List Obrtničke Škole, Br. 13, Godina XII, Split, Travanj 2011. LIST OBRTNIČKE ŠKOLE, SPLIT, BR.13 Dragi Naši!

List Obrtničke škole, br. 13, godina XII, Split, travanj 2011. LIST OBRTNIČKE ŠKOLE, SPLIT, BR.13 Dragi naši!

Ovo je trinaesti po redu broj našeg Zrcala. Primijetit ćete da, osim ustaljenih rubrika, ove godine imamo novu, a ta se odnosi na vaše /naše slobodno vrijeme i način na koji ga provodite/ provodimo. Pročitajte, dakle, što u svoje slobodno vrijeme najviše radi jedna naša učenica… U ovu rubriku nismo uvrstili tekstove nekih naših nastavnika, mada su ih i oni pisali u slobodno vrijeme, a o čemu je riječ, neću vam reći. Nađite tekstove i pročitajte. Isplati se! Ove godine, dvije gradske institucije obilježavaju sto godina postojanja, i mi smo to zabilježili. Drago nam je da živimo u sredini u kojoj djeluju ovi kulturni stogodišnjaci- Fotoklub Split i Etnografski muzej. Nemojte propustiti pročitati što se događalo na jednom satu Engleskog jezika, na satu razredne zajednice u Prirodoslovnom muzeju, ali i o tome gdje su i što neki učenici slušali i naučili izvan škole. Naravno da smo bili na svim mjestima gdje su naši Impressum učenici pokazivali svoja umijeća i uratke, gdje su se natjecali… A bilo je to čak i u jednom dječjem vrtiću! Čitajte i gledajte! Urednički kolegij: Ivanka Bilobrk, Jadranka Obraćajući vam se ovako, nadam se da nisam Juraga, Vjeročka Milišić i Indira Žunić (nastavnice), previše sebična što ću progovoriti i o sebi. i Emanuela Blažević i Iris Bajić (učenice) Osjećam potrebu reći da je Zrcalo obilježilo moje četverogodišnje školovanje u ovoj školi i ovo Fotografi je najviše snimale: Jelena Bašić (3.h), je bila posljednja godina moje suradnje. Znam Ana Čatipović (1.g), Dina Gizdić (3.h) i Antonija da će me iskustvo koje sam stekla u ovim našim Žigo (3.h) novinama pratiti kroz život i zauzeti mjesto u mojoj biografi ji. Bilo mi je lijepo i zanimljivo raditi na Odgovorno uredila: profesorica Jadranka Juraga stvaranju Zrcala, razmišljati, predlagati i pisati. A, vama, dragi moji, želim puno dobrih tekstova Grafi čki oblikovala: profesorica Ana Grgurinović i fotografi ja, kako bi naše Zrcalo i dalje bilo naše ogledalo. Za tiskanje u TIPOARTU se pobrinuo: profesor Ante Šitum, ravnatelj Obrtničke škole Vaša Emanuela Blažević

zrcalol zzrcalo PRO ET CONTRA FACEBOOK

Kada bi se Facebook računao kao država onda bi bio treća „geek“(čudak, štreber), kojemu je Facebook dobro poslužio država na svijetu po broju stanovnika. Na Facebook-u je čak da se uključi u društveni života jer nema puno prijatelja i 500 milijuna ljudi. Tvorac Facebooka, Mark Zuckerberg, nije jedva uspijeva sklopiti poneko poznanstvo. Uz to je, kako je ni u snu sanjao da će njegov izum postati takav fenomen prikazan u fi lmu, iskoristio slavu koju mu je donio Facebook i donijeti mu titului najmladjeg milijardera na svijetu. Mark kako bi privukao djevojke i s njima kratkotrajne veze. Zuckerberg je studirao na Harvardu i mnogi su ga smatrali Milijarder Mark Zuckerberg je samo izjavio da je fi lm čista običnim štreberom. izmišljotina i da u njemu nema ništa istinito. Medutim, pro- Koliko je Facebook poznat dokaz je da je snimljen fi lm o ducenti tvrde da su izmišljene samo neke scene kako bi fi lm njemu i njegovom tvorcu, Marku Zuckerbergu. Marku se fi lm bio što zabavniji ali ne i same činjenice. Što se tiče optužbi nije svidio, misli da ga je fi lm prikazao kao negativca koji je da je ukrao ideju i prevario ljude, tko će znati gdje je istina. ideju o Facebooku ukrao svojim kolegama. Radnja fi lma On se nagodio s onima koji su ga tužili za krađu. Zašto? Sve počinje jedne noći kada je Mark Zuckerberg u svojoj sobi to, dakle, stoji iza onoga što nazivamo Facebookom, onoga u harvardskom kampusu smislio koncept Facebooka koji je mjesta na računalu bez kojega mnogi ne mogu zamisliti svoj u početku trebao biti samo sajt na kojem su njegovi kolege život. Sve manje se razgovara uživo, sve više virtualno. Na studenti mogli vidjeti gdje se tko od njih nalazi i što radi. Facebooku se stječu nova poznanstva, prijateljstva, počinju Ali, kako obično biva s Internetom i novim tehnologijama, veze... Facebook se proširio mnogo dalje od Markova sveučilišta Ne možete imati 500 milijuna prijatelja i ni jednog nepri- i danas ga svakodnevno koristi 500 milijuna ljudi, i mladi i jatelja, slogan je kojim se najavljuje fi lm i o kojemu treba stari. U fi lmu je prikazano kakao je Mark Zuckerberg, dok je razmisliti. Istražili smo mišljenje o dobrim i lošim stranama iz dana u dan stvarao najveći projekt u povijesti internetske Facebooka u našoj školi. komunikacije, usput prevario i neke svoje prijatelje, ukrao nekoliko ideja i nešto novca. Mark je u fi lmu prikazan kao Iris Bajić, 4.b.

- Ja sam pristalica Facebooka jer je zanimljiv, pomoću njega - Bilo je bolje nekada, kad se izlazilo vani i družilo, nego sada upoznajemo druge ljude i kontaktiramo s onima koje dugo kad većina provodi vrijeme na Facebooku. (Nina Šećer, 2.c) nismo zvali. Jeftiniji je od mobitela. Ali, treba ga koristiti umjereno. Puno je ljudi ovisno o njemu, pa čak i u školi idu na - Bilo bi previše dosadno da nema Facebooka. (Suzana Facebook preko mobitela. Moramo paziti koga sve dodajemo, Mladar, 2.c) jer ima puno lažnih profi la i pedofi la. Sve u svemu, Facebook je super stvar i zahvaljujem onome tko ga je izmislio. (Anita - I dobar i loš. Dobar je zato što stekneš puno prijatelja. Loš Katić, 1.f) je zato što ima puno lažnih profi la. (Matea Milunić, 1.f)

- Facebook je postao vrsta ovisnosti za mnoge ljude, i to je - Najbolja komunikacija među ljudima je oči u oči. (Marija ono što nije dobro. (Karmen Juginović, 2.i) Knezović, nastavnica praktične nastave)

- Dobro je što se Facebook može aktivirati preko mobitela, - Pomoću Facebooka se može lakše komunicirati s drugima, jer se može kontaktirati a da se ne potroši ni kunu s računa. ali je loše to što je postao okupljalište pedoﬁ la. (Ivana Gudelj, Može se upoznati nove ljude, steći prijatelje, ili, ako ti se 1.f) netko sviđa, možeš ga pronaći preko Facebooka. Može se dopisivati s ljudima koji su nekamo otputovali i, što je najbolje, - Facebook mi omogućava da se čujem s prijateljima, da se možeš ubiti dosadu. (Martina Mladina, 1.f) dogovorimo za izlazak, za šetnju… (Antonia Cvitković, 2.i) - Ja sam protiv Facebooka zato što mi oduzima vrijeme za - Nisam zagovornik Facebooka jer pruža mogućnost krađe učenje i s vremenom postajem ovisna o njemu. (Anđela slika i proﬁ la, lažnog objavljivanja… (Antonela Behara, 3.b) Radalj, 2.i)

- Face je zakon i blagoslovio Bog onoga tko ga je izmislio. - Ja sam za Facebook zato što se pomoću njega dopisujem s (Katarina Kukić, 4.c) prijateljima iz inozemstva, a pritom ne trošim novac. (Tonino Ivčević, 2.i) - Ja sam protiv Facebooka. Smatram da je to gubljenje vremena. Ljudi postaju ovisni i žive nestvarnim životom; bolje - Ne mogu protiv Facebooka; svi moji prijatelji ga imaju i bes- bi bilo da se vrate stvarnosti, prijateljima, obitelji, rodbini… platan je za sve. (Jelena Đuderija, 3.c) Ljepši je susret oči u oči nego preko nestvarnog svijeta. Virtualni svijet treba zamijeniti onim stvarnim. (Zlata Marušić, - Ne cijenim Facebook zato što se preko njega događa rasna studentica prve godine Upravnog fakulteta) diskriminacija i vrijeđa ljude. (Hrvoje Košutnik, 2.i)

- Face je dobar jer se možemo dopisivati s prijateljima, s - Mislim da je Face revolucionaran za komunikaciju diljem rodbinom koja je daleko, možemo upoznati nove prijatelje…, cijelog svijeta, ali nije za maloljetnike. (Antonija Radanović, ali se ipak moramo paziti, jer ima svakakvih ljudi. Znači, 4.c) Face je u nekom smislu dobar a u nekom baš i ne. Treba ga znati koristiti, jer ako se ne zna, mogu nastati veliki problemi. Anketirale: Nikolina Baković (2.i), Emanuela Blažević (4.c), Anđela (Ivana Akrap, 1.f) Laštre (3.c) i Marina Vranješ (1.f)

zrcalolo zrcaloz

LICE IZ NAŠE ŠKOLE: Profesor Jozo Dadić, LLJUDSKEJUDSKE VRIJEDNOSTIVRIJEDNOSTI UUVIJEKVIJEK SUSU NANA CIJENICIJENI

Zrc.: Kako biste se predstavili osim Zrc.: Jeste li zadovoljni današnjim nego izravno. Smatram da ni jedna imenom i prezimenom? svijetom? Mislite li da mu nešto ovisnost za čovjeka nije dobra, zvala se - Predstavio bih se kao učitelj u nedostaje? ona i tehničko-tehnološka. srednjoj školi, odgojitelj… - Nedostaje ljubavi! Nedostaje Zrc.: Što radite u slobodno vrijeme, poštenja! Malo je brige za potrebite, Zrc.: Koju od svojih osobina najviše kad niste u školi? uopće malo je brige za čovjeka! volite? - Slobodno vrijeme sam s obitelji, Svijet se globalizira; novac, zakoni - Upornost povezanu sa strpljivošću. često za vikend znamo posjetiti moje tržišta i potrošački mentalitet nastoje rodno mjesto. Kao hobi mogu izdvojiti Zrc.: Kad ste bili najstrpljiviji i u nama uništiti čovjeka i pretvoriti šetnje i planinarenje, čitanje knjiga i najuporniji? nas u konzumenta. Pojedincu, stručne literature te mogućnosti rada - Uvijek je za posao učitelja i obitelji i malim narodima, nije se na računalu. Aktivan sam izviđač još odgojitelja, osim stručnosti, trebalo lako s tim nositi, jer svakodnevno na od osnovne škole. Zadnjih godina strpljivosti i upornosti. Vrijeme nas vrebaju potrošačke ovisnosti. volontiram u Centru za multiplu globalizacije i tržišne demokracije U svemu tome, ostati čovjek, svoj sklerozu, osposobljavajući članove traži učitelja profesionalca, što na svome, postaje umijeće. Na za korištenje računala i ovladavanje podrazumijeva stalno stručno primjer, lijepo je znati i moći koristiti informatičkom pismenošću. usavršavanje, pedagošku strpljivost sva čuda tehnike i tehnologije, ali, i didaktičko-metodičku upornost. Ako zar umjesto Facebookom, ne bi bilo Zrc.: Koju ste zadnju knjigu pročitali odgajajmo i poučavamo iz ljubavi bolje kontaktirati oči u oči, licem uz i kada ? uspjeh neće izostati. Vjerujem lice, razgovorom, smijehom, šetnjom - Početkom školske godine sam da učenici i roditelji mogu to kod ili partijom šaha, utakmicom, pa i pročitao Moj život pod Svilajom, autora nas nastavnika prepoznati. Svoju kavicom. Uočavam da učenici na Ante Tešije Tice. upornost i strpljivost dokazao vježbama Računalstva većim žarom Zrc.: Biste li je preporučili sam sebi i nakon što sam završio virtualno komuniciraju učenicima? srednju školu; određeno vrijeme - Da, jer autor piše o stanovnicima sam radio i pripremao se za upis Dalmatinske zagore, zorno na studij. Kao inženjer sam se jednostavnim rječnikom opisuje zaposlio u srednjoj školi i istodobno odrastanje i školovanje jednog dječaka studirao na Filozofskom fakultetu te nakon 2. svjetskog rata. Smatram je stekao diplomu profesora. Usprkos zanimljivom i nalazim neke usporedbe s poteškoćama, radom i učenjem, poznatim hrvatskim romanom Ognjišta. uz upornost i strpljivost, rezultat je postignut. Zrc.: Kad ste zadnji put bili u kinu i što ste gledali? - Odlasci u kino nekada su bili Zrc.: Što mislite, kako Vas svakodnevnica, sjećam se matineja doživljavaju učenici? u kinu Tesla ili noćnih projekcija, npr. - Za točan odgovor treba čuti njihovo ﬁ lmova Kosa, Nashville…A nove mišljenje, a smatram kako me kao tehnologije, poput VHS, CD i DVD, čovjeka i profesora učenici pozitivno rezultirale su gubitkom navike gledanja doživljavaju. Nastojim pojasniti svoje ﬁ lmova u kinima. kriterije ili postupke kako bi me učenici razumjeli, čak i onda kada se Zrc.: Boravite li u prirodi? razlikujemo u mišljenju. - Priroda je moj drugi dom još od djetinjstva. Vikend koristim za šetnje i Zrc.: Kako teče Vaš životni i radni rekreaciju na Marjanu, planinarenje na vijek? Mosoru... - Rođen sam u mnogobrojnoj obitelji u malom i lijepom, meni najljepšem, Zrc.: Bavite li se sportom? mjestu Dalmatinske zagore, Velikoj - Kao učenik i student bavio sam Milešini, gdje sam proveo djetinjstvo. se mnogim sportovima, ali najviše Odgoj i ambijent rodne Zagore, u košarkom i nogometom. Ljetne praznike, mnogo čemu su odredili moje životne kad ne bih obilazio Lijepu našu s vrijednosti. Osnovnu i srednju školu, izviđačima, provodio bih na plaži Firule kao i studij, završio sam u Splitu. i bezenu POŠK-a. Nakon zaposlenja, Jednog proljeća, prije nekoliko jednom tjedno duži niz godina redovito desetljeća, zaposlio sam se u našoj sam igrao mali balun. Ovih, zrelih Obrtničkoj školi. U međuvremenu godina, najviše prakticiram sam zasnovao obitelj, postao suprug šetnju i planinarenje zimi, a ljeti plivanje i roditelj. zbog zdravstvene prevencije duše i tijela.

zrcalol zzrcalo

Zrc.: Kako organizirate satove tako. Problem je kada netko znanost razredne zajednice i mislite li da su i tehnologiju upotrijebi protiv čovjeka, oni važni? bilo pojedinca ili grupe. Većina mladih, - Sat razredne zajednice jako je i nove generacije, odlično prihvaćaju važan i nastojim ga organizirati znanost i tehnologiju, a to utječe na prihvaćanjem ideja učenika. Tako SRZ njihovo sve ranije sazrijevanje i način često organiziram izvan škole, na razmišljanja. Kroz povijest su mladi primjer, u muzejima, ili vodim učenike uvijek bili pokretači razvoja društva te u dobrovoljne akcije, na izlete, na svojim mišljenjem i djelovanjem utjecali sajmove… na ubrzani društveni razvoj. Vjerujem u naše učenike i mladež, općenito, jer oni Zrc.: Da možete, koji biste predmet su budućnost planeta Zemlje. Odrasli predavali osim svog, Računalstva? trebaju s mladima puno komunicirati i - Iako naša Obrtnička škola nema time pomoći u usmjeravanju primjene uvjeta za to, predavao bih Tjelesnu i znanosti i novih tehnologija, ali i kod zdravstvenu kulturu, radi dinamičnosti mladih razvijati opće ljudske vrijednosti, nastavnog predmeta. Osim toga rado kao poštenje, marljivost, požrtvovnost, bih predavao Tehničko crtanje i Fiziku. dobrotu, ljubav ... Bez obzira na Zrc.: Koji Vam je predmet bio skromnu tehnologiju u prošlosti najdraži kad ste išli u školu? ljudske civilizacije i tehnologiju - Omiljeni predmeti u osnovnoj školi „inteligencija“ u budućnosti, opće su bili Fizika, Tjelesni odgoj, i Tehnički ljudske vrijednosti su bile i uvijek će odgoj, u srednjoj školi su to bili biti na cijeni. Zrc.: U čemu najviše vidite razliku predmeti struke, te Povijest i Hrvatski između današnjeg vremena i onoga jezik zahvaljujući profesorima A. Aržić i Razgovarala: Fani Drašković (3.c) kad ste Vi bili učenik? Z. Račić. -Ima puno razlika, a među važnima je odnos starijih prema mlađima i Zrc.: Biste li mogli reći da ste međusobno uvažavanje. Djecu i već ispunili neka svoja životna mladež, roditelji u obitelji, odgojitelji u očekivanja? vrtiću, učitelji u školama i šira zajednica - Mogu, jer jesam ispunio mnoga moraju učiti općim ljudskim i životnim životna očekivanja. Svjestan sam vrijednostima, uz poštivanje različitosti. koliko imam godina i radnog iskustva, Možda se moji učenici neće složiti, ali uz učenike čovjek nema vremena ali imam dojam kako oni nedovoljno ni osjećaja da stari. Biti učitelj je poziv uvažavaju i cijene svoje roditelje. Kada koji me ispunjava i radim ga s ljubavlju. Vi učenici i sami postanete roditelji, Volontiranjem u udruzi MS i aktivnošću siguran sam kako će tek tada ovo u izviđačima, u klubu brđana (članova razmišljanje za vas imati smisao. iznad dvadeset godina), zapravo više dobivam nego dajem. Osobni život, Zrc.: Kako doživljavate učenike? volio bih obogatiti, nakon uloge supruga - Doživljavam ih kao budućnost ovoga i roditelja, ulogom djeda. grada, nositelje razvoja našeg društva, ali i one koji će znati cijeniti te sačuvati Zrc.: Kao učenik, kakvu ste glazbu svoje korijene u globalnom sustavu. slušali? - Glazbenu abecedu usvojio sam kod Zrc.: Kako se nosite s težim prof. M. Katunarića u osnovnoj školi situacijama, kad je riječ o Lučac, koji je bio virtuoz na mandolini, i problematičnim učenicima? u mnogome je utjecao na moj glazbeni - Takve situacije nastojim s učenicima, kriterij. Onda nije bilo mnogo radio ali i s roditeljima, rješavati u koracima; postaja, slušao sam Radio Split i strpljivo, još strpljivije i najstrpljivije. domaće stvari, ali i strane postaje. Pokušam se postaviti u ulogu učenika Kao srednjoškolac i student odlazio ili roditelja, nastojeći rješavati sam na koncerte Josipe Lisac, grupe „problem“ iz njihova kuta gledanja. Azra, Tine Turner (kad je gostovala u Škola, kao sustav, i nastavnici, moraju Splitu)… Slušao sam, a rado slušam roditelja pridobiti za suradnju, što i danas, hrvatske narodne pjesme a je preduvjet motivacije kvalitetnog posebno dalmatinsku klapsku pjesmu. rada učenika. Svima nama u školi, cilj je učeniku pomoći u sazrijevanju, Zrc.: Mislite li da je današnje odgoju i stjecanju osposobljenosti vrijeme, pa i način na koji mladi za zanimanje. Želim podsjetiti razmišljaju, otišlo prema naprijed ili kako učenike moramo uvažavati i se unazadilo? pomoći im dok se školuju. Učenici - Mladi danas, da se izrazim bi trebali cijeniti nastavnike i od njih informatičkim rječnikom, razmišljaju usvajati znanja, vještine i stavove. digitalno, za razliku od nas starijih, To je moguće ako je nastavnik koji smo u njihovim godinama imali profesionalac a učenik redovit i analogni pristup. Činjenica je kako marljivo uči. civilizacija uz pomoć znanosti i tehnologije ide naprijed i dobro je da je

zrcalolo zrcaloz SAJAM SASO Split, 20. do 24. listopada 2010.

Toliko slično a ipak različito pecivima, što nas je dosta mamilo. Ovo je posljednja godina moga sudjelovanja Na Žnjanu, uz samo more, i ove se na ovom sajmu, jer sam maturant, ali godine dogodio sajam Saso. Toliko je sam sretna što mi je ovo, do sada, bio toga bilo izloženo i ponuđeno da je bilo najljepši Saso. gotovo nemoguće sve to pregledati u Mislim da bi se svi učenici trebali pet dana, koliko je Sajam trajao. osjećati počašćenima zbog volontiranja I mi iz Obrtničke škole neizostavni smo na Sasu; nije to samo stajati i pokazi- sudionici ovoga sajma. Uživali smo, vati drugima naše struke, nego to je i bili ponosni… Ono što smo napravili prezentiranje naše škole, naših radova, i što smo radili svojim rukama, fas- vještina; to je lijepo druženje i upozna- ciniralo je mnoge posjetitelje. I nas vanje s učenicima drugih škola, smje- same. Prostor koji smo dobili na sajmu rova, te razgledavanje tuđih radova. bio je prekrasan; ispunjen uradcima Moj je savjet učenicima naše škole da naših galanterista, krojača i odjevnih se iduće godine u što većem broju tehničara, uređen tako da, gledajući odazovu i odu na Saso jer će doživjeti ga, doživljavate more. Dakle, modeli i nešto prekrasno, i mislim da će na kraju boje, i dekoracija, prizivali su morske biti sretni što imaju priliku pokazati svoje asocijacije. radove. Kozmetičarke i pedikerke na licu mjesta su pokazivale svoje umijeće. Ljudi su im Iris Bajić, 4. b rado ukazivali svoje povjerenje. I, zaista ne čudi što postoji veliki interes učenika Naših ruku djela za upis u ovo zanimanje. Sklopila su se tu mnoga poznanstva, Kad sam na štandu vidjela naše radove, pa i prijateljstva. Razgovaralo se s bila sam jako ponosna na njih. I bilo posjetiteljima i upoznavalo s curama i mi je drago da imamo priliku ljudima dečkima iz drugih škola. Bilo je zanim- pokazati svoj trud i svoje sposobnosti u ljivo i ugodno, nezaboravljivo iskustvo. izradi kožne galanterije. I moje su ruke sudjelovale u nastajanju etuia, torbi za Josipa Dumančić, 4.a plažu, torbica… Zajedno s kreacijama krojača i odjevnih tehničara, naši su Najbolje do sada proizvodi stvorili prekrasno okruženje našim kozmetičarkama i pedikerkama Ove godine Saso je bio savršen. Naš koje su ondje šminkale i pedikirale. štand za kojim su bile kozmetičarke i Kažu da su se mnogi posjetitelji raspi- pedikerke je bio najposjećeniji od svih. tivali mogu li kupiti nešto od onoga što Bili smo dobro organizirani, čak su i smo napravili mi galanteristi. dječaci dolazili da ih se našminka jer im Na ovogodišnjem sajmu Saso izložili se svidjelo kako su cure šminkale jedna smo više svojih uradaka nego na drugu. Nastavnica Tanja Jovanović prošlogodišnjemu. To me veseli. je bila jako zadovoljna i čak se i ona podvrgla šminkanju; rezultat je bio Sonja Domljanović, 3.g zadovoljavajući. Ostali štandovi su možda imali više suvremene tehnologije Radila sam na Sasu i opreme, poput računala, fotelja… Graﬁ čka škola imala je svoj štand Nedjelja, posljednji dan Sajma. Ja, nasuprot našega, učenika je bilo više pedikerka, učenica Obrtničke škole, nego naših. Glavni organizator Sasa je od 14 do 17 sati moram biti prisutna bio kod naših kozmetičarki na tretmanu ondje gdje se predstavlja moja škola. ruku i bio je jako zadovoljan. Vidim natpis Obrtnička škola. Prostor Ove godine Saso je bio puno bolji je prekrasno uređen. Krase ga kreacije nego prošle godine, organizacija je bila naših krojača i galanterista. Tu su i puno bolja, štandovi ljepši a mi znatno kozmetičarke. Šminkaju posjetiteljice zapaženiji. Prošle godine nije bilo baš Sajma. Odmah primjećujem-klijente ću ovako zanimljivo jer nije bilo puno imati i ja. Sjedam i hvatam se posla. zainteresiranih posjetitelja. Ove godine Bilo je 14 sati. Ustajem u 17 sati. su svi bili nekako bolje raspoloženi, bili Vrijeme je prošlo u trenu. Obavila sam su ljubazni, dosta ih je zainteresirao četiri manikure i stavila šest pakunga naš smjer- odjevni tehničar; bili smo na šake. Klijenti su bili zadovoljni. Bilo stvarno glavni. Vrijeme je bilo savršeno, je to moje prvo sudjelovanje na nekom nije bilo hladno, svi su bili raspoloženi, sajmu. Jedno lijepo i korisno iskustvo. bio je kaﬁ ć odmah ispred Sasa, bilo je ćevapa, bilo je štandova sa slatkišima, Josipa Kapitanović, 2. d

zrcalol zzrcalo

Međužupanijsko natjecanje učenika frizerske struke, 28. veljače 2011., u Zadru

Anđela Laštre, iz 3. c, osvojila je treće mjesto

S malo spretnosti u rukama

Veselila sam se natjecanju, ali visokom plasmanu nisam se nadala. Jako kratko sam se pripremala. Na ispitima iz teorije bila sam na četvrtom mjestu, a za dnevnu i večernju frizuru dobila sam broj bodova koji me je doveo na treće mjesto. Za izradu dnevne frizure imali smo trideset minuta vremena, i za šminkanje lutke, na kojoj smo radili, još pet minuta. Nije mi bilo teško; fenirala sam lutkinu kosu prema vani, i to je bilo jednostavno. Za izradu večernje frizure imali smo na raspolaganju četrdeset minuta i dodatnih pet minuta za šminkanje lutke. Tom sam frizurom jako zadovoljna; ukrase sam napravila sama na način da sam na štapiće za ražnjiće nizala perlice, a bilo je tu i ukrasnih pletenih trakica. Trebalo je samo malo spretnosti u rukama. Sve je prošlo uz puno dobre volje i bez treme. Lijepo mi je bilo raditi i upoznati se s natjecateljima iz drugih škola.

Anđela Laštre, 3.c

Lijepo iskustvo

Ponosna sam što sam se našla među devetnaest sudionica koje su prošle zaista oštru selekciju. Natjecateljski dio obuhvaćao je stručno-teorijsku provjeru znanja, odnosno poznavanje sadržaja koje smo postupno stjecali tijekom trogodišnjeg školovanja. Budući da sam se dobro pripremila, ne znam kako nisam uspjela postići rezultat kojem sam se nadala, mada, opet nije mi toliko žao jer atmosfera i moja mala trema vjerojatno je utjecala na ishod. Nakon pismene provjere uslijedila je provjera iz praktičnog dijela, koji je obuhvaćao izradu dnevne i svečane frizure na lutki. Iz široke lepeze frizura, ja sam se odlučila na izradu paž frizure koja je bila lagano fenirana s malo podignutim franzetama, a tjemeni dio bio je lepezasto oblikovan. U vrlo kratkom vremenu, koje se svodilo na svega trideset pet minuta, morala sam pokazati svu svoju vještinu i kreativnost koju nosim u sebi. Moram priznati da me atmosfera ponijela i da sam uspjela pokazati ono što znam. Izrada večernje frizure bila mi je, u mnogo čemu, veći izazov jer je tražila izrazitu preciznost i mnoštvo detalja koji zahtijevaju posebno umijeće i spretnost. Izgled te frizure obuhvaćao je dva umetka na stražnjem dijelu s tim da se jedan gust, lagano kovrčav pramen ležerno spuštao na rame. Prednji dio sadržavao je izražene franzete na kojima je bilo oblikovano srce pomoću glitera u gelu. Završne detalje oblikovala sam pomoću laka za kosu, dakle, napravila sam jednu ekstravagantnu frizuru s kojom sam bila uglavnom zadovoljna. Drago mi je što sam sudjelovala na ovom natjecanju jer sam imala priliku upoznati darovite kolegice, ostvariti nova prijateljstva, osjetiti šarm, ljepotu i neobičnu atmosferu ovoga natjecanja. Stekla sam jedno novo iskustvo koje će mi značiti u daljnjem školovanju i radu. Dobila sam osmo mjesto i zadovoljna sam s tim rezultatom. Poručila bih svojim školskim kolegicama da se zalažu u svome radu jer se možda i njima pruži prilika da na jednom sličnom natjecanju pokažu svoju kreativnost.

Anđela Gabrilo, 3.a

zrcalolo zrcaloz

Državno natjecanje i smotra radova učenika obuće i kožne galanterije, ZAUZELI SMO Split, 28. i 29. travnja 2010. PRVO I DRUGO MJESTO

Srdačan doček Klapska pjesma za dobrodošlicu

Modna revija Krojenje modela

Izrada modela Pobjednički uradak-muška toaletna torbica

zrcalol zzrcalo

Priznanja su spremna Klara Kovač osvojila je prvo mjesto

Naša je škola bila domaćin ove tradicionalne manifestacije. su se u izradi muške toaletne torbice uz prateću dokumen- Osim nas, na njoj su sudjelovali učenici Srednje strukovne taciju. Podijelile su prvo i drugo mjesto. Njihove muške škole iz Varaždina i Škole za tekstil, kožu i dizajn iz Zagreba, toaletne torbice, bile su najbolje. Ova fotoreportaža donosi i obrtnici iz splitsko-dalmatinske županije. Predstavili su se slijed tog dvodnevnog događanja. galanterijskim uradcima na temu-more. Snimile Antonija Žigo i Jelena Bašić, 3.h Klara Kovač i Kristina Vukman, naše predstavnice, natjecale

Kristina Vukman zaslužila je drugo mjesto Izloženi radovi naših učenika

Ispitno povjerenstvo Ravnatelj i djelatnici naše škole sa savjetnicom Danijelom Pustahijom Musulin 9

zrcalolo zrcaloz ZAŠTO UČIMO HRVATSKI

Piše: profesorica Ivanka Bilobrk je, svoju kulturu, svoje znanje, cijelu svoju osobnost. Dakle, jezik je temelj čovjekovog uspjeha u budućnosti. Ne pokazuje „O jeziku rode da ti pojem, li njegovu važnost i to što se nalazi u okviru prijamnog ispita O jeziku milom tvom i mojem“ za većinu fakulteta? Zato pokušajte osvijestiti svrhovitost učenja hrvatskog jezika i književnosti u spoznaji da tako: Ovako je pjevao hrvatski pjesnik Petar Preradović nakon 1. podižete razinu opće kulture što je doživio nacionalno osviještenje, izražavajući pri tom duboke misli o važnosti materinjeg jezika za život pojedinca i Zar ćete sebi dopustiti da npr. izađete u noćni klub Heming- nacije. way, a da nemate pojma tko je bio taj čovjek i tako budete Početak čovjekovog životnog puta označen je učenjem ma- ismijani u svom društvu kao neznalica, „glup“, nepismen? terinjeg jezika, usvaja ga spontano, postavljajući tako temelje razvoju svojih intelektualnih sposobnosti. Do puberteta većina 2. obogaćujete svoj rječnik djece nauči materinji jezik u onoj mjeri koja je dovoljna za Nije li jadno da slušajući nekog intelektualca ili političara svakodnevnu komunikaciju, govori ga automatski, s lakoćom, ne razumijete njegovu svaku treću riječ? Svijet u kojem ali i uvjerenjem da ona „znaju“ hrvatski jezik. Stoga mnogi ad- živimo pun je visoko obrazovanih intelektualaca koji bi ga olescenti često postavljaju pitanje svojim nastavnicima:“Zašto trebali unapređivati svojim znanjem. Kako ćete im dati svoje moramo, pored svih drugih predmeta, učiti još i hrvatski povjerenje ako ih ne razumijete? jezik?“ Ako bi svatko od njih postavio sebi nekoliko pitanja tipa: Gov- 3. izražavate se tečno, jasno, smisleno orim li ja hrvatski književni jezik ili neki drugi idiom hrvatskog Samo tako ćete moći izraziti ono što doista mislite i osjećate, jezika?, Govorim li taj jezik tečno, gramatički ispravno?, biti ispravno shvaćeni od drugih i izazivati uvažavanje ljudi Izražavam li svoje misli i osjećaje s lakoćom, jasno i logično?, među kojima se krećete. Nije li ružan osjećaj da ne vladate većina njih ne bi mogla dati pozitivan odgovor. svojim jezikom i u nekoj prilici koja od vas traži nekoliko Usprkos tome, otpor prema učenju hrvatskog jezika i dalje lijepih rečenica vi zamuckujete, govorite zbrkano, zbunjeno, postoji u velikoj mjeri. crvenite se i najradije biste pobjegli? Osviještenost o važnosti učenja hrvatskog jezika u školama ovisi o raznim čimbenicima: 4. upoznajete život i svijet čitajući književna djela - učenikovim intelektualnim sposobnostima Književnost nije ništa drugo nego život sam viđen očima - učenikovim ambicijama (vidi li sebe na „višoj“ razini pojedinca, a tuđe spoznaje i životna iskustva mogu nas obo- društvene ljestvice) gatiti i pripremiti za vlastita. - učenikovoj zrelosti da prepoznaje stvari bitne za vlastitu budućnost 5. razvijate sposobnost vlastitog prosuđivanja - učenikovom senzibilitetu za umjetnost riječi Često se čuje i ono drugo famozno pitanje:“Zašto moramo Biti sposoban samostalno zaključivati i iznositi vlastite učiti svo to gradivo, čitati sve te knjige? Pa nismo mi gimnazi- stavove odlika je inteligentnog čovjeka koji želi i dužan je jalci!“ A ja odgovaram protupitanjem: „Zašto sebe u samom aktivno sudjelovati u oblikovanju svijeta u kojem živi . početku omalovažavati, svrstavati u skupinu manje sposob- Onaj tko želi manje od toga, tko pristaje biti „marioneta“ nih, manje bitnih za ovo društvo? Zašto prepustiti drugima da u rukamna onih mudrijih, najčešće obrazovanih, tko svoje budu privilegirani znanjem i da možda jednog dana manipuli- urođene sposobnosti može, a ne želi razvijati, zaslužuje raju vama? mjesto na dnu društva, ali i žaljenje jer svoju šansu nije Bili vi obrtnici ili intelektualci, svaki pošten posao na čast je iskoristio i popeo se na razinu dostojnu čovjeka moderne čovjeku koji ga obavlja, nosi svoju važnost i odgovornost, civilizacije. Razinu humanog, inteligentnog, osviještenog, i što god u životu radili, ostaje pitanje tko smo mi, kako obrazovanog čovjeka, čovjeka koji je „svoj“ i stoga dosto- doživljavamo život i koje mjesto u svijetu tražimo za sebe. janstven u svojoj sudbini, ma kakva ona bila. A u svijetu u kojem živimo mi smo ono i onakvi kakvima Dragi učenici, zapitajte se koje ste mjesto u ovome svijetu vi se predstavljamo. Nije li jezik osnovno sredstvo kojim se namijenili sebi i je li to najviše što vi možete i trebate. I koliko predstavljamo u društvu? Ne uspijevaju li upravo oni koji se ste spremni uložiti da biste dospjeli tamo gdje želite. najbolje predstave? Jezikom predstavljamo svoje obrazovan-

zrcalol zzrcalo

Dani odjeće, 21. ožujka 2011., u Požegi

Na nacin Trenkovih pandura

Užurbano i uzbuđeno smo se pripremali za ovogodišnje Dane odjeće. Prijavili smo se za sudjelovanje na modnoj reviji i za natjecanje u znanju iz Konstrukcije odjeće. Tema ovogodišnjih Dana glasi Trenkovi panduri kroz vitice i puceta. Kreiranje modela povjereno je Viktoriji Ivanišević iz 4.b. - Kreiram četiri modela; dva se sastoje od hlača i jakni a dva od haljina s pelerinama. Hlače su poput dimija, materijali vuneni, kao što i priliči Trenkovoj Slavoniji. U vitice ćemo, ipak, stavljati dalmatinske detalje, grožđe i smokve, kako bi se odmah vidjelo odakle dolazimo. Čini mi se da će mi srce iskočiti od uzbuđenja kad budem pred- stavljala kolekciju; jako sam sretna što su u školi odabrali baš moje idejne skice, kaže Viktorija. - Vrlo sam uzbuđena i sretna jer ne samo da ću ići u Požegu nego ću predstavljati svoju školu i time joj mogu donijeti veliki uspijeh. Natjecanje neće biti nimalo lagano, toga sam svjesna, ali Iris Viktorija znam da samo svojom voljom i velikim trudom mogu dospjeti na jedno od prva tri mjesta, te zato svaki dan, a posebno vikendom, vježbam Ivaniševic Konstrukciju. Profesorica Ivuša Muselin je moj Bajic mentor i ona mi zadaje radove i vježbe kako bih se što bolje pripremila. Posla je mnogo ali se iskreno nadam da ću uspjeti i da će se trud isplatiti, optimistična je Iris.

Post festum

Plasirali smo se na drugom mjestu u kategoriji Modna kolekcija krojača/ odjevnih tehničara

Viktorija Ivanišević s modelima koji su nosili njene kreacije

zrcalolo zrcaloz

Državno natjecanje i smotra učenika/ca za zanimanje obućar i galanterist, Varaždin, 9., 10. i 11. ožujka 2011. Bili smo četvrti

Pripremali smo se oko mjesec dana, radili smo Na samom Natjecanju smo krojili, lijepili, pod- vrlo naporno vježbajući se u izradi mladenačke vijali, šivali podstavu, spajali dijelove i estetski torbice s ukrasom. Radi se o maloj ali praktičnoj uređivali model. U početku je bilo treme, ali kad torbi s ukrasom; u cijelosti je crne boje, vanjska smo vidjele da je to nešto što u školi radimo svaki strana poklopca torbe je od brušene kože. Sve je dan, opustile smo se. Imale smo četiri sata na bilo zadano osim ukrasa. Njih smo mogli obliko- raspolaganju, a to nije malo, s obzirom da smo vati po vlastitom izboru. bile dobro uvježbane. Ja sam na svoju torbu stavila ljubičasti ukras u Na Natjecanje smo otišli Daniela Katurić i ja, obliku školjke s resicama, Daniela je na svojoj Marija Marijanović, iz 3.g. Na Smotri nas je imala srce s lančićem. Komisija je pohvalila naše predstavio Ante Paštar, iz 2.g., uređenjem izloga ukrase. Zauzele smo četvrto mjesto. u baroknom stilu. Marija Marijanović, 3.g

Sudionici Smotre Sudionici Natjecanja

U radnom posjetu dječjem vrtiću Složile se male vrijedne ruke Jednog jutra, početkom veljače, bili Zašto baš tamo? Zato jer pedagogija bojama izrađivali odjeću za njih. Nizali smo u Dječjoj kući Montessori u Teslinoj Marije Montessori zagovara rad rukama smo perlice i pravili ogrlice za lutke. ulici u Splitu. Grupa od sedam odjevnih pa tamošnji mališani nisu bili nimalo Djevojčice su plele pletenice, dječaci tehničara uputila se tamo sa svojim iznenađeni kad smo na stolove stavili su im pomagali. Djeca su radila u tišini, nastavnicama, noseći sa sobom papira, papir, nožice, spužve, materijale, boje, vrlo zainteresirano, pomažući jedni dru- boja, spužve i raznobojnih tkanina. konce, iglice, nožice… gima, složni. Bila je to prekrasna radna Rekli su nam da ondje imaju šivaći Podijelili smo se u grupe. Za našim atmosfera. Drago mi je da ću ponovo pribor primjeren svome uzrastu i mi, ve- stolom, izrađivala sam s djecom lutke; otići u takav vrtić. liki, pokazat ćemo im što se sve može djeca su, najprije, crtala lutke na Antonia Berket, 1.f napraviti kad se ima materijal i pribor. papiru i bojala ih, a onda smo po tim

zrcalol zzrcalo

Zrcalu u gostima Gospodin Ivan Vrdoljak Gujić, obućar: Treba više poštovati rad svoj praktični rad, dobivali smo nadoknadu, ne puno ali, za pomagače, dovoljno. Bili smo šegrti. Školovanje je trajalo tri godine. Dosta se moglo naučiti. A za biti pravi postolar, treba znati ručno napraviti cipelu. Zrc.: Je li Vam posao naporan? -Prije je bilo napornije jer se radilo ručno i trebalo je dosta vremena za napraviti jedne cipele. Danas pomažu strojevi pa je puno lakše, ali zato se mora uvijek biti u toku jer se tehnologija mijenja, svaki materijal traži svoje ljepilo… Zrc.: Što Vam je u poslu najdraže? - Volim svoj posao i drago mi je kad je mušterija zadovoljna. Posao ne ostavljam za kasnije, pa kod mene nema čekanja. A nema ni reklamacija! Zrc.: Koje je Vaše radno vrijeme? - Od 8 do 14 sati. Prije sam radio do 15 sati, ali sad sam pred mirovinu pa sam malo skrati radno vrijeme. Osim toga, moram imati vremena i za svoje hobije. Zrc.: Čime se bavite u slobodno vrijeme? Na ovo pitanje, gospodin Vrdoljak je rukom pokazao prema polici s knjigama od kojih je on napisao-četiri. - Istražujem rodoslovlja. Zrc.: Kako to radite? -Prepisujem stare dokumente s podacima o rođenim osobama s bosančice na latinicu. Zrc.: Kako ste naučili bosančicu? -Samouk sam. Jedan moj prijatelj, svećenik, pokazao mi je U Tolstojevoj ulici u Splitu, postolarska je radnja gospodina neka slova i ja sam dalje samostalno istraživao… Ivana Vrdoljaka, po nadimku, Gujića. Jako se rado odazvao našem pozivu da nam priča o svom poslu. Na ovoj adresi je Zrc.: U čemu je za Vas draž toga posla? dvadeset i šest godina. Na policama, raznovrsne cipele, iza - Šetam kroz stoljeća kao kroz dane. radnog stola, strojevi, nasuprot su stolić sa stolicama i polica Zrc.: Što biste poručili mladima? s knjigama. Ugodno, toplo i zanimljivo mjesto. - Da više rade i više poštuju rad. Na naše pitanje kako ide posao, odgovara: Zahvalili smo gospodinu Vrdoljaku na zanimljivom razgovoru. - Dobro! Ima puno popravaka. Zrc.: Izrađujete li i nove cipele? Marina Vranješ, 1.f - U današnje vrijeme to nije isplativo. Naime, materijal je skuplji od nove cipele u dućanu, pa ljudi radije kupe gotovu obuću. Zrc.: Što mislite o današnjim tvorničkim cipelama? - Modeli su jako slični u svim dućanima, a ima dosta i neispravne obuće, pa često ljudi donesu na popravak tek kupljenu cipelu. Zrc.: Kako je izgledalo raditi ranije, kad ste se počeli baviti ovim poslom? - Prije uopće nismo radili popravke, više smo izrađivali cipele po narudžbi. Materijali su bili kvalitetniji, nije bilo ljepila pa smo đonove spajali malim drvenim klinovima. Đonovi su bili od prave kože, danas su uglavnom plastični pa se kližu, i onda, naravno, ljudi donesu da im „šjolam“ postole. Nekada je za napraviti samo donji dio cipele trebalo osam sati, a danas, zahvaljujući strojevima, za to treba samo tri minuta. Da sam onda imao ovakve strojeve, bio bih se obogatio. Zrc.: A kako je danas sa zaradom? - Može se pristojno živjeti od ovoga posla. Ne može se imati vilu, ali ne mora se ni čekati datum kad stiže plaća. Zrc.: Kako ste se školovali za postolara? -Moja škola se zvala Škola učenika u privredi, i bila je u Nodilovoj ulici u Splitu. Nastavu smo imali samo jedan dan u tjednu, a ostale dane imali smo praksu po osam sati dnevno. Nismo imali ocjene nego smo polagali završni ispit. Za

zrcalolo zrcaloz TIRAMOLA O’ LIPOTE Split, 13. i 14. studenog 2010.

PRVE U ŠMINKANJU

Na ovom sajmu ljepote i zdravlja, sudjelovale su frizerke, kozmetičarke i pedikerke, ali su se natjecale samo kozmetičarke. U konkurenciji s učenicama kozmetičarkama iz Sinja, naše su djevojke pokazale bolje umijeće. Nina Tomaš (3.e), pobjednica natjecateljskog dijela Tiramole. - Šokirala sam se! Najprije sam vidjela papir sa svojim imenom i prezimenom u rukama voditeljice i pitala svoga modela, Miju Puljiz, vidim li ja to dobro. Potvrdila mi je, i zatim čula voditeljicu… Dok sam šminkala osjećala sam veliko zadovoljstvo! Imala sam tremu; mislila sam da neću dovršiti šminkanje na vrijeme, za četrdeset minuta, koliko je bilo propisano, ali uspjela sam. Od samog početka školovanja želim biti vizažistica, i ovo mi je natjecanje pokazalo da sam na pravom putu.

Matea Ćurković (4.a), na 2. mjestu. - Nisam ni sanjala da ću osvojiti koje mjesto. Došla sam sa svojim modelom, Josipom Dumančić; imala sam jaku tremu i ruke su mi se tresle. U potpunosti sam iskoristila vrijeme koje smo imali na raspolaganju pa sam, nakon šminkanja, na svome modelu nacrtala poneka morska bića-morskog konjića i školjku. Pokušala sam Josipu pretvoriti Antonela i Mira sa svojim modelima u morsku sirenu pa sam joj na vratu i oku nacrtala škrge;izgledala je vrlo zanimljivo. Zahvaljujem joj na predivnoj suradnji.

Antonela Zelalija (4. a), osvojila je 3. mjesto. - Imala sam tremu… Mislila sam da neću biti dovoljno dobra, ali, hvala Bogu, sve je ispalo u najboljem redu. Model mi je bila Ivana Roso. I meni i njoj je ovo bilo jedno lijepo iskustvo, i voljele bismo ga ponoviti.

Zabilježila: Antonija Kesić, 4.a

Uplet za dogodine

Na Tiramoli sam provela punih šest sati; bio je to za mene prvi javni nastup. Mi frizerke, nismo se natjecale; došli smo samo pokazati ono što znamo, pa smo frizirale, najprije, jedna drugu, a onda i posjetitelje. Mislim da je oko nas bilo najviše ljudi; kad su vidjeli kakve frizure radimo jedna drugoj, rado su sjedali i povjeravali nam svoju kosu. Naravno, pravili smo im jednostavne frizure. Ja sam najviše peglala. Maturantice su međusobno izrađivale uplete i u njih stavljale jesenske Josipa kao model plodove-prirodne i umjetne. Nadam se da ću na sljedećoj Tiramoli imati priliku i ja napraviti uplet.

Ivana Janjoš, 2.c

Privlačni paraﬁ n

U ove tri godine školovanja bila sam na više sajmova i svaki je drugačiji, svaki od njih donese nešto novo. Primijetila sam da sajmovi traže puno prostora, što je prostora više, sajam je bolji. Jako je važno i da izlagači budu ljubazni, kao što su bili na ovoj Tiramoli. I ovaj put sam imala puno posla. Manikirala sam i stavljala paraﬁ n na ruke. Mnogi posjetitelji su tu prvi put vidjeli da se paraﬁ n koristi za njegu kože ruku, pa ih je to privuklo. Sa susjednog štanda su mi izlagači poklonili nekoliko kutijica gela za nokte; rekli su mi da sam puno radila i da me oni za to žele nagraditi. Lijepo sam se osjećala.

Anamarija Ferić, 3.d Ana i Mija

zrcalol zzrcalo Predstavljamo nadarene O NAŠOJ ŠKOLI SE MALO ZNA

Tri učenice kožne galanterije, nadarene i Zrc.: Je li vam dovoljno sati praktične Marija: Tako je. I ove godine smo imali vrijedne, dobile su od Grada Splita po 16oo nastave? puno više proizvoda za pokazati nego kuna kao nagradu za uspjeh koji postižu u Marija: Da. Imamo dva dana prakse u prošle. školi, u zanimanju za koje ne postoji veliki školi i jedan dan u Gulliveru. Ta vanjska Sanja: A pokazali smo svoje uratke i na odaziv pri upisu u srednju školu. praksa nam je i plaćena, što nam daje Državnoj smotri radova učenika galan- Sanja Domljanović, Marija dodatni poticaj. terista u Splitu. Marijanović i Nela Žuro su maturan- Sanja: Dovoljno je. U Gulliveru se Nela: Ja mislim da bi mlade trebalo tice, iz 3.g, djevojke s kojima je lijepo usavršavamo, ondje nam pomažu da u osnovnoj školi upoznavati s našim razgovarati… naučimo što bolje raditi. strukama. Nela: Sasvim je dovoljno tri dana Zrc.: Zašto baš galanterija? Zrc.: Planovi nakon mature? praktične nastave u tjednu. Nela: U osnovnoj školi su nam objasnili Sanja: Završiti za galanterijskog što znači kožna galanterija; tada sam Zrc.: Najdraži predmet? tehničara i još bolje znati raditi. po prvi put i čula za nju. Činilo mi se Marija: Modeliranje galanterije. Nela: Završiti četvrti stupanj i ići na simpatično, pa sam se upisala. Nela: Modeliranje galanterije. fakultet. Marija: Nisam znala u koju srednju Sanja: Modeliranje galanterije. Marija: Upisati obrazovanje odraslih za školu se upisati, čula sam za galanteriju Zrc.: Napravite li kući nešto od kožne galanterijskog tehničara. i pošla u potpuno nepoznato. A sad ne galanterije za sebe? Zrc.: O čemu najradije sanjate? bih svoje zanimanje mijenjala ni za koje Nela: Ne, samo crtam modele. Marija: O tome da jednoga dana imam drugo. Sanja: Nemam kući potrebne strojeve svoju tvrtku u kojoj ću prodavati unikate Sanja: Nisam baš imala nekog izbora i alate, pa se na praksi trudim što prije sa svojim potpisom. I dobro zarađivati. pa sam pokušala s galanterijom i to mi obaviti zadatak, kako bi mi ostalo vre- Sanja: Naći dobar posao od kojega ću se s vremenom svidjelo. mena za napraviti nešto sebi. moći živjeti. Zrc.: Kad se to dogodilo? Marija: Strojevi su skupi… Ako mi nešto Nela: Pokazivati svoje modele u vlastitoj Marija: Trebalo mi je vremena da se treba, napravim u školi. tvrtci. ushodam, i što sam više toga naučila Zrc.: Uskoro ćete maturirati. Što mis- Zrc.: I, kako ćete potrošiti novac od raditi sve više mi se sviđalo. lite o našoj školi? nagrade? Nela: Odmah u prvom razredu; na Marija: Ma o našoj školi se malo zna. Nela: Već sam ga potrošila na odjeću i praksi u školi, i u Gulliveru. Nemaju ljudi pojma koje struke u njoj izlaske. Sanja: Tijekom druge godine, kad smo postoje, kao što nisam znala ni ja… Sanja: Na osobnu odjeću, bonove, počeli izrađivati konkretne stvari. Nela: Naša škola je sasvim u redu, i cipele…, da ne moram stalno tražiti od Zrc.: Što najradije izrađujete? neopravdano ju se podcjenjuje. To mi roditelja. Sanja: Sve podjednako. I u tome strašno smeta, jer za našu struku treba Marija: Kupit ću odjeću, cipele… uživam. mašta, znanje i vještina. Zrc.: Sretno na maturi i poslije nje! Marija: Sve, od muških toaletnih torbica, Sanja: Trebalo bi više upoznavati ljude Marija, Nela, Sanja: Hvala!!! ženskih večernjih torbica, pernica, s našim zanimanjima. remenja… Zrc.: Pa, sudjelovali smo na sajmu Razgovarala: Marina Vranješ, 1.f Nela: Večernje torbice. Saso… Zar i to nije promidžba škole?

zrcalolo zrcaloz

Vikend u Zagrebu KAD S EKIPOM POĐEM JA

Život je raj kad imaš anđele za prijatelje; shvatila sam to gledajući cure koje su zajedno sa mnom iščekivale polazak za Zagreb. Budući da nismo otišli na maturalno putovanje, organizirali smo trodnevni izlet u Zagreb, moj razred, 4.a, s razrednicom, gospođom Suzanom Židić, i 3.a, s razred- nikom, gospodinom Jozom Dadićem. Bilo je to očekivano i priželjkivano putovanje o kojemu smo pričali još prošle godine, i mnogo smo očekivali od njega. A sada, kad je sve to za mnom, shvaćam i zašto. Ono što ću pamtiti su zgode i nezgode koje smo prošli. Hotel Dora u kojemu smo bili smješteni, bio je prekrasan, i zapravo je taj dio izleta meni osobno, a vjerujem i mnogim drugim curama, bio ono najljepše – posjećivanje po sobama i zajedničko druženje. Posjetili smo mi i Muzej za umjetnost i obrt, Katedralu, Hrvatski sabor, Zoološki vrt… Iskreno, žao mi je što nismo otišli u Španjolsku, jer mislim da bi to bilo još ljepše i bogatije iskustvo. Ali ovaj izlet mi ostaje u srcu jer smo se na njemu još više zbližili i uvjerili se da gdje god pošli, uvijek smo ekipa. A to je ono što izmami osmijeh na licu i stvori toplinu oko srca.

Marina Baldić, 4.a Snimio prof. Jozo Dadić

Vikend na Peruči Živjeli smo u prirodi U petak, 8. listopada, u 11 sati, krenuli smo autobusom s kolodvora za Sinj. U 12 sati stigli smo na sinjski kolodvor gdje nas je dočekala Antonija sa svojim ocem, ušli smo u njegov džip i on nas je povezao do Peruče. Stigli smo oko 14 sati u Vilu Barbaru. Tako se zove kuća s apartmanima za ugošćivanje. Pogled na jezero bio je predivan. Išli smo u šetnju i usput nabrali gljiva za ručak. Naravno da nam ih je pažljivo pregledao naš domaćin, gospodin Matković. Sve, bez iznimke, bile su jestive. Za večeru smo pripremili palačinke s nutelom i skuhali čaj. Sjedili smo vani, u neopi- sivo ugodnoj tišini. Prošao je prvi dan. Sljedećega dana smo ustali jako rano i na jezeru dočekali izlazak Sunca. Bilo je lijepo, i hladno sve dok se Sunce nije malo podiglo. Pješice smo išli do Vrlike, a tako smo se i vratili. Po povratku, u Vili Barbari za ručak nas je dočekala peka. Bila je odlična. Za večeru smo spremili omlet a za desert su bile palačinke s domaćom marmeladom koju je donijela Antonija. Kaže da ju je sama napravila. Pošto smo mi cure prvu večer prale suđe, sada su ga oprali dečki. Sutradan smo ustali malo kasnije i poslije doručka otišli na slapove Cetine. Tamo nas je odveo naš domaćin. Zatim smo na ledini igrali nogomet. A onda je uslijedila jedna mala avantura. Naime, na povratku u apartman ispriječio se pred nama jedan odron. Ali, Antonija se dosjetila kako ćemo proći, jednostavno je izmislila put. Uspinjali smo se i, umorili se. Zato smo se, po povratku u apartman, gdje nas je dočekao ljubazni domaćin, malo odmorili, a potom ručali. Poslije ručka nam je razrednica skuhala kavu; naravno onima koji je piju. I opet smo se malo odmorili. Ali, sad se već trebalo spremati za povratak. U 17 sati po nas je trebala doći Antonijina mama i odvesti nas na sinjski kolodvor. Tako je i bilo. Sjeli smo u autobus za Split u 18 sati. Trodnevni život u prirodi, na našu je veliku žalost, završio. Svježi zrak i miris prirode postaju sjećanje. Dina Gizdić, 3.h

zrcalol zzrcalo

Optičari u Velikoj Gorici IZLET U STRUKU Jednog jutra, pred sam kraj prvog polugodišta, krenuli (pregleda vida) koju je održao gospodin Zdravko Beljan, smo autobusom prema Velikoj Gorici. Putovanje je proteklo optičar i optometrist iz Zagreba, ujedno i voditelj Laboratorija u opuštajućoj i ugodnoj atmosferi. Cilj nam je bio posjetiti za refrakciju na Veleučilištu. Postupak je jako zanimljiv jer tamošnje veleučilište, preciznije, saznati što više o studiju je potrebna suradnja ispitivane osobe i ispitivača u kojoj se očne optike. pomoću ormarića s probnim lećama, probnog okvira i opto- Veleučilište Velika Gorica je prvo privatno i jedino tehničko tipa, provjerava oštrinu vida. veleučilište u republici Hrvatskoj. Utemeljeno je 2003. godine, Nakon prezentacije sudjelovali smo u vježbama studenata i u prvih pet godina doseglo je razinu od više od tisuću stude- koji su nam isto tako objašnjavali što i kako se radi. Pred- nata po akademskoj godini. Osim stalno zaposlenih, ondje stavili su nam i postupak korekcije oka pomoću kontaktne radi više od 140 uglednih hrvatskih i inozemnih nastavnika i leće. Upoznati smo i s radom keratografa, aparata kojim se stručnjaka. mjeri meridijane zakrivljenosti rožnice u 40 000 točaka. Studij očne optike namijenjen je osobama koje žele raditi u Nakon ovog, službenog, dijela naše male stručne ekskurzi- procesu proizvodnje, održavanja, servisiranja optičkih instru- je, počastili su nas ručkom u obližnjem restoranu. U kasnim menata i pomagala te na poslovima očne optike i refrakcije. poslijepodnevnim satima krenuli smo za Split te, puni doj- Predstavnici Veleučilišta su nas ljubazno dočekali uz mova, sretno stigli doma. pozdravni govor, a onda smo odslušali predavanje o načinu Emanuela Blažević, 4.c i uvjetima studiranja. Mi optičari imamo pravo na direktan upis. Potom smo prisustvovali prezentaciji refrakcije oka

Modna revija MANEKENKE NA JEDAN DAN U veljači ove godine, učenice krojačice i odjevne tehničarke, sudjelovale su na modnoj reviji u Supetru na Braču. Naime, Udruženje obrtnika Brača organiziralo je tradicionalni ples na kojemu su, u pauzi, naše učenice nosile modele koji su nastali u našoj školi. Vedrana Škulje, iz 2.g, ispričala je po povratku: - Nekoliko su me puta profesorice pitale hoću li sudjelovati, a ja sam se nećkala i, na kraju, pristala. Dva tjedna smo nas šesnaest vježbale svaki dan, i ja sam stalno imala osjećaj da na reviji neće biti kao na probama. Imala sam veliku tremu. Ali, kad sam začula glazbu prije izlaska na pistu, primijenila sam jedan trik: zamislila sam da sam na probi i – opustila se. Nosila sam crno-plavu kolekciju. Mislim da je bilo odlično. Revija je uspjela i svi su nam pljeskali. Taj dan bio je za mene poseban, i takav će mi ostati u sjećanju. Putovanje na Brač, priprema, friziranje kod učenica frizerki iz Supetra… Osjećala sam se kao slavna manekenka, pa makar i na jedan dan.

zrcalolo zrcaloz

Sat razredne zajednice u Prirodoslovnom muzeju Za gledati i slušati

Bili smo znatiželjni i zainteresirani za sve što smo gledali i slušali. Ribe, školjke iz tropskih mora, različitih boja i oblika… Pa, različiti stanovnici Jadranskoga mora… Malakološka zbirka obitelji Bakotić… Školjke različitih žarkih boja, kao da ih je netko obojao… Sredozemna medvjedica, morski psi, jegulje, jastog… Toliko toga za gledanje! A onda nas je sve zajedno zaokupila priča o tome kako nastaje biser… Školjkaše karakterizira ljuska na površini tijela. Nju stvara plast koji se nalazi iznutra, a nije posve srastao s ljuskom. Kad zrnce pijeska ili neki nametnik dospije izmedu ljuske i plasta, a školjka ga ne može izbaciti, obavija ga slojem sedefa i tako nastaje biser. Najkvalitetniji biser se dobiva iz bisernice Meleagrina margaritifera i australskog školjkaša Trigonia pectinata. Poznata riječna bisernica je Margaritana margaritifera, koja živi u hladnim, bistrim vodama sjeverne i srednje Europe. Za proiz- vesti biser školjkama je potrebno pet do sedam godina, a na, otprilike 2700 njih, nađe se jedan biser. Danas je ova školjka gotovo nestala zbog zatopljenja i zagadenja rijeka i potoka Europe. Inače, danas se biseri u školjkama komercijalno uzgajaju, najčesće u Kini, tako da se u školjku ubaci strano tijelo i, za oko dvije godine, nastane biser. A tek legenda o samurajima! Rekli su nam da ribari vjeruju kako se duše poginulih ratnika nalaze u rakovima, pa kad ih uhvate, vrate ih natrag, moru… Drago nam je da je naša razrednica, profesorica Ro- zana Vilibić, odabrala baš Prirodoslovni muzej za mjesto održavanja sata razredne zajednice.

Lea Piplica, 2.b Stop nasilju!, ili, tragom jedne prezentacije…

U drugom razredu, dakle, prošle školske godine, profesorica pričali o problemima. Pričala je o tome naša profesorica u Ines Dobrijević pokušala je okupiti grupu učenika koji bi se na Industrijskoj školi, u kojoj također radi, i na pomolu je odlazak svoj način angažirali na sprečavanju nasilja među mladima. među tamošnje učenike. (Anđela Laštre) Mislila je, pritom, na izradu plakata, pisanje tekstova…U U međuvremenu, pričali smo s profesoricom Dobrijević početku nas je bilo petnaestak, dolazili smo na sastanke o Udruzi HELP; ondje su organizirali Trening asertivnog praznih ruku i bez prijedloga, a onda više nije bilo ni toga. A, ponašanja. Prijavilo se nas desetak, i na kraju, ostadosmo onda sam ja, Anđela, jednog popodneva, kad je već počela Anđela, i ja, Dragica. Zbog smjenskog rada škole ne možemo školska godina trećeg razreda, sjela za računalo i napravila tamo odlaziti svaki tjedan, nego svaki drugi, ali vrijeme ondje prezentaciju pod naslovom STOP NASILJU! Koristila sam provedeno je dragocjeno. Uče nas međusobnoj komunikaciji, knjige, Internet, čitala o programu i aktivnostima UNICEF-a… uvažavanju tuđeg mišljenja Bila sam zadovoljna što sam, ipak, održala riječ, i onda kad se s njim ne iskupila se pred profesoricom. slažemo,vježbamo se kako Profesorica Dobrijević je mirno izraziti vlastito mišljenje, pogledala moj CD i predložila ukazuju na to koliko je važno da ga pokažem i drugima u imati osjećaj samopouzdanja i školi. Tako smo Dragica i ja samopoštovanja… Svima bih obišle deset razreda za vrijeme preporučila da odu u HELP. predviđenog sata razredne (Dragica Varkaš) zajednice i, nakon prezentacije, razgovarale s učenicima o slučajevima nasilja u obitelji i među mladima. Svi smo otvoreno

zrcalol zzrcalo Moj prvi susret s praktičnom nastavom

Kozmetičarke iz 1.e

Petra Ljubičić: Katarina Marov: - U početku mi je bilo neugodno ali, kako sam - Prvog sata praktične nastave nisam osjećala nikakav upoznavala struku tako sam se i sve više opuštala. strah od nepoznatog. Bila sam jako dobro raspoložena. Želim ovo raditi, i bavit ću se time nakon završene Posjetila sam ovu školu prije upisa jer sam bila škole. Zadovoljna sam s rasporedom sati prakse i neodlučna što upisati te osjetila da bi mi se ovo moglo nastave, a najzanimljiviji mi je predmet Primijenjena svidjeti. Najdraži predmet mi je Primijenjena kozme- kozmetika. I, kao u svakom poslu, najvažnija je ljubav tika ali se radujem Dermatologiji i Anatomiji. Praktičnu prema njemu, jer o tome ovisi i krajnji rezultat-lijepo nastavu obavljam i u Salonu D i zaključujem da je uređeno, njegovano lice. jako važno da kozmetičarka bude ljubazna i, naravno, uredna.

Mateja Juras: - Na početku mi je bilo malo nela- godno, jer mi je bilo novo, ali sam se kasnije počela opuštati. Moj vanjski salon je Salon Blanka i ondje mi je super. Volim ovu struku i planiram se baviti ovim poslom. Najdraži predmet mi je Primijenjena kozmetika, dakle rad s ljudima. Drago mi je i šminkanje i njega. Mislim da je u ovom poslu komunikacija vrlo važna i da bismo je trebali više učiti u samoj školi.

Zabilježila Fani Drašković (3.c)

zrcalolo zrcaloz

Novosti u našem školskom pedikerskom praktikumu

PROSTRANIJE, PRAKTIČNIJE, UGODNIJE

Školsku godinu 2010. /2011., mi učenici pedikeri, počeli Zidovi su osvježeni bijelom bojom, na prozorima su zavjese, smo u izmijenjenom praktikumu. Mjesta je više, a stvari koje uvjeti za rad bolji, i svi se ljepše osjećamo. Svoj prostor su unijete u prostoriju veće. Kako je to moguće? Pa, nestali dobila je i nastavnica praktične nastave, gospođa Mirjana su bazeni za namakanje nogu i ostavili mjesta za ono Vučković. Ima stol s kompjutorom. što bi svaki pedikerski salon trebao imati. Maturanti (3.d), Uvjeti za rad su nam se poboljšali, jer ne samo da imamo navikli na stari izgled Praktikuma, promjene su dočekali s bolja sredstva za rad, nego smo dobili i više prostora. oduševljenjem. Učenici primjerenije koriste vrijeme u Praktikumu, i ne Dobili smo dvije stolice za pedikuru i dvije masažne kadice smetaju jedni drugima, iako ih je brojčano jednako kao umjesto bazena. Prostor je veći i ljepši. (Ana Marija Šarić) ranije. Služe se i kompjutorom, jer su često u prilici napisati Oduševljena sam novim plavim pločicama. Sviđa mi se i nešto o onome što rade. Svi smo puno zadovoljniji, kaže namještaj. (Anamaria Ferić) gospođa Vučković. Višenamjenska stolica može poslužiti za pedikuru, masažu i depilaciju. Imamo i nove stolove i stolice za manikuru, te Zabilježila: Mia Muše, 3.d novi grijač voska. (Leona Periš)

U atriju naše škole, postavlje- na je u svibnju prošle godine izložba učeničkih radova na temu adolescentskih viđenja najčešćih problema odras- tanja. Na svojim plakatima, koje su izradili na satovima razredne zajednice, likovno su predstavili svoje razmišljanje o samopouzdanju, neželjenoj trudnoći, pripremama za budućnost... Učenici tadašnjeg 2. c, a sadašnjeg 3. c, čiji je plakat ocijenjen najboljim, dobili su materijalnu potporu za odlazak na jednodnevni izlet. Nazvali su ga Kakav je Tvoj odraz u ogledalu?

zrcalol zzrcalo

U Kozmetičkom praktikumu Jedne srijede u veljači, u Kozmetički praktikum, došla nam je u radni posjet vizažistica Ana Benzon. Školovala se u Londonu, bavi se ﬁ lmskom i kazališnom šminkom, te šminkom za uljepšavanje, i ispričala nam o svakoj od njih ponešto. Objasnila nam je da kazališna šminka mora biti izražajna, jakih boja, jer publika prerušavanje iz daljine promatra lica na pozornici i ne vidi sitne detalje, a i svjetlo ponekad zna zasjeniti boju. Filmska šminka mora biti precizno nanesena, detalji su jako bitni, boje su blaže, nedostatke se prekriva puderom u boji kože, a da bi se šminka održala duže, koristi se učvršćivač. Pokazala nam je i pribor. Ima tu puno boja, a one su sjajnije i masnije, s dosta pigmenta (koji jača boju), drugačije nego što smo mi navikli koristiti. Zatim nam je dala neke korisne savjete za naše vlastito šminkanje. Ono što ćemo svi mi koji smo tada bili na praktičnoj nastavi zauvijek pamtiti jest preobrazba koju je gospođa Benzon uz pomoć šminke postigla na mojem licu. Naime, osamnaestogodišnjakinja je u kratkom vremenu postala odrasla, umorna i zabrinuta žena. Uz pomoć boja i kistova, dakako. A našao se tu i jedan rubac! Saznali smo tako, da vizažist nije samo netko tko šminkom uljepšava, nego može i prerušavati. A mene je sve to učvrstilo u namjeri da nakon mature upišem tečaj za vizažista.

Bernarda Dugeč, 4.a

CELULIT STRAŠNI Celulita se, bez iznimke, užasavaju folijom i prekrije plahtom. U toj maloj sve žene, iako ga, gotovo, sve imaju. sauni, tijelo se zagrije i oznoji. Celulit je posljedica pretjeranog Nakon određenog vremena uklonimo povećanja volumena stanica masnog foliju i obrišemo kožu. tkiva, odnosno nepotpunog izlučivanja Kako bismo se uspješno borili protiv toksina koji se zadržavaju u tijelu, ali celulita, dakle, spriječili ga u najvećoj i loše prehrane, genetskog nasljeđa, mjeri, trebamo paziti na prehranu. stresnog življenja i psihološkog pritiska. Trebamo izbjegavati brzu, masnu i Celulit deformira površinu kože i ona slanu hranu, i mliječne proizvode, a jako ružno izgleda. Da bismo smanjili jesti više sirovog voća i povrća, i što je celulit, prvo trebamo promijeniti prehra- jako važno, piti što više vode. Uz to, ne nu i više se ﬁ zički kretati. Od onoga što smijemo izostaviti tjelovježbu, jer ona možemo dobiti u kozmetičkom salonu nam je ključni pomagač u zaglađivanju kako bismo smanjili svoj celulit, izdvojila narančine kore, kako se često celulit bih body wrapping ili metodu umatanja naziva. tijela. U našem školskom kozmetičkom Vježbati treba barem četiri puta tjedno, praktikumu, za čitateljice Zrcala, poka- u vidu plivanja, vožnje biciklom i brzog zali smo kako se to radi. hodanja. A i šetnje u jutarnjim satima su Dakle, najprije napravimo piling tijela, također dobrodošle. Redovito vježbanje tj. odstranimo odumrle ili oštećene ne samo da djeluje na našu ﬁ guru već stanice s površinskog sloja kože; nakon povoljno djeluje na naše zdravlje. toga se u kožu umasira odabrani pre- Savjetujem vam da počnete na vri- parat za poticanje cirkulacije i otapanje jeme brinuti o svojem tijelu i koži, jer oni masnoće u tkivu (najčešće od bršljana, su dio vašeg zdravlja i ljepote. kofeina, kestena, ekstrakta ananasa, cekropije…), te se tijelo ovije posebnom Marijana Bobetić, 4.a

zrccalol zrcalozrcal o maturantska večer 2010./2011.

zrcalol zzrcalo

zrcalolo zrcaloz ETNOGRAFSKI MUZEJ VOLONTIRANJE Ove smo godine s našom profesoricom Kulić otišli u Etnografski muzej da bismo vidjeli narodnu nošnju JE MOJ ĐIR i njene detalje. Naime, zbog našeg natjecanja, Dana odjeće, na koje smo odlučili otići (tema je Trenkovi panduri), bili su nam bitni detalji kao, na primjer, puceta, te smo odlučili posjetiti ovaj muzej. Kada sam došla u muzej odmah sam osjetila svu tradiciju i našu staru Volimo se međusobno baštinu. Muzej je pun tradicije, baštine one davne starine, prekrasan. Ove godine obilježava svoj stoti Dvije godine volontiram u Domu za djecu Maestral. Osjećaj rođendan! volontiranja je neopisiv. Druženje s djecom u meni budi Razgledavali smo sobu po sobu i najviše me je dojmila osjećaj sreće i zadovoljstva. Ali još ljepše je to što je to splitska narodna nošnja, puna je detalja, čipke; najviše obostran osjećaj; i djeca osjećaju tu toplinu i sigurnost koju se ističe među ostalima, jednostavno nisam mogla im pružamo dok se družimo pa su i oni sretni i zadovoljni. maknuti pogled s nje. Kada sam vidjela neke vezove Nije bilo tako u samom početku. Kad sam prvi put došla u na haljinama upitala sam se kako su to uspjele žene Maestral, djeca su bila prilično suzdržana i nepovjerljiva. S napraviti u davna vremena kada strojevi nisu bili tako vremenom su pridobili naše povjerenje i počeli nas smatrati modernizirani kao danas, kada nekih nije ni bilo. svojom obitelji kao što smatraju i svoje odgojiteljice. Najviše me je impresioniralo to što su žene radile Volontirati sam počela zahvaljujući upisom u ovu školu; ovdje sam se upoznala s tom vrstom humanitarnog rada. Pridružila jako puno, davale su mnogo truda i volje da bi haljina mi se kolegica iz razreda, moja imenjakinja, Nikolina. Ona je ispala odlično te sam se onda sjetila što nam stalno također volontiranje zavoljela odmah nakon prvog odlaska u govore nastavnice Gordana Kulić i Tanja Jovanović: Maestral. Redovito idemo k našim malim prijateljima. Nadam da bez truda ne možemo ništa te da se trebamo truditi se još dugom volontiranju u Maestralu, i ne samo ondje već ako želimo da nam neki proizvod uspije, ne smijemo i na drugim mjestima, jer u tom humanitranom radu sam to olako shvatiti i prezirati svoje zanimanje jer nije pronašla sebe. lako napraviti neki odjevni predmet i to tako da točno ispadne kako smo htjeli. Trebamo dati sve od sebe i Nikolina Baković, 2.i unijeti malo mašte u to što radimo, a najviše od svega to moramo voljeti i htjeti. U muzeju je bilo puno detalja, kao na primjer, stare Želim im pomoći kopče za kosu, puceta, muške cipele, itd. Muzej me, nekako, vratio u prošlost, kada žene nisu baš imale nekih prava kao što ih imaju danas, te im nije bilo lako, Stojim pred Domom Maestral. Osjećam se pomalo čudno. bile su samo obična radna snaga; koliko se toga od Nervozna sam i pitam se kako će me djeca prihvatiti. Zgra- tada do danas promijenilo. Ali ipak su žene tada radile da Doma je lijepo uređena, izgleda kao vrtić samo što je punom snagom jer se raditi moralo da bi se zaradilo mnogo veći. Bez obzira na to, zelena ograda kroz koju me za kruh iako su uvjeti bili teški. Kada sam morala otići gledaju znatiželjne glavice budi u meni osjećaj nelagode bilo mi je malo žao što je vrijeme tako brzo prošlo jer jer znam da je mnogima od njih ona početak i završetak njihovog malenog svijeta. je bilo lijepo iskustvo vratiti se u prošlost i shvatiti što Napokon sam se opustila i shvatila da se s njima sve danas imam; više ću to cijeniti. I, naravno, svoje mogu dobro provesti i pritom im pomoći. Ulazimo u vrt zanimanje. i ja odlučim još malo ostati. Dok sam razmišljala kako Iris Bajić, 4.b da im priđem oni su se meni već polako predstavljali i započinjali igru. U kutu vrta, držeći se za ogradu stajao je jedan dječak. Prišla sam mu i otkad me pogledao svojim velikim plavim očima, pa sve do danas, ne mogu prestati razmišljati o njemu. Na njegovom se licu vidi usamljenost i imam neopisivu želju pomoći mu i izvući mu na lice barem jedan osmijeh. Nakon druženja i igre s tim predivnim bićima polako mi ponestaje snage. Pozdravljam se s njima i odlazim. Sjedim na autobusnoj stanici, a buka automobila mi ne dopušta da se opustim. Osjećam se umorno i nakon malo razmišljanja shvatim kako se sada vraćam svojoj obitelji. Mene kući netko čeka i priželjkuje da mi pruži ljubav i potporu. A što dobivaju ta mala djeca, tko njih čeka, tko njima pruža toplinu i osjećaj sigurnosti? U meni je zavladala tuga, ali i još veća želja da budem s njima i da im pomognem. Radna soba Kamila Tončića, ravnatelja prve obrtničke Ivona Prusac, 1. e škole u Splitu, i utemeljitelja Etnografskog muzeja

zrcalol zzrcalo

Prelistavamo stranice povijesti obrta u Splitu Marko Josip Goldstein: Nasmiješite se malo Marko Josip Glodstein, ili Marco trajne i imituju fi nu rezbarinu u acalu. I Giuseppe Goldstein, prema poznavao- dodaje da su takve njegove fotografi je cima prilika fotografske struke, bio je u pohvaljene na izložbama u Budimpešti svoje vrijeme najpopularniji i najplodniji i Beču. splitski fotograf. Fotografi rao je Splićane Goldstein je svoje fotografi je kaširao na i Split od početka osamdesetih godina vinjetama ukrašene kartonske pod- 19. stoljeća pa do poslije prvog svjetsk- loge. Njegove kulise bile su živopisne, og rata. Njegova unuka, Violeta Gold- oslikane odrinom i lozom, cvijećem, stein, činila je to u čitavom razdoblju šarenim tepisima…, onim između dva svjetska rata. Atelje što je udovoljavalo ukusu s natpisom Goldstein prestao tadašnjeg vremena. I, je djelovati 1960.godine. kao svakom pravom Šjor Bepo, kako su ga fotoreporteru, nisu tadašnji Splićani zvali, mu mogli promaknuti rodio se u Sadagori, u značajni društveni Poljskoj, 1843. godine, događaji. Velika fotografski zanat izučio fotografi ja sa svim je u Trstu, a 1875. splitskim društvima godine zajedno sa ispred kazališne zadarskim fotografom zgrade, snim- Nikolom Androvićem ljena povodom snimio je Album obilježavanja svjetlopisni s’ opi- četiri stoljeća od sovanjem putovanja prvog izdanja Nj.Vel. cesara kralja Marulićeve Ju- Franje Josipa I kroz dite, 1901. go- Dalmaciu. Ovi svjet- dine, čuva se lopisci, kako se tada u današnjem fotografe nazivalo, pratili Muzeju grada su posjetu austrougar- Splita. skog cara Dalmaciji i O atmosferi tako postali začetnici u Goldsteino- fotografske reportaže na vom ateljeu ovim prostorima. Snimali piše Luciano su kamerom formata 24x30 Morpurgo, rimski cm s velikim mijehom uz priprav- fotograf i pisac, ro- ljanje mokre ploče za snimanje na licu dom iz Splita, u svojoj knjizi mjesta. Album sadrži 24 fotografi je u Kada sam bio dječak: dimenzijama 27x19,5 cm. Popratni tekst Zauzeli smo položaj pred golemim tiskan je u trima jezičnim verzijama- aparatom. Šjor Bepo se približio i hrvatskoj, talijanskoj i njemačkoj. Album naslonio nam je zatiljak na dva malena su autori poklonili caru i dobili od njega hladna željezna polukruga, neku vrst nagradu od 20 zlatnih dukata. sprave za mučenje koja je služila Marko Josip Goldstein bio je da drži glavu nepokretnom tijekom privatni i službeni fotograf u gradu, vremena nužnog za snimanje (eksponi- pa je snimao gotovo sve građanske ranje), zatim se sakrio iza crne tkanine obitelji, i događanja u službenim i uklonivši poklopac objektiva rekao institucijama (sportskim, dobrotvornim, je svojim najslađim glasom:Gledajte kulturološkim); i bio je omiljen u gradu. ovdje…i vidjet ćete ptičicu kako izlazi, U lokalnim novinama se 1901. godine dodavši zatim već posvećenu uputu: pojavila kratka vijest: Doznajemo da je Nasmiješite se malo. naš stari i voljeni fotograf gosp. Gold- stein nabavio još neke moderne sprave. G. Goldstein je poznat sa svojih krasnih fotografi jskih radnja, što javljamo sami, Zahvaljujući susretljivosti kustosa jer on – ne znamo za što –izbjegava Muzeja grada Splita, u prilici smo svaku reklamu i isticanje. Koji dan kasnije, javio se u istim novinama sam objaviti ove fotografi je s potpisom: Goldstein i obznanio da je nove sprave M.G.Goldstein Split-Spalato nabavio još 1896. godine na Svjetskoj izložbi u Budimpešti, i izvijestio javnost da primjenjuje poseban sistem pozi- tiva uz pomoć kojega slike ostaju vrlo

zrcalolo zrcaloz

Romana Šauperl, iz 1.f, judašica: Judo mi je gušt

Na satu Tjelesne i zdravstvene kulture saznala sam da moja razredna kolegica, Romana Šauperl, već osam godina trenira judo i još tvrdi da joj je taj sport smisao života. Zamolila sam je da najprije meni, a onda i za Zrcalo, malo priča o judu i objasni zašto ga toliko voli. - Doslovni prijevod japanske riječi judo je nježni put, dakle nježni put postizanja željenog cilja, objašnjava Romana. Zrc.: Pa, gdje je nježnost kad netko poleti kroz zrak i udari o tlo…? - Napadnuta osoba se prepušta napadaču, ne uzvraća mu napadom. Zrc.: Nego? - Kada napadač napada, napadnuta osoba zakorači u stranu pa sila napadača nesmetano nastavi svoj put. Napadnuti napadaču podmetne nogu i njega njegova vlastita sila baca naprijed. Zrc.: Dakle, nasilnik sam sebi naudi? - Tako je! Zrc.: Kad su treninzi i koliko traju? - Svaki dan od ponedjeljka do petka, uvečer od 20,30 do 22 sata. Zrc.: Kako se odvija trening? - Najprije se razgibavamo, a onda vježbamo tehnike, borimo se, ili radimo vježbe iz teretane, zavisi od toga što je trener planirao… Zrc.: Što si sve naučila? - U judu se traži razmišljanje, disciplina i, naravno, sposobnost obrane. Učim stalno. Zrc.: Jesi li se ikad povrijedila? - Jesam. Zbog nedovoljne koncentracije i loše razgibanosti. Zrc.: Koliko imaš medalja i pehara? - Imam jedan pehar i četrdesetak medalja. Ali, iskreno mogu Zrc.: Jesi li ikada imala priliku obraniti se u stvarnom reći da nije to ono što je najvažnije, nego koliko se trudiš… životu, od nekoga nasilnika? - Jesam, jednom. Mislim da mu više neće pasti na pamet Zrc.: Kakav si učenik? dosađivati mi. -Vrlo dobar. Zrc.: Zašto? Zrc.: Najdraži predmeti? - Pa, iznenadio se kad sam ga onemogućila da me maltretira. - Tjelesni, Hrvatski i Engleski. Zrc.: Kako izgleda život judaša? Zrc.: Imaš li slobodnog vremena? - Moramo jesti umjereno, i što je najvažnije, zdravo. I ne smi- -Naravno da imam. Izlazim, družim se… jemo zloupotrijebiti naučene vještine. Judo nas učini izlazu iz različitih situacija, ali nas izgrađuje i kao osobe. Zrc.: Možeš li zamisliti što bi radila da ne treniraš? - Vjerojatno bih se izležavala, ljenčarila…, što nije baš za Zrc.: Što se Tebi najviše sviđa u bavljenju judom? pohvaliti! - Judo utječe na ﬁ zički izgled, a tu su i putovanja, mogućnost sklapanja novih poznanstava… Zrc.: Možeš li jednom riječju odrediti što je za Tebe judo? - Gušt! Zrc.: Na kojim si natjecanjima sudjelovala? - Na regionalnim, državnim, i međunarodnim. Zrc.: Guštaj, Romana! - Hoću! Hvala! Zrc.: Što Ti ona znače? - Iskustvo, i učenje na greškama koje se ispravlja vježbanjem. Razgovarala Marina Vranješ (1.f) Zrc.: Najdraži uspjeh? - Prvo mjesto u Zeltwegu, u Austriji. Jedina sam mogla birati pehar, i to mi je čast.

zrcalol zzrcalo

DVODNEVNO HODOČAŠĆE I IZLET UČENIKA OBRTNIČKE ŠKOLE U MEĐUGORJE “ODVAŽITI SE NA PUT VJERE”

pozdravismo vozača koji će doći po nas tek sljedećeg dana. Ovdje sve ima drugačije ‘boje’: osjećaji, riječi, pokreti, vegetacija, ljudi. Ulazimo u crkvu i u predanoj molitvi poz- dravljamo Gospu i Isusa, a potom krećemo do brončanog kipa Uskrslog nedaleko crkve. U tišini pratimo kako ljudi neobičnom sabranošću mole, i s boka kipa, jedan po jedan, sakupljaju sićušne kapi koje sporo ali sigurno izlaze na površinu bronce. Neobjašnjiv znak! Znamo da Bog ponekad progovara čudesnim znakovima da bi ljude obratio na vjeru, ali usprkos tome ostajemo zbunjeni. Nakon sv. Mise u crkvi, zaputismo se na brdo Križevac. Neki od nas ostali su obilaziti suvenirnice htijući svojima donijeti makar neku sitnicu, a nas nekoliko krenusmo uz strmine brda zaustavljajući se na postajama puta križa. Na vrhu brda Križevac, veliki križ, uz kojeg smo molili Odvažnost je vrlina malobrojnih. Pa i kad je u za one koji su nam toga časa došli u srce, Teško je napustiti Međugorje. To je osjećaj pitanju hodočašće. Krenusmo ranog subotn- te za sve koji su se preporučili u naše mo- koji jednako zahvati onog koji mu dolazi prvi jeg jutra. Lipanj tek što je započeo, a oči nam litve. Nagrada za uspon nam je prekrasan put i 101. put. otvaralo netom probuđeno sunce i svježina pogled i Hercegovina ispod nas. Na izlasku iz Međugorja posjetili smo et- kasnog proljeća. Večer u Međugorju opet je različita od noeko selo Herceg gdje smo uživali u ljepoti Minibus je bio dovoljan da primi sve koji su ostalih. Uz razmatranje i klanjanje pred arhitekture malih kamenih kuća u kojima žive svoju odluku da u vjeri pohode Gospino svetište Presvetim, na otvorenom prostoru uz davno zaboravljeni zanati, te svježini zelenila u Međugorju, pretočili u izazov obračenja. crkvu, proživljavamo i preispitujemo svoje oko triju umjetno izgrađenih jezeraca. Iznen- Uz zajedničku molitvu za milost sigurnog i postupke i svoju vjeru. Ujutro sljedećeg adio nas je i prekrasan amﬁ teatar te potočić plodonosnog putovanja, vozač Josip okrenuo je dana, nakon doručka, krenusmo na Brdo koji je veselo prolazio restoranom u lijepom ključ motora i krenusmo. ukazanja zajedno s mnoštvom vjernika kamenom i ozelenjenom interijeru. Kratak odmor u malom hercegovačkom iz mnogih zemalja. Molitve na različitim Nekoliko kilometara od Ljubuškog mjestu Klobuk, nedaleko Gruda, a potom malo jezicama ujedinjuju nas u vjeri i naporima prostiru se prekrasni slapovi Kravice u duže razgledavanje franjevačkog samostana da svoj život oplemenimo dobrotom. kraškom ambijentu i obilju vegetacije usred i crkve sv. Ante na Humcu pokraj Ljubuškog. Da obračenje traži potpuno predanje hercegovačkog kamena. Tu nas je Leonardo, Ovaj samostan je najstariji rasadnik vjere i Bogu i uviđanje da mnogo životarimo a suprug vjeroučiteljice Elde, počastio slado- redovničkih zvanja u cijeloj Bosni i Hercegovini, malo živimo, posvjedočili su nam i momci ledom. Nekima je uz sladoled dobro došlo i s bogatom muzejskom zbirkom, koja čuva zajednice Cenaccolo koji su nam u jed- hlađenje umornih nogu u hladnoj vodi rijeke eksponate od prapovijesti do kraja srednjeg nosatnoj ispovijesti vlastitih stramputica i Trebižat, ispod visokih slapova. vijeka. promašaja, dali sigurnost da Bog svakog Ovo ćemo putovanje pamtiti po Međugorje više nije daleko. Nestrpljivi smo, od nas čeka da mu se vrati. Njihov dom mnogočemu, i svima bismo posvjedočili da ali naša nestrpljivost nestaje kada na ploči uz koji sami grade i uređuju, slika je novih vrijeme koje smo proveli zajedno i radosti cestu ugledasmo obavijest da je do njega svega odnosa koje uče živjeti. Sklad, iskrenost i koje nam je pružilo zajedništvo u vjeri, ostav- dva kilometra. želja biti drugome oslonac na putu vjere, ljaju neizbrisiv trag u školskim danima. U hotelu «Merci», nedaleko međugorske osjećaji su koje smo ponijeli opraštajući se župne crkve sv. Jakova, ostavismo prtljagu i od njih. Elda Šuljić, vjeroučiteljica

zrcalolo zrcaloz

Uz sto godina Fotokluba Split Trgovanje ljudima

Prisustvovala sam dvodnevnom seminaru Crvenog križa na temu Trgovanje ljudima. U početku sam mislila kako to i nije baš neka tema i da svi sve o SVIJETLA tome znamo; kad, ispostavilo se da puno toga ne znam o onome na što bismo svi trebali paziti. Trgovanje ljudima je užasavajuća i zabrinjavajuća pojava koja obuhvaća različite postupke, kao što OBLJETNICA su vrbovanje, prodaja, preseljenje u drugu državu, prisilan rad, pornografi ja, prostitucija, prisilan seks… Do žrtava se dolazi na različite načine, a Profesor Juraj Božičević pozvao je 18. siječnja 1911. godine splitske trgovci ljudima mogu biti i naši poznanici, prijatelji ljubitelje fotografi je da se upišu u klub fotografa amatera; mjesto i rođaci. Sve može u, početku, izgledati legalno, ali da tako nije, žrtva ustanovi kad joj oduzmu okupljanja bila je mala dvorana Hotela Troccoli (današnjeg Hotela dokumente „radi sigurnosti“. Osoba se nađe u Central) na Narodnom trgu. Klub je nazvan Photoklub i članovi su bezizlaznoj situaciji jer je ostala bez identiteta, nekoliko mjeseci kasnije krenuli u prirodu kako bi na zajedničkim prodaje ju se i kupuje kao robu, nema novca, jer od zarade vraća „dug“. Naime, trgovac žrtvu uvjerava izletima snimali proljetne pejzaže. Predsjednik kluba bio je profesor da ona mora vratiti novac koji je on potrošio na Juraj Božičević, potpredsjednik inženjer Ivan Slauss, a mjesto tajnika njen prijevoz, smještaj, hranu… Novac treba vratiti pripalo je profesoru Umbertu Girometti koji je uz Jurja Božičevića bio na različite načine i dok ga ne vrati, žrtva ne smije napustiti prostor u kojemu se nalazi. Najčešće je pokretač i osnivač fotokluba. zatvorena u prljavoj sobi, ne može stupiti u vezu s Dvije godine ranije, dakle, 1908., profesor Božičević je u Splitu obja- rodbinom, nasilno ju se prisiljava na rad, često i na vio Uputu u fotografi ju, priručnik od oko dvjesto stranica. U predgov- prostituciju. Živi u stalnom strahu od zlostavljanja, oru je napisao: ili ubojstva. Trgovci ljudima, najčešće, su muškarci. Fotografi ja (svjetloslikarstvo) silno se zadna dva decenija raširila Oni ostvaruju ekonomsku dobit koristeći se po čitavom svijetu a to ima da zahvali s jedne strane jednostavnosti prevarom, psihičkim i fi zičkim nasiljem, a često postupka, a s druge svojoj najrazličnijoj upotrebi u svakoj grani ljudsk- je i uključivanje u mrežu mafi jaških grupa i organiziranog kriminala. Smatraju da je to unosan og znanja i umijenja, te što je ona veoma ugodni i obljujbljeni šport… i siguran posao. Strašno! Godišnje, gotovo četiri Nu onaj, koji ima nešto ukusa i smisla za ljepotu i koji je imao prilike milijuna ljudi postaju žrtvama takvih monstruma. vidjeti, kakva nam upravo remek-djela može dati fotografi ja neće se Trgovanje ljudima je grubo kršenje ljudskih prava; žrtvama se uskraćuje pravo na dostojanstven nikako zadovoljiti sa svojim kakvimgod neuspjelim slikama, nego će život, obrazovanje, slobodu kretanja, sigurnost, nastojati oko toga, kako bi se što više usavršio, te druge naprednije zdravlje… barem dostigao… Najvažnije od svega je prepoznati opasnost. Ali, Danas je galerija Fotokluba Split jedno od posjećenijih mjesta u ako se već, zbog svoje naivnosti nađete u situaciji koja vam je sumnjiva, nazovite telefonski broj 0800- gradu. Ovdje izlažu svoje fotografi je amateri i profesionalci, među ko- 7799. jima je moguće vidjeti i one koje su zapažene na svjetskim izložbama O tome gdje i što želite raditi, i kako ćete živjeti, fotografi je. Mi, budući fotografi , često posjećujemo to mjesto. odlučujte vi sami! Da biste donijeli pravu odluku, morate raspolagati informacijama, ali i upoznati se s mogućim opasnostima da biste predvidjeli i Veronika Bartulović i Ana Čatipović, 1.g izbjegli ono najgore. Ako po završetku srednje škole ne želite studirati, a nudi vam se posao, zatražite da vam se predoči i objasni ugovor, i stupite u kontakt s poslodavcem. Za rad u inozemstvu potrebna vam je radna dozvola koju morate zatražiti osobno. Prije odlaska na put, naučite osnovne fraze jezika zemlje u koju putujete i napravite kopiju svojih dokumenata pa ih ostavite roditeljima i prijateljima. Naznačite im adresu na kojoj ćete stanovati. Na putu se ne odvajajte od putovnice i nemojte je davati nikome osim ovlaštenim osobama; upoznajte se sa suputnicima, obratite pažnju na pravce i granične prijelaze, i održavajte kontakt s obitelji. Ovo su neke od mjera opreza kojih se morate pridržavati ne želite li postati žrtva trgovine ljudima.

Pripremila: Lucija Pavlović, 2.e

zrcalol zzrcalo

Ekologija

HRANA KAO LIJEK

Tisućama godina čovječanstvo je živjelo u čistoj, Jasno nam je da ono što jedemo bitno utječe na naše nezagađenoj atmosferi, moglo se hraniti prirodnom, zdravlje. Ali, što jesti, kako se zdravo hraniti? nezagađenom hranom i piti čistu, svježu vodu. No, u vrlo krat- Treba jesti svježu hranu, sezonsku i iz našeg podneblja. kom razdoblju, u proteklih dvjesto godina, ono je primorano Organizmu najbolje odgovara hrana kraja u kojemu smo prilagoditi se potpuno drugačijim uvjetima življenja. rođeni, gdje smo odrasli, gdje živimo. Još, kad bismo mogli Živimo i radimo u vrlo zagađenom okolišu. Mnoge kemika- takvu hranu uzgajati na vlastitoj zemlji! Hranjive tvari dnevnih lije koje koristimo su toksične, a neke i kancerogene. Mnogi obroka, a ručka pogotovo, moraju biti uravnoteženi. Na ljudi shvaćaju da već sada postoji potreba za odlučnom tanjuru trebaju uvjerljivo prevladavati ugljikohidrati (55-60%), akcijom želimo li izbjeći da jednoga dana naš planet postane zastupljenost bjelančevina trebala bi doseći 20% a masti mjesto na kojemu je nemoguće živjeti. Ukoliko se prema 30%. Bitne su i nehranjive komponente, vitamini i minerali, zemlji, moru i zraku nastavimo odnositi kao prema kanti za koje su sastavni dio svakog kvalitetnog obroka. smeće, morat ćemo platiti punu cijenu za to. Ribu bi trebalo jesti barem dva puta tjedno, jer je ona lako Danas je sjemenje natopljeno kemikalijama ili genetski probavljiva proteinska namirnica. Ona je i bogat izvor izmijenjeno, tlo se hrani umjetnim gnojivom, a usjeve se pr- nezasićenih masnih kiselina, vitamina i minerala. Pečenu ska različitim otrovima. Životinjama se daje hormone i antibio- ribu i kuhanu blitvu začinjenu maslinovim uljem, u elitnim

tike da bi što više i što brže narasle, a pritom ostale „zdrave“! svjetskim restoranima nudi se kao zdravu hranu. Nije li to jelo Tragovi tih kemikalija nalaze se u mesu i mlijeku, i mliječnim karakteristično baš za naše podneblje?! prerađevinama koje koristimo. Hrana sadrži podosta um- Voće je izuzetno poželjna hrana za naše tijelo jer sadrži jetnih dodataka, kao što su konzervansi, boje, pojačivači obilje vitamina, minerala, vode i vlakana. Treba ga jesti okusa… Uvjeravaju nas da su te tvari bezopasne ukoliko su redovito, više puta dnevno, ali kao samostalan obrok, ne u zastupljene u malim količinama, ali mi ih, zapravo, godinama kombinaciji s nekim jelom. unosimo u svoj organizam zajedno s hranom i pićem. Poželjna hrana za očuvanje zdrave crijevne fl ore su fer- Povremeno u medijima čujemo kako je neka namirnica s tim mentirani mliječni proizvodi, poput jogurta, acidofi la, probio- „bezopasnim“ dodacima povučena iz prodaje, i tako, preko tika s LGG-om, kefi ra… Zdrava crijeva uvjet su za dobru pro- noći nešto u što su nas uvjeravali da ne šteti našem zdravlju, bavu i omogućavaju tijelu da optimalno koristi hranjive tvari. postaje opasno za upotrebu. Voda čini 60-70% čovjekova tijela, i zato treba piti dovoljno Ljudi u tehnološki manje razvijenim zemljama, jedu zdraviju tekućine. Svoju tjelesnu težinu valja podijeliti s brojem osam hranu od onih u naprednijem dijelu svijeta. Što se više kako bismo dobili broj čaša zapremnine 2 dcl, koliko je civiliziramo, to se više udaljavamo od prirode i oslanjamo na tekućine potrebno popiti u jednom danu. umjetno prerađenu, lošu hranu. Takve je hrane danas sve Posljednji dnevni obrok treba pojesti nekoliko sati prije više. Tijekom višestrukih postupaka prerade (visoka tempera- spavanja kako bi organizam bio što manje opterećen pred tura, visok tlak, upotreba raznih otapala), moderna prehram- spavanje i noćni odmor. bena industrija početni proizvod doslovno prerađuje „nasmrt“, Fizička kondicija je također bitna za zdravlje čovjeka. Tijelo pretvara ga u posve novi proizvod, te na taj način uništava treba održavati gipkim redovitim obavljanjem tjelesnih vježbi upravo njegove najvrednije sastojke, vitamine i enzime, koji ili, jednostavno, šetnjom po svježem zraku. su važni za život. Ostale hranjive tvari (bjelančevine, masti, minerali) toliko su promijenjene da ih organizam jedva može Rozana Vilibić, profesorica iskoristiti. Stoga, koliko je god to moguće, treba izbjegavati prerađenu hranu.

zrcalolo zrcaloz Neprocjenjivo blago kamilice Kamilica (Matricaria chamomilla L.) je aromatična biljka 900 mililitara prokuhane vode. Vrč zatvorite i ostavite da porijeklom iz Sredozemlja, koja se proširila po cijeloj Europi, a stoji preko noći. Nakon toga procijedite, jer tekućina mora poznata je po svojemu umirujućem djelovanju. biti čista, te dodajte 50 mililitara jabučnog octa i pet kapi Latinski naziv Matricaria potječe od riječi majka, odnosno ma- eteričnog ulja od kamilice. Dobro začepite i ostavite u hlad- trix, što znači majka i maternica. To ukazuje na njeno prvotno njaku te koristite kao završno sredstvo za ispiranje kose. korištenje prilikom porođaja. Najbolje ga je iskoristiti u roku od jednog tjedna. Poslije nanošenja ove otopine kosu ne treba dodatno ispirati vodom. Imate li problema s ispadanjem kose, za ispiranje kose koristite čaj od kamilice (pripremite ga tako da četiri žlice biljke prelijete litrom kipuće vode, nakon deset minuta procijedite i pričekate da se ohladi do željene temperature). Želite li se fi zički opustiti, pokušajte s kupkom od kamilice; ona će umiriti vaš živčani sustav. Dovoljno je dvije pune šake kamilice preliti vrelom vodom i ostaviti da kratko odstoji. Zatim procijedite i dodajte u vodu u kadi. Već za nekih dvadese- tak minuta, koliko kupka traje, primijetit ćete promjene u raspoloženju i osjetiti da se teret na vašim leđima smanjio. Kamilica se koristi i za pomoć kod menstrualnih tegoba. Bolove možete ublažiti oblozima. Njih pravimo tako što vrhom punu žlicu kamilice prelijemo s ¼l vrelog mlijeka, procijedimo i tople obloge stavljamo na stomak. Bolovi će vrlo brzo nestati. Umjesto tablete protiv bolova pokušajte uzeti ½ male žlice u prah sitno samljevenog cvijeta kamilice s malo vode. Za mljevenje koristite mlinac za kavu. Od ovog praha možemo raditi piling za lice i tijelo. Pomiješamo, dakle, prah cvjetova, suhu palentu i bazno ulje (može i maslinovo), utrljamo smjesu na mokro tijelo i poslije se samo properemo vodom. Koža će nam biti zahvalna. Pomiješamo li taj prah s medom i uzimamo 1-2 velike žlice, ujutro i navečer kroz duže vrijeme, razrijedit ćemo sluz u dišnim putevima i lakše ćemo ju s kašljem izbaciti vani. Kamilica je danas najpoznatija ljekovita biljka, koja se u jed- nakoj mjeri koristi u službenoj i narodnoj medicini. Biljna droga su osušene cvjetne glavice koje se sabiru u vrijeme cvatnje od svibnja do kolovoza. Njezino područje primjene je veoma široko. Djeluje na nadutost i ima okrepljujuća, umirujuća, protuu- palna i antioksidantska svojstva. Sadrži azulen koji ublažava natečenost i čisti nečistoće u porama. Alfa bisalbolol u ulju kamilice regenerira tkivo. Ulje kamilice svojim svojstvima pospješuje zacjeljivanje rana i često se koristi u liječenju osipa, akna, ekcema, psorijaze, preosjetljive kože i alergija. Flavonoidi kao i lipofi li koji su u sastavu ulja kamilice pomažu u ublažavanju krhkosti kapilara, što u konačnici koristi u jačanju kože. Ekstrakt kamilice sadrži apigenin, žuti fl avonski pigment, koji se fi ksira na keratinska vlakna u kosi, pojačavajući njezin zlatni odsjaj. Kamilicu se može koristiti u obliku tinkture, čaja, praška, eteričnog ulja i obloga. Ovo su bili samo neki od mnogobrojnih recepata. Nadam se Ako imate problema s kožom ili, jednostavno, želite ljepšu i da ćete ih i sami iskušati. njegovanu kožu, dovoljno je jednom tjedno umiti se čajem od Ako ikako možete, nabavite domaću, samoniklu biljku; kamilice. onu koja je izrasla boreći se za svoj komadić zemlje i kiše, Kod blažih opeklina od sunca pomiješajte ulje od kamilice s odolijevajući nametnicima i vremenskim nepogodama, jednakim omjerom bademovog ulja, te nanesite na kožu. To uživajući u svakoj zraci Sunca čiju energiju nam prenosi. će smanjiti upalu i crvenilo kože, te svrbež. I za kraj, ne zaboravimo voljeti i cijeniti ovu tako dragocjenu Kamilica je vrlo dobar lijek za smirenje. Redovno pijte čaj i i velikodušnu biljku. Odajmo joj poštovanje uživajući u njoj i osjetit ćete promjenu. Za odrasle se čaj priprema tako da njenim darovima sa svim čulima, i budimo sretni što nam je se žlicu cvjetova kamilice prelije s 2 dl kipuće vode i ostavi priroda podarila takvo blago. pokriveno 15 minuta. Želite li jači čaj ostavite da odstoji sat vremena. Rozana Vilibić, profesorica Kamilica pojačava svijetlu boju kose i daje joj dodatni sjaj. Želite li to iskušati poslužite se sljedećim receptom: 50 g cvjetova kamilice stavite u vrč i preko njih prelijte

zrcalol zzrcalo Moda i naočale kroz desetljeća Različitost stilova

Modu sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća mogli bismo nazvati modom proturječja jer je zastupljeno sve, od klasične elegancije, elektrolooka, new agea pa do punka. Moda u odjeći nije pratila modu u okvirima naočala. Upravo to je razdoblje u kojem moda tek ulazi na velika vrata u dizajniranje naočala. Velike modne kuće tek se sredinom osamdesetih stabiliziraju i ulaze u industriju izrade okvira. Težište su stavljale prvenstveno na funkcionalnost okvira. Pratile su i modne trendove, pogotovo veliku zastupljenost acetatnih okvira u sedamdesetim godinama i ekstravaganciju osamdesetih godina. U kasnijem razdoblju, u devedesetim godinama prošlog stoljeća, i u ovom stoljeću, imamo poplavu dizajnerskih okvira, a proizvodnja okvira postala je razgranata tako da nam se nije lako odlučiti pri izboru okvira za naočale. Sedamdesetih i osamdesetih godina bilo je moderno nositi naočale s etiketom Rodenstocka, Carla Zeissa, Nigure, Persola, Neostylea, Silhuette Menarda, Saﬁ la, Raya Bana, Cobre, Luxottice itd., a tako je i danas. Pitanje je dakle, jesu li tadašnji dizajneri naočalnih okvira bili maštovitiji nego li mnoga razvikana modna imena današnjice? Odgovor na to pitanje mogu dati optičari i sami korisnici. Ako pogledamo današnje okvire koji su u trendu, vidimo da njihov oslonac uvijek leži u retro dizajnu. Sloboda izbora izrade nekad je bila glavni pokretač, a poznavanje mogućnosti materijala zadavalo je uvjete izrade. Modni dizajneri u tvornicama bili su oslobođeni taštine koja danas vlada u modnoj industriji. Bili su prije svega majstori svoga zanata i dobri poznavaoci svih optičkih materijala. Lepršavost modela koje smo nekad nosili pomalo nas vraća u vrijeme kada su promjene bile sporije, a okviri trajniji i post- ojaniji. U današnje vrijeme, kad svatko želi imati nešto posve originalno i jedinstveno povećava se i mogućnost pogreške u radu. To je još izrazitije ondje gdje pojedine poznate osobe i same dizajniraju okvire za naočale, primjerice, Victoria Beck- ham, a to im nije struka. U sedamdesetima vrlo često se na prolaznicima vidjelo slične modele koje nisu morali mijenjati svake sezone, a bili su vrlo maštoviti. Vrijeme prije globalizacije je prošlost i samo se sa sjetom možemo prisjećati tih dana. Moda se uvijek vraća, a novosti i inovacije imamo samo u novim tehnologijama izrade okvira. Osjećaj koji daje globalizacija u kojem cijeli svijet postaje napet i brz, dodatno pobuđuje nostalgiju za “ludim sedamdesetim” ili “bezbrižnim osamdesetim” kako ih doživljavaju nove generacije. Ustrajnost da model bude bezvremenski i savršen nije prioritet u današnjim modnim kućama. Nekada su modeli bili postojani i, uz male popravke, mogli su vječno trajati. Upute koje ste dobivali od optičara bile su usmjerene održavanju tih modela. Zvučalo je to ovako: “Naočale nikada nemojte nasloniti tako da leće dodiruju površinu, da ih ne izgrebete. Položite ih uvijek na okvir. Redovito ih čistite, ako se na lećama nahvataju masne mrlje, istrljajte ih krpicom namočenom u sapunici. Čuvajte naočale od mrlja, prljavštine, gela, laka za kosu.” Nadam se da i danas optičari imaju vremena davati savjete strankama i pratiti novu tehnologiju, te njene prednosti i nedostatke.

Nikolina Baković, 2.i

zrcalolo zrcaloz Slobodno vrijeme Marije Gulam

Crtam doslovno otkada sam naučila držati olovku, odnosno bojicu u ruci-od vrtića. Uvijek sam radije crtala nego povlačila linije i pravila oblike koje su od mene tražili. Crtala svoje ukućane, prirodu, likove iz crtića, ali najčešće onako kako sam ih ja vidjela. Dakle, moja mačka nije bila ni crna, ni bijela, ni šarena, nego roza. Deviant Art me je zato i privukao da ondje napravim svoj proﬁ l-prije godinu i pol dana. Ondje najčešće crtam likove iz animea. Inače, crteže odmah objavim ili ih uredim kompjutorski, i onda objavim. Prvi put sam čula za anime kad mi je bilo trinaest godina. Upoznala sam jednu djevojku koja je bila mlađa od mene godinu dana, ona mi je rekla za anime. Crtanje je za mene način na koji izrazim svoje osjećaje. Ako sam tužna i lik je tužan, ako sam vesela… Stil animea mi je blizak, a i lako mi ga je primijeniti, taj stil mi je drag jer vjerno prikazuje osobe koje se crta, stvarne osobe… Nazivam se AngelusSoulGirl, jer sam vidjela jedan ﬁ lm (Buffy the Vampire Slayer) s glumcem Davidom Boreanazom koji mi se svidio jako, jako, a glumio je vampira koji se zvao Angel. I utjelovljavao je pravu, jedinu ljubav…

JAPAN, ANIME I MANGE

JAPAN ANIME Najpoznatiji studio koji proizvodi anime je Ghibli (u kojem radi velikan animea Japan je otočna država u istočnoj Aziji Anime je izraz za svaki animirani ﬁ lm ili Hayao Miyazaki, čiji je anime “Avanture smještena na lancu otoka istočno od seriju iz Japana. Često je prepoznatljiv male Chihiro” osvojio nagradu “Oscar”), Azijskog kontinenta, na zapadnom stil animacije likova s velikim očima i a važniji su još i Toei studio, Gainax i rubu Paciﬁ čkog oceana sjeverno od povremeno ozbiljnijeg i ambicioznijeg drugi. Istočnokineskog mora. Japan čini arhi- sadržaja za odrasle. Mnogi anime su Poznatiji uraci su Bishoujo Senshi, pelag od više od 3000 otoka, a najveći adaptacije manga. Anime se objavljuju Sailor Moon, Queen Millenia, Princeza otoci sa sjevera prema jugu su: Hokkai- u kinu, na televiziji ili na videu i DVD Mononoke, Shin Seiki Evangelion i do, Honshu, Shikoku i Kyushu koji čine tržištu (tzv. OVA anime = Only Video An- drugi. više od 97% površine. Veći broj manjih imation) i danas su po svijetu već stekli Anime su još uvijek većim dijelom otoka okružuje ova četiri, kao i grupe veliku slavu. Prvim službenim animeom nepoznati u Hrvatskoj, ali u zadnje udaljenih otoka Okinawa i Ryukyu. se smatra dječja serija “Astroboy” koja vrijeme ipak polako prodiru. “Pčelica Japanska riječ za Japan je Nippon ili Ni- je u Japanu emititrana 1963. Maja” je vjerojatno najpoznatiji, iako hon, a puni naziv je Nihon no Koku i do- netipičan anime u Hrvatskoj, emititran slovno znači “Zemlja gdje izlazi sunce”. Češće se koristi naziv Zemlja izlazećeg sunca. Sama riječ dolazi iz kineskog jezika i riječi Jih Pen. Japansko ime Nippon koristi se u službene svrhe, uključujući: novac, poštanske marke i međunarodne sportske događaje. Nihon se povremeno koristi u Japanu u svakodnevnom govoru. U Engleskoj službeni naziv je Japan. Japanska mitologija se temelji na obožavanju različitih božanstava koja su uglavnom vezana za prirodu i razne aspekte ljudskog života. Temelji se na suživotu s prirodom. Ona objedinjuje mnoge budističke tradicije i vjerovanja, šintoističku religiju i razna usmena predanja. Zanimljivo je da je vrhovno božanstvo japanskog panteona žensko, dakle božica, a to je Amaterasu. Japanski panteon sačinjava više od osam tisuća božanstava, kamija.

zrcalol zzrcalo još u 80-ima. Kanal OTV je isto tako zadnje vrijeme), japanski mangake pišu prikazao i seriju “Saber Rider”. Kanal i rišu za svakoga, od nevine djece do Nova TV je 2002. počeo emititrati razne perverznih seksomanijaka. crtane serije, “Pokemon”, “Dragon Ball” Japanski stil mange je jedinstven, oso- te iznimno popularnu “Sailor Moon”, bit i relativno jednostavan za raspozna- pod naslovom “Mjesečeva ratnica”. vanje, što ne znači da je i ograničen. HRT je 1999.godine prikazao crtanu Kroz široko stilističko područje umjet- seriju “Candy Candy”. Film “Princeza nosti mange svaka pojedina tehnika je Mononoke” prikazan je nekim čudom u osobita i jedinstvena, karakteristična hrvatskim kinima 2000. godine, čime je pojedinom autoru mange. otvoren niz daljnjih ostvarenja redatelja Stereotip je naravno lik specifi čne kose i Hayaoa Miyazakija, “Avanture male velikih očiju, ali postoje mnoge i mnoge Chihiro” i “Leteći dvorac”, koji su igrali u varijacije. kinima 2004. i 2005. godine. Distributer Ono što razlikuje japansku od Blitz je za hrvatsko DVD tržište 2004. zapadnjačke mange je i onomatope- izdao dva anime fi lma, “Tokyo Godfa- jska karakteristika japanskog jezika; thers” i “Steamboy”. zvučni efekti uklapaju se mnogo Nova TV je 2006. godine počela emiti- bolje i izgledaju manje glupo nego u rati seriju “Superklinke”. zapadnjačkom stripu. To je samo jezični aspekt; manga koja je prevedena na MANGE neki drugi jezik zapravo isto tako dobro ispada. Manga je riječ koja se općenito koristi Još moram napomenuti da se mange za japanske stripove. U doslovnom ne čitaju kao obični stripovi. Dok se naši prijevodu bi značila “pokretna slika”. svoje neautorizirane priče stripovi čitaju s lijeva na desno, mange Termin je u 18. stoljeću skovao slikar •Lolicom: porno-soft manga pretežno se čitaju obrnuto, tj. s desna na lijevo. Kacušika Hokusai (1760.-1849.), s glavnim likovima školarkama srednje Počinje se čitati iz desnog gornjeg kuta koristeći dva kineska ideograma (man škole veoma razvijenih tijela, koja ističe prema lijevom donjem kutu. Evo prim- = slika, ga = pokret) kako bi defi nirao pripijena odjeća jera dolje na slici: svoje crno-bijele crteže. Termin se mod- Često se javlja mišljenje kako su ernizirao 1860-ih, i tematski je izrastao Japanci “ukrali” strip Zapadu, što nije eksplodirajući u kulturnoj sceni nakon II točno. Japanci se veoma dugo bave svjetskog rata. umjetnošću stripa i animacije. Istina, Crtač mange se naziva mangaka. neki aspekti mange uzeti su sa Za- Uspješna manga često je predložak za pada. Osamu Tezuka, otac moderne anime. mange, bio je pod utjecajem Disneya i Manga se općenito dijeli na žanrove: Maxa Fleischera, no njegove su glavne •Kodomo: dječji karakteristike, kao što su jednostavne •Mecha: roboti i tehnologija linije i stilizirani likovi, izrazito japanske. •Mahou: magični Može se reći da je kineska umjet- •Shojo: za djevojčice nost, zapravo, imala veći utjecaj od •Shonen: za dječake zapadnjačke. Mnogi odlični uraci mange •Josei: za žene i animea danas se zapravo produciraju •Seinen: za mladiće u mnogim djelovima svijeta, a ne izričito •Yaoi: muški homoseksualni u Japanu. •Yuri: ženski homoseksualni Druga je važna značajka da mange i •Hentai: pornografski anime dolaze u svim vrstama. Za razliku •Doujinshi: amaterske publikacije koje od Amerike i Europe, u kojima je domi- koriste/kopiraju originalne crteže i likove nantno mišljenje da su stripovi dječje profesionalnih mangaka za pri stvaranju štivo (no što se ipak pomalo i mijenja u

Love song

Your green eyes I touch your well toned body Your short spiky hair and then I start talking rubbish at school Your muscular body Your little perverted mind Because I always think about you What more can I say? You hide yourself I look into your eyes behind your little perverted mind and I get lost in them Oh baby, I go through your hair I want to see you tonight! with my black manicure nails

Marija Gulam, 3. e 33

zrcalolo zrcaloz

LJUBAV Može bolje, može ljepše

Što je ljubav? Hm, ljubav, jedna riječ Postoje li u današnjem društvu ljudi poput Đuke Begovića (glavnog lika istoi- a tako puno značenja za nju. Neki pisci menog romana Ivana Kozarca) s njegovom vizijom slobode? Naravno da postoje kažu da je ljubav život a ako propustimo i uvijek će postojati! Doživljavam ih kao osobe koje dolaze iz obitelji u kojima ljubav propustili smo život. Mnogi pisci su nisu mogli naučiti prave vrijednosti; oni ne prepoznaju pravi autoritet, granice za postali poznati pomoću ljubavnih stihova njih ne postoje, njima je „sve dopušteno“, i oni su iznad svih zakona. Drže da ili kao najpoznatiji tragičar svih vremena smiju raditi što god zamisle i da sve mora biti onako kako oni kažu. Pri tome ne William Shakespeare koji je ostao prežu ni od upotrebe sile. zapamćen i zbog Romea i Julije, dvoje Brutalni napad na jednog učenika čiji se svjetonazor nije svidio određenoj grupi, ljubavnika tragičnog završetka. Sir Arthur najbolje o tome svjedoči. Svojim odijevanjem, frizurom, glazbenim aﬁ nitetom, Wing Pinero je savršeno opisao ljubav: Luka Ritz bio je izložen ﬁ zičkom napadu. Ugrozili su ga samo zato što je bio “Oni koji duboko vole nikad ne ostare, drugačiji. Imao je dugu kosu i svirao rock. Iako ga nisam poznavala, usudim se ako i umru od starosti, umru mladi.“ reći da je bio usamljena umjetnička duša. Zar na osobi koja uvažava mnoge Za mene je ljubav nešto što ne treba društvene vrijednosti, koja je posebna, i koja nije nasilna, treba vježbati grubost? propustiti i nešto čega se ne treba bojati. Kakvo smo mi to društvo, kad sve što je drugačije, što se ne uklapa u Ljubav je kao godišnje doba; kada smo prevladavajući kalup razmišljanja i način života, moramo uništiti, i gdje svatko potišteni i nismo baš sretni u ljubavi, ona tko je drugačiji, zaslužuje batine? Hoćemo li biti društvo koje pojedincima daje je poput jeseni, kada smo jako nesretni odriješene ruke da sebi prilagode zakone i druge podrede svojim iskrivljenim i pitamo se zašto smo uopće s nekim u uvjerenjima? Nije li to oduzimanje slobode onima koji su najčešće na njihovom vezi, tada je ona hladna poput zime, a udaru-njihovim suprotnostima?! Dakle, onima, koji grade i uljepšavaju ovaj svijet! kada cvjetamo i kada smo zaljubljeni, Ne postoji čovjek koji ima pravo ponašati se kao zakon i nitko nema pravo oduzi- onda je ljubav poput proljeća koje je mati slobodu drugome! I, baš me zanima: dokle će ovo društvo trpjeti nasilnike? veselo i puno boja, mirisa, zelenila, Ne mislim da se na taj način pomaže ni njima samima! To nisu sretne osobe, ali šarenila… A kada smo najsretniji i kada nemaju pravo svoju nesreću prenositi drugima. Treba im pokazati da mogu nešto smo prošli zaljubljenost i prešli u ljubav, naučiti od onih koje napadaju; treba im reći da nisu u pravu i pokazati da se onda je ljubav poput ljeta vesela, topla i može bolje i ljepše živjeti! Mi, koji smo drugačiji, moramo pokazati i ukazati na to sunčana. da je došlo vrijeme za promjene-na bolje. Mnogi misle da se ne treba upuštati u Ivana Katinac, 3.c ljubavne veze zbog boli koja dolazi nakon prekida, ali zapravo, nije tako. Mi trebamo jedni druge i samo se u međusobnim PRIJATELJSTVO NE BIRA odnosima možemo naučiti jačati. Mnogi su nakon prekida u „komi“ misle da im je Biti prijatelj, ponekad, nije lako; prijateljstvo je krhko i jako ranjivo. svijet stao i ne znaju što dalje, ali ono što Moje društvo je jako raznoliko, neke prijateljice slušaju turbo folk a neke ga mrze ne shvaćaju je to da uvijek postoji bolje i ne mogu ga smisliti jer vole slušati metal i rock ali, sve je to moja ekipa i moje i uvijek se nađe netko tko će biti bolji. društvo. Mnogi misle da se ne mogu razne vrste glazbe spojiti u jednu i da se Ljubav je jako prevrtljiva i jako šarena, jer djevojke koje se oblače u crno ne mogu družiti s onima koje vole modu. A meni je ne znamo kako će nam biti u vezi, da li da drago kad ljudi različitih ukusa i stilova oblačenja pričaju o nekim općim temama, se upustimo u nju ili ne, ljubav zna spojiti školi, dečkima, onome što se nedavno dogodilo... dvoje ljudi koji su potpuno različiti ali Ponekad su odnosi među vršnjacima dosta okrutni jer su neki skloni ogovaranju; odlično funkcioniraju kad su zajedno. toga uvijek ima, i čini mi se da nikada neće prestati. Zašto? Zato jer su ljubo- Ne treba biti sebičan i zaboraviti na morni što netko ima ono što oni nemaju, bilo da se radi o nečem materijalnom ili, druge kada nam je dobro jer baš tada jednostavno, o drugačijem načinu razmišljanja. I, ma koliko se mi trudili takvim treba misliti na druge. Uvijek postoje oni ljudima ukazati razumijevanje, oni uvijek ostaju takvi kakvi jesu-ljubomorni. Zato kojima nije baš lijepo u životu i nemaju je najbolje imati ekipu koja je uvijek tu i koja slično razmišlja kao i mi sami jer, sreće kakve smo mi imali pa smo sretni u kad se posvađamo, znamo da to neće trajati zauvijek nego da će brzo proći. ljubavi i u drugim životnim stvarima. I to je Mi sami biramo s kim ćemo ići u kino, na kavu, u disko, i sami biramo prijatelje. vrsta ljubavi. Treba uvijek stajati na zemlji Ponekad izaberemo pogrešne osobe, jer mislimo da ako se družimo s onima koji jer ako budemo visoko letjeli brzo ćemo misle da su „face“ da ćemo biti pošteđeni ogovaranja; ali tu smo najčešće u krivu pasti u spustiti se u stvaran svijet; zato ne jer baš oni ne cijene prave vrijednosti prijateljstva, nego najviše brinu o našim smijemo živjeti u iluzijama da sve ono što pogreškama i voljni su ih naglašavati da se mi osjetimo poniženima. Može nam je lijepo i dobro pripada baš nama. se činiti da oni to rade nesvjesno, ali su zapravo itekako svjesni što rade. Ljubav ponekad može biti opasna Prijatelj znači imati povjerenja u nekoga, pokušati pomoći bližnjemu kad mu pogotovo za one koji se ne znaju nositi s zatreba pomoć, pomoći drugima ali ne i raditi njihov posao jer to više nije pri- razočarenjem. U takvim situacijama treba jateljstvo nego obmana-iskorištavanje. Prijateljstvo se nikada ne smije podcijeniti; razgovarati s nekim iskrenim i iskusnijim. jer ako si ti nekomu prijateljica ili prijatelj i ako si dobra kao osoba, trebaš dati Ljubav je poput ruže, strastvena, lijepa, do znanja da nisi glupa zato što si dobra, trebaš postaviti granice da te netko magična ali i nesretna, bolna poput uboda ne bi povrijedio. Najvažnije od svega je da sami sebe poštujemo jer jedino tako njenog oštrog trnja. možemo i druge poštovati.

Iris Bajić, 4.b Iris Bajić, 4.b

zrcalol zzrcalo

barem dvaput dnevno... Ljubav, ah ljubav… Muško-Planiraš taktike kako bi ju osvojio, pokušavaš dobiti njezin br. mobitela preko zajedničkog Ako ti u pamćenju ne prebiva ni najmanja ludost na koju prijatelja, preko facea gledaš te navela ljubav, nikad nisi volio, rekao je veliki William informacije o njoj i koliko toga Shakespeare. Da bismo nekog voljeli kako treba, moramo imate zajedničkog, dobacuješ ga voljeti kao da će sutra umrijeti, često kaže moja mama. A joj neke primjedbe i zoveš je moja sentenca o ljubavi glasi: Rekao si mi da sam dijete, a nadimcima za koje znaš da joj to su bile riječi koje bole jer nisi znao da djeca najiskrenije i idu na živce jer ti je slatka kad najljepše vole... se ljuti... Ljubav je... kada je curi hladno pa joj dečko da svoju jaknu, FAZA 2-NEIZVJESNOST: kada daš dečku maramicu da obriše nos jer je prehlađen, Ž/M-Ne znaš hoće li ti uzvratiti kada curu boli pa ju dragi poljubi da prođe, kada se brineš o osjećaje. Živiš u strahu, njemu kada je bolestan, kada ne možeš spavati po noći jer pozeleniš kad ga/ju vidiš, misliš na voljenu osobu, kada gledaš njegov proﬁ l po tisućiti pocrveniš kad ti se obrati, put, kada bi cura radije gledala utakmicu s dečkom nego požutiš kad ne znaš gdje je. izašla vani s prijateljicama, kada dečko curi spušta majicu Jednostavno rečeno, ponašaš dolje da ne bi dobila upalu bubrega, kada te dečko voli takvu se kao pokvareni semafor. kakva jesi, kada poštuješ njegove odluke i privatnost (ne FAZA 3A-NE UZVRAĆA gledaš mu poruke i mailove, ne kopaš mu po stvarima itd...), OSJEĆAJE: kada može prići svojim prijateljima i reći:„Ona je ta...“, kada Ž/M-Utučen/a si i pišeš u glavi izostane sa zadnjeg sata da bi se vidio s tobom, kada te enicklopediju njezinih/njegovih dočeka s hladnom coca-colom ispred salona nakon prakse mana u 139 svezaka: osjećaš se ljeti, kada te zove svakih 30 minuta jer želi čuti tvoj glas, kada kao TOTALNI PROMAŠAJ. osjećaš šišmiše, a ne leptiriće u trbuhu, kada voljena osoba izusti tvoje ime i ti se rastopiš poput macho sladoleda ljeti...; FAZA 3B-UZVRAĆA LJUBAV: ljubav je lijep osjećaj kojeg treba podijeliti samo s osobama Ž/M-Dok ste zajedno nalaziš se u sedmom nebu, spavaš koje to zaslužuju. s osmijehom na licu, a kad se smiješiš svijetliš kao žarulja Ljubav se može dogoditi bilo gdje i bilo kada, ali najljepša je i tako ukućanima stediš potrošnju električne energije. prva ljubav. Taj prvi pogled u oči, prva riječ, prvi dodir, prvi (simpotmi si isti i kod muških, samo u manjim količinama) poljubac... Ljubav je davanje i primanje. Postoji više vrsta FAZA 4-GOTOVO JE...PREKINULI STE: ljubavi: ljubav roditelja prema djeci, ljubav braće i sestara, Ž/M-Još uvijek ga/ju voliš, no nema više nade za vas. Onda ljubav prema baki i djedu, svom ljubimcu, prijateljici. Uvijek, se jednog dana budiš mrzeći ga/ju, svake minute unutar kad ti netko puno znači, kad se njime baviš u mislima ili pak jednog dana. Nakon jednog vremena zaboravljaš ga/ju mrzit osobno i kad si tu za njega, u igri je taj jaki osjećaj. bez prestanka i onda ga/ju skroz zaboraviš. Ponekad je dovoljan jedan pogled da zaiskri između djevojke FAZA 5-UPOZNAJEŠ NEKOG NOVOG: i mladića. Takav je susret poput unutarnjeg potresa i u trenu Ž/M-Vraćaš se na točku br. 1 i sve počinje ispočetka. ste oboje izgubljeni za vanjski svijet. Vidite samo jedan FAZA 6(ili faza X): drugoga i nikoga više. Može se dogoditi da nekoga poznaješ Ž/M-To je kad sretneš nekoga s kim ćeš ostati zauvijek, tj. jako dugo i odjednom ga gledaš sasvim drugim očima ljubav koja traje cijeli život. To je vječna faza 3. pa zaključiš da je puno zgodniji nego što si ranije mislila. Iznenada shvatiš da taj osjećaj više ne možeš zaustaviti Marija Gulam, 3. e i, zaljubljena si preko ušiju. Kako dolazi do kemije između dvoje ljudi ni danas se ne zna, ali je poznato da tu veliku ulogu igraju spolni hormoni. Neke osobe traže partnera koji im je sličan (isti ukus u glazbi, isti karakter, smisao za humor, Promijenila bih u vlastitom okruženju… želja za putovanjima i avanturama...), dok neki vole potpunu suprotnost. Malograđanska razmišljanja određenih ljudi! Previše Simptomi zaljubljenosti: toga je nametnuto, počevši od razmišljanja, stila života, -uvijek si dobre volje, smiješiš se od uha do uha i ništa ti ne odjeće, glazbe, pa do najmanjih sitnica. može pokvariti dan U godinama adolescencije , kad se mladi čovjek -non-stop misliš na voljenu osobu pokušava pronaći i ima snažnu potrebu za pripadanjem, -boluješ od poznate bolesti „leptirići u trbuhu“ kojoj nema on često prihvati ono što je prihvatila većina. I, misli: to je lijeka najbolje, jer zašto bi svi htjeli baš to!? -kada vidiš poruku u inboxu nadaš se da je od njega/nje Zaista, malo mladih ljudi ima svoj vlastiti stav. Rijetki -kada ti zvoni telefon skačeš kao Blanka Vlašić da se prvi/ se ne povode za većinom i ne žele biti samo još jedna prva javiš s nadom da te zove dragi/draga loša kopija. Nije lako biti svoj, jer to znači ne razmišljati i -kada dobiješ jedinicu u školi smiješiš se pa se profesori čude ne hajati tko će te prihvatiti takvog kakav jesi, i sviđaš li što ti je se nekome ili ne. Ali si, zato, sretan, ne opterećuješ se -bubaš predmete kao lud/a da bi se mogao/mogla vidjeti s nevažnim i uživaš u onome što radiš i što jesi. dragom/dragim „Originali“ su u svakoj masi zapaženi, bili oni kritizirani Prema nekim teoretičarima, postoji šest faza ljubavi... na dobar ili na loš način. Ljudi ih zapažaju i pamte. FAZA 1-ZALJUBLJEN/A SI: Poznaju svoj put i ne dadu se smesti. Oni stvaraju onu Žensko-Postavljaš mu zasjede i o njima pričaš s šarolikost koju bi svijet trebao imati u znatno većoj mjeri. prijateljicama, pripremaš mu zamke, šalješ mu ceduljice, potajno ga uhodiš, tražiš njegov broj mobitela, provjeravaš Fani Drašković, 3. c gdje stanuje i nastojiš „slučajno“ proći pored njegove kuće

zrcalolo zrcaloz

ŠTO JE LJUBAV Ružin trn Hajde, reci mi što je ljubav! Još je upoznala nisam… Igrala sam se s ružom, onako bezbrižno, nabola sam se na trn; Onu pravu… boljelo je. Mislila sam da mogu živjeti s tom boli, ali nije tako. Zar boli? Prošlo je mnogo vremena, bol nije prestajala; bojala sam se Htjela bih znati što me čeka izvaditi trn, pitajući se je li i to boli. ako se zaljubim u pogrešnog čovjeka. Pokušavala sam odstraniti taj trn iz prsta, ali nisam mogla; Hoću li ga brzo preboljeti bojala sam se. ili će ostati trag u srcu Ali, valjda će bol prestati a trn ispasti sam, mislila sam. od nesretne ljubavi… I opet je prošlo mnogo vremena; trn je sam ispao, bol je SUZA prestala. Ali nije otišao bez traga; ostavio je malu ranu na prstu, ranu Možda je ponekad koja nikada neće zacijeliti. A trn će mi zauvijek ostati u sjećanju; uistinu teško zavoljela sam ga i navikla se na njega. pronaći pravu riječ Ella Marinić, 1.g da bi čovjek olakšao dušu. Sve boli i patnje stanu u to malo vode… Svi osjećaji… Tuge, radosti… Uistinu je teško pronaći pravu U mirisima i bojama jeseni riječ da izbaciš sav taj bijes iz sebe. Kad pomislim na jesen, odmah se sjetim kišnih i blatnjavih ulica Ali, kada pustiš punih ljudi u gumenim čizmama i kišnim kabanicama. Ljeto je brzo suzu kao da je prošlo, ali iako je već skoro početak zime, uživam u mirisima kasne sve loše odlebdjelo jeseni. Ono što najmanje volim je ustati iz toplog kreveta. Nakon iz tebe i sada što popijem topli čaj i pojedem doručak, izađem iz kuće. Svježi zrak polako pada jeseni me odmah razbudi. kao perje… I, dok hodam mokrim ulicama, ne mogu odoljeti šiškama i polagano, ali sigurno. žirevima, da ih ne poguram nogom i gledam kako se kotrljaju niz ulicu. Ulice su šarene od raznobojnog lišća koje je otpalo s Vedrana Perović, 3.c granja. Neopisiv je miris u zraku. Svjež, kao neki lijek. Jedino me uznemiruje tmurno nebo i sivi oblaci koji najavljuju pljusak. Kišu ne volim, osim kad spavam. Jesen mi je najdraže godišnje doba iako mi smeta kiša, ali zato obožavam miris kestena i plodova koje volim jesti. Jesen je predivna, pogotovo kasna.

Anamarija Žeravica, 2.b

Poželim, poželim da smo večeras zajedno. Samo Ti i ja. Poželim da mi kažeš da Ti nedostajem i da me želiš vidjeti. Poželim… Jesen Tiho, da me nečuje nitko, zaplačem. Plačem jer znam da Te više nikada vidjeti neću i Jutro je svanulo. Sunce stidljivo proviruje iz šume, šume čija da si Ti na Nebu pronašao mir! se stabla već polako i lijeno bude. Lišće je promijenilo svoje boje. Ali zašto? Smeđa, crvena, žuta…, stapaju se u savršenom skladu. Čuje se Zašto si otišao kad znaš da Te još uvijek trebam samo žubor potočića, koji kao da je još spor i tmuran, ali čim ga i da bez Tebe ne mogu. obasja mala Sunčeva zraka već je hitriji i bistriji. Zašto? Odjednom, lagani povjetarac prođe kroz krošnje stabala i Da Te bar mogu vidjeti još jedanput, odnosi lišće što lagano pada na zemlju vlažnu od rose koja sjaji u posljednji put. šumi poput dragulja. Sad se čuje zvuk srninog trka; probudila se Možda i ne bih znala što bih Ti rekla, mala srna i pozdravlja jesen. ali Ti bi znao sve kao i uvijek. Iz dimnjaka obližnjih kuća širi se dim izgorjelog drva, a borove Znao bi izmamiti osmijeh na mom licu i iglice već su polako prekrile ulicu. kad mi je najgore reći mi one toliko željene riječi koje bi Dan prolazi, mrak se skuplja nad stablima i krovovima kuća. me Upaljene ulične svijeće stvaraju sjenke. Caruje mir. ponovo učinile sretnom kao nekad. Valeria Begura, 2.e Ana Bošnjak, 3. c

zrcalol zzrcalo

NAŠ SVIJET Doslovno sam odjurila u bolnicu, sva u suzama. Nisam htjela izgubiti Karla, on mi je bio sve. Uletjela sam sva Još jedan oblačan dan, rekla sam kada sam se digla iz uspaničena u bolničku sobu, tamo je on ležao, u komi, nije se kreveta i pogledala kroz prozor. Nisam ni pogledala na sat, micao. Sjela sam uz njega, uhvatila ga čvrsto za ruku, kao da već netko zvoni,- Mamaaaaaaaaa, otvori! ga posljednji put držim; osjetila sam da mi je stegnuo ruku; Bio je to Karlo, došao je po mene da zajedno idemo uškolu. znala sam da se neće predati. Ali, opet sam počela plakati. Zar je već toliko sati? Od toga dana više ništa nije bilo isto. Počela sam manje Znate, idem u srednju školu i jako sam popularna; i držim obraćati pažnju na ljubomorne poglede koji su ranije, moram do svog ugleda. Da, neki misle pošto sam bogata, da sam priznati, jačali moju taštinu. Nije mi bilo stalo ni da obučem razmažena tatina curica koja želi svu pažnju za sebe. Došli baš najpoželjniju krpicu. Pa ni profesorica zemljopisa nije smo ispred škole, Karlo i ja. Počela su uobičajna tračanja i više bila tako strašna! Promijenila sam se. U mislima mi je bio ljubomorni pogledi… Što je to obukla? Koja je marka?-čula Karlo. Prošlo je toliko vremena, a on se još nije probudio. Bila sam iz daljine komentare, Pogledaj s kim je došla! Pa došla sam tužna! sam s Karlom; on nije bio najpopularniji dečko u školi, a ni Jednog sasvim običnog četvrtka zazvonio mi je telefon. najzgodniji, ali je meni bio drag i dobar. Ušla sam u razred sa Halo, tko je?, javila sam se uspaničeno, iz straha da se opet svojim prijateljem Markom, a on je bio jedan od najzgodnijih nije nešto loše dogodilo. momaka u školi, jedan od onih za kojim sve cure uzdišu, ali Halo, Ivana! Karlo se probudio, zove tebe, želi te vidjeti., čula on mi je bio samo prijatelj. Počeli su ljubomorni pogledi. O, sam Lein uzbuđeni i radosni glas. ne! Opet Zemljopis, ona profesorica koje se svi boje, ali zbog Bila sam presretna. Stigla sam u bolničku sobu, gdje je njenog strogog pogleda i najhrabriji bi se prestrašili… ležao on, iscrpljen. Sjela sam uz njega, zagrlila ga čvrsto. Prošao je i taj dan, rekla sam tužno. Došla sam kući i Hvala ti što si tu, volim te, jednostavno sam izgovorila. nekako tužna i napeta odjurila u sobu i bez ikakvog razloga Karlo je ozdravio, ali ožiljci, koji su u nama ostali nakon briznula u plač. Nekoliko trenutaka kasnije, zazvonio je onoga što se dogodilo, nikada neće nestati. Šetamo gradom telefon. Ko smeta?, javila sam se ljutito. Bila je to Lea, držeći se za ruke i pitamo se što je to na nama drugačije, a Karlova rodica, sva u šoku. Lea, što se dogodilo, smiri se, što može zasmetati nasilnicima. Možda baš ono što oni nemaju- se dogodilo?, pitala sam. Ivana, Karla su pretukli, odgovorila ljubav. je. Znaš, zato što se obukao u metalca! U Policiji kažu da će ih uhvatiti ma tko to bio. Ella Marinić, 1. g Zima

Volim zimu. Sjedim u sobi, gledam kroz prozor. Inje se uhvatilo po obližnjem Sjećam se drvetu i krovovima. Hladno je. Poneka promrzla ptičica sleti na prozor i traži hranu; nožice su joj crvene kao jabuke u jesen. Sjećam se, Tako je lijepa zima, tako bijela i nježna. Volim dok šetam po svom selu, dok dok more se pjenilo mi snijeg škripi i bježi ispod nogu. A noću je prekrasno. Po mjesečini, snijeg i na nebu se mjesec se stakli kao da je netko prosuo tisuće sićušnih ogledalaca. Nebo je obasuto uz zvijezde priljubio, zvijezdama, velikim i sjajnim, i u svoj toj čaroliji misliš da ih možeš dohvatiti. ti si koračao prema meni Izgledaju kao da su blizu, a miljama su daleko. i zagrljajem me pozdravio. Volim zimu dok sjedim sama i zamišljam da sam mala pahulja koja leti od prozora do prozora i zaviruje. To su prizori za pamćenje. Stare bake pletu, Sjećam se, da, djeca se igraju, tako sretna i vesela, vatra gori u otvorenom kaminu i pucketa, bila je prekrasna noć, a ispred njega se pružio mačak i zadovoljno prede. A kad zadrhtim i vratim ali, ti si morao od mene daleko poć’. se u stvarnost, nema više pahulja i zvijezda; samo kiša i neki mačak koji traži utočište od hladnoće. *** Ella Marinić, 1.g Iznad mirnih oblaka, krije se zvjezdani raj, Jesenje jutro tamo nalaziš se ti, o vječna moja ljubavi. Spavam. Budi me alarm. Mrzovoljno ustajem i brzo se spremam kako ne bih zakasnila u školu. Putem gazim po lišću otpalom sa stabala. Osjeća se Lea Piplica, 2.b miris svježine u zraku. Kiša pada već danima. Osjećam teško jesenje sivilo koje me potpuno obuzima, moje tijelo, moje misli. Ne volim jesen; uvijek osjetim blagi miris depresije kad je riječ o njoj. Ne *** volim kišu, ni vjetar, ni lišće koje se lijepi po mojim cipelama dok hodam. Mislila sam da ću ga zaboraviti, Nakon nastave provirilo je sunce. Odlučim prošetati i udahnuti drugačiju nadala se da ću ga preboljeti. jesen. Cesta je mokra a sunčeve zrake obasjale su grad. Sjedim, gledam Željela sam mu se osvetiti, i razmišljam kako ljudi žure, kako li smo samo različiti… Pogled na grad i ali nisam. vrijeme odvodi me k nekim lijepim uspomenama. Sanjarim… Otvorim oči i On je jedini kojega ću iskreno voljeti! shvatim da jesen može biti i lijepa. Antonela Behara, 3.b Antonela Matijaš, 2.b

zrcalolo zrcaloz Na satu Engleskog

Letter to a long lost friend Riječ profesorice I know I promised myself that I would stop writing to you, Nerijetko se naši učenici izraze na tako izuzetan but when, in my on-line wondering I stumble upon to choose i posebit, njima svojstven način tokom obavljanja words, which in my head remind me of a friendship lost. I’ve školskih zadataka nastavnog procesa, da smatram lost too many people I had last year, to waste time anymore. I potrebnim uvažiti i pokazati njihove radove. Prilikom want you to know how special you are to me. Not because you pisanja školskih zadaća iz Engleskog jezika, neko- have aspirations towards fame and not just because you hap- liko je radova uistinu privuklo moju pozornost. Oni pen to come along when my world is turning upside down. pripadaju učenicama 2.i razreda. U pismu davno But, there is a depth and intensivity in you. I don’t know what izgubljenom prijatelju, učenica Jelena Radan dirljivim I hope to accomplish by saying all of this, but it’s been on my liričnim stilom izražava fragmente svojih promišljanja, mind for a long time and things keep coming up which remind težnji i spoznaja. Učenica Matea Sučić, pri opisivanju me.. Maybe there is hope in knowing what you mean to me. svog posla iz snova, dočarava ljepotu i uzbuđenje That’s all I’ve got for now. I’m here for you.. Good luck.. and I stvaralačke prirode plesa, koristeći efektne i jezgrovite love you! prikaze svojih osjećaja. Jelena Radan, 2i, October, 2010 Učenica Nikolina Tomić, promišljajući o biograﬁ ji svoje najdraže pjevačke zvijezde, ističe humanost i velikodušnost kao glavne crte karaktera preminule mlade makedonske pjevačke zvijezde. A učenica Nikolina Smoljo, započevši klasičan vid učeničkog sastava, u malenom motivu dječijih suza uspješno dočarava tešku stvarnost štićenika doma u kojem i sama volontira. Za nju je pak ljepota posla iz snova već odavna jasna i dostignuta. Stoga se zahvaljujem svojim učenicama na njihovim promišljanjima i iskaza- nim pismenim radovima! Filomena Barić, profesorica

My dream job

A dream job. I guess that a dream job is supposed to be something perfect. But can something be so good, without any defect? I hope it can, because job is something that you need to do every day, and you need to love it, and then, it won’t be hard to go to work every day. I’m in the second grade of high school. I will be an optician. I think that it’s a nice job. It’s not so hard, and you work with so many people every day, so it’s not boring. But, I think that working at optician’s is not my dream job. It’s great, but not enough. Since I was six years old, I’ve gone to dance school. Every day of my life, I love it more and more. So, I guess that in my future I will love it so much that I will be ready for a hard life of a professional dancer. I think that it is a perfect job because it’s not hard for me to go to training whenever I need to. I can’t wait to get there. After so many years, I still do it with so much happiness. I like it, because it makes me happy, powerful. When I’m on the stage, I feel like I’m on the top of the world. Stage of the ‘’world dance masters’’. Spotlights are on me. Adrenalin is moving through my veins. My heart beats so hard that I think it will explode! All eyes are on me. It’s so exciting! That is the best feeling. Then comes the feeling, when someone awards you, recognizes your hard work. It fulﬁ lls me. I hope that my dreams will come true.

Matea Sučić, 2i, October, 2010

zrcalol zzrcalo

The life of a famous person that I admire

The person that I admire is Toše Proeski. He is a singer from Macedonia. I chose him because he was a great person. He was a nice person, with a big heart.

He was born on 25th January in Skoplje, Macedonia. Toše lived with his mother, father and his older sister. When he was ten years old, he won a festival. People then saw that he had a gift. When he was only 21, he went to the Eurovision. That was the top of his career. When he became famous, he dedicated himself to helping his family, because they were poor. The money that he got by selling his ﬁ rst album, he spent on a car. That car was a gift for his father. Toše was always saying that family was the most important. When he became rich, he donated a lot of money to church and poor families. On 16th of December in 2007, in a car accident, he was killed while sleeping. Toše dedicated his life to others. He always thought of others, and because of that, I love him. Nikolina Tomić, 2.i, October, 2010

My dream job is a lot of children who won’t be adopted and when they are 18, they must leave children’s home. Hey! My name is Nikolina and I’m sixteen years old. I hope One day when I was with those kids, one of them told me that one day I will become an optician, but I would also real- that his Mom never visited him. I didn’t know what to say, ly like to work with children without parents, or with children he was so sad, there were tears in his eyes. I thought that I with special needs. To become an optician, it demands a lot would cry, too, but I didn’t want him to see my sorrow. If he of hard work, and that is only a dream; what I really want, is did, he wouldn’t talk to me. to work with children. That job is something I really love, and I’m going to be a vol- I’m a volunteer in ‘Maestral’. I work with children who are unteer for all my life, because helping people is something ﬁ ve, six, seven years old. We teach them English. I also ad- that fulﬁ lls me. mire those kids because they are so strong and smart. That work makes me happy, and sometimes sad. Because there Nikolina Smoljo, 2i, October, 2010

Preporučam za čitanje:

Hotel Zagorje, Ivane Simić Bodrožić

Ivana je glavni lik autobiografskog romana Hotel Zagorje. Njene brige i problemi nisu tipični za prosječnog tinejdžera. Ona je djevojčica iz Vukovara, koja je spašavajući život, zajedno s majkom i bratom došla u Zagreb, i dobila etik- etu izbjeglice koja ju je pratila cijelo vrijeme. Poput ostalih koji su dijelili njeno ratno i prognaničko iskustvo, osjećala se drugačijom i manje vrijednom. Zašto? Zato što ljudi, sa časnim izuzecima, nemaju samilosti ni razumijevanja prema onima koji imaju probleme drugačije od njihovih. stvarnosti govori i činjenica da sam nakon posjeta Vukavaru Razljutilo me to što od nje svi očekuju optimističan pogled u i Ovčari pomislila da mi to nije trebalo jer je jako stresno i budućnost bez osvrtanja iza sebe, a nitko joj nije bio spre- emotivno utjecalo na mene, doživjela sam to kao neku noćnu man pomoći i olakšati činjenicu da njeno stambeno pitanje moru, ali ubrzo sam shvatila da je to bila svakodnevnica nije riješeno i da se njen tata možda nikad neće vratiti. Ljudi mnogih žrtava ljudi koji su se borili da bi buduće generacije su, kao i obično, bili prezaokupljeni svojim problemima, ne živjele u slobodi. Kroz ﬁ lmove, tekstove i razna iskustva obazirući se na ostale oko sebe. Pa, ni na djecu. Ivana puno saznajem mnogo činjenica o ratnom stanju u to vrijeme. puta griješi ali to možda i nije tako loše jer je znak da rat u Preporučila bih ovu knjigu svakome, jer proširuje vidike njoj ipak nije ubio mladenački duh. Gubitkom oca je na jedan i daje nam mogućnosti da shvatimo kroz što su ljudi, pa i način izgubila i majku jer je ona to teško podnosila, povlačila djeca, prolazili. I kako bešćutni znamo biti prema bližnjima se u sebe i na taj način Ivani još više otežavala život. Ali, tko kojima je potrebna naša potpora i ljubav! Umjesto da im smo mi da joj sudimo?! olakšamo život u poteškoćama u kojima su se našli, bez svo- Ne sviđa mi se završetak knjige jer sam se nadala da će se je krivice, mi često puta učinimo da svoj teret još teže nose. Ivanin otac pojaviti. Očito sam zaboravila da ne čitam bajku Ivona Prusac, 1.e i da je to ipak istinita priča. Koliko smo ponekad daleko od

zrcalolo zrcaloz

Kutak za glazbeni trenutak Evanescence

Pošto volim samo stranu glazbu i pošto je metal moj najdraža ALBUMI KOJE SU DO SADA OBJAVILI SU: vrsta glazbe, moj najdraži bend je Evanescence. Evo neko- -Origin (2000.g.) liko podataka o njemu... -Fallen (2003.g.) Evanescence je američki bend, osnovan je u Little Rocku, -Anywhere But Home (2004.g.) 1998. Sastav Evanescence osnovali su pjevačica, pijanistica -The Open Door (2006.g.) i skladateljica Amy Lee i tadašnji glavni gitarist i skladatelj Amy Lee je objavila na Internetu da krajem ove jeseni izlazi Ben Moody. Njih se dvoje upoznalo u mladenačkom kampu njihov novi album, čije ime je još nepoznato. u Little Rocku, gdje je Moody čuo Lee kako svira pjesmu I’d Volim slušati Evanescence jer ne samo da im glazba ima jak Do Anything for Love (But I Won’t Do That), grupe Meat Loaf, ritam, nego su im i pjesme preeeee zakon. Najčešća tema na klaviru. Njihove prve pjesme bile su Solitude i Give Unto njihovih pjesama su: ljubav, slomljeno srce, prolaznost života Me, koje je Lee napisala, i Understanding i My Immortal, koje i prijateljstvo. Slušam Evanescence od svoje 13 godine. je napisao Moody. Oba izvođača su radila na pjesmama, te Prvi put sam čula za njih kada sam mjenjajući programe na oboje dijele jednake zasluge. televiziji, došla do programa MTv(Music Television) i po prvi Dvije pjesme koje su napisali Lee i Moody pronašle su svoje put čula njihovu pjesmu „Bring me to life“ s njihova albuma mjesto na lokalnim radio postajama, podižući lokalnu svijest Fallen. Od tog trenutka pa sve do danas slušam Evanes- o grupi i popularnost. Kad se sastav pojavio uživo, postao cence i mislim da neću nikad prestati. Njihova muzika budi u je jedan od najpoznatijih događaja u tom području. Nakon meni energiju i čini me živom. Evanescence bih mogla slušati eksperimentiranja oko imena sastava, poput Childish Inten- neprestano, svaki dan. Za sve one koji nisu čuli za njih niti tions i Stricken, odlučili su se za ime Evanescence, što znači ikada poslušali njihove pjesme savjetujem da to učine i to nestanak ili iščeznuti (“evanesce” = nestati). Lee je izjavila brzo jer se stvarno isplati poslušati. Ako ikoga zanima nešto kako joj se ime sviđa jer je tajanstveno i mračno, i ostavlja o toj grupi, mogu pogledati o njima na wikipediji ili na njihovoj duboki dojam i slike u umu samog slušatelja. službenoj stranici: http://www.evanescence.com/ Rane 2003., bend su nadopunili prijatelji Amy Lee i Bena Pripremila: Marija Gulam (3.e) Moodyja: John Lecompt, Rocky Gray i William Boyd, koji su, između ostalog, radili na ranijim pjesmama grupe Evanes- cence. ČLANOVI BENDA SU: Nekadašnji: •John LeCompt-gitara, vokal •Rocky Gray-bubnjevi •William Boyd-bas, gitara, prateći vokal •Ben Moody-gitara, udaraljjke, bas, bubnjevi, klavijatura •David Hodges-klavijatura, glasovir, bubnjevi, vokal •Troy McLawhorn-gitara •Will Hunt-bubnjevi Sadašnji: •Amy Lee-vokal, glasovir, klavijatura •Terry Blasamo-gitara •Tim McCord-bas

stalni pratioci, Damir Vrban i Maya Azucena. Maya je prekras- GIBONNIJEV KONCERT na i ima predivan glas. Temperaturu je podigao virtuozni Puno iznenađenja nastup legendarnog Vlatka Stefanovskog. Ali vrhunac večeri bilo je Gibinno spuštanje u publiku; čučnuli smo i svi zajedno Spaladium Arena bila je dupkom puna. Gibboni pjevali. je nadmašio samoga sebe. Bio je to A onda je došao trenutak za iznenađenje. najbolji koncert na kojemu sam ikada Gibonni je u publici odabrao jedan zaljubljeni bila. Volim njegove pjesme, glazbu, ali par; momka je poslao u onaj kameni dvorac, a ovakvom se doživljaju nisam nadala. djevojku smo svi zajedno stavili u jedan drveni Karte sam kupila nekoliko dana prije, u školi brodić i na rukama odnijeli dečku koji ju je smo uvježbavali manje poznate pjesme s dočekao zagrljajem. Bilo je lijepo i romantično. novog albuma… Gibonni im se pridružio te su zajedno zapjevali. Koncert je počeo u 20,30 sati. Progurala sam Koncert je došao do kraja. Vraćali smo Gibu dva se s prijateljima do prvih redova kako bih bila što puta na pozornicu, a onda krenuli prema izlazu. Kad bliže pozornici, na kojoj je bilo jedno stablo a ispod evo još jednog iznenađenja. Ondje nas zajedno sa njega bicikl. Prednji dio pozornice bio je produžen prema svojim bendom čeka Gibonni u kamionu pretvorenom u publici, a na suprotnom je bio jedan mali kameni dvorac. putujuću pozornicu. Publika ga je opkolila, vozio je nekoliko Bilo mi je jasno da Gibonni sprema iznenađenje, ali nisam metara a onda se zaustavio. Svirka je nastavljena ispod mogla pretpostaviti kakvo. Došao je na pozornicu iz publike, vedrog neba. Bilo je savršeno! S nestrpljenjem čekam pjevajući pjesmu Dobri ljudi, a mi smo pjevali zajedno s njim. sljedeći Gibonnijev koncert. Zaredali su stari hitovi i nove pjesme… I opet smo svi pjevali. Uz Gibonnija i njegov bend, na sceni su se pojavili njegovi Andrea Radnić, 2.e

zrcalol zzrcalo

Šetnja Baka U muzeju

Učenici su u razredu neprestano Ide Crvenkapica šumom i Gospođo, molim Vas! Sjeli ste u tražili da ih se pusti u zahod. sretne vuka. fotelju Marije Terezije, protestira Učiteljici je na koncu dosadilo pa im Kamo si pošla?, pita vuk. vodič u muzeju. je rekla da ubuduće pitaju mogu li Idem k baki. Nosim joj svega, Ali, ne bojte se! Čim se ona vrati, jer je bolesna. prošetati a ne ići u zahod. Jednoga ustat ću!, odvraća posjetiteljica. dana, mali Ivica, upita učiteljicu A mogu li je i ja posjetiti? može li se prošetati. Kako je takvih Zašto ne? pitanja bilo i previše toga dana, ona Pa daj mi njezinu adresu… odgovori da ne može. Pet minuta Piši: www.baka.hr, izdiktira Brisači nakon toga podigla je ruku Marica, Crvenkapica. i kad ju je učiteljica pitala što hoće, Prijatelj savjetuje prijatelju: ona je odgovorila: Ako nepropisno parkiraš auto, Ja ništa, ali Ivica se prošetao ispod klupe. obavezno ostavi uključene Povijest brisače! Zašto?, pita ovaj. Lijenost Profesor povijesti objašnjava Da Ti policija ne može zataknuti svojim učenicima: globu! Dva čovjeka se natječu tko će Kosti pračovjeka nađene su u izmisliti bolji primjer lijenosti. Francuskoj, Belgiji, Njemačkoj, Prvi kaže: u Africi, Aziji… Moj pijetao je tako lijen da čeka Javi se jedan učenik i kaže: Jagoda da se oglasi susjedov, a on samo Zaista ne mogu shvatiti kako nakon toga kimne glavom u znak je jedan čovjek mogao ostaviti Došao Ivica iz škole i pita tatu: odobravanja. kosti na toliko različitih mjesta! Ima li jagoda noge? Drugi kaže: Nema!, odgovara tata. Oh, ne, opet sam pojeo A moj pas je tako lijen da se njegove Gramatika buhe trebaju same češkati. bubamaru!, ojađeno će Ivica. Na satu Hrvatskog jezika Pismo profesorica provjerava: Kakav je glagol – kihati? Vozački Čovjek piše pismo svome bratu i Jedan učenik odgovara: Polagao Pero vozački ispit. završi ga riječima: Zna se - prijelazni. Budući da je bila velika gužva u Ako ne primiš ovo moje pismo u roku prometu, predloži on članovima od tjedan dana, molim Te, javi mi. ispitne komisije: Zadnji red Hajde da nastavimo pješice! 100 eura Ovako nikada nećemo završiti! Pita prijatelj prijatelja: Šetaju dva prijatelja; naiđe pljačkaš Zašto uvijek u kinu sjediš u i naredi im da mu predaju sav zadnjem redu? Spavanje novac koji imaju. Ovaj odgovara: Dok su vadili novac, jedan od njih Tko se zadnji smije, najslađe se Učitelj se već deseti put malo pruži onom drugom 100 eura i kaže smije! nakašlje pa, naposljetku, reče: mu: Perice, ne možeš spavati na Evo Ti onih 100 eura što Ti ih satu. dugujem od prošle godine. Ovaj se uspravi pa kaže: Kod doktora Ma, učitelju, mogao bih ja da Vi ne kašljete toliko! Struja Doktore, pa to je strašno! Često čujem glasove a nikoga ne Pita mali Tomica tatu: vidim!, žali se pacijent. Graﬁ t Što ćemo napraviti ako za Pa, kad Vam se to događa? vrijeme prijenosa utakmice Svaki put kad telefoniram!, Osvanuo novi graﬁ t na nestane struje? odgovara ovaj. Ekonomskom fakultetu: Tata odgovara: Tu me cijene, tu kupujem. Gledat ćemo TV uz svijeće! Budilica Pripremila Emanuela Blažević, Jezik Idu dvije budilice ulicom. 4.c Jedna navija, a druga ne prati Razgovaraju dvije zmije: nogomet! Sestro, jesmo li mi otrovne? Nismo! Zašto pitaš? Ma, ugrizla sam se za jezik…

zrcalolo zrcaloz zrcalova pošta

Na vaša pitanja odgovara psihologinja Ana Ratković

Drago Zrcalo! kada prekidaju upotrebljavaju iste fraze? Zar Zašto su sve ljubavi nesretne, zašto uvijek netko se ne bi trebali malo potruditi pa smisliti nešto mora patiti? originalnije? Izašli smo jednog petka i prekrasno proveli cijelo Bojim se i imam nekakav glupi osjećaj da sam jedno poslijepodne. Kad smo se rastali, poslao mi postala čudna osoba, da više nemam srce nego je poruku da je on magarac, da sam ja predivna hladan kamen. Jer to je sve što je ostalo… Je li ali da ovo među nama neće ići. Zašto nije imao istina da vrijeme liječi sve rane? hrabrosti za reći mi to u lice? Zašto svi muškarci Razočarana

Draga Razočarana! muškarci, kao da, ponavljaju uvijek iste fraze. No, Kad bi na Tvoje pitanje odgovarala Carrie Bradshaw nisu li u zadnje vrijeme takve i neke mlade djevojke? (kolumnistica iz popularnog serijala) dobila bi komentar Toliko je i muških slomljenih srdaca, no oni to nekako jedne emancipirane žene u srednjoj odrasloj dobi, koja manje pokazuju, junače se, rijetko se povjeravaju jedan iza sebe ima puno iskustva s različitim muškarcima drugome, dok smo mi djevojke spremnije otvoriti srce i gomilu savjeta - izravnih, modernih, optimističnih. prijateljici i priznati bol. No, ja nisam popularna Carrie. Ja sam mlada žena, A ljubav je deﬁ nitivno osjećaj koji donosi najviše sreće i psiholog, i još puno toga. I kao takva, moram Te i najviše boli u životu. Stoga, ne brini što sada imaš unaprijed razočarati – neću biti ni izravna, ni moderna, „hladan kamen“ u grudima. Zapravo bih rekla da imaš no, optimistična, da. Slomljeno srce sa sobom nosi predivno i toplo srce, jer si tako lijepo i iskreno sročila veliku tugu, patnju i razočaranje svakoj mladoj osobi, svoje razočaranje. A nešto Ti i obećavam – vrijeme no nesretne ljubavi oduvijek su inspirirale umjetnike koji hoće pomoći. Ne zato što samo po sebi liječi rane, već su baš o tome napisali najljepše stihove i knjige, a u zato što Te još puno toga čeka, i budeš li strpljiva sama moderno doba napravili i nezaboravne ﬁ lmove. sa sobom, posvetila svoje vrijeme drugima oko sebe Tijekom srednje škole (a i kasnije) mlada osoba koji Te cijene i vole (obitelji, prijateljima), uvidjet ćeš da suočava se s nekoliko „zadaća“, a jedna od najvažnijih velika ljubav ne mora nužno doći baš sada dok si tako s kojom se počinješ suočavati jest intimnost, odnosno mlada (iako možda i hoće). A dotad te čeka još jedna, počinješ graditi vrlo prisne odnose sa svojim pri- važnija „zadaća“ – izgraditi svoj identitet. A on se gradi jateljicama i prijateljima, a onda i s partnerom. Dakle, kroz sve ostalo što sada imaš u životu (a sigurno imaš sasvim je normalno da tražiš i očekuješ (veliku) ljubav. svakakvih talenata, prijatelja, hobija itd.). Samo, nama Međutim, je li „cijelo jedno poslijepodne“ dovoljno da djevojkama je malo teže u životu iz razloga što mladi se između dvoje ljudi stvori prijateljstvo? A kamoli momci puno lakše izgrade svoj identitet i bez nas cura, ljubav? Ponekad, da. No, ponekad je to dovoljno da bez ljubavi, a tek kasnije, kada već znaju tko su i što nas netko, primjerice, oduševi, i onda se pitamo - što su, i što žele u životu, spremni su za veliku ljubav. Mi, s dalje?Tvoj „magarac“ je možda bio dovoljno zreo da Ti druge strane, baš nekako po prirodi težimo izgraditi to kaže kako nije spreman za ozbiljnu vezu, ili za vezu s svoje „ja“ unutar ljubavne veze. tako predivnom djevojkom kakva si Ti – koliko god to Dakle, razumijem što se nakon svega tako osjećaš. No, čudno zvučalo! A ja mislim da je to hrabro. Možda je ja vjerujem da si snažna i prekrasna mlada djevojka i bio previše svjestan svojih magarećih nedostataka, i ne da ćeš naći načina da, s jedne strane, oprostiš ovom može se niti usporediti s Tobom koja si tako puno bolja. jednom „magarcu“, a zatim kreneš dalje, dan po dan, A reći Ti to u lice možda nije mogao jer je mislio da bi tražiti svoje „ja“ kroz sve izazove, iskustva i ljepote Te tako još gore povrijedio (Razmisli kolikih Te je samo ovog razdoblja Tvoga života! Na tom putu – puno muka time poštedio, tim otrcanim frazama; primjerice, sreće i zadovoljstva! da budeš samo iskorištena i sl.). Doista ne znam zašto

zrcalol zzrcalo Modni četverokut Ivane Vanjake (4.b)

Jeans s viticama

Predstavljam vam svoju kolekciju od jeansa. Ona se sastoji od hlača, kratke haljine i krat- kih suknje-hlača. Vitice su glavni modni dodatak i može ih se napraviti od konca ili od tanke žice, a može ih se i iskukičati. Modeli su namijenjeni mlađoj populaciji, ali duge hlače od jeansa primjerene su svim uz- rastima. Mislim da su džepovi (obični i našiveni) prihvatljiv modni detalj na ovom svevre- menskom materijalu.

-patent zatvarač koli se nalazi s lijeve strane, -trakice+ vitica, -džep, isto jeans materijal svjetlije nijanse, obložiti dugme tankom žicom ili koncem, - držači za remen, -vitice i trakice isto kao i na rukavima od košulje (3 iste veličine).

-metalni patent zatvarač, dužine do kraja leđa, -jeans trakice 0.5 cm debljine, -džep od jeans materijala malo svjetlijega.

-tri vitice kao i prethodne sve na isti način, -trakice u širini 0.5 cm, koje se naknadno našivaju zajedno s viticama na osnovni materijal (jeans haljinu), -trakice su od jeansa, ali nešto svjetlijeg, -vitica koja se može raditi od konca, tanke žice ili biti ručno kukičana.