ISSN 0554-6397 UDK 628.1/.2(497.5)(210.7 Susak) 556(497.5)(210.7 Susak) PREGLEDNI RAD (Review) Primljeno (Received): 03/2003 Borislav Ostojiæ, publicist Branimira Markoviæa 12 51000 Rijeka
OPSKRBLJIVANJE STANOVNITVA OTOKA SUSKA PITKOM VODOM
Saetak
U ovom radu pregledno se iznose hidroloke prilike na otoku Susku. Stanovnici Suska su se, od daleke prolosti pa sve donedavno, opskrbljivali pitkom vodom iskljuèivo iz cisterni (izgraðenih u kuæama za stanovanje ili u konobama) prikupljajuæi kinicu ili, pak, iz zdenaca, iskopanih u pijesku, koristeæi boèatu (slankastu) vodu za pranje, zalijevanje vrtova i u sanitarnim èvorovima. Tek u novije vrijeme, u vrijeme ljeta, odnosno za sunih razdoblja, Suèanima je pitka voda na otok dopremana brodovima vodonoscima (iz Malog Loinja). U posljednjih nekoliko godina Ministarstvo javnih radova, obnove i graditeljstva Republike Hrvatske i Hrvatske vode zajednièki su zapoèeli s realizacijom projekta osiguranja pitke vode za itelje otoka Suska u sklopu akcije osiguravanja pitke vode na svim naim naseljenim otocima. Cilj ovog rada je sagledati dananje opskrbljivanje (stalnog i povremenog) stanovnitva otoka Suska pitkom vodom s naglaskom na moguænost njenog dobijanja (u blioj buduænosti) na samom otoku. U radu se, takoðer, govori o najnovijim hidrogeolokim istraivanjima, kemijskoj i mikrobiolokoj zagaðenosti vode te pretvaranju boèate vode u pitku desalinacijom i filtriranjem kako bi se dobila voda neophodna za pripremanje hrane i piæe.
Kljuène rijeèi: otok Susak, pitka voda, boèata voda, cisterne, zdenci, vodonosci, proèiæivaèi vode, vodovodna mrea, kanalizacija
1. Uvod
Otok Susak nalazi se na zapadnom rubu Kvarnerskog zaljeva, odnosno u sjevernom dijelu Jadranskog mora. Ubraja se u puèinske otoke. S otocima Unije, Male i Vele Srakane i Ilovik Susak pripada nastanjenim malim otocima cresko loinj- skog arhipelaga. Drutvenopolitièki (u statusu mjesnog odbora) Susak pripada opæini
Pomorski zbornik 40 (2002)1, 387-408 387 Borislav Ostojiæ Opskrbljivanje stanovnitva otoka Suska pitkom vodom
Mali Loinj. Njegova udaljenost od otoka Loinja, jugozapadno od Æunskoga, iznosi neto manje od èetiri nautièke milje (oko 7.400 m) a od Malog Loinja (od dijela Èikata) est nautièkih milja (11.112 m). Od otoèiæa Male Srakane Susak je udaljen neto manje od tri nautièke milje (oko 5.500 m) [1, 2]. Njegova ukupna povrina je 3,75 èetvorna kilometra (375 ha) [2, 3]. Otok Susak ima oblik trokuta èiji je vrh okrenut prema sjeverozapadu. Najvii vrh otoka je Garba (98 m nadmorske visine) [2, 3], gdje je smjeten i pomorski svjetionik (na kojem je upaljeno prvo svjetlo 1881. godine) sa zgradom za svjetionièara (sagraðenoj 1886. godine) [1, 2, 3]. Na otoku su dva naselja: Gornje i Donje selo (koje Suèani i danas zovu "Spjaa"). Na iznenaðujuæe velikom broju starih, prvenstveno nautièkih karata, pojavljuje se i otok Susak, na vanjskome plovnom putu od Istre prema srednjoj Dalmaciji. Najstarija nautièka karta na kojoj je naznaèen Susak je "Carta pisana", iz druge polovice XIII. st. [3]. Susak, pod talijanskim nazivom Sansego, nalazimo i na pomorskoj karti Angelina Dalortoa, iz 1325. godine i Gratiosusa Benincase, iz 1472. godine [4]. Pod imenom Sansigo takoðer je naznaèen na nekim starijim talijanskim pomorskim kartama [4]. Iskljuèivo pod starim slavensko-hrvatskim imenom Susak se spominje u notarskim knjigama starijeg loinjskog notara Mikule Krstiniæa [3]. Otok Susak bio je naseljen i u starom vijeku, kao ljetovalite imuænih Rimljana s kopna i susjednih otoka [2, 3]. I danas se na Susku moe vidjeti rimski (kameni) vijenac iz I. stoljeæa nove ere [2, 3]. Prema putopiscu opatu Albertu Fortisu Suèani su (u drugoj polovici XVIII.st.) stanovali u bijednim kolibama, visoko na brdu (dananje Gornje selo). Bili su siromani i bilo ih je malo. Obraðivali su tuðu zemlju [3]. Tada je na Susku postojalo samo Gornje selo (zvano samo "Selo") [2]. U zapisu s otoka Visa (u "Putu po Dalmaciji") Alberto Fortis, 1774. god., kae: "i bio bi potpuno sretan" (misli se na otok Vis, odnosno njegove itelje, op. a.) "da ima u izobilju slatke vode" [5]. Isto to bi se moglo reæi i za otok Susak na kojem su ljudi, kroz duga stoljeæa, neprestano oskudijevali u pitkoj vodi. Prema "Raèunima od du", koje su susaèki sveæenici dostavljali biskupiji u Osoru (kojoj je Susak pripadao) 1680. godine na Susku je ivjela 91 osoba, a sto i pet godina kasnije 357 "dua"[3]. Najvie ljudi na Susku je ivjelo 1936. godine 1.656 [2, 3]. U to vrijeme privreda otoka Suska nalazila se na svom vrhuncu. Posebno je intenzivno bilo razvijeno vinogradarstvo i ribarstvo. Tada su se gradile brojne nove kuæe (najvie u Donjem selu), a u isto vrijeme sagraðeni su vinarski podrum (uz mjesnu luku) i tvornica za preradu ribe (od sredinjeg trga u Donjem selu do mjesne luke) [2, 3]. U tvornici za preradu ribe, u vinarskom podrumu te u ribolovu i vinogradarstvu gotovo sve susaèke obitelji nalazile su izvor prihoda za svakodnevni ivot. Vinarski podrum i tvornica za preradu ribe koristili su iskljuèivo kinicu (kao èistu i pitku vodu) koja se prikupljala u velikim betonskim cisternama. Ukupan broj stanovnika koji sada stalno ive na otoku (tu imaju prebivalite) je 170. Prilikom popisa stanovnitva, kuæanstava i stanova (31. oujka 2001. godine)
388 Pomorski zbornik 40 (2002)1, 387-408 Borislav Ostojiæ Opskrbljivanje stanovnitva otoka Suska pitkom vodom na Susku je bilo popisano 188 stalnih itelja (112 ena i 76 mukaraca) [6]. Od tada do danas (kraj oujka 2003. godine) 7 osoba je iselilo s otoka, 14 ih je umrlo i troje roðeno [7]. U jednom dijelu godine (od mjeseca travnja do lipnja te od rujna do studenoga) taj broj se poveæa na oko 250 (osim stalnih stanovnika Suska, u taj broj ulaze vlasnici kuæa za odmor, susaèki iseljenici iz Amerike te graðevinski i ugosti- teljski radnici). U vrijeme ljeta (u vrhu turistièke sezone, u mjesecima srpnju i kolovozu) na Susku boravi i do 1.500 ljudi (stalnih itelja, vlasnika kuæa za odmor, susaèkih iseljenika koji dolaze na odmor na rodni otok i turista). Od polovine lipnja do polovine rujna na Susak svakodnevno dolazi turistièkim brodovima i 250 do 300 jednodnevnih izletnika, turista koji vie dana borave u Malom Loinju. U turistièkoj sezoni do Suska dolaze i izletnièki brodovi iz Rijeke, Pule i Raba te brojni (preteno strani) nautièari s manjim plovilima (ponajvie jahtama i gliserima). U posljednjih pedesetak godina broj stanovnika na otoku Susku neprestano opada. Premda je iseljavanje s otoka Suska zapoèelo i ranije (u Ameriku je do 1945. godine veæ bilo iselilo 1.025 Suèana) [3], najmasovniji odlazak Suèana zabiljeen je izmeðu 1953. i 1964. godine. Godine 1953. na Susku je ivjelo 1.438 osoba a 1964. godine samo 634 osobe [3]. Od 1945. do 1989. godine u SAD je iselilo 1.518 Suèana [3]. Danas u SAD u saveznoj dravi New Jersey ivi oko 2.500 iseljenih Suèana, roðenih na otoku, ili njihovih potomaka [3].
Slika 1.: Panorama Donjeg sela na otoku Susku (Foto: B. Ostojiæ)
Pomorski zbornik 40 (2002)1, 387-408 389 Borislav Ostojiæ Opskrbljivanje stanovnitva otoka Suska pitkom vodom
Godine 1948. sa 435 stanovnika na jednom èetvornom kilometru Susak je bio najnaseljeniji jadranski otok i najnapuèenija seoska opæina u tadanjoj FNRJ [2]. Danas je njegova gustoæa naseljenosti (kada se uzme u obzir samo broj itelja s prebivalitem na otoku) gotovo deset puta manja (45,3 stanovnika na jednom èetvornom kilometru).
2. Voda izvor ivota
Nema sumnje, pitka voda ima najpresudniju vanost za svaku ljudsku zajednicu. Jer, samo tamo gdje ima pitke vode, mogu se organizirati stalne ljudske naseobine. Hrvatska, u cjelini, dosta dobro stoji s pitkom vodom (prema UNESCO-vom nedavno objavljenom svjetskom izvjetaju o kvaliteti vode Hrvatska se nalazi na 48. mjestu navedeno je u "Latinici", emisiji Hrvatske televizije, emitiranoj 24. oujka 2003. godine) ma koliko i nama prijetili suvremeni zagaðivaèi i ekoloki problemi koji muèe èitav svijet. Meðutim, to se tièe naih naseljenih otoka, stanje s pitkom vodom je razlièito, od toga da izvora pitke vode ima na samom otoku (primjerice Krk) ili se ona dovodi sa susjednog kopna (primjerice Rab i Pag) ili otoka (primjerice Loinj) [8] do toga da na otoku nema druge pitke vode osim kinice, kao to je to sluèaj sa svim malim nastanjenim otocima cresko loinjskog arhipelaga. U skupinu hrvatskih otoka koji se, za sada, opskrbljuju pitkom vodom samo u obliku kinice ili im se, u vrijeme sunih razdoblja, ona doprema brodovima vodono- scima ulazi i otok Susak, posljednji otok prema otvorenom moru u naem Sjevernom Jadranu. Na podruèju gornjeg Jadrana ima mnogo nalaza rimskih vodovoda, ali svi su oni graðeni, gotovo iskljuèivo, za opskrbu pojedinih urbanih aglomeracija [8], odnosno tamo gdje je bilo vie stanovnika pa su, onda, i potrebe za pitkom vodom bile veæe. Premda su na otoku Susku pronaðeni tragovi rimske prisutnosti [2, 3], ne moe se reæi nita odreðenije o tomu kako su se ljudi na tom otoku u rimsko doba opskrbljivali vodom. Moe se jedino pretpostaviti da su Suèani, na neki naèin, skupljali i spremali kinicu (koristeæi je za jelo i piæe) jer, nema dvojbe, druge pitke vode na Susku nije moglo biti ni u to davno doba. "Vrela i potoèiæa na Susku nema, nego se voda kao kinica pribire u veliku ternu; bistra je i hladna" - istièe Dragutin Hirc (piuæi o svom boravku na otoku Susku u kolovozu i rujnu 1903. i u travnju 1912. godine), u knjizi "Proljetna flora otoka Suska i Unija, objavljenoj 1914. godine u Zagrebu. Prirodoslovac Dragutin Hirc pod "velikom ternom" oèito podrazumijeva javnu cisternu u Gornjem selu (na Gumnu) . Naalost, govoreæi o hidrolokom stanju na Susku, ne spominje privatne cisterne i zdence kojih je, i u vrijeme njegova posjeta Susku, jamaèno, bilo.
390 Pomorski zbornik 40 (2002)1, 387-408 Borislav Ostojiæ Opskrbljivanje stanovnitva otoka Suska pitkom vodom
Iako se danas stanovnitvo gotovo èitavog podruèja gornjeg Jadrana opskrbljuje vodom iz sustava javne vodoopskrbe, manji otoci creskoloinjskog arhipelaga Susak, Unije, Ilovik te Male i Vele Srakane jo su bez opskrbe pitkom vodom takvim naèinom [8]. Zbog velièine, sastava tla i konfiguracije terena na Susku nema povrinskih vodotokova ili akumulacija (jezera) kao, primjerice, na otocima Krku, Rabu ili Cresu [8] koji bi se mogli koristiti za opskrbu pitkom vodom. Ipak, unatoè èinjenici da na Susku nema druge pitke vode osim kinice, on je bio naseljen jo od ilirskog vremena. Sve do kraja XIX. stoljeæa Suèani su ivjeli u Gornjem selu (na "Brigu") a u Donjem selu najveæi broj kuæa sagraðen je za austrijske vladavine (od 1793. 1917.) [2]. Iseljavanje s otoka Suska (u XX. Stoljeæu) nije uvjetovao nedostatak izvorske pitke vode veæ posve drugi gospodarski i drutveni razlozi [2, 3].
3. Pioniri geolokih istraivanja
Propusnost praporastih naslaga na otoku Susku omoguæuje poniranje oborinske vode sve do podloge otopivog krednog vapnenca u kojem se stvaraju pukotine nastale korozijom. Na èitavom otoku nema ni stalnih vodotoka, ni stalnih izvora, pa èak ni zdenaca koji bi imali pitku slatku vodu. Premda na Susku nema stalnih vodotokova, voda, posebno za jaèih oborina, ne ponire sva u tlo, veæ dijelom otjeèe (do mora) i povrinom (vododerinama). Tlo na Susku ne nalazi se pod utjecajem podzemne vode, osim nekih manjih povrina u uvali Dragoèaj (u Donjem selu), gdje je tlo pod utjecajem mora istièe Zlatko Graèanin (u tekstu "Pedoloke prilike otoka Suska") [2]. Prve podatke o geolokoj graði otoka Suska nalazimo u geolokim kartama i pri- padajuæim tumaèima koje su izradili austrijski geolozi u drugoj polovici XIX. st. (Hauer, 1868. i Stache, 1872. i 1889.) [9]. Poèetkom XX. St. Waagen (1914.) izraðuje geoloku kartu Austrougarske monarhije u sklopu koje se nalazi i list otoci Unije i Susak [9]. U ljetnim mjesecima 1914. godine na Susku je boravio mladi beèki lijeènik dr. Ernest Mayerhofer radi prouèavanja moguænosti organiziranja klimatskog ljeèilita (u uvali Bok) za austrijsku djecu. Zbog potrebe opskrbljivanja pitkom vodom on je od jednog austrijskog geologa zatraio savjet o moguænostima dobijanja dovoljnih kolièina pitke vode na samom otoku, jer se, oèito, kao lijeènik nije zadovoljavao kinicom iz cisterni u privatnim kuæama, odnosno jo manje vodom iz javnih ili privatnih zdenaca iskopanih u pijesku. Buduæi da je predloio organiziranje klimat- skog ljeèilita u uvali Bok (udaljenoj od Donjeg sela na Susku oko jedan kilometar), pronalaenje pitke vode bilo bi zaista spasonosno rjeenje. Kako je ubrzo izbio Prvi svjetski rat, dr. Ernest Mayerhofer prekinuo je svoj boravak na Susku pa je zamrla i (austrijska) ideja o organiziranju klimatskog ljeèilita. Dr. E. Mayerhofer (u svojim sjeæanjima, dvije godine nakon zavretka Prvog svjetskog rata, odnosno 1920.
Pomorski zbornik 40 (2002)1, 387-408 391 Borislav Ostojiæ Opskrbljivanje stanovnitva otoka Suska pitkom vodom godine), piuæi o svom boravku na Susku i tu steèenim medicinskim iskustvima, nita ne kae o tomu je li dobio neki savjet, odnosno odgovor, spominjanog austrijskog geologa o moguænostima dobijanja veæih kolièina pitke vode na otoku Susku [2, 10]. Pijeske otoka Suska prouèavali su mnogi, od andora (1914.) pa sve do Mamu- iæa i Mutiæa (1965.) i lista Osnovne geoloke karte Loinj (Mamuiæ i suradnici, 1968.), odnosno Tumaèa OGK list Loinj (Mamuiæ i suradnici, 1973.). Takoðer, mineraloke analize uzoraka kvartarnih sedimenata otoka Suska izradila je Magda- leniæ (1982.) [9]. Geomorfoloke znaèajke otoka Suska opisivali su Bognar i suradnici (1983.), Bognar (1990.) te Bognar i Zambo (1992.) [9].
Slika 2.: Jedan od dva javna zdenca (na "Studijencu") u Donjem selu, neposredno prije poèetka nedavne obnove (Foto: B. Ostojiæ)
4. Prva hidroloka istraivanja
U zborniku radova "Otok Susak" (Zemlja, voda, ljudi, gospodarstvo, drutveni razvitak, govor, nonja, graðevine, pjesma i zdravlje), kojeg je objavila Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu 1957. godine, prvi put su cjelovito i opseno opisane hidroloke prilike (s registrom vodnih objekata, odnosno iskopanih
392 Pomorski zbornik 40 (2002)1, 387-408 Borislav Ostojiæ Opskrbljivanje stanovnitva otoka Suska pitkom vodom zdenaca kao i tragova povrinskih vodotokova u vrijeme padanja kia) toga jedin- stvenoga otoka cresko-loinjskog arhipelaga. Rezultate tih istraivanja opisao je, u spomenutom zborniku, Milivoj Petrik, inenjer graðevinarstva, koji je i sam sudje- lovao (kao voditelj) u tim struènim i temeljitim istraivanjima. Prvi opseni istraivaèki radovi s ciljem ispitivanja hidrolokih prilika na otoku Susku obavljeni su u dva navrata 1954. godine (prvi put od 9. do 19. oujka i drugi put od 6. do 8. kolovoza) [2]. Prilikom spomenutih istraivanja registrirana su 23 zdenca (tri javna i 20 privatnih u vrtovima, dvoritima i konobama uz kuæe, kao i jedan u kuhinji jedne kuæe), iskljuèivo u Donjem selu [2], to je i razumljivo jer se Gornje selo nalazi na nadmorskoj visini od 32,5 do 40,9 metara [9]. Samo iz jednog zdenca (na Susku kau: "studijenca") voda se (1954. godine) koristila za piæe (prema navodu Milivoja Petrika) dok se iz nekih drugih zdenaca voda koristila (u vrijeme nedostatka kinice) za kuhanje povræa, te redovito za pranje rublja i stoku te zalijevanje vrtova. Suèani su tada pili vodu kinicu iz privatnih cisterni (na Susku kau: "gustijerni"), a samo u duim sunim razdobljima, kada bi presuile cisterne, voda bi se (redovito prokuhana) pila i iz nekih zdenaca [2], uglavnom onih udaljenijih od morske obale. Godine 1977., u vrijeme zime (najvjerojatnije u prosincu) kada je bura neprekidno puhala deset dana, publicist Vladimir Kolar je zabiljeio da su "valovi osolili susaèke bunare" te da "vie nitko nije mogao piti slanu vodu" [11]. Nije posve jasno je li Vladimir Kolar pod "bunarima" mislio na cisterne s kinicom ili pak na zdence s boèatom vodom, jer zdenci u pijesku teko mogu biti "osoljeni" zbog bure i valova dok bi voda (kinica) u cisternama mogla biti "osoljena" preko krovova kuæa buduæi da u vrijeme jake i dugotrajne bure èitav Susak bude osoljen, potpuno prekriven morem rasprenim u maglu, odnosno nakon isparavanja vode poso- licom. Osim toga, kroz posljednja tri desetljeæa, iako na Susku boravimo svake godine po vie mjeseci, nikada nismo èuli da je itko na Susku pio (neprokuhanu) vodu iz zdenaca, pa èak ni u vrijeme najveæe sue. Zbog bojazni da je i voda (kinica) u cisternama zagaðena mikroorganizmima mnogi danas na Susku i tu vodu koriste samo za pranje rublja, u sanitarnim èvorovima i za zalijevanje vrtova, dok za kuhanje i piæe kupuju prirodnu izvorsku ili mineralnu vodu (tvornièki pakiranu). Vodu iz susaèkih cisterna mnogi vlasnici, prije koritenja za piæe i kuhanje, kloriraju ili prokuhavaju. Vie vlasnika kuæa za odmor doprema (u veæim plastiènim posudama) pitku vodu na Susak, uzimajuæi je iz gradskog vodovoda u Malom Loinju i Rijeci. Neki vlasnici kuæa za odmor iz unutranjosti Hrvatske (Zagreb, Petrinja, Sisak, Zabok ) ili, pak, iz Austrije, Italije i Slovenije, takoðer, na Susak donose tvornièki pakiranu pitku vodu. iteljima Suska permanentno nedostaje pitke vode jer se cisterne s kinicom dosta brzo prazne (u pravilu su malog kapaciteta). U sunom razdoblju godine, u vrijeme ljeta kada se vode troi najvie i kada su, zbog poveæanog broja ljudi na otoku, potrebe za pitkom vodom najveæe, spas donose brodovi vodonosci. Prema podacima dobivenim u susaèkom Mjesnom odboru (predsjednik Marino Busaniæ) posljednjih
Pomorski zbornik 40 (2002)1, 387-408 393 Borislav Ostojiæ Opskrbljivanje stanovnitva otoka Suska pitkom vodom nekoliko godina (manji) vodonosci (sa spremnicima kapaciteta 350.000 do 450.000 litara) dopremali su na Susak (u ljetnom razdoblju), obièno u tri navrata, ukupno 1.300.000 do 1.400.000 litara pitke vode iz maloloinjskog vodovoda. Na Susku se dosta troi i obièna izvorska te mineralna voda koje se mogu kupiti u dvije susaèke prodavaonice ivenih namirnica. Osim to brodovi vodonosci dopremaju vodu na Susak samo kada se iskau veæe potrebe (predbiljei veæi broj potroaèa kupaca), ta voda je vrlo skupa i do deset puta skuplja od vode u Malom Loinju ili na kopnu, iako je besplatno daje Grad Mali Loinj (kojem pripada Susak, kao jedan od njegovih mjesnih odbora) a kupci na Susku plaæaju, ustvari, samo njen brodski prijevoz. Odlukom Opæine Mali Loinj svi stalni stanovnici otoka Suska i susaèki iseljenici (koji na Susku borave na odmoru mjesec ili vie dana) dobiju po kuænom broju 15.000 litara vode (koju dopremi brod vodonosac) bez novèane naknade, dok iznad te kolièine vodu plaæaju kao i svi drugi (vlasnici kuæa za odmor ili oni koji na Susku privremeno borave). Jedino zdenci, iskopani u pijesku, zadovoljavaju gotovo potpuno potrebe za tehnolokom vodom (za pranje rublja, za sanitarne èvorove i zalijevanje vrtova). Osim toga, voda iz zdenaca je besplatna pa se moe oèekivati da æe svi sadanji zdenci biti u funkciji, s istom namjenom kao i sada, i nakon to potpunio bude dovren mjesni vodoopskrbni sustav.
Slika 3.: Zdenac u dvoritu kuæe broj 196, u Donjem selu, iskopan 1982. godine, kojeg ukuæani koriste iskljuèivo za tehnoloku i sanitarnu vodu (Foto: B. Ostojiæ)
394 Pomorski zbornik 40 (2002)1, 387-408 Borislav Ostojiæ Opskrbljivanje stanovnitva otoka Suska pitkom vodom
Milivoj Petrik je (1954. godine) zabiljeio kako su mu mjetani Suska rekli da se razina podzemne vode u bunarima mijenja vezano za razinu mora i kiu. Ta se èinjenica moe na Susku potvrditi i danas (svakodnevno), dakako, ovisno o ritmu i kolièini uzimanja vode iz bunara. Izdanost vodonosnog sloja u pijesku na otoku Susku unutar Donjeg sela nedovoljna je za trajnu i valjanu opskrbu a, osim toga, je i infiltracija slane vode zbog blizine mora vrlo velika, to je mjerenjem i analizom utvrdio i Milivoj Petrik, prije nepuna èetiri desetljeæa [2]. To je glavni razlog to se voda za piæe na Susku temelji gotovo iskljuèivo na kinici iz cisterna. Kemijska i mikrobioloka analiza vode iz susaèkih "studijenaca" (obavljena 1954. godine u Zagrebu) pokazala je da ona nije za piæe [2]. U posljednjih dvadesetak godina na Susku (u Donjem selu) iskopano je stotinjak novih zdenaca (u kuæama, u dvoritima ili, pak, na javnim povrinama uz kuæe). Dubina do vode u tim zdencima varira izmeðu 2,9 i 8,65 metara (to ovisi o nadmorskoj visini mjesta na kojem su zdenci kopani) [9]. Voda iz tih zdenaca danas se iskljuèivo koristi kao tehnoloka ili sanitarna voda (za pranje rublja, u sanitarnim èvorovima i za zalijevanje vrtova). Nitko tu vodu danas na Susku ne koristi za kuhanje i piæe. Danas je bunarska voda na Susku bakterijski znatno zagaðenija nego pedesetih godina prolog stoljeæa jer je u susaèkom pijesku, u Donjem i Gornjem selu, samo u posljednjih dvadesetak godina, iskopano vie od dvije stotine septièkih jama (najveæim dijelom) bez betoniranih zidova i dna. Osim u vrlo malom broju iznimaka, sve to uðe u susaèke septièke jame slobodno prolazi kroz pijesak sve do podzemnih vodonosnika. I prilikom pranjenja septièkih jama opasno se zagaðuje okoli jer se sadrina izlijeva u pijesak iza vinograda u Gornjem selu (na podruèju zvanom Merine). Oborinske vode otapaju i otpad na javnom odlagalitu iza mjesnog groblja i Cosulichevih vinograda i tako zagaðuju svu vodu koja prodire kroz susaèki pijesak. Jedini dananji izuzetak u koritenja vode iz zdenaca moe se vidjeti kod Suèanina Blaenka Morina (mlaðeg iseljenika u SAD) koji je adaptirao stariju kuæu (Susak, kbr. 48), naslijeðenu od umrlih roditelja i uz nju, u zasebnoj prostoriji u kojoj se nalazi (od davnine) zdenac iskopan u pijesku postavio ureðaj za desalinaciju boèate vode i UV-filtar za eliminaciju mikrobiolokih organizama s plastiènim vodospremnikom kapaciteta od oko 3.000 litara vode. Instaliranim crpkama i mini vodovodnom mreom tom proèiæenom bunarskom vodom koriste se (za piæe i kuhanje) dvije obitelji. Buduæi da se spremnik mora prazniti svaka dva do tri dana, tom proèiæenom vodom koristi se (s manjim kolièinama) jo nekoliko susjednih kuæa, naroèito u vrijeme sue. Osim novih zdenaca, na Susku je sagraðeno (ili popravljeno) i vie betonskih cisterna, tako da je danas na otoku vrlo malo kuæa bez potrebnog spremnika za kinicu. Susaèki "studijenci" graðeni su tako da se u njima akumulira izmeðu 500 i 2.000 litara boèate vode. Kada se voda naglo potroi, za ponovno potpuno punjenje zdenca
Pomorski zbornik 40 (2002)1, 387-408 395 Borislav Ostojiæ Opskrbljivanje stanovnitva otoka Suska pitkom vodom
potrebno je nekoliko sati. U vrijeme kie, posebno obilnije, potroena voda brzo se nadoknadi. Zdenci blie moru su pliæi a oni udaljeniji dublji. Niti jedan zdenac nije dublji od debljine pjeèanog sloja. Dotok nove vode nakon pranjenja zdenaca potvrdila su i posljednja istraivanja buenjem u sloju pijeska i stijena na dubini od nekoliko desetaka metara [9]. Velièina starijih cisterna ovisila je o velièini kuæa, odnosno broju èlanova obitelji ili imuænom stanju ukuæana. Novije cisterne graðene su najèeæe s kapaci- tetom prihvata 15.000 do 30.000 litara kinice. Iznimka je jedna nova cisterna kapaciteta 50.000 litara vode, sagraðena (2002.godine) uz veæi stambeni objekt (preureðen od nekadanje upravne zgrade Tvornice za preradu ribe) na glavnom trgu u Donjem selu u vlasnitvu Josipa (Pina) Morina (susaèkog iseljenika u SAD).
5. Prva hidrogeoloka istraivanja
Sa svrhom revitalizacije udaljenih otoka (Susak, Molat i Dugi otok), na koje nije predviðeno dovoðenje vode s kopna, Hrvatske vode, u suradnji s Ministarstvom javnih radova, obnove i graditeljstva, pokrenule su hidrogeoloka istraivanja koja su podijeljena u dvije faze [9]. Prva faza istraivanja obavljena je 2001. godine u svrhu izdvajanja najper- spektivnijih lokacija za daljnja istraivanja, a druga faza, 2002. godine, odnosila se na provedbu detaljnih hidrogeolokih istraivanja izdvojenih podruèja s geofizièkim istraivanjima i izradom istrano eksploatacijskih buotina na kojima je bilo predviðeno izvoðenje pokusnih crpljenja podzemne vode [9]. Hidrogeoloka istraivanja nikada nisu obavljana na Susku sve do spomenute I. faze, odnosno do 2001. godine. Tada je pozornost usmjerena na litoloku i tektonsku graðu otoka, snimanje vodnih pojava i objekata te je odreðena perspektivna lokacija u zaleðu uvale Dragoèaj, tj. podruèju oko Donjeg i ispod Gornjeg sela [10]. Buotine su locirane u jarcima, ispod platoa gdje se nalazi svjetionik, na nadmorskim visinama od 8,40 do 19 m radi to manje dubine buenja unutar eolskog pijeska te podalje od naselja kako bi se izbjegao eventualni utjecaj septièkih jama Gornjeg i Donjeg sela [9]. Prva buotina izbuena je do dubine 50,50 metara, druga do dubine 35,20 metara, treæa do dubine 32,50 metara i èetvrta do 31,20 metara dubine [9]. Istrano buenje obavilo je privatno poduzeæe "GEOID-BERO" d.o.o. iz Varadina, geofizièka istraivanja struènjaci Rudarsko-geolokog-naftnog fakulteta u Zagrebu (prof. dr. Franjo umanovac) a hidrogeoloka istraivanja èlanovi Instituta za geoloka istraivanja Zavoda za hidrogeologiju i inenjersku geologiju u Zagrebu. Voditelj vodoistranih radova na Susku bio je mr. Ranko Biondiæ, dipl. ing. gelogije iz Instituta za geoloka istraivanja u Zagrebu.
396 Pomorski zbornik 40 (2002)1, 387-408 Borislav Ostojiæ Opskrbljivanje stanovnitva otoka Suska pitkom vodom
Slika 4.: mr. Ranko Biondiæ, dipl. ing. geologije i Stjepan Doliæ, geoloki tehnièar iz Instituta za geoloka istraivanja u Zagrebu prilikom mjerenja razine podzemne vode i njene temperature na jednoj od èetiri susaèke buotine izbuene u ljeto 2002. godine (Foto: B. Ostojiæ)
Kolièina vode koju je moguæe iscrpsti iz pijeska eolskog podrijetla je nedovoljna za potrebe organiziranja vodoopskrbnog sustava za otok Susak [2] pa su pokrenuta istra- ivanja (dubinska buenja) sa svrhom pronalaenja oko dvije litre vode u sekundi [9]. Nakon zavretka buenja sve, unaprijed odabrane, èetiri buotine utvrðen je sloj boèate vode debljine (prosjeèno) oko 13 metara [9]. Pokusno crpljenje vode iz buotina pokazalo je izdanost u kolièini od 0,25 do 1,0 litra vode u sekundi po buotini, odnosno oko 3 litre ukupno [9]. Buduæi da su istrani radovi buenja i crpljenja vode obavljani u ljeto 2002. godine, kada je bilo obilnih oborina, o izdanosti podzemne vode iz buotina moglo bi se pouzdanije govoriti tek kada se istrai kolièina podzemne vode na istim mjestima i u izrazito sunom razdoblju. Ako se, po obilnosti oborina, 2003. godine ponovi 2002. godina, nova kontrolna istraivanja kolièine podzemne vode morat æe se obaviti i 2004. godine. Mr.sc. Ranko Biondiæ, dipl. ing. geologije, prof. dr. sc. Boidar Biondiæ, dipl. ing. geologije i dr. sc. Sanja Kapelj, dipl. ing. geologije u svom elaboratu "Susak hidrogeoloka istraivanja" s pravom napominju kako je upitna obnovljivost zaliha podzemne vode i ponaanje vodonosnog sloja uslijed dueg iscrpljivanja [9]. Stoga
Pomorski zbornik 40 (2002)1, 387-408 397 Borislav Ostojiæ Opskrbljivanje stanovnitva otoka Suska pitkom vodom oni iznose moguænost izvoðenja umjetnog "prihranjivanja" vodonosnika negativnim zdencima u koje bi se slijevala voda za vrijeme jakih kia izravno u vodonosnik poveæavajuæi time obnavljanje vodonosnog sloja. Spomenuti geolozi predlau redovito praæenje ponaanja vodonosnika tijekom jedne hidroloke godine u mje- seènim intervalima a u vrijeme ljetnjeg sunog razdoblja i u guæim intervalima.
Slika 5.: Poloaj buotina (SP 1, 2, 3 i 4) iz kojih bi se Susak uskoro mogao opskrbljivati pitkom vodom (Preneseno iz elaborata "Susak hidrogeoloka istraivanja", Instituta za geoloka istraivanja Zagreb, 2002. godine)
U sklopu istranih radova (u ljeto 2002. godine), neposredno prije zavretka pokusnog crpljenja iz svake buotine uzeti su uzorci za kemijsku analizu vode. Veæ samim mjerenjem elektrolitièke vodljivosti u uzorcima moglo se zakljuèiti da se radi o vodi s relativno velikim salinitetom, tj. boèatoj vodi. Rezultati kemijske analize to su samo potvrdili [9]. U uzorcima podzemne vode iz sve èetiri istrane buotine na otoku Susku kakvoæa ne odgovara MDK vrijednostima za pitke vode (Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti vode za piæe, Narodne novine 46/94. i Narodne novine 49/ 97.). Prirodno je kakvoæa naruena utjecajem mora i vrijednosti klorida znatno premauju doputene vrijednosti. Izrazito visoke koncentracije klorida i sulfata ukazuju na vodonosnik s velikim utjecajem mora [9]. Prema mikrobiolokim anali-
398 Pomorski zbornik 40 (2002)1, 387-408 Borislav Ostojiæ Opskrbljivanje stanovnitva otoka Suska pitkom vodom zama izvedenim u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo u Zagrebu svi spomenuti uzorci su mikrobioloki oneèiæeni [9]. Navedeno oneèiæenje upuæuje na utjecaj otpadnih voda iz septièkih jama ili od poljodjelstva (vinogradarstva) praæenog primjenom mineralnih gnojiva [9]. Takoðer je potrebno reæi da na gornjoj susaèkoj pjeèanoj plohi (iza mjesnog groblja i vinograda Vinarije "Cosulich"), na podruèju Merina, veæ vie godina postoji otvoreno odlagalite kuænog smeæa i svakovrsnog otpada (od graðevinskog materijala, organskog otpada, kuæanskih aparata i razne ambalae do akumulatorskih baterija, boja razlièitog kemijskog sastava i lijekova) koji u vrijeme kia doivljava otapanje i zatim prodire kroz pijesak i kamen sve do vodonosnika. Burom nanesena sol na pjeèani dio èitavog otoka biva kiom otopljena nakon èega, takoðer, duboko prodire kroz propusne slojeve susaèkog tla. I to, jamaèno, pridonosi salinitetu vode i na veæim dubinama, i podalje od morske obale. Oneèiæenju vode u dubljim slojevima i dalje od mora u Donjem selu najvjerojatnije pridonose i brojne septièke jame i vie (divljih) odlagalita smeæa u Gornjem selu.
Slika 6.: Jezgra jedne od èetiri buotine (iz ljeta 2002. godine) koja zorno pokazuje geoloki sastav otoka Suska (Foto: B. Ostojiæ)
Pomorski zbornik 40 (2002)1, 387-408 399 Borislav Ostojiæ Opskrbljivanje stanovnitva otoka Suska pitkom vodom
6. Vodoopskrba i kanalizacija
Prilikom posjeta Susku (27. srpnja 2000. godine), na Dan iseljenika, o opskrbi pitkom vodom (izgradnji mjesnog vodospremnika, vodovodne mree i kanalizacije) govorio je Stjepan Mesiæ, predsjednik Republike. "Naa je obveza da i Susak, u to skorije vrijeme, dobije pitku vodu i da tako pridonesemo poboljanju uvjeta za revitalizaciju ovog jedinstvenog pjeèanog otoka" naglasio je predsjednik Stjepan Mesiæ. Osiguranje pitke vode i izgradnju kanalizacije na Susku najavio je i Radimir Èaèiæ, ministar javnih radova, obnove i graditeljstva prilikom prigodnog govora na otvorenju produene pristanine obale i prvog dolaska katamarana "Dubravka" do Suska 21. rujna 2002. godine. O skoranjoj gradnji vodospremnika, vodovodne i kanalizacijske mree na otoku Susku govorio je i Dragan Balija, gradonaèelnik Malog Loinja za "Otoèni Novi list" (od 9.veljaèe 2003. godine). "Nai su prioriteti vodo- opskrba i kanalizacija Suska, projekt vrijedan 16 milijuna kuna" rekao je malo- loinjski gradonaèelnik Dragan Balija novinaru Mladenu Trinajstiæu [12]. to sve treba uèiniti kako bi otok Susak, napokon, dobio pitku vodu?
Slika 7.: Suèani (pred upnom crkvom sv. Nikole, u Gornjem selu), u rujnu 2000. godine, potpisuju peticiju za izgradnju vodoopskrbnog sustava i kanalizacijske mree (Foto: B. Ostojiæ)
400 Pomorski zbornik 40 (2002)1, 387-408 Borislav Ostojiæ Opskrbljivanje stanovnitva otoka Suska pitkom vodom
Nema sumnje, danas se definitivno odustalo od dovoðenja vode s otoka Cresa, iz jezera Vrana, preko Loinja te otoèiæa Male ili Vele Srakane podmorskim cjevovodom do Suska [9]. Nakon to su Cres (1953.), Mali Loinj (1960.) i Veli Loinj (1963.) dobili pitku vodu cjevovodom (od jezera Vrana) (8, 13], Suèani su se nadali da æe i oni, naroèito poslije 23. srpnja 1979. godine, kada su uz susjedne otoke Male i Vele Srakane i Unije dobili, podmorskim kabelom, elektriènu energiju s kopna [3] dobiti i kvali- tetnu pitku vodu. Razlog da je naa drava (za sada) odustala od dovoðenja pitke vode na Susak podmorskim cjevovodom s Loinja, odnosno od opskrbe pitkom vodom iz vodo- opskrbnog sustava Cres-Loinj (iz jezera Vrana), svakako treba traiti u visokim materijalnim trokovima polaganja vie kilometara dugaèkog podmorskog cje- vovoda i malom broju stalnih itelja na otoku Susku. Osim toga, zasigurno se raèunalo u sluèaju dovoðenja vode do Suska i na potrebu dovoðenja pitke vode do otoèiæa Male i Vele Srakane te otoka Unije i Ilovik to bi poveæalo potronju vode iz jezera Vrana i optereæenje vodoopskrbnog sustava Vrana Cres Veli Loinj, naroèito u vrijeme ljetne turistièke sezone ali i osiguravanje veæih materi- jalnih sredstava. Iako je zavrena I. i II. faza hidrogeolokih istraivaèkih radova na Susku i izraðen elaborat o moguænostima opskrbe pitkom vodom stalnih i povremenih itelja na tom otoku, teko je oèekivati da æe pitka voda do prvih domova na Susku stiæi prije 2004. ili 2005. godine. Ove, 2003. godine, moglo bi doæi do izgradnje vodo- spremnika u Gornjem selu (na predjelu Gumno) te poèetka izgradnje primarne i sekundarne vodovodne i kanalizacijske mree. Hidrogeoloka istraivanja te kemijske i mikrobioloke analize nepobitno su potvrdile poznata (starija) saznanja da je voda iz zdenaca na Susku (bez obzira na dubinu buotine) boèata (slana) i zagaðena (s poveæanom koncentracijom mikro- biolokih organizama) [2, 9]. Ako se eli takvu vodu koristiti za piæe, prethodno je treba desalinirati i mikrobioloki proèistiti. To znaèi da æe izmeðu crpilita i vodo- spremnika trebati ugraditi desalinator (za eliminaciju soli) i proèiæivaè koji unitava bakterije, odnosno tetne mikroorganizme te filtar za teke metale. U posljednjoj fazi trebat æe izgraditi vodovodnu i kanalizacijsku mreu od kuæa do primarnog ili sekundarnog vodovoda i primarne ili sekundarne kanalizacije. Jasno je da æe drava (Ministarstvo javnih radova, obnove i graditeljstva, Hrvatske vode te lokalna drutveno politièka zajednica) financirati gradnju vodospremnika, desalinatora i filtara te primarne i sekundarne vodovodne i kanalizacijske mree a pojedinci (privatnici) trebat æe uloiti svoja materijalna sredstva u gradnju vodovodne i kanalizacijske mree od svojih kuæa do prikljuèaka na mjesni vodovod i kanalizaciju. Dovretak gradnje privatnih prikljuèaka na vovodnu i kanalizacijsku mreu vjerojatno æe trajati nekoliko godina jer veæina stalnih itelja na Susku nema dovoljno materi- jalnih sredstava ni za osnovne svakodnevne ivotne potrebe a kamoli za veæu
Pomorski zbornik 40 (2002)1, 387-408 401 Borislav Ostojiæ Opskrbljivanje stanovnitva otoka Suska pitkom vodom
investiciju kakvu æe predstavljati izgrad- nja spomenutih prikljuèaka i postavlja- nje vodovodnih instalacija te odvoda sanitarne vode u kuæama. Potpuna izgradnja privatnih vodo- vodnih i kanalizacijskih prikljuèaka na Susku moe se realno oèekivati tek negdje do kraja 2010. godine. Sretna je okolnost to æe se u poje- dine krakove vodovodne i kanalizacijske mree moæi zdrueno ukljuèivati po ne- koliko vlasnika privatnih kuæa to æe smanjiti pojedinaène materijalne troko- ve. Smanjenju trokova gradnje posljed- nje faze vodovodne i kanalizacijske mre- e pridonijet æe susaèki iseljenici i vla- snici kuæa za odmor. Moe se oèekivati da æe siromanijim (stalnim) iteljima Suska pripomoæi susaèki iseljenici i Grad Mali Loinj, kojem pripada i Su- sak.
7. Vodonosac i vlastito vodocrpilite
Prije zavretka hidrogeolokih istraivanja te utvrðivanja izdanosti podzemne vode na otoku Susku, kao i njenoj kakvoæi (kemijskoj i mikrobio- lokoj), rijeèko poduzeæe FLUMING d.o.o. dovrilo je (u rujnu 2002. godine) elaborat "Vodoopskrba i odvodnja ot- padnih voda na otoku Susku". Glavni projektant elaborata je bila Jagoda Pilko, dipl. ing. graðevine, a investitor Grad Mali Loinj [14]. Slika 8.: Nacrt vodoopskrbnog i Prema tom projektu (u kojem se kanalizacijskog sustava na otoku izgradnja vodoopskrbnog sustava i ka- Susku (projekt rijeèkog poduzeæa nalizacije procjenjuje na vrijednost od FLUMING d. o. o.) 8.300.000 kuna) [14] na Susku æe se
402 Pomorski zbornik 40 (2002)1, 387-408 Borislav Ostojiæ Opskrbljivanje stanovnitva otoka Suska pitkom vodom izgraditi vodoopskrbni sustav i kanalizacijska mrea za zbrinjavanje otpadnih voda sa svim pripadajuæim objektima. Vodospremnik (u Gornjem selu, na predjelu Gumno) punio bi se vodom koja bi se do Suska dopremala brodom vodonoscem. Ako se izdanost vode iz podzemlja pokae zadovoljavajuæom, onda bi se vodospremnik punio (u alternaciji) tom vodom, razumljivo, nakon desalinacije te kemijskog i mikrobiolokog proèiæavanja. Izgradnja javnog sustava vodoopskrbe na Susku provodit æe se u dvije faze. U prvoj fazi izgradit æe se vodospremnik (kapaciteta 750.000 litara), tlaèni cjevovod (u duini od 1.242 metra), crpne postaje s pomoænim usisnim bazenom do kojeg æe se izvesti spojni cjevovod od privezita broda vodonosca i dio vodoopskrbne mree do hidranata na odgovarajuæim lokacijama za moguænost punjenja kuænih cisterna (pomoæu vatrogasnog crijeva). Ni jedna kuæa na Susku od hidranata neæe biti udaljenija od 90 metara [14]. U drugoj fazi rjeavat æe se vodoopskrbna mrea s kuænim prikljuècima te (eventualno) drugi naèini punjenja vodospreme [14]. U toku izrade glavnog projekta obavljena je i analiza moguænosti prihvata oborinskih voda u vodospremu putem nakapne povrine od 2.000 èetvornih metara uzimajuæi u obzir kolièine padalina (oko 800 milimetara, odnosno 800 litara godinje po èetvornom metru) i zahtjev za proèiæavanjem tih voda (putem sporih filtara i samoispirnih, brzih automatskih filtara s doziranjem hipoklorita) [14]. Poslije provedenih analiza (u dogovoru s investitorom) dolo se do zakljuèka da je izgradnja nakapne povrine i filtara, uz odravanje i stalnu kontrolu kakvoæe vode, vrlo zahtijevna i neisplativa zbog dobijanja vrlo male kolièine pitke vode [14]. Zbog navedenih procjena zakljuèeno je da se opskrba pitkom vodom na Susku u prvo vrijeme obavlja iskljuèivo dopremanjem pitke vode brodom vodonoscem [14]. Meðutim, nakon pronalaska vode (premda boèate i mikrobioloki zagaðene) na samom otoku (u srpnju i kolovozu 2002. godine), Hrvatske vode u dogovoru s Ministarstvom javnih radova, obnove i graditeljstva odluèile su se i na realizaciju projekta osiguranja pitke vode na otoku Susku crpljenjem iz podzemlja. Projekt vodoopskrbe i kanalizacije na Susku predviða da se veæim dijelom u istom kanalu (rovu) zbog ekonomiènosti gradnje nalazi vodoopskrbna i kanali- zacijska mrea [14]. Nakon izgradnje primarne i sekundarne vodovodne i kanalizacijske mree gradit æe se prikljuèci do svih stambenih i drugih objekata. Prema projektu tvrtke Fluming d.o.o. glavni vodoopskrbni cjevovod na otoku Susku bio bi dugaèak 1.145,9 metara, a sekundarni ogranci 2.051,9 metara [14]. Zbog vrlo uskih ulica i osjetljivosti temeljenja postojeæih kuæa te nepostojanja prometnog optereæenja dubina polaganja vodoopskrbnog cjevovoda i kanalizacijske mree je minimalna (oko jedan metar) [14]. Odreðene tekoæe stvarat æe (podzemno) postavljeni telefonski kablovi te iskopani zdenci i septièke jame ali treba vjerovati da æe se i za to naæi odgovarajuæa tehnièka rjeenja.
Pomorski zbornik 40 (2002)1, 387-408 403 Borislav Ostojiæ Opskrbljivanje stanovnitva otoka Suska pitkom vodom
Hoæe li kapacitet glavnog mjesnog vodospremnika zadovoljiti potrebe za pitkom vodom svih onih koji æe stalno ili povremeno boraviti na Susku te hoæe li se iz podzemlja dobivati dovoljne kolièine potrebne vode dva su temeljna pitanja na koja treba odgovoriti i prije poèetka gradnje susaèkog vodovoda. Projekt poduzeæa "FLUMING d.o.o." polazi od pretpostavke da æe na Susku (u vrijeme ljetne sezone) boraviti 1.000 osoba koje æe dnevno troiti po 120 litara vode, odnosno ukupno 120.000 litara vode u toku jednog dana. Buduæi da æe se graditi vodospremnik kapaciteta 750.000 litara, potpuno napunjen, moæi æe zadovoljiti samo estodnevne potrebe. S vie turista i veæom potronjom susaèki vodospremnik na Gumnu trebalo bi èeæe puniti vodom s Loinja. Potpuno napunjene privatne susaèke cisterne mogle bi zadovoljiti potrebe za pitkom vodom 10 20 dana, ovisno o dnevnoj kolièini troenja. Kada se osigura pitka voda iz susaèkog podzemlja, slika vodoopskrbe na tom otoku bila bi drukèija, odnosno znatno povoljnija. U razgovoru sa elimirom Pekaem, ing. geologije (iz Hrvatskih voda u Za- grebu) i mr. sc. Elzom Hrvojiæ, ing. geologije (iz Vodnogospodarskog odjela za vodno podruèje primorski-istarskih slivova, Hrvatske vode, u Rijeci) saznali smo da æe se voda crpljena iz susaèkog podzemlja zatititi zonama sanitarne zatite. Tri buotine kapaciteta 3 litre na jednu sekundu mogu u 24 sata dati 259.200 litara vode. Uz uvjet da se istom brzinom navedena kolièina vode desalinira i filtrira, prvo potpuno punjenje vodospremnika obavilo bi se za nepunih 70 sati. Podatke za prosjeènu dnevnu potronju vode (po kategorijama stanovnika) uzeli smo i iz "Vodoopskrbnog plana Primorsko goranske upanije" (radna verzija), Instituta graðevinarstva Hrvatske, Poslovni centar Rijeka, Rijeka, 2001. godine, i to dio koji se odnosi na Cres. Tako je prosjeèna dnevna norma potronje pitke vode po stalnom stanovniku na otoku Cresu 140 litara, za vlasnike kuæa za odmor i turiste 240 litara te za radnike 80 litara [15]. Ako bismo navedene podatke primijenili na Susak, onda bi prosjeèna dnevna potronja za 170 stalnog stanovnika Suska bila 23.800 litara, a u srpnju i kolovozu za 1.200 susaèkih iseljenika, vlasnika kuæa za odmor i turista 288.000 litara. S dnevnim potrebama pitke vode stalnih i povremenih itelja u vrhu turistièke sezone trebalo bi dnevno osiguravati po 311.800 litara vode. U sluèaju da se vodospremnik puni vodom koju doprema brod vodonosac, onda bi se sva voda iz vodospremnika potroila veæ za dva i pol dana. Iz navedenih brojki vidi se da bi prosjek dnevne potronje vode (u vrhu turi- stièke sezone) bio veæi od dotoka vode iz podzemnih spremnika. To znaèi da bi prosjeèna dnevna potronja u turistièkoj sezoni morala biti manja ili bi se razlika izmeðu dotoka vode i potronje namirivala dopremanjem vode brodom vodonoscem. Stalni stanovnici Suska te vlasnici kuæa za odmor i turisti na ovom otoku tradicionalno su naviknuti na racionalnu potronju vode pa se moe predviðati da æe
404 Pomorski zbornik 40 (2002)1, 387-408 Borislav Ostojiæ Opskrbljivanje stanovnitva otoka Suska pitkom vodom se pitka voda (iz mjesnog vodoopskrbnog sustava) iskljuèivo koristiti za piæe i kuhanje pa æe i dnevna potronja iz vodospremnika biti manja od 120, 140 ili 240 litara. U bliskoj i daljoj buduænosti opskrba pitkom vodom na Susku trebala bi biti rijeena na zadovoljavajuæi naèin, bez obzira dopremala se brodom vodonoscem ili se crpila iz podzemlja. Kritièna razdoblja vodoopskrbe mogu se javljati samo u vrijeme turistièke sezone (ponajvie u mjesecu srpnju i kolovozu). Obnova sadanjih zaputenih ili nenastanjenih kuæa, poèetak eksploatacije voænjaka "Margor" (u vlasnitvu obitelji Èandrliæ), Vinarija Cosulich i najavljena gradnja veæeg hotela (adaptacijom stare vinarije uz mjesnu luku) te otvaranje pekare i novih ugostiteljskih objekata na Susku moe samo poveæati potrebe za pitkom vodom. Poveæanjem broja potroaèa mjesnog vodoopskrbnog sustava smanjivat æe se moguænosti isporuke pitke vode po stanovniku.
8. Zakljuèak
Otok Susak graðen je od naslaga pijeska koje lee na karbonatnoj podlozi kredne do paleogenske starosti. Na otoku se nalaze dva naselja Gornje i Donje selo. Danas su stalni i povremeni itelji Suska orijentirani iskljuèivo na opskrbu pitkom vodom iz vlastitih cisterna u koje prikupljaju kinicu (ili pune vodom iz broda vodonosca) ili na industrijski pakiranu vodu (obiènu, izvorsku ili mineralnu). Kao tehnoloka voda koristi se (iskljuèivo u Donjem selu) voda iz zdenaca iskopanih u pliæim naslagama pijeska. Danas se samo u jednom sluèaju (u Donjem selu) koristi voda iz zdenaca za piæe i kuhanje ali nakon desalinacije i UV filtriranja mikrobiolokih orga- nizama. Zbog velikog broja septièkih jama otvorenog tipa, koritenja umjetnih mine- ralnih gnojiva u poljodjelstvu (vinogradarstvo i uzgoj povræa) i otvorenog odlagalita raznog otpada voda u sadanjim privatnim zdencima neuporabljiva je za piæe. To su utvrdile starije analize te potvrdila najnovija istraivanja. Naa drava je odustala od ukljuèivanja Suska (kao i oblinjih manjih otoka Unija, Malih i Velih Srakana te Ilovika) u vodoopskrbni sustav vodovoda Cres Veli Loinj (koji koristi vodu iz jezera Vrana na Cresu) podmorskim cjevovodom, pa je plan opskrbljivanja pitkom vodom itelja najudaljenijeg otoka cresko loinjskoga arhipelaga usmjeren na dopremu pitke vode brodom vodonoscem i na potragu za vodom na samom otoku Susku. Hidrogeoloko istraivanje, provedeno na Susku 2001. i 2002. godine, pokazalo je da bi se mjesni susaèki vodovod mogao temeljiti na crpljenju oko 3 litre vode u sekundi iz tri izdanije buotine s dubina od nekoliko desetaka metara. Naalost, ta voda bez obrade (proèiæavanja) nije za piæe. Kemijske i mikrobioloke analize
Pomorski zbornik 40 (2002)1, 387-408 405 Borislav Ostojiæ Opskrbljivanje stanovnitva otoka Suska pitkom vodom pokazale su da voda iscrpljena iz susaèkog podzemlja ne zadovoljava zakonske norme za pitku vodu. Kako bi se, ipak, ta voda mogla koristiti za piæe, potrebno je izmeðu crpilita (u Donjem selu) i vodospremnika (u Gornjem selu) ugraditi desalinator i odgo- varajuæe proèiæivaèe. Izgradnja primarne i sekundarne vodovodne i kanalizacijske mree na Susku moe se oèekivati krajem ove, odnosno iduæe godine (to je i realnija varijanta). Privatni prikljuèci na vodovodnu i kanalizacijsku mrea u potpunosti mogu biti dovreni tek kroz nekoliko iduæih godina, odnosno realno gledajuæi negdje do kraja 2010. godine. Kako je voda u podzemnom vodonosniku na Susku nepodesna za piæe (boèata i mikrobioloki zagaðena), trebat æe, gotovo svakodnevno, nadzirati (kontrolirati) rad desalinatora i filtara i ispitivati uzorke. Uz potpunu eliminacije svih izvora povr- inskog zagaðivanja i razvoj svijesti svih potroaèa vode na Susku o èuvanju èistog okolia neispravnost susaèke vode bit æe smanjena na najmanju moguæu mjeru. Bez obzira na naèin skoranjeg osiguravanja pitke vode na Susku, njeni buduæi potencijalni potroaèi jednoduni su u elji da otok Susak, u buduænosti, dobije pitku vodu podmorskim cjevovodom iz vodoopskrbnog sustava prikljuèenog na golemi prirodni vodospremnik vrlo kvalitetne pitke vode jezero Vrana na otoku Cresu. Eliminacijom sadanjih septièkih jama i boèata voda u susaèkim zdencima trebala bi biti kvalitetnija, odnosno manje zagaðena. Nju æe, bez sumnje, i dalje koristiti stalni itelji Suska i vlasnici kuæa za odmor, razumije se, kao tehnoloku vodu jer æe biti besplatna. Kanalizacijska mrea trebala bi rijeiti problem otpadnih voda a izgradnjom kolektora i ureðaja za proèiæavanje otpadnih voda (na Kurilcu) titit æe se podzemlje otoka Suska te kakvoæa okolnog mora. S odreðenim mjerama zatite okolia zasi- gurno æe se sprijeèiti i zagaðivanje podzemnih voda to æe omoguæiti i dobijenje kvalitetne vode za piæe iz crpilita na otoku.
Literatura:
[1] Nautièki vodiè Jadrana, JZL "Miroslav Krlea", Zagreb, 1990. [2] Otok Susak (Zemlja, voda, ljudi, gospodarstvo, drutveni razvitak, govor, nonja, graðevine, pjesma i zdravlje), zbornik radova (grupa autora), Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1957. [3] Turèiæ, don Antun: SUSAK otok pijeska, trstike i vinograda, upni ured Susak, Susak, 1998. [4] Markoviæ, Mirko: Kartograf Ivan Klobuèariæ i Rijeka, Adamiæ, Naklada Benja i Povijesno drutvo otoka Krka, Rijeka, 2002. [5] Fortis, Alberto: Put po Dalmaciji, Globus, Zagreb, 1984. [6] Popis stanovnitva, kuæanstava i stanova 31. oujka 2001. godine http://www.dzs.hr
406 Pomorski zbornik 40 (2002)1, 387-408 Borislav Ostojiæ Opskrbljivanje stanovnitva otoka Suska pitkom vodom
[7] Matica roðenih i Matica umrlih upe sv.Nikole Susak (èuva se u upnom uredu Crkve sv. Nikole na Susku), oujak 2003. [8] Kos, Zorko: Vodoprivreda Gornjeg Jadrana, Adamiæ, Rijeka, 2001. [9] Biondiæ, Ranko, Biondiæ, Boidar i Kapelj, Sanja: SUSAK hidrogeoloka istraivanja (II. faza), Institut za geoloka istraivanja, Zagreb, 2002. [10] Ostojiæ, Borislav: Moguænosti klimatskog lijeèenja na otoku Susku (Pomorski zbornik, godite 39., Rijeka, 2002.) [11] Kolar, Vladimir: Otoci Jadrana, Jugoslovenska revija, Jugoslovenska knjiga, Beograd, 1978. [12] Otoèni Novi list, broj 74, 9.II. 2003., èlanak "ivot na kopnu preslikati na otoke" (Novi list, 9. II. 2003.) [13] CRES LOINJ (sto godina turizma), zbornik radova, Turistièki savez opæine Cres-Loinj i "Turistkomerc" Zagreb, Zagreb, 1985. [14] Vodoopskrba i odvodnja otpadnih voda na otoku Susku (dio glavnog projekta "Vodoopskrba otoka Suska"), FLUMING d.o.o. Rijeka, Rijeka, prosinac 2002. [15] Vodoopskrbni plan Primorsko goranske upanije (radna verzija), Institut graðevinarstva Hrvatske, Poslovni centar Rijeka, Rijeka, 2001.
Borislav Ostojiæ
POTABLE WATER PUBLIC SUPPLY ON THE ISLAND OF SUSAK
Summary
This paper presents hydrological conditions on the Island of Susak. Spanning from the ancient times until recently, water supplies on the Island of Susak used to be limited to the rain-water wells (dug in either inside the living spaces or wine-cellars) and to wells dug in the sand to provide brackish water for laundry, watering of gardens and sanitary units. It was not until recent years, that in very dry summer periods the Island of Susak was provided with drinking water from the mainland, by means of water carriers (from the Island of Mali Loinj). In the past few years, within the realisation of the project carried out by the Republic of Croatia Ministry for Public Works, Reconstruction and Construction and Public Enterprise Hrvatske vode (Croatian Waters) concerning the potable water supply system on all the populated national is- lands, the potable water supply project concerning the Island of Susak has entered the realisation. The purpose of this paper is to examine the issue of the existing drinking water public supply pattern (on continual and occasional bases) on the Island of Susak from the mainland, with an emphasis on the feasibility for the underground water exploitation on the island itself (in the im- mediate future). Furthermore, the paper deals with latest hydrogeological researches, chemical and microbiologi- cal water pollution and conversion of brackish into drinking water by means of desalination and filtration, for cooking and drinking purposes.
Key words: Island of Susak, potable or drinking water, brackish water, rain-water well, dug well, water carrier, water purifier, water supply network, sewage system
Pomorski zbornik 40 (2002)1, 387-408 407 Borislav Ostojiæ Opskrbljivanje stanovnitva otoka Suska pitkom vodom
RIFORNIMENTO IDRICO DELL’ISOLA DI SÀNSEGO (SUSAK)
Sommario
Il saggio espone in modo sinottico le condizioni idrologiche dell’isola di Sànsego. Gli abitanti dell’isola di Sànsego dai tempi remoti fino a qualche tempo fa si sono riforniti d’acqua potabile esclusivamente da cisterne (costruite nelle abitazioni oppure nelle cantine) raccogliendo l’acqua piovana, oppure da pozzi scavati nella sabbia attingendo acqua salmastra da usare per il lavag- gio, l’irrigazione degli orti e servizi igienici. Appena in tempi più recenti, d’estate, nel periodo di secca, l’acqua potabile viene rifornita agli abitanti di Sànsego da navi-cisterna provenienti da Lussinpiccolo (Mali Lošinj). Negli ultimi anni il Ministero per i lavori pubblici, per il rinnovamento e l’edilizia della Repub- blica di Croazia e l’Ente pubblico delle acque della Croazia hanno messo in atto la realizzazione di un progetto di approvvigionamento di acqua potabile per gli abitanti dell’isola di Sànsego nel- l’ambito della campagna di rifornimento idrico di tutte le isole abitate. Scopo del saggio è esaminare lo stato attuale di approvvigionamento d’acqua potabile degli abi- tanti, permanenti e temporanei, dell’isola di Sànsego dando risalto all’ eventualità (in un futuro non lontano) di construire un acquedotto. Il saggio tratta inoltre le recenti ricerche idrologiche, i problemi d’inquinamneto chimico e microbiologico dell’acqua e la conversione dell’acqua salmastra in potabile – con la desali- nizzazione e la depurazione – onde ottenere l’acqua indispensabile per usi domestici (bevanda e cucina).
Parole chiave: isola di Sànsego, acqua potabile, acqua salmastra, cisterne, pozzi, navi-cisterne, depuratori d’acqua, rete idrica, rete fognaria
408 Pomorski zbornik 40 (2002)1, 387-408