Struktura I Dinamika Ekosistema Dinarida – Stanje, Mogućnosti I Perspektive

ISBN: 978-9958-501-81-4

AKADEMIJA NAUKA I UMJETNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE академија наука и умјетности босне и херцеговине Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina

POSEBNA IZDANJA Knjiga CXLIX

Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka Knjiga 23

Međunarodni naučni skup Struktura i dinamika ekosistema Dinarida – stanje, mogućnosti i perspektive

ZBORNIK RADOVA

Sarajevo, 2012 Online first http://www.aea.ba/index.php/proceedings AKADEMIJA NAUKA I UMJETNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE академија наука и умјетности босне и херцеговине Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina

SPECIAL EDITIONS Volume CXLIX

Department of Natural Sciences and Mathematics Volume 23

International Conference STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES – STATUS, POSSIBILITIES AND PROSPECTS devoted to the life and scientific work of Professor emeritus dr. Muso Dizdarević

PROCEEDINGS

Editor in Chief Sulejman Redžić Sarajevo, 2012 AKADEMIJA NAUKA I UMJETNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE академија наука и умјетности босне и херцеговине Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina

POSEBNA IZDANJA Knjiga CXLIX

Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka Knjiga 23

Međunarodni naučni skup Struktura i dinamika ekosistema Dinarida – stanje, mogućnosti i perspektive posvećen životu i naučnom djelu profesora emeritusa dr. Muse Dizdarevića

ZBORNIK RADOVA

Urednik Sulejman Redžić

Sarajevo, 2012 Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine Aкадемија наука и умјетности босне и Xерцеговине Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina Međunarodni naučni skup „Struktura i dinamika ekosistema Dinarida – stanje, mogućnosti i perspektive“ International Conference „STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES – STATUS, POSSIBILITIES AND PROSPECTS“ 15-16. juni/June 2011, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina Posebna izdanja/Special Editions CXLIX Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka Department of Natural Sciences and Mathematics Zbornik radova/Proceedings 23

ORGANIZACIONI I NAUČNI ODBOR/ ORGANIZING AND SCIENTIFIC COMMITTEE

Predsjednici/Presidents: Prof. dr. Sulejman Redžić, član ANUBiH/Member of ANUBiH (Sarajevo, BiH) Prof. dr. Rifat Škrijelj (Sarajevo, BiH)

Počasni predsjednik/Honorary President: Prof. emeritus dr. Muso Dizdarević (Sarajevo, BiH)

Članovi/ice/Members: Akademik/Academician Ljubomir Berberović (Sarajevo, BiH) Akademik/Academician Midhat Usčuplić (Sarajevo, BiH)

Prof. dr. Kasim Bajrović (Sarajevo, BiH) Prof. dr. Safer Međedović (Sarajevo, BiH) Prof. dr. Senka Barudanović (Sarajevo, BiH) Doc. dr. Šefkija Muzaferović (Sarajevo, BiH) Doc. dr. Azra Bećiraj (Bihać, BiH) Prof. dr. Boro Pavlović (Banja Luka, BiH) Dr.sci. Zlatko Bulić (Podgorica, Crna Gora) Prof. dr. Nevenka Pavlović (Banja Luka, BiH) Prof. dr. Rifat Hadžiselimović (Sarajevo, BiH) Prof. dr. Amira Redžić (Sarajevo, BiH) Prof. dr. Dubravka Hafner (Mostar, BiH) Prof. dr. Dubravka Šoljan (Sarajevo, BiH) Mr. sci. Dražen Kotrošan (Sarajevo, BiH) Prof. dr. Rifat Terzić (Tuzla, BiH) Prof. dr. Suvad Lelo (Sarajevo, BiH) Prof. dr. Sadbera Trožić-Borovac (Sarajevo, BiH) Sekretar/Secretary: Melisa Forić, prof. (Sarajevo, BiH)

Indexed and Abstracted in: EBSCO Publishing

4 5 Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine Aкадемија наука и умјетности босне и Xерцеговине Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina Međunarodni naučni skup „Struktura i dinamika ekosistema Dinarida – stanje, mogućnosti i perspektive“ International Conference „STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES – STATUS, POSSIBILITIES AND PROSPECTS“ 15-16. juni/June 2011, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina Posebna izdanja/Special Editions CXLIX Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka Department of Natural Sciences and Mathematics Zbornik radova/Proceedings 23 PREGLED IZLAGANJA/OVERVIEW OF PRESENTATIONS

Sulejman Redžić, Rifat Škrijelj: Evaluacija naučnog djela profesora Muse Dizdarevića u svjetlu savremenih ekoloških tendencija / Scientific Evaluation of the Work of Professor Muso Dizdarević in the Light of Modern Ecological Trends

Midhat Usčuplić, Neđo Ilić: Uticaj sistema gospodarenja na održivost hrasta kitnjaka [Quercus petraea (Matt.) Lieblein.] u šumama Bosne i Hercegovine / Influence of Management System on the Maintenance of the Sessile Oak [Quercus petraea (Matt.) Lieblein.] in Forests of Bosnia and Herzegovina

Zlatko Bulić: Doprinos prof. dr. Musa Dizdarevića ekološkim istraživanjima Crne Gore / Contribution of Prof. Ph.d. Muso Dizdarević to Ecological Researches in Montenegro

Боро П. Павловић, Невенка Павловић: Еволуција биоценотичких односа и постанак екосистема / Evolution of Biocoenotic Relations and Origin of Ecosystems

Suvad Lelo: Biodiverzitet stonoga (Myriapoda latreille, 1802) Bosne i Hercegovine / Biodiversity of Miriapodes (Myriapoda latreille, 1802) in Bosnia and Herzegovina

Aleksandar Ivanc, Maja Mitrašinović, Ethem Hasković, Radoslav Dekić: Osnovni hematološki podaci ždrebadi bosanskog brdskog konja / Basic Hematological Data of Foals of Bosnian Pony

Lada Lukić-Bilela, Suvad Lelo: Stupanj istraženosti spužvi (Porifera grant, 1836) u Bosni i Hercegovini / The Sponges (Porifera grant, 1836) Investigation Level in Bosnia and Herzegovina

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 6 Ivana Klincarska-Jovanovska, Lenka Cvetanovska, M. Srbinoska, Gordana Dimeska: The Function of Enzymatic and Biopigment Activity in Mineral Composition of Tobacco (Nicotiana tabacum L.) in Two Oriental Varieties / Funkcija enzimatske i biopigmentske aktivnosti u sastavnim mineralima duhana (Nicotiana tabacum L.) u dvjema orijentalnim varijantama

Nevenka Pavlović, Marina Balta, Dejan Dmitrović: Longitudinalni raspored zoobentosa rječice Krupe pritoke Vrbasa / Longitudinal Disposition of Zoobentos of the Rivulet Krupa, Tributary of Vrbas

Ibro Skenderović: Antropogeni uticaji na biodiverzitet i ekosisteme rožajskih Prokletija / Human Factors in Biodiversity and Ecosystem of Rožaje’s Side of Prokletije

Branko Vučijak, Esena Kupusović, Nataša Smolar-Žvanut: Environmental Flow Assessment – Tool for Understanding Environmental Water Requirements / Procjena okolinskih vodenih tokova – oruđe za razumijevanje okolinskih potreba za vodom

Rifet Terzić: Značaj molekularno-bioloških metoda u ekosistemskim istraživanjima / The Importance of Molecular-Biological Methods in Ecosystems Investigations

Dražen Kotrošan, Suvad Lelo, Adi Vesnić: Biodiverzitet ptica (Vertebrata, Aves) Popovog polja / Biodiversity of the Birds (Vertebrata, Aves) of Popovo polje

Suvad Lelo, Mirzeta Kašić-Lelo: Hirudo verbana Carena, 1820 (Hirudinea: Arhynchobdellida, Hirudinidae) nova vrsta pijavice u Bosni i Hercegovini / Hirudo verbana Carena, 1820 (Hirudinea: Arhynchobdellida, Hirudinidae) New Species of Leech in Bosnia and Herzegovina

R. Dekić, Aleksandar Ivanc, Rifat Škrijelj, S. Lolić, Maja Mitrašinović, D. Ćetković: Hematološki status gatačke gaovice (Telestes metohiensis) iz rijeke Opačice / Hematological Status of Striped Pijor (Telestes metohiensis) from River Opačica

Sead Noćajević, Džemail Ferhatović, Hrustem Smailhodžić: Uticaj ekoloških faktora na distribuciju divlje trešnje (Prunus avium L.) u okolini Tuzle / The Influence of Environmental Factors on the Distribution of Wild Cherry (Prunus avium L.) in the Vicinity of Tuzla

Nevenka Pavlović, Biljana Ciganović, Dejan Dmitrović: Sezonske i longitudinalne promjene sastava zoobentosa izvorišta Sane / Seasonal and Longitudinal Changes of the Composition of Zoobentos of the Source of Sana

Sead Hadžiablahović, Sulejman Redžić, Zlatko Bulić, Rajko Tripić: Florističko- vegetacijski diverzitet Ćemovskog polja u Crnoj Gori / Floristic-Vegetation

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 7 Diversity of Ćemovsko Polje Field in Montenegro

Rajko Tripić, Sulejman Redžić, Zlatko Bulić, Sead Hadžiablahović: Obrasci fenološke diferencijacije lokalnih populacija vrsta roda Acer l. sekcije Goniocarpa Pojárkova u Crnoj Cori / The Paterns of the Phenological Differentiation of the Local Populations of the Species of Genus Acer l. Section Goniocarpa Pojárkova in Montenegro

Denisa Žujo Zekić, Suvad Lelo: Novi nalaz vrste Kirinia roxelana Cramer, 1777 (Insecta: Lepidoptera, Nymphalidae) na lokalitetu Masline (općina Stolac) / New Finding of Species Kirinia roxelana Cramer, 1777 (Insecta: Lepidoptera, Nymphalidae) in the Territory of Masline (Municipality Stolac)

Zlatko Bulić, Vasilije Bušković, Marash Rakaj, Ivan Bulić: Sliv i kanjon rijeke Cijevne – veličanstveni spomenik prirode u Crnoj Gori i Albaniji / Basin and Canyon of the River Cijevna – Magnificent Nature Monument in Montenegro and Albania

Nevenka Pavlović, D. Čolić, Dejan Dmitrović: Zoobentos i dnevne oscilacije Vrbasa iznad Banja Luke / Zoobentos and Daily Oscillations of Vrbas upward Banja Buka

Andrej Gajić, Suvad Lelo: Procjena stepena istraženosti hrskavičastih riba (Chondrichthyes huxley, 1880) Bosne i Hercegovine / Assessment of the Degree of Exploration of Cartilaginous Fish (Chondrichthyes huxley, 1880) in Bosnia and Herzegovina

Nikolina Elez, Bruna Pleše, Naris Pojskić, Una Tulić, Helena Ćetković, Lada Lukić- Bilela: Struktura i filogenetička analiza rRNK i tRNK gena slatkovodne spužve Spongilla lacustris Linnaeus, 1758 / Structure and Phylogenetic Analysis of Spongilla lacustris Linnaeus, 1758 rRNAs and tRNAs Genes

Edina Hajdarević, Ethem Hasković, Damir Suljević: Vrijednosti eritrograma deverike (Abramis brama, Linnaeus, 1758) iz hidroakumulacije Modrac u zimskom aspektu / Values Erithrogram of Bream (Abramis brama, Linnaeus, 1758) from the Reservoir Modrac during the Winter Aspect

Semina Merdić, Merima Voloder, Zlata Grabovac, Ethem Hasković: Hematološki status Bufo bufo L. sa šireg područja općine Kiseljak / Hematological Status of Bufo bufo L. from Wide Range Habitat of Kiseljak County

Šefkija Muzaferović: Ecological Education – Step into a Healthy Future / Ekološki odgoj i obrazovanje – korak u zdravu budućnost Emina Ademović: Ekološka karakterizacija vegetacije naselja Blagaj / Ecological Characterization of the Vegetation in Blagaj Area

Alma Imamović, Sulejman Redžić: Razvoj ekološkog informacionog sistema u

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 8 funkciji održivog upravljanja vodenim ekosistemima / Development of Ecological Information System in Function of Sustainable Management of Aquatic Ecosystems

Armin Macanović: Ekološko-sintaksonomska analiza šuma pitomog kestena (Castanea sativa Mill.) na području BiH / Ecological-Syntaxonomic Analysis of Sweet Chestnut (Castanea sativa Mill.) Forests in BiH

Lada Lukić-Bilela, Roman Ozimec, Una Tulić, Naris Pojskić: Katalogizacija špiljskih tipskih lokaliteta faune Bosne i Hercegovine / Cave Type Localities Catalogization of Fauna in Bosnia and Herzegovina

Avdul Adrović, Isat Skenderović, Jasna Salihović, Štefica Stjepić: Biodiverzitet faune riba rijeke Gostelje i akumulacije Modrac / Biodiversity of Fish Fauna of the Gostelja River and Reservoire Modrac Senka Barudanović, Asad Herić: Status specijalnog botaničkog rezervata na dolomitnom području Vrtaljica kod Konjica / Status of the Special Botanical Reserve on the Dolomite Area Vrtaljica near Konjic Isat Skenderović, Avdul Adrović: Istraživanje sezonske dinamike nekih helminata zele (Alburnus alburnus) i šarana (Cyprinus carpio) iz hidroakumulacije Modrac / Researches on Season Dynamics of Some Helminthes Bleak (Alburnus alburnus) and Carp (Cyprinus carpio) in Lake Modrac

Sadbera Trožić-Borovac: Distribucija bjelonogog raka Austropotamobius pallipes species complex (Astacoidea; Astacidae) u Bosni i Hercegovini/ Distribution of the White-Clawed Crayfish Austropotamobius Pallipes Species Complex (Astacoidea; Astacidae)in Bosnia and Herzegovina

Aljoša Dizdarević, Aida Džanić, Zlata Grabovac, Azra Kadrić, Irma Mahmutović: Uticaj eksploatacije na diverzitet autohtonih vrsta Bosne i Hercegovine / Impact of the Exploitation on Diversity of Native Species of Bosnia and Herzegovina Rifet Terzić, Amela Hercegovac, Danijel Petrovič, Ibrahim Terzić, Borut Peterlin: Investigation of the Variability of Bosnian-Herzegovinian Population by Analysis of DNA Polymorphisms / Istraživanje varijabilnosti bosanskohercegovačke populacije analizom DNA polimorfizama

Amra Kazić: DNK barkoding u proučavanju biodiverziteta / DNA Barcoding in Biodiversity Research

Suvada Šaćiragić-Borić: Vrsta Potentilla reptans L. kao bioindikator kontaminacije ekosistema teškim metalima olovom, kadmijem i cinkom / Medicinal Plant of Potentilla reptans L. as a Bioindicator Contamination by Heavy Metals (Lead, Cadmium and Zinc)

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 9 POSTER PREZENTACIJE/POSTER PRESENTATIONS Dražen Kotrošan, Suvad Lelo: Biodiverzitet puževa (Mollusca: Gastropoda) Bosne i Hercegovine / Biodiversity of Snails (Mollusca: Gastropoda) of Bosnia and Herzegovina

Suvad Lelo, Mahir Gajević, Adil Džano, Adi Vesnić: Prilog poznavanju herpetološke (Amphibia, Reptilia) faune Bosne i Hercegovine / A Contribution to Conversance of Herpetofauna (Amphibia, Reptilia) in Bosnia and Herzegovina

Erna Karalija, Jana Čalović, Amina Tabaković, Dolores Neimarlija, Edina Velagić, Adisa Parić, Edina Muratović: Anatomski i fiziološki odgovor vrste Ocimum basilicum L. na različite koncentracije aluminijuma / Anatomical and Physiological Responses of Ocimum basilicum L. to Varying Concentrations of Aluminum

Maja Mitrašinović, Rifat Škrijelj, Aleksandar Ivanc, Samir Đug: Hematološke karakteristike smuđa (Sander lucioperca, Linnaeus 1758) iz hidroakumulacije Modrac / Haematological Characteristics of Pike Perch (Sander lucioperca, Linnaeus 1758) from the Reservoir Modrac

Nenad Jasprica, Mirko Ruščić, Željko Škvorc, Josip Franjić: Phytosociology and Syntaxonomy of the Kermes Oak (Quercus coccifera L.) Stands on the Eastern Adriatic Coast / Fitocenologija i sintaksonomija hrasta lužnjaka (Quercus coccifera L.) s istočne jadranske obale

Dubravka Hafner, Nenad Jasprica, Ana Car: Marine Diatoms in Bosnia and Herzegovina / Marinske dijatomeje u Bosni i Hercegovini

Dobre Andov, Danica Andreevska, Emilija Simenovska: Uticaj načina setve pirinča (Oryza sativa L.) na prinos i potrošnju vode za navodnjavanje / Influence of Method of Sowing Rice (Oryza sativa L.) upon the Yield and Consumption of Water for Irrigation

Avdul Adrović, Isat Skenderović, Alen Bajrić, Edina Hajdarević, Elvira Lonić: Osobenosti ihtiofaune bosanskohercegovačkog dijela crnomorskog sliva / Characteristics of Ichthyofauna of Bosnian-Herzegovinian Part of Black Sea Basin

Danica Andreevska, Dobre Andov, Emilija Simeonovska, Marjan Andreevski, Vjekoslav Tanasković: Uticaj dužine perioda navodnjavanja nakon faze metličenja na randman belog pirinča / The Influence of Durration of Irrigation after the Heading Stage of Rice Crop upon Dressing Percentage of White Rice

Azra Bećiraj, Aleksandar Ivanc, Radoslav Dekić, Irma Murić, Irma Šarić: Struktura populacija lipljena (Thymallus thymallus L.) iz rijeke Krušnice / Structure Population of Grayling (Thymallus thymallus L.) from the River Krušnica

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 10 Jasmina Kamberović, Senka Barudanović, Avdul Adrović, Aldijana Medić: Diverzitet mikrofita barskog ekosistema u blizini jezera Modrac / Microphytes Diversity of the Pond Ecosystem in the Vicinity of Lake Modrac

Aldijana Mušović, Rifat Škrijelj, Sadbera Trožić-Borovac, Mahir Gajević: Distribucija vrsta iz porodice Heptageniidae Needham, 1901 (Insecta: Ephemeroptera) u slivu rijeke Bosne / Distribution of the Species from the Family Heptageniidae Needham, 1901 (Insecta: Ephemeroptera) in the River Bosna Basin

Senka Barudanović, Ermin Mašić: Struktura životnih zajednica u antropogenim močvarnim ekosistemima Zeničko-dobojskog kantona / The Structure of Living Communities in the Anthropogenic Wetland Ecosystems of the Zenica-Doboj Canton Area

Mahir Gajević, Sadbera Trožić-Borovac, Rifat Škrijelj, Aldijana Mušović: Distribucija vrste Perla marginata (Panzer, 1799) (Insecta: Plecoptera) u vodotocima Bosne i Hercegovine / Distribution of Perla marginata (Panzer, 1799) (Insecta: Plecoptera) in Watercourses of Bosnia and Herzegovina

Džemail Ferhatović, Sead Noćajević, Mensur Noćajević, Ibro Karić, Said Karić: Negativni antropogeni uticaj na degradaciju šumskih površina na području općine Živinice / Negative Anthropogenic Impact on the Degradation of Forest Areas in the Municipality Živinice

Bruna Pleše, Roman Ozimec, Una Tulić, Helena Ćetković, Naris Pojskić, Lada Lukić- Bilela: Neobične organske formacije u kavernikolnim vodenim staništima Dinarida / Unusual Organic Formations in Kavernicole Aquatic Habitats of Dinarides

Roman Ozimec, Ivan Buntić, Una Tulić, Lada Lukić-Bilela: Stanje i zaštita tipskih špiljskih lokaliteta u BiH: primjer donje i gornje Mijatove pećine na Vran planini / Status and Protection of Cave Type Localities in Bosnia and Herzegovina: Example of Lower and Upper Mijatova Pećina Caves on Vran Mountain

Senka Barudanović, Ermin Mašić, Aida Haračić, Mirna Lujnović: Fitobentos rijeke trstionice kao pokazatelj kvaliteta vode / Phytobentos of the River Trstionica as an Indicator of the Water Quality

Saša Kunovac, Mersad Omanović: Modeliranje staništa divljači / Wildlife Habitats Modeling Ermin Temimović, Ajdin Mezetović: Prijedlog zaštićenih pejzaža-krajolika, geoloških, geomorfoloških, hidroloških i bioloških spomenika prirode u slivu rijeke Sane / Proposal of Protected Landscapes and Geological, Geomorphological, Hydrological and Biological Heritages of Nature of the River Sana Basin Emina Šunje, Amra Resić: Ekološke karakteristike i struktura populacije prenjskog

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 11 alpskog daždevnjaka (Salamandra atra prenjensis Mikšić, 1969) / Ecological Characteristics and Population Structure of the Black Salamander from the Mountain (mt.) Prenj (Salamandra atra prenjensis Mikšić, 1969)

Admir Jugo, Suvad Lelo, Erna Karalija, Adi Vesnić: Prilog poznavanju taksonomije i rasprostranjenja velikog trčuljka, carabus (Procerus dejean, 1826) Gigas Creutzer, 1799 (Insecta: Coleoptera: Carabidae), u Bosni i Hercegovini / Contribution to the Conversance of Taxonomy and Distribution of the Goliath Ground Beetle Carabus (Procerus dejean, 1826) Gigas Creutzer, 1799 (Insecta: Coleoptera: Carabidae), in Bosnia and Berzegovina

Adi Vesnić, Suvad Lelo: Biodiverzitet vrsta iz roda Lasius fabricius, 1804 (Hymenoptera, Formicidae) u mirmekofauni Bosne i Hercegovine / Biodiversity of Species of the Genus Lasius fabricius, 1804 (Hymenoptera, Formicidae) in the Myrmecofauna of Bosnia and Herzegovina

Gordana Dimeska, Lenka Cvetanovska, Živko Sekovski, Slavica Josifovska: Effects of Different Concentrations of Fungicid Systan 12e in Treatment of Allium cepa L. / Efekti različitih koncentracija fungicida Systan 12e u tretmanu Allium cepa L.

Admir Jugo, Sanja Trbojević: Preliminarni popis forenzički značajne porodice balegarki, Scathophagidae Robineau-Desvoidy, 1830 (Insecta: Diptera) Bosne i Hercegovine / Preliminary Checklist of Forensically Important Family of Dung- flies, Scathophagidae Robineau-Desvoidy, 1830 (Insecta: Diptera) of Bosnia and Herzegovina

Adi Vesnić, Suvad Lelo, Arnisa Žilić: Biodiverzitet osa (Hymenoptera: Vespidae) u Bosni i Hercegovini / Biodiversity of Wasps (Hymenoptera: Vespidae) in Bosnia and Herzegovina

Gordana Dimeska, Gordana Bilbiloska, Živko Sekovski, Lenka Cvetanovska: Taksonomska diferencijacija vrsta Carabus cancellatus Iliger, 1798 i C. ullrichii Germar, 1824 (Coleoptera: Carabidae) u Bosni i Hercegovini / Taxonomic Differentiation of Species Carabus cancellatus Iliger, 1798 and C. ullrichii Germar, 1824 (Coleoptera: Carabidae) in Bosnia and Herzegovina

Erna Karalija, Zrinka Rošić, Suzana Prskalo, Adisa Parić: Utjecaj regulatora rasta na in vitro mikropropagaciju vrste Ocimum basilicum L. / Effect of Plant Growth Regulators on In vitro Micropropagation of Ocimum basilicum L.

Ajla Smajlović, Suvad Lelo: Procjena genetičke predisponiranosti za konzumaciju alkohola u odabranim skupinama stanovnika Sarajeva / Evaluation of Genetic Predisposition for Alcohol Consumation in Sampled Habitant of Sarajevo

Alena Merdan, Anesa Jerković-Mujkić: Diverzitet mikroorganizama u vodi gornjeg

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 12 toka rijeke Bosne i njenih pritoka / Diversity of Microorganisms in Water of the Upper River of Bosna and Its Tributaries

Anđelka Lasić, Nenad Jasprica, Mirko Ruščić: Istraživanje urbane flore u Mostaru / Investigation of the Urban Flora in City of Mostar

Harun Kurtagić, Sulejman Redžić, Mustafa Đelilović: Istovremeno određivanje nekih flavonoida u medu metodom RP LC-DAD / Simultaneous Determination of Some Flavonoids in Honey by RP LC-DAD Method

Nedžad Prazina, Amira Redžić: Učestalost respiratornih oboljenja kod djece Sarajevskog kantona u odnosu na kvalitet životne sredine / The Frequency of Respiratory Diseases in Children of Sarajevo Canton in Relation to Environmental Quality

Suvada Borić Šaćiragić, Sulejman Redžić: Ekoloških aktivni teški metali (Pb, Cd, Zn) kao indikatori kvaliteta životne sredine (Počitelj, Hercegovina) / Ecologically Active Haevy Metals (Pb, Cd, Zn) as an Indicators of Environmental Quality (Počitelj, Herzegovina)

Mijat Tuka, Sulejman Redžić, Ana Tuka: Osnovna farmaceutsko-biološka istraživanja vrste Gentiana asclepiadea L. iz Bosne i Hercegovine / Basic Pharmaceutical- Biological Research of Gentiana asclepiadea L. Species from Bosnia and Herzegovina

Emir Kulenović: Ekološko planiranje u održivoj zaštiti urbanih ekosistema / Ecological Planning in Sustainable Protection of Urban Ecosystems

Osman Delić, Sulejman Redžić: Ključni indikatori u upravljanju zaštićenim područjima / Key Indicators in Management of Protected Areas

Amira Redžić: Ekološko-biogeografska diferencijacija populacije čovjeka u Bosni i Hercegovini / Ecological-Biogeographical Differentiation of Human Population in Bosnia and Herzegovina

Stoe Smiljkov, Valentina Slavevska-Stamenković, Irina Shoreva, Aleksandar Aleksovski: Kvalitet vode akumulacije Mladost (R. Makedonija) / Water Quality of the Mladost Reservoir (R. Macedonia)

Valentina Slavevska-Stamenković, Stoe Smiljkov, Momir Paunović, Dunja Jakovčev- Todorović, Ana Atanacković, Irina Shoreva, Danijela Mitić-Kopanja: Prvi nalaz na Propappus volki (Oligochaeta, Propappidae) u R. Makedoniji / First Record of Propappus volki (Oligochaeta, Propappidae) in R. Macedonia

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 13 Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine Aкадемија наука и умјетности босне и Xерцеговине Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina Međunarodni naučni skup „Struktura i dinamika ekosistema Dinarida – stanje, mogućnosti i perspektive“ International Conference „STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES – STATUS, POSSIBILITIES AND PROSPECTS“ 15-16. juni/June 2011, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina Posebna izdanja/Special Editions CXLIX Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka Department of Natural Sciences and Mathematics Zbornik radova/Proceedings 23

UREĐIVAČKI ODBOR/EDITORIAL BOARD Akademik/Academician Ljubomir Berberović (ANUBiH/Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina, Sarajevo) Prof. dr. Sulejman Redžić, član ANUBiH/Corresponding member (ANUBiH/ Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina, Sarajevo) Sekretar Odbora/Secretary of Board BSc. Zenaida Karavdić (ANUBiH/Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina, Sarajevo) Izdavač/Publisher Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine/ Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina Za izdavača/For Publisher Akademik/Academician Božidar Matić Urednik/Editor Sulejman Redžić Lektor/Proofreader Zenaida Karavdić DDT Dobra knjiga, Sarajevo Štampa/Printed by Dobra knjiga, Sarajevo Tiraž/Circulation 200

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 14 Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine Aкадемија наука и умјетности босне и Xерцеговине Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina Međunarodni naučni skup „Struktura i dinamika ekosistema Dinarida – stanje, mogućnosti i perspektive“ International Conference „STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES – STATUS, POSSIBILITIES AND PROSPECTS“ 15-16. juni/June 2011, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina Posebna izdanja/Special Editions CXLIX Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka Department of Natural Sciences and Mathematics Zbornik radova/Proceedings 23

Životna sredina Bosne i Hercegovine i čitavih Dinarida je veoma ugrožena. Mnoge rijeke su zagađene, šume posječene, erozija zemljišta sve je veća, mnoge biljne i životinjske vrste nestaju, a otpad se nalazi na svim mjestima. Kvalitet životne sredine se nekontrolirano smanjuje, rastu okolinske prijetnje i nove ekološke bolesti, nestaju vrijedni prirodni resursi. S druge strane, prirodni resursi BiH mogu biti značajnom komparativnom prednošću u generiranju novih radnih mjesta i integracijskih procesa ka EU. Za bilo kakve korake ka postizanju održivosti u oblasti životne sredine, neophodna je valorizacija ekosistema kao njenih ključnih komponenata u cilju determinacije ekološke dijagnoze i identifikacije odgovarajuće ekološke terapije. Da bi se postigli takvi rezultati, organiziran je naučni skup na kojem se kroz multidiscipli- naran pristup došlo do prihvatljivih rješenja. Skup je, između ostalog, posvećen i životnom djelu profesora emeritusa Muse Dizdarevića, jednog od pionira bosanskohercegovačke ekologije i zaštite životne sredine sa ciljem da se oda priznanje od strane brojnih učenika i kolega te pokuša izvršiti evaluacija naučnog djela u kontekstu savremene ekološke i biološke nauke. Profesor emeritus Muso Dizdarević, dugogodišnji je profesor ekologije, zoogeografije, biogeografije i statističke ekologije u Odsjeku za biologiju Prirodno-matematičkog fakulteta Univer- ziteta u Sarajevu. Ostvario je izuzetne rezultate na polju biospeleologije, ekologije populacija pojedinih skupina edafona, biocenologije, teorijske ekologije, ekologije ekosistema, zaštite život- ne sredine i održivog razvoja, te ekološkog obrazovanja i vaspitanja. Profesor Dizdarević je nezaobilazno ime u ekološkoj nauci kako na planu bivše Jugoslavije tako i znatno šire. Ostvario je neizbrisiv trag u pozicioniranju bioloških nauka i njihovom unapređenju kroz brojna naučna društva, te kao dugogodišnji šef Katedre za ekologiju, dekan Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu i direktor Biološkog instituta Univerziteta u Sa- rajevu i organizator saveznih naučnih skupova. Dobitnik je brojnih priznanja za svoj naučni i ekološko-društveni rad. Naučne teme skupa su: ekologija ekosistema, biocenologija, populacijska biologija, biodiverzitet (flora, fauna, fungia, prokariota, čovjek), fiziološka i biohemijska ekologija, gene- kologija/ekološka genetika, ekološka mikrobiologija, antropoekologija, evolucijska ekologija, geoekologija, konzervacijska biologija/ekologija, restauracijska ekologija, hemijska ekologija, matematička ekologija, društvena i politička ekologija, radioekologija, zaštita životne sredine, održivi razvoj i ekološko obrazovanje, vaspitanje i informisanje Na Skupu je prezentirano 70 izlaganja u formi plenarnih, ključnih, sesijskih referata i poster prezentacija koje su izlagali učesnici iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Ma- kedonije i Albanije. Pregled sažetaka referata dat je u posebnoj publikaciji: Redžić, S. (2011): Knjiga sažetaka – Međunarodni naučni skup Struktura i dinamika ekosistema Dinarida – sta-

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 15 nje, mogućnosti i perspektive, posvećen životu i naučnom djelu profesora emeritusa dr. Muse Dizdarevića, 14-15. 6. 2011. Sarajevo, Faculty of Science, University of Sarajevo and Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina, [ISBN 978-9958-501-51-7, COBISS.BH-ID 18472454], 78. str. Uvjereni smo da će ovaj Zbornik dati doprinos rješavanju ključnih ekoloških problema ne samo na prostoru Dinarida već i znatno šire, te otvoriti i nova pitanja u ovoj složenoj naučnoj oblasti. Uređivački odbor

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 16 Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine Aкадемија наука и умјетности босне и Xерцеговине Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina Međunarodni naučni skup „Struktura i dinamika ekosistema Dinarida – stanje, mogućnosti i perspektive“ International Conference „STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES – STATUS, POSSIBILITIES AND PROSPECTS“ 15-16. juni/June 2011, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina Posebna izdanja/Special Editions CXLIX Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka Department of Natural Sciences and Mathematics Zbornik radova/Proceedings 23

The environment of Bosnia and Herzegovina (BH) and the entire Dinarides is very com- promised. Many rivers are polluted, forests cut down, increasing soil erosion, many plant and animal species are disappearing, and the waste is found on all places. The quality of the environment reduces the uncontrolled, growing environmental threats, and new environmental illness, something valuable natural resources. On the other hand, the natural resources of BH can be a significant comparative advantage in generating new jobs and the integration process towards the European Union. For any steps towards achieving sustainability in the environmental field, it is necessary to ecosystem valuation as its key components in order to determine the ecological diagnosis and identification of appropriate environmental treatment. To achieve such results, it was necessary to organize scientific meeting at which it is through a multidisciplinary approach to reach acceptable solutions. The Conference is dedicated to the life and work of Professor emeritus Muso Dizdarević, one of the pioneers of the Bosnian-Herzegovinian ecology and environmental protection in order to honor by many students and colleagues, and tries to perform the evaluation of scientific works in the context of contemporary environmental and biological sciences. Professor emeritus Muso Dizdarević, a longtime professor of ecology, zoogeography, biogeography, and statistical ecology in the Department of Biology, Faculty of Sciences, University of Sarajevo. He has achieved outstanding results in the field biospeleology, population ecology of certain groups edaphones, biocoenology, theoretical ecology, ecosystem ecology, environmental protection, sustainable development and environmental education. Professor Dizdarević is unavoidable in the name of environmental science in the area of former Yugoslavia and beyond them. Achieved an indelible mark in the positioning of biological sciences and their promotion through a number of scientific societies, and as longtime head of the Department of Ecology, Dean of Natural Sciences, University of Sarajevo and Director of the Institute of Biology, University of Sarajevo, the organizer of the federal scientific meetings. He has won numerous awards for their scientific and ecological value to the social work. Scientific topics were: ecosystem ecology, biocoenology, population biology, biodiversity (flora, fauna, fungia, prokaryotes, human population), physiological and biochemical ecology, gene-ecology / ecological genetics, environmental microbiology, anthropology, evolution- ary ecology, geoecology, conservation biology/ecology, restoration ecology, chemical ecology, mathematical ecology, social and political ecology, radioecology, environmental protection, sustainable development and environmental education, upbringing and information. At this event were presented 70 presentations in the form of plenary, key-session lectures and poster presentations that are presented by participants from Bosnia and Herzegovina, Montenegro, Croatia, Macedonia and Albania. The abstracts of papers given in a separate

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 17 publication: Redžić, S. (2011): The book of abstracts – International conference Structure and dynamics of ecosystems Dinarides – status, opportunities and perspectives dedicated to the life and scientific work of Professor emeritus dr. Muso Dizdarević, 14-15. June 2011. Sarajevo, Faculty of Science, University of Sarajevo and the Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina, [ISBN 978-9958-501-51-7, COBISS.BH-ID 18472454], 78 pages. We are confident that this Proceedings will contribute to solving of the key environmental problems not only in space of Dinarides than much wider and open new issues in this complex scientific field.

Editorial Board

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 18 SADRŽAJ predgovor...... 15 Muso Dizdarević MOJ SUSRET I DRUŽENJE S EKOLOGIJOM...... 23 Sulejman Redžić, Rifat Škrijelj EVALUACIJA NAUČNOG DJELA PROFESORA MUSE DIZDAREVIĆA U SVJETLU SAVREMENIH EKOLOŠKIH TENDENCIJA...... 29 Nevenka Pavlović, Marina Balta, Dejan Dmitrović LONGITUDINALNI RASPORED ZOOBENTOSA RJEČICE KRUPE PRITOKE VRBASA ...... 57 Ibro Skenderović ANTROPOGENI UTICAJI NA BIODIVERZITET I EKOSISTEME ROŽAJSKIH PROKLETIJA...... 73 Rifet Terzić, Amela Hercegovac, Danijel Petrovič, Ibrahim Terzić, Borut Peterlin ISTRAŽIVANJE VARIJABILNOSTI BOSANSKOHERCEGOVAČKE POPULACIJE ANALIZOM DNA POLIMORFIZAMA...... 89 Nevenka Pavlović, Biljana Ciganović, Dejan Dmitrović SEZONSKE I LONGITUDINALNE PROMJENE SASTAVA ZOOBENTOSA IZVORIŠTA SANE ...... 99 Nevenka Pavlović, D. Čolić, Dejan Dmitrović ZOOBENTOS I DNEVNE OSCILACIJE VRBASA IZNAD BANJA LUKE...... 113 Saša Kunovac, Mersad Omanović MODELIRANJE STANIŠTA DIVLJAČI...... 127 Nedžad Prazina, Amira Redžić UČESTALOST RESPIRATORNIH OBOLJENJA KOD DJECE SARAJEVSKOG KANTONA U ODNOSU NA KVALITET ŽIVOTNE SREDINE...... 135 Emina Ademović EKOLOŠKA KARAKTERIZACIJA VEGETACIJE NASELJA BLAGAJ...... 143 Sadbera Trožić-Borovac DISTRIBUCIJA BJELONOGOG RAKA AUSTROPOTAMOBIUS pallipes species complex (Astacoidea; Astacidae) u Bosni i Hercegovini....153 Amra Kazić DNA BARCODING IN BIODIVERSITY RESEARCH...... 167 Alma Imamović, Sulejman Redžić RAZVOJ EKOLOŠKOG INFORMACIONOG SISTEMA U FUNKCIJI ODRŽIVOG UPRAVLJANJA VODENIM EKOSISTEMIMA...... 185

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 19 Armin Macanović EKOLOŠKO-SINTAKSONOMSKA ANALIZA ŠUMA PITOMOG KESTENA (Castanea sativa Mill.) NA PODRUČJU BIH...... 101 Suvada Boris Šaćiragić VRSTA Potentilla reptans L. KAO BIOINDIKATOR KONTAMINACIJE EKOSISTEMA TEŠKIM METALIMA OLOVOM KADMIJEM I CINKOM...... 221 Emina Šunje, Amra Resić Ekološke karakteristike i struktura populacije prenjskog alpskog daždevnjaka (Salamandra atra prenjensis Mikšić, 1969).235 Emir Temimović, Ajdin Mezetović Prijedlog zaštićenih pejzaža-krajolika, geoloških, geomorfoloških, hidroloških i bioloških spomenika prirode u slivu rijeke Sane...... 247

Denisa Žujo Zekić, Suvad Lelo Novi nalaz vrste Kirinia roxelana Cramer, 1777 (Insecta: Lepidoptera, Nymphalidae) na lokalitetu Masline (Općina Stolac)...... 259 Lada Lukić-Bilela, Roman Ozimec, Una Tulić, Naris Pojskić Katalogizacija špiljskih tipskih lokaliteta faune Bosne i Hercegovine...... 265

Avdul Adrović, Isat Skenderović, Jasna Salihović, Štefica Stjepić BIODIVERZITET FAUNE RIBA RIJEKE GOSTELJE I AKUMULACIJE MODRAC...... 277

Isat Skenderović, Avdul Adrović ISTRAŽIVANJE SEZONSKE DINAMIKE NEKIH HELMINATA ZELE (Alburnus alburnus) I ŠARANA (Cyprinus carpio) IZ HIDROAKUMULACIJE MODRAC...... 305 Međunarodni naučni skup “Struktura i dinamika ekosistema Dinarida – stanje, mogućnosti i perspektive” (ZAKLJUČCI I PREPORUKE)...... 331

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 20 CONTENTS preface...... 17 Muso Dizdarević MY MEET AND FRENDSHIP WITH ECOLOGY...... 23 Sulejman Redžić, Rifat Škrijelj SCIENTIFIC EVALUATION OF THE WORK OF PROFESSOR MUSO DIZDAREVIĆ IN THE LIGHT OF MODERN ECOLOGICAL TRENDS...... 29 Nevenka Pavlović, Marina Balta, Dejan Dmitrović LONGITUDINAL DISPOSITION OF ZOOBENTOS OF THE RIVULET KRUPA, TRIBUTARY OF VRBAS...... 57 Ibro Skenderović HUMAN FACTORS IN BIODIVERSITY AND ECOSYSTEM OF ROŽAJE’S SIDE OF PROKLETIJE...... 73 Rifet Terzić, Amela Hercegovac, Danijel Petrovič, Ibrahim Terzić, Borut Peterlin INVESTIGATION OF THE VARIABILITY OF BOSNIAN-HERZEGOVINIAN POPULATION BY ANALYSIS OF DNA POLYMORPHISMS...... 89 Nevenka Pavlović, Biljana Ciganović, Dejan Dmitrović SEASONAL AND LONGITUDINAL CHANGES OF THE COMPOSITION OF ZOOBENTOS OF THE SOURCE OF SANA...... 99 Nevenka Pavlović, D. Čolić, Dejan Dmitrović ZOOBENTOS AND DAILY OSCILLATIONS OF VRBAS UPWARD BANJA LUKA...... 113 Saša Kunovac, Mersad Omanović GAME HABITATS MODELING...... 127 Nedžad Prazina, Amira Redžić THE FREQUENCY OF RESPIRATORY DISEASES IN CHILDREN OF SARAJEVO CANTON IN RELATION TO ENVIROMENTAL QUALITY...... 135 Emina Ademović ECOLOGICAL CHARACTERIZATION OF THE VEGETATION IN BLAGAJ AREA.....143 Sadbera Trožić-Borovac THE DISTRIBUTION OF THE WHITE-CLAWED CRAYFISH Austropotamobius pallipes SPECIES COMPLEX (ASTACOIDEA; ASTACI- DAE) IN BOSNIA AND HERZEGOVINA...... 153 Amra Kazić DNA BARCODING IN BIODIVERSITY RESEARCH...... 167 Alma Imamović, Sulejman Redžić DEVELOPMENT OF ECOLOGICAL INFORMATION SYSTEM IN FUNCTION OF SUSTAINABLE MANAGEMENT OF AQUATIC ECOSYSTEMS...... 185

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 21 Ekosistemi

Armin Macanović ECOLOGICAL-SYNTAXONOMIC ANALYSIS OF SWEET CHESTNUT (Castanea sativa Mill.) FORESTS IN BIH...... 101 Suvada Borić Šaćiragić MEDICINAL PLANT OF Potentilla reptans L. AS A BIOINDICATOR CONTAMINATION BY HEAVY METALS (LEAD, CADMIUM AND ZINC)...... 221

Emina Šunje, Amra Reisć Ecological characteristics and population structure of the black salamander from the Mountain (Mt.) Prenj (Salamandra atra prenjensis Mikšić, 1969)...... 235

Emir Temimović, Ajdin Mezetović Proposal of protected landscapes and geological, geomorphological, hydrological and biological HERITAGES OF NATURE OF the river Sana BASIN...... 247

Denisa Žujo Zekić, Suvad Lelo NEW FINDING OF SPECIES Kirinia roxelana Cramer, 1777 (INSECTA: LEPIDOPTERA, NYMPHALIDAE) IN THE TERRITORY OF MASLINE (MUNICIPALITY STOLAC)...... 259 Lada Lukić-Bilela, Roman Ozimec, Una Tulić, Naris Pojskić CAVE TYPE LOCALITIES CATALOGIZATION OF FAUNA IN BOSNIA AND HERZEGOVINA...... 265 Avdul Adrović, Isat Skenderović, Jasna Salihović, Štefica Stjepić BIODIVERSITY OF FISH FAUNA OF THE GOSTELJA RIVER AND RESERVOIRE MODRAC...... 277

Isat Skenderović, Avdul Adrović RESEARCHES ON SEASON DYNAMICS OF SOME HELMINTHES BLEAK (Alburnus alburnus) AND CARP (Cyprinus carpio) IN LAKE MODRAC ... 305 International Conference „STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES – STATUS, POSSIBILITIES AND PROSPECTS“ (CONCLUSIONS AND RECOMMENDATIONS)...... 335

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 22 Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine Aкадемија наука и умјетности Босне и Xерцеговине Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina Međunarodni naučni skup „Struktura i dinamika ekosistema Dinarida – stanje, mogućnosti i perspektive“ International Conference „STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES – STATUS, POSSIBILITIES AND PROSPECTS“ 15-16. juni/June 2011, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina Posebna izdanja/Special Editions CXLIX Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka Department of Natural Sciences and Mathematics Zbornik radova/Proceedings 23, 23-28. ISBN: 978-9958-501-81-4 2012 DOI: 10.5644/proc.eco-03.01 MOJ SUSRET I DRUŽENJE S EKOLOGIJOM MY MEET AND FRENDSHIP WITH ECOLOGY Muso DIZDAREVIĆ Katedra za ekologiju i zaštitu životne sredine Odsjeka za biologiju Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, Zmaja od Bosne 33-35, Sarajevo, Bosna i Hercegovina

SAŽETAK

U povodu 80 godina rođenja i 55 godina rada Profesora emeritusa Muse Dizda- revića organizuje se Međunarodni naučni skup: „Struktura i dinamika ekosistema Dinarida – stanje, mogućnosti i perspektive“ (Sarajevo, 15-16. juna 2011) sa ciljem da se oda priznanje od strane brojnih učenika i kolega, te pokuša izvršiti evaluacija naučnog djela u kontekstu savremene ekološke i biološke nauke. Profesor emeritus Muso Dizdarević dugogodišnji je profesor ekologije, zoogeografije, biogeografije i statističke ekologije na Odsjeku za biologiju Prirodno- matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Ostvario je izuzetne rezultate na polju biospeleologije, ekologije populacija pojedinih skupina edafona, biocenologije, teorijske ekologije, ekologije ekosistema, zaštite životne sredine i održivog razvoja te ekološkog obrazovanja i vaspitanja. Profesor Dizdarević je nezaobilazno ime u ekološkoj nauci kako na planu bivše Jugoslavije tako i znatno šire. Ostvario je neizbrisiv trag u pozicioniranju bioloških nauka i njihovom unapre- đenju kroz brojna naučna društva te kao dugogodišnji šef Katedre za ekologiju, dekan Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu i direktor Biološkog instituta Univerziteta u Sarajevu, kao i organizator saveznih naučnih skupova. Dobitnik je brojnih priznanja za svoj naučni i ekološko-društveni rad. U povodu ovog Naučnog skupa, profesor Muso Dizdarević se obratio učesni- cima govorom „Moj susret i druženje sa ekologijom“.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 MOJ SUSRET I DRUŽENJE S EKOLOGIJOM

Ključne riječi: ekologija, pedobiologija, zaštita životne sredine, ekosistemi, Di- naridi ABSTRACT

On the occasion of 80 years of birth and 55 years of Professor Emeritus Muse Dizdarević it has been organize the International Conference: „The Structure and Dynamics of Ecosystems Dinarides – Status, Opportunities and Prospects“ (Sa- rajevo, 15-16. June 2011) in order to honor by many students and colleagues, and tries to perform the evaluation of scientific works in the context of contemporary ecological and biological sciences. Professor Emeritus Muso Dizdarević, a longtime professor of ecology, zoogeography, ecology, biogeography and statistics in the Department of Biology, Faculty of Science, University of Sarajevo. He has achieved outstanding results in the field of biospeleology, ecology of populations of certain groups of soil biology, biocenology, theoretical ecology, ecosystem ecology, environmental protection and sustainable development and environmental education. Professor Dizdarević is unavoidable in the name of environmental science in the area of former Yugoslavia and much broader. He has an indelible mark in the positioning of the biological sciences and their promotion through numerous scientific societies, and as the longtime head of the Department of Ecology, Dean of Faculty of Sciences, University of Sarajevo and Director of the Institute of Biology, University of Sarajevo, the organizer of the federal scientific meetings. He has received numerous awards for his scientific and ecological value to the social work. On the occasion of the Conference, Professor Muso Dizdarević addressed to the participants of the speech „My meet and socialize with ecology“.

Keywords: ecology, pedobiology, protection of the environment, ecosystems, Dinarides

SAVREMENO POIMANJE EKOLOGIJE I NJENE ULOGE U OBLIKOVANJU OBJEKTIVNE SLIKE SVIJETA Iako se ekologija kao nauka formalno iskazuje kao mlađa biološka disciplina, tragovi njenih osnovnih principa i zakonitosti duboko su ukorije- njeni u samim počecima čovjekovog mišljenja. Antičke intuicije, npr. da su ljudi, kao i ostala živa bića, djeca Sunca, nisu bile daleko od istine i jasno su ukazivale na to da život na planeti Zemlji u suštini predstavlja samo komponentu jednog sistema – jedinstvenog ekosistema u okviru kojeg se jasno iskazuje jedinstvo povezanosti, uslovljenosti i zavisnosti. U određe- nim fazama evolucije ljudske misli to jedinstvo ekosistema možda i nije

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 24 Muso DIZDAREVIĆ bilo dovoljno priznavano i uvažavano čije izravne posljedice su ispoljene i kroz sintagmu „čovjek i priroda“ umjesto „čovjek u prirodi“, čime je u prvi plan isturen homocentrizam, a jedinstvo i zavisnost čovjeka sa životnom sredinom su nedovoljno naglašeni ili u potpunosti zanemareni. Takav stav rezultira mišljenjem i ciljevima da čovjek može i treba da prirodom ovlada, upravlja i maksimalno je koristi za svoju sreću i zado- voljstva. Jednostavno rečeno, tako je izopačena mudrost i otvorena su vrata čovjekovoj pohlepi koja direktno vodi degradaciji ekosistema i narušava- nju životne sredine kao cjeline. U toj fazi razvoja ekologije u svijetu i početnoj fazi njenog razvoja u bivšoj Jugoslaviji otvoren je studij ekologije na Odsjeku za biologiju Prirod- no-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Tako je nastalo jezgro ekološke misli i stvoreni su uslovi za početak istraživanja u oblasti teorijske ekologije i ekološke prakse. Relativno brzo uslijedilo je značajno kadrovsko jačanje, tako što se brojni istraživači koji su radili u oblasti bioloških istraži- vanja na drugim fakultetima i institucijama pridružuju u realizaciji brojnih istraživačkih projekata. Ne treba zaboraviti da su u tom periodu duboko bila ukorijenjena shvatanja da je ekologija grana biologije koja proučava jedan uži aspekt živih organizama, analogno drugim biološkim disciplinama: anatomiji, fiziolo- giji, genetici itd. U vezi sa ovim, kao i sa potrebom preciznijeg definisanja određenih bioloških i ekoloških pojmova i sistema rasplamsavaju se i traju zaoštre- ne diskusije i polemike, sa zapaženim kreativnim ishodom. Prevladalo je shvatanje o ekologiji kao složenoj naučnoj disciplini (Odum, 1971) zahva- ljujući čemu su ekološki problemi dobili primat u ispitivanjima i rješavanju problema u oblasti zaštite i unapređenja životne sredine. Jednostavno re- čeno, naša se Katedra tako uspješno uključuje u svjetske trendove razvoja ekologije kao nauke i razvoja naučne misli uopće.

NJUTNOVA PARADIGMA KAO OSNOVA RAZVOJA EKOLOŠKE MISLI Da se prisjetimo da se nauka definiše kao sistematizirani skup znanja o određenom fenomenu koja su izvedena prema strožim metodičkim kriterijima istraživanja i tretira se sastavnim dijelom civilizacije svijeta. Nastanak nauke je uslovljen razvitkom čovjekovih sposobnosti preispitivanja svojih iskustava o pojavama oko sebe, a usko je vezana za opće materijalno i duhov- no stanje ljudskog društva.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 25 MOJ SUSRET I DRUŽENJE S EKOLOGIJOM

Takvi su uslovi najprije ostvareni u drevnim civilizacijama Istoka, Egip- ta i Babilona, Kine i Indije i kod Maja. Međutim, smatra se da je tek Grčka kultura stvorila sve pretpostavke za razvitak nauke kao samostalnog pod- ručja ljudske djelatnosti i na taj način su postavljeni intelektualni temelji zapadnjačkog razvitka nauke. Period moderne nauke karakteriše Njutnovski pristup shvatanja organizacije univerzuma i čini jedinstvenost pogleda na svijet koji uglavnom dominira u posljednjih 400 godina ljudske istorije. Na prirodu se gleda kao na osnovni izvor materijalnih dobara, a na nauke kao metodologiju pomo- ću koje ljudi uče zakone prirode da bi je mogli podrediti i njome upravljati. Tehnologija u ovom kontekstu ima zadatak da se prirodni procesi što efikasnije pretvaraju u korisne oblike više vrijednosti strukture i reda nego su u prirodnom stanju (Begon et al., 1986; Ehrilich et Ehrlich, 1986). To je period nekontrolisane eksploatacije svih oblika prirodnih bogatstava naše planete, period prenebregavanja temeljnih prirodnih zakonitosti, period intenzivne degradacije životne sredine. U sferi društvenih od- nosta stvorena je klima opravdanosti intenzivne eksploatacije materijalnih dobara, pošto je to u funkciji poboljšanja materijalne osnove i cjelokupnog standarda ljudi. Da apsurd bude veći, uvažavaju se kriterijumi po kojima se progres i ci- vlizacijska dostignuća određuju na osnovu količine i brzine potrošnje svih oblika materije i energije. Klasična ekonomska teorija ne uspijeva pronaći odgovarajuće načine efikasnog rješavanja sve veće krize s kojom se suočava svjetska ekonomija. Ekonomisti još uvijek duboko vjeruju da ljudski rad i savršeniji strojevi stvaraju prave vrijednosti, vjerujući u paradigmu stalnog i neograničenog materijalnog napretka. Gubi se iz vida činjenica da povećana produktiv- nost zapravo znači povećan protok energije, povećanu brzinu potrošnje prirodnih bogatstava, uz istovremeno povećanje otpadnih materija i pove- ćanje zagađenosti životne sredine. Činjenica je, međutim, da se i za proizvodnju takoreći malo značajnih proizvoda, koji predstavljaju izvjesne olakšice i prividni komfor, troši ogro- mna količina prirodnih resursa. Realne procjene ukazuju, npr., da jedan Amerikanac srednjeg staleža živi na način koji bi zahtijevao rad 200 robo- va. Metaforično kazano, taj Amerikanac posjeduje 200 „energetskih robo- va“ na pogon neobnovljivih izvora energije. Ili drugi primjer: Prosječna hranjiva vrijednost potrebna čovjeku iznosi oko 8,400 džula dnevno. Međutim, količina energije koja se u Americi troši

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 26 Muso DIZDAREVIĆ dnevno po glavi stanovnika penje se na oko 840,000 džula, što je oko sto puta više od količine koja je čovjeku dovoljna. Na principima ovakvog odnosa prema svojoj životnoj sredini čovjek dolazi u koliziju sa prirodom i javljaju se ozbiljne sumnje u mogućnosti njegove dalje egzistencije. U isto vrijeme klima u cjelini, te ekoklima staništa živih organizama se ubrzano i u značajnoj mjeri mijenjaju, što se posebno drastično ispoljava u ekstremnim vrijednostima temperature i vlažnosti čiji efekti na živi svijet su najnepovoljniji. Povećanje ozonskih rupa, povećanje snage i brzine vjetrova koje se ma- nifestuje u vidu orkana i tornada su više nego očigledni. Istovremeno stepen zagađenosti vazduha, vode i zemljišta se svakim danom povećava. Moć prirodne reciklaže slabi. Opća vitalnost kao i kompenzaciona sposobnost živog svijeta se umanjuju. Opšteprihvaćene činjenice stanja savremenog svijeta su: - Ubrzan industrijski razvoj - Izuzetno visok protok materije i energije - Ogroman porast stanovništvna na Zemlji - Intenzivan način života ljudi Iz ovog kratkog osvrta na okolnosti dosadašnjeg razvoja ekologije ned- vojbeno je da je i ekologija bila zaodjenuta plaštom Njutnove paradigme te dijelila i još uvijek dijeli sudbinu ostalih prirodnih i društvenih nauka. Energetska osnova na kojoj počiva ovakav pogled na svijet je znatno umanjena pa su realne pretpostavke o nužnosti prelaska na racionalnije korištenje prirodnih bogatstava jedino moguće rješenje izlaska iz postojeće krize, što pretpostavlja usvajanje novog pogleda na svijet, čiju osnovu će predstavljati zakon entropije kao generalna zakonitost Univerzuma. Zakon entropije treba shvatiti kao ozbiljno upozorenje da su količine iskoristive energije na Zemlji ograničene, te da dalji planovi civilizacijskih tokova moraju biti zasnovani na toj činjenici. Očekuje se da će ovaj pogled na svijet usloviti zaokret u svim oblastima prirodnih, tehničkih i društve- nih nauka, ekonomije, filozofije, tehnologije itd. Na to nas upozoravaju i masovne epidemije koje se sve češće i intenziv- nije ispoljavaju u posljednje vrijeme, tipa ptičije groznice, kravljeg ludila i drugih, do najnovije u slučaju mutanta Escherichia coli. Ovi fenomeni bez sumnje su posljedice ranjive prirode koje treba shvatiti kao ozbiljno upozorenje na neadekvatan i neodgovoran odnos ljudi prema svojoj životnoj sredini.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 27 MOJ SUSRET I DRUŽENJE S EKOLOGIJOM

Definitivno, naš opstanak ovisi o našoj spremnosti da sklopimo mir s prirodom. Neophodno je dati procesima prirodne reciklaže dovoljno vremena da Zemlja zacijeli svoje rane kako bi se uspostavila ekološka ravnote- ža potrebna za nastavak života. U tom kontekstu, budući zadaci ekologije su veoma precizni, a ciljevi veoma složeni. Aktivnosti ekologa će biti izuzetno teške i delikatne. Me- đutim, umni potencijal naučne ili šire shvaćene intelektualne elite svijeta je ogroman, koji je u dosadašnjoj praksi van svake sumnje dokazivan u uspješnom rješavanju problema egzistencije ljudi, pa se s pravom može očekivati da će i tekući problemi biti riješeni. Dragi moji ekolozi, budite aktivni članovi naučne elite Bosne i Hercegovine, Evrope i svijeta. Sretno!

Literatura Begon B., Harper J. L., Towsend C. R. 1996. Ecology: Individualis, populations, and communities. Blackwell Science, pp. 1068. Ehrilich P. R., Ehrilich A. H. 1990. The Population Explosion. Simon and Schuster. Odum E.P. 1971. Funementals of ecology. 3rd ed. Saunders, Philadelphia.

Rukopis primljen/Manuscript received: 16. 6. 2011. Rukopis prihvaćen/Manuscript accepted: 15. 7. 2012.

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 28 Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine Aкадемија наука и умјетности Босне и Xерцеговине Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina Međunarodni naučni skup „Struktura i dinamika ekosistema Dinarida – stanje, mogućnosti i perspektive“ International Conference „STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES – STATUS, POSSIBILITIES AND PROSPECTS“ 15-16. juni/June 2011, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina Posebna izdanja/Special Editions CXLIX Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka Department of Natural Sciences and Mathematics Zbornik radova/Proceedings 23, 29-56. ISBN: 978-9958-501-81-4 2012 DOI: 10.5644/proc.eco-03.02 EVALUACIJA NAUČNOG DJELA PROFESORA MUSE DIZDAREVIĆA U SVJETLU SAVREMENIH EKOLOŠKIH TENDENCIJA SCIENTIFIC EVALUATION OF THE WORK OF PROFESSOR MUSO DIZDAREVIĆ IN THE LIGHT OF MODERN ECOLOGICAL TRENDS

Sulejman REDŽIĆ1,2, Rifat ŠKRIJELJ1 1Odsjek za biologiju, Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Sarajevu, Bosna i Hercegovina 2Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, Bosna i Hercegovina e-mail: [email protected], e-mail: [email protected]

SAŽETAK

Profesor emeritus Muso Dizdarević dugogodišnji je profesor ekologije, zoogeografije, biogeografije i statističke ekologije na Odsjeku za biologiju Prirodno- matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Ostvario je izuzetne rezultate na polju biospeleologije, ekologije populacija pojedinih skupina edafona, biocenologije, teorijske ekologije, ekologije ekosistema, zaštite životne sredine i održivog razvoja, te ekološkog obrazovanja i vaspitanja. Profesor Dizdarević je nezaobilazno ime u ekološkoj nauci kako na planu bivše Jugoslavije tako i znatno šire. Posebna uloga Profesora Dizdarevića je u utemeljenju i dugogodišnjem istra- živanju prostorne i vremenske organizacije biocenoza kroz ekosistemski pristup koji je kroz dugi niz godina razvio do savršenstva. Na ovaj način su ekološki obra- đeni i ekosistemski interpretirani mnogi obrasci biološke raznolikosti na horizontalnom i vertikalnom profilu Dinarida. Tome treba dodati i originalne pristupe evaluaciji produktivnosti ekosistema kao jednom od najsloženijih ekoloških problema. Slijedeći deduktivno-induktivni pristup, na osnovu originalnih rezultata o svim bitnim atributima biocenoza, razvio je i originalne pristupe sagledavanja

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 EVALUACIJA NAUČNOG DJELA PROFESORA MUSE DIZDAREVIĆA

ekološke diferencijacije pojednih vrsta Symphylla i Pauropoda udarajući tako potpuno originalne pristupe idioekologiji, ekologiji populacija te biocenologiji. U ovoj sferi su i naučna ostvarenja koja izravno korespondiraju sa teorijskom ekologijom, a veoma uspješno osvjetljavaju poimanje populacije kao objektivne kategorije u prirodi te biološke vrste, otvarajući brojna pitanja i kontroverze koje se i danas vežu za ovaj pojam.

Ključne riječi: biocenoza, bioindikator, biološka vrsta, ekologija, ekosistem, statistička ekologija, populacija, životna sredina

ABSTRACT

Professor emeritus Muso Dizdarević is a longtime professor of ecology, zoogeography, biogeography, and statistical ecology in the Department of Biology, Faculty of Natural Sciences, University of Sarajevo. He has achieved outstanding results in the field of bio-speleology, population ecology of certain groups of edafon, biocenology, theoretical ecology, ecosystem’s ecology, environmental protection, sustainable development and environmental education. Professor Dizdare- vić is an unavoidable name in environmental and ecological science in the area of former Yugoslavia and beyond them. The special role of Professor Dizdarević is the establishment and long-term study of spatial and temporal organization of biocoenoses through the ecosystems approach, which over the years has developed to perfection. The special role of Professor Dizdarević is the foundation of many years of research and the spatial and temporal organization of biocoenoses through the ecosystem approach. To- gether with Professor Radomir Lakušić, over many years, this approach has been developed to perfection. In this way they handled environmental and ecosystem interpreted by many forms of biological diversity in the horizontal and vertical profile of the Dinarides. It should be added to the original approach in evaluating the productivity of ecosystems as one of the most complex environmental problems. Following the deductive-inductive approach, based on the original results on all important attributes of biocoenoses, has developed an original approach and perception of ecological differentiation of individual species and Symphylla and Pauropoda hitting so completely original approach to idioecology, population ecology, and biocenology. In this sphere, and the scientific achievements that directly correspond to theoretical ecology, and very successfully illuminate the concept of population as an objective category in nature, and biological species, opening up many questions and controversies that are still tied to this notion.

Key words: biocoenosis, bioindicator, biological species, ecology, ecosystem, environment, population, statistical ecology

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 30 Sulejman REDŽIĆ & Rifat ŠKRIJELJ NAUČNO-ISTRAŽIVAČKI OPUS Profesor emeritus Muso Dizdarević, dugogodišnji je profesor ekologije, zoogeografije, biogeografije i statističke ekologije na Odsjeku za biologiju Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Ostvario je izuzetne rezultate na polju biospeleologije, ekologije populacija pojedinih skupina edafona, biocenologije, teorijske ekologije, ekologije ekosistema, zaštite životne sredine i održivog razvoja te ekološkog obrazovanja i vaspitanja. Profesor Dizdarević je nezaobilazno ime u ekološkoj nauci kako na planu bivše Jugoslavije tako i znatno šire. Bibliografija profesora Muse Dizadarevića sadrži zaista impozantan broj publikovanih znanstvenih i stručnih radova u domaćoj i međunarodnoj naučnoj periodici (Slika 1). Najviše radova je iz oblasti (i) pedobiologije i pedoekologije, (ii) terestrične ekologije (iii) eko-karstologije, (iv) zaštite životne sredine te ostalih komplementarnih ekoloških disciplina.

Struktura radova prema naučnim oblastima

45 40 40 35 35 30 25 20 15 15 10 10 5 5 5 5 5 0

¸Pedoekologija Hidroekologija BiospeleologijaEko-karstologija Zaštita živ sredine Struktura radova prema naučnim oblastima Društvena ekologija Terestrička ekologija Numerička ekologija

Slika 1. Struktura radova profesora Muse Dizdarevića prema naučnim oblastima Figure 1. The structure of the papers of Professor Muso Dizdarević by scientific areas

Bibliografska ostvarenja ovog plodnog autora mogu se klasificirati u nekoliko skupina:

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 31 EVALUACIJA NAUČNOG DJELA PROFESORA MUSE DIZDAREVIĆA

a. Znanstveni/naučni radovi b. Registrirane znanstvene i stručne publikacije c. Sudjelovanje na znanstvenim skupovima d. Stručni radovi

Znanstvene publikacije Komparativna analiza naučnih radova Profesora Muse Dizdarevića u funkciji vremena ukazuje na širok dijapazon koji korespondira sa više eko- loških i bioloških disciplina (Slika 2). Naučna ostvarenja profesora Dizda- revića izravno korespondiraju sa širokim spektrom naučnih disciplina: (i) autoekologije, (ii) demekologije, (iii) biocenologije, (iv) ekosistemologije, (v) taksonomije i filogenije, (vi) ekotoksikologije, (vii) teorijske ekologije i biologije, (viii) zaštite životne sredine. Među tim radovima je i deset mo- nografskih ostvarenja (NM.1-NM.8):

Naučne monografije Profesor Dizdarević je objavio više znanstvenih monografija samostal- no i u koautorstvu, od kojiih je u većini bio vodeći autor i urednik. Među prvima se ističe monografija pod naslovom Distribucija, stratifikacija i sezonska dinaminka populacija vrsta Symphyla i Pauropoda u kojoj je autor na izuzetno originalan način pristupio evaluaciji ekoloških i taksonomskih atributa do tada potpuno nepoznate skupine organizama na prostoru Di- narida. Uz to je uvažio biocenološki i ekosistemski pristup što je doprini- jelo još višem stupnju originalnosti i objektivizaciji ostvarenih rezultata te uspostavljanju novih ekoloških i biocenoloških paradigmi u mnogim en- demičnim i reliktnim ekosistemima ovog dijela Dinarida. U monografiji Pregled ekosistema planine Vranice daje se sintetski prikaz ostvarenih rezultata iz svih raspoloživih i osvijetljenih elemenata i abiotič- ke i biotičke komponente velikog broja klimatogenih ekosistema, na horizontalnom i vertikalnom profilu planine Vranice, jedne od ekološki najhe- terogenijih ne samo na prostoru Dinarida, već i Balkanskog poluotoka. U ovoj monografiji dolazi do punog izražaja interaktivnost rezultata između različitih skupina organizama te njihovo korespondiranje sa dominantnim parametrima abiotičke komponente. Djelo Pregled ekosistema planine Vra- nice pored velikog broja prvi put izdvojenih i definisanih ekosistema, od nivoa klase do nivoa geografske ili geološke varijante, ima izuzetni značaj i po tome što je rađeno po specifičnoj ekološkoj metodici, koja nije samo

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 32 Sulejman REDŽIĆ & Rifat ŠKRIJELJ skup metodika na nivou fizike, hemije, biologije itd., već njihovo jedinstvo, koje omogućava sagledavanje ekosistema kao cjeline. Kao iskusni poznavalac zakonitosti distribucije bioloških i ekoloških sistema, te utvrđivanja i procjene ekološke valencije akvatičnih organizama i njihovih populacija dao je i veliki doprinos u procjeni indikatorskih vrijednosti vrsta zoobentosa i njihovim odnosima sa fizičko-hemijskim parametrima svih značajnijih tekućica Bosne i Hercegovine. Djelo pod naslovom Odnosi između nekih bioloških i fizičko-hemijskih parametara kvaliteta vode u tekućicama Bosne i Hercegovine sadrži originalne obrasce ekoloških odnosa u vodenim ekosistemima, te otkriva načine i metodologiju za procjenu ekološkog kvaliteta vode (Slika 2).

Podjela voda prema stepenu zagađenja

KATAROBNE LIMNOSAPROPBNE EUSAPROBNE TRANSSAPROBNE X O β α P I M H U A R C

BPK5 50 >1500

SAMOPREČIŠĆAVANJE

Slika 2. Determinacija bioloških i ekoloških indikatora u procjeni kvaliteta vode je poseban doprinos profesora Muse Dizdarevića (Foto: S. Redžić) Figure 2. Determination of biological and ecological indicators in assessing water quality is the special contribution of Professor Muso Dizdarević (Photo: S. Redžić)

Vrhunac u sagledavanju unikatnih i jedinstvenih puteva kruženja materije i protoka energije, kroz proučavanje strukture i dinamike biocenoza, dolazi u monografijama koje se bave reliktnim i refugijalnim ekosistemima u kanjonima naših rijeka – Drina, Una, Sana, Vrbas i druge. Upravo u ovim monografskim radovima dolazi do izražaja deduktivno-induktivni pristup

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 33 EVALUACIJA NAUČNOG DJELA PROFESORA MUSE DIZDAREVIĆA sagledavanju distribucije, strukture i dinamike endemičnih zajednica i čita- vih ekosistema, kao i pojedinih edifikatora i subedifikatora. Ovim djelima se uspostavljaju i savremeni temelji za proučavanje biodiverziteta na mo- dernim i globalnim osnovama kakve se danas uveliko primjenjuju na svim meridijanima kugle zemaljske. Najvažnije monografije su (NM.1.-NM.8):

NM.1. Dizdarević M. (1971): Distribucija, stratifikacija i sezonska dinamika populacija vrsta Symphyla i Pauropoda. Godišnjak Biol. inst. Univerz. u Sarajevu, XXIV, 29-103. NM.2. Dizdarević M., Lakušić R., Pavlović D., Abadžić S. (1979): Pregled ekosistema Vranice u Bosni. Drugi kongres ekologa Jugoslavije, Prva knj., 435-482. NM. 3. Dizdarević M. et al. (1986): Struktura i dinamika kopnenih ekosistema u okviru vegetacije Piceion omoricae. Bilten Društv. ekol. BiH, B 4. NM.4. Lakušić R., Dizdarević M., Grgić P., Muratspahić D., Kutleša L., Si- jarić R., Obratil S., Živadinović J., Mikšić S., Cvijović M., Šoljan D., Pavlović B., Redžić S., Gligorević-Danon Z., Omerović S. (1987): Indikatori stanja životne sredine /The Indicators of State of Envi- ronment/. Bilten Društv. ekol. BiH, Sarajevo, Ser. A – Ekol. monogr., 3: 3-140. NM. 5. Grgić M., Lakušić R., Dizdarević M. et al. (1988): Struktura i dinamika ekosistema tresetišta na planinama Bosne. Bilten Društv. ekol. BiH, Ser. A – Ekol. monogr., 7. NM.6. Lakušić R., Dizdarević M., Grgić P., Pavlović B., Redžić S. (1989): Flora i vegetacija viših biljaka i fauna Symphyla, Pauropoda i Mo- llusca u refugijalno-reliktnim ekosistemima kanjona rijeke Tare, Pive, Komarnice, Lima i Drine. /Flora and Vegetation of Vascular Plant, as Well as Fauna of Symphyla, Pauropoda i Mollusca in the Refugial-relict Ecosysrems in the Canyons of Tara, Piva, Komarni- ca, Lim i Drina Rivers/. Glasnik Odjeljenja prir. nauka CANU, 7: 93-284. NM.7. Blagojević S., Dizdarević M., Pavlović B. (1989): Odnosi između nekih bioloških i fizičko-hemijskih parametara kvaliteta vode u teku- ćicama Bosne i Hercegovine. Bilten Društv. ekol. BiH, Ser. A – Ekol. monogr., 5: 3-102. NM.8. Lakušić R., Dizdarević M., Grgić P., Pavlović B., Redžić S. (1991): Ekološka diferencijacija prostora sliva Une i njegova vrijednost. /

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 34 Sulejman REDŽIĆ & Rifat ŠKRIJELJ

The Ecological Differentiantion of the Catchment Area of the River Una and Its Value/. Bilten Društv. ekol. BiH, B 6: 15-23.

Znanstveni radovi u indeksiranim publikacijama Profesor Muso Dizdarević objavio je i zavidan broj originalnih naučnih članaka publiciranih u eminentnim časopisima koji tretiraju ovu naučnu oblast. Iako su ekološka istraživanja izuzetno složena i zahtijevaju složena i teška terenska ispitivanja, a zatim predani laboratorijski rad i numeričku obradu podataka, najviše radova je u oblasti autoekologije, ekologije populacija odabranih životinjskih skupina organizama, biocenologije i zaštite životne sredine u najširem smislu, uključujući i društvene aspekte. Među- tim, ništa manje su značajni radovi i iz oblasti taksonomije i filogenije, fa- unistike, teorijske biologije i drugih disciplina (Slika 3).

Struktura izvornih naučnih radova

12 11 10 Naučnih monografija 10 9 8 7 6 6 5 5 4 2 2 2 2 2 Originalni naučni radovi 0

Faunistika AutoekologijaDemekologijaBiocenologija Ekosistemologija Ekotoksikologija TeorijskaTeorijska biologija ekologija Zaštita životne sredine Taksonomija i Filogenija

Slika 3. Struktura izvornih naučnih radova profesora Muse Dizdarevića prema naučnim oblastima Figure 3. The structure of the original scientific papers of Professor Muso Dizdarević by scientific areas

Profesor Muso Dizdarević u ovoj kategoriji objavio je veliki broj radova od kojih donosimo najznačajnije (NR.1-NR.27):

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 35 EVALUACIJA NAUČNOG DJELA PROFESORA MUSE DIZDAREVIĆA

NR.1. Dizdarević M. (1964): Tha Larvae of Frash – water Cave Polycha- et Marifugia cavatica Abslon and Hrabe. Bull Sci. Conseil Acad. RSFJ, Zagreb, 9(1-2), 10. NR. 2. Dizdarević M. (1967): Prilog ekologiji vrste Symphylella vulgaris Hansen i Symphylellopsis subnuda Hansen /SYMPHYLA/ Godiš- njak Biol. inst. Univerz. u Sarajevu, XX, 12-24. NR. 3. Dizdarević M., Živadinović J., Cvijović M. (1967): Sukcesija živo- tinjskih populacija u zemljištima na serpentinu. Godišnjak Biol. inst. Univerz. u Sarajevu, XX, 67-83. NR. 4. Dizdarević M. (1967): Periodicity in the activity of Marifugia cavatica Abslon and Hrabe. Actes Ive CIS, 4-5, 63-64, Ljubljana. NR. 5. Dizdarević M. (1970): Distribucija vrsta Symphyla u biljnim zajednicama Bosne i Hercegovine. Radovi Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, XXXIX, Odjeljenje prirodnih i matema- tičkih nauka 11, 33-38. NR. 6. Dizdarević M. (1970): Prilog ekologiji vrste Marifugia cavatica Abslon and Hrabe. Ekologija, 5(1), 125-128. NR. 7. Dizdarević M. (1970): Stylopauropus alpinus a new Spacies of Pa- uropoda. Bull. Sci. Conseil. Acad. RSFJ, Zagreb 15(11-12), 396. NR. 8. Dizdarević M. (1971): Ekologija vrste Symphylellopsis balcanica Remy. NR. 9. Lakušić R., Dizdarević M. (1971): Novo shvatanje vrste. Zbornik radova sa simpozijuma sistematičara Jugoslavije, Sarajevo, 63-68. NR. 10. Lakušić R., Dizdarević M. (1971): Genetički sistem – objekti ispitivanja autekologije. Ekologija, 6(2), 375-378. NR. 11. Dizdarević M. (1972/3): Fauna Symphyla i Pauropoda nekih kraš- kih polja Jugoslavije. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Pri- rodne nauke, XI-XII, 115-124. NR. 12. Dizdarević M. (1973): Fauna Symphyla i Pauropoda Bosne i Herce- govine. Radovi Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, XLVI, Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka 13, 245-272. NR. 13. Dizdarević M. (1975): Symphyla i Pauropoda kao komponenta biocenoza kraških polja u području Dinarida. Godišnjak Biol. inst. Univerz. u Sarajevu, XXVIII, 65-81. NR. 14. Lakušić R., Dizdarević M. (1975): Ekološke karakteristike genetič- kih sistema kao kriterijuma za određivanje njihovog mjesta u prirodnom sistemu biosa. Godišnjak Biol. inst. Univerz. u Sarajevu, XXVIII, 193-198. NR. 16. Dizdarević M. (1976): The Antenna asa Taxonomic Character of the Larval Stages of the Species Symphylella hitoni Edwards /

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 36 Sulejman REDŽIĆ & Rifat ŠKRIJELJ

SYMPHLA, MYRIAPODA/. Bull. Sci. Conseil. Acad. RSFJ, Za- greb, 21, 1-2. NR. 17. Dizdarević M. (1976): Fauna Symphyla i Pauropoda u području planine Prenj, Čvrsnice i Velež sa posebnim osvrtom na ispitivanje najvažnijih biljnih endema ovog područja. Glasnik Zemalj. muzeja u Sarajevu, Prirodne nauke, XV, 155-164. NR. 18. Mučibabić S., Bjelčić Z., Vukorep I., Burlica Č., Manušev L., Diz- darević M., Živadinović J., Cvijović M., Mikšić S., Sijarić R. (1976): Ekologija životinjskih naselja na širem području Jahorine. Godiš- njak Biol. inst. Univerz. u Sarajevu, XXIX, 111-121. NR. 19. Dizdarević M. (1977): Sastav i distribucija vrsta Symphyla i Pa- uropoda u različitim geobiocenozama planine Maglić. Ekologija, 14(1), 75-82. NR. 20. Dizdarević M. (1977): Uticaj DDT-a na gustinu i dinamiku nekih životinjskih grupa terestričnih organizama. Godišnjak Biol. inst. Univerz. u Sarajevu, XXX, 21-28. NR. 21. Dizdarević M. (1977): Distribucija i dinamika gustine populacije nekih vrsta Symphyla i Pauropoda u ekosistemima Jahorine. Go- dišnjak Biol. inst. Univerz. u Sarajevu, XXX, 5-19. NR. 22. Dizdarević M., Lakušić R., Pavlović D., Abadžić S. (1979): Zavi- snost između nekoliko vrsta Symphyla. Godišnjak Biol. inst. Uni- verz. u Sarajevu, XXX, 33-36. NR. 23. Dizdarević M. (1979): Sastav i distribucija vrsta Symphyla i Pau- ropoda u ekosistemima planine Vranice. Drugi kongres ekologa Jugoslavije, Prva knj., 471-482. NR. 24. Dizdarević M. (1979): Symphyla i Pauropoda /Myriapoda/ u fauni Kosova i Makedonije. Glasnik Zemalj. muzeja u Sarajevu, Prirod- ne nauke, Vol. XXX, 1977. NR. 25. Lakušić R., Dizdarević M., Grgić P., Pavlović B., Abadžić S., Re- džić S. (1982): Teoretičesko-metodologičeskie problemy v poj- skah ekologičeskih principov primenenie etih principov v prakti- ke prostranstvenova i obščestvenova planirovanja. Bilten Društv. ekol. BiH, Sarajevo, B 1, 21-29. NR. 26. Pavlović B., Lakušić R., Dizdarević M., Korpić M., Redžić S., Si- nanović A. (1990): Dinamika populacija gubara – Lymantria dispar L. (Lepidoptera) u različitim regionima Bosne i Hercegovine. /The Dynamics of Population of Gypsy Moth – Lymantria dispar L. (Lepidoptera) in the Differented Regions of Bosnia and Herce- govina/. Bilten Društv. ekol. BiH, ser. A – Ekol. monogr., 6, 5-15. NR. 27. Lakušić R., Dizdarević M., Grgić P., Pavlović B., Redžić S. (1991):

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 37 EVALUACIJA NAUČNOG DJELA PROFESORA MUSE DIZDAREVIĆA

Ekološka diferencijacija prostora sliva Une i njegova vrijednost. / The Ecological Differentiantion of the catchment Area of the River Una and Its Value/. Bilten Društv. ekol. BiH, B 6, 15-23.

Utvrđivanje obrazaca distribucije, ekološke diferencijacije i ekološke i biološke indikacije u odnosu na strukturu i dinamiku ekosistema te kvalitet životne sredine profesor Dizdarević je egzaktno sagledavao na osnovu Symphylla i Pauropoda (Miriopoda), naročite skupine organizama koja nastanjuje pedobiosferu. Po prvi put na ovim prostorima, a i znatno šire, de- monstrirani su obrasci ekološke diferencijacije populacija i vrsta Symphylla i Pauropoda u odnosu na sve bitne parametre staništa i biocenoze u datom ekosistemu, na horizontalnom i vertikalnom profilu Dinarida (Slika 4).

BH BH

BH SE KP

•BH DINARIDI •SE DINARIDI •KP - KOSOVSKE PLANINE •MP - MAKEDONSKE PLANINE

Slika 4. Geografski položaj područja ekoloških i biogeografskih istraživanja profesora Muse Dizdarevića Figure 4. The geographical position of the region of ecological and biogeographical studies of Professor Muso Dizdarević [http://images.search.yahoo.com/search/images?_adv_prop=image&fr=yfp-t- 701&va=Map+of+Balkan] Na taj način u ekološkoj nauci je demonstriran integrativni pristup populaciji, vrsti, biocenozi i ekosistemu. Tome treba dodati i po prvi put na našim prostorima primjenu mnogih statističkih i matematičkih obrazaca u obradi ekoloških podataka i ekološku interpretaciju ostvarenih rezultata. Zasigurno se može ustvrditi da je profesor Dizdarević jedan od pionira

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 38 Sulejman REDŽIĆ & Rifat ŠKRIJELJ numeričke ekologije na našim prostorima. U kasnijim istraživanjima ova skupina organizama se pokazala kao veoma pouzdan indikator u procjeni obrazaca kruženja materije i protoka energije u ekosistemu, a naročito u pedobiosferi, te u procjeni intenziteta i kvaliteta promjena u odnosu na različite antropogene utjecaje, a naročito na pesticide (Slika 5). Rezultati ovih istraživanja spadaju među pionirske radove ne samo na prostoru bivše Jugoslavije, već i na globalnom nivou i poslužili su kao značajna osnova za dalja multidisciplinarna istraživanja kvaliteta životne sredine.

PEDOFAUNA

EDAFON Carstvo: Animalia Odjel: Arthropoda Subodjel:Myriapoda Klasa:Symphyla Ryder, 1880

Carstvo:Animalia Odjel:Arthropoda Subodjel: Myriapoda Klasa:Pauropoda Lubbock, 1868 Red:Pauropodina

Slika 5. Sistematsko mjesto Symphyla i Pauropoda, organizama tla (edafona) koji su bili predmet intenzivnih istraživanja profesora Muse Dizdarevića Figure 5. Systematic position of Symphyla and Pauropoda, soil organisms (edaphon) which were the subject of intense research of Professor Muso Dizdarević [http://en.wikipedia.org/wiki/Myriapoda] Posebna uloga profesora Dizdarevića je u utemeljenju i dugogodišnjem istraživanju prostorne i vremenske organizacije biocenoza kroz ekosistemski pristup. Zajedno sa profesorom Radomirom Lakušićem, kroz dugi niz godina, ovaj pristup je razvio do savršenstva. Na ovaj način su ekološki obrađeni i ekosistemski interpretirani mnogi obrasci biološke raznolikosti na horizontalnom i vertikalnom profilu Dinarida. Tome treba dodati i originalne pristupe evaluaciji produktivnosti ekosistema kao jednom od najsloženijih ekoloških problema. Slijedeći deduktivno-induktivni pristup, na osnovu originalnih rezultata o svim bitnim atributima biocenoza, razvio je i originalne pristupe sagledavanju ekološke diferencijacije pojednih vrsta Symphylla i Pauropoda udarajući tako potpuno originalne pristupe idioekologiji, ekologiji populacija te biocenologiji. U ovoj sferi su i naučna ostvarenja koja izravno korespondiraju sa teorijskom ekologijom, a veoma

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 39 EVALUACIJA NAUČNOG DJELA PROFESORA MUSE DIZDAREVIĆA uspješno osvjetljavaju poimanje populacije kao objektivne kategorije u prirodi, te biološke vrste, otvarajući brojna pitanja i kontroverze koje se i danas vežu za ovaj pojam. Kao iskusan biogeograf uspješno se bavio i složenim pitanjima postanka živog svijeta, odnosima reliktnosti i endemičnosti. Iz toga su proizašla i potpuno originalna shvatanja reliktnosti i refugijalnosti bazirana na vlastitim istraživanjima endemičnih taksa i sintaksa, kao što su ekosistemi sa Bosan- skom omorikom Picea omorika, visokoplaninski ekosistemi oko snježanika, rudina, pukotina stijena, sipara i tresetišta. Posebna naučna intuicija koju ima profesor Dizdarević pobudila je interes za istraživanjem obrazaca biodiverziteta u refugijumima kanjona rijeka Drine, Une, Vrbasa, Bosne i Neretve. Razvijajući takav pristup otkrivene su kapitalne zakonitosti o neponovljivosti prostora i vremena, te o snažnoj bio- loškoj i ekološkoj izolaciji svakog od kanjona. To je omogućilo identifikaciju razvojnih endemnih centara u Dinarskom sistemu pa i Zapadnom Balkanu, što danas predstavlja jedan od osnovnih interesa mnogih naučnika prirodo- slovaca koji se bave filogeografijom i konzervacijskom ekologijom. Uz proučavanje i determinaciju različitih ekoloških obrazaca u terestrič- nim ekosistemima, profesor Dizdarević je posvetio veliku energiju i interes i za biospeleologiju, organizme koji žive u pećinama, a posebno taksonu Ma- rifugia cavatica (Slika 6).

Taksonomska pozicija vrste Marifugia cavatica Absolon & Hrabe 1930

•Domain: Eukaryota - Whittaker & Margulis,1978 •Kingdom: Animalia - Linnaeus, 1758 - animals •Subkingdom: Bilateria - (Hatschek, 1888) Cavalier-Smith, 1983 •Branch: Protostomia - Grobben, 1908 •Infrakingdom: Lophotrochozoa •Superphylum: Eutrochozoa •Phylum: Annelida - Lamarck, 1809 - Segmented Worms •Class: Polychaeta - Grube, 1850 - Polychaetes •Subclass: Palpata •Order: Canalipalpata •Family: Serpulidae - Savigny, 1818 •Genus: Marifugia •Specific name: cavatica - Absolon & Hrabe 1930 •Scientific name: - Marifugia cavatica Absolon & Hrabe 1930 Slika 6. Taksonomsko mjesto pećinske vrste Marifugia cavatica, objekta istraživanja profesora Dizdarevića Figure 6. Taxonomic position of cave species Marifugia cavatica, subject of research of Professor Dizdarević [http://en.wikipedia.org/wiki/Myriapoda]

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 40 Sulejman REDŽIĆ & Rifat ŠKRIJELJ

Pored toga, profesor Dizdarević je otkrio i niz drugih ekoloških zakonitosti koje su karakteristične za pećinska staništa i forme života u takvim uvjetima (Slika 7).

BIOSPELEOLOGIJA

45 40 40 35 35 30 25 20 15 15 10 10 5 5 5 5 5 0

¸Pedoekologija Hidroekologija BiospeleologijaEko-karstologija Zaštita živ sredine Struktura radova prema naučnim oblastima Društvena ekologija Terestrička ekologija Numerička ekologija

Slika 7. Izgled pećine Vjetrenice koju je pomno istraživao i profesor Dizdarević (Foto: S. Redžić) Figure 7. The inside of the cave Vjetrenica which was carefully researched by Professor Dizdarević (Photo: S. Redžić) U oblasti hidrobiologije profesor Dizdarević je razvio originalne obrasce identifikacije bioindikatora u procjeni kvaliteta životne sredine (Slika 8) te uz pomoć složenih matematičko-statističkih obrazaca dokazao da su mnoge vrste u dinarskim vodama sa drugačijom indikacijom i ekološkom valen- cijom od „istih” vrsta sa drugih geografskih područja. Na taj način je po prvi put dokazano da su zapravo najbolji indikatori populacije, a ne vrste. HIDROEKOLOGIJA/HIDROEKOLOGIJA Slika 8. Razvoj bioloških i eko- loških indikatora u procjeni kvaliteta vodenih ekosistema je veliki doprinos profesora Dizdarevića (Foto: S. Redžić) Figure 8. The development of biological and ecological indicators in assessing the qu-

45 40 40 35 35 ality of aquatic ecosystems is 30 25 20 15 15 10 a major contribution of Pro- 10 5 5 5 5 5 0 fessor Dizdarević (Photo: S.

¸Pedoekologija Hidroekologija BiospeleologijaEko-karstologija Redžić) Zaštita živ sredine Struktura radova prema naučnim oblastima Društvena ekologija Terestrička ekologija Numerička ekologija

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 41 EVALUACIJA NAUČNOG DJELA PROFESORA MUSE DIZDAREVIĆA

Raspolažući velikim iskustvom i znanjem, profesor Dizdarević je bio na čelu mnogih timova u realizaciji projekata u oblasti životne sredine. U ovom naučnom području dolazi do punog izražaja integrativnost i mul- tidisciplinarnost u poimanju životne sredine i procjene ekološkog stanja. U ovoj sferi su i različiti radovi i javni istupi koji izravno korespondiraju sa društvenom, pa i političkom ekologijom, što je bila prava rijetkost u čitavoj bivšoj Jugoslaviji. Kao vrstan pedagog profesor Didarević je ute- meljio i originalne pristupe i obrasce ekološkog obrazovanja, vaspitanja i informiranja što je poslužilo kao značajna osnova za kasnija istraživanja i pristupe u ovoj oblasti. Svojim izvornim interpretacijama „ekološkog” i „ekonomskog” u prirodi i društvu, profesor Dizdarević je udario i temelje konceptu održivog razvoja na našim prostorima.

ORGANIZACIJA I RUKOVOĐENJE NAUČNO- ISTRAŽIVAČKIM PROJEKTIMA

Registrirane naučne publikacije Izuzetnu kreativnost i angažiranost profesor Dizdarević je iskazao kroz 40-ogodišnji intenzivni i veoma plodan naučno-istraživački rad, te kroz realizaciju velikog broja registriranih znanstvenih projekata (RP.1-RP.27). U mnogima od njih je bio i odgovorni istraživač, čime su u punoj mjeri došle do izražaja visoke sposobnosti u organizaciji znanstvenog rada, koordinaciji, upravljanju u velikim projektima, na zadovoljstvo svih istra- živača i članova tima (Slika 9). Projekti koje je nominirao, organizirao, strukturirao i vodio profesor Dizdarević bili su visoko naučno osmišljeni, realni, izvodljivi u datim terenskim i laboratorijskim okolnostima, sa jasno identificiranim očekivanim rezultatima i metodološkim rješenjima. Biti članom takve ekipe kojom je rukovodio poštovani profesor Dizda- rević bilo je svojevrstan izazov, zadovoljstvo i stvar prestiža u naučnom i stvaralačkom životu. U tom kontekstu i na ovom planu, naročitu pažnju poklanja mladim istraživačima pružajući im za to vrijeme i realne prilike, i optimalne uvjete za rad, kao i za iskazivanje svoje individualnosti.

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 42 Sulejman REDŽIĆ & Rifat ŠKRIJELJ

12 10 10 9 8 6 4 3 3 4 2 2 1 1 1 0 Registrovane naučne publikacije Faunistika AutoekologijaDemekologijaBiocenologija Ekosistemologija Ekotoksikologija Pejzažna ekologija Zaštita životne sredine Taksonomija i Filogenija

Slika 9. Struktura registriranih naučnih publikacija po naučnim oblastima Figure 9. The structure of scientific registered publications by scientific areas

Iz analize registriranih znanstvenih publikacija se vidi da one uglavnom izravno korespondiraju sa ekosistemskim pristupom u obradi i interpreta- ciji ekoloških pojava, procesa i fenomena. Obrađujući veoma složenu komponentu ekosistema – naselja Symphylla i Pauropoda u pedosferi, doprinio je i razvoju niza novih i originalnih metodoloških pristupa i rješenja, te obrade i interpretacije ostvarenih rezultata, nastojeći ih uklopiti u rasvjetljavanje strukture i dinamike biocenoza i ekosistema. Ono što je vrijedno pažnje, a danas dominantno u ekološkoj nauci, jesu stalna nastojanja da se objektivizira stanje u prirodi, kroz upotrebu realnih i objektivnih ekoloških jedinica. Zbog toga, niti jedan elaborat ne obrađuje samo grupu organizama kojima se kao vrhunski specijalista bavio profesor Dizdarević, već ih posmatra i interpretira uvijek u izravnoj korespondenciji sa biocenozom, i ekosistemom. S pravom se može danas govoriti o sarajevskoj ekološkoj školi čiji je utemeljivač poštovana profesor dr. Smilja Mučibabić, učitelj svih sarajevskih generacija, a prvi sljedbenik u tom složenom poslu upravo je bio profesor Dizdarević koji je tokom čitavog aktivnog radnog vijeka razvijao i izgrađivao principe, metode i istraživačke timove u biocenologiji. Uz to, kroz ekosistemski i biocenološki pristup razvio je i afirmirao deduktivno-induktivni metod u sagledavanju kako filogenetičkih tako i genetič- kih sistema (Slika 10) dajući i ogroman doprnos poimanju vrste i njenoj objektivizaciji u prirodi.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 43 EVALUACIJA NAUČNOG DJELA PROFESORA MUSE DIZDAREVIĆA

AUTOEKOLOGIJA/IDIOEKOLOGIJA/ TAKSONOMIJA

•Autoekologija •Idioekologija 12 11 •Ekologija opulacija 10 9 8 7 •Nauka o vrsti 6 6 5 5 •Taksonomija 4 2 2 2 2 2 Originalni naučni radovi 0

Faunistika AutoekologijaDemekologijaBiocenologija Ekosistemologija Ekotoksikologija TeorijskaTeorijska biologija ekologija Zaštita životne sredine Taksonomija i Filogenija

Foto: Dejan Kulijer

Slika 10. Spoznaje o vrsti te genetičkim i filogenetičkim sistemima moguće je procijeniti i kroz ekosistemski i biocenološki pristup Figure 10. Knowledge about species and genetic and phylogenetic systems can be evaluated through the ecosystem and biocoenological approach

Kroz ovu djelatnost profesor Dizdarević je obuhvatio najveći broj biocenoza na vertikalnom i horizontalnom profilu Dinarida, od kojih su mnoge po prvi put obrađivane i naučno evaluirane upravo zahvaljujući projektima i timovima profesora Dizdarevića. Nadalje, smatramo vrijednim pomena i izuzetan smisao u realizaciji projekata u oblasti primijenjene ekologije – ekološkog planiranja, urav- noteženog šumarstva, poljoprivrede, procjene utjecaja na životnu sredinu, uravnotežene upotrebe prirodnih resursa te uspostavi monitoringa i eko- loškog informacijskog sistema u očuvanju i zaštiti životne sredine. S pravom se može reći da je kroz svoje istraživačke projekte profesor Dizdarević prije više od 40 godina promovirao jedan pristup, sintagmu, danas domi- nantnu i opredjeljujuću za očuvanje i budućnost čovječanstva – princip i načela uravnoteženog razvoja. To ukazuje na vizionarstvo dobrih naučnika i stručnjaka i mogućnost projektovanja mogućih i realnih akcija i novih paradigmi razvoja. Profesor Muso Dizdarević je dao nemjerljiv doprinos organizaciji i ru- kovođenju brojnim istraživačkim projektima. To su projekti koji su obuhvatili prostor Bosne i Hercegovine na horizontalnom i vertikalnom profilu (Slika 11).

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 44 Sulejman REDŽIĆ & Rifat ŠKRIJELJ

Izvor: Redžić, 2012 Slika 11. Profesor Dizdarević je realizirao svoja ekološka istraživanja na mnogim profilima Bosne i Hercegovine (Foto: S. Redžić) Figure 11. Professor Dizdarević has realized his ecological research in many profiles of Bosnia and Herzegovina (Photo: S. Redžić) Radi se o kompleksnim i mulidisciplinarnim naučno-istraživačkim po- duhvatima koji su često uključivali sav tadašnji raspoloživi naučni kadar u zemlji, pa i u drugim područjima. Svaki od tih projekata rezultirao je i objavom vrijednih originalnih naučnih radova iz različitih oblasti biologije i ekologije. Bila su to mahom prva kompleksna i moderna istraživanja na ekološkim osnovama i načelima u povijesti prirodoslovlja BiH.

Pregled registriranih publikacija (naučno-istraživačkih projekata) RP.1. Fauna Symphyla i Pauropoda BiH. Elaborat Biološkog instituta Uni- verziteta u Sarajevu, 1966. Finansirala Republička zajednica za nauku SR BiH. RP.2. Biološko upoznavanje prašumskog područja Perućice u kompleksu planina Maglić, Volujak i Zelengora /više istraživača/. Elaborat Bio- loškog instituta Univerziteta u Sarajevu, 1969. Finansirala Republič- ka zajednica za nauku SR BiH.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 45 EVALUACIJA NAUČNOG DJELA PROFESORA MUSE DIZDAREVIĆA

RP.3. Dizdarević, M. et al.: Kopnene biocenoze kraških polja /više istra- živača/. Elaborat Biološkog instituta Univerziteta u Sarajevu, 1972. Finansirao Savezni fond za nauku. RP. 4. Dizdarević, M. et al.: Proučavanje ekosistema i iznalaženje mjera njihovog korištenja i zaštite /više istraživača/. Elaborat Biološkog instituta Univerziteta u Sarajevu, 1975. Finansirala Republička zajednica za nauku SR BiH. RP.5. Dizdarević, M. et al.: Dosadašnja istraživanja i ocjena stanja ugro- ženosti životne sredine u SR BiH, te izrada dugoročnog plana i programa naučno-istraživačkog rada u ovoj oblasti /više istraživača/. Elaborat Biološkog instituta Univerziteta u Sarajevu, 1975. Finansi- rala Republička zajednica za nauku SR BiH. RP.6. Dizdarević, M. et al.: Hercegovački endemni centar u sklopu planina Prenj, Čvrsnica, Čabulja i Velež /više istraživača/. Elaborat Zemalj- skog muzeja u Sarajevu, 1975. Finansirala Republička zajednica za nauku SR BiH. RP.7. Dizdarević, M. et al.: Geobiocenoze u komleksu planina Maglić, Volujak i Zelengora /više istraživača/. Elaborat Biološkog instituta Univerziteta u Sarajevu, 1973. Finansirala Republička zajednica za nauku SR BiH. RP.8. Dizdarević, M. et al.: Uticaj DDT-a na faunu Collembila i livadskih tala /više istraživača/. Elaborat Biološkog instituta Univerziteta u Sarajevu, 1975. Finansirao UNITED STATES DEPARTMENT OF AGRICULTURE – AGRICULTURAL RESEARCH SERVISE. RP. 9. Dizdarević, M. et al.: Ekologija životinjskih naselja na širem po- dručju Jahorine /više istraživača/. Elaborat Biološkog instituta Uni- verziteta u Sarajevu, 1978. Finansirala Republička zajednica za nauku SR BiH. RP.10. Dizdarević, M. et al. (ed): Struktura i dinamika nekih ekosistema u području planina centralne Bosne /više istraživača/. Elaborat Bi- ološkog instituta Univerziteta u Sarajevu, 1978. Finansirala Repu- blička zajednica za nauku SR BiH. RP.11. Dizdarević, M. et al. (ed): Fauna zapadne Bosne /više istraživača/. Elaborat Biološkog instituta Univerziteta u Sarajevu. Finansirala Republička zajednica za nauku SR BiH. RP.12. Dizdarević, M. et al. (ed): Prostorni plan SO Lukavac /više istraži- vača/. Elaborat Biološkog instituta Univerziteta u Sarajevu, 1978. Finansirala SO Lukavac, te Urbanistički zavod SR BiH. RP.13. Dizdarević, M. et al. (ed): Ekološke osnove lociranja hemijske industrije u Tesliću /više istraživača/. Elaborat Biološkog instituta

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 46 Sulejman REDŽIĆ &Rifat ŠKRIJELJ

Univerziteta u Sarajevu, 1978. Finansirala SO Teslić te Urbanistički zavod SR BiH. RP.14. Dizdarević, M. et al. (ed): Postojeće stanje i promjene pod uticajem industrije u vodenim i kopnenim ekosistemima šireg pod- ručja Termoelektrane i rudnika Gacko /više istraživača/. Elaborat Biološkog instituta Univerziteta u Sarajevu, 1979. Finansirala RO Rudnik i Termoelektrana Gacko. RP.15. Dizdarević, M. et al. (ed): Struktura i dinamika kopnenih ekosistema na području centralne Bosne /odgovorni istraživač/. Elaborat Biološkog instituta Univerziteta u Sarajevu. Finansirala Republička zajednica za nauku SR BiH. 1979. RP.16. Dizdarević, M. et al. (ed): Struktura i dinamika kopnenih ekosistema u okviru vegetacije Piceion omoricae /odgovorni istraživač/. Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Sarajevu. Finansirao SIZ za nauku RS BiH, 1986. RP.17. Dizdarević, M. et al. (ed): Uticaj kvaliteta hrane i stepen njene zaga- đenosti na dinamiku razvića gubara /Lamantrai dispar/ /odgovorni istraživač/. Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Sarajevu. Finansirao SIZ za nauku RS BiH, 1987. RP.18. Grgić, P., Dizdarević, M. et al.: Struktura i dinamika ekosistema tresetišta na planinama Bosne. Biološki institut, 1987, 152 str. RP.19. Određivanje stepena degradiranosti ekosistema centralne Bosne i njihova zaštita /odgovorni istraživač/. Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Sarajevu. RP.20. Lakušić, R., Dizdarević, M., Pavlović, B., Redžić, S. (1985): Ekološke osnove prostornog planiranja SO Dubrovnik. /The Ecological Bases of Space Plan in Dubrovnik Community/. In: „Prostorni plan SO-e Dubrovnik“ /The Space Plan Dubrovnik Community/. Elaborat Inst. za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje, Sarajevo. RP.21. Dizdarević, M. et al. (1989/91): „Refugijalne i reliktne vrste i zajednice u kanjonu Une“ /The Refugial-relict of Species and Communi- tes in the Canyon of Una River“/. Elaborat Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Finansirao SIZ za nauku RS BiH, Sarajevo. RP.22. Lakušić, R., Dizdarević, M., Pavlović, B., Redžić, S. (1986): „Ra- zvijanje globalnog sistema praćenja parametara kvaliteta čovjeko- ve životne sredine koji omogućuje programiranje i projektovanje konkretih akcija na očuvanju ekološke ravnoteže“ /Development of Global System Concerning the Monitoring of the Quality of Human Environment that Enabels the Possible Programming and

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 47 EVALUACIJA NAUČNOG DJELA PROFESORA MUSE DIZDAREVIĆA

the Projection of Concrete Actions on Its Protection/. Izvedbeni projekat za DC-XV, Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Sarajevu, SIZ nauke RS BiH, Sarajevo. RP.23. Dizdarević, M., Lakušić, R., Redžić, S. (1994): Strategija zaštite ži- votne sredine Bosne i Hercegovine. /The Strategy of Environment Protection of Bosnia and Hercegovina/. Ministry of defence of R BiH – Civil sectors, Sarajevo. Elaborate of Faculty of Science University of Sarajevo. RP.24. Dizdarević, M., Lakušić, R., Redžić, S. (1994): Inicijalni program za- štite životne sredine Bosne i Hercegovine. /The Intinal Program of Environment Protection in the Bosnia and Hercegovina/. Scientific found of BiH Ministry for education, science, culture and sport of R BiH. Elaborate of Faculty of Science University of Sarajevo. RP.25. Redžić, S., Dizdarević, M. et al. (1993/94): Preživljavanje u prirodi u ratnim uvjetima. /The surviving in the nature in war condition/. Ministry of defence of R BiH, Sarajevo. Elaborate of Faculty of Sci- ence University of Sarajevo. RP.26. Redžić, S., Dizdarević, M., Sofradžija, A., Nedović, B., Djug, S. (1998/99): CORINE biotops project in the Adraitic countries – Bo- snia and Hercegovina. PHAER – EU, Cral Bro International; Bru- ssels – Copenhagen. (Izvedbeni projekat). RP.27. Redžić S., Dizdarević M., Djug S., Barudanović, S. et al. (1998): Centar za ekologiju i prirodne resurse – Laboratorija za ekološki informacioni sistem. Prirodno-matematičkog fakulteta Univerzite- ta u Sarajevu – World Service University (WUS).

SUDJELOVANJE NA NAUČNIM SKUPOVIMA Rezultate svojih istraživanja profesor Dizdarević je prezentirao i na bro- jim naučnim i stručnim skupovima kako u zemlji tako i u inostranstvu (Slika 12). Posebno su značajni i upečatljivi nastupi profesora Dizdarevića u nauč- nim debatama u oblasti teorijske ekologije te ekologije ekosistema. Uz to, bio je i organizator mnogih skupova sa visokim rejtingom. Profesor Dizdarević pamtiće se kao utemeljen u raspravi, nepristrasan, objektivan i krajnje ar- gumentiran i oprezan u iznošenju stavova i mišljenja. Pamtiće ga generacije ekologa i biologa po jezgrovitosti izlaganja, nedvosmislenosti i potpunoj ja- snoći. Neke od naučnih slupova navodimo i u ovom izlaganju (NS.1-NS.20).

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 48 Sulejman REDŽIĆ & Rifat ŠKRIJELJ

Struktura istupa na naučnim skupovima

6 5 5 5 5 4 3 3 2 2 2 2 2 2 1 1 1 0

Faunistika AutoekologijaDemekologijaBiocenologija Prezentacije na naučnim skupovima Ekotoksikologija Ekosistemologija Teorijska biologija Društvena ekologija Zaštita životne sredine Taksonomija i Filogenija Teorijska ekologija i e...

Slika 12. Struktura istupa na naučnim skupovima po oblastima Figure 12. The structure of participating at the scientific meetings by disciplines

Prezentirao je radove, uglavnom kao jedini ili prvi autor referata. To su: NS.1. Periodicity in the activity of Marifugia cavatica Abslon and Hrabe 4th Inernational Congres of Spelology in Yugoslavia, Postojina – Ljubljana 1965. / Actes Ive CIS, 4-5, 63-64, Ljubljana. NS.2. Distribucija vrsta Symphyla u biljnim zajednicama BiH. III kongres biologa Jugoslavije, Ljubljana 1969. NS.3. Prilog ekologiji vrste Symphylella vulgaris Hansen i Symphylellopsis subnuda Hansen /Symphylella/. Simpozijum iz ekologije, Beograd 1969. /Rezime saopštenja, str. 30./ NS.4. Genetički sistemi – objekti ispitivanja autekologije /koautor/. Sim- pozijum iz idioekologije, Split 1971. NS.5. Novo shvatanje vrste /koautor/. I simpozijum iz sistematike, Saraje- vo 1971. /Izvod iz referata, strana 14./ NS.6. Sastav i distribucija vrsta Symphyla i Pauropoda u različitim geobiocenozama planine Maglić. Prvi kongres ekologa Jugoslavije, Beo- grad 1973. /Zbornik referata i rezimea, str. 77./ NS.7. Ekološke karakteristike genetičkih sistema kao kriterijuma za odre- đivanje njihovog mjesta u prirodnom sistemu biosa /koautor/. II simpozijum biosistematičara Jugoslavije, Rovinj 1974.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 49 EVALUACIJA NAUČNOG DJELA PROFESORA MUSE DIZDAREVIĆA

NS.8. Uticaj DDT-a na neke grupe terestričnih organizama. IV kongres biologa Jugoslavije, Sarajevo 1974. /Rezime referata, str. 20./ NS.9. Ekološki koncept evolucije bioloških sistema /koautor/. III simpozijum biosistematičara Jugoslavije, Novi Sad 1977. /Sadržaj referata, str. 41./ NS.10. Mjesto i značaj biologije u sistemu obrazovanja i vaspitanja /koautor/. V kongres biologa Jugoslavije, Ohrid 1978. NS.11. Ekološki koncept zaštite ekosistema čovjekove sredine /koautor/. V kongres biologa Jugoslavije, Ohrid 1978. NS.12. Distribucija i dinamika gustine populacije nekih vrsta Symphyla u ekosistemima Jahorine. Naučni skup „Struktura, dinamika i zaštita ekosistema i njihovih komponenata na Dinaridima“ Sarajevo, 1977. NS.13. Ekološki aspekti zaštite čovjekove sredine. Savjetovanje „Aktuelna pitanja materijalne kulture u Bosni i Hercegovini“, Zenica 1978. NS.14. Ekološko obrazovanje u sklopu opšteg obrazovno-vaspitnog sistema u nas /koautor/. Drugi kongres ekologa Jugoslavije, Zadar 1979. NS.15. Sastav i distribucija vrsta Symphyla i Pauropoda u ekosistemima planine Vranice. Drugi kongres ekologa Jugoslavije, Zadar 1979. NS.16. Pregled ekosistema planine Vranice u Bosni /koautor/. Drugi kongres ekologa Jugoslavije, Zadar 1979. NS.17. Dizdarević M. (1991): Symphyla i Pauropoda u ekosistemima doline rijeke Une. Naučni skup „Valorizacija prirodnih i društvenih vrijednosti sliva rijeke Une“, Bihać. NS.18. Dizdarević M. (1994): Ekosistemi kao indikatori degradacije život- ne sredine. Scientific Colloquy „The War and Environment“, Aca- demy of Science and Arts of BiH, Sarajevo. NS.19. Dizdarević M. (1995): Diverzitet ekosistema. Science colloquy „Bi- ological Diversity – Theoretical and Practical Aspects“, Academy of Science and Arts of BiH, Sarajevo. NS.20. Dizdarević M. (1998): Ekosistemi životne sredine između milenijuma. Naučni forum „ Životna sredina na prijelomu milenijuma“, Odj. Pri- rodnih i matematičkih nauka ANUBiH i Centar za ekologiju i prirodne resurse PMF-a u Sarajevu, 17. februar/veljača 2000, Sarajevo. STRUČNI RADOVI Profesor Dizdarević, istinski prirodoslavac i poštovalac prirode, veliku pozornost je posvetio i publikovanju stručnih i naučno-popularnih radova, a u namjeri da mnoge biološke i ekološke fenomene približi učenicima i

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 50 Sulejman REDŽIĆ & Rifat ŠKRIJELJ njihovim nastavnicima te najširoj čitalačkoj javnosti. Svojim pristupačnim stilom, jasnoćom, naročitim smislom i darom za pisanu interpretaciju, uči- nio je mnogo na popularizaciji biološke i ekološke nauke te značajno doprinio pozicioniranju bioloških nauka kako u obrazovno-vaspitnom tako i društvenom sistemu. Udžbenička literatura Dizdarević, M. (1974): Rječnik ekologije. Svjetlost, Sarajevo. Dizdarević, M., Redžić, S. (1998): Biogeografska karta Bosne i Hercegovine (sa komentarom). /The biogeographical map of Bosnia and Herzegovina (with comments)/. Atlas BiH, Izdavačka kuća „Sejtarija“, Sarajevo. Među djela osobite vrijednosti iz ove kategorije navodimo „Rječnik ekologije“ koji je bez sumnje, jedno od najkorisnijih i najznačajnijih eko- loških djela u našoj poslijeratnoj literaturi kako za studente i nastavnike biologije tako i za veoma širok krug onih koji se interesuju za naučne, stručne i popularne probleme ekologije (Slika 13).

EKOLOŠKO OBRAZOVANJE, VASPITANJE, INFORMISANJE

45 40 40 35 35 30 25 20 15 15 10 10 5 5 5 5 5 0

¸Pedoekologija Hidroekologija BiospeleologijaEko-karstologija Zaštita živ sredine Struktura radova prema naučnim oblastima Društvena ekologija Terestrička ekologija Numerička ekologija

Slika 13. Rječnik ekologije je još uvijek bazično štivo za sve koji se bave ovom naučnom oblašću (Foto: S. Redžić) Figure 13. Dictionary of Ecology is still a basic reading for all who are engaged in the scientific realm (Photo: S. Redžić) O njemu su izrečene pozitivne naučne kritike, kako usmeno na nauč- nim i stručnim skupovima biologa i ekologa, tako i pismeno u stručnim i naučnim publikacijama.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 51 EVALUACIJA NAUČNOG DJELA PROFESORA MUSE DIZDAREVIĆA Stručne monografije Dizdarević, M. (2000): Zaštita životne sredine. ILIDŽA, Sarajevo, Mono- grafija. Općina Ilidža, 453-466.

Stručni i naučno-popularni članci Profesor Dizdarević je kroz brojne članke nastojao približiti ekološke i druge prirodne fenomene najširem čitalačkom krugu. Neke od tih radova navodimo i u ovom popisu:

SR.1. Porijeklo pećinske faune i neke prilagodbe uslovima podzemlja kao staništa. Biološki list, Sarajevo, 4, 1963. SR.2. Kraj misterije o pećinama. Biološki list, 1, Sarajevo, 1963. SR.3. Nekoliko primjera adaptacije na amfibijske uslove. Biološki list, 6, 1964. SR.4. Životinjsko naselje lišćarsko-listopadnih šuma na Kozari. Biološki list, Sarajevo, 6, 1964. SR.5. More kao ekosistem, sa posebnim osvrtom na životinjski svijet. Bil- ten Biološkog društva BiH, 62, 1972. SR.6. Natalitet ljudskih populacija u raznim sezonama. Biološki list, Sara- jevo, 7, 1972. SR.7. Kako ekonomišemo kiseonikom iz atmosfere. Biološki list, Sarajevo, 8, 1972. SR.8. Svijetleći organi životinja. Biološki list, Sarajevo, 9.10, 1974. SR.9. Raznovrsnost djejstva subletalnih koncentracija pesticida na živi svijet. Biološki list, Sarajevo, 6, 1975. SR.10. Dezertifikacija – zabrinjavajući fenomen sadašnjosti i budućnosti. Biološki list, Sarajevo, 5-6, 1978. SR.11. Uloga i značaj biljaka i životinja u prečišćavanju zagađenih voda. Biološki list, Sarajevo, 3-4, 1978.

IZ ŽIVOTOPISA PROFESORA MUSE DIZDAREVIĆA Dr. Muso Dizdarević rođen je 12. marta 1931. godine u Bijelom polju (R Crna Gora) gdje je završio i osnovnu školu. Srednju tehničku školu poljoprivrednog usmjerenja završava u Baru. Studij biologije uspješno je okončao 1959. godine na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Po odsluženju vojnog roka radio je kao profesor biologije u Gimnaziji u

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 52 Sulejman REDŽIĆ & Rifat ŠKRIJELJ

Bijelom Polju. Od 1961. godine radi na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu u svojstvu asistenta, a kasnije prolazi kroz sve faze univerzitetskog razvoja i napredovanja. Doktorsku disertaciju iz oblasti biocenologije uspješno je odbranio na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, 1971. godine, a nakon više studijskih boravaka na prestižnim univerzitetima Evrope. Profesor Muso Dizdarević je uzorit suprug, otac i djed. Veoma omiljen u društvu i familiji. Veliki je domoljub i borac za humanizam i istinoljublje.

Profesor Muso Dizdarević kao nastavnik i pedagog Profesor Muso Dizdarević je u toku svog radnog vijeka prolazio kroz sve faze razvoja i naučnog i pedagoškog unapređenja, na više fakulteta Univer- ziteta u Sarajevu. Na matičnom Prirodno-matematičkom fakultetu prošao je put od asistenta u Katedri za zoologiju Odsjeka za biologiju na predmetu Ekologija životinja sa zoogeografijom, do docenta, vanrednog i redovnog profesora, te profesora emeritusa. Profesor dr. Muso Dizdarević, u toku svoje obrazovne i naučno-istra- živačke karijere, veoma uspješno je izvodio sve oblike nastavnog procesa na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, iz sljedećih predmeta: Prvi i drugi stupanj: - Ekologija životinja sa zoogeografijom za studente biologije - Biogeografija sa pregledom tala za studente geografije - Statistika za studente biologije - Sinekologija za studente biologije - Ekologija čovjeka sa ekološkim osnovama planiranja za studente biologije - Osnove ekologije za studente arhitekture i urbanizma Treći stupanj: - Biocenologija - Statistika - Trofički i energetski odnosi u ekosistemu - Idioekologija - Ekologija privredno važnih vrsta životinja - Ekologija endemičnih vrsta životinja

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 53 EVALUACIJA NAUČNOG DJELA PROFESORA MUSE DIZDAREVIĆA

Profesora Dizdarevića krase osobine veoma dobrog nastavnika – nena- metljivost, staloženost, jasnoća, svestranost u pristupu pojavama i procesima i govornička vještina, što ima za rezultat značajan uspjeh studenata u svim predmetima koje predaje. Sudjelovao je i u realizaciji mnogih projekata u podizanju naučnog pod- mlatka u okviru bioloških i ekoloških nauka. Profesor Dizdarević je ostvario neizbrisiv trag u pozicioniranju bio- loških nauka i njihovom unapređenju kroz brojna naučna društva te kao dugogodišnji šef Katedre za ekologiju, dekan Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu i direktor Biološkog instituta Univerziteta u Sarajevu, kao i organizator saveznih naučnih skupova. Brojne generacije studenata biologije, geografije, biotehnike, arhitekture i urbanizma pamtiće ga kao izvanrednog i rijetko preciznog interpretatora nastavnog i naučnog gradi- va, veoma principijelnog i korektnog. Naučna preciznost i nastavno-peda- goška pedantnost dolaze do punog izražaja i u „Rječniku ekologije”, prvom i jedinom takve vrste na širim prostorima. Ostavio je snažan utjecaj u pro- filiranju svojih studenata od kojih su danas mnogi ozbiljni naučnici, na- stavnici, planeri, društveni djelatnici. Svojim ukupnim naučnim i nastav- nim djelovanjem profesor Didarević je snažno uticao na razvoj sarajevske ekološke škole čije je temelje udarila slavna profesorica Smilja Mučibabić, a njen prvi asistent bio je upravo profesor Dizdarević. Biti u to vrijeme asi- stentom na predmetu Ekologija životinja sa zoogeografijom kod utemelji- vača Sarajevske biologije i prvog dekana Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu bila je i čast i privilegija, a i velika referenca. To je bio sjajan indikator da će se potencijal mladog svršenika studija biologije, te davne 1953. godine, razviti u naučnika svjetskih razmjera. Profesor Dizdarević je dobitnik brojnih priznanja za svoj naučni i ekološko-društveni rad.

Rad u naučnim i stručnim društvima Profesor dr. Muso Dizdarević je veoma aktivan član naučnih i stručnih društava: - Društva biologa BiH i ex-Jugoslavije - Društva ekologa BiH i ex-Jugoslavije - Društva biosistematičara BiH i ex-Jugoslavije - Društva pedologa ex-Jugoslavije - INECOL-a - Generalni sekretar Saveza bioloških društava ex-Jugoslavije

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 54 Sulejman REDŽIĆ & Rifat ŠKRIJELJ

- Predsjednik Društva ekologa ex-Jugoslavije - Član Sekcije za zaštitu čovjekove okoline SSRNBiH, kao i mnogih drugih stručnih i naučnih organa i organizacija

Upravljanje stručnim organima i institucijama Profesor Muso Dizdarević je kao rijetko ko na Univerzitetu posjedovao organizatorske i rukovodne sposobnosti. Rukovodio je mnogim tijelima i institucijama dajući im u to vrijeme prepoznatljiv ton i dimenziju. Pored niza funkcija i zaduženja navodimo samo neke:

- Šef Katedre za ekologiju, biogeografiju i zaštitu životne sredine - Dekan Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Saraje- vu, 1979/80–81/82. - Direktor Biološkog instituta Univerziteta u Sarajevu - Koordinator Društvenog cilja XV - Predsjednik Organizacionog odbora Naučnog skupa „Struktu- ra i dinamika ekosistema i njihovih komponenata i elemenata na Dinaridima“. Učestvovao je na „Karavanu“ Saveza za zaštitu čovjekove okoline SR BiH - Predsjednik Naučnog komiteta III kongresa ekologija Jugosla- vije, 1984. - Član Organizacijskog komiteta Naučnog skupa „Rat i životna sredina“, ANUBiH, 1993, Sarajevo - Član Organizacijskog Komiteta Naučnog kolokvija „Biodiver- zitet – teorijski i praktični aspekti“ ANUBiH, Univerzitet u Sa- rajevu, Ministarstvo prostornog planiranja, prirodnih resursa i okoliša R BiH, 1995, Sarajevo - Član Organizacijskog komiteta Naučnog kolokvija „Životna sredina na prijelomu milenijuma“, 2000, Sarajevo.

Priznanja i nagrade Profesor Dizdarević je za svoj rad i društveni angažman dobio vrijedna priznanja. Od mnogih, navodimo najvažnija: - Nagrada za nauku „Veselin Masleša“, Sarajevo - Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva - Kandidat za člana Akademije nauka i umjetnosti BiH

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 55 EVALUACIJA NAUČNOG DJELA PROFESORA MUSE DIZDAREVIĆA

Poštovani profesore Dizdarević, dragi naš učitelju,

U ime svih sudionika ovog veličanstvenog Naučnog skupa i u naše ime, primite izraze našeg najdubljeg poštovanja. Hvala Vam za nemjerljiv doprinos razvoju bosanskohercegovačke biologije i ekologije, hvala Vam na ogromnom prilogu upoznavanja originalnih obrazaca biodiverziteta Dinarida koji sigurno korespondira sa naučim do- prinosom na globalnom nivou.

Želimo Vam dobro zdravlje i sve životne radosti.

Rukopis primljen/Manuscript received: 16. 6. 2012. Rukopis prihvaćen/Manuscript accepted: 15. 7. 2012.

56 Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine Aкадемија наука и умјетности Босне и Xерцеговине Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina Međunarodni naučni skup „Struktura i dinamika ekosistema Dinarida – stanje, mogućnosti i perspektive“ International Conference „STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES – STATUS, POSSIBILITIES AND PROSPECTS“ 15-16. juni/June 2011, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina Posebna izdanja/Special Editions CXLIX Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka Department of Natural Sciences and Mathematics Zbornik radova/Proceedings 23, 57-72.

ISBN: 978-9958-501-81-4 2012 DOI: 10.5644/proc.eco-03.03 LONGITUDINALNI RASPORED ZOOBENTOSA RJEČICE KRUPE PRITOKE VRBASA LONGITUDINAL DISPOSITION OF ZOOBENTOS OF THE RIVULET KRUPA, TRIBUTARY OF VRBAS

Nevenka PAVLOVIĆ, Marina BALTA, Dejan DMITROVIĆ Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Banjoj Luci, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina e-mail: [email protected]

SAŽETAK

Istraživanja su provedena na rječici Krupi 3 km zapadno od Krupe na Vrbasu. Probe zoobentosa (36) su uzete na 4 lokaliteta: na izvoru, 500 m od izvora, na dijelu toka ispod slapova te ispod ribnjaka. Na svakom od ovih lokaliteta uzimane su po tri probe u tri sezone 2010. godine: zimski, proljetnji i ljetnji aspekt. U radu se razmatra raspored zoobentosa duž toka po sezonama. Za sve lokalitete po sezonama utvr- đen je kvalitativni i kvantitativni sastav zoobentosa. Utvrđeno je da se zoobentos longitudinalno diferencira, u kvalitativnom i kvantitativnom pogledu, do ušća Kru- pe u Vrbas. U zimskom aspektu se od izvora ka lokalitetu ispod ribnjaka povećava srednja vrijednost broja jedinki i broja taksona. U proljetnjem se smanjuje srednja vrijednost broja jedinki, a broj taksona povećava, dok se u ljetnjem smanjuje srednja vrijednost broja jedinki i broja taksona. Račići iz roda Gammarus se pojavljuju u svim aspektima i svim lokalitetima duž toka. Larve Plecoptera, Ephemeroptera, Diptera (Chironomidae), Trichoptera, te larve i adulti Coleoptera (Elmis sp.) se javljaju u svim aspektima, ali ne i na svim lokalitetima duž ispitivanog profila.

Ključne riječi: rječica Krupa, zoobentos, longitudinalni raspored, Vrbas LONGITUDINALNI RASPORED ZOOBENTOSA RJEČICE KRUPE SUMMARY

Research was made on the rivulet Krupa, 3 km western from Krupa na Vr- basu. Samples of zoobentos (36) were taken at 4 locations: at the source, 500 m away from the source, at the part of the flow below the waterfalls, and below the fishpond. At each of these locations, three samples were taken in three seasons in 2010: winter, spring, and summer aspect. The work considers disposition of zoobentos along the flow per seasons. Qualitative and quantitative composition of zoobentos was determined for all locations per seasons. It has been determined that zoobentos differentiates longitudinally, in qualitative and quantitative aspect until the confluence of the Krupa into the Vrbas. In winter aspect, the average value of the number of units and number of taxons increases from the source toward the location. In spring, average value of number of units is decreasing, and number of taxons is increasing while in summer the average value of number of units and number of taxons is decreasing. Shrimps from the genus Gam- marus appear in all aspects and all locations along the flow. Larvae of Plecoptera, Ephemeroptera, Diptera (Chironomidae), Trichoptera and larvae and adults of Coleoptera (Elmis sp.) appear in all aspects, but not at all locations along the examined profile.

Key words: rivulet Krupa, zoobentos, longitudinal disposition, Vrbas

UVOD Rječica Krupa predstavlja dio toka rijeke Ponor koja izvire kod sela Bjelajce na području opštine Mrkonjić Grad i poslije nekoliko kilometara ponire ispod jugozapadne strane planine Manjača. Ona ponovo izvire u mjestu Krupa na Vrbasu i pod imenom Krupa se ulijeva u rijeku Vrbas. Prema Vodoprivrednim osnovama (1989), izvorište rječice Krupe je smje- šteno oko 3 km zapadno od mjesta Krupa na Vrbasu. Ono je tektonsko- silaznog tipa, a voda izvire na kontaktu krednih konstifikovanih krečnjaka sa neogenim sedimentima. Čitavom dužinom toka rječica Krupa je pod direktnim antropogenim pritiskom, koji se ogleda u aktivnostima vezanim za izmjenu reljefa korita, preuređenje njenih obala i ispuštanje otpadnih voda. Okružena je istoi- menim naseljem, saobraćajnom infrastrukturom, kao i obradivim poljoprivrednim površinama. Jedan dio obale je preuređen u izletište, dok se u donji dio toka izlijeva voda iz salmonidnog ribnjaka. Uprkos dejstvu zagađivača, u rječici Krupi se održava bistra i čista voda, bogata ihtiofaunom. U njoj je konstatovano 13 vrsta riba iz tri familije (Salmonidae, Cyprinidae i Cottidae). Gornji i srednji dio toka je salmonid-

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 58 Nevenka PAVLOVIĆ, Marina BALTA & Dejan DMITROVIĆ ni, dok u donjem toku preovlađuju ciprinidne vrste riba (Radević, 2000). Predstavnici iz navedenih familija riba su uglavnom zoofagi i omnivori, koji se povremeno ili trajno hrane članovima zajednice invertebrata dna ili zoobentosom. Proučavanja zajednice zoobentosa duž toka rječice Krupe su obavljana u okviru ihtiofaunističkih istraživanja rijeke Vrbas (Aganović i sar., 1975; Kosorić i sar., 1985). Kompleksna limnološka proučavanja su vršena, takođe, u slivu rijeke Bosne, kao i pojedinim dijelovima sliva Drine (Kaćanski, 1970, 1970a; Krek, 1970; Marinković-Gospodnetić, 1970). Istraživanja koja su kasnije provedena predstavljaju nastavak istraživanja započetih od 1997. (Pavlo- vić, 1999, 2000; Pavlović et al., 2006), u slivu Sutjeske (Pavlović et al., 2008; Pavlović et al., 2009) te na rijeci Govzi (Pavlović et al., 2009). Stanje hidroloških uslova duž toka igra važnu ulogu u prostornom rasporedu hidrobionata (Lindström and Traaen, 1984; Statzner et al., 1988; Davis and Barmuta, 1989; Yong, 1992), pa se očekuje longitudinalna diferencijacija zoobentosa u kvalitativnom i kvantitativnom pogledu od izvora rječice Krupe do njenog ušća u Vrbas. Istraživanje u ovom radu ima za cilj da se prikaže kvalitativni i kvantitativni sastav zoobentosa riječice Krupe na longitudinalnom profilu od izvora do ušća po sezonama. MATERIJAL I METODE Probe zoobentosa (36) su sakupljane na 4 lokaliteta duž toka rječice Krupe: na izvoru, 500 m od izvora, na dijelu toka ispod slapova te ispod ribnjaka. Na svakom od ovih lokaliteta sakupljene su po tri probe u tri sezone tokom 2010. godine: zimski aspekt (17. 3. 2010), proljetnji aspekt (29. 5. 2010) i ljetnji aspekt (11. 8. 2010). Na prvom lokalitetu materijal je uziman sa srednjeg od tri izvora, koji mještani nazivaju glavnim izvo- rom (Slika 1). Njegova podloga je kamenita, obrasla vodenim biljkama, a voda ujezerena. Iznad samog izvorišta prolazi lokalni put, a uža okolina je naseljena. Na desnoj obali se nalazi izletište, a na lijevoj je privatno poljoprivredno zemljište. Nizvodno, 500 m od izvora, je drugi lokalitet sa šljun- kovitom podlogom, okružen ekotonom šume, poljoprivrednog zemljišta i naselja (Slika 2). Dalje nizvodno, u nivou srednjeg toka, na mjestu gdje se voda spušta preko kompaktnih stijena i nastaju slapovi nalazi se treći lokalitet na čijoj desnoj obali je izletište, a na lijevoj naselje (Slika 3). U donjem toku, na ušću rječice Krupe u Vrbas (četvrti lokalitet), gdje su takođe

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 59 LONGITUDINALNI RASPORED ZOOBENTOSA RJEČICE KRUPE uzimani uzorci zoobentosa, podloga je kamenita (Slika 4). U neposrednoj blizini mjesta uzorkovanja na lijevoj obali nalazi se salmonidni ribnjak, a sa desne strane preovladava šuma. Uže područje je takođe naseljeno, te je uočljivo iskopavanje i produbljivanje korita na ispustu vode iz salmonidnog ribnjaka. U toku istraživanog perioda uočene su oscilacije nivoa vode rječice Kru- pe, izazvane obilnim padavinama i poplavama tokom 2010. godine. Nivo vode je u zimskom aspektu bio niži na prvom lokalitetu u odnosu na ostala tri, dok je u proljetnjem i ljetnjem aspektu nivo vode bio viši na prvom lokalitetu u odnosu na preostala tri.

Slika 1. Prvi lokalitet – izvor Slika 2. Drugi lokalitet – 500 m od izvora Figure 1. First location – source Figure 2. Second location – 500 m from source

Slika 3. Treći lokalitet – slapovi Slika 4. Četvrti lokalitet – ispod ribnjaka Figure 3. Third location – overfalls Figure 4. Fourth location – below the pond

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 60 Nevenka PAVLOVIĆ, Marina BALTA & Dejan DMITROVIĆ

Uzorci zoobentosa su sakupljani Suberovom mrežom, čije su dimenzije okvira 34 x 32 cm, a dijametar okaca 1260 x 1022 μm. Prikupljeni materijal je odlagan u staklene posudice sa originalnim zatvaračima, etiketiran sa podacima o lokalitetu i vremenu sakupljanja te fiksiran 96% etanolom. Dalja obrada uzoraka zoobentosa je nastavljana u laboratoriji Prirodno-matematičkog fakulteta u Banjoj Luci. Organizmi su pod uvećanjem stereomikroskopa Leica EZ4D prebrojavani, izdvajani iz podloge, determinisani i fotografisani te razvrstavani u flakone prema sistematskoj pripadnosti. Determinacija je vršena pomoću odgovarajućih priručnika i ključeva (Macan, 1959; Fitter and Manuel, 1986; Kerovec, 1986; Nilsson, 2005, 2005a). Dobijeni podaci su statistički obrađeni u programu Microsoft office Excel, predstavljeni tabelarno i grafički.

REZULTATI I DISKUSIJA Kvalitativnom i kvantitativnom analizom proba zoobentosa rječice Krupe sakupljenih na longitudinalnom profilu od izvora prema ušću, u zimskom aspektu 2010. godine, pronađene su ukupno 1844 jedinke iz 20 taksona. Najve- ća srednja vrijednost gustine naselja zoobentosa po probnoj površini je utvr- đena u uzorcima uzetim 500 m nizvodno od izvora rječice Krupe (222.33), a najmanja na izvoru (19.67). Srednja vrijednost broja taksona se kretala u intervalu od 2.00 na izvoru do 10.00 na lokalitetu Slapovi (Tabela 1). Tabela 1. Kvalitativni i kvantitativni sastav zoobentosa rječice Krupe po tačkama uzorkovanja u zimskom aspektu (17. 3. 2010. godine) Table 1. Qualitative and quantitative composition of the river Krupa zoobenthos at sampling locations in the winter aspect (17. 3. 2010)

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 61 LONGITUDINALNI RASPORED ZOOBENTOSA RJEČICE KRUPE

Zoobentos izvora rječice Krupe je u zimskom aspektu predstavljen amfipodnim račićima iz roda Gammarus i larvama insekata iz reda Ple- coptera. Srednja vrijednost broja Plecoptera je tri puta veća (15.00) od srednje vrijednosti gustine naselja račića iz roda Gammarus (4.67). Broj jedinki ovih taksona raste u probama uzetim 500 m nizvodno, pri čemu se srednja vrijednost gustine naselja Plecoptera povećava skoro šest puta (83.33), a amfipodnih račića pet puta (81.00), što im daje status domi- nantnih taksona. Za njima slijede larve Coleoptera iz roda Elmis (17.33) i adulti istog roda (11.00), dok su ostali taksoni zastupljeni manjim brojem jedinki po jedinici probne površine. U probama sakupljenim na lokalitetu Slapovi, u istom aspektu, srednja vrijednost broja jedinki iznosi 165.00, a srednja vrijednost broja taksona 10.00. Na prvom mjestu po brojčanoj zastupljenosti na lokalitetu Slapovi su larve Ephemeroptera (88.00), na drugom larve insekata iz familije Chironomide (22.33), a na trećem Gammarus (16.67), dok su ostali taksoni zastupljeni manjim brojem jedinki. Nizvodno, na ušću Krupe u Vrbas, na lokalitetu ispod ribnjaka, larve Ephemeroptera su dominantan takson (66.00), dok se puževi iz familije Planorbidae nalaze na drugom mjestu (52.33), a za njima slijede puževi Hydrobiidae (44.67), pa tek onda Gammarus sp. (31.33). Ostali taksoni su zastupljeni manjim brojem jediniki. Račići roda Gammarus i larve insekata iz reda Plecoptera su prisutni na svim lokalitetima duž toka. Za razliku od njih, taksoni: Ephemeropte- ra, Hydrobiidae, Planorbidae, Hirudinea, Acarina, adulti i larve Elmis sp., larve Stenelmis sp. i larve Chironomidae nisu pronađeni samo na izvoru. Puževi roda Bythinella sp. i larve Diptera se javljaju u probama sakupljenim 500 m nizvodno od izvora i ispod ribnjaka. Larve Trichoptera su prisutne 500 m nizvodno od izvora i na lokalitetu Slapovi. Puževi iz rodova Valvata i Lymnaea, kao i larve Simulidae su pronađene samo na lokalitetu Slapovi, te na drugim lokalitetima izostaju, dok su larve Diptera iz familije Psychodidae, račić Niphargus sp. i puž Ancylus fluviatilis konstatovani samo na ušću Krupe u Vrbas. U zimskom aspektu srednja vrijednost gustine naselja zoobentosa, kao i srednja vrijednost broja taksona rastu na longitudinalnom profilu rje- čice Krupe, od izvora ka ušću u Vrbas. Srednja vrijednost broja jedinki raste sa 19.67 na 207.67, a broja taksona sa 2.00 na 10.00, pretpostavlja se zbog velikih poplava koje su otplavile organizme (Tabela 1, Slika 5).

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 62 Nevenka PAVLOVIĆ, Marina BALTA & Dejan DMITROVIĆ

250 222.33 207.67

200 165.00

150

100

50 19.67 Srednja vrijednost broja jedinki broja vrijednost Srednja 0 Izvor 500 m nizvodno Slapovi Ispod ribnjaka

Slika 5. Kvantitativna zastupljenost zoobentosa rječice Krupe po tačkama uzorkovanja na longitudinalnom profilu od izvora ka ušću u zimskom aspektu (17. 3. 2010. godine) Figure 5. Quantitative representation of the Krupa river zoobenthos at sampling points in the longitudinal profile from the source to the estuary in winter aspect (17. 3. 2010)

Obradom materijala koji je sakupljen u proljetnjem aspektu (29. 5. 2010. godine) izbrojane su ukupno 3004 jedinke iz 11 taksona. Srednja vrijednost gustine naselja zoobentosa na jedinicu probne površine se kretala od 91.33 na ušću Krupe u Vrbas do 550.33 na izvoru Krupe, a srednja vrijednost broja taksona od 5.33 na izvoru do 6.67 na trećem lokalitetu, slapovi (Tabela 2).

Tabela 2. Kvalitativni i kvantitativni sastav zoobentosa rječice Krupe po tačkama uzorkovanja u proljetnjem aspektu (29. 5. 2010. godine) Table 2. Qualitative and quantitative composition of the zoobenthos of the river Krupa at sampling locations in the spring aspect (29. 5. 2010)

Dominantni taksoni u proljetnjem aspektu su puževi iz roda Valvata,

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 63 LONGITUDINALNI RASPORED ZOOBENTOSA RJEČICE KRUPE larve insekata iz reda Ephemeroptera i amfipodni račići iz roda Gammarus. Srednja vrijednost gustine naselja Valvata na izvoru je 493.67, a račića iz roda Gammarus 47.33. Larve insekata iz reda Ephemeroptera nisu prona- đene na izvoru u ovom aspektu, dok 500 m nizvodno od izvora pokazuju najveću srednju vrijednost broja jedinki (99.33). Za njima slijede amfipodni račići iz roda Gammarus sa 69.67 jedinki na probnu površinu. Puževi iz roda Valvata nisu pronađeni u zajednici bentosa ovog lokaliteta u proljetnjem aspektu. Na trećem lokalitetu, Slapovi, larve Ephemeroptera imaju srednju vrijednost broja jedinki 52.67, račići iz roda Gammarus 18.33, a puževi iz roda Valvata 4.67. Nizvodno, na ušću rječice Krupe u Vrbas, najveću gustinu naselja pokazuju larve Ephemeroptera (41.00). Za njima slijede Gammarus sp. (31.67) i Valvata sp. (10.33). U proljetnjem aspektu se smanjuje srednja vrijednost gustine naselja zoobentosa na longitudinalnom profilu rječice Krupe, od izvora ka ušću, sa 550.33 na 91.33, dok se srednja vrijednost broja taksona povećava sa 5.33 na 6.00. Razlog ovoj pojavi treba tražiti u životnom ciklusu insekata koji su svojim razvićem vezani za vodu (Tabela 2, Slika 6).

600.00 550.33

500.00

400.00

300.00 252.67

200.00

Prosječan broj jedinki 107.00 91.33 100.00

0.00 Izvor 500m nizvodno Slapovi Ispod ribnjaka

Slika 6. Kvantitativna zastupljenost zoobentosa rječice Krupe po tačkama uzorkovanja na longitudinalnom profilu od izvora ka ušću u proljetnjem aspektu (29. 5. 2010. godine) Figure 6. Quantitative representation of the Krupa river zoobenthos at sampling points in the longitudinal profile of the source to the estuary of the spring aspect (29. 5. 2010)

Na svim lokalitetima u proljetnjem aspektu su pronađeni račići iz roda Gammarus, larve Plecoptera, adulti i larve Coleoptera iz roda Elmis, larve Diptera iz familije Chironomidae i larve Trichoptera. Duž longitudinalnog profila rječice Krupe od drugog lokaliteta pa sve do ušća u Vrbas prisutne

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 64 Nevenka PAVLOVIĆ, Marina BALTA & Dejan DMITROVIĆ su larve Ephemeroptera, kojih nije bilo na izvoru. Puževi iz roda Valvata izostaju na drugom lokalitetu, 500 m od izvora, dok su prisutni na svim ostalim lokalitetima u proljetnjem aspektu. Za razliku od njih puževi vrste Ancylus fluviatilis se javljaju na dva lokaliteta, izvor i ušće Krupe, dok je prstenasti crv iz klase Hirudinea registrovan samo u probi uzetoj na trećem lokalitetu, Slapovi. Poređenjem kvalitativnog i kvantitativnog sastava zoobentosa izvora rje- čice Krupe u proljetnom aspektu sa zoobentosom izvora Strižne i Vojskove (Mršić i sar., 2009) u istom aspektu, uočavamo sličnost u broju taksona. Na izvoru rječice Krupe je konstatovano devet taksona, a Strižne i Vojskove po osam. Zajednički taksoni su: Gammarus sp., Plecoptera, Trichoptera i Ancylus fluviatilis. Pored ovih taksona na izvoru rječice Krupe i na izvoru rijeke Strižne pronađen je rod Elmis. Dominantan takson na izvoru rječice Krupe je Valvata sp., dok je takson Gammarus sp. dominantan na izvoru rijeke Strižne i izvoru rijeke Vojskove. Treba istaći da se takson Gammarus sp. i na izvoru rječice Krupe pojavljuje sa većim brojem jedinki. Kvalitativnom i kvantitativnom analizom uzoraka zoobentosa rječi- ce Krupe koji su sakupljeni u ljetnjem aspektu pronađeni su predstavnici iz ukupno 9 taksona sa 2465 jedinki. Srednja vrijednost broja jedinki na probnu površinu se kretala od 19.00 na lokalitetu Slapovi, do 618.67 na izvoru, a srednja vrijednost broja taksona od 3.00 na trećem i četvrtom lokalitetu do 7.33 na drugom, 500 m nizvodno od izvora Krupe (Tabela 3).

Tabela 3. Kvalitativni i kvantitativni sastav zoobentosa riječice Krupe po lokalitetima uzorkovanja u ljetnjem aspektu (11. 8. 2010. godine) Table 3. Qualitative and quantitative composition of the river Krupa zoobenthos at sampling locations in the summer aspect (11. 8. 2010)

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 65 LONGITUDINALNI RASPORED ZOOBENTOSA RJEČICE KRUPE

Dominantni taksoni u ljetnjem aspektu su Valvata sp., Gammarus sp. i Ephemeroptera. Srednja vrijednost gustine naselja Valvata sp. u izvoru Krupe je 539.33, a račića Gammarus 70.67 jedinki na probnu površinu. Larve insekata iz reda Ephemeroptera nisu pronađene na izvoru. Nizvod- no, na drugom lokalitetu, Gammarus sp. pokazuje prosječnu vrijednost broja jedinki 39.33, takson Ephemeroptera 10.33, a Valvata sp. 12.00 jedinki na probnu površinu. Na trećem lokalitetu, na slapovima, srednja vrijednost gustine naselja larvi Ephemeroptera je 12.33, amfipodnih rači- ća Gammarus sp. 1.33, dok puževi Valvata sp. nisu pronađeni. Nizvodno, na ušću Krupe u Vrbas srednja vrijednost broja puževa iz roda Valvata je 14.00, dok su prosječne vrijednosti gustine naselja Ephemeroptera 24.33, a račića Gammarus sp. 13.33. Komparacijom rezultata analize zoobentosa izvora rječice Krupe sa zoobentosom na lokalitetu Vilenska vrela (Filipović i sar., 2009) pronađen je veći broj taksona (9) na lokalitetu Vilenska vrela nego na izvoru rječice Krupe (6), u istom, ljetnjem aspektu. Na oba izvora se javljaju: Valvata sp., Gammarus sp. i Elmis sp. (larve i adulti). Dominantan takson na izvoru rje- čice Krupe je Valvata sp., a na lokalitetu Vilenska vrela tu poziciju zauzima Gammarus sp., koji se sa velikom brojnošću pojavljuje i na izvoru Krupe. Prema Ribarskim osnovama za slivno područje srednjeg i donjeg toka rijeke Vrbas iz 1975. godine, Dragica Kaćanski je u rijeci Krupi analizom zoobentosa konstatovala dominaciju amfipodnih račića iz familije Gamma- ridae (Aganović i sar., 1975). Među insektima tu poziciju zauzimaju larve Ephemeroptera, koje su i takson sa najvećom frekvencijom pojavljivanja duž toka Krupe, dok su članovi Mollusca zastupljeni malim brojem jedinki, u julu 1974. godine. Deset godina kasnije, 1985. godine, objavljena je Ribarska osnova za ribolovno područje „Vrbas II“, sa podacima o sastavu i strukturi zajednica zoobentosa slivnog područja Vrbasa (Kosorić i sar., 1985). Kaćanski je u julu 1984. godine u Krupi konstatovala dominaciju insekata dna, među kojima su najbrojnije larve Ephemeroptera, za kojima slijede larve Chirono- midae, dok se u neznatnom broju pojavljuju Coleoptera i larve Diptera iz familije Simulidae koje nisu pronađene u probama sakupljenim u ljetnjem aspektu 2010. godine. U ljetnjem aspektu se smanjuje srednja vrijednost broja jedinki sa 618.67 na 53.00 i broja taksona sa 4.33 na 3.00, jer je veliki broj insekata izletio, završio svoj razvoj i preobražaj (Tabela 3, Slika 7). Na sva četiri lokaliteta duž toka Krupe u ljetnjem aspektu pronađeni su Gammarus sp. i larve Trichoptera, dok larve Coleoptera iz roda Elmis

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 66 Nevenka PAVLOVIĆ, Marina BALTA & Dejan DMITROVIĆ nisu prisutne samo na ušću. Takson Ephemeroptera se javlja na svim lokalitetima osim na izvoru, a puževi Valvata sp. i Ancylus fluvitatilis nisu pronađeni samo na trećem lokalitetu. Adulti Coleoptera iz roda Elmis se javljaju na izvoru i 500 m nizvodno, a izostaju na slapovima i ušću Krupe. Larve Plecoptera i Chironomidae su prisute na drugom i trećem lokalitetu, a Hirudinea samo 500 m nizvodno od izvora.

700.00 618.67 600.00

500.00

400.00

300.00

200.00 131.00 100.00

Srednja vrijednost broja jedinki broja vrijednost Srednja 19.00 53.00 0.00 Izvor 500m nizvodno Slapovi Ispod ribnjaka

Slika 7. Kvantitativna zastupljenost članova zoobentosa po tačkama uzorkovanja u ljetnjem aspektu (11. 8. 2010. godine) Figure 7. Quantitative representation of the zoobenthos at sampling locations in summer aspect (11. 8. 2010)

Poredeći longitudinalni raspored i kvantitativnu zastupljenost članova zajednice zoobentosa rječice Krupe tokom 2010. godine, uočava se da su račići iz roda Gammarus prisutni na svim lokalitetima u svim sezonama. Srednja vrijednost gustine njihovog naselja se kretala od 1.33 na lokalitetu slapovi u ljetnjem aspektu do 81.00 na lokalitetu 500 m nizvodno od izvora u zimskom aspektu. Slično amfipodnim račićima, i larve insekata iz reda Ephemeroptera su prisutne u svim sezonama, ali za razliku od njih nisu pronađene na izvoru. Srednja vrijednost gustine naselja njihovih larvi se kretala od 8.33 jedinke na probnu površinu na lokalitetu 500 m nizvodno od izvora u zimskom aspektu do 99.33 u ljetnjem aspektu na istom lokalitetu. Larve Plecoptera nisu pronađene na izvoru i na ušću rječice Krupe u Vrbas u ljetnjem aspektu, dok su u ostalim dijelovima toka pokazivale najmanju gustinu naselja upravo u toj sezoni. Ova pojava se može dovesti u vezu sa vremenom izlijetanja Plecoptera. Najveća srednja vrijednost gustine naselja njihovih larvi pronađena je u zimskom aspektu 500 m nizvodno

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 67 LONGITUDINALNI RASPORED ZOOBENTOSA RJEČICE KRUPE od izvora (88.33), a najmanja (0.33) na izvoru u proljetnjem i ispod ribnjaka (0.33) u zimskom aspektu. Insekti iz reda Coleoptera i roda Elmis se javljaju na svim tačkama, ali nisu pronađeni u zimskom aspektu na izvoru i u ljetnjem aspektu na ušću. Pored toga, odrasli tvrdokrilci ovog roda nisu prisutni u probama sakupljenim u ljetnjem aspektu na slapovima, dok se njihove larve javljaju na ovom lokalitetu, ali sa malom gustinom naselja (0.33). To je ujedno i najmanja srednja vrijednost broja tvrdokrilaca iz roda Elmis na jedinicu probne po- vršine. Ova vrijednost je konstatovana i u probama sakupljenim u ljetnjem aspektu na izvoru i u proljetnjem aspektu ispod ribnjaka. U sva tri slučaja u pitanju su larve, što ukazuje na njihovu metamorfozu u odrasle jedinke u tom periodu. Tome u prilog ide i činjenica da gustina naselja larvi opada u periodu od zime do ljeta, dok broj odraslih jedinki, koje ne napuštaju vodu, raste u istom periodu. Najveća srednja vrijednost broja odraslih jedinki iz roda Elmis je 40.67 u ljetnjem aspektu 500 m nizvodno od izvora, a larvi 17.33 na istom lokalitetu, ali u zimskom aspektu. Larve Diptera iz familije Chironomidae nisu pronađene u zimskom i ljetnjem aspektu na izvoru i ljetnjem na ušću. Srednja vrijednost gustine njihovog naselja se kretala od 1.33 u ljetnjem aspektu na lokalitetu slapovi i proljetnom na ušću Krupe u Vrbas do 50.67 u proljetnjem aspektu 500 m nizvodno od izvora. Najveću gustinu pokazuju na drugom i trećem lokalitetu, koji su vjerovatno biotopi sa najpovoljnijom kombinacijom ekoloških faktora za predstavnike iz ove familije. U zimskom aspektu na izvoru Krupe i njenom ušću u Vrbas nisu prona- đene larve insekata iz reda Trichoptera, dok su na svim ostalim lokalitetima prisutne u svim sezonama, ali sa različitom gustinom naselja. Najveća srednja vrijednost broja larvi Trichoptera je 8.67 na slapovima u zimskom aspektu, a najmanja 0.67 na izvoru i ušću Krupe u proljeće. Puževi iz roda Valvata su pronađeni u proljetnom i ljetnjem aspektu na izvoru, u ljetnjem 500 m nizvodno, u zimskom i proljetnom na slapovima, te u proljetnom i ljetnjem na lokalitetu ispod ribnjaka. Najmanja srednja vrijednost gustine njihovog naselja je zabilježena u zimskom aspektu na Slapovima, a iznosila je 0.33, dok je najveća srednja vrijednost broja jedinki pronađena u ljetnjem aspektu na izvoru Krupe (539.33). Sličan longitudinalni raspored pokazuju puževi vrste Ancylus fluviatilis, koji za razliku od Valvata nisu pronađeni na slapovima ni u jednom aspektu, dok su samo u ljetnjem aspektu pronađeni na ušću. Srednja vrijednost gustine ovih pu- ževa se kretala od 0.33 u zimskom i ljetnjem aspektu na lokalitetu ispod ribnjaka do 16.33 u istom aspektu 500 m nizvodno od izvora.

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 68 Nevenka PAVLOVIĆ, Marina BALTA & Dejan DMITROVIĆ

Prstenasti crvi iz klase Hirudinea su prisutni duž toka nizvodno do izvora, ali sa malom gustinom naselja od 0.33 do 1.33. Predstavnici iz četiri taksona se javljaju zajedno na svim lokalitetima u svim sezonama, ali sa različitom gustinom naselja na jedinicu probne površine. U pitanju su puževi iz familija Hydrobiidae i Planorbidae, zatim prestavnici vodenih grinja iz reda Acarina, kao i larve Coleoptera iz roda Stenelmis. Pronađeni su isključivo u zimskom aspektu, na svim lokalitetima nizvodno od izvora Krupe. Oligochaeta se javljaju u probama proljetnog aspekta na izvoru i zim- skog na slapovima i lokalitetu ispod ribnjaka. Larve Diptera iz familije Simulidae su pronađene na Slapovima u zimskom i proljetnom aspektu sa srednjom vrijednošću gustine naselja 0.33 i proljetnom na ušću sa 3.33. Puževi Bythinella sp. i nedeterminisane larve Diptera su prisutne u probama 500 m nizvodno od izvora i na ušću Krupe u Vrbas u zimskom aspektu. Samo jedno pojavljivanje u toku perioda istraživanja i samo na jednom lokalitetu su pokazali puž Lymnaea sp. u zimskom aspektu na slapovima, račić Niphargus sp. i larve Diptera iz familije Psychodidae na ušću, takođe u zimskom aspektu. Pojava amfipodnih račića iz roda Niphargus sp. na lokalitetu ispod ribnjaka može se objasniti velikim poplavama koje su zabi- lježene u tom periodu, a koje su izbacile jedinke ovog roda iz podzemnih voda i otplavile sve do ušća u Vrbas.

ZAKLJUČAK Na rječici Krupi je praćen longitudinalni raspored zoobentosa na 4 lokaliteta od izvora ka ušću u tri aspekta (zimski, proljetnji i ljetnji 2010.) na 36 uzetih proba. Ukupno je utvrđeno prisustvo 7313 jedinke iz 20 taksona. Najveća raznovrsnost taksona je zabilježena u zimskom aspektu – 20, a najviše jedinki u proljetnom aspektu – 3004. U zimskom aspektu dominiraju larve Ephemeroptera (487), u proljetnjem puževi iz roda Valvata (1526) i u ljetnjem Valvata (1696). Raspored broja jedinki i taksona se razlikuje po aspektima duž toka. U zimskom aspektu od izvora ka ribnjaku se povećava srednja vrijednost broja jedinki sa 19.67 na 207.67 i broja taksona sa 2.00 na 10.00, pretpostavlja se zbog velikih poplava. U proljetnjem aspektu se smanjuje srednja vrijednost broja jedinki sa 550.33 na 91.33, a broj taksona se povećava sa

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 69 LONGITUDINALNI RASPORED ZOOBENTOSA RJEČICE KRUPE

5.33 na 6.00, zbog insekata koji su razvićem vezani za vodu. U ljetnjem aspektu se smanjuje srednja vrijednost broja jedinki sa 618.67 na 53.00 i broja taksona sa 4.33 na 3.00, jer je veliki broj insekata izletio, završio svoj razvoj i preobražaj. Zoobentos rječice Krupe se longitudinalno diferencira u kvalitativnom i kvantitativnom pogledu od izvora ka ušću u Vrbas. Račići iz roda Gamma- rus se pojavljuju u svim aspektima, kao i na svim lokalitetima duž toka. Za razliku od njih taksoni koji se javljaju u svim sezonama, ali ne na svim lokalitetima su: Plecoptera (izostaje na prvom i četvrtom lokalitetu u ljetnjem aspektu), Ephemeroptera (na prvom lokalitetu u svim aspektima), Chironomidae (na prvom lokalitetu u zimskom i na prvom i četvrtom lokalitetu u ljetnjem aspektu), Trichoptera (na prvom lokalitetu u zimskom aspektu) i Elmis sp. (na prvom lokalitetu u zimskom i na četvrtom lokalitetu u ljetnjem aspektu).

Literatura

Aganović M., Kapetanović N., Veledar I., Kaćanski D., Zupčević O., Čan- ković M. 1975. Ribarska osnova za slivno područje srednjeg i donjeg toka rijeke Vrbasa. Biološki institut Univerziteta u Sarajevu. Davis J. A., Barmuta L. J. 1989. An ecologically useful classification of mean and near-bed flows in streams and rivers. Freshwater Biology, 21: 271- 282. Filipović S., Pavlović N., Pavlović B. P., Savanović D. 2009. Stanje taksocen zoobentosa krenona u slivu Vrbanje: 1. Vilenska vrela. Naučno-stručni skup sa međunarodnim učešćem „Zaštita i zdravlje na radu i zaštita ži- votne sredine“, Zbornik radova, Banja Luka: 323-329. Fitter R., Manuel R. 1986. Field Guide to the Freshwater Life of Britain and North West Europe. Collins, London. Kaćanski D. 1970. Fauna Plecoptera u području planina Maglić, Volujak i Zelengora. GZM, Sarajevo, 9: 67-78. Kaćanski D. 1970a. Fauna Simulidae (Diptera) na području planina Ma- glić, Volujak i Zelengora. GZM, Sarajevo, 9: 79-91. Kerovec M. 1986. Priručnik za upoznavanje beskralješnjaka naših potoka i rijeka. Zagreb. Kosorić Đ., Kapetanović N., Mikavica D., Guzina N., Kaćanski D., Bošnjak

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 70 Nevenka PAVLOVIĆ, Marina BALTA & Dejan DMITROVIĆ

Ž., Čanković M., Zubčević O. 1985. Ribarska osnova za ribolovno pod- ručje „Vrbas II“. Biološki institut Univerziteta u Sarajevu. Krek S. 1970. Philosepedon balkanicus i Threticus optabilis, nove vrste tribu- sa Telmatoscopini Vaillant (Psychodidae). God. Biol. inst. Univ. XXIII, Sarajevo. Lindström E. A., Traaen T. S. 1984. Influence of current velocity on pe- riphyton distribution and succession in Norwegian soft water stream. Verh. Int. Ver. Theor. Angew. Limnol., 22: 1965-1972. Macan T. T. 1959. A guide to Freshwater Invertebrate Animals. Longman. Marinković-Gospodnetić M. 1970. Fauna Trichoptera područja Maglića, Volujaka i Zelengore. GZM, Sarajevo, 9: 107-119. Mršić M., Maksimović T., Pajčin R., Filipović S. 2009. Stanje taksocena zoobentosa krenona u slivu Strižne i Vojskove. Naučno-stručni skup sa međunarodnim učešćem „Zaštita i zdravlje na radu i zaštita životne sredine“, Zbornik radova, Banja Luka: 331-338. Nilsson A. 2005. The Aquatic Insects of North Europe 1. Apollo Books, Denmark. Nilsson A. 2005a. The Aquatic Insects of North Europe 2. Apollo Books, Denmark. Pavlović B. P., Pavlović N. 1999. Bogatstvo limnofaune izvorskim oblicima i korištenje izvora, U: Matović M., Bajić N. (Ur.) 1999. Resursi prirodne vode za piće sa ekološkim porijeklom. Požega, Epoha: 67-72. Pavlović B. P., Pavlović N. 2000. Broj vrsta i podvrsta u limnofauni Evorope koje žive u krenonskim biotopima Balkanskog poluostrva i problemi njihovog opstanka. Ecologica Beograd – Banja Luka, posebno izdanje, No. 6: 135-138. Pavlović, B. P., Pavlović N., Mršić M., Pajčin R., Filipović S. 2009. Neke bi- otičke i ekonske osnove korištenja energetskih potencijala rijeke Govze. Naučno-stručni skup sa međunarodnim učešćem „Zaštita i zdravlje na radu i zaštita životne sredine“, Zbornik radova, Banja Luka: 441-453. Pavlović N., Pavlović B. P., Pajčin R., Filipović S., Dmitrović D., Mršić M. 2009. Stanje taksocena zoobentosa krenona u slivu Sutjeske. Naučno- stručni skup sa međunarodnim učešćem „Zaštita i zdravlje na radu i zaštita životne sredine“, Zbornik radova, Banja Luka: 427-440.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 71 LONGITUDINALNI RASPORED ZOOBENTOSA RJEČICE KRUPE

Pavlović N., Pavlović B. P., Filipović S., Mršić M. 2006. Poređenje stanja taksocena zoobentosa krenona Vrela Bosne, Paljanske Miljacke, Bistri- ce i snabdijevanje pitkom vodom. Zbornik radova – prvi međunarodni kongres „Ekologija, zdravlje, rad, sport“ Banja Luka: 76-80. Pavlović N., Božić M., Filipović S. 2008. Analiza zoobentosa izvorišta Uso- re. Naučno-stručni skup sa međunarodnim učešćem „Savremene tehnologije za održivi razvoj gradova“, Zbornik radova, Banja Luka: 611- 618. Radević M. 2000. Ekološki i cenotički odnosi faune riba u srednjem i donjem toku Vrbasa i ribnjaka Bardača – monografija. Prirodno-matema- tički fakultet, Banja Luka. Statzner B., Gore J. A., Resh V. H. 1988. Hydraulic stream ecology: Obser- ved patterns and potential applications. Journ. North Amer. Benthol. Soc., 7: 307-360. Vodoprivredna osnova sliva rijeke Vrbas. 1989. Zavod za vodoprivredu, Sarajevo. Yong W. J. 1992. Clasification of the criteria used to identify near – bed flow regimes. Freshwater Biology, 28: 383-391.

Rukopis primljen/Manuscript received: 8. 9. 2011. Rukopis prihvaćen/Manuscript accepted: 20. 7. 2012.

72 Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine Aкадемија наука и умјетности Босне и Xерцеговине Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina Međunarodni naučni skup „Struktura i dinamika ekosistema Dinarida – stanje, mogućnosti i perspektive“ International Conference „STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES – STATUS, POSSIBILITIES AND PROSPECTS“ 15-16. juni/June 2011, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina Posebna izdanja/Special Editions CXLIX Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka Department of Natural Sciences and Mathematics Zbornik radova/Proceedings 23, 73-88.

ISBN: 978-9958-501-81-4 2012 DOI: 10.5644/proc.eco-03.04 ANTROPOGENI UTICAJI NA BIODIVERZITET I EKOSISTEME ROŽAJSKIH PROKLETIJA HUMAN FACTORS IN BIODIVERSITY AND ECOSYSTEM OF ROZAJE’S SIDE OF PROKLETIJE

Ibro SKENDEROVIĆ OŠ „Mustafa Pećanin“, Rožaje, Crna Gora e-mail: [email protected]

SAŽETAK

Rožajske Prokletije su sastavni dio sjeverne prokletijske grupe planina, koja kao i cjelokupni planinski sistem Prokletija orografski pripada Dinaridima. Rožajama pripadaju uglavnom sjeverni dijelovi planinskog lanca koji čine: dio Smiljevice, Maja Dermandol, Hajla (2403 m), Ahmica, Štedim, Žljeb, Suva planina, Seinova i Bjeleg. Prokletije u cjelini, uključujući i rožajski dio, po mišljenju eminentnih naučnika – biologa predstavljaju jedan od najvećih centara biodiverziteta, posebno florističkog diverziteta na Balkanskom poluostrvu i u Evropi. Ovaj „evropski biser prirode“, kako su nazvane Prokletije, odlikuje se u evropskim uslovima nenadmašnom raznovrsnošću flore, faune, vegetacije, biocenoza i ekosistema u cjelini. Zavisno od pedološkog i petrografskog sastava terena, nadmorske visine i klimatskih uslova, na ovom prostoru su formirani ekosistemi oko snježanika, na karbonatima i krečnjacima planinskih i subplaninskih rudina, na kisjelim ze- mljištima, a postoje i ekosistemi planinskih vriština na karbonatima i silikatima, livadski ekosistemi, šumski ekosistemi, ekosistemi kamenjara i šikara, krčevina i paljevina i dr. Kako se na rožajskim Prokletijama nalaze glavni prirodni resursi ANTROPOGENI UTICAJI NA BIODIVERZITET I EKOSISTEME PROKLETIJA

i potencijali za razvoj šumarstva, turizma, stočarstva i drvne industrije, kao glavnih privrednih djelatnosti u opštini Rožaje, to je ovaj prostor izložen veoma intenzivnim antropogenim uticajima, tim većim što dosadašnji način upravljanja tim resursima nije bio dovoljno kontrolisan, niti je u skladu sa ekološkim zahtjevima. Usljed razvoja drvne industrije i građevinarstva, kao i širenjem naselja i urbanih zona, smanjuje se brojnost i raznovsrnost flore i faune, devastiraju se šumski i drugi ekosistemi, remeti se ekološka ravnoteža, ugrožava se reprodukcija i opstanak pojedinih biljnih i životinjskih vrsta.

Ključne riječi: Rožajske Prokletije, biodiverzitet, ekosistemi, uticaj čovjeka, devastacija ekosistema

ABSTRACT

Rožaje’s side of Prokletije is an integral part of the northern mountains Prok- letije group, which like the entire Prokletije mountain system, belongs orographi- cally to Dinarides. The chain of mountains that mainly belongs to Rožaje consists of: Part Smiljevica, May Dermandol, Hajla (2403 m), Ahmica, Štedim, Žljeb, Suva planina, Seina and Bjeleg. Prokletije as a whole, including its part of Rožaje in the opinion of eminent scientists biologists are one of the greatest centers of biodiversity, especially floristic diversity on the Balkan Peninsula and in Europe. This „European marvel of nature“ as they call Prokletije, characterized in Eu- ropean conditions by surpassed variety of flora, fauna, vegetation, biocenoza and ecosystems as a whole. Depending on soil and petrographic composition of the terrain, altitude and climatic conditions in this region, ecosystems are formed around freezingopoint the carbonate sand limestone mountain and submountain swards, at the sour soils, and there are ecosystems of mountain heaths of carbonates and silicatesmeadow ecosystems, forest ecosystems, rocks and bushes, cleared and arson and others. Concerning the fact that Rožaje’s side of Prokletije implies major natural resources and potential fordevelopment of forestry, tourism, livestock and timber industries, as major economic activities in the municipality of Rožaje, so this area is very exposed to intensive anthropogenic impacts, such as more current way of managing these resources was not sufficiently controlled, nor it is in accordance with environmental requirements. As a result of wood development and building construction, including the settlement:spreading and urban zones, the number and variety of flora and fauna is reduced, the forests and other ecosystems are devastated, the ecological balance is disturbed, the reproduction and survival of some plant and animal species is jeopardized.

Key words: Rožaje’s side of Prokletije, biodiversity, ecosystems, human factor, ecosystem devastation

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 74 Ibro SKENDEROVIĆ UVOD Izuzetno veliko bogatstvo i raznovrsnost flore, faune i ekosistema rožajskih Prokletija predstavljaju veliko prirodno bogatstvo i izuzetnu prirodnu vrijednost i specifičnost, po čemu je ovaj kraj prepoznatljiv u naučnoj, naročito botaničkoj literaturi i u šumarstvu. U ovdašnjoj flori i vegetaciji dominiraju srednjoevropske biljne vrste, ali je značajno prisustvo i drugih flornih elemenata mezijske, ilirske, subilirske, mezijsko-karpatske i drugih fitogeografskih provincija. Flori- stički diverzitet upotpunjuju arktički, submediteranski, pontski, istočno- mediteranski i drugi florni elementi, među kojima su brojni tercijerni relikti, endemiti i subendemiti. O vrijednostima biodiverziteta, ekosistema i uopšte prirode Prokleti- ja, uključujući i rožajski dio, dovoljno govore misli eminentnih naučnika i poznatih doajena biološke nauke i šumarstva, koji su istraživali ovaj masiv. Tako, M. Janković u jednom svom zapaženom radu ističe: „Prokletije u celini nesumnjivo predstavljaju vegetacijski i floristički najinteresantni- ji i najznačajniji masiv u Jugoslaviji“ (Janković, 1972). R. Lakušić naziva Prokletije evropskim biserom prirode i ističe „da se ovaj masiv pored niza geomorfoloških, ekoloških, klimatskih i drugih prirodnih karakteristika i specifičnosti odlikuje u evropskim uslovima nenadmašnom raznovrsno- šću flore, faune, vegetacije, biocenoza i ekosistema u cjelini“ (Lakušić, 1985: 100). Akademik Pavao Fukarek iz Sarajeva pridaje Prokletijama još veći značaj i ističe da ovaj masiv i Šar planina predstavljaju jedinstvena prirodna područja ne samo na Balkanskom poluostrvu i u Evropi, nego, možda, i u cijelom svijetu, pa ih treba hitno zaštititi (Fukarek, 1979). Me- đutim, i pored takvih vrijednosti rožajske Prokletije nijesu obuhvaćene ni jednim prostornim oblikom zaštite, niti efikasnijom čuvarskom službom, tako da je došlo do devastacije šumskih i drugih ekosistema i ugrožava- nja pojedinih zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta. Republički zavod za zaštitu prirode Crne Gore stavio je pod strogu zaštitu 58 rijetkih, prorije- đenih, endemičnih i reliktnih biljnih vrsta, i to se može smatrati jedinim oblikom zakonske zaštite na ovom prostoru, ali se ni taj oblik ne poštuje. Novim Prostornim planom Crne gore predviđeno je proglašenje regionalnog parka Turjaka sa Hajlom, ali dosada na tome ništa nije urađeno.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 75 ANTROPOGENI UTICAJI NA BIODIVERZITET I EKOSISTEME PROKLETIJA STANJE OČUVANOSTI VEGETACIJE I BIODIVERZITETA Vegetacioni pokrivač zahvata skoro čitavu teritoriju rožajskog kraja, po- čev od dna dolina pa do najviših vrhova, izuzimajući kamenjare. U nedavnoj prošlosti to je bio jedan od najšumovitijih krajeva Balkanskog poluostrva. Osnovni prirodni i antropogeni faktori koji su uticali i utiču na ovdašnju veliku šumovitost svakako su zemljište i klima sa dosta obilnim padavinama, disekcija reljefa, slaba naseljenost, a u prošlosti i slab intenzitet eksploatacije. Rožajske šume su bile znatno prostranije, bujnije i kvalitetnije. U pojedinim lokalitetima imale su prašumski karakter (Lutovac, 1960). Zbog velikih visinskih razlika između najniže i najviše tačke (maksimalno 1630 m), na rožajskim planinama vegetacija je zonalno raspoređena. To je prvenstveno posljedica zonalnog rasporeda klimatskih i zemljišnih pojaseva. Od podnožja ka vrhovima smjenjuju se različiti tipovi vegetacije, počev od submediteranskih kserotermnih šikara, koje su raspoređene po strmim stranama kanjona Ibra i njegovih pritoka, pa do subnivalne vegetacije oko snježanika na Hajli i drugim planinama (Markišić, 2002: 255). I u horizontalnoj projekciji mozaično se smjenjuju različiti oblici vegetacije: livade, šume, pašnjaci, šibljaci, šikare, vrištine, a time i različiti ekosistemi. Funkcije biljnih zajednica su brojne i raznovrsne, pored privrednih postoje i opštekorisne funkcije ili funkcije blagostanja. U tim funkcijama sadr- žani su svi oni fitogeografski elementi i faktori koji svrstavaju rožajski prostor među vrlo kvalitetne i perspektivne, kako za razvoj šumarstva i drvne industrije, tako i u pogledu mogućnosti za naučna proučavanja i turističku valorizaciju, naročito kroz razvoj zdravstvenog, rekreativnog, ekološkog i naučnog turizma, kao i planinarenja i izletničkog turizma. Dosadašnjim na- činom upravljanja prirodnim resursima težište je bilo usmjereno na razvoj ekonomskih funkcija biljnih zajednica, dok su opštekorisne funkcije zapo- stavljene. Otuda je stepen očuvanosti prirodne vegetacije i biodiverziteta, tj. raznovrsnosti biljnog i životinjskog svijeta, ispod ekoloških kriterijuma. Najznačajniju vrstu biljnih zajednica i vegetacionog pokrivača na ovom prostoru predstavljaju šume. U širem smislu riječi šumarstvo je grana poljoprivrede, ali se može tretirati i kao samostalna djelatnost, koja stoji u komplementarnom odnosu sa nizom drugih djelatnosti, naročito sa drv- nom industrijom, građevinarstvom i turizmom. Zaštita prirode je od velikog značaja za održivi razvoj turizma na području opštine Rožaje, ali tome, kao i turističkim funkcijama biljnih zajednica (estetsko-dekorativna, higi- jensko-zdravstvena, rekreativna) nije pridavana potrebna pažnja.

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 76 Ibro SKENDEROVIĆ FLORISTIČKI DIVERZITET U flori Rožajskog kraja dominiraju srednjoevropske biljne vrste, ali je značajno prisustvo i drugih flornih elemenata, među kojima ima vrlo rijetkih i egzotičnih. Ima predstavnika mezijske, ilirske, subilirske, mezijsko-karpatske i drugih fitogeografskih provincija. Pored brojnih tercijarnih relikata, zastupljeni su arktički, submediteranski, subatlansko-submediteranski, pontski i istočno-mediteranski florni elementi (Markišić, 2002: 250). Arktičke biljke rastu na Hajli i drugim visokim planinama, pretežno u frigorifilnim zajednicama alpijskog i subalpijskog pojasa, iznad gornje šumske granice. H. Markišić je izdvojio više predstavnika ove grupe biljaka, među kojima su alpski zvjezdan, crni šaš, fresnica, elina, vrbovka, kaluđerak i niska kleka. Od tercijarnih relikata dendro-flore posebnu pa- žnju botaničara, ljubitelja prirode i planinara privlače: srpska ramondija (Ramondia “serbica” Pančić) i njena šuma u klisuri Bukovićke rijeke, mu- nika (Pinus heldreishii Christ.) i njena sastojina na Lazanjskim kršima u ataru Kaluđerskog laza, molika (Pinus peuce Griseb.) i njena šuma na Hajli, Ahmici, Štedimu, Seinovi i Biljegu, tisa (Taxus boccata L.), planinski javor i dr. Od zeljastih vrsta, kao florističke rijetkosti, poznate su srpska pančići- ja (Pancicia “serbica” Vis.), kao sastavni dio vegetacije planinskih rudina i livada, zatim blečićeva vulfenija (Wulfenia blecici Lakušić), runolist (Leon- topodium alpinum Casa), bršljan, hmelj i druge (Markišić, 2002: 247-250). Floristički diverzitet upotpunjava preko 130 vrsta, među kojima su, osim relikata, mnogi endemi (čiji se areal ne prostire van Balkanskog poluostrva) i subendemi (čiji je centar areala na Balkanskom poluostrvu). Posebno florističko bogatstvo Rožajskog kraja predstavlja više stotina ljekovitih, jestivih, aromatičnih, vitaminoznih i medonosnih biljnih vrsta One su zastupljene u svim vegetacijskim pojasevima, počev od podnožja pa do planinskih vrhova. Dok su ljekovite biljke značajne za fitoterapiju i farmakologiju, jestive imaju konzumnu vrijednost kao ekološka hrana, medonosne služe kao paša pčelama, a aromatične za spravljanje mirišljavih preparata. Od poljsko-šumskih plodova dobijaju se različiti čajevi, mele- mi, sokovi, pekmezi, džemovi i druge prerađevine za domaću upotrebu. Berbom, sušenjem i prodajom ljekovitog bilja i raznih plodova lokalno stanovništvo ostvaruje značajne prihode. Ovo bogatstvo može se uspješ- no valorizovati i u turizmu, putem organizovanog branja i sakupljanja, ali takve aktivnosti tek predstoje. U ovom kraju postoji oko 300 biljnih vrsta koje se u farmakološkoj literaturi navode kao ljekovite, ali se smatra da ih ima znatno više. Od nekih se dobija i droga. Poznatije ljekovite biljke su:

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 77 ANTROPOGENI UTICAJI NA BIODIVERZITET I EKOSISTEME PROKLETIJA hajdučka trava, medvjeđe grožđe, bijeli pelin, kim, mrazovac, đurđevak, ta- tula, navala, jaglika, malina, zova, lipa, borovnica, odoljen, divizma, čeme- rika, kamilica, lincura i dr. Jestive biljke su raznovrsne i mogu se koristiti u ishrani kao povrće, začin, salata, svježe i sušeno voće. Spravljanjem raznih prerađevina i sušenjem produžava im se rok upotrebe. Posebnu grupu ovih biljaka čine samonikle (divlje) voćke sa jestivim plodovima: lijeska, drijen, divlja jabuka, divlja kruška, trešnja, trnjina, ribizla i dr. Borovnica, malina, jagoda, kupina, razne pečurke i drugi plodovi rasprostranjeni su u zonama pašnjaka i livada, šuma, u krčevinama, pored puteva i na drugim lokacijama. Profesor H. Markišić, inače, poznati botaničar iz Rožaja, izdvojio je oko 30 zeljastih jestivih biljaka (Markišić, 2002: 257-264). Medonosne biljke su zastupljene u svim ekosistemima i svim biljnim pojasevima. Ima ih drvenastih i zeljastih vrsta. Sve one, zahvaljujući nezagađenoj sredini, predstavljaju kvalitetnu pašu za pčele. Otuda su med i drugi pčelinji proi- zvodi sa ovog prostora visokog kvaliteta. Rožajske Prokletije (Dermandol, Hajla, Ahmica, Žljeb i dr.) predstavljaju značajan centar florističkog diverziteta, u kojem su skoncentrisane mnogobrojne vrste vaskularne i visokoplaninske flore. Brojne endemične, reliktne i druge rijetke biljne vrste, zbog uskog areala rasprostranjenosti, zakonom su zaštićene. Inače, Prokletije u cjelini, po mišljenju kompe- tentnih botaničara, predstavljaju glavni centar florističkog diverziteta na Balkanskom poluostrvu. Na površini od 2,5 km² prostora Prokletija zastupljeno je u prosjeku 150 biljnih vrsta. Bogatstvo vaskularne flore Prokletija procjenjuje se na 1700 vrsta, a na visinama iznad 1500 m rastu 542 vrste. Smatra se da je približno 40% visokoplaninske flore zapadnog i centralnog Balkana skoncentrisano na Prokletijama (Bulić, 2009: 151-156). Za floristički diverzitet Prokletija, uključujući tu i rožajski dio, vezani su kuriozitetni i znameniti atributi turističke privlačnosti. Otuda su ove planine postale značajan centar naučnog, školskog i ekskurzionog turizma.

FAUNISTIČKI DIVERZITET Bogata i raznovrsna fauna sisara, ptica, vodozemaca, riba i insekata značajna je karakteristika u sklopu opštih prirodnih vrijednosti Rožajskog kraja. U ovom šumovitom kraju, naročito u južnom visokoplaninskom dijelu, postoje pogodni prirodni (biotski) uslovi za život i razmnožavanje raznovrsne divljači. Međutim, prirodna reprodukcija i opstanak pojedinih vrsta divljači dovedeni su u pitanje zbog prekomjernog lova i nedovoljne zaštite. U nedavnoj prošlosti ovaj kraj je bio neobično bogat raznovrsnom

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 78 Ibro SKENDEROVIĆ divljači. To dokazuju podaci akademika M. Lutovca u radu „Rožaje i Šta- vica“ (Lutovac, 1960). U tom radu on navodi da rijetko gdje ima toliko raznovrsne divljači kao u okolini Rožaja. Medvjed, srna, divlja svinja, vuk i lisica sretaju se svuda, a u najvišim djelovima Hajle i divokoze. Otkako je u najnovije vrijeme zabranjen lov na medvjeda i divlje svinje, ova divljač predstavlja opasnost za prolaznike kroz gustu šumu, naročito kroz žirirod- ne bukove šume u Kočinama, Dobrom Buču i vučanskom šumom. Guste i visoke šume Hajle bogata su staništa tetrijeba i drugih krupnih ptica. Rije- ka Ibar sa pritokama obiluje ribama – pastrmkama. Na ovoj teritoriji postoje dva planinska lovišta: „Hajla“ i „Bjeluha“, oba s desne strane Ibra, u rožajskom dijelu Prokletija. To su tipična planinska lovišta, sa razuđenim reljefom, prostranim i zeljastom hranom bogatim šumsko-travnim kompleksima, obiljem tekućih voda (izvora, potoka, rijeka) i raznovrsnim prirodnim zaklonima za divljač. Osnovu za planiranje razvoja lovstva predstavlja bonitiranje i određi- vanje kapaciteta lovišta za svaku vrstu lovne divljači. Pri bonitiranju lovišta utvrđuju se sljedeći uslovi za život i razmnožavanje divljači: hrana, voda, vegetacija, tlo, zakloni, mir i prostranstvo lovišta. Na toj osnovi utvrđeno je da lovišta u rožajskom dijelu Prokletija za divlju svinju pripadaju III bo- nitetnom razredu, stanište za srnu je dobro, a stanište za divokozu srednje dobro. Mada postoje relativno povoljni bonitetni uslovi, sadašnje stanje populacije divljači je znatno niže od mogućeg kapaciteta lovišta. Brojno stanje lovne faune u lovištu „Hajla“ prema procjeni Lovačke organizacije iz Rožaja je sljedeće: srna 53, divokoza 15, medvjeda 13, divljih svinja 55 i te- trijebova 57. Prema izvještaju iste organizacije, lovište raspolaže sa 23 hra- nilišta, 11 solila i 5 visokih čeka. Broj lovaca je 71. Za lovište „Bjeluhu“ koje se nalazi u atarima Baća i Besnika nema podataka (Skenderović, 2010: 51). Mada postoje relativno povoljni bonitetni uslovi za visoku divljač, sa- dašnje stanje te divljači je znatno niže od mogućeg kapaciteta lovišta, čemu je glavni uzrok ljudski faktor. Vuk je potpuno istrijebljen, divokoza je do- vedena na ivicu opstanka, medvjed je postao velika rijetkost, a smanjena je populacija i ostalih vrsta divljači. Glavni uzroci takvog stanja su: - nedostatak lovno-privredne osnove za lovišta, - pogoršanje biotskih uslova u lovištima, - prekomjeran lov i izražen krivolov, - odsustvo adekvatnih tehničkih, uzgojnih i zaštitnih mjera, - slaba organizacija lova, - narušavanje mira u lovištima, zbog izgradnje šumskih puteva, eksploatacije šuma, prevoza drveta, pašarenja i nekontrolisanog kretanja pasa.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 79 ANTROPOGENI UTICAJI NA BIODIVERZITET I EKOSISTEME PROKLETIJA

Gornji tok Ibra sa pritokama od izvorišta do Zubinog Potoka, obu- hvatajući i vještačko jezero “Gazivode”, predstavlja posebno ribolovište u sklopu Prokletija, poznato pod nazivom Ibarski ribolovni revir. Rožajskoj opštini pripada dio tog revira od izvorišta do sela Špiljani. Po sastavu ihtiofaune Ibar sa pritokama pripada salmonidnom tipu voda, a od Baća nizvodno do ušća u jezero Gazivode to je salmonidno- timalidni tip vode. To su vode sa plemenitim vrstama riba, u kojima su rijetke slabo kvalitetne vrste riba. Od salmonidnih vrsta zastupljene su pastrmka (Salmo truttamfario L.) i mladica (Salmo hucho), a od timalida lipljen (Thymallus thymallus). Ove vrste riba imaju vrlo kvalitetno meso, pružaju veliki otpor pri ulovu i glavni su izazov za sportske ribolovce. U Ibru i većim pritokama živi mrena (Barbus meridioboliss Petenz H.). To je riba slabijeg kvaliteta, ali je korisna, jer služi kao plijen i hrana proždrvlji- voj mladici. Pastrmka, mladica, lipljen i mrena su autohtone ribe u Ibru. Pri ušću u jezero Gazivode povećavaju se populacije mladice, lipljenova, klenova skobalja i šarana, pa je taj dio toka Ibra najatraktivniji za sportske ribolovce. Dio toka kroz kanjon je slabo pristupačan, ali je privlačan za sportske ribolovce zbog razgledanja kanjona i zbog većeg prisustva riba. Od pritoka Ibra pastrmkom su najbogatije Bjeluha, Županica, Crnja, Balo- tićka i Lovnička rijeka (Skenderović, 2010: 52-53). Zbog niza ograničavajućih faktora bujični karakter toka, često zamući- vanje pri obilnim kišama i usljed ispuštanja otpadnih i industrijskih voda iz Rožaja, kao i zbog slabe zaštite i krivolova, sadašnja brojnost ribljih populacija u Ibru je niska i riba je postala sitnija. Da bi se povećalo brojno stanje riba putem prirodne biološke reprodukcije i vještačkim poribljavanjem potrebno je čitav tok gornjeg Ibra proglasiti za izvjesno vrijeme strogim ribo- lovnim zabranom. Moguće je samo jedan dio toka staviti pod strogi ribolovni zabran, ali je potrebno organizovati efikasniju lovočuvarsku službu.

ŠUMSKI EKOSISTEMI I NJIHOVA UGROŽENOST OD ČOVJEKA Po visinskoj komponenti, pojas ili kat listopadnih šuma počinje hrasto- vim, bukovim i mješovitim šumama, koji se javlja u dnu dolina i Rožajske kotline, iznad kulturne vegetacije, počev od oko 1100 m i dopire do oko 1500 m n. v. Bukove šume su naročito bujne u Kočinama, Dobrom Buču i Vučoj. Rijetko se javljaju kao čiste sastojine. U istom pojasu, ali pretrežno na osojnim stranama, prostire se pojas mješovitih i čistih četinarskih šuma. Četinari kao kontinuirani pojas javljaju se na čitavoj desnoj strani Ibra,

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 80 Ibro SKENDEROVIĆ iznad zone stalnih naselja. Osobito su bujne visoke četinarske šume na škriljcima i rastresitom morenskom materijalu u izvorištu Ibra, oko Ibarca, u dolini Crnje i u ataru Balotića (Lutovac, 1960). Visoka četinarska šuma rasprostranjena je i na Seinovi, Bjelegu, Hajli i Štedimu. Pojas ovih šuma koji čine smrča, jela i bor (molika), dopire do oko 1900 m. Na većim visinama rastu šume poleglog bora (zbog debelog sniježnog pokrivača), koje zahvataju velike djelove Hajle, Žljeba i Seinove. Generalno uzeto, iznad 1900 m, pa do najviših vrhova prostire se travni pojas, ili pojas planinskih suva- ta. On zahvata znatne dijelove Štedima, Žljeba, Ahmice, Hajle i Smiljevice. Livade i pašnjaci se javljaju i unutar šumskog pojasa u obliku proplanaka i tamo je trava bujnija i sočnija (Skenderović, 2010: 47-48). Stepen šumovitosti Rožajskog kraja je visok i znatno je iznad republič- kog prosjeka. Šume bez šumskog zemljišta zahvataju 21.953 ha, ili 51% opštinske teritorije. Od ukupne površine, državne šume zahvataju 23.443 ha ili 87%, a privatne 3.438 ha ili 13% ukupne površine šuma i šumskog zemljišta (Institut za šumarstvo, Podgorica, 2002). Šume i druge fitocenoze vrše niz polivalentnih funkcija, kako kroz uticaj na ostale fizičko-geografske elemente životne sredine, tako i u dome- nima ekologije, zaštite od erozije, rekreacije i turizma. Šumski ekosistemi predstavljaju najvažniji biogeografski resurs i imaju neprocjenjivu vrijednost. Opštekorisne funkcije šumskih ekosistema (produkcija primarne organske materije, proizvodnja kiseonika, potrošnja ugljendioksida, pro- čišćavanje vazduha, ublažavanje klimatskih ekstrema, hidroregulacija, eko- loška ravnoteža i dr.), u uslovima racionalnog gazdovanja treba da imaju prioritet i veću vrijednost od ekonomskih funkcija. Međutim, razvojem drvne industrije i građevinarstva prioritet su dobile ekonomske funkcije. Obim eksploatacije šuma za potrebe drvoprerade i građevinarstva jako se povećao primjenom savremene mehanizacije, izgradnjom šumskih puteva, otvaranjem mnogobrojnih privatnih (registrovanih i neregistrovanih) gatera, cirkulara, brenti i stolarskih radionica. Da eksploatacija šuma poprimi neviđene razmjere doprinose i koncesionari, koji samo krče, a uzgoju, ob- novi i zaštiti šuma ne posvećuju gotovo nikakvu pažnju Devastacija šuma, zbog prekomjerne sječe, krčenja, biljnih bolesti i po- žara uzima sve više maha. Prema podacima najveći obim sječe šuma bio je u petogodišnjem periodu od 1972. do 1977. godine, kada je sječeno po 120.637 m³ godišnje. U periodu 1978–1983. godine prosjek sječe je iznosio 73.000 m³ godišnje, dok je u periodu 1972–2001. godine obim svih oblika sječe (redovne, sanitarne i bespravne) iznosio 69.000 m³ godišnje (Institut za šumarstvo Crne Gore 2002). Po godinama, prekomjerna sječa zabilje- žena je 1995. godine, kada je posječeno 101.611 m³ (što je znatno iznad

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 81 ANTROPOGENI UTICAJI NA BIODIVERZITET I EKOSISTEME PROKLETIJA prirodnog prirasta), a najmanji obim sječe bio je 1998. godine, kada je po- sječeno 35.231 m³. Godine 2006. posječeno je 63.890 m³, od čega četinara 58.360 m³, a lišćara 4.530 m³. Od ukupne sječe u državnim šumama po- sječeno je 60.910 m³. Ozbiljan problem predstavlja nelegalna ili bespravna sječa šuma. Obim te sječe iznosio je 1992. godine blizu 4.000 m³, a 1993. godine 2.500 m³. U prošlosti šumski pojas je potiskivan krčenjem u zoni stalnih naselja, ali se šuma širila na račun proplanaka i pašnjaka. Danas imamo obrnut slučaj, livade pa čak i njive u zoni stalnih naselja zarastaju u šumu, jer nema ko da ih obrađuje, dok se usljed prekomjerne eksploatacije stvaraju nove krčevine i šire šumski proplanci. Šume su obnovljivi resurs, ali pod uslovom da se njima racionalno i domaćinski gazduje. Na tako gazdovanje ukazuje i Zakon o šumama u Cr- noj Gori. U njemu stoji: „da su šume prirodno bogatstvo i dobro od opšteg interesa i obnavljaju se, održavaju i koriste pod uslovima i na način kojima se obezbjeđuje: trajno očuvanje i uvećanje njihovih prirodnih vrijednosti i ekoloških funkcija, trajno funkcionalno korišćenje, zaštita od štetnih posljedica koje ugrožavaju te vrijednosti i uzgoj koji obezbjeđuje stalno uve- ćanje prirasta i prinosa“ (Zakon o šumama u Crnoj Gori, 2000). Rožajske šume pripadaju Ibarskom šumskom gazdinstvu koje je po- dijeljeno na 8 gazdinskih jedinica: 1. Baćko-besničke šume, 2. Balotićke šume, 3. Šume Crnja-Ibarac, 4. Gornji Ibar, 5. Županica, 6. Lovničke šume, 7. Paučinske šume i 8. Vučansko-biševske šume (Kalač, 2006). Područje opštine odlikuje se kao rijetko koji kraj u Crnoj Gori velikim bogatstvom i raznovrsnošću šumskih, livadskih, riječnih, potočnih i drugih ekosistema. Pored vertikalne i horizontalne razuđenosti reljefa, na razvoj ekosistema bitan uticaj imaju abiotski (klimatski, edafski, orografski) i biotski (uzajamni uticaj organizama i čovjeka) ekološki faktori. Ovdašnji ekosistemi se odlikuju velikim prisustvom reliktnih i endemičnih biljnih vrsta, što čini ovaj kraj velikim centrom florističkog diverziteta. Šumski ekosistemi su najveći proizvođač biomase i najznačajniji biogeni potencijal, te imaju prvorazrednu ulogu za očuvanje vegetacije, flore i životinjskog svijeta. Prema procjeni, oko 44% međunarodno značajnih biljnih i živo- tinjskih vrsta zavisno je od staništa šumskih ekosistema. To je samo jedna od biogenih funkcija šuma (Nikolić, 2000). Analiza šumovitosti rožajskog kraja kroz duži period vremena pokazuje da se šumske površine, iako je šuma obnovljivi resurs, smanjuju. Prema podacima za 1971. godinu, od ukupnih površina pod šumama, na obrasle površine otpada 65,9%, od toga na visoke ekonomske šume 81,7%, zaštitne

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 82 Ibro SKENDEROVIĆ

šume 7,7% i niske šume i šikare 10,6% (Prostorni plan opštine Rožaje, 1980). Sa smanjenjem površina opada i kvalitet šuma, zemljišta i voda. Devasta- cija šuma, zbog prekomjerne sječe, krčenja, biljnih bolesti i požara uzima sve više maha. Prema podacima Instituta za šumarstvo (2002), najveći obim sječe šuma bio je u petogodišnjem periodu od 1972. do 1977. godine, kada je sječeno po 120.637 m³ godišnje. U periodu 1978–1983. godine prosjek sječe je iznosio 73.000 m³ godišnje, dok je u periodu 1972–2001. godine obim svih oblika sječe (redovne, sanitarne i bespravne) iznosio 69.000 m³ godišnje. Po godinama, prekomjerna sječa zabilježena je 1995. godine, kada je posječeno 101.611 m³ (što je znatno iznad prirodnog prirasta), a najmanji obim sječe bio je 1998. godine, kada je posječeno 35.231 m³. Godine 2006. posječeno je 63.890 m³, od čega četinara 58.360 m³, a lišćara 4.530 m³. Od ukupne sječe u državnim šumama posječeno je 60.910 m³. Ozbiljan problem predstavlja nelegalna ili bespravna sječa šuma. Obim te sječe iznosio je 1992. godine blizu 4.000 m³, a 1993. godine 2.500 m³.

Izvor: Kalač E., 2006: Šuma kao resurs od posebnog značaja za održivi razvoj rožajskog kraja Grafikon 1. Obim sječe šuma u m³/god. Graph 1. Extent of deforestation in m³ per year

Grafikon pokazuje tendenciju opadanja sječe poslije 1995. godine, što je svakako u vezi sa problemima vezanim za privatizaciju i funkcionisanje AD „Gornji Ibar“. Za probijanje javnih puteva kroz šumu, ukupne dužine 67 km, posje- čeno je do kraja 2001. godine 74,44 ha površine šuma. Za izgradnju šum- skih puteva posječena površina šume iznosi 115,29 ha, ili 20.752 m³ bruto zapremine drveća (podaci krajem 2001. godine). Za probijanje trase dale- kovoda, ukupne dužine 143 km, kroz šumu 67 km, posječeno je 132,5 ha šume. Duž trase zaobilaznice oko Rožaja, čija je izgradnja u toku, iskrčen je pojas kvalitetne četinarske šume. Šumske površine se smanjuju i zbog pretvaranja šumskog u građevinsko zemljište, što je naročito izraženo u

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 83 ANTROPOGENI UTICAJI NA BIODIVERZITET I EKOSISTEME PROKLETIJA prigradskim naseljima Rožaja, gdje se prvo to zemljište uzurpira, a zatim legalizuje (Kalač, 2006). Na pojačanu sječu šuma utiče i promjena vlasniš- tva. Zakonom o restituciji zemljišta do kraja 2002. godine na rožajskoj teritoriji povraćeno je ukupno 338 ha šuma i šumskog zemljišta. Ova površina je pod udarom pojačane i često nekontrolisane sječe. Na osnovu izloženog o sječi šuma, može se zaključiti: U toku tridese- togodišnjeg perioda (1972–2001) u Ibarskom šumskom gazdinstvu posje- čena je bruto drvna zapremina u iznosu od 2.422.356 m³, što predstavlja prosjek godišnje sječe od 80.745 m³. Kako godišnji zapreminski prirast privrednih šuma iznosi 80.014 m³, a šuma ostale namjene 11.886 m³, što ukupno iznosi 91.900 m³, proizilazi da je obim sječe iznad godišnjeg prirodnog prirasta. Takvo gazdovanje šumama ne može se smatrati racional- nim i ekološki održivim. Prekomjerna i nekontrolisana eksploatacija šuma naročito je uzela maha u najnovijem periodu tržišne privrede. Usavršavanjem tehnologije za eksploataciju šuma i proboj šumskih puteva, te prestankom akcija na pošumljavaju, povećana je njihova devastacija. Tome doprinosi forsiranje ekonomskih na račun opštekorisnih funkcija i zapostavljanje uzgojnih i za- štitnih mjera. Posljedice razornog uticaja čovjeka na šume su višestruke: sve je manje prirodnih ekosistema i njih zamjenjuju poljoprivredne povr- šine ili goleti i kamenjari, smanjuje se broj biljnih i životinjskih vrsta, remeti se ekološka ravnoteža i promjena strukture biljnih zajednica. Velikim obimom sječe visoke šume su dobrim dijelom pretvorene u osiromašene izdanačke šikare. Devastaciji šuma doprinose još šumski požari, bolesti, klimatske promjene, posebno „kisjele kiše“, insekti i prirodne nepogode. Najviše su ugrožene šume u dolinama Županice, Bogajskog potoka, Buko- vičke i Plunačke rijeke, kao i u ataru sela Kalače (Markišić, 2002). Takođe, znatno su narušeni ekosistemi šuma u dolinama Ibarca, Crnje, Lovničke i Grahovske rijeke, čemu je dosta doprinijela divlja gradnja porodičnih kuća.

PROBLEMI I POTREBA ZAŠTITE POJEDINIH BILJNIH VRSTA I DRUGIH EKOSISTEMA Osnovni zagađivači zemljišta su brojne deponije smeća i piljevine, upotreba hemijskih sredstava u poljoprivredi i nepropisno urađene septičke jame. Pesticidi se upotrebljavaju za zaštitu usjeva od insekata i biljnih bolesti. Piljevina kao nusproizvod brojnih gatera, pilana i stolarskih radionica odlaže se najčešće na poljoprivednom zemljištu i zagađuje ga. O zakonskoj zaštiti pojedinih ugroženih biljnih vrsta i ekosistema na

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 84 Ibro SKENDEROVIĆ ovom području gotovo niko ne brine. Devastaciji su naročito izložene pojedine vrste medicinske flore, zaštićene vrste i rijetke vrste, kao što su žuta lincura, pjegava lincura, odoljen, runolist, jeremičak, medvjeće grožđe, trava iva, jablan i druge. Od poljsko-šumskih plodova u ugrožene vrste spadaju borovnica, kleka i pečurke. Plod borovnice se sakuplja grebenima i tako se oštećuje plodnost biljke. Kleka se siječe radi dobijanja klekinja koje se otresaju sa posječenih grana. Pečurke se prekomjerno sakupljaju, pri čemu postepeno iščezavaju pojedine vrste, naročito populacije vrgnjeva i lisičar- ki. Stoga kompetentni stručnjaci predlažu da se lokaliteti gdje su pečurke najviše ugrožene stave pod strogu zaštitu za određeni period, kako bi se njihove populacije obnovile (Markišić, 2002: 345-348). Za sanaciju zemljišta potrebno je ograničiti upotrebu vještačkog đubri- šta, pesticida i raznih hemikalija u poljoprivredi, spriječiti dalja odlaganja smeća, piljevine i drugog otpadnog materijala na poljoprivrednom zemlji- štu i duž vodotoka i saobraćajnica. Pitanje regionalne, odnosno međuop- štinske deponije, riješiti u skladu sa Prostornim planom Crne Gore, što znači da deponija treba da bude locirana na području Berana. Formirati ekološku inspekciju koja će kontrolisati odlaganje otpada. U cilju zaštite i unapređenja šumskih ekosistema neophodno je: - Smanjiti obim eksploatacije šuma u skladu sa godišnjim prirastom, što se može postići kroz finalizaciju proizvodnje u drvopreradi, zabranu izvoza oblovine, zabranu rada neregistrovanih gatera i drugih kapaciteta drvoprerade. - Zabraniti sječu šume u potencijalnim erozivnim područjima i na gornjoj granici visokih šuma, jer tamošnje šume imaju veliki značaj za očuvanje planinskih ekosistema. Republički zavod za zaštitu prirode Crne Gore stavio je pod strogu zaštitu 58 rijetkih, prorijeđenih, endemičnih i reliktnih biljnih vrsta. - Strogo zaštititi endemoreliktne molikove šume na Lazanjskim krši- ma i šume u dolini Bukovičke rijeke. - Preduzeti energičnije mjere na zaštiti šuma od požara, šumskih bolesti i insekata, kao i na zaštiti od nelegalne sječe. - Davanje šuma na korišćenje koncesionarima pokazalo se kao loše rješenje, jer se šuma prekomjerno ekploatiše i ne vrši se pošumlja- vanje, pa treba pokrenuti pitanje novog načina gazdovanja ovim resursom. Na teritoriji opštine Rožaje ne postoji monitoring sistem za praćenje i analizu stanja životne sredine, posebno zagađenja i efekata zagađenja. Ni jedan ekološki elemenat (vazduh, voda, zemljište) nije podvrgnut monito-

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 85 ANTROPOGENI UTICAJI NA BIODIVERZITET I EKOSISTEME PROKLETIJA ringu osmatranja i praćenja zagaćenja, pa se o životnoj sredini i ekološkom stanju u njoj može govoriti samo na osnovu opštih zapažanja prorijeđenih, endemičnih i reliktnih biljnih vrsta i to se može smatrati jedinim oblikom zaštite prirode na ovom prostoru. Novim Prostornim planom Crne Gore predviđeno je proglašenje regionalnog parka Turjaka sa Hajlom. Ekološku svijest, kulturu i moral kod stanovništva treba podići na veći nivo, što se, donekle, može postići kroz razne oblike edukacije škol- ske omladine, kroz školske programe i programe lokalnih medija. Kroz upoznavanje sa ekološkim uslovima i posljedicama zagađenja i degradacije životne sredine može se uticati na način mišljenja kod ljudi i potrebi promjene odnosa između čovjeka i prirode u smislu očuvanja prirodne ravnoteže i zaštite i unapređenja životne sredine. Posebnu pažnju posvetiti unapređenju ekološke kulture kao sistemu znanja, odnosa i ponašanja pojedinaca i društva usmjerenih na sprečavanje negativnih uticaja na prirodu, sprečavanja njenog zagađenja i degradacije, te unapređenja njenog kvaliteta (Skenderović 2010: 128-129).

UGROŽENOST I ZAŠTITA VODA Ibar sa svojim pritokama do nedavno je bio bistra i nezagađena rijeka, čija se voda mogla piti bez prečišćavanja. Do danas je sačuvan od zagađenja samo izvorišni tok Ibra do Dimiškina mosta. Glavni zagađivači Ibra su otpadne komunalne vode i industrija Rožaja. Velike zagađivače predstavljaju deponije komunalnog i seoskog smeća duž kanjona na čitavoj dužini od Rožaja do Špiljana. Najveća deponija nalazi se na desnoj ivici kanjona, na oko 3 km nizvodno od Rožaja. Pored komunalnog otpada, na deponijama se izbacuju olupine motornih vozila, lešine uginulih životinja i otpaci iz mesara, pa se na njima skupljaju ptice, naročito gavranovi i vrane. Ekosi- stem, posebno ribe u Ibru, najviše su ugrožene u ljetnjim mjesecima pri minimalnom vodostaju i proticaju vode. Ibar i veće pritoke – Ibarac, Crnja, Lovnička i Grahovska rijeke izložene su svim oblicima zagađenja: meha- ničkom, hemijskom i biološkom. U cilju zaštite voda potrebno je: - organizovati akcije na čišćenju riječnih korita od deponovanog čvr- stog otpada, olupina auta i drugog materijala, - zabraniti dalja odlaganja smeća i piljevine na obale Ibra i pritoka, - zabraniti izgradnju vikendica, torova za stoku i septičkih jama pored riječnih tokova, - izgraditi savremene kolektore za sakupljanje i pročišćavanje ot-

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 86 Ibro SKENDEROVIĆ

padnih voda, - zaštititi izvorišta sa kaptažama seoskih i individualnih vodovoda (Skenderović, 2010: 52).

ZAKLJUČAK Vijekovna privredna zaostalost, saobraćajna izolovanost i slaba naseljenost učinili su da priroda Rožaja sa svim svojim bogatstvom, rijetkostima i znamenitostima ostane sačuvana sve do sedamdesetih godina prošlog vijeka u svom izvornom ili malo izmijenjenom stanju. Međutim, saobraćajnim otvaranjem ovog prostora izgradnjom Jadranske magistrale 1971. godine, intenzivnim razvojem drvne industrije i urbanizacije, te povećanjem broja stanovnika došlo je do prekomjerne eksploatacije prirodnih resursa rožaj- skih Prokletija. Biodiverzitet i ekosistemi rožajskih Prokletija izloženi su jačim ili slabi- jim uticajima čovjeka. Intenzitet tih uticaja povećavao se uporedo sa pojača- nim procesima industrijalizacije, urbanizacije, naučno-tehnološke revolucije i demografske ekspanzije, a naročito sa razvojem drvne industrije. Pri tome se smanjuje brojnost biljnih i životinjskih vrsta, ugrožava floristički i fauni- stički diverzitet, prirodni ekosistemi ustupaju mjesto poljoprivrednim povr- šinama, industrijskim i urbanim zonama, narušava se stabilnost ekosistema, zagađuje se i degradira životna sredina i remeti prirodna, posebno ekološka ravnoteža. Pod najsnažnijim antropogenim uticajem su vegetacioni pokrivač i ekosistemi visokoplaninskog regiona Hajle sa M. Dermandolom, Ahmice, Štedima, Žljeba i drugi. Od svih ekosistema najviše su ugrožene šume. Obim njihove eksploatacije veći je od godišnjeg zapreminskog prirasta. Ukoliko se ne izmijeni odnos u upravljanju prirodnim resursima, naročito šumskim ekosistemima, biodiverzitet i ekosistemi razmatranog prostora biće izloženi još jačim procesima devastacije.

Literatura

Bulić Z., Radović M., Knežević M., Bušković V., Stevanović V., Redžić S., Marković Č., Nikolić G. 2010. Prokletije – novi nacionalni park u Crnoj Gori, Geoekologija – XXI vijek (GEOECO 2010), Zbornik referata sa Simpozijuma, Žabljak – Nikšić, 21-23. septembra 2010. Fukarek P. 1979. Šta na Kosovu traba prvenstveno sačuvati kao jedinstveno za cijelu Jugoslaviju, Savjetovanje o nacionalnim i regionalnim parkovima Jugoslavije, Brezovica, 27-29. VI 1979.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 87 ANTROPOGENI UTICAJI NA BIODIVERZITET I EKOSISTEME PROKLETIJA

Janković M. 1972. Zaštita i obnova biosfere i ekosistema Prokletija iz aspekta sadašnjeg stanja flore i vegetacije na njima, Glasnik Instituta za botaniku i botaničke bašte, br. 1-2, Beograd. Kalač E. 2006. Šuma kao resurs od posebnog značaja za održivi razvoj ro- žajskog kraja, Prirodno-matematički fakultet u Podgorici. Lakušić R., Vučković M., Markišić H. 1985. Specifičnosti Prokletija, Pro- kletije, Zaštita i unapređenje plavskog dijela Prokletija, Republički zavod za zaštitu prirode, Titograd-Plav. Lutovac M. 1960. Rožaje i Štavica, Etnografski zbornik SAN-u, knj LXXV, Beograd. Markišić H. 2002. Ekosistemi rožajskog prostora, Priroda Rožaja, Centar za kulturu, Rožaje. Markišić H. 2002. Florističke i vegetacijske karakteristike rožajskog prostora, Priroda Rožaja, Centar za kulturu, Rožaje: 247-344. Markišić H. Antropogeni uticaji i zaštita prirode, Priroda Rožaja, Centar za kulturu, Rožaje. Nikolić S. 2000. Priroda i turizam Crne Gore, Republički zavod za zaštitu prirode, Podgorica. Skenderović I. 2010. Geografski aspekti ekonomskog razvoja opštine Roža- je, Internacionalni univerzitet u Novom Pazaru.

Rukopis primljen/Manuscript received: 18. 7. 2011. Rukopis prihvaćen/Manuscript accepted: 20. 7. 2012.

88 Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine Aкадемија наука и умјетности Босне и Xерцеговине Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina Međunarodni naučni skup „Struktura i dinamika ekosistema Dinarida – stanje, mogućnosti i perspektive“ International Conference „STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES – STATUS, POSSIBILITIES AND PROSPECTS“ 15-16. juni/June 2011, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina Posebna izdanja/Special Editions CXLIX Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka Department of Natural Sciences and Mathematics Zbornik radova/Proceedings 23, 89-97.

ISBN: 978-9958-501-81-4 2012 DOI: 10.5644/proc.eco-03.05 INVESTIGATION OF THE VARIABILITY OF BOSNIAN-HERZEGOVINIAN POPULATION BY ANALYSIS OF DNA POLYMORPHISMS ISTRAŽIVANJE VARIJABILNOSTI BOSANSKOHERCEGOVAČKE POPULACIJE ANALIZOM DNA POLIMORFIZAMA

Rifet TERZIĆ1, Amela HERCEGOVAC2, Danijel PETROVIČ3, Ibrahim TERZIĆ4, Borut PETERLIN4 1Odsjek biologija, Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Tuzli, Bosna i Hercegovina 2Institut za histologiju i embriologiju, Medicinski fakultet, Univerzitet u Ljubljani, Slovenija 3Centar za srce BiH, Tuzla, Bosna i Hercegovina 4Institut za medicinsku genetiku, Klinički centar Ljubljana, Slovenija e-mail: [email protected]

ABSTRACT

Molecular-genetic methods allow direct assessment of genetic diversity at the level of diversity of DNA structures between individuals of the same type. Factors that may influence the association of alleles with disease, such as ethnic or gender effect, can’t be determined without allelic frequencies in populations. The aim of our study was to determine the frequency of gene alleles for the hemochromatosis and the gene for angiotensin converting enzyme in the Bos- nian-Herzegovinian population. The goal of study of gene copy number of DAZ was to determine the frequency of partial DAZ gene deletions and to analyse the existence of duplications in the general Bosnian population. VARIABILITY OF POPULATION BY DNA POLYMORPHISMS

The study included healthy subjects from Bosnia and Herzegovina, namely 200 healthy subjects for the gene mutation for hemochromatosis, 50 men for the analysis of DAZ gene copy number. Insertion/deletion polymorphism of the gene for angiotensin – converting enzyme were analysed in 212 CAD patients younger than 50 years and 165 healthy persons from Bosnia and Herzegovina. The study applied PCR – RFLP and RT – PCR. For data processing software a software package ABI Prism Sequence Detection is used. The allele frequencies of C282Y and H63D were 2.25% (95% CI: 1.2-4.2) and 11.5% (95% CI: 8.7-14.9). The estimated mutation frequency C282Y and H63D in Bosnia and Herzegovina fits into a European gradient distribution of mutation C282Y from the northwest to the southeast. Patients with CAD had a higher frequency of DD genotype (36.3%) compared to controls (25.6%). The frequency of duplication was 8% (4/50) in Bosnian-Herzegovinian population. The frequencies of alleles identified in the population of Bosnia and Herze- govina did not differ significantly from the frequencies identified in the other world populations.

Key words: variability, hemochromatosis, ACE, DAZ genes

SAŽETAK

Molekularno-genetičke metode omogućavaju neposrednu procjenu gene- tičkog diverziteta na nivou raznovrsnosti DNK strukture između jedinki koje pripadaju istoj vrsti. Faktore koji mogu uticati na povezanost alela sa bolešću, kao što su etnički ili uticaj spola, nije moguće utvrditi bez alelskih frekvencija u populacijama. U našem istraživanju cilj je bio ustanoviti frekvencije alela gena za hemohromatozu i gena za angiotenzin konvertirajući enzim u bosanskohercegovač- koj populaciji. Istraživanjem broja kopija DAZ gena cilj je bio odrediti učestalost parcijalne delecije DAZ gena i analizirati postojanje duplikacija u opštoj bosan- skohercegovačkoj populaciji. Istraživanje je obuhvatilo zdrave ispitanike iz Bosne i Hercegovine, i to 200 zdravih ispitanika za mutacije gena za hemohromatozu, a 50 muškaraca za analizu broja kopija DAZ gena. Insercijsko/delecijski polimorfizam gena za angiotenzin – konvertirajući enzim analizirali smo kod 212 CAD bolesnika mlađih od 50 godina i 165 zdravih osoba iz Bosne i Hercegovine. U istraživanju su primijenjene metode PCR – RFLP i RT – PCR. Za obradu rezultata korišten je softverski paket Software ABI Prism sequence detection. Utvrđene frekvencije alela C282Y i H63D bile su 2.25% (95%-tni interval pouzdanosti: 1.2-4.2) i 11.5% (95%-tni interval pouzdanosti: 8.7-14.9). Procijenje- na učestalost mutacija C282Y i H63D u Bosni i Hercegovini uklapa se u europski gradijent distribucije mutacije C282Y od sjeverozapada prema jugoistoku. Bo-

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 90 Rifet TERZIĆ, Amela HERCEGOVAC, Danijel PETROVIČ, Ibrahim TERZIĆ & Borut PETERLIN

lesnici s CAD imali su veću učestalost DD genotipa (36,3%) u odnosu na kon- trolne (25,6%). Učestalost duplikacija iznosi 8% (4/50) u bosanskoheregovačkoj populaciji. Frekvencije alela utvrđene u populaciji Bosne i Hercegovine ne razlikuju se značajno od frekvencija utvrđenim u drugim svjetskim populacijama.

Ključne riječi: varijabilnost, hemohromatoza, ACE, DAZ geni

INTRODUCTION There is a lack of knowledge regarding the frequency of disease associated polymorphisms in populations and population attributable risk for many populations remains unknown. Factors that could affect the association of the allele with disease, either positively or negatively, such as race, ethnicity, and gender, may not be possible to determine without population based allele frequencies. Molecular-genetic methods allow direct assessment of genetic diversity at the level of diversity of DNA structure between individuals of the same type. The hemochromatosis gene (HFE) was located on chromosome 6, two most frequent missense mutations were identified C282Y and H63D Ge- netic epidemiology studies of hereditary hemochromatosis (HHC) have shown a high prevalence of the C282Y mutation in individuals of the North Western European origin, whereas lower prevalence of HFE gene mutation has detected in the population from southern European countries. A significant proportion of HHC patients are homozygous for C282Y or C282Y heterozygotes, compound heterozygotes, H63D homozygotes, or H63D heterozygotes (Merryweather-Clarke et al., 2003). Rigat et al. (1992) demonstrated that the inter-individual variability of the plasma ACE concentration is associated with an insertion (I)/deletion (D) polymorphism involving a 287-bp DNA sequence situated in intron 16 of the ACE gene, the so-called ACE I/D polymorphism. Thus researchers use the I/D polymorphism as a valid marker for studying the associations between the ACE gene polymorphism(s) and pathophysiological conditions. Insertion / deletion (I/D) polymorphism of the angiotensin – converting enzyme (ACE) gene influences serum and cellular concentrations of ACE. Studies done in different populations yielded contrasting results of the I/D polymorphisms of the ACE gene as a risk factor for CAD. The deletion (deletion (DD) genotype is associated with increased concentrations.of angiotensin II and degradation of bradoykinin.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 91 VARIABILITY OF POPULATION BY DNA POLYMORPHISMS

Microdeletions of the long arm of the Y chromosome (Yq) commonly result in spermatogenic failure. The presence of a Y chromosomal spermat- ogenesis locus was postulated to be located in Yq11.23 and designated as AZoospermia Factor (ZF). More recently, molecular deletion mapping in Yq11 has revealed a series of microdeletions that could be mapped to one of three different AZF loci:. Among three Yq regions (AZFa, AZFb, AZFc), AZFc region is most susceptible to deletions. The DAZ (deleted in Azos- permia) gene family is strong AZFc candidate for spermatogenic failure. The DAZ gene family consists of four gene copies arranged in two head to head clusters on the human Y chromosome and is susceptible to deletions. Therefore, our objectives in this study were to: determine the frequency of C282Y and H63D HFE gene mutations, frequency of three different genotypes at the I/D polymorphisms of the ACE gene and to determine the frequency of partial DAZ gene deletions in Bosnian ad Herzegovinian general population.

MATERIALS AND METHODS The study of the HFE gene was performed on a series of 200 (100 males and 100 females) unrelated healthy volunteer donors from Bosnia and Herzegovina . Genomic DNA was extracted from peripheral blood leukocytes using standard procedure. The analysis of HFE gene mutations was performed using standard polymerase chain reaction with the primers described by Feder et al. The cycling conditions were: an initial denaturation at 94C for 5 minutes followed by 35 cycles od denaturation at 94C for 1 minute, annealing at 55.5C for 1 minute 20 seconds and extension at 72C for 1 minute, with a final extension at 72C for 10 minutes in the Thermal Cycler. After amplifications, aliquots of the PCR products were digested over night at 37C with Rsal (C282Y) and Mbol (H63D) restriction enzymes. Digestion conditions were according manufacturer’s protocol. After digestion, the resulting fragments were electrophoresed on a 3% Nusieve 3:1 agarose gel and observed under UV illumination after ethidium bromide staining. The resulting migration pattern allowed each specimen to be identified as being homozygous wild-type, heterozygous or homozygous for each mutation. TheACE I/D polymorphisms were assessed in group of 212 patients with myocardial infarction or angina pectoris (CAD) and the control group of 165 healthy subjects. The diagnosis of CAD was confirmed with coronary angiography at the Cardiovascular Clinic Tuzla. Genotyping and frequency

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 92 Rifet TERZIĆ, Amela HERCEGOVAC, Danijel PETROVIČ, Ibrahim TERZIĆ & Borut PETERLIN of ACE I/D polymorphisms were obtained by PCR amplification that was performed on genomic DNA isolated from blood leucocytes. Results were analyzed in respect to clinical test results. For each subject, the presence (allele I) or absence (allele D) of the 287-bp Alu repeat in intron 16 of the ACE gene was determined by measuring the size of DNA fragments after polymerase chain reaction (PCR) amplification. The PCR conditions were as described by Brigitte Rigat et al. using a primer pair of 5’-CTG GAG ACC ACT CCC ATC CTT TCT-3’ (sense oligo) and 5’-GAT GTG GCC ATC ACA TTC GTC AGA T-3’ (anti-sense oligo). PCR amplification was carried out in a total volume of 25 μL containing 50 ng template DNA, 10 pmols of each primer, 2.5 μL STR (short tandem repeat) 10×buffer (STR 10×buffer,) and 1.5 U of Taq DNA polymerase. The PCR was performed in a thermocycler as follows: An initial denaturation step of 2.5 minutes at 94°C, then 30 cycles consisting of 30 seconds of denaturation at 94°C, 105 seconds of annealing at 60°C, and 1.5 minutes of extension at 72°C. The PCR products were separated on a 2% agarose gel, and DNA was visualized by ethidium bromide staining. The expected PCR product was a 190-bp fragment in the presence of the deletion (D) allele and a 490-bp fragment in the presence of the insertion (I) allele. Thus, each DNA sample revealed one of three possible patterns after electrophoresis: a 490-bp band (genotype II), a 190-bp band (genotype DD), or both 490-and 190-bp bands (genot ype ID). Copy number of DAZ genes in Bosnian population we analyzed in 50 randomly selected, male samples. We used real time PCR method. Taqman primers and MGB probe for DAZ genes were newly designed using the Prim- er Express TM Software (Applied Biosystems, foster City, CA). The sequence was chosen in DAZ exon 2 that is in a single copy in all for DAZ genes and was confirmed to be specific according to the UCSC genome Browser database . Primers were chosen with nearly identical predicting melting temperature and GC – content and were confirmed not to form primer dimmer. DAZ exon 2 forward primer: 5’ – CCT CAG CCT GGC GGT TCT A -3’; DAZ exon 2 reverse primer: 5’ – CCA AAG GCT AAG GTG TAA GGA AAA - 3’- The DAZ exon 2 probe was designed as a MGB probe with a fluo- rophore 5’FAM: 5’- CTC CGA GGG TTC GCC CGC C - 3’. The assay for each sample was performed in triplicates for both DAZ and RNase P in one 96 – well optical plate (ABI Prism TM 7000 sequence Detection System) with a final volume of 25 µl. A PCR master mix used for DAZ samples consisted of: 2x Taqman Universal PCR Master Mix (12,5µl), 100 nM DAZ forward primer 120 nM DAZ probe. A PCR master mix for Rnase p samples was

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 93 VARIABILITY OF POPULATION BY DNA POLYMORPHISMS made according to the manufactures instructions, Thermal cycling conditions included a prerun of 2 min at 50°C and 10 min at 95°C. Cycle conditions were 40 cycles at 95°C for 15 sec and 60°C for 1 min according to the Taqman Universal PCR protocol (Applied Biosystems). All patients and control subjects signed a written informed consent for participation in the study. Each study was approved by the national medi- cal ethics committee.

RESULTS AND DISCUSSION Among 200 analysed subjects 8 (4%) were C282Y heterozygotes, 33 (16,5%) were H63D heterozygotes and 6 (3%) were homozygotes for the H63D mutation. One (0,5%) compound heterozygote C282Y/H63D was identified and no C282Y homozygotes were found. The genotype distribution of C282Y was within Hardy – Weinberg equilibrium (p = 0.74; χ2 = 0.11), whereas the H63D distribution was not (p = 0.02; χ2 = 5.43). The overall C282Y allele frequency in the population of Bosnia and herzegovina was 2.25% (95% CI: 1.2-4.2) and the observed H63D allele frequency was 11.5% (95% CI: 8.7-14.9). Hereditary hemochromatosis gene mutations have been studied in several European populations. As previously described, frequency of the C282Y mutation declines from Northern to Southern Europe, thus allele frequencies of 6.5% to 8.2% was found in English blood donors (Chambers et al., 2003), intermediate allele frequencies 3.1% to 4.8% are seen in the populations in Central Europe (Merryweather-Clarke et al., 2003), whereas low allele frequencies 0-3.1% are recognized in population in Sothern Europe and the Mediterranean (Cassaneli et al., 2001). According to the geographic position in Europe the prevalence of the C282Y mutation in Bosnia and Herzegovina (2.25%) fits in the observed nort (soth gradient. Recent studies have shown that in Slovenia the observed allele frequency of the C282Y mutations is 4.0%, in Croatia 3.3% (Ristić S. et al., 2003), and in Greece 1.0%, which is comparable to the frequencies found in Bos- nia and Herzegovinian population. In the Bosnia-Herzegovina population, the H63D allele frequencies is 11.5%. this frequency is comparable to European populations, in which the H63D mutation is present ranging between 10% and 20%. There is moderate deviation from hardy – Wein- berg equilibrium in the distribution of H63D genotypes, which might be explained as a consequence of genetic drift and migrational movements in the area of Bosnia and Herzegovina in the war and post-war period.

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 94 Rifet TERZIĆ, Amela HERCEGOVAC, Danijel PETROVIČ, Ibrahim TERZIĆ & Borut PETERLIN

Among the patients the gene frequency of the I allele was 0.41 and that of the D allele 0.59; genotypes were in the Hardy-Weinberg equilibrium (χ2 = 0.87; p = 0.39). Among the controls the gene frequency of the I allele was 0.49 and that of the D allele 0.51; genotypes were in the Hardy-Weinberg equilibrium (χ2 = 0.71; p = 0.79). Patients with CAD had a higher incidence of the DD genotype (36.3%) than controls (25.6%). The odds ratio for the ACE DD genotype in CAD patients was 1.7 (95% confidence interval 1.0-2.7; p < 0.05). These results are in agreement with some other studies performed in the Caucasian populations (Tiret et al., 1993,1994; Poirier et al., 1998). We may conclude that the DD genotype of the ACE gene polymorphism is an independent risk factor for CAD in the Bosnian population. Of 50 Bosnian male samples tested no partial DAZ gene deletion was detected. More than four DAZ gene copies were found in four samples (8.7%; 95% CI: 3.4-20.3). Partial deletions of DAZ gene can either be deletions of gene doublet or deletions of DAZ3/DAZ4 gene doublet. The gr/ gr deletion, which includes deletion of DAZ1/DAZ2 gene doublet, has al- ready been described as a significant risk factor for spermatogenic failure (Repping et al., 2003). In the study of Fernandes et al. using PCR and So- thern blot methods for determining DAZ gene copy number, 8% (5/63) of oligospermic patients have been shown to have DAZ1/DAZ2 gene doublet deletion whilst the same deletions were not found in any of the 107 fertile control samples. (Fernandes et al., 2002). We showed that DAZ genes are not only prone to deletions but also to duplications. Further studies are needed to estimate genetic epidemiology of DAZ copy number worldwide and it’s relevanced to the risk factor for male infertility. We report allele frequencies for our Bosnia and Herzegovina population. These allele frequencies found in our population and compared to the frequencies found in other populations represented very important datas. As expected our population allele frequencies were not significantly different from results reported in other populations. Population wide allele frequencies are important for the design and implementation of studies and for determining the relevance of a disease associated polymorphism for a given population.

References

Adams P. C., Kertesz A. E., McLaren C. E., Barr R., Bamford A., Chakrab- arti S. 2000. Population screening for hemochromatosis: a comparison

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 95 VARIABILITY OF POPULATION BY DNA POLYMORPHISMS

of unbound iron-binding capacity, transferrin saturation, and C282Y genotyping in 5.211 voluntary blood donors. Hepatology, 31(5): 1160. Cassanelli S., Pignatti E., Montosi G., Garuti C., Mariano M., Campioli D., Carbonieri A., Baldini E., Pietrangelo A. 2001. Frequency and biochemical expression of C282Y/H63D hemochromatosis (HFE) gene mutations in the healthy adult population in Italy. Journal of Hepatology, 34: 523-528. Chambers V., Sutherland L., Palmer K., Dalton A., Rigby A. S., Sokol R. et al. 2003. Haemochromatosis-associated HFE genotypes in English blood donors: age-related frequency and biochemical expression. J Hepatol, 39: 925-31. [PMID: 14642607] Feder J. N., Gnirke A., Thomas W., Tsuchihashi Z., Ruddy D. A., Basava A. et al. 1996. A novel MHC class I-like gene is mutated in patients with hereditary haemochromatosis. Nat Genet, 13: 399-408. [PMID: 8696333] Fernandes S., Huellen K., Goncalves J., Dukal H., Zeisler J., Rajpert De Meyts E., Skakkebaek N. E., Habermann B., Krause W., Sousa M., Bar- ros A., Vogt P. H. 2002. High frequency of DAZ1/DAZ2 gene deletions in patients with severe oligozoospermia. Mol. Hum. Reprod., 8 (3): 286- 298. Merryweather-Clarke T. A., Cadet E., Bomford A., Capron D., Viprakasit V., Miller A., McHugh J. P., Chapman W. R., Pointon J. J., Wimhurst L. C. V., Livesey J. K., Tanphaichitr V., Rochette J., Robson J. H. K. 2003. Digenic inheritance of mutations in HAMP and HFE results in different types of haemochromatosis. Human Molecular Genetics, Vol. 12, No. 17: 2241-2247. Poirier O., Georges J. L., Ricard S., Arveiler D., Ruidavets J. B., Luc G., Evans A., Cambien F., Tiret L. 1998. New polymorphisms of the angiotensin II type 1 receptor gene and their associations with myocardial infarction and blood pressure: the ECTIM study. Etude Cas-Témoin de l’Infarctus duMyocarde. JHypertens., 16(10):1443-1447. Repping S., Skaletsky H., Brown L., van Daalen S. K., Korver C. M., Pyn- tikova T., Kuroda-Kawaguchi T., de Vries J. W., Oates R. D., Silber S., van der Veen F., Page D. C., Rozen S. 2003. Polymorphism for a 1.6-Mb deletion of the human Y chromosome persists through balance between recurrent mutation and haploid selection. Nat Genet., 35(3): 247-251.

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 Rifet TERZIĆ, Amela HERCEGOVAC, Danijel PETROVIČ, Ibrahim TERZIĆ & Borut PETERLIN

Rigat B., Hubert C., Corvol P., Soubrier F. 1992. PCR detection of the insertion/deletion polymorphism of the human angiotensin converting enzyme gene (DCP1) (dipeptidyl carboxypeptidase 1). Nucleic Acids Res, 20(6): 1433. Ristić S., Makuc J., Starčević N., Logar N., Brajenović-Milić B., Stepec S., Pleša I., Kapović M., Milić S., Štimac D., Crnić-Martinović M., Peterlin B. 2003. Hemochromatosis gene mutations in the Croatian and Slove- nian populations. Clin Genet., 64(5): 444-446. Tiret L., Bonnardeaux A., Poirier O., Ricard S., Marques-Vidal P., Evans A., Arveiler D., Luc G., Kee F., Ducimetière P. et al. 1994. Synergistic effects of angiotensin-converting enzyme and angiotensin-II type 1 receptor gene polymorphisms on risk of myocardial infarction. Lancet. 1, 344(8927): 910-913. Tiret L., Kee F., Poirier O., Nicaud V., Lecerf L., Evans A., Cambou J. P., Arveiler D., Luc G., Amouyel P. et al. 1993. Deletion polymorphism in angiotensin-converting enzyme gene associated with parental history of myocardial infarction. Lancet. 17, 341(8851): 991-992.

Rukopis primljen/Manuscript received: 14. 7. 2012. Rukopis prihvaćen/Manuscript accepted: 30. 7. 2012.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 97

Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine Aкадемија наука и умјетности Босне и Xерцеговине Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina Međunarodni naučni skup „Struktura i dinamika ekosistema Dinarida – stanje, mogućnosti i perspektive“ International Conference „STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES – STATUS, POSSIBILITIES AND PROSPECTS“ 15-16. juni/June 2011, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina Posebna izdanja/Special Editions CXLIX Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka Department of Natural Sciences and Mathematics Zbornik radova/Proceedings 23, 99-112.

ISBN: 978-9958-501-81-4 2012 DOI: 10.5644/proc.eco-03.06 SEZONSKE I LONGITUDINALNE PROMJENE SASTAVA ZOOBENTOSA IZVORIŠTA SANE SEASONAL AND LONGITUDINAL CHANGES OF THE COMPOSITION OF ZOOBENTOS OF THE SOURCE OF SANA

Nevenka PAVLOVIĆ, Biljana CIGANOVIĆ, Dejan DMITROVIĆ Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Banjoj Luci, Banja Luka, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina e-mail: [email protected]

SAŽETAK

Sakupljanje uzoraka zoobentosa je obavljeno na području izvorišta Sane između Vrbljana i Pecke na granici opština Ribnik i Mrkonjić Grad. Motiv za ovo istraživanje je predviđena izgradnja malih hidroelektrana (MHE) na toku Sane ispod ušća Mračaja. Očekuje se da će to ugroziti jedinstven sastav biocenoza ovog izvorišta. Izvorište Sane sačinjavaju tri Izvora: Izvor 1, Izvor 2 i Izvor 3. Istraživanja su provedena na Izvoru 1 i 2. U ovom radu se utvrđuju sezonske i longitudinalne promjene sastava zoobentosa. Sakupljanje uzoraka zoobentosa je obavljano tokom tri sezone (zima, proljeće i ljeto 2009. godine). Ukupno je obrađeno 15 uzoraka uzetih Surber-ovom mrežom, a 4 su prikuplje- na uzimanjem materijala sa približno iste površine. Najveća srednja vrijednost broja taksona zoobentosa je utvrđena za ljetnji aspekt, a najmanja za proljetnji, dok je najveća gustina naselja zoobentosa utvrđena za zimski, a najmanja za ljetnji aspekt. U okviru ukupnog broja jedinki u sve tri sezone dominiraju larve PROMJENE SASTAVA ZOOBENTOSA IZVORIŠTA SANE

Trichoptera. Zabilježen je porast broja taksona i gustine naselja zoobentosa na longitudinalnom profilu od izvora u svim sezonama. Ključne riječi: Izvorište Sane, zoobentos, longitudinalni profil, sezonske promjene

ABSTRACT

Sampling of zoobentos was carried out at the area of the source of Sana between Vrbljani and Pecka at the border of the Municipalities of Ribnik and Mrkonjić Grad. The motive for this research is anticipated construction of MHEs along the Sana flow below the confluence of Mračaj. It is expected that this will endanger the unique composition of biocenosis of this source. The source of Sana consist of three sources: Source 1, Source 2 and Source 3. Researches were carried out at the Source 1 and Source 2. This work determines seasonal and longitudinal changes of the composition of zoobentos. Sampling of zoobentos was carried out during three seasons (winter, spring and summer 2009). 15 samples were processed in total taken by Surber net and 4 were taken by sampling from the approximately same area. The largest avearge value of the number of zoobentos taxons was determined for the summer aspect, and the least for spring aspect, while the largest density of zoobentos was determined for winter aspect and the least for the summer one. Within total number of units in all three seasons, the dominating ones are the Trichoptera larvae. The increase of number of taxons and density of zoobentos was registered at the longutudinal profile from the source in all seasons.

Key words: source of Sana, zoobentos, longitudinal profile, seasonal changes

UVOD Rijeka Sana izvire na granici opština Ribnik i Mrkonjić Grad, između sela Vrbljani i Pecka, na 414 m nadmorske visine (Temimović, 2007). Nje- no izvorišno područje čine tri jaka kraška vrela, koja se najčešće pominju kao Izvor 1 (Vrelo 1), Izvor 2 (Vrelo 2) i Izvor 3 (Vrelo 3), a u nešto starijim pisanim izvorima kao Sansko, Čojdersko i Palalića vrelo (Kanaet, 1959). Ovi izvori, na krečnjacima donje krede, imaju više pluvijalni način hranje- nja, a manjim dijelom nivalni, pri čemu dio voda iz Glamočkog polja, ali i drugih kraških terena, podzemnim putem dolazi na vrelo Sane. Voda gornjeg toka rijeke Sane je bogata salmonidnim vrstama riba, kao što su potočna pastrmka i mladica. U ishrani ovih karnivornih vrsta zna- čajno mjesto zauzimaju članovi zajednice invertebrata dna, zoobentos. Sistematsko istraživanje zoobentosa izvorišta Sane nije obavljeno. Za razliku od izvorišta Sane, istraživanja zoobentosa su vršena na brojnim dru-

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 100 Nevenka PAVLOVIĆ, Biljana CIGANOVIĆ & Dejan DMITROVIĆ gim izvorima na području Balkanskog poluostrva i bivše Jugoslavije. Među izvorskim oblicima posebna pažnja na području Balkanskog poluostrva je posvećena planarijama (Stanković, 1924), te amfipodnim račićima iz familije Gammaridae na području Srbije (Pljakić, 1952, 1962; Filipović, 1967). Proučavanjem Hexapoda (Insecta) zoobentosa krenona sliva Sutjeske ba- vilo se više naučnika (Marinković-Gospodnetić, 1970; Tanasijević, 1970; Krek, 1970; Kaćanski, 1970, 1970a). Provedena istraživanja su nastavak započetih istraživanja 1997. godine (Pavlović, Pavlović, 1999, 2000), a prema njima krenonski taksoceni predstavljaju ogledalo različitih lokalnih uticaja, kao i uticaja koji se ostvaruju izvan područja iz koga se izvor snabdijeva vodom (Pavlović et al., 2006, Pavlović et al., 2008; Pavlović et al., 2009). Motiv za ovaj rad je proizašao iz ispoljenih interesa za izgradnju malih hidroelektrana na rijeci Sani, pri čemu bi se u cjevovode vjerovatno zatvo- rio dio toka, pa i samo izvorište. Izmjena uslova biotopa bi neminovno dovela do promjena u sastavu, strukturi i dinamici biocenoza hidrobionata. Distribucija hidrobionata stoji u direktnoj vezi sa stanjem hidroloških uslova duž toka (Lindström and Traaen, 1984; Statzner et al., 1988; Davis and Barmuta, 1989; Yong, 1992), pa se očekuje longitudinalna diferencijacija zoobentosa u kvalitativnom i kvantitativnom pogledu duž izvorišnog dijela rijeke Sane po sezonama. Istraživanje u ovom radu ima za cilj da se prikažu longitudinalne i sezonske promjene u kvalitativnom i kvantitativnom sastavu zoobentosa izvorišta Sane. MATERIJAL I METODE Sakupljanje uzoraka zoobentosa izvorišta Sane, između Vrbljana i Pecke na granici opština Ribnik i Mrkonjić Grad, obavljeno je tokom tri sezone: zima (08.02.2009.), proljeće (19.04.2009.) i ljeto (19.09.2009.). Uzorci zoobentosa (19) su sakupljeni na longitudinalnom profilu izvorišta Sane na sedam tačaka (Slika 1). Tačka 1 (Vrelo 2) je kraški izvor, koji izbija iz pećine, čija je dužina oko 60 m. Za razliku od prethodnog Vrelo 1 (Tačka 4) izbija između krupnih kamenih blokova, a pridružuju mu se potoci na većem siparištu. Voda navedenih vrela Sane, uključujući i Izvor 3, se sjedinjuje u korito koje formira sastavnica Korana. Ova tri vrela se nalaze na potezu dužine oko 500 m. Nizvodno su tačke 2, 3, 5 i 6, a na najvećoj udaljenosti od izvora je Tačka 7, smještena ispod ušća Mračaja u Sanu. Tokom uzimanja proba zoobentosa mjerena je temperatura vode ži- vinim termometrom (skala 0-50oC; tačnost 0.1oC), na svim tačkama, u svim sezonama.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 101 PROMJENE SASTAVA ZOOBENTOSA IZVORIŠTA SANE

Sakupljanje uzoraka zoobentosa u ljetnjem aspektu je obavljeno na sedam tačaka, a u zimskom i proljetnom na šest, zbog nepristupačnosti Tačke 1 (Slika 2).

Slika 1. Tačke uzorkovanja Slika 2. Vrelo 2 (Tačka 1), 08.02.2009. god. zoobentosa u izvorišnoj zoni Sane (orig. B. Ciganović) Figure 1. Zoobenthos sampling Figure 2. Source 2 (Point 1), 08.02.2009. points in the source zone Sane (orig. B. Ciganović)

Probe zoobentosa su uzimane Surber-ovom mrežom čije su dimenzije rama 34 x 32 cm, a dijametar okaca 1260 x 1022 μm. Na Tački 1 i Tački 4 nije korištena Surber-ova mreža zbog osobina podloge (kompaktna stijena i krupni kameni blokovi). Organizmi su sa približno iste površine sakupljani strugačem ili pincetom. Uzorci su sabrani u staklene posude sa odgovarajućim zatvaračima i fiksirani sa 96% etanolom. Na staklene posude i u njih su stavljane etikete sa informacijama o vremenu i mjestu uzorkovanja. Tako zbrinuti uzorci su transportovani do laboratorije PMF-a u Banjoj Luci, gdje je obavljena analiza. Pod uvećanjem stereomikroskopa LEICA EZ4D organizmi su izdvajani iz dijelova podloge i prebrojavani. Determinacija je vršena uz primjenu priručnika i ključeva (Macan, 1959; Fitter and Manuel, 1986; Kerovec, 1986; Nilsson, 2005, 2005a). Organizmi su razvrstavani u plastične flakone, konzervirani 96% etanolom i etiketirani sa podacima o lokalitetu, datumu uzorkovanja i sistematskoj pripadnosti. Formirana je zbirka koja se čuva za buduće i daljnje analize. Rezultati laboratorijske analize uzoraka zoobentosa su statistički obrađeni u programu Microsoft office Excel, predstavljeni tabelarno i grafički.

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 102 Nevenka PAVLOVIĆ, Biljana CIGANOVIĆ & Dejan DMITROVIĆ REZULTATI I DISKUSIJA Obradom materijala sakupljenog u zimskom aspektu 2009. godine, na šest tačaka duž izvorišta Sane, pronađeni su članovi zajednice zoobentosa iz 13 taksona. Srednja vrijednost gustine njihovog naselja iznosi približno 1938 ind/m2 (Tabela 1).

Tabela 1. Kvalitativni i kvantitativni sastav zoobentosa izvorišta Sane u zimskom aspektu (08.02.2009. godine) Table 1. Qualitative and quantitative composition of zoobenthos of the Sana source in the winter aspect (08.02.2009)

Najveći broj jedinki na Tački 2 pokazuju amfipodni račići iz roda Gammarus sa 129 ind/m2 ili 55.84%. Za njima slijede larve insekata iz reda Plecoptera (74 ind/m2 ili 32.03%) i larve insekata iz reda Trichoptera (28 ind/m2 ili 12.12%). Nizvodno, na Tački 3, Larve Trichoptera zauzimaju prvo mjesto sa 83 ind/m2 ili 69.17%, a na drugom su račići iz roda Gammarus (28 ind/m2 ili 23.33%). Na tački 4 pronađene su samo larve Plecoptera. Gu- stina njihovog naselja iznosi 184 ind/m2. Nizvodno, na tački 5, dominantne su larve Trichoptera (3695 ind/m2 ili 42.68%), za kojima slijede puževi vrste Ancylus fluviatilis (1811 ind/m2 ili 20.92%) i puževi iz familije Hydrobiidae (1149 ind/m2 ili 13.27%). Ostali taksoni su zastupljeni manjim brojem jedinki na probnu površinu. Prvo mjesto na Tački 6 zauzimaju račići iz roda Gammarus (570 ind/m2 ili 65.97%), drugo larve Plecoptera (64 ind/m2 ili 7.41%), a treće larve Trichoptera (55 ind/m2 ili 6.37%). Larve Trichoptera su na drugoj poziciji u probi uzetoj na tački 7 sa 377 ind/m2 ili 23.98%, dok su na prvom mjestu amfipodni račići Gammarus sp. (947 ind/m2 ili 60.24%), a na trećem puževi iz familije Hydrobiidae (74 ind/m2 ili 4.71%). Predstavnici dva taksona, Trichoptera i Gammarus sp., se javljaju na pet od šest tačaka, u zimskom aspektu, a izostaju na Tački 4. Larve Plecoptera su, takođe, prisutne na pet tačaka (izostaju na Tački 3), a jedini su takson nađen na Tački 4. Puževi Hydrobiidae su prisutni na tačkama 3, 5 i 7, dok

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 103 PROMJENE SASTAVA ZOOBENTOSA IZVORIŠTA SANE su insekti iz reda Coleoptera i familije Elmidae, larve Ephemeroptera i larve Diptera iz familije Chironomidae taksoni prisutni na tačkama 5, 6 i 7. Na tačkama 5 i 7 se javljaju Ancylus fluviatilis i Hirudinea, dok su Acarina i Oligochaeta prisutni samo na Tački 5. Larve Diptera iz familija Athericidae i Stratiomyidae su pronađene samo na Tački 6. Kvalitativnom i kvantitativnom analizom zoobentosa sakupljenog na izvorištu Sane u proljetnom aspektu 2009. godine pronađeni su predstavnici iz 12 taksona. Srednja vrijednost gustine njihovog naselja iznosi pri- bližno 636 ind/m2 (Tabela 2).

Tabela 2. Kvalitativni i kvantitativni sastav zoobentosa izvorišta Sane u proljetnom aspektu (19.04.2009. godine) Table 2. Qualitative and quantitative composition of zoobenthos of the Sana source in the spring aspect (19.04.2009)

Amfipodni rakovi iz roda Gammarus su na prvom mjestu po brojča- noj zastupljenosti na Tački 2. Gustina njihovog naselja iznosi 202 ind/m2 ili 48.79% od ukupnog broja jedinki na toj tački. Za njima slijede larve Plecop- tera i Chironomidae koje dijele drugo mjesto sa 83 ind/m2 ili 20.05%. Larve Trichoptera zauzimaju treću poziciju na Tački 2 sa 46 ind/m2 ili 11.11%, a prvu nizvodno, na Tački 3, sa 129 ili 82.69%. Jedini takson na Tački 4 u ovom aspektu, kao i u prethodnom, su larve Plecoptera (404 ind/m2 ili 100.00%). Nizvodno, na Tački 5, najveći broj jedinki pokazuju larve Trichoptera (892 ind/m2 ili 51.09%). Za njima slijede amfipodni račići roda Gammarus (331 ind/m2 ili 18.96%) i adulti Coleoptera iz familije Elmidae (156 ind/m2 ili 8.93%). Dominantan takson na Tački 6 su larve insekata iz reda Diptera i familije Chironomidae (119 ind/m2 ili 46.30%). Larve insekata iz familije Elmidae su na drugom mjestu (55 ind/m2 ili 21.40%), a na trećem su larve Trichoptera (46 ind/m2 ili 17.90%). Larve ovih insekata su na Tački 7 na prvom mjestu (386 ind/m2 ili 46.17%). Drugu poziciju zauzima Gammarus sp. (156 ind/m2 ili 18.66%), a treću larve Ephemeroptera (110 ind/m2 ili 13.16%).

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 104 Nevenka PAVLOVIĆ, Biljana CIGANOVIĆ & Dejan DMITROVIĆ

Od analiziranih šest tačaka larve Trichoptera se javljaju na pet, a izostaju na Tački 4, na kojoj su pronađene samo larve Plecoptera. Predstavnici insekata iz ovog reda nisu konstatovani na tačkama 6 i 7, amfipodni račići iz roda Gammarus na 4 i 6, Chironomidae na 3 i 4, a larve Ephemeroptera na 2 i 4. Puževi, Hydrobiidae i Ancylus fluviatilis su prisutni na dvije tačke, Tački 5 i Tački 7. Na po jednoj tački se javljaju: Planaridae, Oligochaeta i Acarina na Tački 7, Hirudinea i adulti iz familije Elmidae na Tački 5, a njihove larve na Tački 6. Analizom materijala sakupljenog u ljetnjem aspektu (septembar 2009), ustanovljeno je prisustvo 13 taksona zoobentosa, čija je srednja vrijednost gustine 404 ind/m2 (Tabela 3).

Tabela 3. Kvalitativni i kvantitativni sastav zoobentosa izvorišta Sane u ljetnjem aspektu (19.09.2009. godine) Table 3. Qualitative and quantitative composition of zoobenthos of the Sana source in the summer aspect (19.09.2009)

Predstavnici zoobentosa iz tri taksona su pronađeni u uzorku sakuplje- nom na Tački 1. Među njima na prvom mjestu prema brojčanoj zastupljenosti su larve Trichoptera (74 ind/m2 ili 80.43%), dok drugo mjesto s po 9 ind/m2 ili 9.78% dijele Acarina i larve Plecoptera. Dominantan takson na Tački 2 je rod Gammarus sa 74 ind/m2 ili 40.00%. Za njim slijede puževi vrste Ancylus fluviatilis (46 ind/m2 ili 24.86%) i larve Plecoptera (37 ind/m2 ili 20.00%). Larve Trichoptera zauzimaju prvu poziciju na Tački 3 sa 193 ind/ m2 ili 53.91%. Na drugom mjestu su amfipodni rakovi iz roda Gammarus (64 ind/m2 ili 17.88%), a treće dijele Planariidae i larve Ephemeroptera sa po 37 ind/m2 ili 10.34%. Ostali taksoni su zastupljeni manjim brojem jedinki na probnu površinu. Puževi vrste Ancylus fluviatilis su dominantni na Tač- ki 4 (64 ind/m2 ili 53.78%). Za njima slijede larve Trichoptera (37 ind/m2 ili 31.09%), larve Plecoptera i larve Diptera iz familije Stratiomyidae sa po 9 ind/m2 ili 7.56%. Nizvodno, na Tački 5, na prvom mjestu su račići iz roda Gammarus (119 ind/m2 ili 30.91%), na drugom larve Trichoptera (92 ind/

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 105 PROMJENE SASTAVA ZOOBENTOSA IZVORIŠTA SANE m2 ili 23.90%), a na trećem larve Plecoptera (74 ind/m2 ili 19.22%). Larve Trichoptera su dominantan takson na Tački 6 u ljetnjem aspektu (175 ind/ m2 ili 27.56%). Duplo manjim brojem jedinki na jedinicu probne površine su zastupljeni puževi vrste Ancylus fluviatilis (92 ind/m2 ili 14.49%). Za njima slijede račići iz roda Gammarus sa 64 ind/m2 ili 10.08%. Ostali taksoni su predstavljeni manjim brojem jedinki. Nizvodno, na Tački 7, prvo mjesto dijele Planariidae i Acarina sa po 285 ind/m2 ili 26.96%, na drugom su larve Trichoptera (156 ind/m2 ili 14.76%), a na trećem larve Diptera iz familije Chironomidae (138 ind/m2 ili 13.06%). Larve Trichoptera se javljaju na svim tačkama u ljetnjem aspektu. Za razliku od njih larve Plecoptera izostaju na Tački 3. Račići iz roda Gammarus i puževi vrste Ancylus fluviatilis su pronađeni na pet tačaka, pri čemu predstavnici oba taksona izostaju na Tački 1, zatim Gammarus na tački 4, a Ancylus fluviatilis na Tački 3. Larve Chironomidae, larva Ephemeroptera i Elmidae su prisutni na četiri tačke, a izostaju na tačkama 1, 2, i 4. Puževi iz familije Hydrobiidae su pronađeni na dvije tačke (Tačka 5 i Tačka 7). Predstavnici klase Turbellaria iz familije Planariidae i zglavkari iz reda Acarina su prona- đeni na tri tačke, zajedničke su 6 i 7. Acarina se još nalaze na Tački 1, a Plana- riidae na Tački 3. Na po dvije tačke se javljaju odrasle Elmidae (na tačkama 3 i 5), Hydrobiidae (na tačkama 5 i 7), i larve Stratiomyidae (na tačkama 4 i 5). Larve insekata iz familije Tipulidae su konstatovane samo na Tački 6. Poredeći rezultate kvalitativne analize zoobentosa po tačkama uzorkovanja uočava se porast broja taksona na longitudinalnom profilu izvorišta Sane, od izvora do Tačke 7 (ispod ušća Mračaja), u svim sezonama (Slika 3).

12 11 11 10 10 10 9 9 9 8 Zimski aspekt 8 Proljetni aspekt 6 Ljetnji aspekt 6 Linear (Zimski aspekt) 4 4 4 4

Broj taksona 4 3 3 3 3 Linear (Proljetni aspekt) Linear (Ljetnji aspekt) 2 1 1

0 1 2 3 4 5 6 7 Tačke uzorkovanja

Slika 3. Sezonske i longitudinalne promjene kvalitativnog sastava zoobentosa izvorišta Sane tokom 2009. godine Figure 3. Seasonal and longitudinal changes in the qualitative composition of zoobenthos of Sana source in 2009

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 106 Nevenka PAVLOVIĆ, Biljana CIGANOVIĆ & Dejan DMITROVIĆ

Do sličnih podataka se došlo prilikom istraživanja zoobentosa izvora i izvorišta brdsko-planinskih područja Srbije (Marković, 1998). Navedene sezonske i longitudinalne promjene u kvalitativnom sastavu zoobentosa izvorišta Sane mogu se dovesti u vezu sa svojstvima granulometrijskog sastava supstrata, jer se tekstura podloge kreće od kompaktne stijene (Vrelo 2) i velikih kamenih blokova (Vrelo 1), preko krupnijeg kamenja (Tačka 2), šljunka (Tačka 3) do smjese šljunka sa detritusom nizvodno (tačke 5, 6 i 7). Trend rasta broja taksona, u svim sezonama, se nastavlja na dijelovima toka Sane nizvodno od izvorišta (Trožić-Borovac i Rožajac, 2006), što je konstatovano i u nekim drugim tekućicama (Filipović 1954, 1965, 1967, 1969; Čepić i Marinković-Gospodnetić, 1978; Anderson and Anderson, 1995). Spajanjem svih tačaka istog aspekta i komparacijom srednjih vrijednosti broja taksona po sezonama uočava se da najveću srednju vrijednost broja taksona pokazuju probe uzete u ljetnjem aspektu (6.71), najmanju probe proljetnog aspekta (5.17), dok je u zimskom aspektu srednja vrijednost broja taksona zoobentosa 5.83. Najveću frekventnost pojavljivanja na longitudinalnom profilu pokazuje takson Trichoptera čije larve nisu pronađene samo na Vrelu 1 (Tačka 4) u zimskom i proljetnom aspektu. Na ove dvije tačke u navedenim sezonama konstatovane su samo larve Plecoptera. Javljaju se u svim sezonama, a izostaju na Tački 3 u zimskom i ljetnjem aspektu, a na tačkama 6 i 7 u proljetnom. Amfipodni račići iz roda Gammarus izostaju na Vrelu 1 i Vrelu 2 u svim sezonama, kao i na Tački 6 u proljetnom aspektu. Razlog treba tražiti u prirodi podloge na izvorima, koju čini kompaktna stijena i krupni kameni blokovi, bez zaklona za račiće, koji bivaju otplavljeni. Za razliku od njih larve Plecoptera imaju dorzoventralno spljošteno tijelo i po dvije kandžice na svakom ekstremitetu, što su adaptacije za uslove života u ovom biotopu. Ostali taksoni pokazuju manju frekventnost pojavljivanja. Komparacijom rezultata istraživanja zoobentosa izvorišta Sane sa podacima o fauni invertebrata dna na longitudinalnom profilu nekih brdsko- planinskih tekućica uočava se daleko uniformniji sastav zoobentosa izvora (Filipović, 1954, 1965; Janković, 1980, 1983, 1985, 1987; Kaćanski, 1975; Marinković-Gospodnetić, 1970; Marković, 1995), što je u direktnoj vezi sa znatno manjim amplitudama variranja ekoloških faktora u izvorima (Franz, 1953). Poređenjem gustine naselja zoobentosa na longitudinalnom profilu izvorišta Sane uočene su promjene u kvantitativnom sastavu koje se ogledaju u porastu broja jedinki na jedinicu probne površine od izvora pa sve do Tačke 7 (ispod ušća Mračaja u Sanu), u svim sezonama (Slika 4).

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 107 PROMJENE SASTAVA ZOOBENTOSA IZVORIŠTA SANE

10000 8658 1746 1572 1057 864 836

1000 635 Zimski aspekt 414 404 385 358 257

231 Proljetni aspekt 185 184 156 120 119

92 Ljetnji aspekt 100 Linear (Zimski aspekt) Linear (Proljetni aspekt) 10 Linear (Ljetnji aspekt)

Ukupan broj jedinki log skali na Ukupan 1 1 2 3 4 5 6 7 Tačke uzorkovanja

Slika 4. Sezonske i longitudinalne promjene kvantitativnog sastava zoobentosa izvorišta Sane tokom 2009. godine Figure 4. Seasonal and longitudinal changes in the quantitative composition of zoobenthos of Sana source in 2009

Srednja vrijednost gustine naselja zoobentosa izvorišta Sane se kreće od 404 ind/m2 u ljetnjem aspektu, preko 636 ind/m2 u proljetnom, do 1938 ind/m2 u zimskom aspektu. Moguće je da srednja vrijednost gustine naselja zoobentosa stoji u vezi sa temperaturom vode. Najmanja srednja vrijednost temperature vode 7.38oC (min 7.3oC na tačkama 2 i 4; max 7.5oC na Tački 7) je zabilježena u zimskom aspektu, kada je srednja vrijednost gustina naselja zoobentosa najveća. Srednja vrijednost temperature vode u proljeće je 7.68oC (min 7.6oC na tačkama 2 i 4; max 7.8oC na Tački 7), kada je konstatovana tri puta manja srednja vrijenost gustine naselja zoobentosa nego u zimskom aspektu. Najmanja srednja vrijednost broja jedinki na probnu površinu je pronađena u probama sakupljenim u ljetnjem aspektu, kada je zabilježena najveća srednja vrijednost temperature vode 7.89oC (min 7.8oC na tačkama 1, 2 i 4; max 8.1oC na Tački 7). Poređenjem gustine naselja zoobentosa i broja taksona po tačkama uzorkovanja uočava se da najveći broj jedinki (8658 ind/m2) i najveći broj taksona (11) u zimskom aspektu pokazuje zajednica zoobentosa na Tački 5. Slijedi naselje zoobentosa na istoj tački, ali u proljetnom aspektu (1746 ind/m2 iz 9 taksona). Na Tački 7 je u ljetnjem aspektu pronađeno 10 taksona, ali sa manjom gustinom naselja (1057 ind/m2). Ove tačke, sa najvećim bogatstvom zoobentosa, su i najranjivije, jer je izgradnja malih hidroelektrana predviđena upravo na dijelu izvorišta Sane na kome su locirane.

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 108 Nevenka PAVLOVIĆ, Biljana CIGANOVIĆ & Dejan DMITROVIĆ ZAKLJUČAK Sakupljanje proba zoobentosa obavljeno je na širem području izvoriš- nog dijela rijeke Sane, u tri sezone tokom 2009. godine, na sedam tačaka. Srednja vrijednost gustine naselja zoobentosa se kretala u rasponu od 404 ind/m2 na sedam tačaka, u ljetnjem aspektu, do 1938 ind/m2 sakupljenih u zimskom aspektu na šest tačaka. Najveća srednja vrijednost broja taksona utvrđena je za ljetnji aspekt (6.71), a najmanja za proljetni (5.17). U svim sezonama na longitudinalnom profilu izvorišta Sane, do ušća Mračaja, utvrđen je porast broja taksona i broja jedinki na jedinicu probne površine. Larve Trichoptera su dominantan takson u svim sezonama. Izgradnjom hidroelektrane biće izmijenjene osobine biotopa Sane koje će pratiti i promjene u sastavu i strukturi živog svijeta uključujući članove zajednice zoobentosa. Izvorište Sane odlikuje raznovrsnost zoobentosa, pa ga treba zaštititi i sačuvati.

Literatura

Anderson M. T., Anderson H. N. 1995. The Insect Fauna of Spring Habitats in Semiarid Rangelands in Central Oregon. Journal of the Kansas ento- mological society, 68 (2) supl.: 65-76. Čepić V., Marinković-Gospodnetić M. 1978. Zoobentos rijeke Toplice. Go- dišnjak biološkog instituta Univerziteta u Sarajevu, 31: 25-32. Davis J. A., Barmuta L. J. 1989. An ecologically useful classification of mean and near-bed flows in streams and rivers. Freshwater Biology, 21: 271- 282. Filipović D. 1954. Ispitivanja živog sveta tekućih voda Srbije, I prilog poznavanju naselja planinskog potoka Katušnice (Zapadna Srbija). Zbor- nik radova 5, 24: 117-133. Filipović D. 1965. Dinamika i ekologija ekosistema Lisinskog potoka na Kopaoniku. PMF, Univerzitet u Beogradu. Filipović D. 1967. Struktura populacija dveju vrsta Amphipoda u Lisin- skom potoku na Kopaoniku. Arhiv bioloških nauka, Beograd, 19 (1-2): 57-74.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 109 PROMJENE SASTAVA ZOOBENTOSA IZVORIŠTA SANE

Filipović D. 1969. Faunistički sastav izvorskog regiona Crnog Timoka i njegove karakteristike. III Kongres biologov Jugoslavije, Knjiga plenarnih referatov in pouzetkov, Ljubljana: 104. Fitter R., Manuel R. 1986. Field Guide to the Freshwater Life of Britain and North West Europe. Collins, London. Franz R. 1953. Fundamentals of Limnology. Universitiy of Toronto. Janković M. 1980. Fauna Chironomidae Sliva Batlave. Zbornik radova o fauni SR Srbije, Knj. 1. SANU: 17-29. Janković M. 1983. Proučavanje Chironomidae (Diptera) sliva Velikog Peka. Poseban otisak: Zbornik radova o fauni SR Srbije, knj. 2, SANU: 55-146. Janković M. 1985. Saprobiologische Erforschungen in der Južna Morava. Bulletin T. XC de I Academie Serbe des Sciences et des Arts, No 26: 89- 99. Janković M. 1987. Stanje faune dna sliva Velikog Timoka u uslovima datog zagađenja. Glas CCCXLIX, SANU, 51: 45-54. Kaćanski D. 1970. Fauna Plecoptera u području planina Maglić, Volujak i Zelengora. GZM, Sarajevo, 9: 67-78. Kaćanski D. 1970a. Fauna Simulidae (Diptera) na području planina Ma- glić, Volujak i Zelengora. GZM, Sarajevo, 9: 79-91. Kaćanski D. 1975. Plecoptera u području planine Zlatibor. Zbornik radova o entomofauni SR Srbije 1, SANU: 237-247. Kanaet T. 1959. O nekim problemima hidrografije u slivu Plive. Geografski pregled 3, Sarajevo. Kerovec M. 1986. Priručnik za upoznavanje beskralješnjaka naših potoka i rijeka. Zagreb. Krek S. 1970. Philosepedon balkanicus i Threticus optabilis, nove vrste tribu- sa Telmatoscopini Vaillant (Psychodidae). God. Biol. inst. Univ. XXIII, Sarajevo. Lindström E. A., Traaen T. S. 1984. Influence of current velocity on pe- riphyton distribution and succession in Norwegian soft water stream. Verh. Int. Ver. Theor. Angew. Limnol., 22: 1965-1972. Macan T. T. 1959. A guide to Freshwater Invertebrate Animals. Longman.

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 110 Nevenka PAVLOVIĆ, Biljana CIGANOVIĆ & Dejan DMITROVIĆ

Marinković-Gospodnetić M. 1970. Fauna Trichoptera područja Maglića, Volujaka i Zelengore. GZM, Sarajevo, 9: 107-119. Marković Z. 1995. Reka Đetinja. Makrozoobentos u oceni kvaliteta vode. Ministarstvo za zaštitu životne sredine Republike Srbije i Naučnositra- živački centar Užice, Užice. Marković Z. 1998. Izvori brdsko-planinskih područja Srbije. Ekološka studija makrozoobentosa. Biološki fakultet Univerziteta u Beogradu, Beo- grad. Nilsson A. 2005. The Aquatic Insects of North Europe 1. Apollo Books, Denmark. Nilsson A. 2005a. The Aquatic Insects of North Europe 2. Apollo Books, Denmark. Pavlović B. P., Pavlović N. (1999). Bogatstvo limnofaune izvorskim oblicima i korištenje izvora, U: Matović M., Bajić N. Resursi prirodne vode za piće sa ekološkim porijeklom. Požega, Epoha: 67-72. Pavlović B. P., Pavlović N. 2000. Broj vrsta i podvrsta u limnofauni Evorope koje žive u krenonskim biotopima Balkanskog poluostrva i problemi njihovog opstanka. Ecologica Beograd – Banja Luka, posebno izdanje No. 6: 135-138. Pavlović N., Pavlović B. P., Pajčin R., S. Filipović, D. Dmitrović, Mršić M. 2009. Stanje taksocena zoobentosa krenona u slivu Sutjeske. Naučno- stručni skup sa međunarodnim učešćem „Zaštita i zdravlje na radu i zaštita životne sredine“, Zbornik radova, Banja Luka: 427-440. Pavlović N., Pavlović B. P., Filipović S., Mršić M. 2006. Poređenje stanja taksocena zoobentosa krenona Vrela Bosne, Paljanske Miljacke, Bistri- ce i snabdjevanje pitkom vodom. Zbornik radova – prvi međunarodni kongres „Ekologija, zdravlje, rad, sport“, Banja Luka: 76-80. Pavlović N., Božić M., Filipović S. 2008. Analiza zoobentosa izvorišta Uso- re. Naučno-stručni skup sa međunarodnim učešćem „Savremene tehnologije za održivi razvoj gradova“, Zbornik radova, Banja Luka: 611- 618. Pljakić M. 1952. Prilog rasprostranjenja Gammarus (Rivulogammarus) pulex fossarum u Srbiji. Arhiv bioloških nauka (poseban otisak) 1-2: 74-88. Pljakić M. 1962. Prilog poznavanju strukture mešovitih populacija Amfi-

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 111 PROMJENE SASTAVA ZOOBENTOSA IZVORIŠTA SANE

poda Gammarus (R.) balcanicus i Gammarus (R.) pulex fossarum. Arhiv bioloških nauka XIV, 1-2: 51-57. Stanković S. 1924. Studija na izvorskim i potočnim planarija Balkanskog poluostrva. Glas Srpske Kraljevske Akademije; CXIII, prvi razred; 50: 39-89. Statzner B., Gore J. A., Resh V. H. 1988. Hydraulic stream ecology: Obser- ved patterns and potential applications. Journ. North Amer. Benthol. Soc., 7: 307-360. Tanasijević M. 1970. Fauna Ephemeroptera u području planina Maglić, Volujak i Zelengora. GZM, Sarajevo, 9: 179-184. Temimović E. 2007. Poriječje Sane – naseljenost, korištenje i zaštita voda. Geoadria 12/1, Zadar. Trožić-Borovac S., Rožajac E. 2006. Biološka ocjena kvaliteta vode rijeke Sane. Javno preduzeće za „Vodno područje slivova rijeke Save“, Voda i mi, Sarajevo, 51: 33-43. Yong W. J. 1992. Clasification of the criteria used to identify near – bed flow regimes. Freshwater Biology, 28: 383-391.

Rukopis primljen/Manuscript received: 8. 9. 2011. Rukopis prihvaćen/Manuscript accepted: 20. 7. 2012.

112 Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine Aкадемија наука и умјетности Босне и Xерцеговине Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina Međunarodni naučni skup „Struktura i dinamika ekosistema Dinarida – stanje, mogućnosti i perspektive“ International Conference „STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES – STATUS, POSSIBILITIES AND PROSPECTS“ 15-16. juni/June 2011, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina Posebna izdanja/Special Editions CXLIX Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka Department of Natural Sciences and Mathematics Zbornik radova/Proceedings 23, 113-125.

ISBN: 978-9958-501-81-4 2012 DOI: 10.5644/proc.eco-03.07 ZOOBENTOS I DNEVNE OSCILACIJE VRBASA IZNAD BANJA LUKE ZOOBENTOS AND DAILY OSCILLATIONS OF VRBAS UPWARD BANJA LUKA Nevenka PAVLOVIĆ, D. ČOLIĆ, Dejan DMITROVIĆ Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Banjoj Luci, Banja Luka, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina [email protected]

SAŽETAK Rijeka Vrbas tokom dana oscilira što je uslovljeno režimom rada hidroelektrane „Bočac“. U vezi sa oscilacijama mijenja se visina vodenog stuba Vrbasa. Cilj rada je bio da se utvrdi uticaj dnevnih oscilacija Vrbasa na distribuciju i sastav zoobentosa. Probe zoobentosa su uzimane na dijelu razlivenog toka desne strane Vrbasa 300 m uzvodno od crpne pumpe vodozahvata Novoselija (Banja Luka). Praćeno je stanje zoobentosa u dvije sezone (ljeto i jesen 2008.) i pri različitim nivoima Vrbasa. Uzi- manje proba je obavljano Sarberovom mrežom poprečno na tok Vrbasa od obale ka središtu korita ukupno na 5 tačaka u zavisnosti od visine vodostaja: referentna tačka, 3 m, 6 m, 15 m i 27 m. Najveća prosječna gustina je utvrđena u probama koje su uzete za vrijeme niskog vodostaja, a najmanja u uzorcima za vrijeme visokog vodostaja. Srednja vrijednost gustine naselja zoobentosa opada od središta riječnog korita prema obali, što je u vezi sa dnevnim oscilacijama nivoa Vrbasa.

Ključne riječi: Vrbas, zoobentos, dnevne oscilacije, Banja Luka ZOOBENTOS I DNEVNE OSCILACIJE VRBASA

ABSTRACT

The Vrbas River ocillates during the day which is conditioned by the work regime of the HPP Bočac. With respect to oscillations, the height of the water column of Vrbas is changing. Aim of the work was to determine the influence of daily oscillations of the Vrbas to distribution and composition of zoobenots. Samples of zoobentos were taken on the part of spilled flow of the right bank of the Vrbas 300 m upstream from the pumping station of water intake Novo- selija (Banja Luka). The condition of zoobentos was followed in two seasons (summer and fall 2008) at different levels of the Vrbas. Sampling carried out by Surber net transversally to the flow of Vrbas from the bank toward the center of the riverbed in 5 points totally depending on the height of the water level: reference point 3 m, 6 m 15 m and 27 m. The largest average density was determined in samples taken during the low water level and the least in samples during the high water level. Average value of the denisty of zoobentos decreases from the center of the riverbed toward the bank which is related to the daily oscillations of the Vrbas level.

Key words: Vrbas, zoobentos, daily oscillations, Banja Luka

UVOD Rijeka Vrbas, koja izvire ispod planine Zec, jugozapadnog ogranka Vranice u neposrednoj blizini Gornjeg Vakufa, na svom dugom putu od 250 km prolazi kroz niz gradova: Gornji Vakuf, Bugojno, Jajce, Banja Luku i kod Srpca se ulijeva u Savu. Hidrografska mreža Vrbasa je bogata, sa najvećom količinom vode u martu i aprilu zbog topljenja snijega sa okolnih planina i obilnih padavina u proljeće. Nešto manja količina vode javlja se u novembru, a najmanja u julu i avgustu. Pored prirodnih hidroloških uslova, koji se odražavaju na nivo vode Vrbasa, do promjene vodostaja dovodi i režim rada hidroelektrana, koje su izgrađene u proteklom periodu (Jajce I, Jajce II, Bočac I i Bočac II). Na dio toka rijeke Vrbas koji prolazi kroz Banja Luku poseban uticaj ima režim rada hidroelektrane „Bočac“. Punjenjem i pražnjenjem njegove akumulacije, odnosno smanjivanjem i povećanjem protoka vode na bra- ni, utiče se na vodostaj rijeke nizvodno. Usljed toga javljaju se oscilacije nivoa Vrbasa, što se neminovno odražava na njegov živi svijet nizvodno.

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 114 Nevenka PAVLOVIĆ, D. ČOLIĆ & Dejan DMITROVIĆ

Promijenjeni hidrološki uslovi igraju važnu ulogu u prostornom rasporedu organizama (Lindström et Traaen, 1984; Statzner et al., 1988; Davis et Barmuta, 1989; Yong, 1992). Organizmi su suočeni sa periodima suše i poplave, koji se smjenjuju u nepravilnim dužim ili kraćim vremenskim odsječcima, što se odražava na sastav i strukturu njihovih biocenoza. Pri povećanju vodostaja raste i brzina protoka vode na koju se organizmi čla- novi zajednice zoobentosa prilagođavaju na različite načine (Pujin, 1998). Ove adaptacije uključuju povećanje tjelesne mase (npr. izgradnjom kući- ca), spljoštavanje tijela, razvijanje organa za pričvršćivanje i produkciju sluzi članova bentoskih biocenoza (Stanković, 1962). Rijeka Vrbas nije dovoljno proučena, a prema ranijim literaturnim podacima pažnja je poklanjana ispitivanju lipljena (Aganović, 1952), bi- ološkim aspektima degradacije donjeg toka (Cvijić i Blagojević, 1984), samoprečišćavanju vodotoka (Cvijić et al., 1987), kao i karakteristikama ihtiofaune na području Banja Luke (Radević, 2000). Proučavanjem makroinvertebrata različitih slivova bavila se Trožić-Borovac na rijeci Sani (Trožić-Borovac i Rožajac, 2006), Uni (Trožić-Borovac i Škrijelj, 2000), slivu Lašve (Trožić-Borovac, 2005) i slivu Neretve (Trožić-Boro- vac, 2005a). Stanjem zoobentosa Vrbasa bavili su se Pavlović i saradnici (Pavlović et al., 2008), te uticajem otpadnih voda „Banjalučke pivare“ na stanje ekosistema Vrbasa (Pavlović et al., 2008a). Stanje zoobentosa Vr- basa mijenja se i sa promjenom nivoa vodenog stuba usljed oscilacija na što utiče režim rada hidroelektrane „Bočac“. Cilj rada je da se utvrdi uticaj dnevnih oscilacija Vrbasa na distribuciju i sastav zoobentosa.

MATERIJAL I METODE Probe zoobentosa (12) su sakupljane na dijelu razlivenog toka desne strane Vrbasa 300 m uzvodno od crpne pumpe gradskog vodovoda Banja Luka (vodozahvat Novoselija), čiji je lokalni naziv „Mitrina luka“ (Slika 1). Stanje zoobentosa je praćeno tokom dvije sezone (ljeto i jesen 2008. godine) pri različitim nivoima Vrbasa. Materijal je sakupljan na pet tačaka u zavisnosti od visine vodostaja: referentna tačka (stalno prisutan izdignuti dio dna riječnog korita uz obalu), 3 m, 6 m, 15 m i 27 m. Mjerenje je izvr- šeno pomoću konopca koji je bio obilježen na svaki metar.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 115 ZOOBENTOS I DNEVNE OSCILACIJE VRBASA

Slika 1. Mjesto uzimanja uzoraka zoobentosa, Vrbas „Mitrina luka“ (orig. D. Čolić) Figure 1. Place of sampling zoobenthos, Vrbas „Mitrina luka“ (orig. D. Čolić)

Tačka udaljena 6 m od referentne je bila pod vodom i pristupačna za sakupljanje zoobentosa u oba aspekta. Probe nisu uzete sa referentne i tač- ke udaljene 3 m za vrijeme niskog vodostaja u obje sezone, kao i nakon dva sata za vrijeme visokog vodostaja u jesenjem aspektu, jer su tada bile na suvom. Neke tačke koje su na većoj udaljenosti od 6 m su ostale nepri- stupačne za uzimanje proba zbog visine vodenog stuba. Tačka udaljena 15 m od obale obrađena je u obje sezone pri niskom vodostaju, kada je bila pristupačna, a tačka udaljena 27 m od obale samo pri niskom vodostaju u ljetnjem aspektu, jer je kasnije bila nepristupačna (Tabela 1).

Tabela 1. Sezonska i dnevna dinamika uzorkovanja zoobentosa po tačkama Table 1. Seasonal and daily dynamics of the zoobenthos sampling points Tačke uzorkovanja Vodostaj Datum 27 m 15 m 6 m 3 m Ref. tačka Nizak 05.07.2008. + + + - - vodostaj 20.11.2008. - + + - - Nakon 1 h 06.07.2008. - - + + + Nakon 2 h 19.11.2008. - - + - - Visok vodostaj Nakon 4 h 08.07.2008. - - + + +

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 116 Nevenka PAVLOVIĆ, D. ČOLIĆ & Dejan DMITROVIĆ

Uzorci su prikupljani Surber-ovom mrežom, površine zahvata 34 x 33.5 cm i dijametra okaca 350 µm, sa dna korita rijeke poprečno u odnosu na tok Vrbasa. Duž ovog profila, od obale ka središtu korita, su se smjenji- vali tipovi podloge različitog granulometrijskog sastava (manje kamenje, šljunak, pijesak, mulj sa primjesama detritusa). Uzeti uzorci su odloženi u staklene posudice sa originalnim zatvaračima, fiksirani 70% etanolom i etiketirani. Analiza materijala je obavljena u laboratoriji Prirodno-ma- tematičkog fakulteta u Banjoj Luci. Zoobentos je analiziran stereomikro- skopom Leica EZ4D, a neki predstavnici su fotografisani. Determinacija organizama je obavljena uz korištenje ključeva i priručnika (Nilsson, 2005, 2005a; Fitter and Manuel, 1986; Macan, 1959; Kerovec, 1986). Organizmi su razvrstani u flakone prema sistematskoj pripadnosti, konzervirani 96% etanolom i etiketirani. Rezultati kvalitativne i kvantitativne analize zoobentosa su statistički obra- đeni u računarskom programu Microsoft office Excel i predstavljeni tabelarno i grafički.

REZULTATI I DISKUSIJA Obradom uzoraka zoobentosa sakupljenih na lokalitetu Mitrina luka u ljetnjem aspektu 2008. godine izdvojeno je ukupno 7140 jedinki iz 24 taksona, dok je u jesenjem aspektu pronađeno pet puta manje jedinki, ukupno 1372, iz 26 taksona (Tabela 2, str. 114). Među izdvojenim taksonima u ljetnjem aspektu (juli 2008. godine) dominantne su larve Diptera iz familije Chironomidae sa 2824 jedinke ili 39.55% od ukupnog broja izdvojenih organizama. Na drugom mjestu po brojnosti su larve insekata iz reda Trichoptera (uključujući familiju Hydropsychidae) sa 1412 jedinki ili 19.78%. Treću poziciju zauzimaju prstenasti crvi iz klase Oligochaeta sa 638 jedinki ili 8.94% (zajedno sa jedinkama vrste Eiseniella tetraedra). Obradom materijala sakupljenog u jesenjem aspektu (novembar 2008. godine) najveću brojnost pokazuju predstavnici iz reda Trichoptera, uključujući Hydroptilidae i Hydropsychidae, sa 394 jedinke ili 28.72% od ukupnog broja individua. Za njima slijede Oligochaeta, sa jedinkama vrste Eiseniella tetraedra, sa 397 jedinki ili 28.96% od ukupnog broja. Larve Chironomidae su na trećem mjestu u jesenjem aspektu sa 115 jedinki ili 8.38%. U probama ljetnjeg, ali ne i jesenjeg aspekta su pronađeni puževi iz familije Lymnaeidae, školjke roda Pisidium, nedeterminisane larve Diptera, kao i larve familija Simulidae i Anthomydae. Jesenji aspekt je u odnosu na ljetnji bogatiji za predstavnike iz šest taksona: Anisus vortex, Theodoxus sp., Asellus aquaticus, Ephe- mera vulgata, Hydroptilidae i Psychodidae.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 117 ZOOBENTOS I DNEVNE OSCILACIJE VRBASA

Tabela 2. Kvalitativni i kvantitativni sastav zoobentosa rijeke Vrbas 300 m uzvodno od vodozahvata Novoselija 2008. godine Table 2. Qualitative and quantitative composition of the zoobenthos of the Vrbas River 300 m upstream of the intake Novoselija 2008 Ljeto Jesen Takson n % n % Hydrobiidae 192 2.69 51 3.72 Ancylus fluviatilis 71 0.99 27 1.97 Amphimelania sp. 20 0.28 3 0.22 Planorbidae 14 0.20 2 0.15 Anisus vortex 1 0.07 Lymnaeidae 1 0.01 Theodoxus sp. 2 0.15 Sphaerium sp. 3 0.04 1 0.07 Pisidium sp. 2 0.03 Oligochaeta 527 7.38 362 26.38 Eiseniella tetraedra 111 1.55 35 2.55 Hirudinea 12 0.17 11 0.80 Asellus aquaticus 26 1.90 Gammarus sp. 132 1.85 22 1.60 Acarina 288 4.03 11 0.80 Plecoptera 39 0.55 4 0.29 Ephemeroptera 278 3.89 94 6.85 Ephemera vulgata 2 0.15 Stenelmis sp. 459 6.43 77 5.61 Elmis sp. 101 1.41 13 0.95 Trichoptera 1227 17.18 273 19.90 Hydropsychidae 185 2.59 1 0.07 Hydroptilidae 120 8.75 Diptera (larve) 5 0.07 Diptera (lutke) 187 2.62 12 0.87 Simulidae 120 1.68 Chironomidae 2824 39.55 115 8.38 Tipulidae 334 4.68 87 6.34 Anthomydae 1 0.01 Rhagionidae 7 0.10 3 0.22 Psychodidae 17 1.24 Ukupno 7140 100.00 1372 100.00 Do sličnih podataka o kvalitativnom sastavu se došlo ispitivanjem zajednice zoobentosa na istom lokalitetu, Mitrina luka, u proljetnjem i ljetnjem aspektu 2007. godine. Probe ljetnjeg aspekta su pokazale veću gustinu naselja zoobentosa nego probe proljetnog aspekta (Pavlović i sar., 2008). U cilju utvrđivanja dejstva oscilacija nivoa vode Vrbasa na faunu dna izvršena su poređenja kvantitativne zastupljenosti zoobentosa po probama uzetim na istoj udaljenosti od obale, ali za vrijeme različitog vodostaja. Komparacijom gustine naselja zoobentosa dvije probe ljetnjeg aspekta, sa referentne tačke, utvrđen je veći broj jedinki na jedinicu probne površine (387) za vrijeme visokog vodostaja nakon jednog sata, nego za vrijeme visokog vodostaja nakon četiri sata (53). Predstavnici klase Bivalvia nisu pronađe- ni u probi sakupljenoj jedan sat nakon podizanja nivoa vode Vrbasa (Slika 2).

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 118 Nevenka PAVLOVIĆ, D. ČOLIĆ & Dejan DMITROVIĆ

Visok vodostaj 9 nakon 4h 72 1 Insecta 148 Acarina 3 Oligochaeta Visok vodostaj 6 nakon 1h Hirudinea Gastropoda 7 Bivalvia 36 157

Slika 2. Odnos gustine naselja zoobentosa u probama uzetim sa referentne tačke u ljetnjem aspektu za vrijeme visokog vodostaja nakon 1 i 4 h Figure 2. The ratio of density of zoobenthos settlements in the probes taken from the reference point in the summer aspect during high water after 1 and 4 h

U probi sakupljenoj na tački koja je prema središtu korita udaljena 3 m od referentne, jedan sat nakon podizanja nivoa vode, pronađen je veći broj jedinki (428), nego u probi uzetoj tri sata poslije (174). Odstupanje od ovog trenda pokazuju predstavnici klase Gastropoda čija je gustina naselja veća u probi uzetoj nakon četiri sata (Slika 3).

24 Visok vodostaj 15 nakon 4h 62 1 Insecta Acarina 4 31 7 Crustacea Visok vodostaj Oligochaeta nakon 1h Gastropoda 3 113 Bivalvia 3 339

Slika 3. Odnos gustine naselja zoobentosa u probama uzetim sa tačke koja je udaljena 3 m od referentne u ljetnjem aspektu za vrijeme visokog vodostaja nakon 1 i 4 h Figure 3. The ratio of density of zoobenthos settlements in the probes taken from the point 3 m from the reference point in the summer during high water after 1 and 4 h

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 119 ZOOBENTOS I DNEVNE OSCILACIJE VRBASA

Obradom materijala sakupljenog u ljetnjem aspektu na tački koja je 6 m udaljena od obale pronađene su ukupno 1393 jedinke za vrijeme niskog vodostaja, 462 pri povišenom vodostaju nakon jednog sata i 340 jedinki nakon četiri sata od porasta nivoa vode (Tabela 3).

Tabela 3. Sastav zoobentosa na tački udaljenoj 6 m od obale rijeke Vrbas, u ljetnjem i jesenjem aspektu 2008. godine, za vrijeme niskog i visokog vodostaja Table 3. The composition of zoobenthos in Section 6 m away from the river Vrbas in the summer and autumn aspect 2008, during low and high water

Ljetnji aspekt Jesenji aspekt Takson Nizak Visok vodostaj Visok vodostaj Nizak Visok vodostaj vodostaj nakon 1 h nakon 4 h vodostaj nakon 2 h Insecta 1136 401 233 137 243 Acarina 160 12 2 6 Crustacea 17 8 5 15 14 Oligochaeta 60 26 93 53 144 Hirudinea 1 6 5 Gastropoda 20 13 9 7 42 Bivalvia 1 1 Ukupno 1393 462 340 220 455 Povećavanjem nivoa vode smanjuje se gustina zoobentosa na ovoj tački u ljetnjem aspektu. Odstupanje od trenda su pokazali predstavnici klase Oli- gochaeta, čija je brojnost najveća u probi uzetoj za vrijeme visokog vodostaja nakon četiri sata. Za razliku od ljetnjeg, u jesenjem aspektu na istoj tački (6 m od obale) je utvrđen dva puta veći broj jedinki u probi sakupljenoj za vrijeme visokog vodostaja nakon dva sata (455) nego u probi uzetoj za vrijeme niskog nivoa vode (220). Povećanje gustine naselja nije zabilježeno za klase Crusatacea i Hirudinea, čiji je broj jedinki na jedinicu probne površine ostao približno isti sa porastom nivoa vode. Na tački udaljenoj 15 m od obale ka središtu korita rijeke Vrbas u ljetnjem aspektu je izbrojano 2257 jedinki na probnu površinu, a u jesenjem oko tri puta manje jedinki (698). Za razliku od njih na tački udaljenoj 27 m od obale uzeta je samo jedna proba za vrijeme niskog vodostaja u ljetnjem aspektu u kojoj je pronađeno 1645 jedinki. Kvalitativnom i kvantitativnom analizom svih 12 sakupljenih proba zoobentosa izdvojeno je ukupno 8512 jedinki. Ukupan broj izdvojenih organizama iz svih pet proba sakupljenih za vrijeme niskog vodostaja je 6213, a srednja vrijednost gustine naselja zoobentosa po probi 1242.60. U pet uzoraka koji su uzeti za vrijeme visokog vodostaja nakon jednog sata i dva sata izbrojane su ukupno 1732 jedinke, sa prosječnim brojem 433.00. Četiri sata nakon podizanja nivoa vode uzete su tri probe zoobentosa čijom

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 120 Nevenka PAVLOVIĆ, D. ČOLIĆ & Dejan DMITROVIĆ analizom je pronađeno ukupno 567 jedinki, pri čemu srednja vrijednost broja jedinki iznosi 189.00 (Slika 4). Ova pojava se može dovesti u vezu sa oscilacijama nivoa vode Vrbasa, jer gustina naselja zoobentosa raste sa smanjivanjem zapremine vode za vrijeme niskog vodostaja. Pri povećanju nivoa vode zapremina biotopa se povećava, a gustina naselja zoobentosa smanjuje, pri čemu je gustina manja četiri sata nakon podizanja nivoa vode nego nakon jednog sata. Razlog treba tražiti u migraciji članova zajednice zoobentosa u toku zauzimanja privremeno pristupačnih ekoloških niša, kako prostornih, tako i trofičkih. Pored disperzionih pojava izazvanih vlastitim pokretima organizama, njihova gustina se smanjuje, takođe, jer jedan dio invertebrata dna biva ot- plavljen za vrijeme visokog vodostaja. Otplavljivanje stoji u direktnoj vezi sa povećanjem nivoa vode, jer u uslovima povišenog vodostaja raste i brzina protoka vode, kojoj neki organizmi ne uspijevaju da se odupru.

1400

1200 1242.60

1000

800

600

400 433.00

200 189.00 Srednja vrijednost broja jedinki 0 Nizak vodostaj Visok vodostaj nakon Visok vodostaj nakon 1h i 2h 4h

Slika 4. Srednja vrijednost gustine naselja zoobentosa u odnosu na stanje vodostaja rijeke Vrbas uzvodno od vodozahvata „Novoselija“ na lokalitetu Mitrina luka 2008. godine Figure 4. The mean of density of zoobenthos settlements in relation to the state of the Vrbas River water levels upstream of the intake „Novoselija“ at the location Mitrina luka in 2008

Srednja vrijednost gustine naselja zoobentosa na jedinicu probne po- vršine opada od središta riječnog korita prema obali (Slika 5). Uočena pravilnost se može objasniti oscilacijama nivoa vode, usljed kojih prve dvije tačke od obale (referentna tačka i tačka udaljena 3 m od obale) za vrijeme niskog vodostaja ostaju bez vode. Tom prilikom članovi zajednice zoobentosa migriraju ka središtu korita Vrbasa, gdje se njihova gustina povećava. Tačke udaljene 27 m, 15 m i 6 m od obale ne ostaju na suvom usljed oscilacija nivoa vode Vrbasa, pa pokazuju najveću gustinu naselja zoobentosa.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 121 ZOOBENTOS I DNEVNE OSCILACIJE VRBASA

1800 1600 1645.00 1477.50 1400 1200 1000 800

600 574.00 400 301.00 200 220.00 Srednja vrijednost broja jedinki 0 27m 15m 6m 3m Referentna tačka

Slika 5. Srednja vrijednost gustine naselja zoobentosa po tačkama uzorkovanja na profilu od obale ka središtu korita rijeke Vrbas uzvodno od vodozahvata „Novoselija“ na lokalitetu Mitrina luka, 2008. godine Figure 5. The mean of density of zoobenthos settlements in sampling points on the profile from the coast towards the center of the Vrbas River upstream of the intake „Novoselija“ at the location of Mitrina luka, in 2008

Praćenjem stanja bentoskih Arthropoda u zavisnosti od oscilacija rijeke Vrbas, u dijelu toka nizvodno od Gradskog mosta u Banjoj Luci, uočen je, takođe, opadajući trend gustine naselja ove zajednice, na profilu od središta korita prema obali, izuzev tačke na 7 m. Ova tačka se nalazi na polovini du- žine transferzalnog profila (između obale i središta korita rijeke) i predstavlja dio staništa koji je stalno pod vodom. Organizmi migriraju za vrijeme visoke vode prema obali, a tokom nižeg vodostaja ka središtu korita, koncentrišući se pri tome na ovoj tački. Migriranje organizama u oba pravca radi pronalaska najpovoljnijih uslova za život u tijesnoj je vezi sa fluktuacijama u režimu rada HE „Bočac“ na rijeci Vrbas (Matijašević i sar., 2010). Korelacija između oscilacija nivoa vode i živog naselja je izučavana i na primjeru perifitonske zajednice rijeke Svratka ispod brane akumulacije Brno (Koudelková, 1999). Kao najvažniji faktor distribucije perifitona navodi se promjena nivoa vode praćena povremenim sušenjem tla, kao i brzina strujanja vode.

ZAKLJUČAK Praćen je uticaj dnevnih oscilacija nivoa vode na distribuciju i sastav zoobentosa Vrbasa iznad vodozahvata „Novoselija“.

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 122 Nevenka PAVLOVIĆ, D. ČOLIĆ & Dejan DMITROVIĆ

Prikupljeno je ukupno 12 proba, na pet tačaka različito udaljenih od obale, pet proba za vrijeme niskog vodostaja i sedam za vrijeme visokog. Od ukupnog broja proba devet je sakupljeno u ljetnjem aspektu (juli 2008. godine), a tri su uzete u jesenjem aspektu (novembar 2008. godine). U probama ljetnjeg aspekta je pronađeno više organizama, ukupno 7140 iz 24 taksona. Dominirale su Chironomidae (2824 ili 39.55%). Zoobentos jesenjeg aspekta je kvalitativno raznovrsniji, ali kvantitativno siromašniji od ljetnjeg. U probama jesenjeg aspekta su sakupljene ukupno 1372 jedinke iz 36 taksona, sa brojčanom dominacijom Trichoptera (394 ili 28.72%). Oscilacije vodostaja rijeke Vrbas na ispitivanom lokalitetu utiču na distribuciju, kvalitativni i kvantitativni sastav zoobentosa. Najveću srednju vrijednost gustine naselja zoobentosa (1242.60) pokazuju probe sakupljene za vrijeme niskog vodostaja. Razlog je migracija organizama za vodom koja se povlači prema središtu korita. Pri visokom vodostaju srednja vrijednost gustine naselja zoobentosa se smanjuje sa 433.00, nakon jedog sata od podizanja nivoa vode, na 189.00, nakon četiri sata od podizanja nivoa vode. Organizmi migriraju ka dijelovima korita koji su privremeno pod vodom, dok jedan dio njih biva otplav- ljen usljed povećanog protoka. Pod uticajem oscilacija smanjuje se srednja vrijednost gustine naselja zoobentosa na transferzalnom profilu Vrbasa, od središta korita ka obali.

Literatura Aganović M. 1952. Proučavanje pitanja minimalne mjere za lipljena u rijekama: Drini, Bosni i Vrbasu. Ribarski list, Sarajevo, XXVII 3: 45-72. Cvijić D., Blagojević S. 1984. Biološki aspekt degradacije donjeg toka rijeke Vrbas. Vodoprivreda Banja Luka, 15: 307-311. Cvijić D., Blagojević S., Mišić T., Rikalo LJ. 1984. Prilog proučavanja samo- prečišćavanja vodotokova u Bos. Krajini (Vrbas, Una i Sana). Zaštita i unapređenje čovjekove sredine 2: 29-34. Davis J. A., Barmuta L. J. 1989. An ecologically useful classification of mean and near-bed flows in streams and rivers. Freshwater Biology, 21: 271- 282. Fitter R., Manuel R. 1986. Field Guide to the Freshwater Life of Britain and North West Europe. Collins, London.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 123 ZOOBENTOS I DNEVNE OSCILACIJE VRBASA

Kerovec M. 1986. Priručnik za upoznavanje beskralješnjaka naših potoka i rijeka. Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb. Koudelková B. 1999. Spatial distribution in the peripyton community in the cross section of the Svratka river below the dam of the Brno reservoir. Scripta Fac. Sci. Nat. Univ. Masaryk. Brun. Vol. 25, Biology: 53-66. Lindström E. A., Traaen, T. S. 1984. Influence of current velocity on pe- riphyton distribution and succession in Norwegian soft water stream. – Verh. Int. Ver. Theor. Angew. Limnol., 22: 1965-1972. Macan T. T. 1959. A guide to Freshwater Invertebrate Animals. Longman. Matijašević L., Pavlović N., Dmitrović D. 2010. Uticaj oscilacija Vrbasa na raspored bentoskih Arthropoda nizvodno od gradskog mosta u Banja Luci. Program rada i zbornik sažetaka – I Simpozijum ekologa Republi- ke Srpske, Banja Luka: 122-123. Nilsson A. 2005. The Aquatic Insects of North Europe 1. Apollo Books, Denmark. Nilsson A. 2005a. The Aquatic Insects of North Europe 2. Apollo Books, Denmark. Pavlović N., Radević M., Filipović S., Balaban M., Boroja M., Đurđević S., Manojlović M. 2008. Stanje zoobentosa Vrbasa uzvodno od fabri- ke vode Novoselija. Srpsko društvo za zaštitu voda. 37. Konferencija o aktuelnim problemima korišćenja i zaštite vode „Voda 2008“. Zbronik radova. Mataruška Banja: 77-80. Pavlović N., Škrbić A., Filipović S., Maksimović T., Dmitrović D. 2008а. Uticaj otpadnih voda Banjaluče pivare na stanje ekosistema Vrbas. Na- učno-stručni skup sa međunarodnim učešćem „Savremene tehnologije za održivi razvoj gradova“. Zbornik radova. Banja Luka: 601-609. Pujin V. 1998. Hidrobiologija, priručnik za studente i postdiplomce. Novi Sad. Radević M. 2000. Ekološki i cenotički odnosi faune riba u srednjem i donjem toku Vrbasa i ribnjaku Bardača. Prirodno-matematički fakultet, Banja Luka: 1-236. Stanković S. 1962. Ekologija životinja. Univerzitet u Beogradu. Statzner B., Gore J. A., Resh V. H. 1988. Hydraulic stream ecology: Obser- ved patterns and potential applications. Journ. North Amer. Benthol.

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 124 Nevenka PAVLOVIĆ, D. ČOLIĆ & Dejan DMITROVIĆ

Soc., 7: 307-360. Trožić-Borovac S. 2005. Ekološke osobenosti sliva rijeke Lašve. Javno pre- duzeće za „Vodno područje slivova rijeke Save“. Voda i mi, Sarajevo, 45: 26-35. Trožić-Borovac S. 2005a. Zoobentos sliva Neretve. Zbornik radova Građe- vinskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru: 581-590. Trožić-Borovac S., Rožajac E. 2006. Biološka ocjena kvaliteta vode rijeke Sane. Javno preduzeće za „Vodno područje slivova rijeke Save“, Voda i mi, Sarajevo, 51: 33-43. Trožić-Borovac S., Škrijelj R. 2000. Makroinvertebrata u ocjeni kvaliteta vode gornjeg toka rijeke Une. Veterinaria, 49 (3-4): 321-332. Yong W. J. 1992. Clasification of the criteria used to identify near – bed flow regimes. Freshwater Biology, 28: 383-391.

Rukopis primljen/Manuscript received: 8. 9. 2011. Rukopis prihvaćen/Manuscript accepted: 20. 7. 2012.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 125

ISBN: 978-9958-501-81-4 2012 DOI: 10.5644/proc.eco-03.08 MODELIRANJE STANIŠTA DIVLJAČI GAME HABITATS MODELING

Saša KUNOVAC1, Mersad OMANOVIĆ2 1Šumarski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovina e-mail: [email protected] 2KJKP „Park“ d. o. o. Sarajevo, Bosna i Hercegovina e-mail: [email protected]

SAŽETAK Savremeno lovno gospodarenje temelji se na realnoj procjeni prirodnih mo- gućnosti staništa u odnosu na životne zahtjeve gospodarskih, glavnih ili osnovnih vrsta divljači koje u njemu žive, kako bi se utvrdio bonitet staništa za tu vrstu, a zatim – uzimajući u obzir i veličinu staništa – lovnoproduktivna površina, te na kraju njegov optimalni kapacitet za svaku pojedinu vrstu. Ovo je neophodna aktivnost na osnovu koje vršimo planiranje, a kasnije preduzimamo odgovaraju- će gospodarske mjere kojima nastojimo da podržimo populacije svake od gospodarskih vrsta da dostignu nivo optimalnih kapaciteta u staništu, a ostalih da zadrže reproduktivnu sposobnost i podnošljivu brojnost. U praksi, stanište određene vrste divljači obuhvata dio ili dijelove lovišta, a vrlo rijetko cijeli prostor lovišta, u kojima ta vrsta divljači može da zadovolji svoje život- ne potrebe u prirodi, tj. da ima odgovarajuće uslove za podmirenje potreba za hranom, vodom i zaklonom, kao i odgovarajućim prostorom za uspješnu reprodukciju i normalan razvoj. Kod određivanja kapaciteta lovišta za određenu vrstu divljači mi uzimamo u obzir sumu kapaciteta staništa (ako ih ima više unutar lovišta za tu vrstu divljači), te je zbirno izražavamo kao kapacitet lovišta za dotičnu vrstu. MODELIRANJE STANIŠTA DIVLJAČI

Određivanje ukupne veličine staništa neke vrste divljači, unutar određenog prostora, jest najvažniji posao lovnih stručnjaka. Upotreba geoinformacionih tehnologija umnogome olakšava ovu aktivnost, poštujući najprije zakonske odredbe o kategoriji lovišta (u odnosu na nadmorsku visinu), a potom i tip lovi- šta u odnosu na preovlađujuće površine unutar istog. U ovom radu, prikazali smo modeliranje staništa divljači, korištenjem geoinformacione [GI] tehnologije.

Ključne riječi: stanište, divljač, lovnoproduktivna površina, geografski informacioni sistem, struktura baze podataka

ABSTRACT Modern Hunting and wildlife preservation is based on a realistic assessment of natural habitat features in relation to main or primary game species that live in it. Aim is to determine the habitat quality – species specific, its size and carrying capacity for each species. This is a necessary as basis for sustainable management with tendency to support the population of each species to reach the optimal capacity of the habitat, and the other to maintain reproductive capacity. In practice, certain types of wildlife habitat includes part or parts, but rarely the whole area of hunting grounds, where this game species can meet their needs in nature – adequate conditions to meet needs for food, water and shelter, and adequate space for successful reproduction and normal development. To determining the capacity for a particular game species we take into account the sum of appropriate habitats within hunting ground (if there are more than one for certain game species), and than expressed it as hunting ground capacity for target species. Determination the total habitat size for certain game species, within a certain area, is the most important acitivity for game managers. The use of GeoInforma- tion technology is very helpful, considering categories of hunting grounds according to legislation, (in relation to altitude) and hunting ground type (in relation to the dominant land cover). In this paper we present Game Habitats Modeling by GeoInformation technology [GI].

Key words: habitat, game, carrying capacity, geographic information system [GIS], database structure

UVOD Savremeno lovno gospodarenje temelji se na realnoj procjeni prirodnih mogućnosti staništa u odnosu na životne zahtjeve gospodarskih, glavnih

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 128 Saša KUNOVAC & Mersad OMANOVIĆ ili osnovnih vrsta divljači koje u njemu žive, kako bi se utvrdio bonitet staništa za tu vrstu, a zatim – uzimajući u obzir i veličinu staništa – lovnoproduktivna površina, te na kraju njegov optimalni kapacitet za svaku pojedinu vrstu. Ovo je neophodna aktivnost na osnovu koje vršimo planiranje, a kasnije preduzimamo odgovarajuće gospodarske mjere kojima nastojimo da podržimo populacije svake od gospodarskih vrsta da dostignu nivo optimalnih kapaciteta u staništu, a ostalih da zadrže reproduktivnu sposobnost i podnošljivu brojnost. U praksi, stanište određene vrste divljači obuhvata dio ili dijelove lovi- šta, a vrlo rijetko cijeli prostor lovišta, u kojima ta vrsta divljači može da zadovolji svoje životne potrebe u prirodi, tj. da ima odgovarajuće uslove za podmirenje potreba za hranom, vodom i zaklonom, kao i odgovarajućim prostorom za uspješnu reprodukciju i normalan razvoj. Kod određivanja kapaciteta lovišta za određenu vrstu divljači mi uzimamo u obzir sumu kapaciteta staništa (ako ih ima više unutar lovišta za tu vrstu divljači), te je zbirno izražavamo kao kapacitet lovišta za dotičnu vrstu. Određivanje ukupne veličine staništa neke vrste divljači unutar određe- nog prostora najvažniji je posao lovnih stručnjaka. Upotreba geoinformacionih tehnologija umnogome olakšava ovu aktivnost, poštujući najprije zakonske odredbe o kategoriji lovišta (u odnosu na nadmorsku visinu), a potom i tip lovišta u odnosu na preovlađujuće površine unutar istog. U ovom radu, prikazali smo modeliranje staništa divljači, na primjeru staništa medvjeda mrkog (Ursus arctos L.) korištenjem geoinformacione [GI] tehnologije.

MATERIJAL I METODE U Bosni i Hercegovini medvjed naseljava brdski i planinski pojas, pre- težno pokriven šumom i raznolikim izvorima hrane biljnog i životinjskog porijekla, s obzirom na potrebe medvjeda za staništima različitih karakteristika, odnosno različitim tipovima šumskih zajednica, od zrelih lišćar- skih sastojina, pri čemu prvenstvo imaju vrste sa teškim sjemenom (hrast, bukva), do nepristupačnih planinskih predjela sa pogodnim mjestima za brloženje i izuzetno potrebnim mirom u to doba godine. Područja livada, planinskih pašnjaka i guštika su takođe neophodna, kao i voda u stani- štu. Za medvjede, uz osnovne elemente u staništu, jako je važan i prostor, odnosno mogućnost kretanja u svim pravcima, uključujući i veliki raspon nadmorskih visina, ovisno od doba godine. U Bosni i Hercegovini, ovakva staništa nalaze se u planinskim masivima sjeverozapadne, zapadne, centralne i istočne Bosne.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 129 MODELIRANJE STANIŠTA DIVLJAČI

Ova stalna staništa medvjeda nalaze se u okviru Uzgojnih područja za medvjeda, u skladu sa Zakonskim odlukama, odnosno proglašenju Uzgoj- nih područja za medvjeda u Federaciji BiH i Republici Srpskoj. Površine unutar nekog staništa možemo podijeliti na lovnoproduktivne i lovnoneproduktivne, te na lovne i nelovne. Lovnoproduktivne površine su one površine koje imaju uslove za opstanak (hrana, voda, zaklon i odgovarajući prostor), reprodukciju i razvoj određene vrste divljači. Lovnoneproduktivnim površinama za određenu vrstu divljači smatraju se sve one površine na kojima ne postoji barem jedan od pobrojanih uslova. Lovne površine u lovištu su sve one površine na kojima korisnik lovišta može nesmetano provoditi lovno-gospodarske mjere, te radove na zaštiti i uzgajanju divljači, uređenju lovišta i korištenju jedne ili više vrsta divljači, a da pri tome nisu ugroženi interesi drugih privrednih grana, odnosno da se provođenjem lovstva na tim površinama ne dovode u opasnost druga lica ili nanose veće štete lokalnoj privredi. Unutar Zakonom određenih granica Uzgojnih područja, upotrebom GI tehnologije najprije se izdvajaju stalna staništa medvjeda, isključivanjem površina ispod 400 m n. v., a potom i sve lovnoneproduktivne i nelovne površine u skladu sa odredbama Zakona o lovstvu, kako je prikazano na karti 1. (Slika 1). Prema ovome, ukupna veličina staništa medvjeda, unutar uzgojnih područja, obuhvata više od 1.000.000 hektara.

Slika 1. Uzgojna područja za medvjeda Figure 1. Breeding areas for bears

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 130 Saša KUNOVAC & Mersad OMANOVIĆ

Sljedeći korak, shodno odredbama odluka o Proglašenju Uzgojnih pod- ručja za medvjeda, u kojima je naglašeno da su korisnici lovišta unutar svakog Uzgojnog područja dužni donositi usaglašene Godišnje planove gazdovanja medvjedom, predstavlja izdvajanje kategorija površina u skladu sa Pravilnikom o sadržaju, načinu izrade i nosiocima izrade lovnoprivredne osnove i godišnjeg plana gazdovanja, odnosno prateće Stručne podloge za bonitiranje i utvrđivanje lovnoproduktivnih površina unutar lovišta, i u skladu sa Pravilnikom o katastru lovišta. Prema kriterijima Stručne podloge, kao lovnoproduktivne površine za medvjeda određuju se šume i šumsko zemljište, pašnjaci i livade. U skladu sa kvalitetom šumskih sastojina, pašnjaka i livada, uz uvažavanje potencijalnih konflikata sa čovjekom i njegovom imovinom, vrši se odabir ukupnih površina koje predstavljaju stalna staništa medvjeda prema kalkulaci- ji prikazanoj u tabeli 1.

Tabela 1. Stalna staništa medvjeda u okviru uzgojnog područja Plješevica – Vitorog Table 1. Standing bear habitat in the breeding area Plješevica – Vitorog

Ukupno hektara unutar Tip površine Kriterij Odabir u % LPP Uzgojnog područja Šume i šumsko 500.828,00 <90% 60 300.496,80 zemljište Pašnjaci 100.270,00 <30% 15 15.040,50 Livade 94.237,00 <20% 10 9.423,70 UKUPNO: 324.961,00

Geoinformaciona tehnologija [GI] u službi modeliranja staništa divlja- či podrazumijeva korištenje digitalnih podataka vektorske i rasterske prirode. U konkretnom slučaju, korišteni su isključivo vektorski podaci (i) Linije – za isticanje graničnih područja, (ii) Tačke – za anotaciju i (iii) Po- vršine – kao osnova za kalkulaciju. Ograničene mogućnosti matematičkih operacija sa skupovima (Ç, È, É) su proširene primjenom superimpozije (prostorni presjek). Konkretno, presjek, unija i razlika su primijenjene na naizgled nespojivim grupama podataka: (i) Teritorija države Bosne i Her- cegovine, (ii) Površine sa nadmorskom visinom <400, 400 do 1000 i >1000, (iii) Ekološko vegetacijski rejoni, (iv) Površine tekućih i stajaćih voda BiH, (v) Površine gradova i komunikacija, odnosno buferskih zona koje tvore prema Zakonu o lovstvu FBiH i RS i (vi) Površine kultura zemljišta – šume, livade, oranice i pašnjaci.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 131 MODELIRANJE STANIŠTA DIVLJAČI

REZULTATI I DISKUSIJA Kako je prikazano na karti 2 (Slika 2), odnosno na primjeru uzgojnog područja Plješevica – Vitorog, ukupna površina Uzgojnog područja iznosi 924.073 hektara, od čega na šume i šumska zemljišta otpada 522.856 hektara, a na poljoprivredno zemljište 370.885 hektara. Površina lovnonepro- duktivnih i nelovnih površina (gradovi, putevi, pruge itd.) sa pripadajućim buferom ukupno iznosi 44.056 hektara. Za ovaj iznos umanjujemo ukupnu površinu Uzgojnog područja Plješevica – Vitorog, te kao početnu osnovu za kalkulaciju dobijamo površinu od 880.017 hektara.

Slika 2. Kulture zemljišta u okviru uzgojnog područja Plješevica – Vitorog Figure 2. Culture of the land within the breeding area Plješevica – Vitorog

Za ovakav odabir odlučili smo se prema rejonizaciji Uzgojnog pod- ručja Plješevica – Vitorog, koje obuhvata čak pet Rejona lovišta u Bosni i Hercegovini. Iz kalkulacije smo izbacili površine koje pripadaju rejo- nu nizinskih kontinentalnih lovišta, a obuhvatili površine unutar Rejona

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 132 Saša KUNOVAC & Mersad OMANOVIĆ planinskih lovišta unutrašnjih Dinarida, rejona brdskih lovišta unutraš- njih Dinarida, Rejona Planinskih submediteranskih lovišta i Rejona brdskih submediteranskih lovišta, kako je prikazano na karti 3 (Slika 3).

Slika 3. Lovni rejoni u okviru uzgojnog područja Plješevica – Vitorog Figure 3. Hunting zone in the breeding area Plješevica – Vitorog

ZAKLJUČAK Ovim radom smo pokazali da je moguće modelirati staništa divljači korištenjem geoinformacione [GI] tehnologije, ali uz obavezno poštivanje najprije zakonske regulative/odredbe o kategoriji lovišta (u odnosu na nadmorsku visinu), a potom i tipa lovišta u odnosu na preovlađujuće površine unutar istog.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 133 MODELIRANJE STANIŠTA DIVLJAČI

Prema ukupnoj veličini lovnoproduktivne površine unutar uzgojnog područja Plješevica – Vitorog u iznosu od 324.961,00 hektara i preporuče- noj gustini populacije unutar stalnih staništa medvjeda od 0,9 jedinki na 1000 hektara, slijedi da je gospodarski kapacitet Uzgojnog područja Plješe- vica – Vitorog, ukupno 292 medvjeda.

Literatura Grupa autora 2006. Ugrožene vrste divljači u Bosni i Hercegovini. MAGA Projekt i Wald projekt, Banja Luka. Kunovac i sar. 2007. Održivo gazdovanje sa divljači u posebnim lovištima u Bosni i Hercegovini. Sarajevo. Kunovac S., Mekić F., Vojniković S., Avdibegović M., Lojo A., Hukić E. 2009. Rejonizacija i kategorizacija lovišta u Federaciji BiH. Šumarski fakultet Univerziteta u Sarajevu i Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Univerzitetski udžbenik, Sarajevo. Pravilnik o sadržaju, načinu i nosiocima izrade, odnosno odobravanja lovnoprivredne osnove, godišnjeg i privremenog plana gazdovanja lovi- štem, Službene novine Federacije broj: BiH 63/06. Rješenje o osnivanju uzgojnih područja za medvjeda, Službene novine Fe- deracije BiH, broj: 63/08. Zakon o Lovstvu Federacije BiH, Službene novine Federacije BiH broj: 04/06. Zakon o izmjenama i dopunama zakona o lovstvu Republike Srpske, Služ- beni glasnik RS broj: 64/08. Haines-Young R., Green D. R., Cousins S. 1993. Landscape Ecology and GIS. Taylor & Francis, London – New York – Philadelphia.

Rukopis primljen/Manuscript received: 16. 7. 2012. Rukopis prihvaćen/Manuscript accepted: 30. 7. 2012.

134 Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine Aкадемија наука и умјетности Босне и Xерцеговине Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina Međunarodni naučni skup „Struktura i dinamika ekosistema Dinarida – stanje, mogućnosti i perspektive“ International Conference „STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES – STATUS, POSSIBILITIES AND PROSPECTS“ 15-16. juni/June 2011, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina Posebna izdanja/Special Editions CXLIX Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka Department of Natural Sciences and Mathematics Zbornik radova/Proceedings 23, 135-142.

ISBN: 978-9958-501-81-4 2012 DOI: 10.5644/proc.eco-03.09 The frequency of respiratory diseases in children of Sarajevo canton in relation to enviromental quality Učestalost respiratornih oboljenja kod djece Sarajevskog kantona u odnosu na kvalitet životne sredine

Nedžad PRAZINA1, Amira REDŽIĆ2 1Centar za ekologiju i prirodne resurse, Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovina e-mail: [email protected] 2Medicinski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovina e-mail: [email protected]

ABSTRACT During this research, it has been established that in Sarajevo area, there is a high prevalence of children suffering from bronchitis and asthma. The number of diseased children has tripled in the period of ten years. Though there is no clear evidence, it is indicative that there is a correlation between air quality and the number of diseased.

Key words: Obstructive pulmonary diseases, asthma, bronchitis, air pollution THE FREQUENCY OF RESPIRATORY DISEASES

SAŽETAK Tokom ovog istraživanja ustanovljeno je da u području Sarajeva postoji veliki broj djece oboljele od bronhitisa i astme. Broj oboljele djece se utrostručio u razdoblju od deset godina. Iako ne postoji jasan dokaz, indikativno je da postoji povezanost između kvaliteta zraka i broja oboljelih.

Ključne riječi: opstruktivne plućne bolesti, astma, bronhitis, zagađenje zraka

INTRODUCTION For a long time, diseases of respiratory system are considered to be the leading in general framework of diseases among world population, affect- ing children of different parts of the world. The proportion of this disease relates to the quality of environment, the state, trends and examples of industrial and energetic growth. Many studies have inquired into this issue, based on the samples of population living in urban area, where a factor of emission (including immision) of various polluters is identified. The high- risk group of patients, affected by different respiratory diseases are those who live and work in ecologically unsafe work area, as well as in the area of polluted air caused by active and passive smoking, pollution by inflammation of SO2 and NO2, smoke and other parameters which emphasize the high sensitivity of respiratory systems (Breen et al., 2002; Calverley et al., 2003; Celli, 1995; Compton et al., 2001; Halbert et al., 2003; Mannino, 2002; Mendell et al., 2007). Studies on Epidemiology have shown that a significant growth in prevalence of obstructive diseases among children population happened in the last 300 years. According to data of White Book on Allergies in Europe (1997), in the last two decades the percentage of children and teenagers suffering from asthma has doubled or even trip- pled. Similar case was registered in other industrial countries of the world (USA, Australia, Japan) In the majority of countries with high economic standard, prevalence rate of children with asthma is between 5 and 15%. Causes of such a high and sudden growth of incidence of children with asthma are not yet clear. Considering the short time line of these changes, we can not state that a genetic factors bare a dominant role, eventhough there are many reports on polygenic basis for asthma (Ivković-Jureković, 2006). Lately, more attention has been given to risk factors that are present in surrounding areas and the so called „western life style“. These factors are

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 136 Nedžad PRAZINA & Amira REDŽIĆ numerous and it is difficult to indentify their individual role, because their impacts are constantly mixed and summed up. However, among the most important are the allergens, other polluters, respiratory and virus infec- tions. (Viegi, Scognamiglio, Baldacci et al., 2001).

MATERIALS AND METHODS For the preparation of this work, data from Pediatric Clinic at the Uni- versity Clinical Center in Sarajevo have been used. The data have been collected out from the protocol books where all patients who seeked medi- cal help have been registered. There is a clear information about the date, place, permanent adress and sex of each patient in the protocol. This research includes only patients born and residing in Sarajevo. The age bracket of patients include patients from 3 days to 15 years of age. Data on air quality has been taken from the Federal Hidrometeorologi- cal Institute of FBIH, where, since 1974, the actions of measuring the level of sulphur dioxide concentration and the level of dust in the air are being measured, and since 2003 these measurings include the concentration of CO2, O3, NO2 and NOx. The method which was used in collecting the data on chronical pulmonary diseases is a retrospective analysis for a twelve-year period (1997-2008). The following forms of Chronic Diseases were dis- cussed: (i) Bronhitis chronica simplex (ii) Bronhitis chronica obstructiva (iii) Bronhitis chronica mukopurulenta and (iv) Asthma bronhalae. Collected data were used on the basis of statistical methods. The aim of this research is to prove the incidence of asthma and bronchitis prevalence in young children, and to try to relate this issue to the increase of air pollution.

RESULTS AND DISCUSSION Table 1 shows the overall results of research of the number of diseased in terms of asthma bronchale and bronchitis, following the age bracket and sex. This research covers the period of twelve years; however, due to in- sufficient data, only information covering the eight-year period has been found, that sums up to 23,054 patients. The number of people suffering from bronchitis is 17,503, average number per year is 21,879, while the number of patients suffering from asthma bronchale is 5,551 or approximately per year 693,9 people.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 137 THE FREQUENCY OF RESPIRATORY DISEASES

It has been confirmed that, in childhood, boys are more affected by pulmonary diseases than girls. In the sample taken out from 17,503 children affected by bronchitis, 10,937 of them are boys, and 6,566 are girls, which is 62% to 38%. Similar case is in terms of asthma: the total of 5,551 diseased, includes 3,673 (66%) , of male and 1,878 (34%) of female sex.

Table 1. Incidence of bronchitis and asthma in children according to age and sex structure Tabela 1. Učestalost pojave bronhitisa i astme kod djece prema uzrastu i spolu Age Bronchitis Bronchial Bronchitis Bronchial asthma asthma M Ž M Ž 1997 1196 568 750 446 344 224 2000 1282 821 788 494 584 237 2001 1460 551 936 524 370 181 2002 2515 408 1616 899 270 138 2005 1288 290 787 501 187 103 2006 3118 1235 2004 1114 824 411 2007 2848 1270 1741 1107 848 422 2008 3796 408 2315 1481 246 162

total 17503 5551 10937 6566 3673 1878 average 2187.9 693.9 1367.1 820.8 459.1 234.8

This data shows that the most exposed population of children suffering from bronchitis are those between the age of 1 to 10. In each age group, which have been the subject of this research,the dominant age group is that between the age of 1 to 10. In terms of bronchitis and asthma, a statistically significant difference in the number of diseased, without including the age and sex structure, has been established. It is indicative that there are differencies and various trends in terms of other factors that might point to the presence of statistically significant differences in conditions where major air changes of air quality happen, including changes of other ecological parameters within the area of living. It can be concluded, on the basis of this research, that the greatest number of people suffering from obstructive pulmonary diseases happens in Spring and Winter time. In Spring period, starting in March to June there are many people suffering from this disease, and the reason is the high concentration of pollen in the air which causes problems among people

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 138 Nedžad PRAZINA & Amira REDŽIĆ with allergies. From June till October the number of diseased rises, and the cause is the rising concentration of air pollution, fog and smog, which is characteristic for Sarajevo during Winter period.

Figure 1. Average annual concentration of sulphur-dioxide and smoke Slika 1. Prosječna godišnja koncentracija sumpor-dioksida i dima

Air polluters are connected with asthma symptoms and the state of asthma being worsened, but it seems that a chronic exposure to polluted air creates a predisposition for a respiratory system diseases in a more complex way than a simple sensitivity. Polluters can cause a bronchospasm, temporary risen the BHR and the allergy outcome, producing asthma egzacerbation. Eventhough asthma is more present in industrialized countries, there is little or no evidence of air pollution being directly responsible for the growth in prevalence of asthma in these countries (Renzetti, 2009; Houssaini et al., 2007; Wilhelm, Qian, Ritz, 2009). Sometimes it is considered that there is no real connection between the air pollution and respiratory diseases such as emphysema and chronic bronchitis. However, the symptoms of these diseases are similar to those responsible for inhaling the air polluters which suggests that these diseases can, at least, worsen by the effect of air pollution. Furthermore, the incidence of respiratory diseases is the greatest in cities with the highest level of air pollution. But the direct line that connects the high level of specific air polluter with certain respiratory disease is not ordinary. It is very difficult to prove the presence of this connection, because the urban and industrial atmosphere contains gasses and substances whose relevant concentration

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 139 THE FREQUENCY OF RESPIRATORY DISEASES fluctuates continuously, and whose interactions are very complex. The age, the level of physical vitality and general state of health, along with the quantity and frequency of exposure, affect a person’s reaction to polluted air (Ko et al., 2006; Pauwels, Buist, Calverley et al., 2001; O’Connor et al., 2008; Moshammer H., 2006; Man et al., 2003).

Figure 2. Bronchitis and Asthma trends since 1997 until 2008 Slika 2. Razvoj bronhitisa i astme od 1997 do 2008

A number of diseased children increases from year to year, which is especially visible in bronchitis. The real cause of such a trend is hard to mark, but one of the main causes is, certainly, the ever growing concentration of polluters in the atmosphere-biosphere of Sarajevo, mainly the gasses coming out of old and over-used cars with no appropriate clensing systems. The geographical position of the city, surrounded by high mountains adds to that, which again causes slow air circulation. Apart from this, the erecting of high and large buildings, without previous analysis of factors preventing air circulation, will lead to even worse situation. This is especially visible in winter months when the fog is highly present and when air pollution is intensified by the smoke coming out from boiler rooms and independent heating systems, which results in increased number of diseased-more emphasized in this period of the year. Considering the fact that air polluters spread cummulatively, depending on an individual`s genetic predisposition and many other factors, it is very difficult to decide on one specific polluter as being responsible for the obstructive pulmonary diseases. This is the reason why there is no clear evidence on this issue.

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 140 Nedžad PRAZINA & Amira REDŽIĆ

References Breen D., Churches T., Hawker F., Torzillo P. J. 2002. Acute respiratory failure secondary to chronic obstructive pulmonary disease treated in the intensive care unit: a long term follow up study. Thorax: 57:29. Calverley P. M., Walker P. 2003. Chronic obstructive pulmonary disease. Lancet, 362: 1053. Celli B. R. 1995. Pulmonary rehabilitation in patients with COPD. Am J Respir Crit Care Med, 152: 861. Compton C. H., Gubb J., Nieman R. et al. 2001. Cilomilast, a selective phosphodiesterase-4 inhibitor for treatment of patients with chronic obstructive pulmonary disease: a randomised, dose-ranging study. Lan- cet, 358: 265. Halbert R. J., Isonaka S., George D., Iqbal A. 2003. Interpreting COPD prevalence estimates: what is the true burden of disease? Chest, 123: 1684 Houssaini A. S., Messaouri H., Nasri I., Roth M. P., Nejjari C., Benchekroun M. N. 2007. Air pollution as a determinant of asthma among schoolchil- dren in Mohammedia, Morocco. Int J Environ Health Res.: 243-257. Ivković-Jureković I. 2006. Polimorfizam interleukin-4receptora alfa(IL- 4Rα) i alergijska astma u djece. Pediatar Croat: 131-137. Ko F. W., Tam W., Wong T. W., Lai C. K., Wong G. W., Leung T. F., Ng S. S., Hui D. S. 2007. Effects of air pollution on asthma hospitalization rates in different age groups in Hong Kong.Clin Exp Allergy: 1312-1319. Man S. F., McAlister F. A., Anthonisen N. R., Sin D. D. 2003. Contemporary management of chronic obstructive pulmonary disease: clinical applications. JAMA 2003; 290: 2313. Mannino D.M. Homa D.M. Akinbami LJ. et al. Chronic obstructive pulmonary disease surveillance-United States, 1971-2000. 51:1, MMWR Surveill Summ 2002; Mansour M. E., Rose B., Toole K., Luzader C. P., Atherton H. D. 2008. Pursuing perfection: an asthma quality improvement initiative in school-based health centers with community partners. Public Health Rep.: 717-723.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 141 THE FREQUENCY OF RESPIRATORY DISEASES

Mendell M. J. 2007. Indoor residential chemical emissions as risk factors for respiratory and allergic effects in children: a review.Indoor Air.: 259-277. Moshammer H., Bartonova A., Hanke W., van den Hazel P., Koppe J. G., Krämer U., Ronchetti R., Sram R. J., Wallis M., Wallner P., Zuurbier M. 2006. Air pollution: a threat to the health of our children. Acta Paediatr Suppl.: 93-105. Moura M., Junger W. L., Mendonça G. A., Leon A. P. 2009. Air quality and emergency pediatric care for symptoms of bronchial obstruction categorized by age bracket in Rio de Janeiro, Brazil. Cad Saude Publica.: 635-644. O’Connor G. T., Neas L., Vaughn B., Kattan M., Mitchell H., Crain E. F., Ev- ans R. 3rd., Gruchalla R., Morgan W., Stout J., Adams G. K., Lippmann M. 2008. Acute respiratory health effects of air pollution on children with asthma in US inner cities. J Allergy Clin Immunol.: 1133-1139. Pauwels R. A., Buist A. S., Calverley P. M. et al. 2001. Global strategy for the diagnosis, management, and prevention of chronic obstructive pulmonary disease. NHLBI/WHO Global Initiative for Chronic Obstruc- tive Lung Disease (GOLD) Workshop summary. Am J Respir Crit Care, Med: 1256-1262. Renzetti G., Silvestre G., D’Amario C., Bottini E., Gloria-Bottini F., Bottini N., Auais A., Perez M. K., Piedimonte G. 2009. Less air pollution leads to rapid reduction of airway inflammation and improved airway function in asthmatic children. Pediatrics: 1051-1058. Viegi G., Scognamiglio A., Baldacci S. et al. 2001. Epidemiology of chronic obstructive pulmonary disease (COPD). Respiration: 68-72. Wilhelm M., Qian L., Ritz B. 2009. Outdoor air pollution, family and neighborhood environment, and asthma in LA FANS children. Health Place.: 25-36.

Rukopis primljen/Manuscript received: 17. 7. 2012. Rukopis prihvaćen/Manuscript accepted: 30. 7. 2012.

142 Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine Aкадемија наука и умјетности Босне и Xерцеговине Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina Međunarodni naučni skup „Struktura i dinamika ekosistema Dinarida – stanje, mogućnosti i perspektive“ International Conference „STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES – STATUS, POSSIBILITIES AND PROSPECTS“ 15-16. juni/June 2011, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina Posebna izdanja/Special Editions CXLIX Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka Department of Natural Sciences and Mathematics Zbornik radova/Proceedings 23, 143-151.

ISBN: 978-9958-501-81-4 2012 DOI: 10.5644/proc.eco-03.10

EKOLOŠKA KARAKTERIZACIJA VEGETACIJE NASELJA BLAGAJ ECOLOGICAL CHARACTERIZATION OF THE VEGETATION IN BLAGAJ AREA

Emina ADEMOVIĆ Univerzitet „Džemal Bijedić“, Nastavnički fakultet, Sjeverni logor bb., Mostar, Bosna i Hercegovina e-mail: [email protected]

SAŽETAK Dolina rijeke Neretve, po odlikama svoga postanka, izgledu pojedinih elemenata dolinskog reljefa, svom osnovnom obliku, kao i po geografskom položaju jedinstvena je morfološka pojava u središnjem dijelu Dinarskih planina. U naselju Blagaj izabrano je više lokaliteta na kojima je izvršeno sezonsko fitocenološko snimanje. Korišten je metod Braun-Blanquet-a. Na osnovu izvrše- nih terenskih obilazaka na lokalitetu Jasenice utvrđeno je da na istom egzistira veliki broj različitih biljnih vrsta koje pripadaju različitim sistematskim kategorijama. Istraživanjem je pronađeno 86 biljnih vrsta, posebno autohtone ljekovite, jestive, aromatične i endemske biljne vrste. Na osnovu bioindikatorskih vrijednosti vaskularne flore u odnosu na stepen degradacije vegetacije i ekosistema: bioindikatori primarne (P), sekundarne (S) i tercijarne (T) vegetacije; utvrđeno je da je vegetacija na istraživanom prostoru lokaliteta Blagaj ugrožena uslijed brojnih problema uzrokovanih ljudskim aktivnostima. Većina ljudskih aktivnosti vodi ka rapidnom nestanku rijetkih i ekološ- ki specijaliziranih vrsta kao i fragmentaciji njihovih staništa. EKOLOŠKA KARAKTERIZACIJA VEGETACIJE NASELJA BLAGAJ

Stepen manifestacije ovih djelovanja dovodi u pitanje i sam opstanak ovog vrlo interesantnog lokaliteta. U ovom radu su navedeni podaci o aktualnom stanju ekosistema na području naselja Jasenice sa prijedlogom mjera za njegovo očuvanje i održivo upravljanje.

Ključne riječi: fitocenološki snimci, floristički sastav vegetacije, indikatorske vrijednosti, antropogeni faktor

ABSTRACT By the characteristics of its origin, appearance of certain elements of valley relief, as well as by its basic shape and geographical position, the Neretva valley is the unique morphological phenomenon in the central Dinarids. Seasonal phytocenological tests have been performed on several sites in Bla- gaj using Blaun-Blanquet method. During the field visits we have established that there is a large number of various plant species (86) in this area, belonging to different systematic categories, especially to autochthonic therapeutic, edible, aromatic and endemic plant species. On the basis of bioindicator values of the vascular flora in regard to the vegetation and eco-system degradation level (primary P, secundary S, and tertiary T bioindicators), it has been established that the vegetation in Blagaj area is endangered due to numerous problems caused by human activities. Most of the human activities lead towards rapid extinction of rare and ecologically specialized species as well as towards the fragmentation of their habitats. The level of manifestation of such activities brings into question the very survival of these interesting habitats. This paper offers data about the present condition of eco-system in Blagaj area along with proposals for measures to preserve and manage it sustainably.

Key words: phytocenological tests, floristic composition of vegetation, indicator values, anthropogenic factor

UVOD Kotlina Mostara pripada klimatogenoj zajednici niske šume i šikare zajednice bjelograbića Rusco-Carpinetum orientalis. Te šume su, u davno vrijeme, pokrivale velike površine današnjeg krša. Ogoljavanje krša i mije- njanje klimatskih i edafskih prilika uzrokovalo je regresiju u sastavu flore i vegetacije. Od nekadašnjih prostranih šuma danas postoje samo njihovi posljednji ostaci.

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 144 Emina ADEMOVIĆ

Područje Mostarske kotline, samim tim i naselje Blagaj, danas je, uslijed naglih promjena u načinu upravljanja prirodnim resursima, izloženo gu- bitku staništa i biološke raznolikosti. U prošlosti, ovi poremećaji su bili rezultat djelovanja prirodnih faktora, dok danas glavni uzročnik poremećaja predstavljaju različiti vidovi ljudskih aktivnosti. Ljudske aktivnosti često vode ka padu stabilnosti i narušavanju kvaliteta većine prirodnih ekosistema. Ljudske aktivnosti vode ka rapidnom nestanku rijetkih vrsta. Rezisten- cija i otpornost vegetacije na antropogene utjecaje varira ovisno o životnim formama biljaka. Degradacija staništa je u znatnoj mjeri djelovala na distribuciju pojedinih biljnih vrsta i stabilnost njihovih zajednica Na osnovu fitocenoloških snimaka obrađene su sljedeće tematike: - determinacija bioindikatorskih vrijednosti flore vaskularnih biljaka u odnosu na sljedeće parametre staništa: temeperaturu (T), svjetlost (L), vlažnost (H), reakciju tla (R), snabdjevenost tla nitroge- nom (N) i kontinentalnost (K); - determinacija bioindikatorskih vrijednosti vaskularne flore u odnosu na stepen degradacije vegetacije i ekosistema: bioindikatori primarne (P), sekundarne (S) i tercijarne (T) vegetacije; - determinacija pripadnosti životnoj formi i flornom elementu utvr- đenih vrsta biljaka;

MATERIJAL I METODE U procesu istraživanja i evaluacije vegetacije obuhvaćen je veliki broj podataka o prostornoj i vremenskoj organizaciji ekosistema, uključujući sve relevantne podatke kako za abiotičke tako i za biotičke komponente. Pored toga su evaluirali i svi drugi elementi koji su na neposredan ili posre- dan način vezani za determinaciju oblika i nivoa biološke raznolikosti kao što su: orografija, geološko-pedološke karakteristike, hidrologija, ekoklima te djelovanje antropogenog faktora manifestiranog kroz različite oblike. Za procjenu klimatskih prilika na lokalitetu Blagaj korišteni su podaci sa meteorološke stanice Mostar. U cilju što potpunijeg sagledavanja klime na istraživanom području korišteni su podaci iz Meteorološkog godišnjaka o klimatskim pokazateljima za period od 1961. do 1990. godine. Podaci o karakteristikama i distribuciji pojedinih tipova tala na istraživanom po- dručju su dobiveni na osnovu analize dostupnih literaturnih podataka iz Federalnog zavoda za agropedologiju u Sarajevu.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 145 EKOLOŠKA KARAKTERIZACIJA VEGETACIJE NASELJA BLAGAJ

Zemljišta koja su zastupljena na istraživanim lokalitetima su: rendzina, krečnjačko-dolomitna crnica (kalkomelanosol), smeđe zemljište na kreč- njaku i dolomitu (kalkokambisol) i crvenica (terra rossa). Podaci o karakteristikama geološke podloge na istraživanom području su dobiveni na osnovu analize dostupnih literaturnih podataka iz Federal- nog zavoda za geologiju u Sarajevu. Na ispitivanim lokalitetima srećemo krečnjak i dolomit. Na lokalitetu Blagaj izabrano je tri lokaliteta na kojima je urađeno po tri fitocenoloska snimka u vertikalnom profilu do nadmorske visine 20-130 m, izvršeno je sezonsko fitocenološko snimanje (proljeće, ljeto i jesen). Na lokalitetu Blagaj je urađeno po sezoni devet fitocenoloških snimaka, što znači ukupno 27 fitocenoloških snimaka po lokalitetu. Korišten je metod Braun-Blanquet (1964). Materijal je herbariziran i izvršena je determinacija pronađenih vrsta.

REZULTATI I DISKUSIJA Blagaj je lokalitet na kojem su rađeni fitocenološki snimci na nadmorskim visinama od 20 m do 130 m. Ekspozicije na ovom lokalitetu bile su različite, i to: jug (S), jugozapad (SW), istok (E), a nagib terena 10-35 stepeni. Pokrovnost na ovom lokalitetu kretala se od 30-80%. Na lokalitetu Blagaj zastupljena su 44 florna elementa. Najveći broj vrsta ima florni element smed (10 biljnih vrsta ili 9%), zatim eurassubozean- smed, subatl-smed i osmed-euras (5 biljnih vrsta ili 4%), te smed(-kont) i euras(kont)-smed (4 biljne vrste ili 2%, a smed-subatl i smed-euras dvije biljne vrste, a svi ostali florni elementi imaju po jednu biljnu vrstu (Grafikon 1).

Grafikon 1. Ukupna pripadnost flornom elementu na lokalitetu Blagaj Graph 1. The entire belonging to flora element at the locality of Blagaj

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 146 Emina ADEMOVIĆ

Na lokalitetu Blagaj zastupljeno je 13 životnih formi (Grafikon 2).

Grafikon 2. Ukupna pripadnost životnoj formi na lokalitetu Blagaj Graph 2. The entire belonging to life form at the locality of Blagaj

Na ovom lokalitetu najzastupljenije su hemikriptofite (H) sa 31 vrstom ili 36%, zatim fanerofite (P) sa 12 vrsta ili 14%, sa 5 vrsta, tj. 6%, zastupljene su terofite (T), hamefite (Ch) sa 4 vrste, tj. 3% , geofite (G) i ostale životne forme sa po dvije i jednom vrstom (Grafikon 2). Indikatora primarnih ekosistema (P) na lokalitetu „Blagaj“ ima 26% ili 22 vrste; indikatora sekundarnih (S) ekosistema ima isto 17% ili 15 vrsta; indikatora primarno-sekundarnih (PS) i sekundarno-primarnih (SP) ekosistema ima 15% ili 13 vrsta; indikatora tercijarne (T) i sekundarno-tercijarne (ST) vegetacije 7% ili 6 vrsta i indikatora primarne-tercijarne (PT), tercijar- no-sekundarne (TS) vegetacije je mali broj vrsta. Na istraživanom području lokaliteta Blagaj, kao i kod prethodnog lokaliteta, primjećuje se uticaj antropogenog faktora, tj. degradacija staništa je u porastu, što narušava stabilnost primarnog, prirodnog ekosistema na ovom području (Grafikon 3).

Grafikon 3. Numerički prikaz indikatorskih vrijednosti na lokalitetu Blagaj Graph 3. The numerical review of indicator values at the locality of Blagaj

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 147 EKOLOŠKA KARAKTERIZACIJA VEGETACIJE NASELJA BLAGAJ

Izvršena je identifikacija bioindikatorskih vrijednosti vrsta u odnosu na osnovne parametre staništa (temperaturu, vlažnost, intenzitet sunčeve svjetlosti, reakciju, u odnosu na snabdijevanje azotom, kontinentalnost i salinitet). Rezultati analize Ellenbergovih indeksa za lokalitet „Blagaj“ (Grafikon 4), ukazuju na to da prema vrijednostima indeksa za temperaturu ovaj lokalitet predstavlja montani pojas četinarskih šuma ili pojas tajgi. U odnosu na vlažnost indeks ovog lokaliteta iznosi 4,43, što ukazuje na prisustvo biljaka adaptiranih na polusuha staništa. Vrijednost indeksa za reakciju zemljišta (6,87) indicira da strukturu ovog lokaliteta čine vrste na bazičnim zemljištima. Indikatorska vrijednost u odnosu na snabdijevanje azotom (4,22) ukazuje na to da ovaj lokalitet grade vrste na submezotrofnim staništima. Indikatorska vrijednost u odnosu na svjetlost iznosi 6,72, što znači da ovdje dominiraju biljke polusje- ne-polusvjetla, fotosintetski minimum između 10% i 40% relativnog intenziteta svjetla. Indikatorska vrijednost u odnosu na kontinentalnost (3,98) indicira dominaciju suboceanskih vrsta, većinom u Centralnoj Evropi, ali se protežu i na istok i, na kraju, indikatorske vrijednosti za salinitet su iste kao na prethodnim lokalitetima, što znači da su zastupljene halofobne vrste koje se ne javljaju na slanom ili alkalnom tlu.

Grafikon 4. Ekogram lokaliteta „Blagaj“ Graph 4. Ecogram of location „Blagaj“

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 148 Emina ADEMOVIĆ

Rezultati procjene stanja vegetacije na istraživanom području, kao i rezultati analize konzervacijskih parametara (bogatstvo, raritet, endemič- nost, reprezentativnost, ugroženost i funkcija) za istraživano područje jasno ukazuju na postojanje područja koje je ugroženo ljudskim aktivnostima, a koje naseljavaju vrlo vrijedne biljne zajednice koje se odlikuju prisustvom velikog broja rijetkih i endemičnih vrsta. Sve ljudske aktivnosti vode ka rapidnom nestanku rijetkih i ekološki specijaliziranih vrsta, kao i fragmentaciji njihovog staništa. Budući da je narušavanje strukture istraživanog područja rezultat u prvom redu djelovanja antropogenog faktora, moguće je definisati zone koje će omogućiti efikasnu zaštitu biološke raznolikosti na nivou ekosistema, a to je moguće ako ova istraživanja nastavimo i proširimo na ostale ekosisteme. Na osnovu izvršenih terenskih obilazaka na datim lokalitetima utvrđe- no je da na istom egzistira veliki broj različitih biljnih vrsta koje pripadaju različitim sistematskim kategorijama. Na ovim lokalitetima je jasno izra- žena spratovnost tako da razlikujemo sprat drveća i šiblja i sprat zeljastih biljaka. Sprat drveća i šiblja zastupljen je sa 24 biljne vrste gdje dominiraju: Pinus nigra Arnold, Ruscus aculeatus L., Juniperus communis L., Aspara- gus acutifolius L., Crataegus monogyna Jacq., Colutea arborescens L., Punica granatum L., Ficus carica L., Ficus carica L... U spratu zeljastih biljaka nalazimo 62 biljne vrste gdje dominiraju Se- dum acre L., Asplenium trichomanes L., Teucrium chamaedrys L., Tussila- go farfara L., Arum maculatum L., Bellis perennis L., Linum austriacum L., Sanquisorba minor Scop. itd. Niske šume i šikare zajednice bjelograbića Rusco-Carpinetum orientalis u dolini Neretve razvijaju se u sličnim klimatskim prilikama pod kojima se razvijaju i zajednice na prostoru jugoistočnih Dinarida.

ZAKLJUČCI Na osnovu ovih činjenica moguće je procijeniti kvalitativna i kvantitativna svojstva svih releventnih parametara stanja abiotičke komponente ekosistema: intenziteta i prirodne svjetlosti, hidrotermičkog režima, pH vrijednosti, sadržaja azota, strukture zemljišta, kao i nekih drugih parametara koji su od značaja za razvoj i funkcionisanje ekosistema. Podaci koji su dobiveni na ovaj način su vrlo pouzdani i objektivni, i oni odražavaju stvarno stanje u datom ekosistemu. Na osnovu rezultata istraživanja koja obuhvataju lokalitet Blagaj mogu se izvesti sljedeći zaključci:

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 149 EKOLOŠKA KARAKTERIZACIJA VEGETACIJE NASELJA BLAGAJ

- Danas je vegetacija na istraživanom prostoru lokaliteta Jasenice ugrožena uslijed brojnih problema uzrokovanih ljudskim aktivnostima. Većina ljudskih aktivnosti vodi ka rapidnom nestanku rijetkih i ekološki specijaliziranih vrsta, kao i fragmentaciji njihovih staništa. - Rezultati analize recentnog stanja vegetacije na osnovu determini- ranih indikatora ekosistema na istraživanom području pokazuju da se pod relativno izraženim utjecajem antropogenog faktora nalazi lokalitet Jasenice. - Strategija za konzervaciju biodiverziteta na istraživanom području će biti efikasna jedino kada se na osnovu rezultata ovih istraživanja, koje je potrebno proširiti i na ostale ekosisteme, u ovoj zoni uspostavi zona sa aktivnim planom upravljanja koja će se održavati u prirodnom stanju i u okviru koje će se nesmetano odvijati prirodni procesi, što će doprinijeti očuvanju biološke raznolikosti ovog prostora.

Literatura Braun-Blanquet J. 1964. Pflanzensoziologie. Springer Verlag, Wien. Ellenberg H. 1996. Vegetation Mitteleuropas mit den Alpen. 4. Aufl. Ulmer. Stuttgart: 989. Fukarek P. 1979. Šumske biljne biljne zajednice Jugoslavije, Zadar – Plitvi- ce. Knj. I: 55-69. Hayek A. 1927–1933. Prodromus Florae peninsulae Balcanicae. Tom: I, II, III. Dahlem-Berlin. Hrvatović H. 1999. Geološki vodič kroz BiH. Zavod za geologiju. Sarajevo. Lakušić R., Pavlović D., Redžić S. 1982. The Chorologic, Ecologic and Flo- ristic Differentiation of the Forests and the Scrubs with Carpinus orientalis Mill. and Ostrya carpinifolia Scop. in Yugoslavia. Glas. Republ. zavoda zašt. prirode – Prirodnjačkog muzeja, Titograd, 15: 103-116. Oberdorfer E. 1986. Pflanzensoziologische excursions flora. Verlag Eugen Ulmer, Stuttgart. Raunkiaer C. 1905. Types biologiques pour la geographie botanique. Over- sigt Danska Vidensk, Selskab.

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 150 Emina ADEMOVIĆ

Redžić S., Barudanović S., Radević M.(eds.). 2008. Bosna i Hercegovina – zemlja raznolikosti. Bemust, Sarajevo. Stefanović V., Beus V., Burlica Č., Dizdarević H., Vukorep I. 1983. Eko- loško-vegetacijska rejonizacija Bosne i Hercegovine. Šumarski fakultet, Posebna izdanja, 17: 1-49.

Rukopis primljen/Manuscript received: 21. 9. 2011. Rukopis prihvaćen/Manuscript accepted: 20. 7. 2012.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 151

ISBN: 978-9958-501-81-4 2012 DOI: 10.5644/proc.eco-03.11 DISTRIBUCIJA BJELONOGOG RAKA AUSTROPOTAMOBIUS pallipes species complex (Astacoidea; Astacidae) u Bosni i Hercegovini The distribution of the white-clawed crayfish Austropotamobius pallipes species complex (Astacoidea; Astacidae) in Bosnia and Herzegovina Sadbera TROŽIĆ-BOROVAC Prirodno-matematički fakultet Sarajevo Zmaja od Bosne 33-35, Sarajevo, Bosna i Hercegovina e-mail: [email protected]

SAŽETAK U radu je prikazana distribucija bjelonogog raka Austropotamobius pallipes na području Bosne i Hercegovine koji je uslijed taksonomske nedefinisanosti dobio status species complex (kompleks vrsta). Distribucija je rezultat analize historijskih i novih podataka koji su rezultat istraživanja od 2000. do 2010. godine. Prema historijskim podacima ova vrsta registrovana je prvi put u Livnu kao Asta- cus pallipes, a kasnije u slivu Cetine i u Hercegovini. Novi nalazi o distribuciju ukazuju na njegovo rasprostranjenje u slivu Neretve i slivu Une. Konstatovani su habitati bjelonogog raka u jezerima Boračko jezero i Mostarsko blato zajedno sa plemenitim rakom Astacus astacus. Populacije konstatovane na području Bosne i Hercegovine karakterišu variranja morfometrijskih parametara (širine i dužine rostruma, dužina cephalotoraksa i sl.) kao i populacija na području Evrope. Kao najstarija vrsta iz familije Astacidae i osjetljiva na organsko opterećenje, zahtijeva urgentnu zaštitu na svim nivoima na prostoru naše države.

Ključne riječi: ugroženost, kompleks vrsta, bjelonogi rak DISTRIBUCIJA AUSTROPOTAMOBIUS pallipes species complex

ABSTRACT The work presents the distribution of the white-clawed crayfish Austropota- mobius pallipes in Bosnia and Herzegovina which, due to the fact the species was undefined, was given the status species complex. The distribution is a the result of historical data analysis and new data which are the result of the research done 2000 – 2010. According to historical data, this species was first registered in Livno as Astacus pallipes, and later on in the Cetina river, in Herzegovina. New finding on the distributions point to that this species is spread out in the Neretva and Una river basins. Habitats of the white-clawed crayfish have been found in lakes (Boracko Lake and Mostarsko Blato) together with the noble crayfish Astacus astacus. The populations found on the territory of Bosnia and Herzegovina are characterized by variation of the morphometric parameters (width and length of the rostrum, cephalothorax length etc.), as are the populations in throughout Europe. As the eldest species from the family of Astacidae and as sensitive to organic pollution, they require urgent protection at all levels in the territory of our country. Key words: endangerement, species complex, white-clawed crayfish

UVOD Riječni rakovi su monofiletska skupina unutar Reptantia reda Decapoda koji obuhvata dvije nadfamilije Atacoidea (Sjeverna hemisfera: familije Asta- cidae i Cambaridae) i nadfamilija Parastacoidea (Južna hemisfera: familija Parastacidae). Naseljavaju sve kontinente osim Afrike (osim Madagaskara), na Antartiku (osim fosila) i u Indiji. Do danas je utvrđeno dva centra diverziteta u Sjevernoj americi i Australiji. U svjetskoj fauni do danas je opisano preko 540 vrsta i podvrsta riječnih rakova iz familije Astacidae, od čega je najveći broj distribuiran na prostoru Sjeverne Amerike (77%) i Australiji (20%), samo 1,5% otpada na vrste u Južnoj Americi i Europi (Maguire, 2002; Souty-Grosset et al., 2006). Familija riječnih rakova Astacidae obuhvata tri roda: Astacus, Austro- potamobius i Pacifastacus. Dva roda su autohtona za područje Evrope, dok je rod Pacifastacus alohton i javlja se u evropskim vodama (introdukcija). Kao rezultat pet taksonomskih revizija u posljednjih 50 godina, utvrđeno je da je pet vrsta riječnih rakova autohtono za prostor Evrope: Astacus astacus (Linnaeus, 1758), Astacus pachypus Rathke (1837), Astacus leptodactylus Eschscholtz (1823) kompleks vrsta (species complex), Austropotamobius torrentium (Schrank, 1803) i Austropotamobius pallipes (Lereboullet, 1858) kompleks vrsta (species complex). Sadašnja distribucija riječnih rakova u Evropi rezultat je prirodnih događanja od Pleistocena prema sadašnjem vremenu koje je obilježeno pojačanim negativnim efektima antropogenog faktora. Istraživanja na području filogenije riječnih rakova pokazala su da je rod Austropotamobius stariji od roda Astacus, a vrsta A. pallipes najstarija vrsta koja se u tercijeru (miocen), kada nisu postojale barijere kao Alpe i Pirineji,

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 154 Sadbera TROŽIĆ-BOROVAC rasprostirala po cijeloj Evropi. U Ponto-kaspijskom bazenu se kasnije počela širiti vrsta A. torrentium. Rod Astacus je mlađi po postanku i rasprostranjen istočnije od roda Austropotamobius (Souty-Grosset et al., 2006) Prema navodima Westmann (1991), još u vrijeme Aristotela 300 p. n. e. bilo je istaknuto poznavanje rakova koji su služili za ishranu, kasnije ih Linne naziva insektima, stoga su je njihovo poznavanje ostavilo traga u mitovima, astrologiji, basnama, umjetnosti, a korišteni su i kao lijek protiv kancera (Imaguire, 2002). U 19. vijeku izraženo je uzgajanje rakova koje je kasnije dobilo aspekt korištenja u ishrani, tek 1879. godine započinje period naučnog istraživanja ove skupine životinja. Do danas teče period intenzivnog istraživanja koje je rezultiralo međunarodnim udruženjem IAA (International Association of Astacology). Na području Bosne i Hercegovine podatke o riječnim rakovima familije Astacidae nalazimo u radovima: Entz (1914); Karaman (1929); Karaman (1961, 1962, 1963); Albrecht (1982); Trožić-Borovac et al. (2007), Šandra and Petrušek (2008). Prema podacima prostor naše države naseljavaju četiri autohtone vrste: A. astacus, A. leptodactylus, A. torrentium i A. pallipes. Na području Hrvatske (Imaguire and Godstteine-Matočec, 2006) i Srbije i Crne Gore (Simić et al., 2008) utvrđeno je prisustvo alohtonih američkih vrsta, dok kod nas još uvijek nije. Introdukcija alohtonih vrsta koje preko Mađar- ske ulaze na slivno područje Save i Dunava na područje u regionu inicirala je pojavu račije kuge uzrokovane gljivicom Aphanomices astaci i uginuće autohtonih vrsta riječnih rakova. Austropotamobius pallipes species complex, kao najstarija vrsta riječnih rakova, iziskuje potrebu podrobnijeg poznavanja njene distribucije na po- dručju Bosne i Hercegovine. Mnogobrojne studije u posljednjih 100 godina na morfologiji i genetici ovih jedinki ostavile su i dalje nedoumice o tak- sonomskom statusu. Grandjen et. al. (2002b) najpodrobnije iznosi podatke o ovoj grupi, ali jednobrazno je mišljenje da se radi o tri posebne grupe, u kojima se naš prostor svrstava u grupu koja graniči sa istočnim dijelom Ja- dranskog mora. Unutar ovih jedinki utvrđene su razlike u biologiji, ekologiji, kao što je izražena širina u građi rostruma i posjedovanje talona na drugim pleopodama kod mužjaka.

Moguće podvrste unutar Austropotamobius pallipes species- complex Uslijed velikog variranja morfoloških, bioloških i ekoloških karakteristika za ovu vrstu navedeno je u periodu od 1950. do 2005. veći broj podvrsta

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 155 DISTRIBUCIJA AUSTROPOTAMOBIUS pallipes species complex

(Tabela 1). Tako Bott 1950. i 1972. navodi ssp. pallipes, italicus, lusitanicus, a Fratini 2005. čak četiri podvrste (Souty-Grosset et al., 2006).

Tabela 1. Taksonomske studije vezane za Austropotamobius pallipes species complex (Grandjean i sur., 2002) i nadopunjeno (Souty-Grosset et al., 2006) Table 1. Taxonomic studies related to Austropotamobius pallipes species complex (Grandjean et al., 2002) and supplemented (Souty-Grosset et al., 2006)

Autor Rod/genus Vrsta/species Podvrsta/subspecies pallipes pallipes italicus BOTT (1950, 1972) Austropotamobius lusitanicus berndhauseri pallipes italicus italicus KARAMAN (1963) Austropotamobius lusitanicus carsicus pallipes pallipes lombardicus carinthiacus trentinicus ALBRECHT (1982) Austropotamobius pallipes pallipes bispinosus italicus italicus lusitanicus carsicus PRETZMANN pallipes pallipes Austropotamobius (1987) pallipes Fulsicianus=italicus pallipes pallipes rhodanicus Lusitanicus=A. STARABOGATOV aberndhauseri + A. p. Atlantoastacus fulsinacus (1955) lombardicus + A. p. trenticus italicus orientalis = carsicus orientalis carinthiacus lusitanicus GRANDJEAN et al. pallipes Austropotamobius pallipes italicus (1998) lusitanicus pallipes pallipes GRANDJEAN et al. italicus Austropotamobius lusitanicus (2000a) italicus carinthiacus carsicus pallipes FRATINI et al. italicus Austropotamobius carinthiacus (2005) italicus carsicus meridionalis

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 156 Sadbera TROŽIĆ-BOROVAC

Opis Austropotamobius pallipes species complex (bjelonogi rak) Sinonimi: Astacus pallipes Lereboullet, 1858. Astacus pallipes var. Fulcisiana Ninni, 1886. Austropotamobius pallipes italicus Faxon, 1914. Austropotamobius (Atlantoastacus) pallipes lusitanicus Bott, 1950. Austropotamobius italicus carsicus Karaman, 1962. Austropotamobius (Atlantoastacus) bernhauseri Bott, 1972. Atlantoastacus pallipes rhodanicus Starobogatov, 1995. Atlantoastacus orientalis orientalis Starobogatov, 1995. Atlantoastacus orientalis carinthiacus Starobogatov, 1995.

Unutar skupine jedinke su zelenobraon boje sa naznakama sive, a posebna karakteristika (po čemu je dobio ime) je da je sa ventralne strane blijede boje. Prema podacima dužine je preko 12 cm, a izražen je polni dimorfizam koji je izražen u podacima da su mužjaci veći od ženki iste starosti. Živi do 10 godina. Na gornjoj strani karapaksa, iz očiju posjeduju samo jedan par postorbitalnih grebena. Merus trećeg maksilipeda je na cijelom unutrašnjem rubu prekriven trnovima ili samo u distalnoj polovici nosi 1-3 trna. Rostrum je trokutast, a iza cervikalne brazde nalazi se jedan do nekoliko jače izraženih trnova (Slika 1 i 2).

Slika 1. Jedinke bjelonogog raka iz rijeke Neretve (orginalne fotografije) Figure 1. Austropotamobius pallipes specimen from the Neretva river (original photo)

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 157 DISTRIBUCIJA AUSTROPOTAMOBIUS pallipes species complex

Slika 2. Dorzalna i ventralna strana jedinke (mužjak) bjelonogog raka iz sliva rijeke Une (originalne fotografije) Figure 2. Dorsal and ventral side of Austropotamobius pallipes specimen (male) from the Una River basin (original photo)

Cijela površina karapaksa je hrapava, a vrh prvog para gonopoda je često nesimetričan. Endopodit drugog gonopoda ima na bazi dobro razvijen talon. Polnu zrelost obično dosežu u 2. ili 3. godini života, kada im je totalna dužina od 5,5 do 6,5 cm. Temperatura vode ima direktnog utjecaja na presvlačenje koje uvjetuje rast jedinke. Pri većoj temperaturi vode, koja prati veću ishranu, postiže brže polnu zrelost. Broj pleopodalnih jaja zavisi od veličine ženke i vrijednosti se kreću od 25 jaja (za ženke totalne duljine od 4,7 cm) do 50 jaja (za ženke totalne duljine od 8,1 cm). Juvenilni rakovi se izliježu od kasnog marta do kraja maja, a parenje se odvija u oktobru. U Evropi ova vrsta je široko rasprostranjena (Slika 3) na zapadu i centralnoj Evropi od Iberijskog poluotoka na zapadu i Britanskih poluotoka na sjeveru, do Italije i Balkanskog poluotoka na jugu i istoku.

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 158 Sadbera TROŽIĆ-BOROVAC

Slika 3. Distribucija Austropotamobius pallipes species complex u Evropi (Souty-Grosset et al., 2006) Figure 3. Distribution of Austropotamobius pallipes species complex in Europe (Souty- Grosset et al., 2006)

U radu će se po prvi put naznačiti lokaliteti distribucije bjelonogog raka na području Bosne i Hercegovine, a na osnovu općih ekoloških uvjeta staništa u kojim obitava ova vrsta dat će se doprinos poznavanju karakteristika najstarije vrste evropskog riječnog raka i faune naše države.

MATERIJAL I METODIKA RADA Za sagledavanje distrubucije bjelonogog raka na prostoru Bosne i Her- cegovine izvršena je analiza literaturnih podataka o nalazu istraživane vrste: Entz (1914); Karaman (1929); Karaman (1961, 1962, 1963); Albrecht (1982); Šandra and Petrušek (2008) i navedeni su podaci o stanju kolekcije astacida u Zemaljskom Muzeju Sarajevo. Novi podaci o nalazu vrste bjelonogog raka rezultat su istraživanja u periodu od 2000. do 2010. godine koja su realizirana u okviru projekata biomonitoringa koji su sastavni dio Okvirne direktive o vodama (EU 2000/60/EC).

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 159 DISTRIBUCIJA AUSTROPOTAMOBIUS pallipes species complex

Izlov jedinki za analizu izvršen je ručno, a ponekad korištenjem vrša od plastičnih boca i plastične mrežice. Na lokalitetima su sagledani osnovni abiotički faktori: tip sedimenta, dubina, izmjereni određeni fi- zičko-hemijski parametri vode, utvrđene GPS koordinate i nadmorska visina. S obzirom na to da je na utvrđenim lokalitetima vršena ocjena kvaliteta vode prema biološkim parametrima, naznačen je i podatak o stupnju saprobnosti vodotoka. Za determinaciju jedinki korišten je Atlas za astacidae – Souty-Grosset et al. (2006).

REZULTATI Tabela 2. Historijski podaci o distribuciji Austropotamobiusa pallipes u Bosni i Hercegovini Table 2. Historical data on the distribution of Austropotamobius pallipes in Bosnia and Herzegovina Autor Lokalitet Naziv vrste Sadašnji naziv Austropotamobius Astacus pallipes pallipes Entz, 1914. Livno Lereboullet (Lereboullet, 1858) species complex Austropotamobius P. pallipes ssp. pallipes Karaman S., 1929. Sliv Cetine orientalis Karaman (Lereboullet, 1858) species complex Austropotamobius Austropotamobius Gacko (Mušnica) pallipes italicus ssp.carsicus (Lereboullet, 1858) Karaman Karaman M. S., species complex 1961. Austropotamobius Austropotamobius Herzegovina italicus ssp.carsicus pallipes Karaman (Lereboullet, 1858) species complex Austropotamobius Austropotamobius pallipes Albrecht, 1982. Hercegovina pallipes (Lereboullet, 1858) species complex Austropotamobius Bregava uzvodno Austropotamobius pallipes od Stoca pallipes (Lereboullet, 1858) (Lereboullet, 1858) species complex Austropotamobius Austropotamobius pallipes Nevesinjsko polje pallipes (Lereboullet, 1858) Šandra, Petrušek, (Lereboullet, 1858) species complex 2008. Austropotamobius Austropotamobius pallipes Fatničko polje pallipes (Lereboullet, 1858) (Lereboullet, 1858) species complex Austropotamobius Austropotamobius pallipes Mostarsko blato pallipes (Lereboullet, 1858) (Lereboullet, 1858) species complex

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 160 Sadbera TROŽIĆ-BOROVAC

Prema literaturnim podacima (Entz, 1914; Karaman, 1929; Karaman, 1961, 1962, 1963; Albrecht, 1982; Šanda and Petrušek, 2008) vrsta bjelonogog raka prvi put je konstatovana na području Livna 1914. godine (Astacus pallipes), a kasnije Karaman (1929) konstatuje vrstu u slivu Cetine. Karaman (1961) ukazuje na nalaz u Gackom (Mušnica) i za rijeku Neretvu (Tabela 2). Potom Albreht (1982) navodi ovu vrstu za prostor Hercegovine, što u kasnijim nalazima Šandra i Petrušek (2008) potvrđuju nalazom u rijeci Bre- gavi uzvodno od Stoca (konstatovana i tokom istraživanja elaborata „Biomo- nitoring površinskih voda sliva rijeke Neretve i Cetine u FBiH“ u periodu 2008–2010), Nevesinjskom polju, Fatničkom polju i Mostarskom Blatu. Prijegledom stanja zbirke astacida u Zemaljskom muzeju Sarajevo, iako se prema literaturnim podacima navode primjerci ove vrste, nije konstatovano njeno prisustvo. Na osnovu utvrđivanja i postojećih vrsta, može se zaključivati o potpunoj nesređenosti i uništenju svih značajnih i raritetnih primjeraka životinjskog svijeta koji su se nalazili u muzeju. Podaci o distribuciji bjelonogog raka, rezultat istraživanja od 2000. do 2010. godine, na području Bosne i Hercegovine ukazuju na njegovu do- minantnu zastupljenost u slivu Neretve (Slika 4), a javlja se i u dijelu koji graniči sa R. Hrvatskom u slivu Une (Unac i potok u Bihaću – Klisa).

Slika 4. Distribucija Austropotamobius pallipes species complex u Bosni i Hercegovini Figure 4. Distribution of Austropotamobius pallipes species complex in Bosnia and Herzegovina Iz prijegleda lokaliteta na kojima je konstatovano prisustvo bjelonogog raka (Tabela 3) vidljivo je da je 18 lokaliteta u slivu Neretve. Konstatova- no je njegovo prisustvo u rijeci Neretvi (prosječne dužine 11 cm), kao i u pritokama sa jedinkama koje su prosječne dužine oko 7 cm. Samo dva

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 161 DISTRIBUCIJA AUSTROPOTAMOBIUS pallipes species complex

lokaliteta vezana su za sliv Une. Staništa bjelonogog raka na istraživanim lokalitetima javljaju se od 180 m do 1204 m n. v. Najveći broj lokaliteta je u dijapazonu od 300 do 600 m n. v. Podaci o temperaturi vode (izmjereni u vrijeme uzorkovanja) ukazuju na to da se vrijednost kretala od 10 do 20 stepeni. Saprobnost vode određena prema sastavu makroinvertebrata i fitobentosa (plankton u jezerima) ukazuju na to da je prisutan u čistim ili manje onečišćenim vodama (oligo do oligo/betamesosaprobnim vodama). Tabela 3. Prijegled lokaliteta na kojima je konstatovan bjelonogi rak Austropotamobius pallipes species complex u periodu 2001–2010. sa podacima o nadmorskoj visini, temperaturi vode, GPS koordinatama i saprobnosti vode prema biološkim parametrima Table 3. Overview of the locations where the Austropotamobius pallipes species complex was ascertained in the period 2001–2010 with the data on altitude, water temperature, GPS coordinates and saprobity lead to biological parameters

Nad. Temp. Lokalitet GPS koordinate Kvalitet vode visina vode 43° 4’ 39,9” N 18° 0’ 44,1” E oligo do Bregava 300 m 10 betamesosaprobna

oligo do Glogovka 43° 37’ 25” N 17° 45’ 32,8” E 180 m 11-15 betamesosaprobna oligo do Grabovka 43°36’ 9,99” N 17°41’53,31” E 264 m 11-15 betamesosaprobna oligo do Šanica - 11-15 betamesosaprobna Neretva oligo to 43° 29’ 49,1” N 18° 8’ 16” E 370 m 11-15 (Glavatičevo) betamesosaprobna 43° 25’ 37,71” N 18° 13,5’ 49” E oligo to Neretva – Ulog 1005 m 10.8 betamesosaprobna oligo do Ljuta 43° 29’ 4,3” N 18° 18’ 44,25” E 528 m 11-15 betamesosaprobna Neretva – 43° 27’ 35,9” N 18° 19’ 31” E 674 11-15 oligosaprobna Ocrkavlje Neretva – ušće 43° 27’ 53,4” N 18° 21’ 44,6” E 1.204 m 11-15 oligosaprobna Rakitnice oligo do Slatinica 43° 29’ 53,6” N 18° 9’ 57,7” E 392 m 11-15 betamesosaprobna oligo do Bukovica 43° 41’ 33,8” N 17° 49’ 50,3” E 540 m 11-15 betamesosaprobna oligo do Lađanica - - 11-15 betamesosaprobna oligo do Krupac 43° 28’ 49,7” N 18° 19’ 13” E 547 m 11-15 betamesosaprobna oligo do Bijeli potok - - 11-15 betamesosaprobna 43° 33’ 2.25” N 18° 1’ 58,59” oligo do Šištica – Konjic 404 m 11-15 E betamesosaprobna oligo do Bijela – ušće - - 11-15 betamesosaprobna oligo do Buna – Blagaj 43° 15’ 13,6” N 18° 1’ 58,59” E 404 m 11-15 betamesosaprobna oligo do Boračko jezero 43° 33’ 2,25” N 18° 1’ 58,59” E 404 m 15-20 betamesosaprobna Potok kod 44° 49,51’ 22” N 15° 50’ oligo do 327 m 11-15 Bihaća 37,98” E betamesosaprobna Unac – Martin oligo do 44° 29’ 52,12” N 16° 9’ 12,89” E 559 m 11-15 Brod betamesosaprobna

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 162 Sadbera TROŽIĆ-BOROVAC

DISKUSIJA Geomorfološke i hidrografske osobenosti prostora Bosne i Hercegovine uvjetovale su osebujan i specifičan živi svijet. Familija Astacidae uslijed starosti i senzibilnosti ukazuje na stanje životne sredine u širim razmjerama. Vrsta bjelonogog raka u svom rasprostranjenju je prema historijskim i recentim podacima ograničena na prostor Jadranskog bazena. Unutar vrste utvrđena su velika morfološka variranja i unatoč intezivnim istraživanja na području genetike vrste (Grandjean et al., 1998; Fratini et al., 2005; Trontelj et al., 2005) još nije utvrđen taksonomski status. Razlike u morfologiji izražene su na jedinkama u Bosni i Hercegovini. Vrste iz sliva Neretve se razlikuju po širini rostruma, a i po ostalim morfološkim karakteristikama. Daleko veće razlike su među jedinkama iz sliva Une. Sve analizirane jedinke su sa talonom na pleopodama 2. Vrste iz sliva Une imaju daleko širi rostrum od jedinki ove vrste iz sliva Neretve. Dosadašnjim istraživanjima na području Evrope utvr- đeno je da vrsta bjelonogog raka naseljava stajaćice, rezervoare, bazene. Ha- bitati se nalaze na 1400 m na Alpama, a u Španiji na 1500 m, dok su u okviru recentnih istraživanja na prostoru BiH konstatovani na 1204 m n. v. Analizirajući ekološke karakteristike habitata bjelonogog raka naše dr- žave vidljivo je da je stanište ove najstarije vrste iz familije Astacidae vezano za refugijume tercijerne flore. Odlike staništa posebno su vidljive u rijeci Neretvi na lokalitetu Uloga i uzvodno, na lokalitetu Neretve na mjestu utoka rijeke Rakitnice i pritokama Ljuta, Glogošnica, Grabovka (Redžić et al., 2008). Ovakvi podaci se mogu navesti i za lokalitet rijeke Unac koja je zbog svojih osobenosti i centralni dio Nacionalnog parka Una. Vrsta bjelonogog raka konstatovana je u akvatičnim eksositemima sliva Jadranskog mora u Hrvatskoj na velikom broju lokaliteta i u delti Neretve (Maguire et al., 2004b). Na prostoru Crne Gore opisana je iz sliva Cetine (Souty- Grosset, 2006). Generalno se može naglasiti da je vrsta bjelonogog raka tolerantna na temperaturu i koncentraciju kiseonika, ali veoma osjetljiva na organsko zagađenje i pesticide (Souty-Grosset et al., 2006). U ishrani je kao i ostale Astacidae omnivor, ali mnogobrojne studije su pokazale da je najjači karnivor unutar evropskih vrsta iz familije Astacidae i da preferira na makroinvertebratama i makrofitama (Grandjean et al., 2000; Souty- Grosset et al., 2004; Holdich et al., 2004; Machino et al., 2004; Maguire et al., 2004b). Utvrđeno je da se velike populacije bjelonogog raka javljaju u akvatičnim ekosistemima sa dominacijom Chare i Fontinalis antypiretice što se i na prostoru Bosne i Hercegovine potvrdilo u pritokama rijeke Ne- retve (Bregava). Prema istraživanjima u Evropi ova vrsta se javlja zajedno sa vrstom Astacus astacus L. na području Francuske, a na području Austri-

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 163 DISTRIBUCIJA tamobius pallipes species complex je sa vrstom potočnog raka Austropotamobius torentium (Souty-Grosset et al., 2006). Takođe su konstatovane zajednice ove vrste sa alohtonom vrstom rakova Pacifastacus leniusculus (Dana, 1852) koja je jači kompetitor i nakon pet godina inicirala je iščezavanje ove vrste (Souty-Grosset et al., 2006). U Boračkom jezeru u periodu 2002. godine je registrovano prisustvo ove vrste sa plemenitim rakom Astacus astacus, kao i u Mostarskom Blatu (Šandra and Petrušek, 2008). Bjelonogi rak za predatora u okviru ihtipopulacija pored jegulje ima još 16 vrsta, a pored njih posebno u habitatima sa dosta mulja javljaju se i ptice. Problemi u taksonomiji vrste i posebno izraženim morfološkim karakteristikama iziskuju dodatna istraživanja o distribuciji na području Evrope (posebno Bosne i Hercegovine), a poseban akcenat je na ekotoksikologiji, jer se kao jedan od bitnih uzroka javlja fiziologija i patologija jedinki bjelonogog raka. Uslijed naznačene starosti vrste i njenoj indikaciji, bjelonogi rak je za- štićen u Apendiksu III Bernske konvencije i Aneksu V Evropske direktive o zaštiti staništa (Habitat Directiva). U Bosni i Hercegovini postoje neke odredbe zakonske regulative, ali je u budućnosti neophodna adekvatnija zaštita i konkretna implementacija.

ZAKLJUČCI Na osnovu analize literaturnih podataka o distrubucije vrste bjelonogog raka na području Bosne i Hercegovine, kao i rezultata novih istraživa- nja u periodu 2000–2010. godine, mogu se donijeti sljedeći zaključci: - Vrsta Austropotamobius pallipes na prostoru BiH prvi put je registrovana 1914. godine u slivu Livna, a kasnije u slivu rijeke Neretve i Cetine. - Rezultati novijih istraživanja u periodu 2000–2010 godine ukazuju na dominaciju u slivu Neretve i prisustvo brojnom populacijom u slivu Une. - Utvrđene su razlike u širini rostruma, a sve jedinke imaju talon na pleopodama 2 kod mužjaka. - Registrovano je njegovo prisustvo u Bosni i Hercegovini u jezerima Mostarsko blato i Boračko jezero zajedno sa plemenitim rakom Astacus astacus. - Habitati bjelonogog raka se umnogome podudaraju sa refugijumima tercijerne vegetacije. - Ugroženost vrste izražena je na habitatima koji su direktno pod

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 164 Sadbera TROŽIĆ-BOROVAC

uticajem ljudskih naselja, kao što je na vrelu Bune, gdje je došlo do njegovog iščezavanja. - Uslijed taksonomske neusklađenosti, ali i nedovoljnog poznavanja ekologije vrste na području naše države neophodno je poduzeti konkretnije i adekvatnije mjere u naučnim istraživanjima koje će biti temeljne osnove aplikacija odredba evropskih direktiva.

Literatura Albrecht H. 1982. Das System der europäischen Fluβkrebse (Decapoda, Astacidae): Vorschlang und Begründung. Mitt. hamb. zool. Mus. Inst., 79: 187-210. Entz G. 1914. Über die Flusskrebse Ungarns. Mathematicshe und Na- turwissenschaftliche Berichte aus Ungarn. [1912] 30: 67-127, 4 pls, Leipzig. Fratini S., Zaccara S., Barbaresi S., Grandjean F., Souty-Grosset C., Crosa G., Gherardi F. 2005. Phylogeography of the threatended crayfish (genus Austropotamobius) in Italy: implications for its taxonomy and conservation. Heredity, 94(1): 108-118. Grandjean F., Gouin N., Frelon M., Souty-Grosset C. 1998. Genetics and morphological systematic studies on the crayfish Austropotamobius pallipes. Journal of Crustacean Biology, 18: 549-555. Grandjean F., Bouchon D., Souty-Grosset C. 2002a. Systematics of the Eu- ropean endangered crayfish species Austropotamobius pallipes (Decapo- da: Astacidae) with a re-examination of the status of Austropotamobius bernadhauseri. Journal of Crustacean Biology 22 (3): 677-681. Grandjean F., Frelon-Raimond M., Souty-Grosset C. 2002b. Compilation of molecular data for the phylogeny of the genus Austropotamobius: one species or several? Bulletin francois de la Peche et de la Pisciculture 367 (special écrevisses, volume 4): 671-680. Holdich D. M., Sibley P. J., Pleay S. 2004. The white-clawed crayfish – a decade on. British Widlife, 15(3): 153-164. Karaman M. S. 1961. Slatkovodni rakovi Jugoslavije. Publikacije stručnog udruženja za unapređenje slatkovodnog ribarstva Jugoslavije, 3: 1. Karaman S. 1929. Die Potamobiiden Jugoslaviens. Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 41: 147-150.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 165 DISTRIBUCIJA tamobius pallipes species complex

Karaman S. 1963. Studie der Astacidae (Crustacea Decapoda). II Teil. Hydrobiologia 22(1-29): 111-132. Maguire I. 2002. Porodica Astacidae u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Priro- doslovno-matematski fakultet Sveučilišta u Zagrebu: 652 str. Maguire I., Gottstein-Matoče S. 2004. The Distribution pattern of freshwater crayfish in Croatia. Crustaceana 77 (1): 25-47. Maguire I., Klobučar G. I. V., Gottstein-Matočec S., Erben R. 2004b. Dis- tribution of Austropotamobius pallipes (Lereboullet) in Croatia – past and present. Bulletin francois de la Peche et de la Pisciculture (Craynet, volume 1): 57-71. Redžić S., Barudanović S., Radović M.(eds.). 2008. Bosna i Hercegovina: Zemlja raznolikosti. Prvo nacionalno izvješće Bosne i Hercegovine za Konvenciju o biološkoj raznolikosti. Federalno ministarstvo okoliša i turizma, Sarajevo. Souty-Grosset C., Holdich D. M., Noël P. Y., Reynolds J. D., Haffner P. 2006. Atlas of Crayfish in Europe. Museum national d’Historie naturelle, Pa- ris: 187 p. Simić V., Petrović A., Rajković M., Paunović M. 2008. Crayfish of Serbia and Montenergo – The population status and the level of enangerment. Crustaceana 81 (10): 1153-1176. Trožić-Borovac S., Deljanin L., Dautbašić M. 2007. Ecological and biosystematic characteristics of stone crayfish Austropotamobius torrentium (Shrank, 1803.) from the Nahorevo brook. Works of the Faculty of Forestry, University of Sarajevo, No. 1: 39-55. Trontelj P., Machino Y., Sket B. 2005. Phylogenetic of phylogeographic re- lationships in the crayfish genusAustropotamobius inffered from mitochondrial COI gene sequences. Molecular Phylogenetics and Evoluti- on, 34 (1): 212-226. Westman K. 1991. The crayfish fishery in Finland – its past, present and future. Finnish Fisheries Research 12: 187-216.

Rukopis primljen/Manuscript received: 13. 7. 2012. Rukopis prihvaćen/Manuscript accepted: 30. 7. 2012.

166 Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine Aкадемија наука и умјетности Босне и Xерцеговине Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina Međunarodni naučni skup „Struktura i dinamika ekosistema Dinarida – stanje, mogućnosti i perspektive“ International Conference „STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES – STATUS, POSSIBILITIES AND PROSPECTS“ 15-16. juni/June 2011, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina Posebna izdanja/Special Editions CXLIX Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka Department of Natural Sciences and Mathematics Zbornik radova/Proceedings 23, 167-183.

ISBN: 978-9958-501-81-4 2012 DOI: 10.5644/proc.eco-03.12 DNK barkoding u proučavanju biodiverziteta DNA barcoding in biodiversity research Amra KAZIĆ Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Zmaja od Bosne 8, UNSA Campus, 71000-Sarajevo, Bosna i Hercegovina e-mail: [email protected]; e-mail: [email protected]

SAŽETAK Postavljati pitanje „Koliko vrsta postoji na svijetu?“ možda čak nije ni tako razumno. Međutim, pokušati da se utvrdi i prezervira biodiverzitet će nastaviti da bude značajno. Nedavna inicijativa projekta globalni barkoding, da se identificira i klasificira gotovo sav živi svijet pomoću kratke, standardizirane sekvence genoma, potencijalno je važna za biološku raznolikost i projekcije u pokušajima katalogizacije cjelokupnog života na Zemlji. Najjednostavnija definicija DNK barkodinga je identifikacija vrsta bazirana na DNK pomoću oznaka molekularnih vrsta na temelju kratkih, standardiziranih sekvenci genoma. Predlaže se 648-bp dio mitohondrijske citokrom c oksidaze I gena (COI) za životinje, pomoću kojeg je već na razini vrste identificirano nekoliko skupina životinja. Kao barkod za kopneno bilje predložena su dva gena kloroplasta, rbcL i matK zajedno, zbog mnogo sporije COI genske evolucije u viših biljaka nego kod životinja. Barkod projekt također uključuje sačuvane muzejske primjerke, ali zbog razgradnje DNK u ar- hivskim uzorcima i poteškoćama u otkrivanju dužih DNK sekvenci, predlaže se korištenje „mini-barkoda“, tj. DNK barkod sekvenci koje su dužine 100-150 bp. Odnedavno paleobarkoding se počinje koristiti na zamrznutim nalazima. DNK barkoding u proučavanju biodiverziteta

Pored toliko vrsta koje još čekaju da budu otkrivene, mnoge od njih mogu izumrijeti prije nego što biolozi budu imali priliku proučiti i razumjeti ih – uglavnom zbog negativnog utjecaja čovjeka na planetu i globalne klimatske promjene. Promjenom biološke raznolikosti snažno utičemo na dobrobit svih živih bića, uključujući i ljude.

Ključne riječi: vrste, DNA-barkodovi, COI, mini-barkod, paleobarkoding

ABSTRACT How many species are there in the world? This may not even be a sensible question to ask, but trying to measure and preserve diversity will continue to be important. The recent initiative for the global barcode project, to identify and classify nearly all life by using short, standardised genome regions, is potentially important for biodiversity screening and in attempts to catalogue life on Earth. The simplest definition of DNA barcoding is DNA-based identification of species using molecular species tags based on short, standardised genome regions. It is proposed a 648-bp portion of the mitochondrial cytochrome c oxidase I gene (COI) for animals as it has been used successfully for species-level identification in several animal groups. As a barcode for land plants, it was suggested two chloroplast genes, rbcL and matK taken together, because of a much slower rate of COI gene evolution in higher plants than in animals. The barcode project also include preserved museum specimens, but because of DNA degradation in archi- val specimens and difficulties in recovering longer DNA sequences, it is proposed the use of „mini-barcode“, that is DNA barcode sequences that are 100-150 bases in length. Recently, paleobarcoding is supposed to begin for permafrost deposits. With so many species yet to be discovered, many of them may be driven to extinction before biologists have had a chance to study and understand them – mainly, because of negative human impact on the planet and a global climate change. By changing biodiversity, we strongly affect the well-being of every living creature, including humans.

Key words: species, DNA-barcodes, COI, mini-barcode, paleobarcoding

UVOD Biodiverzitet, odnosno biološki diverzitet, jest termin kojim se opisuje promjenjivost i raznolikost živog svijeta na Zemlji, odnosno raznolikost ekosistema i organizama: životinja, biljaka, njihovih staništa i gena. Po- red generalno prihvaćena tri nivoa biodiverziteta: (1) diverzitet vrsta, (2) diverzitet ekosistema i (3) genetički diverzitet, Campbell (2003) definiše

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 168 Amra KAZIĆ i četvrti nivo biodiverziteta kao „molekularni diverzitet“ koji podrazumijeva brojnost i raznovrsnost molekula u živom svijetu i živim sistemima. Campbell (2003) smatra da se molekularni diverzitet razlikuje od genetič- kog diverziteta, ali da oba zavise od nasljeđene DNK. Današnja upotreba termina „biodiverzitet“ najčešće podrazumijeva bogatstvo vrstama na određenom (užem ili širem) regionu, lokalitetu ili sta- ništu, odnosno na planeti Zemlji. Postoje različite procjene o broju vrsta na planeti Zemlji (od nekoliko miliona, pa do nekoliko desetina i stotina miliona), ali postavljati pitanje „Koliko vrsta postoji na svijetu?“ možda čak nije ni tako razumno. Međutim, pokušati da se utvrdi i prezervira biodiverzitet će nastaviti da bude značajno, naročito za područja koja se karakte- rišu brojnošću endemičnih vrsta. DNK barkoding se već pokazao kao brz, relativno jeftin i efikasan pristup u proučavanju i procjeni biodiverziteta u pojedinim regionima svijeta za određene grupe organizama (npr. Smith et al., 2005) u proučavanju biodiverziteta mrava Madagaskara, ili riba Austra- lije (Ward et al., 2005), kao i efektivan pristup u otkrivanju i prepoznavanju kriptičnih vrsta za mnoge različite grupe organizama (npr. Hebert et al. (2004) i Janzen et al., (2005) za leptirove; Monaghan et al. (2005) za tropske tvrdokrilne insekte; Page et al. (2005) za australske slatkovodne račiće roda Caridina; Saunders (2005) za crvene alge; Ivanova et al. (2007) za ribe itd.). Mnogo novih vrsta tek treba da se otkrije, ali mnoge od njih mogu postati ekstinktnim prije nego što biolozi budu imali priliku da ih otkriju i prou- čavaju – uglavnom zbog negativnog uticaja čovjeka na planetu i globalnih klimatskih promjena.

VRSTA, TAKSONOMIJA I SISTEMATIKA Još od vremena Aristotela pokušavala se napraviti lista postojećih organizama koji bi se grupisali po određenom sistemu u odgovarajuće kategorije. Danas se vrsta smatra osnovnom sistematskom kategorijom i realnom jedinicom u klasifikaciji živih bića (Berberović, Hadžiselimović, 1977; Gro- ves, 2004). Taksonomija je naučna disciplina koja se bavi otkrivanjem i opi- sivanjem vrsta, odnosno davanjem naziva i klasifikacijom živih i fosilnih organizama (Mallet, Willmott, 2003), dok je sistematika biološka disciplina koja opisuje i objašnjava diverzitet u biološkom svijetu, tj. proučava veze i povezanost živih bića (sistematskih grupa različitog ranga) u datom vremenu i prateći ih kroz vrijeme (Hillis et al., 1996). Generalno, taksonomija i sistematika se preklapaju i nadopunjuju tako da je veoma teško postaviti jasnu granicu između ove dvije naučne discipline, odnosno, bez sistematike teško je govoriti o taksonomiji, i obrnuto. Iz tog razloga, veliki broj

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 169 DNK barkoding u proučavanju biodiverziteta istraživača i autora koristi ova dva termina kao sinonime (npr. Berberović, Hadžiselimović, 1977; Maclean, 1987; Lawrence, 1995). Takođe se često upotrebljavaju termini kao što su „alfa taksonomija“ kada se govori o vrsti i nižim taksonomskim kategorijama, odnosno „beta taksonomija“ kada se govori o taksonima viših rangova, tj. sistematici i sistematskim grupama (Mayr, 1969; Wheeler, 2004). Da konfuzija bude još veća, pored termina „sistematike“ kao biološke discipline koja se bavi utvrđivanjem veza i povezanosti među taksonima, naročito onim višeg ranga, spominje se često i termin „molekularna sistematika“ koji pojedini autori pokušavaju donekle distancirati od pojma „sistematike“ s obzirom na to da se molekularna sistematika bazira uglavnom na podacima dobijenim iz DNK nukleusa, mitohondrija i hloroplasta. Međutim, ti autori se slažu da su ciljevi „molekularne sistematike“ generalno isti kao i „sistematike“, ali da su pristupi istraživanju i analize nešto drugačiji (Hillis et al., 1996; Wheeler, 2004). Vrsta i podvrsta su takođe termini koje je teško precizno definisati. Glavni problem u teorijskom definisanju pojma „vrste“ je konflikt između dvije ideje: (1) vrsta kao „kategorija“ – kreirana od strane biologa koji ih istražuju koristeći određene metode i analize, i (2) vrsta kao realna, postojeća cjelina (jedinica) u prirodi. Definisanje pojma „vrste“ nije problematično samo u biološkoj nauci, već se tim problemom i njenim realnim bitisanjem u prirodi bavi i filozofija (Ruse, 1987; Keller et al., 2003; Pleijel, Harlin, 2004; Kokić, 2009). Iako svaka od postojećih definicija ima određenih nedostataka, ipak je biološki koncept vrste sa njenim reproduktivnim izolacionim mehanizmom (Dobzhan- ski, 1937; Mayr, 1940) još uvijek općenito prihvaćen u biološkoj nauci. Mayr (1996) je ukazao na poteškoće u ograničavanju taksona vrste u evoluciji i determinisanju njenog ranga, ali je on bio mišljenja da je biološka vrsta osnovna i principijelna jedinica evolucije, kao i da će proučavanje istorije vrsta doprinijeti boljem razumijevanju vrste i pomoći u otklanjanju pogrešnih koncepcija. Naime, bilo je prijedloga da se napusti koncept vrste u biološkoj nauci i Lineov hijerarhijski sistem sa binominalnom nomenklaturom vrsta (Potts, 1996) i da se, na primjer, umjesto toga koristi BioCode nomenklatura (Greuter et al., 1996), ili filogenetska nomenklatura koja bi umjesto taksona vrste sa binominalnom formom koristila LITU (Least-Inclusive Taxonomic Unit) kao osnovnu taksonomsku cjelinu za filogenetski nomenklaturni sistem (Pleijel, Rouse, 2000, 2003). PhyloCode se spominje kao nomenklaturni sistem alternativan Lineovoj nomenklaturi, koji je razvijen sa manjim ili većim stepenom kompromisa i sinteze sa Lineovim sistemom (Cantino,

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 170 Amra KAZIĆ

De Queiroz, 2004). Bilo je i drugih koncepata, kao što su: „ekološki koncept vrste“ sa adaptivnim zonama (Van Valen, 1976), „Recognition Species Concept“ sa reproduktivnim sistemom prepoznavanja vrsta, ili „filogenetski koncept vrste“ (Cracraft, 1983), ali koji uglavnom nisu dovodili u pitanje „vrstu“ kao fundamentalnu jedinicu i Lineov sistem sa binominalnom nomenklaturom. Mnogi naučnici se ne slažu sa pokušajima uvođenja kri- terija za prepoznavanje taksona koji nisu kompatibilni sa standardnom na- učnom praksom i smatraju to nihilistički (npr. Fitzhugh, 2005). Današnja zvanična biološka nauka, iako prepoznaje potrebu za određenim promjenama i adaptacijama vezano za filogenetsku taksonomiju, smatra validnim i međunarodno regulisanim sistemom samo Lineov hijerarhijski sistem sa vrstom kao osnovnom kategorijom i nazivom vrste u binominalnoj formi. PhyloCode se razmatra od strane Međunarodnog komiteta za nomenkla- turu kao eventualna alternativa u filogenetičkoj taksonomiji, ali još uvijek nema njegovog zvaničnog prihvatanja u biološkoj nauci, tako da PhyloCode trenutno egzistira kao samoregulirajući („self-regulated by consensus“; iz: Sereno, 2005). Neki autori ove potrebe za promjenama u biološkoj nauci, koje su naročito ispoljene razvojem molekularne biologije i akumuliranjem molekularno-genetičkih podataka koji se sada koriste u gotovo svim bio- loškim disciplinama, nazivaju „tihom revolucijom“ (Bisby, 2000). Međutim, „vrsta“, kao realni fenomen u prirodi i kao osnovni kriterij distinkcije u ži- vom svijetu, veoma je značajna za razvoj istraživanja biodiverziteta. Global- ni projekat DNK barkodinga, čiji je glavni predmet istraživanja „vrsta“ sa svojom DNK barkod sekvencom i binominalnom nomenklaturom, samo predstavlja odraz mišljenja globalne naučno-istraživačke zajednice prema „vrsti“ kao fundametalnoj jedinici i osnovnoj kategoriji u biološkoj nauci, odnosno potrebi njenog daljeg izučavanja.

DNK BARKODING I NJEGOV KRATKI ISTORIJAT DNK barkoding je tehnika koja se koristi za karakterizaciju i DNK identifikaciju vrsta koristeći kratke DNK sekvence iz standardizovanih regiona genoma, tj. dogovorenih pozicija u genomu za određene grupe organizama (Consortium for the Barcode of Life – CBOL 2011). DNK barkod sekvence („takson barkodovi“; „DNK barkodovi“) su obično dužine do ~650 bp koje karakteriše neznatan stepen različitosti (varijabilnosti) između individua unutar jedne vrste – intraspecifične divergencije su obično manje od 2%, a mnogo veći stepen različitosti između pojedinih vrsta (Hebert et al., 2003; Tautz et al., 2003; Blaxter, 2004). Kao generalno prihvaćen standardizovani

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 171 DNK barkoding u proučavanju biodiverziteta region za više životinje je citohrom c oksidaze podjedinica 1 (COI; cox1) – 648 bp dug fragment tog regiona mitohondrijalnog genoma (Hebert et al., 2003); za kopnene biljke: rbcL (ribulose-bisphosphate carboxylase) i matK (Maturase K) hloroplast geni zajedno (CBOL Plant Working Group, 2009), a za gljive ITS (Internal Transcribed Spacer) region (Chase, Fay, 2009; Belle- main et al., 2010). Međutim za organizme sa degradiranom DNK, muzejske uzorke i fosile, dužina DNK barkod sekvenci je mnogo kraća i iznosi oko 100-150 bp. Takvi barkodovi se nazivaju DNK mini-barkodovi i koriste se uglavnom za analizu biodiverziteta muzejskih i prezerviranih uzoraka iz drugih arhivskih kolekcija (Meusnier et al., 2008), odnosno paleobarkodovi za utvrđivanje „biodiverziteta iz prošlosti“ na osnovu DNK barkod sekvenci dobijenih iz fosila (Lambert et al., 2005), ali prvenstveno paleontološkog materijala iz zamrznutih dijelova planete. Prvobitna ideja je bila da se na osnovu DNK bakodova konstruiše tzv. „Tree of Life“ koje bi pokazivalo međusobnu povezanost i veze svih animalnih eukariota, ali se veoma brzo uvidjelo da barkodovi mogu biti od koristi za utvrđivanje tih veza za vrste i niže kategorije određenih grupa organizama, ali da se za konstruisanje tako kompleksnog „drveta“ moraju uključiti mnogo duže DNK sekvence iz tog i drugih regiona genoma (Moritz, Ci- cero, 2004). Međutim, ipak glavna ideja DNK barkodinga je spajanje tzv. „klasične taksonomije“, koja se uglavnom zasniva na morfološkom opisu organizama sa njihovim morfološkim taksonomskim karakterima, i „DNK taksonomije“ sa molekularnim markerima (DNK barkod sekvencama) u cilju efikasnije i pouzdanije identifikacije vrsta (integrativna taksonomija). Tako se uvodi i pojam reverzne taksonomije („reverse taxonomy“: Mar- kmann, Tautz, 2005) koji podrazumijeva pristup da se na osnovu takson- specifičnih DNK sekvenci („signature DNA sequences“) može uslovno determinisati nova vrsta (i/ili drugi viši takson), ali se ne može oficijelno deklarisati i dobiti status novog taksona sve dok se ne uradi odgovarajući morfološki opis i utvrđivanje specifičnih morfoloških (i eventualno drugih) taksonomskih karatera. Ovakav predloženi pristup može ubrzati otkrivanju novih vrsta, posebno od značaja za tzv. „teške“ grupe organizama za koje ne postoje jasno determinisani i prepoznatljivi morfološki taksonomski karakteri za njihovo razdvajanje (srodne vrste ili one koje odlikuje visok stepen „plastičnosti“), a što je od velikog značaja u proučavanju biodiverziteta, kao i za cjelokupnu biološku nauku. Dobra i pouzdana taksonomija je osnov za istraživanje u bilo kojoj biološkoj disciplini. Uvođenje DNK barkodinga za identifikaciju vrsta (DNK taksonomija), odnosno današnje prihvatanje i shvatanje DNK barkodinga kao samo jednog od elemenata u identifikaciji vrsta, nije prošlo bez mnogo kontroverzi,

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 172 Amra KAZIĆ naučnih debata i diskusija koje su trajale više od dvije godine. Naime, neki su zagovarali da se taksonomija treba bazirati isključivo na morfologiji (npr. Dunn, 2003; Will, Rubinoff, 2004), a drugi su išli u drugu krajnost i zagovarali da DNK identifikacija („molekularna taksonomija“) sa DNK barkodovima treba da ima centralnu ulogu u identifikaciji vrsta (Hebert et al., 2003; Blaxter, 2004). Zagovarači prve opcije su uglavnom DNK barkoding vidjeli kao prijetnju „tradicionalnoj taksonomiji“ (Ennos et al., 2005), kao i strah od „nečeg novog“ za što oni nisu dovoljno obučeni, a njihove laboratorije su neopremljene za tu vrstu analiza. Signifikantan broj naučnika koji su podržavali DNK barkoding su bili protivnici ideje da DNK barkoding može u potpunosti zamijeniti konvencionalnu taksonomiju za imenovanje novih vrsta i pručavanje njihovih međusobnih veza (Proudlove, Wood, 2003; De- Salle et al., 2005; Will et al., 2005). Ovi i drugi naučnici (npr. Fitzhugh, 2005) su uglavnom bili mišljenja da se u taksonomiji nijedna klasa karaktera ne može koristiti u smislu isključivanja drugih karaktera, odnosno da su DNK barkodovi samo jedan od elemenata u integrativnoj taksonomiji koja koristi veliki broj karaktera, uključujući DNK i mnoge druge tipove podataka, za razdvajanje, otkrivanje i identifikaciju vrsta u prirodi i taksona na svim nivoima. Međutim, činjenica je da molekularno-genetički podaci često pokazuju veću rezolutnost i mogu pomoći u klarifikaciji za taksone sa nedovoljno jasno determinisanim morfološkim taksonomskim karakterima. Tako su npr. Page et al. (2005) koristili molekularno-genetičke podatke da bi napravili preciznije i pouzdanije morfološke taksonomske ključeve, odnosno, oni su napravili reviziju postojećih morfoloških taksonomskih ključeva na taj način da su koristeći se molekularno-genetičkim podacima za određene taksone uspjeli jasnije da definišu i opišu specifične morfološke karaktere koje prije toga, tj. samo na osnovu morfoloških istraživanja, nisu sa sigur- nošću mogli da utvrde i izdvoje kao specifične karaktere za date taksone.

FUNDAMENTALNI I APLIKATIVNI ZNAČAJ DNK BARKODINGA Do danas se uradilo dosta komparativnih analiza determinacije vrsta na osnovu DNK barkodova i na osnovu morfologije kako bi se provjerila i utvrdila pouzdanost ova dva pristupa u identifikaciji vrsta. Packer et al. (2009) su napravili pregled većeg broja objavljenih rezultata i diskusija ve- zanih za ovu problematiku, pri čemu su utvrdili da se DNK barkoding pokazao veoma pouzdanim i mnogo bržim načinom identifikacije vrsta kod najvećeg broja ispitivanih grupa organizama. Takođe je iskazao i primjenji- vost na uzorcima gdje morfološka taksonomija nije mogla postići nikakve

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 173 DNK barkoding u proučavanju biodiverziteta rezultate u smislu identifikacije vrsta (ili čak taksona viših kategorija), ili je stopa pogrešne identifikacije bila signifikantna. Neke od situacija u kojima je morfološka identifikacija vrsta obično neprimjenjiva je fizička ošteće- nost uzoraka kojima nedostaju određeni dijelovi tijela, tj. ako su to dijelovi organizma koji sadrže bitne taksonomske morfološke karaktere. Međutim, za DNK barkoding to ne predstavlja nikakav problem jer je za PCR amplifikaciju određenog genomskog regiona potreban samo mali fragment tkiva, odnosno tjelesne tečnosti, da bi se dobile DNK barkod sekvence („barkodovi“). Takve „skromne potrebe“ za tkivom u cilju identifikacije vrsta daje DNK barkodingu još jednu prednost u odnosu na morfološku identifikaciju, a to je da za DNK barkoding često nije neophodno ubiti životinju, ili ubrati čitavu biljku, već je dovoljno da se uzme veoma mali fragment tkiva (npr., mali dio peraja ribe) koji neće imati letalne posljedice za organizam. Na taj način se, nakon uzimanja uzorka, organizam može vratiti u svoje stanište da nastavi normalno živjeti. To je od izuzetnog značaja za rijetke, ugrožene i endemične vrste u smislu njihove zaštite i nedestruktivnog sakupljanja uzoraka. Nadalje, DNK barkoding se pokazao kao veoma efikasan za identifikaciju vrsta koje odlikuje polni dimorfizam, ili povezivanje larvi sa adultnim oblicima (Kohler, 2007), sjemenki sa biljkama. To su sve područja u kojima morfološka identifikacija ima dosta poteškoća i zahtijeva puno vremena i rada istraživača. DNK barkodovi su našli značajnu primjenu ne samo u fundamentalnoj biološkoj nauci, već i u praktičnoj primjeni – npr., (1) za identifikaciju vrsta riba i drugih organizama koji se nalaze u smrznutim filetima (Wong, Hanner, 2008), konzervama ili drugoj hrani, kako bi se spriječile trgovinske prevare ili zaštitile ugrožene vrste koje su zabranjene za lov i ribolov; (2) za utvrđivanje kvaliteta vode u rijekama i jezerima gdje se, na primjer, za monitoring kvaliteta vode koristi identifikacija invertebratnih vrsta bentosa kao bioloških indikatora (Stribling, 2006) – utvrđene su mnogo manje greške ako se za njihovu identifikaciju primjenjuju DNK barkodovi nego morfologija (glavni razlog je što se u uzorcima bentosa često nalaze juvenilne forme organizama, a za korektnu morfološku identifikaciju su uglavnom potrebni adultni oblici). Do sada je u barkod bazu podataka (Barcode of Life Database – BoLD) deponovano preko milion barkodova uzoraka, od čega je 90,391 vrsta sa kom- pletnim opisom (biogeografija, slika, pripadnost određenim taksonomskim kategorijama, DNK barkod sekvence, filogenija itd.). Evidentno je da DNK barkodovi imaju pouzdanu i značajnu primjenu u taksonomiji i proučavanju biodiverziteta, pa je za očekivati značajnije promjene u tzv. „konvencionalnoj taksonomiji“, posebno kada se završi projekat konstruisanja prototipa „DNK

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 174 Amra KAZIĆ barkodera“ – malog aparata koji bi olakšao i ubrzao proces DNK barkodinga. Ideja tog aparata je da se razvije prototip za čije korištenje bi trebalo nikakvo ili minimalno znanje iz molekularne biologije, odnosno, dovoljno je da se u njega ubaci mali komadić tkiva, a aparat bi sam trebao raditi sve molekularne analize i traženja u bazi podataka, tako da bi korisnik na kraju dobio naziv vrste, sliku, osnovni opis, DNK barkod sekvencu itd. Na tome se već inteziv- no radi (iBOL 2010), a više je nego intrigantno vidjeti da li će zaista biti mo- guće da se napravi takav aparat malih dimenzija i sa takvim mogućnostima – po procjenama iBOL-a (International Barcode of Life), prototip tog aparata će biti dostupan u bliskoj budućnosti, najdalje za 1-2 godine. Interesantno je da ova ideja, da se kratke DNK sekvence iz određenih genskih regiona mogu koristiti kao molekularni markeri za identifikaciju vrsta pojedinih grupa organizama, nije potpuno nova, ali iz nekog razloga Hebertovi prethodnici nisu naišli na takvu globalnu podršku naučno-istra- živačke zajednice, odnosno njihove ideje nisu izazvale toliku pažnju me- đunarodne naučne zajednice. Naime, Woese, Fox (1977) su još prije skoro tri decenije ustanovili da 16S, tj. 18S, ribozomalne RNK sekvence mogu poslužiti za identifikaciju i karakterizaciju različitih prokariotskih i eukari- otskih organizama, a Folmer i saradnici (1994) su skoro deset godina prije Heberta (Hebert et al., 2003) dizajnirali „univerzalne“ DNK prajmere za PCR amplifikaciju 710-bp dugog DNK fragmenta iz COI mitohodrijalnog regiona, za koji su utvrdili da se može koristiti za DNK identifikaciju invertebratnih vrsta i taksona višeg ranga, kao i da se pokazao informativnim za filogenetske analize. S obzirom na to da se radi o istom regionu genoma i sličnoj dužini sekvence koja se koristi kao današnji (Hebertov) barkod, sve češće se može čuti da se taj COI barkod region još naziva i Folmerov region, iako se zasluga za to uglavnom pripisuje Herbertu i njegovim saradnicima sa Univerziteta Guelph iz Kanade. O pravom razlogu zašto je Hebert sa svojim saradnicima privukao toliku pažnju sa ovom svojom idejom, a njegovi prethodnici nisu, može se samo spekulisati. Moguće je da se Her- bert sa barkodingom predstavio u „pravo vrijeme“, odnosno kada se naučna zajednica suočavala sa ozbiljnim problemom kako da se brže, efikasnije i pouzdanije radi na proučavanju i utvrđivanju biodiverziteta pojedinih grupa organizama i određenih geografskih regiona, odnosno njegove zaštite u periodu alarmantne stope ekstinkcije mnogih vrsta na planeti Zemlji. Si- gurno da je tome doprinio i metodološko-tehnološki napredak u području molekularne biologije i bioinformatike, odnosno da su se metode mogle standardizovati, DNK sekvence brže dobiti, a napretkom elektroničko-informacione tehnologije i bioinformatike, podaci se mogu brže obrađivati,

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 175 DNK barkoding u proučavanju biodiverziteta upoređivati i elektronički deponovati u baze podataka koje su putem Inter- neta lako dostupne čitavoj međunarodnoj naučno-istraživačkoj zajednici. Hebert i njegovi saradnici, osim što su imali ideju, koju su potkrijepili eksperimentalnim podacima na različitim grupama organizama, takođe su imali viziju i strategiju kako to uraditi i za što se sve ti podaci mogu koristiti u smislu napretka u biološkoj nauci i proučavanju biodiverziteta. Takođe su veoma brzo reagovali u smislu uključivanja većeg broj različitih istra- živačkih institucija iz svih dijelova svijeta i istraživača različitog profila u taj globalni projekat, odnosno napravili strukturu tijela i organizaciju koja može efikasno da funkcioniše, razmjenjuje informacije i bavi se proučava- njem biodiverziteta.

ORGANIZACIJA I GLAVNE AKTIVNOSTI GLOBALNOG DNK BARKODING PROJEKTA Establiranje i uspostavljanje globalnog barkoding networka je započelo osnivanjem Konzorcija, The Consortium for the Barcoding of Life (CBOL), 1. maja 2004. godine, potpomognutog finansijskim sredstvima od strane Sloan Foundation. Osnovni zadaci ovog tijela su bili: tehnička podrška standardizaciji i razvoju odgovarajućih metoda za DNK barkod determinaciju, uspostavljanje javne baze podataka DNK barkod sekvenci za vouchered uzorke (uključujući osnovne biološke informacije za te vrste), odnosno, kompilacija DNK barkodova poznatih i novootkrivenih biljnih i životinjskih vrsta, pružanje tehničke i intelektualne pomoći za one koji aktivno učestvuju u DNK barkodingu i za one koji su samo korisnici tih javnih baza podataka. Svoje aktivnosti je CBOL sprovodio kroz radne grupe koje su bile zadužene za barkoding određenih grupa organizama: - FISH-BOL – Fish Barcode of Life Initiative (ribe) - ABBI – All Birds Barcoding Initiative (ptice) - CoML – Census of Marine Life za determinaciju „DNA barcodes“ (marinski organizmi) - Antarctic Barcoding Initiative (organizmi Antartika) - Mosquito Barcoding Initiative (komarci) - INBIPS – International Network for Barcoding Invasive and Pest Species (štetočine i invazivne vrste) Deponovanje barkod podataka se vršilo u osnovane javne baze podataka BoLD (Barcode of Life Database) i ITIS (The Integrated Taxonomic In- formation System), kao i u GenBank, a podaci su se publikovali u naučnom časopisu Molecular Ecology Notes/Resources.

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 176 Amra KAZIĆ

Prva međunarodna barkod konferencija je održana u The Natural Hi- story Museum u Londonu (V. Britanija) u februaru 2005. godine, gdje su se prezentovali dobijeni barkod podaci i uspostavili osnovni pravci u daljem razvoju ovog globalnog barkoding projekta. Sloan Foundation dodjeljuje dodatni grant od $ 1,55 miliona kao dvogodišnji grant za budući CBOL rad. Druga međunarodna barkod konferencija je održana u septembru 2007. godine na Tajvanu, gdje je podnesen izvještaj o njihovom dvogodišnjem radu i napretku – u te dvije godine je akumulirano preko 200.000 DNK bar- kode podataka za oko 25.000 vrsta iz čitavog svijeta. Treća međunarodna barkod konferencija je održana u novembru 2009. godine u Mexico City, gdje je prezentirana nova verzija baze podataka (Ver. 2.5 BOLD System), a takođe je odlučeno da se formira iBOL (International Barcode of Life project) sa 10 radnih grupa koje će imati specifične zadatke za barkoding po određenim grupama organizama i geografskim regionima. Dakle, nakon inicijalnog neselektivnog akumuliranja DNK barkodova, sada se prelazi u fazu ciljanog akumuliranja DNK barkodova (iz geografskih regiona iz kojih je nedovoljna pokrivenost barkodovima, područja bogatih endemičnim i reliktnim vrstama, „hotspots“ biodiverziteta, ugrožene vrste itd.).

AKTIVNOSTI DNK BARKODINGA U BOSNI I HERCEGOVINI Nažalost, mora se konstatovati da je učešće BiH istraživača u ovom globalnom DNK barkoding projektu na veoma nezavidnom nivou – osim pojedinačnih slučajeva sakupljanja nekoliko uzoraka koji su se dostavili naučno-istraživačkim institucijama u inostranstvu, ne može se reći da je bilo nekog konkretnijeg direktnog učešća bh. istraživača. Razlozi tome su različite prirode, ali uglavnom leže u nedovoljnom razumijevanju i zainte- resovanosti lokalnih bh. institucija vlasti da obezbijede inicijalna sredstva za uspostavljanje ove vrste projekata. Naime, prije par godina, kada nije bila deponovana niti jedna DNK barkod sekvenca za organizme iz BiH, bilo je određenih pokušaja da se aplicira sa jednim takvim projektom prema resornom ministarstvu, ali se sa njihove strane nije smatralo da mu se treba dati podrška. U međuvremenu, od strane istraživača iz inostranstva, sakupljeni su određeni uzorci sa područja BiH (uključujući i nekoliko endemičnih vrsta), tako da je do sada ukupno deponovano 46 barkod sekvenci za 9 vrsta iz našeg područja (uglavnom insekti i vodozemci). Na osnovu tih obra- đenih uzoraka, koji su deponovani u različitim institucijama u inostranstvu, objavljeno je nekoliko publikacija (Smith et al., 2008 – uključen triton

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 177 DNK barkoding u proučavanju biodiverziteta sa Prokoškog jezera; Valade et al., 2009 – leptirovi iz područja Sarajeva), ali bez učešća ijednog od naših istraživača. Imajući u vidu signifikantnost istraživanja biodiverziteta za sva geografska područja planete (Schindel, 2010), veoma je značajno da se vrste iz BiH uključe u DNK barkoding, ali je takođe važno da se i naši istraživači nađu kao aktivni učesnici u tom globalnom projektu. Naša zemlja je potpisnica Međunarodne konvencije o biodiverzitetu, kao i ABS (Access and Benefit Sharing) pravila, pa se time otvaraju moguć- nosti većeg stepena saradnje sa međunarodnim istraživačkim i drugim institucijama, odnosno zajedničkog rada sa istraživačima iz inostranstva koji su zainteresovani za DNK barkoding i proučavanje biodiverziteta različitih grupa organizama iz naše zemlje. Bh. istraživači imaju znanje o različitim grupama organizama iz našeg i drugih regiona, a postoje i adekvatni laboratorijski uslovi i mogućnosti za DNK analizu barkod regiona. Neophodno je da što prije prestanemo biti samo pasivni posmatrači u ovom važnom globalnom projektu DNK barkodinga i kompletnijem proučavanju našeg biodiverziteta. Potrebno je da se formira naš lokalni BiH network za DNK barkoding i biodiverzitet kako bismo bili organizovaniji i efikasniji u ispu- njavanju tog strateški važnog zadatka. Koordinaciono tijelo za taj network bi kao najprirodnije trebalo da bude vezano za naš NFP (National Focal Point) za biodiverzitet, ili za neku drugu „krovnu“ instituciju (kao što je, na primjer, Akademija nauka i umjetnosti BiH). Kao dobro pozitivno iskustvo takvog networka i načina njihove organizacije, može nam poslužiti The Ca- nadian Barcode of Life Network (www.bolnet.ca), koji okuplja oko 50 istra- živača iz različitih institucija Kanade, a koji su posvećeni DNK barkodingu vrsta iz Kanade i proučavanju njihovog nacionalnog biodiverziteta.

Literatura Bellemain E., Carlsen T., Brochmann C., Coissac E., Taberlet P., Kauseruci H. 2010. ITS as an environmental DNA barcode for fungi: an in silico approach reveals potential PCR biases. BMC Microbiology, 10: 189. Berberović Lj., Hadžiselimović R. 1977. Rječnik nauke o evoluciji. I Izda- nje. IGKRO “Svjetlost” – OOUR Zavod za udžbenike, Sarajevo. Bisby F. A. 2000. The Quiet revolution: Biodiversity informatics and the Internet. Science, 289: 2309-2312. Blaxter M. L. 2004. The promise of a molecular taxonomy. Phil. Trans. R. Soc. B, 359: 669-679.

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 178 Amra KAZIĆ

Campbell A. K. 2003. Save those molecules! Molecular biodiversity and life. Journal of Applied Ecology, 40: 193-203. Cantino P., De Queiroz K. 2004. Phylocode: A phylogenetic code of biological nomenclature. Version 2b. (Internet: http://www.ohio.edu/phylocode/ PhyloCode2b.pdf; pristup 23. 11. 2010). CBOL Plant Working Group. 2009. A DNA barcode for land plants. PNAS, 106(31): 12794-12797. CBOL – Consortium for the Barcode of Life. 2011. DNA barcoding. (Inter- net: http://www.barcoding.si.edu/dnabarcoding.htm; pristup 17. 1. 2011). Chase M. W., Fay M. F. 2009. Barcoding of plants and fungi. Science, 325: 682-683. Cracraft J. 1983. Species concepts and speciation analysis. Current Ornit- hol., 1: 159-187. DeSalle R., Egan M. G., Siddall M. 2005. The unholy trinity: taxonomy, species delimitation and DNA barcoding. Phil. Trans. R. Soc. B, 360: 1905-1916. Dobzansky T. 1937. Genetics and the evolution of species. Columbia Univ. Press, New York. Dunn C. P. 2003. Keeping taxonomy based in morphology. Trends Ecol. Evol., 18: 270-271. Ennos R. A., French G. C., Hollingsworth P. M. 2005. Conserving taxonomic complexity. TRENDS in Ecology and Evolution, 20 (4): 164-168. Fitzhugh K. 2005. The inferential basis of species hypotheses: the solution to defining the term “species”. Marine Ecology, 26: 155-165. Folmer O., Black M., Hoeh W., Lutz R., Vrijenhoek R. 1994. DNA primers for amplification of mitochondrial cytochrome c oxidase subunit I from diverse metazoan invertebrates. Mol. Mar. Biol. Biotechnol., 3(5): 294-299. Greuter W., Hawksworth D. L., McNeil J., Mayo M. A., Minelli A., Sneath P. H. A., Tindall B. J., Trehane P., Tubbs P. 1996. Draft BioCode: the pros- pective international rules for the scientific names of organisms. Taxon, 45: 349-372. Groves C. 2004. The what, why and how of primate taxonomy. Internatio- nal Journal of Primatology, 25(5): 1105-1126.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 179 DNK barkoding u proučavanju biodiverziteta

Hebert P. D. N., Cywinska A., Ball S. L., DeWaard J. R. 2003. Biological identifications through DNA barcodes. Proc. R. Soc. Lond. Ser. B, 270: 313-321. Hebert P. D. N., Penton E. H., Burns J. M., Janzen D. H., Hallwachs W. 2004. Ten species in one: DNA barcoding reveals cryptic species in the neotropical skipper butterfly Astraptes fulgerator. PNAS, 101(41): 14812-14817. Hillis D. M., Moritz C., Mable B. K. 1996. Molecular systematics. Second edition. Sinauer Associates Inc., Sunderland, Massachusetts, USA. iBOL – International Barcode of Life 2010. Technologies, WG 4.2 – Barco- der. (Internet: http://ibol.org/wg-4-2-barcoder/; pristup: 1. 12. 2010) Ivanova N. V., Zemlak T. S., Hanner R. H., Hebert P. D. N. 2007. Univer- sal primer cocktails for fish DNA barcoding. Molecular Ecology Notes, 7(4): 544-548. Janzen D. H., Hajibabaei M., Burns J. M., Hallwachs W., Remigio E., Hebert P. D. N. 2005. Wedding biodiversity inventory of a large and complex Lepidoptera fauna with DNA barcoding. Philosophical Transactions: Biological Sciences, 360: 1835-1845. Keller R. A., Boyd R. N., Wheeler Q. D. 2003. The illogical basis of phylogenetic nomenclature. The Botanical Review, 69(1): 93-110. Kohler F. 2007. From DNA taxonomy to barcoding – how a vague idea evolved into a biosystematic tool. Zoosystematics and Evolution, 83(S1): 44-51. Kokić T. 2009. Monističko-pluralistički spor oko vrsnosti živog svijeta. Fi- lozofska istraživanja, 29(2): 365-380. Lambert D. M., Baker A., Huynen L., Haddrath O., Hebert P. D. N., Millar C. D. 2005. Is a large-scale DNA-based inventory of ancient life possible? Journal of Heredity, 96(3): 279-284. Lawrence E. 1995. Dictionary of Biological Terms. 11th edition. Addison Wesley Longman Limited, U.K. Maclean N. 1987. Macmillan Dictionary of Genetics and Cell Biology. The Macmillan Press Ltd., U.K. Mallet J., Willmott K. 2003. Taxonomy: renaissance or tower of Babel? TRENDS in Ecology and Evolution, 18(2): 57-59.

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 180 Amra KAZIĆ

Markmann M., Tautz D. 2005. Reverse taxonomy: an approach towards determining the diversity of meiobenthic organisms based on riboso- mal RNA signature sequences. Philosophical Transactions: Biological Sciences, 360 (1462): 1917-1924. Mayr E. 1940. Speciation phenomena in birds. Amer. Nat., 74: 249-278. Mayr E. 1969. Principles of Systematic Zoology. McGraw-Hill, New York, pp. 428. Mayr E. 1996. What is species, and what is not? Philosophy of Science, 63: 262-277. Meusnier I., Singer G. A. C., Landry J.-F., Hickey D. A., Hebert P. D. N., Hajibabaei M. 2008. A universal DNA mini-barcode for biodiversity analysis. BMC Genomics, 9: 214. Monaghan M. T., Balke M., Gregory T. R., Vogler A. P. 2005. DNA-based species delineation in tropical beetles using mitochondrial and nuclear markers. Philosophical Transactions: Biological Sciences, 360 (1462): 1925-1933. Moritz C., Cicero C. 2004. DNA barcoding: Promise and pitfalls. PLoS Bi- ology, 2 (10): 1529-1531. Packer L., Gibbs J., Sheffield C., Hanner R. 2009. DNA barcoding and the mediocrity of morphology. Molecular Ecology Resources, 9 (Suppl. 1): 42-50. Page T. J., Choy S. C., Hughes J. M. 2005. The taxonomic feedback loop: symbiosis of morphology and molecules. Biology Letters, 1: 139-142. Pleijel F., Rouse G. W. 2000. A new taxon, Capricornia (Hesionidae, Polycha- eta), illustrating the LITU (“Least-Inclusive Taxonomic Unit”) concept. Zoologica Scripta 29: 157-168. Pleijel F., Rouse G. W. 2003. Ceci n’est pas une pipe: names, clades and phylogenetic nomenclature. J. Zool. Syst. Evol. Research, 41: 162-174. Pleijel F., Harlin M. 2004. Phylogenetic nomenclature is compatible with diverse philosophical perspectives. Zoologica Scripta, 33: 587-591. Potts W. K. (1996). PCR-based cloning across large taxonomic distances and polymorphism detection: MHC as a case study. In: Ferraris J. D., Palumbi S. R. (Eds.) 1996. Molecular Zoology: Advances, Strategies, and Protocols. Wiley-Liss, New York: 181-194.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 181 DNK barkoding u proučavanju biodiverziteta

Proudlove G., Wood P. J. 2003. The blind leading the blind: cryptic subterranean species and DNA taxonomy. Trends in Ecology and Evolution, 18(6): 272-273. Ruse M. 1987. Biological species: natural kinds, individuals, or what? Brit. J. Phil. Sci.: 225-242. Saunders G. W. 2005. Applying DNA barcoding to red macroalgae: a preliminary appraisal holds promise for future application. Phil. Trans. R. Soc. B, 360 (1462): 1879-1888. Schindel D. E. 2010. Biology without borders. Nature, 467: 779-781. Sereno P. C. 2005. The logical basis of phylogenetic taxonomy. Syst. Biol., 54(4): 595-619. Smith M. A., Fisher B. L., Hebert P. D. N. 2005. DNA barcoding for effective biodiversity assessment of a hyperdiverse arthropod group: the ants of Madagascar. Phil. Trans. R. Soc. B, 360: 1825-1834. Smith M. A., Poyarkov N. A., Hebert P. D. N. 2008. CO1 DNA barcoding amphibians: take the chance, meet the challenge. Molecular Ecology Re- sources, 8: 235-246. Stribling J. B. 2006. Environmental protection using DNA barcodes or taxa? BioScience, 56(11): 878-879. Tautz D., Arctander A., Minelli A., Thomas R. H., Vogler A. P. 2003. A plea for DNA taxonomy. Trends in Ecology and Evolution, 18(2): 70-74. Valade R., Kenis M., Hernandez-Lopez A., Augustin S., Mena N. M., Ma- gnoux E., Rougerie R., Lakatos F., Roques A., Lopez-Vaamonde C. 2009. Mitochondrial and microsatellite DNA markers reveal a Balkan origin for the highly invasive horse-chestnut leaf miner Cameraria ohridella (Lepidoptera, Gracillariidae). Molecular Ecology, 18(16): 3458-3470. Van Valen L. 1976. Ecological species, multispecies, and oaks. Taxon, 25: 233-239. Ward R. D., Zemlak T. S., Innes B. H., Last P. R., Hebert P. D. N. 2005. DNA barcoding Australia`s fish species. Phil. Trans. R. Soc. B, 360: 1847-1857. Wheeler Q. D. 2004. Taxonomic triage and the poverty of phylogeny. Phil. Trans. R. Soc. Lond. B, 359: 571-583. Will K. W., Rubinoff D. 2004. Myth of the molecule: DNA barcodes for species cannot replace morphology for identification and classification. Cladistics, 20: 47-55.

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 182 Amra KAZIĆ

Will K. W., Mishler B. D., Wheeler Q. D. 2005. The perils of DNA barcoding and the need for integrative taxonomy. Syst. Biol., 54(5): 844-851. Woese C. R., Fox G. E. 1977. Phylogenetic structure of the prokaryotic domain: The primary kingdoms. Proc. Natl. Acad. Sci. USA, 74(11): 5088- 5090. Wong E. H. K., Hanner R. H. 2008. DNA barcoding detects market sub- stitution in North American seafood. Food Research International, 41: 828-837.

Rukopis primljen/Manuscript received: 17. 7. 2012. Rukopis prihvaćen/Manuscript accepted: 30. 7. 2012.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 183

ISBN: 978-9958-501-81-4 2012 DOI: 10.5644/proc.eco-03.14 RAZVOJ EKOLOŠKOG INFORMACIONOG SISTEMA U FUNKCIJI ODRŽIVOG UPRAVLJANJA VODENIM EKOSISTEMIMA DEVELOPMENT OF ECOLOGICAL INFORMATION SYSTEM IN FUNCTION OF SUSTAINABLE MANAGEMENT OF AQUATIC ECOSYSTEMS

Alma IMAMOVIĆ1, Sulejman REDŽIĆ2 1Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva BiH, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina e-mail: [email protected] 2Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Sarajevu, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina e-mail: sredzic pmf.unsa.ba

SAŽETAK Osnova za upravljanje je adekvatan razvoj informacijskog sistema. Kako bi se ostvarili postavljeni ciljevi i uvažili principi nove politike definisane Okvir- nom direktivom o vodama EU (ODV), potrebno je razviti alate za izradu planova upravljanja riječnim slivovima, među kojima značajno mjesto zauzima razvoj ekološkog informacionog sistema (EIS). Ekološki informacioni sistem za potrebe upravljanja vodenim ekosistemima je kompleksan organizacioni sistem, posebno u procesima donošenja strateških i operativnih odluka u cilju održivog upravljanja vodama. ODV zahtjeva da se pored podataka o kvantitetu i kvalitetu površinskih voda, informacioni sistem nadogradi i podacima među kojima su biološki parametri kvaliteta voda, ekološki podaci, te podaci koji se odnose na EKOLOŠKI INFORMACIONI SISTEM I VODENI EKOSISTEMI

antropogene uticaje. Pristup razvoju ekološkog informacionog sistema za upravljanje vodenim ekosistemima podrazumijeva najprije formiranje baze podataka. Svi prikupljeni podaci obrađuju se kroz model procesa (model analize), koji ima zadatak da prikaže procese koji se odvijaju u ekosistemu i uspostavi njihovu funkcionalnu zavisnost. Šematski je prikazan proces razvoja ekološkog informacionog sistema za potrebe upravljanja riječnim ekosistemom, kao i model (baza) podataka koji je razvijen u okviru navedenog procesa. Grafički su pojedinačno prikazani neki od odabranih parametara sistema, te dati primjeri međusobnih zavisnosti pojedinih paramatara u datom vremenskom razdoblju, čime je, prema istraživačkim potrebama, postavljen koncept razvoja modela analize. Zaključno su date preporuke za razvoj ekološkog informacionog sistema.

Ključne riječi: ekološki informacioni sistem (EIS), vodeni ekosistem, podaci, parametri, održivo upravljanje

ABSTRACT The development of an adequate information system is the bases for managing. In order to accomplish the goals and principles accepted the new policy defined by the Water Framework Directive of the EU (WFD), it is necessary to develop tools for the preparation of River Basin Management Plans, including development of an Ecological Information System (EIS). Ecological Information System for management of aquatic ecosystems is a complex organizational system, especially in the processes of strategic and operational decisions for sustainable water management. In addition to data on the quantity and quality of surface water, the WFD requires that information system is upgraded by data on biological parameters of water quality, ecological information and data relate to anthropogenic influence. The development of Ecological Information System for managing aquatic ecosystems involves first the formation of the database. All collected data are processed through a process model (analysis model), which has the task to show the processes taking place in the ecosystem and establish their functional dependence. The process of developing Ecological Information Sys- tem for management of river ecosystems is shamatically presented together with the database model that has been developed within the framework of this process. Some of the selected system parameters are individually presented graphi- cally as well as the examples of mutual dependence of certain parameters lie in a given period of time, thus according to the research needs, set the concept for the development of the analysis model. Finally recommendations are given for the development of an Ecological Information System.

Key words: Ecological Information System (EIS), aquatic ecosystems, data, parameters, sustainable management

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 186 Alma IMAMOVIĆ & Sulejman REDŽIĆ

POLAZNA RAZMATRANJA Napredak nauke i tehnologije danas je postavio velike zahtjeve u pravcu sistematizacije prikupljanja, obrade i interpretiranja podataka. Samo prikupljanje podataka, ma koliko ti podaci bili značajni za pojedinu oblast istraživanja, ne znači mnogo, iako su često metode prikupljanja veoma slo- žene i skupe. Za svrsishodnu upotrebu prikupljenih podatka potrebno je utvrditi zadovoljavajuću metodologiju njihove obrade i interpretacije. Ovo je posebno bitno za dostizanje ciljeva u naučno-istraživačkim radovima općenito, te u procesima odlučivanja i upravljanja. Naučnici trebaju razvijati alate i modele u svrhu informiranja i podržavanja ekološki održivog upravljanja vodama, kako bi na taj način balansirali ljudske i ekološke zahtjeve za pitkom vodom u kompleksnom, dinamičnom i promjenjivom društvenom i poli- tičkom okruženju (Arthington, 2009). Osnova za upravljanje je adekvatan razvoj informacijskog sistema, bilo da se ono odnosi na upravljanje u poslovnom, političkom, društvenom smislu ili smislu upravljanja prirodnim resursima. Internacionalna fede- racija za obradu podataka (International Federation for Information Pro- cessing – IFIP) definiše informacioni sistem na sljedeći način: „Informaci- oni sistem je sistem koji prikuplja, pohranjuje, čuva, obrađuje i isporučuje informacije važne za organizaciju i društvo, tako da budu dostupne i upo- trebljive za svakog ko se želi njima koristiti. Informacioni sistem aktivni je društveni sistem koji se može, ali i ne mora, koristiti informacionom tehnologijom” (Varnješ, 2005). Postizanje određenog unaprijed definisanog cilja moguće je ostvariti uređivanjem međuzavisnih komponenti u organizacijsku cjelinu, odnosno sistem. Komponente sistema nisu samo njegovi fizički dijelovi, već prije svega procesi koji se odvijaju unutar sistema, kao i sa okolinom, te uprav- ljački postupci (planiranje, organizacija, upravljanje i nadzor/monitoring). Svaki sistem karakteriše: njegova organizacija – struktura, poredak, na- čin komunikacije; interakcije – odnosi koji se ostvaruju između pojedinih komponenti sistema; međuzavisnost – uslovi funkcioniranja jedne komponente u zavisnosti od drugih komponenti i procesa u sistemu i integrisa- nost – način, stepen, mjera povezanosti sistema (http://www.itrevizija.ba/ materijali, 2008). Razvoj ekološkog informacionog sistema u funkciji održivog upravljanja vodenim ekosistemima ne obuhvata samo prikupljanje podataka i informacija koje se odnose na razmatrano vodno područje ili tijelo, nego ima zadatak da prezentira dinamiku sistema i procese koji se odvijaju u samom sistemu i u njegovoj interakciji sa okolinom.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 187 EKOLOŠKI INFORMACIONI SISTEM I VODENI EKOSISTEMI

KONCEPT NOVOG MODELA UPRAVLJANJA VODAMA Nakon usvajanja koncepta održivog razvoja kao globalnog opredeljenja razvoja čovječanstva, sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća, bilo je neophodno iznova osmisliti politiku upravljanja vodama, te razviti novi model, koji će uzeti u obzir nove upravljačke instrumente kao što su: - pristup utemeljen na riječnom slivu, - ravnoteža komponenata vodenih ekosistema (kvantitativna komponenta i kontrola zagađenja), - politika ekonomske valorizacije vodnih resursa (povrat troškova, cijena vode, princip „zagađivač plaća”) - uključivanje javnosti i svih zainteresiranih strana u procese planiranja i upravljanja. Evropska vodna politika razvijala se dugim procesima restrukturiranja, što je za posljedicu imalo usvajanje Okvirne direktive o vodama (2000/60/ EU) 2000 godine, koja zemljama EU daje jasne smjernice održivog upravljanja vodama u cilju dostizanja jasno definisanog „dobrog ekološkog statusa površinskih i podzemnih voda” (WFD, 2000).

EKOLOŠKI INFORMACIONI SISTEMI – ALATI ZA UPRAVLJANJA VODENOM EKOSISTEMIMA Kako bi se ostvarili postavljeni ciljevi i uvažili principi usvojeni novom politikom definisanom Okvirnom direktivom o vodama EU, potrebno je, pored niza zadataka, razviti alate (Nijboer et al., 2004) za izradu planova upravljanja riječnim slivovima, među kojima značajno mjesto zauzima razvoj ekološkog informacionog sistema. Zadatak razvoja ekološkog informacionog sistema je da se definira konceptualni model koji će uključiti sve koncepte i njihove osobine. U ovom dijelu razvoja fokus je na razumijevanju sistema, procesa koji se odvijaju unutar sistema i njihovih međuodnosa (EMWIS, 2009). Prema Denzer-u (2002), ekološki informacioni sistem bi trebao sadržavati četiri temeljna bloka: sistem upravljanja podacima (Data management system), geografski informativni sistem (Geographical information systems – GIS), modele i sistem podrške donošenju odluka (Decision support system – DSS), iako su u praksi poznati sistemi koji se baziraju na samo jednoj ili dvije od navedenih komponenti. Ekološki informacioni sistem koji se razvija za potrebe upravljanja vodenim ekosistemima je kompleksan organizacioni sistem, a kompleksnost se odnosi i na strukturu elemenata i na strukturu veza kako u okviru siste-

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 188 Alma IMAMOVIĆ & Sulejman REDŽIĆ ma tako i sa okruženjem. Ovo je posebno istaknuto kroz procese donoše- nja strateških i operativnih odluka u cilju održivog upravljanja vodama.

Okvirna direktiva o vodama EU definiše dugoročnu politiku voda EU, koja se može ostvarivati isključivo stalnim prikupljanjem i procesiranjem podataka i informacija o osobinama razmatranog vodenog ekosistema (ri- ječnog sliva), stanju površinskih i podzemnih voda i zaštićenih područja, antropogenom uticaju na stanje voda i vodenih ekosistema, te socio-ekonomskih odnosa posmatranog područja. Geografski informacioni sistem (GIS) predstavlja značajnu podlogu u razvoju ekološkog informacionog sistema za upravljanje vodenim ekosistemima. Ekološki modeli uključuju se u GIS (Accad et al,, 2006), a primjer sistematskog prikaza podataka i parametara uz podršku GIS-a dat je na slici 1.

Slika 1. Primjer sistematskog prikaza podataka ekološkog informacionog sistema za rijeku Savu (izvor: www.savasdi.org) Figure 1. Example of sistematic data presentation of Ecological Information System for the Sava River (source: www.savasdi.org)

Kroz ekološki informacioni sistem, koji se razvija za potrebe upravljanja vodama, mora se obezbijediti odabir, usklađivanje i primjena kriteri- ja za implementaciju direktiva EU, kao temelja za integralno planiranje i upravljanje riječnim slivovima, te očuvanje i zaštitu vodenih ekosistema, u skladu sa raspoloživim tehnološkim, ekonomskim i ljudskim resursima. Među informacionim sistemima koji se koriste za upravljanje vodama može se pomenuti da je EU razvila Water Information System for Europe

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 189 EKOLOŠKI INFORMACIONI SISTEM I VODENI EKOSISTEMI

(WISE), a razvijeni su i Euro-Mediterranean Water Information System (EMWIS), Biodiversity Information System for Europe (BISE), Shared Environmental Information System (SEIS), Infrastructure for Spatial In- formation in Europe (INSPIRE) i dr.

SPECIFIKACIJA PODATAKA EKOLOŠKOG INFORMACIONOG SISTEMA Primarni podaci koji se prikupljaju u svrhu razvoja sistema upravljanja podacima, kao komponente ekološkog informacionog sistema voda sa posebnim naglaskom na površinske vodene ekosisteme, jesu podaci koji se odnose na kvantitet (vodostaji, protok) i kvalitet (fizički i hemijski parametri) vodenih ekosistema. Za prikupljanje i praćenje ovih podataka potrebno je razviti mreže hidroloških stanica (Kupusović, 1999) i stanica za mjerenje kvaliteta voda na utvrđenim profilima. Tabela 1. Parametri kvantiteta i kvaliteta voda (1-4 prema: Tuhtar, 1990) Table 1. Water quality and quantity parameters (1-4 by: Tuhtar, 1990) PODACI EKOLOŠKOG INFORMACIONOG SISTEMA VODENIH EKOSISTEMA PARAMETRI PARAMETRI KVALITETA KVANTITETA HIDROLOŠKI FIZIČKI HEMIJSKI BIOLOŠKI EKOLOŠKI 1 2 3 4 5 -Vodostaji -Temperatura -Aciditet i -Planaria alpina -Staništa -Protok vode alkalitet (pH -Taeniopteryx -Ekološki -Padavine -Miris i ukus vrijednost) araneoise kvalitet -Temperatura -Boja -Stabilnost i -Dendrocoelum -Procjena zraka -Mutnoća agresivnost vode lacteum diverziteta -Rezidualne čvrste -Redoks -Ancylus fluviatilis -Procjena tvari potencijal -Potamanthus luteus gustoće -Transparentnost -Prisustvo -Erpobdella octaculata populacije -Provodljivost specifičnih -Asellus Aquaticus -Stanje hemijskih -Tubifex tubifex hranljivih supstanci -Chironomus thumi materija organskog i Patogeni organizmi -Ostali neorganskog ekološki porijekla npr: činioci - nitrogen - fosfor - pesticidi - metali i dr. Koncept integralnog upravljanja vodama, kao temelj Okvirne direktive o vodama, međutim, zahtijeva da se u svrhu održivog upravljanja vodenim ekosistemima, pored podataka o kvantitetu i kvalitetu, informacioni sistem nadogradi i podacima među kojima su biološki parametri kvaliteta voda, ekološki podaci (staništa, procjena diverziteta i gustoće populacije), te podaci koji se odnose na antropogene uticaje na vodne ekosisteme koji nasta-

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 190 Alma IMAMOVIĆ & Sulejman REDŽIĆ ju procesima upravljanja vodama za potrebe korištenja voda, zaštite voda i zaštite od voda. Direktiva je preporučila i metode koje koriste biološke elemente za određivanje ekološkog statusa vodenih ekosistema, te definisala i biološke referentne uslove za različita vodna tijela (Lek et al., 2005). Pritisci i ugroženost biodiverziteta vodenih ekosistema vidljivi su na mnogim primjerima u svijetu. Dosadašnja praksa često se bazirala na ne- usaglašenosti u razumijevanju procesa koji se odvijaju u ekosistemima i efektivnom upravljanju zaštiti biodiverziteta (Geist, 2011). Podatke koji se odnose na uticaj čovjeka na vodene ekosisteme često je teško prikupiti i uvažiti na način koji će obezbijediti definiranje procesa i funkcionalnu zavisnost u odnosu na ostale parametre sistema. Neke od osnovnih aktivnosti koje se trebaju razmatrati u okviru razvoja ekološkog informacionog sistema, zajedno sa identificiranim uticajima i intervencija- ma u vodnim ekosistemima, date su u tabeli 2. Tabela 2. Antropogene aktivnosti i intervencije u vodenim ekosistemima (prema: WWF 2001) Table 2. Anthropogenic activities and interventions in aquatic ecosystems (by: WWF 2001) Uticaj i intervencije u vodnom Aktivnost ekosistemu Poljoprivreda i šumarstvo Izgradnja hidrotehničkih objekata (nasipi, objekti za navodnjavanje i odvodnju) Korištenje đubriva i pesticida (hemijska zaštita bilja) Deforestacija Ribarstvo Uzgoj konzumne ribe Izgradnja brana i nasipa radi zaštite infrastrukture Zagađenje tla i voda usljed odlaganja otpada / otpadne vode Industrija i hidroenergija Opskrba podzemnim i površinskim vodama Isušivanje zemljišta radi razvoja industrijskih objekata Ekstrakcija šljunka i sedimenta

Izgradnja kanala i luka Transport Izgradnja puteva i željeznica Zagađenje površinskih voda Urbanizacija Izgradnja brana i nasipa radi zaštite infrastrukture Zagađenje tla i voda usljed odlaganja otpada / otpadne vode Isušivanje zemljišta radi urbanizacije Opskrba podzemnim i površinskim vodama Izgradnja hidrotehničkih objekata za potrebe vodoopskrbe i Vodoopskrba odvodnje otpadnih voda Izgradnja objekata za potrebe turizma i rekreacije Zagađenje tla i voda usljed odlaganja otpada / otpadne vode Turizam i rekreacija Isušivanje zemljišta radi urbanizacije Poremećaj habitata zbog intenziviteta korištenja ekosistema Zaštita od voda Izgradnja brana i nasipa radi zaštite infrastrukture

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 191 EKOLOŠKI INFORMACIONI SISTEM I VODENI EKOSISTEMI

Pristup odabiru parametara mora biti racionalan i funkcionalan, te se mora osigurati da se u zadatom roku uz što manje sredstava prikupe zado- voljavajući podaci, koji su relevantni za procese planiranja i održivog upravljanja vodenim ekosistemima. Naučno-iskustvena praksa pokazala je da je za utvrđivanje trenutnog stanja i kvaliteta vodenih ekosistema, pored hidrološ- kih parametara (vodostaja i protoka), neophodno pratiti stanje parametara datih u tabeli 3 (Redžić et al., 1999). Tabela 3. Neophodne informacije (Redžić et al. 1999, prema: Kristensen and Hansen, 1994) Table 3. Essential information (Redzic et al. 1999, by: Kristensen and Hansen, 1994)

TRAŽENE RIJEKE JEZERA PODZEMNE INFORMACIJE VODE 1 Ekološki kvalitet √√√ √√√ 2 Acidifikacija √√√ √√√ √√√ Stanje hranljivih 3 √√√ √√√ √√√ materija 4 Pesticidi √√ √√ √√√ 5 Teški metali √√√ √√ √√√ 6 Organski polutanti √√√ √√ √√ 7 Patogeni √√√ √√ √√ 8 Dostupnost vode √√√ √√ 9 Fizičke intervencije √√√ √√ Legenda: Ključna: √√√ Značajna: √√ Korisna: √

Okvirna direktiva o vodama je u annexu V definisala elemente kvaliteta za klasifikaciju ekološkog statusa voda (rijeka, jezera, prelaznih voda, pri- obalnih voda i vještačkih, teško modifikovanih površinskih vodnih tijela), koji su za rijeke prikazani u tabeli 4 (WFD, 2000). Tabela 4. Elementi kvaliteta za klasifikaciju ekološkog statusa voda (izvor: WFD, annex V, 2000) Table 4. Elements of the quality of the ecological status of water (source: WFD, Annex V, 2000) ELEMENTI KVALITETA ZA KLASIFIKACIJU EKOLOŠKOG STATUSA VODA Kompozicija i obilje akvatičke flore Biološki elementi Kompozicija i obilje bentoske faune (beskičmenjaci) Kompozicija, obilje i struktura starosti riblje faune Hidrološki režim kvantitet i dinamika toka vode povezanost sa tijelima podzemne vode Hidromorfološki elementi koji podržavaju Kontinuitet riječnog toka biološke elemente Morfološki uslovi dubina rijeke i variranje širine korita struktura i substrat riječnog dna struktura obalske zone Osnovni Termički uslovi Stanje kiseonika Salinitet Acidifikacijski status Nutrijentski uslovi Hemijski i fizičko-hemijski elementi koji podržavaju biološke elemente Specifični zagađivači Zagađenje svim prioritetnim supstancama koje su identificirane da se ispuštaju u vodna tijela Zagađenje ostalim supstancama koje su identificirane da se u značajnim količinama ispuštaju u vodna tijela

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 192 Alma IMAMOVIĆ & Sulejman REDŽIĆ

Za potrebe upravljanja Mediteranom razvijen je Euro-Mediterranean Informa- tion System on the know-how in the Water Sector (EMWIS), a prikaz razvoja i sistematizacija podataka data je na slici 2.

Slika 2. Prikaz razvoja i sistematizacija podataka za EMWIS (izvor: EMWIS, 2009) Figure 2. Development and systematization of data for EMWIS (source: EMWIS, 2009)

PRISTUP RAZVOJU EKOLOŠKOG INFORMACIONOG SISTEMA Okvirna direktiva o vodama nameće proces planiranja koji se sastoji od identifikacije sistema sa analizom uticaja i efekata (van Grisven et al., 2006). Prema Milićević et al. (2010) Strategija implementacije ODV uklju- čuje sljedeće aktivnosti: Razmjena informacija, Razvoj smjernica za kon- kretne aktivnosti, Razvoj baze podataka i informacija za upravljanje te Is- pitivanje i vrednovanje dobivenih podataka. Za provođenje ovih aktivnosti temelj je primjena svih savremenih informacijskih tehnologija i računarske podrške, uključujući i razvoj internet komunikacija. Pristup razvoju eko- loškog informacionog sistema za upravljanje vodenim ekosistemima, ali i generalno za upravljanje bilo kojim ekosistemom, podrazumijeva najprije formiranje baze podataka, odnosno razvoj sistema upravljanja podacima. Baza podataka sastoji se od više skupova (setova) podataka koji su relevantni iz perspektive upravljanja datim ekosistemom, a trebaju biti usaglašeni sa predloženim modelom analize (EMWIS, 2009). Svi prikupljeni podaci obrađuju se kroz model procesa (model analize), koji ima zadatak da prikaže procese koji se odvijaju u ekosistemu i uspostavi njihovu funkcionalnu zavisnost. Promjene ekoloških determinanti vodenih ekosistema zavise od promjena kvantiteta i kvaliteta parametara vode, koji mogu biti uzrokovani aktivnostima antropogenog djelovanja. Međusobna

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 193 EKOLOŠKI INFORMACIONI SISTEM I VODENI EKOSISTEMI zavisnost uspostavlja se najčešće primjenom matematičkih modela. Tokom sedamdesetih godina prošlog vijeka razvijaju se brojni kompjuterski orijenti- sani matematički modeli za analizu ekosistema (Yue T.-X. et al., 2011). Modeli su potreban alat da bi se mogli predvidjeti efekti (Nijboer et al., 2004) procesa koji se odvijaju u ekosistemu. Tokom šezdesetih godina dva- desetog vijeka razvija se nova ekološka poddisciplina „ekologija sistema” (Olson, 1963; Yue T.-X. et al., 2011). Ekologija sistema predstavlja procese u stvarnom svijetu putem matematskih modela (Yue T.-X. et al., 2011). Razvojem kopmjuterskih alata ekološki modeli proširili su se od tradicio- nalno orijentisanog fokusa na organizme, prema integralnom ekosistemu (Schlesinger, 2006). Ekohidrološki modeli, kojima se simuliraju procesi u vodenim ekosistemima, baziraju se na: hidrološkom ciklusu, vegetativnom ciklusu i biohemijskom ciklusu ugljika, azota i fosfora (C, N i P), (Krysa- nova, 2002). Implementacija Okvirne direktive o vodama zahtijeva i razvoj ekohidroloških modela koji će moći procijeniti potrebne investicije da se dostigne „dobar ekološki status” vodenih ekosistema u razmatranom sliv- nom području zadat direktivom (van Griensven et al., 2006). Na slici 3. dat je šematski prikaz procesa razvoja ekološkog informacionog sistema za potrebe upravljanja riječnim ekosistemom, dok je na slici 4. prikazan model (baza) podataka koji je razvijen u okviru navedenog procesa.

Slika 3. Šematski prikaz razvoja ekološkog informacionog sistema Figure 3. Schematic representation of the Ecological Information System

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 194 Alma IMAMOVIĆ & Sulejman REDŽIĆ

RIJEKA: BOSNA PARAMETRI Hidrološki Fizièko-hemijski Biološki Ekološki

Proticaj (m3/s) (m3/s) KisikBPK O2 (mg rastvoreni O2/l) (mg O2/l ) MakroinvertebrateFitobentos Nutrijenti - ukupni - ukupni N N

Metali ŽivaOlovo

LOKACIJA Mjerna stanica uzvodno od Zavidoviæaod Zavidoviæa

PERIOD MJERENJA od: do:

PRIKAZ GrafièkiPodaci prikaz

VARIJABLE Hidrološke Fizièko-hemijske Biološke Ekološke

SrednjaSrednja mjeseèna mjeseèna vrijednost vrijednost DnevniMjeseèni Maximum Average BiodiverzitetBiodiverzitet

AKUMULACIJE Varijable akumulacija Akumulacija 2 2 ZapreminaNivo vode (m) (m3)

Slika 4. Model (baza) podataka za riječni ekosistem Figure 4. Database model for the river ecosystem

Odabirom parametara dobijamo grafičke prikaze podataka pojedinačno (Slika 5), odnosno možemo vršiti i analizu međusobnih zavisnosti pojedinih paramatara u datom vremenskom razdoblju (Slika 6), čime se zapravo prema istraživačkim potrebama postavlja koncept razvoja modela analize.

Slika 5. Primjeri grafičkog prikaza pojedinih parametara1 Figure 5. Examples of graphical presentations of particular parameters

1 Podaci preuzeti od „Agencije za vodno područje rijeke Save” Sarajevo

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 195 EKOLOŠKI INFORMACIONI SISTEM I VODENI EKOSISTEMI

Rastvoreni Proticaj - Rastvoreni kisik kisik mgO2/l 14

8 Kisik rastvoreni 6

0 Proticaj m3/s 14,7 29 ,6 40 4 4,1 47,7 56 56 71,3 75,11 106,3

Slika 6. Primjeri analize međuzavisnosti pojedinih parametara Figure 6. Examples of correlation analyzes of individual parameters

Poseban izazov naučnom radu predstavlja razvoj modela izvršitelja – do- nosioca odluka, ili kako se u praksi uobičajeno naziva sistem podrške donoše- nju odluka (Decision support system – DSS). Zahvaljujući današnjem razvoju kompjuterskih alata moguće je da se sistemi podrške donošenju odluka razvijaju prilagodljivo i interaktivno u skladu sa specifičnim potrebama kraj- njih korisnika, te da shodno tome sadrže podatke i alate potrebne za podrš- ku procesu odlučivanja (Lautenbach et al., 2009). Iako je naučna zajednica posljednjih godina uložila značajne napore u razvoju sistema podrške dono- šenju odluka za potrebe upravljanja riječnim slivom, može se reći da je zbog specifičnosti procesa i različitosti karakteristika razmatranih ekosistema razvoj DSS i dalje najveći informacijski izazov u funkciji održivog upravljanja vodenim ekosistemima.

PREPORUKE ZA RAZVOJ EKOLOŠKOG INFORMACIONOG SISTEMA Kao što je već prikazano, razvoj ekološkog informacionog sistema za potrebe upravljanja vodenim ekosistemima je kompleksan proces, kako zbog strukture elemenata, tako i zbog strukture veza i interakcija koji se odvijaju

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 196 Alma IMAMOVIĆ & Sulejman REDŽIĆ u okviru samog ekosistema te između ekosistema i okoline. Proces se do- datno usložnjava uzimajući u obzir da je za vode, kao esencijalan prirodni resurs, puno zainteresiranih strana. Ekološki informacioni sistem treba da bude pouzdan, sveobuhvatan i operativan, uspostavljen da omogućuje jednostavan pristup podacima i informacijama na način da zadovoljava potrebe korisnika i mora podržati procese racionalnog donošenja strateških i operativnih odluka u cilju održivog upravljanja vodenim ekosistemima. Iako je istraživanje bilo bazirano na ekološke informacione sisteme koji se razvijaju za potrebe upravljanja vodenim ekosistemima, dalje navedene preporuke mogu biti primijenjene za procese upravljanja i drugim prirodnim resursima, odnosno ekosistemima. 1. Odabir podataka i parametara koji se prikupljaju za potrebe razvoja ekološkog informacionog sistema vodenih ekosistema treba biti sistematičan i racionalan. Mora se osigurati njihova dostupnost i pouzdanost. 2. U svrhu osiguranja pouzdanosti podataka treba razviti odgovara- juće sisteme monitoringa, mjerenja, praćenja i obrade prikupljanih podataka, uvažavajući uputstva data u Okvirnoj direktivi o vodama, drugim direktivama EU, te zahtjevima domaće legislative. 3. Poželjno je odabrati parametre koje je moguće kvantificirati, te za koje je moguće uspostaviti realnu međusobnu funkcionalnu zavisnost. Za parametre koji se ne mogu kvantificirati potrebno je usvo- jiti način njihove interpretacije koji je lako prihvatljiv korisniku. 4. Razviti racionalan model analize za procese u ekosistemu radi po- drške donošenja odluka. 5. Ekološki informacioni sistem treba da bude sveobuhvatan i operativan, kako bi omogućio jednostavan pristup podacima i informacijama na način da zadovoljava potrebe korisnika.

Literatura 2000/60/EC, Luxembourg (WFD, 2000). Directive of the European Par- liament and of the Council establishing a framework for Community action in the field of water policy. Accad A., Neil D. T. 2006. Modelling pre-clearing vegetation distribution using GIS integrated statistical, ecological and data models: a case study from the wet tropics of Northeastern Australia. Ecological Modelling, 198: 85-100.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 197 EKOLOŠKI INFORMACIONI SISTEM I VODENI EKOSISTEMI

Arthington A. H., Naiman R. J., McClain M. E., Nilsson C. 2009. Preser- ving the biodiversity and ecological services of rivers: new challenges and research opportunities, Freshwater Biology Blackwell Publishing Ltd. doi:10.1111/j.1365-2427.2009.02340.x: Page 2. BISE – Biodiversity Information System for Europe, http://biodiversity.europa. eu/ Drenzer R. 2002. Generic Integration in Environmental Information and Decision Support Systems. Integrated Assessment and Decision Support Proceedings of the 1st Biennial Meeting of the iEMSs, Volume 3. EMWIS (2009) MED-WIS project: „Definition of geographical references for MPC countries” Report, draft version. Geist J. 2011. Integrative freshwater ecology and biodiversity conservation Ecological Indicators 11, Aquatic Systems Biology Unit, Department of Ecology and Ecosystem Management, Center of Life and Food Sciences Weihenstephan, Technische Universität München, Freising, Germany: 1507-1516. Krysanova V., Hattermann F., Wechsung F. 2002. Process-based Ecohydro- logical Modeling at the River Basin Scale and Options for Regionaliza- tion. Kupusović E. 1999. O hidrološkom informacionom sistemu u BiH, 6. Sa- vjetovanje Zaštita voda i održivi razvoj, Neum, Zbornik radova: 89-94. Lautenbach S., Berlekamp J., Graf N., Seppelt R., Matthies M. 2009. Sce- nario analysis and management options for sustainable river basin management. Application of the Elbe DSS, Environmental Modelling & Software 24, 26-43. Lek S., Scardi M., Verdonshot P. F. M., Descy J. P., Park Y. S. 2005. Modeling community structure in freshwater ecosystems, Springer: 18. Milićević D., Milenković S., Potić O. 2010. Water Quality Modeling Role in Implementation of the Water Framework Directive, Facta Universitatis, Series: Architecture and Civil Engineering Vol. 8, No 2: 247-260. Nijboer R. C., Verdonschot P. F. M. 2004. Variable selection for modelling effects of eutrophication on stream and river ecosystems, Ecological Modelling, 177(17-39): 18. www.sciencedirect.com. Olson J. S. 1963. Analog computer models for movement of nuclides thro-

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 198 Alma IMAMOVIĆ & Sulejman REDŽIĆ

ugh ecosystems. In: Schultz V., Klement Jr., A. W. (Eds.), Proceedings of First National Symposium on Radioecology, Colorado State University, September 10-15, 1961. Reinhold Pub. Corp., New York: 121-125. Redžić S., Barudanović S., Djug S., Velić S. 1999. Razvoj ekološkog informacionog sistema za održivo upravljanje Hidrobiosferom. 6. Savjetova- nje Zaštita voda i održivi razvoj, Neum, Zbornik radova: 137-142. Schlesinger W. H. 2006. Global change ecology. Trends in Ecology and Evolution, 21 (6): 348-350. SEIS – Shared Environmental Information System http://ec.europa.eu/ environment/seis/ Tuhtar D. 1990. Zagađenje zraka i vode. Svjetlost, Sarajevo. Griensven A. van, Breuer L., Di Luzio M., Vandenberghe V., Goethals P., Meixner T., Arnold J., Srinivasan R. 2006. Environmental and ecological hydroinformatics to support the implementation of the European Water Framework Directive for river basin management. Journal of Hydroin- formatics, 08.4: 239-252. Vranješ S. 2005. Access 2003, www.znanje.org. WISE – Water Information System for Europe, http://water.europa.eu/. WWF. 2001. Elements of Good Practice in Integrated River Basin Manage- ment. WWF, Brussels. http://assets.panda.org/downloads/WFD-PRD- en.pdf. www.itrevizija.ba. 2008. Pojam informacionih sistema, 2008, www.itrevizija.ba/materijali. www.savasdi.org. Yue T.-X., Jorgensen S. E., Larocque G. R. 2011. Progress in global ecological modeling, Ecological Modelling 222 (2172-2177): 2173.

Rukopis primljen/Manuscript received: 15. 7. 2012. Rukopis prihvaćen/Manuscript accepted: 30. 7. 2012.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 199

ISBN: 978-9958-501-81-4 2012 DOI: 10.5644/proc.eco-03.15 EKOLOŠKO-SINTAKSONOMSKA ANALIZA ŠUMA PITOMOG KESTENA (Castanea sativa Mill.) NA PODRUČJU BIH ECOLOGICAL AND SYNTAXONOMIC ANALYSIS OF SWEET CHESTNUT FORESTS (Castanea sativa Mill.) IN BIH Armin MACANOVIĆ Centar za ekologiju i prirodne resurse, Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Sarajevu, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina e-mail: [email protected]

SAŽETAK Područje šuma pitomog kestena na prostoru BiH je od izuzetne važnosti jer predstavlja raznolikost vrsta jedinstvene samo za takve šume, pri čemu se razvijaju zajednice brojnih šumskih vrsta prilagođenih upravo uslovima koji pogoduju razvoju kestena. Kesten, iako alohtona vrsta u BiH, dobro se adaptirao različitim orografskim, edafskim, klimatskim i biljnogeografskim karakteristikama. Kao kal- cifob preferira silikatnu geološku podlogu te ga prate brojne biljne vrste sa kojima formira složene asocijacije. Cilj rada jeste odrediti precizan sintaksonomski položaj šumskih asocijacija pitomog kestena, ustanoviti dominantne vrste, kao i edifikatore, prikazati koje biljne vrste su najčešći edifikatori pomenutih šumskih asocijacija, ustanoviti postojanje specifičnih asocijacija za određena područja, sukladno specifičnim uslovima stani- šta, kao i uočiti razlike (ukoliko postoje) između istraživanih fitocenoloških snimaka sa različitih područja BiH. Kao materijal u radu su korišteni gotovi fitocenološki snimci naučnika M. Wrabera, M. Glišića, B. Korice i J. Sučića. Izvršena je detaljna analiza pokrovnosti i socijabilnosti vrsta. Utvrđena je vrijednost prisutnosti svake konstatovane biološke vrste u fitocenološkim snimcima na osnovu već ustanovlje- nog stepena pokrovnosti i združenosti. ŠUME PITOMOG KESTENA NA PODRUČJU BIH

Rezultati rada ukazuju na razlike u prisutnosti biljnih vrsta u različitim šumskim asocijacijama kestena, sukladno stanišnim uslovima, te ukazuju na drugačiji floristički sastav, naročito asocijacije Querceto-Castanetum „hercegovinicum“ Wraber. Na osnovu provedenih istraživanja i analiza mogu se donijeti sljedeći zaključ- ci: postojanje razlika u florističkoj građi asocijacija pitomog kestena, različita prisutnost šumskih vrsta i različita učestalost vrsta u izgradnji strukture šumskih zajednica. Velika raznolikost u florističkom sastavu ukazuje na različite ekološke uslove staništa.

Ključne riječi: šumske asocijacije, floristički sastav, prisutnost, sintaksonomski pregled

ABSTRACT The area of sweet chestnut (Castanea sativa Mill.) forests on the territory of Bosnia and Herzegovina are extremely important because they represent a diversity of species unique to these forests, in which appears communities of many forests species adapted precisely to the conditions that favorites development of the chestnut. Although the chestnut is alien species in B&H it has adapted very well to different topographic, edaphic, climatic and phytogeographical features. Chestnut prefers silicate geological substrate and he creates a complex communities with many plant species. The aim of this paper is to determine the exact syntaxonomically position of chestnut forests communities, identify a dominant species and plant species that are the most important in that communities, to establish presence of specific communities in interesting areas, under specific habitats conditions and also ob- serve the differences between the researched phytosociological releves on different areas of Bosnia and Herzegovina. As a material in this scientific paper we used completed phytocoenological releves from scientiscs Wraber, M. Glišić, B. Korica, and J. Sučić. We performed detailed analysis of species cover and sociability. It’s determined the presence value for each species in phytocenological releves on previously established level of coverage and sociality for each plant. The results shows differences in presence of plant species in different communities of chestnut forests, in accordance with habitat conditions which indicates different floristic composition specially in the association Querceto-Castanetum „hercegovinicum“ Wraber. Based on of the final research and analysis we concluded: differences in floral structure of chestnut communities, presence of different forest types and different frequency status of the most important plants. Large variety in the floristic composition which indicating different ecological conditions of the studied area.

Key words: forest communities, floristic composition, presence, syntaxonomical overview

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 202 Armin MACANOVIĆ

UVOD Bosna i Hercegovina je zemlja izuzetnih prirodnih bogatstava, resursa, bioloških vrsta, endema, kao i specifičnih staništa (tercijarni relikti i refugijumi) koji kao takvi čine našu zemlju izuzetno povoljnom za brojna interesantna biološka istraživanja. Velika prostranstva Bosne i Hercegovi- ne pokrivena su šumama gdje edifikatore čine bukva, hrast, bor, jela, grab, jasen, ali među tim velikim površinama šuma pojavljuju se dosta vrijedne šumske zajednice pitomog kestena. One kao takve grade stoljećima spe- cifične šumske asocijacije (zajednice), koje se uklapaju u uslove staništa i godinama na njima obitavaju. Iako u posljednjih nekoliko desteljeća ljudski nemar uzrokuje gubitak ovih vrijednih staništa putem intenzivne sječe, ispaše, raznih bolesti i parazita pa čak i erozije tla, šumske zajednice pitomog kestena, iako zauzimaju- ći malu površinu, još uvijek su prisutne u našoj zemlji. U Bosni i Hercegovini zajednice pitomog kestena se rasprostiru u pojasu 150-700 m n. v., pri čemu se glavnina ovih sastojina nalazi između 300 i 600 m n. v. (Wraber, 1958). Osvrćući se na ekološke karakteristike, pitomi kesten formira dosta stabilne šumske asocijacije.

Karakteristike pitomog kestena, Castanea sativa Mill. Rod Castanea Mill. obuhvata desetak vrsta koje su rasprostranjene u sjevernoj umjerenoj hemisferi. Obično su to drveće i žbunovi sa tereste- rastim (naizmjeničnim) listovima i jednospolnim cvjetovima, te krupnim plodovima koji se nalaze u bodljikavoj kupuli (Lakušić, 1980). Danas kestenove šume zauzimaju površinu od oko 2 miliona ha Evropskog tla, Fran- cuska i Italija su zemlje najbogatije kestenovim šumama, gdje raste oko 80% cjelokupne površine kestenovih šuma. Samo u Italiji kestenova šuma se rasprostire na oko 800.000 ha zemlje (Di Pasquale et al., 2011). Pitomi kesten se smatra izuzetno važnom vrstom sa biološkog, sociološkog i ekonomskog aspekta, jer predstavlja drvo visokog kvaliteta u prirodnim stani- štima i daje plodove koji u mnogim zemljama predstavljaju temeljni resurs ruralne ekonomije (Mirchev, 2009). Današnja distribucija pitomog kestena je pod direktnim antropogenim pritiscima, s tim da je i u prošlosti za vrijeme Rimskog carstva također dosta bio pod uticajem čovjeka (Zoller, 1960; Zohary and Hopf, 1988; Martin et al., 2007; Ketenoglu, 2010) s tim da se danas veoma dobro adaptirao na gotovo svim područjima na kojima predstavlja alohtonu vrstu te se prilagodio sličnim načinima reprodukcije i načinu života autohtonih vrsta na

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 203 ŠUME PITOMOG KESTENA NA PODRUČJU BIH tim područjima (Horvat et al., 1974; Di Pasquale et al., 2011). Rasprostra- njen je od Portugala, Alžira, južne Evrope do Kaspijskog mora. Na Balkan- skom poluostrvu rasprostranjen je u tri područja: sjeverozapadna Bosna, Hrvatska i Slovenija, zatim područje Dalmacije, Hercegovine i Crne Gore, Kosovo i Makedonija. U Bosni i Hercegovini postoje tri značajnija lokaliteta na kojima je zastupljen evropski pitomi kesten (Slika 1). Prvi je hercegovački lokalitet, gdje se kesten javlja na južnim padinama Bitovinje, kod Konjica, Jablanice, Jablaničkog jezera, Seonice, Buturović Polja i doline Rame (Bubić, 1977). To je tipična submediteranska oblast, u kojoj se kestenove šume nalaze na položajima od 150 do 750 m n. v. Drugo najbogatije kestenovo područje u Bosni je područje sjeverozapadne Bosne od Une do granice sa Republikom Hrvatskom (Cazin, Velika Kladuša, Vrnograc, Bužim, Bosanska Krupa i Bosanski Novi). Veća nalazišta kestena u ovom dijelu su u okolini Pećigra- da i Todorova, Vrnograca te sjeverno od grada Cazina. Na ovom području kesten se javlja na nadmorskoj visini od 300 do 400 m. Treći lokalitet je u istočnoj Bosni izmedu Srebrenice, Bratunca i rudnika Sase. Prve podatke o postojanju kestena na području Srebrenice dao je botaničar Ž. Jurišić (Fu- karek, 1954). Manja nalazišta pitomog kestena u okolici Zvornika i Tuzle opisana su prvi put od strane autora J. Sučića 1953. godine.

Slika 1. Karta BiH sa naznačenim područjima šumskih zajednica pitomog kestena Figure 1. Map of Bosnia and Herzegovina with marked areas of sweet chestnut forests (BiH-x.info, 2012)

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 204 Armin MACANOVIĆ

Najvažnije nalazište pitomog kestena u BiH jeste na području sjeverozapada naše zemlje gdje su prema podacima iz 1967. godine kestenove šume zauzimale područje od oko 6.850 ha, što čini oko 89% površine pitomog kestena u BiH (Usčuplić, Midžić, 1967). Pitomi kesten je listopadno drvo visine od 20-30 m, sa velikim presje- kom debla, ima izuzetno gustu krošnju, bogato lisnatu (Slika 2). Kora je u mladosti dosta glatka, maslinastosmeđa sa svijetlim lenticelama. Ova drve- nasta vrsta ima veoma jak korijenov sistem. Listovi su obično naizmjenič- ni, plojka je tvrda, kožasta, 8-23 cm duga i 4-8 cm široka. Na licu je obično gola, tamnozelena, sjajna. Cvjetovi su obično u grupama po tri ili čak više. Skupljeni u uspravne 10-30 cm duge klasove s dlakavim vretenom, pri njihovoj osnovi se nalaze ženski cvjetovi. Ženski cvjetovi su sakupljeni u gru- pice od 3 do 7 koji se nalaze u zajedničkom omotaču (kupuli) (Šilić, 2005).

Slika 2. Stablo i izuzetno velika i razgranata krošnja pitomog kestena Figure 2. Extremely large tree and well-branched crown of sweet chestnut

Kesten je jednodomna, entomofilna vrsta sa ektotrofnom mikorizom, uglavnom naseljava područja sa dosta vlažnom klimom i dugim vegetacijskim periodom od 6-7 mjeseci, i balagom jeseni. Rasprostranjen je na terenima do 800 pa čak i 1100 m n. v. Kesten raste na raznim vrstama zemljišta, izuzimajući krečna, previše teška, neprobojna te previše vlažna tla. Najviše mu odgovaraju zemljišta koja su nastala na silikatnoj podlozi. Voli kisela tla (pH od 4,5-6), te tla bogata mineralnim materijama, naročito kalijem i željezom (Tošić, 1967). Obično raste na gnajsu, porfiru, granitu, pješčaru, flišu, škriljcima i laporima. On je zapravo kalcifuga, odnosno izbjegava va- pnenac (krečnjak) (Šilić, 2005).

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 205 ŠUME PITOMOG KESTENA NA PODRUČJU BIH

Pitomi kesten se smatra izuzetno važnom vrstom sa biološkog, socio- loškog i ekonomskog aspekta, jer predstavlja drvo visokog kvaliteta u prirodnim staništima i daje plodove koji u mnogim zemljama predstavljaju temeljni resurs ruralne ekonomije (Mirchev, 2009). Biljnosociološki polo- žaj pitomog kestena na području BiH, ali i Balkanskog poluostrva je veoma kompleksan, zbog izrazite varijabilnosti staništa, ali i ekoloških uvjeta u kojima kesten obitava, pri čemu gradi specifične asocijacije sukladno uslovima u kojima se nalazi. Blizu sjeverne granice područja Carpinetum orientalis croaticum nalazi se hercegovački areal pitomog kestena, koji se pruža iznad Konjica, kroz srednji tok Neretve (Jablaničko jezero), koji je dosta diskontinuiran, zbog razvijenog reljefa sa izrazito visokim brdima i strmim obroncima do predjela Jablanice (Baćinsko brdo). Uglavnom se na tim područjima javlja na silikatnoj geološkoj podlozi i dubljem zakiselje- nom tlu. Wraber (1958) navodi da su skoro sve zajednice pitomog kestena na području BiH teritorijalno, ekološki i genetski veoma slične, izuzev her- cegovačkog areala kojeg se izdvaja u submediteransku varijantu. Cilj ovog rada je prikazati floristički sastav asocijacija šuma pitomog kestena na području BiH, kao i njihov međuodnos, posebno prema acido- filnoj asocijaciji Querceto-Castanetum “hercegovinicum” Wraber, ustanoviti postojanje specifičnih asocijacija za određena područja, sukladno specifič- nim uslovima staništa, kao i uočiti razlike (ukoliko postoje) između istra- živanih fitocenoloških snimaka sa različitih područja BiH te prikazati koje biljne vrste su najčešći edifikatori pomenutih šumskih asocijacija. Zbog izuzetno uticajnog faktora degradacije kestenove šume su veoma heteroge- ne i kao takve čine zajednice veoma različitog sastava.

MATERIJAL I METODE RADA Istraživanje šumskih zajednica pitomog kestena obavljeno je u sklopu istraživanja kestenovih šuma tokom proteklih desetljeća, čiji su rezultati prije objavljivani od strane naučnika Wrabera, Sučića, Glišića itd. Analizi- rani su originalni fitocenološki snimci sakupljeni s čitavog područja BiH s naglaskom na glavna područja rasprostiranja, a to su područje Bosanske krajine, Srebrenice i Hercegovine. U radu su korištene fitocenološke tabele naučnika Wrabera, koji je 1958. godine objavio rad pod nazivom „Biocenološki prikaz kestenovih šuma BiH“ i detaljno istražio šume pitomog kestena na području cijele BiH. U pomenutom radu je također navedena korištena literatura, ali i snimci koji su kao materijal korišteni za poređenje dobivenih fitocenoloških snimaka sa Wraberovih observacija. Također su navedeni podaci iz snimaka koje su objavili Glišić (1954), kao i Sučić (1953).

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 206 Armin MACANOVIĆ

Tabela obuhvata 56 fitocenoloških snimaka (potiču od više autora). Snimci pod rednim brojevima 1-5, 13-19, 23-33 (ukupno 23) potiču od M. Wrabera, snimke pod brojevima 6-12, 20-22, 34-56 (ukupno 33) potpisali su M. Glišić i B. Korica (radovi publicirani u: Sučić, 1953). Fitocenološka istraživanja šuma pitomog kestena obavljena su po standardnoj metodi ci- riško-monpelješke škole (Braun-Blanquet, 1964). Fitocenološka tabela koja je korištena u analizi, sastavljena je od nekoliko dijelova, načinjenih na osnovu sintaksonomskih karaktera (Slika 3). U tabeli se nalaze osnovni podaci o fitocenološkim snimcima, kao što su nadmorska visina, nagib, ekspozicija, veličina snimljene plohe. Biljne vrste su također svrstane u određene asocijacije (vodoravne nizove). Floristička građa snimaka je raspoređena po sljedećim socio-sistematskim grupama: edifikatori, zatim vrste koje su svojstvene za asocijaciju Qu- erceto-Carpinetum, na trećem mjestu su one koje su svojstvene za asocijaciju Luzuleto-Fagetum, a na četvrtom Querceto-Castanetum. Veliki broj biljaka je svrstan u red Quercetalia roboris-sessiliflorae (acidofilne šumske zajednice). Potom slijedi red Fagetalia silvaticae (kao najbrojnija skupina biljnih vrsta), zatim Quercetalia pubescentis i zadnja grupa je tzv. grupa pratilica, koja broji 46 biljnih vrsta. U tabeli se također nalazi grupa mahovina i lišajeva i grupa slučajnih vrsta. Ukupan broj biljnih vrsta u fitocenološkoj tabeli iznosi 195 te je za svaku biološku vrstu određen njen biološki spektar (hemikriptofite, geofite itd.). U okviru tabelarne statistike navedene su vrijednosti apsolutne stalnosti vrsta i apsolutne stalnosti za sve četiri asocijacije.

Slika 3. Fitocenološka tabela šumskih asocijacija pitomog kestena (prema: Wraber, 1958) Figure 3. The phytocenological table of chestnut forest association (according to Wraber, 1958)

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 207 ŠUME PITOMOG KESTENA NA PODRUČJU BIH

S obzirom na areal pitomog kestena u BiH, snimke su podijeljene na ovaj način: - Područje Bosanske krajine, snimci 1-2, 4-5, 15, 17-19, 27-31, 33-39, 41-43, 47-50, 53-56 (ukupno snimaka: 33). - Područje Srebrenice, snimci 3, 6-14, 16, 20-22, 32, 40, 45-46, 51-52, (ukupno snimaka: 20). - Područje Hercegovine snimci 23-26 (ukupno snimaka: 4).

Izrada tabele Na osnovu prikupljenih podataka i analize fitocenološke tabele, pristupljeno je formiranju pojedinačne prisutnosti za svaku vrstu u 56 floristič- kih analiza. Pošto su utvrđene četiri asocijacije sa po nekoliko snimaka (12, 4 itd.), prisutnost biljaka je svedena na cjelovite vrijednosti od 1 do 5 (Ta- bela 1) na osnovu sljedećih vrijednosti:

Tabela 1. Odnos procentualne zastupljenosti i stepena prisutnosti Table 1. The ratio of percentage representation and degree of presence Procentualna zastupljenost vrste (%) Prisutnost 0-20 1 20-40 2 40-60 3 60-80 4 80-100 5

Prisutnost neke biljke podijelili smo sa ukupnim brojem snimaka te šumske zajednice i pomnožili sa 100%, kako bismo dobili vrijednosti u procentima, pa smo na osnovu te vrijednosti ocijenili koja je prisutnost. Ako je npr. dobivena vrijednost iznosila 75%, pokrovnost bi iznosila 4, što znači da je pokrovnost date vrste velika. Na ovaj način smo sveli vrijednosti biljaka na niže brojeve u cilju bolje procjene stalnosti i prisutnosti biljaka u nekim šumskim zajednicama. U ovom slučaju to su šumske zajednice pitomog kestena. Asocijacije su predstavljene brojevima I-IV, a svaka biljka je napisana u posebno pripadajućoj klasi i redu. Prikazane su tabele iz kojih je rad urađen i iz kojih su biljke procjenjivane (Slika 3). U dobivenoj tabeli asocijacije su predstavljene brojevima I, II, III, IV (Tabela 2).

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 208 Armin MACANOVIĆ

Tabela 2. Komparativna analiza florističkog sastava zajednica pitomog kestena Castanea sativa Mill. Table 2. Comparative analysis of the floristic composition of sweet chestnut Castanea sativa Mill.

ASOCIJACIJE/Communities No. I II III IV (Zajednice) Edifikatori/Dominant species drvo (Braun) 5 5 . 2 1. P*. Carpinus betulus L. grm (Strauch) 5 4 . 4 mladica (Samling) 2 3 . 3 drvo (Braun) 5 5 . 4 2. P. Fagus sylvatica Mill. grm (Strauch) 4 5 . 4 mladica (Samling) 2 3 . 3 drvo (Braun) 5 5 4 5 3. P. Castanea sativa Mill. grm (Strauch) 4 4 2 5 mladica (Samling) 3 3 1 5 drvo (Braun) 4 3 . 4 4. P. Quercus sessiliflora Salisb. grm (Strauch) 2 2 . 4 mladica (Samling) 3 2 . 4 Querceto-Carpinetum 5. P. Acer tatricum L. 3 2 . 1 6. Ch Stellaria holostea L. 3 3 . 1 7. G. Epimedium alpinum L. 2 . . 1 8. D. Euonymus aeuropea L. 1 . . . 9. T. Melanpyrum nemorosum L. 1 . . . Luzuleto-Fagetum 10. Ch. Veronica officinalis L. 2 3 4 5 11. Ch. Veronica chamaedrys L. 2 3 5 4 12. H. Hieracium lachaenaldii Gmel. 2 4 5 2 13. H. Luzula albida (Hoffm.) D.C. 3 2 3 2 14. G. Lastrea oreopteris (Ehrh) Bory 1 3 . 1 15. G. Lastrea dryopteris (L) Bory 1 3 . . 16. T. Galeopsis pibescens Bess. 1 3 . . Querceto-Castanetum 17. H. Hieracium sylvaticum (L.) Grufb. 1 3 . 4 18. P. Juniperus communis L. 2 1 5 4 19. H. Festuca heteriophylla Lam. 2 2 4 3 20. T. Melampyrum pratense L. Ssp. vulgatum (Pers.)Rann 2 1 . 3

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 209 ŠUME PITOMOG KESTENA NA PODRUČJU BIH

21. Ch. Cytisus nigricans L. . . . 3 22. H. Teucrium scorodionica L. . . . 2 23. G. Lathyrus montanus Bernh. 1 . . 2 24. H. Serratula tinctoria L. 2 1 . 2 25. H. Luzula forsteri (Sm.) D. C. 1 . . 1 26. Ch. Genista germanica L. . . . 1 Quercetalia roboris-sessiliflorae Tx 1931 27. G. Pteridium aquillinum (L.) Kuhn 5 5 5 5 28. P. Rubus hirtus Waldst. et Kit. 5 5 4 5 29. Bch. Polytrichum attenuatum Menz. 4 4 1 5 30. H. Luzula pilosa (L.) Willd. 3 1 . 4 31. H. Potentilla erecta (L.) Raeusch. 1 3 4 4 32. Bch. Hypnum cupressiforme L. 4 3 4 4 33. H. Prunella vulgaris L. . 3 5 3 34. Bch. Dicranum scoparium (L.) Hedw. . 1 4 4 35. H. Hieracium pilosella L. 1 1 4 3 36. Ch. Genista tinetoria L. 1 1 1 4 37. Bch. Cantharinaea undulata (L.) Web. et. Mohr. 1 3 . 2 38. H. Luzua campestris (L.) D. C. 3 3 1 2 39. H. Hieracium umbellatum L. 1 1 . 2 40. Ch. Cystus supinus L. 1 1 1 2 41. H. Hypericum perforatum L. 2 1 2 2 42. H. Centaurium minus Moench. . 1 2 2 43. Lch. Cladonia rangiferina (L.) Web. 4 . . 3 44. H. Gentiana asclepiadea (L.) . . 2 1 45. H. Agrostis tenuis Sibth. 2 . 2 2 46. P. Betula pendula Roth. 2 . 1 2 47. P. Rhamnus frangula L. 1 1 . 2 48. Lch. Peltigera aphthosa (L.) Willd. . 1 3 2 49. H. Blechnum spicant (L.) Roth. . 2 . 1 50. H. Festuca ovina L. 2 . . 2 51. Bch. Plagiothecium silvaticum (Huds) Br. Eur . 3 . 1 52. Bch. Cladonia squamosa (Scop.) Hoffm. . 2 . 2 53. Bch. Leicobryum glaucum (L.) Schpr. . 1 1 2 54. T. Gnaphalium silvaticum L. 1 1 1 2 55. H. Hieracium racemosum Waldst. et Kit. 1 . 3 1 56. Ch. Vaccinium myrtillus L. 3 . 1 1 57. H. Betonica officinalis L. 1 . . .

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 210 Armin MACANOVIĆ

58. H. Carex brizoides Juslen. 1 1 . 2 59. H. Dianthus barbatus L. 2 1 . 1 60. H. Hieracium bauhini Schult. . 1 . . 61. Bch. Hylocomium proliferum (L.) Lindb. 1 . 3 1 62. H. Knautia drymeia Heuff. . 1 1 1 63. Bch. Pleurozium schreberi (Willd) Mitt. 1 . 3 2 64. G. Polypodium vulgare L. 2 . . 2 65. P. Sorbus aucuparia L. 1 . . 1 66. Ch. Veronica latifolia L. em Scop. 1 . . 1 Fagetalia sylvaticae Pawl. 1928 67. H. Viola silvestris Lam. em. Rchb. 4 5 5 5 68. H. Sanicula europea L. 4 5 2 4 69. Ch. Euphorbia amygdaloides L. 4 3 5 4 70. H. Aremonia agrimonioides (L.) DC. 4 3 2 3 71. G. Athyrum Filix-femina (L.) Roth 4 4 . 3 72. G. Circaea lutetiana L. 4 4 3 3 73. P. Dryopteris filix-mas (L.) Schott. 3 5 3 3 74. P. Acer campestre L. 4 5 . 2 75. P. Cerasus avium (L.) Moench 2 2 1 3 76. H. Galium vernum Scop. 4 2 1 3 77. P. Acer pseudo-platanus L. 2 3 . 3 78. H. Scrophularia nodosa L. 3 4 . 3 79. T. Moehringia trinervia (L.) Clairo 3 2 . 3 80. H. Campanula trachelium L. 4 3 4 2 81. T. Geranium robertianum L. 3 2 3 2 82. H. Carex sylvatica Huds 3 4 . 1 83. H. Asperula odorata L. 3 3 . 2 84. H. Epilobium montanum L. 3 3 4 2 85. H. Lysimachia nummularia L. 4 1 . 2 86. H. Pulmonaria maculosa Lieblein 3 1 . 2 87. G. Lathyrus vernus (L.) Bernh. 2 3 1 1 88. H. Brachypodium sylvaticum (Huds) P. Beanv. 3 1 4 2 89. G. Dentaria bulbifera L. . 1 . 3 90. H. Galium schultesii Vest 1 1 . 3 91. H. Myosotis sylvatica (Ehrh.) Hoffm. 3 . . 2 92. G. Polygonatum multoflorum (L.) All. 2 1 . 2 93. Ch. Glechoma hirsuta Waldst et Kit. 2 . . 2 94. G. Lilium martagon L. . 2 . 2

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 211 ŠUME PITOMOG KESTENA NA PODRUČJU BIH

95. H. Salvia glutinosa L. 2 2 1 1 96. H. Asarum aeuropeum L. 2 . . 1 97. H. Euphorbia dulcis L. 1 2 . 1 98. G. Polystichum lobatum (Huds) Chevall. 1 2 . 1 99. Bch. Eurhynchium striatum (Schreb) Schpr. . 1 2 1 100. P. Hedera helix L. 2 1 . 1 101. G. Lamium maculatum L. 3 . . . 102. H. Vicia sepium L. 1 2 . 1 103. G. Epipactis helleborine (L.) Crantz. 1 2 . . 104. G. Lamium galeobdolon (L.) Crantz. 1 1 . . 105. H. Melica uniflora Retz. 1 . . 1 106. G. Symphytum tuberosum L. 1 1 . 1 107. H. Carex pilosa Scop. 1 1 . . 108. H. Heracleum shpondylium L. 2 . . . 109. H. Lysimachia nemorum L. . 1 2 1 110. G. Polystichum setiferum (Forsk) Moore 2 . . . 111. G. Prenanthes purpurea L. 1 . 2 1 112. P. Rosa arvensis Huds. 1 2 . . 113. D. Tilia cordata Mill. 1 . . 1 114. P. Tilia platyphyllos Scop. . . . 1 115. P. Tilia tomentosa Moench 1 1 . 1 116. Ch. Veronica montana Juslen 1 . . 1 Quercetalia pubescentis Br Bh (1939 n.n.) 1932. 118. P. Sorbus torminalis (L.) Crantz. 2 2 . 4 119. H. Calamintha clinopodium Moris 2 2 5 3 120. P. Acer obtusatum Kit. . 2 4 3 121. P. Fraxinus ornus L. 3 2 4 2 122. P. Quercus ceris L. 4 2 . 2 123. G. Tamus communis L. 1 2 . 2 124. G. Cephalanthera longifolia (L.)Fritsch. 1 2 . 1 125. H. Melittis melissophyllum L. 2 1 4 2 126. H. Euphorbia cyparissias L. . 1 . 2 127. H. Viola hirta L. 1 2 . 1 128. H. Carex montana L. 1 2 . 1 129. H. Hypericum montanum L. 1 2 4 1 130. G. Aspelenium adiantum-nigrum L. 1 1 3 1 131. P. Cornus sanguinea L. 2 . . 1 132. P. Quercus conferta Kit. 1 . 2 2

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 212 Armin MACANOVIĆ

133. H. Astragalus glycyphyllos L. 1 . 2 1 135. G. Convallaria majalis L. 1 . . 2 136. G. Lathyrus niger (L.) Bernh. 2 . . 1 137. H. Helleborus atrorubens Waldst et Kit. 2 . . 1 138. H. Helleborus viridis L. 1 1 . 1 139. G. Cyclamen purpurescens Mill. 1 . . 1 140. P. Carpinus orientalis Mill. . . 5 . 141. P. Rosa sempervirens L. . . 4 . 142. T. Sedum cepaea L. . . 3 . 143. H. Sesleria autumnalis (Scop.) F. Schultz. . . 3 . 144. H. Lychnis coronaria (L.) Desrouss . . 2 . 145. Ch. Parietaria ramiflora Moench . . 2 . 146. T. Trifolium subterraneum L. . . 2 . PRATILICE/Companion species 147. H. Fragaria vesca L. 5 5 5 5 148. G. Primula acaulis (L.) Grufb. 5 4 5 5 149. p Crataegus monogyna Jacq. 5 4 5 4 150. H. Mycelis muralis (L.) Dum. 2 4 4 4 151. p Corylus avellana L. 4 1 3 4 152. p Pyrus piraster (L.) Borkh. 3 2 . 3 153. G. Anemone nemorosa L. 1 1 . 4 154. H. Ajuga reptans L. 3 3 . 3 155. H. Aposeris foetida L. Less. 3 2 3 2 156. Ch. Calamintha officinalis Moench. 2 . . 2 157. H. Campanula patula L. 3 2 1 2 158. Ch. Thymus cf. serpyllum L. . 1 3 2 159. H. Tiniaria convolvulus (L.) Webb et Moq. 3 2 3 2 160. G. Ophrys insectifera L. em Grufb. . . . 2 161. Gm. Russula sp. 1 1 2 1 162. G. Asplenium trichomanes L. em Huds 1 1 5 1 163. H. Leontodon danubialis Jacq. 1 1 4 1 164. P. Malus silvestris Mill. 3 . . 1 165. H. Silene nutans L. 1 1 2 2 166. H. Ahillea millefolium L. 1 . . 2 167. H. Bellis perennis L. 1 . . 2 168. G. Lathyrus pratensis L. . . 1 2 169. H. Oxalis acetosella L. 1 1 . 1 170. H. Poa nemoralis L. 2 . . 2

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 213 ŠUME PITOMOG KESTENA NA PODRUČJU BIH

171. P. Rosa canina L. 2 . 1 2 172. H. Dactylis glomerata L. 1 . 3 2 173. H. Epilobium roseum Schreb. 2 . . 1 174. H. Galium cruciata (L.) Scop. . . . 2 175. Ch. Thymus montanus Waldst. et Kit 2 . . 2 176. Gm. Boletus edulis Bull ex Fr. 1 1 3 2 176. H. Convolvulus sp. . . . 2 177. H. Galium mollugo L. . 1 . 1 178. P. Junglans regia L. . 1 3 . 178. H. Selinum carvifolia L. . 1 . 1 179. H. Trifolium pratense L. 2 . 3 1 180. H. Trifolium sp. . . . 2 181. H. Carlina vulgaris L. . 1 3 1 181. H. Cerastium vulgatum L. 1 . 3 1 182. Ch. Cytisus austriacus L. 2 . . 1 183. H. Euphorbia platyphillos L. 2 . . . 184 H. Plantago media L. 2 . . 1 185. H. Polygonum hydropiper L. 2 . . 1 186. H. Sambucus ebulus L. . 1 . 1 187. H. Solidago virgaurea L. 2 . . 1 188. H. Stachys sp. . . . 1 189. H. Veronica serpyllifolia L. 1 . . 1 MAHOVINE I LIŠAJEVI /Mosses and Lichens 190. Bch. Plagiochila asplenioides (L.) Dum 1 2 4 2 191. Bch. Anomodom viticulosus (L.) Hook et. Tayb 1 1 4 1 192. Bch. Mnium undulatum (L.) Weis 1 . 4 1 193. Lch. Cladonia pyxidata (L.) Fr. . . 3 1 194. Bch. Ctenidium molluscum (Hedw.) Mitt. 1 1 . 1 195. Bch. Neckera turgida Jur. . 1 . 1 Legenda: Asocijacije pitomog kestena: 1. Querceto-Carpinetum croaticum (Horvat, 1938) – I 2. Luzuleto nemorosae-Fagetum (Wraber, 1953) – II 3. Querceto-Castanetum hercegovinicum (Wraber, 1953) – III 4. Querceto-Castanetum croaticum (Horvat, 1938) – IV

P* - pripadnost životnoj formi

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 214 Armin MACANOVIĆ

REZULTATI RADA I DISKUSIJA U flornom sastavu analiziranih šumskih zajednica pitomog kestena utvrđeno je 195 biljnih vrsta. Od 195 vrsta, njih 56, odnosno 26,53% je registrovano u sve četiri asocijacije pitomog kestena. U asocijaciji Querceto-Carpinetum “croaticum” od 195 konstatovane su 154 biljne vrste (78,57%), u asocijaciji Luzueto nemorosae-Fagetum konstatovano je 125 vrsta (63,77%), u Querceto-Castanetum “hercegovinicum “čak 88 biljnih vrsta (44,98%) i u asocijaciji Querceto-Castanetum “croaticum” ukupno 165 vrsta (84,18%) (Grafikon 1). U grupi pratilica najmanja zastupljenost je u asocijaciji Querceto-Ca- stanetum “hercegovinicum”, gdje je konstatovana 21 vrsta, dok je najve- ća zastupljenost u asocijaciji Querceto-Castanetum “croaticum” sa čak 44 biljne vrste u grupi pratilica.

1. Querceto-Carpinetum „croaticum“, 2. Luzuleto nemorosae-Fagetum, 3. Querceto- Castanetum „hercegovinicum“, 4. Querceto-Castanetum “croaticum“

Grafikon 1. Procentualna zastupljenost biljnih vrsta u četiri asocijacije koje gradi pitomi kesten Graph 1. Percentile representation of plant species in four associations which builds a sweet chestnut

U spratu mahovina i lišajeva najveća zastupljenost vrsta je u asocijaciji Querceto-Castanetum “hercegovinicum” sa 66,6% sa prisutnošću datih vrsta po snimku od 40-100%. Najviše su zastupljene vrste Plagichila asplenioides, Anomodom viticulosus i Mnium undulatum.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 215 ŠUME PITOMOG KESTENA NA PODRUČJU BIH

U grupi edifikatora vrsta Castanea sativa je registrirana sa visokim stepenom prisutnosti (4-5), u okviru različitih spratova (kao drvo, grm i mladica). U grupi sa najvišom prisutnošću su svakako vrste: Pteridium aquillinum, izuzetno acidofilna vrsta Rubus hirtus, Hypnum cupressiforme, Fragaria vesca, Primula acaulis, Crataegus monogyna, Mycelis muralis. Ove vrste su konstatovane u svim snimcima navedenih asocijacija pitomog kestena (Slika 4).

Slika 4. Zajednica šuma pitomog kestena sa dominantnom vrstom Pteridium aquillinum Figure 4. Community forest of chestnut with Pteridium aquillinum as dominant species

Najveći stepen prisutnosti (4 i 5) u okviru asocijacije Querceto-Carpine- tum “croaticum” imaju biljke: Carpinus betulus, Fagus sylvatica, Castanea sativa, Quercus petraea, Pteridium aquillinum, Rubus hirtus, Polytrichum attenuatum, Hypnum cupressiforme, Cladonia rangiferina, Viola sylvestris, Sanicula europea, Euphorbia amygdloides, Aremonia agrimonioides, Athyrum filix-femina, Circea lutetiana, Acer campestre, Campanula trachelium, Lysimachia nummularia, Quercus cerris. Najmanji stepen prisutnosti (1) u okviru asocijacije Querceto-Carpi- netum “croaticum” imaju biljke: Eunonymus europea, Melampyrum nemorosum, Lastrea oreopteris, L. dryopteris, Hyeraceum sylvaticum, Lathyrus montanus, Luzula forsteri, Potentilla erecta, Hieraceum pilosella, H. umbellatum, Rhamnus frangula, Betula pendula, Gnaphalium sylvaticum, Betoni- ca officinalis, Galium schultesii, Euphorbia dulcis i dr. Najveći stepen prisutnosti (4 i 5) u okviru grupe pratilica u svim asocijacijama izdvajamo: Fragaria vesca, Primula acaulis, Crategus monogyna, Mycelis muralis, Corylus avellana.

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 216 Armin MACANOVIĆ

Najveći stepen prisutnosti (4 i 5) u okviru asocijacije Luzueto nemorosae-Fagetum imaju biljke: Carpinus betulus, Crategus monogyna, Casta- nea sativa, Hieraceum lachaenaldi, Pteridium aquillinum, Rubus hirtus, Polytrichum attenuatum, Viola sylvestris, Sanicula europea, Athyrum Filix- femina, Circaea lutetiana, Primula acaulis, Crataegus monogyna, Mycelis muralis, Fragaria vesca. Wraber (1958) navodi u svom istraživanju određene razlike u strukturi i flornom sastavu hercegovačke zajednice pitomog kestena – Querceto-Ca- stanetum “hercegovinicum”. Smatra da su sve kestenove zajednice izuzev ove ekološki, teritorijalno i genetski usko povezane. Najveći stepen prisutnosti (4 i 5) u okviru asocijacije Querceto-Castanetum “hercegovinicum” imaju: Castanea sativa, Veronica officinalis, Veronica chamaedrys, Hieraci- um lachaenaldii, Juniperus communis, Festuca heteriophylla, Pteridium aquillinum, Rubus hirtus, Potentilla erecta, Prunella vulgaris, Hypnum cupressiforme, Dicranum scoparium, Hieracium pilosella, Viola silvestris, Euphorbia amygdaloides, Campanula trachelium, Epilobium montanum, Brachypodi- um silvaticum, Calamintha clinopodium, Acer obtusatum, Fraxinus ornus, Melittis melissophyllum, Hypericum montanum, Carpinus orientalis, Rosa sempervirens, Fragaria vesca, Primula acaulis, Crataegus monogyna, Mycelis muralis, Asplenium trichomanes, Leontodon danubialis, Plagiochila asplenioides, Anomodom viticulosus, Mnium undulatum, Calamintha clinopodium.

Slika 5. Asocijacija Querceto-Castanetum „hercegovinicum“ Wraber na području Gornjih Višnjevica, sjeverna Hercegovina Figure 5. Association Querceto-Castanetum „hercegovinicum“ Wraber in Gornje Višnjevice, the northern Herzegovina

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 217 ŠUME PITOMOG KESTENA NA PODRUČJU BIH

Najveći stepen prisutnosti (4 i 5) u okviru asocijacije Querceto-Castane- tum “croaticum” imaju: Euphorbia amygdaloides, Fagus silvatica, Carpinus betulus, Castanea sativa, Quercus sessiliflora, Veronica officinalis, Veronica chamaedrys, Viola silvestris, Euphorbia amygdaloides, Hieracium sylvaticum, Juniperus communis, Pteridium aquillinum, Rubus hirtus, Polytrichum attenuatum, Luzula pilosa, Potentilla erecta, Hypnum cupressiforme, Dicra- num scoparium, Genista tinetoria, Sorbus torminalis, Fragaria vesca, Primu- la acaulis, Crataegus monogyna, Mycelis muralis, Corylus avellana, Anemo- ne nemorosa. U svim zajednicama pitomog kestena izuzev hercegovačke, vrsta Fagus sylvatica spada u osnovne edifikatore, sa visokim stepenom prisutnosti od 5 (80-100%) i javlja se u spratovima drveća, grmlja i mladica. U hercego- vačkom arealu kestena nije konstatovana niti jedna jedinka vrste Fagus sylvatica. Sociološki dominantan položaj pitomi kesten zauzima u asocijaciji Querceto-Castanetum, dok u zajednicama Querceto-Carpinetum i Luzuleto fagetum igra potčinjenu ulogu (Wraber, 1958). U grupu Quercetalia pubescentis svrstano je 28 biljnih vrsta koje su rav- nomjerno raspoređene u svim zajednicama kestena. U asocijaciji Querce- to-Castanetum “hercegovinicum” vrste ove grupe imaju izuzetno visok stepen prisutnosti (4 i 5) one predstavljaju prvenstveno termo-heliofilne pa i kserofilne vrste, što odgovara ekološkim uslovima na kojima se nalazi ova zajednica.

ZAKLJUČAK Pitomi kesten predstavlja izuzetno adaptibilnu vrstu koja se u našoj zemlji nastanila na različitim klimatskim i geografskim terenima. Sa biljno- sociološkog aspekta kesten je vrsta široke sociološke vezanosti, koji kao takav gradi različite zajednice sa drugim biljnim vrstama. Analizirajući fitocenološke tabele dosadašnjih istraživanja zaključujemo različit socio- loški položaj kestena u zajednicama koje gradi. Najveća razlika u flornom sastavu utvrđena je kod asocijacije Querceto-Castanetum “hercegovinicum”. Prisutnost biljaka raspoređenih prema njihovoj pripadnosti zajednicama i redovima je također različita, ona se najviše uočava kod zajednice herce- govačkog kestena. Od ukupno 195 biljnih vrsta najviše biljaka je konstatovano u zajednici Querceto-Castanetum “croaticum” i iznosi 165, a najmanje u Querceto-Castanetum “hercegovinicum” – 88 vrsta. Hercegovački areal pitomog kestena se odlikuje visokim stepenom prisutnosti vrsta termo- heliofilnog karaktera, što odgovara ovoj zajednici i klimatskim uslovima

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 218 Armin MACANOVIĆ hercegovačkog područja. Vrste ove zajednice uglavnom preferiraju svjetlija staništa i dobro podnose sušu. Na osnovu analize florističkog sastava ustanovljeno je da se kestenove zajednice razlikuju. Razlike nastaju usljed adaptacija biljnih vrsta život- nim uslovima staništa. Pitomi kesten, kao veoma otporna vrsta, prilagodio se različitim kimatskim uslovima BiH i kao takav opstaje i danas gradeći šumske zajednice jedinstvene samo za brdsko-planinske terene BiH. S obzirom na to da nisu vršena fitocenološka istraživanja šuma pitomog kestena na području BiH u proteklih 50 godina, ponovna istraživanja, naro- čito u području sjeverne Hercegovine nakon formiranja akumulacionog Ja- blaničkog jezera, bila bi izuzetno važna za studiranje šumskih zajednica kestena hercegovačkog područja i njihovog poređenja sa ostalim zajednicama.

Literatura Bubić Š. 1977. Specijalno voćarstvo. Svjetlost OOUR. Izdavačka djelatnost, Sarajevo Di Pasquale G., Allevato E., Russo Ermolli E., Coubray S., Lubritto C., Mar- zaioli F., Yoneda M., Takeuchi K., Kano Y., Matsuyama S., De Simone G. F. 2010. Reworking the idea of chestnut (Castanea sativa Mill.) cul- tivation in Roman times: New data from ancient Campania. Plant Bi- osystems, Vol. 144, No. 4: 865-873. Fukarek P., Sučić J. 1954. O arealu pitomog kestena (Castanea sativa Mill.) na području Srebrenice sa kratkim osvrtom na ostala nalazišta kestena u NR Bosni i Hercegovini. Šumarski list, Glasilo šumarskog društva Hr- vatske, 5-6: 273-276. Horvat I., Clavac V., Ellenberg H. 1974. Vegetation Sudosteuropas. Stutt- gart. Ketenoglu O., Tug G. N., Kurt L. 2010. An ecological and syntaxonomical overview of Castanea sativa and a new association in Turkey. Journal of Environmental Biology. Triveni Enterprises, Lucknow (India), 31: 81- 86. Lakušić R. 1980. Ekologija biljaka. IGKRO Svjetlost. Zavod za udžbenike, Sarajevo. Martin M. A., Moral A., Martin J. B.. Alvarez. 2007. The genetic resources of European sweet chestnut (Castanea sativa Mill.) in Andalusia, Spain.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 219 ŠUME PITOMOG KESTENA NA PODRUČJU BIH

Genet. Resour. Crop Evol., 54: 379-387. Mirchev S., Lyubenova M., Dimitrova V., Bratanova-Doncheva S. 2009. Dendrochronological investigation on Castanea sativa Mill. in Belasitza mountain and Western Balkans (Berkovitza). Biotechnol. & Biotechnol. EQ 23/SE: 377-380. Šilić Č. 2005. Atlas dendroflore (drveće i grmlje) Bosne i Hercegovine. Ma- tica Hrvatska Čitluk. Franjevačka kuća Masna luka. Tošić M. 1967. Kesten. Poljoprivredna enciklopedija 1. A-Kre, Leksikograf- ski zavod, Zagreb. Wraber M. 1958. Biocenološki prikaz kestenovih šuma Bosne i Hercegovi- ne. Godišnjak biološkog instituta Univerziteta Sarajevo, 6: 139-173. Zohary D., Hopf M. 1988. Domestication of Plants in the Old World. Cla- rendon Press, Oxford. Zoller H. 1960. Pollenanalytische Untersuchungen zur Vegetations – ges- chichte der insubrischen Schweiz, Denkschriften der Schweizerischen Naturforschenden Gesellschaft (Pollen analysis studies of vegetation history in Switzerland), 83: 45-156. BiH-x.info. 2012. Informativno turistički portal Bosne i Hercegovine – BiH-x.info (http://bih-x.info/bh-info/mape/). Pristupljeno 14. marta 2012.

Rukopis primljen/Manuscript received: 18. 7. 2012. Rukopis prihvaćen/Manuscript accepted: 30. 7. 2012.

220 Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine Aкадемија наука и умјетности Босне и Xерцеговине Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina Međunarodni naučni skup „Struktura i dinamika ekosistema Dinarida – stanje, mogućnosti i perspektive“ International Conference „STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES – STATUS, POSSIBILITIES AND PROSPECTS“ 15-16. juni/June 2011, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina Posebna izdanja/Special Editions CXLIX Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka Department of Natural Sciences and Mathematics Zbornik radova/Proceedings 23, 221-234.

ISBN: 978-9958-501-81-4 2012 DOI: 10.5644/proc.eco-03.16

VRSTA Potentilla reptans L. KAO BIOINDIKATOR KONTAMINACIJE EKOSISTEMA TEŠKIM METALIMA OLOVOM KADMIJEM I CINKOM MEDICINAL PLANT OF Potentilla reptans L. AS A BIOINDICATOR of CONTAMINATION BY HEAVY METALS (LEAD, CADMIUM AND ZINC)

Suvada BORIĆ ŠAĆIRAGIĆ1,2 1Elektrotehnička škola Sarajevo 2Center of Ecology and Natural Resources of the Faculty of Science, University of Sarajevo, Bosnia and Herzegovina e-mail: [email protected]

SAŽETAK

Kao izvanredan bioindikator, ali i akumulator teških metala, pokazala se vrsta Potentilla reptans L. Sadržaj i dinamika olova, kadmija i cinka u biljnoj vrsti Potentilla reptans L. ispitivana je i proučavana u različitim dijelovima Bosne i Hercegovine (Sarajevo, Fojnica, Goražde, Cazin, Počitelj i Živinice). Hemijska analiza uzoraka urađena je na Atomskom apsorpcionom spektrometru – plamena tehnika (Aanalyst 100, Perkin Elmer, AAS metoda). Na osnovu izloženih rezultata istraživanja sadržaja i dinamike teških metala u vrsti Potentilla reptans L. može se zaključiti sljedeće: sadržaj teških metala kadmija, cinka i olova varirao je u zavisnosti od vegetativnog dijela biljke, lokaliteta istraživanja, zatim od tipa tla i njegove kontaminiranosti teškim metalima, Potentilla reptans L. KAO BIOINDIKATOR KONTAMINACIJE TEŠKIM METALIMA

pH vrijednosti tla, uzajamnog dejstva ispitivanih elemenata, klimatskih uslova, kao i drugih ekoloških faktora. Distribucija pojedinih teških metala u vegetativnim biljnim organima je specifična i zavisi od genetičke specifičnosti biljke kao i usvojenog teškog metala. Koncentracije srednjih vrijednosti teških metala bile su veće u rizomu sa korijenom nego u nadzemnom dijelu biljke i kretale su se iznad graničnih vrijednosti u korijenu, dok je srednja vrijednost koncentracije u nadzemnom dijelu bila ispod graničnih vrijednosti. Potentilla reptans L. može se svrstati u grupu bioindikatora teških metala olova, kadmija i cinka, što se može iskoristiti za biomonitoring teških metala u ekosistemima u cilju poduzimanja adekvatnih mjera za eliminaciju teških metala, ali i drugih toksičnih elemenata.

Ključne riječi: Potentilla reptans L., teški metali, biomonitoring, bioindikator

ABSTRACT As an excellent bioindicator, and accumulator of heavy metals is the species Potentilla reptans L. The content and dynamics of lead, cadmium and zinc in plant species Potentilla reptans L. were investigated and studied in different parts of Bosnia and Herzegovina (Sarajevo, Fojnica, Goražde, Cazin, Počitelj and Ži- vinice). Chemical analysis was performed on samples by Atomic Absorption Spectrometry, flame technique (Aanalyst 100, Perkin Elmer, AAS method). Based on the findings presented in the content and dynamics of heavy metals in the material of Potentilla reptans L. may conclude the following: the content of heavy metals cadmium, zinc and lead content varied depending on the vegetative part of plants, site investigation, then the type of soil and its contamination by heavy metals, pH values of the soil, the interplay of the elements studied, climatic and other environmental factors. Distribution of some heavy metals in the vegetative plant organs is specific and depends on the specific genetic and acquired plants as heavy metals. Concentrations of the mean values of heavy metals were higher in the rhizo- me with the roots than in aboveground plant parts and ranged above the limit values at the root while the mean concentration in the aboveground part was below the limit. The Potentilla reptans L. can be classified into a group of bioindicators of heavy metals lead, cadmium and zinc that can be used for biomonitoring of heavy metals in the ecosystems with goals to take adequate measures for the eli- mination of heavy metals and other toxic elements.

Keywords: Potentilla reptans L., heavy metals, biomonitoring, bioindicator

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 222 Suvada BORIĆ ŠAĆIRAGIĆ

UVOD Kako bi se utvrdila kontaminiranost teškim metalima, a i drugim polutantima ekosistema, u nekim zemljama EU počinje se uvoditi biološka metoda praćenja kvaliteta ekosistema, odnosno biomonitoring. Biološki monitoring predstavlja praćenje akumulacije toksičnih materija u biljnim tkivima i organima uz istovremeni monitoring odgovarajućih biohemij- skih, morfoloških, fizioloških i patoloških promjena. Osnovni cilj biomonitoringa je da djeluje kao sistem ranog otkrivanja zagađenja, indicijama na moguće poremećaje, pružanjem informacija o ozbiljnosti regionalnog zagađenja dok se problem još uvijek nalazi u početnoj fazi. Klasične metode instrumentalnog praćenja pružaju informacije o koncentracijama toksičnih supstanci, dok podaci dobiveni biološkim monitoringom mogu pružiti široki spektar povratnih informacija o ukupnom ili kumulativnom utjecaju svih polutanata, poremećajima u okolišu, uključujući i genotoksič- nost na ćelijskom nivou, kao i promjene u prirodnom sastavu populacija. U posljednjoj deceniji se intenzivno traga za vrstama i genotipovima koji bi poslužili kao bioindikatori teških metala, a koji se istovremeno odlikuju sposobnošću velike koncentracije teških metala (hiperakumulatori). Tako- đe intenzivno se radi na stvaranju posebnih genotipova koji se odlikuju većom otpornošću prema višku (ili nedostatku) pojedinih metala i drugih elemenata ili manjom sposobnošću za njihovu akumulaciju. U cilju zaštite zdravlja humanih i animalnih populacija, a imajući u vidu različitu osjetljivost pojedinih biljnih vrsta prema pojedinim metalima i drugim zagađivačima životne sredine, moguće je smanjiti štete uzgojem ot- pornijih vrsta u zagađenim regionima. U svijetu se već koristi takav princip uzgoja manje osjetljivih sorti različitih poljoprivrednih kultura u industrijskim regijama sa povećanom kontaminacijom životne sredine. Međutim, treba naglasiti da je daleko značajnije da se preduzmu sve neophodne mjere da do kontaminacije ekosistema u životnoj sredini industrijskih regija ne dođe i da se izvrši sanacija zagađenog područja primjenom raspoloživih tehnologija. Rezultati biomonitoringa se mogu koristiti za postavljanje standarda kvaliteta ekosistema, ali i potvrdu da li je program monitoringa spriječio degradaciju ekosistema i kompletne životne sredine. Kao primjer akumu- lacijskog bioindikatora koriste se biljne vrste u kojima se pomoću metode atomske apsorpcije određuje sadržaj akumuliranog željeza, bakra, olova, kadmija, kroma i cinka kao i elemenata u tragovima kao što su antimon, arsen i vanadij. Dobivene vrijednosti se statistički obrađuju u nekoliko

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 223 Potentilla reptans L. KAO BIOINDIKATOR KONTAMINACIJE TEŠKIM METALIMA stupnjeva. Upotrebom izabranih bioindikatora može se verificirati pojava povišenja koncentracija polutanata, odrediti prostorna i vremenska distribucija polutanata, pratiti lokalne i regionalne stupnjeve zagađenja, pratiti dugotrajne učinke zagađenja teškim metalima i drugim polutantima na životnu sredinu. Takođe moguće je identificirati i kontrolisati pojedinač- ne izvore emisije polutanata, te pružati podatke za određivanje graničnih i ciljanih vrijednosti koncentracija polutanata u ekosistemima. Zbog svih ovih prednosti za očekivati je da će u skoroj budućnosti ova biološka metoda postati obavezna kao nadopuna klasičnom monitoringu kakav se danas provodi svugdje u svijetu. Jedan od osnovnih razloga zbog kojih je ispitivana vrsta Potentilla reptans L. je što je ona poznata kao ljekovita biljka i mnogo korištena u savre- menoj fitoterapiji, a istovremeno je pogodan bioindikator stepena kontaminiranosti životne sredine teškim metalima. U ovom radu su prikazani rezultati istraživanja usvajanja i akumulacije teških metala olova, kadmija i cinka na lokalitetima u Bosni i Hercegovini.

MATERIJAL I METODE Potentilla reptans L. je veoma rasprostranjena, to je tipična korovska biljka, ali je kao i mnoge druge korovske biljke veoma ljekovita. U sistematskom pogledu pripada subgensu Potentilla, genusu Potenti- lla (Chater A.O., Cartier D., 1976) subfamiliji Rosoideae, familiji Rosaceae, redu Rosales, potklasi Rosidae, klasi Magnoliopsida (Dicotyledonaes), podo- djel Magnoliophytina, odjel Spermatophyta, podcarstvo Cormobionta, carstvo Plantae (Vegetabilia) i nadcarstvo Eucaryota. Poznata je pod narodnim imenima: puzava petoprsta, petoprsnica, petolista puzava, trava od srca. Ova vrsta pripada euroazijsko-subokeanskom flornom elementu. Ka- rakteristična je za nitrificirane umjereno-vlažne zajednice sveze Agropyro- Rumicion Nordh. 1940 emend. R.Tx. 1950 (Oberdorfer, 1983), a njene populacije se razvijaju i u zajednicama mezofilnih livada sveze Arrhenathe- rion elatioris Br-Bl. 1925, te u nizu zajednica tercijarne vegetacije. Veoma je varijabilna vrsta. Zbog toga joj varira i hromosomski komplement koji iznosi 2n = 28 i 48. Osnovni hemijski sastojci biljke su katehinski tanini, organske kiseline, etarsko ulje, triterpenski saponin tormentozin (Schafner et al., 1999). Ovo je dobra medonosna biljka, a korisna je i kao stočna hrana. Takođe je ljekovita biljka koja se u pučkoj medicini koristi protiv dizenterije, za ispiranje rana, ekcema.

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 224 Suvada BORIĆ ŠAĆIRAGIĆ

Slika 1. Biljna vrsta Potentilla reptans L. Figure 1. Plant species Potentilla reptans L. [http://images.search.yahoo.com/images/view/Potentilla reptans L.]

U cilju istraživanja postojanja i nivoa kontaminacije biljaka teškim metalima na teritoriji Bosne i Hercegovine, praćen je sadržaj olova (Pb), kadmija (Cd) i cinka (Zn) u Potentilla reptans L. Ispitivanja su vršena u periodu 1-30. maja 2008. godine i obuhvatila su terenska i laboratorijska istraživanja. Terenska istraživanja su obuhvatala: izbor lokaliteta, određivanje nadmorske visine, ekspozicije i nagiba terena, snimanje fitocenoloških uslova životne zajednice, kao i sakupljanje uzoraka biljnog materijala Izbor lokaliteta je određen na osnovu udaljenosti od izvora zagađenja, sa posebnim akcentom na mobilne izvore, osobine staništa, karakteristike tla, kao i određene ekoklimatske uslove (temperatura zraka, relativna vlaž- nost zraka, količina padavina i ruže vjetrova). Uzorkovanje materijala od vrste Potentilla reptans L. vršeno je na šest lokaliteta na području cjelokupne teritorije Bosne i Hercegovine, i to na

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 225 Potentilla reptans L. KAO BIOINDIKATOR KONTAMINACIJE TEŠKIM METALIMA slijedećim lokalitetima: Sarajevo (Lokalitet 1 – PMF i Lokalitet 2 – Pofali- ći), Fojnica (Lokalitet 3 – Pilana i Lokalitet 4 – Kuća), Cazin (Lokalitet 5 – Pumpa i Lokalitet 6 – Izletište), Goražde (Lokalitet 7 – Kopači i Lokalitet 8 – Rorovi) Počitelj (Lokalitet 9 – Put i Lokalitet 10 – Kula) i Živinice (Lo- kalitet 11 – Cesta i Lokalitet 12 – Polje). Na svakom od navedenih lokaliteta ispitivan je eksperimentalni dio, koji se nalazi neposredno uz glavnu sao- braćajnicu i za koji se pretpostavlja da je kontaminiran teškim metalima, i kontrolni dio, koji je udaljen od eksperimentalnog dijela oko 1000 m i za koji se pretpostavlja da nije kontaminiran teškim metalima iz mobilnih izvora. Priprema uzoraka biljnog materijala za analizu: uzorci su uzimani ruč- no sa površine 5-10 m2 u količini od 1,5 kg. Uzorkovana je cijela biljka: rizom sa korijenom i nadzemni dio. Biljni materijal najprije je temeljito opran pod jakim mlazom tekuće vode, a zatim ispran destilovanom vodom. Zatim je materijal sušen u hladu sa dosta strujanja svježeg zraka nekoliko dana (zrakosuhi uzorci). Hemijska analiza uzoraka biljnog materijala vršena je u Laboratoriji za analitičku hemiju Federalnog zavoda za poljoprivredu Sarajevo na apara- tu: Perkin Elmer Atomic Absorption Spectroscopy – Flame technic (1996). Provjera rezultata istraživanja urađena je u Laboratoriji za analitičku hemiju Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevo na Atomskom apsorpcionom spektrometru: Atomic absorption spectrometer spectr AA.10 VARIAN – Flame technic.

REZULTATI I DISKUSIJA

Sadržaj i dinamika olova Sadržaj koncentracije olova u nadzemnom dijelu biljne vrste Potentilla reptans L. kretao se u okvirima prirodnog sadržaja osim na Lokalitetu 1 SAR – PMF (10,35 mg/kg) i na Lokalitetu 12 ŽIV – POL (11,82 mg/kg), ali u rizomu sa korijenom imamo veoma povećane vrijednosti na istim lokalitetima tako da na Lokalitetu 1. SAR – PMF imamo vrijednost koncentracije Pb 28,26 mg/kg, što je skoro tri puta više od prosječno dozvoljene koncentracije od 0,1 do 10 mg/kg suhe materije (Bohn & al., 1985) ili na Lokalitetu 12 ŽIV – POL gdje je koncentracija Pb imala vrijednost 10,45 mg/kg (Tabela 1).

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 226 Suvada BORIĆ ŠAĆIRAGIĆ

Tabela 1. Sadržaj i dinamika olova u vrsti Potentilla reptans L. list – korijen Table 1. The content and dynamics of lead in the species of Potentilla reptans L. leaf – root

Biljna vrsta Potentilla reptans L. Koncentracija Pb mg/kg Lokalitet (oznaka) Oznaka Oznaka Korijen List uzorka uzorka CAZ – IZL 34 3,85 38 2,53 CAZ – PUM 37 8,35 35 4,66 FOJ – KUĆ 28 4,85 25 4,83 FOJ – PIL 24 6,35 21 4,50 GOR – KOP 14 9,95 15 3,35 GOR – ROR 01 3.25 06 1,95 POČ – KUL 44 1,65 43 1,27 POČ – PUT 53 8,26 50 6,34 SAR – PMF 58 28,26 57 10,35 SAR – POF 11 3,82 08 3,32 ŽIV – CES 64 7,35 66 6,25 ŽIV – POL 71 10,45 69 11,82 Srednja vrijednost 10,09 5,10 Maksimalna vrijednost 28,26 11,82 Minimalna vrijednost 1,65 1,27

Grafički prikaz dinamike olova u korijenu vrste Potentilla reptans L. predstavljen je na Grafikonu 1, a grafički prikaz dinamike olova u listu predstavljen je na Grafikonu 2.

30,00 28,26

25,00

20,00

15,00 Kontrolni (mg/kg) 10,45 9,95 Eksperimentalni 8,35 10,00 8,26 7,35 6,35 4,85 3,85 3,82

5,00 3,25 1,65

0,00 Cazin Fojnica Goražde Počitelj Sarajevo Živinice Lokalitet

Grafikon 1. Koncentracija Pb u korijenu Potentilla reptans L. Graph 1. The concentration of Pb in root of Potentilla reptans L.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 227 Potentilla reptans L. KAO BIOINDIKATOR KONTAMINACIJE TEŠKIM METALIMA

Grafikon 2. Koncentracija Pb u listu Potentilla reptans L. Graph 2. The concentration of Pb in leaf of Potentilla reptans L.

Sadržaj i dinamika kadmija Sadržaj kadmija u nadzemnom dijelu biljne vrste Potentilla reptans L. kretao se u okvirima prirodnog sadržaja osim na Lokalitetu 5. CAZ – PUM (0,84 mg/kg) i Lokalitet 1. SAR – PMF (0,68 mg/kg). Vrijednosti koncentracija kadmija u rizomu sa korijenom su povećane u odnosu na nadzemni dio tako da na Lokalitetu 9. POČ – PUT imamo vrijednost koncentracije Cd 0,92 mg/kg, što je mnogo više od prosječno dozvoljene koncentracije od 0,1 do 0,8 mg/kg (Bohn et al., 1985). Srednja vrijednost koncentracije Cd u korijenu je 0,55 mg/kg, a u listu 0,50 što je na granici dozvoljenog prirodnog sadržaja Cd u biljkama koji se kreće u granicama od 0,02 do 0,50 mg/kg (Ward, 1995) (Tabela 2).

Tabela 2. Sadržaj i dinamika kadmija u vrsti Potentilla reptans L. list – korijen Table 2. The content and dynamics of cadmium in the species of Potentilla reptans L. leaf – root Biljna vrsta Potentilla reptans L. Lokalitet Koncentracija Cd mg/kg Oznaka Oznaka (oznaka) zorka Korijen uzorka List CAZ – IZL 34 0,58 38 0,45 CAZ – PUM 37 0,75 35 0,84 FOJ – KUĆ 28 0,42 25 0,40 FOJ – PIL 24 0,64 21 0,45 GOR – KOP 14 0,35 15 0,47 GOR – ROR 01 0,35 06 0,52 POČ – KUL 44 0,11 43 0,35 POČ – PUT 53 0,92 50 0,65 SAR – PMF 58 0,55 57 0,68 SAR – POF 11 0,71 08 0,37 ŽIV – CES 64 0,62 66 0,39 ŽIV – POL 71 0,64 69 0,45 Srednja vrijednost 0,55 0,50 Maksimalna vrijednost 0,92 0,84 Minimalna vrijednost 0,11 0,39

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 228 Suvada BORIĆ ŠAĆIRAGIĆ

Grafički prikaz dinamike kadmija u korijenu biljne vrste Potentilla reptans L. predstavljen je na Grafikonu 3, a grafički prikaz dinamike kadmija u listu predstavljen je na Grafikonu 4.

Grafikon 3. Koncentracija Cd (mg/kg) u korijenu Potentilla reptans L. Graph 3. The concentration of Cd (mg/kg) in root of Potentilla reptans L.

Grafikon 4. Koncentracija Cd (mg/kg) u listu Potentilla reptans L. Graph 4. The concentration of Cd (mg/kg) in leaf of Potentilla reptans L.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 229 Potentilla reptans L. KAO BIOINDIKATOR KONTAMINACIJE TEŠKIM METALIMA

Sadržaj i dinamika cinka Sadržaj cinka u nadzemnom dijelu biljne vrste Potentilla reptans L. kretao se u okvirima prirodnog sadržaja osim na Lokalitetu 3. FOJ – PIL (88,00 mg/kg), Lokalitet 1. SAR – PMF (62,83 mg) i Lokalitet 8. GOR – ROR (51,72 mg/kg) Vrijednosti koncentracija cinka u rizomu sa korijenom su povećane u odnosu na nadzemni dio tako da na Lokalitetu 9. POČ – PUT imamo vrijednost koncentracije Zn 120,55 mg/kg i na Lokalitetu 1. SAR – PMF 102,26 mg/kg što su vrijednosti kod kojih se javljaju štetni efekti na biljkama. Srednja vrijednost koncentracije Zn u korijenu je 70,42 mg/kg, a u listu 43,43 mg/kg što je ipak više od dozvoljenog prirodnog sadržaja (30 mg/kg) (Ward, 1995), ali u okviru graničnih vrijednosti (100 mg/kg) (Kastori, 1995) (Tabela 3).

Tabela 3. Sadržaj i dinamika cinka u vrsti Potentilla reptans L. list – korijen Table 3. The content and dynamics of zinc in the type of Potentilla reptans L. leaf – root

Biljna vrsta Potentilla reptans L. Koncentracija Zn kg/kg Lokalitet (oznaka) Uzorak Korijen Uzorak List CAZ – IZL 34 46,58 38 37,61 CAZ – PUM 37 62,45 35 17,05 FOJ – KUĆ 28 70,08 25 42,50 FOJ – PIL 24 93,22 21 88,00 GOR – KOP 14 61,22 15 29,35 GOR – ROR 01 75,50 06 51,72 POČ – KUL 44 49,50 43 31,50 POČ – PUT 53 120,55 50 40,55 SAR – PMF 58 102,26 57 62,83 SAR – POF 11 68,52 08 43,51 ŽIV – CES 64 47,88 66 41,35 ŽIV – POL 71 47,39 69 35,25 Srednja vrijednost 70,42 43,43 Maksimalna vrijednost 120,55 88,00 Minimalna vrijednost 46,58 17,05

Grafički prikaz dinamike cinka u korijenu biljne vrste Potentilla reptans L. predstavljen je na Grafikonu 5, a grafički prikaz dinamike cinka u listu predstavljen je na Grafikonu 6.

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 230 Suvada BORIĆ ŠAĆIRAGIĆ

Grafikon 5. Koncentracija Zn u korijenu Potentilla reptans L. Graph 5. The concentration of Zn in the root of Potentilla reptans L.

Grafikon 6. Koncentracija Zn u listu vrste Potentilla reptrans L. Graph 6. The concentration of Zn in the leaf of Potentilla reptans L.

ZAKLJUČAK Cilj rada je usmjeren na utvrđivanje stepena koncentracije teških metala i njihove akumulacije u biljkama i zemljištu na odabranih 12 lokaliteta na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, kako bi se na osnovu dobijenih

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 231 Potentilla reptans L. KAO BIOINDIKATOR KONTAMINACIJE TEŠKIM METALIMA rezultata mogle blagovremeno preduzeti odgovarajuće mjere zaštite u cilju očuvanja i zaštite ekosistema, a samim tim i životne sredine. Na osnovu dobivenih rezultata istraživanja sadržaja i dinamike teških metala olova, cinka i kadmija u određenim biljnim vrstama i tlu na teritoriji Bosne i Her- cegovine, koristeći metodu Atomske apsorpcione spektrometrije – plamena tehnika, može se zaključiti slijedeće: 1. Sadržaj teških metala olova, cinka i kadmija u ispitivanoj vrsti Potentilla reptans L. varirao je u zavisnosti od vegetativnog dijela biljke, lokaliteta istraživanja, zatim od tipa tla i njegove kontaminiranosti teškim metalima, pH vrijednosti tla, uzajamnog dejstva ispitivanih elemenata, klimatskih karakteristika, kao i drugih eko- loških faktora. 2. Maksimalna vrijednost koncentracije olova utvrđena je u listu (11,82 mg/kg) i u korijenu (28,26 mg/kg) vrste Potentilla reptans L. Koncentracije olova u vegetativnim dijelovima ispitivane biljne vrste su se kretale u okviru graničnih vrijednosti na kontrolnim lokalitetima, dok su na eksperimentalnim lokalitetima prelazile gra- nične vrijednosti (od 0,1 do 10 mg/kg) (Bohn et al., 1985). Izuzetna kontaminiranost olovom zabilježena je na Lokalitetu 1. SAR – PMF gdje su sve vrijednosti pokazivale koncentraciju olova veću dva do tri puta od dozvoljene granične vrijednosti i predstavlja direktnu posljedicu kontaminacije biljne vrste olovom uzrokovanim uticajem mobilnih izvora zagađenja i upotrebe motornog benzina sa aditivima na bazi olova, jer nema drugih izvora zagađenja. 3. Distribucija pojedinih teških metala u vegetativnim biljnim organima ispitivanih biljaka zavisi od genetičke specifičnosti biljne vrste, kao i apsorbovanog teškog metala. Maksimalna vrijednost koncentracije kadmija (0,92 mg/kg) je utvrđena u korijenu Potentilla reptans L. na Lokalitetu POČ – PUT i na Lokalitetu 5 CAZ – PUM u listu (0,84 mg/kg), što ukazuje da zadržavanje vozila na benzinskoj pumpi i povećana emisija polutanata u izduvnim gasovima uzrokuje povećanu koncentraciju kadmija. Općenito su zapažene veće koncentracije kadmija u korijenu u odnosu na list, ali su se srednje vrijednosti koncentracija kretale u okviru graničnih vrijednosti (od 0,1 do 0,8 mg/kg) (Bohn et al., 1985). 4. Koncentracije cinka u vegetativnim dijelovima Potentille reptans L. su se kretale iznad prosječno dozvoljenih vrijednosti (30 mg/ kg) (Ward, 1995), ali u okviru graničnih vrijednosti (100 mg/kg)

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 232 Suvada BORIĆ ŠAĆIRAGIĆ

(Kastori, 1995), izuzev na eksperimentalnim lokalitetima. Na eksperimentalnim lokalitetima konstatovane su znatno povećane vrijednosti koncentracije cinka. Ovi lokaliteti su imali najveća op- terećenja sa antropogenim cinkom čije su pojedinačne vrijednosti prelazile tolerantne vrijednosti (100 mg/kg), ali srednje vrijednosti koncentracija cinka nisu prelazile prag tolerantnih vrijednosti 5. Dobijeni podaci ukazuju na to da vrstu Potentilla reptans L. može- mo svrstati u grupu hiperakumulatora i bioindikatora teških metala. Ono što je evidentno jeste da se najveća koncentracija teških metala nalazi u uzorcima uzorkovanim sa lokaliteta sa najvećom frekvencijom saobraćaja i vremenom zadržavanja vozila.

U cilju proizvodnje zdravstveno ispravne hrane potrebno je zabraniti proizvodnju hrane, kao i branje ljekovitog bilja u pojasu od najmanje 100 m od saobraćajnica, jer se u tom pojasu pojavljuje povećana količina teških metala u zemljištu. Kako se gradi sve više puteva, a frekvencija saobraća- ja povećava, uz zastarjeli vozni park, ovako nastao negativan uticaj teških metala olova kadmija i cinka na životnu sredinu može biti smanjen jedino promjenama proizvođačkih specifikacija i prihvatanjem oštrijih standarda kvaliteta hrane i ljekovitog bilja. Zanemarivanje ekoloških aspekata zbog privremeno bržeg ekonomskog razvoja moglo bi da dovede do trajnog ugrožavanja životne sredine i zdravlja populacije. Ovakvo stanje životne sredine na svim lokacijama zahtijeva prije svega uvođenje redovnog i sistematskog monitoringa kontaminiranosti voda, kao i zemljišta, sa ciljem utvrđivanja stvarnog stanja i stepena sanacije i radi stvaranja potrebne dokumentacije za eventualnu naplatu štete za zagađivanje životne sredine. Takođe neophodno je uraditi projekat za sanaciju kontaminiranih površina, kao i za organizovanje zaštite život- ne sredine na svim nivoima. Zbog vrlo složenih i do danas još uvijek nedovoljno poznatih zakonitosti koje djeluju u ekosistemima, teško je tačno odrediti dimenzije narušavanja kvaliteta životne sredine te predvidjeti sve posljedice koje mogu nastati.

Literatura Bašić F. 1998. Održiva poljoprivreda – Nova „Zelena revolucija“. U: Hrvat- ska i održivi razvitak, Gospodarstvo – stanje i mogućnosti. Ministry of defense and development, Zagreb: 83-103.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 233 Potentilla reptans L. KAO BIOINDIKATOR KONTAMINACIJE TEŠKIM METALIMA

Bohn H. L., Connor G. A., Mc Neal B. L. 1989. Soil Chemistry. John Wiley & Sons. 2nd editon, New York. Chaney R. L., Brown S. L., Li Y. M., Angle J. S., Homer F. A., Green C. E. 1995. Potential use of metal hyperaccumulators. Mining Enviromental Management, 3 (3): 9-11. Cunningham S.D., Berti W.R., Huang J.W. 1995. Phytoremediation of con- taminated soils. Trends Biotechnology, 13: 393-397. Kastori R. 1995. Fiziologija biljaka. IP Nauka, Beograd. Krolak E. 2000. Accumulation of Zn, Cu, Pb and Cd by dandelion (Taraxa- cum officinale Weber) in environments with various degrees of metallic contamination. Polish Journal of Environmental Studies 12 (6): 713-721. Redžić S., Barudanović S., Radević M.(eds.). 2008. Bosnia and Herzego- vina Land of Diversity. Federal Ministry of Environment and Tourism, Sarajevo. Sarić M. 1984. Genetska specifičnost mineralne ishrane biljaka. Institut za biologiju, Prirodno-matematički fakultet, Novi Sad. Schafner W., Hafelfinger B., Ernst B. 1999. Ljekovito bilje. Kompendij. Leo- commerce, Rijeka. Stevanović B., Janković M. 2001. Ekologija biljaka sa osnovama fiziološke ekologije biljaka. NNK Internacional, Beograd. Ward N. I. 1995. Trace Elements Enviromental Analytical Chemistry. Edi- ted by F. W. Fifield and P. J. Haines. Blackie Academic and Professional. Champman and Hall.

Rukopis primljen/Manuscript received: 24. 7. 2012. Rukopis prihvaćen/Manuscript accepted: 30. 7. 2012.

234 Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine Aкадемија наука и умјетности Босне и Xерцеговине Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina Međunarodni naučni skup „Struktura i dinamika ekosistema Dinarida – stanje, mogućnosti i perspektive“ International Conference „STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES – STATUS, POSSIBILITIES AND PROSPECTS“ 15-16. juni/June 2011, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina Posebna izdanja/Special Editions CXLIX Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka Department of Natural Sciences and Mathematics Zbornik radova/Proceedings 23, 235-245.

ISBN: 978-9958-501-81-4 2012 DOI: 10.5644/proc.eco-03.17 Ekološke karakteristike i struktura populacije prenjskog alpskog daždevnjaka (Salamandra atra prenjensis Mikšić, 1969) Ecological characteristics and population structure of the black salamander from the Mountain (Mt.) Prenj (Salamandra atra prenjensis Mikšić, 1969) Emina ŠUNJE1, Amra RESIĆ2 1International University of Sarajevo (IUS), Hrasnička cesta 15, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina 2Odsjek za biologiju Prirodno-matematičkog fakulteta Sarajevo Zmaja od Bosne 33-35, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina e-mail: [email protected] e-mail: [email protected]

SAŽETAK Prenjski alpski daždevnjak, Salamandra atra prenjensis (Mikšić, 1969) je podvrsta u okviru vrste alpskog daždevnjaka Salamandra atra (Laurenti, 1768). Karakterističan je po dužini tijela koja nikada ne prelazi 14 cm i specifičnom rasporedu nepčanih zuba koji su povijeni prema unutra. Jedinke ove podvrste se ne nalaze ispod 1700 m n. v. Pretežno naseljavaju planinu Prenj, ali su zabilježene i na planinama Čvrsnica i Treskavica. U toku ljeta 2009-te i ljeta 2010-te godine obavljen je veći broj terenskih aktivnosti na planinama Prenj i Čvrsnica u svrhu pronalaska prenjskog alpskog daž- devnjaka, determinacije strukture populacije i definisanja ekoloških karakteristika područja koje ova vrsta naseljava. Uspješne terenske aktivnosti kako na planini populacijA prenjskog alpskog daždevnjaka

Prenj, tako i na planini Čvrsnica, pokazale su da je pronalazak prenjskog alpskog daždevnjaka prvenstveno uvjetovan abiotičkim ekološkim faktorima (temperatura, vlažnost i nadmorska visina) datih područja, dok biotički faktori igraju ne- znatnu ulogu u pronalasku jedinki ove podvrste. Struktura populacije prenjskog alpskog daždevnjaka je definisana na osnovu podataka koji su zabilježeni na dva različita lokaliteta planine Prenj: Soplje i Zakantar. Struktura je takva da je odnos spolova otprilike ravnomjeran (1:1), dok je broj juvenilnih jedinki vidno umanjen. Na osnovu analiza predikcije strukture populacije prenjskog alpskog daždev- njaka kroz generacije i trenutnog stanja na terenu, zaključeno je da je prenjska populacija alpskog daždevnjaka na granici ugroženosti pa se preporučuje podu- zimanje mjera kojima će se osigurati održavanje (efektivne) veličine populacije kroz generacije. To uključuje zakonske regulative zaštite prenjskog alpskog daž- devnjaka od bilo kakvog antropogenog uticaja na samo stanište vrste, odnosno proglašenje staništa prenjskog alpskog daždevnjaka zaštićenim područjem.

Ključne riječi: prenjski alpski daždevnjak, Salamandra atra prenjensis, ekologija, struktura populacije

ABSTRACT The black salamander from Mountain (Mt.) Prenj (Salamandra atra prenjensis Mikšić, 1969) is a subspecies of the species Salamandra atra Laurenti, 1768. It is proclaimed as a subspecies because its body length never exceeds 14 cm and because of the specific distribution of the palatal teeth. All the individuals of this subspecies are found only above the altitude of 1700m on Mt. Prenj, Mt. Čvrsnica and reportedly on Mt. Treskavica in Bosnia and Herzegovina. During the summer of the years 2009 and 2010, several field activities on Mt. Prenj and Mt. Čvrsnica were conducted in order to find the black salamander from Mt. Prenj, determinate the structure of the population and defining the ecological characteristics of this subspecies. The field activities were successful as on Mt. Prenj as on Mt. Čvrsnica and have revealed that the presence of this salamander depends primarly on abiotic ecological factors (temperature, humidity, altitude) while biotic ecological factors play an insignificant rule in finding individuals of this subspecies. The structure of the population of the black salamander from Mt. Prenj was defined using the data collected on two different localities on Mt. Prenj: Soplje and Zakantar. The results show that the sex ratio is approximately steady (1:1), but the number of juvenile individuals is clearly reduced. By the results of the structure prediction analysis (they predict the structure of the population through generations) for Salamandra atra prenjensis, and the actual state on the field, the conclusion is that the population of the black salamander from Mt. Prenj is at the border of becomeing a threatened species. In this paper we suggest several activities that must be conducted in order to maintain a stable (effective) population size through generations.

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 236 Emina ŠUNJE & Amra RESIĆ

Key words: black salamander from Mt. Prenj, Salamandra atra prenjensis, ecology, population structure

UVOD Alpski daždevnjaci (Salamandra atra Laurenti) imaju u potpunosti crnu boju tijela bez ikakvih mrlja ili pruga. Koža im je vlažna sa varijacijama intenziteta crne boje od jedinke do jedinke. Tijelo je vretenasto, ali op- ćenito vitko sa glavom čija je dužina za oko ½ veća od širine. Na bočnim dijelovima glave uočavaju se vrlo razvijene parotidne žlijezde sa porama. Redovi nepčanih zuba su blago povijeni (Lelo et al., 2008). Veličina glave i tijela je jedan i po puta veća od samog repa. Duž tijela se mogu uočiti i poprečni nabori koji dolaze do izražaja na mjestu rebara koja nisu razvi- jena, a na leđnoj strani tijela postoje brojne žlijezde poredane u dva pra- vilna reda (Lelo et al., 2008). Kloaka je okruglastog oblika i kod mužjaka je ispupčenija nego kod ženki i nalazi se ventralno uz bazu samoga repa. Ženke su u pravilu veće od mužjaka. Dostižu ukupnu tjelesnu dužinu do maksimalnih 16 cm i 22,5 g težine (Kalezić et al., 2000). Noge su snažne i dobro prilagođene kretanju po zemljištu. Na prednjim ekstremitetima imaju četiri prsta, a na zadnjima pet. Rep je kraći od tijela i u presjeku je ovalan (Duellman et Treub.,1994). Tipska podvrsta, Salamandra atra Laurenti naseljava područje Alpa, dok Dinaride, pa i Bosnu i Hercegovinu, naseljava zasebna podvrsta: Sala- mandra atra prenjensis Mikšić, 1969 (Šunje et Lelo, 2010). Status Salaman- dra atra prenjensis Mikšić, 1969 kao zasebne podvrste još je tema rasprave u naučnim krugovima (Speybroeck et al., 2010), ali je sve više dokaza koji idu u prilog ovakvoj klasifikaciji, budući da je riječ o strogo izoliranim populacijama (Dubois et Raffaelli, 2009). Jedinke prenjskog alpskog daždevnjaka su prilagođene trenutnim uslovima životne sredine na cjelokupnom arealu i nastanjuju teško pristupačna područja na planini Prenj i Čvrsnica, i to: Prenj sa konkretnim lokalitetima: Podotiš, sedlo Otiš – Zelena glava, Kopilice, Vjetrena Brda, Kapa, Ti- sovica, staza ispod sedla Erač, ispod vrha Soplje, Harareve stanine, padine vrha Osobac i Zakantar; te Čvrsnica sa konkretnim lokalitetima: Peharovi stanovi, Ledeno jezero i lokacija oko doma Vilinac. Ne postoje recentni naučni podaci koji potvrđuju prisustvo ovoga daždevnjaka na planini Tres- kavica. Po karakteristikama staništa, geografskoj poziciji i porijeklu planine Maglić, vrlo je moguće da jedinke alpskog daždevnjaka nastanjuju i ovu planinu (Klewen, 1988). Staništa na toj planini umnogome sliče stani- štima planine Prenj i Čvrsnica (Šunje et Lelo, 2010).

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 237 populacijA prenjskog alpskog daždevnjaka

Primjerci sa Prenja su, kako Mikšić navodi, manjih dimenzija. Dužina tijela im se kreće 11-14 cm (pretežno oko 12-13,5 cm) i nikada ne dostiže dužinu od 16 cm koja je karakteristična za Salamandra atra Laurenti (Mik- šić, 1969). Jedan od osnovnih morfoloških karakteristika na osnovu kojih je Mikšić ustanovila da je riječ o novoj podvrsti, jeste i karakterističan raspored nepčanih zuba koji se kod Salamandra atra prenjensis Mikšić, 1969 nalaze poredane u obliku slova “S”. Intenzitet crne boje tijela prenjskog alpskog daždevnjaka jako varira i time se razlikuje od nominativne vrste. Mik- šić (1969) navodi da postoje i ekološke razlike koje se odose na vertikalnu rasprostranjenost prenjskog alpskog daždevnjaka (iznad 1800 m n. v. gdje nastanjuju isključivo pukotine stijena (Šunje, 2011). Ekologija je naučna disciplina koja proučava raspored i rasprostranjenost živih organizama (Anderwartha, 1961) i biološke interakcije između organizama i njihovog okruženja (Haeckel, 1869). Životna sredina koju nastanjuje organizam uključuje fizičke osobine, koje sumarno mogu da se opišu tzv. abiotičkim faktorima kao što su klimatski uslovi i geološki uslovi (geologija), ali također uključuje i druge organizme koji sa njima dijele ekosistem, odnosno stanište i interakcije sa tim organizmima (biotički faktori).

MATERIJAL I METODE Istraživanje prenjskog alpskog daždevnjaka je sprovedeno kroz niz terenskih aktivnosti u periodu između augusta 2008. do oktobra 2010. godine. Prilikom obavljanja terenkih istraživanja, ustanovljeni su ekološki faktori koji su karakteristični za stanište areala prenjskog alpskog daždevnja- ka. Abiotički faktori koji podrazumijevaju: vanjsku temperaturu staništa u trenutku nalaženja jedinki, nadmorsku visinu na kojoj su jedinke nađene, vlažnost staništa, te vrijeme izlaska jedinki iz skrovišta, zabilježeni su mul- tifunkcionalnim vanjskim satom sa karabinerom (www.conrad.ba; kataloš- ki broj: 671631). Fotografije su napravljene digitalnim aparatom Olympus stylus µ digital 800. Struktura populacije je ustanovljena posmatrajući spol uhvaćenih jedinki na terenu, i to na lokalitetima Zakantar i Soplje (Prenj).

REZULTATI I DISKUSIJA Abiotički faktori kao što su temperatura, vlažnost, geološka podloga i skloništa (koja omogućavaju daždevnjacima bezbijedan boravak) puno su značajniji za preživljavanje i opstanak alpskog daždevnjaka i također znatno utiču i na sami život daždevnjaka, u odnosu na biotičke faktore. Riječ

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 238 Emina ŠUNJE & Amra RESIĆ je o stenovalentnim organizmima (Kentwood, 2007). Vlažnost u zraku od oko 90% ima primarnu ulogu za izlazak jedinki iz skrovišta (Degani i War- burg, 1978). Mikroklima koja redovno održava visoku vlažnost u zraku je od izuzetnog značaja za aktivnost i preživljavanje ovih daždevnjaka. Na osnovnu literaturnih podataka (Mikšić, 1969) i istraživanja na terenu, uočeno je da prenjski alpski daždevnjak ne nastanjuje područja koja se nalaze na nadmorskoj visini ispod 1700 m n. v. Iskustvo sa terena ukazuje na to da je vertikalno rasprostranjenje prenjskog alpskog daždevnjaka u rasponu između 1700 i 1850 m n. v. Habitat prenjskog alpskog daždevnjaka karakterističan je po karbonatnim stijenama koje se nalaze daleko iznad linije šume (Slika 1). Na tim mjestima u ranim jutarnjim satima je prisutna velika količina vlage zbog rosne trave. Na takvom habitatu, prenjski alpski daždevnjak nalazi neophodna skloništa za opstanak, uglavnom u pukotinama stijena, kao i u rupama koje kopaju u zemlji ili ispod kamenja i sl. Prenjski alpski daždevnjak se lahko uočava na planinskim padinama karbonatne podloge, čak i na nagibu terena od preko 40%. Ekspozicija padina ne igra nikakvu značajnu ulogu u pronalaženju jedinki kako na Prenju, tako ni na Čvrsnici. Vegetacija koja je prisutna na 1700 m n. v. gdje se ove jedinke nalaze, sastoji se uglavnom od travnatih livada i munike (Pinus heldreichii) i rijetkih stabala planinske vrbe (Salix retusa). Nisu ovisne o dnevnoj sunčevoj svjetlosti i ne izlaze po danu iz skrovišta, budući da suho vrijeme i sunčeve zrake oštećuju njihovo tijelo tako što ga isušuju.

Slika 1. Prikaz tipičnog habitata podvrste Salamandra atra prenjensis Mikšić, 1969. Lokalitet: Peharovi stanovi, Čvrsnica (A) i lokalitet Podotiš, Prenj (B) Figure 1. Preview of the typical habitat of subspecies Salamandra atra prenjensis Mikšić, 1969. Location: Pehar’s Stanovi, Čvrsnica (A) and location Podotiš, Prenj (B)

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 239 populacijA prenjskog alpskog daždevnjaka

Spolno ponašanje uveliko zavisi od abiotičkih faktora. Prenjski alpski dažedevnjaci su viviparni organizmi. Gestacija traje dvije godine kod primjeraka koji naseljavaju nadmorsku visinu između 650 i 1000 m n. v. Ge- stacija može trajati i 3-4 godine kod onih jedinki koje žive između 1400 i 1700 m n. v. (Nöllert et Nöllert, 1992), što je slučaj kod prenjskog alpskog daždevnjaka. Ako ženke prenjskog alpskog daždevnjaka držimo na nižoj nadmorskoj visini u odnosu na onu na kojoj obično žive, uz prisustvo vode, mogu da polažu larve u vodu, pri čemu se broj takvih mladunaca sve više povećava, a svaki od njih ima škrge. Kod takvih larvi mogu se primijetiti čak i male žute pjege na tijelu (Mikšić, 1969). Uslovi zabilježeni na terenu su pokazali da daždevnjaci izlaze iz skro- višta samo ako je vlažnost u zraku oko 90%. Ovako visok procenat vlaž- nosti se javlja u kasnim večernjim satima (u prosjeku oko 22:30) i za- država se do ranih jutarnjih (u prosjeku do oko 06:30) ili je zabilježen neposredno pred kišu i poslije kiše, tako da su ove životinje najaktivnije u tom periodu, kada izlaze iz skloništa u potrazi za hranom i partnerom. Ove životinje se kreću prema skloništima kada rosa sa travnatih površina u potpunosti ispari. Kada je riječ o sezonskom ritmu, prenjski alpski daždevnjaci su aktivni u periodu od početka juna do druge polovine kraja septembra (4 mjeseca u godini). Period odlaska u hibernaciju uglavnom nastupa (zavisno od ekoloških faktora) početkom oktobra i traje opet, zavisno od ekološih faktora, otprilike do kraja maja. Tokom dugih zimskih mjeseci sakrivaju se duboko u zemlju ispod granice mržnjenja tla. U vrijeme trajanja hi- bernacije proizvode u ćelijama kompletnog organizma glicerol kao vrstu antifriza i na taj način sprječavaju formiranje kristalnih struktura leda budući da glicerol snižava tačku mržnjenja. Sa porastom dnevne temperature na visokim planinama i dužinom dana od oko 14 sati ove životinje se aktiviraju i izlaze iz zemlje gdje su boravile gotovo osam mjeseci. Cirkadijarni ritam daždevnjaka u četiri mjeseca, koliko su aktivni u jednoj godini, se prvenstveno svodi na po- tragu za hranom i partnerom. Najniža vanjska temeperatura koja je registrovana na terenu, a bila je pogodna za izlazak daždevnjaka iz skrovišta, iznosila je 4°C. U takvim uslovima bio je zastupljen i jaki vjetar koji nije smetao daždevnjacima. Biotički faktori se prvenstveno odnose na interakcije sa drugim organizmima. Budući da nemaju prirodnih neprijatelja, ovi odnosi se prven-

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 240 Emina ŠUNJE & Amra RESIĆ stveno tiču ishrane drugim organizmima. Ishrana je slična ishrani obič- nog daždevnjaka, samo što sama količina i neke vrste plijena nisu toliko zastupljene kao na nižim nadmorskim visinama (Kentwood, 2007). Kao i obični daždevnjak, i alpski daždevnjak je predatorska vrsta koja lovi svoj plijen. Andreone et al. (1999) su analizirali sadržaj želuca alpskih daždevnjaka. Ustanovili su da se uglavnom hrane tvrdokrilcima i larvama diptera. U stomaku su nađene i vrste larva Trichoptera, što je jako neobičan i zanimljiv podatak jer se zna da su ove jedinke u potpunosti terestrijalne vrste koje nisu ni u jednom stadijumu života ovisne o vodi za opstanak. Srednja vrijednost zapremine progutane hrane po daždevnjaku iznosi oko 1,39% srednje vrijednosti mase daždevnjaka (15,43 g). Masa ulova i masa predatora su u pozitivnoj korelaciji kod mužjaka, koji su aktivniji u lovu od ženki. Skupine beskičmenjaka kojima se alpski daždevnjak hrani su: Myriapoda, Arachnida, Mollusca, Oligochaeta i najvećim dijelom Insecta. Kod gravidnih ženki nisu nađene jedinke iz skupine Mollusca i Oligochaeta. Većina insekata kojima se alpski daždevnjaci hrane podrazumijevaju larve diptera. Među tvrdokrilcima najviše se hrane jedinkama karabusa i karabidama općenito. Alpski daždevnjaci koji obitavaju visoke nadmorske visine su tromiji u odnosu na jedinke nižih nadmorskih visina i imaju sporiji metabolizam upravo zbog ekoloških faktora koji su zastupljeni u ovakvim surovim staništima. Pod strukturom populacije podrazumijevamo postotak mužjaka i postotak ženki unutar neke (sub)populacije, kao i procjenu broja juvenilnih jedinki izraženu u procentima. Prema studiji Brakels-a i Beukema (2004), 50% jedinki ukupne posmatrane populacije su juvenilne, dok je preostalih 50% jedinki u adultnom stadiju. Među starijim jedinkama odnos spolova (sex-ratio) je otprilike ravnomjeran 1:1 (Bonato et Fracasso, 2003). Kalezić (2000) je u svojoj studiji posmatrao populaciju u kojoj su mužjaci bili znatno zastupljeniji od ženki. Rezultati o podjednakoj ras- podjeli spolova unutar populacije daju i Luiselli et al. (2001). U ovoj studiji populacija od ukupno 148 jedinki imala je 51,7% adultnih mužjaka, dok je adultnih ženki bilo 48,3%. Ukupno je bilo 118 adultnih jedinki (79,7%), a juvenilnih 30 (20,3%; Luiselli et al., 2001). Populacije koje je analizirao Klewen (prema Klewen, 1988) imali su samo oko 12% juvenilnih jedinki, dok za vrstu Salamandra atra prenjensis ovaj broj iznosi 5,5% (Luiselli et al., 2001) (Slika 2).

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 241 populacijA prenjskog alpskog daždevnjaka

Slika 2. Ako se subpopulacija Zakantar i subpopulacija Soplje posmatraju kao jedna ukupna populacija, tada podaci o strukturi populacije ukazuju da su 41.07% adultnih jedinki mužjaci, 55,36% adultnih jedinki su ženke, dok je samo 3,57% jedinki juvenilno Figure 2. If the subpopulation Zakantar and the subpopulation Soplje viewed as an entire population, then the data on population structure indicate that 41.07% are of adult male specimens, 55.36% of adult individuals are females, while only 3.57% individuals are juvenile Tokom obavljanja terenskih istraživanja, na lokalitetima Zakantar i So- plje (Prenj) izvršena je procjena strukture populacije koja pokazuje da je broj adultnih ženki približno jednak broju adultnih mužjaka (Šunje i Lelo, 2010), dok je broj juvenilnih jedinki izuzetno malen. Na lokalitetu Zakan- tar (1620 m n. v.2) ukupno je nađeno 28 jedinki, od kojih je 10 bilo mužjaka (35,71%), a 18 ženki (64,29%). Na ovome lokalitetu registrovana je samo jedna juvenilna jedinka (3,5%). Na lokalitetu Soplje (1780 m n. v.) nađeno je 26 primjeraka, od kojih je 13 bilo ženki (50%), a 13 mužjaka (50%). Od ukupnog broja nađenih jedinki na ovome lokalitetu, samo je jedna bila juvenilna (3,8%; Šunje, 2011). Ako se subpopulacija Zakantar i subpopulacija Soplje posmatraju kao jedna ukupna populacija, tada podaci o strukturi populacije ukazuju da su 41.07% adultnih jedinki mužjaci, 55,36% adultnih jedinki su ženke, dok je samo 3,57% jedinki juvenilno (Slika 2).

ZAKLJUČAK Budući da je riječ o stenovalentnim organizmima, abiotički faktori kao temperatura, vlažnost i geološka podloga su od velikog značaja za život, preživljavanje i opstanak alpskog daždevnjaka. Vlažnost zraka od oko 90% je neophodna kako bi jedinke izašle iz svojih skrovišta. Najniža vanjska

2 Smatra se da je nadmorska visina na ovome lokalitetu bila 1700 m, ali zbog neispravne kalibracije sata, pokazivala je vrijednost od 1620 m n. v.

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 242 Emina ŠUNJE & Amra RESIĆ temeperatura koja je registrovana na terenu, a bila je pogodna za izlazak daždevnjaka iz skrovišta, iznosila je 4°C. Nisu ovisne o dnevnoj sunčevoj svjetlosti i ne izlaze po danu iz skrovišta, budući da suho vrijeme i sunčeve zrake oštećuju njihovo tijelo tako što ga isušuju. Ne ovise niti u jednom životnom stadiju o vodenoj sredini. Zbog surovih abiotičkih ekoloških faktora prisutnih na staništu prenjskog alpskog daždevnjaka, ove životinje su aktivne samo četiri mjeseca u godini. Prenjski alpski daždevnjak se lahko uočava na planinskim padinama karbonatne podloge, čak i na nagibu terena od preko 40%. Ekspozicija padina ne igra nikakvu značajnu ulogu u pronalaženju jedinki, kako na Prenju tako i na Čvrsnici. Vegetacija koja je prisutna na 1700 m n. v. gdje su ove jedinke najbrojnije, sastoji se uglavnom od planinskih livada i šuma munike (Pinus heldreichii) i rijetkih primjeraka planinske vrbe (Salix retusa). Terenske aktivnosti su pokazale da je vertikalno rasprostranjenje prenjskog alpskog daždevnjaka u rasponu između 1700 i 1850 m n. v. Stanište prenjskog alpskog daždevnjaka je karakteristično po karbonatnim stijenama. Za opstanak i preživljavanje ovisni su o skloništu koje mogu naći u pukotinama tih stijena. Biotički faktori se prvenstveno odnose na interakcije sa drugim organizmima. Budući da nemaju prirodnih neprijatelja, ovi odnosi se prvenstveno tiču ishrane drugim organizmima. Skupine beskičmenjaka kojima se alpski daždevnjaka hrani su: Myriapoda, Arachnida, Mollusca, Oligochaeta i naj- većim dijelom Insecta. Kod gravidnih ženki nisu nađene jedinke iz skupine Mollusca i Oligochaeta. Većina insekata kojima se alpski daždevnjaci hrane podrazumijeva larve diptera. Među tvrdokrilcima najviše se hrane jedinkama karabusa i karabidama općenito. Ako se subpopulacija Zakantar i subpopulacija Soplje posmatraju kao jedna ukupna populacija, tada podaci o strukturi populacije ukazuju da su 41.07% adultnih jedinki mužjaci, 55,36% adultnih jedinki su ženke, dok je samo 3,57% jedinki juvenilno.

Literatura Andreone F., De Michelis S., Clima V. 1999. A montane amphibian and its feeding habits: Salamandra lanzai (Caudata, Salamandridae) in the Alps of northwestern Italy. Ital. J. Zool., 66: 45-49. Andrewartha H. G. 1961. Introduction to the Study of Animal Populations (Chicago) University of Chicago Press.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 243 populacijA prenjskog alpskog daždevnjaka

Bonato L., Fracasso G. 2003. Movements, distribution pattern and density in a population of Salamandra atra aurorae (Caudata: Salamandridae). Amphibia-Reptilia 24: 251-260. Brakels P., Beukema W. 2004. Relazione tecnica – scientifica finale sull’ecologia e distribuzione di Salamandra atra aurorae e Salamandra atra pasubiensis. Verzija na italijanskom jeziku (Salamandra atra aurorae Trevisian 1982 i Salamandra atra pasubiensis Bonato & Steinfartz 2005). Izvještaj projekta: Progetto life04 nat/it/000167 “sistema aurora”. Degani G., Warburg M. R. 1978. Population structure and seasonal activity of adult Salamandra salamandra (L.) (Amphibia, Urodela, Salamandridae). Israel. J. Herpetol. 12: 437-444. Dubois A., Raffaëlli, J. 2009. A new ergotaxonomy of the family Salamandridae Goldfuss, 1820 (Amphibia, Urodela). Alytes, 26 (1-4): 1-85. Duellman W. E., Trueb L., 1994. Biology of Amphibians. Johns Hopkins University Press, Baltimore. Haeckel E. 1869. Aufgabe de Zoologie Jemaische z. Euber Entwichelunge Gang 4. Kalezić M. L., Đukić G., Djorović A., Aleksić I., 2000. Body size, age and sexual dimorphism in the genus Salamandra. A study of the Balkan species. Spixiana, Berlin, 23: 283-292. Kentwood D. W. 2007. The ecology & behavior of amphibians. The University of Chicago Press, Ltd. London. Klewen R. 1988. Die Landsalamander Europas I. Die Gattungen Salamandra und Mertensiella. A. Ziemsen Verlag. Wittenberg Lutherstadt. Lelo S., Kotrošan D., Muftić K., Trakić S., Duraković E., Šunje E., 2008. Osnovni podaci o staništu i populaciji vrste Salamandra atra Laurenti, 1768 (S. a. prenjensis Mikšić, 1969) na planini Prenj. Prilozi fauni Bosne i Hercegovine, 4: 11-15. Luiselli L., Andreone F., Capizzi D., Anibaldi C. 2001. Body size, population structure and fecundity traits of a Salamandra atra atra (Amphibia, Urodela, Salamandridae) population from the northeastern Italian Alps. Italian Journal of Zoology, 68: 2, 125-130. Mikšić S. 1969. Nova podvrsta alpskog daždevnjaka (Salamandra atra prenjensis nov.). Glasnik Zemaljskog muzeja, (PN) NS, 8: 83-86.

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 244 Emina ŠUNJE & Amra RESIĆ

Nöllert A., Nöllert C. 1992. Die Amphibien Europas. Franckh-Kosmos Verlags-GmbH and Company, Stuttgart. Speybroeck J., Beukema W., Pierre A. C. 2010. A tentative species list of the European herpetofauna (Amphibia and Reptilia) an update. Zootaxa 2492: 1–27. Šunje E. 2011. Molekularni markeri kao pokazatelji diverziteta Salamandra atra prenjensis Mikšić, 1969 za potrebe genetičke konzervacije. Prirodno- matematički fakultet, Univerzitet u Sarajevu. Šunje E., Lelo S. 2010. Prilog poznavanju rasprostranjenja alpskog prenjskog daždevnjaka, Salamandra atra prenjensis Mikšić, 1969 (Amphibia, Salamandridae) u Bosni i Hercegovini. Prilozi fauni Bosne i Hercegovine, 6: 34-41.

Rukopis primljen/Manuscript received: 1. 7. 2011. Rukopis prihvaćen/Manuscript accepted: 30. 7. 2012.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 245

ISBN: 978-9958-501-81-4 2012 DOI: 10.5644/proc.eco-03.18 Prijedlog zaštićenih pejzaža-krajolika, geoloških, geomorfoloških, hidroloških i bioloških spomenika prirode u slivu rijeke Sane Proposal of protected landscapes and geological, geomorphological, hydrological and biological HERITAGES OF NATURE OF the river Sana BASIN Emir TEMIMOVIĆ, Ajdin MEZETOVIĆ Prirodno-matematički fakultet, Odsjek za geografiju, Zmaja od Bosne 33-35, Sarajevo, Bosna i Hercegovina e-mail: [email protected] e-mail: [email protected]

SAŽETAK Sliv rijeke Sane, a napose njeno gornje slivno područje koje se nalazi u cen- tralnom dijelu sistema Dinarida, predstavlja jedinstvenu prirodnu cjelinu i vrlo vrijedan prostor očuvanja ukupne pejzažne i biološke raznovrsnosti. Položajem na granici tri klimatska područja (kontinentalnog, planinskog i mediteranskog), krškim oblicima i hidrografijom te raznovrsnim reljefnim oblicima, istraživano područje obilježeno je iznimnim bogatstvom prirodnih vrijednosti, kako geo- morfoloških i hidroloških, tako i bioloških. Sliv Sane je i refugijalno područje te postoje značajne inicijacije o zastupljenosti većeg broja reliktnih i endemskih vrsta. Ovaj rad daje prijedlog autora za izdvajanje zaštićenih pejzaža-krajolika (6) i prijedlog geoloških, geomorfoloških, hidroloških i bioloških spomenika prirode (69) u istraživanom području, tj. u slivu rijeke Sane. Ključne riječi: Bosna i Hercegovina, Dinaridi, rijeka Sana, sliv Sane, spomenici prirode, zaštićeni pejzaži PRIJEDLOG ZAŠTIĆENIH SPOMENIKA PRIRODE U SLIVU RIJEKE SANE

ABSTRACT River Sana watershed area and particularly its upper watershed area located in the central part of the Dinaric system represents a unique and very natural whole priostor worth preserving overall landscape and biodiversity. Its location on the border of three climatic areas (inland, mountain and mediterranean), karst formations and hydrography as well as a variety of landforms, the studied area is characterized by an abundance of natural resources, as geomorphological and hydrological and biological. The Sana waterhed area is also refuge area and the initiation of significant representation of a number of relic and endemic species. This paper gives a proposal by the separation of protected landscapes (6) and the proposal of geological, geomorphological, hydrological and biological nature monuments (69) in the research area and also Sana watershed area.

Keywords: Bosnia and Herzegovina, Dinaric mountains, Sana river, Sana watershed area, natural monuments, protected landscapes

ISTRAŽIVANO PODRUČJE Sliv Sane obuhvata dijelove zapadne i sjeverozapadne Bosne i Hercegovi- ne. Površina sliva omeđena površinskom razvodnicom iznosi 3739,75 km2. Navedeno područje obilježava heterogenost litološkog sastava (česta izmjena vodonepropusnih i vodopropusnih stijena), izrazita rasjedna razlomljenost terena uz pojave karbonatnih slojeva, što je utjecalo na to da se dubinska (hidrogeološka) razvodnica ne podudara sa površinskom razvodnicom. U južnim i jugozapadnim dijelovima istraživanog područja dolazi do nepo- dudaranja površinske i dubinske razvodnice i to su tereni na kojima su hi- drološkim istraživanjima dokazani podzemni pravci oticanja (ponor-vrelo) (Kanaet 1959). U ovom prostoru je izdvojeno zajedničko podzemno slivno područje Sane i Plive površine 320,75 km2, zona sjeverozapadnog dijela Gla- močkog polja koja se podzemnim vezama odvodnjava prema vrelima Sane i Ribnika (174,5 km2) te zone Bravskog polja i jugoistočnog dijela Petrovačkog polja (Drinić) koje se dokazanim podzemnim vezama (Kanaet 1959) odvod- njavaju prema vrelima Sanice, Korčanice, Dabra i nekim manjim vrelima jugozapadnog dijela sliva (282,25 km2). Prema tome, ukupna površina sliva Sane iznosi 4517,25 km2 (u određivanju površine sliva korištene su uobičajne kartografske metode, i to na kartografskim podlogama u mjerilu 1:50000 i 1:100000) (Temimović, 2009). Gornji i dijelovi centralnog sliva imaju, dakle, neutvrđenu hidrološku ra- zvodnicu (zbog ispucale karbonatne podloge i zbog brojnih rasjednih zona),

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 248 Emir TEMIMOVIĆ & Ajdin MEZETOVIĆ tako da se ne može sa sigurnošću odrediti granica sliva Sane prema susjed- nim slivovima: Vrbasa na istoku, Plive na jugoistoku, Cetine na jugu (odnosno granica prema jadranskom slivu koja oduvijek predstavlja problem za brojne istraživače ovog prostora), Unca na jugozapadu i Une na zapadu. Sliv Sane odvodnjava najveći dio Bosanske Krajine. Pod pojmom Bosan- ske Krajine nailazi se na različit prostorni obuhvat. Većina autora Bosansku Krajinu smješta između Vrbasa na istoku, Save na sjeveru, Une na zapadu, a na jugu granicu čini planinski niz Vitorog (1907 m) – Crna gora (1651 m) – Šator (1872 m). Prema tome, sliv Sane obuhvata centralni dio Bosanske Kra- jine zajedno sa zapadnim dijelom sliva Vrbasa i istočnim dijelom sliva Une. Na sjeveru, to je prostor direktnog sliva Save u Bosni i Hercegovini. Jedino zaštićeno područje u slivu Sane je dio nacionalnog parka Kozara koje pripada istraživanom području. Nacionalni park Kozara zahvata centralne dijelove gore Kozare, a slivu Sane pripada južni dio parka, južno od dijela sjeverne razvodnice rijeke Sane (Žuića vis (502 m) – Maslin bair (691 m) – Mrakovica (804 m) – Lisina (976 m)). Dio nacionalnog parka u istra- živanom području predstavljen je južnim padinama Kozare sa nadmorskim visinama od 300 do 800 metara. Danas je nacionalni park Kozara više spo- menički kompleks koji posjećuju turisti i izletnici povodom brojnih manife- stacija. Park se nije uspio nametnuti kao regionalna turistička destinacija već je više izletište za stanovnike Prijedora, Banja Luke i nekih manjih centara sjeverozapadne Bosne i Hercegovine. Ovakav obim zaštite u slivu Sane je apsolutno nedovoljan jer ovaj prostor predstavlja jedinstven prirodno-geografski kompleks u ovom dijelu Evrope. Upravo zbog toga ovaj rad daje sveobuhvatan prijedlog autora radi potencijalne zaštite najvrijednijih dijelova ovog prostora. Pod zaštićenim područjem se misli na valorizovane prostore suštinski očuvanog autentič- nog stanja, sa bogatim fondom prirodnih i kulturno-historijskih zname- nitosti, uključujući i staništa endemičnih, rijetkih i ugroženih vrsta flore i faune (Grupa autora, 2000).

PRIJEDLOG ZAŠTIĆENIH SPOMENIKA PRIRODE U SLIVU RIJEKE SANE Sliv rijeke Sane predstavlja jedinstven prirodno-geografski kompleks u ovom dijelu Evrope. Posljedica ovih glavnih obilježja je izuzetno bogatstvo prirodnih vrijednosti, kako hidroloških i geomorfoloških, tako i bioloških. Glavno bogatstvo ovog područja je voda, tj. veći broj vrela i manjih izvoriš-

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 249 PRIJEDLOG ZAŠTIĆENIH SPOMENIKA PRIRODE U SLIVU RIJEKE SANE nih zona, riječni sistem Sane i pritoka te jezera i podzemne vode. Uz vodu, potrebno je posebno izdvojiti sedru, raznovrsnost biljnih i životinjskih zajednica te atraktivan pejzaž. Upravo zbog toga, mjere zaštite, očuvanja i poboljšanja stanja potrebno je staviti na viši nivo. Prema svjetskim klasifi- kacijama za očuvanje prirode, autori u istraživanom području predlažu izdvajanje 69 spomenika prirode koji će u daljem dijelu teksta biti predočeni tekstualno i kartografski (Slika 1).

Slika 1. Prijedlog geoloških, geomorfoloških, hidroloških i bioloških spomenika prirode u slivu rijeke Sane Figure 1. Proposal of geological, geomorphological, hydrological and biological heritages of nature of the River Sana basin (Izvor/Source: Temimović E. 2009. Rijeka Sana – potamološka studija. Goldprint, Ključ, str. 192)

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 250 Emir TEMIMOVIĆ & Ajdin MEZETOVIĆ

1. Geološki spomenici prirode: Crljena i Buljića greda kod Donje Pecke, Rakin do na Šiša gori, Grabov- nica i Tuljak u dolini Banjice, Kukljasta greda na Ćelić kosi, Crvena greda i Litice na Grmeču, Sklop kod Ključa s Lubicom i Želinskim kamenom te brojne pećine (npr. Hrustovačka i Dabarska), jame (npr. Dvostruka jama u blizini Laništa, jama Ledenac itd.) i ponorske zone (npr. ponori Čardak Livada). Geološki spomenici prirode uglavnom predstavljaju stijenske strukturne strmce sa izraženim profilima te izrazite geološke elemente kod navedenih krških oblika.

2. Geomorfološki spomenici prirode: Visokogorski grebeni Klekovače (Velika i Mala Klekovača), Kurozeba i Grmeča (Litice), strukturni strmci Mačkića kamena, Kozičkih stijena, Ve- likog i Malog Diviča (Mulež), strmci Prizrengradske klisure, kanjon Sane nizvodno od vrelske zone i nizvodno od Donjih Vrbljana, kanjon Sanice nizvodno od Donje Sanice, kanjoni Medljanske rijeke, Banjice, Kozice u sklopu njihovih ušća u Sanu, klisura Sane nizvodno od Ključa do Donjeg Kamička, klisura Medljanske rijeke i Kozice, Usoračka i Blagajska klisura, probojnice Sane kod Ključa (Durmišovica, Sklop i tzv. “Separacija”), pro- bojnica Sane kod Čaplja (Sanski Most). Geomorfološki spomenici prirode predstavljeni su visokoplaninskim strukturnim strmcima najdominantni- jih masiva i hrptova u slivu Sane te morfološki izraženim suženjima u dolini Sane i njenih pritoka (kanjoni, klisure, sutjeske i probojnice).

3. Hidrološki spomenici prirode: Krška vrela Sane, Ribnika, Sanice, Korčanice, Banjice, Kozice, Zdene, krška vrela Čardak Livada, Ravnih Mliništa, Jasenovih Potoka, povremeno snažno krško vrelo Oko u Jelašinovačkom polju, manja krška vrela (Okaš- nica, Hanlovsko vrelo (Ključ), vrelo Stražičke i Sitničke rijeke, vrelo Suvaje, vrela Sokošnice i Milošnice, vrela Glamočkog, Bravskog i Jelašinovačkog polja i sl.), Korčaničko i Jabukovačko jezero. Posebno se može izvojiti specijalni geomorfološko-hidrološki rezervat koji obuhvata jedinstveno područje vrelskih zona Sanice i Korčanice s pri- padajućim slivom. Također, kao poseban oblik zaštićenog područja se izdvajaju geomorfološko-hidrološki spomenici prirode: Blihin skok – vodopad na rijeci Blihi visine 56 metara, vodopad Grabovnica visine 17 metara na

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 251 PRIJEDLOG ZAŠTIĆENIH SPOMENIKA PRIRODE U SLIVU RIJEKE SANE pritoci Banjice, gornji tok Sane od vrelske zone do naselja Gornja Slatina s pripadajućom klisurom i kanjonom te brojnim brzicama i manjim bukovi- ma, srednji i donji tok Sanice (tzv. tuneli), izvorišni dio Kozice s vrelskom zonom i Kozičkim stijenama, sedra u koritu Sane u okolini Ključa.

4. Biološki spomenici prirode: Klekovački lom (rezervat šume), Ilijine grede na Grmeču (geološki spomenik prirode i specijalni rezervat šume), Ovčara (rezervat šume), Mura- tovac na Srnetici (rezervat šume). Biološki spomenici prirode uglavnom predstavljaju rezervate šumskih zajednica koje uključuju i zajednice endemskih, rijetkih i reliktnih vrsta flore i faune. Posebno se mogu izdvojiti ihtiološki rezervati. Sana i njeni pritoci su bogati autohtonom salmonidnom ribom i upravo zbog toga potrebno je posvetiti posebnu pažnju zaštiti ribljeg fonda. Ribolovni reviri predstavljaju komercijalni oblik zaštite (ograničen ulov uz plaćanje). Ovaj oblik zaštite potrebno je staviti na višu razinu kao ihtiološke rezervate, a u specijalne ihtiološke rezervate potrebno je uvrstiti (prema prijedlozima autora): - Korčanicu (pritok Sanice, trenutno je na njoj strogo zabranjen izlov ribe), - rijeke Banjicu i Kozicu u kojima se svako proljeće odvija masovan mrijest škobalja, a taj prirodni fenomen je jedinstven za samo ove dvije rijeke i nigdje više u širem okru- ženju.

PRIJEDLOG ZAŠTIĆENIH PEJZAŽA U SLIVU RIJEKE SANE Prema Međunarodnoj uniji za zaštitu prirode (IUCN) iz 1994. godine Zaštićeni pejzaž (ranije Park prirode) je kopneno ili priobalno područje nastalo međusobnim djelovanjem prirode i čovjeka sa izuzetim estetskim, ekološkim i kulturnim vrijednostima, te često i sa izrazito visokom biološ- kom raznolikošću.3 Istraživano područje do sada nije imalo izdvojenih (zaštićenih) dijelova prostora prema ovoj kategorizaciji tako da prijedlog koji slijedi može obezbijediti korist za lokalne zajednice na način doprinosa općem razvoju kroz valorizovanje prirodne i društvene osnove, a sve u svrhu postizanja održivog razvoja tih zajednica (Slika 2).

3 Kategorizacija zaštićenih područja u Bosni i Hercegovini

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 252 Emir TEMIMOVIĆ & Ajdin MEZETOVIĆ

Slika 2. Prijedlog zaštićenih pejzaža u slivu rijeke Sane Figure 2. Proposal of protected of landsacpes of the River Sana basin (Izvor/Source: Temimović E. 2009. Rijeka Sana – potamološka studija. Goldprint, Ključ, str. 193)

Dijelovi sliva Sane koji zavrijeđuju kandidaturu za status zaštićenog pejzaža-krajolika su (prema prijedlozima autora): 1. gornji tok Sane od vrelske zone do naselja Gornja Slatina, 2. vrelske zone Sanice i Korčanice s pripadajućim slivom, 3. dolina Banjice,

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 253 PRIJEDLOG ZAŠTIĆENIH SPOMENIKA PRIRODE U SLIVU RIJEKE SANE

4. dolina Kozice, 5. Klekovački lom (prašuma, rezervat šume), dio koji pripada slivu 6. dijelovi Grmeča (Ilijine grede – rezervat šume, Litice i Crvene grede kao geološko-geomorfološki spomenici).

SPELEOLOŠKI OBJEKTI U SLIVU RIJEKE SANE U prijedlogu geoloških spomenika prirode navedeni su neki najvažniji endogeni krški oblici u istraživanom području (Hrustovačka i Dabarska pećina, Ledenac i Dvostruka jama). Posebno izdvajanje speleoloških objekata u slivu rijeke Sane je neophodno naročito zbog njihovog uvezivanja, zaštite i detaljnog izučavanja. Speleološki objekti ovog prostora do sada nisu nikad detaljnije ni popisani, a sveobuhvatnija istraživanja urađena su samo u Hrustovačkoj pećini koja je do sada najveći i najduži speleološki objekat u istraživanom području. Pećine i jame kao najvažniji speleološki objekti privlače pažnju zbog bogatstva speleotema, ali ukazuju i na razno- vrsnu geološku prošlost ovog prostora. Upravo zbog toga u nastavku će se dati pregled najvažnijih speleoloških objekata u slivu rijeke Sane, a svakako treba naglasiti da je većina ovih objekata nedovoljno istražena i valorizo- vana. Jame u slivu Sane prevladavaju u prostoru južno i jugozapadno od za- mišljene linije Bosanska Krupa – Sanski Most – Ključ – vrela Plive, te izdvojeno na terenima Zmijanja u istočnom dijelu sliva. Jamama su naročito bogata područja Bravskog polja (obod) i šire područje prevoja Lanište (717 m). Tu se nalaze jame Potkraj, Lanište, Dvostruka jama te nekoliko bezime- nih. Jama Lanište se nalazi u blizini šumskog puta južno od prevoja Lanište, dubine je 80 metara i ostat će zapamćena po strašnom zločinu izvršenom nad Bošnjacima okolnih naselja. U širem izvorišnom dijelu rijeke Sane oblikovano je nekoliko jama, a najpoznatija je Ledena jama u istoimenoj uvali. Ova jama pripada tipu jama ledenica s pojavom zaleđivanja vode prokapnice na njezinom dnu. Jama Zveketuša nalazi se na sjeverozapadnoj padini uzvišenja Glavice (naselje Kamičak), na obodu tanjuraste vrtače na koti cca. 360 m n. v. Obli- kovana je u debelo uslojenim krednim krečnjacima, a sastoji se od jednog potpuno vertikalnog kanala čija dubina iznosi 19 metara. Na vrhu (ulazu) širina kanala je 80 cm, postupno se širi i na dnu širina iznosi oko 3,5 m. Ova jama nema aktivnu hidrološku funkciju. Jama Jezero nalazi se pri- bližno na istoj nadmorskoj visini kao i jama Zveketuša, a međusobno su

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 254 Emir TEMIMOVIĆ & Ajdin MEZETOVIĆ udaljene oko 500 metara. Jama je oblikovana u debelo uslojenim krednim krečnjacima, dubine je 54 metra, a sastoji se od dva potpuno vertikalna kanala. Prva kanal završava manjim proširenjem, a s obzirom na veliko suženje na dnu jame i daljnje neprohodnosti nije isključeno da jama ima povremenu hidrološku funkciju (Temimović, 2009). Pećine istraživanog područja su potencijalni atraktivni objekti turistič- ke valorizacije ovog prostora, a u nastavku je dat pregled najvažnijih pećin- skih objekata u slivu: Hrustovačka pećina se nalazi u blizini naselja Hrustovo, tačnije u blizini zaseoka Merdanovići, jugozapadno od Sanskog Mosta. Pećinski ulaz izgra- đen je u krednim krečnjacima, širine je 10 m, a visine oko 3 metra. Niže od ulaza uočavaju se dolinske forme nekadašnjeg vodotoka koji je tekao iz pećine i uključivao se u recentnu dolinu potoka Glibaje, čije se vrelo nalazi 350 metara u smjeru sjevera. Pretpostavlja se da postoji podzemna hidro- loška veza između pećine i vrela Glibaje. Pećina se gotovo vodoravno pruža u unutrašnjost i nakon 400 metara dolazi do račvanja. Do tog mjesta širina pećinskog kanala je od 6,5 do 41,5 metara, ali je najveći dio pećine širok 6-8 metara. Visina svoda pećine je od 3,5 do 14,6 metara. Nakon račvanja, desni pećinski kanal je približno iste širine i visine i pruža se dodatnih 250 metara, dok je lijevi pećinski kanal na ulazu niži i uži. Proteže se dodatnih 400 metara, širine je oko 2 metra, a visina svoda se na pojedinim mjestima spušta na 1,5-0,5 metara. Na kraju ovog kanala nalazi se podzemno jezero koje sprječava daljnji prolazak, odnosno, potrebna je dodatna oprema. Nakon prolaska jezera pećina se proteže dodatnih 1.200 metara. Glavni pećinski kanal, kao i sporedni, veoma su krivudavi i na njihovom dnu su česte prepreke u obliku različitih pregrada i većih blokova (Temi- mović, 2009). Pećina Hrustovača je važan arheološki lokalitet. Bila je pra- historijsko stanište na što ukazuju arheološka iskapanja na njezinom ulazu te brojni pronađeni predmeti: ognjišta, razna oružja i oruđa, nakit, razne posude od pečene gline, jelenji rogovi obrađeni kao šila i sl. (Benac, 1967). Hrustovačka pećina je izniman speleološki objekt, nedovoljno istražen i uređen. Poseban problem je uništavanje speleotema od strane nesavjesnih izletnika te zatrpavanje pećine različitim otpadom. Dabarska pećina se nalazi 5 km zračne linije jugozapadno od Sanskog Mosta. Smještena je u blizini vrela rijeke Dabar. Ulaz pećine je oblika luka, visine oko 20 metara, a širine tridesetak metara. Ulaz je oblikovan u gor- njojurskim krečnjacima. Iz pećine izbija manji vodotok širine 3 metra. Pe- ćina široko ulazi u unutrašnjost, a dužine je ne veće od 200 metara. Svodovi su visine i do 15 metara i uočavaju se brojne pukotine i mikrooblici inicijal-

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 255 PRIJEDLOG ZAŠTIĆENIH SPOMENIKA PRIRODE U SLIVU RIJEKE SANE ne faze razvoja stalaktita. Dabarska pećina je značajno hladnija, sa svodova prokapava, na njezinom podu se nalazi oštri šljunčani materijal nanešen tekućicom koja izbija iz pećine (Temimović, 2009.). Pećina Ledenac se nalazi u blizini naselja Gornji Kamičak, neposredno uzvodno od vrela Ledenac, u klisuri Sane. Ulaz je širine 5 m, a visine preko 10 metara. Dužina pećine iznosi 70 metara. Oblikovana je u donjokrednim krečnjacima i tektonski je predisponirana duž rasjeda. U završnom dijelu stvorena su tri manja jezera, a pri velikim vodama pećina ima funkciju povremenog vrela. Očito je ranije imala aktivniju hidrološku funkciju, ali ju je preuzela potkapina koja se prazni na nedalekom vrelu Ledenac. Pećina Vrujac se nalazi poviše naselja Saleševići, na visini oko 250 m n. v., nedaleko od istoimenog kaptiranog vrela. Pećina je oblikovana u donjokrednim krečnjacima duž rasjeda smjera sjever-jug. Ukupna dužina glavnog kanala je 30 metara, a visina 2-3 metra. U jednoj bočnoj kaverni, nasuprot glavnog ulaza, stacionirana je voda čija je razina za oko 70 cm niža od dna glavnog pećinskog kanala. Pred ulazom u pećinu stvoren je subhorizontalni kanal s tragovima povremenog naglog istjecanja vode iz nje, tako da ova pećina ima funkciju povremenog vrela. Vode inače istječu na nešto nižem vrelu Vrujac. Pećina Mračaj se nalazi oko 500 metara nizvodno od vrelske zone Sane, na desnoj dolinskoj strani. Pećina ima hidrološku funkciju jer iz nje izbija povremena tekućica koja nakon 250 metara završava u Sani. Pećina je plit- ka i zatrpana krupnim kamenim blokovima. Pećina Mračaj je oblikovana u dobro uslojenim donjokrednim krečnjacima i predstavlja jedinstvenu vrel- sku zonu Sane (Temimović, 2009). Pećinom Mračaj dat je pregled najvažnijih speleoloških objekata u istra- živanom području. Postoje indicije da u gornjem slivu Sane postoji još nekoliko „velikih“ speleoloških objekata, ali najveći problem za istraživanje predstavlja nepristupačan teren i veliki prostorni obuhvat.

ZAKLJUČAK Istraživano područje predstavlja jedinstvenu prirodnu cjelinu te vrlo vrijedan prostor očuvanja ukupne pejzažne i biološke raznovrsnosti. Prirodne vrijednosti ovog područja zavrijeđuju posebno izdvajanje većeg broja spomenika prirode (ukupno 69 spomenika) te izdvajanje zaštićenih pejzaža (ukupno 6 pejzaža/krajolika). Dosadašnji obim zaštite je posve nedostatan tako da autorski prijedlog u ovom radu treba shvatiti kao inicijativu koja bi

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 256 Emir TEMIMOVIĆ & Ajdin MEZETOVIĆ u konačnici dovela do povećanja obima zaštićenih područja u slivu rijeke Sane. Samo na ovaj način može se adekvatno unaprijediti zaštita prirodnih prostora kako u istraživanom području tako i u cijeloj Bosni i Hercegovi- ni. Povećanje teritorijalnog obima zaštićenih prirodnih područja u Bosni i Hercegovini zahtijevaju i evropski standardi u ovoj domeni, a kako težimo evropskim integracijama, ovakve prijedloge treba što prije primjeniti i va- lorizirati, i to na obostranu korist.

Literatura Benac A. 1967. Završna istraživanja u pećini Hrustovači. Glasnik Zemaljskog muzeja 22: 5-15. Grupa autora 2000. Sedra rijeke Une i Una bez sedre. PK USK-a, Bihać: 252 str. Kanaet T. 1959. O nekim problemima hidrografije u slivu rijeke Plive. Geografski pregled 3: 37-62 Temimović E. 2009. Rijeka Sana – potamološka studija. Goldprint, Ključ: 220 str.

Rukopis primljen/Manuscript received: 15. 9. 2011. Rukopis prihvaćen/Manuscript accepted: 30.7. 2012.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 257

ISBN: 978-9958-501-81-4 2012 DOI: 10.5644/proc.eco-03.19 Novi nalaz vrste KIRINIA ROXELANA CRAMER, 1777 (Insecta: Lepidoptera, Nymphalidae) na lokalitetu Masline (Općina Stolac) NEW FINDING OF SPECIES KIRINIA ROXELANA CRAMER, 1777 (INSECTA: LEPIDOPTERA, NYMPHALIDAE) IN THE TERRITORY OF MASLINE (MUNICIPALITY STOLAC)

Denisa ŽUJO ZEKIĆ1, Suvad LELO2 1Odsjek Biologija, Nastavnički fakultet Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru Sjeverni logor b.b., 88104 Mostar, Bosna i Hercegovina 2Odsjek za biologiju Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Zmaja od Bosne 33-35, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina e-mail: [email protected]

SAŽETAK Tijekom više od 160 godina istraživanja dnevnih leptira u Bosni i Hercegovi- ni vrsta Kirinia roxelana Cramer, 1777 navedena je samo tri puta. Prvi podaci o nalazima ove vrste dati su od strane H. Rebela koji tvrdi da je prikupljao jedinke navedene vrste na području Stoca i Domanovića. Sljedeći podaci o nalazima ove vrste u Bosni i Hercegovini dati su od strane S. Lelo koji navodi da je uhvatio dva mužjaka 18. lipnja 2006. u mjestu Zavala. Sa preliminarnim istraživanjima dnevnih leptira u okolici Stoca, J. Bilal je uhvatio jednog mužjaka navedene vrste na 29. svibnja 2010. u području Masline kod Stoca, navodeći da ima više primjeraka koje nije bilo moguće uhvatiti. Navedeni rezultati predstavljaju točnu potvrdu o podacima s početka 20. stoljeća, ali i potrebu za temeljitom analizom areala navedene vrste na širem području Hercegovine. Novi nalaz vrste KIRINIA ROXELANA CRAMER, 1777

Sredinom svibnja tekuće 2011. godine, u istoj regiji, bile su promatrane individue vrste Kirinia roxelana Cramer u većem broju. Predstavnici navedenih vrsta promatrani su samo na granici šuma hrasta i šuma graba. Prema postojećim podacima, sve ulovljene individue ove vrste bili su mužjaci. Važan je podatak da je jedna individua ove vrste primjećena i u Stocu na krajem svibnja.

Ključne riječi: biodiverzitet, fauna, Hercegovina, Lepidoptera

ABSTRACT

During more than 160 years of research of daily butterflies in Bosnia and Herzegovina, the Lattice Brown (Kirinia roxelana Cramer, 1777) is listed only three times. First data about findings of this species has been given by H. Rebel who claims to collect butterflies of specified species in the territory of Stolac and Domanovići. Next data about findings of this species in Bosnia and Her- zegovina has been given by S. Lelo stating that he caught two mails on 18. June 2006. in the settlement Zavala. With preliminary investigations of daily butterflies in the surroundings of Stolac, J. Bilal has caught one male of specified species on May 29th, 2010 in the region of Masline near Stolac, specifying that there are more individuals which were impossible to catch. Listed findings represent exact confirmation of data from the beginning of 20th century, but also a need for thorough analyzing of areal of named species on the wider area of Herzegovina. In the mid May of current 2011, in the same region, there were observed individuals of species Kirinia roxelana Cramer in higher number. Representa- tives of mentioned species are observed only on the borders of oak – hornbeam forest. According to existing data, all captured individuals are males. Important note is that one individual of this species is noticed in Stolac at the end of May.

Key words: biodiversity, fauna, Herzegovina, Lepidoptera

UVOD Istraživanja dnevnih leptira u Bosni i Hercegovini imaju vrlo dugu tra- diciju. Prva entomološka istraživanja vršio je francuski entomolog Dejean 1828. i 1829. godine, a već 1844. godine Freyer je opisao vrstu Plebejus dardanus na osnovu primjeraka sa planine Čvrsnice (Lelo, 2007). U proteklih 160 godina izvršeno je pet popisa/revizija dnevnih leptira Bosne i Hercegovine (Apfelbeck, 1892; Rebel, 1904; Sijarić, 1980; Lelo, 2000, 2007).

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 260 Denisa ŽUJO ZEKIĆ & Suvad LELO

U prvom popisu dnevnih leptira vrsta Kirinia roxelana Cramer, 1777 (bh. rešetkasti šarenjak) nije navedena (Apfelbeck, 1892). Prvi navod date vrste dao je H. Rebel, i to decidno za lokalitete Doma- novići i Stolac (Rebel, 1904; Lelo, 2004, 2008). Rešetkastog šarenjaka u Bosni i Hercegovini je potvrdio S. Lelo nalazom dva mužjaka u Zavali 18. juna 2006. (Kolekcija Lelo: Entomološka kutija, Popovo polje I/12 2006. godine) (Lelo, 2007). Prema postojećim podacima vrsta Kirinia roxelana Cramer, 1777 naseljava područje jugoistočne Evrope (do oko 45o sjeverno), zatim Turske, Kipra, Izraela, Libana, Sirije, sjevernog Iraka i zapadnog Irana. Regionalno evrop- sko rasprostranjenje obuhvata: sjeverozapadnu Hrvatsku, južnu Bosnu i Hercegovinu, južnu i jugoistočnu Srbiju, Crnu Goru, južnu Rumuniju, južnu Bugarsku, Albaniju, Makedoniju, Grčku i evropsku Tursku (Lelo, 2008). Rešetkasti šarenjak se može naći od maja do jula (jedna generacija) na suhim, kamenitim, vrlo toplim terenima i vrhovima brda (uz naviku da leptir sjedi na grmlju dok ne bude preplašen) na visinama do oko 1.750 m n. v. Ovipozitorska biljka nije poznata (Lelo, 2008).

MATERIJAL I METODE RADA Preliminarnim istraživanjima dnevnih leptira okoline Stoca J. Bilal je uhvatila jednog mužjaka vrste Kirinia roxelana Cramer, 1777 29. maja 2010. godine na lokalitetu Masline kod Stoca uz napomenu da je uočeno više individua koje nije bilo moguće uhvatiti (Slika 1).

Slika 1. Fotografija mužjaka vrste Kirinia roxelana Cramer, 1777 (29. maja 2010, leg. et foto: Bilal) Figure 1. Photography of male of species Kirinia roxelana Cramer, 1777 (29. May 2010, leg. et Photo: Bilal)

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 261 Novi nalaz vrste KIRINIA ROXELANA CRAMER, 1777

Daljnja istraživanja su obavljena tokom maja i juna 2011. godine te su potvrđeni nalazi iz Stoca, a pronađeni su leptiri i na drugim lokalitetima u široj okolini (Masline, Borojevići, Opličići). Određeni broj leptira je sakupljen i obrađen standardnim metodama (Lelo, 2008). Identifikacija individua je izvršena prema Ključu za identifikaciju bo- sanskohercegovačkih dnevnih leptira uz potvrdnu identifikaciju samog autora prema drugim referentnim podacima (Tolman & Lewington, 1997; Higgina & Riley, 1993; Forster & Wohlfahrt, 1955).

REZULTATI RADA I DISKUSIJA Preliminarnim faunističkim istraživanjima asistenata i studenata Od- sjeka za biologiju Nasatavničkog fakulteta Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru uhvaćen je jedan leptir vrste Kirinia roxelana Cramer, 1777 što predstavlja tek drugi nalaz date vrste u 21. vijeku, ali i potvrdu Rebelovog podatka s početka 20. vijeka (Rebel, 1904; Lelo, 2007, 2008). Daljnjim istraživanjem je potvrđen nalaz sa lokaliteta Masline, ali je pronađen i jedan mužjak u samom gradu (Stolac – Uzinovići, maj 2011, leg. Elezović i Sefo). Predstavnici pomenute vrste uočeni su isključivo uz rubove hrastovo-grabove šume. Nastavak istraživanja rezultirao je nalazima i u neposrednoj blizini Ma- slina, lokalitet Borojevići (juni 2011, leg. Brać) te nešto zapadnije na lokalitetu Opličići (juni 2011, leg. Bilal) (Slika 2).

Slika 2. Fotografija mužjaka vrste Kirinia roxelana Cramer, 1777 (Opličići, juni 2011, foto: Bilal) Figure 2. Photography of male of species Kirinia roxelana Cramer, 1777 (Opličići, June 2011, Photo: Bilal)

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 262 Denisa ŽUJO ZEKIĆ & Suvad LELO

Prema podacima o općoj morfologiji dnevnih leptira i sve ulovljene jedinke spomenute vrste su mužjaci (Lelo, 2008). Nakon analize sakupljenog materijala izrađena je karta rasprostranjenja vrste Kirinia roxelana Cramer u južnoj Hercegovini (Slika 3), a zatim i pri- vremena karta areala ove vrste na slijepom (nijemom) obrisu karte Bosne i 4ercegovine (Slika 4).

Slika 3. Prikaz lokaliteta i mjesta (kontrastno obojeni kružići) na kojima je konstatovan rešetkasti šarenjak u 21. vijeku: (1) Opličići, (2) Masline, (3) Borojevići, (4) Stolac i (5) Zavala – Popovo polje (na platformi softvera Google Earth Pro) Figure 3. Showing the locality and places (contrast colored circles) which was recorded the species Kirinia roxelana Cramer in the 21 century: (1) Opličići, (2) Masline, (3) Borojevići, (4) Stolac i (5) Zavala – Popovo polje (at the base of Google Earth Pro)

Slika 4. Prikaz lokaliteta na slijepom obrisu karte Bosne i Hercegovine na kojima je konstatovan rešetkasti šarenjak Figure 3. Showing of the localities at the blind contour maps of Bosnia and Herzegovina which has been observed the species Kirinia roxelana Cramer

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 263 Novi nalaz vrste KIRINIA ROXELANA CRAMER, 1777

ZAKLJUČAK Na osnovu svega gore prezentiranog smatramo da je ovim dokazano postojanje vrlo brojne metapopulacije rešetkastog šarenjaka na području Hercegovine te će se istraživanja ove vrste nastaviti i u narednim periodima uz naglasak na etološke karakteristike uz posebnu pažnju ka otkrivanju biljaka na kojima ženka odlaže jaja.

Literatura Apfelbeck V. 1892. Dojako u južnoj BiH opažane vrste Rophalocera (Dnevni leptirovi). Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, 2: 192-194. Forster W., Wohlfahrt Th. A. 1955. Diurna (Rhopalocera und Hesperiidae). Franckh’sche Verlagshandlung – Stuttgart. Higgins L. G., Riley N. D. 1993. Butterflies of Britain and Europe. Collins St. James’s Place, London. Lelo S. 2004. Revizija Rebelovog popisa leptira Bosne i Hercegovine. Coron’s d.o.o., Sarajevo. Lelo S. 2007. Contribution to knowledge of the fauna of butterflies in Bosnia and Herzegovina. Acta entomologica serbica, 12(2): 73-92. Lelo S. 2008. Dnevni leptiri Bosne i Hercegovine (Lepidoptera: Papilionoidea i Hesperioidea): Ključ za determinaciju vrsta sa osnovnim monografskim podacima. Univerzitetska knjiga. Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Sarajevu. Rebel H. 1904. Studien uber die Lepidopterenfauna der Balkanlander, II Teil Bosnien und Hercegovina. Annalen des k. k. Naturhistorischen Hofmuseum, Wien XIX: 97-377. Sijarić R. 1980. Fauna lepidoptera Bosne i Hercegovine. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Posebna izdanja, knjiga XLVII, Odjeljenje Prirodnih i matematičkih nauka, knjiga 8, Savjetovanje – Problemi inventarizacije životinjskog svijeta BiH – stanje i perspektive: 83-98. Tolman T., Lewington R. 1997. Butterflies of Britain & Europe. Harper Collins Publishers. London – Glasgow – New York – Sydney – Auckland – Toronto – Johannesburg.

Rukopis primljen/Manuscript received: 1. 9. 2011. Rukopis prihvaćen/Manuscript accepted: 30. 7. 2012.

264 Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine Aкадемија наука и умјетности Босне и Xерцеговине Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina Međunarodni naučni skup „Struktura i dinamika ekosistema Dinarida – stanje, mogućnosti i perspektive“ International Conference „STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES – STATUS, POSSIBILITIES AND PROSPECTS“ 15-16. juni/June 2011, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina Posebna izdanja/Special Editions CXLIX Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka Department of Natural Sciences and Mathematics Zbornik radova/Proceedings 23, 265-275.

ISBN: 978-9958-501-81-4 2012 DOI: 10.5644/proc.eco-03.20 Katalogizacija špiljskih tipskih lokaliteta faune Bosne i Hercegovine CAVE TYPE LOCALITIES CATALOGIZATION OF FAUNA IN BOSNIA AND HERZEGOVINA Lada LUKIĆ-BILELA1,2,3, Roman OZIMEC4, Una TULIĆ2,3, Naris POJSKIĆ2,3 1Prirodno-matematički fakultet (Odsjek za biologiju), Univerzitet u Sarajevu, Zmaja od Bosne 33-35, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina e-mail: [email protected] 2Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Gajev trg 4, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina e-mail: [email protected]; [email protected] 3Biospeleološko društvo u Bosni i Hercegovini (BIOSPELD), Avde Jabučice 30, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina 4Hrvatsko biospeleološko društvo (HBSD), Demetrova 1, 10 000 Zagreb, Hrvatska e-mail: [email protected]

SAŽETAK Bosnu i Hercegovinu odlikuje izuzetna bioraznolikost, s posebnim naglaskom na podzemnu faunu. Primjerice, jedini poznati stigobiontski školjkaš Con- geria kusceri Bole, podzemni mnogočetinaš Marifugia cavatica Absolon & Hrabe te jedini podzemni žarnjak na svijetu Velkovrhia enigmatica Matjašič & Sket nastanjuju nekoliko speleloških objekata u Bosni i Hercegovini. Vjetrenica, najdulja špilja u Bosni i Hercegovini, jedna je od dvije špilje najbogatije endemičnom faunom u svijetu. Katalogizaciju tipskih lokaliteta podzemne faune uvelike otežava nepostoja- nje speleološkog katastra za Bosnu i Hercegovinu. Podaci o speleološkim objek- Katalogizacija špiljskih tipskih lokaliteta faune bih

tima su pohranjeni u različitim znanstvenim i stručnim organizacijama i uglavnom su nedostupni javnosti. Izradom Kataloga tipskih špiljskih lokaliteta po prvi puta bi se objedinili svi kavernikolni (špilje i jame) tipski lokaliteti Bosne i Hercegovine, sa svim opisanim vrstama bez obzira na stupanj prilagodbe špiljskim uvjetima života. Jedan od ciljeva katalogizacije je svakako doprinos očuvanju i zaštiti iznimno bogate krške podzemne faune Bosne i Hercegovine.

Key words: Dinaridi, Bosna i Hercegovina, krš, bioraznolikost, podzemna fauna

ABSTRACT Bosnia and Herzgovina is a region with a very rich biodiversity, especially of subterranean fauna. For example, the only one stygobitic bivalve Congeria kusceri Bole, cave serpulid Marifugia cavatica, Absolon & Hrabe and the only cave hydra Velkovrhia enigmatica Matjašič & Sket inhabit a few of speleological object in Bosnia and Herzegovina. Vjetrenica as the longest cave in Bosnia and Herzego- vina is globally one of two richest caves in the endemic subterranean fauna. The absence of a centralized national cave cadastre greatly complicates the cave type localities catalogization. The data files, mostly unreachable to the public, are kept scattered in various scientific and professional organizations. The making of the Catalogue of cave type localities will facilitate, for the first time, the unification of the cavernicolous type localities (including caves and pits) of the fauna of Bosnia and Herzegovina, irrespective of their adapta- tions degree to cavernicolous habitates. One of the aims of the catalogization is to make a contribution to the protection and preservation of the exceptional karstic subterranean fauna in Bosna and Herzegovina.

Key words: Dinarides, Bosnia and Herzegovina, karst, biodiversity, subterranean fauna

UVOD Do sada je opisano približno 50 000 vrsta stigobionata i troglobionata širom svijeta, no stvarni broj vrsta zasigurno je daleko veći (Culver and Holsinger, 1992). Kavernikolna fauna Dinarskog krša spada, po brojnosti adaptivnih tipova (ali i postojećih adaptivnih zona), među najbogatiju faunu na svijetu. U svom monografskom djelu Biospêologie – la biologie des animaux cavernicoles (Biospeleology: The Biology of Cavernicolous Animals) francuski biospeleolog Albert Vandel navodi: „Regija koja posjeduje najbo-

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 266 Lada LUKIĆ-BILELA, Roman OZIMEC, Una TULIĆ & Naris POJSKIĆ gatiju i najraznolikiju špiljsku faunu na svijetu je krško područje koje gra- niči s Jadranskim morem, odnosno Istra, Kranjska, Hrvatska, Dalmacija, Hercegovina, Crna Gora i Albanija“ („The region of the world possesing the most abundant and varied cavernicolous fauna is the karstic zone bordering the Adriatic, that is to say Istria, Carniola, Croatia, Dalmatia, Herzegovina, Montenegro and Albania“) (Vandel, 1965). Ovim radom želimo pokazati da Bosna i Hercegovina, koja u gore nave- denom temeljnom djelu svjetske biospeleologije obuhvaća Hercegovinu, i premda se Bosna ne navodi, obje ove dinarske regije koje obuhvaćaju i dio područja klasičnog krša predstavljaju jednu od zemalja s najbogatijom špilj- skom faunom na svijetu. Ovim radom također želimo potaknuti i obnoviti zanimanje za ovu osjetljivu, rijetku i svjetski jedinstvenu faunu, te ukazati da bi se izradom stručne podloge – Kataloga špiljskih tipskih lokaliteta faune Bosne i Hercegovine, uz holistički pristup u prikupljanju i obradi, stvorila baza podataka za buduću zbirku neotipskog biološkog materijala, nužna za buduće znanstvene obrade poput revizija pojedinih vrsta, taksonomske, biosistematske, zoogeografske i morfometrijske analize. Izradom Kataloga po prvi puta bi se na jednom mjestu popisali svi kavernikolni tipski lokaliteti Bosne i Hercegovine, koji uključuju špilje i jame, a iz kojih bi se naveli svi opisani taksoni bez obzira na njihov ekološki status, odnosno stupanj prilagodbe na špiljske uvjete. Velika većina ovih taksona pokazuje veliki stupanj prilagodbe na podzemne uvjete i predstavlja kavernikolne, odnosno troglobiontske i troglofilne svojte, a tek nekolicina svojti predstavlja trogloksene taksone. Ovi taksoni su redom endemi Dinarida te u najvećem broju endemi Bosne i Hercegovine ili prošireni na vrlo uskom arealu i na području susjednih država, prvenstveno Hrvatske i Crne gore. Većina istraživača špiljske faune Bosne i Hercegovine potječe iz inozem- stva (Austrija, Češka, Francuska, Italija, Mađarska, Nizozemska, Njemačka, Slovačka, Slovenija...). Zbog toga se većina holotipova, lektotipova i parati- pova nalazi u zbirkama izvan Bosne i Hercegovine (Absolonova zbirka „Bi- ospeleologica Balcanica“ u Češkoj; zbirke koje su sakupili Josef Kratochvil u Češkoj, Christa Deeleman Reinhold u Nizozemskoj, Egon Pretner u Slo- veniji, Josef (Giuseppe) Müller u Italiji, Max Beier u Austriji i brojne druge zbirke) (Bedek et al., 2006). Uz izradu Kataloga potrebno je obaviti dodatna terenska istraživanja i u tipskim nalazištima naći i sakupiti topotipove, budući da su holotipovi često nedostupni ili čak uništeni, kao primjerice dio Absolonove zbirke prilikom bombardiranja Brna krajem II. svjetskog rata, te tako omogućiti daljnju znanstvenu obradu i ustanoviti eventualne neotipove.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 267 Katalogizacija špiljskih tipskih lokaliteta faune bih

Sva špiljska tipska nalazišta, a pogotovo ona iz kojih je opisan veći broj taksona, osim što trebaju biti uključena u mrežu Natura 2000, neophodno je zakonski zaštititi kao biospeleološki spomenik prirode. Ova kategorija zaštite trenutno ne postoji, ali smatramo da bi se trebala uspostaviti, po- što je iznimno važna za Bosnu i Hercegovinu kao zemlju klasičnog krša s preko 4000 utvrđenih speleoloških objekata i iznimno bogatom špiljskom faunom. Ovakav će Katalog posebno koristiti tijelima kantonalne i lokalne uprave kod izrade budućih prostornih planova.

MATERIJALI I METODE Osnovna metoda kod izrade Kataloga špiljskih tipskih lokaliteta faune Bosne i Hercegovine bit će kritička analiza literaturnih podataka, prvenstveno znanstvenih radova, u kojima su objavljeni opisi novih svojti iz kavernikolnih staništa – špilja i jama, te sve ostale relevantne literature vezane uz taksonomski status svojti, prvenstveno revizije pojedinih taksona, te lokacija i naziv tipskih nalazišta. Ostaje dilema da li da se u ovaj popis uklju- či i kavernikolna fauna opisana iz krških izvora i bunara, freatičke zone aluvijalnih dolina (intersticijsko stanište dubokih pjeskovito šljunkovitih nanosa ispunjenih vodom), hiporeičke zone (intersticijsko vodeno stani- šte uz tekućice), morskog intersticija, izvora i bunara nekrških područja te kopnenih životinja iz MSSa (Millieu Souterrain Superficiel – podzemno stanište u gornjim slojevima krške podloge među kršjem i sl.) ili da se za ovu faunu izradi zaseban Katalog. Izrada Kataloga špiljskih tipskih lokaliteta faune Bosne i Hercegovine bila bi znatno olakšana postojanjem speleološkog katastra Bosne i Herce- govine, koji još uvijek službeno ne postoji. Podaci o speleološkim objek- tima pohranjeni su u raznim znanstvenim i stručnim organizacijama, no nikada nisu objedinjeni i većinom su nedostupni javnosti (Mulaomerović et al., 2006). Zbog toga je potrebno pripremiti speleološku podlogu s kojom će se vezati biološki podaci u Biospeleološku bazu podataka, odnosno integralni speleološki katastar Bosne i Hercegovine. Za brojne tipske lokalitete bit će neophodno provesti dodatna terenska istraživanja zbog utvrđivanja njihovog točnog položaja, no nekima se vjerojatno nikada neće uspjeti utvrditi točna lokacija položaj. Naime, u starijim radovima nalazimo općenite nazive, npr. Höhle in Bosnien ili Špilja na području Neretve, a prisutna su i izmišljena imena koja su nešto značila samo autorima npr. „Wolfshöhle bei Trebinje“. U takvim slučajevima bit će potrebno, temeljem poznavanja speleoloških objekata s istraživanog po-

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 268 Lada LUKIĆ-BILELA, Roman OZIMEC, Una TULIĆ & Naris POJSKIĆ dručja, dodatne literature i uvida u terenske dnevnike istraživača te kon- taktom s lokalnim speleološkim Društvima rekonstruirati autorov istraži- vački put kako bi se utvrdio točan naziv tipskog špiljskog lokaliteta. Brojni objekti poznati su pod nazivima koje su im dali strani istraživači koji nisu dobro poznavali lokalni jezik, niti važeće nazive već poznatih objekata. U tom slučaju trebat će na temelju važećih pravi la u primjeni topografske i speleološke nomenklature odrediti validni naziv objekta, čime svi ostali prelaze u sinonimiju. Vrlo je vjerojatno da neki od ovih problematičnih speloloških objekata predstavljaju već poznati i uvršteni speleološki objekt. Ovaj segment istraživanja, uz nabavu dodatne literature i praćenje periodi- ke s novoustanovljenim svojtama svakako će se nastaviti. Među svojtama nalaze se i one koje danas imaju nevalidan status, odnosno one koje nikada nisu opisane (nomina nuda), kao i one koje su naknad- no sinonimizirane s već opisanim svojtama. I ove svojte bit će potrebno navesti u Katalogu. Za svako tipsko nalazište potrebno je utvrditi sljedeće podatke: točan naziv speleološkog objekta, sinonimiju, točan geografski položaj, UTM, Kanton. Za svaki takson opisan iz tipskog nalazišta navode se sljedeći podaci: Razred (Classis), Red (Ordo), Familija (Familia), Rod (Genus), Vrsta (Spe- cies) i Podvrsta (Subspecies), autor taksona, ekološki status, endemizam.

REZULTATI I DISKUSIJA Bosnu i Hercegovinu odlikuje izuzetna bioraznolikost, s posebnim naglaskom na kavernikolnu faunu. Približno 80% troglobiontskih i stigobi- ontskih vrsta koje naseljavaju Balkanski poluotok ograničene su na pod- ručje Zapadnog Balkana, odnosno područje Dinarida, pri čemu najveći broj vrsta pripada fauni Bosne i Hercegovine (Sket et al., 2004). Primjerice, jedini poznati stigobiontski školjkaš Congeria kusceri Bole (Morton et al., 1998), podzemni mnogočetinaš Marifugia cavatica Absolon & Hrabe, te jedini podzemni žarnjak na svijetu Velkovrhia enigmatica Matjaćič & Sket nastanjuju nekoliko speleloških objekata u Bosni i Hercegovini. Veliki broj troglobiontskih vrsta kavernikolne faune Bosne i Hercegovine u biti su endemi Dinarida, odnosno endemi Balkanskog poluotoka (makroregionalni endemi), poput Proteus anguinus, koja je u Bosni i Hercegovini sa sigurno- sti potvrđena na više lokaliteta nego igdje drugdje (Kotrošan, 2002). Kopnena kavernikolna fauna Slovenije i Hrvatske prilično je dobro istražena te se za kopnena kavernikolna staništa Hrvatske navode 471 tro-

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 269 Katalogizacija špiljskih tipskih lokaliteta faune bih globiontski i troglofilni takson, od kojih su čak njih 247 endemi Hrvatske (Gottstein Matočec et al., 2002.). Provedena inventarizacija i katalogizacija špiljske faune za špilju Vjetrenicu, koja je najdulja špilja u Bosni i Herce- govini, pokazala je da je Vjetrenica, uz Postojnu u Sloveniji, jedna od dvije špilje najbogatije endemičnom faunom u svijetu. Vjetrenica predstavlja slo- žen špiljski sustav ukupne duljine 7,013.90 m koji pripada južnodinarskoj biogeografskoj regiji. Do sada je opisano 217 vrsta, od toga je pripadnika carstva Protista 37, a carstva Animalia 182; unutar njih je 101 pripadnik obligatne subterane faune: 49 troglobionta i 52 stigobionta; 14 su stenoen- demi Vjetrenice, a 38 vrsta obligatnih kavernikolnih organizama opisano je iz Vjetrenice (Ozimec and Lučić, 2010). Neki od taksona kavernikolne faune opisani iz speleoloških objekata Bosne i Hercegovine, posebice špilj- skog sustava Vjetrenice, prikazani su slikama 1 i 2.

Slika 1. Taksoni kavernikolne faune opisani iz speleoloških objekata Bosne i Hercegovine: (A) Dinaria vjetrenicae (Hadži, 1932) (B) Hadesia vasiceki (J. Müller, 1911); (C) Stalagtia (Stalagtia) hercegovinensis (Nosek, 1905); (D) Plusiocampa (Stygiocampa) remyi Conde, 1947; (E) Chthonius (Chthonius) occultus Beier, 1939; (F) Speonesiotes (Speonesiotes) schweitzeri Jeannel, 1941; (A-D Vjetrenica; E-F Baba Čvaljinska) foto: Roman Ozimec Figure 1. Taxons of cavernicolous fauna described from the speleological objects of Bosnia and Herzegovina: (A) Dinaria vjetrenicae (Hadži, 1932) (B) Hadesia vasiceki (J. Müller, 1911); (C) Stalagtia (Stalagtia) hercegovinensis (Nosek, 1905); (D) Plusiocampa (Stygiocampa) remyi Conde, 1947; (E) Chthonius (Chthonius) occultus Beier, 1939; (F) Speonesiotes (Speonesiotes) schweitzeri Jeannel, 1941; (A-D Vjetrenica; E-F Baba Čvaljinska) Photo: Roman Ozimec

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 270 Lada LUKIĆ-BILELA, Roman OZIMEC, Una TULIĆ & Naris POJSKIĆ

Slika 2. Taksoni kavernikolne faune opisani iz speleoloških objekata Bosne i Hercegovine: (A) Marifugia cavatica Absolon & Hrabe, 1930 (Baba Čvaljinska); (B) Heteromurus longicornis (Absolon, 1900) (Baba Čvaljinska); (C) Dina absoloni Johansson, 1913 (Bjelušica); Lanzaia vjetrenicae vjetrenicae Kuščer, 1933 (Vjetrenica) (D) foto: Roman Ozimec Figure 2. Taxons of cavernicolous fauna described from the speleological objects of Bosnia and Herzegovina: (A) Marifugia cavatica Absolon & Hrabe, 1930 (Baba Čvaljinska); (B) Heteromurus longicornis (Absolon, 1900) (Baba Čvaljinska); (C) Dina absoloni Johansson, 1913 (Bjelušica); Lanzaia vjetrenicae vjetrenicae Kuščer, 1933 (Vjetrenica) (D) Photo: Roman Ozimec

Izradom Kataloga špiljskih tipskih lokaliteta faune Bosne i Hercegovine, konačno bi se na jednom mjestu objedinili sljedeći podaci: 1. Točan broj špiljskih tipskih lokaliteta za Bosnu i Hercegovinu 2. Točni nazivi špiljskih tipskih lokaliteta 3. Točan položaj špiljskih tipskih lokaliteta 4. Distribucija tipskih špiljskih lokaliteta na području BIH i prema Kantonima 5. Popis opisanih taksona za svaki špiljski tipski lokalitet

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 271 Katalogizacija špiljskih tipskih lokaliteta faune bih

6. Ukupan broj taksona opisanih iz špiljskih tipskih lokaliteta u Bosni i Hercegovini 7. Ukupan broj kavernikolnih organizama opisanih iz Bosne i Hercegovine 8. Ukupan broj endema špiljske faune Bosne i Hercegovine 9. Distribucija špiljske faune i endema prema Kantonima 10. Struktura špiljske faune Bosne i Hercegovine prema višim taksonomskim kategorijama Katalog će neizostavno poslužiti kao podloga za: različite programe zašti- te, izradu mreže Natura 2000, izradu Crvenih lista te izradu Crvene knjige špiljske faune BIH. Općenito, u svjetlu savremenih trendova, u kojima se u prvi plan postavlja zaštita endemičnih i trajno ugroženih životinjskih skupina, ističe se neop- hodnost preciznog sagledavanja stvarnog inventarnog stanja bosanskoher- cegovačke kavernikolne faune (Lelo, 2010) koja bi omogućila i aktivnosti za izradu Crvene liste, a zatim i Crvene knjige navedene skupine. Naime, istraživanja i inventarizacija biodiverziteta i brojnosti (pa i drugih osobina) populacija različitih vrsta neke skupine organizama su preduvjet njihove zaštite. Kvalitetna zaštita podrazumijeva izvrsno poznavanje tematike, a raspored lokalnih populacija posmatranih vrsta te ukupan broj i ras- pršenost individua u njima omogućava nam da odredimo status neke vrste i njeno svrstavanje u pojedine IUCN kategorije ugroženosti, odnosno samo takvi podaci predstavljaju korak ka formiranju Crvenih lista/knjiga. Ujedno ovaj Katalog ukazuje na potrebu daljnjih terenskih istraživanja. Primjeri lokaliteta koji su prikazani s vrlo velikom raznolikošću nakon brojnih uzastopno provedenih istraživanja (špilja Vjetrenica) pokazuju da budu- ća istraživanja tipskih lokaliteta trebaju uključiti integrirani pristup tijekom istraživanja biološke raznolikosti obuhvativši sve glavne tipove podzemnih staništa, kako bi se procijenila stvarna raznolikost u vidu potencijalnih vru- ćih točaka biodiverziteta (Biodiversity Hotspots). Međutim, buduća istraživanja ne bi trebala zanemariti druge lokalitete s nalazima u podzemlju, osobito one koji već imaju velik broj zabilježenih vrsta i podvrsta, kao i one bez ijednog nalaza, s jednim nalazom ili s nekoliko terenskih istraživanja koja su do danas provedena. Nadalje, iskustva kolega iz Hrvatskog biospeleološkog društva ukazuju da uzastopna terenska istraživanjima i analiza literaturnih podataka o nekoliko lokaliteta koji su bili uključeni u ovako istraživanje, rezultiraju utvrđivanjem daljnjih predstavnika kavernikolne faune, ali i promjene populacija te ekološ-

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 272 Lada LUKIĆ-BILELA, Roman OZIMEC, Una TULIĆ & Naris POJSKIĆ kih parametara podzemnih ekoloških sustava, te svakako predstavljaju kori- stan monitoring. Najekstremniji primjer nam ukazuje da su dramatične promjene rezultirale ugrožavanjem staništa i nestankom vrste. Prioritet u zaštiti trebali bi dobiti tipski lokaliteti s velikim brojem raznovrsnih kavernikolnih staništa (vrsta, broj endemičnih svojti) unutar jednog speleološkog lokaliteta. Tijela lokalne i nacionalne uprave koja se bave zaštitom i monitoringom krša trebala bi prepoznati važnost popisa tipskih lokaliteta podzemnih živo- tinja Bosne i Hercegovine i činiti što je u njihovoj moći kako bi zaštitila neke od špilja s popisa i/ili veće do sada nezaštićeno krško područje. Inventarizacija subterane faune i katalogizacija špiljskih tipskih lokaliteta postavila bi temelj za daljnja sustavna i opsežna biospeleološka istraživa- nja. Znanstvenicima je speleofauna iznimno zanimljiva kako sa stanovišta ekologije, morfologije i taksonomije, molekularne genetike, molekularne evolucije, tako i proteinske biokemije zbog posebnih adaptacija energetskog metabolizma na život u podzemlju (Protas et al., 2006; Jeffery and Martasian, 1998). Filogenetske studije temeljene na analizi DNA, RNA i proteina pripadnika različitih taksonomskih kategorija speleofaune, te njihove usporedbe sa srodnicima koji žive na površini, od velikog su značaja za rasvjetljavanje ranih filogenetskih odnosa, te često njihova spornog položaja u filogenet- skom stablu. Molekularno-genetička analiza posebice mitohondrijskih gena od presudnog je značaja za točno određivanje taksonomske pripadnosti uz složenu morfološku i taksonomsku determinaciju. Stoga je neophodna su- radnja tima znanstvenika koji uključuje, osim molekularnih genetičara, i zo- ologe taksonome. Kao primjer važnosti kontinuiranog i sistematičnog istra- živanja možemo istaknuti reviziju roda Hadesia Müller, 1911 (Perreau and Pavićević, 2008), za koju su bile poznate samo dvije podvrste jedne nomi- nalne vrste. Podvrsta H. vasiceki weiratheri Zariquiey, 1927 (tipski lokalitet: Vojvode Drakovića pećina) podignuta je na nivo vrste te su opisane još dvije vrste: H. asamo (tipski lokalitet: jama Bravenik u Grabu) i H. lakotai (tipski lokalitet: pećina Veliko Đatlo u Koritima), dok je H. Vasiceki, osim u Vjetre- nici, potvrđena i u Špilji pod Gromačkom Vlakom u Hrvatskoj.

ZAKLJUČAK Bosnu i Hercegovinu odlikuje iznimna biološka raznolikost, s posebnim naglaskom na subteranu, odnosno kavernikolnu faunu. Speleofauna je iznimno zanimljiva kako sa stanovišta ekologije, morfologije i taksonomije, molekularne genetike, molekularne evolucije, tako i proteinske

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 273 Katalogizacija špiljskih tipskih lokaliteta faune bih biokemije zbog posebnih adaptacija energetskog metabolizma na život u podzemlju. Međutim do danas nije izrađen cjelovit popis taksona kavernikolne faune opisanih s područja Bosne i Hercegovine, kao ni popis tipskih špiljskih lokaliteta iz kojih su ovi taksoni opisani. Za svako tipsko nalazište potrebno je utvrditi: točan naziv speleološkog objekta, sinonimiju, točan geografski položaj, UTM, Kanton. Za svaki takson opisan iz tipskog nala- zišta potrebno je navesti sljedeće podatke: Razred (Classis), Red (Ordo), Familija (Familia), Rod (Genus), Vrsta (Species) i Podvrsta (Subspecies), autor taksona, ekološki status, endemizam. Istraživanja i inventarizacija biodiverziteta i brojnosti populacija razli- čitih vrsta neke skupine organizama te stanje staništa u kojima obitavaju preduvjet su njihove zaštite. Izrada Kataloga špiljskih tipskih lokaliteta Bo- sne i Hercegovine, odnosno inventarizacija subterane faune i katalogizacija špiljskih tipskih lokaliteta, poslužila bi kao vrijedna polazna osnova za kasnija sustavna i opsežna biospeleološka istraživanja. Katalog će se koristiti i za različite programe zaštite te izradu mreže Natura 2000, izradu Crvenih lista, a naposlijetku Crvene knjige špiljske faune BIH.

Literatura Bedek J., Gottstein Matočec S., Jalžić B., Ozimec R., Štamol V. 2006. Kata- log tipskih špiljskih lokaliteta faune Hrvatske (Catalogue of Cave Type Localities of Croatian Fauna), Natura Croatica, Zagreb, 15, Suppl. 1: 1-154. Culver D. C., Holsinger J. R. 1992. How many species of troglobites are there? Bulletin of the National Speleological Society 54: 463-70. Gottstein Matočec S., Ozimec R., Jalžić B., Kerovec M., Bakran-Petricioli T. 2002. Raznolikost i ugroženost podzemne faune Hrvatske. Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja. Jeffery W. R., Martasian D. P. 1998. Evolution of eye regresion in cave fish Astyanax mexicanus. Apoptosis and the pax6 gene. American Zoologist 38: 685-96. Kotrošan D. 2002. Rasprostranjenje čovječije ribice (Proteus anguinus Lau- renti 1768) na području Bosne i Hercegovine. Naš Krš 22 (35): 57-64. Lelo S. (ur.) 2010. Fauna Bosne i Hercegovine: Biosistematski pregledi. 6. interno izdanje Udruženja za inventarizaciju i zaštitu životinja, Ilijaš, Kanton Sarajevo.

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 274 Lada LUKIĆ-BILELA, Roman OZIMEC, Una TULIĆ & Naris POJSKIĆ

Mulaomerović J., Zahirović D., Handžić E. 2006. Katastar speleoloških objekata Bosne Hercegovine. „Skripta“, Speleološko društvo „Speleo dodo“ u Sarajevu, 1-274. Morton B., Velkovrh F., Sket B. 1998. Biology and anatomy of the ‘living fossil’ Congeria kusceri (Bivalvia: Dreissenidae) from subterranean rivers and caves in the Dinaric karst of the former Yugoslavia. Journal of Zoology 245: 147-174. Ozimec R., Lučić I. 2010. The Vjetrenica cave (Bosnia and Herzegovina) – one of the world’s most prominent biodiversity hotspots for cave-dwel- ling fauna. Subterranean biology 7: 17-23. Pavićević D., Perreau M. 2008. The genus Hadesia Müller, 1911 and the phylogeny of Anthroherponina (Coleoptera, Leiodidae, Cholevinae, Leptodirini). In: Nonveiller G., Pavićević D., Perreau M., Eds. 2008. “Advances in the Studies of the Fauna of the Balkan Peninsula”: papers dedicated to the memory of Institute for Nature Conservation of Serbia, Monograph no 22, Belgrade: 215-239. Protas M. E., Hersey C., Kochanek D., Zhou Y., Wilkens H., Jeffery W. R., Zon L. I., Borowsky R., Tabin C. J. 2006. Genetic analysis of cavefish reveals molecular convergence in the evolution of albinism. Nature Ge- netics, 38: 107-11. Sket B., Paragamian K., Trontelj P. 2004. A census of obligate subterranean fauna of the Balkan Penninsula. In: Griffiths, H. I., Kryštufek B., Reed, J. M. Eds. 2004. Kluwer Balkan Biodiversity: Pattern and Process in the European Hotspot. Academic Publishers: 309-323. Vandel A. 1965. The Biology of Cavernicolous Animals. Pergamon Press, Oxford-London-Edinburgh-New York-Paris-Frankfurt: 525.

Rukopis primljen/Manuscript received: 1. 2. 2011. Rukopis prihvaćen/Manuscript accepted: 30. 7. 2012.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 275

ISBN: 978-9958-501-81-4 2012 DOI: 10.5644/proc.eco-03.21

BIODIVERZITET FAUNE RIBA RIJEKE GOSTELJE I AKUMULACIJE MODRAC BIODIVERSITY OF FISH FAUNA OF THE GOSTELJA RIVER AND RESERVOIRE MODRAC Avdul ADROVIĆ, Isat SKENDEROVIĆ, Jasna SALIHOVIĆ, Štefica STJEPIĆ Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Tuzli e-mail: [email protected]; e-mail: [email protected] e-mail: [email protected]; e-mail: [email protected]

SAŽETAK Ihtiofauna pojedinih hidrosistema u našoj zemlji ni do danas nije temeljno i kvalitetno urađena, zbog čega je stepen poznavanja diverziteta naše ihtiofaune različit. Ciljevi istraživanja su analiza stanja diverziteta ihtiopopulacija u Modra- cu i Gostelji i procjena intenziteta antropogenih uticaja na degradaciju ekosistema, kao osnova ekološki održivog upravljanja istraživanim resursima. Primije- njene su standardne metode istraživanja stajaćim mrežama i elektroagregatom. Analizom biodiverziteta ihtiofaune Modraca utvrđeno je prisustvo 22 vrste riba iz sedam porodica. Gostelju naseljava 21 vrsta riba iz osam porodica. Vrijedno- sti Shannon-Wienerovog indeksa diverziteta na svim lokalitetima su manje od 1, što ukazuje na zagađenje vode. Lokaliteti u donjem toku rijeke Gostelje pokazuju vrijednosti iznad 1, što ukazuje na zagađenje vode. Vrijednosti Marga- lefovog indeksa su >4, što ukazuje na bogatstvo vrsta. Najviša vrijednost Pielouv indeksa karakteriše prvi lokalitet Gostelje (0,77) i prvi lokalitet akumulacije Mo- drac (0,763). U Modracu egzistira najviše svejeda (45%), insektivori i piscivori čine 23% odnosno 22%. Planktivorna je jedna vrsta (5%). Dominacija svejeda BIODIVERZITET RIBA RIJEKE GOSTELJE I JEZERA MODRAC

i prisustvo hibrida ukazuju na loše stanje vode akumulacije Modrac. U Gostelji je najviše insektivora (60%), 25% su svejedi, piscivori, biljojedi i planktivori su podjednako zastupljeni (po 5%). Većina vrsta Modraca su tolerantne na većinu faktora životne sredine. Usljed organskog zagađivanja iščezavaju osjetljive, a razvijaju se tolerantne vrste i snižavaju indeksi diverziteta. U Gostelji je većina vrsta srednje tolerantna za većinu faktora životne sredine. Evidentna je razlika prema toleranciji u odnosu na temperature, jer 70% vrsta podnosi variranje temperature (tolerantne vrste), a 30% vrsta je netolerantno.

Ključne riječi: biodiverzitet, ribe, Gostelja, Modrac

ABSTRACT Ichthyofauna of some water body in our country even today isn’t a funda- mental and well done, which is why the level of knowledge of the diversity of our ichthyofauna is different. This study aimed to analyze the state of diversity in ichtyopopulation of Modrac and Gostelja performed on the estimate of the intensity of anthropogenic influence on the degradation of ecosystems, as a basis for ecologically sustainable management of resources examined. The standard methods of research standing networks and electrofishing are applied. The analysis of the ichthyofauna bodi- verziteta Modrac the presence of 22 fish species from seven families. Performed on 21 species of fish inhabit the eight families. Values of Shannon-Wiener index of diversity, in all localities, less than 1, indicating the contamination of water. Localities in the lower course of the show performed on the value above one, which indicates that the water pollution. Margalef index values were >4 indicates that the species richness. The highest index value Pielou characterized first performed on site (0.77) and the first site storage lake (0.763). In Modrac ex- ists mostly omnivores (45%), and insektivori piscivor consisted of 23% or 22%. Planktivor one species (5%). Dominance of omnivores and the presence of hy- brids indicates the poor condition of water storage lake. In insektivora performed on the most (60%), 25% are omnivores, piscivori, herbivores and planktivori are equally represented (5%). Most species Modrac are tolerant to most environmental factors. As a result of organic pollution disappear sensitive and tolerant varieties are developed and lower indices of diversity. Performed on the most tolerant species mean for most environmental factors. There is a difference in tolerance in relation to temperature, because 70% of species submitted to temperature variation (tolerant species), and 30% of the species is intolerant.

Key words: biodiverzity, fish, Gostelja, Modrac

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 278 Avdul ADROVIĆ, Isat SKENDEROVIĆ, Jasna SALIHOVIĆ & Štefica STJEPIĆ

UVOD Akumulaciono jezero Modrac nastalo je 1964. godine izgradnjom brane na rijeci Spreči u mjestu Modrac, opština Lukavac, kako bi se industrijska postrojenja Tuzle i Živinica snadbijevala vodom. Prostire se na oko 17 kva- dratnih kilometara. Maksimalna dubina je oko 20 m, najveća širina oko 1600 m, a dužina 11 km. Rijeka Gostelja nastaje spajanjem dvije rječice, Suhe i Zatoče, u Stupa- rima, u općini Kladanj. Nakon 28 kilometara brzog toka ulijeva se u rijeku Oskovu, u naselju Šarenjak. Kvalitativni i kvantitativni sastav živog svijeta u vodenim ekosistemima odražava i kvalitet vode u kojoj organizmi žive. Ribe su dobar indikator promjene stanja kvaliteta riječnih tokova, jer nastanjuju različita staništa u rijekama i koriste širok spektar hrane (FAME Consortium, 2004). One gotovo trenutno reaguju na zagađenja i najočigledniji su znak zagađenja. Zbog toga smo u ovom radu nastojali ispitati ihtiopopulacije kao najznačajniju životnu zajednicu i na osnovu prezentiranih parametara i indeksa zaklju- čiti o kvalitetu vode ispitivane rijeke i akumulacije. Ribe imaju specifične zahtjeve za uzgoj, hranjenje, rast i preživljavanje. Ove karakteristike su ko- rištene za razvrstavanje vrsta u ekološke i funkcionalne grupe. U više od 40 godina postojanja, akumulacija Modrac je samo jednom djelomično ihtiološki istraživana (Habeković i sur., 1981). Njenom formiranju nije prethodila studija „nultog stanja“ živog svijeta, zbog čega je praćenje promjena u novonastalom ekosistemu otežano. Zbog činjenice da nikada ranije nije istraživana, ali i zbog toga što je povezana sa hidroaku- mulacijom Modrac, Gostelja je ihtiološki vrlo interesantna. Neistraženost Gostelje s jedne strane, i mogućnost primjene savremenih metoda istraži- vanja s druge strane, kao i želja za utvrđivanjem stvarnog stanja ihtiopopulacija u ovoj rijeci, bili su glavni razlozi za njeno istraživanje.

MATERIJAL I METODE Ihtiofaunistička istraživanja akumulacije Modrac provedena su u periodu od februara do novembra 2006. godine. Istraživanja su imala sezonski karakter i obuhvatila su zimu, proljeće, ljeto i jesen. Uzorkovano je na pet lokaliteta na uzdužnom profilu akumulacije, i to: Ljubače (L1), Šerići (L2), Dublje (L3), Mosorovac (L4) i Brana (L5). Podaci o biodiverzitetu riba rijeke Gostelje prikupljeni su tokom dvije sezone: ljeto-jesen 1999. godine i zima-proljeće 2000. godine, na sljedećih šest lokacija: Rujići (L1), Zatoča (L2), Stupari (L3), Podgajevi (L4), Nišići (L5 ), Šarenjak (L6).

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 279 BIODIVERZITET RIBA RIJEKE GOSTELJE I JEZERA MODRAC

U prikupljanju materijala korišten je elektroagregat za elektroribolov tipa «ELT 61 II» - 300/500 V, i «Honda», jačine 2 kV i ručni sak. Kori- šćene su i kombinovane stajaće mreže tipa popunica i barakuda različitih promjera okaca. Determinacija ulovljenih riba izvršena je pomoću raspo- loživih ključeva Vuković & Ivanović (1971), Vuković (1977), Kryštufek & Janžekovič (1999), Simonović (2001), a korišćena je i druga raspoloživa literatura kao npr. Berg (1932) i Vuković (1963). Naučni nazivi riba usklađe- ni su sa nazivima koje donose Kottelat & Freyhof (2007). Dobijeni rezultati su uključeni u standardnu statističku analizu prema Petzu (1985), a rezultati pojedinih karaktera su prezentirani u tabelama. Indeksi raznolikosti su izračunati upotrebom softvera BioDiversity Pro. Podaci koji su dobijeni kvalitativno-kvantitativnom analizom zajednica ihtiopopulacija iskorište- ni su za statističku analizu upotrebom neparametrijskih testova. Struktura zajednica riba vrednovana je upotrebom indeksa bogatstva vrsta – Mar- galefov indeks (R) (Margalef, 1968), indeksa raznolikosti – Simpsonov indeks (SI) (Simpson, 1949), Shannon-Wiener indeks (H) (Shannon-Wiener, 1949) i indeksa jednoličnosti – Pielou indeks (J) (Pielou, 1966).

REZULTATI I DISKUSIJA Tokom istraživanja diverziteta riba akvalne akumulacije Modrac, ulovljeno je ukupno 1104 jedinke različitih vrsta riba, koje se svrstavaju u sedam ribljih porodica. Nakon determinacije ulovljenih riba, registrovan je visok specijski diverzitet izražen kroz prisustvo 22 vrste riba i jednog prirodnog hibrida – Rutilus rutilus x Abramis brama (Adrović et al., 2009). Gostelja je istraživana tokom dvije sezone (ljeto-jesen, 1999. godine i zima-proljeće 2000. godine). Pri tom je ulovljeno je 2269 jedinki različitih vrsta riba. Na osnovu ovog uzorka je analiziran biodiverzitet ihtiopopulacija i obrađene njihove bitne karakteristike. Analiza diverziteta riba akumulacije Modrac pokazuje prisustvo riba iz sljedećih sedam ribljih porodica: Cyprinidae, Percidae, Ictaluridae, Esocidae, Centrarchidae, Cobitidae i Siluridae. U najvećem broju javljaju se predstavnici porodice Cyprinidae. Analizom diverziteta vrsta ustanovljene su 22 riblje vrste sa 1103 jedinke. (Tabela 1). Diverzitet riba rijeke Gostelje predstavljen je 21 vrstom riba sa ukupno 2269 jedinki svrstanih u sljedećih osam porodica: Petromyzontidae, Salmonidae, Cobitidae, Balitroidae, Cottidae, Cyprini- dae, Percidae i Centrarchidae. U najvećem broju javljaju se predstavnici porodice Cyprinidae. Podaci o diverzitetu vrsta u akumulaciji Modrac, njihovoj apsolutnoj i relativnoj brojnosti i ihtiomasi, sadržani su u Tabeli 1.

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 280 Avdul ADROVIĆ, Isat SKENDEROVIĆ, Jasna SALIHOVIĆ & Štefica STJEPIĆ

Tabela 1. Kvalitativni i kvantitativni sastav ihtiopopulacija akvalne akumulacije Modrac Table 1. Qualitative and quantitative ichthyopopulation composition of the water reservoir Modrac

Porodica Vrsta Broj Masa n % g % Esocidae Esox lucius 47 4,26 6476,91 9,22 Abramis brama 216 19,56 27901,24 39,72 Rutilus rutilus 345 31,25 9694,57 13,80 Hybrid 96 8,70 9071,15 12,91 Aspius aspius 2 0,18 1297,30 1,85 Alburnus alburnus 174 15,76 3731,20 5,31 Tinca tinca 21 1,90 1075,20 1,53 Scardinius 17 1,54 304,20 0,43 erythrophthalmus Cyprinidae Carassius carassius 3 0,27 40,60 0,06 Carassius gibelio 1 0,09 235,20 0,33 Squalius cephalus 15 1,37 105,40 0,15 Gobio gobio 7 0,63 89,00 0,13 Barbus balcanicus 4 0,36 89,00 0,13 Cyprinus carpio 1 0,09 74,00 0,10 Rhodeus amarus 1 0,09 3,00 0,004 Cobitidae Cobitis elongata 6 0,55 64,80 0,09 Cobitis elongatoides 4 0,36 19,80 0,03 Ictaluridae Ameiurus nebulosus 9 0,81 1262,50 1,80 Siluridae Silurus glanis 1 0,09 25,80 0,36 Perca fluviatilis 89 8,06 1319,20 1,88 Percidae Sander lucioperca 17 1,54 5946,20 8,46 Gymnocephalus cernuus 1 0,09 53,70 0,076 Centrarchidae Lepomis gibbosus 27 2,45 1142,70 1,63 Ukupno 1104 100,00 70247,67 100,00

Najbrojnija vrsta na istraživanim lokalitetima akumulacije Modrac je Rutilus rutilus sa 347 jedinki, odnosno 31,25% ukupne brojnosti. Slijedi de- verika sa 216 jedinki (19,65%). Zanimljivo je da treće mjesto po brojnosti zauzima populacija prorodnog hibrida ove dvije vrste. U ulovu je registri- rano 96 jedinki (8,70) hibrida. Ovo je prvi nalaz ovog hibrida u vodama Bosne i Hercegovine (Adrović et al., 2009) Najmanju brojnost u uzorku sa po jednom registrovanom jedinkom (0,09%), ima pet vrsta riba. Stanje specijskog diverziteta riba u rijeci Gostelji sadržano je u Tabeli 2.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 281 BIODIVERZITET RIBA RIJEKE GOSTELJE I JEZERA MODRAC

Tabela 2. Biodiverzitet ihtiopopulacija rijeke Gostelje Table 2. Biodiversity of ichthyopopulation of the Gostelja river

Porodica Vrsta Broj Masa n % g % Petromyzonidae Lampetra planeri 1 0,0400 15,90 0,0820 Salmonidae Salmo trutta m. fario 31 1,2800 1632,03 8,4000 Oncorhynchus mykiss 2 0,0800 52,60 0,2700 Carassius gibelio 4 0,0160 48,40 0,2400 Barbus balcanicus 491 20,2000 7803,09 40,1100 Gobio obtusirostris 167 6,8710 464,82 2,3800 Tinca tinca 4 0,1640 151,80 0,7710 Cyprinidae Abramis sapa 3 0,1230 70,90 0,3750 Alburnoides 512 21,0500 3281,34 16,8710 bipunctatus Alburnus alburnus 26 1,0700 497,16 2,5000 Rhodeus amarus 4 0,0160 20,90 0,1100 Phoxinus phoxinus 571 23,5000 2016,99 10,3800 Rutilus rutilus 10 0,4100 253,20 1,3100 Squalius cephalus 346 14,2150 867,53 4,4500 Cobitidae Cobitis elongata 65 2,7800 422,20 2,1800 Sabanejewia balcanica 35 1,4400 38,80 0,2000 Balitoridae Barbatula barbatula 3 0,1230 23,30 0,1200 Cottidae Cottus gobio 129 5,3000 1205,90 6,2000 Percidae Perca fluviatilis 15 0,6162 320,30 1,7000 Gymnocephalus 2 0,0800 66,80 0,3430 cernuus Centrarchidae Lepomis gibbosus 13 0,5350 195,90 1,0080 Ukupno 2434 99,9092 19449,86 100,0000

U anallizu diverziteta riba istraživanih hidrosistema uključeni su sljedeći indeksi: Margalefov, Simpsonov, Shannon-Wienerov i Pielouv indeks. Vrijednosti indeksa prezentirane su u Tabeli 3. Tabela 3. Uporedna analiza indeksa raznolikosti riba akumulacije Modrac po lokalitetima Table 3. Comparative analysis of the index of diversity of fish in the reservoir Modrac

Indeksi Shannon- Izučavani Margalefov Simpsonov Pielouv Wienerov lokaliteti indeks indeks indeks indeks Ljubače (L1) 6,732 0,159 0,939 0,763 Šerići (L2) 7,593 0,224 0,815 0,693 Dublje (L3) 6,506 0,219 0,801 0,742 Mosorovac 6,572 0,209 0,763 0,799 (L4) Brana (L5) 7,141 0,256 0,699 0,699

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 282 Avdul ADROVIĆ, Isat SKENDEROVIĆ, Jasna SALIHOVIĆ & Štefica STJEPIĆ

locations Iz Tabele 3 se uočavaju znatne promjene indexa bogatstva vrsta (R) sa najvišom vrijednosti 7,593 zabilježenom na L2, dok je najniža vrijednost bila na L3, a iznosi 6,506. Što se tiče raznolikosti, najveća je konstatovana na lokalitetu pet, a najmanja na lokalitetu jedan. Najveća vrijednost Shannono- vog indeksa zabilježena je na lokalitetu Ljubače (L1), gdje indeks diverziteta iznosi 0,939. Uzorci sa lokaliteta Šerići i Dublje u odnosu na prethodni imaju nešto niže vrijednosti koje iznose 0,815, odnosno 0,801. Vrijednost indeksa diverziteta sa lokaliteta Mosorovac iznosi 0,763, a najniža je vrijednost indeksa sa lokaliteta Brana i iznosi 0,699. Sve dobijene vrijednosti indeksa diverziteta su manje od 1 i ukazuju na jako zagađenje vode u akumulaciji Modrac. Najviša vrijednost indexa jednoličnosti zabilježena je na L4, a iznosi 0,256, a najniža na lokalitetu dva, koja iznosi 0,19.

Tabela 4. Uporedna analiza indeksa raznolikosti riba rijeke Gostelje po lokalitetima Table 4. Comparative analysis of the index of diversity of fish in the Gostelja river Izučavani Shannon- Margalefov Simpsonov Pielouv lokaliteti Wieverov indeks indeks indeks indeks Rujići (L1) 5,318 0,508 0,477 0,77 Zatoča (L2) 6,125 0,403 0,602 0,76 Stupari (L3) 5,785 0,405 0,778 0,50 Podgajevi 4,952 0,411 0,954 0,56 (L4) Nišići (L5) 5,579 0,316 1,079 0,58 Šarenjak (L6) 5,406 0,307 1,176 0,61

locations Izračunati indeksi za lokalitete rijeke Gostelje pokazuju znatne promjene. Najviša vrijednost Shannonovog indeksa je na šestom lokalitetu i iznosi 1,176 (najveći broj vrsta). Najniža vrijednost indeksa je 0,477 zabilježena na prvom lokalitetu. Najveća raznolikost konstatovana je na šestom lokalitetu (0,307), a najmanja na prvom lokalitetu (0,508). Margalefov indeks najveću vrijednost pokazuje na drugom lokalitetu 6,125. Indeks jednolič- nosti brojčano opisuje raznolikost ihtiocenoza, a njegove manje vrijednosti ukazuju na manji broj vrsta u odnosu na broj jedinki. Najviša vrijednost indeksa iznosi 0,77 izračunata za prvi lokalitet, gdje je zabilježen mali broj vrsta u odnosu na broj jedinki, a najniža vrijednost indeksa jednoličnosti je 0,50 izračunata za treći lokalitet.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 283 BIODIVERZITET RIBA RIJEKE GOSTELJE I JEZERA MODRAC

Parametri tolerancije u odnosu na faktore sredine Urađena je analiza tolerancije ihtiouzorka na sljedeće faktore sredine: -Tolerancija u odnosu na niske koncentracije kisika -Tolerancija u odnosu na toksična onečišćenja -Tolerancija u odnosu na zakiseljavanje vode -Tolerancija u odnosu na temperaturu -Tolerancija u odnosu na degradaciju staništa -Trofičke skupine Rezulatati analize prezentirani su na Slici 1.

Slika 1. Postotak vrsta u odnosu na pripadnost određenom parametru tolerancije na izučavanim lokalitetima akumulacije Modrac Figure 1. Percentage of species in relation to a particular tolerance parameter in the studied locations of the reservoir Modrac

Slika 2. Postotak vrsta u odnosu na pripadnost određenom parametru tolerancije na izučavanim lokalitetima rijeke Gostelje Figure 2. Percentage of species in relation to a particular tolerance parameter in the studied locations of the Gostelja river

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 284 Avdul ADROVIĆ, Isat SKENDEROVIĆ, Jasna SALIHOVIĆ & Štefica STJEPIĆ

Analiza ihtiodiverziteta akumulacije Modrac pokazuje visok specijski diverzitet izražen kroz prisustvo 22 vrste riba iz sedam porodica: Esoci- dae, Cyprinidae, Cobitidae, Ictaluridae, Siluridae, Pecidae i Centrarchidae. Izlovljene su ukupno 1103 jedinke. Akumulaciju Modrac naseljava i brojna populacija prirodnog hibrida Rutilus rutilus x Abramis brama (Adrović i sar., 2009), koji je prvi put registriran u vodama Bosne i Hercegovine. Naj- veći broj jedinki nalazimo na trećem lokalitetu (Dublje) koji iznosi 288, a najmanji broj jedinki konstatovan je na drugom lokalitetu (Šerići) sa svega 131 jedinkom. Najzastupljenije vrste u ukupnom ulovu su iz porodice Cyprinidae sa 905 jedinki, odnosno 82,05% od ukupnog ulova. Neke porodice su predstavljene sa samo jednom vrstom, kao što su npr. porodice Icta- luridae, Esocidae, Centrarchidae i Siluridae. Na osnovu vrijednosti Shanno- novog indeksa diverziteta najbolje su razvijene populacije riba u uzorku sa lokaliteta Ljubače (L1), gdje indeks diverziteta iznosi 0,939, a najniža je vrijednost indeksa sa lokaliteta Brana (L5) i iznosi 0,699. Sve dobijene vrijednosti indeksa diverziteta su manje od 1 i ukazuju na jako zagađenje vode u akumulaciji Modrac. Dobijene vrijednosti Simpsonovog indeksa ukazuju na to da postoji raznolikost na svim lokalitetima. Margalefov indeks bogatstva vrsta je veći na područjima u kojima obitava veći broj vrsta, a manji na područjima sa manjim brojem vrsta. Podaci pokazuju znatne promjene indeksa bogatstva vrsta (R) Margalefov indeks, sa najvišom vrijednosti 7,593 zabilježenom na L2, a najniža vrijednost bila je na L3, a iznosi 6,506. Indeks jednoličnosti, Pielouv indeks, brojčano opisuje raznolikost ihtiocenoza, a njegove manje vrijednosti ukazuju na manji broj vrsta u odnosu na broj jedinki. Najviša vrijednost indeksa zabilježena je na L4, a iznosi 0,799, gdje je zabilježen veliki broj vrsta u odnosu na broj jedinki (devet vrsta, 272 jedinke), dok je najniža na L2, koja iznosi 0,693, gdje je zabilježen veliki broj jedinki, ali manji broj vrsta (šest vrsta, 285 jedinki). U istraživanoj akumulaciji analizirano je i pet parametara tolerancije i ribe su, u odnosu na svaki, klasificirane kao tolerantne, srednje tolerantne ili netolerantne (Anex II). Ukoliko nisu mogle biti svrstane u odnosu na neki od parametrara, ozna- čene su kao neklasificirane. Posmatrajaći sve lokalitete zajedno, s obzirom na toleranciju u odnosu na niske koncentracije kisika, registrovano je deset vrsta (45%) koje podnose niske koncentracije kisika; devet vrsta (41%) koje srednje podnose niske koncentracije kisika; dok tri vrste (14%) ne podnose niske koncentracije kisika. Prema toleranciji u odnosu na toksična oneči- šćenja tri vrste (14%) nisu klasificirane, dok sedam (32%) podnosi toksična onečišćenja. S obzirom na toleranciju u odnosu na zakiseljavanje, jedna vrsta (5%) nije klasificirana, njih šest (27%) podnosi zakiseljavanje, osam

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 285 BIODIVERZITET RIBA RIJEKE GOSTELJE I JEZERA MODRAC vrsta (36%) srednje podnosi zakiseljavanje, dok sedam (32%) ne podnosi zakiseljavanje. Tolerancija u odnosu na temperaturu je četvrti parametar tolerancije i u odnosu prema njemu sve vrste su klasificirane kao euritermne, što znači da imaju široko variranje temperature. Kao peti parametar navodi se tolerancija u odnosu na degradaciju staništa. Od ukupno 22 vrste, njih 16 (72%) podnosi degradaciju staništa; dvije vrste (9%) srednje podnose degradaciju staništa, dok tri vrste (14%) ne podnose degradaciju staništa, a jedna vrsta (5%) nije klasificirana u odnosu prema ovoj toleranciji. U odnosu na trofičku skupinu, registrovane su sljedeće skupine riba: svejedi deset vrsta (45%), insektivori pet vrsta (23%), piscivori – parazitski pet vrsta (22%), planktivori jedna vrsta (5%) i jedna vrsta (5%) nije klasificirana u odnosu na hranidbeni lanac. Dominacija svejeda i prisustvo hibrida ukazuje na loše stanje vode akumulacije Modrac (Karr, 1981). Na lokalitetima rijeke Gostelje tokom perioda ljeto-jesen 1999. i zima- proljeće 2000. prikupljeno je 2269 jedinki. Jedinke su razvrstane u osam porodica i 21 vrstu. Najmanja raznovrsnost, odnosno najmanji broj vrsta je konstatovan na prvom lokalitetu. Najzastupljenije vrste u ukupnom ulovu su iz porodice Cyprinidae. Neke porodice su predstavljene sa samo jednom vrstom, kao što su npr. porodice: Petromyzontidae, Cottidae i Bali- troidae. Kvantitativno-kvalitativni sastav ihtiofaune rijeke Gostelje ukazuje na određene razlike u gornjem i donjem dijelu toka. Na prvom lokalitetu nalazi se veliki broj jedinki (429), dok je na šestom lokalitetu prisutno 387 jedinki. Za vrste zabilježene na istraživanim lokalitetima izračunata je vrijednost Shannon-Wienerovog indeksa. Najvišu vrijednost, 1,176, je imao na šestom lokalitetu longitudinalnog profila rijeke Gostelje. Najniža vrijednost zabilježena je na prvom lokalitetu (0,477). U našem radu ovaj indeks je povoljan za određivanje raznolikosti i upoređivanje diverziteta između pojedinih lokaliteta. Veliki broj jedinki i manji broj vrsta znači niži Shannon-Wienerov indeks. Indeks bogatstva vrsta u našem radu se kreće od 4,952 (četvrti lokalitet) do 6,125 (drugi lokalitet). Najveća raznolikost je bila na šestom lokalitetu, gdje je iznosila 0,307, a najmanja raznolikost u našem istraživanju je izračunata na prvom lokalitetu, gdje je iznosila 0,508. Najviša vrijednost indeksa jednoličnosti je uočena na prvom lokalitetu – 0,77. Iz analize indeksa jednoličnosti i indeksa raznolikosti može- mo zaključiti da šesti lokalitet pokazuje namanji uticaj „stresa“, ali da je prvi lokalitet izložen antropogenom uznemiravanju, zbog čega je došlo do smanjenog broja vrsta ribljih jedinki. Indeks jednoličnosti brojčano opisuje raznolikost ihtiocenoza, a njegove manje vrijednosti ukazuju na manji broj vrsta u odnosu na broj jedinki. U istraživanoj rijeci analizirani su i parame-

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 286 Avdul ADROVIĆ, Isat SKENDEROVIĆ, Jasna SALIHOVIĆ & Štefica STJEPIĆ tri riba u odnosu na abiotičke i biotičke faktore sredine, gdje se vrste svrstavaju kao tolerantne, srednje tolerantne ili netolerantne (Anex II). U odnosu na toleranciju na niske koncentracije kisika klasificira se 20 vrsta. Procenat netolerantnih vrsta na niske koncentracije kisika je 35%, 25% vrsta toleriraju niske koncentacije kisika, dok se 40% vrsta se klasificiraju kao srednje tolerantne na niske koncentracije kisika. Prema toleranciji na toksična onečišćenja od 21, 18 vrsta je klasificirano, 23% vrsta toleriraju toksičnost, dok je 22% vrsta netolerantno, 55% vrsta su srednje tolerantne u odnosu na toksična onečišćenja. Vrste koje su osjetljive na promjene temperature su klasificirane kao stenotermne ili netolerantne. Vrste koje su u stanju toleri- sati širok raspon temperature su klasificirane kao euritermne ili tolerantne. S obzirom na njihovu toleranciju temperature, 20 vrsta se mogu svrstati i 70% su klasificirane kao tolerantne, a 30% su klasificirane kao netolerantne vrste. Vrste koje ne reagiraju na razgradnju njihovih staništa klasificiraju se kao tolerantne. Vrste također mogu pokazati srednju toleranciju prema degradaciji staništa. Ostale vrste ne mogu nadoknaditi bilo koju degradaciju njihovih staništa – one su klasificirane kao netolerantne. Netolerantnih je 35% vrsta, 50% je srednje tolerantno, dok je tolerantno 15% vrsta. Vrste mogu biti klasificirane kao tolerantne, srednje tolerantne i netolerantne na zakiseljavanje. Od ukupnog broja registriranih, 50% vrsta su srednje tolerantne, 15% vrsta ispoljavaju toleranciju, 35% vrsta su netolerantne. S obzirom na prehrambene navike, 20 vrsta je moguće svrstati. Većina vrsta (60%) su bubojedi. Samo 25% vrsta su klasificirane kao svejedi. Jedna od 20 vrsta (5%) je planktivor. Nema vrsta koje su klasificirane samo kao detritivori, biljojedi ili piscivori. Piscivor/parazitske su 5% vrsta i 5% vrsta su bile klasificirane kao detritivori/biljojedi.

ZAKLJUČAK Na osnovu rezultata provedenih istraživanja biodiverziteta i najznačaj- nijih ekoloških osobenosti ihtiopopluacija hidroakumulacije Modrac i rijeke Gostelje moguće je formulisati nekoliko temeljnih zaključaka. U oba istraživana hidrosistema je prisutan visok specijski diverzitet riba, a dominiraju predstavnici familije Cyprinidae. Shannonov indeks diverziteta je izračunat na nivou vrsta i za akumulaciju Modrac kreće se od 0,699 do 0,939, dok se vrijednosti za rijeku Go- stelju kreću od 0,477 do 1,176. Sve dobijene vrijednosti indeksa diverziteta su manje od 1 i ukazuju na jako zagađenje vode u akumulaciji Modrac, dok peti i šeti lokalitet rijeke Gostelje pokazuju vrijednosti iznad jedan te

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 287 BIODIVERZITET RIBA RIJEKE GOSTELJE I JEZERA MODRAC ukazuju na zagađenje vode. Usljed organskog zagađivanja iščezavaju vrste koje su osjetljive na promjene ključnih abiotičkih faktora, a razvijaju se vrste koje su tolerantne na promijenjena stanja. Ovakvi uslovi utiču na snižavanje indeksa diverziteta. Većina vrsta u akumulaciji Modrac je tolerantna na većinu faktora životne sredine u kojoj živi. Jasnu sliku prikazuje tolerancija na temperaturu, gdje su sve vrste euritermne (tolerantne). Istraživanja rijeke Gostelje pokazuju da je većina vrsta srednje tolerantna za većinu faktora životne sredine. Ihtiofauna akumulacije Modrac pripada različitim trofičkim skupinama, a najviše je svejeda (45%). Insektivori i piscivori su skoro podjednako zastupljeni (23% i 22%). Trofička skupina planktivora je zastupljena sa jednom vrstom (5%). Dominacija svejeda i prisustvo hibrida ukazuju na loše stanje vode akumulacije Modrac. Ihti- ofauna rijeke Gostelje pripada različitim trofičkim skupinama, a najviše je insektivora (60%). Samo 25% vrsta su svejedi. Piscivori/parazitske, detritivori/biljojedi i planktivori su podjednako zastupljeni (po 5%). Vrsta Barbus balcanicus nije klasificirana na parametre tolerancije u odnosu na abiotičke i biotičke faktore sredine. Shannon-Wienerov indeks je pokazao najveće slabosti u ocjeni kvaliteta vode rijeke Gostelje. Njegove niske vrijednosti ukazuju na relativno malo bogatstvo ihtiofaune i najmanje se podudaraju sa ostalim indeksima. Indeksi bogatstva vrsta, jednoličnosti i raznolikosti se podudaraju te ukazuju da je veći dio ove vode nezagađen, što nam potvrđuje i manja zastupljenost svejeda. Rezultati provedenih istraživanja pokazuju znatne promjene Margalefovog indexa bogatstva vrsta. Analizirajući akumulaciju Modrac, najviša vrijednost je zabilježena na L2, a iznosi 7,593, dok je najniža zabilježena na L3, a iznosi 6,506. Što se tiče rijeke Gostelje, najviša vrijednost zabilježena je na L2, a iznosila je 6,125, pa do najniže vrijednosti na L4, a iznosi 4,952. Dobijene vrijednosti na svim lokalitetima su >4 što ukazuje na dobro stanje u pogledu bogatstva vrsta. Dobijene vrijednosti Simpsonovog indeksa na svim lokalitetima su <1 što ukazuje na to da je zabilježena raznolikost. Indeks jednoličnosti, Pielouv indeks, brojčano opisuje raznolikost ihtiocenoza, a njegove manje vrijednosti ukazuju na manji broj vrsta u odnosu na broj jedinki. Najviša vrijednost indeksa, analizirajući akumulaciju Modrac, zabilježena je na L4, a iznosi 0,799, gdje je zabilježen veliki broj vrsta u odnosu na broj jedinki (devet vrsta, 272 jedinke), a najniža na L2, koja iznosi 0,693, gdje je zabilježen veliki broj jedinki, ali manji broj vrsta (šest vrsta, 285 jedinki). Rezultati istraživanja za rijeku Gostelju pokazuju da je najviša vrijednost indeksa zabilježena na L1 i iznosi 0,77 (tri vrste, 429 jedinki), a najniža na L3 i iznosi 0,50. Istraživanju biodiverziteta ihtiocenoza i njihovoj primjeni u ocjeni kvaliteta vode u budućnosti treba dati

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 288 Avdul ADROVIĆ, Isat SKENDEROVIĆ, Jasna SALIHOVIĆ & Štefica STJEPIĆ veći značaj jer je analiza stanja životnih zajednica u vodenim ekosistemima značajan pokazatelj stalnosti ekoloških uslova vodene sredine.

Literatura Adrović A. 2007. Biodiverzitet i ekološke osobenosti ihtiopopulacija hidroakumulacije Modrac. Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Tuzli, Tuzla. Adrović A. i sar. 2009. Morfološke osobitosti prirodnog hibrida u vodama BiH. Balon E. K. 1975. Reproducive Guilds of Fishes: A Proposal and Definition. Journal of the Fisheries Research Board of Canada 32: 821-864. Берг Л. С. 1933. Рыбы пресных вод СССР и сопредельных стран. Част IІ. Издание Всесоюзного Инстиута Озерного и Речного Рыбного Хозяйаства. Čamdžić J. 2005. Uporedna saprobiološka i ekološka analiza kvaliteta rijeke Gostelje. Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Tuzli. FAME Consortium 2004. Manual for the application of the European Fish Index – EFI. A fish-based method to assess the ecological status of European rivers in support of the Water Framework Directive. Version 1. 1, January 2005. Holzer S. 2008. European Fish Species: Taxa and Guilds Classification Regarding Fish-Based Assessment Methods. Diplomarbeit: 159-176. Karr J. R. 1981. Assessment of biotic integrity using fish communities. Fisheries (Bethesda) 6: 21-27. Margalef R. 1968. Perspective in Ecology Theory. Univer. Of Chicago Press, Chicago: 111. Petz B. 1985. Osnovne statističke metode. SNL, Zagreb. Pielou E. C. 1966. Shannons formula as measure of species diversity: its use and misuse. American Naturalist, 100: 463-465. Simpson E. H. 1949. Measurment of diversity. Nature, 163: 688. Wiener W., Shannon C. E. 1949. The Mathematical Theory of Communication. Urbana, Illionis: University of Illionis.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 289 BIODIVERZITET RIBA RIJEKE GOSTELJE I JEZERA MODRAC

Wootton R. J. Ed. 1998. Ecology of Teleost Fishes. Fish and Fisheries Series, Kluwer Academic Publishers, 24 (2): 386. www.bistrobih.ba/nova/?p=9406ttp (pristup 08. 12. 2010). http://www.ittiofauna.org (pristup 20. 12. 2010). www.fmoit.gov.ba/userfiles/file/SPREČA-PA.pdf (pristup 15. 12. 2010). http://www.sams.ac.uk/research/software (pristup 18. 12. 2010).

Rukopis primljen/Manuscript received: 30. 1. 2011. Rukopis prihvaćen/Manuscript accepted: 30. 7. 2012.

290 Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine Aкадемија наука и умјетности Босне и Xерцеговине Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina Međunarodni naučni skup „Struktura i dinamika ekosistema Dinarida – stanje, mogućnosti i perspektive“ International Conference „STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES – STATUS, POSSIBILITIES AND PROSPECTS“ 15-16. juni/June 2011, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina Posebna izdanja/Special Editions CXLIX Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka Department of Natural Sciences and Mathematics Zbornik radova/Proceedings 23, 291-304.

ISBN: 978-9958-501-81-4 2012 DOI: 10.5644/proc.eco-03.22 STATUS SPECIJALNOG BOTANIČKOG REZERVATA NA DOLOMITNOM PODRUČJU VRTALJICA KOD KONJICA STATUS OF THE SPECIAL BOTANICAL RESERVE ON THE DOLOMITE AREA VRTALJICA NEAR KONJIC

Senka BARUDANOVIĆ, Asad HERIĆ Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, Bosna i Hercegovina e-mail: [email protected]; e-mail: [email protected]

SAŽETAK Dolomitni kompleks Vrtaljica je područje visokog biodiverziteta. Cilj je bio utvrditi stepen biodiverziteta i antropogeni uticaj. Istraživanja su provedena u proljetnom i ljetnom aspektu (od 20. 5. 2002. do 27. 9. 2009. godine). Na terenu je izvršena detaljna identifikacija edafskih, orografskih i vegetacijskih osobenosti. U terenskoj fazi rada je primjenjen standardni metod ciriško-montepelješke ško- le. Metodom fitocenološkog snimka utvrđeni su elementi abiotičke komponente ekosistema te floristički sastav zajednica. U statističkoj obradi podataka korištene su metode multivarijantne statističke analize te klaster analize. Kroz ovaj rad se pokušalo doći do relevantnih pokazatelja o stanju javne svijesti kod lokalnog sta- novništva, sa akcentom na populaciju mladih ljudi do 30 godina starosti. Tokom terenskih istraživanja sačinjeni su fitocenološki snimci na 18 lokaliteta. U sintaksonomskom pogledu, identifikovane su zajednice koje pripadaju u pet vegetacijskih klasa. Procjena ekoloških faktora na utvrđenim tipovima staništa izvršena je na osnovu spektra indikatorskih vrijednosti u odnosu na osnovne ekološke faktore prema Ellenberg-u. Raznolikost staništa na istraživanom dolomitnom kompleksu SPECIJALNI BOTANIČKI REZERVAT “VRTALJICA” KOD KONJICA

svoj izraz je našla u visokom stepenu diverziteta ekosistema. Prisutni ekosistemi se karakterišu visokim stepenom biodiverziteta, koji je rezultat specifičnih geološ- kih, pedoloških, ekoklimatskih i drugih ekoloških faktora koji djeluju na njihovim staništima. Stanje svijesti je vrlo nisko, a posebno mladih. Na osnovu provedenih istraživanja, jasno je da lokalna zajednica mora poduzeti odgovarajuće mjere na revitalizovanju ovog zaštićenog područja.

Ključne riječi: tercijerna flora, refugijum, endem, zaštita, CCA

ABSTRACT Dolomitic complex Vrtaljica is the area of high biodiversity. The aim was to determine the degree of biodiversity and human impact. Investigations were conducted in the spring and summer aspect (20. 5. 2002 until 27. 9. 2009). Detailed identification of edaphic, orographic and vegetation characteristics was conducted on field research. In the fieldwork phase of the work, the standard method of Zurich-Montpellier school is applied. By the phytocoenology footage elements of the abiotic components of ecosystems, and the floristic composition of communities were identified. Methods of multivariate statistical analysis and cluster analysis were used in statistical analysis. Through this work is an attempt to reach relevant indicators on the state of public awareness in the local population, with emphasis on the population of young people under age of 30. During field research phytocoenology recordings were made at 18 sites. In terms of syntaxonomic identified communities belong to five classes of vegetation. Assessment of environmental factors on the identified habitat types was done based on the spectrum of indicator values in relation to the basic ecological factors of Ellenberg. The diversity of habitats in the study of dolomite complex was found in a high degree of diversity of ecosystems. Present ecosystems are characterized by a high degree of biodiversity, which is the result of specific geological, pedological, eco-climatic and other environmental factors that affect their habitats. Situation awareness is very low, especially young people. Based on research carried out, it is clear that local communities must take appropriate measures to revitalize this protected area.

Keywords: tertiary flora, refuges of tertiary flora, endemic, protection, CCA

UVOD Šira okolina Konjica je područje sa posebnim vrijednostima biodiverziteta. (Redžić et al. /ed/, 2008). Smješten na prelazu između sjevernih dijelova Hercegovine i planina koje čine južni obod sarajevske kotline,

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 292 Senka BARUDANOVIĆ & Asad HERIĆ

Konjic se najvećim dijelom nalazi na dolomitnoj geološkoj podlozi (Ri- ter-Studnička, 1956). Pored mnogih zajedničkih karakteristika, koje postoje između flore i vegetacije na krečnjacima i dolomitima, dolomitna flora ima i svoje osobenosti koje je čine naročito privlačnom. One se uglavnom sastoje u čestoj pojavi planinskih vrsta na niskim nadmorskim visinama i u znatno češćoj zastupljenosti pojedinih vrsta na dolomitu nego na krečnjaku, što u velikoj mjeri utiče na izgled pejzaža i njegovu floru (Riter-Studnička, 1956). Usljed specifičnosti dolomitske podloge i kompleksa ekoklimatskih faktora (spona između Hercegovine i Bosne), Vrtaljicu karakteriše visoko prisustvo biljaka, koje su svojom ekološkom valencom vezane isključivo za dolomit kao geološku podlogu. Takve vrste se ubrajaju u grupu dolomitifi- ta, a među njima su najpoznatije Thymus aureopunctatus (Beck) K. Maly i Alyssum moellendorffianum Aschers. et G. Beck. Počeci istraživanja flore na ovom području sežu vrlo daleko u proš- lost. Nakon austrougarske okupacije sve češće su posjete botaničara ovim područjima, koji su dali veliki doprinos poznavanju flore ovog područja. Ipak, prvi botaničar koji se bavio fenomenom dolomitne flore je K. Maley, kustos muzeja u Sarajevu (Riter-Studnička, 1956). Hilda Riter-Studnička (1956) objedinjava rezultate prethodnih i vlasti- tih istraživanja kroz popis biljnih vrsta na dolomitnom području Konjica. Na popisu se nalazi 396 vrsta iz 68 familija. Pored toga, Riter-Studnička istražuje uticaj dolomitne podloge i specifične klime na floru i vegetaciju na dolomitnom kompleksu. Za potrebe ovog rada vršena su istraživanja flore i vegetacije na područ- jima Vrtaljice i Zlatara, masiva koji se nalaze istočno od grada Konjica. Glavno obilježje geološke podloge je prisustvo dolomita. Usljed jake erozije odaju se dolomitna područja već izdaleka svojim karakterističnim bijelim siparima, nemirnim reljefom i padinama jakog nagiba, i oštrobrid- nim, a često i fantastičnim obrisima brda. Dolomiti su, u smislu opskr- be biljaka vodom i hranjivim materijama, ekstremno siromašna geološka podloga. Najprisutniji tip tla na istraživanom području je rendzina. Na teritoriji BiH nalaze su česti dolomiti po krečnjačkim područjima, ali veliki kompleksi su rijetki. Prirodno je da se samo na ovim posljednjim mogu razvijati osobitosti ove flore u punoj mjeri. U ovom radu obrađena je flora složenog kompleksa bliže okoline Ko- njica, na kojem su sve osobitosti dolomitne flore došle u punoj mjeri do izražaja.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 293 SPECIJALNI BOTANIČKI REZERVAT “VRTALJICA” KOD KONJICA

Tako flora na suhoj dolomitnoj podlozi u okolini Konjica predstavlja u neku ruku izolirano ostrvo za kserofilne vrste, a po svom geografskom po- ložaju – neposredno podnožje Prenja i pored Neretve – konjički dolomiti su upravo predodređeni za očuvanje vrsta iz prošlosti. Generalni cilj rada jeste utvrđivanje specijskog i ekosistemskog diverziteta šireg područja Konjica (Zlatar-Vrtaljica) uz utvrđivanje stanja svijesti kod lokalnog stanovništva o vrijednostima datog prostora. Međutim u nastojanju da empirijski poznat biodiverzitet visokog stepena u budućnosti stvarno i posluži kao osnova za uključivanje u ekološku mrežu, u radu će biti realizirani i sljedeći ciljevi: Utvrđivanje diverziteta staništa; Utvrđivanje bioindikatorskih vrijednosti za pojedine vegetacijske klase; Utvrđivanje stepena antropogenog faktora na istraživanom području; Utvđivanje stanja svijesti u udruženjima za zaštitu prirode sa posebnim akcentom na aktivnost članova mlađih od 30 godina.

MATERIJAL I METODE Rad na zadatoj temi je ostvaren u dva različita pravca: istraživanje biodiverziteta područja Vrtaljice i istraživanje stanja javne svijesti. U oba pravca rad se sastojao iz dvije faze, i to terenskih istraživanja i laboratorijskog rada. Terenska istraživanja na širem području dolomitskog kompleksa Konjic (Vrtaljica-Zlatar) su provedena u proljetnom i ljetnom aspektu (od 20. 5. 2002. do 27. 9. 2009. godine). Prilikom rada na terenu izvršena je detaljna identifikacija edafskih, orografskih i vegetacijskih osobenosti. U terenskoj fazi rada je primijenjen standardni metod ciriško-monte- pelješke škole (Braun-Blanquet, 1964). Metodom fitocenološkog snimka utvrđeni su elementi abiotičke komponente ekosistema te floristički sastav zajednica. Tokom laboratorijske faze rezultati terenskog rada su sintetisani u cilju definisanja fitocenološke pripadnosti snimljenih sastojina. Pored originalnih fitocenoloških snimaka, u radu su, u cilju sticanja kompletnije slike florističkog sastava, korišteni i fitocenološki snimci po- dručja Vrtaljice, načinjeni tokom terenske nastave studenata Odsjeka za biologiju Prirodno-matematičkog fakulteta. U statističkoj obradi podataka korištene su metode multivarijantne sta- tističke analize.

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 294 Senka BARUDANOVIĆ & Asad HERIĆ

U cilju izračunavanja alfa diverziteta, odnosno diverziteta unutar pojedinih zajednica, korišten je Šenonov indeks diverziteta (Kent et Coker, 1992). U svrhu grupisanja vegetacijskih podataka, odnosno grupisanja zajednica u odnosu na pojedine ekološke faktore, korišten je metod numeričke klasifikacije. U radu je, kao jednačina udaljenosti, korišten Bray-Curtis metod (Bray et Curtis, 1957 in Kent et Coker, 1992), a kao klastering metod korišteno je jednostavno ili kompletno povezivanje. Indeksi diverziteta (α i β) su, kao i ostale metode statističke analize, dio programa BiodiversityPro u kome je vršena obrada podataka. Izvor: http://www.sams.ac.uk/research/software/software/?searchterm =Biodiversity%20Pro (Pristup: 25. 3. 2010. godine) Kroz ovaj rad se pokušalo doći do relevantnih pokazatelja o stanju javne svijesti kod lokalnog stanovništva. Poseban akcenat je stavljen na populaciju mladih ljudi do 30 godina starosti, kako bi se utvrdio stepen aktivnosti generacije od koje se očekuje najviše u današnjoj brizi o prirodi. Kao parametri koji su analizirani, korišteni su podaci o ukupnom broju članova društva, učešće mladih u ukupnom broju i učešće mladih na skupštinama društava.

REZULTATI I DISKUSIJA Tokom terenskih istraživanja sačinjeni su fitocenološki snimci na 18 lokaliteta. U sintaksonomskom pogledu, identifikovane su zajednice koje pripadaju sljedećim klasama: 1. Vegetacija lišćarsko-listopadnih šuma klase Querco-Fagetea Br-Bl. et Vlieg 37, 2. Vegetacija šuma crnog bora sa crnjušom klase Erico-Pinetea Ht. 59, 3. Vegetacija termofilnih livada i kamenjara klase Thero-Brachypodietea Br- Bl. 47, 4. Vegetacija u pukotinama stijena klase Asplenietea rupestris (H. Meier) Br-Bl. 34, 5. Vegetacija sipara klase Thlaspeetea rotundifolii Br-Bl. 47. Procjena ekoloških faktora na utvrđenim tipovima staništa izvršena je na osnovu spektra indikatorskih vrijednosti u odnosu na osnovne ekološke faktore prema Ellenberg-u (Grafikon 1).

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 295 SPECIJALNI BOTANIČKI REZERVAT “VRTALJICA” KOD KONJICA

Grafikon 1. Diverzitet tipova staništa na istraživanom dolomitnom kompleksu Konjica (Zlatar-Vrtaljica): (a) Klasa Querco-Fagetea Br-Bl. et Vlieg 37, (b) Klasa Erico-Pinetea Ht. 59, (c) Klasa Thero-Brachypodietea Br-Bl. 47, (d) Klasa Asplenietea rupestris (H. Meier) Br-Bl. 34 i (e) Klasa Thlaspeetea rotundifolii Br-Bl. 47 Graph 1. Diversity of habitat types in the researched dolomite complex of Konjic (Zlatar- Vrtaljica): (a) Class Querco-Fagetea Br-Bl. et Vlieg 37, (b) Class Erico-Pinetea Ht. 59, (c) Class Thero-Brachypodietea Br-Bl. 47, (d) Class Asplenietea rupestris (H. Meier) Br-Bl. 34 and (e) Class Thlaspeetea rotundifolii Br-Bl. 47 Tokom istraživanja se nastojalo doći do pokazatelja stanja javne svijesti kod lokalnog stanovništva. Posebna pažnja je posvećena učešću mladih ljudi do 30 godina u aktivnostima zaštite prirode. Na osnovu parametara o ukupnom broju članova, dobijeni su deskriptivni podaci koji indiciraju današnje stanje javne svijesti i ukupne aktivnosti lokalnog stanovništva. Na osnovu ukupnog broja članstva u društvu, te aktivnosti mladih u aktivnostima u zaštite prirode, dobijeni su i određeni rezultati koji su prikazani u Tabeli 1. Tabela 1. Stanje javne svijesti lokalnog stanovništva kroz učešće u udruženjima građana Table 1. Conditions of public awareness of local people through patricipation in civic associations PD Borašnica Zeleni Lovačko Ribarsko Neretva društvo društvo Broj članova društva 130 650 350 620 Broj prisutnih na sjednici 41 25 - - Mladi do 30 godina 8 5 - - prisutnih na sjednici Mladi do 30 godina - - 50 50 (članovi društva) Podaci dobijeni tokom terenskih istraživanja su u laboratorijskoj fazi rada analizirani i upoređeni prema osnovnim ekološkim faktorima.

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 296 Senka BARUDANOVIĆ & Asad HERIĆ

Osnovna karakteristika dolomitnih pejzaža uopće jest izuzetno visok stepen endemičnosti i reliktnosti flore i vegetacije. Tokom terenskih istraživanja, a također i kroz laboratorijsku obradu podataka, uočen je visok stepen diverziteta staništa na istraživanom području. Diferencirano je pet vegetacijskih jedinica nivoa klase. Specifičnost dolomitnog kompleksa, generalno, predstavlja jedan od osnova izrazito visokog stepena ekosistemskog i pejzažnog diverziteta, koji uključuje kako visok specijski diverzitet tako i mogućnost velikog broja kombinacija udruživanja vrsta u zajednice, odnosno ekosisteme. Uporedni prikaz spektra osnovnih ekoloških faktora za određene klase prema Ellenbergu dat je na Grafikonu 2.

Grafikon 2. Uporedni prikaz osnovnih ekoloških faktora prema Ellenberg-u Graph 2. Comparative rewiew of basic environmental factors by Ellenberg

Na osnovu provedene analize o djelovanju ekoloških faktora po Elle- nbergu, može se uočiti da se uslovi na staništima šireg područja dolomitnog kompleksa Konjic (Zlatar-Vrtaljica) znatno razlikuju, a razlike su uslovljene variranjem pojedinih ekoloških faktora (temperature, vlage, svjetla, azota u zemljištu, pH zemljišta itd.). Specifični uslovi su doveli do visokog stepena raznolikosti i endemičnosti flore i vegetacije. Specifične geomorfološke forme, raznolikost tipova tala, hidrološke mreže i ekoklima su uslovile najviši nivo specijskog i ekosistemskog diverziteta. Nakon terenskih istraživanja, identifikovano je 360 različitih biljnih vrsta. Grafikon 3 prikazuje biodiverzitet flore koja se javlja u pojedinim klasama.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 297 SPECIJALNI BOTANIČKI REZERVAT “VRTALJICA” KOD KONJICA

Grafikon 3. Uporedni prikaz diverziteta vrsta biljaka u pojedinim klasama Graph 3. Comparative rewiew of diversity of species of plants in single classes

Na osnovu grafikona se može vidjeti da je najveći diverzitet flore u vegetaciji lišćarsko-listopadnih šuma klase Querco-Fagetea Br-Bl. et Vlieg 37, (ukupno 195 vrsta). U vegetaciji šuma crnog bora sa crnjušom klase Erico- Pinetea Ht. 59 je zabilježena 191 biljna vrsta. U vegetaciji termofilnih livada i kamenjara klase Thero-Brachypodietea Br-Bl. 47, zabilježena je 137 biljna vrsta. U vegetaciji sipara klase Thlaspeetea rotundifolii Br-Bl. 47. zabilježe- ne su 43 biljne vrste, a u vegetaciji u pukotinama stijena klase Asplenietea rupestris (H. Meier) Br-Bl. 34 je 14 biljnih vrsta. Uticaj različitih ekoloških faktora (u sezonskim aspektima) i prisustvo različitih životnih formi mogli su dovesti do variranja broja vrsta u pojedinim klasama tokom perioda istraživanja (od 20. 5. 2002. do 27. 9. 2009. godine). Grafikon 4 pokazuje variranje brojnosti pojednih vrsta u klasama kroz sukcesivni niz godina istraživanja.

Grafikon 4. Variranje broja vrsta u pojedinim klasama kroz sukcesivni niz godina Graph 4. Varying the number of species in single classes through a series of succesive years

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 298 Senka BARUDANOVIĆ & Asad HERIĆ

Na osnovu grafičkog prikaza rezultata možemo zaključiti da je u okviru vegetacije šuma crnog bora sa crnjušom klase Erico-Pinetea Ht. 59, najveći broj vrsta (91) identifikovan u 2007. godini, dok je samo 45 vrsta identifikovano u 2005. godini. Vegetacija lišćarsko-listopadnih šuma klase Querco-Fagetea Br-Bl. et Vlieg 37, najveću brojnost vrsta je imala u 2005. godini, gdje je identifikovano ukupno 103 biljne vrste, dok je najmanje vrsta identifikovano u 2006. godini (75). Vegetacija termofilnih livada i kamenjara klase Thero-Brachypodietea Br-Bl. 47, je najveću brojnost imala u 2007. godini (ukupno 72 biljne vrste), dok su u 2008. godini identifikovane 23 biljne vrste. U okviru vegetacija sipara klase Thlaspeetea rotundifolii Br-Bl. 47. identifikovano je 27 biljnih vrsta u 2007. godini. Dolomitni kompleks istraživanog područja Konjic (Zlatar-Vrtaljica) se odlikuje izuzetnim brojem vrsta, od kojih su mnoge biljne vrste endemič- nog i reliktnog karaktera. Na osnovu analiziranja florističkog sastava ustanovljene su sljedeće en- demične i reliktne vrste dolomitnog kompleksa Konjic (Zlatar-Vrtaljica): Pinus nigra J. F. Arnold, Pinus nigra J. F. Arnold ssp. austriaca, Thymus aureopunctatus (Beck) K. Maly, Acinos orontius (Maly K.) Šilić, Reichar- dia macrophylla Vis. & Panc., Onosma stellulata Waldst. & Kit., Potenti- lla micrantha Ramond ex DC., Peucedanum neumayeri (Vis.) Rchb. f., Helleborus multifidus Vis., Edraianthus tenuifolius (Waldst. & Kit.) A. DC., Alyssum moellendorffianum Aschers. et G. Beck., Dianthus prenjus Beck., Euphorbia barrelieri Savi ssp. Hercegovina, Micromeria “croatica” (Pers.) Schott, Lilium martagon L., Silene reichenbachii Vis., Alyssum montanum L., Thlaspi goesingense Halácsy, Ornithogalum umbellatum L., Onosma ja- vorkae Simonk., Satureja subspicata Bartl. ex Vis., Potentilla micrantha Ra- mond ex DC. In Lam. & DC., Euphorbia “hercegovina”, Fumana ericoides (Cavan) Pan. f. Maly., Campanula “hercegovina” i Micromeria “croatica”. Najkarakterističnije endemske i reliktne vrste ovog područja su: Alyssum moellendorffianum Aschers. et G. Beck., Acinos orontius (Maly K.) Šilić, Thymus aureopunctatus (Beck) K. Maly, Reichardia macrophylla Vis. & Panc., Onosma stellulata Waldst. & Kit., Potentilla micrantha Ramond ex DC., Peucedanum neumayeri (Vis.) Rchb. f., Helleborus multifidus Vis., Edraianthus tenuifolius (Waldst. & Kit.) A. DC. Utvrđena raznolikost staništa na istraživanom dolomitnom kompleksu Konjic (Zlatar-Vrtaljica) svoj izraz je našla u visokom stepenu diverziteta ekosistema. Poređen je stepen raznolikosti vrsta unutar pojedinih zajednica.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 299 SPECIJALNI BOTANIČKI REZERVAT “VRTALJICA” KOD KONJICA

U cilju izračunavanja α-diverziteta, odnosno diverziteta unutar pojedinih zajednica korišten je Shannonov index (Šenonov index) biodiverziteta (Gra- fikon 5). Na osnovu statističke obrade podataka dobijen je grafički prikaz koji jasno ilustruje stepen raznolikosti vrsta unutar pojedinih zajednica.

Grafikon 5. Procentualna zastupljenost endemičnih i reliktnih vrsta na istraživanom području Graph 5. Percentage of endemic and relict species in the researched area

U svrhu grupisanja vegetacijskih podataka, odnosno grupisanja zajednica na pojedine ekološke faktore, korištene su metode numeričke klasifikacije, odnosno tehnike klaster analize. Na Grafikonu 6 jasno se može uočiti diferencijacija identifikovanih tipova staništa na 5 zasebnih grupa, i to: 1. Grupa staništa sa zajednicama lišćarsko-listopadnim šumama; 2. Grupa staništa sa zajednicama crnog bora sa crnjušom; 3. Grupa staništa sa zajednicama termofilnih livada i kamenjara; 4. Grupa staništa sa zajednicama u pukotinama stijena; 5. Grupa staništa sa zajednicama sipara. Metodom klaster analize je potvrđeno da su vegetacijski podaci u radu gru- pisani pravilno, u smislu njihove sintaksonomske pripadnosti (Grafikon 7). Grafikon 6. Shannon-ov indeks biodiverziteta u zajednicama na istraživanom području Graph 6. Shannon’s index of biodiversity of the communities at the research area

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 300 Senka BARUDANOVIĆ & Asad HERIĆ

Grafikon 7. Klaster analiza vegetacijskih podataka na istraživanom području Graph 7. Cluster analysis of vegetation data in researched area

Rješenjem Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih vrijednosti Bosne i Hercegovine, Vrtaljica se stavlja pod zaštitu društva kao prirodna vrijednost. Urbanističkim planom iz 1984. godine je predviđeno da se ovo područje uredi kao park – šuma koja će biti dostupna građanima i turistima. Među- tim, urbanistički plan nikad nije realiziran. Do 1992. godine ovo područje je imalo status Specijalnog botaničkog rezervata, što je kategorija koju Za- kon o zaštiti prirode FBiH (Sl. Novine 33/03) ne prepoznaje. Na osnovu provedenih istraživanja o stanju javne svijesti lokalnog sta- novništva može se vidjeti da je stanje svijesti vrlo nisko i da je udio mladih do 30 godina vrlo mali. Takav kvantitativni odnos indicira nezainteresova- nost mladih.

Grafikon 7. Udio mladih do 30 godina u aktivnim društvima Graph 7. The proportion of young people under 30 years in the active associations

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 301 SPECIJALNI BOTANIČKI REZERVAT “VRTALJICA” KOD KONJICA

ZAKLJUČCI U cilju utvrđivanja specifičnosti specijskog i ekosistemskog diverziteta na prostoru jednog od ranije zaštićenih područja Bosne i Hercegovine, poduzeta su istraživanja na dolomitnom kompleksu Vrtaljica kod Konjica. Istovremeno, istraživan je odnos lokalne zajednice prema postojećim prirodnim vrijednostima. Na osnovu provedenih istraživanja mogu se donijeti sljedeći zaključci: 1. Područje Vrtaljice se odlikuje visokim diverzitetom ekosistema, na što upućuje činjenica da je tokom originalnih istraživanja te kroz dugogodišnji rad studenata Prirodno-matematičkog fakulteta utvr- đena diferencijacija na pet vegetacijskih klasa. Jasno je da bi dalja diferencijacija redova, sveze i asocijacija dala kompleksniju sliku prostora. Prisutni ekosistemi se karakterišu visokim stepenom biodiverziteta, koji je rezultat specifičnih geoloških, pedoloških, ekoklimatskih i drugih ekoloških faktora koji djeluju na njihovim staništima. 2. U okviru utvrđenih ekosistema egzistiraju populacije velikog broja endemičnih i reliktnih vrsta, od kojih je jedan broj vezan isključi- vo za dolomitnu geološku podlogu. Taj podatak upućuje na visoku vrijednost i potencijal ovog prostora u smislu očuvanja specifičnog genofonda Bosne i Hercegovine. 3. Stanje javne svijesti o vrijednostima ovog prostora nije na zadovo- ljavajućem nivou. Do takvog zaključka se dolazi kroz: a. Stanje dokumenata o statusu Specijalnog botaničkog rezervata Vrtaljica, koje pokazuje da danas, ni na jednom nivou upravljanja prirodom, više ne postoje aktivne institucijske mjere zaštite koje bi se provodile na ovom zaštićenom po- dručju. b. Stanje javne svijesti lokalnog stanovništva, koje pokazuje visok stepen nezainteresovanosti za vrijednosti lokalnog prostora, kako u smislu njegovog očuvanja, tako i u smislu njegove održive upotrebe. I pored visokih, od ranije poznatih bioloških/ekoloških vrijednosti ovog prostora, uticaj antropogenih faktora, čije je prisustvo identificirano na ovom području, svakim danom postaje sve jači. Neodgovorno odlaganje otpada, kao i građevinski radovi su intenzivni antropogeni uticaji na ovom području. Udruženje za zašti- tu okoline „Zeleni Neretva“ iz Konjica poduzima određene

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 302 Senka BARUDANOVIĆ & Asad HERIĆ

aktivnosti na očuvanju i uređenju ovog područja, međutim, njihove aktivnosti nisu dovoljno podržane, kako od strane institucija, tako ni od strane lokalnog stanovništva. 4. Na osnovu provedenih istraživanja, jasno je da lokalna zajednica mora poduzeti odgovarajuće mjere na revitalizaciji ovog zaštićenog područja.

Literatura Arhiv Zavoda za zaštitu prirode i kulturno-historijskog nasljeđa NR BiH: Rješenje br. 383/56. Barudanović S. 2003. Ekološko-vegetacijska diferencijacija lišćarsko- listopadnih šuma planine Vranice. Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Sarajevu. Borhidi A. 1993. Social Behavior Types in Hungarian Flora, its Natural values and relative Ecological Indicator values (TB – SB). Iz: Barudanović S. 2003. Ekološko-vegetacijska diferencijacija lišćarsko-listopadnih šuma planine Vranice. Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Sarajevu (doktorska disertacija). Bray R. J., Curtis J. T. 1957. An ordination of the upland forest communities of southern Wisconsin. Dizdarević M. 1974. Riječnik ekologije. Zavod za izdavanje udžbenika, Sarajevo. Domac R. 1973. Mala flora Hrvatske i susjednih područja. Školska knjiga, Zagreb. Gračanin M., Ilijanić Lj. 1977. Uvod u ekologiju bilja. Školska knjiga, Zagreb. Janković M. 1987. Fitoekologija sa osnovama fitocenologije i pregledom tipova vegetacije na Zemlji. Naučna knjiga, Beograd. Kent M., Coker P. 1992. Vegetation Description and Analysis. A practical approach, CRC Press, Boca Raton. Lakušić R., Pavlović D., Abadžić S., Grgić P. 1978. Prodromus biljnih zajednica Bosne i Hercegovine. Godišnjak biološkog instituta univerziteta u Sarajevu. IGKRO Svijetlost, Sarajevo – OOUR Štamparija Trebinje.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 303 SPECIJALNI BOTANIČKI REZERVAT “VRTALJICA” KOD KONJICA

Lakušić R. 1980. Ekologija biljaka. IGKRO Svjetlost. Zavod za udžbenike, Sarajevo. Redžić S., Barudanović S., Radević M. (eds.). 2008. Pregled i stanje biološke i pejzažne raznolikosti Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina – Zemlja raznolikosti. Prvi izvještaj Bosne i Hercegovine za Konvenciju o biološkoj raznolikosti. Bemust, Sarajevo. Riter-Studnička H. 1956. Flora i vegetacija na dolomitima Bosne i Hercegovine. Godišnjak biološkog instituta u Sarajevu, Narodna štamparija, Sarajevo, Vol. 1-2: 73-123. Šilić Č. 1977. Šumske zeljaste biljke. Svjetlost, Školska knjiga, Vuk Karadžić, Sarajevo, Zagreb, Beograd. Šilić Č. 1983. Atlas drveća i grmlja. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. Svjetlost, Sarajevo. Škorić A. 1977. Tipovi naših tala. Sveučilišna naklada Liber, Zagreb. Urbanistički plan Grada Konjica. Općina Konjic. Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu. Sarajevo, 1984. Variščić A. 2008. Zaštita prirode: Međunarodni standardi i stanje u Bosni I Hercegovini. Udruženje za zaštitu okoline Zeleni-Neretva Konjic, Grafika Šaran, Sarajevo. Zakon o zaštiti prirode Federacije BiH. Službene novine FBiH 33/03. http://www.sams.ac.uk/research/software/software/?searchterm=Biodiver sity%20Pro (Pristup: 25. 3. 2010. godine).

Rukopis primljen/Manuscript received: 1. 2. 2011. Rukopis prihvaćen/Manuscript accepted: 30. 7. 2012.

304 Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine Aкадемија наука и умјетности Босне и Xерцеговине Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina Međunarodni naučni skup „Struktura i dinamika ekosistema Dinarida – stanje, mogućnosti i perspektive“ International Conference „STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES – STATUS, POSSIBILITIES AND PROSPECTS“ 15-16. juni/June 2011, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina Posebna izdanja/Special Editions CXLIX Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka Department of Natural Sciences and Mathematics Zbornik radova/Proceedings 23, 305-314.

ISBN: 978-9958-501-81-4 2012 DOI: 10.5644/proc.eco-03.23 ISTRAŽIVANJE SEZONSKE DINAMIKE NEKIH HELMINATA ZELE (ALBURNUS ALBURNUS) I ŠARANA (CYPRINUS CARPIO) IZ HIDROAKUMULACIJE MODRAC RESEARCHES ON SEASON DYNAMICS OF SOME HELMINTHES BLEAK (ALBURNUS ALBURNUS) AND CARP (CYPRINUS CARPIO) IN LAKE MODRAC Isat SKENDEROVIĆ, Avdul ADROVIĆ Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Tuzli e-mail: [email protected]; [email protected]

SAŽETAK U domaćoj i stranoj literaturi postoji vrlo malo podataka o sezonskoj dinamici parazitofaune riba otvorenih voda. Podaci o parazitima naših slatkovodnih riba vrlo su oskudni, posebno kada je riječ o istraživanju sezonske dinamike helminata. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi vrste helminata kod zele (Alburnus alburnus) i šarana (Cyprinus caprio) i sezonsku dinamiku pojave, a na osnovu izvršenih parazitoloških sekcija i laboratorijskih pretraga riba. Ihtioparazitološka istraživanja sezonske dinamike nekih parazita kod 128 jedinki zele i 19 jedinki šarana hidroakumulacije Modrac izvršena su tokom 2009. godine. Parazitološka istraživanja su obuhvatila pregled kože, peraja, škržnih listi- ća, organa probavnog sistema i očnih leća riba. Ihtioparazitološka istraživanja jedinki šarana iz hidroakumulacije Modrac pokazala su prisustvo trematoda i cestoda. Ekstenzitet infestacije kod istraživanih jedinki Alburnus alburnus iznosio je 27,34%, a kod Cyprinus caprio 57,89% usta- SEZONSKA DINAMIKA HELMINATA riba JEZERA MODRAC

novljenim helmintima. Proučavanja sezonske dinamike ustanovljenih parazita kod istraživanih vrsta riba pokazala su najveće prisustvo u toku ljeta, znatno manje u proljeće, dok prisustvo parazita tokom jeseni i zime nije utvrđeno. Trema- tode Dactylogyrus sp., Diplostomum spathaceum i Postodiplostomum cuticola ustanovljene su kod zele tokom proljeća i ljeta kao i cestoda Ligula intestinalis, dok je Khawia sinensis ustanovljena samo tokom ljeta. Parazitološka istraživanja šarana su pokazala prisustvo samo jedne vrste termatoda Dactylogyrus sp. tokom proljeća i ljeta, dok su cestode Khawia sinensis i Bothriocephalus acheilognathi ustanovljene tokom ljeta. Pojedinačno, po vrstama najviši ekstenzitet infestacije kod zele je bio sa Diplostomum spathaceum (10,58 %), a kod šarana sa Dactylogyrus sp. (57,89 %). Intenzitet infestacije je slabog stepena za sve ustanovljene parazite kod prou- čavanih riba. Ihtioparazitološka istraživanja su pokazala da je ekstenzitet trematodama i cestodama u toku ljeta znatno veći nego u periodu proljeća, a prisustvo ovih parazita u jesen i zimu nije utvrđeno kod proučavanih jedinki riba hidroakumulacije Modrac.

Ključne riječi: hidroakumulacija Modrac, ihtioparaziti, trematode, cestode

ABSTRACT In domestic and foreign literature there are few information on the seasonal dynamics of fish parasites in opened waters. Data on the parasites of our freshwater fish are very scarce, especially when it comes tothe study of seasonal dynamics of helminates. The Goal of this research was to determine the species of helminates which can be found in bleak (Alburnus alburnus) and common carp (Cyprinus caprio) and seasonal dynamics of the phenomenon, based on parasitic dissection and laboratory testing of fish. Ichthyo parasitic researches of season dynamics of some parasites in 129 bleaks and 19 common carps were conducted on lake Modrac during 2009. Para- sitic researches have included testing of skin, fins, of gill leaves, digestive organs and eyes lenses. Ichthyoparasitological research on 128 bleaks and 19 carps taken from Lake Modrac showed presence of trematodes and cestodes. Extensity of infestation in researches on Alburnus alburnus was 27,34%, in Cyprinus caprio it was 57,89%. Researches on the field of season dynamics in present parasites on investigated fishes showed the biggest presence during summer, less during spring and the least during autumn and winter winter. Trematodes Dactylogyrus sp., Diplos- tomum spathaceum and Postodiplostomum cuticola are found on bleaks during spring and summer like are cestodes Ligula intestinalis, Khawia sinensis is found just during summer. Parasitological researches on carps showed presence of only one termatodes species Dactylogyrus sp. during spring and summer, while ces-

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 306 Isat SKENDEROVIĆ & Avdul ADROVIĆ

todes Khawia sinensis and Bothriocephalus acheilognathi are found in summer. The biggest extensity of infestation on bleaks was with Diplostomum spathaceum (10,58%), and on carps Dactylogyrus sp. (57,89%). Intensity of infestation is low for all parasites that were found on investigated fishes. Ichthyo parasitic researches have shown that the real extent of Trematodes and Cestodes is much higher during summer then during spring. The presence of these parasites has not been found in the studied specimens of fish in lake Modrac.

Keywords: Lake Modrac, ichthyoparasites, trematodes, cestodes

UVOD Bosna i Hercegovina se odlikuje visokim stepenom biodiverziteta i u biljnoj i u životinjskoj komponeneti, koji ovise prije svega o povoljnim ekološkim faktorima. Zahvaljujući brojnim i raznovrsnim istraživanjima, može se reći da je stanje biodiverziteta riba u Bosni i Hercegovini relativno dobro istraženo. Istraživanja parazitofaune slatkovodnih riba u našoj zemlji do polovine prošlog vijeka su dosta oskudna. Sedamdesetih i osamdese- tih godina prošlog vijeka značajan doprinos u proučavanju parazitofaune riba Bosne i Hercegovine dali su Čanković, Kiškarolj i drugi. Ekosistem hidroakumulacije Modrac je interesantan akvalni kompleks sportskih ri- bolovaca i predstavlja značajan turistički resurs ovog područja. Prva cjelo- vita istraživanja jezera Modrac provedena su tokom 2006. godine (Adrović, 2007). Za razliku od ihtioloških istraživanja, istraživanja diverziteta beskič- menjaka – parazita riba koje obitavaju u ovom akvalnom ekosistemu nikad nisu provedena, a pogotovu kada je riječ o sezonskoj dinamici parazita kod riba. Isto tako u svijetu postoji mali broj objavljenih radova kada je riječ o ispitivanjima sezonske dinamike parazita kod riba. U bivšem Sovjetskom Savezu Byhovsky (1929) je istraživao parazite riba rijeke Vilge (Čanković, 1970). Sredinom prošlog vijeka vršena su istraživanja sezonske dinamike endoparazita kod ciprinidnih riba od strane Dubinina (1949), Koval (1955), Bogdanova (1958), Komarova (1964) i drugih (citat po Čanković, 1970). Kod nas su vrlo malo vršena istraživanja sezonske dinamike parazita kod riba otvorenih voda. Treba napomenuti da su Čanković i sar. (1970) vršili ispitivanje sezonske dinamike nekih parazita kod neretvanske mekousne iz rijeke Bune. Višegodišnja istraživanja Jažića (1995) nekih parazita kod riba na tri ribnjačarstva u Bosni i Hercegovini su pokazala određenu pravilnost u sezonskoj dinamici.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 307 SEZONSKA DINAMIKA HELMINATA riba JEZERA MODRAC

MATERIJAL I METODE U cilju utvrđivanja sezonske dinamike nekih parazita kod zele (Albur- nus alburnus) i šarana (Cyprinus caprio) hidroakumulacije Modrac, izvrše- na su parazitološka istraživanja tokom 2009. godine. Za istraživani period ukupno je pregledano 128 jedinki zela i 19 jedinki šarana na prisustvo parazita. Broj pregledanih riba po sezonama istraživanja prikazan je u Tabeli 1. Ribe su izlovljavane na više lokaliteta hidroakumulacije Modrac, putem različitih mreža i ribolovnog alata i pribora. Nakon uzimanja određenih morfometrijskih podataka riba, pristupilo se parazitološkim pretragama ulovljenih jedinki riba. Najveći broj pretraga na parazite urađen je na licu mjesta, dok je manji broj ispitivanja izveden u laboratoriji Odjeljenja za akvakulturu Veterinarskog fakulteta u Sarajevu, gdje su uzorci jedinki kao i organa zele i šarana dopremani i konzervirani u 75% alkoholu. Prilikom ihtioparazitoloških pretraga vođen je protokol koji je sadržavao podatke o vrsti i starosti riba, težini, dužini, mjestu i datumu ulova, vrsti, broju i lokalizaciji ustanovljenih parazita. Naša istraživanja smo usmjerili na pregled kože, peraja, škržnih listića, organa probavnog sistema i očnih leća. Strugotine kože, peraja i škrga prelivene su na nekoliko kapi vode, te zatim posmatrane mikroskopom. Digestivni trakt smo secirali iz svježe ribe, sadržaj crijeva posmatrali pod binokularnim mikroskopom u Petrijevim šoljama. Prisustvo metacerkarija vrste Diplostomum spathaceum vršeno je nakon izdvajanja očnih leća iz očiju riba, a zatim komprimiranjem izme- đu dva predmetna stakla. Nakon izdvajanja iz sadržaja pojedini paraziti su prosvjetljavani uobičajenim metodama radi determinacije.

Tabela1. Nalaz parazita kod pretraženih riba hidroakumulacije Modrac po sezonama istraživanja Table 1. The finding of parasites in the fish of reservoir Modrac examined by seasons of research Paraziti Proljeće Ljeto Jesen Zima Ukupno Pregled. 40 73 20 14 147 Poz. 9 26 - - 35 Trematodes % 25,71 74,28 - - 85,36 Poz. 2 4 - - 6 Cestodes % 33,33 66,66 - - 14,64

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 308 Isat SKENDEROVIĆ & Avdul ADROVIĆ

REZULTATI RADA I DISKUSIJA Parazitološka istraživanja 19 jedinki šarana i 128 jedinki zela iz hidroakumulacije Modrac tokom perioda istraživanja pokazala su prisustvo parazita tokom proljeća i ljeta. Kod proučavanih jedinki riba tokom jeseni i zime nisu ustanovljeni paraziti (Tabela 1). Ihtioparazitološka istraživanja su pokazala da je od ukupnog broja pregledanih riba (147), pozitivno na prisustvo metilja 35 ili 85,36%, a kod šest jedinki riba ili 14,64% ustanovljene su pantljičare. Od ukupnog broja ustanovljenih trematoda riba jezera Mo- drac, tokom proljeća ekstenzitet infestacija iznosi 25,71%, dok je u ljetnem periodu znatno veći – 74,28%. Ustanovljene vrste helminata pripadaju klasi Trematodes i Cestodes. Trematode Dactylogyrus sp. su iz reda Monogenea i dvije vrste iz reda Digenea: Diplostomum spathaceum i Postodiplostomum cuticola. Kod proučavanih jedinki riba ustanovljene su tri vrste cestoda: Ligula intestinalis, Khawia sinensis i Bothriocephalus acheilognathi. Sve trakavice su endoparaziti lokalizovani u crijevima riba. Prema ihtioparazitološkim pretragama, trakavica Bothriocephalus acheilognathi je ustanovljena u crijevu šarana tokom ljeta, sa intenzitetom infestacije 2. U proljeće i ljeto utvrđeno je prisustvo Khawia sinensis kod zele i šarana, sa ukupnim ekstenzitetom infestacije u ukupnom ihriouzorku 4,87% i slabim stepenom infestacije. Ligula intestinalis je najzastupljenija trakavica u crijevu zele sa ukupnim ekstenzitetom infestacije 7,31%. Analize su pokazale prisustvo ove trakavice kod riba tokom proljeća i ljeta. Parazitološke pretrage su pokazale veći stepen infestacija riba metiljima (Tabela 1). U Tabeli 2 dat je ukupan broj pretra- ženih zela hidroakumulacije Modrac sa procentualnim učešćem metilja po sezonama istraživanja. Parazitološka istraživanja populacija zela su pokazala prisustvo sve tri vrste metilja tokom proljeća i ljeta za istraživani period. Sa Grafikona 1 vidljivo da je infestiranost zela znatno veća tokom ljeta, a manja u proljeće, dok za period jeseni i zime nije konstatirano prisustvo trematoda. Ekstenzitet infestacije Dactylogyrus sp. kod ispitivanih jedinki zele hidroakumulacije Modrac iznosio je 31,42% sa značajnijim učešćem u toku ljeta. Pojedinačno, po vrstama digenea, najviši ekstenzitet infestacije je bio sa Diplostomum spathaceum 57,14%, dok je znatno niži sa Posthodiplostomum cuticola 11,42%, sa jednakim procentualnim učešćem kod ispitivanih riba tokom proljeća i ljeta (Tabela 2). Do sličnih podataka došao je Čanković i sar. (1970) proučavajući sezonsku dinamiku nekih vrsta endohelminata neretvanske mekousne. Ustanovio je maksimalan ekstenzitet invadiranosti riba trematodama u toku ljeta (58,5%), a za vrijeme jeseni i zime se postepeno snižava i narednog proljeća iznosi svega 7,36%. Komarova (1964) ističe da se ribe najčešće invadiraju metiljima tokom proljeća, a infestacija se odražava

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 309 SEZONSKA DINAMIKA HELMINATA riba JEZERA MODRAC tokom proljeće, ljeta i jeseni. Byhovskaja-Pavlovskaja i sar. (1963), pridaju značaj štetnom djelovanju razvojnih oblika digenih trematoda na organizam riba. Isti autori, dajući pregled rasprostranjenosti trematodskih metacerkarija kod raznih vrsta slatkovodnih riba u bivšem SSSR-u, spominju i neke metacerkarije koje su patogene i za ribe i za čovjeka. Vrste reda Monoge- nea žive kao ektoparaziti riba, a neke kao endoparaziti u zadnjem crijevu i mokraćnoj bešici vodozemaca i gmizavaca (Byhovskaja-Pavlovskaja i sar., 1963). Životni ciklus im je prost i odvija se u jednom domaćinu. Jaja ovih parazita u vodi dospijevaju na koži žaba ili riba iz kojih se razvijaju larve koje aktivno ili pasivno migriraju na mjesto svog življenja gdje dostižu svoju polnu zrelost. Kod 11 jedinki šarana tokom proljeća i ljeta utvrđeno je prisustvo samo jedne vrste metilja, Dactylogyrus sp., sa slabim intenzitetom infestacije. Ranije provedena ihtioparazitološka istraživanja (Skenderović i sar., 2010) su pokazala prisustvo Trematoda kod 112 jedinki ili 42,2% od 265 ispitanih jedinki ciprinida hidroakumulacije Modrac. Ustanovljene su tri vrste metilja kod riba: Dactylogyrus sp. (14,5%), Diplostomum spathaceum (16,2%) i Po- sthodiplostomum cuticola (10,9%). Istraživanja su pokazala da je ekstenzitet i intenzitet invazije sa termatodama u toku ljeta znatno veći nego u periodu zime. Najveći broj parazitski pozitivnih ciptinidnih riba je ustanovljen u proljeće i ljeto, tokom jeseni evidentno je manje prisustvo parazita, a najmanje je tokom zime, 14,94%. Ekstenzitet infestacije sa monogeneama kod ispitivanih ciprinidnih riba Prespanskog jezera iznosio je 53,65%, a intenzitet infestacije 6,08 (Stojanovski i sar., 2004). Ukupno, ekstenzitet infestacije di- geneama kod riba iznosio je 68,56%, a intenzitet infestacije je slabog stepena. Prašović (1990) je ustanovio Diplostomum spathaceum kod svih starosnih kategorija šarana na ciprinidnim ribnjacima BiH tokom istraživanog perioda. Prema istraživanjima Jažića, najveća infestiranost 79,2% je bila registrovana kod jednogodišnjih šarana u Saničanima. Navedeni rezultati ukazuju na konstantno prisustvo diplostomijaze šarana na našim ribnjičarstvima. Za petogodišnji period istraživanja Jažić (1995) kod 5.568 šarana različitih starosnih kategorija, na sva tri ribnjačarstva u Bosni i Hercegovini, ustanovio je 21 vrstu parazita. Najveći broj ustanovljenih parazita pripada helmintima, ukupno 14. Pretragama strugotina peraja, kože i škržnih listića šarana na ispitivanim ribnjačarstvima ustanovljeno je 11 vrsta monogenih trematoda, od kojih četiri pripadaju rodu Dactylogyrus, šest rodu Gyrodactylus i jedna vrsta roda Eudiplozon. Za vrste roda Dactylogyrus poznato je da se intenzivno razmnožava pri nižim temperaturama vode, iako je njegov nalaz moguć i pri većim teperaturama, naročito u ljetnim mjesecima. Prema nalazu Ja- žića, najveće prisustvo Dactylogyrusa bilo je u periodu od mjeseca maja do oktobra, što se djelimično poklapa sa našim rezultatima istraživanja, iako

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 310 Isat SKENDEROVIĆ & Avdul ADROVIĆ je riječ o uzgoju riba u kontrolisanim uslovima. Prilikom naših ispitivanja zastupljenost cestoda u ljeto je već 66,66%, a u proljeće procentualno učešće ovih parazita kod proučavanih riba je 33,33%, što odgovara navodima Čan- kovića i sar. (1970). Nalaz cestoda u Crnomorskom slivu je mogo bogatiji nego kod riba u Jadranskom slivu, prema podacima Čankovića i sar. (1968). Cestodama u Crnomorskom slivu bilo je infestirano ukupno 718 riba, a od toga ciprinidnih 65 ili 5,2%, 618 salmonidnih i 35 riba iz ostalih familija. Od cestoda koje parazitiraju kod salmonidnih, ciprinidnih i drugih riba u sva tri sliva, nađen je samo Cyathocephalus truncatus, dok se kod riba iz Jadranskog i Crnomorskog sliva sreću Cyathocephalus laticeps, C. brachycollis, Ligula intestinalis i Proteocephalus torulosus. Kod salmonidnih i nekih drugih riba Bosne i Hercegovine (Rukavina, Delić, 1965) utvrdili su prisustvo 49 vrsta endohelminata, najviše digenih trematoda (20), 10 cestoda, 10 nematoda i 9 vrsta akantocefala. U crnomorskom slivu nađeno je svih 20 vrsta digenih trematoda, svih 10 vrsta cestoda, 8 vrsta nematoda i 8 vrsta akantocefala. Digeni trematodi su bili zastupljeni kod 17,2%, cestodi kod 21,9%, nematodi kod 23,2% i akantocefali kod 21,4% pretraženih riba. Najjači intenzitet infestacija bio je vrstom Cyathocephalus truncatus. Proučavajući zastupljenost parazita kod riba, Jažić (1995) je utvrdio da su uzročnici trakavičavosti šarana na ispitivanim ribnjačarstvima vrste Khawia sinensis i Bothriocephalus acheilognathi. Khawia sinensis je za razliku od druge vrste registrovana u veoma niskom postotku infestiranosti od 0,3% u mlađa i 0,9% u jednogodišnjih šarana. Za razliku od navedene vrste, Bothriocephalus acheilognathi je ustanovljen u ve- ćem postotku kod šarana svih uzgojnih kategorija, naročito tokom ljetnih mjeseci. Tabela 2. Nalaz trematoda kod pretraženih zela hidroakumulacije Modrac po sezonama istraživanja Table 2. The finding of trematodes in examined zels of reservoir Modrac examined by seasons of research

Proljeće Ljeto Jesen Zima Ukupno Paraziti Pregled. 34 60 20 14 128 Poz. 3 8 - - 11 Dactylogyrus sp. % 27,27 72,72 - - 31,42 Diplostomum Poz. 5 15 - - 20 spathaceum % 25,00 75,00 - - 57,14 Posthodiplostomum Poz. 1 3 - - 4 cuticola % 25,00 75,00 - - 11,42 Poz. 9 26 - - 35 Ukupno % 25,71 74,28 - - 100,00

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 311 SEZONSKA DINAMIKA HELMINATA riba JEZERA MODRAC

Posthodiplostomum cuticola

Bothriocephalus Ligula intestinalis acheilognathi

80 70 60 50

% 40 30 20 10 0 Proljeće Ljeto Jesen Zima

Dactylogyrus sp. Diplostomum spathaceum Posthodiplostomum cuticola

Grafikon 1. Komparativni prikaz trematoda kod jedinki zela hidroakumulacije Modrac po sezonama istraživanja Graph 1. Comparative study of trematodes in zel of the reservoir Modrac examined by seasons of research

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 312 Isat SKENDEROVIĆ & Avdul ADROVIĆ

ZAKLJUČAK Tokom ihtioparazitoloških istraživanja jedinki šarana i zele utvrđeno je prisustvo helminata klase Trematodes i Cestodes. Ustanovljene su tri vrste trematoda: Dactylogyrus sp., Diplostomum spathaceum i Postodiplostomum cuticola i tri vrste cestoda: Ligula intestinalis, Khawia sinensis i Bothrio- cephalus acheilognathi. Istraživanja su pokazala da je ekstenzitet trematodama i cestodama u toku ljeta znatno veći nego u periodu proljeća, a prisustvo ovih parazita u jesen i zimu nije utvrđeno kod proučavanih jedinki riba. Ligula intestinalis je najzastupljenija trakavica u crijevu zele sa ukupnim ekstenzitetom infestacije 7,31%. Najviši ekstenzitet infestacije je bio sa Dactylogyrus sp. 57,81% kod šarana i Diplostomum spathaceum 57,14% kod zele.

Literatura Adrović A. 2007. Biodiverzitet i ekološke osobenosti ihtiopopulacija hidroakumulacije Modrac. Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Tuzli, Tuzla: 110-111. Byhovskaja-Pavlovskaja I. i sar. 1962. Opredelitelj parazitov presnovodnyh ryb SSSR, Moskva – Leningrad: 199-201. Byhovskaja-Pavlovskaja I. E., Petruševskij G. K. 1963. Rasprostranenie ličinok trematod u ryb SSSR, Parazit. Sb. 21: 140-202. Čanković M., Kiškarolj M., Kosorić Đ. 1970. Ispitivanja sezonske dinamike nekih vrsta endohelminatima neretvanske mekousne (Salmothymus obtusirostris oxyrhynchus Steind.) iz rijeke Bune. Ichthyologia, Sarajevo, Vol. 2, No. 1: 31-36. Jažić A. 1995. Parazitofauna šarana i njen epizootiološki značaj na ribnjačarstvima u Bosni i Hercegovini. Doktorska disertacija, Sarajevo: 78-98. Komarova T. I. 1964. Sezonnaja dinamika geljmintofauni nekatorih vidov ryb delty Dnipra. Nauk. Zap. KDU; t. 13, vip.16: 87-94. Prašović S. 1990. Istraživanja mikromorfoloških promjena u očima ciprinidnih riba uzrokovane metacerkarijama roda Diplostomum. Magistarska radnja, Sarajevo: 60. Rukavina J., Delić S. 1965. Endohelminti salmonidnih i nekih drugih riba u Bosni i Hercegovini. Veterinaria, Sarajevo 14(3): 289-294.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 313 SEZONSKA DINAMIKA HELMINATA riba JEZERA MODRAC

Stojanovski S., Kulišić Z., Baker R., Hristovski N., Cakić P., Hristovski, M. 2004. Fauna of monogenean Trematodes – parasites of some cyprinid fishes from lake Prespa (Macedonia). Acta Veterinaria, Beograd, Vol. 54. No. 1: 73-82. Skenderović I., Adrović A., Terzić R. 2010. Ispitivanje sezonske dinamike ustanovljenih trematoda kod ciprinidnih riba hidroakumulacije Modrac. Rizici i eko-bezbednost u postmodernom ambijentu (I naučno-stručna konferencija sa međunarodnim učešćem), Novi Pazar: 41-46.

Rukopis primljen/Manuscript received: 30. 1. 2011. Rukopis prihvaćen/Manuscript accepted: 30. 7. 2012.

314 Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine Aкадемија наука и умјетности Босне и Xерцеговине Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina Međunarodni naučni skup „Struktura i dinamika ekosistema Dinarida – stanje, mogućnosti i perspektive“ International Conference „STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES – STATUS, POSSIBILITIES AND PROSPECTS“ 15-16. juni/June 2011, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina Posebna izdanja/Special Editions CXLIX Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka Department of Natural Sciences and Mathematics Zbornik radova/Proceedings 23, 315-329.

ISBN: 978-9958-501-81-4 2012 DOI: 10.5644/proc.eco-03.24 Uticaj eksploatacije na diverzitet autohtonih vrsta Bosne i Hercegovine IMPACT OF THE EXPLOITATION on diversity of native species of Bosnia and Herzegovina

Aljoša DIZDAREVIĆ, Aida DŽANIĆ, Zlata GRABOVAC, Azra KADRIĆ, Irma MAHMUTOVIĆ Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Sarajevu, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina e-mail: [email protected]

SAŽETAK Smanjenje biodiverziteta autohtonih vrsta predstavlja problem koji okupira najširu javnost. Bosna i Hercegovina (BiH) karakteriše se iznimnom genetičkom, specijskom i ekosistemskom raznolikošću, a na prostoru Evrope je među najvi- šim stepenima endemičnosti. Raznolikost lokalne flore i faune BiH smanjuje se djelovanjem različitih priti- saka nacionalnog i globalnog nivoa. Faktori koji dovode do smanjenja diverziteta su, između ostalog: neodrživo korištenje resursa, sječa šume, lov i krivolov i neo- drživo sakupljanje privredno važnih vrsta. Diverzitet vrsta u BiH pokazuje trend smanjenja, iako je BiH potpisnica više međunarodnih konvencija o zaštiti biodiverziteta. Razlog tome je nedostatak adekvatnog zakonodavnog okvira i referentnih institucija, kao i neosviještenost stanovništva o posljedicama prekomjerne eksploatacije autohtonih vrsta.

Ključne riječi: autohtone vrste, biodiverzitet, Bosna i Hercegovina, endemične vrste, lov i krivolov, zakonska regulativa eksploatacijA I diverzitet autohtonih vrsta BiH

ABSTRACT Reduction of biodiversity of indigenous species is a problem that occupies the general public. Bosnia and Herzegovina (B&H) is reflected in an extraordinary genetic and ecosystem diversity, and also the diversity of species. Our country has the highest degree of endemism in Europe. Diversity of local flora and fauna in B&H decreases as a result of various pressure of national and global level. Factors that lead to the reduction of diversity, among the other things are: the unsustainable use of resources, deforestation, hunting, poaching and unsustainable collec- tion of economically important species. Species diversity in B&H shows reducing potential. Although Bosnia and Her- zegovina has signed several international conventions of biodiversity protection. Reason for this is lack of a legal framework and adequate institutions, as well as the lack of people´s awareness of consequences overexploitation native species.

Key words: biodiversity, Bosnia and Herzegovina, endemic species, hunting and poaching, legislation, native species

UVOD

Biodiverzitet Bosne i Hercegovine Teritorija Bosne i Hercegovine, kao i cijeli Balkanski poluotok, odlikuje se izuzetnim genetičkim, specijskim i ekosistemskim diverzitetom koji je svrstava u jedan od najznačajnijih centara biološke raznovrsnosti, ne samo u Evropi nego i čitavoj sjevernoj hemisferi. Visok stepen endemičnosti i reliktnosti daje ovoj zemlji veliki značaj na nivou globalne biološke raznolikosti. Na geografski malom prostoru egzistira više razvojnih endemičnih centara u kojima se i danas odvijaju procesi nastajanja novih vrsta. Poseb- nu specifičnost predstavljaju brojni kanjoni i klisure rijeka. Ispod najviših vrhova planina, u području cirkova, nalaze se i centri razvoja glacijalne flore i faune, kao osobiti dokazi procesa glacijacije nakon ledenog doba na Balkanskom poluotoku. Dosadašnjim istraživanjima utvrđeno je da floru cijanobakterija i algi čini 1457 vrsta diferenciranih u 217 rodova. Floru vaskularnih biljaka čini 565 vrsta mahovina, 71 vrsta papratnjača i 4498 vrsta sjemenjača. U okviru ovoga konstatovan je veliki broj endemskih i resursno važnih vrsta. Faunu kičmenjaka čini 119 vrsta riba, 20 vrsta vodozemaca, 38 vrsta gmazova, 326 vrsta ptica i 85 (+2) vrsta sisara. Najveći stepen endemizma je utvrđen kod riba i gmizavaca. U okviru faune utvrđeno je 39 endemičnih vrsta. Fauna beskičmenjaka, kao i fungija Bosne i Hercegovine

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 316 Aljoša DIZDAREVIĆ, Aida DŽANIĆ, Zlata GRABOVAC, Azra KADRIĆ & Irma MAHMUTOVIĆ je neistražena, tako da relevantnih podataka iz ovih oblasti nema (Pregled i stanje biološke i krajobrazne raznolikosti Bosne i Hercegovine 2008). U ovom prilogu prezentiran je pokušaj prikaza trenutnog stanja biodiverziteta autohtonih vrsta Bosne i Hercegovine. Neracionalna eksploatacija prirodnih resursa, deforestacija i izlov su samo neki od faktora koji dovode do iščezavanja vrsta i staništa (Izvještaj o statusu okoliša za Bosnu i Herce- govinu 2008)

Opće karakteristike istraživanog područja Bosna i Hercegovina je smještena u srcu jugoistočne Evrope, na Balkan- skom poluotoku. Zauzima ukupnu površinu od 51.129 km2. Graniči sa Hr- vatskom na sjeveru i zapadu, Srbijom i Crnom Gorom na istoku (Sirotković, 1990). Reljef BiH veoma je heterogen, kako po izgledu, tako i po starosti i na- činu postanka. Najveći dio reljefa BiH čine planine različite visine (niske, srednje i visoke). Ostali dio je ravničarski, a čine ga dijelovi Panonske nizije, velikih kotlina i riječnih dolina, kao i uzak pojas Jadranskog primorja. Ra- zličit izgled i odlike reljefa rezultati su duge geološke historije. U uzdignute dijelove reljefa spadaju planine, a u spuštene kotline, duboke riječne doline. Tektonske procese pratila je često i snažna vulkanska aktivnost, pa razlikujemo površinske i podzemne oblike vulkanskog reljefa. Nekadašnju vulkansku aktivnost pratilo je stvaranje ležišta ruda metala. Značajnu ulogu za stvaranje kraških polja, pored kraškog, imaju i tektonski procesi. Kraški oblici reljefa posebno su razvijeni u Dinarskom prostoru. Najpoznatija kraška polja u BiH su: Livanjsko, Popovo, Gatačko, Nevesinjsko, Kupreško i Glamočko polje. U najznačajnije podzemne kraške oblike ubrajamo pećine i jame. Najpoznatije pećine u BiH su: Vjetrenica kod Zavale u Popovom polju, Glavičanska kod Foče, Orlovačka kod Pala (Sirotković, 1990). S obzirom na specifičan geografski položaj i reljef, klima Bosne i Herce- govine je dosta složena i mogu se razlikovati tri zasebna dijela: mediteranska klima na jugozapadu, kontinentalno-planinska klima, odnosno alpska u srednjem dijelu i umjereno kontinentalna na sjeveru zemlje. Tla u Bosni i Hercegovini se dijele na dvije velike grupe: automorfna, koja su najrasprostranjenija, i hidromorfna tla (Sirotković, 1990).

MATERIJAL I METODE Materijal korišten u ovom radu prvenstveno je dobiven od nevladinog sektora, tj. brojnih ekoloških sekcija, udruženja, lovačkih društava i udru-

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 317 eksploatacijA I diverzitet autohtonih vrsta BiH

ženja za zaštitu životinja. Također velika podrška i izniman broj informacija o eksploataciji su dobiveni od Carine RH, koja je ustupila arhivske podatke o krijumčarenju vrsta iz Bosne i Hercegovine. Ostali komparacij- ski podaci su dobiveni iz Prvog izvještaja Bosne i Hercegovine za Konven- ciju o biološkoj raznolikosti: Bosna i Hercegovina – zemlja raznolikosti, Sarajevo 2008; Prvog nacionalnog izvještaja o implementaciji konvencije Ujedinjenih nacija o borbi protiv dezertifikacije i degradacije zemljišta u Bosni i Hercegovini 2007. Podaci su također dobiveni iz Federalnog mini- strastva okoliša i turizma, Ministarstva za prostorno uređenje, urbanizam, građevinarstvo i ekologiju RS, Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva FBiH, Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva RS, Uprave za indirektno oporezivanje BiH, Zemaljskog muzeja BiH, Prirod- no-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, stručne literature iz ove oblasti i korištenjem interneta. U Bosni i Hercegovini nakon završetka rata nije izvšena invertarizacija flore i faune, kao ni drugih resursno važnih komponeti ekosistema. Pretpo- stavlja se da je stvarna biološka raznolikost mnogo veća u odnosu na po- stojeće podatke. Unatoč visokoj raznolikosti prirode u Bosni i Hercegovini, mnoge njene komponente su izrazito ugrožene. Crveni popis ugroženih biljnih i životinjskih vrsta nije urađen za Bosnu i Hercegovinu, tako da nema za- štićenih i strogo zaštićenih divljih vrsta u skladu sa odgovarajućim međuna- rodnim propisima (Bernska konvencija, Direktive o pticama i staništima), a ukoliko postoje zakonski okviri, slabo se primjenjuju. Kolika je stvarna šteta od ekspolatacije autohtonih vrsta, vjerovatno nikada neće biti utvrđeno.

REZULTATI I DISKUSIJA Ekspoatacija autohtonih vrsta Bosne i Hercegovine se dešava na različi- tim nivoima. Negativan uticaj eksploatacije na autohtone vrste BiH ogleda se kroz eksploataciju i konverziju staništa te nestanak biljnih i životinjskih vrsta, što vodi ka ukupnom smanjenju biodiverziteta.

Poljoprivreda ekstenzivnog i ekpanzivnog tipa Poljoprivredne površine u Bosni i Hercegovini zauzimaju oko polovine ukupne zemljišne površine Bosne i Hercegovine i iznose 2,5 milona ha, od čega je oko 1,5 milion ha obradivih površina i oko 1 milion ha oranica, 100.000 ha voćnjaka i vinograda i 850.000 ha planinskih pašnjaka (Hod-

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 318 Aljoša DIZDAREVIĆ, Aida DŽANIĆ, Zlata GRABOVAC, Azra KADRIĆ & Irma MAHMUTOVIĆ ge & Grbin, 2000). Kvantitativni pokazatelji o razmjerama ovoga resursa pokazuju da u Bosni i Hercegovini po jednom stanovniku dolazi 0,36 hektara obradivih površina, što je svrstava u red zemalja prosječno bogatih ovim prirodnim resursom. Dalje širenje poljoprivrednih površina na račun prirodnih ekosistema bilo bi krajnje nepoželjno u pogledu očuvanja već narušenog biodiverziteta naše zemlje. Pored toga, neselektivna upotreba savremenih agrotehničkih metoda i pesticida dovodi do fizičkog, hemij- skog i biološkog zagađenja poljoprivrednih zemljišta. Naša zemlja je jedna od najnerazvijenih u regionu po pitanju poljoprivrede, ali i ovdje postoje primjeri konverzije staništa u poljoprivredne površine. Prema podacima koji su ustupljeni od strane nevladinih organizacija širom Bosne i Herce- govine, većina strateški važnih staništa je konvertovana u voćnjake, manja poljoprivredna zemljišta i bašte. Najveći razlog za zabrinutost predstavlja širenje poljoprivrednih zemljišta u područje kraških polja (5-6%) i zapadne Bosne i Hercegovine koje su nastale kao rezultat nataloženog zemljišta, deforestacije i sječe šuma, neodgovarajućeg poljoprivrednog upravljanja itd. (Ministrastvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede 2007). Ekstenzivna ispaša dovodi do negativne antropozoogene selekcije travnatih ekosistema koji se tom prilikom suštinski mijenjaju u pogledu florističko-faunističkog sastava, a s tim u vezi i u pogledu strukture i funkcije. Ekstezivna ispaša je naročito izražena u kontaktnim zonama iznad gornje šumske granice i livada, inače poznata po bogatstvu endemičnog i ljekovitog bilja. Ovakav uticaj ima negativne efekte na ekosisteme i predstavlja direktnu opasnost od nestanka, koje je popraćeno erozijom zemljišta i nitrifikacijom. Ovi procesi ubrzavaju proces osiromašenja florističkog i faunističkog sastava pašnjačkih ekosistema (Feletar 1973). Krčenje i spaljivanje primarne vegetacije na Balkanskom poluotoku je česta pojava koja se praktikuje s ciljem povećavanja pašnjaka. U Bosni i Hercegovini je to najčešće slučaj u Srednjoj Bosni. Na ovaj način se eksploatišu šumski ekosistemi te nastaju sukcesije koje doprinose nestanku vrsta sa tog područja.

Šumarstvo Šume i šumska tla u BiH zauzimaju 2.709.769 ha (oko 53% teritorije), od čega su šume 2.209.732 ha (oko 43%), a goleti 500.037 ha (oko 10%). Eksploatacija šuma u BiH je generalno niska, ali je „mjestimično neum- jerena“ (Pregled i stanje biološke i krajobrazne raznolikosti Bosne i Herce-

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 319 eksploatacijA I diverzitet autohtonih vrsta BiH govine 2008). Sa osam kilometara šumskih puteva – 1000 ha teritorije, BiH je ispod evropskog prosjeka. Nedavni rat i neuređen razvoj koji je posljedica rata rezultirali su velikim štetama na svim nivoima privrede i okoliša. U određenim područjima aktivnosti nezakonite sječe šume su dovele do ogoljavanja i degradacije zemljišta, što je dovelo do pojave mnogih bolesti i šumskih požara. Veliki dio bosanskohercegovačkih šuma je pod minama, što ima za posljedicu nemogućnost provođenja aktivnosti zaštite šuma i mjera restauracije. Konačan rezultat je predstavljen činjenicom da je ugrožena održivost upravljanja šumskim resursima i stabilnost šumskih ekosistema. Šumarstvo u BIH je različito regulisano u dva entiteta. U RS-u, Zakon o šumama usvojen je 1994. godine (amandmani i izmjene Zakona su usvojeni u maju 2002. godine). U FBiH, Zakon o šumama usvojen je 2002. godine. FBiH ima šest zaštićenih šumskih područja (Trebević, Prenj, Igman-prašu- ma, Hutovo Blato i Blidinjsko jezero), dok RS ima zaštićena područja koja uključuju dva nacionalna parka (Sutjeska i Kozara) i dva stara prašumska rezervata (Janj i Lom) (Pregled i stanje biološke i krajobrazne raznolikosti Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina – zemlja raznolikosti 2008). Od mnogobrojnih djelatnosti u šumarstvu, prije svega totalne i sanitarne sječe, kao i uređenje šuma, mogu imati negativne efekte na biodiverzitet, posebno u zaštićenim dijelovima prirode. Podaci dobiveni iz entitetskih ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede ukazuju na to da se pri sječi šuma koristi nekoliko metoda: totalna sječa šume i sanitarna sječa šume. Poseban problem predstavlja i nelegalna sječa šume, koja je sve češća. Naročit problem je i sam pristup šuma- ma. Usljed relativno rijetkih šumskih puteva (oko 7 metara/ha), prekomjerna sječa šume se dešava u područjima koja su pristupačna, a tamo gdje je pristup ograničen, i sječa šume je ograničena. Ovo je dovelo do značajnog smanjenja šumskog fonda i degradacije šumskih ekosistema u većini pristu- pačnih područja. Ova područja su također često podložna šumskim požari- ma i najezdama insekata jer su tokom prošle decenije suše bile češće. Šume u Bosni i Hercegovini najviše štete trpe upravo zbog neadekvatnog sistema upravljanja, kao i zbog nedostatka mjera zaštite i uzgoja kultura. U komer- cijalnom šumarstvu postoje nedovoljni kapaciteti za proizvodnju sjemena i biljaka, pošumljavanje i aktivnosti šumogojstva. Totalna sječa šume neposredno dovodi do dugoročnog uništavanja sta- ništa šumskih vrsta i zamjene sekundarnim ekosistemima, koji se odlikuju veoma smanjenom produkcijom i malim diverzitetom flore i faune. Na ovaj način se veći ili manji kompleksi šuma rasparčavaju (fragmentiraju) na veći broj manjih dijelova među kojima je otežana, a u nekim slučajevima i one-

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 320 Aljoša DIZDAREVIĆ, Aida DŽANIĆ, Zlata GRABOVAC, Azra KADRIĆ & Irma MAHMUTOVIĆ mogućena komunikacija. Totalne sječe se ostvaruju prije svega u brdsko-planinskim regionima, zatim u prirodnim šumama aluvijalnih ravni ravničar- skih krajeva, dok su mediteranske šume česmine u najvećoj mjeri uništene još u prethodnim vijekovima. Nedavni primjer totalne sječe šume zabilježen je u augustu 2010. godine na planini Bjelašnici, kod „Kotlova“, kod turistič- ki poznate i jako značajne, tzv. „Josipove staze“, gdje je totalna sječa dovela do potpune degradacije i izmjene pejzaža. Da ovakav tip sječe nije adekvatno rješenje na ovome području, govori podatak da se nedugo nakon toga u Kantonu Sarajevo dogodilo zagađenje vode za piće kao i zagađenje izvorišta Vrelo Bosne. Potrebno je naglasiti da se ovdje nije radilo o nelegalnoj sječi, nego o firmama koje gazduju ovim područjem. Sanitarna sječa šume jedan je od vidova negativnih uticaja na šumske ekosisteme, posebno u zaštićenim šumskim zonama i nacionalnim parkovima. Uklanjanjem zdravih i tzv. zaraženih stabala iz starih i očuvanih šum- skih ekosistema odnosi se dragocjena biomasa i remete se stabilne trofičke i uopšte cenotičke veze na kojima počiva stabilnost ekosistema. Negativni efekat prorijeđenih i sanitarnih sječa u očuvanim šumskim ekosistemima u prvom momentu nije vidljiv, ali će se on ispoljiti vrlo brzo, pogotovo ako se ovakve šumarske aktivnosti intenziviraju. Primjer nestručnoga gazdovanja i upravljanja šumskim resursima dat je npr. za područje planine Trebević, kada je sasječeno više od 500 m3 šume pod isprikom da je šumu tog prostora neophodno obnoviti (Eko akcija 2010, lična predaja). Treba naglasiti da se ni ovdje ne radi o nelegalnoj sječi nego o firmama koje gazduju ovim područjem. Iz Republike Srpske dobili smo podatak da je jedan od zadataka preduzeća u 2010. godini bio upravo sanacija posljedica elementarne nepogode u cilju sprječavanja dalje štete kroz pojavu biljnih bolesti i insekata. U toku ove godine izvršena je sanitarna sječa. Ukupno na nivou preduzeća do kraja oktobra 2010. posječeno je 94.205 km3 četinara i 25.771 km3 lišćara. Sanitarne sječe realizovane u četinarskim sastojinama, izražene procentualno u odnosu na planirano za 2010. godinu, najveće su u sljedećim šumskim gazdinstvima: „Sjemeć“ Rogatica 16%, „Romanija“ Sokolac 12%, „Visočnik“, Han Pijesak 21% i „Gorica“ Šipovo 17%. Sanitarne sječe realizovane u lišćar- skim sastojinama, izražene procentualno u odnosu na planirano za 2010. godinu, najveće su u ŠG „Birač“ Vlasenica 5% i „Gradiška“ Gradiška 5% (NVO Aurora 2010, lična predaja). Poseban problem u očuvanju šumskog genofonda je sječa i veoma starih stabala čija se starost procenjuje na više stotina, a u ekstremnim slučajevi- ma i preko 1.000 godina. Sječe starih stabala najčešće se vrše pod izgovorom da su stabla prestara i oboljela, dok je stvarni razlog velika drvna masa koja je

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 321 eksploatacijA I diverzitet autohtonih vrsta BiH sadržana u stablima. Uklanjanjem ovih stabala nepovratno se gube unikatni ili bar rijetki genotipovi u okviru svake vrste naše dendroflore. Nelegalna sječa jedan je od najvećih problema s kojim se Bosna i Herce- govina bori. Brojni su uzroci ovog problema koji sve više zaokupljaju javnost naše zemlje. U posljednjih pet godina doneseni su brojni zakoni i mjere, koji nisu doveli do poboljšanja trenutnog stanja. Iz firme „Šume Sarajevo“ dobili smo informaciju da je nelegalnoj sječi uzrok prije svega nezaposle- nost stanovništva u Bosni i Hercegovini. Samo u Unsko-sanskom kantonu su čuvari na zaštiti šume podnijeli 657 prekršajnih i 249 krivičnih prijava. Iz ovog kantona naglašavaju da je najveći postotak eksploatacije šume i naj- ugroženije područje upravo na tromeđi općina Bosanski Petrovac, Bosan- ska Krupa i Bihać (NVO Eko herc 2010, lična predaja). Kao drugo ugrože- no područje navodi se područje međuentitetskog razgraničenja sa RS-om, a odnosi se na područje Ključa i Sanskog Mosta. Izuzetno zabrinjavajući podaci o nelegalnoj sječi na strateškim potezima iznad izvorišta vode, dobiveni su iz nevladinog sektora Tuzlanskog kantona. Kao najgori primjer organizovane nelegalne sječe navodi se primjer iz tuzlanskog naselja Molu- he, koja je počela još 1993, a nastavlja se i danas sa još većom okrutnošću šumokradica. Šume se sistematski uništavaju na potezu od Drežnika do Ciljuga u Moluhama. Iz RS-a su dobiveni podaci da je kriminalna grupa drvosječa na teritoriji Sitnica u Mokrom „opustošila“ 9.123 km3 drveta, koje se nalazi u okviru Šumskog gazdinstva Jahorina. Važno je napomenuti da je ova grupa napravila ekocid, ostavivši pri tome šest hiljada panjeva iza sebe. Nevladine organizacije na prostoru kantona Sarajevo su ukazale da se na potezu Žuč-Jošanica vrši nelegalna sječa drveta. Ovo područje je minirano tokom rata, ali neobjašnjivim okolnostima nestalo je više od 50% šumske površine koja je nekad pokrivala ovaj dio Kantona Sarajevo.

Rudarstvo Kamenolomi se nalaze u mnogim klisurama koje su centri biodiverziteta i predstavljaju ekskluzivna staništa reliktnih i endemičnih vrsta, kao i reliktnih polidominantnih ekosistema. Eksploatacija kamena je u potpunosti neprimjerena, ne samo zbog uzne- miravanja živog svijeta bukom, povremenim eksplozijama i česticama kame- ne prašine, već i zbog direktnog ugrožavanja ekosistema i predjela. Kameno- lomi u Bosni i Hercegovini predstavljaju važno resursko sredstvo, koje nije obnovljivo. Kamenolomi se najčešće nalaze ispod nekog ekosistema koji je

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 322 Aljoša DIZDAREVIĆ, Aida DŽANIĆ, Zlata GRABOVAC, Azra KADRIĆ & Irma MAHMUTOVIĆ prethodno potrebno kompletno uništiti. Prema podacima dobivenim iz nevladinog sektora danas postoji oko 200 nelegalnih kamenoloma (NVO Eko tim 2010, lična predaja). Kameni agregati koji se vade su: krečnjak, kvarcni pijesak, dolomit, barit, boksit, crveni boksit, diabaz, magnezit, dacit, gabro, gabrodiorit, kvarcdiorit i škriljci. Većina ovih iskopina se prodaje u bescije- nje, u zemlje regiona. Podaci koji su ustupljeni od nevladine organizacije iz Hercegovine govore da u ovom regionu postoji veliki broj divljih kamenoloma, koji nakon zatvaranja postaju deponije smeća i izvorišta mnogobrojnih bolesti. Ovim je i sam pogled geografske slike Herecegovine u potpunosti izmijenjen. Vjerovatno najveći uticaj na biodiverzitet i najveća ekspoatacija jeste eksploatacija „crnog zlata“ – uglja. Glavni problem predstavljaju deponije ja- lovine i pepelišta koje imaju uticaj na biodiverzitet okoliša. Ona se obično formiraju na obradivom zemljištu i ugrožavaju direktno ili indirektno izvor- ni diverzitet čitavog područja. Rezerve uglja u Bosni i Hercegovini su proci- jenjene na oko 10 biliona tona (Izvještaj o statusu okoliša za Bosnu i Herce- govinu 2008). Rezerve su uglavnom locirane u tri bazena: Tuzla, Ugljevik i Gatačko polje. Preko 80% trenutne proizvodnje dolazi iz ovih bazena. Samo se vade lignit i mrki ugalj. Rudnici su razvijeni iz dva razloga: snabdijevanje termoelektrana ugljenom i snabdijevanje šireg tržišta, uključujući i izvoz. U posljednjih pet godina otvaraju se novi rudnici u Bosni i Hercegovini. Najveći negativni uticaj dolazi od buke, deponija i prašine koji u potpunosti mogu promijeniti sliku ekosistema te osiromašiti dato područje. Veliki problem pretjerane eksploatacije je jako niska cijena ove vrijedne rude i neu- ređeni odnosi sa zemljama iz regiona. Podatke o nelegalnom eksploatisanju ove rude dobili smo iz nevladinog sektora koji navode da se u Tuzlanskom kantonu vrši nelegalna eksploatacija uglja, na lokalitetima Brgule-Mihatovići i Korjenjača-Čanići (NVO Centar za ekologiju i energetiku 2010, lična predaja). Naročito je izraženo i eksploatisanje pijeska i šljunka iz rijeka Bosne i Hercegovine. Opsežni tzv. hidromelioracioni radovi mjestimično izazivaju značajne negativne efekte mijenjajući autentični hemizam voda, čime se gubi diverzitet akvatičnog živog svijeta prilagođenog na specifične uslove. Uspo- ravanje voda i oplićavanje usljed uspora omogućuje pojačano zagrijavanje i gubitak rastvorenog kiseonika, što lokalno i povremeno dovodi do pomora akvatičnih životinja. Prema podacima Ministarstva za poljoprivredu, šu- marstvo i vodoprivredu RS, najviše nelegalnih vađenja šljunka se odvija na strateški važnim rijekama Ukrini, Bosni i Vrbasu. Podaci iz FBiH dobiveni su od nevladinog sektora koji tvrde da je najgora situacija na rijeci Savi, jer

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 323 eksploatacijA I diverzitet autohtonih vrsta BiH su tamo neriješeni odnosi sa RS-om. Na pojedinim djelovima ova je rijeka potpuno promijenila svoj oblik. Rijeka Neretva, Una i nekolicina manjih rijeka također nisu pošteđene.

Turizam i rekreacija Razvoj ove ljudske djelatnosti u direktnoj je vezi sa očuvanjem prirode, ekosistema i predjela. Dvije oblasti naše zemlje, primorska i planinska, posebno su pogođene razvojem turizma. Najjači negativni efekti turizma na biodiverzitet su zagađivanje voda te izgradnja i upotreba infrastruktura. Izgradnjom infrastruktura degradira se vegetacija u primorju i alpskim i subalpskim predjelima, što dovodi do konverzije zemljišta. Kao primjer nestručnog upravljanja turističkim zonama je apartmansko naselje Bjelaš- nica – Babin Do. Konverzijom staništa otišli su u nepovrat vrijedni planinski pašnjaci, a neadekvatnom infrastrukturom također je zagađeno i zemljište. Drugi primjer neadekvatnog razvoja turizma je razvoj Nacional- nog parka „Una“ koji trenutno nema nikakvu institucionalnu, niti zakon- sku regulativu. Na Mediteranu, deponije smeća uništavaju jedini preostali fragmentirani mediteranski ekosistem, a mediteransko područje Bosne i Hercegovine je u potpunosti degradirano i pretvoreno u turistički centar.

Lov i ribolov Lov i ribolov koji se obavljaju tajno, nekontrolisano, masovno i neselek- tivno, predstavljaju jedan od značajnijih negativnih antropogenih uticaja na živi svijet, prije svega na vrste koje ne pripadaju kategoriji „lovne i ri- bolovne divljači“. Ubijanjem ptica grabljivica, ali i predatorskih vrsta (npr. insektivornih ptica kakva je većina predstavnika naše ornitofaune, sitnih karnivornih i insektivornih sisara) direktno doprinosi poremećaju različitih ekosistema s obzirom na ključnu ulogu grabljivica u regulisanju brojnosti herbivornih vrsta glodara i insekata (Kotrošan et al., 2004). Naročit problem u Bosni i Hercegovini prestavlja krivolov. Trenutno Za- konom o lovu, kako u FBiH, tako i u RS-u, zakonom je zabranjeno ubijati: srne (FBiH, lov samo u sezoni), mrke medvjede (dozvoljen lov u FBiH u sezoni), obične jelene (FBiH, lov samo u sezoni), jelene lopatare (FBiH, lov samo u sezoni), divokoze, muflone, zečeve (FBiH, lov samo u sezoni), puho- ve (FBiH, lov tokom cijele godine), nutrije (FBiH, lov tokom cijele godine), dabrove, mungose, vidre, risove, vjeverice, koke velikog tetrijeba, male te-

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 324 Aljoša DIZDAREVIĆ, Aida DŽANIĆ, Zlata GRABOVAC, Azra KADRIĆ & Irma MAHMUTOVIĆ trijebe i njegove koke, koke šumske jarebice, čaplje (osim sive čaplje), rode, labudove, supove-lešinare, orlove, škanjce, eje, lunje, sokolove, nesite, sive ždralove, jastrebove, droplje, liske (osim crne liske), žalarke, prutke, mulja- če, vivake pozvizdače, pomornike, galebove, čigre, kirgiske sađe, sove, ronce, vrance, gnjurke, pljenore, galice, čolice i galice crvenokljune (Zakon o lovu FBiH, RS, 2006, 2009). Gazdovanje lovištima zapravo je uređeno tako da se svako lovačko udruženje brine o određenoj teritoriji. U okviru porodice pasa /Canide/ u Bosni i Hercegovini nalazi se više vrsta od kojih je najbrojnija lisica /Vulpes vulpes Linnaues, 1758/, u smanjenom broju vuk /Canis lupus Linnaues, 1758/ i šakal /Canis aureus Linnaues, 1758/. Pred potpunim istrebljenjem lovom i krivolovom su izuzetno korisne životinje kao što su jazavac /Meles meles Linnaues, 1758/, vidra /Lutra lutra Linnaues, 1758/, kuna zlatica /Martes martes Linnaues, 1758/, tvor /Muste- la putorius Linnaues, 1758/, hermelin /Mustela erminea Linnaues, 1758/ i lasica /Mustela nivalis Linnaues, 1766/ (zbog skupocjenog krzna). Reliktna voluharica /Dinaromys bogdanovi Martino & Martino, 1922/ obitava samo na Trebeviću. Teško je ugrožena i jelenska divljač sa Dinarida, koja je po kvaliteti trofeja na prvom mjestu u svijetu. Jelen /Cervus elaphus Linnaues, 1758/, srna /Capreolus capreolus Linnaues, 1758/ i medvjed /Ursus arctos Linnaues, 1758/ su divljač na rubu istrebljenja na području Bosne i Herce- govine. Ugrožena divokoza /Rupicapra rupicapra Linnaues, 1758/ naseljava visokoplaninske predjele. Prava prirodna rijetkost i vrijednost u planinskim šumama, zbog bezobzirnog tamanjenja, danas su veliki tetrijeb /Tetrao uro- gallus Linnaues, 1758/, mali tetrijeb /Lyrurus tetrix Linnaues, 1758/ i jarebica /Alectoris graeca Meisner, 1804/. Naročito ugrožene i na rubu istrebljenja su nutrija /Myocastor coypus Molinia, 1782/ i mungos /Herpestes auropunctatus Hodgson, 1836/ (Društvo za zaštitu životinja NOA 2010, lična komunikacija). (Ugrožene vrste divljači u Bosni i Hercegovini, 2006). Veliki broj vrsta nestaje zbog fragmentacije staništa, što je slučaj sa zečevima /Lepus euro- paeus Pallas, 1778/, puhovima /Glis glis Linnaues, 1766/ i vjevericama / Sciurus vulgaris Linnaues, 1758/. Posebna pažnja se ponovno posvećuje in- troduciranoj vrsti dabra /Castor fiber Linnaues, 1758/ koji je istrijebljen sa područja Bosne i Hercegovine. Mnogobrojne nevladine organizacije i lovačka društva priložili su veliki broj informacija o krivolovu u Bosni i Hercegovini. Najupečatljiviji primjer krivolova je primjer lova na risa /Lynx lynx Linnaues,1758/. U Bosni i Her- cegovini ih prema procjenama stručnjaka živi oko 60 jedinki, i to na planini Igman (Studija Ugrožene vrste divljači u Bosni i Hercegovini 2006). Iz nevladine organizacije sa sjedištem u Sarajevu dobijena je informacija o

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 325 eksploatacijA I diverzitet autohtonih vrsta BiH grupi lovaca koji su u posljednjih par godina odstrijelili desetak risova. Do- bijen je podatak da je u protekloj godini na rijeci Sprači odstrijeljena vidra od strane člana lovačkog društva „Sava“ iz Orašja. Određena Lovačka društva se bave i krivolovom jer u Bosni i Hercegovini djeluje desetine društava koje svojim članovima nude i lov na rijetke i zašti- ćene vrste. Lovačko društvo „Miljevica“ iz Kladnja i lovačka organizacija „Kruščica“ iz Viteza nude lov na medvjeda, srnu i velikog tetrijeba. Lovačko društvo „Srndać“ iz Jajca za odstrjel nudi medvjeda, ali i vuka, kao i društvo „Srna“ iz Ključa. Lovačka društva „Neretvica“ iz Buturović polja, „Koznik“ iz Konjica, „Rogatica“ iz Krive Drage, „Sarajevo“ iz Sarajeva za odstrjel nude medvjede, lisice, vukove, srne, divokoze, lještarke, kamenjarke, divlje golubove, fazana, kune zlatice i bjelice, zečeve, divlje mačke, risove, jarebice kamenjarke, šljuke, jazavce, tvorove i drugu lovnu divljač. Vode Bosne i Hercegovine obiluju izuzetnim ribljim fondom. Velika je količina endemičnih vrsta riba koje se nalaze u rijekama Bosne i Hercegovi- ne. Ihtiofauna Bosne i Hercegovine je zaštićena lovostajem. Prema podacima koji su dobijeni iz uprave Nacionalnog parka Hutovo Blato, navodi se da je krivolov naročito izražen u vrijeme posnih praznika kada se (iako je ovo područje zakonom zaštićeno) izlovljava velika količina šarana /Cyprinus carpio Linnaeus, 1758/, jegulje /Anguilla anguilla Linnaeus, 1758/ i podustva / Chondrostoma kneri Heckel, 1843/. Pored krivolova, problem predstavlja i korištenje opreme koja je zakonom zabranjena.

NEDOZVOLJENA TRGOVINA AUTOHTONIM VRSTAMA Kolekcionarstvo živih ili mrtvih, biljnih i životinjskih vrsta predstavlja globalni problem. Veliki broj biljaka i životinja sakuplja se i izlovljava u ove svrhe, a za njihov promet koriste se velika materijalna sredstva. Najveći priti- sak je na rijetke, ugrožene i ranjive vrste kako flore, tako i faune, što direktno dovodi u pitanje njihov opstanak. Po pravilu, ove vrste se karakterišu steno- valentnošću i posebnom ekološkom nišom, kao i specifičnim zahtjevima u pogledu razmnožavanja, a vrlo često i slabom reproduktivnom stopom. U Bosni i Hercegovini trenutno nema zakonske legislative kao ni institu- cionalnog okvira koji bi se bavio ovom problematikom, tako da, na osnovu navedenoga, u Bosni i Hercegovini, krijumčarenje vrsta je u usponu. Poda- ci iz ove oblasti većinom su dobiveni iz ureda Carine RH. Prema njihovim navodima 2003. godine je na graničnom prijelazu Stara Gradiška, Carina RH zaplijenila ubijene zaštićene ptice, odstrijeljene u Bosni i Hercegovini:

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 326 Aljoša DIZDAREVIĆ, Aida DŽANIĆ, Zlata GRABOVAC, Azra KADRIĆ & Irma MAHMUTOVIĆ

847 jedinki poljske ševe /Allauda arvensis Linnaeus, 1758/, jednu jedinku žute pastirice /Motacilla flava Linnaeus, 1758/, pet bijelih pastirica /Mota- cilla alba Linnaeus, 1758/, tri velike strnadice /Emberiza calandra Linnaeus, 1758/, jedna zelendura /Carduelis chloris Linnaeus, 1758/, jedan češljugar / Carduelis carduelis Linnaeus, 1758/, jedan kosac prepeličar /Crex crex Linna- eus, 1758/ i osam prepelica /Coturnix coturnix Linnaeus, 1758/. Ukupni broj zapljenjenih jedinki iz ove akcije je 868 jedinki. Carina RH 2003. godine je na graničnom prijelazu Slavonski Brod zaplijenila ubijene zaštićene ptice za koje se utvrdilo da su zaštićene vrste ptica koje su ubijene na području BiH, a to su: 1574 jedinke trepteljke /Anthus trivialis Linnaeus, 1758/, jednu žutu pastiricu /Motacilla flava Linnaeus, 1758/ i jednu strnadicu žutovoljku /Emberiza citrinella Linnaeus, 1758/. Iz uprave carine RH postoji podatak da je na graničnom prelazu Gunja- Brčko, 2006. godine spriječen pokušaj krijumčarenja ptica. Riječ je o pokuša- ju krijumčarenja ubijenih zaštićenih ptica, od kojih su 375 jedinki bile pruga- ste trepteljke, 45 prepelica, dvije plavetne sjenice i jedan čvorak. Ove ptice su namijenjene za italijansku kuhinju, a odstrijeljene su u Bosni i Hercegovini. Carina RH je 2007. godine na graničnom prijelazu Stara Gradiška sprije- čila krijumčarenje strogo zaštićene vrste ptice iz BiH u Republiku Hrvatsku. Utvrđeno je da je riječ o ptici grabljivici vrste kobac ptičar /Accipiter nisus Linnaeus, 1758/.

ZAKLJUČAK Neodgovornim i nekontrolisanim ljudskim djelatnostima priroda je ozbiljno ugrožena u Bosni i Hercegovini. Očuvanje i održivo korištenje biodiverziteta trebaju da budu primarni ciljevi u svrhu opstanka i harmoničnog suživota čovjeka i prirode. Očuvanje biodiverziteta podrazumijeva konzervaciju i obnavljanje narušenih ekosistema i prirodnih staništa, kao i očuvanje i oporavak biljnih i životinjskih vrsta. Održivo korištenje (engl. sustainable use) je takvo korištenje komponenata biološke raznolikosti koje ne prouzro- kuje narušavanje biodiverziteta, već predstavlja racionalno korištenje prirodnih dobara i održavanje onog stepena potencijala biodiverziteta koji odgovara potrebama i težnjama sadašnjih i budućih generacija. Bosna i Hercegovina je jedna od rijetkih zemalja koja još uvijek nema sprovedene adekvatne inventarizacije vrsta flore, faune i fungije, niti bazičnih dokumenata o biološkoj raznolikosti. Još uvijek nije izvršena ni identifikacija tipova staništa ni utvrđivanje stepena njihove raznolikosti, kao ni adekvatna kategorizacija shodno Habitat direktivi, Flori Evrope, Fauni Evrope, EURO- MED data base itd.

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 327 eksploatacijA I diverzitet autohtonih vrsta BiH

Izrada Crvene knjige biljaka, Crvene knjige životinja i Crvene knjige glji- va je osnova za donošenje bilo kakvih programa održive upotrebe bioloških resursa. Njihova realizacija podrazumijeva izradu modernih „ček-lista“, indeksa i formiranje operativnih baza podataka sa procjenom stvarnog stepena specijskog diverziteta, rasprostranjenosti te ekološke pripadnosti. Naročito su ugrožene pojedine skupina životinja, posebno sisara, gmizavaca i riba, te akvatičnih organizama – insekata i algi, zbog intenzivne svakodnevne konverzije staništa BiH. U BiH još uvijek ne postoje efikasne institucije za zbrinjavanje i trajno čuvanje genetičkih resursa u obliku dome- stificiranih biljaka i životinja. Ovim problemima treba dodati i prekomjernu i neselektivnu sječu gospodarski vrijednih šuma, otvaranje brojnih kamenoloma, prekomjeran lov i ribolov itd. Radi postizanja ekološki profitabilnih i održivih projekata za smanjenje rastućeg siromaštva, obnovu i unapređenje gospodarstva, razvoj novih bi- otehnologija na bazi autohtonog genofonda te trasiranje integracijskih puteva prema EU, neophodna je efikasna i dugoročna zaštita prirode u skladu sa međunarodnim odredbama, a prema obrascima koje će dirigirati lokalne potrebe, uz uvažavanje svih specifičnosti ustrojstva biološke i geomorfološke raznolikosti.

Literatura Bjedov V., Kotrošan D. 2000. Popis sisara u Bosni i Hercegovini. (rukopis) Hodge C., Grbin M. 2000. Obnova i razvoj u Bosni i Hercegovini. Durieux: 304. Feletar D. 1973. Podravina: Prinos poznavanju gospodarskog razvoja sjevernozapadne Hrvatske. Podravka: 438 Izvještaj o statusu okoliša za Bosnu i Hercegovinu, 2008. Ambasada Švicarske, Green visions. Preuzeto sa: http://docs.google.com. Kotrošan D., Mulaomerović J., Habul A. 2004. Ornithology and bird protection in Bosnia and Herzegovina: situation and perspectives. Acrocephalus, 25(122): 149-152. Redžić S., Barudanović S., Radević S. (eds.). 2008. Bosna i Hercegovina – Zemlja raznolikosti. Pregled i stanje biološke i pejzažne raznolikosti Bosne i Hercegovine. Prvi izvještaj za CBD, Baybook, Sarajevo. ISBN 978-9958-9089-3-4.

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 328 Aljoša DIZDAREVIĆ, Aida DŽANIĆ, Zlata GRABOVAC, Azra KADRIĆ & Irma MAHMUTOVIĆ

Sirotković J. 1990. Encikolopedija Jugoslavije. Jugoslavenski leksikografski zavod. ISBN 8670530244, 9788670530249: 743. Studija Ugrožene vrste divljači u Bosni i Hercegovini, 2006, World Bank, Projekat razvoja i zaštita šuma. Preuzeto sa: http://webcache. googleusercontent.com.

Relavantne instucije, publikacije i studije: Vlada Republike Srpske, Ministarstvo urbanizam, građevinarstva prostornog planiranja i ekologije, Prostorni plan RS do 2015. Zakon o zaštiti prirode RS, Službeni glasnik RS, 50/2002. Pravilnik o načinu uspostavljanja i upravljanja informativnim sistemom za zaštitu prirode i sistemu praćenja, Službeni glasnik RS, 85/2005. Zakon o zaštiti životne sredine RS, Službeni glasnik RS, 53/2002. i 109/2005. Zakon o nacionalnim parkovima RS, Službeni glasnik RS, 21/1996. Zakon o izmjenama i dopunama zakona o nacionalnim parkovima RS, Službeni glasnik RS, 74/2005. Zakon o šumama RS, Službeni glasnik RS, 66/2003. Zakon o lovstvu RS, Službeni glasnik RS, 4/2002. Zakon o uređenju prostora RS, Službeni glasnik RS, 84/2002. Zakon o šumama FBiH, Službene novine FBiH, 20/2002. Zakon o zaštiti prirode FBiH, Službene novine FBiH, 33/2003. Zakon o zaštiti okoliša FBiH, Službene novine FBiH, 33/2003. Zakon o fondu za zaštitu okoliša FBiH, Službene novine FBiH, 33/2003. Carina Republike Hrvatske. Uprava za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine.

Rukopis primljen/Manuscript received: 31. 1. 2011. Rukopis prihvaćen/Manuscript accepted: 30. 7. 2012.

329

ISBN: 978-9958-501-81-4 2012 DOI: 10.5644/proc.eco-03.25 Međunarodni naučni skup „Struktura i dinamika ekosistema Dinarida – stanje, mogućnosti i perspektive)“ (ZAKLJUČCI I PREPORUKE)

Priredio Sulejman REDŽIĆ

Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBiH) u saradnji sa Prirodno-matematičkim fakultetom Univerziteta u Sarajevu organizira- la je Međunarodni naučni skup: „Struktura i dinamika ekosistema Dinarida (stanje, mogućnosti i perspektive)“ posvećen životu i djelu profesora emeritusa dr. Muse Didarevića, jednog od pionira bosanskohercegovačke ekologije i zaštite životne sredine, 15-16. juna/lipnja 2011. Sarajevo. Skup je studiozno pripreman kroz ekspertsko djelovanje institucija i pojedinaca iz zemlje i inostranstva u koordinaciji ANUBiH. Osnovna misija i ciljevi Skupa bili su: (i) Utvrđivanje obrazaca prostorne organizacije ekosistema na horizontalnom i vertikalnom profilu Dinarida; (ii) Determinacija obrazaca dinamike, odnosno vremenske organizacije ekosistema Dinarida; (iii) Identifikacija „vrućih tačaka“ i centara bogatstva biodiverziteta u ekosistemima Dinarida; (iv) Procjena ekološkog stanja, nosivog kapaciteta i stupnja ugroženosti abiotičke i biotičke komponente ekosistema; (v) strukturno-dinamička interpretacija ekosistema i njhovih ključnih komponenata primjenom GIS-a i sličnih tehnika; (vi) Zakonodavna rješenja u postizanju održivosti upravljanja ekosistemima i u njima sadržanim resursima; (vii) Ekonomsko-ekološki aspekti ZAKLJUČCI I PREPORUKE

(„cost-benefit“ analiza) optimalnog upravljanja ekosistemima sa posebnim osvrtom na stanje u BiH i regionu. Na Skupu je prezentirano 70 izlaganja u formi plenarnih, ključnih i sesijskih referata, te poster prezentacija od strane učesnika iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Makedonije i Albanije. Nakon prezentiranih referata i konstruktivne rasprave, utvrđeno je sljedeće: 1. Ekosistemi životne sredine Bosne i Hercegovine (BiH) i čitavih Di- narida su veoma ugroženi. Mnoge rijeke su zagađene, šume posje- čene, erozija zemljišta sve je veća, mnoge biljne i životinjske vrste nestaju, a otpad se nalazi na svim mjestima. Kvalitet životne sredine se nekontrolirano smanjuje, rastu okolinske prijetnje i nove ekološ- ke bolesti, nestaju vrijedni prirodni resursi. S druge strane, prirodni resursi BiH mogu biti značajnom komparativnom prednošću u generiranju novih radnih mjesta i integracijskih procesa ka Evropske Unije; 2. Na horizontalnom i vertikalnom profilu Dinarida zakonito se smjenjuju različiti zonalni, pojasni i apojasni ekosistemi. Struktura i dinamika producentske komponente ekosistema u biogeografskom pogledu diferencira ovaj prostor na: (i) litoralne (priobalne) Dina- ride, (ii) jugoistočne Dinaride, (iii) srednje Dinaride, (iv) sjeverozapadne Dinaride i (v) kontinentalne Dinaride. Svaki dio Dinarida odlikuje se ne samo geografskim već i ekološkim i biološkim speci- fičnostima i unikatnostima koje se ogledaju kroz pojavu različitih tipova vegetacije, kako na horizontalnom, tako i na vertikalnom profilu; 3. U biogeografskom pogledu ekosistemi Dinarida pripadaju trima regijama: (i) Mediteranskoj (Sredozemnoj), (ii) Eurosibirsko-bo- reoameričkoj i (iii) Alpsko-visokonordijskoj. Mediteranska regija zastupljena je Jadranskom provincijom sa Južnojadranskim sekto- rom, dok se Eurosibirsko-boreoamerička regija diferencira na tri provincije: (i) Ilirsku na zapadu, (ii) Mezijsku na istoku i jugoistoku i (iii) Provinciju reliktnih borovih šuma u području dolomita i ser- pentinsko-peridotitskom kompleksu Balkanskog poluostrva. Alp- sko-visokonordijska regija zastupljena je Visokodinarskom provincijom koja se diferencira na više sektora. Neophodna je temeljitija revizija biogeografske diferencijacije na florističko-faunističkim osnovama; 4. U cilju utvrđivanja realne strukture i dinamike u ekosistemima Dinarida, te promjena koje su uvjetovane kako endogenim tako

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 332 Sulejman REDŽIĆ

i egzogenim faktorima, neophodna je uspostava trajnih ploha u svim ekosistemima na horizontalnom i vertikalnom profilu Dina- rida kao jedan od ključnih međunarodnih projekata. Uspostavom trajnih ploha moguće je objektivno pratiti promjene kako u abio- tičkoj tako i u biotičkoj komponenti uzimajući u obzir kao ključ- ne one bioindikatore koji su sa najvišim nivoom proučenosti, te indikatore koji su sa najvišim nivoom reaktivnosti u odnosu na globalne promjene. Na ovaj način bi se BiH, a i zemlje regiona, mogle priključiti globalnim projektima u oblasti procjene klimatskih promjena i njihovog uticaja na biodiverzitet, kao i na druge komponente životne sredine; 5. Kroz uspostavu regionalnog projekta Ekološki informacioni sistem treba formirati baze podataka o svim aspektima strukture i dinamike ekosistema Dinarida i do sada proučenih komponenata kako u oblasti biodiverziteta tako i abiotičke komponente. Kroz ovaj projekat naročito treba razvijati tzv. ekosistemski pristup proučavanju prirode koji je na ovim prostorima uveliko afirmirao i profesor dr. Muso Dizdarević. Na ovaj način je moguće razviti efikasnu preko- graničnu saradnju, te se priključiti i globalnim projektima u oblasti održivog upravljanja životnom sredinom i sudjelovati u odgovara- jućim međunarodnim fondovima; 6. Treba izvršiti prostornu determinaciju područja sa visokim vrijednostima biodiverziteta i vrućih tačaka na horizontalnom i vertikalnom profilu Dinarida u cilju postizanja efikasnih mjera održivog upravljanja kroz uspostavu zaštićenih područja. Naročite vrijednosti na ovom području imaju ekosistemi u refugijumima (klisure i kanjoni rijeka), te visokim planinama. Kroz ovaj segment će se omogućiti efikasnije involviranje javnosti u procese donošenja odluka o prirodnim resursima i životnoj sredini, te istovremeno otvoriti vrata primjeni Arhuske konvencije kao i drugih obavezujućih međunarodnih dokumenata; 7. Za efikasnu zaštitu i održivo upravljanje bilo kojom od komponenta ekosistema, neophodna je detaljna prostorna i kartografska interpretacija pojasnih i apojasnih ekosistema primjenom GIS-a i drugih naprednih tehnika u evaluaciji prostora. Na ovaj način bi se stvorila osnova kako za procjenu stanja i nosivog kapaciteta ekosistema tako i za procjenu stupnja ugroženosti te društveno-ekonomskih vrijednosti i mogućnosti upotrebe u generiranju nove dobiti. Kao jedan od važnih koraka u ovom segmentu je i institucionalno jačanje i

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 333 ZAKLJUČCI I PREPORUKE

uspostava naučno-istraživačkih i upravljačkih ustanova koje mogu odgovoriti postavljenim ciljevima i savremenim potrebama; 8. Za postizanje potrebne održivosti u upravljanju prirodnim resursima sadržanim u ekosistemima, neophodna je sistemska ekologi- zacija društva, postojanje političke opredijeljenosti na lokalnom, regionalnom i nacionalnom nivou, temeljita primjena pristupa PP („prevention pollution“ – prevencija zagađenja), znanje i procjena tržišne održivosti te međunarodnih trendova. Instrument u postizanju ove misije je realizacija kompleksnog naučno-stručnog projekta Ekosistemi Dinaida – stanje, mogućnosti, perspektive koji će dati odgovore na mnoga otvorena pitanja o strukturi i dinamici ekosistema i u isto vrijeme omogućiti integracijske procese BiH na njenom putu ka Evropskoj uniji te efikasniju regionalnu saradnju. Kao Center of Excellence u realizaciji ovog projekta je Akademija nauka i umjetnosti BiH u saradnji sa referentnim naučno-istraži- vačkim institucijama i ekspertima, uz intervenciju nacionalnih i međunarodnih fondova.

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 334 Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine Aкадемија наука и умјетности Босне и Xерцеговине Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina Međunarodni naučni skup „Struktura i dinamika ekosistema Dinarida – stanje, mogućnosti i perspektive“ International Conference „STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES – STATUS, POSSIBILITIES AND PROSPECTS“ 15-16. juni/June 2011, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina Posebna izdanja/Special Editions CXLIX Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka Department of Natural Sciences and Mathematics Zbornik radova/Proceedings 23, 335-338.

ISBN: 978-9958-501-81-4 2012 DOI: 10.5644/proc.eco-03.26

International Conference “STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS OF DINARIDES – STATUS, PROSPECTS AND OPTIONS” (CONCLUSIONS AND RECOMMENDATIONS) By Sulejman REDŽIĆ

The Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina (ANU- BiH) in cooperation with the Faculty of Science, University of Sarajevo, organized by the International Conference: “The structure and dynamics of ecosystems Dinarides (status, opportunities and prospects)” dedicated to the life and work of Professor Emeritus Dr. Muse Didarević, one of the pioneers of the Bosnian-Herzegovinian ecology and environment, 15-16. June 2011, Sarajevo. The Conference has been meticulously prepared by expert institutions and individual experts from home and abroad in coordina- tion of ANUBiH. The basic mission and goals of the Conference were: (i) identification of patterns of spatial organization of ecosystems at horizontal and vertical profile of the Dinarides, (ii) determination of dynamic patterns and temporal organization of Dinaric ecosystems, (iii) identification of hot spots centers of wealth and biodiversity in ecosystems Dinarides, (iv) assessment of environmental conditions, carrying capacity and the degree of threat of abiotic and biotic components of ecosystems, (v) the structur- CONCLUSIONS AND RECOMMENDATIONS al-dynamic interpretation of their ecosystems and key components of the application of GIS and related techniques, (vi) the legislative solutions to achieve sustainable management of ecosystems and their resources, (vii) economic and ecological aspects (cost-benefit analysis), the optimal management of ecosystems with special reference to the situation in BH and the region. At the Conference there were presented 70 presentations in the form of plenary, key and session lectures and poster presentations by participants from Bosnia and Herzegovina, Montenegro, Croatia, Macedonia and Alba- nia. After presented papers and constructive discussion, following things are concluded: 1. Ecosystems of environment of Bosnia and Herzegovina (BH) and the entire Dinarides are very vulnerable. Many rivers are polluted, forests cut down, increasing soil erosion, many plant and animal species are disappearing, and the waste is found on all sites. The quality of the environment reduces the uncontrolled, growing environmental threats, and new environmental illness, something valuable natural resources. On the other hand, the natural resources of BH can be a significant comparative advantage in generating new jobs and the integration process towards the European Union; 2. At the horizontal and vertical profile of the Dinarides lawful alter- nating different zonal, belt and non-belt ecosystems. Structure and dynamics of production components of the ecosystem in terms of biogeography is differentiating of this area to: (i) littoral (coastal) Dinarides, (ii) southeast Dinarides, (iii) central Dinarides, (iv) northwestern Dinarides and (v) the continental Dinarides. Each part of the Dinarides is characterized not only geographical but also ecological and biological peculiarities and uniqueness that is evident through the occurrence of different types of vegetation in the horizontal and the vertical profile; 3. Biogeographically, ecosystems of Dinarides belong in three regions: (i) Mediterranean (Mediterranean), (ii) Siberian-boreoamerican and (iii) Alpine-Highnordic. The Mediterranean region is represented by the Adriatic province of the South sector, while the Sibe- rian-boreoamerican region differentiated into three provinces: (i) Illyrian in the west, (ii) Mesian in the east and southeast, and (iii) the Province of relict pine forests in the dolomite and serpentine- peridotite complex of the Balkan Peninsula. Alpine-Highnordic region is represented by Highdinaric province which is differentiated

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 336 Sulejman REDŽIĆ

in several sectors. It is necessary serious revision of biogeographic differentiation on the basis of floristic and faunistic bases. 4. In order to determine the real structure and dynamics of ecosystems in the Dinarides and the changes that are caused by both endoge- nous and exogenous factors, it is necessary to establish a permanent plots in all ecosystems on the horizontal and vertical profile of the Dinaric Alps as one of the key international projects. The establishment of permanent plots could objectively monitor changes in the non-living and living components as well as taking into account as key bio-indicators those who are the most investigated, and indicators that have the highest level of reactivity in relation to global change. On this way BH, and the countries of the region, could join to global projects in the field of climate change and its impacts on biodiversity, as well as other components of the environment; 5. Through the establishment of a regional project Ecological information System to establish a database on all aspects of the structure and dynamics of ecosystems of the Dinarides and all components at the filed of biodiversity and non-living components. Through this project, especially to develop the so-called ecosystem approach to the study of nature in this region is largely affirmed by professor Muso Dizdarević. In this way it is possible to develop effective cross-border cooperation, and join to the global projects in the field of sustainable environmental management and participate in relevant international funds; 6. To perform of spatial determination of areas with high biodiversity richness, and hot spots on the horizontal and vertical profile of the Dinarides in order to achieve effective measures for sustainable management through the establishment of protected areas. Partic- ular value in this field have ecosystems in refuges (cliffs and canyons of the rivers), and high mountains. Through this segment to enable more effective public involvement in decision making about natural resources and environment, and simultaneously open the door to the application of the Aarhus Convention and other binding international instruments; 7. For effective protection and sustainable management of any com- ponent of the ecosystem is essential and detailed spatial mapping and interpretation of belt and non-belt ecosystems using of GIS and other advanced techniques in the evaluation area. This would create the basis for that assessment and carrying capacity of ecosystems,

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 337 CONCLUSIONS AND RECOMMENDATIONS

and to assess the degree of vulnerability, and socio-economic values and use opportunities to generate new profits. As one of the important steps in this segment is institutional strengthening and establishment of scientific-research and management institutions that can meet the set objectives and current needs; 8. To achieve the required sustainability in the management of natural resources contained in ecosystems, is essential systemic ecologiza- tion (greening) of society, the existence of political commitment at the local, regional and national level, a thorough approach to the application of approach “PP” (“Pollution Prevention”), knowledge and assessment of viability and international trends. As an instrument in achieving this mission is the realization of complex scientific and technical project Ecosystems of Dinaides – status, opportunities, perspectives, that will provide answers to many questions about the structure and dynamics of ecosystems and at the same time to provide of integration processes of BH on its way to Euro- pean Union, and more efficient regional cooperation. As a Center of Excellence in the realization of this project is the Academy of Sciences and Arts in cooperation with the reference of scientific research institutions and experts, with the intervention of national and international funds.

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 338 INDEX AUTORA/AUTHOR INDEX

ADEMOVIĆ Emina 143 PETROVIČ Danijel 89 ADROVIĆ Avdul 277, 305 POJSKIĆ Naris 265 BAJROVIĆ Kasim 4 PRAZINA Nedžad 135 BALTA Marina 57 REDŽIĆ Amira 4, 134 BARUDANOVIĆ Senka 4, 291 REDŽIĆ Sulejman 4, 14, 29, 185, BEĆIRAJ Azra 4 331, 335 BERBEROVIĆ Ljubomir 4, 14 RESIĆ Amra 235 BORIĆ ŠAĆIRAGIĆ Suvada 221 SALIHOVIĆ Jasna 277 BULIĆ Zlatko 4 SKENDEROVIĆ Ibro 73 CIGANOVIĆ Biljana 99 SKENDEROVIĆ Isat 277, 305 ČOLIĆ D. 113 STJEPIĆ Štefica 277 DIZDAREVIĆ Aljoša 315 ŠKRIJELJ Rifat 4, 29 DIZDAREVIĆ Muso 4, 23 ŠOLJAN Dubravka 4 DMITROVIĆ Dejan 57, 99, 113 ŠUNJE Emina 235 DŽANIĆ Aida 315 TEMIMOVIĆ Emir 247 FORIĆ Melisa 4 TERZIĆ Ibrahim 89 GRABOVAC Zlata 315 TERZIĆ Rifat 4, 89 HADŽISELIMOVIĆ Rifat 4 TROŽIĆ-BOROVAC Sadbera 4, 153 HAFNER Dubravka 4 TULIĆ Una 265 HERCEGOVAC Amela 89 uSčuplić midhat 4 HERIĆ Asad 291 ŽUJO ZEKIĆ Denisa 259 IMAMOVIĆ Alma185 KADRIĆ Azra 315 KARAVDIĆ Zenaida 14 KAZIĆ Amra 167 KOTROŠAN Dražen 4 KUNOVAC Saša 127 LELO Suvad 4, 259 LUKIĆ-BILELA Lada 265 MACANOVIĆ Armin 201 MAHMUTOVIĆ Irma 315 MEĐEDOVIĆ Safer 4 MEZETOVIĆ Ajdin 247 MUZAFEROVIĆ Šefkija 4 OMANOVIĆ Mersad 127 OZIMEC Roman 265 PAVLOVIĆ Boro 4 PAVLOVIĆ Nevenka 4, 57, 99, 113 PETERLIN Borut 89

STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES, 2012 339 Zbornik radova s Međunarodnog naučnog skupa „Struktura i dinamika ekosistema Dinarida – stanje, mogućnosti i perspektive“ 15-16. juni 2011, Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Uređivački odbor je recenzirao ovaj Zbornik sa naučno-stručnog, tehničkog te jezičkog aspekta.

The Proceedings of the International Conference „STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES – STATUS, POSSIBILITIES AND PROSPECTS“ June 15-16, 2011, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina

The Editorial Board has been reviewd this Proceedings for scientific merit, technical format and language.

Sugestija za citiranje/Citation suggestions:

Ova knjiga/This book: Redžić, S., ur. (2012): Međunarodni naučni skup „Struktura i dinamika ekosistema Dinarida – stanje, mogućnosti i perspektive“ 15-16. juni 2011, Sarajevo: Zbornik radova, ANUBiH, Posebna izdanja, knj. CXLIX, Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka, knj. 23, Sarajevo.

Ili/or

Redžić, S., ed. (2012): International Conference „STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES – STATUS, POSSIBILITIES AND PROSPECTS“, June 15- 16, 2011, Sarajevo: Proceedings, ANUBiH, Special Editions, Vol. CXLIX, Department of Natural Sciences and Mathematics, Vol. 23, Sarajevo.

Rad/Article: Trožić-Borovac, S. (2012): Distribucija bjelonogog raka Austropotamobius pallipes species complex (Astacoidea; Astacidae) u Bosni i Hercegovini. U: Redžić, S., ur. (2012): Međunarodni naučni skup „Struktura i dinamika ekosistema Dinarida – stanje, mogućnosti i perspektive“, 15-16. juni 2011, Sarajevo: Zbornik radova, ANUBiH, Posebna izdanja, knj. CXLIX, Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka, knj. 23, Sarajevo, str. 153-166.

Ili/or Trožić-Borovac, S. (2012): Distribution of Austropotamobius pallipes species complex (Astacoidea; Astacidae) in Bosnia and Herzegovina. In: Redžić, S., ed. (2012): International Conference „STRUCTURE AND DYNAMICS OF ECOSYSTEMS DINARIDES – STATUS, POSSIBILITIES AND PROSPECTS“, June 15-16, 2011, Sarajevo: Proceedings, ANUBiH, Special Editions, Vol. CXLIX, Department of Natural Sciences and Mathematics, Vol. 23, Sarajevo, pp. 153-166.

Struktura i dinamika ekosistema Dinarida, 2012 340 Izdavač/Publisher Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine/ Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina

Za izdavača/For Publisher Akademik/Academician Božidar Matić

Urednik/Editor in Chief Sulejman Redžić

Lektor/Proofreader Zenaida Karavdić

DDT Dobra knjiga, Sarajevo

Štampa/Printed by Dobra knjiga, Sarajevo

Tiraž/Circulation 200

Department of Natural Sciences and Mathematics of the Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina has entered into an electronic licensing relationship with EBSCO Publishing, the world’s most prolific aggregator of full text journals, magazines and other sources. The Proceedings of International Conference „Structure and Dynamics of Ecosystems Dinarides – Status, Possibilities and Prospects“, June 15-16, 2011, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina; ANUBiH, Special Editions, Vol. CXLIX/23, Sarajevo can be found on EBSCO Publishing’s databases.

341 Sponzori/Sponsors

Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo, Bosna i Hercegovina Ministry of Physical Planning and Environmental Protection of the Sarajevo Canton, Bosnia and Herzegovina

JU „Zaštićena prirodna područja“ Kantona Sarajevo, Bosna i Hercegovina PE Protected Natural Areas of Canton Sarajevo, Bosnia and Herzegovina

342 CIP – Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 574(234 Dinaridi)(082) MEĐUNARODNI naučni skup Struktura i dinamika ekosistema Dinarida – stanje, mogućnosti i perspektive (2011 ; Sarajevo) Međunarodni naučni skup Struktura i dinamika ekosistema Dinarida – stanje, mogućnosti i perspektive, 15-16. Juni 2011, Sarajevo : posvećen životu i naučnom djelu profesora emeritusa dr. Muse Dizdarevića : zbornik radova / urednik Sulejman Redžić. – Sarajevo : Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine = Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina, 2012. - 343 str. : ilustr. ; 25 cm. - (Posebna izdanja / Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine ; knj. 149. Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka ; knj. 23) Na spor. nasl. str.: International Conference Structure and dynamics of ecosystems dinarides - status, possibilities and prospects. – Bibliografija uz sve radove ISBN 978-9958-501-81-4 I. International conference Structure and dynamics of ecosystems Dinarides - status, possibilities and prospects (2011 ; Sarajevo) vidi Međunarodni naučni skup Struktura i dinamika ekosistema Dinarida – stanje, mogućnosti i perspektive (2011 ; Sarajevo) COBISS.BH-ID 19869446

343