Livno, 26–29 June 2018 ZBORNIK

PROCEEDINGS ZBORNIK RADOVA INTERNATIONAL CONFERENCE MEĐUNARODNA KONFERENCIJA “MAN AND KARST” “ČOVJEK I KRŠ” Livno, 26–29 June 2018 Livno, 26.–29. juni 2018.

XXXVIII, 51, Sarajevo 2018. XXXVIII, 51, Sarajevo 2018. Izdavači Speleološko društvo “Bosansko-hercegovački krš”, Sarajevo Centar za krš i speleologiju, Sarajevo Branilaca Sarajeva 30, 71000 Sarajevo

Redakcija – Editorial board Mirnes Hasanspahić, Simone Milanolo, Jasminko Mulaomerović, Ferid Skopljak, Amila Zukanović

Urednik – Editor Jasminko Mulaomerović

Korice – Cover Detalj iz pećine Klokočevice, Igman (Foto: Simone Milanolo)

DTP & print TDP d.o.o. Sarajevo

Bilten Naš krš upisan je u evidenciju javnih glasila pod brojem 132 od 10. 3. 1991. godine. 3

CONTENTS

Nadja Zupan Hajna KARST SEDIMENTS AND THEIR STUDIES; EXAMPLES FROM SLOVENIA* ...... 5 Rosario Ruggieri KARST GEOSITES OF THE FAVIGNANA ISLAND (AEGADIAN ARCHIPELAGO, SICILY)* 21 Ozren Hasan, Slobodan Miko, Nikolina Ilijanić, Koraljka Bakrač, Dea Brunović, Martina Šparica Miko PALEOOKOLIŠNA REKONSTRUKCIJA KRŠKOG HOLOCENSKOG OKOLIŠA NA PODRUČJU NOVIGRADSKOGA MORA I KARINSKOGA MORA (HRVATSKA) PALEOENVIRONMENTAL RECONSTRUCTION OF KARST HOLOCENE ENVIRONMENT IN NOVIGRAD SEA AND KARIN SEA (CROATIA)* ...... 28 Carol Ramsey & Paul Griffiths KARST CREEK TRAIL: A SELF-GUIDING, DIRECTED-ACCESS KARST SITE IN STRATHCONA PARK, BRITISH COLUMBIA, CANADA* ...... 31 Nediljko Ževrnja, Tonći Rađa, Tino Milat JAMA ZOVINE – ZANIMLJIV PALEONTOLOŠKI I SPELEOLOŠKI OBJEKT U ZALEĐU BIOKOVA JAMA ZOVINE – AN INTERESTING PALEONTOLOGICAL AND SPELEOLOGICAL FACILITY IN THE HINTERLAND OF BIOKOVO* ...... 49 Denis Radoš, Filip Krišto, Mirko Šarac MLINOVI DUVANJSKOG I LIVANJSKOG POLJA* ...... 58 Ivo Lučić BLAŽENA JE VODA ŠTO RAĐA KAMENJE – POGLED NA POEZIJU STOJANA VUČIĆEVIĆA IZ KRŠKE PERSPEKTIVE BLESSED THE WATER THAT GIVES BIRTH TO STONES A LOOK AT STOJAN VUČIĆEVIĆ’S POETRY FROM A KARST PERSPECTIVE . . 77 Monika Šafhauzer, Neira Babić, Jasminko Mulaomerović, Miralem Husanović PRVI ZABILJEŽENI SLUČAJ KOŠTANE DEFORMACIJE NA KRILU VELIKOG MIŠOUHOG ŠIŠMIŠA / MALOG MIŠOUHOG ŠIŠMIŠA (MYOTIS MYOTIS /MYOTIS BLYTHII OXYGNATUS) U BOSNI I HERCEGOVINI THE FIRST RECORDED CASE OF SKELETAL DEFORMATIONS ON THE WING OF GREATER MOUSE-EARED BAT / LESSER MOUSE-EARED BAT (MYOTIS MYOTIS / MYOTIS BLYTHII OXYGNATUS) IN BOSNIA AND HERZEGOVINA ...... 101 Jasminko Mulaomerović, Miralem Husanović GROBLJE NOĆNOG ŠIŠMIŠA (NYCTALUS NOCTULA) U OBREDNOJ PEĆINI THE GRAVEYARD OF THE COMMON NOCTULE (NYCTALUS NOCTULA) IN OBREDNA PEĆINA CAVE ...... 106 4

Branka Pejić, Ivana Budinski, Jelena Bogosavljević BELORUBI SLEPI MIŠIĆ PIPISTRELLUS KUHLII U GRAĐEVINSKOM FAKULTETU U CENTRU GRADA BEOGRADA KUHL’S PIPISTRELLE PIPISTRELLUS KUHLII AT THE FACULTY OF CIVIL ENGINEERING IN BELGRADE CITY CENTER ...... 111 Jasminko Mulaomerović PRILOG BILJEŠCI O NOVOM SLUČAJU ZUBNE ANOMALIJE KOD VELIKOG MIŠOUHOG ŠIŠMIŠA (MYOTIS MYOTIS) ANEX NOTE ABOUT NEW CASE OF DENTAL ANOMALIES OF GREATER MOUSE-EARED BAT (MYOTIS MYOTIS) ...... 114 Jasminko Mulaomerović, Primož Presetnik BIBLIOGRAFIJA RADOVA O ŠIŠMIŠIMA BOSNE I HERCEGOVINE (1892 .-2018 .) . . . . 116 Jasminko Mulaomerović POSLASTICA ZA SPELEOKOLEKCIONARE ...... 132 Jasminko Mulaomerović KNJIGA KAO KULTURA UPRAVLJANJA ZAŠTIĆENIM PODRUČJEM ...... 134

Radovi označeni sa “*” prezentirani su na Međunarodnoj konferenciji “Čovjek i krš” 2018 . KARST SEDIMENTS AND THEIR STUDIES; EXAMPLES FROM SLOVENIA

Nadja Zupan Hajna1

Abstract In last 30th years in Slovenia study and interpretations of the cave sediments and sediments on karst surfaces went through different stages in accordance with then prevailing various theoretical models, knowledges about karst processes and especially the development of dating methods. Clastic sediments on the surface and in the caves are different in e.g. size, shape, color, texture and have various proveniences. One of the characteristics of the Kras is red soil although the surface sediments color in Kras comprehends all varieties from yellow to red. The color of unconsolidated clastic sediments was in the past defined by climate; the yellow color reflected the sedimentation in cold climate. The study of the mineral composition showed that yellow color is usually an indicator of sediments of Eocene flysch origin, which were weathered in different degree. In contact with percolating water those sediments can be- come reddish due to rubification (oxidation). In sediments from caves close to the surface and from unroofed caves sediments no minerals indicating loess origin were found. In opened fissures and fault zones were studied infiltrated loam and tectonic clays. By mineral composition studies of cave alluvial sediments was also noticed that in many cases high amount of carbonate clasts is significant originated from incomplete solution of cave walls. With the research of clastic sediments along karst surface, geomorphological explanation of denuded caves was determined. Paleomagnetic data in combination with other dating methods, especially U-series dating and biostratigraphy have shifted the possible beginning of cave infilling processes and speleogenesis in Slovenia below the Tertiary/Quaternary boundary. From the results were done interpretations on geomorphologic and tectonic evolution of the karst areas. Key words: red soils, cave sediments, origin, mineral composition, age, Classical Karst.

Introduction About 44% of Slovenia’s surface consists of carbonate rocks; therefore, karst geomorphology and over 13,000 known caves represent significant part of it landscape. Various sediments present on the karst surface in the form of clastic or precipitated deposits cover or fill smaller or extended areas and they also accumulate in the caves. Karst surface sediments are mechanical or chemical deposits. Surface mechanical sediments represent all kinds of clastic material deposited by surface processes such as: fluvial (e.g. gravel, sand, silt, clay; conglomerate) forming for instance al-

1 ZRC SAZU Karst Research Institute, Titov trg 2, 6230 Postojna, Slovenia, [email protected] 5 6 Nadja Zupan Hajna luvial fans, terraces; lacustrine; glacial, fluvioglacial and periglacial material (e.g. till forming moraines, diamicton and diamictite); and slope material (e.g. talus cones, rockfalls). Chemical deposits related to environment and climate factors, e.g.: tufa, travertine; different carbonate crusts (e.g. calcrete, caliche) and calcite cements in bulk material are also represented. Various soils may be formed due to development from insoluble residues (e.g. in situ pedogenesis) or clastic allochthonous sediments (e.g. fluvial, eolian). Former cave sediments from unroofed caves, such as clastic sediments and speleothems can also be found on the surface. Cave sediments represent all types of mechanical and chemical depositions in the caves. According to their origin they are divided into allochthonous and autochthonous sediments (Ford & Williams 2007). Allochthonous deposits were brought into the caves from the outside and represent all kinds of clastic sediments such as gravel, sand, silt, clay (when cemented: conglomerate, sandstone, siltstone, clay- stone) or organic matter such as plant debris, coarse woody debris and bones. Karst sediments, both on the surface and in caves, represent an important source of information on the evolution of tectonic and geomorphological units of different sizes. Fluvial sediments, for instance, indicate the abundance of precipitation and hydrological characteristics. The shapes of speleothems made of secondary calcite specify the way of water percolation. The mineral composition, various inclusions and stable isotope geochemistry indicate physio-chemical conditions at the time of their precipitation. The dynamics of sedimentation are mainly controlled by climate and hydrology (e.g., glaciations, floods, precipitation), by changes in river catchment, and by the evolution of cave networks. Protected in caves, sediments are generally well preserved and reveal exceptionally good, multi-proxy records of surface environmental conditions at the time of their deposition; they can cover time spans from several million years up to the present (Bosák 2002). Cave sediments represent traps of past geologic and environmental records in spite of the fact that they mostly represent the latest episodes of deposition. Many times sediments from diverse karst environments are the only sediments representing terrestrial phases of landscape evolution and they indirectly indicate the age of speleogenesis and surface evolution. The question concerning the time span of karst evolution in Slovenia, the age of karst surfaces and speleogenesis and, consequently, the rates of processes, has been an important issue in most of the previous karst studies and syntheses (e.g. Zupan Hajna et al. 2008, 2010, 2019a; Häuselmann et al. 2015; Vrabec et al. 2018). The majority of dating of karst sediments has been recently carried out in south-western Slovenia (i.e. in the north-western part of the Dinaric karst), which is known as the Kras. Eocene flysch rocks are the last marine deposits preserved in the geologic record. Oligocene to Quaternary rocks represented a terrestrial period where surface denudation and erosion processes prevailed. Karst sediments preserved on the surface are therefore rare; but caves have functioned as traps of clastic, chemical and organic sediments derived from local as well as more distant environments during the life of the cave. The position and composition of cave fill, including fossil remains, Karst sediments and their studies; examples from Slovenia 7 tends to be preserved for great time spans and can offer useful information on the evolution of surface geology, morphology and also the cave itself.

Surface sediments In general, not a lot of soil is usually present on the karst surface with the excep- tions of its accumulations in dolines or depressions. On the other hand, there are thick sediment/soil covers (Fig. 1) present in some areas of Southern Slovenia (northeastern part of the Dinaric Karst).

Figure 1. Red soil covers karst relief; Dolenjska region (SE Slovenia).

Terra rossa-type red soils are composed of reddish clayey to silty material covering karst landscapes in hot/warm climates (Fedoroff & Courty 2014) such as those in the Mediterranean part of Dinaric Karst. In the Kras Plateau in SW Slovenia, red soil is called “Jerovica”; it is a characteristic soil developed on Cretaceous limestone with chert, such as the Komen limestone of the Sežana Formation and the Tomaj limestone of the Lipica Formation (Jurkovšek et al. 1996). Red soils origin and their relationship to underlying carbonates and existing karst relief has been, and still is, the subject of discussion. The origin of all red soils in Slovenia was at first attributed to insoluble remains of limestone, especially those containing cherts (Gregorič 1967; Culiberg et al. 1997; Rejšek et al. 2012); and later different opinions were expected to the nature of red soils parent material and origin. Red soils were studied from different aspects, including its composition and ori- 8 Nadja Zupan Hajna gin by Hrovat (1953), Gregorič (1967, 1969) and its accumulation in dolines by Gams (1974, 2004). Later, a possible eolian origin as loess sedimentation during Pleistocene was considered (Šušteršič et al. 2009). Recent research on red soils from different parts of Slovenian karst found that they originate in weathered remains of limestones rich in chert, in weathered remains of flysch rocks, in local weathered non-carbonate rocks (Zupan Hajna et al. 2019b, in press), or even from the alluvium of unroofed caves and they are almost negligible in eolian sediments (Zupan Hajna 2000, 2005; Zupan Hajna et al. 2017). Red soils on the karst surface may differ in respect of mineral composition and thus also by their origin and time of development (Zupan Hajna 2000, 2005, 2017). For instance, most of the red clays and soils around Divača village (South part of Kras Plateau) have their origin in weathered flysch rocks (Zupan Hajna 1992, 1998a,b, 2000, 2002). Minerals such as microcline and plagioclase found in those red soils prove that they cannot be insoluble remains of limestone. In sediments from caves close to the surface and from unroofed caves sediments, no minerals indicating loess origin were found (e.g. amphiboles which are typical of loess sediments in Istria (Durn 2003), thus eolian origins can be excluded; even some of them from unroofed caves there were dated to 5-4 Ma (Zupan Hajna et al. 2008a, 2010). Red clays, according to mineral composition, represent more developed terra rossa-type of soils with polygenetic origin. (e.g. limestone insoluble residues, weathered flysch rocks, eolian sediments, alluvium from unroofed caves). Occurrences of quartz pebbles and yellow sands on the karst surface were at first all attributed to fluvial transport of weathered remains of flysch rocks over karst in the so-called “pre-karst” phase (Melik 1961; Radinja 1972; Habič 1992). With further research, and the discovery and geomorphological explanation of denuded caves, many of those sediments have since been determined to be surface exposures of cave sediments having their origin in weathered and eroded flysch rocks (Mihevc 1996; Mihevc & Zupan Hajna 1996; Mihevc 2001, 2007).

Cave clastic sediments Clastic sediments in caves differ in size, shape, colour, texture, mineral composition and therefore they have various proveniences. Mechanical cave sediments are cat- egorized in terms of their autochthonous or allochthonous origins. The most common allochthonous cave deposits are allogenic sediments which are brought into the caves by sinking rivers as gravel, sand, silt and clay size materials originating from weathered bedrocks and sediments of the sinking river catchment area. Infiltration sediments which are brought into the cave through open fissures or cave entrances and are composed of various surface clastic sediments and soils (e.g. “terra rossa“) are also allochthonous, as are eolian and glacial or periglacial materials which can be present at the entrance areas of the caves (e.g. loess, till, lacustrine sediments). Autochthonous clastic sediments are all deposits formed in caves. These include breakdown and crumbled wall materials as well as chemical deposits like secondary Karst sediments and their studies; examples from Slovenia 9 cave minerals and speleothems. Autochthonous mechanical caves sediments are due to weathering processes on cave ceilings and walls, allochthonous sediments are clay, silt, sand, and gravel originating from outside of the caves. In these sediments, various minerals are accumulated. The most important factors for the determination of the origin of cave mechanical sediments are the invariable mineral associa- tions and also the presence of some typical residual minerals. Less resistant minerals are replaced by clay minerals, chlorites, iron hydroxides, etc. and those secondary minerals usually represents the weathering conditions in the environment.

Cave sediment facies From a sedimentological point of view, the cave environment can be divided into an entrance facies and an interior facies (Ford & Williams 2007). The farther away cave sediments are from cave entrances, the less they are subjected to environmental changes on the surface after deposition. During several years of research, we found that sediments in a cave can remain completely unchanged for millions of years. In the vicinity of cave entrances, deposited sediments are influenced mainly by diurnal and seasonal changes in temperature and water intake (precipitation, floods), which can greatly alter the chemical and mechanical properties of existing sediments. The entrance facies includes fine-grained sediments transported from the vicinity of the cave by wind and water, coarser clasts transported into the cave by slope processes, or autochthonous sediments produced by frost action or other mechanical and chemical processes on the cave walls. The cave entrance contains pollen as well as datable archaeological and palaeontological remains that are protected from surface erosion, weathering and biochemical alteration. Entrance zones of caves are often exposed to seasonal freezing that cause spalling of cave walls and formation of fragments of various sizes which accumulate on the cave floor. Resulting sediments are often subject to creeping due to cryoclastic processes (Fig. 2).

Figure 2. Frost action expressed in entrance parts of the caves: a. limestone and speleothem ruble in the Snežna jama na Rduhi; b. polygons – patterned ground are developed in cave shelter in Barka, Mt. Snežnik, SW Slovenia. 10 Nadja Zupan Hajna

Cryoturbated cave sediments in Slovenia were usually attributed to Pleistocene climates (e.g. Brodar & Brodar 1983; Turk et al 2001), but a recent patterned ground formation was first described in Skednena jama by Gams (1963). Accumulations due to frost action are now known and described from many cave entrances in Slovenia, especially from higher elevations but also from lower elevations. Examples include Potočka zijalka and Snežna jama na Raduhi in the Savinja Alps (Mihevc 2001b), Divje babe (Turk et al. 2001) and Skednena jama (Mihevc 2009, 2019) in the central part of Slovenia, and Barka rock shelter on the slopes of Snežnik Mountain (Zupan Hajna 2007). In the Barka rock shelter, rock fragments produced by gelifraction are accumulated on the cave floor; in the wintertime freezing causes development of sorted (Fig. 2b) and non-sorted patterned ground (Zupan Hajna 2007). The interior facies develops in those parts of the cave that are more remote from the surface. The composition, mineralogy, and lithology of cave clastic sediments depend on the material available in the source areas, but the deposition in the cave depends on the internal dynamics of the conduit system (White 2007). Bosch and White (2004) described facies according to particle size and the degree of sorting as channel, thalweg, slackwater, diamicton, backswamp facies. The channel facies, with the widest range of particle size and particle sorting, occurs in the most common stream deposits in caves and thalweg facies are the coarse cobbles that form the beds of many active cave streams. Slackwater facies are the thin layers of fine grained silt and clay forming the final top of clastic deposits; diamicton facies are the result of debris flows, and backswamp facies are locally derived (residual insoluble or infiltrated material). Slackwater and channel facies were actually the most represented and studied in the last 20 years of our research work (e.g. Zupan Hajna et al. 2008a, 2010, 2019a). Infiltrated sediments By weathering and erosional processes on the surface and percolating water through open fissures and vadose shafts, a lot of different material (like terra rossa or weathered residues of various rocks) can be infiltrated into the karst (Ford & Williams 2007). Mineral composition in such cases depends on the composition of rocks from where the weathering remains originated. Open fissures and shafts filled with sediments were always of interest to Slovenian researchers (e.g. Šušteršič 1978; Kogovšek & Zupan 1992); their composition and origin were interpreted differently. For a long time, a prevailing opinion was that in all fissures (and also along faults) in karst, red or yellow clays and silts are either "terra rossa" infiltrated into the karst from the surface, infiltrated eolian deposits, or remains of flood sediments in underground open fissures or cavities. All of the sediment types listed above contain quartz as a dominant mineral among various clay minerals (e.g. Fig. 6, DHrs). Research of mineral composition of sediments in fissures and fault zones (e.g. Figs. 5, 6) has since proven that those are not allochthonous sediments, but tectonic clays formed in situ (Zupan 1989; Zupan Hajna 1997). Karst sediments and their studies; examples from Slovenia 11

Allogenic sediments Major sources of sediments in caves are allogenic sinking streams, bringing sediments into the underground from eroded noncarbonated rocks (Ford & Williams 2007, White 2007). Allogenic cave sediments are particularly important for understanding the environment of their formation before transport and storage in the cave. The same rocks on the surface weather in different ways under different environmental conditions (T, amount of precipitation, pH, Eh) (e.g. Zupan Hajna 1992). Different clay minerals are produced and colour of the product depends on the type of iron minerals and pigment (e.g. hematite, goethite). Allogenic sediments with almost the same mineral composition but differences in colour are found in the Slovenian river caves Postojnska jama (Fig. 6) and Škocjanske jame (Fig. 3, 6). Most of the clastic cave sediments in SW Slovenian karst originate from weathered remains of Eocene flysch rocks. Allogenic rivers flowing into the caves, such as the river Pivka (which sinks into Postojnska jama) and the river Reka (which sinks into Škocjanske jame), bring the sediments from weathered flysch rocks of the Pivka Basin and Brkini Mountains. For example, among fluvial sediments of active, relict and unroofed caves of the active and relict allogenic river Reka, the mineral composition of all studied sediments is very similar (Fig. 6, samples SCfl-DFys). In

Figure 3. Allogenic gravel and sand from Reka riverbed in cave Škocjanske jame. Pebbles origin from flysch sandstone and various limestones. 12 Nadja Zupan Hajna almost all samples relatively equal mineral composition prevailed, indicating the main source was from flysch rocks which were differentially weathered. The samples contained quartz, clay minerals, microcline, plagioclase, and heavy minerals (e.g. goethite, tourmaline, rutile), which are typical of Eocene flysch rocks in the Reka catchment area. The process of flysch transport into the caves continued for a few million years, but the intensity varied over time (Zupan Hajna et al. 2008a,b, 2010, 2017). Large accumulations of allogenic cave sediments having their origin in flysch rocks show that in some period flysch rocks weathered intensively and the sediments were transported to the existing caves. The erosion of flysch rocks was probably -ac celerated in the colder climate and due to increased rainfall or/and due to tectonic uplifting of the landscape. Accumulations of fine carbonate clasts Through studies of the mineral composition of alluvial cave sediments, it was also noticed that in many cases a high amount of carbonate clasts is significant (Zupan Hajna 1992, 1998b, 2002). Examples are sediments in the bottom of deep shafts in Alpine caves of the Kanin Plateau (Črnelsko brezno; Fig. 6, sample CHs). It was rec- ognized that the origin of the carbonate clasts (clay, silt and sand size) is the selective

Figure 4. Weathered limestone on cave wall in Martinska jama gives material for production autochthonous carbonate fine clasts in cave sediments. Karst sediments and their studies; examples from Slovenia 13 and incomplete solution of limestones and dolomites of the caves walls where weathered carbonate rocks were eroded by flowing water (Zupan Hajna 2002, 2003). The solution is very similar to the subsoil corrosion on the karst surface, except that the carbonate particles are not mechanically-eroded and transported. From the presence of undissolved carbonate particles, it can be concluded that the removal of the limestone from its primary place is not always conditioned merely by dissolution, but also by mechanical erosion. The process of the fine-grained carbonate particles formation is explained below. Tectonic clays Very high contents of carbonate minerals can be detected in tectonic clays if they were formed in fault zones situated in carbonate rocks. This clay size material is formed by tectonic compression of carbonate rocks. Tectonic clay consists almost entirely of calcite or dolomite. Their admixture depends on mineral composition of the parent rocks. Studies of materials from selected locations found that red clays/ silts often are actually tectonic clays (mylonite; cataclastite) of the inner fault zones, with mineral compositions mostly of calcite in clay or silt size clasts (or dolomite; depending on the parent rock), where clay minerals, goethite and hematite were present only in traces (Zupan 1989; Zupan Hajna 1997).

Figure 5. Inner part of fault zone: a) Tectonic clay exposed in artificial tunnel in Pivka jama; b) tectonic clay at fault plane; it consists almost 100 % of calcite particles of silt and clay size (Fig. 6).

Tectonic clays may be either yellow or red in colour. Goethite gives the clay a yellow colour, while a red colour is due to hematite present in the places where the water had been squeezed out of goethite and it was transformed into hematite. This clay impedes drainage within the fault zone. This is why no karstification was recorded in such fault zones. 14 Nadja Zupan Hajna

Colour, mineral composition and origin The colour of sediments depends on their mineral composition, the presence of various pigments, and on physical and chemical conditions in the environment. But the same colour of sediments doesn’t mean the same mineral composition and knowledge of the mineral composition is not enough to declare the origin of the clastic sediments. This is because at the end of the weathering only the most resistant minerals, and also the distinctive secondary minerals for certain environments, are present, which reflect the diagenesis of mechanical sediments in the cave. The sediments’ colour in Slovenia includes all varieties from grey, yellow to red and brown. Red colour is usually linked to mineral hematite and thus to oxidation processes, while yellow and grey colours are controlled by humid and reduction conditions within the environment and black by organic matter. The mineral composition of cave mechanical sediments does not reflect just the climatic conditions at the time of their deposition in caves but also reflects the mineral composition of the original rocks. However, it is not always possible to determine the original rock due to long lasting weathering which may disintegrate a lot of the primary minerals. Heavy minerals

Figure 6. Comparison of selected cave sediment sample mineralogical compositions originating from underground rivers Reka and Pivka (Škocjan Caves and Postojna Cave), fault zone in cave Pivka jama and from the Alpine cave Črnelsko brezno, Slovenia. Legend: SCfl – Škocjanske jame recent flood loam; DCys – Divaška jama relict laminated yellow sand; Tys – Trhlovca relict yellow sand; Trc – Trhlovca red clasts; DFys – Divača relict yellow sand and clay; PRyl – Povir (roofless cave) yellow loam; DHys – Divaški hrib (relict filled cave) yellow sand; DHrs (relict filled cave) infiltrated red sediment; DOys – Divača 1 (doline) yellow sediment; DOrs – Divača 1 (doline) red sediment; PCfl – Pivka jama (active cave) flood loam; PCtc – Pivka jama (fault zone) tectonic clay; CHs – Črnelsko brezno (deep shaft) clastic sediment; Q – quartz; Ca – calcite; D – dolomite; Mu/IL – muscovite/ illite minerals; Ka – kaolinite; CL – chlorite; Mo –montmorillonite group of minerals; Mi – microcline; Pl – plagioclase; Gi – gibbsite; G – goethite; T – tourmaline; Ru – rutile. Karst sediments and their studies; examples from Slovenia 15 are very important for determining origin because they are resistant to weathering and transport due to their mechanical and chemical properties. It is easiest to determine the origin of cave mechanical sediments when their composition entirely reflects the mineral association of the original rock. Comparison of mineralogical composition of various cave sediments is presented on Fig. 6. In almost all prevail quartz; quartz is a very resistant mineral in respect to weathering and transport and because of this quartz may be detritus of weathering of various rocks, and its presence does not tell much.

Age of cave sediments the first studies of cave sediments in Slovenia were carried out during archaeological and paleontological excavations of sediments in cave entrances (e.g. Brodar 1952, 1966), where they interpreted all sediments with alternation of cold and warm periods during Pleistocene, disintegration of cave walls and the sliding of the slope materials into the cave. Detailed studies of cave sediments were later done by Gospodarič (e.g. 1976, 1981, 1988) in the 70s and 80s of the last century. Gospodarič (1988) applied a relative dating method, comparing cave sediments from different sites to es- tablish the age of deposits and also used available dating methods. He suspected that the cave sediments were not much older than 350 ka, although it has been already noted that some dating results were beyond this time. In his geochronology of cave sediments, based on recognition and descriptions of several profiles from various caves, he classified different deposition phases in the subsurface and linked them to sea level oscillations and climate changes during the Pleistocene (Franke & Geyh 1971; Ikeya et al. 1983; Ford & Gospodarič 1989). In the Kras region (SW Slovenia), Gospodarič (1988) linked the karstification of the area with glacio-eustat- ic oscillations of the Adriatic Sea and the global paleoclimate evolution during the Pleistocene. Later U-series dating indicated that speleothems from different caves in Slovenia must be older (Zupan 1991; Zupan Hajna 1996; Mihevc & Lauritzen 1997; Mihevc 2001a). Results indicated that speleothem growth corresponded to warmer periods during the Pleistocene; but nevertheless there were large numbers of speleothems older than the limit of the method (350 ka in the 1990s). These results proved that the cave sediments were older than was previously thought. The application and interpretation of paleomagnetic analysis and magnetostratigraphy of cave sediments, both clastic and chemogenic, which began in 1997, suggested substantial changes in the lower limiting ages of cave fill deposition (e.g. Bosák et al. 1998, 1999, 2000a,b, 2002, 2004; Mihevc et al. 2002; Horáček et al. 2007; Zupan Hajna et al. 2008a,b, 2010, 2019a). Systematic studies of cave sediments in Slovenian caves in the last 20 years us- ing different dating methods showed that the sediments are much older than was originally assumed, as the identified ages cover not only the entire periods of the Pleistocene and Pliocene but also reach into the Miocene. In SW Slovenia, in the 16 Nadja Zupan Hajna area of the Classical Karst, the last evidence of marine sedimentation exists since the Eocene, when flysch sediments were deposited. Paleomagnetic dating in combination with other methods, especially U-series dating and biostratigraphy, have shifted the possible beginning of cave infilling processes and speleogenesis in Slovenia below the Tertiary/Quaternary boundary (Fig. 7). Sediment sections from about 30 studied caves were divided into segments according to paleomagnetic polarity, NRM, MS, lithology, and age. Mean paleomagnetic declination and inclination were then calculated for each segment (Vrabec et al. 2018). Where possible, age determination was augmented with absolute ages obtained from speleothems interbedded with or covering the sediments, and with biostratigraphical (Horáček et al. 2007) or archeological data. We found that cave sediments were predominately deposited in three distinct episodes: 5.4–4.1 Ma, 3.6–1.8 Ma, and 0.78 Ma-present, reflecting regional-scale environmental and tectonic forcing (Zupan Hajna et al. 2010, 2019a) as the cessation of Miocene deposition in the Pannonian Basin in the central, E and SE Slovenia and post-Messinian evolution in the SW and W Slovenia. These sedimentation phases in the underground suggest climatic changes on the surface with possible flood events and/or changes of the tectonic regimes during Neogene and Quaternary. It was also evident that all studied sediments were deposited within one post-Eocene karstification period. However, since the processes of sedimentation in the caves is very complex and strongly influenced by local factors, with sediment profile thicknesses of usually only a few meters and interrupted by several unconformities, the interpretation of cave sediments and the resulting data of the surface and subsurface processes very complex. Calibrated data contributed to reconstruction of the speleogenesis, deposition in caves, and indirectly to evolution of karst surfaces and succession of tectonic displacements (Häuselmann et al. 2015; Vrabec et al. 2018; Zupan Hajna et al. 2017, 2019a).

Figure 7. Age of sediments from selected Slovenian karst sites and their studied sections (modified from Zupan Hajna et al. 2019a). Karst sediments and their studies; examples from Slovenia 17

The research of cave sediments is not finished; interpretations of obtained data regarding tectonic, climate, geomorphological and speleological evolution of specific karst areas are in progress.

References Bosák, P, 2002: Karst processes from the beginning to the end: how can they be dated? In: Gabrovšek F (Ed.): Evolution of Karst: From Prekarst to Cessation, Carsologica, Založba ZRC, Postojna-Ljubljana, 191-223. Bosák, P, Pruner, P, Zupan Hajna, N, 1998: Paleomagnetic research of cave sediments in SW Slovenia. Acta carsologica 27(2), 151-179. Bosák, P, Mihevc, A, Pruner, P, Melka, K, Venhodová, D, Langrová, A, 1999: Cave fill in the Črnotiče Quarry, SW Slovenia: Palaeomagnetic, mineralogical and geochemical study. Acta carsologica 28(2), 15-39. Bosák, P, Knez, M, Otrubová, D, Pruner, P, Slabe, T, Venhodová, D, 2000a: Palaeomagnetic Research of a Fossil Cave in the Highway Construction at Kozina, SW Slovenia. Acta carsologica 29(2), 15-33. Bosák, P, Pruner, P, Mihevc, A, Zupan Hajna, N, 2000b: Magnetostratigraphy and unconformities in cave sediments: case study from the Classical Karst, SW Slovenia. Geologos 5, 13-30. Bosák, P, Hercman, H, Mihevc, A, Pruner, P, 2002: High resolution magnetostratigraphy of speleothems from Snežna Jama, Kamniške–Savinja Alps, Slovenia. Acta carsologica 31(3), 15-32. Bosák, P, Mihevc, A, Pruner, P, 2004: Geomorphological evolution of the Podgorski Karst, SW Slovenia: Contribution of magnetostratigraphic research of the Črnotiče II site with Marifugia sp. Acta carsologica 33(1), 175-204. Bosch, RF, White, WB, 2004: Lithofacies and transport of clastic sediments in karstic aquifers. In Sasowsky ID, Mylroie JE (Eds.): Studies of cave sediments, New York, Kluwer Academic/ Plenum Publishers, pp 22. Brodar, S, Brodar, M, 1983: Potočka zijalka: visokoalpska postaja aurignacienskih lovcev = Potočka zijalka: eine hochalpine Aurignacjägerstation. Dela 24, 213. Culiberg, M, Kaligarič, M, Lovrenčak, F, Seliškar, A, Zupančič, M, 1997: 8. Soil & Vegetation. In: Kranjc A. (Ed.): Kras: Slovene classical Karst. Ljubljana, 103-129. Durn, G, 2003: Terra Rossa in the Mediterranean Region: Parent Materials, Composition and Origin. Geologia Croatica 56, 1, 83–100. Fedoroff, N, Courty, MA, 2014: Revisiting the genesis of red Mediterranean soils. Turkish Journal of Earth Sciences 223, 359–375. doi: 10.3906/tar-1210-89 Ford, D, Williams, P, 2007: Karst Hydrogeology and Geomorphology. Wiley, Chichester, pp 562. Ford, DC, Gospodarič, R, 1989: U series dating studies of Ursus spelaeus deposits in Križna jama, Slovenia. Acta carsologica 18, 39-51. 18 Nadja Zupan Hajna

Franke, H, Geyh, M, 1971: 14C – Datierungen von Kalksinter aus slowenischen Höhlen. Der Aufschluss 22, 235-237. Gams, I, 1963: Logarček. Acta carsologica 3, 7-84. Gams, I, 1974: Kras (Karst). Slovenska matica, Ljubljana, pp 359. Gams, I, 2004: Kras v Sloveniji v prostoru in času. Založba ZRC, ZRC SAZU Ljubljana, pp 516. Gospodarič, R, 1976: The Quaternary caves development between the Pivka Basin and polje of Planina. Acta carsologica 7, 5-139. Gospodarič, R, 1981: Generations of speleothems in the Classical Karst of Slovenia. Acta carsologica 9(1980), 90-110. Gospodarič, R, 1988: Paleoclimatic record of cave sediments from Postojna karst. Annales de la Société Géologique de Belgique 111, 91-95. Gregorič, V, 1967: Minerali glin v nekaterih talnih enotah Slovenskega primorja. Geologija 10, 247–270. Gregorič, V, 1969: Nastanek tal na triadnih dolomitih. Geologija 12, 201–230. Habič, P, 1992 : Les Phenomenes Paleokarstiques du Karst Alpin et Dinarique en Slovenie. Karst et evolutions climatiques. Presses Universitaires de Bordeaux, Bordeaux, 411-428. Häuselmann, P, Mihevc, A, Pruner, P, Horáček, I, Čermák, S, Hercman, H, Sahy, D, Fiebig, M, Zupan Hajna, N, Bosák, P, 2015: Snežna jama (Slovenia): Interdisciplinary dating of cave sediments and implication for landscape evolution. Geomorphology 247, 10-24. doi: 10.1016/ j.geomorph.2014.12.034 Horáček, I, Mihevc, A, Zupan Hajna, N, Pruner, P, Bosák, P, 2007: Fossil vertebrates and paleomagnetism update one of the earlier stages of cave evolution in the Classical Karst, Slovenia: Pliocene of Črnotiče II site and Račiška pečina. Acta carsologica 37(3), 451-466. Hrovat, A, 1953: Kraška ilovica. Ljubljana, pp 91. Ikeya, M, Miki, T, Gospodarič, R, 1983: ESR Dating of Postojna Cave Stalactite. Acta carsologica 11(1982), 117-130. Jurkovšek, B, Toman, M, Ogorelec, B, Šribar, L, Drobne, K, Poljak, M, Šribar, L, 1996: Geological map of the southern part of the Trieste – Komen plateau 1-50.000. Cretaceous and Paleogene carbonate rocks. Inštitut za geologijo, geotehniko in geofiziko, Ljubljana, pp 143. Kogovšek, J, Zupan, N, 1992: Prenos trdnih delcev pri vertikalni cirkulaciji v krasu. Naše jame 34, 13-19. Melik, A, 1961: Fluvialni elementi v krasu. Geografski zbornik 6, 333-361. Mihevc, A, 1996: Brezstropa jama pri Povirju. Naše jame 38, 92-101. Mihevc, A, 2001a: Speleogeneza Divaškega krasa. Zbirka ZRC 27, Ljubljana, pp 180. Mihevc, A, 2001b : Jamski fluvialni sedimenti v Snežni jami na Raduhi in v Potočki zijalki. In: Horvat A. (Ed.), Abstracts of papers, Geološki zbornik 16, 60-63. Mihevc, A, 2007: The age of karst relief in West Slovenia. Acta Carsologica 36(1), 35-44. Mihevc, A, 2009: Cryoturbation of the sediments at the cave entrances: case studies from Skednena jama, Potočka zijalka and Bestažovca Cave. In: Steguweit L. (Ed.), Hugo Karst sediments and their studies; examples from Slovenia 19

Obermaier Society for Quaternary Research and Archaeology of the Stone Age, Hugo Obermaier-Gesellschaft für Erforschung des Eiszeitalters und der Steinzeit, 51st Annual Meeting in Ljubljana, 14th-18th of April, 2009, p. 26. Mihevc, A, Bosák, P, Pruner, P, Vokal, B, 2002: Fosilni ostanki jamske živali Marifugica cavatica v brezstropi jami v kamnolomu Črnotiče v zahodni Slovenii. Geologija 45(2), 471-474. Mihevc, A, Lauritzen, SE, 1997: Absolute datations of speleothems and its speleomorphological significance from Divaška jama and Jazbina caves; Kras plateau, Slovenia. Proceedings of the 12th International Congress of Speleology, La Chaux-de-Fonds, Switzerland, Speleo Projects, Basel, 1, 57-59. Mihevc, A, Urbančič, T, 2019: Spremljanje premikov in oblikovanje poligonalnih tal v Skedneni jami s terestričnim laserskim skaniranjem. In: Kuhar M. (Ed.), Raziskave s področja geodezije in geofizike 2014: zbornik del, 24. srečanje Slovenskega združenja za geodezijo in geofiziko, Ljubljana, 31. januar 2019, Ljubljana: Fakulteta za gradbeništvo in geodezijo, 121-131. Mihevc, A., Zupan Hajna, N., 1996: Clastic sediments from dolines and caves found during the construction of the motorway near Divača, on the Classical Karst. Acta carsologica, 25, 169-191. Radinja, D, 1972: Zakrasevanje v Sloveniji v luči celotnega morfogenetskega razvoja. Geografski zbornik 13, 197–243. Rejšek, K, Mišič, M, Eichler, F, 2012: Sustainable forestry and iron compounds in karstic soils: qualitative and semi-quantitative results focused on the occurrence of Fe-compounds on mineral particles. Journal of Forest Science, 58, 9, 410–424. Šušteršič, F, 1978: Nekaj misli o zasutih breznih in njihovem polnilu. Naše jame 19, 7-14. Šušteršič, F, Rejšek, K, Miši,č M, Eichler, F, 2009: The role of loamy sediment (terra rossa) in the context of steady karst lowering. Geomorphology 106(1–2), 34–45. Turk, I, Skaberne, D, Blackwell, B, Dirjec, J, 2001: Morfometrična in kronostratigrafska analiza ter paleoklimatska razlaga jamskih sedimentov v Divjih babah I, Slovenija. Arheološki vestnik 52, 221–247. Vrabec, M, Pruner, P, Zupan Hajna, N, Mihevc, A, Bosák, P, 2018: Unraveling neotectonic vertical-axis rotations in the Adria-Eurasia collision zone: paleomagnetic data from Pliocene-Quaternary cave sediments (Slovenia). In: Ustaszewski, K. (Ed.), Grützner, C. (Ed.), Navabpour, P. (Ed.). TSK Jena 2018. 1st ed. Jena: Friedrich Schiller University Jena, Institute of Geological Sciences, p. 134. White, BW, 2007: Cave sediments and paleoclimate. Journal of Cave and Karst Studies 69(1), 76–93. Zupan Hajna, N, 1992: Mineral composition of mechanical sediments from some parts of Slovenian karst. Acta carsologica 21, 115–130. Zupan Hajna, N, 1996. The valuation of absolute speleothem dating from Slovenia. In: Lauritzen, S.-E. (Ed.). Climate change: The Karst record: extended abstracts of a conference held at Department of geology University of Bergen, Norway, August 1-4th 1996, (Special Publication, 2). Charles Town: Karst Waters Institute, 185–188. 20 Nadja Zupan Hajna

Zupan Hajna, N, 1997: Mineral composition of clastic material in fault zones and open fissures in karst rocks, examples from SW Slovenia. Proceedings of the 12th International Congress of Speleology, La Chaux-de-Fonds, 2, 33–36. Zupan Hajna, N, 1998a: Mineral composition of clastic sediments in some dolines along the new motorway Divača- Kozina. Acta carsologica 27, 277–296. Zupan Hajna, N, 1998b: Mineral composition of clastic cave sediments and determination of their origin. Kras i speleologia 9(18), 169–178. Zupan Hajna, N, 2000: Some ideas about the origin, diagenesis and time of sedimentation of clastic sediments from the karst surface and caves around Divača, SW Slovenia. In: Vlahović I, Biondić R (Eds.): 2. hrvatski geološki kongres, Cavtat – Dubrovnik, Zbornik radova. Institut za geološka istraživanja, 2000, Zagreb, 489–493. Zupan Hajna, N, 2002: Origin of fine-grained carbonate clasts in cave sediments. Acta carsolgica 31(2), 115–137 Zupan Hajna, N, 2003: Incomplete solution: weathering of cave walls and the production, transport and deposition of carbonate fines. Carsologica, 3, Založba ZRC, 167 p. Zupan Hajna, N, 2005: Clastic sediments and soils on the Kras. In: Mihevc, A. (Ed.). Kras: water and life in a rocky landscape. Založba ZRC, 37- 43. Zupan Hajna, N, 2007: Barka depression, a denuded shaft in the area of Snežnik Mountain, Southwest Slovenia. Journal of caves and karst studies 69(2), 266-274. Zupan Hajna, N, Mihevc, A, Pruner, P, Bosák, P, 2008a: Palaeomagnetism and magnetostratigraphy of karst sediments in Slovenia: Carsologica 8, Postojna-Ljubljana, Založba ZRC, 266 p. Zupan Hajna, N, Mihevc, A, Pruner, P, Bosák, P, 2008b: Cave sediments from the Postojnska- Planinska cave system (Slovenia): evidence of multiphase evolution in epiphreatic zone. Acta carsologica 37(1), 63–86. Zupan Hajna, N, Mihevc, A, Pruner, P, Bosák, P, 2010: Palaeomagnetic research on karst sediments in Slovenia. International Journal of Speleology 39(2), 47–60. doi: 10.5038/1827- 806X.39.2.1. Zupan Hajna, N, Mihevc, A, Pruner, P, Bosák, P, 2017: Cave sediments in Škocjanske Jame and unroofed caves above them, SW Slovenia. In: Moore K, White SQ (Eds.). Proceedings, 17th International Congress of Speleology, Sydney, NSW, Australia, July 22-28, 2017. Sydney: Australian Speleological Federation. cop. 2017, 2, 34-36. Zupan Hajna, N, Bosák, P, Pruner, P, Mihevc, A, Hercman, H, Horáček, I, 2019: Karst sediments in Slovenia: Plio-Quaternary multi-proxy records, Quaternary International, https://doi.org/10.1016/j.quaint.2019.11.010 in press. Zupan Hajna, N, Otoničar, B, Pruner, P, Culiberg, M, Hlaváč, J, Mandić, O, Skála, R, Bosák, P, 2019b: Late Pleistocene lacustrine sediments and their relation to red soils in the Northeastern margin of the Dinaric Kars. Acta carsologica 48, 2-3, in press. Zupan, N, 1989: Mineralogija tektonske gline v Pivki jami. Acta carsologica 18, 141-156. Zupan, N, 1991: Flowstone datations in Slovenia. Acta carsologica 20, 187–204. KARST GEOSITES OF THE FAVIGNANA ISLAND (AEGADIAN ARCHIPELAGO, SICILY)

Rosario Ruggieri1

Abstract The territory of Favignana presents outcrops of Mesozoic and Quaternary carbonate rocks that have been the subject, since their emergence from marine waters, of phenomena of physical erosion and chemical corrosion. The erosive agents, and especially the chemical ones, have originated over time a widespread variety of surface and underground forms to give the whole area context an evident and precise geomorphological characterization of karst landscape. Given the above, the study, knowledge, protection and enhancement of the above-described karst-morphological features of the Favignana island constitute the aims of a research entru- sted by the Municipal Administration of Favignana to CIRS Ragusa, in summary described in this report. Keywords: Favignana island, Sicily, karst Geosites, caves, sea karren.

Introduction The large forms that make up the characteristic features of the landscape of the Monti di Trapani and Capo San Vito, essentially the great mountain ridges, owe mainly their present configuration to elements of tectonic-structural type and to subsequent mechanical and gravitational erosion processes. On these main forms, and in particular on the outcrop carbonate rocks, a widespread series of karst features, both surface and underground, have originated due to solution processes, so as to give the territory in question, on the whole, an unmistakable karst imprint (Ruggieri , 2009, 2015; Ruggieri & Messina Panfalone, 2011, 2015). In this similar geomorphological context is located the island of Favignana (the Roman Aegusa, the medieval Faugnana), the main island of the Aegadian archipelago, which also includes the island of Marettimo, Levanzo and another two smaller islands Formica and Maraone. It is part of the province of Trapani and 17 km from the town of Trapani, it has an area of 19.38 km2, a total length of 9 km in a WNW- ESE direction and a maximum width of 4 km in N-S direction (Fig. 1). From a geological point of view, the Egadi archipelago represents the emerged part of the submarine mountain chain connecting the Sicilian-Maghrebian Chain with the Tunisian one. In this context, the island of Favignana assumes the configu-

1 Hyblean Centre of Speleo-Hydrogeological Research Ragusa, Italy, [email protected]; Scientific Commission of Geosites of Sicily Region 21 22 Rosario Ruggieri

Figure 1. Favignana island ration of an orogenic prism, consisting of the overlapping of various embryonic tectonic bodies, laid down during the neogenic tectonic phases (Incandela, 1996; Abate et al., 1997; Nigro et al., 2000) The island consists mainly of Mesozoic carbonate rocks, and secondly of Quaternary rocks, which have undergone, from the early stages of their emergence, a widespread process of karst corrosion, both on the surface and in depth. This highlights a marked karst morphological in the landscape imprinted with karren and cavities in the hinterland, consisting of the carbonate ridge of Santa Caterina, and along the coast, the latter also characterized by numerous sea caves. To study this interesting geomorphological context a research project on the karstic aspects of the island was carried out by the CIRS Ragusa, also having the purpose of documenting the presence of geomorphological features of scientific and / or aesthetic relevance to be proposed as Geosites under the Regional Law 25/2012, for their protection and fruition with minimum impact. With these objectives the study was structured in three phases, with a series of field- trips for the surveying of the surface karst features, the exploration and surveying of different type of caves and for the surveying of sea karren along the coastal belt.

Karst morphologies of the island As far as the geographical context of the Island of Favignana is concerned, within the purposes of the present research the surface karst morphologies, both continental and marine, and the cavities, these last ones distinguished in karst (epigenetic, singenetic and / or hypogenic), marine, tectonic / structural and tafoni type (from physical, chemical and biological degradation). The aforementioned morphologies have been reported, with conventional symbology (Bini et al., 1986), in the “Map of the karst morphologies of the island of Favignana. Karst Geosites of the Favignana island (Aegadian archipelago, Sicily) 23

The continental surface karst morphologies The surveyed continental surface karst morphologies have been divided into various types according to a hydrological criterion, in forms of runoff, collection, infiltration, and in polygenic forms, from selective erosion and biokarst (Perna and Sauro, 1978; Gines, 2009; AA .VV., 2009; Goudie, 2009). This investigation has allowed for the highlighting of the widespread presence of corrosion forms in the dolomites and dolomitic limestone of the Upper Trias – Lias period, constituting the lithostructural framework of the Santa Caterina ridge. In this regard, among the various detected and described morphologies, the phy- tokarst solution pools represent the most re-current forms, especially in the upper parts of the ridge (Fig. 2), followed by polygenic infiltration forms consisting of pin- nacles and spiers, Stone Forest type. These forms are present in the medium-slope sectors of the ridge, emerging in the very evocative context among the fragrances and colors of the Mediterranean bush of the Island.

Figure 2. Surface karren in the Santa Caterina ridge

The caves Among the 22 documented caves, classified as epigenetic (Ford and Williams, 2007; Palmer, 2007), singenetic, hypogenic, structural and littoral, the study has highlighted: the Ciacca Niura (Fig. 3), as the deepest and widest cave of the island and 24 Rosario Ruggieri

Figure 3. Shaft in the Ciacca Nivira cave Figure 4. Singular speleothems in the Ciacca Nivira cave

Figure 5. Grotta d’Oriente flowstones Karst Geosites of the Favignana island (Aegadian archipelago, Sicily) 25 interesting under a speleological profile, being mainly a vertical cave and therefore indicated for a speleological fruition. The cave also shows a mineralogical importance for the presence of particular mammellonar speleothems (Fig. 4), whose genesis presupposes paleogeographic conditions decidedly different from the current ones, in addition to a widespread variety of speleothems detected in the lower part, explored during the research; the Grotta d’Oriente, an interesting cave for its calcite mineralizations, of various morphologies, varicolors and spectacular flowstone formations (Fig. 5). Among the singenetic (flank margin cave according to Mylroie and Carew,1990; Mylroie et al., 2008) / or hypogenic caves (according to Klimchouk, 2014), the research highlighted the Grotta delle Pecore, the Grotta della Ucceria and the Grotta Faraglione, present respectively in the western marine paleo-cliff of Capo Grosso and in the Faraglioni promontory. These caves owe their origins to solution processes acting specifically in telogenetic limestones, by the mixing of seawater and fresh water lens. Finally, among the documented paleo-sea caves, the Grotta dell’Acqua, presents a particular paleontological, paleoenvironmental and paleogeographic interest, due to the discovery of fossil coral incrustations on the walls whose future study and dating can contribute to a better understanding of the geological events that have affected the island of Favignana in the Mediterranean context during the Pleistocene period.

Coastal karren Coastal karren are small-scale forms of dissolution and / or bio-erosion that develop on rocky surfaces in the narrow area of exposed rocks near the sea, and within the direct range of its waters. The erosion processes are directly connected to the surface of the marine waters and operate (a) in the area flooded immediately next to the shore, (b) in the zone of alternation of the sea levels, (c) in the area of t he splashe, and (d) in the spray area (Lundeberg, 2009). For the purposes of surveying and genetic classification of the morphologies described above, drawing on the methodology of research carried out by Luis Gomez-Pujol & Joan J. Fornos (2009), adapted to the physiographic reality of the island, three main coastal domains have been identified where forms of costal karren are present, from the lapping / wave area to that of the sprays and that of the sprays / aerosols, up to the transition to the complete continental environment (or fourth domain). The surveying of sea morphologies along the coastal belt of the island has highlighted the presence of a varied and rich range of marine karren as a result of the erosion and corrosion processes, both physical and biological (Fig. 6). Among the various detected and described morphologies of particular interest are those found along the western coastal strip “Grosso – Punta Faraglione”, where the aforementioned phenomena of sea erosion and bio-corrosion has affected the Pleistocene cal- carenites to form a maze feature of three-dimensional micro-reliefs and vacuolarity of great effect and suggestion. 26 Rosario Ruggieri

Figure 6. Coastal karren

Conclusions On the basis of the results obtained, the establishment of seven Geosites were proposed, made up of six Karst caves and one Stone Forest area, according to Regional Law 25/2012, for the valorization and protection of their karst features o f particular scientific, aesthetic and cultural importance. Furthermore, for the purposes of the valorization and fruition, the following actions have been proposed, addressed to different people in relation to their professional, scientific or naturalistic or tourist development: – Proposals of karst geomorphological educational excursions. 1. Creation of didactic footpath for the discovery of the surface karst morphologies. 2. Creation of educational footpath for the discover of coastal karren morphologies, with particular reference to the marine morphologies of “Grosso-Punta Faraglione”. – Suggestions for visit of caves, with minimal impact, with expert guides. 1. Faraglione Cave; 2. Cave of the East, lower level; 3. Cave of the Ucceria; – Suggestions for visit of caves with expert speleological guides. 1. Ciacca Niura cave; 2. Cave of the sheep or of the Madonna; 3. Cave of the East, upper level Karst Geosites of the Favignana island (Aegadian archipelago, Sicily) 27

Bibliography AA.VV., 2009 – Karst Rock Features – Karren Sculpturing. Carsologica 9, pp. 1-561. Abate B., Incandela A. & Renda P. (1997) – Carta geologica delle Isole di Favignana e Levanzo (Arcipelago delle Egadi). Scala 1:12.500. – Dip. Geologia e Geodesia – Università degli Studi di Palermo. Bini A., Meneghel M., Sauro U., 1986 – Proposta di legenda per una cartografia geomorfologica delle aree carsiche. Atti e Memorie della Comm. Grotte “E. Boegan”, Vol. 25, pp. 21-59. Ford D.C. & Williams P.W., 2007 – Karst hydrogeology and geomorphology. John Wiley & Sons Ltd. pp. 562. Gines A., 2009 – Karrenfield landscapes and karren landforms. Karst Rock Features – Karren Sculpturing. Carsologica 9, pp. 13-24. Goudie A. S., 2009 – Cavernous weathering. Karst Rock Features – Karren Sculpturing. Carsologica 9, pp. 85-87. Incandela A. (1996) – Deformazioni neogeniche nelle isole di Favignana e Levanzo. Mem. Soc. Geol. It., 51, 129-135. Joyce Lundeberg, 2009. Coastal karren, da Karst Rock features, Karren Sculturing, Carsologica 9, 249-264. Klimchouk A., 2014 – The Methodological Strength of the Hydrogeological approach to distinguishing Hypogene Speleogenesis. In Hypogene cave morphologies, Karst Water Institute Special Publication 18, 2014, pp.4-12. Luis Gomez-Pujol & Joan J. Fornos, 2009 – Coastal karren in the Balearic Islands, da Karst Rock features, Karren Sculturing, Carsologica 9, 487-502. Mylroie E., Carew L.,1990 – The flank Margin Model for dissolution cave development in carbonate platform. Earth Surface Processes and Landforms. Vol. 15, 413-424. Mylroie J. E., Mylroie J. R., Nelson C.S., 2008 – Flank Margin cave development in telogenetic limestones of New Zealand. Acta Carstologica 37/1, 15-40. Nigro F., Renda P. & Arisco G. (2000) – Tettonica recente nella Sicilia nord-occidentale e nelle Isole Egadi. Boll. Soc. Geol. It., 119, 307-319. Palmer A.N., 2007 – Cave Geology, Dayton, USA, pp. 453. Perna G. & Sauro U., 1978 – Atlante delle microforme di dissoluzione carsica del Trentino e del Veneto. Memorie del Museo Tridentino di Scienze Naturali, Vol. XXII, pagg. 1-176. Ruggieri R., 2009 – Karst Itinerary and cave discovery in the Zingaro Reserve. Ediz. Azienda Foreste Demaniali, Palermo, pp. 207. Ruggieri R. and Messina Panfalone D. 2011- Dentro e fuori la Montagna. Ed. Comune di Custonaci, pp. 182. Ruggieri Rosario, 2015 – Speleological and speleogenetic aspects of the Monti di Capo San Vito (Sicily): influence of morpho-tectonic evolution. Ph.D. theses, University of Nova Gorica, Springer edition, 267 pp.. Ruggieri R. & Messina Panfalone D., 2015 – Geositi carsici dell’area di Capo San Vito (Sicilia nord-occidentale). Proceedings of the XXII Congresso Nazionale di Speleologia, Pertosa-Auletta (Sa), 30/05-02/06/2015., pagg. 613-618. PALEOOKOLIŠNA REKONSTRUKCIJA KRŠKOG HOLOCENSKOG OKOLIŠA NA PODRUČJU NOVIGRADSKOGA MORA I KARINSKOGA MORA (HRVATSKA) PALEOENVIRONMENTAL RECONSTRUCTION OF KARST HOLOCENE ENVIRONMENT IN NOVIGRAD SEA AND KARIN SEA (CROATIA)

Ozren Hasan, Slobodan Miko, Nikolina Ilijanić, Koraljka Bakrač, Dea Brunović, Martina Šparica Miko1 Sažetak U ovom sažetku želimo prikazati rekonstrukciju razvoja četiri susjedna sliva smještena na istočno jadranskoj obali tijekom Holocena. Geoakustična geofizička mjerenja morskih sedimenata su povezana analizama visoke razlučivosti raznih pokazatelja (kemijske analize, ve- ličina čestica, magnetski susceptibilitet (MS), L*a*b* spektar boja, analiza C i N, kvalitativna XRD analiza, datiranje metodom AMS 14C). Analize obuhvaćaju sedimente iz četiri jezgre morskih sedimenata smještenih u ušću rijeke Zrmanje, Novigradskom moru, Karinskom moru i Velebitskom kanalu, te tla iz njihovih slivova. Prikupljeni podaci omogućili su izradu paleookolišne rekonstrukcije holocenskih sedimenata i djelomično pleistocenskih naslaga u Novigradskom i Karinskom moru. Tijekom holocena površina današnjeg područja Novigradskoga i Karinskoga mora bila je ispresijecana riječnim kanalima usječenim u pleistocenske klastične stijene. Brojni kanali ukazuju na postojanje sustava pletene rijeke. Tri morske jezgre prodrle su kroz morske sedimente i završile u sedimentima taloženim prije holocenskoga izdizanja mora. Sastav fo- raminifera (ili u neki slučajevima njihov nedostatak) u sedimentima ukazuje na postojanje aluvijalnih, koluvijalnih ili plažnih sedimenata. Porastom razine more je poplavilo područje Novigradskoga mora kroz Novsko ždrilo. Prvi dokazi marinskih okoliša vidljivi su u jezgri NOV-3 oko 10750 cal. yr. BP, potom u MOD-A na 10.210 cal. yr. BP, te u KAR-A na 9.870 cal. yr. BP. Taloženje morskih sedimenata traje neprekidno do danas. Vršni dijelovi morskih jezgara sadrže povećanje siliciklastične komponente, MS-a i omjera C/N, dok se udio Ca smanjuje. Ovi parametri ukazuju na povišen donos terigenog materijala većinom zbog antropogenog utjecaja uslijed uklanjanja šumskog pokrivača ili poljoprivredne djelatnosti. Najviši donos kopnenog siliciklastičnog materijala zabilježen je između 720 i 515 cal. yr. BP. Sličan događaj vidljiv je i u naplavnoj ravnici rijeke Krupe. Radi sječe šume u slivu taloženje sedimenta bogatog organskom tvari naglo je oko 1900 cal. yr. BP. zamijenjen terige- nom sedimentacijom s visokim siliciklastičnim udjelom.

1 Hrvatski geološki institut, Sachsova 2, 10000 Zagreb 28 Paleoenvironmental reconstruction of karst Holocene environment in Novigrad Sea and Karin Sea (Croatia) 29

Ključne riječi: Zrmanja, Holocen, multi-proxy, anthropogeni uticaj, osjetljivost, C/N, deforestacija

Abstract The main objective of this paper is to reconstruct Holocene evolution in four neighbouring catchments in the Eastern Adriatic coast (Croatia). Marine geoacoustic geophysical survey was paired with high-resolution multiproxy analysis (chemical analysis, grain size, magnetic susceptibility (MS), L*a*b* spectrum, C/N analysis, bulk XRD analysis, AMS 14C) of four long marine sediment cores at Zrmanja river mouth, Novigrad Sea, Karin Sea and Modrič bay together with fifteen soil sediment cores or profiles sampled in their respective catchments. This data enabled us to create palaeoenvironmental reconstruction of the Holocene sediment sequence and partially of underlying Pleistocene sediments in the Novigrad and Karin Sea. During the early Holocene surface of today’s area of Novigrad and Karin Sea hosted river channels incised in Pleistocene clastic rocks. Multiple channels suggest the existence of braided river system. Three marine sediment cores penetrated marine sediment sequences and terminated in sediments predating the Holocene sea level rise. Assemblage of foraminife- ra (or their absence) in sediments indicates alluvial/colluvial/beach sediments. As the sea level rose, seawater flooded Novigrad Sea area thru Novsko ždrilo. First evidence of marine environment exists in core NOV-3 at 10750 cal. yr. BP, later in MOD-A after 10.210 cal. yr. BP, and in KAR-A at 9.870 cal. yr. BP. Marine sedimentation lasts until today. Upper parts of all marine sediment cores show increase of siliciclastic material input, MS and C/N ratios, while Ca concentration decreases. Those parameters indicate higher terrestrial sediment input mainly due to anthropogenic influence caused by deforestation or agriculture in the catchments. The highest terrestrial siliciclastic material input is visible between 720 and 515 cal. yr. BP. Similar event is visible in the floodplain of Krupa river. Due to deforestation in its catchment, sedimentation of organic peat-like material was abruptly replaced around 1900 cal. yr. BP by terrigenous siliciclastic input. Key words: Zrmanja, Holocene, multi-proxy, anthropogenic impact, susceptibility, C/N, deforestation Ozren Hasan, Slobodan Miko, Nikolina Ilijanić, Koraljka Bakrač, Dea Brunović, 30 Martina Šparica Miko Figure 1. Figure KARST CREEK TRAIL: A SELF-GUIDING, DIRECTED- ACCESS KARST SITE IN STRATHCONA PARK, BRITISH COLUMBIA, CANADA

Carol Ramsey1 & Paul Griffiths1

Abstract The province of British Columbia, Canada, has few self-guiding, directed-access2 karst sites in its parks system that are readily accessible to the general public. Karst Creek Trail, located in Strathcona Provincial Park on Vancouver Island, is situated along a paved public “highway” near the shores of Buttle Lake in a temperate rainforest setting. The karst at this particular site is not especially spectacular. The surface expression of the karst is relatively subdued and the area in which the site is located has been subject to different land-use impacts and natural disturbances. On the positive side, Karst Creek Trail is easily accessed and already possesses some of the basic infrastructure necessary to make the trail a relaxing nature walk for many park visitors. Given its accessibility and manageable size, we suggest that with modest inves- tments in improved and expanded interpretation, trail maintenance, and basic karst research, Karst Creek Trail has the potential to be an excellent regional public educational site for karst. Key Words: karst, parks, Vancouver Island, public education

Introduction The province of British Columbia (BC), Canada has a total area of 944,735 km2. About 10% of this area is underlain by bedrock with the potential to form karst. The distribution of potential karst in BC does not coincide with the distribution of the province’s population.3 The majority of the province’s residents are clus- tered around larger population centres in the southwestern corner of the province – Vancouver (pop. 2,264,823), Victoria (pop. 335,696), and in the southern interior near the cities of Kelowna (pop. 151,957) and Kamloops (pop. 78,026). The main population centre in north-central BC is Prince George (pop. 65,510). Most of the known karst occurrences are in remote areas away from roads and these major population centres. BC has only a few karst sites in its parks system that are easily accessible and possess infrastructure such as trails and interpretation. Examples of self-guiding, directed-access karst sites within the provincial parks system include Cody Caves Provincial Park in the southeastern corner of the province near the city of Nelson

1 Independet Contractor, c/o 544 Springbok Road, Campell River, BC, Canada V9W8A2, [email protected] 2 “Directed-access” here means people are given the directions to access the karst site by the management authority. 3 British Columbia’s estimated population as of April, 2018, was 4,862,610 (Government of British Columbia, 2018). 31 32 Carol Ramsey & Paul Griffiths and the Stone Corral Interpretive Hiking Trail in Monkman Provincial Park (northeast of the city of Prince George near the town of Tumbler Ridge). Self-guiding, directed-access karst sites in provincial parks on Vancouver Island include Horne Lake Caves Provincial Park near the town of Qualicum and Karst Creek Trail in Strathcona Provincial Park. (See Figure 1, below).

Figure 1: Map showing locations of self-guiding, directed access sites for public viewing of karst in BC parks: 1) Cody Caves Provincial Park; 2) Stone Corral Interpretive Hiking Trail in Monkman Provincial Park; 3) Horne Lake Caves Provincial Park; 4) Upana Caves Interpretive Forest Site; 5) Little Huson Cave Regional Park; 6) Karst Creek Trail in Strathcona Provincial Park. Map by Paul Griffiths.

There are a number of self-guiding, directed access “karst recreation sites” outside of the BC parks system on Vancouver Island. These include the Upana Caves Interpretive Forest Site near the village of Gold River, Little Huson Cave Regional Park near the village of Woss, and the Eternal Fountain and Devil’s Bath sites forming part of the so-called “Alice Lake Loop” on northern Vancouver Island near Port McNeill.4 Many of these recreation sites were built primarily for the purpose of di-

4 The Vanishing River and the Reappearing River karst recreation sites which were formerly part of the Alice Lake Loop have since been decommissioned. Karst Creek Trail: a self-guiding, directed-access karst site in Strathcona Park, British Columbia, Canada 33 recting visitors toward or into caves. This “cave-centric” bias is often reflected in BC’s tourism literature, which tends to direct visitors to karst sites for the purpose of caving, whether or not the karst recreation sites are designed for, or appropriate for, this purpose. (Ramsey & Griffiths, 2018) Interpretation at these karst recreation sites is often limited to brief references to surface features one can see along the trail en route to a cave or caves and often contains inaccuracies and misinformation. (P. A. Griffiths & Associates, Inc., 2013; Ramsey & Griffiths, 2018) Such interpretation, coupled with an emphasis on cave-centred recreation, is not especially helpful in explaining karst phenomena or enhancing visitor appreciation of karst and caves as sensitive and easily-damaged natural resources. Karst Creek Trail, located in Strathcona Provincial Park, is a rarity on Vancouver Island because it is one of very few sites on the island that is not “cave-centric” in its focus. It is also one of very few easily accessible karst sites in a BC park that has infrastructure and amenities in place to support public viewing.

Karst in Strathcona Park Vancouver Island’s Strathcona Provincial Park, established in 1911, has the distinc- tion of being the first provincial park established in British Columbia. Much of the 2,458 km2 park is undeveloped affording a wilderness experience accessible to hikers or backpackers by trails leading into the back country. A number of karst areas fall within the park boundaries but accessing the most impressive karst is difficult for many people. For example, the alpine karst at Marble Meadows, situated on the west side of Buttle Lake is well worth seeing, but accessing the area entails crossing the lake by boat and then hiking for 4 – 5 hours on a steep trail. Thougha round-trip hike from the west shore of the lake is only about 13.2 km, getting to Marble Meadows from the lake shore involves an elevation gain of about 1250 m. There is no on-site interpretation of the karst at Marble Meadows and the only infrastructure is a small wilderness hut. Visitors must carry in food and camp- ing gear if they intend to stay overnight. The lack of infrastructure at Marble Meadows ensures that it provides visitors with a true wilderness experience, and the pristine, uncrowded nature of this exceptional alpine karst area is one of its best attributes. While the difficulties involved in getting to Marble Meadows help to ensure this attribute will be preserved, they also limit its feasibility as a karst viewing site for many people. By comparison, Karst Creek Trail, situated in a valley bottom on the eastern shore of Buttle Lake, provides a much more easily accessible option for the majority of park visitors wishing to view karst in Strathcona Provincial Park (see Figure 2, below). 34 Carol Ramsey & Paul Griffiths

Figure 2: Image showing the relative positions of Marble Meadows and Karst Creek Trail. North is towards the top of image. Accessing the alpine karst at Marble Meadows entails making arrangements to cross Buttle Lake by boat, followed by a six-kilometer wilderness hike through an elevation gain of about 1250 m. By contrast, Karst Creek Trail and Day Area are located on the shore of Buttle Lake, adjacent to the paved Westmin Mine Road. Google Earth imagery.

Karst Creek Trail The Karst Creek Trail and its associated Day Area were established by Western Mines Ltd. in 1983 – 1984 (Griffiths, 2015). The Karst Creek Day Area is located on the west side of Westmin Mine Road next to the lakeshore. Visitors need only take a short walk from the parking spaces in the Day Area to cross the highway and access the Karst Creek trailhead. Unlike the other karst areas in the park, the Karst Creek Trail and its associated Day Area have infrastructure and amenities in place to support public viewing of the karst (see Figure 3, below). These include: 1. Paved road access 2. An existing trail 3. A parking area 4. Interpretive sign kiosk 5. Picnic area with tables Karst Creek Trail: a self-guiding, directed-access karst site in Strathcona Park, British Columbia, Canada 35

6. Toilets 7. Bear-proof garbage bins 8. Boat launch

Figure 3: Map showing the Karst Creek Trail and Day Area. The Karst Creek Day Area, comprised of a parking area, picnicking area, toilets and boat launch, is located on the west side of the road next to Buttle Lake. The Karst Creek Trail, a 1.5-km closed loop footpath, is situated on the east side of Westmin Mine Road.

The Karst Creek Trail consists of a closed loop footpath about 1.5 km in length in a forested setting.5 Starting at the trailhead interpretive sign kiosk, visitors can get a brief introduction to karst before following the trail past a number of different karst features (please refer to Figure 4, above). Principal karst features visible along the Karst Creek Trail include: – Epikarst exposures, grikes and smaller dolines; – A sinking stream which disappears underground into a karst cavity enclosed by a doline (i.e., the “Disappearing Creek Cave”); – A stream emerging from a karst spring (i.e., the “Appearing Creek”);

5 This forested site falls within the Coastal Western Hemlock (CWHxm2 biogeoclimatic subzone variant) according the provincial ecological classification system based on Meidenger & Pojar (1991) and the associated online data sets. 36 Carol Ramsey & Paul Griffiths

– An 8-10 m high waterfall; – A losing stream segment where the base water flow of Karst Creek is abstrac- ted into a karst cavity (“Karst Falls Cave”); and – A karst canyon with a seasonally dry streambed downstream. (Griffiths, 2015) Some of these features are illustrated in Figure 4, below.

Figure 4: Figure showing selected karst features along Karst Creek Trail: A– Disappearing Creek Cave; B– The Appearing Creek spring; C–Karst Creek waterfall; D– Karst Falls Cave.

Geology of the Karst Creek Site Most of the bedrock underlying the Karst Creek Trail site consists of a 150-360 m thick unit of light grey massively bedded Permian-age Mount Mark Formation limestone (Fischl, 1992). Figure 5 (below) shows the distribution of the carbonate bedrock in the area. Crinoid fossils and occasional chert nodules can easily be observed at bedrock outcrops and exposures on the surface. The limestone is generally dip- ping to the northeast with the strike running approximately parallel to Buttle Lake. Griffiths (2015, p. 1) notes that, “The contiguous limestone unit ranges in elevation from an indeterminate level beneath the lake shoreline to about 400 m above sea level (asl).”6

6 “The limestone is mapped provincially as a Karst Potential Area (KPA ID 33036) polygon covering 3.9 km2 and measuring 8.5 km long and 500 m wide.” (Griffiths, 2015, p. 1) Karst Creek Trail: a self-guiding, directed-access karst site in Strathcona Park, British Columbia, Canada 37

To the east, the site is bounded by basaltic volcanic rocks of the Karmutsen Formation. Much of the limestone of the Karst Creek Trail area is covered by a thin blanket of fluvial and colluvial materials (Jungen, 1972). The presence of this surficial cover, coupled with site vegetation, accounts at least in part for the subdued surface expression of the karst features.

Hydrology The hydrology of the Karst Creek area is not well understood and has never been for- mally studied. Surface watercourses flowing onto the karst from the steep volcanic bedrock uplands to the east of the trail loop sink when they reach the geological contact with the limestone, but aside from the small “Appearing Creek” spring on the Karst Creek Trail, the only notable karst springs are situated about 1000 m to the south (see Figure 5, below). It is unknown whether these springs share any hydrological connections with the features at Karst Creek Trail. As noted below, Buttle Lake was impounded for a hydroelectric project in 1958. The original high-water level shoreline of the lake was to the west of the present-day shoreline. It is therefore possible that the lake has submerged springs that formerly emerged at the surface. Dye tracing would be required to confirm this.

Figure 5: Map showing distribution of carbonate bedrock and known karst springs in the vicinity of Karst Creek Trail. No dye tracing or other formal karst hydrology research has been undertaken in this area, so the karst hydrology remains poorly understood. 38 Carol Ramsey & Paul Griffiths

Human Land-use Disturbances Despite being located in BC’s oldest provincial park, the area in which the Karst Creek Trail site is located is not pristine. A number of land-use activities and human-caused disturbances have affected this site, including: – The raising of the level of Buttle Lake by five metres in 1958, when construction of a hydroelectric dam downstream was completed. – The construction of Westmin Mine Road with evidence of possible roadside quarrying and, subsequently, the development of the Karst Creek Trail coupled with the Day Area. The paved haulage road passes through the karst unit. Subsequent development of the Day Area and Karst Creek Trail may have been undertaken without much study of how the karst system behaves. Griffiths (2015, p. 4) notes that, “Construction, use and maintenance of the facility structures have caused some impact to the site. The access trail and wooden retaining structures within the “Disappearing Creek” have disturbed the natural contours and vegetation within the doline. An abandoned sign and signpost for the “Disappearing Creek” were found in a small doline near the feature.” – The 1982 human-caused Auger Point fire covered 234.4-ha, with an estimated 40.6 ha of that area on karst terrain. Disturbances to the karst site itself and some of its component karst features may have been compounded by ancillary fire suppression and/or salvage activities. The effects of the Auger Point fire can still be observed on older dominant Douglas-fir veterans along the Karst Creek Trail, some of which were scorched or scarred. Some post- fire windthrow has since occurred among trees along the trail. Most of the fallen trees were subsequently bucked and trunk segments were then moved to the sides of the trail, or in some cases near some. (Griffiths, 2015)

Current Safety and Management Concerns Current safety and management concerns with the Karst Creek Trail loop, in order of priority, include: · Rockfall at the waterfall area; · Seasonal flooding; · Parts of the trail are in disrepair; and · Visitor impacts. Each of these concerns is described in more detail below.

Rockfall at the waterfall area: A portion of the southern wall of the canyon near the waterfall has been collaps- ing in recent years. This ongoing natural process is occurring almost exactly at the place where the best photographs of the waterfall are taken by visitors. It therefore presents a significant hazard in terms of visitor safety. Signs alerting visitors to the Karst Creek Trail: a self-guiding, directed-access karst site in Strathcona Park, British Columbia, Canada 39 hazard were immediately deployed July 2017 after a major new rockfall was noticed and reported to park area supervisor in July 2017 (see Figure 6, below).

Figure 6: A– As one of the most scenic areas along the Karst Creek Trail, the Karst Creek waterfall and associated Karst Falls Cave is a natural photo stop for visitors. Unfortunately, the best vantage point for taking photos of the waterfall is very close to an area where a major new rockfall occurred in the 2016-17 period); B– Evidence of recent rockfall near the waterfall; C– Sign alerting visitors to the rockfall hazard; D–Image of rockfall area some years ago. Visitors used to walk through this area to approach the waterfall and the Karst Falls Cave entrance, a practice that now puts visitors at potential risk.

Seasonal flooding: Seasonal flooding unrelated to the site’s karst hydrology has occasionally caused da- mage to sections of the Karst Creek Trail and its associated Day Area during winter storm events (see Figure 7, below). Woody debris, cobbles, gravel, and other materials transported by Karst Creek during stormflow events damaged a footbridge and part of the trail. In the winter of 2014 a culvert intake directing Karst Creek under the Westmin Mine Road became obstructed during a stormflow event. The creek then overflowed onto the highway, washing away part of the entrance road at the 40 Carol Ramsey & Paul Griffiths

Karst Creek Day Area and carrying cobbles and other debris through the forest as far as the public toilets. (Griffiths, 2015, p. 4) Culverts under the highway have since been replaced and the access road to the Day Area has been repaired. The public toilets damaged in 2014 have since been decommissioned. New toilets located farther away from the area affected by flooding were installed in 2018. The loss of the footbridge in the seasonally dry creek bed is hardly noticeable during most of the year. However, when seasonal flooding does occur, visitors cannot safely cross the creek and therefore cannot complete the trail loop. Backtracking along the section of the trail to return to the parking area is a potential seasonal inconven- ience, but not necessarily a high safety priority or management issue. Trail erosion caused by seasonal flooding of Appearing Creek is perhaps a more urgent concern.

Figure 7: Seasonal flooding impacts at the Karst Creek Trail and Day Area. A – Access road to the Karst Creek Day area. B – Access road to Karst Creek Day Area after a seasonal flooding event in December 2014; C – Public toilet at Karst Creek Day Area after the December 2014 flooding event. The toilets have since been removed and decommissioned, with new toilets built in 2018 in a new location less likely to be affected by such floods; D – Seasonal flooding washed out the footbridge in the karst canyon portion of the Karst Creek Trail in 2014. Though the absence of the bridge does not impede foot traffic during much of the year when the creek bed remains dry, visitors cannot safely cross to complete the trail loop during flood events. Karst Creek Trail: a self-guiding, directed-access karst site in Strathcona Park, British Columbia, Canada 41

Parts of the trail are in disrepair: Sections of the Karst Creek Trail are currently in poor repair (see Figure 8, below). Wooden retaining walls shoring up sections of the trail leading down into the Karst Creek Canyon have failed. Seasonal flooding has also caused significant trail erosion between the Karst Creek trailhead/interpretive sign kiosk area and Appearing Creek.

Figure 8: Parts of the Karst Creek Trail are currently in disrepair. A – Erosion of a section of trail caused when the Appearing Creek surged over its banks during storm events; B – Failure of wooden retaining wall on a section of the trail switchback leading down into the karst canyon.

Visitor impacts: Visitor impacts at the Karst Creek Trail are minimal. Litter is seldom observed and there is no evidence of people deviating off the established trail. Visitors generally appear to respect park rules by keeping their dogs leashed, thereby minimizing disturbances to wildlife and other visitors. At present, the main visitor impact concern is graffiti scratched on the limestone/marble wall near the base of the waterfall and the entrance to Karst Falls Cave. 42 Carol Ramsey & Paul Griffiths

Interpretation at Karst Creek Trail The existing onsite interpretation is limited to a single location at the trailhead. Figure 9, below, shows the current interpretive sign in the kiosk at the Karst Creek trailhead. The narrative content briefly describes the trail and site history. It also provides a short general overview on how karst forms. The content contains a number of minor errors, including a description of “sinkholes” as “sunken caves”, a reference to “Karst formations” and the statement that “Geologists call this Karst Topography, named after the Karst Plateau in Slovenia”.

Figure 9: Interpretive poster at the Karst Creek trailhead kiosk. Karst Creek Trail: a self-guiding, directed-access karst site in Strathcona Park, British Columbia, Canada 43

Discussion British Columbia provides limited opportunities for the public to see and learn about karst. Karst Creek Trail is easily accessible and already has some infrastructure and karst interpretation in place. Given that the surface karst features at Karst Creek Trail are modest in size and not particularly spectacular compared to those in other karst areas in BC, one might question whether Karst Creek Trail has much potential for increasing public appreciation for karst. A related question is whether anything could be done to improve its potential in this regard. Despite the subdued expression of the surface karst features, they collectively represent all the basic elements needed to illustrate the hydrological functions of typical karst systems in a relatively compact area. What is needed to increase public understanding and appreciation of this particular site is expanded interpretation that explains the subsurface hydrological linkages between the various surface karst features, as well as the mitigating role forest cover plays on the karst hydrology. Without this information, most visitors probably see Karst Creek Trail as little more than a short, pleasant walk in a forest that happens to have some odd water features. Although no dye tracing or water chemistry work has been undertaken at this site to date, a modest investment in these types of research would allow for some more detailed site-specific interpretation of the karst hydrology. Other potential top- ics for interpretation that might enrich the educational value and visitor experience at Karst Creek Trail include: ecology and/or botany; disturbance history; and other points of interest along the trail.

Ecology and/or Botany Karst Creek Trail is in a temperate rainforest biogeoclimatic zone of a drier variety. Temperate rainforest karst in general is rare globally, so explanations of the plant life and site ecology and its significance should be of interest to visitors. (See Figure 10, below) 44 Carol Ramsey & Paul Griffiths

Figure 10: Karst Creek Trail is situated in a dry variant of globally rare temperate rainforest karst. Expanded interpretation could include ecology and botany, as well as the role forest cover plays in mediating the site hydrology and anchoring soils. Plants that can be seen along the Karst Creek Trail include: A – Pacific dogwood (Cornus nutallii); B – Twinflower (Linaea borealis); C – Prince’s pine (Chimaphila umbellatta); D – Rattlesnake plantain (Goodyera oblongifolia).

Disturbance History Though the 1982 Auger Point fire is briefly mentioned in the existing interpretation, disturbances to the karst at this site also include the impoundment of Buttle Lake when the hydroelectric dam was constructed downstream in the 1950s and the building of existing roads and infrastructure. (See Figure 11, below). Karst Creek Trail: a self-guiding, directed-access karst site in Strathcona Park, British Columbia, Canada 45

Figure 11: Land-use impacts altering the natural environment in the Karst Creek Trail area include: A – The impoundment of Buttle Lake due to construction of a downstream hydroelectric dam in the 1950s; B – Human-caused wildfires; C – Imposition of infrastructure, such as roads, on the karst landscape; D – visitor impacts such as graffiti.

Other Points of Interest Along the Trail The current interpretation at Karst Creek Trail is limited to a single sign panel at the trailhead and small, discreet signs indicating the Disappearing Creek spur trail and the Appearing Creek near its spring source. Once past the trailhead sign, visitors can easily walk past other features that might be of interest without being aware of them, or even if noticed, visitors may not know what they are looking at. Some form of expanded interpretation that incorporates stations near other points of interest along the trail might help to alleviate this problem. Additional signs placed at in- tervals along the trail might be considered an expensive and/or intrusive option. If this option is neither desirable nor feasible, then discreet numbered signs at points of interest along the trail coupled with interpretative information in the form of a brochure map or mobile device app might be worth considering. Many visitors may miss the best bedrock exposures in the vicinity of Karst Creek Trail because they are currently not part of the existing trail loop. These exposures (see Figure 12, below) are located on the lakeshore just a short distance north of the Day Area and are easy to access. Expanding the trail to include these lake- 46 Carol Ramsey & Paul Griffiths shore bedrock exposures would provide opportunities for visitors to observe fossils and the effects of bedrock dissolution.Interpretation pertaining to these exposures could include a map of bedrock distribution, the structural geology, and how these factors relate to the surface karst features and site hydrology. Interpretation could also address the natural history of the site, including the readily observable crinoid fossils and the original depositional environments. These fossils and their significance are described in Webster et al. (2009).

Figure 12: Some of the best bedrock exposures in the vicinity of Karst Creek Trail are not currently part of the trail loop. A – and B – Bedrock exposures on the lakeshore a short distance from the Day Area. These easy to access exposures provide opportunities for expanded interpretation of the geological history of the site. B – and C – Fossils are common and easily observable in bedrock exposures near the shores of Buttle Lake.

Public Safety Issues Public safety issues related to the ongoing rockfall at the Karst Creek waterfall should be addressed at the earliest opportunity. Although signs alerting visitors to this hazard have been posted, this hazard remains a significant safety concern. Options for dealing with it should be considered and implemented as soon as possible. Karst Creek Trail: a self-guiding, directed-access karst site in Strathcona Park, British Columbia, Canada 47

Conclusions Karst Creek Trail is one of the few examples of a karst-focused site in a BC park that is easily accessible to the public. Basic infrastructure to support limited existing public karst viewing opportunities is already in place, but visitor experience could be enhanced significantly. Recommendations for improving Karst Creek Trail and increasing its public education potential include: – Improving and expanding karst/site interpretation to include ecology, botany, geology, hydrology, land-use disturbance history, etc. – Expanding the trail to include bedrock exposures on the lakeshore to the north of the Day Area – Developing a long-term planning, monitoring and maintenance program for the trail – Hazards presented by rockfall at the waterfall area are the most urgent safety concern and addressing them should be the top priority at present.

Acknowledgements The authors gratefully acknowledge the insights and constructive comments of Bill I’Anson and Andy Smith.

Works cited Fischl, P. 1992. Limestone Resources in British Columbia. Open File 1992-B. B.C. Ministry of Energy, Mines and Petroleum Resources. Government of British Columbia (2018). Issue 18-105 Quarterly Population Highlights [Web page] [Online]. Updated June 15, 2018. Available at: https://www2.gov.bc.ca/gov/content/ data/statistics/infoline/infoline-2018/18-105-quarterly-pop-highlights?keyword=populat ion&keyword=of&keyword=BC [Accessed: 13 August 2018] Griffiths, P. A., 2015.Karst Creek Trail in Strathcona Provincial Park. Report prepared for the Strathcona Wilderness Institute – Buttle Lake Nature Camp, Saturday, June 20, 2015. 7 p. Jones, S., Berry, R. & Sinclair, B., 2006. Multiple deformation episodes at Myra Falls volcanic- hosted massive sulfide camp, central Vancouver Island, British Columbia, Canada. Canadian Journal of Earth Science, 43:1711-1732. Jungen. J., 1972. Terrain Landforms 1:50,000 scale Map 92F/12 map sheet. BC Resource Analysis Branch. P. A. Griffiths & Associates, Inc. 2013. Alice Lake Loop Karst Assessments. Technical report prepared for Recreation Sites and Trails BC, Discovery Coast Recreation District (Contract number RC 13239-025). Meidinger, D. & Pojar, J. (eds). 1991. Ecosystems of British Columbia. Special Report Series No. 6. British Columbia Ministry of Forests. 330 p. Available at: https://www.for.gov.bc.ca/hfd/ pubs/docs/srs/Srs06/front.pdf [Accessed 7 October, 2018] 48 Carol Ramsey & Paul Griffiths

Ramsey, C.L. & Griffiths. P. A., 2018.Misinformation, magical mystery tours, and extreme adventures: caves and tourist information in British Columbia, Canada. [Oral presentation] 26th International Karstological School “Classical Karst – Show Caves and Science”, Postojna, Slovenia, June 18th – 22nd, 2018. Webster, G. D., Haggart, J. W., Saxifrage, C., Saxifrage, B., Gronau, C., & Douglas, A., 2009. Globally significant Early Permian crinoids from the Mount Mark Formation in Strathcona Provincial Park, Vancouver Island, British Columbia — preliminary analysis of a disappearing fauna. Canadian Journal of Earth Sciences, 2009, 46(9): 663-674. JAMA ZOVINE – ZANIMLJIV PALEONTOLOŠKI I SPELEOLOŠKI OBJEKT U ZALEĐU BIOKOVA JAMA ZOVINE – AN INTERESTING PALEONTOLOGICAL AND SPELEOLOGICAL FACILITY IN THE HINTERLAND OF BIOKOVO

Nediljko Ževrnja1, Tonći Rađa2, Tino Milat1

Sažetak Jama Zovine (br. pločice: 726-0328) je jedan od 4 istražena speolološka objekta na područ- ju Biokovskoga Sela. Od zaseoka Donje Bakote udaljena je oko 850 m zračne linije u smjeru JJZ. Istraživanje jame obavljeno je 2017. godine u sklopu istraživanja na širem području Zabiokovlja koje provodi zadnjih godina SD „Špiljar“ iz Splita. Tijekom istraživanja jame sakupljeni su brojni biospeleološki uzorci s nizom zanimljivih en- demičnih vrsta, te su uočene kosti jelena i medvjeda. U suradnji s Prirodoslovnim muzejom i zoološkim vrtom iz Splita, a uz potporu „More Mandić“ d.o.o. iz Sv. Filipa i Jakova, 2018. godine izvađeni su na površinu svi uočeni koštani ostaci te predani Muzeju na čuvanje, struč- nu zaštitu i daljnju znanstvenu obradu. Sakupljene su kosti trupa (kosti zdjelice, duge kosti, rebra, kralješci te niz sitnih kostiju), jedna medvjeđa i jedna jelenska lubanja s rogovljem. U tijeku je određivanje relativne specifične aktivnosti14 C starosti materijala. Ključne riječi: jama Zovine, endemične vrste, kosti jelena i medvjeda, Prirodoslovni muzej Split, Hrvatska

Abstract Zovine Pit is one of four researched caves in the area of the village Biokovsko Selo. It is situated around 850 m from from a part of village named Donje Bakote in S-SW direction. The research was carried out during 2017 as a part of survays in the wide area of hinterland of Biokovo mountain conducted during last several years by Speleological Society „Špiljar“ from Split. During the research, numerous underground fauna samples were with diverse and interesting endemic species. Also, bones of deer and bear were documented. During 2018, in coopera- tion with Natural History Museum and Zoological Garden from Split, and with the support by „More Mandić Ltd.“ from Sv. Filip i Jakov, all recorded bone remains were collected and transported to the Museum for preservation and further scientific research. The collected bones were part of torsos (pelvis bones, long bones, ribs, vertebrae and series of tiny bones), a

1 1Prirodosolovni muzej i zoološki vrt, Kolombatovićevo šetalište 2, 21000 Split, Hrvatska; E-mail: nediljko@prirodoslovni.hr; [email protected] 2 2Speleološko društvo „Špiljar“, Varaždinska 53, 21000 Split, Hrvatska; E-mail: [email protected] 49 50 Nediljko Ževrnja, Tonći Rađa, Tino Milat bear scull and a deer scull with horns. The estimation of sample age by relative specific activity of 14C is in process. Keywords: vertical pit Zovine, endemic species, bones of deer and bears, Natural History Museum in Split, Croatia

Uvod Koštane ostatke medvjeda i jelena, pronađene na dnu jame Zovina (Zagvozd, Biokovsko Selo, zaseok Donje Bakote) izvadili su na površinu 10.12.2017.g. članice i članovi Speleološkoga društva “Špiljar” iz Splita: Dragan Alajbeg, Ana Buklijaš, Ivana Buklijaš, Dalibor Cvitković, Ante Jović, Dejan Kalebić, Agata Kovačev i Tonći Rađa. Jama je duboka 65 metara, te završava dvoranom dimenzija 35x15 metara s povremenim podzemnim jezerom. Po preuzimanju, kosti su brižno pospremljene u tri aluminijska sanduka, te istog dana prevezene u Prirodoslovni muzej u Splitu na čuvanje, stručnu zaštitu i daljnju znanstvenu obradu. Prikupljeni koštani ostaci nadopunit će Paleontološku zbirku vertebrata Prirodoslovnog muzeja.

Materijal i metode Nakon obavljenog pregleda i analize koštanih ostataka utvrđeno je da se radi o dvije poveće životinje i to jelenu i medvjedu. Analiza kostiju obuhvatila je: – sustavno razvrstavanje kostiju kako bi se točno utvrdilo kojoj od pronađenih životinja pripadaju – rekonstrukciju pojedinih kostura – fotografiranje koštanih ostataka, i to pojedinačno svake kosti i skupina kostiju, kao i kostura u cjelini.

Rezultati i diskusija Analizom kostiju jelena utvrđeno je ukupno 109 kostiju i koštanih fragmenata, te da se radi o odraslom mužjaku običnog jelena (Cervus elaphus Linnaeus, 1758.). Procjenjeno je da je životinja bila visoka cca 150 cm u hrbatu, a iz obavljene analize osteološkog materijala vidljivo je da su veće kosti bolje očuvane, dok neke manje kosti nedostaju, ali nedostatak pojedinih kostiju nije utjecao na stvaranje slike / pre- dodžbe cjelovitog kostura ove životinje. Lubanja je sačuvana u fragmentima (sl. 1). Od glavnine lubanje odvojeno su pronađene zigomatične kosti i maxille sa zubima. Mandibule su cjelovite sa zubima. Rogovlje se nalazi u 10 fragmenata. Kralježnica jelena, koja se sastoji od 7 vratnih, 13 prsnih (leđnih), 6 slabinskih, 3-4 križna, koji su srasli i 7-11 repnih, većim je dijelom dobro očuvana (sl. 2-4.). Pronađeno je svih 7 vratnih, 10 prsnih, 4 slabinska kralješka, te križna kost koja je cjelovita. Repni kralješci nisu pronađeni. Jama Zovine – zanimljiv paleontološki i speleološki objekt u zaleđu Biokova 51

Slika 1. Jelenska lubanja s rogovljem očuvana u fragmentima

Slika 2. Vratni kralješci

Slika 3. Prsni kralješci 52 Nediljko Ževrnja, Tonći Rađa, Tino Milat

Slika 4. Slabinski kralješci, križna kost i kosti zdjelice

Rebra su u nepotpunom broju – lijevih ima 10, a desnih 7 od 13 parova rebara. Kod prsne kosti, od postojećih 7 kostiju pronađeno je 5 (sl. 5).

Slika 5. Rebra i prsna kost Jama Zovine – zanimljiv paleontološki i speleološki objekt u zaleđu Biokova 53

Zdjelica je odvojena na lijevi i desni dio od kojih desni ima fragment u područ- ju sjedne kosti (ischiuma).

Prednji udovi - Prednji lijevi se sastoji od lopatice (scapula) – malo oštećena, nadlaktične ili ramenske kosti (humerus), palčane kosti (radius), nepotpune lakatne kosti (ulna) – sačuvan samo gornji dio tzv. lakatni vrh (olekranon), kosti zapešća (metakarpalna kost), te dvije proksimalne i jedne srednje falange (sl. 6).

Slika 6. Prednja lijeva noga

- Prednji desni se sastoji od lopatice (scapula) – malo oštećena, nadlaktične ili ramenske kosti (humerus), palčane kosti (radius), nepotpune lakatne kosti (ulna) – sačuvan samo gornji dio tzv. lakatni vrh (olekranon), kosti zapešća (metakarpalna kost), te jedne proksimalne falange.

Stražnji udovi - Stražnji lijevi se sastoji od bedrene kosti (femur), ivera (patela), goljenične kosti (tiba), petne kosti (calcaneus), gležanjske kosti (talus), dvije kosti nožja (tarsus), kosti donožja (metatarsus) i po dvije proksimalne, srednje i distalne falange (sl. 7).

Slika 7. Stražnja lijeva noga

- Stražnji desni se sastoji od bedrene kosti (femur), ivera (patela), goljenične kosti (tiba), petne kosti (calcaneus), gležanjske kosti (talus), dvije kosti nožja (tarsus), kosti donožja (metatarsus). Metatarzalna kost je distalno malo oštećena. 54 Nediljko Ževrnja, Tonći Rađa, Tino Milat

Analizom kostiju medvjeda utvrđeno je 86 kostiju i koštanih fragmenata, te je ustanovljeno da se radi o odrasloj jedinki medvjeda, za sada nepoznatog spola. Iz napravljene analize osteološkog materijala vidljivo je da su veće kosti bolje oču- vane, dok neke manje kosti nedostaju, ali nedostatak pojedinih kostiju nije utjecao na stvaranje slike / predodžbe cjelovitog kostura ove životinje. Pretpostavka je da se radi o jedinki medvjeda roda Ursus sp. Lubanja je sačuvana gotovo cjelovita. Od kostiju lubanje nedostaju dijelovi zi- gomatičnog luka. Lijeva mandibula je oštećena, bez očnjaka. (sl. 8)

Slika 8. Lubanja medvjeda

Kralježnica medvjeda, koja se sastoji od 7 vratnih, 14 prsnih (leđnih), 6 slabinskih, 4-6 križnih, koji su srasli i 7-11 repnih, većim je dijelom dobro očuvana. Pronađeno je svih 7 vratnih i 10 prsnih i 6 slabinskih kralježaka. Križna kost je cjelovita i sastoji od 5 segmenta. Repni kralješci nisu pronađeni. (sl. 9)

Slika 9. Kosti kralježnice Jama Zovine – zanimljiv paleontološki i speleološki objekt u zaleđu Biokova 55

Rebra su u nepotpunom broju – lijevih i desnih ima po 10 od 14 parova rebara. Prsna kost nije pronađena. Zdjelica je odvojena na lijevi i desni dio od kojih su oba prepolovljena na dva dijela (sl. 10).

Slika 10. Kosti zdjelice

Prednji udovi - Prednja lijeva noga se sastoji od lopatice (scapula) – malo oštećena, nadlaktične ili ramenske kosti (humerus), palčane kosti (radius), lakatne kosti (ulna), dvije proksimalne, tri srednje, tri distalne falange i dvije kandže. Metakarpalne kosti nedostaju. Proksimalna zglobna površina nadlaktične ili ramenske kosti prema lopatici je anatomski odvojena. (sl. 11) 56 Nediljko Ževrnja, Tonći Rađa, Tino Milat

Slika 11. Kosti prednje lijeve noge

- Prednja desna noga se sastoji od lopatice (scapula) – malo oštećena, nad- laktične ili ramenske kosti (humerus), palčane kosti (radius) i lakatne kosti (ulna). Metakarpalne i karpalne kosti nedostaju. Proksimalna zglobna povr- šina humerusa prema skapuli je anatomski odvojena. Stražnji udovi - Stražnja lijeva noga se sastoji od bedrene kosti (femur), ivera (patela), go- ljenične kosti (tiba), petne kosti (calcaneus). Proksimalna (caput femoris) i distalna zglobna površina bedrene kosti su anatomski odvojeni kao i proksi- malni dio goljenične kosti. Nedostaju metatarzus i tarzus. (sl. 12)

Slika 12. Stražnja lijeva noga

- Stražnja desna noga se sastoji od bedrene kosti (femur), ivera (patela), go- ljenične kosti (tiba), petne kosti (calcaneus). Proksimalna (caput femoris) i distalna zglobna površina bedrene kosti su anatomski odvojeni kao i proksi- malni dio goljenične kosti. Nedostaju metatarzus i tarzus. Nakon izvršene analize kostiju i rekonstrukcije kostura jelena i medvjeda preo- stao je 281 komad neodređenih manjih kostiju i fragmenata kostiju. To daje prostora za daljnja istraživanja i moguće rekonstrukcije dotičnih kostura životinja. U tijeku je određivanje relativne specifične aktivnosti14 C / starosti materijala. Između mnoštva pronađenih kostiju jelena i medvjeda, pronađena je dobro očuvana lubanja kune bjelice (Martes foina Erxleben, 1777.), kao i dva fragmenta za Jama Zovine – zanimljiv paleontološki i speleološki objekt u zaleđu Biokova 57 koje se pretpostavlja da pripadaju navedenoj vrsti (kralježak i fragment veće kosti udova). Sveukupna analiza koštanih ostataka popraćena je sa 85 fotografija i 4 video uratka. Svi pronađeni koštani ostaci pohranjeni su u čuvaonici Prirodoslovnog muzeja Split.

Zahvala Zahvaljemo se vodiču g. Danku Bakoti (Split / Biokovsko Selo) na gostoljubivosti i svestranoj pomoći.

Literatura Girometta, U., 1935: Špiljski nalazi u srednjoj Dalmaciji. Hrvatski planinar, god. XXXI, broj 10, str. 289-294, Zagreb. Gorjanović-Kramberger, D., 1884: Fosilni sisari Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 69, Zagreb. Kochansky-Devidé, V., 1964: Paleozoologija. Školska knjiga, Zagreb. Malez, M., 1963: Kvartarna fauna pećine Veternice u Medvednici. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Palaeontologia Jugoslavica 5, Zagreb. Pales, L. & Lambert, C., 1971: Atlas ostéologique pour servir à l’identification des mammifères du quaternaire, I. Les membres carnivores, Paris. Pales, L. & Garcia, M., 1981: Atlas ostéologique pour servir à l’identification des mammifères du quaternaire, II. Tête – Rachis, Ceintures scapulaire et pelvienne, membres carnivores – homme, Paris. Pales, L. & Lambert, C., 1971: Atlas ostéologique pour servir à l’identification des mammifères du quaternaire, I. Les membres herbivores, Paris. Pales, L. & Garcia, M., 1981: Atlas ostéologique pour servir à l’identification des mammifères du quaternaire, II. Tête – Rachis, Ceintures scapulaire et pelvienne, membres herbivores, Paris. Pavelić, D., 2014: Opća geologija. Sveučilište u Zagrebu, Rudarsko-geološko-naftni fakultet Zagreb, Zagreb. MLINOVI DUVANJSKOG I LIVANJSKOG POLJA

Denis Radoš1, Filip Krišto2, Mirko Šarac3

Sažetak Mlinovi na vodu, često nazvani i mlinice bili su važni gospodarski objekti na krškim poljima za vrijeme dok je u gospodarskom smislu dominirala poljoprivreda. Gradili su se na stalnim te periodičnim krškim rijekama koje u toplijem dijelu godine ostaju bez vode ili u kojima se razina vode značajno smanjuje. Industrijskim razvojem društva značaj mlinova se smanjuje, a potpuno se napuštaju dostupnošću električnih mlinova. Napuštanjem mlinova nestaje jedan važni dio graditeljske baštine krških polja. Cilj ovog rada je utvrditi koliko je mlinova postojalo na krškim rijekama Duvanjskog i Livanjskog polja te rekonstruirati toponime koji nisu očuvani, osim možda u usmenoj predaji. Ključne riječi: Duvanjsko polje, Livanjsko polje, mlinovi, krške rijeke

Uvod Vodeni mlinovi, vodenice ili mlinice vjerojatno su najstariji strojevi za pretvorbu mehaničke energije vode u koristan rad. Pretpostavlja se da potječu s Bliskog istoka iz 4. ili 3. stoljeća prije Krista (Selin, 2013). Tehnologija mljevenja žitarica uz pomoć kamena pokretanog vodom širi se mediteranom najvjerojatnije za vrijeme ekspanzi- je Rimskog carstva. U tom kontekstu može se pretpostaviti da se gradnja mlinica na području današnje Bosne i Hercegovine mogla pojaviti tijekom vladavine Rimljana. Postoje i arheološki dokazi da su na području provincije Dalmacije postojali vodeni mlinovi, primjerice na rijeci Krki u blizini Promone. Kako navodi Katić (1952) javna gradnja mlinova u rimskom carstvu bilježi se tek od kraja 4. i početka 5. stoljeća. Do tada, sva relevantna arheološka literatura bilježi da se aktivnost mljevenja žitarica odvijala uglavnom ručnim žrvnjevima (što je ujedno i hrvatska riječ za mlin, dok mlin proizlazi iz lat. molendinum). Prema tome, ova aktivnost, na neki način prelazi u gospodarsku djelatnost koja se više nije odvijala u manjim zajednicama, nego je vjerojatnije služila većem broju ljudi. U ranom i razvijenom srednjem vijeku zabilježeno je postojanje mlinova na Jadru i Žrnovnici, relativno blizu prostorima Duvanjskog i Livanjskog polja, a poznato je da se lokacija za izgradnju mlina plaćala, kao i daće na mlinove tadašnjim vladarima (Katić, 1952). U razdoblju kasnog srednjeg vijeka motiv vodenice čest je prikaz na stećcima (Arheološki leksikon (Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, 1988), a i neki povijesni izvori spominju postojanje mlinova. Mlinovi su u početku

1 Sveučilište u Zadru, Odjel za geografiju, docent [email protected] 2 Sveučilište u Zadru, Odjel za geografiju, student 3 Udruga Naša baština, Tomislavgrad 58 Mlinovi Duvanjskog i Livanjskog polja 59 izgradnje mogli biti namijenjeni članovima jednog kućanstva, dok se širenjem obi- teljskih zajednica (zadruga) povećavao i broj ljudi koji se koristio mlinom. Rastom broja stanovnika, usluge mlina mogli su koristiti i stanovnici drugih kućanstava, obično rodbinski povezanih, prema čijem su obiteljskom imenu neki mlinovi i dobi- vali imena. S povećanjem potreba za mljevenjem druga kućanstva mogla su koristiti usluge postojećih mlinova uz određenu naknadu ili izgraditi vlastiti mlin ako su im potrebe za mljevenjem bile velike te ako su reljefni i hidrološki uvjeti to dozvoljavali. Padom Bosne i Hercegovine pod otomansku vlast aktivnost mljevenja žita- rica nastavlja se odvijati u nešto promijenjenim društveno-političkim uvjetima. Vlasništvo nad mlinovima tijekom otomanske vladavine moglo je pripadati kršća- nima i muslimanima. Primjerice, za vrijeme turske vladavine u Slavoniji je 1688. godine navedeno 125 turskih i 76 kršćanskih mlinova (Smičiklas, 1891). Najčešće se kao turski vlasnici mlinova navode spahije. Mlinovi se u turskim popisima (defterima) najčešće navode kao mulkovni objekti, odnosno u mulkovnom vlasništvu, što bi u današnjem shvaćanju najbolje odgovaralo pojmu privatnog vlasništva. U proljeće 1550. godine mletački ambasador u Carigradu Katarino Zen u pro- lasku kroz Livno opisuje Bistricu kao dobru i studenu rijeku s vodenicama. Turski putopisac Evlija Čelebija u svom opisu kasabe Livno spominje 13 mlinova na rijeci Bistrici „tako čudnih, da ih nije takvih na drugim mjestima ni vidio“ (Čelebi, 1967, Klaić, 1928). U popisu Kliškog sandžaka, kojemu je te 1550. godine pripadala nahija Livno, zabilježena su 22 mlina na rijeci Bistrici koja su plaćala porez od 30 akči što je značilo da su radila tijekom cijele godine. Ukupno se u tom popisu na području nahije Livno spominje 55 mlinova i to 41 mlin koji je radio tijekom cijele godine i 14 koji su radili polovicu godine te samim time plaćali porez od 15 akči (Spaho i dr., 2007). Pedesetak godina kasnije na rijeci Bistrici navedena su 24 mlina. Veliki broj mlinova, ako je točan, može se objasniti kao posljedica vojnih potreba, budući da je u Kliškom sandžaku de facto sjedište bilo u Livnu, odnosno vojska je smještena u Livnu (Manđeralo; 1996). U opširnom katastarskom popisu za oblast Hercegovu iz 1585. godine na po- dručju Duvanjskog polja spominje se 6 mlinova u posjedu stanovnika sela Kongore i Lipe (Aličić, 2014). Od početka 17. stoljeća u turskim defterima spominje se nekoliko mlinova na rijeci Sturbi, osobito na njenom izvorišnom dijelu gdje se grana u tri rukavca. Mlinovi su u tom razdoblju podizani i upravljani pod osmanlijskim vlasništvom. U Popisu sela i zemlje sandžaka Krka, Klis i Hercegovina, oslobođenih od mle- tačke republike 1701. godine (Hafizović, 2016) u nahiji Buško blato, koja je pripadala Hercegovačkom sandžaku spominje se u selu Vrilu ruševni mlin s 4 vitla u zajedničkom privatnom vlasništvu stanovnika sela (mulk). U istom ovom popisu u nahiji Roško polje, selu Vojković (danas Vojkovići) navedena su dva mlina na rijeci Žukovici u posjedu stanovnika sela. Od toga je jedan ruševan i ima dva vitla, dok je drugi u ispravnom stanju. 60 Denis Radoš, Filip Krišto, Mirko Šarac

Konkretniji podatci o lokacijama i vlasništvima mlinova livanjskog prostora postoje u austrougarskim planovima i zemljišnim knjigama livanjske grutovnice s kraja 19. stoljeća (Manđeralo; 1996). Od 18. stoljeća pa nadalje promjenom vlasti na prostoru Bosne i Hercegovine mlinovi postupno prelaze u vlasništvo stanovništva Livna i livanjske okolice, srednjodalmatinskog prostora (zagora, priobalje i otoci), lokalnih franjevaca te povratnika „iz Amerika“. Većina mlinova danas ne postoji ili nije u funkciji. Iz austrougarskih izvora, prema Manđeralu (1996, 2006), nabrojeno je 18 mlinova na rijeci Bistrici, 12 na lijevoj i 6 na desnoj obali (nizvodno u dužini oko 1,5 kilometara od izvora), premda je na topografskoj karti treće vojne izmjere Habsburškog carstva označeno njih devet (Slika 1). Može se zaključiti kako je tok Bistrice iznimno dobro iskorišten s obzirom na broj mlinova i tok rijeke kroz Livno.

Slika 1. Devet mlinova na toku rijeke Bistrice, Livno

Osim na rijeci Bistrici, nekoliko mlinova postojalo je na rijeci Sturbi, a odre- đeni broj postojao je i na ponekim potocima i ponorima u području oko Livna. Na rijeci Sturbi spominju se tri mlina koja se nalaze na tri rukavca kod samog izvora rijeke. Vlasnici mlinova gornjeg toka Sturbe bili su pripadnici obitelji Bušatlija, u to vrijeme livanjski begovi i veleposjednici. Kasniji vlasnici postali su obitelji Kaselj, Braovac, Mišić. Nizvodno, kod Crne stine postojao je još jedan mlin, kod Držanlija/ Karijana dva mlina. Od Držanlija prema prodoru Sturbe u polje spominje se još pet mlinova, a ostaci nekih postoje i danas. Na topografskoj karti treće vojne izmjere prikazano je deset mlinova na rijeci Sturbi (Slika 2). Kod mjesta Kablići spominju se dva mlina. Od ostalih mjesta oko Livanjskog polja, značajan broj mlinova nalazio se u Golinjevu, njih 10. Oni su izgrađeni na Mlinovi Duvanjskog i Livanjskog polja 61 povremenim tokovima, a radili su uglavnom u proljeće i jesen, a vlasnici su im bili Velagići i Galešići (Slika 3).

Slika 2. Sedam mlinova na toku rijeke Sturbe od vrela do Karijana

Slika 3. Pet mlinova na Golinjevskom potoku

Kod Podhuma spominje se postojanje četiri mlina, a kod Podgradine jedan. Na rijeci Žabljak spominje se postojanje jednog mlina nedaleko od izvora, Čulin mlin (Manđeralo; 1996) te jedan mlin na rukavcima nastalima spajanjem Žabljaka i Bistrice. Postojala su i četiri mlina na potoku Mandek (do današnjeg umjetnog jezera), a koja su radila za višeg vodostaja. U funkciji su bila do 20.-ih godina 20. stolje- ća. Spominje se i mali broj mlinova u okolnim selima (Lopatice, Lopatinac, Vidoši/ Jezerac) koji su bili mali potočni mlinovi – danas o njima postoji samo pisani trag (Manđeralo, 2006). 62 Denis Radoš, Filip Krišto, Mirko Šarac

Na sjevernom dijelu Livanjskog polja zbog nedostatka rijeka i strmijih vodo- toka postojao je manji broj mlinova nego u južnoj, a radili su za visokog vodostaja. Njihove lokacije određene su kontaktnom zonom krednih vapnenaca i miocenskih lapora i konglomerata na sjeveroistočnom rubu polja. Spominje se jedan mlin u mjestu Bojmunti te dva u Radanovcima. Na suprotnoj strani ruba polja spominje se jedan mlin kod Čaprazlija te dva mlina s neodređenom lokacijom. Postojala su i dva mlina na ponoru Plovuće kod Čaića te dva mlina izgrađena na ponorima u Prologu (Slika 4).

Slika 4. Dva mlina na ponorima kod Prologa, jugozapadni dio Livanjskog polja

Osim na vodi, spominju se i tri mlina, u Suhači, Donjim Rujanima i Pustopolju kod Sajkovića koji su radili na parni pogon (Manđeralo, 1996). Godine 1878. Bosna i Hercegovina dolazi pod upravu Austro-Ugarske. Svega nekoliko godina nakon preuzimanja vlasti, počinje katastarski premjer koji je tra- jao od 1881. do 1884. godine. Na temelju toga premjera nastaju katastarski plano- vi i topografske karte koje su zabilježile i sačuvale brojne geografske podatke. Pri tom su detaljno bilježene i lokacije mlinova koje se nalaze na topografskim kartama 1:25.000 i 1:75.000. Na području današnje općine Tomislavgrad, zabilježeni su sljedeći mlinovi. Na sjevernom dijelu današnje Općine Tomislavgrad, u izvorišnom području rijeke Šujice, zabilježen je veći broj mlinova. Razlog gradnje mlinova na ovom područ- ju leži u činjenici da je ovo mjesto na kojemu se vode južnog dijela Kupreškog polja, nakon poniranja, ponovno pojavljuju na nižoj razini kod srednjovjekovne utvrde Stržanj. (Slika 5) Drugi razlog je pad terena, kao i kanjon u kojemu je brzina vode veća i lakša za iskorištavanje na mlinovima. (Slika 6) Mlinovi Duvanjskog i Livanjskog polja 63

Slika 5. Mlinovi na izvorišnom području rijeke Šujice

Slika 6. Mlinovi južno od izvorišnog područja rijeke Šujice 64 Denis Radoš, Filip Krišto, Mirko Šarac

Slika 7. Mlinovi u naselju Šuica, prije ulaska rijeke u Šuičko polje

Nakon toka kroz Šuičko polje (Slika 7), koji je obilježen meandrima i pomi- canjem toka prema zapadu zbog proluvijalnih nanosa na istočnom dijelu ovog dolinskog proširenja (Radoš, Šujica, god), rijeka nastavlja teći od Galečića prema Mokronogama kroz duboki i uski kanjon. Na samom ulasku u kanjon postojala su dva mlina, od čega je za jedan sačuvan i toponim – Sernić mlin (Slika 8), vjerojatno Zrnin mlin, jer se u blizini, na putu istočno od rijeke nalazilo i svratište Zrnin han.

Slika 8. Dva mlina na ulasku Šujice u kanjon kod Galečića (na karti Galičić) Mlinovi Duvanjskog i Livanjskog polja 65

Prolaskom kroz kanjon, brzina vode je bila brža i pogodnija za pokretanje mlinova. Tako su stanovnici sela Mokronoga, koje se nalazi na izlasku Šujice iz kanjona, u najjužnijem dijelu kanjona sagradili dva mlina. (Slika 9) Ulaskom u Duvanjsko polje, Šujica nastavlja teći istočnim rubom polja da bi kod sela Oplećana, skrenula prema jugozapadu i nastavila teći prema selu Kovači gdje završava u velikom ponoru. S desne strane Šujica odvodnjava područje Mokronoga, Eminovog sela i Buhova, te pobrđe na kojemu se nalazi Tomislavgrad. Budući da se uglavnom radi o laporovitim naslagama miocenske jezerske faze, izvori se pojavljuju u velikom broju i stvaraju brojne manje potoke. Na sjevernom dijelu Duvanjskog polja u Eminovu selu, naveden je jedan mlin, vjerojatno na potoku Divojci (Slika 10). To je kontaktno područje lapora i vapnenaca, bogato vodom, ali s izvorima i manjim tokovima u ravnici, bez većeg pada vode.

Slika 9. Dva mlina na južnom dijelu kanjona Šujice između Galečića i Mokronoga

U sredini Duvanjskog polja, Šujica s desne strane prima potok Seget koji izvire u predjelu Gaj u blizini sela Blažuja i teče kroz Tomislavgrad (na karti Županjac) te odvodnjava brojne potoke i izvore koji se javljaju na ovom području, kao što su Tabašnica, Duvnjakuša, Batinića vrilo, Bara itd. Iako je u dvadesetom stoljeću, prema kazivanju mještana4 na ovom potoku bilo više mlinova, na austro-ugarskim kartama zabilježana su samo dva i to u Duvanjskom polju, dosta južnije od tadašnjeg

4 Usmeno kazivanje: Salih Isak iz Tomislavgrada, rođ. 1941. 66 Denis Radoš, Filip Krišto, Mirko Šarac naselja Županjac. Lokacija jednog mlina približno bi odgovarala dijelu toka kod današnjeg nogometnog stadiona dok bi drugi bio smješten na prijelazu obilaznice preko potoka Segeta. (Slika 11)

Slika 10. Mlin u Eminovom selu

Slika 11. Mlinovi na potoku Segetu, južno od Županjca (danas Tomislavgrada) Mlinovi Duvanjskog i Livanjskog polja 67

Nešto zapadnije nalazio se još jedan mlin. Bio je smješten u blizini izvora Stubo, na lokaciji Kolski lug (JZ od sela Kola). (Slika 12)

Slika 12. Mlin kod Kolskog luga (selo Kolo)

Istočni dio polja nema većih tokova budući da najveći tok, rijeka Šujica, teče vrlo blizu vapnenačkog ruba, odnosno planine Ljubuše na istoku. Prema jugoistoku polje se širi prema selima Lipi i Kongori. To je područje bogato vodom, ne samo zbog nepropusne podloge nego i zbog činjenice da se unutrašnjost Lib planine odvodnjava prema ovom dijelu polja. U selu Kongori, na JI dijelu Duvanjskog polja zabilježen je jedan mlin na potoku Bubalo koji se kratkim i uskim kanjonom spušta s planinske doline Kosovac na Lib planini prema razini polja (Slika 13). Prema svjedočenju stanovnika Kongore, iznad sela se nalazilo više mlinova. Ostaje nejasno jesu li postojali u vrijeme kata- starske izmjere pa da pri tom nisu zabilježeni, ili su izgrađeni u kasnijem razdoblju. Svakako ovaj dio toka potoka Bubala, zbog velikog pada, bio je vrlo pogodan za izgradnju mlinova, i moguće je da se ovdje nalazio barem dio od 6 mlinova iz deftera iz 1585. godine. Kod susjednog sela Lipa, istočno od Kongore, u blizini izvora Vrba na Duvanjskom polju, također je zabilježen jedan mlin (Slika 14). Na ova dva mlina (uz još 4 nepoznata) vjerojatno se odnosi zapis iz 1585. u opširnom katastarskom popisu za oblast Hercegovu. 68 Denis Radoš, Filip Krišto, Mirko Šarac

Slika 13. Mlin u Kongori

Slika 14. Mlin kod sela Lipe Mlinovi Duvanjskog i Livanjskog polja 69

Južni i jugoistočni dio Duvanjskog polja bogati su vodom, pogotovo u vlažni- jem dijelu godine. Ovaj dio polja odvodnjava se rječicom Ričinom (Drinom), koja na samom jugu prima potoke Studenu i Miljacku. Miljacka je tok koji je izrazito dobro bio iskorišten za gradnju mlinova. Miljacka izvire iz špilja na sjevernim obroncima Gvozd planine na jugu Duvanjskog polja. Nakon samog izvora nalazi se nekoliko mlinova zanimljive gradnje. U izvorišnom dijelu voda je kanalizirana rubom ma- njeg kanjona i zatim se spušta prema samim mlinovima. U jednom od ovih mlinova postojala je mala hidroelektrana u drugoj polovini 20. stoljeća. Na kratkom toku Miljacke, na području Miljacke i Stepena bilo je izgrađeno 11 mlinova u razdoblju austro-ugarske uprave u Bosni i Hercegovini. (Slika 15)

Slika 15. Mlinovi na rijeci Miljacki na jugu Duvanjskog polja 70 Denis Radoš, Filip Krišto, Mirko Šarac

Nešto istočnije nalazi se krajnji jugoistočni dio Duvanjskog polja. Danas se taj dio uglavnom zove Studena, prema rječici koja teče tim područjem. Na austro-ugarskoj karti, rječica je zabilježena kao Studeni potok na kojemu su se, odmah nakon izvora nalazila 4 mlina. (Slika 16)

Slika 16. Mlinovi na Studenoj (Studeni potok) na JI dijelu Duvanjskog polja Mlinovi Duvanjskog i Livanjskog polja 71

Na zapadnom dijelu polja nalazi se manji broj potoka, koji teku samo kratko u vlažnijem dijelu godine. Od njih se najviše ističe potok koji izvire iz Velike Bukovičke pećine. Njegov kratki tok od špilje do ruba polja obilježen je padom i na njemu su bila izgrađena dva mlina (Slika 17). Ostatci mlinova mogu se vidjeti i danas u blizini magistralne ceste Tomislavgrad-Posušje, dok je jedan mlin obnovljen ispred same špilje. Nije jasno radi li se o mlinu iz 19. stoljeća ili je izgrađen kasnije.

Slika 17. Mlinovi na potoku koji izvire iz Velike Bukovičke pećine

Sjeverozapadni dio Duvanjskog polja potpuno je hidrološki odvojen. To je pro- pusni dio (Ponorci) prema kojem se odvodnjavaju obronci planine Tušnice nizom jaruga, ali i potokom Ostrošcem koji teče iz unutrašnjosti Tušnice, od sela Vučipolja. S obzirom na specifičnu podlogu planine Tušnice (izmjena lapora, glina i konglomerata), područje je nepropusno te se odvodnjava prema potoku Ostrošcu. Ovaj potok teče sve do ponora u Kovačima gdje svoj toka završava i rijeka Šujica, najveća rijeka ovog područja. Iako potok Ostrožac danas vrlo slabo teče (zbog kaptaže izvorišnog dijela za potrebe vodovoda) u prošlosti je zauzimao važno mjesto za potrebe izgrad- 72 Denis Radoš, Filip Krišto, Mirko Šarac nje mlinova. Za vrijeme izrade austro-ugarske karte krajem 19. stoljeća na Ostrošcu je postojalo između 18 i 22 mlina (različito na kartama 1:25.000 i 1:75.000). Posebno vrijedno je što su očuvana imena za neke od mlinova. Od izvora prema ponoru nalaze se sljedeći mlinovi: Musića mlin, Bovski mlin, Baćkov mlin, Salihov mlin, Korića mlin, Mlin pod Zelenjkom, Juričev mlin, Rudin mlin, Kolski mlin, Krajinov mlin, Jurića mlin, Kaurski mlin, Jurčevića mlin, Križin mlin, Atkin mlin, Hadžijića mlin, Gibonjića mlin, Đogića mlin, Lucin mlin i Letičin mlin.5 (Slika 18)

Slika 18. Mlinovi na potoku Ostrošcu na zapadnom dijelu Duvanjskog polja

5 Imena mlinova objavio je Jakov Krišto na stranici https://www.facebook.com/nasa.bastina.tg Mlinovi Duvanjskog i Livanjskog polja 73

Slika 19. Pokretni mlin u ponoru Kovači (Rubić i Nuić, 1899)

Slika 20. Rijeka Šujica pred ponorom Kovači, lokalitet s dva mlina (Rubić i Nuić, 1899) 74 Denis Radoš, Filip Krišto, Mirko Šarac

Iako je u fizičkom smislu odvojeno od Duvanjskog polja, Roško polje promatra se kao dio Duvna pa će ovdje biti spomenuti i mlinovi tog područja. Na sjevernim obroncima Zavelim planine pojavljuje se nekoliko manjih potoka koji teku prema Roškom polju. S obzirom da se spuštaju prema polju, pad omogućuje njihovo iskori- štavanje za izgradnju mlinova. Iako ih nema puno, vrijedno je spoumenuti da se na izvoru Lepuv nalazio jedan mlin, dok su se u blizini izvora Korita nalazila tri mlina (Slika 21). Roškom polju pripada i područje Žukovice južno od Zavelima. Na potoku Žukovici i turski defter iz 1701. zabilježio je postojanje dva mlina u posjedu stanovnika Vojkovića, od čega je jedan bio ruševan (Hafizović, 2016). Prema austro-ugarskoj karti na potoku Žukovici postojala su 4 mlina. (Slika 22)

Slika 21. Mlinovi Roškog polja

Slika 22. Mlinovi na potoku Žukovici Mlinovi Duvanjskog i Livanjskog polja 75

Tablica 1. Mlinovi na vodotocima Duvanjskog i Livanjskog polja Lokacija/vodotok Broj mlinova Lokacija/vodotok Broj mlinova 1. Miljacka 11 13. Bistrica 9 2. Studena 4 14. Žabljak 2 3. Bubalo (Kongora) 1 15. Sturba 10 4. Vrba (Lipa) 1 16. Bastašica 2 5. Šujica 19 17. Golinjevski potok 5 6. Divojka 1 18. Gubin 2 7. Ostrožac 19 19. Crni Lug 2 8. Kolski lug-Stubo 1 20. Kazanci 3 9. Seget 2 21. Radanovci/Bojmunte 4 10. Bukovica 2 22. Mandek 2 11. Roško polje jug 4 23. Podgradina 1 12. Žukovica 4 24. Prisoje 7 Ukupno 69 Ukupno 49 Izvor: Mapire.eu

Zaključak Vodeni mlinovi na prostoru Duvanjskog i Livanjskog polja prvi put spominju se u 16. stoljeću unutar popisa, takozvanih deftera za administrativne jedinice unutar Osmanskog carstva. U tom razdoblju nastaju različiti zapisi i svjedočenja o postojanju značajnog broja mlinova, osobito u nahiji Livno, koji je opravdan vojnim potre- bama, ali i potvrđuje poljoprivrednu aktivnost na poljima. Nakon smjene osmanske vlasti i dolaskom Habsburškog carstva, odnosno Austro-Ugarske monarhije na vlast u Bosni i Hercegovini, izradom topografskih karata, prostornih planova i katastra omogućen je detaljniji uvid u broj i vlasništvo mlinova. Prilikom treće vojne izmjere u razdoblju 1869.-1887. na topografskoj karti mjerila 1:25.000 označeno je 49 mlinova na prostoru Livanjskog polja s Buškim blatom, a na prostoru Duvanjskog polja s okolicom 69 mlinova. Ispitivanjem na terenu, prikupljanjem s karte te korištenjem literature nazivi mlinova za oba prostora djelomično su rekonstruirani, a ističu se određeni prostori gdje je rekonstrukcija provedena u potpunosti, primjerice za Ostrožac. Tijekom 20. stoljeća dolazi do postupnog, a u 21. stoljeću skoro potpu- nog prestanka korištenja mlinova čime nestaje tradicionalna proizvodnja brašna. Mlinovi su zapušteni, uglavnom urušeni i zbog vegetacije nevidljivi i nedostupni. Budući da je njihova tradicionalna uloga prestala, vrijedilo bi udahnuti im novi život kroz turizam i kulturnu baštinu ovog krškog prostora. 76 Denis Radoš, Filip Krišto, Mirko Šarac

Literatura i izvori 1. Aufnahmeblätter 1 : 25.000 der Dritten Landesaufnahme; Habsburgermonarchie (1869- 1887); Franzisco-Josephinische Landesaufnahme (1:25000). Preuzeto s: mapire.eu 2. Aličić, A. (2014): Katastarski popisi ejaleta Bosna, Opširni katastarski popis za oblast Hercegovu iz 1585. godine, Dobra Knjiga, Sarajevo, 483. 3. Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1988. 4. Čelebi, E. (1967): Putopis : odlomci o jugoslavenskim zemljama, prev. Šabanović, H., Svjetlost, Sarajevo, 682. 5. Hafizović, F. (2016): Popis sela i zemlje sandžaka Krka, Klis i Hercegovina, oslobođenih od mletačke republike 1701. godine, FF Press, Zagreb-Sarajevo, 519. 6. Katić, L. (1952): Solinski mlinovi u prošlosti, Starohrvatska prosvjeta, Vol. III No. 2, 201- 219. 7. Klaić, V. (1928): Građa za topografiju i historiju Hlivanjske županije i grada Hlivna, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, Vol. 15 No. 1, 13-24. 8. Manđeralo, S. (1996): Kutija za čuvanje vremena: Prilozi proučavanju livanjskoga kraja, Svjetlo riječi, Sarajevo, 247. 9. Manđeralo, S. (2006): S Vidoške gradine, Vlastita naklada, Livno, 503. 10. Radoš, D. (2014): Geološke i fizičko-geografske značajke područja Šujice, U: Logara, M., Župa Šuica – 150 obljetnica, Župni ured sv. Ante Padovanskog, Šuica. 11. Rubić, S., Nuić, A. (1899): Duvno (Županjac): narodni život i običaji, Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, Knjiga 4., 244-291. 12. Selin, H. (2013): Encyclopaedia of the History of Science, Technology, and Medicine in Non-Westen Cultures. Springer Science & Business Media, 282. 13. Smičiklas, T. (1891): Dvjestagodišnjica oslobođenja Slavonije II dio, Djela JAZU, knj. XI, Zagreb. 14. Spaho, F., Aličić, A., Zlatar, B. (2007): Opširni popis Kliškog sandžaka iz 1550. godine, Orijentalni institut, Sarajevo, 470. 15. Spezialkarte der Osterreichisch-Ungarischen Monarchie mit dem Occupationsgebiete Bosnien und Hercegovina, 1:75.000, (sadržaj iz 1884.-1885.). Preuzeto s: mapire.eu BLAŽENA JE VODA ŠTO RAĐA KAMENJE – Pogled na poeziju Stojana Vučićevića iz krške perspektive BLESSED THE WATER THAT GIVES BIRTH TO STONES A look at Stojan Vučićević’s poetry from a karst perspective

Ivo Lučić1

Sažetak Kako bismo nazvali karstologiju koja se zanima za tretman krša u nečijoj poeziji? Pjesnička karstologija? Zvuči nezgrapno, premda bi trebalo biti točno. Ovo je jedan takav pokušaj. Ponukala nas je trideseta obljetnica smrti Stojana Vučićevića, pjesnika istančanih osjetila i iznimne poetske intuicije, rođena u Popovu polju, u obitelji koja je naraštajima nasljeđivala iskustvo pastirsko-poljoprivredne kulture oblikovane u okviru te iznimne krške pojave. Ideja je bila da se karstologija s uobičajene geoznanstvene pomakne prema interdisciplinarnoj i ho- listički shvaćenoj znanosti. U osnovi, poetske slike i pojmovi Stojana Vučićevića uspoređivani su sa slikama i pojmovima krša koje je stvorila karstologija. Ova analiza, koja je samo jedna od mogućih, potvrdila se opravdanom. Poeziju Stojana Vučićevića prožimaju teme i figure krša, u kojima su specifičnosti krša važno sredstvo poetske kreacije. To je najočitije u zbirciSiga , u kojoj su posebno ilustrativne pjesme „Siga“, „Ponornica“ i „Pećina“. U analizi je u prvi plan iskočilo podzemlje i nametnulo se kao jedan od središnjih pojmova Vučićevićeve poezije. On podzemlje interpretira dvojno, u skladu s europskom tradicijom. S jedne je strane pojam Velike majke, koji u velikoj mjeri interferira sa Zemljom, uglavnom s površinom zemlje. S druge strane je nedomisliva dubina Donjeg svijeta u kojoj obitava smrt. Na tim pojmovima izgradio je niz sjajnih poetskih viđenja krša. To bi, kao i neke druge krške aspekte njegove poezije, trebalo pomnije istražiti. Ključne riječi: Stojan Vučićević, krš, karstologija, poezija, podzemlje

Abstract How to entitle karstology interested in treating karst in one’s poetry? Poetic karstology? It sounds inappropriate, though it should be true. This is one of such attempts, on the occa- sion of thirtieth anniversary of the death of Stojan Vučićević, a poet of refined senses and exceptional poetic intuition, born in Popovo Polje. He comes into the world into a family that inherited the experience of the pastoral-agricultural culture shaped within this extraordinary karst phenomenon. The idea was to move karstology from conventional geoscience to an interdisciplinary and more holistically understood science. Basically, the poetic images and concepts of Stojan Vučićević are compared to the images and notions of karst created by karstology. This analysis, which is only one of the many possible ways, proved justified and offered

1 Nezavisni istraživač, [email protected] 77 78 Ivo Lučić various answers. The poetry of Stojan Vučićević is interwoven throughout and transversely with themes and figures of karst, in which karst specificities are an important means of poetic creation. This is most evident in theSiga (Flowstone) collection, which features particularly illustrative poems by “Siga”, “Ponornica” (Sinking river) and “Pećina” (Cave). In the analysis, the underworld came to the fore and became one of the central concepts of Vučićević’s poetry. He interprets the underground doubly, in accordance with European tradition. On the one hand is the notion of the Great Mother, which largely interferes with the Earth, mostly surface of the earth. On the other hand is the incomprehensible depth of the Lower World where death resides. On these terms he built a series of great poetic visions of karst. Like other karst aspects of his poetry, this should be explored more closely in the future. Key words: Stojan Vučićević, karst, karstology, poetry, underground

Uvod Prošlo je trideset godina od prerane smrti pjesnika Stojana Vučićevića (Turkovići, 7. 7. 1941. – Zagreb, 22. 9. 1989). Kako vrijeme protječe, ističu kritičari, njegovo ime u književnosti blijedi, a i kad ga spominju (većinom ceremonijalno), spominju ga kao nacionalnog zaslužnika. No, njegov stil, njegova pjesnička gospoština i uzvišenost u insistiranju na svemu što je lokalno ne idu tome u prilog, pa se i ondje sve manje citiraju njegove pjesme (Jergović 2019). Vučićević je rođen u Popovu polju. U petoj godini njegovi su se roditelji preselili u Čapljinu, pa nakon dvije godine u Metković, gdje je poha- đao osnovnu školu i gimnaziju. Stanovali su, kao i u Turkovićima, u zgradi željezničke postaje. U gimnaziji prolazi nemilo iskustvo. Nakon trećeg Stojan Vučićević (foto Ante Brkan) razreda izbačen je iz škole u Metkoviću i kratko nastavio školovanje u Pločama, da bi se opet vra- tio u Metković.2 Uhićen je, nakon čega je godinu i pol dana proveo u zatvoru u zatvoru na otoku Grguru (do kolovoza 1962), bez presude. U Zadru je završio studij jugoslavistike, francuskog i poljskog jezika i književnosti. Radio je u kao novinar u Telegramu, bio urednik Vidika i u Republici, te lektor, redaktor i novinar na Televiziji Zagreb. Godine 1976. odležao je 40 dana u zagrebač- kom zatvoru u Vukomercu zbog verbalnog delikta. Objavljene su mu zbirke: Pjesme (s Vladimirom Pavićem i Mirkom Vidovićem, 1964), Greben (1965), Siga (1966), Čavli (1969), Šibanica (1971) i Pomrčina (1985), te

2 Još s dvojicom drugova iz gimnazije uhićen je pod sumnjom da pripada proustaškoj grupi od 20 članova. Okružni sud u Splitu odbacio je tužbu Kotarske UDBA-e i pustio ih na slobodu, ali na inzistiranje UDBA-e, sva su trojica „osuđena zaštitnom mjerom upućivanjem u određeno mjesto boravka u trajanju od dvije godine“ (Jurić 2010). Blažena je voda što rađa kamenje 79

Turkovići, zgrada nekadašnje željezničke stanice, u kojoj je rođen Stojan Vučićević knjiga putopisa Podmornica (1971). Postumno su tiskane njegove Sabrane pjesme (1994), Semafor (2007), Izabrane pjesme (2019), te putopisi Ponad vode (2000). Obljetnica je poticaj da njegovu poeziju promotrimo oslanjajući se na najšire definiranu karstologiju, osobito dio koji traži veze s humanističkim znanostima i njihovim alatima. U tom pogledu primamljivom se doima tvrdnja o važnosti analize koja se bavi pitanjima kako ljudi koriste kulturu za proizvodnju društvene moći da bi postigli svoje ciljeve u odnosu na druge ljude i prirodni okoliš (Bodley 1994). Ne prihvaćamo time stare determinističke zamke o doslovnom utjecaju okoliša na ljudsku povijest. Na raspolaganju su suvremeniji analitički pojmovi koji ukazuje na slojevitost veza čovjeka s prirodnim okolišem, a među brojnima najdostupnija je literatura koja se odnosi na pojam „place attachment“. Ondje PA objašnjavaju kao višestruki koncept koji karakterizira povezanost između pojedinaca i njihovih važ- nih mjesta. Uključuje međusobnu povezanost utjecaja i osjećaja, znanja i vjerovanja, ponašanja i radnji u odnosu na neko mjesto (Low & Altman 1992). Dakle, pokriva širok raspon odnosa koji se i kod nas može pojaviti. Vučićević na brojnim mjestima otkriva te veze, a njegov često citirani stih Ja ti slutim tajnu nebesku u tlima (“Zemlja”), otvora mogućnosti za slojevita kulturno-geografska, kozmološka epistemološka i druga tumačenja. Kad iz toga sklopa naglasimo njegovo, kako je rečeno, inzistiranje na lokalnim odnosno zavičajnim pogledima, dobiva se krš kao tema i medij koji iskače u središte analitičkog zadatka. Važne godine odrastanja i formiranja Vučićević je proveo na kršu. Njegov naj- raniji zavičaj, Popovo polje, u istraživanjima krša ima globalnu važnost, da bi potom odrastao okružen kršem Donje Neretve. Pjesničku inicijaciju ostvario je u Zadru, gradu u kojem je rođen Petar Zoranić, autor prvog hrvatskog romana Planine (1569), 80 Ivo Lučić

čiji pripovjedač u pastirsko-alegorijskoj formi u potrazi za slobodom obilazi da- našnje ikone krške baštine: Velebit, Dinaru i Krku. Gorku dimenziju tom iskustvu daje Vučićevićevo zatočeništvo na otoku Grguru, suludom carstvu gdje se kamen štuje, dijelu izuzetno surovog kaznionič- kog sustava Golog otoka. Na važnost krša u Vučićevićevoj poeziji do sada nije, koliko je poznato, upozo- ravano, vjerojatno jer krš u općoj javnosti nije artikuliran kao vrijedna baština, nego stigmatiziran, a njegove inspirativne poja- Stojan Vučićević u naručju oca Boška i s braćom Zdravkom i Antom ve podvođene pod kategorije druge vrste. u Turkovićima 1943. Ovdje ćemo se prvenstveno usmjeriti na (iz obiteljskog albuma) usporedbu krških vrijednosti krajolika u kojima je Vučićević odrastao i živio s njegovim poetskim iskustvima. Dakle, motiv je prije svega karstološki – pokušaj aktiviranja alata interdisciplinarno (Panoš 1995) i holistički shvaćene karstologije (Lučić 2014), tj. pokušaj iskoraka izvan kruga prirodoznanstveno određene discipline. Stojan Vučićević je prikladan autor jer je višestruko određen kršem: zavičajno i sudbinski, osobnim imenom, poetskim iskustvom i pjesničkim izrazom. Ovdje ćemo najprije istaknuti neke ključne vrijednosti krša Vučićevićeva najranijeg zavičaja, osobito ponora i podzemnog svijeta, zatim analizirati njegov poetski odnos prema zavičaju, osvrnuti se na odnos njegova imena i prirode zavičaja, te analizirati odbljeske krša u njegovim pjesmama.

Popovo polje kao zavičaj Vučićević je rođen na obodu Popova polja, što je zbog prirode te krške pojave istovremeno i na rubu i u njegovu središtu. Polje je ravna veća površina tla zatvorena brdima sa svih strana, kroz koju teče ponornica. Iako je tlo središte pojave, zbog njegova plavljenja naselja su obično uzdignuta po obodu polja. Kad se opiše svoje- vrsna ekliptika po ponorima na završnom dijelu Popova polja – od Provalija preko Žire i Ponikve, pa nazad na Crnulju i Doljašnicu – ponorima koji predstavljaju ključ funkcioniranja polja i koji imaju važno mjesto u ovdašnjoj tradicijskoj kozmologiji, Vučićevićevi Turkovići se približno nađu u njegovu središtu. Ponori su jame ili pećine u kojima rijeka na rubu polja prelazi u podzemlje, da bi jednom svojom dionicom bila dijelom „Donjeg svijeta“, a nakon nje se pojavljivala na izvorima sa svojim plodnim i/ili ukletim svojstvima, što ne bi ovisilo samo o iracionalnom karakteru podzemlja nego i o sasvim mjerljivim, kvantitativnim obi- lježjima. Količina vode koju sa sobom donese može blagosloviti polje, a može ga dugotrajno poplaviti i uništi svu ljetinu od koje se živi. Blažena je voda što rađa kamenje 81

Korito Trebišnjice je u prirodnom stanju u vrijeme Vučićevićeva djetinjstva i mladosti većim dijelom godine bilo suho. Nakon što bi se pojavila i narasla, rijeka bi zajazila ponore i poplavila Popovo polje do visine od 30 metara. Stari putopisci su govorili da bi po tom jezeru mogli ploviti najveći morski brodovi. Ponori bi ostajali nevidljivi pod vodom. Opadanjem vode, najprije bi ih otkrivali zlokobni vrtlozi. Nad njima bi se bespomoćno vrtjele grede stogova, stabla ili uginula stoka koje je bujica negdje pokupila, počesto potapajući moguće odstupnice, a potom i povukla za sobom. Greda bi se najprije vrtjela iznad ponora kao igla poludjelog kompasa, a zatim bi se za trenutak uspravila u središtu vrtloga i brzo u njemu nestala. Jedan od glavnih ponora, Ponikva, kod prve jesenje poplave bi se nerijetko začepio od mulja, granja i sličnog materijala. Voda bi rasla, a s njom i tlak u ponoru. U jednom trenutku, iz Ponikve bi odjeknula potmula grmljavina praćena podrhtavanjem tla. Voda bi „prokinula“ čep (Gašparović 1973) i posukljala u podzemlje. Istodobno, na trasi podzemnog toka koji od ponora Doljašnjice vodi prema Svitavskom jezeru, proradile bi izduhe. U nekim dolovima bi zarobljeni zrak iz podzemlja, tjeran silom vode, izbijao na površinu i razbacao mukom njegovane i obrađivane vrtove. Nevelik ponor Žira pri potapanju bi naizmjence primao i vraćao vodu, proizvodeći povremeno „riku“.

Sjeverozapadni obod Popova polja sa selima Pećina gore lijevo i Turkovićima u sredini desno 82 Ivo Lučić

Završni dio Popova polja u prirodnom stanju (foto Karel Absolon ZMB)

Selidba obitelji Vučićević iz Popova držala se pravca najvećeg broja ponora na kojima se pojavljuju vode iz Ponikve. Izvori oko Metkovića samo su neki od brojnih izvora desetke kilometara udaljeni od Popova polja na tri strane svijeta, koji opisuju polukrug od 180 stupnjeva, od Hutova blata na sjeveru, ruba doline Neretve na sjeverozapadu i brojnih vrulja, preko Malostonskog zaljeva na jugozapadu do uvale Janska na jugu. Ne odlazi voda iz ponora stalno u iste izvore. Ponekad, recimo iz Ponikve, voda ide u Donju Neretvu i/ili u Hutovo blato, a ponekad i na jug, u Jansku. Slično se ponašaju i drugi ponori: Doljašnica, Crnulja, Provalija i Žira. Ponekad se iz njih voda pojavljuje na izvorima na svim trima navedenim stranama svijeta. Tokovi se ponekad u podzemlju spajaju i razdvajaju, a ponekad i razilaze. Ponekad se istim kanalima vraćaju prema svom ponoru, pa neki od njih „povraćaju“ i poplave malo Gradačko polje na putu prema Donjoj Neretvi. Ta su iskustva ponora ostala zabilježena u narodnoj svakodnevici, pa iako je Stojan u svojoj petoj godini napustio Popovo polje, ostao je dugo okružen obiteljskom tradicijom u kojoj je to iskustvo bilo živo. Njegov otac Boško (1907-1982) rođen je u obližnjem selu Pećini, koje po imenu nosi važno obilježje krša, a majka Mara, rođena Ljevak u Ravnom (1913-1993), središtu Popova polja. Tu tradiciju sačinjavala je stolje- ćima neprekinuta pastirsko-poljoprivredna kultura, u kojoj su mitovi i priče bili glavni medij. Mit, dakako, ne pripada samo antici, on je više nego ikada živ u današnjim poj- movnim sustavima (Hillman 2013). Iskustva ponora samo su jedan aspekt krša, doj- mljiv svakom slučajnom promatraču, ali nisu ništa manje čudesna stalna tiha kemijska preslagivanja krša, nevidljiva ljudskom oku ili pak neprimjetna zbog svoje sporosti, a Blažena je voda što rađa kamenje 83

Ponor Crnulja Završni dio korita Trebišnjice pred ponorm (foto Karel Absolon ZMB) Ponikva u prirodnom stanju. (foto Karel Absolon ZMB)

Završni dio korita Trebišnjice pred ponorm Ponikva u prirodnom stanju (foto Karel Absolon ZMB) koja su u temelju stvaranja svih krških oblika, i površinskih i podzemnih šupljina u kršu, onih koje ostaju suhe ili koje služe kao provodnici vodenim tokovima. 84 Ivo Lučić

Krški reljef zbog sklonosti stijena otapanju – dodatno izlomljenih i smrvljenih tektonikom – mnogi slikovito opisuju kao spužvu. Kad ujesen ili u proljeće krenu kiše, te se unutrašnje šupljine ispune vodom u veliku cjelinu. Fizikalno dominantne slike prirode previđaju da su te šupljine, bilo u kopnenoj bilo u vodenoj fazi, prepune života. Podzemlje je naseljeno brojnim životinjskim vrstama, od kojih se velik broj ondje sakrio za ledenih doba, prilagodio, razvio u nove vrste, koje čine jednu od naj- bogatijih i najraznolikijih podzemnih fauna na svijetu. Otkrića nekih od njih izazi- vale su eksplozije oduševljenja u znanstvenom svijetu. Primjer je jedini slatkovodni podzemni školjkaš na svijetu, Kuščerova kongerija. Slućena je desetljećima, a nađena 1962. u ponoru Žira. Zbog svega toga je u znanosti o kršu, karstologiji, Popovo polje primjer iznimne, univerzalno važne pojave, koju je Vučićević svojim poetskim inter- pretacijama učinio jednako tako univerzalnim prostorom.

Univerzalizirani zavičaj O utjecaju zavičaja i nekih drugih krških područja u kojima je Vučićević živio, može se govoriti već na temelju naziva njegovih pjesama i pojmova koji se u njima spominju. Primjerice, zbirke Ponornica, Siga, Šibanica, ili pjesme „Pomrčina na otoku Grguru“; „Hercegovina, Popovo polje“ i „Neretva“. Vučićević svoju okrenutost zavi- čaju otvoreno potvrđuje stihom

Vjerovao sam u pejzaž gdje propupah sebe3 („Intermezzo“) i na nekoliko mjesta ga, pored pjesme „Hercegovina, Popovo polje“, imenuje Metkovićem i Trebinjem

Kroz Metković gdje me svaka travka boli („Tatin džepni sat“), Iznad svega svoju nadu svoju Trebišnjicu Koja umije otvoriti vrata za povratak („Trebinjska elegija“), a odsutnost zavičaja prati propadanje:

Sve dalje od oka u zavičaju Trune mi zrno grožđa na pruženoj Ruci („Berba“).

Područja u kojima je prisilno boravio, ostavljaju u Vučićevićevoj poeziji traga, ponekad u formi traumatska sjećanja:

Ni slučajno više u kvarnerskom sutonu“ („Izvještaj meteorološke službe za pomorce / Upozorenje“)

3 Svi citati pjesama navedeni su prema izdanju: Stojan Vučićević Sabrane pjesme, priredio Dubravko Horvatić, ogranak Matice hrvatske Metković 1994.“. Iznimka je pjesma „Bregava“ iz zbirke Pomrčina, Logos, Split, 1985. Blažena je voda što rađa kamenje 85

Stojan Vučićević, Pomrčina, 1985. Stojan Vučićević, Sabrane pjesme, 1994.

Ovu kvarnersku fugu (…) DOK POSTOJI GRGUR POMRČINA TRAJE (Potpuna pomrčina sunca na otoku Grguru 15. veljače 1961. / 10.) i

Kako zbori kako boli Domovina („Ruža vjetrova za otok Grgur / Jugo“).

Važnost zavičaja i krajolika u njegovim radovima ističu kritičari. Bagić (1997) kaže da su egzistencijalna uporišta njegove poezije zavičaj (zemlja), voda, nebo i vatra. Osim navedenih motiva zavičajnost čini i kolektivni govor. Lina Kežić analizira njegovu putopisnu prozu pa zaključuje da su krajolici ključna uporišta njegova života, prostori koji su ga oblikovali. Krajolik je građa za gradnju unutrašnjeg doživljaja života i samog sebe u njemu (Kežić 1997). Zavičajnost, dakako, nije puki odraz krajolika, nego je rafiniranim poetskim postupcima sublimirana u univerzalnu pojavu. Osvrćući se na njegovu pjesmu „Hercegovina, Popovo polje“, Bagić zaključuje da je zavičaj u njoj postao toliko uni- verzalan da se mogao odnositi na bilo koji kraj na svijetu. 86 Ivo Lučić

Ime postojanosti I Stojanovo ime – omen est nomen – u kontekstu glavne teze o vezama života i oko- liša, odražava važnu relaciju spram onoga što čini glavni sadržaj krša. Imajući na umu ono što je rečeno o mitološkoj potki kulture, davanje imena nije minimali- stička, nego realistička aktivnost, budući da nas samo ime uvodi u vlastitu realnost (Hillman 2013). Jedan od najvažnijih rezultata čovjekovog učenja od prirode jest prolaznost, odnosno spoznaja vremena koje neumitno teče, jedna od najčešćih tema ne samo u poeziji i književnosti, nego i u drugim umjetničkim i humanističkim područji- ma. Proučavatelji povijesti ljudske kulture, npr. Mircea Eliade (2002) i Vitomir Belaj (2007) ističu dva oblika vremena. Jedno je kružno vrijeme koje je čovjek uočio pro- matrajući godišnji ciklus u kojem se priroda u proljeće budi, ljeti dostiže maksimum, ujesen daje plodove i vene, a zimu prespava. U okviru jednog ciklusa, nazvanog godina, ponavljaju se kraće mjere vremena, dani, tjedni, mjeseci i godišnja doba, ta- kođer temeljeni na geofizičkim pojavama. Dio prirode je, međutim, postojan, ne- promjenjiv, barem za mjeru ljudskog života. Kamen se, primjerice, ne mijenja nego svjedoči o neprolaznosti i „vječnosti“. Autor pjesama je dobio ime po postojanosti, nepromjenjivosti prirode. Onaj koji jest, koji postoji, nasuprot onome što se kvari i propada. On je pol postojanosti. To je načelo prisutno u svim vremenima i prostorima, ali ovdje se doima posebno jasnim. Stajanje, stojanje, opstajanaje, ubraja se u ključne agende života na kršu, u kojem se sve nemilosrdno troši, samo najotporniji opstaju, a to su stijene i oni koji su kao stijene. Naš pjesnik svojim imenom časti opstanak unatoč svemu. Zbog tog elementarnog značenja, korijen koji je dao Stojanu ime, koje danas nije u modi, a nije bilo ni u njegovo doba, nalazi se u stajanju, postojanju, nastojanju, dostojanju, a iz njega se izvodi dostojanstvo, dostojnik, sastojak (Skok 1974 – 1977)… Glavna kuća u tradiciji u Stojanovom dijelu Hercegovine zove se stojaća ili stajaća kuća. U istoj su nerijetko stanovali ljudi i stoka. Stojan i kuća su imenjaci. Ima li išta elementarnije u ljudskoj kulturi od pojmova čovjek i kuća, Vučićeviću, Stara Kućo? Zatim, njihov oblik su pojmovi stol, stećak, postojbina, stajaćica, zastoj, nadstojnik … Etnografski pregled iz Popova za taj oblik navodi dio namještaja na kojem se sjedi, ali i mjesto za ulište (Mićević 1952). Nasuprot njemu je ono što nema podlogu, što ne postoji, što nije, nestašica, prolaznost… Biti naspram propasti, koja mu je stalno iz prikrajka pristupala, ključno je na- gnuće njegove biografije, ali i poetsko načelo koje je eksplicitno ili kao podtekst prisutno u njegovim slikama. To se odražava i u njegovoj poeziji. Pjesništvo Stojana Vučićevića ima svoje konstante od kojih se rijetko odvaja. Strane su mu metamorfo- ze, radikalne mijene jer želi zadržati kontinuitet svoga pjeva. (Božićević, 1986, prema Kežić 1997). Ili, Stojan je „…vezan za arhaično, gotovo plemensko osjećanje svijeta u kojem pojedinac još nije do kraja uobličen…“ (Pejaković 1994, prema Kežić 1997). Vučićević je baštinio i iskustvo cikličkog vremena, što se vidi po nizu njegovih pjesama koje završavaju kružno, ponavljajući uvodne stihove ili strofe („Boje“, Blažena je voda što rađa kamenje 87

„Putanja“, „Kudrov“, „Rast“, „Lov“, „Pjesma“, „Na pohodu svakom“, „Veče“, „Kameni slap“, „More“, „Pred kišu“, „Kad se vratim u kamen“, „Zemlja“…, samo da navedemo one iz zbirke Greben). Moglo bi se reći da mu je osobito prirastao srcu takav način oblikovanja pjesama.

Poetsko iskustvo krša S obzirom na sve izrečeno, logično je da je krš duboko urastao u poetiku Stojana Vučićevića. Pojmovi krša pojavljuju se od pojedinačnih izraza preko stihova posve- ćenih nekoj krškoj pojavi do pjesme pa čak i do zbirke koja je u naslovu obilježena kršem i koji u određenoj mjeri određuje njegovo razumijevanje. Njegovu poeziju uzduž i poprijeko prožimaju teme, motivi i figure krša. Najočitije su i posebno kon- centrirane u zbirci pjesama Siga, što je vidljivo i po naslovu zbirke, ali se također pojavljuju u zbirkama i naslovima zbirki Greben i Šibanica, dakle, naslovima polovice njegovih zbirki, ali i u nazivu i sadržaju brojnih pjesama.

Greben Geografski, greben je usko, strmo i oštro sljeme nekog hrpta (Cvitanović 2002) i uobičajen je naziv za brojne male puste otočne pojave izložene svemoći mora. Istovremeno, one tako male, daju značenje moru, pa čak su i uvjet njegova postojanja. To je vidljivo u stihu

Teško je biti more bez traga grebena u srcu („Kad se vratim u kamen“).

Brojne pjesme ove zbirke sadrže krške pojave koje bitno markiraju značenja pjesme i nose ključeve za njihovo razumijevanje. Elementarna pojava krša je kamen, koji je u ovoj Vučićevićevoj zbirci čest poetski motiv ili poticaj zbivanja u prostoru, poput stihova

…noć zaprede radi malog runolista u kamenu („Greben“) i Svi smo treptaj vjetra sred kamenog slapa („Kameni slap“), znak transformacija svijeta i njegova prelaska iz jednog u drugo stanje, iz živog u mrtvo ili obrnuto. Npr:

Kad se vratim u kamen da me ne muči sumnja („Kad se vratim u kamen“), Poljubi kamen, već je izmišljena Jedna nova ptica, kako leti u grijeh („Ne plači“) ili

Kameni mi gavran sleti na ramena („Ispod zidina“).

Kamen je zaklon (Blaženi bogalji u škrapi tjeskobe) i znak sudbine (O, kud ću jadan s kamenom da krenem, „Putovanje“), interakcija s kamenom definira stanje i 88 Ivo Lučić pravac zbivanja (Posijeci stabla i opij se golim / Kamenjem pod sobom, budi korijen kugi / Te hridi što psujem… „Rak“), a stijena je mjera ljudske patnje (Tko nikad bolom ne nadvisi stijene, „Intermezzo“). Kamen se često u pjesmama uobičajeno pojavljuje kao opreka vodi i obrnuto. Međutim, to dvoje u kršu nisu samo opreka nego – možda na kontradikciji sazdan – dio istog pojma, jer bez vode nema šupljina u stijenama, onoga što je pojam krša. Međutim, ona je zbog gravitacije dobrim dijelom sakrivena u podzemlju, na naj- dubljim dijelovima krša. Svojim „radom“, voda sa sobom odnosi mnogo otopljene materije stijena i na neki način biva kamen koji teče. Vučićević je u svojim stihovima zapazio razne faze tih odnosa i položaje dionika u njima, među kojima neki odnos na prvi pogled izgledaju nelogično:

Makne li se kamen iznjedrit će vlagu („Dan“), Palio sam dane, noći i oblake Iskušao jednom i kam: on se mijenja pred kišu („Pred kišu“) i Sve će romoriti ludo i kamen će teći („Mi“); Neka prestane voda ranjavati stijene („Bez naslova“), i

Preživjeh jednom kamen u korijenu Svjetla Golem je očaj vode kad poraziš Stijene („Intermezzo“).

No kad se gleda proces karstifikacije, tj. erozija stijena koju voda stvara, ovi sti- hovi su sasvim logični i opravdani. Interakcija vode i kamena, koja može biti i borba, ponekad zna nositi sa sobom obilježja Velikog praska, čiji je rezultat rađanje rijeke, koja za Vučićevića ima također ishodišnu važnost, ali rijeke koja u tom Prasku iznje- druje osnovne biološke i duhovne elemente ljudskog postojanja:

Gdje puče kamen pred djetinjstvom srebra Buknu krv i pjesma i rijeka u njima („Na pohodu svakom“).

Važnost rijeka u Vučićevića dobro se vidi i po nekoliko izvrsnih i ključnih pjesama poput „One vrele rijeke na početku svijeta“, „Neretva“, „Visla“ i „Sava“, na koje se ovdje nećemo posebno osvrtati. Tek da kažemo da i one u Vučićevićevoj poeziji imaju krških naplavina, pa tako npr. u pjesmi „Sava“ autor kaže Prognan iz svega još naslutim jedva / Ponore u sebi, a zvijezda s tvojim mi tokom uvire u oči. Navedeni pojmovi, premda često samo pojedinačni, ponekad određuju totalitet svijeta. On u stihu poput Evo nas od zemlje, sve smo sebi dali („Mi“) čini čovjeka istoznačnim sa zemljom i u cijelosti vezanim sa zemljom i za zemlju. Ta zemlja je krš, što ne mora uvijek biti napomenuto, ali je poznato da je to krš, uostalom to je u jednoj drugoj zbirci jasno potvrdio: Blažena je voda što rađa kamenje 89

Sva moja zemlja na jednom kamenu („Hercegovina, Popovo polje“).

To ponekad i nije neka sreća, dapače, zna biti i prokletstvo, jer se radi O suludu carstvu gdje se kamen štuje (Boje). Motiv zemlje ima središnje mjesto u Vučićevićevoj poeziji i na njega ćemo se vratiti kasnije, tek ovdje da dodamo da zemlja ne znači samo egzistencijalnu sudbina čovjeka, nego u njoj leže i epistemološki ključevi za razumijevanja svijeta:

Ja ti slutim tajnu nebesku u tlima I mislim da skrivaš zviježđe meko meko Ko tišina šume što raste u snima I zašumi negdje daleko daleko („Zemlja“).

Druge zbirke Učestalost krških izraza u zbirkama Čavli, Šibanica, Pomrčina kao i u pjesmama izvan zbirki, znatno je manja, ali su u njima zastupljene važne krške pojave. Osim općenitih izraza kamen – koji može biti bijel i bezbojan – kamenjar, hrid i stijenje, tu su škrapa, špilja, ponor i bezdan. Sama Šibanica, brdo iznad Vučićevićeva zavičajnog Metkovića, geološki je va- pnenačke građe, geomorfološki dio Dinarskog krša, a po upravljanju dio zaštićene prirode Park šume. Njezina visina od nepunih 247 metara ne ostavlja osobit dojam u usporedbi sa Žabom koja se uzdiže prema jugoistoku do 955 metara, kao ni u odnosu na Rilić (920) i Sutivid (1155) koji su na suprotnoj strani Neretve, uz obalu mora, paralelno uz koje na vrgorskom hrptu postoje vrhovi Veliki i Mali Šibenik. Međutim, prve uzvisine iznad nizina uvijek imaju osobit dojam, što je slučaj sa Šibanicom iznad Metkovića. Šibanica je neka vrsta poetskog svetog vrha i njezinu važnost trebalo bi sagledati sa stajališta krške antropologije.

Siga Zbirka Siga je bez sumnje najzanimljiviji dio poetske valorizacije krša kod Vučićevića, a u njoj su posebno izdašne tri pjesme: „Siga“, „Ponornica“ i „Pećina“, u čijim su naslovima amblemi krškog podzemlja. Pribrojio bih im i „Bregavu“. Siga je specifična pojava u kršu, taložina kalcijeva karbonata iz procjednih voda zasićenih kalcijevim hidrokarbonatom, koji u podzemlju dobiva živopisne oblike. Ona je svojevrsno pretapanje stijena iz gornjih slojeva u podzemlje, koje u najvećem broju slučajeva ostaje trajno nevidljivo, a ono što bude otkriveno, zabljesne gledatelja svojom ljepotom. Pored raznih elemenata krša koji se spominju u pjesmama, i same pjesme nose te nazive. Pjesma „Siga“ bremenita je kompleksnim značenjima i međuodnosima. To su svijet i svjetovi – mikrosvjetovi i megasvjetovi – koji nastaju i prebivaju duboko u tami. Siga može biti metafora zbivanja u Donjem svijetu, iracionalnom i podsvje- 90 Ivo Lučić snom, ali i u stanici svakog živog organizma. Ta složena značenja nije moguće a ni poželjno svoditi na prirodne analogije, ali je nedvojbeno da su nadahnute krškim elementima i procesima poput kapanja bistre vode (zadnji veo zida!) sa stropa koje stvara sigu, pri čemu se ne ističu samo akumulacijski nego i erozijski učinci „kopa- nja bunara“ s „onu stranu vida“:

Bez imalo zemlje ruši se sa stropa Kaplja bistre vide (zadnji veo zida) Kane preko rane i živcima kopa Bunar prema špilji s onu stranu vida.

Taj pretvorbeno-generativni postupak, koji se u karstologiji naziva krški proces, predočen je i u drugoj strofi kroz sipanje tkiva koje stvara stup:

Sipi britko tkivo, puca kolut mijeni I udarom mekim ispunja u meni Jasan stup nevida što tamu izmijeni Od mora u srcu u kopno u zjeni (…) A zavjeru šutnji a lance u rani Pećinom ću spajat kapljice u štap Mi bez sige znamo da smo s pjesmom pali Padat će i nebo prestane li kap.

Sige u Vučićevića nastaju od kapljica koje umjesto minerala kalcita otapaju i nose sa sobom zavjere šutnji i lance u ranama, a i mi smo sami dio procesa padanja s pjesmom, procesa koji ne smije prestati, jer će se inače urušiti sav svijet. Takva analogija se doista može prepoznati u prirodi: pećine imaju fazu nastanka, tj. širenja podzemnih šupljina, koja zbog promjene hidroloških prilika prestaje, nakon čega ulaze u fazu degradacije i propadanja, tj. urušavanja.

Sad klečim za špiljom sad vapijem bozi Sad iz petnih žila proklinjem znamenje Što to kletvom pada tko to mene nosi Blažena je voda što rađa kamenje.

Ova završna strofa, kroz dvostruki kontrast, što nije rijetka figura kod Vučićevića, najprije kroz molitvu i proklinjanje, a potom u završna dva stiha kletvu smjenjuje blagoslov, završava posvećivanjem vode što rađa kamenje. Ovdje izdiže vodu na razinu onoga koji stvara svijet, svijet koji se začinje u vodi. To je prispodo- bivo i mitu o nastanku zemlje i znanstvenim činjenicama o razvoju Zemlje. Pohvala vodi prisutna je i u stihovima Blažena je voda što rađa kamenje 91

Sretan i blažen onaj kojega rijeke doje Majkom ću zvati vrbu ako mi valom mahne a odsutnost vode tematizira kroz arhetipske slike žeđi karakteristične upravo za krš, štoviše dugo najprepoznatljivije slike krša:

Ja sam beskrajno žedan, mene žeđaju vode I mlijeko moje majke na vrelu zemlje sahne (Žeđ).

Pjesma „Ponornica“ nazvana je po krškoj rijeci koja u svom toku zamjenjuje površinske dionice s onim podzemnim. Iako se radi o jedinstvenoj rijeci, dionice nose različita imena. Posebnu dimenziju daje joj protjecanje kroz Donji svijet, kao rijeka Styx, prostor iracionalnog, čuda, mita i svemogućeg, nakon kojeg na površi- nu izvire s iskustvom nemušta života. No, i ono što je istraženo o kretanju voda u podzemlju, potvrđuje čudesnu kombinatoriku odnosa tečenja uvis ili u suprotnom smjeru od matice. Kod nekih ponornica ispod glavnog toka postoji podzemni, koji su u vezi. Kad količina vode naraste, najprije se popune podzemni kanali, a potom se povećava i količina vode površinskog toka. Takav slučaj je kod Bregave, čiji podzemni tok, po procjenama, teče dublje od 40 metara ispod površinskog (Milanović 2006). Vučićević je jednu pjesmu naslovio imenom te rijeke, i u pjesmi govori o dvije njezine razine:

Ti duboka od neba, na mojoj zemlji plitka.

U pjesmi o toj rijeci, koja šuplji kamen valja, mogu se zapaziti opisi koji bi se mogli pripisati podzemlju:

Bila si sva u prahu u mrak zamotana Ondje gdje noga ljudska još stupila nije.

Ti prirodni predlošci podzemnih voda, mogu se u „Ponornici“ prepoznati u fi- gurama koje dovede u pitanje ustaljeni red i orijentaciju u prostoru u pogledu onoga što je ispod, što je gore, pa čak i određivanja svog mjesta u odnosu na – sebe samog:

Ležim ispod sebe, iznad mene nemoć (…) Naginjem se u se: ponornica vani Gle ponire gore, ja ispod nje sahnem (…).

Poniranje i izviranje znači i pojavu nove rijeke, makar se radilo o fizikalno istim vodama, koja traži imenovanje, odnosno vrednovanje koje donosi novi život: 92 Ivo Lučić

Ponornica huči u meni od nekoć kažem li joj ime namah ću poteći.

Fluidnost ustaljenih orijentira u prostoru dovodi međutim u pitanje identitet i integritet pjesničkog subjekta:

…ja bih sebe trebo i

Ja najbrži trkač što sebe ne stiže.

Pjesma „Pećina“ za temu koristi jednu od temeljnih krških pojava. U speleolo- giji, njezina je definicija šupljina u stijenama u koju čovjek može ući. Manje šupljine od nje su pukotine, a podzemne šupljine koje nemaju ulaz su kaverne. Pećine su najduže razdoblje u povijesti bile čovjekovo stanište i zaklon. I danas u svojim sedimentima, materijalnim ili nematerijalnim, čuvaju brojne zapise o povijesti Zemlje i čovjeka. Istodobno, i dalje mnogi ljudi od njih zaziru. Kod prosječnog čovjeka pro- mišljanje o pećinama sadrži stanovitu dozu inhibicije zbog straha koji se pojavljuje s obzirom na njezinu nepoznatu unutrašnjost i kulturni prtljag opterećen prijetnjama. Vučićević gradi sliku pećine od niza dojmljivih scena. Ističe strah od mraka, odnosno tame koja se ondje rađa i pršti, a iz toga mraka nastaje kameno sjeme. Pećina je upravo stanište jeze i mraka u kojem (i) sige venu:

Možda ću strahom razvijati noćas Kameno sjeme dozrelo u trenu Dok pršti tama iz ubranog voća I u njoj sige kao stabla venu

Pa se cijepaju riječi na igru i jezu (…) Bojim se pjesmo jezovitog snoplja Što se pod zemljom za kosidbu uči.

Pećine se vežu za najstarije kulturne tvorbe, zalihe su tame i mraka koji iz njih izlaze i obavijaju vanjski svijet. Istodobno, špilja je nukleus iz koje se svijet razvija, tajni prostor u klici svega, „spilja u zrnu“. Pećina je inkubator nesagledivih ljudskih energija: U pećini sam, kaže u jednom stihu Opet pun žara da zamijenim zvijezdu.

Zemlja, podzemlje i Donji svijet Krško podzemlje, taj iracionalni depo zapadne civilizacije, bilo je Vučićeviću veliko nadahnuće i ono je u njegovim pjesmama dobilo niz originalnih i uspjelih tumače- nja. Čini se da ga podzemlje bitno određuje i on je uzemljen i utemeljen u podzemlju, Blažena je voda što rađa kamenje 93 kršu. Prostor „s onu stranu vida“ kod Vučićevića, u skladu s europskom tradicijom, ima dva različita značenja. Možda ih objašnjava stih da je to prostor u kojem se cijepaju riječi na igru i jezu, što bi se moglo usporediti sa podzemnim svijetom plodnosti Velike Majke i prostorom nedosežnih i nespoznatljivih dubina, odnosa prostora smrti, Hada. Hillman (2013) oštro razdvaja puko podzemlje od Donjeg svijeta, pod- sjećajući da tako na nj gleda i niz istaknutih klasičara. U pjesmi „Intermezzo“, koja nije uvrštena ni u jednu zbirku za života, pjesnik kaže da Sve što leti iz bezdna izlijeće, što, imajući na umu uobičajenu višeznačnost kod Vučićevića, s jedne strane može biti pročitano kao podzemlje-rodilište svega onoga što leti i područje u kojem se rađa život kao takav, a s druge, tim stihom kon- trastira polove svijeta, ne na sjeverni i južni, nego na donji, njegovo podzemlje, i na gornji, svijet neba, u kojem se leti. Vučićevićevo često zaranjanje u Donji svijet nije neobično, jer su te sfere sim- boli dubine u kojoj se krije tajna svijeta. Pravo ustrojstvo stvari voli se kriti i njihova prava priroda je ono skriveno (Hillman 2013), pa je istina bliska s onim što je dubina, a čovjek rođen u kršu ima za to argument više. Izvori upućuju na analogiju dubine prostora i duše u zapadnoj misli, pa i prije antike. K tome, u Donjem svijetu su uskla- dišteni mitovi, kulturne tvorbe iz kojih je izišlo i pjesništvo, i koji se u dubinama duše kriju i danas. Budući da je Donji svijet prostor smrti, smrt nije rijetka tema u poeziji. Doista, lakše se prisjetiti Vučićevićevih stihova koji su povezani s podzemljem kao prostorom smrti, nego onih drugih. Primjerice, uz već spomenuto jezovito sno- plje Što se pod zemljom za kosidbu uči, u sablasnoj pjesmi „Jej“ pjesnik u taj prostor stavlja grobnog stražara koji katkad mrtvo prema sigi hukne. Osobito je dojmljiva definicija bezdna kao „mjesta gdje se bacaju sjene“. Prema grčkoj mitologiji, osobe u Donjem svijetu su sjene. No nama je nemoguće u tom stihu ne pročitati hudo iskustvo jama-masovnih grobnica, koje su kao malo što smrću obilježile Vučićevićev zavičaj. A vrhunac te nesreće zbivao se u vrijeme Vučićevićeva rođenja, kad su na početku i na kraju Drugog svjetskog rata brojni Popovci likvidi- rani završili u jamama. Što se uostalom zbiva s ljudima prije nego nasilno završe u jamama nego da im se oduzme ljudski identitet i postaju sjene. Međutim, i drugi je princip podzemlja, onaj Velike majke, snažno prisutan u Vučićevićevoj poeziji, ali on se ne spominje toliko izravno povezan s podzemljem, nego se najviše vidi na površini, na zemlji kao prostoru ljudskog naseljavanja, uzga- janja kultura i baštinjenja plodnosti koja izvire iz tla. Ta se dvojnost u međusobnim odnosima između podzemlja i onoga što se od njega emanira na površini, očituje u stihovima:

Tko je komu zemlja u tolikoj tmici: Zar biljka korijenu ili korijen biljci („Komadić križa“). 94 Ivo Lučić

No da ja zemlja s velikim i malim “z” i različitim atributima jedan od temeljnih pojmova u njegovu pjesništvu, to je nedvojbeno. Vučićević priznaje: svemoć zemlje ne smijem ni reći, i u nekim se stihovima jasno identificira s njom:

Preklinjem te zemljo koja sličiš na me (Mojsije, 3).

Zemlja zna biti kazna i pokora, što je vidljivo u stihu Dok postoji Grgur pomrči- na traje, u kojem se mrak podzemlja proširio na nebo i zastro sunce. No, Vučićević zemlji „prašta rijeku” u kojoj je patnik, jer je u njoj ukorijenjen. Ona je najveća njegova vrijednost, čak i u odnosu na idealno Nebo, koje uvijek iste srebrnjake broji / Ko da nečim može Zemlju da mi plati. Stoga se mirne duše može reći da je Vučićević pjesnik zemlje. On osjeća i pjeva o sva tri svijeta slavenskog drva života: o podzemlju, zemlji i nebu, ali zemlja je njegova sudbina. A budući da je sva njegova zemlja na jednom kamenu, to nas, hoćeš- nećeš, opet vraća kršu – i podzemlju koje ne mora uvijek biti izgovoreno. Vučićevićev prodor u „tajnu“ krša, koji je nepogrešivo ostvario svojom poetskom intuicijom, može se u određenoj mjeri uspoređivati s onim što se u krškoj znanosti kazuju za pojedine pojave kao što su zasigavanje, karstifikacija, izviranje vode koje se hipsometrijski spušta i podiže, itd. Jedan od njegovih najpregnantnijih stihova je pohvala i svojevrsni blagoslov stalnom procesu stvaranja krša, ergo stvaranju svijeta. Njemu svakodnevno svjedočimo a da to ni ne primjećujemo. Taj stih glasi:

Blažena je voda što rađa kamenje.

Zaključak Pogled na Vučićevićevu poeziju iz krške perspektive, motiviran željom da se vidi u kojoj je mjeri prirodni okoliš zavičaja ostavio traga u njegovu poetskom iskustvu i njegovoj lirskoj kozmologiji, ali i da se na karstologiju pogleda iz neuobičajene perspektive, naišao je na niz zanimljivih rezultata. U nekim njegovim zbirkama, krški motivi i krške pojave su česti, pa čak imaju i ključnu ulogu u razumijevanju njegova pjesničkog svijeta. Zbirka Siga je najoči- tiji primjer poezije duboko prožete kršem, u kojoj se pjesme „Siga“, „Ponornica“ i „Pećina“ gotovo u cijelosti ostvaruju unutar krškog svijeta. U nekim drugim pjesmama iskustva krša posuđuju važne spoznajne obrasce i upute za razumijevanje svijeta. Stih Sva moja zemlja na jednom kamenu daje oslonca za znatno šire poima- nje principa krša. Posebno je važan krajolik „s onu stranu vida“, Donji svijet, u kojem pjesnik ne robuje standardnim iskustvima i u kojem odnosi subjekta i okoline nisu fiksirani na poznat način. Rijeka ponire gore, svemir stoji dok ja letim, a pjesnički subjekt biva iznad ili ispod sebe. Krš i njegovi unutarnji procesi, njegovo razlaganje, pretapanje i spajanje, meta- bolizam su zemlje s kojim se Vučićević osjeća „srodnim“ i čiji je sam dio. Slijed tih Blažena je voda što rađa kamenje 95 cikličkih metamorfoza kamena ima svoje analogije ne samo u biološkom nego i u duhovnom životu čovjeka. U vremenu u kojem se udaljenost čovjeka od prirode smatra uzročnikom naj- veće opasnosti za njegov opstanak na zemlji, Vučićevićevo okršavanje i ozemljavanje ima nešto od mudrosti drevnih kultura koje su znale kako s prirodom. Ono bi moglo biti poticajno za neku buduću okolišnu pedagogiju. Možda se i mi možemo okoristiti zazivanjem pomirenosti sa sobom i sa zemljom, zajedno s Vučićevićem, kroz njegove stihove iz pjesme “I još da me zemlja”:

I još da me zemlja ko vodu u škrapi Pod visokim suncem taloži i hlapi I da posve smiren tečem tak na mapi Viši od oblaka i manji od kapi.

Bibliografija Bagić, Krešimir, 1997. Pjesništvo Stojana Vučićevića. U: Lučić, Ivo (ur): Ravno, Popovo, Humski zbornik III., Ravno – Zagreb, str. 51-57. Belaj, Vitomir, 2007. Hod kroz godinu, Golden marketing – Tehnička knjiga, Zagreb. Bodley, John H., 1994. Cultural Anthropology: Tribes, States, and the Global System. Mountain View, California: Mayfield Publishing Co., 478 pp. Cvitanović, Alfonso, 2002. Geografski rječnik, Zadar: Hrvatsko geografsko društvo Zadar; Filozofski fakultet u Zadru ; Matica Hrvatska – Zadar ; ZADIZ .o.o. Zadar Eliade, Mircea, 2002. Sveto i profano. AGM, Zagreb, 138. Hillman, James, 2013. San i Donji svet. Fedon, Beograd, 308. Gašparović, Ratimir, 1973. Morfološke i hidrografske karakteristike podzemnih kanalnih sistema u krajnjem sjeverozapadnom dijelu Popova polja (Zapadni dio Donjeg polja) II dio. Geografski pregled, XIV–XV (1970–1971), Sarajevo, str. 157–214. Jergović, Miljenko, 2019. Pisac koji malo-pomalo nestaje iz sjećanja hrvatske književnosti. https://www.jergovic.com/subotnja-matineja/pisac-koji-malo-pomalo-nestaje-iz-sjecanja- hrvatske-knjizevnosti/ (travanj 2019) Kežić, Lina, 1997. Putopisna proza Stojana Vučićevića; Bibliografija, kritike i životopis S. Vučićevića. U: Lučić, Ivo (ur): Ravno, Popovo, Humski zbornik III., Ravno – Zagreb, str. 59-78. Jurić, Ivan, 2010. Stojan Vučićević kao žrtva komunističkog sustava. U: Zbornik: Peti neretvanski književni, znanstveni i kulturni susret: Stojan Vučićević književnik i žrtva. Neretvanska riznica umjetnina i inih vrijednosti, Hrvatska kulturna zaklada, Hrvatsko slovo, Opuzen, Zagreb, str. 48-80. Lučić, Ivo, 2014. Karstologija i zahtjevi holističke znanosti. Filozofska istraživanja, 136, god. 34 (2014) Sv. 4, str. 529–541. 96 Ivo Lučić

Low S.M., Altman I., 1992. Place Attachment. In: Altman I., Low S.M. (eds) Place Attachment. Human Behavior and Environment (Advances in Theory and Research), vol 12. Springer, Boston, MA Mićević, Ljubo, 1952. Život i običaji Popovaca. SAN, Život i običaji narodni, knjiga 29, Beograd, str. 442. Milanović, Petar, 2006. Karst istočne Hercegovine i dubrovačkog priobalja, Beograd, 362. Panoš 1995) Skok, Petar, 1971–74. Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika (1–4), Zagreb. Vučićević, Stojan 1985. Pomrčina“, Logos, Split Vučićević, Stojan 1991. Sabrane pjesme, priredio Dubravko Horvatić, ogranak Matice hrvatske Metković, Metković. Blažena je voda što rađa kamenje 97

ZEMLJA ONE VRELE RIJEKE

Ja ti slutim tajnu nebesku u tlima One vrele rijeke u početku svijeta I mislim da skrivaš zviježde meko meko Onaj strah za gorom kroz sunce ustaljen Ko tišina šume što raste u snima Kaplju mi u mozak na obodu cvijeta I zašumi negdje daleko daleko Gdje sjedim sa sobom kojem nedostajem Ja ti slutim tajnu nebesku u tlima A prašnici vreli pa u glečer padam Zamislim ti njedra, namah sunce grane Od iskona mrtve sad mi u krv lete Otkuda ti zemljo s moga čela zlatnik Izmišljene ptice i ja im se jadam Evo sklapam oči (tebi zapad svane) A one prolete a one ne slete Ja ti praštam rijeku u kojoj sam patnik Zamislim ti njedra, namah sunce grane Moja je ruka mrtvac (o, zar su pokreti važni) Ispod višnje u cvatu vratih se zlovoljan Još trenutak samo pusti neka grije Nakon jake vatre najviše smo vlažni Neka žari žari nad dolinom plača Ja te opet volim, čuj gdje vjetar vije Svijete iza vode nisi mi dovoljan Dok ti grlim grlim ramena od drača Još trenutak samo pusti neka grije

Znam da imam brata s očima što prose Ove moje vode iza mene gušće Ja mu slutim ime od bola i rose Budi dobra zemljo: otvori mu ušće Znam da imam brata s očima što prose

Ja ti slutim tajnu nebesku u tlima I mislim da skrivaš zviježde meko meko Ko tišina šume što raste u snima I zašumi negdje daleko daleko Ja ti slutim tajnu nebesku u tlima 98 Ivo Lučić

BREGAVA PONORNICA Sjeni Makovoj Ležim ispod sebe, iznad mene nemoć Ćutim iza srca vodu što još brže Ali svemoć zemlje ne smijem ni reći Od ove preda mnom šuplji kamen vaija Ponornica huči u meni od nekoć Kroza ni vojske idu, crni vjetar rže Kažem li joj ime namah ću poteći S ćuprije što mene i Bregavu spaja Gledam iznad sebe: ponad mene nebo Desilo se nešto između nas davno Vidi li ga onaj odozgo kroz mene Nešto kao pijesak kroz mrežicu sita Treba li mi nešto ja bih sebe trebo Padalo je kroza nj i zlato i blato I u sebi mene, samo mene mene Dok si tekla uvis Rijeko bogumilska Zaplele se riječi u meni ko trave Bila si sva u prahu u mrak zamotana I po svakoj vlati jedna zvijezda gmiže Ondje gdje noga ljudska još stupila nije Jurim uzduž zviježda, smalakšem od strave Bila si sve što htjedoh bila si sudbina sama Ja najbrži trkač što sebe ne stiže O kako nas sunce osvetnički grije Vičem sebi stani, gledam gore stoji Ovo je ostatak svega, krpa praznine Svemir hladni; vlati, šûme vlati Na strašilu poljskom nikoga ne straši Nebo uvijek iste srebrnjake broji Prikradaju se samo iz mojih snova ptice Ko da nečim može Zemlju da mi plati Obnoć dok piju stolački vinogradi Ležim ispod voćke, zri nemoć na grani Sami smo iznad sebe, čini se da drhte Različit sam odmah čim rukama mahnem I ruke i obale što ih vrijeme pridržava Naginjem se u se: ponornica vani Ti duboka od neba, na mojoj zemlji plitka Gle ponire gore, ja ispod nje sahnem Ja voda tvoja, ti moja država I trunem pod sobom, iznad mene nebo Zašto se onda čudim (iz našeg je kraja) Vidi li ga onaj odozgo kroz mene Toj zvijezdi što vazda nad strašnim izvorom Treba li mi nešto ja bih sebe trebo stoji u sebi mene, samo mene mene Ko jabuka zrela nasred prazna raja Bregavo dok tečeš mislim da postojim Blažena je voda što rađa kamenje 99

PEĆINA SIGA

Možda éu strahom razvijati noćas Bez imalo zemlje ruši se sa stropa Kameno sjeme dozrelo u trenu Kaplja bistre vode (zadnji veo zida) Dok pršti tama iz ubranog voća Kane preko rane i živcima kopa I u njoj sige kao stabla venu Bunar prema špilji s onu stranu vida

Opet pun žara da zamijenim zvijezdu Sipi britko tkivo, puca kolut mijeni U gusti miris prerušavam voće I udarom mekim ispunja u meni Pa se cijepaju riječi na igru i jezu Jasan stup nevida što tamu izmijeni Što pod jednim mostom ko ubog zanoće Od mora u srcu u kopno u zjeni

A mojim dahom otvara se brazda Brodolomci moji sad gasite plamen Samo da vatra odnekud ne grakne Vrijeme je da suzom oslijepimo spas Zloguka vrana pozoblje mi vazda Srce kuca kuca (srce nije kamen) Spilju u zrnju, prostor što je smakne Srce je busola u začetku nas

Tako u svijetu kacige i koplja A zavjeru šutnji a lance u rani Na golo čelo dočekujem srsi Pećinom će spajat kapljice u štap Bojim se pjesmo jezovitog snoplja Mi bez sige znamo da smos pjesmom pali Što se pod zemljom za kosidbu uči Padat će i nebo prestane li kap

Možda ću strahom razvijati noćas Sad klečim za špiljom sad vapijem bozi Kameno sjeme dozrelo u trenu Sad iz petnih žila proklinjem znamenje Dok pršti tama iz ubranog voća Što to kletvom pada tko to mene nosi I u njoj sige kao stabla venu Blažena je voda što rađa kamenje 100 Ivo Lučić

HERCEGOVINA, POPOVO POLJE

Sva moja zemlja na jednom kamenu Ogledalo moje smrti moje nesanice Vapi tiho žetvu Vodu u sjemenu I mrvi se poput sna poput neba Pred okom zvijezde Danice

Kruh naš svagdanji (krov nad nama) Počela je kiša u našoj kući Iz drijenove kore pjesma se prolama A kroz čija vrata Gdje će snovi ući

Kopam svojski kopam ali i crv ruje Osipa se Ništa: ima – nema – ima Kroz kosti djedove vrijeme se ne čuje Gle na vlažnoj raži – sablast Hölderlina PRVI ZABILJEŽENI SLUČAJ KOŠTANE DEFORMACIJE NA KRILU VELIKOG MIŠOUHOG ŠIŠMIŠA / MALOG MIŠOUHOG ŠIŠMIŠA (MYOTIS MYOTIS /MYOTIS BLYTHII OXYGNATUS) U BOSNI I HERCEGOVINI THE FIRST RECORDED CASE OF SKELETAL DEFORMATIONS ON THE WING OF GREATER MOUSE- EARED BAT / LESSER MOUSE-EARED BAT (MYOTIS MYOTIS / MYOTIS BLYTHII OXYGNATUS) IN BOSNIA AND HERZEGOVINA

Monika Šafhauzer1, 2, Neira Babić1, 2, Jasminko Mulaomerović1, Miralem Husanović1

Sažetak Prvi put u Bosni i Hercegovini opisana je deformacija na kostima krila velikog mišouhog šiš- miša / malog mišouhog šišmiša (Myotis myotis / Myotis blythii oxygnatus) nađenog u Srednjoj Bijambarskoj pećini kod Olova. Na podlaktici je došlo do gnojne upale (absces), a na trećem prstu otvoreni lom i kasnije samosrastanje. Ključne riječi: veliki mišouhi šišmiš / mali mišouhi šišmiš (Myotis myotis / Myotis blythii oxygnatus), gnojna upala, otvoreni lom, samosrastanje, Bosna i Hercegovina

Abstract For the first time in Bosnia and Herzegovina, deformation on the wings bones of the Greater Mouse-eared bat / Lesser Mouse-eared bat (Myotis myotis / Myotis blythii oxygnatus) found in the Srednja Bijambarska pećina cave near Olovo city was described. There was an abscess on the forearm, and on the third finger an open bone fracture and later self-healing. Key words: Greater Mouse-eared bat / Lesser Mouse-eared bat (Myotis myotis /Myotis blythii oxygnatus), abcessed inflammation, open fracture, self-healing, , Bosnia and Herzegovina

Prilikom posjete Srednjoj Bijambarskoj pećini 24. 11. 2018. godine primjetili smo na jednom većem mišouhom šišmišu (Myotis myotis / Myotis blythii oxygnatus), koji je visio na visini od oko 4 m, neobičnu kuglastu formu na podlaktici lijevog krila.

1 Centar za krš i speleologiju, Sarajevo, e-mail: [email protected], [email protected] 2 Udruženje studenata biologije u Bosni i Hercegovini, e-mail: [email protected]; [email protected] 101 102 Monika Šafhauzer, Neira Babić, Jasminko Mulaomerović, Miralem Husanović

Njena veličina nas je upućivala na mogućnost da se radi o nekom krpelju te smo ga skinuti sa stropada bismo sklonili nametnika.. Tek u ruci primjetili smo da nije bio parazit, nego izraslina na krilu, prekrivena kožicom. Utvrdili smo da se radi o lokalizovanoj gnojnoj upali (abscess) promjera oko 4-5 mm koja se nalazila odmah ispod kože, prekrivena tankim filmom providnog epitela, na samoj kosti podlaktice (oko 15 mm od zgloba sa nadlakticom) (slika 1). Pregledom šišmiša uočena je i deformacija na desnom krilu koja se ogledala u neobičnom zadebljanju na prvom članku (proksimalnoj falangi) trećeg prsta (slika 2). Detaljnim pregledom utvrđeno je da se radi o otvorenom prelomu kosti čiji krajevi vire izvan zadebljanja. Kosti članka su srasle kao rezultat obilnih naslaga koštanog tkiva između i oko odvojenih dijelova kosti. Ovaj oblik regeneracije opisao je Halstead (1974). Pokušali smo odrediti vrstu šišmiša ali budući da nismo imali šubler za mjere- nje zubnog niza CM3, izmjerili samo samo dužinu podlaktice. Njena dužina od 60 mm dozvolila je samo da vrstu odredimo kao veliki mišouhi šišmiš / mali mišouhi šišmiš. Obje ove vrste nastanjuju Srednju Bijambarsku pećinu tokom cijele godine (Pašić et al. 2013, Pašić & Mulaomerović 2015, Presetnik et al. 2016, 2017).

Slika 1. Gnojna upala na podlaktici Myotis myotis / Myotis blythii oxygnatus. Figure 1. The abcessed inflammation on forearm of Myotis myotis / Myotis blythii oxygnatus. (foto/photo: Miralem Husanović)

Procijenili smo da je abcess smetnja šišmišu na početku hibernacije, zato smo ga uklonili sterilnim metodama, korištenjem sterilnog pribora i metoda rada koje su onemogućile kontaminaciju. Koža je rezana iglom (opranom u 100% alkoholu) i istisnut je gnoj, koji smo zatim stavili u sterilni kontejner radi kasnije analize, pohra- nili uzorak na temperaturu od 4ºC. Rana je kasnije dezinficirana polivanjem 100% alkoholom. Za cijelo vrijeme intervencije šišmiš je bio miran. Prvi zabilježeni slučaj koštane deformacije na krilu velikog mišouhog šišmiša / malog mišouhog šišmiša (Myotis myotis /Myotis blythii oxygnatus) u BiH 103

Slika 2. Samosrastanje otvorenog loma na trećem prstu. Figure 2. Self-healing of open fracture on the third finger. (foto/photo: Miralem Husanović)

Po dolasku sa terena smo koristeći se opremom Prirodno-matematičkog fakulteta napravili analizu sadržaja sadržaja abscessa. Napravili smo obojeni razmaz gno- ja, kako bismo, na osnovu ćelija, utvrdili naše pretpostavke da se radi o gnojnoj upali Metoda rada je podrazumjevala pravljenje obojenog preparata po Pappenheimu (Giemsa+May-Grunwald), koja je inače korištena za pravljenje i bojenje krvnih razmaza. Nakon što smo napravili preparat nanoseći masu na predmetno staklo, preparat smo osušili te prelili nerazrijeđenim rastvorom May-Gruwald boje. Nakon tri minute boju smo saprali destilovanom vodom. Zatim smo preparat prelili svježe napravljenim rastvorom Giemsa boje (5:10) te smo čekali 40 minuta da se boja upije. Zatim smo nastavili sa mikroskopskim pregledom preparata pri čemu smo po- tvrdili da se radi o gnojnoj upali, apscesu, zbog predominacije neutrofilnih granu- locita nad drugim bijelim krvnim ćelijama. Kada se ove ćelije boje smjesom baznih i kiselih boja poprimaju ružičasto-žuto obojenje te se primjećuje granulacija unutar ćelije i karakteristično jedro u obliku slova U, S ili V (slika 2). Pored ovih ćelija na preparatu smo pronašli i monocite (makrofage) te limfocite (slika 3). Monociti imaju ulogu da fagocitiraju veće ćelije (stranog porjekla ili djeliće tkiva), te oni spadaju u najkrupnije ćelije bijele krve loze. Karakteriše ih jasno izražena citoplazma i veliko, tamno obojeno jedro. Citoplazma nije granulirana. Limfociti su relativno male ćelije u odnosu na druge forme leukocita. Tamno obojeno jedro zauzima do 95% zapremine. Protoplazma je bazofilna i bez granulacija (Hasković & Ivanc 2007). Sve ove ćelije potvrđuju da se radi o nalazu gnojne upale. 104 Monika Šafhauzer, Neira Babić, Jasminko Mulaomerović, Miralem Husanović

Slika 3. Mikroskopski pregled sadržaja abscesa, s desna na lijevo: a) limfocit, b) neutrofilni granulocit, c) monocit. Figure 2. Microscopic picture of the abscess, from right to left: a) lymphocyte, b) neutrophil granulocyte, c) monocyte (foto/photo: Neira Babić)

Lomovi velikih krilnih kostiju su dosta česti kod šišmiša i opisani su u većem broju radova. Mišouhi šišmiši često insekte love na površini zemljišta kojom prilikom dolazi do različitih povreda (Dietz et al. 2009). Radi se uglavnom o zatvorenim lomovima podlaktice. Ovi lomovi se mogu sanirati hirurškim putem vanjskim ili unutrašnjim fiksatorima (Wellehan et al. 2001, Sayahi et al. 2015), a poznati su i slučajevi samosrastanja kostiju (Bogdanowicz & Urbańczyk 1986, ter Hofstede et al. 2003). U literaturi smo naišli samo na jedan slučaj samoizlječenja tj. samosrastanja prvog članka prsta (falange) i to kod južnoamaričke vrste Artibeus planirostris (Castillo-Figueroa & Pérez-Torres 2018).

Literatura Anonymus 2005. Diagnostic & treatment update for the rehabilitation of insectivorous bats: Examination and intake protocol. Bat World Sanctuary. https://batworld.org/wp-content/ uploads/2011/06/DifferentialDiagnosticChart.pdf. Bogdanowicz W., Z. Urbańczyk, 1986. A Case of Self-healing of a Broken Forearm in Myotis brandtii (Eversmann, 1845). Acta Theriologica 31(14): 180–181. Prvi zabilježeni slučaj koštane deformacije na krilu velikog mišouhog šišmiša / malog mišouhog šišmiša (Myotis myotis /Myotis blythii oxygnatus) u BiH 105

Castillo-Figueroa D., J. Pérez-Torres, 2018. First records of wing defects in phyllostomid bats from Colombia. Journal of Bat Research & Conservation, 11 (1). http://secemu. org/journal-of-bat-research-and-conservation/all-issues/journal-of-bat-research-and- conservation-11/. Dietz C., O. von Helversen, D. Nill, 2009. Bats of Britain, Europe & Northwest Africa. A & C Black, London, 400 pp. Halstead L. B., 1974. Vertebrate hard tissues. Wykeham Publications, London, 179 pp. Hofstede H. M., J. Miller, J. M. Ratcliffe, B. M. Fenton, 2003. A Healed Fractured Radius in a Flying Big Brown Bat (Eptesicus fuscus). Journal of Wildlife Rehabilitation 26(4): 4–7. Hasković E., A. Ivanc, 2007. Praktikum uporedne fiziologije životinja i čovjeka. Prirodno- matematički fakultet, Sarajevo, 135 str. Pašić J., J. Mulaomerović, P. Presetnik, 2013. Rezultati pregleda potencijalnih zimskih skloništa šišmiša u Bosni i Hercegovini u zimu 2012/13. Naš krš XXXIII (46), Bilten radne grupe za zaštitu šišmiša, Supplementum 1: 23–34. Presetnik P., J. Mulaomerović, J. Pašić, I. Napotnik, S. Milanolo, I. Budinski, B. Pejić, 2016. Rezultati pregleda potencijalnih zimskih skloništa šišmiša u Bosni i Hercegovini u zimu 2015/16. Hypsugo I(2): 34-–48. Presetnik P., J. Mulaomerović, J. Pašić, M. Hodžić, I. Napotnik, S. Milanolo, M. Husanović, 2017. Rezultati pregleda potencijalnih zimskih skloništa šišmiša u Bosni i Hercegovini u zimu 2016/17. Hypsugo II(1): 27–41. Sayahi E., M. Salaran, S. Dehghani, A. Raayat Jahromi, H. Savadkouhi, P. Memarian, 2015. Radial fracture in bat: a case report. Journal of Animal and Poultry Sciences (JAPSC) 4(2): 27–30. Wellehan J. F. X., M. S. Zens, A. A. Bright, S. J. Voss, 2001. Type I external skeletal fixation of radial fractures in microchiropterans. Journal of Zoo and Wildlife Medicine, 32(4): 487–493. GROBLJE NOĆNOG ŠIŠMIŠA (NYCTALUS NOCTULA) U OBREDNOJ PEĆINI THE GRAVEYARD OF THE COMMON NOCTULE (NYCTALUS NOCTULA) IN OBREDNA PEĆINA CAVE

Jasminko Mulaomerović1, Miralem Husanović2

Sažetak Tokom tri obilaska Obredne pećine kod Kladnja sakupljeno je više kostiju od minimalno 26 životinja. Sve kosti pripadaju noćnom šišmišu (Nyctalus noctula). Kosti su bile sadržaj gvala šumske sove (Strix aluco) koje je još uvijek aktivna u toj pećini. Prema boji, kosti su već dugo na zraku i pećina je sada samo staro groblje noćniih šišmiša. Ključne riječi: noćni šišmiš (Nyctalus noctula), kosti, Obredna pećina, Kladanj, Bosna i Hercegovina

Abstract During the three tours of the Obredna pećina cave near Kladanj several bones were collected from a minimum of 26 animals. All bones belong to the Common noctule (Nyctalus noctula). The bones were the contents of pellets of the Tawny owl (Strix aluco) that is still active in that cave. Judging by color, the bones are exposed to the air for a long period of time and the cave is now just an old graveyard of the Common noctule. Key words: Common noctule (Nyctalus noctula), bones, Obredna pećina cave, town Kladanj, Bosnia and Herzegovina

Obredna pećina (tako nazvana zbog, čini se, vještačkih intervencija u unutrašnjosti koje su služile nekom nepoznatom obredu) se nalazi u stijenama iznad lijeve obale Drinjače, nedaleko od sela Brateljevići u općini Kladanj. Pećina ima ulaz velikih dimenzija, a cijelu unutrašnjost osvjetljava dnevno svjetlo.

1 Centar za krš i speleologiju, Sarajevo, [email protected] 2 Klub ekstremnih sportova „Summit“, Banovići, [email protected] 106 Groblje noćnog šišmiša (Nyctalus noctula) u Obrednoj pećini 107

Slika 1. Ulaz u pećinu (strelica pokazuje mjesto nalaza kostiju) Figure 1. Entrance in the cave (the arrow shows the location of the bones) (Foto/Photo: Jasminko Mulaomerović)

Prvi put smo ovu pećinu posjetili 2002. godine kada su sakupljene kosti koje je Maja Zagmajster odredila da pripadaju vrsti noćnog šišmiša (Nyctalus noctula) (Zagmajster et al. 2008). Radilo se o ukupno 5 individua. Ostataka kostiju od drugih vrsta nije bilo. Drugi put smo pećinu posjetili tokom zimskog monitoringa 5. 2. 2017. godine. Sakupljeno je 7 humerusa, 7 radiusa i 1 lobanja. Iz ovih nalaza moglo se zaključiti o minimalno 6 individua noćnog šišmiša. Treći put smo pećinu posjetili ove godine, 10. 2. 2018. Sakupili smo: 8 donjih vilica od čega su 4 bile lijeve, a 4 desne; 6 lobanja od koji su 3 bile cijele, a od tri su se sačuvali samo prednji dijelovi (neke samo fragmentarno). Humerusa smo sakupili 23 cijela i 2 fragmenta (dio sa epifizom) te 19 radiusa. Analizom radiusa može se govoriti o minimalno 12 individua, a analizom humerusa o minimalno 15 individua. Sve kosti su bile potpuno bijele boje, kao što su bile i one nađene ranijih godina, a što upućuje da su već dugo na zraku. U dnu pećine sakupljeno je i jedno pero od šumske sove (Strix aluco) na mjestu gdje je pojela neku malu pticu. Dakle, u tri navrata su sakupljene kosti od minimalno 26 životinja. 108 Jasminko Mulaomerović, Miralem Husanović

Slika 2. Prostor (crvena crta) na ulazu u pećinu gdje su sakupljene sve kosti. Figure 2. Space (red line) at the entrance in the cave where all the bones are collected. (Foto/Photo: Jasminko Mulaomerović)

Slika 3. Nekoliko kostiju (lobanje, radiusi, humerusi) nađenih prilikom zadnje posjete pećini. Figure 3. Several bones (lobes, radiuses, humerus) founded during the last cave visit. (Foto/Photo: Miralem Husanović) Groblje noćnog šišmiša (Nyctalus noctula) u Obrednoj pećini 109

Zbog velikog broja kostiju, pomislili smo da možda osim ranog večernjaka ima još i mali noćni (Lajslerov) šišmiš (Nyctalus leisleri). Premjerili smo kosti koje su nam to omogućavale i dobili sljedeće mjere: Dužina vilica: 14,4; 14,8; 14,5; 15,0; 14,2; 14,3 mm. Dužina radiusa: 49,3; 53,05; 48,3; 51,5; 49,3; 50,1; 51,9; 50,0; 50,2; 48,5; 48,5; 48,7; 49,05; 49,35; 51,7; 49,45; 48,3; 51,8; 52,0; 53,2; 52,3; 49,4; 49,25 i 46,75 mm. Epifiza kod svih humerusa široka je 3,2 mm. Kod dvije lobanje: IOB – 5,4 i 5,2 mm; kondilobazalna dužina 17,9 ; 18,0 i 18,8 mm. Kod svih lobanja P1 je pomaknut prema unutrašnjosti vilice. Sve kosti jasno pokazuju da se radi isključivo o noćnom šišmišu (Anděra & Horáček, 1982; Felten et al. 1973; Ruprecht 1987; Schober & Grimmberger 1993). Sva tri puta smo kosti nalazili na istom mjestu, na ulaznom dijelu pećine (na slici označeno crtkanom linjom). Gotovo je sigurno da su kosti noćnog šišmiša ostaci iz gvala koje su se vremenom potpuno raspale. Slično smo već vidjeli isped pećine Krašnice u Svinjarinskom dolu (Podvelež) (Mulaomerović et al. 2015). Kosti jednog noćnog šišmiša šišmiša nađene su i u gvalama šumske sove (Strix aluco) iz Pećine u Srednjoj stijeni na Tajanu uz kosti velikog mišouhog šišmiša (Myotis myotis), malog mišouhog šišmiša (Myotis blythii), jednom primjerku grupe veliki/mali mišouhi šišmiš i velikog potkovastog šišmiša (Rhinolophus ferrumequinum) (Mulaomerović 2017). Poznato je da su šišmiši, iako ne procentualno značaj- ni, ali ipak dio plijena sova. Tako je istražvanjima ishrane male ušare Asio otus u Beogradu i okolini utvrđeno da 0,12 % ukupnog plijena čine ostaci noćnog šišmiša i kulijevog šišmiša (Pipistrellus kuhli) (Paunović 2016), dok je istraživanje 1.083 gvale kukuvije (Tyto alba) iz Bačke (Purger & Karanović 1992) pokazalo ostatke samo jedne individue velikog kasnog šišmiša (Eptesicus serotinus). Gvale iz novijeg vremena u Obrednoj pećini nismo našli ni jednom prilikom. Kako su sove (ili samo jedna sova) još uvijek aktivne, za pretpostaviti je da se u ovu pećinu noćni šišmiši više ne sklanjaju. Obredna pećina je već duže vremena samo njihovo groblje.

Literatura Anděra M. & I. Horáček, 1982. Poznáváme naše savce. Praha: Mladá fronta, 253 str. Felten H., A. Helfricht, G. Storch, 1973. Die Bestimmung der europâischen fledermâuse nach der distalen Epiphyse des Humerus. Senckenbergiana biologica 54 (4-6): 291-297. Mulaomerović, J., S. Milanolo, J. Pašić, 2015. Šišmiši donjeg toka rijeke Neretve. Sarajevo: Centar za krš i speleologiju, 24 str. Mulaomerović J., 2017, Chiroptera, 14. 10. 2006, Pećina u Dubokoj Tajašnici cave, 21. 8. 2016, Pećina u Srednjoj stijeni Cave, Tajan, Bosnia and Herzegovina / Chiroptera, 14. 10. 2006., Pećina u Dubokoj Tajašnici, 21. 8. 2016., Pećina u Srednjoj stijeni, Tajan, Bosna i Hercegovina. Hypsugo, II, 1: 35-36., 110 Jasminko Mulaomerović, Miralem Husanović

Paunović M., 2016. Rasprostranjenje, ekologija i centri diverziteta slepih miševa (Mammalia, Chiroptera) u Srbiji. Doktorska disertacija, Beograd: Univerzitet u beogradu , Biološki fakultet, 479 str. Purger J. J., & T. Karanović, 1992. Analiza ishrane kukuvije, Tyto alba (Scop., 1769) preko sadržaja gvalica u okolini Apatina (Zapadna Bačka, Jugoslavija). Glasnik Prirodnjačkog muzeja u beogradu 47: 91-99. (http://real.mtak.hu/22075/1/30_Purger__Karanovic_1992_ Bull_Nat_Hist_B47_91_99_u_175359.197574.pdf). Ruprecht A. L., 1987. Klucz do oznaczania żuchw nietoperzy fauny Polski. Prz. Zool. 31: 89- 105. Schober W., E. Grimmberger, 1993. Bats of Britain and Europe. London: Hymlyn Guide, 224 str. Zagmajster M., B. Karapandža, M. Paunović, J. Mulaomerović, 2008. Šišmiši Bosne i Hercegovine : Bats of Bosnia and Herzegovina. Sarajevo: S.D. Speleo dodo, 64 str. BELORUBI SLEPI MIŠIĆ PIPISTRELLUS KUHLII U GRAĐEVINSKOM FAKULTETU U CENTRU GRADA BEOGRADA KUHL’S PIPISTRELLE PIPISTRELLUS KUHLII AT THE FACULTY OF CIVIL ENGINEERING IN BELGRADE CITY CENTER

Branka Pejić1, Ivana Budinski1, Jelena Bogosavljević2

Sažetak Sredinom septembra 2018. godine, u tri navrata je u zgradi Građevinskog fakulteta u Beogradu uhvaćeno ukupno 29 jedinki belorubog slepog mišića, Pipistrellus kuhlii (Kuhl, 1817), a od toga je 24 markirano krilnim prstenovima s jedinstvenim brojem. Svi mužjaci, uključujući i subadulte rođene u tekućoj godini, su u tom momentu bili reproduktivno aktivni. Vrsta P. kuhlii izrazito je dobro prilagođena na suživot sa čovekom u urbanim sredinama, čija brojnost populacija raste, a areal rasprostranjenosti se širi prema severu. U Srbiji je tokom proteklih 20 godina u velikoj meri potisnula vrstu P. pipistrellus iz gradova, gde je sada jedna od dominan- tno prisutnih sinantropnih vrsta. Ključne reči: Chiroptera, urbana sredina, rojenje, Srbija

Abstract In mid-September of 2018, on three occasions, a total of 29 individuals of Kuhl’s pipistrelle, Pipistrellus kuhlii (Kuhl, 1817) were caught in the building of the Faculty of civil engineering in Belgrade, 24 of which were ringed with unique-numbered wing markers. All the males, including subadults born in that year, were reproductively active at the time. P. kuhlii is a species exceptionally well adapted to synanthropic life in urban areas, with increasing population numbers and with distribution in Europe extending northwards. This species has almost entirely out-competed P. pipistrellus in cities, and nowadays is one of the dominantly present synanthropic bat species. Key words: Chiroptera, urban areas, swarming, Serbia

U kasno leto, 14. septembra 2018. godine, Prirodnjački muzej primio je poziv oso- blja Građevinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu o „najezdi“ slepih miševa u nekoliko prostorija njihove zgrade. Po izlasku na lice mesta, zatečeno je pet jedinki

1 Institut za biološka istraživanja „Siniša Stanković“ – Institut od nacionalnog značaja za Republiku Srbiju, Univerzitet u Beogradu, Bulevar despota Stefana 142, Beograd (Srbija), e-mail: [email protected], [email protected] 2 Prirodnjački muzej u Beogradu, Njegoševa 51, Beograd (Srbija), e-mail: [email protected] 111 112 Branka Pejić, Ivana Budinski, Jelena Bogosavljević vrste belorubi slepi mišić, Pipistrellus kuhlii (Kuhl, 1817) zavučenih iza radijator- skih cevi uz plafon veoma visoke učionice (visine oko 6 m). Životinje su uhvaćene, pregledane i nakon što je ustanovljeno da su u dobrom fizičkom stanju, iste veče- ri su puštene u obližnjem parku kod Vukovog spomenika. Tri dana kasnije, poziv se ponovio, nakon čega se pristupilo detaljnijem pregledu mnogobrojnih prozora, platnenih roletni, table za pisanje, projektorskog platna i svih drugih potencijalno pogodnih mesta za skrivanje slepih miševa unutar zgrade. Tom prilikom, 17. septembra, nađene su ukupno 22 jedinke, od čega 11 ženki i 11 mužjaka vrste P. kuhlii. Narednog dana su uhvaćene još dve jedinke, jedan mužjak i jedna ženka iste vrste. Svi mužjaci su imali blago do veoma izražene testise i bukalne žlezde u ustima, a nekoliko ženki je imalo specifičan miris, što su sve jasni znaci da su životinje bile u teranju i da je sezona razmnožavanja u toku. Jedna ženka i dva mužjaka su proce- njeni kao subadulti, tj. da su rođeni početkom leta iste godine. Sve jedinke su bile u dobrom fizičkom stanju, telesne mase 5,0 ‒ 6,5 g i bez ikakvih povreda. Markirane su krilnim prstenovima Centra za markiranje životinja pri Prirodnjačkom muzeju u Beogradu, jedinstvenih oznaka C01176 ‒ C01199 (dozvola br. 353-01-1432/2017-04 izdata od Ministarstva zaštite životne sredine Republike Srbije) i nakon toga puštene u gorespomenutom parku. Zahvaljujući metodi prstenovanja slepih miševa mogu- će je indvidualno razlikovati svaku obeleženu jedinku i u slučaju njenog ponovnog hvatanja doneti zaključke o dužini života, upotrebi skloništa, migracijama i veličini populacija (Paunović et al. 2011).

Zgrada u kojoj se nalazi Građevinski fakultet (Slika 1) vodi se kao nepokretno kulturno dobro – spomenik kulture i izgrađena je 1931. godine, na adresi Bulevar kralja Aleksandra 73, u centru Beograda. U njoj su smešteni još i Elektrotehnički i Arhitektonski fakultet, a ovo nije bio usamljeni slučaj prisustva slepih miševa tamo (usmena komunikacija). Imajući u vidu starost zgrade kao i specifičnu arhitekturu s puno prozora, ukrasnih svodova i visokih tavanica, lako je zaključiti zašto im ona predstavlja pogodno sklonište. U neposrednoj blizini se nalaze dva velika gradska parka koja mogu da služe kao pogodne lovne teritorije slepim miševima: park kod Vukovog spomenika i Tašmajdanski park. Bulevar kralja Aleksandra, kao jedna od Belorubi slepi mišić Pipistrellus kuhlii u građevinskom fakultetu u centru grada beograda 113 glavnih beogradskih ulica, obiluje uličnom rasvetom koju pripadnici vrste P. kuhlii koriste kako bi lovili insekte koje privlači svetlo. Belorubi slepi mišić (Slika 2) je prvi put zabeležen u Beogradu 1994. godine (Paunović & Marinković 1998), od kada se beleži njegovo širenje u svim urbanim sredinama Srbije, ponekad gotovo invazivnog karaktera (Paunović et al. 2015), zame- njujući u gradovima do tada dominantu vrstu Pipistrellus pipistrellus (Karapandža & Paunović 2010). P. kuhlii je vrsta koja izuzetno dobro podnosi urbanizaciju, šta više, ima koristi od veštačkog osvetljenja i stalno prisutnih vodenih površina koje mogu doprineti ranijem stupanju u reprodukciju i većoj uspešnosti preživljava- nja potomstva (Ancillotto et al. 2015). Jedinke ove vrste mogu da dostignu polnu zrelost u prvoj godini života (Dietz & Kiefer 2016), odnosno na jesen iste godine u kojoj su rođeni, što je izgleda bio slučaj i sa subadultnim mužjacima uhvaćenim na Građevinskom fakultetu, koji su imali blago izražene testise. U Evropi je zabe- leženo širenje severne granice areala ove vrste, koja trenutno naseljava prostor od Sredozemnog mora do zemalja centralne Evrope (Huttson et al. 2007). U Srbiji je brojnost ove vrste procenjena na oko 600.000 jedinki, i sve uzrasne kategorije su do sada zabeležene na ukupno 77 nalazišta (Paunović 2016).

Reference: Ancillotto L., A. Tomassini, D. Russo, 2015. The fancy city life: Kuhl’s pipistrelle, Pipistrellus kuhlii, benefits from urbanisation. Wildlife Research 42(7): 598–606. Dietz C., A. Kiefer, 2016. Bats of Britain and Europe. Bloomsbury Publishing, United Kingdom, 398 str. Hutson T., F. Spitzenberger, S. Aulagnier, I. Coroiu, 2007. Pipistrellus kuhlii. The IUCN Red List of Threatened Species 2007: e.T17314A6964114. [11.2.2019.] Karapandža B., M. Paunović, 2010. National report on the implementation of the agreement on the conservation of bats in Europe 2009 – Serbia. Manuscript, Inf.EUROBATS.StC4- AC15.8, UNEP/EUROBATS Secretariat, Bonn. [11.11.2015.] Paunović M., 2016. Rasprostanjenje, ekologija i centri diverziteta slepih miševa (Mammalia, Chiroptera) u Srbiji. Biološki fakultet Univerziteta u Beogradu, 475 str. Paunović M., B. Karapandža, I. Budinski, J. Jovanović, 2015. New records of the Savi’s pipistrelle Hypsugo savii (Bonaparte, 1837) (Chiroptera, Mammalia) from Serbia: An evidence for the expansion of its geographical range. Acta zoologica bulgarica 67 (3): 389–397. Paunović M., B. Karapandža, S. Ivanović, 2011. Slepi miševi i procena uticaja na životnu sredinu – Metodološke smernice za procenu uticaja na životnu sredinu i stratešku procenu uticaja na životnu sredinu. Društvo za očuvanje divljih životinja “MUSTELA”, Beograd, 142 str. Paunović M., S. Marinković, 1998. Kuhl’s pipistrelle Pipistrellus kuhlii Kuhl, 1817 (Chiroptera, Vespertilionidae) – A new species in the mammal fauna of Serbia, with data on its Balkan distribution range, status and ecology. Zbornik o fauni Srbije, SANU, Beograd, 5: 167–180. PRILOG BILJEŠCI O NOVOM SLUČAJU ZUBNE ANOMALIJE KOD VELIKOG MIŠOUHOG ŠIŠMIŠA (MYOTIS MYOTIS) ANEX NOTE ABOUT NEW CASE OF DENTAL ANOMALIES OF GREATER MOUSE-EARED BAT (MYOTIS MYOTIS)

Jasminko Mulaomerović1

Sažetak Dodatak objavljenoj bilješci (fotografija) o zubnoj anomaliji kod velikih mišouhih šišmiša (Myotis myotis) pronađenoj u Srednjoj Bijambarskoj pećini kod Olova. Ključne riječi: zubna anomalina, Myotis myotis, Srednja Bijambarska pećina, Bosna i Hercegovina

Abstract An appendix to a publish note (photo) about dental anomaly of Greater Mouse-eared bat (Myotis myotis) found in the Srednja Bijambarska pećina cave near Olovo city. Key words: dental anomaly, Myotis myotis, Srednja Bijambarska pećina cave, Bosnia and Herzegovina U knjizi sažetaka štampanoj u okviru regionalnog simpozija o šišmišima publikovan je i sažetak o novom nalazu dentalne anomalije kod šišmiša (Mulaomerović 2018). Radi se o položaju premolara P1 i P2 u odnosu na kanin (C). U svim lubanjama koje imam u mojoj kolekciji (54 lubanje velikih mišouhih šišmiša (Myotis myotis) i malih mišouhih šišmiša (Myotis blythii)) ugao premolara prema kaninu je pod uglom od oko 145 stepeni (Slika 1b.). Na lubanji o kojoj je ovdje riječ, a koja pripada velikom mišouhom šišmišu (Myotis myotis), taj ugao je otprilike 0 stepeni (Slika 1a). Lobanja je nađena u Srednjoj Bijambarskoj pećini kod Olova. U ovoj bilješci se daju i fotografije koja dodatno opisuju ovu anomaliju.

1 Center for Karst and Speleology, Sarajevo, [email protected] 114 Prilog bilješci o novom slučaju zubne anomalije kod velikog mišouhog šišmiša (Myotis myotis) 115

(a) (b) Slika 1. Abnormalni položaj premolara P1 i P2 (a) i normalni položaj premolara P1 i P2 (b). Figure 1 Abnormal position of premolars P1 and P2 and normal position of premolars P1 and P2 (b). (Foto / Photo Jasminko Mulaomerović

Literatura Mulaomerović J., 2018. An interesting case of dental abnormality in Greater mouse-eared bats (Myotis myotis). U: Mulaomerović J., S. Milanolo (Eds.) Regional symposium “Conservation status of bats in the Central Europe and Western Balkan” : Sarajevo, 31.5.- 1.6.2018. : program and book of abstract ; Bat ringing – first training : Bijambare, 2.- 3.6.2018. – Sarajevo : Center for Karst and Speleology, 17-18. BIBLIOGRAFIJA RADOVA O ŠIŠMIŠIMA BOSNE I HERCEGOVINE (1892.-2018.)

Jasminko Mulaomerović1, Primož Presetnik2

Ali ibn Ebi Talib, 1996. O začudnoj stvorenosti šišmiša. Sarajevo: Did, Kuća bosanska, 38 str. Anon., 1892. Darovi Zemaljskom muzeju u godini 1892. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, IV (IV): 455-458. Anon., 1914. Izvadak iz Glasnika zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu. 11. maj 2014., Komad X., 1 str. Anon., 2012. Uredba o Crvenoj listi zaštićenih vrsta flore i faune Republike Srpske. http:// nasljedje.org/docs/crvenalista/uredba+crvenalista.pdf Anon., 2012. Bosnia and Herzegovina (Bern). U: Barnard S. M. (Ed.), Bats in Captivity : Volume 4 Legislation and Public Education. Washington: Logos Press: 36. Anon., 2014. Crvena lista ugroženih divljih vrsta i podvrsta biljaka, životinja i gljiva, Službene novine Federacije BiH 7/14: 111-125. Alagić M., 2000. Turistički potencial Unskog-Sanskog kantona. Naš krš XX-XXI (33–34): 125–131. Babić N., M. Nicević, K. Bego, K. Xinxo, Š. Goletić, I. Dočkal, D. Aleksić, K. Klašnja, A. Podrug, A. Aladžuz, P. Presenik, 2016. Zabilješke o šišmišima u par pećina u okolici Stoca / Notes about bats in a couple of cave near Stolac. U: Susret speleologa Bosne i Hercegovine, Konjuh – Javorje, 28.-30. 10. 2016. – Knjižica sažetaka: 5-6. Babić N., M. Nicević, M. Šafhauzer, 2018. Prvi nalaz patuljastog brkatog šišmiša (Myotis alcathoe) u Bosni i Hercegovini i preliminarni spisak faune šišmiša na Zaštićenom pejzažu Bentbaša (Bosna i Hercegovina). Hypsugo III(2): 4-13. Bajraktarević A., I. Piljić, R. Zahirović, S. Huskić, S. Huskić, 2017. Rezultati speleoloških istraživanja planine Konjuh : zona Krabanjskog krša. Naš krš XXXVII (50): 40-58. Benda P., K. Faizolâhi, M. Andreas, J. Obuch, A. Reiter, M. Ševčík, M. Uhrin, P. Vallo, S. Ashrafi, 2012. Bats (Mammalia: Chiroptera) of the Eastern Mediterranean and Middle East. Part 10. Bat fauna of Iran. Acta. Soc. Zool. Bohem 76: 163–582. Benda P., J. Gaisler, 2015. Bats (Mammalia: Chiroptera) of the Eastern Mediterranean and Middle East. Part 12. Bat fauna of Afganistan: revision of distribution and taxonomy. Acta. Soc. Zool. Bohem 79: 267-458. Bolkay S. J., 1924. Catalogue of the mammals occuring in Bosnia-Hercegovina and preserved in the Land-museum in Sarajevo. Biologica Hungarica 1(2): 1-7.

1 Centar za krš i speleologiju, Sarajevo, e-mail: [email protected] 2 Center za kartografijo favne in flore (Slovenia), e-mail: [email protected], [email protected] 116 Bibliografija radova o šišmišima Bosne i Hercegovine (1892.-2018.) 117

Bolkay S. J., 1926. Additions to the Mammalian Fauna of the Balkan Peninsula. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini XXXVII: 159-179. Buntić I., M. Šumanović, 2013. Speleologija duvanjskog kraja. U: Ozimec R., M. M. Radoš (Ed.), Prirodoslovno-povijesna baština općine Tomislavgrad. Tomislavgrad-Zagreb: Naša baština: 175-216. Burazerović J., 2013. Slijepi miševi – prirodni predatori noćnih insekata. Palelive (17.10.2013) [http://www.palelive.com/reportaze/slijepi-misevi-prirodni-predatori-nocnih-insekata] Burazerović J. O., 2017. Rasprostranjenje, diverzitet, i struktura zajednica ektoparazita litofilnih slepih miševa (Chiroptera) centralnog Balkana. Doktorska disertacija, Univerzitet u Beogradu, Biološki fakultet Beograd, 231 str. Burazerović J., D. Ćirović, D. Scaravelli, 2014. Records of bat roosts in western part od Balkan peninsula. Hystrix the Italian Journal of Mammalogy 25 (Supplement): 92. Burazerović J., S. Ćakić, D. Mihaljica, R. Sukara, D. Ćirović, S. Tomanović, 2015. Ticks (Acari: Argasidae, Ixodidae) parasitizing bats in the central Balkans. Experimental and Applied Acarology 66 (2): 281-291. Buražerović J., sine anno. Slijepi miševi. U: Miljević I., N. Crnković (Ur.), Bitka za Sutjesku : Nacionalni park „Sutjeska“ – „Mrtvi kapital“ ili laboratorija u prirodi: 110-119. Buturović A., 1951. Zoološka zbirka Državne realne gimnazije u Travniku. Godišnjak Biološkog instituta u Sarajevu IV, 1: 111-114. Ciechanowski M., K. Sachanowicz, A. Rachwald, P. Benda. 2005. First records of Tadarida teniotis (Rafinesque, 1814) (Chiroptera, Molossidae) from Serbia and Montenegro and from Bosnia and Herzegovina. Mammalia 69(2): 257-260. Červeny J., and B. Kryštufek, 1988. A contribution to the knowledge of the bats of Central and Southern Dalmatia, Yugoslavia (Chiroptera, Mammalia). Biološki vestnik 36(4): 17-30. Delić T., 2014. Kaj je bilo prej, hrošč ali netopir? Glej netopir! 11(1): 28–29. Dervović I., P. Presetnik, 2016. Prvi nalaz porodiljske kolonije malog potkovastog šišmiša (Rhinolophus hipposideros) u Bosni i Hercegovini. Hypsugo I(2): 49-52. Dervović T., 2015. Zimsko istraživanje šišmiša na području grada Visokog i prvi nalaz mogućeg porodiljskog skloništa brkatog šišmiša (Myotis mistacinus). Naš krš XXXV (48), Bilten radne grupe za zaštitu šišmiša, Supplementum 1: 17-20. Dietz C., A. Keifer, 2014. Die fledermäuse Europas. Kennen, bestimmen, schützen. Stuttgart: Kosmos Verlag, 400 str. Dočkal I., Š. Goletić, A. Bahtijarević, S. Durgut, S. Dizdarević, 2017. Istraživanje nivoa svijesti građana o važnosti šišmiša / Questionnaire: the evaluation of citizen’s awareness on importance of bats for the environment. U: Atlagić M., N. Milić (Ur.), 3. Konferencija studenata biologije, ekologije i zaštite životne sredine „EkoBioMorfa 2017“ Knjiga izvoda, Novi Sad: Naučno-istraživačko društvo studenata biologije i ekologije „Josif Pančić“: 53- 54. Dočkal I., Š. Goletić, A. Bahtijarević, S. Durgut, S. Dizdarević, 2018. Istraživanje nivoa svijesti građana o važnosti šišmiša za okoliš., 10, U: Mulaomerović J., S. Milanolo (Ed.) Regional symposium „Conservation status of bats in the Central Europe and Western Balkan“ : 118 Jasminko Mulaomerović, Primož Presetnik

Sarajevo, 31.5.-1.6.2018. : program and book of abstract ; Bat ringing – first training : Bijambare, 2.-3.6.2018. – Sarajevo : Center for Karst and Speleology, 53 str. Dujaković G., 2004. Pećine Republike Srpske : Caves of Republic of Srpska. Srpsko Sarajevo: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, 330 str. Đulić B., 1980. Morphological characteristics and distribution of Plecotus auritus and Plecotus austriacus in some regions of Yugoslavia. Proceedigns of Fifth International Bat Research Conference, Texas Tech Press, Lubbock: 151 – 161. Đulić B., M. Tortić, 1960. Verzeichnis der Säugetiere Jugoslawiens. Säugetierkundliche Mitteilungen 8(1/2): 1–12. Đulić B., Đ. Mirić, 1967. Catalogus faunae Jugoslaviae, IV/4: Mammalia. Slovenska akademija znanosti in umetnosti, 46 str. Felten H., F. Spitzenberger, G. Storch. 1977. Zur Kleinsäugerfauna West-Anatoliens. Teil IIIa. Senckenbergiana biologica 58(1/2): 1-44. Friščić J., I. Napotnik, 2011-2012. Pregled kavernikolne faune pećine Hrustovača, ugroženost i zaštita [Survey of the cavernicolous fauna of Hrustovača cave, threatened status and protection]. Zbornik radova – Susret speleologa i istraživača krša Bosne i Hercegovine 4.–6. 5. 2012., Veliko Čajno, Visoko, Naš krš XXXI-XXXII (44-45): 35-42. Fritze M., S. J. Puechmaille, 2018. Identifying unusual mortality events in bats: a baseline for bat hibernation monitoring and white-nose syndrome research. Mammal Review 1-5. Giachino P. M., E. Lana (Eds.), 2005. Leo Weirather (1887-1965): Diaries of a biospeleologist at the beginning of the XX century. Fragmenta entomologica 37(2), 264 str. Hanák V., Benda P., Ruedi M., Horáček I., Sofianidou T.S., 2001. Bats (Mammalia: Chiroptera) of the Eastern Mediterranean. Part 2. New records and review of distribution of bats in Greece. Acta Societatis Zoologicae Bohemicae 65: 279–346. Hasanspahić M., P. Presetnik, 2014. Opažanja trobojnog šišmiša (Myotis emarginatus) u Dugom Selu kod Olova (Centralna Bosna i Hercegovina) u toku 2014. godine. Naš krš XXXIV (47), Bilten radne grupe za zaštitu šišmiša, Supplementum 1: 29-34. Hasanspahić M., P. Presetnik, 2016. Usporedba prisutnosti trobojnog šišmiša (Myotis emarginatus) u Dugom Selu kod Olova Centralna Bosna i Hercegovina između 2014 i 2015 godine. Hypsugo I(2): 53-56. Hodžić M., 2015. Prvi nalaz dugoprstog šišmiša (Myotis capaccinii) u pećini Vakuf u selu Studenci kod Ljubuškog. Naš krš XXXV (48), Bilten radne grupe za zaštitu šišmiša, Supplementum 1: 12-16. Hodžić M., A. Arifović, 2015. Preliminarni popis šišmiša na području Vrela Bosne napravljen upotrebom ultrazvučnog bat detektora. U: Susret speleologa Bosne i Hercegovine, Ilijaš, Bijambare, 8.-10. 5. 2015.: 5. Hodžić M., A. Arifović, 2015. Preliminarni popis šišmiša spomenika prirode Vrelo Bosne. Naš krš XXXV (48), Bilten radne grupe za zaštitu šišmiša, Supplementum 1: 21-24. Hodžić M., N. Babić, A. Logo, M. Nicević, Z. Alibašić, I. Dočkal, Š. Goletić, A. E. Kaloper, 2017. Rezultati istraživanja faune šišmiša na VII internacionalnom biološkom kampu „Rujište 2017“ (Bosna i Hercegovina). Hypsugo II(2): 31-40. Bibliografija radova o šišmišima Bosne i Hercegovine (1892.-2018.) 119

Hodžić M., N. Babić, A. Logo, M. Nicević, Z. Alibašić, I. Dočkal, Š. Goletić, A. E. Kaloper, 2018. Results of bat fauna survey on the VII Internacional biology camp “Rujište 2017”., 11, U: (Mulaomerović J., S. Milanolo, Eds.) Regional symposium “Conservation status of bats in the Central Europe and Western Balkan” : Sarajevo, 31.5.-1.6.2018. : program and book of abstract ; Bat ringing – first training : Bijambare, 2.-3.6.2018. – Sarajevo : Center for Karst and Speleology, 53 str. Hodžić M., L. Lukić Bilela, S. Đug, 2015. Prediktivno modeliranje distribucije populacija odabranih vrsta reda Chiroptera na području Bosne i Hercegovine. U: Susret speleologa Bosne i Hercegovine, Ilijaš, Bijambare, 8.-10. 5. 2015.: 6. Husanović M., 2016.: Speleološka istraživanja na području sjeveroistočne Bosne sa posebnim osvrtom na šišmiše. U: Susret speleologa Bosne i Hercegovine, Konjuh – Javorje, 28.-30. 10. 2016. – Knjižica sažetaka: 10. Husanović M., 2016. Tri vrste šišmiša Chiroptera u pećini Studešnici na planini Konjuhu Bosna i Hercegovina. Hypsugo I(1): 41-48. Husanović M., 2016. Pećina Studešnica. Bilten kluba ekstremnih sportova iz Banovića Summit I(1): 23. Husanović M., 2017. Vukovića pećina ili Cerovića šećina. Bilten kluba ekstremnih sportova iz Banovića Summit II (2): 19. Husanović M., 2017. Značaj turističkog uređenja pećine Studešnice na Konjuhu. Naš krš XXXVII (50): 59-65. Husanović M., 2017. Porodiljska kolonija malog potkovastog šišmiša (Rhinolophus hipposideros) u pećini Kozara. Naš krš XXXVII (50): 87-89. Husanović M., 2017. Rezultati istraživana faune šišmiša sjeveroistočne Bosne. Naš krš, XXXVII (50): 97-103. Husanović M., 2018. Schreibers Bent-Winged Bat (Miniopterus Schreibersii) in Drežnica., 13, U: (Mulaomerović J., S. Milanolo, Eds.) Regional symposium “Conservation status of bats in the Central Europe and Western Balkan” : Sarajevo, 31.5.-1.6.2018. : program and book of abstract ; Bat ringing – first training : Bijambare, 2.-3.6.2018. – Sarajevo : Center for Karst and Speleology, 53 str. Husanović M., 2018. Jama Kozarčanka. Summit III(4-5): 21. Husanović M., 2018. Prvi trening prstenovanja šišmiša u Bosni i Hercegovini. Summit III(4- 5): 22. Husanović M., J. Mulaomerović, P. Presetnik, 2017. Plecotus macrobullaris, 8. 11. 2016, Cave Ponikva, Vareš, Bosnia and Herzegovina : Plecotus macrobullaris, 8. 11. 2016., Pećina Ponikva, Vareš, Bosna i Hercegovina. Hypsugo II(1): 52-54. Husanović M., J. Mulaomerović, 2018. Maternity colony Myotis myotis/oxygnatus, 28.6.2018, Vodena pećina cave, Resanovci, Bosnia and Herzegovina / Porodiljska kolonija Myotis myotis / oxygnatus, Vodena pećina, Resanovci, Bosna i Hercegovina. Hypsugo III (1): 44- 45. Ivanović O., 1956. Pećina Ujča. Speleolog IV(1-2): 19-21. Jovanović J., I. Budinski, 2015. Prilog poznavanju ekologije slepih miševa Bosne i Hercegovine na osnovu podataka Obrada Ivanovića Contribution to the knowledge of bat ecology in 120 Jasminko Mulaomerović, Primož Presetnik

Bosnia and Herzegovina based on data collected by Obrad Ivanović. Naš krš XXXV (48), Bilten radne grupe za zaštitu šišmiša, Supplementum 1: 5-11. Kalajdžija A., 2012. O nekim leksikološkim aspektima proučavanja Makbuli-arifa. Bosanskohercegovački slavistički kongres : Zbornik radova (Knjiga 1): 99-107. Kapel A., 1980. Fotografija na korici. Naš krš XII(21): 0. Kapel A., B. Kurtović, B. Petrović, H. Tabaković, Ž. Žibert, 1977. Pećina Krike u Korićanskim stijenama na Vlašiću. Naš krš III(3): 31–35. Karaman, S., 1929. O slepim miševima Jugoslavije. Glasnik Skopskog naučnog društva VI: 217-221. Karaman Z., 1937. Nycteribia Jugoslavije. Glasnik Skopskog naučnog društva, knj. XVII, Odjeljenje prirodnih nauka, sv. 5: 9-19 Karapandža B., 2014. Detalji o prvim istraživanjima slepih miševa (Chiroptera, Mammalia) okoline planine Vitoroga i prvim nalazima vrsta Myotis oxygnathus Monticelli, 1885, Myotis bechsteinii (Kuhl, 1817) i Barbastella barbastellus (Schreber, 1774) u Bosni i Hercegovini : Details of the first bat (Chiroptera, Mammalia) survey of Vitorog mountain area and the first records of Myotis oxygnathus Monticelli, 1885, Myotis bechsteinii (Kuhl, 1817) and Barbastella barbastellus (Schreber, 1774) species in Bosnia and Herzegovina. Naš krš XXXIV (47), Bilten radne grupe za zaštitu šišmiša, Supplementum 1: 3-10 Karapandža B., 2016. Detalji o prvim istraživanjima slepih miševa (Chiroptera, Mammalia) pećine Mišarice kod Banjaluke [Details of the first bat (Chiroptera, Mammalia) survey of Mišarica cave near Banjaluka town]. Hypsugo I(1): 12-19. Karapandža B., M. Paunović, 2005. Bat banding in Bosnia and Herzegovina. U: Hutterer, R., T. Ivanova, C. Meyer-Cords, L. Rodrigues (Eds.) Bat Migrations in Europe. A Review of Banding Data and Literature. Naturschutz und biologische Vielfalt 28, BFN, Federal Agency for Nature Conservation, Bonn: 34-35. Karapandža B., J. Mulaomerović, M. Paunović, J. Pašić, P. Presetnik, M. Zagmajster, 2014. The overview of bat fauna (Chiroptera) of Bosnia and Herzegovina with first record of Pipistrellus nathusii. U: Hutson A.M., P.H.C. Lina (Eds): XIIIth European Bat Research Symposium, Book of Abstracts: 90. Karapandža B., J. Mulaomerović, M. Paunović, J. Pašić, P. Presetnik, M. Zagmajster, 2014. The overview of bat fauna (Chiroptera) of Bosnia and Herzegovina with first record of Pipistrellus nathusii. Sarajevo: Centar za krš i speleologiju, 4 str. Kotrošan D., V. Bjedov, B. Kryštufek, 2006. Stanje istraženosti faune sisara Bosne i Hercegovine. Radovi Šumarskog Fakulteta Univerziteta u Sarajevu 36(1): 29–55. Kregar J., 2014. Ekosistemi Balkana – Duvanjsko polje. Glej netopir! 11(1): 32–33. Kryštufek B., 1974. Nyctalus leisleri Kuhl, 1818 (Chiroptera, Mammalia) v Sloveniji. Biološki vestnik 22(1): 89–90. Kryštufek B., B. Đulić. 2001. Rhinolophus blasii Peters, 1866 – Blasius Hufeisennase. U: Niethammer, J., F. Krastr. Handbuch der Säugetiere Europas, Band 4: Fledertiere, Teil I: Chiroptera I. Aula Verlag. Str.: 75-110. Kučera J., J. Červený, J. Jirouš, 1980. A contribution to the knowledge of hematozoans in bats (Chiroptera) from Yugoslavia and Bulgaria. Folia Parasitologica 27: 133–134. Bibliografija radova o šišmišima Bosne i Hercegovine (1892.-2018.) 121

Lina P. H.C., 2016. Common Names of European Bats. EUROBATS Publication Series No. 7. UNEP / EUROBATS Secretariat, Bonn, Germany, 104 str. Lobbová D., J. Mulaomerović, M. Hrivňak, P. Presetnik, 2018. The stone cracks, the oak breaks, let the earth quake – a report from the regional symposium “Conservation status of bats in the Central Europe and Western Balkan” / Stijena puca, dub se slama, zemlja nek se trese – reportaža sa regionalnog simpozija “Conservation status of bats in the Central Europe and Western Balkan”. Hypsugo III(2): 24-27. Lukić-Bilela L., 2011. (Šišmiši). U: Fejzibegović S. (Ur.), Natura 2000 Bosna i Hercegovina. Sarajevo: U.G. Centar za okolišno održivi razvoj: 200-221. Lukić Bilela L., R. Ozimec, S. Đug, N. Drešković, 2011. Valorizacija pećine “Megara” na planini Bjelašnici (Općina Hadžići) „Karakteristike pećine Megare u funkciji zaštite i valorizacije“. Sarajevo : Prirodno-matematički fakultet, 120 str. Lukić Bilela L., M. Hodžić, A. Vesnić, S. Đug, 2018. Prediktivno modeliranje distribucije populacija šišmiša (Chiroptera) sa Dodatka II Direktive o staništima na području Bosne i Hercegovine. Radovi Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta Univerziteta u Sarajevu LXIII, 68(1): 101-111. Magagnoli S., F. Grazioli, S. Milanolo, 2013. Preliminarni rezultati o prisutnosti šišmiša u špilji Govještica (kanjon rijeke Prača – Bosna i Hercegovina) i okolici. U: Mulaomerović J., I. Lučić (Eds.), Međunarodni znanstveno-stručni skup „Čovjek i krš“ / International Scientific Symposium “Man and Karst” : Knjiga sažetaka / The book of abstracts 17. – 20. 10. 2013. Čitluk: 32-33. Magagnoli S., F. Grazioli, S. Milanolo, 2014. Preliminary results on the presence of bats in the Govještica cave (Prača river canyon – Bosnia and Herzegovina) and in the surrounding area. Zbornik simpozija „Čovjek i krš 2013 Man and karst“, Naš krš XXXIV(47): 124-132. Magagnoli, S., Grazioli, F., Peron, A., Milanolo, S., 2013: Indagini biospeleologische nelle grotte Banja Stiena e Govještica e censimento dei Chiroptteri lungo il canyon del torrente Prača. SottoTerra LI(137): 42-49. Malez, M., 1968: Bijambarske pećine kod Olova u središnjoj Bosni. Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, N.s., Prirodne nauke VII: 159–180. Malez, M., 1968: Ochotona pusilla (Pallas) in the Upper Pliocenne of Central Bosnia. Bulletin scientifique Cons. Acad. Yougosl., Sec. A, 13(1-2): 2-3. Malez M., 1970. Gornjovirmska fauna i tragovi paleolitika u Gornjoj Bijambarskoj pećini kod Olova u Bosni. RAD JAZU 358, Odjel za prirodne nauke 14: 209–247. Malez M., 1970. Paleontološka, paleolitska i speleološka istraživanja u 1967. godini. Ljetopis JAZU 74: 419–428. Malez M., 1971. Izveštaj o kvartargeološkim istraživanjima u 1970. godini. Ljetopis JAZU 75: 279–289. Malez, M., 1971. Die Bijambarehohlen bei Olovo in MittelBosnien. Wissenschaftliche Mitteilungen des Bosnich – herzegovinischen Landesmuseums, I, C – Naturwissenschaften: 169-178. Malez M., 1973. Paleontološka i paleolitska istraživanja u 1972. godini. Ljetopis JAZU 77: 411–424. 122 Jasminko Mulaomerović, Primož Presetnik

Malez M., 1973. Spatwürmfauna in der Zelena pećina bei Mostar in der Hercegowina. Bull. sci. Cons. Acad. Yugosl., (A), 18(1-3): 7-8. Malez M., 1978. Kvartargeološka, paleontološka i speleološka istraživanja u 1974. godini. Ljetopis JAZU 78: 625-642. Malez M., 1985: Paleobiološki odnosi u pećini Vjetrenici na Popovn polju u Hercegovini. Naš krš XI(18-19): 121-132. Malez M., D. Rukavina, T. Slišković, 1978. Kvartargeološki i paleontološki odnosi u pećini Rastuši kod Teslića. Glasnik Zemaljskog muzeja, N.s., Prirodne nauke, XVII: 5-22. Malez, M., T. Slišković, 1989. Kenozojski sisavci (Mammalia) Bosne i Hercegovine. Zbornik referata Naučnog skupa „Minierali, stijene, izumrli i živi svijet BiH“ (Sarajevo, 7-8. okotobar 1988. godine): 199-214. Mazija M., 2010. Istraživanje faune šišmiša špilje Vjetrenice i djela Popovog polja. Sektorska studija izrađena u sklopu projekta „Studija izvodljivosti zaštite za Zaštićenu prirodnu vrijednost špilje Vjetrenica i djela Popova polja u Općini Ravno“, Stručni izveštaj: 1-14. Mazija M., D. Rnjak, 2016. Rezultati istraživanja šišmiša u odabranim skloništima na djelu Popovog polja u općini Ravno Bosna i Hercegovina. Hypsugo I(1): 20-29. Mikšić S., 1980. O životinjskom svijetu pećina. Naš krš VI(8): 85–92. Milanolo S., J. Mulaomerović, 2007-2008. Speleološka istraživanja na području “Zaštićenog pejzaža Bijambare”. Naš krš XXVII-XXVIII(40-41): 3-24. Milanolo S., 2018. New data on bats presence and activity on the south, west and north slopes regions of mount Velež (Podvelež, Poljice and Pločno areas), Bosnia and Herzegovina. U: (Mulaomerović J., S. Milanolo, Eds.) Regional symposium “Conservation status of bats in the Central Europe and Western Balkan” : Sarajevo, 31.5.-1.6.2018. : program and book of abstract ; Bat ringing – first training : Bijambare, 2.-3.6.2018. – Sarajevo : Center for Karst and Speleology, 15-16. Milanolo S., J. Mulaomerović, 2018. Scientific research at the Bijambare caves. U: 26th International karstological school „Classical karst“. Show caves and science. Postojna: Karst research institute: 81. Milanolo S., J. Mulaomerović, A. Zukanović, 2009. Alcune osservazioni di chirotteri in Bosnia ed Erzegovina. Labirinti 27: 43-52. Milanolo S., J. Pašić, B. Karapandža, J. Mulaomerović, P. Presetnik, 2017. Novi nalazi golorepog šišmiša (Tadarida teniotis) u Bosni i Hercegovini i prateća zapažanja. Hypsugo II(1): 42- 48. Milanović Đ., V. Stupar, D. Kulijer, D. Kotrošan, A. Hamzić, 2015. Natura 2000 u Bosni i Hercegovini: dokle smo stigli? Glasnik Šumarskog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci 23: 95–134. Mirić Đ., 1987. Sisari (Građa za faunu sisara Durmitora). Str.: 225–290. U: Nonveiller G. (Ed.): Fauna Durmitora 2. Titograd: Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, 328 str. Mirić Đ., 1973. Prilog rasprostranjenju i sistematskom položaju dugonogog šišmiša (Myotis capaccinii Bonaparte, 1837) iz istočnih delova. Glasnik Prirodnjačkog muzeja u Beogradu, B (28): 179-205. Bibliografija radova o šišmišima Bosne i Hercegovine (1892.-2018.) 123

Mirić Đ., M. Paunović, 1997. New data on the Leisler’s bat Nyctalus leisleri (Kuhl, 1817) (Vespertilionidae, Chiroptera) from the Balkan peninsula, with a review of the Balkan range. Myotis 35: 67-75. Mulaomerović J. (Prir.), 2001. Šišmiši : Određivanje vrsta : Priručnik za speleologe. Sarajevo: SD „Speleo dodo“, 40 str. Mulaomerović J., 2004. National Report on the Implementation of the Agreement on the Conservation of Bats in Europe. Bosnia and Herzegovina. Manuscript, Inf.EUROBATS. AC9.25, UNEP/EUROBATS Secretariat, Bonn, 4 str. . Mulaomerović J., 2005. National Report on the Implementation of the Agreement on the Conservation of Bats in Europe. Bosnia and Herzegovina. Manuscript, Inf.EUROBATS. AC10.27, UNEP/EUROBATS Secretariat, Bonn, 3 str. . Mulaomerović J., 2006. National Report on the Implementation of the Agreement on the Conservation of Bats in Europe. Bosnia and Herzegovina. Manuscript, Inf.EUROBATS. MoP5.46, UNEP/EUROBATS Secretariat, Bonn, 3 str. . Mulaomerović, J., 2007-2008. Bosanskohercegovačka nomenklatura šišmiša.- Naš krš, XXVII-XXVIII(40-41): 25-27. Mulaomerović J., 2009. National Report on the Implementation of the Agreement on the Conservation of Bats in Europe. Bosnia and Herzegovina. Manuscript, Inf.EUROBATS. AC14.20, UNEP/EUROBATS Secretariat, Bonn, 3 str. . Mulaomerović J., 2009-2010. Pregaženi šišmiš u tunelu/pećini Ponikva kod Vareša. Naš krš XXIX-XXX(42-43): 44-47. Mulaomerović J., 2010. Speleološka istraživanja nekoliko potencijalnih tudističkih pećina u okolini Sanskog mosta. Naš krš XX-XXI(33-34): 155–166. Mulaomerović J., 2013. Šta kriju pećine? Moja planeta 36: 154–159. Mulaomerović J., 2013. Bosanskohercegovačka nomenklatura za sve vrste šišmiša sporazuma EUROBATS i nova kontrolna lista šišmiša BiH. Naš krš XXXIII (46), Bilten radne grupe za zaštitu šišmiša, Supplementum 1: 14-22. Mulaomerović J., 2013. Prvi nalaz Brandtovog šišmiša Myotis brandtii u Bosni i Hercegovini. Naš krš XXXIII (46), Bilten radne grupe za zaštitu šišmiša, Supplementum 1: 14-22. Mulaomerović J., 2013. Dva alpska dugouha šišmiša (Plecotus macrobullaris) iz Travnika u zbirci Prirodnjačkoga muzeja u Beču. Naš krš XXXIII (46), Bilten radne grupe za zaštitu šišmiša, Supplementum 1: 37-38. Mulaomerović J., 2013. Dva šišmiša iz zbirke Zavičajnog muzeja u Travniku. Naš krš XXXIII(46), Bilten radne grupe za zaštitu šišmiša, Supplementum 1: 39-41. Mulaomerović J., 2014. Crvena knjiga FBiH i šišmiši. U: Mulaomerović J. (Ed.), Knjiga sažetaka / Međunarodni znanstveno-stručni skup “Čovjek i krš”, 16.-19.10.2014., Rama- Šćit = Book of abstracts / International Scientific Symposium “Man and Karst”, 16- 19.10.2014, Rama-Šćit: 28. 124 Jasminko Mulaomerović, Primož Presetnik

Mulaomerović J., 2014. Šišmiši u zbirci Franjevačke gimnazije u Visokom. Naš krš XXXIV (47), Bilten radne grupe za zaštitu šišmiša, Supplementum 1: 35-38. Mulaomerović J, 2015. Zaštita šišmiša sliva donjeg toka rijeke Neretve. Priroda i okoliš I(1): 34-37. Mulaomerović J., 2015. Crvena knjiga FBiH i šišmiši. Zbornik simpozija „Čovjek i krš 2014 Man and karst“, Naš krš XXXV(48): 104 -110. Mulaomerović J., 2015. Šišmiši na markama Bosne i Hercegovine. Naš krš XXXV(48), Bilten radne grupe za zaštitu šišmiša, Supplementum 1: 27-31. Mulaomerović J., 2016. Predgovor – da na početku bude rijeć. Hypsugo I(1): 5–6. Mulaomerović J., 2017. Veliki mišouhi šišmiš (Myotis myotis) – prvi zabilježeni slučaj oligodontije na Zapadnom Balkanu : Greater mouse-eared bat (Myotis myotis) – first recoreded case of oligodontia in Western Balkan. Hypsugo II(1): 46-48. Mulaomerović J., 2017. Chiroptera, 14. 10. 2006, Pećina u Dubokoj Tajašnici cave, 21. 8. 2016, Pećina u Srednjoj stijeni cave, Tajan, Bosnia and Herzegovina : Chiroptera, 14. 10. 2006., Pećina u Dubokoj Tajašnici, 21. 8. 2016., Pećina u Srednjoj stijeni, Tajan, Bosna i Hercegovina. Hypsugo II(1): 55-56. Mulaomerović J., 2017. Rhinolophus hipposideros, 31. 8. 2016, Prisoje, Livanjsko polje, Bosnia and Herzegovina / Rhinolophus Hipposideros, 31. 8. 2016, Prisoje, Livanjsko polje, Bosna i Hercegovina. Hypsugo II(2): 61-62. Mulaomerović J., 2017. Chiroptera, 23. 9. 2017, Undergound quarry, Dardagani, Zvornik, Bosnia and Herzegovina / Chiroptera, 23. 9. 2017, Podzemni kamenolom, Dardagani, Zvornik, Bosna i Hercegovina. Hypsugo II(2): 63-64. Mulaomerović J., 2017. Sredina jeseni u Sarajevu: noćni šišmiš i dvobojni šišmiš. Naš krš XXXVII(50): 82-84. Mulaomerović J., 2017. Dvobojni šišmiš (Vespertilio murinus) na Igmanu. Naš krš XXXVII(50): 85-86. Mulaomerović J., 2017. Tragom jedne fotografije: mali mišouhi šišmiš Myotis( blythii oxygnatus) u pećini Megari na Bjelašnici. Naš krš XXXVII(50): 92-96. Mulaomerović J., 2017. Dnevnik speleobiologa / Egon Pretner. Naš krš XXXVII(50): 104-127. Mulaomerović J., 2018. Za istraživanje krša entuzijazam je najpotrebniji. Start XX(500): 76- 79. (interwiev) Mulaomerović J., 2018. Interest for bats in Bosnia and Herzegovina from the beginning of the 20th century to the First regional symposium on bats in 2018. U: Mulaomerović J., S. Milanolo (Eds.) Regional symposium “Conservation status of bats in the Central Europe and Western Balkan” : Sarajevo, 31.5.-1.6.2018. : program and book of abstract ; Bat ringing – first training : Bijambare, 2.-3.6.2018. – Sarajevo : Center for Karst and Speleology, 19. Mulaomerović J., 2018. Bat research in Bijambare protected area – An overview. U: Mulaomerović J., S. Milanolo (Eds.) Regional symposium “Conservation status of bats in the Central Europe and Western Balkan” : Sarajevo, 31.5.-1.6.2018. : program and book of abstract ; Bat ringing – first training : Bijambare, 2.-3.6.2018. – Sarajevo : Center for Karst and Speleology: 21. Bibliografija radova o šišmišima Bosne i Hercegovine (1892.-2018.) 125

Mulaomerović J., 2018. An interesting case of dental abnormality in Greater mouseeared bats (Myotis myotis). U: (Mulaomerović J., S. Milanolo, Eds.) Regional symposium “Conservation status of bats in the Central Europe and Western Balkan” : Sarajevo, 31.5.- 1.6.2018. : program and book of abstract ; Bat ringing – first training : Bijambare, 2.- 3.6.2018. – Sarajevo : Center for Karst and Speleology: 17-18. Mulaomerović J., 2018. Distribution of some species of bats in the light of new data. U: (Mulaomerović J., S. Milanolo, Eds.) Regional symposium “Conservation status of bats in the Central Europe and Western Balkan” : Sarajevo, 31.5.-1.6.2018. : program and book of abstract ; Bat ringing – first training : Bijambare, 2.-3.6.2018. – Sarajevo : Center for Karst and Speleology: 20. Mulaomerović J., 2018. Preconception that continues – an example of a bat. U: (Mulaomerović J., S. Milanolo, Eds.) Regional symposium “Conservation status of bats in the Central Europe and Western Balkan” : Sarajevo, 31.5.-1.6.2018. : program and book of abstract ; Bat ringing – first training : Bijambare, 2.-3.6.2018. – Sarajevo : Center for Karst and Speleology: 22. Mulaomerović J., 2018. Drowned Rhinolophus hipposideros, 11.6.2017, Cave Pećina na vrelu Željeznice, Bosnia and Herzegovina / Udavljeni Rhinolophus hipposideros, 11.6.2017, Pećina na vrelu Željeznice, Bosna i Hercegovina. HypsugoIII (1): 49-50. Mulaomerović J., 2018. Trobojni šišmiš kad mu se nisam nadao. Summit, III(4-5): 23. Mulaomerović J., 2018. Nozdrvci i Podstreha – dvije pećine na obroncima Konjuh planine. Summit, III(4-5): 24-25. Mulaomerović J., 2018. Petrified bat from the National museum in Sarajevo / Okamenjeni šišmiš iz Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Hypsugo, III, 2: 42-44. Mulaomerović J., I. Budinski, A. Dževlan, M. Husanović, O. Matović, J. Jovanović, 2018. Miniopterus schreibersii, Migration: 7. 5. 2016, Petrovaradin (Serbia) – 30. 12. 2017, Dardagani-Zvornik (Bosnia and Herzegovina) and other observation of banded Myotis Capaccinii and Rhinolophus ferrumequinum in Dardagani / Miniopterus Schreibersii, Migration: 7.5.2016, Petrovaradin (Serbia) – 30.12.2017, Dardagani-Zvornik (Bosna i Hercegovina) i ostali nalazi prstenovanih Rhinolophus Ferrumequinum i Myotis capaccinii u Dardaganima, Hypsugo III (1): 46-48. Mulaomerović J., T. Dervović, 2015. Dvije mediteranske vrste šišmiša u pećini Peruc kod sela Izbišno (JI BiH). Naš krš XXXV(48), Bilten radne grupe za zaštitu šišmiša, Supplementum 1: 25-26. Mulaomerović J., M. Husanović 2017. Veliki potkovasti šišmiš – nova vrsta u pećini Ponikva kod Vareša. Naš krš XXXVII (50): 90-91. Mulaomerović, J., S. Milanolo, 2011. “Zaštićeni pejzaž Bijambare” – speleološka komponenta. Naše šume X(24–25): 36-46. Mulaomerović J., S. Milanolo, 2018. “Zaštićeni pejzaž Bijambare” – speleološka komponenta. U: (Mulaomerović J., S. Milanolo, Eds.) Regional symposium “Conservation status of bats in the Central Europe and Western Balkan” : Sarajevo, 31.5.-1.6.2018. : program and book of abstract ; Bat ringing – first training : Bijambare, 2.-3.6.2018. – Sarajevo : Center for Karst and Speleology: 37-52. 126 Jasminko Mulaomerović, Primož Presetnik

Mulaomerović J., S. Milanolo, J. Pašić, 2015. Šišmiši donjeg toka rijeke Neretve : Rezultati projekta. Sarajevo: Centar za krš i speleologiju, 24 str. Mulaomerović J., J. Pašić, S. Milanolo, 2015. Zaštita šišmiša sliva donjeg toka rijeke Neretve. Rezultati dvogodišnjeg projekta. U: Susret speleologa Bosne i Hercegovine, Ilijaš, Bijambare, 8.-10. 5. 2015.: 14-15. Mulaomerović J., J. Pašić, P. Presetnik, 2014. Protection of bats in the Neretva river catchment area, Bosnia and Herzegovina. U: Hutson A.M., P.H.C. Lina (Eds): XIIIth European Bat Research Symposium, Book of Abstracts: 126. Mulaomerović J., J. Pašić, M. Husanović, T. Dervović, M. Hodžić, S. Milanolo, I. Napotnik, P. Presetnik, 2018. Rezultati pregleda potencijalnih zimskih skloništa šišmiša u Bosni i Hercegovini u zimu 2017/18. Hypsugo III(1): 13-26. Mulaomerović J., P. Presetnik, J. Pašić, 2017. The results of bat research in the Bijambare protected landscape during the year 2015-2017. In. Krklec K. (Ed.), Man and Karst 2017: Abstract and Guidebook, Zadar: University of Zadar: 57. Nametak A., 1978. Tri rukopisa “Makbuli-arifa” (“Potur-Šahidije”). Anali Gazi. Husrev- begove biblioteke, V-VI: 145-164. Nametak A., 1968. Rukopisni tursko-hrvatskosrpski rječnici. Građa za povijest književnosti Hrvatske, 29: 231-380. Mulaomerović J., S. Milanolo, 2018. “Zaštićeni pejzaţ Bijambare” – speleološka komponenta., 37-52, U: (Mulaomerović J., S. Milanolo, Eds.) Regional symposium “Conservation status of bats in the Central Europe and Western Balkan” : Sarajevo, 31.5.-1.6.2018. : program and book of abstract ; Bat ringing – first training : Bijambare, 2.-3.6.2018. – Sarajevo : Center for Karst and Speleology, 53 str. N.H., 2018. Čuvajmo naše šišmiše. Stav, IV(192): 6. Napotnik I., J. Pašić, 2014. Šišmiši pećine u kanjonu Suturlije. . U: Mulaomerović J. (Ed.), Knjiga sažetaka / Međunarodni znanstveno-stručni skup “Čovjek i krš”, 16.-19.10.2014., Rama-Šćit = Book of abstracts / International Scientific Symposium “Man and Karst”, 16- 19.10.2014, Rama-Šćit: 30. Napotnik I., J. Pašić, 2015. Šišmiši Pećine u kanjonu Suturlije [Bats in the Pećina u kanjonu Suturlije cave]. Zbornik simpozija „Čovjek i krš 2014 Man and karst“, Naš krš XXXV (48): 116-120. Napotnik I., J. Pašić, 2016. Šišmiši u kanjonu Suturlije – prvi sigurni nalaz sivog dugouhog šišmiša (Plecotus austriacus) u Bosni i Hercegovini [Bats of Suturlija canyon – first unquestionable find of Grey long eared bat (Plecotus austriacus) from Bosnia & Herzegovina]. Hypsugo I (1): 7-11. Osmanković J., J. Mulaomerović, 2000. Pećina “Hukavica” u opčini Velika Kladuša – Preliminarna ekonomska valorizacija. Naš krš XX-XXI (33–34): 133–153. Pašić J., 2014. Natuzijev šišmiš na Kamešnici. . U: Mulaomerović J. (Ed.), Knjiga sažetaka / Međunarodni znanstveno-stručni skup “Čovjek i krš”, 16.-19.10.2014., Rama-Šćit = Book of abstracts / International Scientific Symposium “Man and Karst”, 16-19.10.2014, Rama- Šćit: 34. Bibliografija radova o šišmišima Bosne i Hercegovine (1892.-2018.) 127

Pašić J., 2015. Natuzijev šišmiš na Kamešnici [Nathusius’ pipistrelle Pipistrellus nathusii on the Kamešnica mountain]. Zbornik simpozija „Čovjek i krš 2014 Man and karst“, Naš krš XXXV (48): 111-115. Pašić J., 2018. Study of bat fauna within protected area of National Park Kozara, 23, U: (Mulaomerović J., S. Milanolo, Eds.) Regional symposium “Conservation status of bats in the Central Europe and Western Balkan” : Sarajevo, 31.5.-1.6.2018. : program and book of abstract ; Bat ringing – first training : Bijambare, 2.-3.6.2018. – Sarajevo : Center for Karst and Speleology, 53 str. Pašić J., M. Đurović, 2011. Šišmiši – narodna predanja i naučna istina. 2. biospeleološki simpozij u Bosni i Hercegovini. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju: 11. Pašić J., J. Mulaomerović, 2013. Šišmiši. Sarajevo: Centar za krš i speleologiju, 16 str. Pašić J., J. Mulaomerović, 2015. Šišmiši Bijambara. Sarajevo: Centar za krš i speleologiju, letak, 2 str. Pašić J., J. Mulomerović, 2015. Neformalna radna grupa za istraživanje i zaštitu šišmiša u BiH. U: Susret speleologa Bosne i Hercegovine, Ilijaš, Bijambare, 8.-10. 5. 2015.: 18. Pašić J., J. Mulaomerović, 2016. Prvi nalaz barskog šišmiša (Myotis dasycneme) u Bosni i Hercegovini i ostali rezultati proljetnog istraživanja faune šišmiša na području Zaštićenog pejzaža Bijambare [First record of pond bat myotis dasycneme in bosnia and herzegovina and other findings of spring bat fauna research of the Protected landscape Bijambare]. Hypsugo I (2): 3-8. Pašić J., J. Mulaomerović, 2016. Sliješi miševi Kozare. Banja Luka: Centar za životnu sredinu: 12 str. Pašić J., J. Mulaomerović, 2018. Barbastella barbastellus – new sites, 2017 – 2018, Montenegro /Barbastella barbastellus – novi lokaliteti, 2017. – 2018., Crna gora. Hypsugo, III, 2: 37-40. Pašić J., J. Mulaomerović, 2018. Rhinolophus hipposideros, 22. 8. 2017, hydro power plant Piva, Montenegro / Rhinolophus hipposideros, 22. 8. 2017., hidroelektrana Piva, Crna Gora. Hypsugo, III, 2: 41. Pašić J., J. Mulaomerović, J. P. Presetnik, 2013. Rezultati pregleda potencijalnih zimskih skloništa šišmiša u Bosni i Hercegovini u zimu 2012/13 [Results of survey of potential bat hibernacula in Bosnia And Herzegovina in winter 2012/13]. Naš krš XXXIII (46), Bilten radne grupe za zaštitu šišmiša, Supplementum 1: 23-34. Pašić J., I. Napotnik, 2013. Širokouhi šišmiš (Barbastella barbastellus) nađen među drvima u selu Aleksići (sjeverna Bosna i Hercegovina) [Barbastelle bat (Barbastella barbastellus) found between stack of firewood in village Aleksići (north Bosnia and Herzegovina)]. Naš krš XXXIII (46), Bilten radne grupe za zaštitu šišmiša, Supplementum 1: 35-36. Pašić J., I. Napotnik, 2014. Preliminarna studija šišmiša u okolini Trebinja Preliminary study of bats in Trebinje vicinity. Naš krš XXXIV (47), Bilten radne grupe za zaštitu šišmiša, Supplementum 1: 25-28. Pašić J., I. Napotnik, J. Friščić, P. Presetnik, M. Đurović, 2011-2012. Pećinska fauna okoline Banjaluke [The cave fauna of the Banjaluka area]. Zbornik radova – Susret speleologa i istraživača krša Bosne i Hercegovine 4.–6. 5. 2012., Veliko Čajno, Visoko, Naš krš XXXI- XXXII (44-45): 43-51. 128 Jasminko Mulaomerović, Primož Presetnik

Pašić J., I. Napotnik, J. Mulaomerović, P. Presetnik, 2016.: Prve provjere pećina Kozare kao skloništa šišmiša. U: Susret speleologa Bosne i Hercegovine, Konjuh – Javorje, 28.-30. 10. 2016. – Knjižica sažetaka: 19-20. Pašić J., P. Presetnik. 2013. Vodeni šišmiš (Myotis daubentonii (Kuhl, 1817)) nova vrsta na spisku šišmiša (Chiroptera) Bosne i Hercegovine [Daubenton’ s bat (Myotis daubentonii (Kuhl, 1817)) new species on the list of bats (Chiroptera) of Bosnia and herzegovina]. Naš krš, XXXIII (46), Bilten radne grupe za zaštitu šišmiša, Supplementum 1: 8-13. Pašić J., P. Presetnik, 2014. Drugi nalaz vodenog šišmiša (Myotis daubentonii (Kuhl, 1817)) i drugi i dalji nalazi kulijevega šišmiša (Pipistrellus kuhlii, (kuhl, 1817)) u Bosni i Hercegovini : Second record of Daubenton’ s bat (Myotis daubentonii (Kuhl, 1817)) and second and further records of Kuhl’s pipistrelle (Pipistrellus kuhlii, (Kuhl, 1817)) in Bosnia and Hercegovina. Naš krš XXXIV (47), Bilten radne grupe za zaštitu šišmiša, Supplementum 1: 11-15. Pašić J., P. Presetnik, J. Mulaomerović, 2013. Zaštita šišmiša sliva donjeg toka rijeke Neretve. U: Mulaomerović J., I. Lučić (Eds.), Međunarodni znanstveno-stručni skup „Čovjek i krš“ / International Scientific Symposium “Man and Karst” : Knjiga sažetaka / The book of abstracts 17. – 20. 10. 2013. Čitluk: 35-36. Pašić J., P. Presetnik, J. Mulaomerović, 2014. Zaštita šišmiša sliva donjeg toka rijeke Neretve [Protection of bats in the Neretva river catchment area]. Zbornik simpozija „Čovjek i krš 2013 Man and karst“, Naš krš XXXIV (47): 133-136. Pašić J., P. Presetnik, J. Mulaomerović 2016. Development of bats research in Bosnia and Herzegovina during the last ten years. Abstract book: 1st Dinaric Symposium on Subterranean Biology 23rd – 24th September 2016, Zagreb, Croatia. Croatian Biospeleological Society, Zagreb, str. 36. Pejić B., I. Budinski, B. Karapandža, M. Paunović, 2018. More than 60 years of ringing Miniopterus schreibersii (Kuhl, 1817) in DSerbia: Movements and longevity data., 26, U: (Mulaomerović J., S. Milanolo, Eds.) Regional symposium »Conservation status of bats in the Central Europe and Western Balkan« : Sarajevo, 31.5.-1.6.2018. : program and book of abstract ; Bat ringing – first training : Bijambare, 2.-3.6.2018. – Sarajevo : Center for Karst and Speleology, 53 str. Pereswiet-Soltan A., 2007. Relation between climate and bat fauna in Europe. Travaux du Muséum National d’Histoire Naturelle «Grigore Antipa» 50: 505–515. Periša D., 2002. Pećine u Debljacima kod Banje Luke. Arheološki vestnik 53: 91-100. Paunović, M., S. Marinković. 1998. Kuhl’s pipistrelle Pipistrellus kuhlii Kuhl, 1817 (Chiroptera, Vespertilionidae) – a new species in the mammal fauna of Serbia, with data on its Balkan distribution range, status and ecology. Zbornik radova o fauni Srbije, Srpska akademija nauka i umetnosti, V: 167-180. Petrov, B. 1968. Korrekturen und Bemerkungen zu den Verbreitungskarten im Van den Brink’schen Buch “Die Säugetiere Europas” für das Territorium Jugoslawiens. Saugetierk. Mitt., 16: 39 – 52. Petrov B. M., 1968. O razprostranjenju Myotis mystacinus Kuhl 1819 (Chiroptera, Mammalia) v Jugoslaviji. Arh. Biol. Nauka 19(1-2): 9P-10P. Bibliografija radova o šišmišima Bosne i Hercegovine (1892.-2018.) 129

Presetnik P., 2017. Rezultati istraživanja faune šišmiša i ostalih sisara na VI. Internacionalnom biološkom kampu “Stolac 2016” (Bosna i Hercegovina) [Results of of bat and other mammals fauna survey on VI. Internacionalni biology camp “Stolac 2016” (Bosna i Herzegovina) ]. Hypsugo II (1): 17-26. Presetnik P., 2017. Rhinolophus hipposideros 20. 7. 2016, Koprivna, Slovenia / Rhinolophus hipposideros 20. 7. 2016, Koprivna, Slovenija. Hypsugo 2(1): 49. Presetnik P., R. Baković, 2016. Prva zabilježena prekogranična migracija velikog potkovnjaka (Rhinolophus ferrumequinum) između Slovenije i Hrvatske. Hypsugo, Sarajevo 1: 38–40. Presetnik P., I. Budinski, M. Hodžić, J. Mulaomerović, 2017. Miniopterus schreibersii, migration: 7. 5. 2016, Petrovaradin (Serbia) – 19. 2. 2017, Dardagani-Zvornik (Bosnia And Herzegovina) : Miniopterus schreibersii, migracija: 7. 5. 2016, Petrovaradin (Srbija) – 19. 2. 2017, Dardagani-Zvornik (Bosna i Herzegovina). Hypsugo II (1): 50-51. Presetnik P., B. Karapandža, J. Mulaomerović, 2015. Kraj Sutjeske, hladne vode – treći nalaz malog noćnog šišmiša (Nyctalus leisleri) u Bosni i Hercegovini i prateća zapažanja Down by the river Sutjeska – third record of Leisler’s bat (Nyctalus leisleri) in Bosnia and Hercegovina and associated bat observations. Naš krš XXXV (48), Bilten radne grupe za zaštitu šišmiša, Supplementum 1: 3-4. Presetnik P., J. Mulaomerović, T. Dervović, 2014. First confirmation of Rhinolophus blasii in Bosnia and Herzegovina and its possible maternity roost. U: Hutson A. M., Lina P. H. C. (eds.): XIIIth European Bat Research Symposium. 1–5 September 2014 Šibenik, Croatia. Book of abstracts: 136. Presetnik P., J. Mulaomerović, J. Pašić, 2014. Rezultati pregleda potencijalnih zimskih skloništa šišmiša u Bosni i Hercegovini u zimu 2013/14. Results of survey of potential bat hibernacula in Bosnia and Herzegovina in winter 2013/14. Naš krš XXXIV (47), Bilten radne grupe za zaštitu šišmiša, Supplementum 1: 16-24. Presetnik P., J. Mulaomerović, J. Pašić, 2016. Rezultati pregleda potencijalnih zimskih skloništa šišmiša u Bosni i Hercegovini u zimu 2014/15. [Results of survey of potential bat hibernacula in Bosnia and Herzegovina in winter 2014/15]. Hypsugo I (1): 30-37. Presetnik P., J. Mulaomerović, J. Pašić, I. Napotnik, S. Milanolo, I. Budinski, B. Pejić, 2016. Rezultati pregleda potencijalnih zimskih skloništa šišmiša u Bosni i Hercegovini u zimu 2015/16. [Survey results of potential bat hibernacula in Bosnia and Herzegovina in winter 2015/16]. Hypsugo I (2): 34-48. Presetnik P., J. Mulaomerović, J. Pašić, M. Hodžić, I. Napotnik, S. Milanolo, M. Husanović, 2017. Rezultati pregleda potencijalnih zimskih skloništa šišmiša u Bosni i Hercegovini u zimu 2016/17 [Survey results of potential bat hibernacula in Bosnia and Herzegovina in winter 2016/17]. Hypsugo II (1): 27-41. Presetnik P., E. Pavlovič, 2017. Chiroptera, 1. 5. 2017, Trebinje-Čvaljina-Zavala, Bosnia and Herzegovina / Chiroptera, 1. 5. 2017, Trebinje-Čvaljina-Zavala, Bosna i Hercegovina. Hypsugo, II (2): 59-60. Pretner E., 2011. Die Verdienste von Leo Weirather um die Biospeläologie, insbesondere Jugoslawiens, sein Höhlenkataster und seine Sammelplätze. Ber. nat.-med. Verein 97: 85- 234. 130 Jasminko Mulaomerović, Primož Presetnik

Rajzer, O. 1889. Letipas (leteći miš) u Hercegovini. Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, I(1): 35 – 36. Reiser O., 1894. Ueber die Erbeutung eines Flughundes in der Hercegovina. Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien in der Hercegovina, Sarajevo 2: 691–692. Remy P. A., 1953. Description des grottes Yougoslaves (Herzegovine, Dalmatie, Crna Gora et ancien Sandjak de Novi Pazar). Glasnik Prirodnjačkog muzeja Srpske zemlje. Serija B, 5-6:175-233. Rnjak, D., G. Rnjak, V. Zrnčić, 2017. Istraživanje faune šišmiša jugoistočnog dijela Istre (Hrvatska) 2013. godine. Hypsugo 2(1): 1–16. Rnjak D., G. Rnjak, N. Hanžek, V. Zrnčić, 2017. Istraživanje faune šišmiša u podnožju planine Velež (Bosna i Hercegovina) 2014. godine. Hypsugo, II (2): 11-30. Rnjak G., 2017. Šišmiši (Chiroptera). 138-142., U : Ozimec R. (Ur.), Naših prvih 7 ekspedicija. Međunarodne speleološke i znanstveno-istraživačke ekspedicije na području Općine Tomislavgrad (2009.-2016.). Tomislavgrad-Zagreb: Udruga “Naša baština” Sachanowicz, K., M.Ciechanowski, A. Rachwald. 2006. Supplementary notes on the distribution of Pipistrellus pipistrellus complex (Chiroptera: Vespertilionidae) in the Balkans: first records ofP. pygmaeus (Leach, 1825) in Albania and in Bosnia and Herzegovina. Lynx (Praha), 37: 247-254. Sjeničić J., B. Gašič, J. Pašić, G. Đurić, 2015. Fauna zaštićenog područja „Univerzitetski grad“ u Banjoj Luci i mogućnost biokontrole štetnih vrsta. Agroznanje, 16(1): 89-106. Sofradžija A., Š. Muzaferović, 2007: Biodiverzitet sisara Bosne i Hercegovine : Karalog. Sarajevo: Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 92 str. Spitzenberger, F., P. P. Strelkov, H. Winkler, E. Haring. 2006. A preliminary revision of the genus Plecotus (Chiroptera, Vespertilionidae) based on genetic and morphological results. Zoologica Scripta 35(3): 187-230. Škrijelj R., S. Lelo, N. Drešković, A. Sofradžija, S. Trožić-Borovac, E. Korjenić, L. Lukić-Bilela, M. Mitrašinović-Brulić, D. Kotrošan, S. Šljuka, M. Gajević, J. Karačić, 2013. Crvena lista faune Federacije Bosne i Hercegovine. Knjiga 3. EU „Greenway“ Sarajevo & Prirodno- matematički fakultet Sarajevo, 307 str. Tiganj E., J. Mulaomerović, 2017. Vespertilio murinus, 1.10. 2017, Bjelašnica mountain, Bosna and Herzegovina / Vespertilio murinus, 1. 10. 2017., Bjelašnica planina, Bosna i Hercegovina. Hypsugo, II (2): 68-70. Tovornik D., 1990. Ixodes (Eschatocephalus) vespertilionis Koch, 1844 (Arachnida, Ixodidae) regarding its specific hosts and natural habitats (Slovenia, Yugoslavia). Acta Entomologica Jugoslavica 23(1/2): 15–28. Tvrtković, N., I. Pavlinić, E. Haring. 2005. Four species of long-eared bats (Plecotus, Geoffroy, 1818; Mammalia, Vespertilionidae) in Croatia: field identification and distribution. Folia zoologica 54(1-2): 75-88. Uhrin M., U. Hüttmeir, M. Kipson, P. Estók, K. Sachanowicz, S. Bücs, B. Karapandža, M. Paunović, P. Presetnik, A-T. Bashta, E. Maxinová, B. Lehotská, R. Lehotský, L. Barti, I. Csösz, F. Szodoray-Paradi, I. Dombi, T. Görföl, S. A. Boldogh, C. Jére, I. Pocora, P. Benda, Bibliografija radova o šišmišima Bosne i Hercegovine (1892.-2018.) 131

2015. Status of Savi’s pipistrelle Hypsugo savii (Chiroptera) and range expansion in Central and south-eastern Europe: a review. Mammal Review 46(1): 1-16. Ulrich, W., K. Sachanowicz, M. Michalak, 2007. Environmental correlates of species richness of European bats (Mammalia: Chiroptera). Acta Chiropterologica, 9(2): 347–360. Zagmajster M., 2006. Zanimivosti Vjetrenice na Popovem polju. Glas podzemlja, Ljubljana, 66–67. Zagmajster M., T. Delić, 2015. Prilog poznavanja faune pećina i vrela u području Tajana kod Zavidovića (Bosna i Hercegovina) [Contribution to the knowledge on fauna of caves and springs in Tajan area near Zavidovići (Bosnia and Herzegovina)]. Zbornik simpozija „Čovjek i krš 2014 Man and karst“, Naš krš XXXV (48): 121-131. Zagmajster M., B. Karapandža, M. Paunović, J. Mulaomerović, 2008. Šišmiši Bosne i Hercegovine : Bats of Bosnia and Herzegovina. Sarajevo: S.D. Speleo dodo, 64 str. Zamolo A., Š. Borko, D. Škufca, T. Delić, 2018. Contribution to the knowledge of underground bat (Chiroptera) roosts in Montenegro, Bosnia and Herzegovina, and Croatia / Prilog k poznavanju podzemnih skloništa šišmiša (Chiroptera) na području Crne Gore, Bosne i Hercegovine te Hrvatske, Hypsugo III(1): 27-37. POSLASTICA ZA SPELEOKOLEKCIONARE

U vrijeme pristizanja novogodišnjih čestitki prijatno me iznenadila pošiljka od Roberta Dejardina – novi broj časopisa Collections (88, 2018). Na 40 stranica puno raznovrsnog sadržaja, onako baš k’o za praznik. Početak časopisa je rezervisan za stare knjige koje tematiziraju pećine. Prvi tekst govori o ilustracijama Guillaumea Vanderhechta koje je tehnikom akvarela na- slikao za Vodič po pećini Han iz 1900. godine. Tu su još prikazi knjiga Les Grottes Sépulcrales des Monges à Narbonne (iz 1925.), Les délices de Spa et de ses environs (1839.), Notre Pays de France Voyage de Cévennes (1894.), Descente au Monde Sous- Terrien (1909.), a zatim slijede prikazi nekoliko popularnih knjiga za omladinu iz- datih sredinom 20. stoljeća, dva stripa iz istog vremena te novije izdanje iz 2017. (epizoda Boba Morana). Set od 25 razglednica pećine Lacave (Padirac) za koje je fotografije napravio fo- tograf Armand Viré 1902. godine prikazao je R. Dejardin. Fotografski rad za svaku pohvalu obzirom na veličinu fotografiranog prostora, kompoziciju i izbor motiva. Da nema potpisa pomislio bih da su klišeji E. Martela, toliko je to dobro urađeno. Philippe Droin, inače poznat kao najveći kolekcionar etiketa sa piva i vina pred- stavio je pećinu La Balme (Grottes de la Balme) i razglednicu na kojoj je prikazana degustacija šampanjca u pećini, kao i ulaznicu u pećinu iz 1910. godine povodom otvaranja obližnjeg hotela (Grand) uz reklamu lokalnog šampanjca. A onda slijedi dio časopisa koji ja svaki put s nestrpljenjem očekujem – šaroliki svijet speleokolekcionarstva: CD sa muzikom inspirasan pećinom kod Nerje (inače se u pećini održavaju svjetski poznati koncerti), plaketa povodom 100. godišnjice Commisione Grotte E. Boegan (1883-1983), kovanice iz SAD, Kanade, Nieua (mala polinezijska država), Liberije, papirnati novac Švajcarske i Francuske. Na kraju filatelija: poštanske marke Srbije sa motivima Cerjanske pećine kod Niša i slapovi Sopotnice, Šri Lanke, Andore, Islanda te vrlo lijepi blokovi Francuske, Austrije i Ukrajine. Slijede dvije stare, vrlo očuvane razglednice sa kraja 19. sto- ljeća iz Njemačke (putovale!). I na kraju ove rubrike, nešto što je kod nas potpuno nepoznato u kolekcionarstvu (erinofilija), jedna nepoštanska marka (pećina Aven Armand (i ja sam se, moram priznati, sa tim upoznao tek prije 30-tak godina kad sam iz Francuske dobio lijepe komplete iz pećine Lascaux). Na kraju su kao i uvijek markeri za knjige (jedan od rijetkih besplatnih suve- nira) od kojih bih izdvojio Bacardi sa receptom: tri kocke leda, 5 cl Bacardija, kriška limuna, mala kašika i Coca Cola; značke i poklopci na krem mlijeku za kafu. U svijetu je to već desetak godina prepoznato kao prostor za reklamu, ali i promociju 132 Poslastica za speleokolekcionare 133 turističkih destinacija. U svojoj ih kolekciji imam nekoliko iz Norveške i Njemačke. Baš ću se raspitati koliko se toga godišnje potroši u Sarajevu. Neko bi morao pisati Megleu. Ukratko – časopis bez roka trajanja. Jasminko Mulaomerović KNJIGA KAO KULTURA UPRAVLJANJA ZAŠTIĆENIM PODRUČJEM

Grupa autora: Netopirji v Parku Škocjanske jame (Škocjan: Park Škocjanske jame, 2017.)

Da upravljanje zaštićenim područjem nije samo sjedenje ili izležavanje na državnim jaslama, nego se usput može nešto i uraditi što ne traži velikog zahmeta, pokazuje izdanje knjige kojom nas je istinski obradovao izdavač – Park Škocjanske jame. Knjiga tekstom i slikama na najbolji način govori o potrebi zaštite šišmiša, vrstama koje u različito vrijeme ovaj Park koriste kao svoje stanište i šta sve zaposlenici Parka rade na tom polju. Nije se žalilo na fotografijama i zanimljivim ilustracijama pa je grafički i likovni izgled zaista reprezentativan. Ovakvu knjigu o šišmišima u regiji do sada nismo imali. Posebno su mi simpatične vinjete za staništa i lovišta kao i logo šišmiša za status zaštite i stanje očuvanosti vrste. Već ga zamišljam kao plišani suvenir ili igračku za najmlađe. Tekstovi nisu veliki i njihovo čitanje daje osnovne podatke o temama samog Parka, Parka kao dijela mreže NATURA 2000, godišnjem ciklusu života šišmiša, habitatima u Parku, zaštiti šišmiša, godišnjim monitorinzima u Parku, uticaju vje- troturbina. To je dio koji su napisali zaposlenici samog Parka. Posebno je lijepo vidjeti da uprava Parka vodi računa o načinima na koje posjetiocima (kojih je koliko se sjećam blizu dvjesto hiljada godišnje) predstavlja šišmiše. Osmišljene su posebne „šišmišarske“ ture u različitom trajanju – od 1 do 2,5 sata. Najveći dio knjige zauzima opis vrsta (autor Primož Presetnik) koje se mogu vidjeti u Parku Škocjanske jame. Ukupno je do sada registrovana 21 vrsta: mali potkovasti šišmiš, veliki potkovasti šišmiš, vodeni šišmiš, dugoprsti šišmiš, patuljasti brkati šišmiš, natererov šišmiš, behštajnov šišmiš, veliki mišouhi šišmiš , mali mišouhi šišmiš, noćni šišmiš, veliki noćni šišmiš, mali noćni (lajslerov) šišmiš, mali šišmiš, patuljasti šišmiš, natuzijev šišmiš, kulijev šišmiš, savijev šišmiš, veliki kasni šišmiš, širokouhi šišmiš, alpski dugouhi šišmiš, šrajberov šišmiš. To je 67,7 % svih poznatih vrsta šišmiša (31) u Sloveniji. Pitanje je dana kada će još četiri vrste (brandtov šišmiš, mali brkati šišmiš, trobojni šišmiš, smeđi dugouhi šišmiš) biti potvrđene u Parku, obzirom na njihovu veliku raširenost po Sloveniji. Tako veliki broj vrsta na relativno malom području (površina Parka je oko 400 hektara) uslovljena je različitim habitatima i očuvanošću prirode (pećine, rijeke, livade, stara sela, šume) Parka koji omogućavaju sklanjanje, ishranu i zaštitu šišmišima. Za svaku vrstu su dati nazivi na slovenačkom i latinskom jeziku, a preko vinjeta podaci o dimenzijama i masi, statusu zaštite, stanju očuvanosti, rasprostranjenosti u 134 Knjiga kao kultura upravljanja zaštićenim područjem 135

Evropi i Sloveniji (na jednostavnim kartama) te kratki opisi izgleda, statusu zaštite (zakonska osnova), stanju očuvanosti, ekologiji vrste i raširenosti u Sloveniji i Parku Škocjanske jame. I tu su još dvije fotografije za svaku vrstu koje su kao neka vrsta slike na ličnoj karti. Na kraju jednostavno: simpatična knjiga, od koristi ne samo za posjetioce parka Škocjanske jame već za svakog ljubitelja šišmiša. Zanimljiv koncept knjige kojeg bi i mi mogli kopirati za šišmiše Zaštićenog pejsaža Bijambare. Ako bude sluha. Inšallah!

Jasminko Mulaomerović Izdavanje Zbornika radova sa Međunarodne konferencije “Čovjek i krš 2018” pomoglo je Ministarstvo obrazovanja i nauke FBiH.