View metadata, citation and similar papers at core.ac.uk brought to you by CORE

Rad. Inst. povij. umjet. 24/2000. (35–60) G. Vukovi}: Preobrazba Dubrovnika po~etkom 19. stolje}a

Goran Vukovi} Samostalni istra`iva~, Dubrovnik Preobrazba Dubrovnika po~etkom 19. stolje}a

Izvorni znanstveni rad – Original scientific paper predan 7. 4. 2000.

Sa‘etak U tekstu je rije~ o dosad neistra‘enom graditeljskom naslje|u Dub- plan pari{kog arhitekta Martina Pierrea Gauthiera iz 1810. godine za rovnika, nastalom od vremena francuske okupacije i ukinu}a Repub- preure|enje posjeda vlasteoske obitelji Gozze u Trstenome i gradnju like Svetog Vlaha pa do 1830. godine, kada, pod austrijskom vla{}u, rasko{ne vile. Nadalje, rije~ je i o obnovi gra|evina stradalih tijekom zapo~inje razdoblje dru{tvene tranzicije. Period odlu~nih mijena prog- rusko-crnogorske opsade 1806. godine, te razli~itosti tretmana prostora rama i izraza obilje‘en je prisustvom graditelja do{ljaka, poput Hva- inter et extra muros, odnosno svojevrsnoj stilskoj dvojnosti {to se tada ranina Lorenza Vitelleschija, {to je, uz ostalo, ostavio Dubrovniku i javlja, a opstaje do u najnovije vrijeme. Ukupni rezultati sagledani su u pet neobjavljenih stru~nih spisa, te djelatno{}u malko mla|eg doma- kontekstu politi~kih obrata na po~etku gra|anske epohe Dubrovnika, te }eg arhitekta Marina Borianija. U nizu pothvata, koji uklju~uje iz- zaklju~no dovedeni u vezu s knji‘evnim i slikarskim ostvarenjima, s gradnju vanjskog fortifikacijskog sustava i mre‘e prometnica, te brojne kojima ~ine jedinstveno klasicisti~ko poglavlje umjetni~kog stvarala{- javne, sakralne i privatne projekte, posebno je zanimljiv neostvareni tva, bez premca u drugim hrvatskim krajevima.

Uvod Napoleonovo doba Drugi zlatni vijek Dubrovnika nije trajao dugo. Na prijelazu Narav kratkovjeke francuske vlasti od po~etka su odredile iz osamnaestog stolje}a u devetnaesto stolje}e dubrova~ka ratne prilike. Odmah po okupaciji 27. svibnja 1806. godine dr‘ava, posljednja od sredozemnih pomorskih republika, ubi- ograni~ena je djelatnost tijela Republike, a grad je postao rala je jo{ koristi vlastitoga stijega, mno‘e}i poslove i glav- utvr|eno upori{te definirana zna~aja u Napoleonovim osva- nice u stranim zemljama.1 Unato~ op}em pogor{anju prilika ja~kim projekcijama. Ve}ina crkava i samostana poslu‘ila je nakon Napoleonova ulaska u Italiju, upravo se tada u Dub- za vojne potrebe, te pretvorena u skladi{ta ili vojarne. U slu‘- rovniku, istodobno s gospodarskim preporodom, odvijala je- bi religije ostale su samo katedrala, Sv. Vlaho, Domino, Sv. dinstvena kulturna obnova, odre|ena humanisti~kim i pros- Josip i Sigurata.6 Vojna bolnica ure|ena je u isusova~kom vjetiteljskim idejnim okvirom, te estetskim na~elima klasi- Kolegiju, a ~asnici su uselili vlasteli i gra|anima u domove.7 cizma. Njena su o~itovanja ostala do danas nedostatno istra- Istodobno, malobrojni vojni odredi raspore|eni su po terito- ‘ena, pa stoga ne ~udi {to se od Babi}eva pregleda (1934. g.) riju. Odmah po~e{e sukobi sa Crnogorcima i Rusima {to su sa do najnovijih nacionalnih sinteza povijesti likovnih umjet- istoka nastupali prema gradu. Stoga su dubrova~ke tvr|ave nosti to vrijeme opisuje ‘alobnim tonom, dr‘e}i se gotovo dodatno naoru‘ane, a general Alexandre Lauriston, koji je uvijek istih spoznaja i ocjena.2 zauzeo grad, provizorno je utvrdio i otok Lokrum pred ula- Posljednji uzlet Republike okon~ala je 1806. godine fran- zom u luku. Nakon vi{e uzastopnih poraza njegove trupe cuska okupacija, koju su Rusi i Crnogorci iskoristili za opsa- morale su se povu}i unutar gradskih zidina, gdje su blokira- du Grada i pusto{enje okolnog podru~ja. Dvije godine kas- ne. Dvadesetodnevna opsada Dubrovnika po~ela je 17. lip- nije, voljom generala Augustea Marmonta, ukinuta je dubro- nja 1806. godine, a okon~ana je tek nastupanjem jedinica 8 va~ka dr‘ava, a sva naknadna nastojanja oko njene obnove generala Gabriela Molitora iz Dalmacije. Tijekom njena tra- imala su za ishod tek uspostavu austrijske umjesto dotada{- janja spaljeno je vi{e od {est stotina ku}a u okolici i sva nje francuske vlasti.3 Na be~kom mirovnom kongresu posla- brodogradili{ta u Gru‘u, dok plja~ka{i, kako u dnevniku sli- nik Miho Bona, kome su republikanci povjerili preostale kovito navodi Francesco Maria Appendini, »schiodavano i 9 nade, uzalud je tra‘io priliku kako bi iznio razloge svoje Cristi per pigliare i tre chiodi«. domovine misijama savezni~kih sila.4 Nakon 1815. godine, U okolnostima koje su i nakon povla~enja opsadnika ostale po rije~ima Franje I, upu}enim |enove{kom poslaniku u Pa- nestabilne Francuzima je najpre~e bilo osigurati podru~je rizu, »republike vi{e nijesu bile u obi~aju«.5 podizanjem utvrda, te, kako zbog neprijateljske premo}i na

35 G. Vukovi}: Preobrazba Dubrovnika po~etkom 19. stolje}a Rad. Inst. povij. umjet. 24/2000. (35–60)

Sr|, Tvr|ava Impérial, prvotni tloris, 1806–1812. (Österreichisches Staatsarchiv – Kriegsarchiv, Be~) Sr|, Impérial Fortress, original ground-plan, 1806–1812

moru plovidba nije bila sigurna, izgradnjom cesta omogu}iti protok ljudi i promet robe. Obje su zada}e tijekom razdoblja dvovla{}a i neposredno nakon ukinu}a Republike izvr{ava- li njihovi vojni in‘enjeri, da bi po utemeljenju Ilirskih Pok- rajina izgradnja prometnica pre{la u domenu novoustrojene Uprave za mostove i ceste.

Po~etak izgradnje obrambenog sustava U vrijeme dolaska Francuza Dubrovnik je, uz Zadar, bio po- najbolje utvr|en grad na istoku Jadrana. Iako cjelovito obzi- dan i prakti~no neosvojiv, ipak je stolje}ima ostao izlo‘en prijetnji opsade, jer u bli‘oj okolici nisu postojala defanziv- na upori{ta. Na {irem podru~ju, od Konavala do Pelje{ca, nalazilo se nekoliko utvrda, te fortifikacijski sklop obrane stonske prevlake, ali zbog dugih godina mira njihovo je sta- @arkovica, Tvr|ava Delgorgue, 1806–1808. (foto: G. Vukovi}, 1999) nje bilo lo{e, pa nisu mogli izdr‘ati ja~i napad. Francuzi su @arkovica, Delgorgue Fortress,1806–1808 stoga morali pove}ati obrambenu mo} tih utvr|enja ali i gra- diti nova, kako bi sa~uvali zauzeti teritorij. Ve} 8. srpnja 1806. godine, drugi dan po Molitorovu razbija- nju opsadnih snaga, dok su se jo{ po okolici povla~ile skupi- 13 ne neprijatelja, francuski su zapovjednici odlu~ili na istome prethodili opsadi. Kako se vidi na francuskom vojnom zem- mjestu navrh Sr|a, s kojeg su Rusi i Crnogorci tukli grad, ljovidu Dubrovnika i okolice iz 1806. godine, obrambena podi}i jaku tvr|avu,10 kasnije prozvanu Fort Impérial. Ne- linija u zale|u upotpunjena je gradnjom redute pored Brga- dugo potom, zbog obnove garnizona, u Dubrovnik je prispio ta, te bitnicama u blizini Bosanke, {to su nadzirale put preko s poja~anjem iz Furlanije jo{ jedan visoki ~asnik carskih tru- Sr|a prema predgra|u Plo~e. pa, general Auguste Marmont, ~ovjek koji }e doskora raspo- Otprva svjesni svoje slabosti na moru, Francuzi su smatrali lagati sudbinom Republike Svetog Vlaha. Zapovijedi {to ih nu‘nim utvrditi otoke i obalne visove kako bi se za{titila je nosio nalagale su da grad ne smije pasti u ruke neprijatelji- unutarnja plovidba, te osiguralo pristani{te u Gru‘u. Na to- ma Francuske. Posredstvom princa Eugena, potkralja Italije, me je posebice inzistirao princ Eugen, pa Marmont, preuzev- Napoleon mu je nalo‘io da oja~a gradska utvr|enja, izgradi {i zapovjedni{tvo nad vojskom u Dubrovniku i Dalmaciji, nad Gru‘em zidanu redutu, te na Lokrumu u~ini utvrdu ili ubrzo zapo~inje gradnju fortifikacija na cijelome podru~ju. redutu kako bi sprije~io desant.11 Ve} zapo~eti radovi od- Prema planu {to ga je prihvatio, samo na Elafitima trebalo je mah su intenzivirani, a u hitnji uspostavljeno upori{te na biti izgra|eno jedanaest upori{ta koja bi neprijatelju prije~i- Lokrumu oja~ano je i nazvano Fort Royal.12 Radi kontrole la uplovljavanje u Kolo~epski kanal, ali su u prvoj kampanji isto~nih pristupa gradu zapo~eta je i utvrda na @arkovici, izgra|ena svega ~etiri: na Daksi, na Kolo~epu, na Mljetu i na jugoisto~no od Fort Impériala. Dobila je ime Fort Delgor- oto~i}u Rudi izme|u [ipana i Mljeta, te jo{ jedna utvrda na gue po generalu koji je izgubio ‘ivot tijekom sukoba {to su brdu Supavlo kod Stona.14

36 Rad. Inst. povij. umjet. 24/2000. (35–60) G. Vukovi}: Preobrazba Dubrovnika po~etkom 19. stolje}a

Ingegneri geografici del Deposito della Guerra, Zemljovid Dubrovnika i bli‘e okolice, 1806. (DAZ, 236/8, 32) Ingegneri geografici del Deposito della Guerra, Map of Dubrovnik and the surrounding area, 1806

Znaju}i kako je grad lako opsjesti, Dubrov~ani su u pro{lim Po~etak izgradnje cesta vremenima ve} promi{ljali koliko bi koristilo utvrditi stra- te{ki va‘na mjesta neposredne okolice. Jo{ po~etkom 17. Nakon ratnih pobjeda Napoleonove vojske i poduzimanja stolje}a, kada su Mle~ani prijetili usidriv{i se u Gru‘u, vojni odlu~nih mjera za osiguranje zauzetog teritorija odre|ena je, in‘enjer Miho Hranjac (Michiele Hraniaz) predlagao je vladi kao sljede}a prioritetna zada}a, gradnja cesta, jer su kretanje trupa i transport materijala du‘ jadranske obale, te prema podizanje utvrda na Bosanci, Ilinoj glavici, Lapadu i Daksi, 19 ali se od toga odustalo, jer Republika nije dr‘ala jake vojne turskoj Bosni, zbog slabih veza bili krajnje ote‘ani. snage koje bi prije~ile da te izdvojene tvr|ave padnu u ruke Na planu ruskog admirala Senjavina iz 1806. godine nazna- napada~a.15 ~ena su ~etiri postoje}a pravca prema Dubrovniku, {to odgo- Sada, nakon {to su Francuzi doveli vi{e vojske negoli je Dub- vara situaciji prikazanoj na francuskom vojnom zemljovidu. rovnik vidio od utemeljenja, Marmont je mogao postupati Sa sjeveroistoka se preko Brgata spu{tao put kojim su u mir- druk~ije. Zatra‘iv{i od formalno neutralnih vlasti Republike na vremena pred Vrata od Plo~a stizale turske karavane. Dru- sudjelovanje u ostvarenju projekta, jasno im je stavio na zna- gi je dolazio s jugoistoka, iz Herceg-Novoga, preko @upe, pa nje kako se Napoleon ne namjerava odre}i onoga {to je zau- uz obalu pod @arkovicom do Tabora. Na suprotnoj strani zeo. moglo se iz Gru‘a do Pila pored crkve Sv. Andrije, ili malo Do po~etka studenoga 1806. godine, kad je krenuo u Split sjevernijom stazom, uz Onofrijev vodovod, spojenom nad organizirati sto‘er, osamdeset ~etiri cijevi velikog kalibra Rijekom s brdskim putom preko Osojnika {to je iz Dalmacije postavljene su na gradske tvr|ave, a stotinu osamdeset dvije prilazio gradu. Svi ovi putovi, uski i zapu{teni, bili su najvi- po okolici.16 Kako se vidi na vojnoj karti iz iste godine, te {e korisni doma}im ljudima u me|usobnoj komunikaciji. zatim na zemljovidu {to ga donosi Pisani, uz navedene utvr- Republici je takvo stanje odgovaralo, jer je prijevoz brodo- de, redute i improvizirana upori{ta naoru‘ani su i franjeva~ki vima oduvijek bio uobi~ajen, dok su kopnene prometne ve- samostani Sv. Savina na Daksi i Sv. Marije na Lopudu, te ze u odre|enim okolnostima mogle ote‘ati obranu. Zato je stara tvr|ava (Fort de la Montagne) iznad lopudskog samos- Senat na francuske zahtjeve od 3. travnja 1807. godine u tana.17 Car Francuza imao je s Dubrovnikom zna~ajne plano- vezi s gradnjom putova {to su trebali povezati Dubrovnik s ve. Grad je trebao postati sna‘no upori{te u morima Istoka i Dalmacijom i Bokom Kotorskom odgovorio poduzimaju}i biti spreman zadovoljiti sve potrebe brojne eskadre koja bi samo nu‘ne korake, kako bi se izbjegli dodatni pritisci. Za tu stacionirala.18 nadzornika radova pridru‘enog francuskom in‘enjerijskom

37 G. Vukovi}: Preobrazba Dubrovnika po~etkom 19. stolje}a Rad. Inst. povij. umjet. 24/2000. (35–60)

Bra}a Erhard, Zemljovid Dubrovnik – Ston s dubrova~kim oto~jem, Pariz, 1893. (P. Pisani, La Dalmatie de 1797 à 1815, Pariz, 1893) Erhard brothers, Map of Dubrovnik and Ston with the Dubrovnik archipelago, Paris, 1893

~asniku Bernardu imenovan je Luk{a Gozze, te zadu‘en da ~et je ustroj francuske uprave ~ija }e djelatnost nazna~iti obris uredi pitanje vo|enja poslova. predstoje}e gra|anske epohe dubrova~ke povijesti.21 Po uputama francuskih stratega trase su odre|ene podalje od Nakon kratkotrajna interregnuma, za kojeg je vlast povjere- obale, van dometa neprijateljske mornarice. Zajedno s voj- na dotada{njem francuskom konzulu Charlesu Renéu Bruère skom radove su trebali izvesti stanovnici, a kako je prolje}e Desrivauxu, po~etkom velja~e 1808. godine general Mar- odmicalo, valjalo je {to skorije zapo~eti. mont, tek progla{eni Duc de Raguse, postavio je stranca, Do- minika Garagnina iz Trogira na ~elo civilne uprave. Gara- Zbog radnih uvjeta koji su bili lo{iji od uobi~ajenih u Re- gnin je ostao upravitelj do prosinca 1811. godine, kad ga je publici, ubrzo po pokretanju radova izostala je suradnja mje{- zamijenio Rouen des Mallets.22 Svega {est mjeseci kasnije, i tana. General Lauriston morao je stoga vi{ekratno pozivati on je napustio Dubrovnik, ustupiv{i mjesto Baillardetu de Senat da ne{to poduzme, ali njegova nastojanja nisu imala Lareintyju, posljednjem intendantu Dubrova~ke Pokrajine.23 ‘eljeni u~inak. Unato~ fanfaronskim uvjeravanjima kako }e Garagninovim dolaskom u grad sredinom o‘ujka 1808. go- priskrbiti nebrojene koristi ako trudom osiguraju vlastiti bo- dine po~elo je djelovanje nove administracije, prvi put us- ljitak, mje{tani su i nadalje izbjegavali neugodnu obvezu. trojene na dvije razine. Vi{i stupanj predstavljala je Sredi{- Sredinom prosinca 1807. slabo uznapredovali radovi napo- nja uprava za cijelo podru~je, a Op}inska uprava za grad, kon su odgo|eni zbog studeni do 1. velja~e idu}e godine. predgra|a Pile i Plo~e, naselje Bosanku, te kasnije Gru‘ i Dan uo~i toga roka zaklju~ena je sudbina dubrova~ke dr‘a- 20 Lapad (1811. g.) bila joj je podre|ena kao institucija lokalne ve. vlasti bez {ireg djelokruga. U odsutnosti Antuna Sorga, ne- kada{njeg dubrova~kog poslanika u Parizu, Op}inom je do povla~enja Francuza predsjedao drugoizabrani maire Sabo Gior- Ukinu}e Dubrova~ke Republike i djelatnosti francuske vlasti gi, posljednji knez ukinute Republike. Obje instance formal- no su podlo‘ene Italskom Potkraljevstvu, kome je kao zaseb- Kad je 28. sije~nja 1808. godine posljednjim o~itovanjem na cjelina pripojen dubrova~ki kraj s Bokom i Kor~ulom. volje Velikog vije}a za dubrova~kog kneza izabran Mato Ghetaldi, mnoge je ve} napu{talo uzdanje u spas Republike. Zbog ratnih prilika civilna }e vlast tijekom cijeloga razdob- Od po~etka francuske okupacije pripreman je kona~ni slom lja ostati u sjeni vojne vlasti, a klju~nu ulogu u svim va‘ni- raguzejskog suverenstva, a vlastela su bila pod stalnim pri- jim pitanjima imat }e Marmont, jo{ i tada jedan od omiljenih 24 tiskom kako bi se odrekli vladanja. Ghetaldi nikad nije za- Napoleonovih zapovjednika. sjeo na kne‘evski tron. Svega tri dana kasnije, u nedjelju, 31. Marmontove reformatorske ambicije nisu smjerale mnogo sije~nja, general Marmont nenadano je zamolio Senat da se dalje od uvo|enja malobrojnog frankofilskoga gra|anstva u okupi u Dvornici. Kne‘evu pala~u okru‘ili su vojnici, a to- dr‘avne slu‘be i progla{enja jednakosti konfesionalnih za- povi na utvrdama okrenuti su prema gradu. Poslije dva sata jednica. Sudovi su i nadalje dijelili pravdu po starim zakoni- popodne pomo}nik na~elnika Marmontova sto‘era objavio ma, iako su presude izricali slobodni zidari,25 a iznevjerene je Senatu da se u Napoleonovo ime ukida Dubrova~ka Re- nade prostoga puka, {to ih Kri‘inim glasom u Trilogiji izri~e publika, a sva tijela aristokratske vlasti raspu{taju. Senat je Ivo Vojnovi}, prerastale su postupno u nepovjerenje prema objavu primio na znanje, ali se nije suglasio. Istoga dana zapo- Fran~ezima. U ionako lo{im gospodarskim prilikama, umjes-

38 Rad. Inst. povij. umjet. 24/2000. (35–60) G. Vukovi}: Preobrazba Dubrovnika po~etkom 19. stolje}a

Admiral Dimitrij Nikolajevi~ Senjavin, Plan bitke za Dubrovnik 6. srpnja 1806. godine (L. Vojnovi}, Pad Dubrovnika, I, Dubrovnik, 1908) Admiral Dimitrij Nikolajev Senjavin, Plan of the battle for Dubrovnik on 6 July 1806

to ukidanja starih obaveza, propisane su dodatne obveze, pa boljim ku}ama je ve} tre}a generacija mogla francuske klasi- je zbog tlake na gradnji utvrda i cesta, nova~enja, te kasnije ke ~itati u izvorniku, ali sada, u godinama po dolasku Fran- uvedenih nameta zapo~elo iseljavanje stanovni{tva. Zahva- cuza, sva javna o~itovanja, od tiskanih proglasa do sve~a- ljuju}i najvi{e vojnim pobjedama na europskim rati{tima, o nosti, koncipirana su u stilu Carstva.27 Dubrova~ki je vojvo- kojima je sve ovisilo, francuska se vlast nakon gotovo dvo- da, po uzoru na Aleksandra Velikog, ‘elio stvoriti sliku o godi{njeg razdoblja nestabilnosti donekle u~vrstila tek po sebi kao osvaja~u i civilizatoru osvojenih naroda, pa se, ka- ulasku Dubrovnika u sastav Ilirskih Pokrajina utemeljenih ko bi oja~ao svoj utjecaj, prihvatio podupiranja znanosti i potkraj 1809. godine. umjetnosti. Budu}i da Dubrovniku nije manjkalo takvih ste- General Marmont svojim je zaslugama osigurao imenovanje ~evina, dubrova~ke su se te‘nje u kona~nici zamjetnije ocr- na du‘nost guvernera Pokrajina, {to ga je udaljilo od Grada i tale negativnim o~itovanjima.28 Uni{tenjem drugih financij- te{ko}a kroz koje je prolazio. Na ~elo civilne vlasti postav- skih oslonaca kulturne djelatnosti nova je vlast postala jedi- ljen je dr‘avni savjetnik Dauchy, a preplitanje njihovih ov- ni pokrovitelj stvarala{tva, stekav{i tako i potpunu kontrolu lasti, te pravni partikularizam u Pokrajinama oslabili su od nad njim. Ono {to nije nadzirala, nije ni ugledalo svjetlo po~etka u~inkovitost uprave. Stanje se dodatno pogor{alo dana, pa su djela protufrancuskog tona zadugo ostala ano- ~estim smjenama visokih du‘nosnika nakon Marmontova nimna le‘ati kao rukopisi po samostanskim i privatnim knji‘- rezigniranog povla~enja 1811. godine, ~ime je uvjetovan i nicama. Dio inteligencije i klera koji je odricao pokornost odlazak njegova lokumtenensa Garagnina iz Dubrovnika. protjeran je u tursko zale|e, gdje su neki ~ekali propast fran- Unato~ pozitivnim pomacima u odnosu na razdoblje dvo- cuske vlasti, dok su drugi nastavljali dalje tra‘e}i nova bora- vla{}a, kod Dubrov~ana je s vremenom ja~alo nezadovolj- vi{ta.29 Crkve, samostani, knji‘nice i dr‘avni arhiv u me|u- stvo re‘imom i njegovim prista{ama, {to je prouzro~ilo vremenu su devastirani, a mnogim dragocjenostima tada se ustanak pod barjakom Republike potkraj 1813. godine, te izgubio trag. Prilike koje su zavladale mo‘da najbolje osli- fakti~no okon~alo francusku vlast.26 kava predaja po kojoj su dominikanci Tizianovu Sv. Magda- lenu zakopali i ostavili pod zemljom sve do odlaska Francuza. Nemaju}i drugog izlaza, Dubrov~ani su prihvatili igru, ni Kulturne prilike posljednji ni prvi put u okolnostima {to im nisu i{le u korist. Marmontova administracija te‘e je podnosila kompromise u Godine koje su slijedile zatekle su ~esto iste kako hvale gal- pitanjima ukusa nego u pitanjima uprave. Pod Republikom sku vlast i kasniji habsbur{ki apsolutizam, istom laskom praz- na gradskim ulicama pari{ke oprave nisu bile rijetkost a u nih rije~i koju uvijek cijene totalitarni poretci.30

39 G. Vukovi}: Preobrazba Dubrovnika po~etkom 19. stolje}a Rad. Inst. povij. umjet. 24/2000. (35–60)

Graditeljski pothvati novog re‘ima malko kasnije, jer je u zgradu Kolegija 1806. godine smje{- tena vojna bolnica, dok je inventar propadao u Sponzi. Ti- Do 1808. godine vojne potrebe bile su provizorno zadovo- jekom travnja skolopi su predlo‘ili vlastima program refor- ljene, a radovi na utvrdama i cestama zapo~eti, pa u sljede}em me zavoda, da bi, na poticaj bra}e Appendini, Marmont u periodu postupno hvataju zamah djelatnosti civilne uprave i svibnju preuzeo brigu o osnivanju liceja i konvikta po fran- privatni poslovi. Poduzimalo se tek ono prijeko potrebno, cuskom uzoru za podru~je Dubrovnika i Boke Kotorske.41 U jer je Dubrovnik obnavljan bez financijske pomo}i, a izrav- tu svrhu preure|en je samostan Sv. Katarine, dok je konvikt ne {tete od opsade iznosile su gotovo devet milijuna duka- smje{ten u, tako|er Crkvi oduzetu, zgradu nekada{njeg ‘en- 31 ta, dok je ukupne {tete austrijski konzul Timoni procijenio skog zavoda u Karmenu.42 Nastava je po~ela u prosincu, a uz 32 na golemih dvanaest milijuna. Graditelji koji su vodili ra- uobi~ajene predmete uklju~ivala je i hrvatski jezik, te osno- dove isprva su bili in‘enjerijski ~asnici francuske vojske, a ve crta~ke vje{tine, koje je predavao rimski stipendist Re- kasnije, po osnivanju Imperijalne slu‘be za mostove i ceste u publike, slikar Rafo Martini.43 Privremeni smje{taj {kole u svibnju 1810. godine, mahom adoptirani Talijani stare mle- neprikladnom prostoru potrajat }e, unato~ prosvjedima gra- ta~ke {kole, ~ijih se usluga nije odrekla nijedna vlast od pro- |anstva, sve do 1927. godine, kad je dovr{ena jo{ pod Aus- pasti Serenissime. I kako je obi~no slu~aj da talijanski gradi- tro-Ugarskom zapo~eta zgrada gimnazije na Plo~ama.44 telji u stranim zemljama ostvare to ve}i utjecaj {to su skrom- nijeg umjetni~kog formata, tako }e upravo njihova uloga Kako su Orsan, stari dubrova~ki teatar smje{ten od 1682. odrediti budu}e tokove arhitektonske prakse. godine u arsenalu, po dolasku Francuzi pretvorili u vojnu pekaru, Marmont je dvije godine potom odlu~io u pala~i Velikog vije}a ukinute Republike u~initi novu pozornicu. Javna izgradnja Radovi su po~eli u sije~nju 1809. godine i potrajali tri mje- seca, pa je ve} 8. travnja odigrana prva predstava. Neveliko Jedan od prvih poslova u koje se upustila nova administraci- kazali{te s parterom u obliku potkove, kapaciteta 300 sjede- ja preure|enje je Kne‘eva dvora u sjedi{te uprave i Marmon- }ih i 200 staja}ih mjesta, te lo‘ama na dva kata s jo{ 264 tovu rezidenciju. O tada{njim radovima znamo samo na os- mjesta, zami{ljeno je kao reprezentativni projekt nove vla- novi arhivskih spisa, jer su svi tragovi francuskog perioda sti. Prvi red drvenih stupova {to su nosili lo‘e ukra{en je kasnije uklonjeni. Nekoliko tjedana po Garagninovu dolas- dorskim kapitelima, drugi kompozitnim, a tre}i jonskim ku ve} se nabavljao novi namje{taj,33 a u svibnju je slikar kapitelima, dok je zaklju~ni obrub oblikovan kao friz. Sva je Andrea Pignatelli s pomo}nicima Markom Dabrovi}em i Fra- drvenina obojena svijetlim bojama te o‘ivljena slikarijama nom Glavo~i}em izveo manje preinake, napravio {tukature i u crno-bijeloj maniri. Marmontova lo‘a zasigurno je bila na ugodio interijer komplementom ciparske zelene i lak crvene sve~anije dekoriranom prvom katu, jer oslikavanje drugoga boje.34 Posao je dovr{en po~etkom idu}e godine postavlja- kata zbog nedostatka sredstava nije izvedeno, kao ni gradnja njem prozora i pe}i za grijanje, te poplo~enjem poljane pred novog ulaza sa stubi{tem. U kazali{tu su davane uglavnom Dvorom.35 Civilni zatvor, koji je prethodno bio u kne‘evoj banalne predstave putuju}ih dru‘ina, te akademije u slavu pala~i, preseljen je u desakraliziranu crkvu Sv. Sebastijana, a re‘ima, a ulaz je bio besplatan.45 Prije po~etka izvedbi obi- Blagovijesti su za istu svrhu poslu‘ile vojsci.36 Dotad je ure- ~no su prire|ivane i tombole, pa ugla|eniji svijet nije ~esto |ena i ku}a Milkovi} po ukusu zapovjednika vojne vlasti posje}ivao Théâtre Ducal. To se posebno odnosi na vlastelu generala Bertranda Clausela,37 dok se ‘eljama ni‘ih ~asnika koja navodno nisu dolazila, kako pi{e Lujo Vojnovi}, »ne nije odve} izlazilo ususret, pa su se morali zadovoljiti posto- hote}i se pokazivati kao gledaoci tamo gdje bijahu prikazi- je}im stanjem za njih unajmljenih objekata. vali kao glumci«.46 Ukupna javna korist od projekta nije Nazo~nost trupa i izbjeglica uve}ala je komunalne probleme dakle bila velika, pa je idu}ih godina uprava izgubila interes koji ionako nakon opsade nisu bili mali. Nesta{ica pitke vo- za kazali{te, a predstave su igrane sve rje|e. Izgradnja Voj- de trajala je od 1806. godine, kada su Crnogorci o{tetili vo- vodskog teatra, po cijenu uni{tenja unutra{njosti Vije}nice, dovod, a pu~anstvo je bilo u strahu od pojave zaraznih bo- doima se danas, u doista dugom nizu francuskih devastacija lesti. Policijski komesar Angelo Frezza, koji je brinuo o vo- dubrova~kih spomenika, kao naj‘alosniji primjer. dovodu, cisternama i fontanama, u vi{e je navrata bezuspje{- Posljednji javni projekt velikog formata bio je prijedlog na- no tra‘io sredstva za popravke, ali je tek nakon izbijanja sipanja Batale, {to ga je, u skladu s Marmontovim razmatra- epidemije velikih boginja u zale|u Dubrovnika pridan ve}i njima, pripremio komesar Angelo Frezza, te uputio Garagni- zna~aj argumentaciji civilne vlasti.38 Tad su iznova uspos- nu tijekom velja~e 1811. godine.47 Tad se, naime, redarstvo tavljene i zdravstvene slu‘be, koje nisu djelovale od pres- jo{ bavilo poslovima koji }e domalo pre}i u domenu Uprave tanka rada nekada{njih magistrata. Biv{i slu‘benik saniteta za mostove i ceste. Republike, dr. Vlaho Stulli izradio je plan njihova ustroja, U dopisu s prilo‘enim planom Frezza predla‘e, in vista d’un koji je Marmont prihvatio nalo‘iv{i provedbu predlo‘enih futuro destino, opse‘ne radove kojima bi se plitka i muljevi- mjera. Stulli je me|u ostalim inzistirao na va‘nosti funkcio- ta uvala nasula do linije {to spaja ljetnikovce Sorgo u Lapa- niranja lazareta, gdje su topnici u jednom dijelu tada dr‘ali du (tada Giorgi) i Gradi u Gru‘u (tada Sorgo). Time bi gotovo kobile, a u drugima su bile prodavaonice, skladi{ta, klaonica dovr{eni put od Pila do Gru‘a bio zaklju~en prostranom po- 39 i vojni~ka kr~ma. Ostvarene mjere novoutemeljenog Zdrav- ljanom prikladnom za izgradnju, dok bi nova riva koristila stvenog povjerenstva sa Stullijem na ~elu imale su uspjeha, mornarici. Ukupne tro{kove Frezza je ra~unao na dvanaest 40 pa se bolesti na dubrova~kom podru~ju nisu pojavile. tisu}a franaka, {to se uklapalo u aktualne zamisli ure|enja U isto vrijeme osnovno {kolstvo je organizirano na dr‘avnoj luke i gradnje lazareta za koje je Napoleon planirao osigurati razini, a obnova vi{ih obrazovnih stupnjeva ostvarena je sredstva.48 Premda su, nastoje}i o‘ivjeti promet i trgovinu,

40 Rad. Inst. povij. umjet. 24/2000. (35–60) G. Vukovi}: Preobrazba Dubrovnika po~etkom 19. stolje}a

Angelo Frezza, Plan nasipanja i ure|enja Batale, Dubrovnik, 1811. (DAD, A. G., 1811, Tit. XVI, 529) Angelo Frezza, Plan for the levelling and rearrangement of Batala, Dubrovnik, 1811

Francuzi u sije~nju 1812. godine ukinuli carinske pristojbe i na obje strane po jedan kru‘ni paviljon. Staze oko vile proglasiv{i Dubrovnik slobodnom lukom,49 Frezzina zami- ukra{ene su fontanama i skulpturama, a sjeverno pro~elje sao ipak nije ostvarena zbog pogor{anja op}ih prilika, te gleda na baroknu fontanu iz 18. stolje}a, jedini fragment Marmontova i Garagninova odlaska s du‘nosti tijekom 1811. stare ladanjske cjeline sa~uvan u projektu. U sjevernom dije- godine. lu imanja, koje karakterizira druk~iji, romanti~ni ugo|aj en- gleskog vrta, zami{ljeni su kapelica i glorijeta tako|er kru‘- nog tlocrta, dok je jo{ dalje, uz samu granicu posjeda, plani- Privatna izgradnja rana gospodarska zgrada. Prvih godina okupacije stanovni{tvo dubrova~kog podru~ja Arhitekt koji vjerojatno nikad nije posjetio Dubrovnik us- pro‘ivljavalo je krizu kakva taj kraj nije sna{la jo{ od vreme- pje{no je, valjda na vlasnikov poticaj, kombinirao klasicis- na velikog potresa u 17. stolje}u. Obnova i povratak izbjeg- ti~ke i renesansne elemente s ozna~jem lokalne ladanjske lih tekli su sporo, a postupni oporavak zapo~eo je tek nakon izgradnje, stvoriv{i upravo po tome jedinstveno djelo, bez uspostave Ilirskih Pokrajina. [tete su dugo sanirane u nepo- para u hrvatskim krajevima. Odustajanje od realizacije Gau- voljnim okolnostima, pa znatan broj gra|evina vlastela i puk thierova projekta zna~ilo je istovremeno i zamiranje repre- nikad nisu uspjeli obnoviti. Garagnin je va‘nije graditeljske zentativnih arhitektonskih nastojanja u Dubrovniku, koje }e zadatke isprva povjeravao in‘enjerijskim ~asnicima, u to do- tek pola stolje}a kasnije prekinuti gradnja lokrumskog dvo- ba jedinim kompetentnim osobama u gradu, a njima su se ra nadvojvode Maksimilijana Habsbur{kog. obra}ali i privatnici. Ono malo zdanja {to su tada podignuta mnogo su skromnija od starijih, izgled im je jednostavan i li{en ukrasa, pa ostavljaju dojam jedino skladom omjera i Obrambeni sustav uklopljeno{}u u krajolik. Iako su sukobi zaobilazili dubrova~ki kraj, novi gospodari Jedini do sada poznati reprezentativni projekt toga doba, za nisu se osje}ali sigurno. Neprijateljski brodovi krstarili su koji Kruno Prijatelj s pravom ka‘e kako je {teta {to je ostao morem, razvla{teni patricijat tra‘io je na~in kako bi svrgnuo samo na papiru, djelo je Martina Pierrea Gauthiera, francus- stranu vlast, a susjedna Dalmacija digla se na ustanak, pa je kog arhitekta Percierove {kole.50 Planovi su na~injeni u Pari- 1809. godine Dubrovnik neko vrijeme ostao odsje~en.51 zu 1810. godine po narud‘bi Pala Basseglija Gozze, neka- Po ukinu}u Republike nastavilo se raditi na ostvarenju Mar- da{njeg poslanika Republike u Carigradu, koji je namjera- montova plana iz 1806. godine, koji je predvi|ao flankiranje vao preurediti obiteljski posjed u Trstenome, te podi}i ras- najva‘nijih prolaza dubrova~kog arhipelaga. U toj drugoj ko{nu vilu sebi i svojoj mladoj supruzi. kampanji gradilo se na Lopudu, [ipanu, Mljetu i Pelje{cu,52 [esnaest akvareliranih listova detaljno prikazuje izgled pe- da bi se u posljednjem navratu, 1811. i 1812. godine, zbog rivoja i svih gra|evina. Prednji dio posjeda, posred kojega je sve opasnije nazo~nosti engleske mornarice, moralo dodat- dvokatna vila, koncipiran je geometrijski, u duhu francuske no utvrditi Daksu, Kolo~ep i Rudu, te u~initi upori{te na tradicije. Posve naprijed, prema moru, uklopljene su pergole Olipi. Tad su izgra|ene i utvrde du‘ obale, na Gnjili{tu (La-

41 G. Vukovi}: Preobrazba Dubrovnika po~etkom 19. stolje}a Rad. Inst. povij. umjet. 24/2000. (35–60)

Napoleonova cesta, Osojnik (foto: G. Vukovi}, 1999) Napoleon’s road, Osojnik

pad), u Loznici, Zatonu, Ora{cu, Trstenome i Stonu, pa su Ceste tako na {irem podru~ju uspostavljena za{titna sidri{ta, gdje su, u slu~aju napada, brodovi mogli na}i zaklon. Istodobno s utvrdama nastavile su se graditi i ceste. Auguste Marmont, mar{al carske vojske, dubrova~ki vojvoda i prvi Sukladno Napoleonovu poimanju Dubrovnika kao jednog generalni intendant Ilirije, u svojim je Memoarima pripisao od klju~nih isto~nih toposa Carstva, s kojim je, pripremaju}i sebi sve zasluge za njihovu izgradnju u Pokrajinama, ne spo- rusku vojnu 1811. godine, upoznao ministra vojske, genera- minju}i in‘enjera Franu Zavorea koji ih je zamislio i ~ije su la Clarkea, i novoga generalnog intendanta Ilirije, generala projekte Francuzi preuzeli.56 Desetak godina ranije, taj je Bertranda, posebna je briga posve}ena osiguranju samoga biv{i mleta~ki in‘enjerijski satnik izradio planove i pod pr- grada, te luke u Gru‘u.53 Poradi va‘nosti i opsega predvi|e- vom austrijskom upravom u Dalmaciji (1797–1806) ve} iz- nih radova, ali i zbog u~injenog pregleda, u svibnju iste go- veo neke dionice, dok Marmontu pripada zasluga {to je pot- dine stiglo je u Dubrovnik povjerenstvo za fortifikacije, na hvat nastavljen te uglavnom dovr{en do 1814. godine, bez ~elu s in‘enjerijskim satnikom Epronom. Najpre~a zada}a optere}ivanja predrasudama o tome kako bi trebalo primje- povjerenstva bila je dovr{enje Fort Impériala, ~ija se grad- reno platiti radnike i vlasnike zemlje.57 nja otegla zbog te‘ine terena i probijanja dugih serpentina Ceste su gra|ene kamenom, s gazi{tem {irokim od dva i pol uz padinu Sr|a, a povjerena je in‘enjerijskim ~asnicima Blan- do {est metara na zavojima, a u izgradnji je sudjelovala pri- 54 cu i Sebéu. Taj klju~ni objekt fortifikacijskog trapeza obra- bli‘no osmina stanovni{tva. Premda je Marmont zami{ljao ne Dubrovnika (tvr|ave Delgorgue, Royal, Lovrijenac i Im- kako }e posao biti okon~an ve} 1808. godine, neki dijelovi périal) razvio je francusku trobojnicu na Carev ro|endan 15. nisu na~injeni ni do posljednje godine francuske vlasti, pa je 55 kolovoza 1812. Gotovo 180 godina kasnije, potkraj dva- dovr{enje zapalo Austriju. desetog stolje}a, zapu{tena }e tvr|ava na Sr|u spasiti grad od potomaka opsadnika iz 1806. godine. Neposredno po propasti Republike na dubrova~kom podru- ~ju gradilo se u dva smjera: jugoisto~no prema Kotoru, te Koliko do sada znamo, Napoleonova je vojska, prisiljavaju- sjeverozapadno od Pila do Gru‘a, i dalje, kroz Primorje, pre- }i na rad stanovnike od petnaest do {ezdeset godina starosti, ma granici kod Imotice.58 Radove je vodio in‘enjerijski pu- u kratkom roku oko Dubrovnika izgradila dvadeset i osam kovnik Moydier, uz pomo} delegata i upravitelja u podru- utvrda, te pet na Lastovu. Postojanje tih objekata Francuzi- ~nim atelijerima. Glavni problem bio je pronala‘enje potreb- ma ipak nije pomoglo da svladaju dubrova~ke ustanike ili nog broja radnika, jer vojnici nisu vi{e sudjelovali u izgrad- zaustave trupe generala Teodora Milutinovi}a 1814. godine, nji. Od te{ke i opasne tlake izvla~ili su se svi: crkvene osobe jer vi{e nisu imali odlu~nu vojsku. Pravu korist zapravo je na zahtjeve slu‘be, puk na slabo zdravlje i potrebe doma}in- stekla Austrija, organiziraju}i kasnije sustav oslona visokog stva, dok su oni imu}niji stvarali pomutnju pla}aju}i druge stabiliteta koji je omogu}avao uspje{no vo|enje operacija i da odrade njihov dio, tako da su zastoji bili ~esti.59 Idu}e u slu~aju nadmo}nosti neprijatelja. godine izbio je novi sukob s Austrijom, pa se na cestama

42 Rad. Inst. povij. umjet. 24/2000. (35–60) G. Vukovi}: Preobrazba Dubrovnika po~etkom 19. stolje}a

Predgra|e Pile s Placetom i Gru{kim putom, Dubrovnik, stanje u Spomen-plo~a gradnje Gru{kog puta na Boninovu, Dubrovnik, 1811. drugoj polovici 19. stolje}a (DAD, Album Martecchini) (foto: G. Vukovi}, 1998) Pile suburbs with Placeta and Gru{ki road, Dubrovnik, 1850’s Plaque commemorating the construction of Gru{ki road at Bonino- vo, Dubrovnik, 1811 gotovo nije ni radilo. Nakon francuskog trijumfa, po Mar- na s uspjehom u o‘ujku 1812. godine, bila je izgradnja dio- montovu je nalogu u okviru ustroja Ilirskih Pokrajina usta- nice preko turskog teritorija prema Neretvi.69 Dotad su se novljena Uprava za mostove i ceste, na ~elu s in‘enjerom Vitelleschiju pridru‘ili in‘enjerijski pripravnik Petar Pekota Blanchardom.60 Frane Zavoreo imenovan je tada upravite- i asistent Vlaho Milov~i}, uz jo{ neke pripadnike nekada{- ljem za Dalmaciju i Dubrovnik, a njegov iskusni suradnik, njeg Corpo Imperiale di Genio.70 Zajedno su uspjeli privesti in‘enjer prve klase Paolo Tironi, zadu‘en je u rujnu 1810. gotovo dovr{etku izgradnju cesta oko Dubrovnika, grade}i i godine za dubrova~ki kraj.61 Tironi, koji je prije radio na u najte‘im uvjetima vi{e kilometara mjese~no.71 Razvijenu zadarskim utvrdama i pomagao Zavoreu pri planiranju pro- djelatnost, organiziranu putem podru~nih atelijera, prekinuo metne mre‘e, ostao je na polo‘aju svega nekoliko mjeseci.62 je dubrova~ki ustanak u jesen 1813. godine i dolazak austrij- U tom razdoblju dovr{en je vjerojatno najzna~ajniji projekt ske vojske. francuske vlasti u Dubrovniku, put od Pila do Gru‘a, ~ija je izgradnja definitivno izmijenila odnos grada i zapadnih pred- gra|a.63 Put je po~injao poljanom u blizini gradskih vrata na Pod Habsburzima Pilama, nazvanom Place Clausel po Lauristonovu nasljed- Nade ustanika u oru‘anu obnovu slobode utihle su 30. sije~- niku u Dubrovniku, ili, kako se ponekad nalazi, Champ de nja 1814. godine, kad je austrijska vojska spustila s Orlando- Mars.64 Sli~no kao {to se stari pravac prema Gru‘u, uz crkvu va stupa tri dana prije toga razvijenu zastavu Republike i Sv. Andrije, neizravno vezao na liniju ulice Prijeko, a neka- podigla svoju.72 Desetak godina zatim u jednoj je olujnoj da{nji put kroz Pile na ulicu Za Rokom, tako se nova pro- no}i oboren i taj kameni signum domovinske samostalnosti, metnica nastavila na os Straduna, postav{i mu tijekom vre- pa je du‘e od pola stolje}a umjesto pred crkvom dubrova~- mena svojevrsnim korelatom izvan zidina. Na Boninovu, neg- kog za{titnika Orlando stajao u spremi{tu Kne‘eva dvora.73 dje oko polovice puta prema Gru‘u uzidana je kamena plo~a {to je trebala, da joj okolnosti nisu promijenile sudbinu, la- General Milutinovi} sa svojim je trupama posljednji pri{ao tinskim rije~ima podsje}ati putnike na Napoleonova i Mar- blokadi grada. Stigao je, isto kao neko} Lauriston, s nedo- montova dobro~instva. Natpis, kojemu na plo~i nema traga, voljnim brojem topova, bez hrane i bez novca. U dogovoru s po Ivanu Augustu Kazna~i}u je glasio: Englezima, koji su ve} dr‘ali otoke, predstavio se vo|ama Magni Napoleonis/ Exempla Sequutus/ Dux Ragusae Au- ustanka kao prijatelj, da bi, po kapitulaciji francuskog za- gustus Marmontius/ Rupibus excisis aggeribus complanatis povjednika Montricharda, 27. sije~nja, odbacio ranije kon- vencije, raspustio dubrova~ke odrede i preuzeo vlast. Pritom pontibus jactis/ Per/ Superioris et inferioris Illyriae/ Pro- 74 vincias/ Viam militarem aperuit/ Stravitque/ Maximo popu- se oslonio na \iva Cabogu, poslije zvanog Traditur, koji lorum emolumento.65 je, kao jedan od klju~nih ljudi ustanka, pre{ao na austrijsku stranu. Caboga je nagra|en polo‘ajem civilnog intendanta Dalje se put spu{tao prema Batali, nesu|enoj lokaciji trga privremene austrijske uprave i odlikovan kri‘em cara Leo- komesara Frezze, te nastavljao kroz Gru‘ ve‘u}i se skelom polda, a Intendanca je po~ela djelovati ve} 3l. sije~nja, ne 66 preko Rijeke dubrova~ke na Napoleonovu cestu. odvajaju}i organizacijski na~in od francuskog upravnog ili Tijekom srpnja 1811. godine guverner Pokrajina odobrio je sudbenog modela. Protivno uvjetu kapitulacije, po kome su dodatnih 75000 franaka za dovr{enje cesta na dubrova~kom slu‘benici francuske uprave trebali zadr‘ati namje{tenje i podru~ju.67 U tu svrhu imenovan je i upu}en u Dubrovnik rang, uskoro su zaredale smjene. Kao izgovor uzelo se prih- mnogo mla|i Tironijev nasljednik Lorenzo Vitelleschi, ta- va}anje vi{ih vlasti Milutinovi}eva zahtjeva da se ukine ko|er in‘enjer prve klase,68 koji se, sura|uju}i sa zapovjed- 1812. godine djelomice uvedeni Code Civile i, uz manje nikom in‘enjerije Blancom, posvetio isklju~ivo provedbi tog dopune, vrate dubrova~ki zakoni. Pouzdanici izvje{tajne slu‘- zadatka. Jedna od va‘nijih Vitelleschijevih zada}a, obavlje- be, ina~e prve u Dubrovniku utemeljene ustanove austrijske

43 G. Vukovi}: Preobrazba Dubrovnika po~etkom 19. stolje}a Rad. Inst. povij. umjet. 24/2000. (35–60)

Bra}a Erhard, Zemljovid Dalmacije s cestama izgra|enim od 1797. do 1811, Pariz, 1893. (P. Pisani, La Dalmatie de 1797 à 1815, Pariz, 1893) Erhard brothers, Map of Dalmatia with roads constructed between 1797–1811, Paris, 1893

vlasti, imali su tada presudnu rije~, pa su se frankofili i proka- porti. Tri godine potom njega je zamijenio Ferdinand Schal- zani masoni domalo na{li u nezavidnu polo‘aju. Pla{e}i se ler, pod ~ijim }e vodstvom okru‘na administracija djelovati mogu}ih ispada, povukli su se u svoje domove iz kojih nisu do 1839. godine. 75 izlazili sve dok im nije zajam~ena sigurnost. Preture i op}ine ustanovljene su kao ni‘e upravne razine, a Nova lokalna uprava, koju je predvodio Milutinovi}, na~el- dubrova~ka je op}ina zadr‘ala opseg odre|en u vrijeme fran- nik \ivo Bosdari te nadbiskup Nikola Bani, 15. je velja~e u cuske vlasti. ^etiri godine kasnije prvi je put za na~elnika katedrali sve~ano prisegla na vjernost caru Franji I, ali pita- postavljen pu~anin, prija{nji podtajnik Republike Baro Bet- nje Dubrovnika ni time nije bilo kona~no rije{eno. Suvereni- tera, koji je na du‘nosti ostao do 1831. godine. Pojedine tet Republike jo{ je opstojao na Elafitima, gdje je Jero Nata- ingerencije raspodijeljene su, ne uvijek sretno, me|u trima li, uz druge nepokolebane vlasteline, vladao pod engleskom upravnim tijelima, pa je tako, na primjer, Okru‘no poglavar- za{titom do 1815. godine. stvo imenovalo povjerenstva za javne i crkvene gradnje te Pou~eni iskustvom s Lauristonom, republikanci su se ovoga odobravalo ugovore, preturama je prepu{teno sastavljanje puta odlu~nije suprotstavili okupaciji. Ne ra~unaju}i vi{e povjerenstava za pothvate manjeg zna~aja, a op}ine su zadu- isklju~ivo na diplomatska nastojanja u Carigradu, Be~u i ‘ene za nadzor radova i mjese~no upoznavanje vi{ih tijela s 77 Parizu, a formalno, me|u inim, utvr|eni i sudjelovanjem u njihovim tijekom. protjerivanju Francuza te odlukama sjednice Velikog vije}a Unato~ te{ko}ama Be~ je s vremenom uspio ustrojiti u~inko- od 18. sije~nja, ignorirali su zauze}e, o~ekuju}i europski mi- vitu upravu, ali je nepovoljan status Dubrovnika ostao traj- rovni kongres u Be~u. Austrija je odgovorila o{tro: prijetnja- nim razlogom nezadovoljstva svih slojeva novom vla{}u. ma, otkazima, uhi}enjima i zapljenama imovine odlu~ila je Naime, u Monarhiji, {to je spominju}i se nasljednih prava iznuditi pokornost, kako bi na kongresu pripojenje Dubrov- budnim okom gledala na balkanske posjede Otomanskog nika prikazala kao gotov ~in. Za drugo se brinuo austrijski Carstva, primarni zna~aj tog dobro utvr|enoga grani~nog ministar vanjskih poslova Clemens von Metternich koji je teritorija nije mogao biti nego vojni. Tek 1886. godine Dub- unaprijed otklonio svaku mogu}nost za raspravu o dubro- rovnik je progla{en otvorenim gradom, ~ime se napokon is- va~kim zahtjevima. punio osnovni uvjet normalnog razvitka.78 Prijelazno razdoblje Intendance okon~ano je 14. velja~e Svejedno, nastupaju}i takti~nije od Francuza, Austrija je, u 1816. godine, kad je okru‘ni poglavar Carlo Locella objavio odre|enoj mjeri, nastojala stanovnicima olak{ati ‘ivot te za- po~etak djelatnosti nove uprave. Dubrovnik je, s Kor~ulom, dobiti barem minimalnu potporu. Porezi i vojna obveza su odlukom vlade ve} od 23. prosinca 1815. godine imao status ukinuti, a vlasteli je dat ustupak ponovnom uspostavom in- okruga u sklopu Kraljevine Dalmacije, pot~injene izravno stitucije fideikomisa.79 Uvedene povlastice ipak nisu osobi- be~kom dvoru. Ponovno su objedinjene upravna i sudbena to koristile. Posljedice pusto{enja u vrijeme rusko-crnogor- vlast, a stupio je na snagu i austrijski Op}i gra|anski zako- ske opsade, osam visokih kontribucija u svega petnaest go- nik.76 Administrativno sredi{te te nove tvorevine, s podmar{a- dina, propast flote, zamiranje trgovine, zanata i poljodjel- lom Franjom Toma{i}em na ~elu, postao je Zadar, dok je tali- stva iscrpili su miran puk toga kraja. Nakon dugotrajnog ‘i- janski i nadalje slu‘io kao slu‘beni jezik. Locella je uprav- vota u blagostanju, Dubrovnik je sna{la kob {to je pratila sve ljao okrugom do 1818. godine, a potom je postavljen Fried- druge hrvatske zemlje kroz stolje}a u kojima upozna{e stra- rich Weidmannsdorf, kojeg 1825. naslje|uje Giovanni Frap- nu vlast.

44 Rad. Inst. povij. umjet. 24/2000. (35–60) G. Vukovi}: Preobrazba Dubrovnika po~etkom 19. stolje}a

Kotinuitet otpora nog gra|evinskog ureda 1832. godine.83 Du‘nost prvog ci- vilnog in‘enjera preuzeo je Lorenzo Vitelleschi, koji je jo{ U prijelazno doba zanijemile su muze, po drugi put u krat- od mleta~kih dana u‘ivao Zavoreovo povjerenje.84 kom roku opustjela je Dubrava. Do dvadesetih godina bi se s Helikona za~ula tek po koja prigodnica na nekom od tri jezi- Po zapisima fratra Gluhog, kako su u Dubrovniku zvali fra- ka dubrova~ke knji‘evnosti.80 njevca ^uli}a, in‘enjer Vitelleschi bio je podrijetlom s Hvara i tad je imao 4l godinu. Studirao je matematiku i slikarstvo, Po‘ar u kojemu je 1817. godine izgorjela Vije}nica, tad Voj- {to je bila uobi~ajena sprema onda{njih in‘enjera, a bavio se vodski teatar, simboli~an je kraj dospjelog razdoblja. U ok- i hidrotehnikom.85 Posvetiv{i se u cijelosti svome zvanju, virima apsolutizma, {to je, oslanjaju}i se na strano ~inovni{- istakao se ve} na po~etku karijere rade}i u Kopru za mleta~- tvo, nametao centralizaciju i izjedna~enje, nije bilo mjesta ke vlasti. Nakon pada Republike Sv. Marka, prva austrijska za dubrova~ke diference. Na raskri‘ju epoha valjalo je kre- uprava povjerila mu je osuvremenjivanje solane u Piranu te nuti putevima preobrazbe ili postupna i{~eznu}a. neke manje poslove u Istri i [ibeniku. Kako smo ve} vidjeli, Shva}aju}i da austrijska nazo~nost nije prolazna epizoda, Francuzi su ga kasnije promovirali u in‘enjera prve klase i Dubrov~ani su dijelom reagirali stoi~ki, opiru}i se, kako po- poslali u Dubrovnik kao pokrajinskog in‘enjera Slu‘be za licijski pouzdanik fra Inocent ^uli} ironi~no pi{e, »kabalis- mostove i ceste. Vitelleschi je novo zadu‘enje preuzeo po- ti~kim aristokratizmom« svemu stranome,81 a dijelom su se ~etkom rujna 1811. godine, a uskoro su mu se u Dubrovniku opet, prividno, pomirili s prilikama, slute}i u {irem procesu pridru‘ile supruga i tri k}eri. Po zavr{etku francuske vlasti nacionalnog ujedinjenja mogu}nost kulturne afirmacije vlas- ostao je u gradu te je, dr‘e}i se po strani od politi~kih previ- tite tradicije. ranja, zadobio ^uli}eve simpatije, pa ga on u dosjeu prepo- Prihva}anje tog stava pratilo je aktualiziranje romanti~ar- ru~uje kao moralna i vrijedna stru~njaka, napominju}i da ne skih stremljenja u pretpreporodno doba, te istovremeno slab- pripada nikakvoj sekti ili tajnom dru{tvu. ljenje zanimanja za klasicisti~ke teme. Tako se literati po~i- Posao okru‘nog in‘enjera vezao je Vitelleschija za Dubrov- nju u~estalije javljati doma}om rije~ju, a jezikoslovna i et- nik, gdje je, sura|uju}i i s drugim vrsnim graditeljima, poput nografska pitanja postaju sredi{tem dru{tvenog interesa. Tis- Vicka Andri}a, sastavio i ~etiri rukopisna djela na talijan- kanje Gunduli}eva Osmana 1826. godine svojevrsna je prek- skom jeziku. Prvo djelo, nastalo 1821. godine, govori o na~i- retnica. Spoznati zna~aj ba{tine iznova je potakao rad na nu izrade pastela, tehnici slikanja, fiksiranju i sprje~avanju fiksiranju knji‘evnog, folklornog i likovnog naslje|a, {to je, alteracije boje, a naslovljeno je Trattato della pittura a pas- utje~u}i izravno na politi~ka zbivanja, obilje‘ilo duhovnu tello.86 Drugo djelo sadr‘i tri rasprave o dekoriranju napisane klimu stolje}a. od 1822. do 1824. godine pod naslovom L’Arte del pittore da edifizii, dell’indoratore, e d’applicare le vernici,87 a tre}e je djelo, Le servitù prediali dimostrate geometricamente ed Graditeljski pothvati do 1830. godine applicate al vigente codice austriaco, zbirka propisa i prak- 88 Premda u dubrova~kom arhivu jo{ nije mogu}e do}i do ve}i- ti~nih uputa okru‘nim in‘enjerima iz 1825. godine. Pos- ne planova iz prvih godina austrijske vlasti, ipak se, po ono- ljednje poznato Vitelleschijevo djelo, Notizie storiche e sta- me {to je na raspolaganju, mo‘e uvidjeti kako je promjena tistiche del Circolo di Ragusa, dovr{eno je 1827. godine, postav{i jedinstvenim izvorom za poznavanje starog Dub- vlasti imala ovoga puta slo‘enije refleksije u graditeljskoj 89 praksi. rovnika, na kome se dobrim dijelom temelji i ova prouka. Imperijalni stil, koji su Francuzi izravno suprotstavili baro- U Notiziama pisac sabire sve relevantne podatke o Dubro- ku, nakon Napoleonova pada potpuno je izgubio privla~- va~kom okrugu njegova vremena, otkrivaju}i ~esto i pojedi- nost, pa kasnija o~itovanja klasicizma nose druk~ije zna~aj- nosti povezane s ranijim razdobljima. Potanko upoznat s ke. Razumljivo, u poratno doba njegov reprezentativni ka- gra|om, lakonski govori o ustroju uprave, zemljopisnim i rakter nije mogao do}i do izra‘aja, ve} se oblikovala jedna klimatskim odlikama kraja, stanovni{tvu, stanju gospodar- reducirana stilska ina~ica, prikladna tada{njim prilikama, dok stva, javnim radovima i graditeljskim zamislima {to ih je su novogradnje u definiranim povijesnim jezgrama Dubrov- predlagao. Rukopis ima 47 poglavlja na 153 stranice, a kaza- nika i Cavtata projektirane tako da izvana nalikuju na starija lo navodi 62 ilustracije, 7 zemljovida i tabelu cestovnih uda- zdanja. Obnove, prilagodbe i dogradnje dominantne su za- ljenosti. Unato~ tomu, djelo je do danas ostalo slabo pozna- to, slu‘e}i tek manjem broju znanstvenika uglavnom kao da}e tada{njih graditelja, tako da najva‘nija postignu}a pe- 90 rioda zna~e institucionalizaciju graditeljske djelatnosti na zgodna zbirka crte‘a. tragu francuskih zamisli i nastavak stvaranja infrastrukture u Nakon devetnaest godina predana rada za javnu korist, o zoni predgra|a. kome }e biti rije~i u idu}im poglavljima, Vitelleschi je 1830. zauvijek napustio Dubrovnik.91 Njegovu du‘nost sljede}e je godine preuzeo in‘enjer Antonio Aporti.92 Prvi dubrova~ki in‘enjer Lorenzo Vitelleschi

U okviru ustroja pokrajinske vlasti po Be~kom kongresu bri- Javna izgradnja ga o javnoj izgradnji u Kraljevini Dalmaciji povjerena je proku{anom organizatoru Frani Zavoreu.82 Vlada u Zadru je, Djelatnost austrijskih javnih ustanova nastojalo se osigurati s njim u dogovoru, pri Okru‘nom poglavarstvu u Dubrovni- uz {to manje izdatke. Gdje god je bilo mogu}e, stari su ob- ku 1816. postavila civilnog in‘enjera za dubrova~ko i kotor- jekti prilago|eni novim namjenama, pa su tako Okru‘no pog- sko podru~je, ~ija djelatnost prethodi ustanovljenju Okru‘- lavarstvo i Politi~ka pretura useljeni u Kne‘ev dvor, dok je

45 G. Vukovi}: Preobrazba Dubrovnika po~etkom 19. stolje}a Rad. Inst. povij. umjet. 24/2000. (35–60)

Lorenzo Vitelleschi, Kne‘ev dvor u Cavtatu, zapadno pro~elje te tlori- si prizemlja i katova (L. Vitelleschi, Notizie, T. XI) Lorenzo Vitelleschi, Rector’s Palace in Cavtat, west facade and layout of the ground and other floor plans izvan grada dvorove prija{njih Kne‘ija zaposjela vojska ili su slu‘ili kao kotarski zatvori.93 Vitelleschi u Notiziama prikazuje jedino neostvarenu zamisao preinake Kne‘eva dvora u Cavtatu, koji je Kotarsko poglavarstvo htjelo urediti Lorenzo Vitelleschi, Slavoluk cara Franje I., Dubrovnik, 1818. (L. 94 Vitelleschi, Notizie, T. LXIV) za svoje potrebe. Njegovo je pro~elje u potpunosti odre|e- Lorenzo Vitelleschi, Arch of the Emperor Francis I, Dubrovnik, 1818 no postoje}im odnosima i oblikovnim rje~nikom, dok tloris novog kata druk~ijim tretmanom stubi{ta otklanja od ranije prakse. Sli~no se postupilo i pri adaptaciji – za smje{taj zatvorenika gra|evina nije ni bila po volji doma}em svijetu, koji je jo{ crkvi oduzete – zgrade ‘enskog zavoda u Karmenu.95 Vanj- dobro pamtio izgubljenu slobodu. Evo {to Josip Bersa, opi- ski zidovi i krov ostali su isti, a unutra{njost je pregra|ena suju}i do~ek Franje I, o tome ka‘e: kako bi se dobilo 26 }elija za mu{karce i ‘ene, dvije ambu- (...) Car sti‘e jutrom 24. svibnja 1818. ravno iz Stona. Na lante, kuhinju, trpezariju, te druge nu‘ne prostorije (22). Vi- Pilama, pod velikim slavolukom, navrh kojega je grdna or- telleschi smatra novi zatvor sigurnim, zdravim i prozra~nim, lu{ina {irila svoja pokroviteljska krila, do~eka ga na~elnik. u usporedbi s onim {to su ga Francuzi podigli uz Dominikan- Sutradan iza|e pred cara dubrova~ki patricijat in corpore; ski samostan, a ~ije lo{e stanje opisuje car Franjo I. u putnom predvodi ga stari Niko Pozza, koji, pokazuju}i na muklu ~etu dnevniku 1818. godine, kad je sa caricom posjetio Dubrov- svojih drugova, re~e vladaru na talijanskom jeziku: »Veli- nik.96 ~anstvo! Nije bojazan ni ufanje, nego su vjera i odgoj, nasli- Dolazak carskog para bio je povod gradnji prvog objekta je|eni od na{ih predaka, koji nas vode pred Va{e Veli~an- stvo«. Na te rije~i car se ne{to uzbuni, pa odgovori: »Gospo- nedvojbeno klasicisti~kih obilje‘ja me|u onima {to su pri- do, vi ste pametni; va{a }e me djeca slu{ati«.98 kazani u Notiziama. Tom je, naime, prigodom pred zapadnim gradskim vratima, na putu od Pila prema Gru‘u, po Vitelles- Sam car, koji u dnevniku spominje kako su ga do~ekali u~e- chijevoj zamisli podignut slavoluk s tri prolaza.97 Njegov nici, nije ni{ta zapisao o prvom susretu s vlastelom. Sude}i sredi{nji dio nagla{en je tako da ostavlja dojam kako struk- po tome, Vitelleschijev navod kako su Dubrov~ani, radosni tura zdru‘uje odlike dvaju tipova slavoluka – s jednim, te s zbog dolaska vladara, dali podi}i slavoluk, mo‘e se uzeti tri lu~na otvora. Vitelleschi je to postigao postavljaju}i sa kao odraz op}e klime Metternichova doba. svake strane sredi{njeg prolaza parove dorskih stupova bez U tom neizvjesnom i osjetljivom razdoblju {kolstvo je bilo baza. Oni nose vijenac povrh kojega je atika s latinskim poz- pod strogim nadzorom dr‘ave. Nekada{nji Marmontov licej, dravnim natpisom u ~ast cara i carice. Nad atikom habsbur{ki preimenovan u gimnaziju, po novom su programu nastavili dvoglavi orao, s ma~em i ‘ezlom u kand‘ama, na prsima dr‘i voditi pijaristi. Nastava je zapo~ela 1817. godine, a odr‘ava- {tit po sredini razdijeljen vodoravnom gredom na kojoj su la se i nadalje u tro{nom samostanu Sv. Katarine, jer vlasti, vladarevi inicijali, a iznad {tita je kruna s kri‘em. Likovi zbog manjka sredstava, nisu mogle odobriti preseljenje niti Herakla i anti~kog ratnika na atici, lijevo i desno od grba, zapo~eti preinake i popravke. Ni‘a mu{ka {kola tad je bila u kao i dorski slog, aluzija su na ratne uspjehe cara koji je iz dominikanskom samostanu, a kasnije u jednoj unajmljenoj sukoba s Napoleonom iza{ao kao pobjednik. ku}i, dok je ‘ensku djecu privatno pou~avala u~iteljica.99 Slavoluk nije bio od trajnog materijala, pa je kasnije uklo- Novim je odredbama @idovima i pravoslavnima za njihove njen, a sude}i po onome {to kazuje predaja, ta ceremonijalna vjerske potrebe dopu{teno ustanovljenje zasebnih obrazov-

46 Rad. Inst. povij. umjet. 24/2000. (35–60) G. Vukovi}: Preobrazba Dubrovnika po~etkom 19. stolje}a

Lorenzo Vitelleschi, Prvi plan za lazaret u Lapadu, prikaz pro~elja te Lorenzo Vitelleschi, Drugi plan za lazaret u Lapadu, prikaz pro~elja te tlorisi prizemlja i kata (L. Vitelleschi, Notizie, T. LXV) tlorisi prizemlja i kata (L. Vitelleschi, Notizie, T. LXVI) Lorenzo Vitelleschi, First design for the lazaretto in Lapad, facade Lorenzo Vitelleschi, Second design for the lazaretto in Lapad, facade and layout of the ground and other floor plans and layout of the ground and other floor plans

nih ustanova, pa tijekom dvadesetih godina njihove zajed- ri{ta povezana s katovima triju objekata vanjskim stubi{ti- nice organiziraju poduku. I dok ‘idovska {kola nije bila du- ma. Pred lazaretom je zami{ljena riva, a sa zadnje strane ne- ga vijeka, sve mnogoljudnija pravoslavna op}ina uspjela je veliko groblje. Budu}i da su postoje}e ku}e bile vrlo razli~i- osigurati kontinuitet obrazovne djelatnosti, te 1848. godine te, te smje{tene tako da bi ~itav blok djelovao razvu~eno i pravoslavna {kola stje~e status posebna zavoda, koji }e ubu- neskladno, Vitelleschi je izradio i drugi, malko ambiciozniji du}e voditi brigu o {irenju srpske nacionalne svijesti.100 projekt. Te{ke gospodarske prilike potakle su okru‘nu upravu na iz- Sklop zgrada pravokutnoga i »U« tlorisa raspore|en je oko radu razli~itih razvojnih studija, kojima se ‘eljelo unaprije- dva unutarnja dvori{ta, spojena prolazom izme|u prednjeg i diti poljodjelstvo i zanate, ali se na kraju prednost ipak dala za~elnog sredi{njeg objekta. Na crte‘u u Notiziama nazna~e- tradicionalno vitalnom pomorstvu, brodogradnji i proizvod- ni su samo osnovni elementi ra{~lanjenja simetri~nih pro~e- nji soli. Vitelleschi tako izvje{}uje o pripremama za popra- lja tih zgrada, koje zbog velikih tro{kova nikad nisu izgra|e- vak mulova i ure|enje dna gradske luke, te donosi dva pro- ne. Mnogo skromniji lazaret podignut je 1832. godine u La- jekta za lazaret u sve va‘nijem Gru‘u.101 padu, na mjestu koje se i danas tako zove, a pripada sport- Planiralo se lazaret graditi uz obalu, pri kraju zaljeva, u tada skim dru{tvima Orsan i Neptun. gotovo nenastanjenom dijelu Lapada, kako stanovnici ne bi Proizvodnja soli u Stonu, koja je ostala u dr‘avnom mono- do{li u dodir s ljudima i robom iz zara‘enih krajeva. Prema polu, zbog zastarjelosti metoda i gra|evinskih pogre{aka pod prvome projektu, koji ima sli~nosti sa starim lazaretom na Francuzima, nije postizala zadovoljavaju}e rezultate. Zato Plo~ama, trebalo je otkupiti ku}e Giorgi i Ljuban za smje{taj su u dva navrata, 1824. i 1826. godine, izvo|eni popravci osoblja, te izme|u njih podi}i zgrade sa skladi{tima u pri- kako bi se pove}ala koli~ina te popravila kvaliteta soli, {to zemlju i sobama za karantenu na katu. Kapela i prostorija za je zbog zemlje u bazenima poprimala crvenkastu ili sivu bo- okupljanje tako|er su predvi|ene u prizemlju, kao i dva dvo- ju.102 Pozivaju}i se na svoje dugo iskustvo ste~eno u istar-

47 G. Vukovi}: Preobrazba Dubrovnika po~etkom 19. stolje}a Rad. Inst. povij. umjet. 24/2000. (35–60)

Lorenzo Vitelleschi, Plan solane u Stonu (L. Vitelleschi, Notizie, T. XLVIII) Lorenzo Vitelleschi, Plan for the salt works in Ston

Lorenzo Vitelleschi, Fontana Mrtvo zvono (L. Vitelleschi, Notizie, T. XXIX) Lorenzo Vitelleschi, Dead Bell fountain

improvizirane u pala~i Vladislava Gozze. Godine 1830. po- ne{to je ure|ena dvorana na prvome katu pala~e, u kojoj su bile klupe i dva reda lo‘a, te kavana desno od gledali{ta.106 Novi, Bondin teatar, grad je dobio tek 1864. godine u neore- nesansnoj zgradi podignutoj na mjestu stare Vije}nice. Tad je u istom stilu pokraj teatra izgra|ena i op}inska pala~a.107

Crkvena izgradnja

Lorenzo Vitelleschi, Plan preure|enja solane u Stonu (L. Vitelleschi, Kompliciranje odnosa svjetovne i crkvene vlasti, koje je za- Notizie, T. LXI) po~elo francuskom okupacijom, postalo je pod Habsburzi- Lorenzo Vitelleschi, Plan for the rearrangement of the salt works in ma jo{ ozbiljnije, zbog nastojanja da se crkveni ustroj podre- Ston di dr‘avnome. U prijeporima {to su potrajali ~etrnaest godi- na Dubrovnik je izgubio status nadbiskupije, a sekularizira- na crkvena dobra ostala su u dr‘avnom posjedu. Tijekom tog skim solanama, Vitelleschi donosi plan otklanjanja navede- razdoblja ipak je bilo znakova pribli‘avanja pozicija, koje nih nedostataka i unapre|enja proizvodnje, koji je poslije 103 su osobito franjevci i dijecezanski sve}enici znali iskoristiti, tek djelomice ostvaren. pa je postupno zapo~elo otklanjanje {teta nastalih od 1806. Kako je civilni in‘enjer vodio i brigu o vodoopskrbi, okru‘- godine na crkvenim objektima. ni je in‘enjer 1826. godine povezao tri nova vrela sa starim Po odluci austrijskih vlasti Vitelleschi je vratio u prija{nje Onofrijevim vodovodom, kojim je voda iz [umeta stizala u stanje pro~elje katedrale, o{te}eno 1806. godine paljbom rus- grad i predgra|a. Tad je podignuta i jedna fontana, za koju kih i crnogorskih bitnica,108 a vjerni~kim je prilozima ob- nije naveo kako izgleda ni gdje se nalazi, dok za drugu, u novljen i spaljeni samostan franjevaca u Pridvorju, koji je od Notiziama nazvanu Fontana di Campana Morta, kazuje ka- 109 104 15. stolje}a bio crkveno sredi{te Konavala. U doba pisa- ko }e biti izgra|ena na Trgu Mrtvo zvono. Sudbina te nja Notizia, 1827. godine, crkvena je zajednica nakon iselje- zamisli danas je nepoznata, jer su na ju‘nom kraju malog nja vojske uz velike napore obnavljala franjeva~ki komple- trga preostali samo neznatni tragovi, za koje je te{ko utvrditi ks u Dubrovniku,110 dok je dvije godine ranije obnovljena i jesu li ostaci Vitelleschijeve fontane ili ne~ega drugog. crkva u Zatonu.111 U zasebnom poglavlju Notizia pisac je prikazao i projekt Iako Vitelleschi ne precizira koja je crkva posrijedi vjerojat- regulacije naplavnih voda u Konavoskom polju, {to je po 105 no je rije~ o Sv. Stjepanu, izgra|enom na obali Zatona Veli- nalogu Vlade tako|er djelomi~no ostvaren 1821. godine. kog potkraj 15. ili po~etkom 16. stolje}a. Zatonskoj crkvi je Nemaju}i galskog afiniteta za sve~anosti i priredbe, austrijske po~etkom dvadesetih godina preure|ena unutra{njost, te pred su vlasti nakon po‘ara 1817. godine zadugo ostavile Dubrov- zapadnim pro~eljem dogra|en klasicisti~ki trijem, u kojemu nik bez kazali{ta, a predstave su tijekom dvadesetih godina je, 1826. godine, sagra|ena grobnica obitelji Caboga.

48 Rad. Inst. povij. umjet. 24/2000. (35–60) G. Vukovi}: Preobrazba Dubrovnika po~etkom 19. stolje}a

Lorenzo Vitelleschi, Trijem crkve Sv. Stjepana, Zaton Veliki, 1825. (foto: V. Mitrovi}, 1998) Lorenzo Vitelleschi, Portico of St. Stephen’s church, Zaton Veliki, 1825

Sljede}e ostvarenje s kojim nas Vitelleschi upoznaje ‘upna je crkva Gospe od poho|enja u Ora{cu, dvanaestak kilome- tara zapadno od Dubrovnika, koja je 1827. godine dogra|e- na kako bi mogla primiti ve}i broj vjernika.112 Stara crkva, podignuta uz put izvan mjesta, na strmom terenu iznad gor- skog potoka, postala je apsidom nove, tako|er jednobrodne gra|evine, s pjevali{tem na ju‘noj strani, nasuprot oltaru. Zbog terenskih datosti, prednji dio crkve nose ~etiri stuba portika, koji je malo ni‘e od crkvenog broda. Tako je izbjeg- nut tro{ak nivelacije, ali i ‘rtvovana mogu}nost uobi~aje- nog frontalnog pristupa objektu, pa su predvi|eni ulazi s obje bo~ne strane. Na crte‘u u Notiziama pro~elje je razdijelnim vijencima po- Lorenzo Vitelleschi, Plan dogradnje crkve Gospe od Poho|enja u dijeljeno na tri vodoravna dijela i zaklju~eno timpanonom, Ora{cu, 1827. (L. Vitelleschi, Notizie, T. XXXVI) Lorenzo Vitelleschi, Plan for the construction of an extension to the povrh kojega je kri‘. Uglovi nad portikom nagla{eni su plit- Church of Our Lady of Pilgrimage, Ora{ac, 1827 kom rustikom, a zidno platno je glatko, te otvoreno poluk- ru‘nim prozorom nad drugim razdijelnim vijencem. Kasnije je pred crkvom na~injena peterostrana terasa i na Kr{}ani isto~nog obreda u me|uvremenu su odlu~no inten- pro~elju otvoren portal, a uz isto~ni zid dogra|ena ‘upna zivirali svoje napore kako bi podigli crkvu s grobljem u Du- ku}a, pa je time poni{tena posebnost tog rijetkog primjera brovniku. Propala Republika, koja je ~inila tolike ustupke crkvene izgradnje iz dvadesetih godina 19. stolje}a na dub- stranim silama, pokazala se nepopustljiva u pitanju vjerskog rova~kom podru~ju. Uz to je nad timpanonom postavljena jedinstva. Paul Pisani navodi, dijelom ponavljaju}i rije~i ne- preslica umjesto kri‘a, jer ranije nije bilo predvi|eno mjesto kada{njeg barskog nadbiskupa Zmaji}a, kako su pravoslavni za zvona.113 tada u Dubrovniku bili tolerirani, ali im vlast nije dala ni »une 116 Crkva Sv. Mihajla i ‘upna ku}a u Lapadu tako|er su bile u église pour les vivants, ni une sépulture pour les morts«. lo{em stanju, dodatno pogor{anom nakon potresa 1825. go- Povijest toga pitanja zapo~inje 1716. godine, kad je inspirator dine. @upnik je stanovao u iznajmljenoj ku}i, i{~ekuju}i ob- balkanske politike Petra Velikog, hercegova~ki Srbin Sava Vla- novu crkve ~iji su zidovi bili raspuknuti a trijemu je prijetilo dislavi}, na dvoru poznat kao Raguzinskij, odlu~io posjetiti Dub- uru{avanje.114 Zato je 1829. godine izra|en plan sanacije, rovnik, te na njegovu imanju uz Posat podi}i crkvu s grobom za prema kojem je trebalo izvesti {est oja~anja uz sjeverni i obitelj. Na{av{i se u neprilici zbog dubrova~kih interesa na rus- ju‘ni zid,115 a trijem nanovo u~initi. Plan je 1830. godine kome dvoru, Senat je iznimno dopustio gradnju groba, otklo- odobrila Uprava za javne gradnje u Zadru, ali po svemu su- niv{i istovremeno mogu}nost podizanja crkve. Nakon takva de}i tad nije realiziran. Danas se na Sv. Mihajlu vidi samo odgovora Vladislavi} je odustao od namjere i uvrije|en otputo- jedno oja~anje s vanjske strane sjevernog zida, koje je vao za Mletke, gdje je, me|u inim, kod najboljih majstora naru- 117 vjerojatno na~injeno nakon Vitelleschijeva odlaska iz Dub- ~ivao skulpture za perivoj careve ljetne pala~e. rovnika. Tloris i presjek {to ga donosimo otkrivaju kako je Kasnije, u vrijeme Ekatarine II, tijekom rusko-turskog rata, crkva izgledala prije dogradnje sakristije i drugih preinaka Republika je prisiljena na ustanovljenje ruskog konzulata s tijekom 19. i 20. stolje}a. kapelom za cari~ine podanike, ali, budu}i da je prvi ruski

49 G. Vukovi}: Preobrazba Dubrovnika po~etkom 19. stolje}a Rad. Inst. povij. umjet. 24/2000. (35–60)

Lorenzo Vitelleschi, crkva Gospe od Poho|enja, Ora{ac, dana{nje stanje (foto: G. Vukovi}, 1997) Lorenzo Vitelleschi, Church of Our Lady of Pilgrimage, Ora{ac, Plan sanacije o{te}enja na crkvi Sv. Mihajla, Dubrovnik, 1829. (DAD) present condition Plan for the repair work on St. Michael’s Church, Dubrovnik, 1829

Lorenzo Vitelleschi, Plan pravoslavnog groblja uz Posat, tloris i iz- Crkva Sv. Mihajla, Dubrovnik, 1837. gled, Dubrovnik, 1817. (DAD) St. Michael’s church, Dubrovnik, 1837 Lorenzo Vitelleschi, Plan for the Orthodox graveyard next to Posat, layout and view, Dubrovnik, 1817 konzul Ghika bio katolik, zamisao ni tad nije provedena. njegov dio uni{ten je tijekom Drugog svjetskog rata, izgrad- Pravoslavci su se tako morali i dalje tajno sastajati u ku}i njom ceste (Zagreba~ka ulica), pa sada najzanimljiviju poje- Petrovi} izvan zidina, sve dok 1790. godine nisu uspjeli ute- dinost devastirane cjeline predstavlja klasicisti~ki nadgrob- meljiti pravoslavnu op}inu po zakonu o bratov{tinama, te ni spomenik s mramornim reljefom Antonija Bosa. od Vladislavi}evih nasljednika u Trstu otkupiti njegov pos- Koliko su se prilike u malo vremena promijenile, ponajbolje jed. Deset godina poslije u toj je ku}i posve}en oltar Sv. ocrtava kasniji Vitelleschijev projekt za pravoslavnu crkvu, Georgiju, a 1803. je ruski car priznao za{titu crkvi uz Posat, koji donosi u Notiziama.120 Iako u tekstu nije spomenuto pa se ubudu}e pre{utno prihva}alo javno o~itovanje pravo- mjesto planirane izgradnje, mo‘emo pretpostaviti da je to slavne vjeroispovijesti.118 bio bre‘uljak Gradac iznad predgra|a Pile, jer je pravoslavna Po{to je Austrija pravoslavnoj zajednici priznala prava ste- op}ina 1826. godine ishodila dopu{tenje za gradnju na toj ~ena pod Napoleonom, Vitelleschi je 1817. godine izradio lokaciji.121 projekt za prvo pravoslavno groblje u prostranom vrtu Vla- Jednobrodna crkva i zvonik trebali su biti izgra|eni na pos- dislavi}evih, koji je uskoro i ostvaren.119 Svi elementi neka- tamentu i okru‘eni zidom s vratima u osi portala. Nad {iro- da{njeg ladanjsko-gospodarskog kompleksa su sa~uvani, a kim stubi{tem dizalo bi se pro~elje sa ~etiri korintska stupa, prostor za ukapanje diskretno je smje{ten uz sjeverozapadni te trabeacijom i timpanonom nad njima. Edikula portala i tri ogradni zid. Groblje uz Posat slu‘ilo je dvadesetak godina, kazete na zidu iznad stupova, malo ispod kapitelne zone, da bi po dovr{enju crkve Sv. Mihaila s novim grobljem na jedini su dodatni naglasci cjeline, komponirane poput pro- Boninovu 1837. godine postupno izgubilo zna~aj. Sredi{nji ~elja anti~kog hrama.

50 Rad. Inst. povij. umjet. 24/2000. (35–60) G. Vukovi}: Preobrazba Dubrovnika po~etkom 19. stolje}a

Antonio Bosa, Nadgrobni spomenik obitelji [kulevi}, Dub- rovnik, 1839. (foto: G. Vukovi}, 1997) Antonio Bosa, Gravestone of the [kulevi} family, Dubrovnik, 1839

Lorenzo Vitelleschi, Plan za novu pravoslavnu crkvu u Dubrovniku (L. Vitel- leschi, Notizie, T. LXVII) Lorenzo Vitelleschi, Plan for the new Orthodox church in Dubrovnik

Projektant je crkvu, novu po stilu, ‘elio formatom, impostacijom i odabirom sve~anog korintskog reda postaviti u niz najzna~ajnijih dubrova~kih crkava podignutih nakon potresa 1667. godine, ali zamisao nije realizirana jer su vojne vlasti smatrale neprihvatljivom gradnju na uzvisini u neposrednoj blizini grada.122 Zanimljivo je da su tri projekta za pravoslavne crkve iz prve polovi- ne devetnaestog stolje}a beziznimno odre|ena stilskim okvirom ono- dobne zapadne umjetnosti, dok je tijekom druge polovine stolje}a u sredi{tu grada izgra|en hram u isto~noj maniri. Na stanovit na~in u toj se ~injenici ogleda orijentacija dubrova~kih pravoslavaca u izbo- ru me|u suprot-stavljenim politi~kim programima Dositeja Obrado- vi}a, koji je zagovarao europsko usmjerenje Srbije, te ideologa srp- skog romantizma balkanskih vizura, Vuka Stefanovi}a Karad‘i}a.

Emil Vecchietti, Crkva Gospina uznesenja, Dubrovnik, 1870–1877. (foto: V. Mitrovi}) Emil Vecchietti, Church of the Assumption, Dubrovnik, 1870–1877

51 G. Vukovi}: Preobrazba Dubrovnika po~etkom 19. stolje}a Rad. Inst. povij. umjet. 24/2000. (35–60)

Antonio Putti, Katastarski plan Dubrovnika, 1838. (DAS, zbirka mapa) Antonio Putti, Cadastral plan of Dubrovnik, 1838

Privatna izgradnja vine, neizravno svjedo~e}i kako su se onodobne dru{tvene promjene odrazile na ‘ivot ljudi: Kao i renesansni opisiva~ Dubrovnika Filippo de Diversis de (...) Sembra strano per altro come con tanti bei modelli sotto Quartigianis, a vjerojatno i sa istim razlozima, ni Vitelleschi gli occhi oggi nelle fabbriche non si abbia in vista che il ne kazuje mnogo o privatnim i vojnim gra|evinama. Konsta- solo comodo interno, cavando picciole stanze e basse, ap- tiraju}i na prvim stranicama Notizia samo broj privatnih ku- plicando intelajature schiette con al pi? una cattiva cornice }a u gradu i okolici, pisac se tek potkraj djela vra}a na tu architravata senza ornamenti, e colla massima semplicità. temu u poglavljima {to prikazuju ljepote dubrova~kog kra- Ma alcuni secoli addietro la marina dei Ragusei portava ja. Nakon spominjanja starih dvorova, {to se ni‘u uz obale immensi tesori, nel mentre che oggi giorno poche sono le Gru{kog zaljeva i Omble, on s njima uspore|uje nove gra|e- famiglie che possano dirsi ricche.123

52 Rad. Inst. povij. umjet. 24/2000. (35–60) G. Vukovi}: Preobrazba Dubrovnika po~etkom 19. stolje}a

Jedina novina je to {to u autoru Notizia ve} na prvi pogled Marin Boriani rodio se 1790. godine u Dubrovniku, gdje su izaziva ushit perivoj ljetnikovca Facenda u dolini [umeta. ga isprva pou~avali matemati~ar i latinski pjesnik Urban Ap- Sjetne drvorede ~empresa u to je doba uredio pelje{ki pisac, pendini te slikar Rafo Martini. O njegovoj kasnijoj izobrazbi sabiratelj umjetnina i ~lan raznih talijanskih akademija Ivo nemamo pouzdanih vijesti, ali znamo da ve} 1817. godine u Bizaro, kada se, po povratku iz Mletaka, gdje je odrastao, Dubrovniku izra|uje projekte za privatne naru~itelje. Tije- zauvijek nastanio u domovini.124 Daju}i naslutiti ‘ivotne kom svog dugog ‘ivota, okon~anog 1874. godine, radio je i udarce {to su tog rafiniranog poklonika klasicizma zauvijek kao mjernik, te izveo brojne javne i privatne zada}e, koje }e razdvojili od osoba koje je ljubio, Vitelleschi zaklju~uje: tek trebati osvijetliti.126 (...) La situazione solitaria, i monotoni viali circuiti da piante Prvo poznato Borianijevo ostvarenje je ku}a Mileti}. Pro- per natura lugubri ti sorprendono è vero; ma ti riempiono an- jektom su, na ve} uvrije‘en na~in, zajedni~kim pro~eljem

Plan gradske jezgre Dubrovnika, 1972. (Institut za povijest umjetnosti, Zagreb) Plan of the city centre of Dubrovnik, 1972

cora di una sensazione triste e melianconica. Sembra che colui objedinjene dvije zgrade s ulazima iz razli~itih ulica. U pri- che ordinò questo bosco di cipressi in viali, pensasse di nutrir zemljima su du}ani, te na potpuno jednakim katovima pros- la propria tristezza con un passeggio di nuovo genere.125 torije namijenjene stanovanju. Obje ku}e imaju dvokraka, Gradska stambena arhitektura diskretnije je reagirala na stil- lukovima rastvorena stubi{ta, a u ve}oj se ku}i na stubi{te ske novine. One se tada o~ituju ponajprije u simetri~nijoj nadovezuje prostrano predvorje. organizaciji unutra{njosti i proporcijama, dok oblikovni tret- Poput ku}e Mileti}, i sljede}e Borianijevo djelo iz iste godi- man pro~elja slijedi ranija rje{enja. Upravo takva dvojnost ne, ku}a ^ukli}, svojim vanjskim likom ne otklanja od pos- obilje‘je je ranih radova dubrova~kog arhitekta Borianija, a toje}ih modela. Nad terasom pala~e Bassegli iz 18. stolje}a ustalit }e se, tijekom vremena, gotovo kao pravilo pri izgrad- (Cvijete Zuzori} 4) trebala je biti podignuta reprezentativna nji unutar gradskih zidina. dvokatna zgrada, s prepoznatljivim samostalnim dvokrakim

53 G. Vukovi}: Preobrazba Dubrovnika po~etkom 19. stolje}a Rad. Inst. povij. umjet. 24/2000. (35–60) stubi{tem i predsobljima, ali se pri izvedbi pojednostavnilo vanja stila mogu}e je slijediti ve} od sedmog desetlje}a, kad interijer. se gradi pala~a Pozze (Od pu~a 1), preko pala~a Vlaichi (Od Takvo, gotovo neprimjetno, preoblikovanje sklopa pala~e Sigurate 7) iz 1782. godine i Chersa (Od Sigurate 1) s kraja stolje}a,130 pa do realizacije impresivne pala~e Sorgo 1801. Bassegli kasnije }e biti ~esto opona{ano prilikom sli~nih godine (Petilovrijenci 2), podignute na mjestu sru{ene crkve intervencija, kojima se, dokidanjem baroknih vrtova i terasa, Sv. Petra, Andrije i Lovrijenca, gotovo posred sjeverne strane pove}ala gusto}a izgradnje, te, zajedno s na~inom ‘ivota, glavne gradske ulice. Doba je to posvjedo~ena interesa Re- postupno promijenio i izgled Dubrovnika. Jer kao {to i dub- publike za umjetni~ko stvaranje kad zapo~inje djelatnost rova~ki literati, koji od starine osje}aju osobitu vezanost za prve tiskare Antonija Occhija,131 a na dr‘avni se tro{ak, pod svoje prethodnike, za specifi~an tretman motiva ili odre|enu budnim okom prvaka na{eg latinizma, papinskog tajnika Be- formu, tako se i graditelji, unato~ mijenama stilova, vrlo du- nedikta Staya, kod Antona Marona u Rimu {koluju slikari go koriste pojedinim rje{enjima, {to u kona~nici polu~uje Petar Katu{i} i Rafo Martini.132 Po Martinijevu povratku u izrazitu stabilnost oblikovnog identiteta grada. Dubrovnik razmi{ljalo se i o ustanovljenju slikarske {ko- le,133 ali je francuska okupacija poremetila tijek kulturne Ceste obnove, izvode}i u prvi plan ljude rata i njihove razloge. Razdoblje od francuske okupacije 1806. do povla~enja Na- Porazom francuskog oru‘ja mir se iznova vratio na Jadran, pa poleonove vojske 1814. godine zna~i drugu fazu afirmacije Napoleonova cesta, koju su vlasti sada zvale Strada maes- klasicizma na dubrova~kom podru~ju. Klju~na figura perio- tra, gubi zna~aj {to ga je imala u vrijeme prekida pomorskog da je Duc de Raguse Auguste Marmont, koji je oko sebe rado prometa. Austrija je ipak 1824. godine dovr{ila dionicu od okupljao pripadnike druge generacije dubrova~kih klasicis- Cavtata do granice s Osmanskim Carstvom na Debelom bri- ti~kih literata, podupiru}i njihov rad nadahnut antikom, ali i jegu, dok je poradi opskrbe ve}a pozornost posve}ena lokal- patriotski idealizam istra‘iva~a narodne ba{tine. Kasniji fran- nim prometnicama, a s porastom aktivnosti u gru{koj luci cuski pisci s ponosom podsje}aju na ‘ivost tada{njih aktiv- o‘ivio je i Gru{ki put, koji je pro{iren 1816. godine. nosti, novi ustroj obrazovnih ustanova i nastojanja oko osni- Kako smo ve} kazali, put je po~injao pred zapadnim grad- vanja Ilirske akademije, a Xavier Marmier na tragu te ideje skim vratima, gdje je, na morskoj strani, ure|en prvi javni poru~it }e Austriji, pod kojom je Dubrovnik u njegovo vrije- park s oktogonalnom fontanom pod kro{njama akacija, dok me, da zbog kulturne tradicije i knji‘evnog naslje|a upravo 134 se malo dalje, nasuprot, nalazila francuska Placeta. Dalje se, tu ustanovi visoke {kole. okru‘en vrtovima ljetnikovaca, put uspinjao uz obronke Ili- U likovnoj produkciji drugog razdoblja imperijalni je stil ne glavice, da bi se od vidikovca na Boninovu, kroz maslini- odlu~no potisnuo barok, izjedna~en sa Starim re‘imom {to ke lagano spustio prema zaljevu. Na njegovu kraju, kod kri- ga je Marmontova administracija ‘eljela predati zaboravu. ‘anja za Lapad i Gru‘, austrijska je vojska u~inila poljanu na Iako u Dubrovniku Francuzi nisu spalili kne‘evu vlasulju kojoj su povremeno vje‘bali vojnici.127 kao u Mlecima du‘dev corno,135 uspjelo im je ipak u~initi Trg i park na Pilama su 1817. godine, po zamisli in‘enjerij- Vojvodski teatar u pala~i vije}a i za Marmontovo zadovolj- skog ~asnika Bernarda Caboge, preure|eni u srednjoeurop- stvo preurediti Kne‘ev dvor. Graditelji toga doba, ako nisu skom duhu, a uz cestu je zasa|en bjelogori~ni drvored, {to se kao in‘enjerijski ~asnici sudjelovali u izgradnji fortifikacija odr‘ao sve do u 20. stolje}e.128 i prometne mre‘e, prete‘no su obavljali takve zada}e ili pro- jektirali strukture predodre|ene da nikad ne budu izgra|ene. Ipak, u kratkom periodu, unato~ izostanku obuhvatna plani- Arhitektura i ozra~je krize ranja, nova je vlast cijeli kraj zahvatila izgradnjom, zapo- ~ev{i ukorak s politi~kim mijenama i svojevrsnu prostornu Unato~ smanjenju inteziteta izgradnje u mnogim krajevima reorganizaciju. Objedinjenje grada i prigradskog podru~ja u Europe oko 1800. godine, ili to~nije, tijekom razdoblja od istu upravnu cjelinu 1811. godine slijedilo je nakon utvr|i- Revolucije do Napoleonove krunidbe, u jo{ i tada prosperi- vanja teritorija i cestovnog povezivanja sa sve va‘nijim Gru- tetnom Dubrovniku ostvaren je niz projekata koji nose stil- ‘em, ~ime je nazna~en opseg budu}eg urbanog areala. Upra- ske odlike tad aktualnog klasicizma u njegovoj ranoj zrelo- vo po margini Novoga puta, kako je nekad zvana ta promet- sti. Razvoj toga stila, {to se dijelom odvijao u dramati~nim nica, grad se projicirao u oblikovani ladanjski krajolik pred- politi~kim okolnostima, u biti je trolik, upravo kao i njegova gra|a. Njezina uloga okosnice zapadnog podru~ja definitiv- dru{tvena recepcija. no je potvr|ena kasnije, u dugotrajnom procesu urbanizacije Prva generacija u~enih Dubrov~ana osamnaestog stolje}a naj- prigradskog prostora, tijekom kojeg Dubrovnik postaje bi- prije je u rimskom krugu oko Bo{kovi}a, Kuni}a i Staya ak- polarno organiziran grad perivoja i vrtova, s upravom veza- tivno pratila suvremene kulturne te‘nje, dr‘e}i se poput svo- nom za povijesnu jezgru, te gospodarsko-prometnim sredi{- jih prethodnika koji su, upoznav{i u sredi{tima ranije stilske tem u Gru‘u. Istovremeno, prvi put od rimskih vremena, Na- pojave, nalazili modele njihova etabliranja u doma}oj sredi- poleonovom cestom je spojena isto~nojadranska obala, a taj ni. Tako se klasicizam u lokalnoj arhitekturi javlja istodob- pragmati~an vojni pothvat nedvojbeno je, u svjetlu Marmon- no s barokom, tijekom settecenta, isprva u opremi i ure|enju tovih poredbi u Memoarima,136 mogu}e vidjeti i kao izraz unutra{njih prostora, te ubrzo potom na pro~eljima reziden- dominantnog odredbenog obrasca bonapartizma, kome je u cija vlastele i dobrostoje}ega gra|anstva.129 Sve jasnija o~ito- oza|u pojma Empire uvijek stajao rimski Imperium.

54 Rad. Inst. povij. umjet. 24/2000. (35–60) G. Vukovi}: Preobrazba Dubrovnika po~etkom 19. stolje}a

Pala~a Sorgo, Dubrovnik, 1801. (arhitektonski snimak: I. Ten{ek) Sorgo palace, Dubrovnik, 1801

Osvr}u}i se napokon na privatna nastojanja drugog razdob- cisti~kog izraza. Retrogradno kretanje dijelom je posljedica lja, moglo bi se zaklju~iti, kada ne bi bilo Gauthierova pro- slaba odjeka revolucionarnih arhitektonskih ideja u dru- jekta za Trsteno, kako su ona ograni~ena samo na saniranje {tveno i gospodarski inertnoj Austriji, zbog ~ega je kulturna posljedica rusko-crnogorske pohare, i to malko intenzivnije klima Dubrovnika, kao i dijela drugih zemalja {to ih je Fra- tek od 1810. godine naovamo. Ali tih {esnaest listova, {to ih njo I. preuzeo od Napoleona, bila, u stanovitoj mjeri, napred- je Paulo Gozze platio ~ak 3.500 franaka, ukazuju na znatnije nija od one u pobjedni~koj monarhiji. Me|utim, kako smo ambicije pojedinaca, {to }e u budu}im proukama mo‘da imati ve} rekli, tijekom cijeloga razdoblja zastupljena je jedna jed- i brojnija posvjedo~enja. Ako krenemo od toga da kori{tenje nostavna, podrijetlom talijanska ina~ica klasicizma, za {to je renesansnog oblikovnog repertoara u klasicisti~kom, racio- zaslu‘an okru‘ni in‘enjer Lorenzo Vitelleschi, te krug nje- nalnom duhu Gauthierova projekta u biti aludira na veze govih suradnika. dvaju epoha presudnih za formiranje modernog dru{tva, on- Uva‘avaju}i povijesnu formu Dubrovnika, tada{nji su gradi- da postaje bjelodano kako se i me|u dubrova~kim frankofi- telji novu arhitekturu namijenili prvenstveno izvangradskom lima, opredijeljenima za razumno i pravedno ure|enje odno- prostoru, nastaviv{i pod Francuzima zapo~eti proces njego- sa me|u ljudima, krizne godine po propasti Republike za- ve preobrazbe. Na‘alost, kako ~esto biva u doba krize, naj- pravo shva}aju kao po~etak op}eg dru{tvenog preporoda. bolje su zamisli ostale neizvedene, pa sudove donosimo ug- Pod Austrijom, u ozra~ju restauracije, slabe rezerve prema lavnom na temelju kompromisnih ostvarenja ili neostvare- baroknoj praksi, pa se iznova javlja oblikovni rje~nik rani- nih zamisli. Ipak, rje{enja koja su tada ponu|ena odr‘ala su jeg vremena. Recidivi staroga stila do~ekat }e, zajedno s kla- se vrlo dugo, utje~u}i na kasniju historicisti~ku produkciju, sicizmom oslobo|enim francuskih natruha, nastupanje bi- {to se u cijelosti zbivala unutar prostornog okvira zacrtanog dermajera, posljednje, ovaj put germanske, varijante klasi- tijekom, za grad najte‘ih godina 19. stolje}a.

55 G. Vukovi}: Preobrazba Dubrovnika po~etkom 19. stolje}a Rad. Inst. povij. umjet. 24/2000. (35–60)

Popis kratica

AG – Fond Sredi{nje francuske uprave u Dubrov- JAZU – Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti niku, Acta Gallica KSD – Knji‘nica samostana Sv. Dominika u Dubrovniku AR HAZU – Arhiv rukopisa Hrvatske akademije zna- DAD – Dr‘avni arhiv u Dubrovniku nosti i umjetnosti u Zagrebu DAS – Dr‘avni arhiv u Splitu HAZU – Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti DAZ – Dr‘avni arhiv u Zadru

Bilje{ke

1 11 O prilikama u Dubrovniku pred francusku okupaciju pisao je P. Pisa- Napoleonovo pismo princu Eugenu od 28. 7. 1806. citira L. Vojno- ni u djelu La Dalmatie de 1797 à 1815, Paris, 1893, str. 133–144. vi}, nav. dj., I, str. 328–329. 2 12 Vidi: Lj. Babi}, Umjetnost kod Hrvata u XIX. stolje}u, Zagreb, 1934, Mar{al Marmont, Memoari, Split, 1984, str. 49. te, na primjer, pregled T. Maroevi}a, Prema na{em dobu (19. i 20. 13 st.) Arhitektura i likovna umjetnost, objavljen u »Vijencu«, 149, Zag- Fort Delgorgue pojedini autori smje{taju na razli~ite lokacije. Car reb, 1999, str. 30–31. iz kataloga izlo‘be Hrvati – kr{}anstvo-kultura- Frano I. u svome ga dnevniku locira iznad Sv. Jakoba (I. Pederin, umjetnost, {to je 1999. godine postavljena u Vatikanu. Putni dnevnik cara Franje I. o Dubrovniku (1818. g.), »Anali« Zavo- 3 da za povijesne znanosti JAZU u Dubrovniku, 17, Dubrovnik, 1979, Propast dubrova~ke dr‘ave i prilike pod francuskom te austrijskom str. 435, 456), a P. Pisani blizu kri‘anja putova za @upu i Trebinje vla{}u prikazali su brojni na{i i strani autori. Povijesni podaci u tekstu (nav. dj., str. 263). Na zemljovidu V. prikazuje ga jugozapadno od sela crpljeni su iz navedenog djela P. Pisanija, te radova L. Vojnovi}a, Brgat, dok na karteli zemljovida istu utvrdu nalazimo ju‘no od Gor- Pad Dubrovnika, I, II, Dubrovnik, 1908; I. H. Engela i I. Stojano- njeg Brgata, s godinama 1810. i 1811. u zagradi. Utvrdu na @arkovici vi}a, Povijest Dubrova~ke Republike, Dubrovnik, 1922; J. Berse, Pisani naziva Fort San Giacomo te je smatra austrijskom. L. Vojno- Dubrova~ke slike i prilike (1800–1880), Zagreb, 1941. i S. ]osi}a, vi} dr‘i da je Fort Delgorgue na @arkovici (nav. dj., II, str. 162), dok Dubrovnik nakon pada Republike (1808–1848), Dubrovnik, 1999. se L. Beriti} povodi za Pisanijem, ali utvrdu datira u 1809. g. (Tum- ba, »Anali« Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, 6/7, Dubrov- 4 nik, 1959, str. 295). Dvojbu razrije{uje francuska vojna karta Dub- U radu navedena imena i prezimena pisana su prema dubrova~kom rovnika i okolice iz 1806. na kojoj je Fort Delgorgue ucrtan iznad Sv. onomasti~kom uzusu, osim kada su posrijedi manje poznati stranci. U Jakoba, na @arkovici (8), a kod Brgata manja reduta. tim slu~ajevima kori{ten je izvorni oblik kakav je sadr`an u povije- snim vrelima. 14 O tome: I. H. Engel – I. Stojanovi}, nav. dj., str. 199–200; Mar{al 5 Marmont, nav. dj., str. 50, 55 i P. Pisani, nav. dj., str. 263–264. L. Vojnovi}, nav. dj., II, Dubrovnik, 1908, str. 282. 15 6 M. Hraniaz, Breve discorso sopra la fortificatione della Citta di O tome: L. Beriti}, O za{titi spomenika u Dubrovniku kroz stolje}a, Ragusa, 1618. »Zbornik za{tite spomenika kulture«, 10, Zagreb, 1959, str. 196–198. 16 7 Mar{al Marmont, nav. dj., str. 55. Tijekom rusko-crnogorske opsa- L. Vojnovi}, nav. dj., I, Dubrovnik, 1908, str. 196, 268. de, kako Lauriston navodi u pismu princu Eugenu od 21. lipnja 1806. g., na dubrova~kim zidinama se nalazio svega 41 top (L. Vojnovi}, 8 nav. dj., I, str. 252). Uz nav. dj. L. Vojnovi}a, I, vidi i: F. M. Appendini, Ratovanje oko Dubrovnika godine 1806, Dubrovnik, 1906. 17 O francuskim i kasnije austrijskim devastacijama tih samostana pisao 9 je V. Lisi~ar, Lopud, Dubrovnik, 1930, te Tri dubrova~ka oto~i}a F. M. Appendini, nav. dj., str. 24. L. Vojnovi} spominje 600 spaljenih (Daksa, Sv. Andrija, Ruda), Dubrovnik, 1935. domova (nav. dj., I, str. 300), a J. Bersa (nav. dj., str. 34–35) pi{e kako su Rusi i Crnogorci oplja~kali i popalili 650 ku}a: na Pilama 134 od 18 ukupno 147; na Plo~ama 9; u Gru‘u 44, gotovo sve; u Lapadu 7; u L. Vojnovi}, nav. dj., I, str. 55. @upi 188; u Konavlima 235; u Slanome 30 i u Stonu 3. Tada je 19 uni{tena i bogata biblioteka samostana Sv. Jakoba koji je pretvoren u O tome: Mar{al Marmont, nav. dj., str. 59–64. vojarnu (L. Vojnovi}, nav. dj., I, str. 249), te kameni kri‘ i dvanaest kapelica kalvarije na Gradcu (J. Bersa, nav. dj., str. 7). 20 L. Vojnovi}, nav. dj., II, str. 27–30. 10 I. H. Engel – I. Stojanovi}, Povijest Dubrova~ke Republike, Dub- 21 rovnik, 1922, str. 204. Dubrov~ani su brdo Sr| prozvali tako po Isto, str. 77–84. crkvici Sv. Sr|a na njegovu vrhu uz koju je bila kula {to je pod 22 Republikom slu‘ila kao osmatra~nica. Francuzi su sve sru{ili grade}i AG, 1811. Tit. VIII, 10. Fort Impérial. U starini je brdo nazivano Brgat (Vergato). O tome: L. Beriti}, Ubikacija nestalih gra|evinskih spomenika u Dubrovniku II, 23 »Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji«, 12, Split, 1960, str. 72–73. AG, 1812. Tit. VIII, 2.

56 Rad. Inst. povij. umjet. 24/2000. (35–60) G. Vukovi}: Preobrazba Dubrovnika po~etkom 19. stolje}a

24 38 O tome: S. ]osi}, O slomu Republike i ustroju francuske uprave u L. Beriti}, Dubrova~ki vodovod, Dubrovnik, 1963, str. 10. Dubrovniku 1808. i 1809, »Anali« Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 33, Dubrovnik, 1995. 39 AG, 1808, F. X, 1177. 25 40 O masonima u Dubrovniku vidi: J. Bersa, nav. dj., str. 62–64; F. S. ]osi}, O slomu Republike i ustroju francuske uprave u Dubrovni- [i{i}, Masonstvo u Napoleonovoj Iliriji, »[estar«, 3/4, 1924, str. 21– ku 1808. i 1809, »Anali« Zavoda za povijesne znanosti HAZU u 28; Engel-Stojanovi}, nav. dj., str. 221, 225; S. ]osi}, Dubrovnik u Dubrovniku, 33, Dubrovnik, 1995. str. 192. Ilirskim Pokrajinama, »Anali« Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 35, Dubrovnik, 1997, str. 53. 41 Isto, str. 193–194, 198. 26 O tome: S. ]osi}, Dubrovnik u Ilirskim Pokrajinama, »Anali« Zavo- 42 da za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 35, Dubrovnik, 1997. L. Vitelleschi, Notizie storiche e statistiche del Circolo di Ragusa, Ragusa, 1827, gl. XVI. 27 O popularnosti francuske knji‘evnosti i mode u Dubrovniku pi{e J. 43 Bersa, nav. dj., str. 14–18. K. Prijatelj, Kroz povijest umjetnosti u Dalmaciji (XIII–XIX. st.), Split, 1995. str. 424; G. Gamulin, Hrvatsko slikarstvo XIX. stolje}a, 28 Zagreb, 1995, str. 169. Mar{al Marmont brzo je spoznao posebnost dubrova~ke sredine. Opi- suju}i s posve neuobi~ajenim divljenjem prilike u Republici prije fran- 44 cuske okupacije, me|u ostalim zapisao je: O tome u: I. Peri}, Dubrova~ko {kolstvo od pada Republike do 1918. g., »Anali« Zavoda za povijesne znanosti JAZU u Dubrovniku, 15/ (…) Narav svih stale‘a bila je vrlo blaga, seljaka sretnih i marljivih, 16, Dubrovnik, 1978. i Dubrova~ka gimnazija od ponaro|enja do gra|ana koji su mnogo putovali i koji su ‘ivjeli u blagostanju, vlaste- danas (1869–1969), Dubrovnik, 1969. lina koji su se obi~no obrazovali u Sieni, Bologni, ili nekom drugom talijanskom gradu, otkuda su donosili u domovinu mnogo ugla|e- 45 nosti i u~enosti. Naviknuti na gospodstvo ‘ivljenja i vlast pona{ali su I. Ficovi}, Dubrova~ko kazali{te u doba francuske okupacije, »Ar- se poput najuglednijih ljudi najve}ih gradova na{e zemlje. U tome su hivski vjesnik«, 33, 1990, str. 87–93. se isticale i ‘ene, tako da su se dubrova~ke gospo|e mogle usporediti 46 i zamijeniti s najuglednijim gospo|ama Milana i Bologne. Slavni L. Vojnovi}, nav. dj., II, str.100. znanstvenici kao otac Bo{kovi}, prvorazredni knji‘evnici, u moje vri- jeme opat Zamagna, bili su ukras i radost ovoga grada. (…) I tom 47 sretnom stanovni{tvu mi do|osmo odjednom oduzeti mir i blagosta- AG, 1811, Tit. XVI, 529. nje. Zbog svoje velike blagosti nikada se nisu srdili na pojedince koji su i mimo svoje volje bili uzrokom njihove nesre}e, dok su kao pred- 48 stavnici nametnute vlasti s njima pravi~no i nepristrano postupali, L. Vojnovi}, nav. dj., II, str. 126. jedva da su i mrzili prave tvorce svojih stradanja. Govorim o ve}ini 49 stanovni{tva, jer {to se ti~e vlastele, iako se nisu srdila na generale, AG, 1812, Tit. II, 2. jasno je kakve su osje}aje gajili prema Caru (nav. dj., str. 102–103). 50 29 O tome: C. Fiskovi}, Les artistes français en Dalmatie, u: »Annales« O tome: A. Giurgevich, Cenni Biografico-letterarii dei personaggi de l’Institut français de Zagreb, 28/29, Zagreb, 1947. i K. Prijatelj, più illustri della Congregazione Ragusina di San Domenico dal 1750 Les relations artistiques entre la France et la Dalmatie du début du in poi, Split, 1867, te L. Vojnovi}, nav. dj., II, str. 113–114. XVIIIe à la fin du XIXe siècle, u: »Annales« de l’Institut français de Zagreb, 10/11/12/13, Zagreb, 1961/64. 30 O tome: L. Vojnovi}, nav. dj., II, str. 101–103, te J. Bersa, nav. dj., 51 str. 23, 31. S. ]osi}, O slomu Republike i ustroju francuske uprave u Dubrovni- ku 1808. i 1809, »Anali« Zavoda za povijesne znanosti HAZU u 31 Dubrovniku, 33, Dubrovnik, 1995. str. 200. A. G., 1810, F XI, 10. 52 32 AG, 1808, F. VI, 303. H. T. Bjelovu~i}, The Ragusan Republic victim of Napoleon and its own conservatism, Leiden, 1970, str. 363. Po Engelu i Stojanovi}u 53 {tete su iznosile trinaest milijuna franaka (nav. dj., str. 206). L. Vojnovi}, nav. dj., II, str. 126–127. 33 54 AG, 1808, F. X, 479. S. ]osi}, Dubrovnik u Ilirskim Pokrajinama, »Anali« Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 35, Dubrovnik, 1997. str. 34 51. AG, 1808, F. X, 770. 55 35 L. Vojnovi}, nav. dj., II, str. 135–136. AG, 1809, F. X, 1467, 251, 4018. 56 36 Mar{al Marmont, Memoari, Split, 1984. AG, 1808, F. IX, 202; AG, 1809, F. X, 1383. 57 37 O Zavoreu vidi u: P. Pisani, nav. dj., str. 90–91; M. Stagli~i}, Frane AG, 1808, F. X, 770. Zavoreo i pojava klasicizma u Zadru, »Radovi« Filozofskog fakulte-

57 G. Vukovi}: Preobrazba Dubrovnika po~etkom 19. stolje}a Rad. Inst. povij. umjet. 24/2000. (35–60) ta u Zadru, 18, Zadar, 1988, str. 227–234. i Klasicizam u Zadru, 77 Zagreb, 1996. Takva organizacija, upotpunjena osnivanjem kotara 1822. godine, pot- rajala je do reforme 1868. 58 AG, 1808, F. VI, 78, 94, 1625, 2362, 2864; AG, 1809, F. VI, 1104. 78 L. Beriti}, O za{titi spomenika u Dubrovniku kroz stolje}a, »Zbornik 59 za{tite spomenika kulture«, 10, Zagreb, 1959, str. 198. AG, 1808, F. VI, 856, 1092. 79 60 L. Vojnovi}, nav. dj., str. 313 i J. Bersa, nav. dj., str. 64, 72–73. P. Pisani, nav. dj., str. 365–366; A. Marmont, nav. dj., str. 181. 80 61 Tako je, na primjer, 1819. godine objavljena u Italiji trojezi~na zbirka O Tironiju vidi u: M. Stagli~i}, Klasicizam u Zadru, Zagreb, 1996, pjesama Nave Ragusea distinta col nome del celebre antico matema- str. 10, 25, 27, 77, 78. tico Marino Ghetaldi componimenti Latini, Italiani ed Illirici kojima 62 su razni autori slavili porinu}e broda Bete i obnovu dubrova~ke brodo- Ve} u srpnju 1811. postavljen je drugi in‘enjer na tu du‘nost. Vidi str. gradnje 1817. godine. 28. 81 63 DAZ, Spisi policijske uprave za 1816. godinu, sv. 5. S. ]osi}, Dubrovnik u Ilirskim Pokrajinama, »Anali« Zavoda za 82 povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 35, Dubrovnik, 1997, str. M. Stagli~i}, Klasicizam u Zadru, Zagreb, 1996, str. 70. 49. 83 64 Do 1832. godine spisi se vode pod Ingegnere civile i Ingegnere circo- J. Bersa, nav. dj., str. 8. lare. 65 84 I. A. Kazna~i}, Dubrova~ka epigrafija, »Slovinac«, 10, 1879, str. DAD, Ingegnere circolare, 1816, br. 1. 152. Urban Appendini u svome zborniku posve}enom Dominiku Ga- ragninu (Carmina, Ragusa, 1811) donosi prigodnicu De via ab urbe 85 Gravosium usque iussu ducis Marmontis strata, {to ju je prigodom DAZ, Spisi policijske uprave za godinu 1816, sv. 5. gradnje puta ispjevao Bernard Zamagna. U njoj pjesnik hvali Mar- monta govore}i kako Napoleon bira takve vo|e da od njih dolazi 86 svaka korist. DAD, R. O. Invernizzi. 66 87 AG, 1813, Tit. VI, 3837. U kolovozu 1813. godine zapo~ela je iz- Isto. gradnja 6840 metara puta od Gru‘a do Zatona. Dubrova~ka Op}ina je 88 gradila od ljetnikovca Gradi na Batali do ljetnikovca Stay na Bataho- DAD, R. O. Razno, 187. vini, gdje je bila skela za prijevoz preko Omble, a Rije~ani, Primorci i Pelje{~ani dalje prema Zatonu. 89 Isto. 67 AG, 1811, Tit. VI, 2445. 90 V. Adamovi} u tekstu Gru‘. Topografi~no-povjesni~ke bilje{ke 68 (Dubrovnik,1903) prvi spominje Notizie. Potom C. Fiskovi} objav- Isto. ljuje dva arhitektonska crte‘a u djelu Prvi poznati dubrova~ki gradite- 69 lji (Dubrovnik, 1955), a V. Foreti} u ~lanku Dubrova~ki tiskar i AG, 1812, Tit. X, 1090. knji‘ar 19. stolje}a Petar Franjo Martecchini kao crta~, akvarelist i ljubitelj starina (Prilozi za povijest umjetnosti u Dalmaciji, Split, 1956) 70 govori o autoru i djelu, te u knjizi Povijest Dubrovnika do 1808, II. AG, 1812, Tit. X, 1850; AG, 1813, Tit. VI, 1941, 4089. (Dubrovnik, 1980) reproducira nekoliko veduta. L. Beriti} koristi 71 Notizie za studiju Urbanisti~ki razvitak Dubrovnika (Zagreb, 1958), AG, 1812, Tit. X, 423. kao i M. Plani}-Lon~ari}, koja tako|er reproducira vedute u djelu Planirana izgradnja na podru~ju Dubrova~ke Republike (Zagreb, 72 1980). I. Lenti}-Kugli u ~lanku Gra|evinske intervencije u Dubrov- Podaci o ovome razdoblju preuzeti su iz djela J. Berse (nav. dj., str. niku potkraj 18. i na po~etku 19. stolje}a (»Radovi« Instituta za povi- 41–87) i L. Vojnovi}a (nav. dj., II, str. 134–323). jest umjetnosti, Zagreb, 1988/89) samo spominje Vitelleschija, dok N. Gruji} 1991. za knjigu Ladanjska arhitektura dubrova~kog podru~- 73 ja (Za-greb, 1991) odabire vedute Gru‘a i Zatona. Primjerak Notizia Orlandov stup je, navodno, oborila bura 1825. g., a obnovljen je i iz AR HAZU, koji se djelomice razlikuje od dubrova~kog, istra‘iva~i ponovno postavljen tek 1879. godine (J. Bersa, nav. dj., str. 277). nisu koristili. 74 91 Od talijanskoga traditore – izdajnik. U almanasima austrijske dr‘avne uprave posljednji put ga nalazimo 75 1830. godine (Almanacco della Dalmazia per l’anno 1830, Zara, DAZ, Miscellanea, sv. 23, poz. 22. 1830). 76 92 DAD, Zbirka proglasa, 1. Almanacco della Dalmazia per l’anno 1831, Zara, 1831.

58 Rad. Inst. povij. umjet. 24/2000. (35–60) G. Vukovi}: Preobrazba Dubrovnika po~etkom 19. stolje}a

93 117 L. Vitelleschi, Notizie storiche e statistiche del Circolo di Ragusa Ta Vladisavi}eva djelatnost, ina~e sporedna zna~aja u njegovoj slu‘bi (dalje: Notizie), Ragusa, 1827, str. 6–7, 20. Petru I., zaslu‘uje pozornost poradi toga {to su, uz brojna druga djela nabavljena u Vaneciji 1716. i 1717. godine, otpremljene u Petrograd i 94 najmanje dvije do sada slabo poznate skulpture Marina Gropellija, Isto, str. 20. graditelja dubrova~ke crkve Sv. Vlaha. O tome: S. Androsov, Pietro 95 Il Grande collezionista d’arte veneta, Venezia, 1999, str. 231–232. Isto, str. 6, 34–35. 118 96 O tome: M. Nikodim, Pravoslavna crkva u Dubrovniku u XVIII. i I. Pederin, Putni dnevnik cara Franje I. o Dubrovniku (1818. g.), po~etku XIX. veka, Sarajevo, 1913. »Anali« Zavoda za povijesne znanosti IC JAZU u Dubrovniku, 17, 119 Dubrovnik, 1979, str. 445. DAD, R. O. Razno, 187. 97 120 L. Vitelleschi, Notizie, str. 127–128. L. Vitelleschi, Notizie, str. 130. 98 121 J. Bersa, nav. dj., str. 76. J. Perovi}, Srpskopravoslavna groblja u Dubrovniku, Dubrovnik, 99 1929. str. 318. V. Adamovi}, Gra|a za istoriju dubrova~ke pedagogije II, Zagreb, 122 1892. str. 34–39, 53. Isto. 100 123 Isto, str. 46, 47, 62. L. Vitelleschi, Notizie, str. 141–142. 101 124 L. Vitelleschi, Notizie, str. 128–129. Vidi: C. Fiskovi}, Ivo Bizar i likovne umjetnosti, »Anali« Zavoda za povijesne znanosti IC JAZU u Dubrovniku, 17, Dubrovnik, 1979, 102 str. 283–363. Isto, str. 67–68, 119. 125 103 L. Vitelleschi, Notizie, str. 143. Isto, str. 113–126. 126 104 Vidi: I. Lenti}-Kugli, Gra|evinske intervencije u Dubrovniku pot- Isto, str. 39. kraj 18. i na po~etku 19. stolje}a, »Radovi« Instituta za povijest um- 105 jetnosti, 12/13, Zagreb, 1988/89. Isto, str. 102–109. 127 106 L. Vitelleschi, Notizie, str. 132–135. J. Bersa, nav. dj., str. 10, 144–147. 128 107 J. Bersa, nav. dj. str. 8. J. Bersa, nav. dj., str. 146–147. 129 Klasicisti~ke inklinacije N. Gruji} zamje}uje ve} po~etkom osam- 108 naestog stolje}a me|u ~lanovima Akademije ispraznijeh, {to su se L. Vitelleschi, Notizie, str. 28. sastajali u rije~kom ljetnikovcu obitelji Sorgo. Vidi: Arkadija se kupa, 109 Vijenac knji‘nica, III, Zagreb, 1994, str. 19. Isto, str. 9. 130 110 Pala~e Pozze, Chersa i Vlaichi obradila je i komentirala K. Horvat- Isto, str. 33. -Levaj u studiji Barokna reprezentativna stambena arhitektura u Dubrovniku, neobjavljena doktorska disertacija, Zagreb, 1995. 111 Isto, str. 44. 131 @. Mulja~i}, O prvoj dubrova~koj tiskari, »Anali« Historijskog insti- 112 tuta JAZU u Dubrovniku, 4/5, Dubrovnik, 1955/56. Isto, str. 44. 132 113 K. Prijatelj, Kroz povijest umjetnosti u Dalmaciji (XIII–XIX. st.), Crkva je preoblikovana po~etkom dvadesetog stolje}a, o ~emu svje- Split, 1995, str.424. do~i natpis u unutra{njosti: 133 HODIE XVIII APR. MCMIX/ DOM. IN ALB./ D. D. JOSEPHUS D. A. Vu~eti}, Niccolo Raffaele Martini pittore raguseo (1771–1846), R. MARCELIC EP. RAG./ TEMPL. HOC ET ALT. MAI./ CONSE- L’Epidauritano lunario Raguseo per l’anno 1913, Ragusa, 1912. CRAVIT/ ANDREAS MURAT PAROCH./ C. PLUR SACERD./ ET FIDEL./ ASSISTEBAT. 134 R. Maixner, Voyageurs français en Dalmatie, réels et imaginaires: 114 Marmier, Dumont, Levasseur, »Annales« de l’Institut français de L. Vitelleschi, Notizie, str. 45. Zagreb, 24/25, Zagreb, 1924. 115 135 Sli~na oja~anja postoje na crkvi Sv. Petra i Pavla u O{ljem. J. J. Norvich, A History of Venice , New York, 1989, str. 633. 116 136 P. Pisani, nav. dj., str. 124. Mar{al Marmont, nav. dj. str. 72.

59 G. Vukovi}: Preobrazba Dubrovnika po~etkom 19. stolje}a Rad. Inst. povij. umjet. 24/2000. (35–60) Summary

Goran Vukovi} The transformation of Dubrovnik at the beginning of the 19th century

The main intention of this work is to present the hitherto objects, of particular interest is an un-realized plan by the unexplored architectural heritage of Dubrovnik that was cre- Parisian architect Martin Pierrre Gauthier for the rearrange- ated in the period from the French occupation and the aboli- ment of the family Gozze’s property in Trsteno and the con- tion of St. Vlach’s Republic until 1830, when under the Aus- struction of a luxurious villa, from 1810. The article further- trian government Dubrovnik entered an initial period of so- more concerns restoration of the buildings devastated during cial transition. The period of decisive change in programmes the Russian-Montenegrian siege in 1806, and the different and expressions was marked by the presence of architects quality of treatment of the space »inter et extra muros«, or a coming from outside the city. These include Lorenzo Vitelle- certain stylistic duality, which has remained to this day. Over- schi from the island of Hvar, who left to Dubrovnik, among all accomplishments are viewed in the article within the con- other things, five unpublished essays, also the somewhat text of the dramatic political changes at the beginning of the younger Dubrovnik-born architect Marin Boriani. In a long middle-class period in Dubrovnik. Taken together, in rela- series of different projects, some of which included the con- tion with the more famous literary and painting achievements struction of the external fortification system and a network of of the period, they make a unique classicist chapter of artistic roads, as well as other numerous public, sacral and private creation without equal in any other part of Croatia.

60