NARODNA OBRANA SLU2BENA TAJNA POVJERWIVO L33-96 ORAHOVICA Socijalisticka Federativna Republika Jugoslavija

OSNOVNA GEOLOSKA KART A 1 : 100 000

za list

ORAHOVICA

L 33-96

Beograd 1987. REDAKCIJSKI ODBOR

Milorad Dimitrijevic Dragan Dragic Stevan Karamata Budimir Petrovic Boris Siko§ek Branko Sokac Ve1imir Suvaca Dobra Veselinovic

Izdaje Savezni geoloski zavod, Beograd Naklada 600 primjeraka Tisak "Privredni pregled", Beograd, Mar§a1a Birjuzova 3-5 KARTU I TUMAC IZRADIO:

GEOLOSKIZAVOD ZAGREB 1986.

Autori karte: D. JAMI(:IC i M. BRKIC Kartirali su: M. BRKIC, D. JAMICIC, J. CRNKO, I. HECIMOVIC, M. JURISA, M. PIKIJA, AN. SI­ MUNIC, K. SIKIC, O. BASCH, P. MAMU2IC, M. VRAGOVIC, B. KOROLIJA, M. SAR­ KOTIC-SLAT Autori tumaea: D. JAMI(:IC, M. BRKIC. J. CRNKO, M. VRAGOVIC SADR~AJ

UVOD ...... •..... 5 Pliocen ...... 37 GEOGRAFSKI PREGLED ...... 5 Donji pont ...... 37 PREGLED DOSADASNJIH ISTRA2IVA- Gornji pont ...... 38 NJA ...... 8 Dac i levant ...... 38 PRIKAZ ~peE GRADE TERENA ...... 13 Levant-donji pleistocen ...... 39 OPIS KARTIRANIH JEDINICA ...... 20 KVARTAR ...... 40 PREK:\~RIJ ...... 20 Pleistocen ...... 40 GnaJsevI ...... 20 Barski prapor ...... 40 Flazerirani granitoidi ...... 21 Prapor ...... 41 Amfiboliti i amfibolski skriljavci ...... 21 Holocen ...... 41 Mramori ...... 21 Barski sedimenti ...... 41 Metagabri ...... 21 Stariji barski sedimenti ...... 41 Kloritski skriljavci ...... 21 Mladi barski sedimenti ...... 42 STARIJI PALEOZOIK ...... 22 Organogeno-barski sedimenti ...... 42 Biotitski gnajsevi, biotit-muskovitski gnaj- Fluvijalni sedimenti ...... 42 sevi i tinjcevi skriljavci " ...... 22 Proluvij ...... '.' ...... 42 Migmatitski gnajsevi ...... 23 Aluvij recentnih tokova ...... 43 Granitoidne stijene ...... 24 Aluvij mrtvaja ...... 43 Pegmatiti i apliti ...... 24 Padinski sedimenti ...... 43 Amfiboliti i amfibolski Skriljavci ...... 24 Deluvijalno-proluvijalni sedimenti .... 43 Peridotiti i serpentiniti ...... 25 TEKTONIKA ...... 44 Kloritski skriljavci ...... 25 Tektonska jedinica Psunj-Krndija 44 DEVON ...... 25 Tektonska iedinica Papuk ...... 46 Graniti ...... 26 Tektonska jedinica Velika ...... 48 KARBON-PERM ...... 26 Tektonska jedinica Bilogora ...... 50 Spiliti ...... 27 Tektonska jedinica Poieska kotlina 51 PERMOTRIJAS ...... 27 Tektonska jedinica Dravska graba ...... 51 Filitni konglomerati ...... 27 Tektonska jedinica Poieska gora i Dilj gora 51 Kvarcni pjeSCenjaci ...... " ...... 27 PREGLED MINERALNIH SIROVINA .... 52 MEZOZOIK ...... 28 Metali ...... 52 TRIJAS ...... 28 Uran ...... 52 Donji trijas ...... 28 2~I!ezo ...... ~~ Srednji trijas ...... 29 PUlt ...... , ...... " . . .. 54 Neogen ...... 30 Rijetki minerali ...... Miocen ...... 30 Nemetali ...... 54 Helvet ...... 30 NiZi dio - neuslojeni sedimenti ...... 30 ¥::~titi .(f~id~p~t' i '~~sk~~i~)' . : : : : :: ~! Villi dio - uslojeni sedimenti ...... 31 Kvarciti i kvarcni pijesci ...... 6 Torton ...... 31 Tufovi ...... 58 Efuzivne i pirokIastiene stijene ...... 33 Gradevni kamen ...... 5 Cementni lapor ...... •••... 58 Andeziti ...... 33 Ciglarske gline ...... 5~ Albitski rioliti ...... 34 Sljunci i pijesci ...... ~9 Bazalt ...... 35 Kaustobioliti ...... 59 Gomji miocen 35 Ugljen. : ...... " ...... 59 Nafta I plm ...... Donji sarmat 35 Termalne vode ...... 60 Donji panon 36 POVIJEST STYAMNJA TERENA ...... 61 Gomji panon 36 LITERATURA ...... 64 UVOD

Izradu Osnovne geoloske karte SFRT na listu Orahovica izvrsili su geolozi Geoloskog zavoda iz Zagreba u periodu od 1971. do 1978. godine, uz reambulaciju 1980. godine. Geolosko kartiranje vrseno je na topografskim osnovama 1 : 25 000. Terenske radove izvrsili su M. Brkic kao odgovorni rukovodilac radova, te D. Jamicic, J. Crnko, 1. HeCimovic, M. Jurisa, M. Pikija, An. Simunie, K. Sikic, O. Basch, P. Mamuzic, M. Vragovie, B. Korolija i M. Sarkotic-Slat. Mikropaleontoloske analize izvrsili su L. Sikic, M. Grimani i M. Milanovie, palinoloske B. J ovie, odrcdbu makroflore N. Pantie, a makropaleontoloske analize izvrsili su M. Brkic, An. Simunie i 1. Galovic.

Mineralosko-petrografske analize izvrsili BU M. Vragovie, B. Crnkovic, Lj. Golub i E. Prohic, a sedimentno-petrografske AI. Simunic, M. Sarkotic-Slat i Z. Magdalenic. Teodolitska mje­ rel1ja i integracijske analize izradio je B. Lugovic, kemijske analize D. Malesevic i A. Palin~ kaS, a rendgenske i diferencijalno-termic~e D. Bidin i R.. Laslo. IstraZno busenje kvartarpih naslaga izvelo je poduzeee "Geotehnika" iz Zagreba, a nadzor i interpretaciju izvrsio je M. Brkie. Autori pojedinih poglavlja u tumaeu su: M. Brkie - Uvod, Geografski pregled, Pregled do­ sadasnjih istrazivanja, Prikaz opee grade terena, Opis kartiranih jedinica (trijas, gornji mio­ cen, pliocen, dac i levant, levant-donji pleistocen, pleistocen, holocen), Termalne vode, Povijest stvaranja terena, Literatura; D. Jamicie - Prikaz opce grade terena, Opis kartiranih jedinica (prekambrij, stariji paleozoik, devon, karbon-perm, permotrijas), Tektonika, Povijest stvaranja terena; J. Crnko - Opis kartiranih jedinica (helvet, torton, efuzivne i piroklasticne stijene), Pregled mineralnih sirovina. Graficke priloge tumacu nacrtao N. Kurtanjek. StruCno-tehniCku redakciju karte izvdio je B. Petrovic, a tumac za stampu priredio je B. Sikosek.

GEOGRAFSKI PREGLED

List Orahovica zahvaea dio Panonskog bazena izmedu rijeke Save i Drave, omeden koordina­ tama 45°20' i 45°40' sjeverne sirine, te 17°30' i 18°00' istocne duzine po Greenwich-u. Za~ prema povrSinu od 1448 km2 na teritoriju SR Hrvatske.

Najbitniji elementi geograf'ske grade BU masivi Papuka i Krndije te Pozeska kotlina na juz­ nom podnozju ovih masiva. Zahvaca mali dio Ravne Gcre i Psunja na zapadnoj strani te kot··

5 I 17° 30' 18° 00'

()

<9 /,/ 0 VIROVITICA ® MIHOLJAC (J 0 ./' Q 45° 40' P ® Q ORAHOVICA DARUVAR p e "

~ \ ~ '0 ~

NOVA KAPELA' SL. BROD

, 4+ \ , ) .I J \ +2 \ ,....>... ,

S1. 1. Geografski polozaj lista Orahovica. Geographic position of the sheet Orahovica. reorpa

6 line i krajnje sjeverne obronke Pozeske i Dilj gore. Sjeverozapadni dio lista zahvaca niske ob­ ronke Bilogore (od 200-260 m), a prema sjev('roistoku zalazi u ravnicarsko podrucje Dravske potoline. Ocite su i znatne visinske razlike, a najvisi dio terena gradi bilo Papuka sa vrhovima: Tocak 887 m, Lorn 883 m, Papuk 953 m, Ivacka Glava 905 m, Koprivnato brdo 841 m, Ces~ ljakovacki vis 820 m, te Kapovac 792 m, odakle se nadovezuje Krndija sa Petrovim vrhom 697 m do Lonearskog Visa 491 m. Iz ovog visokog gorskog lanca odvajaju se prema jugu i sjeveru sumom obrasle gorske kose i grebeni medusobno odvojeni dubokim dolinama i potodma. Bilo Papuka i Krndije cini vo­ dodjelnicu tokova koji pripadaju slivu Drave i Save. Brojni potod smjera sjever-jug sijeku PozeSku kotlinu ulijevajuCi se u Orljavu i LondZu te dalje u Savu. Sjevemom, Dravskom slivu pripadaju takoder brojni <;talni i povremeni tokovi od kojih su najznacajniji VoCinska Rijeka, Vojlovica, Papucka Rijeka, Krajna, Pistanska Rijeka; potoci Radlovac, Lskrica i drugi. Osnovni elementi reljefa i njegova izduzenost smjerom SZ-JI diktirali su, raspored naselja najcesce na dodiru dviju reljefnih cjelina i razvoj prometnica u pravcu vecih urbanih sre­ dina. Uz Podravsku magistralu i zeljeznicki pravac Virovitica-Osijek smjestena je Slavonska Ora­ hovica, kao znaeajniji regionalni centar, odakle idu dva cestovna pravca preko Krndije i Pa­ puka u Pozesku kotlinu. Znacajniji pravac ide kroz naselja sjevernog pribrezja Papuka do Slatinskog Drenovca te preko bila Papuka u Veliku. Dolinom Vocinske rijeke prolazi asfaltna cesta Mikleus-Voein-Zvecevo-Kamenska i dalje u Slavonsku Posavinu. Spomenute ceste i mjesta Cine okosnicu turizma ovog kraja. Podrucje Pozeske kotline cini posebnu cjelinu unutar nekoliko planinskih mas iva, s velikom mogucnosti afTarne proizvodnje i razvojem prehrambene industrije, drvne industrije i grade­ v.nog materijala. Adekvatno tome ovdje postoje brojna naselja, od kojih se po broju stanov­ nika istice Slavonska Pozega te Jaksic, Caglin, Kutjevo, Velika i Orljavac. Osim asfaltne ceste koja Slavonsku Pozegu, kao glavno gradsko srediste, veze sa ovim naseljima postoji zeljeznicka veza do Velike i brojni makadamski putevi izmedu naselja. Karakteristiena je slaba prohodnost Papuka pa i Krndije, a time i losa povezanost juZnih i sjevernih dijelova terena.

7 PREGLED DOSADA~NJIH ISTRAZIVANJA

o geoloskim istrazivanjima na li~tu Orahovica svjedoce mnogi objavljeni radovi i jo~ veci bro; e1&borata u fondovima raznih institucija, zanemarujuci pri tom radove tipa kompilacija i opce­ nitih prikaza geologije slavonsko-podravske regije. U historijatu se iznosi omogucen skraceni i donekle reduciran pregled· rezultata konzultiranih radova.

Prvi kratki prikaz 0 kristalastim stijenama Papuka i Krndije dao je F. Wodiczka (1855).

Prvi geolo~ki podad 0 mezozojskim stijenama nalaze se u izvjestajima D. Stura (186], 1862) koji je vrsio istraZivanja u svrhu izrade pregledne geoloske karte AU'5tro-ugarske monarhije (F. Hauer, 1867-1871, list VI, M 1 : 576.000). Na osnovi lit61ogije, rarnobojne skriljavce Papuka i Krndije svrstao je II donji trijas, a sve vapnence i dolomite u srednji i gornji trijas. U laporima ulozenim u dolomite, neda1eko Velike, naSao je fosile Halobia lommeli i Posidonia sp. Za najstarije stijene smatra gnajse i granite koji. leze ispod kristalastih skriljavaca. DrugaCije misljenje 0 \ltarosti metamorfita (devon-karbon), imao je D. Pilar (1875), odnosno da je metamorfoza p0'51jedica magmatskih procesa i da jace metamorfozirane stijene ne moraju biti starije od skriljavaca.

D. Gorjanovic-Kramberger (1897) je djdomiCno prihvatio misljenje D. Stura 0 prisutnosli verfenskih naslaga kod Velike, te je donjem trijasu pribrojio i neke skri1javce u podrucju Krn­ dije. Opeenito "matra da stijene viseg stupnja metamorfizma pripadaju arhaiku, a nize meta­ morfozirane paleozoiku.

Pocetni rudarski i petrografski izvjestaji vezani Sl1 na vrijeme prethodno spomenutih istra zivanja. Prisutnost zlata u sljunku kod Velike i Kutjeva spominje M. Kispatic (1878). Godine 1887. isti autor odreduje augitni andezit iz efuziva okolice VoCina, koje je Stur (1862a) odredio kao trahit. Iz uzoraka kraj Vetova Kispatic (1910) odreduje brucit amfibolit te prisut-­ nost disten-silimanit-staurolitnih skriljavaca u Ku~jevackoj rijeci. Efuzive Lonearskog visa odreduje Kispatic (1916) kao kvarcni bazalt. F. Tucan (1907) je dao kemijsku analizu muskovita NW od vrha ToCak. U projektu za o'5jecki vodovod G. A. Koch (1906) istrafuje vodostaje i temperature potoka juzno od Orahovice. Vrlo ranD su zapoceta geotektonska razmatranja poloZaja hrvatsko-slavonskog otoCnog gcrja, Mojsisovics, E., Tietze, E. & Bittner, A. (1880), C. Diener (1902), J. Po1jak (1911) i drugi. M. Salopek (1914) rezimira dotadasnja shvaeanja, te smatra da ovo gorje nije sastavni dio Alpa, kako to mis1i Diener i veCina starijih istrazivaea. Prihvatio je mis1jenja 0 postojanju sta.. rog masiva, kojeg Mojsisovics naziva "Orijentalno kopno", te da slavonsko gorje cini ostatak tog masiva.

8 Brojni su izvjestaji i radovi J. Poljaka, koji je radio na snimanju geoloske kartel: 75.000 na listovima Orahovica-Benicanci, Nasice-Kutjevo, te na listu Sktina-VoCin ] : 25.000. RadeCi u Kmdiji (Poljak, 1912) razlicite je naslage uvrstio u srednji trijas na temelju fosil­ nih ostataka vrste Daonella lommeli, koju je prvi nasao D. Gorjanovic-Kramberger kraj izvora potoka Iskrica. Godine 1914. izdvaja zonu oligocenskih naslaga kod Kutjeva i zonu litavca na rubovima Kmdije. Svoja zapazania u geologiji Siavonije iznosi F. Koch (1919a, b). Raznobojne skriljce, koje je Stur uvrstio u donji trijas, smatrao je staropaleozojskim. Koch (1935) je publicirao geolosku kartu 1 : 75.000 Siavonska Pozega-Nova Gradiska, na kojoj je prikazan veci dio Pozeske kot1ine ispunjen talozinama diluvija. V. Laskarev (1931) smatra da j.! metamorfni kompleks Papuka i Kmdije produzetak "pozeske sarijaske ploce" te da je navueen preko paleozoika i mezozoika. Geoloski prikaz lista Orahovica daje K. V. Petkovic (1932) na karti Kraljevine Jugoslavije 1 : 1,000.000. Priloge geoloskom i morfoloskom poznavanju Krndije daje ). Poljak (1923, 1934a), a 1934. publiciratla je karta i tumac lista Orahovica-Benicanci 1 : 75.000 (poljak, 1934b, 1934c). Nalazom graptolita iz roda Monograptus, u dolini potoka Radlovac, Poljak je za filite u izmjeni s kvarcitima odredio gomjosilursku starost. Na podrucju Kmdije izdvojio je aniziCke, ladinicke i noricke vapneno-dolomitne naslage. J edino su anizicke naslage dokumentirane nalazom alge Diplopora triasina. Kasnije, M. Herak (1950), vrsi reviziju ovog nalaza, te istu algu odreduje kao ladinicku vrstu Teutloporella herculea. U neogenskim naslagama Poljak izdvaja: miocen, donji i gomji pont. Kvartame sedimentc izdvaja k90 diluvij i aluvij. U svojim radovima Poljak (1935, 1936, 1937, 1938), daje rezultate istrazivanja na listu Na­ sice-Kutjevo, koji su prikazani na rukopisnoj karti Poljaka (1940b). Rezultate geoloskog snimanja na listu Slatina-VoCin iznosi isti autor u izvjeStajima iz 1939. i 1940. godine. Povjesni prikaz termalnog vrela u Velikoj i prve kemijske analize vode, sjevernog i juznog vrela daje S. Miholic (1935). Zbog svoie grade Pap uk i Krndija privlace brojne istrazivace tako da iz pedesetih i sezdesetih godina postoje brojni znanstveni i strueni radovi. Brojne petrografske analize eruptivnih stijena kod VoCina i sa Loncarskog Visa vdi M. Tajder (1947, 1955, 1956 i 1960). Zapaza da efuzije probijaju gnajse i granite i srednjetrijaske naslage. U potoku Lipovac nadene su vulkanske brece s ulomcima rudistnog vapnenca sto upucuje na postkredni vulkanizam (Tajder et a1. 1960a). L. Marie (1955) takoder petrografski obraduje stijene sa Krndije. Prethodna istrazivanja sa Papuka, Ravne Gcre i Krndije sumira J. Poljak (1951, 1952). Spo­ minje znatno veti bro; nalazista graptolita i koralje iz porodice Cyatoxonidae u zonama nisko­ metamorfnih naslaga, time im dokazuje gornjosilursku starost, negirajuCi pri tome prisutnost donjotrijaskih naslaga. Na temelju nekih karakteristika, dio kvarcita na Petrovom vrhu i Ka­ poveu, svrstao je u perm. Rezuitate istrazivanja lignita kod F.ijenaca i u dolini potoka Jovanovica kod VoCina iznosi A. Taksic (1947, 1948, 1958). 0 nalazistima lignita izvjestavaju O. Roboz (1958), Sabioncello et a1. (1958), te Taksic A. & Braun K. (1977). o pojavama grafita pisu L. Marie & Jurkovic, r. (1947), a 0 rezultatima istrazivanja B. Sin­ kovee (1957-1961).

9 Rezu1tate istraii vanja pliokvartarnih naslaga iznosi I. J Ulkovie (1948), a minera1ni sastav po­ toenih nanosa obradiJi su: B. Scavnicar & Jcvic P. (1955), Lj. Mesic (1956) i B. Seavnicar (1961). Preg1ed kameno1oma kod Bekteskog gradista i u Rad10vac p. kod S1. Orahovice dali su I. Bol­ Cie & Jovanovic, D. (1953, 1954). Istrazivanja minera1nih sirovina u podrucju VoCina, vrsili su Lj. To1ic (1960) za proizvodnju cemenfa i K. Braun (1972) radi proizvodnji" vapna. U okviru naftno-geoloskih istraiivanja snim1jene su geo1oske karte1: 25.000 na pcdruc)ima: VoCin-Podravska Slatina (Z. Magdalenie, 1956), Orahovica-Seona-Borovik (Z. Ma gda­ Ienie & M. Blace 1958) i Kutjevo-Gradiste-Jurkovac (M. Jl..'risa, 1962). Vrsena su geo­ e1ektricna ispitivanja Pozeske kotline (N. Despotovic & S. Kovacevic, 1964), te geofizicka mjerenja (S. Kovacevic & S. Mujagic, 1975), a J. Najdenovski & 2. Udzbinac (1980) sum i­ rajuCi prethodna istrazivanjr iznose dubinske strutkurno-tektonske odnose u spomenutoj kotlini s osvrtom na naftoplinonosnost. Rezultate brojnih istrazivanja na naftu i plin u Dravskoj poto1ini dali su Z. Pletikapic et a1. (1964) i u novije vrijeme J. Radic & Lj. HrnCic, (1979). Pletikapie et a1. (1964) opisuju niz tektonskih jedinica od kojih masiv Papuka i Krndije zahvaca list Orahovicu, zajedno sa struk­ turnim oblicima na sjevernom prigorju Papuka. Izdvojene su antik1inale, Macute i Hum­ -Lipcvac odvojene plitkim sinklinalama, zatim sinklina1a kod Mikleusa, dva manja struk­ turna nosa kod Humljana i S1. Orahovice, te na sjeveroistoku antiklina1a Benicanci. Za istrazne busotine 10cirane na ovim strukturama koristeni su iz-vjeStaji iz fonda INA-Nafta­ plina (2. Pletikapic, 1961., J. Vugrinec, 1963., J. Simon & V. Batusic, 1974. i drugi). U razdoblju od 1958. do 1961. godine, u svrhu izrade Osnovne geoloske karte, provedena su nova istrazivanja na listovima Daruvar i Orahovica. U mjerilu 1 : 50.000 snim1jene su karte: Orahovica-1 (M. Tajder et aI., 1960b), Orahovica-52 (B. CrnkoviC et aI., 1961a), Orahovica-53 (B. Crnkovic et aI., 1961b), a u zac;;ebnim izvjestajima prikazani su rezuhati geoloskog karti­ ranja eruptivnih i metamorfnih stijena (Tajder, M., Vragovie, M. & Raffaelli, P. 1959., L. MariC & Crnkovie, B. 1960., MariC, L. et a1. 1960.). Prema D. Nedeli-Devide (M. Tajder et a1. 1960a), u zapadnom dije1u Papuka, sedimentacija mezozojskih nas1aga zapoceta je kla<;ticnim nas1agama (brece, kvarcni pjdcenjaci) srednjeg trijasa. Takoder smatra, da karbonatne naslage sredisnjeg grebena Papuka, pripadaju srednjem trijasu, a opisala je transgresivne ostatke gornjokrednih naslaga iz izvorisnih predjela Jova­ novice. ObradujuCi karbonatne naslage, na sjevernim padinama Krndije kod Orahovice, B. Sokac i L. Nikler (B. Crnkovic et a!. 1961a) dokaza1i su im ladinicku starost. Isti autori (B. Crnkovic et a1. 1961 b) u 1adinik su svrsta1i dolomite s proslojcima 1apora, sjeverno od Ve1ike, u kojima su ponovno nadeni otisci sko1jaka. Odredi1i su vrstu Da'Jnelia d. moussoni te jednu formu kao D. ex gr. tyrolensis. Para1e1no ovim radovima A. Skrivanic (1960) pokusao je odrediti starost granita i magmatizma Papuka. Dobiveni podaci su previsoki za pretpostavljenu hercinsku orogenezu. Pregled rezu1- tata odredivanja apso1utne starosti dao je G. Deleon (1969). IstrazujuCi kvartarne nas1age M. Ma1ez (1965) prvi ustanov1juje, kod Orahovice, perig1acija1ne pojave - "mramorirane ilovine" i ledene k1inove.

P. Raffaelli & F. Mi10seviC (1964) izvjestavaju 0 nalazistima pegmatita sa Iokaliteta Debe·· 1jak-Tocak. Istrazivanja u podrucju juznih padina Ravne gore vrsi P. Raffaelli (1965). Zak1juCio je da graniti i stijene visokog i niskog stupnja metamorfizma pripadaju istoj seriji geosinklina1nih sedimenata koja je u toku jednog orogenetskog cik1usa borana i progresivno metamorfozi-

10 rana. Boranje i utiskivanje gran ita i stirn u vezi progresivna metamorfoza vrsila se u toku her·­ cinske orogeneZe. Znacajan broj radova odnosi se na istraiivanje granitoidnih terena Papuka. M. Vragovic (1965a, b) je obradio sastav i genezu granita i gnajsa. S. Scavnicar (1965) je iztrazio termicke, struktume i kemijske karakteristike klorita s Papuka. Lj. Golub & M. Siljak (1965) izvrsiIi su optii.:ka, rentgenografska i kemijska istrazivanja na kristalima muskovita sa ToCka. B. Sturman (1965) je analizirao titanit iz skarna nadenog u pctoku Kiselovec istocno od Velik{'.

Na temelju ,>adriaja elemenata u tragovima V. Mar~i (1968) je odredila porijeklo anklava u gnajsima Papuka. Nakon laboratorijskih ispitivanja Lj. Golub & L. Marie (1968), determiniraju efv.ziv sa Lon­ earskog visa kao kvarcni trahiandezit. Smatraju da minenJlna par::?geneza te stijene nije nastala sarno kristaIizacijskom diferencijacijom iz ishodne bazaltske magme (Kispatic, 1916; Tajder, 1947), vee je rezultat asimilacije i kontaminacije <;tranih stijena u nekoj ishodnoj magmi bazalt­ skog, andezitobazalt<;kog iIi trahibazaltskog sastava. Prikaz rezultata dotadasnjih istrazivaca me.tamorfita slavonskih plan ina daje M. Tajder (1969), te rezultate istrazivanja eruptiva s tufovima u okolici VoCina. U zakljucku navodi da, po Stil­ leovom shvacanju razvoja geosinklinale alpskog tipa, papucko-psunjski masiv pripada eugeo­ sinkIinali s karakteristienim magmatizmom. Za vrijeme talozenja paleozojskih sedimenata javlja se inicijalni magmatizam bazienih efuziva, a potom slijede sinorcgene intruzije hercin­ skih granita i regionalna metamorfoza staropaleozojskih sedimenata. Vrsni dio sedimenata, zahvacen zicnim intruzijama, prate magmatsko-migmatitski procesi i pojave kontaktne meta­ morfoze. Kao finalni vulkullizam su tercijarne efuzije andezita i kiseli albitski efuzivi s odgo­ varajucim tufovima. Granat-biotitski amfibolit iz pctoka Brz9ja opisuje M. Vragovic (1970). Zbog kemijskog sas­ tava i nacina prostornog pojavljivanja sm2tra da je ~1edimentncg porijekla. Program istrazivanja pegmatita u Papuku daje P. Raffaelli (1969), a I. Jurkovic et al. (1970) izradili su studiju 0 sadasnjim i potencijalnim lezistima nemetala u SR Hrvatskcj. Pored spomenutih geoloskih karata, podrucje lista Orahovica prikazano je na karti V. MikinCic (1953) 1 : 500.000, te na geoloskoj karti izdanoj od Saveznog geoloskog zavoda 1 : 500.000 s tumacem B. Sikoseka (1971). Brojni se radovi odnose na geotektonski polozaj slavonskih planina. K. Petkovic (1%1) smatn ih unutrasnjom zonom dinarskih horstova. Slicnu definiciju iznose B. Sikosek & W. Med­ wednitsch (1962) i M. Dimitrijevic, A. GrubiC & B. Sikosek (1972). Misljenje S. Vukasinovib (1976) sarno djelomicno se razlikuje od prethodno spomenutih. Granicu izmedu Dinarida i Panonske meduvjencane mase takoder smjesta u dolinu Drave, a slavonske planine uvrstava u "Slavonsko-sremsko kopno". Slavonsko gorje M. Roksandic (1969) smatra dijelom "Panonske mase", a granicu s Dinari­ dima povlaCi na Iiniju Karlcvac-Glina i dalje duz juznih podnozja Prosare i Motajice. M. Herak (1969) razmatra probleme tel>!tonske rajonizacije i polotaj "Panonske mase" u funk­ ciji Intemida heterogene grade, koji pored starih struktura sadde Alpske, Karpatske i Di­ narske strukturne jedinice. Slavonsko-sremski blok kao dio eksteme vardarske podzone opisuje M. D. Dimitrijevic (1974). M. Miladinovic (1974) smatra da slavonsk.e planine zajedno s Medvednicom i Fruskom gorom cine "panonsku navlaku" i da serpentiniti na vrhu Tocak prt-dsta.vljaju tektonsko okno. Opsezan prikaz istraZivanja. kvartarnih naslaga u Dravskoj potolini dao je M. Malez (1973). U sirem prostoru Orahovice izdvojene su starcpleistocenske nasi age i gornjopleistocenske terase rijeke Drave te holccenske naslage.

11 Od 1971-1975 godine vrsena su detaljna istrazivanja mezozojskih naslaga u podrucju Papuka i Krndije (Sikic, K. 1972, 1975). Nalazom makrofosila K. Sikic & M. Brkic (1975) dokazuju prisutnost donjotrijaskih sedi­ menata, a K. Sikie et a1. (1975) iznose cjeloviti prikaz 0 mezozojskim sedimentima PapuCkog gorja. U zapadnom dijelu Papuka, dokazani su potpuni razvoji trijasa i jure s prelazom u donju kredu, te dopunjeni paleontoloski podaci 0 transgresivnim sedimentima senona. Znatno pro­ sireni rezultati ovih istrazivanja prikazani su u magistarskom radu K. Sikiea (1981). M. Brkic, D. Jamicic & N. Pantie (1974) utvrdili su, na osnovu nalaza flore, da dio slabo me­ tamorfozirane serije potoka Radlovac pripada karbonu (Westfal B i C). Rezultate istrazivanja na listu Orahovica od 1971-1975. godine iznose M. Brkic & D. Jamicic (1976). Komparaciju metamorfizma kristalina juzne Madarske (Transdanubia) s metamorfitima Pa­ puka i. Krndije izvrsio je T. Szederkenyi (1976). Vrseei strukturna istTazivanja u Krndiji i Papuku D. JamiCie (1976, 1979, 1980) dokazuje na osnovu odnosa razliCitih lincacija u progresivno metamorfoziranoj seriji da su te stijene pre­ trpjele dvostruko boranje i da ne pripadaju istom orogenetskom ciklusu, vee da su \ ise puta bile podvrgnute metamorfozi i deformacijama. Isti autor (Jamicie, 1983a) daje kompletan prikaz istrazivanja metamorfnog kompleksa, te iznosi podatke 0 tangencijalnim pokretima unutar slavonskih planina (Jamicie, 1983b). D. Slovenec (1976, 1978, 1982) i D. Slovenec, S. Popovic & N. Galesie (1980) izvrsili su eks­ perimentalna istraZivanja biotita, granata i amfibola iz razlicitih granito-metamorfnih stijena Papuka. Prema kemijskom sastavu biotita odredene su relativne temperature formiranja stijena (Slovenec, 1982). IstraZivanja kvarcnog pijeska i tufova te obradu lezista na listu Orahovica izvrsili su: E. Krkalo (1971a, b, 1979), E. Krkalo & R. Mutie (1977) i E. Krkalo & AI. Simunie (1980).

U radovima A. PolSak (1979) i V. Jelaska & J. Pamic (1979) iznose se podaci 0 pelotektonskom polozaju slavonskih planina s aspekta naftnogeoloskih istrazivanja. Novu koncepciju geotektonike Dinarida iznosi M. Herak (1986). Slavonske planine smatra dijelom kristalinskog strukturnog kompleksa pod imenom Paradinarik. M. Pikija, L. Sikie & AI. Simunie (1980) detaljno su obradili profil miocenskih naslaga juzno od Jorgica, ned111eko od VoCina. IstraZivanja metamorfnih kompleksa stijena u sjevernoj Hrvatskoj VISe M. Vragovic & V. Majer (1980a, b). Ukazuju na znacenje kloritcidnih skriljavaca u tumacenju geneze metamorfnih stijena. Podrucje termalnih izvora kod Velike hidrogeoloski je obradio D. Ivicie (1981). Komplekse miocenskih naslaga radi korelacije s podacima iz naftnih busotina istraZio je J. Crnko (1982).

Podatke 0 pojavi mineralizacije urana na Papuku i Krndiji iznose K. Braun et a1. (1983). Granicna podrucja list a Orahovica prikazana su u tumaCima za listove Nova Kapela (M. Sparica et aI., 1980) i Podravska Slatina (S. MarkoviC, 1984).

12 PRIKAZ OPCE GRAaE TERENA

NaJstarije stijene koje izgraduju list su prekambriJsId metamorfiti. Ove stijene su stvarane u geosinklinalnim uvjetima sedimentacije s jasnim karakteristikama vulkanske aktivnosti. Za vrijeme bajkalske (?) orogeneze metamorfozirane su do stupnja amfibolskog facijesa. Kasnijim procesima metamorfoze stijene su retro~ gradno izmijenjene. U amf'ibolski facijes ulaze razni varijeteti gnajseva, amfiboliti i amfibolski skri­ ljavci, metagabri, mramori i granitske stijene. Ovaj facijes kontinuirano prelazi u kloritski facijes. Prelaz je ustanovljen na vise lokaliteta u podrucju istocne Krndije. Glavnu masu cine gnajsevi s granatom, staurolitom, kao najcescim mineralnim sa­ ddajem) a uz njih se rjede javljaju disten i silimanit. Konkordantno folijaciji ulo~ ieni su amfiboliti i amfibolski skriljavci i narocito se javljaju u dubljim dijelovima ovogkompleksa metamorfnih stijena. S J!.jima udrazeni dolaze, ali vrlo rijetko, i mramori. Granitske stijene javljaju se u obliku iila iii manjih nepravilnih djela. To su ug­ lavnom leukokratski plagiograniti vise iii manje fiazerirani i retrogradno izmije~ njeni. Sjeverno od sela Podgorje javlja se relativno homogena masa metagabra. ManJe mase ove stijene nalazimo u jugoistocnom i istocnom dijelu Krndije.

Mladi metamorfni kompleks nastao je vjerojatno za vrijeme Kaledonske (?) oro~ geneze i razvijen je u podrucju centralnog i istocnog dijela Papuka, a zauzima i di­ jelove Ravne gore. To su nekadasnji geosinklinalni sedimenti koji su progresivno metamorfozirani do amfibolskog facijesa. Kloritski facijes je samo jednim dijelom sacuvan na listu u podrucju Ravne gore. U dubljim dijelovima ovog kompleksa dolaze migmatitski gnajsi koji su razvijeni i kao heterogeni i kao homogeni migmatiti. Homogeni migmatiti kontinuirano prelaze u granitoidne stijene (kvarcdioriti, leukokratski plagiograniti, granodio­ riti i granid) podrucja Zveceva, a heterogeni migmatiti, na sjevernim i juznim pa~ dinama Papuka prelaze u sitnoborane biotitske gnajse. U migmatitskim stijenama i sitnoboranim gnajsevima ulozeni su konkordantno folijaciji amfiboliti i amfibolski skriljavci. Kontinuirani prijelaz u kloritski facijes dokazan je u podrucju Ravne gore gdje na­ lazimo usku zonu kloritskih skriljavaca koja se prosiruje u podrucju lista Daruvar. Za vrijeme progresivne metamorfoze ovog kompleksa vdila se retrogradna meta­ morfoza u metamorfitima Psunja i Krndije. Primarne strukture su zbrisane i stva­ rane su nove. orijentacije planarnih i linearnih elemenata. Uz ove procese doslo je do prekristalizacije primarnih mineralnih sastojaka tako da su stijene amfibolit­ skog :facijesa dovedene na nivo kloritskog facijesa.

13 Po zavrsetku metamorfoze izdizanjem stvoreni su uvjeti za molasnu sedimentaciju devonskiih, karbonskih i donjopermskih naslaga koje nalazimo sacuvane u obliku uske zone koja se protde od Orahovice do Ravne gore. U dubljim dijelovima (g. devon ?) nalazimo razne varijetete grafiticnih grauvaka, pjescenjaka i slejtove te konglomeraticnih pje!icenjaka. Izmedu ovih varijeteta postoje svi prelazi. Za taj nivo karakteristican je mineral kloritoid. Gornjodevonske naslage, u podrucju sjeverno od Velike, kontinuirano prelaze u karbonske i donjopermske pjescenjake, konglomeraticne pje!icenjake i slejtove koji u gornjim nivoima prevladavaju. U slejtovima je nadena vestfalska makroflora. U dolinama Radlovac potoka, potoka Zervanjska, Dubocanka i Velince nalazimo spilitizirane dijabaze koji su se probili u opisane klasticne naslage. U okviru salske orogeneze doslo je do prodora granitskih mas a koje su sacuvane u podrucju potoka Kiseljevac sjeverno od Velike i kao manje mase u starijim meta­ morfnim kompleksima. Gornjopermska transgresija ostavila je konglomerate u ciji sastav ulaze uglavnom valutice filita iz prekambrijskog metamorfnog kompleksa. Ovi konglomerati kon­ tinuirano prelaze u kvarcne pjescenjake koji u gornjim nivoima vjerojatno ve6 pripadaju donjem trijasu. Donjotrijaski sedimenti Ide u podlozi srednjotrijaskog karbonatnog kompleksa, koji u sredisnjem dijelu Papuka izgraduje najvise gorske predjele i podrucje sjevero­ zapadno od Velike, a tektonski reducirane pojave donjotrijaskih naslaga nalaze se u prelaznom podrucju Papuka i Krndije juzno od Orahovice. Pretdni dio naslaga

S1. 2. Pregledna geoloska karta lista Orahovica. Generalized geological map of the sheet Orahovica. 0630pHaJ[ reOJIOrHQeCRaH KapTa JIHCTa OpaxoBll~a. dpr-Q2 - Holocen: de1uvijalno-proluvijalni sedimenti. Holocene: Deluvial-proluvial deposits. rOJIO~eH: ,I:\eJIIOBHanbHo-rtpOJIIOBHanbHble OTJIO>KeHHH.. Ob-Q2 - Holocen: organogeno-barski sedimenti. Holocene: Organogenous swamp deposits. rOJIO~eH: opr3l{oreHHo-60JIoTHble OTJIO>KeHHH.. a-Qa - Holocen: aluvij recentnih tokiova. Holocene: Alluvium of recent streams. rOJIO~eH: aJIJIIOBHH COBpeMeHHbIX petffiblX Te'leHHH. pr-Q2 - Holocen: proluvij. Holocene: Proluvium. rOJIO~eH: rrpOJIIOBlfii:. b-Q2 - Holocen: barski sedimenti. Holocene: Marsh deposits. rOJIo~eH: 6oJIOTHble OTJIO>KeHml. I-Ql - Pleistocen: siitovi, pijesci, sljW1ci. Pleistocene: Silts, sands, gravels.. IIJIeHCTo~eH: aneBpHT, rre- COl(, rpaBHH. ' PI, Q - Levant-donji pleistocen: llijunci, pijesci, glinoviti silt. Levantian-Iower Pleistocene: gravels, sands, clayly silt. JIeBaHTCKHH HPYC-HH>KHHH lIJIeHCTO~eH: rpaBllH, rreCOK" rmIHHCTblH aJIeBpHT. PI - Pliocen: lapori, pijesci, pjeScenjaci, llijunci, gline, ugljen. Pliocene: Marls, sands, sandstones. gravels, clay, coal. IIJIHo~eH: MepreJIb, neCOK, IieC'laHHK, rpaBHH, rJIHHa, yrOJIb. M - Miocen: konglomerati, pjdeenjaci, vapnenci, tuf, tufiti, lapori, ugljen. Miocene: Conglomerate, sandstones, limestones, tuffs, tuffites, maris, coal. MHo~eH: KOHrJIOMepaT, neCt{3Hm<, H3BeCTHH.K, TYcPcP, TYcPcPHT, MepreJIb, yrOJIb. f3 - Miocen: bazalt. Miocene: Basaite. MHo~eH: 6a3aJIbT. x - Miocen: albitski rioliti. Miocene: Albit-Rhyolite. MHo~eH: aJIb6HT-PHOJIHT. IX - Miocen: andeziti. Miocene: Andesite. MHo~eH: aH,l:Ie3HT. T - Trijas: klastiti, dolomiti, vapnenci. Triassic: Clastites, dolomites, limestones. TpHac: HJlaCTHTbI, ,I:\OJIOMHTbI, H3BeCTHHKH. PT - Permotrijas: filitni konglomerati, kvarcni pjeSCenjaci. Permo-Triassic: Phillitic conglomerates, quartzy sandstones. IIepMo-TpHac: cPHJIJIHTOBble HOHrJIOMepaTbI, KBap~eBble rreC'lIlllllHH. ~~ab - Spilitizirani dijabazi, spiliti. Spilitizired diabase, Spilites. Cm{JtJIHTH3HpOBaHHble ,I:\Ha6a3bI, CIIH- JlHTbI.

14 I

I

't -'0, I

10km ------~------~ CP - Karbon-penn: metagrauvake, slejti i pjeScenjaci. Carboniferous-Permian: Metagraywacke, slates and sandstones. Kap60H-rrepMb: MeTarpaYBlII

15 cine dobro uslojeni kvarcni pjeScenjaci, te sejli i siltiti. U vdnom dijelu naslaga nalazi se reperni horizont, od siltita i pjeskovitog sejla, sa fosHima na temelju kojih je dokazana starost naslaga ekvivalentnih kampilu. Glavni mineralni sastojak je kvarc, a u gornjem dijelu naslaga u vezivu se nalazi dolo mit sto oznacava postupni pre1az u karbonatne sedimente srednjeg trijasa. Srednjetrijaski sedimenti u spomenutim podrucjima izgraduju znatno sire predjele bila Papuka dok u zapadnom dijelu Krndije cine tektonsko-erozione ostatke neka­ dasnjeg cjelovitog pokrivaca. Izgradeni su od nepravilne izmjene dolomita, dolo­ miticnih vapnenaca i dolomitno-vapnenackih breca. Istocnije od vrha Papuka prisutni sukrinoidni vapnenci s proslojcima i gomoljima roznjaka. Ove naslage su rekrista­ lizirane i siromasne fosilnim ostacima. Prema superpoziciji i fosHima dokazanim ladinickim naslagama u krovini, smatra se da ove naslage pripadaju aniziku. U ladiniku su kontinuirano talozeni vapnenci i dolomiti s uloscima laporovitih vap­ nenaca u kojima su nadeni ostaci skoljki roda Daonella. Ladinicke naslage sire su rasprostranjene juzno od Orahovice, te kao dio karbonatnog kompleksa kod Velike. Na v,se mjesta, svijetlosivi-tamnosivi kristalinicni, dijagenetski dolomiti sadde razlicite vrste ladinickih alga. U istrazenom dijelu terena nisu dokazani gornjotrijaski sedimenti, a moglo se pret­ postaviti da su prisutni u dolini Hercegovac potoka. U kamenolomima, gdje se vrSi eksploatacija dolomita, nalaze se ulosci dismikrita i intrapelmikrita s pojavama algalne laminacije, koji mogu pripadati gornjem trijasu. U zapadnom dijelu Papuka, na listu Daruvar, nalazi se i dobro razvijen sHjed gornjo­ trijaskih naslaga, zatim kondenzirani razvoj jurskih sedimenata i tektonsko ero­ zioni ostaci gornjokrednih naslaga. Stoga se moze pretpostaviti jaca tektonska ak­ tivnost za vrijeme gornjeg trijasa, rezultat cega su prekidi sedimentacije i stvaranje kopnenih povrSina na prostoru sredisn;eg i istocnog Papuka i Krndije. Moguce je dio mezozojskib naslaga erodiran i prekriven gravitacionim navlakama nakon postkrednih boranja i u kasnim fazama alpske orogeneze. Dijelom otkrivene naslage helveta, koje uz mlade miocenske i pliocenske naslage izgraduju lateralua podrucja oko masiva Papuka i Krndije, transgresivni su clan sto harem djelomicno oznacava kopnenu fazu prije srednjeg miocena. Sedimenti he1veta, mjestimicno asocirani s efuzivima i piroklastitima, podijeljeni su, prema sedimentoloskim i paleontoloskim karakteristikama, ua nizi i visi nivo. Bazalni dio cine slabo sortirani breca-konglomerati, zatim dijedi izmjena sljunaka, pijesaka i siltova, rijetko glina i pjescenjaka s lecama i proslojcima tufova i tufita koji ukazuju na znatnu vulkansku aktivnost. Naslage su vrlo siromasne ostacima slatkovodnih makrofosila i ostrakodima. Sire su rasprostranjene od Loncarskog visa prema Kutjevu, jugozapadno od Gornjih Vrhovaca i u depresiji kod Zveceva. Postepeni je prelaz opisanog nizeg u visi dio naslaga. To su konglomeraticni pjes­ cenjaci, gline, pjeskoviti i siltozni lapori s proslojcima tufova. U laporima su re.. gistrirani ostaci fosilne makroflore, a u najvisem dijelu sedimenata benticke fora­ minifere, pa iz karakteristika sedimenata proizlazi da jezerski sedimenti helveta, u vrsnim horizontima, prelaze i marinske. Ove naslage su otkrivene oko G. Vr.. hovaca, a tufovi se eksploatiraju u Poljakovcima. Pored vulkanita helvetski sedimenti su nosioci slojeva smedeg ugljena, otkrivenih zapadno od Loncarskog visa, koji vjerojatno dolaze na prelazu nizeg u visi nivo naslaga. Tortonski sedimenti slijede kontinuirano na helvetskim, a dijelom, zbog raz!icitib paleogeografskih okolisa i konstantne imerzije, Ide na razlicitim starijim stije-

16 n~ma, sto ukazuje i na diferencijalna kretanja pojedinih blokova tokom sedimen­ tacije. U podrueju G. Vrhovaca kontinuirano na helvetu leii debela serija torton­ skih konglomerata u facijesu delte, dok na ostalim lokalitetima torton poeinje ba~ 71alnim konglomeratima i razvojem sedimenata grebenskog, zagrebenskog i tur­ biditnog facijesa. U sirokoj okolici Vocina ove naslage su transgredirale na krista· linsku podlogu i efuiive, a sadde intrastratificirane eruptive i tufove. U siroj zoni tortonskih naslaga zapadno od Velike, 0 istovremenoj vulkanskoj aktivnosti sV'jedoce pojave debljih slcjeva tufova i tufita unutar lapora. U pogledu paleotransporta i paleogeografije treba spomenuti hipsometrijski visoke pojave tortona u Zvecev.. . skojdepresiji. Zatim iste naslage na krajnjem jugozapadnom rubu lista, koji zah.. vaca sjeverne padine Pozdkegore, gdje su reversno natisnute na gornjomiocenske naslage, kao na sjevernim padinama Papuka i Krndije. Vecina otkrivenih tortonskih naslaga saddi bogate marinske mikrofosilne zajednice i makrofosile znaeajne za gornji torton, a lokalno i donjotortonske fosile pa je bilomoguce utvrditi kontinuitet sedimentacije od helveta, ali bez stratigrafskog raselanjivanja. Vulkanska aktivnost tokom srednjeg miocena manifestirana je submarinskim izlje­ vima, tufovima i tufitima. Polifazno su stvarani razlieiti varijeteti efuzivnih stijena koje su prema petrografskim karakteristikama svrstane u tri osnovna tipa: ande­ zite, albitske riolite i bazalte.

Andeziti na Lonearskom visu probili su predpaleozojske niskometamorfne Skri~ ljavce i dio helvetskih naslaga ukoje su dijelom intrastratificirani kao tipiene "pil.. low" lave s tufovima i tufitima. Poznati su zasticeni izdanci eruptiva stupastog lucenjakll. kod Vocina. Vecinu eksploa­ tirane mase vocinskih eruptiva cine albitske stijene, a prisutni su andezit.. bazalti i bazalti koji sigurno pripadaju druglm fa71ama efuzija. Male pojave bazalta izdvojene u sjeverozapadnom' dijelu lista dio su efuziva Bu­ dimske strukture na listu Podravska Slatina. Pocetkom gornjeg miocena, tektonska aktivnost unosipromjene u sedimentadjskim prostorima. U osladenim uvjetima talozeni su braldeni sedimenti donjeg sarmata, koji se sastoje od listicavih lapora, pjeScenjaka, gline, pijeska i Sljunka. Litoloski prepoznatljive, naslage su paleontoloski dobro dokumentirane. Uske zone tektonski isprekidanog sarmata nalazese na sjevernim padinama Papuka i Krndije, dok na juznim ruoovima nisu konstatirane. Uocene su prilikom istraznog busenja u Po­ zdkoj kotlini i na sjevernim padinama Pozeske gore. U panonu napreduje osladivanje praceno kontinuiranom sedimentacijom vapnenaca - lapora i pjeseanih sedimenata tipa "croatica" i "banatica" naslaga. Sadde brajne slatkovodne do brakicne vrste fosila.

U donjem pliocenu kontinuirano SLi. talozeni lapori i pijesci sa smanjenim postot.. kom karbonata, pjeskoviti i glinovitisedimenti, a potom, u visem nivou,pretezno pijesci, pjdcenjaci i glina, ·te proslojci laporovitog vapnenca. Sadde llrojne ostra­ kode i kaspibrakicne vrste mekusaca provodne za "abichi" i "rhomboidea" naslage. U toku srednjeg i gornjeg pliocena, unutar suzenog sedimentacijskog prostora i u jezerima, taloze se paludin~ke naslage izgradene od glina, pijesaka, sljunkovitog pijeska i pjeskovitog silta. Otkrivene su na rubu i u dubljim dijelovima PozeSke kotline. '.

Gornjopliocenskim pokretima dolazi do formiranja recentne strukturne grade i s tim u vezitalozenje pliokvartarpih fJuvHalnih jezerskih sedimenata. U Pozeskoj kotlini i Dravskoj potolini te podnozju slavonskih planina sastoje se od nesortiranog ~ljunka, pijeska i siltno-pjeskovite gline. Zbog diferencijalnih vertikalnib pokretanJa blokova granice ovih naslaga imaju ingresivan karakter, uz pojave tektonsko-ero­ zionib ostataka na sedimentima i stijenama tercijara i predtercijara.

U pleistocenu Su talozeni sedimenti eolskog porijekla, dijelom sna~ani u akvaticne sredine karakteristicne po izmjeni prapora s fluvijalnim sedimentima i mijdanom faunom kopnenih i barskib gastropoda. Genetski iarolike naslage, tokom holocena, odlozene su u dolinu Drave. Dijelom su to barski i proluvijalni sedimenti. Istovremeno dolazi do konacnog formiranja re­ ljefa procesima erozije i akumulacije deluvijalno-proluvijalnih i aluvijalnih se­ dimenata. U tektonskom pogledu podrucje lista Orahovica podijeljeno je na slijedece krupnije jedinice: 1. Tektonska jedinica Psunj-Krndija, 2. Tektonska jedinica Pap uk, 3. Tek­ tonska jedinica Velika, 4. Tektonska jedinica BUogora, 5. Tektonska jedinica Po­ zdka kotlina i 6. Tektonska jedinica Dravska grabs.

* * *

Znaeajni novi rezultati na listu Orahovica su slijedeci: - Na osnovu makroflore revidirana je starost dijela metamorfita (vestfal). - Izvrsena je podjela metamorfnih stijena u tri metamorfna kompleksa. - Ustanovljeno je i objasnjeno sire prisustvo retrogradno metamorfoziranih stijena. - Prvi put su izdvojeni paketi permotrijaskih naslaga. - Rijeseni su osnovni strukturni problemi; izdvojeno je pet faza deformacije od koje su tri dale metamorfizam. - Na vise mjesta, u tektonski poremecenim zonama, prvi put su dokazani sIabo metamor­ fozirani donjotrijaski klastiti sa makrofaunom, za koje se smatralo da pripadaju sHuru. - Utvrden je kontinuitet sedimentacije donji-srednji trijas, zatim rekonstruiran stup trijas­ kih l<;arbonata uz veti broj nalazista fosHa. - Utvrden je razlicit polozaj i karakter geoloskih granica i prostorni strukturni sklop tri­ jaskih i paleozojskih stijena (bore, reversni i normalni rasjedi). - Naslage smatrane oligomiocenskim, detaljnom analizom, uvrstene su u helvet. Izdvojena su dva nivoa naslaga na temelju mikrofaune i prvih nalaza makrofosila. - Utvrden je kontinuirani te pretezno transgresivno-ingresivni slijed tortonskih naslaga, facije1ne raznolikosti i odnosi s prisutnim vulkanitima. - Dokazan je polifazni vulkanizam tokom srednjeg miocena, vulkaniti svrstani u tri osnovne skupine i istrazeni odnosi s granicnim naslagama. - Prvi put je utvrdena prisutnost i rasprostiranje donjosarmatskih naslaga. - Izdvojene su donjo i gornjopanonske naslage. Utvrdeni su reversni rasjedi na kontaktima sa stijenama podloge, bez pretpostavljanih transgresija-ingresija na sjevernim padinama Papuka i Krndije. - Prvi put je utvrdena prisutnost paludinskih naslaga u Pozeskoj kotlini. - Izdvojeni su razliciti genetski tipovi stvarani u kvartaru i pliokvartarni sedimenti na pod- rucju pretpostavljenih terasa Drave i u Pozeskoj kotlini. Plitkim busotinama, kvartarnim naslagama utvrden je sastav i uticaj klimatskih i tektogenetskih faktora. - Na stratimetrijskim profilima utvrdene su debljine, bio i litofacijelne karakteristike mio­ censkih sedimenata u svrhu korelacije s formacijama u dubokim istra:Znim busotinama.

18 - Sazet je pregled eksploatiranih i potencijalnih mineral nih sirovina. NerijeSeni problemi su slijedeCi: - Starost metamorfnih kompleksa Psunj-Krndija i Papuka. - Pocetak talozenja permotrijaskih naslaga. - Starost spilitiziranih dijabaza Radlovackog met'lmorfnog kompleksa. - Nacin odvajanja niskometamorfnih skriljavaca i izmijenjenih donjotrijaskih klastita u pod- rucju ljuskavih struktura. - Pronalazenje repera za detaljniju podjelu trijaskih karbonata i mogucnosti kvalitativnijih rjeSenja u uvjetima izrazite tektonike (reversi-na\lake?). - IZdvajanje donjotortonskih i opcenito miocenskih i pliocensl

19 OPIS KARTIRANIH JEDINICA

PREKAMBRIJ

Stijene prekambrijske starosti izgraduju jugoistocne padine Ravne gore, na zapadti lista, odakle se protezu juznim dijelovima Papuka prema istoku u podrucje Krndije. Ove stijene pripadaju psunjsko-krndijskom metamorfnom kompleksu koji je regiom Ino progresivno metamorfoziran do <;tupnja amfibol.,kog facijesa. Naknadnim procesima metamorfoze, stijene su pretrpjele retrogradnu metamorfozu. Prekambrijski kompleks metamorfnih stijena zastupljen je kristalastim skriljavcimaamfibolitskog facijesa i faci;esa zelenih skriljav2ca (po Eskoli). Amfibolskom facijesu pripadaju razni varijeteti gnajseva, granita, amfibolita i amfibolskih skriljavaca, mramori i metagabri.

GNAJSEVI eGgs) Medu gnajsevima nalazimo vise varijeteta koji se medusobno razlikuju po stupnju skriljavosti, mineralnom sastavu i po koliCinskim odnosima mineral nih sastojaka. Boje su uglavnom svi­ jetlosive iIi zelenkaste. Mikroskopske analize najcesce su pokazale heterolepidogranoblasticnu, blastokataklastienu iIi porfiroklasticnu strukturu te skriljavu teksturu koja je ponekad lame­ larna iIi okcasta. Izgradeni su iz kvarca i plagioklasa. KoliCina muskovita i biotita varira. Biotit je kristalizirao prekinematski do sinkinematski, a muskovit je dijelom kristalizirao prekinematski do sinki­ nematski, a dijelom postkinematski. Takav muskovit i neorijentirane nakupine sericita i klorita nastale su izmjenom plagioklasa, biotita i granata. Znaea;ni sastojci, uz spomenuti mineralni sadrZaj, su granat i staurolit cija koliCina i omjer variraju. Zma granata i staurolita uglavnom su izmijenjena u klorit, odnosno sericit. U gnajsevima okolice Kutjeva javlja se rjede disten i silimanit.

KEMIJSKA ANALIZA Granat-staurolitski gna;s Granit-Laniste p. Si02 57,56 67,77 Ti02 1,05 0,34 AhOa 18,56 15,44 FC20a 7,55 3,71 FeO 3,45 2,04 MnO 0,19 P20S 0,06 MgO 3,40 0,75 CaO 1,24 2,84 K20 0,74 1,12

20 N31iO 4,54 5,43 H20+ 1,57 0.,71 H 2O- 0,04 0.,03 99,89 100,01 AnaIitiear: L. Palinkas

FLAZERIRANI GRANITOID I (r) U podrucju istoCnog dije1a Kmdije u slivu potoka Laniste i Zmajevac pojavljuju se flazerirani leukokratski plagiogranitoidi. Nalazimo ih u obliku zila i manjih nepravilnih tijela u gnaj­ sevima i amfibolitima. Pretezno su to svijetlosive sitnozrnate stijene s malom koliCinom bio­ tita. Glavni sastojci su kvarc, kiseli plagioklas i malo kalijskog feldspata. Saddaj muskovita je takoder mali. Strukture sukataklasticne - flazer, djelomicno sacuvane alotriomorfno zr­ naste. Kod sela Vucjaka, na lijevoj i desnoi strani potoka Brzaje, nalaze se kataklazirani i znatno retro­ gradno izmijenjeni biotitski tonaliti i u njima ulozeni pegmatiti. Struktura tih stijena je iz­ razito kataklasticna, reliktna alotriomorfno zrnata. Glavni sastojci su albit i klorit koji su nas­ tali iz plagioklasa i biotita. Ostali produkti izmjene i akcesorni sastojci su coisit, epidot, titanit, apatit i cirkon te opaki sastojci.

AMFIBOLITI r AMFIBOLSKI SKRILJAvcr (A) Ove stijene pojavljuju se u obliku tanjih i debljih, sJojevima slicnih ulozaka u gnajsima. Zbog znatne varijacije mineralnih sastojaka (hornblende), kiselog do neutralnog plagioklasa i kvarca koji se zapazaju unutar iste pojave ne mogu se razlikovati amfiboliti od amfibolskih skriljavaca. Najcesce su to izrazito skriljave stijene granonematoblasticne strukture. Od ostalih sastojaka u njima nalazimo granat, epidot, coisit i opake minerale, medu kojima ima i pirita. Mjestimicno .su te stijene takcdet pretrpjele retrogradnu metamorfozu.

MRAMORI (M) Pojave mramora takoder nalazimo u seriji gnajsev9 gdje se kao i amfiboliti, ali znatno rjede, pojavljuju u obliku tanjih ili debljih isklinjavajucih uloZaka. U nekima se zapaza prvobitna slojevitost. Cesto su to slabo skriljave stijene jer sadr:ze znatne kolicine dobro orjentiranog muskovita. Posebno treba istaci mramore sjeverno od Velike koji u kontaktu s granitima pre­ laze u volastonitske skarnove s promjenjljivim sadrzajem titanita, tremolita i granata.

METAGABRI (u) Najveea masa metagabra nalazi se istoeno od Velike kod sela Podgorja. Manje pojave meta­ gabra dolaze i na drugim lokalitetima u seriji gnaiseva zajedno s amfibolitima i amfibolskim skriljavcima i cesto ih je tesko na terenu, od tih stijena, posebno izdvajati. Na nekim 10k ali­ tetima kao npr. kod Vetova i istoCno od Gradista, u metagabrima su otvoreni kamenolomi. Ponekad se odlikuju slabo do dobro izraZenom skriljavosCu te ih je stoga na terenu tesko od­ vajati od prethodno opisanih amfibolita i amfibolskih skriljavaca. Glavni mineralni sadrzaj je bazicni do neutralni plagioklas, klinopiroksen i smeda hornblenda. Ponekad se u njima jav­ ljaju varijeteti s kumingtonitom i postepeni produkti retrogradne metamorfoze tako da u obod­ nim dijelovima zdrobljenih zona nalazimo sosiritske gabre i amfibolske skriljavce s aktinolitom, coisitom, epidotom, albitom i granatom.

KLORITSKI SKRILJAVCI (Seose) Javljaju se u zoni koja se pruza centralnim dijelom Krndije u pravcu istok-zapad.

21 To su izrazito skriljave i borane do mikroborane stijene siv02elenkaste boje. Lako se cijepaju u tanke plocice. Po makroskopskom izgledu najslieniji su filitima. Zastupljenost glavnih sas­ tojaka; kvarca, klorita i aJbita te podredene koliCine muskovita u njima znatno varira sto us­ lovljava promjenu boje i skriljavosti. Promatranjem brojnih izdanaka i njihovom analizom dobiva se dojam da izmedu njih i serije gnajseva postoji postepeni prijelaz. Akcesorni mineralni sastojci su cirkon, turmalin, apatit i pirit koji prelazi u limonit.

GRAFITICNI SKRILJAVCI (Sgr)

U izvorisnom toku potoka Bistra, te sjeverozapadno od Vetova, javljaju se Ieee i tanji proslojci grafiticnih skriljavaca. Uslijed intenzivnog kretanja tijekom mladih faza boranja ova tijela su snazno uskriljena i kataklazirana. Po mineralnom sastavu grafitieni skriljavci su izgradeni iz klorita, sericita s nesto kvarca. Grafit se javlja kao fina dispergirana tvar.

ST ARIJI PALEOZOIK

BIOTITSKI GNAJSEVI, BIOTIT-MUSKOVITSKI GNAJSEVI I TINJCEVI SKRILJAVCI (Gbm) Javljaju se u sirokim zonama na podrucju Ravne gore i na sjevernim padinama planinskog vijenca Tocak, Lorn i Papuk. Na svim lokalitetima oni postepeno prelaze u migmatitske gnajseve. Pojedini varijeteti ne mogu se razdvajati jer su vezani postepenim prelazima. U pravilu tinjcevih skriljavaca ima malo i oni se najeesee nalaze na sjevernim padinama Papuka podalje od granita i magmatitskih gnaj­ seva.

To su izrazito skriljave sitnozrnate rjede srednjozrnate stijene bez vidljivog iii sa slabo i:&r~­ zenim izdvajanjem kvarc-feldspatskih tinjcastih h.mina. Zastupljenost glavnih mineralnih sastojaka kvarca, biotita i kiselih plagioklasa u njima znatno varira. Muskovit se javlja u nivoima nizeg stupnja amfibolitskog facijesa, dok u visim nivoima je rijedak iii posve izostaje pa u tim nivoima susreeemo biotit, plagioklas, gnajse koji ponekad sadrZe silimanit i staurolit. Od sporednih sastojaka cesto se u njima nalazi granat. Akcesorni su cirkon, apatit i opaki sas-tojci. Mjestimicno se u tim gnajsevima zapaza izmjena biotita u klorit i feldspata u muskovit i sericit·

KEMIJSKA ANALIZA GRANAT·BIOTSKOG GNA}SA LIPOV VRH Si~ 68,66 TiOz 0,97 AlzOa 13,48 FezOs 2,10 FeO 3,55 MnO 0,08 MgO 2,10 CaO 2,40 NazO 3,55 KzO 1,99 PzOs 0,18 HzO+ 1,00 H20- 0,16 100,30% Analitiw: P. Raffaelli

22 MIGMATITSKI GNAJSEVI (Mi) Migmatitski gnajsi javljaju se u orografskoj osi Papuka od Zveceva do S1. Orahovice gdje se izmjenjuju s granitom koje prete:lno okiruzuju. Prema jugozapadu nastavljaju se u podrucju Ravne gore. Na osnovu teksturnih i stnwturnih osobina razlikuju se heterogeni i homogeni migmatiti Heterogeni migmatiti predstavljaju pre1azne varijetete od paragnajseva prema homogenim migmatitima. Medu njima zastupljeni su arteriti, veniti, prugasti i slojeviti gnajsi. U njima je paleosom skri­ Ijav i po sastavu najcesce odgovara biotitskim rjede amfiboI-biotitskim . tonalitima i kvarc­ dioritima, dok je neosom pretezno sastava leukokratskih tonalita, rjede Ieukokratskih grano­ diorita i granita. Medu homogenim migmatitskim gnajsevima istrazivanog podrucja nalaze se sitnoborani gnaj­ sevi (anateksiti) i porfiroblastieni gnajsevi (embresiti). Medu porfiroblasticnim gnajsevima najvecu rasprostranjenost imaju mikroklin-porfiroblasticni gnajsevi dok su plagioklasni manje zastupljeni. Sitnoborani gnajsevi pretezno se naIaze u izvorisnom dijelu potoka Brzaja, juzno od Tocka. Oni su manje rasprostranjeni cd porfiroblasticnih gnajseva koji tvore siroku zonu od S1. Ora­ hoviee na istoku do Zveceva na zapadu lista. Nalazimo ih i u sjevernom podrucju Ravne gore. U sitnoboranim i mikroklin porfiroblasticnim gnajsevima glavni mineralni sastojei su isti tj. kvare, kalcijski feldspat (mikroklin), kiseli plagioklas i biotit. Kolicina tih sastojaka varira u granicama vrijednosti granodiorita i granita. Oni se dakle razlikuju samo po teksturi i strukturi. Mjestimicno tvore prelazne varijetete. Sitnoborani gnajsevi najvecim dijelom su sitnozrnate do srednjozrnate leukokratne stijene u kojima su dosta dobro izdifereneirane tanke larnine biotita od mnogo debljih u kvarefeldspatskih proslojaka. Mikroklin - porfiroblasticni gnaj~i su pretezno srednjozrnaste do krupnozrnaste stijene hetero­ blasticne strukture s porfiroblasticnim mikroklinom ponekad velicine 2-3 em. Kolicina mikro­ klina varira u sirokim granieama. Po mineralnom sastavu mikroklin-porfiroblasticni gnajsi odgovaraju sastavu granita i grano­ diorita. Plagioklas porfiroblasticni gnajsi nalaze se u zonama intenzivne migmatitizacije gdje postepeno prelaze u prugaste i slojevite migmatitske gnajse iIi u tonalite i kvarc-diorite. KEMI]SKE ANALIZE Porfiroblastieni Biotitski gnajs gnajs-Kraj cinovica

Si02 71,75 65,61 Ti09 0,38 0,81 AbOa 14,87 17,86 FesOa 0,07 0,26 FeO 2,44 3,06 MnO 0,03 0,05 MgO 0,91 1,84 CaO 1,68 2,70 NasO 2,33 4,52 K20 4,76 2,29 P20S 0,17 H20- 0,12 0,15 H20+ 0,77 0,92 Ukupno 100,13% 100,24% Porfiroblastieni gnajs, analiticar: B. Crnkovic Biotitski gnajs, anaIitiCar: M. Vrai0vic

23 GRANITOIDNE STIJENE (G) Ove stijene pretezno nalazimo u podrucju istocno od Zveceva odakle se protezu prema istoc­ nom dijeIuPapuka gdje sU manje zastupIjene. PojavIjuju se uobliku manjih izduzenih i ne­ pravilnih masa koje su najcesce konkordantno ulozene u migmatitske gnajse. Takoder se po­ javIjuju u obliku tanjih i debIjih silova i zila u migmatitskim gnajsima. Mineralni sastav granitoidnih stijena je jednostavan. Glavni sastojci su kvarc, kiseli plagio­ klas, kalijski feldspat Cmikroklin) i biotit. Akcesorni su granat, apatit, cirkon, turmalin te opaki sastojci, a kao produkti izmjene dolaze coisit, epidot, sericit, klorit i sagenit. KoliCina gIavnih mineralnih sastojaka varira u sirokim granicama tako da nalazimo sve. varijetete od kvarcdiorita do leukokratskih plagiogranita, granodiorita i granita. Pretezno su to srednjozrnate, rjede sitnozrnate stijene hipidiomorfne do alotriomorfne struk­ ture, homogene do nebulitske i ponekad paralelne teksture. U zonama jacih tektonskih kretanja u njima se zapazaju slabo izrazene flazer strukture.

KEMI.JSKA ANALIZA GRANITA - TORINACKO BRDO Si02 70,62 Ti02 0,31 Al20a 17,56 Fe20a 0,45 FeO 1,63 MnO 0,04 MgO 0,65 Cao 1,98 Na20 3,18 K20 3.10 PZ05 trag fu0110- 0,07 H20 110+ 0,88 100,47% Analitiw: B. Crnkovic

PEGMATITI I APLITI (p) Pegmatiti se nalaze u zonl migmatitskih i sitnozrnatih gnajseva gdje se pojavljuju u obliku zica i nepravilnih izduzenih gnijezda. Najvece pojave su u podrucju Tocka pa u slivu potoka Gudnoga, Budanica, VojIovica, Radetina i KrajCinovica te u srednjem toku Brzaje sa sivoplav­ kastim do tamnosivim mikroklinom koji je posve nepravilnog oblika i postepeno prelazi u okolne porfiroblasticne gnajse. Glavni sastojci su mikroklinpertit, kvarc i muskovit te kiseli plagioklas. Neki varijeteti sadde i biotit. Akcesorni minerali ponekad su granati i turmalin. Aplitne zile nalaze se takoder u zoni migmatitskih gnajseva i granita. To su sitnozrnaste sti­ jene alotriomorfno zrnate strukture s gIavnim sastojcima kiseli pIagiokIas (albit) i kvarc, s malom kolicinom muskovita i ponekad mikroklina.

AMFIBOLITI I AMFIBOLSKI SKRILJAVCI CA'.; Najcesce pojave ovih stijena nalaze se sjeveroistocno od Zveceva odakle se protezu na istok u zoni migmatitskih gnajseva i paragnajseva. PojavIjuju se u obliku metarskih do dekametar­ skih slojeva koji se Iateralno isklinjuju. GIavni sastojci su amfibol i plagioklas. Znacajni su granat, diopsid, kvarc. Kao akcesorni mogu doci ilmenit, cirkon, magnetit, apatit, coisit, epidot i rutil.

24 Zastupljeni su ovi varijeteti: aktinolitski skriljavci i amfiboliti, granatski amfiboliti, granat­ -biotitski amfiboliti i granat-diopsidski amfiboliti. Najcesce su to izrazito skriljave stijene po­ nekad s dobro izrazenom folijacijom i laminacijom. Manjim dijelom su homogene teksture kao na primjer diopsidski amfiboliti u podrucju Dukine kose, planinskih kota Lorn, Bilo i ToCak. Amfibol je najcesce hornblenda, rjede aktinolit. Produkti izmjene su klorit, sericit, coisit, epidot i limonit. Obzirom na mineralni sastav, strukturu i homogenu teksturu, granat-diopsidski amfiboliti jako su slicni hornfelsima.

PERIDOTITI I SERPENTINITI eSe) Nalaze se na sjevernim padinama Tocka. Pojavljuju se u obliku nepravilnih masa iIi alohtonih blokova. Tu su zapazeni svi prelazi izmjene peridotita u serpentinite ili pak serpentin talk akti­ nolitske skriljavce.

KEMIJSKA ANALIZA Amfibolit-Dubrava Peridotit-Toeak Kloritoidni skriljavac­ -Kaptolaeki potok Si02 51,76 44,50 48,31 Ti02 1,54 0,02 0,87 AbOa 18,88 2,51 32,57 F~Oa 0,52 5,18 2,69 FeO 6,87 5,82 3,40 MnO 0,15 0,16 0,13 MgO 5,89 31,91 0,78 CaO 8,30 3,18 0,17 Na20 2,93 0,33 3,02 K20 0,60 0,22 2,45 P 20 S 0,32 0,04 H20+ 2,03 6,09 4,79 H20- 0,23 0,20 0,37 100,09 99,97 99,57 Amfibolit, analitiear: M. Vragovic Peridotit i kloritoidni skriljavac, analiticar: V. Majer

KLORITSKI SKRILJAVCI (Seo) Nalaze se na juZnim padinamE'. Ravne gore u podrucju potoka Samanoviea, odakle se dalje protezu na zapad. To su sivozelenkaste stijene izrazito skriljave cesto mikroborane. Glavni sastojci su klorit, sericit, kvare, s malo plagioklasa (albit) te akcesornih apatita, eirkona i opakih sastojaka.

DEVON (D3) Stijene devona nalazimo sacuvane sjeverno od Vetova te zapadno od Velike gdje u vidu uske zone leie transgresivno na prekambrijskim metamorfnim stijenama. Devonske naslage izgraduju grafiticni slejti, grafitiene grauvake, kvarc sericitski skriljavci i konglomeraticni pjescenjaci. Postoje svi prelazi izmedu ovih varijeteta i za sve je karakteris­ ticno da se odlikuju jace iii slabije izrazenom skriljavom teksturom, sto ovisi 0 volumnom om­ jeru listicavih i zrnatih sastojaka, krupnoCi sastojaka, posebno krupnoCi teriklasta te njegovom odnosu prema matriksu. Boja nabrojenih varijeteta stijena se krece od tamnosive, gotovo erne do sivozelenkaste i ze­ lene. Tamna boja potice od grafitiene supstance.

25 Glavni mineralni sastojci su kvare, listicavi muskovit i sericit, kloritoid i klorit. Klorita ima vrlo malo. Pretezni dio stijena sadrZi kloritoid, a kod nekih je sadrZaj tog minerala i vise od 15 % od ukupnog volumena stijene, pa se takvi varijeteti mogu nazvati kloritoidnim skriljav­ eima. Kloritoid je tipican metamorfogeni mineral koji se prema literaturnim podacima po­ javljuje u PT uvjetima karakteristicnim za prelaz iz stijena vrlo niskog stupnja metamorfizma tj. iz zeolitskog facijesa u kloritski facijes metamorfizma i stabilan je sve do prelaza iz kloritskog facijesa u amfibolitski faeijes. Od akcesornih minerala javljaju se rutil, turmalin i opaki prah te vrlo malo karbonata.

GRANITI ('Y) U dolini Kiseljevae potoka sjeverozapadno od Velike dolazi veca masa granita koji su se pro­ bili u prekambrijske metamorfite. Iste takve granite nalazimo kao manje mase unutar mig­ matitskih gnajseva Papuka. To su srednjozrne do krupnozrne stijene u kojima su glavni mineralni sastojci mikroklin pla­ vicaste boje, kiseli plagioklas i kvare. U manjim kolieinama dolaze muskovit i biotit koji je pretezno izmijenjen u klorit. Od produkata izmjene dolaze epidot i eoisit, a kao akeesorni su zapazeni apatit i cirkon.

KARBON-PERM (C,P) Naslage karbon-perma nalazimo u obliku siroke zone koja se pruza od Sl. Orahovice na istoku do Duboke rijeke na zapadu lista. Serija je u baznom dijelu, koji se kontinuirano nastavlja na naslagama devona, zastupljena krupnozrnim, slabije skriljavim metagrauvakama, svijetlosive do sive boje na prelomu sede­ fa stag sjaja. Struktura ovih stijena je blastopsamitska do blastopsefitska. Uglavnom kao granoklasti prevla­ davaju zrna ili fragmenti kvarca, kakvi se nalaze u granitima iIi gnajsevima te zrna plagioklasa i mikroklina. Glavni mineralni sastojci su kvare, kiseli plagioklas (albit), teriklasticni muskovit i hidrotinjae nastao iz biotita. Kvarca ima oko 50% u stijeni. Vezivo je prekristalizirano u agre­ gat kvarea, sericita i klorita. Prekristalizacija veziva bila je istovremena s mrv­ ljanjem i prekristalizacijom granoklasta i litoklasta tako da nalazimo izrazito mortar strukture. Listicavi sastojci i izduzena zrna kvarca su subparalelno orjentirani. Okeasta struktura je poslje­ diea djelomicne prekristalizaeije ishodisne stijene koja se vrsila pod jakim usmjerenim pri­ tiskom kod cega se vrsilo i mikroklizanje duz prekristaliziranog pelitskog matriklsa. Opisane metagrauvake se izmjenjuju sa zelenosivim, tamnosivim, katkad crnim slejtovima, koji iduCi prema gornjim dijelovima ove serije prevladavaju. Sve ove stijene su tankoploCaste do plocaste, dobre ejepljivosti, te na plohama skriljavosti sedefastog sjaja. Mineralni sastojci su vrlo sitni i njihove dimenzije se krecu od 0,03-0,4 mm. 0 kolicini od­ redenog mine-rala ovisi i boja stijene. Povecani sadrzaj hematita i limonita, koji su nejedno­ lieno rasporedeni u stijeni, daje ljubicastu boju koja lateralno postepeno prelazi u zelenkastu i zelenosivu. Kada stijena sadrzi organsku tvar, poprima tamnosivu boju. Glavni mineralni sastojei slejtova su kvare, klorit i albit. Od opakih sastoiaka dolazi spomenuti hematit koji je uglavnom limonitiziran. Akeesorni minerali su cirkon, turmalin i apatit. U tamnim, gotovo ernim slejtovima nadeni su ostaci flore Cija starost je odredena kao karbon­ ska. Makropaleontoloskom analizom odredene su slijedece vrste: Asterophilittes equisetiformis, Pecopteris, Imparipteris (Neuropteris) i Cordaites.

Osim ovih vrsta na plohama skriljavosti zapazeni llU i sitni ostaci skoljke iz roda Carbonicola. Na osnovu fosilnih ostataka odredena je starost kao vestfal B i C.

26 KEMIJSKE ANALIZE Glineni skrilja- Pelit-Radlovac Grauvaka-Radlovac vac-potok Velicanka

Si02 58,78 84,68 56,79 Ti02 0,83 0,16 0,87 AhOa 19,89 8,66 20,58 Fe20a 1,37 0,23 7,55 FeO 5,79 1,09 1,78 MnO 0,06 0,02 trag MgO 3,31 0,53 1,80 CaO 1,22 0,49 0,30 Na20 0,71 1,85 1,34 K20 3,65 1,29 4,94 P205 0,85 0,43 H20+ 4,14 1,32 3,46 H20- 0,19 0,11 0,06 Ukupno: 100,79 100,39 99,90 Grauvaka, analitiear: B. Crnkovic

SPILITI (~~ab) U dolini Radlovackog potoka i Velinea te u izvorisnom dijelu potoka Dubocanka, i na vise mjesta dolaze spiliti koji su u literaturi opisani hao dijabazi. U njima su otvoreni kameno­ lomi. Pojavljuju se kao blokovi, nepravilne zile iIi su interstratificirani. Na kontaktnim plo­ hama p.rema okolnim stijenama nije primjecena metamorfna promjena. Uzduz ploha jaceg kIizanja katkada se javljaju vlakna azbesta duzine do 10 em. U mineralni sastav ulaze: albit, klorit, amfibol (aktinolit i hornblenda), rclikti klinopiroksena, kalcit i magnetit.

PERMOTRIJAS Naslage permotrijasa podijeljene su u dva paketa. Donji paket filitnih konglomerata i gornji kvarenih pjescenjaka koji kontinuirano prelazi u donji trijas.

FILITNI KONGLOMERATI ePT) Filitni konglomerati leze transgresivno na prekambrijskim stijenama i stijenama devona. Pros-· tiru se juzno od Orahovice na padinama Petrovog vrha i Kapovea, a nalazimo ih i u dolinama Ninkovackog i KaptolaCkog potoka, te u juznim pritokama Velince potoka. Dobro su razvijeni i u sirem podrucju potoka Strazemanka. U njima uglavnom nalazimo valutice filita koji vode porijeklo iz prekambrijskih metamorfnih stijena. Uz filitne valutiee nalazimo i valutice slejtova, metagrauvaka i vrlo rijetko granita. Za cijeli paket karakteristiena je ljubieasta boja. U visim nivoima uz konglomerate javljajl: se i ljubicasti pjescenjaei. Valutiee su dobro do srednje zaobljene lose sortirane i mogu biti velicine do 10 em promjera. Imbrikacija je u pravilu jasno izrazena.

KVARCNI PJESCENJACI ePT) Ove '>tijene cine prelazni horizont prema donjotrijaskim naslagama. Na prethodnim konglo·· meratima leze kontinuirano. Po mineralnom sastavu to su pjescenjaci subarkoznog, proto­ kvarcitnog tipa, a uz sericitno vezivo nalazi se kvsreni i karbonatni cement. Karbonatni utje­ caj povecava se prema vrhu serije. Prelazom filitnih konglomerata u kvarene pjescenjake gubi se ljubieasta boja i stijene poprimaju zelenkastu, sivozelenka3tu boju kao odraz mineralnog sastava. Granicu prema donjotrijaskim sedimentima je dosta teiiko ustanoviti, no sigurno je

27 da jedan dio kvarcnih pjescenjaka pripada donjem trijasu. Kontinuitet prelaza u donjotrijaske sedimente ustanovljen je na vise lokaliteta (Kapovac, Petrov vrh, Hercegovac potok, Rado­ vanka i StraZemanka potok).

MEZOZOIK

U planinskom masivu Papuka i Krndije mezozojske stijene su rasprostranjene u odvojenim podrucjima, a najvece prostiranje imaju trijaski sedimenti. U zapadnom dijelu Papuka postoje cjelovitiii raz\'oji trijasa i jure, te pojave gornje krede, dok su u sredisnjem i istocnom dijelu Papuka te u Krndiji jedino otkrivene nesto sire zone i tektonsko-erozioni ostaci trijaskih se­ dimenata. TRIJAS Tektonski reducirana zona trijaskih sedmenata proteze se od Duboke rijeke prema vrhu Pa­ pu~a i dalje na istok izgraduje najvise gorske predjele pri cemu se spusta na jug do izvorisnih predjela potoka Velicanke i Dubocanke i na sjever do potoka Kovacica, te prema istoku tek­ tonski isklinjava preko izvorisnih predjela V. Radotine, Pistanske rijeke i duz sjevernih padina ViljevaCke kose. Prelazno podrucje Papuka i Krndije, juznc od Orahovice, dijelom je takoder izgradeno od trijaskih sedimenata. Zona izdanaka proteze se od Zlostop potoka na zapadu te se siri preko Kapovca i Petrovog vrha prema istoku do Babine vode. Manje pojave duz teki­ tonskih linija nalaze se kiod G. Moticine i uz potok Iskrica. Sjeverozapadno od Vel ike tektonski ogranicena masa trijaskih sedimenata izgraduje dijelove grebena MaliScak, Plis, Lapjak i Top­ liCku glavu, te potoene medudoline od Dubocanke do Radovanke. Na osnovu paleontoloskih podataka i superpozicije, izdvojene su naslage donjeg i srednjeg trijasa.

DONJ! TRIJAS - PJESCENJACI, SEJLOVI, SILTITI CT t) Kontinuirano na permo-trijaskim tvorevinama talozene su naslage donjeg trijasa. Razvijen je u bazi srednjotrijaskih karbonata u vidu uskih zona, koje su cesto tektonski reducirane. U dolini KovaCice, narocito kod J ankovca, potpuno je sacuvan slijed naslaga s kontinuiranim prelazom u karbonate srednjeg trijasa. U produzetku zone duz Viljevacke kose na donji trijas su revers no natisnute stijene radlovacke serije. Juzno od Orahovice, na potezu Kaptolacki potok - Petrov vrh, iste naslage su utvrdene u tektonski isprekidanom pojasu. Sa juzne strane sredisnjeg dijela Papuka znacajniji je nalaz donjeg trijasa kod izvora Dubocanke. Tu su donjo­ trijaski klastiti zajedno sa srednjotrijaskim dolomitima naborani u metarske do desetmetarske bore. Uz spomenuti karbonatni kompleks kod Velike, fragmentarno se nalaze tektonski redu­ cirani i izmijenjeni klastiti donjeg trijasa. Sedimenti ovog kata donekle su uskriljeni i malo metamorfozirani, sto je posljedica tektonskih pokreta. U njihov sastav ulaze klastiti finijeg zrna, odnosno pjeskovito-glinovito-Iaporoviti sedimenti. Petrografski su determinirani protokvarciti, subarkoze, sejli, siltiti, te sle;t, uz mo­ guce prelazne varijacije. Glavni sastojci su kvare i feldspati, sporedni serieit, kvarcit, kvare~ -sericitni skriljavac, klorit, a vezivo je kvare kemijskiog porijekla, limonit te dolomit u vrsnom dijelu naslaga. Boja sedimenata varira od sive, sivosmede, crvenosmede do zelenkastosive, sto ovisi 0 koliCini klorita i zeljeza. Debljina slojeva u bazi je od nekoliko centimetara do naj­ vise 30 em, a tanka je uslojen reperni horizont sa fosilima koji je u pravilu prisutan u vrsnom dijelu donjotrijaskih naslaga.

U spomenutom horizontu nadeni su otisci moluska: Myophoria laevigata~ M. cf. costata, Ano­ dontophora (Myacites) fassaensis~ A. (Myacites) cf. canalensis, Pseudomonotis cf. hinnitidea i Gervilleia sp. Sastav faune ikontinuirani prelaz u karbonatne sedimente anizika upucuje da je vrSni dio naslaga ekvivalent kampila.

28 Debljina donjotrijaskih naslaga vjerojatno varira do maksimalnih 80 m.

SREDNJI TRIJAS - DOLOMITI, DOLOMITICNI VAPNENCI, VAPNENCI (T2) Zbog velike tektonske poremecenosti i oskudnih paleontoloskih podataka, nije izvrsena detalj­ nija stratigrafska podjela naslaga srednjeg trijasa. Na temelju superpozicije utvrdena je pri­ sutnost anizika, dok je ladinik mjestimicno paleontoloski dokumentiran. DetaIjnim istraZivanjima (K. Sikic et aI., 1975) utvrdeno je da se stariji dio anizickih naslaga sastoji od nepravilne izmjene dolomita, dolomiticnih vapnenaca i dolomitno-vapnenackih breca. Dolomiti su sive do tamnosive boje, krupnokristalaste grade, cesto su izluZeni - supljikavi te rastroseni u dolomitni pijesak. Vapnenci su sive, zuckastobijele i ruzicaste boje, a pdpadaju tipu vapnenaca sa sparitskom osnovom. Dobro su uslojeni, a slojevi su centimetarske do me­ tarske debljine. Dolomitno-vapnenacke brece sadrze fragmente opisanih dolomita i vapnenaca s karbonatnim vezivom. U dolini Kovacice nalaze se terigeni fragmenti i u vezivu terigeni detritus sto ukazuje na tektonsku aktivnost i moguca okopnjavanja. U srediSnjem dijelu Papuka brece imaju najvece rasprostranjenje s maksimalnim zadebljanjem u podrucju Mrezara. Ove bazalne naslage sadrze rijetke fragmente krinoida i sitnih gastropoda, a u izbruscima rekrista­ lizirane foraminifere. Mladi dio anizickih naslaga u Papuku i Kmdiji ukazuje na mogucu diferencijaciju sedimen­ taciollog prostora, od karbonatnog selfa do dublje marinske sredine. IstoCno od linije Jankovac-Duboeanka prevladavaju dijagenetski dolomiti i dolomitizirani vapnenci. Analizama su utvrdeni dolomitizirani krinoidni biospariti. Zbog rekristalizacije slabo su sacuvani ostaci alga i foraminifera. Utvrdene su Solenopora sp., Acicularia sp., fragmenti dazikladaceja te bentoske foraminifere: Ammobaculites sp., Trochamminoides sp. i Frondicu­ laria sp. U sredisnjem dijelu Papuka, zapadno od linije Jankovac-Dubocanka, zastupljen je mladi dio anizika u facijesima dublje marinske sredine. Sarno uz cestu Jankovac-Velika i preko vrsnih predjela Papuka, otkriven je cjelovitiji profil naslaga. Serija pocinje sivim kristalinicnim vap­ nencima mikritske i sparitske osnove s pojavama dolomitizacije. Sadrze rijetke fragmente kri­ noida, a u izbruscima su zapazeni Frondicularia sp., Radiolaria i Ostracoda. Na vise slijede slojevi krinoidnih vapnenaca s pro<;lojcima, uloscima i gomoljima roznjaka. Debljina slojeva je centimetarska do decimetarska. Proslojci rofujaka sadrie radiolarije, a nastali su uglavnom silifikacijom vapnenaca. U vrsnom dijelu krinoidnih biosparrudita lezi uski horizont tanko­ ploeastih glinovitih mikrita sive, svijetloruZicaste i ljubieaste boje. U opisanim vapnencima uz krSje stapki krinoida nalaze se od foraminifera rijetko Frondicularia sp. i Nodosaria sp., te pre­ rezi pelagickih skoljkaSa i radiolarije. U istoCnom dijelu Papuka i u Krndiji veci dio srednjotrijaskih karbonata pripada ladiniku. Prevladavaju kristalinicni dijagenetski dolomiti s uloscima laporovitih vapnenaca. J uzno od Orahovice, dijelovi grebena izmedu Planine i Kemjakova te Djedov nos, izgradeni su od do- lomita s ostacima algi, foraminifera, bodlji jezinaca i gastropoda. Odredene su alge: Teutlo­ porella herculea, T. nodosa, Diplopora annulata i Andrusoporella cf. langobardica, a od fora­ minifera Nodosaria sp. i Trochammina sp. Od izvorista Iskrice na zapad do Tisovca u dolo­ mite je ulozena zona ploeasto uslojenih laporovitih vapnenaca i glinaca u kojima su nadeni otisci skoljke Daonella cf. taramelli. Na istom lokalitetu J. Poljak (1912) navodi prisutnost verigenskih slojeva s ostacima vrste Daonella lomelli. U dolomitnom kompleksu kod Velike, uz korito Duboeanke, neznatno je otkriven, tektonski uklijesten, horizont sa daonelama, medu­ tim veci. dio ovih dolomita pripada aniziku.

Pretpostavljena ukupna debljina srednjeg trijasa iznosi oko 250 In,

29 NEOGEN .Masiv Papuka i Krndije periklinalno okruzuju neogenski sedimenti u vise ili manje ispreki­ danim zonama i znatno prekriveni kvartarnim naslagama. Listom Orahovica zahvaeen je i dio naslaga neogena istoenih padioa Psunja, sjevernih padina Pozeske i Dilj gore te jugoistoc­ nih obronaka Bilo gore. Sedimenti neogena su u donjem dijelu asocirani s efuzivnim i piroklastienim stijenama.

MIOCEN Na podrucju lista Orahovica vjerojatno da u postkrednom periodu slijedi emerzija koja traje do srednjeg miocena - helveta. Najprije se javljaju rijeeno-jezerski sedimenti, a krajem hel­ veta poeinje marinska sedimentacija. Tokom helveta i tortona, sedimentacija je praeena in- tenzivnom vulkanskom aktivnoseu. .

HELVET Sedimente helveta, mjestimicno asocirane s efuzivima i piroklastitima, nalazimo na sjevernim i juznim padinama Papuka i Krndije u obliku isprekidanih, tiZih iIi sirih zona, od istoene do zapadne granice lista, te u Zvecevskoj depresiji. Unutar helveta mogu se razlikovati dva litostratigrafska nivoa. U nizem dijelu prevladavaju krupnoklastieni, uglavnom neuslojeni, rijeeni sedimenti, dok se u visem dije1u javljaju jezerski i marinski, uglavncm uslojeni, sedimenti.

Niiidio - neuslojeni sedimenti eM~) Bazalni dio helvetskih naslaga cine brt:cokonglomerati i konglomerati slabo vezani pjeskovitim matriksom iii sljunci debljine do desetak metara. SIijedi nepravilna i brza, horizontalna i ver­ tikalna izmjena pijesaka, sljunaka, siltova, glina i rijetko pjescenjaka, mjestimieno s prosloj­ cima i Ieeama tufova i tufita. U krupnokasticnim dije10vima sedimenata, posebno u bazal­ nom dijelu klasti su cesto do velicine blokova i gromada. Sortiranost je gotovo u pravilu vrlo losa, ali na pojedinim lokalitetima i ekstremno dobra. Zaobljenost klasta je promjenjljiva, no obzirom na pretezno kratki transport, uglavnom niska. Klasti potjeeu od razlicitih metamorf­ nih, magmalskih i sedimentnih stijena predpaleozcika i paleozoika. Klasti koji vode porijeklo iz sedimentnih stijena mezozoika - vapnenaca i dolomita - su rijetki; registrirani su sarno na podrueju Gornjih Vrhovaca. Susreeu se i klasti, posebno u bazalnom dijelu, bentonitskih glina i tufita koji predstavljaju erozionim kanalima resedimentirane dijelove unutar helvetskih sedimenata. lnaee, Ieee i proslojci tufova i tufita, relativno ceste u vertikalnom stupu, te inter­ stratificirane lave (kod Loncarskog Visa), ukazuju na znatnu vulkansku aktivnost. VeCi dio sedimenata je neuslojen, no ponegdje je izraZena unakrsna, kosa ili koritasta sloje­ vitost (rijetko gradaciona) s pojavama erozionih kanala i urusavanja, 8to sve upucuje na facijese prepletenih rijeka (braided river), usea iIi dehe. Najzastupljeniji sedimenti: sljunkoviti pijesci, pijesci i siltovi, sedimentoloski i mineraloski su dobro obradeni. U pravilu su slabo sortirani i angularnih zrna. U lakoj mineralnoj frakciji previadava kvarc s prosjecnim uceseem od cca 48 %. Po zastupljenosti slijede cestice stijena (27 %), feldspati (20%), te muskovit s prosjecno 5%. Teske mineralne frakcije ustanovijeno je izmedu 0,11 i 13,70% (prosjeeno 3,7%). Najvise je granata - prosjecno 34%. Slijedi coisit-epidotska grupa s 27%, cirkon sa 14%, amfibol sa 7%, turmalin, rutil i apatit s po 4%, disten i staurolit s po 2%, te titanit s 1% prosjeene zastupljenosti. Dakle, pored kirupnih klasta, i sastav teske mine­ ralne frakcije upucuje na porijeklo terigenog materijala iz nisko, visoko i kontaktnometamorf­ nih stijena.

30 U vecini analiziranih uzoraka, odnos sadrZaja turmalin/cir~on, kao moguCi indikator duzine transporta, je relativno mali, sto potvrduje da su izvorisne stijene za ove sedimente bile rela­ tivno blizu. Opisani nizi dio helvetskih naslaga izuzetno je siromasan fosilnim ostacima, a i oni registrirani ne definiraju starost sasvim pouzdano. Od mikrofosila su registrirani sarno specificki neodre­ divi ostrakodi: Amplocipris, Harae. Registrirani makrofosili su iskljucivo slatkovodni: COll­ geria fuchsi, C. zoisi, Dreissensia cf. polymorpha, Bythinia cf. budinici, Melanopsis cf. sostarici, Clithon (V.) cf. pictus, Theodoxus, Melania, Unio. Registrirane su i riblje ljuske i ostaci nji­ hovih skeleta. Pojedine vrste navedenih fosila svojevremeno su determinirale oligocen, dok su druge shva­ cane miocenskim. Medutim, ove naslage na Poze skoj gori, a i na listu Orahovica juZno od Gor­ njih Vrhovaca, postepeno prelaze u fosilima dobro dokumentirani gornji dio helveta (karpat), pa proizlazi da su i te naslage helvetske starosti.

Visi dio - uslojeni sedimenti eM~) Juzno od Gornjih Vrhovaca gore opisani sedimenti postepeno prelaze u dobro uslojene, cesto graduirane i laminirane naslage, uglavnom sitnijeg zrna. To su konglomeraticni pjescenjaci, sljunci, pijesci, siltiti, pjeskoviti i siltozni lapori, mjestimicno s proslojcima pjescenjaka u brzoj vertikalnoj izmjeni. Slojevi su mm, em do dm debljine. U vrsnom dijelu ovih sedimenata jav­ ljaju se milimetarski, do centimetarski debeli proslojci stromatolitskih dolomita. Svi varijeteti unutar ove serije sedimenata su cesto manje Hi vise tufiticni, a javljaju se i centimetarski do decimetarski debeli proslojci tufova. Kod LonCarskog Visa i Kutjeva, busenjem su ustanov­ Ijeni slojevi tufa debljine i nekoliko metara. U gomjem dijelu nizeg nivoa i donjem dijelu viseg nivoa helvetskih sedimenata javljaju se ugljevite gline i smedi ugljen. Ovi uslojeni sedimenti se po mineral nom sastavu bitno ne raz­ likuju od sitnozrnijih varijeteta nizeg-neuslojenog dijela, no u pravilu sadrze manji postotak teske mineralne frakcije. Tu je odnos turmaIin /cirkon uoCljivo veCi nego kod neuslojenih se­ dimenata, pa ukazuje na relativno duzi transport terigenog materijala. Tufovi i tufiti sadrze gline montmorilonitsko-ilitskog tipa uz manji sadrzaj kaolinita i visok saddaj stakla i kvarca. U visem dijelu ovog kompleksa sedimenata u tankio ploCastim do laminiranim pjeskovitim i sil­ toznim laporima i siltitima, registrirana je brojna, dobro ocuvana fosilna flora. Odredeni su taksoni: Phragmites oeningensis, Andromeda protogea, Myrica lignitum, M. hakeafolia, M. bank­ siaefoli, M. driandroides, Laurus primigenia, Cinnamomum sp., Cassia cf. sagoriana, Legumi­ nosites sp., Eucaliptus oceanica i Burnelia (Sapotacites) minor. Navedeni taksoni upucuju na subtropsku kIimu s izmjenama razdoblja visoke vlafuosti i razdoblja s manje obQrina. Deter­ minirane vrste se javljaju u oIigocenu i miocenu pa ne mogu preciznije definirati starost. Me­ dutim, u najvisem dijelu ovih sedimenata registrirane su benticke foraminifere: Dorothia scabra, D. praelonga, Haplophragmoides fragile te plitkovodna bentiCka miliolida Sigmoilina celata koje determiniraju najvisi dio helveta-karpat. Navedena fauna, kao i potpuno odsustvo plankton­ skih oblika ukazuju na lagunarni facijes, odnosno na slabu vezu S otvorenim morem. Iz karak­ teristika sedimenata i saddaja fosilnih ostataka proizlazi da visi dio helveta izgraduju jezerski sedimenti s prelazom u marinske. Ukupna debljina helveta na Iistu Orahovica vje:rojatno ne prelazi 200 metara.

TORTON (M~) Tortonski sedimenti, mjestimicno s interstratificiranim efuzivima i piroklastitima, dolaze na vecoj povdini na sjevernim padinama Papuka u siroj okoIici Vocina, pa prema SZ do Lisi­ tina. Mjestimieno slijede kontinuirano na helvetu, a mjestimieno su transgresivni na kristalin iii efuzive. IduCi od VoCina prema istoku, javljaju se u isprekidanim uskim zonama na helvetu

31 iIi trijaskim dolomitima. Cesto su u rasjednim kontaktima sa starijim stijenama. Na jumim padinama Krndije dolaze transgresivno na metamorfite, takoder u obliku isprekidanih zona iii manjih erozionih ostataka. Vecu povrSinu torton zauzima i zapadno od Velike do zapadne granice lista, stirn da je kod Gornjih Vrhovaca kontinuirano na helvetu, au siroj okolici trans­ gresivan na niskometamorfne stijene. U Zvecevskoj depresiji torton dolazi na manjoj povrsini kao i na krajnjem jugozapadnom dijelu lista kojim su zahvacene sjeverne padine Pozeske gore. Inace na starije stijene dolaze transgresivno-ingresivno razliCiti nivoi od donjeg do gornjeg tortona, sto ukazuje na diferencijalna kretanja pojedinih blokova tokom sedimentacije koja je praeena vulkanskom aktivnosCu. Na podrucju Gorniih Vrhovaca torton je razvijen u facijesu delte. Unutar stotinjal< metara debljine konglomerata javlja se vise desetakia setova kose slojevitosti debljina od 0,5 do 3 metra. Uz pretezno dobro zaobljene valutice velicine sitnog sljunka do veliCine sake razliCitih meta­ morfnih i magmatskih stijena medu kojima prevladavaju kvarcne, javlja se krsje litotamnija, skoljkasa i jezinaca. Na ostalim 10kalitetima, ukoIiko nije u kontinuiranom prelazu iz helveta, torton poCinje s kon­ glomeratima iii brecokonglomeratima, debljine od nekoIiko metara. Valutice i fragmenti su obicno od najblizih starijih stijena pa na juznim padinama .Krndije pretezu klorit-sericitski skriljavci, na sjevernim padinama Papuka granit i razni varijeteti gnajsa i amfibolita, kod Ora­ hovice dolomiti, a kod Vocina efuzivi. Klasti su vezani obicno vapnenim cementom, iIi vap­ neno-pjescanim matriksom. No, mjestimicno je vezivo pjescani beskarbonatni matriks. Ti bazalni sedimenti prelaze postepeno u biokalcirudite i bio!

32 EFUZIVNE I PIROKLASTICNE STIJENE Neogenska vu1kanska aktivnost na podrucju lista Orahoviea pocinje u he1vetu i s prekidima traje kroz cijeli srednji mioeen. Manifestira se submarinskim iz1ivima te produktima eksp10- zivne vu1kanske aktivnosti - piroklasticnim brecama i sedimentaeijom tufova i tufita. Zbog po1ifaznog nastanka ovih stijena cesto im je tesko preciznije odrediti starost jer se jav- 1jaju s raz1icitim varijetetima interstratificirane u pojedinim nivoima srednjeg mioeena, a isto­ vremeno su i pod10ga transgresiji-ingresiji pojedinim nivoima. Prema petrogenetskim karakteristikama na karti su izdvojena tri osnovna tipa efuzivnih stijena: andeziti, albitski rio1iti i ba7a1ti.

Andeziti (IX) Andezitske stijene se javljaju na vecoj povrsini u okoliei Lonearskog visa a manja pojava, determinirana samo jednim uzorkom, je jugozapadno od Vocina asoeirana s riolitima i baza1- tima. Na Loncarskom Visu efuzivi su probili predpa1eozojske niskometamorfne skriljavce i dio he1vetskih nas1aga u koje su dije10m interstratificirani kao tipicne "pillow lave" s tufovima i tufitima. Inace su to masivne stijene s mjestimicno slabo izrazenim stubastim iii plocastim lucenjem" Pretezno su zelenosive, tamnoze1enosive i tamnosive boje. Homogene su, dijelom mandulaste teksture. Struktura im je porfirska do afirska. Stijene su izgradene od kvarca, plagioklasa, sa­ nidina, piroksena, amfibola, biotita, magnezita, kalcita, apatita, magnet ita, ilmenita i stakla. Mjestimicno se javlja olivin. Obicno u holokrista1noj-tipskoj pilotaksitskoj i rjede hipokristal­ noj osnovi su fenokristali kvarea, fe1dspata i rjede hornblende. Feldspati su najkrupniji kristali, prosjecne duzine 0,5-1,5 mm, cesce izduzeni nego izometricni, pretezno zonarno gradeni. To su andezini sa srednjom vrijednoscu an 39% (33-45% an). -2 V je od -85° do +88°. Mikroliti p1agioklasa iz osnove su iz red2 oligoklasa do andezina s 26, 28, 32, 33 i 35% an komponente. Sanidin je rijedak, ali dolazi kao fenokristal i do 7 mm duzine. Kvarc se javlja kao nakupine od viSe zrna ili kao pojedinacna, vrlo cesto okrtiZena s reakcionim rubom od monoklinskog piroksena, klorita, kalcita ili stakla. Pirokseni su obieno mikroliti u osnovi sa srednjim kutem potamnjenja c : Z = 40°, dok je kod fenokristala c : Z = 41°, 40°, 42°, a +2 V je 60°, 68°, 60°. Olivin je rijedak, obicno resorb iran i izmijenjen u nakupine karbonata, amfibola, k1orita, pikotita i stak1a. Na reliktima olivinskih zona je mjereno 2 V = + 84°, -88°, -84°, dak1e ±90°, 8to ukazuje na oko 20% Fe komponente. (Sva mjerenja: Golub Lj. & Marie L. 1968. - uzorci iz Cukur potoka . Na rubom dije1u efuzivnog tije1a jav1jaju se ank1ave i do 5 em promjera, sudeCi prema strukturi, minera1nom i kemijskom sastavu, stijena granitoidnog sastava, najvjerojatnije gnajs kojeg efuzivi probijaju. Re1ativno brojne mikroskopske i kemijske analize efuzija Loncarskog Visa pokazuju da se kako po struktumo-teksturnom, tako i po kemijskom sastavu jav1jaju razni varijeteti; augitni andezit, hornblenda-augitni andezit, hornb1enda andezit, kvareni andezit i 81., no glavnu masu efuziva Cine trahiandeziti.

Uzorak PI PIA P5 P5A P9 S2 S4 VK2 Gubitak 6,26 3,04 4,68 3,71 3,26 4,64 3,01 2,30 zar. na lOoooe Si02 50,02 53,70 52,39 53,61 53,97 53,17 54,06 58,31 FeO 1,92 0,11 0,72 0,16 0,85 1,26 0,50 0,93 Fe20a 4,46 4,79 6,76 6,92 6,63 7,13 7,42 6,35 Ab03 14,54 15,60 17,94 18,36 18,65 18,90 17,38 16,19 CaO 8,41 8,24 4,63 4,51 5,05 1,82 4,77 3,98 MgO 4,94 4,64 2,92 2,79 2,62 2,92 2,42 2,22 MnO 0,11 0,12 0,16 0,16 0,01 0,03 0,03 0,12 K20 3,99 4,28 4,27 4,37 4,41 5,06 4,62 4,55

33 2,70 2,90 2,65 2,71 2,84 2,62 3,08 3,01 1,75 1,88 1,92 1,96 0,94 2,03 2,10 1,41 0,65 0,70 0,72 0,74 0,74 0,83 0,75 0,55 Ukupno 99,75 100,00 99,76 100,00 99,97 99,91 100,14 99,92

RTG i DTA analize tufova andezitskog sastava vezanih uz efuzive pokazuju sastav: 30-40% gline montmorilonitskog tipa, 10-50% kvarca i ostalo staklo.

AIbitski rioliti ex) VeCinu mase efuzivnih i piroklastienih stijena juzno i jugozapadno od Vocina Cine albitske stijene. ProbiIi su granite i gnajseve te dio miocena, dok su pojedini nivoi tortona na njih trans­ gresivni. Obicno su masivne, ali nije rijetko stubasto Iucenja, posebno dobro izrazeno na zas­ ticenom izdanku (napusteni kamenolom) kod VoCina. Pretezno su zelenkastosive boje, homo­ gene, ponekad izrazene mandulaste iIi fIuidalne teksture. Struktura im je porfirska, dijelom gIomeroporfirska, trahitska. Osnova pretezno hijalopilitska. Fenokristali su plagioklasi - albit, kao i osnova od mikrolita koji cine 80-90% svih sastojaka. Uz mikrolite plagioklasa u osnovi se jos javlja alotriomorfni zrnati kvarc i njegovi agregati te devitrificirano staklo. Kvarca je .oko 5%. Akcesorni su apatit i opaki minerali. Sekundarno se javljaju klorit, aktinoIit, epidot i limonitna supstanca od koje su cesto smede boje. Mjerenja na dva fenokristala plagioklasa su pokazala: 1. Dl/a = 17, 73, 98 (010) 2% an tocno Bl/a = 79, 18, 84 (001) 3% an tocno K = 80,24,68 (001) 3% an 30NW 2Vz = 87° 2. D1/a = 18, 72, 89 (010) 1% an 1/2°SW Bl/a = 17, 23, 89 (010) 2% an tocno Kl = 81, 22, 70 (001) 5% an 1/2° NW 1<2 = 78, 24, 70 (001) 3% an tOCno 2Vz = 85° Dobar dio efuzivnih albitskih stijena je znatno izmijenjen. Fenokristali plagioklasa rijetko su sacuvani od izmjena, obicno su ispunjeni sericitom, kloritom, kvarcom i epidotom. Rijetki fenokristali piroksena - augit - dijelom su izmijenjeni u klorit i kalcit, a kalcitom su ispu­ njene i mandule. Vulkansko staklo je devitrificirano u klorit i epidot. Glavna masa efuzivnih stijena juzno i jugozapadno od Vocina prvobitno je determinirana kao trahiti (Stur, 1862), ali ih je M. Tajder (1956-60) posIije detaljnog prouCavanja odredio kao riolite, primarne albitske stijene postale kristalizacijskom diferencijacijom. No, uz riolite od­ redeni su andezit-bazalti i bazalti koji sigurno pripadaju drugim fazama efuzija. Kemijske analize efuziva okolice Vocina pokazuju sastav:

Uzorak 41 41A 61 65 65A Gubitak zarenjem 3,05 1,96 3,01 4,97 4,58 na 10000C Si02 68,65 70,60 66,22 57,74 58,63 FeO 1,76 1,19 2,23 0,65 0,42 Fe20a 2,72 2,80 1,51 5,86 5,95 Al20a 12,24 12,59 15,79 16,89 17,15 Cao 1,54 1,34 1,68 3,78 3,74 MgO 1,51 1,34 1,45 1,31 1,35 MnO 0,04 0,04 0,04 0,01 0,01 K20 5,73 5,89 3,39 2,27 2,30

34 1,68 1,73 3,37 4,99 5,07 0,28 0,29 0,53 0.. 48 0,49 0,22 0,23 0,45 0,41 0,41 Ukupno 99,42 100,00 99,67 99,36 100,00

Uglavnom na rubovima efuzivnog tijela, ali i unutar njega kao metarski do dekametarski pro­ slojci, javljaju se piroklastiti - vulkanske brece, aglomerati i tufovi, stijene mjestimieno iz­ razite fluidalne teksture. Boja im je sivozelena, sivosmeda i crvenkastosmeda. Uocljiva je piro­ klasticna struktura s fragmentima raznih stijena. SadrZe i velike (decimetarskih dimenzija) anklave rudistnih vapnenaca gornje krede, koji se inace na povrsini javljaju cca 5 km sjevero­ zapadno (izvan granice lista), te milimetarske do centimetarske fragmente granita, gnajsa, efuziva i piroklastita (pojedini fragmenti u vulkanskoj breCi sadrie fragmente piroklastita), sto ukazuje na polifaznu vulkansku aktivnost. Fragmenti stijena i minerala su vezani tufnim vezivom ili u kalcitnom agregatu. Od primarnih minerala sacuvani su samo kalupi i konture plagioklasa ispunjeni sekundarnim produktima; kloritom, sericitom, kvarcom, aktinolitom, epidotom, hematitom, limonitskom supstancom i mineralima glina.

Bazalt (~) Bazalt se na listu Orahovica javlja na Humicu - sjeverno od Vocina, gdje je asociran s tor­ tonskim kalkarenitima u obliku submarinskog izliva, dijelom s izraZenim pillow-ima, te jugo­ zapadno od VoCina gdje probija albitske stijene. Obieno je tamnosive do crne boje, masivne mandulaste teksture. Struktura je porfirska s mikroofitskom osnovom. Fenokristali plagioklasa gradeni su kao sraslaci, rjede zonarno, cesto puni uklopaka piroksena i devitrificiranog stakla. Sastav im je od kise10g labradora (bazicni andezin) do kiselog bitov­ nita. Mjerenja na fenokristalima plagioklasa jednog uzorka iz okolice VoCina su pokazala: Dl/2 = 38, 64, 64 (010) 75% an 112° ND Bl/2 = 37, 64, 66 (010) 73% an 112° ND K = 46, 61, 57 (110) 75% an 112° ND 2 Vx = 83°, a plagioklasi iz osnove istog uzorka: Dl/z = 32, 62, 76 (010) 58% an 2° SW Sl/2 = 32, 63, 74 (010) 59% an 112° SW Vz = 78° Osnovu stijene cine pritkasti plagioklasi, a u intersttcIJama dolazi piroksen. Za fenokristal piroksena dobiveno je 2 Vz = 62°, Z : c = 42°. Akcesorni su apatit i magnetit. Kao sekun­ darni se javljaju klorit, kalcit i iglicasti aktinolit.

GORNJI MIOCEN DONJ! SARMAT (lM~) Na jugozapadnom rubu lista, od Oblakovca do Busnova, zahvacena je uska zona tektonski reduciranih donjosarmatskih sedimenata sjevernih padina Pozeske gore, a sjeverno od Or­ Ijavca dio sarmata istocnih padina Psunja. Uske zone i pojave ovih naslaga nalaze se u sjevernom pribrezju Papuka i Krndije. Sjevero­ zapadno od Popovca kod VoCina ....ragmentarno su otkriveni donjosarmatski sedimenti uz tor­ tonske, koji grade strukturu Budim-Humic na listu Podravska Slatina. Djelomicno je sacuvan pojas donjosarmatskih sedimenata zapadno od Vocina izmedu Lanista i potoka Kosovac, te nesto dalje na istok gdje su ove naslage inverzno polozene i rasjedima

35 prekinute. Ponovno su nesto bolje otkrivene kod Slatinskog Drenovea i juzno od Pusine, te neznatno uz reversne rasjede kraj Radlovae potoka i na Lipom Brdu kod Sumeda. Krajnji istoeni izdanci sarmatskih sedimenata sjevernog, papucko-krndijskog, pojasa otkriveni su uz tortonske sedimente jugoistocno od G. MotiCine ispod brda Sasa. U osnovi su donjosarmatske naslage talozene kontinuirano na gornjotortonskim, a po litolo­ giji su dosta raznolike i dijelom bituminizirane. Sastoje se od izmjene tanka uslojenih i listi­ Cavih (tripoli) lapora, pjescenjaka, laporovitog vapnenea te slojeva gline, pijeska i sljunka deb­ ljine do 1 metar. Lapori su pjescani, glinoviti, vapneni s prelazom u vapnenee sa eea 85% CaCOa. Za neve­ zane pjeskovite sedimente karakteristican je sastav teskih minerala. Glavni sastojci teske frakcije su apatit, cirkon i granat, ostaIi sastojci: epidot, amfibol, titanit, turmalin i rutil javljaju se u neznatnim kolicinama. U lako; mineraInoj frakciji glavni sastojci su: kvare, feldspati i cestice karbonata. Starost naslaga je potvrdena naIazima fosila na vise lokaliteta. Od makrofaune odredeni su Ervillia dissita dissita, Cerastoderma vindobonense vindobonense, C. transcarpaticum, C. gleichen­ bergense, C. pseudoplicatum, Musculus sarmaticus, Mactra vitalina vitalina, M. vitalina eich­ waldi, lrus (Paphirus) gregarius dissitusj zatim Acteocina lajonkaireana lajonkaireana, Mohren­ sternia inflata, te otisci Clupea sp. Mikrofauna se sastoji od razliCitih vrsta foraminifera, kao Elphidium aculeatum, E. macelum, E. antoninum, E. josephinum, Cibicides badensis, C. lobatulus, Nonion granosum. Fosilna zajedniea, pored marinskih, sadrZi brakicne vrste sto se podudara s regresivnim osobinama ovog kata, a pretpostavlja se da ovdje dolazi do mijesanja faune za­ padnog i istocnog dijela Paratetisa. Debljina donjosarmatskih sedimenata na mjerenim profilima varira unutar 20 m, a moguce debljine su do 60 m. DONJI PANON (lM~) Na sjevernom pribrezju Papuka i Krndije te kod Popovca otkriveni su donjopanonski sedimenti koji kontinuirano leze na sarmatskim. Vece rasprostiranje imaju ove naslage zapadno od Vo­ cina, te jugozapadno od naselja Jorgic i Kometnik gdje su dio prevrnute strukture izmedu Kosovac i Mockovac potoka. DijeIom su otkrivene i tektonski reducirane izmedu Slat. Dre­ novca i Pusine, zatim zapadno od Sumeda i uz donjosarmatske naslage kod brda Sasa. Uz sjeverni rub Pozeske kotline sarno fragmentarno su otkriveni donjopanonski sedimenti kod Gradista i sjeverno od Vraniea, te uz zapadni rub kotline kod Orljavca. Na padinama juZno od rijeke Orljavice, koje pripadaju Pozeskoj gori, takoder su otkrivene ove naslage uz donjosarmatske izmedu Oblakovca i Busnova. Donjopanonske naslage, zvane "croatica slojevi", izgradene su od laporovitog vapnenca i la­ pora, svijetIosive - bijele i zuckaste do zutosmede boje. Prema sedimentoloskim analizama to su kalcilutiti; lapori sadrze do 60%, a laporoviti vapnenci i do 95% CaCOa. Dobro su us­ lojeni, od nekoliko centimetara do tri decimetra, neravnih slojnih povrsina, a postepeno pre­ laze u slabo uslojene lapore. Starost naslaga odredena je nalazima karakteristicnih gru;tropoda: Radix croatica, Limnaea extensa, Gyraulus praeponticus i Planorbis cf. transsylvanicus uz koje se nalaze sitni limno­ kardidi' Debljina donjopanonskih naslaga iznosi oko 150 m.

GORNJI PANON (2M~) U isprekidanom pojasu mioeenskih naslaga na sjevernim padinama Papuka i Krndije, otkriveni su i gornjopanonski sedimenti zapadno i jugozapadno od VoCina, te kod Slat. Drenovea !i.

36 od Cacic brda prema istoku do Pusinskog brda. Zatim u podrucju od Kokocaka i Gornje PiS­ tane do Radlovac potoka, otkrivene su ove naslage uz reversno natisnute metamorfne stijene Pistanske i Viljevacke kose. Ju.zno od Orahovice, od jezera kod Duzluka preko izvorisnog dijela Plandinske rijeke do Iskrice, otkrivena je zona gornjopanonskih sedimenata, koje su dijelom u rasjednom kontaktu s paleozojskim, trijaskim iii starijim miocenskim naslagama. U podrucju Pozeske kotline, izmedu Zakorenja i Oblakovca, ove naslage grade sjeverne i juzne padine uz dolinu Orljavice, a neznatno su otkrivene sjeverno od Vranica. Kaspibrakicni sedimenti gornjeg panona odgovaraju facijesu "banatika naslaga". Talozeni su kontinuirano na donjopanonskim laporima uz pojavu pre1aznih naslaga s mijesanom faunom . slabije izraZenim slojanjem, te smanjenim postotkom karbonata. 1 Gornjopanonski lapori su prete.zno glinoviti iIi pjeskoviti, manje vapneni, neuslojeni do slabo uslojeni. Boja lapora je plavicastosiva, sivo ili zuckastosmeda. Obicno sadrZe oko 60%, a rijede preko 70% CaCOa. IduCi navise pada sadrZaj karbonatne komponente do ispod 20%. pa se mogu pratiti prelazi od vapnenaCkih do glinovitih lapora. U vrsnom dijelu naslaga, u rasponu gornji panon - donji pont, otkrivena je kod Duzluka izmjena breca i breca-konglomerata s pjeskovitim laporima. Fragmenti u breci su pretemo od dolomita, a vezivo vapneno-Iaporovito i pjeskovito. U opisanim breeama, granulometrijski mjereno, prevladavaju cestice veliCine sljunka i pijeska, a cestice silta su u podredenom polo­ zaju. U teskoj mineralnoj frakciji pjescanih slojeva glavni sastojci su epidot, granat i cirkon, a sporedni apatit, amfibol, turmalin i titanit. Gornjopanonska starost naslaga je dokazana na vise lokaliteta. Mikrofosilna zajednica karak­ terizirana je vrstama ostrakoda: Hungarocypris hieroglyphica, H. Marginata, Hemycitheria croatica, H. marginata, Candona (Lineocypris) reticulata, Amplocypris recta, A. abscissa, Cyp­ rideis heterostigma obesa i dr. Makrofosili su dosta rijetki, a odredene su vrste: Congeria bana­ tica, C. digitiJera, Paradacna lenzi, P. cf. sirmiense, Limnocardium cf. Jatioi, L. cf. humilico­ statum, Cardium (Didacna) otiophorum, Gyraulus (G.) tenuistriatus, Coretus turkovici. Debljina gornjopanonskih naslaga iznosi oko 200-250 m.

PLIOCEN

DON]! PONT (Plb Sedimenti donjeg ponta otkriveni su na sjevernoj strani Papuka i Krndije. Neznatno su ot­ voreni sjeverno od V. Popovca uz rasjedni kontakt s andezit-bazaltom Budimske strukture i starijim tercijarnim naslagama. Sira zona naslaga proteze se od spojista potoka Vojvodinac i Cadavica na jugoistok, preko VoCina do Kometnika, gdje je rasjedima prekinuta, a manje pojave nalaze se zatim oko Slat. Drenovca i na Pusinskom brdu. Dje1omicno isprekidana zona donjopontskih naslaga prote.ze se od Kokocaka do G. Pistane, te preko Duzluka na istok do korita Iskrice. U Pozeskoj kotlini, jugozapadno od Orljave, naslage donjeg ponta izgraduju t~. ViIic kosu uz Vilic Selo i druge obronke Psunja, a konstatirane su kod Vranica sjeveroistocno od Or­ ljavca. Sedimenti donjeg ponta - "abichi nasI age", sastoje se od izmjene glinovitih, siltno-pjeskovitih i manje vapnenih lap ora s uloscima pijeska koji su kontinuirano talozeni nakon gornjopanonskih naslaga. Lapori su uglavnom neuslojeni iIi slabo uslojeni uz izmjene s pijescima, sive su boje s plavicastim i zelenkastim nijansama. U laporima i vapnenim pijescima sadrZaj CaCOa je dosta ujednacen i krece se od 40-70%. Osnovni mineralni sastav cine fe1dspati i kvarc, au teskoj mineralnoj frakciji glavni sastojci su granat, epidot i cirkon, te disten, rutil, apatit i klorit.

37 Donjopontska starost naslaga je dokazana nalazima provodne vrste Paradacna abichi i dosta rijetkim otiscima P. okrugici, P. lenzi, P. lenzi asperocostatum, Congeria digiti/era, C. zagra­ biensis, Valenciennius reussi kao i ucestaloscu vrsta zajednice ostrakoda, koja je utvrdena u vecem broju uzoraka. Odredene su: Candona (Pontoniella) acuminata, C. (Casiocypris) alta, C. (Camptocypria) balcanica, Hemycitheria peinovicensis i dr. Pretpostavljena debljina donjopontskih naslaga varira od 200-350 m.

GORNJI PONT (Pli) Sa sjeverne strane Papuka i Krndije izdvojeni su sedimenti gomjeg ponta - "rhomboidea naslag("''', koji dijelom u kontinuitetu prate zonu protezanja donjopontskih naslaga, a dijelom moZda zbog ingresivnog karaktera pokrivaju starije naslage iIi su sa njima u rasjednom kon taktu. Sire su rasprostranjene od linije Lisicine-VoCin-Kometnik na istok do Ceralija, zatim preko G. Meljana, Slat. Drenovca, Pusine, te od Kokocaka prema potoku Iskrica. Za naslage ovog podrucja vezane su pojave tankih slojeva ugljena u Rijencima. Gornjopontski sedimenti izdvojeni su na juZnim padinama Papuka i Krndije u tektonski re duciranom pojasu od Orljave na zapadu preko StraZemana do Velike, zatim izmedu Vetova, Kutjeva, BekteZa, Duboke i dalje na jugoistok. Juzno od Caglina uz Londzu R. nalaze se iz­ danci gornjopontskih naslaga sjevernih obronaka Dilj gore. Velikim dijelom su ove naslage prekrivene praporom i talozinama mladeg pliocena. Pretezni dio gornjopontskih sedimenata cine nevezani i slabo vezani pijesci, pjeskoviti i gli­ noviti lapod, s proslojcima pjeScenjaka i ponegdje laporovitog vapnenca. Mogu biti centi­ metarski do decimetarski uslojeni, cesto laminirani, zelenkastosive do crvenosmede boje. Sta­ riji dio naslaga, izgraden od pjeskovitih lap ora i siltnog pijeska, karakterizira vis ok postotak amfibola, a mladi nivo je oznacen vecim postotkom epidota u sastavu teskih minerala. Pijesci su obicno homogeni i dobro sortirani. Ako sadrZe primjese silta (17-35%), sljunka (do 21 %) i gline, odredeni su kao siltni pijesci, silt-glinoviti pijesci, sljunkovito-siltni pijesci i sljunkoviti pijesci. Osim toga dolazi i pjeskoviti silt (13-25% pijeska) i glinoviti silt sa 15% gline. Glavni mineralni sastojci su kvarc i feldspati te cestice metamorfnih i eruptivnih stijena. Proslojci pjescenjaka su odredeni kao tinjcasta subgrauvaka. Laporoviti vapnenci, koji se nalaze lokalno istocno od Pusine, sastoje se od mikrokristalastog kalcita s nejednoliko rasporedenim primjesama gline, kvarca, tinjaca i feldspata. Gornjopontske naslage su bogate makrofosilima i zajednicom ostrakoda koja perzistira od donjeg ponta, a forme su krupnije i vise skulpturirane. NajceSce su vrste: Congeria croatica, C. zagrabiensis, C. rhomboidea, C. brandenburgi, C. ungulacapre, Dreissensia auricularis, D. polymorpha, zatim razlicite vrste limnokardida: Limnocardium riegeli, L. (Arpadicardium) mayery, L. prionophorum, L. chartaceum, L. arcaceum, L. stanae, L. (Euxinocardium) ocheto­ phorum, L. (Bosphoricardium) banaticum, L. proximum, Phyllocardium planum i dr., te Didacna budmani, Plagiodacna carinata, Monodacna pseudocatilus. Nerijetko se nadu otisci nekih vrsta iz rodova: Pisidium, Valencienius, Planorbis i Vivipara cf. cyrtomaphora, a od ostrakoda pred­ stavnici rodova Camiona, Amplocypris, Hemicytheria i dr. Debljina gomjopontskih naslaga, procjenjena na otkrivenim profilima, iznosi oko 100 m, a prema podacima iz busotina prosjecna debljina je oko 300 m, dok maksimalna debljina iznosi oko 500 m.

DAC I LEVANT (Ph. 3) U podrucju Pozeske kotline djelomicno su otkriveni sedimenti srednjeg i dijela gornjeg plio cena, koji su uglavnom pokriveni pliokvartamim naslagama. U izvorisnom desnom kraku potoka Bozara sjeverno od StraZemana, otkriven je najvisi dio rhomboidea naslaga gornjeg

38 ponta s kontinuiranim prelazom u srednjeplioeenske - "paludinske slojeve". NeSto dalje na zapad u Poljakoveima nalaze se izdanei glinovitog pijeskia s paludinama koji vjerojatno lezi nesto vise u stupu od naslaga kod StraZemana. Istocno od Vetova~ uz put u Lukacu otkriven je profil paludinskih naslaga od kojih dio pripada donjem nivou levanta, kao i pjeskoviti sil tovi iskopani na 17. m bunara u Grabarju koji sadde kueiee vrste Vivipara bifarcinata struc: turata. Na istraznoj busotini Tekie-l u sredisnjem dijelu Pozeske kotline jezgrovani su pa­ ludinski slojevi izmedu 330 i 336 m, a konaena dubina ovih naslaga postavljena je na 442 m. Bazalni dio paludinskih slojeva kod Strazemana je hrdasti sljunkoviti pijesak na kojem lezi siltozna glina, plavicastosive boje, s leeama pijeska, a saddi kuCiee glatkih vivipara i neri todonta. Veei dio naslaga Cine granulometrijski srednje sortirani sljunkoviti siltni pijesci, pjeskoviti silt i glinovito pjeskoviti silt, a u busotini je determiniran siltozni lapor i gline sa trunjem ugljena. Za analizirane uzorke karakteristicno je siromastvo na vrstama teskih minerala. Sa dde uglavnom epidot (70-90%), staurolit, eirkon i titanit, te odredeni postotak limonita i ilmenita. Glavni mineralni sastojci su kvarc, feldspati i cestice stijena. Stratigrafska pripadnost naslaga odredena je na temelju nalaza slatkovodnih mekusaea: Vivi­ parus,fuchsi~ V. cf. eburnea, V. cf. neumayr£, Melanops£s cf. eurystoma, Theodoxus (Calvertia) cf. slavonicus, Hydrobia slavonica, Valvata sp., Unio sp., a nalaze se i brojni otolithi. Debljina sedimenata srednjeg i dijela gornjeg pliocena, prema podacima sa busotine Tekie-l, iznosi eca 300 m.

LEVANT - DONP PLEISTOCEN (Pl,Q) Sedimenti pretpostavljene pliokvartarne starosti otkriveni su veCim dijelom paralelno ras­ prostiranju gornjopontskih naslaga, a velikim dijelom su pokriveni lesom i mladim nano­ sima kvartara. Na sjevernoj strani Papuka i Krndije otvoreni su na potezu Slat. Drenovac­ -Rijenci-Ceralije, te dalje na istok prema rubu Dravske potoline u veeini potoenih dolina koje gravitiraju toku VoCinske rijeke. Zatim od Humljana na jug preko Krajne i kote 346 m dalje na jugoistok prema D. Pistani i Sl. Orahoviei, te kod Sumeda i G. Moticine. Na ;uznim padinarna Papuka i Krndije iste naslage su otkrivene u isprekidanom pojasu od Vra­ niea do Velike, odakle se siri pojas pliokvartarnih naslaga protere na jugoistok do Vetova, prekrivajuCi tereijarne naslage. Djelomicno su otkrivene od Vetova do Kujteva te jugoistocno od Gradista. Naslage levanta su slatkovodni sedimenti, molasnog tipa, s naglasenim ingresivnim karak­ terom graniee te su saeuvane i kao erozioni ostaei na starijim stratigrafskim clanovima. Na erodiranoj podlozi ~edimc.'tirani su granulometrijski raznoliki srednje iii lose sortirani pjes­ koviti sljunci, pijesci, siltni pijesci s proslojcima breea-konglomerata, te siltno-pjeskovite gline s leeama sljunka. Lokalno su ove naslage povremeno eksploatirane, a narocito izmedu Hum­ ljana i Orahovice. Glavni mineralni sastojei srednjozrnih i sitnozrnih sedimenata su kvare i cestiee stijena, a sporedni su feldspati. Glavni sastojci teske mineralne frakcije su cirkon (47%) i epidot (32%). U nekim uzorcima prevladava epidot (do 47%) u drugima cirkon (87%), dok su u treeoj grupi podjednako zastl.:pneni. Sporedni sastojci su amfibol, granat, staurolit, turmalin, rutil i apatit. Sedimenti u kojima dominira siltna komponenta: pjeskoviti silt, sljunkovito-pjeskoviti silt, sadde 20-25% primjesa pijeska i 8-36% primjesa sljunka. SHtne gline mogu sadrZavati do 45 % silta, a mjestimicno su impregnirane limonitom.

39 Starost opisanih naslaga nije paleontoloski potvrdena. Odredena je na temelju 8uperpozicije i komparacije s litoloski istovjetnim naslagama okolnih podrucja. Analizom polena dobiveni su dobro sacuvani elementi flore pretalozeni iz miocenskih naslaga. Debljina pIiokvartamih naslaga iznosi oko 50 m.

KVARTAR

Kvartarne naslage su siroko rasprostranjene na podrucju Pozeske kotline i na sjeveroistocnom dijelu !ista. Dijelom prekrivaju jugoistocne obronke Bilo gore te sjeverne i juzne obronke Pa­ puka i Krndije. Prema genetskim tipovima izdvojeni su sedimenti eolskog ,barskog, fluvijal­ nog i padinskog niza, pleistocenske i holocenske starosti.

PLEISTOCEN BARSKI PRAPOR (lb) Sedimenti pleistocena, talozeni u mocvamim ili plitkim jezerskim podrucjima, otkriveni su u podlozi kopnenog prapora na padinama Bilo gore od Bukovice do Mikleusa, zatim juzno od Vocinske rijcke, to oko Pusine. Pojas ovih naslaga proteze se brezuljcima juzno od Caci­ naca prema Orahovici i Josavi. Podaci 0 sedimentima pleistocena, koji su talozeni u sirim je­ zerskim prostorima, dobiveni su i;l busotina koje su, u okviru izrade OGK, locirane na rubu Dravske potoline kod Cacinaca i Orahovice, te u Pozeskoj kotlini kod Ferovca juzno od Kutjeva. Glavninu pleistocenskih naslaga cini zutosmed do plavicastosmed - "mramoriran" silt-sil­ tozna glina eolskog porijekla, taIoZen u vodenoj sredini tijekom hladnodobnih perioda pleisto­ cena. U interstadijalima talozen je pjeskoviti silt i fino sortiran, sitno-srednjozm pijesak, te krupnozrni sljunkoviti pijesak, Ciji ishodisni materijal nalazimo u stijenama Papuka i Krndije. Sastav siltova identican je sastavu kopnenog prapora. Glavni mineral je kvarc (45-74%), te feldspati, cestice stijena, muskovit, opaka zma i teski minerali. Postotak teskih minerala je 1,4-4,6%, a prevladava epidot i granat. U njima su prisutne vapnenaCke i hematitne kon­ krecije. Glinenu frakciju prapora prema rentgen analizama izgraduje kvarc, kaolinit, montmoriIonit, iIit s muskovitom, feldspati, dolomit, kalcit, hidrargilit te primjese hematita, klorita i amf1bola. Pijesci i sljunkoviti pijesci koji se u busotinama izmjenjuju sa siltovima, ponekad sadr.ze visok postotak amfibola iii izjednacen postotak epidota, amfibola i granata. U podrucju naslaga barskog prapora i u busotinama nalazi se mijesana fauna barskih i kop­ nenih mekusaca. Odredene su vrste: Valvata cristata, Lymnaea truncatula, L. peregra, Pisi­ dium amnicum, Succinea putris, S. oblonga elongata, Vitrea crystallina, Vertigo arccica, V. al­ pestris, V. genesii, V. substriata, A. antivertigo, Vallonia tenuilabris, Anisus verticulus, A. leu­ costomus, Sadleriana pannonica, Cotinella areuaria, Semilimax semilimax. U polen analizama glavno obiljezje flori pleistocena daju zeljaste biIjke i skupine Nymphaea­ ceae, Polypodiaceae, Compositae, Gramineae, Cyperaceae i Chenopodiaceae, dok su poleni drveca rijetki i doneseni posrednim putem. Pretpostavljena debljina pleistocenskih naslaga je 80-100 m. U busotini kod Cacinaca do dubine 90 m nalazi se barski sediment s lesnom faunom, a ostali dio intervala, do izbusenih 131,5 m, sastoji se od sljunkovitog i siltnog pijeska, gline te vapneno-Iaporovite gline, sto vje­ rojatno pripada pliokvartamim naslagama. Busotina kod Ferovca ukazuje da "mramorirane" siltozne gline, do dubine 75 m, pripadaju pleistocenu s kontinuiranim prelazom u pliokvar­ tame naslage (PI, Q).

40 PRAPOR (l-W3) Siroko rasprostranjene naslage prapora prekrivaju podrucje Pozeske kotline i jugoistocne ob­ ronke Bilo gore izmedu LisiCina i Mikleusa. Isti sediment preluiva dijelove sjevernih padina Papuka i Krndije, od Voeina na istok preko Humljana i Orahovice do Plandinske rijeke. Dije­ lorn prekriva gornjoplioeenske naslage sjeveroistocno od Valenovca i G. Moticine, a ponegdje su nadeni erozijski ostaei prapora na starijim sedimentima, u uvjetima stvorenim zahvaljujuei tektonici. Prapor je napuhivan u gornjem pleistoeenu, na tadasnje kopnene povrsine, u vise faza koje su izazvane klimatskim promjenama. U hladnodobnim uvjetima talozen je uglavnom silt koji sadrzi Ieee pijeska i izluzene zone prapora nastale u periodu tople i vlaZne klime. U glinistu kod Grabarja naIazi se vapnoviti silt s koneentrienim vapnenackim konkrecijama, do 5 em promjera, a krupne "praporne lutke" koje se nalaze u kopnenom praporu, velicinom i izgledom se razlikuju od sitnijih konkreeija iz barskog prapora. Glavni dio silta cine kvare, feldspati i u znacajnijoj koIicini cestice stijena. Postotak teskih minerala iznosi 0,72-7%, prevladava epidot (45-71 %), a sporedni su amfibo1, granat, cir­ kon, turmalin i rutil. U praporu su nadene brojne kuCiee gastropod a znacajnih za gornji wurm. Najcesee se jav1ja Trichia hispida, Pupilla loessica, P. muscorum, Succinea oblonga, Vitrea crystalina, Vertigo arc­ tica, Vallonia tenuilabris i mnoge druge vrste znacajne za 1es Podunavlja. Debljina prapora varira od 2-3 m do 20 m.

HOLOCEN BARSKI SEDIMENTI Veliko podrucje Dravske potoline zapunjeno je barskim sedimentima koji su dijelom otkriveni sjeveroistocno od Iinije Bukovica-CaCinci-Ferieanci, odnosno oko Zdenaca, D. Predrijeva i Mi1javaea. Na ovom podrucju, koje je stepenicasto spusteno duz paraIelnih rasjeda smjera sjeverozapad-jugoistok, deponiran je u holoeenu nanos rastrosenih stijena Bilo gore, Papuka i Krndije u barsku sredinu. Po sedimentoloskim i paleontoloskim karakteristikama izdvojen je stariji i mladi nivo barskih sedimenata.

STARIJI BARSKI SEDIMENT! (b) Barski sedimenti, u podrucju Dravske potoline, prema podaeima iz busotina, talozeni su kon­ tinuirano na barskom praporu u klimatski izmijenjenim uvjetima, vjerojatno vee u postgla­ eijalu. U periodu toplije i vlazne klime, uslijedila je faza erozije, a isprani materijal talozen je, na utonulom dijelu terena, u vidu dosta nepravilne izmjene silta, pijeska, sljunka, zagli­ njenog pijeska i siltozne gline.

Granulometrijski sastav ovisi 0 bazi erozije, udaljenosti od kopna i energiji vode. Znacajan Clan ovih naslaga, otvoren pretezno uz rub holoeenskih naslaga, cini silt i glinovito-pjeskoviti silt. Izgledom je vrlo slican praporu te su ove naslage cesto tretirane kao barski prapor. Prema anaIizama glavni sastojak siltova je kvare (54-76%), potom feldspati (11-36%) i cestiee stijena (10-21 %). Prema granulometrijskim dijagramima, sedimenti su sacinjeni od praha (70-80%) gline (6-28%) i pijesaka (5-20%), a cestice su slabo do srednje sortirane. Znaeajna pojava u sedimentu su pjescane i vapnene konkrecije, nakupine hematita i lumakele kueica barskih i pretaIozenih kopnenih gastropoda. U uzorcima su cesti: Planorbis planorbis, Anisus leukostomus, Lymnaea peregra, Oxychilus orientalis, Cochlicopa lubrica, Succinea putris, te lose sacuvana, preta10zena mikroflora.

41 Mjestimicno su ove naslage koristene za izradu opekarskih proizvoda.

MLADI BARSKI SEDIMENTI (b') Mlade holocenske naslage nalaze se u spustenim dijelovima terena sjeveroistocno od Pred­ rijeva. Sastoje se od plavicastosive i tamnosive siltozne gline (ilovace) u izmjeni s pjeScano-glinovitim aluvijalnim nanosima. Sastav sedimenta ukazuje na postojanje plitke i biljem obrastene vodene sredine u koju je povremeno unasan aluvijalno-proluvijalni nanos vodenih tokova, koji su ranije ovdje egzistirali. Citavo podrucje bare je is use no regulacionim kanalima jer je vecina vodenih tokova mijenjala svoje korito nakon zapunjenja vlastitim nanosom. U naslagama se mjestimicno nalaze Viviparus contectus, Lymnaea peregra cf. peregra, Planorbis cf. planorbis, Monachoides vicina, Oxychilus orientalis, Pisidium omnicum i Unio crassus crassus. Pretpostavljena ukupna debljina barskih sedimenata iznosi oko 10m.

ORGANOGENO-BARSKI SEDIMENT! (ob) Organogeno-barski sedimenti su tipicno razvijeni uz Londzu, Kutjevacku rijeku i druge po­ toke u Pozeskoj kotlini, te na sjeveroistoku uz potok Marianac i Vocinsku rijeku. U spustenim dijelovima terena, te uz rijecne i sire potocne doline nalaze se moevarna podrucja, s barskom florom i faunom, u kojima traje sedimentacija organogenog detritusa i glinovitog silta nakon poplavljivanja. U naslagama se nalazi holocenska makrofauna, Lythoglyphus naticoides, L. indiferens, Unio crassus crassus, koja ukazuje na ~edimentaciju u lagano tekucoj vodi. Sedimenti recentnih moevarista su tanki, a vidljiva debljina je oko 1 m.

FLUVIJALNI SEDIMENT! PROLUVIJ Cpr) Sjeverno od Orahovice, CaCinaca i M.iklusa, izdvojene su vece povriiine proluvijalnih sedi­ menata koji znatno prekrivaju barske naslage. Rezultat su znacajnih recentnih poplavljivanja potoka Orahovica, Krajna, Vojlovica i VoCinske rije:ce, koje su znatno mijenjale svoja korita ostavljajuCi siltozne pijeske i pjeskoviti silt dosta d~ leko u dolinu Drave. Sljuneara kod Ora­ hovice gotovo sigurno ukazuje da je potok Orahovica tekao na istok kraj Plavsicevog brda, a ostatak ovog toka je mali potok .Marianac urezan u proluvijalne naslage. Morfoloski je prilieno istaknut reljef proluvijalnih cunjeva kao i razlika u granulometrijskom sastavu naslaga ovisno 0 smanjenoj energiji vode prema dolini Drave. Zbog obnavljanja pro­ cesa erozije i brze sedimentacije naslage su slabo sortirane. Blize izvorisnim stijenama u za­ ledu prevladavaju sljunci i sljunkoviti pijesci s primjesama silta, dok dalje, prema Predrijevu, prevladavaju pijesci i pjeskoviti silt, nastali pretalozavanjem gornjopliocenskih naslaga i prapora. Sljunci u izmjeni s krupnozrnim pijeskom sadde krupne valutice granita, skriljavaca, kvarca, roznjaka, amfibolita i gnajsa. Sastav im jako varira ovisno 0 lokalnim uvjetima. Postotak teskle mineralne frakcije varira od 9,17% u sljunku do 1,20% u pijesku. Medu prozirnim teskim mineralima u sljunku prevladava epidot, dok se u pijesku nalazi i do 80% cirkona. U lakoj mineralnoj frakciji prevladava kvarc iii cestice stijena, uz manji postotak feldspata. Tinjcasti pijesci i sljunkoviti pijesak oko Predrijeva, boje je sive do sivosmede. Bpidot mu je glavni sastojak teske mineralne frakcije, stirn da je u pojedinim uzorcima visok postotak amfi­ bola (34-68 %).

42 Ove nasiage su povremeno Iokaino ekspioatirane gdje se mogio uoCiti da su horizontaino iii blago nagnuto uslojene. Debijina proluvijainih sedimenata varira od vrlo tankih nanosa, koje je teSko luciti od bar­ skih sedimenata, do moguce debljine od 10 m. Lokalno su vidljive debljine od 2-5 m.

ALUVIJ RECENTNIH TOKOVA (a) Podrucje lista ima siroko razvedenu mrezu vodenih tokova, te manje potocne iii vece rijecne doline koje su zapunjene aiuvijainim sedimentima. Vece doline tektonski su predisponirane sto se vidi iz skretanja vodenih tokova na utvrdenim i pretpostavljenim rasjednim zonama. Zbog toga moze se pretpostaviti da je dobar dio sedimenata dolina erodiran za vrijeme kvar­ tara i pretalozen u plitka jezera i bare na podrucju Pozeske kotline i Dravske potoline. Recentni materijal, kojim su zapunjene doline i aluvijalna korita, donesen je sistemom manjih potoka i postepeno je pretalozavan u nize dijelove terena. Za vrijeme poplava, iznosene su ove naslage izvan korita spomenutih potoka - rijeka drav­ skog sliva, pa je njihovo odvajanje od proluvijalnih sedimenata prakticki nemoguce. Danas se veCina ovih tokova urezuje u starije naslage uz paralelno pretalozavanje sedimcnata korita. Natalozeni sedimenti su molasnog tipa s pojavama kose i unakrsne slojevitosti, sastavljeni od cestica razlicite velicine i u razlicitim omjerima. Analizom nanosa utvrdeni su sljunci, sljun­ koviti pijesci i silt, te razliCite vrste maticnih stijena. Sljunci su slabo sortirani i po sastavu vrlo slicni gornjopliocenskim. Siltozni pijesak - silt, s pretalozenim makrofosilima, odgovara resedimentiranom praporu s primjesama pijeska i gline.

Uz prapor i pliocenske naslage maticne stijene cine metamorfne stijene iz facijesa amfibolita i epidot-amfibolita, zelenih skriljaca i eklogita, te iz kiselih i neutralnih erupt iva slavonskog gorja. Debljina aluvijalnih naslaga je od 0,5-5 m.

ALUVIJ MRTVAJA (am) U podrucju Predrijeva i oko donjeg toka Vojlovice i VoCinske rijeke izdvojeni su meandri karakteristicnog lucnog oblika. Vezani su na postojanje starih tokova koji su plavili ovo pod­ rucje, paralelno iIi nakon talozenja barskih sedimenata. Meandri su zapunjeni pijeskom i siltom nakon sto su se vode pretpostavljenih tokova povukle u manja korita, dok su ne:-:e mrtvaje zadrZale vodu u kojoj se taloze organogeno-barski sedi­ menti.

PADINSKI SEDIMENTI DELUVIJALNO-PROLUVIJALNI SEDIMENT! (dpr) Deluvijalno-proluvijalne nasI age, sastavljene od stijena neposredne podloge, kao produkt povrsinskog spiranja i bujicnih tokova, izdvojene su sarno u podrucjima gdje imaju karakter sireg iIi debljeg pokrivaca i donekle maskiraju stratigrafske odnose naslaga u podlozi.

Dosta siroko podrucje, izmedu Bukovice, Mikleusa i Orahovice, prekriva pretalozen pjesko­ vito-glinoviti silt koji po sastavu odgovara praporu. Vezano uz podlogu, drugaCijeg su sastava deluvijalno-proluvijalni sedimenti izmedu Slat. Drenovca i Pusine. To su siltni pijesci koji uz kvarc i feldspate sadde veti postotak muskovita. Medu akcesornim teskim mineralima glavni sastojak je cirkon (75-94%), a rijetki su turmalin, rutH i epidot.

43 Na juznim padinama Papuka i Krndije izdvojeni su dijelovi prilicno suvislog deIuvijaino-pro­ iuvijainog nanosa, koji je formiran nakon pleistoeena i kasnije biva dijelom erodiran putem reeentnih vodenih tokova. Ove nasiage, u podnozju strmih odsjeka izmedu DoIjanaea, Pod­ gorja, Lukaca i Mitrovea, dijelom su grubozrni breco-konglomerati, koji se sastoje od siabo sortiranog do nesortiranog krsja metamorfita (0 1-80 em) i pretalozavanog prapora. Vezivo je pjescano - Iimoniticno, hrdastosmede boje. Ostaei deluvijaino-proluvijainih nasiaga izdvojeni su kod Velike te jugozapadnije prema Or­ ijaveu, gdje znatno sire prekrivaju tereijarne sedimente. Debijina deIuvijaino-proIuvijainih nasiaga iznosi 1-5 m.

44 TEKTONIKA

Na osnovu provedenih istrazivanja podrucje lista Orahovica podijeljeno je u osam tektonskih jedinica. Podjela je izvrsena rekonstrukcijom tektonskih faza koje su u odredeno vrijeme pro­ uzrocile iii metamorfne iIi paleogeografske promjene. Svaka od opisanih tektonskih jedinica saddava karakteristicne strukturno-tektonske elemente koji je bitno odvajaju od ostalih je­ dinica. Pri definiranju prostornog rasporeda nije se imao u vidu sarno recentni sklop slavon­ skih plat:lina nego je razmatrana i evolucija svakog podrucja posebno. Izrazito komplicirana strukturno-tektonska grada istraZivanog podrucja nastala je kroz pet faza deformaci;a od kojih su tri faze dale i metamorfozu.

TEKTONSKA JEDINICA PSUNJ-KRNDIJA Osnovnu karakteristiku ovoj jedinici daje psun;sko-krndi;ski metamorfni sklop, koji je nas­ tao u dvije faze deformacije i metamorfoze. Prva faza deformaci;e vezana ;e najvjerojatnije za ba;kalsku orogenezu ? kada se vrsi regio­ nalna metamorfoza pelitskih i semipelitskih sedimenata do nivoa epidot-amfibolitskog faci­ jesa. U toj fazi nastaju strukture koje se mogu, na podrucju lista Orahovica, sarno ponegdje promatrati. Tako u zoni metamorfita Krndije, u okolici Kutjeva, nalazimo sacuvane bore prve generacije i s-povrSine (folijaciju ISfl/ i klivaZ) u granat-staurolitskim gnajsevima. Mali broj strukturnih podataka nedozvoljava izvodenje sirih zakljucaka 0 prvobitnom polozaju orjen­ tacije nastalog strukturnog sklopa. Medutim, u prostoru Psunja na listu Daruvar, linearni i planarni elementi, vezani za ovu fazu deformacije, relativno su dobro sacuvani i prema po­ dacima s tog lista oni imaju priblizno pruZanje sjeveroistok-jugozapad. U cjelini gledano, metamorfni sklop Psunja i Krndije za vrijeme bajkalske orogeneze zadobio je rombsku simet­ riju s blagim indeksom boranja. Stvoreni strukturni plan pretrpio je naknadnim procesima preboravanja parcijalno, a u nekim podrucjima i potpuno preoblikovanje u mladoj orogenezi kada se vrsi i retrogradna metamor­ foza. Ovi procesi odvijaju se uz relativno gusti klivaz osne ravnine, uz koji stijene dobivaju novu orijentaciju lineacije i folijacije te uz koji se vrsi i transpozicija starih S-povrSina. Uz novi klivaz osne ravnine, zavisno 0 gustoCi na jedinicu povrsine, stupanj retrogradne meta­ morfoze je veci iIi manji. U sitnozrnijim stijenama i stijenama kod kojih je sadrzaj listicavih minerala bio bogatiji jace su izraZeni procesi dijaftoreze i filonitizacije nego u stijenama krup­ nijeg zrna i sa smanjenim sadrzajem listicavih minerala. Tako amfibolski skriljavci, amfiboliti i granitske stijene koje imaju nisku i srednju duktilnost i nizak kontrast duktilnosti dozivljavaju uglavnom razlamanje i budiniranje u formi manjih iIi veCih leca unutar meksih skriljavaca. Ponegdje ove stijene zadrZavaju primarnu orijentaciju folijacije po kojoj je doslo do siabog klizanja jer su debeli neduktilni paketi iIi mase pruzali otpor savijanju. Za razliku od nabrojenih stijena pegmatitske zile su pretrpjele flazeriranje i u njima planarni elementi dobivaju novu orijentaciju. Bore druge generacije i s njima udruzeni planarni i linearni strukturni oblici su kongruentni sa strukturnim sklopom koji je nastao u fazi progresivne metamorfoze kada su stvorene meta-

45 morfne stijene starijeg paleozoika, 8to ukazuje da njihov nastanak vjerojatno treba vezati za kaledonsku orogenezu (?). Statisticka orijentacija strukturnih e1emenata ukazuje da se kompleks prekambrijskih meta­ morfnih stijena pruza istok-zapad s juznom vergencijom uz lokalna odstupanja sto je uvje­ tovano mladom tektonskom poremecenoscu. Treca faza deformacije vezana je za hercinsku orogenezu koja je u ovoj tektonskoj jedinici ostavila traga u razlomnim oblicima priblizno horizontalnog polozaja. Ovi oblici su najbolje sacuvani u devonskim i metagrauvakama sjeverno od Vetova i u tektonskoj jedinici Velika te ce tame biti jasnije prikazani. Cetvrta faza deformacije vezana je za laramijsku fazu alpinske orogeneze. U ovoj fazi nastaju plikativne strukture, as njima udruzeni i pukotinski sistemi koji po svojoj orijentaciji struktur­ nog plana stoje pod kutem od priblizno 90° na prethodne strukturne planove. Njihova orijen­ tacija je priblizno pravca sjever-jug s istocnom vergencijom i predstavljena je u stijenama cm­ -dm klivazem osne ravnine po kojem se razvijaju monoklim lne i konjugirane bore. Katkada se javlja iskljuCivo klivaz osne ravnine po kojem je doslo do klizanja blokova bez popratnog boranja. To je vrlo cest slueaj u amfibolitskim skriljavcima. U zonama intenzivnog razvitka ovog klivaza pojacano je drobljenje stijena te s tim u vezi i spiranje tako da se paralelno s njim otvaraju doline. Takav slucaj je vrlo cest u centralnim dijelovima Krndije gdje pritoci vecih potoka teku po zoni ovog klivaza osne ravnine. Najcesce su to sarnirski dijelovi antiklinal­ nih formi. Vrijeme ovih tektonskih pokreta ustanovljeno je radovima na podrucju lista Daruvar i Nova Kapela. Nairne, na tim lokalitetima identicne strukture i po obliku i orijemaciji pruzanja, jav­ ljaju se u jurskim, odnosno gornjokrednim (senon) naslagama. Najmladim pokretima, u okviru alpinske orogeneze, nastala je peta faza deformacije u psunj­ sko-krndijskoj tektonskoj jedinici. Ovim pokretima metamorfni kompleks dozivljava novo bo­ ranje u pravcu istok-zapad kada se stvara sinklinorij Velika rijeka u podrucju Krndije i kada zbog jacanja tangencijalnih pokreta s juga dolazi do stvaranja manjih plikativnih formi u ter­ cijarnim naslagama zapadno od Velike. U sukcesiji razvoja ove faze, koja je zapocela u hel­ vetu, a traje i danas, doslo je do jaceg priblizavanja tektonske jedinice Psunj-Krndija ostalim tektonskim jedinicama slavonskih planina. Istovremeno s priblizavanjem vrsi se rotacija po­ jedinih blokova u obratnom smjeru od kazaljke na satu za oko 30-40°. Spomenuta rotacija dobro je izrazena kod strukturnih e1emenata ranijih faza gdje se polovi linearnih i planarnih elemenata rasipaju i savijaju oko najmlade osi.

TEKTONSKA JEDINICA PAPUK U sastav tektonske jedinice Papuka ulaze metamorfiti Papuka i mezozojske (trijaske) naslage podrucja Jankovac - vrh Papuk.

SI. 3. Pregledna tektonska karta lista Orahovica. Generalized tectonic map of the sheet Orahovica. OooopHaJ{ TeKTOHIPlecKaf! KapTa JIlICTa OpaxoBHu;a. A. Tektonska jedinica PSWlj-Krndija; B. Tektonska jedinica Papuk; C. Tektonska jedinica Velika; D. Tek­ tonska jedinica Bilogora; E. Tektonska jedinica Pozeska kotlina; F. Tektonska jedinica Dravska graba; G. Tek­ tonska jedinica Pozeska g.)ra; H. Tektonska jedinica Dilj gora. Strukturni oblici: 1. sinklinorij Velika rijeka, 2. Strazeman, 3. Kiseljevac, 4. Hercegovac, 5. Petrov vrh, 6. Ve­ lince, 7. Kosovac-Jorgic, 8. Budim, 9. VoCinska rijeka, 10. Duboka rijeka-Brzaja, 11. SI. Drenovac, 12. Gazije, 13. Orahovica-Velika, 14. Vetovo-Kutjevo. A. Tectonic Unit PSWlj-Krndija; B. Tectonic Unit Papuk; C. Tectonic Unit Velika; D. Tectonic Unit Bilogora; E. Tectonic Unit Depression of Pozega; F. Tectonic Unit Drava graben; G. Tectonic Unit Po­ zeSka gora; H. Tectonic Unit Dilj gora.

46 ·1 .!

==----'~-'--'--"------~ --

10km ~------~------~!

Structural patterns: 1. Synclinorium Velika rijeka, 2. Strazeman, 3. Kiseljevac, 4. Hercegovac, 5. Petrov vrh, 6. VeIince, 7. Kosovac-Jorgic, 8. Budim, 9. Vocinska rijeka, 10. Duboka rijeka-Brzaja, 11. Sl. Dre- novac, 12. Gazije, 13. Orahovica-VeIika, 41. Vetovo-Kutjevo.

A. TeKTOHHtlecKaJ! e.r:\HHln~a TICYHb-KPH.r:\HJ!; B. TeKTOHHtleCKaJ! e.r:\HHHI:\a TIany!<; C. TeKToHHttecKas e.r:\HHHI:\a BeJIlma; D. TeKTOHHtleCKan e.r:\HHHI:\a EmIOropa; E. TeKTOHH'lecKaJ! e.r:\HHHI:\a JlenpeCCHH TIomem; F. TeKTOHHtleCKaJ! e.r:\HHHI:\a POB ,UpaBH; G. TeKTOHHtleCKaJ! e.r:\HHHI:\a TIoli\eniKa ropa; H. TeKTOHH'leCKaJ! e.r:\HHHI:\a ,UHJlb ropa. CTPYKTYPHble «p0PMH: 1. CHHKJIHHOPHH BeJJHKa PeKa; 2. CTpameMaH; 3. KmueHeBaQ; 4. XepI:\eroBaI:\; 5. TIeTpoB Bpx; 6. BeJJHHI:\e, 7. KOCOBaI:\-Hoprntl, 8. EY.r:\HM, 9. BOtffiHCKa PeKa, 10. ,UyOOKa peKa-Ep3aHKa, 11. ,UpeHoBall, 12. ra3Jre, 13. OpaxoBJrI:\a-BeJIHKa, 14. BeToBo-KYTeBo.

47 Najstarije strukture, u ovoj jedinici, predstavljene su orijentacijama koje su stvarane za vri­ jeme progresivne metamorfoze kada nastaje metamorfni kompleks Papuka i u koje vrijeme isto­ vremeno se vrsi retrogradna metamorfoza u psunjsko-krndijskom metamorfnom kompleksu. Metamorfni kompleks Papuka je za vrijeme druge faze deformacije izoklinalno boran u formi lepezaste bore cija os je u zapadnom dije1u lista Orahovica pribliznog pruzanja SZ-Jl, a u istocnom dijelu prelazi u pruzanje istok-zapad. Vergencija izoklinalnih bora, ove lepezaste strukture, na juZnom krilu u podrucju R.avne gore, je juzna, a na sjevernom kriIu je sjeverna. Bore druge generacije su izrazito stisnute sa slabo izraZenim sarnirskim dijelovima. Folijacija je najvjerojatnije razvijena parale1no nekadasnjoj slojevitosti narocito u zonama nizeg stupnja metamorfizma. Linearni strukturni e1ementi; Ieee kvarca i feldspata u postpiroklasticnim gnajsevima, budinirana tijela kvarca, nakupine granitskog materijala u sarnirskim dije10vima bora, ptigmatski oblici itd., svojom orijentacijom prate orijentaciju makrostrukture. Treea generacija struktura, u ovoj tektonsokj jedinici, slabo je izrazena u formi pukotinskih sistema koji se na terenu tesko mogu prepoznati. Cetvrta generacija, vezana za laramijsku fazu alpinske orogeneze, moze se dobro uoCiti u me­ zozojskim stijenama podrucja Jankovca, narocito u donjotrijaskim sedimentima, pjescenja­ cima i kvarcnim pjescenjacima, a slabije je izrazena u srednjetrijaskim dolomitima. I ovdje nalazimo monoklinalne bore, Ciji klivaZ osne ravnine predstavljen pukotinskim sistemom ima pruZanje sjever-jug. U ovoj fazi doslo je do naginjanja i povijanja linearnih struktura stvo­ renih za vrijeme kaledonske ? orogeneze. Ovo naginjanje naroCito je izraZeno u podrucju Zve­ 0 ceva gdje su osi malih bora nagnute i do 80 • Slicna situacija je i u podrucju Ravne gore. Peta faza deformacija ostavila je najmanje tragova vjerojatno zbog fizitkih karakteristika sti­ jena koje izgraduju ovu jedinicu. Tangencijalna kretanja u toj najmladoj fazi dove1a su do reverskog naguravanja ove jedinice na tektonsku jedinicu Bilogora i istovremeno do razbi­ janja u blokove preko uglavnom lijevih rasjeda.

TEKTONSKA JEDINICA VELIKA Tektonsku jedinicu Velika karakteriziraju uglavnom sedimenti gornjeg paleozoika i mezozojske naslage. Manju pojavu metamorfnih stijena psunjsko-krndijskog kompleksa nalazimo sacuvanu u podrucju potoka Kiseljevac i u sjeveroistoCnom dijelu Krndije. U ovim stijenama javljaju se strukture formirane u drugoj fazi deformacije. Treea faza deformacije bitno je sudjelovala pri formiranju tektonskog sklopa radlovackog metamorfnog kompleksa i ove tektonske jedinice. U toj fazi, koja vremenski pada u salsku fazu hercinske orogeneze, doslo je do boranja i savijanja prije istalozenih sedimenata devona, karbona i donjeg perma (radlovackog metamorfnog kompleksa). Snamo boranje dovelo je do interslojenog klizanja i do slabe metamorfoze matriksa u grauvakama i pjescenjacima. Sitno­ zrniji, petiti preSti su u filitima slicne stijene. Fragmenti kvarca i feldspata su izduzeni i zdrob­ Ijeni tako da u grauvakama nalazimo flazer strukture.

S1. 4. Dijagrami sklopa podrucja prekambrija, paleozoika i mezozoika. Texture Diagrams of the pre-cambrian, paleozoic and mesozoic regions. Te~CTypHble .ZrrrarpaMMhl TepPllTopllH ~oKeM6plur, naJte030H II Me3030a:. Dl - prekambrij: folijacija (Sf2), 930 mjerenja, izolinije 1-2-3-4-4,7%; D2 - prekambrij: osi druge generacije, 364 mjerenja, izolinije: 1-1,3-2-3-4% ; D3 - stariji paleozoik: folijacija, 1088 mjerenja, izo­ linije 1-1,8-3,5-5-7%; D4 - radlovacki kompleks: folijacija, 439 mjerenja, izolinije 1-1,8-2,7-3,8- -4,5%; D5 - predtercijarne stijene: osi cetvrte generacije, 258 mjerenja, izolinije 1-2,3-3-3,8% ; Da - klivaz osne ravnine cetvrte generacije, 220 mjerenja, izolinije 1-2,3-3,2-4,1-5% , Dl - Pre-cambrian: foliations (Sf2), 930 measurements, isolines 1-2-3-4-4,7%; D2 - Pre-cambrian: Axis of second generation, 364 measurements, isolines 1-1,3--2-3-4%; Da - Lower Paleozoic: Foli-

48 D-3 (

~ ______~ ______~~km

ation, 1088 measurements, isolines 1-1,8-3,5-5-7°/0 ; D4 - Radlovac complex: Foliation, 439 measu­ rements, isolines 1-1,8-2,7-3,8-4,5%; Do - Pre-Tertiary rocks: Axis of forth generation, 258 meaSu­ rement, isolines 1-2,3-3-3,8°/0 ; D6 - Cleavage of axis plane of forth generation, 220 measurement, iso- lines 1-2,3-3,2-4,1-5010. Dl - .D;OKeM6pHli: K oceBoH IIJ10CKOCTH '1eTBepToil: reHepaI.\HH, 220 H3Me- pemrH, H30JlliHHH 1-2,3-3,2-4,1-5%.

49 Tijekom boranja doslo je do stvaranja novih S-povrsina u metamorfitima Psunja i Krndije podrucja Kiseljevac potoka. Ovdje nalazimo granite koji u svojim apikalnim dije10vima sa­ drZe pukotinske sisteme paralelne tim S-povrSinama i povrsinama klizanja uzduz kojih je doslo do slabe metamorfoze u klasticnim naslagama radlovackog kompleksa. Za vrijeme laramijske orogenetske faze tektonska jedinica Velika pretrpjela je jake strukturne promjene. Nairne, tada je doslo do intenzivnog boranja i prevrtanja te naguravanja na srednje­ trijaske dolomite Cije ostatke nalazimo sacuvane u podrucju Krndije u kamenolomu Herce­ govac te zapadno od Velike u dolini potoka Velince. Dok su u prethodno opisane dvije tektonske jedinice efekti laramijske orogeneze slabo sacu­ vani i dostupni promatranju, u ovoj jedinici su oni vrlo jasni i mogli su se dobro koristiti kod rjesavanja strukturnih oblika viseg reda. Narocito pri rjesavanju najmladih struktura. To je u prvom redu klivaZ osne ravnine koji je vrlo penetrativan i nalazimo ga u metagrauvakama, pjescenjacima, kvarcnim pjescenjacima i dolomitima na razmaku od nekoliko em do 2 m. Uz njega se javljaju monoklinalne bore Cija statisticka orijentacija pruzanja je priblizno sjever­ -jug. Peta faza boranja preformirala je stvorene strukturne orijentacije i dovela do naguravanja ove tektonske jedinice na sjevernu papucku jedinicu. Tijekom boranja i izdizanja pojedini dijelovi strukture su, u podrucju Velince potoka i Strazemana na zapadu i Petrovog vrha na istoku, otkidani i gravitaciono spustani na starije clanove paleozoika i prekambrija. U zonama spo­ menutih lokaliteta tako nalazimo sacuvane inverzne odnose u permotrijaskim i mezozojskim naslagama. U dolini Strazemanka potoka, istocno od Velike, srednjetrijaski dolomiti izviruju ispod donjeg trijasa na kojem lete permotrijaski kvarcni pjescenjaci i filitni konglomerati. JuZno od Orahovice srednjetrijaski dolomiti su gravitaciono navuceni na radlovacki i psunj­ sko-krndijski metamorfni kompleks. Ishodisni dijelovi ovih struktura su prekriveni reversnim rasjedom koji s juga odvaja ovu tektonsku jedinicu od tektonske jedinice Psunj-Krndija.

TEKTONSKA JEDINICA BILOGORA Ovoj jedinici pripadaju strukturni oblici koji obuhvacaju podrucje sjeverno od prethodno opi­ sanih tektonskih jedinica. Izgraduju ju iskljucivo tercijarne naslage, a strukturno-tektonski sklop formiran je u najmladoj fazi. Njegovo formiranje pocinje za vrijeme talozenja helvet­ skih naslaga i traje do danas. Iako je ova jedinica formirana u isto vrijeme kada su formirane ostale slijedece jedinice ona je posebno izdvojena zbog specificnih strukturnih karakteristika. Jedna od tih karakteristika su prevrnute strukture tercijarnih naslaga uz rub s kristalimkim kompleksima, a koje ne na­ lazimo u dravskoj i pozeskoj tektonskoj jedinici. Iako se sukcesija dogadaja koji su formirali recentni sklop slavonskih planina moze dobro pra­ titi u metamorfnim i mezozojskim stijenama, najjasnije strukture su u tercijarnim naslagama. Izdizanje ovog dije1a slavonskih planina pocelo je u helvetu uz vertikalne rasjede dinarskog pravea pruzanja i uz koje dolazi do proboja efuziva. Kroz srednji miocen izdizanje se nastavlja­ a vertikalni rasjedi postepeno, uslijed jacanja pritiska s juga, preko stvorenih fleksura pre, laze u reversne rasjede. Po njima se mezozojske i metamorfne stijene izdizu i naguravaju na tercijarne sedimente stvarajuCi pri tom nekoliko subparalelnih ljusaka unutar evrstih stijena, a tercijarne naslage se prevrcu i boraju s orijentacijom struktura priblizno istok-zapad. Za vrijeme reversnog kretanja doslo je i do lijeve rotacije za oko 30-40°. Rotacija je dobro uocljiva na makrostrukturama koje su izgradene iz tercijarnih sedimenata. Tako na primjer jumo prevrnuto krilo sinklinale Kosovac-Jorgic nestaje pod metamorfnim stijenama dalje prema istoku, uz reversni rasjed koji se proteze do SI.. Drenovca. OVdje su metamorfiti Pa­ puka nagurani do nivoa "rhomboidea" naslaga stvarajuci pritom nekoliko paralelnih plikativ­ nih struktura koje svojim pruzanjem prate spomenuti rasjed. U podrucju S1. Drenovea na povrsinu ponovno izbijaju srednjemiocenske naslage. Kod Orahovice i Gazija tereijarne naslage

50 su koso rezane uz novi reversni rasjed koji se proteze od vrha Papuk do Gazija na sjeverois­ toenim padinama Krndije. Udaljavanjem od mase kristalina pritisci su slabili i tu nalazimo nekoliko normalnih rasjeda, pribliznog pruzanja istok-zapad, liZ koje su sjeverni blokovi spuStani. Prema geofizickim podacima i ovi rasjedi se u dubini iskazuju kao reversni.

TEKTONSKA JEDINICA POZESKA KOTLINA Tektonska jedinica pozeska kotlina formirana je u najmladoj fazi alpinske orogeneze koda je form iran i roy Drave te recentni sklop slavonskih planina. Kako su podaci, za ovu jedinicu veoma oskudni zbog velike pokrivenosti kvartanim tvorevinama to se 0 njenoj gradi moze za­ kljuciti samo na osnovu duboke busotine Tekic-l, rijetkih geofizickih profila i periferno raz­ vijenih tercijarnih naslaga. Sedimenti mezozoika nisu ustanovljeni u spomenutoj busotini, a ni u bazalnim konglomera­ tima prvog transgresivnog clana - helveta. Podloga je izgradena iz clanova psunjsko-krndij­ skog metamorfnog kompleksa na kojima leze tercijarni clanovi s debelim pliokvartarnim pokri­ vacem koji se prema zapadu istanjuje te na povrsinu izbijaju stariji sedimenti tercijara.

Prema geofizickim podacima najvecazadebljanja tercijarnih naslaga nalazimo liZ sjeverni rub kotline juZno od Velike. Formiranje ove jedinice zapoce1o je u helvetu i traje kroz cijeli tercijar. Uz sjeverni rubni rasjed i nekoliko njemu paralelnih rasjeda odigravalo se konstantno spustanje sa stalnim poveea­ njem sedimentacionog prostora. Najveci prinos gruboklasticnog materijala nalazimo u vrijeme pliokvartara sto ukazuje na jace izdizanje metamorfnog kompleksa i briu eroziju.

TEKTONSKA JEDINICA DRAVSKA GRABA Ova jedinica samo manjim je dijelom zahvacena na listu Orahovica. Izgradena je iskljuCivo iz kvartarnih sedimenata; aluvijalnih naslaga i barskih naslaga. Postanak ovog dijela dravske grabe uvjetovan je tektonskim pokretima koji su doveli do stepenicastog spustanja blokova u pravcu sjeveroistoka uz nekoliko paralelnih rasjeda s razlicitim amplitudama spustanja. Prema geofizickim podacima i prema podacima dubokih busotina u ovom prostoru nalazimo nekoliko reversnih rasjeda koji svojim pruZanjem prate na povrsini opaZane strukture.

TEKTONSKE JEDINICE POZESKA GORA I DILJ GORA Ove dvije jedinice su samo djelomicno zahvacene listom Orahovica i detaljnije suo opisane na listu Nova Kapela. Izgradene su uglavnom iz tercijarnih sedimenata, a rubnimrasjedom su odvojene od tektonske jedinice pozeska kotlina. PREGLED MINERALNIH SIROVINA

Na podrucju lista Orahovica geneza pojava i leziSta mineral nih sirovina vezana je za regio­ nalno metamorfozirane, magmatske i sedimentne stijene. Nemetali i kaustobioliti javljaju se u ekonomski potencijalnim iii znacajnim kolicinama, dok su metali zasad interesantni sarno kao mineraloske pojave. METALI URAN Pojave uranove mineralizacije na Papuku i Krndiji vezane su na dva stratigrafska nivoa: gornjo­ devonsku seriju, te "Radlovacku seriju" karbonske starosti. Unutar gornjodevonske serije mineralizacija se pojavljuje u nivou razvoja metamorfoziranih konglomeratienih pjescenjaka, arkoza, grauvaka, subgrauvaka, grafiticnih pjeScenjaka i sil­ tita. Mineralizaciju je s prekidima moguce pratiti na duzini od pre:w 5 kilometara. Razlicitog je intenziteta, a maksimalni mjereni saddaj je 830 ppm U. Unutar .,Radlovacke serije" koju izgraduju vrlo slabo metamorfozirani iii nemetamorfozirani sedimenti: polimiktni konglomerati, kvarciti, metagrauvake, slejtovi, tufovi i spiliti, nosioci pojava urana su sivi do tamnosivi sitnozrni do srednjezrni pjescenjaci. Mineralizacija je opce­ nito niskog intenziteta s mjestiniienim obogacenjima do 1.500 ppm U. Pojava urana unutar odredenih stratigrafskih, odnosno litoloskih nivoa ukazuje na sedimentni nacin postanka mineralizacije. IstraZivanja uranskih pojava, ukljucujuci i strukturno busenje, upravo su u toku. 2ELJEZO Zeljezo se na podrucju Papuka i Krndije javlja na viSe mjesta u obliku liskunskog hematita. Sjeverozapadno od Gazija na granici filita sa siltitima i pelitima, vjerojatno na rasjednoj zoni, registrirana je manja masa (iz dva dijela, 5 metara odvojena, izdanka povrsine po 2 x 2 m) liskunskog hematita asociranog s dolomitom i piritom. Dio hematita na povrsini i uz puko­ tine je limonitiziran. Kemijska analiza je pokazala slijedeci sastav;

Sl. 5. Pregledna karta mineralnih sirovina lista Orahovica. Generalized map of mineral raw materials on the sheet Orahovica. 0630pHan HapTa I1oJie3HblX HCKoI1aeMbIX Ha JIHCTe OpaxoBHlla. 1. Po;ave metala (Fe - zel;ezo, rm - rijetki minerali, urn - uranovi minerali, px - pirit). 2. Leziste nemetala (q - kvarcit, 0 - tuf). - 3. Pojave nemetala (q - kvarcit, fm - feldspat i muskovit, gr - grafit, 0 - tuf). 4. bdanci ugIjena (Vm - mrkog; VI - Iignita). 5. Kamenolom gradevinskog kamena. 6. Leziste cementnog Iapora. 7. SIjuncare, pjeicare. 8. Leziste: sljunka, pijeska, 9. Vainija gliniSta. 10. J:Jloviste. 11. Povclinski otkop u radu. 12. PovrSinski otkop, napusten. 13. Jamski rad, napuSten. 14 .Vazniji raskop. 15. Termalni izvor. 16. Termalno kupaliste. 17. Busotine, pojedinaeno. 1. Metallic occurrences (Fe - iron, rm - rare minerals, urn - uranium minerals, px - pyrite), 2. Non­ -metallic deposits (q - quartzite, 0 - tuff), 3. Non-metallic occurrences (q - quartzite, fm - feldspar and muscowite, gr - graphite, 0 - tuff), 4. Coal occurrences (Urn - browncoal, UI - lignite). 5. Building

52 EEl low,

/~I

lOkm ~------~------~I

1.0~~',U;' 2.... ~ 3. 6~,~~ 4 -~l 5.0 6.';';;" 7. Q~ 8.i~~,i •• ' 9. G 10. ® 11~ 12 ~ 13. V'~ 14 15. '7 16.0

17 E!3

stone quarry, 6. Cement marl deposit, 7. Gravel pit, sand pit, 8. Gravel and sand deposits, 9. Important claY pit, 10. Waste dump, 11. Surface mining working active, 12. Surface mining working abandoned, 13. Under­ gound mining working abandoned, 14. Important trenches, 15. - TermaI spring, 16. Thermal spa, 17. Bore-holes, single. 1. TIpoliBJIeHlllt MeTaJIJIOB (Fe - )l(eJIe30, rm - pe,[lKHe MHHepaJIhf, urn - ypmOBble MHHepaJIbl, pX - IIH­ pUT),2. MeCTOpO)l(,QeHHlt HeMeTaJIllOB (q -KBapIUlT, 0 - Ty4», 4. Bblpa60TKa yrmt (Urn - 6yporo yrJIJ1, UI - JIHrHuTa), 5. KaMHOJIOMHaJ! CTpOHTeJIbHOrO KaMHli, 6. MeCTOpmf(,QeHHe ~eMeHTHOrO MeprWiJ!, 7. Kapbep rpaBmt H neCKa, 8. MeCTOpO)l(,QeHHe rpaBHlt H neCJ

53 Gubitak zarenjem 20,18% SiOa 1,78 Fe203 52,40 Ah03 5,15 CaO 10,61 MgO 9,86 Unutar porfiroblasticnih gnajseva i granita, posebno u okoliei Jankovea, relativno su ceste ziee liskunskog hematita debljine do nekoliko em i duzine nekoliko decimetara. Ove pojave nisu detaljnije analizirane. Pojave zeljeza na Papuku i Krndiji vjerojatno su vezane na hidrotermalne proeese mezozojskog iIi tereijarnog magmatizma. PIRIT Pojave pirita na podrucju lista Orahoviea vrlo su ceste, a posebno intenzivne u visokometa­ morfnom kompleksu stijena; amfibolitima, amfibolskim skriljavcima, granitu, gnajs-granitu i s1. Javljaju se dva vida priritizacije; impregnacije, koje su cesce, te ispunjavanje pritom pukotina i prslina sto je rjedi slucaj. Posebno intenzivna impregnacija piritom je u amfibo­ litima i gnajs-granitima sjeverno od Velike, a ispunjavanje prslina i pukotina u klorit-sericit­ skim skriljavcima jugozapadno od Orahovice. I mlade - tercijarne - efuzivne stijene - an­ deziti i dijabazi takoder su cesto piritizirani, ali se stjece dojam znatno slabije nego metamorfiti. Pirit se javlja u obliku sitnih, ali ponegdje vrlo gustih, uprskanja te rjede u obliku sitnih kristala, posebno u pukotinama i efuzivima. Obzirom na veliCinu registrirane pojave i intenzitet impreg­ nacije, sjeverno od Velike, moglo bi se raditi i 0 ekonomski znacajnoj pojavi. Nacin pojavljivanja i stijene u kojima dolazi ukazuju na pirogeno i pneumatogeno porijeklo pirita. RIJETKI MINERAL! Selit, monacit, rutil, cirkon i zlato javljaju se u nanosima mnogih rijeka i potoka koji teku s Papuka. Ispitivanje nanosa ovih vodotoka pokazalo je da se ponegdje javljaju i znacajnije kon­ centracije jednog ili vise ovih minerala. Svi su registrirani u Brzaji, Mecutanu i Samanovici, stirn da je najveea koncentracija selita, posebno u nanosu Samanovice. To ukazuje na tro­ senje zica iii rudnih tijela selita. Znaeajnije koncentracije selita registrirane su i u nanosima rijeka koje teku na sjevernoj i sjeveroistocnoj strani Papuka; Krajni, Segincu, Glogovcu, Pis­ tanskoj r. i Vojlovickoj r. Najveca koncentracija monacita utvrdena je u Luke p. na juznoj padini Papuka. Interesantno je da su znatnije koncentracije rutila utvrdene sarno u rijekama i potocima koji teku prema jugu; Luke p., StraZemanki, Velicanki, Radovanki. Tu su i znatne koncentracije cirkona, a nanos StraZemanke mogao bi saddavati i ekonomski znacajne koli­ cine, pa bi u tom smislu trebalo provesti detaljnija istrazivanja. Rijetki minerali predstavljaju na ovom podrucju rezistate iz metamorfnih i efuzivnih stijena, fluvijatilnim putem akumulirane u sedimentna lezista.

NEMETALI GRAFIT Na juZnim padinama Papuka izmedu Vetova na istoku i Biskupaca na zapadu proteze se zona grafiticnih skriljavaca i metagrauvaka s leeama, nepravilnim slojevima iii cijevastim tijelima obogacenim grafitom. Ove pojave i leziSta vezana su za najvisi dio "Kutjevacke serije" koja predstavlja regionalno i dijelom retrogradno metamorfoziran kompleks stijena od amfibolit­ skog facijesa (prema Eskoli) do facijesa zelenih skriljavaca. Lezista grafita spadaju u tip metamorfnih lezista, jer je grafit nastao regionainom metamor­ fozom pelitskih bituminoznih (ugljevitih) sedimenata. Tokom metamorfoze i boranja doslo je do migracije i u pogodnim zonama do koncentracije organske tvari te su formirana lezista is 40-60% ugljika, no veCina grafita je ostala dispergirana u skriljavcima. Rentgenskom ana-

54 lizom je utvrdeno da je grafit kriptokristaliniena forma ugljika te zbog toga, kao i zbog primjesa kvarca i gline,nije dobra sirovina u· industriji olovaka i e1ektroindustriji, ali je dobar mate­ rijal za kalupe u ljevarstvu, za industriju boja, proizvodnju supljikave cigle te za pripremu suspenzije za parne kotlove radi spreeavanja nakupljanja kamenca. Najbolje istraZeno leziste grafita je u potoku Bistri sjeverno od Kaptola jer se grafit eksplo­ atirao jamskim radom, a vrsena su i busenja. Utvrdena su tri sloja - Ieee od kojih je eksploa­ tiran srednji debljine i preko 1 m, dok su krovinski i podinski znatno tanji. Na poeetku eks­ ploatacije sadrZaj ugljika izriosio je i 60%, no kad su bogatije partije iscrpljene i sadrZaj ugljika pao izmedu 25-35%, eksploatadja je obustavljena. Grafiticne gline i skriljavci u okolini rud­ nih tijela imaju prosjecan sadrzaj ugljika 8-13 %, pa bi se uz oplemenjivanje tekoder mogli eksploatirati. Veea pojava grafita je i sjeverno od Vetova gdje je na duzini od cca 100 m otkriveno vise iz­ danaka. Detaljnija istraZivanja nisu vrsena, a grafit je koristilo lokalno stanovnistvo za proiz­ vodnju boje. Isto vrijedi i za pojavu sjeverno od Velike. Manje pojave grafita i grafitnih skri­ ljavaca utvrdene su sjeverno od ceste Kaptol-Velika. Na podrucju StraZeman-Biskupei istfaZnim oknom (19~8. g.) utvrdena su dva grafitna sloja debljine po 1 m. Drugih podataka o ovom lezistu nema. Iz literaturnih podataka poznate su manje pojave grafita i grafitnih skriljavaca i na Krndiji na podrueju Gradista. Sve navedene pojave bile su poznate od ranije, no tokom izrade OGK, utvrdene su tanje Ieee (cm-dm debljine) grafita, grafitnih glina te metarski slojevi grafitnih skriljavaca i grauvaka i na sjevernim padinama Papuka jugozapadno od Orahoviee, u istom nivou niskometamorfnih stijena u kojem se pojavljuje i uranska mineralizacija. Zbog izuzetno intenzivne tektonske poremeeenosti ovog podrueja (pojedine "ljuske" izmedu reversnih ras­ jeda ne prelaze debljinu od nekoliko metara) ove pojave grafita vjerojatno ne dolaze u obzir za detaljnije istrazivanje. . PEGMATITI (FELDSPAT I MUSKOVIT) Pegmatite Papuka mozemo svrstati u magmatska leziSta. Nastali su u dvije faze: metasomatsko­ -inhibicionoj i pegmatitskoj fazi. Pegmatiti metasomatsko-inhibicione faze javljaju se u homogeno migmatiziranim porfiro­ blastienim gnajsevima embresitskog tipa kao manje Ieee, gnijezda i nepravilne zice bez izra­ zenih salbanda, jer gnajs postepeno preko sve krupnozrnatije zone prelazi u pegmatite. Pegmatiti pegmatitske faze uglavnom se javljaju u obliku jasno ogranicenih zica prema oko­ lini prete.zno konkordantno folijaciji biotitskih gnajseva migmatitske zone. Parageneza pegmatita je: kvarc, mikroklin, mikroklin-pertit, biotit, muskovit, granat te rijetki minerali; selit, cirkon i monadt. Kristali muskovita mjestimieno imaju promjer i preko 15 em, a gotovo iste dimenzije dosezu i kristali feldspata. 0 koristenju muskovita nema podataka, a feldspate je eksploatirala "Jugokeramika". Istrazno-eksploatacioni radovi vrseni su na glavnom bilu Papuka na potezu Dukina kosa - Toeak - Bilo - Lorn, s tim da je na Toeku jedna zica debljine preko 2 m vaden a u du­ zini od preko 30 m i dubini preko .6 m. Na Dukinoj kosi feldspati su navodno eksploatirani i manjim jamskim radom. Brojne zice i Ieee registrirane su na cijelom podrucju migmatitskih gnajseva, a posebno debele (i preko 3 metra) su u srednjim i gornjim tokovima Gudnoge, Male r., Vojlovice, Milovodnice i Budanice. Pegmatitske zice koje se javljaju unutar biotitskih gnajseva zasad nemaju ekonom- ske vrijednosti jer im debljina ne prelazi 0,5 m. . KVARCITI I KVARCNI PIIESCI Znaeajni sirovinski potencijal na podrucju lista Orahovica predstavljaju kvarciti i kvarcni pijesci.

55 Kvarciti su u stvari slabo metamorfozirani kvareni pjescenjaci permotrijaske starosti. Javljaju se u vidu relativno sirokih isprekidanih zona pruZanja uglavnom istok-zapad od Gornje Mo­ ticine preko Petrovog Vrha i Kapovea prema zapadu, u siroj okolici Jankovea te na juznim padinama Papuka. Prije nekoliko desetljeea koristeni su za proizvodnju stakla u (sada nepo­ stojeeoj) staklani "Marijental" - zapadno od Gornje MotiCine. Kemijska analiza jednog pro­ sjecnog uzorka pokazuje slijedeCi sastav; Si02 - 88,40%, FezOa - AhOa - 6,03%, CaO - 3,30% i MgO - 2,03%. Jedna veea pojava oko 2 km jugozapadno od Orahovice, otkri­ vena na povrSini, pokazuje prosjecni kemijski sastav; SiOa - 92,32%, F~Oa - 0,45%, AlaOa - 3,0%, Cao - 2,08% i MgO - 0,66%. Osim sto se pokazalo da se kvarciti mogu koris­ titi za proizvodnju stakla, vjerojatno predstavljaju interesantnu sirovinu i za proizvodnju fero­ silicija. Obzirom na brojnost i veliCinu pojava, rezerve su prakticki neiscrpne. Kvareni pijesci imaju na podrucju lista Orahovica veliko rasprostranjenje jer se javljaju u vise stratigrafskih nivoa; unutar helvetskih, tortonskih, pontskih, pliokvartarnih i kvartarnih nas­ laga. Na mnogo mjesta se eksploatiraju za lokalne potrebe, a leiiste "Vranic" daje sirovinu za tvornicu stakla u Lipiku. Dijelom su istraZeni i analizirani na mnogim lokalitetima. Leziste kvarcnog pijeska "Vranie" je SSZ od Orljavea (na JZ rubu lista) unutar rhomboidea naslaga. Krovina i podina su laporoviti, zaglinjeni iIi tinjcasti pijesci s mjestimicnim prelazima u lapore i slabo vezane pjescenjake. Prosjeeni saddaj SiOa u cije10m lezistu je 92,88%. Eks­ ploatiraju se dnevnim kopom. Zona rhomboidea naslaga od Vranica brazdi prema lSI, pa se, vjerojatno u istom horizontu, kvareni pijesci javljaju kod Smoljanovaca (78,49% SiOa), Potoeana (86,64% SiOa) i Rado­ vanaea (84,36% SiOa). Kvarcni pijesei iz veeeg pozajmista kod Radovanaca svejevremeno su koristeni u pozeskoj i osjeckoj ljevaonici zeljeza. Velike mase pliokvartarnih (dije1om sljunkovitih) pijesaka 5-6 km sjeverozapadno od Ora­ hoviee detaljnije nisu istraZene, ali se makroskopski cine cisti. Jedna kemijska analiza poka­ zala je slijedeei sadrzaj; SiOa - 92,46%, Fe20a + AhOa - 4,26%, CaO - 2,46%, MgO - 0,38%. Uz napomenu da veCina nalazista kvarenih pijesaka nije detaljnije istraZivana, moze se reCi da su rezerve vrlo velike.

TUFOVI Na podrucju lista Orahovica tufovi predstavljaju znaeajnu potencijalnu mineralnu sirovinu jer su utvrdene znatne eksploatabilne rezerve, a na ;ednom lezistu vee se i eksploatiraju. Stratigrafski su vezani za helvetske i tortonske sedimente kao posljedica povremene, ali inten­ zivne vulkanske aktivnosti kroz navedena razdoblja. Dio tufova je vjerojatno produkt sub­ marinskog vulkanizma, dok je veCi dio sigurno nastao odlaganjem piroklasticnog materijala - pepela nosenog vjetrom u sedimentacione bazene. Ima indikacija da su neke pojave nastale resedimentacijom. Tufovi su vitrieni i kristalovitrieni dacitskog iIi andezit-dacitskog tipa. Osnovu sastava cini staklasta komponenta niskog indeksa lorna sto indicira kiseli karakter vulkanskog stakla, a kao kristaloklasti dolaze kvarc, plagioklas (andezin), biotit i/ili hornblenda te kao akeesorni teski minerali cirkon, apatit i piroksen. VeCina tufova, obzirom na genezu i sastav u stvari tufita, sadrzi malo iIi dosta detritarnih minerala; granat, staurolit, disten, cirkon, turmalin, rutil, sfen, epidot, brukit, piroksene i amfibole. Mnoge pojave sadrze manju iii vecu koIicinu vap­ nene komponente. Produkti izmjene su uglavnom montmorilinot i hidrotinjci. Zasad se tufovi eksploatiraju sarno na lezistu "Poljanska" jugozapadno od Gornjih Vrhovaea. Eksploatabilni dio naslaga cini desetak metara debela izmjena tankih slojeva (do max. 40 em debljine) raznobojnih (sivo, zuckasto, zelenkasto) varijeteta tufa uloZenih u pjeskovite vapnene

56 pe1ite, siltite i pjescenjake. Sedimenti se pruzaju pravcem SZ-Jl s nagibom 20-300 prema SI. He1vetske su starosti. Eksp10atabi1ni sloj se moze pratiti na duzini od nekoliko stotina metara. Karakteriziraju ga milimetarski do centimetarski debe1i pros10jci stromato1itskih do­ lomita iIi do1omiticnog tufa, te pojava analcima uz do1omit. Tuf se koristi kao dodatak (do 10%) cementnom klinkeru u tvornici cementa kod Nasica. Navedena kemijska analiza odgo­ vara priblizno prosjecnom saddaju 1ezista; gubitak zarenjem - 14,07%, Si02 - 43,84%, Fe20a - 5,35%, Al20a - 18,44%, CaO - 5,88%, MgO - 4,92%, NazO - 5,25%, KzO - 1,06%. Ispitivanje poculaniteta dalo je klasu 50 i 100. S raskopima i usjecima relativno detaljno je istrazeno 1eziste "Njeiic", cca 3,5 km ZJZ od lezista "Poljanska". OVdje se unutar izmjene donjotortonskih lapora, vapnenaca i vapnenih pjescenjaka, na razmacima od nekoliko metara javljaju slojevi tufova i tufita. Sedimenti su dobro uslojeni s padom prema jugoistoku pod 42 -570 s tendencijom ustrmljavanja prema mladim naslagama. Po pruzanju se nasi age s tufovima mogu pratiti oko 700 metara. Regist­ rirano je deset slojeva tufa (neki s prelazom u tufite). Sve slojeve tufa Ctufita) pretdno izgra­ duje staklasta amorfna faza s vrlo malo kristalne faze (1-2%) i detritarnih minerala. Kemijske analize dvaju uzoraka najdebljeg sloja su pokazale:

Uz.3 Uz.17 Gubitak zarenjem 8,25 7,80 Si02 66,58 69,85 Ah03 15,54 12,71 Fe203 2,21 1,71 CaO 1,41 1,55 MgO 0,30 0,20 Na20 1,81 2,06 K20 3,40 3,66 Odredivanje poculaniteta na tri uzorka dalo je klasu 100. Rezerve tufa na ovom lokalitetu su sigurno znatne. Od Strazemana preko Radovanaca do Velike unutar tortonskih biogenih vapnenaca, vapnenih pjescenjaka i lapora ulozeni su slojevi tufa. Kod Strazemana su registrirana 4 sloja debljine 1,5-4 m. Po sastavu tufovi su vrlo slicni onima kod NjeziCa, ali je ispitivanje poculanske ak­ tivnosti srednjeg uzorka dalo bolji rezultat - klasu 150. Medutim, poculanski aktivitet tufa koji se jav1ja kod Velike, a vjerojatno predstavlja nastavak najdebljeg sloja od Strazemana, dao je klasu 50. Znacajna je i zona pojavljivanja tufova izmedu Amatovaca i Kruseva CSI od Kamenske). Vje­ rojatilo se radi 0 istom, nejednoliko debelom, isprekidanom sloju promjenjivog sastava tufa unutar tortonskih naslaga. Kod Amatovaca je maksimalna utvrdena debljina do 10 metara. Klase poculaniteta od dva ispitana uzorka su 50 i 100. Kod Kruseva je registrirani sloj deb­ Jjine svega 2 m, ali je k1asa poculaniteta visoka - 150. Znatne su razlike i u kemijskoj analizi:

Am-1 Kr-1 Gubitak zarenjem 29,45 7,29 Si02 27,20 70,73 Fe203 1,56 1,48 Ah03 6,84 12,06 CaO 32,83 3,25 MgO 1,22 0,92 Na20 0,28 2,00 K20 0,55 2,00 Ti02 0,16 Pojave tufa registrirane su, unutar he1vetskih i tortonskih naslaga, i na sjevernim padinama Papuka, ali su registrirani slojevi tanki i zasad nemaju neko ekonomsko znacenje.

57 GRADEVNI KAMEN Na podrucju lista Orahovica na mnogo mjesta se eksploatira iIi je eksploatiran gradevni kamen. NajveCi kamenolomi su JZ od Orahovice u dolini Radlovac p. gdje se eksploatira spilitizirani dijabaz, vrlo povoljnih fizicko-mehanickih svojstava. Na cetiri velika radilista sa suvremenom mehanizacijom proizvodi se vise granulata; od tucanika do plemenite kiamene sitnezi. Imajuci u vidu relativno veliko rasprostranjenje dijabaza na podrucju Radlovca te sjeverno od Velike, gdje je svojevremeno radio veliki kamenolom, rezerve ovog kamena su vrlo velike. Graniti se eksploatiraju u dolini potoka Djedovice gdje se na suvremeno opremljenom veli­ kom kamenolomu dobiva kvalitetan tehnicki kamen. U siroj okolini u granitima postoji vise napustenih kamenoloma na kojima povremeno lokalno stanovnistvo eksploatira kamen za vlas­ tite gradevne potrebe. Veci kamenolom u granitima je sjeverno od Kutjeva gdje se dobiva kva­ litetan tucanik. Inace su rezerve granita prakticki neiscrpne. Amfiboliti se takoder koriste kao dobar tehnicki kamen na velikom mehaniziranom kamenolomu kod Vetova i povremeno na nekoliko manjih kiamenoloma. Na sjevernim padinama Papuka postoji niz manjih kamenoloma u porfiroblasticnim gnajse­ virna koji se koriste za nasipavanje puteva. Kao agregat te za nasipavanje puteva upotrebljava se andezit - bazalt iz velikog kamenoloma JZ od VoCina. U siroj okolici je i nekoliko manjih kamenoloma na kojima se povremeno eks­ ploatiraju rioliti za lokalnu upotrebu. Kao prvorazredan gradevni materijal za betonska punila, vapnene produzene zbuke, te u cesto­ gradnji upotrebljavaju se trijaski dolomiti i vapnenci koji se eksploatiraju na dva ogromna kamenoloma, juzno od Orahovice i sjeverno od Velike, te na niz manjih, povremeno aktivnih kamenoloma. Zadnjih godina dosta se koriste permotrijaski kvarciti za nasipavanje sumskih puteva. Na vise malih kamenoloma, iskljucivo za lokalne potrebe, koriste se tortonski litotamnijski vap­ nenci za dobivanje vapna. Sve nabrojane vrste kamena se mogu naCi praktieno u neogranieenim koliCinam2.

CEMENTNI LAPOR U neposrednoj okolici VoGina vrsena su 50-ih godina istrazivanja lapora kao osnovne sirovine za planiranu tvornicu cementa. Lapori s vise vapnene komponente su donjopontske starosti, a vise glinoviti, koji lei~ konkordantno na njima, gornjopontske. Pruzanje naslage je SZ-JI s padom prema SI pod 15-30°. Sirina zone lap ora je 800-1400 m, a po pruzanju se mogu pratiti kilometrima. Obzirom na sadrzaj vapnene komponente, odnosno glinovite komponente utvrdena su dva varijeteta Ciji prosjecni sastav pokazuju kemijske analize:

niskovrijedni visokovrijedni CaCOa + MgCOa 70,60% 83,60% gubitak zarenjem 34,60 39,60 Si02 16,10 8,76 AbOa 5,98 3,74 Fe20a 2,09 1,36 CaO 38,70 45,98 MgO 1,95 1,98 SOa 0,21 0,23 ------Silikatni modul 2,0 1,7 Aluminijski modul 2,86 2,75

58 Prema rezultatima tehnoloskog ispitivanja, ovom laporu treba dodati odredeni postotak kvare­ nog pijeska (kojih ima u siroj okolini) da bi se mogao koristiti za proizvodnju cementa. Rezerve lapora su prakticki neiserpne, posebno imajuCi u vidu da se lapori slicnog kvaliteta javljaju i u tortonskim naslagama, a u siroj okolici postoje brojne pojave tufova, koji se uz lapor mogu koristiti u iste svrhe.

CIGLARSKE GLINE Vel ike povrsine sjevexnih pad ina Papuka pokrivene su kopnenim, a juznih padina i Pozeske doline kopnenim i barskim lesom, koji mjestimicno predstavljaju dobru sirovinu za opekarsku industriju. Obicno les sadrZi 60-70% kremena, 10-20% vapnenea (obieno u formi kon­ krecija) te 15-20% gline. Dijelovi lesa, obicno barskog iIi resedimentiranog, bogatiji glinovi­ tom komponentom predstavljaju kvalitetniju sirovinu. Veca aktivna glinista s proizvodnjom eigle ijili erijepa su kod Orahoviee, Slavonske Pozege, Kutjeva i Jaksiea, a napustena kod Mikleusa i Fericanaea. Postoje i brojna manja glinista koja koristi lokalno stanovnistvo za proizvodnju eigle.

SLJUNCI I PI]ESCI Na juznim padinama Papuka cesce, a na sjevernim nesto rjede, susrecu se manje sljuncare iIi pjescare unutar pliokvartarnih naslaga (rjede he1veta) na kojima lokalno stanovnistvo uzima materijal za vlastite potrebe. Na sjeveroistocnom dijelu lista javljaju se veca lezista fluvijatilnih pijesaka, a mjestimicno se u manjem obimu i eksploatiraju. Trenutno na podrucju lista nema mehanizirane eksploataeije sa separaeijom sljunaka, ali za otvaranje takvih pogona postoje svi uvjeti.

KAUSTOBIOLITI UGLJEN Ugljeni se na podrucju Slavonije javljaju unutar slatkovodnih helvetskih i plioeenskih te kaspi­ brakicnih rhomboidea naslaga. Na podrucju lista Orahovica pojave ugljena su relativno rijetke i prema dosegnutom stupnju istraZenosti neeksploatabilne. Tanji isprekidani slojevi smedeg ugljena, do maksimalne deb­ Ijine 4,5 m javljaju se na juznim padinama Krndije izmedu Mitrovca na zapadu preko Kut­ jeva, Hajderovackog i Dragaljevackog potoka do Loncarskog Visa na istoku. Ugljen se javlja unutar izmjene helvetskih sljunaka, pijesaka, tufova i glina. Ispitivanja pojave kod Loncar­ skog Visa pokazala su da je zbog velike tektonske poremecenosti, eventualno eksploatabilni sloj debljine 4,5 m na otkrivenom dijelu, nemoguce pratiti, jer su pojedini dijelovi izdignuti i erodirani, dok su drugi spusteni na razliCitu dubinu. Pored toga, uz, dodust konstantno pru­ zanje istok-zapad, sloj se znatno istanjuje, a mijenja i nagib cas prema sjeveru, cas prema jugu, pa su daljnja istrazivanja, i pored visoke kaloricne vrijednosti ovog ugljena od 6.000 kal., obustavljena. U dolini VoCinske rijeke, na podrucju sela Rijenei svojevremeno je eksploatiran lignit. Tu se unutar rhomboidea naslaga, obicno s glinom u podini i pijescima u krovini, javlja nekoliko (max. 8) isprekidanih tankih leca i slojeva lignita od kojih je najdeblji 1,2 m. Naslage se pruzaju istok-zapad s padom prema sjeveru pod 10°. Zbog relativno niske kaloricne vrijednosti, male debljine eksploatabilnog sloja i teskih uvjeta eksploatacije ugljena rudnik je napusten.

NAFTA I PLIN Zasad na podrucju !ista Orahovica nisu otkrivene pojave nafte i plina. Medutim, sjeverno od VoCina malo izvan graniea lista, unutar miocenskih andezit-bazalta javljaju se u pukotinama izdanci nafte - asfalt, a takoder sjevernije od graniee lista na istocnoj strani postoji manje naftno-plinsko polje Crnae, pa je i na sjevernom rubu lista izvrseno duboko strukturno busenje

59 na naftu i plin. Takoder je strukturnom busotinom ispitan dio sjevernog ruba PozeSke kotline. Od cetiri strukturne busotine, sarno su jednom istoCno od LisiCina nabuseni tragovi nafte, a sve cetiri su dale korisne podatke 0 strukturno-tektonskim odnosima ispitivanih podrucja, pa se na osnovu toga moze ocekivati nastavak naftno-geoloskih istraZivanja i na podrucju !ista Orahovica.

TERMALNE VODE Poznatija termalna vrela nalaze se uz korito Duboeanke kraj Ve1ike, gdje su vode dvaju vrela­ zahvacene za potrebe kupalista. Voda izvire u rasjednutom trijaskom dolomitu, koji Cini ko­ lektor stijenu, u blizini reversno natisnutih paleozojskih stijena, kao nepropusne barijere. Tem­ peratura vode iznosi 28°C. Prema internacionalnoj klasifikaciji, sastav voda karakterizira mag­ nezij-hidrokarbonat. Ukupna mineralizacija iznosi oko 420 mg/l krute tvari. Juzno vrelo je blago radioaktivno, a radioaktivnost iznosi 0,699 MJ = 0,25 H nC/1. Pojava termalne vode kod Duzluka nedaleko Orahovice vezana je vjerojatno na reversne ras­ jede uz sjeverozapadni rub Krndije. Istraznim busenjem (dubine 40-60 m) u podlozi mio­ censkih lapora nabusene su trijaske karbonatne nasi age iz kojih dotice voda pod pritiskom Postignuti kapaciteti sa istraZnim busotinama iznosili su 2,3-41/sek. Voda je kemijski kalcijsko -hidrokarbonatna, a ukupna mineralizacija iznosi ako 500 mg/I. Temperatura vode je 23°C.

60 POVIJEST STVARANJA TERENA

Najstarija zbivanja, na listu Orahovica, vezana su za prekambrij kada se taloze geosinklinalni sedimenti psamitskog i pelitskog karaktera. Oni su talozeni bez prekida uz stalnu podmorsku vulkansku aktivnost koja prema gornjim dijelovima postepeno slabi. U okviru bajkialske oro­ geneze izvrsena je regionalna progresivna metamorfoza do nivoa amfibolskog facijesa. U starijem paleozoiku stvorena je eugeosinklinala, u kojoj se taloze takoder pelitski sedimenti sa slabije izraZenim vulkanizmom, s tendencijom konstantnog tonjenja. Tektonskim pokretima, koji su vezani za kaledonsku (?) orogenezu, doslo je do snainog boranja i regionalne progre­ sivne metamorfoze do stupnja amfibolitskog facijesa. Najdublji dijelovi su granitizirani i mig­ matizirani u obliku lepezaste bore cija krila su izoklinalno borana. Centralne dijelove ove bore zauzimaju granitoidne stijene i homogeni migmatiti koji preko heterogenih migmatita poste­ peno prelaze u dvotinjcaste sitnoborane gnajseve i kloritske skriljavce. Istovremeno s proce­ sima progresivne metamorfoze PapuCkog kompleksa u metamorfnom kompleksu Psunj-Krn­ dija vrsi se intenzivna retrogradna metamorfoza preko novostvorenih s-povrSina osne ravnine. Primarne s-povrsine su vecim dijelom pretrpjele transpoziciju, a manjim dijelom su se pri­ slicile novoj orijentaciji. Pokretima u gornjem devonu doslo je do transgresije kada se pocinju taloziti krupnoklasticni sedimenti. Sedimentacija traje kroz cijeli karbon do sredn;eg perma. U tom vremenskom raz­ doblju formirani su klastieni sedimenti u kojima prevladavaju grauvake i konglomeraticni pjes­ cenjaci s podredenim saddajem sejlova. Pokreti koji s1.\ vezani za salsku fazu izazvali su slabu metamorfozu istalozenih sedimenata. Metamorfoza se vrsila po slojnim i interslojnim plohama po kojima je doslo do klizanja i stvaranja flazer struktura. Istovremeno, u dijelove starih meta­ morfnih kompleksa Papuka i Krndije, intrudiraju graniti uzduz novootvorenih ploha dis­ kontinuiteta. U gornjem permu dolazi do nove transgresije kada se taloze bazalni konglomerati koji prema donjem trijasu prelaze u kvarcne pjescenjake. Sedimentacija se nastavlja i u donjem trijasu uz postepeno produbljivanje i talozenje sedi­ menata sajskog i kampilskog podkata. Vrsni dio naslaga, ekvivalentnih kampilu, sadrzi os­ tatke marinskih moluska sto ukazuje da sedimentacijski prostor gubi lokalna obiljezja, a pove­ cana koncentracija karbonatne komponente oznacava pocetke stvaranja uvjeta za talozenje karbonatnih sedimenata. Moze se pretpostaviti da neke pojave ploCastih vapnenaca pripadaju kampilu i da slojevi s miacitima pripadaju sajskim naslagama. U aniziku je potpuno uspostavljen rezim karbonatne sedimentacije, tipa plitkog karbonatnog selfa; Uz vapnence i dolomite talozene su intrabazenske karbonatne brece koje upucuju na moguCa okopnjavanja. Sedimenti visih nivoa anizika uglavnom su plitkovodni dijagenetski dolomiti dok pojave krinoidnih vapnenaca i roznjaka, u sredisnjem dijelu Papuka, ukazuju na postojanje podrucja dublje marinske sredine s uticajima peIagijala. Kontinuitet sedimentacije u ladiniku rezultira talozenjem plitkovodnih karbonata s algama. Odredene te!(tonske nemire i mogucnost postojanja kopenih povdina oznacavaju mjestimiene pojave terigenog detritufa i laporovitih vapnenaca.

61 Nedostatak razvoja gornjotrijaskih sedimenata ukazuje mozda na nagli prekid sedimentacije izazvan tektonskim pokretima i razbijanjem stvorene karbonatne platforme, pri remu su neki dijelovi pretvoreni u kopnene povrsine. Na podrucju zapadnog dijela Papuka, uticaji kopna su izrazeni u prisutnim gornjotrijaskim naslagama, osobito u retskim, pa treba pretpostaviti postojanje znacajnih lomova koji su u to vrijeme razdvajali prostore zapadnog i istocnog Pa­ puka, te Krndije, uz niz manjih parale1nih rasjeda. Na tako stvorenim blokovima omoguceno je postojanje zasebnih razvoja do kvartara uz povremeno preoblikovanje u mladim tektonskim fazama. Osnovni lomovi dinarskog smjera pruzanja poklapaju se sa smjerom horstovske struk­ ture slavonskog gorja, dok se poprecni lomovi, uz koje dolazi do dizanja i spustanja pojedinih blokova, poklapaju sa smjerovima mladih rasjeda. U zapadnom spustenom bloku, odnosno u podrucju zapadnog dije1a Papuka sacuvani su jurski sedimenti i tektonsko-erozioni ostaci krednih naslaga dok su u istocnom dijelu sacuvani sarno strukturni e1ementi mlade te:

62 sedimentacije, na Bilo gori posto;i kopnena faza, a u form iran oj Dravskoj grabi talozene su paludinske naslage i njihovi ekvivalenti, s kontinuiranim prelazom u pleistocen. Kontinuitet sedimentacije postoji u Pozeskoj kotlini, uz istovremeno tonjenje uz aktivne rasjede na rubo­ virna kotline. Talozene su paludinske naslage Cije neznatne ostatke nalazimo na sjevemorn rubu kotline, dok su u busotini Tekic-l konstatirane znatne debljine. Znacajan faktor u konacnom geomorfoloskom oblikovanju danasnjeg reljefa predstavljaju gomjopIiocenski pokreti uz aktiviranje starijih sistema rasjeda. Stepenicastirn spustanjem ponovno su preplavljeni dijelovi Bilo gore, Papuka i Kmdije te se ingresivno taloze, re1ativno, debele, naslage sljunaka, pijesaka i ugljevite gline. Zbog klimatskih promjena u pleistocenu dolazi do napuhivanja prapora na formirani reljef i znatnog snasanja terigenog materijaJa u zaostale depresije u Pozeskoj kotlini i Dravskoj po­ tolini. U izmjeni s praporOhl taloze se proluvijalni nanosi uz procese pineplenizacije. Kop­ neni prapor sto prekriva starije naslage odgovara zadnjoj fazi napuhivanja u gornjem wtirmu Nastupom toplije klime, na prelazu u holocen, jacaju procesi erozije, ozivljava rad rijeka uz pretalozavanje lesa i gruboklasticnog materijala. Tokom holocena odvija se nesto mimija barska erdimentacija unutar Dravske potoline, dok je na rubovima snazniji uticaj aluvijalnih nanosa. Sire padine prekrivane su de1uvijalno-proluvijalnim nanosima, doline rijeka i potoka aluvijem, a sedimentacija traje u zaostalim barama i mrtvajama. Nastajanje spomenutih sedimenata prate i mladi kvartami pokreti. Debljine kvartarnih naslaga ukazuju na regionalno spustanje Dravske potoline po uzduznim rasjedima, pogotovo u zoni juznog rubnog rasjeda.Najmladi rasjedi su pravca pruzanja sjeveroistok-jugozapad duz kojih je dolazilo do horizontalnih pomicanja.

63 LITERATURA

Babic, B. (1949): GRAFITI U NR HRVATSKOJ. Fond stru~. dok. IGI, Zac:treb. Bolcic, I. & Jovanovic, D. (1953): GEOLOSKI PREGLED KAMENOLOMA KRNDIJA KOD BEKTES­ KOG GRADISTA. Fond stru~. dok. IGI, Zagreb. Bolcic, I. & Jovanovic, D. (1954): GEOLOSKI PREGLED KAMENOLOMA RADLOVAC U SLAV. ORAHOVICI. Fond struc. dok. IGI, Zagreb. Braun, K. (1972): IZVJESTAJ 0 IZVRSENIM GEOLOSKO-ISTRAlNIM RADOVIMA U OKOLICI VOCINA. Fond. stru~. dok. IGI, Zagreb. Braun, K., Dravec, J., Slovic, v., Cmogaj, S., Valkovic, V. & Makjanic, j. (1983): POJAVE MINERALI­ ZACIJE URANA NA PAPUKU I KRNDIJI. GCROATIA. Acta Geologica, IV, 333-339, Zagreb. Golub, Lj. & Marie, L. (1968); KVARCNI TRAHIANDEZIT S LONCARSKOG VISA (KRNDIJA). Geol. vjesnik, 21, 255-271, Zagreb. Gorjanovic-Kramberger, D. (1897): GEOLOGIJA OKOLICE KUTJEVA. Rad JAZU, 131, 10-29, Zagreb. Hauer, F. (1867-1871): GEOLOGISCHE UBERSICHTSKARTE DER OSTERR.-UNGAR. MONAR­ CHIE. BLATT VI UND VII, 1: 576.000. Wien. Hauer, F. (1870): ERLAUTERUNGEN ZUR GEOLOGISCHEN UBERSICHTSKARTE DER OSTERR.­ -UNGAR. MONARCH IE. BLATT VII, UNGARISCHES TIEFLAND. Jahrb. geol. Reich­ sanst., 20, 463-500, Wien. Herak, M. (1950): LADINICKE DASYCLADACEAE JUGOSLAVIJE I NJIHOVO STRATIGRAFSKO ZNACENJE. Rad JAZU, 280/3, 115-141, Zagreb. Herak, M. (1969): CURRENT GEOLOGIC PROBLEMS OF THE DINARIDES. III. simpozij dinarske asocijacije, 1, 1-9, Zagreb. Herak, M. (1986): A NEW CONCEPT OF GEOTECTONICS OF THE DINARIDES. Acta geoloiica 16/1, 1-42, Zagreb.

64 IviCit, D. (1981): VELIKA - HIDROGEOL05KI ISTRA2NI RADOVI NA TERMALNU VODU. Fond struc. dok., IGI, Zagreb. Jamicic, D. (1976): STRUCTURAL FABRIC THE METAMORPHOSED ROCKS OF MT. KRNDIJA AND THE EASTERN PART OF MT. PAPUK. BuH, Sci. Cons. Acad. RSF. Jugoslav., 21, 2-3, Zagreb. Jamicit, D. (1979): PRILOG POZNAVANJU TEKTONSKIH ODNOSA PAPUKA I KRNDIJE. Znan­ stveni savjet za naftu JAZU, IY. god. znanst. skup sekcije za primjenu gool. geofiz. i geokemije. Zbornik radova, A, 7, 199-206. StubiCke Toplice. Jamicic, D. (1980): DVOSTRUKO BORANJE U JEDNOM DIJELU METAMORFNIH STIJENA PA­ PUKA I KRNDIJE. Geol. vjesnik, 31, 355-358, Zagreb. Jamicic, D. (1983a): STRUKTURNI SKLOP METAMORFNIH STIJENA KRNDIJE I JU2NIH PA­ DINA PAPUKA. Geol. vjesnik, 36, 51-72, Zagreb. Jamicic, D. (1983b): 0 TANGENCIJALNIM KRETANJIMA U PODRUCJU SLAVONSKIH PLANINA. Nafta, 34, (12), 685-691. Zagreb. Jelaska, V. & Pamic, J. (1979): SEDIMENTACIJSKI I MAGMATSKI PROCESI MLADEG MEZO­ ZOIKA NA PODRUCJU SJEVERNE BOSNE - INDIKATORI SUBDUKCIJE DINARIDA I NAFTNO-GEOL05KO ZNACENJE TIH POJAVA. Znanstveni savjet za naftu JAZU, Zbor­ nik radova, A, 7, 85-98, Zagreb. Juri/a, M. (1962): IZVJE5TAJ 0 GEOLOSKOM KARTIRANJU PODRUCJA KUTJEVO-GRADI5TE­ JURKOVAC (P02E5KA KOTLINA). Fond struc. dok. IGI, Zagreb. Jurkovic, I. (1948): IZVJE5TAJ 0 PREGLEDU KVARCITA (BALUN PUESKOVI), KVARCITNIH SLJUNAKA I PIJESAKA (HUMLJANI I G. PISTANE, ST. I N. ZVECEVO), LAPORA (DUZ­ LUK I ORAHOVICA). Fond struc. dok. IGI, Zagreb. Jurkovic, I., Braun, K., Sinkovec, B. & Vragovic, M. (1970): STUDIJA 0 SADA5NJIM I POTENCIJAL- NIM LE2I5TIMA NEMETALA U SRH. Fond struc. dok. IGI, Zagreb. Kispatic, M. (1878): SLIKE IZ RUDARSTVA. Poucna knj. Matice H:rvatske, 2, 8 +231,40 sI., Zagreb. Kispatic, M. (1887): VOCINSKI AUGITNI ANDEZIT. (TRAHIT.). Rad JAZU, 83/8, 179-185, Zagreb. Ki/patic, M. (1910): BRUCITAMPHIBOLIT AUS KRNDIJA IN CROATIEN. CentraIbl. Miner. Geol. Pal., 5, 153-155, Stuttgart. Kifpatic, M. (1912): DISTHEN-SILLIMANIT UND STAUROLITHF'ORENDE SCHIEFER AUS DEM KRNDIJA - GEBIRGE IN KROATIEN. CentralbI. Miner. Geol. Pal., 19,578-586,5 sl., Stut­ tgart. Kispatic, M. (1916): ERUPTIVGESTEINE DES KRNDUA - GEBIRGES. Glasnik Hrv. prirodosI. drustva. 28, 65-79, 4 sI.. Zagreb. Koch, G. A. (1906): DAS ERWEITERTE PROJEKT DER NEUE HOCHQUELLENLEITUNG F'OR DIE KONIGLICHE FREISTADT ESSEK. GeoI. Erortert, 1-97, Wien. Koch, F. (1919a): GRUNDLINIEN DER GEOLOGIE YON WEST-SLAVONIEN. Glasnik H:rv. prir. drustva, 31/2, 217-236, Zagreb. Koch, F. (1919b): DVA PRIL05KA GEOLOGIJI SLAVONIJE. Glasnik Hrv. prir. drustva, 31, 67-79, 1 sl., Zagreb. Koch, F. (1935): GEOL05KA KARTA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE. LIST P02EGA - NOVA GRA­ DI5KA, 1 : 75.000. Beograd. Kovacevic, S. & Mujagic, S. (1975): GEOFIZICKA ISPITIYANJA P02E5KE KOTLINE. Nafta, 1, 3-14, 9 sI., Zagreb. Krkalo, E. (1977a): REGIONALNA ISTRA2IVANJA KVARCNIH PIJESAKA NA PODRUCJU SLA­ VONIJE. Fond struc. dok. IGI, Zagreb. Krkalo, E. (1977b): GEOL05KA PROSPEKCIJA NEOGENSKIH TUFOYA NA PODRUCJU SLA­ VONUE. Fond struc. dok. IGI, Zagreb. Krkalo, E. & Mutic, R. (1977): TUFOVI U NASLAGAMA DONJEG TORTONA NA PODRUCJU NJE- 2ICA KOD SLAV. P02EGE. GeoI. vjesnik, 30/2, 341-349, Zagreb. Krkalo, E. (1979): ISTRA2IVANJE I PRORACUN RUDNIH REZERVI TUFOVA I TUFITA POD­ RUCJA POLJANSKE. Fond struc. dok. IGI, Zagreb. Krkalo, E. & Simunic, Ai. (1980): GEOL05KA GRADA LE2I5TA KVARCNOG PUESKA "VRANIC" KOD SLAVONSKE P02EGE (SLAVONUA, SJEVERNA HRVATSKA). GeoI. vjesnik, 31, 219-227. Zagreb. Laskarev, V. (1931): PRILOZI ZA POZNAVANJE TEKTONIKE P02E5KE GORE (SLAVONIJA). Glas Srp. kralj. akad., 141, (I. razr., 68), 101-118, Beograd. Magdaienic,Z. (1956): IZVJESTAJ 0 GEOL05KOM KARTIRANJU PODRUCJA VOCIN-PODRAVSKA SLATINA. Fond struc. dok. IGI, Zagreb. Magdalenic, Z. & Blace, M. (1958): GEOLOSKO KARTIRANJE PODRUJCA ORAHOVICA-SEONA­ BOROVIK. Fond struc. dok. IGI, Zagreb. Malez, M. (1965): 0 NEKIM PERIGLACIJALNIM POJAVAMA U PLEISTOCENU SLAVONIJE. Gool. vjesnik, 18/1, 159-165, Zagreb.

65 Malez, M. (1973): KVARTARNE NASLAGE SIRE OKOUCE PODRAVSKE SLATINE I ORAHO­ VICE U SLAVONIJI. Radovi Centra za organizaciju nauenoistraiivaCkog rada u Vinkovcima, JAZU, 2, 5-55, Zagreb. Marci, V. (1968): UTVRDIVANJE PORIJEKLA ANKLAVA I GNA]SA PAPUKA NA OSNOVU SA­ DIU;AJA MIKROELEMENATA. Geo!. vjesnik, 21, 273-280, Zagreb. Maric, L. & Jurkovic, I. (1947): POJAVA GRAFITOIDNE SUPSTANCE KOD VELIKE, GOLOG BRDA, KAPTOLA I VETOVA, TE KAOLINA KOD BLACKOG I NOVOG SELA (SVE U OKOLICI SL. P02EGE). Fond strue. dok. IGI, Zagreb. Maric, L. (1955): PETROGRAFSKO ISTRA2IVANJE KRNDIJE. Ljetopis JAZU 60, 290-294, Zagreb. Maric, L. & Crnkovic, B. (1960): PRETHODNI IZVJESTAJ 0 GEOLOSKOM KARTlRANJU META­ MORFITA I MAGMATITA U ISTOCNOM DIJELU PAPUKA, LISTOVI ORAHOVICA 53 I ORAHOVICA 54. Fond. strue. dok. IGI, Zagreb. Maric, L., Oiegovic, F. & Crnkovic, B. (1960): IZVJESTAJ 0 GEOLOSKOM KARTlRANJU, LIST ORA­ HOVICA-2. Fond strue. dok. IGI, Zagreb. Markovic, S. (1984): TUMAC ZA LIST PODRAVSKA SLATINA. OSNOVNA GEOLOSKA KARTA 1 : 100.000. Geoloski zavod, Zagreb. Mesic, Lj. (1956): SLIHOVANJE RECENTNIH NANOSA POTOKA VELICANKE I BRZAJE NA PA­ PUKU. Fond strue. dok. IGI, Zagreb. Miholic, S. (1935): KEMIJSKA ANALIZA TERMALNOG VRELA U VELIKOJ. Glasnik Hem. drustva, 6/1, 51-60, Beograd. Miladinovic, M. (1974): TEKTONSKA GRADA SEVERNIH DELOVA JUGOSLOVENSKIH DINA­ RIDA. Geol. glasnik, 7, Titograd. Mijsisovics, E., Tietze, E. & Bittner, A. (1880): GRUNDLINIEN DER GEOLOGIE VON BOSNIEN UND DER HERCEGOWINA, MIT GEOLOGISCHER UBERSICHTSKARTE1: 576.000. Jahrb. Geo!. Reichsanst., 30/2, 159-438, Wien. MikinCic, V. (1953): GEOLOSKA KARTA FNR JUGOSLAVIJE, 1 : 500.000. Beograd. Najdenovski, J. & Udtbinac, Z. (1980): 0 TEKTONICI, OSOBITO 0 DUBINSKIM STRUKTURNIM ODNOSIMA P02ESKE KOTLINE, S OSVRTOM NA NAFTOPLINONOSNOST, (PANON­ SKI BAZEN). Nafta, 5, 223-233, Zagreb. Petkovic, K. V. (1932): GEOLOSKA KARTA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE, 1 : 1,000.000, Beograd. Petkovic, K. (1961): TEKTONSKA KARTA FNRJ. Glas SANU, 249, Ode!' prir. mat. nauka, 22, 130-144, Beograd. Pikija, M. (1974): IZVJESTAJ 0 STRATIMETRIJSKOM PROFILIRANJU TERCIJARA NA POD­ RUCJU SJEVEROISTOCNE SLAVONIJE. Fond strue. dok. IGI, Zagreb. Pikija, M., Sikic, L. & Simunic, At. (1980): MARINSKI SREDN]I MIOCEN KOD JORGICA (PAPUK, SJEVERNA HRVATSKA). Geo!.vjesnik, 31, 113-122, Zagreb. Pilar, .Gj. (1875): PODRAVINA, DAKOVSTINA I DILJ-GORA. Rad JAZU, 33, 38-57, Zagreb. Pletikapic, Z. (1961): GEOLOSKA OSNOVA ZA DUBOKU ISTRA2NU BUSOTINU CABUNA-11 (CA-11). Geoloska dokumentacija Naftaplin, Zagreb. Pletikapic, Z., Gjetvaj, I., Jurkovic, M., Urbiha, H. & Hrneic, Lj. (1964): GEOLOGlJA I NAFTOPLINO­ NOSNOST DRAVSKE POTOLINE. Geo!. vjesnik, 17, 49-78, 22 pri!., Zagreb. Polsak, A. (1979): KREDNI BIOLITITNI KOMPLEKSI U PANONSKOM BAZENU I SUSJEDNIM PODRUCJlMA I NJIHOVO PALEOGEOGRAFSKO, PALEOTEKTONSKO I NAFTNO­ GEOLOSKO ZNACENJE. Znanst. savjet za naftu JAZU, Zbornik radova, A, 7, 53-70, Zagreb. Poljak, J. (1911): KRATAK PRIJEGLED GEOTEKTONSKIH ODNOSA HRVATSKO-SLAVON­ SKOG GORJA. Glasnik Hrv. prir. drustva, 23/1-2, 108-127, Zagreb. Poijak, J. (1912): PRETHODNI IZVJESTAJ 0 GEOLOGIJSKOM SNlMANJU U OPSEGU LISTOVA ORAHOVICA-BENlCANCI I NASICE-KUTJEVO. Topografske karte1: 75.000. Vijesti Geol. povj., 2, 20-28, Zagreb. Poljak, J. (1914): IZVJESTAJ 0 GEOLOSKOM SNlMANJU U OPSEGU LISTOVA ORAHOVICA­ BENIGANCI I KUTJEVO-NASICE TOPOGRAFIJSKE KARTE1: 75.000. Vijesti Geol. povj., 3-4, 11-16, Zagreb. Poljak, J. (1923): PRILOG GEOLOSKOM I MORFOLOSKOM POZNAVANJU KRNDIJE. Glasnik Hrv. prir. drustva, 35/1-2, 21-45, 3 s!., Zagreb. - Poljak, J. (1934a): PRILOG GEOLOSKOM POZNAVANJU KRNDIJE. Vesnik Geo!. inst., 3, 73-83, Beograd. Poljak, J. (1934b): GEOLOSKA KARTA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE. LIST ORAHOVICA-BE­ NICANCI. 1 : 75.000. Izd. Geo!. inst. Kralj. Jugos!., Beograd. Poljak, J. (1934c): TUMAC ZA GEOLOSKU KARTU ORAHOVICA-BENICANCI 1 : 75.000. Povr. izd. Geo!. inst., 18 str., Beograd. Poljak, J. (1935): GEOLOSKO SNlMANJE KARTE NASICE-KUTJEVO. Izvjeiitaj 0 radu Geol. inst. za 1934., 11-13, Beograd. Poljak, J. (1936): GEOLOSKO SNIMANJE NW-SW SEKCIJE NA8ICE-KUTJEVO. IzvjeStaj 0 radu Geo!. inst. za 1935., 16-18, Beograd. . Poljak, J. (1937): GEOLOSKO SNIMANJE SO I SW SEKCI}E LISTA NASICE-KUTJEVO. Izvjesta; o radu Geo!. inst. za 1936., 20-23, Beograd.

66 Poljak, J. (1938): ZAVRSNI RADOVI NA KART I NASICE-KUTJEVO I TO NO I NW SEKCIJE. Izvjestaj 0 radu Geo!. inst. za 1937., 20-23, Beograd. Poljak, J. (1939): IZVJESTAJ 0 GEOLOSKOM SNlMANJU LISTA SLATINA-VOCIN 1 : 25.000. Godisnjak Geo!. inst., 1, za 1938., 89-92, Beograd. Poljak, J. (1940a): IZVJESTAJ 0 TERENSKOM RADU NA LISTU SLATINA-VOCIN. Godisnjak: Geo!. inst., 2 (1939), 106-110, Beograd. Poljak, J. (1940b): NASICE-KUTJEVO (RUKOPISNA KARTA). Kopirano u Geol. inst., Beograd. Poljak,J. (1951): PALEOGEOGRAFIJA I TEKTONIKA II. MEDITERANA I PLIOCENA NA OBODU PSUNJA-PAPUKA I KRNDIJE. Fond struc. dok. IGI, Zagreb. Poljak, J. (1952): PREDPALEOZOJSKE I PALEOZOJSKE NASLAGE PAPUKA I KRNDIJE. Geol. vjesnik, 2-4, 63-82, Zagreb. Radic, J. & HrnCic, Lj. (1979): REZULTATI ISTRA2IVANJA I PERSPEKTIVE NAFTOPLINONOS­ NOSTI DRAVSKE POTOLINE. Znanstveni savjet za naftu JAZU, Zbornik radova, II., Zagreb. Raffaelli, P. & MiloIevic, F. (1964): IZVJESTAJ 0 PREGLEDU NALAZISTA PEGMATITA U POD­ RUCJU PAPUKA, LOKALITET DEBELJAK-TOCAK. Fond struc. dok. IGI, Zagreb. Raffaelli, P. (1965): METAMORFIZAM PALEOZOJSKIHPELITSKIH SKRILJACA U PODRUCJU RAVNE GORE (PAPUCKO GORJE - SLAVONIJA). Geo!. vjesnik, 18/1, 61-111, Zagreb. Raffaelli, P. (1969): PROGRAM STRUKTUROLOSKIH I PETROGRAFSKIH ISTRA2IVANJA PEG­ MATITA U PODRUCJU PAPUKA. Fond struc. dok. IGI, Zagreb. Roboz, O. (1958): NALAZISTA LIGNITA U ZAPADNOJ SLAVONIJI. Fond struc. dok. IGI, Zagreb. Roksandic, M. (1969): 0 GRANICI IZMEDU DINARIDA I PANONSKE MEDUVJENCANE MASE. Zapisnici Srp. geol. drustva, (1964-1967.), jub. sv., 495-501, Beograd. Sabioncello, P. Taksic, A. & Korat, V. (1958): NOVO UGLJENO NALAZISTE U KRNDIJI. Geol. vjesnik. 11, 87-100, Zagreb. Salopek, M. (1914): MODERNA ALPINSKA TEKTONIKA I GEOLOGIJA HRVATSKE I SLAVO­ NIJE. Glasnik Hrv. prir. drustva, 26/2, 85-109, Zagreb. Savezni geol. zavod (1970): GEOLOSKA KARTA SFR JUGOSLAVIJE 1 : 500.000, Beograd. SikoIek, B. (1971): TUMAC GEOLOSKE KARTE SFR JUGOSLAVIJE 1 : 500.000. Savezni geoloski zavod, Beograd. SikoIek, B. & Medwenitsch, W, (1969): NOVI PODACI ZA FACIJE I TEKTONIKU DINARIDA Geol. glasnik, 13, 27-38, Saraje"o. Slovenec, D. (1976): IZMJENE BIOTITA U PEGMATITU IZ POTOKA BRZAJE NA PAPUKU U UV­ JETIMA POVRSINSKOG TROSENJA. Geo!. vjesnik, 29, 243-267, Zagreb. Slovenec, D. (1978): MOGUCNOST KORISTENJA BIOTITA KAO INDIKATORA GENEZE GRA­ NITO-METAMORFNIH STIJENA PAPUKA. Geol. vjesnik, 30/2, 351-357, Zagreb. Slovenec, D. (1982): KEMIJSKI SASTAV BIOTITA, GRANATA I AMFIBOLA KAO POKAZATELJ TEMPERATURE FORMIRANJA GRANITO-METAMORFNIH STIJENA PAPUKA. Geol. vjesnik, 35, 133-152, Zagreb. Slovenec, D., Popovic, S. & GaleIic, N. (1980): AN X-RAY DIFFRACTION INVESTIGATION OF TRIO­ CTAHEDRAL MICAS. Goo!. vjesnik, 31, 273-277, Zagreb. Sluiba istraiivanja. Grupa za dubinskugeologiju (1967): GEOLOSKI IZVJESTAJ ZA: DUBOKU ISTRA2NU BUSOTINU CRNAC-l (CR-1). Geoloska dokumentacija Naftaplin, Zagreb. Stur, D. (1861a): BERICHTE AUS POSEGA. Jahrb. Geo!. Reichsan1lt., 12 (Verh.), 83-115, Wien. Stur, D. (1861b): GEOLOGISCHE KARTE VON WEST-SLAVONIEN. Jahrb. Geo!. Reichsanst., 12 (Verh.), 115-118, Wien. Stur, D. (1862a): UEBERSICHTSAUFNAHME VON WEST-SLAVONIEN. Jahrb. Geol. Reichsanst .• 12 (Verh.), 200-205, Wien. Stur, D. (1862b): DIE NEOGEN-TERTIAREN ABLAGERUNGEN VON WEST-SLAVONIEN. Jahrb. Geo!. Reichsanst., 12/2, 285-299, Wien. Szederkenyi, T. (1976): BARROW TYPE METAMORPHISM IN THE CRYSTALLINE BASEMENT OF SOUTHEAST TRANSDANUBIA. Acta Geo!. Acad. Sci. Hung., 20, 1-2, 47-61, Buda­ pest. Scavnicar, B. & Jovic, P. (1955): IZVJESTAJ 0 ISTRA2IVANJU POTOCNIH NANOSA U PODRUCJU PAPUKA. Fond struc. dok. IGI, Zagreb. Scavnicar, B. (1961): MINERALNI SASTAV KVARTARNIH SEDIMENATA IZ PODRUCJA ORA­ HOVICA. Fond struc. dok. IGI, Zagreb. Scavnicar, S. (1965): TERMICKE, STRUKTURNE I KEMIJSKE KARAKTERISTIKE KLORITA S PAPUKA. Geo!. vjesnik, 18/2, 269-281, Zagreb. Sikic, K. (1972): STUDIJA MEZOZOJSKIH NASLAGA PANONSKOG BAZENA U PODRUCJU CEN­ TRALNOG I ZAPADNOG DIJELA PAPUKA (RADOVI U 1971. GOD.). Fond struc. dok. IGI, Zagreb. Sikic, K. (1975): STUDIJA MEZOZOJSKIH NASLAGA PANONSKOG BAZENA U PODRUCJU PA­ PUKA I KRNDlJE (RADOVI U 1972. I 1973. GOD.). Fond struc. dok. IGI. Zagreb. Sikic, K. & Brkic, M. (1975): DONJI TRIJAS U PAPUKU I KRNDIJI. Geo!. vjesnik, 28,133-141. Zagreb.

67 Sikic. K., Brkic, M., Simunic, At. & Grimani, M. (1975): MEZOZOJSKE NASLAGE PAPUCKOG GORJA. Znanst. sa"jet na naftu JAZU, II. god. znanst. skup, A, 5, 87-96, Zagreb. Sikii, K. (1981): FACIJESI MEZOZOIKA PAPUCKOG GORJA. Magistarski rad. Sveutiliste u Zagrebu, Postdiplomski studij prirodnih znanosti, Zagreb. Simon, J. & BatuIic, V. (1974): 0 LITOSTRATIGRAFSKOM STUPU NAFTNOG POLJA BENICANCI. Nafta, 9, 459-472, Zagreb. Sinkovec, B. (1957): REZULTATI ISTRA2NIH RADOVA NA SLAVONSKE GRAFITE. Fond. stru~. dok. IGI, Zagreb. Sinkovec, B. (1961): REZULTATI ISTRA2NIH RADOVA NA SLAVONSKE GRAFITE U 1960. GODINI. Fond struc. dok. IGI, Zagreb. Skrivanic, A. (1960): ODREDIVANJE APSOLUTNE GEOLOSKE STAROSTI ERUPTIVNIH I META­ MORFNIH STIJENA PAPUC:KOG GORJA POMOGU RADIOAKTIVNIH METODA. Ma­ gistarski rad. Miner.-petr. zavod, Prir. matem. fakultet, Zagreb. Sparica, M., JuriIa, M., Crnko, J., Simunic, A., Jovanovic, C. & Zivanovic, D. (1980): TUMAC ZA LIST NOVA KAPELA. OSNOVNA GEOLOSKA KARTA 1 : 100.000. Savezni geoloski zavod, Beograd. Sturman, B. (1965): TITANITE FROM THE KISELOVEC CREEK IN THE SOUTH PART OF THE PAPUK MOUNTAIN. Geo!. vjesnik, 18/1, 35-38, Zagreb. Tajder, M. (1947): PROBLEM POJAVE KREMENA U OLIVINSKOM BAZALTU KOD KUTJEVA. Geo!. vjesnik, 1, 190-201, Zagreb. Tajder, M. (1955): ISTRAlIVANJE PAPUKA I P02ESKE GORE. Ljetopis JAZU, 60, 307-308, Zagreb. Tajder, M. (1956): ALBITSKI EFUZIVI OKOLICE VOGINA I NJIHOVA GENEZA. Acta geo!., 1, (Pdr. istrai. JAZU, 27), 35-48, Zagreb. Tajder, M. (1960): ANORTOKLASNI EGIRINSKI RIOLIT IZ POTOKA RUPNICE KOD VOGINA. Acta geo!., 2 (Prir. istrai. JAZU, 29), 95-101, Zagreb. Tajder, M., Vragovic, M. & Raffaelli, P. (1959): ERUPTIVNE I METAMORFNE STIJENE ZAPAD­ NOG DIJELA PAPUCKOG GORJA. Fond strut. dok. IGI, Zagreb. Tajder, M., Nedela-Devide, D., Magdalen;c, B. & Ozegovic, P. (1960a): TUMAC OSNOVNOJ GEOLOS­ KOJ KARTI FNRJ. LIST DARUVAR-2. Fend strut. dok. IGI, Zagreb. Tajder, M., Marie, L., Ozegovic, P., Devide-Nedela, D. & Magdalenic, Z. (1960b): TUMAC GEOL08KOJ KARTI FNRJ, DIO A, LIST ORAHOVICA-l. Fond struc. dok. IGI, Zagreb. Tajder, M. (1969): MAGMATIZAM I METAMORFIZAM PLANINSKOG PODRUCJA PAPUK­ PSUNJ. Geo!. vjesnik, 22, 469-476, Zagreb. Tajder, M. (1970): NOVI POGLEDI SASTAVA I GENEZE ERUPTIVA I METAMORFITA PAPUCKO­ -PSUNJSKOG GORJA, SLAVONIJA. Zbornik radova I. znanstv. sabora Slavonije i Baranje, 107-126, Osijek. TaMic, A. (1947): IZVJESTAJ 0 GEOLOSKOM PREGLEDU OKOLINE UGLJENOKOPA "RIJENCI". Fond strut. dok. IGI, Zagreb. TaMic, A. (1948): ZAPISNIK 0 PREGLEDU RUDNlKA "RIJENCI". Bond strue. dok. IGI, Zagreb. TaMic, A. (1958): GEOLOSKE PRILIKE I REZULTATI ISTRAlNIH BUSENJA U DOLINI PO­ TOKA JOVANOVICA U GODINAMA 1955-1956. TE PODRUCJA RIJENCI U ISTIM GODINAMA. Fond strut. dok. IGI, Zagreb. TakSic, A. & Braun, K. (1977): ISTRAZIVANJA UGLJENONOSNIH STRUKTURA ISTOCNE SLA­ VONIJE. Fond stIlle. dok. IGI, Zagreb. Tolic, Lj. (1960): ANALIZA SIROVINSKE BAZE, TVORNICA CEMENTA VOGIN. Fond struc. dok. IGI, Zagreb. Tuean, F. (1907): PRILOG POZNAVANJU KEMIJSKOG SASTAVA RUDA U HRVATSKOJ. Glasnik naravosl. drustva, 19, 92-100, Zagreb. Vragovic, M. (1965a): GRANITI I GNAJSI PAPUKA. Doktorska disertacija. Sveueiliste u Zagrebu, Prir.­ -matem. faku!tet, Zagreb. Vragovic, M. (1965b): PRILOG POZNAVANJU PETROGRAFSKOG SASTAVA GRANITOIDNIH TERENA PAPUKA. Acta geo!., 4, (Prir. istrai. JAZU, 34), 327-332, Zagreb. Vragovic, M. (1970): GRANAT-BIOTITSKI AMFIBOLlT IZ POTOKA BRZAJE (PAPUK). Zbornik radova RGN fakulteta u povodu 30. god. rada, 129-131, Zagreb. Vragovic, M. & Majer, V. (1980a): KLORITOIDNI SKRILJCI U METAMORFNIM KOMPLEKSIMA U SJEVERNOJ HRVATSKOJ aUGOSLAVIJA). Geol. vjesnili, 31, 287-293, Zagreb. Vragovic. M. & Majer, V. (1980b): PRILOZI ZA POZNAVANJE METAMORFNIH STIJENA ZAGRE­ BACKE GORE, MOSLOVACKE GORE I PAPUKA (HRVATSKA' JUGOSLAVIJA). Geo!. vjesnik, 31, 295-307, Zagreb. Vugrinec,J. (1963): GEOL08KA OSNOVA ZA DUBOKU ISTRA2NU BUSOTINU GERALIJE-2 (GER-2). TehniCka dokumentacija Naftaplin, Zagreb. Vukalinovic, S. (1976): ANOMALNO MAGNETSKO POLJE I GEOL08KA GRADA UNUTRASNJIH DINARIDA. Inst. za geol-rud. istraz. i ispit. nuklear. i drugih miner. sirovina, Posebna izda­ nja 5, 1-92, Beograd. Wodiczka, P. (1855): BERICHT DBER GEOLOGISCHE UNTERSUCHUNG DER KK STUDIEN­ -FONDSHERRSCHAFT KUTJEVO IN SLAVONIEN. Jahrb. Geol. Reichsanst., 6/4 (Verh.). str. 858, Wien.

68 THE GEOLOGY OF THE ORAHOVICA SHEET TERRITORY

THE ORAHOVICA CHEET IS MAPPED AND THE TEKSTUAL EXPLANATION GIVEN BY GEO­ LOGIST OF THE GEOLOGICAL INSTITUTE, ZAGREB

The oldest rocks of the Orahovica sheet territory are presented by Precambrian metamorphites, which are metamorphosed to the amphibole facies, than by granites and metagabbro. The younger metamorphic complex is metamorphosed to the amphibolitic and partly to the hloritic facies, with the presence of migmatic gneisses, granitoides, amphibolites and amphibolitic and hloritic shists. During the Devonian the formation of grau­ wakka, slates and sandstones is performed, but in Carboniferous and Permian - conglom·~rates, sandstones, slates and thin beds of diabase and granites are originated. During the lower Triassic the sandstones, shales and siltites are deposited, but in Middle Triassic dolomites, dolomitic limestones and dolomite-limestone breccia are originated. Helvetian sediments are associated with effusives and pyrodastites and with beds of brown coal, and according. to the sedimentological and palaeontological characteristics, they are subdivided into the lower and uPper level Tortonian sediments are developed in deltaic facies, reef, coastal-reef and turbidite facies. Volcanic activity during the middle Miocene is presented by formation of andesites, albitic rhyolites and basalts. In the upper Miocene brakish sediments of Sarmatian age are originated and upperward, the Panonian sediments, somewhat less saltbearing are deposited. In the lower Pliocene marly, sandy and clayey sediments are developed, and in the middle and upper Pliocene, within narrowed sedimentary area and in the lakes, paludine beds are developed, presented by clay, sand and Slit. The Pliocene-Quaternary sediments are presented by nongraded gravel, sand and clay. n Pleistocene eolian sedim!nts are deposited and in H')loce;le genetic different facies are originated. Translated by M. Mirkovic

LEGEND OF MAPPING UNITS

Quaternary 1. Deluvial - proluvial deposits, 2. Dead river-bed facies, 3. Alluvium of recent streams, 4. Proluvium, 5. Organogenous-marsh deposits, 6. Younger marsh deposits, 7. Older marsh deposits, 8. Loess, 9. Swamp loess, 10. Quaternary in general (in cross section only).

Pliocene - Quaternary 11. Gravel, fine-sandy clays.

Pliocene 12. Sands, gravels, occurrences of coal, 13. Sands, sandstones, clayly marls, coal occurrences, 14. Clayly, silt-sandy marl, sands.

69 Miocene 15. Limy and fine-grained m?rls, 16. Marly limestones, marls, 17. Marls, sandstones, clays, sands, gravels, 18. Basalte, 19. Albit-rhyolite, 20. Andesite, 21. Conglomerate, limestones, marls, tuffs, 22. Conglomeratic sandstones, sandstones, sandy and fine-gra;nei marls, tuffites, coal, 23. Breccia-conglomerates, gravels, sands, clays, tuffs, tuffites.

Ttiassic 24. Dolomites, dolomitic limestones, limestones, 25. Sandstones, shales, siltites.

Permo-Triassic 26. Quartzy sandstones, 27. Phillitic conglomerates.

Permian 28. Spilitisired diabase.

Carboniferous-Permian 29. KiSeljevac granite, 30. Meta-graywacke, meta-sandstones, slates.

Devonian 31. Meta-graywacke, chloritoidic schists.

Lower Paleozoic 32. Chloritic schists, 33. Serpentinite and peridotite, 34. Amphibolite and amphibolitic schists, 35. Pegma­ titic and aplitic veins, 36. Granitoides, 37. Migmatite - homogenous and heterogenous, 38. Biotit-mica gneisses.

Pre - Cambrian 39. Graphitic schists, 40. Chlorit-serizitic schists, 41. Metagabbro, 42. Marble, 43. Amphibolite and l'mphi bolitic schists, 44. Phhserired granitoides, 45. Garnet-staurolitic gneisses.

LEGEND OF STANDARD MAP DENOTATIONS

1. Normal boundary: observed, covered, overturned, gradual transition, 2. Erosion or tectonic boundary: covered, overturned, 3. Boundary of effusive volcanite and boundary of intrusive magmatic body, 4. Dip of beds: normal, overturned, horizontal, 5. Dip of foliation: single measurement, vertical foliation, horizontal foliation, foliation on the cleavage of axis plane, 6. Axis of anticline, upright or oblique, overturned, 7. Axis of syncline, upright or oblique, overturned, 8. Dip elements of small folds axis, 9. Fault: covered or supposed, left fault, relative downthrown block, photogeological fault, 10. Fault zone, 11. Reversal fault: covered or sup­ posed, 12. Gravitational overthrust with signs of roof and layer movements, 13. Macrofauna: marine, brakish, freshwater, 14. Microfauna, macroflora, microflora, 15. Occurrences of metalls: Fe - iron, rm - rare mi­ nerals, urn - uranium minerals, px - pyrite, 16. Non-metall deposits: q - quartzite, 0 - tuff, 17. Oc­ currences of non-metalls: q - quartzite, fm - feldspar and muscowite, 0 - tuff, gr - graphite, 18. Outcrops of coal: Urn - brownccal, VI - lignite, 19. Building stone quarry, 20. Cement marl deposit, 21. Gravel pit, sand pit, 22. Deposits of: gravel, sand, 23. Important clay pit, 24. Waste dump, 25. Sur­ face mining working, active, 26. Surface mining working, abandoned, 27. Underground mining working, abandoned, 28. Important trenches, 29. Bore-holes, single, 30. Main landslides, 31. Thermal water spring, 32. Thermal spa.

70 rEOJIOrHH JIHCTA OPAXOBHQA

JI11CT OPAXOB11UA KAPT11POBAJII1 11 TI05ICH11TEJIhHYIO 3ATI11CKY COCTAB11JIl1 rEO­ JIOrl1 rEOJIOrl1QECKOrO l1HCTl1TYTA B 3ArPEBE

CaMblM ~peBHbIM IlOpO~aM HacTo~eH o6JIacTii IIpI1Ha~JIemaT IIOPO,Ltbl ~oKeM6pHHcKoro B03paCTa, IIpe~CTaB­ JIeHbI MeTaMOpq,HTaMI1, KOTopble MeTaMopqm:3HPOBaHbI ,LtO aMq,H6oJIOBOH q,aI:\HH, 3aTeM rpaHHT2MH H MeTa­ ra66po. EOJIee MOJIO~OH MeTaMopq,HlJ'eCKHH KOMIIJIeKC MeTaMopq,H3HPOBaH ,LtO aMq,H6oJIHTOBOH, a t:laCTlit:lHO ~o XJIOPHTOBOH q,aI:\HH C MarM2THTOBHMI1 rHeHCaMI1, rpaHHTOH~aMM, aMq,H6oJIHTaMM H aMq,H6oJIHTOBHMH H XJIOPHTOBHMI1 CJIaHI:\aMM. B TelJ'eHHe ~eBOHa cq,OPMI1POBaHbI rpaysaKKa, CJIaHI:\bI H IIeClJ'aHHKH, a B Kap60He H IlepMe I

B HHiKHeM TpHace OC3iK~aIOTCJI IIeCt:laHHI

OTJIOiKeHHB: reJIbBeTCKOro Hpyca CBH3aHbI C H3Eep~eHH}tMI1, IIHpOKJIaCTHTaMH H CJIo}tMI1 6yporo yrm( H co­ rJIaCHO Ce~MeHTOJIOrnlJ'eClillX H IIaJIeOHTOJIOrHlJ'eCKHX xapaKTepHCTliK BbIp;eJIeHbl B 60JIee BbICIl1HH H HHiKHHH ypoBeHb. OTJIOiKeHHll TopTOHa pa3BHTbI B q,aI:\HH ,LteJIbTbI, PHq,OBOH, IIpepHq,oBoH H Typ6H~TOBOH q,aI:\HH. BYJIKaHHlJ':eCK3H ~eHTeJIbHOCTb B TelJ'eHHe cpe,LtHero MI1OI:\eRa XapaKTepH3YeTCH q,OpMI1pOBaHHeM aH,Lte3HTOB, aJIb6HTOBbiX PHOJIHTOB H 6a3aJIbTOB; B BepXHeM MHOI:\eHe ocam~aIOTCH COJIOHOBaTble OTJIOiKeHH}t capMaTCKoro B03paCTa, a TalOKe OTJIOiKeHHJI IlaHOHa, 'ITO-TO MeHbII1e COJIOHOBaTOBO~Hble.

B TelJ'eHHe HHiKHero II.JlHOI:\eHa pa3BHTbI MepreJIHCTble, rreCqaHHCTble, H rJIHHHCTble OTJIOiKeHH}t, IIOKa B cpe,Lt­ HeM H BepXHeM IIJIHOI:\eRe, BHyTPH 60JIee Y31

B IIJIeHCTOIleHe ocaiKp;aIOTCJI 30JIOBbIe OTJIOiKeHH}t, a B ronolleHe Cq,OpMHpOBaHbI reHeTHt:leCKH pa3Hble q,aIlHH

TIepeBo~, M. MHPKOBH'l

JIErEH.UA KAPTl1POBAHHhIX E,UHHl1IJ; qeTBepTH'IUaa CHCTeMa

1. ,UemoBHaJIbHO-IIPOJIIOBH3JIbHbIe OTJIOmeHHJI, 2. aIlHH MepTBoro pYCJIa, 3. AJIJIIOBHH cOBpeMeHHblH pet:l­ HbIX TelJ'eHHii, 4. TIPOJIIOBHH, 5. OpraHoreHHO-6oJIOTHbIe OTJIOiKeHHJI, 6. MOJIO~ble 6oJIOTHble OTJIOiKeHH}t, 7. CTapIItHe 60JIOTHble OTJIOiKeHHH, 8. JIecc, 9. BOJIOTHbIH JIeCC, 10. QeTBepTHlJ'Hble OTJIOmeHmr (Boo61I1e TOJIbKO B pa3pe3e).

IIHUOIleU-KBapTap

11. rpaBHH, MeJllWneClJ'aHHCTaJI rJIHHa.

12. TIecoK, rpaBHH, npOJIBJIeHHJI yrJIJI, 13. TIecoK, rreClJ'aIIHI{, rJIHHIICTble MepreJIH, rrpOHBJleHHll yrmr, 14. rJIHHHCTbIe II MeJIKOneC'laHHCTble MepreJIH, neCOK.

71 MHo~eH

15. Ii3BecTKoBble H MeJIK03epHIiCTble MepreJUI, 16. MepreJIHCTble ll3BeCTHRKll, MepreJUI, 17. MepreJIH, rrec­ 'I3HHKH, rJIHHbI, rreCKH, rpaBHH, 18. Ea3aJIbT, 19. AJIb6HTOBble PHOJIHTbI, 20. AH.n;e3llTbI, 21. KOHrJIOMepaT, H3BeCTHHK, MepreJIb, TYcPcP, 22. KOHrJIOMepaToBble rreCl.I3HllKH, rreC'IaHHKH, neCtI3HIiCTble H MeJIK03epHIiCTble MepreJUI, TYcPcPHTbI, yrOJIb, 23. EpeK'IHH-KOHrJIOMepaTbI, rpaBliH, rreCOK, rJIHHbI, TYcPcPH, TycPcPHTbI.

TpHac

24 . .L(OJIOMHT, .n;OJIOMHTOBble ll3BeCTHHKH, H3BecTHHK, 25. IIec'IaHHKH, CJIaHI:\bI, aJIeBpHTbI.

fiepMO-TpHaC

26. KBapI:\eBble rreCtI3HHKH, 27.

fiepMb

28. CmIJIJIHTH3HpollaIlllbIe .n;Ha6a3bI.

KapOOH-nepMb

29. rp3FIIITbI MIIIeJIeBI:\a, 30. MeTarpaYBaKKa, MeTarreC'IaHllKlI, CJI3HI:\b1.

;D;eBOH

31. MeTarpaYB3KKa, XJIOPlITOBble CJIaHI:\bI.

IlH~HH nane030H

32. XJIOPliTOBbIe CJI3HI:\bI, 33. CeprreHTllHHTbI H rrepH.n;OTllTbI, 34. AMcP1l6oJIHTbI II aMcP1l6oJIHTOBble CJI3Hl1bI, 35. IIerMaTliTOBble H arrJIHTOBble mlIJIbI, 36. rpaHHToll.n;bI, 37. MHrMaTliTbI, rOMoreHHbIe, reTeporeHHbIe, 38. EliOTHT-MYCKOllllToBbIe rHeHcbI.

;D;OKeMopHH

39. rpacPllTOBbIe CJIaHl1bI, 40. XnopllT-CepHl1H~·oBble CnaHI:\bI, 41. MeTara66po, 42. MpaMop, 43. AMcP1l6o­ JIHTbI H aM

JIErEHM CTAHMPTHbIX OE03HAl.JEHI1H

1. HOPMaJIbHruJ; rpaHIiI:\a: OTKpbITalI, 3aKpbITaR, orrpOKHHYT3H; rrocTerreHHbIH rrepexo.n;, 2. 3P03HOHHaH lIJIH TeKTOHIiQeCK3a rp3HlIl1a 3

72