Nar. umjet. 46/2, 2009, str. 129-145, S. Blagoni, "Mi se diemo jer ne moemo dopustiti ... Izvorni znanstveni lanak Primljeno: 21. 7. 2009. Prihvaeno: 12. 9. 2009. UDK 323.1(497.5-3 Istra) 39.001(497.5-3 Istra)

SANDI BLAGONI Zavod za povijesne i drutvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Rijeci, PJ u Puli "MI SE DIEMO JER NE MOEMO DOPUSTITI DA SU VEI ISTRIJANI OD NAS": RITUALNE IZVEDBE U SIMBOLIKIM NATJECANJIMA ZA (RE)SEMANTIZACIJU JEDNE PJESME

Prijelaz iz etni ke svjesnosti (awareness) u povienu etni ku svijest (conscioussness) potkraj 20. stoljea na podru ju bive Jugoslavije prati mobilizacija kolektivnih simbola. Autor analizira simboli ka natjecanja od 1990-ih i dalje oko pjesme "Krasna zemljo", kojih su glavni akteri Istarski demokratski sabor i Hrvatska demokratska zajednica. Posje- dujui znatan emocionalni kapital, pjesma je upregnuta u iva sim- boli ka natjecanja na lokalnom politi kom tritu, pa time i u pokuaje svoje (re)semantizacije. Pratei simboli ka natjecanja, napose u ritual- nim izvedbama, promjene to se unutar tog natjecateljskog polja doga aju interpretiraju se kroz prizmu Turnerove socijalne drame, od faze krize do faze reintegracije. Klju ne rije i: Istra, istrijanstvo, simboli ka natjecanja, "Krasna zem- ljo", Istarski demokratski sabor, Hrvatska demokratska zajednica, himna, regionalizam

129 Nar. umjet. 46/2, 2009, str. 129-145, S. Blagoni, "Mi se diemo jer ne moemo dopustiti ...

Krasna zemljo, Istro mila / dome roda hrvatskog / Kud se ori pjesan vila, / s U ke tja do mora tvog. // Glas se uje oko Rae, / uje , Draga, Lim / Sve se die to je nae / za rod gori srcem svim. // Slava tebi – grade / koj' nam uva rodni kraj /Divne li ste, oj Livade / nek' vas mine tu i sjaj! // Sva se Istra irom budi / , , Loinj, Cres / Svud pomau dobri ljudi / nauk ari kano krijes1 Krasna zemljo, Ivan Cukon

Uvod

Temeljni interpretacijski okvir ovog rada usmjerenog na analizu simboli kih natjecanja koja se od po etka 1990-ih vode oko pjesme Ivana Cukona i Matka Braje Raana "Krasna zemljo", predstavljat e model simboli kih natjecanja, koje Simon Harisson, zbog heuristi ke korisnosti, dijeli na etiri idealnotipske paradigme unutar kojih suprotstavljene skupine manipuliraju simbolima ili kompleksima simbola: od procjenjiva kih natjecanja usmjerenih na rangiranje identiteta verbalnim i fizi kim napadima na presti, svetost i zakonitost sim- bola kojima se koristi suparni ka skupina, odnosno na veli anje vlastitih sim- bola; vlasni kih natjecanja to se ostvaruju borbom za monopol i kontrolu bitnih kolektivnih simbola, preko inovacijskih natjecanja kojima se proizvod- njom simbola poveavaju broj i sloenost razlikovnih simbola, sve do ekspan- zionisti kih natjecanja koja se ostvaruju pokuajima skupine da zamijeni simbole identiteta svojih suparnika vlastitim simbolima (Harrison 1995). Analizirano razdoblje kraja 20. stoljea na prostoru bive Jugoslavije, prijelazom iz etni ke svjesnosti (awareness) u politi ki induciranu povienu etni ku svijest (concioussness) (usp. Olsen i Kay 1993:61), postavilo je, u uvjetima prera ivanja socijalne u nacionalnu nepravdu (Katunari 2003:53) od sredine 1980-ih i dalje, u pregovara ko javno polje niz kolektivnih identiteta. U tim uvjetima inducirana resemantizacija hrvatstva djeluje za etnonacionalni entitet, napose u dijalektici naspram zna ajnih drugih (npr. Srba), temeljno centripetalno, u odnosu prema Istri i istrijanstvu i centrifu- galno, ime se potonje dijelom konstruira kao unutarnja drugost. Zna enjski kontrapunktirano dominantnoj paradigmi hrvatstva, istrijan- stvo postaje temeljni afektivni resurs glavnog nositelja regionalnog pokreta s po etka 1990-ih, Istarskog demokratskog sabora (IDS-a). Ja anje i mobili- zacija regionalnog identiteta kreira se i putem simboli kih natjecanja ime se, izme u ostalog, proizvodi skupna kohezija i signalizira identitet skupine. Istodobno se inom proizvodnje simbola uspostavlja legitimiranje proizvo- ditelja kao glasnogovornika skupine. Stoga se politi ke borbe u Istri odvijaju i pokuajima razli itih politi kih aktera da proizvedu zna enja koja ih vezuju s

1 Istarska upanija / Regione istriana, http://www.istra-istria.hr/index.php?id=197, 21. 4. 2009.

130 Nar. umjet. 46/2, 2009, str. 129-145, S. Blagoni, "Mi se diemo jer ne moemo dopustiti ...

istrijanstvom, pri emu se istrijanstvo konstruiranjem koherencije sa strana - kim platformama politi ki prera uje, to rezultira, posebno ako due traje, na razini neverbalnih simbola promjenom zna enja simbola koji se u tom pro- cesu troe (Blagoni 2006:457).

Simbolika natjecanja uz zvuke "Krasne zemlje"

Pjesma Ivana Cukona i Matka Braje Raana "Krasna zemljo" spada u red visokog simboli kog ranga i od 1990-ih je upregnuta u iva simboli ka natje- canja. U doba njezina nastanka, na po etku drugog desetlje a 20. stolje a, imala je izrazito etnonacionalno odre enje i vano mjesto u nacionalnom okupljanju istarskih Hrvata. Pjesmu je na stihove Ivana Cukona uglazbio Matko Braja Raan 1912. godine kao pjesmu za klavir i jednoglasno pjeva- nje. Poslije je pjesma prilago ena za mjeoviti zbor da bi, 1914., postala him- nom Drube sv. irila i Metoda za Istru. Iste godine Ivan Cukon u vlastitoj nakladi izdaje dopisnicu, na kojoj je u nekoliko tisu a primjeraka, tiskana pjesma.2 Dok po etkom 1990-ih stajanje za izvo enja "Krasne zemlje" unutar IDS-a nije bilo obvezuju e, ono, narednih godina, postaje gotovo nepisanim strana kim pravilom.3 Tom se gestom, koja ulazi ponajprije u polje ino-

2 Iako se godina 1912. uzima kao godina nastanka pjesme, prema izjavi Enrica Depiere iz Tinjana, pjesmu su me u prvima (uz Brajinu devetogodinju k er Jelenu) izveli godinu dana prije, 1911., Nina (Antica) i Anton Defar prigodom osnivanja tamburakog sastava u Tinjanu. (Osnovna glazbena kola "Matko Braja Raan": http://www.ogs-mbrasan-labin.- skole.hr/rasan_zivot_djelo.htm, 22.12.2008.) 3 Prije nekoliko godina sam u uredu upana Jakov i a razgledavao fotografije na zidu. Panju mi je privukla fotografija sa sve ane akademije proslave 50. godinjice pripojenja Istre, Rijeke, Zadra i otoka Hrvatskoj odrane 1993. godine u Hrvatskom narodnom kazalitu u Zagrebu i snimljena za izvo enja pjesme "Krasna zemljo". Oriano Oto an, u to doba v.d. pro elnika Kabineta upana Istarske upanije, s kojim sam u tom trenutku bio u uredu, skrenuo mi je panju na one IDS-ovce koji su za izvo enja pjesme ostali sjediti, uputivi na injenicu kako su to danas "sve bivi IDS-ovci". Jakov i je u svom uredu upana o ito istaknuo ovu fotografiju na kojoj usamljen stoji, kao osobit znak svoga istrijanstva. Uo ivi Jakov i a kako stoji i ne troe i previe vremena na prepoznavanja ostalih lica, otiao sam u uvjerenju da je Oto anova tvrdnja svakako zanimljiva, posebno to je mogla posluiti zanimljivoj tezi da se u tom simboli kom inu nazirala izvjesna ideoloka razlika izme u onih koji su ostali u IDS-u i bivih njegovih lanova. Kasnije sam naiao na Jakov i evu izjavu iz 1997. godine, u kojoj podsje a kako je on, na spomenutoj proslavi, uz Elia Martin i a jedini ostao stajati za izvo enja "Krasne zemlje". Kako je Elio Martin i u velja i 1994. godine, nekoliko mjeseci nakon proslave u HNK-u, isklju en iz IDS-a, to me, s obzirom na Oto anovu interpretaciju zbunilo, pa sam u sije nju 2009. ponovno pogledao fotografiju. Ona prikazuje Elia Martin i a i Ivana Jakov i a kako usred ostalih uzvanika, pa i lanova IDS-a Branka Rui a i Ivana Heraka (koji e biti isklju en zajedno s Martin i em), stoje. Faktografski pogrena, Oto anova tvrdnja po iva na ideji da se upravo

131 Nar. umjet. 46/2, 2009, str. 129-145, S. Blagoni, "Mi se diemo jer ne moemo dopustiti ...

vacijskog, ali i procjenjiva kog i vlasni kog natjecanja, iskazuje unutar- strana ka kohezija koja se osigurava neformalnom prinudom utemeljenoj na ritualizaciji i sakralizaciji toga ina. Sjedenje nekog lana IDS-a za vrijeme pjesme "Krasna zemljo" bilo bi krenje koje bi, na odre eni na in, bilo sankcionirano, sli no kao kad bi lan HDZ-a izvo enje dr avne himne popratio bez dr anja ruke na grudima. Iskazivanje takve posebne, afektivne veze instaliraju i slu e se njome u najve oj mjeri upravo slu beni glasno- govornici identiteta. Njihova gesta ima smisla kad ostaje usamljena; jednako kao i u primjeru op e usvojenosti kada se stranka name e kao graditelj nove zbilje. Tako se na primjer na po etku znanstvenog skupa "Cerovlje i okolica od prapovijesti do danas", 20. lipnja 1998. u Cerovlju, izvodi hrvatska himna nakon koje slijedi "Krasna zemljo" za ijeg izvo enja na elnik op ine, lan IDS-a, u prvome redu, jedini izme u nekoliko desetaka ljudi, stoji. Na tu njegovu gestu ovjek to sjedi u redu ispred mene, kasnije saznajem da je to Branimir Crljenko,4 glasno reagira s: "Jedna je himna!". Ograni eni registar polo aja tijela unutar (ne)formalnih pravila koja je situacija podrazumijevala, jer mogao sam jedino stajati ili sjediti, postavio me u situaciju procjenjivanja mre e zna enja koja se otvaraju odabirom jednog polo aja. U to doba ne- kanoniziranost polo aja tijela pri izvo enju pjesme koja se naj e e do ivljavala poput neformalne istarske himne, otkrivala je, sli no kao to je to bilo s rukom na srcu za izvo enja hrvatske himne (usp. Rihtman-Augutin 2000:22), ponajprije strana ku privr enost. Stajati zajedno s na elnikom koji je gestom nedvojbeno iskazivao i svoj strana ki identitet, zna ilo je deklarirati se barem simpatizerom IDS-a. Drugi legitimni polo aj bio je sjede i. No, sjediti, posebno nakon eksklamatorne tvrdnje ovjeka za kojeg sam zbog toga pretpostavio da je "veliki Hrvat",5 zna ilo je, za mene, unekoliko se ne- verbalno suglasiti s njegovom uskli nom tvrdnjom, sa svjetonazorskim pos- tavkama na kojima po iva "vru i nacionalizam" koji sam iz toga detektirao. U nemogu nosti da zauzmem neutralniji polo aj, nekontaminiran stra- na kim ideologijama regionalizma, odnosno nacionalizma, procijenivi da je

tim visoko simboli kim inom "otkriva" autenti no istrijanstvo kao i to da je ono u izravnoj vezi sa strana kom lojalno u. 4 Branimir Crljenko je u to doba posebno poznat po protivljenju politici imenovanja ulica u Rovinju smatraju i je znakom talijanizacije. Krajem iste godine postaje predsjednikom predsjednitva Zajednice udruga Hrvata u Istri koja, okupljaju i 14 udruga, od Hrvatskog domobrana, Hvidre, Matice hrvatske do Udruge udovica hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, nastaje kao "prijeka potreba i nu da hrvatskog nacionalnog bi a jer se Hrvate u Istri poni ava, a hrvatsko nacionalno bi e rasta e i zatire" (Emil Kazimir eravica, dopredsjednik Zajednice udruga Hrvata u Istri) (Fable1998). 5 Ovisno o itanju, pozitivno ili negativno konotirana, sintagma "veliki Hrvat" uobi ajila se u svakodnevnom diskursu od posljednjeg desetlje a 20. stolje a do danas, ozna avaju i hrvatske nacionaliste.

132 Nar. umjet. 46/2, 2009, str. 129-145, S. Blagoni, "Mi se diemo jer ne moemo dopustiti ...

slije enje neformalnih pravila najneutralniji mogui neverbalni iskaz, izabrao sam sjediti: ovdje je ve samo izvo enje nacionalne himne nalagalo stajanje.6 Od nepisanih pravila odstupila su samo spomenuta dvojica: na elnik opine koji stoji kada to nije formalno propisano i ovjek u publici koji za izvo enja pjesme to posjeduje znatni emocionalni kapital verbalnom intervencijom napada njezin visoki simboli ki rang (koji upravo iskoritava na elnik opine). Iako se sjedenje moe i itati kao slaganje s tvrdnjom o "jednosti" himne, te dvije sitne devijacije postavljaju ostale sudionike rituala u stanje srodnosti, odnosno ideolokog neiskazivanja. Poloaj tijela ostalih sudionika, koji se me usobno uglavnom poznaju, a razli itih su ideolokih orijentacija, na in je ne samo da se iskau strana ki manje obojaniji iskazi ve i da se, kona no, ostane unutar pravila onoga to podrazumijeva "primjereno ponaanje". Uz to, pokuavajui danas rekonstruirati cijelu komunikacijsku situa- ciju, ne bez ograde koju nalae injenica da je od tada prolo deset godina, mislim da je Branimir Crljenko popratio izvo enje "Krasne zemlje" desnom rukom ispruenom na naslonja susjedne, prazne stolice. Iako smo obojica odlu ili sjediti a ne stajati, razlike u dranjima tijela, njegovo, vjerojatno intencionalno, oputeno sjedenje kao zna enjska gesta unutar procjenjiva ki simboli kih natjecanja usmjerena na "desakralizaciju" onoga to "Krasna

6 Razli it kontekst nalagao je razli ite strategije. Nekoliko godina ranije, 1993., na glavnom pazinskom trgu, tadanjem Trgu oslobo enja, nedaleko od zgrade u kojoj sam odrastao, odvijao se 18. po redu Susret limenih glazbi Istre. S prijateljem sam, susrevi mamu i njegovu baku koje su se ondje zatekle, sjeo u zadnji ili predzadnji red gledalita. Tradicionalan po etak Susreta limenih glazbi sastojao se u skupnom izvo enju "Krasne zemlje". Sa samim po etkom izvedbe te, tada, neformalne istarske himne, ustao sam, gotovo umah sa mnom moj prijatelj, a zatim moja majka i njegova baka. Negdje oko sredine pjesme, irei se poput koncentri nog kruga, cijelo je gledalite stajalo na nogama. Sjedei prije nekoliko godina u jednom pazinskom kafiu drutvu se pridruio Ivan Jakov i, pa sam iskoristio priliku nabaciti mu neke teme kojima se bavim kako bih ga upitao za mogui intervju. Spomenuvi "Krasnu zemlju" Jakov i je spremno sko io s pitanjem koje je otprilike glasilo: "Znate li kada su se ljudi prvi put u Istri digli na 'Krasnu zemlju?'", pa, pripisavi to dizanje sebi, nastavio: "U Pazinu, na Susretu limenih glazbi". Pomalo zadovoljan to sam nenadano, post festum, postao akterom jednog, prema Jakov iu, simboli ki ne posve bezna ajnog ina, uzvratio sam: "U tom sam slu aju ja prvi koji se digao. Vi ste sjedili u prvom redu i niste vidjeli tko se digao prvi". Naravno, nepoznata mi je, kao i Ivanu Jakov iu, faktografija koja bi pratila poloaje tijela uz ovu pjesmu na podru u Istre u 1990-tima i Jakov iev iskaz prije svega treba shvatiti kao konkluziju jedne osobnim iskustvom iskuane nepotpune indukcije. Vjerojatno bih i tada nailazio na problem da jasno artikuliram vlastite razloge ustajanja na zvuke "Krasne zemlje", rekonstruirati ih, jo je nezahvalnije. Koliko se iz ove perspektive sjeam, u vremenu sveopih mobilizacija bilo je u tom inu ne eg ludi kog, istodobno parodijskog, ali i iskrenog: bio je to, prije svega, iskaz vezanosti uz Istru, kao nekovrsnu uu "retori ku zemlju", onako kako je definira Vincent Descombes (1987:179).

133 Nar. umjet. 46/2, 2009, str. 129-145, S. Blagoni, "Mi se diemo jer ne moemo dopustiti ...

zemljo" u tom trenutku za na elnika opine zna i, istodobno je, spram mog znatno slubenijeg habitusa, slabo, ali ipak, nijansiralo nae me usobne razlike. Takti ka usmjerenost na ritualne izvedbe koje od 1990-ih prate izvo e- nje pjesme "Krasna zemljo" pred nas ponajprije postavlja pitanje o drugim aktiviranim zna enjima stajanja.

to znai stajati

Kontrola konotativnih procesa kojom se minimalizira, ako je mogue posve sprje ava, u inak znakovne arbitrarnosti kojom se ideologija titi od opozi- cijskih zna enja, posebnu uspjenost pokazuje na polju ritualnih izvedbi. Kako pokazuje Paul Connerton, njihova elementarna kodiranost to se iska- zuje poloajima tijela, gestama i kretanjima izvor je njihove snage. Nasuprot tomu, sredstva obi nog jezika lake izmi u kontrolnim ideolokim mehaniz- mima. Semanti ki opseg jezika, fleksibilnost tona i registra, sposobnost da se njime prikriva i lae, do arava ono to nije prisutno, ukratko: njegova vie- smislenost, neodre enost i neizvjesnost nekovrsni je, napose s pozicije hege- mona diskursa, komunikacijski nedostak (Connerton 2002:82-83). Predvidljivost i repetitivnost dranja tijela unutar ritualnih radnji proiz- vodi osjeaj nekovrsne nepromjenjivosti prispodobivu onoj koju proizvode spomenici i amblemi, uope simboli. Elementarnost ina podaruje njegovu zamislivost u prolosti, sadanjosti i budunosti, ime se poput mitskih naracija iskazuje svojevrstan napor da se, repetitivnom izvjesnou, iskora i iz vremena na putu prema vje nosti zajednice. Verbalno kodificiranje i melodija kojom se prevenira mogua prozodijska subverzija kao i zakonski definiran, gestovno reduciran na in i prigode u kojima se himne izvode,7 uz pripadajue formalne ili neformalne sankcije, mehanizimi su koji liavaju izvedbu dvosmislenosti svakodnevnog govorenja. Drugim rije ima, konota- tivnost je suena u neravnopravnom srazu ideolokog u inka preferiranog zna enja i mogueg recepcijskog otpora. Elementarana kodificiranost, kakva je stajanje za izvo enja himne, osim to izbjegava "hermeneuti ke zagonetke" (Connerton 2002:83) aktivira niz zna enja kakvo stajanje moe posjedovati. Kako isti e Elias Canetti, ponos zbog stajanja ovjeka koji ne treba oslonac predstavlja slobodu. On

7 Tako u lanku 19. "Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske, te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske" 21. prosinca 1990. godine, izme u ostalog stoji: "Himna Republike Hrvatske ne smije se izvoditi na na in i u prilikama koji vrije aju ugled i dostojanstvo Republike Hrvatske", dok lanak 22. istog zakona definira kako se himna Republike Hrvatske izvodi "uz odavanje uobi ajenih po asti od strane svih prisutnih" (http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/253505.html, 23.11.2008.).

134 Nar. umjet. 46/2, 2009, str. 129-145, S. Blagoni, "Mi se diemo jer ne moemo dopustiti ...

mo da proizlazi iz sje anja na prvo uspravljanje na noge, mo da je iza toga misao o nadmo ni nad ivotinjama, kojih se ve ina ne mo e slobodno i prirodno osoviti na dvije noge. Stajati zna i biti velik koliko se velik mo e biti. Nepomi no stajati, poput stabla, zna i otpornost. Nepomi nost, izbje- gavanje okretanja i zagledavanja svjedo i o sigurnosti onoga koji stoji (1984:322). Ta na elna zna enja naravno valja sagledati u irem suodnosu aktera konkretih situacija kao i prijelaza iz jednog u drugi tjelesni polo aj: razumijevanje sadanjeg polo aja nemogu e je bez prethodnog (ibid.:321). Prijelaz iz nekodificiranih polo aja koji prethode intoniranju himne, u kodificirani uspravni polo aj s njezinom najavom ili po etkom pokazuje njezin visoki simboli ki status. Ona je samo obznanjivanje nacije (u primjeru analizirane pjesme, regije), njezina vidljiva emanacija, a zauzimanje jedin- stvenog polo aja svih sudionika rituala, ta posvemanja kongruencija tjelesnih dr anja, otjelovljenje je njezine ideoloke potke, "bratske" istovrsnosti njezi- nih pripadnika: jedinstveni "duh nacije" oli en u ritualnom konsenzusu habitusa. Sam pojam "uspravnost", uz doslovnu uporabu kojom se upu uje na injenicu da netko jednostavno stoji na nogama, upotrebljava se i metafori ki: "Uspravnost" predstavlja divljenje i pohvalu nekomu koga smatramo potenim i pravi nim, odanim prijateljem u nevolji, dosljednim vlastitim uvjerenjima i, uop e, nesklonim niskim ili nedostojnim postupcima (Straus 1966:137-165). Sli no tomu, "imati status", to, razgovorno, upu uje na ne iji visoki drutveni polo aj, dolazi iz latinskog statum – stajati. Nasuprot tomu, gubljenje statusa se esto izra ava pojmovima povezanima s promjenom polo aja poput pada, odnosno propasti.8 Daju i zna enje svijetu, ujedno postaju i njegov dio, kako o ritualu tvrdi Kertzer (2002:337-338), uspravni stav za intoniranja himne jest metafori ki iskaz o vrlinama zajednice kao i njezinih pojedinaca spremnih da moralnom "uspravno u" stoje uz naciju. Na iroj razini kodirani stav za izvoenja vlastite, jednako kao i tue himne reprodukcija je doktrinarne jezgre nacionalizma o svijetu podijeljenom na nacije. in je to, tjelesnim esperantom transcendiranih govornih razlika, skupnog ovjeravanja jedne ideoloki naturalizirane stvarnosti.

Dalje o simbolikim natjecanjima

Strana ko zaposjedanje "istarskog", ovdje pjesmom to krajem 2002. godine postaje i slu bena himna upanije, ne preputa se bez borbe. Zna ajni pokuaj njezina zaposjedanja bio je u predizbornoj kampanji 1993. godine, kad HDZ,

8 Metafori kim obratima koji nas podsje aju na obrasce autoriteta opisuje se niz neda a poput: padanja u ruke neprijatelja, padanja u neprilike ili padanja u nemilost (Straus 1966:137-165).

135 Nar. umjet. 46/2, 2009, str. 129-145, S. Blagoni, "Mi se diemo jer ne moemo dopustiti ...

u poku aju da se izbori za va niju ulogu na regionalnom politi kom tr i tu, svjestan va nosti regionalne identitetske i simboli ke dimenzije, snima predizborni spot s pjesmom "Krasna zemljo". U njemu se prepoznatljivi istarski krajolici i motivi smjenjuju s velikim brojem popularnih istarskih glazbenika koji su pristali nastupiti za HDZ.9 Njihovo je "istrijanstvo" trebalo nadoknaditi percipirani manjak "istrijanstva" unutar HDZ-a. Unutar polja vlasni kih natjecanja, IDS odri e HDZ-u posezanje za pjesmom. Sugestivnim govorenjem "u na e ime" Ivan Jakov i izjavljuje: Izborna je kampanja bila brutalna i nisu se birala sredstva. (...) preko zlouporabe na e sve ane pjesme "Krasna zemljo, Istro mila" u stra- na ke svrhe, to se u Istri dosad nitko nije usudio u initi ( uli 1993) Unato sna no usmjerenoj kampanji na Istru, uspjeh HDZ-a je na poluotoku, napose u usporedbi s ostalim dijelovima Hrvatske, bio minoran. "Krasna zemljo" bila je ve tada vi e IDS-ova nego HDZ-ova. Osim toga, HDZ-ovi visoko pozicionirani lanovi, za razliku od ve ine vienijih IDS-ovaca, nisu u situaciji visokog simboli kog ranga ustajali za vrijeme izvoenja pjesme i njezina je HDZ-ovska uporaba bila do ivljena prije svega kao instrumentalno posezanje. Borba za njezinu semantizaciju dogodila se i na Prvom svjetskom kongresu Istrijana 1995. godine. Kongres, koji je zapo eo bez intoniranja hrvatske himne i neodavanjem po asti poginulim hrvatskim vojnicima u hrvatsko-srpskom ratu, HDZ i dio javnosti je okarakterizirao kao poku aj destabilizacije Hrvatske (usp. Latinovi 1995, Erceg i Lu i 1995), poku aj prodaje Istre "talijanskim neofa istima, sve u prilog pisca srpskog memo- randuma" (Marino Golob) (Erceg i Lu i 1995). Zavr io je suprotstavljenim skandiranjima dviju skupina: "Istra, Istra", odnosno "Hrvatska, Hrvatska", pri emu su skupine jasno iskazivale preferirani identitet: Deklaracija je pro itana zadnji dana (sic) Kongresa, u prepunoj dvorani hotela Histria. Na zadnju rije prolomio se urnebesni pljesak, orilo se: Istra! Istra! Nakon po etnog veselog istrijanskog impulsa dogodio se u medijima toliko spominjani incident. Prvo se sa lijeve strane dvorane na kojoj su se nalazili lanovi i simpatizeri HDZ-a (oko 60-tak osoba) po elo klicati: Hrvatska! Hrvatska! Gotovo pet minuta trajao je taj zaglu uju i politi ki kaos. O ito uzbuen, za mikrofon je dotr ao Marino Golob i nastavio klicati u revijalnom tonu: Hrvatska! Hrvatska! Poku avaju i nadglasati istarsku verziju tehni kim pomagalom. Ubrzo se sve primirilo, a dvojica mladi a pristojno su s govornice udaljili gospodina Goloba (Ani 1995). Prema Milanu Jaj inovi u (1995), uzvicima "Istra, Istra", druga se skupina uz skandiranje "Hrvatska, Hrvatska", suprotstavila i uzvicima "Istra je Hrvat- ska!", "pjevaju i 'Krasna zemljo, Istro mila, dome roda hrvatskog'".

9 Poput Tonyja i Mirka Cetinskog, Radojke verko, Vesne Ne i -Ru i i mnogih drugih.

136 Nar. umjet. 46/2, 2009, str. 129-145, S. Blagoni, "Mi se diemo jer ne moemo dopustiti ...

U travnju 1992., za jedne od najve ih kriza na relaciji Zagreb – Istra, demonstracijama ispred pazinske vojarne koje su izmeu ostaloga bile uperene protiv odlaska graana mobiliziranih u 154. brigadu HV-a na li ko boji te, prema sje anju jednoga od sudionika toga skupa, pjevali su demonstranti i "Krasna zemljo"10 uz "Bandieru rossu".11 Pjesma koja je u 1980-ima u velikoj mjeri do ivljavana kao artikulacija istarskog identiteta dio je emocionalnog kapitala koji su razli itim strate- gijama poku ali prisvojiti i IDS i HDZ. IDS kao regionalisti ka stranka pritom ima bolju startnu poziciju. U nastojanjima simboli kog zaposjedanja pjesme, odnosno njezina zna enjskog pomaka, IDS je umre uje s prije instaliranim pojmovima poput su ivota i europejstva, istodobno zamjenjuju i aktere: "dobre ljude" umjesto "roda hrvatskog" sada predstavlja "istarski narod": Pjesmu "Krasna zemljo, Istro mila" od njezinog je nastanka istarski ovjek vezivao, ponajprije uz vlastitu unutarnju pripadnost svom rodnom istarskom kraju, njegovoj predanosti Istri, ivotu i su ivotu ljudi ovoga podneblja, te sna nim osje ajem ponosa i odu evljenja vje nom i neponovljivom U kom, gradovima, rijekama, istarskim morem i otocima, povijesno vezanim uz Istru. Jedva da je potrebno i spominjati kako se ta pjesma, u bilo kojoj prigodi, od sve ane do svakodnevne, uvijek pjevala ili slu ala s jednakim odu evljenjem i zanosom. Gotovo da i nema ovjeka koji ovu pjesmu ne do ivljava i svojom himnom, odom radosti i pri om o dobrim ljudima Istre i vjeri u bolju i pravedniju budu nost istarskog naroda. Stoga, se i vrijeme u kojem ona utvruje slu benom himnom Istarske upanije, poklapa s vremenom kada ova regija kro i svojim putem prema Europi kojoj je zapravo oduvijek i pripadala.

Polaze i od toga, Skup tina Istarske upanije, na svojoj je sjednici, odr anoj 23. rujna 2002. godine donijela odluku kojom se utvruje pjesma "Krasna zemljo, Istro mila" kao HIMNA ISTARSKE UPANIJE (Himna Istarske upanije, stranice Istarske upanije / Regione istriana. http://www.istra-istria.hr/index.php?id=197).

10 Iako su demonstracije jednim dijelom bile potaknute nezadovoljstvom vlasnika mobiliziranih motornih vozila, one su bile usmjerene i na protivljenje odlaska istarskih graana na li ko boji te. U javnosti su potonje, neki poku ali negirati ili posve umanjiti. Nenad Miculini iz Slu be za informiranje rije ke Operativne zone izjavljuje kako je "dio sredstava javnog priop avanja nekorektno izvjestio kako se radilo o prosvjednom skupu vezanom uz odbijanje poziva za odlazak na rati te" (umelj-Prskalo 1992). 11 "Bandiera rossa" je pjesma visokog simboli kog ranga socijalisti kog i komunisti kog pokreta. Prvotni tekst pjesme napisao je Carlo Tuzzi 1908. godine na melodije dviju tradicijskih pjesama iz Lombardije.

137 Nar. umjet. 46/2, 2009, str. 129-145, S. Blagoni, "Mi se diemo jer ne moemo dopustiti ...

Kao rezultat simbolikih borbi 1997. godine novinarka Slobodne Dalmacije dvojbu "ostati stajati ili sjesti" za izvoenja neformalne istarske himne naziva "hamletovskim pitanjem", "koje se u posljednje vrijeme sve e e postavlja meu sudionicima sveanih skupova u Istarskoj upaniji", pa nastavlja: Naime, postalo je uobiajeno da se nakon intoniranja dr avne himne "Lijepa na a domovino" svira sveana pjesma "Krasna zemljo, Istra (sic) mila, dome roda hrvatskog...", tijekom koje uglavnom ve ina ostaje stajati, dok neki posjedaju. Ima tako i kominih situacija i zbrke, gdje smo bilo svjedoci da neki vi e puta ustanu i sjednu, gledaju i oko sebe to drugi rade. Isto tako ova najdomoljubnija pjesma istarskih Hrvata esto je i nepravedno objektom politikanstva i stranakog prepucavanja na istarskom poluotoku. Istina je da je sveana pjesma "Krasna zemljo" neslu beno prihva ena " upanijskom himnom", iako kad je rije o sveanoj pjesmi Istarske upanije i ostaloj njezinoj heraldici, u Istri vlada pat pozicija s obzirom da i nakon dvije godine komisija koja se pri Ministarstvu uprave bavi tom problematikom (za sve hrvatske upanije) nije jo uvijek u vid rje enja prihvatila prijedlog upanijskog odjela za upravu glede grba, zastave, sveane pjesme i dana Istarske upanije. Stoga, dok se spomenuta komisija ne oituje, u Istarskoj upaniji svaka upotreba navedenih istarskih obilje ja i znakovlja mo e se smatrati i nezako- nitom. Sve do onog trenutka kada iz Ministarstva uprave stigne zeleno svjetlo za predlo en grb, zastavu, sveanu pjesmu i Dan Istarske u- panije! ( u i 1997). Kako mi je u prolje e 2002. godine potvrdio Nevio eti , dugogodi nji predsjednik istarskog HDZ-a, lanovi te stranke nisu stajali za vrijeme njezina izvoenja vide i u tome, "dok je Hrvatska bila okupirana", neprimjerenu gestu. " arolika situacija", kako se izrazio o ustajanju lanova HDZ-a iz Istre, nastaje, prema eti u, po prilici 1995., 1996. godine, kad "IDS prelazi Uku".12 Tada nje ustajanje na sjednicama upanijske skup tine 2002. godine od strane HDZ-ovih zastupnika obrazlo io je ovako: Mi se di emo jer ne mo emo dopustiti da su [zastupnici IDS-a; nap. S. B.] ve i Istrijani od nas. Regionalistika stranka, svojim nacionalizmu suprotstavljenim sustavom tumaenja, kontrolirala je va an simbol i odbijanje HDZ-ovih lanova da u uspravnom stavu poprate izvoenje pjesme, bio je nain da se, u doba ideolo kih podijeljenosti koje su zadobivale manihejski karakter, ne ue u okvir IDS-ova tumaenja:

12 U jednom intervjuu eti tu 1995. godinu opisuje donekle drukije: "a da ne spominjem Kongres Istrijana iz travnja 1995., kad se hrvatsku himnu uop e nije intoniralo, njih tada Hrvatska i njeni simboli nisu zanimali. injenica je da se to postupno prebrodilo" (aki 1999).

138 Nar. umjet. 46/2, 2009, str. 129-145, S. Blagoni, "Mi se diemo jer ne moemo dopustiti ...

Moram priznati, bijedno sam se uvijek osje ao kada sam na javnim skupovima ranijih godina do ivljavao, a dok je bila jo iva ideja o Istri dr avi, to smo hvala Bogu politi ki porazili, kako se ta najdomo- ljubnija hrvatska pjesma suprotstavljala hrvatskoj nacionalnoj himni. Kada se poku alo stvoriti klimu jesi li za Istru ili za Hrvatsku, a da ne spominjem Kongres Istrijana iz travnja 1995., kad se hrvatsku himnu uop e nije intoniralo, njih tada Hrvatska i njeni simboli nisu zanimali (Nevio eti ) ( aki 1999). Slika svijeta u kojem nacionalna pripadnost natkriljuje ostale razine lojalnosti morala je tako, posebice u prvoj polovici 1990-ih, biti i simboli ki potvrena. S druge strane, ostati sjediti zna ilo je odre i se konkurentnosti na regional- nom tr i tu. U tom smislu postupno ustajanje HDZ-ovih lanova ije po etke mo emo locirati u drugu polovicu 1990-ih, te, napose u prve godine ovoga stolje a, priznavanje je pravila regionalne politi ke burze. eti taj po etak vezuje uz IDS-ov "prijelaz preko U ke", preciznije za ulazak IDS-a u koali- ciju sa strankama tzv. H-predznaka. Tu poziciju eti vi estruko isti e (smje- raju i naravno pritom i na odreeno "deistrijaniziranje" IDS-a to se provodi i samim inom upu ivanja na to, ime bi IDS ostao bez u inkovitih resursa na regionalnom politi kom tr i tu) i navodi kao uspjeh HDZ-a, iako je ona dijelom rezultat izbornih zakona: Osim toga, veliki je uspjeh HDZ-a i u tome to je svojim djelovanjem primorao IDS da svojim poiliti kim programom prijee "priko U ke" i svoje djelovanje sna nije ve e uz hrvatski politi ki korpus, to mi, bez obzira na sve, posebno pozdravljamo (Gugo 1995). Na kraju je dakle, u trenutku kad IDS "prelaskom U ke" simboli ki priznaje Hrvatsku i odri e se esto mu pripisivanog kampanilizma, kada se na odree- ni na in "nacionalizira", HDZ spreman sudjelovati u ritualu "nacionalizira- nog" IDS-a. Meutim, ustajanje za izvoenja "Krasne zemlje" u ve ine se istarskih HDZ-ovaca dogaa kasnije. Ustajanje istarskih HDZ-ovaca uz jednu od "najomiljenijih pjesama istarskih Hrvata" dopisnica Jutarnjeg lista iz Istre Silvana Fable datira u doba gubljenja vlasti HDZ-a na dr avnoj razini, dakle nakon 2000. godine: Otkad su izgubili vlast u dr avi, i istarski hadezeovci slu aju sve anu pjesmu u stavu mirno (Fable 2001b). Tako se sve donedavno, a posebice za vlasti HDZ-a, uglavnom dogaalo da ve ina njih za njezina izvoenja stoji, a da HDZ-ovci sjede. Nikoga to nije previ e ni uzbuivalo. Svatko se ravna prema svojim emocijama pri izvoenju te pjesme (ibid.). U istome tekstu novinarka upu uje na razli ite prakse koje prate izvoenje istarske neslu bene himne, pa tako navodi primjer ministra obrane Joze

139 Nar. umjet. 46/2, 2009, str. 129-145, S. Blagoni, "Mi se diemo jer ne moemo dopustiti ...

Radoa, koji je za sve anosti obilje avanja desete obljetnice Hrvatskog asni kog zbora Bujtine zajedno s ve inom vojnih du nosnika odsjedio izvo enje "Krasne zemlje" dok su predstavnici upanije i lokalne samo- uprave, na elu sa upanom Jakov i em, stajali. Neto vie od mjesec dana prije toga, sudjeluju i na sve anosti obilje avanja 58. obljetnice pripojenja Istre Hrvatskoj, predsjednik Hrvatske Stjepan Mesi , glavni na elnik Oru a- nih snaga Hrvatske vojske general Petar Stipeti izvo enje su pjesme popratili u uspravnom stavu (ibid.).

Zakljuak

Pjesma "Krasna zemlja" nastala je u kontekstu izgradnje etnonacionalnog identiteta u Istri i sadr ajno se ne uklapa posve u program IDS-a. To je vidljivo i iz prijedloga nekih njegovih lanova da se intervenira u tekst pjesme gdje bi "dome roda hrvatskog" bilo zamijenjeno s "dome roda istarskog".13 Ona je, bez obzira na sadr aj, u ve ine gra ana Istre vi ena ponajprije kao ekspresija istarskog identiteta. Uz to, njezin visoki emocionalni kapital presudan je imbenik posezanja za njom. Uvo enje neke nove sve ane pjesme, odnosno himne, ne bi pru alo emocionalnu unov ivost kakvu ona ima. IDS-ova borba za monopolizaciju pjesme polo ajem tijela zna ila je preuzimanje afektivnog i simboli kog kapitala14 koji je pjesma ve i otprije imala me u ve inom gra ana Istre. Prepoznaju i njezin kapital HDZ je nastoji prisvojiti nizom akcija. Sli no kao i s kozom u kruni grba (Blagoni

13 Osim polo aja tijela, i sadr aj pjesme se pokazao problemati nim, to je posebno dolo do izra aja u trenutku prijedloga Poglavarstva Istarske upanije 2001. godine da ona postane upanijskom himnom. Prijedlog je potakao brojne otpore, upu uju i na razli ita itanja pjesme. Prijedlogu poglavarstva Istarske upanije usprotivilo se Izvrno vije e Zajednice Talijana Istre i Rijeke stoga to "pjesma jezi no odr ava samo jednu od autohtonih nacionalnih komponenti Istre", dok "tekst ne odra ava ni esencijalne vrijednosti, izme u kojih su plurietni nost, istrijanstvo, kao i aktualnu socijalno-politi ku, etno-lingvisti ku i kulturalnu situaciju u Istri". Umjesto toga se predla e javni natje aj kojim bi se odabrala himna "koja bi trebala biti prilago ena, kako ka u, stvarnosti i koja bi odra avala vrijednosti i uvjerenja istarskih ljudi" (Fable 2004). Uz te je prijedloge stao Upravni odjel za talijansku nacionalnu zajednicu i druge etni ke skupine Istarske upanije. Prigovor Zajednice Talijana Rovinja se odnosio na neprihvatljiv sadr aj pjesme, dok su Gradsko vije e Pazina i HDZ-ovi vije nici u upanijskoj skuptini smatrali da "Krasna zemljo, Istro mila" mora biti sve ana pjesma a ne himna (Uroevi 2001) Bivi lan IDS-a, Bruno Poropat predlo io je trojezi nu himnu koja bi bila "odraz upanijskog Statuta i novih te nji u plurikulturi, zajednitvu i plurietni kom opredjeljenju svih itelja ovih prostora", pred- la u i da to postane pjesma Pietra Sofficcia "Moja zemlja", pisana na tri jezika (Fable 2001a). 14 Ovdje ne u zna enju koje ta sintagma ima u Bourdieua.

140 Nar. umjet. 46/2, 2009, str. 129-145, S. Blagoni, "Mi se diemo jer ne moemo dopustiti ...

2006), pjesma "Krasna zemljo" mahom ne postie preferirano zna enje: da prije nego istarska bude izraz hrvatstva.15 Kao to analiza nekog poloaja tijela zahtijeva poznavanje i prethodnog poloaja jer se zna enje ostvaruje inom prijelaza iz jednog poloaja u drugi (Canetti 1984:321), tako odnos prema "Krasnoj zemlji" treba sagledati u odnosu na hrvatsku himnu. IDS je postigao prevagu u vlasni kom natjecanju nad "Krasnom zemljom" zauzimanjem ritualiziranog poloaja tijela svojih lanova za njezina izvo enja. Tim je inom jedno od naju estalijh itanja pjesme, njezina "istrijanskost", simboli ki dalje prera ena, postajui sred- stvom predo avanja sustava tuma enja konkurentnog doktrini nacionalizma. Drugim rije ima, napose tijekom 1990-ih, u razdoblju eksklamatorno eskluzivisti kog zahtjeva nacionalizama na vlastitu, povlatenu ideoloku poziciju, taj in simboli ki predo ivim stvara jedan drugi konkurentski sustav tuma enja. Vrijednosna neupitnost "nacionalnog" je stoga izazvana, pa sjedenje lanova istarskog HDZ-a, jednako kao i stajanje IDS-ovaca, jest mogue itati kroz prizmu procjenjiva kih natjecanja usmjerenih na iskazivanje "temeljnih" identiteta obiju skupina. Pritom negativne taktike u objema skupinama, s obzirom na djelomi nu komplementarnost krugova identiteta (Istrijana i Hrvata) koji se hoe vrijednosno postulirati, nikad nisu virulentne. One se prije ogledaju u odbijanju da se ustane za vrijeme into- niranja "Krasne zemlje" ili u neizvo enju "Lijepe nae" ondje gdje nad time postoji kontrola, a druga to skupina smatra prikladnim, odnosno obvezujuim. Stajanje lanova istarskog HDZ-a za izvo enja "Krasne zemlje" koincidira sa smanjenjem politi kih napetosti na relaciji Istra – Zagreb, napose s krajem ere tu manizma kao razdoblja jakog nacionalizma, "prelas- kom IDS-a preko U ke" koalicijama sa strankama H-predznaka, manje vidljivih zahtjeva za autonomijom,16 te isklju enjem Ivana Paulette17 iz

15 To valja istai uz izvjesnu ogradu jer zna enje umnogome ovisi o primatelju, odnosno o cjelokupnom komunikacijskom kontekstu. To potvr uju navedene negativne reakcije, izme u ostalih Izvrnog vijea Zajednice Talijana Istre i Rijeke, Zajednice Talijana Rovinja, Upravnog odjela za talijansku nacionalnu zajednicu i druge etni ke skupine Istarske upanije na prijedlog Poglavarstva Istarske upanije 2001. godine da "Krasna zemljo, Istro mila" postane upanijskom himnom. Uz to, ako je pjesma "Krasna zemljo, Istro mila" u Pazinu mogla biti itana kao ponajprije istarska, u Rovinju, gradu s brojnijim talijanskim stanovnitvom od Pazina, mogla je izazivati poneto druk ija zna enja. Tako je na sve anoj sjednici Gradskog vijea Rovinja, u rujnu 1995. godine, nakon hrvatske dravne himne i "Krasne zemlje …", koje je izveo mjeoviti pjeva ki zbor Hrvatskoga kulturnog drutva "Franjo Glavini" uslijedilo izvo enje pjesme "Vje a batana" u interpre- taciji kvarteta Zajednice Talijana. Potonje su neki od uzvanika, ba kao i dravnu himnu, odsluali stojei. 16 Ta se mogunost dodue isticala i u 2000-ima, ali naj ee takti ki; primjerice u trenutku krize Istarske banke ili u studenom 2003., kad Jakov i izjavljuje kako je "IDS, ako Sanader sastavi vladu, spreman raspisati referendum o regionalnoj autonomiji Istre, jer prema svemu sudei s nereformiranim HDZ-om o ito nema mnogo mogunosti razgovora"

141 Nar. umjet. 46/2, 2009, str. 129-145, S. Blagoni, "Mi se diemo jer ne moemo dopustiti ...

stranke, ali i, usporedno s najavama o progla enju himne, najavom progla- enja 25. rujna danom upanije kao simbolikom potvrdom pripadnosti Istre Hrvatskoj.18 Konano, ono je rezultat nastojanja istarskog HDZ-a da, u tim uvjetima, prisvoji i dijelom preradi pojam istrijanstva kao nezaobilazan resurs na regionalnom politikom tr i tu. Obratno, odricanje od istrijanstva, koje je okupirao IDS, ali i, ovisno o mogu im itanjima, istrijanstva op enito, u ranijoj je fazi pozitivne uinke za HDZ postizalo na nacionalnom politikom tr i tu (ine i pritom HDZ u Istri dodatno smanjeno konkuretnim), gdje je to djelovalo kao sna no mobilizacijsko sredstvo koje je poivalo na, u javnosti stalno aktiviranim temama unutarnjih neprijatelja, straha od otcijepljenja, talijanizacije Istre itd., poma u i u takvoj konstelaciji IDS-u u u oj, regionalnoj mobilizaciji. Intenzitet i razvoj simbolikih sukoba u odnosu centra i periferija mogu e je pratiti kroz interpretacijsku prizmu socijalnih drama, liminalnih fenomena s etapama sloma, krize, izmirenja i reintegracije (usp. Turner 1974:37-42). Navedene promjene u odnosu centra i periferije, uz to i znatan integracijski uinak obrazovanjem, sportom i ostalim vidovima masovne

(Laki 2003). Meutim, u javnosti ta tema vi e ni pribli no nije izazivala pa nju kao u 1990-ima. Ranije je pak, napose Rovinjskim deklaracijama, odnosno Deklaracijom o Autonomnoj upaniji Istarskoj, koju IDS donosi 23. 4. 1994. to zalaganje bilo intenzivnije. 17 Ivan Pauletta, prvi predsjednik IDS-a, bio je predvodnik struje unutar IDS-a koja se najizrazitije zalagala za autonomiju hrvatskoga dijela Istre. Upravo je to Pauletta navodio kao razlog svoje stranake marginalizacije (usp. Latinovi 2000). 18 Dan je izabran kao podsje anje na Pazinske odluke iz 1943. godine o pripojenju Istre s Hrvatskom. HDZ se slagao da Dan upanije bude odreen kao podsje anje na rujanske odluke iz 1943. godine, ali se protivio da to bude 25. rujan. Klub vije nika HDZ-a u skup tini Istarske upanije predlagao je 13. rujan jer je on "znakovitiji i primjereniji". Nevio eti to obrazla e ovako: "13. rujna onaj je datum iz godine 1943. kojim su preodreene sve budu e politike i dr avnopravne odluke o Istri. Tada je izra eno nedvosmisleno pravo na samoodreenje i toga dijela hrvatskoga nacionalnoga bi a. Mjesec rujan u godini 1943. zasigurno je u na oj povijesti jedan od najslavnijih i najkarizmatinijih mjeseci, a njegovi plodovi/rezultati toliko su aktualni i ivotni danas u asu nastanka Hrvatske dr ave da ih se ne mo e nikako mimoi i. Povijesna znanost ih dr i krunom u integraciji suvremene hrvatske nacije, ali i krunom hrvatskih dr avotvornih i nacionalnih nastojanja". eti se zala e za 13. rujna 1943., dan kad je okru ni narodnooslobodilaki odbor u Pazinu donio proglas koji "sadr i plebiscitarnu dr avotvornu odluku, citiram: 'Istra se prikljuuje matici zemlji i progla uje ujedninjenje sa ostalom hrvatskom bra om.'" S druge strane, 25. rujan, iza kojeg je stao IDS i Savez antifa istikih boraca (SAB), prema eti u "jest isto va an datum iz na e povijesti, ali tu se odmah javlja, uz ostalo i dvojba da li uzeti 25. ili 26. rujna, jer je skup trajao dva dana. Zapoeo je 25., a svoj proglas donio 26. rujna. I jo ne to, tada je privremeni Pokrajinski odbor NOO za Istru u Pazinu potvrdio i dalje razradio povijesni in od 13. rujna 1943., u proglasu koji je isto naslovljen Istarski narode, ali sa jednim malim dodatkom, citiram: 'S odu evljenjem pozdravljaju povijesni in od 13 rujna 1943. O odcjepljenju Istre od Italije i prisjedninjenju majci Hrvatskoj i Jugo- slaviji.' Oito u proglasu od 13. rujna zaboravilo se spomenuti Jugoslaviju!" (aki 1999).

142 Nar. umjet. 46/2, 2009, str. 129-145, S. Blagoni, "Mi se diemo jer ne moemo dopustiti ...

kulture potpomogli su pomak od krize prema fazi reintegracije kao posljednjoj etapi socijalne drame.19 U tom je smislu simboli ka reintegracija vidljiva u ustajanju ve ine politi kih aktera, pa i predsjednika Hrvatske za intoniranja pjesme "Krasna zemljo" i onda kad nije bila proglaena slu benom upanijskom himnom.

NAVEDENA LITERATURA I IZVORI

Ani , Alen. 1995. "Nova istarska samosvijest". Arkzin, 20. 4. 1995. Billig, Michael. 1995. Banal Nationalism. London: Sage Publications. Blagoni , Sandi. 2006. "'Ne budimo ovce, glasajmo za kozu': Aktualizirana povijest i simboli u procesu objektiviranja identiteta". U Identitet Istre – ishodita i perspektive, Marino Manin et al., ur. Zagreb: Institut drutvenih znanosti, 441- 460. Canetti, Elias. 1984. Masa i mo. Zagreb: Grafi ki zavod Hrvatske. [Connerton, Paul] Konerton, Pol. 2002. Kako drutva pamte. Beograd: Samizdat B92. aki , Nenad. 1999. "13. rujna – dan ISTARSKE UPANIJE". Istarski glas, 15.10. 1999. uli , Marinko. 1993. "'Tu it u HTV i HDZ'". Nedjeljna Dalmacija, 10. 3. 1993. Descombes, Vincent. 1987. Proust, philosophie du roman. Paris: Editions de Minuit. Erceg, Heni, i Predrag Luci . 1995. "Histria & Histerija". Feral Tribune, 1. 5. 1995. Fable, Silvana. 1998. "Osnovana Zajednica udruga Hrvata u Istri". Jutarnji list, 20. 12. 1998. Fable, Silvana. 2001a. "U himni 'Krasna zemljo, Istro mila' Talijani tra e stih 'dome roda hrvatskog i talijanskog'". Jutarnji list, 14. 10. 2001. Fable, Silvana. 2001b. "Rado sjedi, Mesi stoji". Jutarnji list, 5. 11. 2001. Fable, Silvana. 2004. "'Talijani: Ne sla emo se da Dan Istre bude na dan pripojenja Hrvatskoj'". Jutarnji list, 8. 11. 2004. Gugo, Ante. 1995. "Tom i u i Jakov i u zajedni ko je samo to da ele sruiti HDZ". Nedjeljna Dalmacija, 10.11.1995. Harisson, Simon. 1995. "Four Types of Symbolic Conflict". Journal of the Anthropological Institute 1/2:255-272.

19 Promjene su, meu ostalim, itljive iz popisa stanovnitva 2001. godine, kad je, u odnosu na prethodni popis stanovnitva, zamjetno smanjen broj regionalno opredijeljenih. Dok se 1991. godine regionalno izjasnilo 37654 stanovnika ili 16.1% ukupnog stanovniva, 2001. godine taj broj pada na 8865, odnosno 4,30%.

143 Nar. umjet. 46/2, 2009, str. 129-145, S. Blagoni, "Mi se diemo jer ne moemo dopustiti ...

Jajinovi, Milan. 1995. "Nove dvojbe". Veernji list, 24. 4. 1995. Katunari, Vjeran. 2003. Sporna zajednica: Novije teorije o naciji i nacionalizmu. Zagreb: Jesenski i Turk – Hrvatsko sociolo ko dru tvo. [Kertzer, David I.] Kercer, Dejvid I.. 2002. "Mo obreda". U Politika antropologija: Hrestomatija, edomil upi, ur. Beograd: igoja tampa, 325-344. Laki, Tina. 2003. "Jakovi: Do veljae odluujemo o referendumu za autonomiju Istre". Jutarnji list, 25. 11. 2003. Latinovi, Andrea. 1995. "Razborita rije o Istri". Vjesnik, 27. 3. 1995. Latinovi, Andrea. 1995. "Ni Talijan Furio Radin nije mogao pomiriti zavaene Istrane!". Vjesnik: Panorama, 19. 4. 1995. Latinovi, Andrea. 2000. "Pauletta poruuje Jakoviu: Anatomijom se ne barata kao toljagom". Vjesnik, 4. 4. 2000. Marijai, Ivica. 1996. "'Te ko je graditi hrvatsko dru tvo u Istri, jer se suoavamo s posljedicama 70-godi njeg odnaroivanja!'". Zadarski list, 21. 3. 1996. Olsen, Gilliland, i Mary Kay. 1993. "Bridge on the Sava: Ethnicity in Eastern , 1981-1991". Anthropology of East Rewiev Special Issue 11/1-2:61-71. Rihtman-Augutin, Dunja. 2000. Ulice moga grada: Antropologija domaeg terena. Beograd: igoja tampa. Straus, Erwin. 1966. Phenomenological Psychology. New York: Basic Books. umelj-Prskalo, Ornela. 1992. "Mobilizacija vozila uzrok nezadovoljstvu". Novi list, 10. 4. 1992. Turner, Victor. 1974. Dramas, Fields, and Mataphors: Symbolic Action in Human Society. Ithaca, NY: Cornell University Press. Uro evi. Mirko. 2001. "Istra – 'dom roda hrvatskog' i talijanskog". Vjesnik, 19. 11. 2001. u i, Branka. 1997. "Stajati ili sjesti uz 'Krasnu zemlju'!?" Slobodna Dalmacija, 5. 6. 1997.

144 Nar. umjet. 46/2, 2009, str. 129-145, S. Blagoni, "Mi se diemo jer ne moemo dopustiti ...

"WE RISE UP BECAUSE WE CAN NOT PERMIT THEM TO BE GREATER ISTRIANS THAT WE ARE": RITUAL PERFORMANCES IN SYMBOLIC COMPETITIONS FOR (RE)SEMANTIZATION OF ONE PARTICULAR SONG

SUMMARY

The transition from ethnic awareness into aroused ethnic consciousness on the territory of former Yugoslavia by the end of the 20th century is associated with the mobilization of collective symbols. The author analyzes symbolical competitions that started in 1990 regarding the song Krasna zemljo [Wonderful Country], whose main actors were the Istrian Democratic Assembly and the Croatian Democratic Union. Possessing appreciable emotional capital, the song harnesses highly symbolic capital on the local political market, thus also leading to attempts at its (re)sematization. Observing symbolical competitions, particularly through ritual performances, changes within that competition field are interpreted through the prism of Turner's social drama, from crisis phase to reintegration. Key words: Istria, Istrian-ness, symbolic competitions, Krasna zemljo [Wonderful Country], Istrian Democratic Assembly, Croatian Democratic Union, , regionalism

145