Dragutin FELETAR STARA RASINJSKA

7 Q4 N "

1. POVIJESNO KRIŽANJE — Kada se danas promatraju tornjići rasinjskog vla­ stelinskog dvorca, smještenog kilometar- -dva od asfaltne »podravske magistrale«, ne­ gdje na pola puta između Koprivnice i Lud- brega, očito je da su stara rasinjska zdanja i rasinjsko podgrađe (suburbium) imali ov­ dje na prvim obroncima sjevero-istočnog Kalnika i na izlasku potoka Gliboki u širo­ ku pridravsku nizinu veliko prometno zna­ čenje. To je jedno povijesno križanje na ko­ jem se kontinuitet naseljenosti može prati­ ti od mlađeg kamenog doba (neolita) do da­ nas. Vojske i robna razmjena stoljećima su tekli preko Rasinje iz nizinske Podravine dolinom Glibokog, pa kod Apatovca na do­ linu Glogovnice prema Križevcima. Jedan kraj ovog povijesnog puta vezao se i na Le- pavinsku previju gornjim tokom potoka Ko­ privnice. Koliko se to može razabrati iz po­ vijesne dokumentacije, ovaj, da ga uvjetno nazovemo, »rasinjski put« između Kalnika i Bilogore bio je očito mnogo značajniji u prošlosti nego sadašnjosti. Ovuda su se ne­ kad usmjeravali i tokovi prolaza glavnina 154

vojski prilikom raznih turskih i drugih po­ Na idućoj stranici: hoda, a također i značajan dio trgovačke Karta starih rasinjskih zdanja (crtež: Josip razmjene sjevera i juga. Kasnije, a osobito Fluksi) izgradnjom makadamskih drumova i željez­ nice, gotovo cjelokupni promet preko Bilo- -gore prolazi Lepavinskom previjom ostav­ ljajući Rasinju po strani, a stavljajući u pr­ Međutim, to nije bio dovoljno jak nukleus vi plan Koprivnicu. da od Rasinje stvori neko jače gospodarsko Jasno je da je upravo na izlazu povijes­ središte. U samom mjestu, kao i u okolnim nog puta iz njedara kalničkih sjevero-istoč- selima, uglavnom su prebivali zemljoradnici nih brežuljaka valjalo sagraditi utvrdu pazi- i podložnici vlastelinstva, pa je naselje ima­ teljicu, jere se odavde moglo najlakše bra­ lo posve agrarno značenje, što je uglavnom niti i kontrolirati svako kretanje. Tako je održano do danas, ali u novim vlasničko- na jednom isturenom brežuljku poviše doli­ -društvenim odnosima. Na ovakav gospodar­ ne potoka Gliboki nastao slavni Opoj-grad, ski razvoj Rasinje najznačajniji utjecaj ima­ kamena srednjovjekovna fortifikacija, oko la je blizina Koprivnice i Ludbrega kao ja­ koje su se vodile brojne borbe (danas na­ čih zanatsko-trgovačkih središta, iz kojih su rod taj brežuljak zove Budim). Poslije ru­ ove funkcije zračile i u rasinjski kraj. šenja Opoj-grada, a vjerojatno i usporedo s Usprkos takvim gospodarskim osobina­ njegovim postojanjem, gradi se s druge, ma, Rasinja je kroz cijeli srednji vijek, a zapadne strane doline Glibok^6, srednjovje­ pogotovo u prošlim stoljećima, jedno od kovna utvrđena Rasinja, koja je opstojala najznačajnijih povijesnih podravskih nase­ sve do najnovijeg vremena (takozvano Taka- lja, koje je igralo zapaženu ulogu u životu čevo na brežuljku u središtu mjesta). U mir­ našeg kraja i šire od njega. Tu je bilo sje­ nija, pak vremena, u prošlom stoljeću, upra­ dište velikog vlastelinstva, koje je utjecalo vo ovdje, u idili uzgojenog šumarka i jezer­ na gospodarske i društvene tokove velikog ca kraj potoka Gliboki, u neposrednoj blizi­ dijela Podravine između Koprivnice i Lud­ ni starog crkvenog lokaliteta sv. Križa, iz­ brega. Povjesničar Krčelić navodi da je za građen je vlastelinski dvorac zavodljivih fa­ svečanosti dočeka Marije Terezi je prilikom sada, koji dobrim dijelom još i danas po­ njenog posjeta Hrvatskoj bilo iz rasinjskog stoji. vlastelinstva određeno 80, a iz grada Kopriv­ Za razliku od Koprivnice i Ludbrega, gdje nice svega 45 pješaka.1 Za prošlo, pak stolje­ su uz utvrđene srednjovjekovne građevine će, Belošević piše da su »ovom vlastelinstvu tokom stoljeća niknula i velika gradska pod- spadali majuri: Kuzminec, Prkos, Gorica, građa s prvenstvenim funkcijama pružanja Imbriovec, Ferdinandovdvor, Đelekovec, zanatskih i trgovačkih usluga široj okolici, Grbaševac, Ludmilindvor i Gizelindvor, pak s Rasinjom to (uglavnom) nije bio slučaj. je bilo gotovo najveće vlastelinstvo opsto­ Ovdje je trgovina i zanatstvo bilo gotovo jale županije križevačke odnosno varaždin­ posve nerazvijeno, nije čak bilo niti zname­ ske od 1895. godine«.2 Stanovništvo Rasinje nitih cehovskih udruženja tokom XVIII i se ipak nije brojčano jače razvilo, pa nase­ XIX stoljeća. Doduše, oko vlastelinskog lje broji tek nešto više od tisuću duša, dok dvora bilo je okupljeno ponešto zanatlija i srazmjerno dosta stanovnika živi u okol­ trgovaca, koji su prvenstveno zadovoljavali nim selima, koja su nekad duže ili kraće vri­ potrebe obitelji grofa i njegovih vincilira. jeme pripadala pod rasinjsko vlastelinstvo.

1857 1869 1880 1890 1900 1910 1921 1931 1948 1953 1961 1971 Rasinja 878 1028 1091 1280 1308 1384 1365 1236 1251 1272 1290 1204 Subotica Podr. 494 615 617 681 743 824 786 816 838 822 824 747 Cvetkovec 203 288 274 351 355 392 363 572 370 371 370 336 Gorica 191 272 257 323 291 334 308 297 318 305 289 242 Grbaševec 95 110 136 145 130 159 133 129 135 129 134 95 Kuzminec 570 626 685 726 798 760 699 687 641 624 614 530 Mala Rasinjica 117 149 167 185 199 223 182 183 74 79 80 54

Kretanje broja stanovnika Rasinje i okol­ nih sela prema svim provedenim popisima od 1857. do 1971. godine3

156

Iz te i takve Rasinje krenuo je u svijet 2. OPOJ-GRAD — Na brežuljku Budimu, 1532. godine, kao turski zarobljenik, zname­ koji se ponosito uzdiže iznad naplavne alu­ niti putopisac i jedan od hrvatskih globtro- vijalne ravni potoka Gliboki, tamo istočno tera Gjuro Hus (tada se mjesto spominje od zadnjih rasinjskih kuća na cesti prema pod imenima: de Rascinia, ili Rasciniensis), Velikom Pogancu, nalaze se još i danas ru­ proputovavši Tursku, Egipat, Indiju i dru­ ševine srednjovjekovnog grada Opoja. Bre­ ge zemlje i ostavivši jedan od najstarijih žuljak je u cijelosti danas obrastao šumom putopisa u našoj nacionalnoj literaturi.4 Oda­ i grmijem, pa je vegetacija posve sakrila os­ vde potječe i znameniti hrvatski pjesnik i tatke bedema i zidina. Ipak, pomnije praće­ slikar Andrija Palmović (1847—1882), kao i nje ostataka kamena, cigle i maltera dade brojni drugi poznati javni i kulturni radni­ naslutiti (nejasne) konture ove srednjovje­ ci.5 Rasinja srazmjerno rano dobiva i svje­ kovne fortifikacije. Grad je najvjerojatnije tovnu školu: osnovana je već 1838. godine, imao oblik nepravilna trokuta, to jest gra­ a 1841. imala je 56 polaznika i trajala je tri đen je prema konfiguraciji vrha brežuljka godine.6 U Rasinji i okolnim selima, a osobi­ Budima.7 Na kutovima građevine, po svemu to u potkalničkim naseljima, oduvijek su sudeći, nalazile su se obrambene kule, što plodno tlo imale napredne ideje, pa je ovaj potvrđuju i obilniji nalazi cigle i kamenja kraj dao svoj izuzetan doprinos komunisti­ prema sjeveroistoku i jugoistoku brežuljka. čkom pokretu i narodnoj revoluciji. U središtu grada nalazio se (najvjerojatnije)

Današnji pogled na brežuljak Budim, gdje se nekad nalazio Opoj-grad (crtež: Josip Fluksi, sve fotografije uz ovaj članak: Vla­ dimir Kostjuk) 157

duboki bunar, a nije isključena mogućnost tada naznačen biskup Prodan,10 koji je po­ postojanja i kakvih ishodišnih podzemnih dario zemljište oko Rasinje vjerskom redu hodnika.8 Sve u svemu, danas od Opoja prak­ Templara.11 O samom Opoju tada nema ni­ tički nije ostao niti kamen na kamenu, a kakvih podataka, ali 1236. godine je očito temeljitija arheološka iskopavanja temelja da je to već utvrđeni grad, koji ban Opoj, mogla bi točno odgovoriti na pitanje: kakav (potječe iz znamenite plemićke obitelji Gud- je tlocrt i oblik imao ovaj stari grad. Ovdje keled12) daruje također Templarima.13 Ipak, je 1961. godine učitelj Borislav Ostojić pro­ nakon (nejasne) parnice oko rasinjskog ima­ našao kamenu sjekiru iz neolita, a nalazi­ nja između Stjepana Herborta Osla i nekog šte srednjovjekovne keramike i građevin­ Ivana iz 1329. godine,14 vlasnicima Rasinje i skog materijala osobito je bogato.9 Opoj-grada opet su u XV stoljeću Bočkaji, Prema postojećoj literaturi, te po oču­ srodnici bana Opoja. Tako se 1439. godine vanim dokumentima u našim arhivima, po­ vlasnikom spominje Stjepan Bočkaj.15 Kon­ četak izgradnje, pa i detaljniji opisi Opoj- cem XV i početkom XVI stoljeća Opoj-grad -grada, nisu poznati. Svi dosadašnji izvori dobiva svoje konačne oblike, ali nažalost ni­ govore da se Rasinja zajedno s Opojem prvi su očuvani bilo kakvi suvremeni opisi. Tek put spominje već 1170. godine, dakle iz vre­ prema kamenim ostacima, koji su se vidjeli mena kada su očuvani prvi dokumenti o još u prošlom stoljeću, zna se da je to bio sjevernoj Hrvatskoj uopće. Vlasnikom je jak utvrđeni grad manjih dimenzija, koji je

Današnji snimak lokaliteta starog grada Ra­ sinja (crtež: Josip Fluksi) 158

Snimak posljednjih ostataka starog rasinj- skog grada 1930. godine (fotografija iz arhi­ ve obitelji Takač)

čuvao put dolinom Glibokog i bio središte Zapolja u Budimu (Budimpešti) izdao 1. svi­ ovećeg vlastelinskog imanja. Krčelić 1480. go­ bnja 1530. povelju kojom naređuje biskupu dine spominje u Rasinji dva gospodara: Pe­ Šimunu od Erdeda, svome banu za Hrvat­ tra i Sigismunda Bočkaja, a o Opoju se u sku, Slavoniju i Dalmaciju, da vrati ugrab­ ovoj listini ne govori ništa. ljena rasinjska imanja natrag Bočkajima.17 Početkom XVI stoljeća, kada dolazi do Međutim, zbog poznatih događaja i prevla­ poznatih političkih previranja u vezi dolas­ sti Habsburgovaca to nije i učinjeno. ka Habsburgovaca na vlast i nad našim kra­ Legenda, poduprijeta povijesnim činjeni­ jevima, Opoj-grad i Rasinja doživješe tako­ cama, govori da je tvrdi Opoj-grad razoren đer teške trenutke. Dapače, tvrdi grad na nepotrebno i, zapravo, slučajno. Bilo je to Budimu, Opoj, bio je u međuplemićkim su­ 1532. godine, kada se pod Rasinjom utabori­ kobima mjesto brojnih okršaja, da bi ga la ogromna vojska turskog sultana Sulejma­ nedugo zatim Turci posve razrušili. Petar i na vraćajući se neobavljena posla ispod Kis- Stjepan (Sigismund) Bočkaj bili su Zapolji- zega. Kako to piše Rudolf Horvat, ogromna ni pristaše, pa na njihova rasinjska imanja turska sila utaborila se podno Opoj-grada, navali Ljudevit Pekri i 1527. godine silom ali ne da ga zauzme, već da se ovdje razdvo­ ih osvoji.16 Zato je nešto kasnije kralj Ivan ji na dvije vojske i krene dalje prema jugu i istoku. Međutim, »netko iz grada ispali pu­ šku koja pogodi odličnog Turčina Šabana, brata Sulejmanova tefterdara. Bijesni janji­ čari navalili su na grad, posadu poubijali, a grad i varoš zapalili«.18 »Tom zgodom, kad je opustošena Rasinja, odvedeno je mnoštvo djevojaka u hareme, a mladića u ropstvo i janjičare. (...) Sulejman razori Opoj-grad, kuće planuše, a crkve budu razorene«.19 Tako je nestalo slavnog Opoj-grada. Za­ čudo, njegove ruševine dugo su nadvisivale Crtež starog grada u Rasinji iz prošlog sto­ zeleni šumarak na brežuljku Budimu. One ljeća nikad nisu obnovljene, ali je zato velike ko­ ličine građevinskog materijala iskoristio vla­ Pogled na preostalu kulu i dio nekadašnjeg stelin Inkey prigodom izgradnje svojeg no­ starog grada Rasinja oko 1925. godine vog dvorca između 1883. i 1885. godine.20

Pogled na nedavno renoviranu crkvu sv. Križa u Rasinji

3. STARI GRAD RASINJA — I od drugog nih sukoba s Turcima, koji bi se počesto za- drevnog rasinjskog zdanja nema danas ni­ letjeli i do Rasinje paleći i pljačkajući kuće kakvih nadzemnih ostataka. Stari grad Rasi­ i dvorove. Vrijeme izgradnje starog rasinj­ nja definitivno je srušen u novije doba — skog grada ne može se na temelju raspoloži­ tridesetih godina ovog stoljeća. Na brežulj­ ve dokumentacije i materijalnih ostataka ku s dva ravna platoa u sredini mjesta, ispod točno odrediti. Vjerojatno je na ovom mje­ kojeg žubori bistri potok, nalazi se danas stu, ili pak uz crkveni kompleks, postojao ne­ izletnička kuća obitelji Takač, zadnjih vlas­ kakav vlastelinski dvor, ali koji je po sve­ nika ostataka srednjovjekovnoga grada. Do mu sudeći bio izgrađen uglavnom od drva pred desetak godina, članovi obitelji Takač i slabo utvrđen. O tome nam sa sigurnošću koristili su još prostrane boltane podrume govori znamenita karta carskog inženjera za rashlađivan je namirnica, ali onda su se i Martina Stiera iz 1650. godine (»Mappa ober oni urušili, a na zaravnatom terenu danas Wündische. Petrinianische und Banatische raste trava i voćke.21 Jedino temeljita arheo­ Granitzen«). Kao jake utvrde tu se spomi­ loška iskopavanja mogla bi rekonstruirati nju Lubring (Ludbreg), Legradt (Legrad), Ter- tlocrt nekadašnjeg grada. No, srećom su se nie (Drnje) i druge, a navodi se i Rassing 0 ovoj građevini sačuvali i neki crteži, pa (Rasinja), ali kao neutvrđeno mjesto.22 čak i fotografije ruševina, tako da o obliku Ovakav građevinski razvoj rasinjskih ut­ burga znademo nešto više. vrda možda je donekle i opravdan, jer na­ Zapravo, danas nije posve jasno u kojem prosto nije bilo dovoljno vremena za izgra­ 1 kakvom su zdanju živjeli vlasnici imanja dnju tvrdih gradova u to nemirno vrijeme, Rasinje nakon propasti Opoj-grada. Bilo je a glavna pažnja posvećivala se glavnim stra­ to XVI i XVII stoljeće, dakle vrijeme stal­ teškim točkama (Đurđevac, Koprivnica, Va-

164

raždin, Ludbreg, Novi Zrin, Legrad itd.). Već Auersperg udanu za grofa Josipa Karla Gais- nakon pada Opoj-grada, broj žitelja Rasinje zruka. Njezin sin Ivan Jakob Gaiszruk zalo­ bitno se smanjio i raselio, tako da je čak žio je Rasinju velikom županu zaladskom ukinuta i župa, a naselje je crkveno pot­ B altazaru Inkeyu 1778. godine za 107000 fl palo pod župu u Kuzmincu. Tokom XVI i i to na trideset godina uživanja. Tako je Ra­ početkom XVII stoljeća provale Turaka bi­ sinja došla u ruke obitelji Inkey, koji su joj le su dosta česte. Među ostalim, Rasinja je ostali vlasnici sve do 1945. godine.26 opustošena od osmanlijskih četa 1574., 1576., 1579., te osobito 1603. godine, »kada su tur­ U drugoj polovici XVIII stoljeća Rasinja ski Tatari prešli smrznutu Dravu«.23 Bila su postaje značajnim trgovištem, pa se i u to teška vremena zastoja cjelokupnog gospo­ dokumentima spominje kao oppidum. Naro­ darskog života, što se donekle poboljšalo tek čito je zanimljiv podatak da je rasinjski u drugoj polovici XVII stoljeća. oppidum, a u njegovo ime vlastelinstvo, Nešto ranije, koncem XVI stoljeća, ra- imao pravo »ius gladii« ili pravo mača. To sinjski posjed pređe iz ruku Pekrijevih na­ drugim riječima znači da se u Rasinji moglo sljednika u vlasništvo Tome Bakača Erdödy- odlučivati o životu i smrti podložnika, što ja.24 U toku XVII stoljeća izmijenilo se ne­ su imala samo značajnija trgovišta. Trgoviš­ koliko vlasnika rasinjskog vlastelinstva, a te je također imalo pravo ubiranja malte, i u to doba započinje najvjerojatnije obnova to u Rasinji i Đelekovcu. U to doba je utvr­ starih (mahom drvenih) zdanja i utvrđivanje đeni grad dobio već svoje konačne oblike. starog rasinjskog grada. Tomo Bakač dao Bilo je to utvrđenje manjih dimenzija, koje je za miraz imanja u Rasinji i Đelekovcu je prema dolini potoka Gliboki gledalo s svojoj kćeri Elizabeti udanoj za baruna Jo­ jednom visokom četverougaonom kulom. sipa Justa Moscoua, a ova opet svojoj kćeri Građevina je imala nepravilan oblik, a u Ani Elizabeti udanoj za grofa Heriberta pozadini su bile još dvije ili tri manje ob­ Auersperga.25 Znatno kasnije, u XVIII sto­ rambene kule. Na nešto nižem platou u po­ ljeću, vlasnicom Rasinje susrećemo Kristinu četku su bili zemljani nasipi i drvene pali-

Suvremeni crtež dvorca Inkey s početkom ovog stoljeća 165

Sadašnji snimak glavne zgrade dvorca Inkey u Rasinji

sade, kao prvi obrambeni red. Međutim, ove je te godine dodijeljeno i barunstvo.28 Upra­ palisade ubrzo su izgubile svoju funkciju, vo Ferdinand gradi novi dvor (današnji), a te je ostao samo središnji zidani dio utvrđe­ razvija i uzorno gospodarstvo. Uz podizanje nja. U XIX, a pogotovo u prvih trideset go­ agrara, osobito je poznat po znamenitoj er­ dina našeg stoljeća, građevina je reducirana geli konja u Gorici, godine 1860. osniva u uglavnom na glavnu četverokatnu kulu i na Rasinji značajnu tvornicu cigle, a u to doba prostorije uz nju.27 Gospodarske zgrade (ma­ u Kuzmincu radi i tvornica žeste.29 Ovi pri­ jur) bio je već početkom XIX stoljeća na vredni objekti propali su najvjerojatnije mjestu današnjeg (novog) dvorca, pa je dio već koncem prošloga stoljeća. osoblja vlastelinstva ovdje i stanovao. Nakon preseljenja vlastelinstva u novi Godine 1808. Mirko Inkey nadoplati dvorac 1885. godine, stari rasinjski grad gu­ Gaiszrukovim nasljednicima još oko 20 000 bi na svojem značenju, a porušen je i jedan fl i postane faktični gospodar rasinjskog njegov dio. Tu stanuju jedno vrijeme Inke- imanja. Vlastelinstvo je naročito cvalo u do­ yevi vinciliri, a onda je u ovom stoljeću i ba njegova sina Ferdinanda Inkeya (1829— sjedište općinskog ureda i nekih društvenih —1890), koji je ujedno bio i podžupan kri- organizacija. Đuro Szabo 1920. godine piše ževačke županije, a 1858. godine oženio se da u »samom selu stoji četverouglata kula, groficom Ludmilom Deym. Oni su opet ku­ a do nje zgrada općinskoga ureda. To je pili 1875. godine i dobro Kuzminec, te im ostatak sredovječnoga grada, koji je vrlo 0)>> e

x> o 0) C/J 3 cd a 3

js i «> a5 MHo •»—» v 855 ÖÜ >N0) J3 +■* ^ Ö

često pregrađivan, pa nam ne kazuje ništa ću Turk), a do rušenja kule tu je bio i Ju­ o tom kako je nekad bio opremljen za obra­ goslavenski Sokol«.32 nu«.30 • 4. CRKVA SV. KRIŽA — I najznačajniji Vrijeme je učinilo svoje, pa su kula i rasinjski sakralni spomenik, a to je barok­ zgrade uz nju dobrano dotrajale. Zato Mir­ na crkva sv. Križa, nijemi je spomenik na­ ko Inkey odluči da ih proda mještaninu paćene povijesti ovog mjesta. Zapravo, sa­ Đuri Takaču 1930. godine koji ih pak usko­ kralne građevine također su prošle put iz­ ro nakon toga sruši i iz dobijenog materija­ gradnji, rušenja i ponovnih građenja, baš la sagradi obiteljsku kuću na istom mjes­ kao i ostala stara rasinjska svjetovna zda- tu.31 O tome bilježimo i vijest iz rasinjske nja. školske spomenice za godinu 1930/31.: »Do ove godine imala je Rasinja uspomenu na Da je ovaj kraj bio poprilično nastanjen stare dane iz srednjeg vijeka i to jednu ku­ već u XIII i XIV stoljeću, dovoljno doku­ lu vlasništvo mjesnog barona Inkeya, na mentira podatak da se u znamenitom popi­ brežuljku usred sela na jugozapadnoj stra­ su župa zagrebačke biskupije Ivana arciđa- ni, koju je vlasnik prodao našem mještani­ kona iz 1334. godine na srazmjerno uskom nu Đuri Takaču za svotu od okolo 90.000 di­ području oko Rasinje spominje čak pet žu­ nara. Takač je građevinu porušio, opeku pa, što je inače bila prava rijetkost u to do­ prodao, a zemljište okolo bivše kule obra­ ba. To su bile župe u Rasinji (Ecclesiae dio. Time je jedna i jedina historička uspo­ sancti Crusis de Razina), Gorici (Ecclesiae sancti Johannis de Hergorchia), Kuzmincu mena iz starih vremena u Rasinji nestala. (Ecclesiae sancti Cosmae et Damiani), Za- U toj kuli dugo godina bilo je smješteno blatju (Ecclesiae sancti Martini de Kopina) općinsko poglavarstvo (preselilo u bivšu ku­ i Subotici Podravskoj (Beatae Margarethe Klasicistički ulaz u dvorac Inkey u Rasinji (sadašnji snimak)

de Sabaria).33 Crkva svete Marije u Rasinji meljima je tek u XVIII stoljeću sazidana spominje se još i u poznatom popisu župa današnja barokna rasinjska crkva. iz 1501. godine.34 Uništene župe prestale su djelovati, a Ra- S obzirom da je, što u župi što na vlaste­ sinja je priključena župi u Kuzmincu, koja linskom dvoru, 1501. godine bilo u Rasinji se jedino održala tada u tom kraju. Rasinj­ čak sedam svećenika i kapelana, očito da je ska župa obnovljena je ponovno tek u marija- crkva ovdje imala velik utjecaj, te da je i terezijansko doba, 1789. godine. Nakon us­ crkva Blažene Djevice Marije morala biti ne poredo s akcijom obnavljanja župe, vodila drvena već zidana građevina. Bila je po sve­ se i izgradnja nove crkve sv. Križa, sada na­ mu sudeći građena u gotičkom slogu svo­ ravno u baroknom slogu XVIII stoljeća. Ta­ jeg vremena. Međutim, prigodom poznatog ko je 1790. godine izgrađena današnja ra­ Sulejmanovog pustošenja Rasinjom 1532. sinjska župna crkva.36 Sadašnji župni dvor godine, »crkva Blažene Djevice Marije bude također je vrijedna stara građevina, izgrađe­ razorena zauvijek. Tada propade i župa Ra- na već 1811., a proširena 1878. godine.37 sinja sv. Križa, pa i župa sv. Margarete u Crkva sv. Križa pripada bez sum­ Subotici i sv. Ivana u Gorici«.35 Stradala je nje među vrijedne barokne sakralne i druga rasinjska crkva, sv. Križa, a od nje građevine u ovom dijelu Podravine, je ostalo jedino gotičko svetište. Temelji ali nema nekih povijesnih i arhi­ ovog svetišta mogu se i danas vidjeti podno tektonskih posebnosti koje bi je svr­ barokne crkve sv. Križa, između lađe i sa­ stavale među značajnije spomenike hrvatske kristije (vidi priloženu fotografiju). To bi kulture. Od svoje izgradnje 1790. godine, uglavnom bilo sve što je ostalo od ove sta­ crkva je do danas doživjela nekoliko dog­ re gotičke sakralne građevine, na čijim te­ radnji i obnova. Građevina je popravljana 168

koncem prošlog stoljeća, a 1898. godine na­ brano devastiran, velika je sreća za objek­ bavljene su orgulje. Godine 1937. obavljeni te i park što je u zadnjih tridesetak godina su značajni radovi na unutrašnjem uređe­ nađena određena namjena za njihovo koriš­ nju, a najznačajnija adaptacija obavljena je tenje, tako da su zgrade ipak donekle odr­ od 1972. do 1975. godine, kojim radovima je žavane i obnavljane. Pa, pođimo u posjet crkva zapravo spašena od rušenja. Zdanju Inkeyevim dvorcima, onakvima kakvi da­ je gotovo u cijelosti vraćen nekadašnji iz­ nas jesu. gled, pa je čak srušeno stepenište i posebni Središnja zgrada, u kojoj se nalazi rasinj- kor nad oltarom, koji su za potrebe člano­ ska Osnovna škola, srazmjerno je dobro va svoje obitelji dozidali iznad sakristije očuvana, ali bez i jednog predmeta nekadaš­ grofovi Inkey. njeg starinskog namještaja. To je jednokat­ Crkva sv. Križa je jednobrodna građevi­ na zgrada gotovo pravilnog pravokutnog iz­ na posve ujednačenog arhitektonskog izgle­ gleda. Očito je da je rađena u jednom ma­ da, jer je u cjielosti izgrađena najednom i hu, jer su svi dijelovi skladni i međusobno u baroknom slogu. Na glavnom oltaru nala­ se upotpunjavaju. Mlađe je najvjerojatnije zi se križ, koji je ovamo donijet s mjesnog jedino veliko stepenište i prostrana terasa, groblja. Sa strane od glavnog oltara vrijed­ koja se stere na sjevernoj strani objekta.38 ni su kipovi sv. Nikole Tavelića i bi. Marka U doba adaptacije zgrade za potrebe Osnov­ Križevčana. Tu su i kipovi Srca Marijinog i ne škole nažalost je južno pročelje potpuno Srca Isusovog, koji su najvjerojatnije djelo modernizirano, a stavljeni su i veliki suvre­ istog majstora. Slično kao i inventar glav­ meni prozori, što u velikoj mjeri narušava nog oltara, niti pobočni oltari nemaju neku arhitektonsku cjelinu. To je velika šteta, jer posebnu povijesnu vrijednost (lijevo je po~ »ipak ponajviše se isticalo ulazno pročelje, bočni oltar sv. Barbare, a desno sv. Stjepa­ ukrašeno širokom skalom plastično deko­ na Prvomučenika). Dok su oltarski kipovi rativnih elemenata — vijenci, rustike, niše, starijeg datuma, zidne slikarije u obliku atike, polustupovi — a alatnom i trbušasto medaljona na stropu crkve kao da se ukla­ izbočenim rešetkama od kovanog željeza na paju u ovu baroknu cjelinu, a nacrtani su prizemnim prozorima«.39 tek 1937. godine (Barčanec). Zapravo, osta­ No, ipak je i mnogo toga ostalo u ovom la su tri m edaljona (sv. Jelena, sv. Jeronim objektu koji odiše historicizmom, kao i i bi. Gracije), dok su dva već izbrisana zu­ cjelokupni rasinjski spomenički kompleks. bom vremena (krovišna bolta je prokišnja­ Tu je, prije svega, očuvani klasicistički ulaz vala). s upravo impozantnim okruglim stupovima i zanimljivim zabatima. Ulaz u zgradu re­ U svakom slučaju, za našu cjelokupnu se velika dvokrilna vrata od kovanopf želje­ kulturu velika je šteta što su dvije stare za, čije bogatstvo ornamentike zadivljuje (najvjerojatnije gotičke, a možda i roma­ posjetitelja. Istočna fasada dobro je očuva­ ničke?!) rasinjske crkve stradale u ratovima na. Tu se nalaze i dvije četverokatne kule s s Turcima u XVI stoljeću. Da su kojim slu­ tornjićima na vrhu, a fasada s karakteris­ čajem ostale pošteđene, bile bi danas prvo­ tičnim izduženim prozorima podsjeća na razredni spomenici kulture. historicizam prošloga stoljeća. Dobro je očuvana i zapadna fasada, a krov rese na­ 5. DVORAC INKEY — Ono što danas čičkani bravurozno izvedeni dimnjaci s bez­ mami u Rasinju, u uzgajani šumarak uz brojnim tornjićima i kapama. Unutrašnjost poznate rasinjske ribnjake, jeste dvorac ove glavne zgrade ne pruža danas ni dio plemićke obitelji Inkey, koji je ovdje sazi­ nekadašnjih estetskih užitaka. Objekt je iz­ dan u drugoj polovici prošloga stoljeća. nutra vrlo trošan, tako da u pojedinim raz­ Dvorac miješanog stila nalazi se na prvim redim a pada žbuka sa stropa (!), a nije oču­ obroncima kalničkog prigorja, upravo na van niti jedan predmet nekadašnjeg inven­ mjestu gdje potok Gliboki ulazi u plodnu tara. Ipak, od nekadašnjeg sjaja tu su još pridravsku nizinu. Cijeli povijesno-spome- stare stepenice do prvog kata, uokvirene ka­ n^kiv kompleks zahvaća dvadesetak hektara rakterističnom ogradom od kovana željeza, površine, od groblja obitelji Inkey, koja je besprijekorno izvedena usprkos pa preko crkve sv. Križa, glavne zgrade mnoštvu raznih detalja i ukrasa. Pod je dvorca, do male vlastelinske zgrade i broj­ sastavljen od vrlo vješto izrađenog kamenog nih majurskih gospodarskih zgrada (od ko­ mozaika, a na stropu iznad stepeništa ističe jih je dobar dio do danas srušen). se klasicistički smještena štukatura s jed­ Tornjići dvorca naziru se s »podravske nom velikom rozetom u sredini. magistrale«, od koje su također asfaltnom U manjoj vlastelinskoj zgradi danas se cestom odvojeni svega oko dva kilometra. nalaze neki stanovi, zatim Mjesni ured i Iako je cjelokupni kompleks do danas do­ Zdravstvena stanica Rasinja, pa je unutraš­ 169

njost u cijelosti pregrađivana i u drugačijoj kolima dovesti s ruševina Opoj-grada, pa su namjeni nego ranije. U najvećoj mjeri de­ one otada izgubile u svojim temeljima. I vastirani su i prozori. Istočna i zapadna fa­ dio rasinjskih starih kuća sazidan je od tog sada, koja podsjeća i na barok i historici­ materijala. zam, odlično su očuvane i vrlo su osebuj­ Nakon poduzetnog Ferdinanda i njegove no građene. Ova manja zgrada je osobito supruge Ludmile rođene Deym, počinje po­ bogata izvanrednim kreacijama malih tor- lagani zalaz obitelji Inkey, kako na gospo­ njića na dimnjacima. U susjedstvu nalaze se darskom tako i društveno-političkom planu. i neke oronule gospodarske zgrade (veći dio Imanje je preuzeo sin Mirko Inkey, koji ni­ je srušen), a cijeli kompleks uokviruje park je bio tako brižan gospodar kao njegov s egzotičnim i domaćim raslinjem. Nažalost, otac, pa je čak i vrlo rijetko svraćao u Ra- park se slabo održavao, tako da danas ne sinju živući po mondenim središtima tada­ pruža niti približno onaj užitak i mir kao nje Evrope. On je 1924. godine oženio Fra- nekada. Tu, u blizini glavne zgrade prema njicu Butera Vicentini, a s njom je imao Glibokom, nalazi se i vlastelinsko jezero, kćer Ludmilu (Lili) i sina Mirka.43 Velike ras- gdje su nekad »plovili labuđi«. Idila proš­ pukline u carstvu Inkeya javile su se nakon lih dana očito je nestala, pa ovo jezero da­ ukidanja feudalizma 1893. godine, kada je nas koristi ribnjičarstvo rasinjskog »Armi­ bilo jasno da se ovakav veliki posjed neće ra«, a na njega se nadovezuje još nekoliko moći dugo održati i da će morati doći do ribnjaka. Od jezera u pravcu crkve sv. Kri­ podjele zemlje korisnicima. Tako je već u ža dobro je očuvana stara ledana s prostra­ prvim godinama ovog stoljeća započela ras­ nim boltanim podrumom ispod brijega.40 prodaja majura i zemljišta područnim se­ Rasinjski dvorac je danas zakonom zaštiće­ ljacima u Imbrindvoru, Ferdinandovdvoru, ni spomenik kulture i to druge kategorije. Ludmilindvoru, Gizelindvoru, Đelekovcu, Pokušajmo sada na čas zaviriti i u njed­ Prkosu, Gorici i Grbaševcu. Ergele na ma­ ra povijesti ovih objekata. Očito je na ovoj jurima u Gorici i Ludmilindvoru su gotovo inače povijesnoj lokaciji u blizini crkve sv. prestale postojati, a stari sjaj barunske fa­ Križa, obitelj Inkey još^ od ranije, dakle od milije počeo naglo tamnjeti. Još snažniji početka prošlog stoljeća, imala dio svojih udarac zadala je agrarna reforma provede­ gospodarskih zgrada. Zapravo, još niti da­ na u prvim godinama nakon prvog svjetskog nas nije posve jasno da li je cjelokupni rata. Od nekadašnjeg ogromnog vlastelin­ kompleks dvorca (misli se na obje današnje stva, Mirku Inkeyu ostali su dijelovi vino­ i jednu srušenu zgradu) građen odjednom. grada, nešto okolnih šuma, te maksimum Naime, Belošević navodi da je »vlastelinski oranica. dvor bio prizemna zgrada, kojoj je Ferdinand U naprednom komunističkom pokretu iz­ Inkey dao prizidati lijepi jednokatni dvo­ među dva rata Rasinja je igrala značajnu rac«. 41 Ako pogledamo stari crtež, pa i foto­ pozitivnu ulogu, a osobito velik doprinos grafije starog Inkeyevog dvorca, onda za- dala je u narodnoj revoluciji. U tim prije­ pažamo da je između današnje velike i ma­ lomnim događajima značajno mjesto zauzi­ le zgrade postojala zaista jedna izdužena ma upravo i dvorac Inkey. Rasinja je, nai­ prizemnica, koja je ova dva objekta spajala. me, u ratnim godinama bila više slobodna Kasnije, najvjerojatnije koncem prošlog nego u vlasti okupatora i domaćih izdajni­ stoljeća, ta je srednja prizemna zgrada sru­ ka. Zanimljivo je spomenuti da su i članovi šena, a ostale su ove dvije, koje još i danas obitelji Inkey potpomagali na posredni na­ postoje. čin partizane, ali su ipak u siječnju 1945. Po svemu sudeći, ta prizemnica je sta­ godine emigrirali iz naše zemlje. U dvorcu rija od objekata, koji su s južne i sjeverne su u više navrata boravili partizani, a po­ strane prizidane k njoj. Kada je prizemni­ gotovo borci brigade »Braća Radić«. O jed­ ca sagrađena, ne može se točno ustanoviti, nom važnom događaju iz tog doba govori i ali sasvim sigurno prije 1850.^ godine. U Li­ spomen-ploča, koja je nakon rata podignuta ber memorabilium rasinjske župe nalazimo na glavnom objektu: »U ovoj kući formiran provjerenu suvremenu vijest da je 1883. »za­ je 24. siječnja 1944. godine X korpus zagre­ počeo Ferdinand baron Inkey Pallenski svoj bački«. kaštel zidati, koji je glede zidanja godine I tako je, eto, završila naša šetnja sta­ 1885. dogotovljen bio«.42 Taj je kaštel (dvo­ rim rasinjskim zdanjima. Napomenimo još rac) Inkey priziđao k ranije postojećoj pri­ da je u Inkeyevom dvorcu nakon rata bila zemnici, pa se u njega uselila grofova obi­ Seljačka radna zadruga i da je adaptacija telj. Paralelno s gradnjom dvorca započelo za školske potrebe započela 16. srpnja 1959., je i uređivanje parka i okoliša. Velik dio a nastava se mogla održavati od travnja materijala Inkey je dao brojnim seljačkim 1959. godine.44 Naravno, u Rasinji ima još 170

starih objekata, usprkos nabujaloj suvre­ (kuzminski Bočkaji su uspjeli držati ovaj dio čak do 1660. godine). Spomenica župe Rasinja, o. c., str. 76. menoj stambenoj i društvenoj izgradnji. 17 Horvat, o. c., str. 3. Zanimljiva je i Istvanffyeva Nije nam bila namjera da o svima pišemo vijest da je Krsto Frankopan 1527. godine razorio Pekrijevu Rasinju, ali ne i Opoj-grad. (iako bismo možda o staroj školi to trebali 18 Horvat, o. c., str. 3. učiniti45). Ovo je tek bio usputni vremeplov, 19 Spomenica župe Rasinja, o. c., str. 76 20 Podatak iz Spomenice župe Rasinja. samo dio skice za eventualnu buduću mono­ 21 Prema izjavi sestara Takač iz Rasinje. grafiju Rasinje, koju ovo povijesno i revo­ 22 Slavko Löwy: Historijska šetnja »rednjom Podravi­ nom, Podravske novine, Koprivnica, 5. travnja 1930., str. lucionarno mjesto i te kako zaslužuje. 2, 3. 23 Brdarić, o. c., str. 345, 346. Poznato je da su Turci 1552. godine osvojili Viroviticu, a 1600. i Veliku Kanjižu u jugozapadnoj Madžarskoj, pa je granica tekla Dravom i Murom, a Osmanlije su se posve približili i Rasinji. To: mislav Đurić — Dragutin Feletar: Stari gradovi i dvorci Bilješke ispod teksta sjeverozapadne Hrvatske, Čakovec 1971., str. 110, 111. 24 Tomo Bakač je pobjednik nad Turcima kod Siska 1 Baltazar Adam Krčelić: Annuae ili historija, JAZU, 1593. godine, a u toj znamenitoj bici borili su se i Baka- Zagreb 1952., str. 136. čevi banderijalci iz Rasinje i Đelekovca. Spomenica župe 2 Stjepan Belošević: Županija varaždinska i slobodni Rasinja, o. c., str. 77. kraljevski grad Varaždin, Zagreb 1926., str. 131, 132. 25 Zanimljivo je spomenuti da je upravo Ana Elizabeta 3 Popisi stanovništva za navedene godine, Zavod za sta­ Auersperg-Moscou 1660. godine potpisala Đelekovčanima tistiku SRH, Zagreb; Dragutin Feletar: Podravina, Kopriv­ libertinat, čime su oni postali slobodnjaci, što je imalo nica 1973., str. 303, 304. U toj monografiji opširnije o kre­ velikog odraza na kasniji povijesni razvoj mjesta. Kao tanju broja stanovnika ovog dijela Podravine. obveza jedino im je ostalo uzdržavanje kaštela u Đelekov­ 4 Više o znamenitom Gjuri (Juraju) Husu u članku cu. Spomenica župe Rasinja, o. c., str. 77. Slavko Löwy: Putopis Rasinjčana Gjure Husa, Podravske 26 Brdarić, o. c., str. 346. Zanimljivvo je da Szabo (o. c., novine, Koprivnica, 12. i 19. srpnja 1930. str. 92) i Beložević (o. c., str. 132) navode da je Baltazar 5 Opširnije o Palmoviću u radu Branko Vodnik: An­ Inkey zakupio Rasinju i Goricu već 1746., a ne 1778. go­ drija Palmović, biografička studija, Savremenik, Zagreb, dine, kako to veli Brdarić. Međutim, ako se usporede os­ brojevi za travanj i svibanj 1907. godine. Palmović je rc tali podaci o obitelji Gaiszruk, najvjerojatnije je točnija đen u Rasinji 27. studenog 1847., a umro je u Zagrebu 1C ova druga godina. veljače 1882. 27 Opis prema sačuvanim crtežima i fotografijama. Vidi 6 Visitationes archidiaconatus Camarcha XV/1841, prije­ objavljene slikovne priloge. pis u HAV. Inače, u Spomenici Osnovne škole Rasinja 28 Belošević, o. c., str. 132. piše i slijedeće: »Koliko se doznati može, ustrojena je u 29 Spomenica župe Rasinja, o. c., str. 79. U spomenici Rasinji škola godine 1826. Stajala je pod nadzorom nad­ piše da su se uslugama ciglane u Rasinji koristili čak i biskupskog duhovnog stola u Zagrebu, bio joj je prvim Koprivničani, te Legrađani. Na ergeli u Gorici osobito su učiteljem Lovro Kolonić, pa Gjuro Bučar, a bila su tada se uzgajali konji lake pasmine. samo dva razreda«. Ova spomenica pisana je mnogo go­ 30 Szabo, o. c., str. 93. dina nakon osnutka škole, pa je suvremeni podatak iz 31 Obitelj Takač bila je vrlo napredne, komunističke, kanonskih vizitacija pouzdaniji. orijentacije, pa su njezini članovi imali stalne sukobe sa 7 I sam vrh brežuljka Budima ima oblik nepravilna starojugoslavenskim režimom. Cijela obitelj sudjelovala je trokuta, pa su srednjovjekovni građevinari poštivali ove u naprednom pokretu i narodnoj revoluciji. Kuća koju je prirodne prilike. Takač dovršio 1932. godine danas također više ne postoji. 8 Kao i drugdje, oko ovakvih utvrđenja kolaju među 32 Spomenica osnovne škole Rasinja. narodom razne legende, koje su osobito vezane uz posto­ 33 Spomenica župe Rasinja, o. c., str .73. janje podzemnih hodnika. Stariji Rasinjčani pričaju o du­ 34 Brdarić, o. c., str. 345. bokom rovu na Budimu (bunar?), koji je imao podzem­ 35 Spomenica župe Rasinja, o. c., str. 76, 77. nu vezu sa starim gradom Rasinja, pa čak i s novim 36 Opći šematizam katoličke crkve u Jugoslaviji, Zagreb [nkeyevim dvorcem. Naravno, postojanje hodnika nije do­ 1975., str. 93. kazano, te je to najvjerojatnije samo narodna legenda. 37 Spomenica župe Rasinja, o. c., str. 81. 9 Prema podatku prof. Šonje Kolar, kustosa Muzeja 38 Na tom dijelu je, nažalost, dozidan jedan dio kao grada Koprivnice. Prilikom ovogodišnje posjete Budimu, sanitarni čvor za potrebe školske djece. Taj dio s rav­ Josip Fluksi, kustos MGK, ponio je s brežuljka sa sobom nim betonskim krovom potpuno odudara od cjeline i na­ pregršt srednjovjekovne keramike i drugih artefakata za rušava je. muzejsku zbirku. 39 Dvorci i kurije sjeverne Hrvatske, Republički zavod za 10 Brdarić smatra da je Prodan bio iz Prodavića (Virje). zaštitu spomenika kulture, Zagreb 1970., str. 83. te da je upravo po njemu ovo značajno mjesto dobilo svo­ 40 Neki pogrešno misle da je tu početak nekog podzem­ je ime. Franjo Brdarić: Povijest župe Rasinja, rukopis, nog hodnika. Spomenica župe Rasinja, str. 73 41 Belošević, o. c., str. 133. 11 Gjuro Szabo: Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Sla­ voniji, Zagreb 1920., str. 91, 92; Dr Rudolf Horvat: Dvije 42 Suvremeni zapis iz spomenice župe Rasinja. crtice iz povijesti Rasinje, Podravske novine, Koprivnica, 43 Belošević, o. c., str. 133. 22. ožujka 1930.; Dragutin Feletar: Povijesnica stare Ra­ 44 Prema podatku iz Spomenice Osnovne škole Rasinja. sinje, Glas Podravine, 19. i 26. veljače, te 5. ožujka 1971. 45 Kad je riječ o staroj školskoj zgradi, valja navesti 12 Kasniji potomci ove loze su znameniti Bočkaji i da se nastava do 1857. godine održavala u jednoj staroj Apajfijevci. seoskoj kući pokritoj slamom. Ova zgrada je spomenute 13 Franjo Brdarić: Arhiđakonat komarnički (1334—1934), odine izgorjela, pa su stanovnici Rasinje, Subotice, Cvet- u knjizi Mlaža Mađera: Časti i dobru zavičaja, Zagreb ovca i Bolfana tada izgradili, uz pomoć grofa Inkeva, 1936., str. 335 novu zgradu za potrebe škole. To je prizemnica u središtu 14 Jasno je da se u povijesti stare Rasinje Templari mjesta, koja još i danas postoji, a tada je imala jednu više ne spominju, jer je ovaj crkveni red dokinut 1312. učionicu, te dvije sobe i kuhinju za učitelja. Godine 1894. godine. Csankv (Körösmegge, p. 12) spominje osobito u to školu polazi 138 učenika, a zove se Pučka dječačka škola. doba posjed Goricu, kao istoimenu utvrdu (danas selo Go­ Od 1877. do 1958. godine boravile su u Rasinji časne ses­ rica, utvrde odavno nema). Herborthva, Hergochia ili tre. koje su imale značajan utjecaj na razvoj starog škol­ Herbortova Rasinja spominje se već 1248. godine (Codex stva u mjestu. Godine 1928. građevinski poduzetnik Ignac diplomaticus, IV, p. 352). Tu je 1334. bilo i sjedište župe Weinrobe obavio je značajnu pregradnju školske zgrade, (Ecclesiae sancti Johannis de Hergochia), a iz Gorice su a ona tada prerasta u Višu građansku pučku školu. Od podrijetlom i dva mačvanska bana (Nikola Oskar 1335., 1. rujna 1934. godine škola je proširena na dva odjeljenja. te Dominik od 1341. do 1352.). Kao prvi vlasnici Gorice Iz kanonskih vizitacija od 26. svibnja 1935. (Viz. arh. spominju se plemići Oslov već 1225. godine (Tkalčić: Monu­ Komar., VII) doznajemo da su tada ovdje djelovale čak menta . . . , I, p. 53). Župa je propala u XVI stoljeću u četiri škole: u Rasinji je bila Državna osnovna dječačka doba okršaja s Turcima. škola i Državna osnovna djevojačka škola, a u Bolfanu i 15 Spomenica župe Rasinja, o. c., str. 75. Velikom Pogancu djelovale su pravoslavne škole. U do­ 16 U to doba, dakle početkom XVI stoljeća, rasinjsko ba rata je u Rasinji (nakon Kotarske konferencije AFŽ imanje dijelilo se na dva dijela. Rasinjski dio na čelu održane ovdje 6. siječnja 1944.) otpočeo veljače 1944. go­ s jednom lozom Bočkaja obuhvaća Rasinju. Đelekovec i dio dine partizanski učiteljski tečaj, a nakon rata održavani su Selnice, a Kuzminec, Grbaševec, Antolovec, Zablatje, i brojni analfabetski tečajevi. Od školske godine 1956/57. Torčec, Koledinec i dio Cenkovca čine kuzminečki dio u Rasinji se odvija osmorazredna nastava.