Stari Pisci Hrvatski Stari Pisci Hrvatski
Total Page：16
File Type：pdf, Size：1020Kb
STARI PISCI HRVATSKI STARI PISCI HRVATSKI Knjiga 35 Urednik Akad.MIRKO DEANOVIĆ Л JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI DJELA DŽIVA BUNIĆA VUČIĆA Priredio MILAN RATKOVIĆ ZAGREB 19 7 1 Tehnička redakcija, tisak, uvez i oprema: Izdavački zavod Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti Zagreb, Gundulićeva 24. Grb obitelji Bunić UVOD Tri i pol stoljeća nakon svoga postanka eto se sada po prvi put pojav ljuju pred čitaocima sva pjesnička djela jednoga od najboljih hrvatskih književnika starijega razdoblja, Dživa Buinića Vučića. Izlaze u kritičkom izdanju Akademijine kolekcije Stari pisci hrvatski, koja zbirka upravo navršava stotinu godina svoga izlaženja i u kojoj su dosad objavlje na djela gotovo svih istaknutih hrvaitsMh pisaca do narodnoga pre poroda. Mnogi će se čitalac sigurno zapitati zboig čega nisu sve do sada bila izdana i djela Dživa Bunića, kojega povijesti hrvatske knji ževnosti toliko cijene kao pjesnika. Rekao bih, baš zato što je smatran osobito nadarenim pjesnikom teško se bilo dati na tako odgovoran, a nimalo lak posao. Jer kad se poslije Pucićeva izdanja (1849) našlo još mnogo nepoznatih pjesama Bunićevih, mislilo se da bi se njegovih sti hova moralo naći još i više, ali bi ih, naravno, trebalo — tražiti. A to je od svakoga istraživača zahtijevalo i mnogo vremena i velikih troškova, i zato se na taj pothvat nitko od naših inače vrijednih stručnjaka nije mogao odlučiti. Vrijeme je, međutim, prolazilo, a lijepe Bunićeve pjesme i dalje su ostajale skrivene u poznatim i nepoznatim rukopisima naših i inozemnih arhiva i biblioteka. Trebalo ih je svakako potražiti, skupiti i izdati. Izvršenje toga zadatka nije se smjelo dalje odgađati, i zato sam prihvatio poziv Akademije da priredim kritičko izdanje Bunićevih djela, iako sam znao da ću na taj posao morati utrošiti nekoliko godina rada. I nisam se prevario — prošlo je zaista mnogo godina od onoga prvog či tanja starih prijepisa Bunićevih pjesama u bogatoj biblioteci Male braće u Dubrovniku. Posao je završen. A kako, to će reći čitaoci. * Za života Bunićeva tiskom je objavljena samo »Mandalijena pokor nica« i pjesma u čast Dživa Gundulića, autora »Arijadne«, dok su ostali Bunićevi tekstovi sačuvani u prijepisima. U potrazi za njima obišao sam mnoge biblioteke i arhive u zemlji, a odlazio sam nekoliko puta i u inozemstvo: u Italiju, Austriju i Čehoslovačku. U Italiji nisam imao sreće te nisam tamo našao ništa, što, naravno, ne znači da se u tamošnjim bibliotekama ne krije i koji rukopis Bunićevih stihova; u bečkoj Nacio- 5 nalnoj biblioteci našao sam nekoliko prepisanih pjesama i rukopis »Man- dalijene pokornice«; u Pragu, u ostavštini P. J. Safarika, sačuvan je također prijepis Mandalijene pokornice, ali samo prvo cviljenje. Najviše i najvrednijih prijepisa Bunićevih pjesama imaju Dubrovnik i Zagreb, a nešto i Zadar i Sarajevo. Što se gdje od toga danas nalazi, bit će spomenuto pri opisu rukopisa. Za ovo izdanje proučio sam, razumije se, mnogo više rukopisa nego što ih ovdje spominjem. Bunićeve se naime pjesme, pa i po jedna, na laze zapisane i među pjesmama drugih autora, a da bih to utvrdio, mo rao sam pregledati i pročitati velik broj rukopisa u kojima često nisam našao ništa od Bunića. Vjerujem, međutim, da će se osim pronađenih rukopisa naći Bunićevih stihova još u kojoj privatnoj knjižnici, u kojem obiteljskom arhivu, ili u kojoj ustanovi gdje još nisu javnosti pristu pačni. Hoće li među njima biti i nepoznatih Bunićevih tekstova, teško je reći. Bunićeve pjesme, i vedre i ozbiljne, što ih ovdje iznosimo pred či taoce, sigurno će potvrditi mišljenje da njihovu autoru zaista pripada osobito istaknuto mjesto među hrvatskim pjesnicima. 6 I ŠTO JE UŠLO U OVO IZDANJE U ovom izdanju stavio sam na prvo mjesto biografiju Bunićevu, na pisanu na temelju proučavanja spisa u dubrovačkom Državnom arhivu i literature o pjesniku. Opisu rukopisa Bunićevih pjesama dao sam dosta prostora, jer se tu govori o mnogim prijepisima koji se dosad nigdje ne spominju. Pri to me sam se držao kronološkog reda, tj. opisao sam najprije najstarije prijepise, a onda ostale po redu sve do onih iz druge polovine 19. sto ljeća. 0 prijepisima koje su već opisali drugi, rekao sam, uglavnom^ ono što drugi o njima nisu spomenuli, a smatrao sam da je to trebalo reći. Zadržao sam se i na nekoliko prijepisa u kojima je zapisana ma i jedna Bunićeva pjesma da bi se vidjelo koje su njegove pjesme bile čitaocima i prepisivačima osobito zanimljive, a i da pokažem kako se među tekstovima drugih autora može naći i po koja pjesma Bunićeva. U poglavlju o izdanju Bunićevih pjesama dao sam kratak pregled svih njegovih štampanih pjesama, od pjesme posvećene Dživu Gunduliću (1633) do onih pjesama što su ih objavili F. Kulišić1 i B. Drechsler2. Uz kronološki prikaz izdanja Mandalijene pokornice priopćio sam iz izdanja 1705. popis hrvatskih knjiga u knjižari Bartola Occhija. Svakako je interesantno znati koje su se naše knjige mogle početkom 18. stoljeća kupiti kod toga poznatog mletačkog tiskara i knjižara. Osim toga, taj će popis dobro doći svima koji se budu bavili proučavanjem izdavanja hrvatskih knjiga u prošlosti. Ovome sam dodao poglavlje o grafiji, jeziku i metrici Mandalijene pokornice iz 1659, jer su mi principi Bunićeva pisanja toga teksta bili od pomoći pri redigiranju Bunićevih pjesama. 1 F. Kulišić, Dživo Bunić Vučićević. Dubrovnik 1911, str. 217-236. 2 B. Drechsler u Građi za povijest hrvatske književnosti, VIII, 1915, str. 234-246. 7 Iako nam kraj štampanoga teksta nisu potrebni prijepisi Mandalijene pokornice, ja sam ovdje opisao i nekoliko prijepisa koji nam potvrđuju interes čitalaca za to Bunićevo djelo i ukazuju na pokušaje prepisivača da nekim lekcijama dadu svoju varijantu. Iza toga sam objavio vrlo zanimljivu Bunićevu oporuku i biografiju njegovu iz Cerviine Biblioteke. Kratice za rukopise i izdanja Bunićevih pjesama stavio sam ispod prve pjesme (str. 79), a abecedni popis prvih stihova pjesama u ovome izda nju na kraj, iza pjesama (str. 233—235). * Smatrajući da je Bunić najprije pisao ljubavne pjesme, koje su plod njegovih mladih dana, u ovom sam izdanju na prvo mjesto stavio nje gova »Plandovanja«. Pri tome sam se, uglavnom, držao redoslijeda pje sama kakav je u tri najkompletnija rukopisa: D, J i F. Najprije su tu ljubavne pjesme. Redoslijed njihov prekidam kod pjesme s našom pje smom broj 35, koja u D ima broj 55, a u / i F broj 56; stavio sam je sada na novo mjesto, iza pjesme broj 34, jer je u vezi s njom kao od govor na nju. Dalje slijede pjesme istim redom kao u spomenuta tri prijepisa. Poredak sam opet prekinuo, i to pjesmom »Kamenito je srce u tebi«, koja u D, J i F dolazi iza »Pastirskih razgovora« i iza one dvije pjesme »drugoga pjesnika«. Sad je ispred pjesme »Omekšajte, suze mo je«, jer joj to mjesto po smislu odgovara. Iza ljubavnih pjesama, kojih ima 75, i iza pet razgovora pastirskih stavio sam Bunićevu pjesmu u čast Dživa Gundulića, koja je jedina Bunićeva hrvatska pjesma te vrste; štampana je 1633, a nema je ni u kojem prijepisu »Plandovanja«; zapisana je doduše u rukopisu R, ali ne u sklopu »Plandovanja«, nego na kraju rukopisa, iza drugih tekstova. Među »Nadgrobnicama« na prvome mjestu je u ovom izdanju pjesma ispjevana u povodu smrti kapetana Matije Martinija, koja je među ovim pjesmama po svoj prilici najstarija; pronađena je u novije vrijeme, a nema je u prijepisima »Plandovanja«. Ostalih sedam epitafa zadržali su poredak kakav imaju u navedenim prijepisima. U Pucićevu izdanju tih pjesama nema. Prvi ih je objavio F. Kulišić na str. 222-228. i B. Dre- chsler u Građi VIII, str. 237-240. Dosad poznatih sedam epitafa imaju u Pavlovićevu prijepisu (Pa) natpis »Nadgrobnice«, pa sam ga i ovdje zadržao za čitav niz od osam naših pjesama. Iza osamnaest pjesama, koje se dalje redaju, objavljujem prepjev triju psalama, a čitavu zbirku hrvatskih pjesama završavam — kao i rukopisi D, J i F — pjesmicom od četiri stiha »Trojstvo, Djeva i dva Ivana«. Napominjem da se u ovome izdanju nalaze i tri pjesme koje neki rukopisi pripisuju Stijepu Đurđeviću. To su pjesme broj 14 (»Ljubav draga mene stavi«), 40 (»Ostaj zbogom, dušo moja«) i 54 (»Lijepe vile i gizdave«). Budući da nije dokazano da te pjesme nisu Bunićeve, mi slim da je ispravno što smo ih ovdje objavili. D. Pavlović ih smatra 8 Đurđevićevim3 ali - kako je to primijetio i M. Rešetar u Slaviji, XIV, str. 252 — Pavlovićevo se mišljenje ne može prihvatiti dok se za to ne iznesu sigurni i prihvatljivi dokazi. Pjesmu u povodu smrti Viktora Besalja, koja bi mogla biti Bunićeva, nisam stavio među njegove pjesme, jer je nijedan prijepis ne pripisuje Buniću; ali da se ipak nađe u ovom izdanju, priopćujem je pri opisu rukopisa A. Razumije se, one dvije pjesme »drugoga pjesnika« iz D, J i F (»Malu ljubav moja vila« i »Veseli se pokli meni«), kao ni onu treću što je ima samo D kao svoju posljednju pjesmu (»Proljetje se eto milo«) nisam unio u ovo izdanje. Naša pjesma broj 18 (»U koj strani od nebesi«) ima u rukopisima devet strofa po četiri osmerca: prvih se šest strofa rimuje a b b a, i one čine potpunu pjesničku cjelinu; posljednje tri strofe ovdje su suviš ne. Osim toga, one se i drukčije rimuju, naime a b a b, što bi u Bunića bio jedini slučaj da u istoj pjesmi mijenja način rimovanja.* Prema to me, spomenute tri strofe bez sumnje će pripadati nekoj drugoj pjesmi, a mogle bi biti i varijante naše pjesme broj 33 (»0 snježane ruke bile«). * Iza hrvatskih pjesama u ovom izdanju slijedi »Mandalijena pokornica«, koja je, vrlo vjerojatno, prvi put štampana 1630, te je bez sumnje nastala poslije većine Bunićevih pjesama. Ovo se izdanje tiska prema izdanju iz 1659, koje je za štampu priredio po svoj prilici sam Bunić.