Misli iz propovijedi pri . dom proglašenja bla­ ženom s. Marije Propetog Isusa Petković, • • •

»Učitelju dobri, što mi je činiti da šnome ratu iz devedesetih godina baštinim život vječni?« (Mk 10, 17). To prošloga stoljeća, ili pak zbog kakva je isto pitanje i sestra Marija Propeto­ drugoga gorkog događaja, koji ih je ga Isusa postavljala svojemu Gospo­ pogodio. Mislim na tebe, ženo, jer dinu sve od vremena kada je, kao svojom osjetljivošću, velikodušnošću djevojka u Blatu, na otoku Korčuli, i jakošću »obogaćuješ poimanje svi­ zauzeto radila u župi i nastojala slu­ jeta i pridonosiš punini istine o me­ žiti bližnjemu u Društvu Dobroga đuljudskim odnosima« (Pismo žena­ Pastira, u Udruzi katoličkih majki, ili u ma, 2). Pučkoj kuhinji. Tebi je Bog povjerio na poseban U njezinu je srcu odjeknuo jasan način stvorenja, te si pozvana postati i razgovijetan odgovor: »Dođi i idi za nezamjenjiva potpora postojanju mnom!« Osvojena Božjom ljubavlju, svake osobe, posebno pak u krugu odlučila je zauvijek se posvetiti Bogu obitelji ( ...). Hrvatske žene, svjesne te ostvariti težnju da se posve preda svojega vrlo uzvišenoga poziva »sup­ duhovnome i materijalnome dobru ruge« i »majke«, nastavite gledati na najpotrebnijih. svaku osobu očima srce! te joj ići (... ) Lik me blažene Marije Prope­ ususret i biti uza nju osjetljivošću, što toga Isusa vodi k razmišljanju o svim je vlastita majčinskome osjećaju. Va­ »Hvala ti, ljubljeni puče hrvatski! hrvatskim ženama; o suprugama i ša je nazočnost prijeko potrebna u Zemljo Hrvatska, Bog te blagoslovio!« obitelji, u društvu, u crkvenoj zajed- (Iz oproštajnog govora u Zadru, sretnim majkama te o onima, koje 9. lipnja 2003. su zauvijek obilježene tugom zbog nici. gubitka koga iz svoje obitelji u stra-

isli iz propovijedi na Misi proglašenja blaže­ nim lvana Merza, na ruševinama franjevačkog samostana u Petrićevcu pokraj Banje Luke, • • • Ali Krist je »svjetlo istinsko, koje Njim sjedinjen«. U svemu onome što je prosvjetljuje svakoga čovjeka« (Iv 1,9) radio tražio je »ono najizvrsnije, spoz­ ! . ..!. Kršćanin je zbog toga pozvan pos­ naju Isusa Krista«, te je dopustio da ga tati, sa svoje strane, odsjev te Svjetlos­ On »zahvati« (usp. Fil 3,8.12). !van Merz ti, nasljedjući Isusa i u Nj se ugledajući. je u školi bogoslužja, koje je vrelo i vr­ Kako bi to ostvario, slušat će Njegovu hunac života Crkve (usp. Sacrosanctum riječ i o njoj će razmišljati, sudjelovat Concilium, 10), stasao do punine kr­ će svjesno i djelatno u bogoslužnome i šćanske zrelosti i postao je jedan od sakramentalnome životu Crkve, izvrša­ promicatelja bogoslužne obnove u vat će zapovijed ljubavi služeći braći, svojoj domovini. Sudjelujući u misi te navlastito malenima, siromašnima i hraneći se tijelom Kristovim i riječju onima koji pate. Božjom, nalazio je poticaj da bude apostol mladeži. Nije slučajno izabrao (... ). !van Merz je bio vrstan mladić, za geslo: »Žrtva - euharistija - aposto­ koji je znao povećati bogate prirodne lat«. Svjestan poziva, što ga je primio darove što ih je posjedovao, pa je pos­ na krštenju, svoj je život učinio trkom tigao mnoge ljudske uspjehe. o njego­ prema svetosti, toj »velikoj mjeri« kr­ vu se životu tako može govoriti kao o šćanskoga života (usp. Novo millennio uspješnome životu. Međutim, to nije ineunte, 31). Zbog toga, kako veli prvo razlog zbog kojega je njegovo ime da­ čitanje, »nikad neće u zaborav pasti, nas unijeto u popis blaženih. Ono, nai­ niti će mu spomen ikada propasti, me, zbog čega je on danas pribrojen nego će mu ime živjeti od pokoljena /VAN PAVAO li. blagoslivlje vjernički narod za zboru blaženika jest njegov uspjeh . do pokoljenja« (Sir 39,9). svoga 3. apostolskog pohoda Crkvi u Hrvata pred Bogom. Velika je, naime, čežnja cijeloga njegova života bila »nikada ne (... ). Ime je lvana Merza za čitav je­ zaboraviti Boga i stalno željeti biti s dan naraštaj mladih katolika značilo Bl.AŽENI ALOJZIJE STEPINAC-1 O (2003) 3-4 BJELOOANOST, A NE TAJNA!

Tijekom ljetnih mjeseci ove godine često se puta u sredstvima društvenog priopćivanja moglo pročitati napise o >>tajnim Stepinčevim dnevnicima<<, >>tajnim Stepinčevim pismima<< i dr. Pročitali smo da je čak ministrica pravosuđa Republike Hrvatske zatražila od države Srbije i Crne Cjorepovrat >>tajnih Stepin­ čevih dnevnika<<.

Nastavak harange protiv Blaienika

Istinoljubivom čovjeku je dois­ niti je pisao tajna ta teško shvatiti opravdanost i isti­ pisma niti je vo- nitost takovih naslova ili tekstova. dio tajne dnevnike niti je išta smat­ Oni svojim sadržajem dovode čita­ rao tajnom osim čovjekovu okorje­ BI. Alojzije, hrvatski metropolit u molitvi pred novopostavljenom telje u zabludu i šire neistinu. Da­ lost u grijehu i zlu. Cak i onda kad prvom postajom Križnoga puta u pače, na svoj način nastavljaju ha­ je pisao povjerljiva pisma, koja toga Mariji Bistrici rangu protiv zagrebačkog nadbis­ trenutka ili u okolnostima života kupa bl. Alojzija Stepinca, jer se on nisu bila od javnog značaja, nije se nikada nije služio tajnim šiframa žacao pisati istinu i bjelodano zas­ uljudbe, moramo se zapitati nisu li tupati pravdu. Vjerovao je, naime, napisi o tajnim Stepinčevim dnev­ da su Božja ljubav i Božje milosrđe nicima i pismima nastavak harange jedino mjerilo po kojem će se razot­ kojom se želi i dalje ocrnjivati raspored života i djelovanja. Ono to kriti i biti suđena svaka ljudska dje­ »subverzivna djelatnost« bl. Alojzi­ mora biti i danas! Vaša domovina i va­ latnost. ja Stepinca. ša Crkva, draga mladeži, doživjele su Zato je uvijek nastupao otvoreno, Poznato je da je on za svoga up­ teške trenutke i sada valja raditi kako govorio odgovorno, načela tuma­ bi se život ponovno u potpunosti pok­ ravljanja Zagrebačkom nadbiskupi­ renuo na svim područjima. Obraćam čio jasno, i nikada nije pribjegavao jom, iz obveze prema službi, vodio se zato svima vama te vas pozivam da postupcima koji bi bili obavijeni svojevrsni dnevnik - bilješke - o se ne povlačite nazad, da ne popuštate velom tajne. Dapače, nad njego­ događajima koji su se odnosili na pred napašću malodušnosti, nego da vom iskrenošću s čuđenjem su zas­ njegovu djelatnost ili život Crkve. povećate podhvate kako bi Bosna i tali mnogi predstavnici veleposlan­ Prvih mjeseci nakon biskupskog Hercegovina ponovno postala zemlja stava iz Beograda, jer su se u skladu pomirbe, susreta i mira. Budućnost imenovanja te je dnevnike osobno ovih krajeva ovisi i o vama. Ne tražite svoje službe morali služiti prijevar­ pisao i popunjavao novinskim drugdje udobniji život, ne bježite od nošću, koja je pak Stepincu bila člancima i dokumentima, a onda svoje odgovornosti čekajući da vam neprihvatljiva. su to radili najbliži njegovi suradni­ netko drugi riješi teškoće, nego zlo od­ Natpisi u tisku da je Stepinac ci. On sam je o tome 23. prosinca lučno priječite snagom dobra. I vi po­ put blaženoga lvana tražite osobni vodio tajne dnevnike nekorektni 1951. izjavio: »Žao mi je, da su susret s Kristom, koji rasvjetljuje život su i zlobni. Takvo pisanje sigurno bi moji dnevnici došli u ruke ovim novom svjetlošću. Neka Evanđelje bilo osuđeno u demokratskim prili­ kukavicama. Lijepo sam rekao Ne­ bude ono veliko mjerilo, koje će ravna­ kama javnog života ili bi bilo pod­ žiću neka ih uništi, ali on kao histo­ ti vašim sklonostima i vašim opredje­ vrgnuto barem dokaznom postup­ ričar ni čuti o tome, nego to su ljenjima. ku. No, to je teško očekivati u dru­ važni dokumenti, to treba sačuvati štvu koje još nije odbolovalo ( ... ). Poslije smrti moga predšasni­ porođajne muke i preobrazbu iz ka mislio sam, da ne nastavim pisa­ NASLOVNA STRANICA: BI. A/ojzjje »narodne demokracije«, diktature njem dnevnika, a onda opet mislim Stepinac, na optuŽfničkoj klupi na suđenju i bratskih diktatorskih zagrljaja. Pa si, reći će poslije, evo ovaj je barba­ 1946. provjerava autentičnost dokumenata ipak, jer i kršćani, i svi ljudi dobre rin zanemario važnu ovu stvar i na temelju kojih je javni tužitelj režirao optužnicu volje u našoj domovini, žele biti tako sam nastavio i tim pisanjem. sastavni dio europske i kršćanske Na kraju došlo je njima u ruke. No

89 BlAŽENI ALOJZIJE STEPINAC -1 O (2003)3-4 nadam se, da će oni opet doći na imovini ili zapljeni dnevnika, jer bi vanja koje je u svečanoj auli Zagre­ svoje mjesto. Pitat će jednog dana današnje Ministarstvo pravosuđa bačkog sveučilišta u RH održao dr. za njih. Možda bude netko sretan, Republike Hrvatske moglo točno Lav Znidarčić, za vrijeme rasprave da ih može vratiti. To je kulturna i znati što je otuđeno i kakvo je be­ čuo sam od jednog znanstvenika, moralna sramota. To je najsramot­ zakonje provodilo to isto Ministar­ povjesničara, da on »posjeduje iz­ nija otimačina. Takva šta ne bi se stvo u prethodnim razdobljima? vornik jednog pisma iz Stepinče­ dogodilo u jednoj kulturnoj zem­ S. Ako pak dnevnici nisu otu­ vog dnevnika«? Možda je on uzeo lji.« đeni »u ime naroda«, tj. »lege arti­ jedan dokument? Ali, zbog više ko­ s«, po zakonu, onda je onaj koji ih pija u dnevnicima postavlja se pita­ nje: »Zar je dokumente iz Stepin­ Čemu šutnja (tajna) je otuđio izvršio ordinarnu krađu, i ne bi li dotični trebao za zloupora­ čevih dnevnika uzimao samo on?« o barbarluku? bu položaja i sudski odgovarati? Kojim pravom? Dakle, iz obveze savjesti prema 6. Predsjednik RH dr. Franjo b) Poznato je da je uvez dnev­ službi nastavio je djelo svojih pred­ Tuđman te je dnevnike, preslože­ nika izvršio Hrvatski državni arhiv šasnika te Zagrebačkoj nadbiskupi­ ne, ponovno uvezane i nanovo u Zagrebu. No, nameće se pitanje ji i hrvatskom narodu ostavio pet ukoričene, 1992. vratio Zagre­ zbog čega su ostale prazne stranice svezaka dnevnika u kojima je zabi­ bačkoj nadbiskupiji i uručio ih on­ što slijede nakon 30. rujna 1941. pa lježena djelovanje zagrebačkog dašnjem zagrebačka� nadbiskupu do 3. siječnja 1943., kojim nadnev­ nadbiskupa, osobito njegovi poho­ kardinalu Franji Kuhariću. U vra­ kom započinje peti svezak? Jesu li di župama, njegovo sudjelovanje u ćenim dnevnicima vidljive su foto­ one takve bile u izvornom izgledu različitim prigodama crkvenog i kopije pojedinih dokumenata. U toga sveska dnevnika, ili su ostav­ društvenog života te susreti s odgo­ Stepinčevo vrijeme preslika nije ljene prazne ili opljačkane zbog vornim ljudima iz javnog života. bilo. Osim toga ti preslici nose oz­ moguće manipulacije? Drugih dnevnika nadbiskup Stepi­ nake jednake onima iz sudskoga nac nije vodio. Stoga je uzaludno stupa s Nadbiskupova suđenja »Ne bojim se istine!« svako spominjanje te riječi »tajni« 1946. S tim u vezi postavljaju se u takvom kontekstu koji bi trebao dodatna pitanja: Ako sredstva društvenog pri­ baciti određenu sjenu na njegov a) Hoće li tko razotkriti tajnu općivanja u RH služe istini, a to im lik. Ako bi uz te dnevnike trebalo tko je otuđio izvornike i s kojim je prvotna dužnost, onda pojedine staviti neko pitanje, onda ono traži pravom zadirao u vlasništvo Zagre­ tiskovine ne bi trebale pribjegavati odgovor za rasvjetljavanje mnogih bačke nadbiskupije i u dnevnike obavijanju velom tajne svijetli i tajni o kojima novinari potpisanih uvrstio fotokopije? Prilikom preda- uvijek transparentan lik nadbisku- članaka tajanstveno šute. Čemu ta šutnja o komunističkom barbarlu­ ku, osim ako se ne želi, kako je u Nadbiskup A. Stepinac u lvanić Kloštru prigodom dijeljenja sakramenta svete potvrde 1940. Uz Blaženika stoji P. Teobalt Takač, a u špaliru su svrstane članice jednom pismu 1957. zapisao sam Djevojačkog Društva Katoličke Akcije lvanić Kloštra. (Poslala Zlata Brodić) Blaženik, sačuvati »barbarska duša komunizma«? Zbog jasnoće i istine u ovoj stvari postavimo tek nekoliko pita­ nja: 1. Zašto su ti dnevnici nadbis­ kupa Stepinca bili otuđeni Zagre­ bačkoj nadbiskupiji? 2. Zbog čega su bili nošeni čak na vojni poligon pokraj Slunja? 3. Tko je dopustio i s kojim pravom njihovo filmiranje (uništa­ vanje zbog prejakog osvjetljavanja) u svrhu zlouporabe za različite fil­ mske žurnale i filmove? 4. Onaj koji ih je otuđio, ako je to učinio »u ime naroda«, zašto nije napravio zapisnik o otuđenoj

90 BI.A.ŽENI ALOJZIJE STEPINAC-10 (2003) 3-4

Nadbiskup A Stepinac za vrijeme bogoslužja u stanu neke obitelji ili prostoriji nepoznate ustanove

pa zagrebačkog Alojzija Stepinca, nego razglašavanju činjenice da je diktatorska vlast, u nakani omraziti njegov lik i djelo, zlorabila pojedine odlomke njegovih dnevnika (prem­ da ništa optužujućeg u njima nije mogla pronaći!), čak falsificirala njegova pisma, plijenila ih, radi njih do gola skidala ljude koji su bili sumnjičeni da takva pisma pre­ nose, uništavala omotnice i sadrža­ je pojedinih pisama. A zbog čega pripremio i tu čašu gorčine. No izbjeglice, siromašne i potrebne. mu tisuće pisama poslanih u Le­ Nadbiskup je, prozrevši njihovu hi­ Odakle onda hrabrost pojedinim poglavu nikada nisu uručena, niti pokriziju, na njihove smicalice, 4. ljudima, osim ako uistinu nisu u ona poslana u Krašić ili iz Krašića prosinca 1959., ne tajno, nego bje­ službi tajnih, mračnih, masonskih pronađena? lodana odgovorio: »Ako organi sila, da kraj jasnih činjenica donose Nadbiskup Stepinac svjedoči Narodne Vlasti smatraju, da ja pre­ protivne zaključke? da je diktatorska ruka uz spomenu­ polagana umirem, neka narede Poznato je kako međunarodna te dnevnike pokrala i dio crkvenog moje fizičko likvidiranje, kao što su zajednica za vrijeme Drugoga svjet­ arhiva. Naime, 6. veljače 1952. re­ naredile moje juridička likvidiranje skog rata nije znala niti mogla po­ če: »Žao mi je, da je arhiv i dnevni­ prije petnajst godina!« (Cijelo pis­ moći unesrećenim i progonjenim ci u rukama ovih - ali neka bude! mo vidi u rubrici: DOKUMENT I.) ljudima na području NDH. Znako­ Ne bojim se istine!« Znao je on jako dobro, a to je vita je da su sami l?redstavnici Cr­ Potpisani se pita (i traži raz­ spomenuo i u jednom pismu 1954., venoga križa iz Zeneve donijeli jašnjenje tajne) gdje se danas nala­ da komunisti i neprijatelji Crkve zaključak da u toj stvari jedini koji zi taj arhiv zaplijenjen s dnevnici­ »neprestano brbljaju o slobodi, a hoće i može pomoći je zagrebački ma nadbiskupa Stepinca? stavljaju si strahovite ropske lance nadbiskup Alojzije Stepinac (vidi Nadbiskup Stepinac nije pisao i na tijelo i na dušu; da su im puna rubriku: DOKUMENT I). I nadbis­ tajna pisma. Nije ga uputio ni bis­ usta o 'progresu', a nadvisuju bar­ kup Stepinac je doista pomagao, ali kupu Kosu, kako su prigodom nje­ barlukom i vremena Džingiskana«. ne »u špijunskoj britanskoj mreži« (kako su to svojevremeno pisale gove smrti početkom srpnja ove Dobronamjeran se čovjek s hrvatske novine [ Globus i dr.]), godine ustvrdili neki novinari. Zar pravom pita, zbog čega neka sre­ nego po mandatu evanđeoske i kr­ su biskup Kos i nekoliko bogoslova dišta moći po sredstvima društve­ šćanske ljubavi. trebali biti suđeni samo zato što im nog priopćivanja u hrvatskoj jav­ je zasužnjeni nadbiskup Stepinac nosti, osim ako nisu u službi komu­ Valja spomenuti da je Sveta zahvalio za molitve i čestitke k nističke i masonske doktrine, o Stolica podržavala, podupirala i imendanu? Zar je zbog te molitve­ nadbiskupu Stepincu sustavno go­ pohvalila to Stepinčevo djelovanje. ne potpore državna (partijska) vla­ vore u negativnom kontekstu, a iz­ U ime povijesne istine trebalo st zakonito mogla prijetiti zatvara­ bjegavaju pozitivan pristup njego­ bi već jednom skinuti »sedam pe­ njem bogoslovije u Đakovu? Treba­ vom životu i djelovanju. Svi znamo čata« s arhiva Međunarodnog cr­ lo bi zapravo ovdje postaviti da on nije bio zakleti ustaša, tj. nije venog križa u Ženevi, u kojem su drugačije pitanje. Ono proizlazi iz položio ustašku zakletvu. Svi zna­ sačuvani dokumenti o djelovanju i osvjedočenja samoga nadbiskupa mo da nije bio za njemačku okupa­ pomoći zagrebačkog nadbiskupa Stepinca, da ga se baš zbog tog pis­ ciju Nezavisne Države Hrvatske i Alojzija Stepinca i Židovima i Srbi­ ma željelo povlačiti po sudnicama, da ju je osuđivao! Svi znamo da je ma i svim ljudima koji su bili u ne­ maltretirati i dokrajčiti. bio istinski rodoljub. Svi znamo da koj nevolji. Kad se razotkrije ta taj­ Naime, diktatoru se činilo da je osuđivao progone i zločine zbog na, onda će i Stepinčev lik svjetlije zasužnjeni Stepinac prepolagana rasne, vjerske ili nacionalne pri­ zasjati, vjerujemo i u savjesti i od­ umire, pa mu je uz druge metode padnosti. Svi znamo da je pomagao govornosti pojedinih hrvatskih no-

91 BLAžENI ALOJZUE STEPINAC-1 O (2003) 3-4

Nadbiskup Stepinac u varaždinu u posjetu presvj. Matiji Prošteniku, zlatomisniku (s mitrom) vinara, koji tajnovitost tako rado povezuju uz ime »najsvjetlijeg lika Crkve u Hrvata« (lvan Pavao 11.) bl. Alojzija Stepinca. Zašto su do­ kumenti sačuvani u tim arhivima nedostupni javnosti?

Stepinac, a ne KPJ , bijaše na braniku lj udskih prava

Ako je u to povijesno doba zbog župnikova energičnog opira­ župnu crkvu, ili su bili maltretirani nešto uistinu bilo i ostalo obavije­ nja. i onemogućeni u vršenju svojih no tajnom, onda je to bila djelatno­ vjerničkih dužnosti? st UDBE. Njoj je partijska vrhuška b) Zagonetno mi je i umetanje povjerila razotkrivanje »taJm«, prislušnog aparata u pisaći stroj na d) Zar ne bi trebalo, prije sulu­ koje je bilo zapravo fabriciranje kojem je djelatnica Ministarstva dog govorenja o »tajnom djelova­ lažnih presuda i zlostavljanje ljudi. unutarnjih poslova pisala zapisnik nju« nadbiskupa Stepinca, pisati o Posebno je njezina djelatnost bila saslušanja kardinala Stepinca u tajnim nakanama bezbožnoga sus­ usmjerena na Katoličku crkvu i stanici milicije u Krašiću, tim prije tava u borbi protiv religioznosti blaženog Alojzija! Njezino djelova­ što je iskaz svjedoka brižno bilje­ kao »opijuma naroda«? nje treba razotkriti i sankcionirati! žen? Možemo li spomenute napise iz Koliko je bezočnosti u njenom, đa­ c) Zar ne bi trebalo skinuti veo ovoljetnog hrvatskog tiska svrstati volskom, poslu? Spomenimo, ovdje tajne s neljudskog postupanja vlas­ u nastavak te bezbožne, ideološke i za sada, samo neke činjenice. ti i policije u Krašiću? Naime, zbog borbe, kojom se Komunistička par­ čega su tisuće ljudi u vremenu od tija Jugoslavije 1945. oborila na l. Za čije ime i po čijem nalogu prosinca 1951. do veljače 1960. Katoličku crkvu u Hrvata, vršeći je UDBA prisiljavala braću i užu bile onemogućene doći u Krašić, u neviđeni pogrom? rodbinu bl. Alojzija da prisluškuju i optužuj u jedni druge zbog bilo koje riječi izgovorene uz Alojzijevo ime? 03 03 03 on sam sokoli u pismu iz sužanjstva napisanom I 9 5 7.: »Ja sam međutim 2. U koju svrhu je provela ispi­ Suočen s tim činjenicama, neka ovaj potpuno miran. Kao kršćaninu dužno­ tivanje na području oko Karlovca i broj Glasnika svim čitateljima još jasnije predoči lik bi. Alojzija Stepinca, na kojem st mi je orare pro inimicis (moliti za Jastrebarskoga te čitave Jugoslavije odsijeva ne tama svijeta, tajnovitost ili neprijatelje!. J.B.), i to činim, jer je za­ i skupljala mišljenja građana o uhi­ subverzivna djelatnost, nego svijetlo s povjed Gospodnja. Ali odobriti ideolo­ ćenju i osudi zagrebačkog nadbis­ lica Kristova! Ne ubogarstvo zemaljskih giju komunizma, nikada! Sistem, koji kupa Alojzija Stepinca, kao i raz­ plaćenika, nego radost zbog vječnoga ži­ degradira čovječju ličnost na razinu mišljanja tisuća građana, uz njego­ vota, koji je lsus Krist svojom mukom i šarafa u državnoj mašini ( ...) takav vo premještanje iz zatvora u uskrsnućem omogućio svakom čovjeku. sistem nosi u sebi klicu prokletstva, i Lepoglavi na odsluženje zatvorske Sam Blaženik je taj stav ponovio i u srušit će se prije ili kasnije uz veliku kazne u Krašić? Zašto su građani pismu iz sužanjstva u Krašiću, kad je 2 4. lomljavu.« koji su se tada pozitivno izjasnili o travnja 195 7. zapisao: »Zato će Kato­ Slike, svjedočanstva, prilozi, pis­ nadbiskupu Stepincu bili stavljani lička Crkva ostati i dalje na braniku pra­ ma i očitovanja Blaženikovih štovate­ pod poseban nadzor i ucjene? va čovjeka: prava, koja mu je dao Bog, lja, molitelja i nasljedovatelja neka u kad ga je stvorio na sliku i priliku svoju, svakome od njih pridonesu većoj lju­ 3. a) Za mene osobno je ostao i prava, koja mu je dao Krist, kad ga je di­ bavi prema Isusu Kristu i njegovoj Cr­ veo tajne, zbog čega je UDBA prip­ gao iz paloga stanja i pozvao da ide za kvi, koja u promjenljivim prilikama svi­ remila instalaciju prislušnih apara­ Njim, koji je jedini 'Put, Istina i Život'.« jeta mora biti svjedok neprolaznih ta u telefon župnog ureda u Kraši­ Poput Alojzija neka svaki Kristov vrednota i vječnoga života. ću. Ugradnja nije provedena samo vjernik ostane postojan u svom kršćan­ V Zagrebu 8. rujna 2003. skom uvjerenju i svjedočenju. Na to nas Dr. Juraj Batelja, postulator

92 BLAžENI ALOJZIJE STEPINAC-1 O (2003) 3-4 PAPA U POHODU CRl(Vl l ZEMLJl HRVATA lvan Pavao li., 264. papa, 263. Petrov nasljednik, pohodio je po treći put Cr­ kvu u Hrvata u razdoblju od 5. do 9. lipnja 2003. Bilo je to njegovo 100-to apostolsko putovanje izvan Italije i kruna njegova 25-godišnjeg upravljanja Crkvom. (jeslo Papinog puta bilo je: >> Obitelj - put Crkve i naroda<<,

n / tijeku ovog apostolskog puta Sveti Otac pohodio je Zadarskoj nadbiskupiji omogućit će mi prisjetiti se starih 'lđpet hrvatskih gradova: Rijeku, Dubrovnik, Osijek, kršćanskih korijena ove zemlje, natopljene krvlju brojnih Đakovo i Zadar. Kud god je papa prolazio, gdje god je od­ mučenika. Mislim na mučenike iz prva tri stoljeća - poseb­ jekivala njegova poruka, Božji je narod s ushićenjem kli­ no na Srijemske mučenike i one s područja cijele rimske cao: »Mi te volimo, lvane Pavle!« . U tim riječima sažeta je Dalmacije - te na mučenike iz kasnijih vremena, sve do sva mukotrpna povijest hrvatskoga naroda, koji je u Pet­ onih iz prošloga stoljeća, s junačkim likom blaženoga kar­ rovu nasljedniku kroz svoju tešku povijest imao sigurno dinala Alojzija Stepinca.« uporište istine, zaštite i vrelo spasenja. Ni Sveti Otac nije ostajao ravnodušan, jer je njegovo krhko tijelo ižarivalo (7J ohodivši Dubrovnik, 6. lipnja 2003., Sveti je Otac snagu nepobjedivoga duha kojim je navješćivao evanđeos­ J želio liječiti rane u Domovinskome ratu ranjenoga ke istine i želio u Crkvi u Hrvata ojačati svijest o obitelji grada, ali i na čast oltara uzdignuti časnu službenicu kao temeljnoj stanici Crkve i naroda. Božju i blaženom proglasiti s. Mariju od Propetog Isusa n / shitne su njegove riječi to očitovale već u zračnoj Petković. Povezujući prošlost sa sadašnjošću, Petrov je 'lđluci na Krku, 5. lipnja 2003.: »S posebnom radošću nasljednik aktualizirao za hrvatski narod prevažne spoz­ po treći put stupam na drago hrvatsko tlo. Zahvaljujem naje: »Sjećajući se mojega prethodnika Pija IV., koji je ov­ svemogućemu Bogu, što mi je udijelio ponovno doći k dje bio nadbiskup, s radošću dođoh u ovaj stari i slavni vama, u okviru ovoga mojeg stotog apostolskog putova­ grad Dubrovnik, što stoji ponosan na svoju povijest i na nja ( ...). Došao sam k vama ispuniti zadaću Petrova nas­ svoju baštinu slobode, pravde i promaknuća općega dob­ ljednika te svim stanovnicima donijeti svoj pozdrav i zaže­ ra, o čemu svjedoče u kamen upisane riječi nad vratima ljeti mir. Pohod Dubrovačkoj biskupiji, Đakovačkoj i sri­ tvrđave svetoga Lovrijenca: Non bene pro toto libertas jemskoj biskupiji, Riječkoj nadbiskupiji i metropoliji uenditur auro ('Sloboda se ne prodaje ni za sve blago svije­ ta'), i one na vratima Vijećnice u Kneževu dvoru: Obliti

93 priuatorum, publica curate ('Zaboravite vlastite probitke i skrbite se za zajedničko dobro').« a vrijeme pohoda Osijeku i Đakovu, slaveći misu u Z zračnoj luci u Čepinu u Osijeku, 7. lipnja 2003. Sveti je Otac, imajući na urnu odgovornost Kristovih učenika za dobro svih u Crkvi i u zajednici, rekao: »'Postavih vas da idete i rod donosite, i rod vaš da ostane' (Iv 15, 16). Kako ne biti zahvalni Bogu što su, u godinama poslije Drugoga vatikanskog sabora, vjernici svjetovnjaci - muževi i žene - stekli vrlo jasnu svijest o svojemu kršteničkorn dostojan­ stvu i o svojoj kršteničkoj odgovornosti? Nikada Kristov učenik neće dostatno gajiti svijest vlastitoga identiteta. Na njemu, naime, oblikuje svoje poslanje.« najući kako je težak položaj zemljoradnika u Hrvat­ Z skoj, Petrov ih je nasljednik želio ohrabriti riječima: Poruka mladih Zadrana lvanu Pavlu li. »VOLJMO TE!« bila »Postoje, zapravo, temeljni upiti na koje valja neprestano je i poruka svih hrvatskih vjernika Petrovom nasljedniku odgovarati: Što sam učinio sa svojim krštenjem i potvr­ dom? Je li Krist uistinu središte mojega života? Nalazi li molitva prostora u mojoj svakodnevid? Živim li svoj život kao poziv i poslanje? Draga braćo i sestre, znam da vam molitvu u svojemu domu. Drago mi je s tim u svezi dozvati je život naporan i da količina uroda zemlje koji put ne od­ u sjećanje program, što su ga vaši biskupi prije više godi­ govara svemu onorne mučnom poslu što ga valja uraditi. na uputili iz Nina: 'Hrvatska katolička obitelj dnevno moli Znam isto tako da rad na zemlji poznaje ne male teškoće. i nedjeljom slavi Misu'. Da bi se to moglo ostvarivati, vrlo Dijelom je i izgubio na vrijednosti, a mlađi su se naraštaji je važno poštivati svetost blagdanskoga dana, što članovi­ još prije rata opredijelili za život u gradu, pa je tako velik ma obitelji omogućuje da se ponovno nađu zajedno i da broj sela gotovo ostao bez stanovnika. Potičem vas da ne Bogu zajedno iskažu dužno štovanje.« gubite pouzdanje te imate na urnu kako ste svojim te­ (\ ra oproštaju, prigodom molitve Šestoga časa na za­ žačkim poslom, što na tako rječit način svraća pozornost J\{,darskorn Forumu i pokraj Čikine sv. Marije i tolikih na biblijsku dužnost povjerenu čovjeku da sebi 'podloži' ranokršćanskih i ranohrvatskih spomenika, Sveti je Otac zemlju i bude 'gospodar' vidljivoga svijeta (usp. Post želio podsjetiti nazočne i sav hrvatski narod na potrebu 1,28), svakodnevno 'suradnici' Boga stvoritelja. Znajte da čašćenja Majke Božje i usvajanje Marijinog duha i Mariji­ su vam papa i Crkva blizu te da - visoko cijeneći nezarnje­ nih kreposti: »Okupivši oko sebe apostole i učenike, koji njivost i dostojanstvo vašega svakodnevnog truda - žele su bili izvrgnuti kušnji da pođu svojim putem, Djevica Ma­ da se poljoprivredi i ljudima i ženama, koji obrađuju zem­ rija ih je sve predala 'ognju' Duha, koji će ih uputiti u pus­ lju, prizna prava vrijednost u sveukupnorne razvoju tolovinu poslanja. 'Osjećaj vjere' kršćanskoga puka pre­ društvene zajednice (usp. Gaudium et spes, 67; Laborem poznavat će učinkovitu nazočnost Marije ne samo u pr­ exercens, 21).« votnoj kršćanskoj zajednici, nego i u kasnijim događajima n /propovijedi na velikoj misi na Delti u Rijeci, 8. lipnja u Crkvi, i ne će se zbog toga ustručavati nazvati je kralji­ 'lđ20 03. Sveti je Otac opet govorio o obitelji u svijetlu com apostola.« duhovskog događaja. Reče: »Kristova je Crkva uvijek, (1) ohod lvana Pavla li. Crkvi u Hrvata bio je s jedne tako rekuć, u prigodi Pedesetnice. Neprestano je sabrana J strane izraz njegova poštovanja našoj svjedočkoj Cr­ u dvorani Posljednje večere, gdje moli, i istodobno se, no­ kvi, njezinim vjernicima koji su umirali »za krst časni i slo­ šena jakim vjetrom Duha, nalazi na putovima svijeta, gdje bodu zlatnu« , koji su stoljećima bili predziđe kršćanstva navješćuje. Crkva neprestano ostaje mlada i živa, jedna, na vjetrometini ideologija i svjetonazora, ali i sačuvali sveta, katolička, apostolska, jer Duh neprestano silazi na neotrovani zdenac vjernosti Petrovu nasljedniku, sakra­ nju kako bi je podsjećao na sve ono što joj je njezin Gos­ mentima Crkve i Evanđelju iz kojih su vrela pili »slatki na­ podin govorio (usp. Iv 14,25) i uvodio je u svu istinu (usp. pitak evanđeoskog nauka«. A hrvatska mu je Crkva uz­ Iv 16, 13).« vratila izvanrednim i dirljivim svjedočanstvom ljubavi i c? ovoreći pak o nazaretskoj obitelji kao uzoru hrvat­ obećanjem da će trajno ostati u našem sjećanju i u našim Jskih obitelji, Sveti je Otac želio obnoviti odluku iz veli­ molitvama. ke ninske proslave Branimirove godine o obiteljskoj molitvi <7isuće natpisa na zadarskom Forumu: »Papa mi te vo­ i nedjeljnoj Euharistiji: »Motreći Mariju i Josipa, koji prika­ Jlirno!« i »Papa ostani s. nama« nisu, vjerujern tek puke zuju Dijete u Hramu ili idu na hodočašće u Jeruzalern,kr­ riječi, to je želja jedinstva Crkve u Hrvata s Petrovorn sto­ šćanski se roditelji mogu prepoznati dok sa svojom dje­ licom, bez koje bi ona, kako reče bi. Alojzije Stepinac, »bi­ com sudjeluju u nedjeljnoj Euharistiji ili dok se sabiru na la suha grana«.

94 l(RŠĆANIN I I< RŠĆANSTVO NISU DJELO EVOLUCIJE

Svako doba ljudske povijesti Bl. Stepinac nam i ovdje po­ ima svoju životnu filozofiju, ima kazuje pravac: katolički vjernik se svoju sliku svijeta. Današnje vrije­ uopće ne mora uznemirivati što se me, otuđeno od kršćanstva, stvo­ nekome ili mnogima sviđa da radi­ rilo si je sliku svijeta na osnovi pri­ je budu potomci majmuna nego rodnih znanosti. Gotovo sva bitna stvorovi osobnog Boga Stvoritelja. pitanja života - odakle život, Vjernici danas nisu nikako prisi­ odakle čovjek, koji cilj ima povije­ ljeni preuzeti teoriju evolucije kao st - dade si današnji čovjek na Za­ da njoj nema alternative. padu odgovoriti pomoću teorije Naprotiv, svjetlom vjere oni evolucije. Ona je postala prava otkrivaju priličnu nelogičnost ove doktrina s dogmatskim pridjevi­ teorije. Ako je bit evolucije da se ma, mogli bismo reći prava religi­ čovjek razvio od nižih životinjskih ja, iako dobar broj poznatih uče­ oblika, i da je majmun bio zadnja njaka stavlja upitnik na istinitost stepenica na kojoj nastaje čovjek, ove teorije. onda treba logički očekivati da se Radi ove ideološke usmjere­ ovaj razvoj, ovo kretanje naprijed nosti današnji čovjek u Europi i dalje nastavlja. Koji je, dakle, sli­ Americi - ispravnije rečeno: veli­ jedeći korak evolucije? Kada će BI. Alojzije Stepinac kao nadbiskup ki broj naših suvremenika - nije čovjek poslužiti kao stepenica na - koadjutor više sposoban prihvatiti kršćansku kojoj će nastati nešto više od nje­ istinu o osobnom Bogu. Vjeruje se ga, npr. Nadčovjek ili neki super­ radije u neku anonimnu silu kojoj čovjek? Znademo da je bilo misli­ lilaca koji ustvrđuju činjenicu da se pripisuju božanske moći. Ta je laca u Europi, koji su u glavi i na se današnji čovjek vraća u primi­ sila uzrok da se svijet razvija po za­ papiru iskonstruirali takozvanog tivnije stadije, iz kojih je potekao. « , »od konu »od nižeg prema višem Nadčovjeka, 'Ubermenscha'. Smi­ Govori se o reprimitivizaciji « jednostavnijeg prema složenijem . jemo također pitati, da li »evoluci­ čovjeka, o reanimalizaciji čovjeka. Tako je i s čovjekom: on da se raz­ ja« namjerava stvoriti neko biće Zašto se to ne bi moglo dogoditi? vio iz nižih životinjskih oblika, i koje je ispod čovjeka 'nekog Pod­ Za nas kršćane nije ova ideja tako konačno je postao od majmuna čovjeka', za razliku od Nadčovje­ tuđa. Dapače, Sveta pisma nas kao posljednje stepenice u tom ka? poučavaju da je taj korak već uči­ lančanom procesu. U procesu evolucije, naime, njen u razvoju čovječanstva. Radi Čovjek od majmuna? Svakom bilo je slučajeva da razvoj nije ko­ njega je svijet postao posve druk­ katoličkom vjerniku je ova riječ, račao smjerom naprijed, nego nat­ čijim; dogodilo se nešto neočeki­ ova tvrdnja, potpuno tuđa i nep­ rag. Npr. veliki broj predhistorij­ vano, što se ne poklapa s teorijom rihvatljiva. On reagira na nju da­ skih životinja oklopnjača nije sli­ evolucije. Pri tom se koraku nije nas točno onako kako je reagirao jedio smjer daljnjeg razvitka nego dogodila promjena samo u tom bl. Alojzije Stepinac u sudnici, sje­ je jednostavno prestao egzistirati. smislu, da je od pametnog čovjeka deći na klupi optuženika, 3. listo­ Na njihovo mjesto su došla druga nastao još pametniji, nego je nas­ pada 1946. god. U svom govoru se manja bića. Kada danas razmišlja­ tao posve novi čovjek, bio je zacr­ Blaženik osvrće na ateističku pro­ mo o budućnosti, vjerujemo da će tan posve novi smjer povijesti pagandu i obrazovanje. »Naređu­ se čovjek razvijati uvijek u pravcu čovječanstva, u kojem je došlo do jete, to je službena nauka, da je boljeg stanja nego je današnje: da bitnih promjena u odnosima čovjek od majmuna! Ako imade će biti razumniji i pametniji, k među ljudima. Što se dogodilo? Iz tko tu ambiciju, neka mu bude! tome sve moćniji u vladanju priro­ ljudi, koji su stvorenja Božja, nas­ Ali otkuda dolazi netko, da to od­ dom. No, ima sve više i više onih taju sinovi i kćeri Boga Stvoritelja. redi kao službenu teoriju, koju da­ koji ne vjeruju ovom principu, To se dogodilo po prvi put u Pales­ nas ne priznaje nijedan učenjak nego radije očekuju razvoj u nega­ tini prije 2000 godina. To se doga­ svjetskog glasa. « tivnom smislu. Ima ozbiljnih mis- đa i danas kada ljudi pristupaju kr-

95 BlAŽENI ALOJZUE STEPINAC-10 (2003) 3-4

.J"'?"' ,.._, r ·-,

MOLITVA U ČAST BLAŽENOG ALOJZIJA STEPINCA, BISKUPA I MUČENIKA

Gospodine, Bože naš, Ti si blaženom Alojziju Stepincu dao milost čvrsto vjerovati u Isusa Krista i spremnost trpjeti za njega sve do muče­ ničke smrti. Pomozi nam slijediti njegov primjer i nje­ gov nauk da bismo ljubili Krista kako ga je on ljubio i služili Crkvi Boga, njegov razvoj mu je osigu­ kako joj je on služio Mons. Alojzije Stepinac ubrzo nakon posvete za nadbiskupa , ran: čovjek se nužno kreće prema sve do darivanja vlastitog života za nju. pošao je u svoj rodni kraj i punini života, prema potpunom Njegova živa vjera u Isusa Krista i postoja­ blagoslovio vatrogasni dom u , obogaćenju svog čovještva. na ljubav prema Crkvi neka nas učvrste u Draganiću, 15. srpnja 1934. Recimo odmah: prema sreći borbama života na putu vječnoga spasenja. vječnog spasenja. Krist je bio prvi Po njegovu zagovoru udijeli milost svoga snom zdencu i krštenjem obuku novi čovjek, prvorođenac od sviju blagoslova našim biskupima. svećenicima. redovnicima i redovnicama. svećeničkim i haljinu novog života. Taj novi onih novih ljudi koji su slobodno redovničkim pripravnicima. našim obitelji­ čovjek, očito, nije »proizvod« evo­ postali djecom Božjom. Krist je ma, da budu čvrste u vjeri i blagoslovljene lucije. ' početak, sredina i život svega pos­ tojećeg i sveopće povijesti. Krist novim i brojnijim životima. Kršćanin nije proizvod evolu­ nije samo način življenja - On jest Budi utjeha svim starijim osobama te po­ cije! Kršćanstvo nije proizvod život sviju ljudi, djece Božje. I ov­ moć bolesnicima i patnicima. Očeve i maj­ evolucije. Što se dogodilo prije dje treba posebno naglasiti: Krist ke, djecu i mlade očuvaj od unutarnjih i dvije tisuća godina djelo je zahva­ je došao na svijet po svojoj slobod­ vanjskih pogibelji duše i tijela. Udijeli milost ta vječnoga i svemogućeg Boga, noj volji, a ne po nekom zakonu svećeničkih i redovničkih zvanja našoj župi, gospodara evolucije. Stvoritelj i evolucije. On daruje ljudima život našoj biskupiji i Crkvi u Hrvala. zakonodavac prirode zahvatio je činom odabranja i ljubavi, dokaza- /Po njegovom zagovoru udijeli mi milost... I osobno u tok prirode. Sva bića pri­ nom smrću na Križu i slavnim Po Kristu Gospodinu našemu. Amen. je ovog zahvata, sva bića pod za­ Uskrsnućem, a ne po zakonu evo­ Oče naš. Zdravo Marijo. konom evolucije, nisu mogla od­ lucije. Mi postajemo nova bića u Sveta Mari jo. Slava Ocu... lučivati o ovom novom koraku Njemu, po Njemu i s Njime. razvoja, o ovom novom usmjere­ lako nismo posve slobodni od I nju unutarnje dinamike prirode i Vjernici koji na zagovor blaženogAlojzija zakonomjernosti povijesnog raz­ ljudske naravi. Sada im je omogu­ budu uslišani, zadobiju tjelesno ili duhov­ voja, mi kršćani možemo milošću i ćeno - naravno, čovjeku kao ra­ no ozdravljenje ili koju osobitu milost, sakramentalnim životom sami od­ zumnom i slobodnom biću - da iz neka opis uslišanja i kompletnu liječničku ređivati sadržaj i smjer našeg živo­ običnih stvorenja postanu djeca ta, brzinu i sigurnost našeg razvo­ dokumentaciju dostave na adresu: Božja, sinovi i kćeri Božje. Ako ja. To možemo činiti sve do onog ljudi to hoće! Bog traži da se čov­ časa kada će vječni Bog ponovno Dr. Juraj Batelja, postulator jek sam slobodno odluči za taj ko­ zahvatiti u tok povijesti, dokonča- Vo ćarska I 06. pp. 11O rak novog života. Od tog časa od­ ti je i stvoriti novo nebo i novu I 000 I ZAGREB ređuje sam čovjek uz Božju pomoć zemlju. dinamiku svog razvoja, sadržaj razvoja. Dok god čovjek ostaje uz Piše: Dr. Josip SABOL

96 »MOLlTVENA ZAJEONlCA MOLITVA VJERNIKA BLAŽENOG ALOJZlJA Suećenicima i članouima Molituene zajednice donosimo uzorak mo/itue ujernika za euharistijska slaulja ili druga bogos- STEPlNCA« - lužja tijekom oue jeseni. Sigurnoće dobro poslužiti kod klanjanja u listopadskim pobožnostima i okupljanjima zajedni­ Već četvrtu godinu djeluje »Molitvena zajednica Presuetom, ce. Neka i po ouim zaziuima u ujernicima i Blaženikouim štouate­ blaženog Alojzija Stepinca«. To je skupina katoličkih ljima ojača ujera iz euharistijskog otajstua i Marijinog duha. vjernika. Do sada se u zajednicu uključilo oko 3.500 molitelja, koji žele ponajprije molitvom, praćenom Braćo i sestre! Bog je po Isusu Kristu uskrslome savjesnim kršćanskim životom, pridonijeti vlastitoj utemeljio Crkvu. da ona snagom Duha Svetoga bude u osobnoj duhovnoj formaciji, a time duhovnoj i moral­ svijetu znak njegove otkupiteljske ljubavi. U svakom noj obnovi Crkve u Hrvata i samog hrvatskog naroda, vremenu On u Crkvi podiže uzorne pastire, koji njegov na temeljima 14-stoljetne katoličke baštine. narod odvažno predvode na putu spasenja. Nadahnuti primjerom Blaženoga Alojzija upravimo naše pouzdane Tko može postati i što čini član molitvene zajed­ prošnje Bogu, Svemogućem Ocu. nice »Blaženi Alojzije Stepinac? « I . Bože, tako si ljubio svijet da si za njegovo spasenje Svaki se kršćanin može uključiti u Zajednicu predao svoga Sina. Daj da Tvoja Crkva njegovo spasiteljsko »BLAŽENI ALOJZIJE ST EPINAC«, koja promiče predanje odvažno svjedoči ljudima našeg vremena, molimo molitveni život, duhovne vrijednosti, i širi Kristovu Te . ljubav u sva područja javnoga života, kako je to činio i 2. Bože, Blaženi Alojzije gledao je u Crkvi veličanstveno bl. Alojzije. djelo Tvoje ljubavi, i herojskim se žarom zalagao da ona bude Prijavnica se može naručiti na sljedećoj adresi: djelotvorno ostvarivana. Daj i nama njegovim žarom srca vo­ Zajednica štovatelja ljeti Crkvu i djelotvornom ljubavlju svjedočiti naše vjerničko BLAŽENI ALOJZIJE STEPINAC poslanje, molimo Te . 10000 Zagreb, Kaptol, 31 3. Blaženi Alojzije živio je posvemašnje vjerničko preda­ nje s velikim pouzdanjem u Te be u svim trenucima svoga ži­ tel. (0 1) 481-1781; 468-0426; vota. Daj našem narodu da u nastojanju oko svoje sveukup­ fax.: (0 1) 468-0722 ne duhovne obnove sve dublje otkriva njegov primjer i zauze­ Svaki štovatelj Blaženog Alojzija Stepinca uklju­ to ga slijedi, molimo Te . čen u ovu molitvenu zajednicu moli: 4. Bože, Blaženi Alojzije u evanđeoskom svjetlu je ljubio - za čast i proslavu Isusa Krista i Katoličke crkve svoj narod i bio zaštitnik obespravljenih i progonjenih zbog - za čvrstoću osobne vjere i vjernosti Isusu Kristu i klasne ili nacionalne pripadnosti. Daj da se i mi u svjetlu Tvo­ Crkvi je riječi zauzimamo za dostojanstvo i prava svakoga čovjeka u našoj domovini, molimo Te . - za svoje osobne nakane i potrebe - za domovinu Hrvatsku i svakog čovjeka 5. Bože, naša je Crkva zapljuskivana valovima pogubnih ideologija, koje siju kulturu smrti. Daj da potaknuti primje­ - za očitovanje i potvrdu svetosti bl. Alojzija Ste- rom Blaženoga Alojzija odvažno odbacujemo »kulturu smrti" pinca u postupku njegove Ka uze za proglašenje svetim i svim se snagama zalažemo za civilizaciju ljubavi i života u Uz molitvu svaki štovatelj bl. Alojzija Stepinca uk­ našem narodu, molimo Te. ljučen u ovu molitvenu Zajednicu svojim radom nas­ 6. Bože, Blaženi Alojzije bio je pastir gorljive pobožnosti toji: prema Euharistiji i djetinje odanosti prema Bogorodici Mariji. - savjesno obavljati svoje svakidašnje obveze Daj da i mi, jačani Euharistijom i potpomognuti zagovorom - svjedočiti kršćanske istine u privatnom i javnom Blažene Djevice Marije. vjerodostojno živimo Tvoje evanđelje životu u našem vremenu, molimo Te . - surađivati s Postulaturom u promicanju Blaženi­ 7. Bože, Blaženi je Alojzije pred bezbožnim sudom ispo­ kova glasa svetosti vijedio vjeru u Božanstvo Isusa Krista i djevičansko materin­ stvo Blažene Djevice Marije i čovjekov vječni život. Daj da i - sudjelovati svakog 10. u mjesecu u slavlju sv. mi budemo odvažni u obrani svetinja naše vjere i vrijednosti Mise ili molitvenom sastanku života, a naše pokojne pridruži slavi svojih svetih i izabranih, - darom i žrtvom pridonositi za uspješan dovršetak molimo Te . postupka za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca Bože, Oče naš, svome sluzi, Blaženom Alojziju udijelio S vjerom u Općinstvo svetih, za potrebe svoje i si milost, ne samo vjerovati u Krista, nego i trpjeti za nje­ braće ljudi, osobito za ozdravljenje bolesnih i obraće­ ga neustrašivim apostolskim žarom i ljubavlju prema Cr­ nje nevjernika, moli zagovor bl. Alojzija Stepinca, bis­ kvi. Udijeli i nama jakost u ispovijedanju iste vjere i posto­ kupa i mučenika s nakanom što skorijeg njegova prog­ janosti u trpljenju za nju. Po istom Kristu Gospodinu na­ lašenja svetim. šem. Amen.

97 Bl.AŽENI ALO ZUE STEPINAC-10 (2003) 3-4 DUH BOŽJI DOISTA UPRAVLJA CRI(VOM. JA SAM SE U TO UVJERIO!

Ne, nisam ja nikakav histori­ mladomisnici još jednu školsku go­ Nakon božićnih blagdana i bo­ čar, povjesničar, ali jesam kronolog. dinu.ostajali na studiju dovršavajući žićnih obiteljskih posjeta, biskup Kronolog zapisuje i opisuje kro­ 11. i 12. semestar odnosno 6. godi­ Lach pozvao me u svoj ured u Zag­ niku, dnevna zbivanja i događanja. nu studija. reb. Radilo se o mom premještaju. »Dogodilo se toga dana«, a povjes­ O blagdanu Petrova slijedeće - »Sutra je blagdan Svijećnice. ničar, na temelju tih svjedočansta­ 1949. godine ja sam posvršavao sve Idi u Sv. Janu. Ondje ćeš sutra va, stvara sud o tim zbivanjima. propisane ispite pa sam dekretom predvoditi sv. Misu, razgledati sta­ Kronolog je i očevidac koji je i » Dilecto filio« (Ljubljenom sinu) nje u župi i vratit ćeš se k meni. sam doživljavao ta događanja i u tadašnjeg generalnog vikara, pom. Očekujem tvoj izvještaj i odluku njima sudjelovao, ali ipak, mora biskupa dr. J. Lacha, bio poslan za pristaješ li na taj premještaj!«, re­ biti objektivan da bi bio vjerodos­ kapelana župniku župe Kloštar kao mi biskup. tojan. Podravski. Naređenje, izvršenje. I u ovom zapisu, u ovom krat­ Bila su to strašna ali i divna kom članku, ja sam samo kroničar: vremena. Narod je na mitinzima Nikad prije nisam bio u Sv. iznosim što se stvarno dogodilo, klicao Titu i majčici Partiji. Znalo Jani. Na Svijećnicu jutarnjim vla­ čemu sam bio i očevidac i sudionik. se i onda, i danas se zna, da klica­ kom doputovao sam iz Zagreba u U onoj jako zloj od poslijerat­ njem nitko ništa ne dobiva. Da kli­ Jastrebarsko, a iz Jaske me je neki nih godina, godine 1948., u godini canje išta vrijedi bilo bi mnogo čovjek jaskanskoga župnika, ko­ tzv. »kominforma« ili »informbi­ skuplje, i ne bi se toliko ni klicalo njem, u saonicama, odvezao tih 9 roa«, kad je tobože Tito prestao biti ni pljeskalo. One poratne godine km u Sv. Janu. bile su kao brlog u kojem se pleme­ komunist i postao nekakav čudo­ Bilo je ugodno sanjkati se po nitost teško snalazila. Nadbiskup višni »demokrat«, samo nekoliko ugaženom snijegu, ali kad netko iz Stepinac već je bio u lepoglavskoj dana nakon objave o tom to­ ravne Podravine dođe u svetojan­ robijašnici, a tobožnji borci za slo­ božnjem raskidu drugarstva Tita sa sko gorje i vinograde gdje samo ko­ bodu i pravdu pretvorili su se ma­ Staljinom, moji kolege sa studija i lje viri iz snijega, splasne svaka idi­ nje-više u pljačkaše i samodršce. ja bili smo u Zagrebačkoj katedrali la. Župni stan i crkva bili su u jad­ ređeni za svećenike, ali smo i kao Službu kapelana u župi Kloštar nom stanju još od rata. Na prozor Podravski nastupio sam 1. srpnja sobe župnoga stanu pribio sam 1949. Moj župnik već od svibnja te deku da mi vjetar ne unosi snijeg. Zas užnjeni nadbiskup i kardinal godine bio je teško bolestan u kop­ Župnika tu nije bilo već od prošle Stepinac u pratnji župnika ]. rivničkoj bolnici. Vratio nam se Vranekovića i ministranata izlazi s jeseni; ljudi nisu ni znali hoće li biti bogoslužja u župnoj crkvi tek u rujnu. blagdanske mise, pa ih je na toj misi bilo tek onih najbližih. Ništa lijepog nisam tada vidio u Sv. Jani, i biskupu sam rekao da ću onamo ići samo ako budem morao. Saslu­ šavši moj posve negativan izvještaj, biskup Lach mi je rekao: - »Vrati se u Kloštar i čekaj na­ šu odluku!« Tako sam i učinio. No, onda se dogodilo nešto neočekivano. U Krašiću je 4. veljače umro župnik Andrija Barišić, i uprava Nadbis­ kupije svakako je željela prije popu­ niti Krašić nego obližnju Sv. Janu, pa su meni poslali brzojav neka im smjesta javim da li bih radije išao u Krašić umjesto u Sv. Janu?

98 dragim našim Blaženikom. U našoj sredini tamo u Krašiću pojavio se pravi čovjek na čudesan način. Pun Duha Božjega. Nama je impo­ nirao, one druge je silno zabrinja­ vao. Kad bi neprijatelji Crkve znali što se sve u Crkvi događa kad je Crkva slobodna, nikad ju ne bi pro­ ganjali. Obasipavali bi ju bogatstvi­ ma. Crkva je najdivnija na križu. I najjača! Čim vođe stave zlatni križ na prsa mjesto sebe na križ, sve ide po zlu. Vjerojatno nas zato Bog povre­ meno urazumljuje »krvavim kupe­ ljima«. Mnogo nam je vrijedilo BI. Alojzije nosi Presveti Oltarski ću. Čubranić je pnm10 dekret u sakramenat na euharistijskom ruke u Nadb. Duh. Stolu. S tim imati onako dobrog i mudrog prija­ kongresu u Čazmi, 21. srpnja 1940.; dekretom u džepu vlakom se iz telja kakvi su nam bili i nadb. Ste­ uz Blaženika je tadašnji župnik vlč. Zagreba vratio u Vrbovec, ali je na pinac i naš dekan Vraneković. /van Prahir i vlč. Gabrijel Prekratić, Obojica su nas u onim zlim vreme­ župnik iz Draganca te svećenici željezničkoj postaji u Vrbovcu bio okolnih župa; iza njih išli su uhićen i odveden u zatvor. nima hrabrili, tješili, savjetovali. predstavnici čazmanske općine i Sređivali su nam uzburkano more katoličkih društava. (Poslala Zlata Nekoliko dana nakon toga do­ srca i duše. Djelovali su kao sunce Brodić) šao je vlč. Vraneković iz Niša, gdje nakon dugotrajnih oblaka. Bili su je bio na odsluženju vojnoga roka, i nam dar Božji jer su imali osjetljivo kanio je vratiti se u župu Nedelišće, srce. Radije bi se rasplakali nego gdje je bio i prije odlaska u vojsku. Meni se nije išlo iz Kloštra. Već nekoga osudili. Na Duh. Stolu mu je bilo rečeno: sam se udomio u toj župi, župnik A sad mi je sve mrtvo koje sam - »Ne! Ideš u Krašić. « mi je bio jako dobar ali ostario i toliko volio. slab; vidjelo se da neće dugo, i ja Tako je pred blagdan Blagovi­ sam priželjkivao ostati u toj župi. jesti vlč. Vraneković preuzeo žup­ »Mrtvoje vse. kaj smo imali radi: Tada još nisam bio svjestan da biti ničku službu u Krašiću. Na du za nadom življenje nam ruši: svećenik znači služiti Crkvi, vjerni­ Zašto sve to iznosim? Sve to ne Gineju želje. al samo popevke cima, poklanjati im svu brigu srca. bi imalo baš neke posebne važnos­ još mi živiju. kak negda vu duši'. To sam naučio nešto kasnije u čes­ ti, da se pri svemu tome nije poka­ Vu njih navek još ta jutra su plava. tim susretima s nadbiskupom Ste­ zao izričiti i čudesni Božji zahvat. vu n;i"h još rožice cveteju bele. pincem u nesuđenom mi Krašiću. Sve sam to iznio i u mojim svjedo­ k Te bi dišeće privijaju cvete. Na biskupovu ponudu Sv. Jana ili čanstvima Kongregaciji u Vatikanu do bre ti ruke bi dragati štele.« Krašić, ja sam napisao biskupu da u postupku beatifikacijebl. Alojzija bih radije u Sv. Janu gdje baš ništa Stepinca. (D. Domjanić. Bele rože} lijepa tada nisam vidio. U siječnju, veljači i ožujku one Radi toga mojega »ipak je u Sv. 1950. još ni sami hrvatski komunis­ Kad se u svijet opet vrate takvi Jani lijepo« i »ako već moram iz ti, vjerojatno ni sam Tito, nisu zna­ ljudi poput bl. Kardinala, poput Kloštra radije bih u Sv. Janu«, ja li da će početkom prosinca morati preč. Vranekovića, kard. Šepera, sam za nekoliko dana dobio dekret nad. Stepinca iz Lepoglave prem­ kard. Kuharića, dr. N. Žuvića, pa i i postao sam upravitelj župe u Sv. jestiti u Krašić, a Duh Božji već je nekih mojih plemenitih kolega i Jani, i iz Sv. Jane često sam, sve do tada pripremao ljude i mjesto za župljana, imat ćemo i opet razloga kraja ožujka, odilazio po pastoral­ tog »krašićkog robijaša« i svojega nadati se. Mnogo vrijede takvi lju­ nom poslu u Krašić, koji je (radi miljenika: Niti ja, niti vlč. Čubra­ di koji ti daruju srce i dušu. Snažni i moje odluke) ostao bez župnika. nić nismo bili prikladni ni sposobni sređeni smirivali su nas, tješili, sav­ I dok sam ja selio u Sv. Janu, za sve što će se onih desetak godina jetovali. Oni su sredili i moje uz­ velečasni Faustin Čubranić, tada­ u Krašiću događati. Za to djelo burkano more života. Imali su što nji kapelan u Vrbovcu, bio je ime­ Duh Božji odabrao je vlč. Vraneko­ reći i znali su kazati. novan za upravitelja župe u Kraši- vića da bude su-mučenik s divnim i Josip CJ VRAN

99 BlAŽENI ALOJZl)E STEPINAC -1O (20031 3-4 STEPlNAC l(AO Šl(OLARAC

ostarski biskup mons. Nakon šest razreda gimnazije Ratko Perić boravio je Stepinac je prešao u Nadbiskupski U Sl'ON\EN-ZBIRCI B!.. A!.O.JZI­ M .JA, NA iAUU B!.. A!.0.J­ u Dječačkom sjemeništu na gimnazije, i to je bilo pravo sjeme­ Zl.JA, U SREBRU l!.l BRONCI. U Šalati. Sa sjemenišnim pogla­ nište. U sjemeništu je bio samo go­ 1-0SEBNOM S'fAi

100 Drugo, in omnibus solidissi­ Četvrto, et in disciplina fidelis Vo lio bih imati ovakve ocjene mus - u svemu vrlo postojan, čvr­ - i u disciplini vjeran, točan. Nika­ o svojim sjemeništarcima i bogoslo­ st, solidan. Nije površan, ne&_o upo­ da ne kasni, nikada ne bježi sa sata. vima! ran. U svemu ide do kraja. Sto za­ Ne spava kad mora paziti i bdjeti i Vo lio bih i sam da tko god hoće počne, to i dovrši, postojano i nikada ne propušta redovite obro­ o meni barem koju od ovih ocjena solidno, najsolidnije. ke, redovito spavanje, šetnju i šut­ dati! nju. Treće, vere pius - istinski po­ Kada je Sveti Otac Papa !van božan: i u kapelici i pred kapeli­ Peto, valde diligens - vrlo Pavao II. davao ocjenu o Alojziju com, i u posjetima crkvama po marljiv! Kad je studij, studira. Ne Stepincu 3. listopada 1998., Vr­ Rimu. Ne ulazi ni u jednu rimsku priča pod studijem, kao ono u pe­ hovni je poglavar Katoličke Crkve crkvu a da se ne pomoli za svoje tom. Ne čeka svibanj da počne uči­ napisao samo jednu jedinu riječ: studentske potrebe, za svoj narod i ti, nego kako koju lekciju u školi Beatus! Blaženik! Crkvu u tome narodu. Ne izmiče čuje, tako je kod kuće opetuje. Neka Blaženik zagovora Šalatu zajedničkim pobožnim vježbama. i njezine učitelje i učenike! Kad je ispovijed, ispovijeda se. Kad Eto to je sjemenišni i bogoslo­ je Misa, uvijek dođe na vrijeme. vijski uspon i uspjeh blaženoga Ste­ + Ratko PERIĆ, biskup Kad je krunica, ne kaže: ja ću malo pinca: od popravnoga iz matemati­ kasnije, jer zna da neće. ke do solidissimus in omnibus!

ST UDENT l O l(ARDlNALU ST EPlNCU

Na Institutu za kršćansku duhovnost Kato­ ličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zag­ rebu, u seminaru pod naslovom »Prinos kardina­ la Stepinca hrvatskoj duhovnosti« akad. god. 2002./2003. sudjelovalo je 15 studenata. I u ovom broju Glasnika donosimo uradak (skraće­ ni) s toga seminara a izradila ga je s. Petra Mar­ janović, iz Družbe Služavki Maloga Isusa, na te­ mu: Stepinac u brizi za čovjeka. Te mu je obradi­ la na temelju članaka objavljenih u katoličkom dnevniku »Hrvatska Straža« 1935. godine.

UVOD

Lik blaženog kardinala Alojzija Stepinca je stajao preda mnom kao izazov, pitanje i put. Bio mi je poput tajne, brižno skrivane, ali može li se sakriti onaj život koji je sav disao otajstvom, misterijom Boga Oca. Ot­ krila sam u Njemu izvor koji upućuje na iskonski izvor. Iako blaženi Alojzije nije zagonetka bez rješenja, ipak osjećam nemogućnost odgovora koji je položen i tako očit u njemu. Bog je na početku zapalio svjetlo koje je natapalo njegovu nutrinu, i to su bila njegova otvore­ na vrata do čovjeka. Stepinac se sa svojim hrvatstvom nije udarao u prsa, ali nije ni skrivao svoja uvjerenja, smatrajući da je beznačajan čovjek čije se uvjerenje ne BI. Alojzije scepinac (sa štapom kao hodočasnik u bi vidjelo. Njegov je etički stav temeljen na kršćan­ Svetoj Zemlji, u srpnju 1937.) stvu, a to je bila osnova njegova hrvatstva. Prolazio je zemljom čineći dobro. Sve što je činio bilo je dobro. Po blaženom kardinalu Alojziju Stepin­ ma koji su bili na rubu društva i bez pastira. Ostala cu, Bog je postao bliz i prisutan svakom čovjeku u pot­ sam pomalo začuđena i zadivljena koliko je učinio u rebi. On se nije skanjivao koraknuti u mjesta i k ljudi- samo jednoj godini. Bio je sveprisutan u cijeloj Cr-

101 J\. Bl.AŽENI ALOJZIJE STEPINAC-1O (200313-4

kvi. Čini mi se, da što je on tiše hodio, to je narod više za njim hrlio. Ponekad su njegovi govori i propovijedi kratke, ali je bila dovoljna njegova prisutnost, podignuta ruka na dijeljenje svetih sakramenata i blagoslov novih kapela i crkava. Alojzije Stepinac bio je u narodu, i zato su mu pri njegovim pastirskim pohodima ispisivali slavoluke »Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje« , »Vjera pobjeđuje« , »Ako Gospod ne očuva narod - zaludu nad njima bdiju čuvari«, »Pozdravljen budi ljubljeni natpastiru« , »Vjera u Boga i seljačka sloga« , »Živio Isus Krist Kralj« , »Sve za Isusa Krista« . Ima vrijednosti koje ne prolaze. Alojzije Stepinac ih je duboko upisao u svoju dušu, a time su upisane i u naša srca. Znao je da budućnost leži u sadašnjosti i zato BI. Alojzije Stepinac, u lađi, na Genezaretskom jezeru nije tražio posebni put, već je kroz jednostavnost os­ po svoj prilici razmišlja o sigurnoj plovidbi lađe Crkve tvario vertikalu i horizontalu ne samo za sebe nego i za usred uzburkanih povijesnih zbivanja cijelu Katoličku crkvu. Upravo tu leži inicijativa, zah­ tjev i putokaz svakoga od nas. Rekla bih »Blagoslovlje­ na je hrvatska zemlja« koja je imala milost da je u njoj živio, i blagoslovio je, blaženi kardinal Alojzije Stepi­ jih, da se našemu narodu sačuva vjera katolička i s nac. njom trajno božićno veselje. « Moj je zadatak bio obraditi temu »Stepinac u brizi Nadbiskup Stepinac govori o tri »vrlo otrovne « za čovjeka« u Hrvatskoj Straži za 1935. godinu, za koju biljke koje žele porušiti vjeru. Masonerija je opasna se kaže da je nastala zalaganjem mons. Stepinca, u kraljevskoj Jugoslaviji. Nacionalsocijalizam u Nje­ premda je on tada bio student u Rimu. Pokušala sam mačkoj govori o novom poretku, na ruševinama kr­ slijediti Alojzija Stepinca, i moram reći da je dug popis šćanstva, a posebno katolicizma. Boljševički komu­ njegovih pastirskih pohoda. Ovo je tek jedan dragulj iz nizam ide do kraja te ruši svaku vjeru i provodi klas­ Stepinčeve riznice, koju ću otkriti i prikazati tek jed­ nu borbu i tiraniju proleterijata. nim dijelom. U okružnici o bl. Marku Križevčaninu ( 6. 1. 1935.) piše: »Sada udaraju na Katoličku Crkvu va­ lovi sa svih strana, valovi krivovjerja i bezboštva. PROROČKA KRITIKA DRUŠTVA Čas podmuklo, čas otvoreno, sad štampom, sad ži­ vom riječju, katkada pod plaštem narodnih probita­ Blaženi kardinal Alojzije Stepinac bio je glas Božji ka, katkada pod izlikom društvenog napretka, ali svi u povijesti, savjest naroda i njegovih upravljača. smjeraju jednome cilju: da poruše rimokatoličku Snažnim rječnikom razotkriva zablude i nasilja onih vjeru i njezinu glavu Svetog Oca papu.« koji su na vlasti. U svom djelovanju suočavao se s tri U govoru koji je održao 11.2.1935. prigodom opasne ideje, koje svaka na svoj način iznose »novi osamdesete obljetnice nadbiskupa Bauera otvoreno « napredak koji bi imao nadomjestiti evanđelje Isusa kaže: »Evo tmasti oblaci dižu se nad povjerenim Krista. To su masonerija, boljševički komunizam i na­ Vam stadom. Krvožedni boljševički zmaj razvalio je cionalizam. ralje da proguta i vjerni hrvatski narod i pod zada­ Već na početku duboko je uronjen i zahvaćen po­ hom njegovog smrtonosnog duha klonula je već i vijesnim zbivanjima, te u čestitki za Božić i Novu Go­ mnoga poletna mladenačka duša na našim srednjim dinu 1.1. 1935. podiže svoj glas, jer »vjeru hoće da i višim školama. Sektarstvo svih boja poput onih iščupaju neprijatelji katolicizma iz duše našeg naroda. biljki nametnica prilijepilo se uz zdravo deblo kato­ I jer su, da se poslužim riječima Spasiteljevim, 'sinovi ličkog stabla u hrvatskom narodu. I dok mu jedni ovoga svijeta mudriji od sinova svjetla', to se oni u svo­ nastoje da podrežu korijenje, drugi mu nastoje ispiti je ciljeve služe najmodernijim sredstvima, među kojim životne sokove svojim lažnim obećanjima, koja za­ prvo mjesto zauzima štampa - i to u prvom redu dnev­ vode neke sinove i kćeri našega puka.« na štampa. Zar ćemo mi katolici gledati skrštenih ruku Nakon toga je istaknuo kako su »svi osjetili i is­ u to? Ja mislim, da je dužnost svakog katolika, da svim kusili kako je liberalizam, pa indiferentizam, a oso­ silama podupire katoličku, napose dnevnu katoličku bito masonerija i bezboštvo raznih oblika, najveći štampu, kao protu sredstvo i to jedno od najuspješni- protivnik naših svijetlih tradicija i naše prošlosti« .

102 BLA2ENI ALOJZIJESTEPINA C-10 (2003) 3-4

Nadbiskup Stepinac (prvi s lijeva) na Euharistijskom kongresu održanom u Lj ubljani od 28. do 30. lipnja 1935.; do njega sijedi apostolski prefekt Chen (Kina), Beaussard, nadbiskup Pariza, te biskupi Camozzo (Rijeka), Burić (Senj), Akšamović (Đakovo), Bonefačić (Split), Nutti (Egipat); u drugom redu nadbiskup Felice (apostolski nuncij), biskup Kurte (Sofija), To mažić (Maribor), Gora/ (Lublin), Mišić (Mostar) i Garić (Banja Luka).

Alojzije Stepinac otkriva izvor istinskih zala u svi­ jedu Tvojih načela ostaje nepokolebiva, jer sve će jetu: to je grijeh. Stoga on postaje glasnik Božje volje i proći, a Ti ostaješ.« pravednosti. Hrvatska straža je zapisala: »Zjenica na­ Hrvatska straža 1. 12. 1935. navodi napadaj Ru­ šeg oka, zagrebačka nadbiskupija je sada osigurana za dolfa Hercega u » Jutarnjem listu« na Nadbiskupa nekoliko decenija. Imenovanje Nadbiskupa - Koadju­ koadjutora, da je zajedno s dr. Mačekom postavljen tora riješilo nas je najvećih briga, straha pred budućim na čelo akcije za spomenik Matije Gubca. Tu se us­ događajima, unijelo je u kler i vjernike nadbiskupije poređuje da je »dr. Stepinac stvarno i formalno nas­ nove nade i nove pokrete.« ljednik onog Draškovića koji je Matiju Gubca kao Na akademiji u proslavi Papinog dana (24.2. biskup osudio«. Alojziju Stepinacu »se najmanje 1935.), kojoj je pribivala od 15 do 20 tisuća ljudi, Nad­ ima prava poricati pravi seljački duh, osjećaj sela i biskup koadjutor je rekao: »Mi ne želimo za volju seljaka te ljubav i poštovanje prema seljačkom stale­ lažnog mira da naš narod postane životinja, kakvim ga žu, iz kojeg je nikao i uz koji je još i danas povezan hoće učiniti krvožedni boljševizam ( ...) I mi vodimo najintimnijim sinovskim i bratskim osjećajima« . danas rat. Ali rat za obranu naših katoličkih svetinja, Međutim »cijela, čitava hrvatska javnost znade, za koji ne trebamo bomba ni bodeža kao boljševici. o čemu se radi i što hrvatski katolici hoće, odnosno Naše oružje je prije svega topla molitva svemogućem što u današnjem momentu neće ...jer je katolička Bogu, naše oružje su sveti sakramenti, taj izvor božan­ vjera najjača moralno - duhovna snaga ... a to su ske snage. « samo objektivne neistine koje su potekle ponajviše Na veličanstvenom slavlju u Maloj Subotici iz masonskih izvora i kanala ... «. (14.9.1935.), proslavljujući 600. obljetnicu župe i ka­ nonske vizitacije, nadbiskup je progovorio kao duhov­ Komunizam je »uništavač« ne samo svake kul­ ni otac o potrebi vjere, kakva ima biti sv. vjera aludira­ ture i blagostanja nego i vječne sreće, te je zato nad­ jući na anabaptiste, koji se počeše širiti u toj župi. biskup Stepinac svojim duhom i odvažnošću isticao zahtjevnost Božjih zapovijedi i evanđeoskog nauka. U propovijedi na Staru godinu 1935. upozorio je Neustrašivo je branio istinu i pravdu, svjestan da je kako je »veći dio čovječanstva usvojio logiku bez­ pozvan i poslan da svom narodu objavi Božje zahtje­ božnog i surovog materijalizma« te nastavlja: »Klasnoj ve i da ga privede na put poslušnosti i ljubavi. mržnji, koju širi komunizam, suprotstavit ćemo klasnu solidarnost i našu kršćansku ljubav prema bijednima, jer je samo ljubav u stanju da učini svijet sretnim, a ni­ U BRIZI ZA ČOVJEKA pošto mržnja. Ljubav je jača od mržnje i ona će pobije­ diti. Nasuprot njihovom lažnom društvenom poretku, Blaženi kardinal Alojzije Stepinac sluša i otkri­ koji se je pokazao ubitačnim za ljudski rod, naglasit će­ va Božju prisutnost u svijetu te zna čitati »znakove mo onakav društveni poredak, koji najbolje odgovara vremena« . Hrani se Božjom riječju, koju svijet pre­ ljudskoj naravi prema direktivama nenatkriljenih en­ zire, i ustrajno ju pronosi do svakog čovjeka. Snagu ciklika Leona XII. i Pija XI. Neka se prelije more na crpi iz vjere, i njegovo postojanje i življenje je Bog. nas, neka se sruše naši bregovi, neka potamni ako hoće Zato je odmah na početku 9. 1. 1935. zacrtao načela i sunce nad nama, naša vjera u Te be Gospode, i u pob- i sastav Katoličke Akcije gdje će se katolički muže-

103 BI.AŽENI ALOJZ

vi, mladići i djevojke u Nadbiskupiji, okupljati u kato­ tišti materijalne prirode i kad bi se riješilo ekonom­ ličkim društvima za aktualna pitanja o primjeni kato­ sko pitanje, da bi odmah nastao raj na zemlji...Kriza ličkih načela na osobni, obiteljski i socijalni život u žu­ koja nas tišti to je kriza duha ...Treba dakle preporo­ pama. diti čovječanstvo duhovno ...Pr ema tome prva točka Značajna poslanica Hrvatskog metropolite i Nad­ našeg programa za ovu godinu, to je temeljita vjer­ biskupa koadjutora 10.1.1935., gdje govori o načelima ska izobrazba.... Zar ne vidite kolike duše propadaju KA, naglašava da je Sveti Otac Pio XI. 23.XIl.1922. u zbog neznanja božanskih istina ...Druga točka prog­ programskoj enciklici »Urbi arcano Dei« nebrojeno rama ... je Caritas ... nemoguće je zamisliti Crkvu ka­ puta proglasio KA bitno vezanom s dužnostima crkve­ toličku bez djela milosrđa... Bijeda čovječanstva je nih pastira i s kršćanskim životom vjernika. Načelo tako tužna i tako mnogobrojna, da ju je nemoguće KA je sudjelovanje katoličkih svjetovnjaka u hijerar­ opisati, i kao što sam već rekao, više je duhovna, hijskom apostola.tu Crkve, čiji cilj nije ovozemno dob­ nego li materijalna, pa se preko Caritasa može veo­ ro nego skrb za neumrle duše. ma mnogo bijede utažiti, mnogu suzu obrisati. Tu je pohađanje bolesnika... Te uopće pohađanje siroti­ U nastavku navodi kako »katolička načela valja da nje.... Treća točka programa je katolička štampa, nastojanjem KA budu provedena u ličnom životu svih kao što je rekao sv. Otac Pio X.: 'Uzalud gradite cr­ vjernika, kao i u njihovom porodičnom životu, te da kve, ako nemate štampe'!« Preuzvišeni gospodin prodru i u javni život čitave društvene i nacionalne za­ Nadbiskup koadjutor odlučio je 31. 3. 1935. zagre­ jednice. Nastojanje će KA ići za tim, da katolička na­ bačkoj sirotinji na periferiji osnovati osam novih čela dobiju snage i života i u socijal�om, kao i u literar­ župa i sagraditi osam novih župnih crkava. nom, umjetničkom i javnom životu čitavog naroda«. Krist je osnova i cilj KA, nije važna ni politika, ni soci­ Na Euharistijskoj svečanosti u Bjelovaru 20. 6. jalna ekonomija, ni kultura, nego kršćanska formacija 1935. je istaknuo kako kongresi imaju svrhu, da se života i pojedinog čovjeka. Nadbiskup naglašava da javno manifestira vjera, da se trgne iz malodušja te KA mora biti izvan i iznad svake političke stranke, a da oda počast Bogu. Na jubilejskom slavlju u Mariji njeno zalaganje da katolička načela prodru u socijalni i Bistrici 9.7.1935., gdje je u prisutnosti 30.000 hodo­ javni život. «Radnici KA mora da budu savršeniji kato­ časnika dr. Bauer okrunio čudotvorni Gospin kip, lici, spremni da pregaraju, da se žrtvuju, da zaborave Nadbiskup koadjutor govori da je »cijeli narod hr­ sebe i da su voljni za ime lsusovo trpiti podrugivanja, vatski jedan takav putnik koji već 13 stotina godina odmetavanja, prezir, pa i progon.« plovi pučinom života u ovoj svojoj današnjoj domo­ Važan datum KA je 20. 3. 1935., kada je Nadbis­ vini„ .I taj si je narod kao mudri pomorac našao ta­ kup koadjutor govorio o biti i svrsi KA. »Svi Vi veoma kođer jedno čvrsto tlo, gdje je bacio sidro svog ufa­ dobro znadete kakova strahovita zla tište danas čovje­ nja i nade da ne potone u teškim časovima života, a čanstvo. Ali mnogi slijepci misle, da je zlo, koje nas to je Majka Božja bl. Djevica Marija«.

• ·. · _.·.. : w ČESTITAMO � ···_.: . Budući da nam Zagre­ i\ studentici Kseniji PURKO, koja je još 1998. na Teologiji u Spli­ tu, na Te ološko-Katehetskom Institutu, prikazala i obranila diplom­ bačka banka ne dostav­ ski rad na temu: »Portret sveca. Duhovnost sluge Božjega nadbis­ lja redovito imena i pre­ kupa Alojzija Stepinca«. zimena čitatelja i štova­ i\ Na Te ološkom fakultetu sveučilišta u Lj ubljani obranio je u telja hl. Alojzija Stepin­ ak. god. 2002/03. diplomski rad student Boris ČOBANOV na temu ca koji uplaćuju svoj dar »Odnos Škafa Rožmana in Stepinca do totalitarnih sistemov s pou­ . za postupak njegove ka­ darkom na nj unem odnosu do nacionalsocializma«. Mentor dip­ nonizacije ili uplatu za lomskoga rada bio je dr. Bogdan Kolar. Glasnik, moHmo čitate- i\ Na »Klasičnoj gimnaziji fra Marijan Lasnović« u Slavonskom . lje i štovatelje da nas Brodu, na završetku šk. god. 2002./03. obranio je maturant Matija razumiju i ispričaju ako ŽUGAJ maturalni rad na temu iz vjeronauka: »Alojzije Stepinac - nj ihova imena ne done­ zaštitnik obespravljenih osoba i skupina«. Mentor rada bio je prof. semo pravodobno u fra Mijo Hrman. Glasnikovu popisu . •

104 Velika akcija Alojzija Stepinca je upućena na vjer­ tor za gradnju brojnih svetišta, pohodio je brojne nike grada Zagreba za osam novih župa, kad je on župe i u njima podijelio sakrament Potvrde. «. Na osobno satima stajao »kod žare za sakupljanje Uspio je stvoriti Katoličku akciju, ugrađujući u zlurade napise osvrnuo se riječima: »Znam vrlo dobro, nju »domagojce« i »križare« . Ističe im »nemoć i bi­ da će mnogi tobožnji prijatelji sirotinje graknuti i vika­ jedu hrvatskog liberalizma« , upozorava na katolike ti, da bi bilo bolje sabirati za sirotinju. No niti ću se ja, koji tek izvana pristaju uz Crkvu i govori domagojci­ a nadam se ni vi, predragi vjernici, dati smesti. I Juda ma o potrebi da što jače razvijaju duhovni život, da je graknuo, kada je ona žena izlila miomirisnu pomast sudjeluju u radu karitativne akcije i stupe u kontakt na noge Spasiteljeve.« s narodom, te upoznaju seljaka, njegove potrebe i Na Euharistijskom kongresu u Čakovcu, 27.8. njegovu vjeru. 1935., gdje je sudjelovalo 50.000 ljudi, došla je do oso­ Njegova energija i revnost za Božju stvar probu­ bitog izražaja njegova vjera u Isusa Krista. Tu Alojzije dila je novi idealizam na svim poljima rada: na polju Stepinac govori jednostavno da »Katolička crkva, ka­ tiska, u karitativnom radu, u pastoralnom nastoja­ tolički episkopat i katolička svećenstvo evo drži sa nju. Uzimajući u svoje ruke sve ozbiljno i junački, svojim hrvatskim narodom. Od te dužnosti neće kato­ kako bi rekao dr. Bauer, jasan je u svojim nastojanji­ lička svećenstvo nitko odvratiti... niti laskanja, niti ma da »raskuži atmosferuzatrovanu bacilima libera­ prijetnje, niti kakva politička mešetarenja, niti kakve lizma, ateizma, materijalizma i marksizma, da istjera političke stranke, niti kakve diplomacije, niti sve intri­ iz javnog života trgovce krivih vjera ... da od našeg ge zajedno, jer katolička svećenstvo dobro znade, da naroda stvori narod svetaca, dostojne nastavljače stoji na strani istine i pravde«. života i rada bl. A. Kažotića i bl. Marka Križevčani- Sudjelujući na proslavi Dana križarske omladine u na«. Zagrebu 1.10.1935., ustvrdio je »kako je rod ljudski Iz brojnih izvješća koja u Hrvatskoj Straži u baš u sadašnje vrijeme upao u duboku jamu iz koje se 1935. govore o zagrebačkom nadbiskupu koadjuto­ teško diže, nastojeći se izvući vlastitim silama umjesto ru Alojziju Stepincu vidljivo je, kako je on živio i sli­ da pruži ruku jedino onome, koji ga može izbaviti.. .Ime jedio duh evanđelja. Njegovo polazište i motivi su Gospodnje mora biti naša nada«. Obraćajući se sakup­ teološke naravi, a oni su bili i temelj njegovog soci­ ljenoj omladini uskliknuo je: »Blago mužu, koji se ufa jalnog stajališta. Nije dopuštao da ga za vrijeme ka­ u Boga! Katolička organizirana omladina, osobito kri­ nonskih pohoda nadjača umor ili malodušnim učine žari, ne smije se dati nedopuštenim užicima. « pritužbe i teškoće. Kao čovjek pokore i obraćenja, Blaženi Alojzije Stepinac neumorno je sudjelovao naviještao je i otkrivao put pravog mira i blagosta­ na društvenim svečanostima, ali je još više bio inicija- nja, a to je lsus Krist i njegovo evanđelje.

SVJEDOČANSTVA lZ životom. Ti, blaženi Alojzije. to si nam pokazao. Svijetli svome narodu. svijetli svojoj Crkvi! Po tvom primjeru želi­ »SPOMEN-ZBIRKE« mo slijediti Isusa! Za sve ti hvala. Moli za nas! - Novakinje • 24.07.2003. - Začuđujuće je naći se ovdje! U ss. Milosrdnica s Magistrom dvije godine našeg seminara crkve »Corpus Christi« iz Mel­ • 14.06.2003. - Blaženi Alojzije - Viktore.Ti si ve­ bourna, molio sam i čeznuo za posredovanjem svetog Aloj­ liki sin hrvatskog naroda. sada naš zaštitinik na nebu. Hvala zija Stepinca. Nikada nisam mogao zamisliti da ću biti u ti za vjeru. žrtvu i ljubav. Preporučam tvom zagovoru svoj prilici moliti se na njegovu počivalištu za Hrvate iz Mel­ hrvatski narod - naročito žitelje grada Bjelovara, svoju obi­ bourna. telj i župu Sv. Te rezije Avilske. - Božica i Viktor P. • 24.07.2003. - Hvala Bogu za bi. Alojzija! Peter • 17.06.2003. - Grupa 12 osoba iz Lime - Peru. s McKinby. Melbourne Australija poštovanjem i ljubavlju preporučamo se zagovoru velikog • 02.06.2003. - Blaženi kardinale Stepinac, Luka sveca Alojzija Stepinca.- s. M. Adelina Franov Te voli i moli za svog brata lvana. Pomozi mu da prohoda. Hvala Ti. Luka Žižić • 30.06.2003. - Prigodom vjeronaučnog izleta • 04.06.2003. - Hvala Ti za sve uslišane molitve. U školske djece župe sv. lakova iz Gunje. pohodili smo Spo­ mom životu Ti si već dugo »moj svetac«. Željka Grahovac men-zbirku bi. A. Stepinca. Upoznali smo iz blizine dra­ - Virovitica gog Blaženika. lvan Lenić župnik • I 0.06.2003. - Ništa na ovoj zemlji neće jače sjati • 2 1 .06.2003. - Blaženi Alojzije neka čuva i naš hr­ doli svjetlo životnog primjera. Svjetlo zapaljeno predanim vatski narod u Austriji - Gradišću. - P. Štef V

105 BLAŽENI ALOJZIJE STEPINAC-1 O (2003) 3-4

PUČKE MISIJE I BLAGDAN ZAŠTITNIKA ŽUPE BL. ALOJZIJA STEPINCA U KOPRIVNICI Povodom trećeg župnog proštenja i u čast našeg zaštitnika bi. Alojzija Stepinca, od 2. do 9. veljače 2003., održane su prve Misije u župi bi. Alojzija Stepinca u Kop­ rivnici. Propovjednici su bili isusovci Stjepan Kuzmić i Zvonko Vlah. Svrha Misija bila je da se duhovno obnovimo, kako bi naš život bio sve više izraz i odraz volje Božje, kako bismo po primjeru bi. Alojzija Stepinca svijetlili svijetu i u tom svjetlu druge ljude privodili Gospodinu. Potaknuti tematskim propovijedima misionara, pitali smo se zašto i među nama ne bi moglo biti onih koji će svi­ jetliti u ovom teškom i napaćenom vremenu. Jer blaženi i sveti su svi oni koji u svom životu žive u skladu s voljom Božjom. Često su ponavljali riječi ove molitve: "Isuse, ti si jedi­ ni moj put, istina i život. Isuse, u tebi živim, u tebi umirem, tvoj sam u životu i smrti!" Stoga smo se posvetili njegovu Presvetom Srcu i ot­ vorili se njegovoj ljubavi. U subotu smo svoja srca okrenuli onoj koju nam je Isus viseći na križu darovao za majku. Marija nam je i za­ Nadbiskup A Stepinac za vrijeme bogoslužja u stanu govornica. Možemo računati s njezinom pomoći u našim neke obitelji ili prostoriji nepoznate ustanove slabostima. Kao što je Isus na Marijin zagovor učinio prvo čudo u Kani Galilejskoj, na Marijin zahtjev učinit će i čudo u našim obiteljima. Isus će učiniti sve da vrati u naše obi­ Na blagdan Stepinčeva koncelebriranu svetu misu, uz telji ono što im nedostaje. Učinit će sve da u obitelj vrati brojne svećenike koprivničkog dekanata, predvodio je po­ Boga, poštovanje prema Božjem imenu, vjernost, ljubav, moćni biskup zagrebački mons. Vlado Košić, koji je u svo­ mir, rađanje novog života, dobar odgoj, poslušnost djece joj propovijedi podsjetio na mukotrpan Stepinčev život koji prema roditeljima, bračnu čistoću, poštenje. nas nadahnjuje da služimo Kristu, jedinom spasitelju svi­ Svečani završetak Misija proslavljen je svetom mi­ jeta, da njega ljubimo i njemu svoj život podložimo. som, koju je predvodio biskup varaždinski, mons. Marko Culej. Na samom početku on je blagoslovio misijski križ koji će nas podsjećati na duhovni preporod koji se dogo­ Vj ernici župe bi. Alojzija Setpinca sudjeluju u Euharistijskom slavlju na završetku Misija i Stepinčevo, dio u našim dušama. 10. veljače 2003. Razmišljajući o bi. Alojziju Stepincu, biskup Culej je re­ kao: "Kao što govori Evanđelje za Isusa Krista: 'Svi te tra­ že!', i naš narod traži takve ljude i osobe koje praštaju, koje ljube i koje mole. I danas, nakon 43 godine, srce bi. Alojzija Stepinca je među nama, njegovo srce koje ljubi Boga, svoj narod i domovinu Hrvatsku. Njegovo srce nas poziva da i mi ljubimo Boga, dobro činimo jedni drugima, da ne budemo međusobno podijeljeni, nego da zajednički činimo da naša domovina bude ne samo lijepa, jer nam je to Bog poklonio, nego da bude i sretna. A to ovisi o nama, o našoj međusobnoj suradnji, našoj molitvi i povezanosti s dragim Bogom. Neka bi. Alojzije Stepinac, koji je služio hr­ vatskom narodu u njegovim najtežim trenucima, i nama bude poziv da se možemo pouzdati jedino u Boga i u zago­ vor Blažene Djevice Marije." 106 U KLINIČKOJ BOLNICI U 0SIJEKU, U NEDJELJU 6. SRPNJA UMRO BlSl(UP U 4 SATA I 50 MINUTA, UMRO JE UMIROVLJENI BISKUP ĐAKOVAČKI I SRIJEMSKI ĆIRIL Kos u 84. GODINI ŽIVOTA, ĆlRlL l(OS 59. GODINI SVEĆENIŠTVA I 30. GODINI BISKUPSKE SLUŽBE.

U prepunoj Đakovačkoj kated­ Bolna srca gledao je biskup Ćiril rali-bazilici misu zadušnicu i ukop \ kako Đakovačka i Srijemska bisku­ mons. Kosq. predvodio je 8. srpnja pija krvari i kopni, kako naselja re­ zagrebački nadbiskup i metropolit dom padaju, a vjernici ginu i bježe Josip Boza.hić. Na misi je sudjelova­ iz svojih domova - u jednom tre­ lo tridesetak biskupa i tristotinjak nutku bilo je 250.000 - kako se ru­ svećenika, rodbina, znanci, bogos­ še bolnice i škole, dječji vrtići i cr­ lovi, sjemeništarci, redovnici, izas­ kve. . Kako mu je bilo, kad šest godi­ lanik predsjednika Republike Hr­ na nije mogao pohoditi svoje vatske savjetnik Predsjednika Vla­ vjernike u okupiranim predjelima dimir Lončarević, potpredsjednik biskupije, a njegov ljubljeni Srijem Vlade dr. Goran Granić, predstav­ je bio tako dalek«, rekao je biskup nici ostalih vjerskih zajednica, sa­ Marin, i osobno se zahvalivši za sve borski zastupnici, predstavnici sla­ ono što je biskup Kos učinio njemu vonskih gradova i županija, os­ u životu. ječkog Sveučilišta, vojske i policije, Govoreći o njegovom djelova­ kulturnih i ostalih ustanova. nju izvan biskupije, mons. Srakić je Na početku misnoga slavlja, rekao: »Biskup Ćiril volio je Crkvu, apostolski nuncij u RH mons. Giu­ Mons. ćiril Kos, ali se ta ljubav nije zaustavljala na lio Einaudi pročitao je poruku preminuo u Đakovu granicama njegove biskupije. Nap­ suosjećanja u povodu smrti biskupa 6. srpnja 2003. rotiv! Svoju ljubav očitovao je u Kosa, koju je papa lvan Pavao II. djelovanju Biskupske konferencije, uputio đakovačkom i srijemskom u kojoj je uživao ugled najviše po biskupu Marinu Srakiću putem dr­ svom nesebičnom angažmanu u žavnog tajnika Svete Stolice, kar­ zine prema čovjeku biskup Ćiril Katehetskom vijeću, koje je kroz dinala Angela Sodana. U poruci iz­ Kos uživao je veliki ugled klera, re­ punih devetnaest godina znalački, među ostaloga piše: »Primivši vije­ dovnika, redovnica i vjernika laika, odlučno i uspješno vodio uz izuzet­ st o preminuću Vašeg prethodnika ne samo u svojoj biskupiji nego i ši­ no vrijedne suradnike. Tu je očito­ na časnoj stolici đakovačkih ili bo­ re, među hrvatskim katolicima po vao svu snagu svoga duha. Tu lju­ sanskih i srijemskih biskupa, preuz­ domovini i u inozemstvu. Svojim bav očitovao je napose prema Vr­ višenog mons. Ćirila Kosa, Sveti toplim riječima sve je oplemenji­ hbosanskoj nadbiskupiji, koju je Otac Vama, pomoćnim biskupima, vao ljubavlju prema Bogu, vjer­ kroz devet mjeseci vodio kao Apos­ prezbiteriju, rodbini i svim vjernici­ nošću prema Crkvi i dobrotom pre­ tolski administrator. « « ma izražava svoje duboko suosjeća­ ma čovjeku. Nakon biskupova oproštaja, ti­ nje u tuzi i boli zbog smrti dragog i Nakon mise, uslijedili su ukop­ jelo preminulog biskupa položeno osobito cijenjenog biskupa, hrab­ ni obredi, koji su započeli oproštaj­ je u kripti katedrale-bazilike, u rog učitelja vjere i revnog pastira grobnicu đakovačkih i srijemskih Božjeg naroda, koji se isticao svo­ nim govorom sadašnjega dijece­ zanskog biskupa Marina Srakića, biskupa. Nakon ukopnih obreda, jim hrabrim svjedočenjem za Riječ koji je govorio o biskupu Ćirilu kao prema osobnoj želji biskupa Kosa, Božju, čak i pod cijenu tamnice, gradski zbor iz Ivanca, rodne župe kao i svojim velikodušnim služe­ duhovniku sjemeništa i promicate­ lju duhovno-liturgijske obnove, biskupa, otpjevao je pjesmu »lva­ njem Crkvi i bližnjemu kroz skoro « kao čovjeku Crkve koji je za život­ nečke sele . punih šest desetljeća u posebno teškim vremenima.« no geslo uzeo riječi » Ljubavlju, po­ niznošću i jednostavnošću života«. Mons. Ćiril Kos rođen je 19. stu­ U homiliji je nadbiskup Boza­ denoga 1919. u Ribić Brijegu, župa nić između ostalog rekao: »Pleme­ »Radost i vedrina bila je jedna Ivanec. Zaređen je za svećenika 9. sr­ niti biskup Ćiril bijaše čovjek vjere, od njegovih karizmi koju je dijelio s pnja 1944. u Đakovu. Godine 1959., velikog pouzdanja u Boga i osvaja­ drugima«, rekao je biskup Srakić i zbog razmjene pismenih čestitaka s juće ljubavi i dobrote prema čovje­ dodao: »Posebni trenutak patnje blaženim Alojzijem Stepincem, suž­ ku. Zbog svoje vjernosti Bogu i bli- bilo je vrijeme nedavnoga rata. njem u Krašiću, vlč. Kosu, tada du-

107 hovniku u bogoslovnom sjemeništu u Đakovu, i skupini bogoslova, monti­ ran je politički proces. I sam Blaženik trebao se pojaviti u Osijeku, na sudu, kao svjedok na tom procesu. Budući da se radi bolesti nije mogao odazva­ ti, napisao je 5. prosinca 1959. svje­ dočko pismo o progonu i mučeništvu Crkve te o opraštanju svim progoni­ teljima, s molitvom za njihovo obra­ ćenje. (usp. rubriku DOKUMENTI) Mons. Kos zaređen je za biskupa đakovačkog i srijemskog I 7. ožujka I 9 7 4. Umirovljen je I O. veljače 1997. 000

Prisjetimo se nekih misli vremena. Oštrinom svetog Ivana iz svjedočanstva koje je mons. podizao se taj glas, i Bogu uzdizao Dolazak svećenstva na Trg Presv. Trojstva u Požegi prije Mise koju će Kos napisao za naš Qlasnik, u svoje molitve za Crkvu, za domovi­ u sklopu Euharistijskog kongresa Đakovu, 1 O. veljače 1995. nu, za svaki narod, svaku obitelj i slaviti nadbiskup koadjutor svakog čovjeka. dr. A Stepinac, 15. kolovoza 1937. Ništa nije slučajno: dva dana nakon mojeg uhićenja i uhićenja Prepisivali smo te propovijedi. skupine bogoslova, dne 7. listopada Ispunjali se njegovim nadahnućem 1959., umro je �.c,j reditelj bi;kup i širili ih oko sebe. Ne treba ih tu­ mačiti, jer su posve jasne. Jedino da je pronađen na tavanu, gdje je I:',v11s. Antun Akšamović. A dva bio sklonjen na »sigurno mjesto. « dana iza naše presude, dne 10. ve­ nisu jasne onima koji ne znaju čita­ ti, ili preskaču retke. Stigla je UDBA. Poznate su joj bile ljače 1960., umro je i nadbiskup i točno koordinate mjesta, gdje je Odlučno se držao Pisma: » Po­ naš metropolit Alojzije kardinal bio skriven »Dnevnik.« I odnesoše Stepinac. koravajte se svakoj ljudskoj usta­ ga. Listali ga godinama, tražili in­ « (1 Pet 2, 13), U životu nisam imao sreće da novi zbog Gospodina kriminacije, često navodili izvatke se s njime susretnem osobno. Ali ali odgovara riječima Petra aposto­ iz njega, ali se nisu mnogo okoristi­ la: » Treba se više pokoravati Bogu ima mnogo posrednih susreta, koje li, izuzevši vlastito tumačenje i vlas­ « sam doživljavao u svojem bogos­ nego ljudima (Dj 5, 29). tite zaključke. Hvala Bogu, nije lovskom i svećeničkom životu. Svi smo bili uključeni i molit­ uništen. Vraćen je vlasniku, Nad­ Svećenik i biskup, nadbiskup i vom i darovima u njegovoj akciji biskupu zagrebačkom. A Bogu je metropolit, u iznimno teškim vre­ »NADASVE«, jer je ljubav i po­ poznato i to, tko je otkrio koordina­ menima i bremenima, od Stare Ju­ božnost njegova srca obuhvaćala te, i uz kakve uvjete. goslavije, Nezavisne Države Hrvat­ sva naša svetišta: od Marije Bistri­ Dok sam bio duhovnik u sjeme­ ske, do Savezne Republike Jugosla­ ce do Trsata, od Aljmaša do Petro­ ništu, bogoslovi su bili pozivani u vije, odnosno u njoj i Republike varadina (Tekije). vojnu službu. Malo je bilo časnika, Hrvatske. Dolaskom nove vlasti i komu­ koji nisu pravili razlike između »po­ Poput svetog Ignacija bio je on nističkog režima, u drami njegova pova« i ostalih vojnika. zrno između dva mlinska kamena, sudenja, osude (i smrti) obnavljali ili grozd u tijesku vremena, da bi su se prizori iz Kristove drame: Us­ (... ) Lepoglava, pa i Krašić, bila samljeven i ispečen postao slatki tadoše lažni svjedoci ...nevinog su mjesta kamo su upirale svoje oči »kruh« i u službi, i u tamnici, i u proglasiše zločincem, i osudiše ga i tisuće zatvorenika, koji nisu »ispu­ smrti, i u nebeskoj sreći. na križ 16-godišnjeg zatvora. nili obavezu«, i toliko svećenika, koji bi dolazili k njemu uz »budnu U ratnom vihoru od 1939. do Svjedoci njegove nevinosti bili stražu«, koja je onemogućavala 1944. bio sam bogoslov. U teškoća­ su isključeni. Za objavljivanje pra­ svaki susret. ma i nepravdama i nasiljima rata vih dokumenata »nije bilo papira. « glasno je odjekivao glas iz Zagre­ Poslije uhićenja trebalo je prikupiti Počeše dolaziti i liječnici. I do­ bačke katedrale, svetišta Marije građu za dokazivanje njegova zloči­ maći i strani. Ni oni nisu lako i pre­ Bistrice, pred moćnicima onoga na. Pronađen je »Dnevnik.« Znam ma potrebi mogli doći. Ustanovili

108 Sv(2Je papinska geslo > To tus Tuusl<, >Sav T VC2J'<, kC2JimJe želio iskazati sinovsku pobožno­ st prema M�ci Bo�C2J, lvan Pavao lije potvrdio i pobudnicom ,Krunica QjeviceMar �e< Potpisao JUJe na početku cS ob�dnice svoga pontifikata, 16 listopada cOOc TadaJe i razdob�e od listo­ pada cOOc. do c003 proglasio >godinom kru� n!Ce<

Ve ć smo istaknuli sadržaj raz­ Uz Prvosvećeni- matranja novih otajstava krunice kov poticaj da krunica (usp. Glasnik br. 1./2003.). Ipak na postane osobna, obi­ završetku »godine krunice« želimo is­ teljslrn i zajednička taknuti lrnko otajstva »svjetlosne kru­ molitva Božjega naro­ nice« predočuju otajstvo Kristova Ži­ da donosimo, za sve vota. Moleći je razmišljamo o Isusu čitatelje, a osobito za Grob kardinala A. Stepinca, naStepi nčevo 1984., Kristu, Spasitelju svijeta: razmatranje i vršenje u kao i uvijek, okićen cvijećem I. l'\.oji je na rijeci Jordanu kr­ moljenju članova Molit- šten. vene zajednice, propovi- jed i nekolilm misli o 2. Koji nam se na svadbi u Kani Što li će biti jedanput, kad vele da krunici bi. Alojzija Stepinca, tog is­ objavio. postoji pakao i ja prispijem u nj'? Ako tinslrng molitelja i apostola krunice. 3. Koji nam je kraljevstvo Božje mi muke zadaje već ova meka poste­ navijestio i na obraćenje nas pozvao. lja, što li će biti. kad prispijem u onaj strašan plamen, koj i je hiljade puta 4. Koji se na gori preobrazio i jači od svega što se može zamisliti na svoju nam slavu objavio. Propovijed kardinala tome svijetu, a nikada neće imati 5. Koj i nam se u otajstvu Euha­ Stepinca, na blagdan kraja? I ta je spasonosna misao ko­ ristije darovao. ristila, da je promijenio svoj dota­ Pozivajući na molitvu krunice svete krunice, u župnoj dašnji život i počeo činiti pokoru, da Sveti Otac je progovorio i o važnosti izbjegne strašnoj nesreći, koja mu krunice za kršćaninov život i život crkvi u Krašiću, 1956. prijeti, ako nastavi tako živjeti na svi­ Crkve. Istaknuo je ove misli: jetu, kao što je živio prije. Neki bogati čovjek živio je već I . Krunica je skraćeno Evanđelje! ft.,oo(f-, dugi niz godina samo za ovaj svijet: 2. Nova evangelizacija će primiti dobro se hraniti, lijepo se odijevati, Vidite li, kako je dobar Gospod "� svoju snagu i milost po krunici! što manje raditi, što više se zabavlja­ -I \ Bog prema nama ljudima'? Zna­ 3. S krunicom ćemo prevladati ti. u gospodskom stanu prebivati i jući da je čovjek sklon na zemaljštinu krizu molitve. uživati koliko je više moguće. Jedne više nego li na neprolazne duhovne 4. Tko nađe put do Majke Božje, vruće ljetne noći, kad se pružio po stvari, dao mu je u ruke jedno izvr­ otkrit će Sina Božjega! svom mekanom krevetu, nije mogao sno sredstvo. koje će mu uvijek svra­ nikako zaspati. Postalo mu je dosad­ ćati misli prema nebu i poticati ga, 5. Tko u vjernosti dan za danom no i konačno upravo mučno. Ta da mu da misli na spas svoje duše i život ustraje s krunicom, taj će se sjediniti odjednom sine kroz glavu misao: Gle. preko groba, koji nema kraja. To s cijelim lsusovim životom. ja sada ležim na finom mekanom sredstvo se zove sveta krunica, čiji 6. Krunica je istinska škola mo­ krevetu i ne samo da se ne ćutim dob­ blagdan danas slavimo. Ona je reme­ litve. ro, nego osjećam upravo mučninu. k-djelo Božje mudrosti i dobrote, jer

IX gori radi naših grijeha. gdje ga biču­ ju, trnjem krune. gdje mu tovare teški križ na ramena i konačno gdje umire razapet na drvo križa radi nas ljudi i radi naših grijeha. Kolika opo· mena. da se čuvamo grijeha. kad je sam Sin Božji morao sići na zemlju, da nas riješi vječne propasti. koja je zijevala pred nama radi Adamovog grijeha. A koliko utjehe i pouke za srce ljudsko u slavnoj krunici. gdje gleda­ mo. kako smrt nema nikakve trajne vlasti nad Kristom. a prema tomu niti nad onima. koji vj eruju i ljube Krista. nego će i njihovo mrtvo tijelo prije ili kasnije ustati iz groba. da se opet združi s dušom i čovjek bude sretan kroz sve vijeke u nebu. gdje gledamo kako Sin Božji Isus Krist. Božji narod bez prestanka traži utjehu i zagovor vidimo. kako Majka Božja prinosi slavno uzlazi na nebo. kako šalje pre­ na grobu bi. Afojzija Stepinca maloga Isusa Ocu nebeskome u hra­ ma obećanju Duha Svetoga sa svetim mu jeruzalemskom prema odredbi darovima apostolima. a onda i svima zakona Mojsijeva. učeći nas tako svojim vjernim preko svetoga sakra­ nam u jednostavnim. ali privlačivim vjerno izvršavati sve. što Bog zapovi­ menta potvrde. gdje gledamo. kako i prizorima iznosi pred oči sve važnije jedi ili nas sveta Crkva opominje izvr­ tijelo Majke Božje ne trune u grobu. tajne naše svete vjere. da na njih mis­ šavati. Koliko pouke za nas. kad vidi­ nego biva u slavlju odmah iza smrti limo svaki dan. da iz njih izvlačimo mo u petom otajstvu Isusa kao dva­ uzneseno na nebo. gdje je Marija ok­ pouku za svoj dnevni život na zemlji. naestogodišnjeg dječaka. gdje dolazi runjena za l\.raljicu neba i zemlje. da svoj život prilagođujemo zakonu u hram jeruzalemski sa svetim Josi­ a'JO°G' Božjem i po kršćanskom životu na pom i svojom Majkom. da se pokloni _..� Vidjeli ste. braćo. kako je jed­ zemlji prispijemo konačno k cilju. za Bogu, premda kao Bog nije bio du­ ,4.\ na misao onoga čovjeka boga­ koji nas je Bog stvorio. a to je život žan. da izvrši taj propis zakona Moj­ taša potresla do u dno duše. kad se vječni u nebu. sijeva. valjao po mekanom krevetu i onda I doista. braćo. tko samo malo A onda. što da kažemo o pouci. sjetio. što će biti. ako bude jednog prođe otajstva svete krunice. koliko koju nam pružaju žalosna otajstva dana morao gorjeti na dnu pakla. I nalazi u njoj pouke za život! Kad se svete krunice. kad gledamo Isusa čovjek promijenio život, kud više mo­ npr. sjeti navještenja anđelova i zače­ gdje se krvlju znoji na Maslinskoj ramo vjerovati. da će pobožna molit­ ća Sina Božjega u krilu Djevice u pr­ va svete krunice učiniti. da se promi­ vom otajstvu. kako da se čovjek ne jeni život svakoga pojedinca. zadivi nad ljubavlju i dobrotom Društvo katoličkih djevojaka iz Kloštra Ivanića, Iskustvo od mnogo stotina godi­ Božjom prema čovjeku. a ujedno i 1940. (Poslala Zlata Bradić) na povijesti naše svete Crkve svjetlo- poniznošću Sina Božjega, koji radi palog čovjeka postaje čovjekom. da za njega trpi i umre na križu? Koga da ne obuzme udivljenje kod drugog otajstva. kad vidi. kako u prisutnosti Majke Božje grijeh bježi od čovjeka. kao što je recimo sveti !van Krstitelj još u utrobi materinoj bio oslobođen od istočnoga grijeha. kad je Majka Božja došla posjetiti svetu Elizabetu. Koliko pouzdanje moramo dakle imati u Mariju, Majku Božju! Koga da ne obuzme najdublja zahvalnost. kad vidi maloga Isusa radi nas polo­ žena u jaslama. na što nas podsjeća treće otajstvo. i kako nas lsus uči svo­ jim primjerom prezirati svijet i nje­ gove slasti. Koliko pouke za dušu čovjekovu u četvrtom otajstvu. gdje

X či, da je sveta krunica proizvela ču­ desnih obraćenja u dušama, gdjegod se je ona pobožno i revno molila. Zato se ne čudimo, da su svetu kruni­ cu rado uzimali u ruke i svaki je dan molili prije svega vrhovni poglavari Crkve, Pape, koji su o njoj izdali mnogo prekrasnih pisama, da sve vjernike potaknu na molitvu svete krunice. ju sada preporuča kao svagda­ nju molitvu svećenicima i sam crkve­ ni zakon, baš na temelju stoljetnog iskustva po svem svijetu. Nju su uzi­ mali u ruke veliki vojskovođe minulih vjekova i revno je molili napose prije odlučnih bitaka. da im Gospodin is­ prosi uspjeh, i nisu se nikad prevarili. Nju su rado molili mnogi veliki muzi­ čari, poznati po svem svijetu radi svo­ je muzičke umjetnosti. Nju su rado mu dovikne: »Ej Giorgio, zar si i ti molili veliki rodoljubi i vođe naroda, Mali prijatelji na grobu postao bogomoljac?« o mladić mu kao što je bio Irac O'Conell ili veliki bi. Alojzija Stepinca je brzo odvratio: »Ma nisam postao vođa njemačkog naroda Windhorst , bogomoljac nego sam ostao kršća­ napose i.z doba zloglasnog kancelara nin.« Htio mu je naime reći na fini Bismarcka, koji je htio uništiti Kato­ na raznim drugim mjestima, i uvijek način, da je sveta krunica najljepši ličku crkvu u Njemačkoj . ju su rado opominje ljude na revnu molitvu sve­ ures svakog kršćanskog mladića i molili i uzimali u ruke najveći liječni­ te krunice, jer Ona najbolje znade djevojke, muža i žene, starca, stari­ ci, kao što je poznati francuski profe­ njezine vrijednosti. ce, pa i male djece. sor medicine Recamier, liječnik kne­ A znate li. tko je protiv svete A i mora biti nešto veliko, kad se zova i lffaljeva u prošlom vijeku. ju krunice? O najvećem kiparu i slikaru sama sveta Bogorodica redovito uka­ su rado uzimali u ruke i molili ju toli­ prošlosti, Michelangelu, čitamo, da zuje sa svetom krunicom u ruci. Tako ki očevi obitelji i pobožne kršćanske je bio duboki kršćanin. Jedna priča u La Salette, tako u Lurdu, tako u majke, da isprose svet blagoslov svo­ kaže, da se jednog dana jedan njegov Belgiji, tako u fatimi u Portugalu i joj obitelji. Nju su rado molili sveti kist, a kojim je slikao, uzoholio, jer kršćanski mladići i djevojke, da osta­ da tobože majstor ne može ništa uči­ nu čisti i sigurnije spase dušu. niti bez njega. Uzalud su ga drugi O svete uspomene talijanskom Pobožnost Križnoga puta prethodi laje prijenosu kistovi opominjali, neka se luda ne studentu Giorgiu frascatij u čitamo, zemnih ostata�a sluge Božjega Miroslava nadimlje, jer on ne znači ništa, ako kako je jedne nedjelje izlazio iz crkve Bulešića, svećenika mučenika, iz groba na nije u rukama majstora. Ali on je os­ u Milanu, noseći u ruci svoju krunicu. mjesnom groblju u župnu crkvu u Svetvinčentu, tao tvrd u svojoj oholosti. Kad je jed­ Jedan znanac htio mu se narugati pa 11. travnja 2003. nog dana Michelangelo opet uzeo taj kist u ruke, da slika, kist se je stisnuo i nikako da se otvori. Majstor je po­ kušao jedamput, dvaput, triput, i kad nije išlo, bacio kist jednostavno na zemlju. Pod večer došao je sluga, po­ meo sobu, a s njim i onaj kist i bacio sve skupa u vatru. Ta ko ide i obzirom na svetu krunicu. Ima mnogo ljudi, koji misle, da su oni najpametniji i da njima ne treba krunice. To su naduti oholice. A svaka oholost svršava kao i onaj neposlušni kist. Doći će jednog dana metla Božje pravde, i oni, koji se nisu htjeli pokloniti poniznosti Sina Božjega, bit će kao smeće po­ meteni i bačeni u oganj , da gore kroz sve vijeke. Zato ljubimo svetu kruni­ cu, jer će nas učiniti sretnima zauvi­ jek.

XI ,

MISLI BL. ALOJZIJA STEPINCA O KRUNICI

Sada pak. kad smo ušli u jubilar­ dakle ima žalosnih pojava širom do­ »Krunica je za mnoge bezbošce i nu godinu Majke Božje, i kad će sto­ movine, ima i hiljade divnih pojava. kukavice predmet rugla. ali za nas je tine milijuna katolika širom svijeta koje nas napunjaju nadom u trijumf ona dragocjeno blago« . (Homilije za dizati svoje ruke k Njoj . da nas svo­ Crkve Božje. Bilo kako bilo. naša je sve nedjelje i blagdane u godini, sv. jim zagovorom kod Boga izbavi od dužnost izdržati, a Bog će u danom II., str. 213.) propasti, koja svijetu prijeti, prihvati času sigurno učiniti svoje, što će biti i Ti sa svojom obitelji krunicu u ruke. od koristi i na spas nesretnom rodu da i Tvoja obitelj postane dionikom ljudskome. (Pismo, Krašić, l .XI. » eka ne prođe dan, a da ne bis­ blagoslova Bogorodice. što ga svijet s 1955.) mo izmolili barem jedan dio sv. kru­ pravom očekuje. (Pismo, Krašić, nice! Makar malo. ali sabrano. po­ 12.XII. 1953.) božno. iz dubine srca!« (Propovijedi o Drugo, što mi se danas čini tako­ Lurdskim ukazanj ima. str. 30.) đer napose važnim, jest, da budete ve­ liki štovatelj Bogorodice. Ako je nai­ me Ona po svjedočanstvu tolikih sve­ »A krunica je jedno od najus­ taca vodovod nebeskih milosti za pješnijih sredstava u našoj ruci, da ljudske duše. a taj vodovod sotona i nađemo milost Božju. Primite ju njegovi pomoćnici nastoje presjeći - dakle odsada svi u ruke, da vam bude puk odvratiti od štovanja Majke Božje legitimacija u času smrti pred Bo­ - onda je upravo imperativ za svakoga gom.« (Homilije prema Lurdskim svećenika. da bude iskreni i duboki ukazanjima. str. 98.) štovalac Bogorodice, da uzmogne i tu pobožnost presaditi u srca svojih ova­ ca. Širite napose u tu svrhu zajed­ »Jedna naša pjesma Majci Božjoj ničko moljenje svete krunice u obite­ veli: »T kogod k Te bi teče - Nikad lji. (Pismo. l'\rašić, 2 llX. 1954.) zdvojit ne će - Ti sve tužne raduješ - Milostima daruješ!« Neka žena ušla je "'

ZAGREB

BLAGOSLOVLJENA ZGRADA VOJNOG ORDINARIJATA

Na blagdan zaštitnice Vojne biskupije u Hrvat­ skoj, Gospe velikoga hrvatskog krsnog zavjeta 5. kolovoza blagoslovljena je i otvorena zgrada Voj­ nog ordinarijata, koja se nalazi na Ksaverskoj cesti u Zagrebu. Novo sjedište Vojnog ordinarijata bla­ goslovio je i predvodio svečano euharistijsko slavlje izaslanik Svete Stolice, tajnik Zbora za biskupe nad­ biskup Francesco Monterisi, u suslavlju s apostol­ skim nuncijem u Hrvatskoj nadbiskupom Giuliom BI. Alojzije nosi Presveti Oltarski sakramenat na euhariscijskom kongresu u Čazmi, 21. srpnja 1940. Einaudijem, vojnim biskupom Jurjem Jezerincem, (Poslala Zlata Brodić) predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije zagrebačkim nadbiskupom Josipom Bozanićem, hrvatskim biskupima, vojnim kapelanima te člano­ vima Prvostolnog Kaptola zagrebačkog, koji je da­ stvu unutarnjih poslova. On je izrazio i uvjerenje da rovao zemljište za izgradnju zgrade Vojnog ordina­ će to sjedište biti također središte iz kojega će se iz­ rijata. Na svečanosti su bili nazočni i izaslanici pred­ žaravati duhovne vrijednosti, koje Crkva želi nau­ sjednika Republike, ministrice obrane, ministra čavati i širiti u vojnoj sredini i među redarstvenici­ unutarnjih poslova, ministar hrvatskih branitelja iz ma u Hrvatskoj . Domovinskog rata, članovi i djelatnici Glavnog sto­ žera Oružanih snaga i Ravnateljstva policije, izasla­ Prisjetimo se da je Sveta Stolica još 20. stude­ nici vojnih biskupa Francuske, Njemačke i Austrije, noga 1940. bi. Alojzija Stepinca imenovala vojnim te predstavnik vojnog dušobrižništva Slovenije. vikarom »sine titulo« Uer još nije bio potpisan kon­ Nadbiskup Monterisi očitovao je veliku zahval­ kordat između Kraljevine Jugoslavije i Svete Stoli­ nost Svete Stolice svima koji su se zalagali za ostva­ ce). Dakle, ustanova Vojnog ordinarijata u našim renje toga središta Vojnog ordinarijata. Dodao je da krajevima nije povezana uz »ustaštvo«, kako su to je Sveta Stolica na poseban način zahvalna hrvat­ progoneći Katoličku crkvu lagali komunisti i veli­ skoj Vladi, koja je nesebično preuzela troškove kosrpski političari, nego je činjenica da je Vojni or­ zgrade, te posebno Ministarstvu obrane i Ministar- dinarijat utemeljen voljom Svete Stolice u želji da

109 BI.AŽENI ALO ZUE STEPINAC-1012003) 3-4 pripadnici vojnih i redarstvenih snaga za vrijeme službe ili vojne obveze ne budu prikraćeni u kršćan­ skom životu i prakticiranju vj ere. BI. Alojzije je na komunističkom sudu, govoreći o Vojnom ordinarijatu, ustvrdio: Kao teški zločin pripisuje mi se vojni vi­ karijat. Pitao me je predsjednik suda nisam li smatrao izdaju Jugoslavije dok sam u toj stvari stupio u vezu sa Nezavisnom Državom Hrvatskom. Ja sam bio vojni vikar i za bivše Jugoslavije. Nastojao sam pitanje vojnog vi­ karijata urediti kroz ovih 8 do 9 godina. No nije došlo do definitivnog rješenja. To je pi­ Nadbiskup Stepinac, najvjerojatnije 12. rujna 1943 , tanje konačno bilo uređeno u Jugoslaviji i prigodom posvete glavnog oltara u žunoj crkvi sv. konkordatom koji je stvoren teškom mukom, Antuna u Zagrebu svečano ratificirao u parlamentu, da onda propadne na ulicama beogradskim. Kad je rat Jugoslavija-Njemačka bio pri novostvorene Nezavisne Države Hrvatske. kraju, ja sam morao pružiti duhovnu pomoć i Ako je, dakle, država propala, a vojska osta­ ostacima vojnika katolika bivše Jugoslavije i la, morali smo pogledati tu situaciju.

MARIJA BISTRICA

SUSRET SLOVENSK IH I HRVATSK IH KATOLIKA U MARIJI BISTRICI

U sklopu proslave Srednjoeuropskoga katoličkog dana u subotu 30. kolovoza više od 10.000 slovenskih i hrvatskih hodočasnika okupilo se u hrvatskome mari­ janskom svetištu Mariji Bistrici na misno slavlje, koje su, na prostoru Crkve bl. Alojzija Stepinca na otvore­ nom, predvodili nadbiskupi ljubljanski Franc Rode i zagrebački ]osip Bozanić, zajedno s ostalim slovenskim i hrvatskim biskupima, predstavnicima iz ostalih šest Nadbiskup koadj utor dr. Alojzije Stepinac čita Evanđelje za vrijeme pontifikalne mise na Euharistijskom kongresu srednjoeuropskih zemalja i oko 300 svećenika. u Čakovcu, 25. kolovoza 1935. »Mi smo ovdje da se ojačamo i da neustrašivo pro­ mičemo Krista, našu nadu, i to je razlog i ovoga hodo­ čašća i Srednjoeuropskoga katoličkoga dana!«, istak­ nuo je u pozdravnoj riječi predsjednik Hrvatske bis­ dane i vjernike naših dvaju naroda, koje povezuje kupske konferencije nadbiskup Bozanić. Ukazao je pri zemljovidna blizina, srodna povijesna sudbina te zajed­ tome da su katolici u zemljama Srednje Europe u veći­ nička kulturna i katolička baština, poticali na suradnju ni, ali kad se čitaju stranice tiska, to izgleda drukčije. i uzajamno uvažavanje, poručio je nadbiskup Bozanić Premalo je evanđelja nade u javnosti, dodao je pred­ okupljenim vjernicima. sjednik HBK. Govoreći o geslu okupljanja Krist - Ljubljanski nadbiskup dr. Franc Rode u homiliji je nada Europe, on je istaknuo da na početku novoga ti­ istaknuo da su se slovenski i hrvatski vjernici okupili u sućljeća katolici žele posvijestiti svoj poziv i zadaću u okrilju toga marijanskoga svetišta kako bi utvrdili vezu izgradnji nove Europe, koja, kako poručuje Sveti prijateljstva i osvježili povijesno sjećanje. Nasuprot Otac, ne smije zaboraviti svoje kršćanske korijene. mnogim europskim narodima, sjećanje u hrvatskom i Ovdje smo kao članovi zajedničke nam Katoličke cr­ slovenskom narodu je čisto, rekao je nadbiskup Rode, kve, koja je duboko oblikovala identitet i slavenskoga i pojasnivši da između ta dva naroda nikada nije bilo ra­ hrvatskoga naroda, ovdje molimo svjetlo Duha Sveto­ tova, ne tište ih djela okrutnosti, nasilja i mržnje, nego ga za odgovorne u našim državama kako bi uvijek gra- su među njima kroz stoljeća prevladavale simpatije

110 BI.AŽENI ALOJZ E STEPINAC-10 ll!003l3-4 koje su omogućile plodnu suradnju na političkome, stva među narodima koje povezuje ista katolička tradi­ gospodarskom, kulturnom i duhovnom području, što cija. Geslo hodočašća Krist - nada Europe, kazao je ih je međusobno obogatilo. Pri tome je spomenuo i dva nadbiskup Rode, izražava uvjerenje da se Europa ne izvanredna lika koji povezuju slovenski i hrvatski na­ može graditi samo na gospodarskom uspjehu, nego se rod: biskupa Antona Mahnića i bl. kardinala Alojzija ona mora ponovno opredijeliti za vrijednosti iz kojih je Stepinca. S osobitim se poštovanjem prisjetio dobros­ proizašla i koje su temelj njenoga identiteta: vjera u tivosti bl. Alojzija, koji je za vrijeme 2. svjetskog rata Boga, koji je uspostavio s čovjekom tako intiman od­ prigrlio preko 300 svećenika prognanih iz slovenskih nos kakav nije uspostavila nijedna religija ni filozofija. biskupija i zdušno pomagao Slovence, koje su s njiho­ Odnos, koji je temelj čovjekova dostojanstva i izvor vih ognjišta na područje NDH prognali Nijemci. njegove odgovornosti i slobode. Te vrijednosti koje Pojašnjavajući kako je to hodočašće priprava za imaju izvor u kršćanstvu moramo jače zaživjeti, poru­ Srednjoeuropski katolički susret osam naroda 22. svib­ čio je ljubljanski nadbiskup. Napomenuo je da je drugi nja iduće godine u austrijskom svetištu Mariazellu, cilj katoličkog susreta u Mariazellu zbližavanje i pro­ nadbiskup Rode napomenuo je da je cilj toga susreta dubljivanje prijateljstva među tim narodima, a to je oživljavanje kršćanske svijesti i utvrđivanje prijatelj- cilj i hodočašća u Mariju Bistricu. (IKA)

---VIROVITICA NOVA ŽUPA U ČAST BL. ALOJZIJA STEPINCA

Svečanim euharistijskim slavljem, koje je 31. kolovoza ove godine pred­ vodio požeški biskup Antun Škvorčević, u gradskom naselju Milanovac u Virovitici, na prostoru pored Društvenog doma, uspostavljena je nova viro­ vitička župa bl. Alojzija Stepinca. Prvim župnikom imenovan je vlč. Ivica Šoh. To je uz župu sv. Leopolda Mandića u tom gradu druga novoosnovana župa. Pozdravljajući sve nazočne, biskup Škvorčević istaknuo je kako će ovaj dan ostati zapisan u povijesti ovog kraja, jer je Isus Krist osnutkom nove župe postao prisutniji vjernicima, te poželio da grad Virovitica po novom duhovnom središtu postane više Božja.

DAROVI ZA POKRIĆE TROŠKOVA U POSTUPKU PROGLAŠENJA SVETIM BL. ALOJZlJA STEPINCA Nadbiskup koadjutor Alojzije Stepinac u pratnji kard. A Hlonda, Nakon objavljivanja zadnjeg broja Glasnika, svoj dar za pokriće papinog izaslanika, na Euharistijskom kongresu u troškova u postupku za proglašenje svetim kard. Alojzija Stepinca uručili Lj ubljani 1935. su ovi darovatelji: Ozana CRNOGORAC - Biograd; Stjepan SKRBIN - Po­ kupska; Marija VRTA R�Ć� Mara CELIĆ; Župni ured Presv. Trojstya, - GRUDA; Dr. Jerko JURISIC; Davor KORAK; Zvonko i Te reza KOVACIC ­ Brlenić; Župni ured PODSUSED; Stjepan SKRBIN - Strezievo (Pokupska); F. KRZNARIĆ. Svoj dar za pokriće troškova u postupku za proglašenje svetim kardi­ nala Alojzija Stepinca možete poslati preko Zagrebačke banke na ime: Postulatura kard. Stepinca devizni račun: 01 2101 -01 -2421 741339 kunski račun: 2360000-1101605 758 Zahvaljujemo svim dobročiniteljima i suradnicima, čijom molitvom i darom napreduje postupak za proglašenje svetim bi. Alojzija Stepinca. Molimo Vas, pošaljite nam kopiju uplata izvršenih preko bankovnog računa, jer nam banka ne isporučuje imena uplatitelja. USLIŠANJA I OZDRAVLJ ENJA: Ana P. - Zagreb (Sesvete); Ana ŠTIFTER - Zagreb; Gordana VUČKOVIĆ - Zagreb; Z�rayko VERVEGER - Zagreb (Vrapče); Zdenka Veršec - Zagreb; lvan MUZIC - Split 111 ili nikakve vj ere, kakve danas susrećemo u svijetu, LUDBREG ne postavljaju svoju nadu u Boga, nego u svoj ra­ zum i svoje mišice, kako govori Sv. Pismo: »Jedni se OLTA R uzdaju u kola, drugi u konje: a mi zazivljemo ime Nov, u Gospoda, Boga našega.« (Ps 20, 8). Da! Mi svoju SVETlšTU KRVl KRlSTOVE nadu polažemo u Presvetu Krv našega Otkupitelja u nedjelju 31. kolovoza okupilo se u Ludbregu i u zagovor Njegove Presvete Majke. A razlog je taj, preko tisuću hodočasnika. Među njima su bili Carita­ što nas Gospodin lsus Krist i Njegova sveta Majka sovi volonteri, starije, bolesne i invalidne osobe iz najiskrenije ljube i što nam jedini mogu pomoći. raznih krajeva varaždinske biskupije i Zagrebačke Znate li, što je rekao Gospodin svojim apostoli­ nadbiskupije, te vj ernici iz župe Ludbreg i okolice. ma: »Od ove lj ubavi nitko nema veće, da tko položi Svi su oni od ranog jutra s molitvom i hodočas­ život svoj za svoje prijatelje.« (Iv 15, 13). A te riječi ničkim pjesmama u čast Predragocjene Krvi Isusove proveo je lsus u djelo,kada je položio život svoj ne obilazili glavni oltar župne crkve Presvetog Trojstva samo za svoje prijatelje, nego i za svoje neprijate­ u središtu Ludbrega, na koj em je bila izložena po­ lje, kako je sam govorio umirući na križu: »Oče, op­ kaznica sa svetom Krvlju. rosti im,jer ne znadu, što čine!« (Lk 23, 34). Zato mi ne vjerujemo, lsuse, da Ti ne bi imao smilovanja s U tijeku svečanoga euharistijskog slavlja va­ nama, koji si za nas prolio prve kapi svoje Presvete raždinski je biskup Marko Culej posvetio oltar kape­ Krvi već kao maleno dijete prigodom svoga prika­ lice, podignute na posebnom prostoru nedaleko zanja u jeruzalemskom hramu. Zato mi ne vjeruje­ župne crkve prije deset godina, kao ostvarenje dav­ mo, lsuse, da ne bi imao sada smilovanja s nama Ti, nog zavjeta Hrvatskog sabora iz 1739. godine. koji si se radi nas krvavim znojem znojio na Mas­ Prigodom posvete novog oltara mons. Culej je u linskoj gori. zato mi ne vj erujemo, lsuse, da ne bi njega ugradio moći bi. Alojzija Stepinca, koj i je kao sada u našoj nevolji imao smilovanja s nama Ti, zagrebački nadbiskup 1939. godine u prigodi 200. koji si dopustio, da Tvoja Presveta Krv teče pod obljetnice zavjeta Hrvatskog sabora potaknuo izvr­ strašnim bičevima rimskih vojnika radi naših grije­ šenje obećanja hrvatskog naroda danog Bogu i poz­ ha. Zato mi ne vjerujemo, lsuse, da ne bi sada u na­ vao na gradnju zavjetne kapele. šoj nevolji imao s nama smilovanja Ti, koj i si do­ pustio, da Ti strašna trnova kruna istisne zadnju 00..Qd kap krvi iz svete glave radi naših grijeha. zato mi Prisjetimo se da je bi. Alojzije i u propovijedi na ne vjerujemo, lsuse, da ne bi sada u našoj nevolji blagdan Krista Kralja u prvostolnoj crkvi, prigodom imao s nama smilovanja Ti, koji si dopustio, da Ti zavjeta Zagrebačke nadbiskupije, u Zagrebu, 29. lis­ radi naših grijeha grozni čavli istisnu zadnju kap topada 1944., posred nebrojenih nedaća i strahota Presvete Krvi iz ruku i nogu, kad su Te razapinjati rata, progovorio o izvršenju tog zavjeta, govoreći: na križ. Zato mi ne vj erujemo, lsuse, da ne bi sada Sve je to razlog, da smo odlučili potražiti sred­ u našoj nevolji imao s nama smilovanja Ti, koj i si stvo, koje bi anđela smrti zaustavilo na nj egovu dopustio da Ti radi naših grijeha već mrtvome is­ pohodu kroz našu dragu domovinu. A to je, dragi tisne vojnik kopljem iz Presvetoga Srca zadnju kap moji vj ernici, Presveta Krv Gospodina našega Isusa Krvi. Krista i zagovor Presvete Bogorodice, koje krv kola u žilama našega Otkupitelja. Odlučili smo se na je­ dan zavjet, da umilostivimo Božju pravdu, da bi nas poštedila od daljnjeg razaranjai uništavanja, i da bi BI. Alojzije. Stepinac u pratnji tajnika se naš narod iskreno vratio k Bogu, bez kojega bi dr. Franje Sepera dolazi na svečanost bio osuđen na propast. Polažemo danas zavjet, da u župi Gospe Lurdske u Zagrebu ćemo ispuniti neispunjeni zavjet hrvatskog sabora za izgradnju kapelice Presvete Krvi lsusove u Lud­ bregu; da ćemo tu Presvetu Krv na posebno sveča­ ni način kroz prvih pet godina štovati u svim cr­ kvama naše nadbiskupije, gdje se vrši nedjeljno bogoslužje; a u čast Presvete Bogorodice kroz pet godina jednom u godini održati svečane obhode sa službom Božjom u svakom pojedinom crkvenom kotaru, gdje ima crkva ili kapela posvećena Majci Božjoj. Budimo iskreni! Velik će dio lj udi možda samo sažalno mahnuti rukom, kad čuje za jedan zavjet. Nu mi se tomu ne ćemo puno čuditi. Jer ljudi slabe

112 C-10(2003 3-4

»Hrvatska se pribrala, okupila«, istaknuo je u pri­ U DB INA godnom predavanju dr. M. Kruhek, »i u stogo­ dišnjem ratu protiv turskih osvajača opstala na SPOMEN KRBAVSKE zemljopisnoj karti Europe, makar kao 'ostatci osta­ TRAGEDIJE taka nekadašnjega slavnoga kraljevstva'. Punih se­ damdeset godina hrvatska je vojska uspješno odo­ Pod pokroviteljstvom Hrvatskoga sabora i Hr­ lijevala turskim navalama, te je 'poput kule i predzi­ vatske biskupske konferencije kod Crkve Sv. Marka đa kršćanstva', kao što piše u poruci i vapaju za Groba na Krbavskom polju, u utorak 9. rujna pomoć kršćanskoj Europi hrvatskog plemstva s nje­ 2003., obilježena je 510. obljetnica bitke na Krbav­ gova Sabora u Bihaću, 'svakodnevnim ratovanjem skome polju. branila kršćanske zemlje, koliko nam je to uopće U toj bitci, 9. rujna 1493., u nešto više od jed­ lj udski moguće'. Europa je obećavala pomoć i soli­ nog sata život je izgubilo više od 10.000 hrvatskih darnost, ali ta je pomoć stizala mnogo puta prekas­ branitelja i uništeno je hrvatsko plemstvo, te se po no i nikada u potrebnoj mjeri. Hrvati su tada shva­ tome taj događaj svrstava u najveće tragedije hr­ tili da im opstanka nema ako sami ne organiziraju vatskog naroda u njegovoj povijesti, za koju su svoju obranu. Upravo u vrijeme Krbavske bitke raz­ mnogi smatrali da će zapečatiti njegovu sudbinu. vija se misao o hrvatskoj državi, a potvrda tome su i No, naprotiv, upravo neposredno nakon Krbavske pojava hrvatskoga grba i zastave. Na saboru u Ceti­ bitke u hrvatskom se narodu ponovno naglo razvija nu 1. siječnja 1527. hrvatsko plemstvo nastupa s misao o samostalnoj hrvatskoj državi. punom odgovornošću za budućnost Hrvatskog kraljevstva.« Obilježavanje te obljetnice ima svrhu otrgnuti zaboravu taj tragični događaj, čiji spomen do danas Papa je potaknuo vjernike da se ugledaju na nije zabilježen čak ni spomen-pločom. one, koji su spremni svoje snage i same sebe ugra­ Svečano misno slavlje, kod crkve Sv. Marka diti da bi nadolazećim naraštajima osigurali bolji i Groba u Podudbini, predvodio je zagrebački nad­ sigurniji svijet. To su u prvom redu oni ljudi koji su biskup Josip Bozanić, predsjednik HBK, uz konce­ bili spremni za svoga bližnjega, za svoje uvjerenje, lebraciju gotovo svih hrvatskih nadbiskupa i bisku­ za svoju vjeru staviti na kocku i vlastiti život. Tu po­ pa te brojnog svećenstva i Božjeg naroda. ruku hrvatskom narodu Papa je najjasnije izrazio u tijeku svoga drugog posjeta Hrvatskoj, kada je Hr­ Predvoditelju slavlja je riječki nadbiskup Ivan vatima stavio za uzor svjedoka-mučenika slugu Devčić predao kamen temeljac za crkvu hrvatskih Božjega kardinala Alojzija Stepinca, proglasivši ga mučenika. Taj je kamen blagoslovio papa Ivan Pa­ blaženim. U više navrata Papa je to svoje stajalište vao II. 8. lipnja u Rijeci. potvrdio i u tijeku svog trećeg posjeta Hrvatskoj. Govoreći o značenju ovog događaja nadbiskup Povezujući obljetnicu krbavske tragedije i spome­ Bozanić je ustvrdio: »Na ovom povijesnom mjestu nutu Papinu poruku došlo se na ideju da se upravo na neki se način povezuju kršćanske baštine konti­ na Krbavi, na Udbini, podigne memorijalni centar i netalne, dalmatinske i primorsko-istarske Hrvatske. crkva, u kojemu bi se častili svi oni poznati i nepoz­ U raznim vremenskim razdobljima povijest se po­ nati velikani koji su na cijelom hrvatskom prostoru kušavala brisati ili istina izvrtati. Mi smo tu da pred odlučno i dosljedno svjedočili do kraja svoju lj ubav licem Božjim tražimo istinu.« prema Bogu i čovjeku. Crkva će biti izgrađena na Domaći biskup, mons. Mile Bogović, održao je mjestu gdje je 1492. godine bila župna crkva Sv. propovijed u kojoj je istaknuo kako je prijedlog za Nikole. obilježavanje obljetnice Krbavske bitke i izgradnju Time će dobiti i udbinska župa, koja danas uop­ na tome mjestu memorijalnog centra i crkve hrvat­ će nema sakralni prostor i svoje središte. Prema skih mučenika potekao iz Gospićko-senjske bisku­ projektu, gornji dio crkve bio bi bogoslužni prostor pije i Ličko-senjske županije. Ta je ideja povezana s posvećen svim hrvatskim mučenicima koje je Cr­ Papinom porukom da na prijelazu u treće tisućlje­ kva službeno takvima proglasila. U donjem dijelu će, kada je pozvao cijeli kršćanski svijet da popiše (kripti) bila bi svojevrsna »učionica hrvatske povi­ svoje svjedoke vjere, svoje mučenike, kako bi se to jesti«, posvećena onima koje je hrvatski narod prih­ kao dragocjeno blago prenijelo preko praga ti­ vatio kao stradalnike u borbi za svoju zemlji i svoju sućljeća i idućim naraštajima. slobodu. Predviđeno je i da se osmisli put od ob­ Premda je krbavski poraz bio početak raspada ližnje crkve Sv. Marka Groba do crkve hrvatskih Hrvatskog kraljevstva, nije se obistinilo predviđanje mučenika. Taj put će biti obilježen postajama mletačkoga poslanika A. Fabreguesa u pismu papi križnog puta, vodeći računa o križnom putu našega Aleksandru VI. da je »s ovom domovinom gotovo«. naroda.

113 Bl.AŽENI ALOJZIJESTEPINAC -1O (2003) 3-4 OPROŠTAJ OBLJETNICA MONS. GtULlJA PROQLAŠENJA EtNAUDIJA BLAžENIM »Kroz jedanaest godina nasto­ jao sam služiti Crkvi u Hrvatskoj s Dana 3. listopada ove godine osjećajem odgovornosti i ljubavi, navršava se 5. obljetnica kako je u Mariji Bistrici lvan Pavao li. sakupio sam neprocjenjivo blago proglasio blaženim kard. Alojzi­ ljudskih i kršćanskih vrijednosti koji­ ja Stepinca. Zahvalni za taj do­ ma uvelike obiluje vaša zemlja, uži­ gađaj molimo i za njegovo što vao sam u vašoj izvrsnoj i veliko­ skorije proglašenje svetim. Uz dušnoj gostoljubivosti, divio se va­ tu obvezu uznastojmo i vj ernije šim gestama ljubavi, solidarnosti, kršćanski živjeti, ljubeći Crkvu i vašem radu i miru, osjetio sam živu svoj hrvatski narod. Mons. Giulio Einaudi propovijeda na On, zaufan i pouzdan u Boga je­ prisutnost Isusa Krista u vašim cr­ oproštaju u Zagrebačkoj katedrali, kvama, u patničkoj braći i sestrama, B. rujna 2003. dinoga, zadužio nas je za to i u živio sam s vama nadajući se uvijek svojoj duhovnoj oporuci rekav­ ši: boljoj budućnosti!«, posvjedočio je u horniliji prvi apostolski nuncij u »U našu su se sredinu uvukli bez­ Republici Hrvatskoj, nadbiskup Giu­ udarane različitim pritiscima i nep­ božni ljudi, koji i ako su bili niša­ lio Einaudi, na oproštajnoj misi koju ravdama, mogli ste dobro razumjeti tavna manjina (kad ovo pišem, je predvodio na Malu Gospu 8. ruj­ teškoće nacije iscrpljene teškim ug­ niti dva postotka), dočepavši se na u Zagrebačkoj katedrali. njetavanjem komunističkog režima, vlasti, sve su poduzeli, da istrijebe posljedice rata i sami ste osjećali ime Božje iz vaših duša, i da vas Na svečanorne euharistijskorn susrećući se s ljudima, osobito učine, vele, blaženim i bez Boga. slavlju, u kojemu su sudjelovali hr­ prognanicima i izbjeglicama, a Va­ A ja vam, dragi moji dijecezani, u času, kada odlazim s ovoga svije­ vatski biskupi i brojni svećenici, u šim autoritetom i zauzimanjem po­ pozdravnom govoru predsjednik ta, moram reći na sve te pokušaje mogli ste mnogima«, rekao je nad­ ono, što je o takvim vođama rekao Hrvatske biskupske konferencije biskup Bozanić. zagrebački nadbiskup Josip Bozanić Izaija prorok: »Narode moj , za­ prisjetio se I 3. svibnja I 992. godi­ Značajnost djelovanja nuncija vodnici su tvoje vođe. Oni kvare ne, dana kada Crkva slavi Gospu Einaudija, rekao je nadbiskup Boza­ tijek tvojoj stazi«. (Iz 3, 12) Zar nis­ te nikada čuli, što kaže Bogom na- I Fatirnsku, i kada je apostolskom nić, sigurno je i potpisivanje četiri Ugovora između Svete Stolice i Re­ dahnuti pj esnik? »Ako Gospod ne nunciju u zagrebačkoj prvostolnici gradi kuće, uzalud se muče, koji je dobrodošlicu izrazio kardinal Franjo publike Hrvatske te osnivanje triju novih biskupija i Vojnog ordinarijata grade. Ako Gospod ne čuva gra- Kuharić. Ističući kako je međuna­ da, uzalud bdije, koji ga čuva«. (Ps I rodnim priznanjem Hrvatske zapo­ za Hrvatsku. Predsjednik HBK is­ 126,1) Htjeti biti sretan bez Boga, čela nova stranica povijesti hrvat­ taknuo je također da je zajedno s znači graditi babilonski toranj, čija skog naroda, nadbiskup Bozanić re­ nama nadbiskup Einaudi tri puta do­ je gradnja svršila za graditelje po­ kao je da je papa lvan Pavao li. to čekao Papu za njegovih apostolskih metnjom jezika i rasapom širom osobito potvrdio brzim imenova­ pohoda Hrvatskoj, koji su nam traj­ svijeta. Tako će sasvim sigurno njem apostolskog nuncija koji ima ni poticaj za naše kršćansko svjedo­ biti i u buduće! Svaki poku­ sjedište u glavnom gradu Hrvatske. čenje. šaj, izgraditi kulturu, civiliza­ »U Vašoj cijenjenoj osobi dobili srno Za apostolskog nuncija u Re­ ciju, sreću jednog naroda bez prvog nuncija Papinirnimenovanjem publici Hrvatskoj nadbiskup Giulio Boga, znači zapečatiti njego­ 29. veljače 1992. i stoga Vi, preuz­ Einaudi imenovan je 29. veljače vu vremenitu i vječnu propast. Zato, dragi moji dijecezani, ono višeni nadbiskupe Einaudi, na po­ 1992 ., a svečana primopredaja vje­ što je sveti Pavao doviknuo Filip­ sebni način ulazite u našu povijest i rodajnica Predsjedniku Republike ljanima to i ja dovikujem vama na ostajete u našem pamćenju«, poru­ Hrvatske upriličena je I I . svibnja rastanku: »Stojte čvrsto u Gospo­ čio je predsjednik HBK nunciju Ei­ iste godine. U misiji apostolskog dinu!« (Fil 4,1) Samo u Bogu je naudiju. »Dolazeći s bogatim iskus­ nuncija u našoj zemlji naslijedit će vaša sreća i vremenita i tvom prethodnog rada u tešku zbi­ ga nadbiskup Francisco Javier Loza­ vj ečna. Izvan Boga ne ostaje lju ratom pogođene zemlje i Crkve no. (IKA) ništa nego propast.«

114 BI.AŽENI ALOJZIJE STEPINAC-1 O (2003) 3-4 USUSRET OLTA RU Crkva u Hrvata ima velik broj znanih i neznanih svojih članova u slavi neba. Za mnoge od njih započeli su kanonski postup­ ci za proglašenje blaženih. V ovom broju prisjećamo se Sluge Božjega Miroslava Bu­ lešića i Službenice Božje Ane Marije Ma­ rović Niti lanci u koje je bio okovan u Lepoglavi nisu mogli okovati slobodu Kristova učenika

SužBENtCA BožJA MONS. VALTER ANA MARIJA MAROVIĆ ŽUPAN O U hrvatskom narodu uvijek je bilo se socijalnom karitativnom radu. God. MIROSLAVU mnogo ljudi urešenih različitim vrlina­ 1864. osnovala je zavod za prihvaća­ BULEŠIĆU ma i mnogo katolika sveta života. ali nje propalih djevojaka, a kasnije mnoge ne poznajemo dovoljno. da Družbu popraviteljica Srca lsusova Već smo javili da su u petak bismo im se divili. isticali ih. nasljedo­ Marijina. pred Cvjetnicu, 11. travnja 2003., vali i štovali. U tom pogledu nismo Ana Marija Marović je umrla na na 60. obljetnicu svećeničkog re­ dovoljno marljivi. Znamo za čudake. glasu svetosti na današnji dan 1887. đenja Sluge Božjega Miroslava Bu­ probisvijete i mnoge druge koji ne Ukopana je najprije na groblju Sv. Mi­ lešića, svečano preneseni njegovi teže mnogo na vagi vrijednosti. dok hovila, a 1932. prenesena je u crkvu zemni ostaci iz mjesnog groblja u nam istinski graditelji povijesti. s nas­ njezine Družbe S. Maria del Pianto. Svetvinčentu u mjesnu župnu cr­ ljeđem od kojega se živi. ostaju zabo­ Započet je proces za njezino progla­ kvu Uznesenja BDM. ravljeni. šenje blaženom. U Hrvatskoj većina Na svečanost je stiglo mnoštvo jedna od takvih bila je žena sveta katoličkog življa nije za nju ni čula, ili vjernika osobnim kolima i autobu­ života. umjetnica i kulturna djelatnica kad se kaže da je Boka zaljev svetaca. sima iz raznih krajeva Biskupije i ši­ Ana Marija Marović. Njezini roditelji onda se možda netko sjeti uz sv. Leo­ re, a uz domaćeg biskupa mons. josip i Marija Marović doselili su u Ve ­ polda Mandića. bi. Graciju iz Mula. Ivana Milovana i brojne svećenike, neciju iz Dobrote u Boki Kotarskoj. bi. Ozanu Kotarsku i Ane Marije Ma­ u obredima i u euharistijskom slav­ Ana Marija se rodila u Ve neciji 7. ve­ rović. lju sudjelovali su mons. Ivan Dev­ ljače I 8 I S. Stekla je visoko opće i sli­ čić, nadbiskup riječki, mons. Valter Svakako da je dužnost Hrvatske Župan, biskup krčki, te mons. Mile karsko obrazovanje. pisala je pjesme i biskupske konferencije da po uputi Bogović, biskup gospićki. prozu. skladala glazbene komade i sli­ pape Iva na Pavla 11. vodi brigu da vjer - kala u renesansnoj maniri. najčešće nici upoznaju geografiju hrvatske sve­ Nakon misnog slavlja nazočni­ motive iz života svetaca. Objavila je tosti. ali to je dužnost i katoličkog tis­ ma se obratio mons. Valter Župan, više djela, npr.: Mjesec lipanj. Razgo­ ka i sviju koji mogu pomoći svojim biskup krčki, izgovorivši sljedeće vori o životu sv. Doroteje. Moralna znanjem. da svi doznaju tko su naši svjedočanstvo: pisma. Prava pobožnost i druga. sve sveci i svetice. da upoznamo njihove skupa dvanaest djela proze i poezije. » U ime Krčke biskupije česti­ vrline, da vidimo da je i hrvatska krv tam Porečka-pulskoj bikupiji. Čes­ Bila je članica Franjevačkog svjetovnog podobna za služenje Bogu i bližnjemu reda. Roditelji su htjeli da se uda, a titam župi Svetvinčenat što je dala i da može postići visoki stupanj. dos­ i rodila ovakvog muža. Vjerujem ona je htjela u samostan, pa su se na­ tojan oltara, na kojemu je štujemo. godili: nije išla u samostan. a nije se ni da je ovo slavlje na koje nas je Slu­ udala. Nakon takve nagodbe posvetila Fra Vice Blekić ga Božji Miroslav Bulešić okupio, početak slavlja, i čvrsto sam uvje- 115 ren da će Istarska crkva još mnogo se preko nekih načela i preko nekih Zato neka Sluga Božji Miroslav lijepih časova doživjeti, upravo ča­ istina ne može proći. Tu treba stati. Bulešić zagovara za našu istarsku sova koje će joj prouzročiti i donije­ Ne zato što su to načela, nego zato Crkvu, vašu Porečka-pulsku bisku­ ti baš Sluga Božji Miroslav Bulešić. što su ona za nas vjernike istina. piju, za svoju dragu rodnu župu On je velikan. On je veliki čovjek. Ne neka mrtva načela gdje negdje Svetvinčenat. Neka zagovara i za pišu. sve nas. Neka zagovara i za sve na­ Zato treba čestitati ovoj župi, še biskupije, za Crkvu, da budemo treba čestitati njegovom rodu. Ovo Za nas kršćane Istina je Živa, i ljudi poput njega da znamo: ima nije dan žalosti. Ovo je tek početak zauvijek živa Osoba. To je lsus Kri­ nekih granica preko kojih se ne ide slavlja. Ali velikan Mir.o svjedoči st. A on je došao kao spasitelj. Zato « da su svi oni koji su se dizali protiv je njegova istina u službi i korist jer dalje od te granice se gubi. čovjeka. Pogaziti tu istinu znači po­ Boga, u isto vrijeme, htjeli to oni gaziti čovjeka. Tko god radio protiv »Svećenik sam! Zahvalan Bogu, priznati ili ne, dizali su se protiv sjećam se onog trenutka kada su mi čovjeka. Boga, bilo kada i bilo gdje, radi pro­ tiv čovjeka. To dokazuje vaša Istra i bile položene ruke na glavu te je I svi oni koji su to činili od po­ moja Krčka biskupija. Laž je bila moju dušu napunio svojom mi­ četka uvijek su to činili blistavim, prije, laž je bila poslije. Svi su govo­ lošću Duh Sveti... Ganutim sam krasnim riječima. I mnoge su zava­ rili o slobodi. Niti je bilo prije niti očima i srcem primio taj veliki dar rali. Obrazlagali su to najljepšim poslije. Bulešićeva smrt i današnji Božji i bio sam veseo: Bog mi je dao razlozima. Mnogi su im povjerovali dan vrlo rječito progovaraju. Nama tu milost, da sam se za njegovu i propali. Uvijek treba u tim sluča­ osobito na poseban način. Preko čast, za njegovu ljubav žrtvovao, i jevima proći izvjesno vrijeme da se nekih istina ne ide se ni za živu gla­ da sam se postavio u njegove ruke otkrije laž kao bijedna i mizerna. A vu. Jer ako prijeđeš tu granicu izgu­ da nastavljam djelo otkupljenja. istina sve više izlazi na vidjelo kao bit ćeš glavu, propast ćeš. Moj Bože, kako si me volio, i kako sjajna i kao ona koja spašava. I da­ me voliš! Htio si me sasvim svo­ lje Sluga Božji Miroslav svjedoči da jim!« (Miroslav BULEŠIĆ, Bilje­ ške uz Mladu misu)

MAJKA TEREZIJA lala u lndiju, u Darjeeling. grad ispod Himalaje. gdje u svibnju 1929. godine BLAŽENICA ulazi u novicijat, a 25. svibnja 1931. polaže redovničke zavjete, uzevši ime Još se sjećamo redovnice, s. Maj­ Te rezija, u čast svete Te rezije iz Li­ ke Te rezije. utemeljiteljice ss. Misio­ sieuxa. Kako bi završila školovanje. narki ljubavi i dobitnice Nobelove 1935. godine odlazi u Calcuttu, gdje nagrade za mir, s tri plave crte koje su ju pogađa bijeda ljudi koji se rađaju. obrubljivale bijeli sirotinjski pamučni žive i umiru na pločniku, i gdje većina sari, koji su otkali »njezini« gubavci u djece umire odmah po rođenju. predgrađu Calcutte. Lice naborana U rujnu 1946. godine, dok se kao uvela jabuka. Oči, neobično žive. molila, sestra Te rezija je osjetila pose­ odjednom se nasmiješe, i zažare svjet­ ban Božji poziv da napusti Loretske lom što dolazi iz tajanstvenih dubina. sestre, da se posveti služenju siro­ Gonxha (Agneza) Bojaxhiu - Stopala bosa i velika, iskrivljena od Majka Te rezija - mašnima, i živeći među njima. da sud­ preduga hodanja u istrošenim sanda­ uskoro blaženica jeluje u njihovim patnjama. Te k su lama. Ta kva Majka Te rezija u sjećanju sada. u procesu za beatifikaciju. izašla je milijuna ljudi poput »ikone«, svete na vidjelo tajna pisma Majke Te rezije. slike. koja otkrivaju ono što ju je potaknula ta, čije se Pravilo nadahnjuje duhov­ Gonxha (Agneza) Bojaxhiu, budu­ da napusti Družbu sestara Naše Gos­ nošću svetoga Ignacija Loyolskoga. pe iz Loreta, kako bi u Calcutti zapo­ ća Majka Te rezija iz Calcutte, rođena Ušavši u Loretski red izgovorila je još je 26. kolovoza 1919. godine u Skop­ čela novu odvažnu pustolovinu. U jače svjedočanstvo te svoje ljubavi: razgovoru za Radio Va tikan, o toj veli­ lju. u albanskoj obitelji. Još kao djevoj­ »Gorjela sam od želje. da bih ga ljubi­ čica primila je dubok kršćanski odgoj. koj ženi, otac Sebastian Vazhakala,vr­ la, kako ga nitko dotada nije ljubio.« Ve ć oko 1928. godine Gonxhu privla­ hovni poglavar Misionara ljubavi, Budući da su je neodoljiva privla­ či redovnički život, te odlazi u Dublin, muške grane zajednice, koju je uteme­ čile misije. poglavarica je Gonxhu pos- u Družbu sestara Naše Gospe iz Lore- ljila Majka Te rezija, posebno je istak-

116 - BlAŽENI ALOJZUE STEPINAC-1 O (2003) 3·4

bez Majke Te rezije. sestra Nirmala je odgovorila da se ništa nije promijeni­ la. jer su siromasi stalno među njima. a Majka Te rezija ostavila ih je samo fi­ zički. »Mi radimo dalje ono što nas je učila svojim primjerom!«, rekla je i do­ dala kako služe siromasima u kojima vide Isusa. Njemu služe u siromasima i klanjaju mu se u Euharistiji. Ta ko su kontemplativke u radu. Nakon smrti Majke Te rezije. Kon­ gregacila je doživjela iskustvo muče­ ništva. Sest je redovnica ubijeno 1998. u Jemenu i 1999. u Sierra Leoneu. Sestra Nirmala je njihovo mučeništva nazvala milošću. i dodala kako je Majka Te rezija molila dar mučeništva kako bi mogla sve dati Crkvi. To je dokaz da Lijes s posmrtnim ostacima sluge Božjega Miroslava Bulešića, svećenika mučenika, prije prijenosa u župnu crkvu Marijinog uznesenja prati i podržava njihove korake. Šest u Svetvinčentu, 11. travnja 2003. ubijenih sestara trpjelo je glad. žeđ. umor. bolest i porugu te prijetnju smr­ nuo njezinu čvrstu vjeru. Bila je uvje­ niznosti doći pred Gospodina. Njezi­ ću. No. nisu se bojale. One koje su se rena da je njezino djelo Božje djelo, te na je duhovna baština velika. a nas­ spasile. branile su ubojice svojih sesta­ je to često i govorila niječući svoje ljednici nisu samo oni koji su živjeli ra. govoreći kako je lsus rekao da treba zasluge - kazao je otac Sebastian te pokraj nje i dijelili isto poslanje. Njeni oprostiti sedamdeset sedam puta. Svje­ ispripovijedao kako je Majka Te rezija su baštinici svi ljudi. jer su pozvani dočanstvo Majke Te rezije i njezine za­ imala tri viđenja. U prvome je vidjela prepoznati Kristova lice u liku patnika jednice nije izvan stvarnosti. i ozbiljno mase ljudi. među kojima je bilo siro­ na kalkutskoj periferiji i u srcu bogatih zadire u kršćansku svakodnevicu. Nje­ mašnih i djece. koji su dizali ruke pozi­ zapadnih metropola. na je djelo usredotočena na bitno. na vajući je i tražeći od nje da ih povede Jednostavni »radni program« Maj­ činjenicu da Božja istina u ljubavi nadi­ Kristu. U drugom viđenju opet je vid­ ke Te rezije bio je lsus Krist. Na dan lazi ljudsku slabost. ljubav proživljena jela isto mnoštvo ljudi. ali i Gospu koja njezina sprovoda. 13. rujna 1997.. do kraja. oslanjajući se na Boga, pouz­ joj je kazala: »Pobrini se za ove ljude. Indija se zaustavila kako bi rekla hvala dajući se u njega i predajući se njego­ Moji su. Povedi ih Kristu. Nauči ih maloj katoličkoj albanskoj redovnici. vim rukama. Njen bijeli sari, obrubljen moliti Krunicu i sve će biti u redu. Ne Svi su pokleknuli pred njenim lijesom: plavom bojom, i dalje je znak na cesta­ boj se.« U trećem viđenju. uvijek isto hindusi. muslimani. kršćani i osobe ma svijeta, znak ljubavi proživljene u mnoštvo. lsus na križu, i Gospa. is­ koje ne ispovijedaju nikakvu vjeru. Kristova ime. Osmijeh i šutnja prate rad njenih redovnica. Majka Te rezija je pred koje je stajala Majka Te rezija. Što je izvanrednog učinila Majka znala reći: »Plod šutnje je molitva, a Dok su obje gledale prema križu. lsus Te rezija? Poznat je njezin odgovor: plod molitve vjera. Plod vjere je ljubav, joj je kazao: »Ja sam te to tražio. ovo »To što mi činimo. samo je kap u a plod ljubavi služenje. Plod služenja je mnoštvo te to tražilo. moja Majka te oceanu. No. ako to ne bismo činili, mir.« Znala je moliti: »Gospodine. uči­ to tražila. Zar odbijaš dovesti ih k ocean bi imao jednu kap manje.« Jed­ « ni nas dostojnima služiti siromasima!« meni? I u tom je trenutku popustila. i nom je drugom prigodom rekla: »Ni­ odlučila napustiti Loretski red. Doista sam učinila ništa posebno. samo sam Na blagdan Marijina uznesenja je bila poput Kristove zaručnice - ka­ slijedila savjet svoje majke. koja mi je 200 I . završen je u Calcutti biskupijski zao je otac Sebastian. rekla: 'Stisni Božju ruku i nikad je ne dio procesa, koji je započeo 26. sr­ Majka Te rezija umrla je 5. rujna puštaj'.« pnja 1999. Sveti Otac imao je želju osobno proglasiti blaženom Majku Te ­ 1997. u Kalcutti, među svojim siro­ Danas obitelj Majke Terezije ima reziju. pa je postupak njene beatifika­ masima. Ona je uz taj grad vezala svo­ 4.500 članova i 700 raznih ustanova cije znatno ubrzan. pa su dozvoljena je ime i poslanje. »Mala olovka u u 127 zemalja. Vrhovna poglavarica « odstupanja od inače uobičajenih roko­ Božjim rukama . kako se nazivala. os­ Kongregacije Misionarki ljubavi. koju va. Proslavljajući srebrni jubilej svoje tavila je u baštinu križ i krunicu istro­ je Majka Te rezija osnovala 7. listopada papinske službe. lvan Pavao li. progla­ šenu stalnom molitvom. Prije nego je 1950.. od 13. ožujka 1997. je sestra sit će Majku Te reziju blaženom, u umrla, tražila je da joj skinu trošne Nirmala Joshiu. Na pitanje što se pro­ Rimu, 16. listopada ove godine. sandale da može bosa u najvećoj po- mijenila u ovih pet godina proživljenih lt,,oa

je u najobičnijem odijelu građanina pruge njegove Jelene. Bili su tu i Du­ Štovani doktore sjedio sam nadbiskup Stepinac. Bila šak sa suprugom, Nikola Novaković i Batelja! je tu sestra moga muža, kojega su još neki. Žene su radile također u kao i moga brata odveli u ropstvo, a bolnici. Kći Pavla Buljana bila je Molim Vas , prije svega, oprostite nju istjerali iz prve i druge tzv. zone, jako darovita. Mirjana i sin Vlado ta­ mi, da na ovaj način pišem Va ma, kao i sve druge koje je Nadbiskup in­ kođer. iako se ne poznajemo osobno. Ja cognito (potajno, J.B.) dovodio i sam Vas upoznala preko Va še knjige, Ja sam u devedestoj godini živo­ smještao tamo na odjel, gdje je god male, ali drage, koja daje toliko zna­ ta i invalidna. Stradala sam u prome­ to bilo moguće. tu i ozižene su mi lijeva ruka i noga, čajnih podataka o životu i sada našeg »Djecu ugroženih prebacujemo u najvećeg duhovnog velikana. Ve lika­ a hvala Bogu nije mentalno zdravlje. poznate obitelji plemenita srca!« reče na duhom i djelima pokojnoga, sada Hodam i desnom rukom se služim i Nadbiskup i tužno se osmjehnuo i pri­ pravo imenovanog: Blaženi mučenik za sigurno kretanje nosim štap. Vje­ tom izgovorio riječi iz Knjige mud­ Alojzije Stepinac. a nadam se u sko­ ra u snagu molitve me održava bud­ rosti: »Bog i istina uvijek pobjeđuju roj budućnosti na oltaru svete Crkve nom i moje molitve Srcu lsusovu, zlo, ali istinu treba spoznati i kad uzdignut s naslovom »sveti«. blaženom mučeniku Alojziju Stepin­ znademo gdje se ona s pravdom i cu i služitelju kapucinske crkve u Ri­ Sramotna, griješna i prljava kle­ Božjim zapovjedima nalazi, tamo pri­ jeci, gdje sam provela pola stoljeća vetnička djela prodanih griješnih du­ pada! Ne budite tužni! Sunce se dla­ službovanja kao učiteljica - nastavni­ ša, slugu sotonskih i bijednih kukavi­ nom ne može sakriti. Putovi su Božji ca. ebeska Majka Trsatska uvijek je ca, kratko su vrijeme mirno spavali. nedokučivi. Ovo surovo vrijeme će uz mene. Sijali su sjeme na tvrdoj stijeni, ali proći, nadajmo se brzo. Djecu ćemo Oprostite! Te ško staračka ruka su ga vrijedne ptice pozobale. Istina prebaciti u domove, odakle će ubrzo piše, ali to je moj zavjet da upoznam je, da je pokoje zrno palo u pukotine veća grupa krenuti u Crikvenicu.« nekoga s tim događajima na mojoj te i sada iz njega viri kržljava biljka P s. Žao mi je da nitko u tisku životnoj stazi, a nigdje u tisku ne na­ kojoj se već dugo nazire kakvoća živ­ nije spominjao što i koliko su sestre đoh zabilježeno. Neka Vas Bog bla­ ljenja, jer bijaše loše sjeme iz kojega te bolnice činile i pomagale strahuju­ goslovi i udijeli vam dobro zdravlje je nikla. ći za svoj život, jer je nadbiskup Aloj­ da još dugo ostanete duhom i izgle­ Imala sam sreću i u sreći se i da­ zije Stepinac neumorno hrabro dop­ dom zdravi i mladi, i da napišete još nas radujem, da sam za vrijeme Dru­ remao ugrožene. ne misleći na sigur­ mnogo djela koja će povijest pamtiti goga svjetskog rata, u najopasnije nost svoju, kao ni na sestre koje su i kršćanskom puku bogatiti svijest i doba za svakog onog tko je opasan djecu spašavale i smještale u svoje oplemenjivati um, duh - dušu i činiti porobljivaču okupatoru (bio Židov, kuće po Zagorju. ih sposobnim da otkrivaju istinu i do­ Srbin, Hrvat , poganin) ušutio, ali Ne znam da li je netko živ iz ovih kazuju kome ona pripada. Uz to da nije nadbiskup Alojzije Stepinac. strašnih vremena. Često su noću vr­ sve ljude gledaju kao braću i svoju ije ustuknuo pred silnicima straho­ šene racije. Sestre su drhtale od ljubav manifestiraju u humanim dje­ vito naoružanima, koji su se iživlja­ straha. Držale su u strogoj tajnosti lima. vali na najbezumnije surove i gri­ da ih netko ne izda, pa nastrada bol­ S najboljim željama za Vas i za ješne rabote - nedjela - kakva samo nica. Tako ni svi bolnički liječnici sve one koje Vi volite i oni Vas zvijer čovjek može izmisliti. Nadbis­ nisu to znali. Možda je još netko od kup je javno, u propovijedima, na Umirovljena učiteljica osoblja živ. lvanka Jazvo misnim slavljima, više puta. upozora­ Sjećam se nabavljača Ciglara. V Orebiću, vao vjernike da ne podliježu prijet­ 3. ožujka 2003. njama. Govorio je: »Pružite ruku ne­ radnika-majstora Pavla Buljana, su- moćnome! Otvorite svoja vrata i srca sv�kom onom koji bježi pred silni­ Proslava euharistijskog kongresa u Čazmi, kom. Bog će svima platiti za svaku u parku pred crkvom, 21. srpnja 1940. čašu vode, danu žednome, stostru­ (poslala Zlata Bradić) ko.« U Vinogradskoj bolnici u Zagre­ bu. Podolju, 1942., pred Božićne blagdane bila sam u uredu bolnice u posjetu časnoj sestri Bogoljubi Ja­ zvo, koja je bila ravnateljica Bolnice. Bila je rođena sestra moga pokojnog muža Jakova. Kao prognanici. uto­ čište su mi pružile sestre milosrdnice i smjestile me u kuću u Vrtlarskoj br. 15. uz kuću doktora Dolinšeka - u blizini same bolnice. Ta j dan nisam nikad zaboravila. Ta ko je to sve do danas. U kancelariji

118 Ci enjeno Uredništvo! skim zastavama, što se vidi na priloženoj footografijji, a iza, j u pratnji, hode Kot. predstojnik (ime ne znam) kao i općinski Čazma, 27. veljače 2003. načelnik s članovima općinskog poglavarstva i crkvenog od­ Javljam se iz Čazme. Čitajući Glasnik "Blaženi Alojzije bora (Švaljug iz Bosiljeva, Mijo Zdelar, Ivan Polanšćak, Stepinacl' vidjela sam i fotografije o njegovom neumornom Miško Bradić i dr. - možda će i čitaoci nekoga prepoznati!) djelovanju po cijeloj našoj domovini. Bilo bi mi veoma drago da te fotografije posluže u čast Pronašla sam nekoliko fotografija koje prikazuju Blaže­ bi. Alojzija, čija sam velika štovateljica kroz cijeli život. Na nika prigodom boravka u Čazmi na održavanju euharistij­ završetku ovog pisma molim Vas da mi pošaljete uplatnicu skog kongresa, koji je proslavljen 21. srpnja 1940. za godišnju pretplatu Glasnika, jer Župni ured više ne vrši pretplatu. Iako sam u poodmaklim godinama, sjećam se tog veli­ kog slavlja na kojem se okupilo mnoštvo vjernika iz čazman­ Želim Vam puno uspjeha u Vašem časnom radu. ske i okolnih župa, što se vidi i na fotografijama. Procesiju je Sa štovanjem predvodio Blaženik-noseći Presveto - uz pratnju domaćeg Zlata Bradić župnika vlč. Ivana Prahira, vlč. Gabrijela Prekratića iz Dra­ ganca, Josipa Kockovića iz Miklouša te drugih svećenika iz Zahvaljujemo gospođi susjednih župa. Mjesto je bilo sve iskićeno cvijećem i hrvat- ZLATI BRADIĆ na poticajima. suradnji te na fotografijama koje će. s pravom se nadamo. kako i ona sama reče. »poslužiti u čast bi. Alojzija«

»Oni koji siju u suzama žanju u pjesmi.« - Pripadnik ministarstva unutarnjih poslova prevozi osuđenog nadbiskupa Stepinca, koji s osmjehom na licu i s pouzdanjem u Boga polazi na novu postaj u Križnoga puta u Krašić. Zanimljivo je da je ta vedrina jedna od rijetkih zapažena na njegovome licu!

Postulatura za proglašenje svetim blaženog Alojzija Ste­ � Odlomci zapisnika posebne sjednice Središnjeg odbora pinca pripremila je za tisak knjigu izvornih dokumenata i Međunarodnoga crvenog križa u Ženevi od 2. srpnja svjedočanstava o djelovanju zagrebačkog nadbiskupa. blaženog Alojzija Stepinca, za vrijeme 2. svjetskog rata i 1943. (usp. Proces - verbal e la seance speciale consacre u poratnom razdoblju. au rapport de M. CHAPUISAT sur sa MISSION EN Po završetku 2. svjetskog rata dogodile su se u Jugoslavi­ EUROPE CENTRALE le 2 juillet 1943 a 10 h., u: ji, uvođenjem komunističke diktature, velike nepravde i ARCHIVES DU CICR), posvećene izvješću M. Chapuisata o progoni Katoličke crkve. Tražili su se razlozi i povodi, a misiji u središnjoj Europi, u kojem je zabilježena da je zagre­ često puta izmišljali i planirali, da se na koljena pred bez­ božnu vlast baci Katolička crkva. No. ta je Crkva imala bački nadbiskup Stepinac hrabro podupro djelovanje te institu­ hrabre, odlučne i jasne pastire. U njihovu stavu preživjeli cije u zaštiti progonjenih Židova. su i Crkva i hrvatski narod jednu od najjačih, sudbonos­ nih, prekretnica u svojoj povijesti. U Bugarskoj je poslanstvo održalo brojne susrete na kojima Ovdje donosimo odlomke triju dokumenata koji svjedoče je uspjela kod svojih slušatelja, pobuditi zanimanje za rad Od­ '? pomoći koju je nadbiskup Stepinac pružio progonjenim bora, dok se činilo da oni žele upoznati samo djelovanje Save­ Zidovima u NDH� Sastavili su ih djelatnici Međunarodnog za. To nije bio slučaj s mons. Stefanom, pravoslavnim nadbis­ Crvenog križa u Zenevi. Kad arhivi te ustanove budu dos­ tupni proučavanju, vjerujemo da će i svjetska i domaća kupom sofijskim, kojega gosp. Chapuisat odavno poznaje. javnost konačno istinitije govoriti o bi. Alojziju. Mons. Stefankoji je, poput mons. Stepinca, nadbiskupa zagre­ Objavljujemo i pismo bi. Alojzija Stepinca Okružnom sudu bačkoga (Hrvatska) , daje dokaze istinske hrabrosti, zadužio u Osijeku 1959. izaslanika Međunarodnoga Crvenoga Križa da odobri djelova-

119 BLAlENI ALOJZUE STEPINAC-10 (2003)3-4 nje Odbora, izražavajući mu priznanje svih vjernika u Bugarskoj. Mons. Stefan se na vrlo hrabar način zalo­ žio u obrani Židova u Bugarskoj. (Izvješće, str. 6.) Židovsko pitanje bilo je objektom rasprave između gosp. Chapuisata i Zagrebačkog nadbiskupa, koji je ne­ davno vrlo hrabro održao javni govor o istom pitanju. (Izvješće, str. 7.)

BI. Alojzije scepinac - kao nadbiskup koadjutor

Pismo dr. Eduarda Chapuisata, člana Komite- _..._. # ta Međunarodnoga crvenog križa od 5. srpnja ,,....19 °' 43., u kojem moli nadbiskupa Stepinca da primi i pomogne djelatnike te organizacije. (CICR, G3 48/c G. 85, 5 juillet 1943.)

Pr. Ed CH/SS G3 48/cG. 85 5 juillet 194 3. Excellence, Hrvatski prijevod: 5. srpnja 1943. Me voici de nouveau a ma table de travail et je me sens Preuzvišeni! presse de Vo us renouveler ici l'expression de la reconnais­ sance que nous eprouvons, M. David de TRAZ et moi-me­ Evo me opet za radnim stolom i žurim iskazati Vam me, lorsque nous songeons a l' accueil que Vo us avez bien sada, izraze poštovanja koje gajimo, gosp. David de voulu nous reserver et aux instants si interessants que nous Traz i ja osobno, pri pomisli na prijem kojim ste nas pri­ eumes le privilege de passer avec Vo us. mili i za vrlo dojmljive trenutke koji su bili osobita čast Soyez assure Excellence, que dans l'exercice d'une mis­ provesti s Vama. sion souvent delicate, il est reconfortant de sentir de hautes Budite sigurni, Vaša Preuzvišenosti, da u vršenju sympathies, telle que la Vo tre, pour l'oeuvre du Comite in­ jedne tako osjetljive zadaće, ohrabrujuće je čuti visoko ternational de la Croix-Rouge. vrednovanje, poput Vašega, za djelovanje Međunarod­ Je n'ai pas manque de me souvenir que Vo us aviez des nog Crvenog Križa. relations ecclesiastiques et amicales a Zurich et a Fribourg. Nisam zaboravio prisjetiti se da Vi imate crkvene i Je sais, d'autre part, Excellence, le respect qui entoure, prijateljske odnose s Zi.irichom i Frieburgom. Znam, s dans tous les milieux, Vo tre personnalite. druge strane, Preuzvišeni, za poštovanje koje prema ]'ai fa it part a notre President, Monsieur Max HU­ Vašoj osobi vlada u svim krugovima. BER, comme a mes collegues du Comite international, des Izložio sam našem Predsjedniku, gosp. Maxu Hu­ encouragements que Vous avez bien voulu nous donner. beru, i svojim kolegama u Međunarodnom odboru, oh­ Chacun Vo us en est reconnaissant. rabrenja koja ste nam blagonaklono pružili. Svaki od Nous Vo us serions tres obliges de bien vouloir nous nas Vam je na tome zahvalan. rappeler au souvenir de Monseigneur De SALIS-SE­ Bili bismo Vam zahvalni ako biste htjeli spomenuti EWES ainsi qu'a celui de l'eminent Eveque qui fait partie nas se kod mons. Salis-Seewisa i uglednog Biskupa koji du Comite de la Societe nationale de la Croix-Rouge croa­ je član Odbora Hrvatskoga Crvenog Križa. te. Primite, Preuzvišeni, zajedno s najdubljim izrazima Ve uillez trouver ici, Excelence, avec les respecteux poštovanja gosp. Davida de Traza, moje duboko pošti­ hommages de M. David de TRAZ, l'assurance de ma tres vanje. haute consideration. Dr. Edouard CHAPVISAT Docteur Edouard CHAPVISAT član Odbora Međunarodnog Crvenog Križa Membre du Comite Preuzvišeni gospodin international de la Croix-Rouge STEPINAC, nadbiskup zagrebački Son Excellence Monseigneur ZACREB STEPINAC, Archeveque de Zagreb, ZACREB, Croatie HRVATSKA

120 �� Svjedočanstvo o pomoći koju je nadbiskup Stepinac pružio progo­ � '\njenim Židovima, objavljen u knjizi Jean-Claude Faveza, VNEMIS­ Nadbiskup A Stepinac SIONE IMPOSSIBLE?, objavljenoj 1998. u Laussanei. (G 3/48 c, Zapisnik za vrijeme bogoslužja u stanu neke obitelji sjednice održane 2. srpnja 1943.) ili prostoriji nepoznate ustanove

LE ClRC ET LES PERSECUTlONS DANS L'EUROPE DE HlTLER Francuski izvornik: [str. 264] Enfin, il tente d'organi­ ser une collaboration avec l'Eglise, si puissante dans le pays, si profondeme­ nt divisee face au regime. La menace d'une disparition complete de la com­ munaute juive l'amene aupres de l'ar­ ceveque de Zagreb, Mgr Stepinac, metropolite de l'Eglise du pays, pour envisager avec lui la prise en charge du ravitaillemente des camps de con­ centration par Caritas (usp. ACICR, G 17/Cro., Pismo gosp. Schmidlina, od 5.7. 1943 i pismo gosp. Gallopina, od 14.7.1943.). A la fin du printemps 1943, Edouard Chapuisat et David de Traz evoquent d'ailleurs la question israelite avec le prelat, » qui a prononce der- nierement une harangue tres coura­ geuse sur le meme sujet«, selon Cha­ puisat.

Hrvatski prijevod: Na kraju, [delegat Međunarod­ nog Crvenog Križa] nastoji uspos­ taviti suradnju s Crkvom koja je vrlo moćna u zemlji ali i unutarnje podijeljena sučelice režimu. Prijet­ (djelatnici Međunarodnog Crve­ nja potpunog istrebljenja židovske nog Križa, J.B.), također su o židov­ zajednice dovela ga je do zagre­ skom pitanju razgovarali s N adbis­ bačkog nadbiskupa, mons. Stepin­ kupom, »koji je nedavno vrlo hrab­ Hvala svim čitatel;ima. �to­ ca, koji je metropolit Crkve u drža­ ro u javnom nastupu govorio o istoj vateljima blaženog Alojzija Ste­ vi, da bi porazgovorio s njime o temi«, javlja Chapuisat. pinca u domovini i širom svijeta. tome da preuzme brigu kako bi Ka­ FAVEZ J.-C. avec la collabora­ za molitve i darove. koji nese­ ritas snabdio logore živežnim na­ tion de Genevieve BILLET ER, bično i velikodušno promiču glas mirnicama. (Pismo Schmidlina, od UNE MISSION IMPOSSIBLE? Le CICR, S. srpnja 1943. i Gallopinovo pismo svetosti i mučeništva kardinala les deportations et les camps de con­ Alojzija Stepinca. od 14. srpnja 1943., usp. ACICR, G cetration nazis, Ed. Payot Lausanne, 17/Cro.). 1988., str. 264. I na kraju proljeća 1943., Edouard Chapuisat i David de Traz

121 J- Pismo Okružnom sudu u Osijeku. Kad je da me spase od nagle smrti, koja je prijetila od trombo­ -i '\kardinal Stepinac P,o zvan za svjedoka u ze. Radi te operacije, koja jedna i druga po sebi nije ve­ sudskom postupku protiv vlč. Cirila Kosa, duhovnika lika, ja sam danas praktički invalid, koji se vucari sa u bogoslovnom sjemeništu u Đakovu, pismeno je od­ štapom u ruci pred kućom. K tomu je došla bolest govorio na poziv. U pismu je osudio juridička ubojstvo prostate, ima već pet godina, i kraj svih lijekova, koje koje je nad njim izvršeno 1946. te sustavne progone tako često uzimam, bol me rijetko posve napušta. Ne komunista, koji nisu birali metode da ga dotuku jer su ću ni spominjati smrtonosne bolesti od godine, dvije bili uvjerenja da on »presporo umire«. unatrag, kad su me već i dnevne novine proglasile za izgubljena. Ne ću ni spominjati kojekakvih drugih ne­ Organu Narodne Vlasti, koji ima da me presluša volja, kao n.:Pr· bronhijalni katar, koji me godinama prema pozivu Okružnog Suda za Osijek muči i prof. Sercer zamolio svojedobno da me se pusti Broj Kio 280/59 od l.XII. 1959. na more, ali je odbijena. Primio sam poziv Okružnog Suda Osijek broj Moje teško stanje najbolje poznaje krašićki župnik 280/59 od l.XII. 1959. za preslušanje u predmetu Kos i časne sestre, koje često gube po čitave dane, da mi Ćiril i dr. prema čl. 118/I KZ. pomognu na mom bolesničkom ležaju i radi bolesti Na taj poziv čast mi je odgovoriti, da se ne mogu moram ne rijetko propustiti služenje svete Mise i u odazvati, kao što sam se odazvao 1953. na poziv istog tjednu i u nedjelju. Svaki dan valjda polovicu dana le­ organa Narodne Vlasti, da istraži, što je bilo u kuverti žim na divanu, noge povišene, da se krv, od koje svaki prispjeloj iz Vatikana, premda se po nikakvom pravu dan nateknu noge, vrati na ovaj način natrag gore. nisam bio dužan odazvati tom zahtjevu. Neka ne rek­ Znam, da će mi se reći: zar te ne vide naša milicija nu, da izazivam sukobe i prkosim. gdje često šećeš po dvorištu, ideš u crkvu, razgovaraš s Razlozi, zašto se ovaj puta ne mogu odazvati jesu djecom, etc. Jest, idem u crkvu, ako mi je ikako mogu­ slijedeći: će (a često nije moguće) da ispunim svoju dužnost ba­ 1. Prema mojim informacijama već odavna prim­ rem ovdje kako mogu i rečem puku riječ ohrabrenja i ljenih, UDB otkrio je više mojih pisama na raznim pouke, i pomognem župniku krašićkom, jer mu nitko iz mjestima u zemlji, pa tato i u Đakovu kod premetači­ susjedstva, nijedan svećenik ne smije doći u pomoć, ne u sjemeništu, gdje je Ciril Kos bio rektor. U tim pis­ kako je od pamtivijeka običaj. Šećem i po dvorištu, ili mima ja odgovaram svećenicima na njihove pozdrave, bolje, vučem se kako mogu pomoću štapa, da udah­ čestitke i slično. Ako se za koje pismo dokaže, da sam nem zraka prema preporuci liječnika, da što više idem ga ja pisao (da nije kopija etc.) ja kod njega i ostajem. na šetnju. Rekao sam im, da mi je šetnja onemogućena Pisao sam ga kao zakoniti poglavar ili kojem svojem (nije me bilo već više od godine), ne izričitom zabra­ svećeniku, koji mi se javio, ili kojem stranom, ako mi nom nego praktičkim postupkom milicije, da me mili­ se javio, kao prijatelju i svećeniku uopće, da ga utje­ cajac prati stopu po stopu. Ako bi radi prostate, što je šim, da ga ohrabrim. Ako za to treba poginuti, ja sam i razumljivo, morao na stranu, stid mi ne dopušta da to to spreman, jer si nisam svijestan za ta pisma ni najma­ činim pred milicajcem. Znam, da je prof. Riesner jed­ 2 njem prekršaju. nom to spomenuo g. Krajačiću u razgovoru (bez ikak­ 2. Daljnji razlog, zašto se ne mogu odazvati jest ve moje pobude), a on mu je rekao: »Pa to je ludost!« ovaj: Ja sam po Vrhovnom Narodnom Sudu NRH Znao on to ili ne, stvarno je odonda još pooštrena 1 l.X.1946. osuđen na 16 godina prisilnog rada, stvar­ pratnja bila, kad bih kamo izašao. Ako dakle izađem no na tamnicu u Lepoglavi, a danas na internaciju u više puta na dan pred kuću ili dvorište, izađem s mu­ Krašiću. Ta osuda bila je juridička umorstvo nevina kom, da se ipak mogu odmah vratiti radi mučenja čovjeka, kao što je to shvatio sav civilizirani svijet. To prostate. je otvoreno priznala nekolicina prvaka FNRJ profeso­ 3. Ja sam sada katolički biskup već dvadeset i šestu ru Ivanu Meštroviću, kad su ga došli posjetiti u Ameri­ godinu. Nikada se o državu kao takovu ogriješio nisam ci. To mi je usmeno saopćio prof. Meštrović, kad me je ni ovu ni bivšu. Ali nisam nikada smatrao niti smat­ ove godine posjetio u mom zatočenju u Krašiću. Imena ram državom bilo koju političku stranku, zvala se KPJ, on zna. SZS, HSSS ili koja druga. Posljedica te osude, nad kojom se skandalizirao sav Ako se dakle borim protiv njezine ideologije, za civilizirani svijet bila je, da je moj fizički život u roku koju sam uvjeren, da je skroz kriva, zar je to borba pro­ od ovih trinajst godina, što ih provodim u zatvoru i in­ tiv države? Ako KPJ smije ognjem i mačem goniti Ka­ ternaciji, dospio na rub groba. Inozemni i domaći li­ toličku Crkvu već petnajst godina, odvraćati ljude od ječnici učinili su, što su mogli, da mi život produlje, ali polaska crkve, krštenja djece, slanja djece na vjero­ mi zdravlja povratili nisu niti će ikada više moći. Isto­ nauk, odvraćati od sklapanja ženidbe u crkvi, ako smi­ čili su mi dosada 34 litre krvi i točenje se i dalje nas­ je uništavati katoličke zavode i škole, tiskare i štampu, tavlja. Morali su provesti operaciju na obim nogama, imovinu i činiti bezbroj drugih nasilja, po čemu se, mo-

122 lim, meni upisuje u zločin, ako dignem svoj glas u ob­ ranu katoličkih svetinja? Jesam li se time ogriješio o povelju o pravima čovjeka Ujedinjenih Naroda ili se netko drugi ogriješio o tu povelju, kad mene nakon to­ likih krvavih nepravda i nasilja želi mučiti raznim ispi­ tivanjima u stvari, za koje nikada ne ću priznati bilo kakove krivice. Zar vam nije dosta, da su vaši stanoviti prvaci javno priznali prof. Meštroviću, da nisu imali nikakve podloge za proces protiv mene, a proces je ipak proveden i njegove posljedice znače praktički moju smrt, kao što sam razložio? Zato vam kažem: ja sam čovjek, s obadvjema no­ gama u grobu, samo što se još nisam srušio. Jer sam teški bolesnik, pozivu se odazvati ne mogu. Ako bi se pak pokušalo silom mene na mom bolesničkom ležaju mučiti pitanjima ili na ovoj kukavnoj dvorišnoj šetnji, unapred uskraćujem svaki odgovor, kao odgovornost za javnu sablazan, koja će se pojaviti u svjetskoj štam­ pi, kad se sama za ovaj novi napadaj na polumrtva čovjeka. Ako organi Narodne Vlasti smatraju, da ja prepolagana umirem, neka narede moje fizičko likvidi­ ranje, kao što su naredile moje juridička likvidiranje prije petnajst godina. Sveti Ciprijan je takovom zgo­ dom dao 25 zlatnih cekina krvniku, koji mu je odsje­ kao glavu. Ja ih nemam, pa se mogu samo moliti za onoga, koji bi to eventualno izvršio, da mu Bog oprosti i dade život vječni kao i meni u miru preminuti. Kad ste me svojim nečovječnim postupkom prema meni u Nadbiskup koadjutor dr. A. Stepinac blagoslivlje dom ovom dugom nizu godina izazvali, da progovorim, rodilja na Josipovcu u Zagrebu, u siječnju 7 936. neka mi se ne zamjeri, jer i Latinac već kaže: »Sunt cer­ ti denique fines! «3 Mogu i dalje moji mučitelji stražiti po vašem nalogu i onemogućavati moj život, ja znam svo­ Nadbiskup je ili u zabuni ili u neznanju zapisao da je ćiril KOS bio ju dužnost i uz milost Božju vršiti ću ju do kraja: do rektor, a zapravo je bio duhovnik Biskupskog Bogoslovnog sjeme­ kraja bez trunka mržnje i osvete prema kome, ali i bez ništa u Đakovu. lvan Stevo KRAJAČIĆje nakon 2. svjetskog rata bio ministar unut­ straha bilo pred kim. ranjih poslova Federalne (Narodne) Republike Hrvatske. U Krašiću, dne 4. prosinca 1959. 3 "Svemu dođe jednom kraj!" + Alojzije kard. Stepinac, nadbiskup zagrebački

OBAVIJEST ČITATELJIMA GLASNIKA ALOJZIJE.VIKTOR STEPINAC, Pisma iz sužanjstua ( 1951-1960), (predgovor: mons. J. BOZANIĆ, nadbiskup za­ Donosimo popis knjiga koje je o blaženom Alojziju Stepincu grebački; uvod, bilješke i predmetno kazalo napisao dr. J. objavila Postulatura za njegovo proglašenje blaženim i svetim, a BATEUA), Zagreb, 1998. svaki ih čitatelj Glasnika može naručiti na adresu Postulature: BARBOUR H. - BATELJA - J., Sufetlo na putu žiuota. Kaptol 3 I , I 0000 Zagreb: Duhovni žiuotopis blaženog Alojzija kardinala Stepinca, nadbi­ jtJo� skupa za9rebačkoga, mučenika (uvodno slovo: kard. Franjo BATELJA J,, Najljepše Mari/i. Misli blagopokofnog kardina­ KUHARI(, nadbiskup zagrebački u miru), Zagreb, 1998. la-nadbiskupa Alojzija Stepinca o štoLJanju Majke Božje, Zagreb, Alojzije STEPINAC, nadbiskup zagrebački, Propouijedi, 1990. govori, poruke ( 1934. - 1940.) Priredio i predgovor napisao: BATELJA J,, Žfufeti iz ujere. Duhovni lik i pastirska skrb kar­ dr. Juraj BATELJA; proslov: dr. Ante MATELJAN, Zagreb, dinala Alofzija Stepinca, izd. NDS, Zagreb, 1990. 2000. Sll!ga Božji Alojzije Stepinac (kratki ilustrirani životopis), rt;,ooćf, Zagreb, 1995. Crna knjiga o grozouitostima komunističke uladauine u (priredio dr. BATELJA), Zagreb, 2000. ALOJZIJE KARDINAL STEPINAC, nadbiskup zagrebački, Hruatskoj J. PropoLJijedf, gouori, por�ke 1941- 1946, (uvod napisali dr. J. BATELJA i dr. C. TOMIC , Za reb, 1996. 123 BLAžENI ALOJZUE STEPINAC-10 (20031 3-4 VRANEl(OVlĆEV DNEVNll( Nastavljamo objavljivati izabrana poglavlja dnevnika vlč. Josipa Vranekovića, u kojima je on opisao život i stra­ danja blaženoga Alojzija Stepinca na izdržavanju kazne u Krašiću. Blaženik je u Krašić prebačen 5. prosinca 1951. Nije istina da je nadbiskup Stepinac za vrijeme izdržavanja kazne zamolio da ga na novo mjesto izdržavanja kazne prati gosp. ]osip Manolić. To nije u Nadbiskupovom nači­ nu postupanja, a gosp. Manolić dobro znade da Nadbis­ kup Stepinac nije ni za vrijeme vožnje u Lepoglavu pjevao ode komunističkom režimu ili njegovom postupku. Upravo je u pripremi za tisak prva knjiga Dnevnika. BI. Alojzije scepinac Nadamo se da će čitatelji već sada s radošću pratiti Blaže­ (u šeširu kao hodočasnik u nikov uspon na svoju životnu Kalvariju i jačati se silinom Svecu Zemlju usrpnju 1937.) njegova duha, što ga je podržavao Božji duh u hrvanju s protivnicima Božjim u obliku komunističkih vlastodržaca i dravlja vas cijeli ljan rekavši: »Što sam mogao nego bezbožnih ideologa. Zagreb - Blagos­ reći istinu?« lovite nas!« Jučer smo bili na, do sada, naj­ 25. Vll. 52. 29. Vll. 52. duljoj šetnji. S nama je bio vlč. g. J. Dumenčić. Išli preko Gorica pu­ Mladomisnici dolaze na Mladu Šestorica Amerikanaca. Dvije tem do Gračaca i kroz Krnežiće sv. Misu u Prekrižje: Stanek, Šti­ gđe ih prate kao tumači. Jedan iz­ natrag (3 sata). Potrebna mu je šet­ mac, Ciprić, Hršak i 3 bogoslova. među njih je predstavnik jedne nja. »Cijeli organizam sasvim mi Veseli Preuzvišenoga veselje i od­ protestantske sekte. Ostali su pro­ drukčije radi kad se samo malo lučno držanje mladoga klera. fesori. Jedan sat razgovarali. Vođa vani krećem. « Dolaze ovamo: preuzv. g. Lach grupe reče: »Mi protestanti nikoga i Franjo Matošić (27. VII. ima 65. ne silimo da bude uz nas. Mi hoće­ 3l. Vll. 52. g. misništva). mo samo to, da ljudi slave Boga i Iz Zorkovca stigao ovamo Isusa Krista«. - Nato će mu Preuz­ 27. Vll. 52. Amerikanac g. J urak sa sinom. višeni: »Lijepo je to, ali znajte ka­ Preuzvišeni reče: »Proglasili me Mlada misa vlč. g. Mate Jeze­ tolička Crkva ima u svom kodeksu zločincem. Ali na Božjem sudu rinca u G. Prekrižju. O.U.P. zabra­ kanon, da se preko volje ne smije vidjet će se, da imena ratnih zloči­ nio misu sub divo (pod vedrim ne­ nikoga primati. Ni kod nas nema naca drugačije glase, nego na na­ bom; na otvorenom, J.B.) i procesi­ sile. Mi poštivamo svakog čovjeka. rodnim sudovima.« Ljubimo svakoga, ali ne možemo ju od kuće mladomisnikove do Na rastanku kaže Preuzvišeni crkve. Ništa zato! - Silan svijet! ljubiti i cijeniti zabludu pojedinog čovjeka. « gosp. Juraku za sina: »Pazite i osta­ 28. Vll. 52. vite sinu za baštinu vjeru. Što mu - Na pitanje: Ima li ovdje slo­ koriste milijuni, ako vjeru izgubi! O. Glavaš D.I. drži ovdje čas­ bode? - odgovara Preuzvišeni: »I­ Naprotiv, ako mu ništa drugo ne nim sestrama duhovne vježbe. ma toliko, da smijemo kao papige ostavite, nego samo vjeru - bit će ponavljati, što komunisti trube. « Dvije gđe iz Zagreba (kod jed­ sretan!« ne uči krojački zanat Dragica Bra­ Prisutni priznaju, da su prilike O. Glavaš priča, kako je sedam dica) došle na Mladu sv. Misu u ovdje i u Rusiji jednake. Sav ame­ mladih isusovaca tražilo, da ih se Prekrižje i na povratku dođu rički kapital ne bi bio dosta, da za­ kroz tri mj. namjesti u biskupiji, da Preuzvišenomu. Uvodim ih u sobu. dovolji ovakav politički i gospodar­ katehiziraju. Dr. Hren ih birokrat­ Sa silnim uzbuđenjem ulaze ... teku ski sistem! ski odbija, jer: gdje će stanovati, im suze. Na oba koljena padnu, Fotografiraju Preuzvišenoga, gdje će se hraniti i sl. Oni odaše u sklope ruke i plačući govore: crkvu i župni dvor. Zadovoljni su Đakovo i tu ih mladi biskup naj­ »Preuzvišeni, sretne smo... poz- posjetom, a Preuzvišeni je zadava- ljepše primi - i namjesti!

124 Bl.AŽENI ALO ZUE STEPINAC-10(20031 3·4

Dolaze u posjet Preuzvišenomu da pastiri odu kući. Sunce za čas dvije časne sestre Kćeri Božjeg mi­ ponovo iza granja udara u nj. Moli losrđa iz Šestina. me, da bacim granje na mjesto, Dva američka studenta. Pješke kuda sunce probija. No, ja mu došli. Objedovali ovdje. Zanimaju samo rečem: »Mislili smo da je ovo se za vjersku slobodu, a onda za danas nešto najgorega, no bit će slobodu uopće. najbolje. Nekoliko koraka niže - s jedne i druge strane rijeke (potoka) 5. Vlll. 52. jest šikarjem obrasla obala. Tu će se Jučer i danas Preuzvišeni se sla­ moći spremiti za kupanje neopazi­ bije osjeća. Neke komplikacije u ce i kupati. Budu li pastiri direktno želucu. Crno vino mu dobro dolazi. ovamo krenuli - na zgodan ću ih način vratiti. Tako i bi. Uđe u vodu ll. Vll l. 52. - 1 m duboku. Plivao je. Veselo iza­ Bio sam u Zagiebu. Našao đe van i usklikne: »Evo nakon 9 g. vođu za hodočašće u Mariju Bistri­ prvi puta sam po volji plivao. « Ve­ cu (g. Popović). Preuzvišeni poru­ seo - osvježen vrati se kući. čuje preuzvišenom Salisu, da naje­ 17. Vlll. 52. nergičnije postupi protiv CMD-a. Nadbiskup Stepinac Neka nastupi suspenzijom, kao s izbrazdanim licem S o. Crnicom i seminarcima od patnji koje su mu ono 19 19. g.! »Zar sada da poklek­ prouzročene namještenim krenuli u Vrhovac na proštenje. nemo, kad smo toliko toga izdržali! suđenjem i tretmanom u zatvoru Vlč. g. Pretnar izjavljuje, da Krakar Dijeceza uživa toliki ugled u svije­ i Rožić simpatiziraju sa sveće­ tu, zar da sada sramotimo sebe! Bo­ ničkim udruženjem. Kod objeda lje je časno izginuti, nego sramotno osvježi u Kupčini. No, u blizini sam odlučno rekao: »Ima Crkva i ostati! Neka nose sve ... ! « mjesta, gdje se već tri puta kupao danas dovoljnih sankcija, da na nalaze se pastiri. »Ah, što ću sada« kraj stane ovakovima... ! « 12. Vl 11. 52. - gotovo bolna uzdiše. « -Sunce O. Glavaš mi javlja, da je radio Hodočašće iz župe krenulo u pali - i sjeća »ognjene topionice « - New Yo rk vjerno prenio izjavu Preuz­ Mariju Bistricu. Samo nas je 36 išlo boravka u Kairu, kada nije cijele višenoga, koju je dao pred šestoricom protestanata (29. VII. - str. 88.). pješke preko Čučerja. Ostali vla­ noći ni oka stisnuo... Sjednemo Preuzvišeni zadovoljan. kom. Na povratku 14. o. mj. Preuz­ među granje kod Kupčine, čekajući višeni je propovijedao. Šteta ujed­ 18. Vl 11. 52. nu ruku, da sam mu spomenuo pri­ je propovijedi slabo držanje nekih Vlč. g. Kuharić, Stj. Kranjčić i svećenika u Međimurju. Pod tim B. Grulich. Kranjčić se ustručava žalosnim dojmom je govorio ... ! reći Preuzvišenome stvari, koje se događale u njegovu odsustvu. To ti 15. Vll l. 52. je stroga dužnost - uvjerili ga i na­ Neobično zanosno je propovi­ dam se: rekao je dosta toga ..., ali jedao o Majci Božjoj uspoređujući ne sve. je sa Kovčegom zavjetnim. Na duhovne vježbe sam pošao. Malog Bacingera4 iz Nedelišća pre­ 16. Vl 11. 52. poručio u Dj. sjemenište i primljen Dr. Pavić - specijalista za oči, je u IV. r. gimn. O. Badalić se tuži, došao radi očiju do Preuzvišeno­ kako iz C. U. Sjemenište premalo ga ... dobiva! Najbolje je, neka to znade O. Crnica pješke stigao ovamo preuzvišeni g. Nadbiskup! iz Volavja. Obilazi po cijeloj Hrvat­ skoj Marijina svetišta i prikuplja 19. Vll l. 52. potrebne podatke za djelo, koje Kard. Alojzije Stepinac Iz Zagreba pozvao sam vlč. g. sprema: Povijest Marijinih svetišta priprema se za euharistijsko K ranicica·v· , s , d a krene (... )6 u Krasic v, , u Hrvatskoj. slavlje za vrijeme i kaže neke pojedinosti. Važno je da sužanjstva u župnoj kući Danas je silna vrućina. Predlo­ rodne župe stigne ovamo prije 1. IX. - prije žim mu, neka pođe, da se okupa - nuncijeva dolaska ... !

125 BI.AŽENI ALOJZIJE STEPINAC-1 O (2003) 3-4

Inventar ćelije bi. Alojzija Stepinaca u Lepoglavskom zatvoru. Nadbiskup Stepinac u dvorištu župne kuće u pratnji župnika Na radnom stolu su časoslov i Sveto pismo Josipa Vranekovića, 6. prosinca 1951.

mnogi političari! Njihov moral?! A ne stoji. Naprotiv, pomaknuo bih 23. Vll l. 52. onda i svršetak! Još više' vidim, ko­ bio jednu i drugu sv. Misu malo Primio poštom iz Amerike lika je sreća sav biti u službi Crkve naprijed, da su me molili. No kad »Križ«. Javljaju mu iz uredništva, - Ona ostaje. Pa kad i nešto pretr­ nisu smatrali potrebnim u svojoj da su mu poslali već 3 broja. No, piš, kako je to časno i ugodno!« bahatosti - neka im bude! nije ih primio. Preko posjetnika iz Radio Beograd demantira vi­ Amerike javi to. Brzo stigne još je­ jesti, da je nadb. Stepinac visoko l. lX. 52. dan broj. Na to će: »Vjerojatno su oporezovan. Na to će Preuzvišeni: Čita » Tajne bijele kuće« i »Cia­ već publicirali moju poruku, pa mi » To jest doduše Vaš porez, ali ad nove dnevnike« - »Smatram, da će izručili opet ovaj broj!« idem redit ! « to čitanje koristiti. Čovjek štošta i 27. Vll l. 52. 30. Vll l. 52. nova dozna.... Čudim se, kako je Duce, n. pr., bio silno nestalan! Dva svećenika - Hrvati iz Gra­ Sprema se proslava otvaranja Ciano naprotiv razborit i trijezan dišća ovdje. Kao oni jučer, tako ni popravljene škole. Crveni šire vi­ političar... Duce je čovjek gotovo ovi nisu poznavali naše prilike. jesti, da zato sutra neće biti polda­ bez vjere. Napada - ne lijepo govo­ Vlč. g. M. Repić iz Lepoglave. nje sv. Mise. Uzalud im! ri o Papi! Grozi se! Jadnik! Otišao Uzeli mu ključeve od crkve. Uvje­ Hoće omesti službu Božju, a kad je, a Papa je ostao! Nikada ne bih ravaju narod, da će crkvu pretvori­ tamo ometaju sebi! htio politički voditi narod. Silna ti u muzej. Udba bila kod Kadleca, Ljube­ odgovornost ... Gledam, kako poli­ tića i Đurana, da bi isti pristupili tičari sude jedni o drugima: izvana 28. Vl l l. 52. C.M.D-u. »Ne!« - rekao im lijepo, a u sebi obratno! Vidim iz Pošli smo na veliku šetnju. Đuran. »Narod bi s pravom po ovoga i to, da mi nemamo pravoga Krenuli smo prema Kućeru (selo) i meni tada pljuvao! « prijatelja, osim gore dobri Bog, a na Goricama - Gračacu (vinogradi). Majerovića i Grulicha prisilili zemlji Sveta Stolica, koliko to Pomolimo se prije šetnje, da mu na 0.U.P. u Jaski, da potpišu, da može. Čitajući sve to vidim, kako danas nitko ne dođe ... I nije. »E da­ neće više katehizirati. moram sve više imati pouzdanja u nas me je šetnja prevarila ... «, rekao dragoga Boga!« je. »Sunce mi je dobro udaralo u 31. Vl l l. 52. »Sve sam više uvjerenja, da leđa ... No, odmoren sam na taj na- Sve učiteljstvo iz kotara u Kra­ [će] i Engleskoj radi njenog držanja čin... Baš me veseli da vam je vi- šiću na otvorenju škole. Neki se biti podmetnuta mina ... ! Previše je nograd tako lijepo urodio. Da, ali kriomice preko dana navraćaju u tu bezboštva i moralne pokvare­ vino će vam sigurno uzeti!« crkvu. - Vjernika kod poldanje sv. nosti. Slično je i u Americi... Doći Mise više nego obično ... ! Mene ok­ će svjetska revolucija, a onda Ma­ 29. Vll l. 52. rivljuju, što nema naroda na pros­ rijina pobjeda ... Vi mlađi svećenici »Što više čitam Cianove dnev­ lavi, da sam naime najprije oglasio, ćete mnogo od toga još doživjeti. nike, to više gledam ljudsku mizeri­ da ne bude sv. Misa u 10 i po, a Bojim se samo za naše župe i narod, ju i nestalnost. Kako li su bijedni onda opet iznenada, da bude! To ako mlađi kler mora poći u rat!

126 BLAžENI ALOJZIJE STEPINAC-10 (2003) 3-4

Nadbiskup Stepinac mirno i bez bojazni sluša klevete i neutemeljene napade na suđenju 1946.

Procesija kroz mj esto (današnja Radanovićeva ulica) na euharistijskom kongresu u Cazmi, 21. srpnja 1940., kojem je predsjedao bi. A. Stepinac (Poslala Zlata Brodić)

Sastao sam se s Tajnikom nuncijature u Zagrebu. Ta li­ jan je. Mladi svećenik. Daje dojam izvrsnog i pobožnog sve­ MlSLl BL. ALOJZlJA ćenika. Spomenuo mi, da je vijest o oporezovanju Preuzvi­ šenoga, odnosno mojem, bila velika senzacija među diplo­ STEPlNCA O KRUNlCl matima na Bledu. »Sretni ste - rekao mi je - što imate �� divan uzor uz sebe - i za sebe - u osobi Preuzvišenoga!« »Samo oholice i neznalice mogu se izrugi­ Mnogo ga poštuje. vati molitvi svete krunice. A svi veliki i razbori­ Saopćim želju Preuzvišenoga g. Salisu, da se potpis Ma­ ti lj udi visoko su cijenili molitvu svete krunice. jerovića i Grulicha (95. str. dolje) ima poništiti! »Nema za Sveti Ivan Berchmans, kad je bio blizu smrti, njih obavezne snage ... !« zamolio je da mu metnu u ruku tri najmilije stvari, a to su bili križ, sveta Pravila njegove 2. lX. 52. Družbe i sveta krunica. Veliki glazbenik Dr. Marić doznao od Rittiga, da su vrhovi silno uznemi­ Haydn molio je dnevno svetu krunicu i često reni, što je gotovo propala stvar oko CMD. Ljute se na Sali­ priznao, da je za stvaranje svojih dj ela našao sovu okružnicu. Ispituju nije li inicijativa za nju došla iz najviše pobude u svetoj krunici. Glasoviti Krašića. Zanimljivo je, da akcija oko formiranja Udruženja francuski liječnik i profesor medicine Reca­ jest bila vođena bez sudjelovanja Rittiga - Vjerske komisije! mier rekao je: »Ja molim krunicu. Ako sam zabrinut za kojega bolesnika i kad sam izcrpio Mnogim svećenicima saopćeno, da će im otpasti porez, sva sredstva svoga liječničkog umijeća, onda pristupe li CMD-u. Ne! Većina se drži! se obraćam Onome, koji sve može izliječiti. A 8. lX. 52. jer nemam uvijek vremena, da priložim svoje molbe Bogu, molim Blaženu Djevicu kao svo­ Dr. Salis, R. Pukljak, Pišonić. ju posrednicu sa jednom ili dvije desetice sve­ Bio sam na Volavju. Preuzvišeni žali što je volavsko te krunice. Moram priznati, da sam vidio iz­ proštenište opalo. »Da.je tamo mlađi svećenik, još bi ga po­ vanrednih uspjeha.« Glasoviti vojskovođe pri­ digao!« nc Eugen Savojski i maršal Radetzky rado su i pobožno molili svetu krunicu. A tako slično i mnogi drugi veliki i znameniti· ljudi.« (Ok­ Dragutin Bacinger postao svećenik i nakon smrti vlč. g. Vranekovića bio ružnica o štovanju Blažene Djevice Marije kratko vrijeme upravitelj župe u Krašiću. Ime precrtano i nečitljivo. Iz župnikovog zapisa od 25. kolovoza riječ je o 1944. ) vlč. Kranjčiću. Ime precrtana i nečitljivo.

127 BLA2ENI ALOJZIJE STEPINAC-1 O (2003l 3-4

PAPINA RIJEČ Misli iz propovijedi u Dubrovniku 2003. Z,\HV,\LILIIEi\10 N,\ Misli iz propovijedi u Petrićevcu 2 2. lipnja 2 00 3. S V IEDOČr\ NSTV I i\\,\ OHR,\BRENI l i\\,\ 1,01,\ RIJEČ UREDNIKA SLI PISi\lEN li\l PLITH I Bjelodanost, a ne tajna! ...... 89 PROSLI IEDILI BROINI PAPA U POHODU CRKVI I ZEMLJI HRVATA . 93 Č I Tt\T ELI I I BL1\ŽENI KOV I ŠTO\/r\T ELI I. TEOLOŠKI PODLISTAK Kršćanin i kršćanstvo nisu djelo evolucije (dr. J. Sabol) ...... 9 S »MOLITVENA ZAJEDNICA BLAŽENOG ČASOPIS BLAŽENI ALOJZIJE STEPINAC ALOJZIJA STEPINCA« ...... 97 (Skraćeni ključni naslov: Blaž. Alojzije Stepi­ nac) glasnik je Postulature za proglašenje sve· SVJEDOČANSTVA tim blaženog Alojzija Stepinca te časopis svih Duh Božji doista upravlja crkvom. Ja sam se njegovih štovatelja, Kristovih vjernika i ljudi u to uvjerio! (J . Gjuran) ...... 98 dobre volje. Stepinac kao školarac (mons. R. Perić) ...... 100 God. I O (2003 .) Broj 3-4 Studenti o Kardinalu Stepincu (s. P Marjanović) . 101 Cijena: 5 kn; za inozemstvo 2 eura ili 3 USD Svjedočanstva iz »Spomen-Zbirke« 105 Glasnik izlazi četiri puta godišnje s dozvolom crkvenih poglavara. 106 KRONIKA ...... Izdavač: Postulatura Blaženog Alojzija Stepin- U SUSRET OLTARU 11S ca Sužbenica Božja Ana Marija Marović Voćarska I 06, pp. I I O Miroslav Bulešić I 000 I Zagreb Majka Te rezija Uređuje i odgovara: Dr. Juraj Batelja, Voćar­ ska I 06. pp. I I O. I 000 I Zagreb PISMA ČITATELJA 118 Adresa uredništva: Postulatura Blaženog Alojzija Stepinca, Voćarska I 06, pp. I I O; DOKUMENTI .... 1 1 9 I 000 I Zagreb, telefon: 46 80 426; faks: 46 80 722; »Spomen-zbirka iz ostavštine bla­ VRANEKOVIĆEV DNEVNIK 124 ženog Alojzija Stepinca«, Kaptol 31 . I 0000 Zagreb, telefon: 48 11 781 BLOK ...... IX -XII Sve što se u našem Glasniku navodi ili nazi­ Godina krunice va »čudo«, »svetost«. »svetac« i slično, sve Misli bi. Alojzija Stepinca o krunici to. u duhu crkvenih propisa, treba uzeti i ra­ zumjeti u našem običnom ljudskom načinu izražavanja. O svemu će tomu konačni sud izreći Crkva. Lektor: Prof. dr. Ante STAMAĆ /VAN PA VA O /f. u molitvi prigodom Slog: _LASER plus,. dipl. ing. Mario Rogić trećeg pohoda narodu i zemlji Hrvata Tisak: Tiskara PULJKO /van Pa vao li. predvodi euharistijsko slavlje u Rijeci, 8. lipnja 2003.

/van Pa vao li. na izlasku iz Đakovačke katedrale, 7. lipnja 20031 stavio je na glavu darovani mu šešir s hrvatskom trobojnicom što je prisutno mnoštvo popratilo poklicima i pjesmom