Ignjat JOB NAKLADNIK EDITORE PUBLISHER Adris grupa d.d. Obala Vladimira Nazora 1, 52210 Rovinj tel.: 052/ 801 312 fax: 052/ 813 587 e-mail: [email protected] www.adris.hr ZA NAKLADNIKA EDIZIONE A CURRA DI FOR THE PUBLISHER Predrag D. GrubiÊ LIKOVNI POSTAV IZLOÆBE ESPOSIZIONE A CURA DI AUTHOR OF THE EXHIBITION Igor ZidiÊ PRIJEVOD NA TALIJANSKI TRADUZIONE IN ITALIANO ITALIAN TRANSLATION SPES, Zagreb PRIJEVOD NA ENGLESKI TRADUZIONE IN INGLESE ENGLISH TRANSLATION dr. Graham McMaster FOTOGRAFIJE FOTOGRAFIE PHOTOGRAPHY Goran VraniÊ OBLIKOVANJE PROGETTO GRAFICO DESIGN Antun ZidiÊ Sting design, Zagreb FOTOLITI I TISAK FOTOLITO E TIPOGRAFIA PREPRRESS AND PRINT Art studio AzinoviÊ, Zagreb NAKLADA EDIZIONE EDITION 2000˝ Zagreb, 2007. Izloæba je pripremljena u suradnji s Modernom galerijom, Zagreb. Esposizione è realizzata in collaborazione con Galleria Moderna, Zagabria. Exhibition is organized in collaboration with Modern Gallery, Zagreb. korice 2-3 2-3 12/06/2007, 07:58 IgnjatJOB (Dubrovnik 1895 - Zagreb 1936) Galerija Adris Obala Vladimira Nazora 1 Rovinj • Rovigno 13 rujna / settembre / september 04 studenog / novembre / november 2007 1 jobNOVE 1 08/09/2007, 08:17 2 jobNOVE 2 08/09/2007, 08:17 OD TRAUMATSKOG I MAGI»NOG REALIZMA KA VIZIONARNOM I ORGIJASTI»KOM RUKOPISU EGZISTENCIJE Ignjat Job u hrvatskom slikarstvu dvadesetih i tridesetih godina XX. stoljeÊa Igor ZidiÊ I. UobiËajilo se, u hrvatskoj likovnoj kritici i povijesti umjetnosti, Joba prikazivati sastavnim dijelom hrvatske moderne umjetnosti - baπ kao πto se, u srpskoj publicistici i znanosti, tretira kao neupitan dio srpske kulture. Tek ga, kojiput, s vidno manje argumenata i uspjeha, neki pisac razmatra u sustavu “zajedniËke” jugoslavenske moderne likovnosti. Toj bih treÊoj soluciji posvetio malu digresiju. Korijeni su moderne umjetnosti - kao i znanosti - stoljetni; elaboracija nekih idejâ traje gdjekad stoljeÊe ili dva; produktivne su pojedinaËne evokacije joπ i znatno πirega raspona (usp. PicassoIngres, Rafael, Pompeji, Faiyûm); a stilizacije (bruπenja) govornih fraza - sudeÊi prema europskoj praksi - odvijaju se u rasponima od nekoliko godina (kada je rijeË o kratkovjekim avangardnim stilovima) do nekoliko desetljeÊa - i to na eruiranom materijalu tradicijâ i sretnih invencija pojedinih regija cijeloga kontinenta ili na viπe njih odjednom. Bez obzira na to πto su se osnivala jugoslavenska umjetniËka druπtva, πto su se odræavale jugoslavenske izloæbe, πto se - politiËki i kulturalno - propagirala i subvencionirala unitarna jugoslavenska umjetnost i πto se ta ideja najdjelotvornije opirala o lea najjaËega meu umjetnicima, Ivana MeπtroviÊa, a bila je, intencionalno, najcjelovitije izraæena u njegovu “Vidovdanskom hramu” (kojega su dijelovi nastajali od 1907. do 1912), ipak je doæivjela slom baπ na onome podruËju, koje je tako nekritiËki, tako neodgovorno eksploatirala: na podruËju ideologije.1 U takvom kontekstu umjetniËkoga jugoslavenstva i njegove sudbine razmatra se od zgode do zgode i Jobovo djelo. Dræim, poslije svega, da je mnogo uputnije razmatrati ga u kontekstu sredinâ u kojima je djelovao, a to su, nema dvojbe, Hrvatska i Srbija. Bude li netko, u suviπnoj ili pak opravdanoj nervozi, potezao argumente koji Êe ga viπe vezivati uz jednu ili uz drugu stranu - na volju mu! Uz jedan uvjet: da se iz tih ocjena uklone elementi politiËke arbitraæe, a izvuku na vidjelo oni duboki, pa i najdublji artistiËki razlozi: umjetniËki korijeni, πkole, spletovi utjecaja, “lektira”, primljena i emitirana “zraËenja” (likovna idiomatika i frazeologija, elementi rukopisa, tematski i motivski obzor djela, sastav palete i njezino korespondiranje s podnebljem, lokalnom i πirom tradicijom, a tu su uraËunate i manifestacije opiranja, znaci individuacije i πtoπta drugo. Neka mi bude dopuπteno da ovdje navedem dio teksta πto sam ga bio napisao, joπ 1998, kao proslov u vodiËu (privremenoga) stalnog postava zagrebaËke MG za razdoblje 1850- 1950: “…πto se toga tiËe æelim biti jasan: svaki je, u Hrvatskoj djelatan umjetnik bio, za nas, i hrvatski umjetnik. To, istodobno, ne znaËi da mu osporavamo moguÊnost izmjene toga statusa (kao πto je bio sluËaj s Aralicom, poslije 1941) ili pravo na dvojan status. Moderna je umjetnost puna takvih seoba2 ; πto bi, recimo, bio Pariz bez svojih Rusa ili ©panjolaca? A ima, da ne zaboravimo, i ljudi kojih su korijeni, veze, πkole, poslovi, ljubavi - rijeËju: æivotne prilike - vodile ‘rascjepu’, dvoznaËnosti, dvodomlju ili trodomlju. Nije li to, dijelom, i na razliËite naËine, bila sudbina ©umanoviÊa, Joba, Stupice i mnogih drugih? ©to tada Ëiniti, kako postupati da se ne okrnje prava Ëovjeka i interesi sredina? Silom se niπta ne moæe, ali i ne smije. Ako je netko za æivota imao snage da bude dijelom triju kultura, da se triput raa i triput staje na noge - kao πto se, primjerice, dogodilo DobroviÊu na razmeu maarskog, hrvatskog i srpskog prostora - zaπto bismo mu to, i s kojim pravom, osporavali u smrti?”3 Nitko tu niπta ne gubi; ako je takta, osjetljivosti i obzira. Svi nekome neπto duguju. BeciÊ je participirao u srpskoj umjetnosti, kao i Tartaglia i Job; MeπtroviÊ joj je dao najjaËe impulse, a Miπe, RosandiÊ, MiliËiÊ i mnogi drugi dodali su neπto svoga. U Hrvatskoj je Aralica poæivio pola æivota, dubok trag ostavili su ©umanoviÊ, DobroviÊ, Stupica, MuπiË i drugi. A i prije su mnogi naπi Schiavoni dali svoj doprinos velikoj Italiji, kao πto su (pohrvaÊeni) Nijemci i Austrijanci (HamziÊ, Jaschke, Hötzendorf, Bollé i drugi), Albanci (Aleπi), Talijani (Firentinac, Salghetti-Drioli, Moretti), Francuzi (Quiqerez), Maari (Mücke), »esi (Zasche), Slovenci (Stroy, Brodnik) i drugi davali impulsa hrvatskoj umjetnosti, a gdjekad u njoj i prednjaËili. 3 jobNOVE 3 08/09/2007, 08:18 Santa Maria 1921 Nitko ozbiljan, objektivan i kritiËan, ne bi mogao prihvatiti polaziπte po kojemu njihovi mogu biti (i) naπi, a naπi ne smiju biti (i) njihovi. ©toπta je u æivotu Ignjata Joba pruæalo osnova srpskim kritiËarima i povjesniËarima moderne umjetnosti da ga prosuuju (i) kao svoga slikara. To su godine njegova æivota u Srbiji, cijeli mali ciklus “minijatura” na drvu naslikan na Kablaru (selo Kulina), to je najvaænija osoba u njegovu artistiËkom æivotu, Æivka ro. CvetkoviÊ, njegova druga supruga, majka Cvijete i nepreæaljenog sina Rastka, poærtvovna i samozatajna æena vrijedna poπtovanja, koju je kao studenticu upoznao u Beogradu (i od koje Êe se - nakon petnaest godina - pred smrt i rastati).Tu su i brojna sudjelovanja na beogradskim izloæbama, pridruæivanje srpskim umjetniËkim grupama, kao πto je bio Oblik, (od 1929. do 1935) te sudjelovanje na izloæbama Udruæenja “Cvijeta ZuzoriÊ”, (od 1929. do 1933) i ProleÊnim jugoslavenskim izloæbama (od 1931. do 1933) i, kroz to, kontinuirana nazoËnost njegovih djela u srpskom likovnom prostoru; umjetniËki produktivna, inspirativna druæenja i prijateljstva s umjetnicima, knjiæevnicima i kritiËarima u Beogradu (Rastko PetroviÊ, Petar DobroviÊ, Jovan BijeliÊ, Tin UjeviÊ, Pjer i Liza KriæaniÊ, Sibe MiliËiÊ, Bora ProdanoviÊ…), pa znatan broj slika udomljen u Srbiji, u privatnim i javnim zbirkama. Mogli bismo tu spomenuti i davni viπemjeseËni boravak u Niπu (1912. na 1913), gdje se, nakon napuπtanja dubrovaËke gimnazije, pridruæio putujuÊem Pozoriπtu Koste TrifkoviÊa, koje je, baπ u godini Jobova dolaska, bio preuzeo Sima BuniÊ (dotad je druæina djelovala pod imenom SineliÊ).4 4 jobNOVE 4 08/09/2007, 08:18 Skromne uloge, koje je mladi amater, kratkotrajno, u tome ambijentu interpretirao, nisu, dakako, mogle ostaviti traga u kazaliπnoj Srbiji, ali su, zacijelo, ostavile traga u njegovoj duπi i u njegovu jeziku. No πto je to, πto mi pruæa moguÊnost da ga - kao toliki drugi pisci prije mene - razmotrim i kao hrvatskog umjetnika? Prvo je Ëinjenica da je Job, roen, πkolovan i umro u Hrvatskoj; da je od 41 godine æivota - njih 35 proveo u Hrvatskoj (spram 6 proæivljenih u Srbiji); da je u Dubrovniku pohaao - dok je pohaao - tamoπnju gimnaziju; da je u Zagrebu upisao Privremenu viπu πkolu za umjetnost i umjetni obrt i na njoj studirao od 1917. do 1920, da bi joj se, tada veÊ kao Akademiji, vratio pod sam kraj æivota, πkolske godine 1935/1936, kao poznat i uvaæen slikar, u svojoj 40- oj! (Morali su postojati duboki motivi za takvu odluku; osobno vjerujem da se s ruba egzistencijalnoga sloma, psihiËkog, fiziËkog i financijskog pokuπao vratiti u svoje poËetke, u 1917. kad se, prvi put, upisao u tu zagrebaËku visoku πkolu i kad se joπ sve Ëinilo moguÊim i dohvatljivim. PoËeti iznova bilo je, kao roditi se drugi put, dobiti svoju prigodu joπ jednom: kao Feniks koji ustaje iz vatre i pepela (dojuËeraπnjeg) æivota! Gamulin svjedoËi da se Job ponovo “upisao (…) u Akademiju, u slikarsku klasu Marina Tartaglie. U knjizi Akademije za πk. godinu 1935/36. upisane su Ëetiri odliËne ocjene, no nije jasno kada i koliko je Akademiju polazio.”5 O svemu tome u spomen knjizi Akademija likovnih umjetnosti 1907-1997, tiskanoj u Zagrebu 2002, ne nalazimo spomena (kao ni o tome da je bio upisan u πkolsku godinu 1919/ 1920), a sâm se vrlo dobro sjeÊam kako mi je o tom kasnom dolasku Jobovu u njegovu klasu pripovijedao, potkraj πezdesetih, Marino Tartaglia; senzibilan kakav je bio, osjeÊao je nelagodu ocjenjujuÊi Ëovjeka koji je veÊ bio gotov i osebujan slikar; no MeπtroviÊ, KljakoviÊ i on da su uËinili sve πto su mogli da mu u tom trenutku socijalno, materijalno i moralno pomognu. Zanimljivo je, a ne znam je li - i koliko je, ako uopÊe jest - indikativno, da je, rasprodajuÊi dubrovaËko nasljee, Jobova majka 1917. u Zagrebu, nekoÊ: Petrova 3, kupila stan za sebe i dva svoja sina koje je trebalo podizati: Ignjata (Inka) i Nikolu; Cvijeto je poginuo 1915. Ona je, dakle, odluËila da djecu πkoluje u Zagrebu. Bio bih neiskren kad ne bih rekao da visoko uvaæavam osobito posljednje slikarske godine Jobova slikarskog æivota. Na samom kraju svoga puta on se vratio Zagrebu majËina izbora, postao Ëlanom grupe ZagrebaËkih umjetnika ( i s njima izlagao, ne raskidajuÊi svoje beogradske veze, od 1934. do 1936); obnovio ili stekao brojna nova prijateljstva (Cata i Dubravko Dujπin, Ernest TomaπeviÊ, Hinko Juhn, Nevenka –oreviÊ, Mirko Uzorinac, Jozo KljakoviÊ, Ivan MeπtroviÊ, Oton Postruænik, dr Antun ©ercer, a tu je, dakako, i njegova prva supruga, Vikica OrπiÊ).