Drago Marić 2019
Total Page：16
File Type：pdf, Size：1020Kb
Drago Marić 2019. Autor i nakladnik Drago Marić Sponzor Grad Zadar Fotografije Zadarski List Narodni muzej Zadar Znanstvena knjižnica u Zadru Državni arhiv u Zadru Privatne pohrane Facebook, Wikipedija Vladimir Ivanov Željko Karavida Zvonko Kucelin Vjekoslav Surać Ratko Novak Drago Marić Nebojša Gunjević Prijelom Nebojša Gunjević Tisak Zadarska tiskara TDA Drago Marić BLAGOSLOVI BOŽE ZADAR Memorabilije o Gradu i zaleđu, njegovim ljudima i događajima Zadar, 2019. PROSLOV iva spisateljska aktivnost Drage Marića, koji je uz brojne publikacije o sportu i sportašima, Ž objavio u proteklih šest godina čak dvanaest knjiga o Zadru i Zadranima, ima dublje društveno značenje. U pitanju je, na jednoj strani, potraga za pokidanim korijenima građanskoga identiteta Zadra, u kojoj Drago Marić nije usamljen već izrazito agilan i učinkovit sudionik, a na drugoj strani sve veće zanimanje zadarske kulturne javnosti za zadarski genius loci< Serija Drage Marića ne haje za tradicionalnu kategorizaciju. Grad je za nj i tema i prostor. Sve njegove publikacije, osim jedne, nisu ništa drugo doli crtice, bilješke, anegdote, citati, osvrti< Neodoljivo podsjećaju na novinarsku bilježnicu, što im ulijeva dodatni stupanj uvjerljivosti. Također opravdava slobodno kretanje kroz vrijeme i prostor, kroz sve događaje, stvarne i virtualne, prošle i sadašnje, osobne i tuđe... Marić nastupa kao svjedok koji operira osobnom i kolektivnom memorijom. Čitatelj će sam ocijeniti koliko su ta pamćenja informativna, a koliko kreativna< Marić uzima mjesto-događaj, društveno-prostorni proces, topos koji ima status gradskog simbola i njime brendira smisao svojega djela. Također upućuje, zajedno s ostalim autorima, na pomisao kako identitet nije trajna kategorija, kako se mijenja ili iznova stvara. Abdulah Seferović Sefi Izvadak iz teksta Potraga za građanskim identitetom Zadra 5 Zadar UVOD vo je još jedna knjiga iz Biblioteke Grad. Dvanaesta je. Nazvana O je Blagoslovi Bože Zadar po istoimenoj pjesmi znamenitog Zadranina Šime Sebastijana Vitasovića, koji je živio i stvarao u drugoj polovici 17. stoljeća i u prva dva desetljeća 18. vijeka. Ta je pjesma jedna od najstarijih o našem gradu, njegova duhovna himna, lijepa i prikladna poruka jer što se ljepše od Božjeg blagoslova može zaželjeti gradu kojeg volimo. Sve je u ovoj knjizi slično kao kod prethodnih jedanaest pa je ovo još jedan vremeplov, kronološki zapis iz moga kuta na ljude i događaje, na uspomene. Netko je rekao kako su uspomene jedini raj iz kojeg nas nitko ne može istjerati i zato u njima uživamo. Nadam se kako ćete ih bar pročitati, a možda u njima i uživati. Kod svih mojih knjiga iz Biblioteke Grad nailazio sam, zbog nedostatka novca, na isti problem - sadržaj ili forma, jer oboje se nije moglo podjednako zadovoljiti, a kad je tako, prednost dajem sadržaju. Važnije mi je neka se knjiga objavi i što u njoj piše, nego kako to vizualno izgleda - jesu li korice tvrde i u boji, kao i fotografije te kakve je kakvoće papir. Tako je i s ovom knjigom pa Vas molim za uvažavanje. Krenuo sam od 1945. 7 Zadar BLAGO SLOVIM Novakovi prvi učenici Priložena fotografija je iz 1945. godine i snimio ju je poznati zadarski fotograf Ratko Novak, kojeg se stariji Zadrani sjećaju najviše po znamenitom atelijeru u Kalelargi. Na fotografiji su tri prva njegova učenika: Gianni Vukić, Joso Špralja i Vjekoslav Surać. Vukić je kod Novaka naukovao kratko, a bio je puno poznatiji kao pričuvni vratar NK Sloga (danas Zadar) i to po nadimku Đani Lupini. Pokojni Joso Špralja legendarni je meštar umjetničke fotografije, slikar i svjetski poznati kantautor, a Vjekoslav Surać, kojeg svi u Zadru zovu Foto Vjeko, živuća je zadarska višestruka legenda. Gianni Vukić, Joso Špralja i Vjekoslav Surać Foto "Luli" U prvim godinama nakon Drugog svjetskog rata pa negdje do 70-ih u zgradi na pola puta od Trga do Četiri kantuna (gdje je nekada stanovala obitelj Šale) djelovao je fotografski atelijer "Luli". Neobičnog imena i neobične vlasnice - Elizabete Sakić, prve zadarske poslijeratne fotografkinje, koja se tim zanatom bavila još u doba talijanske uprave u 9 Zadar Zadru. Počela je 1932. u tada ulici S. Michele 1. Nakon rata preuredila je jedno zapušteno skladište, obojila ga u crno i nazvala "Luli" - po sestri poznatog pokojnog zadarskog košarkaša i trenera Ive Uča Pulanića. Gospođa Sakić bila je s Pulanićevima prijateljica i posebice je voljela tada djevojčicu Vjekoslavu, koja je bila poznata po nadimku Luli. Čak i kad je postala gospođa Miloš, majka kasnije najboljih jugoslavenskih plivača Nenada i Predraga i sestre im Maje, supruge nogometnog reprezentativca, člana "Crvene zvezde" i "Hajduka", Zorana Jelikića. Elizabeta Sakić bavila se samo obrtničkom fotografijom bez zalaženja u njezin umjetnički dio. Peričićev rukopisni časopis Sloga ↓ Božo Peričić Godine 1947. umro je znameniti zadarski liječnik, prevoditelj i sudski tumač za područje medicine poliglot Božo Peričić (Sukošan 1865. - Split 1947.). Kao gimnazijalac talijanske gimnazije u Zadru s prijateljima iz škole pokrenuo je rukom pisani književni časopis na hrvatskom jeziku "Sloga". Taj je časopis svakako svojevrstan fenomen, kao što je i Božo Peričić koji je bio stalni suradnik "Narodnog Lista" i jedan od pokretača političke novine "Naš List" (1919.) . Medicinski fakultet završio je u Beču i bio je član Višeg sanitetskog savjeta u tome gradu te dopisni član tadašnje JAZU-i. Vrlo vrijedno djelovanje dr. Bože Peričića bilo je prevođenje. Osim što je na naš jezik preveo sve tada poznate medicinske stručne knjige i tekstove, ogledao se i u prevođenju književnih klasika, a posebice je pozornost privuklo njegovo prevođenje djela Williama Shakespearea. Velikan kazališne scene Iste godine kad i Božo Peričić napustio nas je još jedan znameniti Zadranin - Dubravko Dujšin. Taj velikan hrvatskoga glumišta živio je tek 53 godine i u kratkom životu dao je više nego bi mnogi u dva življenja. Dubravko Dujšin rođen je u Zadru 12. rujna 1894. a umro je u Zagrebu 30. 1. 1947. U Zagreb je stigao nakon školovanja 1919. i ostao do smrti. Blsgoslovi Bože 10 Učenik Gavele ostao je zapamćen kao "tvorac zagrebačkog stila glume" i prvi naš glumac modernog europskog glumišta proslavivši se posebice ulogama Shakespearovih, Ibsenovih, Krležinih, Držićevih i drugih likova. Redatelj i jedno doba ravnatelj Drame Hrvatskog narodnog kazališta, predavač na Kazališnoj akademiji. I filmski glumac posebice zapamćen po ulozi u filmu "Slavica". Godine 1977. ustanovljena je njemu u počast "Nagrada Dubravko Dujšin" za dostignuća u kazalištu. Dubravko Dujšin "Najduži" i "najkraći" gradonačelnik Možda nekad budete sudionici nekakvoga kviza o Zadru pa nije zgorega znati i ovu posebnost. Od svih osoba koje su ikada obavljale dužnost prvoga čovjeka grada (bez obzira kako se kad ta dužnost nazivala) najdugovječniji bio je Luigi Ziliotto, a najkraće je tu dužnost obnašao naš suvremenik Duško Kučina. O Kučini većina zna gotovo sve, a zanimljiva je osobnost bio Ziliotto. Rođen (1863.) i ukopan (1922.) u Zadru taj "zadrti talijanaš", koji je javno isticao odbojnost prema svemu hrvatskome, bio je gradonačelnik od ↑ Luigi Ziliotto 1899. do 1922. (s prekidom ↓ Duško Kučina Ana Lovrin ↓ od 1916. do 1918. zbog rata između Italije i Austro- Ugarske unutar Prvog svjetskog rata). Iako je bio talijanski nacionalist, Ziliottu treba priznati što je bio javno i izrjekom protiv potpisivanja Rapalskog ugovora, svjestan što Zadar gubi 11 Zadar kad mu se oduzme njegovo prirodno zaleđe. Jedina gradonačelnica u povijesti Zadra bila je naša suvremenica Ana Lovrin. Nadamo se ne i posljednja žena na toj dužnosti. Prve zadarske sportske novine Nemamo ih ni danas, iako je prvi pokušaj njihovog ustaljenja još iz godine 1922. Zvale su se "Concorso Ginnastico Adriatico" i bile su glasilo društva Societ{ Ginnastica Zara (gimnastičko društvo). Tiskane su u tiskari znamenitog jedriličarskog prvaka Enrica de Schönfelda. Novina je bila mjesečnik i na četiri stranice. Trajala je samo još u 1923. godini. Bilo je i drugih pokušaja za talijanske uprave u Zadru, a izvan toga sljedeći je pokušaj u doba tzv. druge Enrico de Schönfeld Jugoslavije. Prvi prigodni sportski list u Zadru iz toga doba ustvari je "Bilten KK Zadar" koji se pojavio samo jednom 1951. Zatim je niz sličnih pokušaja, a među njima najvrjednija je"Sportska revija Narodnog lista" sa samo dva broja u 1990. godini. U državi Hrvatskoj Matko Zrnić pojavio se 2004. s polumjesečnikom "Sport" koji se održao pet brojeva. ← Najbolji zadarski sportski list "Sportska revija Narodnog lista" Blsgoslovi Bože 12 Dnevne Vijesti koje to nisu Prvi zadarski dnevnik na hrvatskom jeziku bila je "Hrvatska Kruna" don Ive Prodana. Također jedini takav dnevnik do (50 godina kasnije) pojave "Zadarskog lista". Malo je poznato kako je između ta dva dnevnika ipak izlazila u Zadru novina koja se zvala "Dnevne Vijesti". Prvi broj objavljen je 19. siječnja 1945. kao politička ratna novina. No nije uopće bila dnevna, jer je u deset mjeseci izlaženja (nakon čega se ugasila) objavljeno samo 19 brojeva i to vrlo siromašno - svaki broj na samo dvije stranice. Ipak postojala Cijena 19. siječnja 1945. bila je 10 kuna je i urednica joj je bila Milka Šeat Lasić, a tiskana je u tiskari Vijesti, ustvari ostatku tiskare Enrica de Schönfelda, zadarskog uglednika i jedriličarskog prvaka, iz poznate obitelji čiji je mauzolej na Gradskom groblju. Cijena "Dnevnih Vijesti" bila je 10 kuna, jer su kune (novac NDH-e), kratko vrijeme nakon Drugog svjetskog rata, bile službeni novci u Zadru. Spajanje brodogradilišta U obnovi porušenoga grada među prvim gospodarskim objektima