Foto: Metropolitan G. Verdi Subota, 14. travnja 2012., 19 sati

THE MET: LIVE IN HD SERIES IS MADE POSSIBLE BY A GENEROUS GRANT FROM ITS FOUNDING SPONZOR Neubauer Family Foundation

GLOBAL CORPORATE SPONSORSHIP OF THE MET LIVE IN HD IS PROVIDED BY

THE HD BRODCASTS ARE SUPPORTED BY LA TRAVIATA

Opera u tri ina Libreto: Francesco Maria Piave prema drami La dame aux camélias / Dama s kamelijama prema istoimenom romanu Alexandrea Dumasa sina

SUBOTA, 17. TRAVNJA 2012. POČETAK U 19 SATI.

Praizvedba: Teatro u Veneciji 6. ožujka 1853. Prva hrvatska izvedba: Pod naslovom Violetta u Narodnom zemaljskom kazalištu u Zagrebu, 11. ožujka 1879. Prva izvedba u Metropolitanu: 5. studenoga 1883. Premijera ove produkcije: 31. prosinca 2010.

Stanka nakon prvog čina. Svršetak oko 22 sata. Tekst: talijanski. Titlovi: engleski.

VIOLETTA VALÉRY Natalie Dessay DOKTOR GRENVIL Luigi Roni ALFREDO GERMONT Mathew GIUSEPPE Juhwan Lee Polenzani Solisti, zbor i orkestar Metropolitana GIORGIO GERMONT Dmitri ZBOROVOĐA Donald Palumbo Hvorostovsky DIRIGENT Fabio Luisi FLORA BERVOIX Patricia Risley REDATELJ Willy Decker ANNINA Maria Zifchak SCENOGRAF I KOSTIMOGRAF GASTONE Scot Scully Wolfgang Gussmann BARUN DOUPHOL Jason Stearns OBLIKOVATELJ RASVJETE Hans Toelstede MARKIZ D’ OBIGNY Kyle Pfortmiller KOREOGRAF Athol Farmer Sinoć je i tajjojjenadimakostao. Zato sujenakrajukodnjezine cvjećarke, gospođeBarjon,prozvaliDamaskamelijama, kao ija.NikadaMarguerituniste moglividjetisnekimdrugimcvijećemosimkamelijama. mogu objasniti,aštosustalniposjetitelji kazalištakojajenajčešćeposjećivalazapazilibaš crvene. Nitkonikadanijesaznao razlogtogmijenjanjabojekojespominjemiakogane bombona ikitakamelija.Dvadesetpetdanaumjesecukamelije subilebijele,apetdana odvajala ikojesuuvijekbilenanaslonunjezineložeuparteru: njezindogled,vrećica komad, moglistebitisigurnidaćetejevidjeti,itostristvari odkojihsenikadanije i provodilasvesvojevečeriukazalištuilinaplesu.Svakiput kad biseprikazivaonovi više isticalanjezinadoistaizuzetnaljepota. i dasamtadazapaziounjojotmjenostrijetkukodtakvihžena,otmjenost kojujejoš svakog danadolazilaumalojzatvorenojplavojkočiji,kojusuvukla dvaprekrasnamrkana, Sjećao samsedavrločestosusretaoMargueritunaChamps-Elysées gdjejeredovito Radnja operedogađasesredinom19.stoljećauParizuiokolici. Operi. Originalna produkcijaSalzburškihsvečanihigara;zahvalaDeNederlandse Traviata propala. Jelito krivnjamojailipjevača [...] Giuseppe Verdi nakonpraizvedbeTraviate Marguerite jedolazilanasvepremijere ? Vrijeme ćepokazati. Alexandre Dumassin

Foto: Metropolitan opera Foto: Metropolitan opera Metropolitan Foto:

PRVI IN na trenutak je pokoleba, ali naposljetku Dogaa se u pariškom salonu Violette donosi odluku da nee prihvatiti njegovu Valéry gdje se skupljaju dame iz polusvijeta ljubav (“Sempre libera degg’ io folleggiare i njihovi otmjeni prijatelji. Gastone de di gioia in gioia”). Letorières predstavlja domaici mladog Alfreda Germonta koji je u nju ve DRUGI IN dulje vrijeme zaljubljen. Alfredo poinje Prošla su tri mjeseca. Violettina odluka poznatu napitnicu “Libiamo, libiamo ne’ da ne prihvati Alfredovu ljubav nije bila lieti calici”. Kad ostane sam s Violettom, vrsta. Ljubav je pobijedila i u prvoj slici izjavljuje joj ljubav (“Un dì felice, eterea”). nalazimo mlade ljude kako sretni žive u Njegova mladost i iskrena strast duboko seoskoj kui u okolici Pariza. Alfredo je se doimaju kurtizane nenavikle na presretan i to izražava u ariji “De’ miei pravu ljubav i ona mu daruje kameliju, bollenti spiriti“. Violetta je spremna odrei pozivajui ga da doe kad cvijet uvene. se svega što ima kako bi sebi i Alfredu Ostavši sama, Violetta se lomi izmeu omoguila da i dalje žive u srei i ljubavi. probuene ljubavi prema Alfredu (“Ah, On naravno ne želi prihvatiti toliku žrtvu fors’ è lui che l’ anima”) i želje da nastavi voljene žene i odlazi u Pariz da sredi živjeti bez emocija, isprazno i okružena neke novane poslove. U meuvremenu vanjskim sjajem. Alfredov pjev iz daljine dolazi njegov otac Giorgio Germont i “Di quell’ amor, quell’ amor ch’ è palpito” energino zahtijeva od Violette da napusti

6 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2011./2012. njegova sina. Violetta u poetku odbija, dolazi sam, prividno bezbrižan. Violetta se ali Germont je preklinje. Ima ker koju pojavljuje nešto kasnije u društvu baruna prosi mladi iz ugledne kue, ali njegova Douphola i nasluuje što e se dogoditi. obitelj ne želi ni uti za taj brak sve dok (“Ah, perchè venni, incauta! Pietà di me, Alfredo živi sa ženom sumnjiva morala gran Dio!”) Dvojica suparnika sjedaju (“Pura siccome un angelo”). Violetta na za kartaški stol. Alfredo dobiva, barun kraju popušta i to je jedan od najljepših sve više gubi. Dolazi do oštre prepirke. trenutaka opere (“Dite alla giovine sì Violetta daje znak Alfredu da se sastanu. bella e pura”). Moli Germonta da jednoga On dolazi, preklinje je da ode s njim. dana kaže Alfredu istinu (“Morrò - la mia Htijui ostati vjerna obeanju danom memoria”), rastaje se s njim u pomirbi i njegovu ocu, ona ga odbija i kaže mu da sjeda za stol da napiše Alfredu oproštajno voli baruna. Oajan, Alfredo poziva goste pismo. On je zatjee, no ona zbunjeno i u nastupu bijesa i ogorenja baca Violetti odlazi iz kue, uvjeravajui ga još jedanput u lice sav novac koji je dobio na kartama, u svoju ljubav, u emotivnom vrhuncu opere s rijeima kako je time naplatio njezinu “Amami, Alfredo”. ljubav (“Ogni suo aver tal femmina”). Svi Sadržaj pisma je surov. Napisala je da ga su zgroženi. Pojavljuje se stari Germont i više ne voli i javlja mu da se vraa barunu oštro prekorava sina (“Di sprezzo degno Doupholu. Bio je to jedini nain da ispuni se stesso rende”). Alfredo se kaje (“Ah sì obeanje koje je dala Alfredovu ocu. ... che feci!”), Violetta je na izmaku snaga A otac, znajui koliko e to povrijediti (“Alfredo, Alfredo, di questo core”). njegova sina, dolazi da bi ga umirio. Pjeva mu glasovitu ariju o provansalskom moru TREI IN i tlu na kojemu je odrastao “Di Provenza Violetta leži na samrti. Izvana dopiru il mar, il suol”. Veliki dramatiar, Verdi je veseli zvuci karnevalskog slavlja. ita skladao ariju koja se doima kao vergl, ali pismo koje je dobila od Germonta. On tako u Alfredovim ušima i zvui oev pjev. piše da je sve objasnio Alfredu i najavljuje Njegove su misli zaokupljene samo željom kako e Alfredo doi k njoj i moliti je za da se osveti nevjernici. Pisamce na stolu oproštenje. Prekasno je. Violetta sluti skori kojim Flora Bervoix poziva Violettu i njega kraj i u sebi se oprašta od života u ariji na zabavu pružit e mu za to priliku. Oeva koja djeluje poput uzdaha iz dubine duše mirna kantilena ne može ga odvratiti od otkupljenog bia (“Addio del passato bei te namjere. sogni ridenti”). Sobarica Annina najavljuje Druga slika dogaa se na veeri kod joj Alfredov dolazak. Violetta je presretna, Flore. Okupljeno je veselo društvo koje zajedno kuju planove za budunost, predvode uzvanici odjeveni u Ciganke i napustit e Pariz (“Parigi, o cara, noi matadore (“Noi siamo zingarelle”). I opet lasceremo”). Ali Violetta je isuviše slaba je dramatiar Verdi pokazao svoj istanan da bi s njim krenula u bolji i sretniji život dar. U prethodnoj slici dramatika je došla (“Gran Dio! Morir sì giovane”). Dolazi i do vrhunca. Potrebno je ležerno smirenje otac Germont da i sam moli oproštenje od napetosti, mali predah, da bi se dramski mlade žene. Violetta umire u Alfredovu dogaaji razvili svom snagom. Alfredo naruju okružena ljubavlju svojih dragih.

7 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2011./2012. Foto: Metropolitan opera Metropolitan Foto: opera Metropolitan Foto:

Natalie Dessay Dmitrij Hvorostovsky

VEČERAŠNJI INTERPRETI koje smo gledali u Live in HD. U Metu je ostvarila sedamdesetak nastupa. Alfreda Violettu prvi put u Metropolitanu pjeva pjeva američki iz Illinoisa, Matthew francuska sopranistica Natalie Dessay Polenzani, jedan od najdarovitijih i (1965.). Nakon što se u djetinjstvu bavila najprofinjenijih lirskih tenora svoje baletom i glumom, posvetila se glazbi i generacije, 2004. godine dobitnik Nagrade svoj lijep lirsko-koloraturni sopran izbrusila Richard Tucker. U Metropolitanu je prvi u jedan od najvažnijih u današnjem put nastupio 1997. i u njemu je ostvario opernom svijetu, u koji ju je lansirala više od dvije stotine nastupa u dvadeset Olympia u Hoffmannovim pričama 1992. osam uloga. Između ostaloga, pjevao je u pariškoj Opéri Bastille u režiji Romana Mozartove: Ferranda u Così fan tutte, Don Polanskog. Nakon što je prebrodila Ottavija u Don Giovanniju, Belmontea u zdravstvene probleme, koji su je mučili Otmici iz saraja i Tamina u Čarobnoj fruli, od 2002. do 2005., danas je jedna od Rossinijeve: Almavivu u Seviljskom brijaču vodećih opernih zvijezda. U Metropolitanu i Lindora u Talijanki u Alžiru, Fentona je prvi put nastupila 1994. kao Fiakermilli u Falstaffu, Romea u Romeu i Juliji, u Arabelli Richarda Straussa. U njemu je Davida u Majstorima pjevačima i Ernesta pjevala i Zerbinettu u Arijadni na Naxosu, u Don Pasqualeu, u kojoj smo ga ulozi Olympiju u Hoffmannovim pričama, Juliju u gledali u Live in HD. Giorgio Germont je Gounodovoj operi Romeo i Julija, Marie u Dmitrij Hvorostovsky (1962.). Rođen u Donizettijevoj operi Kći pukovnije te Aminu Krasnojarskom u Sibiru, na tamošnjem je u Mjesečarki i Luciju di Lammermoor Glazbenom učilištu završio studij glasovira

8 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2011./2012. i zborskog dirigiranja, a 1987. diplomirao O SKLADATELJU je i pjevanje. Iste je godine pobijedio Giuseppe Verdi rođen je u selu Le na Svesaveznom pjevačkom natjecanju Roncole nedaleko od gradića Busseta Glinka, a sljedeće i na Međunarodnom pokraj Parme 10. listopada 1813. S pjevačkom natjecanju u Toulouseu. Godine jedanaest je godina postao orguljaš u 1989. bio je pobjednik natjecanja “Pjevač svojem selu. Otac ga je poslao u Busseto svijeta“ (Singer of the world) u Cardiffu i gdje je osvojio naklonost Antonija Barezzija počela je njegova svjetska karijera jednog (1787-1867), predsjednika tamošnjega od vodećih, poglavito verdijanskih baritona filharmonijskog društva, koji mu je, današnjice. U Metropolitanu je prvi put vjerujući u njegovu iznimnu nadarenost, nastupio 1995. kao Jelecki u Pikovoj dami, pružio svesrdnu potporu i pomogao da ostvario dvanaest uloga i pjevao u približno ode na školovanje u Milano. Nisu ga primili sto trideset predstava. Izvedbom Traviate na tamošnji Konzervatorij, koji danas nosi prvi put u Metropolitanu dirigira Fabio njegovo ime, ali se mladić ipak školovao Luisi (1959.), od ove sezone njegov prvi kod Vincenza Lavigne (1776-1836), prvoga dirigent. Rođen u Genovi, na tamošnjem dirigenta Scale. Prvu ponudu da sklada je Konzervatoriju “Niccolò Paganini“ operu dao mu je Teatro Filodrammatico diplomirao glasovir i nastavio se usavršavati u Milanu, ali do danas nije razjašnjeno što kod slavnog Alda Ciccolinija. Dok je u se uistinu dogodilo s operom Rocester Grazu radio kao korepetitor, počeo je koja nikada nije izvedena. Tako je Verdijev studirati dirigiranje na Konzervatoriju kod operni prvijenac Oberto, grof svetog Milana Horvata kod kojega je i diplomirao. Bonifacija (Oberto, conte di San Bonifacio) Dirigentsku karijeru počeo je 1984. u praizveden s velikim uspjehom u Scali 17. Italiji. Bio je dirigent Opere i Simfonijskog studenoga 1839. godine. Moćni intendant orkestra u Grazu, umjetnički ravnatelj i Scale, Bartolomeo Merelli (1794-1879), glavni dirigent orkestra Tonkünstler u osjetivši Verdijev genij, odmah ga je vezao Beču, glavni dirigent orkestra Romanske Švicarske, šef-dirigent Državne kapele i Semperopere u Dresdenu, glavni dirigent Bečkog simfonijskog orkestra i glavni muzički direktor Opere u Zürichu. Njemački redatelj Willy Decker (1950.) poglavito je poznat po svojim opernim režijama. Učio je violinu i studirao filozofiju, kazalište, glazbu i pjevanje na Sveučilištu i Visokoj školi u Kölnu. Već je u ranim dvadesetim godinama bio asistent redatelja u Essenu i Kölnu gdje je uskoro postao umjetnički ravnatelj. Njegova inovativna produkcija Traviate na Salzburškim svečanim igrama 2005. s Annom Netrebko i Rolandom Villazónom u glavnim ulogama naišla je na velik odjek. Los Angeles Times ocijenio je da je treba vidjeti. Mladi Verdi

9 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2011./2012. ugovorom. Drugu operu, Jedan dan lude, Ciganke i posrnule žene, promijenilo kraljevanja (Un giorno di regno), skladao je opći odnos prema operi u kojoj su glavni je Verdi nakon tragičnih događaja u životu, junaci bili heroji. smrti dvoje djece i supruge Margherite, Nakon dugogodišnje veze sklopio je brak kćeri njegova dobročinitelja Barezzija. s pjevačicom Giuseppinom Strepponi Opera nije postigla uspjeh pa se zakleo (1815-1897) koja ga je vjerno pratila na da više neće skladati. Ali onda mu je putu uspjeha i slave. Počeo je skladati Merelli dao libreto Nabucca i trijumfalnom i za parišku Veliku operu, što je bio cilj izvedbom opere u Scali 9. ožujka 1842. skladatelja devetnaestoga stoljeća, i tako počinje jedna od najvećih i najljepših su nastali Sicilijanska večernja (Les Vêpres umjetničkih karijera koja će nepomućenim siciliennes), 1855. i Don Carlos, 1867. Za sjajem trajati punih pedeset godina, venecijanski Teatro La Fenice skladao je do posljednjeg autorova remek-djela - 1857. Simona Boccanegru, iste je godine Falstaffa, praizvedenog također u Scali, 9. preradio Stiffelija u Arolda za Rimini, u Rimu veljače 1893. godine. se 1859. praizveo Krabuljni ples (Un ballo in Verdi je s Nabuccom postao idol Talijana, maschera). Za Petrograd je 1862. napisao utjelovljenje njihovih htijenja i težnji za Moć sudbine (La forza del destino). Godine ujedinjenjem zemlje, junak Risorgimenta. 1871. praizvedena je Aida, 1874. nastao je Po zidovima se pisalo Viva VERDI kao Requiem u počast slavnome književniku kratica za Viva Vittorio Emanuele Re Alessandru Manzoniju (1785-1873), 1887. D’ Italia (Živio Viktor Emanuel, talijanski stvorio je vrhunac talijanske melodrame kralj). Njegova glazba izvorne snage, Otella, 1893. umjetnički se oprostio od nevjerojatne životnosti i prelijepih melodija svijeta lirskom komedijom Falstaff. zanosno je i poticajno djelovala. Narudžbe Verdijev muzički genij zadržao je u punoj za skladanje novih opera počele su se nizati mjeri čistoću melodijske linije, i na tome i u devet robijaških godina (anni di galera), zdravom temelju gradio je zgradu operne kako ih je nazivao, skladao je dvanaest umjetnosti. Postao je i majstor orkestracije. djela različite kvalitete. Lombardijci (I Svaka njegova opera iz kasnijeg zrelog Lombardi alla prima crociata), Ernani, razdoblja ima specifičnu boju - tinta Dva Foscarija (I due Foscari), Giovanna musicale. Operi je udahnuo nov život: d’Arco, Alzira, Attila, Macbeth, Razbojnici dao joj je sadržajnost i snagu drame i (I masnadieri), prerađeni Lombardijci u plemenitost ljudskoga. Bio je obožavan i Jérusalem, Gusar (Il corsaro), Bitka kod slavljen kao najveći operni skladatelj, ali Legnana (La battaglia di Legnano), Luisa ostao je čvrst i nepokolebljiv kao čovjek, Miller i utrli su put tzv. latinskoj kojemu doduše ništa nije strano, ali koji trilogiji, trima remek-djelima: Rigolettu, nepogrešivom sigurnošću bira pravi i Trubaduru () i Traviati. Verdi jedino mogući put. Nije prihvaćao sve je u njima zašao u najskrovitije kutke počasti kojima su ga obasipali i svojim je ljudske duše i genijalnim glazbenim najvećim djelom smatrao Dom za odmor mislima izrekao sve dvojbe, strahove, (Casa di riposo per musicisti) ostarjelih i raznovrsne osjećaje, unutarnje sukobe, iznemoglih glazbenika koji je dao sagraditi sve ono od čega je sazdan čovjek, koji je u Milanu, u kojemu je i umro 27. siječnja ostao osnovnom preokupacijom njegova 1901. godine. ljudskog i umjetničkog postojanja. To što Želio je biti pokopan skromno i tiho, a u su na scenu kao protagonisti došle dvorske hladno milansko zimsko jutro, na posljednji

10 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2011./2012. ga je počinak ispratilo golemo mnoštvo, Dumasove su drame obilježile francusku pjevajući besmrtni zbor iz Nabucca ozbiljnu scenu druge polovice 19. stoljeća Va, pensiero, sull’ ali dorate - Poleti, misli, i tu je nadmašio svojega slavnog oca. na krilima zlatnim... Prestao je pisati romane, ali je 1867. ipak napisao poluautobiografski roman L’ ALEXANDRE DUMAS SIN Affaire Clemenceau (Afera Clemenceau). Alexandre Dumas rođen je u Parizu Dumas vuče podrijetlo od osiromašenog 27. srpnja 1824. kao izvanbračni sin francuskog plemića i afro-karipske kreolke, slavnog istoimenog autora romana Grof i same francusko-afričkog podrijetla. Dva Monte Kristo i Tri mušketira. Otac ga puta se ženio, prvi put u Moskvi udovicom je priznao kad je bio u sedmoj godini i ruskog kneza Nariškina. Godine 1874. omogućio mu je najbolju naobrazbu. postao je članom Francuske akademije. Prema tadašnjim zakonima, mogao ga Umro je 27. studenoga 1895. u Marly- je oduzeti majci. Ta je trauma trajno le-Roi, Yvelines. Igrom slučaja, njegov je obilježila mladog Dumasa i bila razlogom grob na groblju Montmartre u Parizu samo njegova afiniteta prema tragičnim stotinjak metara udaljen od groba Marie ženskim likovima. U kasnijoj drami Duplessis. Nezakoniti sin (1858.) problematizirao je tu tematiku. Ona je trajno utjecala na MARIE DUPLESSIS njegova razmišljanja, ponašanje i pisanje. Alphonsine Rose Plessis rođena je u Kao dvadesetogodišnjak zaljubio se u Nonant-le-Pin u Normandiji 15. siječnja poznatu kurtizanu Marie Duplessis. Veza 1824. Imala je neku posebnu ljepotu i je trajala samo godinu dana, od rujna otac ju je kao petnaestogodišnju djevojku 1844. do kolovoza 1845., ali je na njega poslao u Pariz ne bi li ondje osigurala sebi ostavila trajan dojam. Godinu dana poslije bolju egzistenciju. Najprije je radila u njezine smrti, 1848., napisao je roman La krojačkom salonu, naučila je čitati i pisati, dame aux camélias / Dama s kamelijama. stjecala je vještinu u konverzaciji, pomno Ponukan velikim uspjehom romana, je pratila društvena i kulturna događanja. obradio ga je 1852. u istoimenu dramu u pet činova. Marie Duplessis postala je Marguèrite Gautier, a u liku Armanda Duvala opisao je sebe. Nastao je tako jedan od najpoznatijih ljubavnih romana svih vremena. Uspjeh je bio golem. U očima tadašnje čitalačke publike nije to bila samo sentimentalna ljubavna priča, nego prosvjed novog društva protiv starog malograđanskog sloja i njegova preživjeloga morala. Dama s kamelijama postala je “manifest polusvijeta“. Njezin je uspjeh bio ravan odjeku najvećeg društvenog skandala. O njoj se nije prestajalo govoriti. Drama je označila početak njegove iznimno uspješne karijere dramskog pisca. Marie Duplessis

11 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2011./2012. prodano je na dražbi da bi se podmirili njezini veliki dugovi. U vrijeme nastanka i prikazivanja drame, u Parizu se našao i Giuseppe Verdi u pratnji Giuseppine Strepponi. Priča o djevojci iz polusvijeta koja se tako spremno žrtvovala, uzbudila je skladateljevu maštu. Bilo je u tome neke sličnosti s njegovim životom, tj. s njegovim odnosom s Giuseppinom.

O DJELU Pariški salon sredine 19. stoljeća “Za Veneciju ću skladati Damu s kamelijama. Možda ću operu nazvati La Sa šesnaest godina postala je kurtizana i Traviata. Radnja se događa u naše vrijeme. prozvala se Marie Duplessis. Nesvakidašnje Vjerujem da netko drugi ne bi prihvatio ljepote, inteligentna, istančana ukusa, takvu temu, zbog tisuću različitih skrupula... svoj je salon učinila mjestom okupljanja Ja to naprotiv činim s najvećim veseljem“, političara, pisaca i umjetnika. Redovito je pisao je Verdi prijatelju De Sanctisu i odlazila u Opéru. Portretirao ju je i poznati zatražio od svojega libretista Francesca slikar važnih osoba u tadašnjem društvu Marije Piavea (1810-1876) da mu napiše Édouard Viénot. Između ostalih, pobudila libreto. I venecijanski pjesnik, novinar je pozornost - i nešto više - i trojice velikih i prevoditelj, koji je obožavao Verdija i umjetnika, glazbenika Franza Liszta (1811- ispunjavao bespogovorno njegove ne 1886), pjesnika Alfreda de Musseta (1810- baš male zahtjeve, napisao je svoj najbolji 1857) i pisca Alexandrea Dumasa. libreto. Vješto je skratio Dumasovu dramu U životu slavne kurtizane, Dumas je bio s pet činova na tri čina i četiri slike i zadržao samo kratka epizoda. No mladi Dumas, dijaloge koji odgovaraju operi. Izmijenio od nje tek pola godine mlađi ali znatno je imena likova u Violetta Valéry i Alfredo neiskusniji, bio je toliko očaran njome da je Germont. Priča o ljubavi jedne kurtizane tražio od nje da se njemu za ljubav odrekne i neiskusnog mladića značila je gotovo svojega raskalašenog života. Ona je to siguran sukob s onodobnom cenzurom, nakratko učinila, ali bez raskoši nije mogla ali začudo nisu se tražile veće preinake. živjeti. Dumas joj je tada napisao poznatu Trebalo je promijeniti prvotni naslov Onore rečenicu: “Nisam toliko bogat da bih vas e morte (Čast i smrt) i vrijeme radnje. volio kako ja želim, ni toliko siromašan da Cenzura je mislila da bi prebacivanje bih prihvatio ljubav koju mi vi nudite.“ radnje na početak 18. stoljeća ublažilo Očajan zbog raskida, otputovao je u šok koji bi takva tema zacijelo prouzročila. inozemstvo. Ona nije završila u siromaštvu, A Verdi je upravo to htio pa se protivio kako je on u svojem romanu opisao, nego zahtjevu. No ipak je morao popustiti. Sve je skončala život kao grofica Perregaux. do početka dvadesetog stoljeća, 1914., u Bogati grof Édouard Perregaux s njome tiskanim partiturama Traviate piše da se se vjenčao. Iz ljubavi ili samilosti? Umrla je radnja događa “u Parizu i njegovoj okolici od tuberkuloze, jedva navršivši dvadeset oko 1700. godine“, dakle u doba Luja tri godine, 3. veljače 1847. Na pogrebu je XIV. Velika talijanska sopranistica Gemma bilo više stotina ljudi. Njezino bogatstvo Bellincioni (1864-1950), čijem se umijeću

12 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2011./2012. zadržao je čistoću velike geste kojom su ocrtani svi njegovi karakteri. Našao je za nju vlastitu, posebnu boju, toliko poznatu tinta musicale. Za razliku od Trubadura, koji je obojio tamnim melankoličnim teškim preljevima, za Traviatu je našao topliji, nešto patetičniji zvuk gudača koji su u toj operi dominantni, posebno u preludiju trećem činu. I tako je jedan romantičan siže u genijalnog majstora operne scene postao jedna od najljepših opera, zapravo, muzičkih drama. Kako reče slavni francuski romanopisac, kritičar i esejist Marcel Proust: “Verdi je u Traviati uzdignuo Damu s kamelijama u kraljevstvo umjetnosti.“

Gemma Bellincioni PRAIZVEDBA La Traviata je praizvedena u nedjelju, 6. interpretacije divio sam Verdi, prva je 1886. ožujka 1853. u Teatru La Fenice u Veneciji. za izvedbu u Scali odjenula krinolinu u Dirigirao je Gaetano Mares (1793- prvom uprizorenju opere koje je smješteno 1862) koji je devet godina prije ravnao i u doba njezina nastanka, pedesetih godina praizvedbom Ernanija. Naslovnu je ulogu 19. stoljeća. Naravno, to tada, 1886., nije pjevala Fanny Salvini-Donatelli (1815- bio suvremeni siže. 1891). Pravim imenom Francesca Lucchi, Verdi je operu skladao za samo četiri tjedna. Rađala se iskonskom snagom, kako se obično i rađaju remek-djela. Sjetimo se, naime, da je praizvedba Trubadura bila samo šest tjedana prije Traviate! “Simfonija u četiri stavka za glasove“ - tako su neki kritičari nazvali operu. Svaki njezin čin ima poseban karakter - od lepršavosti i virtuoznosti prvoga čina preko prekrasnog dueta Violette i Germonta i njezina ljubavnog vapaja u prvoj slici drugog čina te kratkog predaha s Cigankama i matadorima u drugoj slici, to će dovesti do sjajnog finala, patetične Violettine smrti u trećem činu. Verdi je u Traviati pokazao sve svoje veliko tehničko majstorstvo, jasnoću i preglednost, humanost, psihološko poniranje u lik, nepogrešiv ukus. Premda je siže lako mogao odvesti u melodramatiku, nijedanput se nije okliznuo. Nikada nije postao plačljivo boležljiv i sentimentalan, Fanny Salvini-Donatelli

13 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2011./2012. pjevačku karijeru počela je u Veneciji neke sitnice, neka transponiranja glasova i stekla ugled mnogim ostvarenjima, i poneke puntature, i to osobno, da bih poglavito u operama Donizettija i Verdija. je bolje prilagodio ovim pjevačima... No u doba premijere Traviate imala je inače ništa nije ni dodano ni izbačeno, previše godina i previše kilograma za lik niti je izmijenjena ijedna glazbena Violette, a osjećala se uvrijeđenom što misao. Ista partitura koja je propala u La mora igrati ženu koja se prodaje za novac. Fenice sada doživljava trijumf. Izvucite Bila je vrlo dobra pjevačica s razvijenom zaključak!“ No bilo je razlike, 6. svibnja tehnikom koloratura i nakon prvoga čina 1854. Violettu je pjevala trinaest godina dobila je mnogo pljeska. No u nastavku mlađa i mršavija Maria Spezia-Aldighieri opere, njezin zdrav izgled i energičan (1828-1907), a redatelj je bio sam Piave. gromki glas vrlo zdravog tembra te Najveća je razlika bila u tome što se operna neprirodno kašljanje nisu djelovali uvjerljivo publika prilagodila tome da na sceni ne i sve je počelo ići nizbrdo. Iz osvrta se gleda kraljevske palače, hrabre junake razabire da su tome najviše kumovali tenore, razjarene ljubomorom, tumači oca i sina Germonta. U svakom soprane koji padaju kao žrtve izvanjskih slučaju, neuspjeh nije obeshrabrio Fanny sudbonosnih događaja. Tu je ljubavnik Salvini-Donatelli i ona je pjevala Violettu umjesto da vitla mačem, bacao novčanik, na prvoj izvedbi opere u Istanbulu 1856. a sopranistica umirala kašljući. K tome je pod ravnanjem Luigija Arditija. Giorgia glazba potpuno slijedila radnju iz vremena Germonta pjevao je u to vrijeme Verdijev u kojemu su živjeli njezini venecijanski omiljeni bariton, prvi tumač Rigoletta, slušatelji. I trebali su se priviknuti na to (1813-1889). Poznat po kako i pala žena koja je skrenula s puta i inteligentnom pristupu interpretaciji, zašla na stranputicu, koja je bila plaćena muzikalnosti, velikoj kreativnosti, a povrh za davanje seksualnih usluga, može svega po glasu iznimne kvalitete, Varesi se doživjeti transformaciju, iskupiti se i postati nije suživio s tim likom i nije bio uvjerljiv kao ljudsko biće dostojno poštovanja. Nimalo do tada. Tenor Lodovico Graziani (1820- uljepšana, podijeljena između ležernosti 1885) unatoč lijepom glasu bio je scenski i frivolnosti prvoga čina i dominantne posve nezanimljiv, ukočen i monoton. No dramatike u nastavku, postala je kultni i takva Traviata prve je sezone izvedena operni lik, tako složen i zahtjevan u svim deset puta. Svjestan da je uzimanjem komponentama da su njezine velike suvremene teme - kostimi s početka interpretkinje mogle biti samo iznimno 18. stoljeća bili su samo pokriće, jer je velike umjetnice. Traviata u svakom smislu prava suvremena La Traviata je s lakoćom i u trijumfu i moderna opera - Verdi je počekao da se prokrčila sebi put u svijet. Godine 1856. slegnu prijepori i otupi oštrica novine: u Her Majesty’s Theatreu u Londonu suvremena tema i siže iz svijeta nemorala. naslovnu je ulogu pjevala slavna Godinu dana poslije djelo je ponudio za sopranistica plemićkog roda Marietta izvedbu drugom venecijanskom kazalištu, Piccolomini (1834-1899). Iste je godine kazalištu San Benedetto. Pisao je prijatelju Marietta Piccolomini nastupila s još jednim De Sanctisu: “Traviata koja se sada izvodi pjevačem plemićem, Don Giovannijem u kazalištu San Benedetto ista je, potpuno Matteom De Candia (1810-1883), poznatim ista Traviata koja se prošle godine izvodila jednostavno kao Mario, u prvoj izvedbi u kazalištu La Fenice. Izmijenio sam samo opere u Parizu. Iste je godine na prvoj

14 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2011./2012. izvedbi opere u New Yorku Violettu pjevala a prva izvedba u Metropolitanu bila je u francuska sopranistica Anna Carolina de prvoj sezoni njegova djelovanja, već 5. La Grange (1825-1905), udana grofica studenoga 1883. Dirigirao je talijanski Stanković, a na prvoj izvedbi u Istanbulu dirigent Auguste Vianesi (1837-1908), Fanny Salvini-Donatelli. Godine 1857. koji je djelovao u Londonu. Vianesi je za operu je upoznala publika u Hamburgu otvorenje Metropolitana doveo orkestralne i u Adamićevu kazalištu u Rijeci, 1858. glazbenike iz Europe. Naslovnu je ulogu slijedio je Covent Garden i Zadar. Jedna pjevala prva zvijezda prve sezone, slavna od najslavnijih pjevačica svih vremena, Poljakinja Marcella Sembrich, pravim Šveđanka Christine Nilsson (1843-1921) imenom Prakseda Marcelina Kochánska debitirala je 1864. u Théâtre Lyrique u (1858-1935). Dvadesetpetogodišnja Parizu u ulozi Violette. U Scali je 1877. umjetnica najprije je na bečkom Violettu pjevala Adelina Patti (1843-1919), Konzervatoriju učila violončelo i glasovir, a koju mnogi smatraju najvećom pjevačicom zatim se na nagovor Franza Liszta posvetila uopće. I Verdi joj se duboko divio. Imala pjevanju i do savršenstva izbrusila umijeće je neobično dugu, šezdesetogodišnju vladanja koloraturnom tehnikom. Alfredo karijeru. U Scali je 28. svibnja 1955. je bio francuski tenor Victor Capuol (1839- izvedena La Traviata koja ulazi u povijest. 1924), a otac Germont talijanski bariton Dirigirao je Carlo Maria Giulini, režirao Giuseppe del Puente (1841-1900). La Luchino Visconti. Naslovnu je ulogu Traviata je u Metu doživjela nekoliko pjevala Maria Callas i unijela revoluciju u novih produkcija i gotovo tisuću izvedaba. interpretaciju lika. Čudna je bila ona 9. veljače 1894. kad su izvedeni prvi i treći čin Traviate uz Cavalleriju rusticanu. Glavne su uloge pjevali velika američka sopranistica Lilian Nordica, glasoviti Talijan Fernando de Lucia i francuski bariton Eugène Dufriche. Eksperiment nije uspio i opera je iduće godine izvedena u cijelosti. Dvije sljedeće nove produkcije bile su na otvorenju sezone: 14. studenoga 1921. pjevali su talijanski pjevači Amelita Galli-Curci, Beniamino Gigli i Giuseppe de Luca, a 16. prosinca 1935. realizatori su bili iz raznih zemalja, južnoamerički, argentinski dirigent Ettore Panizza, španjolska sopranistica Lucrezia Bori i sjevernoamerički bariton Lawrence Tibbett. Sljedeća nova produkcija i 294. izvedba bila je 21. veljače Maria Callas 1957. pod ravnanjem Fausta Cleve s Renatom Tebaldi, Giuseppeom Camporom i Leonardom Warrenom. Georges LA TRAVIATA U METROPOLITANU Prêtre ravnao je novom premijerom i Prva izvedba opere u Americi bila je 498. izvedbom 24. rujna 1966. s Annom 1856. u Academy of Music u New Yorku, Moffo, Brunom Prevedijem i Robertom

15 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2011./2012. Merrillom. James Levine ravnao je dvjema Panizza - 41. Najviše - 93 puta - dirigirao novim produkcijama: 17. ožujka 1981. s je Fausto Cleva. Plácido Domingo se kao Ileanom Cotrubas, Plácidom Domingom dirigent okušao 14 puta. i Cornellom MacNeilom te 23. studenoga 1998. s Patriciom Racette i Marcelom LA TRAVIATA U HRVATSKOJ I Álvarezom. Između tih premijera bila je HRVATSKI UMJETNICI U NJOJ ona 16. listopada 1989. pod ravnanjem Traviata je odmah stekla popularnost Carlosa Kleibera u scenskoj postavi Franca pa je vrlo brzo došla u naše krajeve. Zeffirellija s Editom Gruberovom, Neilom Ivan Zajc je već 1857. u Teatru civico Shicoffom i Wolfgangom Brendelom. u Rijeci dirigirao talijanskom opernom Najnovija premijera i 961. izvedba družinom koja je izvela cijelu latinsku djela bila je na Staru godinu 2010. pod trilogiju - Rigoletta, Trubadura i Traviatu. ravnanjem Gianandree Nosede s Marinom Sljedeće, 1858. godine opera je izvedena Poplavskom, Matthewom Polenzanijem u Teatru nobile u Zadru. U proljeće 1858. koji pjeva i u ovogodišnjem nizu predstava u Zagrebu ju je izvela talijanska družina i Andrzejem Dobberom. Predstava u Live in Ulissea Brambille iz Milana, ali bez HD je 969. izvedba djela u Metropolitanu. uspjeha jer nije bila dovoljno pripremljena Zanimljivo je da se u ulozi Violette u ovih i uvježbana. Prva hrvatska izvedba opere trinaest desetljeća izmijenilo iznimno pod naslovom Violetta u prijevodu Josipa mnogo pjevačica, praktički sve velike Eugena Tomića u Narodnom zemaljskom sopranistice toga faha, ali samo je nekoliko kazalištu u Zagrebu bila je 11. ožujka 1879. njih nastupilo više od dvadeset puta. Dirigirao je Ivan pl. Zajc, redatelj je bio Apsolutno najviše puta pjevale su je Licia Josip Freudenreich. Naslovnu je ulogu Albanese - 87 puta, Anna Moffo - 80 puta, pjevala talijanska dramska sopranistica Lucrezia Bori - 58 puta i Marcella Sembrich s koloraturama, prilična ugleda u svojoj - 47 puta. Slično je i s tumačima Alfreda. zemlji, Erminia Giunti-Barbera. Giorgio Pjevali su ga mnogi veliki tenori, uključujući Germont, ili kako piše na programskoj i Enrica Carusa, ali također ne baš mnogo puta. Apsolutni rekorder je Jan Peerce - 67 puta, a više puta od drugih pjevali su ga Richard Tucker - 33 puta, Giacomo Lauri-Volpi 27 puta i Gigli 25 puta. Slično je i s interpretima Germonta. Nedostižni je Merrill sa 132 nastupa, a bitno više od drugih pjevali su ga De Luca - 61 put, Milnes 44 puta i MacNeil 39 puta. Za nas je osobito zanimljivo da je Vladimir Ruždjak četiri puta nastupio u Metu u toj svojoj krunskoj ulozi, a jedanput je u toj ulozi pjevao portugalski bariton koji je djelovao u zagrebačkoj Operi, Maurizio Bensaude. Dok su solisti u glavnim ulogama gotovo redom bili i najveći pjevači vremena, pravih velikih dirigenata nije bilo baš mnogo. Tullio Serafin je 65 puta ravnao izvedbom, Sonet Mariji Prikril

16 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2011./2012. Maja de Strozzi Nada Ruždjak i Vladimir Ruždjak cedulji Germond, bio je Josip Mirski, bile su Tinka Wesel-Polla, buduća članica a Alfred Germond jedan od najvećih Bečke državne opere, Zlata Gjungjenac- pjevača koji su nastupili u Zagrebu Ivan Gavella, Ljubica Oblak-Strozzi, prvakinja De Negri, budući Giovanni Battista De Berlinske državne opere kao Violetta de Negri, tada na početku karijere. U izvedbi Strozzi, Nada Tončić, Alda Noni, Ondina opere 1881. nastupila je Zajčeva učenica Otta, Janja Hanžek, Bianka Dežman, dvadesetdvogodišnja Marija Prikril, poslije Mica Glavačević, Nada Ruždjak, Veneta udana Crnadak. Postigla je tolik uspjeh da Janeva Iveljić. Gostovale su i umjetnice su joj poklonici spjevali sonet. međunarodnog ugleda: Rosina Storchio, Od 1888. opera se počela izvoditi kao Poljakinje Ada Sari i Ewa Bandrowska, Traviata. Gostovale su tri pjevačice Bahrija Nuri-Hadžić, Jarmila Novotna, međunarodnog ugleda: nećakinja Eleanor Steber. poznatog menadžera češkog podrijetla Poslije De Negrija, poznatiji tumači Alfreda Febea Strakosch, Finkinja Alma Fohström bili su Ernesto Cammarota, Josip Rijavec, i u posljednjoj predstavi u staroj zgradi Christy Solari kao gost, Josip Gostič, 1895. glasovita švedska sopranistica Sigrid Noni Žunec, Rudolf Francl, Krunoslav Arnoldson, koju su smatrali nasljednicom Cigoj. Drago Hržić i Vladimir Ruždjak, još slavnijeg “švedskog slavuja“ Jenny koji je bio i redatelj opere, bili su zacijelo Lind. Za premijeru opere u novoj zgradi najbolji tumači lika oca Germonta, a među pod ravnanjem Nikole Fallera, veliki dirigentima nalazimo Fridrika Rukavinu, intendant Stjepan Miletić priskrbio je veliku Oskara Jozefovića, Lovru pl. Matačića, Gemmu Bellincioni i ona je otpjevala tri Mladena Bašića, Miru Belamarića. Za predstave. Zacijelo najpoznatija Violetta vrijeme Domovinskog rata najviše su se zagrebačke scene bila je Maja de Strozzi, istaknuli Mirella Toić i Ratomir Kliškić u a poznatije interpretkinje tog složenog lika Rijeci i Splitu.

17 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2011./2012. Nakladnik Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog Za nakladnika Dražen Siriševi, ravnatelj Voditeljica marketinga Metoda Lhotka Producent programa Ivana Kosteši Urednica Ivana Kosteši Tekst Marija Barbieri Oblikovanje i grafika priprema Igor Zirojevi, Studio Stožer Lektorica Rosanda Tometi Tisak Intergrafika d.o.o. Naklada 500 kom. www.lisinski.hr Jules Massenet MANON Subota, 28. travnja 2012., 18 sati NOVA PRODUKCIJA!

U drugoj novoj produkcjii sezone, Anna Netrebko prvi put u Metropolitan operi portretirat će plahovit i tragičan lik Manon. Piotr Beczala tumačit će ulogu njezina ljubavnika Chevaliera des Grieuxa, Paolo Szot rođaka Lescauta, a David Pittsinger grofa des Grieuxa. Dirigent Fabio Luisi imat će čast ravnati prvom izvedbom ovog djela u Metropolitanu. Stilsku produkciju potpisuje Laurent Pelly koji je svoju premijeru doživio 2010. u londonskom Covent Gardenu. Pelly kaže kako njegova produkcija ove opera pruža “avanturu koja publiku u isti mah može zabaviti, ganuti i uplašiti”. Produkcija je okupila kreativni tim iz 2008. koji je zajedno radio na produkciji Kći pukovnije: Chantal Thomas (scena), Pelly (kostimi), Joël Adams (svjetlo). Francuski koreograf Lionel Hoche ovom će produkcijom debitirati u Metropolitanu. medijski pokrovitelj: