DOCSLIB.ORG

Ignjat JOB NAKLADNIK EDITORE PUBLISHER

Total Page：16

File Type：pdf, Size：1020Kb

Download full-text PDF Read full-text
Ignjat JOB NAKLADNIK EDITORE PUBLISHER Ignjat JOB NAKLADNIK EDITORE PUBLISHER Adris grupa d.d. Obala Vladimira Nazora 1, 52210 Rovinj tel.: 052/ 801 312 fax: 052/ 813 587 e-mail: [email protected] www.adris.hr ZA NAKLADNIKA EDIZIONE A CURRA DI FOR THE PUBLISHER Predrag D. GrubiÊ LIKOVNI POSTAV IZLOÆBE ESPOSIZIONE A CURA DI AUTHOR OF THE EXHIBITION Igor ZidiÊ PRIJEVOD NA TALIJANSKI TRADUZIONE IN ITALIANO ITALIAN TRANSLATION SPES, Zagreb PRIJEVOD NA ENGLESKI TRADUZIONE IN INGLESE ENGLISH TRANSLATION dr. Graham McMaster FOTOGRAFIJE FOTOGRAFIE PHOTOGRAPHY Goran VraniÊ OBLIKOVANJE PROGETTO GRAFICO DESIGN Antun ZidiÊ Sting design, Zagreb FOTOLITI I TISAK FOTOLITO E TIPOGRAFIA PREPRRESS AND PRINT Art studio AzinoviÊ, Zagreb NAKLADA EDIZIONE EDITION 2000˝ Zagreb, 2007. Izloæba je pripremljena u suradnji s Modernom galerijom, Zagreb. Esposizione è realizzata in collaborazione con Galleria Moderna, Zagabria. Exhibition is organized in collaboration with Modern Gallery, Zagreb. korice 2-3 2-3 12/06/2007, 07:58 IgnjatJOB (Dubrovnik 1895 - Zagreb 1936) Galerija Adris Obala Vladimira Nazora 1 Rovinj • Rovigno 13 rujna / settembre / september 04 studenog / novembre / november 2007 1 jobNOVE 1 08/09/2007, 08:17 2 jobNOVE 2 08/09/2007, 08:17 OD TRAUMATSKOG I MAGI»NOG REALIZMA KA VIZIONARNOM I ORGIJASTI»KOM RUKOPISU EGZISTENCIJE Ignjat Job u hrvatskom slikarstvu dvadesetih i tridesetih godina XX. stoljeÊa Igor ZidiÊ I. UobiËajilo se, u hrvatskoj likovnoj kritici i povijesti umjetnosti, Joba prikazivati sastavnim dijelom hrvatske moderne umjetnosti - baπ kao πto se, u srpskoj publicistici i znanosti, tretira kao neupitan dio srpske kulture. Tek ga, kojiput, s vidno manje argumenata i uspjeha, neki pisac razmatra u sustavu “zajedniËke” jugoslavenske moderne likovnosti. Toj bih treÊoj soluciji posvetio malu digresiju. Korijeni su moderne umjetnosti - kao i znanosti - stoljetni; elaboracija nekih idejâ traje gdjekad stoljeÊe ili dva; produktivne su pojedinaËne evokacije joπ i znatno πirega raspona (usp. PicassoIngres, Rafael, Pompeji, Faiyûm); a stilizacije (bruπenja) govornih fraza - sudeÊi prema europskoj praksi - odvijaju se u rasponima od nekoliko godina (kada je rijeË o kratkovjekim avangardnim stilovima) do nekoliko desetljeÊa - i to na eruiranom materijalu tradicijâ i sretnih invencija pojedinih regija cijeloga kontinenta ili na viπe njih odjednom. Bez obzira na to πto su se osnivala jugoslavenska umjetniËka druπtva, πto su se odræavale jugoslavenske izloæbe, πto se - politiËki i kulturalno - propagirala i subvencionirala unitarna jugoslavenska umjetnost i πto se ta ideja najdjelotvornije opirala o lea najjaËega meu umjetnicima, Ivana MeπtroviÊa, a bila je, intencionalno, najcjelovitije izraæena u njegovu “Vidovdanskom hramu” (kojega su dijelovi nastajali od 1907. do 1912), ipak je doæivjela slom baπ na onome podruËju, koje je tako nekritiËki, tako neodgovorno eksploatirala: na podruËju ideologije.1 U takvom kontekstu umjetniËkoga jugoslavenstva i njegove sudbine razmatra se od zgode do zgode i Jobovo djelo. Dræim, poslije svega, da je mnogo uputnije razmatrati ga u kontekstu sredinâ u kojima je djelovao, a to su, nema dvojbe, Hrvatska i Srbija. Bude li netko, u suviπnoj ili pak opravdanoj nervozi, potezao argumente koji Êe ga viπe vezivati uz jednu ili uz drugu stranu - na volju mu! Uz jedan uvjet: da se iz tih ocjena uklone elementi politiËke arbitraæe, a izvuku na vidjelo oni duboki, pa i najdublji artistiËki razlozi: umjetniËki korijeni, πkole, spletovi utjecaja, “lektira”, primljena i emitirana “zraËenja” (likovna idiomatika i frazeologija, elementi rukopisa, tematski i motivski obzor djela, sastav palete i njezino korespondiranje s podnebljem, lokalnom i πirom tradicijom, a tu su uraËunate i manifestacije opiranja, znaci individuacije i πtoπta drugo. Neka mi bude dopuπteno da ovdje navedem dio teksta πto sam ga bio napisao, joπ 1998, kao proslov u vodiËu (privremenoga) stalnog postava zagrebaËke MG za razdoblje 1850- 1950: “…πto se toga tiËe æelim biti jasan: svaki je, u Hrvatskoj djelatan umjetnik bio, za nas, i hrvatski umjetnik. To, istodobno, ne znaËi da mu osporavamo moguÊnost izmjene toga statusa (kao πto je bio sluËaj s Aralicom, poslije 1941) ili pravo na dvojan status. Moderna je umjetnost puna takvih seoba2 ; πto bi, recimo, bio Pariz bez svojih Rusa ili ©panjolaca? A ima, da ne zaboravimo, i ljudi kojih su korijeni, veze, πkole, poslovi, ljubavi - rijeËju: æivotne prilike - vodile ‘rascjepu’, dvoznaËnosti, dvodomlju ili trodomlju. Nije li to, dijelom, i na razliËite naËine, bila sudbina ©umanoviÊa, Joba, Stupice i mnogih drugih? ©to tada Ëiniti, kako postupati da se ne okrnje prava Ëovjeka i interesi sredina? Silom se niπta ne moæe, ali i ne smije. Ako je netko za æivota imao snage da bude dijelom triju kultura, da se triput raa i triput staje na noge - kao πto se, primjerice, dogodilo DobroviÊu na razmeu maarskog, hrvatskog i srpskog prostora - zaπto bismo mu to, i s kojim pravom, osporavali u smrti?”3 Nitko tu niπta ne gubi; ako je takta, osjetljivosti i obzira. Svi nekome neπto duguju. BeciÊ je participirao u srpskoj umjetnosti, kao i Tartaglia i Job; MeπtroviÊ joj je dao najjaËe impulse, a Miπe, RosandiÊ, MiliËiÊ i mnogi drugi dodali su neπto svoga. U Hrvatskoj je Aralica poæivio pola æivota, dubok trag ostavili su ©umanoviÊ, DobroviÊ, Stupica, MuπiË i drugi. A i prije su mnogi naπi Schiavoni dali svoj doprinos velikoj Italiji, kao πto su (pohrvaÊeni) Nijemci i Austrijanci (HamziÊ, Jaschke, Hötzendorf, Bollé i drugi), Albanci (Aleπi), Talijani (Firentinac, Salghetti-Drioli, Moretti), Francuzi (Quiqerez), Maari (Mücke), »esi (Zasche), Slovenci (Stroy, Brodnik) i drugi davali impulsa hrvatskoj umjetnosti, a gdjekad u njoj i prednjaËili. 3 jobNOVE 3 08/09/2007, 08:18 Santa Maria 1921 Nitko ozbiljan, objektivan i kritiËan, ne bi mogao prihvatiti polaziπte po kojemu njihovi mogu biti (i) naπi, a naπi ne smiju biti (i) njihovi. ©toπta je u æivotu Ignjata Joba pruæalo osnova srpskim kritiËarima i povjesniËarima moderne umjetnosti da ga prosuuju (i) kao svoga slikara. To su godine njegova æivota u Srbiji, cijeli mali ciklus “minijatura” na drvu naslikan na Kablaru (selo Kulina), to je najvaænija osoba u njegovu artistiËkom æivotu, Æivka ro. CvetkoviÊ, njegova druga supruga, majka Cvijete i nepreæaljenog sina Rastka, poærtvovna i samozatajna æena vrijedna poπtovanja, koju je kao studenticu upoznao u Beogradu (i od koje Êe se - nakon petnaest godina - pred smrt i rastati).Tu su i brojna sudjelovanja na beogradskim izloæbama, pridruæivanje srpskim umjetniËkim grupama, kao πto je bio Oblik, (od 1929. do 1935) te sudjelovanje na izloæbama Udruæenja “Cvijeta ZuzoriÊ”, (od 1929. do 1933) i ProleÊnim jugoslavenskim izloæbama (od 1931. do 1933) i, kroz to, kontinuirana nazoËnost njegovih djela u srpskom likovnom prostoru; umjetniËki produktivna, inspirativna druæenja i prijateljstva s umjetnicima, knjiæevnicima i kritiËarima u Beogradu (Rastko PetroviÊ, Petar DobroviÊ, Jovan BijeliÊ, Tin UjeviÊ, Pjer i Liza KriæaniÊ, Sibe MiliËiÊ, Bora ProdanoviÊ…), pa znatan broj slika udomljen u Srbiji, u privatnim i javnim zbirkama. Mogli bismo tu spomenuti i davni viπemjeseËni boravak u Niπu (1912. na 1913), gdje se, nakon napuπtanja dubrovaËke gimnazije, pridruæio putujuÊem Pozoriπtu Koste TrifkoviÊa, koje je, baπ u godini Jobova dolaska, bio preuzeo Sima BuniÊ (dotad je druæina djelovala pod imenom SineliÊ).4 4 jobNOVE 4 08/09/2007, 08:18 Skromne uloge, koje je mladi amater, kratkotrajno, u tome ambijentu interpretirao, nisu, dakako, mogle ostaviti traga u kazaliπnoj Srbiji, ali su, zacijelo, ostavile traga u njegovoj duπi i u njegovu jeziku. No πto je to, πto mi pruæa moguÊnost da ga - kao toliki drugi pisci prije mene - razmotrim i kao hrvatskog umjetnika? Prvo je Ëinjenica da je Job, roen, πkolovan i umro u Hrvatskoj; da je od 41 godine æivota - njih 35 proveo u Hrvatskoj (spram 6 proæivljenih u Srbiji); da je u Dubrovniku pohaao - dok je pohaao - tamoπnju gimnaziju; da je u Zagrebu upisao Privremenu viπu πkolu za umjetnost i umjetni obrt i na njoj studirao od 1917. do 1920, da bi joj se, tada veÊ kao Akademiji, vratio pod sam kraj æivota, πkolske godine 1935/1936, kao poznat i uvaæen slikar, u svojoj 40- oj! (Morali su postojati duboki motivi za takvu odluku; osobno vjerujem da se s ruba egzistencijalnoga sloma, psihiËkog, fiziËkog i financijskog pokuπao vratiti u svoje poËetke, u 1917. kad se, prvi put, upisao u tu zagrebaËku visoku πkolu i kad se joπ sve Ëinilo moguÊim i dohvatljivim. PoËeti iznova bilo je, kao roditi se drugi put, dobiti svoju prigodu joπ jednom: kao Feniks koji ustaje iz vatre i pepela (dojuËeraπnjeg) æivota! Gamulin svjedoËi da se Job ponovo “upisao (…) u Akademiju, u slikarsku klasu Marina Tartaglie. U knjizi Akademije za πk. godinu 1935/36. upisane su Ëetiri odliËne ocjene, no nije jasno kada i koliko je Akademiju polazio.”5 O svemu tome u spomen knjizi Akademija likovnih umjetnosti 1907-1997, tiskanoj u Zagrebu 2002, ne nalazimo spomena (kao ni o tome da je bio upisan u πkolsku godinu 1919/ 1920), a sâm se vrlo dobro sjeÊam kako mi je o tom kasnom dolasku Jobovu u njegovu klasu pripovijedao, potkraj πezdesetih, Marino Tartaglia; senzibilan kakav je bio, osjeÊao je nelagodu ocjenjujuÊi Ëovjeka koji je veÊ bio gotov i osebujan slikar; no MeπtroviÊ, KljakoviÊ i on da su uËinili sve πto su mogli da mu u tom trenutku socijalno, materijalno i moralno pomognu. Zanimljivo je, a ne znam je li - i koliko je, ako uopÊe jest - indikativno, da je, rasprodajuÊi dubrovaËko nasljee, Jobova majka 1917. u Zagrebu, nekoÊ: Petrova 3, kupila stan za sebe i dva svoja sina koje je trebalo podizati: Ignjata (Inka) i Nikolu; Cvijeto je poginuo 1915. Ona je, dakle, odluËila da djecu πkoluje u Zagrebu. Bio bih neiskren kad ne bih rekao da visoko uvaæavam osobito posljednje slikarske godine Jobova slikarskog æivota. Na samom kraju svoga puta on se vratio Zagrebu majËina izbora, postao Ëlanom grupe ZagrebaËkih umjetnika ( i s njima izlagao, ne raskidajuÊi svoje beogradske veze, od 1934. do 1936); obnovio ili stekao brojna nova prijateljstva (Cata i Dubravko Dujπin, Ernest TomaπeviÊ, Hinko Juhn, Nevenka –oreviÊ, Mirko Uzorinac, Jozo KljakoviÊ, Ivan MeπtroviÊ, Oton Postruænik, dr Antun ©ercer, a tu je, dakako, i njegova prva supruga, Vikica OrπiÊ).
Load more

Recommended publications
  • In Memoriam Cvito Fiskovic (1908–1996)
    T. Maroevi}: In memoriam Cvito Fiskovi} (1908–1996) Rad. Inst. povij. umjet. 20/1996. (189–194) 188 Rad. Inst. povij. umjet. 20/1996. (189–194) T. Maroevi}: In memoriam Cvito Fiskovi} (1908–1996) In memoriam Cvito Fiskovi} (1908–1996) Izlazak iz Domovinskog rata, s velikim brojem uni{tenih povi- Nema nekrologa ili komemoracije koji bi mogli ocrtati sve jesnih ambijenata i razru{enih spomenika, do~ekujemo bez teme Fiskovi}eva opusa; u tu svrhu nije dovoljna ni ove}a znanstvenog autoriteta i stru~ne pomo}i Cvita Fiskovi}a. studija, a jedva da bi zadovoljavala i cijela monografija. Ovom Ostavimo li ~ak po strani velik ljudski i kolegijalni gubitak, se prilikom osvr}emo na nj ponajprije iz rakursa spomeni~ke smrt ovoga povjesni~ara umjetnosti, konzervatora, kulturnog za{tite i konzervatorske prakse, u koje je ulo‘io znatan kreati- historika i istan~ana pisca ~ini gotovo neusporedivu prazninu vni napor a iz kojih je zauzvrat crpio mnoge dragocjene poda- na mnogim podru~jima, u mnogim prostorima i regijama, u tke, komplementarne {irokim i iscrpnim arhivskim istra- razli~itim slojevima doma}e umjetni~ke ba{tine, a posebice ‘ivanjima. Dok je »filolo{kom metodom« uspostavio posve u poznavanju i tuma~enju civilizacijskog supstrata cijele Dal- novu genealogiju hrvatskoga graditeljstva, kiparstva, slikar- macije. S obzirom da je Fiskovi}eva interpretacija polazila stva i umjetni~koga obrta, donose}i na svjetlo dana stotine organski od zavi~ajnoga sredi{ta, od duboke uronjenosti u imena i atribucija, radom na terenu razvio je zavidnu stilsko- pro{lost i neposrednu okolicu Orebi}a, kor~ulansko-pelje{kog morfolo{ku osjetljivost, stekao pouzdane instrumente kanala, koordinata nekada{nje Dubrova~ke Republike, ona povijesnoumjetni~ke klasifikacije i valorizacije.
    [Show full text]
  • Vojin BAKIĆ 1952 Vojin BAKIĆ(Bjelovar, 1915 - Zagreb, 1992)
    Vojin BAKIĆ 1952 Vojin BAKIĆ(Bjelovar, 1915 - Zagreb, 1992) Galerija Adris Obala Vladimira Nazora 1 Rovinj • Rovigno 14 srpnja / luglio / july 31 kolovoza / agosto / august 2017 1 2 VOJIN BAKIĆ Igor Zidić I. Kipar u spomeniku U većini tekstova o kiparu Voji Bakiću – i kad ih pišu hrvatski pisci – nerijetko se spominje da je bio “srpskoga porijekla” ili ga se apostrofira kao Srbina iz Hrvatske. To, doduše, nema nikakve veze s njegovom skulpturom, ali u politički ostrašćenom našem prostoru – a Bakićev život podrazumijeva vrijeme stvaranja Države SHS, potom kraljevine Jugoslavije, uspostave Nezavisne države Hrvatske, zatim Titove Jugoslavije (FNRJ, SFRJ) i, najposlije, Tuđmanove Republike Hrvatske – svako je predstavljanje neke osobe javnosti uključivalo i izravnu ili neizravnu deklaraciju o podrijetlu. Ipak, zaboravne je hrvatske pisce, biografe, kritičare sâm Bakić gorko podsjetio kako su mu neki anonimusi 1991. i 1992. godine telefonski psovali “četničku majku” – a “... moja je majka bila Hrvatica (...)”.1 Ako je tako – onda je i podrijetlo dvoznačno, a ne jednoznačno, što će se pokazati njegovim dodatnim opterećenjem, točnije: dodatnim motivom s kojega se Bakić pokazuje podijeljenom osobnošću; likom koji se, po svemu sudeći, sve do smrti nije oslobodio svojih kontroverzi. Kroz njegovo se biće manifestiraju hereditarno-protuslovne težnje. Njegova je majka, da bi se za svoga supruga mogla crkveno vjenčati, s katoličke vjere prešla na pravoslavnu, pritom bila prisiljena odbaciti svoje krsno ime (Josipa) i prihvatiti novo (Jelena, Jelka),
    [Show full text]
  • VOJNOSANITETSKI PREGLED ^Asopis Lekara I Farmaceuta Vojske Srbije
    YU ISSN 0042-8450 VOJNOSANITETSKI PREGLED ^asopis lekara i farmaceuta Vojske Srbije Military Medical and Pharmaceutical Journal of Serbia Vojnosanitetski pregled Vojnosanit Pregl 2011; July Vol. 68 (No. 7): p. 535-630. YU ISSN 0042-8450 vol. 68, br. 7, 2011. VOJNOSANITETSKI PREGLED Prvi broj Vojnosanitetskog pregleda izašao je septembra meseca 1944. godine Časopis nastavlja tradiciju Vojno-sanitetskog glasnika, koji je izlazio od 1930. do 1941. godine IZDAVAČ Uprava za vojno zdravstvo MO Srbije IZDAVAČKI SAVET UREĐIVAČKI ODBOR prof. dr sc. pharm. Mirjana Antunović Glavni i odgovorni urednik prof. dr sc. med. Snežana Cerović prof. dr sc. pharm. Silva Dobrić prof. dr sc. med. Dragan Dinčić, puk. prof. dr sc. med. Zoran Hajduković, puk. Urednici: dr Mladen Milivojević, puk. prof. dr sc. med. Bela Balint prof. dr sc. med. Marijan Novaković, puk. prof. dr sc. stom. Zlata Brkić prof. dr sc. med. Zoran Popović, puk prof. dr sc. med. Snežana Cerović prof. dr sc. med. Predrag Romić, puk. akademik Miodrag Čolić, puk. prim. dr Stevan Sikimić, puk. akademik Radoje Čolović prof. dr sc. med. Aleksandar Đurović, puk. doc. dr Veljko Todorović, brigadni general (predsednik) doc. dr sc. med. Branka Đurović prof. dr sc. med. Borisav Janković MEĐUNARODNI UREĐIVAČKI ODBOR doc. dr sc. med. Lidija Kandolf-Sekulović akademik Vladimir Kanjuh Prof. Andrej Aleksandrov (Russia) akademik Vladimir Kostić Assoc. Prof. Kiyoshi Ameno (Japan) prof. dr sc. med. Zvonko Magić prof. dr sc. med. Đoko Maksić, puk. Prof. Rocco Bellantone (Italy) doc. dr sc. med. Gordana Mandić-Gajić Prof. Hanoch Hod (Israel) prof. dr sc. med. Dragan Mikić, puk. Prof. Abu-Elmagd Kareem (USA) prof.
    [Show full text]
  • Catalogue: November 2019 #1
    CATALOGUE: NOVEMBER 2019 #1 Maps Unusual Printing and Printing Locations Slavic Books Ottoman Books Armenian Books Ephemera and Much More www.pahor.de Antiquariat Daša Pahor GbR Alexander Johnson, Ph.D. & Daša Pahor, Ph.D. Jakob-Klar-Str. 12 Germany - 80796 München +49 89 27 37 23 52 www.pahor.de [email protected] ANSWERS TO THE MOST COMMON QUESTIONS - We offer worldwide free shipping. - We cover the customs fees, provide all the paperwork and deal with the customs. We send outside the EU daily and we are used to taking over the control of exporting and importing. - For all the manuscripts, ordered from outside the EU, please give us approximately 10 days to deal with the additional paperwork. - We offer a 20% institutional discount. - In case you spot an item, that you like, but the end of the fiscal year is approaching, please do not be afraid to ask. We would be glad to put any objects from our offer aside for you and deal with it at your convenience. - We offer original researches and high resolution scans of our maps and prints, which we are happy to forward to the buyers and researchers on request. - For any questions, please e-mail us at: [email protected]. In 2019 we would like to invite you to our stand at the ASEEES Annual Convention in San Francisco, from November 23rd to 26th. In early 2020, we are planning on exhibiting again at the New York Antiquarian Book Fair and Firsts London’s Rare Book Fair. Yours truly, Daša & Alex 1.
    [Show full text]
  • ENG Reprint UMETNICKE VREDNOSTI.Qxp
    Publisher: The Service of the National Assembly of the Republic of Serbia Professional associates: Vera Pavlovic-Loncarski (architecture) Marija Bujic and Ivanka Zoric (interior design) Vera Grujic (sculpture) and Ljubica Miljkovic (painting) Belgrade, 2007 THE HOUSE OF THE NATIONAL ASSEMBLY OF The National Assembly of the Federal People's THE REPUBLIC OF SERBIA Republic of Yugoslavia, the highest state body, adopted a new Constitution in January 1946 which affirmed the ARTISTIC VALUES principles of parliamentary rule. The House of the National Assembly of the Republic Pursuant to the new Constitution, adopted in 1963, the of Serbia was erected near the place where on Socialist Federal Republic of Yugoslavia was pro- November 30, 1830 the Great National Assembly took claimed and the Federal Parliament became the highest place. On that occasion, the Turkish sultan's state legislative body. From 1974, the Constitution changed decree on the rights of Serbs was proclaimed and the the parliamentary structure. During this time, the hereditary title of Prince Milos was confirmed. Parliament of the Socialist Federal Republic of The construction of the parliamentary edifice, based on Yugoslavia was constituted as the highest legislative the design of the architect Jovan Ilkic from 1901, start- body, in which the Republics and Autonomous ed in 1907, when King Petar I Karadjordjevic laid the Provinces were directly represented. cornerstone of the future House of National After the dissolution of SFR Yugoslavia, in the 1990s, Representation. The construction of the building was this edifice became the Federal Parliament of the completed in 1936 and the first session in the new edi- Federal Republic of Yugoslavia, consisting of two fed- fice was held on October 20th of the same year.
    [Show full text]
  • IPU Bibliografije-Ravnatelja-Instituta-Za-Povijest
    BIBLIOGRAFIJA BIVŠIH RAVNATELJA INSTITUTA ZA POVIJEST UMJETNOSTI – Grge Gamulina, Milana Preloga i Ivanke Reberski priredila Anita Katulić Zagreb, 2016. Bibliografija bivših ravnatelja IPU-a IPU, Zagreb, 2016. MREŽNA IZDANJA INSTITUTA ZA POVIJEST UMJETNOSTI Knjiga 6 IZDAVAČ Institut za povijest umjetnosti Ulica grada Vukovara 68 10000 Zagreb ZA IZDAVAČA Milan Pelc UREDNICA MREŽNIH IZDANJA Ivana Haničar Buljan BIBLIOGRAFIJE SASTAVILA I UREDILA Anita Katulić SURADNICA Irena Šimić FOTOGRAFIJE Naslovna fotografija: Detalj rukopisnih bilješki o Ignjatu Jobu (Institut za povijest umjetnosti, Arhiv Grgo Gamulin, zbirka rukopisa, kut. 4, fasc. Ignjat Job, nedatiran rukopis, 12 str.) Portreti Grge Gamulina i Milana Preloga dio su Fotoarhiva Branko Balić pohranjenog u Institutu za povijest umjetnosti od 1977. godine (inv. br. BB-P-00290 i BB-P-00747). Portret Ivanke Reberski objavljen je uz suglasnost autora fotografije Milana Drmića. GRAFIČKI DIZAJN Danijela Šapina ISBN 978-953-7875-40-4 Zagreb, 2016. 2 Bibliografija bivših ravnatelja IPU-a IPU, Zagreb, 2016. SADRŽAJ Bibliografija Grge Gamulina 1930.-2016. ............................................................. 5 Bibliografija Milana Preloga 1951.-2013. ............................................................. 48 Bibliografija Ivanke Reberski 1965.-2016. ............................................................ 71 3 Bibliografija bivših ravnatelja IPU-a IPU, Zagreb, 2016. Uvod U jesen ove, 2016. godine, održan je IV. Kongres hrvatskih povjesničara um- jetnosti na temu Institucije
    [Show full text]
  • Serbian Painters in the Army Medical Corps 1914–1918 Srpski Slikari U Ratnom Sanitetu 1914–1918
    Volumen 68, Broj 7 VOJNOSANITETSKI PREGLED Strana 621 H I S T O R Y O F M E D I C I N E UDC: 75-051::355.415.6(497.11)"1914/1918"(091) Serbian painters in the Army Medical Corps 1914–1918 Srpski slikari u ratnom sanitetu 1914–1918 Ljubiša Nikolić Clinical Centre “Zvezdara”, Clinic for Eye Diseases, Belgrade, Serbia Key words: Ključne reči: world war I; serbia; military medicine; famous persons. prvi svetski rat; srbija; medicina, ratna; slavne ličnosti. Introduction nurses or patients of the Army Medical Corps, or both, from 1914 to 1918. Therefore, the aim of this paper was to Searching documents in the history of the Serbian make them known to the medical community. Army Medical Corps reveals their different fortune: while Although with a different human and artistic nature, the Serbian-Turkish Wars (1876–1878), and the Serbian- these young men and women, as a generation, followed the Bulgarian War were described by the hand of Dr. Vladan same path. At first, they would attend the art school in Bel- 1 Đorđevic and published in four volumes , a larger part of grade, lead by Kiril Kutlik, and later, by Rista and Beta Vu- the archive which could shed more light on the Great War kanović. was destroyed either in trains at the town of Kraljevo rail- After having learnt the basic drawing, they would way station or at the torches lit at Kosovo and Metohia, switch to Anton Ažbe's preparatory art school in Munich. during the retreat of the Serbian Army in 1915.
    [Show full text]