u korist (br. 25) Billy je objavio jedno njati sa mnom. ogoljena, izravna pristupa. Ne je bio potpuno od najpronicljivijih djela o To ne znaèi da æe Bill ikada bih uživao u tome kada bih radio alkoholizmu koja sam proèitao. odustati od toga da i dalje na naèin na koji to rade disko- slomljen. To je kao U tom tekstu potanko prepri- bude tako drag kao što je rockeri, kaže Billy, koji oèito èava desetke godina koje je sad. Ili da se boji neuspjeha. izjednaèava moderno s poj- kada slikate sliku i proveo kao teturava propalica Neuspjeh je ono gdje se susreæeš mom disko, a John Travolta bi s bocom viskija pokraj kreveta, sam sa sobom, kaže. Moj je otac se iznenadio kada bi doznao dođete do čvrstog ležeæi u kojem je kao užasna velik egoist i pijanica, i primijetio kako je to doba poèelo nakon – pijanica svake veèeri plaèuæi sam da je jedini trenutak kada je èko djelo može razaznati jedino Prvoga svjetskog rata. Svi ti objekta on će vikao: Ne mogu više ovako. Sada, bio imalo èovjeèan bio trenutak zato što je u galeriji. To znaèi da snažni razglasni ureðaji i rasvjeta vam, posredstvom trijezan od 1993., Billy komen- kada je bio potpuno slomljen. To osoba koja je napravila taj objekt rabe se kako bi nešto sakrili umje- tira: Prepustio sam se tome da je kao kada slikate sliku i doðete nije umjetnik, nego da je umjetnik sto da otkriju. Mi se ne skrivamo granice koju ćete prestanem biti tinejdžer, da poènem do èvrstog objekta – on æe vam, vlasnik galerije, koji je omoguæio ni iza èega, što je suprotno od odrastati. Bilo je teško, i nije bilo posredstvom granice koju æete tu èudesnu preobrazbu. To je lako onoga što ljudi žele, a to je iluzija. otkriti, reći gdje teško. Ako doðete do dna neèega, otkriti, reæi gdje ste. Neuspjeh zaraðen novac za ljude koji veæ Drugi dio je pomalo èudan možete se prisjetiti kako ste se gro- vas suprotstavlja vama samima imaju previše. – na primjer, opsesija viktori- ste. Neuspjeh zno tamo zapravo osjeæali. – može se dogoditi da ne želite biti Childish apsolutno izbje- janskim vrijednostima i vikto- Billy je radio na mnogo u tom položaju, ali on znaèi da gava ideju da je konceptualna rijanskim stilom te odbijanje vas suprotstavlja aspekata svoje psihe i tražio doživljavate stvarnost, a ne oslo- umjetnost, u najboljem sluèa- slušanja nove, prevarantske vama samima pomoæ psihoanalitièara, iscje- boðenje od tijela, taj neki dobar ju, radikalan potez, napad na glazbe: Samo jedanput u šest litelja, meditacije, te tragao za osjeæaj za kojim ljudi tragaju. To prvenstvo slikarstva i kipar- mjeseci. – može se dogoditi vizijama. Poèela ga je zanimati je vrlo dobro ilustrirano u pje- stva koji otkriva promjenjiv, Pa ipak, Billy odbija ideju duhovnost umjesto alkohola. smi Chitty Chitty Bang Bang: od nestalan proces, aktivnost, da ga zanima nostalgija, i da ne želite biti Pohaða desetodnevne semi- pepela do propasti, ruže uspjeha iskustvo ili èak stanje uma uspijeva na neki naèin za to nare meditacije koji ukljuèuju rastu. Proživljavanjem neuspjeha – izazov stogodišnjoj tradiciji dati èvrste argumente. u tom položaju, desetosatne treninge (tije- otkrivate svoj nezaštiæeni dio, koji promatranja stvari na isti na- Ne zanima me retro; zani- kom kojih se ne razgovara, je bliže onome što zapravo jesmo èin. Zapravo, Childish se vrlo ma me samo novo i moderno. ali on znači da i nikoga se ne gleda u oèi), – našem duhu. glasno smije toj ideji. Govorim o onome što treba biti te svaki dan vježba jogu. Na Childish, na kraju krajeva, Konceptualisti se, pretvarajuæi novo i moderno. Retro podra- doživljavate seminarima sam shvatio da mi je ne može prestati biti ono što se da su umjetnici, žele prikazati zumijeva iskopavanje neèega stvarnost, a ne um bio goruæa kanalizacija por- jest – živi prijenosnik elek- važnijima nego što to zapravo samo zato što podsjeæa na neko nografije, kaže Childish. Ali i triciteta umjetnosti, dirigent jesu, zato što žele zauzeti položaje osebujno razdoblje. Ali ja govorim oslobođenje od to da postoji naèin izlaska iz toga, koji prièa èudne prièe. On je na kojima æe biti nadomak novcu, o tome funkcionira li nešto ili ne. naèin na koji se može pobjeæi, na- junak oštrine života, svijetli to jest na kojima mogu biti samo- Postojanje integriranog tramvaj- tijela, taj neki èin zaokupljanja pozornosti uma, prorok otpora i njegovih mo- dopadni. Postoji nešto što poveæa- skog sustava u Britaniji ne bi bilo ili naèin da se prepusti umu da guænosti, potpuno nekonven- va ego i postoji, istodobno, umje- zgodno i retro, nego bi bio sam vrh dobar osjećaj za preprièavanjem pronaðe prolaz cionalan filozof koji ne puši, tnièko djelo koje nešto priopæava modernosti. To je ono što funkci- prema van, da tako kažem. ne loèe i pije zeleni èaj. I – o lomljivu dijelu osobnosti, ili onira. Zar je dobro to što se ništa kojim ljudi tragaju Duhovna ti praksa daje više uistinu je kul. iznosi pogled na stanje u kojem ne proizvodi u vlastitoj zemlji, što prostora da se razviješ kao biæe, se nalazimo. Veæina ljudi koja ne postoje nikakvi obrti? To je mo- nastavlja Billy, koji takoðer radi konceptualne stvari prestat žda moderno, ali ne funkcionira. prouèava Bibliju i budizam. S engleskoga prevela Lada æe se baviti time ako im uskratite Childish mrzi suvremeni Ako se pokušavaš neèega riješiti, to Furlan. materijalna sredstva, jer sami ne život i zamišlja jedan drugi ti smanjuje prostor pa je ono što ti Objavljeno u e-časopisu 3am, vjeruju u ono što rade. svijet, drugaèiji naèin života. treba neki novi prostor. www.3ammagazine.com

cmyk 14 VI/143, 2. prosinca 2,,4. esej

Okrutnost i mehanički seks

John Taylor ranoga, materijalistièkog, epskog svjetonazora), nema romana Eden, mjesta za sveobuhvatnu narativnu ili autorsku subje- Eden, Eden – koji ktivnost, barem u uobièajenom smislu tog pojma. To èitatelja navodi je razlog zbog kojeg Guyotat, takoðer, traga za obli- na promišljanje o Pierre Guyotat – “posljednji” pripadnik francuske kom odsebljenja, a ta je sklonost vidljiva kod mnogih duhovnoj naravi književne “avangarde” šezdesetih i sedamdesetih poratnih francuskih pisaca i pjesnika. Ipak, Guyotat tog divlje infer- redovito inzistira na logiènosti a ne na nasumiènosti svo- nalnog, sustavno godina 20. stoljeća koji je ostao dosljedan – stvara jih pripovijesti. U svakom sluèaju, romanom Ashby taj kopulacijskog, u svojim “opscenim”, “sablažnjivim” djelima romanopisac veæ kreæe u smjeru krutoga, frenetiènog krajnje ozlogla- fizièkog materijalizma iz djela Tombeau pour cinq cent šenog raja, da ne repetitivan, otupljujući, ošamućujući, krajnje mille soldats (Grobnica za 500 tisuæa vojnika) i Eden, Eden, spominjemo ka- iscrpljujući lingvistički ples, čija su mahnitost Eden – materijalizma koji nije sadržan u narativnim kve bi sve emo- tumaèenjima ili objašnjenjima (ona se javljaju jedino cije (ako ikakve) i iznimna ambicija jedinstveni u francuskoj u njegovim èesto fascinantnim i dojmljivim intervjui- mogle povezati književnosti ma), nego radije u njegovu unaprijed temeljito osmi- takozvanog Boga s njegovim razvratnim protagonisti- šljenom, propisanom stilu. Poput umjetnika Jeana ma. U tom smislu, Guyotatov roman ne samo da se Dubuffeta, koji se na isti naèin muèio s “materijom” naslanja na Knjigu postanka nego takoðer nudi komen- i “strukturom”, Guyotat povlaèi, podbada, a ponekad tar, prljave pojedinosti koje “popravljaju” ambijent i dobronamjerno ublažava jezik, kako bi bio što vjer- božanske dobrohotnosti koja, retrospektivno, obavija vaka nova knjiga Pierrea Guyotata (roðenog niji najbrutalnijim èinjenicama postojanja. U njegovu prièe Staroga zavjeta kada se uzme u obzir kristovsko 1940.) uvijek je “dogaðaj”, èitali je ili ne. Kada sluèaju, prvo zahtijeva pozorno usredotoèivanje na milosrðe. se knjiga Progénitures (Potomstvo) nedavno po- nužno mjesto sebstva, tijela – posebice na njegove U širem smislu, djela Tombeau pour cinq cent mille sol- javila u Francuskoj, popraæena je vrstom konsterni- izluèevine. Drugo, zahtijeva manijakalnu zaoku- dats, Prostitution i Progénitures (naslov je oèito takoðer ranih fanfara, kako su èesto bila doèekivana djela tog pljenost najsitnijim pojedinostima zvuka i ritma. povezan s Postankom) naizgled takoðer opisuju alego- autora. Jedan je ugledni kritièar zakljuèio da ni on ni Tjelesnom materijalizmu romana Eden, Eden, Eden rijski Pakao odnosno “paklenski” Eden, koji je istodo- bilo tko drugi ne bi mogao ili htio proèitati svih 800 i Tombeau pour cinq cent mille soldats dodan je, dakle, u bno pretpovijesni (èak i gotovo prethomosapijenski), bizarno sroèenih, pedantno versificiranih stranica tog djelima Prostitution i Progénitures, odreðen lingvistièki suvremen te “predvidiv” (kao da likovi sastavljaju “romana” koji je vjerojatno više nalik na proširenu materijalizam, fanatièno osjetljiv na najmanju fonetsku društvo onih koji su preživjeli, recimo, nuklearni ho- kroniku Starog zavjeta. Ta optužba za “neèitljivost”, ili grafièku pojavu. Rezultat? Rezultat je otegnut, lokaust). Tako žive zvijeri i ljudi, resko piše Guyotat u upuæivana Guyotatovim neobiènim i provokativnim repetitivan, otupljujuæi, omamljujuæi, ošamuæujuæi djelu Tombeau pour cinq cent mille soldats. Jesmo li mi ti djelima još barem od vremena leksièkih i ortografskih – krajnje iscrpljujuæi lingvistièki ples, èija su ma- ljudi? pokusa kao što je djelo Prostitution iz 1975., ipak je hnitost i iznimna ambicija jedinstveni u francuskoj Ostavimo li takva socioteološka razmatranja po ublažena pomirljivim zapažanjem da je on “poslje- književnosti. strani, Guyotat – u djelu Langage du corps (Govor tije- dnji” pripadnik francuske književne “avangarde” la), zacijelo jednom od najistinitijih, samoobjašnjava- šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeæa koji je Iskupljenje u seksualnom nasilju juæih tekstova koje je jedan autor ikada napisao – na- ostao dosljedan. U romanu Ashby opisuju se seksualne pustolovine široko objašnjava u kakvom su odnosu njegove tjele- dvaju roðaka, Angusa i Drusille. Ljubavnici u djeèjoj sne funkcije i aktivnosti i njegovo pisanje. Njegova Frenetični materijalizam dobi, poslije bivaju razdvojeni, da bi se ponovno sreli objašnjenja posebice se bave masturbacijom. Ta nape- Sve je mnogo jasnije ako se Guyotatovo djelo ne kao mladi odrasli ljudi. Taj roman, dakle, naviješta ta meðuovisnost izmeðu ljudske sudbine u njezinim razmatra kao primjer “avangarde”, nego kao nešto zloglasno, sve sirovije korištenje seksualnosti tipièno najrudimentarnijim manifestacijama – naše potrage što iz nje nužno proizlazi, od njegove najranije fikci- za Guyotatovu kasniju fikciju – koje poèinje posebice za zadovoljstvom ili barem za fizièkim (samo)konta- je – djelâ Sur un cheval (Na konju) iz 1961. i Ashby iz s romanom Eden, Eden, Eden, koji je zabranjen samo ktom, jer nam je suðeno umrijeti – i pisanja, samo- 1964. – pa sve do djela Progénitures. Roman Ashby, èija mjesec dana nakon objavljivanja. No, u Ashbyju tako- tnièkog nastojanja koje teži prijeæi granice uništenja, je radnja smještena u škotski zamak, u prvi se mah ðer nalazimo tvrdnje koje ublažavaju provokativnu tematski vibrira u samom srcu svih Guyotatovih može uèiniti konvencionalnim (premda podsjeæa na “opscenost” knjige i, u širem smislu, Guyotatovu knjiga. Njegov stil jednostavno se nameæe na previše de Sadea). Ipak, znatno otkriva najznakovitije obilje- fikciju koja je slijedila nakon nje. Vrijedi spomenuti agresivan i konzistentan naèin da bi moglo biti dru- žje Guyotatova zrelog stila: paralelizam radnji, gotovo kako Angus primjeæuje da on nije nasilan, nego je zapra- kèije. Ili, još jednom, ne teže li Guyotatova djela – za bez opisa izmeðu njih. Izbjegavajuæi poèetnièke vo elegièan – bez zadrški. Kako bi onda valjalo èitati tu razliku od djela gotovo svih drugih pisaca – ièemu pogreške, Guyotat sve više – nakon Ashbyja – forsira i ostale knjige, ako su one elegije, premda bez zadrški? drugome do evocirati materiju i njezina mnogostruka takav stilistièki smjer, njegujuæi do odreðene mjere Kada se na seksualno nasilje baci epicedijalno svjetlo, “kretanja”? i vrstu glazbe i epistemologiju. Kao prvo, glazbu, jer gotovo je moguæe raspoznati autorov skriven zahtjev nastoji nadzirati ritam usredotoèujuæi se na aktivne za vrstom iskupljenja. Kakva bi mogla biti njegova glagole te drastièno reducirajuæi pridjeve i priloge. priroda? Kao drugo, epistemologiju, zato jer je na opsesivan To je zasigurno aspekt tih djela koji najviše uzne- naèin usredotoèen na svijet koji je tako frenetièno miruje: moguænost da je, u interpretativnom smislu, ispunjen radnjom – posebice seksualnim dogaðajima ono što se èini krajnje zatvorenim ipak djelomice S jedne strane, romanopisac – tako da, strogo gledajuæi, nema “romanesknog vre- otvoreno, pa èak do neke mjere neobièno duhovno. mena” za bilježenje dodatnih ili složenijih osjetilnih S jedne strane, romanopisac snažno implicira da su snažno implicira da su fizička dojmova. U djelu Eden, Eden, Eden, primjerice, opisu- fizièka okrutnost te mehanièki seks bez zadovoljstva je se jedan prizor seksa – ili “bljesak “ – za drugim, a i emocija sve što uopæe postoji. S druge strane, vrlo je okrutnost te mehanički seks svaka opisna fraza oznaèava, bilo dio spolnog odnosa vjerojatno da ta dva temeljna obilježja naše biološke bilo kretnju koja takvom èinu neposredno prethodi. egzistencije, kako je opisuje Guyotat, možda skrivaju bez zadovoljstva i emocija sve Takav deskriptivni asketizam – a on je logièna po- pozitivnu, duboku, krajnje otkupljujuæu težnju. Ipak, sljedica epskih ambicija Guyotatovih djela – razvidan do takve je hipotetièke težnje moguæe doæi jedino što uopće postoji. S druge je veæ iz naslova koji aludira i na “grobnicu” za 500 svoðenjem na apsurd: sve je potpuno zlo, nasilno, tisuæa vojnika i na francuski poetski i glazbeni žanr seksualno, zbiljsko itd., da negdje mora vrebati pro- strane, vrlo je vjerojatno da nalik na eulogiju. Pripovjedaè u tom romanu, koji turjeèje, implicirajuæi (djelomièno) pobijanje prvotne ta dva temeljna obilježja naše alegorièki proizlazi iz Drugog svjetskog te Alžirskog premise. Je li takvo promišljanje samozavaravanje rata, jednostavno ne doživljava vrijeme – njegovo koje sam èitatelj unosi u tekst? Nije li Guyotatova biološke egzistencije možda potencijalno elastièno trajanje – na naèin koji bi mu vizija posve netranscendentna? omoguæio da razradi opise. Nema stanke, odmora, skrivaju pozitivnu, duboku, krajnje predaha. Pri kraju svake radnje poèinje nova; ništa “Paklenski” raj drugo nije moguæe percipirati niti ima mjesta za obu- U intervjuima on ipak istièe trajni utjecaj svojeg otkupljujuću težnju hvatne, opæe koncepcije. obrazovanja u katolièkom sjemeništu; sebi je isprva Nadalje, iako iz njegovih romana izbija karakteri- namijenio sveæenièki poziv. Kršæanske iluzije poja- stièan, uspuhan “ton” (zbog njegova akcijski orijenti- vljuju se u njegovu radu, posebice u samom naslovu cmyk VI/143, 2. prosinca 2,,4. 15 esej

– uvode velik broj apo- strofa za oko i za uho, vrstu snažnog suglasni- èkog narjeèja, istodobno Guyotatova djela naizgled opisuju alegorijski i zbunjujuæeg i bliskog. Ono istodobno ogoljuje Pakao odnosno “paklenski” Eden, koji je etimološke korijene ili oponaša transkripcije bez istodobno pretpovijesni (čak i gotovo samoglasnika semitskih jezika (posebice arapskog, prethomosapijenski), suvremen, te sa svim njegovim politi- èkim konotacijama prema “predvidiv” (kao da likovi sastavljaju društvo francuskom). Prijedlozi su onih koji su preživjeli, recimo, nuklearni takoðer èesto izostavljeni, kao i koordinativni veznici; holokaust). Tako žive zvijeri i ljudi, resko piše odreðeni ili neodreðeni èlanovi ponekad išèezavaju Guyotat. Jesmo li mi ti ljudi? tako da su imenice silom istaknute i ogoljene, èineæi da se Guyotatov francuski na mahove doima kao do- Blještava crnoća slovan prijevod s kineskog. malo je važno koliko èvrsto i nemilosrdno autor priti- U tom nemilosrdnom U svakom sluèaju, ta ovisnost tijela i pisanja, koja šæe naša lica prema dolje, prema našem vlastitom bla- nastojanju da “fizikalizira” jezik on se takoðer koristi je istodobno konfliktna i uzajamno hraneæa, nameæe tu (da uporabimo eufemizam). Ako Guyotatovo pisa- – opet vrlo nalik kineskom – infinitivom, nekonjugi- pitanje o tome koju je “osobnu stvarnost” moguæe nje i forsira do nepodnošljivih razmjera Terencijevo ranim oblikom glagola. Dok se poigrava seksualnim iznijeti na vidjelo u Guyotatovim djelima. Proizlaze li stajalište Èovjek sam, ništa ljudsko nije mi strano, on konotacijama, rijeèi muškoga roda ponekad su femi- “zapleti” takvih knjiga iz mraènih psiholoških dubina? istodobno gradi svijet fikcije koji nije moguæe ucrtati nizirane, i obratno. Ne treba ipak zaboraviti njegove Jesu li one kolaži najopscenijih podsvjesnih maštarija? u mjerilu jedan-prema-jedan u stvarnost, onakvu mnoge neologizme, od kojih su neki protumaèeni u Koristi li se Guyotat, u tom smislu, prilièno hrabro kakvom je obièno doživljavamo. Njegov “bezvreme- “kratkom rjeèniku”, dodanom knjizi Progénitures. vlastitim umom i tijelom kao medijem, èime nasta- ni” epski svijet, vjerojatno simbol naše specifiène vlja tamo gdje su stali de Sade, Dostojevski i Freud? prošlosti, sadašnjosti i buduænosti, pa ipak u svakom Tko će lizati menstrualnu krv Izbacuje li on stvari iz organizma, kako to doslovce sluèaju privremeno neovisan o njoj, alegorizira zami- Roman Traži se: žena (u engleskom prijevodu sugeriraju brojne aluzije na izluèevine kao što su sper- sli o kupljenome seksu, ljudskosti, nehumanosti i postajanju Wanted: Female), objavljen 1996., na jednome mjestu ma, govno, mokraæa, znoj ili pljuvaèka? U važnom tekstu ljudskim. Glavni likovi – mnogi od njih “prostitutke” donosi sve Guyotatove seksualne i teološke preoku- napisanom 1981., naslovljenom Les Yeux de Dieu (Božje – ponekad èak slièe kristovskim likovima. Temeljna pacije. Slijedi dio iz uvodnog odlomka: oèi), Guyotat primjeæuje: ta kontradikcija… oduvijek je moralna podvojenost zato opsjeda Guyotatovu teoret- no koliko brzo, Oèe Bože, moj trbuh izrasta k’ zidu gdje prolazila kroz mene – tijelo, Pisanje. (Ono) izvire u mojim… ski “amoralnu” fikciju. Kao u sluèaju Jeana Geneta, Ti napinješ svoje nožne palce bolje ti je da zarineš u mene! uzajamno-antagonistièkim vizijama ljudskosti. S jedne stra- koji je uistinu referencijalni cilj takve estetike gru- no koji od nas, Ti ili ja meðu mojim kleèeæim koljenima, Ti ne, vidim, žudim za èovjeèanstvom koje je relativno sretno… bosti, brutalnog seksa, surovog nasilja, u kojoj je sve tresuæ’ me odostrag’, ja drhteæ’ prvi put, moæna grmljavina prezentabilno, vrstom koja je toèno definirana, uredna, èista, dopušteno? Ono što Guyotatovo pisanje razlikuje od bubnjajuæ’ svoj dalek odjek, ja prvi kojeg ti zavolje tako okrenuta prema zajednici (ali prezentabilna kome, za koga književnog realizma (onakvog kako ga se obièno de- snažno za èitav život od sve blagoslovljene djece, Ti ili ja, i za èije Oko). S druge strane, ono što nastaje u meni, kada finira) njegove su, naravno, bolno precizne poroðajne kolijevka iznijeta s Našom bebom, tko æe povuæi potomka u pišem, i potom se neprestance izgraðuje, jest ljudska organi- muke s jezikom. Još 1972. godine u Bilješci napisanoj sunce? zacija neodreðene vrste – èaðavo-crna, crna na najprljaviji o njegovu kazališnom komadu, Bond en avant (Skok tko æe lizati menstrualnu krv, Ti, ja? tko æe pojesti poste- moguæi naèin, u tom aspektu veæ blještava, uistinu obojena u naprijed), Guyotat opravdava svoje ispuštanje odnosnih ljicu, tko æe je prodati? èiji æe zubi pregristi pupkovinu, èiji svoju blještavu crnoæu, izmrcvarena ponajprije okrutnošæu i posvojnih zamjenica i pridjeva… kao i svakog antropo- nokti æe grebati Zemlju da je zakopaju dublje od najdubljeg èovjeka nad èovjekom… ratom, glaðu, muèenjem, prostitu- centriènog imenovanja ili oznaèavanja. Takva unaprijed oènjaka cijom. utvrðena, sustavno primjenjivana pravila, vode prema Guyotatova djela nisu dopadljiva. Ona su namjer- Takve izjave ne otkrivaju samo složenu dvosmisle- sve nervoznijim reèenicama u djelu Tombeau pour cinq no, èak i previše inzistirajuæi, sablažnjiva. I ona su nost njegovih djela, nego takoðer navode na korijene cent mille soldats, zatim prema napetim kratkim fraza- svjesno repetitivna u svojoj linearnoj, bezvremenoj njihove “epske” naravi, u kojima su dièna junaèka djela ma u romanu Eden, Eden, Eden, koje su sve, jedna za strukturi. No, ipak je itekako vrijedno truda istra- zamijenjena najnižim radnjama. U usporedbi s povi- drugom, odijeljene znakom toèka-zarez, tvoreæi jednu žiti novu, strašnu ljepotu koja nastaje iz autorove jesnom kronikom ili dnevnikom, epovi imaju naju- neprekinutu reèenicu koja se proteže na 270 stranica. temeljito uznemirujuæe “elokvencije”, jezik koji na zvišeniji književni cilj; psihoanalitièki izljev nikada Reljefni jezik alarmantan naèin nalikuje nekakvu prvobitnom, živa- ne biva preraðen opsesivnom, strogom virtuoznošæu hnom, istodobno grlenom i piskavom francuskom koji koju Guyotat primjenjuje na svoj “materijal” (kakav Nakon romana Eden, Eden, Eden, Guyotatova ma- nas vodi unatrag prema divnim “korijenima” na koje god bio njegov izvor); niti je Vrijeme utjelovljeno na nijakalna proza još se više približava proznoj poetici nikada ne bismo ni pomislili. slièan naèin u tim posve razlièitim žanrovima. Iz tih najekstravagantnije vrste. “Stil” postaje preblaga razloga, ima nešto što nije posve zadovoljavajuæe u rijeè za taj pedantno osmišljen langage à relief (reljefni doživljavanju Guyotatova rada iskljuèivo kao zrcala jezik), kako ga on naziva, s time da je rijeè reljef ovdje shvaæena u svojem kiparskom i geološkom smislu: to S engleskoga preveo Tomislav Belanović. stvarnosti (kako glasi èuvena Stendhalova fraza). Malo Reading Pierre Guyotat je jezik naèinjen od razlièitih reljefa. U tom smislu, iako Pod naslovom objavljeno u je pritom važno u kojoj je mjeri naš svijet bestijalan, Context zadržava ranije usmjerenje na specifiène naèine na e-časopisu No 6., www.centerforbookculture. koje su prostitucija, ropstvo i tržišni odnosi izraženi org/context/no6/taylor.html pomoæu (muškog) tijela, Guyotat se sve više usre- dotoèuje na strukture francuskog jezika. Takvo lingvistièko seciranje, Guyotatova djela nisu dopadljiva. koje ukljuèuje grube Ona su namjerno, čak i previše zahvate i mikrokirurške intervencije, poduzeto inzistirajući, sablažnjiva. I ona je u ime vraæanja (francu- skom jeziku) njegove velike su svjesno repetitivna u svojoj elokvencije, bez smišljanja drugog (razlièitog) jezika. linearnoj, bezvremenoj strukturi. Guyotat postaje pjesnik u najstrožem (grèkom) No, ipak je itekako vrijedno truda smislu te rijeèi. On na kvazisustavan istražiti novu, strašnu ljepotu naèin izostavlja, na pri- koja nastaje iz autorove temeljito mjer muklo e na kraju rijeèi. Rijeè koja znaèi uznemirujuće “elokvencije” “otac”, père, tako po- staje pèr’, i tako dalje. Takve elizije – osim u odreðenim sluèajevima koje on takoðer navodi

cmyk 16 VI/143, 2. prosinca 2,,4. razgovor

EduardKlain Nekritičnost ugledanja

sihoanaliza kao najbolja sni jer malo znamo o tom dijelu Grozdana Cvitan one dolje. To je bilo i u komu- nama, pa i našeg društva. Ona psihoterapijska tehnika prošlosti? nizmu pa su sekretar komiteta onda uzimaju sve što im sti- zaslužuje stalnu pozor- – Èovjek je u biti agresivan, ili predsjednik radnièkog sa- gne sa strane, iz nekih drugih nost i popularizaciju. Primanje i to je bio uvijek. Meðutim, Psihoanalitičar i edukator vjeta mogli raditi što ih volja zemalja. I onda tuða iskustva hrvatskih psihoanalitièara kao moderne tehnologije i mo- govori o problemima s podreðenima, istjerati ih i i problemi preslikani u nas skupine u Meðunarodno psi- derna kompetitivnost, koja je slièno. Isto je i sad. Na Zapadu pokazuju svoje karikaturalne hoanalitièko udruženje povod globalna i lokalna, dovodi do nezrelih društava, važnosti je to poprimilo velike razmjere, oblike, a mi sami dio smo je razgovoru o psihoanalizi toga da se agresija izražava. A obitelji, ljudskoj agresivnosti, pa je èak došlo i do svoje kari- karikaturalnih odnosa. To su danas u Hrvatskoj i pojavama s sofisticirane metode agresije, kature. Tako, ako šef pogleda odnosi koji u svom temelju kojima se društvo susreæe kao od sofisticiranog oružja do te o psihoanalizi u Hrvatskoj svoju službenicu mrko ona ga nemaju razvojni stupanj koji karikaturalnim importima koji sofisticiranog prisluškivanja i danas tuži za mobbing. U nas æe takva pretpostavlja odreðeno pona- bi trebali mijenjati društvo. sliènih metoda, znatno poja- radnica i dalje najèešæe ostati šanje. Otprilike, to bi bilo kao Poznati psihoanaliti- èavaju agresivnost. Danas je bez posla. Odštete su rijetke i da u skupi restoran na veèeru èar, dugogodišnji voditelj agresivnost jaèe izražena nego kad bi mogle djelovati odgojno. odem s pedeset kuna, a kad Psihijatrijske bolnice Rebro prije, a najjaèi oblik agresivno- Neke stvari u meðuljudskim me izbace tvrdim da je to mob- i edukator, prof. dr. Eduard sti, najneljudskiji oblik agre- emocionalnim odnosima èesto bing. Objektivno, nisam imao Klain govori o razlozima zbog sije, je terorizam. On se širi se pretvaraju u svoju supro- novac za platiti veèeru. kojih je psihoanaliza i na po- svijetom i od njega pate mnogi. tnost i dolazi do apsurda. Što se događa ako nesposoban èetku 21. stoljeæa ostala te- Karakteristika terorizma je i to S druge strane, na mobbing čovjek dobije važno mjesto? Gdje meljna znanost za suvremene da raða osvetu. I tu se zatvara se rado tuže i slabi radnici, prestaje prostor psihološke, a psihièke bolesti. krug destruktivne agresije. neznalice i slièni. A u takvim počinje prostor sociološke karika- Koji su novi vidovi psihičkih sluèajevima mobbing je u glava- turalnosti? Psihičke bolesti su u poremećaja i nove bolesti koje ma, u neradu... Uglavnom, to – PTSP je teška stvar i porastu danas uvažavamo, primjerice jest problem, i kod nas je po- nama ju je donio rat. Meðutim, – Svakodnevno su psihièke mobbing, nasilje u obitelji, sebno izražen u tlaèenju onih ispostavilo se da je osnovni bolesti u velikom porastu. PTSP itd? Uvijek je bilo rata, s vlasti prema podreðenima te problem kod PTSP u nas u Mnogo je razloga za to. Opæa nasilja u obitelji, mobbinga i sl., u odnosima meðu spolovima. novcu koji daje država. Mnogi svjetska nesigurnost stvara ali to kao da nitko nije primjeći- Rjeðe se spominje mobbing odo- u državnim davanjima (a ona psihièke poteškoæe. Terorizam vao. Otkud odjednom uvažava- zdo prema gore, koji takoðer su nakon svakog rata velika za budi strah u ljudima, i sve to nje tih bolesti? postoji. To su kritizeri, nera- veterane tih ratova) ponajprije dogaða se na globalnoj razini. – Sve što se danas govori dnici, nezadovoljnici koji svoje vide taj velik novac i kako se Osim toga, agresija meðu kao novo, a odnosi se na tipove projekcije prenose na svoje o njega “ogrebati”. Kod nas se ljudima u svim odnosima: na agresije i konflikata, uopæe rukovoditelje. Mobbing je u biti dogodilo da su se oni koji ne poslu, u obitelji, u društvu nije novo. Sve je to uvijek po- nerad, nedisciplina, traèanje. znaju psihologiju èovjeka uval- jako je izražena. Možemo reæi stojalo, ali se tretiralo drukèije Taj oblik je drugi vid i èešæi je ili u prièu o novcu i napravili da ljudi u svojim reakcijama, ili se uopæe nije uvažavalo. odozdo. golemu štetu. Upropašteni na radnom mjestu, na primjer, Primjerice, nasilje u obitelji su èitavi terapijski zahvati s gdje je natjecateljstvo jako smatrano je normalnim, a i Nezrelost za tim ljudima jer oni koji ne izraženo, poèinju mrziti jedni danas u svijetu postoje krajevi spoznavanje uzroka znaju što treba raditi èesto druge umjesto da suraðuju. U u kojima vlada uvjerenje da – Problem je u tome što još znaju gdje leži novac. S jedne obiteljima je situacija takoðer muž koji ne tuèe svoju ženu nismo zreli da sagledamo stvari strane, u tom prostoru našlo se nesigurna zbog vanjskih razloga znaèi da je ne voli. Uvijek je u njihovu totalitetu i da traži- mnogo nekompetentnih ljudi, kao što su nesigurnost u zapo- bilo mnogo nasilja u obitelji, mo uzroke. A uzroci su obièno a s druge strane pokušalo se šljavanju, promjena društva iz ali njihovo sankcioniranje nije individualni. Ako je netko nar- amerièke standarde primjen- komunistièkog sustava u divlja- bilo dopušteno obièajima, cistièan, drži strašno do sebe, jivati kod nas. Mnogo toga èki kapitalizam, nemoguænost štoviše, èak se i favoriziralo. Da bi se promjene a nesposoban je, naravno da se izrodilo se u trgovinu. adaptacije na novu situaciju jer Kako mi danas hoæemo pripa- takva osoba tuži na mobbing jer Uglavnom, test koji je ponu- za to treba mnogo godina kako dati modernom svijetu, stvari dogodile one nije postala neka važna liènost. ðen našim veteranima doveo je bi se promijenilo. Mi svi još se i na tom planu mijenjaju. U razlièitim sociokulturama do njihove retraumatizacije. Za mislimo na komunistièki naèin, Uostalom, s dozom šale ili bez trebaju početi. Tog postoje razlièite navike, obi- vrijeme rata u toplicama su bili što je za sve nas loše, ali rijeè nje danas je moguæa pojava èaji i mjerila vrijednosti. Ono invalidi kojima su jednog dana je o neèemu što zovem èipom udruga ugroženih muževa! početka kod nas što je u jednoj kulturi strašno psiholozi donijeli neke testove u mozgu, neèemu što je nama Dakle, ta je agresija uvijek još nema kod nas može biti normalno. I jer je trebalo nešto istražiti. usaðeno i teško je napraviti postojala, ali nije bila sankci- obrnuto. U novije vrijeme kod Ti testovi bili su na æirilici. operaciju da bi se to izvadilo iz onirana. Kad je naše društvo nas se javlja praksa da cure, Invalidi, mahom dragovoljci, našeg razmišljanja. u pitanju, ono može donijeti koje sebe smatraju javnim su digli revoluciju koju je bilo Dakle, uz niz vanjskih po- najmodernije zakone, ali klima liènostima, tuže deèke koji su teško smiriti. Sami psiholozi stoje i unutrašnji razlozi u okvi- u društvu nije pogodna da bi ih ostavili. Naravno, to nije nisu vidjeli problem da ukoliko ru same liènosti koji dovode do se to i ispravilo u skladu sa sluèaj meðu siromašnim paro- nemaju testove na latinici po- psihièkih poremeæaja. Obitelj zakonima, da bi se zlostavljanje vima, nego meðu bogatima. I nude æiriliène koje su imali. To je najvažnija jer bit, temelj na- primjereno osudilo. Na primjer, onda se dižu tužbe za odštetu. su samo neki od primjera so- šeg životnog reagiranja poèiva doðe li u neku kuæu policijska Odštetu, za što? Ako je netko ciološke karikaturalnosti kojoj na doživljajima i proživljajima patrola zbog nasilja, èesto æe imao emocionalni odnos koji je smo svjedoci. prvih pet, šest godina života. biti zaèuðeni zašto su pozvani. prestao za što je onda tužba? Kako to da je država bila Sve što se dogaða kasnije U njihovim obiteljima nasilje Za emociju koju netko ima ili osjetljiva s jedne strane, a s utjeèe, ali mnogo manje nego zna biti vrlo “normalno”, sva- nema? Emocija je nešto èime druge postavila toliko admini- ono što nam se dogaða u prvim kodnevno, usprkos èinjenici da èovjek ne vlada, ali što izlazi iz strativnih prepreka kojima su godinama. ti isti ljudi svakodnevno pišu èovjeka. I kad emocija prestane traumatizirani stalno retrau- zapisnike. nema tužbe za to. Obeæavanja matizirani, pa je takvo stanje Krug destruktivne U radnoj sredini trenutaèno su dio emocionalne napetosti “uzgajano”? agresije je jako u modi mobbing. O nje- i uglavnom prestaju s emo- – Državu ne zanimaju Koliko je samo dojam, a koliko mu se odjednom govori na sve cijama. I sad se to pretvara u previše ljudi koji su u ratu možda i realnost, da ljudi sve strane. A znamo da je oduvijek društveno pitanje. A rijeè je o stradali psihièki. I to je osnovni više ugrožavaju jedni druge? u radnim sredinama postojala karikaturi. problem. Nešto više ih zani- Jesu li se ljudi tako ponašali i èinjenica tlaèenja. Oni koji su Sve su to problemi nezrelih maju ranjenici i invalidi. To je prije, samo mi toga nismo svje- vladali i koji sad vladaju tlaèe društava, društava u promje- pitanje primitivizma društva. cmyk VI/143, 2. prosinca 2,,4. 17 razgovor

Traumatizirani, oni koji su tvenih pojava, ostala je zatvore- psihoanalitièar dio edukacije – Freud je dao osnove mnogo trpjeli, nezanimljivi su na u dosta uskom krugu. Danas mora provesti u inozemstvu. svega, ali kao kritièan èovjek do trenutka do kad se ne po- u svijetu ima oko deset i pol Osim toga, to je trajan proces. napisao je da æe daljnje ge- ènu buniti. tisuæa èlanova Meðunarodnog Mi koji smo prošli te edu- neracije pronaæi nove puteve Koliko je potrebno da društvo psihoanalitièkog udruženja! kacije trajno smo odlazili na i nove metode lijeèenja u promijeni svoje navike, onaj čip Što je pogrešno u dojmu da supervizije (najèešæe u Italiju), okviru psihoanalize. I to se u glavi koji je usađen jednoj ge- su psihoanalitičari na, takoreći, svaki mjesec tijekom neko- dogaða. U meðuvremenu su neraciji, ali se transgeneracijskim svim uglovima suvremenog svi- liko godina. Nauèeno znanje se dogodila i neka odstupanja putem ne dokida jednostavno i jeta pa i Hrvatske? onda se osim u psihoanalizi od psihoanalize koja bolje brzo? – U Hrvatskoj je šest èlano- primjenjuje šire na društvo, za pomažu pacijentima. Tako je – Potrebne su dvije do tri va Meðunarodnog psihoanali- spoznavanje raznih društvenih danas najmoderniji pristup generacije u društvu koje to tièkog udruženja koji formiraju procesa, grupa itd. Osim toga, aktivnijeg psihoanalitièara poèinje mijenjati. A kod nas studijsku grupu. To je organi- tako se osposobljavaju oni koji koji svoj odnos s pacijentom se to nije poèelo mijenjati. zacija Meðunarodnog psihoa- educiraju psihoterapeute koji sve više rašèlanjuje, za razli- Velike promjene su nužne da nalitièkog udruženja s kojom onda pomažu pacijentima ma- ku od dosadašnje prakse gdje se nešto uopæe poène mijenja- radi tzv. sponzoring commiti. nje složenim metodama, ali uz se samo rašèlanjivao pacijen- ti. Primjerice, oni koji danas Sponzoring commiti èine tri ugle- razumijevanje onog što rade. tov odnos prema terapeutu. proizvode transgeneracijsku dna psihoanalitièara, a u timu Mnogi se psihijatri ne mogu Ukljuèivanje i terapeutova traumu umrijet æe uglavnom koji prati našu studijsku grupu pohvaliti tim razumijevanjem. odnosa u analizu pripada tzv. kroz trideset, èetrdeset godina. su po jedan èlan iz Èeške, Štoviše, postoje i oni koji bježe intersubjektivistièkoj metodi A trauma æe ostati u djeci koju Italije i Njemaèke. Oni prate pred pacijentima u svoje sobe. i koristi se u poboljšanju psi- su oni odgojili. Kod nas se pro- naš rad i pomažu nam. Imamo I to je mobbing. Mobbing nad hoanalitièkog procesa otvara- mjene još nisu poèele dogaðati, deset èlanova na izobrazbi. pacijentom koji ne može doæi njem i terapeutovih emocija pa je neizvjesno i koliko æe Tko su onda ostali liječnici koji na razgovor kad mu treba. To je u procesu lijeèenja. Rijeè vremena trebati da se društvo se bave psihičkim poremećajima? problem o kojem možete èitati je o pokazivanju empatije promijeni. – Ostalo su psihijatri, a ima u novinama zapadnoeuropskih prema pacijentu, i to suosje- i nekoliko psihoterapeuta s zemalja, i to u kontekstu ra- æanje pacijent treba osjetiti. Psihoanaliza je skupa i razlièitim stupnjem edukacije. zgovora o farmaceutskoj indu- Terapeuti su suosjeæali i pri- dugotrajna Problem je u tome da se psiho- striji i uzimanju psihofarmaka. je, ali se to nije pokazivalo. Koliko je uvid u nove bolesti analiza ne može provoditi na Èinjenica je da danas mnogi Postoje i razne druge promje- pitanje vremena? Zašto psi- velikom broju pacijenata, ali Problemi nezrelih uzimaju psihofarmake i da je ne u tome, ali bit psihoanali- hoanalizi treba toliko mnogo psihoanalizom možemo uèiti farmaceutska industrija zavla- ze ostaje u okviru onog što je vremena da bi prepoznala bolesti širi krug psihijatara, psihologa društava, društava dala psihijatrijom. I drugim rekao Freud. koje se danas pokazuju kao nove i drugih, obuèavati ih u psihi- strukama, naravno. Nadogradnja je ono što se i opće? jatrijskim tehnikama koje su u promjenama, Je li i to razlog onog broja od mijenja. Primjerice, mnogo – Teško je otkriti èovjeko- manje zahtjevne a korisne su u deset i pol tisuća educiranih psi- se postiglo u lijeèenju psi- vu dušu i spoznati što netko lijeèenju pacijenata. Primjerice, pa i našeg, su u hoanalitičara u svijetu? hotiènih bolesnika. Freud osjeæa. Jer to ne znaju ni oni psihoanalitièki orijentirane činjenici da uzimaju – Na svjetskoj razini ima je rekao da on to ne može koji pate. Kad bi znali oni bi psihoterapije manje su zahtje- i toga. Ali problem je i u èi- lijeèiti jer da ti bolesnici ne rekli. Zbog toga je edukacija vne, grupna analiza, braèna i sve što im stigne njenici da se èlan udruženja mogu stvoriti meðusobni za psihoanalizu koja je temelj obiteljska psihoterapija, psi- postaje teško. Ponajprije, vi odnos, transfer. Mi danas svih edukacija za razumijevanje hoanalitièka psihodrama itd. sa strane, iz nekih u tom procesu morate imati znamo da se to može kom- osobe vrlo teška i dugotrajna. Mi smo, dakle, poznavajuæi svoju analizu. Dakle, morate binacijom psihoanalitièke Psihoanaliza kao analiza principe i zakone psihoanalize, drugih zemalja. biti analizirani. Jer kako æete psihoterapije i lijekova, pa su liènosti i terapija prvenstveno u stanju primijeniti je u drugim analizirati druge ako o sebi ne u meðuvremenu i mnogi psi- neuroza, ali i drugih psihièkih metodama i na širem krugu pa- I onda tuđa znate ništa?! hotièni bolesnici dobili po- oboljenja, nastoji kroz susret cijenata te na psihozama, gdje iskustva i probleme Osobna analiza traje izmeðu moæ. Ogranièenja postoje i na psihoanalitièara i pacijenta ne možemo primijeniti klasi- tri i pet godina èetiri puta tje- buduænosti je da ih prevlada. (ali taj susret je emocionalni ènu psihoanalizu. Meðutim, preslikana u nas dno po 45 minuta. To je stan- Ogranièenja su uvijek ista: susret) otvoriti ponajprije nes- nemamo ni dovoljan broj psi- dard. Nakon te svoje analize dugotrajnost, skupoæa te go- vjesne sadržaje pacijenta (koje hoterapeuta a kamoli psihoana- pokazuju svoje odlazite na teorijske seminare, lemi emocionalni angažman i on može iznijeti tek kad stvori litièara. Problem je u tome što sudjelujete na znanstvenim pacijenta i analitièara. duboki emocionalni kontakt s to danas nije lukrativno. karikaturalne skupovima, pišete tekstove i Ma kako to izgledalo dru- analitièarom) i da se ostvariva- morate imati dva do tri paci- kèije, èinjenica je da smo u njem dubokog emocionalnog Diktat farmaceutskih oblike, a mi jenta koja ste godinama lijeèili Hrvatskoj trenutaèno samo kontakta poène mijenjati li- tvrtki sami dio smo u superviziji. To znaèi da kom- dvojica psihoanalitièara s ènost kako bi se izgubili, odno- Je li dio problema vezan i uz petentnom analitièaru jednom dozvolom da analiziramo mla- sno izlijeèili simptomi bolesti. sve češće afere oko farmaceutske karikaturalnih tjedno ili jednom u dva tjedna de kolege, tj. kandidate koji Naravno, taj odnos na kraju industrije. Je li i to pitanje lukra- prièate o svojim analizama (za se spremaju za psihoanaliti- treba i razriješiti kako ne bi bio tivnosti? odnosa svaku analizu drugi analitièar) èare. Dio teorijskih seminara vjeèan. – Psihijatrima je danas mno- i nakon odreðenog vremena za njih pripremamo mi, a za Za takvu terapiju potrebne go bolje baviti se davanjem izlažete dva sluèaja pred ko- druge moraju iæi u inozem- su godine i najveæi problem psihofarmaka. Farmaceutske misijom. To je board od dva, stvo. Na supervizije svojih psihoanalize od poèetka 20. tvrtke zasipaju ih putovanji- tri kompetentna struènjaka sluèajeva moraju iæi vani. stoljeæa do danas je golem ma, odlascima na kongrese, (zavisi od zakona u pojedinim Trenutaèno ih je u procesu utrošak vremena i emocionalne projektima ispitivanja novih državama) i na neki naèin bra- edukacije deset. energije i pacijenta i psiho- lijekova, i slièno. Dakle, rada je nite praktiènu radnju svojih Što u procesu toga znači analitièara. Zato je to teško mnogo manje, a novca mnogo sluèajeva. pristup Hrvatske u svjetsku i skupo. Kod nas se terapija više nego u psihoterapiji. Intersubjektivistička psihoanalitičku organizaciju? psihoanalize deklarativno može Kakve su posljedice na stru- – Znaèi mnogo jer sad prvi dobiti i preko socijalnog osigu- ku? metoda put imamo organizaciju koja ranja, ali kolike su moguænosti – Moderna psihijatrija je da- – Osobno sam takvu komi- može organizirati i educirati govori èinjenica da je broj paci- nas izgubila èovjeka, pacijenta. siju prošao u Ženevi kod dva mlaðe kolege. U radu i razvo- jenata svakog psihoanalitièara Modernim, dobrim lijekovima poznata psihoanalitièara, od ju nam pomaže spomenuti ogranièen. S obzirom na broj kod težih bolesti (naroèito kojih je svaki dobio po jedan sponzoring commiti, a odreðuje jednih i drugih, rijeè je o malim psihoza i neuroza) smanjuju se moj sluèaj i kod njih sam bra- ga meðunarodna organizaci- moguænostima. simptomi bolesti. Meðutim, nio i obranio te sluèajeve. Kako ja. Dakle, imamo i potporu Od poèetka psihoanalize èesto je rijeè o pojavi kojom li- kod nas nije bilo nacionalnog za sve to. Naša studijska koju je utemeljio Freud prošlo jeèite zub umirenjem boli a ne udruženja, tada sam postao grupa proglašena je takvom je nešto više od sto godina odlaskom zubaru da ga popravi. izravni èlan Meðunarodnog u ožujku ove godine u New i dogodilo se mnogo toga. Pa proces ostaje. psihoanalitièkog udruženja. Orleansu na svjetskom Postupak se skraæivao, nešto Udubljivanje u liènost bole- Èlan drugih meðunarodnih kongresu Meðunarodnog se uspijevalo napraviti, nešto snika nije lak posao i psihote- udruženja postao sam mnogo psihoanalitièkog udruženja. nije, razvijali su se terapijski rapija, a posebno psihoanaliza lakše, jednostavnije. Dosadašnjih pet izravnih èla- pravci, mnoge psihoterapije, ali tako postaju iznimno teške. Što znači da se psihoanaliza nova – što je Hrvatska imala psihoanaliza kao kraljica psiho- S druge strane, kompletna uvijek vraća svojim korijenima? u Meðunarodnoj organizaciji terapije, kraljica razumijevanja edukacija psihoanalitièara je Je li u početku baš sve prepoznato – postalo je tako šesteroèlana liènosti, kraljica razumijevanja takva da ga ne možemo u ci- samo nije imenovano ili su do- studijska grupa s posebnim kulturnih pojava i uopæe druš- jelosti provesti kod nas i svaki gradnje pitanje vremena? moguænostima.

cmyk 18 VI/143, 2. prosinca 2,,4. film Popratni program bolji od glavnog

Mirna Belina Uzdići se... Dvadeset i pet kadrova iz èetrnaest zemalja natjecalo se za Grand prix OTFF-a, a o nagradi je odluèivao Najveći problem One Take Film troèlani žiri u sastavu Jan Cvitkoviè, Festivala je to što je upravo glavni slovenski redatelj nagraðen 2001. Zlatnim lavom za najprvijenac Kruh Transcendentalni sushimi program osrednji pa čak i loš, a to je i mlijeko, zatim prošlogodišnji laureat Ono o èemu svakako treba gov- Onetakeovcima treba općenita boljka s kojom će se festival OTFF-a Maksikanac Fabrizio Prada, oriti u superlativima retrospektiva predložiti da radije susretati u budućnosti jer je, čini se, i hrvatski filmski snimatelj Stanko je japanskoga redatelja Hirokazua Herceg. Velika nagrada pripala je Koreede u kojoj su prikazana èetiri naprave festival filmova koncepcijski zadano ograničenje filmu Australca Bena Ferrisa Uzašašæe filma – Mabarosi, Život poslije smrti, dovoljno samo za festival komornoga (Ascension) o ženi koja se oslobaða Daljina i Nitko ne zna. Rijeè je o redatelju snimljenih kamerom okova koloteèine, radu koji je, prema smirujuæega, elegiènog i transcenden- tipa rijeèima Jana Cvitkovièa, film velikoga talnog stila koji èesto problematizira iz ruke a da kao mali emocionalnoga naboja koji gledatelju os- velika (religijska) pitanja obiènih tavlja mnogo moguænosti interpretacije i malih ljudi. Teme poput smrti, života popratni program promišljanja. S takvom se besadržajnom poslije smrti, pripadanje sektama, konstatacijom ne bismo složili, no samoubojstva, neki su od problema s odaberu radove ilmski festivali su odlièna stvar: imajuæi pred sobom veoma osrednji kojima se susreæu pojedinci, utopljeni snimljene u jednome uvijek nude mnoštvo drukèi- program u kojem je samo nekoliko u megaprostranstva japanskih gradova, jih filmova, okrugle stolove na filmova iskoèilo kao djela kojih æemo koji ostavljaju svoju djecu, pokušavaju kadru. A kako je krenulo, teme o kojima se rijetko razgovara, se sjeæati dulje od vremena koliko traje preboljeti svojega braènog druga, žaluju okupe razlièite profile ljudi koji nakon prosjeèan kadar, žiri i nije napravio za bližnjima, ili na bilo koji drugi naèin to bi se moglo dogoditi projekcija nerijetko ostanu na kakvu pogrešku na kojoj æemo mu vjeèno preispituju svoj život. Redateljev prvi- zgodnom partiju i dovedu nam goste zamjerati. Ipak, vjerujemo da je barem jenac Mabarosi (1995.), koji je naznaèio već sljedeće godine kada koji da nije festivala vjerojatno ne bi nekoliko radova zaslužilo veæu pozor- izniman Koreedin talent, veoma toplo nikad posjetili Lijepu našu. Naravno, nost od australskoga, koji je i publika i emotivno, ali opet iznimno suzdržano iscrpe arhiv gledljivih tu je uvijek i ona loša strana: povje- nagradila veoma mlakim pljeskom. (rekli bismo, japanski) prikazuje prièu jednokadrovskih radova renje u selektore, voditelje ili organi- Meksièki film Daniela Jacobsa o sretnoj djevojci Yumiko kojoj suprug zatore tribina, uvijek isti ljudi koji se Deserted neprekidnim kretanjem umire pod traènicama vlaka, a sve nakon projekcija zadržavaju na kakvu kamere prikazuje zbivanja u zgradi u upuæuje na samoubojstvo. Ona ubrzo Jeana-Pierrea i Luca Dardennea Sin, kvaziopuštenom partiju i gosti kojima kojoj su se našli korumpirani policajac, stupa u dogovorenu braènu zajednicu, film francuske redateljice Claire Denis nam je èesto žao reæi da im film eto njegov partner, èovjek i žena koja ga ali je i dalje muèe neodgovorena pitanja Petak naveèer i naoko kontroverzno djelo baš i nije ono što smo oèekivali... One vara s drugom ženom, a tragièan ishod o pokojnom suprugu. Nakon tog vizual- Michaela Winterbottoma 9 pjesama. Take Film Festival smjestio se negdje ispripovijedan je širenjem prièe i njez- no prekrasnog i toplog filma u kojem je Djela su, naravno, varirala kvalitetom, u zlatnu sredinu izmeðu tih dvaju inim ponavljanjem tako da se isti likovi Koreeda veoma detaljno prikazao emo- ali mora se primijetiti da je direkcija polova koji su, iako nerazdvojni, vrlo stalno vrte u krug, a radnja se svaki put tivne sukobe protagonista, iako ih uvi- festivala u ovome sluèaju odlièno pov- èesto jedini kriteriji opstanka bilo zahvaæa iz druge perspektive. Film koji jek držeæi na distanci i ne prikazujuæi ezala off programe stilskom odrednicom koje filmske natjecateljske smotre. takoðer dobro promišlja snimanje u ih u krupnome planu (pa gotovo cijeli korištenja kamerom iz ruke. Tako su Ipak, drugom je One Takeu ove godi- jednome kadru jest mementovski Take film uopæe ne vidimo likove), uslijedio se, osim suvremenih djela koja dobro ne krenulo nabolje, èini se ponajprije it Back autora Vikoa Nikçija u kojem je najpoznatiji redateljev film Život reprezentiraju koliki je utjecaj taj zbog bolje koncentracije organizatora se prièa pripovijeda unatrag da bi se, poslije smrti (1998.). Nastavljajuæi temu dokumentaristièki postupak imao na i centraliziranja festivala u liniju Ilica otkrivajuæi gledatelju svaki put sve više, sjeæanja, Koreeda ovaj put postavlja suvremenu kinematografiju, u pro- – Tuškanac, a zatim i zbog medijske tek na kraju složila jedinstvena slika o likove u posmrtni svijet, u neku vrstu gramu film istine mogla vidjeti i remek- popraæenosti, pa smo ove godine ba- èovjeku koji dolazi kuæi i misleæi da ga tranzitne postaje u kojoj moraju odab- djela iz pedesetih i šezdesetih godina rem znali gdje se održavaju filmske njegova žena vara zapravo ubija deèka rati najljepši trenutak iz svojega života, koja su kao dominantni programatski projekcije. No, problematièni glavni njezine sestre. Treba spomenuti i peru- u èijoj æe “rekonstrukciji” zatim vjeèno postupak upravo imala uporabu nefik- program i neke organizacijske omaške anski film E-mail to Mom Gerarda Ruiza živjeti. sirane kamere. Filmovi iz Francuske, još su bolna toèka na kojoj æe direktori Minána te britanski rad Sleep Tight my Nakon ovoga visokokonceptualnog Engleske i Hrvatske pokazali su One Takea, Vedran Šamanoviæ i Goran Baby Pansu Kima, igrane situacijske filma, zaèinjenog i luckastim humorom, dokumentaristièke trendove sredine Kovaè, tijekom sljedeæe godine morati slièice od kojih ovaj prvi neoèekivanu Koreeda snima film Daljina (2001.), 20. stoljeæa, a meðu njima su bili radovi poraditi. poantu odgaða za kraj, a drugi je gradi takoðer opsjednut rekonstrukcijom poput Kronike jednog ljeta Jeana Roucha, Gledajuæi program u širem smislu, na straviènoj atmosferi disfunkcionalne prošlosti iz komadiæa sjeæanja i infor- zatim radovi Ante Babaje, Kreše Golika, One Take je ove godine itekako britanske obitelji. macija koje su ostale rodbini èlanova Petra Krelje ili pak filmovi eminentnih nadmašio prošlogodišnje izdanje, i Kada smo veæ krenuli s nabrajanjem, samoubilaèkog kulta. No, djelo koje je britanskih free cinemaša. to uistinu veoma kvalitetnim off- red je spomenuti i tri eksperimentalna ove godine s punim pravom zablistalo No, koliko god pohvala možemo programima. Meðu njima treba rada koja su nam zapela za oko, a to su na Cannesu (iako je Koreeda i s dru- navesti zbog odlièno osmišljenoga ponajprije izdvojiti Loading – retro- radovi domaæih performerica i koncep- gim radovima bio veoma zapažen na poboènog programa, jednako ih toliko spektivu odliènoga japanskog redatelja tualki, Tanje Dabo (Dobrodošli) i Vlaste Zapadu) je film Nitko ne zna (2004.). možemo uputiti odabiru filmova za Hirokazua Koreede, zatim program u Žaniæ (Ukidanje jabuke), te rad Heiko Ta prièa o èetvero male djece koje je glavni program, što ovaj put ne ide na kojem su se našli klasici dokumentar- Daxla (Up), veoma èestoga gosta i majka napustila kako bi se preudala, dušu selektorskom trojcu Goranu i noga filma istine pedesetih i šezdesetih Splitskog film festivala. prethodno ih nauèivši na samostalnost, Vjeranu Pavliniæu te Jasenku Rasolu. godina 20. stoljeæa te program Umijeæe No, iako smo uspjeli izdvojiti neko- potresan je i topao film u kojem prati- Napuniti tri sata programa od pristiglih kadra iz ruke. Najveæi je problem što je liko radova, glavni nam program ipak mo polagano propadanje, ali i odrastanje radova nije nikad lak posao, a pogotovo upravo glavni program veoma osrednji nije ostavio dobar okus u ustima. Uz i snalaženje male nevidljive obitelji u kada je postavljeno ogranièenje stilski pa èak i loš, a to je opæenita boljka problem da se filmova koji zadovol- beskrajno velikom Tokiju. postupak kojim se rijetko koji redatelj s kojom æe se onetakeovci susretati u javaju kriterij festivala (da su snimljeni koristi s namjerom. Dakle, onetakeo- buduænosti jer je, èini se, koncepcijski u jednom kadru) na godinu snimi jako Umijeće kadra iz ruke vcima treba predložiti da radije naprave zadano ogranièenje dovoljno za festi- malo, ono što festival niti jednoga Film je istodobno bio ukljuèen u festival filmova snimljenih kamerom iz val komornoga tipa, ali ne i za onaj koji tipa ne bi smio dopustiti u svojemu program pod nazivom Umijeæe kadra iz ruke, a da kao mali popratni program pretendira biti veliki filmski dogaðaj, glavnom programu jest prikazivanje fil- ruke, što je bilo obilježje èitavoga off odaberu radove snimljene u jednome što se jasno osjeæa u odabiru filmova mova starijih od dvije godine, a OTFF programa OTFF-a. Tu su, uz Koreedino kadru. A kako je krenulo, to bi se mo- koji bi inaèe trebali biti poboèni ili je imao èak tri rada iz 2001., dakle remek-djelo, prikazani i film odliène glo dogoditi veæ sljedeæe godine kada prateæi efekt, no nikako onaj koji æe radove dvije godine mlaðe i od prvoga Samire iz obitelji slavnih redatelja iscrpe arhiv gledljivih jednokadrovskih potpuno pregaziti glavni program. izdanja festivala. Makhmalbaf Školske ploèe, zatim rad radova. cmyk VI/143, 2. prosinca 2,,4. 19 film Veliki korak za Stonea, manji za Aleksandra

Joško Žanić osvajaèa Aleksandra, koji je ostvario Alkibijadov san (a i san svog oca Stoneov film prikazuje Filipa) o uzvraæanju Perziji osvajaèkog posjeta, te je dospio èak do Indije Aleksandra kao bitno Aleksandrov mučno-incestuozni (za razliku od šefa našeg suvremenog pozitivnu figuru, velikog odnos s dominantno-posesivnom imperija, on je bio obrazovan èovjek, kažu da je znao Ilijadu napamet). božicu, u jedinoj sceni u kojoj se po- vizionara koji je želio majkom, koju voli i mrzi, ali od koje Novi Stoneov film, sniman u london- javljuje nalazimo kako stoji u pliæaku, ne može pobjeći, jedna je od najjačih skim studijima, Maroku i Tajlandu i ili pak “realno” objašnjenje mitema o ujediniti svijet, stopiti “težak” 150 milijuna dolara (inaèe, Ahilejevoj peti). strana filma. Zanosna pak Angelina Baz Luhrmann upravo snima film na Stoneov Aleksandar Veliki, koji, uz zapadnjake i istočnjake, Jolie kao mračna, zmijama okružena istu temu, a zainteresirani su bili i mnogo funkcionalnog izostavljanja, M. Scorsese i R. Scott) ne uklapa se, prikazuje (mislim pretežno vjerno) ali njegovi suvremenici majka, na rubu ludila i opsjednuta dakle, u dosadašnji Stoneov opus, ali životni put legendarnog osvajaèa, od sinom, apsolutno glumački dominira se uklapa u jedan drugi trend – onaj dana ponosa i slave do nesigurnosti i nisu za to imali suvremene hollywoodske “revitaliza- nezadovoljstva dok vodi razjedinjenu razumijevanja. No, iako filmom cije” žanra povijesnog spektakla (iako vojsku prema krvoproliæu u Indiji, je, strogo govoreæi, to samo dijelom najbolji je, dakle, unutar spomenute Aleksandar, prema svojim Aleksandar Veliki (Alexander), režija Oliver hollywoodski film, jer ga Warner Bros èetvorke – jer donosi slojevitije likove distribuira, ali je financiran europskim od Hrabrog srca i Gladijatora, a relevan- iskazima i ponašanju, Stone, uloge Colin Farrell, Angelina Jolie, novcem). tniji je od Troje u smislu semantièkog Anthony Hopkins, Val Kilmer, SAD, 2004. Od 1995. do ovog Stonea imali smo potencijala pri promišljanju prošlosti. doista poštuje istočnjake prilike svjedoèiti trima takvim mega- No, kao što rekoh, to ne kaže mnogo: spektaklima, a mislim da redoslijed film, nažalost, ne nudi nikakve posebno i spreman se na njih nastanka svih èetiriju filmova odgovara zanimljive uvide ni u Aleksandrovu osadašnji opus kontroverznoga i njihovu kvalitativnom poretku, u osobnost (u solidnoj interpretaciji C. osloniti, sam film ipak ih amerièkog redatelja Olivera smislu rasta kvalitete (iako to ne kaže Farrella; u Stoneovu opusu mnogo je pretežno prikazuje kao Stonea, uz Roberta Redforda naj- mnogo). Gibsonovo Hrabro srce bila je impresivniji bio Nixon, kojeg je glumio veæega suvremenog mitologa Amerike, slikovnica o muževnim Škotima koji se A. Hopkins), ni u mehanizme moæi, ni neizdiferenciranu masu mogao se podijeliti u tri podskupine, bore protiv Engleza, koji su pak zli i/ili u povijesni proces/njegovu reprezen- sve tri bitno, ali na razlièite naèine, pederi; Gladijator R. Scotta bio je vizu- taciju (“poduèni”, sveznajuæi narator, koja odgovara grčkim tematski vezane za Ameriku. U prvu alno fascinantan (možda i previše), no ovdje opet u Hopkinsovoj interpreta- skupinu pripadaju filmovi koji se bave scenaristièki razmjerno neinteresan- ciji, pomalo iritira), niti pak u odnos stereotipima bolnim i kontroverznim pitanjima tan, iako je imao i zanimljivih mjesta Zapada i Istoka. Pa ipak, film nudi amerièke povijesti i politike druge po- (problematika manipulacije masama, barem niz zanimljivih tj. kontroverznih lovice prošlog stoljeæa – bilo da je rijeè gladijatorske borbe kao reality show); momenata (uobièajeno za Stonea). o ratu u Vijetnamu (èak èetiri filma, od naposljetku, Troja W. Petersena bio èega tri dugometražna, najpoznatiji Vod je film koji se nije upustio ni u kakav Biseksualac kojim dominiraju i Roðen 4. srpnja), ubojstvu Kennedyja ozbiljan dijalog s antikom, u smislu žene (JFK), Nixonu i aferi Watergate da bi pokušao kreirati nova znaèenja Kao prvo i oèito, tu je prikaz (Nixon) ili nekim manje eksponiranim unutar starih struktura, no ponudio je Aleksandra kao biseksualca (i, opæeni- pitanjima (Salvador; u ovu bih skupi- slojevite likove, kao i poželjno naru- to, grèkog slobodnijeg odnosa prema nu svrstao i Wall Street); u drugoj su šavanje uobièajene paradigme prota- toj problematici), što, koliko mi je po- skupini filmovi koji se bave fenomeni- gonist=pozitivac=pobjednik (ovdje znato, odgovara povijesnim èinjenica- ma amerièke popularne kulture (The su antagonisti, Trojanci, mnogo pozi- ma (no, Grcima se to baš nije svidjelo okružena majka, na rubu ludila i op- Doors, Samo igra); naposljetku, tu je tivniji). U Troji su takoðer zanimljiva – najavljuju tužbu protiv Stonea zbog, sjednuta sinom, apsolutno glumaèki skupina hiper-stiliziranih trilera, opet bila mjesta “realistièkog” aludiranja prema njihovim rijeèima, neistinitog dominira filmom (i zaista je daleko vezanih na ovaj ili onaj naèin za kul- na mitsku predaju (npr. kad Ahilejevu prikaza Aleksandrova života). To je, ako napredovala od Tomb Raiderice). turni krajolik Amerike (Roðeni ubojice, majku Tetidu, prema mitu morsku ništa drugo, provokativan element koji Naposljetku, povijesno-politièko- Pogrešno skretanje). Ono što svrstava æe onemoguæiti ismijavanje kakvo je ideološki aspekt: Stoneov film prika- Stonea na suprotni poetièko-ideološki išlo na raèun Troje zbog prikaza Ahileja zuje Aleksandra kao bitno pozitivnu pol od Redforda (tako da su zapravo i Patrokla kao “roðaka”, a zanimljiv figuru, velikog vizionara koji je želio komplementarni u modeliranju univer- je i stoga što su Stoneovi likovi dosad ujediniti svijet, stopiti zapadnjake i zuma Amerike) jest ta usredotoèenost uvijek bili izrazito heteroseksualno istoènjake, ali njegovi suvremenici nisu na neuralgiène toèke suvremene ame- markirane muškarèine. za to imali razumijevanja. No, iako rièke kulture i povijesti, posredovana Intrigantno je, onda, da životom Aleksandar, prema svojim iskazima i agresivnim vizualnim stilom i težnjom jednog biseksualca (koji èak više na- ponašanju, doista poštuje istoènjake spektakularnosti, dok je Redford više ginje homoseksualizmu) dominiraju (ne smatra ih, suprotno svome uèitelju smireni pjesnik pozitivne amerièke žene. One su pak prilièno mizogino Aristotelu, inferiornima Grcima, koje mistike (iako postoje i meðusobna pri- prikazane, doslovno oprimjerujuæi li blasfemije?!) i spreman se na njih bližavanja, dobrim dijelom i u tome tvrdnju Aleksandrova oca Filipa poèe- osloniti, sam film ipak ih pretežno što Stone zapravo u svojim filmovima tkom filma kako su žene mnogo opasnije prikazuje kao neizdiferenciranu masu nastupa kao zastupnik tradicionalnih od muškaraca (na što se nastavlja kadar koja odgovara grèkim stereotipima (u amerièkih moralnih vrijednosti). koji prikazuje zmiju). Dva ženska lika, sekvenci bitke kod Gaugamele, na Aleksandrova majka i žena, zrcalne primjer, oni su Nered i Strast, nasu- “Revitalizacija” žanra su slike jedna druge: mraène su, pri- prot grèkom Redu i Razumu). Uz to, povijesnog spektakla jeteæe, jedna èini ono za što je druga uvijek ostaje to da povezivanje i pre- Novi film Olivera Stonea, njegov sposobna – jedna je vjerojatno naruèila pletanje kultura dolazi putem koloni- prvi igrani film nakon pet godina, ne ubojstvo njegova oca, a druga je mogla zacije Istoka. U svakom sluèaju, rijeè je može se svrstati ni u jednu od gore naruèiti ubojstvo njegova ljubavnika. o jednoj zanimljivoj dijalektici koja æe navedenih skupina – to mu je prvi S druge strane, Aleksandrov muèno- zasigurno izazvati brojne polemike, a povijesni spektakl i prvi film koji nije incestuozni odnos s dominantno-po- vjerujem da se film može gledati/èitati ni na koji naèin eksplicitno temat- sesivnom majkom, koju voli i mrzi, i kao implicitna poruka suvremenoj ski vezan za SAD. No, on jest vezan ali od koje ne može pobjeæi, jedna je amerièkoj vanjskoj politici, koja nije za jedan drugi imperij: onaj make- od najjaèih strana filma. Zanosna pak manje agresivna od Aleksandrove, ali je donskoga kralja, najveæeg antièkog Angelina Jolie kao mraèna, zmijama zato mnogo ciniènija.

cmyk 20 VI/143, 2. prosinca 2,,4. vizualna kultura

Malodobne trudnice i majke, njihovi roditelji, psiholozi, sociolozi i šira publika pozvani su na sudjelovanje u diskusiji. Plakati postavljeni na uobi- èajenim oglasnim mjestima u gradu podsjeæaju na komercijalne reklame po svojoj vizualnoj poruci, sa slikom vesele, Što bi kupile bebe? samouvjerene djevojke odjevene po posljednjoj modi. Tek pri boljem, dru- gom pogledu na plakat otkriva se potka djela, njegova društvena utemeljenost i ”pomak” u poruci slike: naime, djevojka ima trbušèiæ, navedena je njezina dob, Maloljetnička trudnoća, projekt Andreje su da daju svoje ime, dio grada iz kojeg dolazi, njezino Kulunčić za International 04 – Liverpool Biennial, mišljenje/glas o mišljenje o situaciji u kojoj se nalazi i Liverpool, Velika Britanija, od 18. rujna do 28. izloženim ele- kako se osjeæa u drugom stanju, stati- mentima kam- stièke podatke o tinejdžerskoj trudnoæi studenoga 2004. panje (city-light u dotiènoj èetvrti, gradu, u Engleskoj i plakat, oglasi za Britaniji. novine, strategija Oglasi u novinama sastoje se od kampanje, me- fotografije malog djeteta, ili je prika- rojekt Maloljetnièka trudnoæa koristi dija plan, itd.) zan njegov kutak sobe, igraèke, hrana, liverpulsko Bijenale kao svoju ispunjavajuæi itd. Navedeno je ime, dob i dio grada poèetnu toèku. Cilj projekta je upitnik koji je odakle majka under 18 dolazi, njezino senzibilizirati javnost za problem tru- sastavni dio rada. mišljenje o roditeljstvu u toj dobi, stati- dnoæe meðu maloljetnicama, po koje- Projekt ukljuèu- stièki podaci o stopi maloljetnièke tru- mu je Velika Britanija vodeæa zemlja u je i okrugli stol dnoæe u Velikoj Britaniji... Od posjetite- Europi. Rijeè je o pilot-projektu za mar- o predloženoj lja izložbe koji su popunili upitnik, njih ketinšku kampanju, odnosno prijedlogu kampanji da bi se 65% smatra da je tinejdžerska trudnoæa za provoðenje marketinške kampanje vidjelo što po- ozbiljan problem u toj zemlji, 96% njih u Liverpoolu. Tijek i dijelovi kampanje sjetitelji misle o smatra da o tome treba javno govoriti, izloženi na Bijenalu razraðeni su u sura- ovakvom naèinu a 21% bi ih pomoglo volontiranjem i dnji s agencijom za odnose s javnošæu i suoèavanja s pro- savjetodavnom podrškom. integrirano marketinško komuniciranje blemom malolje- iz Zagreba. Posjetitelji Bijenala pozvani tnièke trudnoæe. Priredila Silva Kalčić.

gaèke insti- tucije, po- staje mjesto okupljanja “artistièkog nezvaniènog splitskog Ghetto 1999. – 2004. kružoka”, Radovanović Rajko koji èini ma- lobrojnu, ali vjernu publi- ku. Program je strogo Tevž Logar kvartu Get, u starom dijelu Splita, profiliran i otvara Klub i Galerija Ghetto na temelji se na inicijativu upraviteljice Akademije najnovijim Sonje Rudynski (koja i nadalje previranjima Galerija Ghetto bavi se program financira i iz vlastita dže- unutar tzv. predstavljanjem recentne pa, ponekad). Dosad su u Ghettu post-neoa- izlagali umjetnici uglavnom, ali ne vangardne umjetničke prakse post/ i iskljuèivo iz Zagreba – iako je bilo scene, i od neoavangardnog karaktera, povika da je program centraliziran toga nema u metropolu i iz nje (koja, èinjenica odstupanja, interdisciplinarnog, multi i je, kao adresa suvremene umjetnosti tvrdi Jerman. proširenog medijskog pristupa dominira kvantitetom i kvalitetom): Mnogi izla- Petar Grimani i Zlatan Dumaniæ gaèi na otva- likovnoj umjetnosti, što (Split), Anto Jerkoviæ, Vladimir ranju izvode Umjetnost bez granica podrazumijeva uporabu novih Dodig Trokut, Vlado Martek, Boris one-off dogaðanja, performanse, Ubuduæe savjet galerije kani do- Cvjetanoviæ (rodom s Pelješca), radne akcije, projekcije, te, nešto vesti i ’’strance’’, barem iz obližnjih medija, eksperimente unutar Ivan Kožariæ, Vlasta Delimar, Boris rjeðe, drže predavanja. Neznatnu (bivših jugoslavenskih, ’’stoga što su standardnih tehnika, kao i druge Demur, Tomislav Gotovac, hrvat- prednost pred ostalima imaju afir- nam najdostupniji jer – da upotrije- strogo neograničene medijalne ska umjetnica koji živi i radi u mirana imena, pogotovo ona koja bim ofucanu dvosmislenu izreku – Francuskoj Martina Kramer, Mladen su u odreðenom trenutku u fokusu umjetnost ne poznaje granice, ali poznaje oblike izražavanja Stilinoviæ, Ivan Šeremet (Slavonski pozornosti javnosti, ali istodobno materijalne nemoguænosti”, objašnja- Brod), Ivan Faktor (Osijek), Pino se pokušavaju pronaæi nova, još va Jerman) država, na primjer Miška Ivanèiæ (Pula), Rino Efendiæ sasvim nepoznata lica, osobito iz Šuvakoviæa iz Beograda, i ljubljansku (Split), Đeneta Depolo (Korèula), Splita ili okolice, koja pokazuju grupu IRWIN, poznatu po svojoj Aldo Miroševiæ (Vela Luka), i drugi. afinitet prema ’’neuobièajenoj ar- društvenoj instalaciji Neue Slowenische Posljednja izložba održana u Ghettu tistièkoj praksi”. Umjetnik i profe- Kunst – State in time, ambasada NSK ve godine Galerija Ghetto u predstavlja projekt “kulturne raz- sor Gorki Žuvela dovodi studente države u privatnim stanovima di- Splitu proslavlja petu godi- mjene” s Istrom, Ravnicu Alison i splitske Akademije likovnih umje- ljem Europe. Novi izložbeni ciklus, šnjicu postojanja, kao jedino Rajka Radovanoviæa. tnosti u Ghetto na izložbe, odga- posljednjih godinu dana, zapoèeo je mjesto u dalmatinskoj prijestolnici jajuæi buduæu publiku suvremene s performansom Svena Stilinoviæa gdje se kontinuirano izlaže suvre- Potreba za odgajanjem umjetnosti u tom gradu. U progra- Geometrija krvožednosti koji je dobro mena, tzv. post i neoavangardna publike mu galerije nema nepotizma i sta- uzdrmao velo misto. Od iduæe godine umjetnost te eksperimentalna Od poèetka rada galerija nailazi rih zasluga, tako je nedavno jedan uvodi se stalna manifestacija pod umjetnièka praksa. Voditelj gale- na otpor, èak i fizièki, prevlada- poznati slikar koji je ’’skrenuo i nazivom Vikend performansa. Program rije Željko Jerman je 1988. poèeo vajuæeg mentaliteta velog mista, prešao u gulitelje štafelaja bio odrje- Galerije Ghetto u Splitu i dalje æe predavati na Slobodnoj umjetnièkoj i na nerazumijevanje onih koji šito odbijen”, objašnjava Jerman, ’’krpati’’ rupu na svom geografskom akademiji u Splitu, u okviru koje vode kulturnu politiku u gradu. što ne znaèi da se tradicionalni podruèju – u predstavljanju najnovi- se sljedeæe godine na mjestu gdje Promijenivši status – od anti-insti- umjetnièki mediji poput slikarstva jih tendencija, i u praæenju recentne je nekad bilo kazalište mladih u tucije do oficijelno priznate izla- i skulpture ne izlažu u Ghettu. umjetnièke prakse... cmyk VI/143, 2. prosinca 2,,4. 21 natječaj

Pet priča koje su na Zarezovom natječaju za kratku Dnevnik putovanja priču stekle pravo objavljivanja.

Mima Simić ono preko, ili smo na leðima kornjaèe koja, hipnotizi- teore i satelite i ribe èija srebrna tijela svjetlucaju kao rana i ozraèena, jako polako kruži oko sunca. Ljeti je zvijezde dok se bezglasno gase u vodi puèine. Možda još sporija, nikamo joj se ne žuri. je trajalo tjednima; znaš da se bez hrane može živjeti mjesecima, kad je zrak tekuæ i nauèila si ga disati. Ležim na leðima kvrgave zemlje u mrežnicu Prebrojala sam te iznutra, kronološki, opipala ti svaki vijezde se ljušte s neba – vatrene strugotine loveæi satelite koji kruže, pribrajaju se planetima, organ, zašuškala ih u rijeèi, nova imena. Rjeènik tvoga meteora utapaju se u mraku koji bi mogao biti lijepe za zvijezde, pa uvlaèe ticala i nestaju u kr- tijela, moj dnevnik. more, ili nebo. – Takva su ljeta na otocima – ka- znenoj kondenzaciji, pamuènom otoèju neba. Da žeš ti koja, kao ni ja, nikad prije nisi bila ovako daleko smo u školi, ovako bi nam izgledali praznici. Zadaænice A jutro nam je serviralo horizont, tvrd i krivudav od pruge, farova automobila i asfalta namašæenog i dnevnici. tamo gdje su otoci. Suhi vjetar s autoputa donosi svjetlošæu uliènih lampa. Spavaš li? – ne znam ništa o orijentaciji maho- ljuske sprženih guma, zgužvane papire s imenima Jesmo li na otoku? Ne znam; tamni se kopno pre- vinom, godovima ili disanjem. Dišeš baš kao što nepoznatih gradova, poznatog rukopisa. – Takva su ko vode, no možda smo mi njegov kontinent. Kako prièaš, neèujno i bez mjehuriæa, bez daha. Stavljam ljeta na otocima. smo ovdje stigle nisam sigurna – kad te pitam, ti dnevnik pod glavu i zatvaram oèi, autoput leži za Sjedimo i jedna na drugoj zjenice privikavamo na šutiš. Stopirale smo danima, sretale se na suprotnim nama, prazan i plosnat. Ležimo skupa ne dodiruju- svjetlost. Onda ustajemo, za sobom ostavljajuæi tijeli- stranama magistrale, raspadale se u retrovizorima i æi se, nedodir nas zbližava – pod prstima nalazim ma izglaèanu, zalizanu travu, dok se spuštamo prema opet se susrele jednog od onih dana kad se automo- mahovinu tvoje kose, tvoja mrtva ticala. obali gdje su zrnca pješèanog ljeta iscurila i nestala na bili rastale na suncu ako stanu makar na tren. Prešla plaži meðu oblucima. sam na tvoju stranu ceste i odvukla te kroz golo šipra- Pulsirajuæe zvijezde odbrojavaju prošlost dok se Držim te za ruku noktima urezujuæi preèicu u žje, poluspržene zakržljale borove, preèicom, do ovog noæ oko nas zgušnjava, pritišæe, i dlanovi mi zavr- tvojoj liniji srca. Smiješiš se kao da te ne boli, kao mjesta gdje sad ležimo i zurimo u nebesku brusioni- šavaju na tvojima, nepomiènima i nevidljivima kao da si baš ovakvo ljeto oèekivala, kao da te jesen nije cu, bez želja i misli. horizont. I šake su ti veæe od mojih, trebaju mi sati da iznenadila. ih upoznam – dlanovi mapirani tarotom, brazde kroz U mraku si se rasplinula u bezmesnu, bezmjesnu, koje mi prsti klize podmazani noænom rosom i vla- More je tamno i gusto, na dnu cvjetaju trave i mor- zraènu... Kako da se usudim uspenjati se na tebe, žnim slanim zrakom s mora. Spavaš li? – ne odgovaraš ski tulipani, moruzgve i koralji, školjke kojima svima veæa si za glavu; kad zaspeš mjerim i zapisujem u na dodir, još ti ne èujem dah. znaš porijeklo, znaš im nabrojati sve minijaturne dije- dnevnik putovanja: toèno 12 centimetara. Prevelika si, Kosa ti pucketa i iskri kad ti se uz ruku uspenjem love, sve organe, sva im imena znaš. ne bih se usudila, jedva se poznajemo, veže nas samo do vrata, rasuta gnijezda krijesnica meðu tamnim pra- Svlaèiš se, leða su ti široka, bijela i glatka kao sti- kruta sintetika pojasa na suvozaèevu sjedalu i kona- menovima... pokušavam te namirisati prstima. Bliže jene na kojima sjedimo. Para se diže s mora, obavija ènost klika, odlazak. ne smijem, ne znam ti ni ime. nas. Primièeš mi se i polako ljuštiš s mene slojeve Bitno je odlaziti, zapisujem malo niže, polako i odjeæe, krute, hladne i mokre. krasopisom da ispunim vrijeme i uvjerim èitateljicu. Možda sam prespavala dane i ne sjeæam se nièega Primaš me za ruku. Vodiš me u vodu. Takoðer je bitno da ne znamo je li ovo otok ili je otok osim noæi u kojima sam te brojala u pauzama za me- Mislim da te poznajem.

cmyk 22 VI/143, 2. prosinca 2,,4. natječaj

Španjolski vjetar

Zoran Lazić se ono još kad smo bili klinci, kad je stari sagradio Veronika skuplja glavu u šake i, u tišini, oslanja se kuæicu dolje u vrtu… Kad se krov srušio i zamalo me o stol. A onda iz tog klupka prstiju izroni široki, najši- poklopio. Spasio mi je život.” ri osmijeh. “Nisi ti normalan”, ustaje od stola i Borisu “Da, sjeæam se”, odgovara Veronika gledajuæi ga spušta poljubac na èelo. “Nisi normalan.” prazno da praznije ne može. “Spasio ti je život.” “Tako kažu!”, dobacuje Boris grohotom se smijuæi vaki put kad je pitaju u èemu je tajna, Veronika “Ne znam kako to ne shvaæaju, ali... Verice, pa ne svojoj šali. se nasmiješi i pusti ih da pogaðaju. Zna što æe mogu ga ostaviti. Što ima loše u tome? Pa on mi je “Ta-dam!” Veronika ponosno na stol spušta tortu. reæi: tajna mora da je u kremi. U debelim, ma- najbolji prijatelj.” Boris ushiæeno plješæe. “Oprosti, kasno sam vidjela snim slojevima kreme. No svatko tko razmisli malo Ostavio si mene, Veronika skoro da izusti. Ali onda da nemam šlaga, pa sam je posula samo èokoladnim shvatit æe da je tajna, zapravo, u kori. Možete imati se kao ipak sjeti tko je tu u veæoj nevolji, pa pregrize mrvicama.” najukusniju kremu na svijetu, ali uzalud vam sve bez jezik i, umjesto da bude sebièna, ispije kruškovac do “Verice, molim te ušuti i daj mi najveæi komad kore. Bez dobre kore, sve se raspadne. Pišete? Osam dna. vjetra na svijetu.” bjelanjaka i šesnaest žlica štaub-šeæera istuæi u èvrst “Jao, oprosti, stvarno sam sebièna”, reèe i natoèi si Nekoliko minuta kasnije, kada napokon dolazi do snijeg i peæi dva sata na 220 stupnjeva. Tajna je, da- još jednu èašu, ovaj put bez mlijeka. zraka, Boris, i dalje punih usta, razvezuje jezik. kle, u snijegu. Bez snijega nema ni vjetra. “A doktor Lukas”, nastavlja Boris, “doktor Lukas “Vidim, narcisi su procvali. Znala je pokojna mama A snijega, premda se veæ može namirisati u zraku, je takav gad da ja to ne mogu vjerovati. Znaš šta mi odgojit kæer, a?” kaže štipajuæi Veroniku za obraz. niotkuda. Dok krema stidljivo žubori na štednjaku, je juèer rekao? Da se ostavim Rikarda i onda možemo “Više se brinula za te narcise nego za nas. A hoæeš da Veronika poviruje kroz prozor u vrt sa svježe pro- razmišljati o izlasku. Ma zamisli! E, neæe iæi! E moj ti kažem zašto su procvali?” cvalim narcisima. Nebo je èisto, grane na drveæu ne Riki… Ne dam ja tebe. Ma tko je uopæe taj Lukas da “Zašto su procvali?”, Veronika mu udovoljava pita- odaju ni daška vjetra; pravi proljetni dan. A u školama mi govori što je dobro za mene a što nije?” njem. još imaju hrabrosti tvrditi kako postoje godišnja doba. “Boki…”, Veronika diže èašu u zrak. “Zato što su rodom iz Španjolske”, Boris vilicom Zimi drveæe ispod bijelog pokrivaèa šije odjeæu po najnovi- “Ma tko ga je uopæe postavio tamo? Pa kako on pokazuje na kolaè. “Kao španjolski vjetar! E vidiš, a u joj modi koju æe ponosno promovirati na proljeæe i slièno. može ikome govoriti.” Španjolskoj je uvijek ljeto, i briga njih gdje su, i njima Svašta kažu, misli si Veronika, ali ništa više nije isto. “Borise!”, Veronika ga prekida. je uvijek ljeto, cvatu kad im doðe. Nego šta ti misliš, Nekoæ je sve imalo reda i smisla. Poštovali smo priro- “Ajmo, uzdravlje!” Boris podigne èašu i nasmiješi mogli bi ti i ja i Riki skoèiti do te Španjolske na pro- du i ona je poštovala nas. se. “Za prijatelje!” ljeæe, a? Kad malo otopli. Obeæao sam mu veæ davno. I upravo kad zabrazdi u jesenje misli, Veroniki se Veronika se kucne i njih dvoje struse svatko po A moram ti priznati da i mene zanima kako izgleda u misli prikrade poznat, zamaman miris. Odlazi do èašu. A onda, tek što je spustio èašu natrag na karira- ta zemlja iz koje dolaze sve naj stvari. Zamisli samo: peænice, pažljivo otvara vratašca i s krpom u ruci uvje- ni stolnjak, Borisovo se lice izoblièi. Izbulji pogled i nas troje u Španjolskoj, pijemo sangriju, sunèamo se rava se kako su kore pri kraju. I uspjele su, hvala na naglo poène kolutati oèima. po cijeli dan i samo šaljemo razglednice svima, pa nek pitanju, baš kako treba. Evo, još malo pa æe i krema s “Boki”, Veronika se preplaši, “šta je bilo?!” crknu od ljubomore...” orasima. Kad se ohladi, još samo èokoladna glazura, i “Pssst…”, Boris stavi kažiprst na usta. “Èuješ li? “Tako im i treba”, kaže Veronika suzno i nagne još to je to. Poslastica je gotova i spremna doèekati goste. Èuješ?!” malo kruškovca. Ali veæ je pola tri, a zvonce na vratima još se ne “Šta bih trebala èuti? Ništa ne èujem!” “A onda se vratimo lijepi i preplanuli. I svi slušaju oglašava. Pa gdje je više? Sve bi bilo neizmjerno lakše “Ffffšššš...”, Boris tiho zafijuèe i poène izvijati gla- naše prièe i znaš šta? Uèe iz njih. Uèe kako život može kad bi Veronika nauèila prestati išèekivati. Tako ona vu u vratu. “Fffšššš...” A onda svoj sretni, buljavi po- biti lijep. I nitko ne govori, treba ovako, treba onako. to oduvijek: kad èekaš gosta, èekaš gosta. Možeš ti gled usmjeri ravno u Veronikine sitne smeðe zjenice. Kad nas vide tako lijepe, tako preplanule .” gledati televiziju ili sreðivati nokte, ali ako ti pažnja “Zapuhao je, zar ga ne osjetiš? Topli jesenji lahor Zvonce na vratima ponovo se javlja. i u jednom trenutku odluta od èinjenice da æe gost na svojim krilima nosi zavodljivi, gorko-slatki miris “Došli su”, kaže Veronika. uskoro biti pred vratima, onda nisi dobar domaæin. oraha. Ali varljiv je to lahor, jer iako je topao, njegova “Auu, danas su bogme uranili…” Boris ustaje od I baš da se upita kako se to dogodi da se odreðeni snaga razara! Uzima sebi sve živo! I mrtvi se ustaju stola. “Daj brzo, Verice, spremi mi jedan komad za ljudi u životu iz domaæina pretvore u gosta, kad evo u želji da ih ispuni! Da prostruji njihovim hladnim Rikija, a ja æu im otvoriti.” zvon-zvona na vratima. žilama! Verice, Verice, zar ga ne osjetiš? Svi ga osjete! Veronika stavlja èetvrt torte u plastiènu posudu. “Hej!”, kaže odreðeni èovjek imenom Boris sto- Zbog njega se dižu kule i revolucije! Bradati mladiæi Na ulaznim vratima zatièe dvojicu bolnièara, jednog jeæi na pragu kuæe u kojoj je još prošle godine živio s sa strojnicama pod miškom uz logorsku vatru pjevaju starijeg, drugog mlaðeg, u razgovoru s Borisom. Veronikom. o njemu! Jer to ti je neslomljiva volja za životom. To “O, dobar dan, dobar dan…”, pozdravlja u šali, “Hej, hej!”, odgovara Veronika. “Narasla ti je bra- je bog kojeg svi domoroci i zvijeri zovu... Španjolski praveæi se da ih nije oèekivala. “Pa kako to da ste nas da.” Vjetar!” veæ pronašli?” I tu negdje, kao i uvijek svake prve nedjelje u mje- “A nanjušili smo po mirisu”, kaže stariji bolnièar. secu, pada pusa u obraz. Boris se sam uvodi u blago- “E, to vam je najdraži kolaè moga brata. Jeste za vaonicu, izmièe stolicu na èelu stola i pita: “Jesmo za malo?” što popit?” “Ne hvala, gospoðo, stvarno ne stignemo. Moramo “Da pogodimo: gospodin æe kruškovac s mlije- požuriti natrag, da nas ne uhvati snijeg.” kom!”, pogaða Veronika i odmah zatim skakutavo i “A uz to”, dodaje mlaði šeretski namigujuæi, “ne razdragano nestaje put kuhinje. smijemo jesti slatko dok vozimo. Poènemo svašta “Pa jel’ vidiš ti ovo vrijeme?”, dovikuje joj Boris. prièati”. “Ne zna èovjek što bi više obukao kad ide van.” “Ma veæ vi svašta prièate”, smješka se Veronika. “A zato si, dakle, došao u pidžamici...”, odvraæa “Mogao bi i vas doktor Lukas malo pogledati, a?” Veronika noseæi pladanj s bocom kruškovca, mlijekom “E, moja gospoðo”, stariji joj bolnièar ovlaš stavlja i èašama. “Nego otkad smo mi to spali na ‘lijep dan ruku na rame, “ako dosad nisam završio na pregledu…”. danas’?” “Ma dajte samo jedan griz”, navaljuje Veronika, “Otkad su se dani poružnili”, uzdiše Boris i pogled “ne pravim španjolski vjetar svaki dan”. mu se najednom utapa u praznoj èaši. “Stvarno ne smijemo, gospoðo, doktor veæ èeka”, “Ma daj”, Veronika mu prilazi s leða, “ajde, Boki”. kaže mlaði i potom se okreæe Borisu. “A i Rikard te Nespretno mu grli vrat i oslanja glavu o njegovu. veæ traži po bolnici.” “Kako Rikard?” “Ajde, Verice, vidiš da se momcima žuri”, Boris se “Malo se nahladio, pa nije htio sa mnom. Ali nije miri. “Daj mi pusu.” mu bilo drago zbog toga. Znaš njega, ne voli kad ga “Vaya con dios!”, dovikuje prigušeno trenutak ka- ostavljam samog.” snije kroz zatvoreni prozor bijelog kombija i ubrzo “Znam”, sada uzdiše Veronika sjedajuæi za stol. nestaje iz vidokruga. Toèi kruškovac i mlijeko u èaše. “I šta kažu, hoæeš li Veronika ostaje stajati pred kuæom. Sunce je nesta- skoro doma?” lo, ali nebo je i dalje bijelo i èisto kao suza. Svejedno, “Ali to im i odgovara”, nastavlja Boris ne osvræuæi ne može to potrajati vjeèno. Možda još danas, sutra, se na pitanje. “Doktor Lukas kaže da je bolje da najdalje prekosutra, ali do srijede... Ne, nikako do provodimo što manje vremena zajedno. Idiot, pojma srijede, zakljuèuje i odlazi pogledati ima li što zaba- on nema koliko je samo Riki uèinio za mene... Sjeæaš vno na televiziji. cmyk VI/143, 2. prosinca 2,,4. 23 natječaj

Papillon

Nike Gajto je cimerica) sedam dana u Barcelonu” – dogaðaj. “Petra ima novog deèka, Talijana” – dogaðaj. “Zamisli, maèak im je poderao kauè” – dogaðaj. “Brat od Petrinog deèka, Massimo, konaèno je dobio dijete” – dogaðaj. “Pozdravila te Mirela.” anas, na primjer, dogodila mi se manja prometna “Je li me pozdravila ili je samo pitala kako sam?” nesreæa na putu s posla prema kuæi. Htio sam “Pitala je kako si, ja sam rekla da si dobro, a ona zaobiæi dva klinca na motoru, zaustavljenom uz je rekla da te pozdravim. Zadovoljan?” rub kolnika, ali oni su naglo krenuli, bez žmigavca, ja Naravno da sam zadovoljan. Nešto mi se sam zakoèio, izbjegao ih frontalno, i tek su se lagano dogaða u životu, skoro sam se uspio sudariti s zabili prednjim toèkom u bok mojeg auta. Nisu pali s klincima, Mirelin maèak popiškio se po tapetu, motora. Bili su zbunjeni, udaljavali su se polako, po- Massimov Giuseppe ima postnatalnu žuticu. gledavajuæi prema meni, oèekujuæi moju reakciju, nije A sve to samo u jednom jedinom danu! Ne im bilo ništa, samo su se bojali jesu li naljutili èovjeka znam, možda postajem star i grintav. Je li to ta poèneš uzdati u ljetinu i prašèiæe, onda si gotov, spljo- u autu. Zaustavio sam auto, ukljuèio èetiri žmigavca kriza srednjih godina, ili je to uèmala nepokrenuta šten si, zarobljenik si situacije. Odustao je od bijega. i izašao van. Klinci su se zaustavili pedesetak metara Hrvatska, ili je samo sluèajno ispalo tako, ironija hi- Predao se, bilo je nemoguæe. McQueen stiže svjež. dalje i èekali. Htjeli su vidjeti jesu li naljutili èovjeka storije i slijepih sila za koje nitko nije odgovoran – da Želja za bijegom nije ga napustila, iako više i nema koji je izašao iz auta. Pogledao sam blatobran, nije mi se posljednjih godina pod milim nebom ništa ne život u koji bi trebao pobjeæi. Njegov je cijeli život bilo nikakvih tragova, baš ništa. Vjerojatno su udarili dogaða. Na primjer, trebao sam nagaziti one klince, zarobljeništvo. Njegov je èitav identitet – osuðenik toèkom u toèak. Zavrtio sam dlanom prema njima, kad ono – ništa. Pa ni malog ulubljenja na blatobranu. na doživotnu robiju, èovjek bez igdje ikoga u vanj- kao da ih pitam kakvo je stanje. Klinac je doviknuo: Ne žalim se prijateljima, reæi æe mi da pronaðem neki skom svijetu. Ali on se tome opire. On bježi od svoje “Je li vama sve u redu?” Kimnuo sam potvrdno. “I hobi, ili da doðem srijedom i subotom na stolni tenis. sudbine. Kada sam bio u osnovnoj školi prvi put sam nama!” – viknuo je. Odmahnuo sam rukom i sjeo u Možda to ne bi ni bilo tako loše, imaju oni djece, èuo od uèiteljice frazu: staviš prst u more i povezan si auto. imaju dogaðaja. Ma gledao sam ja te filmove, èitao s cijelim svijetom. More je simbol otvorenosti, simbol Nekoæ bi takav dogaðaj isprièao ženi. Nekoæ bi knjige, sad da osnivam klub boraca, sve je to za malu slobode i pustolovine. More je izvor života za naše ga isprièao prijateljima. Nekoæ su male prometne djecu. Kužim ja, i zijevam, gledanje filmova, èitanje ljude, inspiracije za pjesnike, majka trgovine, zapa- nesreæe, pa èak i ovakve prometne ne-nesreæe bile knjiga. Ostane ti navika. Nekoæ ti je to bila potreba, dne civilizacije, more je Odisej, da ne nabrajam dalje. materijal za razgovore. Netko bi se nadovezao makar sad samo vidim ženu kako stavi nešto u video, mene Ali je u Papillonu more beskrajno moæna nepregledna izbjegnutom nesreæom, i to je bilo nešto. Nekoæ su pokrije dekom, i da ne moramo gledati kako nemamo navala golemih valova. Ono nije ništa samo po sebi, mnoge stvari bile dogaðaji. Nekoæ sam prièao ženi o što prièati, gledamo film. Da proðe veèer. “Dobar je sloboda i život su tek iza njega, ono je samo pokretna stvarima s posla kada bih došao kuæi. Nisam je gnjavio bio, a?” – nalakti se na kauèu za odjavne špice. “M- prepreka koja za tebe ne zna. Naðeš li se u njemu, poslom, mrzim takve gnjavatore, prièao sam joj samo hmm…” – mrmljam nešto, filmovi me uspavljuju. ono te razbije o stijene, i ne doživljava to kao neki do- ono za što sam znao da je zanima. Voljela je što radim Nema smisla ni da idem psiholozima. Prilièno sam gaðaj, što se njega tièe, ono samo neprestano, ritmi- taj posao. normalan i, osim toga, nikad ništa ne sanjam. Ili je èno, neumorno, vjeèno: odašilje, odašilje, odašilje... Danas me samo pita “Kako je bilo?”. Najèešæe to veæ znak neke bolesti kad èovjek ne sanja? Tumor, valove. Steve McQueen sjedi na vrhu litice i bulji u odgovorim “Ah, uobièajeno”. Ponekad kažem “dobro”, povreda mozga? Da odem lijeèniku? to tupo more. Njegovo je lice jednako tupo, otupljeno a to joj kažem onda kada je na poslu bilo posebno za- Ma da. Èovjek klizi sam u èekanje da mu kæi je tupilom koje više nije bezizlaznost, nego je tupilo nimljivo. Nije da je moj posao postao rutina. Mi samo završi fakultet, uda se, postane trudna, rodi dijete. koje je spremno zaboraviti na potragu za izlazom. više o tome ne prièamo. “A ti?” – pitam je. “Tako”, Upoznavanje zeta, vjenèanje, roðenje unuka, sve Film tu može završiti, jer tako završavaju ljudi. odgovara, “umorna sam”. Ruèamo, šutimo, drijema- sama hrpa važnih dogaðaja. I okupi se mnogo ljudi na Ali ne i heroji. McQueen odnekud donese plodove mo, provodimo ugodnu veèer. tim vjenèanjima. Stare babe nabrajaju mrtve i govore nalik plodovima tikve. Baci ih u more. Val se odbije Nije da žalim za nekadašnjim vremenima kada jedna drugoj “A, što æeš, tako ti je to”. Tako ti je to. od obale, odnese plod nekoliko metara dalje, èini se je bio dogaðaj to je li neka cura u prolazu pogledala Svi imaju neku djecu, i prijatelji, i roðaci, možda bi kao da æe otploviti na valu nade, meðutim sljedeæi mene ili mojeg prijatelja. I kada bi zatim pola sata došao i Massimov brat, i on ima dijete, možda bi ih val svom silinom razmrska plod o hridi. Nemoguæe je. raspravljali o tome. Ivana Mardešiæ, tako se zvala veæ imao dvoje. Dao Bog da nam zet bude vjernik McQueen baca plodove, razmrskavaju se. Ali èovjek moja žena prije udaje, jedne je od tih veèeri pogledala kad mi veæ nismo, imali bismo i krštenje. Pa prvi se ne predaje, bitno razlièit od tikve, konaèno uoèava mene. Taj put nije bilo dvojbe kome se zbio dogaðaj, zubiæi, “Mirela je rekla da je mali dobio prvi zubiæ. ritam valova. Pet, šest, sedam, i na sedmom valu u tako nedvosmislen bio je njezin pogled. Njezin po- Pozdravila te”. Pa drugi zubiæ, “Mirela je rekla da igri odbijanja morskih sila, plod uspijeva otploviti na ljubac, njezina rijeè, njezino obeæanje, susret s njom i je mali dobio drugi zubiæ. Je li ti teško, molim te, puèinu. Sedmi val otvara uzak, rizièan put. Jer i dalje, èekanje susreta, njezin pogled dok se smješka, svaki skoknuti do videoteke?”. “Imaš neku želju?” “Uzmi stotinu milja dalje nakon toga, more je nepregledno, treptaj i svaki pomak njezinog oka, bio je dogaðaj, do- nešto... nešto dobro.” kopno nevidljivo. Hoffman ne pokazuje naklonost za gaðaj za dogaðajem, struja, rijeka dogaðaja koju nisam Hoæu. Papillon. Identificirat æu se s Dustinom McQueenovo oduševljenje. Prerizièno je. Ostat æe na mogao èitavu obuzdati, koja mi se prelijevala preko Hoffmanom, patit æu što nisam Steve McQueen, a otoku i uzgajati prašèiæe. Kroz nekoliko godina imat ruku, prolazila preko mene, zbog koje sam patio što zatim æu zaspati. “Dobar je bio, a?” æe cijeli svinjac. Dan je lijep, osunèan. Na broju se- je moram propustiti, što mi toliko toga bježi dok Da dobar. Kao i svaki drugi. Zapravo, cijenim dam niz liticu pada od tikvica i kojeèega skrpan splav, želim uhvatiti sve što iz nje potjeèe. Tjah. Nije da Papillon. Cijenio sam ga. Najprije, da napomenem, a za njim skaèe èovjek neugaslih plavih oèiju. Uspinje žalim za tim vremenima kada sam je volio. Volim je nisam nikada bio neki filmofil, naroèito ne u mlado- se na plovilo, i more ga odnosi u nepoznato. još, samo mi o tome više ne prièamo. Nekada nisam sti. Život me u kasnijoj dobi natjerao da pogledam E sad. Kada bi moj život bio film, uèinio bih isto mogao smisliti pametnije rijeèi pa sam joj neprestano mnoštvo prvih polovica filmova na videu i, ako ne što i McQueen. Skoèio bih dolje na sedmom valu, govorio “Volim te.” Rekao bih joj to pedeset puta bih zaspao, onda i nešto èitavih filmova. Papillon sam uspeo se na motorni èamac filmske ekipe, presvukao zaredom, brzo, “volim te – volim te – volim te – vo- još kao mladiæ proglasio remek-djelom. Znao sam se i popio viski. lim te...”, i tada mi to još ne bi bilo dosta, i onda bih tada seruckati takve stvari, uživjeti se u glorificiranje Ivana. Tako se zove moja žena. Sjedi u dnevnom je ljubio, i opet joj govorio “volim te”, kratko, i dugo, ili pljuvanje neèega, a zatim bi se i sam iznenadio u boravku i lista neki èasopis. Stojim ispred nje, gledam i šapuæuæi i zavijajuæi, i na sve moguæe naèine. kojoj mjeri može uvjerljivo zvuèati tako motivirana je. Ona me iz poèetka ne primjeæuje, a zatim pita: Danas je samo nježno pogledam. Nekoæ, nisam je interpretacija. “Papillon”, rekao sam jednom, “to je “Što ti je?” mogao prestati ljubiti, Bože, kako li sam samo izbalio najveæa ikada isprièana prièa o potrebi èovjeka za slo- “Danas mi se nešto dogodilo.” – kažem. tu ženu, kakva li sam samo sluzava usta bio, svuda po bodom”. McQueen i Hoffman bjegunci su iz zatvora. “Da? Što to?” njezinom tijelu. Odvažni su, hrabri, inteligentni. Ali nemaju sreæe, “Danas kad sam se vraæao s posla umalo sam srušio Imamo kæi, jedinicu, studira u inozemstvu. U bivaju uhvaæeni. Pokušavaju ponovo, i svaki put su dva klinca na motoru.” Rimu. Samo se ona rodila iz tih silnih balavljenja, premješteni na bolje èuvano mjesto. Na kraju, zavr- “Ma daj...” – podigla je pogled i skinula naoèale. Mirela joj je ime. “Zvala je Mirela” – prièa mi žena. šavaju na nekom izoliranom otoku, tim zlokobnijem “Bili su zaustavljeni sa strane, i kada sam ih poku- To kad Mirela nazove, to je u našoj kuæi uvijek neki što uopæe nema ljudskih èuvara, samo golemi valovi šao zaobiæi, naglo su krenuli...” dogaðaj. “Mirela je prijavila ispit” – to je isto neki udaraju u oštre hridi podno visokih litica, prijeteæi Gleda me dok joj prièam. Zaboravljam se dok pri- dogaðaj. “Mirela je udomila maèkicu, ne znaju je li da æe smrskati sve što se pojavi na morskoj površini. èam, èujem svoje rijeèi, gledam je. Pogledi nam se muško ili žensko” – i to je dogaðaj. “Mirela pita mo- Hoffman je ovdje stigao ranije. Živio je u nekoj izbici, susreæu, igraju se, moje rijeèi su nevažne. Još je pri- žemo li joj poslati što novaca, išla bi s Petrom (to joj uzgajao dvije svinje i sadio neko povræe. Onda kada se vlaèna, lijepa je kad skine naoèale.

cmyk 24 VI/143, 2. prosinca 2,,4. natječaj

Kolo neobičnih ptica

Zdravko Vuković Vjerojatno je opet obrezivanje noktiju, uvjeravali su jedan drugog. Ili je feniranje Larinog kanarinca i èišæenje njegovog izme- ta iz krletke. Ta njena beštija od kanarinca èesto pobolijeva, pomislilu su. Možda je i ozvonili su na vrata toga predveèerja poput dva uginula! Možda je treba tek pokopati! U gusarska atamana što stoje pred nemoænim pli- najgorem sluèaju, opet se u stanu zaèepila jenom, oèekujuæi akviziciju u veæ dogovorenom zahodska cijev. I to je dobro. Jer kada je novcu koji æe ih prehraniti u sljedeæa tri dana. Pedeset nešto dobro, Lara dobro plaæa. A kada je kuna po glavi, plus nešto u naturi dobrostivošæu nešto zaista dobro, konju se u zube ne gospoðe Lare – to je novac kojeg se ne bi odrekao ni gleda. sam Krez, da je kojim sluèajem živ, i da kao takav ži- Kako god bilo, novac su veæ vidjeli u vuæi Krez živi tu gdje žive atamani gusarski, u zemlji džepu, i tu se više nije dalo uèiniti ništa. Hrvatskoj, ako ne veæ u Lidiji. I dobro je veæ znano, otkad na ovoj kugli zemaljskoj ima atamana gusarskih Ušavši u tijesni koridor hodnika, jedno i ljudi, da je bolje èovjeku Amen biblijski izreæi no od breme s leða veæ su skinuli: kanarinac istih da mu se prigovara i sudi: gnjavaža je to što je gospoðe Lare bezbrižno je cvrkutao kao èovjek još uopæe živ; gnjavaža je što još uvijek udiše kakva navijena umjetna ptica, postavljen u zrak; gnjavaža je što je star, a na planeti se raða sve više kavezu poput limenog smjerokaza u pravcu je remeæena tek cvrkutom gospoðinog kanarinca i više duša. I èovjek onda umre. kuhinje, iz koje se tek primjetno pušio tanak stup i otkucajima zidnog sata, ispod kojeg su se klatili Atamani gusarski i oni što se u trenutku smrti pare. teški batovi od žutog patiniranog mesinga. Bila je pokojnikove nalaze ili traže po raznim geneološkim – Ova vaša ptica, gospoðo, ta vaša papiga, radi ko to atmosfera koja se još uvijek može vidjeti po onim stablima i kartotekama, koji za zemlju Lidiju teško urica! – kratko je prozborio Amir. stanovima zagrebaèkog Centra, gdje se zidovi dižu da su i èuli, ali bi svi odreda htjeli biti barem Krezovi, – Isuse! – ubaci se Franjo – to je kanarinac, a ne do vrhova plafona poput Alpa, dok na njima vise slike veæ po inerciji svojih svakidašnjih života i samora- papiga. Baš si majmun. A znaš li ti što je uopæe ptica? raznih Murtiæa, Beciæa ili Kulmera, a sve zajedno zumljivoj održivosti svoga biæa kucaju i zvone na – Kaj god da je, ima krila! Ptica il΄ kanarinac, nije odiše nekim nestvarnim ugoðajem u kojem se za pragovima nesretne rodbine. Svi odreda tvrde da su li to isto? Vidiš ga kak samo pjeva? A je l΄ to stvarno tren pretvoriš u apstraktnu figuru s tih platna, ili živi, i da su zdravi. I svi tvrde da su od roda. Pa ako to kanarinac, gospoðo? Mislim, je l΄ to stvarno ta vaša jednostavno odletiš poput ptice u svijet nebeskih i ne proðe u prvi tren, igraju na kartu DNK analize. ptica? stvorova koji su kartu za svoje privremeno ili vjeèno A kad i to ne ide, zaigraju a bank na strièevske veze – Kanarinac! – kratko se nadovezala Lara. – To je putovanje dobili tko zna kojim uzrokom. Tek ti tišina u petom koljenu, i falsificirane fotografije na kojima kanarinac, moj mali Bobi! Mali Bobek, ha? Voliš ti tu može došapnuti koliko si malen u tim prostorima pokojnik ispija iz slamke Coca-Colu, a najdraži mu svoju Laru? naèrèkanim litografijama, knjigama i draperijom, i roðaci trepere nad licem s jeftino kupljenom lepezom Lara je prišla kavezu poput ljubavnika u ekstazi, i koliko je život velik. A život se Amiru i Franji ovdje od palmina lišæa u nekakvom neprovidnom raju, s poèela infantilno tepati razigranom stvoru. – A znate, poèeo odmotavati kao u fantazmagoriji srednjovje- kojeg cure kao u filmovima ljepotice na pokretnoj deèki, on mi je sve što imam, i jedino me on razu- kovnih svetaca: iako su okolnosti govorile u prilog traci Holywooda. A i rodbina se sama – kao veæ po mije. Nemam više nikog svog. A što æemo? Takva barem neobiènosti nastupajuæeg posla, polusatna pravilu – izvježbala u svojoj boli zbog odlaska dragog vam je starost. nadnica bila je dobro veæ zakaparena, i uzmaka više im pokojnika, i na prvi znak medicinskog konzilija o – Je – nadoveže se Franjo. – A i siromaštvo je nije smjelo biti. terminalnosti tog i tog sluèaja zapisuje taj isti sluèaj takvo, gospoðo. Pogotovo kad nemate nikog svog. Gospoða je poèela nareðivati: – Najprije æete kao graðansko-pravni meritum u ostavinskoj raspravi No vi barem imate mirovinu, i zaostavštinu još od osloboditi krevet. To je potrebno da bi se promije- na kojoj se imade dobiti kuæa, okuænica, garaža i Kulina bana. Za razliku od mene, to je cijeli svemir! nila posteljina. Ne želim u stanu imati ni najmanju bazen, ili barem – u krajnjem sluèaju – tri hektara Iza mene je tek petnaest godina staža, a ispred soci- trunku prljavštine. A ležeæi je položaj najprikladniji visokorodne zemlje. jala, u perspektivi Mirogoja. Jedino što ja imam je ta za obavljanje posla. Ovdje na stolu sam vam veæ Sluèaj sa zvonjavom na vratima gospoðe Lare ipak parcela na Mirogoju, a to mi ostalo još od djedovine, pripremila sve što treba. Dakle, najprije plahta, zatim je bio drukèiji. Lara više nije imala nikoga od roda (ili i živciranje s ovim majmunom koji ne shvaæa razliku deke, pa onda sve vratite kako je i bilo. Ja za to vri- je barem tako prièala), a Amir i Franjo bili su od onih izmeðu ptice i tog vašeg kanarinca. jeme idem pogledati kako je moj Bobi, a donijet æu ljudi što za bijednu crkavicu u naturi od nešto rakije – Je, je, baš je sladak taj moj Bobek, zar ne, gos- vam i sve ostalo što je potrebno. ili za neki sitan novac ureðuju vrtove umirovljenièke pon Franjo? To vam je, bogme, sve što ja još imam u Gospoða se nije još ni udaljila, a krevet je veæ bio klijentele, cijepaju drva po podrumima novopeèenih svom životu. Al’ ja još na Mirogoj ni ne pomišljam. A odtereæen. Nakon što su oslobodili ležaj i odstranili tajkuna i obrezuju nokte onom soju ljudi koji za tek sam osamdeset i èetvrtu odvalila. Jedino što me, oneèiæenu tkaninu, poèeli su namiještati postelju. to mogu platiti, a ne žele ostavljati novac u vi- istina, tu i tamo ponekad trgne u šiji, no to ja riješim – K vragu, ovo je krpa, a ne pokrov – rekao je Amir. sokokurentnim salonima ljepote. svojim talismanima, i sve je opet dobro. Samo što, s – Ko da prekrivam nogometno igralište! Poslovi koje su obavljali, svodili bi se na na- druge strane, nemam s kime prièati. Znate, Franjo, – Šuti i radi – nervozno je odgovorio Franjo. Nisi jbizarnije stvari koje normalan èovjek može uopæe kanarinci ne govore! plaæen za brbljanje. Uostalom, ovo neæe trajati dugo. zamisliti: pranje i èetkanje maèaka, vazektomija – A što æemo – odbrusio je Franjo. – Nije ni meni Po mojoj procjeni i manje od pola sata. muških kuænih ljubimaca, èitanje Ilijade i Odiseje lako. A ovom tu mom je još teže. Njemu su vam sve – Da. Pola sata. A te tvoje procjene nas uvijek i slijepcima koji nikada nisu pošteno nauèili Brailleovu stvari na ovom svijetu iste. Moj pokojni otac bi reko: uvale u govna. Bolje bi bilo da je sve ovo radio netko abecedu, ili pak glumljenje Djeda Mraza u super- “Sjaši Kurta, da uzjaši Murta”. Iako ni on nije razliko- drugi. marketu za Božiæ, èeškajuæi djeèicu po zapešæu, dok vao ptice. – Ne lupetaj – opet se nadovezao Franjo. – Stara bi im ova èupala brade i udarala ih po nosevima, je tražila nas, jer je stara mušterija. A svaki je posao oèekujuæi stetoskop, Barbiku, ili barem elektrièni U pogledu ptica, nije Amir imao ni najbližeg po- pošten. Budi sretan što ne èistiš WC-e! vlak koji gazi vanzemaljce. I sve to, uglavnom za pet jma. U pogledu kanarinaca ili papiga, vjerojatno još i – E usranog mi poštenja, danas æu se napit ko svin- banki po glavi, pa se moglo reæi da je to njihov magièni manje. Ali, Amir je imao Franju, a Franjo je imao cijeli ja – rekao je Amir. – A možda æu od sutra èistit i WC- broj i laterna magica oko koje su se vrtjeli poput svoj svemir. U nepreglednosti tih njihovih života Lara e. Svi ionako moraju pišat. I kaj? Pa i svinje su ljudi? trodnevnih leptira, odgaðajuæi svoju simbolièku smrt, je sad sjajila kao kakva signalna svjetiljka na kojoj – Ljudi su svinje, a svinje ponekad i nisu ljudi. kao i onu manje simbolièku. Manje simbolièka smrt se možeš ugrijati u teškim trenucima pomanjkanja I sve to mora pišat! Pa ne moram sad imat i sat bi- nailazi u trenucima kada u posljednja tri mjeseca ne sreæe, novca ili ogrijevnog materijala, pa ako se dobije ologije? uspiješ skupiti nikakav skor, pa ni onaj od najobiènijih još pokoja šalica kuhanog vina – to je pogodnost koja –Ne moraš. No ovo mi je sve više èudno. Bilo bi pet banki u vremenu koje ti treba da reproduciraš se ne odbija tek tako. A nadnica od pet banki koja bolje da smo cijepali drva. isto tako obièan život. No sada su bili pred vratima je veæ bila zakaparena, smiješila se nevjerojatnom – Možda. Ali ovo neæe biti ni pola sata posla. gospoðe Lare, upregnuti poput strune gudaèke, lakoæom. Jer to je bio posliæ, kako im je navijestila Prekrij taj krevet i šuti. A onda æemo dalje. išèekujuæi tih magiènih pet banki po glavi što im gospoða, tek koju polovinu sata. A zna se od pamtivi- I dok je sat s mesinganim njihalima otkucavao je gospoða Lara obeæala, za posao koji još nikada jeka da je vrijeme – novac. poput tvornièkih strojeva koji bilježe radni dan nisu radili u životu. Gospoða im je telefonski javila: Kako god bilo, Lara ih je, pošto su ispili dvije-tri nekadašnjeg socijalizma, krevet je na brzinu bio »Doðite veèeras u šest! Sve æe biti spremno. To je šalice vina i omrsili sarmu, konaèno uvela u spavaæu presvuèen. A onda se, tek za trenutak, par mogao i tek pola sata posla – ništa posebno!« sobu. Tišina koje je ovladala ovim prostorom bila odmoriti. Amir je sjeo i zapalio cigaretu, oèekujuæi cmyk VI/143, 2. prosinca 2,,4. 25 natječaj brzi povratak kuæi i svinjsko opijanje za one svoje pola – Ne dolazi u obzir! – poèela je vikati Lara, Tek što je izrekla zapovjedi, požurila je u kuhinju. nadnice, koja je tako dobrohotno bila veæ zakaparena iznenadno. – Što vi mislite? Na veèer imam pref- Njen Bobi je još uvijek unezvjereno lepršao u kavezu. od strane gospoðe Lare. erans!... Kod Martiæke!... Posao mora biti gotov što Shvatio je da više nije epicentar gospodarièinog prije! svijeta. A onda je opet dobio keks. Nakon nekoliko Gospoða se vratila, a poèetak posla je veæ uredno – Smirite se gospoðo – odmah je uletio Frane. minuta, gospoða se vratila. bio dovršen. U jednoj ruci nosila je vrtne škare, dok je – Evo, pošteno je… Vi plaæate… Odmah nastavljamo – Bobiju je dobro, deèki. Idemo dalje s poslom! u drugoj nosila èašu sa svojim zubalom. s poslom! Nemoguæe je to opisati, ali tada se dogodio cijeli Razbila je èašu koju je držala u ruci. Poput kakve Finiširanje je krenulo. Najprije su poèeli turpijati kaos. Nosila je Lara vrtne škare u rukama, i zube, kao kanonade, keramièki komadi zubala razletjeli su se zone. Od siline abrazije koju su pokrenuli, rožnati da želi pokoriti cijeli svijet. Njen planet se rotirao: zvuèno po sobi zajedno s ritmièkim pokretima teškog prah nokata frcao je po njima kao kakav karuselni Bobi je bio nahranjen, i radosno je dalje cvrkutao. mesiganog njihala. zvrk. Prah koji se stvarao zajedno sa slinom i znojem Kulmeri, Beciæi i Murtiæi radosno su njištali sa slika Sada je bila sva u transu nekog prenaprezanja, uskoro je pretvorio njihove košulje u vonjave krpe. ovješenih na putu do Alpa, a litografije i svileni kao da je zaboravila sasvim prirodnu lakoæu posla No momci nisu sustajali. Polukržni pokreti turpijama draperaj blještavo je kidisao oène mreže unezvjerenog koji se kod nje imao završiti. Franjo je ipak zapalio. njihovoj su snazi davali konaèni ishod. Ishod dobro nadnièarskog para. To je uèinio i Amir. Znoj je obojici naplavio pazuhe, napravljenog posla. A to se sve više primjeæivalo na Nakon što su opet opteretili krevet, par je èekao a spirale debelih noktiju visjele su im sa košulja kao obliku okamine njihovog trudbenièkog rada. Nokti su daljnja nareðenja. A Lara je naredila: banane. skoro bili gotovi. – Sada æete ovim škarama raditi polumjesece! To je Oèi su joj poèele svjetlucati kao maèki u mraku, a Nakon što je i ta faza posla bila dovršena, još jed- vrlo osjetljiv dio posla, jer nokti su debeli berem pola pokreti dobijali fizionomiju sjenki nepatvorenih as- nom su zapalili cigarete. Lara je bila zadovoljna, a centimetra. I nemojte se bojati: to je samo rožnato sasina. Koordinacija pokreta poprimala je prenervozne Bobi je nezainteresiranošæu za cijelu tu prièu i dalje tkivo! Posao zahtijeva da radite elipse, dok se ne kretnje, i na èas se možda moglo zamijetiti kako žderao svoj nezamjenjivi keks. odstrani sav taj rožnati smrad. To su zadebljanja koja njezine ruke u kretanju urlaju. Tek na tren. To je bio Onda su momci nalakilari i nokte. Lara je i s tim se u prirodi teško vide. Ali ništa strašno. Zamislite otklon od nakane. Neke se stvari trebaju promptno bila zadovoljna. A deèki su se onda primili oblaèenja. filadendron. Kao kad sjeckate nokte normalim lju- zaboraviti u životu. Pogotovo ako je život zaista velik. Po prvi put im je konaèno laknulo. Posao oblaèenja dima. Je li jasno? Iako je Bobi opet sve više unezvjereno krilima bio je èista djeèja igra, jer odjenuti nekog i nije bogz- Bilo je jasno. I krenuli su na posao. Amir je uhva- lamatao u kavezu, Lara kao da je potpuno zaboravila na kakva stvar. Podigavši noge, koje su sada bile sas- tio lijevu nogu, dok se Franjo uhvatio desne. Cijeli i na njega. A onda se opet sabrala. Val egzaltacije se vim uredne i s istinski blještavim noktima, konaèno posao obavili su vrlo brzo, iako kratkoæa vremena nije urušio. Deèki su popušili svoje cigarete. su mogli navuæi i intimno rublje. Na kraju je došlo mogla prikazati svu narav i težinu posla. Morali su – Posao se mora poštivati, deèki, kao što se moraju oblaèenje odjeæe. Baš onako kao je Lara tvrdila da æe se momci ipak dobro namuèiti u odstranjivanju tih poštivati i ljudi – nastavila je. – I rokovi. I to se sve biti. A cijeli taj posao nije trajao više od pola sata. I kandži: Amiru je poèeo sve više probijati sitan znoj treba raditi s ljubavlju, kao kad volite svoje najmilije Lara je s njim zaista bila zadovoljna. sa èela dok nije uredio svih pet nožnih prstiju svoje ili svoje kuæne ljubimce. Pogotovo ako su vam ti lju- lijeve zone, dok je Franjo prigušeno proklinjao mater bimci sve što imate u životu. A sve dok ovaj posao ne U trenutku isplaæivanja novaca, Amiru i Franji gospoðe i sve njemu poznate svece, jer mu se sve više bude gotov, nema alkohola. Uskoro moram na partiju èinilo se kao da su odvalili nekakvu azijsku planinu. èinilo da reže nekakav lim za oplatu kuænih olukova, preferansa i posao zbog zabušavanja ne može trpiti. Gospoða im je uredno isplatila novac i ponudila umjesto obiènog rožnatog tkiva. No ipak, novac je No dobro. Molim vas, tu je sve na stolu i možete ih s konjakom. Odbili su. Na brzinu su se obukli, novac, pa makar èovjek morao proklinjati i samog odmah nastaviti. pozdravili gospodaricu i njenog Bobija, a trenutak Boga za to da ga zaradi. Kako god bilo, manirom Pripremila je gospoða sve potrebno za akciju. Na kasnije veæ su bili na svježem veèernjem zraku. najumješnijih hortikulturnih stvaralaca, smjernom stolu se našao pribor za manikuru, turpija za metal, – Ovo je ipak bio krvav posao – rekao je Amir. geometrijom polumjeseca odradili su posao i prije no kirurški pribor škara i masa raznih vizažistièkih po- – Ovo je zadnji put da radim tako nešto. što bi Bobi rekao keks. Za deset minuta, rezanje nok- mada. Èak i jedna pinceta. – A tko bi rekao da je stara prolupala. Nisam mislio tiju bilo je gotovo. – Preporuèujem vam ovu turpiju za metal – rekla da æe biti takvo što. A i ništa telefonski nije javila. Onda je gospoða opet naredila: – A sada momci, je gospoða – a uštedjet æete mi i novac. Tolike su – Stvarno neobièni nokti – opet je rekao Amir. turpijanje! mi turpije za nokte veæ popucale da odavno veæ – Ali i dobra duša. – Gospoðo, a da se malo odmorimo i pripalimo koristim ovu neobiènu varijantu. Dakle, turpija za – Bogami, bio je pravi. Puno bolji od stare. A cigaretu? – upitao je Amir, sada veæ sav mokar od metal! To imate. Onda æe iæi lakiranje. Nokti moraju zamisli, to joj je bio peti! znoja. – Pogledajte mi košulju ispod pazuha. Kao dobiti svoj prirodni sjaj. Poslije možete upotrijebiti – Ne može èovjek povjerovat – èudio se Amir. školska spužva! ovaj puder za dogotavljanje posla. To je kao od Boga – Peti!… A pun love, ko Krez! A da ga nije stara… – Dobra ideja Amire – rekao je Franjo. – Sad mi baš roðeno za djeèje guzice i ten kože. Najviše pazite na Mislim… Znaš… treba cigareta. I možda èašica konjaka, gospoðo, ako lice i ruke. I na kraju – odjeæa. No to je tek formal- – Iskreno, živo mi se fuæka – rekao je Frane. – Mi imate? nost. smo lovu zaradili. – Imaš pravo. Mi smo svoje odgulili. Hoæemo na cugu? – To je prvo što treba, pa makar se više ne digao od šanka. A stara nek crkne.

U stanu gospoðe Lare sve je mirisalo na još svježe pomade i èisto pokojnikovo rublje, a smrt kao da se zavukla u sve kutove stana u kojem je jedino Larina ptica još donekle predstavljala opreku tom osjeæaju neumitnog propadanja. No gospoða na smrt ipak još nije pomišljala, iako je odvalila osamdeset i èetvrtu s vrata. I po prvi put joj se uèinilo da godine više ne stežu. Osjeæala se lagano, poput svoje ptice, koja joj je bila sve što je preostalo u njezinom osloboðenom životu. Mogla se u potpunosti posvetiti svojoj toaleti i veèernjem preferansu kod Martiæke. Bila je smirena. Znala je da æe Bobi vjerno èekati u krletci, pun lju- bavi, naèinom kojim se ponašaju svi kuæni ljubimci na ovoj planeti dok oèekuju da im se vlasnici vrate s raznih neodgodivih poslova ili godišnjih odmora. Ili tek s nevažne partije karata. Najprije je navukla svoj kaput. Zatim je stavila kapu, i šal oko vrata. Tri koraka su tek bila bitna dok nije ušla u spavaæu sobu. Nagnula se, zaoblila usne i poljubila leš posred èela. Onda je izvukla bijelu ma- ramicu i stavila je u džep umrlog.

Izašavši iz sobe, još jednom se došetala do kaveza kanarinca koji je blagovao svoj obavezni veèernji obrok. Uhvatila je Bobija u ruke i polako nadvila lice nad figuru unezvjerene ptice. A onda je, prije nego što æe izaæi iz stana, poèela svojoj ptici prigušeno pjevati kantatu u smiraju dana:

Sve ptièice iz gore, sve ptièice iz gore, sve ptièice iz gore,spustile se na more. Samo jedna ostala, samo jedna ostala, samo jedna ostala, koja mi je pjevala…

cmyk 26 VI/143, 2. prosinca 2,,4. natječaj

Giacomo antiheroj

Jurica Starešinčić uživati u trenutku, radije nego gubiti vrijeme na – Silvijo! zamišljanje buduænosti. Pogledajte: Mjesec! On æe Silvija leži u krevetu. Potpuno je onemoæala. uvijek ostati isti. Gleda nas odozgo kao stari mudrac. Lice joj je još tanje, bljeðe i prozirnije nego inaèe. Ovako je gledao i Homera kako slijep luta Grèkom, Prekriveno znojem i nepomièno djeluje kao porcu- Aleksandra Velikog koji je porazio kralja Darija, lanska skulptura. Petrarcu, Dantea... – Što li ti se dogodilo? Hoæeš li pobijediti te okru- I. – Oprostite, ali ja ne znam tko su ti ljudi. tne ruke koje te vuku u tamu? – prostite mi na drskosti ako Vas zamolim da – Vi i ne trebate znati za njih. Svi su oni proputo- – Ne znam, Giacomo. Moli za mene... mi dopustite da Vas otpratim barem dio puta vali širokim svijetom, patili i tražili ono što Vi sami – Molit æu se svaku minutu svakog dana. Samo do sela. po sebi imate. ozdravi, posljednja moja nado. Njezino lice se spušta na grudi (orijentalni hram – Ne razumijem. Što ja to imam? – Ne govori tako. Znaš da to ne volim. Prièaj mi o koji diše valovima mora), a usne se razvlaèe u jedva – Ne znam ima li za to rijeè. Naš jezik kovali su Egiptu. Prièaj mi o faraonima. primjetni osmijeh. veliki pjesnici, ali baš tu jedinu pravu rijeè još uvijek – Možda sam suviše izravan? Toliko puta sam nitko nije uspio smisliti. Giacomo prièa o dalekim krajevima. Pješèanim uživao u pjesmi Vašeg glasa s balkona, da mi se èini dinama i golemim statuama. Obeæava Silviji kako æe kako se veæ èitavu vjeènost poznajemo. Pun je Mjesec. Nebo je još više plavo nego crno, je voditi tamo. Kako æe se zajedno spustiti do Sicilije, – Gospodine, ja ne znam mogu li... ali Sunce se više ne vidi. Još malo i jedina svje- ukrcati na golemi jedrenjak koji æe ih odvesti do – Zovem se Giacomo, Silvijo. Vidite, ja sam se tlost æe dolaziti od tog vjeènog tihog promatraèa. Afrike. Kako æe ih crnci nositi kao kraljeve ispod afri- raspitao o Vama. Znam kako se zovete. Giacomo mu zavidi. Za njega ne postoji strah, nada èkog sunca. Kako æe se spuštati na splavi niz golemu Ponovo spušta pogled. niti razoèaranje. Što god mali ljudi radili ispod njega, rijeku Nil. Prièa o ljudima i mjestima na kojima je bio – I ja znam kako se Vi zovete, ali ne mogu Vas Mjesecu je svejedno. Mjesec ne žudi za ljudskom samo u svojoj mašti, a o kojima je èitao u oèevim knji- zvati imenom. ljepotom, ne drhti u Silvijinoj blizini, on je vidio gama. Silvija ne vjeruje da ta mjesta zaista postoje. – Molim Vas, Silvijo – kako je samo ugodno izgo- prelijepu Helenu kako se smežurala, poružnjela i Ona misli da ih Giacomo izmišlja kako bi je zabavio. voriti to: Silvijo – zovite me imenom. raspala, Beatrice kako joj ispada kosa i kako hoda Ipak, kada ostane sama èesto zamišlja da je sve istina. – U redu, Giacomo, ali ja sada moram krenuti. pogrbljena i bolesna... Ali èovjek nije racionalno biæe. Daleko je do sela, a veæ pada noæ. Èovjek ne može izaæi iz svoje kože i razumski razlo- – Reci mi, Giacomo, kamo ide duša kada tijelo – Niste mi odgovorili smijem li Vas otpratiti. žiti svoje osjeæaje. Èovjek je roðenjem osuðen na umre? – Smijete. nadu, razoèaranje i smrt. – Ti ne umireš, Silvijo, samo ti je loše. – Silvijo, ja Vas ljubim. – Ipak mi reci. Nad Recanatijem nebo mijenja boju. U radnu – Poslije smrti duša se podvrgava sudu. Ako je sobu na katu vile ulazi vlažni veèernji zrak kroz otvo- II. osoba bila dobra, odlazi u Raj, ako nije u Pakao ili rena vrata balkona i vlaži korice knjiga koje je stari – Oèe, dopustite mi da odgodim moje uèenje za Èistilište. plemiæ nakupovao na svojim putovanjima Italijom. veèeras. – To znam. Ali kako izgleda Raj? Željela bih da je Knjige. Prokletstvo koje se prenosi s generacije na – Veèeras? Jesi li ti svjestan što ti možeš postiæi? slièan Egiptu. Da je uvijek sunèano i da su èudesne generaciju. Istoèni grijeh. Latinski, grèki, biologija, zemljopis, književnost... graðevine na svim stranama gdje pogled seže. Toliko je još stvari koje treba prouèiti i nauèiti. Ne – Raj je onakav kakvim ga želiš. Sve što zamisliš – Moj otac ne shvaæa da se Italija mijenja. Ne možeš gubiti vrijeme na gluposti. stvorit æe se pred tobom. može shvatiti da nema više stare aristokracije. Ne – Ali, oèe, dobro znate da i latinski i grèki govo- – Onda æeš i ti biti u Raju, Giacomo. Prièat æeš mi znam nikoga osim njega da još uvijek nosi opasanu rim gotovo savršeno, svi se dive poeziji koju pišem. o Grèkoj, Mongoliji i Kini, a sva ta èuda æe se stvarati sablju, ali kad mu to spomenem on poène urlati. Molim Vas, oèe. Samo danas. pred nama. Bit æemo pred vratima Troje i pomagati Sivlija govori sasvim malo. Giacomo se èini neo- – Odgovaraš svom ocu? Dobro. Neka bude. Ali sve Homeru da smisli rime. I ja æu znati èitati i pisati i ptereæenim i slobodoumnim i njegove rijeèi joj nisu æeš to nadoknaditi. zajedno æemo ležati na travi i èitati. Ja æu èitati tvoje dosadne, ali ona ga ne poznaje i ne zna što smije a – Hvala Vam, oèe. Hvala Vam! pjesme, a ti moje. što ne smije reæi. Osim toga, što priprosta seljanka – Sve moje pjesme æe biti o tebi, Silvijo. može reæi plemiæu èija erudicija se èini neiscrpnom? Kišna jesen pretvorila je šumski put u ba- – Sve to njegovo inzistiranje na protokolima, di- zen blata. Giacomo ga prelazi u visokim ko- sciplini, distanci... Sve to treba sakriti èinjenicu da žnim èizmama. Pješke. Ne želi koristiti kola. imamo sasvim malo novaca i da nas više nitko ne Boji se da bi se kotaè zaglavio u blatu i da bi poštuje. ostao zaglavljen negdje na pola puta. Priroda – Nije istina da vas ne poštuju. Vaša obitelj je uvi- je ohola i voli se igrati s malim životima. Iako jek bila utjecajna. ovog trena ne kiši, iz daljine se èuje prigušena Giacomo ne zna zašto je zapoèeo govoriti o ocu. grmljavina i svaki èas bi oblaci ponovo mogli Napisao je toliko divnih stihova o prirodi, šumi, za- otvoriti svoje grudi i prekriti Zemlju svojom lascima Sunca i (najviše) o njezinoj ljepoti. Koliko krvlju. je puta sanjao o tome kako joj ih govori baš ovako, ispod modrog zastora mjeseèine, na šumskom putu – Dobra veèer. Ja sam Giacomo. Mladi go- koji miriše na travu! Ali ona je konaèno progovorila i spodin Leopardi. to mu je drago. – Gospodine Leopardi! Pa Vi ste sasvim – Istina je da se vremena mijenjaju i da pripadnost mokri. dobroj obitelji ne garantira više ugled. Novac je da- – Ne marim ja za to, draga gospoðo. Neka nas sve. Ali ja govorim tužnim glasom, a za Vas je to druga težina pritišæe moje grudi i ne da mi možda dobra vijest. Nada da možete napredovati u disati. Recite mi je li istina? Raspitao sam se ovom novom svijetu. meðu seljacima koji rade na našem imanju – Dobro znate da to ne može biti. Svijet je takav zašto Silvija više ne dolazi. Oni su rekli... kakvog ga je Bog stvorio. Giacomo je uvijek bio osjetljivo dijete, ali – Zanimljivo. Ako sam dobro shvatio, Vi želite reæi otac mu nikada nije dopuštao da plaèe. Sada da je Bog stvorio svijet kakav on treba biti i kad bi je plakao. sad nešto mijenjao, to bi znaèilo da je pogriješio? A – Uðite, gospodine, molim Vas. svemoguæi Bog ne griješi? Kuæica je drvena i siromašna. Gotovo da – Ne znam je li to ono što sam rekla, ali znam da nema svjetlosti u njoj. Giacomo vidi petro- se ništa nikada ne mijenja. lejsku svjetiljku, ali pretpostavlja da je pale – Ali naprotiv! Sve se mijenja. Ništa ne ostaje samo kad baš moraju jer im je petrolej skup. isto. I vaša ljepota, vaše sjajno lice, nasmijane oèi... Svakako si ne mogu priuštiti da je pale tokom Jednog æe dana nestati. dana, koliko god da je dan tmuran. – Zašto to govorite? – Giacomo. – Jer je istina. Ali oprostite mi, Vi možda želite Glas je slab. Drhtav. cmyk VI/143, 2. prosinca 2,,4. 27 natječaj

III. pokazati, pogledati me u oèi i reæi mi zašto baš ja moram – Gospodine Leopardi, mogu li Vam kako pomoæi. preuzeti svu patnju na svoja leða. Užasno mi je gledati kako patite. – Giacomo. Giacomo leži bolestan u postelji na kraju svojih puto- – Imate pravo, dragi prijatelju. Sebièan sam. Vidim vanja. Još nema ni èetrdeset godina, a izgleda kao da je samo sebe. Možda je sudbina cijelog ovog svijeta ista. u devetom desetljeæu svog života. Možda je i sjajni Mjesec okusio sve ove žudnje. Možda – Možete mi dati još morfija. se i više puta nadao i razoèarao èak i od jadnog Giacoma. – Ali doktor je rekao da bi Vas to moglo ubiti. Možda nije bio toliko sretan da bude smrtan, da poput – Dragi prijatelju. Na ovom svijetu veæ dugo nema mene doèeka osloboðenje od svih iluzija. nièega što želim. Proputovao sam cijelu Italiju i sada dobro znam što je jedino bilo vrijedno življenja. Skoro dva stoljeæa kasnije, iznad vile pokraj – Ali, pokušajte se barem boriti. Toliko još divnih Recanatija, Mjesec prosipa srebrnastu svjetlost na žu- pjesama leži u Vama, zar ih ne žudite zapisati za genera- ækastu ruševinu prekrivenu mahovinom. Njegove plave cije koje dolaze. oèi traže pogledom malu drvenu kuæicu koja je davno – Jedino za èime ja još žudim, dragi prijatelju, je da srušena da bi se izgradila moderna autocesta, a u kojoj prestanem žuditi. Da moje jadno srce napokon prezre je nekada stolovala ljepota. Mjesec se sjeæa Giacoma, a tu ogavnu prirodu koja toliko obeæava, a na kraju sve njegove savršene uši, koje su èule Bacha kako improvi- odnese. Žudim da budem poput Mjeseca. zira fuge, Roberta Johnsona kako oplakuje mladu ženu, – Nemojte tako, Giacomo. Bog sigurno za Vašu predi- Carusa kako pjeva Verdija, sada slušaju djeèaèki san vnu dušu sprema poèasno mjesto. milanskog školarca u kojem sjedi na omiljenom brijegu – Bog? Molio sam ja tog Boga cijelu jednu zimu. i govori “Silvia, rimembri ancora...” prema oblacima Možda jedinu zimu mog života koja je bila važna, a što iznad kojih Giacomo i Silvija sjede na nosu goleme je taj urotnik, taj skriveni tat uèinio? Nije se ni udostojio sfinge.

produljuje

NATJEČAJ ZA ESEJ

u suradnji sa Zagrebačkom bankom

U natječaju imaju pravo sudjelovati svi građani Republike Hrvatske do 35 godina starosti (isključujući članove redakcije).

Esej mora pokrivati teme iz suvremenog života. Tekstovi ne smiju biti dulji od 10 kartica (1 kartica = 1800 znakova).

Tekstove koji e-mailom ili poštom stignu u redakciju Zareza do 1. veljače 2005. bit će u konkurenciji za dodjelu – prve nagrade u iznosu od 5.000 kuna i – druge nagrade u iznosu od 2.000 kuna

Osim nagrađenih Zarez će na svojim stranicama objaviti još 5 najboljih tekstova.

Žiri natječaja čini devet članova redakcije Zareza: (Z. Roško, N. Govedić, K. Luketić, L. Kozole, G. Cvitan, S. Kalčić, T. Matasović, N. Petrinjak i G.-A. Ulrich). Odluka o nagradama bit će objavljena u Zarezu, 24. veljače 2005. Tekstove slati na adresu: Zarez, Vodnikova 17, 10 000 Zagreb, ili na e-mail adresu [email protected] s naznakom “za natjecaj”.

Sponzor nagrade

cmyk 28 VI/143, 2. prosinca 2,,4. vizualna kultura Pedesete nakon pedeset godina Unutarnje oči , 1959/60.

Silva Kalčić 51, skupine umjetnika iz raznih Kožarić, Ivan podruèja koje su suvremenici optuži- vali za epigonstvo, odnosno “import izvana”. Radili smo izvrsne scenogra- Pedesetih se uvodi pojam fije i paviljone za sajmove i izložbe industrijskog umjetnika koji će (EXPO 58 u Bruxellesu, Zagrebaèki velesajam s trajnim paviljonskim kontrolirati sve faze izrade i primjene strukturama montažnim parapetima djela, a apstrakcija se izjednačava s prilagodljivim raznim zahtjevima namjene), u tom je desetljeæu pre- osobnom slobodom poznata kvaliteta Zagrebaèke škole crtanog filma – na liniji Waltera Pedesete godine u hrvatskoj umjetnosti, Neugebauera i Borivoja Dovnikoviæa koji slijede klasièni Disneyev crtani prikaz hrvatske umjetničke produkcije film, da bi sljedeæa generacija uvela pedesetih prema konceptu Zvonka redukcijska animacijska rješenja Makovića, Dom hrvatskih likovnih plošnog grafizma likova koji se kreæu po dvodimenzionalnoj plohi: Dušan umjetnika, Zagreb, od 24. listopada do 7. Vukotiæ je 1959. dobio Moderna tradicija manifesta prosinca 2004. nagradu Oscar za nima- Velimir Viskoviæ u svom tekstu lo djeèji crtiæ Surogat. o književnom životu pedesetih u Veæeslav Holjevac, gra- katalogu izložbe istièe, naravno, ne- donaèelnik, èiji je spo- zaobilazni govor Miroslava Krleže na esu li pedesete godine pro- menik zlatne boje mnogo Treæem kongresu Saveza književnika šlog stoljeæa u Hrvatskoj doba kasnije miniran na istom Jugoslavije u Ljubljani 1952., koji poslijeratnog prosperiteta, tom potezu – na liniji poziva na osloboðenje umjetnosti od nedjeljnih izleta u prirodu, viseæih Lenucijeve potkove pro- stega socrealizma. Ono što je manje kuhinja i stambene gradnje, ili su dužuje zeleni pojas, pre- poznato o tom prijelomnom dogaðaju zamagljene, skrivene “iza željezne koraèuje prugu i Savu i jest to da je govor bio nadosoban, na-

zavjese”, raz-doblje represije i lo- utemeljuje “spavaonicu” 1-6/1956. , Zagreb, Arhitektura stao uz konzultacije s komunistièkim gora za politièki nepoæudne? Na to Novog Zagreba, nažalost vrhom, no bez pristajanja na radi- pitanje èini se da je pokušala odgo- loše i jeftino interpretira- kalnije promjene. Pedesetih domaæi voriti izložba Pedesete godine u hrvat- nu Le Corbusierovu ideju umjetnici rade u stilu enformela, s skoj umjetnosti, multidisciplinarna i dom-ino sistema gradnje nevelikim zakašnjenjem u odnosu uzbudljiva, koja nam itekako daje i humanog stanovanja u na Tàpiesa ili art brut Dubuffeta. razloga da se ponosimo vlastitom, samodostatnim bloko- Hipertrofija tvarnosti slike prisutna makar neosobnom (neproživljenom) vima predgraða, koji bi je u radovima Ive Gattina, Otona prošlošæu. Oèito smo pedesetih bili ukljuèivali sve sadržaje, Glihe i Frana Šimunoviæa, slikama “dio Europe”, bavili smo se idejom okrunjeni igralištem na pejzaža u raznim varijacijama istog, anti-forme i “umjetnosti kao ideje” ravnom krovu i okruženi gdje duboki slojevi boje sugeriraju (rano!), istodobno s prvim propi- samo zelenilom i prome- raspucalu zemlju odsjeèka tla prika- tivanjem moguænosti apstraktne i tnicama (zgrade Novog zanog iz topografske vizure, u veæem nefigurativne (kasno!) umjetnosti Zagreba zaista jesu bile ili manjem mjerilu. Na naèin slikar- tzv. Eksperimentalnog ateljea EXAT okružene samo zeleni- časopisa stranica naslovna Picelj, Ivan stva enformela nastaju razvedene lom i prometnicama, ali bez ikakvih opne skulptura Dušana Džamonje, sadržaja). Igor Franiæ je, meðutim, ili Branka Ružiæa koji prlji vatrom iz osmislio novu zgradu Muzeja su- plamenika svoje drvene skulpture , 1959. vremene umjetnosti što se gradi u kako bi se dobila ekspresivna izra- neposrednoj blizini Bundeka, tako žajnost na licima skulptura. Vanja da formom predstavlja svojevrsni Radauš se serijom figurativnih skul- hommage modernistièkoj gradnji u ptura (Tifusari) “nagrižene” površine okruženju. Zagrebaèku školu izme- na naèin brutalnog slikarstva prisjeæa

Plodovi zemlje Plodovi ðu dvaju svjetskih ratova, i potom partizanskog pokreta afirmativno kasnu modernu afirmativno je valo- valoriziranog u društvenoj svijesti. rizirala struka danas, s povijesnim Vojin Bakiæ radi razlistale forme, ili odmakom, posebno zahvati u kojima metalne skulpture ogledalnih, dobro se poštivala tradicija graðenja, ver- uglaèanih površina koje se demateri- Zlatko Prica, Prica, Zlatko nakularna arhitektura – u Zagrebu, jaliziraju u nizu odraza. Murtiæ radi prilikom gradnje interpolacija na slike gestom na liniji Pollocka (i još zadarskom Forumu, Turinina pli- više slikara tašizma), prisvajanjem vališta na Kantridi prilagoðenog tehnika apstraktnog ekspresionizma konfiguraciji grada... Zagreb 1959. još zadržavajuæi figurativnost izra- dobiva prekrasnu koncertnu dvoranu za – u ciklusu doživljaja Amerike, Vatroslav Lisinski, prvu zgradu u svojevrsnom putopisu u slikama nas s projektiranom akustikom, sa elektriènom rasvjetom i mrežom zidom-zavjesom, odignutom na pi- prometnica dinamiziranog velegrada. lone koji su protežni motiv gradnje Tzv. progresivna umjetnost, apstra- u Zagrebu moderne, jednako kao kcija i nefigurativnost (što, dakako, zelenkasti škriljevac s Medvednice nije isto) možda su najznaèajnije u kojim pri temeljima zapoèinju ta- svom manifestnom obliku; Marinetti dašnje obiteljske kuæe. Zakašnjeli je futuristièkim manifestom 1910. internacionalni stil u nas potièe gra- zaèeo tradiciju manifesta i proglasa u dnju nebodera gdje se, u kolektivi- umjetnosti 20. stoljeæa, a kod nas je stièkom duhu vremena, manje misli taj trenutak pomaka predstavljao ma- na korisnike arhitekture, a više na nifest EXATA 51 7. studenoga 1951., urbanistièku cjelinu. u kojemu se poziva na sintezu svih cmyk VI/143, 2. prosinca 2,,4. 29 vizualna kultura umjetnosti, ukidanje razlike izmeðu Oton Gliha. Naroèito su zanimljive strijsko oblikovanje, sa svrhom ople- su realizirani exatovski umjetnici- tzv. èiste i primijenjene umjetnosti fotografije arhitekture i industrije menjivanja svakodnevnog života tzv. inženjeri, koji su postavom izložaka (uvodi se pojam industrijskog umje- (brodogradilišta, tvornièke hale, re- totalnim dizajnom, a prema naèelu na paravane i u staklene vitrine u tnika koji æe kontrolirati sve faze storani radnièke prehrane), državna prava na radost, za sve. Industrijski nametljivom prostoru Prstena Doma izrade i primjene djela), a apstrakciju propaganda postignuta kvalitetnom se proizvodi ergonomski obliko- HDLU prethodno pretvorenom u izjednaèava s osobnom slobodom. umjetnošæu, kao rani konstrukti- van namještaj (npr. prototip stolca black box, unijeli duh vlastita dizaj- Gorgona odlazi korak “dalje”, ako se vizam u službi revolucije. Ipak, za serijsku i masovnu proizvodnju nerskog minimalizma, kao i onodo- može (a ne može) govoriti o razvoj- fotografija toga doba je prije svega Bernarda Bernardija, s varijacijama bnog manje je više postulata Miesa noj liniji umjetnosti – Gorgona uvodi subjektivan izraz èovjeka iza kamera koje zaposjedaju novozagrebaèke van der Rohea primijenjenog i u okupljanje i druženje umjetnika kao (uostalom, viðenje, oko promatraèa novogradnje), koji uz elementarnu slikarstvu, dizajnu i plastici. “Crno i umjetnièki èin/djelo (umjetnost po- nikad nije neosobno), s primjesama utilitarnost dopušta i “suplement”, bijelo istodobno su minimum i ma- našanja ili bihevioralna), najavljujuæi nadrealizma i magiènog realizma, uz zadovoljenje potrebe za udobnošæu, i ksimum”, reæi æe Julije Knifer za- konceptualnu ili “umjetnost izrade paralelnu pojavu fotografije u boji estetski final touch. Raul Goldoni radi poèevši slikati meandar na prijelazu ideje” (prema Kožariæu). I pojedina- koju prvi izlaže Oto Hohnjec. Jaka “utilitarne umjetnine” od keramike pedesetih prema šezdesetima, mo- èno èlanovi Gorgone rade potpuno fotografska scena inicira osnivanje i stakla, a Marta Šribar pod utje- tiv do kojeg je došao dugim proce- nove stvari u domaæoj umjetnosti: trijenalne izložbe fotografije Èovjek i cajem “ulmske škole”, nasljednika som “afirmacije apsurda, monotonije Ivan Kožariæ dolazi na ideju “odlje- more u Zadru 1957. – koja se u meðu- bauhausovske tradicije, radi product i vremena”. Signature numeriranih va u gipsu unutrašnjosti glava svih vremenu internacionalizirala. Godine design, predivne servise za jelo i èaj izložaka nalaze se na zidovima, po- Gorgonaša”, svojom skulpturom Bara 1953. osniva se Zagrebaèko dramsko koje tehnološki korektno izvodi tvor- trebno je samo pratiti logièan raspo- s kokoši iz 1949. prekidajuæi s obra- kazalište, otvarajuæi put Teatru &td nica Jugokeramika iz Pojatnog kod red tekstova pod rednim brojem. scima akademske skulpture (formom i alternativnom kazalištu (npr. Kugla Zaprešiæa. Mehaniziranju kuæanskih Radovi na paravanima izmješteni su i temom), uvodi “oporbeni, istraja- glumištu), promjenama u strukturi poslova pridonosi elektrièni mlinac iz centriranog položaja, bez simetri- vaèki smisao kiparstva” (I. Zidiæ). predstave kakvu podržava središnja za kavu Planinšeka, uvršten u fundus ènog suodnošenja ili beskonaènog Dimitrije Bašièeviæ radi anti-slike, “apsolutnu umjetnost” od praznih drvenih ramova, i tabula rasa slike koje ne predstavljaju ništa. Antun Motika staklene ploèice s mrljama tuša i uljane boje stavlja pred obje- ktiv ili umeæe u dijaprojektor, polako ih povlaèeæi u stranu èime se dobiva animirana nefigurativna sekvenca, pa možemo reæi da nastaju prvi – u smislu pomiènosti slika u nestalnom mediju – video radovi u nas, kao i happening. Svoju kompoziciju iz 1952. Na stadionu , 1958. Milan Pavić, pod nazivom 4’33” – koja je takoðer svojevrsni happening, jer se skladba ne sastoji od zvukova, nego od 4 minute i 33 sekunde tišine – John Cage izvo- di na Muzièkom bijenalu u Zagrebu utemeljenom 1961. Magični realizam pedesetih... Iako je film bio pod jakom kon- trolom u smislu podobnosti sadržaja i filmske estetike, upravo je potreba za razlikovanjem domaæe produkcije od zapadnjaèkog narativnog filma kao dominantne struje u to doba bio povod ili opravdanje za kreati- nacionalna kazališna kuæa. Nakon njujorškog Museuma of Modern Art. nizanja... Sa sliènom suzdržanošæu i vne eskapade domaæih redatelja, prodora apstrakcije na kazališnu Exatovac Ivan Picelj uspješno fuzio- ujedno odmakom od strogosti norme objašnjava Hrvoje Turkoviæ. Prema pozornicu, arhitekti EXAT-a Boško nira geometrijsku apstrakciju i gra- oblikovan je i katalog izložbe, te postulatima neorealizma u Hrvatskoj Rašica i Vjenceslav Richter uvode fièki dizajn, primjerice na naslovnici logotip koji simulira digitalni display je 1959. snimljen Vlak bez voznog reda novi tip scenografije poimajuæi po- èasopisa Arhitektura Udruženja hrvat- ispisujuæi 1,9,5,0 – a pomalja se i Veljka Bulajiæa, a za Bitku na Neretvi zornicu kao volumen, a ne kao scenu skih arhitekata, iz 1956. Pedesetih šestica (6) koja “istiskuje” i smje- filmski plakat radi Pablo Picasso. iza koje je kulisa proscenija. nastaje i logotip Fotokemike sa njuje peticu potvrðujuæi kontinuitet Filmove snimaju Branko Bauer siluetno prikazanim prignutim èo- nasljeða desetljeæa sadržanog u na- Giganti društvenog vjeèuljkom, i Chromosov èovjeèuljak slovu izložbe. (Ne okreæi se sine, 1956.), Zvonimir vlasništva Berkoviæ, Branko Belan, Ante Babaja koji neumorno maše (maže) kistom Napravivši krug prstenom, ula- – “alegorijske, stilizirane filmove Grèki filozof Platon u Republici Milana Vulpea, a tu je i nova ambala- zimo u Galeriju PM koja je prazna, koji su doživljavani kao moderni”..., upozorava da promjene u modusima i ža domaæeg proizvoðaèa deterdženta, nema eksponata, pretvorena u opro- kameru potpisuju Oktavijan Miletiæ ritmovima popularne glazbe neizbje- trendovski oblikovan Plavi radion. storenu vremensku lentu. Kreæuæi se (Svoga tela gospodar, 1957.), i novi žno vode do promjena na razini druš- Vizualni identitet giganata društve- u smjeru kazaljke na satu, sa zidova naraštaj kamermana – N. Tanhofer, F. tva. Za Platona to nisu bile pozitivne nog vlasništva ostaje u kolektivnoj možemo išèitati kronologiju zbivanja Vodopivec... Fotografi rade eksperi- promjene, pa predlaže da se propišu svijesti i dugo nakon njihove propa- u društvu i umjetnostima u desetlje- mente na tragu dadaizma i Bauhausa, dopuštene glazbene forme. Sliène re- sti. æu u kojemu je pokus s hidrogenom fotograme i dvostruko eksponirane akcije na promjene su se dogodile i u bombom zajamèio prestanak svih nas pedesetih. Javlja se tinejdžerska Crno i bijelo istodobno su ratova. U prizemlju su projekcije fotografije. Fotografija od kanona minimum i maksimum dokumentiranja stvarnosti života subkultura koja je prigrlila rock’n’roll crtanih filmova Zagrebaèke škole, radnika i seljaka u novoj državi, i i buntovnièko ponašanje prema obra- Kustos i autor koncepta izložbe artificijelne scenografije s izduže- služenju politièkoj i reklamnoj pro- scu kakvim su ga stvorili zapadnjaèki je Zvonko Makoviæ, koji je uz asi- nim, šiljatim i trokutastim plohama pagandi (prema formuli umjetnosti mediji: James Dean èini sve suprotno stenticu Ivu Radu Jankoviæ pozvao nadahnutim ekspresionizmom na kao odraza društvenih promjena) onome kako se živjelo na tradicional- i cijeli tim struènjaka iz raznih filmu (Robert Wiene, Kabinet dr. postaje samodostatna umjetnièka ni naèin, “živi brzo, umri mlad i budi podruèja koji potpisuju autorstvo Caligarija, 1919.), i anti-muzej V. disciplina, a posebno je visoko va- lijep leš”; Marlon Brando uvodi kult pojedinih sekcija izložbe (Ljiljana D. Trokuta saèinjen od starežnih lorizirana tzv. life fotografija toga motocikla, voze se vespe ili domaæa Kolešnik za likovnu kritiku, Darja predmeta iz doba poslijeratnog razdoblja (Toše Dabca i Mladena inaèica moped-skuter Švræa 50, u Radovèiæ Maheèiæ za arhitekturu i prosperiteta i nesamouvjerenih za- Grèeviæa), modeliranje likova svje- modu ulaze kožne jakne uz neizo- urbanizam, Jasna Galjer za dizajn, èetaka potrošaèkog društva. Iako je tlom i sjenama, oštrim kontrastima stavnu suknju A (zvonolike) linije na Nikola Batušiæ za kazalište, Eva izložba Pedesete... edukativan pregled svijetlih ploha i crnina na fotografi- tragu Diorova new looka, kao parafraza Sedak za glazbu, Hrvoje Turkoviæ za sadržajem i postavom prilagoðen i jama. Potom iz fotografija išèezava Roosveltova new deala (zaista, karte film, Marija Tonkoviæ za fotografiju, struènjacima i najširoj publici, njezin grafizam, a naglasak je na ritmu su nanovo zamiješane). Kako raste Velimir Viskoviæ za književnost). konaèni uspjeh bila bi revalorizacija (repetitivnost motiva) – tako Milan standard i metar tkanine postaje Peèat izložbi takoðer je dao Numen sadašnjeg trenutka u umjetnostima Paviæ snima gromaèe, geometriziran nešto što je svima lako dostupno, koji je osmislio koncept postava u Hrvatskoj, metodom usporedbe. krajolik, lokalno i realno prevedeno suknje bivaju sve kraæe... i oblikovao katalog, u najboljoj No, još jedna maksima Miesa van der u apstraktno i univerzalno, duhovni Godine 1950. u Zagrebu osniva se tradiciji umjetnièkog djelovanja u Rohea kaže i ovo: Nemoguæe je napredo- pejzaž koji na Krku slika i spomenuti ULUPUH, pa 1955. Studio za indu- skupinama i pokretima. Numenovci vati gledajuæi unatrag.

cmyk 30 VI/143, 2. prosinca 2,,4. glazba

daleko više u mainstream popularnoj glazbi nego meðu etno izvoðaèima. Takoðer je, pomalo pora- Zaboravljeni snovi zno za etno-scenu, znakovito da izvorna pjevaèica Elizabeta Toplek (Teta Liza) svojim glazbovanjem publiku odu- Trpimir Matasović Interpretacija i/ili ševljava daleko više od svih reinterpretacija drugih reinterpretatora meði- U tom smislu, jedini murske glazbe. Vjerojatno je koncert domaæih izvoðaèa tajna u njezinoj neposredno- Spojem tradicijskog i koji se uklapao u obje kon- sti, bez ikakvih ideoloških ili suvremenog, ali tretiranim cepcijske odrednice, onaj komercijalnih primisli. Ona vokalnih skupina nacionalnih jednostavno pjeva meðimur- na različite načine, Mari manjina, uistinu kao da je bio ske pjesme onako kako ih je Boine i Sainkho Namtchylak preslikan s nekog od izdanja nauèila od svojih predaka, ne Ispeglana nošnja i Meðunarodne smotre folklo- obaziruæi se pritom na to ko- nošnje (s pripadajuæim viso- naposljetku dolaze do liko je neki napjev “drevan”, dizajnerske naočale kim èizmama) i šminkerskih ra, pri èemu je osebujnošæu à istog cilja – prenošenja primijenjenih vokalnih praksi “autentièan” ili, u krajnjoj Ipak, “udarne” su dogaðaje dizajnerskih naoèala la Yves Saint-Laurent. Pa ipak, i to je poruke o vrednotama koje najveæu pozornost privukao liniji, “atraktivan”. Rijeè je, festivala trebala predstavljati talijanski muški zbor KUD-a dakle, o potpuno iskrenom gostovanja èetvero stranih jedna od strana onoga što je današnjem urbanom čovjeku Marco Garbin iz Rovinja, dok glazbovanju, karakteristiènom glazbenika. No, u dva su u svjetskoj glazbi danas in, i u može pružiti udubljivanje su manji ženski vokalni sasta- za, nažalost, izumiruæu vrstu sluèaja prevelika oèekivanja, tom pogledu može se reæi da vi srpske, slovaèke i rusinske izvornih narodnih pjevaèa, potpomognuta jakom marke- je odabir ovoga glazbenika bio (“povratak”) u drevne, manjine ostali u okvirima koji su svoj repertoar nauèili tinškom kampanjom organi- reprezentativan u okviru kon- cepcije festivala. univerzalne i arhetipske onoga što svakog ljeta po ne- u svom primarnom životnom zatora, dovela u konaènici do koliko dana možemo slušati kontekstu, a ne tek nakna- veæeg ili manjeg razoèaranja. Magijsko ozračje slojeve ljudskog duha, i to dnom potragom za zaboravlje- na zagrebaèkom Trgu bana Glazbovanje britanskoga gita- Svoje je vrhunce treæi nim korijenima. one koji naznačuju da su Jelaèiæa i Gradecu. rista Erica Rochea predstavlja, Zagreb World Music Festival čovjek i priroda jedno Preostali domaæi sudionici doduše, impresivan trijumf Nebo doživio nastupima – karizmatièna Teta Liza s artificijelnog nad prirodnim. dviju jedinstvenih pjevaèica gostima, te Miroslav Evaèiæ & Njegove tehnièke vratolomije – norveške Samijke Mari 3. Zagreb World Music Festival Èardaš Blue Band – bave se odraz su dugogodišnjeg ekspe- Boine i Tuvanke Sainkho Nebo, Zagreb, od 18. do 21. primarno interpretacijom i/ili rimentiranja s moguænostima Namtchylak. Izmeðu ove reinterpretacijom meðimur- dobivanja raznovrsnih zvukova studenoga 2004. dvije naizgled posve razlièite skog folklora. Ta je èinjenica na ozvuèenoj akustiènoj gitari, glazbenice moguæe je povuæi osobito zanimljiva u širem Premda u bogatoj dok se njegova eklektièna gla- èitav niz paralela. Kod obje kontekstu hrvatske etno- zba kreæe u rasponu od popa i pozornost plijeni prije svega scene, na kojoj glazba upravo raznolikosti countryja sve do jazza i mini- moæan glas i pjevanje obilje- akon dvokratnog ek- ove regije igra kljuènu ulogu. malizma. No, ta glazba sâma sperimenata u traženju tradicijskih ženo tradicijskim praksama Premda u bogatoj raznolikosti nije ni približno onoliko atra- njihovih naroda. To je pak vlastita identiteta i, što tradicijskih glazbenih praksi ktivna kao njegovo tehnièko je još bitnije, zaokružene kon- glazbenih praksi na posebno intrigantno kod na podruèju Hrvatske ima umijeæe a, k tome, po svom Sainkho Namtchylak, kojoj cepcije, Zagreb World Music i daleko zanimljivijih, a, u izrazu ostavlja prostora dvojbi Festival Nebo u svom je tre- području Hrvatske je tuvanska tehnika grlenog svjetskim okvirima, i “jedin- po kojoj je osnovi ovaj glazbe- pjevanja i dobivanja alikvotnih æem izdanju napokon uspio stvenijih” fenomena, kori- ima i daleko nik uopæe zalutao u program pogoditi dobitnu kombina- tonova, svojevrsni trademark. štenje baštine meðimurskog jednog world music festivala. Dijapazon glasa proširuje se ciju. Umjesto više ili manje folklora odraz je želje za upo- zanimljivijih a, u Takvih dvojbi nema kad stihijski okupljenih glazbenih pritom do nevjerojatnih raz- trebom idioma koji æe biti po- je u pitanju finski samijski zbivanja prethodnih godina, mjera, usporedivih vjerojatno godan za popularnoglazbenu svjetskim okvirima, glazbenik Wimme Saari, jedna u èitavom se ovogodišnjem jedino s onima legendarne reinterpretaciju, ali i odmaka od zvijezda današnje world programu tako mogla pronaæi i “jedinstvenijih” Yme Sumac. od onih tradicija koje, ni krive music scene. Pa ipak, njegovo prepoznatljiva zajednièka Valja napomenuti da i Mari ni dužne, sa sobom vuku aso- kombiniranje tradicijskog sa- ideja, pri èemu se i kvaliteti fenomena, Boine i Sainkho Namtchylak cijacije na odreðene politièke mijskog joika s elektronikom programa u cjelini (a ne samo pjevaju na svojim, nama i/ili regionalne grupacije, po- korištenje baštine ne bitno maštovitijom od one nerazumljivim jezicima, što u sluèaju dva-tri “udarna” put slavonskih tamburica ili koju Tonèi Huljiæ nakale- pridonosi stvaranju odreðenog koncerta) oèito posvetila dinarsko-hercegovaèkih gangi. međimurskog mljuje na pijanizam Maksima tajanstvenog, ponegdje èak veæa pozornost. Koncepcijska Klapsko pjevanje etabliralo se Mrvice uistinu ne nudi ništa i “magijskog” ozraèja. To je, osnova “glas i/ili manjine” pak kao glazbeno-izvodilaèki folklora odraz je novo, što je samo dodatno meðutim, nešto na što samij- pritom je sretno odabrana, s svijet za sebe, dok su, tko zna podcrtano veæ i pjevaèevom ska pjevaèica raèuna daleko obzirom na to da ju je lako zašto, osebujne tradicije Istre želje za upotrebom stylingom – kombinacijom više od one tuvanske, koja, moguæe prepoznati u gotovo i Kvarnera pustile korijene svim ponuðenim idioma koji će svježe ispeglane narodne dapaèe, svjesno izbjegava sadržajima èetve- rodnevne manife- biti pogodan za stacije, a istovre- popularnoglazbenu meno još ostavlja dovoljno prostora reinterpretaciju, za široki spektar raznovrsnih glazbe- ali i odmaka od nika i glazbenih estetika. Doduše, onih tradicija koje, sve su to okviri u kojima se veæ du- ni krive ni dužne, lje vrijeme kreæe i Meðunarodna sa sobom vuku smotra folklora, asocijacije na no, èak i ondje gdje se dogaðaju određene političke programska pre- klapanja, ove se i/ili regionalne dvije manifestacije – zahvaljujuæi dru- grupacije kèije postavljenim težištima – u svojoj komplementarno- sti odlièno nadopu- njuju. cmyk VI/143, 2. prosinca 2,,4. 31 glazba svaki religijski kontekst – i to itd. Meðutim, bilo bi pogre- bez obzira što koristi vokalnu šno tumaèiti ovakve stihove praksu koja je u njenom di- kao definirajuæe za cijeli jelu svijeta inaèe rezervirana album. Morrissey je èesto i iskljuèivo za taj kontekst. Koktel ironije i autokritièan i autoironièan, Ipak, specifièna atmosfera te je sam jednako èesto koju stvaraju obje glazbe- meta svojih napada koliko nice budi èitav niz ako ne su to i drugi. Morrissey je, religijskih ili ritualnih, onda romantičnosti èini se, ipak ponešto zreliji, svakako duhovnih asocijacija, te je dovoljno pametan da podsjeæajuæi nas na ono što bi sve te optužbe uputi s do- Mari Boine nazvala zaboravlje- zom duhovitosti. nim snovima. Marko Grdešić jetu nultih godina, postoji Skromniji cilj Niz značenjskih slojeva prostor za novi album starog Morrisseyjev humor i No, niti Mari Boine, niti Morrissyja, a ne odmaže ni cinizam najzabavniji su Morriseyeva Sainkho Namtchylak ne èinjenica da je rijeè o ve- sastojci ovog albuma. Iako neozbiljnost iscrpljuju svoja glazbena na- Morrissey je, čini se, pronašao æinom sjajnim pjesmama, je nemoguæe pobrojati sve dahnuæa samo u vlastitim gla- svoje mjesto u svijetu a na meðu najboljima u njegovoj inteligentne i duhovite sti- uspješno otklanja zbenim tradicijama – one su, solo karijeri, a u rangu su i hove ovog albuma, s obzirom naime, tek poticaj za polazak fanovima Smithsa je da ga s nekim pjesmama iz razdo- na to da sve što Morrissey prevelika na osebujna glazbena puto- prihvate ovakav kakav je, čak blja Smithsa. otpjeva zvuèi tako, može se vanja, pri èemu svaka od njih You are the quarry iliti navesti nekoliko primjera. očekivanja koja odabire vlastiti put. Glazbeno i ako je iznevjerio poneko Ti si plijen Morrisseyjev je Primjerice, She told me she istraživanje Mari Boine tako očekivanje (novi) obraèun sa svima, ali loved me, which means she must su uvijek pratila propituje najstarije slojeve i sa samim sobom (na na- be insane pokazuje njegovu raznih tradicijskih glazbi, u slovnici piše Morrissey, you sposobnost da bude kritièan Smithse, bilo da se geografskom rasponu od one Morrissey – You Are The Quarry. are the quarry). Morrisseyjev prema samom sebi kao i od njih tražilo da sjeverno i južnoamerièkih sta- Attack Records, 2004. jezik nikad nije nikoga šte- prema konceptu ljubavi. U rosjedilaèkih naroda do nešto dio – treba se samo sjetiti Come back to Camden, koja se uspješno promijene diskretnije prisutnih dalekoi- himne mrzitelja Margaret èini kao nostalgièna razgle- stoènih glazbenih praksi, dok Thatcher, Margaret on a gu- dnica njegovu starom domu, glazbu, politiku ili se spoj tradicijskog i suvre- povijesti pop glazbe ri- illotine. Da su mu namjere Engleskoj, sada kada veæ menog podcrtava raznovrsnim jetki su bendovi poput jasne vidi se na naslovnoj dugo živi u Los Angelesu, čitav svijet instrumentarijem (povremeno The Smithsa, èetvorke fotografiji, na kojoj pozira s Morrissey ubacuje stih èak i elektronikom), te neskri- koja je po mnogoèemu de- gangsterskim mitraljezom Drinking tea with the taste of venim primjesama jazza, rocka finirala i redefinirala gla- i u gangsterskom odijelu. the Thames. Iako se Temza i popa. Sainkho Namtchylak, zbeni i umjetnièki prostor Veæ vam prva pjesma mora proèistila u posljednjih ne- pak, u tradicijskom se aspe- osamdesetih. Smithsi su bili izmamiti osmjehe. America koliko desetljeæa otkad se ktu, doduše, zadržava na tu- mnogo više od obiène pop is not the world sadrži tipiène èiste otpadne vode, tko bi vanskoj baštini, ali zato svoju grupe – oni su bili i naèin Morrisseyjevske stihove zaista htio piti èaj s takvim vještinu vokalnih ekshibicija, mišljenja, društveni stav i otrovnog humora: America, it okusom? ali i improvizacije koristi za životni svjetonazor. Njihova brought you the hamburger, well Njegova neozbiljnost uvjerljive izlete u razlièite važnost ne slabi ni danas, America, you know where you uspješno otklanja prevelika popularnoglazbene idiome, a fanatiènih obožavatelja can shove yor hamburger. Nisu oèekivanja koja su uvijek koje bismo, u nedostatku pre- ima i dalje posvuda, unatoè ni Britanci bolje prošli. U pratila Smithse, bilo da se ciznije zajednièke odrednice, èinjenici da su danas koju drugoj pjesmi, eksplozivnoj od njih tražilo da uspješno mogli okarakterizirati kao free godinu stariji. Mlaðe ge- gitarijadi Irish blood, English promijene glazbu, politiku etno jazz. neracije bile su privuèene heart, u kojoj pokazuje da ili èitav svijet. Smithsi su Počešljan i u odijelu Glazbovanje obiju umje- glazbi Smithsa i stihovima je produkcijski itekako u uspjeli ponešto od toga, ali Morrisseyjev glas s go- tnica nudi tako i èitav niz Morrisseyja prije svega zbog dodiru s mlaðim kolegama, nepravedno bi bilo oèekivati dinama nije ništa slabiji, znaèenjskih slojeva i iz njih njihove duhovitosti i zaba- Morrissey ispaljuje novu po- od bilo kojega glazbenika da a njegov falset je i dalje u proizlazeæih moguæih inter- vnosti, iako se u njima uživa litièku salvu: I’ve been drea- zaista uspije ostvariti takav velikoj formi. Ponekad se pretacija. Mari Boine pritom s jasno prisutnim ironijskim ming of a time when the English program. Nezgodna je stvar upušta u za njega tipiène prenosi i vrlo jasno izražene odmakom. Za prave poklo- are sick to death of Labour and ta što su Smithsi najèešæe visoke dionice, koje zavr- poruke, u rasponu od roman- nike Smithsa nikada ništa Tories and spit upon the name sami sebi nametali takva šavaju pomalo smiješno, ali tièarskog ideala povratka pri- što je imalo veze s ovim Oliver Cromwell. Da mu se oèekivanja, pa je Morrissey nimalo ne umanjuju dojam. rodi do neskrivene politièke bendom nije bila nevažna s godinama nije smanjilo ovaj put sebi zacrtao mnogo Produkcijski je Morrissey poruke “ljudima s juga” koji stvar. Otuda i velik interes mišljenje o samom sebi skromniji cilj: napisati dobar uhvatio prikljuèak s ben- “vežu krila” narodu sa sjevera. za Morrissyjev povratnièki Morrissey pokazuje u tre- album. You are the quarry tako dovima koji su odrasli na Sainkho Namtchylak kloni se album You Are The Quarry, æoj pjesmi u kojoj oprašta ne ispunjava kriterije koje su Smithsima, a èini se i da pak takvih izravnih poruka, kojim nam se ikona i heroj Isusu. Kasnije se razraèuna- Smithsi sami sebi zacrtavali zvuèi ponešto modernije smatrajuæi, posve legitimno, neprilagoðenih i odmetnu- va i s pop zvijezdama, s od- i ponekad ispunjavali, ali od nekih od njih. Glazbeno da njezino (i doslovno i pre- tih vraæa nakon punih se- vjetnicima koji ga proganja- ispunjava onaj niže posta- nema mnogo iznenaðenja neseno) unplugged glazbovanje dam godina odsustva. ju, s glazbenim kritièarima vljeni prag: dobre pjesme. – gitarske dionice su jedno- dovoljno govori samo za sebe. stavne i služe tome da sa- Spojem tradicijskog i suvre- Novi obračun sa grade okolinu Morrisseyjevu menog, ali tretiranim na razli- svima pjevanju. Inventivnih gita- èite naèine, obje glazbenice Sada nam se Morrissey ristièkih dionica kakve je naposljetku dolaze do istog pojavljuje ponešto stariji, Johnny Marr radio nema, ali cilja – prenošenja poruke o ponešto deblji i s novom ne treba ih niti oèekivati. vrednotama koje današnjem dozom svog tipiènog kokte- Važno je samo da ovakva po- urbanom èovjeku može pružiti la ironije i romantiènosti. zadina odgovara Morrisseyju udubljivanje (“povratak”) u You are the quarry je njegov i njegovim stihovima. drevne, univerzalne i arhe- prvi album nakon tek djelo- Morrissey je, èini se, prona- tipske slojeve ljudskog duha, mièno uspješnog Maladjusted šao svoje mjesto u svijetu a i to one koji naznaèuju da su iz 1997. Devedesete nisu na fanovima Smithsa je da èovjek i priroda jedno. Sudeæi bile previše blagonaklone ga prihvate ovakav kakav je, prema reakcijama publike, njegovu glazbenom stilu. èak i ako je iznevjerio po- u tome su i uspjele. Pitanje Upravo je to desetljeæe neko oèekivanje. On je sada je samo je li rijeè tek o je- oznaèilo dominaciju DJ gla- ugledan èovjek, poèešljan i dnokratnom kratkotrajnom zbe koju je Morrissey tako u odijelu. Bilo bi iluzorno osvještavanju, ili o prihvaæanju prezirao “jer mu ništa ne oèekivati od njego da nasta- poruke koja bi trebala ostaviti govori o njegovu životu”. vi s revolucionarnom agen- dubljeg traga u onima kojima Èinilo se da veæina mladih dom kakvu su Smithsi imali se obraæa. No, to više nije pro- ljudi u devedesetima nije osamdesetih. Treba se samo blem Mari Boine i/ili Sainkho dijelila to mišljenje. Sada, nadati da neæemo morati Namtchylak, nego svakoga od kada se nalazimo u hetero- èekati na novi album novih nas ponaosob. genom i eklektiènom svi- sedam godina.

cmyk 32 VI/143, 2. prosinca 2,,4. glazba

ðenoga glazbenog ra- Ispreplitanjem impulsa, zdoblja-stila, pogotovo koje dobiva iz (kvazi)trivi- ako je taj stil barok, jalne Rossinijeve glazbe, Ida dugo se smatralo vri- Gamulin naglašava trud s Načitani recital jednim, pristojnim i kojim nastoji Rossinija smje- nenametljivim “auten- stiti uz bok visokoj glazbenoj tiènim izvoðenjem”, umjetnosti. Lakoæa s kojom koje svoju utopijsku je izvela èetiri minijature Nina Čalopek subjektiviteta, estetskog vre- postojanost gradi na iz zbirke Péchés de vieillesse dnovanja te prihvaæanja/nepri- krivotvorinama 19. samo naglašava prepoznava- hvaæanja, istovremeno ujeda stoljeæa. Nemoguænost nje odreðenih vrijednosno glazbu tamo gdje je najslabija prodiranja u slušnu me- pozitivnih kvaliteta, koje su Kroz izabrani program – u ono što se èesto naziva moriju ljudskog Duha, i Idu Gamulin natjerale da umjetnica gradi visoko “problem glazbenog identite- ali i veæ spominjana, Rossinijev klavirski opus pre- ta”. Apsurdnost glazbe, koja neizbježna interpreta- zentira, interpretira i dokaže. profiliran osobni stav, se u svojoj proturjeènosti bori cija, umjetniku-izvo- Razlièite interpretacijske nikad ne zaboravljajući za vjeènost i stalnost okame- ðaèu pružaju odreðenu moguænosti koje nam pruža njene umjetnièke tvorevine, kolièinu kontrolirane glazba, a pogotovo ovako da prvenstveno služi stvara finu teksturu mogu- slobode. estetski, povijesno i recepcij- instrumentu – klaviru ænosti njezine interpretacije. Kroz izabrani pro- pijanistièinu misao, koja, pre- ski neoptereæena, usmjerile Glazba nam se “nudi”! Ona gram prvog dijela koncerta romantizirana i poetizirana, su hrvatskog skladatelja, Igora nam daje slobodu da se oko (èetiri sonate Domenica slobodu interpretacije zabu- Kuljeriæa, na Rossinijev opus. Recital pijanistice Ide Gamulin, nje “prepiremo” i da “traga- Scarlattija, Bachova Partita u nom zamjenjuje za svemoæ i Slièno Rossinijevim “zao- Koncertna dvorana Vatroslava mo” za njezinim najpravijim e-molu i Händelova Passacaglia samovoljnost, što se smiruje i bljenjima” i “iskrivljenjima” Lisinskog, Zagreb, 23. zvukom. U jednu malu ek- u g-molu) umjetnica gradi uravnotežuje tek Händelovim Kuljeriæ u svojoj Arabeski (pre- spediciju povela nas je i Ida visoko profiliran osobni stav, dinamizmom i odreðenošæu. ma melodiji Rossinija) glazbeno studenoga 2004. Gamulin. Ova pijanistica ve- nikad ne zaboravljajuæi da èita glazbu, te se poigrava like reputacije i bogatog isku- prvenstveno služi instru- Ispreplitanje impulsa njezinim stalnim progresom, stva kroz dvije nas je jasno mentu – klaviru. Poèevši No, glazbena “naèitanost” koji poèinje i nestaje u imagi- odijeljene programske okosni- sa Scarlattijevim sonatama, Ide Gamulin svoj vrhunac naciji. itanje umjetnièkog dje- ce izazvala na razmišljanje o u kojima ispravno dodiru- doseže tek u drugom dijelu Ida Gamulin nam je poka- la, pa tako i glazbe, u višeslojnosti i mnogobrojnosti je autorovu minuciozno koncerta. Rossinijev kasni zala da traganje za “zvukom” svojim najdubljim, najo- glazbenog èitanja/èitanja gla- mišljenu pokornost in- klavirski opus obiluje zani- otvara i pronalazi nove, za- sjetljivijim, ali i bitno elemen- zbe. strumentu s tipkama, ipak mljivim, otkaèenim, grotes- nimljive glazbene reference. tarnim slojevima, poèiva na ostavlja mjesta slobodnijim knim salonskim prizvukom, Sloboda umjetnika-izvoðaèa èinu interpretacije. Taj vjeèno Kontrolirana sloboda promatranjima/pristupima. te se nadahnjuje “zaobljenim” i njegov angažman samo pri- problematièan te interesantan Išèitavati notni zapis i Transcendentalnost Bachova i “iskrivljenim” èitanjima pomažu daljnjoj perturbaciji zahvat, bez kojeg glazbeno prepuštati se konvencijskim nadvremenskog i univerzalno- njemu suvremenih autora, glazbe te je na taj naèin odr- umjetnièko djelo ostaje izvan metodama svladavanja odre- ga glazbenog djelovanja lomi kao što su Liszt ili Offenbach. žavaju mladom i živom!

se uvijek iznova istražuju za sopranistice Ivane Kladarina. cionalnih izvodilaèkih praksi. Hrvatski barokni ansambl još Ona se jest hrabro i suvereno U krajnjoj liniji, Lauri Vadjon neistražena podruèja, gosto- latila pakleno teških kolora- i njezinu ansamblu sasvim vanje u Koncertnoj dvorani tura završnice antologijskog sigurno nije nepoznata kultna Proračun kod RV korala Vatroslava Lisinskog i njezi- moteta Nulla in mundo pax snimka Vivaldijeva ciklusa u nu elitnom ciklusu Lisinski sincera, no, poput ostatka an- izvedbi ansambla Il giardino subotom pružilo je prigodu za sambla, tehnièka superiornost armonico (taj se ansambl predstavljanje glazbe s kojom uglavnom nije bila praæena i nedavno moglo i uživo èuti Trpimir Matasović pakleno teškoj glazbi Johanna se HRBA nalazi na sigurnom voljom za eksperimentom, ili u Zagrebu), koja je, u nedo- Sebastiana Bacha, postupno terenu, kako sam sa sobom, barem izraženijom ekspresi- statku vlastite inspiracije, se oblikovao široki spektar tako i kod publike. Èitav je vnošæu. mogla poslužiti kao vrijedan repertoara, od komornog do njihov nastup u Lisinskom poticaj za neko svježije èitanje Osnovne tehničke i onog za veæe sastave, i to u bio, naime, u znaku glazbe Strah od iskoraka Vivaldija. interpretacijske zakonitosti velikom rasponu raznih “naci- Antonija Vivaldija, s neizosta- Gotovo posvemašnja Naravno, sve to ne znaèi da onalnih stilova” barokne ere. vna Èetiri godišnja doba u dru- proraèunatost obilježila je, je Hrvatski barokni ansambl povijesne obaviještenosti, I tu svakako postoji prostor gom dijelu koncerta. naposljetku, i izvedbu Èetiriju svirao loše, ali bi trebalo biti barem kad je o talijanskoj za nadogradnju, pa se tako Od uvodnog Concerta ripi- godišnjih doba. Laura Vadjon uputa za daljnji razvoj umje- Hrvatski barokni ansambl tek ena u C-duru, RV 114, preko veæ je ovaj ciklus izvodila i tnièkog identiteta tog sastava. glazbi riječ, HRBA je dobro treba intenzivnije baciti u ko- Koncerta za flautu, gudaèe i sa Zagrebaèkim solistima i s Osnovne tehnièke i interpre- svladao. U budućnosti je, štac sa zakuèastim osebujno- continuo u g-molu, RV 439, sve Hrvatskim ansamblom, i mora tacijske zakonitosti povijesne međutim, nužno shvatiti stima francuskog baroka – da do moteta Nulla in mundo pax se priznati da se ovom prili- obaviještenosti, barem kad i ne govorimo o nekim egzo- sincera, RV 630, sigurnost i kom najdalje otišlo u zaokru- je o talijanskoj glazbi rijeè, da su te zakonitosti tek tiènijim, još nedotaknutim samouvjerenost proširenoga ženosti interpretacije i tehni- HRBA je dobro svladao. U osnova za daljnju umjetničku fenomenima, poput glazbene gudaèkog sastava bila je osno- èkoj vještini. No, tim je više buduænosti je, meðutim, baštine hispanskog kruga. vna odlika svirke. No, možda iznenadio strah od iskoraka u nužno shvatiti da su te zako- nadogradnju Pritom je, meðutim, osobito je te sigurnosti bilo i previše daljnja istraživanja interpreta- nitosti tek osnova za daljnju važno da se, i to tek u poslje- – bez zalaženja u bilo kakve cijskih potencijala koje nudi umjetnièku nadogradnju. Jer, dnjih godinu dana, napokon rizike, hodilo se u svijetu veæ Vivaldijeva partitura. Doduše, da bi kuæa bila dobra, treba Koncert Hrvatskog baroknog stabilizirala jezgra ansambla, dobro poznatim i utabanim nije da pokušaja takvih iskora- joj, osim temelja i nosivih ansambla, Koncertna dvorana utjelovljena u umjetnièkoj vo- stazama povijesno obaviješte- ka nije bilo, poput, primjerice, zidova dodati još barem i krov, Vatroslava Lisinskog, Zagreb, diteljici Lauri Vadjon, te con- nog pristupa Vivaldiju. Svojom veæ dobro poznatog “štosa” a potom je i iznutra dodatno 27. studenoga 2004. tinuo sekciji koju èine violon- ponešto ekscentriènom svir- s glisandom na poèetni pe- urediti. èelist Krešimir Lazar i èem- kom flautist Dani Bošnjak je, dalni ton balisti Krešimir Has i Pavao doduše, pokušao unijeti nešto završnog Mašiæ. Komplementarnost više živosti u Vivaldijevu stavka umjetnièkih temperamenata glazbu, no s tek sporadiènim Proljeæa. ijekom pet godina svog ovih glazbenika plodotvorno i odjekom kod prateæeg sasta- No, kada postojanja, Hrvatski kreativno djeluje na rad èita- va, u kojem mu se u toj živo- se èuje je barokni ansambl vog ansambla, te širi energiju (tno)sti prikljuèio tek uvijek takav (HRBA) prošao mnoge mije- kvalitetnoga glazbovanja i na razigrani violonèelist Krešimir poèetak, ne kako bi koliko-toliko pro- ostale suradnike. Lazar. (Zašto je pet od šest oèekuje našao vlastiti identitet i pravi Strogo kontrolirani stavaka djela skladanog za se da æe put za daljnji razvoj. To traže- tonovi blok-flautu izvedeno na po- i ostatak nje, doduše, još nije ni pribli- preènom instrumentu pitanje izvedbe žno završilo, što je, uostalom, Za razliku od nastupa na je za jednu drugu raspravu o donijeti i korisno, jer i na pogreškama redovnim pretplatnièkim povijesnoj obaviještenosti.) nekakav se uèi. Pa ipak, nakon prvo- koncertima u Hrvatskom Ni traga takvom odmaku odmak tnog “brušenja zanata” na glazbenom zavodu, na kojima nije, meðutim, bilo u zapjevu od tradi- cmyk VI/143, 2. prosinca 2,,4. 33 kazalište

Kamo s križem ili čita li Marinković Dostojevskog?

Nataša Govedić zorenje, baš kao i Matišiæeve Anðele nad sudbinom nepozna- Babilona), dok je Korun, unatoè suhoj te joj majke koja moli za asketici svoje kritike, ipak na strani spas djeteta na samrti, užitka kao socijalne revolucije (zadnja a zatim i kako æe Korun Violić je, naime, unatoč svom cinizmu, replika komada: Lososa… lososa æemo postaviti mistièko ipak na konzervativnoj strani veèerati… lososa). središte gnosticizma Fjodora Mihajlovièa molitve (kojom poantira i Gloriju iz Slovenska i hrvatska publika Dostojevskog: onu “obi- sedamdesetih i njezino najnovije Izmeðu ljubljanskog i zagrebaèkog ènu” i u isti mah nepo- grljenja s crnom mantijom postoji i dnošljivo duboku, dale- uprizorenje, baš kao i Matišićeve nekoliko važnih kulturalnih razlika kosežnu nepravdu koju kazališta koje lik glumaèki izvræe u be- Anđele Babilona), dok je Korun, koje nemaju veze s redateljima, nego roditelji nanose svojoj djeci, tvrdeæi da skonaènost najosobnijih sumnji i iraci- s kazališnom kulturom slovenskih i ih imaju pravo “odgajati” muèenjima, onalnosti, djeèje snažnih i “neobjašnji- unatoč suhoj asketici svoje kritike, hrvatskih gledatelja. Korunova predstava vrijeðanjima, kaznama, udarcima. Smrt vih”, otvorenih našem pogledu poput ipak na strani užitka kao socijalne traje pet i pol sati, a publika koja je djece i ubijanje djece: evo nas u ta- šoka promatranja unutarnjeg krvarenja: dolazi vidjeti (osobno sam u Ljubljani mnoj komori svake vjerske etike. Violiæ mirnog istjecanja života, s tek nekoliko revolucije (zadnja replika komada: sjedila s onom srednjoškolskom) u se nije pomnije zabavio pitanjem milo- trzaja, prema nepovratnoj eskalaciji Lososa… lososa ćemo večerati… stanju je predstavu pratiti bez ikakvih sti na koju je spremna Marinkoviæeva bolesti. Blijedo, napeto i groznièavo lososa divljanja, disciplinirano i zainteresira- junakinja, ali ne i ma koja od vjerskih tijelo glumaèke izvedbe pri tom ne ) no. Mlaða zagrebaèka publika jedno- ili sekularnih instanci kojima služi. možemo promatrati okom znanstve- stavno nije u stanju nijednu predstavu, Izvrsna gluma reske, hladnopribrane i nika, tehnièki “mjereæi” intenzitet Uz Gloriju Ranka Marinkovića i redatelja pa tako ni Violiæevu, pratiti bez stalnih oštre Olge Pakaloviæ u naslovnoj ulozi titraja socijalnih vibracija uvriježene krivde koja satire Ivana Karamazova. Božidara Violića u zagrebačkom HNK-u brutalnosti, nepristojnosti, bez meðu- naglašava žensku snagu i ženski gnjev, sobnog slanja i glasnog komentiranja iz èega izlazi da je suæut samo Glorijina Ne. Igora Samobora prisiljeni smo te Braću Karamazove F. M. Dostojevskoga SMS poruka, zvonjave mobitela, do- trenutna slabost, a ne najsnažniji meta- promatrati kao da uistinu govori u ime u režiji Mile Koruna u ljubljanskoj Drami bacivanja i sporadiènih urlanja. Razina fizièki moment èitavog uprizorenja. naše djece i naših roditelja, dakle iz SNG-a publike u Hrvatskoj doslovce je sta- Napuklina vjerske maske ubrzo je nutrine naše vlastite sudbine, odnosno dionska: gotovo ni u kojoj kazališnoj zamijenjena novim odljevom tvrdoæe: kao èovjeka koji se neizdrživo srami kuæi nema odmora od neprekidnih maska akrobatkinje spast æe tek kad ljudskog zla i nikako ga ne može pri- brutalnosti nepristojnosti, pri èemu se o tlo razbije i samo Glorijino lice. hvatiti. Korun režira Dostojevskog tako sporedimo li dvije recentne pre- kazalište kao dogaðaj više uopæe nije Ova poanta nije samo pirandelovska, da patnja djece bude mjesto na kojem mijere dvojice najistaknutijih bitno; daleko je važnije meðusobno nego u kazališnom smislu predstavlja svi mi, a ne samo Ivan Karamazov, slovenskih i hrvatskih redatelja, nadmetanje srednjoškolaca. Koliko je èitavu jednu filozofiju himbe, s jedne “vraæamo ulaznicu” (obratite pozor- Marinkoviæevu Gloriju u Violiæevoj to ozbiljan problem vidi se i po reakci- strane emancipatorsku, jer navodno nost na kazališno porijeklo ove fraze). režiji (zagrebaèki HNK) i Braæu jama glumaca, katkada (èak i u HNK- sami biramo svoje maske, s druge stra- Za razliku od parodiène glazbene po- Karamazove u režiji Mile Koruna (lju- u) prisiljenima na izravno obraæanje ne tautološki ispraznu: maska (osta)je dloge Igora Kuljeriæa te scenografski bljanski SNG Drama), najprije æemo publici s molbom za manje ispada ili maska, pozornica vodi novoj pozornici, ljupke pozornice Tihomira Milovca uoèiti da obojicu umjetnika režije naprosto apelom za prestanak aktivnog svijet je maleno i hermetièki zatvoreno iz predstave Božidara Violiæa (mislim podjednako zanima vjerujemo li mi još ometanja predstave. Drugim rijeèima, kazalište. U likovima razigranih klau- na polukružne nizove klupa s crvenim ièemu ili je religioznost prazni okvir za kada svakodnevno živimo u kontekstu nova, na sceni prisutnih èas u odjeæi iz zastorom u sredini), Korun u svojoj ovozemaljsku manipulaciju duhovno- TV propovjedaonice i sportske kladi- crkve, èas u odjeæi iz cirkusa, vidi se da predstavi ni na koji naèin ne podilazi šæu. Dobiveni scenski odgovori, osobni onice, nije ni èudo što publika nema Violiæ u samom èinu igre može vidjeti publici. Slovenski redatelj tako ne akuzativi vjere (u koga, u što vjeru- interesa ni znanja za raskrinkavanje i utopiju kratkotrajnog zajedništva, koristi ni promjene svjetla ni glazbu: jemo) veoma su razlièiti, ali ne samo progutane ideologije: naši srednjoškol- ali tu prestaje moguæa toplina upri- na pozornici su samo jednostavne zato što Violiæa i Koruna nadahnjuje ci odgojeni su da poštuju nasilje, a ne zorenja. Ostalo je šutnja Don Zanina pomiène klupe, a od nas se ne traži razlièit književni kontekst, nego i zato filozofiju. Oni su u pravom smislu rije- lica u antologijskoj izvedbi Mustafe da pogledamo glumce, nego da pre- što je èitav put do zrelosti njihovih ka- èi Marinkoviæeva stostruko izmanipu- Nadareviæa: ono ne vjeruje, ali i dalje poznamo ljude na sceni. Fenomenalna rijera obilježen razlièitim umjetnièkim lirana Glorija/cirkusantica: pretplaæeni se muèi, i dalje èezne za silama koje izvedba Jerneja Šugmana kao emoci- prioritetima. Violiæa intrigira politièka na život kao jeftino zabavljaštvo (Žuja Dostojevski smatra demonskima, sa- onalno eksplozivnog te u bitnoj mjeri farsa i humorna “mašina” ironije, na je zakon!), a zatim i na “pad” s provizor- mim time što su èudesne. Nadareviæev socijalno naivnog Dmitrija Karamazova isti naèin na koji Koruna privlaèi po- nih trapeza; survanost, ili, ako uzme- Don Zane ima milosti prema drugima, èak nas primorava da u njemu prona- niranje u dubinu lika te psihopoetika mo Heideggerov termin: “baèenost” u no nema je prema sebi: on svijet mrzi ðemo gotovo posveæenu iskrenost, to- osobnosti. Želimo li još drastièniju najordinarniju depresiju. kroz razornu krivnju i samomržnju. ènije reèeno potpuni manjak kontrole usporedbu, Violiæ se želi nasmijati O Goranu Grgiæu kao Don Jeri neæu superega, što je u scenskom smislu Velikom Inkvizitoru i postaviti ga na Himbologija posebno govoriti jer nije napravio ni zadivljujuæi paradoks: Šugman za druge balkon pozornice kao kakvu grotesknu Osobno, mene je i u Korunovoj i u autentiènu niti nijansiranu ulogu, ali igra slobodu od bilo kakva “igranja za marionetu posuðenu iz ekspresionisti- Violiæevoj predstavi najviše zanimala istièem da ga i redatelj tumaèi više kao druge”. On uspijeva ne glumiti. Time èkog filma (doslovce citiram najnoviju tema koju klasièno slikarstvo naziva ledenog, mehanièki egzaltiranog psiho- je Korunova režija Braæe Karamazovih Gloriju), dok Korun pokazuje kakvu pieta, a Ivan Karamazov nešto skromni- tika no kao entuzijasta (Marinkoviæeva dosegla umjetnièku razinu svog pre- štetu “èudo, autoritet i strah”, kao ti- je “pitanje djeèje patnje”. Dakle, kako klasifikacija) nove religioznosti. dloška: glumaèka je ekipa iskoraèila pièni inkvizicijski mehanizmi, izaziva- æe Violiæ postaviti scenu u kojoj Glorija iz “uloga” u prisnost. Violiæ je, pak, ju na “maloj” mjeri izgubljene ljudske kao Bogorodica neplanirano proplaèe Karamazovska istina zapeo na prokletstvu neuklonjivih duše. No Violiæeva maska Korun ne propušta podcrtati va- maski, na prokletstvu egzistencije kao demonski osmjehnutog, žnost te upravo isijavanje milosti svojih prisilnosti glume. I tako stižemo do kao ni Korunova maska protagonista, i to ne samo kad je u pitanja kako Marinkoviæ stoji u odnosu anðeoski smrknutog pitanju dobrota Aljoše Karamazova, na Dostojevskog: može li pisac Glorije klauna ne trebaju nas nego i onda kada govorimo o sakralnoj ili Kiklopa zamisliti nešto što izmi- zavarati oko predznaka uzvišenosti koja na nas pada i preko èe ludnici/vojarni/sudnici/kazalištu; “pravovjernosti” njihovih iskustva tragedije svakoga od èetvero opæoj kloaki socijalnog teksta? Može politièkih orijentacija. braæe bludnika, prijestupnika ili bar li osjetiti okus vina sa svadbe u Kani Violiæ je, naime, unatoè neurotika Karamazovih. Gluma Igora Galilejskoj, punoæu arome Evina i svom cinizmu, ipak na Samobora kao Ivana Karamazova jedan dionizijskog voæa? Ili mu vino služi za konzervativnoj strani je od najpotresnijih momenata suvre- otuðene vjerske obrede i još žalosnija molitve (kojom poantira menog teatra, ne onog “postdramskog” sekularna opijanja? U tom je vinu, i Gloriju iz sedamdesetih ili postaristotelovskog, jer te su paradi- vjerujem, raskrižje osobnih, baš kao i i njezino najnovije upri- gme ovdje apsurdno ogranièene, nego umjetnièkih istina obaju uprizorenja.

cmyk 34 VI/143, 2. prosinca 2,,4. razgovor a š

Sini Labrović Na početku bijaše Zelenka

obzirom na to da ste pro- drukèiji od njega. A kada popu- Suzana Marjanić nešto žešæe bilo je s interven- U povodu navedene urbane fesor hrvatskoga jezika stim, i u koktelu s djeèjim zabo- cijom/performansom Zavijanje intervencije u intervjuu za Feral i književnosti, zanima ravom da je i nastavnik ljudsko ranjenika u Đardinu u Sinju Tribune (broj 896) izjavili ste: me smatrate (doživljavate) li i biæe, dogodi se da ponetko stoji O performansima ili na Dan antifašizma, 22. lipnja “’Liječeći’ razoreni kip pokušao predavanja u učionici aspektom pet do deset minuta u kutu. radikalnom “NE” sadašnjosti 2000., kada sam lijeèio ranjeni sam ukazati da treba ‘liječiti’ neke izvedbenih umjetnosti, i suoča- Meðutim, važniji dio odgovora spomenik poginulim partiza- pojave u društvu. (…) To sam vate li se sa slučajevima kolega na ovo pitanje trebalo bi potra- konjorepnoga junaštva nima. Mirkoviæevu skulpturu radio zato što mi se nije činilo nor- koji su bliski profesorskoj psihozi žiti kod “žrtava”, uèenika. I još, političkoga etnomita koja prikazuje ranjenog parti- malnim da se s jedne strane obna- “intelektualne” volje za moći iz možda bi danas bilo izazovnije zana kojega pridržava seljanka vljaju vrijednosti endehazije, a da Ionescove Instrukcije? postaviti pitanje o bliskosti (majka) i koja je slièna temi se s druge tradicija antifašizma – Rad u školi ne doživlja- agresivnosti i prezira uèenika Pietà, a koja je tijekom deve- olako izjednačuje s kasnijim vam kao nešto što bi bilo bliže prema nastavnicima, bježanja desetih jako ošteæena eksplo- negativnostima komunističke izvedbenim umjetnostima s nastave i bijega od znanja sa zivom, lijeèio sam tako da sam vladavine i zato baca u prašinu.” od bilo koje druge situacije u situacijama društvene psihoze joj prvo oèistio unutrašnjost Hoćete li nastaviti navedena kojoj grupa ljudi dijeli prostor “antiintelektualne” volje za od smeæa, šprica, pivskih boca izlječenja? i vrijeme. Šetati gradom, biti moæ, recimo, u politici, sportu, i trulog lišæa. Zatim sam joj – Ne znam je li išta više na misi, putovati autobusom manekenstvu-pozerstvu. A o oèistio rane fiziološkom otopi- potrebno lijeèiti nakon govora ili piti u kafiæu puno je bliže tome svjedoèe mnogi moji pri- nom pa sam ih namazao mašæu Vladimira Šeksa u Jasenovcu i “izvoðenju”, naroèito u gradiæu jatelji koji rade u srednjim ško- Bivacyn. Na kraju sam je cijelu ovog facelifting p(re)okretanja. u kojem svi sve znaju, tako da lama. Kad kažem “znanje”, ne zavio zavojima. Umjetnièku Nisam siguran da je bilo što se ponekad osjeæate kao lutka mislim na “informaciju” nego nevinost izgubio sam na Zadru izlijeèeno, a nisam niti mislio da koja se trza na koncima koje “kreaciju”. snova performansom Ništa, æe taj èin bogzna što pokrenuti, povlaèe tuðe oèi. U Sinju svi su Jedan ste od rijetkih naših per- srpnja 2000. Organizatorima jer veæina onoga što sam mislio “slavni”, svi su “poznati”, a svi formera koji ne dolazi iz studija sam predložio rad Disciplina. pokazala se kod demokratske su istodobno i paparazzi. Odatle likovnih, vizualnih umjetnosti. 100 m slobodno u kojem sam se veæine kao besmislica. Kako ona poznata atmosfera normal- Nailazite li zbog toga na prepreke u plivaèkim stazama napravlje- lijeèiti Velike Hrvate u Zadru nosti koja je nevjerojatno otka- u ostvarivanju svojih projekata nim u moru trebao natjecati sa koji teška srca preimenuju èena, naelektriziranost finoæe, ili su, dapače, granice prihvaćanja sedam razlièitih vrsta morskih Ulicu Mile Budaka, koji je bio uljudnosti, upicanjenosti. Kada kod umjetničkih “krugova” u po- Šetati gradom, biti riba koje bi na znak starta bile ministar u vladi koja je Zadar biste posjeli katatonièara negdje tpunosti propusne? puštane iz akvarija. Uza sav lake duše prepustila Italiji. A na javnom mjestu, lijep broj – Nema nikakvih prepreka na misi, putovati uloženi trud, dogodilo se da za mi znamo da je Mile tu èep za roditelja pouèio bi svoje dijete: niti sam ikada osjetio bilo kakav izvoðenje performansa nismo punu dušu mržnje koja nikako “Gle, fina èovjeka. Što se na atak na moje “porijeklo”. Mjera autobusom ili piti uspjeli naæi ništa. A kako mi je ne smije ishlapiti jer je ona njega ne ugledaš?” U velegradu, moje nesigurnosti u poèetku bio plaæen put, pa sam dobio uvjet da “njih” nitko ne pita što èini mi se, na pojedincu je da je bila golema, pa bih možda i u kafiću mnogo je bon za ruèak u studentskoj je s novcem. Uostalom, danas se “dokaže”, da bude netko, a odustao od svega da sam osjetio menzi, a onda još i besplatno su gazde u Hrvatskoj trgovaèki rezultat je da je višak “original- apriorno odbacivanje. Sve izlo- bliže “izvođenju”, prespavao u ðaèkom domu, lanci, banke, T-Com i slièni. nosti” upravo proporcionalan žbe u poèetku “zaslužio” sam naročito u gradiću nisam mogao ostati besposlen. Ovi su samo maska. normalnosti. Sve je normalno. preko natjeèaja, pa sam se malo Zato sam ono “ništa” preime- Ne bi se reklo za performera, ali opustio jer sam uvidio da nema u kojem svi sve novao u “Ništa”, èime sam èesti Ustaška pjesma Evo sve donedavno na predavanja razloga za strah, a potpuno kad usud ovdašnjih umjetnika zore, evo dana i “smrt sam odlazio s tremom, a kada ove godine nisam prošao na znaju, tako da se da ne mogu uopæe ili onako labuda” sam poèinjao na Hvaru prije natjeèaju Galerije “Miroslav kako bi htjeli izvesti svoj rad, Performansom Umjetnik se sedam godina, na satove sam Kraljeviæ”. Zato hvala natjeèaj- ponekad osjećate preokrenuo u rad. Izašao sam provodi kao bos po trnju uz gu- ulazio grozno preplašen. Izaæi nim komisijama, ljudima koji su kao lutka koja se na megdan sudbini i tako slarsku glazbenu pratnju i pjesmu pred dvadeset-trideset ljudi i bili njihovi èlanovi, kustosicama “izložio” situaciju u kojoj se Evo zore, evo dana izveli ste provesti ih kroz èetrdeset pet za veliki trud s malim kunama, trza na koncima èesto nalazim(o), a to “ništa” labuđi ples na kvadratu posutom minuta èinilo mi se zastrašuju- umjetnicama/umjetnicima koji sam poništio. Ipak se nadam trnjem, simbolički prikazavši æim. No, ljepota ovog posla je su mi pomagali sugestijama i koje povlače tuđe da neæu morati napraviti seriju sudbinu umjetnika. Navedeni da ako saèuvate ljubav za djecu sklapanjem utikaèa za galerijske radova Ništa. Disciplina. 100 m performans izveli ste u zatvore- i interes za predmet, onda je reflektore, rodbini i prijateljima oči. U Sinju svi slobodno ostala je neizvedena nom (prošle godine u sklopu Male nemoguæe upasti u dosadnu koji su vozili, šljakali, davali, do dana današnjega. fronte novog hrvatskog perfor- rutinu jer vam rutina pomaže tražili, tipkali (Hvala, Vito su “slavni”, svi Medijsku pozornost posebno mansa i plesa u Galeriji Nova, da budete kreativniji. Naravno Periæu!). A jel’ vaše novine pu- su “poznati”, a je izazvala vaša urbana inter- Zagreb) i otvorenom prostoru, pri da postoji opasnost da onaj koji štaju i zahvalu majci? Ako može, vencija/performans Zavijanje čemu je, dakako, reakcija slučajnih zna, koji je autoritet po svojoj onda: mama, hvala ti! svi su istodobno i ranjenika. Kakve su bile medij- posjetitelja, prolaznika bila direk- funkciji poželi to iskoristiti kao ske interpretacije navedenoga tnija i neugodnija na otvorenom. instrument moæi. Što se tièe Čišćenje devastacijskih performansa kao i reakcije vaših rana spomenika NOB-a paparazzi Što se točno dogodilo na izvedbi u Ionescove Instrukcije, s umjetni- sugrađana? Rijeci na Korzu, gdje se na poziv èkim djelima je kao i s Bogom: U novinama vas obično odre- – Medijskih interpretacija komunalnog redarstva u izvedbu ona se ne odnose ni na jedan đuju kao splitskog i/ili sinjskog foto: Marijan Crtalić baš i nije bilo. O performansu uključila i policija? zaseban trenutak života, ni na umjetnika? U kojem ste prostoru je lijepo pisao Feral, zatim je – Performans je izveden i u jednu situaciju, ni na jedan dan, izveli svoju prvu akciju, perfor- nešto minuta posvetio i Joško Dubrovniku ovoga ljeta u sklo- sat, minutu. Ona se odnose mans i, molim vas, pojasnite kon- Martinoviæ u emisiji kojoj sam pu Karantene i smijeh kojim je na život cijeli. Samo tako ih je, tekst navedenoga performansa. zaboravio ime, a performans je tamo bila popraæena izvedba ako ih uzimamo ozbiljno, mo- – U nizu splitski-i/ili-sinj- našao svoje mjesto i u doku- baš mi je godio. Ipak, to je guæe “podnijeti”, inaèe bi nas ski-umjetnik važnim mi se èini mentarcu Damnatio memoriae publika odgojena radom ekipe dotukla. Opet, nužno je svaki samo ova posljednja rijeè, ali Bogdana Žižiæa koji se bavio Slavena Tolja. I u Zagrebu se svoj postupak, djelo odmjeriti ne toliko zbog “ja” u njoj, koli- uništavanjem spomenika u dio posjetitelja smijao, a plesaèi u odnosu na tu cjelinu. Kada ko zbog “umjetnost”. Ako nije razdoblju od 1990. do 2000. su, navodno, ostali zabezeknuti bih sebe vidio kao profesora iz umjetnost, onda nema dileme, godine. Reakcija mojih sugra- tehnièkom razinom izvedbe Ionescove Instrukcije, nadam se a ako umjetnost jest, onda di- ðana je bila masovna i bijesan smrti labuda. Naime, na gu- da bih dao otkaz, a opet, zato lema nije važna. Prve nježnosti izlazak na prosvjede zbog slarsku verziju ustaške pjesme što imam na umu da možda i razmijenio sam s Galerijom Mirka Norca, a onda još jedna Evo zore, evo dana bos po trnju nisam tako daleko, trudim se Otok u Dubrovniku u ožujku glatka pobjeda HDZ-a na lo- izvodim baletnu toèku “smrt još ovaj sat i ovaj trenutak biti 2000. izložbom Kuhinjske figure; kalnim izborima. labuda” (u okviru svojih malih cmyk VI/143, 2. prosinca 2,,4. 35 razgovor

Venera) sudjelovali ste na modificiranje i biotehnologija je nazoèna publika. Proporcije Jugoslavenskom bijenalu mladih riješiti veæinu naših problema. pravokutnika Peristila dove- (Vršac, 2004.). Molim vas, opišite Izvor rada je fraza “lud ko ku- dene su u vezu sa savršenim kontekst navedenoga performan- pus”, a ja sam htio jedan pame- geometrijskim likom, krugom sa i kako ste se prijavili na nave- tan kupus. I na oblikovnoj razini koji je napravljen prema ljud- denu manifestaciju? struktura i izgled prepolovlje- skim mjerama. Iz središnje – Naslov je, naravno, nog mozga izvrsno se uklopila pozicije na Peristilu liježem na foto: Jerko Ivandić foto: Jerko istodobno ironièna para- u izdubljeni dio kupusa kao da tlo okrenut istoku i crvenom fraza Arhimedova zakona i je baš tamo, kao da je prirodna bojom obilježim mjesto na tlu Boticcellijeva Raðanja Venere, cjelina. Apokalipsa ne mora (tj. platnu koje štiti Peristil od a performans je “inspiriran” biti potpuni nestanak èovjeka devastacije) u visini tjemena, idealno postuliranom ulogom sa Zemlje; ona može uzeti i a onda to isto uèinim liježuæi medija u idealnoj demokraciji i oblik kiborškog viška. Èovjek je okrenut jugu, zapadu i sjeveru. uglavnom zloèinaèkom ulogom možda veæ sada zastarjela vrsta, Kružno u smjeru kazaljke na medija u ratovima na prostoru ali u toj biotehnološkoj inaèici satu spajam èetiri markacije i bivše Jugoslavije. U velikom nastat æe stalna utrka za novom nastavljam bojati oznaèeni krug dvorištu gdje se trebalo održati i poboljšanom verzijom, pa bi sve dok ne ostane neobojan otvaranje postavio sam staru arheologija predmet svog istra- samo središnji dio pod mojim i ofucanu kadu na betonsku živanja mogla približiti s daljina stopalima. Bojim vidljivi dio kocku koja je služila kao po- od nekoliko stotina ili tisuæa stopala do gležnjeva, èekam stolje za stup sa zastavom. godina na nekoliko mjeseci. da se boja osuši pa izlazim Odjeven u vojnièku uniformu Performans Kažnjavanje nema iz kruga, odšetam do ulaza u stojim u kadi; naizmjence sam mnogo veze s kuhinjskim figu- Podrume i spustim se stepe- podizao jednu pa drugu nogu u rama. Tijekom performansa gol nicama dok ne “nestanem”. U moguænosti), odjeven u bijele zrna, bez ploda. Naravno da je zrak kao ptica koja je u hladnoj sam do pasa, imam biè u ruci, crvenom krugu ostaje neobojan baletne tajice i bijelu majicu. U važno mjesto gdje æe se perfor- vodi, ali i kao vojnik zausta- ali sam miran sve dok netko od dio ispod mojih stopala, a ja Rijeci nas je – kad smo istresli mans izvesti, ali bih taj podatak vljen u trenutku marširanja, i posjetitelja ne izaðe. Nakon što na stopalima odnosim crveno. trnje na Korzu ispred Opæine zadržao za sebe sve do pred vojnièki pozdravljam gledatelje je gledatelj/sudionik napustio Zbog zaštite Peristila rad sam – komunalni redar pitao za do- izvedbu. Vidjet æemo. koji su pristizali uglavnom iz prostoriju, udaram se bièem po izveo na platnu ispod kojeg se zvolu. Kako se Damir Èargonja- Beograda. Kada je puna razli- leðima i tako kažnjavam i njega nalazio najlon. Ni na koji naèin Èarli ne voli baviti formalno- Reklamni teror i ratna, èitih vrsta novina, èasopisa i i sebe. Njega zato što èinim nisam htio oštetiti maternicu stima, dozvolu nismo imali, a ratnička uloga medija magazina koji se prelijevaju ono što je on oèekivao tek kad Splita. Krešo Kovaèièek je na opeto- Jeste li čuli neku novu verziju oko kade, a dijelovi novina napusti prostoriju ne mogavši Kako je na istoj manifestaciji vana upozorenja redara da ne guslarske epike koja promovira takoðer vise po uniformi kao izdržati èisto bivanje bez zbiva- gostovao i Ulay, zanima me jeste smijemo ništa javno izvoditi bez politički etnomit? kapi vode koja na tijelu ostaje nja, sebe zato što sam “izgubio li ga upoznali i kako su vam se dozvole uzviknuo da umjetnost – Veliki sam ljubitelj gusala, poslije kupanja. Performans èovjeka”. svidjeli njegovi radovi – frottagei može i smije sve što može i smi- junaèke epike i njezine etike je trajao èetrdesetak minuta i i fotogrami? je. Tako mi je razbio sve sumnje te nastojim pratiti novitete na završio je otvaranjem Bijenala. Performans u/na – Ulaya sam upoznao i do- i odluèio sam zgrabiti priliku da toj glazbenoj sceni. Ali, kako Na Bijenalu se nisam prijavio, maternici Splita jam je da je rijeè o skromnom, izvedem umjetnièki èin baš u je to jedna vrlo hermetièna, nego me pozvao umjetnièki Na koji se način performan- tihom gospodinu i vrlo temelji- pauzi izmeðu dva marša limene samozatajna i tajanstvena direktor Svebor Midžiæ, a kon- som Kvadratura kruga, što ste tom umjetniku koji se, prema glazbe iz Daruvara (ili Bjelovara, sljedba, tako veæ neko vrijeme takt je ostvaren preko udruge ga izveli na ArtiST Now: Jedan rijeèima kuratorice Dragice isprièavam se zbog dileme) koja nisam uši omastio konjorepnim “Što, kako i za koga”. podzemni vrt (Dioklecijanovi Èakiæ, prije izvedbe rada na- je bila ljubazna da na dvije mi- stojao upoznati sa svom dostu- junaštvom. Posljednji projekt Apokalipsa kao oblik podrumi, rujna 2004.) nadove- nute prekine koncert nasuprot o kojemu sam, na žalost, samo zujete na akcije Crveni, Crni i pnom literaturom o palaèi. Bila nas. Za dio publike valjda je bio èitao jest ovo što sprema Mile kiborškog viška Zeleni Peristil? je rijeè o otiscima tijela arhe- velik šok pad s limenih marševa Krajina u èast i slavu našeg U riječkoj Galeriji O.K. – Rad Kvadratura kruga sa- ologa koji su se meðu prvima na gusle pa se jedan mladiæ buduæeg predsjednika Ljube izložili ste radove iz ciklusa zdan je uglavnom na suprotno- bavili palaèom, a ja sam dobio zaletio u zvuènik koji je samo Æesiæa-Rojsa. Kuhinjske figure, od kojih stima u odnosu na reèene rado- dojam kao da su ti otisci ugra- privremeno srušio. Performans Možete li opisati situaciju neke nose nazive Kupus s mo- ve, ali ih baš zato uvažava. Rad ðeni umjesto kamena na koji su su neki protumaèili kao sramo- kada ste svoje tijelo izložili kao zgom, Lutke-koke, Jumbo-jet nije anoniman, nije izveden bili prièvršæeni. Rad je maksi- tu, drugi da je baš lijepo da se oglasnu ploču, nudeći ga ispisi- kokoš, a prilikom otvorenja kao diverzija, nije uznemirio malno osloboðen dojmljivosti èuju hrvatske pjesme, a treæi vanju oglasa i poruka (START, izložbe izveli ste performans javnost, nije izveden izravno na izraza kako bi njegova etiènost su mi poželjeli dvadeset godina Galerija Karas, Zagreb, 11. Kažnjavanje. Može li se na- ploènik; tijekom izvoðenja bila došla u prvi plan. Golog otoka. Navratio je i ko- ožujka 2003.). Kakve su poruke vedena flagelantska izvedba munalni redar u pratnji policije. ispisivane? protumačiti i kao vaše nepri- ođen sam u Sinju 12. veljače 1965. Tu sam završio osnovnu Uzeli su mi osobne podatke, – Gol do pasa i s natpisom hvaćanje genetski modificiranih školu i srednju tekstilnu školu, smjer prelac. Gotovo cijelo malo zabilježili okolnosti izve- na prsima i leðima OGLASNA organizama ili kao što je Nataša djetinjstvo čuvao sam krave u polju i pomagao roditeljima dbe u bilježnicu na kockice, PLOÈA prošetao sam se Šegota Lah (Novi list, 23. sije- na njivi, posebno uzgajajući kupus, iako moji rođaci i susjedi imaju obeæali mi prekršajnu prijavu i od Trga žrtava fašizma kroz čnja 2002.) sjajno istaknula zna- suprotno mišljenje i drže da sam lijenčina i neradnik. Tek, možda preporuèili da drugi put plešem Jurišiæevu do Trga bana Jelaèiæa, čenje “hranjenja opterećenoga je na mene određeni utjecaj izvršila očeva pouka da učim kako ne u cipelama jer da æu se bos opet nudeæi ljudima da pišu po meni sviješću o ubijanju”, i molim vas, bih morao raditi i obećanje da će mi kupiti mercedes kad završim raskrvaviti. S kamerom u ruci sve što naðu za shodno. Nakon protumačite značenje “prehram- fakultet koji sam završio nakon 12 godina studiranja, čekajući da uz mene su bili Petar Grimani otprilike sat vremena šetnje bene” instalacije spoja kupusa i se steknu uvjeti za kupnju mercedesa. No, na kraju sam ipak sâm i Vanja Pagar, a branili me još i ušao sam u Galeriju Karas gdje životinjskoga mozga. kupio fiću koji ni dan danas ne radi, ali je lijep eksponat na guvnu u Milan Brkiæ te Zlatan Dumaniæ, se performans nastavio još neko – Kuhinjske figure prvi su mom rodnom selu. Čak su mu i gume još ispravne, nisu ispuhane. splitski umjetnici pod èijim sam vrijeme. Želja mi je bila da slu- put izložene 2000. u Otoku u Profesor sam hrvatskog jezika i književnosti i nemam stalni okriljem nastupao. Inaèe, Èarli èajni prolaznici, inaèe objekti Dubrovniku, i to je bila moja i posao, nego radim kao zamjena bolesnima i trudnima. Afinitet za mi je poslao poruku da je neku reklamnog terora, u jednom prva i samostalna izložba. Rijeè umjetnost otkrio sam još u djetinjstvu, pitajući se zašto naša krava veèer došla policija po njega i kratkom vremenskom interva- je o kolažima igraèaka i lutaka, Zelenka ne izgleda kao švicarske krave i zašto se zove Zelenka kad da je kod njih prespavao te da æe lu i na ogranièenom prostoru cijelih ili u dijelovima, i nekih je u stvari siva. Tu je nastao lom između bitka i bića, stvarnosti i morati na sud. dobiju priliku da zapišu što oni prirodnih materijala, perja, jezika. Sve ovo poslije samo je nastavak tog izvornog čuđenja. Tom prilikom za Novi list žele na jednom prilièno nesavr- kokošiju. Kokoši sam izabrao PERFORMANSI: Zavijanje ranjenika – urbana intervencija/ (19. rujna 2004.) izjavljujete da šenom i nedizajniranom poprsju baš zbog suprotnosti: ptice koje performans (na Dan antifašizma 22. lipnja 2000. u parku Đardin je navedeni performans dio serije a da je upuæeno onomu tko nam ne lete, iznevjerene definici- u Sinju), Stavljanje vječnosti u pogon (rujan 2000., Muzej Cetinske performansa koje ste zamislili je blizak. Sada i ovdje, privre- je, pogreške u sustavu. Ken i krajine, Sinj), Kažnjavanje (18. siječnja 2001., Galerija O.K., Rijeka kao realizacije jezičnih fraza tipa meno i prolazno. Veliki dio pro- Barbie u ptièjim kavezima obli- i 17. svibnja 2003., Muzej savremene umetnosti, Beograd), Ništa “lizati pete”, “nositi glavu u torbi”, laznika se skanjivao da napiše jepljeni perjem, kokoš u letu (Zadar snova, 2000.), Historia repetitur ut mercatus, kilo 5 kuna “hodati bos po trnju”, “mlatiti pra- bilo što, ali je bilo zanimljivo s kotaèima zabodenim u donji – instalacija i performans (kolovoz 2001., Dioklecijanovi podrumi, znu slamu”... Kako ste zamislili kad sam se ispred McDonalds’a dio trupa kao kod zrakoplova, 14AAA), Oglasna ploča (11. ožujka 2003., Zagreb na potezu od Trga izvedbeni aspekt fraze “mlatiti našao s tegljaèima reklame dvije kokoši s lutkinim rukama žrtava fašizma do Trga bana Jelačića i u Galeriji Karas), Prodavanje praznu slamu”? “Orangine” na leðima… Sjeæam u grèevitom zagrljaju trebali bi cigle (rujan 2003., Graz – Mauern/Walls/Zidovi), Umjetnik se provodi – Vršidbu žita, koju danas se sljedeæih poruka: Dajte nam spojiti u sebi horror i humor, kao bos po trnju (19. listopada 2003., Galerija Nova, Zagreb – Mala obavljaju kombajni, prije su dopa!, Kupujem prozore i vrata za jezu i smijeh. Dojmu sam želio fronta plesa i performansa; 27. kolovoza 2004., Dubrovnik, Lazareti radili konji, ali, bogme, i ljudi kuæu u gradnji (s brojem telefona), pridonijeti i potpuno nedizajni- – 14. Karantena; 18. rujna 2004., Rijeka, Korzo – FONA, Festival nove koji su teškim toljagama udarali Redar, obriši ploèu!, Make love not ranim izgledom radova, lošom umjetnosti: Umjetno – Prirodno), Heroj uronjen u tisak gubi na… po klasju da bi odvojili zrna od war, Martina, volim te! izvedbom. Kupus s mozgom, kao (Domaća Venera) (2. srpnja 2004., Jugoslavenski bijenale mladih, slame. Znaèi, toljagom bih mla- Performansom Heroj uronjen i drugi radovi, rezultat su stra- Vršac), Kvadratura kruga (rujan 2004., ArtiST Now: Jedan podzemni tio po praznoj slami, slami bez u tisak gubi na… (Domaća ha od vjere kako æe genetsko vrt, Split).

cmyk 36 VI/143, 2. prosinca 2,,4. kritika

Kršćanstvo i čišćenje pamćenja

Srđan Vrcan ski katolièki intelektualci razlièitog niti u èisto deskrip- struènog profila i znanstvenog tivno-analitièkom usmjerenja iz Hrvatske i Bosne i smislu, tj. ponajviše Hercegovine. poradi boljeg razu- Ova knjiga otvara važna i za ove mijevanja prošlosti Ophođenje s iskustvom zla prostore izrazito aktualna pitanja. A nego se spomenuta Knjiga je sadržajno podijeljena u tematika, smis- to su: pitanje suvremenog ophođenja dva dijela. Prvi dio se dijeli u šest leno usredotoèena s iskustvom zla i pitanje postojećeg poglavlja s 19 pojedinaènih referata, poglavito u glavnim koje su njihovi autori izložili na prilozima na pitanja zlopamćenja koje, kad traje kao skupu a koji su složeni redom. To je moguæe realiza- neupitno i dok traje kao neosporeno, red koji polazi od sustavnog i smisle- cije Papina projekta nog teološkog utemeljenja pristupa èišæenja pamæenja, ne vodi do prijeko potrebne katarze tematici kršæanstvo i pamæenje na u razmatra u dimen- nego pridonosi ovjekovječivanju osnovi izrazito suvremene egzegeze ziji sadašnjosti i biblijskih tekstova (A. Popoviæ), za- buduænosti kao govora mržnje, te čini da se tim isto tako od sliènog utemeljenja i u dimenziji povećavaju šanse da se jučerašnje zlo u suvremenim crkvenim dokumen- djelovanja, to jest tima ponajprije onima koji se odnose u znaku primjerene prilikama današnjice i u suèeljavanju održi i obnovi na socijalnu doktrinu Crkve (Š. usmjerenosti na buduænost, te s velikim izazovima današnjice koji Marasoviæ), te ide preko smislenog u znaku kršæanski nadahnutog se nameæu današnjem kršæanstvu Vuleta, Bože, Anić, Rebeka, Milanović smještanja naznaèene tematike u moguæeg vjernièkog djelovanja opæenito i na posebno zaoštren naèin Litre, Ivan (ur.): Kršćanstvo i pamćenje. okvire sociologije, psihologije i soci- ovdje i danas. I to pod prvom izrièito kršæanima ovdje i sada. Dakle, pos- jalne psihologije (Ž. Mardešiæ), kao kritiènom pretpostavkom da se ono rijedi je rasprava u kojoj se, polazeæi Kršćansko pamćenje i oslobođenje i u kontekst svojevrsne sociološke što kršæanstvo u sebi potencijalno od prepoznavanja osobitog, suvre- od zlopamćenja, Zbornik radova s naznake nekih relevantnih aspekata sadrži nije uvijek i povijesno i ak- menosti primjerenog kršæanskog međunarodnog simpozija, Split, Zagreb, moguæe sociološke dijagnoze našeg tualno prakticiralo, koja je bliska ophoðenja s iskustvom zla kao i od vremena (K. Nikodim), do lociranja poznatoj, ali daleko kritiènijoj tvrd- naglašavanja znaèenja za naše prilike Hrvatski Caritas i Franjevački institut te tematike u naše konkretne pov- nji istaknutog èeškog katolièkog Papina projekta èišæenja pamæenja, ot- za kulturu mira, 2004, ijesno-politièke okvire (T. Vukšiæ intelektualca Jana Patoèke da “ono varaju šira pitanja o tome što zapravo i J. Krišto), pa završava u osobitoj što se još nije dogodilo kršæanstvu znaèi živjeti kršæanstvo danas i kako optici koja je fokusirana na “Isusov jest samo kršæanstvo”. I, drugo, ga živjeti da bi se moglo uistinu križ i na uskrsnu nadu” (I. Šarèeviæ) pod pretpostavkom da “Isusov križ sudjelovati u katolièkom èišæenju ranjevaèki institut za kultu- te ispituje tu tematiku u dimenziji kao simbol ‘subverzivne memorije’ pamæenja ili u èišæenju katolièkog ru mira iz Splita ponovo je buduænosti. Drugi pak dio knjige za sve, ne odnosi se prvenstveno pamæenja ovdje i sada. To najbolje obdario, nakon zbornika Mir u sadrži raspravu koja se vodila na na fizièke boli, nego prije svega na predoèuju prilozi Thomasa Bremera Hrvatskoj i Oprost i pomirenje – izazov samom skupu. I to kako u obliku bezpridržajnu i bezuvjetnu ljubav za i Ivana Šarèeviæa. Crkvi i društvu, našu èitateljsku ja- pitanja u povodu pojedinih referata, sve”. vnost, kako onu vjernièku katolièku tako i u obliku zakljuène rasprave Tamne točke u povijesti tako i onu posve svjetovnu, još je- opæe naravi. Što znači živjeti kršćanstvo Katoličke crkve dnom novom, iznimno aktualnom i I površno èitanje glavnih priloga danas? Prilog njemaèkog katolièkog vrijednom knjigom. Posrijedi je, nai- ove knjige lako otkriva njezine Druga vrijednost knjige je u tome teologa i sveuèilišnog profesora me, knjiga Kršæanstvo i pamæenje – kr- kljuène vrijednosti. Prva vrijednost što na manje-više sustavan naèin Bremera je iznimno vrijedan po šæansko pamæenje i osloboðenje od zlo- knjige – po ovom èitanju – leži nastoji dati zaokružene odgovore tri momenta. Prvo, po izrazito pamæenja koja u središte pozornosti u tome što se sadržajno bavi za na neke od kljuènih izazova koji kritiènom odnosu prema prošlosti stavlja problem povijesnog pamæenja današnje kršæanstvo i katolièanstvo, se nužno nameæu kad se opæenito i povijesti Katolièke crkve. Ta kad se ono pretvara u zlopamæenje ali i opæenito za suvremeni svi- ulazi u raspravu o pamæenju, pa i o kritiènost se oèituje u tome što se ili u pamæenje povijesnog zla, ali jet i za suvremene ljude, iznimno zlopamæenju, te o politièkoj uporabi prošlost katolièanstva ne uzima na koja sadržajno prije svega smjera na važnom i izrazito aktualnom, ali zlopamæenja da bi se na neki naèin tradicionalni naèin kao neupitno èišæenje kršæanskog pamæenja ovdje i veoma složenom i prijepornom dosljedno i sustavno razjasnili dok- svjedoèanstvo stoljetnog trijumfal- i sada od zlopamæenja a u skladu s tematikom primjerenog suvreme- trinarni i djelatni okviri moguæeg nog hoda diljem svijeta Katolièke poznatim Papinim zahtjevom èišæenja nog ophoðenja s iskustvom zla ili uèinkovitog èišæenje pamæenja. U crkve kao pretpostavljene soci- pamæenja. Naime, ta knjiga svakoga ophoðenja s iskustvom zla ponajprije tom se smislu dosljedno i sustavno etas perfectae, koji bi hod trebalo suvremenika, bez obzira na njegov u njegovim suvremenim oblicima. èini upitnom tematika pamæenja i danas samo nastaviti i obnoviti na svjetonazor, navodi na kritièno ra- I to ponajviše s iskustvom zla i opæenito i u kršæanstvu, te se, stoga, manje-više neupitan naèin. Bremer zmišljanje i na preispitivanje vlastite pamæenjem zla koje je po pravilu predmetom nužne rasprave èine naglašava izrièito da se prošlost, pa savjesti, jer na sustavan naèin otvara bilo prisutno pretežno na latentan gotovo svi kljuèni aspekti tematike ni prošlost katolièanstva “ne može nedvojbeno veoma važna i za ove naèin da bi po pravilu u izvjesnim pamæenja, kao što su oblikovanje tek tako prepustiti samoj sebi”, prostore izrazito aktualna pitanja. situacijama snažno izbilo u javnost i pamæenja, èuvanje pamæenja, brisan- i to po tome, jer je “prošlost na A to su: prvo, pitanje suvremenog pod odreðenim prilikama presudno je pamæenja i èišæenje pamæenja. zastrašujuæi naèin prisutna. Ona ophoðenja s iskustvom zla, i, drugo, utjecalo na ljudsko svjetovno, pa i U tom smislu knjiga o kojoj je rijeè èesto odreðuje našu današnju sit- pitanje postojeæeg zlopamæenja koje, na vjernièko ponašanje. Pritom se pruža u našim današnjim prilikama uaciju i postupanje”. A “Katolièka kad traje kao neupitno i dok traje tematika ophoðenja s iskustvom vrijedan, ali i rijedak sustavni uvid crkva ima u svojoj povijesti jednako kao neosporeno, ne vodi do prijeko zla ponajviše projicira na povijesno- u tematiku pamæenja, zlopamæenja tako neke tamne toèke koje je dugo potrebne katarze nego pridonosi društvenu pozadinu koju tvore upra- i èišæenja pamæenja opæenito, te potiskivala a sad izlaze na vidjelo”. ovjekovjeèivanju govora mržnje te vo ovi naši prostori kao prostori koji posebno u sklopu naše suvremene Drugo, Bremer smatra potreb- èini da se poveæavaju šanse da se ju- su bili obilježeni pravim i stalnim katolièke misli. nim u otvorenoj unutarkatolièkoj èerašnje zlo održi i obnovi na još gori orgijama zla. I to ponajprije u obliku Treæu vrijednost spomenute kn- raspravi o ophoðenju s iskustvom naèin u obliku sutrašnjeg zla. pravih orgija nasilja kao državnog, jige ovo èitanje nalazi u tome što se zla i o èišæenju pamæenja postaviti Knjiga predstavlja zbornik radova para-državnog i re-privatiziranog projekt èišæenja pamæenje ne tretira na dosljedan naèin neka teška i rasprava na skupu održanom u nasilja u kojima su na ovaj ili onaj samo kao projekt uzgredne naravi pitanja koja se inaèe ne prave i ne Trogiru od 15. do 17. svibnja 2003. naèin sudjelovali i brojni vjernici. nego kao projekt od opæeg znaèenja postavljaju, barem ne u nas. Takva u organizaciji Franjevaèkog insti- Isto tako se pritom ta tematika ne koji se tièe u krajnjoj analizi tom je, primjerice, njegova odluènost tuta za kulturu mira i Hrvatskog razmatra ni pretežno ni iskljuèivo èišæenju pamæenja primjerenog da – slijedeæi praktièno poznati Caritasa, na kojem su sudjelovali u dimenziji prošlosti te u znaku kršæanskog naèina življenja i prak- Kantov poziv Audi sapere – izvede – uz nekoliko stranaca – vrsni hrvat- pukog svoðenja raèuna s prošlošæu, ticiranja kršæanstva u prilikama i ne- neke tamne toèke u prošlom ponašanju cmyk VI/143, 2. prosinca 2,,4. 37 kritika

Crkve ne samo i ne ponajviše iz križa u okviru u kojem se naglašava sobom i svojim grijesima, pobjeda osobnih slabosti i grešnosti pojed- soteriološki aspekt kršæanske vjere, nad drugima, nad svijetom i mraènim inih velikodostojnika crkve ili iz a ne prvenstveno identitetski as- silama zla?” Zatim, takvo je i pita- nekih za katolièanstvo izvanjskih pekt. Zapravo, èini se kao da je nje “tko nas spašava: Isus ili Cezar? i povijesno sluèajnih ili samo sit- dominantna nakana autora poka- Za koga se odluèujemo: za Isusa ili uacijski uvjetovanih okolnosti zati na opasnost da u kršæanskom Barabu?” To je, nadalje, i pitanje (primjer uobièajeno apologetsko pamæenju ovozemaljski identitetski “možemo li raspoznati postojanje pozivanje na duh vremena kojem je i moment znaka križa proguta njegovo razlièitih križeva, patnji i smrti? Je li Crkva samo znala ponekad podleæi) soteriološko znaèenje. Stoga se nam važniji Isusov križ ili križ ljudi? nego iz nekih naèelnih vjerovanja njegova argumentacija može èitati Za koji se golgotski križ odluèuje- koja su sve do Drugog vatikanskog kao nastojanje da se rehabilitira mo?” Na kraju, Šarèeviæ zakljuèuje sabora pripadala doktrinarnom kor- izvorno spasenjsko znaèenje križa. da “kršæansko pamæenje ne zagovara pusu katolièanstva a koja su gotovo U tome bi se moglo prepoznati šire zaborav, osobito ne onaj koji raðao nužno vodila i do odreðenih naèina znaèenje ovog rada ako je toèna ponavljanje zla. Ono nastoji da se ne ponašanja, i nasilnih i prisilom teza poznate francuske sociologinje zaboravi, ne prvenstveno zlo, nego zagaðenih. Takvo je, po Bremeru, religije Daniele Hervieu-Leger o Božji spasenjski dogaðaj”. u osnovi naèelo da samo Katolièka dominantnom suvremenom trendu crkva “poznaje istinu i da njome patrimonijalizacije religije, koja se Dokument o duhu vremena raspolaže, te da se istina ostvaruje ne dogaða na temelju reafirmacije hrvatskog katoličanstva samo u okviru Katolièke crkve i za religije kao patrimonium-a salutis, Èetvrtu vrijednost ovo èitanje njene vjernike”. I to, dakako, ne dakle, ne u znaku soteriološkog po- spomenute knjige pronalazi u nje- bilo koja istina nego ona istina koja slanja, nego u znaku afirmacije relig- zinoj dokumentarnoj naravi. To je odreðuje vjeènu sudbinu èovjeka, a ije “kao rezervoara znaèenja koja se prije svega vrijedan dokument koji što se oèitovalo u poznatoj tvrdnji mogu koristiti za najrazlièitije svrhe” svjedoèi o intelektualno znaèajnom nulla sallus extra ecclesiam. Iz toga se (Hervieu-Leger). A to znaèi da se nastojanju da se vodi dijalog o nekim onda zakljuèivalo da je “neophodno Šarèeviæ u osnovi bavi razjašnjenjem kljuènim i kritiènim pitanjima suvre- Bremer naglašava da da svi ljudi postanu katolici jer je znaèenjem križa, polazeæi od uvida menog naèina življenja i svjedoèenja čišćenje pamćenja “ne to za njih bolje, jer je to jedini put da je kršæanima “Isusov križ trajna kršæanstva unutar kulturnog kruga njihova spasenja”. Na tome se pak kušnja sablazni i ludosti”, ali i od katolièanstva u Hrvata u kojem bi znači da se događaji temeljila ideja i praksa “misionarstva dva dodatna uvida. Prvo, od uvida ravnopravno sudjelovali intelektualci pa èak i nasilnog: ako pogani ili ljudi da “povijest kršæanstva obiluje i zlo- katolici – i sveæenici i laici – zastu- brišu iz pamćenja Crkve, druge vjere ne žele dobrovoljno porabama križa”. I to zloporabama pajuæi i veoma razlièita stajališta. postati katolici, za njih je bolje da u temeljima kojih stoje ishitreni Nadalje, ta je knjiga svjedoèanstvo o nego da Crkva u tim ih prisilimo na to, èak da ih i silom i pogrešni odgovori na pitanje: nastojanju da se oblikuje sustavnim pokrstimo”. Time zapravo Bremer “Kako od križa, od stvarnog poraza, i otvorenim raspravama o nekim slučajevima u kojima otvara šire pitanje odnosa izmeðu napraviti pobjedu nad silama zla, nad pitanjima od kljuènog znaèenja za je učinila nepravdu monopola na istinu i pribjegavanja neprijateljima, nad protivnicima?”. suvremeno kršæanstvo u Hrvata nasilja i prisile. Treæi moment je Na poèecima tih zloporaba križa relativno samostalno, ali izrazito prihvati tu činjenicu i da u tome što Bremer naglašava da Šarèeviæ nalazi Konstantinov obrat kompetentno i kritièno katolièko èišæenje pamæenja “ne znaèi da se koji je od križa uèinio pretežito intelektualno javno mnijenje i to na dopusti da ono što se dogaðaji brišu iz pamæenja Crkve, “znak ovozemaljske pobjede”. temelju suèeljavanja razlièitih stavo- nego da Crkva u tim sluèajevima u Pritom oèito imajuæi pred oèima va i iskljuèivo na temelju snage ar- doista dogodilo postane kojima je uèinila nepravdu prihvati bosansko povijesno, ali i novije gumenata. Naposljetku, knjiga tvori tu èinjenicu i da dopusti da ono iskustvo upozorava da su sliène zlo- svojevrsni dokument, koji uvjerljivo dio njenog pamćenja”. što se doista dogodilo postane dio porabe križa doživjele svoju ekspanz- svjedoèi o znaèajnim razlikama ko- njenog pamæenja”. I to ponajprije iju u ovim prostorima u najnovije vri- jima se otkriva ne samo složenost i I to ponajprije “zbog “zbog dostojanstva žrtava” koje su jeme, jer je “križ kod mnogih postao protuslovnost tematike ophoðenja s dostojanstva žrtava” “zaslužile da se njihova stradanja isprazna gesta, pokret s politièkim, iskustvom zla i pamæenja zla kojom uzimaju ozbiljno, da težinu onoga što svjetovnim interesom, na mnogim se knjiga bavi nego i složenost pa i koje su “zaslužile da se smo uèinili osvješæujemo i da se ne mjestima je ne samo isprazni nego protuslovnost koja obilježava dana- izgubimo u imaginarnim pojmovima i estetsko-religiozni nakaradni sim- šnje katolièanstvo u svjetskim raz- njihova stradanja uzimaju i brojkama, nego da prihvatimo ono bol”. Tako se križ “podizao i kao mjerima, pa i još više katolièanstvo što moramo prihvatiti”. U tom se znak ‘osvojenih’ podruèja”, a mnogi u današnjih Hrvata-katolika. A to se ozbiljno, da težinu smislu istinsko èišæenje pamæenja ne spomen-križevi u nas su reducirani oèitovalo posredstvom dubokih razli- može reducirati ili ublažiti zgodnom na znak ili simbol “nacionalnog pon- ka u stavovima i mišljenjima vrsnih onoga što smo učinili igrom oko toènih ili netoènih brojeva osa i prkosa, èesto zlopamæenja”, pa hrvatskih katolika-intelektualaca. I osvješćujemo i da se ne žrtava, isto tako kao što prestaje tako sadrže “opomenu samo onima to se oèitovalo ponajprije tako što biti trik koji služi da bi se samo na- drugima, te èak predstavljaju i rez- je postalo posve oèitim da je ono izgubimo u imaginarnim knadno umirila savjest Crkve i kato- ervoar osvete”. Dapaèe, upozorava da što je za neke sudionike u raspravi lika opæenito U tom smislu èišæenje postoji rizik da æe sa stajalište bliske izrazito upitno i tvori veliki izazov pojmovima i brojkama, pamæenja nije samo jednokratan èin buduænosti i u drugim zemljama s suvremenom kršæanstvu, za druge je koji je veæ navodno izvršen i dovršen. visokim brojem stranaca, naroèito posve neupitno i zapravo ne postoji nego da prihvatimo ono O tome govori Bremerov zakljuèak: vjernika drugih religija, “križ za kao izazov ili postoji samo kao izmi- “Iako istina može biti gorka, a is- mnoge sve više postajati znak ident- šljeni izazov. Ili, dalje, da ono što je što moramo prihvatiti” tina o povijesti Katolièke crkve ima iteta, i to ne samo religioznog nego i za jedne ostaje otvoreno kao teško dosta gorkih trenutaka, bez nje nacionalnoga, svjetovno-politièkoga pitanje o kojem treba raspravljati, nema pomirenja, a time ni mirnog razlikovanja. Za druge opet križ æe za druge je završena i definitivno ni stabilnog razvoja. Zbog toga je u još više znaèiti kamen spoticanja i zatvorena stvar. Za ilustraciju je interesu Katolièke crkve, kao što je u smetnje u izgradnji tolerantnog, plu- dostatno samo usporediti stavove i interesu bilo koje grupe, da kritièki ralnog, multireligijskog i multikul- ideje Thomasa Bremera ili Željka ispituje svoju povijest, da dopusti turnog društva”. Mardešiæa i, primjerice, Jure Krište sjeæanje na vlastitu krivnju i da se s Nasuprot tim i sliènim zlopo- odnosno stava B. Vulete koji tvrdi njome suoèi”. rabama križa, Šarèeviæ insistira na kako “mislim da se jedino može biti drugom kljuènom uvidu da “križ ima kršæaninom i živjeti kršæanski tako Razjašnjenja značenja križa smisla samo u ljubavi” i u perspe- da prihvatimo da zapravo nismo Još je zanimljiviji tekst Ivana ktivi spasenja. Stoga on postavlja prihvaæeni i da možda nikada neæe- Šarèeviæa pod naslovom Pamæenje bez kao kljuèno pitanje dilemu: “Hoæe mo biti prihvaæeni, a unatoè tome uskrsnuæa. Isusov križ iz perspektive li kršæanski spomen-križevi postati da smo na put koji nas oslobaða, uskrsne nade. U tom prilogu Šarèeviæ, rezervoar zlopamæenja i hrana za usprkos tome što smo optuživani. poput Bremera, ne uzima Papino osvetu ili æe biti spomen bezgrani- Naš put je apostola, put vlastitog javno priznanje krivnje kao èin kojim ène ljubavi Boga koji se objavio u èišæenja, prepoznavanja vlastitog zla se istodobno otvara, ali i definitivno Raspetoj ljubavi?” Na toj podlozi i kukavièluka, put slobode govora zatvara katolièka rasprava o prob- postavlja niz konkretnijih pitanja na o tome”, na jednoj strani, te onoga lemu krivnje i èišæenja pamæenja, koje današnji kršæani moraju odgo- što danas tvori glavnu struju katoli- nego se uzima kao pobuda da se ide voriti. Za ilustraciju samo vrijedi èanstva u Hrvata, na drugoj. Stoga dalje i do kraja u toj raspravi. No, navesti da su takva, pored ostalog, knjiga o kojoj je rijeè predstavlja osobitost i originalnost tog priloga pitanja: “Èega je znak, simbol, sa- svojevrsno dragocjeno svjedoèanstvu je u tome što se problemu èišæenja krament Isusov križ – znak poraza ili o duhu vremena koji postoji u dana- pamæenja pristupa sa stajališta pobjedni znak? Pobjeda nad samim šnjem katolièanstvu u Hrvata.

cmyk 38 VI/143, 2. prosinca 2,,4. kritika

Nostalgična samoubojstva

Sunčana Tuksar murjaka, dok nekadašnji prinèevi neizbježno odrastaju u ovisnike, grubijane, alkoholièare ili sitne kri- minalce. Rješenje kojim bi se sve to Tajno oružje ovog izvrsnog romana lijepo zaobišlo i kojim bi se zadržala leži upravo u njegovoj neobičnoj obeæana slika slatkog išèekivanja je – samoubojstvo. Za tu odluku dje- kombinaciji iznimno uspješno vojaka možemo okriviti umobolne postignute bezvremenosti i nostalgije roditelje, društvenu neprihvaæenost ili neki drugi opæepoznati èimbenik koja nužno odnosi na neko drugo koji uslijed svojega povijesnog ne- mjesto, u neko sretnije vrijeme, u razrješivog ponavljanja veæ lagano degradira u klišej, no ogolimo li pri- kojem su živjele prave muze, baš èu, sve se svodi na to da je to jedini poput sestara Lisbon – koje svojim naèin na koji ljubav ne prestaje, a sjaj nikad ne gasne (vidi pod: Dean, samoubojstvom prelaze u legendu Monroe, Morrison itd.). Rijeè je o starome amerièkom triku za samo- Jeffrey Eugenides, Nevina samoubojstva; održanje legende i on uvijek pali. Adolescent je u središtu pozornosti “èujemo” perceptivnost i mudrost s engleskog prevela Vlatka Valentić, poput rock zvijezde i on toga posta- barmena na fajruntu, britkost taksi- Vuković i Runjić; Zagreb, 2004. je vrlo rano svjestan, baš kao i njego- sta sa stranim naglaskom i decen- va okolina. tnost iskusnog batlera. Roman pišu i Znamo da ružičasti Kao patnice su porasle u oèima sjeæanja onih koji su poznavali cure: ljudi, poput obitelji Kennedy, kaže susjedi, nastavnici, frendovi iz ško- adolescentski ako je moguæe da se elementi Eugenides. Ili, da se poslužim ko- le, bivši frajer… Tko je pripovjedaè? komedije nalaze u romanu u mentarom Cecilije, najmlaðe od pet Homer, naravno! Sa svojim zborom snovi djevojaka, bili kojem se pet djevojèica ubije? sestara, nakon što joj prvi pokušaj pripovjedaèa koji uz djetinjasti ce- oni “romantično” A vjerujte da su u tom romanu sa- samoubojstva nije uspio: Vi oèito niste rek èitatelju podastire dogaðaje. Ili moubojstva itekako brutalna: u pita- bili trinaestogodišnja djevojèica. Ta je, neki iskreni obožavatelj iz sjene koji trinaestogodišnji nju su šiljci, konopci, peænica i plin, poput Faulknerove Emily, vjeèno usput razgovara s ostalim tajnim te pet sestara koje se svime time u hodala unaokolo u staroj vjenèa- èlanovima kluba obožavatelja. Neki ili “filozofsko” jednom trenutku odluèe poslužiti. nici podsjeæajuæi nas da je breme odani Chaucer, predani staretinar I kako to da se tim pitanjem ne ot- amerièkog sna uistinu teško nositi. uspomena na Lisbonice koji obilazi šesnaestogodišnji, kriva mraèna tajna završetka romana Eugenides se takoðer vodio i za antikvarijate u potrazi za neèime što nego njegova poèetna nit pomoæu time da u tom dramatiènom dobu im je pripadalo. najčešće završavaju koje se radnja naizgled unatrag na- ništa nije nemoguæe pa se tako i udajom za mjesnog motava u klupko? Kažem naizgled, smrt kao izbjeglištvo èini normal- Coppolina ekranizacija jer èini se da nitko u tom romanu nom, te se biti mrtav èini lakšim Sophia Coppola, koja je devede- murjaka, dok nekadašnji ne vodi raèuna o pravilnom tijeku nego biti živ. I to baš zato što se još setih prema ovom romanu snimila prièe, o njezinim toènim uzrocima i ništa ne zna o težini življenja. odlièan film, smjestila je radnju dva- prinčevi neizbježno posljedicama, a i sam sklad konaèno deset godina ranije. Premda se sve dobivenog puzzlea ostaje sporedan. Prave istine o tinejdžerima to moglo dogoditi i èetrdeset godina odrastaju u ovisnike, Važno je samo isprièati prièu, dopu- No, Eugenides ne dopušta da se prije ili juèer. Jer, tajno oružje ovog stiti svima da kažu što o njoj znaju pripovijest zaustavi na tom parado- romana leži upravo u njegovoj neo- grubijane, alkoholičare ili misle da znaju. A malo tko zna ksu, nego je razvija i dalje, ususret biènoj kombinaciji iznimno uspješno nešto pobliže o životu pet sestara onome da ni mrijeti nije ništa novije. postignute bezvremenosti i nostal- ili sitne kriminalce. – tinejdžerki izmeðu 13 i 16 godina, Stoga u njegovu romanu jedno gije koja nužno odnosi na neko dru- Rješenje kojim bi se sve koje žive negdje tamo u Michiganu samoubojstvo nije dovoljno, nego go mjesto, u neko sretnije vrijeme, i èiji su roditelji zastrašujuæe religi- ona pljušte poput žaba u Magnoliji. u kojem su živjele prave muze, baš to lijepo zaobišlo i kojim ozni i strogi te ih nikad ne puštaju I premda ih je naredao èak pet, i poput Lisbonica. Kao što je rekao van, da bi ih uoèi samoga zlokobnog njih uspješno svrstava pod pojam jedan od djeèaka: bi se zadržala obećana èina držali posve zatvorenima u kuæi American beauty. Dakle, i to je samo Tuga se rodila davno prije. Prije kako se cure ne bi “pokvarile”. No, još jedan fenomen oko kojeg tre- Amerike. I cure su je u sebi nosile. slika slatkog iščekivanja o tome se govori tako nonšalantno i ba natapirati frizuru, uzeti u ruke Sreæa da se tog romana prihvatila tako duhovito da roman ne možemo mikrofon, upaliti sedam kamera i upravo Coppola koja je, i sama muza je – samoubojstvo èak ni turobno nazvati tragikomi- obavijestiti naciju. Uistinu, zani- mnogima, izvrsno prenijela na pla- ènim, nego se jednostavno moramo mljiv je i inovativan naèin na koji je tno slike i glazbu tog romana: sve pomiriti s time da je on jednostavno Eugenides relativizirao senzaciona- pršti od nalakiranih noktiæa, sjajnih i samo – komièan. Sjetan, da, ali lizam, ukupni amerièki melting pot usana, plavih kosica, izgrebanih gra- komièan. rasa, religija, kultura, briljantinskih mofonskih ploèa. Svi koji su èitali glava, šeæerastih vegetarijanskih romane poput Saint Maybe ili Sluèajni Samoubojstvo – jedini način hare krishna grickalica, ostavljajuæi turist poznaju tu nježnu turobnost da sjaj nikad ne ugasne otvoreno pitanje tko su, na koncu vjeèno zelenih krošnji susjedstva u Može se reæi i da je ton cijele pri- bili ti Lisboni? Neki Židovi? kojem smo odrasli, te velike sudbi- èe pomalo podrugljiv, te da je bacio U ovom romanu ima i raznih ne malih ljudi iz kuæa do nas, taj veliki klip pod noge maturalnim istina o tinejdžerima opæenito. munjeviti èin odrastanja koji, ako ga zabavama, starim cadillacima i vjer- Pravih istina. O zgodnim deèkima, veæ nismo izbjegli, može izbjeæi nas. skim obijestima fanatiènih roditelja, o curama, o ovih pet cura, o svemu Ovaj je debitantski roman te opæenitoj ideji Amerikanaca da živome. Ovaj pisac to razumije na Jeffreyja Eugenidesa pravi biser! su upravo oni izumili – adolescen- razini vrlo bistrog klinca koji još nije Prava niska bisera! Sreæom, ima on ciju. Jer znamo da ružièasti adole- sasvim spoznao stvari jer nije po- i drugi roman, Middlesex, koji je na- scentski snovi djevojaka, bili oni sve odrastao. Samoubojstva petero graðen Pulitzerom 2003., a govori o “romantièno” trinaestogodišnji ili sestara isprièao je glasom mrtvo- tinejdžeru hermafroditu u potrazi za “filozofsko” šesnaestogodišnji, naj- zornika s dobrom maštom i dugom identitetom. Držimo fige za skori, èešæe završavaju udajom za mjesnog noæi pred sobom. Tako u naraciji jednako uspješan prijevod! cmyk VI/143, 2. prosinca 2,,4. 39 kritika

Život znakova

Joško Žanić glavnih oblika ljudske aktivnosti i njihove uzajamne veze, buduæi da se sve te akti- vnosti i veze odražavaju u znacima koji posreduju aktivnosti (Morris je semio- S gotovo 550 stranica teksta i tiku smatrao takoðer putem do uje- stotinjak stranica bibliografije, riječ dinjenja svih znanosti, kao i njihovim opæim organonom). Derrida je semi- je o maloj enciklopediji semiotike, ologiju htio zamijeniti gramatologijom Autor pokazuje kako pisanoj na njemački precizan i strog kao znanošæu o pismu (koje, kao opæa struktura svakog diskursa, odreðuje u pogledu odnosa način svako semantièko funkcioniranje), no to je veæ posebna prièa. lingvistike i semiotike Winfried Nöth, Priručnik semiotike; s U nas nedavno objavljeni Priruènik postoje tri različita semiotike (njegovo preraðeno i pro- njemačkoga preveo Ante Stamać; Ceres; šireno drugo izdanje izašlo je u shvaćanja: ono prema Zagreb, 2004. Njemaèkoj 2000. godine) uglednoga njemaèkog semiotièara W. Nötha, u Jakobsonom, Kristevom, Ecom i dru- kojem je semiotika vrsnom i uobièajeno na ljepotu hrvat- gima (takoðer se spominje Lotman skog jezika pazeæem prijevodu Ante i Tartuska škola, pa bih ovdje htio nadređena lingvistici, ojmovi jezika i znaka bitno su Stamaæa, vrijedno je štivo svakome dodati kako smatram da je taj vrsni odredili velik dio humanistièke namjerniku zainteresiranom za ova semiotièar, èija Struktura umjetnièkog ono prema kojem je teorije dvadesetog stoljeæa. Od pitanja. Od dva u nas ranije izdana teksta donosi teorijski aparat takve obratno slučaj, te neokantovaca preko strukturalizma opæa udžbenika semiotike, U pozadini preciznosti, izraðenosti i obuhvatno- i poststrukturalizma do analitièke znaka cijenjenog domaæeg lingvista i sti da se može usporediti s Logikom ono prema kojem su filozofije ti su pojmovi bili u sre- semiologa D. Škiljana iz ‘85. te Uvoda znanstvenog otkriæa Karla Poppera na dištu zanimanja (a to su i dalje), u semiotiku danskog dvojca Johansena polju epistemologije, danas apsolutno to komplementarne dok su ih sva tri najveæa filozofa i Larsena objavljenog 2000. (izvorno nedovoljno zastupljen pri bavljenju prošlog stoljeæa, Heidegger, Derrida ‘94.), razlikuje se na prilièno oèit umjetnošæu i kulturom). U treæem znanosti i Wittgenstein, takoðer smještali, naèin: s gotovo 550 stranica teksta poglavlju autor pristupa temeljnim u manjoj ili veæoj mjeri, u središte i stotinjak (!) stranica bibliografije, pojmovima i distinkcijama semiotike: svojega filozofiranja. Heidegger je rijeè je o maloj enciklopediji, pisanoj znaku, modelima i tipologijama zna- odredio filozofiju kao prenošenje dosude na njemaèki precizan i strog naèin. kova, znaèenju, informaciji, funkciji i bitka u jezik, Derrida se borio protiv strukturi, sustavu i kodu. U èetvrtom shvaæanja znaèenja kao transparen- Odnos lingvistike i semiotike poglavlju tema je semioza, proces u tnog, kontrolabilnog i “prisutnog” (a Knjiga se sastoji od deset poglavlja. kojem znak razvija svoju djelotvornost, bitak je definirao kao igru oznaèitelja), U prvom Nöth prikazuje povijest prema Peirceu pravi predmet semi- te time i protiv misaonog fundamen- bavljenja znakovima, od antike, preko otike. U ovom poglavlju posveæuje ta cijele zapadne Metafizike, dok je srednjeg vijeka i renesanse, raciona- se pozornost i kogniciji (mentalnom Wittgenstein u objema svojim fazama lizma i empirizma, prosvjetiteljstva predstavljanju, danas važnoj temi pokazivao na razlièite (i meðusobno pa do u 19. i 20. stoljeæe, a u drugom analitièke filozofije) te kljuènom proturjeène) naèine kako su filozofij- se bavi klasicima semiotike, njezinim pojmu komunikacije. U sljedeæem Knjiga za već upućene ski problemi u bitnoj vezi s jezikom i smjerovima i školama u 20. stoljeæu: poglavlju tema je “nerjeèita” komu- Pozitivno je, mislim, što autor ra- naèinom njegova semantièkog funkci- Peirceom i Morrisom, de Saussureom, nikacija, komunikacija bez rijeèi, zlièita divergentna nastojanja u semi- oniranja. Analitièka filozofija i stru- Hjelmslevom i Barthesom, ruskim dakle gestika, kinezika, mimika, otièkim istraživanjima, utemeljena na kturalizam “podijelili” su teren, prva formalizmom, Praškom školom i komuniciranje pogledom i opipom te opreènim metodološkim i spoznajno- baveæi se prvenstveno apofantièkim proksemika i kronemika (istraživanje teorijskim temeljima, ipak smatra logosom, a drugi retorièkim i poetièkim, aspekata prostora i vremena u nerje- dijelovima jedinstvenog znanstvenog ovisno o tome što su “primarno” sma- èitoj komunikaciji). projekta koji nekamo ide, te tvrdi kako trali jezikom. Èini se da je Derrida U šestom poglavlju Nöth se bavi kao znanost o znakovima dapaèe semiotika (paralelno s Wittgensteinom u drugoj jezikom i jeziènim kodovima kao te- posjeduje polje istraživanja posve neovisno fazi) otišao najdalje, pokušavajuæi mama opæe semiotike par excellence, od moda i tendencija, polje kojega æe biti srušiti sve kljuène distinkcije i po- pokazujuæi kako u pogledu odnosa dokle god i nadalje bude postojao “život stavke u vezi s jezikom i njegovim Pozitivno je što autor lingvistike i semiotike postoje tri znakova”. odnosom prema svijetu na kojima je razlièita shvaæanja: ono prema kojem Na kraju još dvije povezane na- poèivalo zapadno mišljenje, pa i ono različita divergentna je semiotika nadreðena lingvistici, pomene u pogledu ovog Priruènika. ranog Wittgensteina i Heideggera nastojanja u semiotičkim ono prema kojem je obratno sluèaj, Prva je ta da, zbog težnje da pokrije i (nadajmo se da nije uspio). te ono prema kojem su to komple- iscrpi cjelokupno podruèje semiotièke istraživanjima, mentarne znanosti. Tu se obraðuju i teorije i primjene, knjiga zapravo Opća znanost o znakovnim pojmovi poput arbitrarnosti i konven- svakom pojedinom pojmu ili temi sustavima utemeljena na oprečnim cije, teorije metafore (gdje je možda pristupa dosta sažeto, navodeæi viso- Posebno mjesto meðu tim i ta- nedovoljna pozornost posveæena izvr- koinformativnim diskursom kljuène kvim istraživanjima zauzima semio- metodološkim i snu Searleovu tekstu o metafori, no uvide i distinkcije, ali èitatelj bi se logija/semiotika (ti se termini mogu to je osobno stajalište) te projektima mogao zaželjeti malo razvedenijeg i vezati za tradiciju iz koje su potekli, spoznajno-teorijskim univerzalnog jezika. Posljednja èetiri opširnijeg stila, s veæom oscilacijom kontinentalno-strukturalistièku ili poglavlja bave se semiotikom teksta informativnijih i manje informati- anglosaksonsku, ali se njihova razlika temeljima, ipak smatra (ovdje i pripovijedanjem, mitom i vnih dijelova. Iz ovoga slijedi da je i opreka može i drukèije postavljati), dijelovima jedinstvenog ideologijom), estetikom i semiotikom ona zapravo najkorisnija nekome tko najopæenitije definirana kao opæa književnosti (ovdje su, uz semiotiku se veæ snalazi na podruèju koje ona znanost o znakovima/znakovnim znanstvenog projekta književnosti, obraðene semiotike gla- obraðuje, te mu, osim kao priruènik, sustavima. Ako se uzme da je èitava zbe, slikarstva, arhitekture i kazali- može poslužiti kao opæi orijentir za ljudska kultura jedna mreža znakova koji nekamo ide šta), semiotikom medija (ovdje æemo daljnje bavljenje ili pak kao sredstvo i oznaèiteljskih praksi, semiologija se naæi i razmatranja semiotike filma, smještanja njegovih vlastitih preoku- èesto shvaæala i kao opæa znanost o stripa i reklamne poruke) te semioti- pacija u širi okvir, dok je semiotièaru- kulturi, ili pak, kako kaže Charles kom kulture, sociosemiotikom (ono poèetniku bolje za uvod u podruèje Morris u Osnovama teorije o znacima: što je Škiljan zvao semiologijom ljudi) i kao pristupaènije preporuèiti jedan Semiotika pruža osnovu za razumijevanje interdisciplinarnim oèekivanjima. od dva gore navedena udžbenika.

cmyk 40 VI/143, 2. prosinca 2,,4. kritika

(Ne)moć antikorporacijskih dadaista

Steven Shaviro razini, Westerfeldova ili romaneskna) ambivalencija u vezi s èitavom korpo- Jammeri su rativnom mašinerijom coola. S jedne antikorporacijski strane, imamo osjeæaj neèega jezovitog, Izvrstan roman o proturječjima neèega izgubljenog, kada trendsetteri dadaisti, ali znaju kako suvremenog društva kojim vladaju govore svima što da rade – kada pro- mièu modne smjerove koji ovladavaju žive u doba u kojem korporativni logoi, inovacije i cool ljudima tako prikriveno da oni èak i ne shvaæaju da se njima manipulira. Oni je dadaizam, zajedno samo troše svoje dolare koji se trenu- Scott Westerfeld, So Yesterday, tno pretvaraju u odbjegli korporativni sa svim ostalim RazorBill, 2004. profit. Unatoè tome što je u prvim redovima, Hunter ostaje potišteno šokantnim taktikama svjestan društvene hijerarhizacije visokog modernizma, onoga što je cool i meðu tinejdžerima cotta Westerfelda poznajem kao i odraslima. Zna da nikada ne možete i sam postao pisca znanstvene fantastike, vjerovati klincima koji su cool ni ljudi- no njegov roman So Yesterday ma koji su bogati i pomodni. reklame dok Potrošaèi ne shvate što je stvar- iznimno djelotvorna smješten je u sadašnjost i svrstan te A ipak koncept samoga coola ovim nost a što šala. Oni su antikorporacijski na tržištu predstavljen kao fikcija za romanom nikada nije doveden u pita- dadaisti, ali znaju kako žive u doba u taktika reklamiranja mlaðe odrasle osobe, a ne kao znanstvena nje. Podrazumijeva se da su odreðene kojem je dadaizam, zajedno sa svim fantastika. Kakogod bilo, So Yesterday je stvari (ili naèini življenja ili mode) ostalim šokantnim taktikama visokog korporativnog oružja pametan i oštar roman o korporativnim cool, i da ne mogu svi biti takvi. Znalci, modernizma, i sam postao iznimno logoima, inovaciji i konceptu onoga što inovatori i trendsetteri, odmah prepo- djelotvorna taktika reklamiranja korpo- je cool – što su za mene znanstvenofan- znaju cool objekt – u ovom romanu, rativnog oružja. tastiène teme ili barem aspekti naše ultimativni objekt coola je tenisica koju Prema kraju romana “klijent” današnje stvarnosti koji su i sami veæ kradom proizvode jammeri, ukrašena (Nike) doèepa se dizajna za super cool znanstvenofantastièni. anti-logom, dizajnom koji negira, pre- obuæu koju su izmislili jammeri. No, crtavajuæi je, poznatu Nikeovu kvaèicu Nike nikada ne prodaje tu obuæu ka- Lovci na cool – no mase potrošaèa samo maglovito kva jest nego, umjesto toga svake sezone obje strane imaju pravo. Dvojakost Pripovjedaè romana, sedamnaesto- prepoznaju taj cool, ali na kraju æe plagira sitne dijelove. Jer korporacije Westerfeldovih jammera (skupine koja godišnji Hunter, je (kako ukazuje i završiti jureæi za njim. Huntera i Jen slijede prvo pravilo konzumerizma: nika- intervenira protiv elite i korporati- njegovo ime) lovac na cool (coolhunter), privlaèe jammeri zato što je sam brand da nam nemojte dati ono što zaista želimo. vne mašinerije coola ali joj ipak ostaje što je poznato i pod nazivom trendset- koji smišljaju jammeri jednostavno naj- Razbijte san u komadiæe i raspite ih poput vjerna) ukazuje na stvarnu poteškoæu, ter: jedan od onih ljudi koji otkrivaju cool stvar koja se dogaða. pepela. Dajte prazna obeæanja. Zapakirajte onu koju Hardt i Negri te aktivisti koji najnovije trendove, prepoznaju ih naše težnje i prodajte nam ih, napravljene zagovaraju no-logo i besplatni softver prije bilo koga drugog i tako pomažu Samonegirajuća kritika dovoljno jeftino da se raspadnu. Ono što kao da nisu dovoljno svjesni. iznijeti ih na tržište masama, uèiniti ih I iako su sami jammeri u poèetku je izvanredno u tom odlomku jest kako Problem je sljedeæi: u visokoj te- cool. Zaljubljen je u Jen, inovatoricu: predstavljeni kao revolucionari koji negira sama sebe. Iznosi punu kritiku hnologiji, u izrazito umreženom svijetu jednu od osoba koje zapravo izmišljaju žele razrušiti cijeli korporativni sustav, komodifikacije žudnje, toga kako ona u kojemu danas živimo, naša najveæa trendove (u modi, odijevanju itd.) koje ispostavlja se da je njihov pravi interes djeluje preko negacije i nedostatka, vrijednost uvijek je inovacija. I sam zatim odabiru trendsetteri i izbacuju nešto više, ili, pak, manje. Njihov cilj kako pokreæe beskonaènu odgodu. je smatram najveæom vrijednošæu i na tržište. Hunter radi honorarno za nije uništiti sustav coola, nego obnoviti Ali… ono što postavlja kao (izgublje- nemam nikakve želje poricati to. (U jednu tvrtku koja proizvodi atletsku ugled coola tako što æe ga mistificirati, ni) izvorni objekt potpuno ispunjene postmodernizmu je najvažnije serij- obuæu nazvanu prema jednome gr- pretvoriti ga u nešto nesusretljivije i žudnje nije ništa više, ili drugo, nego sko ponavljanje kulturalnih kodova èkom bogu, savjetujuæi ih o tome što je cool manje transparentno. Njihov prigovor potrošaèki fetiš par exellence (najcool i klišeja koji veæ postoje, no to se ne a što nije. korporativnom sustavu je da ono što je tenisice za trèanje koje su ikada na- suprotstavlja mojem zakljuèku. U hip- Zaplet romana dovodi Huntera i cool stiže u trgovaèke centre prije nego što pravljene). I to poništava èitav smisao hopu, na primjer, sve je u inovaciji; tu Jen u kontakt s jammerima, skupinom ima vremena biti probavljeno. Njihov je, kritike. je problem upravo to kako upotrijebiti pobunjenih inovatora i trendsettera, dakle, cilj da prodaju zbrku, opstruiraju uzorke, veæ poslagane, na takav naèin šaljivdžijama-aktivistima èiji je cilj sa- Sve je u inovaciji da ih se uèine inovativnima; imperativ botirati radove: potkopati proces kojim Nije mi namjera kritizirati visokog modernizma za novinom ne- se inovacije pretvaraju u trendove uz Westerfelda ili njegov roman zato što moguæe je odvojiti od naèina na koji je pomoæ korporativne logoifikacije i mar- je nedovoljno revolucionaran. Umjesto cijelo naše društvo zasiæeno modom, ketinga. Fikcionalni jammeri podsjeæaju Korporacije slijede toga želim reæi da je ambivalencija marketingom i potrošnjom. Inovator na mnoge aktivistièke skupine koje prvo koju opisuje – sumnja o tome možeš nije isto što i poduzetnik. Westerfeld stvarno postoje, kao što su Adbusters, pravilo konzumerizma: li zaista odvojiti ono što je cool od kor- to prepoznaje jednako kao i bilo tko rtmark i Yes Men; no, oni idu i dalje porativnog trade marka, ako uzmemo drugi. No, iako su te uloge u biti ra- od tih skupina koje stvarno postoje i nikada nam nemojte dati u obzir da biti cool u našemu društvu zlièite, gotovo je nemoguæe odvojiti u naèinima na koje shvaæaju napredne neizbježno ukljuèuje hijerarhije i novca ih u praksi. Inovacija je sama po sebi tehnologije i mreže proizvodnje, mar- ono što zaista želimo. i ukusa, organiziranih oko simbolièkih povezana s poduzetništvom, marke- ketinga i distribucije i okreæu ih protiv moæi brand names i logotipova – opra- tingom, oglašavanjem i brandingom njih samih, te u naèinima na koje (po- Razbijte san u komadiće vdana vrsta “realizma” ili cinizma, jer su to uvjeti njezine moguænosti; put stvarnih gerilsko-revolucionarnih kada je supostavljen s utopizmom, jedini naèini na koje može postati skupina) idu i preko granica zakona. i raspite ih poput pepela. recimo, pokreta besplatnog softvera prisutnom ili steæi bilo koju vrstu po- Logotipovi, imena brandova i tako Dajte prazna obećanja. ili, opæenitije, “mnoštva” Hardta i stojanja-u-svijetu. Zato pomak prema dalje toliko su važna komponenta Negrija. Hardt i Negri tvrde da su, u Hardt/Negrijevoj afirmaciji mnoštva ili konstrukcije naše društvene stvarnosti Zapakirajte naše težnje našemu današnjem umreženom druš- Warkovom samoprepoznavanju hacker- danas da sam iznenaðen da se njima tvu, kreativnost i inovacija nužno ko- ske klase implicira mnogo više pote- nije pozabavilo više pisaca fikcije. i prodajte nam ih, lektivni. Westefeldovi likovi, suprotno škoæa – i konceptualnih i pragmatiènih (Osim romana So Yesterday knjige tome, nikada ne dovode u pitanje pi- – nego što ti teoretièari priznaju ili koje mi odmah padaju na pamet su napravljene dovoljno ramidu coola s usamljenim inovatorima prepoznaju. Ironijski ogranièen i ne- Pattern Recognition Williama Gibsona i na vrhu i nužnošæu marketinga i ma- utopijski So Yesterday èini nas svjesnima Glamorama Breta Eastona Ellisa.) jeftino da se raspadnu šinerije izvlaèenja profita da filtriraju te situacije. Ono što je najzanimljivije u ovom inovacije i prenesu ih masi Potrošaèa. romanu jest Hunterova (i na drukèijoj Sklon sam reæi da u odreðenom smislu S engleskoga prevela Lovorka Kozole cmyk VI/143, 2. prosinca 2,,4. 41 riječi i stvari

Zarezi ludog smetlara

cmyk 42 VI/143, 2. prosinca 2,,4.

cmyk VI/143, 2. prosinca 2,,4. 43 poezija

Na kugli koja se vrti

Tamara Bakran

PUTOVANJE SREÆA LJ…

Imam sobu u potkrovlju. Ona ima velik prozor. Hej, pršti, pršti, ispred mene trèi zeleno prase, Sjedimo u sobi na krevetu. Vani je ljubièasto Ispod prozora je stol. Popela sam se na njega i provi- iznad mene lete jedrenjaci, mrve nebo svojim sun- nebo, sjaje zvijezde i poneki prozor, kuglasta svje- rila glavom. Zapljusnula me toplina ugrijanih krovova èanim sidrima, smiju se bogovi, pocupkujem, moje tla uz put. Na prozoru se meškolje zavjese, šuštavi susjednih kuæa. Ljuljuška se more crvenih crepova, cipele su tako duge da njima podškakljujem vrijeme, smo u svojim sitnim pomacima ti i ja, tvoje su uzbibale su se i krošnje, šuštavi valovi lišæa... bljesak moje jujuškanje preusmjeruje rijeku, ispunila me oèi tako velike, prièaš mi nešto svojim zjenicama, po bljesak, nebo - puèina, oblaci - otoci, žare se nji- energija postojanja pa postojim u svemu i sve postoji zboriš kroz treptaje, pokazuješ prstom na divovske hovi sprudovi - hajmo do mekog horizonta! Pustila u meni, ha ha ha, hihoæu se planine dok ih škakljam žene s vatrama umjesto kose koje lijeno promièu sam muziku, uzverala se na jarbol i razapela kose na po njihovim od borova dlakavim nogama, gnjeèe me pored prozora, pucketaju te vatre dok mi dotièeš vjetru. I krenuli smo, moja soba - laða, posada mu ružièasti slonovi svojim ogromnim trbusima, zgnjeè, prstima èelo – znati mene, znati tebe… Juèer sam hrèak i ja. zgnjeè... ah, sretna sam. te sanjala u jednom malom dvorištu s drvenom kuæicom koja je znaèila toplotu, u malenom dvo- rištu prepunom cvijeæa jarkih boja, naroèito žute, ti sjediš meðu njihovim rastalasanim glavicama, otkidaš ih i trpaš u usta – tako sam saznala da mi NESANICA RIJEKA stvarno puno znaèiš… Ja mrzim ljude s pitomim oèima, a bojim se U nekoj sam ljekarni kupila tablete za spavanje. Rijeka je popila nebo, pojela livade i stabla i sada da su moje možda sad baš takve, premekane, Naime, veæ me tjednima muèi nesanica. Kad sam sve to polako razmaèe i rastaèe u svojoj vodenoj utro- preusredotoèene na tebe – tu smo sad u ovom selu otvorila kutijicu, u njoj nije bilo nièeg osim jednog bi. I sve te silne krošnje s malim svemirima raznoboj- na èija izrovana polja slijeæu galebi, galebi i zemlja žutog smotuljka. Razmotala sam ga i poèela èitati : nog lišæa, mokre oblake, zapele u zaèvoranom kori- Uz moju kuæu èesto prolazi djevojèica s velikom “Na prozor ti kucaju ždralovi. U pravi èas, jer jenju i travama, valja ona prema nekamo. Iz njenog srebrnom zvijezdom na leðima – jesi li ti svjestan si upravo dovršila pletenje mreže od mirisnog bi- tijela rastu šaš i trska, majka je ona veæ mnogih ptica da smo mi sad na kugli koja se vrti? Dok sjedimo lja - metvica, lavanda. Izlaziš ususret ždralovima, i žaba i vodenih vila plavih i zelenih lica koje teku na krevetu, a vani je ljubièasta noæ, prièaš mi, a liježeš na mrežu i oni te ponesu. Sve treperi dok zajedno s njom. tvoje su rijeèi mirisne, cimet, vanilija… pitaš me promièete: njihovo meko perje, tvoja haljina, tvoj Slijedim vile u malom èamcu. Rijeka mi je to do- da li vjerujem da je svemir tih ili ako ne, kako osmijeh... Visoko ste i tako je puno oblaka. Hvataš pustila. onda zamišljam da se glasaju zvijezde, a u meni od ih u prolazu. Zamahuju krila, žmirkaš prema sun- dodira tvojeg lakta plamte organi – ti i dalje prièaš cu. Dugo letite, a onda se stanete spuštati prema o zvijezdama, kosti i zvijezde, meso i zvijezde, zvi- polju crvenih makova. Ima ih bezbroj. Ždralovi jezde u želucu, zvijezde zapele o nosne dlaèice… te poliježu meðu njih. Tako je tiho da èuješ kako šapæeš mi o ljudima èija su lica izdužena prema nji- šuškaju njihove latice, zibaju se crveni, crveni svi- hovom svršetku, ili o onima koji vlastita lica nose u leni, svileni cvjetovi, cvjetovi... Kroz procijep od amara Bakran, o sebi: rođena u Zagrebu svojim rukama, ili o onima bez lica, a onda mi lako trepavica gledaš u nebo, nebo… Nebo išèezava 1979. Diplomirala sam na Filozofskom dotakneš lice i kažeš – tvoje je tu…. …………………………………………………. fakultetu turski i mađarski jezik, a još Sjedimo u sobi, u kuæi na selu, na kugli koja se studiram bibliotekarstvo. Mnogo sam hobija vrti, ja sam te sanjala da jedeš cvijeæe i tako sazna- načela, svačim se pomalo bavila, ali od sveg je tog la da mi stvarno puno znaèiš. na meni najviše traga ostavilo planinarenje. Trenutačno u mojoj glavi vladaju PRIZORI pitanja kao što su posao, egzistencija, a u strahu od običnog u svakodnevne životne sličice trudim Sve je tako iluzorno u ovom mekom gradu. Zgrade se ubaciti nešto… su nakošene, èini mi se, naginju se kao da mi žele nešto povjerljivo šapnuti. Oko mene ljudi iznad èijih glava plutaju vidljive misli, malko dosadne, sikæu MARA prodavaèi, stenju prosjaci, jata ruku. Bljesnulo je stablo, plešu konobari, gipko, meðu Spuštam se pokretnim stepenicama. Idem u stolovima. Plaše me fontane svojim iznenadnim štr- labirint ogromnog duæana koji se šepuri sa svojim cajima visoko u zrak. Prozori prièaju, migolje ulice, TUGA raznolikim proizvodima, poput pauna, na tisuæe upit æe me vlažni haustori dok mahnitam obuzeta proizvoda. Skakuæu cijene, voæe ne truli, mrznu se prizorima. Danas sam bila tako tužna da sam oèima podizala ribe u ogromnim frižiderima, neke se prodavaèice aute u zrak samo da ne plaèem. Da zaustavim suze, osmjehuju, a neke ne, neke samo režu slaninu. trgala sam zjenicama haube kako bih zavirila u cjeva- Svijet meðu policama, cirkulira, posežu ruke, pune ste utrobe iz kojih grglja benzin iako ništa ne razumi- se kolica, zvone blagajne, pijuèu. Kad me taj ogro- jem kod tih motora, ne razumijem ni motore ni ljude. mni shop naposljetku ispljunuo, pomalo iscrpljenu, SMETLARI Bila sam tako tužna da sam željela da vjetar podivlja, našla sam se oèi u oèi s Marom. To je morala biti da me rašèetvori, da me razgrabi svojim piskutavim Mara. A kad kažem oèi u oèi, tad lažem, jer ona je Vjetrovit dan. Nadimaju se trbusi vreæica i šušte. prstima i da me zakotrlja zajedno s lišæem po asfaltu mene gledala, ali me nije vidjela. Imala je rubac i Pomièno, nepomièno smeæe, uz rubove, na sredini samo da budem u što sitnijim komadiæima, možda bi onu starinsku plavu kutu, doduše posutu cvjetiæi- cesta, mijesi lica prolaznika u zgaðeno... i tuga bila onda sitnija. Oko mene je sve huèalo, letje- ma. A znate ona staraèka, kvrgava stopala, kvrge Tri smetlara, u plavom, s metlama u rukama, po- li su auti kroz zrak, muzika koju sam slušala na wal- kod palaca, e, takva je ona imala. Da si zamislite cupkuju iza ogromnih kolica. Stali su u krug. Smiju kmanu ispunila je dupkom ulice, puhala kroz stabla, okoliš u kojem biste najprije ugledali tu ženu, si- se. Iz kanti krcatih otpacima struje omamljujuæi pulsirala u semaforu, meðutim, ništa, baš ništa od gurno biste je zamislili ispred jedne stare drvene smradovi, ulaze u moje nosnice i skupljaju mi nos u svega toga ljudi nisu primijetili, a ja, da ne bih plaka- kuæice s trijemom na kojem se suše kukuruzi u smežurano... la, oplela sam trepavicama èitave zgrade i premještala dvorištu s pumpom, a ona bi najvjerojatnije u ruci Smetlari metu, jedan zamah - dva. Premještaju ih kako mi se svidi, tako da stvorim što veæu buku i držala pletivo ili kruh kojim bi hranila kokoši. Ali smeæe. Na suncu je zablistao papir od èokolade, zla- nadglasam svoje tužne misli. Od moje tuge nastao je ne, ne ova Mara. Ova je Mara stajala u svom sjaju tno... kaos, preokrenula sam grad naglavaèke a da se uopæe i glamuru ogromnog shopping centra, u koji nema Jedan od njih iz džepa vadi frulicu. Mali vrtlog mu- nisam pomakla s mjesta, moja su sjeæanja, tužna, a smisla ulaziti s nešto ispod sto kuna, i cuclala pivu. zike u kojem se ljupko gibaju opušci, ceduljice, stare kakva bi i bila, izrasla u velike zle divove koji su svo- Ostavila sam je tamo tegleæi ogroman ceker pa ne autobusne karte, stranice novina... jim ruèetinama zarovali i pod samu zemlju i koji su, znam što se s njom dalje dogaðalo, sjeæam se samo Moja noga ritmièki lupka dok smeæe u zanosu kre- na jedan moj mali treptaj, bili spremni pljunuti sve- da kad sam se zadnji put okrenula da je vidim, ona tanja ulazi u kolica. miru u lice, usrkati zvijezde i smrviti sunce, pa nek je još uvijek gledala u jednu toèku, a po njenom su Smetlari odlaze, ostavljaju prostor èist - prazan. onda vide ljudi… Al’ ne, oni ni tada ne bi primijetili licu plesala svijetleæa slova reklama. mene, moje lice, i to da je tužno.

cmyk 44 VI/143, 2. prosinca 2,,4. kolumna

su da su juèer pronaðena tijela 21-godišnjeg hodaš po vruæini ili zimi, kiši, blatu, ledu... Ego trip studenta, 25-godišnjeg muškaraca i 20- (još nisam bio u pogrebnoj povorci po lije- godišnje djevojke u automobilu u Fukoki, pom vremenu), ne izigravaš tužnog majmu- na jugu Japana. Vjeruje se da je kolektivno na kao svi prisutni, popa izbrišeš s monitora, samoubojstvo organizirano preko Interneta, nebuloznu pleh svirku takoðer... ne moraš obzirom da su tri osobe bile iz razlièitih prije i poslije s tzv. prijateljima ispirat tugu u dijelova arhipelaga”. “Ti bokca, ovi kosooki prvom bistrou do groblja. Dovoljno je cyber samuraji su luði od teksaških kauboja. A prisustvo... što još više potencira potisnuto naše chat sobice su naiva za besane blesavce veselje: njega il nju pokapaju, a ja tu uz piæe – gotovo mu se isprièavam što sam ga zadnji i cigarete s užitkom konstatiram – još nije put špotao zbog voðenje na chat – sama bio red na meni, JOŠ SAM ŽIV!!! Posljednji pozdravi izbezumljena i usamljena balavurdija, nema “Živ – živ, si, si, al nebuš dugo” – za- èak ni kakvog pritajenog popovskog pedofi- èujem iza sebe poznat glas, nalik na ptièji Željko Jerman – draga suprug/a, otac – majka, sin – kæi, la, kmoli èetera spremnih na skupno (samo- poj, samo dakako grubijanskog prizvuka. djeda – baka, stric – strina... uz uvijek iste )ubivstvo”. Potom moj dragi Komp nastavi: Okrenem se... nema nikoga. Zamijetim da doskoèice: “iznenada, tragiènim sluèajem, “Sreæo moja/Tvoj osmijeh je bio/Sve ove su ženac i sinac zaboravili iskljuèiti radio, iz Što se mene dotikavlje, ja sam blago u Gospodinu (sic, kojem vražjem go- godine/Svrha mog postojanja/Svrha da ho- koga slijedi nastavak: “Ak izfuraš još godinu, zato da se sve zavezano uz smrt i spodinu?), nakon duge (može i kratke), ali dam/Da gledam/Da dišem/I oprostite mi dve, svaka èast, za sva leta više dajem svoju redovito teške bolesti – preminu/o-la (e sad, svi vi/Koji niste to doživjeli/Jer samo zbog mrtvu glavu! Rekal sam ti; uz tolke pljuge i sahranu obavlja internetski, tako opet ovisno o godinama, spolu i familijar- ljubavi/Ima smisla živjeti... cugu nebuš dulje od pedeset pete, možda da bude u konačnici i VIRTUALNI nom statusu) – Ožalošæeni: ti i ti... analogno Ožalošæeni: zauvijek Tvoja voljena su- godinu, dve najviše.” “Ti si Đebo” – pre- gornjem nabrajanju(!). pruga ta i ta, kæeri te i te, zet taj i taj, unuci poznajem govor Nikole Boloniæa – “koji SPROVOD!!! Višekratna korist! ti i ti”??? – ne kužim. “To sam ti skinuo s te vrag doveo ovdje, baš u trenutku kad Lijepo doma uz kompjuter sjediš Pet minuta slave za svakog Interneta, ušavši tajno u pretince prve firme imam posla”? On se gotovo naljuti: “Kaj se mrtvoga koja se u nas time bavi Client d.o.o., na web tak primaju UMRLI PRIJATELJI? Znaš u kućnoj trenirki i papučama, Te obavijesti imaju najviše èitatelja u stranicama da sam bio opsjednut tom temom, a kako ne hodaš po vrućini ili zimi, kiši, vremešnim osobama, onima koje veæ æute www.client.hr...” “Ma zezaš me – ne pratim dogaðanja u tvom kompu, osjetio MIRIS SMRTI, osjeæaju strah pred njenom vjerujem Ja toj kanti – imaš mušice u proce- sam potrebu da ti se javim”. “U redu, izaði blatu, ledu.., ne izigravaš tužnog blizinom, skorom neminovnošæu. DA, ti soru”. Komp me meðutim zbilja odvede na iz te kištre stari moj, samo nemam doma majmuna kao svi prisutni, popa pažljivo išèitavaju sve podatke, godine, VIRTUALNE SMRTNICE(!) nikakvu žestu, a ti pivo ne voliš”. izbrišeš s monitora, nebuloznu imena, i tsl., a kada nalete na nekog znanog i evo što smo kopirali i ovðe prisejvali: “Bi ja, rado, al nemrem, jedva sam se umrlog, pa makar samo ga sretali u duæanu, Osmrtnice: nekak izboril za radio vezu. Nego, sjeæaš li pleh svirku također... ne moraš birtiji ili tržnici (o bližima da ne prièam!)... Osim usluge izrade i objave oglasa, natjeèaja i se pokapanja mog starog. Kak su grobari pali prije i poslije s tzv. prijateljima rasplaèu se nad zlom sudbom RIKNUTog!!! reklama takoðer pružamo usluge izrade i objave skoro u raku, dok sam jednom uzel lopatu Jel uistinu uz iskrenu suæut? Zar stvarno osmrtnica u svim tiskanim medijima u Republici i radil njegov posal, zatrpaval zemljom ispirat tugu u prvom bistrou slute se žalobno? NE, i ne!!! Hrvatskoj. Sve osmrtnice, zahvale, sjeæanja i sl. tatu”! “Naravno da se sjeæam – raspoložim do groblja. Dovoljno je cyber Zapravo, poistovjete se s tuðom smræu objavljujemo iduæi dan ukoliko sve potrebne materi- se – onda sam još èul na jedno uho... kaj su jer ŽALE SEBE, ter ako su dovoljno ne- jale dostavite putem e-maila ili faksom do 12 sati. komentirali! U smislu; ovaj je totalno lud, to prisustvo krofilno raspoloženi veæ èitaju svoje ime i Zbilja ludo, kaj nisam imal Kompiæa kada još nis videl i tak slièno”. “Misliš da ja ni- prezime u buduæoj objavi, kao i sve titule je riknula moja lavica, mama Marta!?! A ne sam? I tebe, pièka ti materina! Kašljal si da koje æe im prišiti – nono, dundo, tast, otac... s Jedinom izgubio živce i dan od bolnice do izbjegneš smeh! A prije si kakti šaptal nekaj Zaista, rijetke su osim osmrtnica, prigode POSMRTNE PRIPOMOÆI, te na koncu Markasu, meðutim polugluh si bio glasan. da prosjeèan èovjek, mediokritet u svom (najviše) u administraciji zagrebaèkih groba- Govoril si mu kak hiæem zemlju na starog poslu i opæenito životu, dospije u novine ili ra! Morti se sve sada može uèiniti mejlajuæi da budem siguran da je zakopan. Tad je i koji suvremeniji medij, pa da se uopæe sazna iz kuæe: dobiti ZADNJU DIJAGNOZU on poèel olfa kašljati, ko da ima hripavac”. nešto o njemu, te da netko slièan bude na- od dežurnog doktora (ha, Vincek moj, “Ajme, ko bi rekel da buš se na nas naljutil? èas uz “poznatu osobu”. Moraju imati teški kaj ni šen?!), tj. otpusno pismo za umrlog Ta uvijek smo se na sprovodima zajebavali peh & biti fest pretuèeni, silovani, nagaziti pacijenta, jer bez toga nema dalje(!)...onda i to baš najviše ti! Kad je Mikecu na koncu na minu, past pod tramvaj, ili da im ludi to odmejlat u “posmrtnu”, koju je stara i pogreba pop poškropil grobek, ti si veæ fajn brod usidri u dvorište, okrznuvši pri tome preplatila, a oni u ataèmentu pošalju snimke pod gasom, pred familijom i sveæenikom, i njihovu kuæu (Gospoða Celestrin u 16.22 ljesova, popis pjesama, i ostalo, pa se samo izvadil litru vina i polio njime grob (na užas sati nazvala je broj 92 i rekla: “Brod mi je ušao u obilježi želja? Sumnjam, ali slijedeæe se kako ostatka škvadre) da se Mikec ne okreæe u dvorište, veliki brod, ovo je za novine”.)... Ama vidimo može, nije teško! lesu! Al, ne ljutkaj se, moram pisati, dojdi to nije bilo samo za novine, šjora s Ugljana Prilikom slanja materijala za osmrtnice obave- drugi put”. Ne da se Đebo, i gori natankan se preskromno postavila, bilo je to i za zno navesti: hoæe držat prodike kao prije doli, nu, ometa TV-Dnevnik... E, tak i pred smrt OBIÈNI – ime i prezime pokojnika me i muha na monitoru, kamo li ne njegova LJUDI postanu, makar na kratko “medijske – naziv novina u kojima želite da se osmrtnica spika... pa sam bio prisiljen ugasiti radio. liènosti”, ter im zacijelo zavide susjedi i su- objavi sjedice; proklinju krunicu i bace je u smeæe, – datum objave Zahvale i pozdravi jerbo su moreplovci fulali vrt! (“Nisam odmah – rubriku (osmrtnica, sjeæanje, zahvala, poslje- Još sam htio reæi da svakom iole obra- povjerovao kad je gospoða govorila o brodu koji dnji pozdrav ili izraz suæuti) zovanijem èovjeku padaju rolete dok èita je ušao u njezino dvorište. Onda sam èuo kako je – koja “glava” ide (tužno sjeæanje, bolno sjeæa- puèkoškolske polupismene i uistinu jako neko dijete viknulo: ‘Prova nam je uletila u sobu’ i nje, in memoriam…) patetiène (u negativnom smislu, patetika je shvatio da nije šala jer nam inaèe ljudi na 92 prija- – velièinu (II/50, I/30 i sl.) u suštini pozitivna) uratke, kojima rodbina, vljuju svašta, pa sam odmah obavijestio policajca – ide li slika ili ne i koliko slika prijatelji, firme odaju sjeæanja ili zadnje na terenu. Ubrzo sam dobio potvrdu da je istina – ako ide znak neke gardijske brigade, vojne ili pozdrave umrlima. Zahvale su još veæi da je brod u dvorištu”, kazao je Petar Strmota šef policijske postaje i koje škart, jer se odnose uglavnom na bezdušno smjene OK PU zadarske.) I, sada, ne samo što Na tom superwebu mrtvOGLASa medicinsko osoblje, poèesto i potpuno rtvi uistinu žive; ne samo na be- su se OBIÈNI SMRTNICI proèuli, veæ æe odmah doznamo i cijene, koje su od novina nesposobno... tako sam u jednoj pohvalnici skrajnim livadama i u kafiæu Zombi i tražiti naknadu štete, tako vidimo, postoji do novina drugaèije, valjda ovisno o tiraži; našao velike rijeèi za dr. Mirka Paliæa, bivšeg kada padne noæ, veæ i na stranicama uz crnokroniènu i svjetlokronièna medijska više èitatelja (èitaj: baba narikaèa) veæa susjeda koji je studirao medicinu više od 10 dnevnih novina u rubrici IN MEMORIAM... slava, ali obje su uistinu raritet! Veèma, za lova! Tako u pristojnim novinama sjeæanja, godina, a pošto mu “nije išlo” u Zagrebu, bar tako piše u frazetinama tiskanim života ogromna veæina ljudi i ljudica ne POSLJEDNJI POZDRAVI, zahvale (to su preselio se u još dva grada, da bi napokon pred pogreb s naslovom POSLJEDNJI doživi ništa što bi ih (jelte Stile) moglo zasebne storije) stoje 2 stupca 86x40 mm dobio diplomu u Rijeci... i takav tip... bolje POZDRAVI... (mnogo manje u pretincu IZVADITI IZ GOMILE. Eventualno ih, i bez slike 390,00 kn, sa slikom 468,00 kn, a ne razmišljat o beskraju ljudske gluposti... Sjeæanje, jer zaborav èini svoje, makar uz to je sreæa(!), na placu snime i pitaju kaj su obavijesti o smrti iste velièine bez slike su Meðutim, pored svih ispisanih budala- jednu tugaljivu sjetidbu èitam: “Vrijeme kupili i kaj buju danas kuhali, ili kao sluèajne 98 kn jeftinije, sa slikom 117!!! Po kojoj se ština u stilu: “Sreæo moja, život je besmislen ne donosi zaborav, zauvijek si s nama...” i prolaznike anketiraju o nekom aktualnom logici ravnaju IZVJESTITELJI SMRTI, bez Tebe, tješim se da æemo nakon Sudnjeg slikovite gluposti... YES nakon mjesec dana, pitanju. neznano mi je, no sve ukazuje da su sjeæanja dana, opet biti zajedno”, bumo vidli za godinu, deset...). Ima tu i i tsl. skuplja od obavještavanja... daklem POSLJEDNJI POZDRAVI štampaju poglavlje OBAVIJESTI O SMRTI gdje ni- Virtualne smrtnice i... “luksuz”! ponekad (to su rijetki izuzeci!) fantastiène kada ne manjka materijala i koje je obvezno “Novo kolektivno samoubojstvo dogo- i primjerene rijeèi, citate velikih pjesnika štivo (moja pok. “druga mama” teta Dinka voreno preko Interneta” – iznenadi me, ... virtualni sprovodi poput nedavno viðenog ovog (sestra sestri): kupovala je Veèernjak samo zbog toga), a u dok sam kraj tastature tražio upaljaè kolega Što se mene dotikavlje, ja sam zato, da se “Pronièem u tamu, nova biæa kojemu se, oæeš-neæeš rabi veæ pripremljen Kompmann. “Ohoo, danas ne lutaš i u toku sve zavezano uz smrt i sahranu obavlja in- se ponavljaju, zemlja se udaljuje od maniristièki tekst: “U dubokoj boli javljamo si zbivanja” – pohvalim ga – “gdje si to našao ternetski (kada se veæ mora), tako da bude mene u noæ, svim roðacima, prijateljima i znancima tu- i što još kažu”? Našao je, veli, gdje uvijek u konaènici i VIRTUALNI SPROVOD!!! vidjeh da je bila lijepa, žnu vijest da je (e sad, ovisno o godinama, pogledamo vijesti, pa kak nije s mozgom ko Višekratna korist! Lijepo doma uz kompju- vidim i da je ono što nije zemlja – lijepo.” spolu i familijarnom statusu) – naš/a dragi ja na Vi, izrecitira mi: “Izvori u policiji rekli ter sjediš u kuænoj trenirki i papuèama, ne (W. Whitman) cmyk VI/143, 2. prosinca 2,,4. 45 kolumna

Noga filologa Započinje oporuka praščićeva.

vu je oporuku sastavio 29. novembar Marko Roktavije Grokota, prašèiæ. Buduæi da vlastoru- èno pisati nisam mogao, u pero ema pisca toliko nesposobnog Gdje su rimski tinejdžeri? sam kazivao. da ne bi mogao naæi sebi sliènog A djeèja književnost? Ako je hu- Meštroklo, meštar od kuhinje, èitatelja; mnogo je više onih koji mor još i zamisliv u svijetu odraslih izjavio je: “Doði vamo, domoru- èitaju erotske prièice iz Mileta nego – ako još i ima rezona riskirati takvu šitelju, zemljorujo, prasja pobje- onih koji èitaju Platona – kad je kod investiciju – djeèja je književnost, guljo, danas æu ti život okonèati.” jednoga sve igra i razonoda, a kod dru- djeèja zabavna književnost, nešto u Grokota prašèiæ izjavio je: “Ako goga sami problemi, znoj i napor. Pa, predindustrijsko doba, u doba prije sam što uèinio, ako sam što zgri- konaèno, Timeja, raspravu o harmoniji masovne proizvodnje i masovne po- ješio, ako sam što suða svojim svijeta, o kretanju zvijezda i brojevima, trošnje, nepojmljivo. Suludi luksuz, nogicama zdrobio, ponizno te, ne razumije, po vlastitom priznanju, èak i za one najbogatije. Kad želimo gospodaru kuhinje, za život mo- ni sam Ciceron koji ga je preveo; ali da nam se djeca zabavljaju, isprièa- lim, usliši mi vapaj!” Meštroklo oporuku Roktavija Grokote prašèiæa mo im prièu, ili im damo knjigu za meštar od kuhinje reèe: “Ajde, Neven Jovanović, po školama deklamiraju legije klinaca i odrasle. Kad djeca uèe èitati, damo mali, trèi u kuhinju i donesi nož neven.jovanovic@ffzg.hr kuglaju se od smijeha. im ozbiljne knjige: utilitarnu litera- da pustim krv ovom prašèiæu.” Ovo je u predgovor dvanaestoj turu. To vrijedi i kad je rijeè o djeci Prašèiæ bude uhiæen od strane knjizi svojih Komentara uz Izaiju stavio bogataša i kraljeva (za njih pogotovo slugu, te priveden dne 16. prije Ako je humor još i zamisliv Hijeronim iz Stridona, negdje oko 400. – ako kane naslijediti obiteljski bi- feralskih kalenda, u jeku sezone nove ere. Onaj Hijeronim iz rimske znis). “Htjeli bismo èitati djeèje pri- kupusa, za konzulata Nagradelija u svijetu odraslih, dječja provincije Dalmacije koji æe kasnije èice na latinskom”, rekli su mi neki. i Biberija. Te kako vidje da mu je književnost, dječja postati “sveti”, a još malo kasnije Žao mi je, ali tako nešto ne postoji. je mrijeti, zatraži sat vremena i “Jere”, dalmatinski svetac par excellence. Odnosno – zahvaljujuæi njurganju zamoli meštra ako bi smio sasta- zabavna književnost, nešto u Komentari uz Izaiju pripadaju, kao što i svetog Jeronima – znamo za jedan viti oporuku. Pozva k sebi svoje predindustrijsko doba, u doba slutite, teškoj literaturi, kao i biblijska jedini takav tekst. Za ritmièku prozu roditelje kako bi im nešto ostavio knjiga koju tumaèe; Jeronim toèku po Prašèiæeve oporuke. od svojih jestvenina. Te je tako prije masovne proizvodnje i toèku objašnjava zakuèaste slike sta- gorenavedeni izjavio sljedeæe: masovne potrošnje, nepojmljivo. rozavjetnog proroka, slaže alegorijski Io! Io! Saturnalia! “Ocu svome Nerastinu puzzle od deset tisuæa komada, strplji- Kad idete u rimsku školu oko Mastinu oporuèno ostavljam Suludi luksuz, čak i za one vo dokazuje da je èitav svijet zapravo 400. nove ere – kad živite, i ne žirova 30 mjerica; majci svojoj najbogatije. Kad želimo da nam Božji TV-prijemnik ili Njegov kompju- znajuæi, u razdoblju kasne antike Pradojci Krmaèi oporuèno osta- torski program (ukljuèujuæi i bugove). – nudi vam se samo jedan razuman vljam 40 mjerica pšenice bjelice se djeca zabavljaju, ispričamo im Dijametralna suprotnost Komentarima studijski smjer: pravo. S tim da u to iz daleke Lakonije; sestri svojoj priču ili im damo knjigu za odrasle uz Izaiju jest Testamentum porcelli: vrijeme pravo obuhvaæa i politièke Skvièolini, èijoj svadbi nisam mo- prašèiæeva oporuka. znanosti i “media skills” – umijeæe gao pribivati, oporuèno ostavljam javnog nastupanja (koje, opet, obu- jeèma 30 mjerica. Od svojih or- Dragi naši savremenici hvaæa i nešto književnosti, i nešto gana doniram èetkarima èekinje, Humor i djeèja književnost dva su filozofije – malo od svega). Zato je kavgadžijama gubicu, gluhima fenomena kojima je bilo krajnje teško Prašèiæeva oporuka na jednoj razini ušesa, pravnicima i lajavcima probiti se u antièku pisanost – barem reakcija na obrazovni sustav; pra- jezik, kobasièarima crijeva, peèe- u onaj ekskluzivni krug “pisanih spo- vni povjesnièari ustanovili su da se njarima koljenice, ženama žlije- menika” koje poznajemo mi (dugujuæi radi o vrlo vjerodostojnoj parodiji, zde, deèkima mjehur, curama re- to slijepom sluèaju ili samoprijegor- da tekst ima obligatne elemente pinu, pederima mišice, trkaèima i nom trudu pedesetak ljudskih poko- pravovaljane kasnoantièke oporuke lovcima pete, razbojnicima papke, ljenja). Dva su razloga tim poteško- (ukljuèujuæi i opis okolnosti nastan- a nepoštovanom od kuhinje me- æama. Kad je prenošenje informacija ka oporuke i potpise sedam svje- štru u legat namjenjujem klepku i naporno i skupo – kad vas jedna knjiga doka). Na drugoj razini, prašèiæeva batiæ koje sam sa sobom donio: od košta stado dragocjenih goveda i godi- je oporuka odraz “prirodnog” ritma Salone do Emone nek mu tužna nu do dvije intenzivnog rada razlièitih života – onakvog kakvim još i danas zvona zvone. Takoðer želim da mi ljudi – onda ste, prirodno, vrlo selekti- živimo. Naime, ime izmišljenog se podigne spomenik na kojem æe vni kad birate na što æete utrošiti ta mjeseca koje smo preveli “feralski” zlatnim slovima pisati: goveda i rad. S druge strane, zezanje (a kalende su u svakom rimskom MARKO ROKTAVIJE i djeèje prièe u biti su usmena knji- mjesecu prvi dan) obièno se tumaèi GROKOTA PRAŠÈIÆ ževnost, tijesno vezana s trenutkom, kao mjesec u kojem je, kad ustane- ŽIVIO GODINA prigodom, situacijom... i civilizacijom. te, još uvijek mrak, pa treba upaliti DCCCCXCIX I PO, Dok je Josip Horvat za Drugog svjet- lampu – dakle, kao neki od zimskih A DA JE JOŠ POLA DOŽIVIO skog rata èitao Matoševe Drage naše mjeseci. U to su doba Rimljani, TISUÆU BI GODINA savremenike, smijao se slatko kao ðaci slièno nama, tulumarili. Slavili su, NAPUNIO. iz Jeronimovih škola – istovremeno prije svega, Saturnalije – tim je pra- Svi koji me volite te vam je do bolno svjestan koliko æe aluzija i za- znikom sredinom prosinca poèinjao mene stalo, molim vas da s tije- frkancija za pedeset godina postati èitav niz fešti koje su se nadovezi- lom mojim dobro postupate, doli- jednostavno neprepoznatljivo: neodgo- vale sve do blagoslova polja 3. do èno ga uresite doliènim prilozima, netljivo poput 5. sijeènja. Kao što znamo, nema pinjolima, paprom i medom, da lineara A. Isto praznika bez dobre papice – a nema bi se ime moje u vijeke vjekova vrijedi za Švejka, dobre papice bez kolinja (ma koliko spominjalo. Gospodo moja te moji za Cervantesa, to danas politièki nekorektno zvu- bratiæi, koji ste svjedoèili mojoj za Rabelaisa: još èalo – ali i to je jedna od osobina oporuci, pristupite potpisivanju.” su duhoviti, još humora; prelaženje svih granica). * Slaninion, vlastoruèno. nas uvijek zaba- Prašèiæevu oporuku na hrvatskom * Polpetik, vlastoruèno. vljaju, ali treba možete èitati u nastavku ovog tek- * Mariniranije, vlastoruèno. nam sve više i sta. Prva verzija tog prijevoda nastala * Krvavicije, vlastoruèno. više bilježaka i je 1999/2000., tijekom seminara na * Hladetin, vlastoruèno. komentara. U drugoj godini studija latinskog jezika * Kapitalin, vlastoruèno. jednom èasu na zagrebaèkom Filozofskom fakul- * Pirovanik, vlastoruèno. komentari nad- tetu; za najbolja rješenja – osobito za Završava oporuka prašèiæeva, vladaju štoseve; interpretacije onoga što se na njema- dne 16. dana feralskih kalenda, za civilizacije se èkom zove sprechende Namen – za- konzulata Nagradelija i Biberija; previše udalje. služni su moji tadašnji studenti. sretno bilo!

cmyk 46 VI/143, 2. prosinca 2,,4. @nimal portal nimal Dobrobit životinja u Europskoj uniji portal

Nina Ćorić prepoznaje kao osjeæajna biæa (done- onda je to njihov transport. Ljudi rijetko testiranja kozmetièkih proizvoda i sred- davno su smatrane samo dobrima ili razmišljaju o životinjama natrpanima stava za èišæenje. Naravno, alternative proizvodima), a pri donošenju zakona u kamione na više katova s tolikim postoje, ali postoji li volja da se one poènu puna æe se pozornost posvetiti dobrobiti brojem pripadnika njihove vrste da ne primjenjivati? Ono što valja izdvojiti iz Malo ljudi zna da su i antibiotik životinja. mogu leæi niti se okrenuti. U takvom predavanja o alternativnim metodama, penicilin i transfuzija krvi Takoðer, jedan od èlanaka odnosi se “stojeæe-zgnjeèenom” položaju životi- osobito u znanstveno-medicinske svrhe, na potpisivanje peticija koje graðanima nje putuju tri do pet dana, bez hrane i je sedmi amandman. Njime je odluèeno kasnili desetke godina, jer su se omoguæuju pritisak na vlasti u bilo kojoj vode, bez njege, bez potrebne kolièine da se sva testiranja sastojaka i finalnih istraživanja na životinjama pokazala zemlji Europske unije. Sa sakupljenih kisika, na tlu koje je potpuno neprirodno proizvoda na životinjama moraju što ra- milijun potpisa graðana iz svih zemalja za njihova stopala. Upitala sam jednog nije privesti kraju (do 2009.) i zamijeniti neuspješnima? No ipak, još se dnevno èlanica, Europska komisija je dužna farmera koji se bavi slobodnim uzgojem humanijim metodama testiranja. Što se u laboratorijima ubije tisuće i tisuće predložiti promjenu zakona (ovisno o (nikoga ne opravdavam), zašto ne ubiti tièe testiranja na životinjama u znanstvene problematici). Ovakva odredba je ui- životinju u najbližoj klaonici. Odgovor je svrhe, prognoze nisu obeæavajuæe. Dok se životinja. Od toga 80 posto zbog stinu dobrodošla. Primjerice, u dosada- prebrutalan. Naime, u nekim zemljama jedni nadaju promjeni u sljedeæih neko- testiranja kozmetičkih proizvoda i šnjim borbama s bikovima u Portugalu, religija/kultura nalaže da životinja mora liko godina, koja bi automatski smanjila životinja nikada nije bila ubijena u areni, biti ubijena dva do tri sata prije nego se basnoslovne godišnje troškove koji odlaze sredstava za čišćenje što nije sluèaj u susjednoj Španjolskoj. meso poène pripremati. Još gore opra- na vivisekciju, drugi govore o promjenama Meðutim, portugalske vlasti žele u kori- vdanje je da meso ima višu cijenu ako najranije 2048/49. godine. Možda je ipak du uvesti i ubijanje bikova. Potpisivanje se životinja ubije u zemlji gdje je nami- najbolje vjerovati prvima, jer, uzimajuæi u peticije, ne samo u Portugalu (gdje je 80 jenjena za tržište. Tako, primjerice, ako obzir njihov pristup radu, inteligenciju i a isti naèin na koji se Hrvatskoj bli- posto stanovništva protiv borbe bikova) uvezemo životinju iz Njemaèke i ubije- napredak u znanosti, oèito je da su nove ži ulazak u Europsku uniju, polako nego i u zemljama koje se protive toj mo je u Hrvatskoj, automatski na etiketi in-vitro metode naša buduænost, koju ne ali sigurno životinjama se približa- okrutnoj tradiciji, može znaèiti poèetak piše “hrvatska proizvodnja” i zarada je želimo èekati sljedeæih 40 godina. vaju “bolji dani” putem zakonodavstva. promjena koje mogu dovesti èak i do veæa. Upravo ovdje najveæu ulogu imaju Za nas je posebno važno hrvatske Nažalost, i dalje æe ih ubijati, zlosta- potpune zabrane korida. potrošaèi. Danas se posebno inzistira na zakone maksimalno približiti i prila- vljati, omalovažavati, dok god èovjek ne etiketiranju proizvoda, s oznakom je li goditi europskima. Da se razumijemo, prijeðe na viši stupanj razvoja svijesti Okrutan transport životinja i meso od životinje koja je sudjelovala u nije Europa nikakva djevica, ali njezini se (koji ukljuèuje odbacivanje sebiènosti) i uloga potrošača transportu. Potrošaèima se sugerira da, stanovnici za svoje grijehe barem poziva- shvati da ga od sada pa nadalje za svaku Dosad je Vijeæe ministara samostalno ako veæ jedu životinje, radije kupuju one ju na red. zlostavljanu životinju èeka kazna. Je li donosilo sve zakone vezane uz poljopri- koje su uzgojene i ubijene u njihovoj Ispovijedaju li Hrvati svoje grijehe? Hrvatska uopæe spremna uæi u Europu? vredu, dok je Europski parlament davao zemlji. Tko? Maturanti koji su prije nekoliko Znaju li hrvatski graðani da su mnoge svoje mišljenje, koje se u potpunosti Europska grupa nastoji ogranièiti godina razapeli psa izmeðu dva drveta europske zemlje i gradovi zabranili cir- moglo zanemariti. Promjenom meðuna- vrijeme transporta na maksimalno osam i gaðali ga nožem dok ga nisu raskoma- kuse sa životinjskim toèkama? Jedan od rodnog statuta, oko 95 posto odluka od- sati. Pregovori su još u tijeku (traju veæ dali? Ili èudovište koje je objesilo psa za naših politièara u Saboru to nije znao; sad æe zajedno donositi Vijeæe ministara èetiri godine). Do tada milijuni životinja dizalicu i treslo ga u zraku dok ovaj nije naprotiv, ismijao je prijedlog promjene i Europski parlament, što je od velike i dalje prelaze ceste, mora, brda i doline izdahnuo? Zakona o dobrobiti životinja, jer “ma važnosti. Naime, tradicionalno je parla- kako bi dospjele do naših tanjura. U Hrvatskoj vlada fenomen malogra- gdje toga ima u svijetu”? Ima. Nekako ment upravo taj koji najviše simpatizira ðanštine; cirkusi, McDonald’s, krzno, još možemo tolerirati neinformiranost i podupire brigu za životinje. Da se ne Kraj testiranja kozmetike na “prvi maèiæi se u vodu bacaju”, a naši hrvatskih graðana, ali možemo li tolerira- misli kako je sve divno, krasno i demo- životinjama? politièari, neki i sami malograðani, pri- ti neinformiranost i neznanje saborskih kratski u Europi, postoje i problemi koji Malo ljudi zna da su i antibiotik pe- premaju nas za Europu. zastupnika? I koliko njih ili nas zna da se veæ godinama vrte u krug. Osobito oni nicilin i transfuzija krvi kasnili desetke Jadne naše životinje u zemlji gdje su unutar Europske unije postoji Europska vezani uz transport životinja. godina, jer su se istraživanja na životinja- najbolje odjevene Hrvatice još one koje grupa za dobrobit životinja, koja upravo Ako u cijeloj toj “prehrambeno-živo- ma pokazala neuspješnima? No ipak, još nose kapute od oderanih životinja – nji- putem zakonodavstva èini velike i one tinjožderskoj” industriji postoji nešto se dnevno u laboratorijima ubije tisuæe i ma je Europska unija možda posljednja malo manje velike promjene za životinje. jednako grozno kao klanje životinja, tisuæe životinja. Od toga 80 posto zbog nada. I zato, radujte se narodi, u ovo zimsko doba, jer ulazimo u Europu, gdje zakoni smatra da u Hrvatskoj kolinje treba zabraniti, što je predložila postoje! (a trava je uvijek zelenija u su- i u nacrtu Zakona o dobrobiti životinja, pozivajuæi se pritom sjedovu dvorištu). Za zabranu kolinja na Europsku uniju koja je tu primitivnu i nehigijensku praksu Osjećajna bića pod zaštitom veæ odavno zabranila. Zabranom klanja životinja u kuæanstvima Snježana Klopotan i seoskim domaæinstvima, smatraju, izbjeglo bi se klanje kao zakona najbrutalniji èin ljudskih biæa prema domaæim životinjama, a Hrvatska udruga Prijatelji životinja ujedno bi se postiglo poštivanje higijenskih propisa i izbjega- koja se bavi zaštitom, pravima i dobro- akon prošlogodišnje akcije protiv kolinja, kada je jedan vanje trihineloze. Udruga istièe kako svijet osuðuje etièko zao- biti životinja drugu je godinu zaredom, od aktivista obješen na metalnu konstrukciju iskrvario do stajanje i hrvatska vlast bi trebala dobro razmisliti koje obièaje kao gost, pozvana na godišnji sastanak smrti, Prijatelji životinja održali su novu akciju i poruèili treba saèuvati, a koje zabraniti zakonom i prije nego joj to budu Europske grupe za dobrobit životinja da i dalje traže zabranu kolinja. Prolaznici su 27. studenoga uvjetovale države Europe i svijeta. Takoðer su željeli poruèiti (sljedeæe godine obilježavaju 25. godi- 2004. ispred hotela Dubrovnik u Gajevoj ulici mogli promatrati graðanima Hrvatske da klanje u vlastitom dvorištu nije zabavan šnjicu postojanja). Sastanak se održao u foto-galeriju prizora s kolinja na dvometarskom panou, pogle- i vrijedan obièaj, te da svojoj djeci ne ostavljaju sramotno kultur- Bruxellesu 19. i 20. studenoga 2004. Bilo dati video zapis kolinja na informativnom štandu i dobiti info- no nasljeðe. je rijeèi o uvijek aktualnim problemima materijale koje su dijelili aktivisti Udruge. Akcija je održana Ljudi u seoskim kuæanstvima svinje mrcvare i kolju, prikazu- vivisekcije (u znanstvene i kozmeti- posljednjeg vikenda u studenome, a to je ujedno i vrijeme kada juæi najbrutalniji èin u odnosu èovjeka i životinje kao dio hrvat- èke svrhe), farmskom uzgoju životinja, svake godine u Hrvatskoj zapoèinje okrutan obièaj kolinja ili ske tradicije te priliku za zabavu i narodno veselje. Civilizacijske transportu životinja, brojlerima, ali i o svinjokolje, što rezultira stotinama tisuæa krvavih dvorišta kao i etièke promjene u društvu zahtijevaju iskorjenjivanje obièaja alternativama, promjenama u meðuna- i brojnim sluèajevima trihineloze. Udruga Prijatelji životinja dvorišnoga klanja kroz zakonsku regulativu. Stoga Hrvatska rodnom statutu i planovima za 2005. mora poèeti mijenjati svoj odnos prema životinjama, svoje okru- godinu. Kao sudionica sastanka želim tne obièaje, kao i svoje loše zakone. Aktivisti su naglasili kako su istaknuti neke teme o kojima se govori- svinje senzibilne i osjetljive životinje, po inteligenciji ravne psu lo, a tièu se promjena u zakonodavstvu te da su, sa živèanim sustavom gotovo identiènim ljudskome, i problema na podruèju dobrobiti živo- svinje pri klanju jednako svjesne noža i osjeæaju intenzivnu bol tinja. kao i èovjek. Novi Europski meðunarodni statut (The Pozvali su graðane da na www.prijatelji-zivotinja.hr/kolinje EU Constitutional Treaty) koji je prihvaæen pogledaju kratki video-prikaz, kao i foto-galeriju kolinja te da 18. lipnja 2004., a stupit æe na snagu 1. pošalju protestno pismo hrvatskoj vlasti kako bi podržali ini- studenoga 2006., sadrži èlanak o dobro- cijativu da se u Hrvatskoj zabrani klanje životinja u privatnim biti životinja. Dva su kljuèna elementa kuæanstvima i da se promijeni katastrofalni Zakon o dobrobiti koja se u njemu spominju: životinje se životinja. cmyk VI/143, 2. prosinca 2,,4. 47 s,v,j,e,t,s,k,i , ,,,,,,,,,,,

Velika Britanija Velika Britanija Tolkienova kuća – spomenik Umro Arthur Hailey kulture rthur Hailey sa svojim je bestse- Junaci Haileyjevih romana uglavnom lerima poput Hotela i Aerodroma su bili normalni ljudi koji su se našli oduševljavao èitateljsku publiku izvanrednim situacijama – ta se kon- diljem svijeta; njegove su knjige obja- cepcija pokazala dobrom te privukla ila u kojoj je Tolkien napisao vljene u èetrdeset zemalja, a prodano milijune èitatelja. Slovio je kao majstor najveæi dio slavne sage Gospodar je oko sto sedamdeset milijuna naslo- factiona, mješavine fikcije i èinjenica, prstenova i knjigu Hobit neda- va. Britansko-kanadski autor umro je s obzirom na to da se u njegovim ro- vno je uvrštena na popis zaštiæenih 24. studenoga u dobi od 84 godine u manima pojavljuje mnoštvo èinjenica graðevina u Velikoj Britaniji. Sama Lyford Cayu na Bahamima od posljedi- koje je istražio sam. Napisao je ukupno kuæa, koja se nalazi u Oxfordu u ulici ca moždanoga udara. jedanaest romana. “Smatram da nisam Northmoor, nema posebnu arhitekton- Hailey je roðen 1920. u Lutonu u ništa izmislio. Jednostavno sam crpio sku važnost, no dobila je status spome- okolici Londona, u radnièkoj obitelji. iz stvarnoga životom”, izjavio je 2001. nika kulture na temelju pišèeva ugleda U èetrnaestoj godini napušta školu jer u jednom razgovoru. i velikog doprinosa gradu. Vila s osam mu obitelj više nije mogla plaæati ško- soba djelo je oxfordskoga arhitekta lovanje. Za vrijeme Drugoga svjetskog Freda Openshawa, a sagraðena je 1924. rata bio je pilot RAF-a. Godine 1947. za izvjesnog Basila Blackwella, vlasnika emigrirao je u Kanadu gdje je, meðu jedne knjižare. Obitelj J.R.R. Tokiena ostalim, radio kao mešetar nekretnina- najprije je stanovala u istoj ulici, a ma te upravljao reklamnom tvrtkom. kasnije je unajmila reèenu vilu koja se Od 1969. živio je na Bahamskom oto- nalazila u neposrednoj blizini. Autor je “Graðevine se pretežno zaštiæu- èju. u kuæu uselio 1930. i boravio u njoj do ju zbog njihova posebnog estetskog Spisateljsku karijeru zapoèeo je 1947. Jedinu preinaku na kuæi napravio oblikovanja ili jedinstvenoga dizajna. pisanjem kratkih prièa i televizijskih je Tolkien srušivši zid koji je razdvajao Ujedno je moguæe zaštititi i zgrade scenarija. Prvi roman Konaèna dijagnoza dnevnu od radne sobe. koje su povezane s ljudima ili dogaða- objavljuje 1959., a govori o patolo- jima koji imaju nacionalnu važnost”, gu koji skrivio smrt jednog djeteta. u Londonu je izjavio ministar Andrew Njegov prvi bestseler pod nazivom McIntosh. Status koji je vila dobila kao Hotel pojavio se sredinom šezdesetih objekt od posebne kulturne važnosti godina; 1967. prema njemu je sni- ukljuèuje èinjenicu da možebitne mljen film, a 1985. televizijska serija. promjene moraju poštovati obilježja Roman Aerodrom objavljuje 1968. zgrade, a na taj naèin ona je ujedno zaštiæena od moguæeg rušenja. Vilu je u rujnu ove godine za više od 1,5 milijuna funti kupio privatni kupac. Sjedinjene Američke Države

Gioia-Ana Ulrich National Book Award Velika Britanija

merièko nacionalno književno tetu njezina romana. priznanje za 2004. godinu, koje Kako je objavio New York Times, ne- Otkrivene Vivaldijeve partiture dodjeljuju amerièki nakladnici i posredno prije objave nagraðenih do- koje se smatra “književnim Oskarom”, vedeno je u pitanje jesu li Tuck i ostale dobila je nepoznata njujorška spisa- èetiri razmjerno nepoznate njujorške teljica Lily Tuck za knjigu The News autorice, koje su ušle u uži izbor, from Paraguay. Roman govori o životu zapravo zaslužile nagradu dotiranu s ritanska je publika na koncertu nokosoga sveæenika, kako su ga obièavali Irkinje Elle Lynch, ljubavnice di- deset tisuæa dolara. Naime, slavni pisci u jednome dvorcu u zapadnoj zvati. Djelo je nastalo prije gotovo ktatora Francisca Solana Lopeza, u poput Phillipa Rotha, èiji je najnoviji Engleskoj, 19. studenoga, prisu- tristo godina, a otkriveno je nedavno u Paragvaju 19. stoljeæa. roman The Plot Against America kritika stvovala praizvedbi glazbenoga djela istome dvorcu. Rijeè je o arijama pro- Pedeset i peta dodjela književne nahvalila, ove je godine preskoèen Antonija Vivaldija (1678.-1741.), crve- naðenima u zbirci partitura iz otprilike nagrade bila je popraæena dugotrajnom prilikom nominacija. 1717. godine, a šest od ukupno osam debatom meðu amerièkim književnim Osim pobjednice Tuck, u katego- otkrivenih djela posve su nepoznata. kritièarima o znaèenju nagrade i krite- riji beletristike bile su nominirane i Michael Talbot, struènjak za talijan- rijima izbora kandidata. Mnogi priznati Kate Walbert, Christine Schutt, Joan sku glazbu 18. stoljeæa sa Sveuèilišta kritièari s omalovažavanjem su govorili Silber i Sarah Shun-Lien Bynum. U u Liverpoolu, koji ih je identificirao, o Lily Tuck, no predsjednik žirija, kategoriji publicistike nagraðen je navodi kako su pronaðene arije sve pisac Rick Moody, na sveèanoj dodjeli Kevin Boyle za Arc of Justice: A Saga of što je ostalo od opere naslovljene The nagrade istaknuo je zadivljujuæu kvali- Race, Civil Rights and Murder in the Age of Triumph of Constancy over Loves and Jazz, koja govori o rasnim napetostima Hatreds, Vivaldijeva djela èija je radnja u Detroitu krajem dvadesetih godina smještena u drevnu Perziju sa standar- prošloga stoljeæa. Nagradu za poeziju dnim zapletom o preljubu, izdaji i sre- dobila je Jean Valentine za zbirku Door

tnom svršetku. Talbot je naglasio kako Lily Tuck in the Mountain. Posebna nagrada za su nekada skladbe bile kratkoga vijeka golem doprinos amerièkoj literaturi i kako su kompozitori skladali po na- uruèena je Judy Blume, autorici ro- rudžbi te da stoga gubitak originala mana za djecu i mladež. Broj njezinih nije neuobièajen. U ono su se vrijeme obožavatelja raste iz godine u godinu, opere pod razlièitim naslovima izvodile iako mnogi roditelji u SAD-u njezina mnogo puta, a ubrzo nakon toga isti- djela smatraju previše liberalnima te snula su ih novija djela. djeci zabranjuju tu vrstu štiva.

cmyk c m y k

Mark Newgarden