Fakultet Političkih Znanosti Šenol Selimović
Total Page:16
File Type:pdf, Size:1020Kb
Sveučilište u Zagrebu Fakultet političkih znanosti Šenol Selimović ESULI U POLITIKAMA POVIJESTI TALIJANSKE REPUBLIKE DOKTORSKI RAD Mentor: Prof.dr.sc. Tihomir Cipek Zagreb, 2019. University of Zagreb Faculty of Political Sciences Šenol Selimović ESULI IN THE POLITICS OF HISTORY OF THE ITALIAN REPUBLIC DOCTORAL THESIS Supervisor: Tihomir Cipek, Ph.D. Zagreb, 2019 O mentoru Prof. dr. sc. Tihomir Cipek, politolog, redoviti je profesor u trajnom zvanju Sveučilišta u Zagrebu. Dobitnik je Državne nagrade za znanost Republike Hrvatske za 2006. godinu. U dva je navrata obavljao dužnost predsjednika Hrvatskog politološkog društva. Obnašao je i dužnost pročelnika Odsjeka za hrvatsku politiku Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Osim na Fakultetu političkih znanosti, drži predavanja i na Hrvatskim studijima te na Ratnoj školi Hrvatske vojske. Bio je gostujući profesor i istraživač na Sveučilištima u Beču, Göttingenu, Marburgu an der Lahn, Ljubljani, Bonnu, Bratislavi, Londonu i Tübingenu. U ljetnom semestru 2012. godine, kao stipendist zaklade "Robert Bosch", boravio je na Institutu za znanost o čovjeku u Beču. Član je međunarodnog uredništva The International Encyclopedia of Political Science, u izdanju Američkog udruženja za politologiju. Također je član znanstvenog savjeta časopisa Godišnjak Fakulteta političkih nauka Sveučilišta u Sarajevu, kao i Godišnjaka Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Beogradu, te vrlo uglednog poljskog politološkog časopisa Przgląd Sejmowy, i poljskog interdisciplinarnog časopisa Annales Balcaniensis et Charpatienis. Član je uredništva Anala Hrvatskog politološkog društva, te Časopisa za suvremenu povijest, u izdanju Hrvatskog instituta za povijest. Bio je voditelj projekta Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske "Politike nacionalnog identiteta i 'povijesni lomovi'“. Danas surađuje na FP7 projektu Europske komisije "The Social Performance, Cultural Trauma and the Reestablishing of Solid Sovereignties" (SPECTRESS). Recenzent je znanstvenih projekata iz područja politologije za Institute naprednih studija Europske unije. Autor je knjiga: Ideja hrvatske države u političkoj misli Stjepana Radića i Nacija, diktature, Europa, te sveučilišnog priručnika Programatski dokumenti hrvatskih političkih stranaka i skupina 1842.–1914. Urednik je i suurednik sedam knjiga u kojima se tematiziraju kultura sjećanja te hrvatski nacionalni identitet i nacionalno-integracijski procesi, te autor pedesetak znanstvenih članaka. Predmet njegova znanstvenog interesa su političke ideologije, hrvatska i komparativna politika te europske studije. Osim na hrvatskom, tekstove objavljuje na njemačkom, engleskom i poljskom jeziku. Zahvale Zahvaljujem uvaženom i dragom profesoru dr.sc. Tihomiru Cipeku koji me je strpljivo i s uvažavanjem pratio, savjetovao i ohrabrivao na zahtjevnom putu od izbora teme disertacije, istraživanja i izrade pa do njezine finalizacije. Ovoga rada vjerojatno ne bi bilo ni bez razumijevanja i podrške moje obitelji koja je strpljivo tolerirala moja česta izbivanja iz „prozaičnosti“ životne svakodnevice zbog obveza koje proizlaze iz doktorskoga studija. Supruzi Nelli, kćerima Enei i Zari, veliko hvala na tome. Osjećam nepresušnu zahvalnost prema svojim pokojnim roditeljima, Anni i Musi, koje život nije podario sretnom mogućnošću da se posvete vlastitom visokom obrazovanju, a koji su za mene nesebično osvajali i sačuvali taj životni put. Sažetak Disertacija se bavi pitanjem esula u politikama povijesti u Italiji, odnosno političkom uporabom te povijesne teme u legitimiranju određene političke pozicije, bilo da se radi o poziciji državne politike Talijanske Republike ili pak određenih političkih stranaka (poglavito desnice) te esulskih asocijacija. U okviru kulturalnog pristupa koji ističe važnost politike simbola, nacionalnih mitova i javnih rituala posredovanih kulturno-povijesnim nasljeđem, u radu se polazi od postavke da Talijanska Republika, glede poslijeratne sudbine istočnoga Jadrana, uz uporabu političkih mitova esuli, egzodus, foibe, u posljednjih dvadesetak godina – i kao dio politike identiteta i kao policy - reafirmira takvu politiku povijesti koja konvergira s onom iz neposrednoga poraća. Rekonstrukcijom odnosa političke moći i uporabe povijesti u kontekstu esulskog pitanja, u radu se pokušava dokazati da je u razdoblju od početka 90-ih godina prošloga stoljeća naovamo, upravo to pitanje u bitnome odredilo vanjsku politiku Italije spram Hrvatske od njezina osamostaljenja do ostvarenja punopravnog članstva u Europskoj uniji, a ono ostaje otvorenim neriješenim bilateralnim pitanjem i u budućim odnosima dviju država. Ključne riječi: esuli, egzodus, foibe, istočna granica, politike povijesti, Italija, Hrvatska, (neo)fašizam, vanjska politika Summary The dissertation analyses which political actors in Italy, how and with what purpose pursue politics by using the historical topic of exiles (esuli) and discusses that, by using such politics, they strive to legitimize their own political positions and, eventually, domineer the collective memory of the nation. The position of the state politics of the Italian Republic, of certain political parties (particularly right-wing parties) and of the associations of esuli is analysed. In the framework of the cultural approach, the dissertation takes as it starting point the premise that, in the last twenty years, the Italian Republic, with respect to the post-WW II fate of the eastern Adriatic coast, by using the political myths of esuli, exodus, foibe (caves) – both as part of the politics of identity and as a policy – has been reaffirming the politics of history that is convergent with the one of the immediate post-war period. As of the beginning of the 1990s, through the new politics of history, esuli have become an important determinant of the foreign policy of Italy which, in its relations with Croatia, does not regard this issue as a financial matter (compensation) only, but also as an open ethical and political question in the interstate relations. Key words: esuli, exodus, foibe, eastern border, politics of history, Italy, Croatia, (neo)fascism, foreign policy S A D R Ž A J UVOD ………………………………………………………………………………………... 1 I. DIO: TEORIJSKO-METODOLOŠKI OKVIR ISTRAŽIVANJA ……………...16 1.1. Nestabilan istraživački model: Esuli, Italija i Hrvatska u 1990-ima …………….………16 1.2. Nemoć teorija racionalnog izbora: Zašto kulturalni pristup? ……………………………22 1.3. Esuli: od komunikacijskog ka kulturalnom pamćenju …………………………………..28 1.4. Wolfgramov interpretacijski model: kulturalna matrica i vanjske sile ………………….34 1.5. Esuli: jezik prošlih govornika vs. aktualni jezik kulturne stvarnosti ……………………38 1.5.1. Koselleck: Esuli kao „pojam ubrzanja“ …………………………………………...38 1.5.2. Czerwiński: Esuli kao komunikacijski sindrom talijanske kulture ………………..45 1.6. Hermeneutički krug: „Prošla povijest ne postoji“ ……………………………………….51 1.7. Kritička analiza diskursa: Dijalektika diskurs-esuli-društvo …………………………....55 1.8. Teorija komunikacije Thomasa Meyera: esuli u konstrukciji medijske zbilje ………….59 II. DIO: TRANSFORMACIJA POLITIKA POVIJESTI: OD PORAĆA PREKO HLADNOG RATA DO NOVOG PORETKA ……………………….………..71 2.1. Od kapitulacije (1943.) do Mirovne konferencije (1947.): Kulturna trauma i esulsko „nesretno“ pamćenje ………………………………….……..71 2.2. Hladni rat (1950.-1990.): Esulsko doba „plutajuće praznine“ …………………..………85 2.3. Veliki povratak desnice i renoviranje „herojske slike“ esulske prošlosti ………...….….90 2.4. Esuli i hrvatske lokalne politike: „welcoming culture“ vs. „culture of exclusion” ...………………………….………………104 III. DIO: PRAVNA DIMENZIJA POLITIKA POVIJESTI: ESULI vs. FOIBE …112 3.1. Esuli u zakonskoj regulativi nacionalnog sjećanja ……………………………………..112 3.2. Foibe: administrativno-politička regulacija sjećanja ………………………………..…140 3.3. „Izvlačenje povijesti pred sud“ ………………………………………………………...154 3.4. Urbana naracija vladajuće ideologije: spomenici i odonimi …………………………...160 IV. DIO: ESULI U (NEO)FAŠISTIČKOM NARATIVU …………………………...170 4.1. „Toplo sjećanje“ na fašizam ili fašizam kao „duh vremena“ …………………………..170 4.2. Diskurzivni potencijal suvremenog talijanskog (neo)fašizma …………………………184 4.3. Esuli: „Fašisti“ ili „samo Talijani“ ……………………………………………………..198 V. DIO: ITALIJA-HRVATSKA: VANJSKA POLITIKA KAO POLITIKA POVIJESTI …………………………………………………………………….206 5.1. Međunarodni ugovori kao traumatska mjesta esulskoga pamćenja ……………………206 5.2. Esuli vs. rimasti u vanjskoj politici Italije ranih 1990-ih godina ………………………214 5.3. Hrvatsko-talijanski spor vs. esulsko-srpsko „savezništvo“ …………………………….218 5.4. Ulazak esula u vanjsku politiku Talijanske Republike ………………………………...224 5.5. Hegemonija prošlosti u vanjskoj politici: slučaj Zlatne medalje 'talijanskome Zadru'…240 ZAKLJUČAK ……………………………………………………………………………...248 Popis literature …………………………………………………………………………….259 Prilozi ………………………………………………………………………………………279 Popis tablica ………………………………………………………………………………..298 Životopis autora …………………………………………………………………………...299 UVOD Budućnost je ravnodušna praznina koja nikome nije zanimljiva. Prošlost je puna života, spremna da nas razljuti, izazove i uvrijedi, da nas iskuša (Kundera, 1981) Od pada komunizma i raspada bivše SFR Jugoslavije, tijekom 90-ih godina 20. stoljeća esuli1 i foibe2 sve više poprimaju obilježja političkog mita u Italiji, a legitimacijski narativi vladajuće politike simbolički se vezuju na 'povijesne lomove' obilježene trima poslijeratnim događajima od epohalne važnosti za talijansku državu: prvo, gubitkom teritorija na istočnoj obali Jadrana, drugo, egzodusom talijanskog