2 1 Avangardna kinematografija (avant–gar- “konzumentima” avangarde ujedno i de je izvedenica iz prvobitnog militantnog najreprezentativnije, promoviranje novih i francuskog izraza “vanguard” – progresivno naprednih tehničkih rješenja u kontekstu kretanje preko zacrtane prve linije straže/ potrebe za proizvodnjom filmske slike. Može fronte ili fundamentalnog prednjeg mainstre- se, dakle, reći kako je, slijedeći liniju am plana, kada se izraz tumači izvan diskrepancijskog razgraničenja, militantnog konteksta) tradicionalno se avangardna kinematografija dijametralno poistovjećuje s konceptom eksperimental- suprotni autorski orijentir u odnosu na nog filma, te radikalnog ili neortodoksnog komercijalnu filmsku proizvodnju odnošenja filmskih autora prema konceptima (posebice dokumentarnu), te, istovremeno, u umjetnosti, kulturi i društvu, slijedom čega donekle sukladna njenim konvencionalnim se (uz navedenu eksperimentalnu) ovaj izraz alternativama s univerzalnim težištem na presudno veže i za tzv. marginalnu i/ili konvencijama o proizvodnji filmske umjetno- underground sineastiku. Temeljne sti. Rani filmski eksperimenti u zadanom karakteristike rane eksperimentalne (dakle pravcu uključivali su (ishodišno dadaističke – avangardne) filmske produkcije razgradnja i rano nadrealističke) koncepte perforacije su narativne strukture filma s težištem na tzv. temeljne filmske materije, radikalno prema inteligentnoj montaži – kako ju je tumačio totalnoj apstrakciji (“out of focus” tehnike, Sergei Eisenstein (1848. – 1948.), potom asinkrono editiranje zvuka, oslikavanje ili primat osobnog, subjektivnog autorskog devastiranje filmske vrpce, “pregorijevanje” odnosa prema prethodno definiranoj filma i slično). Da bi filmska avangarda uopće filmskoj materiji, potom integracija (mimo mogla doći do izražaja potrebno je bilo konvencionalnih dokumentarističkih prethodno uhodati standardne filmske trase, pravila) “sekundarnih” formi umjetnosti odnosno – razviti primarni interes za medij (o poput slikanja, plesa i slično, te, što je čemu svjedoči i naknadna, stagnativna,

3 integracija eksperimentalnih autora u dvadesetih godina prošlog stoljeća već međunarodnog značaja. Originalni score je za ze. Na tom tragu stižemo do 1926. godine i “sineatske korpuse” prethodno nerazvijenih, sudjelovali i neki renomirani umjetnici iz DVD izdanje komponirao Donald Sosin. Na njemačkog ekspresionističkog filmskog tj. zaostalih nacionalnih kinematografija drugih domena (poput ruskog pjesnika europskom kontinentu, preciznije – u Parizu, klasika Georga Wilhelma Pabsta (1885. – kakve su, primjerice, kinematografije afričkih Vladimira Majakovskog koji je radio s nekoliko godina nakon uspješnih promotivnih 1967.) koji je, nadahnut uspjesima svojih zemalja). Iako je tradicija eksperimentalne prethodno spomenutim Yevgenijem Slavin- prikazivanja filma Manhatta, javnost je američkih i francuskih prethodnika, te kinematografije, slijedom poučka o tzv. skym), trebalo je proći dovoljno vremena upoznata i s logičnim prekooceanskim dodatno motiviran povećanim interesom historijskoj avangardi, prvenstveno (pune dva desetljeća) da avangardna nasljednikom projekta – filmom Entr’acte, publike, u suradnji s pripadnicima pokreta vezana za europski kontinent, prvi radikalni kinematografija pridobije značajniju pažnju koji je premijerno emitiranje doživio 1924. u za novu objektivnost i psihijatrom radovi u čistom filmskom kontekstu ipak se filmske publike, pa se slijedom toga kao prvi prostorima baletnih studija Théâtre des Karlom Abrahamom, pod producentskim pripisuju autorima s teritorija SAD–a. historijski relevantan celuloid uz koji se veže Champs–Élysées–a. Na Entr’acte–u su režimom Hansa Neumanna, ekranizirao Pionirski pothvati Fredericka S. Armitagea eksperimentalni prefiks uglavnom navodi film surađivali slikar i autor skripte Francis eksperimentalni filmski skript naslovljen sežu do u samu vremensku oštricu fin de američke produkcije Manhatta, koji je 1921. Picabia, redatelj René Clair, te brojni Geheimnisse einer Seele. Ova narativno sièclea, a iz opusa mu se, kao školski primjeri režirao slikar Charles Sheeler uz pomoć tada asistenti iz pariških umjetničkih krugova kao kompleksna produkcija priča je o liječniku montaže eksperimentalnog filma, najintenziv- popularnog fotografa Paula Stranda. što Francis Picabia, Marcel Duchamp i Man koji pati od straha od noževa i osjeća nije izdvajaju radovi A Nymph of the Waves Manhatta je kratkometražni (10–minutni) Ray. Glazbenu kulisu za film i istoimeni balet intenzivnu potrebu da umori ženu s kojom je iz 1900., te The Ghost Train iz 1901. godine. dokumentarac o ranom dvadesetstoljetnom komponirao je Erik Satie, a dadaisti uključeni u braku. Gotovo svaki kadar svake scene do u Francuz Georges Méliès je u Parizu 1903. pro- Manhattanu, popularnom kvartu grada New u produkciju koncept su okarakterizirali kao tančine je snimljen uz pomoć filmskih movirao svoj film Le cake–walk infernal sa Yorka. Pamti ga se i kao prvi tzv. city film, filmski instantizam (franc: instantanéi- iluzionističkih sredstava u kontekstu superimpozicijskim tretmanom slike u odnosno uradak koji pionirski nije smjestio sme), što se referiralo na potrebu da se u napredne montaže, što je na premijerne kameri, a Armitage je iste godine, uz pomoć radnju u prostor, već je prostor definirao kao hodu mijenja koncept umjetničkog djelova- projekcije privuklo i brojnu internacionalnu kamermana A. E. Weeda, snimio (iz samo nositelja filmske deskripcije, što je rezultiralo nja, u ovom slučaju od ludičke komedije do publiku, pa se Geheimnisse einer Seele jednog framea) film Down the Hudson. Za eksperimentalnim suodnošenjem slike i zvuka totalnog djelatnog nonsensa. Za razliku uglavnom smatra za prvi “avangardni hit” u ovaj četverolist radova se može kazati kako na dramaturškoj razini. Primarna nakana od spomenutog filma Manhatta koji je povijesti kinematografije. ujedno predstavlja najranije izdanke projekta je, slijedeći analitičku ostavštinu predstavljao posvetu gadu, film Entr’acte je avangardnog filma u bogatoj povijesti njegovih autora, bila istražiti odnos između bio zamišljen kao posveta građanima, “..Filmografija austrijskog redatelja Ge- kinematografskog eksperimentiranja. U fotografije i filma, pa su platnom tako preciznije – umjetnicima koji su u to vrijeme orga Wilhelma Pabsta obuhvaća nijeme, godinama koje slijede navedenim autorima su dominirali divovski neboderi u statičnom djelovali na pariškim ulicama. Film traje zvučne, crno–bijele kao i filmove u boji. se, također pionirski u kontekstu filmske planu i atraktivan zalazak sunca koji je dvadesetak minuta unutar kojih se izmjenjuju Pripada takozvanoj Neue Sachlichkeit, avangarde s težištem na eksperimente u naglašavao fotografsku likovnost, dok se kadrovi utrke građana snimljeni slow–motion struji njemačkog filma koja odbacuje montaži, pridružili i sineasti kao što su Billy kamera minimalno kretala vertikalnom i tehnikom, svakodnevne aktivnosti u intrigan- pretjeranu scenografiju, a nastala je kao Bitzer, Walter R. Booth, Segundo de Chomón, horizontalnom panoramom u kontekstu tnom reverzivnom montažnom postupku, te reakcija na stilski dominantni ekspre- Émile Cohl, Romeo Bosetti, Bruno Corra, periodičnog izmještanja fokusa. Suvremena iz donjeg rakursa snimljeni baletni nastupi, sionistički film. Prije nego što je snimio Arnaldo Ginna, Leopold Survage, Phillips reinterpretacija ovog umjetničkog poriva za dok crescendo predstavlja scena s montira- prvi film 1922. godine, za koji je pisao i Smalley, Lois Weber, Vladimir Kasyanov, što efektnijim vezanjem similarnih medija nim golemim jajem u izmještenom fokusu scenarij, Pabst je bio glumac u raznim ka- Abel Gance, Vsevolod Meyerhold, Mikhail transparentna je i u studiji Believing Is iznad fontane iz kojeg nakon hitca i rasprsnu- zališnim kućama u Njemačkoj, Švicarskoj Doronin, Charles W. Allen, Francis Treve- Seeing (2011.) poznatog američkog dokumen- ća izlijeće ptica dok akteri polako nestaju iz i Austriji. Filmom The joyless street, u lyan Miller, D.W. Griffith, Anton Giulio tarista Errola Morrisa. Američki kongresme- kadra. Slijedom svega do sada navedenog, kojem glume Greta Garbo, Asta Nielsen Bragaglia, Arnaldo Ginna, Germaine Dulac, ni 1995. proglasili su film Manhatta signifi- može se kazati kako su, barem kada je i Werner Krauss, doživljava prvi veliki Maurice Tourneur, Nikandr Turkin, Yevgeni kantnom kulturnom činjenicom, temeljem enciklopedijska konvencija, preciznije – natu- uspjeh, i upravo taj film se smatra počet- Slavinsky, Marcel L’Herbier, Dudley čega je proveden i izvanredni postupak knica u pitanju, Manhatta i Entr’acte prvi šire kom “nove stvarnosti”. Pabst nije uspio Murphy, Robert Wiene, Karlheinz Martin, prezervacije koji je trajao preko četiri godine, prihvaćeni eksperimentalni filmovi u povijesti napustiti Njemačku prije početka Drugog Claude Friese–Greene i Louis Delluc. Iako su slijedom čega je 2009. film kompletno kinematografije. Ujedno, predstavljaju i svjetskog rata, pa je ostao i nastavio sni- na nekim projektima u okviru proizvodnje restauriran i tržišno distribuiran kao ključne radove na polju uspostave odnosa mati, što je utjecalo na njegov ugled...” eksperimentalnih filmova do prijelomnih umjetnički artefakt od prvorazrednog između eksperimentalnog filma i psihoanali- *

4 5 Iste godine, dakle 1926., u Japanu je glumac i kulturi često tretira kao hermetične i predominacijom slike u direktnom (kamera) Eisensteinovoj režiji, potom Mat (1926.) redatelj Teinosuke Kinugasa (1896. – 1982.) marginalne kulturne anomalije, film i sekundarnom (montažnom) postupku. Vsevoloda Pudovkina, te Berlin: Die Sinfonie realizirao nijemi film Kurutta Ichipeiji. Kurutta ippêji proveo je (jedina kopija) Najznačajniji film Kino–Eye perioda ruske der Großstadt (1927.) Waltera Ruttmanna, Neobična sudbina ovog filma (tretiran je kao 45 godina na autorovom tavanu, a prva avangarde jeste Vertovov film Chelovek s L’Étoile de mer (1928.) Man Raya i Un Chien izgubljen sve do 1971. kada ga je autor izvu- javna projekcija odrađena je tek 1971., za kino–apparatom (1929.), koji i danas, s vre- Andalou Luis Buñuela i Salvadora Dalía kao s prašnjavog tavana i dao restaurirati) što se pretpostavlja da je zaslužna upravo menske distance od gotovo devedeset godina, (1929.). Upravo su potonji – dakle Buñuel desetljećima je odgađala njegovo uvrštavanje gore navedena Nobelova nagrada, uruče- imponira svojim monumentalnim kadrovima i Dali – autori najzaslužniji za intenzivnije u korpus ranih klasika filmske avangarde. na tri godine ranije scenaristu Yasunariu. u koje je autor sa suradnicima investirao vezanje nadrealizma kao likovnog trenda pri- Film je produkt djelovanja grupe japanskih Film Kurutta ippêji danas je tržišno višestruko više vremena i novca nego u sve marno generiranog i kataliziranog u periodu umjetnika koji su svoju udrugu nazvali dostupan i u digitalnom obliku...” svoje ostale dotadašnje projekte zajedno. između dva svjetska rata i filmske avangarde. Shinkankakuha (škola nove perceptivno- * Njihov drugi zajednički filmski projekt L’Âge sti). Prvotna namjera bila im je dokidanje “...The film Man with a Movie Camera d’Or (1930.), nadrealistička komedija o bu- naturalističke reprezentativnosti u umjetno- Dvije godine nakon Kurutta Ichipeiji isti je represents AN EXPERIMENT IN THE nilu građanske svakodnevice svoga vremena sti, a među njima se osobito (kao scenarist) autor, koristeći se uslugama prethodno pro- CINEMATIC TRANSMISSION of visual vjerojatno je najcitiraniji igrano–filmski pro- isticao kasniji (1968.) dobitnik Nobelove vjerenog tima, snimio još jedan klasik avan- phenomena WITHOUT THE HELP OF jekt kada su formalne rasprave o dimenzija- nagrade za književnost Yasunari Kawabata gardne kinematografije. Riječ je o filmu Jûji- INTERTITLES (a film without intertitles) ma doprinosa avangarde totalitetu kinema- (1899. – 1972.). ro (1928.), kojem je dramaturgija smještena WITHOUT THE HELP OF A SCRIPT (a tografije u pitanju. L’Âge d’Or ujedno je bio i u Tokyo tijekom zrelog 18. stoljeća, a temelji film without a script) WITHOUT THE jedan od prvih zvučnih filmova snimljenih u “...Scenografski je film Kurutta ippêji (A se na scenografski lokaliziranom konfliktu s HELP OF THE THEATRE (a film without Francuskoj. Dokumentarne snimke o životu Page of Madness – Dnevnik ludila; 1926) konceptom prostitucije u porastu i pridruže- actors, without sets, etc.). This new expe- škorpiona smontirane su kao uvertira za praktički u cijelosti smješten unutar nih joj društvenih tendencija unutar zadanog rimental work by Kino–Eye is directed seriju filmskih vinjeta o krizi spolnih odnosa prostora psihijatrijske klinike, preciznije historijskog isječka, uslijed čega se dogodio towards the creation of an authentically u redovima tadašnje buržoazije; vinjeta specifičnog eksperimentalnog azila za i nagli porast broja duševnih bolesnika i international absolute language of cine- koje do kraja eskaliraju u bizarne nadrealne duševne bolesnike, iz kakvih su se upravo samoubojica u Japanu, a što se obično, kada ma – ABSOLUTE KINOGRAPHY – on manifestacije patoloških nagnuća konfron- u periodu produkcije razvijale suvremene je suvremena psihijatrija u pitanju, donekle the basis of its complete separation from tiranih aktera. Film kulminira svojevrsnim japanske bolnice i bolnički odjeli za umo- materijalistički tumači devijacijama u širem the language of theatre and literature...” hommageom Marquis de Sadeovom romanu bolnike. Oslobođen od konvencionalnih opsegu koncepta građanske spolnosti. Moglo (Dziga Vertov) Les 120 Journées de Sodome, ou l’école du uzusa struke zahvaljujući autorskom na- bi se reći kako je Jûjiro svojevrsni impre- libertinage iz 1785. godine, parafrazirajući glasku na low–cost castingu i provjerenoj sionistički film s avangardnim montažnim Period od sredine dvadesetih do početka mu naziv u 120 dana nelogičnosti. Naglaše- tehničkoj podršci (snimatelj je bio stalni rješenjima karakterističnim za nekakav lucid- tridesetih godina prošlog stoljeća obilježili na nelogičnost će predstavljati i svojevrstan Kinugasain suradnik Kôhei Sugiyama, ni opijumski psihoanalitički san. U među- su, kada je filmska avangarda u pitanju, moto temeljne trase razvoja avangardne poznat i kao povremeni ingeniozni inova- vremenu ruski je autor Dziga Vertov (1896. i autori kao što su Jean Epstein, Jean kinematografije u periodu bujajuće fašiza- tor u kontekstu japanske kinematografi- – 1954.) patentirao tzv. Kino–Eye filmsku Renoir, Jean Cocteau, Julius Pinschewer, cije globalne ljudske zajednice pred Drugi je), redatelj je tijekom odrađivanja setova tehniku, po kojoj je nazvan i pokret mladih Guido Seeber, Paul Wegener, Jean Pain- svjetski rat. Geografskim izmještanjem Luisa furiozno kombinirao autorske intervenci- redatelja koji su se povodili za motom prema levé, Man Ray i Oskar Fischinger, potom Buñuela (Španjolska – Francuska – SAD – je na rubu eskapada koristeći se divljom kojem osnovni cilj kinematografije predstav- prethodno već spomenuti Sergei Eisenstein, Mexico), trasom donekle sukladnom onoj za ritmičnom montažom pojedinih sekvenci, lja snimiti ono što, zbog protoka vremena ili te Francis Brugière, Henri Chomette, Hans kojom je posegnuo i njegov ruski prethodnik distorzijom leća i asortimanom original- multiple rakursa, biva izmješteno prostom Richter, Vsevolod Pudovkin, Jerome Hill, Sergei Eisenstein, stvorit će se univerzalni nih tehnoloških rješenja patentiranih s oku promatrača. Kino–Eye autorima nije Lev Kuleshov, Marcel L’Herbier, Robert uvjeti za novi naraštaj filmskih nadrealista namjerom da što impresivnije prikaže bilo primarno tehničkom mimikom prikazati Florey, Slavko Vorkapich, Germaine Dulac (mahom hispanaca), koji najreprezentativni- abnormalne senzorne percepcije i per- realnost standardnog vidnog polja i fokusa, i Oleksandr Dovzhenko. Među njihovim fil- je predstavljaju središnji autori umjetničkog forirane vizije iz osjetilnog rakursa dušev- već su promovirali novi model percepcije movima vjerojatno su na današnje generacije pokreta Mouvement panique (Fernando nog bolesnika. Kako se radi o nezavisnoj izmještajući stvarnu sliku svijeta u seman- eksperimentalnih redatelja najviše utjecaja Arrabal, Alejandro Jodorowsky, Roland To- filmskoj produkciji kakve se u japanskoj tičko polje alternativne interpretacije zadane imali Bronenosets Potyomkin (1925.) u por i drugi), od kojih neki još uvijek djeluju

6 7 u kontekstu avangardne filmske proizvodnje Upravo na ovom mjestu oportuno je prestati koreograf, plesačica, filmski teoretičar, pje- njem mnoštva autora iz Generacije bitnika kao i okviru drugih medija (likovnost, knji- slijediti razvoj eksperimentalne kinemato- snik, filmski i književni prezenter, te fotograf. (Beat Generation) u (dominantno američkoj) ževnost, strip). grafije paralelno s nadrealizmom kao šire Najvažniji filmski projekti su joj: Meshes of subkulturi među kojima su prednjačili majsto- kontekstualiziranim umjetničkim pokretom, the Afternoon (1943.), At Land (1944.), A ri poput Franka i Cassavetesa. Sve češće je do “...Mouvement panique naziv je inter- koji će nakon Drugog svjetskog rata postati Study in Choreography for Camera (1945.), ušiju publike dopirala i, danas nezaobilazna, disciplinarnog umjetničkog kolektiva i jedan od temeljnih produkcijskih estetskih Ritual in Transfigured (1946.) i Time Medi- kritičko–analitička marker egida undergro- kojeg su od 1962. do 1973. predvodili faktora prilikom formiranja tzv. nove film- tation on Violence (1948.). Navedeni autori i und, i to kao temeljna označnica specifičnog Španjolac Fernando Arrabal, Čileanac ske umjetnosti kao produkta moderne, pa njihovi reprezentativni radovi bili su logičan subkulturnog stila“. Alejandro Jodorowsky i francuski Židov čak i na njoj zasnovane komercijalne filmske pledoaje (posebice s obzirom na značajno širi poljskih korijena Roland Topor. Slojeviti proizvodnje. Dakle, vratimo se periodu interes javnosti, odnosno – filmske publike) “...Kenneth Anger jedan je od najzna- kaos inicijalno utemeljen na simbolizmu neposredno pred Drugi svjetski rat. Tridesete za generaciju eksperimentalnih filmaša koja čajnijih predstavnika američkog ek- arhaičnog boga Pana predstavljao je godine prošlog stoljeća obilježili su, kada je se nametnula plodnih 50–ih i 60–ih godina sperimentalnog, tzv. podzemnog filma presudnu kreativnu infuziju posrnulom avangardna filmska proizvodnja u pitanju, prošlog stoljeća. U kontekstu prvog naznače- (), a ujedno i autor nadrealizmu koji je u tom periodu strmo- autori kao što su Kenneth MacPherson, nog perioda dominirali su Amerikanci Stan kontroverznih knjiga Hollywood Babylon glavo stremio buržoaskom, ideološkom Leon Schlesinger, László Moholy–Nagy, Brakhage (1933. – 2003.) i Joseph Cornell i Hollywood Babylon 2, u kojima je ponoru, dakle upravo onoj instanci koju Ralph Steiner, Jean Vigo, Walter Ruttmann, (1903. – 1972.), dok su prima autori drugog opisao neke od najsočnijih holivudskih su, primjerice, Luis Buñuel ili Antonin Manoel de Oliveira, Mário Peixoto, Alexandr perioda (60–ih) bili još uvijek živući litvan- skandala, u čiju se autentičnost doduše Artaud, koju generaciju ranije, namjera- Hackenschmied, Ralph Steiner, Oktavijan sko–američki redatelj Jonas Mekas (1922.) ne može uvijek sa sigurnošću povjerova- vali metaforički zatrpati zemljom i uta- Miletić, Len Lye, Joseph Cornell, Marie Se- i njegov austrijski (također živući) kolega ti. Hollywood kao prostor i simbol nije bati. Mala buržoazija, kako su artističke ton i prije svega nezaobilazni Norman McLa- Peter Kubelka (1934.). Dok su Brakhage i prestao zanimati Angera te je svakako pregaoce tzv. starog nadrealizma u krizi ren (1914. – 1987.). Upravo će on, kao potonji Cornell dokidali narativnost filmske struktu- obilježio njegov život i rad. Kao pripadnik okarakterizirali paničari, doživjela je zna- na gornjoj listi, u društvu Maye Deren (1917. re “ad absurdum”, uz povremenu paralelnu avangarde bio je žestoki kritičar holi- čajan šok i uskoro, barem na kratke staze, – 1961.) predstavljati fundamentalni miljokaz adaptaciju nadrealističkog naslijeđa filmske vudskog sustava i na njemu uspostav- ustuknula pred razapinjanjem peradi, novih razvojnih smjernica američke i interna- umjetnosti, Mekas i Kubelka su primarno ljenih vrijednosti, ali je kao pasionirani fingiranim likvidacijama rabina i ostalih cionalne filmske avangarde u periodu tijekom istraživali granice filma kao medija, bilo iscr- štovatelj, posebno klasičnog Hollywooda, vjerskih dužnosnika, nabacivanjem i neposredno nakon Drugog svjetskog rata. pljivanjem kadra ili ekstremnim tretmanom ujedno bio njime opčinjen. Rođen je kao živim kornjačama u kazališnu publiku i Kao škotsko–kanadski autor naturaliziran u polaznog koncepta sjedinjavanja slike i zvuka. Kenneth Wilbur Anglemyer 3. veljače tome sličnim trademark manirizmima New Yorku, Norman McLaren bio je pionir Među ostalim avangardnim redateljima ovih 1927. godine u obitelji srednje klase u radikalnih restauratora jednog posrnulog na nekoliko polja filmske proizvodnje, dviju naznačenih dekada nalazi se cijeli niz Santa Monici u Kaliforniji, a za njegov umjetničkog pravca...” uključujući: manufakturnu animaciju, današnjih akademskih klasika eksperimental- rani interes za film ponajviše je zaslužna * animaciju nastalu zapisom na filmskoj nog filma. Kada su u pitanju 50–e godine, tu baka Bertha, dizajnerica kostima u doba vrpci, vizualnu kompoziciju, apstrak- se prvenstveno radi o ovim imenima: James nijemog filma, zbog koje se obitelj 1944. “...El Topo (1970.) je daleko najvažniji tni film, pikselizaciju i grafička zvučna Broughton, Jean Genet, Kenneth Anger, godine preselila u Hollywood. Filmove je film u relativno tankom, ali istovremeno oblikovanja. Nagrađen je Oscarom za ani- Walerian Borowczyk, Isidore Isou, Hy Hirsh, počeo snimati vrlo rano, još u tinejdžer- vrlo utjecajnom, sineastičkom opusu kon- mirani film Neighbours (1952.). Redateljica Maurice Lemaître, Robert Breer, Guy De- skoj dobi, a s dvadeset godina snimio je troverznog strip scenariste, dramaturga Maya Deren (rođena kao Eleanora Deren- bord, Chris Marker, Alain Resnais, William svoj prvi javno izvedeni kratki film Va- i ezoteričara Alejandra Jodorowskog kowsky) vjerojatno je najkontroverzniji autor Heick, Margaret Tait, Michael Snow, Marie tromet (Fireworks; 1947.) – kao objavu (1929.). Revolveraš El Topo u društvu klasičnog holivudskog perioda iz četrdesetih Menken, Bruce Conner, Robert Frank, Alfred vlastite homoseksualnosti. Zbog seksual- svog sedmogodišnjeg sina jezdi opusto- godina prošlog stoljeća. Ova naturalizirana Leslie, Richard Lester, te (donekle dominatni) nih konotacija i prikazanog nasilja, film šenim predjelom s opskurnim nadreal- Ruskinja sklona filmskom eksperimentu i Jean–Luc Godard i . Temelj- je završio na Vrhovnom sudu Kalifornije, nim naznakama tražeći božju pravdu za ezoterijskoj literarnoj imaginaciji, postala je na trasa razvoja eksperimentalne kinemato- gdje su međutim optužbe odbačene i film zločine na koje usput nailaze...“ temeljna akademska činjenica kada je kom- grafije ovog perioda postao je tzv. nezavisni je proglašen umjetnošću. Već u to vrijeme * pleksnost autorskog opusa u pitanju. Paralel- autorski film, a akademski arhivski talog Anger se zainteresirao za okultno te počeo no s radom na filmskoj režiji djelovala je i kao avangarde dograđen je i pionirskim djelova- proučavati tekstove engleskog okultiste

8 9 Aleistera Crowleya, tvorca religije tele- no, a filmska slika, koju je kompenzacij- (Dvanaest žigosanih; 1967.) Roberta nije naknadno manifestiralo ekstremnim ma. Ujedno je počeo eksperimentirati s ski intenzivno proizvodio, pomogla mu je Aldricha, Rosemary’s Baby (Rosemarina autorskim eksperimentom Wernera Herzoga, kanabisom i sličnim drogama. Ovi utjecaji da uobliči svoje viđenje svijeta i prepravi beba; 1968.) Romana Polanskog, The filmom Herz aus Glas (1976.) koji je realizi- vidljivi su već u Vatrometu, a još više u socijalizacijske paradokse koji su ga Fury (Furija; 1978.) Briana De Palme, ran tako da je kompletan crew na setovima Angerovim kasnijim filmovima. 1950. sputavali. Studirao je klasičnu dramatur- The Killers (Ubojice; 1964.) Don Siegela, za cijelo vrijeme snimanja koristio sintetske i godine seli u Francusku gdje snima film giju, a prve honorarne poslove odrađivao te mnogi drugi. Sve vrijeme vlastitog kre- prirodne halucinogene. Zečji mjesec (Rabbit’s Moon) te upoznaje u kazališnom okružju, gdje se isticao kao ativnog angažmana, neovisno o odrađiva- francuskog redatelja Jeana Cocteaua, koji glumac s relativno malo linija teksta, ali nju setova, podredio je ritualima vezanim “...Simbol češke avangardne kinemato- će na Angera izvršiti značajan utjecaj, istovremeno i impresivno dominantnom uz ovisničke navike heroinskog konzu- grafije Vera Chytilova (1929. – 2014.) a o filmu Vatromet će se vrlo pohvalno scenskom figurom unatoč relativno menta sklonog alkoholnim ispiranjima modernistkinja je čiji opus presudno izraziti. 1953. godine Anger putuje u Rim niskom rastu od jedva 170 centimeta- želudca, što mu je uzrokovalo cirozu jetre obilježavaju ustrajno poštivanje tradicije u Italiju te u Tivoliju, u vrtovima Villa ra. Pod pritiskom roditelja koji su kod i smrt u pedeset i devetoj godini života...” Cinéma vérité stila i sveprisutni sim- d’Este, snima film Eaux d’artifice. Iste njega uočili homoseksualne tendencije u * bolizam. Filmom se bavi od 1960., a šira godine mu umire majka i on se vraća u razvoju ličnosti, zarana se oženio glumi- javnost registrirala ju je nekoliko godina SAD te upoznaje drugog slavnog američ- com Genom Rowlands (1930.), koju je Progres koji je uslijedio 60–ih godina prošlog kasnije zahvaljujući omnibusu Perlicky na kog eksperimentatora Stana Brakhagea s upoznao tijekom periodičnih angažmana stoljeća, kada je eksperimentalna filmska dne (1966.), koji je potpisala s kolegama kojim neko vrijeme i surađuje...” u kontekstu televizijske proizvodnje produkcija u pitanju, možda i nije toliko Jaromilom Jiresom, Jiríem Menzelom, * sadržaja koje danas raspoznajemo kao revolucionaran kakvim smo ga skloni doživ- Janom Nemecom i Evaldom Schromom, sitcom fenomene. Zajedno su realizi- ljavati, te bi ga se eventualno moglo svesti listom mastodontima kasnije komercijal- “...John Cassavetes (1929. – 1989.) rali, do Cassavetesove smrti, troje djece tek na društvenu liberalizaciju koja je kao ne praške produkcije, odnosno naknadno reprezentativni je predstavnik, te ujedno, i deset filmova, uglavnom psiholoških politička činjenica pogodovala radikalnijim dijagnosticiranog istočnoeuropskog kada su konvencije američkih filmskih studija vezanih uz fenomen nerealizira- sineatskim pristupima. Slijedom navedenog Novog vala. Za razliku od njih Chytilova teoretičara u pitanju, i najistaknutiji nih ljubavi i njihovih društveno uvjeto- nešto “slobodnije” radove realizirali su i je pošla drugim putem, oslanjajući se pionir inovator, preciznije – konstruk- vanih kompenzacija. Filmsku karijeru, tadašnji debitanti kao što su Jack Smith, Ken na eksperimentalni žanr i alternativna tor općeg modela na kojem se temelji preciznije karijeru filmskog redatelja Jacobs, Vera Chytilová, Tomislav Gotovac, strujanja, ključne trendove tada aktualne produkcijska analiza projekata koji se pošto se daleko intenzivnije vremenom Roy Andersson, Shirley Clarke, Don Levy, u SAD–u i zapadnoj Europi. Uskoro su akademski definiraju, te standardizi- nametnuo kao glumac, Cassavetes je, Jože Pogačnik, René Laloux, Owen Land, uslijedile zabrane od kojih je zatečeni raju kao američka nezavisna, autorska presudno, dugovao garnituri tadašnjih Carolee Schneemann, Jiří Trnka, Wojciech češki komunistički establišment redov- kinematografija. Djetinjstvo provedeno profesionalaca vezanih za filmski festival Has, , Paul Morrissey, Peter no odstupao s vremenskom zadrškom u New Yorku, u širem okviru zajednice u Veneciji koji su koncem 50–ih godina Watkins, Peter Whitehead, Bruce Baillie, neophodnom da se uoči kako inozemna ortodoksno obligatnih grčkih imigranata prošlog stoljeća kada je promovirao svoj Malcolm Le Grice, Santiago Álvarez, Tony art publika, mimo političkih insinuacija, kojima su pripadali njegovi roditelji, prvi film Shadows (Sjene; 1959.) raspoz- Conrad, , Seijun Suzuki, odista uživa u tom “dekadentnom smeću” zarana je markirao razvojnom trasom nali njegov talent, za razliku od cijelog Ingmar Bergman, Roland Kirk, Jud Yalkut, koje im Vera revno servira. Ustrajno svr- vezanom uz filmske interese, provodeći niza američkih distributera koji su mu Paul Sharits, Alexander Kluge, Dušan Maka- stavana među provokativne autore emi- vrijeme u kadriranju svoje majke, koja će otkazali suradnju iako danas, godinama vejev, Conrad Rooks, Djibril Diop Mambéty, grante poput Miloša Formana ili Ivana se kasnije pojavljivati i u nekoliko njego- nakon smrti, te neovisno o primarnoj Vilgot Sjöman, te nešto popularniji autori Passera, Chytilova ipak nikada nije otišla vih profesionalnih filmova. Neposredno sistematizaciji unutar korpusa nezavisnih poput Joea Dantea, Piera Paola Pasolinija, u inozemstvo. Sporove s režimom običa- nakon rođenja roditelji su ga, zbog odr- autora, ima status neospornog klasika, Stanleya Kubricka, Sergeia Parajano- vala je rješavati dijalektičkim pritiskom uz žavanja ortodoksne religijske matrice o a integralni redateljski mu opus prestiž- va, Dennisa Hoppera, Rainera Wernera poslovičnu konkluziju o svojoj neupitnoj tradicionalizaciji muške djece, otpravili u nog referentnog općeg mjesta, kada je, Fassbindera i Wernera Herzoga. Bitno lijevoj poziciji i teškom statusu umjetnika Grčku, slijedom čega je, nakon povratka, upravo kanonski, američki film u pitanju. obilježje 60–ih godina prošlog stoljeća bila je u recesijskim vremenima, na temelju čega kao sedmogodišnjak počeo pokazivati Generacije filmofila vezanih holivudskom i eskalacija konzumerizma narkotika, što se bi periodično realizirala sredstva za jeftine neurološke konflikte vezane uz govorni produkcijom pamte ga po ulogama u specifično odrazilo i na avangardnu filmsku produkcije i tako se održavala u autorskoj aparat, te mu je leksik formiran limitira- filmovima kao što su The Dirty Dozen produkciju, te zasigurno najsimptomatič- formi. Nakon sloma komunizma ostala

10 11 je dosljedna svojim načelima i snimala i pridruženog joj dijela transatlantske trenutku začeća, “ideološki osposobili” da kao i neki drugi veliki europski grado- apsurdističke crnohumorne drame o fatal- emigracije, ali ne i aktivni praktikant za sitan novac zadovoljava homoseksualce vi, specifične prijestolnice modernog nim društvenim posljedicama nebrojenih ove materijalne inačice kršćanske vjere. i starije gospođe s Greenwich Villagea...” boemskog lifestyle–a uz koji se vezuju i bolesti primitivnog sustava viška vrijed- Njihova specifično konfliktna suradnja * temeljne odrednice beat kinematografije. nosti i političke tranzicije. Konfliktnu rezultirala je i filmskom trilogijom koja Kovanicu Beat Cinema prvi je upotrebio prošlost kapitalizirala je radnim mje- tvori ovaj ciklus. Morrissey je Warholu “...Shirley Clarke (1919. – 1997.) jedna neumorni istraživač ekstremnih filmskih stom predavača na akademiji, a unutar fatalno zamjerio celebritizaciju, medijsku je od najpoznatijih nezavisnih američkih projekata , autor studije posljednjih nekoliko godina, zahvaljujući ekspanziju neizdrživo širu od konkretnih redateljica. Karijeru je započela kao ple- Naked Lens: Beat Cinema (1997.). Knjiga prigodnim retrospektivama, valoriziran je projekata, utemeljenu na dominantnoj sačica ali se zbog neuspjeha u modernom je neplanirano doživjela još dva dopu- i njen ekstenzivni opus, danas privlačan potrebi za promocijom atraktivnih, bizar- plesu i u koreografiji posvetila filmu. njena engleska izdanja (2001. i 2008.), daleko široj publici...” nih glumaca, koja odvraća od fundamen- Na City College of New York je studi- te presudno formirala novu bazu autora * talnog ishodišta umjetničke potrebe, dok rala s Hansom Richterom, njemačkim istraživača navedenog fenomena, među je Warhol identičnu situaciju bio sklon ekspresionističkim redateljem, a ubrzo je kojima se ističu Tessa Hughes–Freeland, “...Vitalni i žovijalni Njujorčanin Paul pravdati tezom o Morrisseyu kao poten- postala i članica udruženja Independent Stephanie Watson, te Arthur Cantrill i Morrissey (1938.) institucionalni je cijalno opasnom kvazikreativcu kojeg je Filmmakers of America. Afinitet prema Corinne Cantrill. Beat kinematografi- katolik, militantni dobrovoljac američke potrebno kontrolirati u kontekstu daleko plesu i ritmu se odražava u mnogim ju i pridruženu joj teoriju moglo bi se, vojske, danas već potencijalni trećepozi- širem od otvaranja autorskih sloboda. Clarkeinim radovima, posebno ranijim. sukladno hijerarhiji temeljnih poglavlja vac, politički konzervativac, nacionalso- Dijagnoza bolesti ovisnosti, nadilaženje Od samog početka filmskog stvaralaštva navedene Sargeantove studije, podijeliti cijalist sklon nametljivom egzibicionizmu potrebe, transformacija, ekstaza i smrt je odbacivala “polirani holivudski stil” u na primarnu egzaminaciju pionirskih i pornografiji, koji sebe doživljava kao ključni su elementi Morrisseyeve kine- kojem je dominirao narativni element a projekata autora neposredno vezanih uz umjetnika i antifašista (što slijedom matografije koji tvore specifičan circulus mizanscena služila vizualizaciji dijalo- ranu beat književnu proizvodnju i njene toga – valjda i jest). U okviru Factory vitiosus sukladan generacijskoj platformi ga. Najveći utjecaj na njen rad imala je glavne egzemplare koji su bili nepo- produkcije pokojnog Andya Warhola o spolnosti, narkoticima i umjetnosti, nezavisna redateljica Maya Deren. Bila je sredno uključeni i u filmske projekte, (1928. – 1987.), koncem 60–ih i tijekom s upitnom ulogom i udjelom potonje cijenjena među kolegama poput Ingma- što uključuje radove Roberta Franka sedamdesetih godina prošlog stolje- stavke. U prilog navedenom linku ide i ra Bergman i Johna Cassavetesa, ali je i Alfreda Lesliea, koji su stvarali u ća, autorizirao je niz filmskih uradaka činjenica kako je upravo Paul Morrissey ostala nepoznata široj publici...” kreativnom društvu Allena Ginsberga, koristeći se režijskim manirom dostoj- Factory produkciji “priveo” Lou Reeda i * Gregoryja Corsoa i neizbježnog Jacka nim Eve Braun – organizirao bi casting, ostatak članova The Velvet Undergrou- Kerouaca. Potom je golem prostor rezer- odabrao glumce, te naložio snimateljima nda, te ih ugovorom vezao za studio kao “...Beat Cinema izraz je kojim se po- viran za središnju figuru beat filma Johna da obave ostatak posla. Upravo poput najkomercijalniji joj produkt u povijesti kroviteljski objedinjuju određeni isječci, Cassavetesa kojem je, također američki, Adolf Hitlerove “glupe plavuše” koja je institucije. Impresivan je i podatak kako prvenstveno američke, ali sukladno filmski publicist Marshall Fine posvetio filmsku tehnologiju doživljavala kao svoje je Morrissey već pedeset godina aktivno adaptacijskim mogućnostima, i inter- integralnu reprezentativnu studiju Ac- privatno ogledalo svijeta, i Morrissey prisutan u američkom filmskom svijetu nacionalne filmske proizvodnje u širem cidental Genius: How John Cassavetes je, neplanirano, zadužio sistematizacij- (2010. je promovirao svoj posljednji ura- kontekstu eksperimentalnog, undergro- Invented the (Slučajni ski kompleksnu i diskutabilnu filmsku dak News from Nowhere s katoličkom und i marginalnog stvaralaštva autora genij: Kako je John Cassavetes izmi- estetiku, doduše u kontekstu daleko fundamentalistkinjom Vivom kojoj se presudno vezanih uz, sada već klasični, slio nezavisni film; 2006). Treću grupu benignijeg vremenskog isječka, bez da u majka noću molila američkom generalu povijesno kulturni fenomen tzv. beat autora objedinjenih sintagmom Beat praksi intervenira ičim osim eventualno katoliku Josephu McCarthyu da istrijebi pokreta koji je ekspandirao 50–ih i 60–ih Cinema čine prvopozivci druge generacije vlastitim ogoljenim spolovilom pred vještice), a da ni u jednom trenutku godina prošlog stoljeća, te proizveo niz fenomenom vezanih autora poput Rona kamerama. Andy Warhol je, za razliku nije surađivao s nikakvim holivudskim manje ili više uspješnih nastavljača u Ricea, Harryja Smitha, Jacka Smitha, od Morrisseya, Irca, bio Karpatorusin, filmskim studijima. Projekte Flesh, Trash idućim generacijama, pri čemu se kao Jonasa Mekasa i britanskog redatelja psihološki također kodiran prema zahtje- i Heat presudno integrira ličnost Joea novo žarište neposredne proizvodnje au- Petera Whiteheada koji je omogućio širu vima Katoličke crkve u sklopu geograf- Dallesandra, uličnog hustlera kojeg su torskih impresija, u opeci s “istrošenim” europsku recepciju nečega što je izvorno skog isječka specifične etničke skupine roditelji narkomani, mlađi maloljetnici u njujorškim modelom, nametnuo Pariz, bio autohtoni američki filmski fenomen.

12 13 Treću generaciju filmskih beat autora relevantnih akademskih filmskih zbornika Kena Kelmana. Sitney je pedantnim de- zanemaruje u korist sadržajne kohezi- predvodio je osamdesetih godina prošlog (pionirski projekt koncipiran u tom smjeru duciranjem identificirao i četiri temeljna je koja reprezentira sliku svijeta tek u stoljeća, tada već veteran beat scene – bila je studija Anthology postulata strukturalne filmske proizvod- naknadnom interpretacijskom okviru koji kontroverzni William S. Burroughs, a autora Petera Gidala iz 1976.), najznačajniji je nje, s naglaskom na postulatno pravilo (dokumentaristički paradoks) nikako ne razvijali su je, presudno, Antony Balch, produkt marginalne američke kinematografije kako ni jedan rad, paradoksalno, ne može sinkronizira i stvarnu sliku svijeta, a pu- Brion Gysin i Ian Sommerville, kao i s kraja 60–ih godina prošlog stoljeća. zadovoljiti sve postulate odjednom jer bi blika istovremeno gubi i odnos s filmskim niz tzv. post ili cyber punk autora koji se premetnuo u blank screen projekciju jezikom, čime se otvara prostor raspravi su inspiraciju crpili iz Burroughsove “...Naknadnim autonomnim disciplinira- kao posljedicu neminovnog autorskog o destruktivnoj dimenziji komercijalnog književne proizvodnje. Beat kinemato- njem impresivnog niza autora po pitanju odustajanja. Sitneyevi postulati nalažu filma. Nacrtnu geometriju ovog konflik- grafija u svojim razvojnim fazama prošla tehničkih postulata pomoću kojih se kako kamera mora zauzeti fiksni položaj, ta u svojim je radovima, kao svojevrsni je put od heroinske jazz kulture 50–ih, presudno sistematizira produkcijski ta- flicker efekt mora biti zadovoljen, loop doprinos strukturalnom poimanju filma/ preko hippy lunatizma 60–ih, pa sve do log, strukturalni film (ili strukturalno/ printing tehnika mora biti izvedena filmske proizvodnje, isticao i francuski suvremenih odrednica svojevrsne post- materijalistički – kako ga u zreloj fazi iz u realnom vremenu, te film mora biti filozof Jean Baudrillard. kulturne apokalipse koja se manifestira u sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća podatan za efektno refotografiranje istog * cyber tendencijama subkulturne matrice apostrofiraju neki kritičari) nametnuo framea kako bi se proizveo off the screen današnjice. Utemeljena je na osobnim se kao globalni trend, te je, barem kada efekt. Kao prvi klasik strukturalnog “...Conrad Rooks (1935. – 2008.), ame- ekspresijama, ready made scenografskim su arhivi britanskog filmskog instituta u filma uglavnom se navodi Flicker (1965) rički filmski redatelj, rafinirani hedonist zahvatima realiziranima uz specifičan pitanju (najznačajniji arhivski pretinac Tonyja Conrada, iako su neki analitičari i nomad, filmom se inficirao zahvaljujući otklon od konvencionalnog filmskog eksperimentalnih filmova iz prethodno skloni isticati i ranije plasirane radove iracionalnim strahovima svoje majke realizma, a manifestne su i autorske vizije navedenih perioda, ali istovremeno i poput filma Cosmic Ray (1962) Brucea od dadilja koje bi mogle nauditi njenom na rubu mučnine uzrokovane izmjenama impresivna zbirka recentnih uradaka), Connera ili nekih ranih eksperimenata djetetu, zbog čega ga je, prije izlaska, stanja svijesti uz, ponekad beskrupu- i danas raspoznatljiv kao najatraktivniji Stana Brakhagea na istom tragu. Kako bi neposredno prije nego li ga ostavi lozno, afirmiranje i promoviranje nar- elementarni model autorske integracije strukturalni film odigrao svoju društvenu nasamo, prikivala uz kućno projekcijsko kotika kao temeljnih gradivnih eleme- (prvenstveno mlađih autora) u domenu ulogu unutar subkulturne interakcijske platno birajući najatraktivnije sadržaje, nata na putu artističke spoznaje svijeta. filmske proizvodnje. Strukturalni film matrice, potrebno je mentalno aktivirati uglavnom komercijalne animirane filmo- Krajnji ideal beat kinematografije bio je zasniva se na demistifikaciji procesa gledatelja, zainteresirati ga za egzistenci- ve, koji apsolutno zadržavaju infantilnu i ostao ostavljati za sobom posvemašnji filmske proizvodnje, ali je istovremeno jalni aspekt filma, preciznije – za prezen- pažnju, te nakon sat ili dva izlaganja im interpretacijski nered, fluidnu organsku ne reprezentira, što se može tumačiti tirani rad kao materijalnu činjenicu, čime iz neposredne blizine izazivaju slabost i zbrku kojoj je temeljni smisao i cilj dopri- autorskom potrebom za metafilmskim film prestaje biti ekskluzivni strukturalni umor, od čega mnoga djeca obole i zao- jeti do publike sastavljene od istomišlje- dokumentiranjem kodiranim knjigom fenomen, te se premeće u strukturali- stanu u razvoju. Do desete godine života nika kojima će specifično filmsko iskustvo snimanja, što ne rezultira tutorial zahva- stički koncept na tragu moguće buduće Conrad je već postao relevantan sugo- nakon primarne interakcije postati osob- tima u samom mediju ili dekonstrukci- konvencionalne filmske proizvodnje, vornik, barem kada je film bio u pitanju, ni motiv za slobodniji doživljaj stvarnosti jama nalik behind the scenes fenomenu o kojoj fundamentalno, preko struktu- u bilo kakvom društvu odraslih. Nakon i pridruženu mu interpretaciju...” vezanom uz plasman suvremenih ralnog dokazivanja, nemaju što kazati odsluženja vojnog roka među američkim * komercijalnih kino filmova u širem digi- ni renomirani holivudski producenti. marincima, oženio se sa Zinaidom de talnom okružju. Termin strukturalni film Komercijalni film je, na tragu struktural- Rachevskayevom, ruskom princezom iz Koncem 60–tih i početkom 70–tih godina jav- aplicirao je na produkciju u pionirskom nog promišljanja sirove scratch situacije, dinastije Romanov, što mu je omogućilo lja se u domeni fenomena eksperimentalnog periodu američki povjesničar filmske moguće naknadno definirati kao prostor- pristup egzotičnim rojalistima sa svih filma i tzv. strukturalistički pokret. Struk- umjetnosti P. Adams Sitney, suosnivač no–vremensku identifikaciju utemeljenu krajeva svijeta, te je, slijedom lutanja turalni eksperimentalni film, sudeći prema op- Archives centra u New na pokretnim slikama uz sekundarno od dvora do dvora, upoznao indijskog servacijama na tragu dubinskog psihološkog Yorku (1970.) kojim je pionirski ravnao afektiranje dramaturgijom i ulogama režisera Raja Kapoora koji ga je nagovo- poimanja filmske konstrukcije (koja je daleko uz pomoć kolega redatelja poput Jonasa aktera koje s vremenom dospijevaju rio da se posveti filmu. Radi se o prvoj, sukladnija tehničkim konvencijama nego Mekasa, Jeromea Hilla, Petera Kubelkae, u prvi plan. Na toj trasi forma postaje teorijskoj fazi, koja je Rooksu omogućila umjetničkim interpretacijama), te na temelju Stana Brakhagea, Jamesa Broughtona i balast koju gledatelj nakon projekcije da sistematizira neka znanja stečena još

14 15 u ranom djetinjstvu. Oslanjajući se na romana Hermana Hessea. Neposredno na ružičasti trokut koji su morali nositi na sveučilištu Stavrakos, te kazališnu ženin autoritet i nasljedstvo koje mu je nakon premijere Siddharthe, Rooksu je homoseksualni zatvorenici koncentracij- scenografiju na Vakalo studijama, uz pripalo nakon očeve smrti, Conrad je umrla žena, izgubio je temeljni balans skih logora, a Praunheim je naziv četvrti u povremene angažmane u diskografskoj mladost proveo kao bitnik na američkim s okolinom, preselio na Tajland, oženio Frankfurtu gdje je Rosa proveo djetinj- glazbenoj industriji koju je opsluživao filmskim akademijama, čemu je pridoni- anonimnu profesionalnu prostitutku i stvo. U 60–im godinama je počeo snimati kao direktor marketinga s oko 500 jela i činjenica da je s manje od petnaest samohranu majku, te obolio od šizofre- eksperimentalne i kratke filmove a 1971. je autoriziranih reklamnih klipova, što mu godina života već postao dijagnosticirani nije. Pred smrt ga je natrag u SAD vratio izazvao burne reakcije provokativnim do- je omogućilo stjecanje sredstava za rad alkoholičar s delirium tremens poreme- sin Alex, jedino dijete iz braka s pokoj- kumentarcem Nicht der Homosexuelle ist na filmu izvan komercijalnog okružja. ćajima tlakova prilikom naglog ustaja- nom Rachevskayevom. Conrad Rooks je pervers, sondern die Situation, in der er Karijeru je započeo kao asistent režije nja. Do sredine 60–ih godina prošlog umro u krugu prijatelja i obitelji, mirno lebt (Nije homoseksualac perverzan nego Vasilisa Georgiadisa, klasičnog grč- stoljeća Rooks se intenzivno navukao na i posve lišen bilo kakve svijesti o samom situacija u kojoj živi). Film je snimljen kog redatelja dva puta nominiranog za heroin, kokain, LSD, te toksične kaktuse sebi i okolini. Spada među jedinstvene po narudžbi državne televizije i njime je nagradu Oscar. Realizirao se i kao filmski i gljive. Već otpisanog na tretmane ga slučajeve režisera s minimumom filmske von Praunheim ponajviše izazvao same producent nakon uspješne suradnje s ve- je primio švicarski eksperimentalni minutaže i maksimalnim, nezamjenjivim homoseksualce prikazujući ih pasivnim teranom Orestisom Laskosom sredinom medicinski institut koji je oglasio potrebu utjecajem na filmsku umjetnost...” i apolitičnim. U filmu Der Einstein des 60–ih godina prošlog stoljeća. Tako je za testerima “alternativnog iscjeljivanja * Sex (1999.) Praunheim rekonstruira ne realizirao apsolutno neovisnu redatelj- uspavljivanjem” po reklamnim panoima samo život i djelo Magnusa Hirschfelda, sku poziciju. Estetski je oscilirao između na američkim sveučilištima. Mozgom su Sedamdesete godine prošlog stoljeća donose osnivača instituta za seksologiju i borca klasičnog filmskog erotskog spleena na mu i neurološkom mrežom u bolnici u procvat slabije razvijenih nacionalnih kine- za ravnopravnost homoseksualaca nego tragu vizualiziranja opskurnijeg isječka iz Zurichu mjesecima kolale subliminalne matografija u okvirima popularne sintagme i nastanak LGBT pokreta u Weimarskoj imaginarija francuskog libertinca Marqu- poruke nižih i apstraktnih frekvencija. “filmova novog vala”. Tako su, primjerice, Republici. Praunheim je htio, kako sam is de Sadea, te suvremenog američkog Iscjeljenje je, kao sporedni efekt, proi- portugalski, češki, brazilski ili australski re- kaže, ispričati pravu priču sa zanimljivim postmodernog film noira i horora s zvelo paranoidnu, defokusiranu i labilnu datelji eksperimentalnih filmova dospjeli do likovima. Hirschfelda je htio prikazati donekle potisnutim erotskim elementi- ličnost. Dileri su mu se, kao primarni šireg auditorija. Za ovaj period, na globalnoj kao povijesni lik i oca gay pokreta. Koliko ma. Opsjedale su ga razorne dihotomije izvor strahova, iako im nije dugovao listi najrelevantnijih autora filmske avangar- god da koristi narativnu linearnost, proizišle iz univerzalnih paradoksa seksa nikakav novac, počeli umnažati među de, nalaze se Alain Robbe–Grillet, Abigail konvencionalan pristup, za njega neobi- i smrti, ljepote i gnjusa, te privrženosti i ljudima u neposrednoj okolini, iako se Child, João César Monteiro, Robert Gar- čan, Praunheim u filmu ne odustaje od ljubavi. Karakterni trademark su mu bili radilo uglavnom o uzgrednim, nepozna- dner, Yvonne Rainer, William Raban, Pene- razigranosti i kiča. Vidljivo je to između mentalno, te seksualno devijantni cinični tim kreaturama koje nisu imale nikakve lope Spheeris, Harry Kümel, Les Blank, Rosa ostalog u sceni u kojoj se glavni glumac marginalci. Objavio je jednu zbirku veze s narkoticima. Odlučio je snimiti von Praunheim, Jacques Rivette, Jaromil zamjenjuje. U jednom kadru vidimo mla- kratkih priča i tri kraća romana – novele. film. Uradak Chappaqua (1966.) osvojio Jireš, Hollis Frampton, Stephen Dwoskin, dog vitkog Hirschfelda koji govori o svo- Sam je organizirao produkciju za sve svo- je drugu nagradu na Venecijanskom Derek Jarman, Luc Moullet, Philippe Garrel, joj ljubavi za čokoladom, dok se poslužuje je filmove. Izostanak publiciteta, sklonost filmskom festivalu, a za producente su Werner Schroeter, Kōji Wakamatsu, Chantal iz pozlaćene posude, da bi se u sljedećem trash iskazu, te zazor od strane kritike se, do tada u kontekstu filmske proizvod- Akerman, Miklós Jancsó, Hans–Jürgen kadru pojavio kao stariji i korpulentni nametnuo ga je posthumno mlađim nje posve nepoznatom Rooksu, ponu- Syberberg, Peter Greenaway, Krzysztof Hirschfeld, ljubitelj dobre hrane...” generacijama grčkih sineasta kao kultnog dili Francois Truffaut i Roger Vadim. Zanussi, VALIE EXPORT, Alexander Kluge, * redatelja. Neposredno pred smrt odrekao Četiri godine kasnije Conrad je snimio Richard Serra, Nam June Paik, Thierry se kompletnog svog filmskog opusa, te Siddharthu (1970.), svoj drugi i posljed- Zéno, Nikos Nikolaidis, Marguerite Duras, “...Nikos Nikolaidis, grčki postmoderni prigodno zaključio kako je život trebao nji film u karijeri. Projekt je inspiriran Russ Meyer, nezaobilazni Frans Zwartjes i redatelj i scenarist avangardne proveni- posvetiti muzici kao daleko apstraktnijoj alkoholičarskim iskustvima druženja donekle notorni David Lynch. jencije (1939. – 2007.), rođen je u Ateni, formi – jer ga slika ubija. Njegove kom- s beat književnicima Jackom Keroua- gdje je proveo čitav život i realizirao sve pleksne filmske alegorije i simbolizmi com, Allenom Ginsbergom i Williamom “...Rosa von Praunheim (pravo ime Holger svoje autorske filmske projekte, sistemat- trasirali su razvoj suvremenog grčkog, ali Burroughsom, a zamišljen i realiziran je Radte) rođen je 1942. u jednom latvijskom skom potrebom svodive pod eksperi- i internacionalnog avangardnog filma. kao vrlo slobodna autorska interpretacija zatvoru. Imenom Rosa želi podsjetiti mentalni arthouse. Studirao je režiju Najdosljedniji sljedbenik mu je mladi

16 17 ukrajinski redatelj Ihor Podolchak zapa- bio je pionir trenda (u prethodno na- i strasti u procesu svojevrsne filmske Sedamdesete godine prošlog stoljeća ujedno žen po filmu Delirium iz 2013...” značenom periodu iznimno manifestnog purifikacije organskih odnosa vrste. Kao su i period eskalacije tzv. trash kinemato- * među nizozemskim vizualnim umjetnici- što je Stan Brakhage dokidao konvenci- grafije koja je posjedovala prijeko potrebnu ma) koji je puko bilježenje performansa onalnu kognitivnu praksu u kontekstu kalibriranu naturalnu kibernetičku hijerar- “...Veteran Frans Zwartjes (Alkmaar – filmskom vrpcom zamijenio potrebom nametanja osobne sineatske vizije, hiju, odnosno idealan omjer informacija iz Nizozemska; 1927.) nezaobilazna je figura autora da se izmjeste u mediju i plasiraju Zwartjes je, dodatno radikaliziravši isto- domene filmske umjetnosti (groteskna cita- unutar globalnog konteksta europske istovjetne ideje koristeći se klasičnom vjetni sfumatozni redateljski postupak, tologija) i primordijalne proizvodne energije moderne umjetnosti. Osim eksperimen- filmskom režijom, stilski specifičnom za svoje eksperimentalne filmove pogonio vezane uz potrebu za što širim plasmanom talnim filmom, profesionalno se bavio klasike sineatske avangarde. Zwartjes u smjeru alterniranja upotrebe filmskog konačnog produkta kao eksperimentalnog fil- glazbom (kompozicijom), izrađivao je je svoje filmove sam montirao, snimao, jezika izvan temeljnih okova narativnog ma. Djelatno su se, kao perjanice trash tren- violine, zarađivao kao crtač, te se peri- dizajnirao im zvuk, te ih osobno razvijao, razumijevanja filmske materije. Ipak, nje- dova 70–ih i 80–ih, nametnuli odično isticao u slikarstvu i kiparstvu. kako bi mogao u cijelosti pratiti vlastite gova poetska klaustrofobija, u kompara- i Lloyd Kaufman. Važan doprinos filmskom Krajem 60–ih godina prošlog stoljeća, u autorske ideje od redateljskog primarnog ciji s Brakhageovom opsesivnom pasijom eksperimentu u naznačenom periodu dali su i periodu kada je kao četrdesetogodišnjak scratcha (montažu je često rješavao “u da sliku predimenzionira radikalnim umjetnici iz Flux pokreta. promovirao svoje prve filmske uratke, već kameri”) do konačnog produkta – filma fokusnim zahvatima, čini ova dva autora je bio renomirana ličnost u nizozemskim kao artefakta. Scenografski, njegovi su svojevrsnim antipodima na kojima do- “...Iz šireg konteksta relativno recentnog umjetničkim krugovima. Njegovi rani ra- radovi većim dijelom vezani uz lokacije brim dijelom počiva i kompletan kontekst (2016.) istraživanja znanstvenika s odjela dovi, artistički crno–bijeli filmovi kojima na kojima je živio – interijere stanova i suvremenog eksperimentalnog filma čije za praktičnu estetiku berlinskog instituta su, zahvaljujući specifičnoj isforsiranosti i kuća, vrtove, ulice najbliže kućnoj adresi, su temeljne značajke (kako ih navodi i Max Planck (prezentator projekta je kompoziciji krupnih planova, dominirali a protagoniste (glumce) je, povodeći se za Maximilian Le Cain – bio kontroverzni mladi filmofil Keyvan tada popularni performeri poput Mo- podudaranjem i preklapanjem senzibili- Society) intrigantni vizualni onirizam, Sarkhosh), može se zaključiti kako je nieka Toeboscha i Zwartjesove supruge teta, nalazio i angažirao tijekom nefor- aritmični montažni postupci i hipnotički trash kinematografija koju mnogi kroni- Trixe Kuselbose (do neraspoznatljivosti malnih druženja u umjetničkim krugovi- minimalizam u tretmanu zvuka. Frans čari sedme umjetnosti tretiraju tek kao prekriveni make–upom) izazvali su nagli ma. “Motorika mog osobnog djelovanja Zwartjes filmski “hibernira” negdje od neukusni balast, svojevrsni korov filmske interes šire nizozemske javnosti, što mu determinira moj filmski stil. Nikada početka ovog tisućljeća, a u međuvre- povijesti, zapravo “elitni” isječak sineat- je omogućilo da, zahvaljujući fundiranju se nisam ni zapitao može li neki kadar menu se na njegovo djelo nadovezao niz ske produkcije koji tradicionalno intrigira konkretne umjetničke karizme, tijekom slijediti nakon nekog drugog kadra. Da mlađih autora koji mu pripisuju, između upravo mjerljivo inteligentniji auditorij, sedamdesetih postane najznačajniji sam postavljao sebi takva pitanja, bavio ostalog, čak i zasluge na polju progresiv- temeljem čega se ova izvanžanrovska predstavnik nizozemske filmske avan- bih se nekim drugim poslom.” – komen- nog rasta trenda tzv. gonzo kinema- stilska odrednica perpetuirano razaznaje garde. Ekspresivni dramatični naglasak tirao je u jednom intervjuu. Apstraktne tografije. Zbog forsiranja specifičnih u više ili manje značajnom isječku suvre- na vizualnoj interpretaciji koncepta igara umjetničke ekspresije inicirane ovakvim subjektivnih kadrova neki su ga kritičari mene proizvodnje, a markirani radovi dominacije u mreži spolnih odnosa Zwar- temeljnim stavom iziritirale su donekle skloni svrstati i u pionire point–of–view ponekad postižu i značajniji komercijalni tjersov je raspoznatljivi redateljski trade- paradoksalnu autorsku potrebu za bilje- pornografske produkcije ili, preciznije, uspjeh, kao i kultni status kod dijela mark, preciznije – autonomno nametnuta ženjem fundamentalnih poriva i procesa i bliže Zwartjesovom modelu provoka- publike. Konvencionalna obilježja trash autorska trasa na kojoj postojano ustra- poput hranjenja, nametanja spolne cije auditorija, suvremenog žanrovskog kinematografije, koju prosječan kino gle- java tijekom kompletne dugogodišnje požude, (erotskog) voajerskog proma- horora. Zwartjesov opus tvori preko datelj primarno povezuje s niskobudžet- impresivne karijere. Histerija, psihoza i tranja, usamljenosti i anksioznih grčeva pedeset filmova, uglavnom kratkog me- nim horor filmovima, svakako su tzv. surovo međuodnošenje aktera temeljni tijela. Akteri, artificijelno dokinuti za tra, a zainteresiranima za njegov osobni shock value efekt kako ga je svojevreme- su motivi minuciozno kalibrirane bizarne moć govora (dio Zwartjesovog opusa čine romansirani osvrt na impresivnu filmsku no tumačio “pionir” John Waters, potom groteskne likovnosti njegovih radova, nijemi filmovi) slijedom svega navedenog karijeru preporučujemo dokumentarni izrazito autorsko opredjeljenje redatelja za koje se može reći i kako predstavljaju pred objektivom se, izobličeni šminkom, film De Grote Tovenaar (The Great Ma- koje stremi u pravcu proizvodnje totalno idealnu psihoanalitičku demonstraciju koriste govorom tijela i tjelesnih funkcija, gician – Veliki magičar; 2005.) u režiji neovisnog filma (o čemu je iscrpnu “how kompleksnih paradoksa seksualnosti golotinjom, facijalnim ekspresijama, Nizozemca Ruuda Monstera...” to” studiju publicirao renomirani weirdo vrste filmskom slikom. Frans Zwartjes te primitivnim ispoljavanjem instinkta * sineast Lloyd Kaufman), te nizak budžet

18 19 projekata kao produkt paradoksalnog vje- klasične eksploatacije, sleazy produkcije strukturalista. Fluxus je u kontekstu širih niz nesporazuma o kojima se akademski rovanja nekih filmskih abonenata kako, i suvremenih shockera, kao i produkcij- umjetničkih praksi konceptualno dokinut krugovi i danas trude izjasniti na tragu izvan okvira rasprave o filmskoj umjetno- skim demarkacijama prema Z oznaci, što pretpostavkom kako je generiranje ideja širih konvencija proizišlih iz zahtjeva da sti, manje zapravo predstavlja više kada je omogućeno zahvaljujući sve jeftinijoj i nakon inicijacije stvar logičnog vremen- se film fenomenološki ukroti. Za razliku je ludički aspekt entertainment industrije učinkovitoj tehnici i tehnologiji). Prvi pe- skog protoka, te su se umjetnici uključeni od strukturalista koji su filmu pristupali i u pitanju. Naprednom analizom građe riod zrele trash produkcije s kraja 60–ih u projekt i projektnu analizu razišli, dok pristupaju iz pozicije uspostave funda- koju su sistematizirali znanstvenici s Max i početka 70–ih godina prošlog stoljeća, bi se za njihov talog zaista moglo kazati mentalnih relacija između prirode i slike, Plancka može se ustvrditi kako gledatelji koji su najtransparentnije obilježili ključ- kako i danas predstavlja analitičko oruđe Flux autori svoje radove su fokusirali na koji preferiraju trash produkciju zapravo ni radovi prethodno spomenutog Johna (u formi naoko prosto fabriciranih ele- nesklad prejudicirane slike i unutarnje od filma očekuju kreativni otpor uz Watersa, obilježen je potrebom za film- mentarnih artefakata), kada je tumače- strukture prostora (koja se, u procesu pridruženi otklon od mainstreama koji skim artizmom, zbog čega mu se ponekad nje aktualnih umjetničkih tendencija u proizvodnje, treba pogubiti kako bi kadar izaziva akutna zasićenja u odnosu na što pripisuje i marker trash art perioda, dok pitanju. Fluxusu su pristupili umjetnici bio efikasno snimljen, a početna vizija je svaka devijacija dobro došla. Naravno, je tijekom drugog zrelog perioda, u kome Joseph Beuys, John Cage, Henry Flynt, drastično reprogramirana u slobodnom nužno je (kako bi se privuklo publiku i je primat Watersu preuzeo hiperproduk- George Maciunas, Jonas Mekas, Gustav pravcu)...” održavalo produkcijski manir) pošto- cijski orijentirani Lloyd Kaufman (80–e i Metzger, Yoko Ono, Terry Riley, Takako * vati temeljnu kulturnu matricu kada se početak 90–ih) zahvaljujući uhodavanju Saito, La Monte Young, Nam June Paik (tehnički gledano) narativna struktura producentsko–distribucijske firme Tro- te mnogi drugi. U kontekstu usklađiva- U pozadini navedenih filmskih trendova uo- uz likovna izobličenja na tragu groteske ma, polučio širu gledanost i komercijalni nja generalne teorije i integriranja u širi čenih krajem 60–ih i s početka 70–ih godina premeće u iskrivljenu sliku, primjerice, učinak “čistog” trash entertainmenta bez kontekst povijesti umjetnosti, kompro- prošlog stoljeća javljaju se, istovremeno, i discipliniranog holivudskog svijeta, što umjetničkih pretenzija. Ostatak priče misna ishodišta bili su im futurizam i prvi relevantniji “marginalni” autori kao što trash kinematografiju čini i bogatom svediv je na postmoderno stanje trash dada. Filmski department utopističkog su francuska grupa Zanzibar ili brazil- citatološkom riznicom klasičnog filma za produkcije koju više presudno ne definira Fluxusa, prigodno organiziran kao Flux ski “otpadnici”od pokreta. kojom ponekad posežu, u potrazi za rele- polazna naturalnost i spontanost autora, Cinema Factory, u relativno kratkom Grupu Zanzibar predvodio je ranije navedeni vantnim kulturnim referencama, mnogi već svjesno programiranje projekata u vremenu uspio je proizvesti niz impre- Philippe Garrel, a sačinjavali su je još i Jackie suvremeni filmski kritičari i analitičari. skladu s potrebama tržišta i procjenama sivnih, uglavnom grafički radikalnih Raynal, Serge Bard, Daniel Pommereulle, Transgresivnost u okvirima popularne o kretanju filmskih trendova...” radova na tragu kreativne kontamina- Olivier Mosset, Frédéric Pardo, Caroline de kulture dodatno motivira zahtjevnije * cije koncepta čistog filma. Tipičan Flux Bendern i Zouzou. gledatelje na apsorpciju trash sadržaja, uradak bio je – poput Cinematix radova a suvremena kriza humornog iskaza “...Internacionalni interdisciplinizam iz istog perioda koji su metanarativno “...São Paulo, preko sedam tisuća ljudi po u polivalentnosti tumačenja na rubu neformalne umjetničke skupine Fluxus, tumačili povijest filma i filmske tehnike kilometru kvadratnom, rijetko na tem- apsurda tvori idealan okvir za parcijalni pod čijim je patronatom eksperimentalni u vinjetama ne dužim od 60 sekundi (iz peraturi ispod 30 Celzijeva, ponekad čak remordernizam filmske komedije koja se film 60–ih i 70–ih godina prošlog stolje- čega su se razvili i neki aktualni trendovi, i usred zime, filmski je, zarana, između često manifestira na mjestima na kojima ća vraćen u svojevrsnu ličinku iz koje se te dio marketinške produkcije) – prilično velikih svjetskih ratova, izrazito latinizi- se najmanje očekuje. Podsjetimo, iako je trebao, degradiran i sveden na scratch, kratak, dezorijentiran po pitanju odnosa ran. Golemi udio talijanskih emigranata trash estetika u tragovima prisutna od iznova razviti u relevantnu akademsku s kamerom, nedorečen suvislim skrip- potisnuo je izvorišnu kulturnu matricu samih početaka filmske proizvodnje (u formu, filmski su kritičari toga vremena tom, autorefleksivan, odrađen iz jednog portugalske kolonije, te je nadiruća arhivama tzv. “paganskog Hollywooda” (prvenstveno mladi Peter Frank, zrela kadra ili, primjerice, pretrpan krupnim umjetnost neorealizma, u godinama od prije Drugog svjetskog rata najzna- Judith Hoffberg, te veteranka lezbijske kadrovima, ukratko – anarhističan ide- koje su uslijedile, egzotično, a moglo čajnije je zastupljena u radovima Toda provenijencije Jill Johnston) dočekali struktivan, ali, istovremeno, i privlačan bi se reći i vrlo bizarno, sve do pojave Browninga), inicijalni period razvoja kao najradikalniji koncept u okviru širokom auditoriju zainteresiranih za recentnijih trendova, uredno koegzistira- vezan je za 50–e godine prošlog stoljeća suvremene kinematografije s težištem na uspostavljanje intenzivnijeg odnosa s la s komercijalnim holivudskim snovima i neodoljivi primitivizam primordijal- drastičnoj doradi aperceptivne para- pokretnim slikama koje su, tijekom istog siromašnih umjetnika s presudnim isku- nih filmskih znanstveno–fantastičnih digme apsorbenata, te vidno oslonjen perioda, zahvaljujući devalvaciji kvalitete stvom sazrijevanja i života u feudalnim rješenja koja su prethodila vremenu na rano iskustvo američkih filmskih i masovnoj proizvodnji, izazvale cijeli favelama, okružju koje u bitnom obilježa-

20 21 vaju rasizam, krvni delikti, prostitucija, povremeno režira, upravo kao i Elyseu Otar Iosseliani, , i je u cirkulaciju po kino dvoranama širom trgovina djecom i slične rubne društvene Visconti, José Mojica Marins na filmu je . Također, za ovaj period karak- današnje Rusije s nekadašnjim zapadnim pojave. Od filma se moglo, barem kako bio prisutan i prije marginal faze, a do da- terističan je i svojevrsni obrat u odnosima ekstenzijama, što je od Igle napravilo tako, preživljavati, prvenstveno zahvalju- nas je opstao kao polivalentan autor sklon filmske teorije s pridruženom joj praksom, “filmsku lokomotivu” – najbizarniji box jući, posve razumljivo, golemom tržištu, eksperimentu i čestim mijenjanjima stila, jer je sve više mladih autora istovremeno s office hit u povijesti ruske kinematogra- mahom sirotinji željnoj kruha i igara. dok je Rogerio Sganzerla do smrti 2004. redateljskim ambicijama isticalo i paralelnu fije, posebno s obzirom na to kako se Stoga ne treba čuditi kako je primarni cilj snimao vrlo umjereno, iako su mu rani potrebu za izgradnjom osobne teorije filma. radilo o niskobudžetnom avangardnom brazilskih autora bio zaraditi novac na filmovi odavali neosporan talent i inova- Osamdesete su, u strogo teorijskom smislu, projektu. Pogledalo ga je oko 30 milijuna presliku svakodnevnih matrica, životnih tivnost. Cinema Marginal akteri gotovo da doprinijele i uspostavi koncepcija tzv. film- gledatelja. Igla je izuzetno primljena i u rituala i rutina podobrazovane svjetine nemaju, ni na globalnoj razini, pandana skih politika avangarde (mimo koncepta kontekstu filmske kritike, kako sovjetske, koja je uživala u svom liku viđenom okom u periodu s kraja 60–ih i početka 70–ih političkog filma koji je dominirao mainstre- tako i međunarodne, a osvojila je i prvu kamere, kad već nije imala dovoljno godina dvadesetog stoljeća. Po senzibilite- am produkcijom), jer su radovi velikog broja nagradu na filmskom festivalu u Nürn- novca za nešto bolje ogledalo. Istovreme- tu im je, možda, najbliži Kôji Wakamatsu, redatelja postali transparentnije okrenuti bergu, te inicirala tzv. kazahstanski Novi no, na starom se kontinentu ta pro- rođen kao Takashi Ito, izolirani stećak prema oštrijoj društvenoj kritici i sporadič- val u kinematografiji, glazbi i umjetnosti dukcija pokazala dostatno zanimljivom japanske avangarde, koji je potrebu da se nim konkretnim kritikama režima. u periodu raspada općenito. Prigodni pasioniranim konzumentima drugačije filmskim argumentom inicira društveni antimarksistički moto kazahstanskih no- kinematografije, pa je tržište, uključujući kaos i destrukcija otvoreno sagledavao u “...Nakon što je 1977. diplomirao na vovalovaca bio je: “Ne treba nam nikakva naknadno i ono u SAD–u, nakon uspjeha kontekstu svoje kreativne misije. U zraku Arhitektonskom institutu u Almatyju univerzalna filozofija, niti uniformirani francuskog Novog vala, prihvatilo i i dalje “visi” njegovo retoričko pitanje – (nekadašnja Alma–Ata) Rashid Nu- koncept umjetnosti. Namjesto toga oku- brazilski Cinema Novo pokret, za razliku Mislite li da je to zlo?...” gmanov, krucijalni akter kazahstanskog pljamo se u ljubavi i slobodi.” Nugmanov od europskog arhetipa lišen suvislijih * kulturkriega u periodu osipanja sovjetske je nakon Igle odslužio mandat na mjestu političkih konotacija, ali produkcijski kontrole nad širim prostorom zapad- predsjednika Unije kazahstanskih film- i distribucijski iznimno interesantan Početkom 80–ih godina prošlog stoljeća no pozicioniranih etničkih zajednica s skih radnika, od jeseni 1989. do proljeća industriji koja se na izostanak filmske umjetnost postala je predominantna državotvornim tendencijama, nastavio 1992., te potom krenuo u novi projekt estetike i autorstva s izbrušenim rukopi- forma eksperimentalnog filma. U susret no- je, početkom osamdesetih godina prošlog Diki Vostok (Divlji istok), koji je dovršio som ionako nije pretjerano obazirala, sve vom digitalnom dobu mnogi su (prethodno stoljeća, studije na prestižnom Sveru- iduće godine. Ovaj kultni uradak, svoje- dok je u pitanju bio dobar profit. Cinema spomenuti) klasični autori (uglavnom tehnič- skom državnom kinematografskom in- vremeno definiran kao post–apokaliptič- Marginal, kako naziv sugerira, rubna je ki) posezali za novim medijem uvjereni kako stitutu Gerasimov (VGIK), prvom takve ni punk samurajski , privukao je pojava, svojevrsni udigrudi (portugalski će jednostavnija distribucija i manji troškovi vrste u svijetu. Njegov dugometražni debi publiku na festivalima od Venecije, preko sinonim za underground), stasao gotovo produkcije postati presudni za lakši “kontakt” Igla, premijerno prikazan u jesen 1988. Los Angelesa do Tokija, te je osvojio prvu paralelno s Cinema Novo pokretom, ali, s publikom koja se (barem kada je avangar- na Golden Duke festivalu u Odesi, gdje je nagradu žirija na festivalu u Valencienne- za razliku od njega, arogantan spram dna kinematografija u pitanju) donekle para- osvojio posebnu nagradu zatečene publi- su (Francuska). Diki Vostok markirao društvenih nepravdi, nihilističan, moglo doksalno i neprediktabilno počela osipati i/ili ke i žirija. Igla je bila prvi filmski uradak je krah kazahstanskog Novog vala, ali bi se reći i pomalo zao u svom stremlje- vraćati standardnim alternativama u odnosu s teritorija nekadašnjeg Sovjetskog i kraj Nugmanove aktivne redateljske nju prema specifičnoj estetici smeća i na mainstream. Nova relevantna imena na Saveza koji je transpozicijom socijalnog karijere. Od zime 1993. Nugman djeluje beznađa. I sve to u doba vojne diktature. filmskoj eksperimentalnoj sceni osamdese- konflikta u filmski medij sirovo naturalno kao povremeni scenarist s prebivalištem Júlio Bressane, najpoznatiji među inici- tih postali su Peter Wollen, András Jeles, tematizirao pošast narkomanije na širem u Parizu, gdje obnaša funkciju general- jatorima ovog trenda, koji, ipak, nikada Alexander Sokurov, Péter Forgács, Helma teritoriju Kazahstana, koja je u godinama nog direktora International Freedom nije prerastao u formalnu filmsku školu, Sanders–Brahms, Zbigniew Rybczyński, Pa- raspada komunističke doktrine prijetila Network–a, think tank organizacije sa i dalje je aktivan redatelj, poznaje ga i hr- trick Keiller, Tessa Hughes–Freeland, Piotr pomorom čitavih sela na otvorenim nar- sjedištem u Londonu kojoj je dugoročni vatska kino publika, ali iz ovog je kratkog Kamler, Jan Švankmajer, Chris Kraus, Béla ko rutama, a gradsko je stanovništvo ne- cilj temeljita demokratizacija tzv. ruskih pregleda izostavljen kako bi se osigurao Tarr, Su Friedrich, Godfrey Reggio, Sanja moćno trpjelo moralno i idejno osipanje razvalina. Pružao je i osobni pionirski prostor manje eksponiranim autorima. Iveković, Raúl Ruiz, Peter Tscherkassky, u sve širim krugovima mladih ovisnika. U otpor Nursultanu Nazarbajevu, kojeg Andrea Tonacci djelatan je teoretičar koji Stephen i Timothy Quay, Rashid Nugmanov, veljači 1989. tisuću kopija filma poslano ustrajno u javnim nastupima tretira kao

22 23 mafijaša unatoč golemoj političkoj moći klasik super 8 filma pod nazivom Rome Split, naša priča dolazi do recentnog perioda 1998.), Portret (2002.), Fabrika (2004.), Nazarbajeve predsjedničke nomenkla- 78 – njegov jedini izlet u dugometražni vezanog uz milenijski obrat za koji još uvijek, Blokada (2006.), Sewerny swet (Polarna ture, koja se još uvijek drži monolitno u projekt, film vođen neprestanim forsira- slijedom nedovoljnog protoka vremena, nisu svjetlost, 2008.), Pismo (2013.) te dugo- gabaritima globalnih političkih procesa. njem, te opetovanim formiranjem drama- uspostavljene šire konvencije, za kraj ćemo metražni dokumentarni filmovi Peyzazh O novom filmskom angažmanu za sada turškog zapleta. U zimu 2010. francuska tek navesti i najznačajnije autore koji su se (Krajolik, 2003.) i Predstavlenie (Revija; ne razmišlja, osim što je prije nekoliko filmska redateljica Céline Danhier intenzivnije plasirali tijekom proteklih dviju 2008.). Uspjeh koji je ostvario dokumen- godina nadzirao tehnički refresh Igle, ali promovirala je svoj dokumentarni uradak dekada: Apichatpong Weerasethakul, Alexei tarnim filmova i brojne festivalske nagra- ustrajno koordinira djelovanje disident- pod naslovom Blank City. Film predstav- Shulgin, Eve Heller, Gus Van Sant, Vassilis de omogućuju mu da 2010. debitira igra- skih političkih formacija poput Foruma lja narativnu historiju No Wave cinema Mazomenos, Deimantas Narkevičius, Jonat- nim filmom Schastye moye (Sreća moja; demokratskih sila Kazahstana i središnje trenda, uz digresije vezane uz kinemato- han Caouette, Wang Bing, Florian Habicht, 2010.) na filmskom festivalu u Cannessu. Azije, Republikanske narodne partije grafiju transgresije, prezentiranu kroz Lucile Hadžihalilović, Todd Solondz, Sergei Par godina kasnije potvrđuje se kao reda- Kazahstana, Partije kazahstanskog reminiscencije Jarmuscha, Kerna, Busce- Loznitsa, Lukas Moodysson, Rouzbeh Ras- telj još jednim igranim filmom V Tumane demokratskog odabira i humanitarne mia, Poea, Seidelmana, Ahearna, Zedda, hidi, Yorgos Lanthimos, Gaspar Noé, Leos (U magli; 2012.) koji također biva zapažen udruge Samo za Kazahstan...“ Johna Watersa, pjevačice banda Blondie Carax i Adam Curtis... u Cannesu gdje dobiva nagradu međuna- * , hip–hop legende Faba 5 rodnog žirija kritike FIPRESCI...” Freddyja, Thurstona Moorea, gitarista “...Sergei Loznitsa je rođen 1964. godine * “...No Wave Cinema trend (1976. – i autora benda , te filmskog u Bjelorusiji u vrijeme kada je ta zemlja 1985.) rezultat je sistematske integracije publicista i kritičara Jacka Sargeanta. još bila dio Sovjetskog Saveza. Njegova “...Kao student Brucea Connera Craig underground tradicija scene Lower East Soundtrack su autorizirali Patti Smith, obitelj se kasnije preselila u grad Kijev u Baldwin je na američkom sveučilištu Sidea New Yorka. Naziv no wave preuzet Television, & The Voidoids, Ukrajini, gdje je Sergei završio srednju San Francisco 70–ih godina prošlog je iz glazbenih okvira vezano uz defini- and the Contortions, Bush školu, a potom i studij matematike 1987. stoljeća film usvajao interdisciplinarno, u ciju neo–punk, te post–punk pristupa Tetras i Sonic Youth...” godine. Idućih nekoliko godina zaposlen kontekstu nužnog povezivanja s kolaži- zvuku, a direktnu asocijaciju, kada je * je u Kijevu na institutu za kibernetiku, a ranjem, skulpturom i fotografijom. Tako kinematografija u pitanju, predstavlja paralelno radi kao prevoditelj na japan- razvijenu autorsku imaginaciju naknadno gerilski pristup filmskom stvaralaštvu Digitalna era koja je nastupila 90–ih godi- ski. 1991. radi veliki zaokret u karijeri i je povezao s tradicijom Situacionističke koji objedinjuje atmosferu i teksture na prošlog stoljeća, te uravnotežila koncepte upisuje studij filmske umjetnosti na pre- internacionale oslonjene na anarhizam, neovisne o klasičnim filmskim izražaj- eksperimentalnog filma i videa na razini na stižnom Sveruskom državnom kinema- antikonzumerizam i egzistencijalistič- nim sredstvima, tj. zagovara svojevrsni kojoj ih i danas definiramo i raspoznaje- tografskom institutu Gerasimov (VGIK), ke teorije. Nesklon temeljnoj djelatnoj medijski kaos. Kratkotrajni filmski pokret mo, omogućila je impresivnom nizu novih najstarijoj obrazovnoj kinematografskoj trasi koju je promovirao Guy Debord, poznat kao New Cinema preteča je i autora jednostavnije snalaženje i brži protok instituciji na svijetu, koji završava s Baldwin je situacionizam iz letargičnog inspiracijski izvor s određenim utjecajem informacija i radova do ciljane (idealne) glo- izvrsnim uspjehom 1997. godine. Snima stanja zrenja modificirao u aktivno stanje kako na underground film, koji obje- balne publike. Konvencionalno se uglavnom dokumentarne filmove za Studio doku- unutarnje dekonstrukcije putem filmskog dinjuje transgresijsku kinematografiju navode ova imena: John Maybury, Guy mentarnog filma u Sankt Peterburgu. medija, koji više nije predstavljao samo (Scott B. i Beth B., Richard Kern, Nick Maddin, Harun Farocki, Hal Hartley, Lech Godine 2000. dobiva stipendiju u okviru materijalni potporanj logičkog zapaža- Zedd, Tessa Hughes–Freeland i drugi), Majewski, Masashi Yamamoto, Sarah Pucill, programa Nipkow koja ga odvodi u Berlin nja, već svojevrsno sredstvo konačne te novu generaciju nezavisnih autora Marc Caro, Jean–Pierre Jeunet, Lars von gdje će godinu dana kasnije u potpunosti interpretacije svijeta koje je dobilo novu produkcijski vezanih za New York (Jim Trier, Jem Cohen, Piotr Dumala, Jan Jakub preseliti s obitelji. U svojim filmovima i dimenziju dubine. Spectres of the Spe- Jarmusch, Tom DiCillo, , i Kolski, Craig Baldwin, Isaac Julien, Gregg dalje se bavi problematikom svoje domo- ctrum je znanstveno fantastična priča, Vincent Gallo). Ostali autori vezani uz No Bordowitz, Shinya Tsukamoto, Bill Morri- vine te općenito ruske povijesti i kulture. politička alegorija zasnovana na pretpo- Wave cinema arhivu su Charlie Ahe- son, Olivier Assayas, Harmony Korine, Snimio je preko desetak dokumentarnih stavljenom slučaju mlade žene s telepat- arn, Manuel DeLanda, Vivienne Dick, Thomas Vinterberg, Deimantas Narkevičius filmova među kojima su najcjenjeniji skim moćima koja putuje u prošlost kako Eric Mitchell, James Nares, , i Claire Denis. Kako na ovom mjestu, u kon- kratki dokumentarni filmovi Segodnya bi spasila svijet od elektromagnetske sile. Susan Seidelman i Casandra Stark Mele. tekstu edukativne platforme i koncepta koju my postroim dom (Danas ćemo sagraditi U pitanju je sofisticirani eksperimental- 1978. godine James Nares realizirao je reprezentira program projekcija Kino kluba dom; 1996.), Zhizn, osin (Život, jesen; ni film namijenjen zahtjevnijoj publici,

24 25 iako za ovu priliku odabran kao jedan od Richards (1975.), prethodno uključen nom modelu filmske proizvodnje s nagla- autorovih narativno prohodnijih radova. u internacionalni pokret Stuckism skom na specifičan “mood” pojedinačnih Craig Baldwin kontroverzna je osoba, (promoviranje nove likovne figuracije na projekata, lirizam, atmosferizam, vizualnu prilično distancirana od akademskog uštrb nedorečenosti konceptualističkih ritmiku i senzorno kontrapunktiranje slike američkog mainstreama koji ga je odba- pristupa) promovirao (uz asistiranje i zvuka što su temeljne stavke na kojima se cio uz argument kako se radi o duševnom Harrisa Smitha (1977.)) Remodernistički održava limitirano tehničko eksperimen- bolesniku s određenim talentima, ali filmski manifest, neosporno izrazito rele- tiranje u pravcu ispitivanja “uporabivih posve lišenom osjećaja za realnost...” vantni tekst u širim krugovima američke gabarita opreme”, tj. granica slobodnog * underground kulture. Njegov pamflet je nizanja layera i suštinskog manifestiranja „...Rouzbeh Rashidi (1980.) iranski je vremenom stekao laskavu titulu “spiritu- temeljne geometrijske logike digitalno avangardni filmski umjetnik čije se djelo- alnog zamašnjaka nove nezavisne kine- definiranog kadra u njegovim racionalnim vanje obično povezuje s tzv. remoderni- matografije”, a oslanja se na 15 temeljnih gabaritima. Filmski kolektiv Experimental stičkim anglosaksonskim trendom postulata koji u sebi integriraju, između Film Society do sada je realizirao, (ko) čiji su pionirski kreativni centri nezavisna ostalog, japansku wabi–sabi proizvod- producirao ili sudjelovao u ozbiljenju filmska udruženja na teritoriju SAD–a nu trasu (estetika nesklada), fenomen pedesetak no–budget, i very low budget i Velike Britanije, a dostatan utjecaj “mono no aware” vezan uz sentiment dugometražnih filmova, kao i preko pet specifičan je pristup remodernista izvršio prema protoku vremena koje izmiče ana- stotina kratkih eksperimentalnih radova. i na određene filmske škole i centre kronom filmskom bilježenju kamerom, Od ove godine kolektiv se odlučio i na na nizozemskom teritoriju. Rashidi je potragu za istinom egzistencije i tome ograničenu profesionalizaciju u neposred- studirao teoriju medija na Tehnološkom slično. Manifest, kontroverzno, izvrgava noj filmskoj proizvodnji zahvaljujući fun- institutu u Dublinu, paralelno proizvode- oštroj kritici tehničko–tehnološko naslje- dusima i donacijama kojima su uspješno ći samostalne – više ili manje zapažene đe Stanleya Kubricka, autore koji robuju dokapitalizirali dosadašnji uspješan rad...“ eksperimentalne filmove – u periodu od suvremenim digitalnim tehnologijama, * 2000. do 2004., kada je svoj relativno kao i recentnu ostavštinu potpisnika kon- skromni filmski pogon nakon uspješne cepta popularne , istovremeno I na kraju – iskreno se nadamo kako će se inicijalne faze djelovanja, zahvaljuju- adaptirajući i integrirajući elemente No ova specifična filmska priča vezana i uz Kino ći blagonaklonosti irskih autoriteta, Wave kinematografije, francuskog Novog klub Split nastaviti i u godinama/projekcij- izmjestio iz Teherana u Dublin. Od tog vala, svih inačica punk filma, suvremenog skim sezonama, koje slijede... trenutka posve je raskrstio s bilo kakvom filmskog ekspresionizma, spiritualnog i mainstream koncepcijom proizvodnje transcendentalnog filma, kao i klasične — Darko Duilo filmske umjetnosti. Umjetnici okupljeni ideje Antonina Artauda i filmsku estetiku oko prve generacije koja je prihvatila (preciznije – autorski stil) nekih klasičnih remodernizam kao temeljnu paradigmu majstora kinematografije poput Andreija djelovanja kolektiva Experimental Film Tarkovskyog, Yasujirōa Ozua, Roberta Society (uz Rashidia tu su Bahar Samadi, Bressona, Jeana Rollina, Michelangela Jann Clavadetscher, Kamyar Kordesta- Antonionija, te Belle Tara. Kao prole- ni, Michael Higgins, Hamid Shams Javi, gomenski uradak nametnuo se kultni Dean Kavanagh, Esperanza Collado, blasfemični klasik Jean–Luc Godarda Jason Marsh te Maximilian Le Cain kao Hail Mary (1985.). Experimental Film počasni član), imali su dovoljno vremena Society u današnjoj, do u tančine elabo- da učvrste “dogmatske postulate” vlastite riranoj i razvijenoj varijanti neovisnog filmske proizvodnje unutar remoderni- djelovanja na području eksperimentalne * stičke platforme prije nego li je 2008. kinematografije održava koncentraciju na Objavljeno na web stranicama Kino godine američki redatelj i teoretičar Jesse autorskom eksploatacijsko–eksplorativ- kluba Split (www.kinoklubsplit.hr).

26 27 U sezonama 2008./2009. i 2009./2010. programi su se realizirali tromjesečno. Filmovi iz tog perioda navedeni su u glavnom tekstu i nalaze se u abecedariju publikacije. Od 2010./2011. kreće se s godišnjim programima.

28 29 Yevgeny Yufit – Ubitye molniey (2002.) Rujan 24.12.2010. Yevgeny Yufit – Pryamokhozhdenie (2005.)

FILMOVI GRUPE ZANZIBAR 03.09.2010. Philippe Garrel – Le lit de la vierge (1969.) 10.09.2010. Serge Bard – Détruisez–vous (1969.) Siječanj : 17.09.2010. Patrick Deval – Acéphale (1969.) IN EXTENSIS Pierre Clémenti – 07.01.2011. György Szomjas – Talpuk alatt fütyül a szél (1976.) La révolution n’est qu’un début. Continuons. (1968.) 14.01.2011. Dejan Šorak – Mala pljačka vlaka (1984.) 24.09.2010. Patrick Deval – Héraclite l’obscur (1967.) 21.01.2011. Alejandro Jodorowsky – El Topo (1970.) Philippe Garrel – Le Révélateur (1968.) 28.01.2011. Luc Moullet – Une aventure de Billy le Kid (1971.) Listopad Veljača: JOAO CESAR MONTEIRO VERA CHYTILOVA 01.10.2010. João César Monteiro – A Comédia de Deus (1995.) 04.02.2011. Vera Chytilová – Sedmikrásky (1966.) 08.10.2010. João César Monteiro – Le Bassin de J. W. (1997.) 11.02.2011. Vera Chytilová – Ovoce stromu rajských jíme (1970.) 15.10.2010. João César Monteiro – As Bodas de Deus (1999.) 18.02.2011. Vera Chytilová – Panelstory aneb Jak se rodí sídliste (1979.) 22.10.2010. João César Monteiro – Vai~E~Vem (2003.) 25.02.2011. Tomás Vorel – Kamenny most (1996.) IZVAN CIKLUSA 29.10.2010. James Broughton – Experimental Shorts (1946.–1988.) Ožujak:

Studeni: LECH MAJEWSKY 04.03.2011. Lech Majewski – Pokój saren (1997.) 11.03.2011. Lech Majewski – Wojaczek (1999.) ANIMIZAM NA FILMU 18.03.2011. Lech Majewski – Angelus (2000.) 05.11.2010. Jérôme Boivin – Baxter (1989.) 25.03.2011. Lech Majewski – Blood of a Poet (2007.) 12.11.2010. Thierry Zéno – Vase de Noces (1974.) 19.11.2010. Vranik Roland – Fekete Kefe (2005.) 26.11.2010. Nagisa Oshima – Max Mon Amour (1986.) Travanj:

Prosinac: PSIHIJATRIJA NA FILMU 01.04.2011. Toshio Matsumoto – Dogura Magura (1988.) 08.04.2011. Wojciech Jerzy Has – Sanatorium pod klepsydra (1973.) YEVGENY YUFIT 15.04.2011. Frederick Wiseman – Titicut Follies (1967.) 03.12.2010. Yevgeny Yufit – Vesna (1987.) 22.04.2011. Eliseo Subiela – Hombre mirando al sudeste (1986.) Yevgeny Yufit – Vespry suicida (1988.) Yevgeny Yufit – Sanitary–oborotni (1984.) IZVAN CIKLUSA Yevgeny Yufit – Derevyannaya komnata (1995.) 29.04.2011. Toshio Matsumoto – Experimental Shorts (1969.–1985.) 10.12.2010. Yevgeny Yufit – Papa, umer Ded Moroz (1992.) 17.12.2010. Yevgeny Yufit – Knights of Heaven (1989.)

30 31 Svibanj: Rujan

ULRICH SEIDL Balázs Béla Stúdió 06.05.2011. Ulrich Seidl – Tierische Liebe (1995.) 16.09.2011. Zoltán Huszárik – Elégia (1965.) 13.05.2011. Ulrich Seidl – Models (1999.) Péter Tímár – Raszter (1977.) 20.05.2011. Ulrich Seidl – Hundstage (2001.) Péter Tímár – Freskò (1978.) 27.05.2011. Ulrich Seidl – Jesus, Du weißt (2003.) 23.09.2011. Gábor Bódy – Amerikai anzix (1975.) 30.09.2011. Béla Tarr – Családi tüzfészek (1977.)

Lipanj: Listopad: BENEDEK FLIEGAUF 03.06.2011. Benedek Fliegauf – Van élet a halál elött (2002.) Post Panic Cinema 10.06.2011. Benedek Fliegauf – Rengeteg (2003.) 07.10.2011. René Laloux – La Planete Sauvage (1973.) 17.06.2011. Benedek Fliegauf – Dealer (2004.) 14.10.2011. Fernando Arrabal – Le Cimetière des voitures (1983.) 24.06.2011. Benedek Fliegauf – Tejút (2007.) 21.10.2011. Alejandro Jodorowsky – Santa Sangre (1989.) 28.10.2011. Henri Xhonneux – Marquis (1989.)

Srpanj: Studeni

IZVAN CIKLUSA Cinema marginal Brasil 01.07.2011. Various Directors – AKHE’s Movies (1989.–2001.) 04.11.2011. Andrea Tonacci – Bang Bang (1971.) 08.07.2011. Olivier Smolders – Experimental Shorts (1984. – 1998.) 11.11.2011. Elyseu Visconti – Os Monstros de Babaloo (1971.) 18.11.2011. José Mojica Marins – Finis Hominis (1971.) 25.11.2011. Rogerio Sganzerla – Sem Essa, Aranha (1970.) Prosinac

Veit Helmer 02.12.2011. Veit Helmer – Tuvalu (1999.) 09.12.2011. Veit Helmer – Surprise! 12 Filme Von Veit Helmer (1989.–2005.) 16.12.2011. Veit Helmer – Absurdistan (2008.)

Izvan ciklusa 23.12.2011. Harmony Korine – Trash Humpers (2009.) 30.12.2011. Jan Svankmajer – Prezít svuj zivot (teorie a praxe.) (2010.)

32 33 Siječanj Svibanj:

Novi nijemi film Franco Piavoli 06.01.2012. Miloš Radivojević – Testament (1975.) 04.05.2012. Franco Piavoli – Nostos: Il Ritorno (1990.) 13.01.2012. Esteban Sapir – La antena (2007.) 11.05.2012. Franco Piavoli – Voci nel Tempo (1996.) 20.01.2012. Harutyun Khachatryan – Sahman (2009.) 18.05.2012. Franco Piavoli – Al Primo Soffio di Vento (2002.) 27.01.2012. Victor Nieuwenhuijs & Maartje Seyferth – Crepuscule (2009.) Izvan ciklusa 25.05.2012. Bill Morrison – Experimental Shorts (1990.–2004.) Veljača Lipanj: Kira Muratova 03.02.2012. Kira Muratova – Astenicheskiy sindrom (1989.) Chantal Akerman 10.02.2012. Kira Muratova – Tri istorii (1997.) 01.06.2012. Chantal Akerman – Je tu il elle (1975.) 17.02.2012. Kira Muratova – Chekhovskie motivy (2002.) 08.06.2012. Chantal Akerman – Les Rendez–vous d’Anna (1978.) 15.06.2012. Chantal Akerman – Toute une nuit (1982.) Izvan ciklusa 24.02.2012. Katsu Kanai – Smiling Milky Way Trilogy (1969.–1973.) Izvan ciklusa 22.06.2012. Andrew Kotting – Shorts (1984.–2004.) Ožujak 29.06.2012. Roy Anderson – Shorts (1967.–1987.)

Transgression Cinema Srpanj: 02.03.2012. Nick Zedd – Abnormal – Shorts Collection (1980.–2001.) I 09.03.2012. Nick Zedd – Abnormal – Shorts Collection (1980.–2001.) II Izvan ciklusa 16.03.2012. Richard Kern – Shorts (1985.–1993.) I 06.07.2012. David Blair – Wax, or the Discovery of Television 23.03.2012. Richard Kern – Shorts (1985.–1993.) II Among the Bees (1991.)

Izvan ciklusa 30.03.2012. London Filmmakers Cooperative – Structural Films (1966.–1976.)

Travanj

Novi ruski film 06.04.2012. Ilya Khrjanovsky – 4 (2005.) 13.04.2012. Nikolay Khomeriki – 977 (2006.) 20.04.2012. Aleksandr Melnik – Novaya Zemlya (2008.) 27.04.2012. Aleksei Fedorchenko – Ovsyanki (2010.)

34 35 Rujan Siječanj

Izvan ciklusa Ex Yu Novi val 28.09.2012. Guy Maddin – Keyhole (2011.) 04.01.2013. Branimir Dimitrijević i Boris Miljković – Šumanović – komedija umetnika (1987.) 11.01.2013. Branimir Dimitrijević i Boris Miljković – Listopad Ruski umetnički eksperiment (1982.) 18.01.2013. Želimir Žilnik – Lijepe žene prolaze kroz grad (1986.) Jane Arden 25.01.2013. Miloš Radivojević – Dečko koji obećava (1981.) 05.10.2012. Jane Arden and Jack Bond – Anti–Clock (1980.) 12.10.2012. Jane Arden – The Other Side of the Underneath (1972.) 19.10.2012. Jack Bond – Separation (1968.) Veljača:

Izvan ciklusa Robert Gardner 26.10.2012. Ubu Films – Sydney Underground Movies (1965.–1970.) 01.02.2013. Robert Gardner – Dead Birds (1965.) 08.02.2013. Robert Gardner – Forest of Bliss (1986.) Studeni 15.02.2013. Robert Gardner – Rivers of Sand (1974.) Izvan ciklusa René Laloux 22.02.2013. William Raban – Structural Perspectives (1977.–2003.) 02.11.2012. René Laloux – Les Maîtres du temps (1982.) 09.11.2012. René Laloux – Gandahar (1988.) Ožujak Stanislav Stanojevic 16.11.2012. Stanislav Stanojevic – Le Journal d’un suicidé (1973.) Djeca na filmu 23.11.2012. Stanislav Stanojevic – Subversion (1979.) 01.03.2013. Jean–Claude Lauzon – Léolo (1992.) 08.03.2013. Helle Karis – Nukitsamees (1981.) Izvan ciklusa 15.03.2013. Andr·s Jeles – Angyali ¸dvˆzlet (1984.) 30.11.2012. Craig Baldwin – Spectres of the Spectrum (1999.) 22.03.2013. Rebecca Miller – Angela (1995.)

Izvan ciklusa Prosinac 29.03.2013. Kenneth Anger – Magick Lantern Cycle (1947.–1980.)

Yvonne Rainer 07.12.2012. Yvonne Rainer – Film About a Woman Who... (1974.) Travanj 14.12.2012. Yvonne Rainer – Privilege (1990.) Barbet Schroeder & Pink Floyd Izvan ciklusa 05.04.2013. Barbet Schroeder – More (1969.) 21.12.2012. Nikos Kalogeropoulos – Oi ippeis tis Pylou (2011.) 12.04.2013. Barbet Schroeder – La Vallée (1972.) 28.12.2012. Benoît Delépine & Gustave de Kervern – Avida (2006.) Sergei Loznitsa 19.04.2013. Sergei Loznitsa – Fabrika (2004.) Sergei Loznitsa – Lumiere du Nord (2008.)

36 37 26.04.2013. Sergei Loznitsa – Portret (2002.) Sergei Loznitsa – Predstavleniye (2008.) Rujan

Europa – filmske onirije Svibanj: 06.09.2013. Alain Fleischer – Zoo Zéro (1979.) 13.09.2013. Klaus Maeck – Decoder (1984.) Marco Ferreri 20.09.2013. Lars von Trier – Europa (1991.) 03.05.2013. Marco Ferreri – La grande bouffe (1973.) 27.09.2013. Ferdinand Khittl – Die Parallelstrasse (1962.) 10.05.2013. Marco Ferreri – Touche pas a la femme blanche (1974.) 17.05.2013. Marco Ferreri – La carne (1991.) Listopad

Hollis Frampton Andy Warhol & Paul Morrissey 24.05.2013. Hollis Frampton – Early Films (1966.–1970.) 04.10.2013. Andy Warhol & Paul Morrissey – Flesh (1968.) 31.05.2013. Hollis Frampton – Films from Hapax Legomena 11.10.2013. Andy Warhol & Paul Morrissey – Trash (1970.) (1971.–1972.) 18.10.2013. Andy Warhol & Paul Morrissey – Heat (1972.)

Izvan Ciklusa Lipanj 25.10.2013. Margaret Tait – Selected Films (1952.–1976.)

Chantal Akerman 07.06.2013. Chantal Akerman – Je tu il elle (1975.) Studeni 14.06.2013. Chantal Akerman – Toute une nuit (1982.) Conrad Rooks Michael Nyman & Peter Greenaway 01.11.2013. Conrad Rooks – Chappaqua (1966.) 21.06.2013. Peter Greenaway – A Zed & Two Noughts (1985.) 08.11.2013. Conrad Rooks – Siddhartha (1972.) 28.06.2013. Peter Greenaway – Drowning by Numbers (1988.) Piotr Szulkin 15.11.2013. Piotr Szulkin – Wojna swiatów – nastepne stulecie (1981.) Srpanj: 22.11.2013. Piotr Szulkin – O–bi, O–ba – Koniec Cywilizacji (1985.) 29.11.2013. Piotr Szulkin – Ga, Ga – Chwala bohaterom (1986.) Romeo Castellucci 05.07.2013. Romeo Castellucci – Tragedia Endogonidia I–VI (2002.–2004.) Prosinac 12.07.2013. Romeo Castellucci – Tragedia Endogonidia VII–XI (2002.–2004.) Flower Power Movies 06.12.2013. Hy Averback – I Love You, Alice B. Toklas! (1968.) 13.12.2013. Otto Preminger – Skidoo (1968.) 20.12.2013. Arthur Penn – Alice’s Restaurant (1969.)

Izvan Ciklusa 27.12.2013. Herbert Achternbusch – Das Gespenst (1982.)

38 39 Siječanj Travanj

Izvan ciklusa Joaquim Pedro de Andrade 03.01.2014. Diarmuid Lawrence – The Lady Vanishes (2013.) 04.04.2014. Joaquim Pedro de Andrade – Macunaíma (1969.) 11.04.2014. Joaquim Pedro de Andrade – O Homem do Pau – Izvan Ciklusa Brasil (1982.) 10.01.2014. Justin Hennard – Moonlight by the Sea (2003.) Jan Jakub Kolski Lucian Pintilie 18.04.2014. Jan Jakub Kolski – Jancio Wodnik (1993.) 17.01.2014. Lucian Pintilie – Niki Ardelean, colonel 25.04.2014. Jan Jakub Kolski – Szabla od komendanta (1996.) în rezerva (2003.) 24.01.2014. Lucian Pintilie – Balanta (1992.) 31.01.2014. Lucian Pintilie – O vara de neuitat (1994.) Svibanj

Tony Marsiglia Veljača 02.05.2014. Tony Marsiglia – Phoenix (1995.) 09.05.2014. Tony Marsiglia – Suzie Heartless (2009.) Izvan Ciklusa 07.02.2014. Deco Dawson – 7 Short Films (1998.–2003.) Jem Cohen 16.05.2014. Jem Cohen – This is a history of New York (1987.) Jem Cohen – Buried in Light (1994.) Luc Moullet Jem Cohen – Lost Book Found (1996.) 14.02.2014. Luc Moullet – Genese d’un Repas (1978.) 23.05.2014. Jem Cohen – Chain (2004.) 21.02.2014. Luc Moullet & Antonietta Pizzorno – Anatomie d’un rapport (1976.) Izvan Ciklusa 28.02.2014. Luc Moullet – Les contrebandieres (1968.) 30.05.2014. Margaret Tait – Selected Films (1952.–1976.) Ožujak 2014: Lipanj

Jazz Izvan Ciklusa 07.03.2014. John Coney – Space Is The Place (1974.) 06.06.2014. Yakov Levi – Shameless, Tasteless (2009.) 14.03.2014. Meredith Monk – Book of Days (1988.) 21.03.2014. Ken Jacobs – Celestial Subway Lines, Izvan Ciklusa Salvaging Noise (2004.) 13.06.2014. Various – Ecart Film Archives (1968.–1977.)

Izvan Ciklusa Nacional Communist Movies 28.03.2014. Mauro Santini – 7 Film (2000.–2004.) 20.06.2014. Metodi Andonov – Kozijat rog (1972.) 27.06.2014. Doru Nastase – Vlad Tepes (1982.)

40 41 Rujan Siječanj

Patrice Leconte Izvan Ciklusa 12.09.2014. Patrice Leconte – Les bronzés (1978.) 02.01.2014. Frank Pavich – Jodorowski’s Dune (2013.) 19.09.2014. Patrice Leconte – Viens chez moi, j’habite chez une copine (1981.) Lesbian scripts 60`s – 70`s 26.09.2014. Patrice Leconte – Le parfum d’Yvonne (1994.) 09.01.2015. Chantal Akerman – Je, tu, il, elle (1974.) 16.01.2015. Claude Chabrol – Les biches (1968.) 23.01.2015. Yasuzo Masumura – Manji (1964.) Listopad 30.01.2015. Rainer Werner Fassbinder – Die Bitteren Tränen der Petra von Kant (1972.) Soviet science fiction 03.10.2014. Yakov Protazanov – Aelita (1924.) 10.10.2014. Marek Piestrak – Test pilota Pirxa (1978.) VELJAČA 17.10.2014. Yuriy Moroz – Podzemelye vedm (1979.) 24.10.2014. Vladimir Bortko – Sobachye serdtse (1988.) Manoel de Oliveira & Agustina Bessa–LuÌs 06.02.2015. Manoel de Oliveira – Vale Abraão (1993.) Izvan Ciklusa 13.02.2015. Manoel de Oliveira – Inquietude (1998.) 31.10.2014. Marina de Van – Shorts (1993.–2013.) 20.02.2015. Manoel de Oliveira – Espelho Mágico (2005.)

Izvan Ciklusa Studeni 27.02.2015. Piotr Kamler – Works (1967.–1993.)

Kafka na filmu 07.11.2014. Orson Welles – Le Procès (1962.) Ožujak 14.11.2014. Sergei Maslobojshchikov – Spivachka Zhosefina i myshachyy narod (1994.) Turkish Avangarde 21.11.2014. Vladimír Michálek – Amerika (1994.) 06.03.2015. Metin Erksan – Sevmek zamani (1965.) 28.11.2014. Valeri Fokin – Prevrashchenie (2002.) 13.03.2015. Nuri Bilge Ceylan – Kasaba (1997.) 20.03.2015. Reha Erdem – A ay (1988.) Prosinac 27.03.2015. Dervis Zaim – Tabutta rövasata (1996.)

Rosa von Praunheim Travanj 05.12.2014. Rosa von Praunheim – Ich bin meine eigene Frau (1992.) 12.12.2014. Rosa von Praunheim – Anita: Tänze des Lasters” (1987.) Georg Wilhelm Pabst 19.12.2014. Rosa von Praunheim – Stadt der verlorenen Seelen (1983.) 03.04.2015. Georg Wilhelm Pabst – Geheimnisse einer Seele (1926.) 10.04.2015. Georg Wilhelm Pabst – Die B¸chse der Pandora (1929.) Izvan Ciklusa 17.04.2015. Georg Wilhelm Pabst – La voce del silenzio (1953.) 26.12.2014. Ben Rivers & Ben Russell – A Spell to Ward off the Darkness (2013.) Izvan Ciklusa 24.04.2014. Various – (1960.–2010.)

42 43 Svibanj rujan

Shirley Clarke Dutch New Wave 70`s 01.05.2015. Shirley Clarke – The Connection (1962.) 11.09.2015. Wim Verstappen – Blue Movie (1971.) 08.05.2015. Shirley Clarke – Ornette: Made in America (1985.) 18.09.2015. Paul Verhoeven – Turks Fruit (1973.) 15.05.2015. Shirley Clarke – Shorts from 50`s (1950s.) 25.09.2015. Pim de la Parra – Wan Pipel (1976.)

Jørgen Leth 22.05.2014. Jørgen Leth – Det gode og det onde (1975.) listopad 29.05.2014. Jørgen Leth – Notater om kærligheden (1989.) Nikos Nikolaidis 02.10.2015. Evridiki B.A. 2037 (1975.) Lipanj 09.10.2015. Singapore sling: O anthropos pou agapise ena ptoma (1990.) Shimokitazawa Love Cinema 16.10.2015. Tha se do stin kolasi, agapi mou (1999.) 05.06.2015. Ryuichi Hiroki – Tokyo gomi onna (2000.) 12.06.2015. Tetsuo Shinohara – Harikomi (2001.) Richard Stanley 19.06.2015. Akihiko Shiota – Gipusu (2001.) 23.10.2015. Hardware (1990.) 26.06.2015. Takashi Miike – Bijit‚ Q (2001.) 30.10.2015. The Secret Glory (2001.)

studeni

Izvan ciklusa – Patrick Bokanowski 06.11.2015. La Femme qui se poudre (1972.) L’Ange (1982.) La plage (1992.)

Daniele Cipri & Franco Maresco 13.11.2015. Toto che visse due volte (1998.) 20.11.2015. Il ritorno di Cagliostro (2003.) 27.11.2015. E stato il figlio (2012.) prosinac

Cinema Novo Portugal 04.12.2015. António da Cunha Telles – O Cerco (1970.) 11.12.2015. Joao CÈsar Monteiro ñ Fragmentos de um Filme Esmola (1973.) 18.12.2015. António de Macedo – Domingo à Tarde (1965.)

44 45 Izvan Ciklusa – Christmas Different 25.12.2015. Nick Donkin & Melodie McDaniel – travanj The Junky’s Christmas (1993.) Shawn Wines – A Christmas Carrot (2009.) Kanibalizam Julien Temple – Never Mind the Baubles – 01.04.2016. Susan Sontag – Duett för kannibaler (1969.) Christmas with the Sex Pistols (2013.) 08.04.2016. Manoel de Oliveira – Os Canibais (1988.) 15.04.2016. Liliana Cavani – I Cannibali (1970.) 22.04.2016. Nelson Pereira dos Santos – siječanj Como Era Gostoso o Meu Frances (1971.)

Izvan Ciklusa Uz ciklus 01.01.2016. Yury Saakov & Tsvetkov – 29.04.2016. Edgar Pera – O Barao (2011.) Eta vesyolaya planeta (1973.)

Cinema Gothica svibanj 08.01.2016. Michael Almereyda – Trance (1998.) 15.01.2016. Sharunas Bartas – A Casa (1997.) Beat Cinema 22.01.2016. Ken Russell – Gothic (1986.) 06.05.2016. Robert Frank & Alfred Leslie – Pull My Daisy (1959.) 29.01.2016. Juraj Herz – Morgiana (1972.) Jack Smith – Flaming Creatures (1963.) – Chumlum (1964.) 13.05.2016. John Cassavetes – Shadows (1959.) veljača No–Wave Cinema Grande Dame Guignol Cinema 20.05.2016. Ivan Kral & Amos Poe – (1976.) 05.02.2016. Brian G. Hutton – Night Watch (1973.) John Lurie – Men in Orbit (1979.) 12.02.2016. Paul Henreid – Dead Ringer (1964.) 27.05.2016. Amos Poe – Unmade Beds (1976.) 19.02.2016. Frank Perry – Mommie Dearest (1981.) Vivienne Dick – She Had Her Gun All Ready (1978.) 26.02.2016. Simon Callow – The Ballad of the Sad Cafe (1991.) lipanj ožujak Harry Kümel 03.06.2016. Malpertuis (1971.) 04.03.2016. Andrew Bujalski – Funny Ha Ha (2002.) 10.06.2016. Les Levres Rouges (1971.) 11.03.2016. Kelly Reichardt – Old Joy (2006.) 17.06.2016. Het verloren paradijs (1978.) 18.03.2016. Jay Duplass & Mark Duplass – Baghead (2008.) Izvan Ciklusa Izvan Ciklusa 24.06.2016. Jean Painlevé – Science is Fiction (1925.–1982.) 25.03.2016. Brian Frye – Waste Book Shorts (1999.–2002.) srpanj

01.07.2016. Don Hardy – Theory of Obscurity: A Film About the Residents (2015.)

46 47 Rujan Prosinac

STRUCTURAL CINEMA MOVEMENT CINEMA FETISH 16.09.2016. Hollis Frampton – Zorn’s Lemma (1970.) 02.12.2016. Bruce LaBruce – Otto; or Up with Dead People (2008.) Ernie Gehr – Serene Velocity (1970.) 09.12.2016. Don Levy – Herostratus (1967.) 16.12.2016. Alain Robbe–Grillet – Gradiva 23.09.2016. Owen Land – Remedial Readingprehension (1970.) (C’est Gradiva qui vous appelle.) (2006.) Michael Snow – Wavelength (1967.) Paul Sharits – N_O_T_H_I_N_G (1968.) IZVAN CIKLUSA 23.12.2016. Herbert Achternbusch – Das Gespenst (1982.) IZVAN CIKLUSA 30.09.2016. Victor Kossakovsky – Belovy (1993.) IZVAN CIKLUSA Victor Kossakovsky – Svyato (2005.) 30.12.2016. Heinz Rühmann – Der Engel mit dem Saitenspiel (1944.) Listopad Siječanj

FLUX CINEMA AFTER THE WAVE: LOST AND FORGOTTEN 07.10.2016. Various – Flux Film Anthology (1962.–1970.) BRITISH CINEMA OF THE SEVENTIES 14.10.2016. Lars Movin – The Misfits – 30 Years of Fluxus (1993.) 06.01.2017. Stephen Frears – Gumshoe (1971.) 13.01.2017. Kevin Billington – SICK CAPTIVITY DRAMA The Rise and Rise of Michael Rimmer (1970.) 21.10.2016. Kevin DiNovis – Surrender Dorothy (1998.) 20.01.2017. Robert Fuest – The Final Programme (1973.) 28.10.2016. Vincent Gallo – Buffalo ‘66 (1998.) 27.01.2017. Horace Ové – Pressure (1976.) Studeni Veljača

MARIA BEATTY IZVAN CIKLUSA 04.11.2016. Maria Beatty – The Black Glove (1997.) 03.02.2017. Henry Hills – Selected Films (1981.–2010.) Maria Beatty & Margie Schnibbe – Let the Punishment Fit the Child (1997.) JAPANESE CINEMA Maria Beatty – Ecstasy in Berlin, 1926 (2004.) 10.02.2017. Sogo Ishii – Bakuretsu toshi (1982.) 11.11.2016. Maria Beatty – Bandaged (2009.) 17.02.2017. Shigeru Izumiya – Desu pawuda (1986.) 24.02.2017. Shozin Fukui – Rubber’s Lover (1996.) VALIE EXPORT 18.11.2016. Valie Export – ... Remote ... Remote ... (1973.) Valie Export – Die Praxis der Liebe (1985.) Valie Export & Fritz Köbert – Syntagma (1983.) 25.11.2016. Valie Export – Unsichtbare Gegner (1977.)

48 49 Ožujak Lipanj

LES BLANK RUSS MEYER 03.03.2017. Les Blank – God Respects Us When We Work, 02.06.2017. Russ Meyer – Faster, Pussycat! Kill! Kill! (1965.) Loves Us When We Dance (1968.) 09.06.2017. Russ Meyer – Cherry, Harry & Raquel! (1970.) Les Blank – Chicken Real (1970.) 16.06.2017. Russ Meyer –Supervixens (1975.) Les Blank – Dry Wood (1973.) 10.03.2017. Les Blank – Always for Pleasure (1978.) JUAN LUIS BUÑUEL Les Blank – Garlic Is As Good As Ten Mothers (1980.) 23.06.2017. Juan Luis Buñuel – La Femme aux bottes rouges (1974.) 17.03.2017. Les Blank – Cigarette Blues (1985.) 30.06.2017. Juan Luis Buñuel – Leonor (1975.) Les Blank – Gap–Toothed Women (1987.)

ROMANO SCAVOLINI Srpanj 24.03.2017. Romano Scavolini – La prova generale (1968.) 31.03.2017. Romano Scavolini – Un bianco vestito per Marialé (1972.) IZVAN CIKLUSA 07.07.2017. Laurie Anderson – Heart of a Dog (2015.) Travanj

DER OSTEN IST INFRAROT – EAST EUROPEAN SCIENCE FICTION 07.04.2017. Andrzej Zulawski – Na srebrnym globie (1987.) 14.04.2017. Aleksei German – Trydno byt bogom (2013.) 21.04.2017. Jan Schmidt – Konec srpna v Hotelu Ozon (1967.) 28.04.2017. Dušan Vukotić – Gosti iz galaksije (1981.)

Svibanj

ARTOUR ARISTAKISIAN 05.05.2017. Artour Aristakisian – Ladoni (1993.) 12.05.2017. Artour Aristakisian – Mesto na zemle (2001.)

IZVAN CIKLUSA 19.05.2017. James Fotopoulos – Migrating Forms (1999.)

IZVAN CIKLUSA 26.05.2017. Katsu Kanai – Good–Bye (1971.) Katsu Kanai – Ôkoku (1973.)

50 51 RUJAN PROSINAC

Experimental Film Society Grunge Cinema 08.09.2017. Jann Clavadetscher – Lift (2015.) 01.12.2017. Doug Pray – Hype! (1996.) Jann Clavadetscher – Canvas Eye (2014.) 08.12.2017. Adam Pease, Ryan Short – I’m Now: Atoosa Pour Hosseini – Luminosity 1 (2013.) The Story of Mudhoney (2012.) Atoosa Pour Hosseini – Luminosity 2 (2013.) 15.12.2017. Jem Cohen – Instrument (1998.) Atoosa Pour Hosseini – Incubus (2013.) 22.12.2017. P. David Ebersole – Hit So Hard (2011.) Maximilian Le Cain – Night Regulation (2014.) Maximilian Le Cain & Vicky Langan – Lullaby (2011.) Izvan Ciklusa – Blagdanska Projekcija 29.12.2017. Allan Arkush – Get Crazy (1983.) Romanian Red Western Trilogy 15.09.2017. Dan Pita & Mircea Veroiu – Profetul, aurul si Ardelenii (1978.) 22.09.2017. Mircea Veroiu – Artista, dolarii si Ardelenii (1979.) SIJEČANJ 29.09.2017. Dan Pita – Pruncul, petrolul si Ardelenii (1981.) Atompunk Era Cinema 05.01.2018. Saul Bass – Phase IV (1974.) LISTOPAD 12.01.2018. Michael Anderson – Logan’s Run (1976.) 19.01.2018. Michail Karjukow & Otar Koberidze – New Trash Cinema Mechte navstrechu (1963.) 06.10.2017. Richard Bates Jr. – (2014.) 13.10.2017. Jim Hosking – The Greasy Strangler (2016.) Uz Ciklus 20.10.2017. Ana Lily Amirpour – The Bad Batch (2017.) 26.01.2018. Andrew Currie – Fido (2006.)

Uz Ciklus 27.10.2017. Adam Shankman – Hairspray (2007.) VELJAČA

Lav Diaz STUDENI 02.02.2018. Walang Alaala ang mga Paru–paro (2009.) 09.02.2018. Mga anak ng unos (2014.) Indian Voodo Cinema 03.11.2017. Mani Kaul – Mati Manas (1985.) Khavn De La Cruz 10.11.2017. Shyam & Tulsi Ramsay – Bandh Darwaza (1990.) 16.02.2018. Mondomanila (2010.) 17.11.2017. Satyajit Ray – Joi Baba Felunath (1978.) 23.02.2018. EDSA XXX (2012.)

Frans Zwartjes 24.11.2017. Visual Training (1969.) OŽUJAK Spare Bedroom (1970.) Living (1971.) Springtime in Munich – Pentimento (1980.) The Munich Group (1966–1969.) 02.03.2018. Klaus Lemke – 48 Stunden bis Acapulco (1967.) 09.03.2018. Rudolf Thome – Detektive (1968.) 16.03.2018. Marran Gosov – Zuckerbrot und Peitsche (1968.)

52 53 African Experimental Cinema 23.03.2018. Moustapha Dao – À nous la rue (1987.) LIPANJ Moustapha Dao – Le neveu du peintre (1989.) Moustapha Dao – L’enfant et le caïman (1991.) Composing the Cinema Moustapha Dao – L’oeuf (1999.) aka The Egg 01.06.2018. Lillevan Pobjoy – Xenakis [Alive] (2007.) 30.03.2018. Moustapha Alassane – Le retour d’un aventurier (1966.) Piotr Kamler – Continu Discontinu (1959.) Safi Faye – Selbe et tant d’autres (1983.) Stephen & Timothy Quay – In Absentia (2000.) Ibrahim Shaddad – Insan (1994.) 08.06.2018. Nicolas Humbert & Werner Penzel – Step Across the Border (1990.) 15.06.2018. Peter Mettler – Picture of Light (1994.) TRAVANJ

Péter Forgács Donald Richie 06.04.2018. El Perro Negro: Stories from the Spanish Civil War (2005.) 22.06.2018. Boy With Cat (1966.) 13.04.2018. Own death aka Saját halál (2008.) Cybele (1968.) Five Filosophical Fables (1970.) Kihachiro Kawamoto 29.06.2018. Wargames (1962.) 20.04.2018. Tabi (1973.) aka Travel Atami Blues (1962.) Shijin no shogai (1974.) aka A Poet’s Life Dead Youth (1967.) Kataku (1979.) aka House of Flame Fuyu no hi (2003.) aka Winter Days SRPANJ Carolee Schneeman 27.04.2018. Meat Joy (1964.) Izvan Ciklusa – Viet Flakes (1965.) Odjavna Projekcija Fuses (1966.) 06.07.2018. Peter Sellars – John Adams: Snows (1967.) Nixon in China (2013.) Plumb Line (1971.)

SVIBANJ

China’s New Documentary Movement 04.05.2018. Wu Wenguang – Liulang Beijing – Zuihou De Mengxiangzhe (1990.) Weikai Huang – Xianshi Shi Guoqu de Weilai (2009.) 11.05.2018. Wang Bing – Wu ming zhe (2010.) 18.05.2018. Haibin Du – 1428 (2009.)

Su Friedrich 25.05.2018. Scar Tissue (1979.) Cool Hands, Warm Heart (1979.) Damned If You Don’t (1987.) Seeing Red (2005.)

54 55 RUJAN

Cinema Abattoir 14.09.2018 À rebours (1968.–2008.) 21.09.2018. Incarnation (1967.–2007.) 28.09.2018. L’erotisme (2000.–2006.) LISTOPAD

Pierre Clémenti 05.10.2018. A L’ombre de la Canaille Bleue (1986.) Soleil (1988.) 12.10.2018. New Old (1979.) Visa de censure n° X (1967.)

Kuchar Brothers 19.10.2018. George Kuchar – Hold Me While I’m Naked (1966.) George Kuchar – Pagan Rhapsody (1970.) George Kuchar – Eclipse of the Sun Virgin (1967.) Mike Kuchar – Sins of the Fleshapoids (1965.) 26.10.2018. Jennifer M. Kroot – It Came From Kuchar (2009.) STUDENI

Zen Experience Cinema 02.11.2018. Doris Dörrie – Erleuchtung garantiert (1999.) 09.11.2018. Marc Rosenbush – Zen Noir (2004.) 16.11.2018. Yong–Kyun Bae – Dharmaga tongjoguro kan kkadalgun (1989.) 23.11.2018. Mohsen Makhmalbaf – Faryad moorcheha (2006.)

Piotr Kamler 30.11.2018. Á la recherche du temps (1964.–1988.)

PROSINAC

Herbert Achternbusch 07.12.2018. Bierkampf (1977.) 14.12.2018. Heilt Hitler (1986.) 21.12.2018. I Know the Way to the Hofbrauhaus! (1991.)

56 57 Izvan Ciklusa – Blagdanska projekcija 19.04.2019. Nigel Wingrove – Visions of Ecstasy (1989.) 28.12.2018. Victor Sjöström – Körkarlen (1921.) Renzo Schraner – Allah (1967.) Rozz Williams & Nico B. – Pig (1998.) SIJEČANJ Wim van der Linden – Rape (1966.) Ashish Avikunthak Nekrofilija 26.04.2019. Short Films (1995 – 2010.) 04.01.2019. Gerald Kargl – Angst (1983.) 11.01.2019. Lynne Stopkewich – Kissed (1996.) 18.01.2019. Peter Greenaway – Death in the Seine (1988.) SVIBANJ Nacho Cerdà – Aftermath (1994.) 25.01.2019. Jörg Buttgereit – Nekromantik (1987.) Jana Ševčíková 03.05.2019. Jakub (1992.) 10.05.2019. Staroverci (2001.) VELJAČA Piemule (1984.)

Zoltán Huszárik Lettrist Cinema 01.02.2019. Zoltán Huszárik – Szindbad (1971.) 17.05.2019. Marc – Gilbert Guillaumin – Closed Vision (1954.) 08.02.2019. Zoltán Huszárik – Csontvary (1980.) Maurice Lemaître – Le petit dieu (1972.–2003.) Maurice Lemaître – Nos stars (2002.) Giuseppe Andrews 24.05.2019. Isidore Isou – Traité de bave et d’éternité (1951.) 15.02.2019. Adam Rifkin – Giuseppe Makes A Movie (2014.) 22.02.2019. Giuseppe Andrews – Diary (2011.) Izvan Ciklusa 31.05.2019. Thanasis Rentzis – Ilektrikos angelos (1981.) OŽUJAK LIPANJ 01.03.2019. José Mojica Marins – O Ritual dos Sádicos (1970.) Usama Alshaibi 08.03.2019. Ozualdo Ribeiro Candeias – A Margem (1967.) 07.06.2019. Solar Anus Cinema Shorts (2003.–2008.) 15.03.2019. Rogerio Sganzerla – O bandido da luz vermelha (1968.) 14.06.2019. Profane (2011.)

Svetlana Baskova Situationist Cinema 22.03.2019. Svetlana Baskova – Zelyonyy slonik (1999.) 21.06.2019. Guy Debord – 29.03.2019. Svetlana Baskova – Golova (2004.) In girum imus nocte et consumimur igni (1978.) 28.06.2019. René Viénet & Kuang–chi Tu – TAVANJ La dialectique peut–elle casser des briques (1973.)

Blasfemija 05.04.2019. Kenneth Anger – Inauguration of the Pleasure Dome (1954.) Lionel Soukaz – Ixe (1980.) 12.04.2019. Silvano Agosti – Nel più alto dei cieli (1977.)

58 59 SRPANJ

Giulio Questi 05.07.2019. Digital Shorts (2002.–2007.)

Izvan Ciklusa – Odjavna projekcija 12.07.2019. Ursula Pürrer, A. Hans Scheirl & Dietmar Schipek – Rote Ohren fetzen durch Asche (1992.)

Izvan Ciklusa 25.03. Brian Frye – Waste Book Shorts (1999.–2002.)

60 61 62 63 Blank, Les – Gap–Toothed Women (1987.) A Blank, Les – Garlic Is As Good As Ten Mothers (1980.) Blank, Les – God Respects Us When We Work, Achternbusch, Herbert – Das Gespenst (1982.) Loves Us When We Dance (1968.) Akerman, Chantal – Je tu il elle (1975.) Bódy, Gábor – Amerikai anzix (1975.) Akerman, Chantal – Toute une nuit (1982.) Bokanowski, Patrick – La Femme qui se poudre (1972.) AKHE Group – Experimental Shorts (1989.–1999.) Bokanowski, Patrick – La plage (1992.) Alassane, Moustapha – Le retour d’un aventurier (1966.) Bokanowski, Patrick – L’Ange (1982.) Almereyda, Michael – Trance (1998.) Bond, Jack – Separation (1968.) Amirpour, Ana Lily – The Bad Batch (2017.) Boorman, John – Zardoz (1974.) Anderson, Laurie – Heart of a Dog (2015.) Bortko, Vladimir – Sobachye serdtse (1988.) Anderson, Michael – Logan’s Run (1976.) Bressane, Júlio – Filme de amor (2003.) Andonov, Metodi – Kozijat rog (1972.) Bressane, Júlio – Matou a Família e Foi ao Cinema (1969.) Andrade, Escorel, Palmari, Santos Broughton, James – Experimental Shorts (1946.–1988.) – Contos Eróticos (1977.) Bujalski, Andrew – Funny Ha Ha (2002.) Andrade, Joaquim Pedro de – Macunaíma (1969.) Buñuel, Juan Luis – La Femme aux bottes rouges (1974.) Andrade, Joaquim Pedro de Buñuel, Juan Luis – Leonor (1975.) – O Homem do Pau–Brasil (1982.) Anger, Kenneth – Magick Lantern Cycle (1947.–1980.) Arden, Jane – The Other Side of the Underneath (1972.) c Arden, Jane and Bond, Jack – Anti–Clock (1980.) Aristakisian, Artour – Ladoni (1993.) Callow, Simon – The Ballad of the Sad Cafe (1991.) Aristakisian, Artour – Mesto na zemle (2001.) Cassavetes, John – Shadows (1959.) Arkush, Allan – Get Crazy (1983.) Castellucci, Romeo Arrabal, Fernando – J’irai comme un cheval fou (1973.) – Tragedia Endogonidia I–XI (2002 – 2004.) Arrabal, Fernando – Le cimetière des voitures (1983.) Cavani, Liliana – I Cannibali (1970.) Arrabal, Fernando – Viva la muerte (1971.) Ceylan, Nuri Bilge – Kasaba (1997.) Arthuys, Bertrand – Tom et Lola (1990.) Chabrol, Claude – Les biches (1968.) Averback, Hy – I Love You, Alice B. Toklas! (1968.) Chytilova, Vera – Ovoce stromů rajských jíme (1969.) Chytilova, Vera – Panelstory aneb Jak se rodí sídliste (1980.) Chytilova, Vera – Sedmikrásky (1966.) b Cipri, Daniele & Maresco, Franco – E stato il figlio (2012.) Cipri, Daniele & Maresco, Franco Balabanov, Aleksei – Pro urodov i lyudey (1998.) – Il ritorno di Cagliostro (2003.) Baldwin, Craig – Spectres of the Spectrum (1999.) Cipri, Daniele & Maresco, Franco Bard, Serge – Détruisez–vous (1968.) – Toto che visse due volte (1998.) Bartas, Sharunas – A Casa (1997.) Clarke, Shirley – Ornette: Made in America (1985.) Bass, Saul – Phase IV (1974.) Clarke, Shirley – Shorts from 50`s (1951–1959.) Bates Jr, Richard. – Suburban Gothic (2014.) Clarke, Shirley – The Connection (1962.) Beatty, Maria – Bandaged (2009.) Clémenti, Pierre – La révolution n’est qu’un début Beatty, Maria – Ecstasy in Berlin, 1926 (2004.) – Continuons le combat (1968.) Beatty, Maria – The Black Glove (1997.) Cohen Jem – Chain (2004.) Beatty, Maria & Schnibbe, Margie Cohen, Jem – Buried in Light (1994.) – Let the Punishment Fit the Child (1997.) Cohen, Jem – Instrument (1998.) Béla Tarr – Családi tüzfészek (1979.) Cohen, Jem – Lost Book Found (1996.) Benning, James – Him and Me (1982.) Cohen, Jem – This is a history of New York (1987.) Benning, James – Landscape Suicide (1987.) Cohen, Jem & Sillen, Peter – Benjamin Smoke (2000.) Billington, Kevin Coney, John – Space Is The Place (1974.) – The Rise and Rise of Michael Rimmer (1970.) Cruz, Khavn De La – EDSA XXX (2012.) Bing, Wang – Wu ming zhe (2010.) Cruz, Khavn De La – Mondomanila (2010.) Blank, Les – Always for Pleasure (1978.) Cunha Telles, António da – O Cerco (1970.) Blank, Les – Chicken Real (1970.) Currie, Andrew – Fido (2006.) Blank, Les – Cigarette Blues (1985.) Blank, Les – Dry Wood (1973.)

64 65 Fotopoulos, James – Migrating Forms (1999.) Hills, Henry – Selected Films (1981.–2010.) Kossakovsky, Victor – Belovy (1993.) d Frampton, Hollis – Early Films (1966.–1970.) Hiroki, Ryuichi – Tokyo gomi onna (2000.) Kossakovsky, Victor – Svyato (2005.) Frampton, Hollis – Films from Hapax Legomena Hosking, Jim – The Greasy Strangler (2016.) Kral, Ivan & Poe, Amos – The Blank Generation (1976.) Daneliya, Georgiy – Kin–dza–dza! (1986.) (1971.–1972.) Huang, Weikai – Xianshi Shi Guoqu de Weilai (2009.) Kümel, Harry – Het verloren paradijs (1978.) Dao, Moustapha – Selected Shorts (1987–1999.) Frampton, Hollis – Zorn’s Lemma (1970.) Humbert, Nicolas & Penzel, Werner Kümel, Harry – Les Levres Rouges (1971.) Dawson, Deco – 7 Short Films (1998.–2003.) Frank, Robert & Leslie, Alfred – Pull My Daisy (1959.) – Step Across the Border (1990.) Kümel, Harry – Malpertuis (1971.) Delépine, Benoît & Kervern, Gustave de – Avida (2006.) Frears, Stephen – Gumshoe (1971.) Huszárik, Zoltán – Elégia (1965.) Deval, Patrick – Acéphale (1969.) Friedrich, Sue – Cool Hands, Warm Heart (1979.) Hutton, Brian G. – Night Watch (1973.) Diaz, Lav – Mga anak ng unos (2014.) Friedrich, Sue – Damned If You Don’t (1987.) l Diaz, Lav – Walang Alaala ang mga Paru–paro (2009.) Friedrich, Sue – Scar Tissue (1979.) Dick, Vivienne – She Had Her Gun All Ready (1978.) Friedrich, Sue – Seeing Red (2005.) i La Bruce, Bruce – Otto or Up with Dead People (2008.) Dimitrijević, Branimir i Miljković, Boris Frye, Brian – Waste Book Shorts (1999.–2002.) Laloux, René – Gandahar (1988.) – Ruski umetnički eksperiment (1982.) Fuest, Robert – The Final Programme (1973.) Ishii, Sogo – Bakuretsu toshi (1982.) Laloux, René – La Planete Sauvage (1973.) Dimitrijević, Branimir i Miljković, Boris Fukui, Shozin – Rubber’s Lover (1996.) Izumiya, Shigeru – Desu pawuda (1986.) Laloux, René – Les Maîtres du temps (1982.) – Šumanović – komedija umetnika (1987.) Land, Owen – Remedial Readingprehension (1970.) DiNovis, Kevin – Surrender Dorothy (1998.) Lauzon, Jean–Claude – Léolo (1992.) Donkin, Nick & McDaniel, Melodie g j Lawrence, Diarmuid – The Lady Vanishes (2013.) – The Junky’s Christmas (1993.) Leconte, Patrice – Le parfum d’Yvonne (1994.) Du, Haibin – 1428 (2009.) Gallo, Vincent – Buffalo ’66 (1998.) Jacobs, Ken Leconte, Patrice – Les bronzés (1978.) Duplass, Jay & Duplass, Mark – Baghead (2008.) Gardner, Robert – Dead Birds (1965.) – Celestial Subway Lines, Salvaging Noise (2004.) Leconte, Patrice Gardner, Robert – Forest of Bliss (1986.) Jeles, András – Angyali üdvözlet (1984.) – Viens chez moi, j’habite chez une copine (1981.) Gardner, Robert – Rivers of Sand (1974.) Jodorowsky, Alejandro – El Topo (1970.) Lemke, Klaus – 48 Stunden bis Acapulco (1967.) e Garrel, Philippe – La naissance de l’amour (1993.) Jodorowsky, Alejandro – La cravate (1957.) Leth, Jørgen – Det gode og det onde (1975.) Garrel, Philippe – Le berceau de cristal (1976.) Jodorowsky, Alejandro – Poesía Sin Fin (2016.) Leth, Jørgen – Notater om kćrligheden (1989.) Ebersole, P. David – Hit So Hard (2011.) Garrel, Philippe – Le lit de la vierge (1969.) Jodorowsky, Alejandro – Santa Sangre (1989.) Levi, Yakov – Shameless, Tasteless Collection (2009.) Erdem, Reha – A ay (1988.) Garrel, Philippe – Le vent de la nuit (1999.) Jones, L. Q. – A Boy and His Dog (1975.) Levy, Don – Herostratus (1967.) Erksan, Metin – Sevmek zamani (1965.) Garrel, Philippe – Les amants réguliers (2005.) London Filmmakers Co–operative Experimental Film Society – Shorts (2011.–2015.) Gehr, Ernie – Serene Velocity (1970.) – Shoot shoot shoot (1964.–1975.) Export, Valie – … Remote … Remote … (1973.) Genet, Jean – Un chant d’amour (1950.) k Lopushanskiy, Konstantin – Gadkie lebedi (2006.) Export, Valie – Die Praxis der Liebe (1985.) German, Aleksei – Trydno byt bogom (2013.) Loznitsa, Sergei – Fabrika (2004.) Export, Valie – Unsichtbare Gegner (1977.) Godard, Jean–Luc – Alphaville (1965.) Kalogeropoulos, Nikos – Oi ippeis tis Pylou (2011.) Loznitsa, Sergei – Lumiere du Nord (2008.) Export, Valie & Köbert, Fritz – Syntagma (1983.) Gosov, Marran – Zuckerbrot und Peitsche (1968.) Kamler, Piotr – Continu Discontinu (1959.) Loznitsa, Sergei – Portret (2002.) Greenaway, Peter – A Zed & Two Noughts (1985.) Kamler, Piotr – Works (1967.–1993.) Loznitsa, Sergei – Predstavleniye (2008.) Greenaway, Peter – Drowning by Numbers (1988.) Kanai, Katsu – Smiling Milky Way Trilogy (1969.–1973.) Lurie, John – Men in Orbit (1979.) F Karis, Helle – Nukitsamees (1981.) Lynch, David – Rabbits (2002.) Karjukow, Michail & Koberidze, Otar Fassbinder, Rainer Werner h – Mechte navstrechu (1963.) – Die Bitteren Tränen der Petra von Kant (1972.) Kaul, Mani – Mati Manas (1985.) m Fassbinder, Rainer Werner – Whity (1971.) Hardy, Don Kern, Richard – Shorts (1985.–1993.) Faye, Safi – Selbe et tant d’autres (1983.) – Theory of Obscurity: A Film About the Residents (2015.) Khachatryan, Harutyun – Sahman (2009.) Macedo, António de – Domingo a Tarde (1965.) Fedorchenko, Aleksei – Ovsjanki (2010.) Hartley, Hal – Simple Men (1992..) Khittl, Ferdinand – Die Parallelstrasse (1962.) Maddin, Guy – Keyhole (2011.) Fedorchenko, Aleksei – Pervye na Lune (2005.) Hartley, Hal – Surviving Desire (1991.) Khomeriki, Nikolay – 977 (2006.) Maeck, Klaus – Decoder (1984.) Ferreri, Marco – La carne (1991.) Hartley, Hal – The Unbelievable Truth (1989.) Khrzhanovsky, Ilya – 4 (2005.) Majewski, Lech – Angelus (2000.) Ferreri, Marco – La grande bouffe (1973.) Hartley, Hal – Trust (1990.) Kihachiro, Kawamoto – Fuyu no hi (2003.) Majewski, Lech – Blood of a Poet (2007.) Ferreri, Marco – Touche pas a la femme blanche (1974.) Has, Wojciech Jerzy – Sanatorium pod klepsydra (1973.) Kihachiro, Kawamoto – Kataku (1979.) Majewski, Lech – Pokój saren (1997.) Fleischer, Alain – Zoo Zéro (1979.) Helmer, Veit – Absurdistan (2008.) Kihachiro, Kawamoto – Shijin no shogai (1974.) Majewski, Lech – Wojaczek (1999.) Fliegauf, Benedek – Dealer (2004.) Helmer, Veit – Shorts (1989.–2005.) Kihachiro, Kawamoto – Tabi (1973.) Marsiglia, Tony – Phoenix (1995.) Fliegauf, Benedek – Rengeteg (2003.) Helmer, Veit – Tuvalu (1999.) Kinugasa, Teinosuke – Jûjiro (1928.) Marsiglia, Tony – Suzie Heartless (2009.) Fliegauf, Benedek – Tejút (2007.) Hennard, Justin – Moonlight by the Sea (2003.) Kinugasa, Teinosuke – Kurutta ippêji (1926.) Maslobojshchikov, Sergei Fliegauf, Benedek – Van élet a halál elött? (2002.) Henreid, Paul – Dead Ringer (1964.) Klick, Roland – Deadlock (1970.) – Spivachka Zhosefina i myshachyy narod (1994.) Fokin, Valeri – Prevrashchenie (2002.) Herz, Juraj – Morgiana (1972.) Kolski, Jan Jakub – Jancio Wodnik (1993.) Masumura, Yasuzo – Manji (1964.) Forgács, Péter – El Perro Negro: Stories from Herzog, Werner Kolski, Jan Jakub – Szabla od komendanta (1996.) Matsumoto, Toshio – Bara no sôretsu (1969.) the Spanish Civil War (2005.) – Auch Zwerge haben klein angefangen (1970.) Korine, Harmony – Trash Humpers (2009.) Matsumoto, Toshio – Dogura Magura (2011.) Forgács, Péter – Saját halál (2008.) Herzog, Werner – Herz aus Glas (1976.) Kossakovsky, Victor – ¡Vivan las Antipodas! (2011.) Matsumoto, Toshio – Shorts (1969.–1985.)

66 67 Mekas, Jonas – He Stands in a Desert Richie, Donald – Atami Blues (1962.) Snow, Michael – Wavelength (1967.) Counting the Seconds of His Life (1986.) p Richie, Donald – Boy With Cat (1966.) Sontag, Susan – Duett för kannibaler (1969.) Melnik, Aleksandr – Novaya Zemlya (2008.) Richie, Donald – Cybele (1968.) Stanley, Richard – Hardware (1990.) Mettler, Peter – Picture of Light (1994.) Pabst, Georg Wilhelm – Die Büchse der Pandora (1929.) Richie, Donald – Dead Youth (1967.) Stanley, Richard – The Secret Glory (2001.) Meyer, Russ – Cherry, Harry & Raquel! (1970.) Pabst, Georg Wilhelm – Geheimnisse einer Seele (1926.) Richie, Donald – Five Filosophical Fables (1970.) Stanojevic, Stanislav – Le Journal d’un suicidé (1973.) Meyer, Russ – Mudhoney (1965.) Pabst, Georg Wilhelm – La voce del silenzio (1953.) Richie, Donald – Wargames (1962.) Stanojevic, Stanislav – Subversion (1979.) Meyer. Russ – Faster, Pussycat! Kill! Kill! (1965.) Painlevé, Jean – Science is Fiction (1925–1982.) Rivers, Ben & Russell, Ben Subiela, Eliseo – Hombre mirando al sudeste (1986.) Michálek, Vladimír – Amerika (1994.) Parra, Pim de la – Wan Pipel (1976.) – A Spell to Ward off the Darkness (2013.) Szabolcs, Tolnai – Nyári mozi (1999.) Miike, Takashi – Bijitâ Q (2001.) Pavich, Frank – Jodorowski’s Dune (2013.) Robbe–Grillet, Alain Szabolcs, Tolnai – Pesčanik (2007.) Miller, Rebecca – Angela (1995.) Pease, Adam, Short, Ryan – I’m Now: The Story of – Gradiva (C’est Gradiva qui vous appelle.) (2006.) Szomjas, György – Talpuk alatt fütyül a szél (1976.) Mojica Marins, José – Finis Hominis (1971.) Mudhoney (2012.) Roland, Vranik – Fekete kefe (2005.) Szulkin, Piotr – Ga, Ga – Chwala bohaterom (1986.) Monk, Meredith – Book of Days (1988.) Penn, Arthur – Alice’s Restaurant (1969.) Rooks, Conrad – Chappaqua (1966.) Szulkin, Piotr – O–bi, O–ba – Koniec Cywilizacji (1985.) Monteiro, João César – A Comédia de Deus (1995.) Pera, Edgar – O Barao (2011.) Rooks, Conrad – Siddhartha (1972.) Szulkin, Piotr – Wojna swiatów – nastepne stulecie (1981.) Monteiro, João César – As Bodas de Deus (1999.) Perry, Frank – Mommie Dearest (1981.) Rühmann, Heinz – Der Engel mit dem Saitenspiel (1944.) Šorak, Dejan – Mala pljačka vlaka (1984.) Monteiro, Joao César Piavoli, Franco – Nostos: Il Ritorno (1989.) Ruiz, Raoul – That Day (2003.) Švankmajer, Jan – Prezit svuj zivot (teorie a praxe.) (2010.) – Fragmentos de um Filme Esmola (1973.) Piavoli, Franco – Al Primo Soffio di Vento (2002.) Ruiz, Raoul – The Hypothesis of the Stolen Painting (1979.) Monteiro, João César – Le bassin de J.W. (1997.) Piavoli, Franco – Voci nel Tempo (1996.) Ruiz, Raoul – Three Crowns of the Sailor (1983.) Monteiro, João César – Vai~E~Vem (2003.) Piestrak, Marek – Test pilota Pirxa (1978.) Ruiz, Raoul – Three Lives and Only One Death (1996.) t Moroz, Yuriy – Podzemelye vedm (1979.) Pintilie, Lucian – Balanta (1992.) Russell, Ken – Gothic (1986.) Moullet, Luc – Genese d’un Repas (1978.) Pintilie, Lucian – Niki Ardelean, colonel în rezerva (2003.) Tait, Margaret – Selected Films (1952 – 1976.) Moullet, Luc – Les contrebandieres (1968.) Pintilie, Lucian – O vara de neuitat (1994.) Tait, Margaret – Selected Films (1952 – 1976.) Moullet, Luc – Une aventure de Billy le Kid (1971.) Pita, Dan & Veroiu, Mircea s / š Temple, Julien – Never Mind the Baubles – Moullet, Luc & Pizzorno, Antonietta – Artista, dolarii si Ardelenii (1979.) Christmas with the Sex Pistols (2013.) – Anatomie d’un rapport (1976.) Pita, Dan & Veroiu, Mircea Saakov, Yury & Tsvetkov, Yuri – Eta vesyolaya planeta (1973.) Terayama, Shuji – Les fruits de la passion (1981.) Movin, Lars – The Misfits – 30 Years of Fluxus (1993.) – Profetul, aurul si Ardelenii (1978.) Santini, Mauro – 7 Film (2000.–2004.) Terayama, Shuji – Sho o suteyo machi e deyou (1971.) Muratova, Kira – Astenicheskiy sindrom (1989.) Pita, Dan & Veroiu, Mircea – Pruncul, petrolul si Santos, Nelson Pereira dos Terayama, Shuji – Tomato Kecchappu Kôtei (1971.) Muratova, Kira – Chekhovskie motivy (2002.) Ardelenii (1981.) – Como Era Gostoso o Meu Frances (1971.) Teshigahara, Hiroshi – Otoshiana (1962.) Muratova, Kira – Tri istorii (1997.) Pobjoy, Lillevan – Xenakis [Alive] (2007.) Sapir, Esteban – La antena (2007.) Teshigahara, Hiroshi – Rikyu (1989.) Muschalek, Jürgen – Decoder (1984.) Poe, Amos – Unmade Beds (1976.) Scavolini, Romano – La prova generale (1968.) Teshigahara, Hiroshi – Suna no onna (1964.) Praunheim, Rosa von – Anita – Tänze des Lasters (1987.) Scavolini, Romano – Un bianco vestito per Marialé Teshigahara, Hiroshi – Tanin no kao (1966.) Praunheim, Rosa von – Ich bin meine eigene Frau (1992.) (1972.) Thome, Rudolf – Detektive (1968.) n Praunheim, Rosa von – Stadt der verlorenen Seelen (1983.) Schlöndorff, Volker – Mord und Totschlag (1967.) Thompson, Peter – Shorts (1982.–1987.) Praunheim, Rose von – Der Einstein des Sex (1999.) Schmidt, Jan – Konec srpna v Hotelu Ozon (1967.) Tímár, Péter – Freskó (1983.) Nastase, Doru – Vlad Tepes (1982.) Pray, Doug – Hype! (1996.) Schnabel, Julian Tímár, Péter – Raster (1979.) Nieuwenhuijs, Victor & Seyferth, Maartje Preminger, Otto – Skidoo (1968.) – Lou Reed`s Berlin: Live at St. Ann’s Warehouse (2007.) Tonacci, Andrea – Bang Bang (1971.) – Crepuscule (2009.) Protazanov, Yakov – Aelita (1924.) Schneeman, Carolee – Shorts (1964.–1971.) Trier, Lars von – Europa (1991.) Nikolaidis, Nikos – Evridiki B.A. 2037 (1975.) Schroeder, Barbet – La vallée (1972.) Nikolaidis, Nikos – Singapore sling: O anthropos pou Schroeder, Barbet – More (1969.) agapise ena ptoma (1990.) q Seidl, Ulrich – Hundstage (2001.) u Nikolaidis, Nikos – Tha se do stin kolasi, agapi mou (1999.) Seidl, Ulrich – Jesus, du weisst (2003.) Nugmanov, Rashid – Igla (1988.) Quay, Stephen & Timothy – In Absentia (2000.) Seidl, Ulrich – Models (1999.) Ubu Films – Sydney Underground Movies (1965.–1970.) Seidl, Ulrich – Tierische Liebe (1995.) Sellars, Peter – John Adams: Nixon in China (2013.) o r Sganzerla, Rogério – O Bandido da Luz Vermelha (1968.) v Sganzerla, Rogerio – Sem Essa, Aranha (1970.) Oliveira, Manoel de – Espelho Mágico (2005.) Raban, William – Structural Perspectives (1977–2003.) Shaddad, Ibrahim – Insan (1994.) Van, Marina de – Shorts (1993.–2013.) Oliveira, Manoel de – Inquietude (1998.) Radivojević, Miloš – Dečko koji obecava (1981.) Shankman, Adam – Hairspray (2007.) Van, Marine de – Dans ma peau (2002.) Oliveira, Manoel de – Os Canibais (1988.) Radivojević, Miloš – Kvar (1978.) Sharits, Paul – N_O_T_H_I_N_G (1968.) Various – Berlin Super 8(0.) – (1981–1989.) Oliveira, Manoel de – Vale Abraăo (1993.) Rainer, Yvonne – Film About a Woman Who... (1974.) Shinohara, Tetsuo – Harikomi (2001.) Various – Ecart Film Archives (1968.–1977.) Oshima, Nagisa – Max mon amour (1986.) Rainer, Yvonne – Privilege (1990.) Shiota, Akihiko – Gipusu (2001.) Various – Flux Film Anthology (1962.–70.) Ottinger, Ulrike – Freak Orlando (1981.) Ramsay, Shyam & Tulsi – Bandh Darwaza (1990.) Siegert, Hubertus – Berlin Babylon (2001.) Various – Nature Documentaries (1960s – 2010s) Ottinger, Ulrike – Madame X Ray, Satyajit – Joi Baba Felunath (1978.) Smith, Jack – Flaming Creatures (1963.) Verhoeven, Paul – Turks Fruit (1973.) – Eine absolute Herrscherin (1978.) Reichardt, Kelly – Old Joy (2006.) Smolders, Olivier – Experimental Shorts (1984.–1999.) Verstappen, Wim – Blue Movie (1971.) Ové, Horace – Pressure (1976.) Rice, Ron – Chumlum (1964.) Smolders, Olivier – Nuit noire (2005.) Vilgot, Sjöman – Taboo (1977.)

68 69 Visconti, Elyseu – Os Monstros de Babaloo (1971.) Vorel, Tomáš – Kameny Most (1996.) Vukotić, Dušan – Gosti iz galaksije (1981.) w

Warhol, Andy & Morrissey, Paul – Flesh (1968.) Warhol, Andy & Morrissey, Paul – Heat (1972.) Warhol, Andy & Morrissey, Paul – Trash (1970.) Welles, Orson – Le Proces (1962.) Wenders, Wim – Same Player Shoots Again (1968.) Wenguang, Wu – Liulang Beijing – Zuihou De Mengxiangzhe (1990.) Wines, Shawn – A Christmas Carrot (2009.) Wiseman, Frederick – Titicut Follies (1967.) x

Xhonneux, Henri – Markiz (1989.) y Yufit, Yevgeny – Derevyannaya komnata (1995.) Yufit, Yevgeny – Papa, umer ded moroz (1991.) Yufit, Yevgeny – Pryamokhozhdenie (2005.) Yufit, Yevgeny – Serebryanye golovy (1999.) Yufit, Yevgeny – Shorts (1994.–1997.) Yufit, Yevgeny – Ubitye molniey (2002.) z

Zadek, Peter – Ich bin ein Elefant, Madame (1969.) Zaim, Dervis – Tabutta rövasata (1996.) Zedd, Nick – Abnormal – Shorts Collection (1980.–2001.) Zéno, Thierry – Vase de noces (1974.) Zulawski, Andrzej – Na srebrnym globie (1987.) Zwartjes, Frans – Pentimento (1980.) Zwartjes, Frans – Shorts (1969.–1971.) Žilnik, Želimir – Lijepe žene prolaze kroz grad (1986.)

70 71 Filmska avangarda / Ova publikacija dio je edukativnih 10 godina projekcija aktivnosti Kino kluba Split te je 2008. — 2018. realizirana uz financijsku potporu Hrvatskog audio–vizualnog centra, Izdavač Grada Splita i Zaklade Kultura nova. Kino klub Split Ulica slobode 28, Split Stajališta izražena u ovoj publikaciji www.kinoklubsplit.hr odražavaju isključivo stajališta izdavača te ne održavaju stajališta donatora. Za izdavača Sunčica Fradelić Hvala suradnicima na programu: Duje Bezina, Tekst Martina Bilan, Darko Duilo Hrvoje Cokarić, Jasna Čagalj, Urednica Alma Čakić, Sunčica Fradelić Silvana Dunat, Tonći Gaćina, Izvršni urednik Hrvoje Hiršl, Tonči Kranjčević Batalić Damir Juričić, Igor Lušić, Redaktura Krešimir Masleša, Igor Mušić Boris Poljak, Blažena Radas, Dizajn Luka Stojanac, Nikola Križanac Maja Stojić, Marin Tudor Tisak Kerschoffset Autor i voditelj programa: Darko Duilo Naklada 200

ISBN 978–953–57428–2–1

CIP zapis dostupan je u računalnom katalogu Sveučilišne knjižnice u Splitu pod brojem 170329083

Split, 2018.

72 73