Reana 15.10.02. Bez Fotki 10 08.11.02, 09:50 Na Početku… 11
Total Page：16
File Type：pdf, Size：1020Kb
Reana 15.10.02. bez fotki 1 08.11.02, 09:50 , , likovi države likovi društva Lica Reana Senjković Reana 1 Na početku… Reana 15.10.02. bez fotki 2 08.11.02, 09:50 2 Lica društva, likovi dræave Reana 15.10.02. bez fotki 3 08.11.02, 09:50 Zagreb 2002. Zagreb LIKOVI DRŽAVE LIKOVI LICA DRUŠTVA LICA Reana Senjković Reana 3 Na početku… likovi dræave likovi društva, Lica 4 Copyright © 2002. Institut za etnologiju i folkloristiku Zagreb, Hrvatska Sva prava pridržana Nakladnik Institut za etnologiju i folkloristiku Za nakladnika Ivan Lozica Recenzenti Dr. sc. Dunja Rihtman-Auguštin Dr. sc. Ivo Žanić Izdavanje knjige potpomoglo je Ministarstvo znanosti i tehnologije RH ISBN 953-6020-19-X CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica - Zagreb UDK 394(497.5)”199”:316.7 316.7(497.5)”199”:39 32.019.5(497.5)”199”:39 SENJKOVIĆ, Reana Lica društva - likovi države / Reana Senjković. - Zagreb : Institut za etnologiju i folkloristiku, 2002. - (Biblioteka Nova etnografija) Bibliografija. ISBN 953-6020-19-X I. Masovna kultura -- Folklorni elementi II. Društveni procesi -- Hrvatska -- 1990-2000. 421025107 08.11.02, 09:50 08.11.02, 4 fotki bez 15.10.02. Reana 5 početku… Na SADRŽAJ Na početku… 9 “Koja Srbija u Vukovaru, za Boga miloga…?” 9 Zastava, grb i pleter 13 Kvisko-folk, crveno-bijelo-plavi zec i oznake novog hrvatskog poduzetništva 15 Suveniri nove Hrvatske 17 Hrvatski pleter 20 Hrvatska šahovnica 22 Ban Jelačić 25 U i kukasti križ 27 Stop the War in Croatia 33 Crtići rata 44 Dječji crteži rata 45 Latinski križ 47 Medijske slike rata 49 Etnologija, mediji i školjke bisernice 52 08.11.02, 09:50 08.11.02, 5 fotki bez 15.10.02. Reana likovi dræave likovi društva, Lica 6 Propaganda 57 Čelnik. Vođa. 77 1990… 80 … 1992… 83 … 1995… 86 … 1997… 93 … 2000! 102 Karizma 115 Počasna garda. Krstitke. 123 Rođendani 125 Sprovod 130 Karta 133 Žene-i-djeca 137 Osmijeh za Hrvatsku 138 Posve prirodno (Željkine suze) 142 U duhu slobodne? 144 “Okićene zvjezdicama” i “Sure klisure” 157 08.11.02, 09:50 08.11.02, 6 fotki bez 15.10.02. Reana 7 početku… Na Lik ratnika 181 Voliš li Hrvatsku? 192 Portret sa psom 218 Krunica 220 Ratni grafiti, kuhače i Posljednja večera 230 Alternativne oznake hrvatskih vojnih postrojbi 233 Lik neprijatelja 243 Folklor (epilog) 267 Literatura 281 Folklore (Epilogue) 297 08.11.02, 09:50 08.11.02, 7 fotki bez 15.10.02. Reana Reana 15.10.02. bez fotki 8 08.11.02, 09:50 8 Lica društva, likovi dræave Na početku… 9 Na početku… “Društvo je veoma neobična životinja s mnogo lica i skrivenih potencijala i… krajnje je kratkovidno vjerovati da je lice koje ti, eto, pokazuje u nekome trenutku njegovo jedino i pravo lice. Nikomu od nas ne mogu biti poznati svi potencijali koji drijemaju u duhu ljudi (Václav Havel, 31. svibnja 1990; prema Scott, 1990). Između 1990. i 2000. godine Hrvatska je uvela višestranačje i, da bi se posvetila nacionalnim idealima, sišla s puta koji ju je imao dovesti do ostvarenja ideala komunističkoga internacionalizma. Izašla je iz zajednice šest jugoslavenskih republika i time potvrdila referendumski odabir svojih građana, a zatim je počeo rat. Ta su događanja promijenila Hrvatsku, a promijenjena je Hrvatska živjela nova događanja koja su je mijenjala… “Koja Srbija u Vukovaru, za Boga miloga…?” Još i prije nego što je mlada hrvatska država odabrala i legalizirala svoje državne simbole neki su njezini građani počeli glasno izražavati nelojalnost zemlji koja je, to je pokazala većina koja se prebrojila na parlamentarnim izborima u proljeće 1990. godine, željela da je označi šahovnica bez crvene petokrake, nakovnja, morskih valova, Sunčevih zraka i žitnoga klasja.1 1 Događaje koji nisu slutili na dobro Vjesnik je najavio 3. kolovoza 1990: “Nekoliko incidenata koji su se dogodili proteklih dana prilikom isticanja trobojnice sa šahovnicom, službene zastave Republike Hrvatske, kao da najavljuju, barem za izvjesno vrijeme, politički rat zastavama u Hrvatskoj. Zastava sa šahovnicom je u Vrgorcu u noći skinuta sa zgrade pošte, druga je u Trpnju bačena u more, na Korčuli je uhvaćen maloljetnik koji je skinuo zastavu izvješenu na tvrđavi gdje je potom ponovno vraćena. U Drveniku i u bračkom selu Škripu gotovo je došlo do obračuna zbog skidanja zastave s petokrakom… Sve te inciden- te su zabilježile i novine, istina više one koje izlaze u Beogradu nego ovdašnje, što je opet posebna priča (…). Nakon odluke Srpskog nacionalnog vijeća (…) svi ti incidenti vjerojatno će poprimiti šire razmjere. Naime, na svojoj prvoj sjednici u Kninu Srpsko nacionalno vijeće odbacilo je prihvaćene amandmane na Ustav Hrvatske, dodajući, u ime Srba u Hrvatskoj, da je dosadašnja zastava sa zvijezdom petokrakom jedino prihvatljiva za srpski narod u Hrvatskoj (…). Tako će se službena hrvatska zastava, simbolični izraz hrvatske suverenosti, naći u središtu političkog sukobljavanja, ali i mogućih pojedinačnih međusobnih, pa i fizičkih obračuna ljudi”. 08.11.02, 09:50 08.11.02, 9 fotki bez 15.10.02. Reana 10 Lica društva, likovi dræave Srpski su političari u Hrvatskoj ocijenili da nova hrvatska vlast nije dovoljno “pažljivo” provela promjene. Tako je, primjerice, krajem 1990. godine Milan Babić, “borac za interese Srba Kninske krajine”, u razgovoru za magazin Start izjavio da “upotreba novih simbola koji u osnovi ništa ne mijenjaju” vrijeđa srpski narod, “jer su to bili simboli države koja je napravila genocid nad srpskim narodom” (Start, 24. studenoga 1990: 38). Znanost je za Babićev problem imala gotovo pojašnjenje: “Identifikacija simbola nacije sa simbolima države prouzrokuje probleme za one članove nacije-države koji pripadaju nacionalnoj manjini, jer njihova lojalnost državi, označena državnim simbolima koji su ujedno i nacionalni simboli drugih ljudi, može biti kontradiktorna s njihovom lojalnošću vlastitoj naciji, drugačijoj od one koja dominira u određenoj naciji-državi” (Mach, 1992: 90).2 Ili: “Ali simbol je instrument s dvije oštrice. Kada se, kao u slučaju nacionalnih zastava, pridružuje nekoj strukturi moći i vlasti, postaje službeno određenom predodžbom, pa je moguće neslaganje s vrednotama što ih prenosi. Simbol uvijek predstavlja društvo ili hegemonijsku moć u društvu, ali se njegova komponenta ‘osjećaj’ razlikuje, pa dosljedno tomu hegemonijska moć može biti upotrijebljena za podizanje korektivnih mjera. Na taj se način neko društvo ne ograničava samo na izbor svojih simbola; ono Autor članka je nastojao pojasniti “porijeklo” takva stanja i uputiti na moguća razriješenja. Riječ je, naglasio je, o zastavi koja se početkom godine pojavila na skupovima Hrvatske demokratske zajednice i “stranaka hrvatskoga bloka” potpomažući “stranačku identifi- kaciju”. Slijed uzroka i posljedica činio mu se neminovnim. “Iako bi, vjerojatno, bilo mnogo bezbolnije za političku situaciju u Hrvatskoj, i s daleko manje sadašnjih ekscesa, proglašava- nje trobojnice bez ikakvih obilježja na njoj za službenu hrvatsku zastavu, uz eventualnu svečanu trobojnicu sa šahovnicom, vodstvo HDZ ne bi moglo izbjeći žestoke reakcije najvećeg broja birača koji su glasali za njene kandidate” (Vjesnik, 3. kolovoza 1990: 2). Promjenu je državnih simbola i posljednji američki veleposlanik u SFRJ u svojim sjeća- njima na raspad Jugoslavije prikazao kao jedan od generatora hrvatsko-srpskih nesporazuma 1990. godine: “Promjenom imena ulica koje su prije komemorirale žrtve fašizma, i ponovnim uvođenjem tradicionalne hrvatske zastave i grba, koji su se posljednji put koristili za vrijeme ustaške diktature od 1941-1945, hrvatska je Vlada u glavama Srba pridonijela oživljavanju toga grotesknog perioda. Tuđman mi je uvijek nanovo navodio razloge i objašnjenja zbog čega su ti simboli nove Hrvatske politički neutralni: ‘Zar ne znate, gospodine veleposlaniče, da je šahovnica na hrvatskoj zastavi postojala još u srednjem vijeku?’, ali nikakvi argumenti ove vrste nisu mogli ukloniti zabrinutost i strah ovdašnjih Srba” (Zimmerman, 1996: 59). 2 Vidi i npr. Maryon McDonald We are not French, Routledge, London and New York 1989. Reana 15.10.02. bez fotki 10 08.11.02, 09:50 Na početku… 11 izabire i onaj stupanj reakcije protiv njih koji je sklono podnijeti” (Raymond Firth, Symbols: Public and Private, prema Rihtman-Auguštin, 1992: 36). Ipak, svaka posebna slična politička situacija zahtijeva da se o njoj priča iz nje same… Politički su međunacionalni dijalozi u Hrvatskoj ubrzo počeli baratati stereotipima. Televizijske su reportaže pokazale da se i “običan srpski narod” dosjetio Hrvate nazvati ustašama, dok je “običan hrvatski narod” Srbe ponovno prozvao četnicima.3 Konstruiranju novih zlokobnih identiteta na jugu Europe pridružili su se i strani mediji. Za sve su, mnogima se tako tada činilo, bili krivi baš hrvatska zastava i hrvatski grb. To je ostalo zabilježeno i u nekim kazivanjima prognanika: “A do jučer su oni radili, skupa smo sjedili… šta se u tom narodu pojavljuje, ne znam. Međutim, sve je to počelo onim njihovim da su ugroženi. Ta parola Miloševićeva o ugroženosti Srba u Hrvatskoj. Ja ne znam kako, po čemu su oni ugroženi? Ja sam dosta bio informiran u gradu, i kao privrednik i kao čovjek. Pa, ako uzmete, od dvadeset direktora u kombinatu ‘Borovo’, bilo je devetnaest Srba. Svugdje, svugdje ih ima… Mislim, nisu bili ugroženi što se toga tiče. A da li… Oni su samo, kao – smeta im šahovnica i Tuđman.” I dalje: “Zaista je… šta je ušlo u taj narod? Mislim da su se oni dali nagovorit. Oni naši domaći Srbi tamo koji su tu živili stotinama godina i imali dobru zemlju i bogati su bili. Jer oni nisu imali razloga bježat. Pa neće ih zastava ugrist” (People displaced, 1993: 213-214). Slično je mišljenju Nenada – prognanika koji je vjerojatno i poimence znao sve prijeratne direktore Borova – bilo i mišljenje Jove, Srbina iz banijskog sela Slane: “Čim se to počelo, ta priprema za te izbore, i to je počelo zlo. To se stavljalo te zastave. Nose ove hrvatske, oni su znali nosit srpske, premda je sad, da opišem tu srpsku zastavu, ja nemam pojma.