Monografija Vilim Svečnjak 2006. Kliknite Za

SVEČNJAK Naslovnica 1 AUTOPORTRET 1932. ulje na lesonitu 510 x 340 cm

Naslovnica 1 AUTOPORTRET 1932. ulje na lesonitu 510 x 340 cm

S V E Č N J A K Galerija Mona Lisa Zagreb Tkalčićeva 77 www.galerija-mona-lisa.com

Partner Galerije Mona Lisa Branka Arh Daina Glavočić

V i l i m S V E Č N J A K 1906 - 1993.

Zagreb 2006. 2 DAME S FIN DE SIECLA 1960. kombinirana tehnika 410 x 290 mm

6 SADRŽAJ

str.

Milivoj Slaviček MOJ VILIM SVEČNJAK - SLIKAR IZ ZAGREBA pjesma 8 Branka Arh VILIM SVEČNJAK predgovor 10 Summary 88 Zusammenfassung 94 Riassunto 100 Daina Glavočić TRAGOVI SVEČNJAKOVE PRISUTNOSTI U RIJECI I ISTRI 106 Izabrana djela 117 Životopis 260 Izbor iz bibliografije 276 Popis izložaba 284

7 MOJ VILIM SVEČNJAK, SLIKAR IZ ZAGREBA

Ta rustična bakanalija s razodjevenim oračem u publikaciji koja je najavljivala Hrvatsku enciklopediju na onoj polici s pravničkim knjigama u advokatskoj kancelariji mog oca, u onoj manjoj pokrajnjoj sobi za povjerljive razgovore Dolazi mama i veli: Šta to ostavljaš tu da dijete vidi Dakle moj prvi susret sa Svečnjakom, kažem sebi sad Sad, gotovo pedeset godina kasnije, dok pričamo ne mičući se previše jer mu poziram: imat ću glavu u ulju i kao da je to već ulje u nekom zaljevu u koji ulazi prohujala pučina Niti se uzbuđujemo niti pijemo vina (uhvaćeni u tišini) Vani: neka krošnja, zelena, u zraku Onda gledamo njegovu dnevnu satnicu: nazvati, učiniti, naći Slične su nam. Već smo pred krajem vijeka i govorimo i o silvestrovanju 1999´e Krpice historija oko glava nam lete kroz ratove i mirove Komentiramo uspomene, nedomišljene eksperimente, improvizacije, pirove, poraze (one Pirove), hirove detalje, kontinente O, (i) on je smiren. Al oko riječi nam krugovi se šire Sasvim nečujno

Da, naći ćemo se, naravno opet

Milivoj Slaviček

8 VILIM SVEČNJAK, 1906 - 1993.

9 VILIM SVEČNJAK

Pravi i duboko istiniti smisao Svečnjakova stvaranja odviše je složen i zamršen da bi se lako stiglo do dna, do konačnih zaključaka, sudova i ocjena. Treba ga tražiti u složenom hodu iz cjeline u cjelinu, u osloncima i smjernicama koje pomažu razumijevanju i tumačenju, ali i u neprestanim skretanjima i vraćanjima, u mnoštvu likova i znakova, u razlozima koji su skriveni u dubini kreativnog bića i u činu stvaranja. Ostaje tako mogućnost neprestanog zagledanja i otkrivanja jednog vremena i prostora zabilježenog okom i rukom umjetnika koji je upoznao i usvojio velike stilove suvremenog slikarstva (francuski impresionizam, nordijski ekspresionizam, kubizam i nadrealizam) da bi zastao u sigurnosti i miru poetskog realizma. Uraslo je u njegovo djelo gotovo čitavo 20. st., od doba kad je kao stipendist francuske vlade u Parizu tragao za novim formalnim rješenjima, do buntovnog ekspresionizma zemljaškog razdoblja i do hedonističkog osjećanja života i umjetnosti u zreloj dobi. I, usprkos različitostima, neka čudnovata ali čvrsta postojanost objedinjuje njegov slikarski opus u cjelovit i organski povezan svijet, neka jednostavna mudrost u odnosu prema prirodi, čovjeku i umjetnosti jasno sagledava smisao postojanja i stvaranja.

Potrebno je predočiti raznovrsnost i širinu njegovih interesa, oštrinu kritičke misli, njegov socijalni i politički angažman, odrediti neke međe. One koje će ga predstaviti u njegovom umjetničkom trajanju od šest desetljeća. Sa sluhom za vrijeme u kojemu je živio i djelovao. Ne samo u prostoru socrealizma. Pogledajmo s vremenskim odmakom koji nam omogućuje mudrije promišljanje: u doba diktata partije Svečnjak je bio radikalan, u doba avangarde i rušenja činio se konvencionalnim, opterećen tradicijom, u zemljaškom razdoblju suprotstavio se tvrdoj harkovskoj struji, njegov poslijeratni angažman suprotstavio se dirigiranoj umjetnosti, “prisilama i lažima socrealizma” ističući pravo umjetnika na stvaralačku slobodu. Sve je to danas postalo manje važno. Svečnjaka tumači širina njegova djelovanja i ukupnost njegove jedinstvene pojavnosti, ali prije svega, fenomen njegova djela, ono po čemu Svečnjak traje kao Svečnjak. A pitanje, do kojih je sve granica dolazio, pomicao ih i prelazio, obvezuje na duboki pogled unatrag, u prvu i drugu polovicu 20. st.

Razmotriti i razložiti njegovo stvaralaštvo od 1927. (tada je bio na prvoj godini Umjetničke akademije u Zagrebu, u kiparskoj klasi) do radova nastalih pod kraj njegova umjetničkog trajanja, znači slijediti njegovo upravo tvrdoglavo nastojanje da ostvari onaj model življenja i stvaranja koji će mu omogućiti slobodu iskaza vlastite vizije svijeta. Osebujan i složen, “promjenjiv do neprepoznatljivosti” (G. Gamulin), okušavao je krajnosti, ali njegov odnos prema umjetnosti bio je, prije svega, ozbiljan. Čini se da se nikad nije zapitao, kamo i kako dalje jer je uvijek imao rezervne odgovore i mogućnosti: u tragičnoj groteski na način Rouaulta, u sezanovskoj sintezi oblika, u utrilovskoj bjelini, u matisovskim kom- binacijama palete i jednostavnosti kompozicije, u pikasovskom kubizmu, u poetskom realizmu. Prividno je lako slagao stvari svoga života i svoga slikarstva. Prividno je lako nalazio rješenja. Mi, naravno, ne možemo znati s kojim je sve dilemama živio u intimi svoga atelijera i koja su se pitanja rojila u njegovom duhu. Koja su sjećanja, krize i more ranijih iskustava gradile i rušile mostove prema umjetnosti i svijetu kad je poslije svih asimilacija trebalo rezimirati i pokazati sebe. S motivom i prepoznatljivom predmetnošću nikada nije potpuno prekinuo. Moglo se dogoditi neočekivano odustajanje od već razrađene likovne

10 ideje ili povratak nekom od prethodnih stilskih koncepata, no, nije ga previše brinula nedosljednost stila: “U svom slikarskom razvoju susretao sam različite moderne slikarske smjerove od kojih sam prihvaćao i usvajao one tekovine koje su obogaćivale moju vlastitu slikarsku koncepciju. Moj stav prema svim smjerovima i izmima uvijek je bio određen mojim vlastitim slikarskim senzibilitetom, tako da nikad nisam zatajio samog sebe. U tom kontekstu nisam imao nikakve određene međaše budući da su moje razvojne faze evoluirale logično jedna iz druge bez konjunkturno isforsiranih obrata. Sva stečena znanja na Akademiji, kao i tokom studija u inozemstvu, filtrirala su se u vlastitoj praksi te su u konačnici rezultirala u modernom kolorizmu koji najviše odgovara mome slikarskom senzibilitetu.” 1 Imao je priliku proširivati svoje kulturne i stilske vidike, pratiti novine u svjetskoj umjetnosti, ali on će živjeti vlastitu umjetnost ili, kako je rekao, “slijediti vlastiti instinkt i slušati glas vlastite savjesti” čvrsto utemeljen u tradiciju. Pripravan, doduše, na izazov i na iznenadni zaokret u suvremenost. Danas znamo da je sve bilo u tom slušanju sebe, da su neke sinteze najljepši primjeri hrvatskoga slikarstva 20. st.

Velik je to opus, stvaran u ciklusima. Narastao na tisuće radova: ulja, crteža, grafika, monotipija, kolaža, skica, krokija, scenografija, batika, tapiserija, stakla, keramika. Stvarao je neumorno. Lirske ugođaje i istodobno dramatične projekcije stvarnosti, suosjećajni bol i cinični smijeh. Nekoliko stilskih smjerova što se susreću, traže ili razilaze. Linearni tijek preokrenuo je u isprekidanost i simultanost umjetničkog traganja. I ne može se reći da sve to skupa nije radio dobro. Složenost njegove stvaralačke osobnosti vidljiva je i u prelamanju stilova, širenju tema, nestalnosti, u vraćanju motivima prema vlastitom nahođenju, zanimanju i emotivnom stanju, u interpretaciji istog motiva različitim tehnikama… bez konačnih, zaključnih riječi. I vrhunska djela i osrednja ostvarenja. “Jedna od najkontradiktornijih poetika”, ustvrdio je V. Maleković u predgovoru retrospektivne izložbe u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu povodom sedamdesete obljetnice života i pedesete obljetnice umjetničkog djelovanja.2

Svečnjak je bio britak intelektualac (teoretičar, kritičar, polemičar) čija su se mišljenja i stavovi čuli i uvažavali. Bio je suradnik u raznim redakcijama, u funkciji glavnog urednika, utemeljitelj i prvi ravnatelj Galerije likovnih umjetnosti u Rijeci (1949.-1951.), nastavnik na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Zagrebu, scenograf (od mladosti za- okupljen kazalištem), urednik za enciklopedijska izdanja JLZ-a, predsjednik Europskog kulturnog društva za Hrvatsku, redoviti član HAZU (prije JAZU). Prije svega, majstor u peru, olovci i kistu. Sa širokim izborom motiva i zanatskom perfekcijom. S referencama na povijesne stilove i izuzetnom sposobnošću da im dade pečat svoje suverene osobnosti, vlastitu viziju povijesti i ozračje velikog majstora. I kada je stvarao u službi ideje (nikada bez jasnih i čvrstih estetskih dosega), vodio ga je, prije svega, stvaralački nerv i nedodirljiva subjektivnost. Samosvojan u pristupu motivu i u slikarskom ostvaraju. Sav u činu umjetničkog stvaranja. Nisu ga brinule ni faze ni kontinuitet slikarskog puta. Bio je težak protivnik i oštri polemičar, uvijek spreman na beskompromisnu kritiku i otvorenu polemiku, u sukobu sa svojim vremenom i sa suvremenicima, nepopustljiv, uporan i dosljedan u obrani svojih istina. Govorio je da je svoj život i djelo izgradio na “granitnim 1 Branislav Glumac, načelima”. Razgovori sa slikarima, Oko - ruka - kist, Zagreb, 2005., str. 24 ***

2 Vladimir Maleković, Retrospektivna izložba 1927 - 1977., Vilim Svečnjak, Predgovor, Zagreb, Umjetnički paviljon, 1977., str. 16 11 Predvremenu odrastanja u zrelu svijest likovnog stvaratelja prethodili su trenuci odrastanja u obitelji, školi, na Aka- demiji. Djetinjstvo provedeno u Čabru. U Čabar su urasli i najdublji korijeni njegova slikarstva.3 Realna gimnazija na Sušaku pa u Zagrebu (crtanje mu je predavao Zlatko Šulentić). Godine 1927. Svečnjak je bio na prvoj godini studija, u kiparskoj klasi Umjetničke akademije u Zagrebu, kod profesora Rudolfa Valdeca i Frana Kršinića. S kiparske 3 “U poznatoj Turkovoj pilani u Čabru radio je prije mnogo go- klase je 1929. prešao u slikarsku klasu pod nadzor vrsnih dina kao stručni radnik neki pridošlica, stranac, koji je u svojim pedagoga i znamenitih umjetnika (Maksimilijan Vanka, slobodnim časovima oslikavao krčmarima bačve. Na prostoru iznad pipe taj je stranac slikao živim bojama prizore iz seljačkog Vladimir Becić, Tomislav Krizman, Ljubo Babić, Marino života: berbe, kosidbe, svadbe i različite druge scene pune hu- Tartaglia). Školovao se u realističkoj tradiciji hrvatskog mora, pitoresknih detalja i živog realizma. Te su slikarije tako slikarstva s početka stoljeća, u najboljoj, modernističkoj fascinirale jednog dječaka, da je zaboravio na igru, jelo i kuću školi Ljube Babića od kojega je, prema vlastitoj tvrdnji, i kao hipnotiziran promatrao satima taj živopisni svijet koji se najviše naučio. Već je na Akademiji prepoznat kao talen- javljao pod kičicom žagara na bačvama.” J.(osip) D.(epolo), Angažirano slikarstvo, Globus, br. 94, 16. aprila 1961. tirani crtač jedinstvene snage i temperamentni polemičar sklon ironiji, društvenoj kritici i satiri pa su se tendencija i 4 Utemeljena je 1929. Grupa slikara, kipara i arhitekata koja propaganda ugnijezdile i u njegovoj likovnosti. je razradila umjetnička načela djelovanja grupe, odrekla se stranih likovnih utjecaja zbog zahtjeva za nezavisnošću našeg Na samom početku njegova stvaralačkog puta stoji Portrait umjetničkog izraza. U svom programu odbacuje l’art pour l’art, V. H. (1927.), izuzetno akvarelno ostvarenje koje otkriva impresionizam, neoklasicizam pa i nadrealizam kao pravce građanske umjetnosti, ističe socijalnu tematiku, crtež, jasnoću lirsku osjetljivost i sposobnost poniranja u duhovnost mod- i razumljivost izraza, sklonost karikaturi i groteski. Kao podlogu ela i suštinu ljudskog bića. Ta će osjećajnost biti zatomljena na kojoj bi se stvarao novi izraz, prihvatila je realizam socijalno tijekom studija jer će trebati poštivati zahtjeve učitelja. U orijentirane grupe Neue Sachlichkeit (utemeljena 1925., pred- nekoliko ulja na platnu (Služavka, 1932., Akt s leđa, 1932.) stavnici njenog lijevog krila su bili Otto Dix, George Grosz i voluminozne jednostavnosti i stroge jedrine ženskih figura Max Beckmann) i pučki ekspresionizam europske tradicije “razumljiv za sve” (P. Brueghel, H. Bosch). Na prvoj izložbi nazire se kiparski način razmišljanja i akademijski način zemljaša izlagali su: Antun Augustinčić, Krsto Hegedušić, slikanja, ali i osobni pristup. Nekoliko realističnih crteža s Drago Ibler, Leo Junek, Omer Mujadžić, Oton Postružnik, Ka- riječkog područja (Čamac na Martinščici, 1931., Kuglana milo Ružička i Ivan Tabaković. Kasnije su se grupi priključili u Žurkovu, 1934.) dopunjuje pogled na početne korake nje- mladi umjetnici: Marijan Detoni, Vilim Svečnjak, Đuro Til- gove smirene, realnosti okrenute likovne misli. To najrani- jak, Edo Kovačević, Vanja Radauš, Željko Hegedušić, Ernest Tomašević, Branka K. Hegedušić, Fedor Vaić. Do polemiziran- je razdoblje Svečnjakova kreativnog djelovanja koje se vre- ja i razilaženja došlo je nakon Krležina Predgovora Podravskim menski podudara s njegovim školovanjem na Umjetničkoj motivima Krste Hegedušića 1933. Neki zemljaši su smatrali da akademiji (1927. - 1933.) i boravkom u Parizu kao sti- nije vrijeme pružiti otpor službenoj sovjetskoj umjetnosti (har- pendist francuske vlade (1933./34.), prati i djelovanje na kovskoj socrealističkoj liniji), drugi su se zalagali za potpunu hrvatskoj ljevici (utemeljenje lijevo orijentiranog Pučkog slobodu umjetničkog stvaranja. Većina zemljaša napustila je grupu, među njima A. Augustinčić, V. Radauš, Đ. Tiljak, O. teatra u Zagrebu 1931., pokretanje lijevog glasila Kronika, Postružnik. Svečnjak joj je (na Hegedušićev poziv) pristupio baš 1933.). Na početku svoga stvaralačkog djelovanja zatekao u trenutku razilaženja. Svojim temperamentom, borbenošću i je lijevo orijentiranu grupu Zemlja4 usmjerenu na socijalne iskustvom dao joj je novu snagu. Neposredni povod za polici- motive i društvenu kritiku. Krajnji je cilj grupe bio stvoriti jsku zabranu Zemlje 1935. bili su upravo Svečnjakovi crteži i svima razumljivu umjetnost na teme pučkih veselica, saj- linorezi. Igor Zidić je ukazao na dvije razine djelovanja grupe Zem- mova i proštenja, sa slikama života na periferiji grada te lja: kritičko-teorijsku i praktično-slikarsku. “Prva je evident- s porugom na račun malograđanskog društva i crkvenog no skromna, druga je, dijelom, vrlo značajna. Kao pripadnici staleža. Osobito se nakon povratka iz Pariza u Zagreb političke ljevice oni u sferu kulture unose tadanji stil političke čvršće povezao s umjetnicima grupe, prihvatio je idejni i borbe; stil tadanjih ilegalnih glasila, stil letaka, stil akcije koja estetski program Zemlje, držao predavanja, pisao članke o ne trpi neodlučnosti, kolebanja, osobne taštine, suptilnosti, meditacije, artizma; stil brzometnih čistki u kojima nerijetko tome kako “treba slikati naša istinska stanja bez romantike s neprijateljima zaglavljuju i predmeti spora i neprijateljstva.” (Igor Zidić, Granica i obostrano, Studije i ogledi o hrvatskoj umjetnosti XX. stoljeća, Art studio Azinović, 1996. str. 279) 12 3 SLUŽAVKA 1932. ulje na platnu 656 x 472 mm

4 HARLEKIN S KARANFILOM (portret Vlade Habuneka) 1927. akvarel na papiru 630 x 448 mm 13 i laži, izraziti tu našu seosku, pečalbarsku, provincijsku i periferijsku stvarnost novim umjetničkim jezikom razum- ljivim za sve” 5, suprotstavljao se stavovima “umjetnost radi umjetnosti” ali i socrealističkim isključivostima “umjetnost radi ideje”. Bio je najradikalniji među zemljašima. Zalagao se za slobodu umjetničkog izbora, odlučno se ogradio od harkovske dogme6 i dirigiranih političkih stavova. Uz to je stvarao punim dahom istinskog nadahnuća. Pozornost javnosti pa i društveni skandal izazivali su njegovi linorezi i crteži koje je policija skidala sa zidova izložbenih dvorana. Kompromitiran političkim djelovanjem, uhićen je 1927. i 1933. 5 V. Svečnjak, Savremena socijalna grafika, Stožer, br. 4, 1935.

6 Nakon što je rezolucijom u Harkovu (1930.) i u Moskvi (1932.) socrealizam postao jedina priznata koncepcija sovjetske umjetnosti (zabranjen je konstruktivizam, suprematizam, ap- straktna umjetnost i sve ostale likovne orijentacije), taj politički pragmatizam, prihvaćen i kod nas, izazvao je razilaženje među zemljašima.

5 ČAMAC NA MARTINŠČICI 1931. tuš na papiru 300 x 400 mm

6 7 KUGLANA U ŽURKOVU AKT S LEĐA 1934. 1932. tuš na papiru ulje na platnu 300 x 400 mm 650 x 540 mm 14 Većina slikara Svečnjakove generacije (rođenih poslije tisućudevetstote) nastavljala je studij u Parizu gdje su se orijentirali prema suvremenim europskim likovnim kon- ceptima. Nakon povratka iz Pariza nailazili su na nerazumi- jevanje i otpor sredine koja je prihvaćala jedino deskriptivno slikarstvo 19. st. Josip Depolo je zaključio da “slikarstvo ovih tridesetgodišnjaka nije predstavljalo samo protest, već na likovnom planu i otvoreni sukob s konvencijama, likovnom zaostalošću, provincijalizmom i agresivnošću malograđanina.” 7 Pariškom izložbom lijeve umjetnosti u Porte de Versaillesu 1934. godine Svečnjak nije bio oduševljen. Očekivao je više kriterije, nove stvaralačke snage i s razočaranjem zaključio u beogradskom časopisu Danas da “o novim likovnim elemen- 7 Josip Depolo, Vilim Svečnjak, Predgovor katalogu, Naprijed, tima, o revolucionarnom slikarstvu na ovoj izložbi ne može 8 Zagreb, 1959. biti govora.” U Parizu je nastala većina njegovih linoreza antiklerikalne oštrice Pariske reminiscencije i Jezuiti u 8 U svom članku “Pariska izložba lijeve umjetnosti” Svečnjak šetnji (1932.) u kojima je “ideološki moment u tolikoj mjeri iznosi program Zemlje. Zamjera Parizu idejne i estetske kriteri- opteretio i razbio umjetnički doživljaj da ih treba smatrati je, nedostatak zanimanja za suvremena likovna zbivanja na tzv. periferiji Europe te kašnjenje s angažiranom umjetnošću. nesporazumom njegova pariskog boravka, a za slikara samog 9 Iznosi stav da tema, ma koliko bila tendenciozna, ne može vjerojatno i kočnicom u razvoju.” biti zanimljiva ako nije iskazana umjetničkim sredstvima. (V. Svečnjak, Pariska izložba lijeve umjetnosti, Danas II, Beograd, Sa Zemljom je prvi puta izlagao 1934. na V. izložbi grupe 1934., br.5, str. 232 - 239.) koja je tada već bila u znaku raskola i neslaganja. Iza sebe je već imao crteže sa socijalnim temama u parodijskom i 9 Grgo Gamulin, Hrvatsko slikarstvo XX. st., Svezak drugi, Naprijed, Zagreb, 1988., str. 365. satiričnom tonu koji su se sadržajem i formom uklapali u zemljaški socijalni i politički program, a nakon povratka 10 Govorom u Splitu 1937. (povodom izložbe Hrvatski napre- iz Pariza u Zagreb njegov crtački rukopis bio je sve oštriji, dni umjetnici u Salonu Galić) Svečnjak je ukazao na širinu tvrđi i gnjevniji, njegovi kritički stavovi sve naglašeniji. Od putova što ih umjetnost otvara stvaratelju. “U diskusijama samog početka je od čovjeka i umjetnika tražio angažman i koje su svojevremeno bile izazvane u našoj javnosti o pitanjima odgovornost prema svijetu i životu i nije se slučajno našao umjetničkog stvaranja i zadaćama umjetnika, Krleža je rekao svoju riječ opredijelivši se za emociju i doživljaj, za stvaralaštvo, u okrilju zemljaša. Uključivanje u Zemlju proizašlo je iz nje- a protiv farizejstva, recepata i glajhšaltovanja. Ne davši se gova političkog i umjetničkog stava, ali i iz njegove dosljedne smesti ni vašarskom bukom, ni modom, Krleža je nošen svojim i nedvosmislene suglasnosti s Krležinim tezama o pravu um- stvaralačkim nagonom i ogromnim životnim iskustvom proslije- jetnika na slobodu i samostalnost umjetničkog stvaranja, dio svojim putem, zastupajući borbeno i dosljedno svoja načela naspram ideologije utilitarizma i pragmatizma u umjetnos- i uvjerenja, dokazujući na djelu njihovu ispravnost.” (Vilim 10 Svečnjak, Marginalija uz Krležin roman “Banket u Blitvi”, Izraz ti. Krležini politički i umjetnički stavovi bili su odlučujući i br.2, str. 119 - 121, 1939.) u stvaranju programa i u polemikama o umjetnosti, a u rastu i mijeni Svečnjakove umjetnosti izuzetno važni. Nastojanje 11 “Hegedušićevo slikarsko poricanje nedostojnog, negativnog, da se kroz Krležu otvori i sagleda zemljaško poglavlje njego- zaostalog, zakržljalog, nezgrapnog, njegova glasna mržnja va stvaranja i njegova umjetnička pobuna, naslanja se često (spram) ružnog, zgaženog, odbačenog, bijednog i popljuva- na znameniti Krležin predgovor Hegedušićevim crtežima nog, njegova neprekidna i tvrdoglava sklonost za iskorijenje- Podravski motivi (1933.) koji je izazvao burne polemike i no, gnjilo, degenerisano, uvehlo, po čemu gazi gruba, surova, 11 mračna, tužna, beznadna stvarnost, upravo to pustolovno ti- dubok sukob u Zemlji. tranje i isprepletavanje odvratnog i ljudožderskog s bolećivim i umirućim, taj prezir naše nesuvremene, glupe, predrasudama zamračene, sredovječne zaostalosti, ta smiona težnja za izlazom, za izliječenjem i za likvidacijom tih motiva, to je subjektivna građa Hegedušićeve slikarske pobune…” (Predgovor Podravs- kim motivima Krste Hegedušića (1933), Hrvatska književna kritika, sv.VI (M. Krleža), MH, Zagreb, 1953. str. 36-37.) 15 Svečnjakovo zemljaško razdoblje smjestilo se između ciklusa linoreza Za spas duše (1933.) i crteža tuševima u boji Balade Petrice Kerempuha (1937./38.). Ishodište ove umjetnosti je bilo u stvarnosti, a poticaji u idejnom određenju. Smirenost ranih crteža ustuknula je pred strašću za istinom i gnjevnom negacijom svih postojećih vrijednosti kada se u ciklusu linoreza Za spas duše okomio na crkveni život svom silinom svoje neobuzdane energije (Jezuiti na šetnji, Proljeće u samostanu). Svaka njegova crta iskazuje revolt. Nesmiljena zapažanja, burna reakcija na stvarnost, iskaz koji traži samo golu istinu, pravo stanje stvari, stvarnost bez maske, to je bila podloga za groteskno i izobličeno. Među njegovim brojnim bilješkama su prosjaci, bogci, bogomoljci, vojnici, likovi kojima je gradio svoje sinteze u crtežu i slici. Oštru satiru izražavaju crteži Vojnik spasa (1933.), Kavalir (1935.), Vis-à-vis (1936.). J. Depolo je isticao da “ovaj Svečnjakov angažman ni u jednom trenutku nije doveo u pitanje slikarevu izvornost, nadahnuće, stvaralački potencijal, ili (pogotovo!) samu likovnost.” 12

Velika izložba Georga Grosza u Zagrebu 1932. (priredili su je Grupa trojice13 i grupa Zemlja) zasigurno je ostavila duboki trag na mladoga Svečnjaka koji 8 je upravo groteskom likovno i misaono potvrđivao i učvršćivao temelje svoga VOJNIK ARMIJE SPASA slikarstva. Znameniti Krležin esej o Groszu objavljen je još 1926.14 A Svečnjak 1933. se, u preispitivanju svojih stavova i odluka, mogao nasloniti i na Postružnikovu tuš na papiru 403 x 296 mm i Tabakovićevu izložbu Groteske 1926. godine (Galerija Ullrich u Zagre- bu) koja je prethodila utemeljenju Zemlje. To, doduše, još uvijek nisu bila razračunavanja sa stvarnošću težine Georga Grosza ili Otta Dixa, više socijalne aluzije na stvarnost i skretanje u suvremene likovne tijekove, no, “ta je izložba, za ono vrijeme nezamislivo slobodnim prikazima, povrijedila malograđanski moral dijela zagrebačke publike i svojim je neuljepšanim verizmom djelovala kao šok.” 15

12 Josip Depolo, Zemlji u čast, Predgovor katalogu, Izložbeni salon Doma JNA, Zagreb, 1980.

13 Lj. Babić, V. Becić i J. Miše, djelovala je od 1930. - 1935. Isticala je tradiciju tzv. hrvatske škole (Račić, Kraljević).

14 Miroslav Krleža, O njemačkom slikaru Georgu Groszu, Jutarnji list, XV, br. 5229, Za- 9 10 greb, 1926. KAVALIR VIS-A-VIS 1935. 1936. 15 I(vanka) Reberski, Katalog retrospektive tuš na papiru tuš na papiru Otona Postružnika, Zagreb, 1976., str. 6 330 x 260 mm, sign.d.d.u. Svečnjak 375 x 287 mm, sign.d.l.u. V. Svečnjak 936 11 PROLJEĆE U SAMOSTANU 1933. linorez 440 x 530 mm, sign.d.g.u. V.S.

12 JEZUITI NA ŠETNJI 1933. linorez 440 x 700 mm, sign. sredina gore Svečnjak

13 BALADA 1937. tuševi u boji 357 x 276 mm, sign.l.d.u. Svečnjak 17 U ranom zemljaškom razdoblju Svečnjak je ostvario nekoliko ulja antologijske vrijednosti (Sajam u S. Mitrovici, Tvornica u S. Mitrovici, Sa vašara, Uzorna pivnica i Dvorište u S. Mitrovici, sve iz 1935.). Mnoštvom likova i situacija naselio je prostore sajmova i proštenja, ali je ugođaj, za razliku od crteža i grafičkih radova, mirniji i staloženiji. Premda oslonjeni na politički i socijalni manifest zemljaške umjetnosti, ti su radovi ostvareni, pronicljivim opažanjem, blagim humorom, sigurnom rukom i suptilnim tonskim gradacijama. U skladu sa svojim pamfletnim stavom, ipak je dao do znanja da mu nije stalo do estetskog doživljaja, da mu je namjera bila ogoljeti život, narugati se važećim vrijednostima života i umjetnosti. Dok su drugi zemljaši naglašavali monumentalnost i čvrstoću forme (veza s Neue Sachlichkeit), Svečnjak je u ovim slikama omekšavao konture, lazurnom fakturom i brzim potezima kista stvarao dojam lakoće i neposrednosti, a crtežom isticao ekspresivnost. U ranijem Bakanalu (1933.) posegnuo je za najtamnijim životnim dramama, zahvatio do dna, ogolio buntovnim grafizmom i slikarskim ekspresionizmom boje i oblika, “orgijanju strasti dodao političku poantu” (V. Maleković). Još je zadržao kiparski prikaz oblika, perspektivu i volumen, ali je na novi, slobodniji način interpretirao boju i svjetlost. Snaga njegova talenta i osebujnost njegova iskaza osobito su došle do izražaja u Harlekinu (1935.) koji je slikan u iskrenom nadahnuću, ležerno, 14 opušteno, slobodnim potezom kista, u duhu poetskog realizma zagrebačke slikarske HARLEKIN (V. Habunek) škole. 1935. ulje na platnu kaširano na karton 958 x 760 mm, sign.g.l.u. Svečnjak

15 SAJAM U S. MITROVICI 1935. ulje na platnu 505 x 615 mm 18 16 DVORIŠTE U S. MITROVICI 1935. ulje na platnu 500 x 610 mm

17 UZORNA PIVNICA 1935. ulje na platnu 500 x 650 mm 19 Svečnjakov odabir tema je u sebi nosio vrlo subjektivne poticaje i in- dividualnost stila pa je kritiziran od lijeve kritike sa stajališta “umjetnosti kolektiva”. Prijenos opažaja zbilje u crtež ili sliku ocijenjen je kao afirmacija pojedinca i individualne poetike, kao “lično njegova ob- jektivizacija” koja ne priznaje “rezultate grupe” 16 usmjerene zadanim programom.

U zrelom zemljaškom razdoblju od 1936.-1938. Svečnjak se razvio u suverenog crtača. Poput drugih zemljaša, inspiraciju je nalazio u samoj stvarnosti pa brojni crteži, bilješke nastale neposrednim promatranjem događaja i prizora “na licu mjesta”, imaju moć dokumenta jednog prostora i vremena. No, recept politički angažirane slike uzmicao je pred ljudskom tjeskobom. Sve se više odmicao od nabrajanja činjenica socijalne stvarnosti, a okretao subjektivnom doživljaju ljudske sudbine. U tom su razdoblju nastale cjeline crteža Keglevichiana I, II (1936.), Balade Petrice Kerempuha (1937. / 38.) i U cirkusu (1938.), mapa grafika Za spas duše (1937.) te ciklus ribara (1937.).

Krleža, ne samo kao inspiracija, ne samo kao književni autoritet, Krleža, 18 prije svega, kao umjetnička i ljudska vertikala. U Keglevichiani (1936.) KEGLEVIĆIJANA II je gnjevno i uzrujano, dramatičnim rukopisom i ekspresionističkom 1936. tuševi u boji uzrujanošću i tjeskobom, još uvijek politički utilitarno i afektivno is- 405 x 306 mm kazao stanje duha proizašlo iz društvene zbilje. Umjetnost bi trebala doprijeti do najdonjih i najtamnijih slojeva ljudskog bića, do strahova i očaja, do nakaznosti i “ sulude i krvave slike jedne imaginarne stvarnosti.” 17

U grafičkim listovima Za spas duše protagonisti svijeta su nezgrapni ljudi iz puka, prosjaci, bistrički bogci, skitnice, pijanci. Nagonsko u crtežu Gozba (Za spas duše), pijano ludovanje, destruktivno i neobuz- dano prelazi “granice društvenih konvencija”. Te gozbe u svojoj suštini iskazuju srozavanje ljudskog do samog životnog dna. Crtež je ostvaren nervoznom, gotovo improviziranom crtom kojom Svečnjak otkriva svoje subjektivno, intimno i intuitivno, iskazano najuvjerljivije u crtežima Gitarist (1937.) i Očaj (1936.). U Gitaristu je fiksiran tjelesni pokret proizašao iz emotivnog stanja, u Očaju crta iskazuje potresno duhovno stanje iz kojeg je proizašla tjelesna reakcija grčenja tijela. Crta vodi do najskrivenijih zbivanja u duši, ali iskazuje i najokrutniju životnu stvarnost. Znade zabilježiti najsuptilnije i najprofinjenije drhtaje i prizore pune užasa, slobodni pokret, zgusnuti i sažeti potez, naglu izmjenu gibanja po površini sve do rasplinuća, nestajanja i sabiranja u naglašenoj koncentraciji.

16 Zem (Zdenka Munk), Novi prilog našoj modernoj grafici, Uz mapu grafika Vilima Svečnjaka, Novosti, Zagreb, 9. V. 1937. 19 17 Otto Schweitzer (prvi Svečnjakov biograf), GITARIST Grafika i ulja Vilima Svečnjaka, Naklada Orbis, 1937. Zagreb, 1940., str. 6 crveni tuš na papiru 21 GOZBA 1937. tuš na platnu 20 380 x 463 mm, sign.l.g.u. Svečnjak OČAJ 1936. tuš na papiru 165 x 115 mm

22 GOZBA 1937. ulje na platnu 810 x 1000 mm 21 U mapi Grafike (1934.-1937.) Svečnjak je sa strašću karakterizirao lica na koja je bijeda utisnula duboke tragove - prazninu duše, smijeh naglašen do karikature. I nešto mračno izbija iz njih.18 Cirkus, kazalište - to su prostori i pozornice zbivanja socijalne i egzistencijalne drame u kojoj su klaunovi i harlekini parabole ljudske patnje. Smrt u liku kostura i erotika u liku nage jahačice izranjaju iz uzbuđenog prostora, u složenoj linearnoj strukturi (Cirkus Evropa, 1937.). Isti uzrujani rukopis u listovima Braća zemlju dijele (1937.). To mračno iz Vis-à-vis, Pro deo, Gozba kulminira u ciklusu Cirkus (1938.), u erotskom plesu klaunova i balerina, u sugestiji zvuka trube i prizivanju iluzije, u osjećaju samoće i rezignacije. O. Schweitzer naslanja ovo razdoblje Svečnjakovih grafika i crteža na Schongauera (po sugestivnoj boli), na Grünewaldov spoj fantastičnosti i grozote, na Boscha i Breugela, na Rembrandtove scene osljepljivanja Simsona, na zadnje slike Fransa Halsa, na Goyu koji je u danima samoće i starosti stvorio svoja najstrašnija djela, na Rubensove scene borbe s lavovi- 19 ma, na Holbeina i Dürera. 18 “Taj mrak u čovjeku i oko čovjeka, velika je tema njegove umjetnosti. Malo je tko kod nas na likovnom planu takvom prodornom Duboko emotivno bilo je Svečnjakovo reagiranje na snagom ponirao u te predjele i izrazio ih tako sugestivno kao Vilim Krležinu kajkavsku poeziju Balade Petrice Kerem- Svečnjak.” (Otto Schweitzer, isto, str. 54) puha (1937./38.). Ova cjelina crteža tuševima u boji 19 simboličnih crno-crvenih kontrastiranja i dramatičnih O. Schweitzer, isto, str. 4 - 8

linijskih preplitanja je najsnažnije i najsloženije ost- 20 varenje toga razdoblja. Veliki broj crteža nastao je na “Ideje su dolazile, sustizale se jedna za drugom. Radio sam cijelu bogovjetnu noć - bez predaha. Sjedio sam na podu i crtao kineskim Sušaku kod prijatelja V. Schwalbe u silvestarskoj noći tuševima u boji, crtao i crtao kao opsjednut. Kao sumanut. Tuševi 20 1936./1937. Dvadesetak ih je propalo za vrijeme su se razlijevali i razmazivali, a drvca s kojima sam crtao stalno su rata. Svečnjakova crtačka i slikarska interpretacija ove mi se lomila pod rukom, jer sam radio u jednom grču, paroksizmu teme očituje intuitivno i iracionalno doživljavanje te uzbuđenja. I u strahu da će mi noć biti prekratka da se oslobodim konačni, stilski definirani priklon ekspresionizmu, sti- svog tog tereta kojeg sam tako dugo nosio u sebi…” (Razgovor Vilim Svečnjak i Miroslav Krleža na Svečnjakovoj ret- lu koji će njegovu socijalnom buntu dati munkovsku rospektivi u Umjetničkom paviljonu 1977. godine, zabilježio Enes žestinu i tragiku. Čengić, objavljeno u Vjesniku, 9. prosinca 1984.)

23 24 25 CIRKUS EUROPA BRAĆA ZEMLJU DIJELE PRO DEO 1937. 1937. 1937. tuševi u boji na papiru tuševi u boji na papiru tuš i ulje na platnu sign.d.l.u. Svečnjak 385 x 280 mm, sign.d.d.u. Svečnjak 545 x 380 mm, sign.g.l.u. Svečnjak 22 Već su tuševi u boji Keglevichiana I, II (1936.), Balada i Pietà (1937.) ukazivali na činjenicu da prostor racionalnog doživljavanja stvarnosti vezan uz zemljaško razdoblje uzmiče pred prostorom in- tuitivnog i iracionalnog. Ljudska patnja, bijeda, nasilje, umiranje i smrt, na vješalima obješeni, pod vješalima bol onih koji oplakuju mrtve - život i smrt u prožetosti i neminovnosti. U prvim planovima - zgrčena tijela mrtvih, skinutih s galga i bol žena koje ih oplakuju. Obični mali čovjek, “kmet i puntar” nastanjuje ove Svečnjakove prostore. U pozadini - žalosne procesije s križevima, povorke hodočasnika. Između - tragikomičan lik Petrice Kerempuha s gitarom u ruci, njegova turobna pjesma, posmrtna tužaljka, “simbol i znamen rastužene i izmučene puntarske duše hrvatskog kmeta” 21 nestaje u po- vijesnim daljinama. Afektivno stanje duha Svečnjak je iskazao dramatičnošću odnosa, žestinom poteza i eksplozijom boje. Uzbudljiva likovna interpretacija zbilje koja je istodobno i zbilja i zamišljaj zbilje. Događaji i likovi predočeni su na rubnoj crti, između tragike i groteske, ensorovskim žarom i zanosom, kao “uzbudljivi sižei građeni na ekspresiji konflikta.” 22 Prožimanje politički tendencioznog i subjektivnog pronašlo je mogućnost jedinstvenog govora. Na- 26 kon smirenih zemljaških socijalnih prikaza seoskih CIRKUS dvorišta i sajmišta te motiva industrijskih predgrađa, 1938. Svečnjak je u Baladama izrazio egzaltirano subjek- tuševi u boji na papiru tivne, u stvaralačkom zanosu iskazane prizore.23 592 x 392 mm, sign.d.d.u. Svečnjak Oštrina ranijih crteža u Baladama je umekšana slobodnijim potezima kista, osuda je zamijenjena melankolijom, ali su dramatična napetost, grč i tjes- koba ispunili sav prostor.

21 Otto Schweitzer, isto

22 V. Maleković, isto, str. 11

23 “Vilim Svečnjak imao je sreću što je poslije edicije “Za spas duše” (poslije koje je dušu zaista trebalo spašavati) dobio nadahnuće, doduše literarno, ali veoma srodno njegovu biću i njegovu načinu: od Krležinih “Balada Petrice Kerempuha” načinio je, kao u nekoj eksploziji, cio ciklus kerempuhovskih burleski i parodija koje, možda, nisu uvijek očitovale unutrašnju 27 disciplinu stila (i slike), ali ipak predstavljaju osebujan tre- PIETÀ nutak hrvatskog ekspresionizma, i to u ideološkim okvirima 1937. nekog kritičkog realizma (još uvijek) projiciranog u legendarnu tuševi u boji na papiru povijest.” (G. Gamulin, isto, str. 364) sign.d.d.u. Svečnjak 23 Da Svečnjakovo stvaralaštvo nije samo literarna inspiracija i snažni doživljaj poetskog djela, da je ono nastalo iz istinskog razumijevanja čovjeka i njegove sudbine i prodrlo u dubinu ljudske nesreće, svjedoče i cjeline crteža Iz cirkusa (1937./38.) i Bistrički bogci (1938.) koje su, doduše, proizašle iz Balada, iz iracionalnog i gnjevnog, ali uloga crte nije više opisivanje svijeta, već otkrivanje “nutarnjih istinitosti na kojima počiva egzistencija toga svijeta.” 24 Ista atmosfera, isti svijet jadnih, isti uznemireni obzori i zgusnuti prostori daljina, ista mračna vizija života: prosjaci i degenerirani, bogalji i slijepci, iznakažena lica i tijela, opsjednuti i praznovjerni, sve se to odvija u strašnoj noći u kojoj nema naznake svjetla ni nade, samo stradanje i bol.25

U likovnoj interpretaciji Balada samo su odlučan zapis crte i potez kista mogli artistički iskazati žestinu doživljaja. Tema je diktirala izričaj. Dramatične odnose stvorio je crtom kojoj je dodao boju da bi naglasila ekspresivnost i upotpunila atmosferu ovih vizija. Tu se crta opire svakoj disciplini i konstrukciji. Zna biti oštra, zgusnuta u teškom hodu, ali i drhtava i nježna. Njen živčani tijek proizlazi iz zanosa, ona se ostvaruje u snažnim zaletima, u potpuno slobodnom smjeru 28 kretanja, u ritmu koji je više intuitivan nego racionalan. Tako se od- PORTRET PRIJATELJA vijaju i križaju izričajne suprotnosti u kojima sagledavamo složenost (Vladimir Schwalba) Svečnjakova doživljavanja stvarnosti, njegovu likovnu objektivizaciju 1938. kroz neprestano traženje. Predmet će predstaviti u linearnim vrijed- ulje na platnu 360 x 272 mm nostima, a prostor će proizaći iz grafičkih odnosa.

Crtež je konstanta Svečnjakova likovnog govora: u različitim stilskim varijacijama (u grafikama, u slici, u keramici), crtež kistom i tušem na obojenim podlogama, osamostaljen ili usklađen s bojom kao na slikama Rarin konjić (1938.) i Portret prijatelja (1938.), crtež kao ka- ligrafski urez po sloju boje, kao na nekim riječkim uljima (Podvežica, 1945.-1950.), crtež u ulozi naglašavanja slikarske fakture ili kao ob- ris, primaran, podređen ili ravnopravan u odnosu na boju, raciona- lno realističan ili intuitivno ekspresivan. Svečnjak se lako i sigurno izražavao crtom, određivao njena obilježja, ritmove i značenja, od jednostavne izražajnosti do virtuoznosti. Izvoran i svoj u krugu zemljaša, snažan i u grafičkom i u kolorističkom likovnom govoru, izgradio je vlastitu ekspresivnu poetiku temeljenu na iskustvima socijalnog realizma i pučkog ekspresionizma, ali proizašlu iz snažnog uzbuđenja i umjetničkog nadahnuća.

24 Otto Schweitzer, isto

25 “Danas, poslije četrdeset i više godina, može se o ovoj borbenoj 29 fazi Svečnjakove grafike misliti i lijevo i desno, ali svejedno, da nije BISTRIČKI BOKCI bila iskreno nadahnuta proplamsajima buntovne političke svijesti 1938. to se ne može reći.” (M. Krleža, Uz retrospektivu Vilima Svečnjaka, tuševi u boji na papiru Oslobođenje, Sarajevo, 10. aprila, 1977.) 380 x 280 mm, sign.l.d.u. Svečnjak 30 U CIRKUSU 1938. ulje na platnu

31 RARIN KONJIĆ 1938. ulje na platnu 465 x 382 mm, sign.g.l.u. Svečnjak 25 Usporedo s Baladama nastajala je cjelina erotskih crteža.26 Erotika kao ljudska protuteža mračnoj viziji života. Hedonizam nasuprot stradanju i boli. Zbunjuju te likovne suprotnosti, ali one će pratiti čitav njegov opus. Kao da su u njemu živjela dva svijeta: onaj iz kojeg su proizašle njegove grafike i dramatičnim odnosima stvorena ulja Sirotinjsko sajmište (1935.), Pro deo (1937.), Na šetnji (1938.) i onaj osunčani, suptilni i lirski (komiški krajolici, portreti, aktovi), kao da je istodobno stajao na dvije strane stvarnosti, podvojen između zla svijeta i zova radosti.

26 “Sasvim je, dakle, prirodno da gotovo svaki likovni umjetnik u nekoj svojoj ladici ili mapi čuva crteže s erotskim sadržajima, nastale u časovima predaha kao capriccio ili pak kao čista igra i zabava, a da ne govorimo o pojedinim umjetnicima koji su te teme razrađivali u punom stvaralačkom zamahu, a kojih djela te vrste predstavljaju nedjeljivi dio njihovoga umjetničkog djela.” (Josip Depolo, Paleta živi s erotikom, Start, br. 98, 25. X. 1972.)

26 32-39 Iz mape EROTIKON Nakon ekspresionističkog grča slijedilo je smirivanje iskaza i novi početak. Sve se više prepuštao subjektivnom iskazu zbilje,27 ali je najprije trebalo savladati boju. Najbolje se snašao s provjerenom tematikom (Komendrijaši I, II, 1937.). Prijelaz su bile mornarske teme (Ribari, 1936., U Braili na Crnom moru, 1936., Dogovor i Dva ribara, 1937.). U slikama Dogovor i Dva ribara boja je na podlogu nanesena u širokim plohama, impasto nanosima, planirano, s vidljivim tragovima kista i nastojanjem da joj povišeni tonovi daju težinu i odgovornost iskaza. Oblike je naknadno naznačio crtežom. U Dogovoru je boja slobodna, ne tumači oblik, hladni sivo-zeleni tonovi djeluju statično, u Dva mornara crvena boja žari, njena primarna izražajnost je nositelj značenja i dinamike. U ulju Na temu Balada Petrice Kerem- puha (1937.) podvrgnuta je žaru i zanosu emocije.

U ovom razdoblju stvaranja njegov je napor usmjeren na stalno otkrivanje i produbljivanje izričajnih sredstava, odnosa i vrijednosti boja, ali i na sagledavanje ljudske sudbine. Otto Schweitzer 40 je rano zaključio da djelo Vilima Svečnjaka “pokazuje konture KOMENDRIJAŠI jedne jake umjetničke individualnosti” i uočio temeljne značajke 1937. ulje na platnu njegove umjetnosti - s jedne strane dramatsku napetost, s druge 422 x 382 mm,sign.l.d.u. Svečnjak lirsku tišinu.28 Već je početno okretanje prirodi ukazalo na vrsnog opservatora koji je poznate i us- vojene formalne el- emente pretvarao u novi iskaz. Realistične tendencije su tada još uvijek bile jake, ali je kolorističko očitovanje bilo očito. 41 U BRAILI NA CRNOM MORU 1936. ulje na platnu kaširano 525 x 652 mm, sign.l.d.u. Vilim Svečnjak

27 Juraj Plančić, Oskar Herman, Frano Šimunović, Jerolim Miše, 42 njegovi suvremenici, usmjeravali su ga prema subjektivnoj inter- KOMENDRIJAŠI II pretaciji krajolika i ljudi. 1937. tuševi u boji na papiru 28 Otto Schweitzer, isto, str. 51 388 x 299 mm, sign.d.d.u. Vilim Svečnjak 43 DOGOVOR 1937. ulje na platnu 540 x 450 mm, sign.l.g.u. Svečnjak

44 45 DVA RIBARA RIBARI 1937. 1936. ulje na platnu ulje na platnu 545 x 377 mm 420 x 330 mm 29 46 KOMENDRIJAŠI III 1937. ulje na platnu 810 x 600 mm

47 BALADA (Petrica) 1956. ulje na platnu 1000 x 810 mm, sign.g.l.u. Svečnjak 30 48 BRAJDICA NA JUGU 1937. ulje na platnu 479 x 642 mm, sign.l.g.u. Svečnjak

49 KOMIŠKI ZALJEV 1937. ulje na platnu 495 x 648 mm, sign.d.d.u. Svečnjak

50 KOMIŽA 1937. ulje na platnu 460 x 550 mm, sign.d.d.u. Svečnjak Svečnjakov umjetnički hod uvijek se iznova učvršćivao na stvarnosti. Realizam njegovih slika Komiža i Komiški zaljev iz 1937., u toplom plančićevskom plein-airu, kompaktnih oblika i čvrste kompozicije, još je grafički rješavan, još je nesiguran pred intenzivnim svjetlom komiških (i viških) vidika, još strukturira mirnim, ozbiljnim i promišljenim grafizmom, od detaljiziranja u prvim planovima do rasplinuća pojedinosti u dubini prostora slike. I sušački motiv Brajdica na jugu (1937.) je rješavan neposrednim crtežom, uzbuđenim kistom, bilješkom trenutka. Godine 1938. toj se slici po istom stilskom pristupu pridružuju slike Pogled na sušačku deltu, Rarin konjić, Portret prijatelja, Motiv iz Tkalčićeve (1939.), Skidanje s križa i Pi- età iz 1940. Te slike znače novo utemeljenje Svečnjakove umjetnosti, osvajanje oblika i prostora bojom, put prema svjetlu i sezanističkoj konstrukciji.

U navedenim komiškim krajolicima suzdržanih maslinastih harmonija i smirenog poetskog realizma iskazanog u tonu ili tonskoj modulaciji, teško je prepoznati crtača unutrašnjih uzbuđenja i uskovitlane kompozicije iz Pro deo ili Vis à vis. Ova Svečnjakova orijentacija pobudila je zabrinutost tadašnje kritike zbog “predavanja ljepoti” i zbog razlike između “tendencioznih grafika” i “artističkih ulja”. O. Schweitzer je smatrao da to njegovo “totalno doživljavanje prirode vodi u solipsističko slikanje svijeta” 29, Zdenka Munk je pisala o “fovističkom zamahu kistom”, 51 a Svečnjak je u svom govoru na otvaranju izložbe Hrvatskih SKIDANJE S KRIŽA II naprednih umjetnika u Galićevom salonu u Splitu ukazao 1940. na “pečate i tragove te orijentacije.” 30 ulje na kartonu 568 x 430 mm, sign.l.g.u. Svečnjak

29 Otto Schweitzer, isto, str. 44

30 “Činjenica je, da nema gotovo ni jednog mlađeg hrvatskog umjetnika koji nije tokom svojih studija proboravio bar neko vrijeme u Parizu, u toj našoj umjetničkoj Meki. Pečate i tragove te orijentacije našeg slikarstva na Pariz imat ćete prilike da vidite na ovoj izložbi. Međutim, potrebno je naglasiti da ta orijentacija ipak ne znači epigon- stvo i ropsko podvrgavanje uzorima, već da likovna nastojanja tih naših najmlađih umjetnika predstavljaju poštene napore svakog pojedinca, da, obogativši se na nepresušivoj pariškoj riznici, oslobodi svoje stvaralačke snage, izgradi svoju umjetničku ličnost i nađe svoj lični izraz unoseći nove momente, kvalitete i varijacije u naše umjetničko stvaranje i da tako doprinese izgradnji našeg likovnog izraza, naše au- tohtone likovne kulture kojoj se postavlja kao glavni cilj da putem novog realizma likovno izrazi našeg čovjeka i našu zemlju, da izrazi našu pečalbarsku, provincijsku i periferijsku stvarnost, disproporcije našeg života, dokumente jednog zbivanja, jednom rječju, da stvori um- 52 jetnost i umjetnička djela koja će govoriti u ime milijuna našeg radnog PIETÀ i seljačkog naroda.” (Govor je bio objavljen u Književni horizonti br. 1940. 4 - 6, 1937. pod naslovom Izložba hrvatskih naprednih umjetnika u tuševi u boji na papiru, plastificirani crtež Splitu.) 230 x 306 mm, sign.d.l.u. S.V. 53 MOTIV IZ TKALČIĆEVE 1939. ulje na platnu kaširano na karton 460 x 570 mm, sign.d.d.u. Svečnjak 33 Od crte prema boji, od uzbuđenja ekspresije prema staloženosti impresije. Boja se postupno osamostaljivala, držala na okupu i kad je površina treperila od svjetla i sjena i bogatstva valerskih odraza, prostornost oblika ostvarivala se njenim čistim vrijednostima. Linearnost se postupno povlačila pred zakonima kolorističkog iskaza. Priroda se umirila, tonovi prosvijetlili. Krajolik je bio strukturalna slika prirode koja ima svoj ugođaj. Tada, krajem tridesetih godina, Svečnjak je ozbiljno zakoračio u impresionizam, na podlozi realističkog ili lirskog. Strukturalna gradba je os- jetilnost pretpostavila hladnijoj realnosti, jasnom zapisiv- anju konkretne predmetnosti strogih oblika u krajolicima 54 Sušački pejzaž (1938.) i Pogled na savsku dolinu (1939.), ZIMSKI PEJZAŽ konstruktivni planovi su ocrtali dubinu i pozadinski pros- 1938. tor u Zimskom pejzažu (1938.). Lirska podloga dolazi do ulje na platnu 495 x 645 mm, sign.d.d.u. Svečnjak izražaja u veduti Pogled na Zagreb (1938/39.) na kojoj je prostorna dubina iskazana samo valerskim vrijednostima boja, bez linearne konstrukcije, u treperenju ploha na svjetlu i zraku, a u Proljetnom pejzažu (1938.) “boja je već sama glazba” (O. Schweitzer) i jedina mjera subjektivnog doživljaja prirode.

Razlozi slikarstva “čista oka” (Maleković) osobito su vidljivi u ženskim aktovima iz 1938. godine. Svečnjak je, naime, paralelno radio melankolične sunčane krajolike, zanosne ženske aktove i portrete u kojima je poput znanstvenika razrađivao probleme kompozicije, prostora i svjetla. Ak- tovi su rađeni lakom i sigurnom rukom, jasno uspostav- ljenom linearnom artikulacijom i složenim perspektivnim 55 rješenjima (Akt, 1938.). Za razliku od nervoznog crtačkog POGLED NA SAVSKU DOLINU zapisa u grafičkim cjelinama, u većini aktova toga razdo- 1939. blja crta je racionalna, strogo odmjerena, sažeta, logična u ulje na platnu 370 x 520 mm svakom potezu, svedena na geometrijsku i arhitektonsku vrijednost. I kad je meka u pregibima i ovalima, u sebi nosi sugestivnu moć. Svečnjakova pozornost zadržana je, međutim, na kolorističkom iskazu, na ritmu obojenih polja, na intenzitetu boja i na pulsiranju površine ženskog tijela. Senzualnost i erotičnost motiva iskazao je osobito u mono- tipijama koje je radio od 1940. (Djevojke kod oblačenja, 1940.).

56 SUŠAČKI PEJZAŽ 1938. ulje na platnu 500 x 630 mm, sign.l.d.u. Svečnjak 34 57 58 DJEVOJKE KOD OBLAČENJA AKT 1940. 1940-46.. monotipija monotipija 313 x 315 mm, sign.l.g.u. Svečnjak 460 x 300 mm

59 AKT 1938. ulje na platnu 465 x 555 mm 35 Ozbiljna i smirena postimpresionistička paleta u portretima toga razdoblja ukazuje na njegovo okretanje prema pariškim iskustvima (Rouault, Cezanne). Portretom je rješavao odnose crteža i boje (Portret prijatelja, 1938., majstorski izveden portret Vladimira Schwalbe sa Sušaka, klasično jednostavnim crtežom, odmjerenim i logičnim, svedenim na najbitnije), tona (Glava starice, Djevojčica sa Sušaka, 1940.) ili valera (Cinije, Drvena Marija, Portret Sonjice, 1939.). A neke stare teme dobile su drugi obol. Motivi-parabole kao što je Pietà (1940.) nisu više, kao prije desetak godina, is- kazani euforičnim rukopisom, žestinom emocija ili žaokom ironije, za kler ima puno razumijevanja i topline (Klerici u lođi, 1943.). Radi se o promjeni stila koja je uslijedila zbog promjene 60 61 stava prema životu i svijetu. GLAVA STARICE DJEVOJČICA SA SUŠAKA 1940. 1934. ulje na platnu, sign.g.l.u. Svečnjak ulje na šperploči 334 x 272 mm, sign.g.l.u. Svečnjak

62 63 CINIJE PORTRET SONJICE 1939. 1939. ulje na platnu ulje na platnu 780 x 616 mm, sign.d.d.u. Svečnjak 810 x 595 mm, sign.d.d.u. Svečnjak 36 Slijedile su zatim ratne godine. Kerempuhovske vizije postale su neposredna stvarnost. Teški dani opasnosti od uhićenja, skrivanja u Zagrebu, u Kraljevici, na Sušaku i u Kostreni, ponovno aktivi- ranje bolesti, prebacivanje u Assisi (1943.). Stilska preobrazba iskaza nastala je 1943. godine u cjelini crteža Bella scrittura. Svečnjak je tada tražio vlastiti znak i posebnost crtačkog stila, eksperiment koji će biti “opravdan strašću traženja, smislom i razinom umjetničkog ostvarenja.” 31 Napustio je estetiku ekspresionizma da bi sabrao svoja iskustva i svu svoju koncentraciju usmjerio na istraživanje crte u pokretu, u virtuoznom tijeku arabeske ili u kubističkoj elementarnosti.

Svečnjak je prvi puta bio u Italiji 1938. Tada je upoznao njene kulturne i prirodne znamenitosti od Firenze do Pise i Assisija. Vratio joj se nešto kasnije u sasvim drugim okolnostima (zbog narušena zdravlja i skrivajući se od smrtne osude), boravio u njoj tijekom rata, vraćao joj se često i nakon rata, održavao veze s brojnim prijateljima, uglednim i poznatim osobama u Rimu, Veneciji, Milanu, Bas- sano del Grappa, Teolu. U samo jednoj noći 1943. Rukopis Vilima Svečnjaka, bolnica u Assisiju, u bolnici u Assisiju nastalo je 40 crteža Bella scritura koji jedne noći 1943. su prvi puta predstavljeni javnosti na zagrebačkoj samostal- noj izložbi 1952. Brza ruka ostvarila je crtež kontinuiranom crtom, ne odvajajući se od papira dok nije zaokružila sve pojavnosti prikaza. Nameće se usporedba s Picassovim crtežima iz 1918., u formalnom postupku i u tematici. Taj postupak neprekidane crte Svečnjak će razrađivati i kas- 64, 65 Crteži “LA BELLA SCRITTURA” nije u litografijama (Violinist, 1945.). Dino Formaggio32 je pisao o “crti što teče i zavija slobodna i hitra kao na niti kakvog plesa, osjeća ritam kao konstruktivnu esenciju, modulira se i povodi, sada s veselom energijom, sada sa svjesnim užitkom.” 33

31 Mirjana Petričević Dešpalj, Stvaralaštvo Vilima Svečnjaka u ide- jnim i estetskim odrednicama Zemlje, U povodu Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo, 15 dana, br. 6, godište XXI, 1978. str. 6

32 Ugledni talijanski kritičar, filozof i pisac, značajni teoretičar na području semiologije.

33 Dino Formaggio, Predgovor kataloga, Galerija Cairoli, Milano, 1955.

37 66-77 Crteži LA BELLA SCRITTURA nastali jedne noći u bolnici u Assisiju 1943.

Istodobno je 1943. radio Grafičke znakove (tuševi na papiru), zanimljivi grafički eksperiment potpuno različitog stilističkog usmjerenja: slova i brojevi (središnji broj je 1943) obavijeni su vijugavim crtama naglašeno nemirnog kretanja u svim smjerovima. Očito je bio upoznat s Braqueovim kolažnim uklapanjem slova abecede i brojeva u sliku.

Na drugoj strani njegove unutrašnje vage stoje monotipije. Ljepota, erotika i hedonizam ovih radova na temu žene u njenoj intimi na svoj način nadopisuju scenografiju ljudske drame. Radio ih je s ushitom, rekla bih, osobnim i osobi- tim udjelom pa je svaki ovaj pastelni otisak izuzetno ostvarenje. Fascinacija fenomenom žene pojavila se kao velika radost i kao predah u nemirnoj plovidbi svijetom na obzoru rata. Bujni i napeti volumeni ženskih tijela provokativni su, ne toliko u putenosti, koliko u strogoj jednostavnosti. Zatečene u trenutku opuštanja, na rubu kreveta ili u udob- noj fotelji, razgaljene, slobodne, izazovne u pozi nuđenja, pri oblačenju i svlačenju, zavodljive u lepršavom kombineu i ukočenom korzetu, senzualnih, čeznutljivih, sjetnih i sanjalačkih pogleda, djeluju jednostavno, prisno, toplo. Možda je baš taj bonarovski intimizam s jasnim pogledom na ljepotu, najvažniji sloj ove cjeline.

78-86 MONOTIPIJE, 1940 - 1946.

Tada je nastao i poznati portret supruge Marte obučene u siensku srednjovjekovnu odoru, niz psihološki produbljenih portreta slavnih osoba (Alberto Moravia, Carlo Levi, Guttus), ali i običnih, nepoznatih ljudi iz “malog svijeta”.

87 MARTA U SIENSKOJ ODORI (u kostimu asiškog fanta) 1943. ulje na šperploči 637 x 507 mm 42 88 89 PORTRET DJEVOJČICE DJEVOJKA S PLAVOM KAPOM oko 1945. 1945. ulje na platnu, sign.d.d.u. Svečnjak ulje na platnu 305 x 265 mm

90 91 PORTRET BRANKE ANTIĆ PORTRET MUŠKARCA oko 1940. 1945. ulje na platnu, sign.g.d.u. Svečnjak ulje na platnu kaširano na karton 380 x 285 mm 43 92 93 PODVORNIK RIJEČKE ALBERTO MORAVIA GALERIJE oko 1943. 1948. ulje na platnu, sign.g.d.u. Svečnjak ulje na platnu, sign.g.l.u. Svečnjak

94 95 CARLO LEVI MIROSLAV KRLEŽA oko 1943. oko 1943. ulje na platnu ulje na platnu 44 Ovo Svečnjakovo slobodno kretanje različitim stilističkim predlošcima proizašlo je iz njegove znatiželje i potrebe za eksperimentiranjem, ali prije svega, iz unutrašnjeg poriva da se izrazi, s jedne strane ironijom i karikaturalnošću, s druge, prostornom kompozicijom znakova koja ističe čiste izričajne oblike oslobođene likovne misli. Mijenjao je jezik i motive pokušavajući uvijek iznova otkriti stvarnost i na autentični način iskazati smisao svijeta i umjetnosti.

Početkom 1945. Svečnjak se vratio iz Italije u Hrvatsku s nakanom da, prema partijskim direktivama, slika i crta tragove ratnog pustošenja. U poslijeratnom razdoblju trebalo je obnoviti likovni i kulturni život Rijeke i Istre. U to doba njegovo je stvaralačko djelovanje bilo podijeljeno između propagandnih parola vremena i propitivanja starih tema. Brojni crteži s radnih akcija (Svečnjak je tu seriju skica i crteža nastalih kao podloga za veće kompozicije u ulju nazvao “Lopatanje”), zadržali su neposrednost, dinamiku pokreta i životnost, osobito ženski likovi. U istar- skom ciklusu crteža tušem i perom prikazao je radove u polju (Žetva, 1947.) svjesno ističući zbiljnost opažaja, a potiskujući moć imaginacije.

96-98 CRTEŽI iz ciklusa “Lopatanje”, 1947. 99-102 CRTEŽI iz ciklusa “Žetva”, 1947.

46 Krajem četrdesetih i početkom pedesetih godina boja se ustalila kao temeljna vrijednost Svečnjakova iskaza: ona žarka iz makedonskog ciklusa, ona plamteća iz slike Mošćenice (1948. - 1950.), ona otvorena za svjetlo i ritmove iz Riječke luke (1950.), ona slobodna i ekspre- sivna iz krapinskih motiva.

103 MOTIV IZ KRAPINE 1978. ulje na platnu 640 x 730 mm, sign.d.l.u. Svečnjak

104 RIJEČKA LUKA 1950. ulje na platnu 390 x 520 mm

105 106 MOTIV IZ KRAPINE MOTIV IZ MAKEDONIJE 1950. 1950. ulje na platnu ulje na platnu 550 x 650 mm, sign.d.l.u. Svečnjak 47 Godine 1952. priredio je dvije samostalne izložbe istodobno u prostorima galerija ULUH i LIKUM s ukupno 129 radova (ulja, gvaševi, akvareli, grafike, crteži, monotipije, skice za zidne dekoracije i vitraile) iz svih svojih razvojnih cjelina. Mogla su se vidjeti njegova predratna djela, cjelina Bella scrittura, poratni istarski i makedonski krajolici, recentni nacrti.34 Iste godine je Antun Motika u Zagrebu izložio cjelinu gvaševa (tzv. arhajski nadrealizam) koja je prethodila polemikama (G. Gamulin - V. Richter) i sukobima oko apstraktne umjetnosti i slobode umjetničkog stvaralaštva. M. Šolman - Kadić je u predgovoru katalogu Svečnjakove retrospektivne izložbe u Zadru zapisala da su te dvije izložbe “po svojim koncepcijama i realizacijama značile smioni i definitivni raskid s kanoniziranim shemama i receptima soc-realizma.” 35 Svečnjak je sa zanimanjem pratio povratak36 i snažni zamah apstrakcije, u svijetu već davno dosegnutom nefigurativnom likovnom jeziku kojim je početkom pedesetih godina grupa Exat 51 označila konačni prekid sa socrealizmom i tradicionalizmom u likovnim umjetnostima.37 Pratio je i samostalni nastup Ede Murtića s apstrakt- nim ekspresionizmom u slikarstvu (Doživljaj Amerike, 1953.) i nastup grupe Nove tendencije38 koja je šezdesetih godina promicala konceptualnu umjetnost, konstruktivna i kompjutorska vizualna istraživanja. Propagandni sustav prozivao je Picassa kao primjer dekadencije, a Svečnjak je upravo izlagao cjelinu litografskih crteža Bella scrittura u kojoj je izrazio oduševljenje virtuoznom linijom pikasovskog hoda i ritma. Znao je on da s avangardom dolaze nove ideje, ali i to da vrijednosti ne dolaze same po sebi. Na svojim brojnim putovanjima i izbivanjima u stranim zemljama (Italija, Francuska, Amerika) mogao je uspoređivati, povezivati, širiti obzore, usmjeravati pogled na brojne tijekove suvremene umjetnosti, ali je ostajao na svom putu, čvrsto utemeljen u tradiciju. Dogodio se tek pokoji izlet u modernost. Pod svjetionikom Picassa nastala je cjelina Bella scrittura i njegove kubističke slike i crteži (Sviračica, 1946., Gospodična kod fotografa, 1946., Orkestar, 1957.). U ciklusu Maškare (1950.) koji se tematski nadovezuje na ranije 34 ”Nema sumnje da su upravo nacrti za monumentalne kom- tuševe u boji (Karneval životinja, Krabuljni ples, 1948.), ost- pozicije kao i Bella scrittura ona djela s te izložbe koja su bila vario je novu disciplinu kompozicije i neposrednost ekspresije neposredan poziv na obnovu oblika, i prava je njena povijesna zasluga upravo u tome što je demonstracijom kontradiktornih bliske poetici art bruta. Ponovo oživljena tema cirkusa (Do- estetika potvrđivala pravo na individualnu artističku svijest.” bar dan artisti, 1954.), likova akrobata, klaunova, žonglera, (V. Maleković, isto, str. 14) cirkusantica i mađioničara koji su se našli u predstavi života, izvan svakidašnjice i društvenih konvencija, nova je u fakturi i 35 “Historijska je činjenica da upravo te dvije izložbe afirmaci- ekspresiji. Povratak svjetlosti, “čistom slikarstvu” i modulaciji jom pune stvaralačke slobode obilježuju prekretnicu i početak na način Cezannea označit će slika Kipar na plaži (1954.), novog razdoblja našeg likovnog života, koje od tada karakte- riziraju izvanredna dinamika, bogatstvo i raznolikost likovnih jedno od njegovih najznačajnijih djela toga razdoblja, rafini- tendencija.” (Mladenka Šolman-Kadić, Vilim Svečnjak, Izložba rane izražajnosti i jednostavnosti: dvije figure u prostoru (kipar 1934 - 1968, Predgovor u katalogu Moderna galerija Narodnog i njegovo djelo) uvjetovane su jedna drugom u neraskidivoj muzeja, Zadar, 1968.)

povezanosti zbilje i iluzije. Slijedila je i afirmacija u inozem- 36 stvu: sudjelovanje na XXVII. biennalu u Veneciji 1954., sa- Počeci apstrakcije u hrvatskom slikarstvu se povezuju uz geometrijsko slikarstvo Josipa Seissla (kolaž Pafama, 1922.) i mostalna izložba u Milanu 1955. u Galeriji Cairola, skupne zagrebačku avangardnu grupu koja se okupljala oko časopisa izložbe u Francuskoj (Lyon, Pariz), Čileu, Njemačkoj, Mek- Zenit (1921.-1926.). siku, Kini, Južnoj Africi, Americi (Cincinnati). 37 Prva organizirana izložba apstrakcije u Hrvatskoj održana je 1953. u Zagrebu. Izlagali su članovi grupe Exat - 51 (Kristl, Picelj, Rašica i Srnec).

38 Međunarodni umjetnički pokret utemeljen u Zagrebu 1961. na prijedlog skupine kritičara i umjetnika (D. Bašičević, B. Bek, B. Kelemen, M. Meštrović, I. Picelj, R. Putar, V. Richter). 48 108 U ATELJEU 1954. 109 ulje na platnu 650 x 500 mm ORKESTAR 1957. 107 sign.l.g.u. Svečnjak kolaž DOŽIVLJAJ AMERIKE 540 x 470 mm 1953. tempera na kartonu 735 x 1025 mm

110 111 GOSPODIČNA KOD FOTOGRAFA SVIRAČICA 1946. 1946. monotipija i intervencija tušem monotipija 400 x 320 mm 423 x 280 mm 49 112 KRABULJNI PLES 1948. tuševi u boji na papiru 320 x 470 mm, sign.g.d.u. Vilim

113 MAŠKARE SE TUKU 1950. ulje na platnu 810 x 1000 mm

114 MAŠKARE SE TUKU II 1950. ulje na platnu 580 x 685 mm 115 116 KIPAR NA PLAŽI DOBAR DAN ARTISTI 1954. 1954. ulje na platnu ulje na platnu 545 x 437 mm, sign.g.l.u. Svečnjak 758 x 878 mm

117 118 KIPAR NA PLAŽI II DOBAR DAN ARTISTI II 1954. 1954. ulje na platnu ulje na platnu 650 x 540 mm 720 x 970 mm 51 Od šezdesetih godina slika u duhu postimpresion- izma. Tih je godina mogao prizvati Cezanna, Pi- cassa, Miróa, dramatične ekspresionističke napetosti i titravo poigravanje svjetla na impresionistički način, lirski ugođaj i parodiju, secesijsku stilizaciju, humornu interpretaciju militantne teme (Povratak veterana, 1960.), mimetičnu i strukturalnu formu, mogao je s kolaža prijeći na batik, keramiku ili vitraž, ali nidgje se nije dugo zadržavao. Dokazao je da se dobro snalazi i u nefiguraciji (Kompozicija u crvenom, 1960.). U Reminiscencijama (1960.) je prostor sveden na površinu, kompozicija je temeljena na dinamičnom izmjenjivanju planova, boja je pokre- nuta grafičkim ritmovima, predmetnost je reduci- rana do neprepoznatljivosti, ali je u interpretaciji zadržan već provjereni oslonac na iskustva tradicije. Njegova sklonost kubizmu i orfizmu (u postupku prelamanja i dinamiziranja obojenih polja) rezultirala je šezdesetih godina djelima izuzetnog značenja (Legenda, 1966.), podjednako dobrim u kolorizmu i u kompoziciji.

120 REMINISCENCIJA 1960. ulje na platnu 730 x 540 mm

119 REMINISCENCIJA II 1960. tempera na kartonu 420 x 600 mm, sign.d.d.u. Vilim 52 121 LEGENDA 1965. tempera i ulje na platnu 800 x 1000 mm

122 POVRATAK VETERANA 1960. ulje na platnu 650 x 800 mm

123 124 BUONA SERA KOMPOZICIJA U CRVENOM 1963. 1960. ulje na platnu ulje na platnu 805 x 1005 mm 600 x 730 mm 53 125 DAMA SA ŠEŠIRIĆEM 1958., keramika, promjer 310 mm

Blizak Picassovom stavu da stil ne smije sputavati, da način rada treba neprestano mijenjati i razvijati, uvijek je bio na nekoliko strana. Oko 1960. nastala su jedinstvena autorska ostvarenja u keramici i batiku. Te su tehnike do tada bile na rubu njegova zanimanja, ali su danas važan dio njegove umjetničke ostavštine. U to je doba bio aktivan u Studiju Ars u Zagrebu kojemu je dao oblik i duh renesansne radionice i u kojemu je zajedno sa suprugom Martom i s brojnim suradnicima i učenicima radio umjetničku keramiku, batik i tapiseriju. Još je početkom četrdesetih godina u mjestu Nove kraj Bassana (Italija) otkrio i usavršio do tada nepoznate keramičke postupke koje je šezdesetih godina primijenio na brojnim predmetima, keramičkim ostvarenjima koja su iznenadila izuzetnom finoćom i izričajnom snagom, perfekcijom izvedbe i suptilnim odnosom prema materijalu, elegancijom forme i iznimnom pikturalnom ljepotom. Dio radova (figure, vaze, dekorativni tanjuri, keramičke slike, geme) je bio izložen u Galeriji Bevilaqua la Masa u Veneciji 1966.39 Keramičke plitice Kraljica na konju, Ljubavnici i Djevojka na bijelom konju naglašavaju rafinirane odnose crteža, boje i forme. Plesačica je ostvarena stiliziranim crtežom urezanim iglom na plitici s ultramarin emajlom na crnoj pozadini. Plitice Kipar, Zavodnik i djevojka i Glava artista su izvedene u duhovitoj stilizaciji s pojedi- nostima koje sugeriraju priču i ističu efekt crnih pozadina s glazurama u boji ili emajlom u boji. Keramika Kristali na obali mora predstavlja konstruktivni crtež, oslikana je bojom i iscrtana iglom. Plitice Mjesec s djevojkom i Pred ogledalom osvajaju poetičnošću, a Prodavač malih stvari blagom ironijom.

39 Mladenka Kadić Šolman, Marta i Vilim Svečnjak, Keramika i batik, Predgovor katalogu, Galleria Bevilacqua la Masa, Studio Ars Zagreb, 1966.

126-129 NACRTI ZA TAPISERIJE I TEPIHE, oko 1960.

130-132 BATIK, oko 1960. 133 134 KRALJICA NA KONJU ZAVODNIK I DJEVOJKA 1958. 1960. keramika keramika 260 x 220 mm, sign.d.d.u. Svečnjak 274 x 350 mm, sign.d.d.u. Vilim

135 DJEVOJKA NA BIJELOM KONJU 1959. keramika 260 x 220 mm, sign. u sredini desnog ruba Svečnjak 136 LJUBAVNICI 1960. keramika 265 x 255 mm 55 137 PRODAVAČ MALIH STVARI 1960. keramika 350 x 350 mm, sign.d.d.u. Vilim 138 U CIRKUSU 1960. keramika 275 x 355 mm, sign.d.d.u. Svečnjak

139 140 PRED OGLEDALOM KRISTALI NA OBALI MORA 1960. 1960. keramika keramika - crtež iglom 210 x 152 mm, sign.d.d.u. Vilim 175 x 270 mm, sign.d.d.u. Vilim 56 Svečnjakovu izražajnu raznolikost i težnju prema stalnom proširivanju stvaralačkog djelovanja pokazuju i sačuvane skice za scenografiju Dance macabre za Sv. Ivanu B. Shawa (1955.) u kojima je Legerovu temu čovjek - stroj iskazao grotesknim plesom stroja i kostura, vizijom u kojoj je čovjek promijenio svoj identitet, svoje ljudske vrijednosti predao tehničkoj i mehaničkoj civilizaciji. Zasebni dio čine kolaži kubističke morfologije (Orkestar, 1957.) i slike u batiku (Melankolija i Kipar iz 1958., Samoubojstvo iz 1962. i Slikar iz 1968.).

141-148 DANCE MACABRE Skice za scenografiju predstave Sv. Ivana B. Shawa, režija i scenografija B. Stupica. 1955.

57 Likovna kritika je uglavnom valorizirala socijalno angažirani dio Svečnjakova opusa koji je već učvrstio i osigurao svoje mjesto u povijesti hrvatske umjetnosti. O značenju, stvaralačkim dosezima i stvarnim vrijednostima drugog dijela njegova opusa premalo se govorilo. A taj drugi dio nastajao je gotovo pedeset godina i to prema vlastitim estetskim mjerilima, u sustavu autonomnih likovnih zakonitosti. Raznovrstan je tematski i morfološki, složen u izražajnim nijansama, prividno nespojivo različit, ali u suštini logičan iskaz umjetnika koji je tijekom čitavog života na prvo mjesto stavljao slobodu izbora i iskreni odnos prema motivu.

Podvrgavanje motivu je bio njegov svjesni stav: “U odnosu slikara prema motivu postoje dvije mogućnosti. Ili će motiv svladati slikara ili će slikar svladati motiv. Samo u ovom drugom slučaju slikar će afirmirati svoju kreativnu moć.” 40 Pojedine motive je razrađivao u većem broju inačica u skladu s geslom impresionista da pravi motiv treba slikati u svako godišnje doba, po svakom vremenu i u svako doba dana (dok se potpuno ne iscrpi) da bi se došlo do cjelovite istine.

Svoj je stilski iskaz izgradio na prožimanju stvarnog i zamišljenog, objektivnog i subjektivnog. Stvorio je određeni morfološki sustav usklađen s motivom i doživljajem iz kojeg su same po sebi proizašle nove stilske, kompozicijske i kolorističke cjeline povezane unutar sebe u strukturama i morfološkim srodnostima. Razvio je izuzetno rafinirani osjećaj za vrijednosti boje. Između putene bjeline i žestine tonova Mediterana, ostavljao je prostor za sva svoja iskustva: pleneristička, sezanovska, ekspresionistička, fovistička. Tu je, u potrazi za novim kolorističkim avanturama kroz koje će rješavati svoje doživljavanje prirode, ostavio neprolaznu ljepotu i najiskrenije trenutke stvaranja.

Svoja najbolja nadahnuća nalazio je u prirodi pa su krajolici okosnica čitavoga njegova opusa i one sabirne točke koje su trajno okupljale sve njegove likovne interese. Bio je bliži konstrukciji nego gesti jer je unutrašnji ustroj njegove stvaralačke osobnosti tražio geometriju, kristalno jasnu gradbu, strogi red oblika, odnosa, ravnih crta, pravih kutova. Sva svoja motivska ishodišta podredio je jasnoj tektoničkoj konstrukciji. Boja u njegovim uljima može utihnuti ili vrisnuti (njegovo slikarstvo od samih početaka razvija kolorističku muzikalnost), ali oblik ostaje kao zgusnuta i čvrsta jezgra (često kubističke strukture) koja sve drži na okupu. Analitičar koji je polazio od konkretnog opažanja, disciplinirani konstruktor oblika koje je podredio diktatu vlastitog unutrašnjeg reda, istodobno i liričar koji se prepuštao svjetlosti i meditaciji i uvijek dozvao onu boju koja će oblicima udahnuti život, ritam, puls, dinamiku, koja će dirigirati svim instru- mentima na slici. “U svojoj likovnoj praksi ne ograničujem se na neke temeljne boje, nego ih mijenjam i odabirem onako kako mi diktira moje raspoloženje izazvano kara- kterom motiva.” 41 Bez obzira na mijene i iskorake, vidljivu raznolikost putova kojima se kretao, u hrvatsko pejzažno slikarstvo ugradio je posve osobito autorsko poglavlje s prepoznatljivim sezanističkim i fovističkim sustavom, ali i s prepoznatljivim vlastitim kulturnim i duhovnim ishodištem. Ostao je do kraja odan stvaralačkom dijalogu s prirodom.

40 Branislav Glumac, isto, str. 24

41 Branislav Glumac, isto, str. 25 58 Gledao je kritičkim okom “s nepogrešivim osjećajem za prostor, za njegovu atmosferu i arhitekturu” ( J. Depolo), bilježio dojmove, situacije i prostore koji će ga usmjeriti prema sintezi. Poticaje i izvorišta svojih kolorističkih provjera i analiza nalazio je u Dalmaciji, Hrvatskom zagorju, Podravini, Istri, Primorju, Gorskom kotaru, Sloveniji, Makedoniji, sjevernoj i srednjoj Italiji te na brojnim putovanjima diljem svijeta. Vraćao se dalmatin- skom krajoliku visoko ritmiziranih obrisa, raspjevanom u kolorizmu i svjetlu, u rados- nom dijalogu koji je za njega, iz kontinentalnog dijela Hrvatske, značio ono težište koje povezuje sve njegove cikluse krajolika i čitavo njegovo slikarstvo. Strogost temeljena na klasičnim pravilima bila je prvo pravilo njegova rada. Vještina oblikovanja i domišljanja iznad svega. I nepogrješivi sluh za bitno. Zadivljuje neiscrpno pronalaženje motiva i širina interpretacije, osobito u onom segmentu u kojemu je ne samo “rušio od slike do slike mostove sa daljnjom i bližom prošlošću, nego čak i sa svojom prethodnom fazom.” 42 Neke je krajolike slikao posve razrijeđenom bojom, nematerijalno, kao da je kistom tek taknuo platno, kao u Motivu iz Rogaške (oko 1960.). A znao je on i zgusnuti boju u strukturalnom sažimanju, kao u slici Riječka luka (1950.), ali nikada teškim impas- tom.

42 Marcelo Venturoli, Vilim Svečnjak, Predgovor u katalogu samostalne izložbe Vilima Svečnjaka u Gal- leria d’arte del palazzo delle esposizioni, Rim, 1959.

149 MOTIV IZ ROGAŠKE 1960. ulje na platnu 350 x 410 mm 59 Poratnim ciklusima krajolika prethodili su: komiški i viški (1937.), primorski (sušački i riječki 1938., 1939.) te zagrebački krajolici (1939., 1940.) koji su nastajali istodobno s njegovim crtačkim cjelinama. Znao je Svečnjak svjedočiti o patnji, ali istodobno i o ljepoti (reskim crtežom i paletom puna svjetla).

U zadnjih četrdeset godina njegova stvaranja nastalo je više ciklusa krajolika različitih interpretacija: od zapisa prvog dojma do pomno građene strukture, od poetskog realizma do dramatične ekspresije, od reduci- ranja predmetnosti do sugestivnih sinteza. Najraniji je istarski ciklus (1946. - 1947.) u kojemu je gradio čvrste 150 geometrijske kompozicije rasvjetljenih tonova (Motiv iz MOTIV S REMETSKE CESTE Brseča) ili je bilježio postimpresionističku mekoću ob- 1936. lika i titranje atmosfere (Rovinj, 1947.). U makedons- ulje na platnu kom ciklusu (1948.) otvorio se boji, toplim okerima i 460 x 550 mm, sign.d.d.u. Svečnjak oranžima (Samuilova gradina, Ciganska mahala u Sko- pju).

151 MOTIV IZ BRSEČA 1946. ulje na platnu kaširano na karton 435 x 595 mm 60 152 ROVINJ (Crvena luka) 1947. ulje na platnu

153 CIGANSKA MAHALA U SKOPJU 1948. ulje na platnu 640 x 730 mm, sign.l.g.u. Svečnjak 61 U zagorskom ciklusu (1950. - 1983.) izrazio je prisnu bliskost i povezanost s pod- nebljem koje je uvijek iznova prepoznavao i otkrivao. Početkom pedesetih godina boja će se razigrati u plein-airu i lirskom treperenju (Pejsaž, 1952.), zgusnuti i umiriti u nijansiranju tonova (Kumrovečki motiv, 1952.), a krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih boja će demonstrirati uzbuđenje sažimanja i rastakanja oblika, strast sudaranja i sklad nijansiranja tonova, razbuktalu osjećajnost i mirna suglasja. Najvažnije će biti svjetlo jer samo ono može stvoriti čaroliju trenutka kao na slici Oluja nad Zagorjem (1978.). Nebo uzburkano, moćni ritam isparceliranih polja, snažni pokret u dijagonalu, prosijavanje bjeline na napetom nebosklonu, elementarnost prirode. Kao u nekom dramatičnom snu, tu se zbiva nešto veliko, samo postojanje u svojoj ogoljeloj biti. Boja je progovorila nepogrješivim suglasji- ma, bogatstvom zelenih, oker i crvenih tonova otvorenim za svjetlo, ali i muklim tonovima koji ječe u dubinama. I na slici Pejzaž (1981.) glavnu riječ ima boja. Svaki i najmanji djelić slike iskazuje uzbuđenje, nemir visokih suzvučja u kojima se boja rastvara na svjetlu, prožima uzavrelim tonovima i snažnim ritmovima. Neka pojedinost, npr. crveni krov osamljene zagorske kućice u samom središtu prostora slike Jesenski pejzaž (1966.), postaje ishodište. Slijedi zatim simfonija boja. Uz goruće boje gnijezdi se i tiha sjeta koja smiruje strasti i pomiruje koloristička uzbuđenja. Tu otkrivamo ono sretno ravnovjesje između nadahnuća i likovne discipline (Jesen u Zagorju, 1981.). Slika Uz potok (1982.) se izdvaja iz cjeline zagorskih krajolika po slikarskom redu, disciplini i jednostavnoj organizaciji prostora, po osebujnosti maslinastih harmonija, sažetosti i jasnoći iskaza. Zagorski zimski krajolici su tihi, kontemplativni, suženog kromatskog registra, ali razigrani u tonovima bjeline. Strogi i konstruktivni u kompoziciji, ležerni u zapisu lirskog dojma. Na slici Motiv iz Krapine (1960.) svjetlo stvara mirni ugođaj poetskog realizma (priznanje Ljubi Babiću, svome učitelju). Vlažan sjaj prožeo je cijeli prostor. Bjelina uzdignuta do blistavosti. Atmosfera sjete, kontemplacije, osamljenosti i melankolije. Duboka zatišja i red. Jedna od značajki Svečnjakove slikarske vizije je poistovjećivanje horizontale s obzorom, kao na slici Zima (1981.). Stablo u prvom planu, otvaranje prostora širokom cestom koja vodi u dubinu žuto i ružičasto razigranog neba, kuće i drveće u smirenom bijelom plaštu zime. Odmjerenost ritma, čitljivost perspe- ktivnih skraćenja i gradbe prostora, dojam jedinstvene cjeline i čvrstoće. U zname- nitom Rogaškom zimskom motivu (1983.) Svečnjak je bio na pragu nepredmet- nog. Bijele plohe u zatamnjenom krajoliku kontrastiraju i pokreću čitavi prostor slike. Difuzno svjetlo, visoki uspaljeni obzor, gusti, gotovo crni brežuljci, otvaranje dubine snježnom cestom koja vodi u središte prizora, ekspresija bjeline, sve u snažnom pulsiranju i unutrašnjem naboju, sve u majstorstvu kromatskog umijeća.

U ogulinskim zimskim krajolicima (1953.-1956.) ozbiljan je i strog u kompoziciji i u zgušnjavanju dojma, ležeran i otvoren u nijansama bjeline i bilježenju lirskog iskustva. Bjelina je dobila ljubičaste i sivoplave odjeke, uznemirene rasvjete i mukle odjeke (Ogulinski zimski pejzaž), arhitektura cezanneovsku konstrukciju i čvrstinu (Kuća u Ogulinu).

62 154 PEJZAŽ 1952. ulje na platnu 305 x 405 mm

155 KUMROVEČKI MOTIV 1952. ulje na platnu 860 x 1150 mm 63 156 157 OLUJA NAD ZAGORJEM JESENSKI PEJZAŽ 1978. 1966. ulje na platnu ulje na platnu kaširano na karton 500 x 600 mm 360 x 465 mm, sign.d.d.u. Svečnjak

158 159 PEJZAŽ UZ POTOK 1981. 1982. ulje na platnu ulje na platnu kaširano na karton 384 x 522 mm, sign.g.d.u. Svečnjak 336 x 464 mm, sign.d.l.u. Svečnjak 64 160 JESEN U ZAGORJU 1950. ulje na lesonitu 500 x 640 mm 65 161 ROGAŠKI ZIMSKI MOTIV 1983. ulje na platnu kaširano na karton 342 x 466 mm, sign.g.l.u. Svečnjak

162 MOTIV IZ KRAPINE 1960. ulje na platnu 250 x 330 mm 66 163 OGULINSKA KULA (Titov zatvor) 1956. ulje na platnu 545 x 655 mm

164 KUĆA U OGULINU 1956. ulje na platnu 501 x 723 mm 67 Svečnjak je s puno žara i stvaralačke invencije slikao i dubrovačke motive: na punom svjetlu podnevnog sunca (Minčeta, 1960.) i u noćnoj viziji (Nocturno, 1973.). Moć opažanja i vještinu interpretacije iskazuju neki slovenski krajolici (Pejsaž iz okolice Izlaka, 1956., Trbovlje, 1982.). Posebnu puninu doživljaja pruža slika Motiv kraj Brežica (1982.) zbog stupnja imaginacije i zbog one iskre nemirnog duha koji je sve pokrenuo: zvučno orkestrirano nebo, zgusnutost iskaza, tehničku virtuoznost. U tom gotovo mističnom prostoru stabla se jedva naslućuju u gustim mrljama. Odnos zda- nja (okomica tornja, masa volumena čije plohe su zatvorene u crne orise) i mrljastog raslinja ističe jaki konstruktivni naboj.

165 PEJZAŽ IZ OKOLICE IZLAKA 1965. ulje na platnu 550 x 606 mm, sign.g.d.u. Svečnjak

166 167 MOTIV KRAJ BREŽICA MINČETA U DUBROVNIKU 1982. 1960. ulje na platnu kaširano na karton ulje na platnu 390 x 510 mm, sign.g.l.u. Svečnjak 68 Prema putnim bilješkama nastali su krajolici iz Francuske, Turske, Izraela, Rusije… Talijanski ciklus krajolika (dvadesetak djela) nastajao je kroz dugo razdoblje Svečnjakovih bliskih veza i susreta s Italijom i protegnuo se od asiških krajolika (Assisi, 1940., Vrt u Assisiju, 1943.) i veduta do venecijanskih (Motiv iz Venecije, 1954., Motiv iz Veneci- je, 1955., Venecija, 1958.), rimskih (Via Veneto u Rimu, 1959.), sienskih (Palazzacio iz okolice Sienne, 1983.) i toskanskih. Osobito se slika Motiv iz Toscane (1983.) ističe čistom likovnošću, bojom koja iskazuje sebe samu u 168 169 funkciji kolorističnog strukturiranja motiva, u senzualnosti VRT U ASSISIJU VIA VENETO oranža zemlje koja žari, u snažnim ritmičnim pomacima u 1943. 1959. vertikalu i u spiralnom vrtloženju prostora. ulje na kartonu ulje na platnu 845 x 645 mm 595 x 795 mm sign.g.l.u. Svečnjak sign.g.l.u. Vilim

170 171 MOTIV IZ VENECIJE ASSISI 1954. 1940. ulje na platnu kaširano na karton ulje na platnu sign.g.d.u. Svečnjak 610 x 459 mm, sign.g.d.u. Svečnjak 69 172 RIMSKI KROVOVI 1959. ulje na platnu 380 x 700 mm

173 174 MOTIV IZ VENECIJE MOTIV IZ VENECIJE 1958. 1955. ulje na platnu ulje na platnu kaširano na karton 650 x 450 mm 290 x 360 mm 70 176 SAN GREGORIO KRAJ RIMA 1960. ulje na platnu 600 x 800 mm 175 MOTIV IZ TOSCANE 1983. ulje na platnu kaširano na karton 380 x 330 mm, sign.d.d.u. Svečnjak

177 ARRICCIA 1960. ulje na platnu 450 x 735 mm, sign.d.d.u. Svečnjak 71 Bolski ciklus krajolika (od 1969. do kraja osamdesetih) spada među najpoetičnija djela čitavog njegovog slikarskog opusa i nalazi se na samom vrhu njegovih slikarskih ostvarenja. Svečnjak je na Bol došao krajem šezdesetih. Bolske vizure pobudile su u njemu onu unutrašnju energiju koja na okupu drži čitavo njegovo slikarstvo. U njima je našao idealan okvir za iskaz svoga stava prema boji, svoje složene i osjetljive slikarske osobnosti i svog pravog slikarskog temperamenta.

Boje su tada ušle u prostor slike glasnije nego ikad: sve bliješti od svjetla, rastvaranja palete, žestine okera i ultramarina, od smjelih kolorističnih susreta i ritmova, od uza- vrele pikturalnosti koja slobodno razlaže oduševljenje prirodom. Kao da mu je temeljna preokupacija bila - kako u strogo disciplinirane oblike unijeti boju, prkosno divlju i slobodnu. Koliko prelijevanja i međutonova na slici Igralište na Bolu (1982.)! Dino For- maggio, pišući o bolskim krajolicima, podsjeća na “istodobno rađanje čovjeka i krajolika, Cezannea i planine St. Victoire.” 43

Privlačile su ga vedre rasvjete, ali i sumorne i olujne napetosti. Negdje bi zgusnuo i sažeo, negdje oslobodio viziju do ekspresije olujnih napetosti, negdje bi stvorio profi- njenu lirsku situaciju, mističnost trenutka i savršeni mir u jednostavnosti i skladu oblika 43 i boja. D. Formaggio, Il canto di Bol S lakoćom je nalazio nove situacije. Njegovi su bolski krajolici tematski uokvireni, ali nella pittura di Vilim Svečnjak, Katalog samostalne izložbe u Gal- formalno uvijek novi i nepredvidljivi, pogotovo u kromatskim registrima, sudaranjima i leria San Marco, Bassano del sučeljavanjima boja. Ista čvrsta arhitektonika, ista konstruktivna rješenja, napete dijago- Grappa, 1974. nale, horizontale i vertikale, tek poneki novi ton ili novo prosijavanje svjetla čine novi ugođaj, različit od slike do slike. Podjednako su snažni krajolici koji su nastali u dahu, 44 Branislav Glumac, isto, str. 24 hitrim potezima kista, u zamahu geste koja je ispisala nemir u krošnjama, uzburkanost neba, dramatične ritmove, odraze njegovih unutrašnjih uzbuđenja (Istočna strana Bola, 1970.) i oni mirni, staloženi, ravnih obzorja utonulih u mir (Podne, 1971.). Oni s oblicima kao isklesanim, tako čvrsto usađenim u prostor, tako sezanovski strogih kompozicija (Kuća u Bolu, 1969.) i oni gotovo puteni, fini poput svile, maglenoplavih ozračja, lazurne lakoće, rafiniranih lirskih likovnih inspiracija, impresije iskazane u nijansama tonova (Podne u Bolu, 1971., Čempresi, 1971.). To su te Svečnjakove samosvojne staze u pejzažnom slikarstvu, u skladu s njegovom tvrdnjom da “sliku shvaća kao vizualni izraz slikarova emotivnog doživljaja.” 44 Žarki kolorizam, raspjevan, radostan, uzbuđen u širokom i zanosnom stvaralačkom zamahu, obilježava gotovo sve bolske motive. Na

178 IGRALIŠTE U BOLU 1978. ulje na platnu 600 x 730 mm 72 Bolskom motivu (1979.) sve gori: fasade kuća, nebo, tlo, raslinje, more. Boje su se otvorile, rasprsnule, zaplamtjeli su oranži i ultramarini, razigrali smjeli ritmovi i međutonovi. Uživanje u boji i ljepoti. Muzikalnost podignuta na razinu bogatih tonalnih raspona.

Virtuozna ruka majstora uspijevala je disciplinirati oblike kuća, čempresa, mora, neba, ali je boja u ovim krajolicima bježala od svakog racionalnog sputavanja. Iskazana je u funkciji kolorističkog strukturiranja motiva, ali i u snažnom pulsiranju i unutrašnjem naboju, u svoj svojoj vitalnosti, žestini i prkosu. Treba pogledati bolske prizore za predvečerja, pravu euforiju majstora kojemu potez leti, a boja žari. S novom ekspresijom i senzibilitetom umjetnika koji hitro reagira na mijene svjetla, ritam prirode i život sam. Radi se o emotivnoj ekspresiji koja je proizašla iz dubine njegova osjećanja svijeta (Pred suton, 1981., Predvečerje, 1982.).

179 ISTOČNA STRANA BOLA 1972. ulje na platnu 540 x 730 mm, sign.d.d.u. Svečnjak 73 180 PODNE U BOLU 1971. ulje na platnu 540 x 735 mm, sign.d.d.u Svečnjak

181 BOLSKI MOTIV 1979. ulje na platnu 500 x 660 mm

182 ČEMPRESI U BOLU 1971. ulje na platnu kaširano na karton 565 x 870 mm 183 NOCTURNO 1973. ulje na platnu kaširano na karton 680 x 555 mm

184 KUĆA U BOLU 1969. ulje na platnu 410 x 540 mm, sign.d.l.u. Svečnjak 75 Ove zvučne orkestracije bolskih motiva nisu jednostavno nabrajanje detalja u prirodi, već vizije prirode u kojoj najintenzivnije doživljavamo prostor. Važno mu je bilo naglasiti prostor, iluziju treće dimenzije. Ostavljao je prepoznatljivost i čitljivost motiva, ali s tragovima vlastite slike svijeta, svog unutrašnjeg misaonog i poetskog hoda. Uvijek u samoj suštini. Njegova interpretacija boje kao emo- tivne činjenice, pretvorila se u snažno prepuštanje slici koju je interpretirao slijedeći vlastitu emotivnost i ira- cionalnu snagu. “To su magični svjetovi što doslovce rastu pred našim očima. Oni su u dubokoj nostalgičnoj relaciji s domovinskim krajolikom Sjevera i Juga i mi ih u njihovoj slikarskoj sublimaciji doživljujemo kao dragocjeno otkriće i kao uzbudljivi stvaralački čin”, pisao je V. Zlamalik.45 Svaka pojedinost ima svoj smisao i razlog, prije svega u gradbi cjeline. Sve se čini razum- ljivo i logično, jednostavno posloženo i prirodno, a radi se, zapravo, o vrlo suptilnoj stvaralačkoj imaginaciji, o dubokoj promišljenosti i dugom iskustvu, o umjetničkoj osobnosti i nemirnom duhu koji je tražio i nalazio odgovore na sva likovna pitanja. Radi se o zatvaranju kru- ga i sintezi: smireni realizam komiškog ciklusa razvio se u poetski realizam bolskog ciklusa u kojemu je boja dosegla svoju punu samostalnost. Radi se, naposlijetku, o stvaralačkom činu u kojemu su kroz pet desetljeća tra- 185 janja i traganja činjenice pojavnog svijeta čvrsto defini- PRED SUTON rane, ali je vizija krajolika ostala subjektivna. Njegovo 1981. ulje na platnu zanimanje za krajolik trajalo je od samih početaka, još 383 x 465 mm, sign.g.l.u. Svečnjak od studija na Akademiji, do kraja njegova stvaralačkog puta, završilo je poveznicama suprotnosti, sintezom početka i kraja njegova slikarstva.

45 Vinko Zlamalik, Vilim Svečnjak, Pejzaž i veduta, Salon Premzl, Split, 1982. 186 PREDVEČERJE 1982. ulje na platnu 360 x 500 mm, sign.d.d.u. Svečnjak 76 I u motivu cvijeća prepoznajemo poznati Svečnjakov sustav gradbe slike koji ima stroge zakone: dopušta podražavanje konkretnog prizora, ali ne i konkretan poredak predmetnosti. Dopušta sugestivnu sličnost, ali ne i mimetični zapis onoga što vidi oko. Nastali su pod njegovom rukom i kistom čudesni buketi cvijeća čija je predmetnost ustupila mjesto slikarovoj osjećajnosti i temperamentu (Vaza sa cvijećem, 1951., Tulipani, 1954., Cinije, 1960., Bijele perunike, oko 1960.). Na slikama Cvijeće (1979.) i Ljeto na stolu (1975./76.) sve je u oslobođenim potezima, u virtuoznom korištenju boje, u nesputanoj stvaralačkoj gesti i u slobodi neposrednog umjetničkog izričaja. Delacroixova “svečanost za oči”. Svjetlo ne dolazi od dana i sunca, već iz vrijednosti boja. Boje su se otvorile, 187 mediteranski dah je prožeo njegovu likovnost. I kad je boju tretirao meko, suptilno, TULIPANI nježno, oprezno gradeći fluidne odnose koji se okreću svjetlu, kao na slici Malo cvijeća 1954. (1981.) ili gusto, rafiniranim tonovima koji gravitiraju tami, kao na slici Buket (1983.), ulje na kartonu pokazuje što je nastalo od percipiranog motiva, kako se vlastitim instinktima sagledava 687 x 535 mm viđeni svijet i spoznaje suština viđenoga, taj put od oka do slike koji podrazumijeva od- sign.l.g.u. Svečnjak bacivanje svega sporednog, podređenog i nebitnog da bi se uspostavio red koji priznaje samo zakonitosti oblikovanja.

U isto doba nastala je jednostavna kompozicija motiva Nature morte (1980.) proizašla iz istančanog osjećaja za oblikovanje te iz težnje za sažimanjem i dojmom cjeline. Pojedinačni zatvoreni oblici u međusobnom ograničavanju i spajanju oblikuju cjelokupnost kompozicije u savršenom ravnovjesju. Voćni aranžman na plitkom pladnju, prividno nekontrolirano razmješteni oblici na plohi stola, u orkestraciji boja i tonova. Najpri- je su označene temeljne kromatske vrijednosti diobom pozadine slike u tri vodoravna pojasa: na žarkocrveni stolnjak nadovezuje se središnja plava zona kao kon- trapunkt pa žutozelena u gornjoj trećini slike koja ima zadaću zaustaviti kretanje vrijednosti boja, crvene i plave, a razigrati prostor gestualnošću poteza. Zatim su razrađeni unutrašnji tonovi. Boja i motiv međusobno se uvjetuju, “motiv se rađa iz boje” (Cezanne).

188 189 VAZA SA CVIJEĆEM NATURE MORTE 1951. 1980. ulje na platnu kaširano na karton ulje na platnu kaširano na karton 690 x 510 mm, sign. d.d.u. Svečnjak 346 x 422 mm, sign. g.l.u. Svečnjak 191 LJETO NA STOLU 1975/76. ulje na platnu kaširano na karton 450 x 328 mm, sign.g.d.u. Svečnjak

190 BUKET 1983. ulje na platnu kaširano na karton 343 x 288 mm, sign.d.l.u. Svečnjak

192 BIJELE PERUNIKE 1960. ulje na platnu sign.g.d.u. Svečnjak 193 CVIJEĆE 1979. ulje na platnu 730 x 600 mm, sign.d.d.u. Svečnjak 79 Tezu o boji potvrđuju portreti i autoportreti koji prate Svečnjakov opus kroz sve stilske mijene, kroz svih šest desetljeća stvaralačkog djelovanja bilježe njegove dosege i rješenja ne samo u opisivanju, već i u jasno postavljenim likovnim zadaćama. Brojna portretna ostvarenja nepoznatih i poznatih osoba (likovnih umjetnika, književnika, javnih djelatnika, niz portreta žene Marte, cjelina talijanskih portreta) svjedoče o njegovom trajnom zanimanju za ljudsko lice, o različitim pris- tupima i istančanim interpretacijama te o visokoj umjetničkoj kakvoći portreta. Po jasnoj psihološkoj definiciji modela, po autentičnosti i prepoznavanju karak- ternih obilježja, Svečnjak spada u najbolju hrvatsku tradiciju portretiranja.

Već je Portretom V. H. (1927.) iskazao osjetljivost za duhovnost modela. Kas- niji portreti, interpretirani u stilskom obrascu impresionizma, prizivaju Renoir- ovu nježnu zvučnost boja i melankoliju trenutka (Djevojčica sa Sušaka, 1940.), 194 poetičnu ozbiljnost boje kojom je ostvarena egzistencija modela (Podvornik PORTRET riječke galerije, 1948., Portret stare gospođe, Ema Dryakova, 1948/49.), dojam STARE GOSPOĐE sažet u boji i u formi, iskazan u dahu, u sretnom trenutku nadahnuća (Portret Fedora Vaića, 1960.). U Portretu Stankice i Studiji za portret Stankice (1962.) (Ema Dryakova) 1948/49. te u Portretu Branislava Glumca (1979.) opet Cezanne: kubistička koherentnost, ulje na šperploči istančana sinteza i jasnoća likovnog jezika, neposrednost i disciplina. Ali i isku- 348 x 272 mm stvo, znanje i osjećanje, elementarna analiza i samosvojna slikarska vizija. Portret sign.g.l.u. Svečnjak Zagrepčanka (1978.) ostvaren je ekspresijom boja u komplementarnim odnosima i valerskim vrijednostima na način Matissea. Studija za portret Nikole Štambuka (1982.) iskazuje izražajnu raskoš, konstruktivna suglasja boja i instinkt prenesen u sjajno likovno ostvarenje. U Svečnjakovim portretima konstrukcija okuplja sve, boje i oblike. Volumen glave diktira oblinu i čvrstoću, gesta je suzdržana, boje se otvaraju do najviših tonova ili zatvaraju u sjenovite predjele. Zatvorenost svih oblika i njihovo spajanje u cjelovitost, to je taj poznati Svečnjakov napor za sintezom. U dovršenim radovima mjera i disciplina, u studijama jasnoća i neposrednost.

I autoportreti su česta tema Svečnjakova slikarstva.46 Izraziti vlastito lice, svoj identitet, ostvariti se u konceptu boja i crta, u procesu uranjanja i poniranja, u ostvaraju sebe-umjetnika demistificiranog do srži i strukturalne sažetosti, ne u opisivanju već u iskazu, sobom komentirati umjetnost i svijet. Isto lice, ali stvaralačka neponovljivost čini da svaki autoportret iščitavamo na nov način, u ekspresivnosti doživljaja ili u ekspresivnosti oblika, sa sluhom za vrijednosti boje, crte, ritma, strukture. Već se u najranijim autoportretima uočava osjećaj za sažetost, smisao 195 za lapidarnu jednostavnost i ekspresiju unutrašnjeg stanja (Autoportret, 1935.). PORTRET Oko 1940. nastalo je nekoliko autoportreta u ekspresionističkom lirizmu boje FEDORA VAIĆA i u kompaktnom kromatskom suglasju kojim je Svečnjak demonstrirao optičko 1960. djelovanje boja, njihovu čulnost i snagu, sintezu oblika i tonova. Pojedinosti su ulje na šperploči podređene cjelini, sve je u zgušnjavanju, jezgrovitosti i čvrstoći: Autoportret u po- 298 x 238 mm luprofilu izložen na izložbi u Teolu 1997., Autoportret iz čabarske zbirke, intiman, 46 “Svečnjak je kao autoportretist jednostavan, prisan, miran, čisto konstruiran na punom svjetlu impresionističke položio račun sredini i načinio is- palete, Autoportret iz Umjetničke galerije u Dubrovniku, sav u gesti, kipti od kaznicu s kojom se mogao pred- emocija i unutrašnje napetosti. staviti ostalima, opravdati zanimanje za njihov izgled i strast za bilježenjem nesvodivih razlika i inačica.” (Tonko Maroević, Por- treti i studije, Galerija Amadeo, Zagreb, 1988.) 80 196 STUDIJA ZA PORTRET STANKICE 1962. ulje na platnu

198 PORTRET 197 B. GLUMCA PORTRET STANKICE 1979. 1962. ulje na platnu kaširano na karton ulje na platnu 411 x 381 mm 616 x 385 mm, sign.g.l.u. Svečnjak sign.d.d.u. Svečnjak

199 STUDIJA ZA PORTRET NIKOLE ŠTAMBUKA 1982. ulje na platnu kaširano na karton 337 x 264 mm, sign.g.l.u. Svečnjak 200 AUTOPORTRET 1935. ulje na platnu šperploči 410 x 270 mm

201 AUTOPORTRET oko 1940. ulje na platnu kaširano na karton 270 x 240 cm, sign.g.d.u. Svečnjak

202 203 204 AUTOPORTRET AUTOPORTRET PORTRET ZAGREPČANKE oko 1940. 1932. 1932. ulje na platnu ulje na platnu ulje na platnu kaširano na karton 410 x 310 mm 445 x 366 mm, sign.g.d.u. Svečnjak 82 U zračenjima boja usidrena je i senzualnost Svečnjakovih ženskih aktova, negdje u rutini, negdje u blistavim o- stvarenjima. Boja ga je vodila do profinjene intimnosti i do vizije ženstva koju je uzdigao do zagonetne moći kao u aktovima iz 1938. koji su slikani na punom svjetlu, ostvareni mekoćom svijetlih tonova, s podlogom razigranih mrlja čistih, nezavisnih boja i s pozadinom geometrijskih struktura obojenih valerskim vrijednostima (Akt, 1938.). Kroz sve stvaralačke godine zaokupljale su ga žene, svojom ljepotom, senzualnošću i mladošću, one stroge u izražajnosti (Studija akta iz 1974.), one jednostavne, ali samouvjerene u svom ženstvu kao u studijama akta nastalim 1976. Uvi- jek im je pridavao neku novu likovnu misao, u izrazu lica, u pozadini razbuktaloj gestualnim potezima koji ne tumače zbiljnost, ali slici daju ritam (Djevojka sa šeširom, 1975.), u umirenim horizontalama, staloženoj širini, ležernosti i opuštenosti poput onih u Ženskom aktu (1976.) i Ležećem aktu na obali (1980.), u jednostavnim kompozicijama u kojima se intenzivno kreću samo gestom i bojom pokrenute mrlje. Pazio je uvijek na estetski trenutak, slikao ljepotu kao takvu poštujući Matissovu misao da “izražajna snaga dolazi iz obojene površine”. Veliki broj aktova nastalih pretežito sedamdesetih godina samo su fragmenti ovog velikog opusa, one stvaralačke iskre kojima je slikar smirivao svoj nemirni duh.

205 AKT 1938. ulje na platnu 599 x 810 mm, sign.g.l.u. Svečnjak 83 206 STUDIJA AKTA 1974. ulje na platnu kaširano na lesonit 820 x 1080 mm 84 207 LEŽEĆI AKT NA OBALI 1980. ulje na platnu

208 209 ŽENSKI AKT SJEDEĆI DJEVOJKA SA ŠEŠIROM 1976. 1975. ulje na platnu kaširano na lesonit ulje na platnu 690 x 500 mm 570 x 350 mm, sign.g.d.u. Svečnjak 85 ***

I doći će tako Svečnjak, nakon niza sjajnih djela, u teško pojašnjivim krugovima, do osobne sinteze. Njegovo se djelo s razlogom stavlja u kontekst najuvaženije tradicije hrvatskoga slikarstva 20. st. Ostavio je fascinantan opus koji nije naslonio ni na određeni povijesni stil ni na trenutak suvremenosti, ali ozbiljno i objektivno sagledavanje ukazuje na činjenicu da “upravo univerzalizmom umjetničkog interesa i širokim dijapazonom stilskih susreta i odnosa, koji se čini poput nepresušne riznice fenomena i kreativnih mogućnosti u eksplicitnom očitovanju, ta umjetnost znači izuzetno važnu komponentu i organski dio povijesti umjetnosti u Hrvatskoj.” 47 Sam je Svečnjak odlučno odbijao mišljenja nekih likovnih kritičara da su sva njegova traženja, skakanja sa stila na stil i propitivanja mogućnosti dokaz nesigurnosti, nedoumica i nedosljednosti izričaja ističući pritom svoj poznati stav da umjetnik mora odgovoriti na izazove i iskušati krajnosti, pratiti unutrašnje impulse i reagirati u trenutku jer će samo tako očuvati potpunu slobodu stvaranja.

Na samom početku se odlučio za angažirano i buntovno slikarstvo koje je odgovaralo njegovoj naravi i osjećanju.48 Nije prišao novim tijekovima u umjetnosti, ali je primao njihove odjeke. Eksperimentirao je s izražajnostima kubizma i nadrealizma. Rezultati ponekad nisu bili jednaki, te kompozicije ne odražavaju napetost i dramatičnost Picasso- vih dostignuća, ali potvrđuju Svečnjakovu zainteresiranost za novo, spremnost na izazov i rizik eksperimenta. Gotovo čitavim dvadesetim stoljećem kretao se suvereno, ne samo kao osebujan umjetnik, već i kao “oštrouman i neiscrpiv svjedok našeg društva i našeg vremena, koji je za nas zabilježio svaki dan neumornom

vjernošću i ozarenim razborom, zabilježio nestalna, 47 radosna i dramatična znakovlja ne napuštajući nikad Vinko Zlamalik, Vilim Svečnjak, Izložba, Slikar i njegovi modeli, Predgovor katalogu, Zagreb svoje mjesto kroničara povijesnih proturječja i slavitelja 49 života, poezije i svjetlosti zemlje.” 48 “U ime tog emocionalnog Svečnjak je uvijek ostao angažiran, u ljudskom i društvenom smislu tog ter- O njemu je pisano mnogo, hvaljen je i osporavan. mina. Njega nisu zanimale ni zabrane ni putokazi, on “Svečnjakova ostvarenja dostojna su da u mimohodu je mimo komotnih autostrada apstrakcije radije birao prolaze pored likova, uzdrhtalih tisućama života, a koje putove svojih intimnih kretanja. On je dosljedno os- su stvorili Goya, Daumier, Toulouse-Lautrec, Picasso, tao među ljudima i u pejzažu prepoznatljivom i jasno određenom, ali uvijek u pretpostavci da taj odnos s Chagal ili Grosz”, zapisao je Dino Formaggio o njego- realnošću nikada ne bude narušen neumjetničkim 50 vom grafičkom ciklusu. Isticao je “veličanstveno djelo razlozima.” (J. Depolo, Angažirano i protestno, Uz jednog velikog europskog umjetnika koji još iščekuje 70-godišnjicu Vilima Svečnjaka, Večernji list, 31. visoko priznanje.” 51 J. Depolo je naglašavao otvore- VII i 1. VIII 1976.)

nost kao bitnu značajku njegove umjetnosti: “U svim 49 tim desetljećima to je bar poznato, prozori Svečnjakova Dino Formaggio, Vilimu Svečnjaku za osamdeseti rođendan, Večernji list, 12. i 13. VII 1986.

50 Dino Formaggio, Vilim Svečnjak, europski umjetnik, Predgovor katalogu, Museo di arte contemporanea, Teolo, 1997.

51 Dino Formaggio, isto 86 ateljea uvijek su bili širom otvoreni na ovo “bučno stoljeće” i kroz njih je ulazio žamor ulice i ritam dnevnog života zaustavljao se na njegovim platnima.” 52

Svečnjak je osobno probrao svoju ostavštinu i odredio mjesta svojih darovnica: gradu Čabru je 1983. darovao 43 slike (krajolici, portreti i studije, cvijeće) nastale u razdoblju od 1940. do 1985.; gradu Zagrebu je 1990. darovao 842 djela (slike, crteži, grafike, kolaži) nastala u razdoblju od 1923. do 1988.;53 HAZU je 1990. darovao 50 djela.54

Velika retrospektivna izložba u Umjetničkom paviljonu 1977. povodom pedesete obljetnice stvaranja široko je razotkrila njegov stvaralački put i temeljito utvrdila njegovu ulogu i značenje u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti. Ali njegova će umjetnost uvijek nanovo otvarati mogućnosti interpretacije, pojašnjavanja i otkrivanja u novim značenjima i poru- kama, u govoru ideja i dojmu onih neponovljivih trenutaka koji se samo jednom daju u istoj formi. Radi se o slikarstvu koje se ostvarivalo u širokim prostorima boje i temeljilo na nemjerljivom bogatstvu kolorističkih odnosa, na provjerenim temeljima i iskustvima, ali i na neočekivanim pomacima u suvremenost. Iznad svih riječi ostaje umjetnikovo djelo koje će zasigurno rasti u svome značenju.

Branka Arh Rijeka 2006.

52 J. Depolo, Angažirano i protestno, Uz 70- godišnjicu Vilima Svečnjaka, Večernji list, 31. VII i 1. VIII 1976.

53 Zbirka se sastoji od dva dijela: prvi dio pod nazivom Zemlja sadrži 280 radova, drugi dio pod nazivom Memorijalna zbirka Marte i Vilima Svečnjaka sadrži 562 rada. Darovnica gradu Zagrebu je već 17. godinu (od sklapanja darovnog ugovora u svibnju 1990. do dovršetka ovog teksta u listopadu 2006.) zatvorena u njegovom zagrebačkom stanu, do danas nepokazana javnosti.

54 Darovnica HAZU, koja se sastoji od 50 radova, pohranjena je u Strossmayerovoj galeriji u Zagrebu pod nazivom Zbirka Vilim Svečnjak, do danas, već 17. godinu, neizložena javnosti. 87 SUMMARY

The real and deep meaning of Svečnjak’s work is very complex and elaborated and it is hardly possible to easily reach its end, to reach the final conclusions, judgements and evaluations. The meaning should be traced in intricate progression from one unity to the other, in supports and guidelines which help in understanding and explanation, but it should also be traced in constant deflections and returnings, in many characters and signs, in reasons which are hidden in the depth of creative being and in the act of creation. What is left is a possibility of ceaseless contempla- tion and unravelling of one time and place recorded by the artist’s ear and hand. This artist met and adopted the great styles of contemporary painting (French Impressionism, Nordic Expressionism, Cubism and Surrealism) only to linger in safety and peace of Poetic Realism. Almost the whole twentieth century is ingrown in his work, since the time of his scholarship in Paris, when he was seeking new formal solutions, till rebellious expressionism while being a member of the Zemlja Group, or till hedonistic sensation of life and art in his late years. And, regardless of all diversities, some strange but firm persistence unites his whole opus in an integral and organically connected world. Some simple wisdom in treating nature, man and art clearly identifies the meaning of existence and creation.

It is essential to portray the variety and wideness of his interests, his sharp critisicm, his social and political engagement. Moreover, it is crucial to establish some boundaries which will present him in his six decades long artistic activity. He possessed the sensibility for the time in which he lived and worked, but not only in terms of social realism. Looking at that time from today’s perspective helps us to consider it more wisely: during the Party dictatorship he was a radical, during avant-garde he seemed conventional and traditional, during the period of his membership in the group Zemlja he opposed the tough Harkov influence, his postwar engagement opposed controlled art, “coercions and lies of social realism” pointing out the artist’s right of freedom of expression. It all became less important today. Svečnjak is interpreted by the wideness of his opus and entirety of his unique personality, but above all the phenomenon of his work is what makes him last as Svečnjak. And to question which limits he reached, crossed and imposed we need to thoroughly look back in the first and second half of the twentieth century.

88 To analyse and clarify his opus from 1927 (when he enrolled in the Art Academy Sculpture in Zagreb) till his late works means to follow his stubborn efforts to accomplish the model of life and creation that will enable him to freely express his own vision of the world. Svečnjak had a distinctive and complex personality, he was “changeable out of all recognition” (G.Gamulin), he went to extremes but his attitude towards art was above all serious. It seems that he never questioned how and where to continue because he always had alternative answers and possibilities: in tragic grotesqueness of Rouault, in Cezanne’s synthesis of shapes, in whiteness of Utrillo, in Matisse’s combinations of palette and simplicity of composition, in Picasso’s cubism, in poetic realism. Apparently easy he put together his life and his painting and it was simple for him to find solutions. Never- theless, we cannot know with which dilemmas he was confronted in the intimacy of his studio and which questions swarmed in his mind, which memories, crises and previous experiences built and destroyed bridges towards art when he had to sum up and show himself after all assimilations. He never abandoned the motif and recognisable form. He could unexpectedly withdraw from his already elaborated visual idea, or return to some of the previous style concepts, but he was not concerned about the inconsistency of his style: “In my artistic developement I met various modern movements of painting and I accepted and adopted those qualities that enriched my own concept of painting. My attitude to all movements and isms was always determined by my own sensitivity for painting , therefore I never suppressed myself. In that context I never had some specific boundaries since all my phases of developement evolved logically one out of another without forced turning points. All knowledge that I acquired from the Academy, and while studying abroad, filtrated in my own practical work and in the end resulted in modern colourism which was the most suitable to my own sensitivity for painting.” 1 He had a chance to broaden his cultural and style views, to catch up on all news and tendencies in the world’s art, but he lived his own art firmly rooted in tradition, or, as he said, “following my own instinct and listening to the voice of my conscience”. However, he was ready for the challenge and for taking a sudden turn to contemporariness. Today we know that the secret lies in listening to himself and that some of his syntheses are the most beautiful examples of the twentieth century Croatian painting.

1 Branislav Glumac, Conversations With Painters, Eye - Hand - Brush, Zagreb 2005, page 24 89 His oeuvre is big, created in cycles. It consits of many works: oils, drawings, graphics, monotypes, collages, sketches, croquis, scenog- raphies, batiks, tapestries, glass, ceramics. He was working tirelessly and created lyrical atmospheres which were at the same time dramati- cal projections of reality, compassionate pain and cynical laugh. He used a few styles which overlapped and separated. He turned linear mode into discontinuity and simultanity of artistic quest. And he did it well. Furthermore, the complexity of his creative personality is seen in interlacing of styles, in widening of themes, in inconsistency, in returning to the motifs by his own choice, interest, emotional state, in interpretation of the same motif in different techniques... without final conclusions. ”One of the most contradictory poetics“, claimed V. Maleković in the preface of the retrospective exhibition in the Art Pavilion, Zagreb. The exhibition was held to mark the seventieth anniversary of birth and the fiftieth anniversary of artistic performance.2

Svečnjak was a sharp intellectual (theoretician, reviewer, polemist) whose opinions and views were respected and heard. He was a con- tributor of many redactions, a main editor, a founder and the first headmaster of Art Gallery in Rijeka (1949 - 1951), a professor at Arts and Crafts Academy in Zagreb, a stagedesigner (since his early years he was engaged in theatre), an editor of Encyclopedia of JLZ, a presi- dent of the European Culture Society for Croatia, a full member of the Croatian Academy of Science and Arts (ex Yugoslavian). But above all, he was a master of pen, pencil and brush with the wide choice of motifs and craft perfection. He was an artist with the references to historical styles and extraordinary capability to give them the mark of his independent personality, his own vision of history and the atmosphere of the great masters. And even when he was creating in the service of idea (never without clear and firm aesthetic reach) he was led by the spirit of creativity and untouchable subjectivity. He was independent in approaching to motifs and in artistic actualisation, absorbed in the act of creating. There was no place for anxiety about phases or continuity of the progress of his painting. He was a big opponent and sharp polemist, always ready for uncompromising criticism and open polemics, in conflict with his time and his contemporaries, unyielding, determined and consistent in defending his beliefs. He used to say that he had built his life and work on “granite principles”.

2 Vladimir Maleković, Retrospective Exhibition 1927 - 1977, Vilim Svečnjak, Preface, Zagreb, The Art Pavilion, 1977, page 16 90 ***

Svečnjak reached his personal synthesis after a succession of great works in his hardly explicable cycles. His opus is with every reason part of the most respectable tradition of the Croatian painting. He left the fascinating oeuvre which was not a part of any historical style or a moment of contemporariness. But serious and objective analysis indicates that “it is precisely this universality of his artistic interests and wide range of different connections of styles and their interrelations, which seem like inexhaustible source of phenomena and creative possibilities in explicit manifestation, that makes his art an exeptionally important component and organic part of the Croa- tian history of art.” 3 According to some art critics, all of his seeking, leaping from style to style, questioning of possibilities are proofs of his insecurity, hesitations and inconsistency of expression. Svečnjak rejected their opinions pointing out his own attitude that the artist must response to challenges, try out extremes, follow inner impulses and react at the same moment since it is the only way to secure the absolute freedom of creation.

At the very beginning Svečnjak chose committed and rebellious painting which was suitable for his personality and sensitivity.4 He did not follow new tendencies in art but he received their echoes. He experimented with expressions of cubism and surrealism. Sometimes the results were not the same and those compositions did not reflect the drama of Picasso’s achieve- ments, but they confirmed Svečnjak’s interest for something new, readiness for challenge and risk of experiment. Svečnjak was moving with assurance almost through the whole twentieth century, not only as a distinctive artist, but also as “a sharp-witted and inexhaustible witness of our society and time who noted down every day with relentless loyalty and glowing intelligence, he noted down changeable, joyfull and dramatic signs, never abandoning his position of chronicler of historic contradictions and glorifier of life, po- etry and light of the earth.” 5

3 Vinko Zlamalik, Vilim Svečnjak, The Exhibition, The Painter and his Models, Preface to the Catalogue, Zagreb

4 “In the name of emotional, Svečnjak always stayed committed, socially and as a human. He was not interested in prohibitions and guidelines,he prefered the paths of his intimate developement to broad highways of abstraction. He consistently stayed with people and clearly defined and recognisable landscape, but always assuming that the relationship with reality should not be disrupted by inartistic reasons.” (J. Depolo, Engaged and Rebellious, With the Seventieth Anniversary of Vilim Svečnjak, Večernji List, 31st of July and 1st of August 1976)

5 Dino Formaggio, To Vilim Svečnjak for the 80th birthday, Večernji list, 12th and 13th of July 1986 91 A lot has been written about Svečnjak, he was praised and denied. “Svečnjak’s opus is worthy of passing by in a parade, passing by the characters shivered by thousands of lives, created by Goya, Daumier, Toulouse-Lautrec, Picasso, Chagal or Grosz.” wrote Dino Formaggio about Svečnjak’s graphics cycle.6 He pointed out “grandiose work of one European artist who is still waiting to win an appropriate recognition.” 7 J. Depolo emphasised overtness as an important feature of his art: “Throughout all those decades it was well-known that the windows of Svečnjak’s studio were always wide opened to this ‘noisy century’ and through them the hubbub of the streets was entering and the rhythm of everyday life was held up on his canvases.” 8

Svečnjak personally sorted out his works and chose the places for his donations. He donated 43 paintings to the Town of Čabar (landscapes, portraits and , still lifes), painted in the period of 1940 - 1985; in 1990 he donated 842 works to the City of Zagreb (paintings, drawings, graphics, collages) from the period 1923 - 1988;9 to the Croatian Academy of Science and Arts he donated 50 works, also in 1990.10

The big retrospective exhibition in the Art Pavilion in 1977, which marked the fiftieth anniversary of Svečnjak’s artistic performance, unveiled his path of creating and thoroughly established his role and significance in Croatian contemporary art. Yet, his art will always be open to new interpretations, clarifications and revelations of new meanings and messages, of new communications of ideas and impressions of unique moments which could appear only once in the same form. It is the painting that came into existence through the wide space of colours, the painting that was based on immeasurable richness of colours relations, on verified bases and experiences, but also on unexpected breakthroughs into contemorariness. Above all words stands the artist’s work, with the importance that will undoubtfully rise in future.

Branka Arh Rijeka 2006. 6 Dino Formaggio, Vilim Svečnjak, The European Artist, Preface to the Catalogue, Museo di arte contemporanea, Teolo, 1997

7 Dino Formaggio, the same

8 J. Depolo, Engaged and Rebellious, With the Seventieth Anniversary of Vilim Svečnjak, Večernji List, 31st of July and 1st of August 1976

9 The collection consists of two parts: first part , the Zemlja Collection with 280 works, second part, the Memorial Collection of Marta And Vilim Svečnjak with 562 works. The donation to the City of Zagreb has been closed in his appartement in Zagreb, not shown in public for 17 years (since the day of signing the contract of donation in May 1990, till the completion of this text, in October 2006).

10 The donation to the Croatian Academy of Science and Arts, with 50 works, in custody of the Strossmayer Gallery in Zagreb, named The Collection Of Vilim Svečnjak, Till Today, the 17th Year of not Being Shown in Public 92 210 AKT SA ŠEŠIROM 1938. ulje na platnu 465 x 380 mm, sign.g.d.u. Svečnjak 93 ZUSAMMENFASSUNG

Der wahre und tiefe Sinn des Werkes von Vilim Svečnjak ist zu schwierig und differenziert um ihn ganz zu verstehen und zu endgültigen Schlüssen, Urteilen und Bew- ertungen zu gelangen. Man muß ihn langsam von Werk zu Werk suchen, in den An- haltspunkten und Richtlinien die uns beim Verstehen und Erklären helfen können, oder aber auch in den ständigen Abweichungen und Rückgriffen, in den zahlreichen Figuren und Zeichen, in den Ursachen die in der Tiefe der kreatiwen Persönlichkeit und ihres Werkes liegen. So bleibt uns die Möglichkeit der Erkenntnis und Entdeck- ung einer Zeit und eines Raumes, festgehalten mit Auge und Hand des Künstlers der alle großen Stilformen der zeitgenössischen Malerei gekannt hat (französischer Impressionismus, nordischer Expressionismus, Kubismus und Surrealismus) um in der Sicherheit und Ruhe des poetischen Realismus Zuflucht zu finden. Sein Werk spiegelt fast das ganze 20-te Jahrhundert, von der Zeit an als er als Stipendist der französischen Regierung in Paris nach neuen formalen Lösungen suchte, bis zum rebellischen Exressionismus der kroatischen Kunstrichtung “Zemlja” und bis zur hedonistischen Auffassung des Lebens und der Kunst in seinen reifen Jahren. Je- doch, trotz aller Verschiedenheiten vereint eine seltsame aber feste Beständigkeit sein malerisches Werk in eine einheitliche und organisch verbundene Welt, eine einfache Weisheit in seinem Verhältnis zur Natur, dem Menschen und der Kunst mit klarer Sicht für den Sinn des Lebens und des künstlerischen Schaffens.

Es ist unumgänglich die Verschiedenheit und Weite seiner Interessen zu erfassen, die Schärfe seines kritischen Verstandes, sein soziales und politisches Engagement, um gewisse Grenzen zu setzen. Grenzen die ihn und sein künstlerisches Werk durch sechs Jahrzehnte bezeichnen. Mit seinem Gespür für die Zeichen der Zeit in der er lebte und wirkte. Nicht nur für die Zeit des sozialen Realismus. Aus der zeitlich en- trückten Sicht können wir jetzt erkennen: zur Zeit des Diktats der kommunistischen Partei war Svečnjak radikal, zur Zeit der Avangarde und des Umsturzes wirkte er konvenzionell und traditionsbelastet, zur Zeit der Kunstrichtung “Zemlja” (Die Erde) stellte er sich gegen die harte Strömung von Harkov und in der Nachkriegszeit wie- dersetzte er sich der dirigierten Kunst “den Zwängen und Lügen des sozialistischen Realismus” und betonte das Recht des Künstlers auf schöpferische Freiheit. All das hat heute nicht mehr viel Bedeutung. Wichtig für Svečnjak ist die Weite seines Wirkens und die Gesamtheit seiner Persönlichkeit, vor allem aber das Phänomen seines Gesamtwerkes, das was den dauernden Wert des Malers Svečnjak ausmacht. Und die Frage, zu welchen Grenzen er gelangte, beziehungsweise sie verlagerte und durchbrach, verpflichtet uns zu einem Blick zurück, in die erste und zweite Hälfte des 20. Jahrhunderts.

94 Wenn wir sein Schaffen seit 1927 (damals war er im ersten Jahr Student der Kun- stakademie in Zagreb, in der Klasse für Bildhauerei) bis zu den Werken aus seinen letzten Lebensjahren betrachten, dann bemerken wir ein hartnäckiges Trachten da- nach jenes Model des Lebens und Wirkens zu verwirklichen das ihm die Freiheit der Darstellung seiner eigenen Vision der Welt ermöglichen würde. Eigenständig und differenziert “veränderlich bis zur Unkenntlichkeit” (G. Gamulin) erprobte er Gren- zbereiche, jedoch sein Verhältnis zur Kunst war in erster Linie von Ernst geprägt. Es scheint, dass er sich niemals die Frage nach dem Wie und Wochin gestellt hatte, weil er immer Antworten und Möglichkeiten in Reserve hatte: In der tragischen Groteske Rouaults, in der Formsynthese von Cezanne, im Weiß von Utrillo, in den Farbkombinationen und einfachen Kompositionen von Matisse, im Kubismus Picas- sos und im poetischen Realismus. Oberflächlich gesehen scheint er die Probleme seines Lebens und seiner Malerei leich gelöst zu haben. Es scheint dass er auf leich- te Weise Probleme löste. Natürlich können wir nicht wissen mit welchem Dilemma er in der Intime seines Ateliers lebte und welche Fragen durch seinen Kopf gingen. Welche Erinnerungen, Krisen und Alpträume aus früheren Erfarungen Brücken zur Kunst und dem Leben errichteten oder zerstörten, wenn er nach all diesen Assimi- lationen seinen eigenen Weg gehen wollte. Mit dem Motiv und dem leicht zu erken- nenden Gegenstand hat er nie völlich gebrochen. Es kam manchmal zu einem unerwarteten Abstandnehmen von einer bildnerischen Idee, zu einer Rückkehr zu einem der vorangegangen stilistischen Konzepte, aber die Inkonsequenz des Stils belastete ihn nicht sonderlich: “In meiner künstlerischen Entwicklung habe ich verschiedene moderne Kunstrichtungen kennengelernt von denen ich jene mir zu Eigen machte, die mein eigenes künstlerisches Konzept bereicherten. Meine Einstellung zu allen künstlerischen Strömungen war immer von meiner eigenen künstlerischen Sensi- bilität bestimmt. Nie habe ich mich selbst verleugnet. In diesem Kontext hatte ich keine bestimmten Grenzen, weil meine Entwicklungsphasen logisch eine aus der anderen evoluierten ohne durch Konjunktur erzwungene Abweichungen. Das ganze erworbene Wissen an der Akademie und im Laufe des Studiums im Ausland filtri- erte sich in der eigenen Praxis und mündete letztlich im modernen Kolorismus der meiner malerischen Sensibilität am besten entspricht.” 1 Er hatte die Möglichkeit seinen kulturellen und stilistischen Horizont zu erweitern, und die Neuigkeiten in der Kunst des Auslandes zu verfolgen, blieb aber seiner eigenen künstlerischen Aus- drucksweise treu, oder wie er es formulierte “seinem eigenen Instinkt zu folgen und auf die Stimme des eigenen Gewissens zu höhren”, fest begründet auf der Tradi- tion, aber bereit zu einem unvorhergesehenen Umschwung in das Zeitgenössische. Heite wissen wir, dass alles in dieser Treue zu seinen eigenen Überzeugungen lag, dass einige Synthesen zu den schönsten Beispielen der kroatischen Malerei des 20. Jahrhunderts gehören.

1 Branislav Glumac, Gespräche mit Malern. Auge - Hand - Pinsel, Zagreb, 2005, S. 24 95 Es ist ein großes Werk, in Zyklen zusammengefaßt. Es umfaßt tausende von Werken: Ölbilder, Zeichnungen, Graphiken, Monotypien, Collagen, Skizzen, Szenographien, Batik, Tapisserien, Glas und Keramik. Er arbeitete unermüdlich. Lyrische Stimmungen, dramatische Projektionen der Wirklichkeit, mitfühlenden Schmerz und zynisches Lächeln. Mehrere Stilströmungen die sich begegnen, suchen oder auseinandergehen. Anstelle der Linearität treten unterbrochene und simultane künstlerische Forschungen. Man kann nicht behaupten, dass er all das nicht sehr gut getan hat. Das Komplizierte seiner künstlerischen Persönlichkeit tritt in der Überschneidung der Stilformen, der Erweiterung der Themen, der Unbeständigkeit zutage, auch in der willkürlichen Rückkehr zu Motiven eigener Wahl, eigenen Interessen und Emotionen, sowie in der Interpretation des glei- chen Motivs in verschiedenen Techniken... ohne eine Schlußpunkt zu setzen. “Eine der widersprüchlichsten Poetiken” stellte V. Maleković im Vorwort zur Retrospektive im Zagreber Kunstpavillon fest, anläßlich des siebzigsten Geburt- stags und der funfzigjährigen Tätigkeit des Malers.2

Svečnjak war ein scharfer Intellektueller (Theoretiker, Kritiker, Polemiker) auf dessen Meinungen und Urteile man hörte und die man beachtete. Er war Mitar- beiter in verschiedenen Redaktionen als Schriftleiter, Gründer und erster Direk- tor der Kunstgalerie in Rijeka (1949-1951), er lehrte an der Akademie der ange- wandet Künste in Zagreb, war Szenograph (seit seiner Jugend beschäftigte ihn das Theater), Redakteur mehrerer Enzyklopädien des Jugoslawischen Enzyklopä- dischen Instituts, Präsident der Europäischen Kulturgesellschaft für Kroatien, Mitglied der Kroatischen (damals jugoslawischen) Akademie der Wissenschaften und Künste. Vor allem aber war er ein Meister der Feder, des Bleistifts und des Pinsels. Mit weiter Auswahl von Motiven und handwerklicher Perfektion. Mit Referenzen geschichtlicher Stile und einer außergewönlichen Fähigkeit ihnen den Stempel seiner eigenen Persönlichkeit aufzudrücken, seiner eigenen Vision der Geschichte und ihrer großen Meister. Auch wenn er im Dienste einer Idee Werke schuf (nie ohne den Rückhalt ästetischer Prinzipen) folgte er immer seiner künstlerischen Überzeugung und Subjektivität. Stets blieb er bei der Wahl des Motivs und seiner malerischen Ausführung sich selbst treu. Dabei interessierten ihn weder die Phasen noch die Kontinuität der malerischen Entwicklung. Er war ein schwieriger Widersacher und scharfer Polemiker, immer zu einer kom- promißlosen Kritik und offenen Polemik bereit, im Konflikt mit seiner Zeit und seinen Zeitgenosen, unnachgiebig, standhaft und konsequent in der Verteidigung seiner Wahrheit. Er pflegte zu sagen, dass er sein Leben und Werk “auf Prinzip- ien aus Granit” aufgebaut hatte.

2 Vladimir Maleković, Retrospektive Austellung 1927-1977, Vilim Svečnjak, Vorwort, Zagreb, Kunstpavillion, 1977, S. 16 96 ***

Und so gelangte Svečnjak, nach einer Reihe hervorragender Werk, in schwer zu erklärenden Kreisen zu seiner eigenen Synthese. Sein Werk gehört mit Re- cht zum Kontext der am meisten geschätzten Tradition der kroatischen Malerei des 20. Jahrhunderts. Er hat ein faszinierendes Werk hinterlassen ohne sich an einen bestimmten historischen Stil oder an die Moderne anzulehnen, aber seine ernste und objektive Betrachtungsweise weist auf die Tatsache hin, dass “gerade der Universalismus des künstlerichen Interesses und der breite Diapason stilist- ischer Begegnungen, was wie eine Schatzkammer der Phänomene und kreativen Möglichkeiten in explizierter Ausdrucksform wirkt, diese Kunst zu einer ausse- rordentlich wichtigen Komponente und zu einem organischen Teil der Kunstge- schichte in Kroatien macht.” 3 Svečnjak selbst lehnte ganz bewußt die Meinung einiger Kunstkritiker ab, dass all sein Suchen von Stil zu Stil als Erforschung seiner Möglichkeiten ein Beweis seiner Unsicherheit ist, seiner Zweifel und der Inkonsequenz des Ausdrucks, indem er auf seine bekannte Meinung hinwies, dass ein Künstler sich den Herausforderungen stellen und die letzten Konse- quenzen erproben muß, ebenso wie seine innersten Impulse, um sofort reagieren zu können, denn dass ist die einzige Art sich vollständige Freiheit des Schaffens zu bewahren.

Gleih am Anfang hat er sich für eine engagierte und rebellische Malerei entshlos- sen die seiner Natur und seinen Gefühlen entsprach.4 Er schloß sich nicht an die neuen Kunstströmungen an übernahm jedoch ihre Einflüsse. Er experimentierte mit den Ausdrucksformen des Kubismus und Surrrealismus. Manchmal waren die Resultate verschieden und die Kompositionen wiederspiegeln nicht die Span- nung und Dramatik von Picasso, bezeugen jedoch das Interesse Svečnjaks für das Neue, seine Bereistschaft zu riskieren und experimentieren. Fast durch das ganze 20. Jahrhundert bewegte er sich souverän, nicht nur als eigenständiger Künstler, sondern auch als “scharfsinniger und umfassender Zeuge unserer Gesellschaft und unserer Zeit, der jeden Tag für 3 Vinko Zlamalik, Vilim Svečnjak, Ausstellung, Der Maler und seine uns mit unermüdlicher Genauigkeit Modelle, Vorwort zum Katalog, Zagreb. und Objektivität festhielt. Indem er die unbeständigen frohen und dra- 4 “Im Namen der Emotinalität blieb Svečnjak immer engagiert, im matischen Geschehnisse darstellte mensclichen und gesellschaftlichen Sinne dieses Termins”. Ihn in- blieb er seiner Stellung als Chronist teressierten weder Verbote noch Wegweiser, anstelle der bequemen Wege der Apstraktion wählte Svečnjak lieber die Wege seiner inti- der historischen Widersprüche, des men Überzeugungen. Er schilderte Menschen und Landschaften die Lebens, der Dichtung und des Lich- bestimmt und leicht erkennbar sind, aber stets unter der Vorausset- tes der Erde treu.” 5 zung, dass dieses Verhältnis zur Realität nicht von außerhalb des Kün- stlerischen liegenden Gründen beeinträchtigt würde.” (J. Depolo, En- gagement und Protest, Zum siebzigsten Jahrestag von Vilim Svečnjak, Večernji list, 31.VII. und 1.VIII.1976.

5 Dino Formaggio, Vilim Svečnjak zum achtzigsten Geburtstag, Večernji list, 12. und 13.VII.1986. 97 Über Svečnjak wurde viel geschrieben, er wurde gelobt und angefochten. “Svečnjaks Werke sind würdig vor den von tausend Leben bebenden Figuren von Goya, Daumier, Toulouse-Lautrec, Picasso, Chagal oder Grosz vorbeizudefilie- ren” schrieb Dino Formaggio über seinen graphischen Zyklus.6 Er hob hervor dass “es sich um das großartige Werk eines großen europäischen Künstlers handelt der noch auf seine allgemeine Anerkennung wartet.” 7 J. Depolo betonte seine Of- fenheit als wesentliches Merkmal seiner Kunst: “In all diesen Jahrzehnten waren, wie man weiß, die Fenster von Svečnjaks Atelier immer weit offen für dieses “stürmische Jahrhundert” und ließen dan Lärm der Straße und den Rhythmus des Alltags hinein, die sich in seinen Bildern spiegeln.” 8

Svečnjak stellte selbst eine Auswahl aus seiner Hinterlassenschaft auf und bestimmte die Orte seiner Schenkungen: der Stadt Čabar schenkte er 1983 eine Auswahl von 43 Bildern (Landschaften, Bildnisse und Studien, Blumen) die in der Zeit zwischen 1940 bis 1985 entstanden sind; der Stadt Zagreb schenkte er 842 Werke im Jahr 1990 (Bilder, Zeichnungen, Graphiken, Collagen) die in der Zeit von 1923 bis 1988 entstanden sind9; der Kroatischer Akademie der Wissen- schaften und Künste schenkte er 50 Werke.10

Die große retrospektive Ausstellung 1977 im Zagreber Kunstpavillon anläßlich seines fünfzigjährigen Schaffens offenbarte seine künstlerische Entwicklung und bestärkte seine Rolle und Bedeutung in der zeitgenössischen kroatischen Kunst. Jedoch seine Kunst eröffnete immer von neuem Interpretationsmöglichkeiten und Entdeckungen, neue Inhalte und Botschaften und Ideen, Impressionen jen- er unvergeßlichen Momente die sich nur einmal in derselben form offenbaren. Es handelt sich um eine Malerei die auf Farbe aufgebaut ist und auf dem großen Reichtum koloristischer Verhältnisse beruht, auf bewährten Grundlagen und Er- fahrungen, aber auch auf unerwarteten Eindrücken der zeitgenössischen Maler- ei. Über allen Worten steht jedoch das Werk des Künstlers das sicher in seiner Bedeutung noch wachsen wird.

6 Branka Arh Dino Formaggio, Vilim Svečnjak, ein europäischer Künstler, Vor- Rijeka 2006. wort zum Katalog, Museo di arte contemporanea, Teolo, 1997.

7 Dino Formaggio, idem

8 J. Depolo, Engagement und Protest, zum 70-ten Jahrestag von Vilim Svečnjak, Večernji list, 31.VII. und 1.VIII.1976.

9 Die Sammlung besteht aus zwei Teilen: der erste Teil unter dem Namen Zemlja (Die Erde) enthält 280 Werke, der zweite unter dem Namen Memoriale Sammlung von Vilim und Marta Svečnjak umfaßt 562 Werke. Diese Schenkung an die Stadt Zagreb befindet sich schon 17 Jahre (seit der Schenkungsurkunde im Mai 1990 bis zur Vollend- ung dieses Textes im Okrober 2006) eingeschlossen in der Zagreber Wohnung des Künstlers und der Öffentlichkeit nicht zugänglich.

10 Die Schenkung an die Kroatische Akademie der Wissentschaften und Künste enthält 50 Arbeiten. Sie wird in der Strossmayer Galerie in Zagreb unter der Bezeichnung Sammlung Vilim Svečnjak aufbe- wahrt, und ist ebenfalls schon seit 17 Jahren nicht öffentlich aus- gestellt. 98 211 CVIJEĆE U VAZI 1973. ulje na platnu kaširano na karton 860 x 660 mm, sign.d.l.u. Svečnjak 99 RIASSUNTO

Il vero senso e la profonda sincerità, dell’opera di Svečnjak, sono troppo complessi e intricati per poter essere approfonditi, giudicati e facilmente valutati nella loro completezza. Dobbiamo cercarli nella tortuosità del loro percorso, da un estremo all’altro, negli appoggi e negli orientamenti che aiutano a capire ed interpretare, ma anche nelle divagazioni e ritorni con- tinui, nella moltitudine delle figure e dei segni, nelle ragioni nascoste nel profondo dell’essere creativo e nell’atto della realizzazione. Ci rimane la possibilità di incantarci di continuo, di scoprire un tempo e uno spazio contraddistinto dagli occhi e dalla mano del pittore che ha conosciuto ed ha assimilato i grandi stili della pittura contemporanea (l’impressionismo francese, l’espressionismo nordico, il cubismo e il surrealismo) e che poi si è soffermato nella sicurezza e nella pace del realismo poetico. All’interno delle sue opere è presente quasi tutto il XX secolo; dal periodo nel quale, già come borsista del governo francese a Parigi, ha cercato le nuove soluzioni formali all’espressionismo ribelle del periodo del gruppo “Zemlja” al sentimento edonistico della vita e dell’arte nell’età matura. Una costanza strana, ma forte, nonostante le differenze, unisce la sua opera pittorica in un mondo completo e organicamente connesso. Una saggezza semplice nei confronti della natura, dell’uomo e dell’arte osservata con chiarezza e senso dell’esistenza e della creazione.

È necessario conoscere la varietà e l’ampiezza dei suoi interessi, l’acutezza del pensiero critico, il suo impegno sociale e politico; determinare alcuni confini che lo rappresenteranno nel suo corso artistico di sei decenni, al passo con il tempo in cui ha vissuto e operato, non soltanto nello spazio socio realistico. Il passare del tempo ci permette una riflessione più sag- gia: nel periodo della dittatura del partito, Svečnjak è stato radicale, nel periodo dell’avanguardia e del turbamento sembrava convenzionale, carico di tradizione, nel periodo del gruppo Zemlja si è opposto alla forte corrente di Harkov e dopo la guerra con impegno all’arte guidata, alla “falsa costriz- ione del sociorealismo” rendendo evidente il diritto dell’artista alla libertà della forza creativa. Tutto questo oggi non ha molta importanza. Svečnjak si esprime tramite la varietà della sua attività e la sua personalità ma soprattutto il fenomeno della sua opera che è la ragione per cui Svečnjak continua come Svečnjak. Per scoprire le sue capacità e capire quali limiti era in grado di raggiungere ed oltrepassare si deve ricorrere ad un profondo sguardo retrospettivo alla prima e alla seconda metà del XX secolo.

100 Considerare e capire la sua forza creativa dal 1927 (allora frequentava il primo anno dell’Accademia dell’Arte di Zagabria, nella sezione della scul- tura) fino alle opere create verso la fine del suo corso artistico, significa seguire la sua testarda aspirazione di realizzare quel modello di vivere e di creare, che gli darà la libertà di esprimere la propria visione del mondo. Particolare e complesso, “variabile fino al non riconoscibile” (G. Gamu- lin), sperimentava gli estremismi, ma il suo rapporto verso l’arte è sempre stato serio. Sembra che non si sia mai chiesto come e dove andare, per- ché sempre ha avuto le risposte e le alternative: nella grottesca tragica di Rouault, nella sintesi delle forme di Cézanne, nel biancore d’Utrillo, nelle combinazioni della tavolozza e nella composizione semplice di Matisse, nel cubismo di Picasso, nel realismo poetico. A prima vista sembra che abbia composto facilmente gli eventi della sua vita e della sua pittura e abbia trovato, come se niente fosse, le soluzioni. Noi non sappiamo tutti i dilemmi vissuti nell’intimità del suo studio artistico e nemmeno tutte le domande che nascevano nel suo spirito. Né sappiamo quali siano le reminiscenze, le crisi e gli incubi delle prime esperienze che costruivano e demolivano i ponti verso l’arte e il mondo in cui, dopo tutte le assimi- lazioni, doveva riassumere e dimostrare a se stesso. Il motivo e la forma riconoscibile non sono mai scomparsi. Poteva capitare un abbandono inaspettato da un’idea figurativa già elaborata o un ritorno al concetto stil- istico precedente, ma non si era mai preoccupato dell’inconseguenza stilistica. “Nel mio sviluppo pittorico incontravo le varie tendenze moderne della pittura da quali accettavo e accoglievo quelle che arricchivano il mio concetto pittorico. Il mio atteggiamento verso tutte le tendenze e tutti gli ismi era sempre determinato dalla mia sensibilità artistica, così che non ho mai celato me stesso. In quel contesto non ho avuto nessuna restriz- ione perché le mie fasi dello sviluppo si trasformavano logicamente una dall’altra senza uno sconvolgimento forzato e congiunturale. Tutte le cono- scenze ottenute all’Accademia, come quelle durante gli studi all’estero, si sono adattate alla mia esperienza e alla fine si sono rivelate nel colorismo moderno che corrisponde di più alla mia sensibilità pittorica.” 1 Anche se aveva l’opportunità di ampliare la sua concezione culturale e stilistica, di seguire le novità nell’arte mondiale, si sente il collegamento forte con la tradizione, ma anche la sua propensione alla sfida e alla svolta improvvisa nella contemporaneità. Lui vivrà la sua particolare arte o come lui ha spie- gato “seguirà l’istinto personale e ascolterà la voce della propria coscienza”. Oggi sappiamo che tutto era orientato verso quell’ascolto di se stesso e che alcune sintesi sono i più begli esempi della pittura croata del XX secolo.

1 Branislav Glumac, Discorsi con i pittori, Occhio - mano - pennello, Zagabria, 2005, p. 24 101 È una grande opera omnia, fatta nei cicli, che ammonta ad un migliaio di opere: olio, disegni, grafiche, monotipie, collage, abbozzi, schizzi, sceno- grafie, batik, arazzi, vetri, ceramica. Creava continuamente. Gli umori lirici e nello stesso tempo le proiezioni drammatiche della realtà, il dolore com- passionevole e il sorriso cinico. Alcune tendenze stilistiche si incontrano, si cercano o si separano. Il corso lineare l’ha capovolto nella discontinuità e simultaneità della ricerca artistica. Non si può affermare che non lo abbia fatto bene. La complessità della sua creatività particolare è visibile anche nel passaggio degli stili, nell’ampliamento dei temi, nell’incostanza, nel ritorno ai motivi secondo il proprio parere, nell’interesse e nell’inclinazione emotiva, nell’interpretazione dello stesso motivo con diverse tecniche … senza uno stile definitivo. Sia con le opere di media qualità e sia con le opere di massimo livello. V. Maleković, nella prefazione del catalogo della mostra retrospettiva al Umjetnički paviljon di Zagabria in occasione del 70° anniversario della vita e del 50° anniversario dell’attività artistica, l’ ha definita come “una delle più contraddittorie poetiche”.2

Svečnjak era un intelletuale aspro (teorico, critico, polemico) le cui opinioni e gli atteggiamenti vennero sentiti e presi in considerazione. È stato collaboratore presso varie redazioni, redattore capo, fondatore e primo direttore della Galleria d’Arte di Rijeka (1949-1951), docente presso l’Accademia di Arte e Artigianato a Zagabria, scenografo (dalla giovinezza si occupava di teatro), redattore delle edizioni enciclopediche di JLZ (Is- tituto lessicografico jugoslavo), presidente della Società culturale europea della Croazia, socio onorario dell’ HAZU (Accademia croata della scienza e dell’arte) prima del JAZU (Accademia jugoslava della scienza e dell’arte). Soprattutto, il maestro della penna, matita e pennello, con una vasta scelta dei motivi e una perfezione artigianale. Con la referenza agli stili storici e con una capacità eccezionale di dargli l’idea della sua superiore personal- ità, una visione propria della storia ed un alone di grande maestro. Anche quando creava in favore delle idee (ma mai senza un valore chiaro, forte ed estetico) era attratto, anzi tutto, dalla forza creativa e dalla soggettività irraggiungibile. Indipendente nell’approccio al soggetto e alla realizzazione pittorica. Tutto nell’atto della creazione artistica. Non si preoccupava né delle fasi né della continuità del corso pittorico. Era un aspro avversario, sempre disposto alla critica senza compromessi e alla polemica vivace, sempre in conflitto con il suo tempo e i suoi contemporanei, inflessibile, sempre presente nella difesa delle sue verità. Diceva che aveva costruito la sua vita e la sua opera sui “solidi principi ”.

2 Vladimir Maleković, Mostra rettrospetiva 1927-1977, Vilim Svečnjak, Prefazione, Zagabria, Umjetnički paviljon, 1977, p. 16 102 ***

Dopo una serie di magnifiche opere, in cicli difficilmente spiegabili, Svečnjak arriverà infine alla propria sintesi. La sua opera fa parte, a giusta ragione, della più stimata tradizione della pittura croata del XX secolo. Ha lasciato un’opera omnia affascinante che non si adatta a nessun determinato stile storico né all’istante della contemporaneità. Un giudizio serio e obiet- tivo mostra che “quest’arte si rivela come un elemento molto importante e come una parte vitale della storia dell’arte croata, addirittura per il suo uni- versalismo dell’interesse artistico e per il suo ampio diapason negli incontri e nei rapporti stilistici che sembrano un tesoro inesauribile dei fenomeni e delle capacità creative nella manifestazione esplicita” 3 Lo stesso Svečnjak ha ripudiato con fermezza alcune opinioni di certi critici d’arte, che soste- nevano che tutte le sue ricerche, tutti i suoi salti da uno stile all’altro e le ri- considerazioni delle proprie capacità erano le prove della sua incertezza, dei dubbi e dell’incongruenza dell’espressione, rendendo evidente il ben noto atteggiamento dell’artista che deve accettare la sfida e mettere alla prova gli estremi, seguire gli impulsi interni e reagire al momento, per salvare la libertà totale dell’attività creativa.

All’inizio si è dedicato alla pittura impegnativa e rivoluzionaria che corrisponde- va al suo carattere e sentimento.4 Non ha partecipato a nuovi corsi artistici, ma assorbiva i loro echi. Ha sperimentato con l’espressività del cubismo e del surrealismo; i risultati talvolta non erano uguali e le composizioni non riflettono la tensione e la drammaticità di Picasso, ma mostrano l’interesse di Svečnjak per le novità, la sua prontezza alla sfida e al rischio dell’esperimento. Era sempre presente, in primo piano per quasi tutto il XX secolo, non soltan- to come un artista particolare, ma già come “il testimone perspicace e inesauribile della nostra società e del nostro tempo, che ha segnato ogni giorno con la fedeltà incessante e il giudizio illuminato, ha contraddistinto i segni incostanti, lieti e drammatici non lasciando mai il suo ruolo di cronista delle contraddizioni storiche e di lodatore 3 Vinko Zlamalik, Vilim Svečnjak, Mostra, Il pittore e i suoi modelli, la della vita, poesia e luce terrena.” 5 prefazione del catalogo.

4 “In nome di questo emotivo Svečnjak è sempre rimasto impegnato, in senso umano e sociale. Non gli interessavano né divieti né indicatori, lui accanto alle autostrade dell’astratto più volentieri sceglieva le strade del suo percorso intimo. Lui è conseguentemente rimasto tra la gente e il paesaggio riconoscibile e chiaramente determinato, ma sempre con un’ipotesi che quel rapporto con la realtà non sarà mai rovinato dalle ragioni non artistiche.” (J. Depolo, Impegnativo e protestante, il 70° anniversario di Vilim Svečnjak, il Corriere della Sera, il 31 VII e il 1 VIII 1976)

5 Dino Formaggio, A Vilim Svečnjak per l’ 80° compleanno, il Corriere della Sera, il 12 e il 13 VII 1986 103 Di lui si scriveva tanto, è lodato e contestato. Ecco cosa ha scritto Dino Formaggio del suo ciclo grafico: “Le opere di Svečnjak sono degne di passare in sfilata accanto alle figure, agitate dalle mille vite, e fatte da Goya, Daumier, Toulouse-Lautrec, Picasso, Chagal o Grosz.” 6 Ha evidenziato “un’opera magnifica di un grande artista europeo che ancora sta aspettando il grande riconoscimento.” 7 J. Depolo accentuava la sua sincerità come una delle essenziali carateristiche della sua arte: “In tutti questi decenni le finestre dello studio di Svečnjak erano sempre aperte a questo “secolo chiassoso” e da loro entrava il rumore delle strade e il ritmo della vita d’ogni giorno e poi si fermavano sulle sue tele.” 8

Svečnjak ha personalmente selezionato la sua eredità e stabilito i posti delle sue donazioni: nel 1983 alla città di Čabar ha regalato 43 quadri (paesaggi, ritratti e studi, fiori) nati nel periodo tra il 1940 e il 1985; nel 1990 alla città di Zagabria ne ha regalati 842 (quadri, disegni, grafiche, collage) nati nel periodo fra il 1923 e il 1988.9 Nel 1990 ha regalato all’HAZU (Accademia croata della scienza e dell’arte) 50 opere.10

La grande mostra retrospettiva al Umjetnički paviljon nel 1977 in occasione del 50° anniversario dell’attività artistica ha dato notorietà al suo percorso artistico e ha solidamente confermato il suo ruolo di artista significativo nella storia dell’arte croata contemporanea. In ogni caso la sua arte nuovamente aprirà varie possibilità di interpretazione, spiegazione e scoperta di nuovi messaggi e significati, un nuovo linguaggio delle idee e delle impressioni, dei momenti irripetibili che si incontrano soltanto una volta nella stessa forma. Si tratta di una pittura dai larghi spazi cro- matici, di una richezza immensa dai legami coloristici, dai principi fondamentali e dalle esperienze vissute, ma anche di un passo inaspettato nella contemporaneità. Tuttavia, al di sopra delle parole resta la sua opera il cui valore crescerà.

Branka Arh Rijeka 2006. 6 Dino Formaggio, Vilim Svečnjak, L’artista europeo, La prefazione del catalogo, Museo di Arte contemporanea, Teolo, 1997

7 Dino Formaggio, lo stesso

8 J. Depolo, Impegnativo e protestante, il 70° anniversario di Vilim Svečnjak, il Corriere della Sera, il 31 VII e il 1 VIII 1976

9 La collezione è composta da due parti: la prima è intitolata “Zemlja” e comprende 280 opere. La seconda “La collezione in onore di Marta e Vilim Svečnjak” e contiene 562 opere. La donazione alla città di Za- gabria è già chiusa da 17 anni (dallo stipulato contratto di donazione in maggio del 1990 fino alla chiusura di questo testo in ottobre del 2006) nel suo appartamento e fino ad oggi non mostrata al pubblico.

10 La donazione all’HAZU, che è composta da 50 opere, è depositata nella Galleria di Strossmayer a Zagabria, sotto il nome “La collezione di Vilim Svečnjak”, fino ad oggi, già da 17 anni, non esposta al pubblico. 104 212 SJEDEĆI AKT 1938. ulje na platnu 460 x 330 mm, sign.d.d.u. Svečnjak 105 TRAGOVI SVEČNJAKOVE PRISUTNOSTI U RIJECI I ISTRI 1936.-1951.

Svečnjakov boravak i stvaralaštvo u Rijeci i Istri obuhvaća dva različito intonirana razdoblja - ono prije Drugoga svjetskog rata i ono poslijeratno, prosvjetno-kulturnu misiju koju mu je povjerila politika radi oživljavanja društvenog i kulturnog života poslijeratnog, egzo- dusom opustjeloga grada. Upravo preko veduta mjesta u kojima je boravio i ljudi koje je poznavao i portretima ovjekovječio, mogu se odčitati mnoge pojedinosti o ovom području i slikaru samome. Budući da su riječki radovi nastali rano, neposredno nakon završenog studija, gotovo na početku njegova stvaralačkog puta, ne može se reći da su uvijek vrhunska postignuća, ali su zanimljivi jer imaju dokumentarnu važnost za opis i tumačenje Svečnjakova opusa. Ako se ovom riječkom opusu doda i opus koji je usporedno stvarao boraveći i slikajući krajolike i ljude Istre prije i nakon rata, zaokružuje se jedno pomalo zanemareno i nedo- voljno rasvijetljeno razdoblje Svečnjakova djelovanja.

U predratnom Sušaku

U novoj, riječkoj sredini u koju je stigao ljeti 1936. radi pripreme svoje izložbe, Svečnjak se, prema zagrebačkim preporukama, privremeno smjestio kod bliskog prijatelja, vršnjaka, Sušačanina Vladimira Schwalbe1. I poslije je često boravio u Schwalbinu stanu na Pećinama gdje je, prihvaćen kao član obitelji, imao svoj skromni stambeno-radni prostor te stručnu i kritičku podršku svojih domaćina, bračnog para, povjesničara umjetnosti Vladimira i Danice Schwalba. Vodili su ga na kraće izlete barkom u Kostrenu, uveli u svoj krug prijatelja, tada uglednih Sušačana, posjednika i intelektualaca, gimnazijskih profesora, ujedno budućih modela ili naručitelja portreta. U svim tim prigodama Svečnjak je neprestano, mnogo i brzo crtao, često tuševima u boji. Stvorio je tako mnoge skice i crteže tušem s detaljima Rijeke (npr. kroki parkovne skulpture Orazija Marinalija) i Kostrene (kućerci, boćališta, ribari, barke i kaići u Žurkovu). Za boravka u Sušaku krajem 1937., pod dojmom Krležinih Balada Petrice Kerem- puha upravo iz Schwalbine biblioteke,

1 Poznati Sušačanin Vladimir Shwalba bio je povjesničar umjetnos- 213 ti, profesor Sušačke gimnazije, oženjen Zagrepčankom Danicom BRODOGRADILIŠTE LAZARUS Stajić, također povjesničarkom umjetnosti. Povjesničar umjetnosti 1938-40. bio je i njihov sin Vladimir, poslije ravnatelj riječkoga Konzerva- ulje na lesonitu torskog zavoda i Muzeja revolucije, čija su sjećanja zapisana 2006. 500 x 650 mm, sign.d.d.u. Svečnjak godine jedan od izvora podataka o Svečnjakovu boravku u Rijeci. 106 214 U LUCI OPREME 1939. ulje na dasci 210 x 239 mm

nastao je “u jednoj jedinoj noći ciklus od tridesetak crteža tuševima u boji”, kako navodi Vladimir Maleković2. Poslije ih je više puta razrađivao drugim tehnikama, ali uvijek dajući istu, ekspresionističku, snažno potresnu sliku svijeta. Tek su poneki od tih radova, u kojima su se kalili Svečnjakov crtež, kolorit i tehnika, kao i oni iz ciklusa koji se na njih nadovezuju - Skidanje s križa i U cirkusu (1938.), ostali trajno sačuvani u Rijeci u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti (U cirkusu, Petrica, 1938.) i u privatnom vlasništvu. Boravak u domu obitelji Schwalba 1938. godine iznjedrio je i neka rana ulja poput koloristički izvrsnog Portreta prijatelja (Vladimira Schwalbe) ili Svečnjaku u tom trenutku slikarski zanimljiv motiv - dječje igračke (Rarin konjić). Pogled s prozora riječkog prebivališta3, na povišenju u blizini željezničkog kolodvora Pećine, obuhvaćao je, kao na pozornici, inspirativnu, široku vedutu Riječkog zaljeva is- pred industrijskog prostora Delte s lukom Brajdica. Neprestana užurbanost pretovara brodova i željezničkog transporta plijenili su pažnju slikareva oka. Zaokupljala ga je široka, panoramska veduta Delte pod visokim nebom treperavih atmosferskih mijena i Kvarnerom razlivenim podno udaljene mrke Učke (Brajdica u jugu, 1937.), s mnogobrojnim skladištima drvne građe i različitim prizorima lučke užurbanosti. Slikama iz fascinantnoga lučkog ili brodogradilišnog ambijenta, brodovima i dizalicama, Svečnjak se vraćao i u kasnijim godinama koje je provodio u Rijeci (Brodogradilište Lazarus, U luci opreme, oko 1947. Riječka luka, 1950.). U likovnom smislu njegov boravak u Rijeci ocrtava pokušaje uranjanja u novu slikarsku tehniku uljem i u životne teme drukčije od onih iz literature, prelazeći od “kritičkog realizma na slikarstvo modernog kolorizma” 4. Željan praktičnog znanja, Svečnjak 1938. poduzima svoje prvo studijsko putovanje Itali- jom, proučava povijesne gradove poput Pise, Firence i Assisija, vrativši se u domovinu prepun dojmova, skica i slika. To je putovanje ostavilo trajna traga s pozitivnim poslje- dicama.

2 Vladimir Maleković, Vilim Svečnjak, katalog retrospektivne izložbe 1927.-1977., Umjetnički paviljon, ožujak-travanj, Zagreb, 1977., str. 178.

3 Tadašnja Istarska 7, danas Ulica Janka Polića Kamova.

4 Grgo Gamulin, Hrvatsko slikarstvo XX. stoljeća, Naprijed, Zagreb, 1988., str. 364. 107 Zbog ljevičarskog stava te legalnog i ilegalnoga političkog angažmana jasno iskazanog u mladosti i za vrijeme studija, Svečnjaku je u predratna vremena u Zagrebu prijetila velika opasnost od uhićenja pa se u jesen 1941. zaobilaznim putem preko Kraljevice prebacuje u Sušak gdje često mijenja prebivalište i uspostavlja vezu s aktivistima NOP-a. Opasnostima unatoč, nalazi vremena i snage za slikanje portreta uglednijih Riječana (Schwalba, Pajkurić, Antić, Prosen, Vilhar-Ružić) te riječkih veduta, a u Kostreni nastaju slikoviti crteži tušem toga primorskog ambijenta.

Zbijeg u Italiji

Ni to stanje nije dugo trajalo jer je već 1942. sklonjen u Kostrenu. Zbog naprednih ljevičarskih pogleda i ilegalnog rada progonio ga je zagrebački ustaški sud, a 1943. ga je osudio na smrt u odsutnosti5. 215 Spas opet pronalazi u Assisiju gdje se nepredviđeno zatekao pet BRANKA ANTIĆ godina nakon prvog boravka, sada u posve drukčijim okolnostima 1942. progona, ratnog vihora i na liječenju stare plućne bolesti koja se ulje na platnu sada pogoršala, a sve pod zaštitom talijanskih generala. 440 x 325 mm Tragična su ratna događanja htjela da ponovno, jedne noći 1943., potaknuta unutarnjim nemirom, u stvaralačkoj vrućici nastane seri- ja od četrdesetak crteža tušem, golom kontinuiranom linijom - Bella scrittura. Započeti se crtački ciklus nastavlja istim produkcijskim žarom tijekom cijele godine u kojoj se oporavlja od bolesti, stvarajući nebrojene vratolomne crtačke kompozicije s naznakama figuralike (ljudske spodobe, svirači, plesači, životinjski oratori, cirkusanti, vojnici…) ili dekorativne vinjete. Slikareva duša ranjena tragičnom se- strinom smrću u ratnim razaranjima Zadra i beznadne misli progov- araju tim nepredvidljivim vijuganjem i prepletanjem nemirnih linija suluda ritma, katkad izlomljenih, ali uvijek neprekinutih. Opčinjen Italijom, Svečnjak joj se nakon rata vraćao gotovo svake godine, stvorivši tamo čvrsta prijateljstva i ostvarujući uspješne izložbe i mnoge otkupe.

5 Autobiografski zapisi, Svečnjakova osobna dokumentacija (priv. vl. V. i B. P., Zagreb) i V. Maleković, n. d., str.179. 216 LEO PAJKURIĆ 1942. ulje na platnu 800 x 600 mm U poslijeratnoj Rijeci

Pri kraju Drugoga svjetskog rata Svečnjak iz Assisija odlazi 1944. u službeni posjet Rimu6, što mu početkom 1945. omogućava povratak u domovinu preko Barija u Dalmaciju gdje se stavlja na raspolaganje Komunističkoj partiji. U već zrelijoj dobi, na pragu četrdesetih, Partija ga opet vraća u Rijeku, ovaj put po službenoj, političkoj dužnosti, sa zadatkom organiziranja i poticanja kulturno-umjetničkog života Rijeke, toga “problematičnog”, nekoć talijanskoga, a sada emigracijama iseljenoga grada koji je duhovno trebalo uzdignuti i oplemeniti umjetničkim stvaralaštvom pod odlučnom rukom uglednog umjetnika. U poratnome riječkom razdoblju Svečnjak svoj umjetnički talent te intelektualne, organizatorske i pedagoške sposobnosti potpuno podređuje političkom djelovanju i društveno korisnom, javnom radu likovnog i kazališnog života. Veliku energiju i radni elan raspodjeljuje između slikanja, crtanja dokumentarnih i izrade dekoraterskih i sce- nografskih radova, pisanja stručnih priloga za dnevni tisak, javnih stručnih predavanja, organiziranja fotografskih, umjetničkih, dokumentarnih i didaktičkih putujućih izložaba po riječkoj regiji i Istri, a nalazi vremena i za organiziranje umjetničkog udruženja, osniv- anje umjetničke škole i galerije te za sudjelovanje na zagrebačkim izložbama ULUH-a i publiciranje svojih grafičkih djela. Već je u prvoj polovici godine uspio okupiti riječke i sušačke umjetnike i amatere7 radi osnivanja udruženja te pokrenuti utemeljenje umjetničke škole. U kolovozu 1945. održavaju se sastanci riječkih (hrvatsko-talijanskih) likovnih umjetnika radi osnivanja novog udruženja i organizacije rada pod predsjedanjem Vilima Svečnjaka. U Upravni odbor izabrani su Anita Antoniazzo, Vinko Matković i Zvonko Car, za tajnika je imenovan Romolo Venucci, a savjetnik im je bio likovni kritičar Francesco Drenig. Članovima Upravnog odbora smatraju se i drugi umjetnici-članovi (Maria Arnold, Sodnik, Božena Vilhar-Ružić, Petar Mitrović, Ugo Terzoli, Cornelie di Giusti-Zustovich, Giuseppe Ko- vacich i Ianelli). Svi članovi novoosnovane organizacije prihvaćaju 16. listopada 1945. prijedlog da Udruženje hrvatskih i talijanskih umjetnika Istre i Hrvatskog primorja - Rijeka bude podružnica Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske, osnovanog mjesec dana prije. Svi se članovi Udruženja slažu da treba osnova- 6 Godine 1944. neizliječeni se Svečnjak, nakon dolaska u Italiju ti stalnu umjetničku galeriju i utemeljiti angloameričkih snaga, stavlja na raspolaganje predstavništvu AVNOJ- umjetničku škole za koju su Svečnjak a u Rimu (majoru Babiću), koje ga 1945. šalje natrag na oslobođeni i grupa Venucci-Antoniazzo-Ianelli, teritorij Dalmacije, a odatle “u Rijeku sa zadatkom da sudjeluje u kul- koji su imali pedagoških iskustava, iz- turnoj obnovi grada i Istre”. (G. Gamulin, n. d., str. 173.). radili programe. Danas je razvidno da je

7 Sušačka grupa - akademski umjetnici i profesionalci: Vilim Svečnjak, Vinko Matković, Zvonko Car i Miroslav Blažićković, a samoaktivisti i amateri: Božena Vilhar-Ružić, Pavica Kaftanić, Petar Mitrović, Jakov Smokvina i Belizar Bahorić (student prve godine zagrebačke Aka- demije). Riječka grupa - akademski umjetnici i profesionalci: Romolo Venucci, Anita Antoniazzo, Maria Arnold, Marcello Ostrogovich, Ugo Terzoli, Cornelio Zustovich, a samoaktivisti i amateri: Luigi Morini, Miranda Raicich, Alcibiade Comar, Anton Rubinich. Osobna dokumentacija V. Svečnjaka, priv. vl. V. i B. P., Zagreb. 109 217-229 RADOVI ZA DJECU 1945/46.

umjetnička škola morala sačekati do otvorenja još punih pola stoljeća, ali je strukovna udruga riječkih umjetnika ULUH-a - podružnica Rijeka, os- novana 1945.8, zaživjela sa Svečnjakom kao prvim predsjednikom (1945.- 1950.), a djeluje i danas. U suradnji s Prop-odjelom Okružnog komiteta KPH u Rijeci, čija je Oblas- na narodna fronta za Hrvatsko primorje (ONF) bila izdavač, Svečnjak je priredio satiričnu, veselu slikovnicu Bio jednom jedan kralj o propasti jugoslavenske monarhije, koju je “za djecu i odrasle crtao Barba Vilko”, uz napomenu da je roditelji čitaju do 11. studenoga 1945., a poslije neka djeci posluži kao bojanka. Ta slikovnica za bojenje bila je jedinstven primjer onodobnoga didaktičkog materijala koji je svojim jednostavnim ob- likovanjem prilagođen dječjoj psihologiji, a kojim se političke teme mogu približiti djetetu na razumljiv način9. Svoju veliku energiju i organizacijske sposobnosti Svečnjak je iskazao 1945. organizacijom izložbe umjetnika partizana u Rijeci, a sljedeće, 1946. godine još dvjema fotografskim izložbama s ratnim temama: Izložbom fotografija iz NOB-a i izložbom Zločini okupatora. U Pazinu 1947. organizira izložbu Dokumenti o slavenstvu Istre, s popratnim kataloškim tekstom u povodu Ankete međusavezničke komisije. Tih riječkih godina Svečnjak se puno bavio edukativno-didaktičkim radom u osnovnim i srednjim školama te dječjim crtežom, posebice od 1945./1946. kada je prihvatio privremeni posao nastavnika likovnog od- goja u Sušačkoj gimnaziji u prvom polugodištu 1945. i poslije, 1946.- 1947., i u Riječkoj gimnaziji u kojoj je pripremio i postavio izložbu Odgoj i obrazovanje u SSSR-u. Organiziranjem i vođenjem tečajeva crtanja za djecu i odrasle, u praksi je iskušavao nove nastavne metode likovnog od- goja. Sumiranje pedagoških iskustava rezultiralo je 1948. organizacijom Izložbe dječjeg crteža, prve u oslobođenoj Jugoslaviji, a organizirao je i druge putujuće izložbe dječjeg crteža i likovnog stvaralaštva odraslih.

8 Berislav Valušek, Pola stoljeća HDLU-a - na kraju ratova, u monografiji 50 godina HDLU Rijeka, Rijeka, 1997., navodi različite godine osnutka HDLU-a, od 1945. do 1948. Prema Zapisniku Konstituirajuće sjednice Organizacije hrvatskih i talijanskih umjetnika za Istru i Hrvatsko primorje, a konstituiranjem ULUH-a u Zagrebu 9. rujna 1945., riječka se organizacija 16. listopada 1945. osniva kao Udruženje hrvatskih i talijanskih umjetnika Istre i Hrvatskog primorja - Rijeka, podružnica Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske. (Osobna dokumentacija V. Svečnjaka, priv. vl. V. i B. P., Za- greb).

9 Zabilježen je anonimni komentar u dnevnome riječkom tisku: …”U ovom konkretnom slučaju se upravo ismijavanjem autoriteta i fantoma trulog društva bivše Jugoslavije stvaraju automatski kod djece predispozicije za usvajanjem novih vrijednosti, koje odgovaraju našim težnjama i novoj društvenoj stvarnosti.”

Boraveći u Rijeci koja je bila uništena ratnim razaranjima, Svečnjak je 1947. obilazio grad slikajući ga, crtajući i bilježeći te njegove strašne otvorene rane. U ciklusu od 30 crteža Tragom borbe10 likovno dokumentira ne samo razrušenu Rijeku, već i Zadar i Istru. Tih je godina, 1946. i 1947., više puta odlazio u Istru, ali je tamo upijao i preno- sio drukčije, ljepše motive čarobnih istarskih krajolika, rješavajući sasvim druge likovne probleme, a taj je ciklus crteža - Istarski motivi 1947. kao grafičku mapu tiskao Nakladni zavod Hrvatske11. Bile su to godine obnove i izgradnje Rijeke dobrovoljnim radom, popravaka razrušenih kuća, lučkih gatova, a od proljeća 1947. i izgradnje najveće gradske prometnice, tzv. Autostrade Narodnog fronta (Beogradski trg - Kantrida). Posvuda su bili prisutni dobro- voljci, djeca, omladina, muškarci i žene koji su Svečnjaku bili modeli i nudili bezbroj motiva i poticaja za skice, crteže i studije za figurativne kompozicije u duhu socijalističkog realizma. Realizacija tih nebrojenih skica poza, pokreta i tijela kopača, radnika, nosača kamena, udarnika, rezultirala je kasnijom razradom i stvaranjem većih figuralnih kompozicija u ulju, najčešće stvorenih u svrhu političke propagande - izgradnje zemlje dobrovoljnim radom. Kao najvažnija režimska i partijska ličnost riječke likovne scene, Svečnjak je svojim djelima trebao prednjačiti, biti primjer ostalima riječkim kolegama, premda ni riječki Talijan Romolo Venucci nije nimalo zaostajao na likovnom planu agitpropa i socrealističkih prikaza svih dobrovoljnih radnih akcija u gradu. U prizemlju Omladinskog doma Vladimir Gortan u Rijeci prikazana je u listopadu 1948. izložba radova polaznika Tečaja crtanja koji su se u Rijeci održavali od 1946. zbog kroničnog nedostatka sustavne edukacije u specijalističkoj školi ili na akademiji. Poduka se nudila zainteresiranim polaznicima svih dobi, koji su svoj talent željeli razviti za studij likovne umjetnosti, zbog posla ili iz hobija. Budući da nije bilo starosnog ograničenja, bilo je do 30-40 polaznika od 13 do 70 godina. Trebalo ih je podučiti svim nužnim znanjima za obavljanje profesije kod kojih se traži tehničko crtanje, tako potrebno u razvoju poslijeratne riječke industrije. Ti su se tečajevi širili i produživali ne bi li posta- li prava škola likovne, figurativne umjetnosti. Predmeti su na njima bili: prostoručni crtež, tehnički crtež, anatomija i povijest umjetnosti. Prostoručni je crtež znao biti po- dijeljen na poduku početnika i naprednijih polaznika. Planiralo se dodati tečaj slikarstva i primijenjene grafike koja je uključivala bakrorez, akvaforte, posebice ilustracije za tisko- vine koje su se naglo počele razvijati nakon Drugoga svjetskog rata, a grafičkim je dizaj- nom tiska trebalo utjecati na opću kulturu naroda. Nastavnici su bili provjereni iskusni stručnjaci: prostoručno crtanje vodio je profesor Vilim Svečnjak, a grafiku je predavao zajedno s Mironom Makancem. Tehnički je crtež predavao profesor Romolo Venucci, a anatomiju i uljno slikarstvo M. Makanec. Nakon dvije godine održavanja tečajeva, 10 Neki od tih crteža objavljeni su u Almanahu Društva hrvatskih ljeti 1948. postavljena je izložba najboljih književnika. radova, a Svečnjak je bio glavni organiza- tor izložbe s odvojenim radovima polazni- 11 Uz istarske motive Vilima Svečnjaka, Narodni list, Zagreb, 12. lis- ka početničke i napredne skupine12. topada 1947. O(svaldo) R(amous), Motivi Istriani di Vilim Svečnjak, La voce del popolo, god. V., Rijeka, 7. prosinca 1947.

12 (pg), I corsi di disegno nella nostra città, La voce del popolo, Ri- jeka, 8. svibnja 1949., str. 3. 112 Kroz rad crtačkih tečajeva građani su pokazali prilično zanimanje i potrebu za osnivanjem stručne umjetničke škole u Rijeci, na čemu je Svečnjak, s ostalim članovima riječkog udruženja umjetnika, marljivo radio od 1945., godine svoga dolaska u Rijeku, jer je to bio jedan od razloga njegova poslanja i angažmana. Sastavio je program rada takve škole, ali su se pojavili i paralelni prijedlozi riječkih umjetnika Venuccija, A. Antoniazzo i Ianellija. No unatoč svemu uloženom trudu i planovima da se škola otvori 1949./1950.13 , u Rijeci još pola stoljeća nije sazrela situacija da se ta ideja i ostvari. Svečnjak je tijekom 1948. organizirao nekoliko izložaba u Rijeci, koje nisu bile strogo umjetničke, ali su bile važne za informiranje građana (Izložba reprodukcija slika Tret- jakovske galerije14, Pomorska izložba u čast Prvog kongresa KPH te Turistička izložba 1949.). Ipak, najvažniji Svečnjakov društveni i kulturni zadatak u Rijeci, s najdalekosežnijim po- sljedicama, bio je uvođenje institucionalnog oblika prezentacije umjetničkih djela, tj. organiziranje i otvaranje nove riječke kulturne institucije, Galerije likovnih umjetnosti - Galleria di Belle Arti. Odlukom Ministarstva prosvjete NRH, Gradski prosvjetni odjel postavlja 1. srpnja 1947. Svečnjaka u galeriju kako bi je osposobio za rad, a od 19. rujna 1948. je i njezin ravnatelj. Unatoč mnogobrojnim teškoćama, nerazumi- 13 Rad grupe likovnih umjetnika u Rijeci, Riječki list, 6. kolovoza jevanju okoline, administrativnom otezanju s imenovan- 15 1948., str. 3. jem , općoj neimaštini i problemima, Svečnjak je ipak u čast 30. obljetnice osnivanja Komunističke partije Ju- 14 Otvorenje izložbe reprodukcija slika Tretjakovske galerije u grad- goslavije i četvrte godišnjice oslobođenja Rijeke svečano skom domu kulture na Korzu, Riječki list, 22. listopada 1948., str. 3. otvorio novu muzejsku ustanovu - 2. svibnja 1949. - 16 15 uvodnim predavanjem o njezinoj važnosti . Referenti za kulturu gradske birokracije Brgić i Benčić, zajedno Tijekom 1949. godine novoosnovana galerija, odnosno s nadređenim im Ognjenovićem, neskloni Svečnjaku, odugovlačili su sa slanjem njegovih dokumenata u Ministarstvo radi ishodovanja njezin jedini stručni djelatnik, kustos i direktor Vilim imenovanja na mjesto ravnatelja galerije ne bi li postavili svojeg kandi- Svečnjak organizira veliku putujuću izložbu Hrvatsko data, nekompetentnoga crkvenog dekoratera, Talijana Vicenza Mon- kiparstvo XIX. i XX. stoljeća, koja se sastojala od 120 tija, a kada im to nije uspjelo, namjeravali su postaviti riječkog slikara umjetničkih crno-bijelih fotografija Toše Dabca i Mari- Jakova Smokvinu, koji je to odbio. DAR, osobna dokumentacija Vilima jana Szaboa. Skulpture vodećih hrvatskih kipara prika- Svečnjaka, Prilog stručnom kartonu br. 182/1949. zane na fotografijama, kao i fotografije same, vrijedna 16 Otvaranje Galerije likovnih umjetnosti u Rijeci, Riječki list, Rijeka, su umjetnička djela predstavljena radi edukacije djece, 30. travnja 1949., str 2.; omladine i općenito stanovništva riječkog i istarskog MAR, Decine di disegni nella Galleria di Belle Arti, La voce del popo- područja (u Puli, Raši, Labinu, Pazinu, Rovinju, Poreču lo, Rijeka, 8. svibnja 1949., str. 3; Inaugurata a Fiume la Galleria di i Opatiji), čime je ispunjen jedan od osnovnih zadata- Belle Arti, La voce di popolo, god. VI., br. 105, Fiume, 4. svibnja ka osnivanja riječke galerijske ustanove17. Prigodom 1949., str. 2. Kroz galeriju likovnih umjetnosti, Riječki list, god. III., br. 112, Ri- otvaranja izložbe u Puli, Svečnjak je održao prigodno jeka, 13. svibnja 1949., str. 3.; predavanje na hrvatskom i talijanskom jeziku. Vodio je “Rukovodilac Galerije akademski slikar Vilim Svečnjak održao je re- ustanovu od 1. listopada 1947. do 31. srpnja 1951. kada, ferat o stručnoj vrijednosti i značaju ove Galerije.” Svečano otvaranje na Krležin poziv, odlazi u Leksikografski zavod u Zagreb, Galerije likovne umjetnosti u Rijeci, Riječki list, Rijeka, 2. svibnja a iz zagrebačke Moderne galerije (tada u sklopu JAZU- 1949., str. 3. a18) na njegovo mjesto dolazi mladi riječki povjesničar 17 Izložba Hrvatsko kiparstvo XIX. i XX. stoljeća u umjetničkoj foto- umjetnosti Boris Vižintin koji tu ostaje do umirovljenja grafiji u Istri, Riječki list, br. 211, Rijeka, 7. rujna 1949., str. 3. 1998. godine. Izložba Hrvatsko kiparstvo XIX. i XX. stoljeća u umjetničkoj fotografiji u Opatiji, Riječki list, br. 237, Rijeka, 30. rujna 1949., str. 3.

18 Dekretom br. 703/1951 od 26. srpnja 1941. Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, Boris Vižintin premješten je u Rijeku. Arhiv Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, Pot- vrda 356 od 24. kolovoza 1951. 113 U jesen 1947. Riječki list objavljuje javni natječaj za izradu jedne freske u Osnovnoj školi Turnić i dviju fresaka za bočne zidove ulaznog hola Osnovne škole Josip Brusić (sada Nikola Tesla). Natječaj je osvojio Vilim Svečnjak, najvažniji slikar poslijeratnoga likovnog života Rijeke. Ne zna se tko se sve prijavio na natječaj, ali prema usmenoj pre- daji sudjelovao je i Romolo Venucci, tada prilično društveno i pedagoški angažiran riječki

slikar talijanskog opredjeljenja, s nekoliko 19 dugačkih skica19 na kojima je mnoštvo Dvije dugačke skice Romola Venuccija kredom na papiru (MMSU, Rijeka, inv. br. 2052) s horizontalnim figurativnim kompozicijama nabačenih likova koji stvaraju nejasno s mnoštvom pionirskih likova, upravo u njihovim intelektualnim i prizorište i nečitki sadržaj. sportskim aktivnostima, upućuju na taj zaključak.

230, 231 DVIJE FRESKE ZA BOČNE ZIDOVE ULAZNOG HOLA OŠ JOSIP BRUSIĆ (sada Nikola Tesla), 1947.

114 Zadnji veliki zadatak koji je 1950. Svečnjak obavio u Rijeci, a u ime nove poslijeratne umjetničke dekoracije socijalističkih osnovnih škola, bile su velike zidne slikarije u ka- zeinskoj tehnici s prikazima iz svakodnevnog života i rada Titovih pionira. U tek desetak godina staroj, u međuraću podignutoj, današnjoj Osnovnoj školi Nikola Tesla, na bočnim zidovima ulaznog stubišta naslikao je dvije kompozicije s prikazom pionirskih kulturno- sportskih aktivnosti u školi i izvan nje. Na jednoj od njih nije propustio naslikati uočljiv plakat prve izložbe dječjeg crteža iz 1948., čiji je on začetnik i autor bio. Kako su korijeni realizma njegova figurativnog slikarstva u predratno doba bili u socijalno angažiranoj grupi Zemlja, tako je kasnih tridesetih slikao masivne, realističke ljudske figure. Stoga je isti, socrealistički pristup primijenio i na zidnim slikama Školske i izvanškolske aktivnosti pionira koji na jednoj zidnoj slici pripremaju izložbu dječjeg slikarstva, a na drugoj uvježbavaju glumu za školsko pionirsko kazalište u čijem je radu, izradi scenografije i kostima Svečnjak također sudjelovao zahvaljujući predratnom iskustvu u kazalištima Zagreba i Karlovca. Slična je tematika predočena i na još većoj zidnoj slici u OŠ Turnić, na kojoj se iz socrealističke figuralike na više od 4 metra dugoj horizonatalnoj kompoziciji, u krajnjim gornjim kutovima pojavljuje geometrijska apstrakcija čistih ploha pastelnih boja. Na toj kompoziciji vedrih i jasnih svijetlih boja, pioniri su prikazani u eksterijeru, u boriku uz osunčanu morsku uvalu, kako se u organiziranim grupama bave sportskim i kulturnim aktivnostima. Socijalistički je program ovdje želio pokazati svoju potpunu brigu o odgoju zdrave mladeži. Obje su slike programske kompozicije koje su trebale prikazati nove socijalističke pedagoško-odgojne principe razvijanja osobne inicijative unutar kolektivnog života škole. O tim djelima nema mnogo riječi u napisima o radu Vilima Svečnjaka, ali su za Rijeku rijetka svjedočanstva jednog vremena i ustroja koji je od pojedinih umjetnika zahtijevao određenu raspolućenost između javnog i intimnog djelovanja, između zadatka i užitka, savjesti i svijesti, premda je ekvilibriranje između jednog i drugog zapravo bila njihova egzistencija u teško poslijeratno doba. Uza sav društveno-politički i kulturno-organizacijski angažman u Rijeci, a često i u Zagre- bu, Svečnjak aktivno ostvaruje i svoja umjetnička djela za lokalne, državne i međunarodne izložbe, kako slikarstva tako i grafike. U Rijeci 1950. i 1951. izlaže među riječkim i istar- skim umjetnicima na Izložbi likovnih umjetnika riječke oblasti 20, koju je organizirala riječka podružnica ULUH-a u čast izbora za Narodnu skupštinu FNRJ, te šalje radove i na izložbe grafike u Banju Luku i Ljubljanu, a slike na izložbe ULUH-a u Dubrovniku, Osijeku i Zagrebu. Istovremeno dok realistički, voluminozno i vrlo jasno prikazuje prizore iz školske svako- dnevice, Svečnjak stvara i ciklus Maškara (1950.), potpuno drukčijeg karaktera, ugođaja i pristupa, u kojem sirova boja pršti, upravo vrišti iz uskovitlanih figura, isprepletenih udova i neljudskih poza, odajući ludilo koje se u vrijeme maškara i poklada javlja u narodu (Maškare se tuku). U Rijeci se taj običaj oduvijek podržavao, čak i u vrijeme najstrožih zabrana, te se to ludovanje sigurno moralo dojmiti Svečnjaka i potaknuti ga na stvaranje ovog ekspresivnog opusa na samoj granici art bruta.

20 Uz biografiju Vilima Svečnjaka objavljena je i reprodukcija njegova djela Portret Nikole Polića. S izložbe likovnih umjetnika Riječke oblasti, Riječki list, Rijeka, god. IV., br. 84, 8. travnja 1949., str. 3. 115 Riječ na kraju

Ispravno bi bilo ovo ratno i poratno riječko razdoblje Svečnjakova stvaralaštva zaključiti Malekovićevom tvrdnjom da Vilim Svečnjak, kao uostalom i mnogi drugi poslijeratni umjetnici, “pokazuje u razdoblju 1945.- 1952. dvojnost stvaralačkog značenja: na jednoj strani on je poduzetni propagator aktualnih parola, pa radi i satiričke slikovnice i političko- mobilizatorske prospekte, dok istodobno u zaklonu ateljea slika postimpresionističke ne- tendenciozne pejzaže i druge ‘varijacije na stare teme’ “ 21. Variranje istog motiva duže razdoblje u različitim tehnikama i stilskim izrazima, konstanta je Svečnjakova stvaralaštva, što uz izostanak datiranja radova zadaje glavobolju svakom analitičaru njegova opusa. Veliki talijanski mislilac, štovatelj Svečnjakova djela i njegov prijatelj, filozof Dino For- maggio, još je 1997. u katalogu posmrtne izložbe zapisao da veoma žali što ne može “detaljnije predstaviti Svečnjakova djela budući da se ona nalaze u zapečaćenim sobama njegova zagrebačkog ateljea i stana iščekujući odluke suda u vezi s ostavinskim pro- cesom.” 22 Situacija se nije nimalo izmijenila ni za nas danas, gotovo desetljeće poslije, a veliko je pitanje kada će nastupiti “ponovno otkrivanje” Svečnjakova opusa otvaranjem njegove velike donacije, s više od 800 djela, Gradu Zagrebu. Ovaj vrijedan, važan i brojan opus, zbog nedostatka stalnog pristupa s obzirom na gotovo dvadeset godina fizičke odsutnosti Svečnjakovih djela iz vizualne memorije publike, posebice studenata, postupno i neizbježno blijedi, a njegovo značenje polako iščezava iz naše hrvatske realnosti.

Daina Glavočić Rijeka 2006.

21 Vladimir Maleković, n. d., str. 13.

22 Dino Formaggio, n. d., bilj. 2., str. 13. Sam Formaggio smatrao je da je u Hrvatskoj premalo pozornosti posvećeno ovome iznimnom in- telektualcu, umjetniku europskog ranga i “jednoj od najupečatljivijih osobnosti hrvatske kulture 20. stoljeća”, pa je njegova djela uključio u javnu zbirku Muzeja suvremene umjetnosti Dino Formaggio u sjever- notalijanskome mjestu Teolo. 116 232 DVORIŠTE U POŽEGI 1932. ulje na platnu 540 x 650 mm 117 233 LJETO 1938. ulje na platnu 500 x 605 mm

234 FIGURALNA KOMPOZICIJA 1936. ulje na platnu 650 x 730 mm 118 235 PUTELJAK IZA KUĆE 1932. ulje na platnu kaširano na karton 580 x 450 mm 119 236 RIBAR IZ KOMIŽE 1935. ulje na papiru 310 x 272 mm Svečnjakova posveta na poleđini > 120 237 SAJAM 1935. ulje na platnu 440 x 540 mm 121 238 STARICA 1930-te olovka u boji na papiru 298 x 210 mm, sign.d.d.u. Svečnjak 122 239 PRED POČINAK 1930-te olovka u boji na papiru 410 x 301 mm, sign.d.d.u. Svečnjak 123 240 AKT S LEĐA 1930-te olovka na papiru 450 x 320 mm, sign. dolje u sredini Svečnjak 124 241 LEŽEĆI AKT 1930-te olovka na papiru 414 x 290 mm, sign.d.d.u. Svečnjak

242 MARENDA 1930-te olovka na papiru 293 x 397 mm, sign.d.d.u. Svečnjak 125 243 FIGURALNA KOMPOZICIJA U SIVOM 1933. ulje na platnu 810 x 1000 mm

244 246 POD GALGAMA MONARHIJA 1937. 1938. ulje na platnu kaširano na karton tempera na kartonu 530 x 640 mm 670 x 900 mm 243 FIGURALNA KOMPOZICIJA 245 U SIVOM ROĐENJE 1933. 1938. ulje na platnu ulje na kartonu 810 x 1000 mm 680 x 850 mm

246 MONARHIJA 1938. tempera na kartonu 670 x 900 mm 247 SESTRA VILMA 1936. ulje na platnu 500 x 360 mm

248 PAOLINA 1938. ulje na platnu 540 x 450 mm 249 DJEVOJKA 1938. ulje na platnu 650 x 810 mm 129 250 POHOD 1937. ulje na platnu 550 x 775 mm, sign.d.l.u. Svečnjak

251 252 DALMATINSKI MOTIV KOMPOZICIJA 1937. 1938. tuševi u boji na papiru ulje na platnu kaširano na karton 330 x 470 mm, sign.d.d.u. Svečnjak 720 x 500 mm 130 253 AKT 1938. ulje na platnu 240 x 310 mm, sign.g.l.u. Svečnjak 131 254 255 DRVENA MARIJA PARIŠKI KROVOVI 1939. 1933. ulje na platnu ulje na platnu 755 x 580 mm 500 x 600 mm

256 STARA TKALČA 1939. ulje na platnu 440 x 540 mm 132 257 DVA RIBARA 1937. ulje na platnu 610 x 400 mm 133 258 PEJZAŽ 1939. ulje na platnu 330 x 400 mm, sign.d.l.u. Svečnjak 134 259 PEJZAŽ 1939. ulje na platnu 420 x 510 mm, sign.d.d.u Svečnjak 135 260 MOTIV IZ OKOLICE ZAGREBA 1940. ulje na platnu kaširano na karton

261 MOTIV IZ SLOVENIJE 1940. ulje na platnu 136 260 MOTIV IZ OKOLICE ZAGREBA 1940. ulje na platnu kaširano na karton

262 DALMATINSKI MOTIV 1948. ulje na kartonu 600 x 730 mm 137 263 SASTANAK U PONOĆ 1948. ulje na platnu kaširano na karton 530 x 630 mm 138 264 BRSEČ 1946. ulje na platnu kaširano na karton 460 x 610 mm, sign.d.d.u. Svečnjak 139 265 VELIKI PETAK U ASSISIJU 1943. ulje na platnu 1130 x 1460 mm 140 266 PIETÀ 1940. ulje na platnu 590 x 425 mm 141 267 268 Po Rembrandtu Po Rembrandtu 1940-te 1940-te tuš na papiru tuš na papiru 395 x 290 mm, sign. dolje u sredini Svečnjak po Rembrandtu 400 x 287 mm, sign.g.d.u. Po Rembrandtu Svečnjak La Paix du 142 Münster 269 CIPELE 1940-te tuš na papiru 295 x 396 mm, sign.d.l.u. Svečnjak

270 DVORIŠTE U STAROJ TKALČI 1940-te tuš na papiru 300 x 400 mm, sign.d.l.u. Svečnjak 143 271 272 GITARIST PIJANIST tuš na papiru tuš na papiru 395 x 300 mm, sign.d.l.u. Svečnjak 395 x 297 mm, sign.d.l.u. Svečnjak

CRTEŽI iz mape “ORKESTAR”, 1940-te godine

144 273 274 VIOLONČELIST VIOLONČELIST tuš na papiru tuš na papiru 350 x 283 mm 300 x 200 mm 145 275-281 LITOGRAFIJE, 1943-1946. 282-287 MONOTIPIJE, 1940-1946.

147 288 289 AKT S UZDIGNUTIM RUKAMA ZAMIŠLJENA 1940-te 1940-te olovka na papiru olovka na papiru 483 x 330 mm, sign.d.d.u. Svečnjak 384 x 325 mm, sign.d.d.u. Svečnjak 148 290 291 ODMOR I ODMOR II 1940-te 1940-te olovka na papiru olovka na papiru 420 x 320 mm, sign.d.d.u. Svečnjak 490 x 350 mm, sign.d.l.u. Vilim Svečnjak

149 292 ODMOR 1940-te monotipija 226 x 251 mm, sign.d.d.u. Svečnjak

293 ŽENA PRI TOALETI 1940-te monotipija 370 x 237 mm, sign. d.d.u. Svečnjak 150 294 MARTA S FIRENTINSKIM ŠEŠIROM 1940-te monotipija 480 x 335 mm

295 SJEDEĆI AKT 1940-te monotipija 480 x 316 mm 151 296 MARTA S FIRENTINSKIM ŠEŠIROM 1943. ulje na platnu 1157 x 812 mm 152 297 CVIJEĆE U VAZI 1954. ulje na platnu 540 x 400 mm 153 298 SAN O LJETU 1954. ulje na platnu kaširano na karton 490 x 600 mm, sign.d.d.u. Svečnjak

299 300 DJEČJI DAN U RIJECI, detalj KATEDRALA 1950. 1959. ulje na lesonitu ulje na platnu 700 x 390 mm 154 301 MAŠKARE SE TUKU 1950. ulje na platnu 810 x 1000 mm 155 302 VIVA MADONNA (RIM) 1959. ulje na platnu 1305 x 1630 mm 156 303 POBOŽNOST 1953. ulje na platnu kaširano na karton 690 x 500 mm 157 304 OGULINSKI ZIMSKI MOTIV 1953. ulje na platnu 320 x 450 mm, sign.g.d.u. Svečnjak

305 OGULINSKI ZIMSKI PEJZAŽ 1953. ulje na platnu kaširano na karton 450 x 550 mm

306 ZIMSKI SUTON 1953. ulje na platnu 410 x 510 mm 307 ZIMSKA NOĆ 1952. ulje na kartonu 460 x 600 mm, sign.d.l.u. Svečnjak 159 Slike naslikane jedna drugoj na poleđini.

308 PEJZAŽ 1956. ulje na lesonitu 425 x 565 mm

309 MOTIV IZ OGULINA 1956. ulje na lesonitu 515 x 700 mm, sign.g.d.u. Svečnjak 160 310 MOTIV IZ KUMROVCA 1952. ulje na platnu 655 x 730 mm, sign.d.l.u. Svečnjak 161 311 KULA U OGULINU (Titov zatvor) 1956. ulje na platnu 545 x 635 mm

312 ZIMA U SELU 1952. ulje na platnu kaširano na karton 540 x 610 mm

313 MOTIV IZ OKOLICE ZAGREBA 1957. ulje na platnu kaširano na karton 440 x 505 mm 314 CIRKUSANTICA S DJETETOM 1957. ulje na platnu 650 x 460 mm 163 315 DAMEN KAPELA 1956. ulje na platnu 600 x 730 mm

316 DOBAR DAN ARTISTI 1954. ulje na platnu 720 x 970 mm 164 317 FIGURALNA KOMPOZICIJA 1957. ulje na platnu 730 x 1000 mm 165 318 NA JEZERU 1957. ulje na platnu 700 x 800 mm

319 POVRATAK VETERANA 1957. ulje na platnu 890 x 1000 mm 166 321 KOMPOZICIJA 1955. ulje na platnu 810 x 650 mm

320 POESIE 1953. ulje na platnu 1000 x 810 mm 167 322 ZIMA U OGULINU 1956. ulje na platnu kaširano na karton 490 x 590 mm, sign.d.l.u. Svečnjak

323 MOTIV IZ OGULINA 1956. ulje na šperploči 600 x 810 mm 168 324 MRTVA PRIRODA 1957. ulje na platnu kaširano na karton 350 x 450 mm 169 325 PONOĆ 1956. ulje na platnu 730 x 920 mm 170 326 CIRKUSANTICA S DJETETOM 1954. ulje na platnu kaširano na karton 590 x 425 mm 171 327 PRED ODLUKOM 1956. kolaž 495 x 705 mm 172 328 BITKA 1950. ulje na platnu kaširano na karton 630 x 825 mm 173 329 PRED ODLUKOM 1958. ulje na platnu 660 x 935 mm

330 REMINISCENCIJA 1956. ulje na platnu 730 x 1000 mm 174 329 PRED ODLUKOM 1958. ulje na platnu 660 x 935 mm

331 SUL PUNTO DI DECIDERE 1958. ulje na platnu 810 x 1000 mm 175 332 SRETAN USKRS 1954. ulje na platnu 550 x 690 mm

333 334 KIPAR DOBAR DAN ARTISTI 1954. 1954. ulje na platnu kaširano na karton ulje na platnu 540 x 450 mm 176 335 DAME PRI TOALETI 1957. ulje na platnu 600 x 730 mm 177 336 ZIMA 1960. ulje na platnu kaširano na karton 450 x 540 mm, sign.g.l.u. Svečnjak 178 337 ŽUPNI DVOR 1960. ulje na platnu 600 x 940 mm 179 338 POVRATAK VETERANA 1960. ulje na platnu 1070 x 1360 mm, sign.g.l.u. Svečnjak i d.d.u. Svečnjak

339 LEGENDA 1966. ulje na platnu 890 x 1300 mm 180 340 LEGENDA 1961. ulje na platnu 800 x 1000 mm 181 341 ROCCA PRIORA 1960. ulje na platnu 605 x 505 mm 182 342 MOTIV IZ VENECIJE 1960. ulje na platnu 600 x 500 mm 183 343 SAMOUBOJSTVO 1962. kolaž 460 x 655 mm

344 POHOD 1962. kolaž 600 x 825 mm 184 345 ŽENA VAZA 1965. ulje na platnu 550 x 330 mm 185 346 347 STUDIJA PORTRETA STUDIJA ŽENSKOG PORTRETA 1960. 1960. ulje na platnu ulje na platnu 335 x 250 mm 335 x 250 mm 186 348 DOBROTVORKA NA VRTNOJ ZABAVI 1963. ulje na platnu 730 x 810 mm 187 349 SUSRET RATNIKA 1968. ulje na platnu kaširano na karton 930 x 650 mm 188 350 RATNIK 1968. ulje na lesonitu 1000 x 730 mm 189 351 PAZI SNIMA SE 1969. ulje na platnu 460 x 540 mm 190 352 STORIJA O JEDNOJ OPSESIJI 1967. ulje na platnu kaširano na karton 800 x 650 mm 191 353 UZ POTOK 1967. ulje na platnu kaširano na karton 330 x 490 mm, sign.d.d.u. Svečnjak 192 354 JESENSKI PEJZAŽ oko 1966. ulje na platnu 650 x 810 mm, sign.d.d.u. Svečnjak 193 355 KUĆE NA UZVISINI 1969. ulje na platnu 460 x 600 mm 194 356 PEJZAŽ 1969. ulje na platnu kaširano na karton 570 x 680 mm 195 357 BOLSKA OBALA 1969. ulje na lesonitu 740 x 1010 mm 196 358 IVICA PERCL 1969. ulje na platnu kaširano na karton 395 x 330 mm 197 359 ZAPIS 1971. ulje i tempera na platnu kaširano na karton 485 x 395 mm, sign.g.l.u. Svečnjak 198 360 GENERAL oko 1970. ulje na platnu 555 x 460 mm 199 361 MRTVA PRIRODA 1976. ulje na platnu 460 x 550 mm, sign.g.d.u. Svečnjak 200 362 363 MRTVA PRIRODA MRTVA PRIRODA 1972. 1969. ulje na platnu kaširano na karton ulje na platnu kaširano na karton 550 x 460 mm, sign.d.d.u. Svečnjak 440 x 330 mm, sign.g.l.u. Svečnjak 201 364 BUKET U VAZI 1971. ulje na lesonitu 390 x 300 mm, sign.d.l.u. Svečnjak 202 365 CVIJEĆE U VAZI 1971. ulje na platnu kaširano na karton 420 x 320 mm, sign.d.d.u. Svečnjak 203 366 CVIJEĆE U VAZI 1976. ulje na platnu kaširano na karton 940 x 680 mm 204 367 TULIPANI 1973. ulje na platnu kaširano na karton 995 x 720 mm 205 368 VRT U BOLU 1972. ulje na platnu 505 x 610 mm 206 369 DALMATINSKI MOTIV 1978. ulje na platnu 550 x 650 mm 207 370 BOL 1974. ulje na platnu 260 x 320 mm, sign.g.d.u. Svečnjak 208 371 MOTIV IZ BOLA 1971. ulje na platnu kaširano na karton 440 x 560 mm

372 PROLJEĆE U BOLU 1973. ulje na platnu 650 x 810 mm, sign.d.d.u. Svečnjak 209 373 PANORAMA BOLA 1971. ulje na platnu 660 x 820 mm 210 374 BOLSKI MOTIV 1973. ulje na platnu kaširano na karton 350 x 480 mm, sign.g.d.u. Svečnjak

375 MOTIV IZ BOLA 1971. ulje na platnu 675 x 945 mm 211 376 BOLSKI MOTIV 1971. ulje na platnu kaširano na karton 290 x 400 mm, sign.d.l.u. Svečnjak 212 377 PODNE U BOLU 1971. ulje na platnu kaširano na karton 430 x 520 mm, sign.d.l.u. Svečnjak 213 378 MOTIV IZ BOLA 1979. ulje na platnu 500 x 700 mm, sign.d.l.u. Svečnjak 214 379 MOTIV IZ BOLA 1971. ulje na platnu 340 x 235 mm, sign.d.l.u. Svečnjak 215 380 MOTIV IZ BOLA 1973. ulje na platnu 420 x 570 mm, sign.d.d.u. Svečnjak 216 381 PUT PREMA MORU 1977. ulje na platnu 410 x 330 mm, sign.d.d.u. Svečnjak 217 382 ISTOČNA STRANA BOLA oko 1970. ulje na platnu kaširano na karton 430 x 610 mm 218 383 JESEN U SLOVENIJI oko 1975. ulje na platnu 730 x 600 mm, sign.d.l.u. Svečnjak 219 384 SELJAČKA GOZBA 1979. ulje na platnu 710 x 940 mm

385 SELJAČKA GOZBA 1979. ulje na platnu kaširano na karton 710 x 990 mm 220 386 ČAGA 1971. ulje na kartonu 620 x 870 mm 221 387 AKT NA OBALI 1976. ulje na platnu 500 x 700 mm, sign.d.d.u. Svečnjak 222 388 AKT S GITARISTOM 1973. ulje na platnu 730 x 600 mm 223 389 AKT NA OBALI oko 1971. ulje na platnu 410 x 550 mm 224 390 STUDIJA AKTA oko 1974. ulje na platnu 730 x 640 mm, sign.d.l.u. Svečnjak 225 391 STUDIJA AKTA 1974. ulje na platnu 605 x 820 mm, sign.d.d.u. Svečnjak 226 392 STUDIJA AKTA 1974. ulje na platnu 730 x 930 mm, sign.d.l.u. Svečnjak 227 393 MODEL U ATELJEU 1972. ulje na platnu 1000 x 930 mm 228 394 TIGAR oko 1976. ulje na platnu 410 x 330 mm, sign.d.d.u. Svečnjak 229 395 STUDIJA AKTA 1974. ulje na platnu 500 x 700 mm, sign.d.d.u. Svečnjak 230 396 AKT POLULEŽEĆI 1970. ulje na platnu 500 x 710 mm

397 AKT LEŽEĆI 1972. ulje na kartonu 720 x 1060 mm 231 398 ZAGORSKI PEJZAŽ 1978. ulje na platnu 500 x 700 mm 232 399 ZAGORSKI PEJZAŽ 1978. ulje na platnu 730 x 810 mm, sign.g.d.u. Svečnjak 233 400 KUMROVEC 1979. ulje na platnu 515 x 660 mm 234 401 KRAJOLIK 1979. ulje na platnu 500 x 600 mm, sign.d.l.u. Svečnjak 235 402 ISTARSKI MOTIV 1973. ulje na platnu 700 x 900 mm 236 403 ISTARSKI MOTIV 1978. ulje na platnu kaširano na lesonit 560 x 640 mm 237 404 DUBROVNIK oko 1975. ulje na platnu kaširano na karton 320 x 450 mm, sign.d.d.u. Svečnjak 238 405 MOTIV IZ DUBROVNIKA 1982. ulje na platnu 600 x 725 mm, sign.d.l.u. Svečnjak 239 406 ISTARSKI MOTIV 1986. ulje na platnu 600 x 730 mm, sign.d.d.u. Svečnjak 240 407 PRED POČINAK 1976. ulje na platnu 515 x 400 mm, sign.d.l.u. Svečnjak 241 408 RATNICI 1987. ulje na platnu 460 x 560 mm 242 409 KLAUN 1976. ulje na lesonitu 590 x 440 mm, sign.g.d.u. Svečnjak

410 MOTIV IZ ITALIJE 1980. ulje na lesonitu 590 x 750 mm, sign.g.d.u. Svečnjak 243 411 ROGAŠKI ZIMSKI MOTIV 1983. ulje na platnu 271 x 383 mm, sign.d.d.u. Svečnjak 244 412 OLUJA NAD ČABROM 1981. ulje na platnu 300 x 360 mm, sign.d.d.u. Svečnjak 245 413 PROLJEĆE U ZAGORJU 1980. ulje na platnu 655 x 925 mm 246 414 OLUJA NAD ZAGORJEM 1987. ulje na platnu 680 x 810 mm 247 415 ZAGORSKI BREGI 1981. ulje na platnu 460 x 550 mm, sign.d.l.u. Svečnjak 248 416 TULIPANI 1984. ulje na platnu 550 x 410 mm, sign.d.d.u. Svečnjak 249 417 MOTIV IZ SAMOBORA 1987. ulje na platnu 680 x 920 mm 250 418 PRVI MRAZ 1986. ulje na platnu 460 x 550 mm 251 419 FRANCUSKI PERIVOJI 1983. ulje na platnu 590 x 710 mm

420 FRANCUSKI PERIVOJI 1979. ulje na lesonitu 400 x 490 mm, sign.g.l.u. Svečnjak 252 421 ISTARSKI GRADIĆ 1983. ulje na platnu 600 x 730 mm

422 ISTARSKI GRADIĆ 1983. ulje na dasci 405 x 520 mm, sign.d.d.u.Svečnjak 253 423 MOTIV S REMETSKE CESTE 1985. ulje na platnu kaširano na karton 520 x 620 mm, sign.d.d.u. Svečnjak 254 424 ZAGREBAČKI SVETI IVAN 1985. ulje na platnu kaširano na lesonit 540 x 680 mm, sign.g.d.u. Svečnjak 255 425 CVIJEĆE U JELKINOJ VAZI II 1986. ulje na platnu 600 x 420 mm 256 426 BUKET S IRISIMA 1983. ulje na platnu 650 x 500 mm, sign.d.d.u. Svečnjak 257 427 BUKET S PLAVIM I CRVENIM MAKOM 1982. ulje na platnu 510 x 620 mm, sign.d.d.u. Svečnjak 258 428 TULIPANI U VAZI 1983. ulje na platnu 650 x 505 mm 259 ŽIVOTOPIS

1881. Rođen je Ivan Svečnjak, otac Vili- ma Svečnjaka, u selu Sveti Petar Konoba, Kotar Krapina. Natjeran bijedom krenuo je, kao petnaestogodišnji dječak, u svijet. Uputio se prema Beču i propješačio cijeli put, zaustavljajući se u pojedinim mjesti- ma Slovenije i Austrije, gdje se prihvaćao raznih poslova kod seljaka i obrtnika da bi preživio i ostvario svoju namjeru. Tako je putem naučio slovenski i njemački te izučio dva zanata.

Prispjevši u Beč imao je sreću da bude primljen kod uglednog fotografa, kod kojeg je u redovnom roku završio nauk i postao vrstan pomoćnik. Bistar i ra- doznao, za boravka u Beču posjećivao je kazališne predstave i koncerte, čitao dnevnu i periodičnu štampu i s poseb- nom pažnjom pratio politička zbivanja u domovini. Vilim Svečnjak, 1909. u Čabru (dvije i pol godine) 1883. Rođena je Katarina Kolenko, majka Vilima Svečnjaka, u selu Greda, kraj Maruševca. Kao desetogodišnju djevojčicu, prihvaća je poznata plemićka obitelj Vraniczany, koja je tada obitavala u Zagrebu, u palači u kojoj se danas nalazi Moderna galerija i Kabinet grafike HAZU. Tu je mala Katica pomagala u kuhinji i tijekom godina postala vrsna kuharica.

1904. Po povratku u Zagreb, Ivan Svečnjak upoznaje Katicu Kolenko i stupa s njom u brak.

1906. 12. srpnja rodio im se sin Vilim koga zovu Vilko. Obitelj stanuje u prizemnici, u Ilici 210. U blizini otac otvara skromni fotografski atelje.

1908. Na nagovor očevog prijatelja, obitelj seli u Čabar. Prema uvjeravanju tog prijatelja, u cijelom Gorskom kotaru nema fotografa, što je sjajna prilika za dobru zaradu. Obitelj se nastanjuje u samom središtu Čabra. U prostranom dvorištu otac gradi atelje

260 sa staklenim krovom, koji se svake zime pod teretom snijega urušava, ali ga otac svakog proljeća obnavlja.

1912. Nasuprot kuće, u kojoj je živjela obitelj Svečnjak, na malom središnjem trgu, na- lazila se krčma Franje Vrusa i trgovina mješovite prekomorske kolonijalne robe. Vrusova pivnica bila je okrenuta trgu i tu se jednog dana pojavio neki radnik zaposlen u Turkovoj pilani. Taj bi čovjek subotom i nedjeljom, u slobodno vrijeme, oslikavao dna velikih bačava. Bio je samouk, a na tim bačvama slikao je prizore iz seoskog života: žetve, berbe grožđa, svadbe, sajmove, crkvene godove i pučka veselja.

Sâm Svečnjak o tome kaže: “Slikao je tako sjajno da sam ja stajao zarobljen čarolijom njegovog umijeća. Moji su me vršnjaci zvali u igru, ali ja se nisam odazivao. Fasciniran neodoljivom i sugestivnom ljepotom prizora, koji su nastajali pred mojim očima iz kista ovog pučkog majstora, nisam se satima micao od njega. Tada sam dobio želju da i sâm pokušam risati, a risao sam kao većina djece moga uzrasta. Ali imao sam i malo sreće, jer mi je brat moje majke, Štefan Kolenko, namještenik na Šumarskom fakultetu u Za- grebu, inače sušta dobrota od čovjeka, čim je čuo za moju sklonost, počeo redovito slati slikarski pribor, pastele i akvarele, a osim toga pretplatio me na bečki časopis “Jugend”. Svaki slobodni trenutak pasionirano sam koristio za crtanje i bojanje. Tako se u meni rodio slikar.”

1913 - 1917. Vilim pohađa pučku školu. Učiteljica mu je Danica Lipovac, koja će ga kasnije podučavati za gimnaziju, kao izvanrednog đaka.

1914 - 1916. Otac se nalazi na talijanskoj fronti na Soči, odakle se, naročito noću, čuje tutnjava topova. Obitelj, koja je u godinama od 1908. do 1911. povećana za još dva člana, proživljava najtežu oskudicu. Kao i velika većina tamošnjeg pučanstva, doslovno gladuje. Prehranjuje se tucanom korom drveća pomiješanom sa posijama i neznatnim količinama kukuruznog brašna, što ga dobiva od aprovizacije.

1916. Otac se vraća s fronte ranjen i bolestan. Posla ima malo i, da bi nekako prehra- nio obitelj, otac se bavi i švercom duhana. Kako je talijanska vojska okupirala Hrvatsko primorje s Grobničkim poljem i Risnjakom, Vilim sa svojim vršnjakinjama Ružicom Viborny i Mirom Turk, u pratnji oca, kreće pješice na Sušak. Kreću se noću preko Risn- jaka. Kako nemaju putnih isprava, probijaju se šumskim stazama. Na Grobničkom polju nailazi na njih talijanska patrola i uključuje ih u dugu kolonu uhićenih. Snalažljivošću oca, uspiju se, prolazeći kraj oveće skupine žena i djece, izvući iz kolone i pomiješati s njima. Oko ponoći stižu na Sušak, gdje u iduća dva dana Vilku i njegovim kolegicama polazi za rukom položiti sve ispite s vrlo dobrim ocjenama.

261 1917. Vilim na isti način polaže i drugi razred gimnazije na Sušaku. Ocu konačno posao ide dobro, ali on ne odustaje od svojih ambicija i namjera te želi da se vrate u Zagreb i da tamo otvori moderni fotografski atelje. Da bi došao do potrebnih sredstava, u tijeku idućih godina obilazi sva proštenja od Plešaca, Gerova, Prezida, do Cerknice, Rakeka i Kočevja u susjednoj Sloveniji tegleći na leđima fotografsku opremu. Kod puka stječe povjerenje i dobro zarađuje. Za taj novac naručuje iz Beča velike, najmodernije aparate, kakve posjeduju samo najveći zagrebački fotografi onog vremena, kao što su “Mosinger” i “Tonka”. U podrumu uređuje najkompletniji fotografski laboratorij. Majka Katarina, brižna i štedljiva, nema smisla za očeve ambicije i stalno mu prigovara da baca novac. Svađe postaju sve teže i za oca nepodnošljive. Truju mu život i volju za rad, što će na kraju dovesti do raspada braka.

Vilim je vrlo osjetljive naravi i teško podnosi napetu atmosferu u kući. Pored toga, pomaže majci. Na svojim rukama odnjihao je obje sestre i najmlađeg brata, brinuo se za njih i obavljao sve kućanske poslove, sve do pranja pelena u hladnoj Čabranki. Malo mu preostaje vremena za igru, risanje i čitanje, što mu je bila posebna strast. Ujak Štefan obilno ga opskrbljuje knjigama primjerenima njegovu uzrastu.

1919 - 1925. Nastavlja školovanje na Drugoj realnoj gimnaziji u Zagrebu. Tu su mu nastavnici crtanja Krušlin, Angeli Radovani i Zlatko Šulentić. Svi oni zapažaju njegovu darovitost za risanje i akvarel, pa mu savjetuju da se nakon završetka gimnazije upiše na Likovnu akademiju.

Prve dvije godine od svog dolaska u Zagreb stanuje u podrumskom stanu tete Marice u Boškovićevoj ulici 3, gdje ona obavlja dužnost pazikuće. Njen suprug, Antun Lončarić, kožarski je radnik u tadašnjoj velikoj tvornici, u kojoj je danas smještena Gliptoteka. Nakon što stric Antun umire od tuberkuloze, teta Marica uzima neke podstanare da bi preživjela. U novoj situaciji, Vilko nema mogućnosti za učenje pa traži novi smještaj.

Ljetne i božićne praznike provodi kod kuće u Čabru. U ono vrijeme na relaciji Čabar - Delnice prometuje poštanska diližansa srednjovjekovnog tipa. Kad vlak iz Zagreba kas- ni, a to se često događa, napose zimi, diližansa odlazi ne čekajući vlak. Vilim čitav put od Delnica do Čabra, oko 50 kilometara, prevaljuje pješice, s naprtnjačom na leđima u kojoj nosi kući rublje za pranje i skromne darove članovima obitelji. Da situacija bude gora, svaki puta kada bi se vraćao sa školskih praznika u Zagreb, čekalo bi ga neugodno iznenađenje. Gazdarica bi, u međuvremenu, iznajmila sobičak nekom drugom i tako se svaki puta našao na ulici teško nalazeći novi smještaj. Stanovao je u kojekakvim jaz- binama i zakucima.

262 Nakon što mu je otac prestao slati i onu mizernu mjesečnu pomoć, Vilko je prisiljen odlaziti u pučku kuhinju na Tuškancu, gdje je za ručak dobivao besplatno tanjur graha ili ričeta. Da bi nešto zaradio, davao je poduku đacima s lošim ocjenama, uz bijednu naplatu. Od tog novca kupuje knjige, koje strastveno čita zanemarujući učenje, pa u većini predmeta ima najniže ocjene, osim u hrvatskom jeziku i risanju. Njegove sastavke na satu hrvatskog jezika čita profesor Kurbanović pred čitavim razredom kao literarno najuspjelije. Vilka posebno privlači kazalište i mnoge večeri provodi u đačkom parteru.

1925. Teško obolijeva na srcu i vraća se izmučen kući u Čabar. Zbog bolesti gubi godinu dana. Prijatelji Anđelko Štimac, Vladimir Štetić i mlada glumica Jelena Bilbija dovode ga u Zagreb i osiguravaju mu pristojan smještaj i liječenje. Otac, u međuvremenu, napušta obitelj pokušavajući u Zagrebu naći primjerene prostorije za fotografski atelje. Nažalost, sva mu se nastojanja izjalovljuju. Njegova snaga je istrošena, pada u depresiju i, nakon dužeg bolovanja, umire od tuberkuloze.

Majka, koja je uz supruga naučila sve o fotografiranju, počev od snimanja, razvijanja negativa, retuširanja i kopiranja, do izrade fotografija, nastavlja voditi posao i uzdržavati obitelj. Ipak, pati od sramote da ju je muž ostavio te apelira na Vilka da nađe neko rješenje i preseli obitelj u Zagreb.

1926. Vilim, uz nemale napore i probleme, ostvaruje majčinu želju i dovodi obitelj u Zagreb. Nastanjuju se u sobi s kuhinjom, u Krčkoj ulici 20, na Trnju, gdje će obitelj živjeti sve do majčine smrti.

Kako u jednom sobičku ne može spavati cijela obitelj od pet članova, Vilimu uspijeva da se, pomoću svojih starijih prijatelja studenata, prokrijumčari u Studentski dom u Ilici 83, u sobu, gdje je spavalo ukupno četrnaest studenata. Kada je direktor doma otkrio uljeza i htio ga izbaciti, Vilim ga od toga odvraća tako da mu izrađuje portret u akvarelu.

Student Veselovsky, upravitelj studentske menze na uglu Grškovićeve ulice, nakon dobivenog portreta u akvarelu, omogućuje Vilimu da se besplatno hrani u toj menzi. To su prvi portreti, koje je Svečnjak uspio u životu plasirati i dobiti materijalnu protu- vrijednost. Ohrabren tim uspjehom, Vilim će od tada nastaviti s portretima isključivo u akvarelu, jer za uljene bolje, platno i pribor nema novaca, a niti poznaje tehniku rada u ulju. Tako, zapravo, započinje njegova slikarska karijera.

263 1927. Upisuje se na Umjetničku akademiju, ali stjecajem okolnosti, ne na slikarski, nego na kiparski odjel. Nastavnici su mu Rudolf Valdec, Frane Kršinić, Ivo Kerdić, a povremeno i Ivan Meštrović. Istovremeno dolazi u doticaj s marksističkom literaturom i, vjerujući u pravedniji i bolji svijet, opredjeljuje se politički za marksističku ideju. Po nalogu Partije, radi kao instruktor u nekoliko kružoka sa srednjoškolcima i mladim radnicima te povremeno drži predavanja u stu- dentskom klubu Svjetlost. Ali policija prati rad njegove ćelije, pa je brutalno uhićen pred očima svoje malodobne braće, za koju se brinuo dok je majka ležala operirana u bolnici. Dok su djeca plakala zaklinjući ga da ne ide, sav novac, koji je našao u džepu dao je petnaestogodišnjem bratu Zlatku i rekao mu: “Pazi na sestre, čuvaj ih i, ako trebaš nešto, moli susjede da ti pomognu, a kad ideš majci u bolnicu ne govori što se zbilo. Ako te pita zašto ne dolazim, izmisli nešto i reci da imam neke veće poslove da bih zaradio, ne brini, ja ću se brzo vratiti.”

Nakon premlaćivanja u policiji, otac jednoga od privedenih uspio je namoliti šefa policije, svoga prijatelja, da “zavedene mulce” pusti, što je ovaj na jedvite jade i učinio, zaprijetivši im da će ih sve pobiti, ako ih još jednom uhvati. Prije puštanja održao im je govor otprilike sljedećeg sadržaja: “Vi ste svi obični kreteni i zavedeni mulci, koji mislite da pravite revoluciju i koji vjerujete da ćete biti nekakvi komesari i komandanti. K....! Ako dođe do revolucije, ja ću biti prvi, koji će ovdje na policijskoj zgradi objesiti crvenu zastavu i opet ću ja biti šef policije. A vas će nagnati u prve redove i, ako ne krepate u blatu i zagnojite zemlju, opet ću vas ja hapsiti i prebijati na mrtvo. A znate za koga? Za ove iste, koji vas vrbuju da raznosite letke i brošure i da pišete parole protiv kralja i buržoazije dok oni u zapećku čuvaju svoje guzice i izmišljaju direktive što treba da radite. Ti vaši kaponje, članovi raznih komiteta, kad dođu na vlast, bit će gori od svih buržuja ovog svijeta. Zar ne vidite što čine u Rusiji? Gaze u krvi do koljena. Momci, pamet u glavu, moji ljudi, ako vas idući puta budu hvatali, neće vas hapsiti, nego će vam pucati u leđa, a u novinama će pisati da ste ubijeni u bijegu.”

1929. Prelazi na slikarski odjel Akademije, gdje će mu nastavnici biti Ljubo Babić, Maksimilijan Vanka, Vladimir Becić, Tomislav Krizman i Marino Tartaglia. Na liniji programa Zemlja, uspostavlja veze sa Krstom Hegedušićem i arhitektom Dragom Iblerom. Program grupe bile su sljedeće teze: “Treba živjeti životom svog doba. Treba stvarati u duhu svog doba. Suvremeni život prožet je socijalnim idejama i pitanja kolektiva su dominantna. Umjetnik se ne može oteti htijenjima novoga društva i stajati izvan kolektiva. Jer je umjetnost izraz naziranja na svijet. Jer su umjetnost i život jedno.”

Kasnije Svečnjak kaže da, od svih izvrsnih pedagoga, najviše du- guje Ljubi Babiću.

Svečnjak na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu, 1929.

264 1931. S Kamilom Tompom i Majom Rukavina, osniva ljevičarski Pučki teatar, kojemu izrađuje statut i program.

1933. Osniva i uređuje, s Milanom Gecanom, Vla- dom Habunekom, Franjom Šnajderom i Milinkom Mitrakovićem, također ljevičarski polumjesečnik “Kro- nika”. Zbog političke djelatnosti, ponovno je uhićen, ali ubrzo pušten na slobodu radi nedostatka dokaza.

Nakon završene Akademije, dobiva francusku stipendiju i odlazi u Pariz. Na Sorboni sluša predavanja prof. Sch- neidera. Svečnjak u društvu književnika seljaka Mihovila Pavleka Miškine i kolege Kamila Tompe, 1931. 1934. Na poziv Miroslava Krleže, Svečnjak piše svoj opširni kritički prikaz: “Pariška izložba lijeve umjetnosti”, koji mu Krleža objavljuje u petom broju svoga časopisa “Danas”. Taj članak predstavlja početak Svečnjakovog pris- nijeg kontakta s Krležom.

Sudjeluje na izložbi Zemljaša u Zagrebu, a zatim i Sofiji. Njegov nastup na tim izložbama dovodi ga u središte pažnje javnosti i kritike te dobija najlaskavija priznanja.

1935. Izlaže sa Zemljom u Beo- gradu. Drži predavanja na koja polemički reagira i tadašnji mini- star prosvjete, što još više pojačava interes publike za izložbu. Boravi kod prijatelja Franje Schneidera u Sremskoj Mitrovici gdje, među ostalim, nastaju njegova antologijska djela, Sajam u Mitrovici, Tvornica u Sremskoj Mitrovici, Dvorište u Sremskoj Mitrovici. Iste godine policija zabranjuje djelovanje grupe Zemlja.

Grupa “Zemlja” 1935. Stoje s lijeva: Ernest Tomašević, Edo Kovačević, Krsto Hegedušić, arh. Stjepan Planić, Kamilo Tompa i arh. Mladen Kauzlarić. Sjede: Vilim Svečnjak i Fedor Vaić.

265 1936. Članovi zabranjene Zemlje osnivaju Grupu nezavisnih hrvatskih umjetnika. Svečnjak u Banja Luci organizira izložbu Grupe hrvatskih grafičara. S prijateljem Vladimirom Švalbom putuje u Haifu i Aleksandriju, obilaze Kairo i Luxor. Vraćaju se preko Braile na Crnom moru. Na povratku, ponovno kod prijatelja Franje Schneidera u Sremskoj Mitrovici, dolazi mu u ruke upravo tiskana knjiga kajkavske poezije Miroslava Krleže “Balade Petrice Kerempuha.” Nijedna knjiga nije ga u životu potresla kao ova. Odlučuje da svoj doživljaj pretoči u likovne kreacije. Nakon pola godine zamisao je i ostvario.

1937. U Silvestarskoj noći s 1936. na 1937., na Sušaku, ne želi da sa Švalbinima ide na doček Nove godine. Osjetio je da je došao trenutak kada će realizirati Balade. Ostaje sam u stanu i, sjedeći na podu, okružen bočicama kineskih tuševa u boji, cijelu noć je, kao u transu, risao. Radio je bez predaha takvom silinom da su se crtačka drvca lomila pod rukom. Ideje su stizale i pretjecale jedna drugu, a inspiracija je vodila njegovu ruku sve do zore. Kad su se Švalbini vratili u zoru, imali su što vidjeti. S više od četrdeset izvanrednih crteža u boji bio je prekriven pod i svako slobodno mjesto u sobi.

Od ovih četrdeset listova Balada, sačuvano je svega petnaestak. Sve ostalo pomeo je ratni vihor. U strahu da ustaše ili esesovci ne nađu listove Balada, koje je Svečnjak pohranio kod prijatelja, oni su ih jednostavno spalili. Na isti način propao je velik broj i drugih Svečnjakovih radova nastalih u Zemljaškoj fazi.

1938. U Splitu, u Salonu Galić, organizira izložbu Hrvatski napredni umjetnici. Obnavlja rad karlovačkog kazališta postavom i režijom drame Marijana Matkovića “Slučaj maturanta Wagnera”. U nakladi zagrebačke Umjetničke biblioteke izlazi Svečnjakova mono- grafska publikacija “Za spas duše” s izabranim radovima od 1934. do 1937. Za vrijeme ljetnih mjeseci, odlazi u Komižu na otoku Visu, gdje nastaju antologijska ulja kao što su Dogovor, Dva ribara, Ljeto, Komiški zaljev, Motiv iz Komiže. Iste godine obilazi Pisu, Firencu i Assisi.

1939. Priređuje svoju prvu samostalnu izložbu u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu. Osniva i s ostalima uređuje prva tri broja časopisa “Izraz”. Za treći broj napisao je polemički prikaz o Krležinom romanu Banket u Blitvi. U tom tekstu nedvojbeno podržava Krležine stavove u pogledu umjetničkog stvaranja, suprotstavljajući se staljinističko-ždanovljevskim argumentima i imperativima poznate harkovske linije. Partijski savjet traži od njega da članak izbaci iz broja, ali to Svečnjak odlučno odbija. Na kraju žučne dis- kusije Svečnjak, znajući tko stoji iza toga i želi preuzeti njegovo mjesto, daje ostavku pod uvjetom da se članak objavi u cijelosti. Savjet se jedno- glasno složio, a od četvrtog broja “Izraz” uređuje Vladimir Bakarić.

Svečnjak 40-ih godina (fotografija Toše Dabca).

266 1940. Svečnjak intenzivno slika, a u nakladi knjižare Orbis izlazi monografija Otta Sch- weitzera: Grafika i ulja Vilima Svečnjaka sa 45 reprodukcija. Knjiga je razgrabljena u kratkom roku. Kasnije se pokazalo da je ta studija proročanski predvidjela Svečnjakov umjetnički put. Svečnjak je duboko uzbuđen činjenicom da svega četiri godine nakon što se pojavio na likovnoj sceni Hrvatske, dobiva monografsku studiju o svom radu i to iz pera tako eminentnog znalca i osobe kao što je Otto Schweitzer.

1941. Nacistička Njemačka napada Jugoslaviju. U tijeku je progon komunista i pripad- nika lijevog pokreta. Zahvaljujući svojoj snalažljivosti i pomoći prijatelja, Svečnjak, nakon raznih dramatičnih situacija, jedva spašava živu glavu i, pomoću falsificirane propusnice, prebacuje se preko Kraljevice na Sušak. Tamo radi sušačke vedute i karakterne portrete.

1942. Prijatelji ga skrivaju u prostranoj kupoli hotela “Kontinental”. U tom skrovištu slika portrete prijatelja i nature morte. Iste godine Vladimir Švalba upoznaje ga s mladom i lijepom Martom, suprugom doktora Premrua.

Marta, iz bogate češke obitelji, navikla na život u raskoši, sudbinski se zaljubljuje u mladog i siromašnog, ali naočitog slikara. Tako je uspjela privoljeti svoga supruga da lijekovima i hranom pomaže partizane. Svečnjak je od prvog trenutka fasciniran Martinom ljepotom i inteligencijom. Kako je i sama imala umjetničkog dara za glazbu i likovnu umjetnost, ta je veza postala prirodna i kasnije kulminirala brakom. Svečnjak je do kraja svog života govorio kako se njegova Marta odrekla bogatstva i pošla s njim u siromaštvo i neizvjesnost ratnog vihora.

1943. Osuđen na smrt u odsutnosti od strane ustaškog prijekog suda u Zagrebu. Mar- ta mu pribavlja falsificirane dokumente da je građanin Sušaka više od dvadeset godina. Posredstvom generala Castellana, dobiva dozvolu da mu se dopušta odlazak u Assisi, gdje namjerava kopi- rati Giottove freske u asiškoj katedrali i istovremeno pisati studiju o tim freskama. Sâm general prebacuje ga svojim autom u Italiju.

Marta (sjedi u sredini) s društvom 1943. na Sušaku.

267 U Assisiju je Svečnjak interniran te se mora javljati Questuri svaka dva dana i ne smije se udaljavati od centra Assisija više od 500 metara. Smješten je u dijelu samostana, gdje su utočište našli Židovi i političke izbjeglice iz raznih krajeva Europe. Zdravlje mu je sve lošije, liječi se od bolesti pluća. Svesrdno mu pomaže mlada redovnica Alfonsina, ali zdravlje mu je sve lošije.

Marta ne odolijeva njegovim pozivima te se odlučuje na sudbonosni korak. Ostavlja sve, lagodan život i sigurnost te u pratnji priprostog, ali odanog, isluženog žandara Slavka, kreće na put u Assisi. Put je obilježen dramatičnim zbivanjima, koja dostižu vrhunac kada saveznički avioni bombardiraju vlak na mostu Ponte Siere. Oboje iskaču iz vlaka i kotrljajući se niz nasip spašavaju život. U koloni izbjeglica kreću se prema Arezzu i konačno stižu u Assisi.

1944. Bolest mu se naglo pogoršava te se liječi u bolnici. Nastaju asiški ciklusi cvijeća i obiman ciklus monotipia. Portretira Martu u odori asiškog fanta. Slika u pleinairu. Tako nastaju djela: Panorama Assisija, Veliki petak u Assisiju, Uskrsna procesija te motivi iz vrta gospođe Venanzi.

U tom kratkom zatišju stiže mu vijest da mu je, prilikom bombardiranja Zadra, poginula sestra Vilma. Vijest ga strašno pogađa, neutješan je i utučen do bola. Marta ga tjera da riše kako bi mu odvratila misli. I tako na izvoru bola i duševnog rastrojstva nastaje ciklus Bella scrittura, koji će kasnije, 1952., odigrati jednu od presudnih uloga u povijesnom obračunu sa socrealizmom i u otvaranju putova slobodnom likovnom stvaralaštvu na prostoru tadašnje Jugoslavije.

Nakon nečije apsurdne optužbe da Vilim i Marta surađuju s Nijemcima, stiže nalog Savezničke vojne komande u Peruggi za njihovim uhićenjem. Bačeni su u podrumsku tamnicu na hrpu slame. Cijelu noć proveli su pišući svoju životnu povijest, Marta na engleskom, a Vilim na talijanskom jeziku. Idućeg dana zabuna je razjašnjena uz pomoć prijatelja Dr. Sergiacomia i pušteni su na slobodu. Tada se Svečnjak stavlja na raspolaganje Predstavništvu AVNOJ-a u Rimu. Neko vrijeme provodi u Napulju i Bariju, gdje nastavlja s liječenjem te ga prebacuju na slobodni teritorij u Dalmaciji. Upućen je u Ri- jeku sa zadaćom da obnovi kulturni život Rijeke i Istre. Organizira izložbe i predavanja. Objavljuje političku slikovnicu “Bio jednom jedan kralj”.

1946. Predaje likovni odgoj u gimnaziji na Sušaku. Osniva podružnicu ULUH-a u Rijeci, kojoj predsjedava do 1951.

Svečnjak u Rijeci 1946.

268 Svečnjak 1947.

1947. U izdanju Grafičkog zavoda Hrvatske, izdaje mapu Istarski motivi. Uljima na platnu oslikava poratnu razrušenu Rijeku.

1948. Postavlja izložbu dječjeg crteža u Ri- jeci.

1949. Osniva i postavlja Galeriju likovnih umjetnosti u Rijeci, čiji je prvi direktor.

1950. Na zidovima škole Brusich i škole na Turniću u Rijeci načinio kazeinske freske.

1951. Miroslav Krleža dovodi ga u Zagreb gdje preuzima dužnost glavnog urednika za ilustracije i opremu enciklopedijskih izdanja Jugoslavenskog leksikografskog zavoda. Piše likovne kritike u “Vjesniku” i “Borbi”.

1952. Samostalno izlaže u salonima ULUH i LIKUM. Načinio scenografiju za dramu Bratka Krefta “Velika puntarija”, koju režira Mladen Škiljan u HNK u Zagrebu.

1953. Zdravlje mu se ponovo pogoršava. Liječi se u Sanatoriju za plućne bolesti na Golniku. Radi kao nastavnik na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Zagrebu.

1954. Svoje radove izlaže na XXVII. bijenalu u Veneciji.

1955. Samostalno izlaže u Milanu. Izabran za pred- sjednika LIKUM-a na kojoj dužnosti ostaje do 1957. Radi na scenografiji za Shaw- ovu Svetu Ivanu, koju režira Bojan Stupica u HNK u Za- grebu.

Svečnjakova radna knjižica 1950.

269 Na otvorenju samostalne izložbe Marte i Vilima Svečnjaka u Veneciji 1966. (nema zapisa o osobama na fotografiji, ali s obzirom na vlastoručnu posvetu na poleđini fotografije moguće je da je osoba krajnje desno, tada već teško bolestan, Giorgio de Chirico).

1959. Samostalno izlaže u Rimu, u galeriji Palazzo delle esposizioni. Up- oznaje generala prof. Umberta Nobila (poznati polarni istraživač), koji ga prima u svojoj rezidenciji u Scauri. Ondje nastaju izvanredni impresionistički talijanski krajolici.

1960. U nakladi knjižare “Naprijed” objavljena monografija “Svečnjak”, za koju je predgovor napisao Josip Depolo. Iste godine samostalno izlaže u Italiji, u Bas- sano del Grappa.

1962. Osnovao grupu Ars.

1964. Samostalno izlaže u Švicarskoj u Prijevod rukopisa sa talijanskog jezika na poleđini fotografije iz Veneci- Lausanni. je 1966.: Vilimu Svečnjaku uz puno dobrih želja, Giorgio de Chirico. (Giorgio de Chirico je začetnik tzv. metafizičkog slikarstva.) 1966. Izlaže u Veneciji i postaje članom Europskog društva za kulturu.

1968. Osniva Aktiv za likovnu kulturu Hrvatske pri Gradskom komitetu SKH u Za- grebu te obnaša dužnost sekretara tog aktiva do 1971. Retro- spektivna izložba (1934.-1968.) u Modernoj galeriji Narodnog muzeja u Zadru.

1969. U Bolu na Braču kupio staru kamenu kuću u kojoj boravi preko ljeta i slika isključivo krajolike.

1970. Priređuje izložbu u Bolu - Bolski motivi.

1972. Odlikovan Ordenom zasluga za narod sa srebrnim vijencem i Ordenom bratstva i jedinstva sa srebrnim vijencem.

1974. Ponovno izlaže u Italiji, u Bassano del Grappa, ovaj puta bolske motive. Uvod napisao prof. Dino Formaggio s naslovom “Il canto di Bol nella pittura di Vilim Svečnjak”.

Marta 60-ih godina.

270 1975. Započeo ciklus aktova i studija aktova.

1976. Samostalno izlaže u Zemunu na temu Pejzaž i veduta.

1977. Na inicijativu grupe kulturnih djelatnika organizirana retrospektivna izložba Vilima Svečnjaka 1927 - 1977. u Umjetničkom Paviljonu u Zagrebu, u povodu 70-te godišnjice života i 50-te godišnjice umjetničkog djelovanja.

1978. Samostalno izlaže u Kumrovcu pod nazivom “Titu u čast”, Politička škola SKJ “Josip Broz Tito”.

1979. Samostalna izložba “Slikar i njegovi modeli (uz tribinu društva književnika Hrvatske) u izložbenom prostoru “Chro- mos”, Zagreb. Retrospektiva 1977. Slijeva: Darko Schneider, Daša Bradičić, Dr. Stj- Iste godine sudjeluje na izložbi “Inspi- epan Kudlek, Marta, Vilim i Đuro Vanđura. racija - žena”, Dom kulture, Banja Luka te na izložbi slikara Baranjske umjetničke kolonije, Muzej Batinske bitke, Batina.

1980. Sudjeluje na izložbi “Zemlji u čast” (povodom pedesete obljetnice utemeljenja likovne grupe Zemlja, Izložbeni salon Doma JNA, Zagreb.

1981. Likovni annale (izložba umjetnika iz Bola i onih koji Bol redovno posjećuju), Bol. Iste godine samostalna izložba “Zemlji u čast”, Galerija Zodijak, Osijek.

1982. Samostalna izložba “Pejzaž i veduta”, Salon Premzl u Splitu.

1985. Samostalna “Izložba portreta” u Radničkom sveučilištu Moša Pijade u Zagrebu.

Svečnjak 70-ih u razgovoru s Veljkom Bulajićem i Dašom Bradičić. 271 Svečnjak u ateljeu 70-ih godina.

272 1987. Samostalna izložba “Slikar našeg trenutka”, Galerija Instituta “Ruđer Bošković” u Zagrebu. Skupna izložba i aukcija u zrakoplovu, “Galerija nad Atlan- tikom”. Stalni postav Donacije Vilima Svečnjaka u Domu kulture u Čabru. Samo- stalna izložba u Salonu “Maja” u Zagrebu. Samostalna izložba u Galeriji “Lerota” u Ljubljani. Samostalna izložba u Galeriji Kaptol u Zagrebu. Samostalna izložba u Galeriji “Art studio” u Zagrebu.

1988. Samostalno izlaže u Galerijskom prostoru knjižare “Naprijed” u Zagrebu. Samostalna izložba “Portreti i studije”, u Galeriji “Amadeo” u Zagrebu.

1989. Samostalna izložba “Monotipije”, u Galeriji “Miroslav Kraljević” u Zagrebu. Samostalna izložba “Gradu u čast” u Izložbenom salonu Muzeja Međimurja u Čakovcu. Sudjeluje na izložbi povodom 60. obljetnice grupe Zemlja u galeriji “Miro- slav Kraljević” u Zagrebu. Samostal- na izložba “Mali formati” u Galeriji Frankopan u Zagrebu. Samostalna izložba “Talijanski motivi” u Talijanskom kulturnom centru u Zagrebu. “Pejzaž Hrvatskog zagorja u modernom hrvatskom slikarstvu”, skupna izložba u Muzeju seljačkih buna u Gornjoj Stubici. Samostalna izložba u Galeriji De- cumanus u Krku.

Svečnjak 80-ih godina.

273 1990. Darovnim ugovorom Marta i Vilim Svečnjak darovali su Gradu Zagrebu 842 djela (slike, crteži, grafike, kolaži), grupirana u dvije zasebne cjeline pod nazivom Donacija “Zemlja” i “Memorijalna zbirka Marta i Vilim Svečnjak”, pod uvjetom da se koriste kao javna spomenička vrijednost za kulturne i znanstvene potrebe. Ugovoreno je da će donacija Zemlja biti trajno smještena u Muzej donacija nakon njegova osnivanja, a “Memorijalna zbirka Marta i Vilim Svečnjak” ostat će smještena u stanu donatora, koji bi Grad Zagreb trebao urediti kao galerijski prostor.

Do danas, dakle 17 godina od potpisivanja ugovora, Grad Zagreb nije stan uredio kao memorijalnu galeriju niti zbirku u tom prostoru prezentirao javnosti.

Iste godine je darovao Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti 50 djela.

1992. Samostalna izložba “Motivi Hrvatskog zagorja u slikarstvu Vilima Svečnjaka” u Muzeju seljačkih buna u Gornjoj Stubici.

Skupna izložba “Hrvatska moderna”, s radovima sedamdesetero umjetnika, nastalih u razdoblju od posljednjeg desetljeća 19. st. do početka II. svjetskog rata, Moderna galerija u Rijeci.

Marta je nepokretna, leži u svojoj sobi uz kućnu njegu patronažnih sestara.

1993. Zbog opće slabosti i problema sa šećerom 1. siječnja smješten u bolnicu. 11. siječnja umire Marta, ali mu rodbina i prijatelji o tome ne govore znajući da bi ga to teško pogodilo. Pomalo gubeći orijentaciju u vremenu i prostoru, umire u bolničkom krevetu 3. lipnja 1993., u 87. godini života.

Borivoj Poljančić Zagreb 2006.

Vilim i Marta sa kćerkom nećakinje Višnje u svom stanu 1990. godine.

274 Potpisivanje ugovora o projektu: Vilim Svečnjak - monografija, između obitelji Poljančić i obitelji Henc. S lijeva: odvjetnik Borivoj Poljančić, Višnja Stopar-Poljančić i Lea Poljančić, te Katarina i Zlatko Henc. U Galeriji Mona Lisa, Zagreb, rujan 2006.

275 IZBOR IZ BIBLIOGRAFIJE

1934. N. P. Otvaranje V. izložbe “Zemlje”, Jutarnji list, Zagreb, 15.IV.1934. Dr. J. B. V. Ausstellung der “Zemlja” Morgenblatt, Zagreb, 28.IV.1934. Ivo Franić, V. izložba udruženja “Zemlja”, Narodne novine, Zagreb, 8.IV.1934. H. Žarković, Izložba “Zemlje”, Obzor, Zagreb, 28.IV.1934. (Slavko Batušić), Izložba”Zemlje”, Komedija, Zagreb, 22.IV.1934. Ivo Š (repe) l, Izložba “Zemlje”, Slikarstvo i kiparstvo, seljačko-radnička umjetnost i dječje slikarstvo, Jutarnji list, Zagreb, 29.IV.1934. Izložba “Zemlje”, Svijet, Zagreb, IV.1934. J. Z. Povodom V. izložbe grupe “Zemlja”, 15 dana, Zagreb, br. 9, 1.V.1934. Vladimir Habunek, Izložba “Zemlje”, Književnik, Zagreb, br. 5, str. 230-231, 1934. Ivo Š (repe) l, Prva izložba zagrebačkih umjetnika, Jutarnji list, Zagreb, 20.V.1934. Dr. Josip Draganić, Izložba zagrebačkih umjetnika, Novosti, Zagreb, 7.VI.1934. (ie.) Uspjeh zagrebačkih slikara, Obzor, Zagreb, 1934. (AA) Izložba “Zemlje” u Sofiji, Jutarnji list, Zagreb, 11.IX.1934. (ie.) Bugarski časopis o izložbi zagrebačkih slikara, Obzor, Zagreb, 9.X.1934. 1935. Otvaranje izložbe zagrebačke grupe “Zemlja”, u Umetničkom paviljonu, Vreme, Beograd, 25.II.1935. N. J. Izložba “Zemlje” Politika, Beograd, 3.III.1935. Jop (Jovan Popović), Dve značajne manifestacije, NIN, Beograd, 16.III.1935. Ausstellung der “Zemlja” in Beograd, Morgenblatt, Zagreb, 19.III.1935. Mara Harisijadis, Izložba udruženja umetnika “Zemlja”, Život i rad, Beograd, str. 382-383. Marksistički propagandisti obilaze državom, Hrvatska straža, Zagreb, 30.III.1935. 1936. Drugi zemaljski kongres likovnih umetnika, Politika, Beograd, 22.III.1935. W. B. Hrvatska grafika, Hrvatski dnevnik, Zagreb, 9.VII.1936. 1937. Izložba mladih hrvatskih umjetnika u Splitu, Jutarnji list, 3.II.1937. Izložba grupe hrvatskih nezavisnih umjetnika u Splitu, Novosti, 7.II.1937. M. K. Slikarska izložba u Splitu. Grupa hrvatskih umjetnika izložila svoje radove u salonu “Galić”, Politika, Beograd, 11.II.1937. Izložba hrvatskih slikara, Novo doba, Split, 20.II.1937. Božo Lovrić, Izložba u Pragu, Obzor, Zagreb, 1937. Zoran Mušić, O risbi, njeni vlogi v socialni umetnosti in o “grafiki” V. Svečnjaka, Umetnost, Ljubljana, str. 124-126, 1937. Julije Tomić, Djelo slikara Vilima Svečnjaka, Književni horizonti, br. 3, str. 41-47, III.1937. Pavel Lovrič, Otevreni vystavy chorvatskych maliru v Praze, Telegraf, Prag, 26.IV.1937. -a-, Chorvatši maliru v Praze, Rude Pravo, Prag, 5.V.1937. J. K. Cizi Vystavy v Praze, Pravo lidu, Prag, 6.V.1937. Zem (Zdenka Munk). Novi prilog našoj modernoj grafici, Uz mapu grafika Vilima Svečnjaka, Novosti, Zagreb, 9.V.1937., str. 12. jč, Vystava chorvatskych maliru v Praze, Lidove Noviny, Brno, 14.V.1937. Dr. A. Birnbaumova, Chorvatši maliri ze Zahrebu a Vorechova-Vejvodova, Mašinec, Olomouc, 13.V.1937. Rk. Chorvatšti maliri, Narodni stred, 16.V.1937. F. K. Posjet iz Jugoslavije, Prazske Noviny, Prag, 19.V. 1937. Udruženje likovnih umjetnika priredilo je jučer prvu izložbu, Politika, Beograd, 24.V.1937. P. Križanić, Dve prolećne izložbe u Beogradu, Politika, Beograd, 9.VI.1937. Naši slikari u Čehoslovačkoj, suvremena likovna gibanja, Novosti, Zagreb, 13.VI.1937. “Prager prese” o izložbi Hegedušić-Dobrović, Obzor, Zagreb, 1937. Ured. Uz Svečnjakove crteže: Izložba hrvatskih naprednih umjetnika u Splitu, Horizonti, 1937. Za spas duše, Mapa grafike Vilima Svečnjaka, Nova riječ, 16.XII.1937., br. 57. V. I. (Vilko Ivanuša), Svečnjakova knjiga grafike, Radnik, br. 57, 17.XII.1937. Zem (Zdenka Munk) “Za spas duše” Vilim Svečnjak, Novosti, 25.XII.1937. Španski poslanik g. Montilja s gospođom posetio izložbu Udruženja likovnih umetnika, Politika, Beograd, 1937.

276 Naslovnica knjige “Grafika 1934 - 1937.” u izdanju Umjetničke biblioteke Zagreb, 1937. I(vanuša) V(ilko), Svečnjakova knjiga grafike, Radnik, br. 2, 1937. Kezić A. Grupa hrvatskih umjetnika izlaže u Splitu, Pravda, Beograd, br. 11606, 1937. (Žimbrek Ladislav), Uz Svečnjakove crteže, Izložba hrvatskih naprednih umjetnika u Splitu, Književni horizonti, br. 4-6, str. 103.-104., 1937. Dr. L. H. Malvi chorvatskych sedlaku, Program, Prag, 1.V.1937. N. Vystavy, Narod osvobozdeni, Prag, 20.V.1937. 1938. Vig. O jednoj mapi grafike, Hrvatska straža, Zagreb, br. 76, str. 5-6, IV.1938. Zem (Zdenka Munk), Umjetnički salon hrvatske naklade obnavlja svoju stalnu Izložbu, Novosti, Zagreb, br. 228, 21.VIII.1938. M. K. Pregled knjiga, Vilim Svečnjak, Grafika, Umetnički pregled, Beograd, 1938. Prof. Julije Tomić, Grafika Vilima Svečnjaka, Književni Horizonti, br. 3-4, 1938. (Munk Zdenka), Pokret za organizaciju likovnih umjetnika, Novosti, Zagreb, br. 88, str. 11, 1938. M(anč) V(erena) O umjetničkoj mapi grafika od Vilima Svečnjaka, Obzor, Zagreb, br. 71, str. 1, 1938. A. B. T. Vilim Svečnjak - Za spas duše, grafički radovi 1934.-1937., A. Umjetnička biblioteka, Zagreb, knj. I., str. 146.-147., 1938. 1939. V. M. O umjetničkoj mapi grafika od Vilima Svečnjaka, Obzor, Zagreb, 29.III.1939. Vilim Svečnjak otvara u nedjelju izložbu u starom Umjetničkom paviljonu gdje će prikazati svoj rad u posljednje četiri godine, Novosti, Zagreb, 27.X.1939. Svečnjakova izložba u starom Umjetničkom paviljonu na Tomislavovom trgu, Jutarnji list, Zagreb, 10.XI.1939. Or. Kolektivna izložba u Umjetničkom paviljonu slikara Vilima Svečnjaka, Zagrebački list, Zagreb, 11.XI.1939. (Munk Zdenka) Kolektivna izložba Vilima Svečnjaka, Novosti, Zagreb, str. 15, br. 347, 1939., 16. XII Izložba zagorskog sina akad. Slikara Vilima Svečnjaka, Hrvatski zagorec, 10.XI.1939. V(erena) M(anč), Kolektivna izložba Vilima Svečnjaka u Umjetničkom paviljonu na Trgu kralja Tomislava, Obzor, Zagreb, str. 1, 11.XI.1939. -a, Prva kolektivna izložba slikara Vilima Svečnjaka, Svijet - 7 dana, br. 45, 1939. Orešković Oton, Kolektivna izložba u Umjetničkom paviljonu slikara Vilima Svečnjaka, Zagrebački list, br. 27416, 1939. mk. Motivi grupe hrvatskih umjetnika da na svojoj XVI. izložbi prikažu dječje slikarske radove, Novosti, Zagreb, 16.XI.1939. n. Šetnja kroz jednu slikarsku izložbu, Hrvatski dnevnik, Zagreb, 26.XI.1939. Bivša “Zemlja” i bivša “Grupa trojice” priredile su XVI. izložbu hrvatskih umjetnika, 7 dana, XI. 1939. Mahmud Konjhodžić, Slikarski radovi grupe hrvatskih umjetnika koju vode gospoda Babić i Hegedušić, Politika, Beograd, 26.XI.1939. V. M. Izložba hrvatskih umjetnika, Obzor, Zagreb, 9.XII.1939. Selaković Milan, Slikarstvo Vilima Svečnjaka, Pregled, Sarajevo, knj. XVI., 1939. Svečnjakova kolektivna izložba, Kulisa, br. 21. str. 5-6, 1939. Svečnjakova kolektivna izložba, Slobodna riječ, Zagreb, 4, 1939. 1940. Otto Schweitzer, Grafika i ulja Vilima Svečnjaka, monografija, Orbis, Zagreb, 1940. Otto Schweitzer, Grafika i ulja Vilima Svečnjaka, Put, br. 2, str. 56-57 Izložba hrvatskih umjetnika u Umjetničkom paviljonu, Novosti, Zagreb, 7.I.1940. M. S. Grafika i ulja Vilima Svečnjaka, Monografija Otte Schweitzera, Novosti, Zagreb, str. 15, 166, 1940. Rakovec Karel, Otto Schweitzer, Grafika Vilima Svečnjaka, Dom i svijet, Zagreb, br. 9, str. 572, 1940. D(irbach) E(rnest) Monogafija o radovima Vilima Svečnjaka, Zanimljiva knjiga Osječanina Otte Schweitzera, Hrvatski list, Osijek, br. 236, str. 15, 25.VIII.1940. Kušan Vladimir, Likovna kronika, Hrvatska revija, br. 5, str. 264-268, 1940. V. I. O umjetnosti Vilima Svečnjaka, Svijet - 7 dana, br. 28, 1940. 1944. Selaković Milan, Slikarstvo Vilima Svečnjaka, Pregled, Sarajevo, sv. 193, str. 45-51, 1944. 1945. (-a) Umjetnost i kultura, O jednoj slikovnici, Glas rada, 23.XI.1945. 1947. S izložbe slikarstva i kiparstva naroda Jugoslavije XIX. i XX. stoljeća, Narodni list, Zagreb, 6.II.1947. Uz istarske motive Vilima Svečnjaka, Narodni list, Zagreb, 12.X.1947. O(svaldo) R(amous) Motivi istriani di Vilim Svečnjak, La voce del popolo, Rijeka, 7. XII. 1947. 1948. M(ilan) Selaković, Osvrt na izložbu Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske, Vjesnik, Zagreb, 15.I.1948. (pg), I corsi di disegno nella nostra città, La voce del popolo, Rijeka, 10.X.1948. 1949. MAR. Decine di disegni nella Galleria di Belle Arti, La voce del popolo, Rijeka 3.III.1949. 1950. Izložba likovnih umjetnika riječke oblasti, Riječki list, Rijeka, 29. III. 1950. Vilim Svečnjak, Na Ohridu, Ilustrirani vjesnik, 12.VIII.1950. Svečnjak Vilim (Reprodukcija umjetnikovih djela) Republika, Zagreb, br. 11-12, str. 734, 741, 770, 782, 790, 823, 862, 865 i omot, 1950.

277 1952. Izložba slika Vilima Svečnjaka, (bilješka) Borba, 29.III.1952. Samostalna izložba slika Vilima Svečnjaka u salonima LIKUM i ULUH, Narodni list, Zagreb, 30.III.1952. U Zagrebu otvorena izložba Vilima Svečnjaka, Borba, 2.IV.1952. Otvorena je samostalna izložba slika Vilima Svečnjaka, Narodni list, Zagreb, 3.IV.1952. R. Putar, Izložba Vilima Svečnjaka, Narodni list, Zagreb, 6.IV.1952. Izložba Vilima Svečnjaka, Vjesnik, Zagreb, 8.IV.1952. Dr. Ivan Ribar posjetio izložbu Vilima Svečnjaka, Narodni list, Zagreb, 13.IV.1952. Dr. Ivan Ribar na izložbi Vilima Svečnjaka, Politika, 13, IV.1952. Dr. Ivan Ribar posjetio izložbu radova Vilima Svečnjaka, Borba, 13.IV.1952. Z. U. Grafika i ulje Vilima Svečnjaka, Vjesnik, Zagreb, 13.IV.1952. Dr. Ivan Ribar posjetio je jučer izložbe Vilima Svečnjaka, Vjesnik, Zagreb, 14.IV.1952. Izložba koja je pobudila veliki interes - Izlaže Vilim Svečnjak, Riječki list, Rijeka, 17.V.1952. D. Grafika Vilima Svečnjaka, Naprijed, Zagreb, 18.IV.1952. T(one) Potokar, Vilim Svečnjak rastavlja, Primorski dnevnik, Trst, 18.IV.1952. D(irnbach) Z(ora), Grafika Vilima Svečnjaka, Naprijed, Zagreb, 18.IV.1952. Izložba Vilima Svečnjaka, Svedočanstva, 19.IV.1952. Marijan Matković, dvije izložbe u Zagrebu, Borba, 27,IV.1952. Eros Sequi, Un invito da Zagabria in fiore, La Voce del popolo, Rijeka, 10.V.1952. S. O. Burni događaji u LIKUM-U, Vilim Svečnjak ponovo primljen u LIKUM, Politika, Beograd, 1.VI.1952. J. D. Autoportret - ispovijest slikara i svjedočanstvo vremena, Vjesnik u srijedu, 25.VI.1952. Dr. Vladimir Bakarić posjetio je izložbu studenata akademije primijenjenih umjetnosti, Vjesnik, 12.VII.1952. Dramatičar, Branko Kreft o svojem djelu “Velika puntarija”, o jugoslavenskoj drami, slovensko hrvatskim književnim odnosima, Vjesnik, Zagreb, 5.X.1952. Premijera Kreftove drame “Velika Puntarija”, Borba, 2.XI.1952. Kreftova “Velika Puntarija”, u čast VI. Kongresa KPJ, Vjesnik, Zagreb, 5.X.1952. 1953. V. Svečnjak isključen iz LIKUM-a, Vjesnik, Zagreb, 5.I.1953. Vilim Svečnjak isključen iz LIKUM-a, Borba, 6.I.1953. M. B. Objašnjenje zadruge LIKU-a o isključenju slikara Vilima Svečnjaka, Politika, Beograd, 6.I.1953. Mimica M. Povodom isključenja akademskog slikara iz LIKUM-a,Politika, Beograd, 1953. Uprava LIKUM-a o isključenju Svečnjaka, Politika, Beograd, 12.I.1953. Defilipis Zmaj, Neopravdani publicitet, Riječki list, 18.I.1953. Izjava Mladena Veže povodom isključenja V. Svečnjaka iz LIKUM-a, Vjesnik 10.I.1953. M. Konjhodžić, Uoči godišnje skupštine LIKUM-a, Borba, 12.III.1953. Da li se LIKUM-om služi većina članova, Vjesnik, Zagreb, 1.VI.1953. Josip Depolo, Pola veka jugoslovenskog slikarstva, Revija književnosti, pozorišta, muzike, filma, likovnih umetnosti, Beograd, br. 12, 1.IV.1953. V. Stopar, Dva različita izvještaja na skupštini LIKUM-a, Borba, 1.VI1953. Svečnjak primljen u članstvo LIKUM-a, riječki list, rijeka 4.VI.1953. J(osip) D(epolo) Vilim Svečnjak, Revija književnosti, pozorišta, muzike, filma, Likovnih umetnosti, Beograd, br. 16, 1.VIII.1953. Č. Kisić, Lirizmi Vilimovih boja, Borba, 13.IX.1953. 1954. Kisić Čedo, Boje, boje ti čudesni svijetovi prirode, Oslobođenje, Sarajevo, 5.I.1954. J(osip) D(epolo) Izložba hrvatske grafike, Borba, 17.I.1954. M. Uspjeh jugoslavenske grafike, vjesnik, Zagreb, 15.VI.1954. Žunić Antun, Svečnjakov signal za pomoć likovnim umjetnicima u pokrajini, Vjesnik u srijedu, Zagreb, 3.XI.1954. Reprodukcija, Vjesnik, Zagreb, 14.VI.1954. (Samobor) Reprodukcija, vjesnik, zagreb, 27.VI.1954. (Kompozicija) Reprodukcija, Borba, 23.VI.1954. (Cvijeće) 1955. Raffaele de Garda, Svečnjak, Realismo, br. 5-6, 9-10, Milano, 1955. Josip Depolo. Pittura jugoslava - Vilim Svečnjak, Arte Oggi, br. 2, 1955. J(osip) D(epolo) Vilim svečnjak, The studio, London, lipanj, 1955. S. O. Umetničko delo Vilima Svečnjaka, Politika, beograd, 25.VII.1955. Izložba slikara vilima Svečnjaka, vjesnik, zagreb, 25.XI.1955. M(ario) de M(ichieli) La cronacha d’arte, Unità, Milano, 22.XI.1955. Josip Depolo, Dva koncerta u povodu XI. Izložbe ULUH-a, Vjesnik, 9.XII.1955. Marijan Matković, Nova umjetnost i svijet, Vjesnik, Zagreb, 16.XII.1955.

278 Dino Formaggio, L’opera di Vilim Svečnjak, 19-30. XI.1955. Leonardo Birghese, Vilim Svečnjak, Corriere della sera, Milano, 27.XI.1955. Uggo Nebbia, Le arti - Vilim Svečnjak, La Ceramica, br. 12, 1955. Reprodukcija uz tekst Milana Bogdanovića - Da li novo u umetnosti uvek nailazi na otpor? Vjesnik, Zagreb, 1.I.1955. Dr Branko Kreft, fragment o “Zemlji”, Naši razgledi, Ljubljana, str. 599-601, 24.XII1955. 1956. B. V. Dva naša uspjeha: Izložba slikara Vilima Svečnjaka u Milanu i Ede Murtića u Bruxellesu, Narodni list, Zagreb, 18.I.1956. M(iodrag) B. Protić, Hrvatska grafika i “Mašine” Zorana Petrovića, NIN br 283 lipanj 1956. M(ira) B(oglić) Na čemu radite? Odgovaraju umjetnici: Kršinić, Gliha, Svečnjak, Šeferov, Kujundžić, stančić, Vjesnik, Zagreb, 17.IV.1956. 1957. J(osip) Depolo, Dosad najbolje, Vjesnik, Zagreb, 7.V.1957. Dvije jugoslavenske izložbe u Kini, Vjesnik, Zagreb, 1.IX.1957. J(osip) D(epolo) Bez manifesta - isključivo radni program, Vjesnik, Zagreb, 20.X.1957. R(adoslav) Putar, Mart sada, Narodni list, Zagreb, 14.XI.1957. Savremeno jugoslovensko slikarstvo, Jugoslavija, Beograd, sv. 14, 1957. 1958. Depolo Josip, Prva među jednakima, Vjesnik, Zagreb, 1, 2, 3, 4, V.1958. Mirna su sada usta, Književne novine, Beograd, 12.X.1958. 1959. Josip Depolo, Vilim Svečnjak, Monografija, Mala likovna biblioteka, Naprijed, Zagreb, 1959. Vice. Cinque pittori, II Giornale d’Italia, 3.III.1959. Svecnjak alla “Comunale”, La voce repubblicana, 6.III.1959. Vilim Svečnjak, Avanti, 21.III.1959. Marcelo Venturali, Predgovor Katalogu samostalne izložbe, Rim, IV.1959. Vilim Svečnjak izlaže u Rimu, (bilješka), Narodni list, Zagreb, 18.IV.1959. Izložba na jugoslavenski slikar vo Italija, (bilješka), Nova Makedonija, Skopje, 18.IV.1959. Izložba vilima Svečnjaka u Rimu, bilješka, Oslobođenja, Sarajevo, 18.IV.1959. (d) V. Svečnjak u Rimu, (samostalna izložba Vilima Svečnjaka), Vjesnik, Zagreb, 23.IV.1959. Izložba Vilima Svečnjaka u Rimu, (bilješka), Slobodna Dalmacija, Split, 23.IV.1959. S(tevo) O(stojić), Zagrebački umjetnici u Italiji, Bilješka o izložbama V. Svečnjaka u Rimu i I. Gatina i Veneciji, Politika, Beograd, 25.IV.1959. S.S. Ćilim, umjetnikova slika- rad krapinske ćilimare prema slici Vilima Svečnjaka u Rimu (povodom izložbe Vilima Svečnjaka), Vjesnik, Zagreb, 28.IV.1959. Valentina Cesaretti, Pohvala vrijednosti, Večernji list, Zagreb, 29.IV.1959. (Obavijest o izložbi) Paese sera, 14.V.1959. Uspjeh Price, Bakića i Svečnjaka u inozemstvu, Vjesnik, Zagreb, 19.VII.1959. J(osip) D(epolo) Zanimanje za našu umjetnost,Vjesnik, Zagreb, 18.IX.1959. J(osip)D(Epolo) Nakon izložbe Vilima Svečnjaka u Rimu, Vjesnik, Zagreb, 18.IX.1959. Successo della Mostra del pittore Svecnjak, Il gazzettino, Venecija, 11.XI.1959. Profilo del pittore jugoslavo Vilim Svecnjak, Il Gazzettino, Venecija, 27.XI.1959. Naslovnica monografije J(akov) B(ratanić), crtež u Hrvatskoj, Enciklopedija likovnih umjetnosti, JLZ, br. 1, str. 701, 1959. Male likovne biblioteke u 1960. M. Vujčić, U svjetskom kriteriju, Večernji list, Zagreb, 31.XII.1959. i 1.I.1960. izdanju Naprijed Zagreb, K. Monografija o slikaru Vilimu Svečnjaku, Vjesnik, Zagreb, 16.I.1960. 1959. Monografija V. Svečnjaka, Naša knjiga, str. 11, 1960. Tone Potokar, Monografija o Svečnjaku, Delo, Ljubljana, str. 5, 4. II. 1960. T. P. Svečnjak - Virius - Šulentić, Naši razgledi, Ljubljana, str. 238, 28.V.1960. Zoran Kržišnik, Contemprary prints from Yugoslavia (predgovor katalogu za izložbu u Corvallius-u, 1960. 1962. S (lavko) B(atušić), Hrvatska - Slikarstvo - Najnovije doba, Enciklopedija likovnih umjetnosti, JLZ, br. 2. 624-625, 1962. Svečnjak Vilim (Reprodukcije umjetnikovih djela) Republika, Zagreb, br. 11-12, str. 601, 628, 607, 701, 1962. 1963. D. E. Upravo dovršen Vilim Svečnjak, “Venera na šetnji”, Vjesnik, Zagreb, 20.I.1963. Likovna galerija, Telegram, Zagreb, 30.VIII.1963. J(osip) D(epolo), Slikarstvo na izložbi ULUH-a, Vjesnik, Zagreb, 10.XII.1963.

279 1964. (Jozo Puljizević) Likovni umjetnik u našem društvu, Telegram, Zagreb, 12.VI.1963. Vilim Svečnjak, Feuille d’avis de Lausanne, 28.VII.1964. Zvane Črnja, Kulturna historija Hrvatske, Epoha, Zagreb, 1964. 1965. Panić Draga, Slikarstvo od 1900-1945, Monografija Muzeja savremene umetnosti, Beograd, 1965. Pušić Marija, Jugoslovenska grafika 20. veka, Predgovor katalogu istoimene izložbe, Beograd, 1965. V(ladimir) Maleković, Pasivnost ulazi u Salon na mala vrata, Vjesnik, Zagreb,15.V.1965. Gustav Krklec, Noćni dnevnik (17), Vjesnik u srijedu, Zagreb, 1965. Depolo Josip, Trideset godina poslije zabrane “Zemlje”, Vjesnik, Zagreb, 1, 2, 3.V.1965. Đorđević Dragoslav, Slikarstvo posle 1945, (monografija Muzeja savremene umetnosti), Beograd, 1965. 1966. Zagrebački umjetnici u Veneciji, Vjesnik, Zagreb, 9.X.1966. Izložba Marte i Vilima Svečnjaka u Veneciji, Žena, br. 10-11. X-XI.1966. Đorđević Dragoslav, (Predgovor kataloga muzeja savremene umetnosti) 1966. Ješa Denegri, Jugoslovenski crtež XX veka (predgovor katalogu istoimene izložbe - izložba Muzeja savremene umetnosti), Beograd, 1966. Ž(arko) D(omljan) Vilim Svečnjak, enciklopedija likovnih umjetnosti, JLZ, br. 4. str. 348-349, 1966. Izložba ULUH-a, Prva ULUH-ova izložba u tvornici, Naprijed, Zagreb, 1966. Berenice (Iolena Baldini), Studio Ars Zagreb, Paese Sera, Rim, 31.VIII.1966. Andre Parini, Caro Svečnjak, (tekst za katalog izložbe u Veneciji), 1966. 1967. E(lena) Cvetkova Kako do materijalne baze, Večernji list, Zagreb, 7.XII.1967. V(ladimir) Maleković, Predratna “Zemlja” u Osijeku, Vjesnik, Zagreb, 19.X.1967. S. Kovačević, Naša dosad najveća izložba portreta, Oslobođenje, Sarajevo, 14.IX.1967. 1968. Mladenka Šolman Kadić, Vilim Svečnjak, Predgovor katalogu izložbe u Modernoj galeriji u Zadru, XI.1968. Retrospektiva Vilima Svečnjaka, Narodni list, Zadar, 7.IX.1968. Retrospektiva Vilima Svečnjaka u Zadru, Vjesnik, Zagreb, 22.X.1968. Retrospektiva Vilima Svečnjaka, Narodni list, Zadar, 26.X.1968. Retrospektiva V. Svečnjaka u Zadru, Večernji list, Zagreb, 1.XI.1968. Josip Depolo, cjelovito i sugestivno, Narodni list, Zadar, 2.XI.1968. Predavanje Vilima Svečnjaka, Narodni list, Zadar, 16.XI.1968. J. M. Danas predavanje V. Svečnjaka, Slobodna Dalmacija, Split, 18.XI.1968. Svečnjak pred publikom, Narodni list, Zadar, 23.XI.1968. Otkupljena tri crteža Vilima Svečnjaka, Narodni list, Zadar, 23.XI.1968. Zatvorena izložba Vilima Svečnjaka, Narodni list, Zadar, 29.XI.1968. Josip Depolo, Bez privilegija mode i blagodati nagrada, Vjesnik, Zagreb, 24.XII.1968. 1969. Berenice (Iolena Baldini), “Svecniak è a Roma”, Paese Sera, Rim, 12.VI.1969. Z. Zoković, Prve domaće zidne reprodukcije, Borba, 19.IX.1969. 1970. Mladen Iveković, Hrvatska lijeva inteligencija, I i II, Naprijed, Zagreb, 1970. Stanko Lasić, Sukob na književnoj ljevici (1928.1952), Liber, Zagreb, 1970. Josip Depolo, Vilim Svečnjak - Predgovor katalogu izložbe u Umjetničkoj galeriji u Bolu, XI.1970. Josip Depolo, Predgovor izložbi Vilima Svečnjaka u Zorin domu u Karlovcu, XII.1970. Svečnjak izlaže u Zorin domu, Večernji list, Zagreb, 14.XII.1970. Svečnjak u Karlovcu, Večernji list, Zagreb, 24.XII.1970. Džepna izložba, Večernji list, 29.XII.1970. Ivanka Reberski, Zemlja u riječi i vremenu, Život umjetnika, Zagreb, br. 11/12, str. 39 i 40, 1970. 1971. Igor Zidić, Slikarstvo, crtež, grafika, predgovor u katalogu Kritička retrospektiva “Zemlje”, Zagreb, 1971. Zidić Igor, Slikari čistog oka - neke težnje u hrvatskom slikarstvu četvrtog desetljeća, Četvrta decenija, Ekspresionizam boje, poetski realizam, intimizam, koloristički realizam, (Katalog izložbe) Beograd, Muzej savremene umetnosti, VI-VIII.1971. Josip Depolo, Zemlja 1929-1935, Nadrealizam, socijalna umetnost, (Katalog izložbe) Beograd, Muzej savremene umetnosti, IV-VI. 1969, str. 44, 45, 46, 48. Dragoslav Đorđević, socijalistički realizam 1945-1950, Nadrealizam, socijalna umetnost, str. 80. IV-VI.1969 Ilustrirana povijest Hrvata, stvarnost, Zagreb, str. 271, 1971. Stevo Ostojić, Borba za principe ili unutrašnja trvenja, Politika, Beograd, 29.IV.1971. 1972. Maleković Vladimir, Suvremena likovna umjetnost (U monografiji Hrvatska) Zagreb, 1972. (Bilješka o boravku u Primoštenu) Studio, Zagreb, 2.IX.1972. Juraj Baldani, Primjer iz Primoštena, Vjesnik, Zagreb, 25.XII.1972. 1973. Miodrag B. Protić, Jugoslovensko slikarstvo 1900-1950, BIGZ, Beograd, str. 132, 135 143, 1973.

280 1974. Smiljka Mateljan, Likovna umjetnost u NOB-i Hrvatske, Predgovor u katalogu izložbe u Umjetničkom paviljonu, 1974. Magda Weltrusky, U Zagrebu se održava “Likovna umjetnost” u NOB-i Hrvatske”, Svijet, Zagreb, 24.VII.1974. Zrinka Jurčić, VIII. Plavi salon u Zadru, Oko, Zagreb, br. 66, 19.IX.1974. Dino Formaggio, Il canto di Bol - Nella pittura di Vilim Svečnjak (predgovor katalogu izložbe), Bassano del Grappa, XII.1974. Josip Depolo, Paleta ali s erotikom, Start, Zagreb, br. 98, 25.X.1974, str. 20 i 21. 1975. Josip depolo, Pejsaž u djelima Vilima Svečnjaka, Predgovor katalogu izložbe u Zemunu, IV.1975. Grupa autora, Jugslovenska umetnost u NOR-u, 1941-1945, Predgovor katalogu izložbe u MSU, Beograd, 1975. Ubedljivi Vilim Svečnjak, Politika expres, Beograd, 7.III.1975. Slike uz festival, Večernje novosti, Beograd, 11.IV.1975. Prikaz o izložbi “Pejsaž i veduta”, Radio-Beograd, 11.IV1975, 18,03 sati L. M. Počinjuva tretiot festival na monodrama i pantomima, Nova Makedonija, Skoje, 11.IV.1975. (Redakcija), Festival monodrama i pantomima, Zemun,Vilim Svečnjak izlaže u Narodnom pozorištu u Zemunu, bilten, br. 1, 11.IV.1975. I Radost i rad, Večernji list, Zagreb, 8.V.1975. P(avle) V(asić): Kroz beogradske likovne galerije, Politika, Beograd, 10.V.1975. Vladimir Maleković, Suvremeno razlaganje pejsaža, Vjesnik, Zagreb, 11.V.1975. E(lena) Cvetkova, Pejsaži V. Svečnjaka, Večernji list, Zagreb, 16.V.1975. Vladimir Maleković, Jubilarna panorama likovne pomirljivosti, Vjesnik, Zagreb, 18. i 19.V.1975. Ponovo među nama, Praktična žena, Beograd, str. 8 i 9, 24.V.1975. Bilješka o poklonu slike “Zagorski pejsaž”, Vjesnik, Zagreb, 21. i 22.IX.1975. Dr. Sava Popović, Vilim Svečnjak, Praktična žena, Beograd, 13.IX.1975. Svečnjakovo Zagorje, Vilim Svečnjak, Večernji list, Zagreb, 24.IX.1975. Vilim Svečnjak (bilješka o izložbi), Politika, Beograd, 29.V.1975. Josip Depolo, Pejsaž u djelu Vilima Svečnjaka, Kalendar “Rade Končar”, 1975. Izet Hadžić, Preobražaj portreta, Oslobođenje, Sarajevo, 19.X.1975. M. Č. Praznik portreta, Politika ekspres, Beograd, 2.II.1975. 1976. P(avle V(asić), Portret i kako se slika, Politika, Beograd, str. 19, 21.II1976. M. K. 88 portreta, Vjesnik, Zagreb, 20.V.1976. I. T. Tuzlanska galerija portreta u Zagrebu, Borba, 20.V.1976. I. T. Tuzlanska galerija portreta u Zagrebu, 21.V.1976. J(osip) Depolo, angažirano i protestno, Večernji list, Zagreb, 31.VII. i 1.VIII.1976. Jugoslavenski portreti, Glas, Banja Luka, 1.IX.1976. Uz crteže Vilima Svečnjaka objavljene u ovom broju, Žena, 1976. Tomislav Hruškovec, Za kruh i slobodu, - angažirana umjetnost u zemljama Jugoslavije do 1941. Potraga za Svečnjakovim “zemljaškim” slikama, Vjesnik, Zagreb, 7.XII.1976. 1977. Vladimir Maleković, Vilim Svečnjak - retrospektiva 1927-1977, Umjetnički paviljon, Zagreb, III.1977. M J. Povijesni smisao Svečnjakova slikarstva, (50 godina slikarstva Vilima Svečnjaka 1927-1977), Večernji list, 7.IV.1977. Josip Škunca, Osebujna umjetnička ličnost (retrospektiva u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu), Vjesnik, 9.IV.1977. Miroslav Krleža, Neodoljivost umjetnikovog socijalnog angažmana (uz retrospektivu Vilima Svečnjaka), Oslobođenje, Sarajevo, 10.IV.1977. Miroslav Krleža o Vilimu Svečnjaku, Vjesnik u srijedu, Zagreb, 30.IV.1977. Mladen Pavković, Razgovor u pet s Vilimom Svečnjakom, Oko, Zagreb, 15.XII.1977. 1978. Marina Baričević, Pola stoljeća s kistom, Arena, Zagreb, 3.VIII.1978. Živko Vnuk, Protiv kraljevskih (I ostalih) konja, Vjesnik, Zagreb, 22.X.1978. R.A. dodijeljene “Nagrade Vladimir Nazor”, Vjesnik, Zagreb, 15.VI.1978. 1979. Tomislav Hruškovec, Svečnjak - majstor krajolika, Vjesnik, Zagreb, 1. i 2.XII.1979. E. C., Impresivno životno djelo, Večernji list, Zagreb, 16.III.1979. 1980. Josip Depolo, Vilim Svečnjak, Oko, Zagreb, 15. - 29.V.1980. Josip Depolo, Zemljaška dekada Vilima Svečnjaka, Vjesnik, Zagreb, 9.XII.1980.

Naslovnica kataloga retrospektivne izložbe u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu, 1977. 1981. Josip Depolo, Slikar prvog plana (u povodu 75 godina života Vilima Svečnjaka), Vjesnik, Zagreb, 14.VII.1981. Josip Depolo priredio okrugli stol - Zemlji u čast, Oko, Zagreb, br. 233, 1981. 1982. Jozo Puljizević, Boje njegovih zastava, Večernji list, Zagreb, 11. i 12.XII.1982. Josip Škunca, Slijedio sam glas savjesti i uvjerenja, Vjesnik, Zagreb, 2.XII.1982. Zoran Ignjatović, Bol na Braču, bol u srcu, Slobodna Dalmacija, 19.IX.1982. 1983. Branko Kreft, O kulturnom trenutku kojeg nema, Vilim Svečnjak - Moj monolog, Večernji list, Zagreb, 28, 29 i 30.XI.1983. 1984. Enes Čengić, Tako su govorili velikani, (dijalog Krleže i Svečnjaka) Vjesnik, Zagreb, 9.XII.1984. Jozo Puljizević, Poziv nove trube, Vjesnik, Zagreb, 9.XII.1984. Jozo Puljizević, Krležine ličnosti, Vjesnik, Zagreb, 3.III.1984. Ivo Tomljenović, Neprestana borba s vremenom, Borba, Zagreb, 9.I.1984. 1985. Jozo Puljizević, Diktatori naše umjetnosti, (razgovor s Vilimom Svečnjakom), Start br. 422, Zagreb, 1985. I. Babić, podijeljene Nagrade grada Zagreba, Borba, Zagreb, 27.V.1985. 1986. Mraz pokoljenjima, Vjesnik, Zagreb, 2.VII.1986. Momčilo Stojanović, Svijet malo zna o nama, Vjesnik, Zagreb, 3.X.1986. Božidar Gagro, Zemljaška zvijezda ne gasne, Vjesnik, Zagreb, 12.VII.1986. Karmen Milačić, Vilimu Svečnjaku za 80-ti rođendan, Večernji list, Zagreb, 12. i 13.VII.1986. Josip Depolo, Od zemlje i nadalje, Oko, Zagreb, 31.VIII.1986. 1987. Josip Bešlić, Bili smo jedinstveni u Europi, Danas, Zagreb, 5.V.1987. Nevenka Mikac, Poklon Zagrebu i Čabru, Večernji list, Zagreb, 9.V.1987. 1988. Tomislav Hruškovec, Portret kao strast i izazov, Vjesnik, Zagreb, 10.XII.1988. Josip Škunca, Kromatična razigranost, Vjesnik, Zagreb, 3.XII.1988. 1989. Josip Depolo, Majstor raspona, Vjesnik, Zagreb, 19.IV.1989. Josip Škunca, Slikar strasti, Vjesnik, Zagreb, 30.V.1989. Žarko Vujić, Monotipije kao svetkovina, Večernji list, Zagreb, 19.II.1989. 1990. Ostvarenje sna, Vjesnik, Zagreb, 5.I.1990. Mirjana Šigir, Dar narodu, Vjesnik, Zagreb, 21.IV.1990. 1991. Polemičan i aktualan klasik, Vjesnik, Zagreb, 12.VII.1991. 1992. Ingrid Žic, Velika izložba hrvatske moderne, Novi list, Rijeka, 11.VI.1992. Olga Vujović, Putositnice, Vjesnik, Zagreb, 24.VI.1992. 1993. Povratak Svečnjaka Rijeci, Novi List, Rijeka, 29.I.1993. D. H. Svečnjakova izložba u Rijeci, Vjesnik, Zagreb, 30.I.1993. Damir Herceg, Dok postoji zanos, Vjesnik, Zagreb, 4.II.1993. Josip Depolo, Odlazak velikog slikara (in memoriam) Novi Vjesnik, Zagreb, 7.VI.1993. 1996. Branislav Glumac, Slikar od komada, Republika br. 5/6, Zagreb, 1996. 1999. Josip Depolo, Zajednička sudbina svijeta, Vjesnik, Zagreb, 11.XI.1999. 2000. Branka Arh, Vilim Svečnjak - krajolici (predgovor katalogu izložbe u Galeriji Arh u Rijeci), Rijeka, III.2000. 2002. Branka Arh, Vilim Svečnjak - La bella scrittura i monotipije (predgovor katalogu izložbe u Galeriji Arh u Rijeci), Rijeka, II.2002. 2003. Stanko Špoljarić, Vilim Svečnjak (predgovor katalogu izložbe Vilim Svečnjak - život i djelo u Galeriji Mona Lisa u Zagrebu), Zagreb, 2003. Branka Arh, Čovjek u prostoru Svečnjakove slike (predgovor katalogu izložbe Vilim Svečnjak hommage 1906.-1993. u Galeriji Juraj Klović u Rijeci), Rijeka IX.2003.

Naslovnica kataloga izložbe “Vilim Svečnjak - život i djelo” u zagrebačkoj Galeriji Mona Lisa, 2003. 282 2005. Branislav Glumac, Oko - ruka - kist: razgovori sa slikarima, str. 21. do 27., Biblioteka Altamira, Zagreb, 2005. 2006. Branka Arh, Donacija Vilima Svečnjaka: povodom stote obljetnice rođenja Čabru (predgovor katalogu stalnog postava galerije Vilim Svečnjak u Čabru), Grad Čabar, Čabar, 2006. Daina Glavočić, Vilim Svečnjak - riječki radovi (1936. - 1951.), (predgovor katalogu izložbe povodom stote obljetnice rođenja u Malom Salonu u Rijeci), Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, V. 2006. Nadežda Elezović, Slikar koji je ostao trajno zabilježen u memoriji riječke povijesti, Novi list, Rijeka, 11.VI.2006. Branka Arh, Bolski krajolici Vilima Svečnjaka (predgovor katalogu izložbe Vilim Svečnjak - Bolski krajolici 1969. - 1979. u Galeriji Doma kulture u Bolu), Bol, 3.VIII.2006. Daina Glavočić, Djelić riječke povijesti na zidovima osnovnih škola “Nikola Tesla” i Turnić, Novi list, Rijeka 6.VIII.2006. Branka Arh i Daina Glavočić, Vilim Svečnjak, Monografija, Galerija Mona Lisa Zagreb, XII.2006.

Bibliografija do 1976. godine preuzeta iz kataloga Vilim Svečnjak, retrospektivna izložba 1927. - 1977., Umjetnički paviljon, Zagreb, ožujak - travanj 1977.

Borivoj Poljančić Zagreb 2006.

Naslovnica kataloga izložbe donacije Vilima Svečnjaka gradu Čabru, 2006.

283 SAMOSTALNE I SKUPNE IZLOŽBE

- 1934. g., Zagreb - izlaže na petoj izložbi grupe “Zemlja” - veljača 1935. g., Umetnički paviljon, Beograd - izlaže sa “Zemljom” - 1936. g., Banja Luka - izložba: Grupa hrvatskih grafičara - veljača 1937. g., Salon Galić, Split - Hrvatski napredni umjetnici (izložba mladih hrvatskih umjetnika) - jesen 1939. g., Umjetnički paviljon, Zagreb - Kolektivna izložba Vilima Svečnjaka - 1. - 15. 4. 1952. g. Salon ULUH i Salon LIKUM, istovremeno, Zagreb - samostalna izložba - 1954. g., 27. biennale u Veneciji - 19. - 30. 11. 1955. g., Galleria d’arte Cairola, Milano - samostalna izložba - 18. 6. - 15. 9. 1957. g., II. Mednarodna grafična razstava, Moderna galerija Ljubljana - 1959. g., Galleria d’arte del Palazzo delle esposizioni, Rim - samostalna izložba - 1960. g., Salon PICK, Bassano del Grappa - samostalna izložba - ožujak 1961. g., Umjetnički paviljon, Zagreb - Jubilarna izložba: 60 godina slikarstva i kiparstva u Hrvatskoj - 1962. g., Salon GROTTA AZZURA, Bassano del Grappa - samostalna izložba - 1964. g., Galerie Potterat, Laussane - samostalna izložba - 27. 8. - 9. 9. 1966. g., GALLERIA BEVILACQUA LA MASA, Venecija - Marta i Vilim Svečnjak, samostalna izložba - 24. 10. - 24. 11. 1968. g., Moderna galerija Narodnog muzeja, Zadar - Vilim Svečnjak 1934 - 1968 (retrospektiva) - 1970. g., Umjetnička galerija (Bijela kuća), Bol - Bolski motivi, samostalna izložba - 1970. g., Kulturni centar “Zorin dom”, Karlovac - samostalna izložba - 7. - 20. 12. 1974. g., Galleria San Marco, Bassano del Grappa - “Il canto di Bol nella pittura di Vilim Svečnjak” - 11. travnja 1975., Narodno pozorište - Scena Zemun, Zemun - Pejzaž i veduta, samostalna izložba - 1975. g., Sarajevo - sudjeluje na saveznoj izložbi u povodu 30. godišnjice oslobođenja - 24. 3. - 10. 4. 1977. g., Umjetnički paviljon, Zagreb - Retrospektivna izložba (1927-1977) - 17. lipnja 1978. g., Politička škola SKJ “Josip Broz Tito”, Kumrovec - Titu u čast, samostalna izložba - 6. - 17. 2. 1979. g., SOUR “Chromos” i Tribina Društva književnika Hrvatske, izložbeni prostor na Radničkoj cesti 43, Zagreb - “Slikar i njegovi modeli”, samostalna izložba - 6. ožujka 1979. g., Dom kulture, Banja Luka - sudjeluje na izložbi “Inspiracija - žena” - 27. studenoga 1979. g., Muzej Batinske bitke, Batina - izložba slikara, koji su, u rujnu 1979. g., bili gosti Baranjske umjetničke kolonije - 3. - 22. 12. 1980. g., Izložbeni salon Doma JNA, Zagreb - Zemlji u čast (u povodu pedesete godišnjice osnutka likovne grupe “Zemlja”) - 20. kolovoza 1981. g., Kaštil kod lože i terasa ljetnog kina, Bol - Likovni annale (izložba umjetnika iz Bola i onih, koji Bol redovno posjećuju) - 1981. g., Galerija “Zodijak”, Osijek - Zemlji u čast, samostalna izložba - 22. 7. - 15. 8. 1982. g., Salon “Premzl”, Split - Pejzaž i veduta, samostalna izložba - 1985. g., Radničko i narodno sveučilište “Moša Pijade”, Zagreb - Izložba portreta, samostalna izložba - 14. - 28. 4. 1987. g., Galerija Instituta “Ruđer Bošković”, Zagreb - Slikar našeg trenutka, samostalna izložba - 1987. g. - Galerija nad Atlantikom - skupna izložba i aukcija - 1987. g., Dvorac Zrinsko-Frankopanski, Čabar - Donacija Vilima Svečnjaka, stalni postav - 1987. g., Salon “Maja”, Zagreb - samostalna izložba - 1987. g., Galerija “Lerota”, Ljubljana - samostalna izložba - 1987. g., Galerija Kaptol, Zagreb - samostalna izložba - 9. - 25. 12. 1987. g., Galerija “Art studio 9” - Vilim Svečnjak - 17. 5. - 17. 6. 1988. g., Galerijski prostor knjižare “Naprijed”, Zagreb - samostalna izložba - 23. 11. 1988. g., Galerija “Amadeo”, Zagreb - Portreti i studije, otvorenje samostalne izložbe - 9. - 24. 2. 1989. g., Galerija “Miroslav Kraljević” - Monotipije, samostalna izložba - 29. 3. - 19. 4. 1989. g., Izložbeni salon Muzeja Međimurja - Gradu Čakovcu u čast, samostalna izložba Vilima Svečnjaka - 13. 4. - 9. 5. 1989. g., Galerija “Miroslav Kraljević”, Zagreb - 60. obljetnica grupe Zemlja, skupna izložba - 18. - 31. 5. 1989. g., Galerija Frankopan, Zagreb - Mali formati, samostalna izložba - 15. - 30. 6. 1989. g., Talijanski kulturni centar, Zagreb - Talijanski motivi, samostalna izložba - 13. 7. - 30. 9. 1989. g., Muzej seljačkih buna, Gornja Stubica - Pejzaž Hrvatskog zagorja u modernom hrvatskom slikarstvu, skupna izložba - 8. - 25. 8. 1989. g., Galerija “Decumanus” , Krk - samostalna izložba - 30. svibnja 1992. g., Muzej seljačkih buna, Gornja Stubica - Motivi Hrvatskog zagorja u slikarstvu Vilima Svečnjaka - 15. lipnja 1992. godine, Moderna galerija, Rijeka - “Hrvatska moderna” (210 slika, crteža, grafika i skulptura sedamdesetero umjetnika, nastalih u razdoblju od posljednjeg desetljeća 19. stoljeća do početka II. svjetskog rata)

284 - 29. siječnja 1993. g., Galerija “Arh”, Rijeka - “Hommage Svečnjaku”, 30. samostalna izložba - 25. studenoga 1993. g., Muzej “Mimara”, Zagreb - Deset hrvatskih umjetnika - 17. listopada 1997. g., Palazzetto dei Vicari, Teolo (Italija) - Vilim Svečnjak, europski umjetnik - 28. studenoga 1997. g., Villa Breda, Ponte di Brenta (Italija) - Vilim Svečnjak, europski umjetnik - 3. - 31. 3. 2000. g., Galerija “Arh”, Rijeka - Krajolici - 18. svibnja 2000. g., Moderna galerija, Rijeka (u suradnji s Galerijom umjetnina Slavonskog Broda) - Akvareli iz fundusa Moderne galerije Rijeka - muzeja moderne i suvremene umjetnosti” (radovi pedesetak autora) - 10. srpnja 2001. g., Gradska galerija Turnac, Novi Vinodolski - Izložba crteža, samostalna izložba - 22. 2. - 15. 3. 2002. g., Galerija “Arh”, Rijeka - La bella scrittura, Monotipije 1940 - 1946 - 8. ožujka 2002. g., Galerija “Art centar”, Udruga samostalnih likovnih umjetnika Zagreba - Izložba “Dnevni boravak” (Vilko Gecan, Vilim Svečnjak, Miljenko Stančić, Zlatko Prica, Josip Vaništa) - ljeto/jesen 2002. g., Narodni muzej Labin, Labin - La bella scrittura, Monotipije 1940 - 1946, samostalna izložba - 2. rujna 2003. g., Galerija “Juraj Klović” i Galerija “Arh”, Rijeka -Vilim Svečnjak hommage 1906 - 1993 - 27. 10. - 16. 11. 2003. g., Galerija “Mona Lisa”, Zagreb - Vilim Svečnjak: Život i djelo - 29. listopada 2003. g., Galerija Svečnjak, Čabar - Hommage Vilimu Svečnjaku, 1906.-1993. - 29. veljače 2004. g., Galerija “Mona Lisa”, Zagreb - Od Šulentića do Stančića, skupna izložba - svibanj 2004. g., Galerija “Mona Lisa”, Zagreb - Hrvatski klasici - 11. studenoga 2004. g., Galerija “Ulrich”, Zagreb - Vilim Svečnjak 1906. - 1993. prigodna memorijalna izložba - 11. studenoga 2004. g., Galerija “Sv. Ivan Zelina”, Sv. Ivan Zelina - mala retrospektiva crteža i grafika Vilima Svečnjaka (10. izložba u projektu “Slika o vinu”) - 4. prosinca 2004. g., Galerija Mona Lisa, Zagreb - “Božiću u susret” (skupna izložba) - 7. travnja 2006. g., dvorac Zrinski, Čabar - svečano predstavljanje kataloga: Donacija Vilima Svečnjaka Čabar - svibanj 2006. g., Mali salon, Rijeka, Vilim Svečnjak - riječki radovi (povodom 100. godišnjice rođenja) - kolovoz 2006. g., Dom kulture, Bol - Vilim Svečnjak - bolski krajolici 1969. - 1979. - studeni 2006. g., Galerija Mona Lisa, Zagreb - promocija monografije i izložba slika Vilima Svečnjaka

(Prema podatku, koji datira iz prosinca 1987. godine - sudjelovao na više od 300 kolektivnih izložbi)

Borivoj Poljančić Zagreb 2006

Predsjednik Republike Hrvatske Stipe Mesić u društvu galerista Zlatka Henca razgleda izložbu Vilima Svečnjaka u Galeriji Mona Lisa, studeni 2003. 285 ISBN 953-7352-04-8

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica - Zagreb

UDK 75 Svečnjak, V.

ARH, Branka Vilim Svečnjak / tekst Branka Arh, Daina Glavočić ; ; fotografije Borivoj Poljančić ; urednici Borivoj Poljančić, Martin Henc>. - Zagreb : Galerija Mona Lisa, 2006.

Bibliografija. - Summary ; Zusammenfassung ; Riassunto.

ISBN 953-7352-04-8

1. Glavočić, Daina I. Svečnjak, Vilim -- Život i djelo II. Slikari -- Hrvatska -- Životopisi

286 Nakladnik GALERIJA MONA LISA

Za nakladnika MARTIN HENC

Idejni projekt i realizacija BORIVOJ POLJANČIĆ

Tekst BRANKA ARH DAINA GLAVOČIĆ

Životopis, bibliografija i izložbe BORIVOJ POLJANČIĆ

Urednici knjige BORIVOJ POLJANČIĆ MARTIN HENC

Prijevod sažetka na engleski SANDRA WEITNER

Prijevod sažetka na njemački DORIS BARIČEVIĆ

Prijevod sažetka na talijanski ANDREJA MRKONJIĆ

Fotografije, skeniranje i obrada kolora BORIVOJ POLJANČIĆ MARTIN HENC

Tisak i uvez KRATIS

Zagreb, 2006.

Galerija Mona Lisa Zagreb Tkalčićeva 77 www.galerija-mona-lisa.com

Partner Galerije Mona Lisa

287

Zagreb, Tkalčićeva 77 | 01 46 68 649 www.galerija-mona-lisa.com [email protected]