CIKLUS IRANSKOG FILMA

Iranski kulturni centar i Hrvatski filmski savez

Pozivamo vas na svečano otvaranje Ciklusa iranskog filma u srijedu 8. ožujka, 2006. u 20 sati u kino Tuškanac, Tuškanac 1.

Prvi je na programu film Svijeća na vjetru (Sham’i dar baad, Candel in the wind) iz 2004. iranske redateljice Pouran Derakhshandeh.

Pozivnica vrijedi za prvu večer i za dvije osobe, a na blagajni kina treba uzeti karte petnaest minuta prije početka projekcije.

ciklus suvremenog iranskog filma

. : Ž ENE U PRVOM LICU

Ženama se u U posljednjih dvadesetak godina bismo očekivali u kinematografiji iranskim filmovima iranska je kinematografija osvojila u kojoj nije dopušten bilo kakav vjerojatno najviše nagrada na na ekranu vidljiv dodir muškarca i odaje poštovanje međunarodnim festivalima, a status žene i u društvu gdje se ljubavnica koje zaslužuju svjetski priznatih autora stekli smatra zločinkom. Redateljevo su , Dariush predstavljanje te žene kao složene Mehrjui, , Majid ličnosti i njena doživljavanja situa- Majidi, , pa i cije kao ravnopravna ostalima njegova kći Samira, koja je s osam- na neki način pomaže uklapanju naest godina režirala vrlo dobar Hemlocka u ovaj moglo bi se reći film Jabuka. Većina stranaca držala “ženski” ciklus iranskog filma. je taj slučaj posebnim u okviru Suvremenom temom bavi se položaja žene u tradicionalističkom i prva žena koja je počela režirati islamskom društvu i dovodila ga nakon islamske revolucije potkraj prvenstveno u vezu s njezinim ocem. No, kao sedamdesetih godina – Pouran Derakshandeh i većina zapadnih stereotipa o Iranu ni ovaj nije u neujednačenu, ali mjestimice vrlo originalnu točan, jer od velike iranske produkcije deset Candle in the Wind o mladom muškarcu koji ne posto su režirale žene, na što je naglasak poseb- uspijeva naći smisao života u suvremenu vele- nim programom stavio nedavni azijski festival u gradu u kojem su sve osjetnije karakteristike i Bombayu. Odjek toga vjerojatno je i izbor koji ostalih velikih svjetskih gradova. Iako su u njenu ćemo mi imati prilike vidjeti, jer je među auto- filmu žene ipak tek epizode, Derakshandeh je u rima tek jedan muškarac – Behrouz Afkhami, Bombayu zastupala tezu da su one u filmovima jedan od najkomercijalnijih redatelja u domovini iz njene zemlje mnogo složenije osobnosti nego koji nije posebno poznat izvan granica. Njegov u mnogim drugim kinematografijama: “Seks vrlo zanimljiv Hemlock iznimno je dojmljiva i i nasilje, glavni sastojci zapadnog filma, ne emocionalna priča o preljubu koju također ne postoje u iranskom. Žene su u zapadnim filmo- vima tek potrošna roba, dok im se u iranskim Biografije redatelja: odaje poštovanje koje zaslužuju”. Potvrda toga je protagonistica vrlo uspjela Pouran Derakhshandeh (Kermanshah, , 1951) je producentsku kuću Magic Lantern Film Co. (Fanoos e ostvarenja redateljice Ensiyeh Shah Hosseini Iranska redateljica, scenaristica i producentica. Diplomirala Khial). Članica je CIFEJ-a, a kao gost i član žirija sudjelovala Rush! It’s Gone o ispreplitanju i sukobljavanju je 1973. godine na teheranskom sveučilištu na odjelu za tv je na filmskim festivalima za djecu i mladež u Indiji, Bugar- i filmsku režiju. Nakon završetka studija počela je snimati skoj, Norveškoj, Italiji, Sjevernoj Koreji i Egiptu. tradicije i suvremenosti u provincijskom ribar- kratke filmove i pisati tv drame. Tijekom Iranske revolucije skom gradiću, gdje je upravo ta žena pokretač kasnih sedamdesetih nastavila je pisati za televiziju. Za Leila Mirhadi (Teheran, Iran, 1963) svih dramatičnih zbivanja. Nije na odmet spome- vrijeme Iransko-iračkog rata osamdesetih godina snimala Iranska redateljica, diplomirala je režiju, a snimila je filmove The nuti da važnu epizodu u tom filmu ima dječak, je kratke filmove i prešla na dugometražnu filmsku formu. S Imagination’s Mirror, Hear It From Clay (1994), Less- što podsjeća na ulogu koju su djeca imala kao dugometražnim debijem Mute Contact (1986) probila se ons at Dawn (1994), Lullaby (1996), Last Break, Earth- glavni junaci velikog broja najcjenjenijih iran- kao vodeća iranska redateljica. Njen idući film Little Bird quake (1997), Mother (Modar, 2000) i Pendar (2003). skih filmova, vjerojatno zato jer se posredno of Happiness (1987) osvojio je 5 nagrada na Fajr filmskom preko njihovih sudbina moglo izbjeći cenzuru festivalu, a nakon njega snimila je Passing Through the Ensiyeh Shah Hosseini (Gorgan, Iran, 1954) u kritičkom prikazu suvremenih zbivanja. Zato Dust (1988), Lost Time (1989), Bitterland (1997), Love Iranska redateljica, diplomirala je filmsku režiju, a osim Without Frontiers (2000) i Candel in the wind (Sham’i režije bavi se i pisanjem scenarija. Snimila je kratki film The su vrlo osjećajni srednjometražni filmovi Leile dar baad, 2004). Opportunity (Mayal, 2000) prikazan na festivalu u Torinu Merhadi Mother i Pendar novost jer se na vrlo 2000. godine, nakon kojeg je uslijedio Rush it’s gone. uvjerljiv i dojmljiv način bave dječjim otkri- Ferial Behzad (Iran, 1955) vanjem svijeta oko njih, dok je u Kakolie Ferial Iranska redateljica, završila je školu za kino i televiziju u Tehe- Behrouz Afkhami (Teheran, Iran, 1956) Behzad dječak protagonist bajke koja nedvoj- ranu i produkciju filmova na sveučilištu u Bostonu u SAD-u. Iranski redatelj i scenarist, diplomirao je na Akademiji za beno pripada baštini. Režirati je počela 1975. godine snimajući kratke lutkarske kino i televiziju 1978. godine. Radio je kao direktor fotogra- Tematska i stilska raznolikost ovih filmova animirane filmove The Singing of the Little Goat, The fije na filmu Under the Rain (1986) redatelja Seifollaha ponegdje otkriva neke nama nepoznate sastav- Most Beautiful Flower of the World i The Story of Daada, a potom je samostalno režirao povijesnu tv seriju nice iranske kinematografije i tako omogućuje Spring. Režirala je igrane filmove Kakolie (The Crested Mirza Kuchak of the Forest. Dugometražni debi ostvario Hen, 1990), The Valley of Butterflies (1991), Invisible je filmom The Bride (1990) koji je imao velik uspjeh u kino kompletiranje slike te istaknute nacionalne pro- Man (1993), The Day in Which the Wooer Came (1996) dvoranama. Uslijedili su filmovi The Day of Angel (1993), dukcije koja je u vrhu svjetskog filma. i The Passion of Life (1998). Režirala je tv serije Stories The Day of the Devil (1994), Takhti, the World Cham- and Advices (1983), Swallow (1986), The Stories of pion (1997) i Hemlock (Shokaran, 2000) nakon kojeg se Tomislav Kurelec Father and Son (1991), Virus of 2000 (2000), Atash-E- bacio u politiku i izabran je u iranski parlament. Nakon isteka Del (2001) i The Group of Seven (2002). Godine 1990. sa svog četverogodišnjeg mandata vratio se filmu i snimio The direktorom fotografije Gholamom Rezom Azadijem osnovala River’s End (Gav khuni, 2003) SRIJEDA 8. OŽUJAK U 20 H ČETVRTAK, 9. OŽUJAK U 21 H PETAK, 10. OŽUJAK U 21 H ČETVRTAK, 9. OŽUJAK U 19 H PETAK, 10. OŽUJAK U 19 H SUBOTA, 11. OŽUJAK U 17 H Svijeća na vjetru Kokoš s krijestom Dva kratka filma Leile Mirhadi (Sham’i dar baad / Candle in the wind, 2004) (Kakolie / The Crested Hen, 1990) r/sc: Pouran Derakhshandeh r: Ferial Behzad Majka k: Hossein Djafarian sc: (Modar / Mother, 2000) igrani, boja k: Gholam Reza Azadi r/sc: Leila Mirhadi igrani, boja kratki igrani, boja, 40 min Uloge: Azita Hajian Uloge: Uloge: Shahib Hosseini Mehdi Fathi Roya Nonahali Jamshid Mashayekhi Farzaneh Kaboli Hesam Navabsafavi Amir Sheisi Sadržaj: Film o dječaku koji nastoji shvatiti svijet slijepe Sadržaj: Sadržaj: majke, a istodobno se trudi ukazati kolegama u školi Nažalost, danas gotovo da ne postoji društvena sku- Prvi film redateljice Ferial Behzad govori o šegrtu na njene prave vrijednosti: pamet i dobrotu. pina koja još nije došla u doticaj s drogom i AIDS-om. u kovačnici koji kreće na putovanje kako bi našao Iranska mladež u tome nije iznimka, a u filmu pratimo nešto davno izgubljeno i potom se vratio kući mudriji upoznavanje, suočavanje i borbu s tim teškim proble- i bogatiji za novo iskustvo. mima. PETAK, 10. OŽUJAK U 21 H SUBOTA 11. OŽUJAK 19 H SUBOTA 11. OŽUJAK U 21 H SUBOTA, 11. OŽUJAK U 17 H PONEDJELJAK 13. OŽUJAK U 21 H PONEDJELJAK 13. OŽUJAK U 19 H Dva kratka filma Leile Mirhadi Požuri, prošlo je Kukuta (Rush, it’s gone / Ghovroob shod bia) (Shokaran / Hemlock, 2000) Pendar (2003) r: Ensiyeh Shah Hosseini r: Behrouz Afkhami r/sc: Leila Mirhadi k: Mohammad Ahmadi sc: Minoo Farshchi k: Mohammad-Reza Sharifi igrani, boja igrani, boja, 86 min kratki igrani, boja, 46 min Uloge: Uloge: Uloge: Ladan Mostofi Hedyeh Tehrani (Sima) Golab Adineh Bijan Emkanian Fariborz Arabnia (Mahmoud) Parisa Jahanbakhsh Farhad Aslani Rozita Ghaffari (Taraneh) Roya Gholami Alireza Osivand Mohammad Salehala Shabnam Motiee Sadržaj: Sadržaj: Sadržaj: Drama u ribarskom naselju na jugu Irana gdje se živi Menadžeru Mahmoudu njegov šef Khakpour otkrije Predana učiteljica iz maloga gradića sve vrijeme prema tradicionalnim običajima – onaj na koga se da su mu prišle nepoznate osobe i ponudile mu posvećuje učenicima kako bi ih što bolje pripremila posumnja da je ukrao mora staviti ruku u vruće ulje mito da bi im pomogao da kupe tvornicu u kojoj on za daljnji život. I tako godinama, sve do skorog umi- i ako ga ne opeče dokazat će nevinost, žena kojoj i Mahmoud rade. Kada Khakpour doživi automobi- rovljenja. No, njeni učenici ne žele prihvatiti njeno pogine muž nema nikakvih prava dok se ne nađe tijelo lsku nesreću, Mahmoud će ga morati privremeno umirovljenje... njezinog supruga, jer je se tek tada može proglasiti zamijeniti i suočiti se s lošom financijskom situa- udovicom, te se može ponovo udati. Takva je sudbina cijom tvornice. Prilikom posjete šefu u bolnici, upoz- zadesila protagonisticu filma, mladu, lijepu ženu kojoj naje medicinsku sestru Simu s kojom se upušta u je u ribolovu nestao muž. Druga paralelna radnja je izvanbračnu i emocionalno nestabilnu vezu. namjera da se tu izgradi veliki, moderni hotel i počne Svojevrsna iranska verzija Fatalne privlačnosti, koja zarađivati turizmom. U tom sukobu patrijarhalne je u redateljevoj domovini izazvala određene kontro- baštine i novih ideja redateljica na dojmljiv način verze, ali i uspjeh u kino dvoranama. oblikuje kritičku sliku suvremene iranske provincije.

chandrahas choudhury :: iranski film

. : HITCHCOCK S HIJABOM

Ne znate ništa o Iransku redateljicu Pouran Derakhshandeh da se muškarac i žena dodiruju na ekranu ako suvremenom filmu kamo god putovala po svijetu uvijek manje ispi- nisu u braku. Žene moraju jednako kao i u stvar- tuju o njenim filmovima, nego li o tome kako nom životu, nositi hijab i pokrivati kosu ne samo ako se niste upoznali je biti redateljica u Iranu, a najviše pak pitaju u javnosti već i u scenama u domaćinstvima jer je s iranskim novim je zašto je u posljednjih desetak godina odjed- onaj tko te scene gleda stranac. Film koji se bavi valom. Iran je nova nom došlo takvo obilje odličnih filmova iz njene nečim tako jednostavnim kao što je romantična zemlje. Naime, Iran se iz filmske žabokrečine ljubav nailazi na mnogo poteškoća. Također, bilo filmska meka. Što ga odjednom pretvorio u uzbudljivo središte. Kao što da se približi blasfemiji ne dolazi u obzir kao čini tako živahnim? što se nekada od filmskih fanova očekivalo da ni bilo kakva kritika postojeće vlade ili revolu- pogledaju filmove redatelja kao što su Truf- cije iz 1979. pod vodstvom ajatolaha Homeinija. faut, Bergman, Kurosawa ili Ray tako i današnji 2001. godine provela je kratko filmoljupci nisu vidjeli ništa, ako se još nisu vrijeme u zatvoru jer je snimala The Hidden Half, upoznali s nekim od najpoznatijih predstavnika kontroverzni film koji je zadirao u revoluciju. iranskog novog vala kao što su Abbas Kiaro- Ipak, zabrane ponekad mogu pospješiti stami, , Mohsen Makhmalbaf i umjetnost, potičući umjetnike da razmišljaju njegova kćer Samira, i Jafar kreativnije i da se više oslanjaju na simboli- Panahi. zam, neizravnost i nagoviještanje kako bi stvo- Fenomen iranskog filma, koji je postao rili filmove u kojima se gledatelje ne hrani jedan od cijenjenih filmskih kultura ovjenčanih značenjima već oni radije sami nadopunjuju Zlatnim lavovima i medvjedima, vrlo je zanim- značenje. Tijekom prošlih deset godina, a oso- ljiv. Naime, filmski autori u Iranu rade u uvje- bito nakon 1997. kada je na vlast došla tolerant- tima koji se teško mogu nazvati primjerenima nija vlada Mohammada Hatamija, iranski film je za velika filmska postignuća – pod islamskim dobio reputaciju jedne od najosobitijih filmskih režimom koji je vrlo podozriv prema filmu i kultura koja uvelike ovisi o dijalogu, ali istovre- sposobnosti da utječe na gledaoce i kvari ih. Od meno i o tišini, meditativnim i sporim scenama 1979. pravila Ministarstva kulture ne dopuštaju koje često traju jednu ili dvije minute, umjesto brze izmjene kadrova i drečave kamere koji su fska pitanja te nemaju ništa sa zvijezdama, spe- rij Minooe Farshchi priča priču o vezi između postali karakteristični za naše emtijevsko doba. cijalnim efektima, senzacionalizmom i smiješnim Mahmouda, poslovnoga čovjeka s obitelji i Iranski film osobitu pažnju poklanja karakterima eskapističkim pričicama. Eto zašto!“ Sime, prelijepe bolničarke koja je svjesna moći i ljudskim bićima - malim i velikim. Zanimljivo je Na Azijskom filmskom festivalu u Bom- nad muškarcima. Ovo je film s pomno isplani- koliko je osjetljivih filmova o dječjim životima bayu osobito je intrigantna bila činjenica da je ranim ritmom, pametnom razradom nesigurne i izašlo iz Irana, od Kiarostamijeva Where Is My u sklopu programa Iranski novi val predstavljen neizvjesne atmosfere uz pomoć vješta snimanja Friend’s Home? do Panahijeva White Balloon i veliki broj redateljica koje trenutno rade u Iranu i montaže. Shokaran se upravo paradoksalno Majidijeva The Colour of Paradise. (više ih je u Iranu nego u Bollywoodu). To je uspio oteti strogim pravilima iranskoga filma: Derakhshandeh, prva žena koja je u Iranu osobito začuđujuće kad se u obzir uzme veoma dvoje ljudi proživljavaju burnu vezu no mi ih snimila film nakon Revolucije 1979. više je puta tradicionalna i patrijarhalna povijest iranskog nikada ne vidimo kako se dodiruju. naglašavala da stroga pravila ponekad imaju društva. Na festivalu se raznolikost i kvaliteta tih Derakhshandeh i njene kolegice, upadljive i dobre strane. “Seks i nasilje, glavni sastojci filmova odmah primijetila. Derakhshandehin u dugim tunikama i šalovima omotanim preko zapadnjačkih filmova, u Iranskim su filmovima film na festivalu, Candle in the Wind (2003), lica, bile su jedinstven prizor na projekcijama te nedopustivi,” ustvrdila je. “Žene su u mnogim donekle je previše iskrena bajka o zbunjenu su odgovarale na pitanja novinara i festivalskih zapadnjačkim filmovima roba, no u iranskim fil- dečku koji se počinje drogirati, no ostali filmovi predstavnika na otvorenom sastanku. Dokaz o movima daje im se poštovanje koje i zaslužuju.” U to sasvim nadoknađuju. Također je prikazan njihovu eklektičnome filmskom ukusu (i možda eseju koji je redateljica dala novinarima, nasta- i kratki film Leile Mirhadi Mother (2000) koji strateškom bojkotu njihovih poznatijih muških vila je s kritikom Hollywooda i upitala se kako to priča o dječaku koji postupno počinje razumije- kolega iz Irana) stigao je kada su na upit koji da se sada odjednom iranski film cijeni i gleda vati svijet svoje slijepe majke (koju izvanre- su im najdraži filmovi i redatelji, odgovorile: diljem svijeta: dno tumači jedna od vodećih iranskih glumica “Fellini i Paradjanov,” rekla je Derakhshandeh. “Ovo je vrijeme kada Hollywood provodi Roya Nonahali). Završna scena u ovom filmu “John Ford, Akira Kurosawa i film Disha Sai strahovladu nad cijelim svijetom i to ne samo koja prikazuje dječaka koji gleda uvis prema Paranjpe,” izjavila je Ensiyeh Shah Hosseini, filmovima iz vlastitih studija već i mnogim filmo- prozoru na kojem stoji njegova majka i gleda redateljica bajkovite, ali oštre drame Rush! It’s vima koji se rade drugdje, a imitiraju holivudske. ravno u njega apsolutno je zadivljujuća. Sušta Gone čija se radnja događa u malom ribarskom Iranski filmovi nude nam alternativu stvarnih suprotnost je film Shokaran (2000) reklamiran mjestu na jugu Irana. (“Pripazite na Madhuri ideja i emocija, važna socijalna, moralna i filozo- kao iranska verzija Fatalne privlačnosti. Scena- Dixit u mom filmu,” rekla je Hosseini. I stvarno, nakon dvadesetak minuta filma, vidimo Madhuri Dixit i Salmana Khana kako se drže za ruke i pje- vaju u sceni u kojoj jedan od likova gleda indijski film na televiziji.) “Ingmar Bergman i francuski filmovi,” odgovorila je Mirhadi. “Filmovi Alfreda Hitchcocka,” rekla je Farshchi, kao što su gleda- telji njena filma Shokaran mogli i pretpostaviti. Kao što trenutno iranske filmove rado gle- daju u Indiji, tako i u Iranu vole indijske filmove (što je natuknuto u Hosseininom filmu). Sada se indijski filmovi lako mogu nabaviti na crnom tržištu, a i obično se prikazuju jednom mjesečno na iranskoj televiziji iako su ranije bili zabranjeni zbog neprihvatljiva sadržaja. “Sve scene pjesme i plesa bile su uvijek izrezane iz vaših filmova,” rekla je Farshchi, i fakinski se nasmiješila. “Tako na iranskoj televiziji bollywoodski filmovi traju tek 45 minuta.”

(Chandrahas Choudhury živi u Bombayu, piše lite- rarni blog ‘The Middle Stage’, a u ovom tekstu u povodu prošlogodišnjeg Azijskoga filmskoga festi- vala u Bombayu približava nam iranski film.)

www.filmski-programi.hr