Crkveno Graditeljstvo

Crkveno graditeljstvo

STARE CRKVE NA ZADARSKIM OTOCIMA

Uvod ANCIENT CHURCHES ON ZADAR ISLANDS U prethodnih smo nekoliko nastava- All known ancient churches situated on many islands belonging to the ka govorili o starokršüanskim, pred- Zadar archipelago, in the area spreading from Vrgada in the southeast to romaniþkim i ranoromaniþkim crk- Premuda in the northwest, are described. This area abounds in old vama u gradu Zadru. Meÿutim tak- churches, which is an indication that the islands used to be well populated vih crkava ima mnogo i na zadarskim and highly cultured in the antiquity. The sacral edifice near the ancient otocima, kao uostalom i u zadars- residential and commercial complex in Muline on the Ugljan Island is of kom zaleÿu. Tragovi brojnih crkava special interest. Other early Christian edifices are mostly single-nave na otocima koji gravitiraju Zadru, za churches, which is a proof that these islands were populated in the past, razliku od otoka nadomak Šibenika, just like they are in our times. Many churches were built during the time svjedoþe o njihovoj dobroj naselje- Dalmatia belonged to the Byzantine Empire, when they were erected near nosti tijekom antike i ranoga sred- big strongholds which defended sea waterways. All early Christian njeg vijeka. churches underwent big renovations in the pre-Romanesque period, probably due to liturgy-related changes. In plan, the churches were Posebna je zanimljivost što se trago- divided in traves, while the altar rail or cancelli was removed. There are vi tih crkava pronalaze na gotovo very few original pre-Romanesque churches on the Zadar islands. Some svim danas naseljenim otocima. Ta- of them can be ranked among the most interesting and impressive koÿer relativno velik broj predroma- examples of churches built in Croatia in this period. This first of all niþkih crkava govori i o vrlo brzom concerns the St. Mary Church in Mali Iž and St. Pelegrin in Savar on naseljavanju tih otoka novopridoš- Dugi otok. lim slavenskim stanovništvom.

Crkve na otocima u blizini kopna Sv. Andrija na Vrgadi Otok se Vrgada nalazi na krajnjem jugoistoþnom dijelu zadarskog arhipelaga, južno od Pakoštana. To je priliþno malen otok, dug 3 km, a širok 1,3 km (3,67 km2), koji danas naseljava dvjestotinjak stanovnika. Crkva se Sv. Andrije nalazi na groblju u uvali Pržina (zvane još i Pocrikva), u kojoj su u moru vidljivi tragovi stare solane, a smještena je podnožju brijega na kojemu su i ostatci ranobizantske utvrde. Utvrda je nadzirala važan pomorski put i ulaz u Pašmanski kanal, pa je stoga Vrgada i zabilježena u djelu cara i putopisca Konstantina VII. Porfirogeneta (uz kvarnerske otoke Krk, Rab i Osor) kao jedini naseljeni otok na zadars- Prikaz starokršüanskih i predromaniþkih crkva na karti Zadarskih otoka kom podruþju. Kako u utvrdi nikad

GRAĈEVINAR 61 (2009) 5 463 Crkveno graditeljstvo nisu pronaÿeni tragovi crkve koja je la župna crkva otoka sve do 16. st. vana, mogle su se konaþno odrediti bila obvezan dio svake bizantske kada je iznad jedinoga otoþkog na- njezine mjere. Ukupna je vanjska obrambene graÿevine, dugo se pret- selja izgraÿena crkva Sv. Trojstva. dužina s apsidom 10,39 m, a dužina postavljalo, a suvremenim je istraži- Stanovnici su Vrgade oduvijek bili do apside na južnom zidu 7,6 m i 8 vanjima i potvrÿeno, da se upravo ribari pa je sasvim razumljivo da je m na sjevernom. Sve to upuüuje na crkvom Sv. Andrije služila vojniþka njihov zaštitnik bio Sv. Andrija, ta- izrazitu nepravilnost tlocrta. Širina posada s brijega. Uostalom i posveta koÿer ribar. Upravo su þlanovi isto- se unutrašnjosti kreüe od 4,04 do crkve na to upuüuje jer je Sv. Andri- imene bratovštine krajem sedamde- 4,14 i nije ista u svim travejima. Crk- ja apostol (inaþe brat Sv. Petra – Ši- setih godina prošloga stoljeüa zbog va je naime preko dva jaka pilastra s muna) bio osobito štovan u Carigra- dotrajalosti pokrova i žbuke potak- dvije pojasnice meÿu njima presvo- du (gdje su se þuvale njegove moüi), nuli njezinu obnovu. Temeljiti su ÿena u tri traveja, a polukružna je a vjeruje se da je prvi koji je pristu- arheološki i konzervatorski radovi apsida (2,3 m i 2,2 m) pokrivena pio Isusu pa ga i Istoþnoj crkvi zovu na ovoj crkvi zapoþeli 1980. pod kalotom. i Prvopozvani. vodstvom ondašnjega Zavoda za ýini se, barem tako zakljuþuje Mi- zaštitu spomenika kulture iz Zadra. ljenko Domijan, voditelj arheoloških Na crkvi je najprije uklinjen pokrov i konzervatorskih radova [1], da je od kupe kanalice, otuþena vanjska i prva crkva izgraÿena sredinom 6. st. unutrašnja žbuka, srušena kasnija No zateþeni ostatci nesumnjivo pot- dogradnja u apsidi te oltar s lukom jeþu iz ranoga predromaniþkog raz- uz južni zid. Pronaÿen je izvorni doblja, na što upuüuju nepravilnosti vrlo pažljivo složeni kameni pokrov u tlocrtu, nezgrapno presvoÿenje ap- Tlocrt crkve Sv. Andrija (kakav je naÿen i na apsidi zadarske side i dijelovi stupiüa bifore. Iako je katedrale), prozori s polukružnim bifora graditeljski element starokrš- Od starijih su autora o ovoj crkvi zidanim završetkom na apsidi i juž- üanskog razdoblja, þini se da je ovo pisali Carlo Federico Bianchi i ûiril nom zidu, a na proþelju, iznad ulaz- jedna od rijetkih koja je saþuvana (a Metod Ivekoviü, a poznavao ju je i nih vrata tragovi bifore koja je rekon- zapravo obnovljena) iz predromaniþ- don Luka Jeliü koji je napravio i nje- struirana zahvaljujuüi pronaÿenom kog razdoblja. Nije meÿutim usta- zine prve poznate fotografije. O crk- stupiüu (s tragovima uklesanog kri- novljeno kada je crkvi pridodana vi su potom pisali i mnogi drugi autori ža) i impostu. preslica s otvorima za dva zvona. i svi su držali da joj nastanak, vjero- Vjerojatno je najstarija starokršüans- Nakon što je temeljito saniran pok- jatno zbog izgleda, treba svrstati u ka crkva temeljito obnovljena u pred- rov te crkva ožbukana iznutra i iz- rani srednji vijek. Crkva je inaþe bi- romaniþkom razdoblju (možda u 9. st.), a nova je crkva pritom saþuvala gabarite iz doba kada je nastala [1], [2], [3].

Stare crkve na otoku Pašmanu Vjeruje se da su Pašman i Ugljan, Zadru najbliži otoci, nekad bili spo- jeni. Prvi je samostanski kompleks s crkvom Sv. Kuzme i Damjana na brdu ûokovac (od lokalnoga naziva „üok“ za pticu kos), sjeverozapadno od Tkona na Pašmanu, izgradio bio- gradski biskup Teodorik 1059. na temeljima prijašnje bizantske utvrde i starokršüanske crkve. Nakon mle- taþkog razaranja Biograda u 12. st. benediktinci su došli na ûokovac i izgradili novi samostan i crkvu koji su u 14. st. takoÿer stradali od Mle- þana i potom temeljito obnovljeni u Sveti Andrija na Vrgadi (lijevo na brdu ostatci utvrde) gotiþkom stilu. ûokovac je inaþe

464 GRAĈEVINAR 61 (2009) 5 Crkveno graditeljstvo

Na apsidu se sa sjeverne strane nas- tavljaju zidovi (najvjerojatnije pastoforije) þiji su tragovi teško uoþlji- vi. U te se prostorije ulazilo kroz posebna vrata, a tragovi se vrata, koja su poslije zazidana, mogu uo- þiti i s južne strane. Gotovo je sasvim sigurno da je crkva starokršüanskog podrijetla, iako je teško pretpostaviti kada je graÿena (vjerojatno u 5. ili 6. st.). Sv. Martinu je crkva bila posveüena u ranom srednjem vijeku kada je vjerojatno bila župnom crkvom naselja koje je poslije, prema lokalnoj predaji, potpuno napušteno zbog kuge i na nje- govu su se rubu razvile današnje Neviÿane. Možda je u starokršüans- kom razdoblju, buduüi da se titulari Utvrÿeni samostan i crkva na ûokovcu þesto nasljeÿuju, bila posveüena Sv. posljednji aktivni samostan benedik- raslo u raznovrsno raslinje. Ipak se tinaca u Hrvatskoj i poznato glago- može zakljuþiti da je crkva bila jed- ljaško središte. Bio je ugašen 1808. nobrodna i da je imala narteks koji za francuske okupacije (kada su zat- je i danas djelomiþno uoþljiv. Iz tog voreni i ostali hrvatski muški bene- se prostora kroz široka vrata (1,3 m) diktinski samostani u Zadru, Dub- ulazilo u laÿu (7,5 x 5,7 m) na koju rovniku i Mljetu), ali je ponovno se nastavljala polukružna istaknuta oživljen 1965. apsida (3 x 2,6 m). Prosjeþna je deb- Tlocrt crkve Sv. Martina ljina zidova bila približno 60 cm. Na U zbirci se samostana þuvaju ulomci apsidi su saþuvani dijelovi velikog Mihovilu, kako se i zovu ostatci vje- kamenoga crkvenog namještaja koji prozora i svoda. rojatno predromaniþke crkve na ob- su pronaÿeni tijekom razliþitih radova. Meÿu njima se, uz brojne ostatke iz ranoromaniþkog razdoblja, þuvaju i fragmenti starokršüanskog pluteja te djeþjega sarkofaga. Na postojanje starokršüanske crkve u sastavu bizantske utvrde upuüuje i sam naziv crkve i samostana koji se u prošlosti þesto nazivao samo Sv. Damjan, kako se ponekad zvao i cijeli otok Paš- man (insula sancti Damiani) [2], [4]. Ruševni se ostatci crkve Sv. Martina nalaze na sjeveroistoþnom kraju naselja Neviÿane, pedeset metara od glavne otoþke ceste, a taj položaj mještani inaþe nazivaju Crkvina. Mnogi su autori upozoravali na sta- rokršüansko podrijetlo te crkve, ali ona dosad nije sustavno istraživana. Najbolje su saþuvani dijelovi zidova laÿe i apside (do 3,6 m), a sve je ob- Ostatci starokršüanske crkve Sv. Martina u Neviÿanima

GRAĈEVINAR 61 (2009) 5 465 Crkveno graditeljstvo ližnjem poluotoþiüu izmeÿu Mrljana Tijekom istraživanja crkve, drugi tragovi su prozora saþuvani i na i Neviÿana. U toj su crkvi, þiji današ- dijelovi antiþkoga sklopa nisu istra- ostalim zidovima. Sa sjeverne je nji ostatci nesumnjivo potjeþu iz ba- živani, otkrilo se da je ona znatno strane pridodana omanja prostorija, roka, pronaÿeni vrijedni ulomci crk- starija nego što se to pretpostavljalo. možda cisterna ili pastoforija, þiju venoga namještaja s pleternom plas- Crkva Uznesenja Marijina (Vela namjenu nije bilo moguüe ustanoviti tikom [2]. Gospa), koja je prije vjerojatno bila jer se nalazi ispod poljskog puta. Inaþe na Pašmanu još ima moguüih posveüena Sv. Jerolimu, nalazi se tragova starih crkava. Tako se pret- nad morem iznad današnjega nase- Crkva je u ranom srednjem vijeku postavlja da je na mjestu današnje lja, a vjerojatno je graÿena u 5. i 6. nadopunjena sustavom pilastara i župne crkve Sv. Tome u Tkonu bila stoljeüu. U konzervatorskim je zah- svodova, pa joj je unutrašnjost podi- predromaniþka crkva Sv. Marije jer vatima otuþena vanjska žbuka, a pro- jeljena u tri traveja. To nije rijedak se uokolo pronalaze grobovi iz 11. mijenjeni su unutarnja žbuka, pod i sluþaj sliþnoga preureÿivanja, a mož- st. U dijelu Tkona zvanom Poljana pokrov te ispravljeni prozori s kame- da je bio uvjetovan onodobnim litur- možda je, prema nekim kamenim tragovima, postojala i crkva Sv. Alek- sandra (pape i muþenika iz 2 st.) koja se spominje u jednom spisu iz 11. st. Valja dodati da su na otoþiüu Bab- cu, koji se nalazi nasuprot Turnju, ostatci crkve Sv. Andrije. Sadašnje su ruševine nesumnjivo kasnoroma- niþkog podrijetla, ali titular sveca i ovdje upuüuje na moguüu prijašnju crkvu [4]. Vela Gospa na Ošljaku Otoþiü se Ošljak (koji njegovi stanovnici nazivaju Lazaret) nalazi nadomak Ugljana i u sastavu je naselja Preko. Na tom su zaista malom otoku (površine 0,5 km2) u istraživaþ- ko-konzervatorskim radovima Zavo- da za zaštitu spomenika kulture u Zadru 1992. pronaÿeni ostatci oma- nje vile rustike, zacijelo dijela antiþ- koga gospodarstva. To potvrÿuje da je otok bio naseljen i kultiviran još u rimskom razdoblju. U srednjem je vijeku otok je bio u vlasništvu Za- darske nadbiskupije, a potom nasli- jeÿe zadarskih plemiüa. Sadašnji su stalni naseljenici potomci braüe Val- þiü koji su se 1760. doselili iz Malog Lošinja.

Crkva Vele Gospe na Ošljaku

nim okvirima i položaj oltara. To je gijskim promjenama. U gotiþkom je jednostavna jednobrodna crkva (8 x razdoblju crkva još jednom preure- 4,5 m) s oblom apsidom (2,8 x 2,3 ÿena, ali tada je promijenjen njezin m) kakve su se gradile od antike do vanjski izgled, Naime zbog deforma- renesanse i koja je s vanjske strane cije južnoga zida, vjerojatno i svodo- rašþlanjena s tri plitke lezene. Na va, uz uglove su pridodani snažni Tlocrt crkve na Ošljaku apsidama su dva manja otvora, a kontrafori, a nad proþeljem je izgra-

466 GRAĈEVINAR 61 (2009) 5 Crkveno graditeljstvo

ÿena preslica s jednim zvonom. Ipak no za otkrivanje, istraživanje i kon- Sasvim je sigurno najstarija memo- crkva je uspjela saþuvati vanjski iz- zerviranje ostataka te cjeline. No þi- rija, pravokutna graÿevina (9,6 x 5,7 m) gled iz doba izgradnje. ni se da rezultati istraživanja nikada s dvije duboke apside (egzedre, nisu u cijelosti objavljeni, barem ta- niše) na istoþnoj i južnoj strani te Stare crkve na Ugljanu ko tvrdi Ante Uglešiü [2], a taj vri- pravokutnom prostorijom na sjever- U Mulinama na otoku Ugljanu, na jedni lokalitet ipak zaslužuje jednu noj (zapravo sjeveroistoþnoj jer je položaju Stivan (Stivon i Stivanje) i posebnu, temeljitu i suvremenu mo- cijeli kompleks graÿevina nagnut na rubu prostora na kojemu je bila nografiju. Pogotovo i stoga što dio prema jugoistoku). U apsidama su provedena rimska centurijacija, pro- konzerviranog lokaliteta, osobito bili mozaici, a u južnoj se nalazio naÿene su najbolje oþuvane i dosad starokršüanske bazilike, ne izgleda sarkofag, dok je drugi bio ukupan u najšire istraživane starokršüanske osobito privlaþno, a u neposrednoj pod svetišta. Pred vratima se uzdi- kultne graÿevine podignute uz neku su blizini i naznake nekih novih i zao vestibul, predvorje s trijemom vilu rustiku u Dalmaciji. Uz sliþan neprimjerenih graÿevina. oslonjenim na dva stupa. Uokolo te jezgre poslije su dograÿivane druge memorijalne cele (od koje su neke takoÿer imale sarkofage), a onda je dograÿeno i dvorište sa zapadne strane. Pretpostavlja se da najstariji dio ove graÿevine potjeþe iz druge polovice 4. st. Trobrodna se bazilika nalazi petnaestak metara sjevernije i takoÿer je pravokutnog tlocrta (20,2 x 10,5 m), a izgraÿena je vjerojatno tijekom 5. st. U laÿi su dobro oþuvane baze stupova koji su ju dijelili u tri dijela

Tlocrt bazilike

Antiþki kompleks u Mulinama: a) memorija, b) bazilika s dodacima, c) mauzolej, d) vila rustika primjer na Brijunima to je kljuþan Zanimljivo jest da je kultni dio sto- kompleks za prouþavanje i tumaþe- tinjak metara udaljen od profanih nje zaþetaka i razvoja kršüanske re- stambenih i gospodarskih zgrada, ligije u antiþkim ruralnim sredinama kasnoantiþke vile koja je nastala na hrvatskom dijelu Jadrana. Istraži- nadogradnjom prijašnje. Kršüanski vanja cijeloga kompleksa obavljena se kompleks sastoji od memorije (koju su u pedesetim i šezdesetim godina- Suiü naziva martirij), bazilike s ma prošloga stoljeüa, a za njih je za- prigradnjama i posebnog mauzoleja, a služan akademik Mate Suiü, poseb- sve su zgrade grobljanskog karaktera. Rekonstrukcija mauzoleja u Mulinama

GRAĈEVINAR 61 (2009) 5 467 Crkveno graditeljstvo i nosili lukove. Prosjeþna je visina je bila župna crkva naselja koje se smo u gustišu pronaüi ostatke memo- saþuvanih zidova tridesetak centi- razvilo na privatnom posjedu neg- rije, no u tome nismo uspjeli. To za- metara, s izuzetkom apside koja je dašnjega antiþkog bogataša. Bila je ista þudi jer su, barem prema dostup- mjestimice saþuvana do 1 m. Dubo- posveüena Sv. Ivanu Krstitelju, što noj literaturi [2], preostali zidovi bili ka je apsida inaþe imala dvije faze se saþuvalo u topinimu Stivan. visoki i do 1,25 m. izgradnje. Prvotna, vjerojatno iz vre- Negdašnja se crkva Sv. Andrije (da- mena gradnje crkve, bila je polukruž- Pedesetak metara sjevernije od me- nas Gospe od Rozarija) nalazila na na (3,9 x 3 m), a poslije je oko nje morije i bazilike pronaÿeni su ostat- današnjem mjesnom groblju Preka izgraÿena mnogo veüa i s debljim ci mauzoleja (5,15 x 3 m) pod koje- iznad uvale Soline. ýini se da je na zidovima. ga je takoÿer bio ukrašen mozaici- mjestu sadašnje, inaþe dugo vremena župne crkve, nekad stajala staro- kršüanska jer njezin položaj odgova- ra opisu povijesnog izvora iz 1442. Tamo se navodi da se crkva Sv. An- drije nalazila suþelice Galevcu (Ško- ljiüu), otoþiüu na kojemu je samostan franjevaca treüeredaca. Osim toga, na groblju se pokraj crkve nalazi starokršüanski rimski sarkofag, a ulomci su starokršüanske plastike ugraÿeni u sadašnju crkvu ili pohra- njeni u samostanu Sv. Pavla na Ško- ljiüu.

Pogled iz memorije prema ostatcima bazilike

Pred laÿom je bio narteks (predvorje) ma. U sredini je bio sarkofag od koji je bio upisan u korpus glavnoga kojega je pronaÿeno samo dno. ýini broda crkve, a postoje i pastoforije se da je tu bio pokopan vlasnik vile. sa sjeverne i južne strane. Uz južnu Uz mauzolej su pronaÿeni ostatci je pastoforiju izgraÿena prislonjena presvoÿene grobnice i antiþkih gro- kvadratna graÿevina (4,8 x 4,8 m) bova [2], [3]. kojoj je (vjerojatno naknadno) pri- Veü je reþeno da se cijeli sklop doi- dodana izvana peterokutna,a iznutra mlje pomalo neuredno i neodržava- Rimski starokršüanski sarkofag na groblju u Preku polukružna apsida. Da je rijeþ o krs- no iako je mjestimice opremljen i tionici svjedoþio je debeli sloj nepro- natpisima. Najbolje su oþuvani ostatci Valja reüi da se na podruþju naselja pusne žbuke kojom su bili presvuþe- stambenoga i gospodarskog komplek- Ugljan, inaþe prostorno najrašireni- ni unutrašnji dijelovi apside i njezin sa (koji je vjerojatni imao i mlin pa jega otoþkog mjesta, nalaze još neke pod. otuda ime cijeloj uvali) te memorije crkve za koje se pretpostavlja da su Mate Suiü je zakljuþio kako je crkva koja se nalazi pokraj glavnoga pri- nastale u predromaniþkom ili rano- najprije imala cemeterijalni (grobni) laznog puta, uz koji je izgraÿena no- romaniþkom razdoblju. Tako se u karakter, a potom je zadobila kong- va jednokatnica. Bazilika djeluje uvali Ljokini nalazi najstarija saþu- regacijsku (vjersku) namjenu. Tada najzapuštenije i toliko je obrasla vana otoþka crkva Sv. Kuzme i Dam- je dobila nove liturgijske sadržaje – raslinjem da je teško uoþiti i ostatke jana koja je, sudeüi prema svom sta- širu apsidu, krstionicu i druge anek- zidova. Osim toga uz nju su, þak rijem stražnjem dijelu, izgraÿena u se. Valja istaknuti da je crkva imala dijelom i u unutar zidova, podignuti 11. ili 12. st. Nju je prema legendi vjersku namjenu sve do 18. st. i da neki privremeni sadržaji. Pokušali izgradio trgovac Torricella koji se

468 GRAĈEVINAR 61 (2009) 5 Crkveno graditeljstvo

apside þija visina dostiže i 4,5 m (unutrašnja širina 3,4 m, a dubina 2,7 m). Na apsidi se naziru tri plitke vanjske lezene te tri gljivasta jedno- struka prozora (visina 1,37 m) i ostatci treüega. Uzdužni zidovi nisu vidljivi, a novija je crkva izgraÿena u glavnom brodu stare crkve, najvjerojatnije od njezinih ostataka. Starokršüanska je crkva služila za vjerske potrebe vojne posade u To- reti, ali i za stanovništvo koje je po- vremeno ili stalno živjelo na Korna- tima. Vjerojatno je bila i utoþište mornara koji su se na plovidbenom putu Jadranom zaustavljali na Tarcu.

Crkva Sv. Kuzme i Damjana u uvali Ljokini naselja Ugljan spasio od brodoloma i doplivao do tog mjesta na obali. Takoÿer se u naselju Varoš u središtu Ugljana nalaze ostatci crkve Sv. Hipolita koja je navodno graÿena u razdoblju od 11. do 13. st. Ona je poslije pre- ureÿena u gotiþkom stilu, a još je uoþljiv i dijelom saþuvan lijep barokni oltar. Jedino uporište za podatak o starosti crkve jest njezin titular Sv. Hipolit, u nas dosta rijedak svetac koje je bio ranokršüanski crkveni pisac i muþenik s poþetka 4. st. Crkve na središnjim i slabije nastanjenim otocima Ranokršüanska crkva na Kornatima Na sjeverozapadnoj polovici Korna- ta, najveüega otoka na Kornatima, Ostatci starokršüanske crkve pokraj crkve Gospe od Tarca nalazi se najveüe i najplodnije polje Pohoÿenja ili Gospi od Tarca – Kra- Tarac. Na brijegu su izme u polja i ÿ ljici Mora. Crkva je najvjerojatnije mora relativno dobro oþuvani ostatci izgraÿena u 16. st. (iako ima i dru- bizantske utvrde Toreta (Tureta) iz gaþijih mišljenja) unutar velike sta- justinijanskih vremena. Zanimljivo rokršüanske crkve koja potjeþe iz 6. jest da je to ina e jedina bizantska þ st. Možda je i ta crkva, koja je vjero- utvrda koja nije razorena, vjerojatno jatno graÿena istodobno s utvrdom, stoga što se nalazila u mjestu bez takoÿer bila posveüena Sv. Mariji naselja pa stanovništvo nije poseg- jer se veü od 14. st. Kornat naziva nulo za njezinim kamenjem. Otokom Sv. Marije ili Stomorinim Pokraj obale i na podnožju brda na- otokom. Inaþe bila je to crkva gole- lazi se skromna srednjovjekovna jed- mih dimenzija (20 x 13 m) i od nje Dio tlocrta starokršüanske crkve na nobrodna crkva posveüena Gospi od su saþuvani samo dijelovi temelja i Kornatims

GRAĈEVINAR 61 (2009) 5 469 Crkveno graditeljstvo

U sadašnjoj se crkvi na Kornatu svake prve nedjelje u srpnju održava služba Božja blagoslovom polja i mora kada pristigne na stotine brodica. To je jedan od najljepših i najzanimljivijih vjerskih dogaÿaja u Hrvatskoj [2], [3]. Sv. Marija u Malom Ižu Iž je otok izmeÿu Dugoga otoka i Ugljana, od kojih ga dijeli Iški i Srednji kanal. Otok ima površinu 17,59 km2 i 657 stanovnika u dva naselja – Velom Ižu i Malom Ižu. Mali se Iž smjestio na jugoistoþnom dijelu otoka, a sastoji se od tri živo- pisna zaseoka u brdu (Muüel, Mako- vac i Porovac) i dvije uvale u pod- nožju (Knež i Komaševa). Navrh sela je predromaniþka crkvica Sv. Marije (iz 11. st.) kružnoga oblika s Crkva Sv. Marije u Malom Ižu polukružnom apsidom kojoj je vje- dan prozor u rotondi, a pokrov je li Banjve, uz obalu na jugozapadnoj rojatno u 17. st. prigraÿen pravokut- crkve i apside od kamenih ploþa. strani otoka, nalaze se ostatci rims- ni brod. Izvorna je crkva Sv. Marije u Malom kog naselja. Zidovi su djelomiþno Ižu jedna od najzanimljivijih naših oþuvani i do visine od 3 m. Život se centralnih crkava koja je svedena na u ovom naselju nastavio i u srednjem svoj elementarni oblik [6]. vijeku, ali je, vjerojatno zbog neke epidemije, naglo prekinut. Cijeli je Moguüa starokršüanska crkva na prostor obrastao gustim raslinjem i Olibu bršljanom tako da je nemoguüe uo- Otok Olib nalazi se sjeverozapadno þiti tlocrtne oblike zgrada. Osim os- od Zadra te jugozapadno od Paga i tataka zidova na kopnu, u moru su jugoistoþno od Lošinja, a istoþno od vidljivi tragovi rimskog pristaništa. obližnje Silbe. Ima 26,14 km2 i 147 Uostalom dva mala muliüa u uvali stanovnika u jednom naselju. U uva- izgraÿena su od obližnjih ruševina, a

Presjeci i tlocrt predromaniþke crkve Sv. Marije na Ižu Stara je izvorna crkva bila rotonda koja se sastojala od kružne jezgre i polukružnog svetišta. U crkvu se ulazilo sa zapadne strane, upravo tamo gdje je dograÿen brod pa je izvorni dio odrezan, ali je rotonda ipak relativno dobro saþuvana. Jez- gru crkve þini kružni prostor, prom- jera od približno 5 m, nad kojim se diže kupola s jednakim promjerom. Na tu se osnovu nadovezuje polu- kružna apsida istaknuta u slobodnom prostoru i natkrivena polukalotom. Rotonda s južne strane ima dva mala prozora na razliþitim visinama i je- Ostatci moguüe starokršüanske crkve u uvali Banjve na Olibu

470 GRAĈEVINAR 61 (2009) 5 Crkveno graditeljstvo za privezišta brodica iskorišteni su nošenja krovne konstrukcije. U sklopu je rijeþ o jednom od najzanimljivijih komadi pragova i stupova. kompleksa postoji još jedan dugaþak starokršüanskih otkriüa na zadarskim zid þija namjena nije potpuno jasna. otocima. Garška cirkva ili Mirine na Tijekom obilaska Uglešiü je prona- šao i ulomak mramornog stupiüa s Premudi kapitelom koji je, kako pretpostav- Premuda je krajnji sjeverozapadni lja, pripadao ogradi svetišta. Poku- otok zadarskog arhipelaga, smješten šao je i odrediti starost graÿevine, a jugozapadno od Silbe, a sjeveroza- pretpostavlja da je dio s manjom ap- padno od Škarde. Otok ima 9,2 km2, sidom izgraÿen prije, a da je onaj s a u jedinom otoþkom naselju stalno veüom apsidom, sudeüi prema obli- živi pedesetak stanovnika. U uvali ku, izgraÿen poþetkom 6. st. [2]. Kalpiü na istoþnoj strani otoka, sto- tinjak metara od mora, u predjelu No sve je to zaista vrlo dvojbeno, zvanom Pastirsko, nalaze s ostatci posebno i stoga što crkvu u uvali crkve koju otoþani nazivaju Garška Banjve nitko osim don Luke Jeliüa i crkva ili Mirine. Prve je podatke o Dio tlocrta starokršüanske crkve na Olibu Ante Uglešiüa ne spominje, a nisu toj crkvi prije pedesetak godina ob- Ostatke je ruševina u uvali Banjve provedena ni arheološka istraživa- javio Vladislav Cvitanoviü [7] na te- uoþio još don Luka Jeliü i u svojim nja. Sumnje pojaþava i neobiþna melju izvješüa ondašnjega župnika spisima ostavio nekoliko tlocrta, orijentacija crkve gotovo u smjeru don Šanta Bilana. Tada je navedeno meÿu kojima i ruševina starokršüan- sjever-jug koja je i kod starokršüan- da je rijeþ o jednobrodnoj crkvi (7 x ske crkve. Pri posjetu otoku 2002. skih i kod predromaniþkih crkava 3,5 m) s polukružnom apsidom (2,5 Ante je Uglešiü [2] ustanovio da su gotovo nemoguüa, osim ako se ne x 2 m). ostatci crkve u mnogo lošijem stanju nego što su bili u Jeliüevo vrijeme, ali da je ipak bilo moguüe izraditi tlocrt veüeg dijela njezinih zidova. Ako se zaista radi o crkvi ona je zaista neobiþno položena jer je s djelo- miþnim odstupanjem okrenuta u smjeru sjever-jug. Ima dvije apside (koje su nešto povišene od ostalog dijela), pa se vjerojatno radi o dvoj- noj crkvi, iako nisu uoþljivi tragovi pregradnog zida. Manja je apsida upisana u tkivo graÿevine (2,1 x 1,3 m), a u središnjem su dijelu vidljivi tragovi prozora. Veüa je apsida mnogo veüa (4,3 x 3,1 m) i poligonalna s vanjske strane, a s unutrašnje polu- kružna. ýetvrtasti vanjski plašt koji je spaja s manjom apsidom ima funk- Jedna od rijetkih fotografija tzv. Garške crkve na Premudi ciju kontrafora, a jedan je kontrafor radi o najstarijim kršüanskim orato- I ovu je crkvu u gustom otoþkom pridodan i s njezine druge strane. rijima (još iz doba ilegalnog kršüan- raslinju, iako neuspješno, pokušao Crkva, ili crkve, široka je 9,9 m, a stva), nastalim adaptacijama dijela obiüi Ante Uglešiü [2]. Od nekoliko najbolje je, do visine od 3,5 m, saþu- stambenih prostora kada okrenutost je mještana koji su se prije nekoliko van istoþni uzdužni zid, što je nešto svetišta prema istoku još nije bila godina uspjeli probiti do njezinih malo manje od pretpostavljene ukup- strogo propisana. Stoga smo odluþili ostataka, a þak su napravili i nekoli- ne visine. Postoji i zid koji je zatva- ipak predstaviti tu crkvu jer ako se ko fotografija, doznao da je na crkvi rao brod crkve i dalje se nastavljao ne radi o dijelu rimske kuüe s ekse- najbolje, gotovo u cijelosti, oþuvana prema narteksu. Taj je zid nešto ve- drama (koje su u rimskim zgradama polukružna istaknuta apsida koja je üe debljine (70 cm), vjerojatno zbog najþešüe služile za djeþje igre), onda presvoÿena kalotom, a po sredini

GRAĈEVINAR 61 (2009) 5 471 Crkveno graditeljstvo ima polukružni prozor. Djelomiþno su oþuvani i zidovi uz apsidu (tzv. „ramena“), a sjeverni se uzdužni zid mjestimice penje i do 1,5 m visine. Svi su ostali zidovi urušeni i vidljivi tek na razini tla. Sve je te podatke iznijela arheologinja Stela Šupiü koja je sudjelovala pri obilasku ostataka crkve. Sudeüi prema izgledu i nazivu, þini se da nema nikakve sumnje da se radi o starokršüanskoj crkvi, vjerojatno iz bizantskog razdoblja. Ta je crkva, kako se þini, bila u funkciji do premještanja naselja Premuda na sadašnju lokaciju [2]. Moguüi ostatci crkve Sv. Barbare na Rivnju Ostale crkve zapadno od otoka Ugljana, uz crkvu ga put u 10. st. spominje Konstantin Na zadarskim otocima ima još naz- Sv. Jelene (koja je i danas župna VII. Porfirogenet pod imenom Pizuh. naka postojanja starih crkava. Tako crkva) i negdašnju crkvu Sv. Barba- Prvi je spomen hrvatskog ribarstva se na uzvišenju Karniški varh, iznad re. Uglešiü drži da je treba tražiti u vezan uz to podruþje jer se u darov- današnjega naselja i luþice Brgulje uvali Lokvina na isto noj strani oto- nici (nastaloj izme u 986. do 999.) na Molatu nalaze ostatci ruševne þ ÿ ka, gdje se desetak metara od mora zadarskih plemi a samostanu Sv. crkve koju mještani zovu Garska ü nalaze ostatci jedne anti ke gra evi- Krševana u Zadru ustupa pravo riba- crikva. Tu je crkvu prije gotovo tri- þ ÿ ne visoki i do 3 metra [2]. renja uz otoke Molat i Dugi otok. deset godina obišao arheolog Tonþi Osobito su bogata ribolovna podruþ- Buriü koji tvrdi da se radi o jedno- Crkve Dugoga otoka ja bila u zaljevu Telaš ica koja u brodnoj crkvici s polukružnom ap- ü svom nazivu uva negdašnji naziv sidom. U blizini naselja Molat na Crkve uokolo Telašüice þ otoka iz 11. st. – Insula Tilagus. istom otoku, na sjeverozapadnoj strani Dugi je otok zaista dug (46 km), a predjela Pod Varšak (u sastavu šire- površina mu je 124 km2 i u brojnim U sastavu Telašüice bilo je upravo ga prostora nazvanog Sirunjski gdje naseljima ima 2873 stanovnika. Pru- naselje Tilag, gdje je na uzvišenju je nekad bilo jedno od molatskih po- ža se u smjeru sjeverozapad-jugois- Citorij, na jugoistoþnom kraju Sti- lja) nalaze se ostatci veü davno sru- tok. Naseljen je od davnina, a prvi vanjske gore, bila najstarija otoþka šene crkve. Crkvu u svojim spisima spominje don Luka Jeliü, koji navodi da je u grobu pokraj nje pronaÿe- na i jedna amfora, a mještani spomi- nju i zidanu grobnicu. Na otoku Zverincu, južno od glavnoga otoþkog polja na putu prema uvali Podripišüe, do prije su pedesetak godina bili vidljivi ostatci temelja kuüa od opeke i jednobrodne crkve s polukružnom apsidom, koju su mještani takoÿer zvali Garška crikva. Njezine je ostatke svojedobno opisao Ivo Rubiü koji je donio i fo- tografiju ostataka apside i tvrdio da su poþetkom 20. st. zidovi bili saþu- vani do visine od 1,5 m. Carlo Federico Bianchi spominje na otoku Rivnju, smještenom sjevero- Ostatci crkve Sv. Viktora pokraj Telašüice tijekom nedavnih istraživanja

472 GRAĈEVINAR 61 (2009) 5 Crkveno graditeljstvo crkva Sv. Viktora, pape iz 3. st. koji torija þetvrtasta tlocrta i nepoznate je na to da je uz crkvu bilo i drugih je za pontifikata vodio žuþne raspra- namjene. Imala je polukružnu apsi- dozidanih prostorija. Primjerice, veü ve s adopcionistima (držali su da je du i vjerojatno je bila natkrivena ku- je prije otkriveno postojanje trijema Isus bio þovjek koji je postao Bogom) polom oslonjenom na ugaone trom- koji je priliþno rijedak kod naših pred- i modalistima (koji su poricali Božje pe. Na lokalitetu su pronaÿeni i ulom- romaniþkih crkava. Petricioli koji je Trojstvo). ci keramike iz ranoga bronþanoga u više navrata istraživao ovu crkvu doba, što svjedoþi da je na tom pros- smatra da je graÿena na ruševinama Crkva je izgraÿena na blagoj padini toru i prije crkve bio pretpovijesni rimske zgrade. Posljednja su istraži- uzvisine koja je 92 m nad morem, s tumul [6], [8]. vanja obavljena 1995. kada je crkva pogledom prema otvorenoj puþini, u i konzervirana, ali osim crkve s nar- drugoj polovici 5. ili poþetkom 6. st. Crkva je vjerojatno dugo izvan funk- teksom nije istraživan cijeli lokalitet. To su potvrdila i revizijska istraži- cije jer su tragovi njezinih zidova, vanja koja je tijekom 2008. obavio koji se upravo konzerviraju, jedva Crkva Sv. Ivana je jednobrodnoga Arheološki muzej iz Zadra, a vodio uoþljivi. Po toj se crkvi unutrašnji tlocrta i visina ostataka njezinih zi- kustos Jakov Vuþiü. Starija je podni- dio Telašüice nekad nazivao Lukom dova varira od 0,8 do 3,1 m. Crkva ca otkrivena u brodu crkve pa je na Sv. Viktora. ima polukružnu istaknutu apsidu temelju toga, te tlocrtnih karakteris- Kada je naselje Tilag poraslo, dota- (2,8 x 2,3 m) na koju se nastavlja tika i pokretnih nalaza (križiüa i ulo- dašnja je crkva na Citoriju postala pravokutni prostor (dug 10,4 m) sa maka keramike i stakla) konaþno pot- pretijesna, pa je na sjeveroistoþnom dva prislonjena stupa koji prostor vrÿena teza da je rijeþ o starokršüan- rubu Stivanjskog polja (koje je upra- crkve dijele u tri traveja. Prvi travej skoj crkvi. vo po crkvi dobilo i ime), u predjelu s apsidom þini svetište i viši je od ostalog prostora 20 cm, a preostala dva traveja tvore ostatak crkvenoga prostora (5,7 x 4,2 m). Zanimljivo jest da je srednji travej znatno uži, što možda upuüuje na postojanje kupole. Na jednoj su boþnoj strani bile zidane klupe, a s južne su strane naknadno probijena vrata

Tlocrt istraženih ostataka crkve Sv. Ivana Na crkvu je prislonjen veü spomenuti pomalo nepravilan narteks (dužine 3,8 – 4 m, širine 4,9 – 5,1 m) koji je na zapadu imao glavna vrata, a na Tlocrt istraženih ostataka crkve Sv. Viktora s vremenima nastanka jugu sporedna koja su naknadno za- Ivo Petricioli tu je crkvu istraživao zvanom Gruh nadomak mjesta Sali, zidana. 1954. i ustanovio da je graÿena u zadarski plemiü Grubina 1064. izgra- Pri istraživanju crkve i njezina oko- 10. st., a sada je konaþno dokazano dio veüu crkvu Sv. Ivana i poklonio liša pronaÿeno je mnogo kamenih da je tada, najvjerojatnije krajem 10. je samostanu Sv. Kerševana u Zad- ulomaka koji su pripadali graditeljs- st., došlo do temeljite obnove crkve. ru. Sasvim je moguüe da je i ta crk- kim ostatcima ili crkvenom namješ- Ona je onda opremljena novim crkve- va, kao i veüi dio naših predroma- taju. Najveüi dio pripada predroma- nim namještajem þiji su fragmenti niþkih crkava, izgraÿena na antiþ- niþkom razdoblju, ali je pronaÿeno i pronaÿeni u prijašnjim istraživanji- kim ostatcima, a možda i temeljima starokršüanskih ostataka, posebno ma. Tada je i produljena, vjerojatno neke starije crkve. Uostalom u povi- polovica jedne tranzene i sanduk i podijeljena na traveje, a naknadno jesnim se spisima spominje i cela (u sarkofaga. Stoga Ante Uglešiü [2] joj je s južne strane dograÿena pros- znaþenju mali samostan), što upuüu- ustraje na stajalištu da je crkva sta-

GRAĈEVINAR 61 (2009) 5 473 Crkveno graditeljstvo

njem na podruþju tjesnaca Mala Proversa [2], [8].

Faze gradnje župne crkve naselja Sali Valja svakako istaknuti i župnu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Ma- rije u mjestu Sali. U crkvu su s juž- ne strane ugraÿena dva ulomka ka- mene plastike ukrašena troprutim pleterom koji su dijelovi istog pluteja, naknadno uporabljenoga na nad- grobnoj ploþi. Stoga se pretpostavlja da je prvotna crkva bila izgraÿena pri sadašnjem ulaznom proþelju u 10. ili 11. st. Crkva je srušena 1455.

Konzervirani ostatci predromaniþke crkve Sv. Ivana kada je podignuta veüa, a gradio ju je domaüi majstor Juraj Lukaþeviü. rokršüanskog podrijetla, što obrazla- ma gotovo nemoguüe otkriti. Zna se Proþelje je crkve izmijenjeno 1561. že postojanjem narteksa, ali i spo- da je na podruþju Crkvine postojalo kada je izgraÿen novi renesansni menutih kamenih ostataka. ýini se antiþko naselje, a to su potvrdili i portal i škropionica, a svetište je stoga da je plemiü Grubina samo neki grobni nalazi. Uostalom ime se srušeno 1581. kada je dograÿen nadogradio prijašnju crkvu i obnovio mjesta ogleda u nazivu obližnjeg prostrani trobrodni prostor sa sakris- je u predromaniþkom stilu [2], [8]. polja ûuh, što je kako se vjeruje tijom i kada je crkva dobila oblik proizišlo iz Porfirogenetova naziva latinskoga križa [8]. Pizuh za cijeli otok. Nastanak bi se U blizini se Telašüice istiþe brdo Ko- crkve mogao povezati i s veüim ne- ženjak nadomak mjesta Sali, gdje su dalekim rimskim gospodarskim ima- pronaÿeni ulomci crkvenoga kame-

Tlocrt ostataka crkve na brdašcu Sukavcu Na podruþju brdašca Sukavca na krajnjem jugoistoþnom dijelu Du- gog otoka, usred poluotoka koji sa sjeverne strane zatvara uvalu Telaš- üicu nalaze se (bolje reþeno nalazili su se jer ih nismo uspjeli pronaüi nakon duge i temeljite pretrage) ostatci manje crkvice koji su se narodu na- zivali Crkvina. Amos-Rube Filipi drži da je crkva bila posveüena Sv. Luki i da se taj hagionim dijelom saþuvao u imenu veü spomenutoga brda Sukavca. Crkva je bila jednobrodna (5 x 3,7 m) i s polukružnom apsidom (2,5 x 1,7 m), a njezino je Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u mjestu Sali s ugraÿenim dijelovima predro- podrijetlo prema skromnim ostatci- maniþkog pluteja

474 GRAĈEVINAR 61 (2009) 5 Crkveno graditeljstvo nog namještaja (pluteja i kapitela). svetišta. Iz vanjskog se prostora u Negdašnji je Zavod za zaštitu spome- Nisu raÿena nikakva arheološka is- crkvu ulazilo kroz vrata na proþelju, nika kulture iz Zadra 1991. u sklopu traživanja, ali se pretpostavlja da je a jezgru je saþinjavala kvadratna redovitih zaštitnih zahvata obavio i na tom brdu bila bizantska utvrda. osnova natkrivena kupolom oslonje- istraživanja na mjestu svetišta. Us- No raslinje je sada toliko gusto da je nom na ugaone trompe. tanovljeni su tek tragovi širine apsi- vrh brda praktiþki nedostupan. U nedalekom Dugom polju bila je crkvica Sv. Antuna za koju se vjero- valo da je vrlo stara, možda iz 4. ili 5. stoljeüa. Služila je svrsi sve do 1844. kada ju je poznati hajduk Kut- leša temeljito opljaþkao. Tada je bila napuštena te je ostala bez krova. Sa- ljani su je srušili 1913. i na njezinu mjestu izgradili novu crkvu koju su potom posvetili Sv. Antunu Pado- vanskom.

Crkve u središnjem i sjevernom dijelu Dugog otoka Na otoþiüu podno naselja Savar, koji je poslije lukobranom spojen s kop- nom, nalazi se mjesno groblje s crkvom Sv. Pelegrina (ranokršüanskoga istarskog muþenika, zaštitnika Uma- Najstariji ostatci crkve Sv. Pelegrina ga). Na osnovnu je staru crkvenu de, ali ne i njezin izvorni oblik. Ap- jezgru, koja je predromaniþka gra- sida je potpuno razorena baroknom ÿevina centralnog tipa, vjerojatno iz sakristijom, koja je u meÿuvremenu 9. st., u 15. st. dograÿen je prednji takoÿer srušena. U istraživanjima su prostor, a stražnji, koji je bio sakris- otkriveni samo toþni obrisi sakristije tija, u 18. st. koji su prikazani u razini tla [6]. Taj se spomenik nulte kategorije ne- Ruševine stare crkve su udaljene kad sastojao od jezgre i svetišta (6,5 m približno kilometar od sela Brbinj, a x 4,8 m). Jezgra je unatoþ svim pre- nalaze se otoþiüu koji mještani nazi- ureÿenjima ostala relativno dobro vaju Školj, a u topografskim se kar- tama piše Utran. Na njega je i na saþuvana, iako bez glavnoga dijela Tlocrt crkve Sv. Pelegrina s naznakama proþelja s ulazom, ali nažalost i bez vremena izgradnje obližnju sjeverozapadnu uvalu Lu- þine prvi (1928.) upozorio ûiril Me- tod Ivekoviü. Odmah se ustanovilo da ruševine u uvali nisu osobito stare (ima ostataka solane i ribnjaka), ali su ruševine na otoþiüu, na mjestu zvanom Kampuš uz obalu, skrivale ostatke starokršüanske graÿevine koje mještani nazivaju Mirina. Te je ostatke poþetkom šezdesetih godina prošlog stoljeüa prvi istraži- vao Ivo Petricioli [9]. Kako je more izravno oplakivalo podnožje zidova, abrazijom je uništen jugozapadni dio crkve. Meÿu porušenim zidovima Crkva Sv. Pelegrina u Savru najviše je saþuvana apsida (3,9 x 3,2)

GRAĈEVINAR 61 (2009) 5 475 Crkveno graditeljstvo koja se uzdiže neposredno od mors- ke površine i lako je uoþljiva s obale u Brbinju. Vjerojatno je baš zbog toga Ivekoviü smatrao da se radi o ku- li. U sredini je apside veliki prozor (1,2 x 1,68 m), netipiþan za jednobrodne longitudinalne crkve s polu- kružnom apsidom, pa je upravo prema njemu Petricioli zakljuþio da se radi o starokršüanskoj crkvi. U apsidi je bio saþuvan i dio kalote pa se moglo zakljuþiti da u gradnji nije uporabljena sedra veü ploþe vapnenca s mnogo vapnenog morta. Apsida se naslanjala na longitudi- nalnu pravokutnu graÿevinu (7,8 x 6,1 m) koja je bila znatno lošije gra- ÿena. Od nje je saþuvan zid do visine od 1 m s vratima i dio popreþnoga Crkva Sv. Nikole na groblju u Božavi tog naselja posveüena Sv. Nikoli. Ostale dugotoþke crkve Crkva se u dokumentima prvi put spominje u 14. st. kada se zadarski Na Dugom otoku još ima crkava koje imaju predromani ko ili staro- graditelj Bartul obvezao da üe izgra- þ krš ansko podrijetlo. Tako prvi spo- diti crkvu „koristeüi stare temelje, ü ali s novim zidovima“. Do obnove men crkve Sv. Ivana u Žmanu potje- je ipak došlo tek 1469., kako i piše þe iz 1260., ali zna se da je ona znatno starija. To potvr uju i ulomci na proþelju crkve. ÿ tranzene koji su pronaÿeni uokolo Meÿutim pri restauraciji u pedese- današnje župne crkve. Na njoj ima i tim godinama prošlog stoljeüa, koju dekoracija svojstvenih starokršüans- je vodio neizbježni Ivo Petricioli, komrazdoblju, a tragovi se antiþke pronaÿeni su tragovi polukružne ap- graÿevine nalaze u polju, neposred- side u svetištu pa je zakljuþeno da je Ostatci apside starokršüanske crkve na no uz sadašnju crkvu. crkva znatno starija, posebno što su Školju pokraj Brbinja Lokalitet Crkvine nalazi se na zapad- u jednom oltaru pronaÿene spolije nom rubu južnoga dijela današnjega zida. Sjeveroistoþni se zid nastavljao koje se mogu datirati u poþetak 9. st. prema sjeverozapadu i na udaljenos- naselja Luka, uz put koji uz more Prije petnaestak godina ure ivano je ti od 10,75 m bio je novi popreþni ÿ vodi prema zapadu. Svojedobno je zid [9]. Površnim pregledom nisu groblje i crkva, pa su iza polukružne taj lokalitet služio kao odlagalište apside uo eni tragovi najstarije faze uoþeni nikakvi fragmenti plastiþne þ graÿevnog materijala i nije bilo ni- iz starokrš anskog razdoblja. Iako dekoracije, a þini se da, nažalost, ü kakvih prepoznatljiv tragova, osim ova zanimljiva crkva nikada nije te- su tragovi saþuvani samo u temelji- humka visokog 0,5 m. Ipak je prema meljito istražena ni prikazana. Mo- ma, uoþljivo je da je apsida bila dos- pronaÿenim tragovima zakljuþeno ta istaknuta u prostoru. Iako nisu pro- da je tu nekad najvjerojatnije bila ramo dodati da Ante Uglešiü [2] drži vedena nikakva arheološka istraživa- crkva Sv. Stjepana prema kojoj je kako je crkva bila možda posveüena ovo mjesto i nazivano Sustipanjska Sv. Kuzmi i Damjanu jer je tim sve- nja može se pretpostaviti da su zidovi te crkve bili dimenzija poput da- luka. U blizini, u predjelu Dolac, u cima posveüena i župna crkva u Br- našnjih, dugi 10,15 m. tzv. Škarinim vrtlima, pronaÿen je binju koja je, vjerojatno iz praktiþnih poþetkom 20. st. starokršüanski sar- razloga, izgraÿena u doba romanike O postojanju starokrš anske crkve u kofag koji je neko vrijeme služio i zadržala se s preinakama do današ- ü Božavi svjedo i i poklopac sarkofa- kao pojilo za stoku, a danas mu ne- njih dana. þ ga salonitanskog tipa koji se danas ma ni traga. U blizini Crkvine su pri Na groblju u Božavi nalazi se crkva nalazi u božavskom polju, pokraj gradnji obiteljske kuüe pronaÿeni Sv. Križa, negdašnja župna crkva bunara zvanog Šipnata [2]. antiþki grobovi u amforama.

476 GRAĈEVINAR 61 (2009) 5 Crkveno graditeljstvo

Na blagoj uzvisini zvanoj Zaboje, dinih crkava svojim lokalnim izve- nost. Posebno bi taj zanimljivi gra- jugozapadno od zaseoka Polje kod denicama pridjeva „grþki“ þuvaju diteljski kompleks valjalo saþuvati Velog Rata na sjeverozapadnom ru- uspomenu na ta vremena. od devastacije. bu otoka, nalazi se toponim Sv. Jele- Brojnost starokršüanskih crkava svje- Pripremili: na s ostatcima ruševnih zidova koje doþi o dobroj naseljenosti i kultivira- Krešimir Regan, Branko Nadilo mještani nazivaju Garška crikva. Taj nosti svih zadarskih otoka u antiþ- je lokalitet poslužio kao kamenolom IZVORI kom dobu, ali i o tome da se tim za gradnju obiteljskih kuüa, pa je prostorima pružao glavni pomorski [1] Domijan, M.: Crkva Sv. Andrije na Vrgadi preostalo tek nešto manjih tragova, put izmeÿu istoka i zapada. Taj su nakon posljednjih istraživaþkih i konzer- obraslih u gustu makiju. ýini se da vatorskih zahvata, Starohrvatska prosvjeta, put branile mnoge velike utvrde, a je crkva bila manjih dimenzija, ali III. (1983.), 13., str. 123-138 za njihove su se posade obvezno kako je veüim dijelom uništena, vje- [2] Uglešiü, A.: Ranokršüanska arhitektura gradile i crkve, nerijetko i na nena- rojatno se neüe moüi otkriti njezin na podruþju današnje Zadarske biskupije, seljenim otocima. tlocrt. Možda je nastanak te crkve Filozofski fakultet u Zadru i Zadarska nadbiskupija, Zadar, 2002. povezan s veüim gospodarskim kom- Na tom podruþju ima zaista manje pleksom koji se prostirao uz današ- predromaniþkih nego starokršüans- [3] Vežiü, P.: Zadar na pragu kršüanstva, Arheološki muzej Zadar, Zadar, 2005. nje seosko groblje, a veüim je dije- kih crkava, iako su gotovo sve sta- lom uništen pri krþenju zemlje za rije crkve u predromanici bile preu- [4] Juriü, R.: Srednjovjekovni spomenici na negdašnje vinograde i maslinike te reÿene, praktiþki na isti naþin, što je biogradskom podruþju, zbornik radova sa znanstvenog skupa: Biograd i njegova za gradnju groblja [2]. vjerojatno bilo uvjetovano liturgijs- okolica u prošlosti, Filozofski fakultet kim promjenama. Ipak nekoliko iz- Zadar i SIZ opüine Biograd, Zadar, 1990., Zakljuþak vornih predromaniþkih crkava na str. 279-318 zadarskim otocima, posebno crkva U ovom su napisu opisane sve sta- [5] Vežiü, P.: Vela Gospa na Ošljaku, Diadora Sv. Marije u Malom Ižu i Sv. Peleg- (1992.), 14., str. 311-324 rokršüanske i predromaniþke crkve rina u Savru na Dugom otoku, treba na brojnim zadarskim otocima koji [6] Vežiü, P.: O centralnim graÿevinama svrstati meÿu najzanimljivije naše Zadra i Dalmacije u ranom srednjem se prostiru od Vrgade na jugoistoku predromaniþke crkve uopüe i šteta je vijeku, Diadora (1991.), 13., str. 323-368 do Premude na sjeverozapadu. To što je njihova izvorna ljepota i jed- podruþje zaista obiluje brojnim sta- [7] Cvitanoviü, V.. Otoci Iž i Premuda, Ra- nostavnost na neki naþin ošteüena dovi Instituta JAZU u Zadru (1954.), 1., rim srušenim crkvama, ali nisu rijet- kasnijim dogradnjama. str 69-107 ke ni crkve koje su, uz brojne prei- [8] Petricioli, I.: Srednjovjekovni umjetniþki nake, do današnjih dana saþuvale Na kraju držimo da bi posebno tre- spomenici na Dugom otoku, Zadarska svoje prvotne osnovne dimenzije. balo izdvojiti sakralni sklop s antiþ- smotra – zbornik o Dugom otoku (1993.), Najveüi je dio izgraÿen za bizantske kim stambenim i gospodarskim zgra- 1-2, str. 167-202 vladavine ovim prostorima, posebno dama u uvali Muline koji svojom [9] Petricioli, I.: Ostaci starokršüanske gra- za cara Justinijana I. Velikog, pa veliþinom i oþuvanošüu zaista zaslu- ÿevine kod Brbinja, Diadora (1960.-1961.), nerijetko jedva vidljivi ostatci poje žuje veüu javnu pozornost i dostup 2., str. 313-315

GRAĈEVINAR 61 (2009) 5 477