Matkovići U Podbablju Od 1725. - 1850

Petar Matković MATKOVIĆI U PODBABLJU OD 1725. - 1850.

 Matkovići na području Imotske Krajine krajem osmanske i početkom mletačke vlasti (kraj 17. i početak 18. stoljeća)

Na području „Imotske Krajine“ u vrijeme osmanske vlasti, sve do njenog kraja 1717. godine prezime Matković nije zabilježeno. U turskim defterima 16. i 17. stoljeća samo je zabilježen mali broj imotskih prezimena, tada većinom kao nadimci, jer su u defterima popisane osobe s imenom oca bez prezimena. Nedvojbeno je, što pokazuju povijesna vrela iz mletačkog razdoblja, da su Matkovići živjeli na području Imotske Krajine krajem 17. stoljeća i to u Medovu Docu, a možda i u Grabovcu. Jesu li Matkovići krajem 17. stoljeća živjeli u Poljicima ili su doselili tek početkom 18. stoljeća, nije poznato jer nema nijedan sačuvani povijesni izvor koji bi to potvrdio. U tijeku Morejskog rata (1684. - 1699.) dolazi do velikih migracija stanovništva na imotskom području. Stanovništvo iz imotskih i radobiljskih sela uslijed ratnih opasnosti 1686. godine „bježi“ na područje Mletačke Republike u sela ispod Zadvarja.1 Mletačka vlast je popisala izbjeglice i rasporedila ih po selima uz Cetinu i primorje. Zabilježeno je tako 6 skupina/zbjegova stanovništva iz imotskih sela, popisanih pretežito prema selima iz kojih dolaze: Studenčani, Grabovčani, Proložani, Vinjančani, Zagvožđani i Ričičani. Stanovnici ostalih sela koji nisu navedeni u popisu priključili su se jednoj od ovih skupina. Na tom popisu (Calerghijev popis)2 navedene su 294 obitelji s 1101 osobom (većinom doseljenici), a među njima Matkovići nisu zabilježeni. Popis ne donosi cjelovit prikaz svih obitelji iz imotskih sela, već samo onih prebjeglih na mletački teritorij, što znači da je manji broj obitelji ostao na području Osmanskog Carstva, a njihova prezimena ne znamo. U turskom katastarskom popisu sela i zemlje sandžaka Krka, Klis i Hercegovina iz 1701. godine3 u selima nahije Imota (Imotski) i nahije Gorske župe (Zagvozda) Matkovići se ne spominju.4 Nahija Imotski obuhvaćala je tadašnja sela: Ričice, Lokvičići, Pobuđe, Dolić, Dračan, Crnogorci, Poljica, Nebriževac, Kamen Most, Homoljan (?), Runovići te druga sela koja su sada na području Hercegovine (Drinovci, Tihaljna, Blažević, Ružić, Grude, Dunić, Vlašić, Lukovče, Sovići i Gorica). Ostali dio današnje Imotske Krajine pripadao je nahiji Gorska župa (Zagvozd) i nahiji Cista.5 Sam popis katastarskih posjednika (defter) nije dokaz da Matkovići nisu te godine živjeli na širem području Imotskog i Zagvozda, jer kod većine posjednika nije zabilježeno njihovo prezime već samo ime i ime oca. Nakon „oslobođenja“ Imotskog od „Turaka“ 1717. područje Imotske Krajine ulazi u sastav Mletačke Republike. Venecija na novim područjima počinje stvaranje zemljišnika i izradu katastra te vrši podjelu zemlje lokalnom i pridošlom stanovništvu. Uvode se novi upravni sustav i novi vlasnički propisi. Raspodjeljuju se zemlje koja je prije toga bila vlasništvo turskih zemljoposjednika. Mletački katastar iz 1725. - 1730. sadrži katastarske mape i popisni katastar.6 Matkovići u Medovu Docu zabilježeni su prvi put 1726. godine u mletačkom popisu posjednika sela Zagvozda i Medova Doca.7 Na popisu posjednika upisana je obitelj Jure Matkovića s 9 osoba. Jure živi u Medovu Docu, a zabilježeno je da ima posjede u Imotskom polju i Medovu Docu.8 U stanju duša župe Zagvozd 1733. (kojoj tada pripada Medov Dolac), popisana je obitelj Jure Matkovića od 13 osoba.9

1 HR-DAZD-1, Spisi generalnog providura G. Cornara 1686. - 1689., knjiga I., listovi 476r – 477r. 2 Isto. 3 BOA, TTD No. 861 (Defter sandžaka Krka, Klis i Hercegovina). 4 Fazileta HAFIZOVIĆ, Popis sela i zemlje sandžaka Krka, Klis i Hercegovina, oslobođenih od Mletačke Republike, Zagreb- Sarajevo 2016. str. 128 – 134 i 178 – 195. 5 Isto, str. 117-134. 6 HR-DAZD-5, Mletački katastar - Katastarske knjige; kutija 39, Katastri za područje Imotskoga 1725. - 1730. HR- DAZD-8, Mletački katastri - Skice katastarskih mapa Knina i Imotskog. 7 HR-DAZD-5, Mletački katastar - Katastarske knjige; kutija 39, Katastri za područje Imotskoga 1725. - 1730., list 77v. 8 Isto, list 77v. 9 NAS, M-67, Stanje duša župe Zagvozd 1733. god. - popis obitelji, list 314r 1

U turskom defteru iz 1623. nahije Gorske župe (Zagvozd) spominje se selo „Medov Dol“ u blizini Gornjeg Zagvozda kao baština Marka Borkova (Jurina) i Matije Stipanova.10 Medov Dolac (Medov Dol) u „tursko“ i mletačko doba označavao je samo područje današnjih Matkovića i Mustapića, dok je ostali dio Medova Doca bio Gornji Zagvozd. U Calergijevu popisu iz 1686. sela Zagvozda kojem je Medov Dolac pripadao, zabilježena su prezimena kojih 1726. godine više nema, a pojavljuju se nova prezimena. Može se sa sigurnošću zaključiti da je dijelom došlo do promjene starih zagvoško-medovačkih prezimena u nova, što je bilo učestalo toga doba.11 Pretpostaviti je da je i kod Matkovića došlo do promjene prezimena (po patronimiku Mate/Matko [< Mate < Matija < lat. Matthaeus] + -ović), te su Matkovići imali jedno od starijih zagvoško-medovačkih prezimena. Matkovići žive u Medovu Docu na baštini starih rodova Andrića i Komara kojih 1726. nema u popisu posjednika.12 Iste godine Jure Matković ima dvije kuće (što imaju samo rijetki, najstariji/domicilni stanovnici, dok doseljenici iz Hercegovine toga doba dobivaju od mletačke vlasti samo jednu kuću najčešće uzetu od starih „turskih“ posjednika, dok je skoro polovica svih došljaka 1725. godine popisana bez posjeda kuće). Usporedbom svih tih povijesnih činjenica može zaključiti da su Matkovići u Medovu Docu najstariji od svih drugih Matkovića na imotskom području uključujući i Matkoviće u Grabovcu. Matkovići u Grabovcu spominju se 1725. godine.13 (Grabovac ne pripada Imotskoj Krajini, ali župa Grabovac pripada Imotskom dekanatu). U mletačkom popisu posjednika sela Grabovca upisana je obitelj Ivana Matkovića sa 7 osoba. U Stanju duša župe Grabovac 1727. godine, obitelj Ivana Matkovića (sina pok. Josipa) ima 5 članova.14 Vrčić (1990: 64, 147) i Vrdoljak (2003: 870) navode bez povijesnih dokaza, da su Matkovići starosjedioci u Grabovcu. Pozivajući se na „predaju“ zaključuju kako su iz Grabovca odselili u Medov Dolac. U predaji medovačkih Matkovića ne spominje se podrijetlo od grabovačkih Matkovića, već predaja spominje da su doseljenici iz Hercegovine. Kako nema sačuvanih pisanih podataka o Matkovićima iz doba osmanske vlasti, onda sve navode iz predaje moramo uzeti s rezervom. Kako se u „turskom“ katastarskom popisu iz 1701. godine15 u selima nahije Radobilja kojoj je Grabovac tada pripadao Matkovići se ne spominju,16 onda su se grabovački Matkovići pred kraj 18. st. naselili ove prostore. Grabovački Matkovići ne mogu biti stariji od medovačkih Matkovića, nema ih u Grabovcu 1686. godine17 kad su popisani svi grabovački rodovi (prezimena) te se može donijeti siguran zaključak, da medovački Matkovići nisu podrijetlom od grabovačkih Matkovića. Matkovići u Poljicima spominju se prvi put u popisu posjednika sela Poljica 1725. godine gdje je upisana je obitelj Josipa Matkovića s 5 osoba.18 Josip ima kuću u Poljicima, a njegovi su posjedi su u Poljicima (uz Livajiće, Zujiće i Ćerluke) od oko 5 kanapa i samo jednim kampom u Imotskom Polju. Matkovići u Nebriževcu. Na popisu posjednika sela Nebriževca 1725. godine (što je područje današnjeg Nebriževca, Grubina i Šumeta) upisana je obitelj Jure Matkovića s 9 osoba, s naznakom da je Jure živi u Medovu Docu. To je isti Jure koji je 1726. godine popisan u Medovu Docu. Njegovi posjedi su u Imotskom polju (od cca 7,5 kanapa zemljišta) i Medovu Docu (od cca 5,5 kanapa zemljišta) što je ukupno 13 kanapa.19 Matkovići u današnjim Grubinama i Hršćevanima 1725. godine se ne spominju. Područje gdje su danas Matkovići u Grubinama bilo je u posjedu Jerka Matijaševića, koji se nalazi na popisu

10 BOA, TTD, No.746. (prijepisi Orijentalnog instituta Sarajevo). 11 Petar MATKOVIĆ, Stanovništvo Zagvozda od sredine 17. stoljeća do početka I. svjetskog rata, Redak Split, 2017. 12 Petar MATKOVIĆ, Medov Dolac, ljudi, gradine, puti, Matica Hrvatska, ogranak Imotski 2011., str.72 - 73. Petar MATKOVIĆ, Rodoslovlja Medova Doca i Dobrinača, Redak Split, 2013., str 117 -119. 13 HR-DAZD-5, Mletački katastar - Katastarske knjige; kutija 22, Grabovac, list 10r. 14 Ivan VRDOLJAK, Rodoslovlja Grabovca, Matica Hrvatska, Split 2013, list 869. 15 BOA, TTD No. 861 16 Fazileta HAFIZOVIĆ, Popis sela i zemlje sandžaka Krka, Klis i Hercegovina, oslobođenih od Mletačke Republike, Zagreb- Sarajevo 2016. str. 114. 17 HR-DAZD-1, Spisi generalnog providura G. Cornara 1686. - 1689., knjiga I., listovi 476r – 477r. 18 HR-DAZD-5, Mletački katastar - Katastarske knjige; kutija 22, Kutija 22, Katastar područja Imotski, Poljica, list 10r. 19 Isto, list 52v. 2 posjednika sela Nebriževca.20 Matkovići u Hršćevanima pojavljuju se tek početkom 19. st. i nastanjuju se na baštini Znaora.

 Matkovići u predajama

Prema predaji, poljički Matkovići došli su iz Hercegovine iz Crvenih Grma,21 što se podudara s predajom medovačkih Matkovića. Postoje daljnje podudarnosti u predaji poljičkih i medovačkih Matkovića, gdje da je jedan od Matkovića odselio u Šumet od kojih su današnji grubinski Matkovići. Predaja nam također govori da su poljički Matkovići imali u Šumetu staje. U memoriji poljičkih Matkovića postoji spoznaja da su hršćevanski Matkovići podrijetlom iz Poljica, o čemu postoji više potvrda u povijesnim vrelima. U predaji medovačkih Matkovića navodi se, da se jedan od Jurine braće nastanio u Šumetu (Lug/Grubine).22 Predaja spominje trojicu braće doseljenih iz Hercegovine od kojih su se dvojica zadržala na imotskom području, dok je treći odselio na sinjsko područje.23 Sve ukazuje, da su potomci od te dvojice braće - današnji medovački i poljički Matkovići. Međutim predaja ne daje vremenski podatak kojeg doba se dogodila selidba. Matkovići u Kučinama kod Splita su odvojak medovačkih Matkovića. Predaja grubinskih Matkovića navodi, da je sin Jure Matkovića iz Medova Doca doselio u Grubine i oženio se iz roda Matijaševića.24 Po predaji, začetnik roda Matkovića u Grubinama je Jerko Matković, koji je imao sina Šimuna, a Šimun je imao sinove: Matu i Martina.25 Međutim povijesni dokumenti - stare podbabske matice nisu zabilježile Jerka i Šimuna Matkovića.26 Matice nam pokazuju da su Mate i Martin sinovi Ivana Matkovića i Kate Matijašević (a ne da su sinovi Šimuna Matkovića kako se navodi u predaji).27 Pretpostavka je, da je u predaji došlo do zamjene identiteta Jerka Matkovića s Jerkom Matijaševićem. Da bi se moglo utvrditi odakle dolaze Matkovići u Grubine, ne bi se smjeli u potpunosti osloniti na predaju. U svakoj predaji ima puno istine, ali se predaja tijekom vremena mijenja i dopunjuje. Iz predaje neke činjenice odu u zaborav, a dodaju se nove, katkad bez povijesne potvrde. Predaja će nam uvijek poslužiti kao početak (kao dio kulturne baštine i identiteta), a zaključke treba donositi samo na utvrđenim činjenicama koje su potkrijepljene pisanim povijesnim izvorima. Posebno treba istaći kako se u svim predajama Matkovića: Medov Dolac, Grubine i Poljica, spominje i podrijetlo iz Hercegovine. Ta činjenica u sebi ima povijesnih indicija, ali nema povijesnih izvora koji bi potvrdili vrijeme selidbe i mjesto iz kojeg su došli. Je li to bilo krajem 17. stoljeća ili prije? Seoba iz Hercegovine je bilo u više navrata, među najvećima su seobe 1694. i 1718./1720. godine. O njima postoji velik broj povijesnih podataka i više puta objavljenih u znanstvenim i publicističkim radovima. Prema svim tim pokazateljima, Matkovići nisu zabilježeni kao doseljenici toga doba. U Grabovcu, Matkovića više nema, pa je i sama predaja o njihovu podrijetlu nestala, tako da je Vrčićevu (1990: 147, 160, 175) i Vrdoljakovu (2003: 869, 870) interpretaciju o podrijetlu i vezi s

20 HR-DAZD-5, kutija 39, list 52v. 21 Mjesto Crveni Grmi često se spominje u predajama više imotskih plemena. Crveni Grmi su bili granični prijelaz na sanitarnom koridoru i jedino mjesto na širem području gdje je bio omogućen prijelaz s osmanskog područja na mletački teritorij. Svi dostupni povijesni dokumenti ne mogu potvrditi da su Crveni Grmi mjesto iz kojega su podrijetlom Matkovići. 22 Petar MATKOVIĆ, Medov Dolac, ljudi, gradine, puti, Matica Hrvatska, ogranak Imotski 2011., str.72. Petar MATKOVIĆ, Rodoslovlja Medova Doca i Dobrinača, Redak Split, 2013., str 117 -118. 23 Predaja medovačkih Matkovića u kojoj je jedan od troje braće odselio na sinjsko područje nema potvrde u povijesnim dokumentima. Matkovići na sinjskom području pojavljuju se tek druge polovice 18. stoljeća. Usp. Josip Ante SOLDO, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću, (Knjiga I. i II.), Sinj 2011., str. 81/I. 24 Josip MATKOVIĆ DODAN, U granju Matkovića Stabla, Grubinski Matkovići 1750.-2000., str 33. 25 Isto, str. 33, 72 -74. 26 HR-DAZD-378, Matice, rođenih, vjenčanih i umrlih župe Podbabje od 1743. do 1855. inv. br. 813., 814., 815., 816, 817, 818, 819, 820 i 821. 27 Isto 3 drugim Matkovićima nemoguće potvrditi. Matkoviće u Grabovcu povijest ne bilježi prije Matkovića u Medovu Docu, tako da nema nijedne povijesne potvrde o podrijetlu svih Matkovića iz Grabovca. Teorija o podrijetlu Matkovića iz Roškog Polja28 nije do sada znanstveno obrađena, već se o ovoj tezi iznose samo pretpostavke. Matkovići se u Roškom polju prvi put spominju 1741./43. godine odnosno 1768 godine.29 U turskom katastarskom popisu sela i zemlje sandžaka Krka Klis i Hercegovina iz 1701. godine30 u Nahiji Rog/Roško Polje („Duvno“) i selima nahije Roškog Polja Matkovići se ne spominju. Ne spominju se među prezimenima na području Roškog Polja 1735. kod vizitacije makarskog biskupa Blaškovića kao ni u popisu krizmanika 1741. godine.31

Tablica 1. Matkovići na području Imotske Krajine (uključujući Grabovac*) 1725. -1850. Godina 1725./26. 1756. 1806. oko 1850. Mjesto obitelji osoba obitelji obitelji osoba obitelji Matkovići - Poljica 1 5 1 3 32 4 Matkovići - Grubine 0 0 (1)** 1 15 3 Matkovići - Hršćevani 0 0 0 0 0 1 Matkovići - Medov Dolac 1 9 1 5 40 9 Matkovići - Nebriževac*** 1 9 0 0 0 0 Matkovići - Grabovac 1 7 1 1 6 1 * Grabovac je tijekom povijesti (u 19. i prvoj polovici 20. st.) pripadao kotaru i općini Imotski, a župa Grabovac i dalje je sastavnica Imotskog dekanata. ** Matkovići u Grubinama zajedno s obitelji Matijaševića. *** Matkovići popisani u Nebriževcu 1725. godine su medovački Matkovići (Obitelj Jure Matkovića iz Medova Doca dva puta je popisana: u Medovu Docu i Nebriževcu).

 Podbablje - selo, župa i općina

U prvim mletačkim dokumentima (katastarski popis posjednika) 1725. godine, selo Podbablje bilo je jedno od popisnih područja koje je bilo manje od područja tadašnje i sadašnje župe Podbablje. Mlečani su 1725. Podbabljem smatrali samo današnja sela Kamen Most, Drum i Podbablje Gornje. Nebriževac s dijelom Luga i Grubina te Poljica s Krivodolom bili su te 1725. godine zasebna sela. Podbablje u širem smislu, koje je obuhvaćalo staru župu Podbablje, obuhvaćalo je prostor veći od mletačkog popisnog područja i to područja sela: Kamen Most (Kamen Most i Zmijavci), Podbablje (Drum, Hršćevani i Podbablje Gornje), Nebriževac (Nebriževac, Grubine i Lug) i Poljica (Poljica, Krivodol i Ivanbegovina). Dio Grubina s plemenima Karin, Jonjić, Matijašević, Vuković i Žužul pripadali su 1734. i 1756. serdariji Maršić iz Prološca i barjaku sela Luga (arambaše Jukića). Turski katastarski popis iz 1701. godine ne spominje selo Podbablje u nahiji Imota.32 Među selima imotske nahije koji su unutar područja kasnijeg sela Podbablja su sela: Poljica, Nebriževac, Kamen Most i Zmijavci. Župa Podbablje (sa sjedištem i crkvom sv. Luke na Kamenu Mostu) uspostavljena je odmah nakon nakon „oslobođenja“ Imotske Krajine od osmanske vlasti i obuhvaćala je područja današnjih župa: Podbablje, Zmijavci, Poljica i Runovići. Od župe Podbablje 1747. odcijepila se župa Poljica (Poljica, Ivanbegovina i Krivodol), 1762. odcjepljuju se Runovići (zajedno s dijelom Zmijavaca), a 1982. osniva se nova župa Zmijavci.33 Danas su u sastavu župe Podbablje sela: Drum, Grubine, Hršćevani, Kamen Most i Podbablje Gornje. U vrijeme mletačke uprave područje Podbablja bilo u sastavu okruga Imotski, zatim kotara Imotski u vrijeme austrijske uprave. U staroj Jugoslaviji općine i kotara (sreza) Imotski. Kratko tijekom II. svjetskog rata sela župe Podbablje pripadala su kotaru Imotski i velikoj župi Cetina, te

28 Ante IVANKOVIĆ, Hrvatski rodovi u župi Podbablje, HKD Napredak, Split 2005. 29 Anto IVIĆ, Pučanstvo duvanjske župe 1469. -1800., Tomislavgrad 2011., str. 330, 332. 30 Fazileta HAFIZOVIĆ, navedeno djelo, str. 165 – 166. 31 Anto IVIĆ, navedeno djelo, str. 118 – 124 i 283 – 294. 32 Fazileta HAFIZOVIĆ, navedeno djelo, str. 178 -195. 33 www.smn.hr/Poljica, Runovići, Zmijavci. 4 nakon II. svjetskog rata u sastavu su općine Imotski, teritorijalno podijeljena na više Mjesnih zajednica – sela. U sastavu današnje Općine Podbablje osnovane 1993. godine su naselja (sela): Drum, Grubine, Hršćevani, Ivanbegovina, Kamen Most, Krivodol, Podbablje Gornje i Poljica.

Preslika Stanja duša župe Poljica 1806. godine (NAS, M-113) Obitelj arambaše Ivana Matkovića i don Andrije Matkovića, sinova pok. Marka.

 Matkovići u Poljicama

Matkovići su među najstarijim rodovima u Poljicima. Mogu se s pravom smatrati starosjediocima jer su starosjedioci oni rodovi koji su zabilježeni 1725. godine, a za koja ne postoji podatci o mjestu iz kojega su se doselili iako se u predaji spominje da su doselili iz Hercegovine.34 Vrijeme, od kada su Matkovići u Poljicima nije točno poznato. Možemo samo pretpostaviti da su u Poljicima neposredno nakon sloma osmanske vlasti nastanjeni u razdoblju od 1717. do 1725. godine. Vrčić u svojim djelima više puta napominje da su Matkovići u Medovu Docu, Poljicima i Grubinama istog podrijetla, 35 oslanjajući se isključivo na predaju bez argumentiranih povijesnih podataka. U prvom popisu obitelji „Stanju duša župe Podbablje 1739. godine“ nalazi se obitelj Josipa Matkovića od 10 osoba. Josip živi u Poljicima.36 Josip je najstariji od trojice braće i glava je obitelji, a njegova braća su Marko i Nikola, sinovi su Antona Matkovića. Josip, Marko i Nikola rođeni su oko 1700. do 1710. godine. Njihov otac je Anton Matković rođen je oko 1670./1680. koji je umro prije/do 1725. godine. U turskom katastarskom popisu iz 1701. godine37 u selu Poljica koje pripada nahiji Imotski zabilježeno je 5 obitelji.38 Obitelji Bože i Nikole Krnića (Biloša, op. p.), obitelj Milenka Grgurova, obitelj Nikole Skake i obitelj Petrova (bez navedenog prezimena op. p.). Iznimno u odnosu na druga sela, u Poljicima su pretežno popisani posjednici sa svojim prezimenom, a dvije obitelji imenom i imenom oca. Kako Anton Matković praotac poljičkih Matkovića nije zabilježen ni imenom niti prezimenom 1701. godine, može se zaključiti da su Matkovići doselili u Poljica nakon 1717. godine padom osmanske vlasti. Odakle su Matkovići doselili u Poljica? Povijest nam ne nudi odgovor, jer nema sačuvanih povijesnih dokumenata o njihovu podrijetlu. Ako su Matkovići u Grabovcu, Poljicima i Medovu Docu istog podrijetla (Vrčić 1990: 147, 160,175 i Vrdoljak (2003: 869, 870), zaključujući bez povijesnih potvrda da su Matkovići starosjedioci u Grabovcu, onda bi medovački Jure Matković (r. oko 1680.) i Josip (r. oko. 1680.), otac grabovačkog Ivana Matkovića bili braća ili najbliži rođaci. Međutim, potvrdu te teze ne nalazimo u medovačkoj predaji te starim grabovačkim i medovačkim maticama iz 18. stoljeća. Uzimajući u obzir predajne podudarnosti, povijesne prilike krajem 17. i početkom 18. stoljeća i prve pisane mletačke izvore, moglo bi se zaključiti sa određenim stupnjem rezerve: da su Anton Matković (otac Josipa, Marka i Nikole) iz Poljica i Jure iz Medova Doca braća? Jedini povijesni trag toj tezi nalazimo u bilješkama don Jurja Matkovića iz M. Doca, koji u jednoj bilješki iz 1825. godine don Petra Matkovića iz Poljica naziva svojim „rodijakom“.39 Početkom 19. stoljeća (1806. godine) u Poljicima žive 3 obitelji Matkovića s ukupno 31 osobom.40 Sredinom 19. stoljeća je 5 obitelji. Od druge polovice 18. stoljeća pa do dolaska austrijske uprave arambaše sela Poljica su Matkovići (prije toga su bili Kujundžići). U istom razdoblju dali su 3 svećenika: don Andriju, don Petra i don Franu. Don Andrija Matković je bio dugogodišnji poljički župnik, a don Petar je župničku dužnost u Poljicima obavljao kratko, većinom izvan župe kao i don Frane. Župna kuća sagrađena je na „patrimoniju“ Matkovića.41 Josip Matković sin Ante iz Poljica, odselio je 1809. godine na ženinstvo u Hršćevane, gdje danas žive njegovi potomci.

34 Iako se kao mjesto spominju Crveni Grmi. Ono nije mjesto odakle su Matkovići. Crveni Grmi često se spominje u predajama više imotskih plemena. Crveni Grmi su bili granični prijelaz na sanitarnom koridoru i jedino mjesto na širem području gdje je bio omogućen prijelaz s osmanskog područja na mletački teritorij. 35 Vjeko VRČIĆ, Plemena Imotske Krajine, Imotski 1990., str. 147, 160 i 175. 36 NAS, Stanje duša župe Podbablje 1739. god. - popis obitelji. 37 BOA, TTD No. 861 38 Fazileta HAFIZOVIĆ; Popis sela i zemlje sandžaka Krka, Klis i Hercegovina, oslobođenih od Mletačke Republike, Zagreb_Sarajevo 2016. str. 182. 39 NAS, Zbirka Matičnih knjiga, Matica umrlih župe Medov Dolac 1782. -1827. s bilješkama na kraju „knjige“. Usp. Godine 1783. don Andrija Matković iz Poljica vodio je sprovod don Jakova Matkovića u M. Docu, a medovački kapelan don Jure Matković je koncelebrirao, što upućuje na zaključak da su Matkovići bili blisko vezani, da su rodbina. 40 NAS, M-113, Stanja duša u župama Imotskog kraja, Poljica 1806. 41 Prvu župnu kuću sagradio je don Luka Vuković. Prijašnji župnici: don Luka Zujić, don Grgo Ujević, don Andrija Matković i don Petar Matković stanovali su u svojim kućama. Toga doba svećenicii su morali imati u zalogu imovinu svoje školovanje, najčešće zemljište - patrimonij. Ako ga braća ili rodbina nije mogla izdržavati za vrijeme školovanja, onda bi se iz patrimonija nadoknadilo njegov trošak školovanja. Nakon smrti svećenici bi svoj patrimonij ostavljali župi ili braći. Dio svog svog patrimonija don Andrija ostavlja župi gdje je kasnije sagrađena župna kuća. 6

Preslika mletačkog katastarskog posjeda Josipa Matkovića iz Poljica 1725. godine (HR-DAZD-5, kutija 22. sv.21., list 10r.)

Upis rođenja don Petra Matkovića Josipova 1750. godine (NAS, Matica rođenih župe Poljica 1748. -1781., list 2v)

Upis smrti Marka Matkovića pok. Antona 1773. godine (NAS, Matica umrlih župe Poljica 1747. -1816., list 24r)

Rodoslovlje Matkovića u Poljicima 1700. – 1870. Na temeljem povijesnih dokumenata 18. i prve polovice 19. stoljeća,42 daje se prikaz rodoslovlja poljičkih Matkovića u prvih 6 generacija.

42 NAS, Matične rođenih župe Poljica 1748. - 1827., NAS, Matične vjenčanih župe Poljica 1749. - 1826. NAS, Matične umrlih župe Poljica 1747. - 1816. HR-DAZD-378, Zbirka Matičnih knjiga, Matica rođenih župe Poljica 1825.-1851., inv. br. 847 i 848. HR-DAZD-378, Zbirka Matičnih knjiga, Matica vjenčanih župe Poljica 1825.-1858., inv. br. 849 i 850. HR- DAZD-378, Zbirka Matičnih knjiga, Matica umrlih župe Poljica 1817. - 1863., inv. br. 851 i 852. HR-DAST-179, Zbirka Matičnih knjiga, Matica rođenih župe Poljica 1851.-1863., sign. 226. NAS, Stanje duša župe Poljica Imotska (oko 1840.), in. br. 37, NAS, Stanje duša župe Poljica (oko 1867.), in. br. 38. HR-DAZD-5, Mletački katastri - Katastarske knjige (1597. - 1797.), kutija 22, Katastar područja Imotski – popisi, Kutija 39, Katastar za područje Imotskog 1725. - 1730. HR-DAZD-1, Spisi generalnog providura Zorzija Grimanija 1732. -1735., kutija 106. Spisi generalnog providura Francesca Grimanija 1754. - 1756., kutija 145. 8

 Matkovići u Grubinama

Matkovići u Grubinama (Podbablju) godine 1725. u mletačkom katastru i u Stanju duša župe Podbablje 1739. godine se ne spominju.43 Matkovići zabilježeni u katastru Nebriževca 1725. su medovački Matkovići. U ranijim mletačkim i turskim popisima u 17. stoljeću grubinski Matkovići nisu zabilježeni jer su se naselili u Grubinama tek u prvoj polovici 18. st. Ekonim Grubine (naselje Grubine) prvi put se spominje 1801. godine.44 Prije toga u 17. st., a kasnije tijekom 19. st. koristi se naziv Nebriževac ili Podbablje, a početkom 20. st. ponovno se javlja u pisanim dokumentima naziv naselja Grubine. Da bi se moglo pratiti vrijeme dolaska Matkovića u Grubinama, potrebno je usporedno pratiti podatke o rodu Matijaševića, jer se Matkovići naslanjaju na baštinu Matijaševića. Godine 1725. obitelj Jerka Matijaševića broji 8 osoba, a u popisu obitelji župe Podbablje 1739. godine obitelj Jerka Matijaševića sa šest osoba.45 Matkovići u Grubinama, što povijesni dokumenti potvrđuju, baštinici su roda Matijaševića. U do sada objavljenim radovima može se pronaći podatak da se Matkovići prvi put u Grubinama (na području Luga) spominju 1734. godine (V. Grabovac, 2011. i J. Matković, 2014.).46 U katastarskom popisu posjednika sela Luga i Podluga (Prološca) 1734. godine u serdariji Maršić, banderiji Jukić popisani su Grubinjani: Mate Karin, Petar Jonjić, Križan Žužul, Jerko Matijašević (Jerco Mattioseuich) i Petar Vuković. Jerko Matković nije na popisu posjednika 1734. godine. Jerko Matković nije postojao.47 Dvadeset godina poslije 1754. na Grimanijevu popisu posjednika sela Luga i Podluga Matkovići također nisu upisani, a upisani su drugi Grubinjani (Jonjići, Karini,Vukovići i Žužuli).48 Postavlja se pitanje zašto prije nisu zabilježeni u popisima župe Podbablje, mletačkim katastrima Nebriževca, Luga i „Podluga“? Razlog je u tome što se prvi Matković (Ivan) priženio u kuću Matijaševića, a Jerko Matijašević je bio i ostao glava obitelji. Prvi sačuvani pisani trag Matkovića u Grubinama potječe iz 1748. godine i nalazimo ga u starim podbabskim maticama. Tako je u matici umrlih upisana smrt Dujma sina Ivana Matkovića i Kate (Matijašević) 1748. godine.49 Prvi Matković za kojeg imamo pisanu potvrdu o njegovom postojanju u Grubinama je Ivan Matković (1716.*- 1759.) oženjen s Katom Matijašević, kći Jerka Matijaševića.50 Ivan Matković nasljeđuje Matijaševićevo imanje jer Jerko Matijašević nije imao muških nasljednika (ako ih je i bilo umrli su mladi). Jerko Matijašević imao je tri kćeri: Katu udana za Ivana Matkovića, Maru udanu za Ivana Livajića i Klaru udanu za Jakova Vrljička.51 Matijaševići su 1686. godine zabilježeni u Zagvozdu, a posjede su imali u Zagvozdu i Medovu Docu.52 Nije isključeno da su Matijaševići u Podbablju doseljenici iz Zagvozda (Medova Doca) jer ih 1726. nema na području Zagvozda, a ostali su mnogi toponimi zabilježeni po Matijaševićima u Zagvozdu i Medovu Docu. Odakle su Matkovići u Grubinama? Tko je Ivan Matković? Čiji je on sin? Je li od roda medovačkih Matkovića, sin Jure Matkovića ili od roda poljičkih Matkovića i sin Antona Matkovića? Proučavajući svu dostupnu povijesnu građu prve polovice 18. stoljeća nije moguće u potpunosti znanstveno potvrditi podrijetlo grubinskih Matkovića. Jesu li oni odvojak poljičkih ili medovačkih Matkovića.

43 HR-DAZD-5, Mletački katastar - Katastarske knjige; kutija 39, Katastri za područje Imotskoga 1725. - 1730. NAS, Stanje duša župe Podbablje, 1739. god. - popis obitelji. 44 Podbabski župnik Fra Ciprijan Bušić, u maticama je upisivao mjesto Grubine (in loco Grubine) u razdoblju od 1801.-1803. (HR-DAZD-378, Zbirka Matičnih knjiga, Matice rođenih, vjenčanih i umrlih župe Podbablje). 45 NAS, Stanje duša župe Podbablje 1739. god. - popis obitelji. 46 Viktor GRABOVAC, Proložac kroz vjekove, Proložac 2014. Josip MATKOVIĆ, U granju Matkovića Stabla, Grubinski Matkovići 1750.-2000., str. 34. 47 HR-DAZD-1, Spisi generalnog providura Zorzija Grimanija 1732. -1735., kutija 106, list 344. 48 HR DAZD-1, Spisi gen. providura F. Grimanija 1754. - 1756., kutija 145, fasc. 1, list 108r, 108v. 49 HR-DAZD-378, Zbirka Matičnih knjiga, Matica umrlih župe Podbablje 1743.-1799., inv. br. 822. 50 HR-DAZD-378, Matica rođenih ž. Podbablje 1749.-1823., inv. br. 813., Matica umrlih župe Podbablje, inv. br.822. 51 NAS, Zbirka matičnih knjiga, Matica umrlih župe Poljica 1747. - 1816. HR-DAZD-378, Zbirka Matičnih knjiga, Matica umrlih župe Poljica 1825.-1857., inv. br. 851.. 52 HR-DAZD-1, Spisi generalnog providura G. Cornara 1686. - 1689., knjiga I., listovi 476r – 477r. HR-DAZD-5, Mletački katastar - Katastarske knjige; kutija 39, Katastri za područje Imotskoga 1725. - 1730. 10

Da su Matkovići u Grubinama neposrednog podrijetla od poljičkih Matkovića onda bi Ivan Matković trebao biti brat poljičkih Matkovića: Jozipa Marka i Nikole. Josipova obitelj u Poljicima 1725. godine ima 5 osoba (trojica braće i sestra). Nemajući podatka je li njihova majka te 1725. godine živa (?), mala je vjerojatnost da je Ivan Matković iz Poljica, brat Josipov Markov i Nikolin te je tako i mala vjerojatnost da je Ivan doselio iz Poljica u Grubine.53 Ako su Matkovići u Grubinama podrijetlom od Matkovića iz Medova Doca, onda Ivan Matković nije sin Jure Matkovića iz Medova Doca, već njegov sinovac (sin Jurina brata). Povijest je, zahvaljujući sačuvanim medovačkim maticama zabilježila sve Jurine sinove.54 Jurina obitelj je 1725. imala 9 osoba (Jure, njegova žena i do tada rođeno 5-ero djece djece). Nije jasno tko su još ta dva preostala člana Jurine šire obitelji. Brat ili sestra? Možda djeca njegova pok. brata? Među tom dvojicom treba tražiti Ivana Matkovića r. oko 1716. godine koji se pojavljuje u Grubinama. Kako Ivan iz Grubina (oženjen Katom Matijašević) nije sin Jure Matkovića iz Medova Doca jer Jure ima sina Ivana koji je cijeli svoj životni vijek proveo u Medovu Docu, onda je Ivan iz Grubina sin Jurina brata. Medovačka predaja spominje Jurina brata koji se naselio u Šumetu (Grubinama) i tu se činjenice dodiruju. Ostavljajući tu dvojbu o podrijetlu povijesno nepotvrđenom uslijed nedostatka pisanih izvora iz toga doba, ostaje i dalje prevladavajuća teza o podrijetlu grubinskih Matkovića od medovačkih Matkovića, kako se navodi u sačuvanoj predaji medovačkih i grubinskih Matkovića. Mletački katastri 18. stoljeća upotpunjuju tezu o medovačkom podrijetlu. Godine 1725. Jure Matković iz Medova Doca dobio je u Imotskom polju 7,5 kanapa zemlje, a Josip Matković iz Poljica samo 1 kanap u Imotskom polju. Kasnijim reambulacijama katastra 1734. i 1756. godine,55 Juri Matkoviću smanjuje se posjed za 2 kampa (što po mletačkim propisima pripada jednoj odrasloj muškoj osobi), te uz sve nove dodane nove posjede 1734. godine, ukupni Jurin posjed u Imotskom polju se smanjuje. Usporedbom mletačkog i austrijskog katastra iz 1835. vidljivo je da su zemljišta koja su 1725. bila u posjedu Jure Matkovića u austrijskom katastru su jednim dijelom u posjedu Matkovića iz Grubina.56 Tako su Matkovići u Grubinama naslijedili Matijaševićevo imanje i dio imanja medovačkih Matkovića u Imotskom polju kao dio svoga očinstva. Godine 1803. i 1806. prema stanju duša župe Podbablje57 u Grubinama živi jedna obitelj Matkovića od 15 članova. Stanje duša župe Podbablje 1835. godine bilježi tri obitelji Matkovića s ukupno 22 člana.58 Krajem 19. stoljeća su 4 obitelji.

Privi sačuvani pisani trag o Matkovićima u Grubinama, upis smrti (djeteta) Dujma sina Ivana i Kate Matković 1748. godine (DAZD-378, inv. br. 822, list 5v)

53 HR-DAZD-378, Zbiraka matičnih knjiga, Matice, rođenih, vjenčanih i umrlih župe Podbabje . NAS, Zbirka matičnih knjiga, Matice rođenih, vjenčanih i umrlih župe Poljica. 54 NAS, Zbirka matičnih knjiga, Matice rođenih, vjenčanih i umrlih župe Medov Dolac (1753. -1827.). 55 HR-DAZD-1, Spisi generalnog providura Zorzija Grimanija 1732. -1735., kutija 106. Spisi generalnog providura Francesca Grimanija 1754. - 1756., kutija 145. 56 HR-DAZD-8, Mletački katastri - Skice katastarskih mapa Knina i Imotskog. HR-DAZD-5, Mletački katastar - Katastarske knjige; kutija 39, Katastri za područje Imotskoga 1725. - 1730. HR-DAZD-152 Arhiv mapa za Istru i Dalmaciju, Austrijski katastar za područje Imotskog 1833. - 1835. 57 NAS, M-113, Stanja duša u župama Imotskog kraja, Poljica 1806. 58 HR-DAZD-378, Stanje duša župe Podbablje 1835., inv. broj. 823. 11

Preslika upisa posjednika mletačkog katastra 1725. obitelji Jerka Matijaševića i Jure Matkovića (HR-DAZD-5, kutija 39, list 52v)

Preslika Stanja duša župe Podbablje 1806- Obitelj Martina i Mate Matkovića pok. Ivana (NAS, M-113, Podbablje 1806, list 2v)

Preslika (detalj) upisa smrti Mate Matkovića sina pok. Ivana Matkovića i Kate Matijašević, god. 1835. (HR-DAZD-378, Matica umrlih župe Podbablje 1825.-1836., inv. br. 820., list)

Rodoslovlje Matkovića u Grubinama 1720. – 1880.

Temeljem svih povijesnih dokumenata 18. i prve polovice 19. stoljeća,59 daje se prikaz rodoslovlja grubinskih Matkovića u prvih 6 generacija.

59 HR-DAZD-378, Zbirka Matičnih knjiga, Matica rođenih župe Podbablje 1749.-1855., inv. br. 813, 814, 815 i 816. HR- DAZD-378, Zbirka Matičnih knjiga, Matica vjenčanih župe Podbablje 1786.-1857., inv. br. 822, 817 i 818. HR-DAZD- 378, Zbirka Matičnih knjiga, Matica umrlih župe Podbablje 1743.-1799., inv. br. 819, 820, 821 i 822. HR-DAST-179, Zbirka Matičnih knjiga, Matica rođenih župe Podbablje 1855.-1864., sign. 225. NAS, M-113, Stanje duša župe Podbablje 1803. i 1806. godine. HR-DAZD-378, Stanje duša župe Podbablje 1835., inv. broj. 823. HR-DAZD-5, Mletački katastri - Katastarske knjige (1597. - 1797.), kutija 22, Katastar područja Imotski, kutija 39, Katastar za područje Imotskog 1725. - 1730. HR-DAZD-1, Spisi generalnog providura Zorzija Grimanija 1732. - 1735., kutija 106. Spisi generalnog providura Francesca Grimanija 1754. - 1756., kutija 145.

 Matkovići u Hršćevanima

Matkovići u Hršćevanima su odvojak roda poljičkih Matkovića koji su se nastanili na ženinstvu u Znaora. Josip sin Antona Matkovića iz Poljica oženio je Ivanicu kći Pavla Znaora 17. siječnja 1809. godine.60 Godinu 1809. možemo uzeti kao godinu dolaska Matkovića u Hršćevane. Josip Matković iz Poljica jedan od sedmero Antonovih sinova (od kojih su dvojica umrla djetinje dobi) ženidbom s „dotaricom“ Ivanicom Znaor odlazi na ženinstvo napuštajući očevu baštinu (koja se diobom usitnjuje na pet malih dijelova) pa po običaju toga doba odlazi na veće Znaorovo imanje u Hršćevane. U stanju duša župe Podbablje 1835. godine upisana je obitelj Josipa Matkovića od 8 osoba (kao baštinika Pavla Znaora).61

Preslika upisa rođenja Josipa Matkovića Antonova 1785. godine - pismo bosančica (NAS, Matica rođenih župe Poljica 1782. - 1792.)

Preslika upisa vjenčanja Josipa Matkovića i Ivanice Znaor 1809. godine (DAZD-378, inv. br. 822)

Preslika upisa obitelji Josipa Matkovića „Znaora“ u Stanju duša župe Podbablje 1835. god. (DAZD-378, inv. br. 823)

60 HR-DAZD-378, Zbirka Matičnih knjiga, Matica vjenčanih župe Podbablje 1786. - 1822., inv. br. 822. 61 HR-DAZD-378, Stanje duša župe Podbablje 1835., inv. broj. 823. 15

Rodoslovlje Matkovića u Hršćevanima 1800. – 1880. Matkovići u Hršćevanima su odvojak poljičkih Matkovića. Prema starim poljičkim i podbabskim maticama (rođenih, vjenčanih i umrlih) iz 18. i 19. stoljeća te knjigama Stanja duša župe Poljica i župe Podbablje daje se prikaz rodoslovlja hršćevanskih Matkovića u prve tri generacije u Hršćevanima.62

62 NAS, Matične rođenih župe Poljica 1748. - 1827., NAS, Matične vjenčanih župe Poljica 1749. - 1826. NAS, Matične umrlih župe Poljica 1747. - 1816. HR-DAZD-378, Zbirka Matičnih knjiga, Matica rođenih župe Poljica 1825.-1851., inv. br. 847 i 848. HR-DAZD-378, Zbirka Matičnih knjiga, Matica vjenčanih župe Poljica 1825.-1858., inv. br. 849 i 850. HR- DAZD-378, Zbirka Matičnih knjiga, Matica umrlih župe Poljica 1817. - 1863., inv. br. 851 i 852. HR-DAZD-378, Zbirka Matičnih knjiga, Matica rođenih župe Podbablje 1749.-1855., inv. br. 813, 814, 815 i 816. HR-DAZD-378, Zbirka Matičnih knjiga, Matica vjenčanih župe Podbablje 1786.-1857., inv. br. 822, 817 i 818. 16

 Zaključak Matkovići u Podbablju su stari rod o kome prvi pisani tragovi postoje od 1725. godine. Kao i kod većine svih rodova Podbablja pa tako i rodova s područja cijele Imotske Krajine nema sačuvanih pisanih tragova o prezimenima i rodovima iz ranijeg razdoblja. Turski defteri iz 16. i 17. stoljeća ne donose nam podatke o prezimenima, već samo o imenima baštinika s imenima oca. Iznimno u defterima možemo pronaći podatke o prezimenu nastalom uglavnom kao nadimak ili prezime izvedeno od imena oca. Povijest ne bilježi vrijeme kada su se Matkovići naseljavali na području Imotske Krajine. Postoje predaje o podrijetlu, koje se dijelom upotpunjuju, a dijelom razlikuju te se ne mogu uzeti kao povijesna činjenica. Podrijetlo roda Matkovića iz Hercegovine je više predajna, a ne povijesno potvrđena stvarnost, jer povijesnih izvora o hercegovačkom podrijetlu nema (ili nema sačuvanih). Prezime Matković je patronimik, izvedeno iz osobnog imena Mate, Matko te je moglo nastati na bilo kojem području u bilo koje vrijeme. Samim tim nema znanstvene osnove povezivati zajedničkim podrijetlom sve Matkoviće koji se pojavljuju na širem području Dalmacije i Hercegovine. Sačuvani povijesni izvori iz 17. stoljeća o zagvoško-medovačkim rodovima te kasniji podatci iz mletačkih izvora upućuju da su Matkovići živjeli na području Imotske Krajine (Medov Dolac) još u „tursko“ doba, iako nisu u turskim dokumentima zapisani. Nositelji prezimena Matković zasigurno su imali drugo prezime, jedno od dvadesetak povijesno postojanih zagvoško-medovačkih prezimena, koja su nestala te kasnije upisana u drugom obliku nakon dolaska mletačke vlasti. Starina roda Matkovića na području Imotske Krajine je Medov Dolac, prije nego Grabovac, jer u Grabovcu ne nalazimo značajne promjene prezimena krajem 17. i početkom 18. stoljeća. Isto tako, povijest ne donosi potvrdu, jesu li medovački i grabovački Matkovići istoga roda ili je prezime nastalo samo istoga doba izvedeno od prvonositelja „Mate < Matko“. Početkom 18. stoljeća Matkovići se pojavljuju u Poljicima u popisu posjednika 1725. godine. Njihovo podrijetlo se preklapa s podrijetlom medovačkih Matkovića. O rodu Matkovića u Poljicima postoje sačuvani pisani podaci o svim osobama, nositeljima prezimena Matković od 1747. godine do danas, zapisani u starim poljičkim maticama: rođenih, vjenčanih i umrlih te stanjima duša župe Poljica od 18. do 20. stoljeća. U Grubinama su Matkovići prvi put zabilježeni sredinom 18 stoljeća (1748. godine). Grubinski Matkovići vuku podrijetlo od medovačkih Matkovića, a nastanjeni su na baštini roda Matijaševića (izumrlog po muškoj nasljednoj liniji). U starim podbabskim maticama od 1743. godine, te kasnijim iz 19. i 20. stoljeća kao i knjigama stanja duša župe Podbablje nalazimo podatke o svim osobama iz roda Matkovića nastanjenih u Grubinama. U Hršćevanima se Matkovići pojavljuju tek početkom 19. stoljeća, a odvojak su poljičkih Matkovića. Podbabske matice i stanja duša 19. i 20. stoljeća sačuvale su podatke o svim osobama nositeljima prezimena Matković u Hršćevanima. Povijest Matkovića u Podbablju (kao i povijest drugih Matkovićana području Imotske krajine) zapisana u povijesnim izvorima počinje tek početkom 18. stoljeća (1725. godine). Sve drugo prije toga, naslonjeno na predaju ili stvoreno na pretpostavkama iz kasnijih povijesnih vrela postaje samo kulturno-antropološko obilježje roda Matkovića na području Podbablja (Grubina, Poljica i Hršćevana).

[email protected]