MUSA I HIDR Musasamedin I HIDR Kadić

MUSA I HIDR MUSASamedin I HIDR Kadić

Centar za napredne studije, Sarajevo Tel.:IZDAVAČ 033 716 040; Fax: 033 716 041 Email: [email protected]; www.cns.ba Sarajevo, 2016.

UREDNIK

LEKTORMunir Mujić

DTPHurija Imamović Suhejb Djemaili

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo

28(049.3)

CentarKADIĆ, zaSemedin napredne studije, CNS, 2016. - 174 str. ; 21 cm Musa i Hidr / Semedin Kadić. - Sarajevo : Bilješke: str. 157-174

ISBN 978-9958-022-26-5

COBISS.BH-ID 23021318 Samedin Kadić MUSA I HIDR

Sarajevo, 2016. za islamsku misao (IIIT). Ova knjiga objavljena je uz podršku Međunarodnog instituta UVOD...... SADRŽ�AJ 7 Ime Najveće...... 13 1. Utok svih vokativa...... 13 2. Allah...... 14 3. Čudesna privlačnost Skrivenog imena...... 17 4. Ja sam koji jesam...... 22 5. Gdje se kriješ?...... 27 Kosmografija svjetlosti...... 29 1. Raščaranost...... 29 2. Krila...... 33 2. Izlišnost jezika...... 36 3. Srce svemira...... 39 4. Plakanje i smijanje...... 42 Musa i Hidr...... 45 1. Akt ili proces?...... 45 2. Opća propedeutika...... 49 3. Disanje, pješačenje...... 52 4. Neizrecivo...... 57 Oče moj, braća moja ne vole me...... 59 1. Pravednici u magnetnom polju...... 59 2. Tradicija izgovora...... 61 3. Povijest...... 64 4. Sokrat...... 67 5. Vjernost i izdaja...... 71

Otvori oči...... 75 1. Nemislivost smrti i diktatura „Se“...... 75 2. Eshatološke perspektive...... 81 3. Povijest žeđi ...... 87

5 Sadržaj

Der Muselmann...... 95 1. Raspad volje...... 95 2. Kocka je bačena...... 98 3. Nafaka...... 102 4. Joši Berdi ...... 103 5. Deset motiva o sudbini...... 105 Na pogrešnom mjestu...... 105 Sloboda volje...... 107 Želje ...... 108 Odredba Svemogućeg i Sveznajućeg...... 109 Adem i Musa...... 109 Dva Musāa ...... 110 Divanija ...... 110 Poštovanje ...... 111 Dokaz...... 112 Preokreti...... 113

Narcis i suncokret...... 115 1. Ontologija zločina i mišljenja...... 115 2. Otisak u snijegu...... 116 3. Definicije...... 120 4. On ili Ti?...... 124 Ja ...... 126 Mi...... 127 On ...... 128

Na rubu litice...... 131 1. Fenomenologija šćućurivanja...... 131 2. Džibril na obzorju jasnom...... 134 3. Pećina i trg...... 140

Tesbih...... 143 1. Muzika sfera...... 143 2. Dažd pravedni...... 146 3. Krv ranjenih stvari...... 151

Bilješke...... 157

6 UVOD

ِ ِ ِ ب ْسِم َّالل َّالرْحَـٰ ِن َّالرح ِيم

Kada je krajem prošlog stoljeća otišao na čekanje, otac se počeo- bavitimerija) trgovinom. s vjerskim Krenuo knjigama, je stespihima, voćem; uznapredovao kasetama ilahija, je, te mevlu je na- ilidžanskom terminalu počeo držati štand (lično zavarena skala na autopijaci, te je puk, u zanosu pokajanja, masovno kupovao. Ali,da, tevhida.dok kucam Pojačao ove redove,bi ilahije crvenim ili mevlud se dakao trešte rana, kao te dlanovimafolk-hitovi iskreno oduševljenje, iskrena vjera, ali jasno je kako je ovim bi- zastirem lice kao da želim zaustaviti obilno krvarenje. Bilo je to- mom. znisom želio iskupiti svoje mladalačko koketiranje s komuniz naslovaPogurali El-Kalema su ga terminal, teferiči i predizborni skupovi, te je otvorio trafiku u kojoj se moglo kupiti od lubenice do svetih Feridudina Attara .( On,Pend-nama čitač Sidneya) i Muhammeda Seldona, Harolda Asada. DanasRobinsa, bi Zena Greya, prebacio se na Hasana Basrija, Mustafu Mahmuda, jednoj neuspješnoj akciji Armije BiH. sigurno bio ugledni izdavač da se nije zaratilo i da nije poginuo u - Trafika je propala nakon što su je pogodile dvije granate. I smrti.danas, Gelerkao uznemirujuću što je prodro porodičnus prednje strane zaostavštinu, zaustavio čuvamo se na 300.dže pna izdanja prijevoda Kur’ana u čije meso je utisnut srpski žig- - strani, ostavljajući nedirnutim šokantno Hidrovo ubistvo dječa ka, i danas tako teško razumljivo, dok je drugi oskrnavio veličan stvene ajete sure Al-A’rāf. 7 / Musa i Hidr

Samedin Kadić

Od sumnje do vjerovanja - no. NjušenjeZa ratnih knjiga, bespuća, taktilno sit stripova, upoznavanje. pomalo sam prebirao mrvice iz trafike.Poslije Nasumično rata nagrnula sam jelistao. tada mi veoma atraktivna arapska i slič literatura: pseudoznanstvena objašnjenja kur’anskih pasusa, doom-writting maskulinizma. U osmom razredu kur’anskim sam „dokazima“ stilovi, glorifikacija džihada i monumentalizacija- ruju, a ne miješaju. Nije je to impresioniralo a ja nisam vjerovao uvjeravao jednu djevojku u Istinu: čudom dva mora koja se dodi Munkiza i djela Allah Ahmeda kako neko može imati tako divne oči koje ne vide. memorirano,U medresi, što osim je, uostalom, na čitanju edukativni urnek našeg obrazo- Behdžeta, nije insistirano na islamskom štivu. Ono je bubano, vanja. Hifz kao univerzalna forma znanja. Na fakultetu je nastupio period oslobođenja. Veliki uprkosautori zapadne filozofije i književnosti a od islama ─ Kur’an i hadis. Ž�elio sam ostati minimalni musliman, vjerovati u Boga - teolozima. Artikulirati lično, a ne baštinjeno razmišljanje, moje znojave dove. Ne veličati Kur’an kao izvor normativnosti i auto riteta;Priroda ćutati poslao njemu – novinar kao što sena neradiju spominje – vratila prijatelj me napuštenim koji vam je vjerskimtoliko puta temama običnim i „vjerskim“ zagrljajem knjigama. spasio život. Poslije šest godina spre- manja radijskih i televizijskih emisija zatekao sam se usred gomile bilješki, nacrta; materijala koji me je pozivao da ga nekako uskladištim, organiziram i oprostim se s njim. Dijelovi ovih eseja bili su utkani u bajramska izdanja „Islamskih tema“ na Radiju Fe- deracije Bosne i Hercegovine. Toliko o genezi ove knjige, koja je isprva bila zamišljena kao zbirka sinopsisa radijskih emisija, dakle - sampalimpsest gusti supstrat teksta i slobodemuzike. iIz ljepote tih tužnih muslimanskog godina dugotrajnih world musica eska: Sabripističkih Moudallal, propadanja opojni u raskošne mujezin ponoreiz nesretnog muzičkih Halepa; nebesa Omer iscijedio Faruk -

Tekbilek, omnitolerantni kosmopolita ukotvljen u muzičkuqawalija tradici; Kudsi ju Otomanskog carstva; Dhaffer Youssef, vokalni virtuoz krešenda; 8Malouma, tužna kći pustinje; pakistanski majstori Uvod

- Erguner, turski genij; pop-zvijezde iz Malija − Ali Farka Toure, Salif Keita, Toumani Diabate; Hamza El Din, koji će uoči gradnje bra ne Asuon požuriti u Nubiju i na magarcu putovati od sela do sela želeći da zabilježi tradicionalnu muziku prije nego zvukovi utihnu- pod vodom; Anouar Brahem, čija muzika prebire valove i labirinte muzike;Sahare, zrnce razni po ansambli zrnce; Hamza koji recikliraju Shakkur, mujezin muziku emevijske Endelusa; džami elek- je u Damasku; Hossein Alizadeh, interpretator klasične perzijske naju tronska muzika koja reciklira instant sufizam;Buci i svi ti umjetnici na- , ‘udu, tarabucima... Svijet se ne čita, nego sluša, ne gleda, nego čuje, kaže Jacques Attali u maestralnoj . Jednu kulturu mo žemo pouzdano locirati samim aktom slušanja, a znamo da naša ili jeca ili poskakuje. Ali postoji i drugačiji muslimanski auditivni pejzaž: bujan, slobodan, hrabar,Oksfordsku istinit. Onaj povijest koji se muzike igra vlastitom Geralda poviješću, razvijajući varijacije u neiscrpnost. (Dovoljno je otvoriti neku historiju muzike − npr. Abrahama − i ostati šokiran disproporcijom permisivnih fikhskih rasprava i faktičnog muzičkog preobilja muslimanskih naroda.)- Toliko o radijskoj formi ove zbirke. sveukupnostSadržaj imavlastitih sveuključujuću iskustava (ili tendenciju. pripadnosti, Polazeći kako bi od kazao oči glednosti kako ljudsko biće nije moguće dijeliti, budući da smo-

Amin Malouf), želio sam napisati knjigu o islamskom vjerova nju ne isključujući nijedan konzumirani kulturni žanr, nijednu- pripadnost; forsirati hibridnost, kontrapunktnost; prezentirati dodirnemočitalačko nomadstvo. samo jednu („Identitet pripadnost, nije cijela slaganje osoba neovisnih titra.“1 pripad nosti, on nije ‘patchwork’, to je crtež na nategnutoj koži. Ako ) Zaobići onu najneukusniju od svih podjela među autorima: na vjernike- i nevjernike. Knjigu u kojoj bih spojio sve intimno i važno bez razlike o kojem je mediju ili autorima riječ. Ključno je bilo izba citi didaktičke dionice, pisati bez povlačenja čitaoca / slušaoca za rukav. Iznaći narativ u kojem se ne bi tragalo za posljednjom- riječju ili pravim putem; bez glagolskih oblika „mora“, „treba“, „preporučuje se“; izvan halala i harama; gdje se ne bi razrješiva le dileme, tek vježba iz stila: floberovski bištiti suvišne riječi. Ne9 / Musa i Hidr

Samedin Kadić uvoditi nikoga u islam, ne podastirati, da me Allah spasi, dokaze! - gravanjima nad apologijom. Attarov stih „Planine su se zaledile Dati prednost užitku u simetriji nad žudnjom za istinom, razi - od straha pred Njim“ ili Rumijev „Digni ruke ako želiš da budeš tolikopodignut“ sirovih, ne trebaju elementarnih tumača slika,i ne naređuju toliko narativnih ništa. Toliko dionica je poet što skog blaga koje u tami tesktova žudi za svojim kolekcionarima,- - čekaju svoje kompilatore, beznačajnih stvari što skrivaju blista jednovo bogatstvo te isto. intimnihDiktatura značenja. napornog Č�itamo traganja „vjerske“ za „istinom“ knjige (u zabo cilju ravljajući na prijatnost u čitanju. Lovimo istinu ili tuču, što je- nje cvijeta radi cvijeta; teror „korisnog znanja“ naškodio je onom nametanja iste drugima) postupno je zamijenila bezbrižno bra Treba samo promijeniti smjer kretanja, zauzeti malo druga- što stoji na početku svih puteva: imaginaciji. - nih nijansi, poput zavodljivih linija arabeski koje nikud ne vode, ačiji ipak položaj nagovještavaju i teme će se bezmjernost. ukazati u raskoši Pa koja beznačajnih je to perspektiva raspjeva što - - dološkeotvara horizonte niti vodilje i kida u pisanju lance definicija?ove knjige. Č�etiri Prvo, rečenice zašto se izzamarati Borge isove natezati znamenite pisanjem priče opširnih „Tlön, Uqbar,knjiga, Orbisrazlagati Tertius“ na petsto bile su stranica meto hvalimisao Humea koja se koji da je izreći „jednom u nekoliko zauvijek“ minuta. primijetio Treba kako uzeti „Berkleye kao da- vite argumentiknjige već postoje,ne priznaju kaže nikakva Borges, pogovora” i dati sažetak. i da su Drugo, “posve Borges lišeni konzistentnost teksta, a ne nekakva korespodencija sa „stvarno- uvjerljivosti“. Drugim riječima, bitna je protočnost i unutarnja - šću“. (Ovo, dakako, ne mislimo u radikalno sofističkom smislu.)- Treće, svako je duhovno iskustvo jedinstveno, nesvodivo. Napo kon, važno je obustaviti potragu za istinom, pa čak i za vjerodo stojnošću, te početi prositi za iznenađenjima i začuđenostima. Treba probati čitati vjerske tekstove (kao i filozofske) kao književnost (zamisliti ih kao sage koje ne smiju biti dosadne), a ne kao vodiče za prolazak kroz život. Sve čemu je čovjek autor ne 10zavređuje da bude tretirano drugačije. Ibn Kesir kao književni Uvod

- izazov, a ne samo Attar. Tragati za literarnošću, a ne za otkriva njem tajni. Ionako se, lijepo je rekao Rumi, „samo u mrkloj noći razlikujeobrušavao vjernik na pojedine od munafika“. impresije, predmete; radost kada sam Nadam se da će čitaoci prepoznati polet s kojim sam se- otkrivao nešto zanimljivo. Ovo esejističko jurcanje nije bilo ni kakav ozbiljan, još manje akademski posao, već dokoličarsko- draca.cvrčkovo uživanje, oslobađanje od predubjeđenja i dogotrajnih učitavanja, odupiranje iskušenju preuzimanja uloge vaiza, mu teme islamskog vjerovanja ili imanske šarte. Eseji Narcis i sun- cokretPrvih, Na rubušest esejalitice i(neambicioznih Tesbih razigravaju meditacija) pitanja identiteta, dotiču glavne ranu dramu Poslanikovog vjerovanja i islamski koncept udivljenja

Napisano je, svakako, i rezultat razgovora s mojim prijate- pred čudnovatom ljepotom svijeta. - ljima: Muhamedom ef. Hafizovićem, dr. Mirzom Sarajkićem, Hu seinom Haskovićem, Sedinom Idrizovićem, hafizom Alijom ef.- Rahmanom, hafizom dr. Munirom Mujićem. skrivamPosebnu ponos zahvalnost što sam imao upućujem priliku dr. raditi Hilmi na Neimarliji istoj katedri za ugodsa dr. ne i nadahnjujuće razgovore na Fakultetu islamskih nauka. Ne priliku slušati njegova predavanja. Neimarlijom,Zahvalnost istovremeno dugujem svojoj žaleći porodici što kao i studentmolim Allaha nisam da imao im podari svako dobro.

Ovu knjigu posvećujem predratnom prodavaču tespiha, bedževa, filigranskih bravura, kitnjastih kaligrafija i vjerskih knjiga, Mehu Kadiću.

IME NAJVEĆ�E 1.

Utok svih vokativa

Boraveći u Maroku pedesetih godina 20. stoljeća Elias Canetti počeo je sanjati o čovjeku koji je zaboravio sve jezike, dok više ni u jednoj zemlji nije razumio šta se govori. Tumarajući čaršijom, sjedeći u školjci hladovine, ležeći u polusnu ispod prozora što je osluškivao žamor ulice i odbijao svjetlost zamirućeg sunca, želio bi samo jedno: uloviti dojam glasova bez značenja. „Š�ta je u- jeziku? Š�ta on skriva? Š�ta nam oduzima?“, pitao se pokušavajući sačuvati snagu stranih, arapskih i berberskih, povika. Lišen spo znaje o stranoj zemlji, dalek za običaje i ljude, bez znanja koje bi se usvojilo ─ ponijeti samo mirise, buku, sjenke. „Ali ostala je riječ S‘Allah’, njom sam koju bio ne snabdjeven mogu zaobići“, za onaj diozapisuje mog iskustva, Canetti. koje je bilo

najčešće, najprodornije i najpostojanije, za slijepce... Svi slijepci nude ime Božije, milostinjom se može steći pravo na Njega. Oni upočinju raznim Bogom, oblicima, oni ali završavaju uzvik na kojiBogom, su se ponavljaju jedanput navikliNjegovo ostaje ime deset hiljada puta na dan. Svi njihovi povici sadrže Njegovo ime-

uvijekništa drugo isti. To nego su akustične Njega...1 arabeske oko Boga, ali koliko upečat ljivije od optičkih. Neki se uzdaju samo u Njegovo ime i ne viču

Š�ta čovjek koji sluša buku svijeta može razabrati, oslušnuti, domaštati? Možda postoji jedna temeljna riječ, neki sveobuhvatni 13 / Musa i Hidr

Samedin Kadić om - iz kojeg je poteklo sve pomišljeno, izgovoreno, svako biće; temeljnimožda postoji tetragram ime na ispod kojem nanosa bi se, kaopovijesti, na predsokratovskim civilizacija, bibliote pra- počelima, sastale sve onomastike i etimologije; možda postoji ka; možda riječni talasi, vjetrovi u poljima, cvrkuti u krošnjama imaju zajednički kod. Možda. Ali, čovjek koji je zatvorio oči za- boje značenja, poput Canettija, traga za nečim drugim. Ako je Attarovojljudski žamor Musibatnami suma dozivanja, šta je, ili ko je, u temelju svih vo kativa? Je3 li Najveće Ime ─ „hljeb“, kako tvrdi bezumna osoba u Postoji li ime koje bi, budući svima, dakao „za marakeškim vrijeme gladi slijepcima, svi uzvikuju bilo tu riječ“? (Ubog i Bog idu zajedno, pjeva Husein Hasković.) dovoljno ─ u nevolji, bolesti, tami?

Allah... - Devet milijardi Božijih imena Arthura C. „Ovo je pomalo neobičan zahtjev“, odgovor je dr. Vagnera ko jim se odmotava priča - Clarkea, kada jedan lama iz nekog tibetanskog manastira traži da bude opremljen takvim kompjuterom koji će biti u stanju sa brati sva Božija imena spomenuta u povijesti, iskombinirati ih u- složenoj matematičkoj operaciji u okviru posebne devetoslovne4 abecede, čime će biti ispunjeni uvjeti za kraj svijeta. Kada se ispi- še ključna riječ, zvijezde će se pogasiti jedna za drugom. - Nije poznato u koliko su fonetskih varijanti ljudi dozivali Vr Boga,hovno jedinog Biće, ali Boga; muslimani onog Bogavjeruju kojeg da jeljudi ime dozivaju Allah spušteno u nevoljama, u vri jeme iz vječnosti. Kao što je poznato, „Allah“ je arapska riječ za - jegzahvaljuju ljudi misle Mu nakada blagodatima vape, likuju a ponekadili odmahuju hule /optužujući zamahuju Ga rukom da je (poputloše i nepravedno Sveva Bandinija uredio5). svijet. Prema Allah nekim je upravoarabistima, „taj“ onoBog je─ legurana ko el) i imenice „Bog“ (ilah određenog člana ( ). Određeni član sugerira sveopću prevodivost riječi; iako muslimani cijelog svijeta koriste arapsku14 riječ “Allah”, mogu koristiti i domaću riječ za Boga. Bilo je Ime Najveće - prijedloga da se nedostatak određenog člana u našem jeziku kom- penzira velikim slovom: riječ Allah je isto što i napisati velikim Bog. Esad Duraković protivi se ovom prijedlogu, insistirajći na ne priprevodivoj izgovoru veličanstvenosti kelimei-šehadeta. imena6 (Ali „Allah“; nije li u osim samom toga, imenu u verbalnoj „Allah“ formi nije moguće nedvosmisleno precizirati pripadnost islamu jesadržana da je u negacijaimenu Allah mogućnosti pretrajao da stari muslimani semitski prisvoje naziv za Boga boga samo „El“ kojimza sebe? ga je Nije izgleda li to svačiji,zazivao ne i sam samo Ibrahim, muslimanski, a.s. Karen Bog?) Armstrong Moguće teško utvrditi da li su Ibrahim i Musa koristili isto ime za Boga. smatra kako je usljed biblijske neodređenosti i kontradiktornosti Vrlo je vjerovatno da je Abrahamov Bog bio El, Veliki Bog Ka-

Brda), što je bila jedna od elovih tradicionalnih titula. Na drugim mjestimanaana. Božanstvo nazivaju sega predstavljaEl Elion (Vrhovni Abrahamu Bog) kaoili El El od Š �adajBetela. (El Ime od

kao što su Izra-El ili Išma-El... Na brdu Sinaj, na primjer, on se Mojsijukanaanitskog javlja Vrhovnogusred vulkanske Boga očuvano erupcije je kojau hebrejskim ga ispunjava imenima stra- hopoštovanjem, dok Izraelci moraju ostati podalje. U usporedbi - hamu javlja kao prijatelj...7 s tim, Abrahamov bog El je veoma blago božanstvo. On se Abra -

BogaIsta (Al-Dhat autorica primjećuje8 Iako kakoje Bog je „On“, imenica Kur’an „Allah“ implicitno gramatič daje kido muškogznanja da roda, je „On“ dok iznad, je riječ ili radijeza božansku prije, rodne i nedokučivu podjele. Zarsuštinu Nje- ) ženskog. - mu kćerke pripisuju a sebi priželjkuju sinove, ironično će Kur’an uvijekpaganima mijenja koji zamjenicusu meleke kojasmatrali se odnosi Božijim na kćerima. Njega. On Da je bi u istomizbje ajetugao poosobljavanje On, Ja i Mi, kao Boga,što se primjećujemijenja i prisvojna Muhammed zamjenica Asad, kojaKur’an se odnosi na Boga: Njegov, Moj i Naš.9

- mišljenBio10 sam). Inspirirani skriveno upravo blago ovim pa sam i ovakvim poželio hadisom da me spoznaju,i Ibn Are- kaže glasoviti hadisi-kudsi (koji Fazlur Rahman odbacuje kao iz

15 / Musa i Hidr

Samedin Kadić - vali su kako je imenica ilah potekla iz arapskog korijena ulh: biti bijevim razlepršanim tumačenjem, šiijska sekta ismailije, vjero tužan, uzdisati za. ali ovaj uzdah (nefes rahmani) nije bio izraz sentimentalnog sa- Ibn Arebi je zamišljao usamljenog Boga kako uzdiše zbog čežnje,

sumosažaljenja. postala logoi On je imao aktivnu kreativnu snagu koja je stvorila Tocio je naš dvosmjerni svemir; On proces: je isto Bog tako uzdiše dahom da bi izdisao ga spoznali, ljudska a njega bića, oslokoja- , riječi koje Boga izražavaju same sobom. 11

bađaju od Njegove usamljenosti ljudi u kojima se On otkriva. Ali, kako navodi Ismail Faruki u Tewhidu, cjelokupna stvarnost je ontološki podijeljena na transcedentnog Stvoritelja i stvorenja: meleke, ljude, vrijeme, prostor, nebesa, Zemlju, mine-

12 rale...stvorenju Stvoritelj i stvorenje i stvorenja doziva ontološki Stvoritelja. su različiti Stvoritelj i ni sena miješakoji način iz- ne može doći do njihovog miješanja. Ipak, Stvoritelj se obraća među roba i njegova srca, kaže Kur’an. - jetnostiMuslimanska i jeziku. budnost prema Božijoj transcedentnosti (i a.mogućim „devijacijama“) svoj prefinjeni izraz pronašla je u um

koje Sve ononavode što jena figurativno beskraj. u islamskoj umjetnosti raspršuje b. se, kroz ponavljajuću raznolikost arabeski, u blage varijacije

muslimanskojJezik, kao medij tradiciji. u kojem Iako prebiva Kur’an govor navodi Objave devedeset i u kojem devet je moguće razumijevanje tog Govora, ima posebno značenje u - Božijih imena, preko kojih je moguće razmišljati o Bogu, izričito se tvrdi da je Božije biće nemoguće opisati svakod- nognevnim svijeta” jezikom, (Wittgenstein), u terminima u kojiizricanju referiraju onoga na što empirijske je izvan iskustva,objekte. Ova prisutna negacija je usvemoći kur’anskim jezika, iskazima kao „ogledala da “Bogu činjenič ništa

13 nije slično”, zatim u opisu Božijeg govora kao nepotrošnog, 16 u razlikovanju ljudskog poimanja vremena i Božijeg. Ime Najveće -

Kada se izgovori ime ‘Allah’, smatraju pobožni,14 Rajski zatrepe poto- ri svemir i sve što je u njemu. Ne trpi množine, jer, kako pjeva Husein Hasković, „množina zavodi u svetogrđe“. temeljuci žubore, kur’anskih kao što je udivljenja pjevao Junus ili hadiskih Emre u nagovještaja, poznatoj nam ali ilahiji, i vla- zboreći: Allah, Allah. Musliman smije govoriti o Allahu samo na o imenu Onoga do Koga pogledi ne dopiru (a On do pogleda do- stite ljubavi koja ga opravdava: prah se odvažuje govoriti / pisati pire), Koji je Sebe nazvao uzvišenim imenom Milostivi i koji će, kadaU dođe stanju vrijeme, ljubavi prah smotati je zaboravio nebo dakao je prah.svitak Allahu za pisanje. moj, oprosti za smjelost onih koji te vole.15

U BaldassarevomČ�udesna privlačnostputovanju Skrivenog imena- Amin Malouf veze priču oko Đenov dobivaljanina knjiguBaldassara Objavljivanje Embriacija; skrivenog taj u levantskom imena, poznatu gradu i Džibeletukao Stoto ime1666., koju godine je napisao (za koju izvjesni se vjeruje Ebu da Mahir je uoči el-Mazandarani. Kijameta) slučajno Siro- mašni starac Idriz koji Baldassaru poklanja knjigu umire u ubogom kućerku onog trenutka kada ovaj istu proda francuskom- velikodostojniku. Budući da je svugdje anarhija i malodušnost, knjiga koja sadrži „stoto ime“ mogla bi spasiti svijet. Sam pripo vjedač ovako sažima problematiku Najvećeg Imena: -

Svima je poznato da se u Kur’anu spominje devedeset devet Boži- jih imena, neki više vole reći atributa: Milostivi, Osvetnički, Mudri, seJasni, nametalo Sveznajući, samo Onaj od sebe: Koji Nesudi, postoji Nasljednik... li stoto, skrivenoI, taj broj ime, je, potvr kojim đen sunnetom, oduvijek poticao radoznale duhove na pitanje koje

postojibi se zaokružio stoto Allahovo ovaj broj? ime, Poslanikova koje je dovoljno kazivanja, samo koja izgovoriti neki tumači da bi odbacuju, a drugi smatraju da su autentična, potvrđuju da uistinu 17 / Musa i Hidr

Samedin Kadić se izbjegla opasnost, da bi se ostvarila nebeska milost. Tvrdi se da

spasiti sa svojom porodicom u vrijeme Potopa. Nije teško zamisli- je Nuh poznavao to ime i da se upravo uz njegovu pomoć uspio vrijeme kad ljudi strahuju od novog Potopa.16 ti čudesnu privlačnost djela koje, navodno, otkriva takvu tajnu u - rove pretpostavke: Abdulbasit, imam džamije u Džibeletu sumnja u Baldassa

Zašto bi ljudima bilo potrebno stoto17 ime? Mene su od djetinjstva naučili svim imenima koja su mi bila potrebna za molitvu i zašto bi mi bilo potrebno neko stoto ime?

Možda stoto ime i ne postoji, pošto je Bog „neparan i voli nepar“. Pa ipak, hadis po kojem je Bog među ljude spustio svoje Najveće Ime, dao je ovoj temi „čudesnu privlačnost”, pogotovo u kojim,vremenima kad je potopāzazvan, i Allah požarā. ne odbije Kartografija dove. Simbolika tesawufa je iscrtana svoj puni je Božijim imenima kao putokazima što vode do Skrivenog imena- fantastični intenzitet dostigla u pripovijesti prema kojoj je Sulej man, a.s., vladao svijetom džinna pomoću prstena (pronašao ga je za sofrom u ribi koju je jeo) na kojem je bilo ugravirano Najveće Božije Ime. Opće je mišljenje „u islamskoj mistici” da je Isa, a. s., poznavao Skriveno ime, jer kako bi drugačije bio u stanju liječiti slijepe i oživljavati razdjevene leševe, osim18 gromovitom formulom kamenčiji je izgovor pretvara ključan. u zlato. U Attar poznatoj u Musibatnami hikaji, on, skrušenipripovijeda i bezdomni o nekom („volim siromaštvo i mrzim lagodan život” ) spomene Božije ime i

čovjeku koji moli Isaa da ga poduči Višnjem Imenu Božijem. Isa- odbijacivoj samotnosti upozoravajući spoznaje. ga na Nakon težinu, upornog opasnost, moljenja presudu Isa muImena otkrije što može otvoriti vrata blaženom ludilu, nedokučivoj sudbini i neizre misao kako nije za svakoga „da zrnce ljubavi primi”.19 U duhu ovog tajnu, a čovjeku sveti slogovi sažežu srce. Nazire se stara sufijska elitizma...ta čarRumi je i Višnjeglupost Ime postavlja Božije, kao granicu moći Višnjem Imenu: što zvah ga za slijepe, gluhe, hrome,

18 Ime Najveće pa kad bih dahom tako brdo kameno, tad raspalo bi se i ono na komadiće, mrtvaca njime da taknem, taj bi živio... No, taknem li njime srce glupana, ni sto mu puta ne bi pomoglo...20

U više slavnoj nego zanimljivoj Mannovoj epopeji Josip pri ča zamišljenom, odsutnom (poput svih očeva) Jakovu legendu o iskušenju i grozoti koje Ime Najveće sadrži: -

Išhara,Bilo je to, koja naime, je bila u dobatoliko onih lepa naraštaja da je ovaj koji naprosto su živeli obnevideo u doba poto od pa, kada je anđeo Samhazaji ugledao na zemlji devojku po imenu mu odgovori: “Ne pada mi na pamet da budem tvoja, izuzev ako njene lepote, tako da joj se obrati rečima: “Budi moja!” Ali ona - me prethodno naučiš istinsko i pravo ime Božije, čijom snagom tibude polećeš njegova. čim gaNo izgovoriš.” samo što je Na Išhara to glasnik došla Semhazaji u posed imena... u svojoj21 lu dosti stvarno odade ime Božije, jer je toliko požudno želio da

Ovdje Mann prekida pripovijest tražeći vjerovatno od čitaoca- da je sami potraže u biblijskim egzegezama, apologijama Kabale, poznatim mističkim raspravama o tetragramatonu, usmenim pre- dajama semitskih naroda ili, možda, povijestima hasidskih sekti. - ljivomIme komparacijom Najveće spada „vrednija u repertoar od hiljadukarakterističnih mjeseci“; nedorečeno poput onog sti islama poput Lejletul-kadra, čija je važnost naglašena neumo blistavog trenutka tokom džuma-namaza u kojem se primaju- dove; poput enigmatičnih početaka pojedinih kur’anskih sura. Velika je dilema postoji li ono uopće (u unikatnoj fonetskoj for mi), budući da su sva imena, kako su smatrali neki među ulemom, ravnopravna. Dapače, svako ime je, ako ga onaj ko vapi iskreno upotrijebi, najveće. Mi nikada ne vidimo nikakvog boga osim vlastitog Imena koje je bilo otkriveno i koje stvarno postoji u svakome od nas.22

19 / Musa i Hidr

Samedin Kadić U uvodnim stranicama Ibn Kesirovog Tefsira je „besmela“, prema hadisu, jedno od Allahovih imena i kako je čitamo kako udaljenost između „besmele“ i Najvećeg Imena „koliko između crnilaa. i bjelilaimena očiju“. kojima A jena Sam osnovu Sebe dove nazvao, Božijeg Poslanika znamo da postojeb. imena četiri koja vrste je objavio Božijih u imena: Svojoj Knjizi, c. d. imena / ime koja je ostavio tajnim i skrivenim. imena kojima je podučio nekog od Svojih robova i 99 imena, ali je “samo” 99 objavljeno ljudima. Iako Poslanik nije Ulema je iz spomenute dove zaključila da postoji više od- precizirao koje je ime najveće, većina smatra kako se ono nala zi među 99 navedenih imena. Neki navode da je to upravo ime “Allah”.Ta imenaSejjid koja Husein Kur’an Nasr naziva ovako ”Lijepim sažima Allahovim temu: Imenima”, sred-

- skomstva su jeziku, kojima sveta se Allah imena otkriva Allaha čovječanstvu. i muslimani Kao su i pozvanivrhovno da Božije tim imenimaime, Allah, zazivaju i ova su Allaha, imena, u skladusadržana s poznatim u Kur’anu kur’anskim i hadisu na ajetom: arap “A Allah najljepša imena ima, zovite Ga njima!” (7:180) Postoji

čitava nauka o Božijim imenima koja je u temelju praktično svih- islamskih nauka, bilo da se radi o teologiji, pravu ili čak filozofiji. Muslimanski su mislioci u toku stoljeća napisali bezbrojne knjige o Božijim imenima; među najpoznatijim je ona El-Gazalijeva, poznata u čitavom islamskom svijetu. Svako Allahovo ime nije ni šta drugo doli Njegova Bit i kao takvo put ka toj Biti, otkrivajući

uz to određeni aspekt Božije Prirode. Tradicionalni muslimanski23 vodeći umovi su podijelili ta imena u dvije grupe: Imena ljepote (“esmau-’l-džemal”) i Imena uzvišenosti (“esmau-’l-dželal”). - Aspekti koji se odnose na osobine Božije dobrote, milosti -i praštanja pripadaju prvoj kategoriji, uključujući i ime Er-Rah man koje je, konstatuje Nasr, ime Božije Biti, budući da iz njega proizilazi sve stvoreno. Za razliku od njih, imena koja se tiču- pravde, presude i strogosti, odnose se namysterium aspekt Božije tremendum Uzviše i nosti. (Annemarie Schimmel primjećuje sličnost ove distink cije20 sa Ottovim razlikovanjem između Ime Najveće mysterium fascinans

.) Abdul-Hamid Ebu Sulejman zapaža kako supostoje skloniji dvije da tradicije,se pozivaju dva na diskursa imena uzvišenosti koja proizilaze što jeiz rezultiraloafirmacije jedne od grupa Božijih imena. Prema Abdul-Hamidu, muslimani- bilitirati adoraciju Imena ljepote kako bi se muslimani vratili svomnešto iskonu: krućim milosti, muslimanskim ljepoti i mentalitetom.praštanju.24 Potrebno je reha udaljioTumačeći pa ga je 175. šejtan i 176. sustigao“, ajet sure Ibn Al-A’rāf,Kesir u Tefsiru u kojima iznosi se „kazuje mišlje- vijest“ o čovjeku kojemu je Bog „dao Svoje znakove, ali se od njih nje da je riječ o Bel’amu ibn Ba’uri, potomku Luta, a.s., kojemu je ِ َِّ ِ ِ ِ ِ ِ َ﴿واتْ ُل َعلَْيهْم نـَبَأَ الذي اٰتـَيـْنَاهُ اٰيَاتنَا فَانْ َسلَ َخ منـْ.Imeَه ا فَأَتـْبـََعهُ َّالشْيNajvećeطَ ُان فَ َك َانSvoje م َن الْغَاو َينotkrio ۞ َولَْو ,.dž.šش ئـْنَا ,Allah ِ ٰ ِ ِ ِ ِ ِ ِ لََرفـَْعنَــاهُ بَهــا َولَكنَّــهُ أَ ْخلَ َــد إلَــى ْالَْر ِض َواتـَّبَ َــع َه َــواهُ ۚ فََمثـَلُــهُ َكَمثَ ِــل الْ َكْلــب إ ْن تَ ْحم ْــل َعلَْيــه يـَْلَه ْــث ِٰ ِ َِّ َّ ِ ِ ِ َّ َّ 1 أَْو تـَتـُْرْكــهُ يـَْلَه ْــث ۚ َذل َــك َمثَ ُــل الَْقْــوم الذ َيــن َكذبُــوا بآيَاتنَــا ۚ فَاقْ ُصــص الَْق َص َــص لََعلُه ْــم يـَتـََفكُــر َون﴾ Ali, spomenuti se okrenuo dunjaluku i strastima, pa je postao „kao pas koji dahće“ ─ i kad mu je dobro i kad mu je loše.- Navodno je Bel’am ibn Ba’ura živio u Kanaanu u vrijeme Musaa, a.s., pa je, zaveden dunjalučkim privilegijama, upotrijebio Najve- će Ime protiv Musaa. Popeo se na brdo i počeo izgovarati dovu da BogAko sravni je navedena sa zemljom pripovijest Izraelićane istinita, ulogorene malo nam u dolini. ostaje Ali vjere je zik mu se zapetljao pa je izgovarao suprotno od željenog. - u veličinu ljudskog imena. Nema svetinje koju čovjek neće oskr naviti. Sve postojeće, svaka blagodat, pa i najveća, Ime Najveće, može se zloupotrijebiti ─ „na svijetu nema ništa bezrazložno dobro osim dobre volje“, znamenita je Kantova misao. Š�to se Bel’ama ibn Ba’ure tiče, mogao je dobiti šta je poželio ─ imao je šifru ─ ali je pomislio da je „vječan na dunjaluku“. Imena su, piše Malouf,1 I kaži rijetko im vijest okad onome bezazlena. kome smo dokaze Naše dali, ali koji se od njih udaljio pa ga šejtan dostigao, i on je zalutao. A da smo htjeli, mogli smo ga s njima uzvisiti, ali se on ovom svijetu priklonio i za svojom strašću krenuo. Njegov slučaj je kao slučaj psa: ako ga potjeraš, on isplažena jezika dahće, a ako ga se okaniš, on opet dahće. Takvi su ljudi koji Naše dokaze smatraju lažnim; zato kazuj događaje da bi oni razmislili.

(Al-A’rāf, 175-176) 21 / Musa i Hidr

Samedin Kadić

Pjesnici, a Musa odgovara:4. „Gospodar Ja sam nebesa koji i Zemljejesam i onoga što je izme- „Š�ta je to Gospodar svjetova?“, pita faraon Musaa u suri - - đu njih, Gospodar i vaš i vaših predaka, Gospodar Istoka i Zapa da i onoga što je između njih.“ Karakteristično je da faraon upo trebljava zamjenicu „šta“ tražeći tačnu identifikaciju, a Musa mu navodi opise koji direktno podrivaju njegov faraonski autoritet, štosvjetova“, će ga, darazumljivo, Ga imenuje žestoko i otkrije, nanervirati. a Musa atribuira To nije želiouz evidentne čuti, jer nije to ni pitao. Ž�elio je da mu kaže „ko“ je, „šta“ je taj „Gospodar na„političke“ Sinaju. Izgledaimplikacije. da prijelaz u suri Taha ima najljepšaAli, isto je, imena“ prema do nekim kazivanja izvorima, o Musau i Musa nije lično nagao, pitao niti Boga slu- od izričaja kako „Bog-

čajan, kako se na prvi pogled čini. Kao da je u pauziKnjizi u kojojpostanka uzi mamo dah pred novi ajet i novu cjelinu sakrivena veličanstvena- drama Musaove potrage za Božijim imenom. U čitamo kakoIzlaska je i Jakov pitao Boga za ime, a pojedini sufijski tek stovi obavještavaju nas da je svaki poslanik tražio isto. Evo kako treća glava opisuje ovaj događaj:

Nato Mojsije reče Bogu: “Ako dođem k sinovima Izraelovim pa im kažem: ‘Bog otaca vaših poslao me k vama’, i oni me zapitaju:- ‘Kako mu je ime?’ – što ću im odgovoriti?” “Ja sam koji jesam”, reče Bog Mojsiju. Onda nastavi: “Ovako kaži sinovima Izraelo vim: ‘Ja jesam’ posla me k vama. Dalje je Bog Mojsiju rekao: “Kaži

sinovima Izraelovima ovako: ‘Ja jesam, Bog vaših otaca,25 Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama.’ To mi je ime dovijeka, tako će me zvati sa koljena do koljena.“ U eseju Povijest odjeka jednog imena

H.L. Borges zapaža kako Mojsijevo pitanje nije „znatiželja filološke vrste, nego ispitivanje- tko je Bog ili, točnije rečeno, što je“. Povedemo li se za drevnom filozofskom teorijom o neumitnoj povezanosti imena i bića, na ziva i imenovanog, dokotrljat ćemo se na rub svetogrđa: da li Ime 22 Ime Najveće šta Bog jeste, a što je, prema poznatom hadisu,

Najveće opisuje ono nemoguće spoznati? Da li Ismu-l-e’azam imenuje Božiju bit? Sentenciozno ime „Ja sam koji jesam“ bilo je poprištem teoloških rasprava kroz stoljeća. Je li riječ o pukoj ontološkoj tvrdnji? Je li to obeshrabrivanje čovjekovih gnoseoloških ambicija da spozna ono što ga transcendira? Da li je dovoljno znati nečije ime, pita- se Borges prizivajući drevna egipatska i australska vjerovanja, namjesnikakako bismo imenovanona Zemlji i „držalisposobnosti pod svojom „imenovanja vlašću“? stvari“.) (Ajeti o Ade mu i melekima iz sureSmrt „Al-Baqara i busola usko povezuje ulogu Božijeg- - Borgesova priča također koristi zamamnu re putaciju Višnjeg Božijeg Imena kao širi okvir u kojem se, uz žan26 rovsku neposrednost stripa (kao da čitamo Martija Miseteriju ili Dyilan Doga), odvija mukotrpno odgonetanje tri čuda zločina. - Slavni detektiv Eric Lönnrot i policijski inspektor Treviranus depokušavaju Nord stigao riješiti radi nizTalmudskog ubistava kojikongresa. je otpočeo Osim mučkomsabranih likvidjela dacijom doktora Marcela Yarmolinskog, rabina koji je u Hotel - (koja su manje-više tretirala „moć i užas Tetragramatona“, tog „prašnjavog grčkog slova“) pored ubijenog rabina pronalaze papir na kojem je, kao u trilerima, otkucana27 šifra, misteriozni trag, prva premisa znojavog procesa zaključivanja koje upravo zapo činje: „Izgovoreno je prvo slovo Imena.“ - uštitiLönnrot da bude uzima nezanimljiva, knjige i „zanemarivši ali ne i pretpostavke. policijsku istraguNovinari dade su se na njihovo proučavanje“, svjestan da stvarnost sebi može pri nekako doznali kako detektiv proučavanjem imenā Božijih želi skriveniotkriti ime sistem ubice. krvavog Nakon niza:drugog posmatrani i trećeg ubistva na karti (koja grada su mjestapratile poruke o izgovaranju sljedećih slova Imena) Lönnrot dokučuje - zločina tvore savršen trokut; dogodila su se četvrtog u mjesecu; preostaje još ubistvo na jugu, pa da bude zaokružen mistični če tvorni slijed: YHVH. Posljednja žrtva je sam Lönnrot, koji će na kraju napete istrage shvatiti da postoji jedan veći labirint, usto beskonačan i nevidljiv: ravna crta. 23 / Musa i Hidr

Samedin Kadić Karen Armstrong u spomenutoj starozavjetnoj epizodi vidi dosta manje drame:

Kada ga Mojsije pita za ime i porijeklo, Jahve odgovara igrom rije kojiči koja jesam!” će, kao (Ehjeh što ćemo ašer ehjehvidjeti, zbunjivati monoteiste stoljećima. Umjesto da mu direktno otkrije svoje ime, on odgovara: “Ja sam ). Š�ta je time htio reći? Svakako nije mislio, kao što će tvrditi kasniji filozofi, da je on samobitno biće. Hebrejski u toj fazi nijeEhjeh imao ašer nikakvu ehjeh metafizičkuje hebrejski dimenziju,idiom kojim a proći će skoro 2 000 godina prije nego što je dobije. Bog je izgleda značio nešto direktnije. suse izražavaotišli.” I tako,namjerna kada nejasnoća.ga Mojsije Kadapita tko Biblija je, Bog koristi u stvari frazu odgova kao što- je “otišli su kao što su otišli”, onda to znači: “Nemam pojma kuda nije trebalo biti nikakve diskusije kao ni pokušaja manipuliranja ra: “Nije važno tko sam!” ili “Gledaj svoja posla!” O Božijoj prirodi

.28 njome, kao što su to činili pagani kada su nabrajali imena svojih bogova. Jahve je Apsolutni: bit ću to što ću biti - I Kur’an upotrebljava sličnu frazeologiju; tumačeći ajete iz sure An-Nağm o lotosu, Muhammed Asad – suprotno nekim pre- dajama prepunim slikovitih opisa – ističe kako je lotosov cvijet („sidra“) koji je Poslanik, a.s., vidio na Mi’radžu opisan rečeni com koja je „namjerno neodređena ukazujući na neshvatljivu ِ ِ 2 ﴿إْذ يـَْغ َشى ّالس ْدَرةَ َما يـَْغ َشى﴾ :“veličanstvenost i sjaj „Kad je Lotosovo drvo bilo zastrto onim što ga je zastiralo.“29 Ili, - doslovno: „zastiralo ga je ono što ga je zastiralo“, čime se, kao i u slu- čaju „Ja sam koji jesam“, iskazuje neizrecivost, neopisivost onoga o čemuU je eseju riječ. Od Neki nekoga su se domistici nikoga (raznih religijskih pripadnosti) usu- dili tu nesaopćivost imenovati kao Ništa ili, ponekad, kao Bezdan. navoda) – neko, ili je (kao nespoznatljivi Borges Nadbitak) samo načinje – ništa. drevnu30 „Bog mi je stičkuprvotno raspravu ništavilo o izbiti onoga Boga: creatio je li On ex (kao, nihilo recimo, subjekat biblijskih-

2 Kad je Sidru pokrivalo ono što je pokrivalo , bezdan u kojem se rađa

24 . (An-Nağm, 16) Ime Najveće - pjesnikju arhetipi pampe. i stvarna31 bića. On je Nitko i Ništa; oni koji ga tako poima ju čine to s osjećajem da je on više nego li Netko ili Nešto“, kratko će Još u devetom stoljeću, keltski filozof Duns Scotus Eriugena odvažio se reći da su svi putevi ka Bogu legitimni jer je On, u biti, nerazumljiv: čak ni anđeli ne znaju njegovu prirodu. - - šljenaU stvari, da Bog nas je podsjeti “Ništa”. daEriugena Bog nije zna stvar; da to onzvuči ne šokantnoposjeduje i “bivupo- zoravastvo” ni svog u kojem čitaoca smislu da se koji ne namplaši. je Njegova razumljiv. metoda32 je tako smi

- taj BogIstovremeno, zapravo i ne Bog postoji. je i Sve, Mi i samoto Sve vidimo savršena Boga je ravnoteža koji udahnjuje ono me Ništa. „Mi ne možemo vidjeti Boga kakav je u samom sebi, jer 33 život stvorenom svijetu i koji nam se otkriva u cvijeću, pticama, drveću i ljudskim bićima.“ Isto će ponoviti i Meister Eckhart: da je Bog „Ništa“ (ili „Tama“, kako ga je još zvao) ne znači da je On izrazavarka, „Bog“:već da posjeduje obilnije, sadržajnije, bogatije postojanje od onog koje mi možemo zamisliti. Č�ak je predlagao napuštanje - pušta Boga.34 Č�ovjekovo posljednje i najviše napuštanje je kada radi Boga na

- Iako „monoteizam nije izvorno mistički“, ova misao o „Ništa“ imala je svoje varijacije u sve tri monoteističke religije koje su „ra Brahman-Atmana“.zvile mističnu tradiciju35 pomoću koje je njihov Bog nadišao ovu ličnu kategoriju i postao sličniji bezličnim realnostima nirvane -i (Dakle, Ništa koje je veće od svega što Jeste.) pripovijetkeSada je razumljivSmrt i busola ponor Imena Najvećeg. Ipak, proces po trage za njim bio je simultan. Jedan je Borgesov lik iz spomenute Gershom G. Scholem u Glavnim negdje tokovima pročitao „dajevrejskog su pojedini misticizma hasidi, u potrazi za tim tajnim Imenom, znali prinositi ljudske žrtve“. - prikazuje odnos kabalista prema Imenu detaljno izlažući učenje o „Putu Imena“ najistaknutijeg „ekstatičnog kabaliste“ Abraha ma Abulafije, rođenog u Zaragozi 1240. godine, koju će napustiti25 / Musa i Hidr

Samedin Kadić kako bi lutao Bliskim istokom (u potrazi za legendarnom rijekom

Sambation), a kasnije Grčkom i Italijom. Tragajući za „apsolutnim36 objektom meditacije“ otkrio je Božije ime; apsolutno je jer „odražava skriveni smisao i celokupnost svega postojećeg“. Meditiranje o Imenu Božijem, smatrao je Abulafija, najbolji je- put ka mističkoj ekstazi. Stvorio je „nauku kombinacije slova“, disciplinu kojom je moguće otvoriti pečate Imena. Ovako Abula fija opisuje otvaranje dveri tajne:

Spoznao sam da je kucno čas za veliko Božije Ime, i da trebam da ga meneprimim. govori: I tako “Spremi sam se tese noćida umreš! usudio Ko da ti dodirnem je dozvolio neizrecivo da dodirneš Božije Ve- ime /JHVH/ i, čim sam to učino, osetih slabost i začuh glas kako iz svega na svetu! Ušao sam ovamo, kao što to Tvoja slava zna, samo liko Božije Ime?” A ja padoh ničice i pomolih se Bogu: “O, Gospode37

radi neba. U čemu sam zgrešio? Ušao sam da bih te spoznao...“ - 38 A u studiji Kabala i njena simbolika Ovaj metod inspirirat će kasnije generacije Jevreja da ostva- ruju određene magijske moći. Scholem prikazuje moć „Imena“ na primjeru Golema, čovjeka stvo renog magijskom vještinom. Kasni jevrejski oblik kaže o Golemu ovako je opisao citirani Jakob Grim: „Poljski Jevreji prave, posle izvesnih izgovorenih molitava i izdržanih dana posta, lik čoveka od gline ili blata, i kad nad njim izgovore čudotvorni šem ham foraš Zovu(Božije ga izričito Golem ime),i koriste on treba ga kao da neku oživi. vrstu Da govori, sluge, doduše, da obavlja ne može,razne ali prilično razume od onoga što se govori ili što mu se naređuje.- Emet - kućne poslove. Nikad ne sme da napusti kuću. Na čelu mu je ispisa na reč (Istina). Ali, on iz dana u dan postaje sve veći, i ma koli ko da je u početku bio mali, može da naraste veći i snažniji od svih- ukućana. Zbog toga oni, iz straha od njega, brišu prvo slovo, pa ne ostaje drugo nego met (mrtav), posle čega se on sruši i ponovo ra- stoči u glinu. Ali nekom je čoveku Golem jedanput toliko narastao, a on iz bezbrižnosti ga ostavljao da i dalje raste, da mu više nije mo gao dohvatiti čelo. Tada je, u velikom strahu, pozvao slugu da mu izuje čizme misleći da će mu, kad se ovaj sagne, moći dohvatiti čelo. Tako26 se i dogodilo: prvo je slovo srećno izbrisano, samo što je čitava Ime Najveće

39 što se vidi, ima dugu povijest u alhemijskim kombinacijama, ma- gomila blata pala na Jevrejina i zgnječila ga.“ Ime Najveće, kao ugijskim prizemne praksama svrhe. i40 kultskim slikama. Korišteno je u mračne svrhe, da se ljudi pretvaraju u životinje ili da se ovlada duhovnim bićima-

Od svih Božijih imena koja se pojavljuju u Bibliji tetragra- maton se pojavljuje najčešće, 6 828 puta. To je neizrecivo ime ovoBožije ime koje izrazom se nikad Adonaj ne smije izgovoriti naglas. Dok glasnoElohim či (Bog,taju biblijske bogovi). tekstove Njega je smioili dok izgovoriti mole, Jevreji samo redovno prvi rabin zamjenjuju jedanput godišnje u jerusalemskome (Moj Hramu Gospodin) na dan ili rjeđeVelikog riječju oproštenja. nove ere, gubi se pravi izgovor tog imena. Zazivati Boga Njego- Nakon konačnog rušenja Hrama od strane Rimljana 70. godine zaziva Njegovim Imenom, taj mora da umre“. vim Imenom znači sresti se s Njegovom Zbiljom, a „onaj ko Ga

Kada Musa u suri Al-A’rāf moli Allaha da mu se ukaže („da Kur’an,ga vidi“), sasulo prema u prašinu.nekim mufessirima, Prema Ibn Kesiru, to znači Bog da je Ga još pita rekao za Ime.Mu- Kada je Allah brdu otkrio Najveće Ime, ono se, obavještava nas sau: „Š�to god Me živo vidi umrijet će, a što Me god neživo vidi srušit će se.“ Učeći ovaj ajet Poslanik je stavio palac na mali prst, čime je htio reći da se Bog „samo malo“ otkrio brdu.

41 A Gdje se kriješ?42 Ime je samo odjek, Attar će Ga opijeno opisivati:Faustu Neuporedivi, Skriveni, Neznani. Š�irazi: Neopisivi, Onaj kojiSvetom nema citira obilježja... Goethea: ljudi iz neznanja samo dim, kaže Goethe u , što nije promaklo pobožnom oku Rudolfa Otta, koji u - jupostupaju da je grijeh s Božijim odati ime imenom voljenog. jer 42nisu prožeti Božijom veličinom. Mistici žele „sakriti Božansko ime“ jer, poput svih zaljubljenih, zna Najveće Ime navodno ne smije biti otkriveno neposvećenome; poznavalac imena „može izvoditi vrlo djelotvorno bajanje i magiju, jer ime posjeduje izuzetnu moć“,27 / Musa i Hidr

Samedin Kadić - piše Annemarie Schimmel u bajalačkom, magijskom tonu, citira jući Rumija:Ko Mu ime izgovori kosti mu u grobu neće truhnuti.43

A Dara Shikoh, sin Mumtaz Mahal i Š�aha Džahana, graditelja TadžU Mahala, ime onoga pjevao koji imena je: nema koji svoju glavu diže kojim god imenom da zovneš...44 Rumi:

Tvoje ime je proljeće Tvoje ime je vino. Tvoje ime je mučnina koju vino izaziva.

Ti si moje podozrenje i svetle tačke u mojim očima. Ti si sve što vidim, pa ipak osećam 45

čežnju za tobom.

To je onaj poznati mistički paradoks: s jedne strane, uvid u- nemoć riječi da objasne nadahnuće i, s druge, ljudska želja da verbalizira ono što je doživljeno. Otto primjećuje kako je misti ka bila i ostala, suprotno svojoj suštini, prilično brbljiva.) Nema riječi koje bi doslovno prenijele sjaj zvijezde, niti miris ruže –- kako da se onda opiše „Uzdržavatelj svjetova“? Melekima, koji su bliski Bogu, imena nisu potrebna. Oni se čude ljudskoj spo sobnosti imenovanja. Goethe je, čitajući islamske pjesnike, bio zanijemiliupoznat s ovimi iz poštovanja ograničenjem. bi se U odrekli nadahnuću imenovanja. vlastite46 pobožnosti, izjavio je da bi ljudi, kada bi ih obuzela ta nadokučiva uzvišenost,

A Halladž,Tvoje ime nesretni na mojim Halladž, usnama pjevao je: ... Reci, gdje se kriješ?47

28 KOSMOGRAFIJA SVJETLOSTI

Meleki ne šaraju raskošne1. Raščaranost sutone i svitanja Hiljadu i jedne noći

- u onoj svečanoj mjeri u kojoj kruže prometnim prostranstvima biblijskih i kur’anskih nebesa. (Jave se tu i tamo, u intertekstual nim preklapanjima, kao u pričama o meleku smrti, gdje je fokusna šokantnosti smrti, a ne na melekima.) Nije li čudno da tamo- gdje sve vrvi od razuzdanih džinna, rabijatnih ifrita, marida, šej tana (paralelnih bića u paralelnim pričama iz paralelnih svjeto va), mitskih ptica s mističnih ostrva, životinja koje pripovijedaju,Hi- ljadupodlih i jednu perzijskih noć čarobnjaka, avetinjskih ljepotica, čovjekolikihPriruč- nikumorskih fantastične bića, ljudi zoologije koji lete – nema meleka? (Pozivajući se na - , ali i El-Kazvinija i El-Džahiza, Borges je u kojeg, prema Richardu Burtonu, pobrojao prevodiocu i slavne životinje Hiljadu i muslimanjedne noći, ske kosmologije: Behamut, ribu na kojoj počiva svijet; Buraka,-

„muslimani u Indiji najčešće prikazuju s ljudskim licem, magare ćim ušima, konjskim truplom, krilima i paunovim repom“;Hiljadu i Falak, jedne noćizmiju, kao u čijim što suustima ptica ključa Rok-rok). šest 48džehennema; Kujata, ogromnog melekibika s beskrajem izostave iz udova; onih maštovitihte izmišljene erotskih životinje scena iz što ih je na- rodna svijest domaštala i oblikovalaMožda nepresušnom je pijetet utjecao naracijom. da se A - možda čovjek lakše vjeruje u ofanzivne džinne, gnusobne šej tane, napasne ifrite, ućupljene duhove, crne naletnike, lutajuće- dibuke, repate spodobe, jednooke dedždžale, zlatom optočene paklenjake, bijesne zloduhe, nego u leteće formacije predusret ljivih meleka što u ćarlijanju vjetrova nose supstancijalne arome29 / Musa i Hidr

Samedin Kadić - jedženetskih sumorno, isparavanja. monotono, (Simon pusto, Vejdosadno. ovdje jeZamišljeno uočila estetski je dobro pro blem: “Zamišljeno je zlo romantično i raznovrsno; stvarno49 Nazlo- pokon, kako to da ljudi vjeruju u nabrojane prokletnike, pritom dosadno; stvarno dobro je uvijek novo, čudesno, opojno.“) - glavlju Bjesova („Kod Tihona“), F.M. Dostojevski sukobljava dva ne vjerujući u samog Boga? U jednom prvotno zabranjenom po Stavrogin opisuje Tihonu svoje grijehe, svoje predivno rastroj- moguća stava o bjesovima, ateiste Stavrogina i monaha Tihona.- stvo, priznajući „kako ga opsjedaju,50 Tihon osobito mu odgovara noću, nekakva da je bolest pri viđenja, kako ponekad vidi ili osjeća pokraj sebe neko opako- biće, podrugljivo i razborito“. kanonski,u pitanju. „Bjesovii to ne u zacijelosvog bijesa, postoje, nego ali u alegoriju,ih se može i nijerazličito mi potreb tuma- nočiti“, bilo reći u ćekoga Tihon. to provjeravati.“ I još će reći: 51„...ja vjerujem u bijesa, vjerujem

Ključno je kada52 Dostojevski Stavrogin konpita- Tihona da li je moguće vjerovati u bijesa ne vjerujući u Boga? Tihon mu odovara: „O, i te kako je moguće...“ Satana,statira i iakonagovještava E. Delblanco epohu u djelu u kojoj Smrt će Sotoneljudi prestati da vjeruju u- no.Boga, ali ne i u bjesove. Nietzscheovom smrću Boga nije umro i očito tvrdi suprot

- Zlo nestaje u pozadini, rastače se u pozadinskom žamoru kulture.- mamoVidimo koga društvenu da krivimo, bijedu nemamo i brutalne jasnu zločine, sliku gdjeali osim zlo obitava. u sasvim U hripo- sebnim slučajevima, u kojima postoji jasno definisan zločinac, ne je i Satana. Satanina smrt je njegovim ubicama, ljudima, zakompli- šćanskoj kulturi je Satana bio fokusna tačka, ali sa smrćuoličenja Boga umro53

kovala diskusiju o zlu. Kako da ljudi pričaju o zlu bez zla?

Vratimo se melekima. „Pali anđeo“, konstrukcija koja nije- promisbila neuobičajena je s ordinarnom kod muslimanskih svijesti. Muslimani autora, su, ali rekli koja smo, je u višeočitom za- nesuglasju sa zdravorazumskim čitanjem svetog teksta, kom- kima. U ilmihalskoj literaturi opisani su vitgajnštajnovski šturo: okupljeni ognjenim sablastima nego prefinjenim, krilatim mele 30 Kosmografija svjetlosti

. - čestita Božija stvorenja koja veličaju Održavatelja kosmosa i bespogovorno Mu služe Ipak, među imanskim šartima, vjerova nje uGdje meleke da lociramo najčudesnije meleke je. (Ali u koordinatnom zašto lakše vjerujemo sistemu našeu džinne pu- i šejtane nego u meleke?!) - tene, obezduhovljene kulture u kojoj su ružnoća i zlo podignuti na pijedestal, a dobro i ljepota izgubili fascinirajuću perspekti vu. Budući da je islam ikonofobična54 vjera, meleke nije moguće vizuelno predstaviti, nije moguće u haremu džamije gantovski- isklesati „anđelovu glavu“. Max Weber definirao je moderni svijet terminom „rašča supstanciranost“: naša na tjelesnu kultura iporiče misaonu sve davno što nije je dekonstruiranaempirijski dohvatljivo u korist i tjelesne.eksperimentalno Ne postoji provjerljivo. duša, to su samo Č�uvena neki Descartesova aspekti tijela. dihotomija Prosvjeti- teljstvo je s anđela svuklo postojanje (ono u šta znanost ne može- proniknuti lišeno je bitka), gurajući ih kroz velike filtere kulturne industrije: sve tajnovito i sveto postalo je područje senzacionali stičkih perverzija, a anđeli, nekadašnja krilata djeca naslikana po duhuzidovima kapitalizma, velikih katedrala, instrumentalizirano preselila su sei iskorišteno. na otužno platnoTako je horor sim- filmova. Duhovno je ne samo potpuno nivelirano nego i, sasvim u- pote. U kratkoj studiji Bolest modernog doba Charles Taylor nomi- bol krilatog anđela iskorišten u megapromocijama holivudske lje alinira pojavom Weberovo prosvijetljene „raščaravanje kulture svijeta“ eliminirali kao akutnu smo modernu sve što nije bolest. tri- vijalnoU prijašnjim ljudsko. epohama56 naš je život bio uglavljen u veliki lanac bića,- polisima ubijaju zbog usamljenosti, a nekada su askete godinama Tako je moguće da se ljudi u modernim mega

živjele u pustinjama, u potpunoj fizičkoj samoći, ne pomislivši- njenikad dovodi da su do sami. smrti“. Ovaj Slijedi je fenomen Frommov E. Fromm citat iz Balzaka:nazvao „moralnom usamljenošću“ koja vodi mentalnoj krizi, „kao što fizičko gladova -

Prvi pustinjaci živjeli su s Bogom, živjeli su u najgušće naselje nom svijetu, duhovnom svijetu... Prva misao kod čovjeka, makar 31 / Musa i Hidr

Samedin Kadić

sebi drugoga.57 on bio gubavac ili robijaš, propalica ili bolesnik, jeste da potraži Naša je globalna civilizacija „protjerala“ (navodnici zbog sa svojom takozvanom psihom, koja, tjerana uraganima vlasti- ordinarne svijesti) meleke iz svog svijeta a čovjek je ostao sam- tih žudnji za moći, sije zlo i bol svijetom. A zlo i bol uvijek tra že odgovore. „Rekao sam sebi: ‘Ne budi lud, duhovi ne postoje. materijalne.Ako je Hitler Duhovimogao nezaklati bi dopustili šest miliona takvu Jevreja, nepravdu’“, a Amerika jada se šalje je- milijardu dolara za obnovu Njemačke, ne postoje druge sile do - dan Singerov lik. „Ajnštajn tvrdi da je masa jednaka energiji. Ja tijelakažem ili da su je i samimasa tijela.komprimirana To su ti vaši emocija. dibuci, Neuroze duhovi, se prikaze... materija liziraju i poprimaju konkretne oblike. Osjećaji se pretvaraju u

...Sjedili smo šuteći; zatim sam rekao: ‘Ako se masa sastoji od emocija, svaki bi kamenčić na ulici bio pun jeda.’ ‘Ako‘Možda je to i jeste. istina, Siguran onda Hitler sam ui Staljinjednu stvarnisu nikoga– sve živi, ubili’, sve rekao pati, sam.“bori se58 i žudi. Smrt ne postoji.’ -

Ako nema duhova, onda nema ni čovjeka (što je iz nihili stičke perspektive sasvim prihvatljivo); ako nema čovjeka, nema ni ubistva. Singerove su priče pune halucinacija; mora biti neki- međusvijet koji konzervira ljudske bolove, molitve, uzdahe. „Oduzeta vam je odjeća bijela“, pjeva Czeslaw Milosz o anđe lima, „krila i čak postojanje.“ Ali on – pjesnik, ipak vjeruje njima – izaslanicima. Ljudi kažu da je neko izmislio anđele, ali to ne razuvjerava Milosza, jer su ljudi izmisli i sami sebe. Glas anđela (bića nesumnjivo jasnih, lahkih, krilatih i opasanih munjom) čuo je neodmah jednom će dan u snu – naređenje na nadzemaljskom jeziku: još jedan učini što možeš.59

32 Kosmografija svjetlosti

Stvoreni su od svjetlosti; imaju2. Krila krila, poput leptira ili ptica, i na

- kraju vremena umrijet će (uključujući i Meleka smrti), poput Sunca ili galaksija. Melek Džibril u Ibn Kesirovoj historiji svje doči kako je, gnjevan kao nikad, zamlatarao krilima po morskoj60 Zavodi razliku kako odbi Rumija,zapljusnula koji pojavnostfaraonova melekausta kada svodi je ovajna „krila izgovorio i per- je“,šehadet,61 bojeći se da nasilnika ipak ne stigne Allahova milost. snagu.62 - manske Muhammed oduševljenosti Asad lepetanjem„krila“ shvata svjetlosti, kao metaforu koja se prostireza brzinu od i velikih parabola Ovaj Asadov o „prauzornoj racionalizam realnosti ne uvažava leta i uspinjanja povijest musliduše“

Džibrilovo (S.H.krilo Nasr) preko eklektičkih angeologija do savremene poezije:- shrvan tišinom kordobske džamije, Iqbal će u poemi zanosnoStvaralac istaći kako pohvala se ovaj je melek diverzitetu još uvijek („U garderobi spušta na pri vi- rodetku munaru mnoštvo usamljene kostima“, džamije. kazala bi Ajet Simborska). o brojnosti Njihova njihovih prostor krila s- početka sure na veličina koju potenciraju hadisiPjev („krilaDžibrilova od istoka krila mobiliziratido zapada“, „more ni do članaka“) osjenčava ljudsku malenkost. - Suhrawardi će u traktatu mit po kome je „stvaranje uprisutnjeno putem zvuka Džebrailo upravljenovih krila“; desno prema mu našem je krilo univerzumu, svjetlost, do jednoća, kojeg ipak milost dopire, i ljepota, kroz a lijevo sadrži tminu, srdžbu i uzvišenost. Samo je lijevo krilo - materasaste nekim filterevjerovanjima meleka, u nešto potpunosti svjetlosti. su prekrivena Krila meleka smaragdi Mikaila- ma.(koji63 se, otkako je stvoren Džehennem, nikad nije nasmijao) pre-

Spiritualna ornitologija šiijske provenijencije Israfila pred krilastavlja zaklanja kao svjetlosno vlastito bićelice. sa tri para krila: dok s prva dva para dohvaća od istoka do zapada, od zemlje do neba, trećim parom- biti vazaProsječan na stolu, čovjek pramen zavidi oblaka melekima ili kanjonska na odsustvu stijena slobodne a kamoli vo lje; ko nije, izmučen neraspršivom javom stalnog biranja, poželio 33 / Musa i Hidr

Samedin Kadić

- bovanjemelek što Bogu na sedždi mu je iliprirodno kijamu stanje,vjekove kao provodi što je –ribi spašen voda: tereta njen svakodnevnog odlučivanja? Melek je um sušti, kaže Rumi, a ro priroda, to i nije pokornost.64 život,Njihovo i „njen jastuk“gnijezdo i „njena jesu nebesa, postelja“. iako Budući zalepršaju da im jei ponadpokornost du- - hom jednog krila podigao Sodomu i Gomoru do nebeskih svo- njalučkog mulja. Kur’an Džibrila naziva „snažnim“ jer je zama- nadova, Zemlju. tako 65da Ponekad su lokalni se meleki i materijaliziraju čuli lavež njihovih – kada muljpasa zbogi kukuri gri- kanje pijetlova. Zatim ih je izokrenuo naopačke i ponovo spustio posjete meleka njegovom domu: šta je to bilo strašno u njihovoj jeha proključa. Famozno je Ibrahimovo, a.s., drhtanje prilikom- pojavi pa je osjetio „u duši zebnju“? Kur’an kazuje kako se spu štaju i zbog milosti, kao u noći Kadr kada kosmos treperi pred- prisnošću svoga Tvorca. Let je metafora lahkoće; lahkoće koja se razriješila veza- nosti. Motiv ptica, za kojim tako često posežu pobožni pjesnici, sadrži topos rasterećenja od okova svakidašnjeg svijeta žud kljunovanje: šuma u sufijskih koru. Krila simbola mogu bruji izrasti lepetanjem samo onome koje koprate je umakaokrikovi, cvrkutima upućenim nebu, prašinastim rasprsima, udaranjem- cu puteva, poslije svih dugih dolina.66 Osim ako krila ne izgore gravitaciji prohtjeva. „Vjetar Božanskog leta“ puhnut će na kon - zbog Sunčeve blizine! 67), što se odvija pod svjetlo- Kunderina drama težine i lahkoće („najtajanstvenija i naj- mnogoznačnija od svih suprotnosti“ šću Parmenidove permise da je lahkoća pozitivna, a težina ne gativna vrijednost, opisuje savremeni svijet u kojem su težina i lahkoća pervertirale do te mjere da ne znamo za koju se odlučiti.

Najteži teret nas lomi, posrćemo pod njim, potiskuje nas prema zemlji, ali u ljubavnoj poeziji svih vremena žena čezne za tim da- bude pritisnuta težinom muškog tijela. Najteži teret je, prema tome, ujedno i slika najintenzivnije ispunjenog života. I što je te ret teži, to je naš život bliži zemlji, to je stvarniji i istinitiji. 34 Kosmografija svjetlosti - - Nasuprotmaljskog postojanja,tome, apsolutna postaje odsutnost tek napola tereta stvaran, čini daa njegovi čovjek pokreposta- ne lakši od zraka, uzdiže se u visine, udaljava68 od zemlje i ovoze

ti su toliko slobodni koliko i beznačajni. - buzdana,Ali lahkoća povjerljiva nije isto („Zar što bi i pticapraznina. gradila Praznina svoje gnijezdo je teška. daLahkoća nema instinktivnoje bremenita povjerenje mogućnostima. u svijet“ Lahkoća69 je neustrašiva, opojna, neo- na, poput Karuna koji se hvališe blagom pred bijednim izraelskim ); težina je gorka, mučna, dosad robljem. S druge70 strane, Isa, a.s., je, pjevaju sufijski pjesnici, bacio čašu i češalj kad je spoznao da se može piti iz skupljene šake i češljati prstima Ovaj, priznajmo „navučeni“ kontrapunkt, Karun i Isa, spada u red često „primjenjivanih retoričkih figura“: dok je- lahki Isa uzenesen na nebo, težina Karunovog blaga na kraju ga je povukla pod zemlju. Ovdje je lahkoća jednaka siromaštvu, a te- nožina Arša; bogatstvu. pa su se Ali domislile: sufije su zbogse pitale, igle, pišejedine Annemarie popudbine Schimmel, (krpio je prnjezašto jeda Isa,sakrije ruhu-llah, golotinju), zastao a igla na četvrtomje previše nebu „dunjaluka“ a ne sjedi da bipod se 71 Ponekad se duh opisuje kao lahak, a materija kao - približilojednosnom Aršu. rasporedu rekao G. Bachelard, za kojeg je materija ne teška; prvo je pozitivno, drugo negativno. Š�ta bi o ovakvom72 Nije mavri- samo čudo i inteligencija već i „sentimentalno dobro“. terija nečista; prljav je duh koji njom manipulira. Za neke je sreća lahka, dok je za druge blaženo postojanje dosadno, i samo težak život ima poetski značaj. Napokon, Vaga iz sure Al-Qāri’a (i sure- Al-A’rāf) preferira težinu u odnosu na lahkoću koja će biti bačena u Vatru.- Istabrda sura u vunu, poredbenim frazemama nagovještava katakliz mičnu- transformacijuljudi u leptire. težine u lahkoću: - ste propast bez usporedbe. U drugom onostranom kontekstu tovar grješnog života je- - Osim stalnog kur’anskog spomena, koliko Bog uvažava me leke govori i znamenita tekstualna nejasnoća: Bog naređuje me lekima da učine sedždu Ademu, što ovi i učiniše, osim Iblisa. 35 / Musa i Hidr

Samedin Kadić

ِ ِ ِ ِ ِ َِّ ِ ِ ِ ِِ 3 َ﴿وإْذ قـُْلنَا لْلَمَلئ َكة ْاس ُج ُدوا لَدَم فَ َس َجُدوا إل إبْل َيس أَبَ ٰى َو ْاستَ ْكبـََر َوَك َان م َن الْ َكافر َين﴾

- Prvo čitanje navodi na zaključak kako je i Iblis bio melek. Ali, kao da je ovdje izostavljeno jedno „čak“ – čak su meleki uči- rijenili osedždu sukobima (meleki!), u svijetu a Iblis, gajba hrđa, protivne nije. suMeleki slovu su, Kur’ana: očito, Allahune po- stojinajbliži; nikakvo džinni, nadmetanje šejtani i sve meleka ostalo sa nižeg šejtanima, je stupnja ili još i jačine. pogubnije, Teo još bogohulnije: šejtana s Bogom. Pa ipak, muslimani nisu ostali - imuni na bipolarnu anatomiju čovjeka; Rumi, uz mnoštvo dru gih klasičnih autora, konstatuje kako je čovjek pola melek, pola zvijer; pola forma, pola materija – treba biti svjestan tog raspona kada stojimo pred nekom osobom: tu može biti glina, ali i nebo.

Bez ozbiljne ambicije2. Izlišnostda, poput prave jezika uleme, etimološki dubimo semitske varijetete, prizivamo poznatu tefsirskuPut u ambivalenciju: Mekku73), bili jesu li Harut i Marut, omiljeni likovi brojnih priča (poput one o Danici koju navodi Asad u autobiografiji meleki ili vladari, budući da nevokalizirani korijen obuhvata oba značenja? Muhammed Asad o ovoj nejasnoći piše:

Zamahšeri,Š�to se tiče određenjaBegawi, Razi Haruta itd.) ida Maruta, je veliki većina Poslanikov ravija izgovarajuashab Ibn melekejn (“dva meleka”), ali je autentično zabilježeno (v. Taberi, 74 ‹Abbas, kao i nekoliko učenih ljudi sljedeće generacije – npr. El-Hasan el-Basri – to čitao kao melikejn (“dva kralja”).

Iako osobno smatra kako je riječ o dva kralja, Asad se u svom prijevodu – zbog njene općeprihvaćenosti – odlučio za prvu3 A varijantu.kad rekosmo Nije melekima: beznačajno “Poklonite etimološko se Ademu!”, preklapanjeoni se pokloniše, ovih ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i postade nevjernik

36 . (Al-Baqara, 34) Kosmografija svjetlosti dviju riječi: meleki jesu neprikosnovena aristokratija duhovnog svijeta! Prvi čin praiskonske drame isključuje Iblisa i jedini su- akteri Bog, meleki i čovjek. Tumačeći spomenuti odlomak Ibn Kesir se pita koje je tačno stvari Adem imenovao, šta znači sintagma „imena svega“? Odlučio se za doslovnu varijantu: Adem je poučen imenima svega u kosmosu,75 uključujući, naravno, i mele („tišinake. Prišao je jenjihov svakom govor“ od njih, A. Schimmel), ili možda samo jer je glavnim, vrhunac i udivljenjarekao im: „Ti si Džibril, ti Mikail, ti Israfil...“ Melekima nisu trebale riječi Ali, i veličanja šutnja (gotovo da se nebesa ne raspadnu od Tišine!). vjerovatno ih je obuzeo izgovorajući svoja imena

užas. potrebniOni, kojiglasovi su postojali da bi iskazali možda ljubav eonima, i poslušnost. slaveći tišinom (I Swedenbor Tvorca,- bivaju imenovani i to ih preneražava, oduševljava. Nisu im bili 76 Zamislimo meleka dok u vaku- govi su anđeli bezglasni: potrebno je samo da pomisle jedan na drugog, pa se nađu zajedno). umu valja krckavu slatkoću svog imena, zadivljen pucketanjem svakog fonema: „M-i-k-a-i-l...“ „Dž-i-b-r-i-l...“

(Martin„I-s-r-a-f-i-l...“ Lings ima teoriju da je prvotni jezik – kojim je Adem odgovarao smislu.77 - imenovao stvari – bio onomatopejsko savršenstvo: zvuk je tačno raznih sakralnih aritmetika,) Kada riječi optika, poteku astronomija, velikom rijekomalhemija. povije sti, melekiNe treba će zaboravitipostati predmet kako jedan ne samo melek pojmova ispunjava i glasova Muhamme nego -i -

Muhammed,dove, a.s., dane a.s., i noći: bio zatoje „blag su meleki poput važni povjetarca kur’anski što protagoninajavljuje kišu“.sti. Kada Annemarie bi ga Duh Schimmel obilazio za negdje ramazan, je iskopala preslušavajući kako ovaj ga Kur’an,melek,

37 / Musa i Hidr

Samedin Kadić 78 Ova tvrdnja u suprot- slavni Džibril, živi od gledanja u Allaha. nosti je sa hadisima prema kojim je Poslanik upitao Džibrila je li mogavidio Allaha,Gospodara a Džibril bilo jemu sedamdeset je (nakon što zastora je „iz svjetlosti,strahopoštovanja i da sam i bogobojaznosti spustio svoja krila”) odgovorio: „Između mene i 79 se bilo kojem samo približio, bio bih spaljen.“ U nekim verzijama riječ je o Israfilu. opisujeIpak, posrednika Kur’an nigdje Objave, ne kaže barem da Objaveje ovaj posrednik Muhammedu, Objave a.s., (koji kao je poistovjećen sa Džibrilom) uopće melek. “Kur’an nikada80 ne Prema Fazlur Rahmanu – koji izgleda odbacuje hermene- nekog anđela, već uvijek kao Duha ili duhovnog Poslanika.” meleki, njegova je Objava došla od Pouzdanog Duha. Sigurnost utičko pravilo općeg i posebnog – Muhammedu, a.s., nisu došli šarmantna i skandalozna. Kur’an nam kazuje kako se meleki i kojom ovaj autor tvrdi kako Džibril nije melek zadivljujuća je,-

Džibril penju ka Allahu, kako meleki nose Duha, kako Bog meleke šalje s Duhom kome On hoće..., ali nigdje ni govora kako sugeriraje Duh / namDžibril Rahman, nekakav treba melek. shvatiti Hadiska kao „kasnije kazivanja izmišljotine“. koja opisu81 ju Džibrila kao „javnu“ ličnost koja razgovara s Poslanikom, a.s.,

Kao što Kur’an nije slučajno „odvojio“ Džibrila od meleka, isto tako nije slučajno ni da ih spominje zajedno: - Ipak, ne smije se pomisliti da su ovaj Duh i anđeli / melā’ikah u

cjelini različiti. Vjerovatno je ovaj Duh82 najviši oblik anđeoske na ravi i najbliži Bogu. U svakom slučaju, Kur’an na nekoliko mjesta spominje anđele i Duha zajedno... - rektno:Š�ta Duhje ovaj i meleki Duh, ne prisutni može sesu pouzdano još u ranim reći. surama. No, Muhammed, a.s., ni u jednom trenutku nije pomislio da mu se Bog obraća di

razvija u Poslanikovom srcu i koje stupa u stvarno objaviteljsko djelovanjeMožda ovaj kad Duh je jeste potrebno, moć ili ali sposobnost ono izvorno ili ‘silaziposredništvo odozgo’ koje83 se

38 Kosmografija svjetlosti

- nositeljPrema Objave nekim i javlja sufijskim se tek „u i kontekstu šijskim interpretacijama, hijeropovijesti“. Pored Ruh i Džibril nisu identični meleki. Ruh je vrhovni melek, a Džibril do84

Ruha, tu su i meleki Nun, Kalem, El-Mudebbir i El-Mufessal. - Ova četiri meleka čine „egzistencijalni vrh anđeoske piramide“, sila.koji,85 prema Ibn Arebijevom učeniku Sa’iduddinu El-Fargani- ju, nisu konkretna uosobljenja meleka, već prototipi duhovnih i brojni Prototip su argumenti je, kao ipro princip, i contra nešto. Za mrtvo. ateistu Jesu Saramaga, li meleki manj per- sonifikacije tajanstvenih nedokučivih sila? Drevna je to dilema nekavost bi mogle riječi objasnitije izgovor: svjetlo.“ „Govori86 jasno, prekinu ga Isus, To nije moguće, reče Bog, ljudske su riječi poput sjenki, a sjenke nikad

3. Srce svemira -

Riječ „gajb“, koju, kako zapaža Muhammed Asad, pogrešno pre vodimo sa „Nevidljivo“, koristi se u Kur’anu da se „označe ona- područja ili faze stvarnosti koje leže izvan područja ljudskog- nimopažanja kategorijama i, zbog toga, teorijske ne mogu misli“. biti87 dokazane ili pobijene znan mnogostvenim više posmatranjem od onoga što ili, vidimo čak, prikladno i slutimo, obuhvaćenea meleki su usvojesimbol skrivenosti; izuzetak je bio Muhammed, Konačna a.s., stvarnost koji je obuhvata„razbori- tog“, „snažnog“ meleka Džibrila vidio u pravom liku dva puta: ima šest stotina pari krila, između svakog je razdaljina koliko88 je između istoka i zapada. Na sebi je imao „dva ogrtača od tanke- vjekusvile, kojimaotkrije jedio ispunio svijeta prostorgajba između neba i Zemlje”. Ulema tvrdi sljedeće: kad bi bilo moguće da se običnom čo , ili da se meleki ukažu ljudima u autentičnim pojavama, iščezla bi mogućnost slobodnog izbora. Ljudi bi bili prisiljeni da vjeruju. Ako je ova teza tačna, onda je nakon Mi’radža Muhammed, a.s., izgubio slobodu: morao je biti vjernik. O Mi’radžu se uglavnom sve zna: i da je Poslanik vidio39 / Musa i Hidr

Samedin Kadić - - Džibrila, kojem je s perja opadalo raznobojno biserje i drago ka menje; i da etimologija riječi „burak” prosijava iz imenice „mu imenujenja”; i da Palestinu;Hram Daleki89 i moždada su sidrunije u iliPalestini, lotosov jercvijet kako prekrivali bi Hram melekiDaleki mogao(„kao kad biti vraneu bliskoj, prekriju susjednoj nebo”) zemlji, ili plodovi kako već u oblikusura Rum ze- nalazi iznad sedmog neba; i da su ispod njega tekle dvije rijeke skrivenemljanih vrčeva i dvije ili vidljive. nešto nepojmljivo90 ljudskom umu; i da se Lotos

- tePotom nakon mi što je pokazanga posjete. Hram91 pun poklonikā (Bejtul-ma’mur), gdje svaki dan uđe sedamdeset hiljada meleka i nikada se više ne vra najbolje zna” – da je nebeski Hram pun poklonikā, ono što odgovara UKabi tefsirima na Zemlji. se navodi Mircea – uzEliade pobožno, primijetio pleonazmično je jako prisustvo „A Allah „simbolizma središta” kod arhajskih civilizacija, gdje su „ljudski prostori” (planine, hramovi, gradovi, rijeke) imali svoju nebesku paradigmu. „Svi babilonski gradovi imali su svoje arhetipove u 92 93 (Naravno, ovaj zviježđima”, a „Bog je stvorio nebeski Jerusalem prije nego što proroka.”je ljudskom94 rukom sagrađen grad Jerusalem.” „nebeski Jerusalem raspaljivao je nadahnuća svih hebrejskih95) morali su )utvrditi Gradovi svetost koji su višimse razvili porijeklom. iz svetilišta „Svi (Luis indijski Mumford kra- nabraja Mekku, Rim, Jerusalem, Benar, Peking, Kjoto i Lurd nebeskog grada.”96 Svrha ovog usredištenja a potom vertikalnog vezanjaljevski gradovi, centra začak arhetip i moderni, bilo izgrađenije dokidanje su povremena mitskom i bodljika modelu- ljudima trebati da obrnu ovaj arhajski proces i krenu putem ra- središtenja;ve sveprisutnosti o tom povijesti,potom. (Bilo te tako bi zanimljivo prihvatanje prelistati patnje. jedan Dugo ka će- talog središta ili atlas nebeskih gradova po uzoru na Calvinove nevidljive gradove što su redom samo reprodukcije rodne Ve- necije Marka Pola sasute u širom otvorene Kublaj-kanove uši.)

Očito40 da sve religije imaju prostorno središte. Kosmografija svjetlosti

stvorenKršćani sui sahranjen. smatrali da Tako se Gologota krv Spasiteljeva nalazi u padasredištu na lubanjusvijeta, jerAda je- bila vrh kosmičke planine, a istovremeno i mjesto97 gdje je Adam

ma sahranjenog u podnožju križa i iskupljuje ga.

O nebeskom arhetipu križa Eliade ćuti. Kur’an za Kabu (koju su muslimani u ratovima rušili ne bojeći se da uzdrmaju svemir) svakoizriče nebo da je ima prvi mjesto hram, gdje ali ponadse okupljaju nje se stanovnici nalazi sedam i obavljaju nebeskih na- kaba, sedam arhetipa, na svakom nebu po jedno središte. „Inače,98 Muhammed Asad odabire Bejdawijevo mišljenje po kojem je izraz el-bejtumaz, a za ‘l-ma’mur prvo dunjalučko nebo kaže se da se99 zove O povezanosti Bejtul-Izzeti.” srca je branjevina svemu metafora prizemnom, za pobožno tako i srce.srce treba biti mjesto po- i hrama dosta je pisano: kao što je džamija opasana haremom koji rušenih idola; središta su to, svijeta i tijela; oboje su „kuće Božije” lotositd. I osimbolizira miradžu i plagiranjugranice racionalne miradža misli.)dosta jeA. pisano,Schimmel istraživano, reciklira otkrivano. (Karen Armstrong zapaža kako u hinduističkoj tradiciji

široku sufijsku semantiku ljubavi. Dajmo joj riječ: -

Džebrail je pravio društvo Poslaniku na njegovom nebeskom pu tovanju, ali je morao ostati kod sidrat al-muntehā (AM br. 444) ”poput slavuja odijeljenog od svoje ruže”, kako je turski pjesnik Ghanizade pjevao u 17. stoljeću. Ideja da samo Poslanik može- nadići ograničenja stvorenog univerzuma i ući u neposredno Božije prisuće navela je mislioce a posebno mistike da Džebra

ila izjednače sa intelektom (ili Intelektom) –100 jer intelekt može voditi tragača putem prema Bogu, vjerno i predano, ali mu nije dozvoljeno ući u nevjestinsku sobu Ljubavi. - goha: „Muhammed Arabljanin popeo se na najviše Nebo i vratio se. KunemČ�uveno se je Bogom, Ikbalovo da citiranjesam ja tamo sufije dospio, Abdul-l-Kuddusa ne bih se nikad iz Gan vratio.“101 - kreativnom Ikbalu radu je ovo na egoističnopovijesti.102 priznanje poslužilo kao razdjel nica mističke i poslaničke „svijesti“: prva žudi odmoru, druga 41 / Musa i Hidr

Samedin Kadić Ne znamo kada je Bog stvorio meleke. Ne znamo ni koliko ih ima. Sve to spada u svijet gajba, što je skriven gustim zavjesama. Ali daleko od toga da se muslimanski umovi nisu trudili iscrtati - kosmografiju svjetlosti, da nisu sanjarili o melekima. (Kako103) Dije pri- mjećuje Hans Blumenberg: „Po sposobnosti iskaza i mogućnosti suptilne primjene metafora svjetlosti je neuporediva.“ leći bića na nemoguća, moguća i nužna, Ibn Sina (kojeg je Dante- smjestio u čistilište, za razliku od Poslanika, koji je završio viseći rasporenih crijeva u devetoj zlorupi osmog kruga) meleke, kao či preimenovanaste intelektualne je supstancije,u teoriju angeologije svrstava jeru moguća meleki bićaigraju koja centralnu voljom Nužnog bića postaju i sama nužna. Plotinova teorija emanacije - ulogu u kosmičkom procesu isijavanja. Kompilirajući angeologijualter ega) zoroastrizma s islamskim učenjem u impozantnoj iluminacioni- stičkoj sintezi, Suhreverdi El-Maktul (meleki su ljudska 104 Suhrawardi,opisuje Univerzum koji nikad kao mješavinunije imao svjetlavelikog i tmineutjecaja različitih u sunijskom stepe na. Materija je brana koja ne dopušta prodiranje čiste svjetlosti. svijetu, sugerirat će nam da odustanemo od pokušaja definiranja realnosti: nejasna je, tamna i daleko odkisva čiste, crnilosvjetlosti. Kabe. A Svjetlost svih svjetlosti je zbog svog intenziteta zasljepljujuća. Materijalni simbol takve svjetlosti jeste pokrivač

4. Plakanje i smijanje

Interpretirajući čuveni hadis prema kojem melek ne ulazi u kuću u- kojoj se nalazi pas, Gazali će psa poistovjetiti sa105 strastima, Izgleda da a kuću pas, uzsa srcem.neprikosnovenog Ž�eli li čovjek magarca, da mu srcem ima neslavnu kolaju meleki, reputaciju želi li, u napokon, musliman vidjeti ono što drugi ne vide – mora očistiti srce. Govoru ptica svijet 106 skoj simbolici svih provenijencija (Attar će u - nazvati „psećom kućicom“ ); poput kršćanske srednjovjekovne ikonografije, prema kojoj ova životinja predstavlja negativne mo 42ralne osobine: proždrljivost, pohlepu i bijes. Prema drugoj tradiciji, Kosmografija svjetlosti kinika, još jednog povijesnog preklapanja imena i znaka. antičkoj, pas simbolizira vjernost, budnost, poniznost. Sjetimo se- - Uglavnom, što je čistije, srce daje jasniju sliku – poput ogle dala (još jednog omiljenog sufijskog simbola). Srce, rijetko osva nebeskogjani vrh ali Praizvora. često, prečesto Prema korišteniGazaliju ipjesnički nekim drugim toponim, komentato izgažen- do kiča, do estradne okamine, navodno sublimira svete odsjaje - besarima Kur’ana,i zemlje.“ srce107 je ona „svjetiljka u zidu“ iz čuvenog 35. ajeta sure An-Nūr, koji počinje opisom: „Allah je izvor svjetlosti ne Kur’an nam kazuje kako srce, pored najfinije svjetlosti, može biti i kameno. - Muslim bilježi kako je izvjesni Usejd ibn Hudajr jedne noći pobojavšiučio Kur’an se uda svom mu kobila toru ne pa zgazi je njegova sina, krenuo kobila da počela je smiri, juriti ugle ta- daomo-amo. je iznad Kako sebe je „neštoučio, bila poput je sve oblaka uznemirenija. i u njemu nekeKada svjetiljke“ je Usajd, - tro je otišao Poslaniku, a.s, a on mu je rekao: kako se diže ka nebu dok mu sve to nije postalo nevidljivo. Uju bi osvanuli tako da bi ih svijet mogao vidjeti. Oni se od njih ne bi skrivali.“„To su108 bili meleki koji su te slušali. Da si nastavio učiti, oni U navedenoj predaji izdvajaju se tri koordinate: a. b. strah kobile i c. noćno učenje Kur’ana u toru,

dokučivost meleka. - ti prstomKo zna slova postoji trajnija li više no u daummetu su klesana čovjek u kamenu,koji noću koji uči Kur’anlagano u toru? Postoji li učač koji, lišen prokletstva grada, kao da pra predanost,izgovara glasove bezinteresnost saznajući jednogistinito beduina.dostojanstvo Na temelju jezika? nekolikoAli to ne bi bio isti tor, ista noć, ne bi bilo moguće ponoviti jednostavnu- - hadisanjem šejtana, moguće mazga je konstatirati se uznemiri nadmoć ako osjeti životinjske patnju (iliu kaburovi manjka- vost ljudske) percepcije: revanje magarca uzrokovano je viđe ma, pijetao kukuriče kada vidi meleke. Kako to da životinje vide i osjećaju bolje od čovjeka, koji je halifa, najsavršenije stvorenje?43 / Musa i Hidr

Samedin Kadić I zašto se kobila uznemirila, zašto nije zapjevala, poput horoza, - 109 - zanog“. kojeg,110 izgleda, ne vrijedi Rilkeov stih: „Svaki je anđeo stra šan“? Gabriel Marcel definira vjeru kao „očiglednost neviđe Sintagmu je moguće matematički prikazati kao upravo proporcionalne veličine: više vjere – više viđenja neviđenog. - Kur’an otvara ljudsku dramu čuđenjem meleka Božijem- obavještenju da će čovjeka, koji je sklon prolijevanju krvi, posta viti za zemaljskog namjesnika. Č�ovjek iskazuje sposobnost ime novanja stvari, čime su meleki oduševljeni. Ljudi, halife, na ovaj blatnjavi dunjaluk dolaze u plaču. A kada se prvi put nasmiju, to je, kaže naš svijet, jer su vidjeli meleka.

44 MUSA I HIDR

U kultnom romanu AkoAkt jedne ili zimske proces? noći jedan putnik Italo Ca- lvino (neovisan o vjerodostojnosti ili istini poput Borgesa) iro-

Calvino ovako iznaklapao: Muhammmed, a. s., diktira Allahovu nično opisuje događaj zapisivanja Objave. Legenda je to koju je- stinktivno sugerira nastavak. „Odsutan, Prorok je prihvatio kao riječ svome pisaru Abdullahu i zastaje u pola ajeta. Pisar mu in- zila je pisara, koji je napustio islam. božiju reč ono što je izrekao Abdulah.“ Ovakva odluka prenera - - njimPogrešio skladom je. Odgovornost pisanog jezika, za rečenični sa gramatikom sklop, u krajnjoji sintaksom, liniji, kako sno bisio ga je osposobio on; on je bio da prigrlitaj, koji prozirnost je trebao jedneda se mislirazračuna koja prevazilazi s unutraš -

granice svakog jezika pre nego se pretvori u reč, i jedne reči oso bito prozirne kakva je reč jednog proroka. Pisareva saradnja bila je potrebna Alahu, budući da je rešio da se izrazi u pisanoj formi. jeMuhamed veru u Alaha je to jer znao je izgubio i prepustio veru upisaru pisanje, da adovrši i u samog rečenicu; sebe kao ali izvršiocaAbdulah nije tog biopisanja. svestan111 moći koja mu je bila podarena. Izgubio

Kada razmišljamo o arheologiji veličanstvene muslimanske- predostrožnosti prema Božijem govoru, Kur’anu, treba imati na umu ne samo postmodernističke satire nego i najplitkije ori nejentalističke lišava odgovornosti klišee kao dašto se je i ovajponešto Calvinov, zna. Uvesti koji svode Muhammeda, božanski diktat na puko ljudsko piskaranje. Ž�elja da se igra ili ismijava 45 / Musa i Hidr

Samedin Kadić a.s., u tradiciju „evropskog“ modela pisanja prosto je neozbiljno - i potcjenjivački. Poslušajmo kako učeni ljudi (Jean-Jacques Rou sseau je to još u 18. stoljeću markirao) prave razliku između ove dvije jezičke tradicije: mnoštva, moraju da govore arapski ili perzijski. Naši jezici vrede ...mudraci koji narodu daju zakone i vođe koji za sobom vode slušaju. Nasuprot tome orijentalni jezici, kad se pišu, gube svu više kad se pišu nego kad se govore, a i ljudi nas rađe čitaju nego sva im je snaga u akcentima; suditi o duhu orijentalnih naroda svoju živost i toplinu: smisao u njima leži samo upola u rečima, prema njegovom lešu.112 po njihovim knjigama isto je kao pokušaj slikanja figure čoveka

Ali, okrenimo se nečemu drugom. U briljantnoj trilogiji o ljudskom otkrivanju, stvaranju i traganju, historičar Daniel J. Boorstin selektivno odabire događaje iz muslimanske povijesti- koji navode na nepotrebni zaključak kako su Kur’an i pretjerana briga o njemu spriječili muslimane da oslobode sve potencija le svoga duha. U trećem tomu, čija je tema traganje, muslimana- jetu.skoro113 da i nema, jer muslimani, budući da imaju svoj nestvoreni- Kur’an, nisu ni za čim tragali, čak ni za objašnjenjem zla u svi Mongolsko spaljivanje islamskog svijeta bilo je „prokrči vanje puta“ jer je omogućilo direktan kontakt Evrope s Dalekim Omer,Istokom, r.a., gdjeuprkos su bogougodnoj kršćanski vladari naredbi pronašli da se knjige saveznike (koje „protiv mogu bitiislamskih ili hereza hordi“. ili suvišak)Nadalje, slučajubrzano Aleksandrijske pošalju svojoj biblioteke, sudbini – koju pe- nepromišljenosti:pelu, to, „izgleda“ (BoorstinovaKur’an je prvi tuga put je naočita), arapskom nije uradio. štampan Otpor u Evropi,prema štampariji1530. godine značajan – u Veneciji. je prilog Dotle, genealogiji muslimanske

imali....islam114 je iz sopstvenih razloga ostao otuđen od štamparstva i naočigled upadljivih preimućstava koja su drugi od štamparstva

46 Musa i Hidr

Ovo su možda ti „sopstevni razlozi“: što je bio obznanjen na arapskom, tako bi vernici njegov tekst trebaloBaš kao da što prenose je nemoguće samo u ‘prevesti’ originalnom, Koran rukopisnom na druge jezikeobliku zatokoji

su koristili Prorokovi učenici... Kinezi su se vrlo rado poslužili štampom da bi umnožili svete spise svojih klasika, a za njihovim primerom pošli su i Korejci i Japanci. Na zapadu je štamparstvo- cijatakođe se navelikobrzo postalo koristila sredstvo štampanim za širenje knjigama. književnosti Ali u i znanjaogromnoj po čitavoj Evropi. U okviru hrišćanske vere, protestantska reforma115

islamskoj zajednici, koja se stalno širila, nije bilo ničeg sličnog. Slavna epizoda o „nestvorenom Kur’anu“ (koji je prvi put u islamskom svijetu štampan 1833. godine u Kairu) izabrana je oko toga, piše Boorstin, je li Kur’an stvoren ili je postojao oduvijek,kako binije se bilaojačala puka teza eristika. o muslimanskoj Ovo eksplozivno konzervativnosti. pitanje preraslo Borba je Kur’an stvoren ili da nije stvoren.“116 Prva glasna razmišljanja je u „krizu islama“. „Ljudi su mučeni i ubijani zbog tvrđenja da o stvorenom Kur’anu iskazana su u kosmopolitskoj atmosferi emevijskog vladara Hišama, koji je brzo reagovao usmrtivši Jad bin Dirhama, prkosnog učitelja ove doktrine. Nakon što Abbasije osvoje vlast, tradicionalno učenje o nestvorenom Kur’anu bit će zabranjeno. Hišamov leš bit će iskopan i javno bičevan.

Kada je čuveni Harun al Rašid (786–809), peti abasidski halif, čuo jednog od učenih ljudi svog carstva (Bišr al Marisi) kako skrivaokaže da dvadesetje Kur’an godina,stvoren, dok zapretio Harun je al da Rašid će ga nije ”ubiti umro. na 117takav način na koji nikada pre nije nikoga ubio”. Nesrećni begunac se da je Kur’an stvoren u vremenu, bili su i sami stvaraoci novog, Kriza je opisana sljedećom bipolarnošću: oni koji su tvrdili svakim traganjem, stvaranjem i otkrivanjem. Za El-Me’munova dok su zagovarači teze o „nestvorenom Kur’anu“ gradili zid pred vremena dogma o stvorenom Kur’anu postaje zvanična doktrina47 / Musa i Hidr

Samedin Kadić - nog sveta nevernika“. u hilafetu koji postaje „prijemčiv za stvaralačke novine spoljaš U doba Mamuna Velikog, kultura je cvetala kao nikada ranije u zatvorenoj islamskoj zajednici. On je otvorio prozore u svet, na-

- ročito ka Zapadu. U svojoj novoj prestonici, Bagdadu, M’amun jevelika osnovao dela Kuću”stranih” mudrosti nauka, ili, itačnije, dovodio Kuću prevodioce znanja. Tamo da prevode je oku pljao naučnike, tražeći iz udaljenih prestonica poput Carigrada - na,dela Ptolomeja, s grčkog, sirijačkog,Hipokrata persijskogi Euklida. Ma’muni sanskrta je naimao arapski. opservato Sada- rijusu vernici koju je na podigao svom jezikuveliki astronom-astrologmogli da čitaju dela Al-Fargani... Aristotela, VelikiGale Al-Havarizmi je napisao traktat o algebri, uveo indijske brojeve - ke i indijske nauke. Nikad ranije, a verovatno ni kasnije, islamska (kasnije pogrešno nazvanim ‘arapskim’) i napravio pregled grč

118 zajednica nije bila tako prijemčiva za stvaralaštvo i novine, ne obazirući se na to odakle one potiču. - U temelju ovog procvata leži, prema Boorstinu, metafizičko učenje u kojem se Knjiga shvata kao proces, a ne kao akt. Musli manski Bog, tako radikalno različit od jevrejskog i kršćanskog, zastrašujući je u svom stvaralačkom sveprisustvu. - Otuda ne iznenađuje što je Mamun Veliki prihvatio i podržao mutazilitatvrdnju da dasam je Kur’an Kuran pružastvoren. još119 jedan dokaz o Alahovoj stvara lačkoj moći. Godine 827, on je javno usvojio i objavio doktrinu Ali – pratimo dalje Boorstina – nije samo tradicionalno vje- - rovanje u nestvoreni Kur’an uzrok muslimanske neprosvijeće nosti. Riječ je, zapravo, o samoj kur’anskoj koncepciji čovjeka: njegove ”sluge” ili ‘robovi’. Ima li jasnijeg upozorenja da se ne Kuran nas neprekidno podseća da su Alahova stvorenja takođe

120 poteže za novim? Za muslimanskog vernika, stvaranje je ishitren i opasan čin. 48 Musa i Hidr

- ren. NaZnačajnu njegovoj ulogu strani u navedenim bila je sirotinja, događajima protiv odigraonjega prosvijećeni je Ahmed dvorjani.ibn Hanbel, U Spomenicikoji je utamničen dobrih Feriduddin zbog tvrdnje Attar da Kur’anpiše kako nije je stvo Ah- med Ibn Hanbel molio Boga da mu poveća strah prema Njemu,- dok nije došao u stanje kada je mislio da će poludjeti od121 straha. Upitao je Boga (Attar ne bilježi na koji način) kako da Mu se pri bliži, pa mu je odgovoreno: „Riječju Mojom, Kur’anom.“

Koliko ima znakova2. Opća pored kojihpropedeutika prolazite ravnodušno, zabrinuto -

će sura Yūsuf, u čuđenju pred tolikim ljudskim snobizmom. Jed- nostavna ljepota čudesne prirode traži dijete koje će uzdisati pred122 njenim značenjima. Tu “čovjek skida breme godina, kao zmija ko šuljicu, i koje god da je životne dobi, uvijek ponovo biva dijete.” - Ipak, primjećuje Emerson, “samo mali broj odraslih ljudi ume da- vekovo,vidi prirodu. ali blista Većina u oku ljudi i srcune vidi deteta.” sunce.123 OkoIli, u tognajmanju djeteta ruku,što raste nji hovo viđenje je veoma površno. Sunce osvetljava jedino oko čo pod jasnim svjetlom Sunca život će zaziđivati124 labirinte iz kojih će shvatase moći “da probiti je univerzum samo ukoliko znak sekoji “svjetlost ukazuje njegovana nešto srca ‘iza’ prospesebe” i poda značenju, po onome ‘zašto’ u stvarima”. Nažalost, većina ljudi ne125

“univerzum kao znak iščezava u ništa kada se ‘stavi’ mimo Boga”. - Famozno kur’ansko “čitaj”, izgovoreno u pećinskoj tjeskobi,- poziv je da se čitaju znakovi. Knjiga je sve ono što sadrži znako ve, znamenja, bilo da je riječ o prirodi, povijesti, čovjeku i, napo kon, tekstu. Kada označava tekst, Kur’an često upotrebljava izraz se“jasni da se znakovi” ova sintagma u značenju nikad “jasni ne koristi do te za mjere prirodu, da poslije “vjerovatno nema opravdanja”. Primitivno jasni. Č�itljivi bez ostatka. Uostalom, čini 126 zato što prirodno znakovlje počiva pokopano ispod prirodne uzročnosti”. 49 / Musa i Hidr

Samedin Kadić Ali, postoji “kur’an” koji je prije govora, koji nije “primitiv-

- no jasan”, kao što nas možda uči sura Ar-Raḥmān. Ebu Hanife je tvrdio kako čovjek i bez Objave treba da spoznael-kitabu-l-menšur Boga, jer u sa), moj prirodi postoje neoborivi znakovi. A kod Gazalija je moguće Kur’ana,pronaći „duboke‘zapisane misli Knjige’ o ‘razastrtoj (el-kitabu-l-mestur knjizi’ ( ).“127 Ikbal upore- Knjizi Univerzuma, koja je kako teološko, tako i fizičko ogledalo- 128 đuje vjernika na namazu naučnikom koji istražuje prirodu, po entirajući kako je „svako traženje znanja vrsta namaza“. -

Poznavanje prirode je poznavanje Božijeg ponašanja.129 Kada po smatramo Prirodu, tražimo praktično jednu vrstu ujedinjenja sa Apsolutnim Ja: a to je samo drugi oblik bogoštovlja. Evropskoj knji- ževnosti i latinskom srednjovjekovlju nebeskePitajući knjige, se o knjigu biti knjige, sudbine, Ernst knjigu R. C urtiusprirode, u knjigu povije- izlaže najučestalije topose: preuzelisti, knjigu pismo, razuma, kao knjigu i imena pamćenja, slova, od knjigu Istoka, ljudskog „u drevnoj lica, Heladiknjigu ljudske duše, knjigu života, knjigu Suda Apokalipse. Iako su Grci 130 nemanazivahu nikakve zvijezde predodžbe ‘pismom o svetosti neba’“ aknjige“; latinsko najveće srednjovjekovlje posvećenje knjizi dalo je, smatra ovaj autor, kršćanstvo. Već „Babilonjani Kasnije je ovaj topos laiciziran pa su evropski intelektualci govo- rilivrvi kako od sličnih „knjiga slika: prirode nebo ima rastvoreno mnoštvo stranica“: poput knjige knjiga sa insekata,slikama. knjiga ptica, knjiga cvijeća, knjiga stijena... Na kraju poglavlja, Curtius stiže do „razbludnog obilja“ orijentalnih slika, arapske kaligrafije koja sama po sebi pruža estetski užitak te mnoštva metafora knjige:

sifrIslamsko-španjolskoj kulturi zahvaljujemo za još jednu metaforu pisma, koja neka ovde bude priključena: šifru. To je arapskacifra i cifrus riječ u latinskom. Ona znači jeziku, “prazno”, zatim označavajući u romanskim u arapskomjezicima; a sustavu iz povijesti brojeva nje- nulu. Od sredine 12. stoljeća nadalje ona se javlja kao

50 mačkog duha znamo da... svi odreda vole upotrebljavati metaforu Musa i Hidr

131 o “šiframa” kao pismu prirode, svijeta, povijesti, ljudskog lika itd.; istog je značenja “pismo hijeroglifa”. -

Vjernike neće odobrovoljiti ovo nesretno etimološko pre klapanje arapske riječi „praznina“ i evropske izvedenice „šifra“.- Da li su sve šifre zaista samo ništa, kako nas uči dekonstrukcija? Jesu li Derridine postavke o jeziku prema kojima nas riječi jedi no mogu dovesti do drugih riječi, odnosno kako nas jedan jezik može uputiti samo na drugi jezik – ispravne? Š�ta je svrha teSufi igre- zamriječi i odekonstrukcija riječima, jezika Ian o Almondjeziku, koja pronalazi traje unedogled?„veliku blagonaklo Derrida- kaže da ne postoji značenje, postoje samo znakovi. U djelu kao srednjovjekovnog mislioca: nost“ između dekonstrukcije kao filozofske ideje i Ibn ‘Arebija Mekkan- ska otkrovenja - na...kada i imali Ibn svoje ‘Arebi oponente, govori o imenima poput Eš’arija, Božijim koji u svom su doslovno djelu shvatili, pa su govorili, ma da jekoliko Bog uistinudrugi govorili dobar, milostiv,da su ta imenasilan; Ibn alegorič ‘Arebi

u stvari prostor prelaza, odnosno most od jednog znaka do dru- govori kako su imena Božija samo imena i ništa više. Ta imena su

gog znaka. Drugim riječima, jezik, odnosno Božija imena, mogu132 nas odvesti samo do drugih riječi, odnosno drugih imena Božijih. AliU istom mi nikada djelu, ne Almondmožemo dosegnuti propituje božansku moduse bit Ibn kroz ‘Arebijeve imena. hermeneutike, koja je veoma bliska Derridinoj ideji praznine teksta.

U oba slučaja tekst je beskrajno interpretativan, s jedne strane, zbog svoje praznine, a, s druge, zbog beskonačne punine.

Božija beskonačnost prema Ibn ‘Arebiju omogućava neprestanu,- beskonačnu interpretaciju Kur’ana. Tako možemo kazati da je s jedne strane tekst beskonačan zato što je prazan, kao u slu čaju dekonstrukcije, a s druge strane, prema Ibn ‘Arebiju, tekst se može čitati beskonačno i beskrajno, jer je njegov autor, Bog, beskonačan i beskrajan. Ali u oba slučaja centralna stvar jeste da ne postoje granice čitanja ili granice u čitanju. Tako Ibn ‘Arebi govori o jednoj neprestanoj hermeneutici i možemo kazati kako 51 / Musa i Hidr

Samedin Kadić

on ima veoma istančan osjećaj za savremene teorije tumačenja- teksta.sno, „mora Premda, bez obala“, ako ćemo jedna bitiveoma iskreni, stara moramoideja koja kazati je postojala kako jeu idejasrednjovjekovnoj o beskonačnim muslimanskoj interpretacijama misli Kur’anao hermeneutici. kao teksta,133 odno

- Kur’an, koji je prošao kroz Muhammedovo, a.s., biće, kao- mlaz kroz korito, samo je propedeutika za mnoge 134druge Kur’an znače nije njemsvrha krcatesam sebi. “kur’ane” U srcima koji ljudi okružuju postoji ono transcedentalna dijete u čijem dispozici srcu blista sunce i koje je i samo „primjerak Božije Knjige“. ja za otkrivanje kur’anske esencije. Kada dođe do tog uzvišenog preklapanja, kada riznica dragocjenosti bude otkrivena, riječi prestaju biti važne.

3. Disanje, pješačenje... Obnovi vjerske misli u islamu Ikbal u zanosu citira Sufije,Rumija: baštinici kur’anskog Hidra, poderali su papir i skršili pera, kaže Š�irazi. A u

- Sufijska knjiga nije sastavljena od tinte i slova: ona je samo srce lovac:bijelo kaoon gleda snijeg. tragove Svojina jelena učenjaka, koji tomirišu su otisci na mošus pera. Kakvo i slijedi je otipo- saksjedovanje njegovih Sufije? stopala. – otisci Za neko stopala. vrijeme, Sufija tragovi slijedi jelena trag divljačisu za njega kao -

siguran znak, ali kasnije njega vodi mošusna žlijezda135 jelena. Pre ći jednu etapu, vođen mirisom mošusne žlijezde, vrijedi više od stotinu etapa lutajući po nesigurnim tragovima. Pa ostanimo kod tog hrabrog velikana koji je prezirao svoje - pjesme, a kojeg i danas, poput Coelmana Barksa, u plaču reci tuju. Knjige sufija nisu, dakle, od alfabeta i mastila: sve knjige, sva znanja i čulne nauke od nas čine samo, kur’anskim riječima, „magarce52 natovarene knjigama“. Treba se odreći prohtjeva pa Musa i Hidr

disanje, a ne 136 Istina se ne uzima iz knjiga, ona se javlja u dvoje: duša će se jahaći konj pojaviti pod nama. Treba iskusiti riječi. preuzima znanje od druge duše. Kada okean za čovjekom traga, postatizašto da izvor. on odlazi na rijeku jezika? Znanje koje dođe u nas kroz „vodovodne cijevi obrazovanja“ ne može izbiti napolje, ne može Prijatelju, mi zajedno putujemo. Odbaci svoj umor. Dozvoli da ti pokažem Jednu sićušnu tačku ljepote koja se ne da iskazati. Ja sam nalik mravu koji je dospeo u ambar pa, komično srećan, pokušava da izvuče napolje zrno koje je za njega pregolemo.137

Za potrebe jednostavnosti, da ne kažemo populizma, reci mo da postoje dvije vrste znanja: zapitkujuće, Musaovo i „drsko“,- paradoksalno Hidrovo. Oba su samo kapi koje je zahvatio ptičiji kljun iz okeana Allahovog znanja. Postoji znanje u čijem je teme lju riječ i postoji znanje koje dolazi s pješačenjem. Za jedne su odknjiška nas“ 138pravila – vodilja nadređena je sljedbenika mudrosti Hidra. života, Svijet dok za aleksandrijskoza druge život objašnjava knjige. „Jezik ne dopire do onoga koji živi u svakome znanje nije izvor mudrosti, već objekt naspram kojeg se treba postaviti u duhu pravila diktiranih iz knjiga. A knjige nas uče mnogostrukosti, različitosti, divergentnosti vizura, i napokon,- klitrelativizmu. i Lao Tse Priroda o jednom nas temeljnom uči jedinstvu. principu. Znanje je rasuto, mudrost jedinstvena.Tema „biblioteke“ Borges govori ili „slova“ o beskonačnom kao svijeta nizu vrhuni ogledala, u Borgeso Hera- vom Alefu i njegovoj široj verziji, Ecovom preopširnom Imenu ruže. Biblioteka je svijet za sebe. Naslov knjige je ujedno i njen - sukus: ako izgori biblioteka, ako iščeznu u dimu znakovi i ime na, ostat će svijet i čovjek u njemu, jer je biblioteka samo dom imena. Ako propadne u požaru ili zaboravu ime ruže, ostat će ruža bez imena, ništa manje savršena, ništa manje mirisna – bez

53 / Musa i Hidr

Samedin Kadić

- Aleksandrijski znalac nalazi se u antagonističkom odnosu prema svijetu, on želi oblikovati svijet prema pojmovima, njego va pozicija u svijetu jeste pozicija stranca. Nikako ne može da se uklopiS druge u svijet. strane, Zato bježipostoji iz njegastav po ili kojemga, poput knjige Božijih nemaju poslanika, snagu želi radikalno promijeniti. - izvornosti, moć istine, one su zapravo, kako bi rekao Platon, slika slike. Famozna Faustova jadikovka s početka ove Geteove tragedi je ilustrira, krajnje pojednostavljeno, ograničenost knjiga i znanja. Knjige ne utoljuju glad, niti sadrže vic života. Ž�ivot ipak, kako kaže- kaMargaret istina. Yourcenar,U Psihoanalizi objašnjava i zenbudizmu knjige, a Suzukine knjige citira život. Denisa de Rougemonta:Istina mudrosti (nazovimo tako Hidrovo znanje) nije logič

Na zapadu je da – da a ne je ne; da nikad ne može biti ne i obr nuto; istok čini da se prelije da u ne; između da 139i ne nema tvrdih pregrada. To je tako zbog same prirode života. Logika je ljudska tvorevina – pomoć u utilitarnim djelatnostima. Za Musaa je da – da a ne je ne, dok Hidr svojim postupcima - izlazi iz kruga logičke istine. Zapravo, kur’anski kasas o Musao- kivom kontradiktorna. susretu s Hidrom Hidr nosiima mudrost,tipičnu poruku Musa znanje.Istoka daIli kakomudrost, piše Hesseopredmećena u Sidarti i verbalizirana, nužno izgleda paradoksalna, logič

: „Znanje se može priopćiti, mudrost ne. Može se reći, Hidrmože tri se puta živjeti, ponavlja može Musau se njome da ništabiti nošen, ne pita može jer je se mudrost njome činiti čuda, ali reći i izučavati je, nije moguće.“

Mudrost„nesaopćiva“. je skromna, Musa, kojeg znanje vodi samouvjereno. znanje, uporno Musa pita. Mudrostje samouvje šuti,- znanje pita. Mudrost je subjektivna, znanje se želi objektivizirati.- uvjeren kada zapitkuje, on do kraja vjeruje u svoje sposobnosti. (Uren nekom − samouvjeren daljem razigravanju kada tvrdi damoglo „neće bi zastati“se nabaciti prije kako cilja, Isa, samo a.s., objedinjuje ova dva tipa egzistencije.) Historija muslimana bilježi 54 Musa i Hidr mnoge aleksandrijske znalce, ali za „prostorne“ ne znamo jer je

U Mekkanskim otkrovenjima - disanje, jer je pješačenje nemoguće zabilježiti. - autor se sjeća svog prvogkomedija su isreta tragedija s velikim. Kao muslimanskim što je poznato, filozofomIbn Arebi jeIbn sebe Rušdom, nazivao koji sljedbe u Bor- nikomgesovoj Hidra priči nea Ibn može Rušdu da dokuči je u Božanstvenoj značenje grčkih komediji riječi nadimak „Komentator“. Slijedi slavni Ibn Arebijev zapis: potvrđen

Jednog lijepog dana otišao sam kući Ebu el-Velida Ibn Rušda u Kordobi. On je bio izrazio želju da se lično sa mnom susretne, jer meje čuo je mojza otkriće otac, koji koje je mibio je njegov Bog ukazao bliski prijatelj,prilikom poslao mog duhovnog njegovoj povlačenja i nije krio svoje čuđenje zbog toga što je čuo. Tako

kući pod izgovorom da obavim neki posao, a u stvari je želio da omogući Ibn Rušdu da me vidi i da sa mnom razgovara. Tada sam- ja još uvijek bio golobradi mladić. Kada sam ušao u kuću, filozof Najzadje skočio me sa zagrlio. mjesta Zatim i pošao mi mije rekao: u susret, “Da.” ukazujući Na to se njegovomi tako raspo- čast, što je govorilo o njegovom prijateljstvu i uvažavanju mene.

radost,položenje dodadoh: i radost “Ne.” povećaše, On odmah jer je ustuknuzaključio i dapromijeni sam ga serazumio. u licu. Onda i ja, svjestan toga šta je podstaklo njegovo raspoloženje i me upita: “Do kakvog si rješenja došao posredstvom iluminacije Tako je izgledalo kao da sumnja u ono o čemu je razmišljao. On - i Božanskog nadahnuća?” Ja mu odgovorih: “Da i ne. Između da i ne, ne može da iz tijela poleti nijedna duša niti da se odvoje vra biotovi shvatio od tijela.” na Ibnšto samRušd aludirao.“ problijedi.140 Primijetih da dršće. Š�aputao je rečenicu iz Kur’ana: “Nema snage ni moći osim u Allaha”, jer je

„Da“ i „ne“ su logički iskazi. Potonja Ibn Arebijeva rečenica namkazuje dvije kako stvari: je nauk prvo, zasnovan da se uvjerio na logici da beživotan Ibn Arebi inije ne pomaže preprede da- senjak dođe i da do je doistaOdgovora. uronio Način u „nešto na koji dublje“, je reagovao i drugo, Ibn Ibn Rušd Rušd govori je bio

šokiran hladnokrvnošću jednog golobradog mladića koji je tako 55 / Musa i Hidr

Samedin Kadić samouvjereno relativizirao logiku, knjigu, vrijeme. To je ono što

- možemo vidjeti na temelju ovog književnog pasusa. Ibn Arebi dalje piše (treba zadržati metodičku sumnju na dosadaspram ovognisam književnog susreo nikoga svjedočenja) ko je to i kako stvarno je Ibn postigao. Rušd nakonHvala njihovog susreta rekao: „Ja sam prihvatao takvu mogućnost, ali - Bogu kada sam se rodio u vrijeme u kome je živio učitelj takvog doživljaja i iskustva, jedan od onih koji su otvorili brave Njego- stojivih vrata.“ „nauk“ (Ah, iznad Ibn nauke.) Rušd, intelektualac, Ibn Arebi nastavlja: čovjek knjige i razuma, peripatetičar i najveći srednjovjekovni komentator, „zna“ da po Od tada pa do njegove smrti nisam imao prilike da ga vidim. Umro je u Marekešu 1198. (595) godine. Tijelo su mu donijeli u Kordobu gdje je i sahranjen. Dok su ga prenosili, sanduk sa

- posmrtnim ostacima stavili su na jednu stranu tovarne životinje, a njegova djela, radi ravnoteže, na drugu stranu. Kada su ga doni jeli ja sam stajao nepomično. Sa mnom su bili još i Ebu el-Hasan- Muhammed ibn Džubejr, vjerski pravnik i književnik, sekretar Sejjida Ebi Seida (jednog od prinčeva Muvvehidina) i moj prija telj, prepisivač, Ebu el-Hakem Amr ibn Serradž. Tada mi se obrati Ebu el-Hakem i reče: ”Vidiš li šta su kao protuteret natovarili na konja učitelja Ibn Rušda? Na jednoj starni je učitelj a na drugoj strani knjige koje je napisao!” Tada odgovori Ibn Džubejr: ”Misliš da ja ne vidim svoje dijete? Pa naravno da vidim. Nek ti je jezik- blagoslovljen.” Tada sam (tu rečenicu Ebu el-Hakema) zapamtio, jer je to za mene bila tema za razmišljanje i sjećanje. Od one gru pe prijatelja – da ih Bog pomiluje – još jedino sam ja živ i kada se

sjetim toga u sebi pomislim:141 “Na jednoj strani učitelj a na drugoj strani su njegova djela. Oh, kako bih želio da znam da li su mu se nadanja ostvarila?“

Ponovimo tu rečenicu: Na jednoj strani učitelj a na drugoj- drostinjegova na djela aleksandrijsku − zar u ovoj igru: rečenici mi i knjige ne osjećamo koje pišemo, potišteni nismo duh na istojautora strani! „Propovjednika“? Zar to nije egzistencijalni odgovor mu

56 Musa i Hidr

vlastitom bolnom iskustvu, Rumi nam sugerira da budemo otapa- Sublimirajući drevne sufijske dosege i otkrivajući ih iznova u što raste u tišini; i, napokon, neka nam jezik postane taj cvijet! jući snijeg, da se operemo od samih sebe; da budemo bijeli cvijet

4. Neizrecivo - ma“Kada gdje Allah se smota „sakuplja nebo nebo kao poputsvitak svitkaza pisanje pergamene“ (ne identificira142, Prirodu li ova i poredbena frazema, prisutna još u „drevnim eshatološkim vizija

Knjigu) pozvat će Dobro čuvanu ploču i upitati je: - „Gdje su Tevrat, Zebur, Indžil i Kur’an koje sam u tebe upisao?“- „Iz mene ih je prenio povjerljivi Džibril“, odgovorit će usko nju.mešano To je, Dobro koliko čuvana razumijemo, ploča, koja centralna inače „stoji“, memorija prema iz kojenekim su pre pu- štenedajama, u povijest na čelu svemeleka objavljene Israfila Knjige i nije mu i u kojudozvoljeno su upisane pogledati ljudske u - sudbine. Ž�elimo je zamisliti, iako ne pronalazimo čvrsto uteme ljenje,- kao najprecizniju enciklopediju u kojoj su zabilježene sve presude- neopjevana sudbine, čak strpljenja, i valeri dunjaluka: - besanicepanične dove, i snomorice, - sjenke vjetrova, - ushiti meleka, - šapati i - posljednji pogledi. Vratimo se Gazalijevoj kompilaciji:

„Iz mene ih je prenio povjerljivi Džibril“, odgovorit će Dobro čuvana ploča. Pojavit će se Džibril, tresući se od straha. „Ova Ploča tvrdi da si iz nje prenio Moj govor?“ - hammedu.„Jesam SvakomGospodaru“, poslaniku odgovorit sam dostavioće plemeniti njegove Džibril, poslanice.“ „Tevrat sam dostavio Musau, Zebur Davudu, Indžil Isau a Kur’an Mu 57 / Musa i Hidr

Samedin Kadić -

Dolazit će poslanici, jedan po jedan, dršćući kao „list na vje- tan:tru“. Učit će svoje kur’ane a prisutnima će se činiti da ih prvi put čuju. Napokon će biti pozvan i Muhammed, a.s., koji će biti upi

„Džibril tvrdi da ti je dostavio poslanstvo?“ „Jeste, Gospodaru“, odgovorit će. „Vrati se i uči što ti je objavljeno.“ - slimani,Muhammed, poput, Miloszevog a.s., će se popetiTomasza na štominber je na i Kur’anpočeti učitinabasao Kur’an na (koji su tokom Vremena, pobožno čitali muslimani, ali i nemu 143 - djedovom tavanu u čarobnoj Litvaniji svog djetinjstva, čitajući ga naglas jer je moćno zvučao ) a to će učenje biti tako elegan tno da će se i hafizima Kur’ana učiniti da ga prvi put čuju. Tada će nabiti istoku. donesena144 Knjiga ljudskih djela, čiju obimnost Gazali, opisuje tipičnom frazom kako će joj jedna korica biti na zapadu, a druga

58 OČ�E MOJ, BRAĆ�A MOJA NE VOLE ME

Iako u1. svojim Pravednici „nimalo skromnim u magnetnom vizijama“ Ibn Arebi polju sniva kako podsjećaju na drago kamenje koje sveobuhvatnoj, bezličnoj svjetlosti posuđuje srčanu nijansu, među njima, u suštini, nema- razlike: noću bdiju pod zvjezdanom krošnjom, danju šire vijest planine.o Strašnom Nijedan sudu. nije Zov uspioim je uda ušima, promijeni upečatljiva tvrdoglavu izvjesnost ljudsku u sno na- rav,vima; ali glasom iz naraštaja kao dau naraštaj valjaju ustajukamenje, u tajanstvenim rukama kao ciklusima da pokreću da

- opominju braću ogrezlu u nasilju, ne tražeći nagradu za uslugu koju im čine. Nisu slutili, nisu željeli dodijeljenu ulogu, ali želje zo uvučeno u magnetno, polje više nema izbora. Sretan čovjek nema životnu priču, napisao je jedan autor povodom risale Ibn Tufejla Ž�ivi sin Budnoga koja sadrži i ovu opomenu: postupcima, kada se ispitaju od trenutka kada se probudi pa I ko je u strašnijoj nevolji i većoj nesreći od onoga među čijim ostvarivanje neke od niskih osjetilnih stvari: gomilanje imetka ili postizanjedo časa kada tjelesne opet ugode,zaspi, nezadovoljenje nađe nijedan neke koji strasti, nije iliimao istresanje za cilj

izvršavanje Zakonom propisanih djela samo zato da se njima še- bijesa na nekome, ili postizanjeSve položaja su to tmine, koji jednepruža nad sigurnost, drugima, ili u moru dubokom.145 puri ili da mu sačuvaju glavu? samo varnica, samo odsjev, samo bljeskanje svjetla svih svje- Dolaze da u mračnomMunkizu okeanu godine razastru krize, nakon vidjelicu napornog što je tlosti. (Rezimirajući u 59 / Musa i Hidr

Samedin Kadić vrebanja svjetlosti u tmini prašnjave munare, Gazali tautološki svjetla da rasvjetljava.“146) Kierkegaard im se divi: razumjeti kliče: „Osim svjetla vjerovjesništva, na licu Zemlje nema drugogvjeru - biHegela strepi, je mir lahko, nalazi, ali kosamo može onaj shvatiti koji u donji Ibrahima, svijet njegovu silazi, voljenu ? Njihove biografije nas podučavaju da „samo onaj147 koji u tjesko spasava, samo onaj koji nož vadi, Isaka dobiva.“ Imaju ženu i djecu koji ih vole i čitav svijet protiv sebe. Mnogi su jetimi, Adem,- Jusuf, djelomično Ismail, Musa, Isa, Muhammed, ali svi odreda vode stado na ispašu („Nikada u svom životu ništa važnije ne ljevicaćeš raditi“, nikad kaže u njima Pastir nije – za vidjela koga uzorće se kadpred su kraj bili ispostavitiprotiv pohle daje Đavo – mladom Isusu u Saramagovom evenađelju). Pa zašto pnih bogataša a slijedili su ih siromašni slojevi? Istupaju pred kraljeve ogrnuti runom sa štapovima u nažuljanim rukama da im razdrmaju sigurnost prijestolja; obećavaju kišu u zamjenu za pokornost, ali ih sve osim Junusa dočekuje beznadežna duševna suša sinova i očeva; insistiraju samo na očiglednom; umjesto da se smiju, u tami plaču zbog ludosti idolopoklonstva jer su oni „liječnici ljudskih srca“, kako im tepa Gazali, a ne sveštenici volje za moć; nakon smrti odlaze na nebesku sedmokatnicu odakle će biti pozvani na odsudno svjedočenje, a njihovi sljedbenici ostaju u šoku kao da su iznenada ostali bez zraka. Kako tvrdi Jaspers, nisu nikada trpjeli lično obogotvorenje, „čak ni Isus“, dodajući:- „Svaki čovjek, pa i onaj najveći, najrjeđi, najdragocjeniji, ostaje velikičovjek. ljudi On jesu našeg uvijek, kova... i pored Veličina distance, se ne svodili može svojsačuvati odnos u mitizaprema ciji, nego u uočavanju ukupne realnosti velikog čovjeka... IstinskiSokrat, Buda, Konfucije, Isus drugim ljudima na zajedničku ravan bivanja čovjekom.“ ( ) Max Weber zapaža kako nijedan poslanik- ne dolazi iz svećenstva ili profesionalne službe, već s horizonta- vlastite duboke pozvanosti; riječ je o raskošnim individualnosti ma,od rada nositeljima svojih ruku, karizme a ne čijaod gostoprimstava, je misija – što je milodaras aspekta ili, sociološ ne dao Bog,ke analize bakšiša. krucijalno148 – nenaplativa, što znači da moraju živjeti

60 Oče moj, braća moja ne vole me - - Zekeriyyah Razi se pitao : zašto Bog izabire neke ljude? Zna mo kako bi Berdjajev odgovorio: duhovno načelo je aristokra jetično; novi lično neponovljivi načelo jekvalitet... povezano149 s hijerarhijskim načelom jer pretpostavlja razliku i granice; lično načelo je kvalitativno, ono Radije ističemo kako povijest- poslanstva ne sadrži uznosite protokole slave i privilegija, već banalne hronologije ekskomunikacije, usamljenosti, odbačeno ِ ِ ِ:sti, straha; povijest koju sažima4 ٍ ِ Lutov ِuzdah ﴿قَ َال لَْو أََّن لي ب ُكْم قـَُّوةً أَْو آوي إلَ ٰى ُرْك ٍن َشديد﴾ Bilo ih je hiljadu, bilo ih je deset hiljada, bilo ih je sto dvade- - nje o pravednicima u bremenitim vremenima koji su mogli osje- set četiri hiljade. S koljena na koljeno prenosi se čudesno preda erupciju vulkana. titi nadolazeću kataklizmu kao mravi požar, glodari oluju, ptice

2. Tradicija izgovora - nastojiNegdje umornomna zabačenom rukom Sinaju zapaliti prije vatru, mnogo natjerati stoljeća iskru jedna iz kresiva, se po rodica nasukala s popudbinom u ništavilu pustinjske noći. Glava - da makar hoće grom udariti u kakvo stablo ili panj da prenese- u tabor malo nebeskog ognja. Dječiji drhtaji i nemir stoke vjero vatno ga ispunjavaju panikom. Odjednom ugleda blještanje žera ve u tami brda: vjetar trga iskre, zažarene komade kore, grančice- što su goreći letjele zrakom da bi se zatim ugasile. Nebo je teško, kao da je sjenčeno nezašiljenom olovkom, pod pastirom kame nje kao kosti iznikle iz zemlje, on grabi uzbrdo oslanjajući se na- govaragolemi izštap grma što koji u toj kao pomrčini da je sabrao liči na sve ukrućenu varnice zmiju.kosmosa, Iznenada oslov- muljava se ga, događa kao što lični je poznato, zemljotres, imenom što će (sjetimo ga izuti izse nanula: kako Frojd Bog tvrdi pro

4 “Ah, da ja samo imam moć”, reče on, ”ili da se mogu osloniti na nekog snažnog.”

(Hūd, 80) 61 / Musa i Hidr

Samedin Kadić da ne samo da je to ime egipatsko već je i on sam Egipćanin koji se priklonio Jevrejima) i nakon izlistavanja ključnih momenata njegovog života, šalje ga faraonu da mu prenese Božiju opomenu jer je prekoračio sve granice pravednosti. Musa (nazovimo ga i mi imenom) se opire, ali ne izravno: on nije rječit čovjek (želio je samo malo vatre i minimum geografskih koordinata). Bog mu „iz- uviđavnosti“ dodjeljuje Haruna za pomoćnika. Uzimajući u obzir zapravo,sve okolnosti, dobro dobro je pa je ostaje da Musa na nogama, (čija duša pa prema ne propada Ibn Arebiju u ambis re samogprezentira sebe. živote ubijene djece u Egiptu) uopće može govoriti, Godinama poslije, kada ga Bog oslovi da ga zastupa u od- kao grom iz vedra neba“, piše Karen Armstrong, „i on je bio du- metnutom Izraelu, Izaija ponavlja sličan izgovor. „Dogodio mu se boko potresen njegovim150 poraznim Izaija je povikao: efektom. Jedan seraf poletio je k njemu sa živom žeravicom i očistio mu usne, tako da mogu izgovoritiJao meni riječ pogiboh, Božiju.“ Ja sam čovjek nečistih usana, U narodu nečistih usana prebivam, A oči moje vidješe kralja, Jahvu nad vojskama.151

Nešto potom, u kontinuitetu istog „poslaničkog pokreta“, na Božije riječi: „Prije nego te sazdah u utrobi matere tvoje, posvetih knjigomte i postavih Biblije te za proroka narodima“, Jeremija, čiju knjigu Malik ibn Nebi pozivajući se na E. Monteta smatra jedinom autentičnom , odgovara: „Ja ne znam govoriti jer sam dijete.“ U nastavku biblijskog teksta Jeremija kazuje: “’Ne boj se, jer sam ja ustas tobom tvoja. da Gledaj, te izbavljam’, postavljam reče teGospod. danas nadI Gospod narodima pruži i nadruku kraljev svoju -i dotače se usta mojih; i Gospod mi reče: ‘Eto, mećem riječi svoje u- diš.’“ Prijevod izraza nebi sa prorok nije puka greška, to je dio šire stvima, da čupaš i obaraš, da zatireš i raskopaš, da gradiš i da sa vulgarizacije koja „ne leži samo u svakidašnjoj primjeni: on se isto tako navodi u religioznoj literaturi svog vremena gdje je naročito označavao62 svećeničkog službenika zaduženog da zvanično izriče Oče moj, braća moja ne vole me 152 (Kur’anski izraz nebiyy, tvrdi Fazlur proročanstvo u Hramu.“ Rahman, za razliku od biblijskog, ne označava onog “koji donosi (kojivijesti se o opiru budućnosti“, pozivu aliveć bivaju onog njime„koji donosi poneseni) vijesti javljaju od Boga“.) se opasni, Kao po nekoj čudnoj historijskoj zakonitosti, uporedo s poslanicima- vidoviti vračevi koji u proricanju grade karijeru. Razlika među nji prorocima je univerzalna, su moralno kao neutralni razlika oportunistiizmeđu istine koji i laži: su se dok sjatili se poslanici uz skute suprotstavljaju javnom mnijenju i vladajućim strukturama, lažni- moćnika. Prvi upozoravaju, drugi brane pozitivni raspored činje nica. Prvi ne žele nagradu za ono što rade, kod drugih zveckaju novci u džepovima. Prvi se opredjeljuju za slabe, drugi za jake. - Kao što možemo očekivati, poruka nije nikada laka. S tipično semitskim paradoksom Jahve je rekao Izaiji da je ljudi neće pri hvatiti: ali kada odbiju Božiju riječ, on ne smije ustuknuti: “Idi reci tom narodu: Č�ut će te, ali neće te razumjeti, vidjet će te ali neće te poznati.” Sedam stotina godina kasnije Isus153 će citirati ove riječi kada ljudi budu odbili slušati njegovu jednako tešku riječ. Ljudski rod ne može podnijeti mnogo realnosti. -

Stoljećima poslije, u jednoj minijaturnoj pećini, Muham med, a.s., iz vakuuma pluća uspijeva izvući: „Ja ne znam čitati.“ Ali Džibril se naslušao takvih i sličnih izgovora, i on ga stiska ijače tri godinegurajući zašutjeti ga na krajnju i biti pukifizičku prenosilac. granicu. To154 je„Ovaj bilo stalni jedini motiv“, put da Muhammed, a.s., uzima učešća u Objavi, nakon čega će dvadeset- zapaža K. Armstrong „u pričama o proročkom nadahnuću sim bolizira teškoću izgovaranja Božije riječi.“ -

U biti je proroka da budu usamljeni. Ličnost kao Amos je prepu- dilo.štena Izgledalo samoj sebi; je kao on jeda raskinuo je istrgnut s ritmomiz normalnih i dužnostima shema svijesti iz svoje i prošlosti. To nije nešto što je odabrao, već nešto što155 mu se dogo

da više ne može kontrolirati ono što mu se događa.

Vratimo se davnašnjoj sinajskoj noći. Ibn Arebi smatra da se Bog javlja u gorućem grmu „po Musaovoj želji“, javlja se u onome63 / Musa i Hidr

Samedin Kadić

što Musa traži. „Da mu se On javio u nekom156 Smjela drugom je to obliku, misao. a Bol ne u onom što on traži, odvratio bi se od Njega, jer bi sva157 njegova pažnja bila usmjerena na to što traži.“ je ta koja čovjeka vodi u svemu što on radi, kaže Rumi. 3. 158

Povijest

Dunjaluk ili povijest. Prošlost, sadašnjost, budućnost. Kao što- je poznato, u starim vremenima mit je bio nadređen povijesti;- Ernst Cassirer je to ovako opisao: “Ne određuje istorija mitologi togju jednog naroda.” naroda,159 (Osim već toga, obrnuto, “Problem mitologija se ne određujesastoji u materijalnom njegovu isto riju; ili, štaviše, mitologija ne određuje, nego sama jeste sudbina - sadržaju mitologije, nego u intenzitetu kojim se on doživljava, kojim se vjeruje u njega kao u nešto objektivno postojeće i stvarno.”) Jean-Pierre Vernant spominje tri vrste vremena: vrijeme bogova (vječnost), gdje se ništa ne događa; zatim linearno vri jeme, u kojem ljudi koračaju od rođenja prema smrti; napokon,- kružno vrijeme, koje simbolizira Prometejeva (etimološki: onaj kaznakoji unaprijed za one koji razumije, problematiziraju koji anticipira) apsolutnu džigerica, istinu koja mita. se160 rege neriraMirce noću Elijade nakon štou Mitu ju je otokom vječnom dana povratku pojela ptica: još −od primjerena arhajskih

- društava ljudi bježe pred terorom povijesti u toplu nepomičnost- mitova, arhetipova, tradicija. Savremeni se događaji (redom po razi, poniženja i kataklizme) tumače preko mitskog bezvremen- skog modela, čija je svrha da “pod svaku cijenu utješi”. Patnja i kojipovijest: imaju “Arhajski vrijednost čovjek… sami ponastoji sebi. svim On je sredstvima… odbija prihvatiti suprotsta i dati viti se povijesti kao slijedu nepovratnih, nepredvidivih događaja, vojnihjoj važnost poraza, kao društvenihtakvoj, kao nepravdipovijesti. proizašlihAli je ipak neiz same uspijeva strukture uvijek otkloniti; primjerice, ne može ništa161 protiv Dakle, kozmičkih treba patnji katastrofa, dati neki

64društva, ili osobnih poteškoća itd.” Oče moj, braća moja ne vole me - smisao. Ona je uvijek posljedica utjecaja162 vračeva, magijskog dje lovanja,uzroka), svećenika,patnja postaje povrede podnošljivija. tabua. “Primitivni U nekim tradicijama, čovjek… ne patnje može pojmiti patnju koja nije ničim izazvana.” 163 ShvaćenaKarma je jedan(spoznatog takav

“nisu samo zaslužene, nego i dobrodošle.” - arhetip koji locira uzročnost bolu. Fausta Nikolaj Berđajev: zemaljska povijest počinje nebeskom po apsolutnogviješću, prologom koje se na postepeno nebu, poput razotkriva”); Goetheovog to mu otvara. Berđajev put za je oduševljen Schellingovom definicijom povijesti (“očitovanje njegovo karakteristično i simpatično samoveličanje hrišćanstva (koje sažima ono najvrednije: “svijet jelinski i svijet jevrejski.”). Grčkoj svijesti nepoznata je ideja povijesti, oni su “primali svijet- estetički, kao završen i harmoničan kosmos”. Povijest je kružna, nema početka ni kraja. Tek će Jevreji unijeti u povijest “ideju164 Dakle, po vijesti”.mesijanizam. “Ideja historije vezana je za ono što će se u budućnosti koja dolazi desiti neki događaj koji će riješiti historiju.” -

Erich Fromm: “monoteistička objava” događa se u vreme nu; povijest počinje Adamovim „padom“ u slobodu. Prvobitno sejedinstvo mora prihvatiti zamijenjeno i pokušati je slobodom kreativno u kojoj aktuelizirati. čovjek pati Istina, i od ukoje je- želi pobjeći. Ali ovo strmoglavljenje jeste ireverzibilno. Sloboda povratka u jedinstvo koje stoji na kraju povijesti i poznato je kao „mesijanskovrejskoj tradiciji doba“. postoji Fromm mogućnost smatra da zadobivanja je mesijanstvo novog inherentno sklada ili - uništenja. ljudskoj egzistenciji kao alternativa stanju otuđenosti i samo- Sva sloboda (i povijest) započinje napuštanjem doma. Adam napušta raj, jevrejska povijest počinje napuštanjem165 Drama izlaska Egip ta. „Sloboda se zasniva na postizanju oslobođenja od primarnih veza koje daju sigurnost, a ipak sakate čovjeka.“ Jevreja iz Egipta sadrži brojne alegorije o slobodi i robovanju kao egzistencijalnim mogućnostima: Jevreji se boje slobode jer su u srcu ostali robovi. Potajno osjećaju nostalgiju za Egiptom, gdje su imali izvjesnu ropsku sigurnost. Ž�ude za vidljivim simbolima (Mojsijem ili zlatnim teletom) jer se užasavaju slobode. Bog vodi65 / Musa i Hidr

Samedin Kadić - pravi svoju povijest. Revolucija uspijeva jedino u vremenu, kroz ljude, ali se ne miješa u povijest. Č�ovjek je prepušten sebi da na Martin Lings: iz perspektive drevnih vjerovanja povijest se nekoliko generacija (Mojsije ne uspijeva ući u Obećanu zemlju). kako bi rekla Agnes Heller). Zbog toga Bog intervenira u povijest događa kao proces degeneracije i opadanja (teorija regresije,-

(preko poslanika). Ali „čim Božanska intervencija popusti, pono vo se pojave fatalna kretanja, kao po nekom zakonu gravitacije.“- Pojave velikih reformatora (Mojsija, Bude,prema Muhammeda) dolje liče na- kiiznenadne koju simbolizira intervencije Antikrist. i bile suOsnovni u suprotnosti ritam u povijestis općom tendencis aspekta jom događaja. Povijest generalno ide ka najnižoj tač- ureligijskog grotlu vremena tumačenja slijedi jeste univerzalnost ritam Bog – rasta čovjek, i opadanja. a „kičmu histori je“ čini duhovnost koja, iako je po definiciji iznad vremena, ipak

Karl Löwith: kršćanima je povijest „događanje spasa“ koje je „prošla sadašnjost“, a ne puka budućnost; kršćanstvo računa- vrijeme od događaja u kojem se svrha povijesti već ispunila. To ne znači da je povijest „prazno vrijeme u kojem se ništa ne do gađa“. Trajni sadržaj cjelokupne povijesti jeste varijacija jedne- sniteme: individuum“ Božijeg poziva dolazi i da čovjekovog iskupi taj odgovora.grijeh, da donese Svjetska spas povijest u poima svoj izvor u „istočnom grijehu“ a Isus kao „svjetskopovije dovršeno.vijest. Njegova Prema lična ovoj povijest teološkoj istodobno shemi, jeponovni univerzalno dolazak zbivanje Isusa spasenja. Njegovim žrtvovanjem vrijeme166 je ispunjeno, ali nije-

Krista označit će dovršenje povijesti. (Kao u fudbalskoj uta kmiciMuhammed kada jedan Ikbal: tim vodi islam 10:0; (koji čeka simbolizira se samo poslanik sudijski Muhamzvižduk.- Pravi kršćani željno iščekuju taj zvižduk.) kontrolišemed, a.s.) karakterizira sile historije, kreativnii da bi stvorio susret jedan s poviješću. novi svijet Poslanik ideala“. 167se vraća s Mi’radža „da bi se stavio u tok vremena, u namjeri da

Pravi tesawuf suštinski je apovijesan. Ismail el-Faruki: islamska osuda monaštva rukovođena je prezirom66 prema egocentričnom moralnom usavršavanju koje Oče moj, braća moja ne vole me kolektivnom sudu narodima i ispaštanju na ovom svijetu, Kur’an se, poput kakve vježbe, skončava samo u sebi. Kroz kazivanja o - opisuje svijet kao polje na kojem čovjek treba realizirati Božije invarijantnonaredbe; dužan u njoj je podsticatijesu principi. na dobro,168 (Lord a odvraćatiActon: „Povijest od zla. nasPo vijest je neoblikovana građa kojoj ljudi daju formu; ono što je stvarno uči, kaže Froude, da postoje razlike između dobra i 169zla.) Mišljenja se mijenjaju, običaji su prolazni, vjerovanja nastaju i nestaju, ali moralni je zakon upisan na pločama vječnosti.” - ma nevolja;Karen Armstrong: nije lako uskladiti „Kršćanstvo zemaljsku je prije slavu svega sa slikom religija raspetog patnje i nesreće i, barem na Zapadu, bilo je najautentičnije u vremeni- - Krista. Islam je, međutim, religija uspjeha. Kur’an nas uči da druš datvo je koje muslimanska živi prema Božijojpovijest volji ovo (provodeći i potvrdila. pravdu, Za razliku jednakost od Krista, i po štenu raspodjelu bogatstva) ne može doživjeti neuspjeh.170 Izgleda

Muhammed nije bio očit promašaj, već sjajan uspjeh.“ - Islam je, dakle, religija uspjeha. Poslanik je čovjek koji ide u iarenu drhtavim povijesti prstom (u srce pokazuje profanog, pravac. što bi rekao Eliade); izranjava na, izgladnjela, neispavana individua staje pred moćnike svijeta

Svaki narod imao je poslanika,4. Sokrat objavljuje Kur’an. Kada su se rani muslimani susreli sa zavodljivim filozofskim naslijeđem Stare Grčke, mora da im je bila upadljiva sličnost intrigantne figure Sokrata, kako ga je opisao Platon i Božijih poslanika, kako ih je- predstavio vječni Kur’an. Ali podudarnosti su tražene na svim- njimameridijanima, sklonog uZulkarnejna svim kontekstima. i muškarcima Pravljena sklonog su poređenja, Aleksandra če sto neutemeljena ali simpatična, kao što je povezivanje vojeva

Makedonskog. Ne znamo koliko je smiješno poređenje Zulkifla i Budhe; Muhammed Hamidullah spominje dosjetljive tumače67 / Musa i Hidr

Samedin Kadić - kojije Muhammed, dovode u a.s., vezu primao riječi Objavu „Kifl“ i u „Kapilavasta“, „ovom sigurnom mjesto gradu“, Sidar Isa nathinog Maslinovoj rođenja, gori, te one Musa koji na u Sinaju, suri At-Tin ostaje otkrivaju da je Budha tragove: prosvijet dok- ljen pod stablom smokve. Danas kada imamo manje-više pouzdane smjernice o Sokra- - tu, ovo se pitanje ne potencira, osim u omniprofetološki raspo loženim ahmedijskim krugovima, koji ga svrstavaju u kur’ansku- kategoriju „opominjača“. Istina je da Sokrat ne uzbuđuje mnogo- islamske filozofe, oni uzdišu za pitagorejcima i Aristotelom. Su fije, kojima nije bila poznata čitava složenost problema auten tičnosti tekstualnog Sokrata, mogli su u njemu vidjeti mudraca- koji je odbacivao pisanje knjiga, učitelja što uvodi pojedince u labirinte njihovih vlastitih algebri. Tamo gdje historičari filozo fije videKada agnosticizam, Sokrat ležaše na Attarsamrti, prepoznaje mudrost: Ovo pitanje mu učenik uputi: ‘Učitelju, kada te okupamo i plaštom pokrijemo, reci nam na koje mjesto da te pokopamo?’ “Ako me pronađeš, dragi učeniče, pokopaj me gdje god zaželiš”, reče. “U potrazi za sobom život sam potrošio, no ja sebe ipak nisam pronašao. Kako ćeš me ti onda pronaći kad se preselim?! I to bih znanje želio s tobom da podelim! Moram ti priznati da sve što sam uspio da saznam za svog dugog života, je da ništa ne znam.“171 -

Kršćansko je srednjovjekovlje potenciralo Sokratovo muče ništvo upoređujući otrov i raspeće. Miloš N. Đurić tvrdi da je i Sokrat, poput kršćanskog Isusa, imao dvanaest učenika i vlast teme:protiv Sokratsebe; vodio pojmovima, je asketski Isus životparabolama. i izmjenom „Kada pojedinca je osetio želio bo- promijeniti državu. Obojica prostim rječnikom izlažu najveće-

žiji poziv u sebi – a to je bilo u početku172 Po cijeli peleponeskog dan hoda „ulicamarata – So i krat je zapustio i kuću i domaću privredu zbog čega se kavžio sa68 svojom ženom Ksantipom...“ Oče moj, braća moja ne vole me - radionicama, promenadama i vježbalištima, u sjenovitu uglu ka kva hrama, a naročito na trgu“ i „razgovara173 saSa svakim„strasnom ko je istino samo- htio, s ljudima koji su se razlikovali i godinama, i položajem, i zanimanjem, i obdarenošću, i znanjem“. Sokrata:ljubivošću“ da potencirali je ono što jedno je pod pitanje: njegovim šta je imenom to dobro? napisano doi- Mnogo je toga napisano o problemu historijske autentičnosti- Oblakinjama sta njegovo? Sokrat, kao ni Isa, a.s., nikad nije imao priliku ospo riti ono što suSjećanjima drugi o njima i Odbrani napisali. nastoji Aristofan Sokrata ga uprikazati kao ismijava, na temelju naslijeđene slike. Aristotel žvaće Platonovo.- vidKsenofon Ross u uPlatonovoj teoriji ideja pokušava ustanoviti historijski nedostojnog smrtne kazne. Platonov slučaj je nešto složeniji: Da istinit poredak dijaloga do Države, ali od Države pa do Zakona kod poredak Platonovih dijalogaDržava tvrdeći, Fedar kako , jeTheetet „nemoguće, Parmenid odrediti, So- fist, Timej, Kritias, Fileb i Zakoni“. 174 Upitno je da li je prije Apologije većinenapisao autora ijedan je dijalog, autentičan: a Alikibijades -

Sokrata kao proklamatora vlastitih ideja.je općeprihvaćen kao apokri fan. Opći je utisak da u srednjim i kasnim dijalozima Platon koristi

Toliko o famoznom metodološko-pozitivnom „problemu Sokrata“. Sad još želimo rekapitulirati stare studentske bilješke a.što sadržeU Platonovim tek trenutne djelima, utiske Sokrat o dodirnim je i monoteist tačkama i politeist, kur’anskog više prototipa poslanika i enigmatičnog Sokrata. -

politeist. A optužba je glasila: ne vjeruje u bogove u koje dr žava vjeruje. Da li je Platon u zanosu odbrane učitelja (ili samog sebe) dodao i politeizam želeći potpuno obesmisliti optužbu? Ksenofontov je Sokrat bio toliko uredan i pokoran ograđanin nebeskim da pojavamakao takav nikadi koji jene ispitivaobi zaslužio sve kaznu. što je Osuda pod ze je- mljom,glasila: „Imai koji nekiumije Sokrat, lošiju kažustvar mudar da napravi čovjek, boljom.“ koji razmišlja Sokrat ovo, razumljivo, negira. „Sokrat je kriv što kvari omladinu i

Apologija) što ne vjeruje u bogove u koje vjeruje država, nego u druga nova bića demonska.“ ( 69 / Musa i Hidr

Samedin Kadić b. „To je neki glas koji me prati još od rane mladosti; i kad se javi,

Apologija Bogauvijek da me to odvraća radim, i dapreko ne činimproroštva ono išto preko namjeravam snova.“ (Apologija da činim,) c. ali me nikad ne navraća.“ ( ) „...meni je naređeno od-

PlatonovomKao što poslanici dijalogu imaju Sofist „konkurente“ u vračevima i čarob njacima, Sokratu glavobolju zadaju sofisti, koje će sam u- nazvati „vračevima, bajačima - i milavanjeoponašateljima“, imetka. stvaraocima To su „trgovci laži na i privida. sitno“, „lovci Poput na svih bogate vra čeva i lažnih proroka, svrha sofističke aktivnosti jeste nago- Sofist) d. mladiće“ i „prodavači vlastitog znanja“. „Sofist je soj koji na gomilava imetak erističkim umijećem...“ ( trag.Kao što U Kritonusu poslanici tipični primjerci svojih naroda, i Sokrat Spartuse može ili nazvati na Kretu, egzemplarnim iako je smatrao Grkom; kako zato imaju i ostavlja bolja takav ure- stoji kako nikada nije želio otići iz Atene u u Apologiji đenja. Ž�elio je promijeniti zavičaj koji ga je podigao. Sokrat : „Ja vas građani atenski pozdravljam i veoma prestaticijenim, daali seću bavim se više ispitivanjem pokoravati istine,Bogu negoi da vas vama, savjetujem i dokle god daha u meni bude i dokle god bude snage u meni, neću- rijem, na koga se god namjerim, i prema strancu i prema i poučavam... Tako ću se držati i prema mlađem i prema sta

građaninu, ali više prema građaninu, ukoliko ste mi bliže po krvi. Jer to, budite uvjereni, Bog naređuje, i ja smatram da vama i vašem gradu još nikada veća sreća nije osvanula od ove moje službe Bogu posvećene... I učim da se vrlina e. Une Gozbi rađa izAlkibijades blaga, nego (posljednji blago iz vrline.“ besjednik To jena odanost derenku) koja spo se- minjepotvrđuje Sokratovo negativno: bdjenje kritikom, do zore ispravkama.koje se desilo u vojsci. Voj- - stu i razmišljao. Ujutro bi se pomolio i otišao. f. nici su mu se čudili jer je čitave noći stajao na jednom mje

Sokrat govori svojim građanima isto ono što su svi poslanici govorili svojim sunarodnjacima: „Ne tražimo od vas nikakve 70 nagrade.“ Č�ujmo Sokrata: „...bestidni tužioci nisu mogli pronaći Oče moj, braća moja ne vole me svjedoka za to da sam ja ikada i od koga uzeo kakvu platu ili je

Apologija) g. samo zatražio. Ja, mislim, imam pouzdana svjedoka za to da istinu govorim. Ko je taj svjedok?Apologija Moja). Ako sirotinja.“ eshatološka ( slika nije dovoljnoPosljednje jasna, Sokratove pa nije riječi: jasna „...za ni udobra Starom čovjeka Zavjetu! nema U Kritonuzla ni u životu ni poslije smrti…“ ( da zna kuda ide. Odbacuje samoubistvo „jer su ljudi vlasništvo osuđenik deklamuje kako pravednost nema cijenu, Fedonmiran) kao

Božije“. Ukratko, „treba umirati u pobožnoj tišini“. ( 5.

Vjernost i izdaja

Hijeropovijest ne zaboravlja mučka izdajstva: Jusufova braća, Samirijja, apostol iz Kariota, pleme Benu Kurejza. Braća moja ne vole me, grožđe su mi otrovali, oče moj, igračke polomili, s poljana me otjerali kad su mi se ptice u krilu gnijezdile, žali se JusufAli, u pjesmi nije li Mahmudau njihovim Derviša. narodima Kad jedini se lahor grijeh njegovom svih poslanika kosom poigravao, podlo napadoše i jednog i drugog. Š�ta im je to uradio?

– dotad čistih, pouzdanih – bio vjerolomstvo; rušenje autoriteta- očeva, naslijeđenog ethosa, običaja? To prividno iznevjeravanje posebno je izraženo kod napuštenih dječaka, Musaa i Muham meda, a.s: prvi je odrastao u raskoši faraonovog dvora, a drugi u- toploj paganštini Mekke. Je li moguće onda razumjeti faraonov- gnjev i ljutnju mekanskih prvaka kada im ti siročići koje su od gojili istupe i u ritmičnoj im formi izdeklamuju kako je čitav nji ِ ِ ِ ِ ِ ِ ِ ِ ِ َِّ ﴿قَ َــال أَلَْ:spočitavaــم نـَُربّ َــك فينَــا Musauَ ول ًيــدا َولَبثْ َــت فينdirektnoَــا م ْــن عُُمــرَك س,zapravoــن َين ۞ َوفـََعْل,Faraonَــت فـَْعلَتَ َــك التــي فـََعْل?pogrešan َــت َوأَنْ َــتhov život ِ ِ 5 م َــن الْ َكافِر َيــن﴾

„Zar te među nama nismo gojili dok si dijete bio i zar među nama tolike godine života nisi proveo“ - reče faraon – „i uradio si nedjelo koje si uradio i još si nezah- valnik?“

(Aš-Š�u’arā’, 18-19) 71 / Musa i Hidr

Samedin Kadić

- Ibrahim („Č�ovjek iz Ura“, „Mjesečev putnik“, kako ga zove Tomasnakon štoMan) mu ne ovaj samo zaprijeti da odbacuje kamenovanjem. čitavo naslijeđe U biblijskoj južnobabilon se ver- skog slavnog Ura Haldejskog nego i fizički napušta oca – doduše, zle glasove o njima“ (Stari zavjet). ziji Jusuf opisuje i kao „potkazivač“: „Josip je ocu svome donosio Karen Armstrong zapaža kako- u konzervativnom Rimskom carstvu prvobitnim kršćanima za smrtni grijeh nije uzeta pojava nove religije, već raskid s matič nim judaizmom. Svaki diskontinuitet, svako trganje romantične beskonačnosti može se opisati ovim atributom. Š�ta je, dakle, izdaja i šta je vjernost? Biti vjeran, kome, čemu? Zabiti nož u leđa ili u prsa? „Š�ta je to izdajnik?“, sinNepodnošljive svečano pita Ladylakoće Magbet, postojanja a ona, vjernost mu još patetičnije je temeljna odgovara: vrlina. „Vjernost „To je čovjek našem koji se zakune, pa slaže.“ Za Franza, jednog od junaka dojmova kao u hiljade krhotina.“ Ali Sabinu, njegovu saputnicu, životu daje cjelovitost, bez nje bi se raspao na hiljade trenutnih - očarava izdaja, a ne vjernost koja je konzervativna vrijednost i podsjeća je na autoritativnog oca od kojeg je pobjegla. Za nju iz otišladaja znači od oca, napuštanje ali time ne redova iskupljuje i odlazak staru u nevjeru.nepoznato, „Prva a ima izdaja li išta se ljepše od toga? Potom Sabina napušta muža, zbog kojeg je već kojih nas svaka sve više udaljava od mjesta prvobitne izdaje.“175 ne može ispraviti. Ona izaziva lančanu reakciju novih izdaja, od- sto vjernosti a izdaja zlo po sebi Gabriel Marsel će ovoj temi dati teološki patos: biće je mje . Kako biće može prisegnuti na- vjernost u ovom nepredvidljivom176 svijetu? (Vrijeme otupljuje odanost, kaže Jenkelevitch, „jer koji se živ čovjek može zakle- ti: Nikad ili Uvijek?“ ) Ako je ljudski angažman toliko uvjetan, gakako posjetiti, biti vjeran? uz nepovoljne Nekome, okolnostinaprimjer, ili obećamo bez njih. da Prava ćemo vjernost ga su jetra bezuvjetna: posjetiti. Ali „ma sutra kakvo nam bilo se jednostavno stanje moga više duha, ne mojeide, ne raspolo želimo-

- ženje... ja ću vas sutra posjetiti“, zaključuje Marsel. Ali vjernost može biti i „forma oholosti“ ili, dodajmo, gluposti, kao u samou bilačkim72 pohodima. Oče moj, braća moja ne vole me - zaciji skrivanog zla i izdaji kao zanimanju. Pomračenje u podne, PričeMožemo s Kolime govoriti1984 o izdaji kao činu slobode, izdaji kao reali i ne samo to: kolo izdaje i paranoje, jednom pokrenuto, nema , Š�ala i uče nas kako svaki izdajnik biva izdat, kraja, osim fizičkog smaka. Jose Saramago u Judinoj sudbini ne vidi poseban značaj za razvoj katoličanstva, sve je to sitno u- okvirima šire krvave kosmičke zavjere u koju su ljudi uvučeni, a- vogLeonid O’Breina Andrejev modelira ovu užasnu prototip sudbinu modernog u skladu intelektualca s kršćanskom koji nijepo pulističkom tradicijom apsolutizira. Richard Rorty kroz Orwelo gdjeizdajica, puka već podlost sračunati i pokvarenost. moćnik i nagovještaj užasne budućnosti koja nas čeka. Nije jasno gdje počinje ironija i kontingencija a - sak uPa, studenac je li Jusuf prošlosti) bio izdajnik, opire budući se ovakvoj da je, tezikako koja Biblija je teza tvrdi, braće ocu. „Micinkao to stanovištelošu braću? ne Dosadni, dijelimo, preopširni ili ga odmah Tomas odbacujemo Mann (bacajući ako smo vi nešto više ga za trenutak bili prihvatili; jer, Josif je bio nešto više...“ To - ne znači da je bio lijep (ne izvire li iz tog pojma dosada); bio je vjeran. On je, istina, od najranijih godina šaputao ocu o braći; nji sklonosthovim preljubima, koja mu je tučama, samo donosila grijesima nevolje.“ pred Najvišim.177 „On naprosto- nije umio da ćuti“, kaže Mann, „iako je dobro poznavao tu svoju Bio je odbačen i is ključen jer su braća u njemu vidjela posmatrača i dostavljača. izdaji.U Scenomkur’anskom dominira prizoru iskaz: Jusufovog „Moj me iskušenja gazda lijepo u novom pazi.“ domu Doga u- Egiptu težište nije na bludu, kako se na prvi pogled čini, već na

đaj je samo replika ranije epizode s Jusufovom braćom koja su izdala, ne Jusufa, nego oca. Sada se, dakle, iščekuje hoće li Jusuf učinitiPoslanici ono što su su bili njegova dobri, braća vjerni uradila. ljudi (bezProšao obzira je test. šta Razlika o „do- brimmeđu ljudima“ njima je mislioogromna. Fridrich Nietszche), nisu gazili ono što je

- bilo obavezno, utvrđeno čašću, osjećajima, prijateljstvom. Musa nije ravnodušan na faraonov prigovor; njegov je odgovor: „A do bročinstvo koje mi prebacuješ – da nije to što si sinove Israilove73 / Musa i Hidr

Samedin Kadić - radije bismo rekli: ljudi koji ne smiju razočarati - robljem učinio?“ (Aš-Š�u’arā’, 22). Kada bismo ih definirali naj- shrabruje nas. Staro je pravilo: nikad nemoj upoznati. Ž�ivimo omiljenog i odra stamo diveći se određenim herojima, ali upoznavanje istih obe pisca, makar to bio genijalni Isak Emaneuilovič Babelj ili sjajni- setogodišnjuJohn Steinback. ljubavnicu Jedno jenogom čitati u briljantnu bubrege ili poeziju cvili u lokvi Bukowskog vlastite (tog poštenjačine od pjesnika), ali gledati ga kako udara dvade bale... Možda je primjer pogrešan, pošto bismo u ovom slučaju- i znali šta očekujemo. Još gore: piti kahvu s „klasicima“, slušati njihove litanije, ne moći zaustaviti gađenje pred odvratnošću su jete. Jedino su poslanici – u tom je njihova snaga – stajali do kraja iza svojihNekad riječi, pomislimo u potpunosti kako bi radili dobro ono bilo što dasu govorili.je ljudima Nisu ostav nas- željeli samo da bi nam iz očiju isisali krv divljenja. - ljena mogućnost da, osim vjerovanja i nevjerovanja, budu i suz neshvatljivo,držani. Ne može ne samo se ne za vjerovati um nego jeri za se srce. uši Alii oči znamo bune: kako svijet stoje se događa, ne sanjamo; ne može se ni slijepo vjerovati: sve je toliko stvari: Bog neće kalkulante.

74 OTVORI OČ�I

Dženaza.1. Nemislivost Pepeljast dan, vjetar smrti na kišu, i diktatura mezarje u predgrađu, „Se“ lišće drhti na granama, ljudi kašlju, neki stoje – neki zatrpavaju, šapuće se:

“Sikiracija, govorio sam mu.” “Š�to ti je život!” „Onaj nosi bašluke ko vlasi krst.” “Jučer kod mene ostavio cipele da mu ih zakrpim.” “Ne mogu te poznati u toj beretki.” “I brat mu ode od srca, vjerovatno porodično.”

„Jesi mi šta vidio za ono?“ “Sam“Al’ puše!” je kriv, vječito se nešto nervirao.” “Š�ta se onaj dedo uvijek gura da uči?!”

“Valja u noćnu.” “Jesi popravio onu dvicu?” “Š�ta mu je s onom malom, radi l’ još u gimnaziji?” “Ne“Hoće mogu se prosut da dodijavam.“ noćas.” „Ima li ti šta za pos’o?“ “Nikad nisam bio na ovom mezarju.” “Sanjao“Onaj hodža sam jega stvarno prošle nedjelje, isti Rejhan nešto Demirdžić.” me je trglo.”

„Umire se.“ Na“Sve ovom nas to„umire čeka.” se“ treba zastati, kao što to „umire se“ ravno- dušno zastaje pred nepojmljivom slikom smrti. Iako Kur’an i hadis pozivaju na razmišljanje o smrti, ona se ne da misliti. Ili, ne tek tako.

75 / Musa i Hidr

Samedin Kadić Smrt je velika opsesija kulture od Gilgameša do danas, kada 178 -

Hanif Kureishi izjavljuje: „Smrt je mrtva.“ Kada uručki kralj Gi lgameš pođe u potragu za besmrtnošću, u podzemnom svijetu susreće sjenu najboljeg prijatelja Enkidua, koji mu raspršuje sve nade o mogućnosti da se smrt izbjegne. Gilgamešu ostaje da mirno sačeka smrt u krugu rodbine i prijatelja, i tako je, kako bi to rekao ToPhilippe je upozorenje Aries, pripitomi, nadolazilo ukroti. preko Umiruća prirodnih osoba znakova, je bila krozupozorena, jedno- kaže ovaj historičar; nije se umiralo a da se nije toga bilo svjesno.- stavno unutarnje ubjeđenje, a ne neki nadnaravni, magični predo- malasjećaj. za I smrt.“danas179 je ponegdje pretrajala ta jednostavnost, istina, kao anahronizam. „Znajući da je kraj blizu, umiruća se osoba pripre prva stvar koju zahtijeva Protokol tradicionalnaje poznat: čovjek ceremonija leži na postelji jeste iskaziva okrenut- prema nebesima (ako je kršćanin) ili prema zidu (ako je jevrej), -i 180 nje tuge nad vlastitim životom, „žalosna ali veoma diskretna reko lekcijakrevet. voljenih I, napokon, bića dolazi i stvari, vrijeme sažetak da reduciran se zaboravi na na nekoliko svijet i slika“.misli na Nakon ove tugovanke slijedi opraštanje s najmilijima koji okružuju

Boga: priznaju se grijesi i traži oprost. Spavaća soba umirućeg bila- je javno mjesto na koje su mogli slobodno doći, ne samo roditelji, prijatelji, komšije već i djeca. Sve do 18. stoljeća prikazi scene umi ranjaSpomenuti nikad ne isključuju prizor jestemališane, i jedna a danas, od omiljenihgrozi se Aries, kur’anskih odrasli tako revnosno kriju smrt od najmlađih. - tema: dopiranje duše do guše u prisustvu bliskih, čas kada se- kajanje ne prima; vratite ga ako možete, ironično će Kur’an rod bini, prijateljima, djeci. Osim toga, tada se nasilnik vraća u carstvo osvete, pa Kur’an likuje u trijumfu pravde. pretvorilaOvo je u načinpotiskivanu, na koji proklinjanu, su ljudi umirali zabranjenu stoljećima, smrt. mileniji „Smrt, ma. Ali od 18. stoljeća bliska, pripitomljena smrt postupno se ranije sveprisutna, povući će se i nestati. Nje se stidi i postaje Güntherpredmet zabrane“,Anders.181 kaže Aries. Ali ne zato što više ne umiremo jer uglavnom bivamo usmrćeni, kako to ironično primjećuje 76 Otvori oči se sakriju od gravitacije njegovog / njenog umiranja. Nastupa os- Oni koji su prije bdjeli nad umirućim sada pokazuju želju da- poravanje istine u okviru sasvim novog sentimenta karakteristič nog za moderno doba. Istina se mora izbjeći, ne zbog umirućeg- – zbog društva, zbog bližnjih koji nepotrebno gledaju u ružnoću- kesmrti i bolesne. narušavajući Bolnica kardiogram postaje mjesto svoje skrivanja sreće. Umirući/a istine, mjesto se izmje gdje šta u bolnicu, nekada namijenjenu samo za siromahe, hodočasni se umire. Tu je smrt tehničko pitanje; tu „male tihe smrti“ brišu sloma,veliki dramatični sramote emocija. akt umiranja. Prevelika Doktori tuga su na zaduženi sahranama da umiranje znak je učine prihvatljivim i spase one koji ostaju od sramote. Sramote 182 Zabrana smrti morbidnosti i zaostalosti. „Jedna osoba nedostaje ti i cijeli svijet je- prazan. Ali niko više nema pravo to glasno reći.“ motivirana je željom da se zaštiti sreća koja je sad postala moralna obaveza i socijalna dužnost. Izbjeći tugu i čamotinju, širiti sreću – to je sad imperativ. Biti uvijek sretan i nasmijan, čak i u du bini najvećeg očaja. Ovo je genealogija nametanja jedne zabrane, kako je opisuje Philippe Aries, pozivajući se između ostalih i na Geoffreya Gorera, koji je među prvima primijetio kako smrt u 20.- stoljeću postaje najveći tabu, ono o čemu ne treba govoriti. Vladimir Jenkelevitch ima sjajnu knjigu o smrti, toj „posljed noj budućnosti i budućem vremenu svih budućih vremena“, tom „glupom fijasku“. Smrt u trećem licu ili anonimna smrt, koja je- temelj spokojstva i događaj u administraciji; smrt u drugom licu- smrt je bližnjeg („neutješni oplakuje nenadoknadivog“); i, konač no, prvo lice je lična katastrofa. Smrt roditelja „uklanja posljednjeg posrednika između smrti u trećem licu i sopstvene smrti; jeiščezao prestalo“. je i posljednji183 brisani prostor koji je razdvajao pojam smr ti od naše lične smrti; biološko zanimanje vrste za nas zasigurno umru, prelazimo Sada „iz buduće posrednog generacije u neposredno“. kroz nas184 zamišljaju (Vrsta je smrt.siro- Roditelji su živi štit koji nam omogućava bezbrižnost; kada oni 185 čeda gurnulavid nema na rendgensku „brisani prostor“ sposobnost i ono od (vidjeti najranijih „kako dana se kroz otvoreno boju gleda u smrt, kao „taložni element svakog problema“. ) Budući 77 / Musa i Hidr

Samedin Kadić 186) tek 187 Ali i puti i ispod rumenog sjaja živih tijela ceri maska kostura“ „čovjekUtješitelji koga mu zadesi / njoj nesreća besprijekornim smrt počinje silogizmima ozbiljno shvatati“. (kosmološkim kada ga zadesi zlo, čovjek će obavezno biti u stanju improvizacije.- ma: neminovnost) pokušavaju banalizirati gašenje jednog svijeta uopćavanjima: smrt je prirodni zakon, racionalnim promišljanji- i „apsolutnu tragediju pretvoriti u relativni188 fenomen“; ali „silogi zam Unikako Bitku ne i vremenu oslobađa od vrtoglavog skoka koji treba izvesti, od- razdirućeg bola s kojim se treba suočiti“. - (Slavoj Ž�ižek opisuje ovu knjigu kao „je dino dosljedno189 )ateističko Heidegger shvaćanje polazi od ljudske svakodnevne egzistencije, istine bačeda je ne u kontingentan i ograničen obzor, sa smrću kao konačnom mogućnošću“ - čovjek, kao socijalno biće, suočen sa smrću drugih ljudi: svako jednom stekne iskustvo nečije smrti, iskustvo koje mu nagovje štava njegovu vlastitu smrt. Ali niko ne može s drugoga skinuti njegovoIpak, umiranje ljudi su ravnodušni („Vratite ga prema ako možete“, smrti. U svojojponovimo prepuštenosti ajet sure svakidašnjoj,Al-Wāqi’a), jer trivijalnoj smrt konstituiraju javnosti, ljudi vlastitost poznaju i smrtegzistencija. kao izuzetak -

„što se neprestance događa“, kao „smrtni slučaj“. Ovaj ili onaj, bli- žnji ili daljnji umire. Nepoznati umiru svakog dana, i svakog sata. Ali ljudi o smrti uvijek govore površno, čak i u bolnicama i na dže nazama, kao da govore: „Jednom se umire, ali zasad se sami ne osjećaju pogođenim.“ Ljudi kažu: „Umire se.“ To „Se“ u suštini ne- znači ništa, ili znači „Niko“. Tako se umiranje nivelira na događaj koji pogađa ljude, ali niko ga ne preuzima za sebe. Ljudi izbjegava- nostju da da razmišljaju se sve razumije, o smrti, bez a kada prethodnog govore o prisvajanja smrti, to rade stvari“. na način190 naklapanja. Samo naklapanje Heidegger objašnjava kao „moguć brige,Kaže u brigu se: smrt dunjaluka dolazi izvjesno,i on se okanjuje ali za sada okova još sumornog,ne. Time „ali...“ „ja- Se odriče smrti izvjesnost. Svakidašnjica tjera čovjeka u žurbu 191 Utješiteljsko „Se“ „odguruje tubi- taklovog od razmišljanja njegove smrti“. o smrti“.192 Jer, „u korak s izvjesnošću smrti ide neodređenost njezina Kada“. 78 Otvori oči

Skrivajuće izbjegavanje smrti vlada svakidašnjošću tako uporno,- nostda u skupa-bitkuu pogledu smrti. “bližnji”193 često uvjeravaju još i “umirućeg” kako će umaknuti smrti... Se pribavlja na taj način neprestanu smire -

Iz odnosa prema smrti može se vidjeti autentičnost jedne egzistencije. Oni koji misle na smrt kao na neki događaj u dalekoj budućnosti, koji se posvećuju brigama svakodnevnice i ostavlja ju razmišljanje o smrti, oni, prema Heideggeru, žive neautentični život. Kako izgleda egzistencijalni projekt autentičnog „bitka pri smrti“? Taj pravi, autentični bitak pri smrti prije svega ne smije izbjegavati mogućnost vlastite smrti. On mora biti sposoban da istrči u tu svoju „najvlastitiju mogućnost“. Mora se oteti onome194 „Se“, mora se oteti brigama i iza tih slojeva pronaći pravo ja. A to je put u samoću, u tjeskobu, jer „bitak pri smrti bitno je tjeskoba“. - Zašto ovaj osjećaj imanentnosti smrti u životu, čudi se Emil Cioran, ima tako mali broj ljudi, zašto je riječ agonija tako rijet ka? Za „zdravog“, „normalnog“ i „osrednjeg“ čovjeka (koji može biti i „apstraktni mislilac“) postoji samo „posljednja smrtnička borba, nikakva trajna agonija povezana s preduslovima živog- znaočovjeka“. korijen Agonija svih ilistrahova: tjeskoba pripada samo organskom čovjeku „koji misli po determinizmu vitalne neravnoteže“, koji je spo

iliVidjeti civilizaciju, kako se kako smrt nagriza prostire pojedinca nad svijetom, ili kulturu kako siječekao imanentni korijenje drvetu i ušunjava se u san, kako ocvalošću zapahnjuje neki cvijet 195 razarujući dah jeste s onu stranu mogućnosti suza i kajanja, s one strane svake kategorije ili forme.

Strahota spoznate smrti tolika je da bi „jedini važeći stav bioNišta, apsolutno sori u prah ćutanje i pepeo! ili očajni krik.“ Zato Cioran u konačnici odmahuje rukom: neka se svijet, koji nije ni čitavo Biće ni čitavo - Kur’anske pleonazme o čovjekovoj smrti treba razumjeti kao udar na ono „svemoguće“ „Se“– Kur’an želi razbiti ravnoduš nost a ne traumatizirati vjernike ili uništiti sjeme života i kulture79 / Musa i Hidr

Samedin Kadić u ljudima. U suprotnom bi ono „umrijet ćete sigurno“ bilo čisti namtesktualni nadohvat suvišak. ruke. Ipak, najpobožniji muslimani smatrali su da se ne može tek tako biti pri svojoj smrti, tjeskoba i agonija nisu

O posjećivanju grobalja i grobnica čitamo u fantastičnoj- heraldici, historijsko-avanturističkoj prozi, kriminalističkom- romanu, sablasnim i misterioznim pripovijestima, potom u ču venom žanru „pljačkaši grobnica“; ali izgleda da u povijesti mu slimanske pobožnosti ova tema ima čisto duhovni značaj. Još je Muhammed, a.s., odlazio noću na medinska mezarja da klanja, a u svojim vazovima je preporučivao odlazak na mezarja radi opomene. Dozvoljeno je ići na nevjernička groblja ali samo, kako prenosi Buhari, „plačući“. (Muslimanski su pravnici na temelju svojevrstansunneta pokudili ideal klanjanja traženje blagau kaburu na nevjerničkim kao iznimni oblik grobovima „dobro –- tim „mjestima srdžbe i kazne“.) Kasnija sufijska literatura razvija voljne“ pobožnosti. Evo nekoliko primjera: -

Kazali su Uvejsu Karaniju: “Ovdje u blizini živi čovjek koji je isko pao sebi kabur, odjenuo ćefine i već trideset godina sjedi nad- svojim kaburom i plače.” Uvjes otiđe onamo, nađe tog čovjeka i reče mu: “Hej ti, već je trideset godina kako te kabur i ćefini od jeknuvraćaju i mrtavod Svevišnjeg! se svali u Ovo kabur. dvoje196 postali su tvoji kumiri.” Č�ovjek ga pogleda, otkri mu se istinitost onoga što mu Uvejs reče, pa-

Prenosi se da je Abdullah imao učenog slugu. Neko reče Abdu- llahu: “Onaj tvoj sluga pljačka grobove, pa tebi donosi novac.” Abdullahu to teško pade te odluči da jedne noći uhodi slugu. Slu ga otiđe na groblje, otvori jednu grobnicu, uđe unutra i stade u mihrab koga je ondje sebi napravio. Abdullah priđe bliže i vidje slugu kako klanja i uči dove. Momak197 je vezao sebi lanac oko vrata i činio sedždu gorko plačući. Do pred zoru ostade ondje, a onda- ode u džamiju na sabah-namaz. 198 Neko je upitao hazreti Aliju: “Zbog čega si se nastanio pored mezar govorio:ja?”, a on je“O odgovorio: stanovnici “Stanovnici mezara, vi mezarja ste pomrli! najbolje O smrti! su komšije...“ Vi ste vi- Kada bi se spustila noć, Ata es-Sulemi odlazio bi na mezarje i

80 djeli vaša djela! O djela!” Zatim bi govorio: “Sutra će Ata u kabur! Otvori oči 199

Sutrasvom srcuće Ata osjetio u kabur!” osorost I takoi grubost, bi nastavio spustio do bi sejutra.“ u taj kabur...200 Er-Rabi ibn Husejn u svojoj kući iskopao je kabur i kada god bi u Omer, r.a., išao je dalje od smrti, pa je raspaljivao vatru i pri- - zakupilimicao joj svoja ruke, grobna govoreći: mjesta „Kušaj u možešnekoj lokalnoj li otrpiti industriji na vatri džehe smrti, iskopalinemskoj“. raku Č�ak iu nad i današnjem njom isklesali Sarajevu nišan ima sa pobožnih svojim imenom:ljudi koji sutu dom (ili da naprave, kako je kazao Heidegger, svoj egzistencijalni plan).dolaze Nije da se lahko podsjete boriti na se svoje sa „Se“, konačno nije lahko odredište, biti bitak na svojpri smrti. pravi Attar pjeva:

Jer kao što janjetu ogule kožu, I vašu će uskoro objesiti o nebeskom nožu.201

- - Koliko govori o smrti, moglo bi se reći da je smrt, poslije tew hida, drugi najvažniji motiv Kur’ana. Kao da je to knjiga čija se pre cizna značenja u cijelosti otvaraju jedino pred mutnim pogledom čovjeka koji izdiše. Samo tijelo nad koje se Azrail nadnio razabire ajeteJedna koji upoređuju žena nakon život završenih sa suhim posjeta lišćem u tišinikoje raznosi slaže haljine, vjetar. prebire poVratimo papirima se onoj i gleda dženazi u muške s početka. cipele kraj vrata.

Leibniz je rekao2. Eshatološke kako je ovaj svijet perspektivenajbolji od svih. Cinici su dodali: kakav li je, Bože mili, tek onaj svijet...? - „Otvori oči“, tako završava palestinsko-izraelski film „Ajami“, rečenicom koja lebdi nad tek umrlim dječakom i koja je vjerovatno posuđena iz Amenebarovog filma „Otvori oči“ („Abre los ojos“), prema kojem je kasnije, kao što je poznato, urađen holivudski re make „Vanilla Sky“. Kad umreš – otvori oči! Ili, progledat ćeš kad81 / Musa i Hidr

Samedin Kadić - ske eshatologije. umreš! Na stranu film; u ovome „otvori oči“ prebiva suština islam prosto kao metonimiju: završava se jedna stvarnost, ne samo Muhammed Asad će sintagmu „cijepanje neba“ objasniti- - faktički već i u čovjekovoj percepciji čija će spoznajna ograni čenja sada biti dokinuta. Na tragu čestih kur’anskih poredbi es hatološkog oživljenja sa cikličnim oživljavanjem u prirodi, Rumi nas časti slikom dunjaluka kao zime, a ahireta kao proljeća: - Nema sumnje da je ovaj svijet zimsko doba koje pripada neživim- tvarima. Zašto ih nazivaju neživim tvarima? – Zato što su nepo- mične. Kamen, planina i odjeća koju oblačiš – njihovo je postoja nje nepomično. Ako nije zima, zašto je onda svijet zaleđen. Znače nje svijeta prostrano je i ne može se sagledati. No, prema utjecaju koji ostavlja može se znati da je on vjetar i hladnoća. Ovaj je svijet zimsko doba kad je sve zaleđeno... Kada onaj božanski povjetarac

dođe, sve će se planine početi mrviti, a svijet će se početi202 topiti, baš kao što se zaleđene tvari na ljetnoj vrelini počnu topiti. Na Dan sudnji, kada taj povjetarac zapuše, sve će se istopiti.“ -

Sličnu platonističku orijentaciju nalazimo i kod Attara: du njalukSvet je ovaj mračni je sanduk sanduk u koji koji su nas samo zaključali. ruka smrti otvara: U toj tami greha i ponosa boravimo, kad smrt poklopac podigne, tad mi poletimo. U večnost se vinu oni koji krila imaju...203

„oštarZagrobna vid“. etapa označena je dokidanjem spoznajne ograni čenosti, a čovjeku će na Sudnjem danu biti, kako kaže Kur’an, ِ ٍ ِ ِ ِ 6 ﴿لََق ْد ُكْن َت في َغْفلَة م ْن َٰهَذا فَ َك َشْفنَا َعْن َك غطَاءََك فـَبَ َصُرَك الْيـَْوَم َحد ٌيد﴾ -

O ovom ajetu sure Qāf“ dosta je pisano i maštano. Fa zlur6 TiRahman nisi mario zasmatra ovo, pa smo kako ti skinuli je Kur’an koprenu tvoju,nastoji danas da ti je čovjek oštar vid. već na

82 (Qāf, 22) Otvori oči dunjaluku razvije „oštar pogled“ i tom prilikom citira Rumi- 204 ja: „Ako se hoćeš osvjedočiti u Proživljenje, postani ono!“ pitkim(Ponekad detektivskim je čak korišten stilom i kaoautor egzorcistički ajet transponira kod; us jednojesha- zanimljivoj autobiografiji „islamskog egzorcista“, napisanoj 205) tološkeI Gazali na spiritualno-iscjeliteljskuga citira u Izbavljenju od zablude razinu: koristeći ga kao ključ za dveri nesvjesnog.

I možda je ovosvjetski život san u odnosu na život na drugom smosvijetu. ti koprenu Pa kad čovjek tvoju, umre,i oštar stvari ti je danas mu se vid.“ pojavljuju206 drugačijima nego kakvim ih sada vidi, i kaže mu se u tom trenutku: ”Skinuli - ni u nekoj višedimenzionalnoj ili naddimenzionalnoj stvarnosti; Iz svijeta vremena i prostora odjednom ćemo biti probuđe- leka, šgrgut šejtana, uznemirene poglede, lagerkvistsku svjet- kad otvorimo oči, šta ćemo vidjeti? Ljubičasto nebo, rasprh me nemaskopovijesnu ni govora gomilu o berzahu kako ili tumara patnjama prema u kaburu, vječnom o ovim smiješku? temama ispisaneAli, su prije, biblioteke razmotrimo . Michel pitanje Hulin je međufaze. u Skrivenom Iako licu u vremena Kur’anu

- ovako vidio problem: „Kur’anska objava u načelu isključuje bilo kakvo posredno stanje između smrti i uskrsnuća. Prema pra vovjernim islamskim shvaćanjima svaki čovjek odmah nakon- smrti upada207 u neku vrstu kome iz koje će se probuditi tek na dan Suda... Ovo je u savršenom skladu s kreacionističkom meta fizikom.“ Kur’an, zaista, ne sadrži smjernice preko kojih bismo mogli domisliti ispitivanje, iskušavanje i kažnjavanje u kaburu, kao što ne daje osnova za zamišljanje jata duša koja prolijeću berzahom. Nevolju je proizvela nekur’anska razdioba čovjeka na- dušu i tijelo; ako tijelo umire, postavilo se pitanje, gdje ide duša? „Moramo, međutim, ustvrditi“, nastavlja Hulin, „da je religiozna književnost iz prvih stoljeća islama – zbirke hadisa, qasida, tradicionalnih tumačenja Kur’ana – preplavljena mnoštvom pre dodžbi s jedne strane židovskog i iranskog podrijetla, a s druge, 83 / Musa i Hidr

Samedin Kadić

predodžbama koje vuku korijene iz stare semitske predaje a što- se odnosi na razdoblje koje dijeli vrijeme smrti od uskrsnuća. sustavnostiNajpopularnije u raspravama među njima kao nastaju što su oko Biseri pojma spoznaje ‘iskušenja dolazećeg u gro svijetabu’. U , početkukoja se pripisuje nejasan iGazaliju, mračan... Knjiga postaje o duši predmet određene pak Knjiga uskrsnuća nepoznatog autora.“208 Spomenuta Knjiga o duši Ibn Qayyima ili - , kao prvorazredno književno štivo,- sadrži obilje živih svjedočanstava značajne narativne i imagina cijske težine; umrli muslimani iz džamijskog mezaristana po- smatraju vjernike kakoznaju klanjaju, zavideći im; nisu rijetki glasovi- neiz kabura duše ogrezle s vrlo poučnim u snove intonacijamau kojima im oduše propadljivoj mrtvih iskašljavaju suštini du njaluka; osjećaju i kada im se nasloni na mezar; pobož gdje su zakopali blago); iako sve ovo i nisu neki argumenti, ima- onostrane nagovještaje ili svode ovosvjetske209 račune (otkrivaju- ju težinu zbog brojnosti, kaže El-Dževzi. Potom, furiozna po javljivanja Munkira i Nekira: „rove zemlju zubima i razgrću je krznima“, udaraju željeznim šipkama. Evo jednog odmjerenog priloga rulfovskoj poetici:

biU vrijemese zaustavljao dok je naharala ulazu kuga, u mezarluke jedan čovjek i govorio je često bi: “Nekaposjećivao vam El-Džebban i tu klanjao dženaze umrlima. Kada bi pala noć, on-

Allah bude drug u vašoj samoći i neka se smiluje vašoj usamlje nosti; neka prijeđe preko ružnih postupaka i neka primi dobra djela vaša!”, i nikada ništa nije dodavao na te riječi. - “Jedne noći sam”, pričao je taj čovjek, “bio zašao u noć, te sam se snuodmah sam zaputio ugledao svojoj mnoštvo kući, ljudi ne otišavši – došli dokod mezarluka mene!” da im upu “Kotim dovuste vi”, kako upitao sam sam.to običavao ”Mi smo činiti. iz onog Kada tamo sam temezarluka!”, noći zaspao, re u- kli su. “Navikao si nas na poklon kojim si nas darivao kada si se - vao za nas”, odgovorili su. vraćao svojima!” ”Koji poklon?”, upitao sam. ”Dove koje si upući- sam prestao raditi.210 “Onda ću to nastaviti činiti i dalje”, kazao sam, i to više nikad ni

84 Otvori oči - - Priča sadrži historijsku informaciju o opsesiji ranih muslimana smrću; mrtvi u snovima dolaze iz skrivene dubine budnog i tri jeznog bića što je u trzajima i prijelomima svakodnevne vreve po mišljalo na vlastitu smrt. Ovako je Hulin protumačio ovu “opsesiju”: razmišljali svi mistici islama. To je pravi obrazac iskustva. Radi se“Umrite o tome prije da negose više što neumrete”, prepuštamo kaže jedan hodu stari prema hadis smrti o kojem poput su

- životinja, već da je anticipiramo. Shvatimo 211ovu izreku manje kao razmišljanje o “posljednjim čovjekovim svrhama” već kao str pljivu vježbu koju provodimo dan za dan. je postala tabu. Prva smo civilizacija koja se „namjerno odre- kla svakeAli danas eshatološke vlada eshatološki perspektive“. relativizam,212 kaže Hulin, smrt „razdvajanje tradicionalnog para raj – pakao: prvi ostaje pred- Istraživanja čak pokazuju- nom padu“.213 - met vjerovanja očite većine, dok je vjerovanje u drugi u slobod Ukratko, tradicionalna kršćanska onostranost za- ljenje,mire i postalaraj, pakao) je nešto i kao kao vrijeme „muzejski (seljenje izložak“. duša, metampsihoza, Onostranost je tokom povijesti opisivana kao prostor (oživ- reinkarnacija). (U genezi onostranosti treba poći od ideje dvoj nika: svaki čovjek živi dva života.) „Krug simbola“214 Mongoli oko ovesu imaliteme je neiscrpan.balbal Iako, daživi na šamani grobu ratnikasilaze u podignu podzemni onoliko život kameno i pakao,- svijetva koliko šamanizma je ubio neprijatelja, ne poznaje koji vječni mu život.automatski postaju sluge ludi običaj - nanu onomposljedicu.“ svijetu.215 „Č�ini se da je svako ubojstvo, a ne samo ono počinjeno u boju, privlačilo za njegova počinioca ovu pozitiv uz brdo koje razdvaja Jedno dva pleme svijeta. iz Togoa216 U Staromzapazilo Egiptu je istovjetnost svako je teškog disanja žene koja rađa i čovjeka u agoniji: oni se penju bio dužan da sebi pronađe grob tokom života. Ikonografija nam otkriva uzbudljivu topografiju i scenarij egipatske onostranosti: mrtvima se sudi u „Dvorani dvije pravde“; čest je motiv „vaganje srca“; porazi, patnje i osjećaj krivice; prokleti i „oni217 koji sijaju od sreće“; mučenici u paklu su često gluhi, slijepi, uzeti; raskošna fantastična zoologija; motiv kažnjavanja vatrom. 85 / Musa i Hidr

Samedin Kadić

- stoJedan glave. od 218najpotresnijih ikonografskih motiva prikazuje povorku ljudi odsječenih glava na čijem vratu stoji zapaljena baklja umje - - U predislamskom Iranu, u vatropokloničkom Iranu, u mr rukohvata,tvačnici je tria vjetar dana neprekidnodivlje puše.“ 219gorjela vatra. Most Č�invat „go- leme visine nadsvođuje ponor pakla. Na njemu nema nikakvog Mazdaističko učenje insisti ralona dnu je damora“, je pakao bez glasa, gori nego bez pokreta. što strepimo.220 Starim Š�eol je je Hebrejima starozavjetno „za- mjesto u kojem borave mrtvi. Tu leže „poput krčaga položenih- 221 - grobni život bio tako nepojmljiv i nezamisliv da je obeshrabri vao svaku znatiželju“. Proročke knjige prave pomak; Izaija: kli- skomčiti stanovnici judaizmu, praha poslije pred rušenja rosom jerusalemskog svjetlosti; Daniel: Hrama; veličanstven tada izbi- jaće nabiti površinu Sud. Ali Oživljenjeizraz „gehena“: postaje dominantna tema tek u rabin

U rabinskim je tekstovima gehena daleko naglašenija od rajskog vrta. Pojam dolazi od Ge Hinom (“Hinomova dolina”) ili iz Ge ben -

Hinom (“Dolina sina Hinomova”). Radi se o nečemu poput jav nog smetlišta južno od Jeruzalema na kojem se spaljuje, danju i noću, gomila otpadaka i životinjskih leševa. Na tim su, u pravom- smislu riječi, nečistim mjestima djeca “provođena kroz oganj”,- naodnosno iznad drugežrtvovana od kojih kanaanskom svaka udomljuje bogu Moleku sedamdeset u doba naroda... obožava U geheninja idola... prevladava Č�esto je vatra... podijeljena Prema u jednomsedam “kuća” mišljenju postavljenih proširenom jed u - nik... U raj se ulazi samo kroz gehenu.222 Talmudu nitko joj ne može umaći jer ne postoji savršeni praved -

Nije samo jezički uočljiva sličnost gehene ili gehinoma i Dže hennema: sastav oba pakla skoro je identičan (kao što se kur’anski poruka„firdevs“ nije preklapa u toj mjeri sa perzijskim usmjerena „paradeiza“, prema kraju grčkim vremena „paradeisos“ kao poru- kaitd.) Muhammeda, Ali postoji kur’anska Allahova differentia poslanika... specifica: Naime, nigdje „Nijedna drugdje religijska zazi- vanje86 Posljednjeg suda, raja i pakla ne dobiva tako stvarni, čak i Otvori oči 223 -

čovjekoliki„kao da se radi oblik.“ kazališnom Međutim, dekoru“. već „postkur’anska Naprimjer, motiv religiozna mosta Sirat, knji ževnost“ preuzima motive iz folklora i drugih predaja; raj i pakao 224 koji je prema Hulinu „izravni nastavak mosta Č�invat svojstven za- mazdaističku eshatologiju“. - di primjerI napokon, Ibn Hanbela,prema ovom „strogog autoru i konzervativnog jedino se kršćanstvo autora“, usudi koji jelo uizreći svom vječnost Musnedu pakla. Uprkos kur’anskoj jasnoći, Hulin navo

sakupio „bar četiri hadisa u kojima Prorok- lost“.izjavljuje225 da će džehennem postati mjesto osvježenja i počinka zapravedni, one prokletnike poput nekrštene koji će izdjece. dna Onasvog nisu srca nevina tražiti jerbožansku u sebi nose mi Prema Augustinu, Bog odbacuje nevjernike, čak226 ako su i Mnoštvo je eshatoloških tema, poetika, dramaturgija; sija- gen grijeha. „Toj je djeci obećano vječito prokletstvo.“

Attarset eshatoloških pjeva: vjerovanja čovječanstva; obilje opisa „drame nadživljenja“. Za razliku od Ibn Sinaa, koji odbacuje Oživljenje, Sto hiljada tajni će se otkriti Kada se lice večnog Prijatelja obelodani.227

U djelu Goethe i islam3. Povijest žeđi - - Katharina Mommsen citira nekog referen ta iz misije u Bazelu koji izražava nezadovoljstvo islamskim228 Taj gorak pri kazom Dženneta, tvrdeći kako islamskom raju „duhovne radosti i duhovne patnje“ izmiču ili „da one ništa ne znače“. - okus pretrajava čak i ako se kur’anski opisi Dženneta shvate kao simboli, kao nemoć ljudskog jezika da opiše nešto što toliko na- dilazi ljudsku maštu. (Davno je rečeno kako ništa ovozemaljsko u Dženentu ne postoji: pojam prati stvar, a kako da jezik odra zi ono što nije aficiralo čula?) Najveći problem za spomenutog referenta, pretpostavlja Mommsen, jesu dženetske duhovne87 / Musa i Hidr

Samedin Kadić prokletstvom „Mamedov raj“, Euhologion ili Spis o prokletstvima radostimuhamedanstva sa stidnim i krštenju organima. obraćenog (Proklinjući muslimana dvadesetdvostrukim, bizantijski ka- dosezati nebesa, a sramni udovi 40 lakata.) nonik iz VIII ili IX stoleća navodi kako će Saraceni u raju rastom još jednom ponovio kako je islamski raj mjesto pukog hedoniz- ma. OsimStari jetoga, to prigovor to je jedan kršćanskog u potpunosti svijeta. arapski Blaise muški Pascal raj!je samo Bilo gurmani, razvratnici, što je, opet, razumljivo ako se ima u vidu je tu i teških riječi na račun Poslanika, Kur’ana i muslimana – namjenjivali muslimani. kakve su konačne sudbine nevjerujućim Jevrejima i kršćanima se njegov prikaz raja svojom dinamikom razlikuje od „stereo- tipnihSam prikaza Goethe raja nije iz se islamske gnusao ovetradicije“. navodne229 proturječnosti, iako U studiji Evropa i islam zapadnog (ne)razumijevanja islama kao agresivne, priproste i Hišam Džait temeljito izlaže povijest- - senzualne religije. Prvi na dugačkoj listi argumenata je kur’an ski Džennet, koji je tako tjelesan, tako materijalistički koncipi ran. „I dok poimanje dženneta otkriva da imamo posla s jednom religijom lišenom duhovnosti, ograničenom slikama230 Ostavimo budućih užitaka i sa snažnim mirisom na paganstvo, Poslanikov život je- s druge strane obilježen potpunom beznačajnošću.“ po strani Džaitovu primjedbu kako je riječ o „opsjednutosti sek islamom,som, koja kojije pritisnula je bio predstavljen taj mali frustrirani kao religija intelektualni seksa, razuzdano svijet“- sti,što raskošnogje, sve u svemu, divljanja dovelo instinkta“, do pojave i pridodajmo „fasciniranog kolekciji straha još pred je- - dan prigovor „malog frustriranog intelektualnog svijeta“ kur’an skom Džennetu: homoseksualnost. -

poligamijaKonačno, Kur’an nije uspjela opisuje da homoseksualnost potisne homoseksualnost, kao pojavu kao dozvolje što se nu u džennetu, i231 u vezi s tim Guillaume d’Auvergne zapaža da

moglo očekivati.

88 Otvori oči

- Homoseksualnost (pročitana u kur’anskoj slici mladića koji služe stanovnike Dženneta) vrhunac je evropske projekci je Dženneta. (Č�ak je i Levi-Strauss konstatirao „homoseksualni- promiskuitet“ islama kao muževne „religije straže“.) Ono što promiče u raspravi o kur’anskom Džennetu jesu kon kretne historijske činjenice. Taj Džennet možda uopće nije slika- prisutnosti, već nedostatka; možda prizori prikazuju ono za čim Poslanik i njegovi suvremenici žude: hranu, čistu vodu (mnogo či ste vode), hladovinu i odmor, voće, žensku nježnost, sigurnost. U opisu Dženneta skrivena je historija realne gladi i lišenosti. Kur’an likobećava u Snijegu rijeke konkretnim, pojedinačnim žednim ustima. Nije to revolucionarska projekcija odsutnosti; jedan Pamukov pobožni- uvjetuje postojanje Allaha postojanjem Dženneta:- „Ako nema Allaha znači da nema ni dženneta. A u tom slučaju mi lijuni ljudi kojima je život prošao u neimaštini, bijedi i poniženji ma, neće čak moći ni završiti u džennetu.232 Ako je tako, šta je smisao- neopisivih patnji koje podnose siromasi? Zbog čega živimo i zašto- uzalud trpimo ovoliku patnju?“ Pamukovo je zapažanje na ideo- loškoj razini ranog prosvjetiteljstva. Džennet je ipak kur’anski od govor na povijest nužde, na povijest njene sanjarije: šta će gladni ma Džennet bez hljeba, nevoljenima obećanje bez ljubavi?Ljuljašci Samo sitadaha usta mogu izgovoriti kako je kur’anski Džennet gurmanski! Sitada vas usta mori ne glad“.znaju233 za Glad stanje, kao primjećujesve što postoji: Herta Müller u , kada se „hoda svijetom a više se nema šta reći o sebi osim Svjetlo koje se samo gleda u ustima, koje se sladunjavo prikra-

da resici dok ona ne otekne i uđe u mozak. Sve dok u glavi više- nema mozga nego samo jeka gladi. Ne postoje prikladne riječi za Zarobljengladovanje. sam Još ui okusudanas hranemoram koju gladi jedem. pokazivati234 da sam joj ute kao. Doslovno jedem sam život otkad više ne moram gladovati. homo homi lupus est

Š�ta je kontrapunkt iscrpljujućoj basni do dženetsko „Mir, mir“? Š�ta može biti utjeha u sredini s malim postotkom lijepih žena? Gladna usta ne maštaju o duhovnoj 89 / Musa i Hidr

Samedin Kadić

- dovskiopskrbi, kazano) već o hljebu, materijalnoj mesu iimaginaciji, voću; iznureni njegovom maštaju nesvjesnom, o počinku. Slikom „mliječnih rijeka“ Kur’an se obraća čovjekovoj (bachelar- mobilizirajući u njemu „san sitog djeteta koje pluta u sopstve nom blaženstvu“ podsjećanjem na „najstarije blaženstvo, na najdražu hranu“. Supstancijalnim prizorom plutajućeg mlijeka- Kur’an kao da smjera na 235prvotnu slatkoću hraniteljske materije i slatku sreću pred majčinom pojavom. „Hronologija srca je neu pekaru:ništiva“, kaže Bachelard. Č�ujmo kako Š�alamov opisuje odlazak vikendom iz logora u

Svima je poznata izreka “kad jedem – gluv sam i nem”. Možda bi- samo trebalo dodati “i slep”, jer se i vid, u slučaju takvog jedenja s užitkom, stavlja u službu čula ukusa... Udisao sam miris hle ba, sočan miomiris vekni, u kome se miris vrelog masla mešao “sledovanja”s mirisom pečenog koje još brašna. nisam pojeo.Iz jutra A ovdeu jutro je onžudno vladao sam potpuno njuškao i ma i najneznatniji trag tog miomirisa priljubljujući nos uz236 koricu

moćno, tako da mi se činilo da će mi rascepati nozdrve. bijelom hljebu: Ili s kakvim uživanjem J.M.G. Le Clezio piše o svom prvom Kao dete prvi put sam okusio beli hleb. To nije bila vekna iz pe- kare – taj hleb više siv nego crn, umešan od pokvarenog brašna

- i drvene strugotine, koji me je zamalo koštao života kada sam imao tri godine. Bio je to četvrtast hleb, izvađen iz kalupa pomo naću usta.sirovog Kao brašna, da vreme lagan, nije mirisan, prošlo i čijada sam je sredina u neposrednoj bela kao vezi papir sa svojimna kojem detinstvom. pišem. Dok To pišemje bila kriškao njemu hleba osećam koja sekako topila mi vodau ustima ide

meni. Ne mogu da je zaboravim. Ona se javlja poput zaslepljuju- poput oblačka i koju sam trpao punim zalogajima... Ta je glad237 u

će svetlosti koja me sprečava da zaboravim svoje detinstvo.

Kineski pisac Ju Hua, u romanu Ž�ivjeti, opisuje tužnu tuču dviju90 porodica oko jednog jedinog krompira. O džepu riže piše Otvori oči milione nevjerovatnoj Nestašici; koliko je samo puta odjeknu- s evidentnom pobožnošću. Komunističke restrikcije izložile su hodam od gladi.“238 lo kineskim selima to slamajuće šaputanje: „Mama, ne mogu da

Ili druge vrste gladi. Milioni tužnih pjesnika... Ah, ta glad za ljepoticama... Jose Ortega y Gasset sažeo je muške muke u jednu riječ: fascinacija. U davnim vremenima žena je za muškarca bila- ljenje”.plijen, 239tijelo koje se moglo ukrasti. Ali, “žena posmatrana jedino kao plijen i krađa ne može muškarcu da pruži trajno zadovo Rast kulture razvio je u čovjeku želju da mu se žena- poda iz vlastitih poriva. ”Dok se u epohi čistog nagona muškarac kao razbojnik baca na lijepu ženu koju slučajno sretne, u vrije me sve jačeg produhovljavanja, muškarac240 se Kultura drži na razvijapristojnom ide- odstojanju, te se najprije izdaleka osvjedočava da li na licu žene- može da pročita pristanak ili odbijanje.” ale; žena ulazi u igru proizvodnje ideala. Elementarna pokre tačka struktura koja postoji u temelju svakog društva potiče iz muške fasciniranosti ženom. Najuspješniji je onaj muškarac koji je najsličniji idealu ili snu koji žene sanjaju. “Ko bi posmislio daje... ono prozaično241 Bit muškarca tkanje snova, jeste u koje djelovanju djevojke (koje snivaju ide uu pravcusvojim odajama, moglo da vjekovima utisne jače tragove nego čelik voj- skovođa?” osvajanjašto ona jeste”. žene);242 bit žene jeste u bitku. Drugim riječima: “vrijed nost muškarca 243zasniva se na onome što on čini, a žene na onom Dovoljna je “samo tiha nepomična prisutnost njene ličnosti”. - šastim gestama koje djeluju kao strujni udarci nekog irealnog Tiha kao latica na grmu, svojim eteričnim zračenjem i vazdu- njem isklesala novi lik muškarca.244 objekta, žena čarobnica je iz bloka našeg života čarobnim klesa

Ž�ena je pokretač svega velikog što su napravili muškarci. Pa,- kakav je Džennet bez žena, bez te srčike muških snova. To čak- nije žudnja, pjeva Milosz, dok u vozu posmatra jedno blago žen sko lice, pitajući se „šta je moguće učiniti ako vid nema apsolut 91 / Musa i Hidr

Samedin Kadić ne snage, tako da bi predmete uvlačio sa zagrcavanjem brzine, ostavljajući iza sebe već samo prazninu idealne forme“.

Sišla je na Raspaju. Ostao sam sa ogromnošću postojećih245 stvari. Spužva koja pati što ne može da se napuni vodom, rijeka koja pati što odrazi oblaka i drveća nisu oblaci i drveće. - iskonskuPrigovori nevinost. kur’anskom Baudrillard Džennetu odbacuje su, ukratko, rajsko savršenstvo glupi, licemjer kao ni i buržujski. Ž�elimo hljeb, želimo vodu, želimoPovijesti ljubav, želimosvijeta u 12/5 poglavlja - torturu dosade, kao „pakao raja“; Julian Barnes u ima priču o raju u kojem se sve želje ispunjava vrijemeju dok napokon ili da im neštone stigne ne ide Zasićenje kako treba, (sve jer želje im buduto nedostaje. iscrpljene) Po- i poželi se vlastito odumiranje. Počinje tako što ljudi traže loše tom, bol. Ljudi u raju traže bol. Napokon, svi odluče da odumru.- ma...Ne traže,246 već to žele. Najduže traju advokati koji pretresaju stare slučajeve, naučnici koji prelistavaju izvore i raspravljaju o nji Ali treba upitati milijarde bijednih, gladnih, poniženih da li će raj rijeka, slobode i odmora biti dosadan! To je bezobrazni- prigovor savremenog kapitalističkog preobilja. Jer Džennet nije kaohedonistički precizan historijskiraj; njegova pokazatelj je poetika gladi, kategorička nesigurnosti, imaginacija jada, siro li- šenosti. Č�udimo se da kur›anska slika Dženneta nije korištena- maštva, nesreće. Kur›an govori jezikom manjka. Umjesto da go vorimo o kur›anskom Džennetu, njegovim izvorima i rijekama,- divanima i ljepoticama, kažimo ponešto o gladi iz tog perioda, o presjeksvemu onome te historije: čega je Poslanik islama i prosječan ashab bio li šen. Koristit ćemo se Buharijinom zbirkom da bismo dali kratak -

Enes, r.a., priča da je Allahov247 Poslanik, s.a.v.s., podigao ruke i iz govorio: “Bože moj, daruj nas kišom! Bože moj, daruj nas kišom! Božebilo dvoje: moj, daruj hurma nas i voda.“ kišom!“248 Aiša, r.a., kaže: “Kada je Vjerovjesnik, s.a.v.s, umro, hrana nam je

92 Otvori oči - log hljeba niti mesa od ošurene ovce.“249 Enes, r.a., kaže: “Vjerovjesnik, s.a.v.s, za svog života nije jeo bije Aiša, r.a., kazuje: “Porodica Muhammedova, s.a.v.s., nije se naje-

njegove smrti.“250 la pšenična hljeba tri dana uzastopno, od dolaska u Medinu do Ebu Hurejre, r.a., kazuje: “Bila me je pogodila golema nevolja. Su-

misreo ga. sam Krenuo Omera sam ibn daljeHattaba, i nedaleko, r.a., i zatražio usljed od iscrpljenosti njega da mi iprouči gladi, srušiojedan ajetsam iz se Allahove licem na Knjige. zemlju. On Iznenada, je ušao uugledao svoju kuću sam iAllahova proučio Poslanika, s.a.v.s., koji je stajao više moje glave. Pozvao me: “Ebu

rekao sam. Uzeo me za ruku i podigao. Znao je šta je sa mnom, Hurejre!” ”Odazivam ti se, Allahov Poslaniče, uvijek spreman!”, mlijeka iz koje sam se napio.“251 pa me poveo svojoj kući. Naredio je da mi se donese veća zdjela

s.a.v.s., u šest ili sedam vojnih pohoda i jeli smo skakavce zajed- noIbn sa Ebu njim.“ Evfa,252 r.a., kaže: “Učestvovali smo sa Vjerovjesnikom,

- ve od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.“253 Aiša, r.a., kaže: “Nikad nikog nisam vidjela da je imao žešće bolo - svimDžennet, njihovim dakle, snovima. izdašan, čedan i krcat, nestrpljivo čeka veli ke gladi i žeđi; najveće gladi, žeđi da bude bezuvjetni hommage

DER MUSELMANN

1. Raspad volje spominju muslimana“, teško je razumjeti paradigmu logora, Iakopiše Giorgio „povijesne Agamben, rasprave bez o razumijevanja uništenju evropskih ove sablasne Ž�idova pojave, jedva 254 o kojoj su „svi svjedoci govorili kao o najvažnijem iskustvu“. rukeNemogućnost i od kojih svjedočenja su drugi digli uosobljenja ruke“; to jeje „uživi „muslimanu“, mrtvac, snop što tje je- žargonski naziv za one logoraše i logorašice255 U teorijskoj „koji su raspravi od sebe „Ono digli - lesnih funkcija u zadnjem trzaju“. štosvega ostaje u Auschwitzu, od Auschwitza“ odakle Agamben je hipostazirao čini „bolan u druge poduhvat“ logore. i „uk ljučuje muslimane u svoje razmatranje“. Izraz je korišten prije - - Najvjerovatnije tumačenje nas vraća doslovnom značenju arap skog izraza “muslim“; taj izraz označava čovjeka koji se bezuvjet no podređuje Božijoj volji i koji je izvorište legende o navodnom- nostislamskom sudbini fatalizmu kod muslimana koje su temeljibile veoma na uvjerenju proširene da u se evropskim Allahova kulturama već od srednjeg vijeka naovamo... No, dok se preda se da je musliman iz Auschwitza izgubio svaku volju i svijest.256 vojska svaki tren pokazuje u svakom najmanjem događaju, čini Spremnost na smrt kod „muslimana“ nije bila rezultat volje,

Encyclopedii Judaica - nego njenog raspada. Prema nekim tumačenjima, kakvo je ono u , izraz potječe „iz karakterističnog 257ponaša To je- nja tih deportiraca, to jeste da su nogama, istočnjački savijenim, i licem, očvrsnulim kao maske, ščućureni ležali na tlu“. ste, pretpostaviti je, ličili na muslimane u namazu. 95 / Musa i Hidr

Samedin Kadić Ovako ih opisuje Primo Levi:

Svi “muslimani” koji odlaze u plinsku komoru imaju istu proš-

naravno, poput brzaca koji završavaju u moru. Došavši u logor, lost; ili, bolje reći: nemaju prošlost; išli su nizbrdo sve do dna,- ni su prije nego što su se mogli prilagoditi; savladani su vre- zbog vlastite urođene sposobnosti, ili zbog nesreće... pregaže paklenske zbrke zakona i zabrana, tako da, kada im je tijelo u menski: ne počinju učiti njemački i raspoznavati ponešto od

neizmjeran;rasulu, ništa oni ih višesu, ti ne Muselmänner, može spasiti odpotonuli, selekcije jezgra ili od logora; smrti oni,zbog bezimeno iscrpljenosti. mnoštvo, Njihov koje je život se potpuno prekratak, obnavlja ali je njihovi uvijek broj je - - identično, nekadašnji ljudi koji koračaju i trpe u tišini, s uga šenom božanskom iskrom u sebi, prazni već a da bi zbilja pati li. Ljudi oklijavaju da ih zovu živima, oklijevaju nazvati smrću njihovu smrt, koje se oni ne boje, jer su odveć umorni da bi sveje shvatili. zlo našega Svojom vremena, bezizražajnom odabrao bih nazočnošću tu sliku koja oni mi nastavljaju je bliska: moje sjećanje, a kada bih u samo jednoj slici mogao sakupiti

258 suhonjav čovjek, pognute glave i pogurenih ramena, na čijem se licu i u očima ne možeJevrejin, naslutiti Arapin trag misli. – istorija neprijatelja detaljno razjašnjava sve implikacije ove nesretne koincidenci- je: „muslimani“Gil Anidžar (ti u „dronjci knjizi postojanja“) uvedeni su u jezik kroz - nacističko podsmjehivanje, a potom prihvaćeni od zatvoreni259 ka. „Kao figure apsolutnog pokoravanja, muslimani bez sumnje predstavljajuOvaj bizarni nulti podatak stepen moći, jasno potpuno odslikava odsustvo evropsko političkog.“ shvatanje Jevreji su u logorima umirali kao „muslimani“. - jemuslimana onaj koji use prvoj odrekao polovini ireducibilne 20. vijeka. margine Jezik je slobode sažeo opće i tako viđe iz- nje u jedan tužni žargonizam: za Brunu Bettelheima260 „Musliman“ „musliman“ je onaj koji je pao u prašinu. gubioBiblioteke svaki trag knjiga čuvstvenog napisane života su i oljudskosti. razlozima muslimanskog

96pada u prašinu historije. Zašto smo porobljeni, neprosvijećeni, Der Muselmann

siromašni, podijeljeni? zašto su drugi napredovali a muslimani nazadovali? zašto ne živimo slavnu povijest islama? zašto... Očito je krajem 19. i početkom 20. vijeka situacija bila takva njihovada su muslimani vrsna razlika. u očima A muslimanski drugih ličili namislioci, ljude bez od voljeIkbala (nacisti preko su se podsmjehivali), a vjerski nauk o predodređenju postao je kakav je bio jedan Gazali, koji u pregolemom opusu nije spome- Izetbegovića do Ramadana, za to su optuživali hodže i derviše, 261 nuo katastrofalna previranja u islamskom svijetu. Propadanje je,- bineza Gazalija, nastavljeno kad propada je i nakon srce, Drugog a ne država. svjetskog rada. Uzmimo na- U međuvremenu, ismijavanje muslimanskog shvatanja sud sumičan primjer: -

„Daje odgovoran li stvarno za vjeruješ sve – bacao u to?“ me pitao je u sam depresiju. jednog262 dana. „Ne“, odgo vorio je. „Sve je izgubljeno.“ Njegov muslimanski fatalizam – Alah - ono: Takvog„Alah je je odgovoran shvatanja zaKureishijev sve.“ lik Anvar, a pisac njegov fi jasko ili njegov pesimizam vezuje za „muslimanski fatalizam“, za- mana predanog svojoj vjeri, koji sve oko sebe gleda kao qismet ili maktubMurad, kojiHofmann sjedi umorankonstatuje i nepokretan opću popularnost ispred svojeslike „muslikolibe, 263 - niješkiljeći ovako u sunce“. završio IslamAli teško između da bilo istoka koji ireformator zapada: može opovr gnuti ljudsku nemoć pred stihijom života. Zar Alija Izetbegović Predanost – to je jedini ljudski, dostojanstveni izlaz iz nerješivo- -

sti i besmisla života, izlaz bez pobune, očaja, nihilizma, samoubi

stva. To je herojsko osjećanje ne heroja nego običnog264 čovjeka u neizbježnim životnim nevoljama, tragičko osjećanje šehida koji je izvršio svoju dužnost i koji prihvata svoju sudbinu. -

Š�ta ima loše, može neko upitati, u odricanju, u blagotvor nom klokotanju nargile, u kahvama, Mahfuzovim čaršijama, hašišu i spavanju? Ko bi okrivio pobožnog tevekeliju u sretnom97 / Musa i Hidr

Samedin Kadić

- polusnu? Ibn Kesir bilježi kako su HidrOživljavanju i Musa iskopali vjerskih ploču znano na- kojojsti) da je je pisalo: dunjaluk „Č�udim dom se onome nekome ko ko doma radi nema,a zna da i imetak je sve određe onome no...“ Zar nije rečeno (bilježi Gazali u ko imetka nema a zgrće ga onaj ko pameti nema? Zar nije rečeno- (bilježi Gazali) da kada Allah zavoli nekog roba, uskrati mu cijeli dunjaluk? Zar Sulejman, poslanik i kralj, neće biti posljednji po slanik koji će uću u Džennet? Zar, napokon, kalvinistička vjera u predodređenje nije bila, kako je to obrazložio još Max Weber, razlogom općeg ekonomskog napretka? koji stradašeTema je široka,u brodolomu) mučna ismatrao teška. Ibn je daHaldun povijesni (što ostadeprijelaz bez na roditelja u neumoljivoj kosidbi kuge a kasnije bez žene i djece- kata jednog naroda. Nomadi stjerani u gradske zidine gube mu- starosjedilački način života nužno dovodi do odumiranja instin- - njevitu hitrost pokreta, oštrinu pogleda i moć naslućivanja dalji ne. Nužda, što ih je učila misliti, više ne natkriljuje prostor i vri jeme u kojima životare. S vremenom se prepuste užicima koji su oduvijek bili put odumiranja. To je jednostavna istina složenijih varijacija filozofija povijesti u kojima pojedine kulture sustigne umor, pa se poput biljaka počnu sušiti na vrhuncu svog cvata.

2. Kocka je bačena - vjek ne bude doveden u iskušenje.“265 „Fatiha se zalaže za pravi put, a u očenašu je riječ o tome da čo Ovim je Nerkez Smailgaić locirao onu paradoksalnu situaciju muslimana: ići voćnjacima dunjalukaKur’an ali opisuje ne tresti dunjaluk stabla. kaoProći igru; pored ovakva rijeke karakterizacija ali se ne napiti ne – osim malo u šaci: to je filozofija Kur’ana. - implicira odustajanje od života, od igre. Sukus kur’anske poredbe jeste izgradnja svijesti kod vjernika o životu kao igri (koja, vidjet ćemo, prožima čitav život, sve kulturne funkcije i momen te98 slobodnog stvaralaštva). Krajnji moralni čin prema igri jeste Der Muselmann

- Homo ludensu lansirao hrabru svijest da je igra samo igra. Igra nije zbilja, kamoli konačna zbilja.pno Nakon raspravljano. što je Johan Huizinga u tezu o kulturotvornoj funkciji igre, o ovoj temi je naširoko i iscr je igra zabranjena, onda je zabranjen i svijet, a islam je tek do- Igra nije prožeta kur’anskom prohibicijom. Ili jeste? Ako obrušava smisleno uporište za bilo kakvu djelatnost koja izla- stojanstveno iščekivanje smrti i istinske životne zbilje. Time se - zi iz zadatih okvira bioloških potreba. Vjernici se kreću samo u prostoru svoje obredne niše koja nema stvaralačku ulogu u kul turi. (Buniti se na podređen položaj u igri a neopozivo odbijati- da se igra − samo je po sebi besmisleno. Pa ipak, nismo sretni- kao poraženi igrači u neozbiljnoj igri. Nema pobjede266 bez) aktiv nog sudjelovanja.Kur’an upotrebljava „Da bi se upravo igra razumjela, atribut „igra“ potrebno za ovaj je svijet, uzeti učea ne šće, jer razumijevanje je u iskustvu“, kaže Marcuze. - privid, laž, kao što je slučaj u nekim drugim vjerama. („Temelj na se razlika među religijama krije u pitanjuSvijet da kao li jevolja određena i pred- stavareligija). Muslimanoptimistična je u iliodnosu pesimistična, na svijet a uvijek ne da ratnik. li je politeistička, On se nikad panteistička ili ateistička“ A. Š�openhauer, 267). ne povlači. („Igra je borba, borba je igra“, kaže Huizinga a.Obratimo igra pažnju na kur’anski opis: Znajteb. i razonoda da život na ovom svijetu nije ništa drugo do c. i uljepšavanje d. e. i nadmetanje imecima i brojem djece...268 i međusobno hvalisanje - - Č�vorno mjesto poredbe jeste pojam igre; razonoda, uljep stranicešavanje, hvalisanjerazonodi, iuljepšavanju, nadmetanje samohvalisanju, su njen društvenom logički opis, nadkon- stitutivni elementi njene definicije. Huizinga posvećuje čitave metanju, da bi potvrdio tezu o sveprožimajućoj funkciji igre u društvu. Svijet je igra, svijet je moralno indiferentan. Č�ovjek 99je / Musa i Hidr

Samedin Kadić

neistine,ključni i onkraj s njim dobra počinje i zla. mudrost, Iako je moralnost, igranje duhovna aksiologija. djelatnost, „Igra onapočiva po onkrajsebi ne podvojenostiposjeduje nikakvu mudrost moralnu − ludost, namjenu: onkraj ni istinevrlinu, i ni grijeh.“269 opsurnost svijeta.270 Gabriel Marcel lijepo potcrtava: nikakva intristična- šu jednu civilizaciju“ Roger Caillois pravi sociološku tipologiju igara:Tvrdeći agon kako su „igre fundamentalnialea (kocka), mimicry obrasci (gluma)koji karakteri i ilinx (vrtoglavica).271 agona i alee (takmičenje), - Ovdje bi mogla biti presudna razlika između snagu; ono je. Ako duboko je u nekomprotkano društvu porivom dominirajući da pomjeri princip gornju agogra- na, to znači da se to društvo odlikuje vjerom u trening i vlastitu- nalnu strukturu koja ih tjera naprijed.) S druge strane, društva u nicu bez obzira na cijenu.alee (Zapadna društva imaju tipičnu ago kojima je prisutno načelo fungiraju kao fatalistička društva, kao kulture čija je čitava igra zasnovana na vjeri u sudbinu.- sivan i njegove odlike i sposobnosti... ne dolaze ni do kakvog izra- Alea označava i otkriva naklonost sudbine. Tu je igrač potpuno pa

žaja. On rizikuje ulog... Suprotno od agona, alea negira strpljenje,- okretnost, kvalifikaciju; ona eliminiše profesionalnu vrijednost,- tačnost, trening. Ona je apsolutno: ili-ili... Ona se pojavljuje kao dr sko i nadmoćno ruganje sposobnosti. Ona od igrača zahtijeva sa svim suprotan stav od onog koji se trudi da održi kod agona. Kod svakuagona, neprirodnost on računa samo koju na zapazi; sebe; kod – na alee, sve, onosim računa na sebe i na samog.najmanju272 spoljnu neobičnost, koju odmah uzima kao znak ili opomenu, na pojmu odgovornosti: Ključna razlika između agonalnih i aleatornih igrača jeste u

prepuštanje sudbini.273 Agon je zahtijevanje lične odgovornosti, alea isključivanje volje i -

Islamska društva stoljećima su bila aleatorna društva. Za što100 je to tako, ptice znaju. Možda je kriv Gazali. Možda hodže. Ali Der Muselmann sasvim je sigurno da aleatorni karakter muslimanske civilizacije višenema na prapočelo agon nego u konstitutivnojna aleu; zapravo, tradiciji u islamu, islama. alea Č�itava je eleminisana kur’anska logika i Poslanikova implementacija te logike u povijesti upućuju ukorijenjenosti alee u muslimanskoj civilizaciji. (Sve mesijanske trajno, u svakom segmentu i zato se opravdano čuditi tako čvrstoj- varijacije, bez obzira u kojim muslimanskim formacijama prebi- vale, imaju karakter čiste, uhodane, religiozne, mistične kocke). - luk, napustiliMuslimani agon su odustajali od igre, jer su pogrešno protumači li kur’ansku pouku o igri. Muslimani su, u želji da napuste dunja su se razišli muslimani i počeli i islam. novu Muslimani igru, aleatornu, su se kojarazletjeli ih je vratilapo ra- znimdunjaluku, kockarskim ponižene, grupama, poražene. a islam Č�aršija je ostaoje onaj u horizont prašnjavim na kome knji- sve se prepušta sudbini. Sve je otvoreno, drugog puta gama da čuva tajnu o trudu i radosti. U vrtlogu čaršijske vreve,- nikad neće- ponestati, vjera u sutra s prezirom u danas najčvršća je arma tura koja prožima život i njegove nade. Prvo zakoračenje u koc karnicu ili na čaršijsku kaldrmu nosi sličnost s prvim korakom Adema, a.s., na zemlju: sve je bilo otvoreno i sve je bilo moguće. RumiUkoliko predlaže: neko poželi tvog konja, prepusti mu ga. Konji služe da pohitaš ispred drugih.274

- - nog ishoda.Suština U svake kocki kockei kismetu jeste delegirana fatalizam, je pasivnost,odgovornost vjera nekome u ki smet, prepuštanje čitave igre sudbini, pasivno iščekivanje konač u vezu hazarda i socijalnog ponašanja vjernika nije pretencio- drugom, a trening i rad obesmišljeni su i zato, mrski. Dovođenje- zno: svaki hazard duboko je religiozan, budući da počiva na vje ri u višu silu, sreću, naklonost zvijezda, simetriju astronomskih horizontala, metafizičku algebru, dobrog ali nepravednog Boga,- u Veliku Lutriju Sudbine. Pa ipak, kocka je i najbezbožnija, jer negira supstancijalna načela svake religije: rad i trud. Ž�iveći sud binu kockara i klateći se iznad kockarskog stola, Dostojevski101 je / Musa i Hidr

Samedin Kadić

stavova.jedino tako mogao prikazati one grandiozne nejasnoće u kojima do kraja ostaje nepovučena crta između bezbožnih i religioznih275

Caillois kaže: „Reci mi šta se igraš, pa ću ti reći ko si.“

3. Nafaka - razi piše kako je samo jednom bio gnjevan na sudbinu: kada je Svijet je pun zadovoljnih siromaha i nesretnih bogataša. Sadi Š�i - hodao bos ulicama Kufe, a nije bio u mogućnostiGovoru ptica kupiti: obuću. Sklonio se u neku džamiju gdje je zatekao čovjeka bez nogu. Za hvalioJednom se Bogu bijaše na velika daru. glad, Ima suša ova u Egiptu,priča u Mnogi ljudi umiraše proseći hranu. Smrt leševima ispuni ulice,

Tu se i neki derviš zateče TeŽ�ivi kad počeše vidje dakako jedu ljudi mrtvace. pate, svom Gospodaru reče: “Bože, s visina na zemlju pogledaj; Ako ih prehraniti ne možeš, manje ljudi stvaraj.“276

- rova budala. A Rumi samouvjereno poentira: okean brine o svakom Akotalasu ih prehranitidok ne stigne ne možeš, do obale. manje Ali, ljudiu Oživljavanju stvaraj, kaže vjerskih Atta znanosti, Gazali (istina, u sumnjivoj predaji) citira Poslanika, a.s:

Na Sudnjem danu dovest će se rob pa će mu se Uzvišeni Allah izvi- njavati kao što se na ovom svijetu čovjek izvinjava drugom čovjeku. Reći će: “Tako mi moje siline i veličanstvenosti, nisam ti oduzeo du njaluk da bih te osramotio, već radi mnogih počasti i ljepota koje ti pripremih. Uđi, robe moj, u ove redove pa ko je drugog nahranio radi mene i napojio radi mene želeći time samo moje lice uzmi ga za ruku, taj je tvoj.” Ljude će taj dan znoj obliti. Taj rob zaći će u redove tražeći ko je to uradio. Uzet će ga za ruku i uvesti u Džennet. 102 Der Muselmann

- kišu Unakon istom sedam djelu ima godina priča suše. o izvjesnom „Kako da Berhu im se el-Esvedu odazovem na kada ko sujeg ihje grijesiAllah, obavilidž.š., uputio tamom. Musaa, Njihove a.s., su kada duše ga pokvarene, je ovaj zamolio dove Miza

Idi kod jednog od Mojih robova koji se zove Berh i reci mu neka Mi upućuju bez čvrstog uvjerenja i nastoje da Me prevare i obmanu. Musa se raspitivao o Berhu, ali ga niko nije znao. uputi kišnu dovu i Ja ću mu se odazvati“, objavio je Allah Musau. ime. SreoOdgovorio ga je slučajno.je da se zove Bio Berh.je to crniTada rob mu koji je Musa je na kazao čelu imaokako tragove zemlje od činjenja sedžde. Poselamio ga je i upitao za Allahu dovu za kišu. Ovaj je to prihatio pa je glasno zavapio: „Ovo ga već neko vrijeme traži, a onda je od njega zatražio da uputi - nije u skladu s Tvojom milošću i dobročinstvom. Š�ta se dešava s Tobom? Jesu li Ti to izvori uskratili vodu ili su Ti vjetrovi otkaza Prijeli poslušnost? nego što IliSi Sistvorio iscrpio grješnike, ono što sistvorio imao iliSi Similost se rasrdio i naredio na one da koji grijehe čine? Ako je tako, zar Ti nisi onaj koji grijeh prašta?- ljudi budu saosjećajni. Ili nam pokazuješ da Si nedostupan i ne dokučiv? Ili Se bojiš prolaznosti pa Si požurio da kažnjavaš?“ Tek što je završio dovu, Izraelćani su pokisli. A onda je Allah Gospodaručinio da zaprema pola menidana pravedannaraste trava bio, kadau visini sam koljena. se s njim Kada prepira ga je- Musa kasnije sreo, Berh ga je upitao: „Jesi li vidio kako je moj 277 ti počeo.“ Musa je bio iznenađen, zabrinuo se za Berha. Onda mu je Allah, dž.š., objavio: „Berh me svakog dana tri puta nasmije.“

4. Joši Berdi Pričama s Kolime Ima sudbina i sudbina. Koje izmiču mišljenju, tumačenju, logici i liče na genijalne dosjetke ili neslane šale. U - Varlam Š�alamov − ne bez straha da mu nećemo povjerovati − svjedoči o Jošiju Berdiju čija je sudbina postala anegdota s po tencijalom da preraste u mistični simbol. 103 / Musa i Hidr

Samedin Kadić

- Bjekstvo je otkrio poručnik Kuršakov na stanici Novosibirsk. Sve uzalud.uhapšene U stroju izveli je su bilo iz furgonatrideset iosam pod punih sitnom, redova hladnom po pet kišom ljudi, pre a u brojali, “prozvali” po spisku paragrafa i dužine kazni – sve je bilo

“dosjea”,trideset devetom direktno stajaopo spisku, je jedan gdje čovjek,je pod brojemne dvojica šezdeset kao pri bio polasku. upisan Kuršakov je proklinjao čas kada je pristao da primi transport bez

razabiraoodbjegli uhapšenik. prezimena, Spisak a i slova je bio su seizgužvan; odista bila pri tomrazlila. nikako Broja nije 60 bilonije moguće zaštititi hartiju od kiše. Kuršakov je od uzrujanosti jedva- 278 bilo. Prešli su bili već pola puta. Za takve gubitke strogo se kažnjava lo, i Kuršakov se već opraštao od epoleta i oficirskog sledovanja. je ovoŠ�ta ime, Kuršakov pita se radi? Lazarov, Savjetuje sigurno se nekas vodnikom beštija, Lazarovom a beštijama koji su sena tadamjestu zvali gdje muslimani je kiša zamastila Srednje Azije,broj 60 Kavkaza čita: JO iŠ �IZakavkazja BERDI. Kakvo koji

- nisu znali „ni beknuti ruski“. Lazarov predlaže da gabeštijom potraže koji na lokalnoj pijaci jer će im zbog beštije u komandi odrati kožu. Od laze i vraćaju se s nekim nesretnikom, Turkmenom, je vikao „nešto važno i strašno na svom jeziku“. Ubacili su ga u vagon među ostale zatvorenike. „Ć�utao je i plakao.“ Ali izručen je, i na prozivci je samo stajao, izdvojen od ostalih- šikom.59 zatvorenika. Pravo mu Pored je ime imena bilo JOTošajev,Š�I BERDI seljak dodali iz zabitog su „sklon planinskog bjekstvu“. Tri je godine već u logoru: naučio je ruski, ali ne i da jede ka- bom. Prijatelj s kojim je stigao izgubio se bio na pijaci. Kako nije sela blizu Č�ardžoua. U Novosibirsk je stigao u potrazi za hlje- pocijepaliznao pričati dokumente. ruski, vojnici su u njemu prepoznali JOŠ�IJA BERDI JA. U logoru je pisao molbe, ali teško je išlo pošto su mu vojnici

„Berdi se začudio“, piše Š�alamov, „što sam odmah shvatio u čemu je stvar: greška daktilografkinje koja je kao novo ime- nikanumerisala za vrijeme nastavak rata; iropski nadimak strah onog raznih čovjeka Kuršakova koji se ivodio Lazareva pod brojem 59; haos i pometnja u užurbanim transportima zatvore 104 Der Muselmann

je,od naravno.pretpostavljenih. Ali svako Ali se zabavljapostojao kako je živ zna. čovjek Svako − brojse raduje 59; zar zbrci on nije mogao da kaže da nadimak ‘Berdi’ pripada njemu? Mogao u redovima uprave. Upravu će na pravi put navesti samo frajer,- ne lupež. A broj pedeset devet bio je lupež.“ - Teorije ne mogu objasniti sudbinu; ona se može samo nago- vijestiti − prenesenim značenjima, slikama, paradoksalnim mistič kim pričama. U duhu preporuke Božijeg Poslanika, ne treba se za petljavati u tu mrežu, taj labirint. Teorija je ovdje nemoćna, tema joj- jaje Berdija.neuhvatljiva, Nuh transcedentna.prvo moli Boga Ž �anrda uništi koji tražimo sve nevjernike, je parabola. a potom Uz probleme sudbine i budućnosti usko stoji dova, plač Joši

Trumanmoli da muCapote spasi citira sina Svetu koji Terezu:je nevjernik. „Više Nuhje suza je, prolivenona neki način, zbog uslišenihmolio protiv molitvi sebe. nego Kako neuslišenih.“ da čovjek 279 zna šta je dobro za njega? -

Mora, dakle, biti drugi čin! Broj pedeset devet mora obrazlo žiti Jošiju Berdiju, mora ga pogledati u oči. Š�ta znači ljudski život? Š�ta je značila sudbina Jošija Berdija? Da zamislimo Sudnji dan ne- tatekstsamo kao naših uručivanje sudbina. naknada Povratak i sankcija, nepovratnog, već i kaoskidanje Forum slojeva dobrih s priča i rasplet istih; pedantna hermeneutika nebeske arhive; me dogođenogSvi padamo, vremena, pjeva pažljiva Rilke umikrološka poznatim analizastihovima, motiva. a NekoŽ�ivot tom je san, to svi znamo; Rumi dodaje: koji treba biti protumačen. - padanju daje sklad. Ovo se može razumjeti. Osim ako ti je zatvor sko ime: Joši Berdi.

5. DesetNa pogrešnom motiva mjestuo sudbini Svetom -

Rudolf Otto u potkrepljujeBejdavija; svoju nepokolebljivost famoznu tezu Allahovih o osjeća nju nadnaravnog (koje svoj korijen ima u ideji o predodređenju) pričom koju nalazi kod 105 / Musa i Hidr

Samedin Kadić odluka prosijava se kroz minuciozni okazionalizam; mogu ljudi planirati, birati i neodobravati, ali to, „kako oni biraju i djeluju prožima ipak Allahova vječna volja, u dan i časak, kako bijaše proviđeno“. Tako pripovijeda spomenuti perzijski tumač Kur’ana Bejdavi kako je nekoć Melek smrti posjetio Sulejmana, a.s., i tom prilikom buljio u nekog čovjeka s dvora. „Ko je ovaj- trušto meda gagleda?“, odnese upita u Indiju, čovjek što Sulejmana. ovaj i uradi. „Melek Tada smrti“,prozbori odgovori Melek Sulejman. Č�ovjek se uplaši i zamoli Sulejmana da zapovijedi vje zasmrti: vrijeme „Motrih dok ga on dugo bijaše i pažljivokod tebe iz u čistog Kanaanu.“ snebivanja:280 bijaše mi zapovijeđeno da po dušu njegovu pođem i donesem je iz Indije,- - vatimKad (a)simetrijama je vlastita smrt smrtnog u pitanju, trenutka. čovjek Camus se uvijek se unađe Kugi na ibreti po grešnom mjestu. Mnoštvo svjedočenja potkrepljuje tezu o čudno kojipred je jednim kupao mrtvacepovijesnim i koji izvješćem: je za sve to nekad vrijeme davno radio kuga svoj je posao“. uništila281 sve stanovnike jednogHiljadu gradai jedne u noći Perziji, imaju izuzev za aktera „baš Melekaonog čovjeka smrti; - Tri priče iz izabiremo onu o kralju i siromahu. Dok je jahao čistokrvnog, ple štomenitog je odavalo konja beskrajnuna čelu duge oholost i kićene i prezir svite, obučenogprema svemu u blistavo što nije ruho on (okovratnika optočenog dijamantima, nizovima bisera i rubina), sam, caru priđe neki čovjek i zamoli ga da mu nešto šapne na uho. kakoNakon bi što se oprostiomrzovoljno sa svima, pristade, ali melek bi mu smrtirečeno: ga “Japokosi sam i Melekcar se skljosmrti- kai sad s konja ću ti uzetiu prašinu. dušu.” Malo Car ga potom, zamoli ode da damu uzme pokloni dušu malo nekom vremena siro-

- mahu i primijeni istu taktiku: slamajuće šaputanje. “Dobro došao!”, uzdahnu siromah, “dugo te čekam.” Melek smrti mu282 ponudi da oba vi posljednje poslove. Siromah poželje da uzme abdest, klanja i da mui strahu duša Melekabude oduzeta smrti dokbez jekonkurencije na sedždi. Tako je. Nei bi. znamo joj pravi izvorAli, a ovo sočna je popularnostjedna od verzija: u vazovima priče o smijehu, plaču Upitan da li se ikad nasmijao, rasplakao i uplašio, Melek smrti106 je odgovorio: “Nasmijao sam se čovjeku koji je od obućara Der Muselmann

tražio garanciju na tri godine za cipele, a ja sam ga čekao pred jeobućarevim da joj uzmem vratima. dušu. Plakao Mnogo sam godina kada poslije, je majka u jednojprenijela bitki preko su- rijeke jednog dječaka, i dok se vraćala po drugog naređeno mi

čelila su se dva junaka u gromovitom naletu na konjima i u isto vrijeme su probola kopljem jedan drugog. U svojim defterima pronašao sam da su junaci ona braća što su kao dječaci ostala na suprotnim obalama. To me je užasnulo.” Sloboda volje

Tema ima različite verzije, i pobožne i bogohulne, od Mateja pre- zama.ko Legende Dio je o šire, velikom agonalnije inkvizitoru, i trajnije Ljermontovljevog rasprave o slobodi Pečorina volje i Singerovog Fataliste, Gideovog Lafkadija do Saramagovih sarka sve iz povjerljivih muslimanskih izvora: nužnosti.Isa, a.s., Ibn klanjao Kesir također je na vrhu navodi nekog nekoliko brda, verzijakada mu o Isau,je došao a.s., -

Iblissam Iblisbacio i pitaorukavicu ga: „Jesiu lice: li „Ondati onaj sešto baci tvrdi s ovogda se brda sve događa i reci: ‘To pre je ma sudbini i određenju?“ „Taj sam“, rekao je Isa, na šta mu je iskušavaju Boga.“283 A u Antologiji Spoon Rivera nalazimo pjesmu obilo Rogeru određeno.’“ Hestonu: Isa je prošaputao: „Bog iskušava ljude, a ljudi ne

Koliko smo puta Ernest Hyde i ja Raspravljali o slobodi volje. Moj omiljeni primjer bila je Prickettova krava privezana na pašnjaku i slobodna, kao što znate, koliko dopušta uže. Dok smo se jednog dana tako prepirali, gledajući kravu koja je natezala uže da bi izašla iz kruga u kome više nije bilo trave, iščupao se kolac, krava je pognula glavu

107 / Musa i Hidr

Samedin Kadić i jurnula na nas. “A to, zar to nije slobodna volja?” viknuo je Ernest trčeći. A ja sam pao mrtav proboden rogom.284

Želje

Oživljavanju vjerskih znanosti kako je Bog rekao

Gazali bilježi u Davudu, a.s: „Ti imaš svoje želje, i ja imam Svoje želje, a biva samo onako kako ja želim. Ako se pokoriš onome što ja želim, udovoljit ću tvojim željama,285 a ako se ne pokoriš onome što Ja želim, namučit ću te u onome što ti želiš i na kraju će opet biti samo onako kako ja želim.“ Također, motiv drevan i čest; šta je više moglo uzbuditi antičkog gledaoca od mitskih tema proročanstava, neobičnih- i neizbježnih udesa. Najmučnija je ona Edipova: svaki korak u bježanju od kobi samo je slijepo izvršavanje njenog naloga. Pau- činasta nestabilnost naših želja povijesno je dokazana, ne samo želja već i koncepata i konstrukcija, ali kako da znamo šta zapra vo Bog želi? Dalje slijedi, kakvo god da nam je stanje − to je ono- što Bog želi. Vrhunac je vjere pomiriti se s trenutnim položajem.- Nastavimo li razvijati entimen, došli bismo do konačnog raspa da volje, do hašiša, nargile i čaja; do siromaštva koje je pravi pokazatelj zadovoljstva; do odbacivanja želje, koja je, kako su to spoznalitrenutnog jedan stanja Budha (što je,ili jedanopet, samoLacan, besmisleno inherentno nadigravanje tragična. Bun s tom se u ovakvoj postavci može nazvati svaki pokušaj promjene - prijateljskoonim što je nebo“; jače od povijest nas). Zaobilazimo pobunjene inteligencije ovom prilikom koja povijest izaziva metafizičke pobune koja je raskrčila put „za veliki napad na ne a ne tek niječe; povijest podvrgavanja286 Boga moralnom sudu, čina u kojem prestaje vjera. „Rob na početku traži pravdu a na kraju kraljevstvo“, kaže Camus.

108 Der Muselmann

Odredba Svemogućeg i Sveznajućeg

U Mekanskim otkrovenjima Ibn Arebi tvrdi da svaki put kada iz- - govorimo neku lijepu riječ nastane po jedan melek. Da bi potkri jepio ovo nadahnuće, dodaje sljedeću priču: Neki je putnik noću izašao na palubu broda. More je bilo poštonemirno, je utapanje valovi žestoki. bilo izvjesno, Brod se niti zaljuljao je probudio i čovjek ostale, je pao niti prekoje po- ograde u uzburkanu tamu vode. Događaj je posmatrao kormilar; kušao pomoći utopljenku; bilo je očito da će ga voda progutati. neštoU trenutku je šapnula kada jeutopljeniku. putnik počeo Vidjevši tonuti, šta doletjela se dogodilo, je velika kormilar ptica i vratila ga iz čeljusti valova na palubu. Prije nego je poletjela, samje dotrčao ja od dotog.” putnika, Kormilar počeo se namršti: ga moliti „Sve da upućuje sam vidio. za njega Vidio dove, sam ubijeđen da je ovaj evlija. Na to mu putnik odgovori: „Daleko- septicu, zaljuljao vidio isam pao dasam ti prekoje nešto ograde. šapnula!” Borio Tada sam putnik, se koliko i sam sam u mo ču- đenju, ispriča šta se dogodilo: „Izašao sam da gledam more. Brod gao. Vidjevši da nemam kuda i da ću se definitivno utopiti, nisam želio Boga moliti da me izvadi, misleći kako bi to bilo nezahvalno ِٰ ِ ِ ِ ِ ِ 7 َ﴿ذل َك تـَْق:rekaoد ُير الَْعزsamيز الَْعليم﴾i kukavički. Pomirio sam se sa sudbinom. Samo Tada se pojavila ptica i donijela me na palubu. Na uho mi je

Zovem se šapnula: ‘Ja sam jedan bezimeni melek koji je upravo dobio ime. ِٰ ِ ِ ِ ِ ِ َ﴿ذل َك تـَْقد ُير الَْعزيز الَْعليم﴾

Adem i Musa -

U jednom hadisu Musa, a.s., spočitava Ademu, a.s., ljudski pad u po 7vijest; Takva pravdajući je odredba se, Svemogu Ademeg pita i Sveznaju Musāaeg kada je u maglinama iskona

ć ć . (Yā-sī�n, 38) 109 / Musa i Hidr

Samedin Kadić - seisklesan još nije Tevrat, bio ni adogodio. ovaj odgovora: I Adem „Č�etrdesetneposluh izrazi godina prema prije svome tvog stva Gos- podaruranja.“ Tada i s Pravog reče Adem puta zabasa! kako je „Zaštonjegov me grijeh kriviš opisan za ono u perfektu što mi je iakobilo

- propisano četrdeset godina prije nego što sam stvoren?“ - Zamislimo kako je život koji živimo samo puko igranje tek sta vječne povelje sudbine. Ali nije li to ono najteže: zamisliti su đeno i prihvatiti nemoć; pustiti sve, i odigrati napisano? Dva Musāa

- jja, slavni tvorac zlatnog teleta, bili vršnjaci te su obojica trebala bitiImam preklana Kurtubi u u redovnom svom tefsiru legalnom pripovijeda istrebljenju kako su jedne Musa generaci i Samiri- je. Musāa je majka u bešici pustila niz vodu, a Samirijju je otac- odnio u brda svjestan da će lakše podnijeti da beba skapa od gladi ili da je zvijeri raskomadaju, nego da mu je Egipćani na pra gu zakolju. Pošavši da spasi Musāa, Džibril je u planinama čuo- dječiji plač te tu i ostao, uvjeren da je pronašao traženu bebu. bilo,Hranio poznato ju je i odgojio.je iz svetih Pravi tekstova. je Musa za to vrijeme podizan na fa raonovomPjesnik dvoru, je, navodi u duhu Kurtubi, jedne ispjevao: nasilničke kulture. Š�ta je poslije

Musa kojeg faraon odgoji − poslanik je! Musa kojeg Džibril odgoji − nevjernik je!287

Č�ovjek nije neispisana ploča na kojoj učitelji šarenim kreda ma odgoja boje neizbrisive crte karaktera. Hoćemo reći, sudbine. Divanija

Vraćajući se kući (koju nije otplatio) u cipelama (koje nije otplatio) pođonjenim110 kartonom u kojem su bile makarone, nakon gubitka Der Muselmann novca u kockarnici, Svevo Bandini, zidar bez posla u dugoj zimi, oklizne se dok je razmišljao kako porodici objasniti besparicu i pad- ne na leđa. Ustaje, gleda u nebo i zamahuje rukom: želio je štocirati Boga!Neki Attar divanija priča gladan, nešto zimskomblažu verziju: prtinom je išao, promrzao do kosti, skoro da je s uma sišao. Tu ne bijaše kuće u koju bi se sklonio od susnježice i zime kud bi se zaklonio! Najposle pronađe nekakvu ruševnu kolibu i odluči da se skloni u nju. No kad otvori vrata ruševine, greda popusti i cigla mu na glavu pade. Ubogom dervišu glava napuče, iz rane na glavi krv mu poteče. U očajanju on ka nebu pogleda i ljutito na sav glas povika: “E, sad si ga baš pretjerao! Zar mi nisi dovoljno muke zadao? Zar ne bi bilo bolje načepiti nogu kakvom sultanu nego razbijati glavu gladnom fukaranu.“288

Divanija vjeruje u Boga, koji mu je potreban da bi Mu de- legirao odgovornost za svoju bijedu. Ako nema Boga, ko je kriv za njegovu nesreću? Divanija nije pobunjeni čovjek, divanija je hí�nja. Kada mu ide, to je zbog toga što ga Bog voli; kada ne ide,- kriv je nepravedni Bog koji maltretira jednu nemoćnu kreaturu. Boga;Kur’anska u Starom kritika zavjetu ovog antropološkog nepoštenja je općepozna ta. Ostaje smijeh pred nesrazmjerom malog čovjeka i Velikog faraonova vojska gađa strijelama u nebo ne bi li ubili Musaovog Boga, a strijele se odozgo vraćaju krvave. Poštovanje

Uzalud se pitati zašto nešto radimo, piše Rumi, kad je sve što uči nimo Božije stvaralačko djelo. Naše su analize uvijek okrenute111 / Musa i Hidr

Samedin Kadić - - prošlosti, ali stvari se mogu gledati i drugačije: unazad, unapri jed, odjednom. Jedino Bog posjeduje takvo viđenje. Š�ejtan je svo ju neposlušnost pravdao riječima: „Zato što si Ti tako odredio...“- (Al-A’rāf, 16), dok je Adem rekao: „Mi smo sebi nepravdu učinili...“ (Al-A’rāf, 23) Navodno je Bog poslije čuvenog Ademovog pokaja nja upitao ga: „Pošto je sve u okvirima mog predviđanja, zašto nisi potegao taj argument u svoju odbranu?’’ Adem odgovori: ‘’Plašio sam se i želio da budem smjeran.’’ Rumijevo tumačenje jeste: ko postupa s poštovanjem, dobit će poštovanje. Ali ostaje misterija da slobodno djelamo, a ipak smo podređeni. Ah, to su, u osnovi, munju.puki silogizmi preko kojih nije moguće opaziti kako se budimo u Božijoj otvorenoj šaci, plačemo Božiju kišu, smijemo Njegovu A ko smo onda mi u ovoj nerazmrsivoj zbrci sveta koji je ustvari samo jedna jedina prava linija koja se spušta sa Allaha?

Ništa. Mi smo Praznina.289

Dokaz pa je Veliki imam uporedio svijet bez Boga sa stablima koja se Ebu Hanife je raspravljao s nekim čovjekom o postojanju Boga,- sama isijeku, izrežu i ugrade u lađu, a potom isplove u more. Č�o vjeku se taj argument učinio prebanalnim. Tada je Ebu Hanife upitao skeptika da li je u životu pravio planove, na šta je ovaj odgovorio potvrdno. „Je li ti se događalo da ti propadne ono što si bio naumio?“, upita Ebu Hanife, a čovjek odgovori: „Naravno.“ „E, taj Neko ko sve pobrka jeste Bog“, zaključi Veliki imam.

112 Der Muselmann

Preokreti

Postoji li trenutak u ljudskom životu, jedan jedini, koji sabire- prošlost i trasira budućnost; neka tačka kroz koju bi se moglo provući bezbroj beskonačnih pravih ali koja ih spaja u neraski- divo zajedništvo; vrhunac na kojem se sustižu svi bolovi, greške, želje; čistina na kojoj odbacujemo ljušture jer smo prvi put vidjeli kristalnu panoramu vlastitog puta? Musa odlazi po vatru -i zatiče gorući grm; Sulejman otvara ribu, stoji u legendi, i prona lazi moćni prsten; Budha skače u noći, na trenutak posmatra po rodicu pokrivenu svilom mjesečine i otiskuje se u nepregledno policijeprostranstvo, Tadeo samsare; Isidor Kruz Gazali, napušta profesorske povlastice -i odlazi u derviškim prnjama. Ili u Borgesovoj priči: major seoske- − „shvativši da svaki čovjek mora po štovati sudbinu koju nosi u sebi“ − u jeku borbe iznenada se pri družuje okruženom dezerteru kako bi poginuo zajedno s njim:

jednomBilo koja za sudbina, sva vremena bez obzira shvati na ko njenu je.290 dužinu i složenost, sastoji se, u stvari, od jednog jedinog trenutka: trenutka u kojem čovjek

Č�uven je i preokret hazreti Omera: sura Tā-hā bila je zrcalo u kojem je u jednom infinitezimalnom hipu razaznao svoje lice.- Mnogo291 je priča o slavnim preokretima. Ne zadovoljavaj se onim, savjetuje nas Rumi, što se događalo drugima. Otkrij svoju pri ču.

113

NARCIS I SUNCOKRET

Ontologija zločina i mišljenja Kur’anu, time i u povijesti) dogodio kada je Ademov sin ugledao Mufesirgavrana kakoŠ�a’aravi zakopava piše kako drugog se gavrana prvi akt i tako ljudskog došao umovanja do ideje da (u i

- sam isto učini s bratovim lešom. Proizilazi da mišljenje potiče iz prostodušne želje da se sakrije vlastiti zločin. Tako nastaje kul itura: onoga ogromna što umujemo. građevina Pravi sazidana Dostojevski u slavu nije zaborava moralista prijestupa; iz svog Dnevnikaali i ličnost: raka za bratov leš jeste jaz između onoga292 što jesmo - , nego Raskoljnikov, primjećuje Sabato. Ne znamo detalje potonjeg Kabilovog života (u Saramago voj bogohulnoj verziji Kain postaje vječnik koji luta biblijskom- [pri]poviješćuPobunjenog sporeći se čovjeka, s Bogom zločin što gaiz strastikažnjava293 i zanije unaprijed ga prav- daodosuđen nikakvim grijeh). besramnim Počinio je, silogizmima. da se poslužimo Camusovom kvali fikacijom iz ِ ِ ِ ِ ِ 8 ﴿فَطََّوَع ْت لَهُ نـَْف ُسهُ قـَْت َل أَخيه فـََقتـَلَهُ فَأَ ْصبَ َح م َن الْ َخاسر َين﴾

- dišaoNije trenutak isključeno slabosti. da se Ali pokajao, grijeh daje ostaoje postao pri njemuiznimno i Poslanik,pobožan (iza velikih bogobojaznosti često stoji nečista savjest),294 jerda je pona- vijest odjek na njegov kamen.295 a.s., kaže da ima udjela u svakom potonjem ubistvu, - maka!) (Izgleda da niko ne nasljeđuje grijehe predaka, iako preci očito imaju udjela u zločinima poto 8 I strast njegova navede ga da ubije brata svoga, pa ga on ubi i postade jedan od izgubljenih.

(Al-Mā’ida, 30) 115 / Musa i Hidr

Samedin Kadić

- Da bi nastavio sa životom, Kabil je morao zaboraviti zločin. nijeDa bi stigao otpočinuo imati udjece), paperju a opet sna, je bilo ono je bilo nužno uzidano da prvo u temelje uljuljka nje savjest. Možda njegova djeca nikad nisu saznala za ubistvo (Habil- - govogma i sto bića, godina iako dok je bilo nije zaboravljeno. ugledao prizor Ibn gavrana-pokopnika. Kesir navodi čudne296 pri U povijestiSaramagovom u kojima romanu bratovo Kain tijelo, ovaj nosi bratoubica, čitavu godinu, ovaj prijestupnik, a po drugi je Habil.297 ovaj Daprognanik, bi zaboravio čak seono i predstavlja što je trebalo kao zaboraviti, svoj brat: Kabilon je jeAvelj, morao on - ti grješne ruke u krvi novog janjeta. djelovati.U jednom Tražiti se oprost hadisu i298 pokajati se ili počiniti novi zločin, opra neko iz Ulul-‘azm poručuje kako niko ne treba reći da je- bolji od Junusa, a.s.. Odmah pomislimo: zašto baš Junus, zašto ne poslanika? Neki su ovaj čudni hadis ovako pro tumačili: Muhammed, a.s., putovao je u visine tokom miradža, dok je Junusovo putovanje bilo u dubine tame, dubine sebe i svog prekršaja. Drugim riječima, teže je spoznati samog sebe trebanego nebeskesmotriti sfere.sebe. Junus leži bolan u trostrukoj tmini: more, levijatan (kako već Biblija naziva kita) i grijeh. U takvoj pomrčini - stvo.Postoji Crni kamen ova aluzijanije kockast u Jungovoj (kao Kaba), školi: neravan kada muslimani je i crn, a sam na pojamhadždžu „kamen“ dodiruju simbolizira crni kamen, krajnju oni, zapravo, „iracionalnost“. dodiruju Tosvoje da sopnije

što zaista jesmo pokazuje se u snovima, dosjetkama i lapsusima. kockast znači da nije logičan, to da je crn znači da je nejasan. To

Ima u Gubilištu ova duhovita scena: otac je zagledan u svoj Otisak u snijegu svojlik u lik.“ rijeci,299 a kada neko baci kamen u vodu, on, hercegovački prorok i otpadnik, prene se i kaže: „Spriječio si me da sagledam 116 Č�ovjek ispisuje svoju sliku; iluzija je i kosmogonijska Narcis i suncokret

Biogra- rabotafiji Tadea predodžba Isidora Krusa da sazviježđa čuvaju naše praobličje. Yeatsov stih, koji kao moto koristi H.L. Borges u već spomenutoj : „I’m looking for the faceTražeći I had pečurke Before prithe izlaskuworld was sunca made“, ilustruje tek pjesničku sklonost ka mistici i mračnoj simbolici: kao u pjesmi W.S. Merwina , gdje se čovjek hodajući300 po vjekovima mrtvog kestenovog lišća („mjestu bez bola“) sjeća prijašnjeg života u kojem još uvijek šeta tražeći sebe. Je li čovjek imao lice prije stvaranja svijeta, kako nam se to često u mraku čini dok čujemo romor kiše, pečurke se probijaju kroz naš san i gdje god niknu, čini nam se da smo već bili? Možda je svrha života, kao u zenu kako ga tumači Daisetz Teitaro Suzuki, da sačuvamo od tamnice- životarenja „naše originalno lice“ koje smo imali „prije nego što besvjesno.su naši roditelji301 bili rođeni“, ali još više: da ga iskopamo i dešifri- ramo, kao neki dokument koji je poslat izdaleka i položen u naše nisi.302 Suprotno ovoj tradiciji koja u konačnici od nas tra ži „da budemo ono što jesmo“, Hegel sugerira: postani ono što

Prva poteškoća s identitetom nije u drečavoj kompleksnosti kosvijeta, mi je niti to usad nedostatku u uhu, ko puteva sluša moji sredstava, glas; ko već mojim u aporiji ustima samog ka- pojma. Da li mogu znati ko sam? (Velika je to Rumijeva tema: - zuje riječi; ko mojim očima posmatra svijet; odakle ova misao; u ovoj masi, u ovom saobraćaju misli ko sam?) Kojim sredstvi- juma, mnogi, kojim recimokriterijima peterica: riješiti Alberto zagonetku Caeiro, sopstva? Ricardo Je Reis, li Ja etičko,Alvaro depsihološko Campos, ili Coelho metafizičko? Pacheco Je i Fernandoli Ja jedan Pessoa; ili u toj „pessoa“šupljini spavašto na 303 - no ili je prazno i trošno, kao tovarni list, otisak u snijegu, odjek portugalskom, ironično, znači „osoba“? Je li Ja vječno i stabil 304 ništavila?u prostranstvo Jesu lisvijeta naši identitetida otkrije kontingentni, svoju tajnu ili kako je u višestrukimtvrdi Rorty, ili su zakovani, kako tvrde redukcionisti? Treba li Ja krenuti 305 - velovima Ja, kako su smatrali Lao Ce i indijski mudraci, položena tajna svemira: „sedam kata nebesa u našim je prsima“? Može mo li u nemirnoj vodi sagledati svoje likove? 117 / Musa i Hidr

Samedin Kadić - nost, konstantnost, stabilnost: identitet jeste samo ondje gdje Očito je već u početku da identitet sadrži nekakvu stal - se čovjek odlučno izjednačuje sa samim sobom. Biti dosljedan sebi; biti jednak sebi, ma šta to značilo. Tradicionalno poima- kanje odvelaidentiteta govor tako o identitetuveliča tautološku u pogrešnom, prirodu utopijskom identiteta. pravcu.Oni su Kakočvrsti, ja jaki, mogu trajno biti istovjetni. istovjetan Ali sa bojimsobom se ako da jeimam etimologija slobodu i logikoja

- mi omogućava odnošenje prema sebi i bezbroj različitih izbora,- mnoštvo samopodešavanja i transformacija? Poznati je to prigo vor egzistencijalista. Svaki od izbora sadrži i mogućnost promje ne moje trajnosti. Ako sam bio nevjernik i postao vjernik, znači- li to da sam iznevjerio sebe, da više nisam jednak sebi? Ž�ivot je gradacija i proces, ljudi se preobražavaju, presvlače, konvertira ju iz jednog identiteta u drugi. Roker postane selefija; mujezin se- snikpropije; nevjernik: komunista kao dođeu romanu tobe iAnatola druge utjeruje Fransa uTaida din; gdjestrastveni istoi- fudbalski navijač zamrzi fudbal; kurva postane svetica a ispo mena kurtizana umire vapeći za nebesima a isposnik Panfucije nebesa− koji je koja stigao ne postojeda joj spasi a on ostatidušu aliu pustinji se zaljubio svoje u spodobe, njeno tijelo svoje − uvjerava je kako nikakva nebesa ne postoje. Ona će otići na ta osjeti svoju rugobu.“306 njuške:Vremeniti „Bio je tolikosmo, mijenjamo ružan da i se,sam, neprestano prelazeći rukompropadamo preko u lica, bunar smrti. Da li je Ja od deset godina i Ja od trideset isti identitet? Bergsona:To ne samo da nije ista ličnost, već nije ni isto tijelo. Na tragu jezive drevne slutnje kako čovjek jeste svoje vrijeme Ikbal citira

Ja prelazim iz jednog stanja u drugo. Toplo mi je ili hladno, veseo sam ili tužan, radim ili ne radim ništa, gledam u ono što je oko- mene ili mislim na nešto307 drugo. Utisci, osjećaji, prohtjevi, ideje – to su modifikacije u kojima se odvija moj život i koje mu naiz mjenično daju boju.

118 Narcis i suncokret

Napokon, čemu mogu biti jednak, gdje mi je referentna tač- jemka? Tradicionalnikada ništa ne govor mogu o pouzdano identitetu tvrditi,ishitreno kada je postavioza sve govorim polugu akona Euklidovu Bog da tačku koje u stvarnosti nema. S čim da se upoređu

, i kada mi je srce poput lista na vjetru? Muhammed,- a.s., obavještava nas o ljudima koji čitav život idu prema Džennetu i skončaju u džehennemu i onima koji se cijeli život strmoglavlju ju u Džehennem i uzlete u Džennet. Potencijalno, svako se može svrstati u obje grupe. Jesu li Džennet i Džehennem moj identitet? Jedan hadis ovako opisuje čovjekovu selidbu s ovog308 svijeta: A dru- umrloj osobi prići će drugi čovjek svijetla i lijepa lica. Ovaj će ga upitati: „Ko si ti?“ Odgovorit će mu: „Tvoja dobra djela.“ - gom će prići ružan čovjek i reći će mu da je on njegova loša djela. meleka,U nekim avatara, šiijskim karina i sufijskim verzijama (selefije bi dodale: i per verzijama) ova se tema dodatno proširuje: svaki čovjek ima svog , koji predstavlja njegovo istinsko Ja, koje Rougemontće mu biti predočeno u Mitovima na o Sudnjem ljubavi poziva danu. se Pitajući na Corbinovu se o onom zaljublje „dijelu- osobe“ koji živi u zemljanom čovjeku kao u izgnanstvu, Denis de nost u Iran „duhovnjaka, mazdaizma i sufističkih mistika, blizak- Indiji ali nakalemljen na abrahamsko stablo“, odgovorajući kako je- „za mudrace Irana“ čovjekovo najistinitije sopstvo, njegovo skri veno, nebesko Ja − melek. Nije to melek-glasonoša, vjesnik i posla „transcedentalnanik, već forma u kojoj nasuprotnost Ja spoznaje koja Boga, nam nebeska ostaje nevidljivom“, čestica u njemu. nje- Totalitet ljudskog bića sačinjava kako realna osoba, tako i njena rekao, ideja. Arheologija ovog Irana naslanja se na Zaratustrinu na „vječna individualnost“, njeno „božansko ime“, njena,Fravarši Platon, koja bi religiju: sve što postoji ima svoju nebesku drugost − je istovremeno i arhetip i melek čuvar. Č�ovjekova je drama ovdje i sada, ali je njegovo pravo Ja negdje daleko. Ovaj svijet i sve na njemu samo je sjena, a smrt diže zavjese:

Veliki događaj, ključna scena tako postavljene drame, zbiva se u zoru treće noći po zemaljskoj smrti: to je susret duše s njenim nebeskim Ja na prelazu Mosta Ć�invat. U krajoliku što je okružen 119 / Musa i Hidr

Samedin Kadić

u dekoru planina obasjanih rumenilom svitanja,vijencem nebeskih od Svjetla-Slave, voda iz kojihkoje izrastaiznova vraćadrveće sve besmrtnosti stvari i sva, u bićasre- u njihovu rajsku čistotu,

dištu duhovnog svijeta (stvarni svijet Arhetipova)Ja sam sama uzdiže ti! Ukolikose Most Ć�invat... Pred dušom, na njen ulazak, uspravlja se njeno nebesko ja, djevojka blistave ljepote, koja joj kaže: uje svitanjučovjek zlostavljao s nebeskim na ja Zemlji predstavlja, svoje ja, dakle, njegovo izricanje će griješno pravorijeka stanje, dušama.namjesto309 Fravarši, odražavati nakazna i izobličena utvara. Susret

Ihjau -

Ima i ova priča u . Kada se okonča Sudnji dan i sva ko ode svojim putem, na pustopoljini obračuna ostat će samo Ibrahim, a.s., tražeći oprost za svog oca. Nakon nekog vremena pojavit će se Azer, a glas će reći: „Nije on tvoj otac“, poslije čega- će se ovaj pretvoriti u hijenu i strovaliti u vatru. Interpretirajući kur’ansku eshatologiju, Fazlur Rahman na glašava „transparentnost uma“ kao najvažniju karakteristiku Sudnjeg dana: bez odjeće, do grla u rijeci znoja, ljudi će slušati ostatkasvjedočenja nebitnih vlastitih i neposrednih organa. Sve briga.“ njihovo310 postatA Rumi će pjeva: javno. Tajne „Svaka se ćeotkrivaju osoba tuu Proljeće,naći svoje sa najdublje usana zemlje jastvo, dospijevaju u potpunosti u lišće. izlučeno iz

Dodajmo i dva općepoznata motiva kur’anske eshatologije:- lica i knjigu. Neka će lica biti svijetla, radosna, neka će biti tamna- icrtao. tužna. Otvorivši Ž�elimo zamislitije pošto ustanekako Knjiga iz zemlje, čovjekovih na njenim djela stranicama koju spo minje Kur’an sadrži originalni lik koji je za života sam čovjek is presuda. Sami smo sebi i nagrada i kazna. ugledat će finalni odraz što će biti istovremeno najpravednija

3. Definicije -

Muslimanski grad sastoji se od četvrti s različitim rasama, vje rama,120 jezicima, piše Fernand Braudel citirajući u tu svrhu Paula Narcis i suncokret

vikatiRicauta, na koji maternjim 1668. godine jezicima. opisuje pobunu u palači otomanskog padišaha: ljudi su u panici zaboravili zvanični osmanski i počeli - skom, mingrelijskom turskom ili talijanskom.311 Jedni su dozivali na gruzijskom, drugi na albanskom, bosan Muškato- vih (1950) smješten je tokom Prvog svjetskog rata u puku koji Sličan babilon opisuje I.B. Singer. Jedan od junaka zarobljenika. je stacioniran u poljskom gradu Pzemislu, zadužen za čuvanje

Bilo ih je svake vrste: mađarskih husara u crvenim hlačama, Govorilipoljskih suulana doista s kalpacima babilonskom urešenim mješavinom perjem, jezika: čeških poljski, draguna bo s- kacigama obrubljenim mjedi, bosanskih muslimana312 s fesovima...

sanski, češki, jidiš. Rusi su se lomili od smijeha. -

Mađarski husari, poljski ulani, češki draguni, bosanski muslimani. Poljski, bosanski, češki, jidiš. Kakofonija, šarolikost, rat,- cjenije.pa opet, (Ponovimo svako nosi tajbiljeg nagovještaj: po kojem ljepotaga raspoznaju. se pokazuje Š�to su u osobepotan- nosti individualnije, rjeđe, sićušnije, u djelu su, čini se, drago kostima i rubovima, jednoličnost je tjeskobna, jeziva.) Postupak poslanicimakur’anskog pripovijedanja lišeno je epske o ljudima raspjevanosti suprotan a detaljaje: pojedinačno skoro da se i nema;prešućuje nema u koristni datuma, općeg lokacija, − moralne predmeta, pouke. sklonosti, Kazivanje genealogi o Božijim- ja što se poput džinovskih merdevina spuštaju s neba do svijeća- biblijskih pisara. Pokoja riječ u otkinutom dijalogu, nagovještaj egzistencijalne problematike, mikrofon što je u glavi uhvatio ša putanje Bogu. Č�ovjek-u-svijetu, vjernik-među-nevjernicima. Š�ta- monam svoje Kur’an identitete: govori o jastvu?hobija, Beznacionalne svakodnevnice pripadnosti, i rutine, tjelesnog akcije su reducirane, motivi škrti, nema onoga na čemu danas bazira- izgleda, profesije... To je, s aspekta kur’anskog kazivanja, sekun darno. Kod Ibrahima, a.s., nije bitna njegova frizura, način na koji121 / Musa i Hidr

Samedin Kadić je jahao konja ili kamilu, akcent kojim je govorio, narod kojem je - pripadao, fizička vanjština, uspomene, bolovi. O drugim poslani cima znamo još manje, oni su samo simboli u funkciji didaktike, ubroj maglini koji podsjeća epoha. Bitna Muhammeda, je odanost a.s.,tewhidu, da u stradanjubitna su djela. nije Kur’anjedini. Ponekad nema ni imena, samo upečatljivi proplamsaj događaja potencira ontološko, a ne ontičko. Identitet je nešto po čemu se razlikujemo od drugih, po- čemu smo autentični. Pa šta onda znači biti musliman, ako su sve- naše zastave, naše buke, naše tvrđave sporedne, ako nisu dovolj no teške da ih upotrijebimo u postupku definiranja? Kur’an ko risti Iakovrlo širokohistorija određenje: muslimanskih vjerovati civilizacija i činiti dobro. i kultura Ali ko obiluje može uzeti samo to za svoju posebnost?! - definicijama i insistiranjem na ontičkom, islam se opire svakoj definiciji. Musliman ni po čemu nije poseban, vjeruje i čini do bro, a ovo čak i nije definicija. Fundamentalne islamske dogme samo su prirodni okvir za jedan život koji ima blagodat da se- odnosi prema svijetu. Iqbal, kojeghudi su oženili u šesnaestoj i tako ga za čitav život lišili svih kompleksa,hudi vjerovao je kako u teme- verzum:lju čovjekovog Zemljin jastva je hudi počiva , što je „iskra života u našem prašnjavom biću“. Sve ima tajHudi , čiji intenzitet razvrstava uni- bavlju prema Bogu i borbom, naprimjer, protiv nepovoljnihjači od Mjesečevog okolnosti, i zato a sla se- Mjesec okreće oko Zemlje. se snaži samodisciplinom, lju nama.313 be ga redukcionizmi i parohijalnosti, jer je to čestica beskraja u- cije, ali ne dozvoljava da mu ona suzi alternative i iskustvo, ne Vjerujući u beskrajnog Boga, musliman se ne odriče defini izdanje Propasti Zapada nedopušta poznaje sebi sudbinu.“ strah pred314 užasom slobode. U predgovoru za drugo , Spengler će zapisati: „Ko definira, taj- Ko definira, taj drhti od straha i reducira svoj životni put na malu, zasjenčenu odaju s navučenim zasto rima. Ali musliman živi otvorenost po svaku cijenu, pekući svoj zanat slobode. Svrha njegovog života nije bezlično, neispunjeno, prosječno122 prebivanje u definiciji, već sticanje iskustva. Odlaziti u Narcis i suncokret

- svjetove i biti otvoren za dolazak svjetova. Jer je islam bezimen, beskonačan i kosmopolitski (kao Tao, beskrajan, bezimen, savr šeni pokrivač različitosti). imena.Islam U situacijamane negira ime kada postignuto ime postane definicijom kriterij, (na na njega pozornicu gleda s tolerantnom blagonaklonošću), ali sam islam iznad je svakog stupa nasilje i magija. Međutim, čovjek teško podnosi život bez definicije i imena. Kako izmiriti sveto bezimeno i ime? Identitet identiteta,jednog čovjeka uvijek „čini“ se treba moralna opredijeliti biografija za u prvi. nastajanju Musliman i mnoštvo vjeru- sekundarnih pripadnosti. Kada dođe do sukoba između ova dva- cijom, osim da vjeruje u jednog i beskrajnog Boga kojeg mu je zabranjenoje u jednog itrpati beskrajnog Boga i ne sputava se nikakvom defini- kacijama taj oblik vjerovanja nazivaju monoteizmom. Sarvepali Radakrišnan, pripadnik u predodžbu brahmanske ili u pojam. kaste i Ljudibivši skloniindijski klasifi pred- sjednik, u Indijskoj filozofiji zapisuje:

- Monoteizam je neizbježan u svakoj ispravnoj koncepciji Boga. Vrhovni može da bude samo jedan. Mi ne možemo imati istovre meno dva vrhovna i neograničena bića. Jer, svuda se nametalo Akopitanje, raznovrsnost da li je jedan u pojavama bog stvoren prirode od drugog. pretpostavlja Stvoren mnogebog uopće bogove,nije bog… zar jedinstvo prirode ne zahtijeva jednog jedinog boga koji

paralizubi obuhvatio sujevjerja. sve što315 postoji? Povjerenje prema zakonu prirode znači vjeru u jednog Boga. Napredak ove koncepcije uključuje beskrajnojStara je širini to logička što je preplavilatema. Musliman njegov ima pogled. vjeru Ima prvog samo čovjeka, jedno koji je tužan i usamljen stajao pod beskonačnim nebom i divio se pravilo da se bude musliman: proći kroz život, vremeniti bitak,- dunjaluk, odbacujući okove definicija − one donose napetost, zabluduMahmud i bespotrebne Derviš je tokonflikte. ovako vidio: Biti bezimen, hrabar pred ne preglednošću, opasnošću svijeta. Ž�ivjeti i umrijeti bez definicije. 123 / Musa i Hidr

Samedin Kadić - gleda na svijet. Razlika između narcisa i suncokreta je razlika između dva po 316 Narcis pogleda u vodu i kaže: Ja sam ja. A suncokret pogleda u Sunce i kaže: Ja sam ono za čim žudim.

On ili Ti? - - U raspletu čudnovatih morskih i kopnenih putešestvija Hidr tu mači rušenje poretka stvari uznemirenom učeniku Musau ko risteći za prvi slučaj prvo lice jednine, za drugi slučaj prvo lice- množine i za treći slučaj treće lice jednine. Ja sam probušio lađu, Mi smo ubili dječaka, On se želi pobrinuti za jetime. Ovo su mo A.guća logička objašnjenja transformacije gramatičkih lica: -

Prvi slučaj (bušenje lađe): U otporu nepravednoj vlasti Ja tre ba da preuzme inicijativu, ne očekujući da neko drugi izvrši- njegove sabotaže. Da li to znači da pojedinac, nezadovoljan problem.učinkom vlasti,Ne radi treba se samo da se oopredijeli tome da neHidr samo nije za imao neposluš pravo nost već i za nasilni otpor i terorizam? Ali ovdje se javlja- na je dilema da li je imao pravo opstruirati vlast. Hidrov je probušiti lađu jer time upropaštava siromašne ribare. Ključ

argument poprilično robinhudovski, dakle anarhistički. Drugi slučaj (ubistvo dječaka): Ubistvo je legitimno samo ako iza- njega stoji zajednica, ako je urađeno za zaštitu nekog Mi? dovoljnoSvrha smrtne prozirni, kazne kao nije što samo bi trebalo u reciprocitetu, da budu. već Ali uHidr preven nije tivnoj semiotici. U konkretnom slučaju, razlozi ubistva nisu

neko koga treba (ili, ko se može) slijediti. Njegovi postupci, čak i nakon njegovog razjašnjenja, nisu poopćivi. - Treći slučaj (gradnja zida u svrhu zaštite jetimskog naslijeđa): Riječ je o jetimima pa Bog lično preuzima na Sebe dobro činstvo prema njima, pokazujući njihovu vrijednost kod 124 Narcis i suncokret

Sebe. Jetim nije svakiPukovniku ucvijeljeni nemačlan zajednice, ko da piše čak za nirodite svaki- nezaštićeni i nesigurni, kao što to metaforično iskazuje G.G. Marques u romanu lje koji su ostali bez voljenog djeteta: „siročad svoga sina“.- Samo dijete može biti siroče. Iz pozicije zajednice, ono je- golo, nezaštićeno, ucviljeno, deprivirano, nejednako, neja sne budućnosti, potencijalni teret. Zato kur’anski Bog insi B.stira na jetimu jer je ono posljednja instanca nemoći.

Prvi slučaj: Ja je korišteno u sintagmi „želio sam oštetiti“, iz čega se može naslutiti kako Ja ima dozvolu činiti štetu samo u svrhu mnogo veće koristi? Kao u medicinskim slučajevima: odsjeći zaraženi ud da bi se spasio život. -

Drugi slučaj: Hidr kaže: pobojali smo se za dječakove rodite lje, želimo da im Bog podari boljeg dječaka i sačuvamo ih- „gorkog jada“. Smije li se, avaj, sin Ademov žrtvovati za spas nekog Mi? Kur’an ne opisuje kako je Zeleni umorio dječa zbogka: kamenom, prevencije sječivom nasilja i nevjerovanja),ili mu je gurnuo a sudijama glavu pod ovog zelenu svi- jetavodicu. ostaje S pravne da natucaju tačke gledištao drugim on zemaljskim je ubica (iako zakonima je to uradio koje

je prekršio. Nejasno je: ko je to Mi? Je li Bog dio ovog Mi? S kojim se pravom Hidr pridružuje Bogu? On može željeti samo ono što želi njegov Bog: Mi simbolizira podudarnost volja. Kada Bog zavoli nekog čovjeka, On postaje njegova Tičula koji kojima si jedno dohvaćasa svime, reci svijet. ko sam. Kao u Rumijevim stihovima: Reci da ja sam ti.

tom dalekom, negostoljubivom gradu. Antisemiti bi ovdje Treći slučaj: Hidrov zidarski poduhvat savršeno je besmislen u- hic et nunc za obavljeni posao. Ali, Musavjerovatno se buni tvrdili protiv kako saradnje iz Musaa s ljudima progovara koji promućurnine daju okrepu Je vrej koji traži nagradu 125 / Musa i Hidr

Samedin Kadić

sam nije uzeo nagradu od djevojaka kojima je napojio sto- izgladnjelim putnicima. (Sjetimo se kako u suri Al-Qaṣaṣ ni-

ku.) On zahtijeva reciprocitet. Hidr mu kazuje: Bog želi dru kojago, jer lebdi reciprocitet i njiše se nije poput način sjenke da zaštitimo kakva slabegusta od zimzelena silnih. U grma“.legendama317 se Hidr opisuje u „zelenoj galabiji s kapuljačom- - Ž�elimo ga zamisliti u pohabanoj sivoj odjeći, krh kog tijela išaranog ožiljcima i oteklih nogu, staro lice mu draca koji ne može da objasni svoje postupke. Jer su ljudi C.zaspali u kolotečini, a svijet je samo privid vječne suštine. - vitoj gradaciji: Epizoda teško da ima ikakve etičke implikacije. Riječ je o stano

Ja − Mi − On - Ovo je tipična mistička mapa ontogeneze: od indivuduuma preko zajednice do Gospodara. Počinje proizvoljnom akci jom Ja, napreduje ka stapanju s Gospodarevom voljom, a završava utrnućem u Njemu. Ja

- - Sufijska je netrpeljivost prema Ja odjeknula u brojnim parabola- bina.“ma. „I318 stoga ne izgovarajte tu mrsku riječ ‘ja’“, pjeva Attar, a šej tan je upozorio Musaa: „Ne reci Ja da te ne bi zadesila moja sud S minbera je u pohvalu postu navođeno mnoštvo verzija- ove hikaje: Kada je Bog stvorio Ja, upitao ga je: “Ko sam ja?” Ja je odgovorilo: “Ja sam ja, ti si ti!” Bog kažnjava Ja vrelim Džehenne- mom u trajanju od hiljadu godina. Poslije ove kazne Ja daje isti odgovor. Potom ga Bog kažnjava hiljadu godina studenim Dže hennemom. Ja, i dalje, ostaje pri svom odgovoru. I konačno, Bog kažnjava Ja hiljadu godina postom (glađu). Poslije gladovanja Ja priznaje Boga za Stvoritelja, pa veli: “Ja sam Tvoj rob, a Ti si 126moj Gospodar.” U zenu je Ja, piše Suzuki, također smješteno u Narcis i suncokret stomaku; jedan je pjesnik u kritici konzumerizma napisao kako - - čovjek hranom zatrpava svoje Ja. Više nam se dopada Rumije kadava i Miloszova je Bog iz „duboke slika kuće tame čija prastarih su vrata geoloških otvorena slojeva“a nevidljivi stvorio go sti ulaze i izlaze. Ibn Kesir navodi predaju o stvaranju čovjeka:

Ademovo tijelo, nije mu odmah dao dušu, već ga je ostavio tu da- poput kipa u bešumnoj tami ezela stoji ukočen četrdeset godina šeretskiplašeći duhovna prohujao bića. šupljinama. Iblis je 319obilazio A Ikbal taj u čudni Obnovi porculan, vjerske misliuža usnut. islamu Potom je uvidio da je prazan kao svaka grnčarija, pa mu je

zaključuje kako je najveći Frojdov doprinos odvajanje šejtanskog od božanskog na tigrovoj koži ljudskoga Ja. Mi

Opažamo kako čitava epizoda prije Hidrovog rastumačenja in tenzivno sadrži i drugo lice jednine. Musaovo Ja uvijek ide uz Hidrovo Ti i obrnuto. (Mogu li te pratiti? Nećeš izdržati. Zašto to- radiš? Ne kori me zbog zaborava. Objasnit ću ti...) Susret Musaa -i jekHidra dio u para biti jesa zasnivanje Ti ili sa Ono, jednog što je odnosa sinonim između za predmete Ja i Ti. Kako iskustva. pri Alimjećuje ne postoji Martin ni Buber:nekakvo ne samostalno postoji nikakvo Mi, to Ja je po samo sebi, zbir ono odnosa je uvi nekih Ja i Ti. Svaki odnos zasniva se u okviru para Ja − Ti, a odnos seje blizina,empirijsko potpunost, saznavanje cjelovitost, svijeta. stapanje, Musa nije bez nijemi, obzira pitomije li riječ po o- stvarima, ljudima ili duhovnim bićima. U paru Ja − Ono događa - smatrač: učiteljevi postupci postaju dio njegovog znatiželjnog, preplašenog, zbunjenog Ja da bi se nakon događaja složili u isku stvo. Ovaj magični kur’anski susret odigran u prizorima dugih pješačenja, ribe (drevnog vjerskog simbola mudrosti), stijene, morskog indiga, dječakovog leša i avetinjskog naselja, kazuje o nastanku jednog Ja u susretu s jednim moćnim Ti. „Kada hodimo putem“, piše Buber, „i sretnemo nekog čovjeka koji nam dolazi127 u / Musa i Hidr

Samedin Kadić

- sretu.“susret 320i, također, hodi svojim putem, mi poznajemo jedino naš nekomad stoji puta,nikakva njegov pojmovnost, ne, njegov predznanje doživljavamo, ni mašta; naime, nikakva samo u svr su- Odnos Musaa prema Hidru neposredan je. Između njih maglovit pošto naglo prelazi iz jave u san i iz sna u javu. Nakon ha, nikakva požuda i nikakva anticipacija; i sam je proces učenja neminovnorastumačenja postaje Hidr iščezavaOno – takva u prostranstvu nam je sudbina. priželjkivane tišine, a Musa se vraća izvanrednoj poslaničkoj svakodnevnici. Svako Ti

Boga ne možemo empirijski saznati, i zato Bog nije dio para Ja − Ono. Bog nije stvar, nema mjeru i granicu. Ispraćajući prijatelja- na željezničku stanicu uoči samog Prvog svjetskog rata, Martin Buber dolazi do spoznaje: Ako vjerovati u Boga znači moći govo riti o Njemu u trećem licu, onda ne vjerujem. Ali, ako vjerovati u Boga znači govoriti Njemu, onda vjerujem. - Bog je čovjekovo vječno Ti (u svemu što čovjeka okružuje prosijava Njegova prisutnost), koje zazivaju i bezbožnici u bro dolomima života: Ali, govorimo li mu Ti, tada smrtni duh naziva nesalomljivu isti- nuKada svijeta se o Bogunjenim govori pravim kao imenom. On ili Ono,321 riječ je uvijek o alegoriji.

Kur’anski Bog je On dok se o Njemu proklamuje javno, ali - timnosti, On postaje Ti. Svaki put kad neki poslanik u Kur’anu čim se usmjeri čitaočeva pažnja prema polumraku pojedinih in - kaže „rabbi“ ili „allahumme“, to je prikaz individualnog doziva svom vječnom i najbližem Ti. Jer je Bog u dovama Ti, a ne On. Na Nuhmaz jeizgovara govor Bogu, „Ti“ kad a ne, moli kao zateologija, Potop, govorspas sina o Bogu. od Potopa Adem tražii si- oprost i znanje koje će mu biti potrebno da preživi u izgnanstvu. gurno128 ukotvljenje lađe. Ibrahim kad želi demonstraciju Božije Narcis i suncokret

dolini u kojoj se ništa ne sije. Lut kad strepi za porodicu u gradu prisutnosti, oprost za oca, čestite potomke i njihovu opskrbu u grijeha. Ejjub kad vapi u bolovima i životnom bankrotu. Junus- kad priznaje izdaju u utrobi kita. Jusuf kad u tamnici vidi spas od poniženja. Musa kad priželjkuje smiraj nakon ubistva. Fara onova žena kad traži kućicu u Džennetu. Sulejman kad žudi za- vlašću. Zekerijja kad ne želi umrijeti sam. Merjem kad vapi za Onništavilom je uvijek u biopunini tu, njihovotrudničkih nerazdvojno bolova. Isa Ti. kad se u vrtlogu Sud njeg dana ograđuje od crkvenog učenja. Nisu morali tražiti Boga, -

sabranosti,Suludo bi i beznadnonedostajalo bilo bi napustitiza Boga. 322put svog života da bi se tra galo za Bogom. Ma stekli svu mudrost usamljenosti i svu moć

“Niko osim Tebe neće čuti priču moju”, jada se Rumi, “čak i ako je ispričam usred gomile.” Bog je uzvišenost čija pojava „baca ničice travu i drveće“ (Ar-Raḥmān, 6), ali i „tajna očiglednosti“ koja je čovjeku bliža nego njegovo Ja, „nego žila kucavica“ (Qāf, 16). A svijet je sačinjen od toliko lica: Ja, Ti, On, Ona, Ono, Mi, Vi, Oni, One, Ona. Toliko je učitelja što se nude, toliko puteva što se otvaraju. Toliko je boli koje nam Ja uzrokuje, da se ponekad čini jedino uputnim krenuti – drevni način svih asketskih varijacija − na strmu stazu samouništenja. Ko zna, možda se samo tako možemo osloboditi nepodnošljivog pitanja: ko je to Ti što nas motri iz ogledala?

129

NA RUBU LITICE

1. Fenomenologija šćućurivanja - skloništa“.„Š�ćućuriti 323se pripada fenomenologiji glagola stanovati“, piše sta prostoruri dobri Gaston kao sretnom Bachelard, prostoru jer: „sva povlačenja duše imaju lice Zaljubljen u blagodati samoće, s jedinom mišlju o , žudeći trenucima sanjarenja koji- oslobađaju, Bachlerad će kuću, od podruma do tavana, s njenim- namještajem, fiokama, sanducima, ormarima, vatrom koja puc keta u peći, definirati kao intimni prostor ugodnosti, gdje se čo vjek prepušta slobodi imaginacije. Kuća je kolijevka. Ali u kući postoje uglovi (a to je svaki ograničen prostor u kojem čovjek voli da se šćućuri) koji nisu sretni prostori: oni su- tišina, „ćutanje misli“, ne tek sklonište gdje je neko namršteno biće satjerano životom. Uglovi su mjesta nepokretnosti, a nepo kretnost “zrači”. „Prostor nepokretnosti treba naprosto označiti- kao prostor bića“, kategorično će Bachelard. Zamislimo tužnu i umornu djevojčicu u uglu lađe, što je upravo napustila igru iona svi, la ruke oko koljena, i dobit ćemo pravu sliku šćućurivanja. Kada u tom svom “gnijezdu prašine” odjednom shvati da je ona − tuga Kutakće prerasti negira palatu,u sanjarenje prašina negirao životu mermer, i smrti. trošni predmeti ne- giraju sjaj i luksuz. Sanjar je u svom uglu izbrisao svijet minuci- oznim sanjarenjem koje uništava redom sve predmete svijeta.324

pjegavimKad nassjenkama život (ili vrba banka, i šaramo ta neman) likove stjera po prašini: u ugao, tada se, poput Steinbeckovih zemljoradnika-zakupaca, šćućurujemo u 131 / Musa i Hidr

Samedin Kadić

Šsamo�ćućureni što ne muškarci umiremo ponovo od gladi. su oborili Deca su pogled. stalno Š �tagladna. bi hteli Nemamo od nas? odela,Ta ne možemosve je pocepano da uzimamo i dronjavo. još manji325 udeo u žetvi − već i sad

A kada svijet u Poplavi, Velikoj Depresiji ili Ratu bude uni-

- šten, ne ostaje li nam ono zlokobno, preteško, anoksično326 Ništa? “U jasnoj noći Ničega tjeskobe pomalja se izvorna otvore nost bića kao takva: da biće jeste – a ne Ništa.” poput šutljive magle“, kada „lebdimo u tjeskobi“ a „slijepa svo- Kada se „duboka dosada u bezdanima opstanka amo-tamo vuče Ništa, slobodne od kumira, dovodi pred temeljni šok mišljenja jeglavost lutajućeg razuma“ ne pomaže, biće nam izmiče te nas

ili, kako bi rekao Bloch, pred poznato dječije pitanje: „Zašto je uopće nešto, a nije ništa?“ Na temelju kur’anskih ajeta iz ranog perioda objave Malik ibn Nebi oprezno rekonstruira dramu Poslanikovog vjerovanja, je „nestao s historijske scene“. dramu njegovog šćućurivanja, koja počinje nakon ženidbe, kada- - Stavimo ovdje zagradu. Č�ovjek ide u pećinu da otkrije naj veću tajnu: samog sebe. Neki tumači Kur›ana kažu kako nije slu- čajno da se sura s najtajnovitijim kazivanjima naziva „Pećina“. U njoj, poput pećinskih ponornica, izviru i gube se tajnovite pripo vijesti: o „stanovnicima pećine“, dvojici ljudi i njihova dva vrta, Musau, mladiću i jednom mudrom Božijem robu, o Zulkarnejnu,- Je’džudžu, Me’džudžu. Promoviranje ukidanja tajni, kao parola svih prosvjetiteljskih varijacija, vodi ka apsolutnom raščarava nju svijeta i njegovom određenju kao mehanizma i kauzaliteta.- sti“,Pećine327 i postoje da nas podsjećaju da je svijet prožet tajnama.- ciju„Svijet mitskog, kao gigantski u objašnjavanje analitički onoga sud, štojedini se nepreostali objašnjava. san znanoNekad pisali su davno Adorno i Horkheimer, vratit će nas u pozi- je značenje pojedine pećine ulijevalo strahopoštovanje kod sta novnika nekog kraja; danas, po dolasku geomorfologa, pećina je postala132 turistička destinacija, bez čara. Pećina je, od Platona do Na rubu litice

Kiša (koji u „Legendi o spavačima“ za moto uzima ajet iz sure- Al-Kahf), i metafora života. Š�ta je java, a šta san; koje carstvo je strašnije i kojem carstvu pripadamo konačno; koji je katran gu šći, katran što ga sazda java ili katran što ga zamasti san? Tekst o pećini mora biti gust kao katran, mističan poput svoje tame. - Ali pećina Hira izmiče ovoj simbolici. Ona je kutak, ugao,- prostor za šćućurivanje. Kur’anski izrazi, „pokriveni“ i „umota ni“, također su radikalni oblici šćućurivanja. Sura “Umotani“ poziva Muhammeda da se iz svoje šćućurenosti uzdigne u čvrstinu namaza, da probdije noć, i konačno, da disperziranu šćućure nost transformira u organizirano bdjenje. - ramici.“Tako S druge je malo strane, potrebno izgleda za život:da tu maloima mnogo prostora, duše”, malo328 hrane, pisao maloje Levi-Strauss radosti, malo u Tužnim pribora tropima ili alata; to je život u džepnoj ma

, opisujući indijske muslimane- dankao “civilizacijusumrak: malog molitvenog ćilima koji predstavlja čitav svijet”. Ovo zapažanje ilustrirano je autorovim sjećanjem na je -

sePamtim da svjetlost jednu šetnjudolazi po iz Kliftonpijeska Bičui iz mora;blizu Karačija,nebo je tamno.na obali Sta In- dijskog okeana… Okean je blijedozelenkast. Sunce je zašlo; čini

rac s turbanom napravio je za sebe malu džamiju329 pomoću dvije gvozdene stolice pozajmljene iz krčme u kojoj se pekao kebab. MinimumPotpuno sam dunjaluka, na plaži, predao beskraj se molitvi. neba, lagane permutacije u atmosferi i skrušenost čovjeka koji nema velika očekivanja. Prava- molitva uvijek ima karakter šćućurivanja i šaputanja; šaputanja o svom životu: porazima, greškama, nadanjima, udarcima, strepnja ma. “Ti si moja stijena”, kaže David Bogu u Psalmima. A u suri Al- Iḥlāṣ Bog je opisan kao “Samed”: riječ čija etimologija, po Fazlur330 PoznatoRahmanu, je značida je “nepokretnuhypokeimenon i neuništivu stijenu, bez majdanskih- damara i šupljina, koja služi kao sigurnosubiectum, sklonište tj. ono odšto poplava”.stoji ispod. , jedan od ključnih izraza grčke filozofije, preveden na latinski kao U gramatičkom smislu, subjekt je onaj koji nosi predikat. Sred133 / Musa i Hidr

Samedin Kadić

- bjekt,njovjekovna traga za filozofija osloncem; za subjekta i nalazi ga određuje, u sebi. Nihilizam dakako, Boga. je trezvenost Kao što ujedna pogledu rečenica ispraznosti traži svoj svih subjekt, hypokeimenona tako i čovjek,. prosvjetiteljski su ustajao i klanjao. Izolacija, siromaštvo, glad, tuga, strah, pripre- Tradicija bilježi da je Poslanik, a.s., kad god bi mu bilo teško,

“Oslonitima za borbu se na − bilonamaz. šta Onomanje što od je ovenekada stijene, bilo te šćućurivanje osnovice sveg na vjetrometini života sada je bio namaz, stajanje na čvrstoj stijeni.- 331 bivstvovanja, znači ‘biti gubitnik’… jer bi to značilo odabrati ži vot u paukovoj mreži.” Postoje dva prostora u kojima se ljudsko biće sklanja. U jednom nas okružuje Bachelardova poetika i toplina stvari, koje nisu bezlične i anonimne; to su školjke što čuvaju tajne i kad nad tijela,njima zapitanost, blistaju svilene strah. niti paučine. Drugi prostor jeste mjesto nepokretnosti bića, gdje nas okružuje tišina, životinjska toplina

2. Džibril na obzorju jasnom Muhammed je izrastao u mladića u svom rodnom gradu gdje se sada druži s omladinom, izložen iskušenjima kojima ipak ne podliježe. Crveni fenjeri, obješeni na vrata kurtizana privlače ovu mekkansku omladinu, zanesenu oružjem, ženskim šarmom i poezijom. Opijaju se mladići maštajući o junaštvima Antare i ljubavnim doživljajima Imrul-Kajsa... Muhammeda a. s. povlači taj vrtlog. Ponekad 332 čak osjeća podsticaj prema gornjoj četvrti grada, prema crvenom fenjeru. Ali, svaki put se dešava nešto što gaNakon od toga što odvraća. iskusi jetimsku sudbinu, siromaštvo, sirotinjsku - 333 (svi smo iz ljubav amidžinu i amidžino odbijanje da mu da ruku kćerke Fa- kete, pod izgovorom da je mladoženja siromašan mladosti ponijeli u život neki ljubavni ožiljak); sretni brak s Ha tidžom; nakon što nauči ponešto o ljudskim egoizmima, vapajima 134i taštinama; nakon što upi u se stravične poglede idola i prazninu Na rubu litice

ljudskih srca čiji uzroci su bili neodgonetljivi − Poslanik Islama, Muhammed, a.s., uđe u četrdesetu godinu života. Je li to doba kad se nemir stišava? Gase li se želje? Ž�ivot koji je ispred, nije li tek kauzalni produžetak prohujale mladosti? Može li se ono „pećinsko“ i „pretpećinsko“ ukazati kao prioritetno, a islam tek kao njegov kauzalni odsjaj?

moralnojMuhamed krizi.sada334 ima četrdeset godina. Zavjesa se ponovo diže i otkriva njegov životopis; međutim, mi ga nalazimo u dubokoj

Očito je vjernički strah pred poliperspektivizmom rezultirao- guranjem u stranu ove teme. Zašto sve povijesti islama počinju s- pećinom Hira i zašto pitanje „dolaska do pećine“ nije uopće her meneutički tretirano? Poslanikov život je paradigma po kojoj tre ba živjeti. Ali, šta mi uzimamo od toga, antikvarnu sumu detalja, pravila i običajne horizonte, ili neku unutarnju logiku dolaženja do smisla? Kao što pećini i dostoji, tako i pećina Hira krije tajnu − onaAli, je Muhammed čvorno mjesto nije neki svake sistematski hermeneutike duh u potrazi Poslanikovog za teorijom života. o porijeklu i skladu svemira, niti nemirni karakter u potrazi za

izvjesnošću... Sasvim suprotno, dokumenti tog doba pokazuju- da metafizički problem nije mučio njegovu svijest, pošto je on dalekogo tome već pretka imao Ismaila. rješenje,335 djelomično intuitivno i lično, a djelo mično naslijeđeno jer je njegova vjera u jedinog Boga dolazila od - putovao veliki dio kruga opcrtanog biblijskim meridijanima. Bli- Muhammed, a.s., je za vrijeme svog trgovačkog života pro pijeska; mirisi devine dlake i krvi; karavanske bestragije i vol- šebnestava sazviježđa oaze prepune stopljena smijeha, s utihlom šerbeta karavanom i blagotvornog u okeanu optjecanja žutog vode; hanifi u pećinama, manastirima, golim brdima, pustinjskim- isposničkim ćelijama i porušenim hramovima; tijela dizajnirana glađu i žeđu; paganska odanost pjesništvu i hrišćanstvo zabav ljeno u samotraganju; abesinski zalasci sunca i sirijska ljubičasta135 / Musa i Hidr

Samedin Kadić svitanja; svugdje ista mitologija, zaborav i jalova semiologija; - ni jezivim odsustvom istine; rijeke što teku iz iskona i Musaova stadariječ abesinska na mršavim i perzijska pašnjacima; minijatura; raspadanje magrib puti i mašriki ljudska obgrlje ljubav prema puti; odjeci antropogene borbe na internacionalnom ni- zavou mladosti, − sve je tomora moglo da popunitiga je na putovanjimaprostor Poslanikovog oduševilo putničkog šarenilo, iskustva, impresije i slike njegovog trgovačkog putopisa. Isprva, djetinje radoznalo gledao to mnoštvo i raznolikost; tada, vjero- antropološko, kulturno, religiozno, proizvođačko; sigurno je ogledala u nekonvencionalnim pomagalima, indijske tkanine i vatno, uživaše trgujući na sajmovima: kineska umiješnost što se- boje, mirisi perzijski i bizantijsko oružje, mezopotamijske datu- le i hurme, predmeti i ljudske tvorevine ispunjavaše ga radošću iskustva i znanja. Trgovačko iskustvo je Poslaniku možda na metnulo i neka politička promišljanja: ekvivalentnost robe kao metafora društvenog odnosa, psihofizička jednakost ljudi, ali i odnos sluga − gospodar kao ne samo temeljni ekonomski odnos epohe već i nužni socijalni prostor u kojem se ljudi kreću. Kada bi ga amidža pozvao na putovanje − a kasnije, za vrijeme samostalnih karavanskih poduhvata − njegovo srce bi vjerovatno- obuzimala dječija radost koja je iščekivala ponovni susret s novim,- čija je signatura bila opasnost i rast, popunjenje praznine što se ši rila u monotonim mekanskim danima i možda nada da će konač no pronaćiSve je onodgonetku vidio: i starcevasione, pogrbljene tamo u bijelom teretom svijetu. godina, Ali iu bolesivoj- snikeMekki iscrpljeneuvijek ga dočekivaše groznicom, isti, i leševe besmisleni za kojima i vrijeđajući su se kretale fetišizam. po- grebne povorke, i isposnike lutalice. - tajnovitostI bio je vode,mrtav govoriše čovjek. Š mu�ćućuruje o svrhovitosti se, poput svijeta; upitnika, ljudi među i kipovi ka omenjem, haosu. Da,očajan. bio je Zvijezde mrtav. ranoranilice, vjetar u palminom lišću i

„Zar je onaj koji je mrtvac bio, pa ga Mi oživili i dali mu Svjetlo da se njime među svijetom kreće, kao i onaj koji u tminama bludi i 136iz njih ne izlazi?“, upitat će kasnije Kur’an Muhammeda, a.s. Na rubu litice

„Sigurno je da je Muhammedovo, a.s., vjersko iskustvo bilo - man na tragu ovog ajeta. iznenadno, kao da je mrtav čovjek postao živ“, piše Fazlur Rah

Neminovno se nameće stara tema: sudbina. Postoji li, zaista,- kantovski rečeno, kauzalitet sudbine? Sjetimo se Muhammeda- ibn Zekerijja el-Razija, heretičnog filozofa, koji će negirati po slanstvo kao logički neodrživo i kontradiktornozašto s Božijomzahtijeva pra odgovor.vednošću: Sve zaštoreplike bi u Bog islamu odabirao svode određene se na jedan ljude? odgovor: Zašto Bogje Bog je odabrao baš Muhammeda, a.s.? To heretično odgovori, toliko jednostavan: zato što je Muhammed, a.s., to za- tako htio. Ostalo je poetiziranje. (Je li odgovor, kao i svi veliki - služio? Niko više od njega, u besmislu, u očaju, nije želio imati naslućivani smisao, više robovati Bogu, čija riječ nije stizala.) Fa spadazlur Rahman u vjerski će idiom,dilemu dok objasniti je ajet dihotomijom „Bog najbolje vjerski zna kome / prirodni / gdje idiom. Ajet: „Zar da oni raspodjeljuju milost svog Gospodara?,336 „Da Bog - će Poslanstvo Svoje dati!“ – dat u prirodnom idiomu. nije htio,Nakon ja onogvam Kur’an prvotnog ne bihikre učio“, naredit će Bog Muhamme- du, a.s., u suri Yūnus da objasni poslanstvo svojim protivnicima. utučen beznađem što se tajan- bril.stveno biće više nije javljalo, Muhammed, a.s., će pokušati da se baci s litice, ali ga je, prema hadisu, u tome onemogućio sam Dži

Muhammed, a.s., je nastavio redovno odlaziti u samoću gdje ga je ponovo spopadala sumnja i obuzimao razdražujući nemir koji obilježava stanje njegove duše u to doba. Sada još više jer kao Nura;da osjeća guši prisustvo ga nepoznato neke sjenenadvijeno koja tumaranad njegovom oko njega. dušom, On izlazi više iz svog skrovišta. Grozničavo hita užarenim stazama Džebel en-

ne može izdržati. Evo ga, nagetog nad klisurom; on vidi rješenje svoje drame... na dnu tog ponora. On želi da se oslobodi svoje tegobe i iskoračuje naprijed. Ali, brži je od njegovog pokreta337 glas koji ga zaustavlja: “Muhammede, ti si Božiji poslanik.” On podiže glavu; vidi horizont obasjan zasljepljujućom svjetlošću. 137 / Musa i Hidr

Samedin Kadić Evo kako Ibn Kesir opisuje ovu epizodu:

surePrvo Ikre.viđenje Zatim bilo je je prestala na početku objava poslanstva, jedan period, kada teje Džibril,je Vjerovje a.s.,- došao Poslaniku, s.a.v.s., prvi put i prenio mu početak objave

snik, s.a.v.s, neprestano odlazio na vrhove brda razmišljajući338 kako bi se bacio odozgo, ali bi ga Džibril iz zraka dozivao: “O Muhammede, ti si, uistinu, Allahov poslanik, a ja sam Džibril.“ Hamidullah piše: Pozivajući se na „ljetopisce“ Suhejlija i Buharija Muhamed fetra) iza prve ili iza prvih

Ljetopisci bilježe trenutačni prekid ( odobjava. objave, Tokom zatim iduće nastupi dvije razdoblje ili tri godine mira i u zadovoljstva, Muhammedu iza su ko se- smjenjivale sljedeće faze dozrijevanja: najprije, bijaše to strah

nekolikojega uslijedi puta ponovno u dubokoj očekivanje tuzi penjao zanosa na brdo i, konačno, da bi se ubio; očajanje. no, Ljetopisci pričaju da se Muhammed, tokom ove posljednje faze, - svaki put bi mu se ukazao anđeo Džibril (Gabrijel) i uvjeravao ga potpunoda je zaista prekinuo Poslanik, vezu Božiji s obitelji, glasnik; te to je bispavao ga za nekou predvorju vrijeme Kabe; utje šilo pa se ponovno predavao molitvama i pobožnosti. Gotovo je

339 jedino što ga je odsada zanimalo bilo je očišćenje duše i sveopće milosrđe. - - Ovaj fascinantni, granični događaj potvrđuje kontakt Mu hammeda, a.s., s nečim nadnaravnim, strašno tajanstvenim. Ka- kav je to bio očaj što ga je natjerao da se popne na liticu i pokuša- vjekaskončati i velikih u bezdanu tajni onog mraka svijeta i zaborava? postoji Jenkelevitch tek samo providni citira Meter sjaj te linkovu začuđenost 340pred bočicom otrova: „Zar između živog čo staklene pregrade?“ Zar samo jedan hrabri potez stoji između čovjeka i tako moćne tajne? „Samoubojstvo se rijetko vrši na temelju razmišljanja”, kaže Albert Camus. Ono je uvijek rezultat krize i nesreće.

138 Na rubu litice

341 Ubiti se, u stanovitom smislu, znači priznati, kao u melodrami. Priznati da nas je život nadmašio ili da ga ne shvaćamo. - blem jeste validan odgovor u apsurdnom svijetu koji ne poznaje Samoubistvo, taj famozni i temeljni Camusov filozofski pro- ili ne prihvata Objavu. Vjernici će slegnuti ramenima: bez Obja ve, šta drugo nego se ubiti? jedne izvanredne pojave. Na rubu jednog ponora brda Hira on U četrdesetoj godini Muhammed a.s. iznenada dolazi pod uticaj - prvi put čuje glas: “O Muhammede, ti si Božiji poslanik!” on diže naoči praguprema samoubistva horizontu, zaslijepljen postaje sada svjetlošću za njega koja dominantna, kao da okružu bolna preokupacija.je neku nerealnu342 formu. Taj dvostruki osjećaj koji ga zaustavlja

- Koliko su česti slučajevi da se osoba vrati „s ruba ponora“ i počne da širi poruku o smislu i skladu svijeta? To je temelji ta duševna transformacija, nepojmljiv zaokret. Koji čovjek ima snage za takvo nešto? Na koncu, zar bi taj smisao mogao imati besmislasvoje tlo usvijeta laži, zar ili strahabi se mogao od ludila održavati savršeno više je odiskren dvije sa decenije sobom, u nestvarnom? Č�ovjek koji je pokušao izvršiti samoubistvo zbog- on je raščistio s obmanama. Očaj i dolazak na liticu govore o Po- slanikovoj autentičnosti i iskrenosti. Kako je moguće da takav čovjekU romanunastavi živjeti,Putovanje održavajući praznih flašase u eteru himbe i samoob mane? Lice Džibrilovo je spasiloPoslanik Muhammeda,, ostavlja nam a.s., lijepod apsurda. zapis o jednoj toploj, ljudskoj slici Poslanika, a.s.: Kader Abdolah, inače i pisac petparačkog romana

A moj je otac imao svoj bunar. Jedne smo noći bili sami kod kuće, on i ja. Ležao sam na svom ležaju na podu. Odjednom, kao kroz san čujem da neko plače. Otvorim oči i uspravim se na ležaju. Zavjese bijahu skroz navučene a u našem je dvorištu izgleda neko gorko plakao! Pođoh da probudim oca, ali njega nije bilo. Njegovo mjesto je bilo prazno. Silno sam se prepao. Pođem ka pendžeru i oprezno 139 / Musa i Hidr

Samedin Kadić podignem kraj zavjese. Vani je sijao puni mjesec. Avlijom je i dalje

bunara se pomjeri neka sjenka i kleknu pokraj otvora. Nagnu se odjekivao plač, ali još uvijek nisam nikoga vidio. A onda, tamo kod

nad rupu i poče u nju nešto mrmljati. Silueta je govorila i govorila.- djetiPlačući ga istovremeno okupanog suzama! iz sveg glasa.A baš O, mi Bože, je on pa uvijek to je bio govorio otac! kako Moj otac da plače! Bijaše to za mene stvarno strašan prizor, vi

muškarci ne smiju plakati. Teško dišući, vratim se u krevet, ušaoskutrim u sobu. ispod pokrivača pa i ja gorko zaplačem. Odjednom sam začuo poznati zvuk njegovih koraka. Oprezno je otvorio vrata i

“O, zar si budan, sine? Plačeš li to? Š�ta se desilo?” “Ti, ti si plakao, oče. Vidio sam te, tamo, pored bunara.” “IPrvo muškarci ne reče smiju ništa. plakati, A onda sine. je legao I Muhammed, kraj mene, naš stavio prorok, mi lijevu i on ruku pod glavu. Desnicu položio sebi ispod glave.

je plakao. Nekad kraj napuštenog bunara. Č�esto na brdu Hira. Bijaše mu tada ravno četrdeset godina.” “Baš kao tebi sad, oče?” “Da“Pa da,se izjadabaš kao na meni osami.” sad. Noću bi se penjao na brdo Hira.” “A što je išao tamo?” “Zraku. Nebu. Ogrnuo bi svoju abu i mirno se popeo na vrh brda. “Kome da se izjada, oče?”

iMjesečina. Muhammed.” U podnožju brijega, grad bi mirno spavao. Ni ptice u zraku. Ni guštera na stijeni. Svi u carstvu snova. Samo noć, zrak “Popeo bi ti se on, sine, na sam vrh planine. Skoro do zvijezda. A “A šta je Muhammed pričao?”

343 onda bi pružio ruke ka nebu i iz sveg glasa viknuo: ‘Ne mogu više izdržati! Ne mogu više izdržati!’“

3. Pećina i trg - „Učena istraživanja izdvojila su njegov životopis iz nanesene po zlate. Slika dobivena poslije čišćenja još je ljepša, dirljivija“, piše Fernand140 Braudel o Muhammedu, a.s., locirajući početke velike Na rubu litice civilizacije (civilizacije pokreta, civilizacije posredovanja) u jednu pećinu. Odlazak u pećinu Hira, očaj u pećini Hira, dobijanje Objave u pećini Hira − je li riječ o nekoj simbolici? Silazak u pećinu je li silazak u sebe? Istina se uvijek javlja kao strogi zahtjev tragaocu da je prvo potraži u sebi, potom u svijetu?Kartezijanskim Pećina pa meditacijama tek onda trg? citiraKao u Augustina: idealističkoj “In epistemologiji, te redi; in interiore islam homine počinje habitat tek silaskom veritas”. u Alipećinu; i Merleau-Pontija sjetimo se Husserla koji ga kojiu uvodu u Fenomenologije percepcije demantira:

344 Istina ne “prebiva” samo u “unutrašnjem čovjeku”; ili radije, nema unutrašnjeg čovjeka, čovjek je u svijetu, on se spoznaje u svijetu.

Krenuti “iz pećine na trg” upućuje na prirodnu hronologiju:- prvo srediti račune sa sobom, obuzdati svog psa, pronaći sebi Skorostijenu da koja je moranamjerno postojati izostavljana. ili je sve Umjestoužas nad nepravedneužasima. Ipak, selek paradoksalno je koliko je „prava“ pećina malo tretirana u tradiciji. cije u povijesnim udžbenicima, potrebno je izraditi arheologiju „pećine“, jednu speleologiju koja bi definirala pećinski prostor kao fundamentalan. Takva disciplina osvijetlila bi razmišljanje- nuo postojanju uvijek bi iznova (Bogu, artikulirao svijetu i čovjekovom kur’anske zahtjeve položaju da u senjemu) razmišlja kao primordijalni sadržaj vjerovanja. Povratak na Poslanikovu peći o ajetima u svijetu i čovjeku. Islam ne priznaje isposništvo, ali to ne znači da ne poziva na samoću, izolaciju i razmišljanje. Hira je- simbol toga. Povremeno bježanje iz svijeta, umor i potreba za svođenjem računa pripadaju čovjeku kao i povratak u svijet nakon stabilizacije. Č�ovjeku pripada očaj, koliko i milost. - vanjeFazlur njegova Rahman karaktera zapaža otkriva kako prirodnu „Muhammed, sjetu, a.s.,zatvorenu, temperamen stidlji- tom nije bio agresivan ili nametljiv čovjek − zapravo, bliže prouča vu i povučenu ličnost koja je za stupanje na historijsku scenu bila pokrenuta jednim nutarnjim žarom, nastalim iz bolnog viđenja141 / Musa i Hidr

Samedin Kadić egzistencijalnog ljudskog stanja“.345 - 346 On je „poslanik u očajnoj žur bi, jer vidi da je njegovo društvo u očajnom stanju“. - ziva Danas,„Pokriveni“ muslimanska i „Umotani“, su društva umire a u daočajnom mu porodica stanju. dvaPoslanik, dana zaredoma.s., zaštitnik nije jelasiročadi, hljeb; nemoćnih to što je bio i siromašnih, vladar trga kojegnije ništa Kur’an promi na- - jenilo. Već nekoliko decenija poslije, vladari trgova bili su dru muslimanimagačiji; nastupa u hiljadu blistavim i četiri prostranstvima stotine godina dunjaluka borbe za sve moć. dok Oni se uglovi za šćućurivanje, o kojima je pisao Bachelard, izmicali su nisu iznenada, kao u Kafkinoj basni o mišu, preklopili u stupicu.

142 TESBIH

1. Muzika sfera imaNe postoji sposobnost ništa ugovora. toj prirodi što ne slavi Boga, iako samo čovjek (koji, kako kaže Kur’an, ne razumije slavljenje drugih stvorenja) َّ ِ ِ ِ َّ ٍ ِ ﴿أَلَ ْــم تـََــر أََّن اللــهَ يُ َســبّ ُح لَــهُ َم ْــن فــي َّالس َــم َاوات َوْالَْر ِض َوالطيـُْــر َصافَّــات ۖ ُكلٌّ قَ ْــد َعل َــم َصَلتَــهُ ِ ِ ِ 9 َوتَ ْســب َيحهُ ۗ َواللَّــهُ َعل ٌيــم بَمــا يـَْفَعلُ َــون﴾ Navedeni se ajet Denisa de Reugemonta dojmio „kao kakav 347 - glazbeni ključ“. Š�ta je to „slavljenje“, koje je značenje kur’anskog izraza „tesbih“? Je li to onaj zastrašujući sklad što leži u srcu sva ke molekule; je li to zanijemljenost pred „moćnom tajnom“, pred genijem; je li to muzika sfera o kojoj je govorio Pitagora, tvrdeći da je savršenstvo oličeno u broju, a šta je muzika do red brojeva?- - Pitagorejski odgovor na naša pitanja glasio bi sažeto ovako: Po- stoji jedna centralna harmonija – o njoj je pisao i fizičar Hajzen berg − koja prožima sav kosmos i u malom i u velikom, odno sno, po kojoj haos i postaje kosmos, tj. nešto sređeno. Tako se ništaisti brojčani drugo negoodnosi ponavljanje javljaju u upravosvemu onihšto postoji. omjera Po i odnosa istoj mjeri koji i omjeru skrojeni su i sazviježđa i mikroorganizmi. Muzika nije- - su favorizirani u strukturi svijeta: ona je ugrađena u kosmos, bo lje reći kosmos je muzikalno izgrađen.348 Po pitagoreizmu nije sla vujeva pjesma muzika, nego je sam slavuj izgrađen kao muzika, slavujevo biće je inkarnirana muzika. 9 Zar ne znaš da Allaha hvale svi koji su na nebesima i na Zemlji, a i ptice širenjem krila svojih; svi znaju kako će Mu se moliti i kako će ga hvaliti.

(An-Nūr, 41)143 / Musa i Hidr

Samedin Kadić Ili, još ljepše:

tePitagorejska isti princip je i pretpostavkajedan te isti omjer da postoje izgleda skrivene da se hiljadostruko veze između pona- judaljenijih oblasti, srodnosti duboke i stoga teško uočljive. Jedan- - kanavlja podudaraju u raznim s oblicimamelodijom bića, jedne stvari švajcarske i pojava. pastirske Fantastično pjesme. je sko349 rašnje otkriće da se šumovi koje na dnu mora ispušta jedna školj

Je li radikalno uporediti 350kur’anski Bethoveen termin se divio „tesbih“ muzici sa „svetim šume; ritmom svemira“, s „tajnovitim glasom prirode“, koji je moguće- dokučiti čak i svijetu tišine? Massimo Dona zapaža351 kako je ovaj „najveći genije XIX vijeka“ za hvaljivao Bogu na tišini, na toj ‘nečujnoj partituri prirode’352 koja ga je činila sretnim“. „Dva glasa, dva saglasna svedočanstva,- dakle, upućuju nas na to da razmislimo o postanku...“ Ovim nedoumicama pojam „tesbih“ je pomjeren s etič kog na estetsko područje, od praktičnog uma ka moći suđenja.353 „Svrhovitost prirode jeste pojam refleksivne moći suđenja, a ne uma“, pisao je Kant praveći most od prirode do slobode. - knaditiUočavanje nikakva svrhovitosti, škola.354 ljepote ili uzvišenosti pripada našoj moći suđenja i gubitak tog „talenta“ ne može, kaže Kant, nado Da li ćemo zastati pred trakom dana i noći, pred lobanjama oblaka, ptičijim355 kliktajem ili kapima rose na jutarnjoj livadi i jauknuti, poput Kiša: „O, Bože, kako sam nemoćan pred ovim cvijećem“ − stvar je zdrave pameti, a ne (kojediplome. u aktivnosti Nesmotrenost naše uobrazilje je, kaže Simborska, predstavlja proživjeti igru) i uzvišenog dan i noć (kojene pitajući predstavlja se za bilo ozbiljnost) šta, ne čudeći tu su seradi ničemu. nas, da Kolopleti razmislimo, lijepog da se divimo.

...prava uzvišenost mora356 se tražiti samo u duševnosti onoga ko sudi a ne u objektu prirode, čije prosuđivanje daje povod za to Anjegovo Rumi raspoloženje.to ovako postavlja:

144 Tesbih

Ono što slavopojac zaista slavi jeste on sam, time što prećutno izjavljuje: Moj pogled je bistar“357

Zato Kur’an vezuje tesbih „onih koji razmišljaju“ za svrhovitost prirode:

ِ ِ ِ ِ ِ ِ ِ ٍ ِ ِ ِ َِّ ﴿إ َّن فــي َخْلــق َّالس َــم َاوات َوْالَْر ِض َو ْاختــَاف اللَّْي ِــل َوالنـََّهــار َليَــات لُولــي ْالَلْبَــاب ۞ الذ َيــن َّ ِ ِِ َّ ِ ِ ِ يَْذُك ُــر َون اللــهَ قيَ ًامــا َوقـُعُ ًــودا َوَعلَ ٰــى ُجنُوبه ْــم َويـَتـََفك ُــر َون فــي َخْلــق َّالس َــم َاوات َوْالَْر ِض َربـَّنَــا َمــا ِ ِ 10 َخلَْق َــت َٰه َــذا بَاطــًا ُسْــب َحانَ َك فَقنَــا َع َــذ َاب النَّ ِــار﴾ Kur’an nas neprestano poziva da razgledamo svijet, ne bismo li preko čuđenja i divljenja postavili neka temeljna pitanja. Kada čovjek, zagledan u sabahske izmaglice, ornamentiku leda ili Svrhovitost.radost svoje Idjevojčice dive joj se, (tog srca sunca im pucaju na tepihu), od straha kaže pred „Ah!“ ljepotom − to je tesbih. Meleki, koji su inače dosta umniji od ljudi, oštro uočavaju - i uzvišenošću. To je tesbih. Da nije bio jedan od onih koji se dive, Junus bi ostao u kitovoj utrobi do Sudnjeg dana! Ili, recimo to ovako: čak je i u utrobi ulješare bio zadivljen; uplašen, ali zadivljen. Obratimo pažnju i na stilsku figuru paradoksa iz sure Yūnus ko ِ ِ َِِّ ِ ِ 11 َ﴿وآخُر َد ْعَو ُاهْم :Džennetuأَ ن u الْ َح ْم ُد لله َرvjerniciّب الَْعالَم َين﴾jom se opisuje šok s kojim će se suočiti -

Kao Dovau Sokratovom će im biti: paradoksu: divljenje, uzdah,„znam šok;da ništa hodat ne ćeznam“, po Dženne i ovdje tu, očarani, zabezeknuti, i ništa im neće pasti na pamet da traže. se kaže: dova će im biti da neće imati dova. šume.Š�ejh Probudio Sadi Š�irazi ih je u krik Đulistanu njihovog se prisjećasaputnika, kako jednog je putovao derviša jedne koji noći s nekom karavanom, te su se u zoru ulogorili na ivici jedne

10 U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razu- mom obdarene, za one koji i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. “Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri! 11 Molitva njihova (u džennetima zadovoljstva) biće: Slavljen neka si, Allahu!“ (Ā� li ‘Imrān, 190-191)

(Yūnus, 10) 145 / Musa i Hidr

Samedin Kadić - rao buku, a ovaj mu odgovori: „Primijetio sam kako slavuji pjevaju je otrčao u pustinju. Kad je svanulo, Sadi ga je upitao zašto je stva 358 na drveću, jarebice u planini, žabe u vodi, divljač u šumi. Pomislih: nije u redu da sve slavi Stvoritelja, a ja da bezbrižno spavam.“ - A mi ćemo pomisliti: je li mogao uraditi nešto plemenitije od „urlikanja“? Je li na kakofoniju prirode mogao odgovoriti su vislije, kultivisanije? Težište je upravo na kriku. Jer se krik, kaže359 Zbignew Herbert, „tiče tišine“, „siromašniji je od glasa“ i „izmiče formi“. Krik „izražava istinu osjećanja iz rezervata prirode“. Jer, sve može biti instrument za tesbih. Postoji hiljadu načina da se poljubi zemlja, šapuće Rumi.

2.Don Dažd Kihota pravedni 12 - jima nije pala nijedna kiša. Niz stranice Kur’ana, te neuporedive Ima knjiga − poput , kako primjećuje Borges − u ko knjige, kotrljaju se svjetlucave životonosne kapljice cijedeći se s- smatrajuoštrih stabljika i osluškuju harfova. kišu. Nebo, vjetrovi, oblaci, voda, razno- Kur’an svoje pedantne čitače, iz sure u suru, poziva da po se opisuje ambijent kiše. Kur’anska deskripcija je elementarna: bojno voće, mrtva zemlja, samo su popratni predikati kojima zemlji, a ova banalna meteorološka pojava svakodnevni je dokaz kiša („puna ptica i budućeg bilja“ Miljković) daruje život mrtvoj 12 Na ovaj podatak naišao sam u Borgesovoj Osobnoj biblioteci. Kasnije sam ponovo uzeo Don Kihota Povijesti uspona i pada Rimskog carstva i odmahtvrdi da me u Kur’anu kraj jedne nema krčme deva; zapljusnula Borges dalje snažna na ovom kiša. neIsti- je slučaj s kur’anskim devama. Borges citira Gibbona koji u

datačnom bi ta podatkuodsutnost gradi deva tezu bila kako dovoljna “istinski da tipičnepotvrdi crte njegovo mogu arapsko biti lišene podrijetlo. lokalne Kur’anboje”. Evo je napisaocitata: “… Muhamed, da je postojala a Muhamed, kakva sumnja kao Arapin, u izvornost nije imao Kur’ana, nikakva mislim razloga da zna da su deve arapska osobitost; za njega su one bile sastavni dio stvarnosti; nasuprot njemu neki bi se krivotvoritelj, kakav turist, neki arap-

ski nacionalist, počeo odmah razmetati devama i karavanama deva na svakoj 146 stranici; ali Muhamed je bio miran: znao je da može biti Arapin i bez deva...“ Tesbih

- Božije moći da oživljuje ono što je mrtvo. Terminom kiše Bog referira na čovjekov goli život: težaci, beduini, seljaci, putnici Sa kojeharom, Kur’an zarobljenici aludira, suše, zvone znaju enormni za svetost razmjeri kiše: ljudske suočeni ranjivosti. sa žegom i gladnimIako Kur’anustima konstatiraoko sebe, dižu kako ruke je svakomk nebu... narodu U kapima dodijeljen kiše, na poslanik, sam ne spominje poslanike iz kišnih predjela. A po- -

Dizdar)slaničke ilikiše, kiše kada kamenja. budu spomenute, nisu blagoslovljene plodo nosneGastson kiše, nego Bachelard bujice iu poplave svojoj studiji(„daždevi o imaginaciji pravedni“, irekao poetici bi - - vode jedva da spominje kišu.360 Ali Bachelard je rođen u kraju po toka i rijeka, u valovitim dolinama Š�ampanje („U vodama ne na lazim beskraj, već dubinu“ ), i za njega sanjarenje o vodi sadrži bezbroj poetskih mogućnosti: bistre vode (ogledalo kao prvotna funkcija vode), usnule, teške, mrtve vode (bistra voda mora da potamni, da upije mračnu patnju i guta sjenke kao crni sirup), materinske vode (mliječna ljepota jezera), čiste vode (čistoća sažimaPotrebno sve vrijednosti), je u potpunosti silovite ogoliti vode kontrast (tečni koeficijent suša – kiša udesa)... da bi se Ali žeđ sanja vodu kroz samo jedan san. adekvatno pojmili ajeti o kiši. (Centralna drama biblijske priče o- Iliji – Ilijasu, a.s. – odvija se u vremenu suše i čekanja kiše: kada je već paganski Izrael pogodila suša, na scenu stupa poslanik Ili- ja, koji grmi protiv lažnog božanstva Baala i nelojalnosti Jahveu. Kralj Ahab organizira takmičenje između 459 Baalovih sveće nika i Ilije. Na žrtvenike stavljaju dva juneta, za Baala i Jahvea, a potom čekaju nebeski odgovor. Pobjeđuje Ilija, koji naređuje- smrt za Baalove svećenike. „Poslije masakra Ilija se popeo na vrh brda Karmel i sjedio tamo u molitvi, sakrivši glavu među koljeni- ma, šaljući s vremena na vrijeme svog momka da izvidi horizont.- Konačno je dobio vijest o malom oblaku, veličine čovječijeg dla361) na, koji se diže od mora, a Ilija mu je tada rekao neka ide i upo zori kralja Ahaba da požuri kući prije nego što ga uhvati kiša.“ Nije teško pretpostaviti kakav su konačni dojam kišni ajeti ostavljali u dušama vjernika: suočenih sa žegom, željnih svježine.147 / Musa i Hidr

Samedin Kadić

Ž�ivot daje Bog, a ne ljudi, kao što kišu spušta On, a ljudi je mogu pozivasamo priželjkivati. da se razmisli Pustinja o vodi kojaje najautentičniji se spušta iz oblaka. ambijent Nije za stoga čitanje ni i razumijevanje ajeta o kiši: tu je moguće spoznati svu ozbiljnost - čudo što se skoro svi poslanici, kratkotrajno ili konačno, vezuju za pustinju. Većina Poslanikovih biografa ističu kako je odrasta snje prirodom; u pustinji tu bilo je spoznaoključno za kolika njegov se odgojljepota i razumijevanjeprolije svijetom svijeta. kada Gledajući ispucale i ranjave horizonte tu je razvio poseban odnos kiša natopi sprženu zemlju. Dok je kao dječak posmatrao kišnu misteriju,Iako Kur’an nije mogao upozorava slutiti na kako smrt će i varljivost sam postati dunjaluka, – kako u ističe nje- Annemarie Schimmel − simbolom kiše. - pi tlo pa bilje uzbuja, ali poslije ipak postane suho, i vjetrovi ga mu se ipak život upoređuje s kišom, a ne pustinjom: kiša nato- raznesu. Simbolički bi bilo nedjelotvorno život porediti s pusti njom ljudima koji žive u oskudici. Za njih, život je čekanje kiše. S druge strane, ljudi koji žive u kišnim i inim izobiljima, življenje goreupoređuju od tih s kišnih pustinjom. pustinja. Ž�iveći U romanuu komforu, Južno usljed od granice, odsustva zapad neke- noegzistencijalne od sunca punoće, postojanje im je pustinja. Nema ništa

Haruki Murakami pripovijeda o Hađimeu, čovjeku koji ima takoreći sve u životu: lijepu ženu koju voli Jukiko, dvije- predivne kćerke, stan od 400 kvadrata, jedan od najposjećenijih džez barova u Tokiju, osam miliona jena na računu, pa čak i lju- bavnice, ali njegov život nema punoću, nema smisla ili, u duhu- eseja, u njegovom životu ne prokapava kiša. Njegov život je pu stinja, „obična pustinja s dinama i kaktusima. U njoj imaPustinja razli kojačitih živistvari, u njoj žive razne stvari... Svi tu žive. Ali jedino što izzaista jedne tu odživi najbogatijih je sama pustinja. zemalja Kao u kojoju Diznijevom ni kiše, nifilmu bilo kakvog . To je dokumentarni film o pustinji.“ Eto, tako pišepustinja pisac. - drugog obilja ne manjka. Ali njegova riječ za život je Roman završava tako što junak romana Hađime sjedi za kuhinj skim stolom, i ujutro nakon neprespavane noći misli o kiši. 148 Tesbih

tiho pada na široko more, a da za to niko ne zna. Kiša bešumno U tihoj tami, mislio sam na kišu koja pada na pučinu. Na kišu362 koja

udara u morsku površinu, a da za to ne znaju čak ni ribe. - govoriKada da pogledamooblaci istresu svijet mračno nakon breme kiše, jer na je suhu tada zemlju, on mnogo ona lijep uz buja i oživi, sveTübingenskom plane u bojama uvodu raznim, u filozofiju pa nam Ernst Bog Blochu Kur’anu evo- iPana čudnovat. (U - cira čuđenje pred kapima kiše jedne djevojčice iz Hamsunovog- kao paradigmu neotklonjivog udivljenja, čuđenja pred 363taj) nom svijeta, kao početak šoka mišljenja: ovo nježno titranje pro zemlježima sve se i pomolevelike riječi razne su vrste beznačajne bilja i predjeli pred njegovim zazelene, dahom. i onda tu izrastaKiša klasje čini svakigusto, molekul i palme, bremeniti grozdovi misterijom, koje je lahko kaže ubrati, Rumi. i vr Iz- tovi lozom zasađeni, naročito masline i šipci, slični i različiti. Sve su to dokazi za ljude koji vjeruju. Možemo zamisliti s kakvom- strašću kišu posmatra beduin nakon što je ispaša danima bila transformirana u pustopoljinu ili kako tmurno nebo gleda se ljak nakon duge suše. Malo je pisaca koji su napetostBihorcima iščekivanja: na- kiše, žeđ i ustreptalost zemlje, stoke i ljudi opisali tako snažno, elementarno i poetično poput Ć�amila Sijarića u pet, skoro erotski opis kiše (iza čega slijedi ništa manje poetičan, ništa više erotski, prizor Halimačine obljube Hatke). Gradska kiša je nešto posve drugo. Vazduh se tek pročisti od smoga, čađi- nii prljavštine, su lišeni percepcije prašina dignekiše kao i uzmiriše opstanka, sokacima kao što sui džadama, lišeni svake ali niko ne pleše dok voda kulja, slaveći manifestaciju obilja. Građa dubine. Zarobljeni u olucima sistemā, građani našeg vremena sebe više ne doživljavaju kao dio jedne veće, kosmičke cjeline,- kao kariku u „velikom lancu bića“. Tako i kiša funkcionira kao dio duhposebne, je manji“. gradske U poeziji poetike. je Jerkiša u gradovima,instrument kakokojim kaže se intenzivira Henry Mi ller, vlada anatomska bjesomučnost, a „što je ritam bjesomučniji, imati svakakve razloge i razne kontekste. Lijepo je za gradsku samoća gradskih individua ili pojedinačna nesreća koja može 149 / Musa i Hidr

Samedin Kadić - kišu Kur’annapisao nas Husein poziva Hasković: da slušamo Kiša kako je samo kiša lošepada, vrijeme, pošto je nika ona kav Božiji blagoslov, dobra tek ulice da spere. mrkom kapom nebeskom: kiša u gradu duhova u slavnom Pe- druznak, Paramu bez obzira da li je milost ili kazna. Proza sporo teče pod

Pan dok glavni čijem junak, su selovac, autoru, sjedi Huanu ispod stijene Rulfu, divilivisoko i Borgesu plani - i namaMarquez i posmatra i Fuentes; u daljini kiša u uzburkano spomenutom more; Hamsunovom Capoteovi njujorški romanu potopi („Morski su psi mogli da plivaju kroz vazduh...“364); apo-

- kaliptične kiše u romanima Pola Austera. tradicijeKaža bez o ubilačkoj predanja kiši o potopu što je uzrokovala koji je zadesio Potop zemlju. nije ekskluziv Indijske no vlasništvo semitskih monoteističkih tradicija; skoro da nema-

Vede i perzijska Avesta kazuju o toj katastrofi, ali i drevne tradi- dom.cije u južnoj i sjevernoj Americi. A optimistični Rumi „izlječenje“ upoređuje s kišom: izliječi me − učini mi ono što kiša radi s liva َّ ِ ِ ِِ ِ ِ ِ ِٰ ِ ٍ 13 َ﴿واللهُ أَنـَْزَل م َن َّالسَماء َماءً فَأَ ْحيَا به ْالَْر َض بـَْعَد َمْوتَها ۚ إ َّن في َذل َك َليَةً لَقْوم يَ ْسَمعُ َون﴾ - slušnosti“ i razmislimo o kiši kao znamenju za one koji slušaju Ostavimo jednom po strani značenje „slušanja“ kao „po - ne želeći značenje. Može li u gnoseološkom smislu slušanje biti- primarno kada je riječ o kiši? Zašto treba kišu slušati? I kada slu šamo, šta treba čuti? Š�ta, kad je došlo do posvemašnjeIstorija transfor tišine, macijedominirali zvučnog su iskonski pejzaža, zvuci do svepotirućegprirode, prije zagađenja svega kiša akustičnog i vjetar, ta fonda; zvukom sela, piše Peter Englund u eseju - - „Božija metla“. Ali kada kultura prestane biti izuzetak a priro da pravilo, doći će do spomenutog onečišćenja. Teoretičari kul ture otkrivaju buku kao problem čime je, očekivano, došlo do „prevrednovanja tišine“. Naš svijet zvuka potpuno je drugačiji od akustičnog horizonta prošlih stoljeća. 13 Allah vodu s neba spušta i njome život zemlji vraća! To je, zaista, dokaz za ljude koji hoće da čuju. (An-Naḥl, 65)

150 Tesbih

- mo svet zvuka stare Evrope jeste da se sama priroda slušanja Jedna od stvari koje čine da nam je skoro nemoguće da zamisli što je pomenuto, i seljak i lovac su morali da dekodiraju zvuke da promenila. Nekada se slušalo na mnogo intenzivniji način – kao - dini...bi mogli365 da prežive. Zvukovi su imali opipljivo značenje u mnogo većeoj meri nego danas, kada su se prometnuli u nešto u poza - - Ali ponekad slušamo kišu i čini nam se samo što nije pro poputgovorila. muzike. Možda Ali ne misterije razumijemo ne postoješta kaže, da a ponekadbi bile odgonetnute. možda i ra zumijemo, ali ne znamo saopćiti, pošto je govor kiše neprevodiv-

Svako odgonetanje događa se u jeziku, a jezik je sekundarni medij. Č�ovjeku bi trebala, kaže Rumi, usta široka kao nebo i jezik ogroman kao čežnja da iskaže sve to. A kada bi progovorili jezi kom kiše – bilo bi to čisto bulažnjenje.

„Sjaj sunca koje3. izlazi, Krv blještavilo ranjenih sunca stvari u podne, krasota sunca na zalasku – sve to nije nikad moglo u takvoj mjeri nadahnuti - ljudskei raspaliti gluposti. ljudsku366 maštu kao hladni žućkasti sjaj zlata“, odma hivao je glavom Paul Tabori pokušavajući da napiše historiju Ipak, rijetki će gledajući zalazak sunca vidjeti žuto blago. „Ja sam tužan poput zalaska sunca“, uzdiše Pessoa. neboAkšami i zemljina se tiču našetama sjete,stupaju a ne u geometrijskipohlepe. odnos koji rezultira Za naučnika, akšam je optička pojava, trenutak kad Sunce,- - igrom elementarnih svjetlosnih čestica u horizontu vidnog pre sjeka. Akšam je lijep, ali ne i mističan, zanimljiv, ali ne i neodgo- netljiv i intrigantan kao za slikara koji će čitav život slikati sutone meteorologija.– bez snage da Uih Tužnimodgonetne. tropima Naučnik, Claude u sutonu Levi-Strauss ne vidi piše:ništa mi stično, ništa osim još jedan atmosferski događaj koji će obraditi

151 / Musa i Hidr

Samedin Kadić

izgovora.Za naučnike To ukazujesu svitanje na davanje i sumrak prvenstva jedna te teorijskim ista pojava, spekulaci kao i za- Grke, koji su jutro i večer označavali istom riječi sa dva različita - jama i na neobično zanemarivanje konkretnog vida stvari. Takvo gledanje bilo bi prihvatljivo kad bi se jedna tačka na zemlji ne prestano kretala između upadne i izlazne zone sunčevih zraka. Ali, u stvarnosti, ništa se toliko ne razlikuje kao jutro od večeri. Rađanje dana je preludij, a njegov smiraj uvertira, koja se, kao- u starim operama, izvodi na kraju umjesto na početku. Sunčevo- lice najavljuje trenutke koji će uslijediti: kad je tmurno i sivka sto, prvi jutarnji sati sigurno će biti kišoviti; kad je rumeno, svi jetlo, pjenasto, uskoro će zablistati jasna svjetlost. Ali, zora ne sudi ostatku dana. Ona samo započinje meteorološku aktivnost prikazi kaže: bitaka,padat će pobjeda kiša, biće i poraza vedro. koji Zalazak su se suncatokom je prethodnih druga stvar; dva tu- imamo čitavu predstavu sa početkom, sredinom i krajem; sažet

naest sati smjenjivali na opipljivi, ali usporeniji način. Osvit je svitanjesamo početak samo dana,upotpunjuje suton je podatke njegovo kojesažeto im ponavljanje. daju termometar, Zbog toga ljudi pridaju veću pažnju zalasku nego izlasku sunca;-

barometar i – kod manje civiliziranih – mjesečeve mijene, pti čiji let i smjenjivanje plime i oseke. A zalazak sunca ih uzdiže, objedinjujući u tajanstvene sklopove one vijugave putove kojima- statisu tumarali od svjetlosti vjetar, sunca hladnoća, na zalasku toplota (kao ili štokiša. u nekimIz tih pramenastih pozorištima konstelacija mogu se iščitavati i igre svijesti. Kad nebo počne bli tradicionalna udarca o gong), seljak zastane na stazi, ribar zau- početak predstave najavljuje blago osvjetljavanje rampe, a ne tri gasi. stavi svoju barku, a divljak zatrepće kraj vatre što se već lagano-

Sjećanje je čovjeku veliko uživanje, ali ne kad doslovno reprodu- cira događaje, jer bi malo ko pristao ponovo proživjeti napore -i nepatnje vode, kojih kao se kakav tako radoobol sjeća.škrtog Sjećanje neba ili je kad sam njegov život, alidisk drukči ocrta jeg kvaliteta. A kad se sunce spusti na uglačanu površinu mir

vrh neke planine kao krut izreckan list, čovjek doživi, u kratkoj

fantazmagoriji, otkrovenje u pravom367 smislu riječi: ukažu mu se tajanstvene sile, magle i munje čije je mračne sudare naslućivao čitavog dana u dubini svoje duše. 152 Tesbih

- gima koje grade svijet. Ludwig Wittgeinstein je u Logičko-filo- zofskomZa naučnika, traktatusu akšam je naprosto činjenica, jedna među mno 368 dao univerzalnu naučnu definiciju svijeta:- ”Svijet je određen činjenicama i time što su to sve činjenice.” - Ali, u naučnom smislu akšam i nije pretjerano obećavajuća činje nica; budući da nije pogodan za eksploataciju, naučnici se okre- stmodernojću opipljivim govoriti stvarima, o istini tvrdoj i smislu...dubini materije. Zbunjen Većpred je iskonskim moderno doba nagovijestilo krah korespodencije duše i pejzaža, a u po- riti. Naše doba je platilo cijenu pozitivizma: zbog ravnodušnosti premafenomenima, prirodi, naučnik došlo je šuti do i pobuneokreće se unutrašnje onome o čemuprirode. može govo

obdaritiNekad je prirodu težnja umjetnosti, organom za književnosti doznavanje i njenihfilozofije patnji... bila izraziti Danas značenje stvari i života, biti glasom svega onoga što je nijemo,

Istinase oduzima da je u prirodi tome procesu govor. Nekad priroda se izgubila mislilo svojuda svaki sposobnost izraz, riječ, da ulijekrik ilistrahopoštovanje, pokret ima bitno svojeznačenje; qualitates danas occultaeje on tek, jedanali posve događaj. liše- na prilike da govori kroz duše ljudi... priroda izgleda da se sveti. Moderna neosjetljivost prema prirodi zaista je samo varijacija

cjelini.369 pragmatičnog držanja koje je tipično za zapadnu civilizaciju u Slikaru je akšam paradigma izazova, otvorena pozornica - tonjoj igri, od suhoparne repeticije do urnebesnih kontrasta, od iskona boja. Svi mogući odnosi boja pokazuju se u nježnoj su moru,alternacije planini, čudnih u pustinji tonova i proplanku,do veličanstvenih škrte zimske gradacija zalaske koje suncamože izapaziti blještave samo ljetne uvježbano zalaske, oko.jesenje Slikar rumenilo lokalizira i proljetna akšam: akšamtama, bina- - stri akšam sela i zamućeni akšam metropola. Č�ujmo slatkorječi vog ZulfikaraGodinama neDžumhura: mogu da zaboravim neke zalaske sunca u Kastilji. Nekoliko dana posmatrao sam smiraj dana u Toledu. Tek tada

153 / Musa i Hidr

Samedin Kadić shvatio sam i razumeo jednu polovinu El Grekovog slikarstva.

zbivaloVeliki čarobnjak danima, nedeljama iz Toleda i čitavoggodinama. života To su se ta u El stvari Grekova trudio nebe da- verno i istinito prenese i naslika ono što se pred njegovim očima nije ništa izmišljao ni dodavao svojim podnebljima. Sve je bilo sa za koja mnogi neupućeni misle da su izmišljena. Veliki slikar

kao pred njegovim očima. U Kastilji se u smiraj dana događaju takvi prizori i predstave na- svodu nebeskom da je pravo čudo kako te mirakule i na zemlji nane nebuostave prati trag savršen i ne bivaju i spokojan praćene mir silnim na zemlji. grmljavinama Po mojoj izamisli straho i vitim zemljotresima. Pravo je čudo kako te orgije boja i svetlosti krikova i zapomaganja. Trebale bi se tada pod kapom nebeskom izlitičuvstvu reke tada i jezera bi na i zemljiusahnuti moralo izvori. sve Morale da zvuči bi popucatii da se ori stene, od silnih po- padati kule i tornjevi i poskapati blago po stajama.370

Šta dira tebe tol›ko u tom sutonu Faust Ali, pjesnik se najviše muči s akšamom. (” velikog pjesnika?” Goethe,koji nije pjevao) On o akšamu. je tu potpuno Baudelaire bespomoćan. u sutonu Njegov uvid u krnjavost riječi je potpun. Pa, ipak, gotovo da nema budi”, kad spleen Pariza jenjava jer ”u vjetru što svjetlo odbljes- cimavidi druga vije / plijenaprostitucija i pljačke, se na trenutakulici pali kad/ kao se mravinjak...” ”jato zlih demona371 Kod

Tagorea je ljubav uljepšana plićakom sutona, u suton započeta -i u neki nesretni suton okončana. ogledala)Borges prekidaju i akšam? predakšamski Tišinu, satkanu otkucaji od nadmudrujuće satnih kazaljki. igre Pred na pregnutih beonjača i oštrih slova (prosutih djelića svemirskog- - akšam prašina eflorira po biblioteci, iznenada oživljuje nahra njena kosim, rebrastim sunčevim trakama. Akšamsko zatišje ti akšamskušine, kakofonija molitvu i užurbani udivljenja. koraci na ulici jasan su mu znak kad treba prekinuti s čitanjem, obredno odložiti štivo i spremiti se za

On, Jorge Luis Borges, poluslijepi starac koga u povijesnim gibanjima začeše Arapi, Goti i Saksonci, svakog akšama zaziva 154Boga na dva jezika što su mi prisni, pokušavajući Ga razumjeti. Tesbih

Zahvaljuje mu se na Vergilijevom stihu i engleskom prijevodu

Homera, na aporiji apokatastasisa i aporiji Ahila i kornjače, na srcu,povijesnoj na Leibnizovom snazi bodeža optimizmu i mom gradu i Voltairovom Buenos Airesu, naivnom, njegovim glupa- predgrađimavom prkosu, na što sjeni se u javora ravnicu i pjesmi šire i vrbika,pampi našto vlastitom se širi po Mjese mom-

Zna da je akšamska kvintesencija nepojmljiva u knjigama. Kapicu samoće smo Heraklitove što me opravdava rijeke, ali i daje u našem mi utjehu. talasanju ostaje stalan,

čvrst i postojan akšamski odsjaj. To je ono trajno: naše divljenje, naša molitva, naše ah! Traje kao stabilna nit što povezuje stoljeća.- Je li iko, Bože, više od njega uživao u akšamu i strastvenije jemu svoj želio glas sročiti na akšamima, metaforu, nazvavši strofu i himnu? ga mračnim Ko je draguljem više od njega okova že- nimlio riješiti u vremenu jednačinu i Sudnjim sumraka danom sklupčanog, jer je svaki u rasutoj akšam dugi?– Sudnji Zapalio dan. -

Stoji na balkonu iznad cvrčave ulice i gleda danima kako ak- šam blagosilja periferiju svojim tajnama. Ova slika je vječna i za srce srasla, prizor sutona u predgrađu: tama se širi kao krv ranje nih stvari, u daljini se čuje gitara, večeras ulice pamte da su nekoć- bile polja, pucketaju rujni vrtlozi žestokih lomača; evo, sad prođe neki dronjavi prosjak i umnoži tugu večeri. Uvijek je ganutljiv ak šam Morakad daje se predgrađupripremiti bojuza sudbinu hrđe. Ponekad svoju – mu sudbinu se čini Homerovu, da je jedini Demokritovu,posmatrač ove El-Mearrijevu, ulice; da umre, Huxleyovu niko je više i Tahane bi Huseinovu.gledao. Mora natočiti u svoje srce ovaj jecavi krik sa zapada što para dušu, ovu drečavu zastavu sačinjenu od krila melekovih, ovu svrnutu- somljubav akšamskih Nužnog Uma; svjetala ne smijemi sjenki, propustiti bistrom igrom nijedan boja, akšam besmrtnom – tama će biti preduga, slična vječnosti. Pamćenje mora opskrbiti ple Od naših pjesnika odabiremo suton Hamze Hume – suton igrom fotona – igrom ovjenčanom ehom vječnosti. - - razdvojenih ljubavnika, ispunjen čežnjom srca i pejzaža, arha ičnim erotskim uzdasima. Pa, ipak, među umjetnostima, knji ževnost ima najkrhkija sredstva za izražavanje iskustva akšama.155 / Musa i Hidr

Samedin Kadić - no.” L. Wittgeinstein) (”Svakako ima nešto neizrecivo. Ono se pokazuje, ono je mistič-

Nema čovjeka koji nije bio religiozan u vrijeme nekog ak šama. Naučnik, slikar i pjesnik, muzičar i mornar, vjernik i grješnik, svaki na svoj način, sluti ljepotu Stvoritelja. (Otto piše nao polumraku numinozno: uzvišenih tmina je šutnja, trijemova a tajnovita što nadsvođuju polutama hramove, bi ipak da o vječnom unutarnjem akšamu bogomolja koji održava sjećanje kad se brišu okovi nomenklatura i molitva se izgovara srcem, nešto kaže.) To je trenutak – akšamsko treptanje elemenata – parcijalnog jezika. Na Margaretino pitanje vjeruje li u Boga, Faustnemušto odgovara: ali ne bez značenja, odjekujući iznad svakog imena i

Sve je osjećaj; ime je odjek i dim, zamagljujuć nebesni žar.

Nedovoljno naspavani Emil Cioran posmatra sunčeve zalaske sa mnogo nestrpljenja čekajući da mu se ”ostvari najveći užitak”: rasprskavanje sunca, gašenje zvijezda, mrvljenje svemi planinera. Prema pokrenuti, islamskoj mora tradiciji, vatrom jednog napuniti. akšama Trka, Israfil grubi će startoviodsvirati i posljednji zvižduk u dunjalučkoj utakmici. Nebo će se rascijepiti,- ridijanu vremena postoji pravda, iako nas poezija kretanja po- podvale, simuliranja i iluzorne pobjede, bit će okončani. Na me dučava samo trošnosti, haosu i nepravdi.

156 U ime identitetaBILJE, Prometej,Š�KE Zagreb, 2002, str. 29.

12 AminElias Kaneti, Maalouf, Glasovi iz Marakeša, Svjetlost, Sarajevo, 1982.

3 Annemarie Schimmel, Odgonetanje Božijih znakova, El-Kalem, Sarajevo, 2001, str. 207.

Star Science Fiction Stories, No.1 4 Artur C. Klark, “Devet milijardi Božijih imena”, kratka SF priča objavljena 1953. 5 godine u časopisuSačekaj proljeće Bandini, Buybook, Sarajevo, 2004.

John Fante, Stil kao argument: nad tekstom Kur’ana, Tugra, Sarajevo, 2009, str. 15-19. 6 Esad Duraković, 7 Karen Armstrong, Povijest Boga, Prosvjeta, Za”greb, 1998, str. 26.

8 Armstrong, Povijest Boga, str. 12.

9 Poruka Kur’ana, prijevod i komentar Muhammed Asad, El-Kalem, Sarajevo, 2004.

10 Fazlur Rahman, Glavne teme Kur’ana, CNS / El-Kelem, Sarajevo, 2011, str. 188.

11 Armstrong, Povijest Boga, str. 276.

Tewhid, El Kalem / CNS, Sarajevo, 2008, str. 48-72.

12 Ismail R. alTewhid Faruqi,, str. 73-78.

13 Al Faruqi, Matična knjiga mrtvih, Bosnia Ars, Tuzla, 2004.

14 Husein Hasković, Allah, islamsko poimanje i vjerovanje, El-Kalem, Sarajevo, 1990, str. 10. 15 Ahmed Behdžet, Baldassarovo putovanje, Tugra, Sarajevo, 2005, str. 16.

16 Amin Malouf,Baldassarovo putovanje, str. 28.

17 Malouf, 157 Bilješke

18 Annemarie Schimmel, Isus i Marija u islamskoj mistici Zagreb, 2009, str. 61. , Naklada Jesenski i Turk, 19 Schimmel, Isus i Marija u islamskoj mistici, str. 69.

20 Schimmel, Isus i Marija u islamskoj mistici, str. 83.

21 Tomas Mann, Josif i njegova braća, Bigz, Beograd, 1990, str. 94.

22 Armstrong, Povijest Boga, 276.

23 Sejjid Husein Nasr, Vodič mladom muslimanu, Ljiljan, Sarajevo, 1998.

24 Abdulhamid Ahmed Ebu Sulejman, Univerzalna civilizacijska kur’anska misao, CNS / El-Kalem, Sarajevo, 2011.

25 „Knjiga izlaska“, Biblija, Dobra vest, Novi Sad, 1988, str. 37.

Izmišljaji / Umotvori Zagreb, 1985, str. 202 26 Jorge Luis Borges, Sabrana djela, , Grafički zavod hrvatske, 27 Borges, Izmišljaji / Umotvori, str. 205.

28 Armstrong, Povijest Boga, str. 34.

29 Poruka Kur’ana, str. 822.

Druga istraživanja 152–155. 30 Jorge Luis Borges, , Zagrebačka naklada, Zagreb, 2000, str 31 Borges, Druga istraživanja, 154.

32 Armstrong, Povijest Boga, str. 233.

33 Armstrong, Povijest Boga, 234.

34 Armstrong, Povijest Boga, 293.

35 Armstrong, Povijest Boga, 246.

36 Geršom Šolem, Kabala i njena simbolika, IP Plavi krug, Beograd, 2001, str. 127.

37 Šolem, Kabala i njena simbolika, str. 143.

38 Šolem, Kabala i njena simbolika, str. 138.

158 Bilješke

39 Šolem, Kabala i njena simbolika, str. 206-207.

40 Šolem, Kabala i njena simbolika, str. 238-239.

41 Feriduddin Muhammed Attar, Govor ptica, Stylos, Novi Sad, 2005.

42 Šejh Sadi Širazi, Đulistan, El-Kalem, Sarajevo, 1989.

43 Schimmel, Odgonetanje Božijih znakova, str. 207.

44 Schimmel, Odgonetanje Božijih znakova, str. 207.

45 Schimmel, Odgonetanje Božijih znakova, str. 207.

Jedino sve

46 Mevlana Dželaludin Rumi, , Izdavač: Oliver Knežević, preveli i prepjevali AleksandarSveto, Svjetlost, Đusić Sarajevo,i Aleksandar 1983, Ljubiša, str. 54. str. 106.

4847 ArapskaRudolf Otto, poezija

, IzdavačkoPriručnik preduzeće fantastične “Rad”, zoologije Beograd,, Znanje, 1977, Zagreb, str. 61-62. 1980.

5049 LašJorge Fr. Luis H. Svensen, Borges, Filozofija zla, Geopoetika, Beograd, 2006, str. 10.

51 F.M. Dostojevski, Bjesovi

52 Dostojevski, Bjesovi, str. ,463. Sveučilišna naklada LIBER, Zagreb, 1980, str. 462.

53 Dostojevski, Bjesovi, str. 464

54 Svensen, Filozofija zla, str. 18.

55 Za one koji nisu čitali ovo remek-djelo, evo citata: “Dok je kao dječak gledao velikog anđela s urezanim stručkom ljiljana, obuzelo ga je hladno i bezimeno uzbuđenje. Dugi prsti njegovih velikih ruku su se stisnuli. Osjetio je da želi više nego išta na svijetu da istančano reže dlijetom. Htio je nešto mračno i neizrecivo iz sebe iskaliti u hladnom kamenu. Htio je rezati anđelovu glavu… Nikad nije naučio kako se kleše anđelova glava. Goluba, janje, glatke sklopljene Pogledaj dom svoj, anđele mramorne ruke smrti, i slova lijepa i dotjerana – ali nikako anđela.” (Thomas 56 CharlesWolfe, Taylor, Bolest modernog, Sveučilišnadoba naklada LIBER, str. 12) 1995. , Međunarodni centar za mir, Sarajevo,

159 Bilješke

57 Erich Fromm, Bjekstvo od slobode, Naprijed, Zagreb, 1989, str. 19.

58 Isak Baševis Singer, Strasti i druge pripovjetke, Sarajevo, 1986.

59 Czaslav Milosz, Gde sunce izlazi i gde zalazi, Dob, Beograd, 1981., str. 36.

60 Ibn Kesir, Kazivanje o vjerovjesnicima

Tajne uzvišenosti, Bookline,, Ilum, Bužim, Sarajevo, 2007. 2011, str. 151.

6261 PorukaDželaluddin Kur’ana Rumi,, str. 663.

63 Schimmel, Odgonetanje Božijih znakova, str. 383-387.

64 Rumi, Tajne uzvišenosti, str. 117.

65 Ibn Kesir, Kazivanje o vjerovjesnicima, str. 178.

66 Attar, Govor ptica, str. 151.

67 Milan Kundera, Nepodnošljiva lakoća postojanja, Veselin Masleša – Svjetlost, Sarajevo, 1990, str. 10.

68 Kundera, Nepodnošljiva lakoća postojanja, str. 9.

69 Gaston Bašlar, Poetika prostora, ALEF, Beograd, 2005, str. 108.

70 Schimmel, Isus i Marija u islamskoj mistici, str. 38.

71 Schimmel, Isus i Marija u islamskoj mistici, str. 120.

72 Gaston Bašlar, Voda i snovi, Ogled o imaginaciji materije

, Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića, Novi Sad, 1998.

73 Priča ide ovako: Hvalila se dva meleka, Harut i Marut, svojom čistoćom i nevinošću, čudivši se ljudskom griješenju. Bog ih iskuša i pretvori u ljude. Prve tjelesne noći sretnu prelijepu ženu, Blistavu, i tako se zbuniše da odmah oteti od supruga.” Harut i Marut bez razmišljanja (da, bez razmišljanja) odoše, nasrnuše na nju. “Ja sam tuđa žena”, reče im ona, “ako me želite, morate me

ubiše muža i zadovoljiše želje s Blistavom. Bog ih pozva: “Birajte između kazne na dunjaluku i kazne na budućem svijetu.” Izabraše kaznu u vremenu, i bijahu da svaka vrlina razara samu sebe ako izgubi skromnost.” (Muhammed Asad, “obješeni na lancima između nebesa i Zemlje kao opomena anđelima i ljudima Put u Meku, El-Kalem, Sarajevo, 1990, str. 134)

160 Bilješke

74 Poruka Kur’ana, str. 21.

75 Tefsir Ibn Kesir, skratio i izabrao najvjerodostojnije hadise Muhammed Nesib

76 Borges,er-Rifa’i, Priručnik Visoki saudijski fantastične komitet zoologije za pomoć, str. 171. BiH, Sarajevo, 2002, str. 52.

77 Martin Lings, Drevna vjerovanja i moderna sujevjerja, Bosanska knjiga, Sarajevo, 1997, str. 21.

78 Schimmel, Odgonetanje Božijih znakova, str. 384.

Cvjetovi iz Muhammedove s.a.v.s. bašče, izbor hadisa iz najvjerodostojnijih zbirki, Sarajevo, 2009, str. 71. 79 Mevlana Muhammed Jusuf Kandevlevi, 80 Fazlur Rahman, Glavne teme Kur’ana, str. 185.

81 Fazlur Rahman, Glavne teme Kur’ana, 188.

82 Fazlur Rahman, Glavne teme Kur’ana, 187.

83 Fazlur Rahman, Glavne teme Kur’ana, 189.

O načelima islamske vjere, Bemust, Zenica, 1996, str. 72.

84 Rešid Hafizović,O načelima islamske vjere, str. 81.

85 Hafizović, Evanđelje po Isusu Kristu, Svjetlost, Sarajevo, 1999, str. 328.

8786 PorukaJose Saramago, Kur’ana , str. 4.

88 Tefsir Ibn Kesir, 1308.

89 Muhamed Hamidullah, Muhammed a.s., Zagreb, 1977, knjiga I, str. 139.

90 Tefsir Ibn Kesir, str. 1308.

91 Tefsir Ibn Kesir, str. 1301.

92 Mirce Elijade, Mit o vječnom povratku str. 21. , “Naklada Jesenski i Turk”, Zagreb, 2007, 93 Elijade, Mit o vječnom povratku, 21.

94 Elijade, Mit o vječnom povratku, 22.

161 Bilješke

Grad u istoriji, BOOK & Marso, Subotica, 2006, str. 10.

9695 Elijade,Luis Mamford, Mit o vječnom povratku, str. 22.

97 Elijade, Mit o vječnom povratku, str. 28.

98 Tefsir ibn Kesir, str. 1301.

99 Poruka Kur’ana, str. 815.

100 Schimmel, Odgonetanje Božijih znakova, str. 384.

101 Muhammed Ikbal, Obnova vjerske misli u islamu, El-Kalem, Sarajevo, 2000, str. 149.

102 Ikbal, Obnova vjerske misli u islamu, str. 149.

103 Hans Blumenberg, Svjetlost kao metafora istine, Oktoih, Podgorica, 1999.

104 Sejjid Husejn Nasr, Tri muslimanska mudraca, El-Kalem, Sarajevo, 1991.

105 Ebu Hamid el Gazali, Oživljavanje vjerskih znanosti, Bookline, Sarajevo, 2006.

106 Attar, Govor ptica, str. 161.

107 Ebu Hamid El-Gazali, Niša svjetlosti, Mešihat Islamske zajednice u Republici Hrvatskoj, Zagreb, 1995.

108 Muslimova zbirka hadisa, El-Kalem, Sarajevo, 2004, str. 961.

109 Rajner Marija Rilke, Devinske elegije 1969, str. 5. , Izdavačko preduzeće “Rad”, Beograd, 110 Gabriel Marcel, Imanje i bivstvovanje, Veselin Masleša, Sarajevo, 1989, str. 19.

111 Italo Kalvino, Ako jedne zimske noći jedna putnik, Biblioteka Vijesti. XX vijek, Podgorica, 2003, str. 177-178.

Ideje, august–septembar, MCMLXXV, Beograd, 1975. 112 Jean-Jacques Rousseau, “Ogled o poreklu jezika”, Svet traganja, Geopoetika, Beograd, 2003, str. 27.

113 Daniel Dž. Borstin, , Svet otkrića, Pripovest o čovekovoj potrazi za spoznajom sveta i samog sebe, Geopoetika, Beograd, 2008, str. 551. 114 Daniel Dž. Borstin

162 Bilješke

115 Borstin, Svet otkrića, str. 550.

Svet stvaranja, Istorija junaka mašte, Geopoetika, Beograd, 2004, str. 61. 116 Daniel Dž. Borstin, 117 Borstin, Svet stvaranja, str. 62.

118 Borstin, Svet stvaranja, str. 63.

119 Borstin, Svet stvaranja, str. 63.

120 Borstin, Svet stvaranja, str. 66.

121 Feriduddin Attar, Spomenica dobrih, Kulturni centar I.R. Iran, Sarajevo, 2004.

122 R.V. Emerson, Ogledi

123 Emerson, Ogledi, str. ,85. Grafos, Beograd, 1983, str. 84.

Radikalna reforma, CNS / El-Kalem, Sarajevo, 2011, str. 107.

125124 FazlurTariq Ramadan, Rahman, Glavne teme Kur’ana, str. 141.

126 Fazlur Rahman, Glavne teme Kur’ana, str. 146.

127 Ramadan, Radiklna reforma, str. 106.

128 Ikbal, Obnova vjerske misli u islamu Ikbal, Velikan islamske civilizacije, Tugra, Sarajevo, 2008, str. 98. , str. 115. Vidjeti također: Mustansir Mir, 129 Ikbal, Obnova vjerske misli, str. 79

130 Ernst R. Curtius, Evropska knji evnost i latinsko srednjovjekovlje, Naprijed, Zagreb, 1998. ž 131 Curtius, Evropska knji evnost i latinsko srednjovjekovlje, 373

132 „Ljuti me strateško iskorištavanjež pojma islam“, intervju, razgovarali Mirza Novi Muallim, časopis za odgoj i obrazovanje, ljeto 2010, god. XI, br. 42. Sarajkić i Samedin Kadić, 133 „Ljuti me strateško iskorištavanje pojma islam“, intervju.

134 Rumi, Jedino sve, str. 116.

163 Bilješke

135 Ikbal, Obnova vjerske misli u islamu, str. 115.

136 Rumi, Jedino sve, str. 11-12.

137 Rumi, Jedino sve, str. 199.

138 Rumi, Jedino sve, str. 131.

139 D.T. Suzuki i E. From, Zen budizam i psihoanaliza, Nolit, Beograd, 1964.

140 Nasr, Tri muslimanska mudraca, str. 62.

141 Nasr, Tri muslimanska mudraca, str. 63.

142 Curtius, Evropska knji evnost i latinsko srednjovjekovlje, str. 375.

143 Czeslav Mislosz, U doliniž rijeke Isse, Znanje, Zagreb, 1986.

144 Gazali, Život poslije smrti, Dobra knjiga, Sarajevo, 2012.

Živi sin Budnog, Veselin Masleša, Sarajevo, 1985, str. 130.

146145 EbuIbn Tufayl, Hamid el-Gazali, Izbavljenje od zablude, Neimar, Visoko, 1998.

147 Seren Kjerkegor, Strah i drhtanje, Bigz, Beograd, 1975, str. 64.

148 Max Weber, Sociologija religije, Kruzak, Zagreb, 2000, str. 41-51.

Filozofija nejednakosti, Oktoih, Podgorica, 2001.

150149 Armstrong,Nikolaj Berđajev, Povijest Boga, str. 56.

151 Armstrong, Povijest Boga, str. 57.

152 Malik ibn Nebi, Kur’anski fenomen, Starješinstvo Islamske zajednice Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije, Sarajevo, 1989, str. 49.

153 Armstrong, Povijest Boga, str. 75.

154 Ibn Nebi, Kur’anski fenomen, str. 104.

155 Armstrong, Povijest Boga, str. 73.

156 Ibn Arabi, Dragulji mudrosti, Prosveta, Novi Sad, 2007.

157 Rumi, Tajne uzvišenosti, str. 45.

164 Bilješke

Filozofija povijesti, Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, Sarajevo, 2006. 158 Većina izvora uzeta je iz sjajne hrestomatije dr. Hilme Neimarlije 159 Ernst Casasirer, Filozofija Simboličkih oblika / Mitsko mišljenje, Novi Sad, 1985.

Vaseljena, bogovi, ljudi

161160 MirceJean-Pierre Elijade, Vernant, Mit o vječnom povratku , Čačak – Beograd, 2002. str. 119. , “Naklada Jesenski i Turk”, Zagreb, 2007, 162 Elijade, Mit o vječnom povratku, str. 122.

163 Elijade, Mit o vječnom povratku, str. 124.

Smisao istorije

165164 ErichNikolaj Fromm, Berđajev, Dogma o kristu / Bit, Nikšić, ćete kao 1989. bog / Psihoanaliza i religija, Zagreb, 1986.

Svjetska povijest i događanje spasa, Zagreb – Sarajevo, 1990.

167166 Ikbal,Karl Löwith, Obnova vjerske misli u islamu.

Tewhid.

169168 LordAl Faruqi, Acton, Povijest slobode, Zagreb, 1999.

170 Armstrong, Povijest Boga, str. 421.

171 Attar, Govor ptica, str. 341.

Istorija helenske etike Beograd, 1997, str. 240. 172 Miloš N. Đurić, , Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Istorija helenske etike, str. 270.

174173 SirĐurić, David Ross, Platonova teorija ideja, Kruzak, Hrvatski Leskovac, 1998.

175 Kundera, Nepodnošljiva lakoća postojanja, str. 112.

Smrt, Zid, Sarajevo, 1997, str. 116.

177176 Mann,Vladimir Josip Jenkelevitch, i njegova braća , str. 85.

Tijelo, Plato, Beograd, 2003, str. 148.

178 Hanif Kurejši, 165 Bilješke

179 Philippe Aries, Western Attitudes toward Death: From the Middle Ages tothe Present

180 Aries, Western, The Johns Attitudes Hopkins toward University Death, Press,str. 9. Baltimore, 1974, str. 7.

181 Ginter Anders, Zastarjelost čovjeka, Nolit, Beograd, 1985, str. 254.

182 Aries, Western Attitudes toward Death, str. 87-88.

Smrt, str. 44.

183 Jenkelevitch, Smrt, str. 44.

184 Jenkelevitch, Smrt, str. 88.

185 Jenkelevitch, Smrt, str. 70.

186 Jenkelevitch, Smrt, str. 19.

187 Jenkelevitch, Smrt, str. 33.

188 Jenkelevitch, O vjerovanju, Algoritam, Zagreb, 2007, str. 10.

190189 MartinSlavoj Žižek, Heidegger, Bitak i vrijeme, Naprijed, Zagreb, 1985, str. 192.

191 Heidegger, Bitak i vrijeme, str. 293.

192 Heidegger, Bitak i vrijeme, str. 288.

193 Heidegger, Bitak i vrijeme, str. 288.

194 Heidegger, Bitak i vrijeme, str. 302.

195 Emil Cioran, Krik beznađa, Oktoih, Beograd, 2001, str. 30

196 Attar, Spomenica dobrih, str. 47.

197 Attar, Spomenica dobrih, str. 176.

198 El-Gazali, Oživljavanje vjerskih znanosti, str. 290.

199 El-Gazali, Oživljavanje vjerskih znanosti, str. 294.

200 El-Gazali, Oživljavanje vjerskih znanosti, str. 294.

201 Attar, Govor ptica, 165.

166 Bilješke

202 Rumi, Tajne uzvišenosti

203 Attar, Govor ptica, str. 209.

204 Fazlur Rahman, Glavne teme Kur’ana, 228.

Između dva svijeta, iskustva islamskog egzorciste, Sarajevo, 2009. 205 Hafiz Esad Amin, 206 El-Gazali, Izbavljenje od zablude, str. 23.

207 Michel Hulin, Skriveno lice vremena, Naprijed, Zagreb, 1989, str. 219.

208 Hulin, Skriveno lice vremena, str. 219.

Knjiga o duši, N.I.D. “Novi Kevser”, Sarajevo, 2006.

209 Ibn QayyimKnjiga el Dževzi, o duši , str. 16-17.

211210 Hulin,El Dževzi, Skriveno lice vremena, str. 34.

212 Hulin, Skriveno lice vremena, str. 13.

213 Hulin, Skriveno lice vremena, str. 9.

214 Hulin, Skriveno lice vremena, str. 117.

215 Hulin, Skriveno lice vremena, str. 121.

216 Hulin, Skriveno lice vremena, str. 137.

217 Hulin, Skriveno lice vremena, str. 159-176.

218 Hulin, Skriveno lice vremena, str. 174.

219 Hulin, Skriveno lice vremena, str. 185.

220 Hulin, Skriveno lice vremena, str. 198.

221 Hulin, Skriveno lice vremena, str. 199.

222 Hulin, Skriveno lice vremena, str. 211.

223 Hulin, Skriveno lice vremena, str. 215.

224 Hulin, Skriveno lice vremena, str. 224.

167 Bilješke

225 Hulin, Skriveno lice vremena, str. 234.

226 Hulin, Skriveno lice vremena, str. 248.

227 Attar, Govor ptica, 286.

228 Katharana Mommsen, Goethe i islam, Dobra knjiga, Sarajevo, 2008, str. 196.

229 Mommsen, Goethe i islam, str. 199.

Evropa i islam, Starješinstvo Islamske zajednice Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije, Sarajevo, 1989, str. 20. 230 Hišam Džait, Evropa i islam, str. 20.

232231 OrhanDžait, Pamuk, Snijeg, Buybook, Sarajevo, 2007, str. 123.

233 Herta Müller, Ljuljačka duha, Buybook, Sarajevo, 2011, str. 20.

234 Müller, Ljuljačka duha, str. 21.

235 Bašlar, Voda i snovi, str. 147–153.

236 Varlam Šalamov, Priče s Kolime, Bigz, Beograd, 1987, str.108.

Tužbalica o gladi, Prosveta, Beograd, 2009, str. 7-8.

237 Ž.M.G. LeŽiveti Klezio,, Geopoetika, Beograd, 2009, str. 11.

238 Ju Hua, O ljubavi, Svetlost, Sarajevo, 1989, str. 11.

240239 OrtegaJose Ortega y Gasset, y Gasset, O ljubavi , str. 12.

241 Ortega y Gasset, O ljubavi, str. 21.

242 Ortega y Gasset, O ljubavi, str. 23.

243 Ortega y Gasset, O ljubavi, str. 23.

244 Ortega y Gasset, O ljubavi, str. 26.

245 Czeslaw Milosz, Poezija, Veselin Masleša – Bigz, Sarajevo, 1988, str. 167.

Istorija sveta u 10 ½ poglavlja, Geopoetika, Beograd, 2006, str. 279-304. 246 Džulijan Barns,

168 Bilješke

247 Buharijina zbirka hadisa, El-Kalem, Sarajevo, 2008, str. 254.

248 Buharijina zbirka hadisa, str. 873.

249 Buharijina zbirka hadisa, str. 873.

250 Buharijina zbirka hadisa, str. 875.

251 Buharijina zbirka hadisa, str. 872.

252 Buharijina zbirka hadisa, str. 884.

253 Buharijina zbirka hadisa, str. 892.

254 Giorgio Agamben, Remnants of Auschwitz (Hrvatsko izdanje: Ono što ostaje od Auschwitza, Antibarbarus, Zagreb, 2008, , Zone books, New York, 1999, str. 41.

255 Agamben,preveo Mario Remnants Kopić). of Auschwitz, str. 42.

256 Agamben, Remnants of Auschwitz, str. 44

257 Agamben, Remnants of Auschwitz, str. 45.

258 Agamben, Remnants of Auschwitz,, str. 42.

259 Gil Anidzar, Jevrejin, Arapin − istorija neprijatelja, Beogradski krug & CZKD, Beograd, 2006.

260 Agamben, Ono što ostaje od Auschwitza, str. 43.

261 El-Gazali, Izbavljenje od zablude, str. 84.

Buda iz predgrađa, Biblioteka Vijesti XX vijek, Podgorica 2004, str. 197. 262 Hanif Kurejši, Islam kao alternativa, Bemust, Sarajevo, 1996, str. 75.

263 Murad Hofman, Islam između istoka i zapada, Svjetlost – El-Kalem, Sarajevo, 1995, str. 265. 264 Alija Izetbegović, Klasična kultura islama, Vlastita naklada autora, Zagreb, 1973, str. 33. 265 Nerkez Smailagić,

169 Bilješke

266 Herbert Marcuse,Homo Čovjek Ludens: jedne dimenzije, o podrijetlu Svjetlost, kulture Sarajevo, u igri, Naprijed, 1989, str. Zagreb, 87. 1992, str. 43. 267 Johan Huizinga,

269268 Huizinga,Al-Ḥadīd, Homo20 ludens, str. 14.

270 Bivstvovanje i imanje, str. 11

Igre i ljudi, Nolit, Beograd, 1965.

272271 Kajoa,Rože Kajoa,Igre i ljudi , str. 45

273 Kajoa, Igre i ljudi, str. 45.

274 Rumi, Jedino sve, str. 78-79.

275 Kajoa, Igre i ljudi, str. 10.

276 Attar, Govor ptica, str. 235.

277 El-Gazali, Oživljavanje vjerskih znanosti, knjiga VIII, str. 439.

278 Šalamov, Priče s Kolime, knjiga II, str. 39-43.

279 Truman Capote, Muzika za kameleone, Vrijeme, Zenica, 2005, str. 9.

280 Otto, Sveto, 117.

281 Alber Kami, Kuga, Prosveta, Beograd, 1966, str. 115.

282 1001 noć str. 526. , knjiga II, prijevod s arapskog Esad Duraković, Ljiljan, Sarajevo, 1999, 283 Ibn Kesir, Kazivanje o vjerovjesnicima, str. 525.

284 Edgar Lee Masters, Antologija Spoon Rivera, Veselin Masleša, Sarajevo, 1980, str. 92.

285 El-Gazali, Oživljavanje vjerskih znanosti, knjiga VIII, str. 458.

286 Albert Camus, Pobunjeni čovjek, Zora, Zagreb, 1971, str. 31.

170 Bilješke

Knjiga o zulumćarima, Libris, Sarajevo, 2003, str. 123. 287 Sa’d Yusuf Muhammed Ebu Aziz, 288 Attar, Govor ptica, str. 222.

289 Rumi, Jedino sve, str. 14.

290 H.L. Borhes, Kratke priče

291 Rumi, Jedino sve, str. 57-58., Izdavačka radna organizacija “Rad”, Beograd, 1979.

292 Ernesto Sabato, Pojedinac i univerzum, Gradac, Beograd, 2005, str. 72.

293 Camus, Pobunjeni čovjek, str. 7.

294 Buharijina zbirka hadisa, str. 618.

Na jeziku zemlje, BosniaARS, Tuzla, 2005, str. 103.

296295 IbnHusein Kesir, Hasković, Kazivanje o vjerovjesnicima, str. 49.

Kain, Laguna, Beograd, 2014, str. 45.

298297 BuharijinaŽoze Saramago, zbirka hadisa, str. 633.

Gubilište, Biblioteka Vijesti, Podgorica 2003.

300299 V.S.Mirko Mervin, Kovač, Vaške

301 From, Zen budizam, Izdavačka i psihoanaliza radna, str. organizacija 24. “Rad”, Beograd, 1979, str. 38.

302 Alexandre Kojève, Kako čitati Hegela, Veselin Masleša – Svjetlost, Sarajevo, 1990, str. 65.

303 Fernando Pessoa, Poezija, Veselin Masleša, Sarajevo, 1986.

304 Richard Rorty, Kontingencija, ironija i solidarnost, Naprijed, Zagreb, 1995.

305 „Ne prekoračivši kućnog praga / svemir se upoznati može. / Ne gledajući kroz Lao-Tse, Knjiga puta i vrline, Mladost, Zagreb, 1981, str. 61. prozor / Put nebeski otkriti se može. / Što se dalje ide, / sve se manje zna.“ 306 Anatol Frans, Taida

307 Ikbal, Obnova vjerske, Izdavačko misli u islamu preduzeće, str. 68-69. “Rad”, Beograd, 1959.

171 Bilješke

308 Tefsir Ibn Kesir, str. 685.

309 Denis de Rougemont, Mitovi o ljubavi 1985, str. 171. , NIRO “Književne novine”, Beograd, 310 Fazlur Rahman, Glavne teme Kur’ana, str. 206.

311 Fernand Braudel, Civilizacije kroz povijest, Globus, Zagreb, 1990, str. 85

312 Isak Baševis Singer, Muškatovi, druga knjiga, Svjetlost, Sarajevo, 1986, str. 50.

313 Ikbal: velikan islamske civilizacije, str. 56-63.

314 Oswald Spengler, Propast Zapada

315 Sarvepali Radakrišnan, Indijska filozofija, Književne I, Nolit, novine, Beograd, Beograd, 1964, 1998, str. 61-62.str. 31.

316 Mahmud Derviš, Beskraj od trnja, Zalihica, Sarajevo, 2008, str. 46.

Vječnik, Svjetlostkomerc d.d., Sarajevo, 2005.

318317 Attar,Nedžad Govor Ibrišimović, ptica, str. 242.

319 Ibn Kesir, Kazivanje o vjerovjesnicima, str. 37.

320 Martin Buber, Ja i Ti

321 Buber, Ja i Ti, str. 109., Vuk Karadžić, Beograd, 1977.

322 Buber, Ja i Ti, str. 93.

323 Bašlar, Poetika prostora, str. 135.

324 Bašlar, Poetika prostora, str. 140.

Plodovi gneva, Vega, Novi Sad, 2004, str. 45.

326325 MartinDžon Stajnbek, Heidegger, Kraj filozofije i zadaća mišljenja, Naprijed, Zagreb, 1996, str. 110.

327 Max Horkheimer, Theodor Adorno, Dijalektika prosvjetiteljstva, Veselin Masleša – Svjetlost, Sarajevo, 1989, str. 40.

328 Klod Levi-Stros, Tužni tropi, Zepter Book World, Beograd, 1999.

329 Levi-Stros, Tužni tropi, str. 106.

330 Fazlur Rahman, Glavne teme Kur’ana, str. 40.

172 Bilješke

331 Fazlur Rahman, Glavne teme Kur’ana, str. 41.

332 Ibn Nebi, Kur’anski fenomen, str. 61.

333 Karen Armstrong, Muhammed: Poslanik za naše vrijeme, Buybook, Sarajevo, 2008.

334 Kur’anski fenomen, str. 68.

335 Ibn Nebi, Kur’anski fenomen, str. 69.

336 Fazlur Rahman, Glavne teme Kur’ana, str. 179.

337 Ibn Nebi, Kur’anski fenomen, str. 71.

338 Tefsir Ibn Kesir, str. 1308.

339 Hamidullah, Muhammed a.s., str. 108.

Smrt, str. 13

341340 AlbertJenkelevitch, Camus, Mit o Sizifu, Biblioteka Dani, Sarajevo, 2005, str. 105.

342 Ibn Nebi, Kur’anski fenomen, str. 92.

343 Kader Abdulah, Putovanje praznih flaša, Sarajevo, 2009, str. 123.

344 Maurice Merleau-Ponty, Fenomenologija percepcije, Veselin Maselša – Svjetlost, Sarajevo, 1990., str. 9.

345 Fazlur Rahmnan, Glavne teme Kur’ana, 169.

346 Fazlur Rahmnan, Glavne teme Kur’ana, 166.

347 De Rougemont, Mitovi o ljubavi, str. 182.

Filozofija umetnosti univerzitet, Beograd, 1978, str. 148. 348 Ivan Foht, „Filozofija muzike“, u , Kolarčev narodni

350349 MassimoFoht, „Filozofija Dona, Filozofijamuzike“, str.muzike 149., Geopoetika, Beograd, 2008, str. 13.

351 Dona, Filozofija muzike, str. 13.

352 Dona, Filozofija muzike, str. 14.

173 Bilješke

353 Imanuel Kant, Kritika moći suđenja, BIGZ, Beograd, 1975.

354 Kant, Kritika moći suđenja, str. 197.

355 Danilo Kiš, Rani jadi, Bigz, Beograd, 1990, str. 61.

356 Kant, Kritika moći suđenja, str.

357 Rumi, Jedino sve, str. 26.

359358 ZbignjevŠirazi, Đulistan, Herbert, str. Gospodin 86. Kogito, Svjetlost, Sarajevo, 1988, str. 125.

360 Bašlar, Voda i snovi, str. 16.

361 Armstrong, Povijest Boga, str. 39.

362 Haruki Murakami, Južno od granice, zapadno od sunca, Geopoetika, Beograd, 2006, str. 174.

363 Ernst Bloh, Tübingenski uvod u filozofiju, Nolit, Beograd, str. 1973, str. 37-38.

364 Truman Kapot, Doručak kod Tifanija, Biblioteka Vijesti, Podgorica, 2004, str. 88.

365 Peter Englund, Male istorije, Geopoetika, Beograd, 2009, str. 104.

366 Pol Taberi, Historija ljudske gluposti

367 Levi-Stros, Tužni tropi, str. 56. , Gradac, Beograd – Čačak, 2001, str. 37.

368 Ludwig Wittgeinstein, Logičko-filozofski traktatus, Veselin Masleša, Sarajevo, 1960.

369 Max Horkheimer, Pomračenje uma, Veselin Masleša – Svjetlost, Saraevo, 1989, str. 105.

Pisma iz Azije

371370 ŠarlZuko Bodler, Džumhur, Cveće zla , Oslobođenje Public, Sarajevo, 1991, str. 175 .

, Izdavačko preduzeće “Rad”, Beograd, 1969.

174