Bolmanska Bitka
Total Page:16
File Type:pdf, Size:1020Kb
Jovan M. Nedić Bolmanska bitka Odlukom Općinskog vijeća i uz podršku načelnika Anđelka Balabana, štampanje i objavljivanje ove knjige finansirala je Općina Jagodnjak Izdavač: Vlastito izdanje autorovo Urednik: Jovan S. Nedić Predgovor: Stanoje Bojanin Recenzija: Pero Matić, prof. Prevodioci sažetaka: Dragiša i Draga Šakić – Beli Manastir (ruski) Karolj Eri – Beli Manastir (mađarski) Vlasta Arbet – Bačka Palanka (slovački) Mihajlo Džudžar – Ruski Krstur (rusinski) Tijana Nedić – Bolman (njemački i engleski) Branko Petrović – Beli Manastir (bajaški dijalekt) Nikola Petkovski – Skoplje (makedonski) Štefan Markovič – Mengeš kod Ljubljane (slovenski) Korektura i lektura: Jovan S. Nedić Fotografije: Jovan M. Nedić, Ljiljana Habuš, Mladen Đermanović, Jovan S. Nedić Korice: Milan Drača Grafička priprema i štampa: Rajs, Markušica Tiraž: 500 primjeraka ISBN 978-953-57404-1-4 CIP-zapis dostupan je u računalnom katalogu Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek pod brojem 140613011 Jovan M. Nedić Bolmanska bitka Jovan S. Nedić: napomene (ukupno 344), "O slikama" (str. 135-142), "Bibliografija" (str. 179-184) Bolman, 2016. Јован М. Недић Болманска битка Јован С. Недић: напомене (укупно 344), "О сликама" (стр. 135-142), "Библиографија" (стр. 179-184) Болман, 2016. PREDGOVOR | | 005 ____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ PREDGOVOR Posle bitke na Batini novembra 1944. godine i prodora sovjetskih trupa na sever, uzvodno uz Dunav, kao i posle pobedā saveznika na zapadnom ratištu, činilo se da iznenađenja u ratu nisu više moguća. Stanovništvo oslobođene Baranje i Bolmana nije se osećalo posebno ugroženim, mada je neprijatelj bio relativno blizu, na suprotnim obalama reke Drave. Borbena dejstva odvijala su se daleko u Mađarskoj, ili južnije u Sremu. Baranjska regija ušuškana između tokova dve velike ravničarske reke, opojasana šumama u donjem toku Drave, izgledala je kao bela mrlja na generalštabnim kartama neprijateljskih armija. Tako je bilo sve do kobnog 6. marta 1945. godine kada je Bolman postao jedna od strateških tačaka u poslednjoj nemačkoj ofanzivi u istočnoj Evropi u Drugom sveskom ratu, poznatoj pod imenom "Prolećno buđenje" (Frühlingserwachen). Osnovni cilj te ofanzive bio je osvajanje Budimpešte, Balatona, mađarskog i delom jugoslovenskog Podunavlja. Operacija vođena u Podravini nazvana je "Šumski đavo" (Waldteufel), a nemačka komanda je odabrala Bolman kao jedno od dva pogodna mesta za izgradnju mostobrana na savezničkoj obali reke Drave. Ubrzo se linija fronta uspostavila u samom selu i protezala kroz ceo njegov atar. Otpor uspostavljanju nemačkog mostobrana trajao je osamnaest dana, a znatnu hrabrost u Bolmanskoj bitki pokazala je Šandor Petefi brigada Dvanaestog vojvođanskog korpusa Treće jugoslovenske armije, sastavljena od mađarskih antifašista. Zbog ogromnog materijalnog razaranja i gubitka ljudskih života svojih stanovnika, selo Bolman postalo je heroj za sebe. U ranijim sećanjima Bolmanaca brutalnost rata je predstavljala priču iz dalekih vremena ili udaljenih krajeva koju su donosili sa sobom mobilisani pojedinci, veterani ili putnici namernici. Ovog puta, sve je bilo drugačije. Najveći gubitak doživelo je selo spaljivanjem crkve iz 1777. godine, koja je poslužila kao jedno od uporišta u uličnim borbama. Čitava viševekovna istorija sela uništena je u jednom času. Crkveni toranj sa satom pogođen je granatom pošto je u njemu bio nemački vojnik, a u nastalom požaru izgoreo je ikonostas iz 1799. godine. Da li se moglo drugačije postupiti prilikom eliminisanja neprijatelja, još uvek se pitaju Bolmanci. Simboli njihove zajednice, crkva i ikonostas nastali kolektivnim pregalaštvom, nestali su nepovratno. Uništenje parohijske crkve, posebnog spomenika kulture iz XVIII veka, predstavljalo je veliki gubitak ne samo za selo i eparhiju, već i za Srpsku pravoslavnu crkvu u celini i jugoslovensko kulturno nasleđe. 006 | | ____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Knjiga koja se nalazi pred čitaocima jeste detaljan prikaz tragičnih martovskih događaja. Pisana je posebnim stilom, kojim je čitaocima uspešno dočarana dramatika i neizvesnost ratnih operacija sve do poslednjih trenutaka. Svaki novi dan donosio je nove ljudske gubitke u obe vojske, a razaranje Bolmana uzimalo je sve veće razmere. Knjiga je nastala uglavnom na osnovu ranijih istraživanja vojnih istoričara i zapisanih sećanja boraca, među kojima su bili i pojedini Bolmanci, koje autor savesno navodi. Ipak, posebnu draž i autorski pečat knjizi daju sećanja Bolmanaca u čijim se kućama i baštama odigravao bespoštedni rat. Jedni su uspeli da se izvuku iz sela sledeći povlačenje vojske, drugi neobavešteni o prisustvu neprijateljskih vojnika skrovište su našli u podrumima svojih kuća, a manje srećni bili su ubijeni u svojim dvorištima. Sećanja izgrađena na neposrednom iskustvu Bolmana – nezavisno od državnih zvaničnih istoričara koji su bili usmereni na komandante i vojne operacije – sačuvala su i kasnija pokolenja. Prošlo je dosta vremena da bi se ti glasovi čuli i time ispravila poluvekovna nepravda prema Bolmanu i Bolmancima. U Bolmanu, 2. septembra 2016. godine, na seosku zavetinu Sv. proroka Samuila Stanoje Bojanin UVOD | | 007 ____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ UVOD Prošlo je sedamdeset godina od martovskih dana 1945. godine kad su iz Baranje istjerani posljednji nacistički vojnici i još četiri godine više otkad su u borbi protiv okupatora u Bolmanu pale prve žrtve: Lazar – Laca Babić, Aleksandar i Miladin Janković i drugi. Prije sedamdeset godina, šestog marta 1945. godine, nacisti su ušli u Bolman. Osvojili su Bolman, ali nisu i Baranju. Nacisti su ušli u Majške Međe, Novi Bezdan, Baranjsko Petrovo Selo, Novo Nevesinje i Torjance, ali ipak nisu osvojili Baranju. Prošlo je sedamdeset godina od Bolmanske bitke. Učesnika i svjedoka bitke, koji su dobro znali kakve su borbe vođene u Bolmanu, sve je manje. O Bolmanskoj bici pisalo se u prošlosti. O ratnom putu svojih jedinica nekad su pisali učesnici samog rata pa su Bolmanska bitka i borbe na Bolmanskom mostobranu bile nezaobilazna tema. Pisalo se o učešću pojedinih jedinica u bici, ali nije opisana cijela bitka. U sklopu obilježavanja 70-godišnjice Bolmanske bitke 2015. godine, koju je organizirala Općina Jagodnjak, osim svečane akademije i ponovnog otvaranja Spomen-sobe Bolmanske bitke u bolmanskom Domu kulture, pripremljena je i ova knjiga, kojoj je cilj bio opisati Bolmansku bitku što je moguće detaljnije i prikazati što je bitka značila za Bolman. Sticajem okolnosti knjiga je izdana tek 2016. godine. Značaj Bolmanske bitke opadao je onako kako su nestajale generacije koje su doživjele i proživjele te dane. Dûg i obavezu da se opiše bitka osjećamo zbog toga što se ona odigrala kod nas, u našem selu, u našem ataru, što je bila najveća bitka koju je dosad doživio Bolman. Dužni smo, osim toga, sačuvati uspomenu na antifašističke borce učesnika te bitke, a posebno one poginule u bici. U knjizi "Bolman je bio Bolman" (2012) Bolmanska bitka nije opisana opširnije. Zato je želja bila da bitku opišemo što detaljnije i vjernije, da skupimo sve zabilježene podatke na jedno mjesto i na taj način pokažemo sam značaj bitke. Zahvaljujemo se, prije svega, Općini Jagodnjak, načelniku Anđelku Balabanu i Općinskom vijeću Općine Jagodnjak, na podršci i pomoći u izdavanju ove knjige. Zahvalnost dugujemo i Nikoli Opačiću, čijim smo trudom dobili dosta podataka iz arhivā udrugā antifašističkih boraca i antifašista iz Hrvatske i Pokrajinskog odbora SUBNOR-a AP Vojvodine iz Novog 008 | | Jovan M. Nedić ____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Sada. Zahvaljujemo se Đorđu Markoviću i Ankici Stojanović na ustupljenim knjigama te kazivačima Vidoji Bijeliću, Božidaru Duliću, Boži Jeličiću, Dragoljubu Kaporu, Milanu Nediću, Justini Novaković, Vladimiru Stajeviću, Ankici Stojanović i Radovanu Stojanoviću te svima onima ovdje nespomenutima koji su na bilo koji način doprinijeli nastanku ove knjige, posebno Željku Nediću na ustupljenim crtežima i slikama. Okupatorska vojska prvi je put ušla u Bolman na Veliki petak 1941. godine, a iz Bolmana su nacistički vojnici protjerani prvog dana proljeća 1945. godine, nakon što su u Bolmanu proveli dvije "nedelje". Okupatori i nacisti na koncu su ipak otišli, a iza njih ostalo je na stotine antifašističkih boraca poginulih u Bolmanskoj bici. Nekima su imena uklesana na spomenike u Bolmanu i okolnim selima, nekima i kosti počivaju ispod tih spomenika, a neki su ostali izgubljeni širom baranjske ravnice oko nekadašnjih linija fronta. Sjećanje na njih i Bolmansku bitku nagrizlo je vrijeme, kao što je i mahovina nagrizla njihova imena na spomenicima. Zaborav, bar na neko vrijeme, prekidamo ovom knjigom. U Bolmanu, 21. marta 2015. BOLMANSKA BITKA | | 009 ____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ BOLMANSKA BITKA I. UVOD Bolmanska bitka je naziv za borbe na uspostavljanju i likvidaciji Bolmanskog