Stare Crkve U Kninu I Sjeverno Od Njega

Crkveno graditeljstvo

STARE CRKVE U KNINU I SJEVERNO OD NJEGA

Uvod OLD CHURCHES IN KNIN AND ITS NORTHERN SURROUNDINGS Knin se nalazi na krajnjem sjevero- Although it is believed that Knin as the fortress and significant traffic junction isto nom dijelu Dalmatinske zagore, started developing not earlier than in the 6th century, after demolition of Burnum okružen planinskim lancima Dinare in the Byzantine-Gothic war, it is interesting to note that many remains of the i Velebita te Promine i Kozjaka. U Early Christian and pre-Romanesque churches have been discovered in the town tom su podru ju izvorišta velikih zone and in its northern surroundings. The common feature of all these churches dalmatinskih rijeka poput Krke i is that they have been almost totally demolished, mostly because they were Cetine, a jednim dijelom protje e i located in the frontier zone, which was frequently exposed to incursions of many invading forces. Thus even the precise location of many of them is not known, and rijeka Zrmanja. Knin se nalazi na the situation is similar with churches situated in the urban zone of Knin. iznimno zna ajnom zemljopisnom However, many remains of these churches have been collected, mostly thanks to položaju, na prijelazu iz unutrašnjosti the efforts made by Friar Lujo Marun. As many as three churches used to stand prema moru, pa se zbog toga u proš- at the place called Kapitul, which used to be the seat of the diocese and is located losti na toj trome i Bosne, Like i Dal- close to Knin. The ambon, with names of Croatian kings Svetoslav and Držislav, macije razvilo zna ajno prometno i from the oldest of these churches, dating back to the 10th century, has been vojno središte. Tu se ra vaju srednjo- preserved to this day. The exact location of many churches situated at various dalmatinski prometni pravci koji su localities to the north of Knin is no longer known. The exception is the village of usmjereni prema srednjoj Europi i Mokro Polje situated to the northwest of Knin next to the Zrmanja River, where remains of as many as four Early-Christian and pre-Romanesque churches have unutrašnjosti Balkana pa je kontrola been discovered. tih pravaca Knin posebno istaknula od drugih naselja u dinarskom okru- ženju. antici, ipak to nije bio slu aj barem zirati prometne veze prema unutraš- što se ti e rimskoga razdoblja. Bila njosti. Pritom su od presudne važ- Iako se ini da je zbog svoga veliko- je to posljedica odluke rimskih pro- nosti bile dvije velike vodene prep- ga strateškog položaja Knin bio pod- metnih stratega koji su trebali iz Sa- reke i na ini njihova prijelaza – ri- jednako naseljen i u prapovijesti i u lone kao središta provincije organi- jeke Krka i Cetina. Cetinu su rimski inženjeri premostili u Trilju, na mjestu gdje rijeka iz ravni arskog toka prelazi u duboki kanjon. Krku su pak svladali na mjestu gdje joj se lako prilazilo i jednostavno izlazilo na njezinu desnu obalu. Bilo je to u Burnumu, pokraj današnjeg Kista- nja, gdje se na glavnu prometnicu koja je potom nastavljala prema sje- veru priklju ivala cesta iz Jadere (Zadra) i Skardone (Skradina). Tako su se izbjegavali veliki usponi prema Uni na izlasku iz kninske kotli- ne. I prijelaz preko Cetine i prijelaz preko Krke bili su osigurani velikim rimskim logorima – Gardunom i Bur- numom. U stolje ima što su uslijedila, posebno kada je rimska mo po ela slabiti, u bizantsko-gotskom ratu 535. pot- Pogled na Knin s Tvr ave puno je razoren Burnum kao mo no GRAþĈEVINARþþþÿ 60ÿþ (2008)þ 7 þþ647 Crkveno graditeljstvo

zi koji su zajedno s onima iz Bisku- pije pohranjeni u kninski franjeva ki samostan. To je bio za etak budu e- ga Muzeja hrvatskih arheoloških starina. Nakon dolaska u Knin, u kojemu je s manjim prekidima živio više od 50 godina, Marun je najprije osnovao Odbor za istraživanje starina u kninskoj okolici, no kako taj Odbor nije mogao skupljati novac, uz pomo don Frane Buli a u ljeto 1887. osno- vano je Kninsko starinarsko društvo. Nedugo potom Buli je objavio prvi znanstveni rad iz podru ja hrvatske arheologije. Hodnici samostana u Kninu vrlo su brzo postali pretijesni jer se ve 1889.

Atlagi a most u Kninu gledan s Tvr ave vojni ko uporište. Tako je gaz na (do Zagreba je preko Gra aca pro- Krki ostao potpuno nezašti en i bilo dužena tek 1925.), a trasa je trebala je stoga važno prona i mjesto koje i i preko zemlje franjeva kog samo- e se mo i sustavno kontrolirati, a stana Sv. Ante u Kninu, uz rijeku najpogodniji je položaj bio upravo u Krku, 2 km jugoisto no od grada. Kninu. Stoga je cesta iz Salone u 6. Kako se to mjesto ina e zvalo Kapi- st. proslijedila do Knina, gdje je na tul, i ve se otprije znalo da na nje- poziciji današnjega Atlagi a mosta mu ima starohrvatskih spomenika, prelazila Krku i penjala se do tvr a- provincijal je samostana po etkom ve te nastavljala prema Uni ili Bos- 1885. doveo tadašnjega župnog po- ni. To je za etak prometne važnosti mo nika iz Drniša fra Luju Maruna, Knina koja se zadržala do današnjih koji je ve pomalo bavio istraživa- dana, a ujedno i objašnjenje zašto njem starina, da se uz službu knins- stari toponim Knina nije zabilježen kog župnika i dekana posveti istraži- u djelima anti kih pisaca. Sli no vri- vanju i skupljanju spomenika koji bi jedi i za arheološke nalaze, posebno se tu mogli na i pri gradnji željezni - na brdu na kojem se razvila mo na ke pruge. Bista fra Luje Maruna na kninskoj Tvr avi tvr ava, gdje su prona eni kasnoan- Franjevac Lujo Marun, ro en u Skra- ti ki nalazi koji su nesumnjivo pot- dinu 1857. kao Stjepan Marun, iako skupilo u hodnicima stotinjak kame- jecali od krš ana, uglavnom bizants- amater, bio je prava osoba za taj nih i pedesetak kovinskih ulomaka,a kog i isto nogotskog podrijetla [1], posao jer je cijeli život posvetio bilo je i teških sarkofaga, ak i [2], [3]. pronalaženju i iskopavanju starohr- kostura. Don Frane Buli htio je da vatskih arheoloških spomenika na se ti spomenici smjeste u Split, što je Životno djelo fra Luje Maruna podru ju Dalmacije. Kako su radovi tako er priželjkivao i fra Lujo Marun, Prometne su zna ajke bile odlu u- na pruzi kasnili, najprije je po eo ali ne skupa s rimskim spomenicima ju e za razvitak Knina, ali i za raz- istraživati u obližnjoj Biskupiji i tu uz koje bi bili nedovoljno atraktivni, voj naše nacionalne arheologije. Pre- je pronašao više dekorativnoga ka- ve da budu jedinstven i poseban sudna je bila odluka rudnika mrkog menog namještaja nego što se mog- muzej hrvatskih arheoloških starina. ugljena Monte Promina u Siveri u lo prona i bilo gdje drugdje u Hrvat- Kako u Splitu nije bilo odgovaraju- da zbog lakšeg izvoza izgradi željez- skoj. Radovi su na pruzi po eli 1886. i eg prostora, odlu eno je da se izgradi ni ku prugu do Splita i Šibenika. Na- tijekom dvogodišnjega trajanja i na u Kninu. Srušeno je jedno trošno stavak te pruge planiran je do Knina Kapitulu su prona eni vrijedni nala- krilo samostana i podignuta posebna 648üþþüÿþüüþþüþþüÿüþÿüÿþüüÿÿGRA EVINAR 60 (2008) 7 Crkveno graditeljstvo zgrada (170 m2) pa je muzej otvoren Vrlo je brzo, zbog nedostatnog pros- smještaj prona enih spomenika. U 24. kolovoza 1893. pod nazivom – tora za pohranu novih nalaza, poseb- me uvremenu je fra Lujo Marun Prvi muzej hrvatskih spomenika. no iz Burnuma i Bribirske glavice, došao u sukob s gvardijanom i stoga Nakon velike proslave, koju su dije- kupljena je ku a Fontana, u koju su je napustio samostan, iako je i dalje lom ometali nezadovoljni pravoslav- spomenici 1912. i preseljeni. Kako živio u Kninu. ni mještani, slijedila je glavna skup- je tada austrijska vlasta odlu ila na Talijani su krajem 1918. zauzeli Knin, ština na kojoj je Kninsko starinarsko dražbi prodati kninsku tvr avu, uspio pa je Marun bio uhapšen i odveden društvo preimenovano u Hrvatsko je fra Lujo Marun za 4000 forinti u Anconu, ali je ubrzo pušten. No starinarsko društvo. No na skupštini kupiti cijelu golemu utvrdu s njezi- zbog neslaganja s talijanskom oku- je došlo do raskola i iz društva je nih petnaestak gra evina i tako spri- pacijom protjeran je u Sinj gdje os- istupio don Frane Buli koji je nedu- je iti nestanak vrijednoga fortifika- niva posebno rudarsko društvo u go potom (1894.) u Splitu osnovao cijskog spomenika i ujedno dobiti nadi da e zara eno uložiti u nova sli no društvo pod nazivom Biha . prostor za gradnju nove muzejske istraživanja. Kako je takav posao Ipak Hrvatsko starinarsko društvo zgade. Tamo su 1912. smješteni bio u neskladu sa samostanskim nastavlja živu aktivnost, a financira pretežno rimski spomenici, najviše zvanjem, isklju en je iz franjeva - se isklju ivo od lanarina i priloga iz Bribira gdje su potom prona eni kog reda. Ipak do smrti je nosio ha- koje od tvrtki, društava i pojedinaca temelji anti ke Varvarije. U Bribiru bit i zadržao franjeva ko ime, pod skupljaju povjerenici iz cijele Hrvatske. je izgra ena i posebna zgrada za kojim je svima bio poznat, iako više nikada nije stupio u samostan. Kada se 1921. vratio u Knin, zate- kao je ošte ene bedeme i zidove u tvr avi, a bili su oplja kani i najdra- gocjeniji rimski eksponati. Marun je do 1925. živio vrlo teško, a tada mu je, pošto je postao ministar nastave, pomagao prvak Hrvatske selja ke stranke Stjepan Radi . Pozamašne su subvencije omogu ile obnovu i oživljavanje rada Hrvatskoga starinarskog društva. No nakon atentata na Radi a 1928. zamire financiranje, a fra Lujo je u 72. godini umirovljen zbog formalnih knjigovodstvenih propusta. Tada se rade planovi za gradnju nove zgrade muzeja na kninskoj Tvr avi (projektant je Drago Ibler), a Meštrovi radi i slavnu Po- vijest Hrvata koju namjenjuje novoj muzejskoj zgradi. Mijenjaju se kustosi i upravitelj Mu- zeja, a 1939. za privremenog kusto- sa dolazi Stjepan Gunja a (1909.- 1981.) još student zagreba koga Filozofskog fakulteta. U njemu je fra Lujo Marun, koji je iako umirovljen i dalje aktivan, dobio dostojnog nasljednika. Muzej je stvoren i odr- žavan njegovim rodoljubnim zano- som talentiranog amatera koji je ipak u me uvremenu stekao zavidno te- rensko iskustvo. No uvijek je osje- ao i isticao vlastiti stru ni nedosta- Fra Lujo Marun snimljen u ku i Fontana 1930. tak koji nije mogao nadomjestiti jer GRAþĈEVINARþ 60þ (2008)üü 7 üþÿÿÿÿÿÿÿ649 Crkveno graditeljstvo se stalno iscrpljivao mukotrpnim or- vom nazivali hrvatskim Schlimannom vezan uz Kapitul i gradnju željezni ke ganizacijskim radom u maloj sredini (otkriva em Troje), našlo u priklad- pruge preko njega. Prve su pisane i svladavanjem brojnih otpora. nom i monumentalnom zdanju [5]. vijesti o Kninu zabilježene kod gotovo neizbježnog autora kada je u Hrvatsko starinarsko društvo je 1985. Gunja a je od Muzeja stvorio ugled- pitanju naše rano srednjovjekovlje – pokrenulo i Starohrvatsku prosvjetu, nu znanstvenu i stru nu instituciju. Konstantina VII. Porfirogeneta. On prvo stru no glasilo u Hrvatskoj i Nastavio je s prijenosom muzejske spominje kaštel Tnin (to castron me u južnim Slavenima posve eno zbirke u posebnu zgradu u Tvr avi, Tenin) kao jedan devet naseljenih isklju ivo temama iz nacionalne ar- nabavio vitrine i police za kamene gradova krštene Hrvatske i kao žu- heologije. Osniva je bio neumorni spomenike, uveo elektri nu rasvjetu panijsko središte. Iako je pravi uzlet fra Lujo Marun, a prvi urednik Fra- i za biblioteku izradio ormare. Mu- Knina zapo eo tek rušenjem Burnu- no Radi (1857.-1933.), stru ni u i- zej se u tvr avu preselio 1934. Fra ma, ini se da je na njegovu mjestu telj obrtne škole iz brodogradnje i Lujo Marun umro je 1939., a za ipak postojalo manje rimsko naselje, kamenoklesarstva u Kor uli. Prva je predsjednika Hrvatskoga starinars- o emu svjedo e brojni anti ki nala- serija izlazila do 1904. (izdavana u kog društva izabran je arheolog Grga zi i u Kninu i u njegovoj blizini. Novak (1988.-1978.). Kninu, tiskana u Zagrebu, a ure iva- na u Kor uli), a objavljena su 22 Od više mogu ih srednjovjekovnih Ostali su doga aji manje-više poz- sveska. Druga je serija tiskana 1927. crkava za koje se pretpostavljalo da nati. Godine 1941. kninska je tvr a- i 1928. (u doba izdašne pomo i Stje- se nalaze unutar kninskog grada pod- va namijenjena smještaju talijanske pana Radi a), a glavni je urednik nožju znamenite tvr ave, posebno u vojske. Gunja a prenosi srednjovje- bio povjesni ar Ferdo Šiši . Tre a je sjevernom dijelu i kod tzv. Loreda- kovnu zbirku u Sinj, a neko je vrije- serija izlazila u dva navrata, od 1949. novih vrata, arheološki je možda poz- me drži u obiteljskoj ku i njegove do 1968. (urednik Stjepan Gunja a) nata samo jedna, smještena na isto - supruge. Nakon rata Gunja a je po- i od 1981. do danas (urednici Dušan noj padini brda Spas u Sunajcima. novno direktor Muzeja, a gra a je Jelovina i Ante Miloševi ) [6]. Tamo su tijekom istraživanja srednjo- smještena u adaptirane zgrade na vjekovne nekropole na brdu Spas Crkve na Kapitulu u Kninu tvr avi u Klisu. No zbog neodgova- prona eni ulomci crkvenog namješt- raju ih uvjeta vrlo se brzo seli u tri- Rekli smo ve da je po etak sustav- aja, ak i greda s dijelom napisa. i- jem Meštrovi eva kašteleta, a osjet- ne hrvatske nacionalne arheologije ni se da se crkva Sv. Spas, po kojoj ljivi primjerci u podrum obližnje Ga- lerije. Brigu o Muzeju po inje voditi JAZU (danas HAZU), a traže se i prostori za zbirku. Bilo je pokušaja da se smjesti u Dioklecijanovu pala- u (danas Urbanisti ki zavod Dal- macije), na mjestu bivše tvornice cementa gdje se danas nalazi hotel Marjan i na sustipanskom poluoto- ku. U me uvremenu su objedinjene zbirke Hrvatskoga starinarskog druš- tva i društva Biha koji su od 1945. prestali s radom. Kona no je zgrada Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika izgra ena na Mejama, prema projektu Mladena Kauzlari a (1889.-1971.), a projekt su nakon njegove smrti dovršili Zvo- nimir Vrkljan i Sena Sekuli Gvoz- danovi . Nova je zgrada sveano otvorena krajem 1976. a stalni je postav u novoj zgradi otvoren 27. srpnja 1978. Tako se kona no život- no djelo marljivoga i skromnoga fra KNIN S OKOLICOM: 1. - Kapitul, 2. - Kninsko Polje, 3. - Vrpolje, 4. - Golubi , 5. - Oton, 6. - Plavno, 7. - Pa ene, Luje Maruna, kojega su mnogi s pra- 8. - Mokro Polje 650þÿüþþüüÿÿüþÿüþþþþüþþüÿÿÿþÿÿÿGRA EVINAR 60 (2008) 7 Crkveno graditeljstvo je to brdo i dobilo ime, nalazila na ve kraljevstva upotrebljava i kao ti- apostola, a drži se da mu ime na ara- sjevernom odijeljenom dijelu brda tula "prestolonasljednika". Ta je plo- mejskom zna i Tolmajev sin (bar koji je okrenut prema tvr avi i da su a na neki na in potvrda teze za one Thalmaj) te da mu je pravo ime bilo njezini spoliji ugra eni u utvrdu. I koji tvrde da je Držislav prvi hrvats- Natanael. Prema predaji propovije- na drugim mjestima u toj velikoj ob- ki kralj, koji je nakon krunjenja uzeo dao je krš anstvo u Etiopiji, Frigiji, rambenoj gra evini prona eni su ime Stjepan Držislav (969.-997.), jer Pontu, Mezopotamiji i Indiji, a mu- manji ulomci predromani kih crka- se ovdje spominje kao "dux magnum" eni ki je stradao u Armeniji. Pripi- va, ali su temelji ostali nepoznati. (veliki vojvoda), a na plo i svoje že- suje mu se apokrifno Evan elje po Bartolomeju u kojem Isus silazi u pakao i sudi Sotoni, što je est motiv likovnih prikaza, a spomendan mu je 24. kolovoza. Prva crkva posve ena Sv. Bartulu bila je iz 10. st., druga s po etka 12. st., a tre a iz 13. st. Zna se da je pos- lije gubitka hrvatske samostalnosti 1102. splitski crkveni sabor 1185. ukinuo instituciju hrvatskog biskupa i on je postao samo kninski biskup s jurisdikcijom nad etiri župe: Knin, Polje, Vrlika i Pset. Tom je prigo- dom trebao izgraditi sjedište svoje biskupije i kninskog kaptola. Nasto- Plo e ambona propovjedaonice prona ene na Kapitulu janjem kaptolskog prepošta Rados- lava (prepozit ili prepošt, prvi ovjek Knin je imao i drugih sakralnih gra- ne kraljice Jelene u Solinu kao "rex" kaptola), sina kninskog kneza Pro- evina, a o crkvama Sv. Duha i o fra- (kralj). dancija, obnovljena je ve urušena njeva koj crkvi Sv. Marije zna se Kapitul je ime dobio prema sjedištu crkva Sv. Bartola. Radovi su zapo- samo iz jedne škrte vijesti iz 15. st. kninskog biskupa odnosno kninskog eli 1203., a katedrala je završena i Zna se da je Knin imao u podgra u i posve ena za kninskog župnu crkvu Sv. Stjepana, a prema biskupa Nikole I. 1274. titularu ugarskog podrijetla vjeruje Rije je o velikoj i se da je gra ena krajem 11. ili po et- trobrodnoj crkvi s tri ap- kom 12. st. side, gra enoj u gotskom No svakako su najzna ajniji nalazi stilu. Kako su izgledale na Kapitulu s brojnim ostatcima ple- prethodne crkve, posebno terne ornamentike, a posebno plo e ona iz 10. st. iz koje pot- ambona propovjedaonice s natpisom je e spomenuti ambon, iz druge polovice 10. st. na kojima nije poznato, ali ne treba se spominju Svetoslav, vojvoda Hr- zanemariti ni tvrdnje Bran- vata, i Držislav, veliki vojvoda, obo- ke Migotti [7] koja tvrdi da jica kasniji hrvatski kraljevi. je na tom istom mjestu možda bila i starokrš ans- Taj zanimljivi natpis doslovno glasi ka crkva Sv. Petra i Mari- (u zagradama je tekst koji nedostaje): je i da je bila zabilježena (Svetos)CLV DUX HROATOR(um) na danas nestalom arhita- IN Te(m)PVS DIRZISCLV DVCE vu. No ini se da se prije (m) MAGNV(m). Prevodi se sa: Sve- Tlocrt mogu ih ostataka najstarije crkve na Kapitulu radi o tome da se najsta- toslav(?) vojvoda Hrvata u vrijeme kaptola. Pri arheološkim istraživa- rija crkva na Kapitulu kod starijih Držislava velikog vojvode... I ovdje njima 1885. utvr eno je postojanje autora esto brkala sa Sv. Marijom u kao i drugdje javljaju se problemi s ak tri crkve na istom položaju koje Biskupiji, a tome se na neki na in tuma enjem rije i "dux" koju neki su bile posve ene istom svecu – Sv. priklonio i don Frane Buli [4]. prevode kao "knez", a neki kao "voj- Bartolomeju odnosno Bartolu ili Bar- Ina e temelji crkve i Kapitula bili su voda", a ini se da se nakon usposta- tulu. Sv. Bartolomej je jedan od 12 vidljivi uz Krku pokraj željezni kog GRAÿþþĈþEVINARþÿÿ þ60 ÿ(2008)þÿþ 7ÿ ÿÿþþþüÿ651 Crkveno graditeljstvo mosta sve do 1942., kada su ih sru- Sv. Sofije i Sv. Anastazije na grob- U pragu vrata južnog zida crkve Sv. šili talijanski okupatori za betonira- ljima u Kosovu Polju i Vrpolju. Ti Stefana u mjesnom groblju u Golu- nje svojih bunkera. Navodno se još položaji nisu nikada istraživani. Da- bi u do 1995. stajao jedan mramorni mogu uo iti skromni ostatci, ali ih nas u Kninskom Polju postoji pravo- ulomak arhitrava oltarne pregrade za nedavna posjeta nismo uspjeli slavna crkva Sv. ur a, a u Vrpolju koji je izva en i zamijenjen kopijom. prona i u gustoj travi i vegetaciji katoli ka crkva Sv. Jakova, a obje Taj je ulomak prvi spomenuo don [1], [2], [3]. su novijeg datuma. Marun je zapisao Frane Buli [4], a spominjao ga je i da su crkvi Sv. ur a nalazila uzi- fra Lujo Marun koji je u toj crkvi Ostatci crkava sjeverno od Knina dana tri spolija i da su bila premaza- pronašao i drugih ostataka kamenih O postojanjima starokrš anskih i na vapnom pa da ih je bilo teško uo- spomenika pa je vjerovao da je tu predromani kih crkava u blizini iti. Tako er se zna da su pri rekon- bila važna predromani ka crkva. Knina, a posebno sjeverno od njega, strukciji 1936. izva eni i da im se Spomenuti ulomak arhitrava ima i znamo samo prema mnogobrojnim tada gubi svaki trag. Ipak u Muzeju sa uvan dio napisa (koji spominje nalazima ostataka kamenoga crkve- hrvatskih arheoloških starina u Spli- ime Sv. Marije), ali mu je zbog nak- nog namještaja prona enih od strane tu uva se gornji dio jednog pilastra nadne ugradnje u crkveni prag povr- fra Lujo Maruna i njegova nastavlja- šina znatno izlizana. a Stjepana Gunja e. Ipak za ni jed- nu crkvu sjeverno od Knina nije ot- Položaj Crkvina nedaleko od željez- kriven njezin to an položaj, što je ni kog vijadukta u zaselku upkovi posljedica najprije tatarskog prodora u selu Bender (dijelu naselja Oton) za- i rušenja 1242., a potom i dugogodiš- pazio je još i Lujo Marun, a Gunja a njih turskih prodora i okupacije koja je navodio ostatke srednjovjekovnog je trajala od 1522. do 1688. godine. Ostatci oltarne pregrade iz Vrpolja (Mala Vijola) s troptutim križom rascvjetanih kra- kova. Za njega se vjeruje da potje e iz nikad potvr enih srednjovjekovnih crkava. Jedan je kameni dio, sa svih strana preklesan, ugra en i u ugao crkve Sv. Jakova u Vrpolju. Iz ostataka dekora vide se tropruti krugovi, pa se gotovo sigurno radi o ostatku pluteja, sli nom onome koji je prona- en u Gornjim Koljanima. Ali u Vr- polju, 2 km od crkve Sv. Jakova, na položaju Mala Vijola, prona eno je ak 26 kamenih ulomaka od bijelog sitnozrnatog vapnenca, s ostacima predromani ke dekoracije, a radi se o vjerojatnim ostatcima greda, pilas- tara, pluteja i tegurija. Ve ina ih je

Ulomak pilastra iz Kninskog Polja Ulomak pilastra iz Bendera, dijela naselja Oton Sjeveroisto no od Knina, u njegovoj neposrednoj blizini, nalaze se dva groblja s nekoliko ste aka. Uo io je sela koja se nižu jedna za drugim – i manju kr evinu na jugozapadnoj Kninsko Polje i Vrpolje. Za njih je strani glavice, za koju je pretposta- posebno zanimanje pokazivao fra vio da su ostatci crkve srednjovje- Ulomak ahritrava oltarne pregrade iz Golubi a Lujo Marun, potaknut jednim napi- kovne crkve Sv. Petra. Ovo nalaziš- som fratra Biloglava s po etka 18. prona ena u suhozidu vinograda Fra- te nije istraživano, a jedan ulomak, st., prona enim u kninskom franje- ne Jeli a, pa se vjeruje, iako nije koji je 1995. prenesen u Muzej hrvat- va kom samostanu, u kojemu se iz- dokazano, da potje u iz crkve Sv. skih arheoloških starina u Splitu, ne- ri ito spominju srednjovjekovne crkve Anastazije (Stošije). kada je ozna avao donji dio jednoga þ652þþüþÿþþþþÿüþþÿÿÿÿÿĈĈÿÿÿÿGRA EVINAR 60 (2008) 7 Crkveno graditeljstvo groba. Rije je o ulomku gornjega mijenjao i dupunjavao, a postoji i desnog dijela pilastra iz kojega izla- velika raznolikost motiva. Uz sitno- zi okrugli stup gornjeg dijela oltarne zrnati vapnenac pojavljuje se i lokalni pregrade. kamen škriljevac, što zna i da je dio kamenih spomenika izra en u samom Selo Plavno nalazi se 15 km sjever- mjestu. Gunja a [8] na temelju mnoš- no od Knina, a ime je vjerojatno do- tva greda i tegurija zaklju uje da crk- bilo prema potocima i bujicama koje va nije bila jednobrodna ve trobrod- esto plave polje u kojem se nalazi. na. Uo ljivi su i tragovi bojanja na U pisanim se tragovima prvi put spo- nekim fragmentima, što zna i da se minje u 15. st., iako je na tom podru - uz crkvu bojala i oltarna pregrada. ju, sude i prema arheološkim nalazima, život nedvojbeno bujao i prije. Rijetki su ostatci natpisa, a na jed- nom se raspoznaje rije TEMPO(re), Plavno je naselje u maloj ravnici sa što bi moglo upu ivati na vrijeme svih strana zatvorenoj gorama, a uvije jednog vladara, ali i na vrijeme nas- se nalazilo u pograni nom podru ju, tanka crkve. Postoji i ulomak grede pa su este provale raznih osvaja a od sitnozrnatog vapnenca gdje se esto prekidale kontinuitet života. naslu uje da je crkva možda bila Sa uvani su ostatci starog grada Tuk- posve ena Kristu. le a na sjeverozapadnom dijelu pla- nine Orlova e koja je dijelila Stru- Slika 15. Gornji dio pluteja iz Plavna micu od Plavna i kuda je prolazio skih i predromani kih ulomaka, a u stari put za Bosnu. Danas su sa uva- zvoniku crkve Sv. ur a ugra en je ni samo obrisi oble kule koju mješ- i ove i ulomak tegurija. Vjeruje se tani nazivaju Turska kaca ili samo da je na istom mjestu bila i starokrš- Kaca. Ruševine starog grada Plavna anska i predromani ka crkva, iako nalaze se nešto južnije, a Mle ani su tragovi temelja nisu prona eni. Pre- ga nekad bili utvrdili kao me ašnju ma ostatcima morta na kamenim ulom- utvrdu. Postoje još i tragovi prapo- cima i brojnim tragovima preure e- vijesne gradine i rimskog utvr enja, nja može se zaklju iti da su se ukra- Natpis na oltarnoj pregradi u Pa enima ostatci srednjovjekovnog naselja, gro- šeni kameni ulomci iz crkvene unut- bovi kod Torbi inih ku a i nekropo- Selo Pa ene (rabi se i naziv Pa eni) rašnjosti odavno raznosili i ugra iv- le na Francuskom groblju. nalazi se 12 km sjeverozapadno od ali u druge zgrade i u predturskom i Knina na cesti i željezni koj pruzi U Plavnu je na položaju uri a grob- u turskom razdoblju. Uo ljivo je da koje od Knina vode prema Zagrebu. lje prona eno mnoštvo starokrš an se crkveni kameni namještaj esto Ime je vjerojatno dobilo prema isto- imenom vlaškom plemenu koje se u tursko doba doselilo iz Bosne, a ne prema rimskim naseljima Pasini ili Pazinatium kako je vjerojavo Buli . Na mjestu parohijske crkve Sv. ur- a u Pa enama bila je predromani - ka crkva, što se uo avalo prema brojnim kamenim ostatcima ugra enim u zidove novovjeke crkve. Nakon što je crkva stradala u požaru 1926., uo eni su ulomci bili izva eni iz zi- dova i pohranjeni u obližnju Bratsku ku u koja je tako er izgorjela u II. svjetskom ratu. Posljednje je ostatke na zgarištu probrao Gunja a 1944. i potom ih objavio. Ujedno je pretpo- stavio da je predromani ka crkva bi- Donji dio pluteja iz Plavna la posve ena Sv. Mariji, što je potvr- þGRAþþĈþEVINARüÿþþþ 60 (2008)þüĈ 7ü þÿÿüþþþþüüĈÿÿÿÿÿÿ653 Crkveno graditeljstvo

kog instituta iz Be a, kada su istraži- vani rimski lokalitet Burnum i Asse- ria (Podrgra e pokraj Benkovca). Is- todobno je fra Lujo Marun nastavio živu aktivnost prikupljanja ranosred- njovjekovnih spomenika na cijelom podru ju. U me uratnom razdoblju po ela je Marunova suradnja s Mihovilom Abrami em (1884.-1962.), ondašnjim direktorom Arheološkog muzeja Spli- tu te s istraživa em Salone, danskim arhitektom Ejnarom Dyggveom. Is- traživalo se na položaju starokrš anske bazilike u Su evi ima, pretpos- tavljenom kasnoanti kom utvr enju na brdu uker te manjim zahvatima Današnja crkva Sv. ur a u Pa enima i premjeravanjima na lokalitetima Crkvina i Keglevi a gradina. O tome dio i nalaz grede s natpisom prona- ka sinklinala vrlo plodne zemlje što nikad nije ništa posebno publicira- en 1995. se proteže od Radu i a do Erveni - no, ali je tlocrt starokrš anske crkve kog Jagodnjaka u duljini od 10 km i Položaj u Pa enama nikad nije istra- u Su evi ima Dyggve objavio na IV. u širini od 5 km. To je podru je s žen iako je bjelodano da se radilo o mnoštvom prapovijesnih i anti kih zna ajnoj predromani koj crkvi iz 9. lokaliteta. Posebno se isti u brojna ili 10. st. koju je, prema prona enom utvr enja na tom grani nom podru - natpisu na grednoj oltarnoj pregradi ju izme u Liburna i Delamata koja (s kukama i dvostrukim troprutim su i vizualno povezana s negdašnjom pleterom), dao izgraditi izvjesni Ras- vjerojatnom liburnskom gradinom, u timir, za kojega se drži da nije bio blizini koje je izgra en rimski vojni ki neki dostojanstvenik, najvjerojatnije logor Burnum. Ovim su predjelom donator. Od novih nalaza isti u se tekle magistralne rimske ceste koje dijelovi pluteja s mrežom troprutih, su spajale Salonu s Burnumom, Se- Tlocrt starokrš anske crkve u Su evi ima koncentri nih i me usobno ispreple- niom (Senjom) i Akvilejom te Bur- tenih kružnica te mramorni ulomak kongresu za starokrš ansku arheolo- num s Sisciom kroz klanac Zrmanje arhitrava koji je isklesan iz ati kog giju 1928. u Rimu. Koliko se zna ta i preko Like na dolinu Une. ulomka, što možda upu uje i na pos- istraživanjima nikad nisu dovršena i tojanje starokrš anske crkve na tom o njima se zna samo iz planova i cr- mjestu ili u blizini [2], [3], [4], [8], teža Dyggveove dokumentacije te [9], [10]. onodobnih novinskih lanaka, a jedini je sustavni prikaz objavila Ved- Ostatci crkava u Mokrom Polju rana Delonga 1984. [11]. U posljed- Na podru ju sjeverno od Knina ima nje se vrijeme ipak na širem podru - mnogo prona enih ostataka starokr- ju istražuju mnoge prapovijesne gra- š anskih i predromani kih crkava, dine, a sustavno se obra uju arheo- ali o njihovom negdašnjem izgledu loške i povijesne teme iz anti kog nema prakti ki nikakvih podataka, a razdoblja. nije bilo ni sustavnih istraživanja. Sude i prema jedinom dosada poz- Izuzetak je Mokro Polje, naselje Skica Mokrog Polja s ozna enim položajima natom tlocrtu, rije je o jednobrod- starih crkava smješteno 18 km sjeverozapadno od noj starokrš anskoj crkvi s poligo- Knina na rubu brdovite Bukovice i Prva su arheološka istraživanja na nalno apsidom i transeptom (popre - na obalama Zrmanje. Selo se sastoji tom podru ju sjeverne Bukovice i nim brodom). Na prednjoj je strani od niza zaselaka grupiranih na nižim sjeverne Dalmacije po ela uo i I. bilo predvorje (narteks), a s desne je predjelima uz rub polja, koje je krš- svjetskog rata, inicijativom Aerološ- strane bila pravokutna prostorija, ne- 654ÿüþþþÿÿüĈÿÿþüþÿÿþþÿÿÿGRA EVINAR 60 (2008) 7 Crkveno graditeljstvo poznate namjene, vjerojatno atrij. U ja je vrlo rano srušena pa nisu poz- mim nadgrobnim plo ama, koje su svetište je s južne strane bila kvadrat- nati ni njezini temelji. Prema trago- esto tako er nasilno otvarane, a na na prostorija, vjerojatno dijakonikon vima kamene su površine pluteja bi- plo ama u pravilu nema nikakve de- (prvotna sakristija), a s druge prote- le bojane, a nezavršeni dijelovi deko- koracije. zis (spremište za žrtvene darove) ne- racije ambona upu uju na to da se Brdo uker nalazi se 2 km isto nije pravilna tlocrta. sve radilo na licu mjesta, u samoj od Vagi a, a toponim odražava sva crkvi. Tijekom istraživanja crkve prona e- obilježja njegova smještaja. Nalazi no je 17 ulomaka starokrš anskoga se na isturenom položaju lijeve stra- kamenoga crkvenog namještaja i ne Zrmanje, na oštrim usjecima rije - ukrasnih dijelova – pluteja, stupi a i nog klanca i nasuprot ostataka Keg- kapitela s impostima. Dio se nalazi levi a gradine koju u ovom kraju u Muzeju hrvatskih arheoloških sta- zovu Turska kula. Ovdje je tako er rina u Splitu, a ve ina je izgubljena. tridesetih godina prošlog stolje a, Me utim ipak su sa uvane fotografije. usporedno sa Su evi ima, istraživao Ejnar Dyggve. Poznat nam je njegov Cijeni se, ponajprije prema poligo- tlocrt, ali iz marginalija zabilježenih nalnoj apsidi, da je crkva u zaseoku uz crtež, kao i nekih Marunovih no- Su evi i nastala u 6. st. u ranobizant- vinskih izvješ a, može se samo zak- skom razdoblju. S obzirom da nisu lju iti da se radi o kasnoanti kom, prona eni ulomci predromani ke vjerojatno ranobizantskom utvr e- kamene plastike vjeruje se da je crk- nju iz Justinijanova razdoblja. Ipak va vrlo rano porušena i da ve od velika je nepoznanica koje je sve Ulomak ambona iz crkve u Vagi ima predromani kog razdoblja nije u upo- prostore nazna eno u tlocrtu Dyggve rabi. Svi prona eni dijelovi crkvenog na- istražio, a koje je prema premjerava- Neznatne, jedva uo ljive i u vegeta- mještaja nisu sa uvani i nalaze se u njima rekonstruirao. Teško je vjero- ciju potpuno obrasle ostatke staro- Muzeju hrvatskih arheoloških stari- vati da je u tako malo vremena ko- krš anske crkve uspjeli smo prona i na u Splitu, ali su ipak sa uvane nji- liko je istraživanje trajalo, mogli biti zahvaljuju i povratniku Todoru Ba- hove fotografije. istraženo toliko mnogo sadržaja. Ra- bi u, nakon što smo ga uspjeli razu- vjeriti da nismo od onih koji rasko- pavaju okolne stare grobnice u pot- razi za skrivenim blagom. Takvih je, uvjerili smo se, nažalost nedavno bilo i na tom lokalitetu, ali i drugima u Mokrom Polju. Ljubazni nam je zaljubljenik u prošlost svoga kraja skupa sa suprugom pomogao da prona emo i druge ostatke ili barem na- znake starokrš anskih i predromani - kih crkava u tom kraju. Na položaju Vagi i, koji se tako na- ziva po negdašnjim vlasnicima, a nalazi se 3,5 km sjeverozapadno od Su evi a, nekad je postojala još jedna starokrš anska crkva. Zapravo nisu poznati ni njezini obrisi ni veli- ina, ali o postojanju svjedo i dva- desetak ulomaka pluteja oltarne pregrade i ambona propovjedaonice. Iz Grobovi pokraj starokrš anske crkve u Vagi ima negdašnjega izvješ a Frane Radi a zna se da si tu ulomci prona eni još Uz negdašnju se starokrš ansku crk- zabiru se bedemi, obrambena kula, krajem 19. st., a prema dekoraciji vu na malom povišenju iznad Zrma- gospodarski i stambeni dio, a na sje- vjerojatno se radi o crkvi iz 5. st. ko- nje nalaze i brojne grobnice s gole- veroisto nom je dijelu prikazana i þGRAüÿþüÿĈÿüüEVINARüþüü 60üüþüþ (2008) ü7 ÿþüüþÿüþüÿü655 Crkveno graditeljstvo crkva s polukružnom apsidom, nar- svjedo i o prijašnjoj crkvenoj gra e- je životno djelo, protkano brojnim teksom i etvrtastim pastoforijama vini. organizacijskim problemima, zak- sa strane. O crkvi se može re i da je lju eno osnivanjem Muzeja hrvats- Na lokalitetu je prona eno nekoliko tipi an primjer starokrš anske crkve kih arheoloških spomenika u Splitu zanimljivih dijelova predromani kih kakve se javljaju drugoj polovici 6. st. 1976. godine skulptura još krajem dvadesetih godina prošlog stolje a tijekom Maru- Velik broj tragova starokrš anskih i novih istraživanja. No od tog se vre- predromani kim crkava u Kninu i mena dosta toga promijenilo jer su oko njega svjedo i o tome da je to nestali vidljivi ostatci naknadno pri- bilo gusto nastanjeno podru je i da gra ene crkve. Ipak temelji se crkve je nakon pokrštavanja postalo središ- jasno uo avaju, ali je unutrašnjost tem najstarije hrvatske kneževine zasuta kamenjem i gra evnim mate- odnosno kraljevine. injenica da je rijalom. Ostatci uglavnom odgova- od tih crkava malo toga sa uvano, i raju tlocrtu koji je svojedobno ucrtao da su esto njihovi jedini ostatci di- Dyggve, a jasno se razabiru dvije jelovi i tragovi kamenoga i dekorira- faze izgradnje. Prva je predromani - noga crkvenog namještaja, svjedo i ka longitudinalna pravilno orijenti- o tome da se radilo o grani nom pod- rana gra evina s malim prozorima i ru ju u koje su esto zalazili razno- polukružnom apsidom (13 x 5,5, m), razni osvaja i koji su zate eno nemi- a drugi je goti ka dogradnja s kojom losrdno uništavali i plja kali. je s nešto debljim zidovima pridoda- Pripremili: Pogled na Keglevi a gradinu s negdašnje na isto na etvrtasta dogradnja (u koju Krešimir Regan, Branko Nadilo bizantske utvrde uker se uklopila polukružna apsida) za pri- U dostupnoj se literaturi navodi da bližno 15 m. IZVORI su na ukeru vidljivi tek dijelovi kule, Sude i prema ostatcima prona enim [1] Jakši , N.: Knin – hrvatska srednjovje- ali mi ih unato upornom traganju kovna prijestolnica (drugo i dopunjeno ostatcima donjeg i gornjeg dijela ol- izdanje), MHAS, Split, 1995. nismo uspjeli prona i. Okolni teren tarne pregrade, starija je crkva gra- ne ostavlja utisak istraženoga arhe- [2] Pai , P.: Knin – hrvatski kraljevski grad, ena u 11. st, a druga najranije u 14 Poglavarstvo grada i Matica hrvatska ološkog lokaliteta. Posebno što se st. To potvr uju i osamdesetak okol- Knin, Knin, 1998. potpuno stopio s okolnim prostorom nih ste aka, uglavnom s neukrašeni [3] Budimir, M.: Arheološka topografija kninske op ine, Izdanja Hrvatskog arhe- punim gomila iskr enog kamenja. kvadratnim ili blago trapeznim ka- ini se da je ve u srednjem vijeku ološkog društva (1990.), 15., str. 23-32 menim plo ama. Ina e ta velika ne- [4] Buli , F.: Hrvatski spomenici u kninskoj došlo do prekida obrambenih funk- kropola nikada nije istražena, a vjero- okolici uz ostale suvremene dalmatinske cija na ukeru i da je tu funkciji pre- jatno je i podosta devastirana [10, [11]. iz doba hrvatske narodne dinastije (pre- uzela Keglevi a gradina s druge strane tisak iz 1888.), Dom i svijet, Zagreb, 1995. Zrmanje. Zaklju ak [5] Juriši , K.: Fra Lujo Marun: osniva starohrvatske arheologije: (1857.-1939.), Prikazane su starokrš anske i pred- Zbornik Ka i , Split, 1979. romani ke crkve u Kninu i u njego- [6] Gjurašin, H.: 100 godina Starohrvatske vu sjevernom zale u. Na tom je pros- prosvjete, Starohrvatska prosvjeta III. toru, uglavnom zbog bijega stanov- (1955.), 22. str. 7-18 ništava i turske okupacije, sa uvano [7] Migotti, B.: Ranokrš anska topografija na podru ju izme u Krke i Cetine, vrlo malo tragova negdašnjih crka- JAZU, Zagreb, 1990. va. O njima se najve im dijelom zna [8] Gunja a, S.: Tiniensia arheologica – hostorica – topographica I., Starohrvat- Tlocrt predromani ke crkve na položaju samo prema prona enim dijelovima ska prosvjeta III. (1958.), 6., str. 105-164 Crkvine u Mokrom Polju kamenoga crkvenog namještaja. Naj- ve i je dio skupio neumorni fra Lujo [9] Miloševi , A.: Nove akvizicije Muzeja Nismo me utim bili na položaju Cr- Marun, utemeljitelj najstarije srednjo- hrvatskih arheoloških spomenika od kvine koji se nalazi 1,5 km zapadno 1995. do 2000. godine, Starohrvatska vjekovne nacionalne arheologije, prosvjeta III. (2002.), 27., str. 311-332 od negdašnje starokrš anske crkve u koja je i zapo ela s njegovim dolas- [10] Ugleši , A.: Ranokrš anska arhitektura Vagi ima, s druge strane Zrmanje, kom u kninski franjeva ki samostan. na podru ju današnje Šibenske biskupije, na blagom obronku brijega, tako gdje Cijeli je svoj radni vijek posvetio tra- Gradski muzej Drniš i Sveu ilište u Zad- rijeka prolazi kroz plodnu mokropolj- ganju za našim najstarijim spomeni- ru, Odjel za arheologiju, Drniš – Zadar, 2006. sku dolinu i potom u luku zaokre e [11] Delonga, V.: Prilog arheološkoj topografiji cima u dalmatinskom zale u i na Mokrog Polja kod Knina, Starohrvatska prema Erveniku. I toponim Crkvine prostoru cijele Dalmacije, a njegovo prosvjeta III. (1984.), 14., str. 259-283 ý656þüýýÿþüýüþüþüüüüüÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿÿGRA EVINAR 60 (2008) 7