Zbornik »Kačić« L.-Li
Total Page:16
File Type:pdf, Size:1020Kb
17 UDK 282 + 008 (497.13) (091) ISSN 0453-0578 18 « Č I Ć 1 9 6 A 7 . K - » 5 K 0 I - N 2 R 0 O 1 7 B . Z KA�I� S P L I T ZLATNI JUBILEJ 1967.-2017. 50 51 GOD. L.-LI. 2017.-2018. ZBORNIK »KAČIĆ« L.-LI. KAČIĆ ACTA PROVINCIAE SS. REDEMPTORIS ORDINIS FRATRUM MINORUM IN CROATIA Vol. L-LI 1967-2017 K Vol. 50-51 An. 50-51 Pg. 1-448 Split, 2017.-2018. UDK 282 + 008 (497.13)(091) ISSN 0453-0578 KAČIĆ ZBORNIK FRANJEVAČKE PROVINCIJE PRESVETOGA OTKUPITELJA Sv. L.-LI. ZLATNI JUBILEJ 1967.-2017. K Sv. 50-51 God. 50-51 Str. 1-448 Split, 2017.-2018. Kačić - Zbornik Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja - Split, Hrvatska Kačić - Acta Provinciae ss. Redemptoris OFM - Split, Croatia Izdavač - Editor: Franjevačka provincija Presv. Otkupitelja, 21000 Split, Trg Gaje Bulata 3 Uredničko vijeće - Consilium redactionis: fra Karlo Bašić (Sinj), dr. fra Jure Brkan (Split), dr. Angelina Gašpar (Split), dr. Vinko Grubišić (Waterloo), dr. fra Emanuel Hoško (Rijeka), fra Nedjeljko Jukić (Sinj), fra Hrvatin Gabrijel Jurišić (Sinj), dr. fra Karlo Jurišić (Makarska), akademik dr. Emilio Marin (Zagreb), dr. fra Andrija Nikić (Mostar), dr. Hrvoje Relja (Split), dr. fra Željko Tolić (Imotski), fra Blaž Toplak (Sinj), dr. Marko Trogrlić (Split), dr. Josip Vrandečić (Split) Glavni i odgovorni urednik - Moderator principalis et responsabilis: fra Hrvatin Gabrijel Jurišić Uredništvo i uprava - Directio et administratio: Zbornik »Kačić«, 21230 Sinj, Šetalište kardinala Alojzija Stepinca br. 1, tel. (021) 707-071, fax (021) 707-020 Naslovna stranica - Auctor frontis: ak. slikar Mladen Veža, Zagreb, fra Andrija Kačić, medaljon, ak. kipar Kažimir Hraste Grafički urednik - Moderator artis graphicae: Zvonko Bare Tisak - Typographia: Jafraprint d.o.o. - Solin S dopuštenjem starijih - cum permissu superiorum © Zbornik »Kačić«, Split, 2018. www.franjevci-split.hr Tiskanje Zbornika pomogli su: Splitsko-dalmatinska županija, Split Grad Sinj PROSLOV JUBILEJSKOM SVESKU „KAČIĆA” (1967.-2017.) Habent sua fata libelli. Knjige imaju svoju sudbinu. Terentius Maurus Uprava Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, na sjednici u Splitu, 1. III. 1966. godine, odredila je pokrenuti časopis koji će objavljivati članke i ra- sprave iz filozofije i teologije, drugih humanističkh i prirodnih znanosti, kao što je prije Drugoga svjetskog rata bila „Nova revija”, koju je izdavala Franjevačka visoka bogoslovija u Makarskoj (posljednji svezak: 1941, 2-6). Zašto je to odlučeno? Ima više razloga: Svi su redovnici, kroz duga stoljća, nastojali ostvariti svoj prvotni poziv, a to je osobno stupati putem kršćanske savršenosti i naviještati ljudima Božju riječ zapi- sanu u Evanđeljima. Osim toga prvotnog cilja, fratri su dio svoga vremena posve- ćivali kulturi, znanosti, umjetnosti i raznim društvenim problemima i pitanjima. Tako su i fratri Provincije Presv. Otkupitelja zdušno radili na jednomu i du- gom polju. Ovdje ćemo upozoriti samo na pisanu riječ u Provinciji. Iz starijih vremena spominjemo samo nekoliko pisaca iz XVIII. stoljeća: fra Lovre Šitović (+1729.), fra Toma Babić (+1750.), fra Andrija Kačić (+1760.), fra Je- ronim Filipović (+1765.), fra Petar Knežević (+1768.) i brojni drugi. Ne treba isticati da su svi bili prosvjetitelji i da je „Razgovor ugodni…” fra Andrije Kačića doživio je preko 70 izdanja, a neke su njegove pjesme prevedene na 14 stranih jezika. Između dva svjetska rata, iako je velikosrpska diktatura cenzurirala tisak, ipak se je u cijeloj jugoslavenskoj državi razvio katolički tisak, pa i u Provin- ciji Presvetoga Otkupitalja. Fratri su pisali knjige, izdavali nekoliko časopisa i nabavili Tiskaru „Kačić”, koja je radila u Samostanu sv. Lovre u Šibeniku (1926.-1948.). U doba Nazavisne Države Hrvatske, u vrijeme Drugoga svjetskog rata, radi- lo se je koliko su ratne teškoće dopuštale. 5 Kad je završio rat, u drugim europskim državama ljudi su doživjeli slobodu i počeli obnavljati sve što su strahote rata uništile. Nažalost, hrvatski je narod iz jed- ne „tamnice naroda” upao u drugu. Komunističke vlasti, zadojene borbenim ateiz- mom, ubrzo su pokazale pravo lice: osim neizmjernoga broja ubijenih građana, sve- ćenika i redovnika, a isto tako velikoga mnoštvo osuđenih na dugogodišnju robiju, među kojima je bio i nadbiskup bl. Alojzije Stepinac, izbačen je vjeronauk iz škola, oduzeto pravo javnosti crkvenim školama, oduzeta crkvena imovina, sve tiskare, pa i tiskara „Kačić” u Šibeniku. Zabranjen je vjerski tisak, a klerici u tzv. „društvenom tisku” (pod kontrolom komunističke vlasti) gotovo ništa nisu mogli objaviti. U tako teškoj situaciji, fratri su jedva preživljavali, obavljali dušobrižničke poslove po župama i samostanima, pokušali obnoviti odgojno-obrazovne zavo- de i sa svojim narodom nositi veliki životni križ. Na književno i znanstveno djelovanje u to doba gotovo se nije moglo ni po- misliti. Davno su stari ustvrdili: „Inter arma silent Musae - U ratu muze šute.” U svoje doba Antun Gustav Matoš gorko je uzdisao: Jer Hrvatsku mi moju objesiše, ko lopova, dok njeno ime briše, za volju ne znam kome, žbir u uzama! (1909.) I opet: U katedralu, kad su teške noći, na Banov grob zna neka žena doći s teškim križem cijele jedne nacije, a kip joj veli: Majko, audiant reges: Regnum Regno non praescribit leges!* I dok je srca, bit će i Kroacije! (1910.) Kada je komunistička „diktatura proleterijata” malo popustila, a Franjevač- ka klasična gimnazija (raspršena u četiri samostana) vratila se u Sinj i Franje- vačka visoka bogoslovija ponovno okupila studente i profesore u Makarskoj, život se braće u cijeloj Provinciji počeo polako normalizirati. No, profesorima jedne i druge odgojno-obrazovne ustanove i dalje nije bilo omogućeno objavljivati razultate svojih znanstvenih istarživanja. Dakle, preko dva desetljeća prisilno je bila obustavljena nakladnička djelatnost. A da je bilo slobode tiska, koliko bi knjiga, rasprava i članaka bilo objavljeno! I na tom se primjeru vidi koliku su štetu „drugovi” nanijeli ne samo Crkvi (fratrima), nego i hrvatskoj kulturi i hrvatskom narodu općenito. *Neka čuju kraljevi: „Kraljevstvo kraljevstvu ne propisuje zakone!” 6 Budući da je na srcu sve braće bio katolički tisak i znanstveni rad, bilo je raznih prijedloga, pa je konačno odlučeno da treba pokrenuti godišnjak, koji će jedne godine donositi filozofske i teološke rasprave, a druge humanističke i prirodoslovne. Stoga su imenovana dva suurednika: fra Josip Soldo (Gimnazija) i fra Karlo Jurišić (Bogoslovija). Uskoro se pokazalo da ne treba dijeliti sveske po materiji, nego da svaki svezak donosi raznovrsnu građu. Tako se u svibnju 1967. godine pojavio prvi svezak Zbornika, koji je nazvan „Kačić” (str. 340+4). U njemu su objavljene tri velike znanstvene rasprave i tri manja priloga, a pisci su profesori Gimnazije u Sinju i Bogoslovije u Makarskoj. Kasnije su neki svesci bili posvećeni kojoj istaknutoj osobi, a drugi su do- nosili predavanja s domaćih ili međunarodnih znanstvenih skupova i simpozija. Od šestoga sveska Zbornik uređuje Uredničko vijeće na čelu s glavnim urednikom. Zbornik je uvijek bio otvoren raznim suradnicima, domaćima i stranim (su- radnici iz 17 država). Članci su uglavnom objavljeni na hrvatskom jeziku (i sažetak na stranom), ali ih ima i na stranim (7 stranih jezika i sažetak na hr- vatskom). Dosada je surađivalo preko 370 pisaca, među njima oko 40 naših i stranih akademika, koji su objavili svoje članke u Zborniku. Uskoro se pokazalo da bi trebalo, osim Zbornika, pokrenuti i niz u kojemu bi bile tiskane knjige. Fra Vedelin Vojković, gvardijan Franjevačkoga samosta- na u Subotici, ponudio je 1978. god. Uredništvu rukopis „Drevni Bač”, jer ga gore nije mogao tiskati. To je bio povod da Uredništvo Zbornika pokrene niz Knjižnica zbornika „Kačić” - monografije, dokumenti, građa… Kad se pojavila ta knjiga, komunističke su vlasti u Subotici i Novomu Sadu pokušale „protuudar”… Niz je zaživio i dosada je objavljeno 59 svezaka. Iako je u tom nizu objavljeno nekoliko monografija o hrvatskim katoličkim župama u Njemačkoj, ipak je 1989. pokrenut novi niz „Tragovi”, u kojemu su izišle dvije monografije (Berlin i Düsseldorf). Uredništvo je 1989. pokrenulo niz ponovljenih izdanja (reprint) „Mala knji- ga” u kojemu je objavljeno 8 djela, od kojih treba istaknuti Marka Marulića „Epi- stola ad Adrianvm VI…” (1522.), koja je izdana u suradnji s drugim izdavačima. Glazbeni niz „Nova et vetera” pokrenut je 1990. godine, a dosada je objav- ljeno 9 svezaka domaćih skladatelja. Iako nije bilo planirano, u književnom nizu „Riječ” tiskana su 2 sveska (1991.). Suradnja s drugim izdavačima ostvarena je u nizu „Zajednička izdanja”, pokrenutom 1985. Dosada je tiskano 15 svezaka. 7 Dakle, „Kačić” nije samo Zbornik, nego u „Kačićevu obitelj” spada još i tih 6 nizova, u kojima je objavljeno preko 90 naslova. To je s 50 brojeva Zbornika oko 140 svezaka. Treba upozoriti da je Uredništvo „Kršnoga zavičaja” (Humac-Ljubuški) predložilo da Zbornik „Kačić” bude suizdavač njihova godišnjaka. To je naše Uredništvo rado prihvatilo. Bilo je planirano da će jubilejski svazak Zbornika biti objavljen 2017. godi- ne („zlatni jubilej”). No, ispriječilo se više „vanjskih i nutarnjih” faktora koji su onemogućili da se taj plan ostvari (uključujući i odgovornost urednika). Stoga je konačno odlučeno da se objavi 50. svezak koji obilježava prvu polovicu stoljeća izlaženja Zbornika (50 godina), ali da se ujedno zakorakne i u drugu polovicu stoljeća i objavi 51. svezak. Stoga je ovo dvobroj, tj. 50. i 51. svezak za 2017. i 2018. godinu. I po sadržaju koji donosi i po obujmu (broju stranica) ovo nije obični i redoviti svezak, nego je zbilja svečani i bogatiji i kao takav dostojno obilježava svoj „zlatni jubilej”. Slaveći 50. obljetnicu našega Zbornika, tj. njegov „zlatni jubilej” (1967.- 2017.) od srca zahvaljujemo dobromu Bogu na tome daru. Uvjereni smo, naime, da je pokretanje i izdavanje Zbornika dar samoga Boga, u što nas uvjerava sv. Jakov, apostol: „Omne datum optimum et omne donum perfectum desursum est, descendens a Patre luminum - Svaki dobri dar, svaki savršeni poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlila” (Jak 1, 17). Dakle, iskreno ponovimo drevni usklik: „Deo optimo maximo gratias aga- mus - Bogu dobromu i velikomu dajmo hvalu!” No, treba zahvaliti i ljudima.