Drago Marić 2019.

Autor i nakladnik Drago Marić

Sponzor Grad Zadar

Fotografije Zadarski List Narodni muzej Zadar Znanstvena knjižnica u Zadru Državni arhiv u Zadru Privatne pohrane Facebook, Wikipedija Vladimir Ivanov Željko Karavida Zvonko Kucelin Vjekoslav Surać Ratko Novak Drago Marić Nebojša Gunjević

Prijelom Nebojša Gunjević

Tisak Zadarska tiskara TDA

Drago Marić

BLAGOSLOVI BOŽE ZADAR

Memorabilije o Gradu i zaleđu, njegovim ljudima i događajima

Zadar, 2019.

PROSLOV

iva spisateljska aktivnost Drage Marića, koji je uz brojne publikacije o sportu i sportašima, Ž objavio u proteklih šest godina čak dvanaest knjiga o Zadru i Zadranima, ima dublje društveno značenje. U pitanju je, na jednoj strani, potraga za pokidanim korijenima građanskoga identiteta Zadra, u kojoj Drago Marić nije usamljen već izrazito agilan i učinkovit sudionik, a na drugoj strani sve veće zanimanje zadarske kulturne javnosti za zadarski genius loci< Serija Drage Marića ne haje za tradicionalnu kategorizaciju. Grad je za nj i tema i prostor. Sve njegove publikacije, osim jedne, nisu ništa drugo doli crtice, bilješke, anegdote, citati, osvrti< Neodoljivo podsjećaju na novinarsku bilježnicu, što im ulijeva dodatni stupanj uvjerljivosti. Također opravdava slobodno kretanje kroz vrijeme i prostor, kroz sve događaje, stvarne i virtualne, prošle i sadašnje, osobne i tuđe... Marić nastupa kao svjedok koji operira osobnom i kolektivnom memorijom. Čitatelj će sam ocijeniti koliko su ta pamćenja informativna, a koliko kreativna< Marić uzima mjesto-događaj, društveno-prostorni proces, topos koji ima status gradskog simbola i njime brendira smisao svojega djela. Također upućuje, zajedno s ostalim autorima, na pomisao kako identitet nije trajna kategorija, kako se mijenja ili iznova stvara.

Abdulah Seferović Sefi

Izvadak iz teksta Potraga za građanskim identitetom Zadra

5 Zadar

UVOD

vo je još jedna knjiga iz Biblioteke Grad. Dvanaesta je. Nazvana O je Blagoslovi Bože Zadar po istoimenoj pjesmi znamenitog Zadranina Šime Sebastijana Vitasovića, koji je živio i stvarao u drugoj polovici 17. stoljeća i u prva dva desetljeća 18. vijeka. Ta je pjesma jedna od najstarijih o našem gradu, njegova duhovna himna, lijepa i prikladna poruka jer što se ljepše od Božjeg blagoslova može zaželjeti gradu kojeg volimo. Sve je u ovoj knjizi slično kao kod prethodnih jedanaest pa je ovo još jedan vremeplov, kronološki zapis iz moga kuta na ljude i događaje, na uspomene. Netko je rekao kako su uspomene jedini raj iz kojeg nas nitko ne može istjerati i zato u njima uživamo. Nadam se kako ćete ih bar pročitati, a možda u njima i uživati. Kod svih mojih knjiga iz Biblioteke Grad nailazio sam, zbog nedostatka novca, na isti problem - sadržaj ili forma, jer oboje se nije moglo podjednako zadovoljiti, a kad je tako, prednost dajem sadržaju. Važnije mi je neka se knjiga objavi i što u njoj piše, nego kako to vizualno izgleda - jesu li korice tvrde i u boji, kao i fotografije te kakve je kakvoće papir. Tako je i s ovom knjigom pa Vas molim za uvažavanje. Krenuo sam od 1945.

7 Zadar

BLAGO

SLOVIM

Novakovi prvi učenici

Priložena fotografija je iz 1945. godine i snimio ju je poznati zadarski fotograf Ratko Novak, kojeg se stariji Zadrani sjećaju najviše po znamenitom atelijeru u Kalelargi. Na fotografiji su tri prva njegova učenika: Gianni Vukić, Joso Špralja i Vjekoslav Surać. Vukić je kod Novaka naukovao kratko, a bio je puno poznatiji kao pričuvni vratar NK Sloga (danas Zadar) i to po nadimku Đani Lupini. Pokojni Joso Špralja legendarni je meštar umjetničke fotografije, slikar i svjetski poznati kantautor, a Vjekoslav Surać, kojeg svi u Zadru zovu Foto Vjeko, živuća je zadarska višestruka legenda.

Gianni Vukić, Joso Špralja i Vjekoslav Surać

Foto "Luli"

U prvim godinama nakon Drugog svjetskog rata pa negdje do 70-ih u zgradi na pola puta od Trga do Četiri kantuna (gdje je nekada stanovala obitelj Šale) djelovao je fotografski atelijer "Luli". Neobičnog imena i neobične vlasnice - Elizabete Sakić, prve zadarske poslijeratne fotografkinje, koja se tim zanatom bavila još u doba talijanske uprave u

9 Zadar Zadru. Počela je 1932. u tada ulici S. Michele 1. Nakon rata preuredila je jedno zapušteno skladište, obojila ga u crno i nazvala "Luli" - po sestri poznatog pokojnog zadarskog košarkaša i trenera Ive Uča Pulanića. Gospođa Sakić bila je s Pulanićevima prijateljica i posebice je voljela tada djevojčicu Vjekoslavu, koja je bila poznata po nadimku Luli. Čak i kad je postala gospođa Miloš, majka kasnije najboljih jugoslavenskih plivača Nenada i Predraga i sestre im Maje, supruge nogometnog reprezentativca, člana "Crvene zvezde" i "Hajduka", Zorana Jelikića. Elizabeta Sakić bavila se samo obrtničkom fotografijom bez zalaženja u njezin umjetnički dio.

Peričićev rukopisni časopis Sloga

↓ Božo Peričić Godine 1947. umro je znameniti zadarski liječnik,

prevoditelj i sudski tumač za područje medicine poliglot Božo Peričić (Sukošan 1865. - Split 1947.). Kao gimnazijalac talijanske gimnazije u Zadru s prijateljima iz škole pokrenuo je rukom pisani književni časopis na hrvatskom jeziku "Sloga". Taj je časopis svakako svojevrstan fenomen, kao što je i Božo Peričić koji je bio stalni suradnik "Narodnog Lista" i jedan od pokretača političke novine "Naš List" (1919.) . Medicinski fakultet završio je u Beču i bio je član Višeg sanitetskog savjeta u tome gradu te dopisni član tadašnje JAZU-i. Vrlo vrijedno djelovanje dr. Bože Peričića bilo je prevođenje. Osim što je na naš jezik preveo sve tada poznate medicinske stručne knjige i tekstove, ogledao se i u prevođenju književnih klasika, a posebice je pozornost privuklo njegovo prevođenje djela Williama Shakespearea.

Velikan kazališne scene

Iste godine kad i Božo Peričić napustio nas je još jedan znameniti Zadranin - Dubravko Dujšin. Taj velikan hrvatskoga glumišta živio je tek 53 godine i u kratkom životu dao je više nego bi mnogi u dva življenja. Dubravko Dujšin rođen je u Zadru 12. rujna 1894. a umro je u Zagrebu 30. 1. 1947. U Zagreb je stigao nakon školovanja 1919. i ostao do smrti.

Blsgoslovi Bože 10 Učenik Gavele ostao je zapamćen kao "tvorac zagrebačkog stila glume" i prvi naš glumac modernog europskog glumišta proslavivši se posebice ulogama Shakespearovih, Ibsenovih, Krležinih, Držićevih i drugih likova. Redatelj i jedno doba ravnatelj Drame Hrvatskog narodnog kazališta, predavač na Kazališnoj akademiji. I filmski glumac posebice zapamćen po ulozi u filmu "Slavica". Godine 1977. ustanovljena je njemu u počast "Nagrada Dubravko Dujšin" za dostignuća u kazalištu. Dubravko Dujšin

"Najduži" i "najkraći" gradonačelnik

Možda nekad budete sudionici nekakvoga kviza o Zadru pa nije zgorega znati i ovu posebnost. Od svih osoba koje su ikada obavljale dužnost prvoga čovjeka grada (bez obzira kako se kad ta dužnost nazivala) najdugovječniji bio je Luigi Ziliotto, a najkraće je tu dužnost obnašao naš suvremenik Duško Kučina. O Kučini većina zna gotovo sve, a zanimljiva je osobnost bio Ziliotto. Rođen (1863.) i ukopan (1922.) u Zadru taj "zadrti talijanaš", koji je javno isticao odbojnost prema svemu hrvatskome, bio je gradonačelnik od ↑ Luigi Ziliotto 1899. do 1922. (s prekidom ↓ Duško Kučina Ana Lovrin ↓ od 1916. do 1918. zbog rata između Italije i Austro- Ugarske unutar Prvog svjetskog rata). Iako je bio talijanski nacionalist, Ziliottu treba priznati što je bio javno i izrjekom protiv potpisivanja Rapalskog ugovora, svjestan što Zadar gubi

11 Zadar kad mu se oduzme njegovo prirodno zaleđe. Jedina gradonačelnica u povijesti Zadra bila je naša suvremenica Ana Lovrin. Nadamo se ne i posljednja žena na toj dužnosti.

Prve zadarske sportske novine

Nemamo ih ni danas, iako je prvi pokušaj njihovog ustaljenja još iz godine 1922. Zvale su se "Concorso Ginnastico Adriatico" i bile su glasilo društva Societ{ Ginnastica Zara (gimnastičko društvo). Tiskane su u tiskari znamenitog jedriličarskog prvaka Enrica de Schönfelda. Novina je bila mjesečnik i na četiri stranice. Trajala je samo još u 1923. godini. Bilo je i drugih pokušaja za talijanske uprave u Zadru, a izvan toga sljedeći je pokušaj u doba tzv. druge

Enrico de Schönfeld

Jugoslavije. Prvi prigodni sportski list u Zadru iz toga doba ustvari je "Bilten KK Zadar" koji se pojavio samo jednom 1951. Zatim je niz sličnih pokušaja, a među njima najvrjednija je"Sportska revija Narodnog lista" sa samo dva broja u 1990. godini. U državi Hrvatskoj Matko Zrnić pojavio se 2004. s polumjesečnikom "Sport" koji se održao pet brojeva.

← Najbolji zadarski sportski list "Sportska revija Narodnog lista"

Blsgoslovi Bože 12 Dnevne Vijesti koje to nisu

Prvi zadarski dnevnik na hrvatskom jeziku bila je "Hrvatska Kruna" don Ive Prodana. Također jedini takav dnevnik do (50 godina kasnije) pojave "Zadarskog lista". Malo je poznato kako je između ta dva dnevnika ipak izlazila u Zadru novina koja se zvala "Dnevne Vijesti". Prvi broj objavljen je 19. siječnja 1945. kao politička ratna novina. No nije uopće bila dnevna, jer je u deset mjeseci izlaženja (nakon čega se ugasila) objavljeno samo 19 brojeva i to vrlo siromašno - svaki broj na samo dvije stranice. Ipak postojala Cijena 19. siječnja 1945. bila je 10 kuna je i urednica joj je bila Milka Šeat Lasić, a tiskana je u tiskari Vijesti, ustvari ostatku tiskare Enrica de Schönfelda, zadarskog uglednika i jedriličarskog prvaka, iz poznate obitelji čiji je mauzolej na Gradskom groblju. Cijena "Dnevnih Vijesti" bila je 10 kuna, jer su kune (novac NDH-e), kratko vrijeme nakon Drugog svjetskog rata, bile službeni novci u Zadru.

Spajanje brodogradilišta

U obnovi porušenoga grada među prvim gospodarskim objektima pristupilo se osposobljavanju brodogradilišta. Tako je već 1945. došlo do spajanja brodogradilišta "Jadran" vlasnika obitelji Katalinić (dala tri velika veslačka prvaka) i "Jug" kojeg su posjedovali članovi obitelji Zerauschek (iz te je obitelji poznati zadarski košarkaš Ante Zerauschek). Spojeno brodogradilište nazvano je Brodogradilište "Jadran" Zadar i prvi mu je direktor bio Nikola Mike Repanić, poznati sportski ribolovac, u sastavu zadarskog "Zubatca" europski prvak u panulavanju.

13 Zadar Brodogradilište "Jadran" šezdesetih godina prošlog stoljeća

Spomendani grada Zadra

Znameniti naš sugrađanin Vjekoslav Maštrović u prosincu je 1946. u vlastitoj nakladi objavio knjigu "Spomendani grada Zadra". Tiskalo ju je Tiskarsko poduzeće (Mani i Mlinar) "Zadar". Posvećana je "Uspomeni Zadranina Ante Maštrovića sen. bivšeg nadučitelja u Ninu i Zadru neprežaljenog oca moga". U proslovu autor naglašava: - Na poticaj čitatelja "Zadarskog Narodnog Lista" izdaju se spomendani grada Zadra u posebnoj Naslovnica knjige knjizi. Nisu obuhvaćeni svi dani iz prošlosti vrijedni spomena za historiju grada Zadra stoga, što nam brojna vrela nisu bila na raspolaganju, a podjedno što mnogi datumi važnih događaja nisu historijski još utvrđeni< Svratila se pažnja onim spomendanima, koji su nekulturnim fašističkim metodama izvrtani ili zatajivani, kako bi se stvorilo posve krivo mišljenje o Zadru u prošlosti i sadašnjosti... Kalendarskim načinom autor nîže važne događaje od 1. siječnja do 31. prosinca, sve od prvih događanja do godine izdavanja knjige koja je vrlo vrijedan dokumentarni prilog povijesti grada, kao i svjedok vremena u kojem je objavljena.

Blsgoslovi Bože 14 Kozaračko kolo i kontesa Pappafava

Čudit ćete se kako ta dva potpuno suprotna pojma, dva vrlo različita svjetonazora, mogu ići zajedno. Kakva poveznica među njima uopće može biti? A bila je i to u ličnosti tada 17-godišnjeg Jose Špralje, kasnije znamenitoga Zadranina, kantautora, slikara, meštra umjetničke fotografije. U doba neposredno nakon okončanja Drugog svjetskog rata i stvaranja socijalističkog društva Joso i njegov intimus Vjekoslav Surać naukovali su kod fotografa Ratka Novaka. Novakov atelijer nalazio se u Kalelargi na pola puta između Doma kulture (Kneževe palače) i Narodnog trga, a u Domu kulture po cijeli dan, na jedinom razglasu na Poluotoku, treštalo je "Kozaračko kolo". Građani su istrčavali na Trg i plesali ga. Joso i Vjeko također. Od rođenja posebice sklon glazbi Joso Špralja bi nakon kola otrčao kod kontese Pappafava kod koje je učio sviranje na klaviru. Vlaj Vjeko nije imao tako profinjen sluh, ali je kupio gitaru i po njoj "prebirao". "Kozaračko kolo" uskoro su plesati prestali, a Josi je svladavanje klavira omogućilo postati istaknutim kompozitorom i pjevačem.

Vjekoslav Surać i Joso Špralja 1945. godine u Malom parku

15 Zadar Marta Maštrović sa sinovima 1930. godine. Antun stoji prvi slijeva, Vjekoslav, četrnaesto Martino dijete, sjedi s majčine lijeve strane

Zaboravljeni Antun Maštrović

Kako se ponašaju urednici (uredništva) naših enciklopedija za svaku je osudu. Besramno izostavljaju mnoge poznate građane, Zadrane posebice. Gotovo je nevjerojatno kako ni u Hrvatskoj enciklopediji LZ Miroslav Krleža, ni u Općoj i nacionalnoj enciklopediji, ni u pozamašnoj knjizi Tko je tko u Hrvatskoj pa ni u Hrvatskom općem leksikonu nema niti spomena o jednom od najvećih hrvatskih ornitologa u povijesti, osobe koja je bila članom gotovo svih europskih ornitoloških društava, čak i Akademije ornitološkog društva u Berlinu. Riječ je o našem Ninjaninu, bratu znamenitog Vjekoslava Maštrovića, Antunu Maštroviću, koji je umro u Zagrebu 20.11.1947. (Rođen 8.1.1900.) U tako kratkom životu naš je Maštrović uspio sakupiti najveću zbirku prepariranih ptica u Hrvatskoj (darovao je Ornitološkom zavodu u Zagrebu čiji je jedan od utemeljitelja), napisati nekoliko vrijednih knjiga s tog područja, među kojima se ističe "Prilog o flori i fauni Dalmacije" (1931.) i osnovati "Larus", prvi ornitološki časopis u Hrvata, čiji je bio prvi urednik. Što je još trebao napraviti kako bi ga enciklopedije spomenule?

Blsgoslovi Bože 16 Prvi izbor za miss

U Zadru je 1947. izvršen prvi izbor za miss grada nakon okončanja Drugog svjetskog rata. Prva zadarska missica bila je Elena Dukić iz Stanova, kasnije supruga poznatog fotografa i kazališnoga glumca Rudija Martinova. I Elena je glumila u našem Kazalištu, a njezina sestra Angiolina postala je supruga legendarnoga fotografa, slikara i pjevača Jose Špralje.

Je li Asja Kisić glumila u Zadru?

To su pitali neki naši sugrađani, vjerojatno kladivši se. Odgovor je da, ali ne kao Kisić! Asja je rođena u Zadru, gdje joj je otac službovao kao novinar i urednik. Poznato je kako je glumu počela učiti kod Tita Strozzija i poslije se proslavila po mnogim kazalištima, a široka populacija TV gledatelja najbolje je pamti kao Luigijevu Bepinu iz kultne serije "Naše malo misto". Dakle, Asja je glumila u zadarskom Kazalištu 1948. i Asja Kisić tada se zvala Asja Vuković.

Ratko Kacian kakvog niste znali

Znameniti Zadranin pokojni Ratko Kacian obiteljskim izvornim prezimenom je Kačan. Njegov otac pred uspostavljanje talijanske uprave u Zadru nije htio s obitelji živjeti u takvom okružju te je iselio u Biograd i promijenio prezime u Kacian. Ratko, koji je kasnije bio istaknuti nogometaš splitskoga "Hajduka" i zagrebačkog "Dinama", još nekih klubova i državne reprezentacije, s nogometom je počeo kao 14-godišnjak u biogradskom "Primorcu", nastavio u šibenskom "Osvitu", a onda je otišao u rečene velike klubove. Kako je to lijepo na Telesportu istaknuo novinar i publicist Juraj Vrdoljak: "Kacian nije bio samo dio dviju sjajnih generacija naših najvećih klubova, već i prvi koji je u svojoj karijeri

17 Zadar Kacian u skoku na jednoj Dinamovoj utakmici iz 1945. godine objedinio Hajduk i Dinamo". Tako je povezao nogometni hrvatski jug i sjever. Zar nam na taj način nije poslao poruku kako bismo se trebali ponašati na svim područjima? Za zasluge koje je u "Dinamu" stekao taj naš veliki klub za sva mu se vremena zahvalio nazvavši 1967. godine svoju novostvorenu nogometnu školu "Hitrec - Kacian". Ivica Ico Hitrec je s Ratkom Kacianom činio najjači "Dinamov" igrački par u povijesti kluba. Kacian je rođen u Zadru 16. siječnja 1916. a umro je u Zagrebu 18. lipnja 1949. Premlad je u 33. godini ostavio iza sebe suprugu Ivanicu i djecu Bojanu i Nenada. Dobrotom gospođe Bojane, danas Odorijan, evo nekoliko zanimljivih crtica iz Ratkova života koje su široj javnosti nepoznate, ili se o njima malo zna.

Lopte cijelom dvorištu Ratko Kacian bio je vrlo skromna, povučena i čak sramežljiva osoba, ali je također znao iskakati duhovitošću i neobičnim postupcima. Izbjegavao je

Blsgoslovi Bože 18 večere za "Dinamovih" svečanosti jer: - Ne mogu tamo jesti i piti, dok drugi žive preskromno, a neki su i gladni. Smatrao je kako je za svoje igranje dovoljno nagrađen, što je, kao i ostali suigrači, dobivao materijal za odijela ili vreću brašna. Igrajući je radio u carinarnici i usporedo studirao na Pravnom fakultetu i na Višoj fiskulturnoj školi. Uživao je darivati. Jednom je iz inozemstva donio lopte svojoj djeci, ali i svoj djeci u dvorištu, a lopta je tada bila rijedak i bogat dar.

Dinamo 1946., Kacian sedmi slijeva Duhovit i otresit Kako je i u to doba u Zagrebu bila moda šetanje pasa, ali i mačaka, da bi tu ludost parodirao Ratko je nabavio bijelog miša, stavio mu ovratnik i uzicu i s njim šetao. Kad su ga začuđeni susjedi pitali što mu bi, odgovorio je: - Neki šeću pse, neki mačke, a ja miša. Brzo ga je to prošlo. Potpuno se posvetio onome što je tada najbolje znao - nogometu. Briljirao je igrom, doprinosio pobjedama, ali znala se dogoditi i poneka slabija igra i poraz. Jednom su tako igrali slabo i izgubili pa su Ratko i jedan suigrač brzo uskočili u tramvaj, a onda se

19 Zadar Sedmi slijeva na utakmici Hrvatska Mađarska (1:1) 8. prosinca 1940. sjetili kako nemaju ni dinara. Čuo ih je jedan oniži rastom navijač "Dinama", izvadio novac i kazao: - Evo vam dva dinara. Kako ste igrali više ne zaslužujete. - Ne, hvala, stavite ih ispod pete da budete više, odgovori mu Ratko.

Meštar skijanja Za vrijeme studiranja na Višoj školi za fizičku kulturu svi su studenti morali savladati i skijanje. Dalmatinca Ratka taj sjevernjački sport nije zanimao i nikad, do tog trenutka, na skije nije stao. No morao je. "Uskočio" je i savršeno odvezao "kristinijadu" (lagani slalom) te svih zadivio. Eto i u tome je bio poseban. Nakon okončanja studija Ratko Kacian je na V. Muškoj gimnaziji u Zagrebu predavao tjelesni odgoj, a i dalje nogomet igrao. Pisao je članke za novinske sportske rubrike, bio suradnik u knjizi Bogdana Cuvaja "Savremeni nogomet", vladao je talijanskim i francuskim jezikom. Bio je visoki intelektualac.

Spriječen odlazak u Milano Kako je s "Hajdukom" jednom gostovao u Italiji, gdje je splitski klub

Blsgoslovi Bože 20 pružio snažan otpor Musolinijevoj izabranoj momčadi (poraz od 3-4) u utakmici u kojoj su briljirali Frane Matošić i Ratko, 1948. godine "Milan" ga je pozvao za mjesto trenera. Otišao nije. O tomu kći Bojana: - Vlasti su ga spriječile jer je igrao za reprezentaciju NDH-e. Otac nije imao sreće s vlašću - politikom. Nešto se slično dogodilo nakon stvaranja demokratske države Hrvatske. Izostavili su ga spominjati na svim "Dinamovim" svečanostima, jer je, rekoše, bio sudionik NOB-e, a ustvari se dogodilo samo da su našu obitelj prijatelji sporta iz Zagreba, radi sigurnosti, prebacili u Split. Da nije s "Hajdukom" bio u NOB-i Ratko Kacian potvrdio je i novinar Juraj Vrdoljak u Zadar, 16. 1. 1916. povećem napisu o njemu. Zagreb, 18. 6. 1949.

Zadar ga nije zaboravio Gospođa Bojana Odorijan duboko je zahvalna Zadru i Zadranima koji njezinoga znamenitog oca nisu zaboravili. Štoviše: - U povodu stote obljetnice od očevog rođenja, 2016. godine, u Zadru je izdan poštanski pečat s njegovim likom. Možete zamisliti koliko je nama svima njegovima značilo, kad smo primili pisma s tim pečatom. Koncem priče o još jednom velikom Zadraninu Kacian zadovoljstvo je ustvrditi kako je naš čudesni na poštanskom žigu grad, podsjetnicom na Ratka Kaciana, još jednom pokazao razinu kojom se može podičiti.

21 Zadar Prvih pet maturanata

Dana 26. rujna 1950. navršilo se stoljeće od značajnog događaja u prosvjetnom životu Zadra. Na gimnaziji su toga dana 1850. ispit zrelosti položili prvi zadarski maturanti. Pristupilo ih je ispitima osam, a pet ih je steklo svjedodžbu zrelosti: Vicko Didolić, Felice Adrario, Ivan Filipović, Josip Cosetti i Valentino Cristofori. Polagali su pismene ispite iz hrvatskog, talijanskog, latinskog i grčkog jezika, a usmeni dio bila je provjera poznavanja tih jezika, opća povijest, fizika i vjeronauk.

Hrvatska misao u Buenos Airesu

Kad se 1953. u Buenos Airesu pojavio časopis emigrantskih Hrvata "Hrvatska misao", nije bilo iznenađenje što mu je pokretač, izdavač i urednik (do 1970.) bio Marko Sinovčić (Novigrad, 12. 4. 1917. - Buenos Aires 24. 7. 2003.) jer on se tri godine ranije javio s knjigom "NDH u svjetlu dokumenata". Marko Sinovčić je bio svestrano obrazovana osoba - od studija skolastičke filozofije, preko prava kojeg je počeo studirati u Zagrebu, a dovršio u La Plati. Uz to književnik i publicist, koji je zbog sudjelovanja na raznim dužnostima u institucijama NDH-e 1945. izbjegao u Italiju pa u Argentinu. Objavio je zbirku pjesama "Trubljači slobode", autor je knjige "Vježbenica španjolskog jezika", koju je napisao na hrvatskom jeziku, i knjige "Hrvati u Argentini i njihov doprinos hrvatskoj kulturi". "Hrvatska misao" je bio njegov osobni časopis, a uređivao je i "Orla zlatnih krila" te bio suradnik "Hrvatske revije","Danice Hrvatske" i drugih časopisa emigrantskih Hrvata.

Marko Sinovčić →

Blsgoslovi Bože 22 Entomolog svjetskoga glasa

U Trstu je 1954. godine umro jedan od najznamenitijih Zadrana prve polovice 20. stoljeća, Giuseppe Müller, entomolog svjetskoga glasa. Rođen je u našem gradu 24. 4. 1880. i tu je okončao pučku školu i klasičnu gimnaziju, a fakultet je završio u Grazu. Mladi znanstvenik većinu je života proveo u Trstu gdje je i danas poštovan i znamenit. Otkrio je preko 300 vrsta kukaca, a njegova zbirka ostavština broji ih preko tisuću te i danas postoji pri prirodoslovnom muzeju u Trstu, kojemu je godinama Giuseppe Müller bio ravnatelj. U Trstu je također utemeljio akvarij. Bio je cijenjen širom svijeta i pripadnik mnogih europskih akademija i prirodoslovnih društava. Autor je velikoga broja znanstvenih radova i čak 90 s područja Dalmacije.

Hrabrost i poštenje Ante Martića

Išli smo u šesti razred gimnazije 1956. Profesorica povijesti predavala je neprijateljske ofanzive te stalno naglašavala humanost i fer borbu partizanskih jedinica, a zločinačku djelatnost ostalih u Drugom svjetskom ratu kod nas, posebice ustaša i domobrana. Dojadilo to učeniku Anti Martiću, nadimkom Đibuti, koji je protuslovio: - Ma što to Vi govorite. Svi su u ratu činili zločine pa i partizani! Profesorica se zabezeknula, zaprepastila na takvu drskost, ali se pribrala i malo povišenim glasom ga ukorila i zaprijetila da to nikada više nije rekao. Ne znam je li Ante zbog toga imao problema. Vjerojatno je, jer u

23 Zadar sedmom razredu s nama nije bio. Poslije se zaposlio u Pošti na Relji i u cvijetu mladosti skončao život, navodno, samoubojstvom. Skočio je, bar je tako službeno rečeno, s krova poštanske zgrade. Đibutijeva hrabrost i poštenje za ono doba gotovo je nevjerojatno, a puno toga govori i poručuje. Stoga ova crtica kako se na Antin čin ne bi zaboravilo.

Komediograf, povjesničar, publicist

Da nije napisao ništa drugo nego samo djelo "La Cronistoria anedotica del Nobile Teatro di Zara 1781 - 1881" (stogodišnjak o duhovitim događanjima u .zadarskom Plemićkom kazalištu) Giuseppe Sabalich zaslužio je uvrštenje u najznamenitije Zadrane druge polovice 19. i prve polovice 20. stoljeća. Povjesničarsko, književno i publicističko veliko ime na talijanskom jeziku, autor preko 70 komedija te mnogih knjiga crtica, novela i studija pretežito s Giuseppe Sabalich tematikom o Zadru i o Dalmaciji, pokretač listova "Scientille", "Pro Patria" i "Cronaca Dalmatica", osobito se proslavio povijesnim i folklorističkim studijama. To što je napisao i pjesmu "Si", koju su zadarski irendetisti uzeli za svoju himnu, ne umanjuje Sabalichev značaj za povijest zadarske kulture. Rođen je u Zadru 13. veljače 1854. te je 1954. bilo stoljeće od njegova rođenja, a umro je u rodnom gradu 13. rujna 1928.

Blsgoslovi Bože 24 Đevrske City i Kistanje Town

Kad se, negdje pred 50-ak godina, u Bukovici snimao kaubojski film, bila je to za našu mladost svojevrsna atrakcija. Jer izgrađen je kaubojski grad i glumci su bili "fetivi" oni s Divljeg zapada. Stoga je mlađarija masovno odlazila na mjesto snimanja, kako bi to sve uživo vidjela. Svi su, u skladu s filmom, obukli rabatinke, a tko ih nije imao hlaće od trliša i na mjesto snimanja. U duhu filma tada dva bukovačka središta prozvali smo Đevrske City i Kistanje Town i godinama se s time šalili pa i danas.

Prečani i vaterpolo

Stariji Prečani se dobro i rado sjećaju 1957. godine kad se u njihovoj luci održalo Prvenstvo Hrvatske u vaterpolu, a mladi neka to bar na ovaj način saznaju. Taj za Preko povijesni sportski događaj snimio je Vicko Zaninović i prilažemo njegovu fotografiju koja je vrijedan svjedok vremena, ne samo sporta. Svako naše malo misto ima omiljeni sport. U Preku je to tradicijski bio vaterpolo i Prečani su svoj klub "Galeb" imali

Prvenstvo Hrvatske u Preku 1957. godine

25 Zadar Vaterpolisti "Galeba" iz 30-ih godina još 30-ih godina. I o tome postoji fotozapis kojeg također prilažemo. Što više evo i imena prvih poznatih prečkih vaterpolista, redom kako su na fotografiji: Adam Gregov, Valentin Gregov, Srećko Mašina, Slave Jurin. Čuče: Miljenko Perić, Mile Gregov i Ljubo Truta, prečki pošćer.

Gimnazijska knjižnica pokrajinska

Zadar je od pamtivijeka bogat knjigama i novinama, a polovicom 19. stoljeća osobita je u tome bila knjižnica zadarske gimnazije kojom su upravljali profesori Ivan Danilo i Jakov Boglić. Godine 1959. bilo je stoljeće kako je ta knjižnica prerasla u Pokrajinsku gimnazijsku knjižnicu s pravom na obvezni primjerak svih u pokrajini novoizišlih novina i knjiga.

Blsgoslovi Bože 26 Otvoreno kupalište Kolovare

Bazen je postojao već pet godina, ali građani su se masovno kupali južno od njega i Poliklinike prema Punti Bajlo, na Kolovarama, kako se taj predio gradskog pomorja oduvijek zvao. Na tome području koncem 19. i početkom 20. stoljeća bilo je, ispod Preparandije (poslije Tvornice duhana), samo malo vojno kupalište, a iznad prometnice vile imućnijih Zadrana. Godine 1959. u lipnju Kolovare su uređene za gradsko kupalište, iz godine u godinu popravljano i danas je s mnogim sadržajima najposjećenije u gradu. Ne naplaćuje se.

Kupalište Kolovare

Miloradova uljuđenost

Uvijek se rado sjetimo našeg pokojnog velikog sugrađanina Milorada Bate Ignjatovića pa evo još jedne crtice koja lijepo oslikava Miloradovu osobnost. Susreli se u Kalelargi Milorad i Krešimir Goran Vidov i, kako je to kod Milorada bila stalna navada, rukovali se. Samo minutu-dvije poslije Goran je stizao na Trg upravo u trenutku kad su Ignjatoviću

27 Zadar Ignjatović ma svom mostu prilazila dva sugrađanina i kad se i s njima rukovao. Pružio je ruku i Goranu, kojeg je iznenadio i začudio te mu Vidov reče kako su se rukovali maloprije: - Da, ali tada smo bili sami. Ako se sada rukujem samo s njima oni će pomisliti kako njih cijenim, a tebe ne - uzvrati Milorad.

Olibljanin Klonimir Škalko

Veliki je broj, kroz povijest, naših ljudi koji su svojim životom i djelom

Blsgoslovi Bože 28 proslavili Zadar i njegovo okružje. Jedan od njih je potpuno zaboravljeni Klonimir Škalko (Olib 30. 7. 1895. - Zagreb 6. 6. 1961.). Uz njegov odlazak evo bar ono najvažnije o njemu, kako ga se ne bi zaboravilo. Bio je istaknuti prosvjetni djelatnik, savjetnik i instruktor, čak predsjednik Hrvatskog pedagoško-književnog zbora (od 1955. do 1957.) u Zagrebu, autor, pored ostalog, tri priručnika s područja prosvjete i dva kazališna igrokaza. Kao i mnoge druge vrijedne osobe toga doba, smrt ga je prerano prekinula u daljnjim dostignućima jer umro je u 66. godini života.

Glazbene večeri na fotografiji Željka Karavide

Krenule Glazbene večeri u sv. Donatu

Jedna od znamenitijih godina u kulturnom životu Zadra svakako je 1961. jer su te godine prvi put održane Glazbene večeri u sv. Donatu, jedna od najznačajnijih hrvatskih priredbi klasične glazbe. Idejni pokretači bili su glazbenik Pavle Dešpalj, slikar Mario Kotlar i arhitekt Ivo Bavčević. Oni su zamijetili kako je akustičnost u sv. Donatu izuzetna i tu kvalitetu iskoristili. Kroz skoro šest desetljeća na ovim Večerima gostovao je niz velikih imena europske i svjetske klasične, jazz i zabavne glazbe.

29 Zadar

Umro otac "nezavrtnjenog" "Zvrka"

U Zagrebu je 1966. u 77. godini umro još jedan znameniti Zadranin Josip Joe Matošić (rođen u Zadru 1890.). Uz njega je vezan još jedan od mnogih zadarskih primata s područja kulture i izdavaštva u Hrvatskoj. On je pred Prvi svjetski rat u Zadru pokrenuo prvi futuristički časopis u Hrvata "Zvrk", koji, nažalost, iako pripremljen, zbog ratnih nedaća nije tiskan. Josip Matošić bio je vrlo svestrano djelatna osoba posebice u novinarstvu i publicistici. Napisao je poveći broj djela od kojih se ističe knjiga "Nauka o govorništvu i antologija svjetskih govornika" (1939.), a sabrao je i objavio i "Izbor remek djela svjetske erotične ljubavne literature".

Tamburaši s Relje

Profesor Milivoj Badurina, koji je poslije Drugog svjetskog rata živio na Relji, utemeljio je tamburaški orkestar od djevojčica i dječaka iz te gradske četvrti. Priložena fotografija prikazuje generaciju iz polovice 60- ih. Stoje: Valter Perinčić, nepoznati, Marinko Surać, Edo Jelenić, Franko Bajlo, Ante Stošić, Franko Dukić, Duško Nonković Bučo. Sjede: Željko Ortika, Ana Stošić, Đino Magaš, Milivoj Badurina, Višnja Juran, Miroslav Braco Juran, Miljenka Gregov, Ivo Bilan.

Blsgoslovi Bože 30 Park na Relji

Prepoznajete li park na Relji? Tamo ga više nema i na njegovom je mjestu City Galleria. Fotografija je iz 60-ih kad je tu osim parka bilo i znamenito okupljalište zadarskih košarkaša - gostionica oca Ante Dlačića Ćoća, zatim jedna manja stambena zgrada s dječjim vrtićem i kultni "Mornar", gdje se masovno kartalo i na boće igralo. Na fotografiji je niz "fića" iz AMD-a "Tempo" pred odlazak na jednu od mnogih u to doba na Relji i oko Velikog parka ("Park Vladimira Nazora") veoma popularnih utrka koje je pratilo i više tisuća Zadrana.

I izumitelj konzervansa je Zadranin

Godine 1967. bilo je stotinu godina kako je u Milanu umro talijanski kemičar Gallicano Bertazzi, poznat po mnogim uratcima iz kemije i farmacije, ali najpoznatiji kao izumitelj postupka za konzerviranje živežnih namirnica. Mi u Zadru možemo se ponositi što je Bertazzi rođen u našem gradu 28. lipnja 1804.

31 Zadar Aldo Vladovich Relja s djecom Aldo Vladovich Relja

Ovo je crtica o Zadraninu koji može biti primjer kako se treba osjećati i ponašati svaki pošteni čovjek. Pa krenimo odmah "usridu". - Ja sam optant, ali bio sam i ostao Hrvat Arbanas. Živimo u Bergamu, ali mi je cijela obitelj u Zadar zaljubljena, kojeg smo napustili još u studenome 1957. Ostao je samo brat Steglio. Otac mi je 1945. strijeljan s još jedanaest jadnih nevinih ljudi u pravoslavnom dijelu Gradskog groblja. Imao je samo 35 godina, iza njega je ostala moja majka i nas petero djece. Tako je govorio Aldo Vladovich Relja jednom zgodom za čestoga dolaska iz Bergama u rodni Zadar. Poznat po velikom humanitarnom djelu za Domovinskog rata, toliko značajnom da je dobio 1994. titulu počasnog doživotnoga građanina Zadra. Nastavljajući svoju životnu priču Aldo reče kako je zbog teškog stanja u obitelji morao početi raditi (u tvornici

Blsgoslovi Bože 32 mreža) i oženiti se već sa 19 godina. Za suprugu je odabrao Biancu Begonja, polusestru nekada poznatih skakača u vodu Alda "Pjombina" Stošića, pokojnog Josipa Bepa Stošića i Lučana Uča Stošića, supruga slikarice Ardene Stošić. - Kad smo Zadar napuštali (imao sam 26 godina) brod je bio pun Arbanasa, ljudi iz Bokanjca, Stanova, Ploča i drugih Zadrana i ljudi iz bliže okolice. Lutao sam za poslom i našao ga u Bergamu u firmi Inocenti, koja je proizvodila alatne strojeve i samo nakon pet-šest godina postao sam njihov predstavnik za inozemstvo. Umirovljen sam 1985. i od tada u Zadar dolazim redovito svake godine, a i obnavljamo staru kuću u Arbanasima. Dolazio je dok je mogao. U poznim godinama više nije. Umro je 2009. i ukopan je na Gradskom groblju u Zadru. Životna priča gospodina Alda Vladovicha Relje poučna je ispovijest poštenog i vrijednog čovjeka koji se u vrlo teškim životnim uvjetima i gotovo ni iz čega uzdigao do poštovanja. I pri tome ostao vjeran svojim korijenima.

Aldo Vladovich Relja s obitelji

33 Zadar Svaka reklama je reklama, a najbolja je besplatna reklama

Europska dimenzija restorana Primošten

Kad je Ljubo Bolanča s bratom Svetkom 1964. otvorio malu riblju gostionicu "Primošten" nitko nije mogao ni naslutiti kako će za koju godinu njegov prošireni restoran istoga imena dobiti europsku dimenziju. - Krenuo sam u doba, kad su privatnike smatrali protivnicima vlasti, u zgradi ruševini koja se nalazila između crkve sv. Donata i crkve sv. Frane. Morao sam tu ruševinu osposobiti što me prilično stajalo. Restoran je imao svega pet stolova s 25 sjedećih mjesta. Ubrzo sam prešao u također uništenu zgradu preko puta, veću i tu sam potrošio veliki novac, ali godinu i pol dana nisam mogao dobiti dozvolu za otvaranje. Nakon toga ubrzo sam došao u rang s poznatim restoranom "Niko"

← Kultni Primošten

Blsgoslovi Bože 34 na Puntamici. Moj "Primošten" ušao je u turističke vodiče Njemačke, Francuske, Italije, Amerike, Španjolske i jedini je u državi dobio europske dimenzije i nagradu za zdravu hranu. Došao je Domovinski rat i Ljubo je "Primošten" zatvorio, donirao njegove zalihe Hrvatskoj vojsci i priključio se dragovoljcima. - Kao strastveni lovac imao sam šest pušaka. Svih šest sam ponio, a dvije su mi nakon okončanja rata vraćene. Kad sam nakon Oluje htio restoran ponovno otvoriti, nastali su Ljubo Bolanča i Gordan Kurtović problemi oko O ugostiteljstvu ne želi fanatika zaljubljenoga vlasništva. Zapetljalo puno, ali se s velikim u zadarski nogomet i u se to i nikad otpetljalo zadovoljstvom sjeća splitski "Hajduk" (Znao pa sam "Primošten" svoga nogometnog se našaliti: "Pa moram biti gotovo formalno opet djelovanja i voli o tome zaljubljen kad sam Ljubo"). otvorio 1997. i odmah pričati. Stariji Zadrani Uspio je čak ga zatvorio. dobro se Ljube sjećaju legendarnoga trenera Toliko Ljubo Bolanča o kao jednog od glavnih barba Luku Kaliternu u svojim ugostiteljskim ljudi nekadašnjega Zadar dovesti. No to i uspjesima i nedaćama. "Tekstilca", kasnije ostalo iz Ljubine Danas ima 92 i izvrsno spojenoga sa nogometne djelatnosti izgleda. "Zadrom", Ljube posebna je priča.

35 Zadar Lijepa naša ubrk Attemsu

Velika državna gimnazija s hrvatskim nastavnim jezikom (nalazila se u zgradi koja je i danas uz crkvu sv. Petra starog i Andrije) utemeljena je 1897., a ukinuta odlukom talijanske uprave 1921. U čast te povijesne škole, koju su pohađali mnogi znameniti Zadrani, evo lijepe crtice o događaju od sedam godina prije zatvaranja. Gimnaziju je 1914. posjetio namjesnik Mario Attems, a skupina gimnazijalaca "pozdravila" ga je s pjesmom Lijepa naša. Za talijansku populaciju neviđena drskost zbog koje je odmah smijenjen ravnatelj gimnazije profesor Marcel Kušar, iako je za ravnatelja Velike državne gimnazije s hrvatskim nastavnim jezikom došao s talijanske gimnazije, zamijenivši oboljeloga ravnatelja Tomu Brajkovića.

Grof Mario Attems Košarkaši Zadra na svojem igralištu pred osvajanje prvoga (1862. - 1947.) prvenstva 22. 10. 1965. na fotografiji Anate Brkana

Blsgoslovi Bože 36 Košarkaška prvenstva

Jednom je krivo napisano i nakon toga se godinama pogrješka ponavlja. Radi se o košarkaškim prvenstvima iz doba od 1964. do 1975. kad je naš "Zadar" bio nadmoćan svima u bivšoj državi s osvajanjem pet prvenstava i jednog kupa. Tada se prvenstva nisu igrala današnjim sustavom jesen- proljeće, nego proljeće - jesen jer nisu svi klubovi imali dvorane i mnogi su igrali na otvorenom. Zato, kad se podsjećamo o naslovima "Zadra" oni se nisu slavili u travnju i svibnju, nego u listopadu.

Najjači čovik

Tko je najjači čovjek na svijetu? Nekada je to, od naših ljudi, bio Marijan Matijević (umro 1949.), poznat kao Junak iz Like, koji je i službeno proglašen najjačim čovjekom na globusu i dobio je lentu i povelju o tomu. No naš sugrađanin Svetko Perković, ravnatelj Pomorske škole, Najjači čovik tvrdi kako je odavno "najjači čovik na svitu" jedan Zadranin koji je još tu? Tko Svetku ne vjeruje neka ode do zgrade na križanju Ulice Dalmatinskog sabora i Ulice knezova Šubića bribirskih i pogleda gore. Naći će "najjačeg čovika" kako na leđima drži cijelu dvokatnicu. Svetko i prijatelji tražili su ga pogledom gore još 70-ih, a vi ga možete naći i danas, vjerojatno i još desetljećima.

37 Zadar Ljetno kino šezdesetih godina

Kino Kazalište

Stariji će se Zadrani sjećati kako je koncem 60-ih u gradu postojalo čak četiri kina u isto vrijeme. Bilo bi ih i pet, ali je nešto prije ukinuto kino "Jadran" smješteno u "zgradi sindikata" (preko puta Mornarice), odnosno u kući u kojoj je danas Radio 057 i još neke institucije. Koncem 60-ih djelovali su "Kino Pobjeda", "Ljetno kino" (sezonski), tek otvoreno "Kino Zadar" i "Kino Kazalište". Kod posljednjeg naziv upućuje kako su se kino predstave održavale u Narodnom kazalištu kad nije bilo kazališnih predstava. Trajalo je tek nekoliko godina, no korijeni su mu daleko dublji, čak u godini 1908. Tada se zvalo "Kino Central" i bilo je u vlasništvu braće Meštrović, a otvoreno je 23. travnja 1908. kao drugo zadarsko kino u povijesti. Kad smo već kod kina, dobro je spomenuti kako je prva kino predstava u Zadru održana 1897. u "Grand hotelu".

Blsgoslovi Bože 38 Zadar je imao dva Ignjatovića

Nema Zadranina koji ne zna za najvećeg zadarskog volonterskog i sportskog djelatnika i neimara Milorada Batu Ignjatovića. Malo kome je poznato kako Zadar imao još jednu istaknutu osobu s tim prezimenom. Da se nije 1969. godine dogodila jedina njegova zadarska izložba vjetrojatno mnogi za njega nikada saznali ne bi. On je Nikola Ignjatović, poznati slikar iz škole Emanuela Vidovića i Tartaglie, član ULUH - a, koji je rođen u Zadru 2. 4. 1914. Rodni grad je napustio otišavši u srednju školu u Split gdje je živio i umro 1977. godine.

Nikola Ignjatović: Srebrna vrata Dioklecijanove palače u Splitu, ulje na platnu Spomenik Petru Preradoviću

Drugog listopada 1969., a u povodu 400. obljetnice od tiskanja prvog hrvatskog romana (napisan je 1536.) i prvog romana u svijetu s tematikom o planinama autora Petra Preradovića (Zadar 1508.- vjerojatno Zadar 1569.) "Planine", zadarski akademski kipar, danas pokojni Ratko Petrić,

39 Zadar napravio je Preradovićev spomenik kojeg je otkrio tadašnji predsjednik Skupštine Općine Zadar Kažimir Zanki.

Pilanje koševa u Jazinama

Od 28. do 31. svibnja 1971. idejom Tome Amižića, a organizacijom njegovom i suradnika, u košarkaškoj dvorani "Jazine" održan je prvi TOP 12 najboljih europskih stolnoteni- sača pod imenom "Velika nagrada Bagata". Svakog dana turnir je, kojeg je izravno prenosila TV, posjećivalo preko 2000 gledatelja, što je stolno- teniski rekord ne samo u Zadru nego i puno šire. Pobijedio je Mađar Isztvan Yonyer, a kako je nagradni fond iznosio 5000 dolara, izjavio je da je prvi put u Preradovićev spomenik karijeri igrao za novac. Od naših nastupili su Šurbek, Stipančić i Čordaš te Mirjana Resler. Kuriozitet u svezi s tim turnirom je pilanje stupova s koševima, kako bi se udovoljilo propo- zicijama europske i svjetske stolnoteniske federacije. Uprava KK "Zadar" nije pravila proble- me. Sportaši su u našem grada tada svi bili jedna velika obitelj sa zajedničkim interesima. S TOP-a 12 Europe u Jazinama 1971.

Blsgoslovi Bože 40 Časopis Sutra

Prvi mu se broj pojavio 10. srpnja 1972., izašlo je ukupno sedam brojeva i trajao je tek četiri mjeseca, a ipak je vrijedno zabilježiti njegovo postojanje. Bio je časopis za književnost i umjetnost, a izdavač mu Društvo literarnih sekcija mladih u Zadru. Glavni njegov čovjek za sve vrijeme izlaženja bio je prof. Nikola Davidović, književnik i novinar, a prvi mu odgovorni urednik Šime Butić. Zatim Zoja Strenja. Tiskan je u tiskari "Narodnog lista" i u njemu su surađivali mnogi zadarski i drugi intelektualci, pretežito novinari i književnici, a za likovnu obradu zaslužni su bili Branko Stojaković i Ivan Zelić. U stručnom pogledu bio je vrlo kvalitetan.

Stoljetnica najljepšeg kazališta na Jadranu

Još jednom je Zadar u nečemu NAJ, a tako je od iskona. Ovoga puta riječ je o 1872. godini i službenom odobrenju rada Teatra Nuovo (Novog kazališta) kasnije nazvanog Teatro Verdi (nalazilo se kod crkve Gospe od zdravlja). Upotpunosti talijanizirano, u tolikoj mjeri da je čak zabranjeno pretplate za svečane lože davati Hrvatima. No bilo je izvrsno uređeno te su ga smatrali najljepšim na jadranskoj obali. Dijelom je pogođeno (ne previše) za bombardiranja 1943. i moglo se lako popraviti, ali u duhu tadašnje politike, sve je iz njega razneseno i tako nije obnovljeno. Čak je most u Obrovcu napravljen od njegovih greda. I onaj puno manji u Karinu.

Teatro Verdi imao je 75 loža i mogao ugostiti 1500 gledatelja

41 Zadar Voditeljstvo Drage Čuline

Negdje 70-ih došao omiljeni radio i TV reporter Drago Čulina u Zagreb na službeni razgovor s Draganom Balićem, urednikom programa za inozemstvo RTV Zagreb. Upravo dan, dva prije novine su pisale kako je Čulina najbolji voditelj u Jugoslaviji i Balić ga upita: - Jesi li ti najbolji voditelj? - Jesam u Pridrazi, a... - Onda me vodi na ručak i gemišt. I Čulina, poznat po galantnosti, Balića odvede gdje je želio. Potrajalo je to poduže i kad se Dragan dobro najeo i napio opet Dragu upita: - Jesi li još uvijek najbolji voditelj? - Jesam. - Onda me vodi da se pomokrim.

Između Dragana Belića i Željke Boić na Eurosongu u Zadru 1990.

Blsgoslovi Bože 42 Pothvat Muse Selimovića

Nema starijeg Zadranina koji se ne sjeća jedne omiljene osobe, nekošarkaša a za košarku "pupčanom vrpcom vezane". Bio je vlasnik kioska pred ulazom u dvoranu "Jazine" i navijače je opskrbljivao kokicama i špicama od bundeve čime su umanjivali nervozu i psihozu koju su utakmice u "Jazinama" redovito donosile. Taj naš sugrađanin zaslužuje ući u povijest zadarske košarke zbog nevjerojatnog pothvata. U sezoni 1975. "Zadar" je ponovno postao državni Musa Selimović prvak i na jednoj utakmici u "Jazinama" priređen je mali show u korist navijača. Iz bubnja su izvučena trojica i imali su zadatak s centra igrališta iz tri pokušaja postići koš. Uspio je samo najstariji među njima, 54-godišnji naš prodavač kokica i špica. Loptu je u koš ubacio u trećem pokušaju. Nagrađen je putovanjem s košarkašima "Zadra" u Madrid na utakmicu s "Realom". Slavodobitnik je bio Musa Selimović, otac istaknutoga zadarskog novinara i publicista dr. sc. Šenola Selimovića. I inače duhoviti barba Selimović svoju je obitelj, ulazeći u stan nakon pothvata, doveo u nedoumicu što mu bi, jer nikad ničim za Španjolsku nije bio vezan, a s visoko uzdignutom šakom slavodobitno je uzviknuo : - Viva Espanja! Musa Selimović umro je 2011. u 89. godini života.

Antunu Nalisu Nagrada za životno djelo

Drago nam je kad netko od naših Zadrana dobije veliko priznanje, a pogotovo takvu nagradu kakva je nagrada za životno djelo. Godine 1975. dobio ju je veliki filmski i kazališni glumac Antun Nalis, a imao je tek 64 godine. Uz čestitke velikanu hrvatskoga glumišta treba postaviti pitanje zašto se nagrade za životno djelo, koje bi trebale značiti zaokruženje,

43 Zadar gotovo okončanje nečije djelatnosti, dobivaju tako rano, jer primjerice naš Tonči je nakon te nagrade glumio još 20 godina, a živio još 27, jer umro je u Zagrebu 14. 2. 2002. Antun Nalis rođen je u Zadru 4. 2. 1911. Diplomirao je pravo, ali se otisnuo u glumačke vode i ostvario uspješnu karijeru. Prvi mu je film bio "Zastava" 1949. godine i do smrti glumio je u čak 150 filmova. Iako je Zlatnu arenu u Puli dobio za film "Pogled u zjenicu oka", a mogao je za još neke uloge, najpoznatiji je po TV serijama "Naše malo misto" i "Velo misto". Antun Nalis Naširoko poznat kao vrlo draga, duhovita osoba i kao vrhunski komičar, u prvim je filmovima glumio negativce, što se nije podudaralo s njegovom naravi. Još jedan dokaz koliko je veliki glumac bio.

Zdenka Gašparac i Nino Dellavia

Blsgoslovi Bože 44 Plivačke legende

Ona je najbolja zadarska i hrvatska plivačica ikad. On po broju nastupa rekorder Maloga maratona Preko - Zadar. Oboje zadarske plivačke legende. Zdenka Gašparac, ponikla u PK "Jedinstvo" (danas "Zadar") najveća je plivačica leđnim stilom u bivšoj državi i šire, reprezentativka i rekorderka. Nikola Nino Dellavia od 46 malih maratona Preko - Zadar otplivao je čak 44. Zadnji put 2018., ne i posljednji. Evo ih na Bazenu sedamdesetih. Zdenka više ne pliva, a Nino ne misli prestati iako je u sedamdesetpetoj.

Bariton Emil Kutijaro

U našem je gradu u rujnu 1979. umro kazališni, filmski i TV glumac Emil Kutijaro. Imao je 73 godine, a u Zadru je živio od 1965. O tome glumcu puno se zna, uglavnom vezano za glumu, no malo je poznato kako je Emil Kutijaro bio i odličan operni pjevač, kvalitetan bariton. U Zadru je stanovao u zgradi preko puta kavane Branimir, iznad danas kockarnice. U povodu Emil Kutijaro njegovoga odlaska ova crtica.

Zadarski memento

Tako se zvao film o Zadru s tematikom iz doba talijanskog fašizma u njemu koji je lipnja 1984. premijerno prikazan u kinu "Zadar". Bio je to kulturološki događaj godine, a film je plijenio pozornošću, ali i suprotnim mišljenjima o njegovoj kvaliteti i svrsi. To ipak treba staviti u drugi plan, a istaknuti kako je scenarij za film napisao Zadranin Martin Itković te kako je usporedo s filmom objavljena i singlica iz tog filma "Zadarska balada" s tekstom Momčila Popadića u izvedbi Đanija Maršana. Uz niz poznatih glumaca sudjelovao je i veliki broj Zadrana u sporednim ulogama i kao statisti pa možemo kazati kako je"Zadarski memento" najzadarskiji zadarski film ikada snimljen.

45 Zadar Plakat za Zadarski memento Prva pučka škola pa gimnazija

Današnja zgrada Sveučilišta, uz zgradu Fakulteta, bila je pred stotinu i više godina u vlasništvu znamenitog Zadranina Manfreda Borellija. No više je poznata jer je u njoj 1. listopada 1885. počela s radom prva pučka škola u Zadru na hrvatskom jeziku. Do tada je takva škola bila samo na talijanskom i to u zgradi gdje je danas banka, preko puta crkve sv. Krševana. Sljedeća pučka hrvatska škola u gradu (po današnjim mjerilima) otvorena je tek 1916. na Brodarici, koja tada nije smatrana gradom. U bivšoj pučkoj osnovki na Rivi nakon Drugog svjetskog rata djelovala je gimnazija, zatim su u njoj bili uredi Tankerske plovidbe i danas je Rektorat Sveučilišta.

Blsgoslovi Bože 46 Posebnost Vladimira Berse

Godine 1927. u Rimu je umro Vladimir Bersa (rođen u Zadru 4.6. 1863.), jedan od četiri znamenita zadarska brata Bersa. Bio je u puno toga poseban, a svakako je fenomen što je napisao četiri opere (peta nije dovršena) a niti jednoj nije premijera održana u Zadru. "Cvijeta"," Andrija Čubranović", "Komedijaš" i "Mozartova smrt" prvi su put izvođene u Splitu, Zagrebu i Osijeku ("Mozartova smrt" tek 1975.). Vladimir, pravnik, a glazbenik i drvorezbar, pisao je još solo popjevke, komornu, orkestralnu i duhovnu glazbu, ali od svega što je stvarao najvrijednije je što je ostavio našoj glazbenoj tradiciji oko 500 narodnih napjeva iz Dalmacije.

Odjel za podmorsku arheologiju

Arheološki muzej Zadar, po starosti drugi u Hrvatskoj (utemeljen je 1832.), prvi je u nas, dakako i u bivšoj državi, dobio Odjel za podmorsku arheologiju i prvi zaposlenik na mjestu podmorskog arheologa (podvodne arheologije uopće) je Smiljan Gluščević, kasnije ravnatelj Arheološkog muzeja i doktor znanosti u području podmorske arheologije. Bilo je to 1. studenoga 1979. Eto, naš Zadar je opet, po tko zna Dr.sc. Smiljan Gluščević koji put, prvakom.

47 Zadar Barbara Brakus među zadarskim osvajačima Kilimanjara

Zadranka profesionalni međunarodni planinarski vodič

Naša dugogodišnja sugrađanka Barbara Lapenna Brakus, kći zadarskog pravnika Ljudevita Lapenne, godine 1979. postala je prva Zadranka u povijesti međunarodni planinski vodič. Živeći tada u Münchenu to je zvanje (skupa sa suprugom Bogdanom Brakusom) stekla s 35 godina života. Brakusovi su inače godinama bili članovi zadarskog PD "Paklenica" i osvajači mnogih europskih i svjetskih vrhova, a Barbara je stručna suradnica u mnogim časopisima i novinama za područje planinarstva i alpinizma.

Doktorat u 94.

Evo još jednog zadarskog fenomena. Dana 24. srpnja 1586. u Zadru je rođen dominikanski svećenik Srećko Posedario, koji je, uz mnoge dužnosti, bio i lektor i zadarski inkvizitor. Ne bi po tome postao svjetski fenomen, a doista je, nego što je naslov doktora znanosti stekao u 94. godini života 1680. Neobičan je već po tome što je u to doba doživio toliku starost (ne zna se kad je umro), a pogotovo po stjecanju doktorata.

Blsgoslovi Bože 48 Uz Kaciana i Gajer

Istaknuti hrvatski nogometaš Ivica Gajer, 33 puta državni reprezentativac, također je Zadranin i jedini je iz našega grada, uz Ratka Kaciana, bio igrač zagrebačkog HAŠK-a osvajača državnih prvenstava. Gajer je rođen u Zadru 17. 11.1909., a umro je u Zagrebu 6. 2. 1982. Bio je i profesionalac u inozemstvu, a osobito je zabilježen kao jedan od utemeljitelja Zbora nogometnih trenera Hrvatske 1950. Bio je i njegov predsjednik. Ni Gajera ne spominju naše enciklopedije (jedino Hrvatski opći leksikon). Čak ga nema ni u monografiji našega Posedarca Marijana Rogića "Hrvatsko nogometno predstavništvo", objavljenoj 2005. u Ivica Gajer Zagrebu.

Ante Orlić: ↓ Sveti Franjo Saljskih ruku djelo

Ako ste nakon 1984. godine bili u znamenitom svetištu Mariji Bistrici zasigurno ste se divili veličanstvenom spomeniku biblijske kompozicije Lik Majke Božje Bistričke jer tada je taj jedan od najvećih naših javnih spomenika postavljen. A jeste li znali kako ga je isklesao naš Ante Orlić, poznati kipar i izrađivač medalja, čak član Majstorske radionice Vanje Radauša? Ante Orlić rođen je u Salima 6.veljače 1933., a umro je u Zagrebu 4.5.2004. Autor je niza portreta, a kompozicija u Mariji Bistrici najveće mu je djelo.

49 Zadar Prvi pokušaj sa zadarskom televizijom

Da je sve bilo uredu, Zadar bi svoju televiziju dobio još 1989. godine. Na inicijativu Drage Čuline, uz suradnju Kreše Ćosića i spremnost najjačih zadarskih gospodarskih tvrtki JTP-e i SAS-a da pokriju za takav projekt vrlo velike troškove, izgledalo je kako će ideja biti realizirana. Poklopila se ta akcija s vremenom kad je zadarska grupa "Riva" senzacionalno osvojila Eurosong, što je trebala biti vrhunska promidžba Zadra, jer po pravilima Eurovizije pobjednik je organizator sljedećeg Eurosonga. U RTV Zagreb nisu pristali i velika ideja je propala. Slijedeći pokušaj je uspio Zoranu Lokasu s Magic TVgodine 1992. Poslije je ime promijenjeno u Gradska TV.

Primaljska škola u Zadru - dr. Akerman sjedi prvi

Blsgoslovi Bože 50 Liječnički zbor zadarske bolnice 1959. godine - dr. Akerman, predsjednik, sjedi u srediniu na desnoj klupi

Radoslav Akerman

U naš je grad došao odmah nakon okončanja rata gotovo izravno iz njemačkog konclogora u kojem je proveo četiri godine i prvo što je veliko napravio pokrenuo je obnovu Primaljske bolnice čiji je i ravnatelj bio sve do umirovljenja 1972. Prim. dr. Radoslav Akerman, specijalist za ginekologiju i porodiljstvo, šef odjela u Općoj bolnici, svakako je jedan od znamenitijih Zadrana. Predsjednik Zbora liječnika Hrvatske, zadarska podružnica, medicinski pedagog i znanstvenik s objavom mnoštva stručnih i istraživačkih članaka u našim i stranim medicinskim časopisima. Godine 1963. odlikovan je od predsjednika države Medaljom zasluga za narod, a 1972. dobio je Nagradu Grada Zadra. Čitavo svoje zadarsko razdoblje odživio je u kamenoj trokatnici koja se nalazi i danas uz Mali bazen na Kolovarama. Napustio nas je u 80. godini 1987.

51 Zadar Albergo Roma na staroj razglednici

Hotel Lanterna

Hotela sa službenim takvim nazivom u Zadru, koliko mi je poznato, nije bilo, ali su ga naši sugrađani kao takvog ipak spominjali i to od početka 90-ih. Na tome mjestu prije je bio hotel "Roma", koji je za bombardiranja u Drugom svjetskom ratu gotovo do temelja uništen, da bi poslije bio preuređen u hotel "Moskva" pa hotel "Beograd" - sve "izvorna" zadarska imena! Zatim je to bila poslovna zgrada koju su prozvali "Lanterna", vjerojatno zbog blizine jedinog svjetionika na Poluotoku.

Blsgoslovi Bože 52

Nad Zadrom balonom i zrakoplovom

Godine 1990. bilo je stoljeće od prve pojave nad zadarskim nebom tada moderne letjelice - balona s akrobatom na njemu Jakovom Merighijem. Podigao se na 300 metara visine nad Zadarskim kanalom i to ne u košari, nego je na trapezu izvodio akrobacije što je narod, gledajući ga s Nove rive, prvo zaprepašteno pa oduševljeno pozdravio. Merighi je nastup ponovio i šest godina kasnije i taj drugi njegov balon ostao je gradu za uspomenu pa kad je Tršćanin Gianni Widmer 12.5. 1912. u zrakoplovu (prvim sportskim nad Zadrom) izvodio akrobacije i sletio u Ravnice, njegov je "Bleriot" bio danima izložen u Gradskoj loži (morali su ga rastavljati kako bi ušao), a uz njega i taj drugi Merighijev balon.

Ravnice, 12. 5. 1912. Prvi let u Zadru - Gianni Widmer na zrakoplovu Bleriot

53 Zadar

Pogled sa sv. Stošije

Ova sjajna fotografija, pogled sa sv. Stošije na znamenitu regatu Ecker Aegypten Cup (Regata tisuću milja) koja je zaslugom Tankerkomerca i Bože Jusupa krenula iz Zadra 1990., djelo je zadarskog meštra fotografije Vladimira Ivanova. Iako fotografija sve govori sama za sebe, ipak spomenimo kako je fotografske uratke Vladimira Ivanova vidio naš najbolji poznavatelj umjetničke fotografije Abdulah Seferović Sefi: - Diskretan i nenametljiv snimatelj. Slike su mu upečatljive, rječite i pregledne, bez formalne afektacije.

Kalelarga press

Može li ljepši i simboličniji naziv za zadarsku novinu od ovoga? Tako se doista zvao list kojeg su 1. veljače 1991. godine pokrenuli zadarski djelatnici u kulturi, a kojeg je izdavač bio "Forum" u doba direktora Branka Mrčele. Glavni i odgovorni urednik "Kalelarga pressa" bio je Vladimir Jurišić, kao važni suradnik naznačen je prof. dr. sc. Pavuša Vežić čiji je tekst o povijesti te kultne zadarske ulice bio dominantan u listu. Za fotografiju se brinuo Robert Marnika. List je tiskan u Splitu u tiskari "Slobodne Dalmacije". Imao je niz suradnika press Kalelarge broja prvog naslovnice Faksimil kao Zrinku Dobra, Antu Perkovića, Ivana Pavkovića, bili su tu M. Karlović, O. Veselinović, M. Anđelković, S. Mladenović, I. Marinović i još mnogi skriveni pod inicijalima. Prvi broj dijeljen je gratis, a izgleda kako je samo on sačuvan. Znanstvena knjižnica Zadar ima dva primjerka. Neki od sudionika kažu kako je "Kalelarga press" izašla u još dva broja, ali u službenim institucijama nema

sačuvanih tih primjeraka.

55 Zadar Prvo zabavište u Hrvatskoj

Godine 1991. na 19. travnja bilo je 150 godina od otvaranja u Zadru Dječjeg zabavišta za siromašnu djecu, koje je bilo prva ustanova toga tipa u Dalmaciji i Hrvatskoj. Opet Zadar ispred svih i to na odgojnom području. Djeca su u tom zabavištu boravila do odraslosti, a onda su vraćana roditeljima.

Gracijela i Pavarotti

Gracijela Burčul Čupić, iz poznate zadarske obitelji Burčul iz Kalelarge, u doba Domovinskog rata zatekla se na uzletištu u Milanu uz tenora svjetskoga ugleda Luciana Pavarottija. Nije to tek slučajno, jer Gracijela, kao većina od desetero djece Burčula, bila je vrsna pjevačica i članica "Zoranića". Ne ustručavajući se započela je razgovor, spominjala mu napadnuti grad, a veliki tenor je rekao kako za Zadar dobro zna. Gracijela ga je pozvala, kad bude posjetio Hrvatsku, neka dođe pjevati i u Zadar. Obećao je, ali obećanje nije ispunio. Pjevao je u Zagrebu, u Zadru ne. Za susreta u Milanu gospođi Čupić dao je autogram i ona se mogla pohvaliti Gracijela Čupić kako je jedna od rijetkih Zadrana kojima je to uspjelo.

Velikan iz Sutomišćice

Sa samo 20 godina već je bio dopisnik "Slobodne Dalmacije", a sa 22 stalni kazališni kritičar zagrebačkog "Narodnog lista" u doba kad je još studirao na Akademiji kazališnih umjetnosti. Zatim glavni i odgovorni urednik "Studentskog lista", "Večernjeg lista", "Vjesnika", dopisnik iz Pariza i

Blsgoslovi Bože 56 Bonna, član Društva književnika Hrvatske s objavom četiri knjige, prevoditelj Brechta, Sartra i drugih, direktor Drame zagrebačkog HNK-a . Uz to i ministar pri jugoslavenskoj ambasadi u Parizu i zastupnik u Hrvatskom saboru. Takav je veliki novinar, publicist, redatelj i prevodilac bio Davor Šošić koji se rodio u Sutomiščici 1. 7. 1932. Izgorio je u silnoj i svestranoj radnoj energiji i umro u Rijeci već 1992. Kako nije zabilježen u novijim hrvatskim enciklopedijama i leksikonima, čak ni u Općoj enciklopediji JLZ-a, ova je crtica kako ga se ne bi zaboravilo, jer, složit će te se, zavrijedio je.

Utemeljeno Društvo Arbanasa

Dan prije središnjeg dana proslave Blagdana Gospe Loretske 9. svibnja 1993.

Arbanasi su svojim žiteljima darovali udrugu. Nazvali su je "Društvo Arbanasa" i za predsjednika izabrali Serđa Nikpalja Dokozu, za dopredsjednike Enia Grdovića i Dorijana Perovića, a počasnim predsjednikom imenovan je prof. dr. sc. Aleksandar Stipčević. U programu im je zacrtan boljitak života u Arbanasima s Dr. sc. Serđo Nikpalj Dokoza naglaskom na kulturu, tradiciju i humanističko djelovanje.

Davor Miličić

Davor Miličić još je jedan Zadranin s kojim se možemo podičiti, a ni njega nema u Općoj i nacionalnoj enciklopediji, kao ni mnogih drugih zaslužnih Zadrana. Miličić je bio jedan od vodećih naših biologa, znanstvenik velikog ugleda i značajnih ostvarenja. Uz puno toga i predsjednik Botaničkog zavoda PMF-a i član HAZU. Dobitnik mnogih domaćih i međunarodnih priznanja od kojih je najveće 1983. Nagrada za životno djelo "Ruđer Bošković". Rođen je u Zadru 1915., a umro je u Zagrebu 1993.

57 Zadar Paul McCartney pozvao je Krista Novaselica na binu u Seattleu 17. 4. 2016.

Osnivač Nirvane Veloižanin

Tko god pobliže prati rock glazbu zna kako je početkom 90-ih u SAD-u utemeljena jedna od najpoznatijih rock skupina u toj zemlji "Nirvana", a njezin osnivač je naš Krist Anthony Novaselic, koji se rodio 16. svibnja 1965. Osim što je s Kurtom Donaldom Cobainom osnovao "Nirvanu" u kojoj je bio pjevač i basist, bavio se i novinarstvom, pisao je o ratu u Hrvatskoj pa je tekst o tome čak stavio na humanitarni album 1995. godine.

Enciklopedije i bez Bukše

Od Opće i nacionalne enciklopedije više i ne očekujemo uvrštenje mnogih znamenitih Zadrana, a svakako je neugodno iznenađenje kako se moglo dogoditi Hrvatskoj enciklopediji LZ-a Miroslav Krleža

Blsgoslovi Bože 58 mimoilaženje Jurja Bukše. Njegov život i djelo svakako su zaslužili uvrštenje u sve naše enciklopedije i leksikone. Juraj Bukša rođen je u Zadru 7. prosinca 1914. a umro je u Zagrebu 19. rujna 1995. Pored ostaloga bio je dugogodišnji glavni urednik "Školske knjige" (od njezinoga utemeljenja 1952. do umirovljenja 1975.). Podstrekač je osnivanja SMIB-a (Smilje i bosilje), omiljenoga časopisa za djecu te autor dječje enciklopedije "Svijet oko nas". Napisao je čak 98 udžbenika za osnovno i usmjereno obrazovanje, a bio je i uspješni prevoditelj s njemačkoga i talijanskoga jezika. Dobitnik je vrlo vrijedne Nagrade za životno djelo "Davorin Trstenjak". Ipak u enciklopedijama ga nema, a zabilježio ga je Hrvatski biografski leksikon.

Odlazak Srećka Bajla

Sjećate li se kultnog filma Osuđenik na smrt je pobjegao? Još jedan takav film mogao bi se snimiti po životu našega sugrađanina Srećka Bajla, koji nas je, nažalost, zauvijek napustio 4. listopada 1997. u 74. godini života. Pri oproštaju s njim novinar "Zadarskog lista" je, u svega nekoliko riječi, ovako ocijenio njegov život - "burno je živio, tiho je umro". I to je to. Srećko je bio omiljena ličnost ovoga grada koji je zračio optimizmom, vedrinom i veseljem; Posejdon s Vitrenjaka (u kojem je posljednje godine života proveo na svome brodu), pasioinizirani pjevač i uznik na smrt osuđen koji je smrti ipak izbjegao. Krivo optužen od jugoslavenskih vlasti deset je godina uzništva proveo u Sremskoj Mitrovici. Srećom pred smaknuće je oslobođen, jer mu je ipak utvrđena nevinost. Tamnovanje i tragično teški život nisu slomili njegov raspjevani duh. Znao je kazati, kako su ga pjesma i more održali. Klapska pjesma s njegovom klapom "Intrade" i drugim klapama u 30 godina tog načina pjevanja i onih četvrt stoljeća zbornog pjevanja u kultnom "Zoraniću". A tek more i jedrenje. Bio je sudionik gotovo svih regata održanih na zadarskom području a otac (i skiper) jedriličarske regate Ancona-Zadar. Za Domovinskog rata s hidrokrilcem "Žman" prenosio je oružje za Hrvatsku vojsku i humanitarnu pomoć za građane. Puno je još toga sadržajnog i zanimljivog u životu Srećka Bajla, a ovo je tek podsjetnik na njega i njegovo životno djelo, kako ga se ne bi zaboravilo.

59 Zadar Zrinka iz 1997.

Biste li prepoznali ovu djevojčicu prvu s lijeva na fotografiji? Tako je 1997. izgledala danas jedna od vodećih hrvatskih TV novinarki Zrinka Grancarić. Snimljena je kao novinarka početnica na dodjeli priznanja učenicima zadarske "OŠ Petra Preradovića" za sportska dostignuća u toj školskoj godini. Desno je pokojni zadarski novinar i književnik Drago Herenda.

Znanstveni pothvat Šime Peričića

Zadarsko izdavaštvo na području

gospodarske djelatnosti u godini 1998. posebice je obilježilo i oplemenilo djelo dr. sc. Šime Peričića, dugogodišnjeg znanstvenog savje- tnika pa upravitelja Zavoda za povijesne znanosti HAZU Zadar. Nakon nekoliko vrlo zapaženih znanstvenih radova objavio je kapitalno djelo Razvitak gospodar- stva Zadra i okolice u prošlosti. Time je i sebi i zadarskom kraju osigurao počasno mjesto u povijesti, jer ta knjiga bila je jedinstvena na cijelome Šime Peričić prostoru bivše Jugoslavije. Ni jedan grad na tome području nema takvu povijest gospodarstva, a Zadar je ima. Knjiga je svakako životno djelo dr- a Peričića, ali u zadarskoj javnosti nije odgovarajuće vrjednovana, što je nekorektno prema autoru i njegovom značajnom djelu.

Blsgoslovi Bože 60 Igrao je i za Vir - Saša Bjelanović stoji peti

Saša Bjelanović novinar

Nekada vrsni nogometaš, član više poznatih europskih klubova i hrvatske juniorske reprezentacije, naš sugrađanin Saša Bjelanović, danas na dužnosti sportskog direktora splitskog Hajduka, bio je 1999. godine u sastavu državne reprezentacije koja je u Nigeriji nastupila na FIFA World Youth Championshipu. Ne bi to bilo nešto posebno da se Saša pri tome nije iskazao kao vrstan novinar koji je za "Zadarski list" slao putopisne reportaže s tog natjecanja. Evo izvoda iz prvog takvog priloga. Toplotni udar - Napokon. Kaduna. Grad oko 500 kilometara od Lagosa u unutrašnjosti Nigerije u kojem ćemo igrati utakmice u svojoj skupini na SP. Prvi dojam je dobar. Hotel Borno u kojem smo smješteni je ograđen žicom, nemamo previše volje lutati ulicama i trgovinama, vruće je vani kao u paklu, oko 36 stupnjeva Celzijusovih, zapljuskuje nas vrući saharski vjetar, ali u sobama je koliko-toliko podnošljivo, klimatizacijski uređaji rade. Za mene Dalmatinca ovaj toplotni udar je bio veliki šok, mogu misliti kako je mojim kolegama koji su iz unutrašnjosti Hrvatske...

61 Zadar "Nostalgične sonate" Zvonka Čuline

Kad se 1999. godine u Wuppertalu pojavila druga knjiga pjesama našeg Pridražanina Zvonka Čuline, koji je duže živio u Njemačkoj, bilo je to zapaženo literarno istupanje na dvojezičnom području - hrvatskom i njemačkom jeziku "Nostalgične sonate - Nostalgische Sonaten". Zbirka je zaintrigirala i zadarskog književnika i kritičara Miljenka Mandžu, što je već jamstvo kako se radi o vrijednom ostvarenju. Mandžo je Čulinine sonate ocijenio kratkim i ekspresivnim pjesmama, zbirkom nostalgije koja je autoru most između hladnoga sjevera i toploga, dragoga njegovog juga, Zvonko Čulina neoskvrnjena slika Dalmacije Čulinina djetinjstva nasuprot jutara sjevera punih vlažne studeni. Naglasio je i kako ona ima dublje, presudnije značenje: - < čežnje i dozivanja čistog rodnog zavičaja iz otrovane magle života u tuđini, u prostoru gdje bez korijena moraš rasti ili makar trajati u zraku punom nevidljivih prepreka i prijetnji... Zvonko Čulina, koji je i kvalitetan slikar, prije ove zbirke pojavio se zbirkom "Prozor kroz crnu prazninu" s istom ili sličnom tematikom. Inače je čvrsto vezan za svoj rodni kraj, za svoju Pridragu za koju surađuje na mnogim područjima. Utemeljio je Family Art Group Čulina u kojoj su osim njega supruga Karolina i kćeri Marija i Lucija. Svi se bave umjetnošću.

Blsgoslovi Bože 62 Stari Zadar u slici i riječi

Impresivna knjiga od osobitoga značenja ne samo za Zadar nego za širu hrvatsku znanost "Stari Zadar u slici i riječi" akademika Ive Petriciolija predstavljena je 14. rujna 1999. u Gradskoj loži. Rečeno je: - U knjizi su obrađeni svi dostupni prilozi u slici od antike do 1868. kad je Zadar prestao biti grad -tvrđava, kao i opisi grada u tom razdoblju iz pera putnika, pjesnika, mletačkih upravitelja, vojskovođa i znanstvenika. A ovako o knjizi i autoru prof. dr. sc. Nikola Jakšić: Naslovnica knjige - Ako Split ima svojega Smoju, onda mi možemo reći da Zadar ima svoga Petriciolija, iako ni Split, niti jedan drugi dalmatinski grad nema znanstvenika koji ovako analitički na visokoj znanstvenoj razini govori o njemu.

Odlazak znamenite Zadranke

Početkom 2001. godine napustila nas je još jedna poznata Zadranka. Umrla je Tereza Ganza Aras, istaknuta političarka, koja se na političkoj sceni održala čak 40

godina, politička disidentica, članica hrvatskoga Sabora kao predstavnica Liberalne stranke, dr. sc. iz suvremene

hrvatske povijesti, fakultetska profesorica i autorica većeg broja povijesno-političkih studija. U svakom

pogledu izuzetna osobnost. Posebice je dojmila čvrstim karakterom i principijelnošću u svjetonazoru i

stavovima. Za prijatelje i bliže znance Tereza Ganza Aras naša Teruška. Umrla je u 64. godini.

63 Zadar Iški feniks

Evo još jednog dokaza mentalne i moralne snage naših Ižana. Dana 3. 2. 2001. Iž je zadesila velika nesreća. Izgorjela je zgrada sa svim uredima nositelja mjesne djelatnosti PZ "Oliva More". Šteta je iznosila preko 150 000 eura. I dok bi mnogi drugi kukali i zdvajali, iški entuzijasti odmah su pokrenuli udrugu za obnovu i nazvali je "Iž u srcu". Utemeljena je već 17. veljače. Prvi predsjednik joj je bio Anđelo Cvitanović, a prvi tajnik Steven Cvitanović. Uz pomoć svojih Ižana i mnogih prijatelja, a najviše Tankerske plovidbe i Grada Zadra, za samo četiri mjeseca iz pepela je nikla nova, moderna, još bolja zgrada. Zaslugom "Iža u srcu", duše i pokretačke snage mjesta, koji od 2007. redovito novčano pomaže sve iške školante. Danas udrugu vode predsjednica Renata Jurić i nezaobilazni Anđelo Cvitanović kao tajnik.

Šimin sat opet kuca Šime Miočev bio je naš sugrađanin koji je, uz ostale dužnosti kao općinski djelatnik, posebice bio zadužen za vođenje brige o staroj zadarskoj znamenitosti satu na Gradskoj straži. Više od pola stoljeća Šime je s ljubavlju, radošću i zadovoljstvom "drugovao s njegovim satom", navijao ga, pazio Šime Miočev i mazio i niti jedan dan u tako dugom razdoblju nije ga zaobišao. Stoga su lijepo u gradskoj upravi postupili kad su se sjetili umirovljenog Šime i počastili ga neka ponovno pokrene sat, koji je zbog ratnih oštećenja deset godina "šutio", a na Dan Grada Zadra 24. studenoga 2001. obnovljen je i "oživljen". - Jako sam zadovoljen što ću ga opet dalje moći navijati. Ne mogu vam iskazati koliko mi je falilo druženje s njim. Tolike sam godine svakodnevno dva puta na dan se penjao do njega navijajući ga u 6.30 i 18.30 i ni jednom nisam izostao, osim kad je u ovom ratu teže oštećen. Razdoblje do njegovog "oporavka" bilo mi je vječnost i mnogi su me građani zaustavljali, a neki i nazivali, pitajući "kad će više".

Blsgoslovi Bože 64 Tako Šime Miočev o druženju s legendarnim satom uz kojega je i on postao legenda. Oni su bili u tolikoj sprezi da Šime o satu nije govorio kao o mehanizmu, nego mu se obraćao kao živom biću, gotovo kao članu njegove obitelji. Sat je još tu i dugo će biti, a Šime nas je napustio u kolovozu 2004. u 70. godini života.

Najdugovječniji ravnatelj u povijesti Gimnazije

Došao je na zadarsku Gimnaziju 1953. na mjesto ravnatelja i na toj dužnosti ostao do 1974. te je tako Anđeo Miškov čak 21 godinu bio čelnik te najpoznatije srednjoškolske institucije u našem gradu i ušao u povijest Zadra kao njezin najdugovječniji ravnatelj te je zaslužan i po pokretanju gimnazijske podružnice u Biogradu. Profesor povijesti i zemljopisa Anđeo Miškov rođen je u Šibeniku 1908. a umro je u Zadru 6. prosinca 2001. Bio je omiljeni ravnatelj jer su ga krasile osobine tihog, samozatajnog, pravednog ali strogog ravnatelja, koji nikada glas povisio nije, a sve je probleme i bez toga znao riješiti. Mojoj generaciji je čast što smo u Gimnaziji pod njim proveli četiri godine i bili osposobljeni bez problema savladavati svekolike studije. Anđeo Miškov je i otac trojice poznatih Zadrana - Hrvoja, Radovana i Darka, od kojih je Radovan bio jedan od najboljih hrvatskih vaterpolista u povijesti.

Anđeo Miškov i supruga Jelena (zaokruženi) za proslave 40. obljetnice mature 1998. Izdvojen razred A s razrednicom Nedjeljkom Vukojević (u prvom redu druga s desna)

65 Zadar Uz Brajkovićkinu izložbu u Beču

Kad se piše o nekome iz umjetničkog svijeta, "likovnjacima" posebice, običaj je neka njihovo djelo predstavljaju kritičari ili novinari. Pri tome bude svakakvih ocjena: i objektivnih i promašenih. Naša zadarska slikarica Nives Brajković Kožul - Nimbes, pred izlaganje u Beču (tamo je i studirala) 2001. sama se vrlo dojmljivo predstavila u "Zadarskom listu": - Pričam slične, pomalo nadrealistične a vrlo bajkovite priče o onome što proživljava unutrašnje biće - o samoći, o ljubavi, o prijateljstvu. U stalnom sam traženju i nalaženju toga svoga "bajkovitog svijeta". Kako sam astrološki i prostorno vrlo prožeta elementom vode ona se druži sa svim mojim slikarskim tehnikama, a ja se, inače, rado služim akvarelom, akrilom, temperom i tuševima u boji. Ovome se doista nema što dodati pa neka to bude njezina slikarska iskaznica.

Nives Brajković Kožul - Nimbes

Blsgoslovi Bože 66 Odlazak velikog pedagoga i domoljuba

Naš dugogodišnji sugrađanin Želimir Meštrović fenomen je na pedagoškom području Zadra jer je predavao na gotovo svim srednjim školama i još na svim višim i visokim pedagoškim institucijama u gradu. Erudit, a profesor geografije po specijalnosti, bio je poliglot i veliki borac za ostvarivanje hrvatske države. Nakon Hrvatskog proljeća, godine 1974. na suđenju izmišljenoj tzv. grupi HORA kao glavnooptuženi bio je uznik 12 godina, ali vratio se neslomljen. Rođen je u Benkovcu 8. 7. 1925., a u Zadar je došao 1952. i u njemu je ukopan 20. 2. 2002. Povratkom iz uzništa životario je, a stvaranjem države Hrvatske rehabilitiran i priznat za svoje velike zasluge. Posljednja mu je pedagoška djelatnost bila vođenja katedre geografije na Filozofskom fakultetu. - Tijekom sedamdesetsedmogodišnjega života svoju je sudbinu utkao u Grad Zadar i domovinu Hrvatsku. Tim se riječima od prof. Želimira Meštrovića na Gradskom groblju oprostio Josip Faričić.

Bucin timbar za sva vremena

Znali smo kako se primiče kraj jer bolovao je od teške neizlječive bolesti, a nosio ju je kao da je nema, onom svojom prepoznatljivom vedrinom i lakoćom kakvom nas je svih, njegove kolege i prijatelje, osvojio i osvajao uvijek govoreći: "Bit će sve dobro". Jedan od najdarovitijih i najpriznatijih mladih novinara u Zadru i Hrvatskoj Željko Buco Luburović umro je u Zagrebu 15. rujna 2002. Nije navršio niti 40 godina, a iza sebe je ostavio dojmljivo novinarsko djelo. Pročuo se još kao student na Fakultetu političkih znanosti svojim tada vrlo smjelim i avangardnim intervjuima s Franjom Tuđmanom, Mikom Tripalom i drugima objavljujući ih u ljubljanskoj "Mladini". S intimusom kolegom Šenolom Selimovićem pokrenuo je, i bio jedno doba urednikom, zadarski politički tjednik "Fokus" u kojem je, nakon 15-ak godina potpune šutnje, dana riječ disidentima iz Hrvatskog proljeća, što je bio do tada neviđeni politički zaokret u komunističkoj Jugoslaviji. Gašenjem "Fokusa" postao je istaknuti "Vjesnikov" novinar, ali i suradnik gotovo svih novina i većine tjednika toga doba u nas. U "Zadarskom listu" novinar i zamjenik

67 Zadar glavnog urednika. Uz to i jedan od najboljih zadarskih vaterpolista i direktor VK "Zadar". Željko Luburović rođen je u Zadru 11. kolovoza 1964. U rodnom gradu završio je osnovnu i srednju školu pa zatim studij u Zagrebu, ali Zadar ustvari nikad napuštao nije. Bio je s njim u svemu vezan pupčanom vrpcom i živio ga je i kad u njemu nije bio. Buce više fizički nema, ali duhom je i dalje među nama. I djelom, kako novinarskim Željko Buco Luburović još više ljudskim. Simbolična je ta njegova kolumna Timbar 023 koju je pisao u "Zadarskom listu" i kojom kao da je osjećao prerani odlazak i udario pečat svoje osobnosti za sva vremena.

Pokretač i urednik "Diadore"

Došao je u Zadar nakon okončanja Drugog svjetskog rata po zadatku kao i mnogi drugi i ubrzo postao jedan od najznamenitijih naših sugrađana. Već 1945. bio je kustos Arheološkog muzeja, a samo dvije godine kasnije i njegov ravnatelj. Na Filozofskom fakultetu predavač od njegova Mate Suić otvaranja pa do 1963. Prof. dr. sc. Mate Suić, veliki hrvatski arheolog, posebice nas je zadužio što je pokrenuo i bio prvi urednik arheološkog časopisa "Diadora". Kroz životni, pedagoški i znanstveni rad stalno napredujući postao je 1968. redoviti profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te ravnatelj Arheološkog muzeja Instituta Sveučilišta u Zagrebu, dopisni član njemačkog arheološkog instituta u Berlinu, a od 1982. godine redoviti član HAZU. Autor je velikog broja stručnih članaka, prikaza i analiza. Iako rođen na Hvaru (Postire 3.11.1915.) stalno se vraćao Zadru ističući kako je to njegov grad koji mu je ispred svih ostalih. Mate Suić umro je u Zagrebu 28. 10. 2002.

Blsgoslovi Bože 68 Arheološki muzej Zadar danas

170 godina muzeja

Danas su, i već odavno, u Zadru Narodni muzej i Arheološki muzej posebne institucije. Obje znamenite u povijesti grada. A počeli su skupa. Ustvari Narodni muzej je utemeljen još 1832., tu su mu prvi tragovi sakupljanja povijesnih vrijednosti, a onda se ujedno ta godina i 30. 11. smatra i za početak Arheološkog muzeja koji se osamostalio 1880. smještajem u crkvi sv. Donata. Najveće zasluge tome pripadaju utemeljitelju, prvom ravnatelju, kustosu i konzervatoru Ivanu Smirichu. U studenome 2002. ta je velika obljetnica proslavljena na dojmljiv način.

Odlazak istaknutog novinara i pjesnika

Mrzim smrt, a volim život, no jedno bez drugog ne ide, a ponekad nas i dvije smrti povežu sa životima koji su ih nadmašili i pobijedili. Kad nas je zauvijek 2003. napustio istaknuti novinar i pjesnik Miljenko Mandžo njegov odlazak mi se nekako posebno povezao s četiri godine ranijim

69 Zadar odlaskom Mladena Faina, vrsnog bankara i maga, slobodno mogu tu riječ uz njega upotrijebiti, maga aforizama. Možda vam se takva usporedba čini čudnom, ali opravdana je. Jer, kad je Fain dvije godine prije nego će nas napustiti sa samo 57 godina života objavio knjigu aforizama "Žmul istine" Mandžo je tu knjigu i njezinog autora sjajnim pogovorom uknjiževnio u vječnost. Time je rekao puno toga ne samo o Mladenu, nego i o sebi i tako njihova djela i živote uzvisio iznad prolaznosti. Pa neka dio Mandžine recenzije Mladenove knjige bude moj oproštaj s Miljenkom. Pogovor je naslovio Škrinjica Mladen Fain duha i duhovitosti pa piše: - Ovaj naslov sasvim je namjeran. Dobar aforizam je škrinjica duha koja ne hrđa, čašica puna smisla koji u njoj ostaje i kada je preokrenemo. Fainovi aforizmi nisu samo aforizmi u klasičnom smislu riječi, nisu samo ekstrakti, sublimati istina, lapidarno oblikovanih misli o nekim pojavama, nego i duhovitosti, koje osim misli nude i dosjetke, dio komičnoga, dio vica. Nekada su to i čiste gnome, poslovice, primjerene svakom vremenu. Fain ima istančan osjećaj za značenje riječi, semantiku, za iznenađenja koja mogu proizaći iz nekoliko riječi, spretno poredanih, tako da jedna iz druge, u susretu, izvlači maksimum i tako se stvaraju igre koje gotovo ne očekujemo. Dobar aforizam, a to Fain zna, mora biti malo čudo kao dobar stih. A kako ga postići - to je već umijeće... Fain je ušao u povijest, u godinu, u tjedan, u danas, u budućnost, u vrijeme u ljudima i u ljude u vremenu... Miljenko Mandžo

Blsgoslovi Bože 70 "Fotografsko oko " samozatajnog meštra

Početak kolovoza 2010. U povodu obljetnice legendarne akcije Oluja u bivšoj crkvi sv. Dominika samostalna izložba zadarskoga fotoreportera Vladimira Ivanova. U 17 godina profesionalnog rada (osim jedne godine sve u zadarskoj redakciji" Slobodne Dalmacije"), prva i jedina. Gotovo nevjerojatno, ali tko pobliže Vladu poznaje zna kako je to logično i normalno. Jer Vlado je takva osobnost. Nikad se nije gurao naprijed, a često su ga za značajne stvari zvali i to je potvrda njegove fotografske i ljudske veličine. Tako je, pozvan, sudjelovao u mnogim kolektivnim izložbama, a eto tek ima jednu svoju, samostalnu. U 18 godina profesionalnog fotografiranja, jer taj je posao napustio samo godinu dana poslije te prve samostalne izložbe. - Da sam ih imao puno više ova bi mi ipak bila najdraža, jer je o Oluji. Nakon Zadra prikazana je u Benkovcu, Biogradu, Obrov- cu. Znači, vrijedila je, iako mi to u cijelome mome fotograf- skom vijeku nije bilo najvažnije. Uvijek sam bio zadovoljan ako sam smatrao kako sam s nekom fotografi- jom uspio. Bez obzira što su dugi o tome mislili. Počeo je tek s 20 godina, onako temeljitije, ali: - Mislim kako je ta ljubav prema fotografiji u meni oduvijek bila. Već u srednjoj školi brčkao sam u laboratoriju, a kad sam prvi put uzeo u ruke pravi fotoaparat nisam se više mogao od njega odvojiti. Bio je to neki nagonski poriv koji je u meni i danas. Vladimir Ivanov kao reporter Slobodne Dalmacije

71 Zadar

← Gužva u Marini i naš Ante Gotovina → u objektivu Vlade Ivanova

Kao što se u poslu nije volio nametati Vlado je takav i u ovom razgovoru. Čak je zatajio kako je gotovo deset godina bio službeni fotograf Glazbenih večeri u Donatu, a i za taj su ga posao pozvali jer "ima pravo fotografsko oko", rekoše. Danas radi u Pošti, ali srest ćete ga na biciklu i s fotografskim aparatom. Tako je godinama, radeći u Zadru, a živeći u Kožinu, biciklom prevaljivao tu razdaljinu. A prevaljuje je i danas igrajući tenis među veteranima i snimajući što mu fotografsko oko zapazi. - Fotografija je sastavni dio moga života i živjet sa mnom dok i ja.

Stoljetnica prečkog latinista

Na 4. svibnja 2004. bilo kom faklultetu za pod- je stotinu godina od ručje latinskog jezika i rođenja jednoga od rimske književnosti, najznamenitijih Pre- član JAZU i njezin čana u povijesti toga dopredsjednik, je- mjesta prof. dr. sc. dan od utemeljitelja Vjekoslava Veljka i urednika časopisa Gortana. U njegovoj "Živa antika", također širokoj lepezi pedagoško- Vjekoslav Veljko urednik književnoga ni- znanstvenoga djelovanja Gortan za "Grčki i rimski klasici" i spomenimo tek kako je bio redoviti "Hrvatski latinisti". Umro je u Zag- profesor na zagrebačkom Filozofs- rebu 23. ožujka 1985.

73 Zadar Neobjavljena "Feja"

Kad se u Zadarskom listu pojavila crtica kako je 7. prosinca 2005. predstavljen prvi broj lista zadarskih Arbanasa "Feja" ponadali smo se kako smo konačno dočekali toliko potrebito glasilo na arbanaškom jeziku. Jer "Feja" (u prijevofu "Vjera") je trebao biti list za očuvanje arbanaškoga govora kroz pisanu riječ. No izašao je samo taj broj 1 i to ne tiskan, nego samo isprintan na listu bijelog papira s napisom "Feja". Pokretači su mu bili Enio Grdović i Mario Jelenković iz "Udruge zadarskih Arbanasa", ali list ustvari i nije zaživio. Bar je registriran kod Hrvatskog novinarskog društva pa je tako ušao u povijest. Oba neobjavljena broja "Feje" čuva najpoznatiji sakupljač i obrađivač arbanaške tradicije Bernard Kotlar.

Kopljaš Stipe Žunić

Ne biste ga prepoznali. Stipu Žunića, elegantnog momčića s dugom kosom i s kopljem u ruci. Tu sam sliku snimio 2006. godine za knjigu "Atletski sportski klub Zadar" i tko je tada mogao i pomisliti kako će 11

Trener Predrag Saratlija i mladi Stipe na ŠC Višnjik

Blsgoslovi Bože 74 godina kasnije Stipe na SP-u u Londonu osvojiti brončano odličje u bacanju kugle. Prvu medalju u povijesti hrvatske muške atletike na takvom natjecanju. Kakva preobrazba u izgledu i uspjehu.

Svi u Žman

Za one koji možda ne znaju Žman je mjestance na Dugom otoku koje je "Zaglavilo između Luke i Sali". Zašto svi tamo? Pa stoga što se na Žmanu, ako je vjerovati nazivu tada jedine njegove službene ulice, živi najsmirenije. Mještani Žmana godine 2007. došli su na sjajnu ideju. "Krstili" su prvu njihovu službenu ulicu i nazvali je Ulica mirnog suživota te je Žman, i inače poseban, ovom ulicom-porukom još posebniji. U posebnost Žmana svakako ide i što je iznjedrio Alda Vinka Gladića, znanstvenika i pjesnika. Njegovi znanstveni radovi na području metoda za redukciju sluha i govora gluhe djece prevedeni su na desetak jezika, čak i na japanski i flamanski. Kao književnik objavio je zbirku pjesama na francuskom i drugu na hrvatskom jeziku. Svijet ga poznaje, a naše ga enciklopedije nisu zabilježile pa neka se bar ovdje zna kako je rođen u Žmanu 10. 11. 1934.

Aldo Vinko Gladić 2013.

75 Zadar Živi mrtvac Luka Zubak

Ljudima se u životu događa niz neobičnih, čak i nevjerojatnih stvari i sve ih nekoliko dana primamo po onoj narodnoj "svakog čuda za tri dana" i bacamo u zaborav. No ono što se dogodilo Zadraninu Luki Zubku toliko je nevjerojatno da bi i u znamenitoj Guinnissovoj knjizi rekorda i neobičnih događaja bilo u prvome redu. Luka je, naime, Luka Zubak i Stipe Modrić kad je saznao za svoj fenomen 2007. godine bio zdrav i snažan 47-godišnjak, a po službenoj matičnoj dokumentaciji mrtav upravo toliko godina!? Rođen je 1960. u Jasenicama i ubilježen u Matičnu knjigu rođenih u Obrovcu. Stjecajem okolnosti, a i problemima za Domovinskoga rata, nije mu trebala službena dokumentacije, no kad je te 2007. došao potražiti izvod iz Matične knjige rođenih, rekli su mu kako ga ne može dobiti, kao ni izvod iz Matične knjige vjenčanih, nego samo iz Matične knjige umrlih, jer je, po službenoj dokumentaciji, mrtav već 47 godina. Službeno, živio je samo 15 dana. Luka je morao dati izjavu kako je živ i traženi dokument dobio je nakon mjesec dana.

Najstariji nakit u Hrvatskoj

Godina 2007. obradovala nas je jednim doista milenijskim otkrićem, koje opet potvrđuje kako je Zadar i njegov kraj neiscrpno izvorište najstarije svjetske kulture i civilizacije. Kako su posebni po svemu. Koncem lipnja 2007. arheološki istraživački tim u spilji na Dugom Najjstariji nakit na dlanu ruke

Blsgoslovi Bože 76 otoku pronašao je najstariji nakit u Hrvatskoj, čija se starost procjenjuje između 15 000 i 18 000 godina prije Krista! Nakit je pronađen u pećini Vlakna između Luke i Savra. Istraživački tim činili su dr. sc. Zdenko Brusić, dr. sc. Matko Ilkić, prof. Mate Parica, studenti Frane Maksan i Sebastijan Govorčin te asistent sa zagrebačkog sveučilišta Nikola Vukosavljević. Za pećinu su stanovnici znali, a prva istraživanja proveo je prof. Parica.

Brîge s Grdovića briga

Đanija Grdovića poznavao sam još iz djetinjstva kao i brata mu Alberta- Berta, jer pet-šest su godina stariji od mene, a bili su istaknuti zadarski veslači. No tek 2001. prijatelj Franko Kresoja odveo me na Grdovića brig (danas Ulica Otočkog bataljuna) u Đanijevu znamenitu konobu u kojoj su se okupljali mnogi poznati Zadrani. Uživao sam, kako u društvu, tako i u priči o Đaniju i njegovima. Kako je dobio nadimak Brîge, o njihovom tradicionalnom obiteljskom "težaštvu", o kultnom pečenju čuvene rakije, o pjesmi i kartama klape koju su činili Šimeto, Bibi, Njoko, Čike, Ante Tesla, Franko, Ćoćo, Mario< A kompletan ugođaj kod Grdovićevih očaravajući - toliko draga domaća sredina s murvom u dvorištu s "gudinima" i tukama. Vrati se čovjek u ranu mladost kad smo većina živjeli u takvom okružju. - Nadimak Brîge nisam dobija ja, nego moj otac. Možda zbog Grdovića briga, a i zbog stalnih problema - briga koje smo imali. Ja sam nadimak naslidija. Naši su uvijek živili od poljoprivrede. Rad je bija zakon. Ispred svega. U doba kad smo Berto i ja veslali, prije smo morali sve iskopati pa bi nas otac tek tada pustija. Nekad smo imali 8000 čokota i vatali po vagon i po vina, a danas je Đani Grdović - Brige u svojoj konobi

77 Zadar toga puno manje. Neka, bitno je da ima za nas i za prijatelje. Dugo smo sve obavljali s karom i konjem, a onda je došla mehanizacija. Napredak, kao svugdje. Bilo je lakše, ali izgubila se ona čar koje bez konja i kara nema. Brîge svugdje "piza" kao neumorni radnik. Kažu kako je, u doba najvećih poslova, čak spavao u konobi. - I po dva miseca. Dok god je tribalo, kad se pekla rakija i vino sazrivalo. Pomagali su prijatelji činivši mi društvo do kasno u noć pjevanjem i igranjem karata. Brîge je karte jako volio. Nije ih igrao samo u svojoj konobi, nego je, gotovo redovito, odlazio u konobu kod susjeda i prijatelja Viktora i tamo kartao. Volio je dobro društvo iznad svega. Volio, jer Đani Brîge Grdović nije više među nama. Umro je 2003. u 71. godini. S njim je otišao i dio dragog nam staroga Zadra kojega ćemo uvijek, kao i Brîgu, voljeti i sjećati ga se.

Ponos Zadra i Hrvatske

Navikli smo već da nas najjači hrvatski brodar Tankerska plovidba obdaruje impresivnom flotom, no dan 7. lipnja 2003. godine ipak jeza posebno, najveće slavlje. U splitskom brodogradilištu porinut je brod

Tanker "Alan Veliki"

Blsgoslovi Bože 78 "Alan Veliki", najveći tanker ikad izgrađen u hrvatskim brodogradilištima. Dug je 281, a širok 49 metara nosivosti 166 300 tona. Ukupna mu je vrijednost 51 milijun dolara.

Posljednji ples Maria Jotte

Godinama, desetljećima, ma otkad ga znademo spavao je gdje stigne, hranio se gdje mu ponude, a živio na Kalelaragi i - Kalelargu živio. Cijeli život sâm i bezbrižan, zadovoljan s najmanjim. Obitelj su mu bili svi Zadrani i svih nas je volio, a darivao nam ono što je imao - veliko srce i plemenitu dušu. I što je najbolje znao. Ples. Legendarni, nenadmašni plesač, maestro svih zadarskih plesnjaka. Nitko mu ravan nije bio. Uživao je u tim brzim i skladnim pokretima i zadovoljstvo ga je gledati bilo. Grad ga je prepoznao. Njegovu ljubav za Zadar i Zadrane i, u poodmaklim godinama, darovao ga stanom. Tako je ipak na kraju mogao kazati kako ima nešto svoje. Samo njegovo. Mario Jotta umro je listopada 2003. u 60. godini života. Otišao je još jedan zadarski dobri osobenjak. Boem s Kalelarge otplesao je posljednji ples.

Velika obljetnica

Na mjestu gdje je danas zgrada Narodnog muzeja pred 200 godina 25. studenoga 1803. osnovana je Zadarska gimnazija. Prve nastavne godine imala je samo jednu školu - gramatiku, a slijedeće godine postala je potpuna jer su dodane druga škola retorike i lijepe književnosti i treća škola filozofije. Još jedna zadarska posebnost.

Znamenita godina

U malo se kojoj godini dogodilo toliko osobitih stvari za naš grad kao u 2003. Vjerojatno vam je poznato, ali ipak podsjećam. Te godine zadarski Fakultet, koji je prvo potpadao pod Sveučilište u Zagrebu pa bio u sklopu Sveučilišta u Splitu, prerastao je u zasebno Zadarsko sveučilište. Iste godine otvorena je najvažnija prometnica autocesta Zagreb - Zadar i papa Ivan Pavao II. na zadarskom Forumu održao je srednji čas pred 50 tisuća vjernika. Doista godina za pamćenje.

79 Zadar Papa u Zadru godine Gospodnje MMIII.

↓ Nova Riva 1909.

Blsgoslovi Bože 80 Barba Slavenova norma

Naš poznati Zadranin i Biograđanin barba Slaven Benković, jedan od pionira biogradskog nogometa i otac vaterpolskog reprezentativca Srđana Benkovića, još u mladosti zacrtao si je "životnu normu" koju bi svakako želio doživjeti. Bilo je to 80 godina i kad ju je doživio još 2004. proslavio ju je na svojevrstan način. Utrčao je zadovoljan i nasmijan među obitelj s riječima: - Ja sam normu ispunio. To je moja velika obljetnica i za sve ostalo baš me briga. Prošlo je od tada 14 godina i barba Slavenu su 94 a ni jednom u tih 14 godina povrh norme, normu spomenuo nije.

Nezabilježena stoljetnica

Naša prelijepa Riva, koja danas nosi naziv Obala kralja Petra Krešimira IV., građena je čak 31 godinu. Počelo je 1875., kad su srušene zidine kojima je grad bio zaštićen, a Nova riva (tako su je tada nazvali) puštena je građanima na uporabu 1906. godine. Dakle, 2006. je bila stoljetnica te najljepše šetnice u Dalmaciji. Prošla je nezamijećeno. Pa neka se bar zna.

81 Zadar Akademik, profesor emeritus

Miran, tih i povučen u magični svijet svoga povijesno - književnog stvaranja dr. sc. akademik i profesor emeritus Nikica Kolumbić živio je i djelovao pola stoljeća u našem gradu, a da mnogi Zadrani nisu znali kakva intelektualna i znanstvena gromada živi među nama. Tek kad je profesor počašćen naslovom emritusa Zadarskog sveučilišta (1994.), a posebice Nagradom za životno djelo Zadarske županije (2006.) otvorile su nam se oči i dužno poštovanje. Toliko je profesor Kolumbić u svome životu i radu dao, da ga je Hrvatski biografski leksikon LZ Miroslav Krleža predstavio na čak dvije stranice i nije Nikica Kolumbić uspio pobrojiti sva njegova dostignuća. Stoga ovdje tek ono najvažnije iz ogromne lepeze njegovog životnog puta i djela. Rođen u Zagrebu (6. 10. 1930.) u Zadar je došao otvaranjem Filozofskog fakulteta za asistenta na katedri srednjevjekovne književnosti da bi na njoj 1979. postao redoviti profesor i to ostao do umirovljenja 2001. Usmjerio se u prvome redu na istraživanje hrvatske dopreporodne književnosti s preko stotinu znanstvenih radova. Uz to je bio glavni urednik HBL-a, redoviti član HAZU, kazališni kritičar, predavač na čak šest studija, autor prepjeva Marulićeve Judite i romansiranog životopisa humanista F.T. Andreisa “Krvava rijeka”. Ovako je o njemu govorio prof.dr.sc. Franjo Švelec: - Izvrsnim poznavanjem materije o kojoj piše, primjerenim vladanjem primarne i sekundarne znanstvene literature te upućenošću u suvremena teorijska kretanja na području proučavanja književnosti kao umjetnosti, Kolumbić je bitno utjecao na razvoj i tijekove hrvatske znanosti o književnosti. Veliki naš sugrađanin umro je u Zadru 1. ožujka 2009. godine.

Blsgoslovi Bože 82 Matea Senkić

Fenomen Matea Senkić

Godine 2008. zajednički su se održavali SP i EP u jedrenju za uzrast do 18 godina. Hrvatsko jedrenje, kao i uvijek, opet odlično, a dragulj u bisernoj ogrlici Zadranka Matea Senkić. Njoj je na tome natjecanju uspjelo osvojiti zlatno odličje na EP-u , a srebrno na SP-u u klasi 4.7. Možete li se sjetiti kome je to još ikada uspjelo.

Napustio nas je meštar vijesti

Koncem 2012. umro je Joso Mudražija (u 87.) i zadarsko novinarstvo ostalo je osiromašeno za nenadmašnog kralja kratkih vijesti. Novinara koji je pola stoljeća punio stranice najvažnijim oblikom novinarskoga informiranja. I u tih 50 godina nikada niti jedan dan nije prošao bez bar jedne njegove vijesti. - I kad sam bio bolestan dovukao bih se do "Slobodne" i vijesti ostavio. Samo jednom umjesto mene donio ih je moj unuk. Kad sam na tjedan dana morao u Zagreb, uredniku Jandri Širiniću sam ostavio kovertu

83 Zadar

Joso Mudražija

vijesti. Ipak jedva je dočakao moj povratak, govorio je svojedobno barba Joso. Joso Mudražija je bio policajac i uz "službu" počeo je, na nagovor legendarnog novinara "Slobodne Dalmacije" Nikice Marinkovića, surađivati u zadarskom "Narodnom listu" 1962. u rubrici Crna kronika. - Skupljao sam vijesti po gradu. Svugdje, a kao policajcu još su mi mnoge druge bile dostupne jer se sve moralo policiji prijavljivati. Tako i kad sam službu napustio dolazio sam po vijesti uvijek istim pozdravom: "Policijo moja, evo mene". Iako je bio policajac, godine 1971. Josu su izbacili iz Partije. Čudno i rijetko. - Obrazloženje je bilo zbog nacionalizma, a pravi razlog jer sam radio u Matici hrvatskoj. Za "Slobodnu" sam počeo 1964. i u njoj ostao. Urednik je bio Sefi (Abdulah Seferović, op.D.M.). Sve do 1966. nije zadarske stranice bilo svakog dana, a zatim je. U svom novinarskom radu Joso se posebno ponosio jednom nevjerojatnošću: - Imam sačuvane sve do jedne vijesti koje su mi bile objavljene! Besprimjerno i vrijedno. Kao što je i Joso Mudražija bio novinar i čovjek.

Život kao kreativna avantura

Ako se za nekoga iz zadarskoga književnog kruga može kazati kako je živio svoj život i stvarao svoj svijet ne obazirući se na javnost, kako onu širu (kojoj se obično podilazi), tako i na onu užu, stručnu (koja će točnije i

Blsgoslovi Bože 84 objektivnije ocijeniti vrijednost stvaranja) onda je to svakako Helena Roguljić. Bila je posebna i osebujna po svemu, "drska", odvažna, neobazriva da se čak odlučila napustiti uredništvo rubrike za kulturu u novinama i odrekla najčitanije kolumne te postala profesionalna književnica. Njezin književni opus je poseban. Čista kreativna avantura. Čak i kod prevođenja djela s talijanskog jezika. Kod nje je zapravo sve bilo drugačije, izvan svakodnevnih klišeja, kako njezin način življenja tako i stvaranja. Cijeloga je provela u svome Zadru (rođena 1964.) i u njemu nas napustila već 2012. U 48. godini Zadru je i ovom Helena Roguljić svijetu rekla zbogom. Život kao kratka, a vrlo učinkovita kreativna avantura.

Gubitak izvrsnog novinara

Kad se Alan Sinovčić pojavio u "Zadarskom regionalu", došavši iz Zagreba 2002., ovaj Pažanin donio je sa sobom osvježenje u sportsko novinarstvo Zadra nametnuvši se odmah kao izvrstan novinar i kvalitetni urednik. Imao je urođenu novinarsku žicu, razvijen osjećaj za ono što je bitno i kako ga predstaviti. Njegovi intervjui bili su toliko kvalitetni da smo s veseljem ustvrdili kako se pojavio novi Zdravko Artić. Urednička koncepcija vrhunska. U malim listovima "Zadarskom regionalu" i posebice u "VOX-u" napravio je najbolju sportsku rubriku od svih zadarskih novina. I kad se očekivao njegov daljnji uzlaz (jer htjeli su ga mnogi), nako 10 godina novinarskog posla to je zanimanje napustio.

85 Zadar Alan Sinovčić u redakciji "VOX-a" 2008. godine

Umorio se od gotovo cjelodnevnog a nezahvalnog, prenapornog i slabo plaćenoga posla i otišao 2012. u 39. godini života u nogometne trenere, specijaliziravši se za pripremu sportaša. I tamo je vrlo uspješan, čak na međunarodnoj razini, jer takve je osobnosti. Njegovim odlaskom zadarsko novinarstvo, posebice sportsko, znatno je osiromašeno.

Biciklističko prvenstvo pred 100 godina

Na dan 20. kolovoza 1913. na zadarskom području održano je međuregionalno prvenstvo u biciklizmu. Zanimljivo je kako su ga zajednički organizirali zadarski Veloce Club Zaratino i Ciclistico Club Veloce iz Splita. Nastupila su četiri kluba iz Trsta, po jedan iz Splita i Pule i zadarski klubovi Veloce Club Zaratino i Societ{ Podistica Zaratina. Vozilo se od Zadra do Bribirskih mostina i natrag. Pobijedili su, očekivano, Tršćani. S toga je natjecanja sačuvan plakat koji je poseban i donosimo njegov faksimil. Dokazuje kako su sportski plakati u to doba bili bitno drugačiji od današnjih i više informativni. Uz dionice kojima se vozi i vrijeme unutar kojega se za poredak moralo kroz cilj ispred

Blsgoslovi Bože 86 "Elektre" proći plakat čak obavještava i tko su bili suci utrke, a bili su predsjednik Veloce Cluba Zaratino Simeone Perissich (Šime Perišić) i klupski dopredsjednik Giuseppe Stermicevich (Josip Stermičević). Kako su u to doba takva natjecanja bila velike svečanosti, bicikliste je na cilju dočekivala limena glazba.

Faksimil plakata →

Sjećanje na dragu profesoricu

Kad je u Zagrebu 17. listopada 2013. u 84. godini umrla prof. dr. sc. Nevenka Košutić Brozović, dugogodišnja profesorica na našem Filozofskom fakultetu, zadarska kulturologinja prof. dr. sc. Helena Peričić ispratila ju je vrlo kvalitetnim esejem o njezinom životu i djelu. Kako sam bio student kod Nevenke Košutić Brozović i doživio je kao izuzetnu osobu prilažem dvije crtice o susretima s njom. Kad sam polagao ispit iz svjetske književnosti bila je u dubokoj gravidnosti. Vrtjela je žličicom po čaši hladne limunade što je iznerviralo drugog ispitanika, zadarskog kazališnoga glumca Živka Prokića, koji se ispričao kako će doći drugi put. Taj ispit kod gospođe Nevenke Košutić Brozović duboko mi se usadio u sjećanje, jer nikad ni približno sličnom

87 Zadar S komemoracije na Sveučilištu - supružnici Brozović ispitu nisam nazočio. Postavila mi je samo četiri pitanja iz tako velikoga područja kakva je svjetska književnost, zaključila ocjenu i otpustila me. Dvadesetdvije godine kasnije, kad su košarkaši Zadra u Zagrebu igrali odlučujuću utakmicu za prvaka države protiv Cibone, zatekao sam je na Narodnom trgu u ranim jutarnjim satima među navijačima koji su slavili pobjedu naših nad europskim prvacima i čekali dolazak slavodobitnika. Začudio sam se što je i ona tu. - Sin mi je u vojsci i naredio mi je, ako naši pobjede, neka izađem na Trg, proslavim, sve "snimim" i poslije mu u detalje ispričam. Veliki je navijač naših košarkaša. A to je onaj Brozović koji je, kad sam kod njegove mame polagao ispit, bio još u njezinom trbuhu. Profesorica Nevenka Košutić-Brozović, kao i njezin znameniti suprug akademik Dalibor Brozović, bili su uistinu posebne osobnosti, kakvih je danas rijetko susresti. Veliki znanstvenici, a obični naši mali ljudi uklopljeni među nas kao među svoje.

Blsgoslovi Bože 88 Najspomenik u anonimnosti

Kad god prođem pored njega osvježi mi dan. Vjerojatno i mnogima vama, jer nalazi se u središtu najljepšeg zadarskog cvjetnjaka koji ga, ionako lijepog i dojmljivog, čini još ljepšim i privlačnijim. Uzvisio se uz Uvalu Jazine, preko puta prometnice koja odvaja veslački dom od parka, a na pola puta od doma do Mosta. To je spomenik stradalim pomorcima i, nažalost, te dvije riječi Stradalim pomorcima jedini su tekst na njemu. Nema ni tko ga je postavio, ni u povodu čega, ni kada. Ništa, a mnogi došljaci u Zadar dive mu se i upravo ih zanima ono što o njemu nigdje ne mogu naći. Nigdje, jer pokušao sam Spomenik stradalim pomorcima kod nekoliko mjerodavnih osoba i institucija, ali nitko nije točno znao odgovoriti na ta prijeko potrebita pitanja. Spomenik je tu, kažu, već 30-ak godina, ali detaljnije o njemu ništa. Zar ne bi trebao netko, bar iz TZ-e Grada, obilježiti ga s nekoliko najvažnijih podataka zbog kojih je i postavljen. Prošlo je 30 -ak godina i krajnje je vrijeme.

Ježin nadomjestak nostalgiji

- Dobro mi je u Francuskoj, ali moj mi Zadar puno nedostaje. Oživim kad u njega svratim, a u Francuskoj držim sve kazete zadarskih pjevača i stalno ih slušam. One su mi draga poveznica s mojim Zadrom i ublažuju mi nostalgiju. Tako je prije petnaestak godina govorio prijatelj iz djetinjstva Albert- Berto Žodan, kojeg smo svi mi njegovi znanci, a posebice suigrači u juniorima "Sloge" ("Zadra"), zvali samo Ježo. Prezime smo mu znali, krsno ime ne, a nije nam ni trebalo znati ga pa smo se mnogi iznenadili kad

89 Zadar Juniori "Sloge" 1956. u Stanovima: trener Ivo Jeličić, Bruno Petani, Romano Mičić, Ivo Rušev, Ivica Kučić, Ante Srzentić, Renato Dujela, Milorad Bato Ignjatović. Čuče: Bruno Pestić, Drago Marić, Šime Mazija, Albert Ježo Žodan i Vladimir Vele Čubrić smo kasnije za njega saznali. Ježo je Bokanjanin čiji je otac Blaž (zvani Blajo) prvi rođak poznate Zadranke Nerine Žodan Ćorić. U mladosti ljepotan. Tamnoput i stasit pravi tip latinskog ljubavnika, no narav mu nije bila takva. Dapače, nenametljiv i vrlo vedrog karaktera sa stalnim laganim osmjehom na licu. Stoga omiljen. Iz Zadra je u Pariz otišao koncem 50-ih, zatim se skrasio u Aix du Provanceu, gdje je dugo živio. - Nezaboravni su dječački dani u našem Zadru, posebice igranje i druženje u "Stanovima". Stalno se raspitujem gdje je ovaj, kako je onaj... Zadar u mome srcu ima posebno mjesto i nitko ga ne može zamijeniti do konca moga života. Pa i na drugom svijetu Zadar ću živjeti. Albert Ježo Žodan i danas živi u Francuskoj (Sant Martin de Castillion). U Zadar je posljednji put svratio 2015.

Blsgoslovi Bože 90 Osamdeseta obljetnica sportskog automobilizma

Reći ćete, zašto u 2016. o obljetnici automobilizma, a ne i o nekim drugim uspješnijim zadarskim sportovima. Pa zbog neobičnosti početka i prve poznate zadarske automobilistkinje Rose Treleani. To prvo službeno natjecanje sportskog automobilizma održano je 8. lipnja 1936. i doista je posebno jer su pravila natjecanja nalagala kako uz vozača obvezno mora biti i "suvozačica", ustvari pratilja. Svi su vozači odabrali svoje djevojke ili supruge, neki i kćeri, a samo u jednom automobilu "pratilja" je bio Gino Treleani. Jer vozačica je bila njegova supruga Rosa, prva u povijesti zadarska sportska automobilistkinja. Stigla je tek deveta, no to je u drugome planu. Pobijedio je Mario Storani s Marijom Perlini, a peto je mjesto zauzeo dr. Edvin Andrović sa suprugom. Dr. Andrović je znameniti Zadranin, znanstvenik i inovator, utemeljitelj mnogih sportskih društava u Zadru nakon Drugog svjetskog rata, dakako i AMD "Zadar" (kasnije AMD "Tempo"). Posebice je u povijest ušao kao prvi zadarski gradonačelnik u oslobođenom gradu (predsjednik Gradskog odbora NOO) i zastupnik u Hrvatskom saboru.

I pred Drugi svjetski rat automobili su se koristili za reklamiranje

91 Zadar Zadranin na čelu JAZU

Čak deset godina neprekidno (od 1923. do 1933.) jedan je Zadranin bio predsjednik Jugoslavenske akademija znanosti i umjetnosti - Gavro Manojlović. Rođen je u Zadru 1856. a umro je u Zagrebu 1939. U Beču je doktorirao opću povijest i filologiju i bio profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Proučavao je posebice odnose Bizanta i jugoslavenskih naroda. Autor je više knjiga iz područja povijesnih odnosa.

Sat na sv. Barbari

Vjerojatno ne postoji netko tko je u Zadru bio a da ne zna za tradicionalni sat na tornju Gradske straže na Trgu? No rijetko tko zna, kako je u Gradu osim tog sata bilo još javnih satova. Najpoznatiji među njima bio je na zvoniku crkve sv. Barbare, koja se nalazila približno na mjestu gdje je danas ugostiteljski objekt "Forum" (kod sv. Stošije). Nakon što je crkva srušena, u drugoj polovici 19. stoljeća tu je izgrađen reprezentativni "Grand hotel". Uništen je u bombardiranju grada 1943.

Hidrozrakoplov 2015.

Blsgoslovi Bože 92 I Poljana primat nosi

Nije samo grad Zadar predodređen i ponosan za mnoge primate, nego i njegovo okružje. Takvog jednog prvenstva nositelj je i Poljana na otoku Ugljanu. Njezin odličnik je Miljenko Perić, slikar koji je pripadao dalmatinskoj naivi, pjesnik na idiomu svoga rodnog mjesta, književnik koji je prošao strahote Bleiburga, opisao ih i objavio u povodu 50. obljetnice te hrvatske tragedije. Ovom diplomiranom pravniku strast je bila fotografija i tu je napravio nešto prvi na našim prostorima i u ovome dijelu Europe - objavio je umjetničku fotografiju u boji. Miljenko Perić rođen je 1915. i ovaj mali podsjetnik je u povodu stoljetnice njegovog rođenja.

Zadarska luka nekad

Nakon 101 godine

Godinu dana više od jednog stoljeća bilo je potrebito kako bi ponovno iz Zadra uzletio hidrozrakoplov na dionice puta Zadar - Sali - Silba - Rab. Bilo je to 10. travnja 2015. kad je zrakoplov kompanije European Coastal Airlines s putnicima uzletio iz Tankerkomercove marine na promotivni let. Među putnicima bio je i zadarski gradonačelnik Božidar Kalmeta s pratnjom. Je li let isplativ ili ne zaključite po podatcima kako je do Sali stigao za sedam minuta uz cijenu karte od 99 kuna.

93 Zadar

Benzonov gen

Kad je poznata zadarska novinarka, scenaristkinja i režiserka i još puno toga godine 2015. objavila knjigu "Spomenar Za dar Plovidba kamenim brodom" odjeknu- lo je to snažno u javnom životu njezinog rodnoga grada. Kritičarska pera jagmila su se tko će napisati bolji osvrt i svi su u tome uspjeli pa ne bih kvario, svojom njima nedoraslošću, opći dojam kojeg su široj javnosti podarili. Tek bih upozorio kako je Ana Dobrović i ovom knjigom, Ana Dobrović kao i zbirkom "Na versima usnulih kajdi", potvrdila svoj Benzonov gen, profinjen osjećaj za spontanu, iskrenu poeziju bogatu lirskim izričajem, širinom i slobodom. A te osobine krasile su i njezinog ujaka Stjepana Benzona, istaknutog pjesnika iz polovice prošlog stoljeća.

Godina zadarske košarke

Godina 2015. godina je zadarske košarke sa čak šest važnih obljetnica od kojih su tri osobite. Prije 85 godina utemeljena je prva košarkaška udruga, prije 80 godina košarku su u Zadru počele igrati žene, prije 70 godina utemeljena je košarkaška sekcija iz koje je iznikao KK "Zadar", a prije 50 godina košarkaši "Zadra" prvi su put postali državni prvaci. Ipak dvije najvažnije obljetnice su što je prije 20 godina umro najveći hrvatski i europski košarkaš u povijesti Krešimir Ćosić, prvi Hrvat uvršten u košarkašku kuću slavnih Hall of Fame i što je prije deset godina KK "Zadar" prvi put osvojio prvenstvo Hrvatske.

Blsgoslovi Bože 94 Krešo na šutu - Kićanović, Pecarski i Ostarčević gledaju

Izbornici

U natjecateljskoj sezoni 2014./2015. nogometaši "Zadra" ispali su iz Prve HNL-e, a svaki po polusezonu kao treneri vodili su ih izbornici hrvatske nogometne vrste; "trener svih trenera" Miroslav Ćiro Blažević i Igor Štimac!

95 Zadar Zgrada danas Pučka škola na Brodarici

Prošlo je stotinu godina od velikog događaja za žitelje "sela Brodarice i Voštarnice kod Zadra" kad je 18. rujna 1916. na Brodarici otvorena prva pučka škola. Neka vas ne čudi tekst pod navodnicima, jer su se u to doba i Arbanasi i Stanovi, pa tako i Brodarica i Voštarnica, nazivali naseljima kod Zadra. Događaj je bio od osobita značenja jer djeca nisu više morala nekoliko kilometara pješačiti do škole u Zadru. Do otvaranja škole u Brodarici morali su okolo jer Most je izgrađen tek 12 godina kasnije. Ipak je bilo problema. U školu se upisalo više od stotine učenika, a zbog premaloga prostora primljeno ih je samo 60. Zgrada u kojoj je škola bila postoji i danas i nalazi se na Obali kneza Trpimira pod brojem 1.

Novinarski Magazin

U siječnju 2018. bilo je 110 godina od pojave u Zadru političko- leksikonskog časopisa "Novinarski Magazin". Izdavala ga je Hrvatska katolička tiskara, a glavni i odgovorni urednik je bio upravitelj tiskare Petar Bilan, no bila je to ipak po svemu politička novina velikog borca za

Blsgoslovi Bože 96 hrvatsko pitanje don Ive Prodana, koji je u njoj bio sve. Financirao je, pisao tekstove, slagao, vrtio tiskarski stroj i časopis raznosio. "Novinarski Magazin" je trebao biti polumjesečnik, ali izašao mu je samo jedan broj (nema podataka o drugim brojevima). Po jedan primjerak tog unikata čuva se u Državnom arhivu u Zadru i u Znanstvenoj knjižnici Zadar. Hrvatska katolička tiskara u to je doba bila u ulici koja danas nosi ime don Ive Prodana, u zgradi s brojem 11.

NCCA prsten

Anje Grabovac

Pred dvadeset godina, 1998. u Palm Beachu kći našeg Briševljanina, poznatog košarkaša Milana Grabovca, Anja Grabovac, u sastavu odbojkaške ekipe "Long Beach 49ers", osvojila je NCCA prsten i tako postala prva Hrvatica u povijesti kojoj je to uspjelo. Da plod ne pada daleko od stabla dokaz je što je i Anjin otac Milan - stariji ga se Zadrani dobro sjećaju kao košarkaša riječkog "Kvarnera" - godine 1972. u dvorani "Jazine" s juniorskom državnom reprezentacijom postao prvak Europe. Imaju se Briševljani s kim ponositi. Anja smečira →

97 Zadar Zapretan još jedan veliki Zadranin

Ne može se prijeći preko još jednog nevjerojatnog propusta Opće i nacionalne enciklopedije u 20 knjiga objavljene u Zagrebu 2007. Po mjerilima njezinih sastavljača u njoj nije bilo Branimir Miletić mjesta za Branimira Miletića, znamenitog našeg nuklearnoga fizičara, osnivača laboratorija za celularnu mikrobiologiju pri Institutu "Ruđer Bošković" u Zagrebu čiji je godinama istraživač bio. Što ga nema ni u Općoj enciklopediji JLZ-a iz 1979. godine možemo razumjeti zašto, jer ta se enciklopedija prema puno toga našeg maćehinski ponašala, ali u državi Hrvatskoj takav propust napraviti ? A napravio ga je još i Hrvatski opći leksikon iz 2012. godine. Blago nama. Osim što je bio uvažavani nuklearni fizičar Branimir Miletić bavio se i filozofijom znanosti a za svoje opširno i kvalitetno znanstveno djelovanje 1992. godine dobio je državnu Nagradu za životno djelo. Rođen je u Zadru 27. studenoga 1918., a umro je u Zagrebu 5. siječnja 2010.

Nema više Vuke

Kad god bismo došli na glavnu gradsku tržnicu, u bilo koje doba dana od ranoga jutra do kasno uvečer, ona je uvijek bila tu. Ispred najurednijega gradskog javnog nužnika u Zadru. Svi smo je znali samo po nadimku Vuka, a malo tko kako je toj poznatoj Zadranki pravo ime i prezime. Eto, nažalost, nije više među nama Vjekoslava Mudronja - Vuka

Blsgoslovi Bože 98 pa je ova crtica kako je ne bismo zaboravili, a i da znadete kako je bila Vjekoslava Mudronja, rođena na Murteru, a po svemu ostalome "fetiva" Zadranka. Vuka nas je napustila 2014. u 77. godini života. Kad sam je prije više godina zamolio neka popričamo, odmah je pristala, kazavši: - Nema problema. Uvijek radije pričam s muškima i budem u njihovu društvu jer su manje lajavi od ženskih. Pitaj što hoćeš. Sve ću ti reći, ali moraš napisati onako kako ja kažem. Nisam htio o njezinoj intimi; obitelji, jer sam znao koliko joj je do obitelji stalo, pa smo o onome po čemu ju je grad najbolje poznavao, uz još neke dodatke koji će vam biti zanimljivi. Reče mi kako je nužnik na Pijaci preuzela u svojoj 62. godini jer su je pozvali iz gradske uprave i ponudili neka sredi "bužu" u Bedemima, održava i vodi nužnik. Činila je to savjesno, no nije joj bio ni prvi ni jedini posao u Zadru. - Pobjegla sam s Murtera kad mi je bilo 13 godina k bratu u Zadar, prala i peglala po kućama i tako zarađivala. Zatim sam bila spremačica, ali i "policajka" u hotelu Zagreb. Da "policajka" jer sam ovako korpulentna i odlučna pazila da netko nešto ne ukrade. Zahod sam održavala tek kad sam otišla u penziju od koje se nije moglo živjeti. Vuka je bila draga i vesela osoba uvijek spremna popričati i našaliti se, ali i vrlo odlučna kad je trebalo i znala je i odbrusiti. Uvijek je isticala kako je "pijaca srce grada, a nužnik ogledalo duše" po kojem se zna kakav je tko čovjek i zato kad ode nekome u posjet "uvijek povirim u njihov nužnik i onda znam kakvi su". Kako je pored nje prolazilo na tisuće osoba i kako je puno toga i vidjela i čula pokušao sam ne bi li spomenula poneku pikantnost, za koje sigurno zna, ali je odlučno odbila: - Je, vidjela sam puno toga i čula, ali niti sam vidjela, niti sam čula. To je moj način ponašanja i pogodila sam s tim. A evo reći ću samo što mi je ovdje najviše smetalo. Bila sam jako ljuta u doba kad je Pijaca bila gotovo nikako osvijetljena pa su po štandovima i klupama spavali šporkačuni, koji su nadaleko smrdili, a sutra se s tih klupa ljudima prodavala spiza. Toga više nema, a dobro mi je s WC-om bilo. Moglo se pristojno živjeti. Sjećate li se koliko je Vuka u nužniku usluge naplaćivala? Cijena je bila izvješena na povećem plakatu: KABINA 5 KN PISOAR 3 KN. Ne znam kako je tamo danas jer bez Vuke nije to više ono pravo, nekadašnje, kad smo Pijacom prolazili, iako nismo kupovati namjeravali, samo kako bismo Vuku vidjeli i s njom bar nekoliko riječi izmijenili.

99 Zadar Portretist karaktera

Oni su ljepše oči grada koje od naoko obične slike stvaraju čaroliju. Darivaju ljepotu. Svojim djelom uljepšavaju grad i ljude čine sretnijima i zadovoljnijima. Fotoreporteri i fotografi, posebno bogatstvo Zadra kroz stoljeća. Od Burrata i braće Brkan, preko Špralje i Kucelina do novih mladih meštara zarana u svijetu priznatih. I svi su, na svoj način, posebni, a jedan među njima, onim vrhunskim, u posebnosti poseban. Jer iako se dokazao već u prvoj godini djelovanja, svoju jedinu samostalnu izložbu Željko Karavida dočekao je tek nakon 33 godine snimanja i s 59 godina života. - Ako ne uzmemo u obzir izlaganje u foajeu zadarskog Kazališta sa Špraljom i Kucelinom. Kod izložbi je pravilo kako se samostalnom smatra ako nisu više od tri izlagača, ali točno je kako sam samo svoje fotografije izložbom predstavio tek 21. siječnja 2013. Bili su 45 od na stotine odabranih portreta i tako se i izložba zvala - Portreti. Kad se odlučio za posao fotoreportera u zadarskoj redakciji "Slobodne Dalmacije" 1980. imao je 26 godina i već te 80. napravio je za Kazalište prvi katalog - portreta glumaca. - U portret sam zaljubljen. Volim ljude i želim ih prikazivati onakvima kakvi jesu, a ne kakvim oni sebe vide. Ja sam portretist karaktera. Neobično je kod Karavide zašto samostalna izložba tek 2013., kad je prije toga skupno izlagao desetak puta. - Nisam slike slao na natječaje jer uvijek mi je najveće zadovoljstvo kad mi je fotografija objavljena u novinama i časopisima, a najponosniji sam što mi je "Polet" objavio fotografije na čak tri naslovnice. Jer "Polet" je bio pojam za predstavljanje fotografije kao medija, ravnopravnom tekstovima. On je fotografiju podigao na postolje ključne informacije. Rekosmo kako su Željka stalno pratile neke neobičnosti. Tako mu se, skupa s kolegom i prijateljem Zvonkom Kucelinom, dogodila jedna izložba, a oni o tome nisu bili obaviješteni. - Ljudima se svašta dogodi pa i nama kad je 2017. postavljena izložba naših ratnih fotografija, a zaboravili su nas na nju pozvati. Narodnom muzeju Zadar darovali smo 130 takvih uradaka. Jedna od posebnosti Željkovog fotoreporterskog rada svakako je zimsko snimanje bodulskog života. - S pokojnim novinarom i književnikom Momčilom Popadićem za "Nedjeljnu Dalmaciju" napravili smo serijal o

Blsgoslovi Bože 100 Željko Karavida

životu naših otočana u zimsko doba, kad otoke napuste ljetni gosti i kad se život na njima pokaže u svojoj potpunoj istini. Bio je to pun pogodak. Kako je kod Željka Karavide puno toga bilo posebno i nepredvidivo tako je već 1993. iznenada napustio novinarsku fotografiju? - Dao sam otkaz "Slobodnoj Dalmaciji" i otišao drugim putom. Kratko sam radio za "Večernji list", honorarno, pa odlučio biti slobodni umjetnik što sam i danas, a i dalje sam službeni fotograf zadarske Kazališne kuće i Koncertnog ureda.

101 Zadar Bonaventura Duda i Bernard Kotlar

Bonaventura Duda Bernardu Kotlaru

U navici darivanja, poznati zadarski sakupljač i publicist građe iz arbanaške povijesti Bernard Kotlar, poslao je knjige Čovjek s Olimpa (život i djelo Krešimira Ćosića) i Kazivanja naših starih (o arbanaškoj tradiciji) istaknutom katoličkom teologu Bonaventuri Dudi koji je u 93. godini

Blsgoslovi Bože 102 uživao u zasluženom miru. Te dvije knjige s osobitim razlogom jer fra Bonaventura Duda je bio bliski prijatelj s Krešimirom Ćosićem, a Kazivanja povezuju arbanašku Gospu Loretsku s njezinim izvorištem na Trsatu, gdje je velečasni odsluživao svoje posljednje dane. Evo dijela fra Dudine zahvale. - Vaše dvije knjige doista su izazovne. Čuo sam za Arbanase a evo od sada i za paralelno svetište i mjesto u Zadru< Uzduž i poprijeko sam prelistao obje knjige. Bože moj, one stoje na međašu unatrag i unaprijed, a ne znam jesu li ljepši tekstovi ili mnoge slike. Osobito me potaknuo naslov Neka dalje pričaju fotografije pa spoznaja koliko su u vašu arbanašku povijest ušli i franjevci, pa legenda o Gospi Loretskoj itd. Dakako, za Arbanase i za sve koji s Vama suosjećaju vrlo je važna crkva u povijesti, sadašnjosti i budućnosti. Bog s Vama Bernarde i na čast svima Vašima koji su se ovamo doselili.

Više od sporta

Članovi zadarskog AMD-a "Beštije" svakog Božića posjete, na svojim atraktivnim motorima, vrtić za djecu s poteškoćama u razvoju, darivaju ih, druže se s njima i upoznavaju ih s čarima svojih visokooktanskih ljubimaca. "Beštije", a humane i plemenite.

← “Ljubav je zakon koji priznajem” Ogoljela istina Dragana Kwiatkowskog Čestitka za 60. rođendan

Gotovo je grijeh jednu tako vrijednu i osebujnu osobu, tako velebnog stvaratelja i čovjeka, predstaviti, u povodu njegovih 60 godina (rođen 1957.), tek malo duljom crticom, kako inače radim u svojim kronološkim pričama. Jer naš sugrađanin Dragan Kwiatkowski od dolaska u Zadar (1983.) toliko je toga vrijednoga stvorio i darovao našem gradu i Hrvatskoj da bi i poveća knjiga bila nedostatna sve to zabilježiti i ovjekovječiti njegov život i djelo. Taj, kako je lijepo zamijetio Hrvoje Hitrec, "Poljak porijeklom, rođen u Srbiji, Hrvat od glave do pete, hrvatski dragovoljac... kipar izrazito moderna izričaja... pjesnik vrlo osebujna matoševskog stila" još je i grafički dizajner i izrađivač medalja i< Samo po nekoliko rečenica

103 Zadar

Dragan Kwiatkowski u atelieru dok je dovršavao Križ mladih o Draganovim umjetničkim djelima, pa čak samo onim najpoznatijima, oduzelo bi cijeli prostor pa neću o tome jer sve je to na Internetu lijepo posloženo i pojašnjeno. Tek ne mogu odoljeti a ne istaknuti Draganovo spomen-poprsje redarstveniku Franku Lisici kojeg je izradio i postavio na brdu Štrkovača iznad Polače, gdje je Franko pao kao prva žrtva četničkog terora u zadarskom kraju za Domovinskog rata. Umjetnici potiču u ljudima iskustvo ljepote pa neka dalje o Draganu, velikom a samozatajnom čovjeku i umjetniku, podastre mišljenje ličnost dorasla ocjenjivati takvu ličnost - zadarski akademski slikar Antun Boris Švaljek. - Padom Rimskog carstva nije sve propalo, ostao je Dragan. On traje sve do danas, od onih starokršćanskih stilizacija sve do suvremene skulpture, u svoj ljepoti konveksnog i konkavnog, Poetike malih stvari, malih krhotina vremena koje utiskuje u velike mase, stvaraju posve originalan dojam o ljudima i prostorima. Ogoljela istina bila bi prava riječ za taj rad koji brani razlog postojanja svega modeliranog. U Draganu spava ono božansko i ono kraljevsko, vjera u Isusa i vjernost hrvatskoj državnosti.

Blsgoslovi Bože 104 Šezdeset godina Pomorske škole Zadar

Prvog listopada 2017. Pomorska škola Zadar proslavila je 60 godina neprekidnog djelovanja i tom prigodom istupila s podsjetnikom na tih šest desetljeća; ukusnom dvojezičnom (hrvatski-engleski) knjižicom veličine 14,5 za 10,5 cm i na 60 stranica. Nije ta knjižica jedina publikacija o Školi. Pojavili su se oni s velikim monografijama 20 godina Školskog centra za pomorstvo i turizam, Prvih četrdeset godina i Prvih 50 godina. U ovoj knjižici jezgrovito je prikazana ukupna djelatnost Pomorske, a evo povoda otvaranju škole, jer sve do njezinoga osnutka 1957. godine: - Zadar nije imao svoj stručni pomorski kadar. Naglim razvojem zadarskog brodara, sadašnje Tankerske plovidbe Zadar, javila se i pojačana potreba za stručnim kadrom školovanim u matičnom gradu te je na poticaj i uz viziju vodećih ljudi Tankerske plovidbe i tadašnjih kotarskih vlasti, prva generacija učenika s nastavom započela 1. listopada 1957. godine. Na čelo škole izabran je ravnatelj Valter Grego, a u prvoj

Iznimno lijepa knjižica na hrvatskom i engleskom jeziku u povodu 60 godina Pomorske škole

105 Zadar godini rada bio je zaposlen samo jedan stalni nastavnik, dok je ostalih 15 radilo honorarno. Prvu generaciju činilo je 70 učenika (prvi upisani je kasnije direktor Tankerske Stanko Banić, op. D. M.), po 35 za nautički i brodostrojarski smjer< Danas se učenici obrazuju u četiri usmjerenja: pomorski nautičar, tehničar za brodostrojarstvo, tehničar za logistiku i špediciju te tehničar za jahte i marine< Moto naše škole "Jednostavno, prva" stalno nas potiče na uvođenje inovacija u poučavanju i radu. Dugogodišnji izvrstan rad prepoznale su i mnoge domaće, a i strane institucije, te smo tako ponosni nositelji mnogih priznanja i nagrada... stoji u prigodnoj knjižici čiju nakladu potpisuje današnji ravnatelj Svetko Perković.

Od desetog djeteta do međunarodno priznatoga gospodarstvenika

Koncem 2017. njemački autoklub ADAC drugu godinu zaredom podario je Zaton Holiday Resorsu međunarodno priznanjem i to je čak jedanaesta u posljednjih 15 godina strana nagrada koju je dobio zadarski Turisthotel i njegove udruge. Ipak među svim tim uspješnicama svakako treba izdvojiti godinu 2014. u kojoj je Turisthotel dobio čak četiri Frane Skoblar prve nagrade u nacionalnoj konkurenciji te od Međunarodnog saveza za kamping i karavaning FICC-a TN Zaton i direktor Turisthotela Frane Skoblar osobo priznanje za doprinos kamping sektoru. Time je jasno rečeno tko je za sve te uspjehe najzaslužnija osoba. Frane Skoblar je svojevrstan gospodarstveni fenomen koji je u ugostiteljstvu i turizmu prošao sve "škaline" u podizanju do vrha u toj djelatnosti. Tako je od desetog, najmlađeg, djeteta u obitelji Mate i Marije Skoblar iz Privlake dospio do generalnog direktora Turisthotela, njegovog suvlasnika i menadžera. U Rijeci je završio hotelijerski fakultet,

Blsgoslovi Bože 106 ali nije mu smetalo biti običan radnik u restoranu jednog Hrvata u Njemačkoj. Radio je i kao noćni čuvar u Punta Skali i recepcioner u Autokampu Zaton kad se 1982. otvorilo TN-e Zaton pa šef te recepcije. Sljedeća "škalina" bila je mjesto rukovoditelja prodaje i zatim direktora naselja i već 26 godina generalnog direktora Turisthotela. No nije Frane samo pametno poslovao i tako samo tvrtku razvijao, nego se u Turisthotelu posebna pozornost poklanja odgajanju novih mladih stručnih kadrova koji će nastaviti uspješan put Turisthotela na stranom i domaćem ugostiteljsko-turističkom području.

Abina "Buža"

Malo tko ne zna za kultni TV film Buža, u glavnim ulogama sa Špirom Guberinom i Ivicom Vidovićem, kojeg smo svi i po nekoliko puta sa zadovoljstvom gledali. No puno manje ljudi zna za zadarsku "Bužu", koja se nalazi preko puta poznate kavane "Aba" i njoj pripada. Izmislio ju je, za posebne prijatelje, Poljanac Tomislav Dražović. U našoj "Buži" se ne puši, a piju se najkvalitetnija pića, i tu se redovito okupljaju, kao "stalni inventar": Foto Vjeko, Božo Jusup, dr. Željko Matas i brat mu Tomislav, Mate Radić, kad nije u svom Ražancu, kao i Joško Radman, kad ne mora

Ekipa u Buži

107 Zadar u njegovu Šoltu. Zatim dr. Lidinger, Šime Žodan i poneki drugi Zadrani te i oni naši koji žive izvan Zadra, a kad dođu, obvezno svraćaju u "Bužu". "Stanovnici" te naše "Buže" mahom su starije osobe pa je s njima razgovor užitak, jer dobro pamte i sve znaju, a nas, nešto mlađe, baš najviše zanima što su oni doživjeli, a mi to nismo mogli. Zato nemojte zamjeriti što u knjigama često spominjem te drage osobe iz "Buže" i što njihovim pričama i viđenjima možda vas "štrapaciram". "Buža" je ustvari, u manjoj zapremini, gradski pandan kolovarskom Bazenu, u kojega svraćaju mnogi Zadrani koji žive u Zadru i izvan Zadra.

Poslovna ljepotica

Plijeni smirenošću i kultiviranim ponašanjem. Komunikativnost joj je za primjer. U njoj se spojilo ono što bi mnoge žene htjele imati - pamet i ljepota. Idealna mlada žena. Naša Zadranka, jer da nije, ne bih se "petljao" u tuđe ženske. Ivana Zrilić treću je godinu voditeljica Zadarskog filmskog ureda, prve takve institucije u Hrvatskoj. Eto, opet smo prvaci, ovog puta zahvaljujući Ivani. S tim uredom ostvarila je preko 40 filmskih projekata, spotova, reklama i to je, za sada, kruna njezine poslovne karijere. Ta profesorica njemačkog i engleskog jezika 14 je godina bila urednica programa na Radiju 057 na kojemu je počela sa 17 godina. No bila je ona i honorarna suradnica zadarske redakcije "Slobodne

Ivana Zrilić

Blsgoslovi Bože 108 Dalmacije" za koju je dobavljala sportske vijesti. Ušavši u medije preko Hit depoa, popularne emisije HRT-a, završila je na Deutsche Wele radiju pa kao voditeljica glavne emisije na njemačkome jeziku na tome WDR-u kojeg je i napustila zbog preuzimanja Zadarskog filmskog ureda. I nije tu kraj Ivaninoj uspješnoj poslovnosti. Još će nas ona s puno toga kvalitetnog podariti.

Devetogodišnja nogometna enciklopedija

Nekad nas neočekivano naoko nebitno malo upozorenje, poslušavši ga, toliko oraspoloži, obogati, čak zaprepasti, pa ste osobi koja vas je na to upozorila duboko zahvalni. Tako me dobra prijateljica zamoli neka svakako poslušam jednu školsku emisiju na našem Novom radiju. Nije Ispo’ volta, koju redovito slušam, ali je ipak, nevoljko, poslušah. A slušao sam ne trepnuvši, zadivljen i začuđen. Pred SP u nogometu u Rusiji govorio je jedan gost sa zapanjujućim znanjem, vrhunskim poznavanjem mnogih nogometnih tema, analizirajući stručno igru svih reprezentacija sudionica naše grupe i svih ključnih igrača, a u našoj reprezentaciji svakoga pojedinca i s preporukom kakva nam i zašto reprezentacija treba biti, kako bismo uspjeh postigli. A taj briljantni govornik je dječak Roko Kapitanović od samo 9 godina starosti. Devetogodišnja nogometna enciklopedija i svjetski ↓ Roko nešto objašnjava prijateljima fenomen toga uzrasta. Uz frapantno nogometno znanje, jezika mu se i načina izlaganja mogu posramiti mnogi naši sportski komentatori. Roko je, inače, nogometaš i kapetan sastava "tića" ABC sport. Njegovo izlaganje svakako bi trebali poslušati mnogi nogometni treneri i ostali stručnjaci. Imali bi što naučiti.

109 Zadar Blagoslovi Bože Zadar

Pred 300 godina (3. ožujka 1719.) u našem je gradu umro znameniti Zadranin Šime Sebastijan Vitasović, kanonik i pjesnik, koji je obnašao mnoge visoke crkvene dužnosti i vodio pjevački zbor u zadarskoj katedrali sv. Stošiji u kojoj je i ukopan. Vitasović je bio visokoškolovana osoba i napisao je veći broj djela, među kojima i crkveno prikazanje Životopis sv. Stošije, koje se na hrvatskom jeziku pjevalo na Veliki četvrtak, i pjesmu u 69 stihova Blagoslovi Bože Zadar, duhovnu himnu gradu po kojoj Vitasović i je najpoznatiji.

Liječnik, humanist, domoljub

Godine 2019. navršava se 85 godina od smrti prečkog i zadarskog liječnika, humanista i domoljuba dr. Ive Marčelića, brata monsinjora Josipa Marčelića, dubrovačkog biskupa. Rođen u Preku 1865., a umro u Zadru 1934. zapamćen je, uz druge dužnosti, naročito kao ravnatelj Pokrajinske bolnice u Arbanasima (od 1897. do 1923.) i u svezi s tom dužnosti bio je među zadarskim i okolnim Hrvatima posebice omiljen. Talijanska vlast mu je nudila produžetak ravnateljstva ako uzme talijansko državljanstvo, što je on odlučno odbio. Doista je bio veliki autoritet i ugledan kad je i pored toga do konca života ostao u Preku i Zadru. Nastavio je kao liječnik tada Jugoslavenskog konzulata u Zadru (nalazio se preko puta hotela Bristol, poslije Zagreb, u blizini danas ostataka crkvice Stomorica), a jedno je doba predavao na Primaljskoj školi. Bio je posebice štovan i voljen jer je besplatno liječio mnoge hrvatske obitelji u zaposjednutom gradu. Humana i intelektualna gromada taj naš Prečanin.

Dah duha

Kad netko na koricu knjige aforizama stavi takav naslov pogodio je "usridu". Tako je postupio crnogorski izdavač i priređivač Antologije aforizama Željko Rajković objavivši tu vrlo vrijednu knjigu polovicom 2018. u Podgorici. Nama je ta antologija osobito zanimljiva što se u njoj nalazi i deset aforizama Zadranina Drage Bosnića. Veliko je priznanje biti među stotinjak autora iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Hrvatske,

Blsgoslovi Bože 110 Drago Bosnić

Makedonije, Slovenije i Srbije. Bosnić je ugodno iznenađen jer za monografiju nije znao, a stigla mu je gratis na kućnu adresu. Eto primjera kako granice među "tvorcima duha" ne postoje, kako je ljudski stvaralački um opće zajedništvo.

Tko su Paško i Zagorčić?

Mnogi su pisci, kritičari i novinari koristili pseudonime i inicijale. Među njima bio je i povijesno znameniti naš Jakov Čuka (Zaglav 16. 7. 1868. - Rim 1. 11. 1928.), koji je umro pred 90 godina. Bio je visoki crkveni dostojanstvenik i književni kritičar, doktor crkvenoga prava i rektor hrvatskog Zavoda sv. Jeronima u Rimu. Uz to osnivač i prvi urednik Glasila Matice dalmatinske i tajnik te zadarske udruge. Opće je poznato kako je njegov literarni (kritičarski) pseudonim bio Jakša Čedomil, a Jakov Čuka vrlo malo, gotovo nezamjetno, kako se javljao i pod pseudonimima Paško i Zagorčić. Pa kad naiđete na tako potpisan tekst znajte kako je to naš Jakov Čuka.

111 Zadar Vinko Jakša - Jakšić

Dana 24. ožujka 1928. u Veneciji je umro još jedan poznati Zadranin Vinko Jakša - Jakšić ili Vicenzo Giaxa, kako su ga Talijani zvali. Rođen je u Zadru 1848. i ukopan je u rodnom gradu, a znanstveno ime stekao je djelujući u Italiji, posebice na području medicine, u tolikoj mjeri da je tamo ustanovljena nagrada s njegovim imenom. Liječnik, profesor, istraživač, publicist. Pored ostaloga utemeljitelj opservatorija u Napulju i higijenskih instituta u Napulju i Pisi. Iako je veći dio života i djelovanja proveo u Italiji za Zadar je bio stalno vezan.

Stankova poveznica

U travnju 2018. u dvorani Znanstvene knjižnice u Zadru održano je predstavljanje monografije "Književno Posušje" autora Radice Leko i Stanislava Bašića. Kao što naslov upućuje ne radi se o Zadru a pogodili smo što smo predstavljanju nazočili. U prvom redu zbog zadarskog književnika, novinara i publicista, nekad godinama zaposlenika u zadarskoj redakciji "Slobodne Dalmacije" Stanislava Bašića. Sva priznanja gospođi Leko na trudu i koautorstvu ove vrijedne monografija, ali posebice je dojmio Stanko Bašić. Jer bio je prava poveznica između svoga zavičaja i svoga boravišta, s podjednakom ljubavlju prema postojbini i prema Zadru, kako reče "u kojem sam proveo dvostruko više života nego u ostalim sredinama". Stankov primjer trebao bi biti putokaz mnogima. Kardinal Kuharić i Stanislav Bašić

Blsgoslovi Bože 112 Svih osamnaest

Zadarski je sport kroz dugu povijest pun rekorda i primata, a okončanjem natjecateljske sezone 2017./18. dodana su dva nova. Gotovo nevjerojatna, a možda i neponovljiva. Priložili su ih kuglači "Zadra" i stolnotenisači "Donata". Oba su se kluba vratili u prve hrvatske lige s po 18 pobjeda u 18 utakmica! Doista za anale.

Posljednji Brunov zaveslaj

Dojmljivim tekstom tog naslova "Zadarski list"je ispratio jednu od najvećih "Jadranovih" legendi, Bruna Arasa, čovjeka koji je punih sedam desetljeća svoj klub živio. Došao je u njega s 18 godina nakon što se dokazao barkajolstvom i od tada Bruno i "Jadran" bili su jedno tijelo i jedna duša. Član onog znamenitog osmerca, prve veslačke posade u poslijeratnom razorenom Zadru, kojeg su, uz njega činili: Đani i Berto Grdović, Dinko Vladović, Čedo Škorić, Josko Perić, Mile Šimunov, Ante Ivić i kormilar Dalibor Dvornik. Od tada pa do tek nekoliko dana prije nego će nas napustiti (20. 5. 2018.) Bruno se od kluba i njegovih veslača nije

Bruno Aras - Jadranova, i ne samo Jadranova legenda

113 Zadar rastajao. Bio je u "Jadranu" gotovo sve, no Zadrani ga ne pamte i cijene samo po tome. Bruno Aras je cijeli svoj život usmjerio za dobro svome gradu u kojemu se dokazao na mnogim područjima. Ostat će zapamćen kao primjer čovjeka koji je znao gdje pripada i s kojim stazama i na koji način treba kroz život časno "veslati".

Znao je prepoznati znakove vremena i trenutka

"Od sv. Grgura do sv. Petra" naslov je knjige Ive Livljanića, prvog veleposlanika države Hrvatske pri Svetoj stolici, koja je u dvorani zadarskog Sveučilišta predstavljena 25. svibnja 2018. Tim simboličnim, a čvrsto životno istinskim naslovom, autor je povezao svoj križni put od uzništva na otočiću sv. Grguru do hrvatskog ambasadora u Rimu. Predstavljanje knjige je dojmilo i posjetom i načinom jer nitko od četiri predstavljača nije "davio" dužinom izlaganja i nije govorio o sebi, što je česta pojava u Zadru za vrijeme predstavljanja knjiga, nego je kratko i koncizno upozorio na vrijednosti autora i knjige njegove. U taj opće pozitivni ugođaj uklopio se i autor kazavši doista tek ono najnužnije što je kao uputu u čitanje kazati trebalo, a ostalo, kako je i red, ostavio je čitateljima. O mnogim mišljenjima i pohvalama Ivi Livljaniću zapažena je dobro pogođena jezgrovitost dr. Zlatka Begonje: -Znao je prepoznati znakove vremena i trenutka.

S predstavljanje Livljanićeve knjige

Blsgoslovi Bože 114 Sve je na tom "blagovanju riječi", kako je rekao jedan od predstavljača, bilo prisno, neposredno , a u tom je duhu i okončano, kad je Ive Livljanić, našalivši se, kazao istinu: - Ovo je povijesni događaj, jer su se susreli prvi i sadašnji gradonačelnik našega grada. Livljanić je, naime, bio posljednji predsjednik Skupštine Općine Zadar (prvi gradonačelnik) u državi Hrvatskoj, a predstavljanju nazočni, sa suradnicima, današnji gradonačelnik Branko Dukić njegov je tradicijski aktualni sljedbenik. Knjiga je razgrabljena i mnogi su bez nje ostali.

The Best, najveći ambasador Zadra i Hrvatske

Tko bi u svijetu uopće čuo za neki mali nogometni hrvatski klub kakav je NK "Zadar", da u njemu nije ponikao danas planetarno popularni kapetan hrvatske reprezentacije, igrač "Real" Madrida Luka Modrić, najveći hrvatski nogometaš ikada. Jedini u povijesti koji je službeno proglašen najboljim igračem Svjetskog prvenstva pa najboljim nogometašem godine u Europi, najboljim veznim igračem na svijetu i kao kruna svega FIFA-inim The Bestom, najboljim nogometašem svijeta. Sve to u jednoj sezoni. Luka je, štoviše, prvi nogometaš u posljednjih 24 godine koji je istovremeno dobio nagradu za najboljeg igrača SP-a i najboljeg igrača svijeta! Uzeo je sve što jedan nogometaš može uzeti. Najbolji među najboljima, kako je to kazao prvi trener svijeta Didier Deschamps uspoređujući ga s Messijem i Ronaldom i stavljajući ga ispred njih. A o Lukinoj sportskoj izuzetnosti vrlo je lijepo sažeo kolumnist Sportskih novosti Mario Zorko: - Kapetan Modrić više je od predvodnika, on je od onih koji svoje suigrače čine boljima i koji su uopće rijetki u povijesti sporta. O svemu tome poslovično skromni i poslovično uporni Luka je kazao: - Nikada nisam odustao od svojih snova i ove nagrade su potvrda kako se radom i trudom može postići sve.

Luka u Rusiji 2018. →

115 Zadar Može li bolja i ljepša poruka naraštajima i Zadra i Hrvatske i svijeta. Upravo zahvaljujući Luki na stadion u "Stanovima" "slijeću" neprekidno novinari najpoznatijih svjetskih agencija u istraživanju života i nogometnih početaka našeg sportskog velikana. Tako su u Zadru bili novinari službene "Realove" "TVAntena 3", španjolske "Marce", francuskog "Le Journal Dimanche", "Agence France Pressea" (treća po veličini novinarska agencija na svijetu), BBC-a, najveće televizijske kuće u Južnoj Americi brazilske "TV Globo". Bili su u Zadru i Modrićima i Korejanci, Česi, Talijani i mnogi drugi. A tu nije kraj. Luka Modrić je svima neodoljiv magnet kao igrač i čovjek, a Zadru i Hrvatskoj najveći veleposlanik u svijetu i ponos.

Prije 190 godina

Evo još jednog od mnogih zadarskih prvenstava. Godine 2019. navršava se 190 godina od otvaranja prvoga gradskog perivoja u Hrvatskoj, koji u Zadru postoji i danas i nazivamo ga, onako po narodnu, "Dječji park" ili "Mali park". Dakle, godine 1829. u bastionu "Grimani" otvoren je "Gradski perivoj". Početkom 20. stoljeća je bitno preuređen. Zidom je odvojen od "Trga pet bunara", imao je svoj ulaz i fontanu. Danas taj gradski predio službeno nosi naziv "Perivoj kraljice Jelene". Perivoj kraljice Jelene 1902

Jandrino životno djelo

Ove je godine desetljeće kako nas je napustio Jandre Širinić, jedan od najvećih zadarskih novinara u povijesti. I kao čovjek i kao novinar bio je na svoju ruku, a velik oboje. O njegovom životu i djelu već se dosta pisalo pa želim na Jandru podsjetiti na jedan široj javnosti zasigurno nepoznat način. O Jandri od Jandre! Poznato je kako nije volio u prve redove, kako je važio za sposobnu, a samozatajnu osobu. U tolikoj mjeri

Blsgoslovi Bože 116 Jandre Širinić s bratom Vjekoslavom da je, kad ga je Redakcija nominirala za Nagradu za životno djelo, otišao u Gradsko poglavarstvo i nominaciju poderao. Ušao je u povijest Grada i po tome jer je Grad od tada za svaku nominaciju tražio potpis odobrenja nominiranoga. Novinarska dostignuća su mu briljantna i za njih je dobio Zlatno pero i Nagradu " Slobodne Dalmacije" Joško Kulušić (primio ih je jer su od struke), ali o svome novinarskom radu nije volio raspredati. Čekali smo trenutak kad će se jednom zaboraviti i popustiti i dogodilo se. Razgovarajući, onako neobvezno, rekao je, kako je ipak njegovo najveće novinarsko dostignuće spašavanje Cvika. O čemu se radilo evo citata iz zapisa Pavla Jerolimova: - Jandre Širinić je ispred milicijskih cijevi spasio nevino optuženoga Stanka Lukića Cvika za ubojstvo milicajca, što je jedinstven slučaj u našoj i europskoj praksi...

Kod zubarica s guštom

Ima li još netko tko voli ići kod zubara ne znam, ali ja volim i idem često. Istina, zubi su mi "groblje", a kako i ne bi bili u ovim poznim godinama. Glavni razlog zašto volim kod zubara su - zubarice. Ne, ne radi se o

117 Zadar mladim početnicama na kojima bih "pario oči", nego o ozbiljnim gospođama, istina ugodne vanjštine, a jedino me smeta kad kod njih dođem što moram usta držati otvorena, a ne smijem govoriti. Kakav paradoks. Uz to one su ugodne sugovornice te ono malo što između "zahvata" uspijem s njima popričati činim s užitkom. Jer i gospođa Nina i gospođa Nataša su drage i susretljive osobe, poslovično ljubazne pa se čovjeku čini kako ne dolazi na zubarsku neugodnu stolicu, nego kod nekih uljuđenih moderatorica kojima je pacijent ispred svega. Neću vam otkriti u kojoj su ambulanti. Probajte sami saznati.

Sjetimo se i njih

Tri kuglačka sudca u kultnim Mocirama sastavni su dio zadarskog kuglačkog fenomena. U prvom planu Denis Paleka, stoji Milorad Beram, a za drugim stolom Branko Šojat. Denis, popularni "Paraga" i dalje sudi, a Branko se povukao, dok nas je Milorad prerano napustio, a i dalje je s nama.

Blsgoslovi Bože 118 "Lovci" su ustvari lovina

Nađem se ponekad u klapi "bivših muškarčina". Bar oni sebe tako nazivaju, jer dok su bili mlađi "malo koja nam je uteći mogla". A sve su to ustvari "lovačke priče" kao "bio sam s onom i onom, imao sam tu i tu, toliko ih i toliko, nisam se mogao od njih braniti" i slično. Klimao bih glavom odobravajući im i dosađujući se, no jednoga dana u toj klapi zateknem mlađeg znanca, koji je, također, mirno i s odobravanjem "lovačke priče" slušao. Kad su ga pozvali neka i on nešto kaže, reče: - Nisam imao ni jednu, a ni vi niste. Možete zamisliti kako su njegove riječi kod muškarčina odjeknule, no on ih odmah prizemlji: - Žene su imale nas, a ne mi njih. Jer muškarac nudi, a odabire žena. Istina, bio sam s više njih, ali vam ne mogu kazati tko su, jer se ni jednoj imena ne sjećam. Žao mi je što ne smijem otkriti ime ovog plemenitog, časnoga gospodina, a sigurno bi ga mnoge Zadranke htjele upoznati.

I Diadora i Adriatic

Kad je lipnja 2016. prestala s radom "TV VOX" Rena Sinovčića ostali smo uskraćeni za vrlo sadržajan i kvalitetan program utemeljen pretežito na događajima s područja Zadarske županije, što je gledatelje i najviše zanimalo. Dvije godine Zadar je bio bez gradske televizije i dok smo s nestrpljenjem očekivali pojavu jedne, gotovo istovremeno smo dobili dvije. Ožujka 2018. "TV Diadora" i "TV Adriatic" dobili su koncesiju na deset godina i emitiranje njihova programa zakazano je za mjesec rujan. "Diadora" je u potpunosti zadarska, jer u vlasništvu je "Diadora Medija", a vode je Zadranke Marija Vicković kao direktorica i Slavica Vulin glavna i odgovorna urednica. Angažirale su iskusne novinare Šenola Selimovića, Ivanu Vukić Baždarić, Igora Jelenića Tota, Roberta Zorića i druge. "Adriatic" je iznenađenje jer je s njim interes u Zadru našao Čakovčanin Miljenko Vinković. Dobrodošlica i njemu, a objema televizijama upozorenje da je "VOX" letvicu kvalitete visoko postavio. Diadorin logo

119 Zadar Prijatelji

Do svoje šezdeset i neke nije ni pomišljao kako bi u kući mogao držati nekoga sa strane. Jer osim njegove Đane godinama s njim nikoga drugog nije bilo. Djecu im Bog nije dao, a mačke, psi, ptice, ribice nisu ih zanimale. Oboje dragi, vedri i susretljivi ljudi bilo im je dovoljno što imaju sebe i ponekog dobrog znanca u susretima za šetnje kvartom. Đana mu nije bila samo životna suputnica, nego i najbolji prijatelj. Onda je naglo teško oboljela i ubrzo umrla. S njegovoga lica nestalo je one prepoznatljive vedrine, a uvijek žive, vesele, nemirne oči smirile su se i potamnjele. Žal za Đanom i samoća su ga "ubijali". Ne želeći ga izgubiti, a ne pokazati kako ga žale (to bi ga još više dotuklo) prijatelji su ga uspjeli nagovoriti neka uzme psića. Oživjet će ga, unijeti mu u kuću veselje i radost a i dobit će vjernog prijatelja. - Nitko mi Đanu ne može nadomjestiti, odbijao je, a nakon dugog nagovaranja ipak popustio i doveo tek jedomjesečnog Đanija. Ime mu je dao kako bi ga na Đanu podsjećao. "Oživio" je , a što je Đani više rastao, zbližavanje među njima bilo je sve veće. Psić mu se "pod kožu uvukao" i nije više bez njega mogao. Nisu se ni na trenutak razdvajali. Bilo ih je užitak gledati kako šetaju, vesele se, "pričaju", maze i vole se. Jednoga nam dana reče: - Dobro ste me savjetovali i hvala vam što ste me nagovorili. Đani mi je doista najbolji prijatelj i s njim mi je kuća puna. To prekrasno prijateljstvo trajalo je sedam-osam godina i viđali smo ih gotovo svakoga dana, a onda nekoliko dana nije ih bilo i svima nam je nešto drago, nešto na što smo svakoga dana navikli, nedostajalo. Kad se konačno pojavio sâm, bez Đanija, naglo oronuo, znatno ostario, izgledom čovjeka kojem su "sve lađe potonule", znali smo što se dogodilo. Njegovog Đanija neoprezni je vozač nehotice usmrtio. "Ubio" je time i njega. Đanija je ukopao u vrtu svoje prizemnice i na pločici napisao: "Moj prijatelj Đani". Izlazio više nije. Družio se s Đanijevim humkom i tugovao, još mjesec-dva životario i ugasio se. Otišao je kod Đane i Đanija.

Intimus

Intimus je najveći, zadnji stadij prijateljstva. Do njega se godinama dolazi. Počinje se s dobrim znancem nastavlja s dobrim prijateljom i tek nakon

Blsgoslovi Bože 120 dugo vremena dolazi se do intimusa. Nalazi ga se, otkriva ga se. Takvoj osobi mogu se povjeriti i najdublje skrivane tajne. Rijetka je, a nađite je svakako. Uživat ćete u spoznaji, u dubokom duševnom zadovoljstvu, što se nekome povjeravate, a to dalje ne ide i, u najmanju ruku, bit ćete znatno bogatiji.

Rijetka fotografija

O izgradnji prvoga mosta koji je premostio uvalu "Jazine" više je fotografija, jer je to bio veoma važan događaj za Grad i njegovo okružje. Ova fotografija je pak posebna. Pokazuje Most pred završetkom gradnje, datumirana je s 19. 12. 1928., a Most je bio zgotovljen do konca godine (navodno 27. prosinca). Posebnost je na ovoj fotografiji prednji plan na kojem se vidi dijelom izgorena straćara i druge oko nje na mjestu gdje je danas ispod "Muzeja antičkog stakla" moderna prometnica. A nije tome tako davno - tek 90 godina.

Tko je stariji, galeb ili čovjek?

Galebovi su nam preplavili, gotovo uzurpirali, cijeli grad. Prijatelji ribara preobrazili su se u drznike pa se čak zalijeću na prolaznike i iz ruku im otimaju hranu koju se spremaju pojesti. Ne čine to kako bi "jedačima na ulici" ukazali na pristojno ponašanje, nego jer i oni svakoga dana moraju nešto pojesti, a kljunova, kojima to također treba, je previše. U bivšoj vojarni na "Višnjiku", gdje je danas sveučilišni centar, jedno je od najvećih

121 Zadar okupljališta u Gradu tih proždrljivih ptica opjevanih kao simbola nesputane slobode. Svako nas jutro rano bude kreštavim prepirkama i borbom za ono malo zalogaja što ih neodgovorni stanari bacaju na krov vrtića na kojem se galebovi sakupljaju. I tako iz dana u dan među tim pticama gledamo samo borbu, rivalstvo, sebičnost. Kao i kod ljudi. Pitanje je samo, tko se na koga ugledao. Jesu li stariji galebovi ili ljudi?

Drugi pjesnik svijeta

Razvijte u sebi bezbojne zastave duša, jedino će vas one konačno izbistriti u ljude.

Za ovaj stih na Natječaju Ujedinjenih naroda za univerzalnu poruku svjetskom miru naš sugrađanin je 2008. godine u konkurenciji 7268 prijedloga pjesnika i mislilaca iz cijeloga svijeta dobio drugu nagradu uz Srebrnu medalju i Veliku plaketu UN-a, a dnevni tisak proglasio ga je Drugim pjesnikom svijeta. Uz niz drugih vrijednih priznanja, koncem 2016. godine Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović počastila ga je pismom zahvale za njegov stvaralački književni rad, oduševljena

Vinko Hajnc

Blsgoslovi Bože 122 njegovom poezijom koja ju je "duboko dojmila i oplemenila". Taj naš znameniti sugrađanin Vinko Hajnc diplomirani je inženjer pomorskog prometa, koji je cijeli svoj radni vijek proveo u Tankerskoj plovidbi, živeći u Zadru već 70 godina s početkom pisanja iz srednjoškolskih dana. Najistaknutiji književni kritičari podarili su mu visoke ocjene pa ja neću o tomu, nego samo pozvati naše sugrađane neka čitaju Hajnca. Uz njegovu poruku: Gledam ljubav koju sam u snove sakrio, jer samo snovi uzgajaju ljubav bez datuma smrti

Šaptač pokojnicima

Jedan naš sugrađanin, koji je u poznim godinama, već dugo u Grad ne dolazi gotovo nikako. Vidjeti ga na Trgu ili u Kalelargi prava je rijetkost, a poznata je osoba. Ali zato svakoga dana odlazi na groblje. Baš svakoga!? Kažem mu kako to nije uredu i ako se odlučio za život mora živjeti sa živima, a ne s mrtvima. Njegov je odgovor: - S mrtvima mi je puno bolje. Potpuno se razumijemo i slažemo. Nema u našem tihom razgovoru, šaptanju ustvari, nikakvih problema; ljutnje, stresova i slično. Slušam ja njih, a oni mene. Ako se preselim k njima prije tebe, dođi pokoji put na moj grob. Imat ću ti što ispričati i bit ćeš zadovoljan. Ode li doista prije mene, a samo Bog zna kad će kome vrijeme doći, želju ću mu ispuniti. Jer vjerujem mu. Svi mi ustvari živimo svoje svjetove i ako nam je u njima dobro, a nikome ne činimo loše, zašto bi tuđi svjetovi drugima smetali?

Ukleta "Bobova kuća"

Davnih 50-ih u gradskoj četvrti Relja bila je najljepša privatna vila na tome području poznate zadarske obitelji Ivanov. Glava obitelji Vice imao je četiri sina od kojih je najpoznatiji bio veslač i košarkaš Srećko, a sin Božidar rano je otišao u Ameriku i pomogao izgradnju jednokatnice koju su po njmu prozvali "Bobova kuća" (Božo - Bob). Nalazila se iza građevinskog poduzeća "Grmeč" (danas je tu parkiralište preko puta "City Gallerije") i okružena voćnjakom njegovanim i punim svakovrsnoga voća pa je mularija s Relje "upadala" i voćnjak "plijevila". Sve dok vlasnik Božo

123 Zadar Ivanov, koji se vratio iz Amerike, nije počeo po (iznad njih) upadačima pucati. Za svih u gradu to je bilo nepojmljivo, a za gospodina (nije dozvoljavao zvati ga druže : - Tamo u Americi toga nema.) bilo je normalno jer je privatni posjed u kojeg se ne smije ulaziti. - Neka pitaju, nabrat ću im koliko hoće, ali unutra ne. Gospodin Ivanov u toj je kući tragično završio izgorjevši negdje 80-ih, a kako vilu nitko nije pazio ona je s godinama propala te su je za stanovanje koristili zadarski beskućnici. Ta "Bobova kuća" kao da je bila ukleta. Jer osim tragedije njezina vlasnika u njoj se 2002. dogodilo i ubojstvo, kad je beskućnik ubio beskućnika.

Domovinska zahvalnost Jeremiji

Toliko je toga naš Jeremija dao svome narodu i svome gradu, toliko je i raznih priznanja primio pa se normalnim i logičnim očekivalo upravo ovo priznanje kojega je dobio koncem lipnja 2018. uz proslavu 20. obljetnice od utemeljenja HVIDR-e Zadarske županije. Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović odlikovala je brigadira Ivicu Matešića "Spomenicom domovinske zahvalnosti". Domovinska zahvalnost na pravo mjesto i u pravo vrijeme, čovjeku koji je cijeli svoj život podredio Domovini u tolikoj mjeri da mu ona zahvalna treba biti. Može li ljepše priznanje za čovjeka, ratnog književnika i borca koji se i dalje bori za svoje ideje i svoje ratne dragovoljce. Ivica Matešić Jeremija za Domovinskog rata

Blsgoslovi Bože 124 Pred pola stoljeća

Ovako je izgledala zadarska crkva sv. Marije i samostan uz nju pred točno pola stoljeća. Ovu fotografiju, vrijedni dokumentarni svjedok vremena, ustupio je Zadranin Ivan Čermak, snimivši je 1968. Ugođaj s nje nije se dugo zadržao jer je već 1971. počela izgradnje zgrade Arheološkog muzeja Zadar, a time i preuređenja prostora s fotografije.

← Crkva sv. Marije 1968.

Loša i lošija inačica

U samo 15 minuta, za koje smo vrijeme popili kavu, nestao prijatelju automobil. Istina, parkirao ga je gdje je zabranjeno, ali i drugi su, a nema samo njegovog. "Tješim" ga: - Postoji loša i lošija inačica. Loša je ako ćeš morati platiti kaznu, kako bi ga natrag dobio, a lošija što nećeš morati ništa platiti. - Kako, zar ta druga, kad ne moram platiti, nije bolja inačica? - Nije, ako su ti ga "digli" lopovi.

Dobro došao pričoplovče

Profesor na zadarskoj Pomorskoj školi Jere Bilan, kao i godinama ranije njegov kolega Maks Klarin, nakon plovljenja brodovima i katedrama, u 53. godini zaplovio je u književne vode. Zbirkom "Svjetionik", objavljenom u vlastitom izdanju kolovoza 2018., podario nam je književni prvijenac od 15 dužih pripovjedaka pretežito vezanih za more, ljude i krajeve na moru i uz more. Zar je drugačije i moglo biti, kad je Bilan u pravom smislu riječi dite mora - i rođenjem na otoku i opredjeljenjem za životni poziv pa evo i življenjem s morem i kroz književno stvaranje. Pobuda mu je došla spontano, a ustvari ona je oduvijek u njemu bila.

125 Zadar - U jednoj noći bonace zraka svjetlosti na svjetioniku "Blitvenica" kod otoka Žirja, koja se očaravajuće protegla po mirnoj morskoj površini, učinila mi se kao ruka spasiteljica koja se nudi za pomoć pomorcima i svima koji su na bilo koji način za more vezani. Bio je to poticaj kojem nisam mogao odoljeti i otisnuo sam se na tu za Jere Bilan i naslovnica knjige mene dobrim dijelom nepoznatu pučinu književnog stvaranja. Bilan pričama "plovi" od čovjeka do čovjeka, od otoka do otoka plastično oslikavajući i likove i događaje, a svaka njegova priča nosi poruku dobrote među ljudima čime predstavlja i osobnost autorovu. Knjiga je oplemenjena i podignuta joj vrijednost likovnim uratcima akademskog slikara Borisa Švaljeka, a u lokalpatriotskom duhu tiskana je u "Zadarskoj tiskari" što je također dobra poruka. Prva Bilanova knjiga je prvo predstavljanje imala, kako je i red, u Jerinoj postojbini Žirju. Slijede predstavljanja u Zadru i Zagrebu. "Svjetionik" Jere Bilana, s 15 priča na 170 stranica, svakako valja pročitati. Svojim "svjetlom" proširit će vam vidike, osvijetliti nove putove i oplemeniti vas.

Bar je oličimo

Za ljepotu i čistoću grada dobivamo mnoge nagrade, čak svjetski prestižne. Kad je tako morali bismo voditi računa neka nam cijeli grad bude u tome duhu. Zato se ne može prijeći preko nagrde koju staroj gradskoj jezgri čini bivša Tehnička škola koja je i gradski spomenik poznat kao Bakmazova zaklada. Jer još 10. 1. 1910. izgrađena je novcem kojeg je u tu svrhu namijenio tada već pokojni zadarski veleposjednik

Blsgoslovi Bože 126

Bakmazova zaklada pretvorena u strašilo

Paško Bakmaz. Nalazi se između "Malog parka", početka "Muraja", Trga Petra Preradovića i prekrasnog parkića "Jarula", koji je pravi cvjetni rasadnik, a ona - ruglo. Porazbijana stakla i zidovi pocrnjeli kao da su bili vatrom zahvaćeni. Ne ulazeći u pitanje privatnog (ili društvenog) njezinog vlasnika, zar je ne bismo mogli bar pristojno oličiti, kako došljacima ne bi "bola oči" ružnoćom u lijepom gradskom ugođaju. Jer autobusi koji dovoze strance, parkiraju se upravo pred tom rugobom i ona je prvo što u našem gradu došljaci vide.

Dobrotvor

Prijatelj Veseljko poznati je Zadranin i posebna je osobnost. Visoko obrazovan, a vrhunski komunikativan s lijepim ponašanjem na prvom mjestu, strpljiv, taktičan i uporan, primjer je pravoga gospodina. Posebice prema ženama.- Najljepše što je Bog na ovom svijetu stvorio je lijepa uredna žena. Kad na takve naiđem ne mogu im odoljeti, Veseljkova je maxima. Žene ga obožavaju. Kako i ne bi kad je, uz sve rečeno, kažu, i savršeni ljubavnik. Dobrotvor ženama koje mnoge bez njegovog oplemenjivanja nikada ne bi sagledale punoću vrijednosti svoje ženstvenosti.

127 Zadar Otac najkošarkaškijeg zadarskog slogana

Vjerojatno nema Zadranina, također i osoba izvan Zadra koje prate zadarsku košarku, koji ne znaju za kultni slogan "Bog je stvorija čovika, Zadar košarku" što već gotovo pola stoljeća stoji u košarkaškoj dvorani "Jazine". No vrlo rijetki znaju kako taj slogan nije izvorni, nego dijelom promijenjeni, a također je malo poznato tko je njegov autor, iako ga susrećemo gotovo svakodnevno na Trgu ili na kavici kod Četiri kantuna. U cijeloj ovoj neobičnoj priči posebice je dojmljivo kako je tvorac najkošarkaškijeg slogana danas 68-godišnji Ivan Čermak iz najkošarkaškijeg otočkog mjesta, koje je i kolijevka najkošarkaša Hrvatske u povijesti Krešimira Ćosića. A sve to dala je Dobropoljana s otoka Pašmana. Ivan Čermak iz prve je generacije "tornadovaca", strastveni navijač i jedno vrijeme i košarkaški sudac kome je zadarska košarka u venama. - Kad sam 1971. godine bio djelatnik u "Vinilplastici" pred jednu važnu utakmicu izradio sam dva transparenta s različitim sloganima. Napravio sam ih od plastične tende i platna s podlogom crven-bijeli-plavi i sloganima "Bog je stvorija Zemlju, a Zadrani košarku" i "U Jazinama šale nema, KK Zadar svima poraz sprema". Kako na utakmicu zbog posla nisam mogao, tranasparente su nosili drugi navijači iz naše tvornice, no kad su ih pokazali u dvorani, policija je oba zaplijenila. Bilo je to doba kad političkom sustavu takvi slogani, i još s podlogom hrvatske trobojnice bez zvijezde, nisu odgovarali. Slogani su na nekoliko godina zaboravljeni, a onda se pojavio ovaj koji je i danas u "Jazinama". Bilo mi je krivo zašto je dijelom izmijenjen, jer košarku nije mogao stvoriti Zadar, nego njegovi građani, a tako je i moja poruka dijelom oskvrnuta. Ipak dobro je što i ovaj novi kultni slogan trajno ukazuje gdje je kolijevka košarke u Hrvatskoj i u Hrvata.

Ivan Čermak danas →

Blsgoslovi Bože 128 Na vrhu piramide zajedništva

Na SP-u u nogometu, održanom 2018. u Rusiji, hrvatska nogometna reprezentacija osvojila je srebrno odličje, iznenadila cijeli svijet i - oduševila ga. Ne samo sportskim ishodom, kojega gotovo nitko nije očekivao, nego nečim još većim i vrjednijim - rijetko viđenim zajedništvom, Šime Vrsaljko, Domagoj Livaković, Danijel fanatičnom borbenošću i Subašić i Luka Modrić za dočeka u Zadru kvalitetom igre stavljajući uvijek u prvi plan svoju Hrvatsku i njezine ljude. Čineći sve to za njih. U taj se ugođaj, koji je obišao globus kao svjetski fenomen, sjajno uklopila i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarević pobravši simpatije i čestitke na svim kontinentima. Skupa s nogometašima ona je bila najveća veleposlanica male Hrvatske koja je postala svjetski hit broj jedan. Nogometaši su razgalili srce i dušu naciji i zaslužili najsjajniju medalju, jer su jedini uspjeli što nikome drugome u postojanju države Hrvatske uspjelo nije - ujedinili sve Hrvate pokazavši koliko se daleko zajedništvom može i utrli putokaz kojim bismo svi morali koračati na svim područjima. A na vrhu tog svjetskog fenomena hrvatske piramide zajedništva postavio se Zadar koji je jedini naš grad ovoj povijesnoj reprezentaciji podario čak četiri igrača ponikla u zadarskom nogometu. Ni najmnogoljudniji Zagreb, ni najnogometniji Split, ni Rijeka, ni Osijek - nitko u Hrvatskoj ne može se podičiti s četiri mušketira kakvi su Luka Modrić, prvi igrač SP-a i najbolji igrač svijeta, Šime Vrsaljko, Danijel Subašić i Domagoj Livaković. Proslavivši Hrvatsku oni su proslavili i Zadar i za sva vremena ušli u povijest najljepšeg hrvatskoga grada kao njegove istinske veličine. A njima je najveća nagrada "što smo naše ljude učinili sretnima".

129 Zadar Jedini u povijesti

Veličina velikih je u njihovoj skromnosti i jednostavnosti. Ostvare svojim životom velebno, u ovom slučaju, nevjerojatno djelo, a ne promijene se ni za dlaku. Ostanu oni isti naši, obični, dragi ljudi, odnoseći se prema svakome znancu kao što su se odnosili i kad su bili anonimci. Ovdje je riječ o poznatom našem Zadraninu, počašćenom s čak tri nagrade za životno djelo (ne znam kome je od naših još to uspjelo). Postao je znanstvenik svjetskog ugleda s preko 30 domaćih i međunarodnih priznanja koji je kao gost svoje znanje podario 31 sveučilištu na šest kontinenata, a bio je i pozvani profesor sveučilišta u Vjekoslav Jerolimov za primanja Nagrade Cardiffu i Bristolu (UK) te Grada Zadra za životno djelo Portlandu (SAD). Znanstvenik je i sportaš te u povijesti jedini akademik iz Zadra u području biomedicine u HAZU te prvi i jedini hrvatski akademik - stomatolog. Vjekoslav Jerolimov, naš Vjeko s Bazena na Kolovarama. Ovo je tek njegova blitz-legitimacija i nedostatna je (potpuna je na 20 stranica) pa istaknimo još bar neka od njegovih važnijih postignuća. Dobio je dva visoka odličja Predsjednika RH - Red Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske za zdravstvo i Red Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića za znanost. Zatim Nagradu Grada Zagreba za cjeloživotno postignuće u znanosti, Nagradu Grada Zadra za životno djelo i Državnu nagradu za znanost RH, nagradu za životno djelo. Od međunarodnih priznanja tu su osobita odličje Award in Recognition of Excellence in Schiolarship in

Blsgoslovi Bože 130 Dental Materials (Academy of Dental Materials, SAD) i priznanje Recognised Specialist in Prosthodontics od European Prosthodontic Association (UK) čiji je bio predsjednik, a danas i počasni član. Akademik je specijalist stomatološke protetike i primarijus, magistar bioloških znanosti, magistar stomatoloških znanosti i doktor medicinskih znanosti. Redoviti je profesor u trajnom zvanju, a bio je dekan Stomatološkog fakulteta, prorektor Sveučilišta u Zagrebu i predsjednik Hrvatskog stomatološkog društva. Redoviti je član HAZU i Akademije medicinskih znanosti te počasni član Hrvatskog liječničkog zbora. Organizator je preko 60 domaćih i međunarodnih skupova te autor preko 390 znanstvenih, stručnih i drugih radova. A sve je to tek mali dio njegovih postignuća. U vaterpolu igrač, trener, sudac, delegat, predsjednik Zbora sudaca Zagreba, a potom i Hrvatske te potpredsjednik Športskog društva HAŠK Mladost iz Zagreba. Kad pričate s njim dojmljuje vas mirnoćom, staloženošću i nenametljivošću. Svakoga će strpljivo saslušati i nikad neće svoje mišljenje iznijeti, ni slučajno ga nametnuti, ako ga za njega niste pitali. Kad je u Zadru, a od odlaska u mirovinu (73 su mu godine) tu je gotovo stalno, svako ćete ga jutro naći na kavici u "Koloni", a oko podneva na Bazenu, uvijek spremnog za razgovor i uslugu. Vjekoslav Jerolimov iz znamenite je zadarske obitelji pedagoga, dirigenta i skladatelja profesora Nikole Jerolimova. Naš Vjeko s Bazena na Kolovarama.

Čovjek iz sjene

Četrdeset godina živi košarku. Ma što živi, umire za nju. Manje suigrač, a puno, puno više prisni suradnik i najbolji učenik velikana Kreše Ćosića. Čovjek s roentgenom u očima za talente i načinom za njihovu doradu. Pozivan u najveće europske klubove. Trener koji je kod nas gradio temelje na kojima će drugi zidati prizemnice ili katove, zavisno o njihovoj stručnosti. I tako desetljećima, a desetljećima drugi skupljaju skorup njegovoga rada, a i ne spominju njegove zasluge. Razlog? Krasi ga danas rijetka ljudska dimenzija koja mu kao teško sidro pritišće život i djelo - svima u lice govori istinu. To je grijeh kojeg mu mnogi ne opraštaju. Ništa za to. On, vuk samotnjak, ide dalje svojim putom. U sjeni. Pogodili ste, bila je riječ o Josipu Pinu Grdoviću.

131 Zadar Marinko Mime Sobin, Josip Pino Grdović i Gregor Fučka

Odigrani produžetci

Htio sam se na dostojanstven način oprostiti od preminulog prijatelja toplim, iskrenim tekstom kakvog je Mime svojim načinom života i djela zaslužio. I napisao sam ga i učinilo mi se kako je to to. A onda sam u "Zadarskom listu" pročitao nekrolog Nebojše Gunjevića Odigrani produžetci (Mime je stalno govorio kako to što je još živ je samo sudačka nadoknada) i odustao. Jer grijeh bi bio u ovu knjigu ne uvrstiti briljantne Nebojšine riječi oproštaja pa ih, uz njegovo dopuštenje, u jednom dijelu, podastirem: - Neki Ti se ljudi jednostavno upišu u srce. Urežu Ti se pod kožu da Ti se čini kako si ih poznavao cijeli svoj život. Postanu na neki način dio Tebe i dragocjena baština Tvog života. I takvih, nemojmo se zavaravati, sigurno nema puno. Oni imaju “ono nešto” što Te jednostavno veže uza se i ako si ih za života sreo više od jednog, može se reći kako si bio sretan. Jedan od takvih meni je bio jučer pokopani Marinko Mime Sobin. Iako sam ga bolje upoznao tek kad se više nije brinuo za avionske letove i košarkaške transfere te za sve što s tim ide, kada više nije bio voditelj

Blsgoslovi Bože 132 poslovnice Croatia Airlinesa niti košarkaški glamurozan kao u vrijeme dok je s pokojnim Hrvojem Ciketićem Cikom vodio menadžersku agenciju Bastion, već dok je ispijao kave u Brazilu, kafiću na Rivi koji je otvarao dok je Krešo pred rat vodio Zadar, i kao poslovni čovjek bio mi je važan< Kada mi je umro otac, to me je toliko zaboljelo da sam napisao epitaf : “Ti što si želio biti/ ni od koga manji,/ ni od koga veći,/ vječno živi svoje svjetove” i beskrajno sam sretan što sam poslije njegove smrti upoznao još nekoliko ljudi za koje on može vrijediti - Mime je među njima. Dragi Mime, bila je čast poznavati Te. Tebe koji si sa mnom uvijek bio iskren i istinit. Koji si pokazivao toliko pažnje i bio čvrsto na zemlji te, kao takav, jednom nogom u Nebu. Bio si svjestan kako ideš tamo gdje se osim Isusa nitko nije vratio. I otišao si mirno. Dostojanstveno. Bez straha. Odigrao si svoje produžetke baš kako i treba...

Uživo i izravno

Kad na našoj "dalekovidnici" gledamo prijenos nekog događaja; saborske sjednice, sportske ili neke druge priredbe, na ekranu nas obmanjuju naznakom kako je to uživo. A nije, jer gledamo sliku i nismo tamo nazočni. Zato bi trebalo stajati kako je to izravno jer snimatelji jesu snimali kad se događalo. Slično je, posebice kod sporta i naših reportera, koji gotovo svi i stalno kazuju kako je "isteklo regularno vrijeme" i igrat će se produžetci pa možda i izvoditi jedanaesterci. A i produžetci i jedanaesterci su regularni jer su predviđeni pravilnikom o natjecanju. Po reporterima su neregularni. Zato treba govoriti redovito i dopunsko. Ali tko to može uvriježiti?

Grad i Zadar

Pitaju me zašto Bibinje, Zaton, Preko, Kali, Murvicu... smatram Zadrom,a Biograd, Benkovac, Obrovac, Pakoštane, Kruševo i druge Zadrom ne smatram. Razlog je jednostavan i jasan. Prečani, Bibinjci, Zatonjani ... kažu: - Idem u Grad, a Obrovčani, Benkovčani, Biograđani: - Idem u Zadar. Oni su šire zadarsko okružje, Zadarska županija. Naši, ali Zadar nisu.

133 Zadar Sažetak uz oproštaj

U više sam navrata upozoravao na stvaranje Drage Bosnića, no ovoga puta radi se o knjizi sabranih i izabranih pjesama iz svih šest njegovih zbirki poezije i aforizama, pod naslovom "Dječak u srcu", kao oproštaj od pjesničkog stvaranja i prelazak na prozu. Naslov je pogođen u potpunosti jer pjesnik Bosnić i sa 67 godina u srcu je ostao dječak; neiskvareni, znatiželjni istraživač i autor uvijek na strani dobra i čovjeka. Prepoznatljiv po stilu kratkih pjesama temeljenih na aforizmima i pjesnik Bosnić je u prvom redu aforističar i njegove su pjesme "životno iskustvo pretočeno u nadasve jednostavne lirske izraze, koje karakterizira kompezirnost, jasnoća i sažetost" (Katalog Knjižnica grada Zagreba). Teško se odlučiti koju pjesmu podastrijeti kao ogledalo Bosnićevog pjesništva; snage njegovog izričaja i životne mudrosti, no poznajući ga kao dobru, blagu i plemenitu osobu sklonu ljubavi uopće, kao uzvišenom pojmu, neka to bude Unuk i dida

Unuk je didi štap Dida je unuku slap Iz kojeg može učiti

Unuk i dida Sretan su spoj Uvijek zajedno A svaki - Svoj

Zaslužno priznanje Šestiću

Konačno, zadarski filmski djelatnik, redatelj Nenad Šestić, autor niza filmova, među kojima se posebice ističu o Domovinskom ratu pod skupnim imenom Pobjednici, nakon mnogih preskakanja i mimoilaženja njegovog djela došao je do davno zasluženog priznanja. Glavni stožer Oružanih snaga RH-e, uz potporu MORH-a i Ministarstva branitelja, odlučio je kako će Šestićev serijal na novolistovskom portalu i na filmskoj

Blsgoslovi Bože 134 platformi od 26.11. 2018. biti dostupan čitavoj javnosti. Nenad Šestić u Zadru se već više od 30 godina bavi filmskom djelatnošću. Od snimatelja u HTV Centru Zadar, preko autor više dokumentar- nih filmova, 2005. godine osnovao je Nenad Šestić za govornicom Studio 23 preko kojega je radio produkciju projekata. Posebno mu je priznanje što će ukupni serijal biti ustupljen na korištenje Hrvatskim vojnim učilištima. Bravo Nenade i dobrodošao na mjesto koje ti po svemu pripada.

Monografija na ponos

Nebojša Gunjević i Šime

Ćurko autori su monografije Gospa u Masliniku : Prvih 900 godina, koja je tiskana u studenom 2018. u povodu nekoliko obljetnica ovog svetišta na Belafuži - 900 godina od prvog spomena svetišta, 50 godina od utemeljenja župe i 20 godina od izgradnje nove crkve. Monografija je izvrsna, kako po tekstualnim prilozima, tako i po koncepciji i tehničkoj obradi. Doista, knjiga na ponos autorima i Naslovnica Gospe u Masliniku izdavaču. Temeljni prilog

135 Zadar Povijest (na 53 stranice) na razini je doktorske disertacije. Proslov je djelo mr. sc. don Darija Tičića te se uz brojne priloge koje su napisali autori ističu razgovori sa belafuškim župnicima u posljednjih pedeset godina: mons. Šimom Perićem, don Antonom Šuljićem koji je bio župni vikar pokojnom don Ratku Šešanu, mons. Ivanom Mustaćem, don Anđelkom Buljatom i sadašnjim župnikom mr. sc. don Darijom Tičićem. Monografiju je uredio i tehničku obradu napravio Nebojša Gunjević, nakladnik je Župa uznesenja BDM Zadar-Belafuža, a tiskana je u Tiskari Denona d.d. - Vjerujem kako će ova monografija naći put do srca naših župljana, ali i kako će se na nju gledati kao na vrlo vrijedno kulturno dobro i doprinos naše župe cjelokupnoj gradskoj baštini. No, htjeli smo i knjigu koja će evangelizirati, knjigu koja će, koliko god je to knjizi moguće, komunicirati Božju i Gospinu Ljubav kroz sva ova brojna stoljeća i desetljeća - kazao je "otac" monografije prof. Nebojša Gunjević.

Djelatnice Znanstvene knjižnice Zadar Anamarija Banić i Jelena Kučina s Dragom Marićem

Veliko hvala i njima

Dovršena je još jedna knjigu o Zadru i Zadranima i hvala svima koji su na bilo koji način pri tome pomogli. Sâm ništa ne bih mogao. Uz mnoge moram se posebice zahvaliti vrlo uslužnim i susretljivim djelatnicima zadarske Znanstvene knjižnice. Svima, a posebice gospođama u čitaonici. Gdje ja okom, one skokom, pa mi je ponekad i neugodno bilo koliko me

Blsgoslovi Bože 136 uvažavaju i pomažu mi. A takve su i prema drugima i to našu Znanstvenu knjižnicu, knjižnicu s najbogatijim fundusom u Hrvatskoj nakon Sveučilišna knjižnice u Zagrebu, čini još posebnijom i većom. Jer gdje nema kvalitetnih ljudi, sve je ostalo uzaludno.

Dr. Želimir Maštrović, Naslovnica knjige o Brodarici i Abdulah Seferović

Briljantno o Brodarici

Dugo je rađena i dugo smo je čekali, ali vrijedilo je. Koncem 2018. tiskana je monografija autora Želimira Maštrovića i Abdulaha Seferovića Zadarska Brodarica Sjećanja i Legende. Svaka objavljena nova knjiga vrijedna je i zaslužuje priznanje i pohvale, no za ovu monografiju nemam prave riječi kojima bih opisao njezine kvalitete pa tek zaključujem - savršena u svakom pogledu . Na 360 stranica velikog formata prikazano je sve što je kroz povijest Brodarice vrijedilo zabilježiti - o ljudima, urbanoj kulturi, prostornim uređenjima, povijesnim, socijalnim i gospodarstvenim događanjima, prosvjeti, religiji... - o svemu. Briljantan uradak i svojevrsna enciklopedija koju bismo svi u Zadru trebali imati. Grafički je knjigu obradio Mladen Košta i neću šire, nego vam ostavljam užitak znatiželje i zadovoljstvo čitanja uz izvadak iz Uvodne riječi bivšega gradonačelnika i ministra u Vladi RH Božidara Kalmete. - Brodarica je jedan od povijesnih zadarskih kvartova. Njezina ljepota oduzima dah u svim godišnjim dobima, a neizbježne priče starosjedilaca otkrivaju bogatu povijest tog značajnog gradskog predjela. Legende i

137 Zadar sjećanja u ovoj knjizi bogatstvo su koje nam svima daje novi pogled na taj prostor kojim prolazimo a nismo ni znali kolike sve zanimljivosti u sebi krije. Vjerujem da će ova iznimna knjiga biti poticaj za neke buduće knjige o ostalim zadarskim kvartovima.

Uz bok Tuđmanu i Gotovini

Ukazala mi se velika čast ovu knjigu završiti s najvrjednijim prilogom - o čovjeku 2018. Luki Modriću. Taj naš nogometni i ljudski fenomen u ovoj je godini pobrao sve nagrade koje su se u području njegovoga djelovanja dobiti mogle. O tome sam već ispred, a kao med za kraj dva su posljednja priznanja - Nagrada GQ Španjolske, ispred takvih svjetskih veličina kakvi su 11-erostruki osvajač Roland Garosa Rafael Nadal, španjolska rukometna reprezentacija prvak Europe i mnogi drugi i Počasni građanin Zadra, čast koju su prije Luke dobili samo pokojni predsjednik Franjo Tuđman i legendarni general Ante Gotovina. Genijalni Luka za sva vremena.

Luka u svojoj veličanstveno čudesnoj godini BILJEŠKA O PISCU

→ ← Fotografija Drago Marić Zvonka na promociji Kucelina knjige Čovjek s Olimpa

isac ove knjige sasvim je poseban, starinski čovjek, iz vrste koja, nekad se zna činiti, odumire. Ili ta vrsta čestitih ljudi, zadovoljnih onim što imaju, vrsta što traži korist drugoga P prije nego svoju, nikad i nije bila baš prebrojnom. Drago Marić rođen je u Kninskom Polju 1939. i njegovim dolaskom Zadar je blagoslovljen 1954. godine. Ovaj profesor hrvatskoga jezika i književnosti, novinar u miru i publicist, svojom je začudnom plodnošću i čudesnom učinkovitošću od 1994., kada je izišla prva njegova knjiga, do

139 Zadar danas objavio njih trideset dvije - dvadeset iz povijesti sporta u Zadru i zadarskom kraju, a ovo mu je dvanaesta knjiga iz Biblioteke Grad - tê upečatljivo osobne kronike o životu Grada. Čekajući 16. listopada ove godine njegov 80. rođendan, sjećamo se kako je prvi sustavno istraživao prošlost i sadašnjost sporta i rekreacije u Zadru; kako je njegova knjiga Bog je stvorija čovika, Zadar košarku 1996. godine počastila izložbu hrvatske knjige u New Yorku; kako je, što je iznimno važno svima povezanima s košarkom, kojih u Zadru još uvijek nije malo, dokazao da je Zadar izvorište košarke u Hrvatskoj i u Hrvata; kako je dvojezična monografija o životu i djelu Krešimira Ćosića Čovjek s Olimpa obišla svijet te, a moglo bi se puno toga još navoditi i isticati, kako je knjigom Zadru za dar, koju je izdao u 79. godini života, neprispodobivo mladenački moderan - “prvi je na zadarskom području načeo hit u suvremenoj svjetskoj historiografiji - povijest svakodnevnice” (Dokoza). Autor koji je isprva s pravom gledan kao vrstan novinar-urednik te povjesničar zadarskoga sporta, u povijesti će ostati uklesan prije svega ipak kao prvi sveobuhvatni novovjeki zadarski kroničar koji je kao nitko prije njega na svoj osebujno jednostavan način ušao u samo bilo Grada: senzibilno osjećajući njegove otkucaje, suptilno ćuteći njegovu uzavrelost, zdravlje, njegove bolesti, nježnosti i snove u žilama što znače Život. I ne hoteći postao je Marić dijelom svih nas što zovemo se Zadranima pa sada teče kao neka mirna rijeka gradskim Ulicama i njegovim Trgovima utječući u sve njegove Prostore, postajući, nekada nam to zna izgledati, samo njegovo Srce što oživljuje ono što davno već bilo je mrtvo kako bi se nanovo rodilo za Nezaborav. Ne sumnjam kako će Biblioteka Grad u nekim budućim vremenima biti predmetom pomnje znanstvenika i kako će se ne jedan okoristiti ovim nezaobilaznim kroničarom. I što vrijeme bude više teklo, Drago Marić postajat će, vjerujem, sve važniji, sve veći, sve uočljiviji. Na vidjelo će osim silne njegove skromnosti izići i beskrajna marljivost te nestvarna njegova erudicija. Ali, vidjet će se i daleko više od toga: njegova topla ljudskost, bezmjerna dobrohotnost te čelično povezana prepoznatljivost njegove blage ljubavi i Grada s kojim se toliko srodio da bi u budućnosti, tko zna, možda mogao postati i jednim od njegovih simbola. Hvala Dragi na njegovu djelu. Hvala Bogu što nam je darovao Dragu.

Nebojša Gunjević KAZALO

I Z V O R I Narodni list, Zadar Zadarski list, Zadar Sportske novosti, Zagreb Prilozi građana Zadra Autorova osobna pohrana

Posebice hvala Pavlu Jerolimovu, koji mi je pružio veliku pomoć KAZALO

PROSLOV 4 Antunu Nalisu Nagrada za životno djelo 43 UVOD 6 Plivačke legende 45 BLAGO SLOVIM 8 Bariton Emil Kutijaro 45 Novakovi prvi učenici 9 Zadarski memento 45 Foto “Luli” 9 Prva pučka škola pa gimnazija 46 Peričičev rukopisni časopis Sloga 10 Posebnost Vladimira Berse 47 Velikan kazališne scene 10 Odjel za podmorsku arheologiju 47 “Naduži” i “najkraći” gradonačelnik 11 Zadranka profesionalni međunarodni Prve zadarske sportske novine 12 planinarski vodič 48 Dnevne Vijesti koje to nisu 13 Doktorat u 94. 48 Spajanje brodogradilišta 13 Uz Kacijana i Gajer 49 Spomendani grada Zadra 14 Saljskih ruku djelo 49 Kozaračko kolo i kontesa Pappafava 15 Prvi pokušaj sa zadarskom Zaboravljeni Antun Maštrović 16 televizijom 50 Prvi izbor na miss 17 Radoslav Akerman 51 Je li Asja Kisić glumila u Zadru? 17 Hotel Lanterna 52 Ratko Kacian kakvog niste znali 17 Nad Zadrom balonom i Prvih pet maturanata 22 zrakoplovom 53 Hrvatska misao u Buenos Airesu 22 Pogled sa sv. Stošije 55 Etnolog svjetskoga glasa 23 Kalelarga press 55 Hrabrost i poštenje Ante Martića 23 Prvo zabavište u Hratskoj 56 Komediograf, povjesničar, publicist 24 Gracijela i Pavarotti 56 Đevrske City i Kistanje Town 25 Velikan iz Sutomišćice 56 Prečani i Vaterpolo 25 Utemeljeno društvo Arbanasa 57 Gimnazijska knjižnica pokrajinska 26 Davor Miličić 57 Otvoreno kupalište Kolovare 27 Osnivač Nirvane Ugljanac 58 Miloradova uljuđenost 27 Enciklopedije i bez Bukše 58 Olibljanin Klonimir Škalko 28 Odlazak Srećka Bajla 59 Krenule glazbene večeri u sv. Donatu 29 Zrinka iz 1997. 60 Umro otac “nezavrtnjenog” “Zvrka” 30 Znanstveni pothvat Šime Peričića 60 Tamburaši s Relje 30 Saša Bjelanović novinar 61 Park na Relji 31 “Nostalgične sonate” Zvonka Čuline 62 I Izumitelj konzervansa je Zadranin 31 Stari Zadar u slici i riječi 63 Mihovil—Michele Vladovich Relja 32 Odlazak znamenite Zadranke 63 Europska dimenzija restorana Iški feniks 64 Primošten 34 Šimin sat opet kuca 64 Lijepa naša ubrk Attemsu 36 Najdugovječniji ravnatelj u Košarkaška prvenstva 37 povijesti Gimnazije 65 Najjači čovik 37 Uz Brajkovićkinu izložbu u Beču 66 Kino Kazalište 38 Odlazak velikog pedagoga i Zadar je imao dva Ignjatovića 39 domoljuba 67 Spomenik Petru Preradoviću 39 Bucin timbar za sva vremena 67 Pilanje koševa u Jazinama 40 Pokretač i urednik “Diadore” 68 Časopis Sutra 41 170 godine muzeja 69 Stoljetnica najljepšeg kazališta na Odddlazak istaknutog novinara i Jadranu 41 pjesnika 69 Voditeljstvo Drage Čuline 42 “Fotografsko oko” samozatajnog Pothvat Muse Selimovića 43 meštra 71

Blsgoslovi Bože 142

Stoljetnica prečkog latinista 73 Devetogodišnja nogometna Neobjavljena “Feja” 74 enciklopedija 109 Kopljaš Stipe Žunić 74 Blagoslovi Bože Zadar 110 Svi u Žman 75 Liječnik, humanist, domoljub 110 Živi mrtvac Luka Zubak 76 Dah duha 110 Najstariji nakih u Hrvatskog 76 Tko su Paško i Zagorčić? 111 Brige s Grdovića briga 77 Vinko Jakša - Jakšić 112 Ponos Zadra i Hrvatske 78 Stankova poveznica 112 Posljednji ples Maria Jotte 79 Svih osamnaest 113 Velika obljetnica 79 Posljednji Brunov zaveslaj 113 Znamenita godina 79 Znao je prepoznati znakove Barba Slavenova norma 81 vremena i trenutka 114 Nezabilježena stoljetnica 81 The Best, najveći ambasador Akademik, profesor emeritus 82 Zadra i Hrvatske 115 Fenomen Matea Senkić 83 Prije 190 godina 116 Napustio nas je meštar vijesti 83 Jandrino životno djelo 116 Život kao kreativna avantura 85 Kod zubarica s guštom 117 Gubitak izvrsnog novinara 85 Sjetimo se i njih 118 Biciklističko prvenstvo pred 100 “Lovci” su ustvari lovina 119 godina 86 I Diadora i Adriatic 119 Sjećanje na dragu profesoricu 87 Prijatelji 120 Najspomenik u anonimnosti 89 Intimus 120 Ježin nadomjestak nostalgiji 89 Rijetka fotografija 121 Osamdeseta obljetnica sportskog Tko je stariji, galeb ili čovjek? 121 automobilizma 91 Drugi pjesnik svijeta 122 Zadranin na čelu JAZU 92 Šaptač pokojnicima 123 Sat na sv. Barbari 92 Ukleta “Bobova kuća” 123 I Poljana primat nosi 93 Domovinska zahvalnost Jeremiji 124 Nakon 101 godine 93 Pred pola stoljeća 125 Benzonov gen 94 Loša i lošija inačica 125 Godina zadarske košarke 94 Dobrodošao pričoplovče 125 Izbornici 95 Bar je oličimo 126 Pučka škola na Brodarici 96 Dobrotvor 127 Novinarski Magazin 96 Otac najkošarkaškijeg zadarskog NCAA prsten Anje Grabovac 97 Slogana 128 Zapretan još jedan veliki Zadranin 98 Na vrhu piramide zajedništva 129 Nema više Vuke 98 Jedini u povijesti 130 Portretist karaktera 100 Čovjek iz sjene 131 Bonaventura Duda Bernardu Odigrani produžetci 132 Kotlaru 102 Uživo i izravno 133 Više od sporta 103 Grad i Zadar 133 Ogoljela istina Dragana Sažetak uz oproštaj 134 Kwiatkowskog 103 Zasluženo priznanje Šestiću 134 Šezdeset godina Pomorske škole Monograffija na ponos 135 Zadar 105 Veliko hvala i njima 136 Od desetog djeteta do međunarodno Briljantno o Brodarici 137 priznatog gospodarstvenika 106 Uz bok Tuđmanu i Gotovini 138 Albina “Buža” 107 Poslovna ljepotica 108 BILJEŠKA O PISCU 139

143 Zadar Drago Marić 2019.