PRINCIPI FLORIKULTURE

Koordinator modula i autor teksta: prof.dr.sc. Nada Parađiković

Predavanja za:

Sveučilišni preddiplomski studij na Sveučilištu J.J. Strossmayer u Osijeku, Poljoprivredni fakultet u Osijeku smjer: Hortikultura

Modul: Povrćarstvo i cvjećarstvo (IV semestar – obavezni modul) Modul: Uzgoj u zaštićenim prostor (VI semestar – izborni modul) smjer: Bilinogojstvo Modul: Povrćarstvo i cvjećarstvo (VI semestar - izborni modul)

Sveučilišni diplomski studij Bilinogojstvo, na Sveučilištu J.J. Strossmayer u Osijeku, Poljoprivredni fakultet u Osijeku smjer: Biljna proizvodnja Modul: Modeli proizvodnje povrća i cvijeća (II semestar – obavezni modul) smjer: Povrćarstvo i cvjećarstvo Modul: Suvremene metode uzgoja florikulture (I semestar – obavezni modul)

Sveučilišni preddiplomski studij na Sveučilištu J.J. Strossmayer u Osijeku, Odijel za biologiju Modul: Povrćarstvo i cvjećarstvo (VI semestar - izborni modul)

Cvijeće je od davnina bogatstvom svojih oblika, mirisa i boja privlačilo pažnju čovjeka. Svojom je ljepotom poticalo njegovu maštu i na razne mu načine upotpunjavalo život. Mnoge su legende vezane uz cvijeće i kroz povijest pripisivana su mu svakojaka značenja i simbolika. Jezik cvijeća, nazivan još i floriografija, u viktorijansko je doba smatran idealnim sredstvom komunikacije za diskretno izražavanje osjećaja. Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće u nekim se zemljama poznavanje jezika cvijeća smatralo dijelom opće naobrazbe. Iako nema čvrstih pravila, a ona koja postoje razlikuju se od podneblja do podneblja, cvijeće i cvjetne boje još i danas nose poruke i uz njih vežemo određene osjećaje. Pravi ljubitelji prirode i njezine ljepote rijetko će ostati ravnodušni na ljepotu kojom odiše svaki cvijet. Tih nekoliko latica i prašnika, priroda vješto oblikuje na bezbroj načina i time nam pruža veliko zadovoljstvo. Najbolje to znaju brojni ljubitelji cvijeća koji umiju tražiti i promatrati ljepotu u njihovoj građi, boji ili mirisu i samo jedan cvijet u vazi ili na prozorskoj dasci može uljepšat životni prostor i dati mu toplinu (Ivančić, 2009. ).

Slika. Dalia (Dahlia) Slika. Božićna zvijezda (Euphorbia plucherrima) (foto Parađiković N.)

Švedski botaničar osamnaestog stoljeća, Carla Linneausa (1707-1778.) je utemeljio binominalni sustav. U djelima Geneva plantarum i Species plantarum, Linnaeus je razvrstao svaku biljku koristeći dvije riječi u latinskom jeziku. Prva riječ bila je naziv roda (npr. Ilex), a druga pridjev (npr. aquifolium). Zajedno su osigurale naziv po kojem se mogla prepoznati biljka (Ilex aquifolium, božikovina). Ostalim vrstama istoga roda dani su različiti pridjevi Ilex crenata, Ilex pernyi, Ilex serrata itd. Biljke su grupirane u određene porodice prema strukturi cvjetova, plodova i ostalih organa. To znači da se porodica može sastojati od izrazito srodnih i specijaliziranih biljaka kao što su orhideje (porodica Orchidaceae) i bromelije (Bromeliaceae) ili obuhvaća biljke prema različitosti (prema onome što nude vrtlaru) kao što su one iz porodice Rosaceae: Alchemilla, Cotoneaster, Crataegus, Geum, Malus, Prunus, Pyracantha, Sorbus i Spiraea. Naziv može odavati počasti: naziv Fuchsia je u čast Leonharta Fuchsa, njemačkog liječnika i herbalista. Može nam govoriti odakle biljka dolazi, kao vrsta Parrotia persica (iz Perzije, današnjeg Irana). Biljka može nositi naziv prema skupljaču koji ju je uveo: vrstu Primula forrestii u uzgoj je doveo George Forrest. Ili, naziv nam može govoriti nešto o fizičkim značajkama: Pelargonium izvedeno je od grčke riječi pelargos (roda) - što je prikladan opis plodova te biljke, koji nalikuju kljunovima roda; quinquefolia, pridjev vrste Parthenocissus quinquefolia znači da se listovi sastoje od pet liski, od latinske riječi quinque (pet) i folium (list). (Coombes, A., 2006.).

Slika. Carl Linneausa (1707-1778.) Slika. Ilex aquifolium – božikovina (www.linnaeus.uu.se) (http://en.wikipedia.org/wiki/Ilex_aquifolium)

Cvijet je generativni biljni organ biljke i služi za razmnožavanje i produžetak vrste, a koji se sastoji od cvjetne stapke, cvjetišta, ocvijeća, tučka i prašnika (Hazler - Prilepić, 2005.). Većina cvjetova oprašuje se kukcima koji, skupljajući pelud, raznose njegova zrnca od cvijeta do cvijeta. Na taj način omogućavaju oplodnju biljaka. Nakon oplodnje, plodnica cvijeta zadebljava i stvara plod sa sjemenkama, a tijekom njezina debljanja sa cvijeta otpadaju svi dijelovi čija je uloga već završena. Zreli plod sadržava zrele i klijave sjemenke od kojih će nakon sjetve nastati nove biljke iste vrste.

Ocvijeće može biti:

1 - jednostavno ocvijeće, perigon, je građeno od istovrsnih elemenata, listova ocvijeća - tepala. Listovi ocvijeća često se oblikom i bojom razlikuju od pravih listova, mogu biti nalik laticama te se ocvijeće naziva korolinično (corola - vjenčić), ili lapovima te se naziva kalicinično (calyx - čaška).

2 - dvostruko ocvijeće, periant, građeno je od dvaju različitih tipova listova, lapova koji tvore čašku i latica koje tvore vjenčić. Latice mogu stajati slobodno na cvjetištu - horipetalno ocvijeće ili latice mogu međusobno srasti - simpetalno ocvijeće. Srasti međusobno mogu i lapovi. Tučak se sastoji od plodnice, vrata i njuške. Plodnica je nastala sraštavanjem jednog ili više plodničkih listova. Svi plodnički listovi jednog cvijeta čine ginecej. Apokarpna plodnica nastala je sraštavanjem samo jednog plodničkog lista, a cenokarpna sraštavanjem dva ili više plodničkih listova, stvaranjem pregrada (sinkarpna) ili bez pregrada (parakarpna). U odnosu na cvjetište, plodnica može biti nadrasla (simbol u cvjetnoj formuli G(n), n je broj plodničkih listova - smještena je na vrhu cvjetišta, podrasla (G(n)) - plodnica je smještena u udubljenom cvjetištu i s njime je srasla, obrasla (G -(n)-) - plodnica je smještena u udubljenom cvjetištu, no nije s njime srasla. U plodnici se nalazi jedan ili više sjemenih zametaka, u svakom je embrionska vrećica sa 8 stanica. Prašnici su građeni od prašničke niti koja nosi prašnicu sastavljenu od dviju poluprašnica povezanih konektivom. Svaka poluprašnica ima dvije polenovnice u kojima se stvara polen (sa 3 stanice polenove mješinice). U nekih vrsta prašnici mogu međusobno srasti s prašnicama ili prašničkim nitima, ili mogu srasti s ostalim dijelovima cvijeta, najčešće vjenčićem. U cvijetu je skrivena reducirana spolna generacija, gametofit. U embrionskoj vreći (makrospori) 3 stanice jajnog aparata od kojih je jedna jajna stanica, 2 sinergide i 3 antipode predstavljaju ženski gametofit, dok je muški gametofit 9 skriven u peludnim zrncima (mikrosporama), a građen je od vegetativne i generativne stanice (generativna se stanica tijekom klijanja polenove mješinice podijeli u 2 spermalne stanice).

Plod Plod je organ za rasprostiranje koji se razvija nakon dvostruke oplodnje, a sastoji se od usplođa i sjemenke. Sjemenka se sastoji od klice, endosperma i sjemene lupine. Klica nastaje oplodnjom jajne stanice, a hranjivo staničje, endosperm oplodnjom sekundarnih jezgara. Klica i endosperm obavijeni su zaštitnom sjemenom lupinom koja nastaje od integumenata. Usplođe se sastoji od eksokarpa, mezokarpa i endokarpa. Ako se usplođe razvija iz plodnice - plod je pravi. Kod nepravog se ploda usplođe razvija i od drugih dijelova cvijeta (npr. cvjetišta). Plodove dijelimo na osnovi nekoliko kriterija.

Pododjeljak Magnoliophytina, kritosjemenjače, dijelimo u 2 razreda

1 - Magnoliatae - dvosupnice 2 - Liliatae – jednosupnice

Svaki se razred dijeli u podrazrede, ovi u nadredove, nadredovi u redove, a ovi u porodice.

Magnoliatae, dvosupnice

Biljke ovog razreda imaju najčešće 2 supke, razvijen dugovječni glavni korijen iz kojeg izbija slabije razvijeno bočno korijenje. Provodne žile su na presjeku stabljike poredane u krug i one su, osim u jednogodišnjica, otvorenog tipa što omogućuje sekundarni rast u debljinu. Listovi su različitog oblika, često razdijeljeni, peraste ili mrežaste nervature. Ocvijeće je dvostruko, a cvjetovi su građeni na osnovi broja 5 ili 4 (pentamerni ili tetramerni), no broj plodničkih listova je često manji (1 ili 2), a često odstupa i broj prašnika (redukcija ili sekundarna poliandrija). Magnoliaceae, Ranunculaceae, Papaveraceae, Rosaceae, Fabacea, Rutaceae, Rhamnaceae, Apiaceae, Brassicaceae, Malvaceae, Primulaceae, Caprifoliaceae, Asteraceae, Lamiaceae, Apocynaceae,Valerianaceae, Boraginaceae, Scrophulariaceae, Caryophyllaceae.

Liliatae, jednosupnice

U biljaka ovog razreda postoji jedna supka. Glavni korijen vrlo brzo prestaje s rastom, a iz njega izbija adventivno korijenje. Provodne žile stabljike su zatvorenog tipa, a na presjeku nisu poredane u krug. Listovi su najčešće sjedeći, paralelne nervature. Ocvijeće je perigon, a cvjetovi su građeni na osnovi broja 3 (trimeran cvijet). Liliaceae, Iridaceae, Poaceae, Orchidaceae.

Literatura:

Sambamurty, A. V. S. S (2005): Taxonomy of Angiosperms. I.K. International Pvt. Ltd. Singh, Gurcharan (2004): Plant Systematics: An Integrated Approach, Science Publisheres INC. Štefanić, E. Građa generativnih biljnih organa. Poljoprivredni fakultet u Osijeku. http://www.pfos.hr/~dsego/ispitna_literatura/Opca%20botanika/Gra%F0a%20generativnih%2 0biljnih%20organa.pdf Sistematika jednogodišnjeg i dvogodišnjeg cvijeća (Cronquist, 1981. cit. Sambamurti, 2005.)

dicotyledons (Magnoliopsida) monocotyledons (Liliopsida)

Izvor: http://botany.csdl.tamu.edu/FLORA/Wilson/tfp/ali/tfplecmonos01.htm PODRAZRED LISTOVI CVIJET ANDRECEJ GINECEJ 1 krug od 5, 4 ili 2 jednostavni Simpetalni, elementi prašnika, najviše 5 plodnih ASTERIDAE rijetko raspoređeni u 4 sekundarne listova, plodnica sastavljeni ciklusa,radijalna poliandrije nikada nadrasla do simetrija nema podrasla sekundarno pretežito pretežito dvospolni, poliandrični s apokarpan DILLENIIDAE cjeloviti radijalna simetrija centrifugalnim sinkarpan, smjerom razvoja plodnica nadrasla pretežito dvospolni, prašnici jednostavni i ciklički s različito sekundarno ROSIDAE perasto građe-nim poliandrični s apokarpan, s većim sastavljeni cvjetištem centripetalnim brojem plodnih (udubljeno, ploča- smjerom razvoja listova i sinkarpan sto, izdubljeno) CARYOPHY- preobrazba od LLIDAE pretežito dvospolni prašnici grade sinkarpnih pre-ma jednostavni radijalno simetrični, diplostemon parakarpnim, jedan nerazdijeljeni ciklični s 3 ili 5 bazalni sjemeni elemenata ocvijećja zametak

Cvjetište ili cvjetna loža je prošireni dio na samoj bazi cvijeta, na kojoj se nalaze svi ostali dijelovi cvijeta. Na cvjetište se s donje strane nastavlja peteljka cvijeta. S gornje je strane, na sredini tučak, koji je okružen prašnicima, a oni vjenčićem latica. S vanjske strane latica nalaze se lapovi, sitni zeleni “listići” koji su štitili cvjetni pup prije njegova otvaranja. Tučak je ženski spolni organ cvijeta i ima kruškolik oblik. Na vrhu je njuška, prošireni i ljepljivi dio, za koji se hvata polenovo zrnce drugog cvijeta. Ispod njuške je vrat tučka, suženi dio, a ispod vrata je plodnica, koja je zadebljala i u unutrašnjosti nosi ženske spolne stanice. Muška spolna stanica je polenovo zrnce.Prašnici su muški spolni organi cvijeta, a sastavljeni su od dugih držaka na vrhovima kojih se nalaze polenovnice. Polenovnice su ispunjene polenovim zrncima. Obično su žute boje, ali mogu biti i smeđe, crne, crvene. Prašnici su većinom brojni i okružuju tučak, a često su upadljivi i dekorativni.Latice su uvijek najljepši dio cvijeta. Broj im je različit, veličina i oblik također, a mogu biti u nebrojeno mnogo boja i nijansi, kombinacija različitih boja; mogu biti bijele, a danas nije rijetkost vidjeti i cvijet gotovo crnih latica. Uloga latica cvijeta je privući kukce oprašivače. Zato i jesu toliko lijepe. Latice nekih vrsta cvjetova izgledom podsjećaju na pojedine kukce, kako bi privukle druge kukce, njihove neprijatelje.Ali, nisu samo latice zadužene za mamljenje kukaca. Istu zadaću imaju i mirisne tvari, koje nastaju u malim žlijezdama u unutrašnjosti cvijeta. Kod nekih vrsta te žlijezde luče vrlo neugodne mirise, a oni privlače muhe i druge insekte koji obično “obilaze” strvine. Kod biljaka je poznata prilagodba na uvjete sredine u kojoj rastu - privlače one kukce koji žive u njihovoj blizini. Pronašli su načine da ih privuku izgledom latica i mirisima koje kukci najviše vole. Ti mirisi mogu biti neugodni za ljude. Kod nekih biljaka ulogu latica imaju pricvjetni listovi, koji imaju izgled latice, primjerice, kod kale ili flamingovca.

Slika. Građa hermafroditnog cvijeta (šematski prikaz ocvijeća (perijanta) dvospolnog cvijeta) Petal – latice, Stamen – tučak, Anther – prašnica, Filament – prašnička nit, Carpel – tučak, Stigma – njuška tučka, Style – vrat tučka, Ovary – plodnica, Ovule – sjemeni zametak, Sepal – lapovi, Receptacle – cvjetište, cvjetna os

Biljka koja cvjeta najčešće se u prirodi razmnožava sjemenom. To je spolni način razmnožavanja i uvijek su moguće razne genetske kombinacije, tako da nastanu različiti oblici. Ovim načinom biljke se prilagođavaju uvjetima vanjske sredine i moguće je stvaranje vrsta sa novim kombinacijama poželjnih osobina. Unutar jedne cvjetne vrste vladaju velike razlike. U cvjećarstvu biljke se uzgajaju zbog određenih osobina i ovakva različitost je nepoželjna, ali je prednost kada do izražaja dođu neke poboljšane osobine. Biljke su većinom hermafroditi što znači da svaki cvijet nosi i muške i ženske dijelove. Sazrijevanjem cvijeta polen se prenosi na tučak istog cvijeta (samooprašivanje) ili na cvijet druge biljke iste vrste (stranooprašivanje). Stranooprašivanje vrši se pomoću kukaca, ptica, vode ili vjetra. Polenova zrnca stvaraju polenovu cjevčicu, koja raste prema jajašcima u plodnici i kada se spoje muška i ženska jezgra, dolazi do oplodnje. iz toga se razvijaju embriji koji mogu dati sasvim nove biljke.

Sistematika jednogodišnjeg cvijeća

Carstvo: Plantae Odjeljak: Magnoliophytina Razred: Magnoliopsida Podrazred: Asteridae = Simpetalae tetracyclicae Red: Asterales Porodica: Asteraceae (Compositae) - Glavočike

Rod: Aster Predstavnici: Callistephus chinensis - Ljetni zvjezdan Herzoginaster Straussenfederastern Prinzessaster Pompon - Astern Liliput - Aster

Rod: Centaurea Predstavnici: Centaurea cyanus - Različak Blauer junge Florence Pink Florence white C. americana C. cineraria

Rod: Calendula Predstavnici: Calendula officinalis, Neven Fiesta gitana Bonbon-Mischung

Rod: Cosmos - Kosmeja - Vresnica Predstavnici: C. bippinatus C. sulphureus

Rod: Chrysanthemum - Krizantema, Jesenja ruža Predstavnici: C. coronarium C. x C. segetum C. carinatum C. sinennse L. C. coronarium L. Rod: Gaillardia Predstavnici: Gaillardia pulchella G. aristata G. x grandiflora

Rod: Helichrysum - Suhe ruže Predstavnici: Helichrysum bractatum H. petiolare H. italicum H. bracteatum H. splendidum

Rod: Layia Predstavnici: L. platiglossa

Rod: Tagetes - Kadifice Predstavnici: T. patula T. erecta T. teunifolia

Rod: Zinnia - Cinija Predstavnici: Z. Elegans Jacp. Z. angustifolia Z. x Z. haageana

Red: Campanulales Porodica: Campanulaceae

Rod: Lobelia Predstavnici: L. erinus Lobelia x speciosa Laurentia L. axillaris L. flumatilis

Red: Dipsacales Porodica: Dipsacaceae

Rod: Scabiosa - Udovičica Predstavnici: Scabiosa x S. atropurpurea

Red: Solanales Porodica: Solanaceae - Pomoćnice

Rod: Datura Predstavnici: D. innoxia D. metel D. stramonium

Rod: Nicotiana Predstavnici: N. alata- Ukrasni duhan N. langsdorffii Nicotiana x sanderae

Rod: Petunia - Petunija, Trubičica Predstavnici: P. Juss P. Hybrida P. Surfinia

Rod: Polemonium Predstavnici: P. gilliatricolor P. leptantha

Rod: Physalis Predstavnici: P. ixocarpa

Rod: Salpiglossa Predstavnici: Salpiglossis sinuata- Salpiglosa

Rod: Solanum Predstavnici: S. melongena

Porodica: Hydrophyllaceae

Rod: Phacelia Predstavnici: P. campanularia

Red: Lamiales Porodica: Boraginaceae

Rod: Heliotropium - Sunčac Predstavnici: H. arborescens - Bradavka

Porodica: Lamiaceae

Rod: Lavandula Predstavnici: L. stoechas L. stoechas ssp. pedunculata

Rod: Salvia - Kadulja Predstavnici: S. involucrata S. coccinea S. leucantha

Rod: Scutellaria Predstavnici: S. costaricana

Rod: Lamium Predstavnici: L. aplexicaule

Red: Scrophulariales Porodica: Scrophulariaceae - Zjevalice

Rod: Nemesia Predstavnici: Nemesia strumosa - Nemezija

Rod: Antirrhinum Predstavnici: Antirrhinum majus - Zjevalica

Rod: Mimulus Predstavnici: Mimulus luteus, Mimulus tigrinus- Krabuljača, Mošak M. Aurantiacus

Podrazred: Caryiophyllidae Red: Caryophyllales Porodica: Caryophyllaceae

Rod: Dianthus - Klinčić, Karanfil Predstavnici: D. barbatus x chinensis D. plumarius D. caryophyllus L. D. ruber D. chinensis

Rod: Gypsophila Predstavnici: Gypsophila elegans - Sadarka G. muralis G. paniculata

Rod: Stellaria Predstavnici: S. media

Porodica: Portulacaceae

Rod: Portulaca Predstavnici: P. grandiflora P. oleraca

Red: Polygonales Porodica: Polygonaceae

Rod: Polygonum Predstavnici: P. fagopyrum P. orientale P. pensilvanicum

Podrazred: Dilleniidae Red: Capparales Porodica: Brassicaceae, Cruciferae, Kupusnjače

Rod: Iberis - Ognjica, Snjeguljak Predstavnici: I. amara

Rod: Matthiola, Ljubičina Predstavnici: Mathiolla incana Red: Malvales Porodica: Malvaceae

Rod: Lavatera Predstavnici: L. trimestris Lavatera x

Rod: Hibiscus Predstavnici: H. mocheutos H. acetosella

Red: Violales Porodica: Begoniaceae

Rod: Begonia Predstavnici: B. coccinea hybrids B. Semperflorens Link et Otto B. Sutherlandii B. gracilis (Begonia gracilis)

Podrazred: Magnoliidae Red: Papaverales Porodica: Papaveraceae, Makovke

Rod: Papaver Predstavnici: Papaver rhoeas - divlji mak, mak turčinak P. Somniferum - vrtni mak, var. Glaveum P. somniferum var. Paeoniflorum Red: Ranunculales Porodica: Ranunculaceae, Žabnjaci

Rod: Nigella - Crnjika Predstavnici: N. damascena N. Hispanica

Rod: Consolida - Kokotić Predstavnici: Consolida ambigua

Podrazred: Rosidae Red: Geraniales Porodica: Geraniaceae

Rod: Geranium Predstavnici: G. robertianum

Rod: Pelargonium Predstavnici: Pelargonium x fragrans

Porodica: Balsaminaceae

Rod: Impatiens - Nedirak, Lijepi dečko Predstavnici: I. balsamina I. glandulifera I. balfourii

Porodica: Tropaeolaceae

Rod: Tropaeolum - Dragoljub Predstavnici: T. majus T. minus

Red: Myrtales Porodica: Onagraceae

Rod: Clarkia Predstavnici: C. pulchella C. bottae C. amoena

Rod: Fuchsia Predstavnici: F. magelanica F. corymbiflora

Sistematika dvogodišnjeg cvijeća

Podrazred: Rosidae Red: Apiales Porodica: Apiaceae

Rod: Angelica Predstavnici: A. gigas A. archangelica

Podrazred: Asteridae Red: Asterales Porodica: Asteraceae, Compositae

Rod: Bellis Predstavnici: B. perennis L. (ljepotica, pusličica, krasuljak)

Red: Lamiales Porodica: Boraginaceae

Rod: Myosotis Predstavnici: Myosotis L. M. alpestris Schmidt - Spomenak, Nezaboravak M. scorpioides

Red: Campanulales Porodica: Campanulaceae

Rod: Campanula Predstavnici: C. medium Red: Scropulariales Porodica: Scropulariaceae

Rod: Verbascum Predstavnici: V. chaixii V. thapsus V. blattaria V. x hibrydium V. bomyciferum

Podrazred: Caryophyllidae Red: Caryophyllales Porodica: Caryiophyllaceae

Rod: Dianthus Predstavnici: D. barbatus L. - Turski karanfil D. chinensis

Podrazred: Dilleniidae Red: Violales Porodica: Violaceae

Rod: Viola Predstavnici: V. tricolor L. V. x vittrockiana - maćuhica, sirotica V. cornuta V. odorata Podjela cvijeća Cvjetne vrste su podijeljene u nekoliko skupina, ovisno o dužini životnog vijeka, mjestu uzgoja i načinu ishrane. Kod nas je u uporabi sljedeća podjela cvijeća: jednogodišnje, dvogodišnje, lukovičasto, gomoljasto, rizomno, lončanice, trajnice.U ovu podjelu nisu uključene grmolike cvjetne vrste, niti stabla ukrasnog cvijeta. Stabla i grmovi, unatoč tome što mogu imati lijepe cvjetove, čine zasebnu skupinu biljaka - drvenaste vrste (dendrološko bilje).

Jednogodišnje cvijeće

Cvijeće iz ove skupine traje samo jednu godinu, od proljeća do jesen. Rano u proljeće uzgojimo ga iz sjemena, u istoj godini ono stvara korijen i nadzemni dio, izboje s listovima, cvjetove i plodove. Nakon što plodovi i sjemenke u njima sazore, biljka propada. To je već kasna jesen. Ovu skupinu cvijeća zovemo i ljetno cvijeće, jer se njihova cvatnja odvija tijekom ljeta. Cvatu obilno od svibnja pa sve do studenog, do prvih mrazeva i zbog toga su jako omiljene za sadnju u vrtove, u cvjetne posude za prozore i balkone. Mnoge se od njih koriste i kao rezani cvijet, za vazu. U ovu skupinu cvijeća spadaju dole navedene vrste, ali i slamnate vrste cvijeća, smilje i statice koje nakon sušenja koristimo u trajnim aranžmanima.

Begonije (Begonia semperflorens) - porodica Begoniacea Cinija (Zinnia elegans ) - porodica Compositae Dragoljub (Tropaeolum majus ) - porodica Tropaeolaceae Kadifica (Tagetes patulus ) - porodica Compositae Karanfil (Dianthus) - porodica Cariophilaceae, Krizantema (Chrysanthemum sinennse , C. coronarium ) - porodica Compositae, Petunija (Petunia ) - porodica Solanaceae Uresnica (Cosmos bipinnatus) – porodica Asteraceae Naprstak (Digitalis purpurea) – porodica Plantaginaceae Statica (Limonium sinuatum) – porodica Plumbaginaceae Verbena (Verbena hibryda) – porodica Verbenaceae Šćir (Amaranthus) – porodica Amaranthaceae Anđeoska truba (Brugmansia selections) – porodica Solanaceae Irski zvončić (Moluccella laevis) – porodica Lamiaceae Dvogodišnje cvijeće

Sijemo ih tijekom ljetnih mjeseci, a još iste zime imaju vegetativne organe i pokoji cvijet. Glavna im je cvatnja u proljeće sljedeće godine. U svibnju njihov je životni vijek pri kraju, pa ih uklanjamo s gredica i zamjenjujemo ljetnim cvijećem. Ovo cvijeće može živjeti i više od dvije godine, ali im je svake godine cvatnja sve slabija, pa se ne preporuča uzgoj duži od dvije godine.

Maćuhica (Viola tricolor) – porodica Violaceae Krasuljak (Bellis perenis) – porodica Compositae Potočnica (Myosotis) – porodica Boraginaceae Turski karanfil (Diantus barbatus) – porodica Caryphyllaceae Zvončić (Campanula) – porodica Campanulaceae

Trajnice

Ova skupina biljaka traje dugo godina i uz pravilnu njegu i gnojidbu, sve te godine obilno cvatu. Ove vrste mogu biti zimzelene i cijele zime zadržavati lišće, a neke od njih u jesen gube listove i prezimljuju u obliku korijena. On svako proljeće iznova stvara nove nadzemne organe. Prema vremenu cvatnje trajnice dijelimo na proljetne, ljetne i jesenske, a prema uvjetima uzgoja na trajnice za sunčana ili sjenovita staništa, pokrivače tla, trajnice za sadnju u vodu, trajnice za sadnju uz vodu, solitarne trajnice (visoke, koje sadimo usamljene), jastučaste trajnice (za kamenjare i suhozidove), trajne trave i paprati. Brojne se trajnice koriste kao rezano cvijeće, a među najljepše ubrajamo pupavicu, ivančicu, vučjak, djevojačko oko, zvjezdane, božur, kokotić, jaglace, srdašce, lopoče, perunike, plavi jastučac, kamenitu travu i druge. Trajnice se razlikuju i po visini rasta, te su prikladne i za miješane cvjetne gredice. Pri tome trebamo paziti da se najviše vrste i sorte sade otraga, a najniže sprijeda, naprijed. Pažljivim odabirom vrsta na jednoj cvjetnoj gredici možemo postići cvatnju od najranijeg proljeća pa sve do jeseni.

Božur (Paeonia officinalis) – porodica Paeoniaceae Kokotić (Delphinium) – porodica Ranunculaceae ; mogu biti i jednogodišnje ili dvogodišnje Jaglac (Primula) - porodica Primulaceae Stolisnik (Achillea) – porodica Asteraceae Pakujac (Aquilegia) – porodica Ranunculaceae Zvjezdan (Aster) – porodica Asteraceae Astilba (Astilbe biternata) – Saxifragaceae Bergenija (Bergenis cordifolia) – Saxifragaceae Srdašce (Dicentra spektabilis) - Fumariaceae

Lukovičasto cvijeće Ova grupa cvijeća odlikuje se vegetativnim razmnožavanjem – lukovicama i generativno – sjemenom. Razmnožavanje lukovicama je jednostavno. Odlikuje se i fazom mirovanja, tj. da mu se prekine vegetacija. Tada ugibaju nadzemni dijelovi biljaka, prije sušenja listova, sva je nakupljena hrana prešla u podzemne dijelove, lukovice. Prave cvjetne lukovice su:

Ljiljan (Lilium) - porodica Liliaceae Visibaba (Galanthus nivalis ) - porodica Amaryllidaceae Zumbul (Hyachinthus ) - porodica Liliaceae Tulipan (Tulipa gesneriana ) - porodica Liliaceae Mrazovac (Colchicum ) - porodica Liliaceae Šafran(Crocus) porodica Iridacea Narcis ili sunovrat (Narcissus) - porodica Amaryllidaceae i dr.

U lukovici se nalazi pupoljak cvijeta, koji se razvija slijedeće godine, a zaštićen je debelom lisnom ljuskom. Lukovice su osjetljive na suvišnu vlagu. Prema vrsti cvijeća, uz glavnu lukovicu, stvaraju se 1-2 ili više malih lukovica (“kćeri”) kojima se vrsta održava i stvara nove biljke.

Gomoljasto i rizomno cvijeće

Anemona (Anemone coronaria ) Đurđica (Convallaria majalis) – dugogodišnja biljka iz porodice Liliacea Frezija (Freesia refracta) – jednogodišnja biljka iz porodice Iridace Dalija pripada porodici glavočika (Asteraceae) Gladiola (Gladiolus gandavensis) - hibridna vrsta iz roda gladiola, porodice Iridaceae. Kana (Canna indica ) - višegodišnja biljka iz porodice Cannaceae.

RAZMNOŽAVANJE CVJETNIH VRSTA

Cvjetne vrste se razmnožavaju na dva načina, međutim, prije svega, potrebno je poznavati načine razmnožavanja. Razmnožavanje je biološka potreba svakog živog organizma i vrši se na dva načina:

Generativnim putem (sjemenom) i vegetativnim putem (proizvodnja novih biljaka reznicama ili dijelovima biljke). Biljke iz cvjetnog asortimana razmnožavaju se na oba načina, iako se jednogodišnje i dvogodišnje vrste razmnožavaju uglavnom sjemenom, a višegodišnje (trajnice) najčešće vegetativnim putem. Za uspjeh generativnog razmnožavanja vrlo su važna kvalitetna svojstva sjemena: klijavost, energija klijanja, apsolutna težina, čistoća, izgled i porijeklo sjemena (sortno, hibridno, nesortno). Veličina sjemena varira od biljke do biljke, tako npr. 1 g sjemena Petunia hybrida ima 6 000 - 10 000 sjemenki, a 1 g sjemena Begonia semperflorens ima 30 000 - 40 000 sjemenki. Sjeme najčešće ima primjese u sebi pa je zato potrebno odrediti točnu količinu čistog sjemena koja se računa pomoću sjetvene norme. Pod vegetativnim razmnožavanjem podrazumijeva se dobivanje novih biljaka ožiljavanjem njenih pojedinih dijelova, to se vrši reznicama stabla, lista, korijena, lukovicama, kalemljenjem, specifičnim načinom razmnožavanja meristemom (mikropropagacijom) i margotiranjem. Reznice stabla mogu biti: zelene, zrele i poluzrele.

Načini razmnožavanja određenih biljaka: lisnim reznicama: Begonia rex, Saintpaulia, Sanseveria, sukulente korijen-reznicama: Primula, Anemone polijeganjem: puzavice –Hedera dijeljenjem izboja: Saintpaulia, Sanseveria, orhideja podzemnim dijelovima: Tulipa, Narcissus, Hyacinthus, Begonia tuberthybrida, Anemone, iris, Convalaria, Canna. mladicama: Bilbergia, Aspidistra margotiranjem: fikusi mikrorazmnožavanjem (meristemom): karanfili

Slika. Razmnožavanje reznicama (izvor Le Page i Retournard, 2002.)

Razmnožavanje korijen-reznicama se obavlja preko ljeta odnosno poslije cvjetanja. Razmnožavanje polijeganjem karakteristično je za puzavice.

Slika. Razmnožavanje polijeganjem (izvor Le Page i Retournard, 2002.)

Podzemnim dijelovima razmnožavaju se biljke koje imaju podzemno stablo: lukovice, gomolje ili rizome.

Slika. Razmnožavanje izdancima (izvor Le Page i Retournard, 2002.) Izdancima se razmnožavaju biljke koje imaju sposobnost rasta korjenovih izdanaka na određenoj udaljenosti od matične biljke. Dijeljenjem izboja razmnožavaju se biljke koje imaju zadebljao korijen.

a) podanci, b) vriježe, c), d), e) lukovice, f) gomolji Izvor:http://www.veleri.hr/files/datoteke/nastavni_materijali/k_vinarstvo_1/microsoft_ powerpoint_-_9-razmnozavanje_biljaka.pdf

MARGOTIRANJE Margotiranje je poseban način vegetativnog razmnožavanja, a koristi se kod fikusa u zatvorenim prostorima. Dio biljke koji želimo odvojiti ne smije biti ni previše star ni previše mlad, najpogodnije vrijeme za margotiranje je rano proljeće, u početku kretanja vegetacije.

Postupak margotiranja Grančicu moramo obraditi tako što napravimo prsten i na tom mjestu ogulimo koru ili samo napravimo kosi rez nožem. Zatim omotamo mahovinu oko mjesta kojeg smo obradili te motamo foliju (neprozirnu) oko mahovine. Umjesto folije možemo upotrijebiti i plastičnu vazu koju razrežemo i stavimo na mahovinu, sve to učvrstimo sa žicom.

Slika. Margotiranje – grana šipka Izvor: http://www.hobibonsai.com/index.php?topic=6.0

Redovno moramo pratiti da li je mahovina dovoljno vlažna. Nakon određenoga vremena pojavi se korijen. Kada je korijen dovoljno razvijen, biljku odrežemo. Odrezanu biljku sadimo u posudu i prekrivamo sa folijom da bi novopresađena biljka imala što više vlage.

MIKRORAZMNOŽAVANJE

Mikrorazmnožavanje (kultura meristema) je metoda vegetativne propagacije u cilju dobivanja zdravih presadnica, odnosno bezvirusnog sadnog materijala. Začeci in vitro kulture Mikrorazmnožavanje je postupak multipliciranja biljnog materijala u posebno specijaliziranim laboratorijima. Postoje više termina koji se koriste za mikrorazmnožavanje, a najtočniji i najpotpuniji bio bi in vitro kultura stanica, tkiva i organa. Osnova ideje multipliciranja biljnih dijelova proizlazi iz činjenice da su pojedinačne biljne stanice totipotentne. Naime mnoge biljne stanice su sposobne formirati bilo koji drugi tip stanica ili tkiva, koji su na kraju potrebni za regeneraciju cijele biljke. Pravilnom kombinacijom hranjivih tvari i regulatora rasta nediferencirane biljne stanice u kulturi mogu biti inducirane na formiranje različitih biljnih tkiva, uključujući i korijen, stabljiku i listove. Teoriju totipotentnosti 1837. postavili su njemački biolozi Schwann i Schleiden. Prvi pokušaji dobivanja in vitro kultura biljaka izveo je Haberlandt 1902. godine kultiviranjem jednosupnica, no s obzirom da tijekom eksperimenta nije zabilježena dioba stanica rezultati ovog istraživanja ocijenjeni su kao negativni. Razlog njegova neuspjeha krije se u činjenici da je i danas teško uspješno kultivirati mnoge jednosupnice. Za razliku od Haberlandta koji je upotrebljavao pojedinačne stanice, znanstvenici Robbins i Kottea (1922.) su koristili čitave meristeme izolirane iz korjenčića klijanaca trava. Njihovo istraživanje je pokazalo da se je korijenov vršak brzo izduživao i stvarao korijenov sustav, ali je ubrzo i prestajao s rastom i nije se mogao postići kontinuirani rast iako su se podloge mijenjale. Iste godine Knudson objavljuje rad u kojem je prikazano klijanje sjemena orhideje na hranjivoj podlozi. Prvo uspješno istraživanje i time veliki doprinos razvoju in vitro kulture dao je White 1934. godine u pokusima na rajčici. U svojem pokusu White je izolirao vršak korijena rajčice i dugo ga kultivirao u tekućem mediju koji sadržavao anorganske soli, ekstrakt kvasca i saharozu. Nakon ovog istraživanja uslijedila su mnoga slična istraživanja izoliranja korijena različitih biljnih vrsta. Kulture izoliranih korijena doprinijele su mnogo u pronalaženju i definiranju hranjivih podloga, djelovanje vitamina i ishrane neorganskim solima te ugljikohidratima. Nakon uspješnog izoliranja kulture korijena znanstvenici su intenzivno radili i na razvoju kulture tkiva. Gautheret i Nobecourt (1939.) objavljuju radove o uzgoju kulture tkiva mrkve te White rad o uzgoju tkiva duhana. Kultura kalusnog tkiva moguće je uspješno postignuti kontinuirani rast kalusa na hranjivoj podlozi sve dok se dijelovi kalusa redovito prenose na svježu podlogu u pravilnim vremenskim razdobljima. U daljnjim istraživanjima i radovima koji su uslijedili prikazano je kako je moguće iz kalusa regenerirati stabljiku, korijen i list. (Skoog, 1944.; Skoog i Tsui, 1948.; Bali, 1950.; Miller i Skoog, 1953.) Miller i Skoog otkrili su kako su citokini prirodni hormoni koji su esencijalni za razvoj biljke. U svojim istraživanjima Skoog and Miller (1957.) pokazali su kako omjer citokinina i auksina u hranjivoj podlozi utječe na organogenezu kalusa odnosno usmjerava rast kalusa u formiranje stabljike i korijena. Nakon ovog otkrića znanstvenici su se usmjerili na dobivanje diferenciranog kalusa odnosno na formiranje izdanaka i korijena. Osim istraživanja provedenih na organogenezi kalusa paralelno su se provodila i istraživanja na mogućnosti regeneracije biljaka iz vršnih i bočnih pupoljaka.

Jedan od načina vegetativnog razmnožavanja je mikrorazmnožavanje kojim se dobivaju genetski identične biljke. Na početku se dobiju vrlo sitni izdanci, tj. biljke koji se presađuju u tlo. Izdanci se mogu razvijati iz već postojećih pupova ili iz novozametnutih pupova (adventivni izbojci).

Slika. In vitro uzgoj Pelargonium peltatum (foto Tkalec, M.)

U novije se vrijeme za vegetativno razmnožavanje biljaka (kloniranje) primjenjuje metoda kulture biljnih stanica i tkiva u uvjetima in vitro (kulture se uzgajaju u staklenim ili plastičnim posudama). Ova se metoda temelji na činjenici da je u strogo kontroliranim uvjetima iz malih komadića tkiva izrezanih iz roditeljske biljke (eksplantati) ili čak i iz pojedinačnih stanica pa i protoplasta moguće regenerirati čitavu biljku. Eksplantati se uzgajaju na krutim ili tekućim hranjivim podlogama koje sadržavaju mineralne soli, organske dodatke (ugljikohidrate, vitamine, aminokiseline i biljne hormone). Danas je ta metoda postala sastavnim dijelom oplemenjivanja poljoprivrednih, hortikulturnih i drvenastih biljaka. Ona omogućuje dobivanje biljka oslobođenih od patogenih klica, posebice virusa, a služi i za dobivanje nekih sekundarnih biljnih produkata. Razmnožavanjem meristemskog tkiva na hormonskoj, hranjivoj podlozi može se dobiti puno veći broj biljaka nego što bi se dobilo dijeljenjem biljke. Ovaj način razmnožavanja je poprilično skup i radi se u ustanovama koje su za to specijalizirane. Ovim načinom se dobivaju identične biljke koje se teško razmnožavaju ili su sklone bolestima. Orhideje, gerberi, karanfili su samo neke od biljaka koje se uspješno razmnožavaju na ovaj način. Koliko je praktično ovako razmnožavati biljke, najbolje se može vidjeti na primjeru gerbera gdje se dijeljenjem može dobiti dvanaest biljaka, a razmnožavanjem meristemskog tkiva se dobiju milijuni sadnica. Od postojećih tehnika kulture biljnog tkiva i stanica, kloniranje biljaka postiglo je do danas najširu primjenu (Jelaska, 2004.)

Slika. Odvajanje eksplatanata Slika. Eksplatant na hranjivoj podlozi (foto Parađiković, N.) (foto Tkalec, M.)

Slika . Postupci in vitro mikrorazmnožavanja Izvor: http://agritech.tnau.ac.in/bio-tech/biotech_tc_notes.html

Slika. Mikropropagacija u užem i širem smislu 1а sakupljanje bočnog i vršnog pupoljka; 2а – uvođenje pupoljka u kulturu; 3а rast izdanaka; 4а – multiplikacija izdanaka; 6 – ožiljavanje izdanaka; 7 – adaptacija u stakleniku. Desno su osnovni koraci razmnožavanja in vitro putem regeneracije izdanka iz kalusa: 1b izoliranje dijelova listova i stabljike kao primarnih eksplantata; 2b – uvođenje eksplantata u kulturu; 3b – indukcija kalusa na eksplantatima; 4b – kultura nediferenciranih kalusa; 5b indukcija izdanaka u kalusu; 6 – ožiljavanje izdanaka; 7 – adaptacija u stakleniku. Izvor: www.dodaj.rs/f/3R/3m/.../07-kultura-biljnih-elija.ppt

Prednosti mikrorazmnožavanja

Danas se mikrorazmnožavanju mnogih biljnih vrsta daje prednost u odnosu na klasično vegetativno razmnožavanje, i to zbog ovih činjenica:

1- Razmnožavanje in vitro je puno brže od razmnožavanja in vivo. 2- Razmnožavanje in vitro omogućava zakorjenjivanje reznica pa je cijepljenje pupova na podloge nepotrebno čime se štedi vrijeme i izbjegavaju problemi inkompatibilnosti. To je posebno važno za vrste kao što su rododendron, ruže ili jorgovan. 3- Moguće je razmnožavati i one biljne vrste koje u uvjetima in vivo nije moguće. 4- Razmnožavanje in vitro može uštedjeti znatna sredstva koja se inače troše za grijanje staklenika, prostora itd. 5- Zahvaljujući optimalnim uvjetima omogućeno je precizno vremensko planiranje proizvodnje presadnica, čime se poništava sezonski utjecaj i postiže proizvodnja kroz čitavu godinu. 6- Mikroklonirane biljke često rastu bolje i snažnije od biljaka kloniranih in vivo. To može biti uvjetovano rejuvenilizacijom i/ili činjenicom da su one zdrave i oslobođene patogenih klica. 7- U kulturi in vitro razmnožavaju se samo zdrave biljke, bilo da je to ujedinjeno sa strogom selekcijom početnog materijala ili pak da biljke ozdravljaju primjenom kulture in vitro. 8- Za profesionalne proizvođače kultura in vitro ima još ove, dodatne prednosti: - nove sorte mogu se komercijalno brzo razmnožiti i tako ponuditi tržištu u mnogo kraćem vremenu, - mogu se brže postaviti mali roditeljski klonovi za stvaranje F1 hibrida, - oplemenjivači mogu brže postići solidne mutante poticanjem adventivnih pupova i izdanaka, - kultura in vitro posebno je korisna za osnivanje banke gena koja čuva zdrav od virusa slobodni biljni materijal, na niskoj temperaturi i malom prostoru, - neke biljke potrebno je ustaliti i razmnožavati vegetativno jer su spolno sterilne, a potrebne su u stvaranju križanaca. 9 - Glavna prednost mikrorazmnožavanja je proizvodnja velikog broja klonova. 10 - Mikrorazmnožavanjem se često proizvedu robusnije biljke, što dovodi do ubrzanog rasta u odnosu na slične biljke koje se proizvedu komercijalnim metodama; sjemenom ili reznicama.

Nedostaci mikrorazmnožavanja- Genetička stabilnost u nekim je sustavima razmnožavanja in vitro vrlo niska.

1- Biljke iz kulture mogu, nakon prijenosa u uvjete in vivo, pokazati određene loše značajke kao npr. grmoliki rast ili potpuni povrat na juvenilne karakteristike. 2- Prijenos biljaka iz uvjeta in vitro u uvjete in vivo kod nekih je vrsta posebno zahtjevan i težak. 3- Kod drvenastih vrsta vrlo je teško potaknuti zakorjenjivanje reznica in vitro. 4- Mikroklonirani genotip biljaka, koji će se na kraju uzgajati u polju na otvorenom, može biti osjetljiv na bolest i uništen od patogenog organizma koji ga je napao. Kod tropskog drveća kao što su uljne palme (ali i druge drvenaste kulture) plantažira se izmiješano više klonova, kako bi se izbjegao ovaj problem. 5- Regenerativna sposobnost se može izgubiti nakon određenog broja supkultura kalusnog tkiva ili stanica. 6- Jedna os značajki kloniranja in vitro opsežan je rad koji uvjetuje relativno visoku cijenu nastalih biljaka in vitro. 7- Kod uzgoja in vitro razina etilena i ugljičnog dioksida se može povećati na neprihvatljivu razinu, rezultirajući biljkama loše kvalitete. 8- Tijekom prinosa biljaka iz epruvete u tlo, dolazi do gubitka velikog broja biljaka tijekom aklimatizacije. (R. L. M. Pierik)

Presadnice (propagule) u uvjetima in vitro mogu se stvarati na tri načina:

1) poticanjem rasta aksilarnih pupova, 2) stvaranjem adventivnih izdanaka i 3) somatskom embriogenezom.

Metode za kloniranje biljaka in vitro jesu:

1) pojedinačni nodijski segmenti (reznice), 2) aksilarno granjanje 3) regeneracija adventivnih organa (korijenja i izdanaka) na eksplantatima.

UTJECAJ RAZVOJA STADIJA BILJKE

Uspješnost mikrorazmnožavanja izrazito ovisi o razvojnom stadiju biljke od koje se uzima početni materijal za postavljanje kulture in vitro. Mlade (juvenilne) biljke imaju veći regeneracijski potencijal od odraslih biljaka. Često, tek odrasla biljka pokazuje svojstva zbog kojih je želimo vegetativno razmnožiti, što vrijedi za drvenaste kulture. U tom slučaju matičnu biljku moramo pokušati što prije pomladiti (rejuvenilizirati). Pomlađivanje se može postići kulturom meristema, metodom reznica, cijepljenjem meristema ili vegetacijskog vrška na mladu podlogu. Iako je rejuvenilizacija metodom kulture meristema povezana sa znatnim poteškoćama, zasad je najsigurnija metoda jer osigurava genetičku stabilnost, isključuje bakterijska i gljivična onečišćenja, a katkada još može dodatno osigurati dobivanje materijala slobodnog od virusa.

POSTUPCI MIKRORAZMNOŽAVANJA MERISTEMOM IN VITRO

Sam postupak vegetativnog razmnožavanja može se raščlaniti na više faza ili drugim riječima, sastoji se od nekoliko međusobno različitih postupaka (Vinterhalter i Vinterhalter, 1996.)

1. NULTA FAZA: Postupci prije kulture

Ova faza uključuje sve postupke prije početka kulture in vitro; pravilan postupak s početnim materijalom, njegovo čuvanje u zdravu stanju (staklenik bez kukaca, čiste posude, zalijevanje samo vodom, čuvanje biljaka u relativno suhim uvjetima, dobra zdravstvena zaštita itd) . Izvorno biljno tkivo od kojega će biti uzeti eksplantati i postupak koji će se primjeniti imaju kritičnu ulogu u uspješnom postavljanju mikrokloniranja. Ako genetska stabilnost tkiva varira, tako će i tipovi tkiva eksplanata koji se upotrebljavaju za kulturu utjecati na varijabilnost reprodukcije. Vršni se meristem preporučuje u tome smislu jer pruža određenu sigurnost u odstranjivanju mikroorganizama, koji su izvor zaraze.

2. FAZA I: Uvođenje u kulturu

Ova faza pokriva sterilnu izolaciju meristema, vegetacijskog vrška, eksplanta i dr. Najvažnije u ovoj fazi je dobivanje sterilnog rasta eksplantata. Dio postavljenih kultura, ovisno o njihovoj uporabi i vrijednosti početnog genotipa, može se čuvati kao „majčinski blok“ i služiti za presadnice ili kao izvor klične plazme za buduću uporabu.

3. FAZA II: Umnožavnje ili reprodukcija

To je faza razmnožavanja (multiplikacije). Glavna je svrha ove faze postići razmnožavanje bez gubitka genetske stabilnosti. Umnožavanje se obavlja na različite načine. Koji će način biti upotrebljen ovisit će o svakom specifičnom slučaju, o biološkim ograničenjima vrste, o faktoru umnožavanja potrebnom za dobivanje željenog broja biljaka i posebnih značajki ili potrebe određenog klona uvjetovanih genotipom.

4. FAZA III: Priprema kultura za prijenos biljaka u tlo

Uključuje pripremu izdanaka ili biljaka dobivenih u II. fazi za prijenos u tlo. To može uključivati: zaustavljanje stvaranja aksilarnih izdanaka i/ili početak izduživanja izdanaka. Treba potaknuti stvaranje korijenja, bilo in vitro ili in vivo. Oblikovani se izdanci fizički odvajaju i pojedinačno prenose na podlogu za zakorjenjivanje. Podloge za indukciju korijenja izrazito variraju i ovise o biljnoj vrsti za koju se upotrebljavaju. Izdanci vrsta koje se lako zakorjenjuju mogu se izravno prenijeti u supstrat/tlo i tako isključiti III fazu.

5. FAZA IV: Prijenos biljaka u tlo

Biljke se prenose iz epruvete u tlo i prilagođavaju na rast u vanjskim uvjetima. Biljke iz epruvete često imaju slabo razvijenu kutikulu (i njezin voštani sloj), što je uzrokovano visokom atmosferskom vlagom u posudama za kultiviranje (često oko 90-100%). Taj nedostatak uzrokuje velik gubitak vode isparavanjem kroz kutikulu kada se biljke jednom prenesu u tlo, tj. u uvjetima gdje je atmosferska vlaga mnogo niža. Listovi biljaka uzgojenih in vitro često su vrlo tanki i nježni te se ne mogu dovoljno fotosintetizirati. Ustanovljeno je da biljke iz epruvete imaju manje ( brojčano i po jedinici površine) palisadnih stanica kojima se mogu koristiti svjetlošću te veće međustanične prostore u mezofilnom tkivu ispunjenom zrakom. Puči ne funkcioniraju normalno; najčešće su otvorene, što još pospješuje velik gubitak vode u prvim satima aklimatizacije. U biljkama raslim in vitro utvrđena je slabija vaskularna povezanost između izdanka i korijena, što također može umanjiti pravilnu regulaciju vode. Biljke in vitro još su heterotrofne i moraju prijeći na fotoautotrofni način života nakon prijenosa u tlo što je za njih određeni stres. Biljke nastale in vitro moraju se pripremiti na prijenos u vanjske uvjete, što može početi već u uvjetima in vitro; ovi postupci se opisuju kao jačanje biljaka ili aklimatizacija. Aklimatizacijom se biljke postupno privikavaju na smanjenje relativne atmosferske vlažnosti.

KULTURA MERISTEMA: DOBIVANJE ZDRAVIH BILJAKA

Cilj je dobiti bezvirusna biljka. To podrazumijeva da je biljka oslobođena određenog virusa koji se testiranjem nije mogao utvrditi u biljci. Poznato je pet načina dobivanja bezvirusnih biljaka:

1. toplinski postupak (termoterapija), 2. kultura meristema, 3. kombinacija toplinskog postupka i kulture meristema, 4. stvaranje adventivnih izdanaka i dobivanje iz njih kulture meristema i 5. cijepljenje meristema na bezvirusne podloge (klijance) in vitro, poznato pod nazivom mikrocijepljenje.

1. TOPLINSKI POSTUPAK

Toplinski postupak u nekim slučajevima može djelotvorno inaktivirati određene viruse. Neće biti djelotvoran ako su same biljke osjetljive na povišenje temperature ili pak virusi i mikoplazme, zbog nekih razloga, ne reagiraju na povišenu temperaturu. Temperatura i trajanje postupka ovisit će o izboru biljnog materijala (izdanak, grana) i o njegovu preživljavanju u vrijeme postupka. Toplinski je postupak isključivo djelotvoran u slučaju virusa i mikoplazma koji su pronađeni u drvenastim voćkama, šećernoj trsci i kasavi. Ovaj je postupak važan kod drvenastih voćaka kod kojih se kultura meristema vrlo teško ostvaruje. Kod drvenastih vrsta samo se aksilarni pupovi mogu osloboditi virusa toplinskom obradom. Kod tih biljaka grane se cijepe na mlade podloge i drže 20 do 40 dana, ili još bolje nekoliko mjeseci na temperaturi od 37 do 38 °C. Nakon toga se pup, potencijalno bez virusa, izolira i cijepi na bezvirusnu podlogu. Ovaj postupak daje relativno visok postotak biljaka oslobođenih od virusa.

2. KULTURA MERISTEMA

Postupak kojim se sustavno zaražena biljka oslobađa virusa, bakterija i drugih mikroorganizama osniva se na metodi kulture vegetacijskog vrška najmanjih mogućih dimenzija koje još mogu rasti u kulturi in vitro i stvarati izdanak.

Izolacija eksplantata Kod izolacije eksplantata meristema radi dobivanja zdrave biljke preporučuje se njegova izolacija iz izdanka koji su u fazi aktivna rasta. Izdanci se prije toga moraju dobro očistiti. Odstranjuju se svi listovi koji se mogu ukloniti i tada se izdanak uranja kratko vrijeme u 70%- tni etanol radi oslobođenja zraka na površini. Nakon toga slijedi sterilizacija koja se obavlja nekim kloridnim preparatom te se eksplantati višestruko ispiru sterilnom destiliranom vodom. Nekoliko sljedećih listića nakon toga se odstrani pod stereomikroskopom. Ponovo se sterilizira sa razrijeđenim dezinfekcijskim sredstvom i ispere sterilnom vodom. Preostali listići se odstrane jedan po jedan. Izolacija se obavlja iglicama ili britvicom koja mora biti sterilizirana. Kada je meristem oslobođen od svih okolnih listića, on se zajedno s 1-2 najmlađa primordijalna lista odsijeca i stavlja na hranidbenu podlogu.

3. TOPLINSKI POSTUPAK I KULTURA MERISTEMA

Da bi se povećala mogućnost dobivanja bezvirusnih biljaka onda kada su posrijedi smjese infekcije, toplinski se postupak često prakticira na početku kulture meristemom; time se koncentracija virusa smanjuje, a zona tkiva bez virusa povećava. Trajanje toplinskog postupka (35-38 °C) može varirati od 5 do 10 tjedana. Taj se postupak uspješno primjenjuje na krumpiru, krizantemi, karanfilu i jagodi.

4. STVARANJE ADVENTIVNIH IZDANAKA I KULTURA MERISTEMA

Ova je metoda primijenjena za dobivanje zdravih biljaka, vrsta kao što su petunije, duhan i kupus. Kod navedenih biljaka uočeno je da su određena mjesta na listu bez virusa, iako je, u cijelosti gledano, biljka sustavno zaražena virusom. Izolacijom zdrava tkiva lista i njegovo uvođenje u kulturu in vitro te poticanje adventivnih izdanaka dovodi na kraju do dobivanja zdravih izdanaka.

5. MIKROCIJEPLJENJE: CIJEPLJENJE MERISTEMA NA ZDRAV KLIJANAC IN VITRO

Ako nije moguće potaknuti meristem da izraste u izdanak ili se pak izdanak neće sam zakorijeniti, moguće ih je cijepiti na zdravu mladu podlogu koja se može razviti i rasti u uvjetima in vitro. Mikrocijepljenje je važno za drvenaste vrste kod kojih je kultura meristema vrlo teška i često neuspješna.

Biljka koja cvjeta najčešće se u prirodi razmnožava sjemenom. To je spolni način razmnožavanja i uvijek su moguće razne genetske kombinacije, tako da nastanu različiti oblici. Ovim načinom biljke se prilagođavaju uvjetima vanjske sredine i moguće je stvaranje vrsta sa novim kombinacijama poželjnih osobina. Unutar jedne cvjetne vrste vladaju velike razlike. U cvjećarstvu biljke se uzgajaju zbog određenih osobina i ovakva različitost je nepoželjna, ali je prednost kada do izražaja dođu neke poboljšane osobine. Biljke su većinom hermafroditi što znači da svaki cvijet nosi i muške i ženske dijelove. Sazrijevanjem cvijeta polen se prenosi na tučak istog cvijeta (samooprašivanje) ili na cvijet druge biljke iste vrste (stranooprašivanje). Stranooprašivanje vrši se pomoću kukaca, ptica, vode ili vjetra. Polenova zrnca stvaraju polenovu cjevčicu, koja raste prema jajašcima u plodnici i kada se spoje muška i ženska jezgra, dolazi do oplodnje. iz toga se razvijaju embriji koji mogu dati sasvim nove biljke.

Mikropropagacija, otkrivanje i uklanjanje dahlia mosaic virusa u češkoj zbirci dalija

Znanstvenici J. Sediva, P. Novak, J. Kanka, J. Laxa radili su u navedenom istraživanju mikropropagaciju, otkrivanje i uklanjanje Dahlia mosaic virus – a u češkoj zbirci dalija. Uzgoj biljka dalija koje ne sadrže virus potreban je za održavanje češke zbirke Dahlia pinnata. Istraživani su učinci citokinina (BA i zeatin) i vrijeme uzimanja uzoraka primarnih eksplantata. Viša stopa regeneracije primarnog eksplantata uočena je kada su eksplantati uzgajani na MS podlozi s 0,5 mg L-1 zeatina. Dahlia mosaic virus (DMV) mogao bi biti iskorijenjen iz zaraženih biljaka kulturom meristema. Istraživani su efekti veličine meristema na uklanjanje virusa kao i regeneracija meristema. Uklonjeni apikalni meristem uzgajan je na MS podlozi s zeatinom u „in vitro“ kulturi dalija. Učinkovistost kulture meristema u uklanjanju DMV-a bio je 50% i 9% za biljčice razvijene iz meristema veličine 0,4-0,5 mm i 0,9-1 mm. Pravovremeni PCR (lančane reakcije polimeraze) i konvencionalni PCR korišteni su za otkrivanje DMV–a. ( http://www.actahort.org/books/725/725_71.htm)

In vitro razmnožavanje ugrožene orhideje, geodorum densiflorum pomoću rizoma

Mikropropagacija ugrožene kopnene orhideje, Geodorum densiflorum ostvareno je pomoću kulture koja se razmnožavala in vitro pomoću sjemena, da bi iz nje mogli dobiti reznice. Reznice su kultivirane na Murashige i Skoog (MS) i Knudson C (KC) supstratu uz dodatak raznih regulatora rasta i 0,1% aktiviranog ugljena. Rizomi su se zadovoljavajuće prihvatili MS medij. Naftiloctene kiseline (NAA) sa 2,0 mM stimulirala je rast rizoma. Međutim, benziladenina (BA) sa 5,0 mM inducirali su više mladica u roku od četiri tjedna i poticali rast rizoma. Novonastale mladice ukorijenile su se na MS supstratu ili samo sa 1,0 mM NAA. Dobro razvijene biljčice su prebačeni u lonce za uzgoj, a zatim u staklenik gdje su se biljke aklimatizirale. ( http://www.springerlink.com/content/w7q20jv35527v603/ )

Izravna regeneracija izbojaka iz čvorova kod phalaenopsis orhideje Polonca Košir, Suzana Škof, Zlata Luthar su radili istraživanje razmnožavanja orhideja pomoću nodija. Nodiji s dormantnim cvjetnim pupovima orhideje Phalaenopsis sp. zasadili su na šest hranjivih podloga. Sastav hranjivih podloga prilagođeni su orhidejama. Uspjeli su dobiti novu mladicu bez formiranja kalusa na svim medijima, osim na mediju F. Za medij A koji je nadopunjujen s 2 mg/l 6-benzolaminopurine (BAP) i 0,5 mg/l α-naptalenoctene kiseline (NAA), utvrđeno je da je najprimjereniji od svih medija za brzu mikropropagaciju velikog broja vegetativnih mladica (množenje faktora 8,35 po nodiju) bez korijena sa samo 160 dana nakon inokulacije. Na mediju B, uz dodatak 4,41 mg/l BAP i 1 mg/l NAA dokazano je da je manje prikladan za proizvodnju mladica (faktora množenja 2,08 po nodiju) i stoga su se izboji prestali izduživati. Srednji supstrat C, koji je sadržavao BAP (2 mg/l) i manje količine dušika pokazao je najveću stopu multiplikacije (0.54 po čvoru) za stvaranje generativnih izboja. Vegetativne kao i generativne mladice su se regenerirale. Ova vrsta regeneracije može postati jedna od glavnih komercijalnih poteza, budući da bi se period do cvjetanja mogao skratiti. Pup u stanju mirovanja se pokazao slab na supstratu E (23% regeneracijske stope) i nije se pokazala regeneracija na F supstratu. Regeneracija korijena koja se dogodila na supstratu D (bez hormona) najviše sliči na odraslu biljku, ali je stopa mladica niža (1,18 po čvoru). Većina regeneriranih biljaka bila je spremna za aklimatizaciju nakon 90 dana na D supstratu, koji se također pokazao uspješan za regeneriranje mladica koje su se formirale na B i C supstratu. (http://aas.bf.uni- lj.si/november2004/02kosir.pdf )

In vitro studiji o mikropropagacija cymbidium orhideja Mikropropagacija biljaka kroz kulturu tkiva postala je značajna i zanimljiva tehnika za reproduciranje biljaka i učinila je svima dostupne usjeve, orhideje i ukrasno bilje, koje se inače teško razmnožava putem sjemena i/ili na vegetativan način. Aplikacija kulture tkiva ima nekoliko ograničenja tijekom propagacije kao što u troškove proizvodnje, izbor usjeva ograničenih na vrste s prihvatljivom mikropropagacijom i osjetljivi protokol. In vitro mikropropagacija ima mnoge jedinstvene prednosti od konvencionalnih metode kao što su brže množenja genotipova, poboljšavanje sorata, brzo proizvodnja. Pozornost na kulturu tkiva pomoću mikropropagacija Cymbidium orhideja je evoluirala zbog svoje važnosti diljem svijeta. Postrojenja proizvedena pomoću ove tehnologije mogu biti iskorišteni za izvoz i to može biti potencijalni razvoj novih kultivara Cymbidium vrsta (Hyndman, 1987). Cymbidium vrsta je prva orhideja koja se propagirala in vitro pomoću mladica, korijena i sl., kao eksplantata. Mladica Cymbidium orhideje proizvela je zeleni protokorm (PLB) što je kasnije dovelo do proizvodnje novih PLB ili biljčica. U Cymbidium, 6 - 8 mm od vrška također se pojavio isti rezultat. Utvrđeno je da se periferna područja protokorma aktivno razmnožavaju. Ovaj rast pojavljuje se samo na epidermalnoj regiji. No, središnja jezgra parenhima ostaje u cijelosti inertna. Cymbidium orhideja dobivene su od lokalnih dobavljača i imaju jamstvo da su zdrave i bez znakova stresa ili površinskih oštećenja. Daljnje promatranje uzgoja obavljeno je pod kontrolom ekološki svježe vode pri 28 (±2)°C tijekom 12-satnog perioda. Površinska sterilizacija je obavljena tako da su biljke prvo lagano očišćene ispod tekuće vode kroz pola sata da se uklane postojeći sloj mikroorganizama koji se nalaze na njima. Gornji dijelovi mladice koji sadrže apikalni meristem izolirani su i potopljen na 20 min u 30% komercijalnom izbjeljivaču (Axion) sa 1-2 kapi Tween 20 i kontinuirano se miješalo. Miješanje raspršuje mjehuriće zraka, na eksplantantu se lakše zadržava kemijsko sredstvo. Nakon odbacivanja bjelila, eksplantanti su 3 puta oprani sterilnom vodom. Apikalni meristem i pupoljci regenerirali su se u medija Magenta GA7 4 tjedna, nakon toga su kultivirane na subkulturni medij na 4 tjedna. Rezultati su se dobili nakon 8 tjedana. Dobro razvijene mladice izolirane su i ukorijenjene u medij za ukorjenjivanje. Ukorijenjene biljčice prebačene su u fini pijesak s 4 cm razmaka na 28 (±2)°C vode (pH 6.0) u razdoblju od 3 mjeseca. Medij za regeneraciju izbojaka sastojao se od mineralnih soli i vitamina (Murashige i Skoog, 1962), 3% saharoze, 0,7% agara (Sigma agar vrsta), 0,1-0,3 mg dm-3 6-benzilaminopurina (BAP), 0.1 mg dm-3 α-naftalin octene kiseline (NAA) ili 0,05-0,15 mg dm-3 tidiazuronaa (TDZ) i 0,1 mg dm-3 NAA. Subkulturni medij i medij za ukorjenjivanje se sastojao od 3% saharoze i 0,7% agara. PH medij je prilagođen na 5,6. Širenje orhideja je složen proces, koji uključuje ekološke i fiziološke promjene, a također može podleći utjecaju unutarnji i vanjski čimbenika. Citokinini imaju veliku ulogu u raspodjeli tvari za rast u biljci. Uvjeti kao što su svjetlost, temperatura i vlažnost su važni u širenju Cymbidium orhideje. Dodavanjem nekih antibiotika u smjesu poput cefotaxima, tetraciklina, rifampicina, streptomicina, ampicilina pospješuje oporavak visoko kontaminiranih eksplantata. Isto tako, istraživanje i uspješan rad u području "in vitro" mikropropagacije različite vrste orhideje ograničeno je u proizvodnji. Komercijalne sorti Vandaceoys orhideja, neke Phaleanopsis, također i neke Dendrobium orhideje mogu se uzgajati prilično lako u drvenim košarama, bez komposta i drugih rastućih faktora, ali uz svakodnevno zalijevanje. Neke druge kao što su Cymbidium i Cattleya sorte rastu dobro u mješavini kore šuške, pomiješana s malo perlita, i ugljen. In vitro razmnožavanje „osuđena“ je orhideje poput Cymbidium (Wang, 1990), Dendrobium (Goh, 1992; Wang et al., 1993; Rajkumar et al. 2002), Eulophia (Sharma i Vij, 1986), Doriella (Duang i Yazawa, 1994), Phalaenopsis (Duang i Yazawa, 1995), Spiranthes, Vanda i Zeuxine (Vij et al. 2000). Yu i Goh (2000) dokazali su da su geni koji su uključeni u regulaciju transkripcije, dijeljenja stanica, disanje razlicito izraženi tijekom cvatnje orhideja. Ova studija u vezi Cymbidium orhideja pokazala je značajan utjecaj sastava medija te također manja koncentracija šećera u in vitro mikropropagaciji. Dijagrami pokazuju značajan rast Cymbidium orhideje sa niskom koncentracijom saharoze nadopunjene u Murashige i Skoog (1962) medij. Daljnje studije na drugim kulturama su u tijeku. (http://currentbiotica.com.wbplanus4.onlyfordemo.com/Images/Journals3-IssueII/CB3_2_-short_notes_1.pdf)

Tablica 1. Broj mladica u MS mediju dopunjen s niskom koncentracijom saharoze (preuzeto s http://currentbiotica.com.wbplanus4.onlyfordemo.com/Images/Journals3-IssueII/CB3_2_- short_notes_1.pdf )

Tablica 2. Težina biljaka u MS mediju dopunjenim s niskom koncentracijom saharoze (preuzeto s http://currentbiotica.com.wbplanus4.onlyfordemo.com/Images/Journals3-IssueII/CB3_2_- short_notes_1.pdf )

Tablica 3. Duljina biljaka u MS mediju dopunjenim s niskom koncentracijom saharoze (preuzeto s http://currentbiotica.com.wbplanus4.onlyfordemo.com/Images/Journals3-IssueII/CB3_2_- short_notes_1.pdf )

BILJNI HORMONI

Sve biljke prirodno sadrže kemijske supstance koje pozitivno utječu na njihov rast i razvoj. Ove prirodne supstance zahvaljujući razvoju novih tehnologija, posljednjih godina se proizvode i umjetnim postupcima. Njihovim dodavanjem se izazivaju procesi rizogeneze- ukorjenjivanja. U regulatore rasta, koji su odgovorni za procese rasta i razvitka, ubrajaju se auksini, citokinini i giberelini, te apscisinska kiselina (ABA) i etilen. Biljke koje se razmnožavaju mikropropagacijom (in vitro kulture) u toku svog rasta i razvoja zahtijevaju određenu količinu hormona-regulatora rasta i razvoja.

AUKSINI

Među biljnim hormonima prvi su otkriveni auksini. Najčešće korišteni auksini su indol-3- octena kiselina (IAA), koja se nalazi kao prirodni produkt metabolizma biljaka. Vrlo često su u upotrebi i umjetno stvoreni auksini: indol-maslačna kiselina (IBA), 1-naftiloctena kiselina (NAA) i 2,4-diklorfenoksioctena kiselina (2,4-D), koje se primjenjuju u koncentracijama od 0,01-10 mg/l. U usporedbi sa prirodnim hormonom (IAA), sintetski auksini pokazuju sporiji efekat. Auksini utječu na izduživanje i diobu stanica, rizogenezu (stvaranje korijena) i na stvaranje adventivnih pupova. U većim koncentracijama u kulturi in vitro mogu izazvati veću proliferaciju kalusnog tkiva. Efekt auksina je i u apikalnoj (vršnoj) dominaciji stabla i njegovom izduživanju, opadanju listova i plodova, aktivnosti nekih enzima i sintezi nukleinskih kiselina. Također ometaju i nastanak pazušnih i adventivnih izdanaka.

Djelovanje auksina na obnavljanje korijena ruže Znanstevnik H. W. M. Fuchs utvrdio je da indol- butilna kiselina (IBA) nanošena na dijelove korijena ruže Multiflore „ Kanagawa“ povećava broj obnovljenih stanica korijena kao i dužinu korijena. Najbolji rezultati postignuti su pri najvišim koncentracijama od 1000 ppm-a. Dodatak 5% saharoze otopini poboljšava rezultate rasta i obnavljanja korijena. Indol-butilna kiselina (IBA) ili naftil-octena kiselina (NAA) nanošena na korijen na vrstu ruže „Motrea“ na podlogu R. Canina „Inermis“ utječe na obnavljanje korijena dok indol octena kiselina (IAA) ne pokazuje nikakav učinak. Najučinkovitija je indol-butilna kiselina (IBA) u koncentraciji od 500 ppm-a. Najbolji učinak indol-butilne kiseline na regeneraciju korijena na vrsti ruže „Sonia“ na podlozi R. Canina „ Inermis“ zabilježen je pri temperaturi u rasponu od 5 o C-25o C. Optimalna koncentracija ovisi o temperaturi. Tako je pri nižoj temperaturi najveća koncentracija indol-butilne kiseline (IBA) najučinkovitija, a pri višoj temperaturi to je učinkovitija pri nižim koncentracijama indol-butilne kiseline. ( ISHS Acta Horticulturae 189:I International Symposium on Rose Research and Cultivati of Roses, http://www.actahort.org/books/189/189_11.htm ).

CITOKININI

Otkriveni su 1955. godine (kinetin) u Americi od strane znanstvenika Scooga i Millera. Scoog je uzgajao stanice srčike duhana na sintetičkoj podlozi koja je sadržavala mineralne soli, šećere, vitamine i auksin. Stanice su rasle, ali nije bilo diobe. Kada je u podlogu dodano kokosovo mlijeko, stanice su se počele dijeliti i umnožavati, stvarajući masu rastresitog tkiva koje se naziva kalus. Kokosovo mlijeko je, u stvari, tekući endosperm kokosovog oraha, ogromnog sjemena kokosove palme, a služi za ishranu embrija. Hormoni su dobili naziv prema svojstvu da potiču stanične diobe (citokineza-stanična dioba). 1963. Letham je uspio izolirati prvi citokinin u kristalnom obliku iz biljke kukuruza. Iz nezrelog sjemena kukuruza (Zea mays) u fazi mliječne zriobe izolirana je tvar sa istim efektom na diobu stanica i nazvana je zeatin. Utvrđeno je da su te tvari po kemijskoj strukturi derivati adenina. Promatrajući kemijski sastav citokinina može se zaključiti da citokinini predstavljaju derivate purina. Od prirodnih citokinina najčešće se u kulturi in vitro koristi zeatin, koji je izoliran iz klica kukuruza. Od sintetskih citokinina koriste se: 6 furfurilaminopurin (kinetin-KIN), 6- benzilaminopurin (BAP) i izopentilaminopurin (2iP). Njihove koncentracije od 1 do 10 mg/l utječu na stvaranje adventivnih i pazušnih izdanaka, no pri istim količinama, oni negativno utječu na stvaranje adventivnog korijenja. Njihova osnovna funkcija je stimulacija dijeljenja stanica, odnosno stimulacija rasta. Balansiranjem povoljnog odnosa hormona auksina i citokinina u kulturi in vitro može se odrediti smjer razvoja u pravcu nadzemnog izdanka (povećanjem koncentracije citokinina) i korijena (jačajući sadržaj auksina). Pored stimulacije stanične diobe, citokinini utječu i na sintezu proteina i RNK, smanjuju brzinu starenja biljaka i ukidaju mirovanje (dormantnost) sjemena.

Glavno mjesto nastanka citokinina je vršni meristem korijena, ali se mogu sintetizirati i u embrijima i plodovima. Citokinini se mogu sintetizirati iz adenina (najčešće) ili iz aminokiselina (serin i tirozin). Najčešći put nastajanja citokinina je kondenzacija adenina sa odgovarajućim davateljem N6 supstituenta, pri čemu dolazi do modifikacije na tom šestom ugljikovom atomu. Citokinini imaju sposobnost stvaranja neaktivnih konjugata sa šećerima (riboza). Citokinine, osim biljaka, sintetiziraju i modrozelene bakterije, bakterije biljni patogeni (poput Agrobacterium tumefaciens), kao i ameba Dictyostelium discoideum Odvija se pomoću specifičnog enzima koji djeluje kao oksidaza (citokinin oksidaza) koji razgrađuje citokinine u adenin i njegove derivate. Sintetski proizvedene citokinine oksidaza ne može razgraditi, te primjena takvih hormona ima dugotrajnije djelovanje. Za razliku od većine fitohormona gdje je prijenos bazipetalan, kod citokinina je prisutan akropetalan prijenos (ksilemom). Utječu na kretanje organskih tvari iz drugih dijelova biljke prema mladim listovima i plodovima, hormoni koji sprječavaju starenje lista. Stimuliraju diobu stanica, stimuliranje dotoka hranjivih tvari iz drugih dijelova biljke u listove, te sprječavanje gubitka klorofila djelujući na usporavanje razgradnje klorofila, te regulirajući dotok hraniva u biljci, citokinini odgađaju starenje biljke. Ova funkcija citokinina temelji se na njihovoj sposobnosti da na neki način privlače aminokiseline, te time odlože razgradnju proteina u kloroplastima.

Citokinini i auksini su neophodni hormonski sastojci u hranljivim podlogama za uzgoj izoliranih biljnih stanica i tkiva u kulturi in vitro. Ova metoda pruža mogućnost da se ispita rast i diferencijacija stanica i sazna nešto više o hormonalnoj regulaciji ovih procesa. Utjecaj citokinina i auksina na organogenezu može se pokazati sljedećim primjerom. Ako se izolira dio tkiva stabljike duhana i uzgaja na hranljivoj podlozi koja sadrži potrebne nutritivne sastojke, a od hormona auksin (indol-octenu kiselinu) i citokinin (kinetin) u istim koncentracijama, doći će do diobe stanica i njihovog uvećavanja. Na ovakvom mediju stvara se kalus koji se sastoji od mase nediferenciranih stanica. Ako se kalusno tkivo prenese na hranljivu podlogu koja sadrži veću koncentraciju auksina nego citokinina, pojavit će se korijen. Ako je koncentracija citokinina veća od koncentracije auksina, pojavit će se pupoljci. U kulturi in vitro iz ovakvih pupoljaka može se njihovim izoliranjem i oživljavanjem pomoću indol-maslačne kiseline regenerirati cijela biljka. Neke biljke mogu u kulturi i cvjetati. Ova metoda se danas primjenjuje za vegetativno razmnožavanje različitih biljnih vrsta: cvijeća, voća ili šumskog drveća. Citokinini se sintetiziraju u vrhovima korijena i preko ksilema se prenose do drugih dijelova biljke, nakupljajući se osobito u mladom lišću, sjemenu i plodovima. Glavna uloga citokinina je u promociji diobe stanice. Postoje brojni izvještaji o sudjelovanju ovih hormona u premještanju hranjivih tvari u biljkama koje rastu. Bez obzira kako bili primijenjeni, preko sjemena, lista ili potapanjem korijena, citokinini stimuliraju rast biljaka. Endogeno primijenjeni auksini i citokinini izazivaju kod biljaka različite reakcije koje se gotovo mogu opisati kao suprotne, pošto auksini uglavnom stimuliraju razvoj adventivnih korjenova i apikalnu dominaciju dok citokinini stimuliraju razvoj bočnih pupoljaka i ekspanziju lista, a inhibiraju razvoj korijenovog sustava. Pored ovoga, auksini mogu poboljšati razvoj cvjetova, zametanje plodova i ekspanziju stanica, dok citokinini mogu uzrokovati otvaranje stoma i promjene u veličini i obliku plodova. (http://www.plant- hormones.info/cytokinins.htm)

PRIMJENA CITOKININA U POVRĆARSTVU I CVJEĆARSTVU

Uloga citokinina i giberelina u kontroli razvoja cvjeta rajčice Sa odgovarajućom manipulacijom svjetlosnih uvjeta moguće je izazvati opadanje cvjetova rajčice u različitim stadijima razvoja. Egzogena aplikacija citokinina i giberelina može spriječiti propadanje cvati, ali učinkovitost regulatora rasta ovisi o stadiju razvoja abortirajućih cvjetova. Kada se propadanje dogodi u kasnoj fazi, giberelini su učinkovitiji od citokinina u promicanju razvoja cvjetova. Abortacija u ranoj fazi je djelomično suzbijena samo citokininima, ali cjelokupan razvoj do otvaranja cvijeta zahtjeva aktiviranje giberelina nakon citokinina. Cvjetovi koji abortiraju ranije pate od ozbiljnog nedostatka citokinina dok je sadržaj giberelina u njima jako visok u usporedbi sa razinama giberelina u cvjetovima koji se normalno razviju. Ovi rezultati sugeriraju da citokinini imaju glavnu ulogu u kontroli ranog reproduktivnog razvoja rajčice i da su giberelini uključeni u kasnije faze razvoja cvjetova rajčice. (J.M. Kinet, M. Léonard)

Utjecaj citokinina na sintezu na sintezu etilena i akumulaciju ABA u cvjetovima petunije Hiperprodukcija citokinina u cvjetovima petunije transformiranim sa PSAG12-IPT usporava starenje cvijeta i smanjuje osjetljivost na etilen. Starenje biljke regulirano je koordiniranim genetičkim programom dijelom posredovanim promjenama u sadržaju etilena, apscisinske kiseline (ABA) i citokinina. Transgenetične biljke sa svojstvom usporenog starenja su korisne za proučavanje međudjelovanja između ovih signalnih mehanizama. Ekspresija IPT-a, citokininskog biosintetskog gena iz Agrobacterium tumefaciens, pod kontrolom pokretača iz gena povezanog sa starenjem (SAG12) bio je pristup korišten u usporavanju starenja. Transformirali smo petuniju (Petunia x hybrida cv V26) sa P-SAG12-IPT (gen povezan sa starenjem iz Arabidopsisa thaliana). Dvije neovisno transformirane linije sa produženom dugovječnošću cvijeta (I-1-7-22 i I-3-18-34) korištene su za proučavanje utjecaja povišene razine citokinina na sintezu i osjetljivost etilena i akumulaciju ABA u cvjetovima petunije. Starenje cvijeta u tim linijama je usporeno za 6 do 10 dana u odnosu na divlje tipove (WT) cvijeća. Transkripcija IPT-a višestruko se povećala nakon oprašivanja i bila je popraćena povećanom akumulacijom citkinina. Endogena produkcija etilena izazvana je oprašivanjem u IPT I WT cvjetovima, ali je u IPT cvjetovima bila usporena. Akumulacija ABA, još jednog hormona koji regulira starenje cvijeta, bila je značajno veća u WT cvjetovima, potvrđujući da je starenje cvijeta usporeno u IPT biljkama. Ovi rezultati su proširili naše razumijevanje hormonske interakcije koja regulira starenje cvijeta i omogućili sredstva povećanja dugovječnosti cvijeta. (Hsiang C., M. L. Jones, G. M. Banowetz, and D. G. Clark, 2003.)

Uloga citokinina u starenju cvijeta karanfila Čini se da tkivo stabljike i lista biljaka karanfila (Dianthus caryophyllus) sadrži prirodne faktore protiv starenja jer je uklanjanje većine ovih tkiva sa rezanih karanfila ubrzalo njihovo starenje. Ipak, kinetin (5-10 g/ml) značajno usporava starenje cvjetova uz uklanjanje tkiva stabljike i lista. Dodatno, životni vijek rezanog cvijeća sa 30 cm neoštećene stabljike je povećan sa tretmanom kinetina. Vrhunac proizvodnje etilena prestarih cvjetova smanjen je za 55% i više sa tretmanom kinetina i usporen je za 1 dan. Cvjetovi tretirani kinetinom su bili manje osjetljivi na aplicirani etilen (100 l/l na 3 sata) nego netretirani cvjetovi. (William Eisinger, 1976.) Varijeteti ruža sa produženom trajnošću u vazi sadrže više citokinina nego oni sa kraćom trajnošću. (Mayak and Halevy, 1970).

GIBERELINI

Aktivni hormon, giberelinsku kiselinu, iz ekstrakta gljiva (Sheld.) izolirali su znanstvenici 1954. godine. Kod viših biljaka pronađeno je i izolirano oko 56 slobodnih i 18 vezanih spojeva giberelinskog tipa. Kod gljive Fusarium moniliforme, izolirano je 26 različitih supstanci giberelinskog sadržaja, ali među njima je najpoznatija, s najjačim fiziološkim efektima, GA3 (otkrivena treća po redu). U kulturi in vitro najčešće se koristi hormon GA3 sa koncentracijom od 1,0 do 10 mg/l. Pored učinka na izduživanje, giberelini djeluju na razvoj cvjetova, mirovanje sjemena i pupoljaka, partenokarpiju, aktiviranje nekih gena i stimulaciju klijanja sjemena. GA3 utječe na izduživanje internodija, pa se stoga ovaj hormon primjenjuje za brži rast i izduživanje izdanka, prije njegovog zakorjenjivanja. Negativno utječe na stvaranje adventivnih izdanaka i korijena.

APSCISINSKA KISELINA

Apsicisnska kiselina (ABA) izolirana je iz pupoljaka, listova, korijena, plodova i sjemena. Njena uloga je izuzetno značajna kod opadanja listova i plodova, zatvaranja stoma u stresnim uvjetima (visoka temperatura i nizak sadržaj vode u supstratu), kao i sprječavanju klijanja sjemena u nepovoljnim uvjetima. Primjenom ABA-e u kulturi in vitro postiže se skladan odnos stimulatora i inhibitora rasta, i pravilan razvoj mladih biljaka. Apscisinska kiselina (ABA) je biljni hormon koji inhibicijski djeluje na procese rasta biljaka. Znanstvenici Bennet-Clark i Kefford otkrili su je u biljci 1963. godine. Iz plodova pamuka izolirali su tvar koja je ubrzavala otpadanje listova, a iste godine je i iz breze izolirana tvar koja produžuje period mirovanja. Analizom tih dvaju spojeva utvrđeno je da se radi o istoj tvari koja je nazvana apscisinska kiselina. Kemijska struktura apscisinske kiseline je C15H20O4. Biosinteza apscisinske kiseline odvija se u kloroplastima lista na dva načina: direktno iz mevalonske kiseline ili raspadom karotenoida. Prijenos ABA-e obavlja se u inaktivnom obliku od mjesta sinteze (list, meristem) do mjesta djelovanja. Prijenos se odvija bazipetalnim putem najčešće kroz floem zajedno sa asimilatima. ABA koja se sintezira u korijenu prenosi se akropetalnim putem kroz ksilem prema vrhu izdnaka. Oksidacijom ABA-e nastaje fazeolinska kiselina pri čemu se ABA inaktivira. Svi daljnji produkti razgradnje ABA- e mogu se vezati u estere sa glukozom (konjugacija). Produkti vezanja derivata ABA-e sa šećerima su također fiziološki neaktivni. (izvor: http://www.plant-hormones.info/abscisicacid.htm)

Fiziološka uloga ABA: 1. ubrzava otpadanje plodova i listova (abscisija) 2. inducira i produžava mirovanje gomolja i izdanka 3. inhibira klijanje produženim mirovanjem sjemena 4. inhibira cvjetanje dugodnevnih biljka u uvjetima kratkog dana 5. sinteza ABA poboljšava vodni režim biljke snižavanjem transpiracije i povećanjem propustljivosti korijena za vodu 6. povećana razina ABA dovodi do ubrzavanja starenja lišća i do zakržljalosti mladog ploda i pupoljka 7. mirovanje nekih embriona kao posljedica inhibirajuće količine ABA

PRODUŽENJE DORMANTNOSTI PUPOVA ABA posreduje u pretvorbi apikalnog meristema u dormantni pup. Novonastalo lišće koje raste iznad meristema pretvara se u čvrste pupove koji obavijaju meristem kako bi ga zaštitili od mehaničkih oštećenja te isušivanja tijekom zime. ABA u pupovima produžuje dormantnost, tako i ako se pojavi topli period prije završetka zime, pupoljci neće bujati. Dormantnost se prekida nakon hladnog perioda i prilikom produživanja dana u proljeće (fotoperiodizam).

DOZRJEVANJE SJEMENA I DORMANTNOST ABA utječe na dozrijevanje sjemena, barem u nekih vrsta, te produžuje njegovu dormantnost. Kao i kod pupoljaka vrlo je bitno da sjeme ne proklija prerano tijekom netipično blagih perioda koji se ponekad znaju javiti zimi. Tek nakon perioda niskih temperatura te dovoljno količine vode za klijanje, dormantnost se prekida.

UBRZAVANJE OPADANJA PLODOVA I LIŠĆA ABA inicira propadanje plodova i lišća (abscisija), po čemu je kiselina i dobila ime. Opadanje lišća u jesen je prirodni odgovor na pojavu zime, kada voda u tlu izmrzava te ju biljka ne može u dovoljnim količinama primiti kako bi nadoknadile vodu izgubljenu transpiracijom.

APIKALNA DOMINACIJA ABA se kreće od korijena do stabljike u sinergiji s auksinom, koji se kreće od vršnog meristema prema stabljici, zaustavljajući razvoj postranih pupova. Rezultat je inhibicija grananja ili apikalne dominacije.

ZATVARANJE PUČI Oko 90% primljene vode u biljku, izgubljeno je transpiracijom. Većinom kroz pore u lišću koje se nazivaju puči. Svaka puč ima par stanica zapornica. Kada dođe do povišenja turgora u stanicama zapornicama puč se otvara, a pri opadanju turgora puči se zatvaraju. ABA je hormon koji izaziva zatvaranje puči kada je nedovoljno vode u tlu da bi pratilo transpiraciju.

ETILEN

Etilen je plin koji utječe na brže sazrijevanje plodova, inhibira (zaustavlja) izduživanje izdanaka i korijena, sprječava kretanje auksina, potiče brže opadanje listova i plodova, razvoj cvijeta i povećava broj korjenovih dlačica. Kao plinovit hormon, u zatvorenim uvjetima kulture in vito, nakuplja se u biljci i tako ubrzava procese starenja. Drugi negativni efekt etilena u kulturi in vitro je ubrzanje efekta ostakljenja (vitrifikacije) izdanka. To je pojava sinteze abnormalnog mezofila listova čije su stanice jako uvećane, a intercelulari ispunjeni vodom. (http://www.plant-hormones.info/ethylene.htm) Cousins je 1910 godine uočio da biljka stvara neki spoj koji djeluje na brzo sazrijevanje okolnih plodova. U blizini etilenskih svjetiljki drveće bi brže gubilo lišće. 1934 godine taj materijal je identificiran kao plinoviti spoj etilen, kao prirodni produkt biljnog metabolizma i uvršten je u regulatore rasta. Danas se koriste spojevi koji polako oslobađaju etilen. Najpoznatiji je 2-kloroetilfosfonska kiselina (komercijalni naziv etefon ili etrel).

Etilen u proizvodnji povrća i cvijeća Biljni hormoni ili regulatori rasta su spojevi koji imaju neobično važnu ulogu u kontroli rasta pojedinih organa i čitave biljke. Prema specifičnim funkcijama koje obavljaju, kao i prema kemijskoj građi biljni hormoni se dijele u 5 grupa: auksini, giberelini, citokinini, apcizinska kiselina (ABA) i etilen. Etilen je, za razliku od ostalih biljnih hormona, jednostavna organska molekula (H2C=CH2) i jedini plinoviti biljni hormon. Etilen, s obzirom na djelovanje, može se svrstati i u stimulatore i inhibitore rasta. Produkt je biljnog metabolizma i svoje djelovanje iskazuje unutar same biljke u kojoj se sintetizirao, ali i izvan nje, na susjedne biljke istih ili različitih vrsta. Stvara se u većini biljnih organa, stara tkiva i plodovi koji dozrijevaju stvaraju više etilena nego mlada tkiva. Proizvodnja etilena se povećava tijekom otpadanja listova, starenja cvjetova i dozrijevanja plodova. Polazna tvar za sintezu etilena je aminokiselina metionin. Prva reakcija u sintezi etilena je fosforilacija metionina i njegovo vezanje sa adeninom u spoj AdoMet (S-adenozil-metionin), djelovanjem ACC-sintetaze izdvaja se metiltio adenozin i 1-aminociklopropan-1-karboksilna kiselina, posljednja reakcija u sintezi etilena je pretvaranje 1-aminociklopropan-1-karboksilne kiseline u etilen. Stopa sinteze etilena je najveća u meristemskim tkivima i u mladim listovima. Etilen se u biljnim tkivima može prenositi intercelularno, a vjerojatno i provodnim tkivima. Dozrijevanjem plodova povećava se stopa sinteze etilena. Oksidativnim putem biljke mogu razložiti etilen do ugljikova dioksida, etilen oksida i etilen glikola koji se može vezati sa glukozom.

Mehanizam djelovanja etilena: Etilen se veže na receptor koji se nalazi na plazmatskoj membrani. Aktivira se jedan ili više putova provođenja signala koji dovode do staničnog odgovora. Etilen regulira transkripciju djelujući na ekspresiju gena koji kodiraju enzime uključene u razgradnju stanične stjenke. Povećava razinu transkripcije brojnih gena, uključujući gene koji kodiraju enzime celulazu, hitinazu, β-1,3-glukanazu i peroksidazu. Najvažniji fiziološki efekti etilena su: inhibiranje izduživanja, stimuliranje debljanja stabljike, ubrzavanje procesa dozrijevanja cvjetova i plodova, poticanje otpadanja listova, stimulira rast korjenovih dlačica.

Slika. Stimulira sazrijevanje plodova

Slika prikazuje plodove koji su normalno dozrijevali i one plodove koji su bili pod utjecajem etilena i koji su brže dozreli. Etilen stimulira otpadanje listova.

Slika. Učinak etilena na otpadanje listova božikovine

Dvije grančice istovremeno su stavljene u posudu s vodom i pokrivene staklenom čašom. S grančice uz koju je jabuka (etilen) otpali su listovi. Kod većine vrsta etilen inhibira cvjetanje.

Slika. Poticanje cvjetanja

Etilen potiče cvjetanje u vrste Billbergia pyramidalis (A). Kontrolne biljke ne cvjetaju (B). Etilen stimulira rast korjenovih dlačica u klijanaca

Slika. Stimuliranje rasta korjenovih dlačica

Etilen stimulira rast korjenovih dlačica u klijanaca salate. Klijanci stari dva dana tretirani su zrakom (lijevo) ili etilenom (desno). Nakon 24 sata korjenove dlačice na klijancima tretiranim etilenom bile su mnogo brojnije. Biljke koje imaju odvojene muške i ženske cvjetove, etilen može promijeniti spol cvjetova koji se razvijaju, npr. u krastavca etilen može potaknuti pojačan razvoj ženskih cvjetova. Etilen prekida dormantnost sjemenki žitarica i potiče njihovo klijanje. U relativno visokim koncentracijama (10 μL/L) etilen može potaknuti razvoj adventivnog korijenja na listovima, stabljici, cvjetnim stapkama i drugom korijenju. Etilen negativno utječe na cvjećarsku proizvodnju. Izložen je u poticanju cvatnje i posrednik je nekih kemikalija u cvjećarskom uzgoju. Neke biljke su daleko više osjetljive na etilen od drugih. Orhideje, karanfili i ciklame su ekstremno osjetljive, dok su se ruže i krizemteme pokazale više tolerantne na utjecaj etilena (David Flood, Ethylene Injury in Floriculture). Nepravilnosti funkcijskog zagrijavanja jedinica najveći su i svakodnevni izvori kontaminacije etilena u staklenicima. Drugi izvori koji sadrže etilen su: dim cigareta, zrelo voće, ozlijeđeno biljno tkivo, mrtvi i strunuti biljni materijal.( Dr. Michelle Jones, Ethylene Contamination: Symptoms and Sources in the Greenhouse). Učinak etilena u stakleničkom razvoju usjeva nije ništa veći. Drugi zagađivači uzrokuju velike raspone šteta, nego plinoviti etilen (J.L. Gibson, B.E. Whipker, S. Blankenship, M. Boyette, T. Creswell, J. Miles, and M. Peet;Ethylene: Sources, Symptoms, and Prevention for Greenhouse Crops).

Sinkronizacija između auksina i etilena Auksin s jedne strane inducira stvaranje etilena (povećava disanje stanica), a etilen koči transport auksina što govori o regulacijskom mehanizmu unutar biljke i sinkronizaciji između ova dva fitohormona.

GENERATIVNO RAZMNOŽAVANJE

Sjeme svake biljne vrste odlikuje se fizičkim, biokemijskim i genetskim svojstvima. Fizičke osobine sjemena ogledaju se u njegovoj veličini, obliku, boji i sjaju te mirisu i čistoći. Biokemijske osobine pokazuju njegovu energiju klijanja ili nemogućnost klijanja. Genetski faktori ukazuju na to da li je sjeme sortno, hibridno ili nesortno.

A B C Slika. A) Sjeme Osteospermum ecklonis – afrička ivančica, B) i C) Kineska Ipomea (Foto Parađiković, N.)

Skupljanje i skladištenje sjemena Sjemenje treba skupljati čim dozriju i do upotrebe čuvati ih na hladnom, suhom, tamnom i prozračnom mjestu (hladna soba).

Slika. Skladištenje sjemena (foto Parađiković)

Sjemena nekih vrsta klijava su kratko vrijeme (što prije posijati), a neka se mogu vrlo dugo čuvati na niskim temperaturama i ne gube klijavost. Mesnate plodove potrebno je namočiti i razmekšati u vodi, odvojiti sjemenke od mesa i osušiti ih na zraku na 10-20°C. Kvaliteta sjemena ovisi o klijavosti, energiji klijanja, apsolutnoj težini, čistoći i autentičnosti sorte. Vanjski izgled sjemena također je jedan od pokazatelja njegovog kvaliteta, ako je sjeme krupno i sjajno, ono je i kvalitetnije i ima veću klijavost te se iz takvog sjemena razvijaju i kvalitetne biljke. Apsolutna težina sjemena je težina 1.000 sjemenki u suhom stanju. Broj sjemenki u 1 gramu sjemena treba poznavati radi uspješnog planiranja količine sjemena potrebnog za sjetvu, jer je on različit za svaku vrstu. Npr. 1g Begonia semperflorens ima 30.000-40.000 sjemenki, Petunia hibrida 6.000-10.000, Bellis perennis 6.000-6.500, a Tagetes erecta 250-400. Čistoća sjemena - ako se sjeme sije nečisto, ne može se pravilno odrediti sjetvena norma, pa se može dogoditi da se biljke zasiju prerijetko ili pregusto. Sjeme može biti zaraženo i nekim korovom. Teoretski, čisto sjeme je ono sjeme koje je bez ikakvih živih ili mrtvih primjesa, kao i bez mehaničkih oštećenja. Sjeme sadrži više ili manje primjesa koje mogu biti od sjemena korova drugih vrsta i sorata ili dijelovi sjemena bez klica. Pod čistoćom sjemena podrazumijeva se odnos između čistog sjemena određene vrste ili sorte i prisutnosti sjemena drugih vrsta, sorata, korova i ostalih primjesa.

Čistoća sjemena se izražava slijedećom formulom:

težina čistog sjemena x 100 čistoća % = ———————————— težina uzorka

Čistoću sjemena mora jamčiti njegov proizvođač i uvoznik.

Pod klijavošću podrazumijevamo klijanje sjemenki u određenim uvjetima temperature, svjetlosti i vlažnosti.

Klijavost sjemena se izražava slijedećom formulom: n x 100 klijavost % = ———————————— N (n - broj proklijalih sjemenki) (N - ukupan broj zasijanih sjemenki)

Klijavost se može ispitati na taj način što se 100 zrna čistog sjemena stavi na upijajući papir, pokrije istim papirom i ostavi na toplom mjestu na temperaturi 18-25 °C. Papir se po potrebi vlaži jer sjeme ne smije biti suho. Poslije 8-10 dana sjeme niče, isklijale sjemenke se prebroje i taj broj predstavlja postotak klijavosti.

Slika. Ispitivanje klijavosti sjemena (foto Parađiković, N.)

Klijavost sjemena zavisi od njegovog načina čuvanja i stupnja sazrijevanja. U vrijeme čuvanja sjemena ne smije se izgubiti njegova sposobnost klijanja nego se odgovarajućim postupcima ona mora očuvati (npr. sjeme četinara u zatvorenim bocama s niskim postotkom vlažnosti na temperaturi od -5 do -17 °C svoje životne sposobnosti mogu održati više godina). Sjeme treba čuvati u suhim i provjetrenim prostorijama sa ravnomjernom temperaturom 5-7 °C. Dužina perioda klijanja sjemena predstavlja vrijeme pri kojem sjeme zadržava moć klijanja. Kod cvjetnih vrsta kreće se od nekoliko mjeseci (ili kraće) pa do 1-4 godine.

Dezinfekcija sjemena Često je sjeme zaraženo raznim bolestima koje se razvijaju paralelno sa klijanjem sjemena, da bi se spriječile štetne posljedice, koje mogu nastati prilikom razvoja mlade biljke, potrebno je prije sjetve dezinficirati sjeme i to pomoću: a) povišene temperature - nekoliko sati potopiti sjeme u vodu sa temperaturom 50-55°C b) kemijskim putem - sjeme upakirano u platnene vreće potopi se 4-10 min. u pripremljenu otopinu formalina ili sublimata, a nakon toga 2 sata drže se pokrivene krpom natopljenom istom otopinom.

Priprema sjemena i sjetva Priprema sjemena za sjetvu je potrebna u slučaju nemogućnosti klijanja sjemena tj. njegovog stanja mirovanja (dormantnosti), koje može biti izazvano ili unutrašnjim faktorima u samoj biljci ili vanjskim faktorima. Da bi se otklonilo mirovanje sjemena, neophodno ga je tretirati raznim načinima kako bi se što prije dovelo do klijanja. U cvjećarskoj proizvodnji najčešće se koriste slijedeći načini tretiranja sjemena: a) tretiranje toplom vodom b) primjenom solne kiseline c) mehaničko oštećenje sjemena d) stratifikacija

Tretiranje toplom vodom Tretira se krupnije sjeme sa čvrstom sjemenjačom. Potapanje sjemena u vodu 1-2 dana prije sjetve. Kuhanje sjemena u ključaloj vodi u vremenu od 1 do 3 minute. Ovaj način tretmana je riskantan postupak, jer izlaganje sjemena visokoj temperaturi može izazvati štetne posljedice.

Primjena solne kiseline Tvrdu sjemenu opnu možemo omekšati solnom ili sumpornom kiselinom. Solna kiselina se koristi u koncentraciji 2%, a sumporna kiselina u koncentraciji 3%. Ovim načinom ubrzava se nicanje i povećava postotak klijavosti starog sjemena.

Mehaničko oštećenje sjemena Mehaničko oštećenje sjemena može se vršiti pomoću bubnja u kome se nalazi kvarcni pijesak ili komadić željeza. Okretanjem bubnja sjeme se oštećuje. Drugi način je trljanje, a koristi se kod krupnijeg sjemena. Trljanjem sjemenki o tvrdi predmet ili brusni papir, pri čemu se mora voditi računa da se ne ošteti sjemeni zametak.

Stratifikacija Nicanja sjemena sa tvrdom opnom (Viola, Helleborous, Berberis) ubrzat će se ako se sjeme prethodno drži u vlažnom pijesku sa temperaturom nekoliko stupnjeva iznad nule. Miješanje sjemena s pijeskom može se izvesti na dva načina: 1) sjeme i pijesak se slažu u slojevima iste debljine (1-5 cm), najprije se stavlja sloj sjemena i završava se slojem pijeska 2) sjeme i pijesak se izmještaju u odnosu 1:1, 1:2 ili 1:3; ovo je bolji način jer, u slučaju zaraze, neće doći do zahvaćanja čitavog sloja, masa se može izvaditi, promiješati i odstraniti eventualno oštećena zrna.

Prije stratifikacije treba pripremiti kvarcni pijesak, odstraniti pljesniva zrna i sjeme potopiti u vodu 1-2 dana; kada se sjeme i pijesak naslažu, potrebno ih je zaliti vodom vodeći računa da pijesak bude umjereno vlažan.

Sjetva sjemena se može vršiti na različite načine:

a) omaške - najčešći način; sjeme se uzima u desnu ruku i sije trljajući palcem i kažiprstom, čime se prati njegov ravnomjeran raspored po zemlji; sjeme se može miješati s pijeskom radi ravnomjernog razbacivanja.

b) u brazde - vrši se posebnim ili malim motičicama; udaljenost između redova zavisi od vrste biljke, krupnoće sjemena i agrotehnike.

c) u kućice - koristi se za vrste krupnijeg sjemena i razne lukovice; na mjestu sjetve motičicom se napravi udubljenje u koja stavljamo 3-20 sjemenki.

Zavisno od zahtjeva vrsta u pogledu svjetlosti, temperature, vlage i sastava supstrata sjetva sjemena može se vršiti: a) u posudama u staklenicima b) u toplim lijehama c) na otvorenom polju

Sjetva sjemena u staklenicima Za neke vrste (Begonia semperfolerens, Petunia hybrida, Salvia splendens) koje traže posebne uvjete (sporo rastu, traže povišenu temperaturu) sjetva se obavlja u staklenicima. U tom slučaju moraju se pripremiti posude u kojima će se obaviti sjetva, tako što se na dno posude stavlja drenaža, a preko supstrat. Potrebno je zalijevanje i ocjeđivanje supstrata, a tek nakon toga ide sjetva i pokrivanje; poslije nicanja skida se pokrivač - staklo ili plastika.

Sjetva sjemena u toplim lijehama Vrste koje su više prilagođene našim uvjetima mogu se sijati vani, u tople lijehe, što je obično početkom ožujka. To su cvjetne vrste koje ne zahtijevaju visoku temperaturu i nemaju dug period nicanja i formiranja presadnica (Lychnis). Mješavina zemlje i zrelog (humificiranog) stajnjaka u sloju 15-20 cm postavi se preko izvora topline, blago sabije, izravna i izvrši se sjetva sjemena. Nakon sjetve pa do nicanja topla lijeha mora biti zatvorena. Povremeno treba vršiti provjetravanje i orošavanje.

Sjetva sjemena na otvorenom Vrste koje potiču iz krajeva sa sličnom klimom kao kod nas siju se direktno na otvoreno polje, npr. 1-god. Tagetes, Zinnia; 2-god. Bellis, Viola tricolor; trajnice otporne na mraz Lupinus. Nakon nicanja sjemena potrebno je voditi računa o mladim biljkama - rasadu, tj. obavezne su slijedeće mjere njege:  pikiranje  prorjeđivanje ili presađivanje  zalijevanje  orošavanje  ostale agrotehničke mjere

Pikiranje Kad postane očigledno da je rasadu potrebno više prostora za njegov dalji razvoj, treba izvršiti pikiranje ili presađivanje. Presađene biljčice postaju bujnije, razvijenije i otpornije na štetočine i bolesti.

Slika. Pikiranje (foto Parađiković, N.)

Pikiranje se vrši u sanducima promjera 40x30 cm; u sanduke se postavlja drenažni sloj, a zatim sloj odgovarajuće zemlje koja se poravna i zbije. Prije vađenja mlade biljčice se dobro zaliju. Pikiranje se vrši na taj način što se biljka hvata drvenom štipaljkom i lijevom rukom, a desnom se sadilicom pomaže vađenje biljke i postavljaju se na prethodno označeno mjesto. Biljka se sadi do početka listova, zemlja se oko nje lagano zbije, a potom dobro zalije.

Presađivanje Presađivanje biljaka vrši se u cilju stvaranja većeg prostora za njihov nesmetan razvoj. Lisno- dekorativne vrste presađuju se najčešće u proljeće, a cvjetno-dekorativne nakon cvjetanja. Prije presađivanja potrebno je pripremiti novu posudu u čije dno se stavlja drenaža, a iznad je zemljišna smjesa. Biljka se prije presađivanja zalije i nožem lagano odvoji zemlja od lonca, zatim se biljka izvadi, držeći je čvrsto pri dnu stabljike i pridržavajući njezin gornji dio, drvenim štapićem skine se staro zemljište s korijena kao i oštećeni dijelovi. Pripremljena biljka postavi se u novi lonac, učvrsti se posipanjem zemlje i blagim potiskivanjem, a zatim i zalije. Kod biljaka koje ne podnose promjenu uvjeta vrši se prorjeđivanje.

Slika. Presađivanje Mimulus aurantiacus (foto Parađiković, N.)

Zalijevanje i orošavanje Zalijevanje i orošavanje su načini kojima se dovodi voda do samog korijena biljke. Prskanjem se biljka hladi, što utječe na smanjenje isparavanja. Zalijevanje se vrši u toku dana, tako da biljka prosušena ulazi u noćno razdoblje. Bolje je zalijevati rjeđe, a obilnije nego češće, ali nedovoljno. Temperatura vode kojom se vrši zalijevanje treba biti za 2-3°C viša od temperature zraka prostora gdje se biljka uzgaja. Zimi je najbolje zalijevati ujutro, a ljeti uvečer. Zalijevanje sjemena poslije sjetve vrši se finim raspršivačem za vodu. Novopresađene i pikirane biljke zalijevaju se u manjem obimu.

Slika. Automatsko zalijevanje Foto Parađiković, N. Ostale agrotehničke mjere Ostale agrotehničke mjere u toku rasta i razvoja rasada su:  okopavanje  uklanjanje - zakidanje vršnih pupoljaka  pinciranje  podupiranje i vezivanje cvjetova

Okopavanjem se razbija pokorica površinskog sloja zemlje, a vrši se poslije zalijevanja ili kiše. Uklanjanjem ili zakidanjem vršnog pupoljka omogućava se razvoj više bočnih grana, čime se dobija bogatije cvjetanje. Pinciranjem se uklanjaju bočni izdanci, što dovodi do nakupljanja hranjivih tvari u stablu i stvaranja malog broja krupnijih i dekorativnijih cvjetova. Podupiranje i vezivanje cvjetova je važno za puzavice, biljke s krupnim i teškim cvjetovima, te vrste s lomljivom stabljikom. Podupiranje se vrši pomoću žice, konopca ili drvenih kolčeva.

VEGETATIVNO RAZMNOŽAVANJE

Pod vegetativnim razmnožavanjem podrazumijeva se dobivanje novih biljaka ožiljavanjem njenih pojedinih dijelova. Postoji više načina vegetativnog razmnožavanja: reznicama lista, stabla, korijena; polijeganjem; izdancima; dijeljenjem korijena; lukovicama; gomoljima; kalemljenjem; mikropropagacijom i margotiranjem.

Reznice sa stabla Mogu biti zelene, zrele i poluzrele. Donji rez treba da bude 2-3 mm ispod nodija, a same reznice trebaju imati 2-3 lista. Kod zelenih reznica listovi se skraćuju na polovicu, zbog smanjenja transpiracije. Ako je u pazuhu lista formiran cvjetni pupoljak treba ga ukloniti.

Slika. Razmnožavanje reznicama (izvor Le Page i Retournard, 2002.)

Za ukorjenjavanje se koristi supstrat - najčešće pjesak ili kombinacija treseta i pijeska, uz dodavanje stimulatora za ožiljavanje. U slučaju kada se radi o reznicama koje u tkivu sadrže mliječni sok, kao Ficus, rez se posipa ugljenom prašinom da se spriječi isticanje soka. Reznice sukulenti treba ostaviti 1-2 dana da se prosuše. U samoj vodi lako se ukorjenjuju neke cvjetne vrste kao što su npr. Impatiens, Tradescantia, Oleander.

Lisne reznice Lisnim reznicama se dobro razmnožavaju: Begonia rex, Saintpaulia, Sanseveria, sukulente.

Slika. Begonia rex i Sanseveria Slika. Lisne reznice

Lisne reznice se uzimaju od dijela lista, cijelog lista ili lista sa peteljkom. Ako se uzima cijeli list sa peteljkom, okrećemo ga na naličje, zarežemo žile i taj dio postavimo na vlažan pijesak i pričvrstimo kamenčićima. Novo korijenje se najprije formira oko lisne peteljke, a zatim na lisnim žilama.

Korijen reznice Ovim načinom se razmnožavaju vrste sa zadebljalim korijenom kao što su: Lupinus, Primula, Anemone, Delphinium, Trollius.

Slika. Primula Slika. Delphinium Izvor: www.northerngardenersalmanac.com foto Parađiković, N.

Da bi se dobile korijen reznice, matične biljke se vade, čiste od zemlje a zatim se najdeblji korjenovi (2-3 mm) isjeku na reznice dužine 5-6 cm, koje se potom stavljaju u supstrat na razmaku 2-3 cm i dobro zaliju. Na mjestu presjeka razvit će se adventivno korjenje. Kod ovog načina razmnožavanja dijelovi biljaka se povijaju u iskopane rupe dubine 10 cm i zatrpavaju zemljom do ukorjenjivanja, s tim da vrh viri iznad zemlje.

Razmnožavanje polijeganjem Karakteristično je za puzavice: Hedera, Phylodendron

Slika. Phylodendron monstera, Hedera helix Gold Foto Parađiković, N.

Slika. Razmnožavanje polijeganjem (izvor Le Page i Retournard, 2002.)

Razmnožavanje izdancima Ovim načinom se razmnožavaju biljke koje imaju sposobnost razvoja korjenovih izdanaka na određenoj udaljenosti od matične biljke, kao što je slučaj kod Nephrolepis.

Slika. Nephrolepis exaltata Izvor: www.imagejuicy.com

Razmnožavanje dijeljenjem korijena Ovim načinom razmnožavaju se biljke koje imaju zadebljao korijen. Biljke se vade iz zemlje u jesenjem ili zimskom razdoblju, da bi se vidjelo kako je najbolje podijeliti korijen. Svaki dio se postavi u pijesak, vodeći računa da gornji dio stoji uspravno jer se inače neće formirati novi korijen.

Razmnožavanje dijeljenjem “busena” Koristi se za cvjetne vrste koje imaju jako razvijen busen (npr. Saintpaulia, Sanseveria, Orchidea). Prilikom dijeljenja biljke svaki odvojeni dio treba imati tri ili više izdanaka i dio korijena. Ovaj način razmnožavanja ima najviše uspjeha ako se obavlja u periodu mirovanja.

Razmnožavanje podzemnim dijelovima Podzemnim dijelovima razmnožavaju se biljke koje imaju podzemno stablo: lukovice, gomolje ili rizome. Lukovicama se razmnožavaju vrste iz rodova Tulipa, Narcissus, Hyacinthus. Gomoljem Begonia tuberhybrida, Anemone. Rizomom Iris, Convalaria, Canna.

Slika. Tulipa sp. Tulipan, Begonia tuberhybrida Foto Parađiković, N.

Razmnožavanje lukovicama Ovim načinom razmnožavaju se: Tulipani, narcisi, zumbuli, šafrani 1. U proljeće, prije početka rasta, izvaditi gomilu lukovica, otresti suvišnu zemlju 2. Odabrati krupnu lukovicu s nekoliko dobro razvijenih bočnih lukovica. Očistiti zemlju i odvojiti ih od matične lukovice, pazeći da se ne ošteti korijen 3. U vlažnu smjesu komposta i pijeska posaditi svaku bočnu lukovicu zasebno, a potom zaliti 4. Kad su ljuske razvile male bazne lukovice, odstraniti osušene ljuskaste listiće, a mesnate i svježe ostaviti pričvršćene uz bazne lukovice 5. Posaditi bazne lukovice pojedinačno u male posude ili grupno u veće. Površinu prekriti slojem finog šljunka i ostaviti na toplom svjetlom mjestu. 6. Slijedećeg proljeća staviti mlade lukovice u klijalište da očvrsnu. U jesen, kad su lukovice narasle, izvaditi ih iz posude i odvojiti. Zatim ih presaditi pojedinačno u nove posude ili direktno na otvoreno Razmnožavanje gomoljima Ovim načinom razmnožavaju se: Ciklame, gladiole, anemone, dalije 1. Na kraju cvjetanja kada lišće počinje venuti, izvaditi gomoljasti korijen i spremiti ga preko zime na hladno i suho mjesto 2. U kasnu zimu ili rano proljeće odvojiti gomoljiće 3. Plitku posudu do polovine napuniti pjeskovitim kompostom i poredati gomoljiće okrenutim prema gore u redove na razmak od 2,5 cm. Zatim dopuniti posudu kompostom i poravnati.

Slika. Cyclamen, sadni materijal i uzgoj Foto Parađiković, N.

SUPSTRATI U HORTIKULTURI

Cvjetne vrste, kao i većina drugih biljaka najbolje uspijevaju na vrtnim zemljištima, a to je zemljište koje sadrži 3 - 5 % humusa bez visokih podzemnih voda. Najbolja su srednje laka i laka tla, koja sadrže pored organske tvari i bogat mikrobiološki svijet i imaju povoljne fizičke i kemijske osobine. Većina biljaka traži neutralnu do blago kiselu reakciju tla, iako ima vrsta koje na otvorenom uspijevaju na kiselijim ili na alkalnijim zemljištima. pH veća od 7,2 = slamnato cvijeće, karanfil pH 6,6-7,2 = tulipan, zumbul, ruže, begonija, karanfil pH 5,6-6,5 = perunika, ljiljan, pelargonija, filodendron pH manja od 5,6 = magnolija, kamelija, plava hortenzija Supstrati za cvjetne kulture zavise prije svega od namjene, a zatim od vrste. U zavisnosti od namjene razlikujemo slijedeće supstrate:

a) za naklijavanje sjemena i proizvodnju rasada iz sjemena b) za ukorjenjivanje i proizvodnju rasada reznicama c) za uzgoj u loncima d) za uzgoj u staklenicima i plastenicima e) za uzgoj na otvorenom prostoru

Pod supstratima prvenstveno se misli na supstrate za proizvodnju sadnog materijala i za uzgoj cvijeća u loncima i u zatvorenim prostorima. Na otvorenom polju (vrtovi) cvijeće se uzgaja na postojećem zemljištu, koje je uglavnom vrtno, nastalo kao rezultat dugogodišnje obrade i dodavanja organskog gnojiva, obogaćeno različitim supstratima i hranjivima. Za proizvodnju cvijeća u loncima koristi se zemljišna smjesa, napravljena specifično za vrste, ali najčešća smjesa sastavljena je od 3 dijela komposta, 2 dijela vrtne zemlje i 1 dijela čistog riječnog pijeska ili treseta. Pri proizvodnji sadnica iz sjemena (presadnice) treba voditi računa o sorti, ekološkom staništu i o kvaliteti sjemena. Prema zaštićenosti žila (korjenovog sustava) u trenutku sadnje sadnica na određeno stanište razlikujemo: a) sadnice sa “golim” - nezaštićenim korjenovim sustavom (klasične sadnice) b) sadnice sa zaštićenim korjenovim sustavom (sadnice sa tlom) tj. sadnice proizvedene u raznim vrstama lončića (plastične ili glinene), briketi treseta ili još nazvane "kontejnerske sadnice" ili "pot sadnice" c) sadnice proizvedene kombiniranim metodama

Danas se u proizvodnji presadnica prednost daje kontejnerskoj proizvodnji. U usporedbi sa "klasičnim sadnicama" (sadnice bez zaštićenog korjenovog sustava u trenutku sadnje) sadnice sa zaštićenim korjenovim sustavom, proizvedene u tresetnim ili kombiniranim supstratima i lončićima, imaju niz prednosti. Kontejnerske sadnice omogućuju jednostavnu ručnu manipulaciju i dozvoljavaju uzgajivaču premještanje biljaka bez kontakta korjenovog sistema i zemljišta.

Slika. Kontejnerske sadnice Impatiens New Guinea i Lobelia sp. Foto Parađiković, N.

Biljke koje rastu u kontejneru znatno manje su izložene stresu prilikom sadnje jer ne dolazi do oštećenja korjenovog sustava. Zbog toga brzina i stalni rast su znatno veći nego kod klasične sadnje. Prednosti “kontejnerskih sadnica” 1. proizvodnja sadnica je sigurnija jer se razvijaju u optimalnim uvjetima; 2. skraćuje se vrijeme proizvodnje čime se umanjuje utrošak ljudskog rada; 3. rasadničke površine se smanjuju u odnosu na klasičnu proizvodnju; 4. kvaliteta (fizikalno-kemijska svojstva) tla za rasadnik nije presudna kao što je slučaj kod klasične proizvodnje; 5. razdoblje sadnje je kontinuirano i nije vezano za kratak jesenski i proljetni period; 6. transport i čuvanje sadnica do trenutka sadnje je lakše i sigurnije; 7. lončići od treseta i papira raspadaju se u zemljištu čime ne zagađuju okolinu i nisu, kao nepovratna ambalaža, izvor prenošenja mogućih zaraza

IZBOR SUSTAVA UZGOJA Najčešći izbor sustava (vrsta lončića) za proizvodnju sadnica u kontejnerskoj proizvodnji su tresetni ili papirnati lončići, a za kratku proizvodnju u staklenicima i plastenicima mogu se koristiti i tresetni briketi. Za kontejnersku proizvodnju sadnica koriste se:

- tresetni lončići oplemenjeni celulozom i organskim gnojem (Jiffy pot); - fertil pot - tresetni oplemenjeni briketi - papirnati lončići (paper pot)

Slika. Različite tipovi posuda za sjetvu i sadnju Foto Parađiković, N.

Jiffy pot lončići

U rasadničkoj proizvodnji koriste se različiti tipovi kontejnera. Svaki od njih ima određene prednosti i nedostatke kao što su: cijena, trajnost, dostupnost, pogodnost skladištenja, jednostavnost transporta, veličina i oblik. Kontejneri mogu biti izrađeni od: drveta, treseta, papirnatih traka, blokova zemljišta, impregniranog papira. Kontejneri (lončići) mogu biti pravljeni od plastike, gline i treseta. Danas se više koriste kontejnerski lončići pravljeni od organskih materijala. Organski lončići, poput onih koje su izgrađene od treseta i papira, imaju više prednosti jer minimaliziraju oštećenja korjenovog sustava prilikom sadnje. Ova skupina ima nekoliko vrsta specifičnih oblika: Jiffy-pot, Jiffy-strip i Jiffy-7, tzv. peletirane forme. Sve su napravljene od treseta, Sphagnum porjekla. Mogu biti okrugle ili četvrtaste, pojedinačne ili povezane u cjelinu (povezanih 6-12 četvrtastih lončića - jiffy strip).

Jiffy-pot Jiffy-7 Jiffy strip Slika. Jiffy pot lončići

Osnovne karakteristike Jiffy pot lončića: 1. široka primjena i jeftinije su; 2. visoka poroznost zidova, što omogućuje korjenovom sustavu punu aeraciju i bolju opskrbu kisikom; 3. zidovi lončića su izrađeni od treseta koji je obogaćen sa osnovnim biogenim elementima, što omogućava ujednačeno snabdijevanje sa vodom i hranjivima putem korijena; 4. biološki su razgradljive - ekološki posebno značajne; 5. lagane su težine te pogodne za manipulaciju i skladištenje; 6. potpuno su sterilne i slobodne od svih patogena u fazi pakovanja; 7. lončići se pri izradi tretiraju ionskim hidro agensima koji omogućuju brzu apsorpciju vode, pa tako ne dolazi do uvijanja žila i njihovih deformacija

Da bi se pojačao utjecaj na rast i razvoj mladih biljaka, zidovi jiffy-pot lončića se obogaćuju određenim količinama makro i mikro elemenata (1-2 %). Zahvaljujući svojstvima dobre poroznosti, propustljivosti i hranjivosti, žilice biljaka vrlo lako prerastaju zidove ovakvih saksija i ne izazivaju pojavu uvijanja i trajne deformacije mladih žila. Zahvaljujući ovim osobinama, tresetni lončići imaju biološku prednost u odnosu na lončiće koji su napravljeni od čvrstih materijala (čvrsta i savitljiva plastika, glineni lončići i dr).

Jiffy pot - 7 (peletirani tresetni lončići) Jedan od značajnijih oblika tresetnih lončića je jiffy-7 peletirani lončić. Predstavljaju kombinaciju lončića i supstrata. Tehnološkim postupkom prešane su na 1/7 od svoje normalne veličine koju imaju kad se normalno zasite vodom. Imaju oblik pločice - kolača i omotane su tankom raspadljivom i rastezljivom mrežicom koja štiti raspadanje mase nakon apsorpcije vode i omogućuje slobodno prorastanje korijenskih žilica u svim pravcima. Kada se doda voda prešanoj tresetnoj pločici, ona bubri i širi se. Pločica dobiva promjer od 4,5 cm i visinu od 5,0 cm. Nakon apsorpcije vode i dobivanja potpune veličine, može se obavljati sjetva ili pikiranje mladih sadnica. Jiffy-7 lončići su vrlo jednostavni i racionalni. Razvoj korijena i nadzemnog dijela je vrlo brz. Primjenom ovih briketa dobiva se zdrav i kondicijski jak reprodukcijski materijal.

Slika. Peletirani tresetni lončići, presadnice Lantana aloha, Fuchsia Fuksija Foto Parađiković, N.

Supstrati za jiffy lončiće Za uspješan uzgoj biljaka u ovim lončićima, poseban značaj imaju mješavine - supstrati. Oni osiguravaju stabilno snabdijevanje biljaka sa vodom i hranjivima i izmjenu plinova u cilju dobrog razvoja korijenovog sustava. Kvalitetan supstrat mora posjedovati laganu konzistenciju koja će omogućiti dobru aeraciju, drenažu, te dobar puferni kapacitet sa kojim se osigurava uredno i konstantno snabdijevanje sa hranjivima.

Jiffy mix supstrat Jiffy mix je specijalno kombinirani supstrat, dobiven u SAD-u, koji se uspješno koristi zadnjih godina. Jiffy mix je poseban i nema ništa zajedničkog sa mješavinama koje u sebi sadrže prirodno zemljište, stajnjak i kompost. Ovi supstrati su slobodni od štetnih mikroorganizama, insekata, korova i toksičnih supstanci, što oslobađa proizvođače od sterilizacije i zdravstvenih problema. Jiffy - mix je supstrat sastavljen od 1/2 isjeckanog treseta - tipa Sphagnum i 1/2 sitnih granulacija vermikulita. Ovaj supstrat obogaćen je osnovnim makro i mikro biogenim hranjivima koji su potrebni za početni rast i razvoj biljaka. Zbog toga svako dodavanje stajnjaka Jiffy - mix supstratu u trenutku sadnje dovelo bi do porasta koncentracije soli, poremećaja odnosa hranjiva, a to bi imalo štetne efekte na dalji razvoj biljaka. U kasnijim fazama dobivanje zdravih i odraslih biljaka ovisiti će od izbalansiranosti i redovnog dodavanja vode i hranjiva. Prihranjivanje se obavlja sa otopinama mineralnih gnojiva.

Fertil pot lončići Ovi lončići su proizvedeni iz treseta, celuloze i NPK stajnjaka sa sterilnim materijalom i posebnim tehnološkim postupkom. Propusni su za vodu, zrak, lako su savitljivi, hranjivi i lako probojni za korijenov sustav sadnice te potpuno razgradivi u zemljištu što je važno jer ne zagađuju sredinu. Pored navedenih, fertil pot lončići imaju i druge prednosti:  pozitivan odnos korijenovog sustava prema zidovima lonca koji u sebi sadrži sve hranjive supstance;  mnogo bujniji rast korijenovog sustava koji je spremniji da se adaptira u zemljištu čim se presadi;  uspjeh prijema je potpun (skoro 100%);  prirast je veći i brži

Slika. Fertil pot lončići (http://fertil.us/fpphotos.htm)

Fertil pot - lončići napravljeni su tako da zadrže svoju postojanost tokom cijelog uzgojnog ciklusa. Nakon sadnje dolazi do postupne razgradnje (završi se za nekoliko mjeseci). Tijekom manipulacije ne dolazi do oštećenja, a prilikom premještanja i slaganja ne pritiskaju se zidovi. Konzistenciji posuda doprinosi i dobro razvijen korjenov sistem koji potpuno prerasta supstrat. Fertil pot lončići sagrađeni su od tri osnovna elementa i to: treset-70% težinski, celuloza - 28 %, stajnjak - oko 2 %. Ovisno od vrste biljke veličina lončića je različita. Mogu biti okrugli i četvrtasti. U hortikulturi najčešća veličina je 4x5; 5x9; 6x6 i 8x8 cm.

Papirnati lončići Ovaj sustav je novijeg datuma i predstavlja racionalan način uzgoja mladih biljaka. Suština sustava sastoji se u tome da se u posebnim papirnim kutijama, koje su u obliku pčelinjeg saća i popunjene supstratom, odgajaju mlade biljke bilo direktnom sjetvom ili ožiljavanjem. Biljke se sade zajedno sa kontejnerima od papira koji se za ograničeno vrijeme raspadnu. Zbog toga imaju ekološki značaj. Za izradu paper pot kontejnera koriste se tri kvalitetna papira sa različitim razdobljem trajanja: B kvaliteta: raspada se u roku 4-6 tjedana; V kvaliteta: raspada se u roku 7-9 tjedana; F kvaliteta: raspada se u roku 3-12 mjeseci

Slika. Papirnati lončići (https://www.youtube.com/watch?v=x-TPg2CrsBw)

Tresetni oplemenjeni briketi Izrada tresetnih briketa (kockica) je vrlo raširena u plasteničkoj i stakleničkoj proizvodnji cvijeća. Ovaj način pripreme uzgojnih supstrata posebno se raširio posljednjih godina. Ovi tresetni briketi izrađeni su od humusno tresetnog supstrata (HTS) i crnog treseta. Mora se voditi računa da tresetni briketi (kockice) osiguravaju dobru aeraciju i propustljivost vode uz visoku konzistentnost i hranjivost. Prema fiziološkim zahtjevima vrste koja se uzgaja, ove tresetne smjese se u toku pripreme obogaćuju makro i mikro elementima.

Lončići od plastike Dijele se na: a) lončići od tanke elastične plastike - neperforirane - perforirane b) lončići od tvrde plastike

Lončići od tanke elastične plastike: Plastične vrećice, proizvode se u različitim promjerima i dimenzijama. Pune se supstratom od treseta, komposta, zemlje, pijeska ili kombinacijom ovih elemenata. Plastične vrećice mogu biti napravljene od cijele folije ili perforirane. Uglavnom se prave od crne folije. U njima se sadnice razvijaju, ali korijen ne može probiti foliju. Manipulacija elastičnim - tankim plastičnim lončićima (vrećicama) otežana je i sporija. Kod sadnje sa ovako proizvedenim sadnicama potrebno je plastični omot razderati (eventualno odstraniti) i na taj način omogućiti u zemljištu slobodan razvoj korijena. Prerezivanje omota i oslobađanje sadnice od vrećica usporava i poskupljuje faze rada i istovremeno zagađuje okolinu ako se nekontrolirano razbacuju i ostavljaju na terenu.

Slika. Sadna plastična vreća Foto Parađiković, N.

Lončići od tvrde plastike: To su plastični kontejneri ili kasete koje se pune tresetnim supstratom u koje se zasijava sjeme ili sade sadnice. Kasete se koriste više puta, vraćaju se sa terena, čiste, peru i dezinficiraju što proizvodnju i manipulaciju otežava uz rizik infekcije novih sadnica. Razvoj korijena u tvrdim plastičnim kontejnerima nije optimalan jer dolazi do uvijanja žila sadnica, naročito onih koje se uzgajaju duže vrijeme.

Kombinirani sustav proizvodnje sadnica Sjeme se prethodno zasijava na tresetnoj ili kompostnoj podlozi i proizvedu se klijanci. Klijanci se presađuju u rastresit tresetni supstrat koji je na plastičnoj foliji pa se ova folija sa položenim klijancima i tresetom uvija u rolu, zaveže i ispravi. Dalje se sadnice uzgajaju u rolama u plastenicima ili na otvorenom prostoru. Neposredno pred sadnju rola se razveže - rasiječe, sadnice se vade i sade kao sadnice proizvedene na klasičan način (bez zaštićenog korijenovog sistema). Ovaj sistem je poboljšani klasični način proizvodnje sadnica i on je brži i sigurniji od klasičnog. Ovaj sustav je pogodan za manje rasadnike.

SUPSTRATI

Upotreba određenog supstrata mora biti prilagođena zahtjevima uzgajanih kultura. Da bi se u procesu miješanja mogle odrediti osobine novog supstrata, potrebno je poznavati:

1. karakteristike ulaznih supstanci; 2. zakonitosti miješanja kojim će se odrediti promjene kvantitativno - kvalitativnih svojstava svake supstance.

Koriste se dva modela mogućnosti miješanja poroznih materijala sa tzv. punim materijalima i to:

1) model dodavanja ili adicije. Ovaj model ne omogućava jednostavno miješanje, već samo stavljanje jednog do drugog materijala koji su ovisni jedni od drugih (miješanje bez interakcije). 2) model popunjavanja i zamjene. Ovaj model se koristi npr. kada se miješaju materijali velike poroznosti sa materijalima fine strukture. U tom slučaju dolazi do popunjavanja pora kod poroznih materijala sa finim strukturama.

Osnovne karakteristike supstrata Uspješan uzgoj različitih biljaka u kontejnerima, briketima ili lončićima zavisi od kvalitete supstrata, hranjiva i navodnjavanja - fertirigacije. Uzgajivači rasada poznaju dva osnovna oblika supstrata: a) koristi se za sjetvu i razvoj rasada (seed - sowing medium), b) koristi se za pikiranje rasada pa do faze sadnje (plant growing medium)

Supstrati kao specifični mediji za rast i razvoj različitih biljnih vrsta imaju sljedeća svojstva: - napravljeni su od prirodnih i umjetnih supstanci; - prirodno su sterilizirani; - posjeduju optimalna vodena i zračna svojstva; - moguće je kontrolirati mineralnu ishranu; - omogućuju dobar porast kultura.

Supstrati imaju i određenih nedostataka. - obično sadrže vrlo malo hranjivih elemenata - kapacitet izmjene iona nije veliki i obično se mora vršiti korekcija pH vrijednosti.

Biljke zahtijevaju različite supstrate, ovisno od biofizikalnih svojstava i faze njihovog razvoja.

Treset Treset predstavlja odumrli biljni materijal, manje ili više izmijenjen mikrobiološkim procesima i transformiran u humus. Boja je smeđa ili svijetlosmeđa i podsjeća samo na osušeni biljni materijal. U odumrlom biljnom materijalu odvijaju se i mikrobiološki procesi, organska tvar je slabije ili jače transformirana u humus, odakle potječe više ili manje izražena crna boja te se prvi oblik naziva bijeli, a drugi crni treset. a) bijeli treset Bijeli treset (visinski) nastaje u uvjetima vlažne i hladne klime, pri čemu se formira biljni pokrivač, sastavljen pretežno od bijele mahovine - Sphagnum odakle potiče i ime: bijeli ili sfangumski treset. Ovaj treset je svijetle boje, slabo razložen i humificirani sa dosta grubom strukturom. Vrlo je kisele pH vrijednosti od 3,5 do 4,5. b) crni treset Crni treset nastaje pod djelovanjem kompleksa faktora koji doprinose odvijanju mikrobioloških procesa i transformaciji organske tvari u humus. Tijekom ljetnih mjeseci u riječnim dolinama dolazi do povlačenja vode, pa i do potpunog isušivanja površine, čime je omogućeno prodiranje zraka i intenzivniji rad mikroorganizama. U sastavu biljnog pokrivača sudjeluju i više biljke, koje svojim korjenovim sustavom koriste hranjive tvari iz zemljišta. U ovakvim uvjetima veći dio organske tvari je transformiran u humus. Ovaj oblik treseta sadrži 70-80% organske tvari, a ostali dio čini mineralna komponenta koja potječe od podzemnih i poplavnih voda. Mineralna komponenta je, zahvaljujući mikrobiološkim procesima, potpuno povezana sa organskim supstancama. Izrazito crnu boju ovom tresetu daje humuficirana tvar. pH vrijednost crnih treseta je u veća nego kod bijelih. Crni treseti imaju blago kiselu reakciju pH od 5,8 do 5,9. c) smeđi blago humificirani treset – HTS HTS su značajno bogatiji organskom tvari od crnih treseta. Sadržaj organske tvari kreće se između 80 i 90%, a u nekim slučajevima i iznad 95%. pH vrijednost ovog oblika treseta je nešto niža u odnosu na crni i varira od 5,2 do 5,6. Ovaj oblik treseta je znatno manje humificiran od crnog treseta. Oko 20-40% od ukupnog ugljika nalazi se u obliku humusnih tvari. Zbog toga blago smeđi treset, pored povoljnih fizičkih ima dobre i biokemijske osobine. Pakira se u polietilenske vreće.

Kompost Kompost nastaje mikrobiološkom razgradnjom različitih organskih tvari i koristi se kao organsko hranjivo u količini 0,5 - 6 kg/m² ili kao dio zemljišnih smjesa. Kompost se može pripremiti u svakom vrtu, a najbolje da se spravlja u hladu, na zemljištu ili u drvenim ili žičanim sanducima, korpama ili u pripremljenoj kompostari. Mogu se koristiti ostaci povrća, trava, lišće, slama, pepeo, životinjski izmet, komina, i dr. Od ovih organskih materija napravi se humka visine 50 - 150 cm i širine do 150 cm. Na površinu za kompostiranje prvo se stavlja drenažni sloj (oko 10 cm visine) od grančica, stabljika kukuruza i sl., a zatim se naizmjenično reda sloj svježih ili suhih organskih otpadaka i zemlje, a na 2-3 mjesta sloj svježeg stajnjaka (za brži proces kompostiranja) ili preparati za kompostiranje (Humofiks). Humka se završi zemljom. Cijela masa mora biti umjereno vlažna i neutralne reakcije (zato se između slojeva dodaje živo vapno). Visoke humke se prelopataju svaka 2-3 mjeseca i kompost je gotov za 3 - 12 mjeseci, zavisno od veličine humke. Ako se tokom kompostiranja javi neugodan miris komposta problem je u nedostatku kisika i masu treba prekopati. Ako je gomila za kompostiranje suha, pri prevrtanju je treba zaliti. Ako je gomila topla, a vlažna samo u sredini onda je treba povećati. Ako je gomila vlažna, a slatkastog mirisa i hladna, problem je u nedostatku dušika i treba dodati materijal bogat dušikom (svježa pokošena trava, ostaci voća, riba).

Glistenjak Glistenjak je organsko gnojivo bogato humusom (do 25%), siromašno mineralnim dušikom (1 - 1,7%), ali sadrži dosta fosfora (oko 240 mg/100 g) i kalija (oko 1400 mg/100 g) kao i korisne mikrolemente. On se koristi u smjesi sa zemljom u odnosu 1: 2 do 1:6.

Perlit Perlit je vulkanski silikatni pijesak koji se dobiva industrijskim tretiranjem na visokim temperaturama od 1 200 °C. Ima oko 74% Si, oko 10% Al, oko 3% Ca, oko 2% Mg i oko 2% K. pH je oko 7. Koristi se za uzgoj kultura na umjetnim supstratima u čistom stanju ili u mješavini. Može se koristiti za jednu ili eventualno dvije kulture. Vremenom se pretvara u prah i onda je podložan zbijanju. Termički je inertan, ali kada se navlaži tu osobinu gubi. Perlit je kvalitetan materijal koji utječe na poboljšanje fizičkih osobina supstrata.

Vermikulit Vermikulit je silikat aluminija ili željeza, a dobiva se zagrijavanjem na temp. od 850-1000 °C. Ima oko 39% Si, 12% Al, 24% Mg i 5 - 8% K. Koristi se za jednu do dvije kulture. Pored toga što poboljšava fizičke osobine supstrata, on ima i određenu hranjivu vrijednost zbog sadržaja K i Mg.

Kamena vuna (rock wool) Sastoji se od 60% dijabaza, 20% koksa i oko 20% krečnjaka. To je industrijski proizvod koji se dobiva grijanjem na 1500 - 1600° C, a zatim se izvlače vlakna. pH je 7 - 9,5. Koristi se u plastičnim kockama za proizvodnju sadnog materijala. Postojan je i može se koristiti za 1 - 6 kultura.

Slika. Kamena vuna (foto Parađiković, N.)

Ekspandirane gline Nastaju tretiranjem čistih glina visokim temp. na 1100 °C i tada se formiraju zaobljene forme u vidu granula. pH 5 – 7. One su lagane, kemijski inertne sa visokom propustljivošću za zrak i vodu. U prodaji se nalaze u formi raznih granulacija. Sitne forme, granulacije 3-4 mm pogodne su za naklijavanje i ukorjenjivanje. Za odrasle biljke i za presad koriste se veće granulacije, 5-8 mm.

Higromul Higromul je sintetički materijal specifičnih osobina u odnosu na perlit. Jako dobro upija vodu, a lagano je i ravnomjerno otpušta pa je pogodan za područja deficitarna vodom. Bijele je boje, jednostavan za manipulaciju.U supstratu se lagano razgrađuje i zato djeluje nekoliko godina. Nakon dehidratacije vrlo lako ponovo usvaja vodu.

Agrogel Agrogel je neutralni, granulirani bezbojni akrilni polimer koji jako dobro upija vodu, a slabo je veže, tako da je biljke lako koriste. On smanjuje potrebu za zalijevanjem. Pripremljen je u različitim granulacijama. U vodi stvara gustu pastu koja korijenu izvađenih biljaka stvara vlažan medij i tako sprečava sušenje. Naročito je pogodan za duži transport sadnica ili duže skladištenje.

Terra Cottem Terra Cottem je proizvod sa dobro izbalansiranom mješavinom više od 20 različitih supstanci koji poboljšavaju retenciju vode i hranjiva. Ovo je noviji proizvod koji se primjenjuje kao dodatak za supstrate. Ima stimulativnu mikrobiološku aktivnost, a sadrži i stimulatore rasta. Nosiva tvar je siliciji dioksid.

Kokosovo vlakno Kokosov supstrat je inertni prirodni materijal kojeg čine kokosova vlakna. Kokosovo vlakno ima sitne mikroskopske stanice slične građi spužve, pa stoga ima posebno dobro svojstvo zadržavanja hranjive otopine te ujedno zadržava i poroznost (Shinohara i sur., 1997.). Kokosov supstrat omogućuje lagani rast i dobro širenje korjenovog sustava. Također sadrži 70% lignina, pH vrijednost iznosi od 5.2 do 6.8. Komprimirana ploča kokosovog valkna poveća volumen 8 do 9 puta. Kako supstrat sa kokosom ima dobru poroznost, njegova drenaža je bolja nego kod drugih organskih i anorganskih supstrata. Za duži ciklus uzgoja nasada ovaj supstrat je u prednosti nad tresetom. Kapacitet izmjene kationa kokosovog vlakna usporediva je s tresetom. Njegovo razlaganje sporije je od treseta te nema korova i patogena.

Slika. Kokosovo vlakno i uzgoj gerbera u kokosu (foto Parađiković, N.) Dezinfekcija supstrata

Prema Parađiković (2009.) dezinfekcija tla obavlja se na sljedeće načine: parenje tla, sunčeva energija za sterilizaciju tla i kemijska dezinfekcija (preparati na bazi dazometa i sl.). Sunčeva energija za sterilizaciju tla: tlo je stanište za biljke, ali istovremeno prikladan supstrat u kome žive nametnici biljaka. Neki od njih mogu izazvati velike štete. Kompeticijom korovi kultiviranim biljkama odnose hraniva, vodu i svjetlo. Premda ideja o sterilizaciji tla pomoću sunčeve energije nije nova, tek posljednjih godina našla je primjenu u nekim zemljama (Portugal, Italija). U mnogim našim područjima, a posebice u južnom dijelu Hrvatske, postoji mogućnost primjene te metode (Cvijetković – Monti, 1996.). Prekrivanjem tla prozirnom PVC (polivinil klorid) ili PE (polietilen) folijom debljine 25 - 50 mikrometara postižu se takve temperature tla da djeluju pogubno na nametnike i korove u tlu. Temperature koje se postižu pod folijom prikazane su u tablici.

Tablica: Temperature koje se postižu pod folijom (Cvijetković – Monti, 1996.; cit. Parađiković, 2009.)

Pri tim temperaturama ugiba velik broj nametnika. Temperature su dostatne da uz dugu ekspoziciju (1 - 2 mjeseca) nametnici budu uništeni ili barem reducirani do te mjere da ne izazivaju veće štete. Metoda se primjenjuje u srpnju i kolovozu, dakle u najtoplijim mjesecima. Kod tih temperatura, uz duge ekspozicije, ugibaju mnoge parazitske gljive kao, primjerice Verticilliumi (uzročnici venuća), Pythium sp. (uzročnici polijeganja nasada), Armillaria melea (mednjača, jestiva gljiva, ali i uzročnik truleži stabla), Pyrenocheta lycopersici (uzročnik plutavosti korijena rajčice) i dr. Rezultati su pokazali da je ta metoda djelotvorna za suzbijanje nematoda (posebice iz roda Meloydogine), broj korova jako je smanjen, isto tako i broj mikroorganizama, a urod biljaka povećan. Metoda daje zadovoljavajuće rezultate, ekološki je povoljnija od kemijskih, a jeftinija od fizikalnih i kemijskih metoda.

JEDNOGODIŠNJE CVIJEĆE

Tijekom jedne godine završe svoj ciklus produžetak vrste omogućuje sjeme razmnožavaju se sjemenom-generativno i reznicama-vegetativno odlikuju se ljepotom cvijeta, bojom, oblikom i ugodnim mirisom vrtni mak, begonija, salvia, kadifica, cinija, petunija, dragoljub, karanfil, krizantema, lijepa kata i dr.

Orijentalni mak – Papaver orientale

Podrazred: Magnoliidae Red: Papaverales Porodica: Papaveraceae, Makovke Rod: Papaver Vrsta: Papaver orientale

Porodici Papaveraceae pripada 41 rod sa oko 760 vrsta- 3 podporodice Rasprostranjenost: sjeverna umjerena područja, J. Amerika i J. Afrika. U hrvatskoj flori postoji 19 vrsta i podvrsta unutar 6 rodova: Chelidonium-rosopas Dicentra-dicentra Glaucium-primorska makovica Hypoceum Papaver-mak Romeria

Slika. Porodica Papaveraceae (izvor: botany wisc.edu)

MORFOLOGIJA

KORIJEN: vlaknasti, plitak i nalazi se u sustavu cjevastog korijenja, veći broj korijenja iste veličine, stvaraju manje bočno korijenje.

STABLJIKA: uspravna, razgranata, visine do 80 cm, obrasla dlačicama. Sadrži bijeli mliječni sok. Epiderma pokrivena kutikulom. Stabljika na vrhu nosi jednu cvjetnu glavicu.

LIST: izduženo jajastog oblika sa nepravilnim zubčastim rubom, sivo zelene boje, stanice epiderme prekrivene dlačicama. Prizemni listovi su duži od srednjih. Izražena mrežasta lisna nervatura. Listovi naizmjenično raspoređeni.

CVIJET: pravilan – aktinomorfan, dvospolan. Dva kruga latica čine vjenčić, brojni prašnici (andrecej) . Dva ili više plodničkih listova srasli u nadrasli ginecej. Plodnica je jednogradna sa umetnutim placentam

PLOD: tobolac-okrugao ili konusan, pregrađen, nastao od sraslih plodnica. U jednoj glavici 3000 sjemenki. Sjemenka okruglog oblika, sitna, plavo sive boje. Endosperm i embrion sadrže ulja. Zrele sjemenke nisu otrovne.

UZGOJ

Turski mak (Papaver orientale) pravi je ranoranilac među visokim lijepim grmovima. Boje cvjetova se kreću od različitih nijansi crvene, narančaste i ružičaste, ali i plavkastim i nježno žutim bojama. Biljka naraste 60 - 90cm, visokog snažnog rasta, što zahtjeva sadnju na udaljenost 50 - 60cm. Raste na dubokom, ne preteškom tlu, koje je dobro gnojeno i vlažno tijekom ljeta. Bogato cvate na položaju zaštićenom od vjetra, u istočnom dijelu vrta gdje je obilje jutarnjeg sunca, a u podne i tijekom poslije podneva je u sjeni. Mak cijeni sunčevu svjetlost, ali i razmak između drugih biljaka. Blizina grmlja ili crnogorice može potaknuti cvjetanje, ali te biljke moraju biti zasađene na dovoljnom razmaku od makova. Ako se sade biljke koje se jako razrastu, mak to neće podnijeti, tu i tamo treba to mjesto kontrolirati jer će ispod stranih izdanaka mak istrunuti. Nakon cvatnje, početkom srpnja, listovi počinju žutjeti i sušiti se, osobito ako je ljeto vrlo vruće ili izrazito kišno. Svi se listovi posuše, tek u jesen će biljka ponovo potjerati, te prezimiti sa lišćem. Preporučuje se uz mak staviti na gredicu biljne vrste koje kasno cvatu kao što su kadulja, crvena rubekija, iris i slične biljke. Mak je vrlo osjetljiv na prekomjernu vlagu u jesen i zimi, pa je potrebno izabrati dobro drenirano zemljište. Svojim dugačkim korijenom dosegnuti će vodu iz velike dubine, pa je za makove višak vode propast.

RAZMNOŽAVANJE

Ova vrsta razmnožava se sjemenom koje sijemo ljeti u sandučiće, nikne brzo za 7 - 14 dana pri temperaturi 18 - 24C. Mogu se razmnožavati i korijenovim reznicama u vrijeme mirovanja, znači u kasnu jesen ili zimi. Korijen maka je mesnat i zadebljao, s dovoljno rezervnih hranjiva da se iz pupova na korijenu razvije ova biljka, zato se korijen nareže na komade dugačke 5-7cm, poslaže u propustan supstrat (npr. pijesak), pokrije sa oko 1cm supstrata i drži na oko 10C. Nakon 4-10 tjedana iz svakog se komada korijena razviju nove biljke. Najjednostavniji način razmnožavanja je dijeljenje nakon cvatnje. Mak ne podnosi presađivanje, kad ga jednom posadimo na gredicu ne trebamo ga presađivati dok mu cvatnja ne počne slabiti, tada ga možemo razmnožiti jednim od navedenih načina. Poznato je da je ovu crvenkasto narančastu biljku teško udomiti u svibnju i lipnju na cvjetnim gredicama. Nakon što razvije prve listove, presađuje se na veći razmak, a u jesen ih sadimo na gredicu gdje prezime i iduće ljeto procvatu.

Begonija

Podrazred: Dilleniidae Red: Cucurbitales Porodica: Begoniaceae Rod: Begonia

Veličina: 900 vrsta i podvrsta Begonije se ubrajaju među najljepše i najmnogobrojnije biljke. Ime su dobile po Michelu Begonu, guverneru Kanade i zaštitniku botanike. Porijeklom su iz vlažnih tropskih krajeva, izuzev Australije. S oko 1400 vrsta rod begonija je deseti po veličini. Begonije mogu biti zeljaste, trajnice ili grmovi a u tropskim prašumama i subtropima javljaju se i kao epifiti. Morfologija KORIJEN: razlikuju se begonije s vlaknastim korijenom i begonije s gomoljastim korijenom. STABLJIKA I LIST: asimetričan list, sočne peteljke CVIJET: Cvjetovi su raskošni, veliki, bijele, ružičaste, grimizne ili žute boje. Za razliku od većine biljaka begonije umjesto dvospolnih cvjetova imaju zasebne muške i ženske cvjetove na istoj biljci. Muški cvijet sadrži brojne prašnike, ženski ima veliku plodnicu i dvije do četiri razgranate njuške. Ženski cvjetovi se obično uklanjaju jer nisu osobito zanimljivi. PLOD: kod većine vrsta plod je krilasta čahurica koja sadrži mnogo sitnih sjemenki. Sjeme je fino poput prašine i prilikom sijanja ga ne treba pokrivati zemljom. Listovi su veliki, jajasti ili okrugli, različito prošarani i asimetrični.

Begonia Rex - sam naziv im znači «kralj». Poznate su po prošaranosti lišća, obrubljenosti i točkastim uzorcima na lišću. Također cvjetaju, ali im je cvijeće obično zasjenjeno upadljivošću lišća.

Slika. Begonia rex (izvor: meemelink.com)

Cane Begonia- Postoje u raznim visinama, poznate su po svom «bambus» izgledu, jer imaju jake i čvrste stabljike.

Slika. Cane begonia (izvor: sydneytropical.org)

Padajuće begonije- karakteristične su po svom načinu rasta, iako imaju i jako zanimljive cvjetove koji cvatu u proljeće. Postoje vrste koje cvatu duže ili pak cijele sezone.

Slika. Trailing Begonias Foto Parađiković, N. Thich-stemmed Begonias-(begonije sa tankim stabljikama)- Karakterizira ih vrlo tanka stabljika, raste u zrak. Ne granaju se nego ponovno tjeraju iz zemlje.

Osim te podjele može se naići i na podjelu po izgledu listova: Begonije sa golim listovima, sa dlakavim listovima, i one čije se lišće ne može svrstati u ove dvije grupe.

Begonia semperflorens

Zeljasta jednogodišnja biljka. Zemlja podrijetla Brazil. Boja: bijela, roza, crvena. Razmnožava se sjemenom i reznicama. Jedan je od najraširenijih oblika i još se često javlja naziv «voštani tip». Taj naziv su dobile po voštanom izgledu lišća. Imaju zaobljeno lišće, cvatu u svim nijansama crvene, bijele i roze.

Slika. Begonia semperflora Foto Parađiković, N.

Morfologija

KORIJEN: plitak, vlaknast, veliki broj malog bočnog korijenja, nema prvog korijena.

STABLJIKA: zeljasta, visine 15-20 cm, vaskularno tkivo pravilno raspoređeno, sočno, velika potreba za vlagom.

LIST: sjajan, cjelovit, mesnat, srcolikog oblika sa nazubljenim krajevima. Zelene ili crvenkaste boje. Izražena mrežasta nervatura, naizmjenično raspoređeni na stabljici.

CVIJET: prosotlatični vjenčić sa 4 latice, formiraju grozdove, disimetričan (dvije ravnine simetrije) , plodnica (ginecej) nadrasla, veliki broj prašnika (andrecej) . Monoecijska biljka-na istoj biljci nalazi se odvojeno muški cvijet s prašnicima i ženski cvijet bez prašnika.

PLOD I SJEME: plod je tobolac (capsula), nastao od sraslih plodnica. Vidljiva je linija sraslih plodnih listova, stapka ploda, dva plodna lista, na vrhu vidljiv ostatak vrata i njuška tučka. Sjeme sitno okruglo, 1g ima 50 000 sjemenki, dvije supke, izvana lupina, izvana endosperm i embrion.

UZGOJ BEGONIJA

Begonije vlaknastog korijena (Begonia semperflorens) obično se dobivaju iz sjemena koje se sije u staklenicima ili plastenicima od prosinca do veljače na temperaturi 16°C stupnjeva. Nakon 6 tjedana pikira se na razmak 3 x 3 cm, a temperatura u prostoru treba biti od 18 – 20°C. Također, moguće je zakorijeniti izbojke izrasle iz baze biljaka. Oblici trajnih polugrmova mogu se lako uzgojiti iz običnih reznica. Gomoljaste begonije se uzgajaju iz gomolja koji se najprije posade u sandučiće s tresetom ili listincem. Begonije za svoj uzgoj zahtijevaju slabo kisela do neutralna tla uz pH 5,5 – 7. Tlo treba sadržavati jednake dijelove crnice, treseta i pijeska. Jedan od poznatijih i kvalitetnijih supstrata je terraBRILL (tablica 1) koji je pogodan za begoniju, ali i razne druge vrste cvijeća.

Slika. Presadnice begonia Foto Parađiković, N.

Tablica. Tipovi supstrata terra BRILL

bijeli treset crni treset humus Supstrat Struktura Prihrana gr/m pH 1500 g NPK + Tip 1 srednje gruba 50% 50% mikroelementi 5,5-6,0 1000 g NPK + Tip 2 srednje fina 50% 50% mikroelementi 5,5-6,0 1200 g NPK + 300 g NP + Tip 6 srednje gruba 50% 25% 25% mikroelementi 5,8-6,2 1500 g NPK + Tip 7 gruba 50% 50% mikroelementi 5,0-5,5 500 g NPK + Tip 8 gruba 80% 20% mikroelementi 4,0-4,5 Terra BRILL

Univerzalna 1500 g NPK + mješavina srednja 60% 40% mikroelementi

Što se vlažnosti tiče tlo treba biti dovoljno vlažno, ali nipošto prevlažno. Prilikom gnojidbe begonija kod većine vrsta koristi se formulacija N:P:K 5 – 10 – 5. Mlade biljke trebaju više fosfora kako bi se osigurao dobar korijenov razvoj. Kod odraslih biljaka treba izbjegavati gnojidbu kasno u sezoni jer aplikacija u to vrijeme može izazvati bujan vegetativan porast i biljka neće stići ojačati prije početka hladnog vremena. Kućnim lončanicama treba osigurati pauzu, s gnojidbom treba stati u studenom i ponovno početi s prihranom u veljači. Najčešće prihranjivanje je sa Poly-feed GG. Poly-feed GG je linija obogaćenih gnojiva sa uravnoteženim formulama za plasteničku proizvodnju pogodnih za korištenje sa vodom različite kvalitete . Sve formule obogaćene su sa magnezijem i sadrže visoku koncentraciju hranjivih elemenata. Poly-feed GG se koristi za standardu gnojidbu ili preko lista za biljke koje se uzgajaju u zemlji ili bez zemlje .

Tablica. Formule za standardno gnojenje i prskanje preko lista

Stanje rasta Formula %N-NH2 %N-NO3 %N-NH4 Klijanje 11-44-11+ME - 3.0 8.0 15-30-15+ME 5.3 4.0 5.7 Vegetacija 19-19-19+ME 10.0 5.5 3.5 22-11-22+ME 14.0 6.0 2.0 Plod 18-9-27+ME 9.0 7.5 1.5 16-8-32+ME - 11.7 4.3 14-10-34+ME - 11.0 3.0

Tablica. Specifične formule za kritične stadije rasta(u ppm)

Fe Mg Zn Cu Mo B Vegetativni rast 21-21-21 1300 660 200 140 90 200 Vrijeme cvjetanja 8-52-17 500 250 75 55 35 100

Od naših domaćih preparata ,koristimo Fertinu C (Petrokemija). Sadrži : N – 4 % Cu – 0.002 % P2O5 – 6% Fe – 0,02 % K – 8% Zn – 0.002 % B – 0,01 %

Preparat se nalazi u vodotopljivom obliku, može se primjenjivati putem lista ili tla , a koristi se za prihranjivanje svog cvijeća . Prskanje listova otopinom ili zalijevanje tla oko biljke 1x tjedno u koncentraciji od 0,5 %. Ako su uočljivi nedostaci na biljci , u koncentraciji od 1-2 % .

Prilikom uzgoja treba voditi računa o štetnicima. Čest problem je Rhizochtonia tj. gljivica koja u biljku ulazi kroz korijen ili stabljiku. Ako je biljka zaražena treba smanjiti zalijevanje ili primijeniti odgovarajući fungicid. Također, begonije napadaju i tripsi. Najveće štete prave ličinke koje se hrane mladim lišćem i cvijećem te prenose viruse. Mogu se uništavati pomoću prirodnih neprijatelja a ponekad se mogu i isprati mlazom vode. Od štetnika treba još spomenuti i puževe koji ostavljaju rupe na lišću, mogu ogoliti stabljike a nježnije biljke mogu čak i u potpunosti uništiti. Puževi se suzbijaju limacidima a također mogu se od proljeća do jeseni postavljati i zamke s pivom. Značajniji štetnici su i lisne uši koje uzrokuju otvrdnjenja a prenose i viruse i proizvode mednu rosu koja privlači mrave koji su štetni na svoj način.Suzbijanje se vrši primjenom organskih i anorganskih sredstava a može i primjenom prirodnih neprijatelja ( buba mare i stjenice se hrane lisnim ušima) a mogu se i isprati pod mlazom vode.

Begonia tuberhybrida

Gomoljasta begonia.Također vrlo raširena vrsta, najčešće se uzgajaju zbog svojih cvjetova iako postoji i par vrsta koje imaju zanimljivo lišće i rast. To je skupina koja obuhvaća begonije velikih dvostrukih cvjetova koje se uzgajaju i kao lončanice i na vrtnim gredicama. Ima mnogo podvrsta, među kojima su i jednostruke i dvostruke. Pendula puzačice su za viseće košare i Multiflora begonije s obiljem jednostrukih, poludvostrukih i dvostrukih cvjetova. Boje uključuju mnoge nijanse crvene, narančaste, ružičast i žute. Sve cvjetaju tijekom ljetnih mjeseci.

Slika. Tuberous Begonia Foto Parađiković, N.

Tablica. Zahtjevi begonije tuberhybride:

Potrebna Zimi: oko 18 °C temperatura Ljeti: 16-21°C Vlaga 80% (u plastenicima) Vrijeme klijanja 8-10 dana Potrebe za 1000-2000 lux-a/dan svijetlom ph tla 5.0 – 6.0 Sadržaj soli u tlu 1-2 g/l Sadržaj N u tlu 80-150 mg/l Sadržaj P u tlu 150-300 mg/l Sadržaj K u tlu 200-400 mg/l Ph vode za 4.5-5 zaljevanje Bolesti Pepelnica i gnjiloća cvjetnih stapki Formule 20-10-20 preporučenih 13-2-13 gnojiva Vijek trajanja 3-4 godine Vrijeme cvjetanja ~ 16 tjedana Visina 30-50 cm Raspon 30-38 cm Postojbina hibrid

Razmnožavanje

Nakon cvatnje postupno smanjiti količinu vode kako se gomolji ne bi smežurali – a tijekom zime gomolji su u oskudno vlažnom tresetu na 7°C. Veliki gomolji mogu se prerezati napola prije sadnje u proljeće, ali tako da svaki komadić ima najmanje jedan zdrav izbojak. Drugi način je da krajem proljeća ili početkom ljeta koristite ranije izboje kao reznice, duge 7.5 cm. Utaknite ih u jednake dijelove vlažnog tereseta i oštrog pijeska i smjestite ih na 18-21°C

PETUNIJA - Petunia hybrida

Razred: Magnoliopsida Podrazred: Asteridae = Simpetalae tetracyclicae Red: Solanales Porodica: Solanaceae – Pomoćnice Rod: Petunia - Petunija, Trubičica Predstavnici: P. Juss P. Hybrida P. Surfinia

Porodica obuhvaća 1700 vrsta. Sadrži alkaloide ( ornitinska skupina npr. topinski i nikotinski tip ) Drvenaste i zeljaste biljke Značajne kulture ove orodice su: duhan, krumpir, rajčica,paprika…

Ime dolazi od indijanske riječi “petun” što je u dijalektu južnoameričkih Indijanaca naziv za duhan, a govori nam o bliskoj srodnosti duhana i petunije. Oba roda pripadaju porodici Solanaceae, a još im je zajedničko da listovi imaju narkotizirajuće djelovanje. Rod Petunia obuhvaća oko 40 vrsta jednogodišnji, dvogodišnjih i trajnih zeljastih biljki iz toplih područija Južne Amerike, a kod nas se uzgaja kao jednogodišnje sezonsko cvijeće. Kontinuirano oplemenjivanje prije tri do četiri desetljeća rezultiralo je bezbrojnim kultivarima grmolikog ili padajućeg (visećeg) rasta, u svim mogućim bojama jednostavnih i ispunjenih cvjetova.

Slika. Petunia hybrida Foto Parađiković, N.

Morfologija STABLJIKA: visina 20-70 cm, uspravna, razgranata, obrasla dlačicama, vaskularno tkivo pravilno raspoređeno. LIST: okruglog, izduženog oblika sa glatkim rubom. Stanice epiderme prekrivene sa rijetkim dlačicama. Naizmjenično su raspoređeni na stabljici, jedan list u nodiju. KORIJEN: vlaknast,veliki broj bočnog korijenja, plitak i ima veću potrebu za vodom. CVIJET: jednostruki ili dvostruki, ljevasti. Boje su bijele, žute, ružičaste, ljubičaste, crvene, dvobojne. Dorzoventralni cvijet (kosi položaj cvjetnih listova) . Čaška je od 5 sinpetalni lapova u jednom pršljenu. Prašnici (andrecej) srasli sa ocvjećem (epipetalno na cijev vjenčića) Nadrasla plodnica sa dva plodna lista-sinkarpni ginecej. PLOD: tobolac, sjemeni zameci na debelim placentama, sitna okrugla sjemenka

UZGOJ

Petunija se sije od konca siječnja do polovice ožujka u turnusima, a najčešće u prvoj polovici veljače. Za 1000 biljaka potrebno je 0,25 g sjemena. Sije se u obične sandučiće 20 x 30 cm, obično ili u redove. Pri optimalnoj temperaturi od 20 – 22°C sjemenke će proklijati za desetak dana, a za daljnjih tjedan do dva pri temperaturi od 20°C razvit će se do faze pikiranja. Nakon pikiranja temperatura se snižava na 15 – 18°C. Prije same prodaje biljke se drže neko vrijeme na temperaturi od 10°C. Cvatnja započinje dva do dva i pol mjeseca nakon sjetve. Podjela je na krupnocvjetne (grandiflora) i mnogocvjetne (multiflora), te na floribunde, milliflore i viseće petunije. Postoje i varijeteti, kao što su Surfinija ( puzava petunija ). Uveli cvjetovi se redovito uklanjaju kako bi se produžilo vrijeme cvatnje. Ako se petunija izduži i pri dnu stabljike ostane gola, može se prikratiti i ona će se vrlo brzo obnoviti. Petunije su najzahvalnije ljetno cvijeće za velike površine, i izgledaju jednako dobro i u loncima i viseći sa balkona. Postoje sve boje cvijeta osim narančaste. Mogu se koristiti i kao rezano cvijeće, ali vrlo rijetko, ipak najbolje izgledaju u vrtu. Izrasli vrhovi se pootkidaju da bi se izbjegao grmoliki rast biljke. Zaljeva se redovno dok se ne ustali, a nakon toga samo kada je tlo suho na dodir. Ako se previše zaljeva, na lišću se mogu pojaviti žute mrlje i biljka s vremenom odumire. Kada se biljka previše tretira gnojivom, to može uzrokavati obilje lišća sa po par cvjetova. Treba odrediti prihranjivanje na jedno ili dva tijekom vegetacije. Nakon prve cvatnje biljka se podsiječe da bi se potaknula sekundarna cvatnja.

Slika. Presadnica petunije Foto Parađiković, N. Krupnocvjetne (Grandiflora) petunije Kultivari iz ove skupine narastu 20 – 50 cm visoko. Ove vrste imaju promjer cvjetova preko 10 cm. Rub latica može biti resast, žljebast ili kovrčav. U novije vrijeme dobiveni su kultivari sa istaknutom nervaturom latica u drugoj boji.

Slika. Dynamo Pink Ice Slika. Corso Rot Slika. Sugar Ice

Viseće (puzajuće) petunije

Wave – odlikuju se bujnom cvatnjom i izbojima, dugima do 1 m pa stvaraju prave cvjetne slapove od svibnja do jeseni. Cvjetovi su srednje veličine. Sade se u balkonske ili viseće posude.

Slika. Petunia pink Wave Foto Parađiković, N.

MILLIFLORA PETUNIJE

To su petunije minijaturnog rasta nastale iz P. Hybrida i to slučajnom genetskom mutacijom. Imaju kompaktan patuljast rast. Malene cvjetove svih boja. Sade se u male viseće košare i posude.

Kadifica – Tagetes patula

Razred: Magnoliopsida Podrazred: Asteridae = Simpetalae tetracyclicae Red: Asterales Porodica: Asteraceae (Compositae) - Glavočike

Porodica broji oko 15000 rodova, s oko 25000 vrsta. Pretežito su zeljaste jednogodišnje biljke, rjeđe dvogodišnje. Cvat glavicu obavija involcrum izgrađen od ljuskastih listića ovojnih ljusaka. Rasprostranjenost – kozmopolitska biljka. Naziv ove porodice potječe od latinske riječi composite što znači složen. Svaki cvijet složen je od mnogo sitnih cvjetova koji zajedno čine cvat. Unutar ove porodice nalaze se i neke samonikle začinske i aromatične biljke. Morfološka obilježja porodice: Listovi su najčešće izmjenični, ponekad nasuprotni, cjeloviti ili razdijeljeni i često čine rozetu, što je uvjetovano kratkim člancima na donjem djelu stabljike. Mnoge vrste imaju posebnu vrstu nadzemne stabljike (scapus), zeljasti članak bez listova koji izbija iz podzemnih organa. Cvjetovi se nalaze u cvatu koji se naziva glavica ( capitulum ), kod koje je cvatna os skraćena, a cvjetovi su sjedeći, pentamerni i dvospolni. Cvat je zaštićen ovojem ljuskastih listića ( involucrum ) koji izgledaju kao lapovi. Glavica može biti sastavljena od jednog ili dva tipa cvjeta, cjevastih i/ili jezičastih cvjetova. Plodnica je podrasla, jednogradna s jednim sjemenim zametkom. Plod je roška, jednosjemeni nepucavac koji ima ljuščice ili dlačice ( pappus ) na vrhu, koje omogućavaju raznošenje plodova vjetrom.

Dijele se u dvije potporodice:

Asteroideae-u cvatu u glavici imaju cjevaste središnje cvjetove, a rubni mogu biti jezičasti ili postoje cvjetovi koji u cvatu imaju samo cjevaste cvijeove.

Cichorioideae-u cvatu u glavici imaju samo jezičaste cvjetove, a u kanalićima imaju mliječni sok.

Rod: Tagetes - Kadifice Predstavnici: T. patula T. erecta T.teunifolia

Zemlja podrijetla Meksiko, ime je dobila po etrurskom bogu Tagesu. Jednogodišnja, zeljasta biljka uspravnog grmolikog rasta, otporna, opor miris. Sjetva u rano proljeće, cvate do prvih mrazeva. Primjena i značaj u u zaštiti kultura od štetočina u ekološkom uzgoju. Razmnožavanje sjemenom i rasadom. Podijeljena je u tri osnovne skupine zavisno od veličine cvjetova. Afrički tagetes ima najveće cvjetne glave s mnogo latica koji nalikuju lopticama. Jednobojni su i u svim tonovima žute i narančaste boje. Postoje varieteti različitih visina od 25cm (Golden age) pa do 90centimetara (Doubloon). Francuski tagetes ima manje cvjetne glavice, ali je tu raspon boja veći. Od raznih nijansi žute, narančaste, crvenkaste i raznoraznih kombinacija narančaste i smeđe. Visina je od 15-50cm. Postoji i treća skupina čiji su cvjetovi jednostruki, sitni, a visina im je od 15-30cm. Kombinacije boja su razne isto kao i kod francuskog tagetesa.

Morfologija

Korijen: vlaknasti sastoji se od velikog broja korjenova iste veličine koji stvaraju malo bočno korijenje. Može biti i do 20cm dubine u površinskom sloju.

Stabljika: ima uspravni rast, razgranata, na krajevima cvijet. Visina 10-60cm, ovisno o varijetetu. Na donjem dijelu stabljike kratki članci iz kojih izlaze listovi.

List: tamnozelene boje, podsjeća na paprat. Neparno perasti, liske ili pera poredani su u nasuprotnim listovima liske su na rubovima nazubljene, izražena lisna žila.

Cvijet: jednostruki, dvostruki, boja: žuta, narančasta, tamnocrvena. Cvijet se nalazi u cvatu (glavici-capitulum), koju čine cjevasti i jezičasti cvjetovi. Cvatna os (dno glavice) je skraćena, cvjetovi sjedeći, simpetalni pentamerni vjenčić. Cvat je zaštićen ovojem ljuskastih listića, koji izgledaju kao lapovi. Dvospolni cvijet, prašnička cijev od 5 prašnika. Jednogradna plodnica sa 2 plodna lista i pri dnu 1 sjemeni zametak.Vidljiva dvokrpasta bradavičasta njuška tučka za prihvat peluda.

Plod: nastao iz sjemenog zametka – roška. Jednosjemeni nepucavac ima dlačice (papus) na vrhu koje omogućavaju raznošenje plodova vjetrom. Sjemenku čini sjemena lupina i usplođe. Embrio je bogat bjelančevinama i uljem. 1 g sadrži 300 sjemenki.

Slika. Tagetes-plod i sjeme (izvor: rastaseed com)

Tagetes erecta Ova lijepa jednogodišnja biljka može narasti i do 1m visine. Uspravnog je rasta s razgranatim grančicama, a na kraju cvjetne stapke stvaraju se veliki loptasti cvjetovi žute i narančaste boje te njihovih nijansi. Podjela T. erecte je na visoke, poluvisoke i niske sorte.

Slika. Tagetes erecta Foto Parađiković, N.

Bianca Prvi bijeli hibrid kadifice. To je visoka sorta koja u vrtu naraste i do 60cm. Cvijet je veličine 7 – 8cm. Vrlo je kompaktna u žardinjeri.

Tagetes patula Niska biljka sa cvjetovima sjajnih boja od žute do narančaste sa smeđim nijansama. Rano cvjeta te ukrašava gredice, balkone i terase do kasne jeseni. Obilno cvate i na siromašnim tlima.

Slika. Tagetes patula Foto Parađiković, N.

Tagetes tenuifolia Ova mala niska kadifica ima pune cvjetove u narančastoj, žutoj i crveno žutoj boji. Lijepih cvjetova i skromnih zahtjeva naraste do 20cm u visinu (Lemon Gem, Golden Gem – sorte jednostavnih cvjetov

AGROTEHNIČKI UVIJETI I SADNJA Može se saditi u vrt, kamenjar, uz rub staza, cvjetne sandučiće i lonce. Cvate od svibnja pa do kasne jeseni. Obavezo mora biti na sunčanom položaju, a uspijeva i na škrtom, siromašnom tlu. Razmnožava se sjemenom, najbolje je sjeme zasijati u klijalište pa kad prođe opasnost od mraza presadite na mjesto koje želite ili ako ste u kraju s blažom klimom može se posijati direktno na mjesto, a bome često se i sama zasije. Kad cvjetovi ocvatu obavezno otkinite glavice kako bi se potaknula daljnja cvatnja i biljka se što više širila. Za sjetvu 1 000 biljaka potrebno je 5 – 10g sjemena. Klijanje sjemena traje 1 – 2 tjedna na temperaturi 18°C. Sjetva je moguća već od 2. do 4. mjeseca (zaštićeni prostori), a cvate od 6. mjeseca pa sve do jeseni. Kadifa se sadi u tlo bez nametnika dobro opskrbljeno vodom i prozračno tlo, te gnojeno tlo da pH bude od 5.8-6.5. Produkcijski podatci: bubrenje sjemena traje 3-4 dana. Klijanje: 3-4 dana.

Slika. Presađivanje Tagetes erecta Foto Parađiković, N.

Temparatura: Razvoj kotiledona: 18-22°C Sadnja: 21-22°C Razvitak prvih listova biljke: 18-21°C Mlada biljka 1-3 lista: 18-20°C Temperatura odrasle biljke: Dan: 18-20°C Noć: 15-17°C

Svijetlo: Polijeganje sjemena u tlo (nabubrenog) nije potrebna svijetlost Nakon nicanja potrebno je svijetlo jačine 10 000-20 000 Lux-a Nakon razvitka 1-3 lista potrebno je 30 000 Lux-a Vlažnost zraka bi trebala biti 95%ili više do razvitka kotiledona. Vlažnost tla prilikom sadnje treba biti vrlo visoka, a nakon klijanja djelomično je smanjiti ali ne potpuno da biljka ne presuši. Kad se biljka u potpunosti razvije manje zahtijeva vodu (rjeđe zalijevati) . Gnojidba: Nakon nicanja (formiranja korijena) 50-75 mg N/l s nitratom. Nakon što je biljka razvila 3 lista gnojenje treba povećati na 100-150 N/l . Salinitet tla ne smije prijeći EC 1,0 i 1,5 mS/cm

Cinija – Zinnia elegans

Razred: Magnoliopsida Podrazred: Asteridae = Simpetalae tetracyclicae Red: Asterales Porodica: Asteraceae (Compositae) – Glavočike

Rod: Zinnia - Cinija Predstavnici: Z. Elegans Jacp. Z. angustifolia

Slika. Zinnia Foto Parađiković, N.

Morfologija Korijen: plitak, razgranat, vlaknast korijen, izraženo bočno korijenje, ne voli veću vlagu (počinje gnjiliti)

Stabljika: visina od 30-100cm (ovisno o sorti) , uspravna, razgranata, na kraju cvjetna glavica. Epiderm obrastao jačim dlačicama

List: duguljast, hrapav, oštar, na krajevima malo zaobljen nasuprotan raspored na stabljici vidljive 3-5 paralelne žile.

Cvijet: na vrhu odebljale cvjetne stapke nalazi se cvat- glavica, promjera oko 10cm. Čaška je preobražena u ljuskice, središnji žuti cvjetovi su cjevasti, obodni cvjetovi su lijepi, veliki jezičasti u bojama. Jednogradna plodnica s 2 plodna lista na dnu jedan sjemeni zametak.

Plod: osušene ljuskice čaške služe u rasprostranjenju ploda. Plod je roška (ahenij), ima sraslu sjemenu lupinu i usplođe. Embrio je bogat uljem i bjelančevinama. U 1g nalazi se 120 sjemenki, vrijeme klijanja je 5-10 dana. Sposobnost klijanja sjemenke je 3-5 godina.

UZGOJ

To je jednogodišnja biljka koja potječe iz Meksika i uzgaja se u mnogim sortama. Ima razgranatu stabljku koja naraste i preko 1 m. Listovi i stabljika su prekriveni dlačicama. Na kraju cvjetne stapke stvaraju se pojedinačni cvjetovi sa zrakastim laticama raznih boja i veličina. U vrtlarstvu se koristi nekoliko skupina: pumila, praecox, liliput, kalifornijska skupina, dalija i grandiflora. Za 1000 biljaka je potrebno 20g sjemena. Razmnožava se isključivo preko sjemena. Sije se krajem ožujka u polu topla klijališta koja se u početku drže zatvoreno i u tami uz temperaturu oko 18°C. Kada sjeme proklije klijališta se otkrije i snizi se temperatura na oko 15°C. Kada se sjemenke razviju rasađuju se na gredice u redove ili u hladna klijališta na veći razmak do 30cm, ovisno o kojoj se vrsti radi i koliko joj je potrebno prostora za slobodni razvitak. Uspijeva na sunčanom, toplom i zaštićenom položaju. Ako zahladi cvjetanje će oslabjeti. Neophodno joj je minimalno 6 sati svjetla dnevno i to direktno na suncu. Tlo mora biti bogato hranjivima. Potrebne su joj prilične količine vode pogotovo u sušnim razdobljima. Deset dana prije sadnje potrebno je u tlo dodati nešto zrelog stajnjaka ili komposta kako bi se obogatila struktura tla. Uzgaja se za rezanje cvjetova. U javnim nasadima se rijetko koristi. Prikladna je za kućne vrtove. Prilično ju napadaju bolesti i štetnici. Potrebno je izbjegavati uzastopnu sadnju na istim površinama. Bolesti koje se javljaju: gnilenje podnožja stapke, pjegavost listova, siva pljesnivost te neki paraziti i gljivice. Radi preventive uklanjaju se zaražene biljke, ne zaljeva se po lišću, kontrolira se unos dušikovih gnojiva u tlo.

VRSTE:

Zinnia angustifolia, syn. Zinnia haageana Potječe također iz Meksika. Jednogodišnja biljka visoka do 40cm. Listovi su šiljasti i obrasli dlačicama kao i sama stabljika. Cvjetovi su u raznim bojama, ali mnogo sitnij. Ova se cinija ubraja među najzahvalnije jednogodišnje cvijeće jer neumorno cvate. Sadi se s drugim vrstama ljetnog cvijeća na gredice u skupini ili uz rubnjake.

Zinnia Linearis Jednoljetnica, potoče iz Meksika. Naraste od 20 do 30 cm. Listovi su joj uski (oko 1 cm) i dugi (oko 7 cm). Cvjetovi su zagasito-žute boje do 5 cm u promjeru. Uzgoj i razmnožavanje je identično kao i kod Z. elengans. Sadi se uz druge vrste jednoljetnog cvijeća u vrtovima i parkovima. Cvjeta od srpnja od kolovoza.

Mini zinnie Rijetke ekstra patuljaste biljke koje svojim izgledom podsjećaju na patuljaste tratinčice. Kompaktne su i grmovite. Najbolje izgledaju u visećim košarama.

Salvija – Salvia splendens

Razred: Magnoliopsida Podrazred: Asteridae = Simpetalae tetracyclicae Red: Lamiales Porodica: Lamiaceae Rod: Salvia

Ima specifičnu građu vjenčića, oblik gornje i donje usne. Dvousnat cvijet, na prašnicima se nalazi privjesak u obliku poluge, kad insekt ulazi u cvijet pritisne polugu, prašnici se savijaju i istresaju polen na njegova leđa - stranoprašivanje Postoji 350 vrsta unutar 210 rodova. Hrvatska florabroji 37 rodova s 226 vrsta i podvrsta. Kozmopolitska rasprostranjenost. Najčešće zeljasto bilje, ponekad grmlje s eteričnim uljima (začinsko, ljekovito bilje) . Jednodomne i dvodomne biljke.

Vrsta: Salvia splendens

Slika. Salvia splendens Foto Parađiković, N.

Ime u narodu: plamena kadulja, vražji jezik. Zemlja podrijetla: Brazil. Jednodomna biljka (muški i ženski cvjetovi na jednoj biljci), dvospolan cvijet. Razmnožava se sjemenom i reznicama. Sjeme se sije u veljači, cvate cijelo ljeto. Ova ukrasna jednogodišnja biljka potječe iz Brazila i nema ljekovitih tvari kao njena srodnica Salvia officinlis i aromatična Salvia sclarea koje možemo naći samonikle duž naše obale. Redovitim pinciranjem biljke, dok je mlada, te otkidanjem ocvalih klasova narasti će u gusti grmić. Treba je posaditi na sunčano mjesto u vrtu. Možemo ju kombinirati s ageratumom, jer traže podjednake uvjete, a ujedno je lijepa kombinacija plave i crvene boje cvjetova te tamnijih i svjetlijih listova. Traži dosta vlage i dobro humusno tlo. Treba je saditi na razmak od 30 centimetara. Postoji mnogo kultivara, neki su visoki čak do metar. Najčešća boja klasova je crvena no ima vrsta i s bijelim, ružičastim i ljubičastim klasovima.

Morfologija

Korijen: jak, vlaknast i razgranat, nema glavnog korijena, razvijeno bočno korijenje za upijanje veće količine vode iz tla, prodire do dubine10 cm. Stabljika: visine 15-30cm, zauzima prostor od 30-40cm. Četverouglasta, razgranata formira grmiće. List: tamnozelene boje, srcolik, krupno nazubljen, nasuprotan, izražena srednja lisna žila i razvijena lisna rozeta. Cvijet: dvousnati cvjetovi skupljeni u klas. Na svakom koljenu u skupinama su 2 – 6 cvjetova. Boja cvjeta: crvena, bijela, ljubičasta, ružičasta. Značajno je da su osim vjenčića, čaške cvijeta i peteljke i pricvjetni listovi intezivne boje. Dvousnata čaška građena je od 5 lapova, obavija vjenčić s dugom cijevi i s gornjom i donjom usnom. Prvu usnu čine dvije srasle latice a drugu tri, pa je trodijelna. Dva fertilna prašnika srasla s vjenčićem, vrat je duboko usađen između plodnih listova. Nadrasla plodnica, četverodijelna, građena od dva plodna lista.

PLOD: kalavac koji se kala i izbacuje sitno sjeme sive boje. Broj meriokarpa je 4, iz svakog se razvija jedna sjemenka. 1g sjemenki sadrži 350 sjemenki, sposobnost klijanja 1 godina.

Zjevalica – Antirrhinum majus

Razred: Magnoliopsida Podrazred: Asteridae = Simpetalae tetracyclicae Red: Scrophulariales Porodica: Scrophulariaceae - Zjevalice Rod: Antirrhinum Nalazi se oko 300 vrsta unutar 280 rodova. Podrijetlo: sjev. Amerika, južna Europa. Rasprostranjenost je kozmopolitska (od hladnog do tropskog područja). Većinom je zastupljeno zeljasto bilje, grmlje i drveće. Cvjetovi su dvospolni. U hrvatskoj flori je zastupljeno 198 vrsta. Sije se u ožujaku, cvate od lipnja do rujna. Razmnožava se sjemenom i reznicama. Na uspravnoj, čvrstoj stabljici nalaze se nasuprotno poredani jezičasti listovi, a na vrhu je cvjetni klas sa zanimljivim cvjetovima. Za sadnju u vrtu postoje visoke vrste (80-120 cm) koje se najčešće sade kao rezano cvijeće za vaze, srednje (30-60 cm) za kombinaciju s drugim biljkama na vrtnim gredicama te niske, patuljaste vrste (15-20 cm) koje su pogodne za sadnju u kamenjaru ili na rubu gredice. Cvjetovi mogu biti jednostruki ili dupli, a raspon boja je doista velik: od bijelih, žutih, narančastih, lila, svih nijansi crvene.

Slika. Antirrhinum majus Slika. Uzgoj cvijeta za rez (izvor.wikimedia.org) (foto Parađiković, N.)

MORFOLOGIJA

KORIJEN: vlaknast, razgranat izraženo bočno korijenje, plitko usađen u tlu.

STABLJIKA: visina 20-60 cm, ovisno od sorti. Čvrsta, uspravna, na vrhu cvjetni klas tvori razgranato stablo. Epiderma je glatka.

LIST: tamnozeleni, glatki, duguljasti, ovalno lancetasti, izražena glavna lisna žila, nasuporotno poredani u donjem djelu stabljike dok su u gornjem djelu naizmjenično raspoređeni.

CVIJET: grozdasti cvat - cvjetovi na peteljkama, nasuprotno položeni, dorzoventralni cvijet, dvousnat. Donju usnu čine tri srasle donje latice sa izbočenim nepcem, a gornju usnu čine dvije srasle latice. Cvjetna kruna je cilindrična, čaška peteročlana, cijev vjenčića (“maska”- persona- Personate) je kratka, vrećasta izbočina. Ima dva prašnika. Plodnica se sastoji od dva plodna lista, četiri meriokarpa.

PLOD: tobolac-capsula- ima pore za povremeno poricidno otvaranje, sjeme sitno, ovalno, u jednom gramu ima 6000 sjemenki, sposobnost klijanja tri godine. Vrijeme klijanja 20 dana.

UZGOJ

Siju se od 11. – 3. mjeseca, a cvatu od sredine 6. pa do mraza. U hladnijim područjima gdje je period mraza dug mora se sijati svake godine u kasno proljeće direktno na gredicu ili ranije u toplom prostoru pa se presadi van na otvoreno početkom svibnja. Mlade biljke kad dosegnu visinu od otprilike 6-8 cm potrebno je pincirati kako bi biljka dobila lijep grmolik oblik sa puno izdanaka. Floral – niska sorta zijevalica, visine do 15 – 20 cm. Neutralna na dužinu dana, pa može cvjetati i tijekom zime. Cvjeta vrlo rano, već od sredine travnja.

Karanfil – Dianthus

Podrazred: Caryiophyllidae Red: Caryophyllales Porodica: Caryophyllaceae

Porodica broji 86 rodova i 2200 vrsta. Rasprostranjenost je kozmopolitska. Jednogodišnje biljke ili trajnice, uglavnom zeljaste. Cvijet može biti jednostruki ili dvostruki, dvospolni, rjeđe jednospolni. Najčešće se nalazi u cvatovima (dihazijama), rjeđe pojedinačno. Umjesto antocijana, pigmenti su betalanini (bogati dušikom).

Rod: Dianthus - Klinčić, Karanfil Predstavnici: D. barbatus x chinensis-turski karanfil D. plumarius D. caryophyllus L.-hibridni karanfil D. ruber D. chinensis-jednogodišnji niski karanfil

Karanfil je uobičajeno ili narodno ime za različite vrste roda Dianthus koje pripadaju porodici Caryophyllaceae, te redu Caryophyllales. Vrste roda Dianthus prilagođene su hladnijim, planinskim krajevima Europe i Azije, no nađene su i u mediteranskim obalnim područjima. Rod Dianthus sadrži nekoliko vrsta koje su bile uzgajane stotinama godina za dekoraciju. Karanfil uzgajan je u Srednjem vijeku za proizvodnju parfema, no korišteni su i kao ukrasne biljke u vrtovima te u industriji rezanog cvijeća. Novi varijeteti karanfila za rezani cvijet selekcionirani su na veličinu cvijeta, broja latica, duljini stabljike i otpornosti na bolesti. U 19.stoljeću komercijalni uzgoj bio je proširen u Francuskoj, a uključivao je uzgoj na otvorenom i uzgoj u staklenicima. Nakon što je sjeme preneseno u SAD, uzgoj karanfila, osobito uzgoj za tržište rezanog cvijeća postao je popularan. Karanfil je korišten stoljećima u uzgoju, tako da postoje mnogi kultivirani varijeteti i hibridi. Karanfil je, između ostalog, najrašireniji uzgajani cvijet diljem svijeta. Samo primjera radi, rezani karanfili, ruže i krizanteme čine oko 50% svjetskog tržišta rezanog cvijeća dok su samo karanfili 1995. godine činili oko 15% svjetskog tržišta rezanog cvijeća. Imaju privlačne, često mirisne cvjetove i sivozelene vazdazelene listove. Svrstani su u skupine prema načinu rasta, obilježjima cvjetova i otpornostima na hladnoću. Tako su otporni i jednako produktivni, npr. uspravni grmoliki karanfili za gredice i niski prostrti karanfili. Karanfili su biljke dugog dana. Moderni karanfili učestalije cvatu i snažnijeg su rasta od tradicionalnih kultivara. Karanfili za gredice tijekom tri do četiri godine sve obilnije rađaju cvjetove. Karanfili obnavljajući te razgranate cvatnje mnogo su višeg rasta od onog za gredice, nisu otporni na hladnoću, a mogu cvasti skoro cijele godine. Tradicionalne Malmaison karanfile, koji imaju velike, dvostruke i vrlo mirisne cvjetove, treba uzgajati u hladnom stakleniku. Oni povremeno cvatu cijele godine. Jednogodišnji i dvogodišnji karanfili (Dianthus chinensis i njegovi hibridi, kao i Dianthus barbatus) uzgajaju se kao i ostale otporne ili poluosjetljive jednogodišnje biljke. Cvjetovi karanfila mogu biti jednobojni, zatim u dvije boje ili obrubljeni kontrastom boja, zatim sa središtem ili označeni drugom bojom. Ta se druga boja obično nalazi na unutrašnjem rubu latica te u središtu cvijeta. Svi karanfili poznati su kao dugotrajno rezano cvijeće.

Slika. Dianthus Foto Parađiković, N.

Morfologija

Korijen: plitak, razgranat, vlaknast, nema glavnog korijena nego veći broj manjeg bočnog korijenja. Stabljika: visina stabljike iznosi 20-40cm, zeljasta uspravna, pri vrhu se grana. Na svakom kraju stabljike nalazi se po jedan cvijet. Vaskularno tkivo pravilno raspoređeno, a epiderma glatka. List: uzak, lancetast, sivozeleni. List je nerazdijeljen, glatkog ruba te nasuprotan smještaj u jednom nodiju dva lista. Cvijet: dvospolan, radijalno simetričan, peteročlano ocvjeće, jednostavno, latice imaju nazubljen rub. Boja: bijela, ružičasta, crvena, narančasta. Zelena čaška sa 5 lapova, imaju 7-11 žila, nadrasla plodnica ima više sjemenih zametaka, jedan krug prašnika – ima ih ukupno 5. Većina Dianthus vrsta je stranooplodna, zato što njuška tučka nije receptivna za polen dok ne prođe tjedan dana od početka prašenja. Kultivirani karanfili zahtijevaju ručno oprašivanje. Kako karanfili ne proizvode puno polena, produkcija sjemena je niska. Kvaliteta i kvantiteta polena varira zavisno od kultivara. Polen je težak i ljepljiv i ima nisku varijabilnost. Vjetar ima malu ulogu u oprašivanju. Optimalna temperatura za produkciju polena u stakleniku je približno 23ºC. Ta temperatura rezultira manjim cvjetovima u usporedbi sa onim proizvedenim na 10ºC. Nema poznatih podataka o kukcima kao oprašivačima. Polinacija je najčešće moguća od strane Lepidoptera. Plod: tobolac koji sazrije oko pet tjedana nakon polinacije. U pojedinačnom plodu može se razviti do 100 sjemenki, ali u prosjeku plod sadrži oko 40 sjemenki. Zrelo sjeme nalazi se u kapsuli s jednom pregradom, koja se otvara sa gornje strane. Vjetar uzrokuje pokretanje kapsule ili tobolca naprijed i nazad i tako olakšava otvaranje. Sjeme ima perisperm, endosperm je reduciran,svinuti embrio obavijen je brašnjavim perispermom.

UVJETI UZGOJA KLIJANJE, NICANJE I RAST

Karanfil je jednogodišnja dikotiledona vrsta. Uzgajivači su selekcionirali višegodišnje forme. Varijeteti za rezano cvijeće mogu biti uzgajani od 1 – 3 godine. Dianthus vrste mogu biti razmnožene sjemenom u proljeće i rezanjem u kasno ljeto. U stakleniku to može biti produženo kroz cijelu godinu. Sjeme karanfila bolje klije u mraku, dok izlaganje niskim temperaturama isto tako ubrzava klijanje. Na temperaturi 21ºC klijanje traje 7-10 dana. Kod uzgoja iz sjemena ne daje dobar prinos.

Upotrba hormona Kako bi se poboljšala kvaliteta cvijeta i spriječilo pucanje cvjetnih čaški biljke se tretiraju hormonom rasta CIKOCEL ( CCC ). Upotrebljava se u koncentraciji od 0.25%. Taj hormon skraćuje internodije i ojačava stabljiku. Tretiranje počinje istovremeno sa početkom umjetnog osvjetljavanja.

(Izvor: www.growingwithplants.com)

Slika. Uzgoj karanfila u stakleniku Foto Parađiković, N.

Supstrat ( u plasteniku – uzgoj iz presadnica ) Najprije je potrebno izabrati najpovoljniji supstrat. Zatim se supstrat razgrne na stol za sadnju u debljini od 5 do 8 cm da napravimo glatku i ravnu površinu. Mlade biljčice sade se na razmak 4 × 4 cm. Sklop je 625 biljaka/m2 površine. Takav mladi nasad mora se zaštiti od izravnog sunca i to sve dok se ne ukorijeni. Ako je temperatura stalna (20 do 22ºC) i relativna vlaga visoka, ukorjenjivanje traje 3 do 4 dana. Nakon 10 dana temperatura se snižava na 17 do 18ºC. Prije presađivanja moraju se pripremiti za vanjske uvjete tako što ih postepeno prilagođavamo na nižu temperaturu (15ºC). Takve biljčice puno lakše će podnijeti i transport. Nasad se treba i zaliti prije presađivanja. Stavljaju se po deset biljčica zajedno u celofanske vrećice da oko korijena ostane što više supstrata tj. da ne ostane goli korijen.

Neki supstrati na tržištu: Bloomy – Sopram, Italija: pH = 6-8.5 ST = 20,91% H2O = 79.09% E.C ( ms/cm ) = 1.136 Organska tvar = 86% C ( organski ) = 46% N – ukupan na ST = 1.14% N – ostali oblici = 0.98% NH3 – N = 0.16% P2O5 ( ukupan na ST ) = 0.28% K2O ( ukupan na ST ) = 0.81% Cu = 22.61 mg/kg Zn = 15.40 mg/kg

Stalno stanište Tla mogu biti pjeskovita do ilovasta, važno je da su propusna i humusna. Za poboljšanje strukture zaorava se i stajski gnoj. Za poboljšanje reakcije tla tj. za sniženje kiselosti upotrebljava se 3-5 kg/100m2 mljevenog vapnenca. No ta količina je ovisna o pH tla. Najpovoljniji pH je između 6.5 i 7. Dušik se upotrebljava za prihranu, a ne gnoji se na zalihu. Glavna gnojidba obavlja se u toku vegetacije. Najbolje je da se gnojidba određuje na osnovu analize tla. Sadnja Presadnice je potrebno odmah presaditi, svako odlaganje može utjecati negativno. Ako je supstrat oko korijena presadnica suh, potrebno ga je navlažiti. Sadi se plitko i rahlo. Vrhovi stabljika se naslone na postavljenu mrežu visine 8 do 10cm. Sadi se na udaljenost 20×20 cm do 15×20 cm, pa se tako posadi 16 do 33 biljaka/m2.

Slika. Presađivanje karanfila Foto Parađiković, N.

Ako je uzgoj kratak tj. samo godinu dana, sadi se na manju udaljenost, od 12.5×12.5 cm. Kod postavljanja mreža, postavlja se više slojeva ovisno koliko dugo se planira trajanje nasada. Visina mreža ovisi o starosti nasada, uzgojne metode i vrste karanfila koja se uzgaja. Mreže se dižu po potrebi, prva etaža je 10 cm iznad tla, sljedeće etaže su u razmaku od 20 do 30cm. Karanfil se može saditi preko cijele godine, no prednost se daje sadnji u siječnju i lipnju. Što se kasnije sadi, lošiji su rezultati jer je dan sve kraći. Ako se želi dobiti cvijet po zimi, kada je i najskuplji, sadnja se obavlja krajem veljače do sredine ožujka ili krajem svibnja pa do srpnja. Ako se sadi krajem ožujka ili početkom svibnja, karanfil cvate u srpnju i kolovozu kada je tržište zasićeno.

Tablica. Termini sadnje (po Fischeru)

Vrijeme sadnje Vrijeme cvatnje – Vrijeme cvatnje – Broj pinciranja 1. cvijet 2. cvijet siječanj lipanj rujan, listopad jedno pinciranje veljača srpanj listopad, studeni jedno pinciranje ožujak kolovoz i dalje Na proljeće jedno pinciranje i jedno djelomično travanj, svibanj, rujan, listopad Srpanj jedno pinciranje lipanj srpanj veljača, ožujak Srpanj jedno pinciranje

Tablica. Očekivano vrijeme cvjetanja karanfila u zavisnosti od vremena sadnje:

I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII I II III IV V VI VII VIII IX X XI s x y s x y s x s x yy y s y s x y s x y s y s x y s x y s x y 1 s s x y s=sadnja x=prvo cvjetanje y=drugo cvjetanje

Količina vode Količina vode ovisi o zelenoj masi, godišnjem dobu i vremenskim prilikama. Preko ljeta je prosječna potrošnja vode 140L/m2 na mjesec. Količina vode ovisi i o isparavanju iz tla tj. evaporaciji, pa je tako ovisna i o zasićenosti zraka vlagom. Ako je vlažnost velika, transpiracija je manja. Mladi rasad treba manje vode, pa je potrebno paziti kod zalijevanja da ne dođe do zaostajanja vode na površini što omogućuje nastanak i širenje bolesti.

Tablica. Mjesečni zahtjevi za vodom karanfila u cvatu:

Mjesec I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII l/m² 2 3 8 14 23 26 25 23 15 6 3 2

Vlaga zraka Transpiracija ovisi o stupnju zasićenosti zraka vlagom, a o njoj ovisi usvajanje vode i hranjiva. Pretjerana zasićenost vlagom štetna je jer sprečava normalno usvajanje hranjiva. Ako se relativna vlaga zraka poveća iznad 90% , pada vrijednost transpiracije, a to uzrokuje povišenje temperature u listovima. Na listovima dolazi do ožegotina i nekroze na rubovima. Povoljna vlažnost zraka je 70% . Ako je vlaga manja od 60% potrebno je biljke orošavati. Presuh zrak pogoduje razvoju grinja, posebno crvenog pauka. Najveću relativnu vlažnost zraka zahtijevaju mlade biljke (rasad), (90% u trajanju 8-10 dana neposredno poslije sadnje).

Prihrana Obavlja se jednom na tjedan, a upotrebljavaju se mineralna NPK gnojiva koja su topiva u vodi. Koncentracija ne smije biti veća od 0.2 % . Ako se gnojiva dodaju pomoću uređaja za navodnjavanje potrebna koncentracija je manja, 0.1 – 0.05, da ne bi došlo do zaslanjivanja tla. Kod upotrebe granuliranih mineralnih gnojiva često dolazi do zaslanjivanja tla. Nakon presađivanja ne vrši se prihrana jer je u tlu dovoljno hranjiva. Tekuće gnojivo – proizvođač: Scotts Celaflor, Austrija: 6% ukupnog N (2.3% NO3 i 2.7% NH3 ) 3.0% P2O5 6.0% K2O topivog u vodi Mikroelementi: 0.01% B topivog u vodi 0.005% Cu topivog u vodi 0.03% Fe kelatiranog s EDTA 0.01% Mn kelatiranog s EDTA 0.001% Mo topivog u vodi 0.002% Zn topivog u vodi i kelatiranog s EDTA

7 ml gnojiva na 1l vode Svježe presađene biljke prvi puta prihranjivati tek nakon 3 tjedna. Od veljače do listopada – jedanput tjedno Od studenog do siječnja – dva puta mjesečno Karanfil zahtjeva dosta hranjiva. Potreba za hranjivima raste kontinuirano poslije rasađivanja.

Tablica. Primjer ishrane karanfila: Hranjiva Kalij Kalcij Vrijeme Ferticare I otopina, tjedno nitrat nitrat Mlade biljke 2x2 l/m² 0,6 g/m² Poslije sadnje i 3x2 l/m² 0,7 g/m² 0,3 g/m² ukorjenjivanja Intenzivni 3x3 l/m² 1,0 g/m² 0,3 g/m² 0,3 g/m² porast

Nedostatak ili višak hraniva manifestira se kod karanfila sljedećim pojavama. Kod nedostatka dušika: nema porasta, listovi blijedi, uski, i tanki, oskudno grananje i sitni cvjetovi a na termalnim pupoljcima mladi listovi se ne otvaraju. Suviše dušika: produžava cvjetanje, slabo odrveni, čašice cvjeta pucaju i pojavljuje se kloroza. Nedostatak fosfora rezultira: tamnijom bojom lista, slabijim izdancima i laganim i sporijim rastom. Suviše fosfora: simptomi se slabo uočavaju i u pojedinim supstratima ispoljava se nedostatak Ca ako je prevelik sadržaj fosfora. Nedostatak kalija: u toku zime rezultira svjetlom bojom lista, mali nedostatak uzrokuje izumiranje tkiva lista, pupoljka i vrhova biljke, cvijet je mali, blijed, opada prinos i smanjuje kvalitetu cvjeta i njegovu izdrživost. Suviše kalija utječe na spor rast, usporen razvoj pogotovo ako je visok sadržaj soli. Nedostatak magnezija dovodi do: slabog porasta, žutila listova, kloroze između nervature a zimski pupoljci se ne razvijaju u potpunosti. Prevelika količina magnezija dovodi do odumiranja bočnih grana. Nedostatak kalcija rezultira: malim svijetlim listovima, praznim cvjetovima, crvenilom na vrhu listova, svijetlim i tankim bočnim granama, a vršni dijelovi biljke odumiru i daju vrlo mali prinos. Nedostatkom željeza nastaje žutilo mladih listova i pupoljaka. Pri nedostatku mangana boja cvjeta je blijeda, a cvjetovi se suše. Suvišak mangana produžava vrijeme cvjetanja i izaziva bujanje bočnih izdanaka. Pri nedostatku bora: pucaju cvjetne čašice, listovi su krupni, hrapavi sa izduženim izdancima a cvjetanje kasni. Visok sadržaj dušika a toku proljeća izaziva nedostatak bora, a visok pH ukazuje na nedostatak bora. Nedostatak cinka rijetko se javlja a obično su izdanci slabi i tanki. U nedostatku molibdena cvjetovi su blijedi.

Folijarna gnojidba

Folijarna gnojidba upotrebljava se posebno ako je potrebno dodati dušična gnojiva. Često se upotrebljava urea ili specijalna gnojiva, kao što su foliar ili bayfolan. Specijalna folijarna gnojiva sadrže sve potrebne makro- i mikroelemente. Trebaju sadržavati 135 mg/l N, 80 mg/l P, 230 mg/l K i 120 mg/l Ca. Od mikroelemenata: 30 mg/l Mg i 1.50 mg/l Fe. Folijarna gnojiva sadrže: kalij nitrat, amonij nitrat, monokalijev fosfat, kalij sulfat, boraks, gorka sol, modra galica, cink sulfat i natrij molibdat. Folijarna gnojidba obavlja se preko ljeta kada je količina svjetlosti najveća. Tijekom jeseni i zime smanjuju se obroci i koncentracija. Tijekom proljeća i ljeta važnija je veća koncentracija dušika, a preko jeseni i zime veća koncentracija kalija.

Temperatura

Temperatura, intenzitet svijetla i duljina dana imaju velik utjecaj na karanfile uzgajane u staklenicima. Niske temperature potiču stvaranje cvjetova, dok povećanje temperature rezultira ubrzanim vegetacijskim rastom što rezultira nastajanjem više para listova prije nastanka cvjetova, skraćivanjem internodija, slabljenjem stabljike, smanjenom veličinom cvijeta, skraćenom trajnosti cvijeta nakon rezanja ( svježinom ). Čak i niske temperature, kao što je 5ºC, još uvijek imaju povoljan utjecaj, no niže od 5ºC nisu povoljne. Razdjeljivanje čaške je problem u proizvodnji karanfila. Razdijeljena čaška je nepoželjna i umanjuje vrijednost rezanog cvijeta. Uzrok tome je stvaranje velikog broja latica ili postranih pupova unutar čaške na niskim temperaturama. Pup je najosjetljiviji na razdjeljivanje čaške na niskim temperaturama kad je promjera 3-6 mm. Zbog indukcije biljke se drže na nižoj temperaturi 3-4 tjedna, onda se temperatura vrati na 10- 15ºC, dok je po noći dovoljno 8-10ºC. Ako se niže temperature održavaju duže od 4 tjedna cvatnja se ne povećava već kasni. Najbolje je ''vegetacijsko grijanje'' kod kojeg su cijevi u visini prve mrežne etaže. Tako biljke bolje iskorištavaju toplinu. U prosincu i siječnju je dovoljna nešto niža temperatura, preko dana 10ºC, a preko noći 8ºC. Vegetacijsko zagrijavanje omogućava strujanje zraka među biljkama. Temperature ispod +4°C dovode do odumiranja pupoljka, dok na temperaturi od -2°C odumire cijela biljka. Kod zasnivanja novog nasada iz rasada (ožiljene reznice karanfila) u svim godišnjim dobima temperatura treba da je oko 16°C, u trajanju od 10 dana.

Tablica. Optimalna temperatura u proizvodnji karanfila: Mjesec Oblačan dan, °C Sunčan dan,°C Noć,°C Siječanj 10 13 8 Veljača 11 15 8-10 Ožujak 12 15 10-12 Travanj 14 18 12-14 Svibanj 15 24 16 Lipanj 15 24 16 Srpanj 15 24 16 Kolovoz 15 24 16 Rujan 15 18 12 Listopad 12 15 10 Studeni 10 13 7 Prosinac 10 13 7

S obzirom da je zagrijavanje objekta najveći trošak u proizvodnji karanfila, neophodno je primijeniti sve raspoložive mjere za uštedu energije (postavljanjem cijevi za grijanje iznad zemlje, supstrata; postavljanjem PVC cijevi između biljaka sa protokom vode, čija je temperatura 40-50°C; noćnim prekrivanjem nasada folijom; postavljanjem duple folije).

Svjetlost

Karanfil je biljka dugog dana te daje cvijet posebno kada se dan produžuje. Ako se biljke tretiraju umjetnim svjetlom potrebno je za uzgoj malo svijetla ( 20W/m2 ). Žarulje objesimo na 1.20m iznad biljaka. Pomoću umjetnog svijetla biljke procvatu ranije. Umjetno osvjetljenje potrebno je provoditi na proljeće i jesen u trajanju od 5 tjedana, a preko zime 6 tjedana. Preko ljeta nije potrebno umjetno osvjetljavanje.

Tablica. Potrebno dopunsko osvjetljenje u toku dana zavisnosti od temperature pri uzgoju karanfila: Intenzitet osvjetljenosti, 1luks Temperatura, °C 0-5.000 10 0-10.000 12 10-20.000 14 20-30.000 16 iznad 30.000 20

Pinciranje

Pinciranje se obavlja zato da se poveća broj cvjetova. Na svakoj biljci ostavljamo 5 pari listova. Pinciranje se obavlja brzo nakon sadnje kada je biljka dovoljno velika. Tako se pinciranjem može odrediti i vrijeme cvatnje. Ako karanfil sadimo u 4. mjesecu, cvate u srpnju kada je cijena najniža. Takav rasad ne pincira se u cijelosti već samo djelomično, tako da dobijemo u 7. mjesecu malo cvjetova, ali mnogo više u listopadu kada su cijene više, pa se tako pinciraju samo 2-3 izdanka na 4-5 para listova. Svako pinciranje produžuje cvatnju za nekoliko tjedana. Tako se pinciranjem može odrediti vrijeme cvatnje, no samo ako je pravovremeno i pažljivo napravljeno.

Rezanje cvjetova-berba

Cvjetove režemo kada je pupoljak na pola otvoren. Važno je da se cvijet reže, a ne lomi, jer se kod lomljenja oštećuje stabljika. Kod rezanja je važno paziti da ne bude preduboko jer onda slijedeći cvijet kasni. Prva cvatnja je najkvalitetnija. Tako narezani karanfil mora se odmah staviti u vodu. Iz staklenika se ne smije odmah prenijeti u hladnjak već ga je potrebno postepeno ohladiti te dovesti na temperaturu od 8ºC. Sortiramo ih u tri razreda: I. razred – stabljika mora biti dužine najmanje 50cm, čvrsta i ravna, cvijet velik i dobro razvijen, čaška ne smije biti puknuta. Promjer cvjeta treba biti preko 8 cm II. razred - stabljika dužine najmanje 38cm, puknuti cvjetovi mogu se povezati sa prstenovima. Promjer cvjeta treba biti 6-8 cm III. razred – stabljika dužine najmanje 28cm, cvijet je manji, do 10% smije biti puknutih, a njih povežemo prstenovima koji su plastični i bezbojni pa se u cvijetu ne vide. Promjer cvjeta je 5-6 cm. Karanfil se pakira u vezice po 20 komada. Čuvanje ubranih karanfila vrši se na temperaturi od 4°C u toku 7 dana, na temperaturi 2°C 14 dana i na temperaturi od 0°C 28 dana. Ukoliko se karanfil ubere u jakom pupoljku (kada pupoljak pokaže boju sorte u širini 1,5 cm) dalje rascvjetavanje vrši se na temperaturi od 20°C, pri relativnoj vlažnosti zraka od 70% i osvjetljenju od 100 luksa.

Rascvjetavanje se može ubrzati primjenom kemijskih sredstava. Najčešće se koriste sredstva koja u svom sastavu imaju : šećer,100 g/l, 8-oxikinolin citrat, 200 mg/l, Ag NO3,25 mg/l i AlSO4, 50 mg/l.

RAZMNOŽAVANJE

Uzgoj karanfila usmjeren je na rezultate kao što su: Kvalitetniji, bolji produkt Poboljšana produkcija, više i brže cvjetanje, te veća distribucija prinosa Novi varijeteti, povećanje raznolikosti i zadovoljenje zahtijeva tržišta. Uzgojni proces prilično je sadržan, od hibridizacije, samooplodnje i selekcije. Većina varijeteta karanfila, tržišno važnih, su sterilni i zato se šire vegetativno. Budući da je većina kultivara visoko heterozigotna, vegetativno razmnožavanje koristi se da se zadrže selektirane karakteristike. Regeneracija iz stabljike se preferira zato što biljka brže raste, izgleda zdravije i ne cvate prerano. Karanfili su većinom diploidne biljke sa 2n= 30 kromosoma, no pronađene su i tetraploidne vrste sa 4n= 60 kromosoma. Triploidni karanfili bili su proizvedeni za komercijalne svrhe, no dobivene biljke bile su većinom aneuploidi. Svi se karanfili mogu uzgojiti iz reznica, no karanfili za gredice dat će najbolje rezultate kad se razmnožavaju grebeničanjem. Osim toga svi se mogu uzgojiti iz sjemena. Mnogi karanfili ne cvjetaju prve godine. Uobičajeno je da se biljke koje se uzgajaju za izložbe odbacuju nakon jedne godine. Ipak prije odbacivanja od najuspješnije uzgojenih biljaka uzimaju se reznice ili, ako je moguće, razmnože se grebeničanjem. Hibridni karanfili se dobivaju iz kulture tkiva; meristema.

Proizvodnja sadnica karanfila metodom meristema S obzirom na to da je metoda meristemske proizvodnje sadnica ipak viša razina biljne reprodukcije, ona zahtjeva određene tehničke uvijete. Metodom meristema dobivaju se sadnice slobodne od virusa putem vegetativnog vrha. Dodatna mjera je tretman visokom temperaturom na način da se matične biljke iz kojih se uzimaju vegetativne reznice za meristem izlažu temperaturi od 38C kroz 2 mjeseca. Međutim, nisu sve sorte jednako tolerantne na ovu temperaturu pa je potrebno izvršiti korekciju vremena i temperature za pojedine sorte. Da bi se utvrdilo da li su biljke slobodne od virusa vrše se serološka testiranja pomoću antiseruma koja se ponavljaju više puta radi sigurnosti. Na taj se način dobivaju biljke slobodne od virusa i ostalih patogena bakterijskog i gljivičnog podrijetla. Dio stabljike koji se primjenjuje da se dobije zdrav materijal je vrh izboja obično od 1. do 2. nodija. Ovaj vrh od 0,25mm dužine uokviren je listićem koji ga štiti od zaraze. On se skida sa izboja i brzo se prenosi u epruvetu , koja sadrži sterilnu hranjivu podlogu sastavljenu od organske komponente vitamina, oksina i citokinina te mikroelemenata. Vrh raste u epruveti do formiranja žilica i dužine izboja 1,5 cm a zatim se prenosi u staklenik i presađuje se u sterilan supstrat koji se sastoji od 70% treseta i 30% perlita, gdje se razvija u matičnu biljku. Mlade zdrave biljke kao matično stablo postaju numerirani klon koji se dalje vegetativno razmnožava do komercijalnog bloka. Klonovi se ostave na ocvjetavanju u trajanju od jedne godine da se ispita produktivnost i karakteristike sorte da bi se odabrali najbolji klonovi. Izabrani klonovi se uzgajanjem in vitro dalje umnožavaju vezivanjem na koljencu tako da se od jedne biljke dobiju 3 do 4 nove i proces se ponavlja dok se ne dobije željeni broj biljaka kada se presađuju u prvi blok umnožavanja. Ove se biljke dalje vegetativno umnažaju i daju drugi blok koji proizvodi najprije reznice, a nakon ožiljavanja sadnice za komercijalni nasad. Svaki klon u početnom nukleus bloku može dati na tisuće biljaka komercijalnog ranga kroz period razmnožavanja koji obično traje tri godine.

Reznice Reznice se uzimaju tijekom ljeta. Odaberemo zdrave izbojke sa četiri do pet pari listova i uzmemo ih od matične biljke. Odrežemo najdonji par listova odmah ispod nodija. Zatim utaknemo reznice, na razmaku od 4 cm, u posude ispunjenje čistim oštrim pijeskom ili mješavinom jednakih dijelova standardnog komposta. Pazimo da na listovima nema smjese u koju je biljka postavljena. Biljke prekrijemo plastičnom vrećicom ili ih stavimo u klijalište. Reznice bi se trebale okorijeniti nakon dva do tri tjedna. Zatim svaku posebno presadimo u posude promjera 7cm sa kompostom za reznice, te ih smjestimo u hladno klijalište ili staklenik. Reznice karanfila obnavljajuće i razgranate cvatnje mogu se uzeti u bilo koje doba godine, ako im je omogućeno grijanje na temperaturi od 20C. Odaberemo snažne pazušne izbojke, koji su se razvili nakon što su cvjetovi ubrani. Umočimo bazu svake reznice najprije u vodu a zatim u hormonski prašak za okorjenjivanje, te nakon toga postupamo kao da je riječ o klinčićima. Grebeničanje Nakon što su karanfili za gredice završili cvatnju, razmnožavamo biljke stare godinu dana grebeničanjem. Na dubinu od 7cm ukopavamo smjesu od jednakih dijelova oštroga pijeska i mokroga komposta za reznice ili prosijanoga vrtnog komposta ili nadomjeska za treset, a zatim učvrstimo zemlju. Odaberemo nekoliko dobro razvijenih postranih izbojaka bez cvjetova i na svakom od njih ostavimo četiri do pet vršnih parova listova. Neposredno ispod nodija s najnižim listovima zarežemo stabljiku prema dolje sve do sljedećeg nodija, oblikujući «jezik». Pričvrstimo izbojak tako da «jezik» bude položen na pripremljenu zemlju. Kad se grebnice ukorijene, odvojimo ih od matične biljke i presadimo na otvoreno mjesto gdje će cvjetati sljedeće godine. Kad razmnožavamo biljke koje se uzgajaju za izložbe, odstranimo oko biljke površinski sloj komposta širine oko 2,5 cm i dubine od 7 cm. Nadomjestimo ga slojem napravljenim od jednakih dijelova standardnoga komposta za reznice i oštroga pijeska, a zatim polegnemo biljke uz rubove posude. Kad se nakon šest tjedana grebenice ukorijene, presadimo ih pojedinačno u posude promjera 7 cm, ispunjene standardnim kompostom za lončanice. Kad korijenje izađe na površinu komposta, presadimo biljke u posude promjera 15 cm, tako da im je baza u razini s površinom komposta. Učvrstimo kompost da bude oko 2,5 cm ispod ruba posude. U posudu promjera 21 centimetar mogu se posaditi i dvije biljke. Podupremo ih štapovima visokima 1m i obilno zalijevamo. Nakon toga zalijevamo samo kad se kompost počne sušiti.

KOROVI

Budući da su karanfili općenito niskog habitusa, mogu vrlo brzo zarasti korovima, te uzrokuju probleme u proizvodnji. Komercijalna proizvodnja karanfila je za rezano cvijeće. Proizvođači uzgajaju karanfil u staklenicima upotrebljavajući sterilno tlo. To omogućava uspješno savladavanje problema korova i bolesti. Kod karanfila uzgajanih na otvorenom, potrebno je fizički ukloniti uobičajene korove. Trava također može rasti među karanfilima i u svom ranom stadiju rasta proći neprimijećeno.

ŠTETNICI

Tripsi (Frankliniella occidentalis) su opasni štetnici na karanfilima. Bijele točkice na laticama, osobito na crvenim varijetetima, indikator su prisutnosti tripsa. Tripsi mogu prijeći na karanfil sa obližnjeg bilja ( trava, grmlje ). Suzbijaju se kemijski dozvoljenim sredstvima. Uši su rijetko viđene na dobro održavanim površinama pod karanfilima. Kemijska sredstva upotrebljavana za suzbijanje tripsa također djeluju i na uši. Grinje ( Acarina ) se mogu nastaniti u zasebnim grupicama, relativno neprimijećene. Prvi simptom napada grinja na biljci je srebrna prevlaka na listu. Žuti varijeteti osobito su privlačni grinjama. Prve rane spoznaje mogu biti utvrđene ispod skovrčanog lista. Grinje se suzbijaju kemijskim putem. Helicoverpa caterpillars može prouzročiti oštećenja na otvorenom pupu osobito u kasno proljeće i u ljetnom periodu. Mravi i žičnjaci također mogu oštetiti karanfile. Puževi ( Arion distinctus ) zabilježeni su također kao štetnici koji uzrokuju probleme u vrtovima na karanfilima.

UZROČNICI BOLESTI BAKTERIJE Pseudomonas andropogonis - bakterijska pjegavost lista. Simptomi: pjege slične kao kod gljivičnog oboljenja, pjege su prozračne Pseudomonas caryophylli - bakterijsko venuće Simptomi: iznenadno venuće vrhova ili cijelih grana. Bazalna stabljika puca, provodno tkivo puca i postaje smeđe. Epiderma se lagano odvaja od stabljike koja je na dodir ljepljiva. Erwinia chrysanthemi - bakterijsko venuće Simptomi: venuće, uvrtanje, kovrčanje i prestanak rasta donjih listova i odumiranje listova. Oboljele biljka ima zeleno-žute listove. Potrebno je nekoliko tjedana od infekcije do pojave prvih simptoma ( inkubacijski period ). Tkivo mekani i postaje sluzavo. Agrobacterium tumefaciens – '' Crow gall'' Simptomi: tumori poput oteklina, gale koje se pojavljuju na nadzemnim dijelovima neposredno iznad tla. Iako umanjuje tržišnu vrijednost, obično ne nanosi veće štete starijim biljkama. Corinebacterium fascians – prorastanje Simptomi: na nodiju glavne stabljike razvija se grupa kratkih, vretenastih, mesnatih izdanaka. Ti izdanci su patuljasti bez listova i mogu biti ispod ili neposredno blizu površine tla. Oboljela stabljika može rasti normalno, ali može i propasti. Korijenje je poneked skraćeno sa nabreklim područjima.

GLJIVE Alternaria dianthicola – pjegavost lista Simptomi: sivo-smeđe pjege na listu ili laticama sa ljubičastim rubom. Unutar pjega je masovna pojava crnih spora. Širenje pjega počinje od nodija i okružuje stabljiku. Uromyces dianthi - hrđa karanfila Simptomi: mali mjehurići sa hrđavo-crvenim sporama formiraju se na listovima Peronospora dianthicola Simptomi: micelij se pojavljuje kao bijela do siva meka prevlaka ispod lista kada biljka sporulira. Cladosporium echinulatum – prstenasta pjegavost lista Simptomi: lako uočljive žuto-smeđe pjege sa koncentričim krugovima. Rub pjege može biti crven, tamne spore formiraju se u pjegama. Fusarium tricinctum – fuzarioza pupa Simptomi: Pupovi posmeđe i propadaju iznutra, latice unutar pupa prve propadaju. Grinje su prenosioci spora do pupova. Fusarium graminearum – fuzarioza stabljike Simptomi: stabljika propada, odnosno, trune najprije pri dnu, zatim prema gore. Korijen i baza stabljike trunu. Fusarium oxysporum – fuzarijska palež Simptomi: pojava žutih grana, boja sprovodnog tkiva je tamno smeđa. Korijenov sustav obično ostaje netaknut. U kasnijim stadijima stabljika razvija suhu trulež, inficirani dio umire. Botrytis cinerea – siva plijesan Simptomi: meka siva prevlaka od spora formira se na smeđem oštećenom cvijetu. Spore mogu ući u biljku kada dođe zaraženi dio u doticaj sa biljkom. Rhizoctonia solani – crna trulež Simptomi: stabljika na prizemnom dijelu ima lezije ( ozljede, rane ) sa smeđim obrubom. Trulež se širi izvana, unutrašnjost biljke vene i odumire. Vidljive su tamne sklerocije. Sclerotinia sclerotiorum – trulež cvijeta Simptomi: vataste, bijele prevlake micelija na površini biljke. Stvara tamne sklerocije. Septoria dianthi – pjegavost lista Simptomi: na listovima žuto-smeđe isušene pjege okružene ljubičastim rubom. Napredovanjem bolesti listovi i stabljika nekrotiziraju. Phytophtora parasitica – trulež stabljike Simptomi: stabljika trune u prizemnom dijelu, često može biti zamijenjena sa rizoktonijom.

NEMATODE Heterodera trifolii – to su ciste koje uzrokujući višestruke infekcije mogu dovesti do propadanja korijena. Hoplolaimus spp. - hrane se na površini korijena, ali i u unutrašnjosti pomoću stileta. Korijen je tamnije boje i zaostaje u razvoju. Na nadzemnom dijelu uočava se žućenje i na kraju propadanje biljke. Pratylenchus spp. – uzrokuju rane, a simptomi su kao kod nedostatka vode i hranjiva Meloydogine spp. – simptomi na nadzemnim dijelovima mogu biti zamijenjeni sa simptomima nedostatka vode i hranjiva. Na korijenu se pojavljuju gale.

VIRUSI Canliovirus – Carnation etched ving virus ( CERV ) - virus prstenavosti karanfila Uzrokuje mnoge simptome kao što su: žućenje lista, smeđe točke i prsteni na listovima te crte na stabljici. Smanjena je kvaliteta cvijeta. Virus prenose uši. Carlavirus – Carnation latent virus ( CLV ) Nema posebnih simptoma, no narušava kvalitetu cvijeta.Virus također prenose uši. Carmovirus – Carnation mattle virus ( CarMV ) To je žuti mozaik na listovima, najuobičajeni i najrašireniji virus među karanfilima. Smanjena je kvaliteta cvijeta. Virus je visoko infektivan i brzo se širi s biljke na biljku folijarnim kontaktom. Dianthovirus – Carnation higspot virus ( CRSV ) Simptomi su male, prstenaste, ponekad koncentrične pjege na listovima. Izaziva klorozu i mozaik.

VRSTE KARANFILA

Kamenjarske vrste: Dianthus Grationopolitanus – Raste u busenu do 15 cm visine, sa mnogo zbijenih roza cvjetova. Zahtijevaju vrlo dobro propusno, lužnato tlo i mnogo sunca. Dianthus Arenarius – Visine je oko 15 cm, ima bijele cvjetove prošarane crvenom ili ljubičastom bojom. Voli pjeskovito tlo. Dianthus Superbus – Biljka raste u Europskim planinama i umjerenim područjima Azije. Visine je od 22-30cm, te ima veliki broj velikih, samostalnih, mirisnih bijelih ili rozastih cvjetova. Nekad može dostići visinu od čak 1m. Dianthus Alpinus - Patuljasta je višegodišnja biljka, visine oko 20cm. Ova vrsta stvara zbijen bus finih tamno zelenih stabljika, na kojima se nalaze veliki tamno roza cvjetovi. Obično imaju nazubljene listove. Prirodno joj je stanište u jugoistočnim Alpama. Dianthus Deltoides - Idealna je za kamenjarske uvjete. Naraste do 15 cm visine te je otporna na hladnoću. Dianthus Erinaceus - Ova atraktivna jastučasta vrsta porijeklom je iz Turske. Prekrasna je kamenjarska biljka koja raste na većim kamenim površinama. Rijetko kad naraste višlja od 5cm, no u širinu može narasti i do 60cm, a njen zeleni pokrov je iznenađujuće bodljikav. Ima male roza cvjetove.

Ostale vrste: Dianthus Barbatus - Sporo rastuća biljka, otporna je na hladnoću, visine oko 45cm. Zbijeni cvjetovi imaju raspon boja od bijele, roza, karmin do ljubičaste. Patuljasti kultivari su obično visoki oko 10cm i obično su jednogodišnji. Dianthus Carthusionarum - Ova vrsta porijeklom je iz južne i srednje Europe. Višegodišnja je biljka visine oko 20cm. Ima blijedo zeleni, travoliki žbunj. Cvjetovi su tamno-roza do ljubičaste boje, ponekad i bijele. Dianthus Chinensis - Ova jednogodišnja biljka porijeklom je iz Kine. Ima slatke, mirisne cvjetove u nijansama roza, crvene, ljubičaste i bijele. Spororastuća je biljka, a naraste do visine od 15-30cm te je otporna na hladnoću. Dianthus Armeria - Jednogodišnja je ili dvogodišnja biljka, porijeklom iz zapadna Azije i Europe. Ova vrsta ima bazalnu rozetu dlakavih tamno zelenih listova dužine 5cm. U ljeto daje terminalne zbojeve malih cvjetova sa uskim roza peteljkama. Ova biljka naraste oko 40 cm. Dianthus Giganteus – Kao što joj samo ime kaže, ova vrsta može narasti veoma visoko, čak i 1m. Porijeklom je sa Balkanskog poluotoka, a u ljeto daje ljubičasto-roza cvjetove. Dianthus Caryophyllus - Porijeklom je iz Mediterana, a podaci o njenom uzgoju datiraju još od davne povijesti. Ima roza-ljubičaste cvjetove, roza ili bijele cvjetove u ljeto sa izraženim mirisom. Naraste do visine od 75 cm, a uzgaja se za rezano cvijeće.

Ageratum - Ageratum houstonianum

Podrazred: Asteridae Razred: Asterales Porodica: Asteraceae Rod: Ageratum Vrsta: Ageratum houstonianum

Slika. Ageratum houstonianum (izvor: findmeacure.com)

Nazivaju ga još plava zvjezdica. To je jednogodišnja biljka koja ima srcolike svijetlozelene listove, lagano prekrivene dlačicama i čupave male cvjetove koji mogu biti bijeli, plavi, ružičasti, ljubičasti i dr. Cvjeta od svibnja pa do jeseni. Obavezno treba uklanjati uvele cvjetove kako bi se produžila cvatnja. Grmolikog je rasta i naraste do 30 centimetara, ali ima i sorti koje izrastu do 50 centimetara obliku svilenkastih niti sljezovo-plave u pahuljastim glavicama koje se dugo drže svježim.

UZGOJ Argeretumi vole sunce i treba ih saditi na razmacima manjim od 15 cm da bi bili efektni. Razmnožavaju se sjemenom koje se sije od siječnja-ožujka u plitice, na temperaturi od 13°C. Kada mladice izbiju treba ih pikirati, a nakon desetak dana prstima otkinuti vrške mladica da bi se dobila razgranata i otporna biljka. Kada mladice ojačaju, presade se potkraj svibnja ili početkom lipnja na otvoreno. Razdoblje cvatnje može se produljiti ako se od vremena do vremena otkinu suhe cvjetne glavice. Kada se postigne doista lijepa boja, u proljeće se mogu uzeti reznice od biljke koja je u kasno ljeto presađena u lonac i koje su skinuti pupoljci. Reznice se zasade u lonac i, kada puste korijenje i ojačaju , u svibnju se presade na otvoreno. Može se saditi u vrt, na gredice ili u cvjetne lonce. Za 1000 biljaka je potrebno oko 0,5 g sjemena. Klijanje traje 2 tjedna na temperaturi 20°C. Treba ga saditi na sunčano mjesto ili u laganu polusjenu, na mjesta zaštićena od vjetra. Traži dosta vlage tako da se po ljeti mora svakodnevno zalijevati. Sije se u klijalište od siječnja do ožujka, a mlade biljčice presade van tek kad prođe opasnost od mraza. Grčke riječi a-ne, i geras-star, upućuje na to da cvjetovi te biljke ne venu. To je poluotporna, kompaktna, jednogodišnja biljka iz Meksika, prikladna za ljetne sheme gredica, vrtne sagove, obrubljivanje vrtova i prozorske lonce s cvijećem. Ime dobro opisuje cvjetove u obliku svilenkastih niti sljezovo-plave u pahuljastim glavicama koje se dugo drže svježim.

Hawaii – je serija Ageratuma u varijetetu bijele, plave i tamnoljubičaste boje (koja najranije cvjeta) . Visina biljke je do 20 centimetara

Slika. Ageratum hawaii Foto Parađiković, N.

Impatiens Podrazred: Asteridae Red: Ericales Porodica: Balsaminaceae Rod: Impatiens - vodenika

Slika. Impatiens psittacina Foto Parađiković, N.

Ova nježna brzorastuća biljka porijeklom je iz brdskih šuma istočne Afrike i Zanzibara. Impatiens znači nestrpljiv, a to se odnosi na eksplozivno otvaranje zrelih plodova koji izbacuju sjemenke na sve strane. Postoji mnogo hidrida, a svi imaju sukulentne stabljike i plosnate cvjetove sa po 5 latica koji mogu biti u velikom rasponu boja: bijela, roza, narančasta, razne nijanse crvene, ljubičaste te prošarane. Može se držati u loncima, sandučićima ili na gredici u vrtu u laganoj polusjeni. Traži dosta vlage. Mogu cvasti tokom cijele zime ako temperatura ne padne ispod 15°C. Impatiens bolje cvjeta kada ima sputano korijenje pa je ne treba saditi u prevelike lonce.

Impatiens walleriana

To su jednogodišnje vodenike koje se najčešće sade u vrtu. Za 1 000 biljaka je potrebno oko 1 g sjemena. Sjetva se obavlja od siječnja do travnja u klijalište (zaštićeni uvjeti), a mlade biljke tek u svibnju presadimo na željno mjesto u vrtu. Klijanje traje 2 – 3 tjedan na optimalnoj temperaturi 20°C. Ako se biljka izduži slobodno joj možemo pincirati vrhove izboja kako bi se potaknuo grmoliki rast.

Slika. Impatiens Foto Parađiković,N.

Java – hibrid tipa "Nova Gvineja" koji ima duguljaste listove koji mogu biti zeleni ili brončani, a cvjetovi su veći nego kod obične vrste. Doseže visinu 25 – 35 cm. Sije se od 1. – 3. mjeseca

DVOGODIŠNJE CVIJEĆE

Vegetacijski period traje dvije godine. U prvoj godini sije se sjeme, niče, biljka se razvija, a u drugoj godini cvate, donosi sjeme i propada. Kod nekih cvjetnica cvatnja počinje u proljeće, a ponekad već iste jeseni. Produžetak vrste omogućuje sjeme. Sadi se u parkove, vrtove, a i kao rezano cvijeće. Ukrasna tratinčica, maćuhica, turski karanfil, zvončić, potočnica…

Tratinčica-Bellis perennis

Podrazred: Asteridae Red: Asterales Porodica: Asteraceae, Compositae

Rod: Bellis Predstavnici: B. perennis L.

Ime u narodu: krasuljak, margaretica, ovčica U prirodi je samonikla trajnica, kultivari su raznih boja.

Slika. Bellis perennis (izvor: wikipedia.org)

Morfologija

Korijen: vlaknast, plitak, razgranat te ima razvijeno bočno korijenje. Stabljika: visina stabljike je 15-20cm. Uspravna je, a na kraju nosi cvat. Kratki članci u donjem dijelu stabljike. List: obrnuto jajolik, izdužen, neki listovi su glatki a neki malo dlakavi, smješteni su obliku rozete, vidljiva glavna lisna žila sa mrežastom nervaturom lista. Cvijet: dvospolan, jednostavni ili puni cvat. Varijeteti: bijeli, ružičasti, crveni cvat. U cvatu su raspoređeni u sredini žuti cjevasti cvjetovi, a obodni su jezičasti cvjetovi iste veličine. Pet prašnika, jednogradna plodnica sastoji se od dva plodna lista, pri dnu je jedan sjemeni zameta Plod: roška – suhi jednosjemeni pucavac. Pri vrhu ima tvorbu pappus u obliku dlačica koja služi za širenje sjemena. Sjeme sa sraslom sjemenom lupinom i usplođem.

Poznato je oko 10 vrsta ukrasne tratinčice. Listovi su joj smješteni u rozeti, duguljasti, na kraju zaobljeni, glatki ili malo dlakavi. Cvjetovi su jednostavni ili puni, te se uzdižu na cvjetnim stapkama do 10cm visoko. Cijela biljka ne dosegne više od 15 do 20cm. Za uspješan rast krasuljaka potrebno je glinasto tlo, te zaštićeno sunčano ili malo sjenovito mjesto. Teško podnosi preveliku vlagu ili jaku sušu. Za 1000 biljaka je potrebno 0,5 – 1g sjemena. Klija 1 do 2 tjedna na temperaturi od 18°C. Siju se u 6. i 7. mjesecu, a cvjetaju od 3. – 6. mjeseca iduće godine.

Habanera – krupnocvjetna pusličica sa kratkom cvjetnom stapkom, naraste do max. 20cm visine. Za zimsku proizvodnju u zaštićenim prostorima

Robella – također krupnocvjetna sorta, rano cvjeta. Visina biljke je 12 – 18cm. Ima velike i atraktivne cvjetove nježne boje.

Slika. Bellis perennis (Parađiković, N.)

Maćuhica - Viola wittrockiana

Podrazred: Dilleniidae Red: Violales Porodica: Violaceae

Rod: Viola

Porijeklo i rasprostranjenost

Maćuhica (Viola wittrockiana) ime je dobila po švedskom botaničaru Vietu B. Wittrocku. Prva su križanja na maćuhicama započela 1860 godine. Viola wittrockiana je nastala križanjem divljih vrsta Viola tricolor, Viola cornuta, Viola lutea i Viola altaica (Kukoć 2005.). Smatra se da je porijeklom s područja Europe, Sredozemlja i Azije. Ima široki areal rasprostranjenosti kao korov (vinogradi, pašnjaci i oranice), te kao kulturna vrsta. Rod Viola ima oko 500 vrsta trajnica (sorti i hibrida).

Slika. Viola tricolor (izvor: vintageprintable)

Morfologija

Korjen: vlaknast Stabljika: mekana, šuplja, na presjeku uglasta, razgranata, na presjeku uglasta razgranata, nepravilnog položaja. Visina stabljike je 15-25 cm, što ovisi o vrsti. List: nalaze se na dugačkoj peteljci, srcolikog su do jajastog oblika, širi nego duži, na obodu nazubljeni, te nepravilno raspoređeni na stabljici. Cvijet: izrasta i pazušaca listova, pojedinačno smješten na dugačkoj peteljci. Sastoji se od pet latica koje se međusobno preklapaju, baršunaste su, te mogu biti biti jednobojne ili višebojne, što ovisi o vrsti. Miris cvijeta je ugodan, neizražajan. Plod: čahura u kojoj se nalazi sjeme koje je vrlo sitno, svijetlo-sive boje ili žućkaste boje.

Maćuhica (Viola wittrockiana, por. Violaceae, rod. Viola L), je dvogodišnja cvjetnica (životni vijek ima kroz dvije godine) koja ima posebno hortikulturno značenje. Maćuhice dolaze u velikom broju boja, a osnovne su: bijela, žuta, narančasta, roza, crvena, plava i purpurna. Neke imaju tamne mrlje na laticama, a neke nemaju. Mogu biti jako upadljive kada se sade u jednoj boji i na pažljivo odabranim mjestima u okućnici ili kada se sade u većoj količini na velikim površinama (gradski perivoji). Treba odabrati maćuhice koje najbolje uspijevaju na području na kojem će se uzgajati, odnosno biti tolerantnije na toplinu u južnim krajevima i obrnuto. Zbog rastuće popularnosti maćuhica pojavljuje se sve više zainteresiranih uzgajivača. Uzgoj maćuhica može biti direktno iz sjemena i uzgojem presadnica (presadnice su sadnice zeljastih biljaka proizvedene iz sjemena u kontroliranim uvjetima). Uzgoj presadnica zahtjeva veću investiciju koja je bazirana na zahtjevima tržišta, raspolaganju radnom snagom i znanjem, brojem biljaka, cijeni koštanja sadnice i potrebnoj opremi. Ova investicija nije ekonomična ukoliko se proizvodnja obavlja ispod 20.000 presadnica. Za većinu malih i srednjih proizvođača ili za one koji tek počinju isplativije je da kupe sadnice od specijaliziranih uzgajivača. Rad je obavljen u Vrtnom centru Jug u Osijeku u jesen 2006.

Upotreba Maćuhice se upotrebljavaju za dekoraciju u hortikulturi, te divlje (poljske) kao ljekovito bilje. Maćuhice (Viola wittrockiana) koje se uzgajaju u zaštićenom prostoru upotrebljavaju se u hortikulturi za dekoraciju parkova, trgova, terasa, balkona i slično. Koriste se u miješanoj sadnji uz grmove, trajnice i lukovice dajući time šareni "tepih". U miješanoj sadnji se maćuhice sade uz rubove. Karakteristika miješane sadnje je ta da se u miješanoj sadnji sade samo vrste koje trebaju iste ili slične ekološke uvjete uzgoja. Za cvatnju u proljeće uz maćuhice (Viola wittrockiana) sade se šeboj (Erysimum), potočnica (Myosotis), tratinčica (Bellis), ljubice (Viola), te rani jaglac (Primula vulgaris). Zbog otpornosti prema zimi, "jesenske" maćuhice (Viola wittrickiana) koriste se kao cvjetni tepih u zimskom razdoblju. Maćuhica se može saditi u kompoziciji sa ostalim vrtnim cvjetnicama u vrtu ili na kamenjaru. Neke vrste maćuhica kao Viola corizuta "minor" i Viola jooi uzgajaju se na kamenitim obroncima, dok se Viola cazorlensis i Viola delphinantha uzgajaju u/na sedri (tip kamena, mekane i porozne građe). Za razliku od kulturnih, divlje maćuhice (Viola tricolor) imaju ljekovito djelovanje. Divlje ili poljske maćuhice imaju sitne cvjetove, promjera 8 – 14 mm, žute do blijedo-žute boje s jačom ili slabijom ljubičastom nijansom. Za lijek se koristi cijela biljka za vrijeme cvatnje. Upotrebljava se za liječenje kožnih, nekih krvnih te nervnih bolesti, iscrpljenosti i slično.

UZGOJ

Agroekološki uvjeti pri proizvodnji presadnica Prilikom uzgoja mora se obratiti pažnju na nekoliko faktora kod pripreme klijališta. Važna je kontrola temperature, svjetla, vode i tla stoga mora biti pažljivo planirana.

Temperatura Većina će sjemenki klijati u širokom rasponu temperatura. Preporuča se temperatura klijanja između 17.7 i 18.3ºC za optimalan postotak klijanja i razvoj. Temperature iznad 25ºC smanjuju postotak klijavosti i do 50 %. Svjetlost Radi pristupa svjetlosti sjemenke pokrivamo tankim slojem vermikulita jer se time zadržava vlaga oko sjemenke i propušta svjetlo. Nakon pojave kotiledona svjetlo je od izuzetne važnosti jer pojavom kotiledona u biljci započinje proces fotosinteze. Voda Da bi sjeme moglo klijati potrebno je da upije određenu količinu vode. U prvih 4-12 h sjeme upija svu vodu koja mu je potrebna za klijanje. Osim količine važna je i kvaliteta vode. Voda bi trebala imati pH 5.5 sa manje od 1.0 mmphs/cm topivih soli. Koncentracija bikarbonata bi se trebala kretati između 60-80 ppm. Višak karbonata može se smanjiti dodavanjem kiseline u vodu (nitratna, sulfatna i fosfatna).

Tablica. Osnovni parametri za ocjenu kvalitete vode Fizikalni Kemijski Biološki

Broj kolifornih Temperatura Reakcija ( pH ) organizama Suspendirane Ukupne otopljene soli Broj patogenih klica čestice Vrsta i koncentracija Biološka potreba za Boja / zamućenost aniona kisikom Vrsta i koncentracija kationa Mikroelementi Toksični metali Teški metali

Izbor supstrata Voda i tlo omogućuju, odnosno pružaju medij za klijanje. Loša kvaliteta supstrata dovodi do pojave bolesti korijena, a i istraživanja su pokazala da supstrat utječe i na broj listova, cvjetnih pupova i cvjetova. U Klasmann supstratu biljke su bile 58.11 % više, 76,82 % većeg promjera, imale 115.34 % više listova, 68.83 % više pupova i 160 % više cvjetova. (I. Vršek, 2003.).

Tablica. Prosječni parametri supstrata (Syngenta)

Vlaga 60 - 75%

Organska tvar 80 - 90%

Skupljanje < 30% Pore > 70%

Zračna poroznost 16 - 25%

Lako dostupna voda 25 - 35%

Tablica. Elementi ishrane u supstratu Einheitserde Typ P Pikiererde

pH Sol N P O K O 2 5 2 (CaCl2) g/l mg/l mg/l mg/l EE 0 6,0 0,8 50 80 80 VM 6,0 1,3 110 130 160 P 6,0 1,5 180 200 250 T 6,0 3,0 320 320 450 ED 73 6,0 2,0 250 300 400 Ciklame 6,2 2,0 200 230 300 Jaglac 6,0 2,0 200 230 300 Plava hortenzia 4,5 3,0 200 100 200 Crvena 5,3 3,0 320 320 450 hortenzia GS 90 6,0 2,0 160 190 230

Prilikom odabira supstrata treba paziti na njegova fizikalna (zračni i vodni kapacitet) i kemijska svojstva (pH). Na kemijska svojstva može se utjecati pravilnom gnojidbom dok se na fizikalna ne može. Supstrat treba biti povoljne strukture da bi se zadržala vlaga, a isto tako dovoljno grub ili krupan da bi drenaža bila zadovoljavajuća. Sjemenke su maćuhice osjetljive na visoku razinu amonijaka u supstratu, pH supstrata treba biti 5.5 - 6, a održavanje pH spriječiti će rast gljiva koje napadaju korijenje.

Gnojidba (fertilizacija)

Za svoj rast i razvoj biljka treba elemente biljne ishrane, odnosno biljna hranjiva

Tablica. Podjela hranjivih elemenata (Dennis, 1971; Vukadinović 1997) Organski Glavni Sekundarni Mikro Funkcionalni C N Mg B, Mn Na, Si O P Ca Cu, Mo V, Cl N K S Fe, Zn Co

Prije primjene gnojiva provodi se analiza topivih soli u supstratu. Prilikom gnojidbe treba znati da različita hranjiva sadrže različitu količinu određenog elementa što je prikazano u tablici. Ishrana sadnica maćuhica bi se trebala bazirati na Ca i K nitratima jer amonijski nitrat može dovesti do bujnog porasta u prvim fazama rasta. U ranim fazama razvoja, kada sadnice stvaraju prave listove, preporuča se niska ujednačena ishrana s više dušika i kalija (NPK 14:0:14), a nakon razvoja korijena, gnojidba se bazira na kombinaciji hranjiva koja potiču rast listova (NPK 20:10:20). Kada su se listovi razvili gnojidba se postepeno smanjuje, da ne bi došlo do njihovog izduživanja.

Kalcijev - nitrat, Ca(NO3) 2 Kalcijev - nitrat Ca(NO3)2 je bijelo granulirano vodotopivo gnojivo koje se primjenjuje kod uzgoja maćuhica. Sastav kalcijevog-nitrata (granula): 15.5% dušika, od toga u nitratnom obliku 14.4% i amonijskom 1.1%, te 19% kalcija koji je 100% vodotopiv. Prednost kalcijevog nitrata u odnosu na amonijski nitrat je u tome što biljka lakše usvaja nitratni oblik dušika, a uz to nitrati se ne vežu za čestice tla pa su uvijek dostupni biljkama. Osim toga, ovo gnojivo sadrži i kalcij koji biljci osigurava uravnotežen i pravilan razvoj. Kalcij je konstitucijski element odnosno gradi membrane i stanične stjenke, te je neophodan za nastanak polena. Nedostatak kalcija može uzrokovati odumiranje cvjetnih izdanaka.

Tablica. Gnojiva s makroelementima i mikroelementima Naziv Formula Sastav Gnojiva s makroelementima

Kalcijev nitrat Ca(NO3) 2 Ca 19 %, N 15,5% Am.nitrat 18% tekući NH4NO3 N 18% Kalij nitrat KNO3 N 13% Kalij fosfat KHPO4 K 28,2%, P 22,3% Magnezij sulfat MgSO4 Mg 9,7%, S 13% Kalij sulfat K2SO4 K 44,8%, S 17% Gnojiva s mikroelementima

Mangan sulfat MnSO4 Mn 32,5% Cink sulfat ZnSO4 Zn 22,7% Bakreni sulfat CuSO4 Cu 25,5% Bor Na2 B4 O7 B 11,3% Natrij molibdat Na2 Mo O4 Mo 39,6% Fe - EDDHA 6% Željezni kelat Fe 6%

Problemi sa ishranom u proizvodnji maćuhica U proizvodnji maćuhica mogu se javiti problemi sa ishranom. Bitno je uzeti u obzir količinu topivih soli u supstratu za rast, u vodi i u gnojivu koje se primjenjuje. U razdoblju visokih temperatura biljke će se morati više zalijevati. Češća zalijevanja dovode do ispiranja topivih soli što može prouzročiti manjak bora i magnezija.

Nedostatak bora Nedostatak bora je veliki problem u proizvodnji maćuhica. Za toplog vremena smanjuje se gnojidba da bi se izbjegao nagli rast biljke. Visoka razina kalcija i niska razina magnezija mogu blokirati bor, čineći ga biljci nepristupačnim. Nedostatak bora se manifestira prestankom rasta biljke, naboranim i krhkim listovima, te odumiranje izdanaka. Nedostatak bora može biti znak da je pH iznad 6. Smanjena gnojidba kalcijem, te nadopunjena borom smanjit će probleme vezane uz nedostatak bora. Nedostatak bora kod maćuhica utvrđuje se laboratorijskom analizom lista, no njegov nedostatak nije veliki problem, ukoliko se za toplog vremena primijeni redovita gnojidba borom u količini 7.5g Solubora na 400 L vode. Nedostatak magnezija Kada se biljka uzgaja na temperaturi većoj od optimalne može doći do nedostatka magnezija. Nedostatak magnezija se manifestira purpurnom bojom donjih listova u području žila. Analiza lista je jedini način utvrđivanja nedostatka magnezija. Za borbu protiv njegovog nedostatka koristi se magnezijev-sulfat, a najbolje ga je primijeniti neovisno o drugim gnojivima. Do primjene druge doze treba proći dva tjedna. Nakon primjene simptomi uglavnom nestaju. Regulatori rasta Za tople jeseni potrebni su regulatori rasta da bi se proizvela kvalitetna i ujednačena biljka. Prenaglo izrasle biljke ne mogu preživjeti lošije uvjete i postati čvrste i kompaktne biljke. Primjena regulatora rasta smanjit će nagli rast. Mogućnosti regulacije rasta: izbor genetskog materijala (sorta), kemijska sredstva za regulaciju rasta , prosječna temperatura rasta, odnos količine vode, hranjiva i rasta biljke, te svjetlo; Kemijska sredstva za regulaciju rasta Danas se u upotrebi nalazi puno vrsta regulatora rasta od kojih se izdvajaju chlorcholinchlorid, ancymidol, paclobutrazol i drugi. Isključivo se koriste u koncentracijama koje preporučuju oplemenjivači. Uvjeti kemijske regulacije kod maćuhica: ovisi o vremenskim uvjetima, temperatura najmanje 10 - 15° C, primjena rano ujutro ili na kraju dana, nikako tijekom dana, biljka treba biti zdrava, te prestati kad se pojave cvjetni pupovi; Odnos temperature i rasta Brzina rasta (razvoj; dioba stanica) ovisi o prosječnoj temperaturi u 24 sata, a izduživanje stanica više ovisi o razlici između dnevnih i noćnih temperatura. Odnos količine vode, hranjiva i rasta biljke Ukoliko je količina vode u supstratu visoka u odnosu na količinu hranjiva, biljci je omogućeno da lako uzme vodu što rezultira bujnim rastom i velikim stanicama, odnosno nastaje slaba biljka. Smanjena količina vode u supstratu uz više hranjiva, dovodi do polaganog rasta, te manjih i jačih stanica, odnosno nastaje kompaktna biljka.

Vrste i izbor vrsta sjemena

Sjeme maćuhica dolazi u nekoliko oblika. Sjemenke su očišćene od primjesa te su svrstane u kategorije, ali nisu tretirane za poboljšanje klijavosti. Sjeme prve kategorije bi trebalo imati klijavost najmanje 85%, ali određeni gubici su očekivani za vrijeme proizvodnje. Alternativa je poboljšano tretirano sjeme. To je sjeme visoke kvalitete koje je fiziološki tretirano za poboljšanje klijavosti. Neke od prednosti korištenja tretiranog sjemena nad netretiranim jesu da tretirano sjeme ima bolji postotak klijavosti, brže klija i u većem rasponu temperatura. Mane tretiranog sjemena su visoka cijena, manji izbor vrsta i kraći vijek skladištenja. Maćuhice dolaze u velikom broju boja. Izbor vrsta ovisi o zahtjevima tržišta. Vrste maćuhica mogu biti podijeljene prema: boji cvijeta na jednobojne i višebojne; veličini cvijeta na velike 8.8 – 11.4 cm u promjeru, srednje 6.3 – 8.8 cm i multiflora 3.8 – 6.3 cm. Vrste unutar serije imaju slične karakteristike kao što su veličina cvijeta i tolerancija na toplinu, ali imaju drugačiju boju cvijeta ili uzorak boje. (Parađiković, N; 2006.)

Slika. Raznolikost hibrida

TEHNOLOGIJA PROIZVODNJE MAĆUHICA IZ SJEMENA

Proizvodnja presadnica iz sjemena u multipot pločama

Presadnice su sadnice zeljastih biljaka proizvedene iz sjemena u kontroliranim uvjetima. Proizvodnja presadnica u multipot pločama od sjetve do presađivanja u lončiće traje oko 35 dana. Odvija se kroz četiri faze koje se razlikuju po razvoju korijena i nadzemnog dijela. Svaka faza uvjetovana je određenim faktorima koji utječu na rast i razvoj biljke. Tehnologija proizvodnje maćuhica kroz faze: Prva faza - započinje sjetvom i odvija se do izbijanja klice na površinu tla; traje 2 - 3 dana. Korijenje je dužine 0.6 do 1.3 cm. Kritična točka ove faze je klijavost. Sjemenke se siju u supstrat, zatim se prekrivaju slojem vermikulita. Temperatura ove faze je 20 ºC, uz visoki postotak vlage od 90 - 95 %. Druga faza - započinje izbijanjem klice na površinu tla; traje 7 dana. Korijenje je dužine 1.3 do 2.5 cm, kotiledoni (primarni listovi) su se potpuno razvili. Za ovu fazu je bitno održati kotiledone zdravim i kvalitetnim, radi pravilnog početnog porasta. Optimalna temperatura je 20 do 21 ºC. U ovoj fazi biljkama je potrebno svjetlo jer u protivnom može doći do etiolacije (izduživanje biljke). Dodavanje vode se smanjuje jer se time postiže dublji prodor korijena u supstrat. Supstrat treba biti umjereno vlažan, ne prezasićen. Povećane su potrebe za hranjivima, pa je potrebno prihranjivanje 0.01 % -tnom otopinom tekućeg mineralnog gnojiva koje se dodaje prilikom svakog zalijevanja. Treća faza - traje 15 dana. Cilj je dobiti zdravo korijenje koje može podupirati već razvijajuće izdanke. Potreba za svjetlosti se povećava, a temperatura se smanjuje na 18 – 19 ºC. Prihrana dušikom je povećana; 0.02 %-tna otopina tekućeg mineralnog gnojiva koje se primjenjuje prilikom svakog zalijevanja. U ovoj fazi se mogu primijeniti regulatori rasta. Četvrta faza - je završna faza koja traje 10 do 12 dana. Korijen aktivno raste, a izdanci su 3 do 4 cm visine, te nose tri do četiri para listova. U ovoj fazi je bitno održati korijen i izdanke kvalitetnim i zdravim. Noćnu temperaturu smanjiti na 16 ºC, a dnevna ostaje kao u trećoj fazi. Da bi nasad bio ujednačen, prije gnojidbe primjenjuju se regulatori rasta. Supstrat bi trebao kroz vrijeme od 24 h prolaziti kroz suho – vlažno razdoblje, s tim da se ne smije dopustiti da biljka ostane bez vode potrebne za rast i razvoj. Prihrana se obavlja 0.02 % -tnom otopinom tekućeg mineralnog gnojiva.

Slika. Uzgoj maćuhica (foto Parađiković, N.)

Presađivanje i održavanje maćuhica u lončićima

Priprema maćuhica za presađivanje u lončiće Prije presađivanja maćuhica u lončiće trebale bi se lagano sasušiti, smanjiti intenzitet svjetla, temperaturu, razinu hranjiva i upotrebu regulatora rasta. Kod maćuhica koja se nisu dobro aklimatizirale pojavljuju se smeđi listovi i smeđi vrhovi.

Održavanje maćuhica u lončićima do isporuke

Maćuhice se presađuju u veće lončiće sa supstratom za uzgoj koji treba imati ista kemijska i fizikalna svojstva kao supstrat u kojem je biljka klijala, osim što bi trebao imati grublju teksturu. Danas su to industrijski supstrati pripremljeni tako da ispunjavaju uvjete. Pravilna temperatura je najvažniji i najteže dostižan efekt u završnoj proizvodnji maćuhica. Od iznimne važnosti su niže temperature, nakon presađivanja, noćna temperatura treba biti ispod 17, a dnevna oko 19 ºC. Više temperature daju visoku, slabo razgranatu biljku. Općenito, maćuhice trebaju puno svjetla, iako je 20 - 40 % sjene često neophodno u ranoj jesenskoj proizvodnji. Maćuhice bi se između zalijevanja trebale lagano sasušiti, ali ne presušiti. Ne smiju se pretjerano zalijevati.

Slika. Maćuhice kao cvijetni element u gredicama (foto Parađiković, N.)

BOLESTI I ŠTETNICI MAĆUHICA

Veliki gubici tijekom proizvodnje maćuhica u zaštićenom prostoru nastaju kao posljedica loših uzgojnih uvjeta, jer oni potiču razvoj bolesti i štetnika. Bolesti korijena Trulež korijena (vrste iz roda Pythium i Phytophtora) Trulež korijena znatno smanjuje kvalitetu i uniformnost maćuhica. Uzrok truleži korijena su najčešće patogene gljive iz rodova Pythium i Phytophtora. Gljivice iz ovih rodova imaju spavajuće spore koje im omogućuju da prežive godinama u tlu i biljnom supstratu. Gljiva roda Pythium napada biljke sporog rasta, te uzrokuje blokadu korjenova sustava, uništavajući površinu korijena što dovodi do daljnjeg propadanja biljke, dok gljiva iz roda Phytophtora napada provodni sustav, a uslijed većeg napada i stapke i listove. Tipični simptomi bolesti manifestiraju se kao trulež na donjem dijelu korjenova vrata ili na samom prijelazu iz podzemnog u nadzemni dio stabljike. Zbog toga dolazi do venuća, a zatim sušenja biljke. Suzbijanje se temelji na primjeni preventivnih mjera od kojih izdvajamo upotrebu sterilnog supstrata. Bolest se jako brzo širi uslijed velike vlažnosti i niske temperature supstrata, stoga je važno pravilno zalijevanje. Od kemijskih sredstava koriste se fungicidi Aliette, Previcur i Ridomil-Gold. Crna trulež korijena (Thielaviopsis basicola) Crna trulež korijena je bolest koja se teško razlikuje od truleži korijena, a uzrokovana je vrstama iz roda Pythium sp., pa su potrebne laboratorijske analize. Uzrok crne truleži korijena je gljiva Thielaviopsis basicola koja se nalazi u supstratu. Do zaraze dolazi uslijed prevelike vlažnosti supstrata, loših uzgojnih uvjeta kao i previsoke koncentracije soli. Uzročnik uglavnom napada starije korijenje, a prepoznaje se po zaraženim područjima koja su u početku smeđa, zatim crne boje što dovodi do propadanja korijena uslijed čega dolazi do zastoja u rastu, žućenja i otpadanja listova. Suzbijanje - sjeme maćuhica nije izvor zaraze crne truleži. Stoga je važna upotreba sterilnog supstrata i provođenje preventivnih mjera. Od kemijskih sredstava koriste se Tecto ili Benomyl. Venuće i trulež korijena Uzročnici su gljive iz rodova Fusarium, Verticillium. Bolest se manifestira gubitkom boje između žila, s vremenom boja blijedi, listovi se suše i otpadaju.

Suzbijanje se provodi uklanjanjem zaraženih biljaka i primjenom preventivnih mjera. Od kemijskih sredstava koriste se fungicidi Carbendazim i Tolylfluanide, ali fungicidi neće uništiti gljivu već će privremeno spriječiti njezin razvoj.

Bolesti lista Plamenjača (rodovi Peronospora i Bremia) Plamenjaču uzrokuju vrste gljiva rodova Peronospora i Bremia kojima za razvoj pogoduju vlažni uvjeti. Simptomi zaraze su vidljivi kao poremećaji u razvoju. U početku nema vidljivih simptoma, a kako zaraza napreduje, listovi žute i propadaju. Suzbijanje, spore prezime u otpalu lišću od kuda se, kada za to nastupe povoljni uvjeti, šire zrakom i vodom. Stoga, preventivna zaštita se sastoji od uništavanja starih i zaraženih ostataka, te poboljšanog prozračivanja i kruženja zraka. Od kemijskih sredstava koriste se fungicidi Aliette, Previcur i Ridomil.

Pepelnica (rod Sphaeroteca) Pepelnicu uzrokuju vrste gljiva roda Sphaeroteca čije konidije kliju bez prisustva vode i povišene relativne vlage zraka, odnosno razvoju gljiva pogoduje suh zrak i supstrat, neizbalansirana ishrana (višak N), te nedostatak svijetla. Tipičan simptom ove bolesti je pepeljasta prevlaka na naličju lista ispod koje se nalazi micelij. Jača zaraza zahvaća stapke i cvjetove. Gljiva prezimljuje u zaraženim ostacima, stoga, se preventivna zaštita temelji na uništavanju zaraženih ostataka, održavanju povoljne vlažnosti za biljku, te pravilnom ishranom. Od kemijskih sredstava koriste se fungicidi na bazi sumpora kao i Fungafor. Siva plijesan (gljiva roda Botrytis) Uzročnik sive plijesan je gljiva roda Botrytis koja se javlja pri uzgoju u neodgovarajućim uvjetima, odnosno u uvjetima visoke vlažnosti, nedostatka svjetla, te neizbalansirane ishrane (manjak N). U povoljnim uvjetima svaka četiri dana razvija se nova generacija spora. Spore se šire zrakom i kišom, a prežive u starom tkivu. Kao simptomi na stabljikama i listovima vidljive su odumrle nepravilne smeđe pjege koje trunu, pjege su presvučene sivim micelijem. Najvažnija mjera zaštite je smanjenje relativne vlage zraka, te izbjegavanje polijevanja listova za vrijeme zalijevanja. Od kemijskih sredstava koristi se fungicid Ronilan.

Štetnici maćuhica i njihovo tretiranje U stakleničnoj proizvodnji kontrola insekata obavezna je. Kod maćuhica se od štetnika redovito pojavljuju lisna uš, štitasti moljac , trips, crveni pauk i ostali.

Lisna uš (Aphididae) Lisne uši predstavljaju značajne polifagne štetnike. Već su odavno poznate kao štetnici jer su one jedne od prenositelja virusnih oboljenja. Obično su bez krila, a šire se sadnim materijalom i odjećom. Odrasle jedinke s krilima pojavljuju se samo kad biljka ugine (nedostatak hrane). Za njihov razvoj pogoduje suho i toplo vrijeme. Lisne uši sišu hranjive sokove biljke i izazivaju njeno slabljenje, kao i deformaciju biljke. Prenošenjem viroza mogu učiniti veće štete nego samom ishranom. Prenose virus CMV na kojeg je maćuhica osjetljiva. Simptomi - osim po deformaciji biljke, lisne uši se prepoznaju po kolonijama koje stvaraju na naličju lista i mladim izbojcima. Izlučuju mednu rosu na koju se naseljavaju gljivice.

U staklenicima i plastenicima redovito se postavljaju lovne ploče žute boje pomoću kojih utvrđujemo brojnost lisnih ušiju. Suzbijanje lisnih ušiju obavlja se najčešće kemijskim putem, sredstvima protiv lisnih ušiju od kojih izdvajamo Pirimor 50V, Methomex, Lannate. Neka od ovih sredstava se ne smiju koristiti kad je biljka u cvatu.

Crveni pauk (Tetranychus urticae) Crveni pauci su polifagni štetnici koji štete izazivaju sisanjem sokova. Staklenični pauk prezimljuje kao zimska ženka. Zavlače se u razna skrovita mjesta u armaturi staklenika, u zemlju i ostali. Zaraze se manifestira na listu u vidu klorotičnih pjega bjelkasto - srebrnaste do žućkaste boje. Kako raste intenzitet zaraze, pjege se međusobno spajaju u veće. Pauk proizvodi pređu u kojoj nalazimo brojne pauke.

Za suzbijanje se koriste Danitol 0,12% i Vertinec 0,05-0,07%. Prilikom aplikacije potrebna je velika količina vode kako bi se "okupala" cijela biljka ili je potrebno koristiti prskalicu sa zračnom potporom.

Štitasti moljac (Trialeurodes vaporariorum Westw) Štitasti moljac je mali bijeli, te vrlo živahan kukac. Simptomi su prisutni u zaštićenom prostoru svake godine. Sve razvojne stadije uvijek nalazimo na naličju listova i laticama cvjetova. Tipičan simptom zaraze ovim štetnikom u početku je medna rosa po listovima koja kapa i stvara sjajnu, ljepljivu nakupinu na kojoj se razvijaju gljivice. Posljedica zaraze je znatno smanjena proizvodnja cvjetova. Suzbijanje je otežano zbog stalne prisutnosti ličinki i kukuljica otpornih na mnoge insekticide. Zaštita započinje preventivnim mjerama koje se sastoje od redovitog održavanja higijene objekta. Za rano otkrivanje koriste se žute ljepljive ploče. Kontrolirati nabavljene sadnice. Uspješno suzbijanje ovog štetnika moguće je primjenom parazitske osice (Encarsia formosa).

Trips (red Thysanoptera ) Trips je mali insket (2 mm dugačak). Larve nemaju krila. Preferira visoke temperature. Hrane se sadržajem epidermalnih stanica. Ženke liježu jaja u biljno tkivo, obično blizu cvjetnih pupova. Prijenosnik je virusa (TSWV, INSV). Napad štetnika se manifestira smanjenim rastom, deformacijom i srebrnastim mrljama na listovima. Suzbijanje se provodi preventivnim mjerama i kemijskim tretiranjem. Kemijska zaštita od tripsa ovisna o dobu godine, najbolje u više kratkih tretmana u kratkom periodu. Od kemijskih sredstava koriste se Acefate, Abamectine, Pirimifos, a Dichlorfos čini štete na maćuhici.

Crna muha Crna muha iz porodice Sciara je 4-5 mm duga, crno-smeđa mušica long, sa krilima u karakterističnom Y obliku. Simptomi su vidljivi kao oštećenja korijena uslijed ishrane larvi. Potrebno je izbjegavati puno organske mase u tlu.. Crnu muhu se može suzbiti biološkim putem upotrebom nematoda. Upotreba insekticida nije potrebna.

Kontrola bolesti i štetnika Kombinacija čistoće, te pravilna upotreba fungicida i insekticida mogu spriječiti pojavu bolesti odnosno štetnika. Prije proizvodnje očistiti sav materijal i površine, posude za rasad se nikada ne smiju ponovo koristiti, uvijek treba koristiti nove, uvijek koristiti novi neiskorišten supstrat, pravilno i redoviti zalijevanje, održavanje određene vlage zraka, tjedna kontrola, te pravilna i pravovremena primjena kemijskih i bioloških sredstava.

TRŽIŠTE I TROŠKOVI UZGOJA MAĆUHICA

Postoje dva razdoblja kada se maćuhice plasiraju na tržište; jesensko i proljetno. Jesenske maćuhice se na tržištu pojavljuju u listopadu, a proljetne u ožujku. Sa proizvodnog, a time i prodajnog aspekta ne postoje značajne razlike u jesenskim i proljetnim maćuhicama, već samo biološke. Jesenske maćuhice su prilagođene jesensko – zimskim, a proljetne proljetnim ekološkim uvjetima uzgoja na otvorenom.

Za uzgoj 20. 000 presadnica maćuhica je potrebno: (za proračun su korišteni osnovni parametri) Multipot ploče Za 20. 000 mjesta treba minimalno 84 multipot ploče. 84 komada multipot ploča po cijeni od 4,50 kn koštaju 378 kn. Lončići Za 20. 000 presadnica treba 20 000 komada lončića. 20. 000 komada lončića po cijeni 0,14 kn koštaju 2. 800 kn. Supstrat za m. ploče Za 84 multipot ploče potrebna je jedna vreća supstrata od 70 l po cijeni od 63 kn. Supstrat za lončiće Za 20. 000 lončića potrebno je 100 vreća od 70l. 100 vreća koliko je potrebno za 20. 000 lončića po cijeni 63 kn koštaju 6. 300 kn. Sjeme maćuhica Sjeme nikad nema 100% - tnu klijavost, stoga se za 20. 000 presadnica uzima oko 24. 000 sjemenki, što iznosi 6. 720 kn. Gnojivo Za cijelu proizvodnju je potrebno 25 kg gnojiva po ukupnoj cijeni 300 kn. Zaštitna sredstva Trošak za zaštitna sredstva u cijeloj proizvodnji iznosi 200 kn. Retedenti rasta Trošak za retedente rasta iznosi 50 kn. Troškovi grijanja Za hladnije jesensko – zimske noći ili zimsko – proljetne potrebno je 50l goriva po noći, po cijeni 4,50 kn/l, odnosno 225 kn po noći. U proizvodnji maćuhica može se očekivati do 15 takvih noći. Trošak grijanja za 15 noći iznosi 3. 375 kn, s tim da moramo uzeti u obzir da taj trošak nije fiksni već ovisi o broju i jačini hladnih dana. U izračunu je uzet ovogodišnji prosjek od 5. 000 kn. Troškovi rada- nisu uračunati

Tablica. Pregled troškova proizvodnje 20 000 presadnica /220m2 (Vrtni centar Jug) Red. Cijena Vrijednost Opis Jed. mjere Količina br. (kn) (kn) TROŠKOVI 1 Multupot ploče komad 84 4,50 378,00 2 Lončići komad 20. 000 0,14 2. 800,00 3 Supstrat vreća 70 l 101 63,00 6. 363,00 4 Sjeme 1 000 24 280,00 6. 720,00 5 Gnojivo 25kg 1 300,00 300,00 6 Zaštitna sredstva 1 200,00 200,00 7 Retedenti rasta 1 50,00 50,00 8 Troškovi energije 5. 000,00 UKUPNO TROŠKOVI 21. 811,00

Potočnica: Myosotis alpestris

Podrazred: Asteridae Red: Lamiales Porodica: Boraginaceae Rod: Myosotis Predstavnici: Myosotis L. M. alpestris Schmidt - Spomenak, Nezaboravak M. scorpioides

Porodica ima 2000 vrsta u 120 rodova. Rasprostranjenost kozmopolitska, izražena mediteranska. Drveće, grmlje,pretežno zeljasto bilje

Listovi prekriveni oštrim, čekinjastim dlakama. Cvjetovi pentamerni, dvospolni, cvjetovi uvijek u cvatovima rjeđe pojedinačno. Nadrasla plodnica od dva plodnička lista. Ime u narodu: spomenak, nezaboravak. Podrijetlo Europa. Sije se u lipnju, srpnju a cvate sljedeće godine od travnja do svibnja. Cvjetovi su sitni u cvatu od bijele, ružičaste do plave boje.

Slika. Myosotis alpestris (izvor: pfaf.org)

Morfologija

Korijen: plitak, vlaknast, izraženo bočno korijenje sa korjenovim dlačicama. Stabljika: visina 30cm, uspravna stabljika koja se grana u donjem prizemnom djelu biljke i daje grmolik, gust izgled. Epiderma prekrivena dlačicama.

List: uzak, duguljast list prekriven dlačicama, raspored listova izmjeničan, jedan list u nodiju izražena središnja lisna žila.

Cvijet: sitan, u početku ljubičast, a kasnije plav čini cvat. Cvat je jednostruka i dvostruka kovrčica. Cvijet je radijalni dvospolan, pentamerni. Pentamerna sinsepalna čaška.Vjenčić od pet latica, sužen ulaz u cijev cvjetastog vjenčića. Pet vidljivih prašnika. Nadrasla plodnica od dva plodnička lista

Plod: suhi kalavac koji se raspada u četiri plodića. Sjeme je glatko, sjajno i malo izduženo. Biljka se razmnožava sjemenom i vršnim reznicama.

To je nježna biljka koja se sadi na rubu gredice ili između tulipana ili nekih drugih visokih biljaka kako bi pokrila tlo između njih. Ima jezičaste listove poslagane u rozetu iz koje izviruje cvjetna stapka sa sitnim cvjetićima koji mogu biti u bijeloj, rozoj ili plavoj boji. Cvate tokom cijelog proljeća, dok ne počnu velike vrućine. Najbolje uspijeva na na sunčanom mjestu ili laganoj sjeni. Ona je dvogodišnja biljka pa ju je najbolje posijati u svibnju ili lipnju i na jesen presaditi na mjesto gdje želimo, na razmak od otprilike dvadesetak centimetara. Za 1000 biljaka je potrebno 2 g sjemena. Klijanje traje 3 – 4 tjedna na temperaturi od 16 °C. Ocvale cvjetove treba kidati kako bi što duže produžili period cvatnje.

Slika. Rosylva Slika. Musik izvor: commons.wikimedia.org (foto Parađiković, N.)

Rosylva – ima umjeren i kompaktan rast. Vrlo je dobra za klasično proljetno cvjetanje zajedno sa ukrasnom tratinčicom (B. Perenis) i ljubičicom. Musik – naraste do visine 25 cm. Najbolje ju je saditi zajedno sa ljubičicom na otvorenom

Marijin zvončić - Campanula medium

Podrazred: Asteridae Red: Campanulales Porodica: Campanulaceae Rod: Campanula

Veličina oko 2000 vrsta u 90 rodova. U hrvatskoj flori zastupljeno 87 vrsta, brojni endemi. Rasprostranjenost kozmopolitska (osim tropske Afrike). Zeljaste biljke često s mliječnim sokom.

Slika. Campanula (izvor: wikipedia.org), (www.paghat.com)

Morfologija Korijen: dubok, vretenast oblik korijena s razvijenim bočnim korijenjem s korjenovim dlačicama.

Stabljika: visina 80cm, uspravna, na vrhu se nalaze ovješeni zvonoliki cvjetovi. Epiderma pokrivena dlačicama.

List: cjelovit, duguljast, na krajevima blago zaobljen. Donji listovi smješteni su u obliku rozete, gornji listovi su nasuprotni i smješteni tik uz stabljiku. Epiderma pokrivena dlačicama.

Cvijet: zvonastog oblika, dužine 4-5 cm, obješen, puni ili jednostavni, dvospolni. Čaška ima 5 zelenih lapova. Vjenčić 5 latica koje su potpuno ili djelomično srasle. Pet prašnika priraslo je za cvjetište. Tučak ima podraslu plodnicu s više pretinaca i mnogo sjemenih zametaka. Cvijet dvospolan pojedinačan na vrhu stabljike ili u grozdastim, klasastim, metličastim ili glavičastim cvatovima. Nalazimo ih u plavoj, ljubičastoj ili bijeloj boji.

Plod: tobolac, septicidan, nepravilnog otvaranja. Smeđe sjeme ovalnog oblika u velikom broju. Biljka se razmnožava sjemenom. Sjeme se sije u svibnju i lipnju prve godine a cvate od lipnja do srpnja druge godine.

Vrtni sljez – Althea rosea

Podrazred: Dillenidae Red: Malvales Porodica: Malvaceae Rod: Althea

Ova porodica obuhvaća 1000 vrsta u 75- 100 rodova. Kozmopolitska rasprostranjenost. Zeljaste biljke, rjeđe grmovi. U hrvatskoj flori zastupljene 22 vrste. Podrijetlo istočno Sredozemlje. Visoka uspravna biljka bogatih cvjetova koji mogu biti jednostavni ili puni, jednobojni. Bijele, žute, ružičaste, crvene boje. Cvate od lipnja do kolovoza cvijet je bez mirisa, okus gorak, sluzav. List i korijen sadrže sluz. Razmnožava se sjemenom.

Slika. Althea rosea (difossombrone.it)

Morfologija

Korijen: vretenast, jak osnovni korijen sa razgranatim bočnim korijenjem i korjenovim dlačicama. Središnji dio korijena je bijele boje kora blijedožuta. Dužina korijena do 50cm.

Stabljika: visina do 2 m, uspravna, razgranata, pri dnu odrvenjela. Epiderma obrasla dlačicama.

List: sivozelene boje, veliki, okruglasto srcoliki, naborani, trokrpasti ili peterokrpasti, debeli, s obje strane obrastao dlakama. Dlanasti, vidljivo pet lisnih žila. Pri dnu stabljike razvijena bogata rozeta, a na stabljici više na dugim peteljkama spiralno poredani listovi koji se smanjuju.

Cvijet: veliki dvospolni cvijet, jednostavni ili puni širine 3-5 cm. 2-4 cvijeta na kratkim stapkama u pazušcima listova. Pet lapova pri dnu je sraslo i opkoljeno “vanjskom čaškom” izgrađenoj od ovršnih listova. Pravilan cvijet pentameran, vjenčić od pet latica koje su dvostruko duže od čaške. Veliki broj sraslih prašnika gradi cijev koja obavija nadraslu (sinkarpnu) plodnicu. Cijev je srasla za latice, prašnici izgledaju kao podignuti nadrasla plodnica sastoji se od pet dijelova sraslih za središnji stupić. Tučak ima jedan vrat i pet ogranaka koliko ima plodnih dijelova.

Plod: kalavac koji se raspada na 10 jednosjemenih suhih plodića. Sjeme je dugo 2mm, sivoplave boje. U 1 gramu ima 300-600 sjemenki.

RUŽE Razred: Magnoliopsida Red: Rosales Porodica: Rosaceae Rod: Rosa

Još od davnih vremena ruža je omiljena biljka u vrtu. Danas, pogotovo u gradovima, gdje ljudi žive okruženi betonom i visokim građevinama pronalaze mjesto za sadnju poneke ruže. Cvijet ruže svojom elegantnom formom i prekrasnim bojama uvijek dominira u dvorištu ili vrtu. Ljudi uzgajaju ruže stoljećima, ali ona je postojala daleko prije nego što se čovjek pojavio na Zemlji. Pronađeni su fosili ostataka listova ruža za koje se smatra da su stariji od 40. milijuna godina. Vjeruje se da je ruža nastala u Aziji, odakle se proširila po cijelom svijetu. Može se slobodno reći da je ruža kraljica cvijeća i zauzima počasno mjesto među mnogobrojnim ukrasnim biljkama. Na žalost, novije vrste ruža ne posjeduju miris. Izuzetak su sorte ruža koje služe za dobivanje parfema. U selekciji se težilo dobivanju krupnog cvijeta, ali se gubila osobina mirišljavosti, tako da danas rijetko imamo priliku da nas ruže zanesu svojim blagim mirisom. Ovisno o klasi kojoj pripada, grm ruže može biti nizak i širok, uzak i uspravnog rasta, može se penjati ili se pružati po tlu, grane mogu biti uspravne ili obješene. Od drevnih vremena riječ ruža postoji u svakom jeziku. Na našem jeziku ruža označava biljnu vrstu, odnosno grm, a ujedno se odnosi i na cvijet i na žensko ime. Malo tko u običnom razgovoru kaže grm ruže, dovoljna je svega jedna riječ – ruža. Na njemačkom jeziku to je riječ Rose, na engleskome rose, na turskome đul. Riječ ruža u jezicima svih naroda ima približno jednak broj slova i lako je prepoznatljiva na bilo kojem jeziku. Ruža je hibrid od divlje Rose canine ili bilo koje druge samonikle biljke koja raste uglavnom na sjevernoj zemljinoj polukugli, dok na južnoj polutki ruže ne rastu samoniklo. Samonikle ruže rastu od zemalja Sredozemlja pa sve do najsjevernijih dijelove Europe gdje zimi temperatura pada i do minus 30°C.

Povijest ruža Tijekom povijesti ruža je imala svojih obožavatelja, ali i ogorčenih protivnika. Ruža je postala simbol senzualne i duhovne ljubavi, bogatstva, patnje, vjere i čežnje. Spominje se u brojnim mitovima i legendama, u usmenoj i pismenoj predaji. Prvi se put spominje kao ukrasna biljka u 7. st. pr. Kr. Ruže su cvale i u Semiramidinim vrtovima u drevnom Babilonu. Ruža je u literaturi i umjetnosti stare Perzije uglavnom prikazivana simbolički. U starom Egiptu vjerovalo se da je ruža cvijet duše dostupna samo faraonima, jedino su svećenici bili upućeni u njen uzgoj. U grčkoj mitologiji bila je cvijet Afrodite, boginje ljubavi. Kod Rimljana je štovanje ruže bilo još izraženije nego u Grčkoj. U srednjem vijeku ruže su uzgajali redovnici, u medicinske svrhe. U renesansi ruža je sve više ulazila u svakodnevni život. U dvorcu Malmaison blizu Pariza, početkom 19. stoljeća, carica Joséphine osnovala je ružičnjak i nastojala je uzgojiti sve do tada poznate vrste ruža. Napoleon je također bio ljubitelj ruža i naredio je svojim vojnicima da donesu sa sobom svaku novu ružu koju pronađu u stranoj zemlji. Ruže nalazimo i u svakodnevnoj uporabi, kod pribora za jelo, posteljine, raznih kutija za domaćinstvo, ali i u umjetnosti kod Michelangela, Dalija, Goye. Od pamtivijeka su pjesnici pisali o ružama, a ona je višestruki simbol koji u sebi ujedinjuje sklad i nesklad istovremeno. Ruže su oduvijek vjerni pratilac čovjeka i umjetnici će se uvijek baviti ružama jer je ruža ujedno i simbol novog života. Pravi procvat ruža, međutim, počinje tek krajem 17. i u 18. stoljeću, kada su pomorci počeli donositi ruže iz Kine, Indije i Japana. Ove dalekoistočne ruže podosta su se razlikovale od do tada poznatih u Europi i na Bliskom istoku, ali zbog njihove genetske srodnosti mogle su se križati sa domaćim sortama. Ruže su zatim stizale i iz Sjeverne Amerike pa su i one ponijele neka svoja pozitivna svojstva novokreiranim sortama. Tako je nastalo više od deset tisuća sorti ili hibrida, od kojih su neke bile ljepše i otpornije od tada poznatih ruža. Doduše, mnoge od tih sorata tijekom vremena su nestale, ali one najljepše i najprilagođenije su ostale te ih mi danas uzgajamo i u našim vrtovima. One nam, ovisno o sorti ili grupi sorata – obrubljuju staze, uokviruju vrata, rastu poput visokih tunela, zaklanjaju visoke sjenice i terase ili, uzgojene poput visokih grmova ili malih stabala, zauzimaju najvidljivije počasno mjesto u našem vrtu.

Slika. Rosa centifolia (izvor: caliban.mpiz.koeln)

Morfologija

Korijen: razgranat i snažan, prodire duboko u tlo velike upojne moći. Mjesto spajanja stabljike i korjena zove se ovratnik.

Stabljika: viša ili niža, sa koje se odvajaju grane. Grane su često prekrivene trnjem ili čekinjama, drvenaste su i slabo lomljive, prekrivene zelenom ili crvenkastom korom koja je kod nekih vrsta glatka a kod drugih ima dlačice. Trnje može biti ravno ili zavinuto (poput udica), a zadatak im je zaštita biljke od životinja, ali pomaže i biljkama da se penju ako pripadaju penjačicama.

List: raspoređeno duž grana na izmjeničan način i nikad obrnuto. Sastoji se od više segmenata, skoro duguljastih, nazubljenih rubova i skoro uvijek neparnog broja, obično pet ili sedam jedinki. Ruže Alba i mnoge botaničke ruže imaju ljupke listove – od svjtlosivozelenih do intenzivno sjajnih modrozelenih boja, pa su privlačne čak i kada grm ne cvate. Listovi nekih vrsta zagasito su grimizne boje (npr.Rosa glauca), dok listovi nekih (npr.Rosa virginiana) u jesen mijenjaju boju u nijanse zalaska sunca.Iznad lišća se formira pupoljak rasta (koji se zove i «oko») iz kojeg izlaze nove grane. Svaka cvjetna grana na vrhu ima cvijet koji će prvi procvjetati, ali ispod kojeg se nalazi listić koji se zove brakteja na čijem se vrhu javljaju izolirani cvjetovi i druge manje cvjetonosne grane.

Cvijet: svaki cvijet je dvospolan. Cvjetište je potpuno glatko ili pomalo dlakavo, čaška se sastoji od pet listića s nazubljenim vrhovima. Kod samoniklih ruža latice koje često na gornjem rubu imaju zarez, te su u istom broju kao listići s kojima se izmjenjuju čineći tako jedinstvenu krunu. Cvjetovi mogu biti jednostruki (4 do 7 latica), djelomično dvostruki (8 do 14 latica), dvostruki (15 do 20 latica) ili posve ispunjeni (više od 30 latica). Boja latica može biti bijela, žuta, ružičasta, krem, narančasta, ljubičasta ili crvena. Prašnici, čija je uloga vrlo važna u privlačnosti cvijeta, su brojni (ima ih oko 200 ili više kružno raspoređenih u više redova).

Plod: zvan šipak u stvari je lažan plod, jer se sastoji od mesnatog i obojenog cvjetišta u obliku boce ili kugle, koja sadrži prave plodove, zvane pucavci ili aheniji, svaki samo s jednim sjemenom.

Slika. Presjek ploda (izvor: cieer.org/bot)

Uzgoj Ruže su prilagodljive biljke koje rastu u gotovo svim dijelovima svijeta. Najbujnije su u toplim, umjerenim područjima, iako se dobro prilagođavaju i u suptropskim ili hladnim krajevima. Svim ružama potrebno je mjesto koje je otvoreno prema suncu, a zaštićeno od hladnih vjetrova, s dobrim kruženjem zraka i dobra struktura tla. Minimalna temperatura koju ruža podnosi je do -18°C. Većina ruža ne voli ni pretjerane vrućine ni pretjeranu hladnoću. Važno je da se osigura dobar protok zraka i pogotovo da nema puno vlage jer ona pogoduje razvoju bolesti. Ruže slabo uspijevaju u dubokoj sjeni, ispod drveća, ako rastu u gustom nasadu s ostalim biljem ili u vodom natopljenom tlu. Većina mjesta može zadovoljiti te potrebe, npr. da se podigne zaštita od vjetra ili drenažom mokrih, teških tala. Problem nepogodnog tla može se riješiti sadnjom ruža u odgovarajući kompost u povišene gredice ili posude.

Tlo Većina modernih ruža ne cvate na karbonatnom tlu, ali gotovo sve starinske ruže dobro rastu u alkalnim uvjetima ako im se prilikom sadnje i malčiranja daju velike količine organskog materijala. Ružu saditi na ružičnjak gdje prethodno nisu bile ruže. Najbolje tlo za sadnju ruža bila bi ilovača sa što debljim slojem, koji još zovu "mekota" (površinski sloj koji dopire sve do granice ZV. zdravice). Kvalitetu tla određuje prisutnost humusa kao regulatora vodnog i zračnog režima jer tlo mora biti propusno za zrak i vodu, a podzemna voda gdje želimo uzgajati ruže trebala bi biti dublja od 70 do 100 cm. Ruže najbolje uspijevaju na slabo kiselom tlu do neutralne reakcije, a to bi bila vrijednost od 5,5 do 6,5 pH. Vrlo kisela tla treba obogatiti vapnom. Svako tlo treba popravljati unoseći u njega prije svega humus, ili u čistom obliku ili stajski gnoj i treset. Pripremanje tla počinje nekoliko mjeseci prije nego što se odluči posaditi ruža.Zemlju treba očistiti od raznih otpadaka, ostataka gradnje i drugog. Kad se tlo prekopa, kroz mjesec dana bi tlo trebalo prekopati još jednom, ali nešto dublje da bi gnojivo doprlo na dubinu od 35 do 40 cm. Tlo je idealno sve dok u njega unosimo hranjive tvari, no ono se svejedno na neki način troši, bez obzira na to dali na njemu nešto raste ili ne. Zato ruže najbolje rastu u vrtovima gdje se godinama unose minerali radi uzgoja povrća i takvo tlo je gotovo idealno za sadnju ruža.

Sadnja 1. Jesenjska sadnja- vrši se od listopada do prosinca, a smatra se povoljnijom od proljetne. Ruže preko zime se aklimatiziraju i do proljeća već puste korijenje, a time počinje i ranija vegetacija. One ruže koje sadimo u kasnu jesen u prvoj godini imaju bolji i bujniji rast, jer na početku vegetacije imaju već stvoreno korijenje, koje uvjetuje raniju cvatnju, bujnost i bogatiju lisnu masu. 2. Proljetna sadnja- počinje već u rano proljeće, kada se tlo posuši. Sadnice koje su već potjerale mlade lisne pupove prije sadnje se podrežu na tri pupa, bez obzira na to što su potjerali izboji. Biljka za sadnju se priprema tako da:  odrežemo sve listove, šipkove ili pupove ( ako postoje )  odrežemo trule ili tanke stabljike  ako su stabljike smežurane, sve grmove na nekoliko sati treba staviti u vodu  ako korijenje izgleda suho, treba ga zaroniti u posudu s vodom i prije sadnje se ne smije dopustiti da se osuši  treba podrezati sve oštećene i duge korijene na oko 30 cm Razmaci sadnje kod ruža ovise o tipu rasta. Manji razmak među ružama uzrokuje tanje izboje s malim brojem cvjetova. Hibridne čajavke, polijante i floribunde sade se na razmak 60 - 90 cm, penjačice 200 - 300 cm, mini ruže 30 - 40 cm, a kod pokrivačica tla treba računati na širenje.

Slika. Uzgoj sadnica ruža (Parađiković, 1996.)

Gnojidba Za gnojidbu ruža prije sadnje koristi se 5-7 kg/m2 zrelog stajskog gnojiva i 40 g/m2 NPK 7-20-30 jer je vrlo važno što prije nakon sadnje potaknuti razvoj korjenova sistema na što vrlo povoljno djeluje fosfor potičući razvoj korijenovih dlačica. Pri ogrtanju ili u prihrani dodaje se 15 g/m2 KAN-aU proljeće već posađene ruže treba orezati, prihraniti s NPK 15- 15-15 u količini 25 g/m2 i plitko okopati. Ruže će se zadovoljiti jednokratnim prihranjivanjem u proljeće.Tijekom vegetacije njega se sastoji od uklanjanja ocvalih cvjetova da bi potaknuli cvatnju i u prihranjivanju tekućim gnojivima jer su ruže veliki potrošači hranjiva, naročito fosfora, magnezija i bora

Simptomi nedostataka hranjiva

Nedostatak dušika Nedostatak fosfora Nedostatak kalija Mladi listovi su Mladi listovi su maleni, naličje s Smeđi rubovi listova maleni, nekad se ljubičastim nijansama. ,mlado razvijaju crvene pjege. lišće crvenkaste boje. Blijedo zelene boje. Česti slučaj na pjeskovitim tlima.

Nedostatak Nedostatak željeza Nedostatak mangana magnezija Listovi su skoro posve žuti, Javlja se žuta boja između Listovi su prema najteže su pogođeni mladi listovi. žila. sredini blijedi, javlja se odumiranje oko srednje žile.

Kod sadnje: potopimo korijenje mladih biljaka u otopinu ALGAREN-a 2 ml/l + MAGIC P- star 3 ml/l (10-15 sekundi je dovoljno). Na taj način učinkovito utječemo na razvoj korijenja. Algaren – ekstrat morskih algi, sadrži auksine, betine, citokinine, vitamine iz B skupine i mikroelemente. Stimuliraju rast i razvoj korijena, poboljšavaju iskoristivost hranjiva iz tla, raniji početak vegetacije, veći prinos, manja osjetljivost na bolesti. Može se kombinitati s ostalim gnojivima. Ako želimo razvoj izbojka u donjem dijelu biljke koristimo putem fertirigacije:- DRIN (0,5-1 kg/1000 m2). Drin – aktivira biokemijske i enzimatske procese u biljci i poboljšava metabolizam i procese sinteze. Sadrži visoko koncentrirane L – aminokiseline kao što su: alanin, arginin, asparaginska kiselina, cistein, glutaminska kiselina, glicin koji su potrebni za sintezu proteina. Stimuliraju razvoj i metabolizam, poboljšavaju fotosintezu, respiraciju, stimuliraju klijanje i cvjetanje. Za kvalitetni rezani cvijet duge i jake stabljike potrebno je svakih 7 dana prskati sa kombinacijom DRIN-a (75 ml/100 l vode) i fertigacijom ( zajedno sa vodom aplicira se lako topivo gnojivo) ljetni kristalon - 24:6:16 i 24:4:21 te zimski kristalon - 16:6:24 i 21:4:24, ako je uzgoj ruža za rezani cvijet u zaštićenom prostoru (150 ml/100 l vode) tijekom cijele godine.

TIP BILJNOG BILJNO DJELOVANJE HRANJIVA HRANJIVO

- potiče rast listova i

biljke Makroelementi DUŠIK (N) - potiče rast korijena ( potrebna su u FOSFOR (P O ) - potiče stvaranje velikim 2 5 KALIJ (K O) cvjetova i količinama ) 2 poboljšava otpornost

na sušu i bolesti

Sekundarni - kalcij, magnezij, elementi KALCIJ (Ca) željezo, bor i mangan ( potrebna su u MAGNEZIJ (Mg) održavaju normalnu umjerenim zelenu boju lista količinama ) - bor sprečava deformacije liski, a

Mikroelementi kalcij smanjuje ŽELJEZO (Fe) ( potrebna su u odumiranje mladica BOR (B) tragovima ) - elementi u tragovima MANGAN (Mn) pridonose zdravlju biljke

Razmnožavanje Ruže se mogu razmnožavati generativno i vegetativno. Generativno razmnožavanje je sijanjem sjemena, cijepljenjem u svim tehnikama, a vegetativno razmnožavanje (danas se u svijetu manje primjenjuje ) je razmnožavanje dijelovima biljke.

Generativno razmnožavanje

Sijanjem sjemena- Sjemenom razmnožavamo divlje oblike ruža, grmolike ruže kao i podloge za dobivanje plemenitih ruža i kada želimo dobiti novu sortu. Podloga za ruže je zapravo šipak- Rosa canina. U desetom mjesecu se šipak bere kada je poluzreo i iz njega se vade koštice koje se nakon toga posade u gredice. Šipak se ne bere potpuno zreo, sjemenke ne bi nikle jer takva koštica dobiva tvrdu koru koju klica ne bi mogla probiti. To znači da se sjeme pomiješano s pijeskom ostavlja preko zime i umjereno navlaži da bi kora na koštici omekšala.

Vegetativno razmnožavanje Vegetativno razmnožavanje je postupak kojim grančicu ruže posadimo u već pripremljenu vrtnu zemlju bogatu humusom i stvorimo joj uvijete da na sebi stvori novi korijen. Najčešće to radimo kada želimo brzo dobiti što je moguće više okca ili ako u stakleniku uzgajamo ruže za rezanje cvijeta. Načini vegetativnog razmnožavanja su:

● kalemljenje ( cijepljenje ) ● razmnožavanje reznicama ● razmnožavanje izdancima ● grebeničanje ● nagrtanje

Kalemljenje- je presađivanje mladica (pupa) na podlogu. Mladica se zove plemka, a biljka na koju presađujemo zove se podloga ( divljaka ). Neke najvažnije podloge ruža: Rosa sempervirens, Rosa arvensis, Rosa canina, Rosa gallica, Rosa glauca, Rosa rubiginosa, Rosa multiflora, Rosa rugosa, Rosa laxa, Rosa inermis ( posebno značajne za uzgoj ruža za rezani cvijet u zaštićenim prostorima). Kalemljenje se provodi na više načina, ali rad mora biti vrlo precizan i vješt. Dijelovi plemke ne smiju se uzimati ruka da ne bi prouzročili propadanje plemke. Postoje dva načina kalemljenja: okulacija i cijepanje.

1. Okulacija - najprije treba nasjeći plemke i držati ih zamotane u mokroj krpi na dohvat ruke. Potreban nam je nož za okuliranje i jedna čista krpa koja se omota oko ruke da bi se na nju brisao nož prilikom okulacije. Okulacija se izvodi tako da se na vratu napravi rez u obliku slova T i kora odvoji od drveta. Zatim se izrezuje okce s plemke i umeće se u otvor načinjen na vratu korijena. Plemka treba dobro prilegnuti uz drvo, zatim mjesto cijepljenja treba vezati gumicom ili prekriti gumenom kopčom. Nakon 2 do 3 tjedna gumica se skida da se zbog rasta podloge ne bi urezala u koru. 2. Cijepljenje- vrši se u zaštićenom prostoru ili na otvorenom polju. Cijepiti znači staviti jedan dio biljke, pup ili grančicu plemke na podlogu koja ima zadatak da hrani plemku. Postoji više načina cijepljenja: spajanje, cijepljenje u procijep, klinasto cijepljenje, cijepljenje pod koru i prostorno cijepljenje.

Osim ovih načina postoji još i grebeničenje (za grmolike ruže i penjačice), te uzimanje reznica ( mogu se razmnožavati sve ruže ). Cijepljenje ruža za rezani cvijet na podlogu divlje ruže

Slika. U kamenoj vuni i metodom zimskog cijepa (winter graft) (Parađiković, 2002.)

Utjecaj temperature na list i veličinu cvijeta u ruža Znanstvenici H. K. Shin, J.H. Liethi S. H. Kim radili su na istraživanju utjecaja temperature na ružu „Kardinal“ kako bi predvidjeli veličinu cvijeta ruže uzgojene u stakleničkim uvjetima. Broj dana od prestanka pupanja do cvjetanja povećao se sa 21,6 do 63 dana kada je temperatura bila smanjena sa 30 oC na 15 oC. Broj dana do cvjetanja ovisio je prvenstveno o temperaturi poslije prvog vidljivog pupa. To ukazuje da temperatura prije prvog vidljivog pupa ne utječe značajno na razvoj cvjeta – cvjetanja. Površina lista, dužina i debljina stabljike se povećava smanjenjem temperature, a stabljika najbolje kvalitete uočena je pri temperaturi od 18 oC. Masa suhoga cvijeta povećala se s 0,7 g na 3,0 g pri padu temperature s 30o C na 15o C. Ako bi biljke premjestili u uvijete niže temperature u stanju vidljivog pupa, masa cvjeta bi se povećala. Zaključeno je da temperatura ima utjecaj na razvoj cvijeta u razdoblju od pupanja do cvjetanja tako da u stakleničkom uzgoju ruža smanjenje temperature dovodi u navedenom razdoblju do povećanja veličine cvjetnih pupoljaka. (ISHS Acta Horticulturae 547: III International Symposium on Rose Research and Cultivation, http://www.actahort.org/members/showpdf?booknrarnr=547_22).

Utjecaj prekrivajućih materijala na mikroklimu ruža u plasteniku Znanstvenici E. Mashonjowa, J.R. Milford, J.G. Pieters i H. Uchida Frausto proveli su mjerenje radiometrijskih svojstava plastičnih masa korištenih pri izgradnji plasteniku u Zimbabveu kako u laboratorijskim uvjetima tako i u plasteniku. Magnitude promjena raspoloživog sunčevog zračenja ovisi od uporabe različitih pokrivajućih materijala i o njihovim učincima na temperaturu u plasteniku. Prodiranje sunčevog zračenja u laboratorijskim uvjetima su slični i to u rasponu 60-85% dok su oni u rasponu od infracrvenog toplinskog 20-60%. Vrijednosti prodiranja utvrđene u plasteniku slične su onima na horizontalnim pločama u laboratorijskim uvjetima. Kako bi se svojstvo različitih plastičnih materijala utvrdio na utjecaj temperature na listu korišten je model GDGCM (Gembloux Dinamic Greenhouse Climate Model). Model je korišten za simulaciju temperature, vlažnosti, temperaturu lista i sunčevo zračenje koje prolazi kroz materijal kojim je pokriven plastenik unoseći klimatska opažanja i radiometrijska svojstva izmjerena u laboratorijskim uvijetima. Model je očitao vrijednosti od -5oC i +1oC temperature izmjerene na listu koja je bila različita u podne i pri zalasku sunca. Model je također pokazao da mikroklima ispod fotoselektivnih polietilenskih filmova je usporediva s onom ispod stakla i da je pokazao minimalne razlike između dnevne temperature utvrđene na listu za sve filmove, ali bi mogao promijeniti minimalnu temperaturu i do 1 C. Korištenje plastičnih filmova do 3 godine ima zanemariv utjecaj na mikroklimu ruža u plasteniku. Mjerenja koja su napravljena za vrijeme trajanja projekta uz korištenje modela staklenika klime (GDGCM) daju kvantitativne procjene učinka različitih materijala koji se koriste za pokrivanje plastenika te utječu na količinu prodiranja sunčevoga zračenja u plasteniku u Zimbabveu. (ISHS Acta Horticulturae 751:IV International Symposium on Rose Research andcultivation http://www.actahort.org/members/showpdf?booknrarnr=751_4 ).

Utjecaj vode na cvjetne pupove i razvoj cvijeta i kvalitete ruža Znanstevnici Z. Plaut, A. Dayan, A. Grava, E. Matan, I. Dori, Y. Presnov, L. Ben-yunes, Y. Mujeira i N. Pines, došli su do zaključka da vodni potencijal biljaka uzgajanih u stakleniku ovisi o okolišnoj kontroli. Postupno smanjenje vodnog pontencijala utvrđeno je slijedećim redom: u cvjetnom pupu, stabljci, lišću pri vrhu cvijeta te listu koji se nalazi pri dnu stabljike. Ova promjena nije bila pod utjecajem klimatskih uvjeta u stakleniku. Ne postoji povezanost između vodnog potencijala dijelova ruža i broja ubranih cijetova po jedinici površine. Utvrđena je veza između veličine cvijetnog pupa i vodnog potencijala tako da je niži vodni potencijal u pupu rezultirao većim pupom. Značajno povećanje elastičnosti stabljike utvrđeno je kod ruže koje su rasle pri nižim noćnim temperaturama. Sadržaj vode u stanicama bio je niži, a osmotski potencijal pri 0 staničnom tlaku bio je viši u cvjetnim pupovima ruže uzgojenih u uvjetima prirodne ventilacije tj. kada se nisu koristili uređaji za hlađenje u stakleniku. Stupanj fotosinteze i provodljivost preko lista ljeti je povećan isparavanjem, a smanjen zatamnjenjem staklenika. (ISHS Acta Horticulturae 547:III International Symposium on Rose Research and Cultivation, http://www.actahort.org/books/547/547_28.htm)

Slika. Uzgoj ruža u hidroponu (foto Parađiković, N.)

Slika. Ruže stablašice, foto Parađiković, N.

PODJELA RUŽA

Hibridne čajevke

Najomiljenija skupina ruža. Neki ih nazivaju i mjesečarke. Cvjetne stapke su duge s pojedinačnim cvjetovima, što ih čini pogodnima za rezani cvijet. To su ruže što ih kupujemo u cvjećarnici. čajevke su nastale križanjem "starih ruža" s kineskim. Smatra se da je prva hibridna čajevka bila "La France", koju je sasvim slučajno otkrio PierreGiullot, 1867. Čajevke mogu, kao i ostale ruže, biti svih boja osim plave i crne, također mogu biti i dvobojne.Uzgoj može biti: grmolik, stablašica ili za rezani cvijet.

Slika. Hibridne čajevke foto Parađiković, N.

Slika. Uzgoja ruža za rezani cvijet – precvjetavaje (Parađiković, 2005.)

Floribunde

Ove ruže su potomci čajevki i polijanti. Prva križanja je napravio Poulsen (1911.Danska). Prijevod imena floribunda je "obilje cvjetova", što ove ruže i potvrđuju, jer daju nekoliko cvjetova po stapci. Floribunde cvatu neprekidno, otpornije su na hladnoću te se lakše njeguju nego hibridne čajevke.Mogu se saditi u gredice, kao živice (samo bujnije sorte) ili na obrube, a kao i čajevka, može biti grm ili stablašica.

Slika. Floribunde Foto Parađiković, N.

Ruže patio

To je skupina koja se pojavila 80-ih godina 20 st. i danas sadrži mnoge omiljene varijetete. Nekada su se svrstavale s floribundama. Naraste u visinu 45 do 55 cm, što je čini izvrsnom biljkom za korita, kao i za gredice. Tu spadaju: "Gentle Touch", "Sweet Dream".

Slika. Patio ruža Foto Parađiković, N.

Minijaturne ruže

Mini ruže su sve popularnije kod nas i u svijetu. Imaju male cvjetove i lišće, neke nisu više od 15cm. Koriste se za obrubljivanje gredica, uzgoj u koritima i kamenjarama ili u kući kao privremene lončanice. Maksimalna visina ne prelazi 45 cm. Najbolje vrijeme za sadnju na otvoreno je proljeće i rano ljeto.

Slika. Minijaturne ruže www.sadnicevocarasadnikantic.com

Pokrivači tla

Poput ruža patio ova skupina uvedena je 80-ih godina 20 st. Cvatu višekratno i imaju dobru otpornost na bolesti. Koriste se za prekrivanje obronaka ili za sadnju između viših grmova. Mogu narasti od 20 cm do 2 m visine. Varijeteti su: "Kent", "Flower Carpet" itd.

Slika. Pokrivači tla Foto Parađiković, N.

Penjačice i puzavice

Postoje dva tipa: puzavice s dugim savitljivim stabljikama na kojima nose brojne cvjetove i cvatu samo jedanput na godinu, te penjačice krutih stabljika sa velikim cvjetovima i cvatu dva puta na godinu.

Slika. Penjačica Don Juan Foto Parađiković, N.

Grmolike ruže

Tipičan grm je viši od ruža za gredice i to je varijetet botaničkih ruža, staromodnih ruža ili suvremenih grmolikih ruža.

Slika. Grmolike ruže, Foto Parađiković, N.

Bolesti štetočine i zaštita ruža Od štetnika kοје suzbijamo insekticidima prvo se javljaju lisne uši (Aphis.spp) kasnije tijekom vegetacije kao opasniji štetnik javlja se resičar (thrips) , ako je toplo vrijeme može se očekivati і jačі napad štetnika crveni pauk (Panonychus ulmi). Bolesti ruža ѕu pepelnica ruža (Sphaerotheca pannosa var. rosae) jedna od najopasnijih bolesti је crna pjegavost ruža (Marsonnina rosae) koja može izazvati opadanje lišča. Javljaju se još neke bolesti, kao lažnа pepelnica (Peronospora sparsa) і lisna pjegavost (Mycosphaerella spp), no one nisu osobito štetne аkο pravilno koristimo sredstava ᴢа ᴢаštitu. Napade bolesti і štetnika će smanjiti pravilna njega ruža, prvenstveno orezivanje, uklanjanje bolesnog otpalog lišča i pravilna prihrana і zalijevanje. Efikasna zaštita je sadnja drugih biljnih vrsta koje će ih zaštititi od nametnika. Tako im je dobro u blizinu posaditi plavu ukrasnu kadulju, srebrnu čestoslavicu, plavu iglicu te, mačju metvicu, origano, peršin, vlasac, bosiljak, lavandu, luk i češnjak. Njihov intenzivan miris otjerat će nametnike. Kod kemijske zaštite ruža mogu se upotrijebiti zaštitna sredstva zajedno s gnojivima. Kod miješanja gnojiva i pesticida uvijek se prvo ulijevaju preparati za prihranu a onda zaštitna sredstva. Sa zaštitom treba početi preventivno u travnju, nakon pojave prvih listova. Zatim se prska svakih 10-15 dana. Mlaz preparata treba okupati i lice i naličje listova. Moguće je za zaštitu ruža upotrijebiti preparate za zaštitu jabuke.

Fungicidi dopušteni u ukrasnom bilju, cvijeću i ružama Djelatna tvar Pripravak Učinkovitost sumpor Thiovit Jet, Kumulus, Kalinosul, Chromosul, pepelnica Kossan, Sulfolac, Kvašljivi sumpor, Cosavet DF, Sumpor Micro 80 WP, Sumpor močivi Tiosam 80, Mikro Sumpor SC-80, Tekući sumpor 85 SC azoksistrobin Quadris SC pepelnica, hrđa klortalonil Daconil 720 SC plijesan metalaksil-M & Ridomil Gold MZ plamenjača, hrđa mankozeb fludioksonil & ciprodinil Switch WG plijesan kaptan Captan, Merpan, Stoper pjegavost folpet Folpan, Folpet pjegavost dimetomorf & folpet Acrobat MZ plamenjača, pjegavost bitertanol Baycor hrđa mankozeb Dithane DG Neotec, Dithane M-45, Pinozeb, hrđa, pjegavost Mankozeb, Star 80 WP, Crittox, Caiman WP, Mankonor, Cadillak, Mankokal propineb Antracol 70 WP,Chromoneb, Župineb hrđa miklobutanil Systhane 12 E, Fond pepelnica http://www.savjetodavna.hr/?page=preporuke,9,4065

Insekticidi i akaricidi dopušteni za primjenu u ukrasnom bilju i ružama u Republici Hrvatskoj

Djelatna tvar Pripravak Učinkovitost pirimikarb Pirimor WG lisne uši alfacipermetrin Fastac, Direct SC štetne gusjenice, lisne uši pimetrozin Chess WG lisne uši, štitasti moljci tiametoksam Actara WG lisne uši tiakloprid Calypso 480 SC lisne uši lufenuron Match 050 EC Tripsi, gusjenice metoksifenzoid Runner SC štetne gusjenice abamektin Vertimec, Kraft EC crveni voćni pauk, kalifornijski trips tau-fluvalinat Mavrick 2F lisne uši imidakloprid Confidor, Boxer, Rapid, lisne uši Magnum, Dali, Congo

http://www.savjetodavna.hr/?page=preporuke,9,4065

Gerber - Gerbera jamesonii L.

Podrazred: Asteridae Red: Asterales Porodica: Asteraceae

Rod: Gerbera

Gerberi potječu iz južne Afrike i Azije, a 1737. godine otkriveni su u južnoj Africi. Pronašao ih je Nizozemac Jan Frederik Gronovius. Rod je dobio ime Gerbera u čast njemačkom prirodoslovcu Traugott Gerberu, a vrsta je nazvana po Robertu Jamesonu koji je skupljao žive primjerke tijekom ekspedicije 1884. godine u okrugu Barberton. Prva ilustracija u boji pojavila se u Botanical Magazineu 1889., a vrstu je opisao J.D. Hooker. Nedavno je otkriveno da je čak godinu dana ranije vrstu opisao R.W. Adlam pa je naknadno izmijenjeno ime autora. Križanje gerbera započelo je u 19. stoljeću u Cambridgeu u Engleskoj, kada je Richard Lynch križao G. jamesonii sa G. viridifolia. Najčešći komercijalno uzgojeni varijeteti potječu od ovog križanca. Ovaj prelijepi cvijet iz Barberton područja u Northern Provinceu danas je popularna vrtna biljka u cijelom svijetu i jedan je od roditelja mnogih divnih hibrida gerbera koje možemo naći u cvjećarnicama. Cvatnja je intenzivna u uzgoju u zaštićenim prostorima. Imaju popularne i lijepe cvjetove koji se uzgajaju za rezanje ili se za ukras uzgajaju cijele biljke u loncima.

Gerber je jednogodišnja ili višegodišnja zeljasta biljka čije je lišće pokriveno svilenim dlačicama. U prirodi raste kao polugrm ili grm, a postoji više od 20 000 vrsta u cijelom svijetu. Rezani cvijet gerbera je nastao kao selekcija i danas se koristi za uzgoj preko 250 hibrida različitih boja i kombinacija (slika 157).

Slika. Raznolikost boja cvata hibridnih gerbera

Slika. Gerbera asplenifolia i Gerbera jamesonii (izvor: ais.up.ac.za)

MORFOLOGIJA

KORIJEN: žiličast, vretenast i šupalj.

STABLJIKA: duga, može biti uspravna, puzava, kod nekih i podzemna.

LIST: listovi mogu biti cijeli ili razdijeljeni, nemaju palistiće, pri dnu se često proširuju u obliku uški i često imaju razvijenu prizemnu rozetu. Mogu biti smješteni spiralno, izmjenično, rjeđe nasuprotno. Mogu biti goli ili prekriveni dlačicama, neki imaju i trnje, grube kukaste dlake i dr.

CVIJET: cvjetivi su skupljeni su u cvat-glavicu, a pri osnovi glavice je zajednička čaška- involukrum, središte cvijeta je svijetle ili tamne boje, a što zavisi o hibridu ili sorti (slika 3). Cvjetovi su tetramerni, petočlani, kod nekih su svi isti u glavici, a kod drugih se razlikuju cvjetovi iz sredine glavice i sa oboda (slika 159).

Ray floret – jezičasti cvjetovi Trans floret – prijelazni cvjetovi Disc floret – cjevasti cvjetovi

Slika. Cvat gerbera

Cjevasti cvjetovi – Krunica (zigomorfan cvijet sastavljen od sraslih latica, 3 – 5) je srasla u cvijet, aktinomorfne je simetrije.

Jezičasti cvjetovi - Pri dnu je kraća krunična cijev, a dalje se nastavlja jezičasta krunica od 5 uzdužno sraslih listića, a završava sa 5 sitnih zubaca.

Carpel – plodnički list Dorsal petals – leđna latica Lateral petals – bočna latica Ventral petal – trbušna latica

Slika. Građa cvijeta

Prašnika ima 5, antere (prašnice) su slijepljene u 1 cijev, a filamenti (prašničke niti) su slobodni. Plodnica je građena od dva plodnička lista sa 1 sjemenim zametkom. Plodnica tučka se nalazi u plodničkim listovima.

PLOD: jednosjemena roška (achenium) je glatka, obrnuto jajolika.

UZGOJ GERBERA

Gerbere možemo uzgajati na nekoliko načina: uzgojem u tlu, loncima i hidroponima. Uzgoj gerbera u tlu je rijedak i taj način uzgoja je omiljen kod kolekcionara gerbera, ali i pogodan za parkovni uzgoj u gredicama (slika 161). Uzgoj lončanica je vrlo popularan i tražen proizvod (slika 161), ali uzgoj gerbera za rezani cvijet uglavnom se proizvodi u loncima i to u hidroponima – tehnologija ( Parađiković, 1998.). (slika 162).

Slika. Uzgoj u tlu

Slika. Uzgoj gerbera u hidroponu u Magadenovcu (foto Parađiković, N.)

Intenzivan uzgoj gerbera u hidroponu moguć je samo u stakleniku ili plasteniku, a uzgoj je najčešći u plastičnim loncima volumena 2,5 l. To zahtijeva regulaciju mikroklimatskih uvjeta i njihovo održavanje unutar granica optimuma. Vlažnost u supstratu i prihrana znatno utječu na prinos i kvalitetu cvijeta gerbera.

Mješavina supstrata mora biti najpogodnijih fizikalnih, kemijskih i bioloških karakteristika. Treba biti srednje do lake teksture, propustljiva i dobrog kapaciteta za vodu i zrak (kamena vuna, treset, rižina ljuska, kokosova ljuska, mješavina kokosove i rižine ljuske i dr.) (slike 163 i 164). Zona korijena mora biti redovito snabdjevena hranjivima. Korisna je i drenaža za održavanje optimalnog vodno-zračnog režima.

Slika. Prešana kokosova vlakna Slika. Mješavina supstrata i kokosa (foto Parađiković, N.) (foto Parađiković, N.)

Za rast i razvoj biljka gerbera treba dosta svjetla (dnevna minimalna potreba je 350 J/cm2). Do 2007. godine većina proizvođača gerbera je tijekom zimskog razdoblja kada je radijacija vrlo niska koristila dodatno osvjetljenje (HID lampe sa natrijevom cijevi 400 – 600 W, 10 – 12 h dnevno). Kako je cijena energenata u porastu, ovaj način dodatnog osvjetljenja koristi se samo kod proizvodnje sadnog materijala (slika 165).

Slika. HID lampe, staklenik Magadenovac (foto original)

Tijekom ljetnog razdoblja treba zaštićeni prostor zasjeniti jer se na taj način smanjuje temperatura zraka, koja kada je sunčani dan (2400 J/cm2) u zaštićenom prostoru može biti i 38 °C. Biljka gerbera zahtijeva kontinuiranu prihranu, a o intenzitetu svjetla i temperaturi zavisi koliki će biti broj tretmana hranjivom otopinom. Tijekom zime, kada je ukupna radijacija niža od 150 J/cm2, zalijevanje se smanjuje na dva do tri puta dnevno. Mjerenjem odnosa hranjiva te njihove koncentracije u hranjivoj otopini, mogu se na vrijeme otkriti problemi u ishrani. Kod gerbera je česti problem nepravilan odnos pojedinih hranjiva. Uzrok tome je provođenje ishrane prema vizualnim opažanjima. Proizvođač treba održavati pH otopine na 5,5 te ukupnu vodljivost od oko 1,1-1,3 mS/cm. Međutim, ta dva parametra nisu dovoljna da bi se odredila optimalna opskrbljenost biljke hranjivima za postizanje visoke produktivnosti. Kemijske analize s ciljem redovitog praćenja sastava i koncentracije iona u hranjivoj otopini, pomažu da se osigura optimalan odnos makro- i mikrohraniva, što direktno utječe na povećanje produktivnosti u proizvodnji cvjetova gerbera.

Minimalna drenaža tj. perkolat iz lonca treba biti 30%. Važan je pH vode i treba biti između 5,5 i 5,8, a EC između 1,0 i 1,5 ovisno o kvaliteti početne vode, starosti biljke i godišnjem dobu. Dnevna temperatura za rast gerbera je 20 - 25oC, a noćna od 14 – 16oC. Biljka se uzgaja tijekom cijele godine, a uzgoj u zaštićenom prostoru može trajati i tri godine.

Gerber se sadi tijekom polovice mjeseca lipnja, a prva berba je početkom kolovoza (slike 166 i 167). Gerberi se uobičajeno uzgajaju u loncima na inertnom supstratu (mješavina kokosa, rižine pljevice i perlita), a kao drenaža služi ekspandirana glina uz kompjutorsko doziranje hranjive otopine ovisno o intenzitetu sunčeve radijacije.

Slika. Sadnja gerbera u Magedenovcu Slika. Presadnice gerbera starosti 25 dana (foto Parađiković, N.) (foto Parađiković, N.)

Nakon sadnje potrebna je visoka temperatura za stimulaciju korijena i početni rast. Tijekom dana 25 - 30°C, a preko noći 20 - 22°C . Takve temperature potrebno je zadržati tri do četiri tjedna. Temperatura supstrata treba biti 18 - 20°C. Tijekom ljeta krov zaštićenog prostora se zasjenjuje (bojanjem stakla ili automatskim pokretnim sjenilima). Tijekom zime potrebna je noćna temperatura od 12°C i dnevna najmanje 17 - 19°C da bi se proizvodnja nastavila. Ako su dani sunčani tada su i dnevne temperature više. To je potrebno kako bi biljka mogla bolje rasti i cvjetati. Relativna vlažnost zraka u uzgoju gerbera tijekom zime treba se održavati od 70 – 85%. Višak vlage regulira se otvaranjem krovne ili bočne ventilacije. Ako se poveća i dostigne 90% može doći do pojave bolesti. Tada se preporučuje zagrijavanje uz otvorenu ventilaciju za smanjenje vlažnosti zraka. U suvremenim staklenicima postoji poseban sustav za regulaciju vlažnosti zraka u svrhu uštede energije, koja je visoka stavka kod uzgoja gerbera. Tijekom popodneva temperatura se postupno snižava na noćnu, da se izbjegnu veće temperaturne razlike. Za zalijevanje nasada gerbera treba upotrebljavati sustave «kap po kap» koji služe za dodavanje vode i hranjiva te za ispiranje tla ukoliko je u tlu visoka koncentracija soli, tj. visoka EC vrijednost. Dnevna količina vode za navodnjavanje je od 4-6 m³ / 1000 m² ili se dozira prema očitanim vrijednostima na tenziometru ili prema trenutnoj radijaciji W/m2. Tijekom jednog dana navodnjavanje može biti od 5 – 15 puta, a intenzitet navodnjavanja može biti od 50 – 100 ml hranjive otopine po loncu, a to zavisi o starosti biljke i sortimentu.

Gnojidba Prihrana se obavlja pomoću upravljačke jedinice – kompjutora (slika 168). Kompjutorsko doziranje hranjive otopine ovisno je o intenzitetu sunčeve radijacije.

Slika. Kompjutorska jedinica, Staklenici Magadenovac (foto Parađiković, N.)

U hidroponskom načinu uzgoja supstrat čini 60% kokosova vuna, a 40% perlit, dok je u klasičnom 30% treset, 30% perlit i 40% zobene pahuljice. U oba načina koristi se ista hranjiva 3 3 otopina slijedećeg sastava: NO3 (11,25 mmol/dm ), H2PO4 (1,25 mmol/dm ), SO4 (1,25 3 3 3 mmol/dm3), NH4 (1,5 mmol/dm ), Ca (3,0 mmol/dm ); Mg (1,0 mmol/dm ), Fe (35 mol/dm3), Zn (4,0 mol/dm3), B (30 mol/dm3), Cu 0,75 mol/dm3) i Mo (0,50 mol/dm3). pH otopine iznosi 5,4-5,8, a EC na 1,5-2,0 mS/cm). Sunčeva radijacija mjeri se svakodnevno: trenutna radijacija (W/cm2) i suma radijacije (J/cm2) i služi kao osnova doziranja hranive otopine, npr. kod oblačnog dana (70-150 W/cm2) doziranje hranive otopine nije potrebno. Zapravo, princip rada programa kompjuteora radi tako da na temelju 100 J dozira hranidbeni obrok u zonu korijena biljke gerbera. Stoga ako je sunčan dan i ako je suma radijacije od 600- 1200 J u tom danu može biti i 6-8 zalijevanja sa hranivom otopinom. U klasičnom uzgoju prihrana obavljana neovisno o intenzitetu radijacije tri puta tjedno uz svakodnevno zalijevanje kišnicom (pH 6,2, EC <0,4 mS/cm). Staklenik treba biti zasjenjen tijekom sunčanih dana zbog štetnosti direktnog osvjetljenja i pretjeranog zagrijavanja objekta. Omjer gnojidbe kod gerbera je različit za ljetni i zimski uzgoj. Tako je potreban omjer za ljeto dušik:kalij (N:K) = 2:1, a za zimsko razdoblje 1,5:1. Potrebne koncentracije hranjiva u hranjivoj otopini po fazama uzgoja gerbera su:

Vegetativna faza mM dm-3 µM dm-3 + - 2- - EC pH NH4 K Ca Mg NO3 Cl SO4 H2PO4 Fe Mn Zn B Cu Mo 1,8 5,7 1,5 5 4,7 1,8 10,5 1,7 2 1,8 40 5 5 35 1 1

Generativna faza mM dm-3 µM dm-3 + - 2- - EC pH NH4 K Ca Mg NO3 Cl SO4 H2PO4 Fe Mn Zn B Cu Mo 2 5,7 1,8 5,4 5,3 2 9,5 2,7 3 1,8 40 5 5 35 1 1

Navedene vrijednosti su promjenjive. Svaki mjesec tijekom uzgoja kontrolira se i analizira perkolatna tekućina, ali i osnovna voda sa kojom se zalijeva nasad pa se prema tome priprema uputa za daljnju fertirigaciju.

REZIDBA I PAKOVANJE CVIJETA GERBERA

Gerber prve cvjetove daje već 7 - 9 tjedana nakon sadnje. Cvijet se bere ručno i vrlo pažljivo (slika 169). Ako se bere ranije, cvijet neće dugo trajati u vazi („vase life“). Trajnost za krupni cvijet gerbera je 7 - 12 dana na temperaturi od 22oC, a kod 18oC trajnost može biti i duža, do 16 dana. Ubrani cvijet gerbera prvo se stavlja u vodu i tek 24 sata kasnije ocijedi i pakira u posebne kutije. Cvijet se ulaže u specijalne kartonske podmetače koji čuvaju cvijet od loma tijekom transporta (slika 170). Često se cvijet otprema i u kontejnerima s vodom u specijalnim auto- hladnjačama do kupca, pri čemu temperatura hladnjače treba biti 6 – 8oC (slika 171).

Slika. Berba gerbera u Magadenovcu Slika. Čuvanje gerbera u klima komori (foto Parađiković, N.) (foto Parađiković, N.) KRIZANTEMA

Podrazred: Asteridae Red: Asterales Porodica: Asteraceae (Compositae) - Glavočike

Rod: Chrysanthemum - Krizantema, Jesenja ruža

Krizantema (Chrysanthemum Indicum), porodica Compositace potječe iz istočne Kine, u kojoj je poznata dulje od 2.000 godina. Iz Kine je prenesena u Japan u 4. stoljeću. U ovim zemljama krizantema predstavlja nacionalni cvijet i simbol je dugog života. U Japanu krizantemu smatraju cvijetom nad cvijetom, kraljevskim cvijetom, simbolom sunca i života kod nas je simbol mrtvih, no simbolika života i smrti često je nedjeljiva. Tek krajem 17. stoljeća krizantema je prenesena u Europu, a od polovice 19. stoljeća počinje oplemenjivački rad na ovoj kulturi i njezin značajniji uzgoj. Danas je tipičan oblik gotovo nepoznat. Uzgoj krizantema kod nas svodi se uglavnom na proizvodnju rezanog cvijeta, a posljednjih godina i lončanice krizantema postale su vrlo tražene. Danas je ona jedna od najčešće uzgajanih cvjetova na svijetu. Kinezima i Japancima još uvijek pripada prvenstvo najuspješnijih uzgajivača. Uzgaja se najčešće na otvorenim površinama, a plastenička je proizvodnja neznatna.

Slika. Chrysanthemum indicum Slika. Chrysanthemums (izvor:ancestrymages.com; fr.wikipedia.org/wiki/Chrysanthemum_%C3%97grandiflorum)

Morfologija

KORJEN: raste plitko i razvija brojno bočno korijenje-

STABLJIKA: ravna, jednostavna ili razgranata, visine 30-60 cm.

LIST: nazubljen, donji listovi na kratkim peteljkama, ostali listovi su sjedeći duguljasti ili duguljasto linearni.

CVAT: glavica, jedna ili u grupama 2-5 na vrhovima stabljika ili bočnih grana. Cvijet krizanteme se sastoji od bezbroj cvjetića, a to su zapravo minijaturni cvjetovi sa spojenim laticama, a oblik i tip latica se razlikuju. Mogu biti mali, klasasti na središnjem disku (disk-cvjetić) ili na sličnome mjestu, ali veći i cjevasti (cjevasti cvjetići). Tzv. ¨latice¨ zapravo su zrakasti cvjetići (Hessagon 2001). Na dvostrukom cvijetu samo zrakasti cvjetići se i mogu vidjeti, a smjer u kojem se ovi cvjetići savijaju da bi stvorili cvijet važan je za razlikovanje.

Tipovi cvjetnih glavica krizantema

Veliko-cvjetne krizanteme: uvijene – cvjetići su okrenuti prema sredini i cvjetovi tvore čvrstu loptu mješovite – cvjetići su labavo i nepravilno okrenuti prema sredini ili djelomično izvijeni izvijene – cvjetići su okrenuti prema van i prema dolje od sredine

Sitno-cvjetne krizanteme: jednostrane – ne više od 5 prstenova zrakastih cvjetića. Središte od disk-cvjetića anemonaste – ne više od 5 prstenova zrakastih cvjetića. Središte od cjevastih cvjetića cvijet paučinaste – cvjetići su nitasti ili žličasti

AGROEKOLOŠKI UVJETI PRI UZGOJU KRIZANTEMA

TOPLINSKI UVJETI

Toplina ima značajan utjecaj na rast u visinu, na zametanje i razvoj pupova. Krizanteme rastu vegetativno u dugom danu pri temperaturi između 15 i 18°C. Ljeti podnose i do 25°C uz intenzivnu svjetlost i dosta vlage. Zimi je rast krizantema usporen zbog niskog intenziteta svjetlosti pa je i temperatura niža (12 do 15°C). Niska temperatura u jesen (mraz) čini štete na pupovima i glavicama. Svi kultivari prema odnosu na temperature uzgoja mogu se podijeliti na tri grupe: grupa 13- 14, 15 i 16-17°C (minimalna temperatura uzgoja). Kod krizantema za razliku od nekih drugih kultura, mora se održavati optimalna temperatura, a ona je dosta visoka.

SVJETLOSNI UVJETI

Kod krizantema treba razlikovati dva odnosa prema svjetlosti: odnos prema fotoperiodizmu (duljini dana) i odnos prema intenzitetu svjetlosti. Krizantema je biljka kratkog dana i za razvoj cvijeta potreban joj je kratak dan. Za prvu fazu razvoja cvijeta (induciranje cvjetnih organa) potrebno je 3-5 kratkih dana, za drugu fazu (razvoj cvjetnog pupa) do 24 dana, a za treću (razvoj cvijeta do vidljivosti boje) 40 kratkih dana. Cvatnja krizanteme posljedica je tvorbe fitohormona koji se sintetizira noću u listovima biljaka. Što je tamno razdoblje dulje, sinteza hormona je brža. Kod većine kultivira sinteza hormona počinje nakon 5-6 sati tame, a prestane ako dođe do prekida tame. Kod zimskog uzgoja obično nema problema sa TKD (tretmanom kratkog dana), jer je zimi prirodno kratak dan, ali zato moramo provoditi tretman dugog dana TDD, kako bi se biljke određeni period vegetativno razvijale. TDD je potrebno provoditi ne samo u nasadima rezanih krizantema već i u nasadima matičnih biljaka i u periodu oživljavanja mladica. Ukoliko se taj tretman ne provodi, dolazi do formiranja cvjetnog pupa već na mladici, biljke se nepravilno razvijaju i daju cvjetove lošijeg kvaliteta (nepravilno formiran cvijet). Potrebno je 6-10 tjedana dugih dana, nakon čega se može započeti sa TKD i induciranjem cvjetova. Dugi dan je potreban da biljka vegetativno raste i da dostigne određenu dužinu cvjetne stapke. Računa se da biljka nakon početka TKD naraste još za 50-65 cm. Upravo u skraćivanju dužine TDD u zimskom uzgoju postoji određena mogućnost skraćivanja cjelokupne dužine proizvodnje, a time i postizanja veće rentabilnosti proizvodnje. Bez obzira što je biljka kratkog dana, za normalan rast i razvoj krizantema traži obilje svjetlosti. U slabijim svjetlosnim uvjetima razvoj biljaka je usporen, cvjetne stapke su slabije, cvijet nedovoljno razvijen i lisna masa nedovoljna. Potrebno je pobrinuti se za stvaranje optimalnih svjetlosnih uvjeta (odgovarajući sklop sadnje prema sortama). Uzgoj krizanteme u dugom danu u opsegu različitih vlažnosti ( 0.9-1.0, 0.5-0.6 i 0.1-0.2 kPa ), dolazi do pojave produženja dužine stabljike. Mortensen je zaključio da je to koristan efekt na povećanju suhe tvari i razviju cvjeta. ( Motrensen, 1986. )

UVJETI VLAGE

Krizantema razvija plitko korijenje pa je stoga važno da se voda osigura u gornjem sloju tla. Potrebe za vodom veće su kod biljaka koje se uzgajaju u zaštićenim prostorima, jer u kraćem razdoblju biljke razviju puno nadzemne mase i pupova pa traže i veću količinu vode. Posljedica prevelike vlage je žućenje listova i trulež korijenja. Vlažnost zraka također mora biti optimalna pa se povremeno mora vlažiti listove. Zbog gubitka tlaka isparavanjem između 1.0 i 2.0 kPa pokazalo se da taj tlak ima određeni efekt na fiziologiju razvoja biljaka, ti gubici mogu izazvati poremećaj rasta i razvoja. ( Grange and Hand, 1987. ) Visoka vlažnost može se javiti u staklenicima pri tlaku 0.2 kPa ako se duže vrijeme ne prozračuje, tijekom noći kada su pokrovi zatvoreni ili po danu tijekom zimskog razdoblja kad je reducirana ventilacija. Da bi se to izbjeglo potrebna je dobra ventilacija miješanja okolnog zraka staklenika sa vanjskim. U budućnosti će krizanteme steći veći prag tolerancije prema vlazi. ( Helyer, 1992.) Danas se pri uzgoju krizantema u loncima provodi navodnjavanje kap po kap , tako da se vlaži svaka lončanica posebno.

REGULATORI RASTA

Osobito se primjenjuju u zimskom uzgoju rezanih krizantema radi dobivanja čvrste stabljike, poboljšanja razgranatosti, smanjenja prorašćivanja te sprečavanja pojave ¨dugog vrata¨ nekih veliko-cvjetnih kultivara. Za rast krizantema se koriste hormoni rasta Alar 85 i Cycocel (Pagliarini, 1997).

IZBOR TLA I HRANJIVA Krizanteme zahtijevaju tlo bogato hranjivima. Najpogodnija tla za uzgoj su srednje teška ilovasta tla, slabo kisele do slabo alkalne reakcije s 5 % humusa. Najpogodnija tla za uzgoj su srednje teška ilovasta tla, slabo kisele do slabo alkalne reakcije (pH 6-7,2) . Prije sadnje tlo se mora dezinficirati. Poboljšanje fizikalnih svojstava tla postiže se dodavanjem organske tvari, a najčešće se dodaje 1-1,5 m2/ 100 m2 stajskog gnojiva. Teška se tla mogu poboljšati unošenjem pijeska u gornji sloj. Danas postoje različiti proizvođači supstrata za uzgoj cvijeća.

Hraniva

Krizanteme imaju najveće potrebe za hranivima u vrijeme glavnog porasta, koji traje od sadnje ukorijenjenih reznica do početka formiranja cvjetne glavice. Kako bi se biljke pravilno razvijale potrebno ih je kontinuirano prihranjivati hranivom otopinom. Nedostatak mikro- i makroelemenata tijekom uzgoja krizantema uzrokuje smanjenu kvalitetu cvijeta pa i ujednačenost cvatnje. Gnojidba se dijeli na osnovnu i dopunsku. Osnovna gnojidba prije sadnje obavlja se samo jednom i to u jesen, a svake godine nakon cvatnje treba ga dohraniti. Primjer gnojidbe Petrokemije, d.d. Kutina (2000.): u jesen prije sadnje primijeniti 80-100g/m2 Florina 1 (NPK 5-20-305) i plitko unijeti u tlo. Svake godine nakon cvatnje dodati 30g/m2 NPK 15-15-15. Tijekom razvoja kroz godinu može se prije cvatnje po potrebi prskati s 1% otopinom Fertine C, ili zalijevati s 3% otopinom Fertine C.

Lako topiva hranjiva Imaju veliku važnost u ishrani krizantema, jer samo pravilno ishranjena krizantema može normalno rasti, razvijati se i donijeti cvjetove. Biljna hranjiva dijele se na makro hranjiva ili makroelemente i mikro hranjiva ili mikroelemente. Makroelemente biljke trebaju u većim količinama a to su dušik (N), fosfor (P), kalij (K), kalcij (Ca), magnezij (Mg) i sumpor (S). Nedostatak, ovih hranjiva ima velike posljedice na rast i razvoj biljke. Mikroelementi su biljna hranjiva koje biljke trebaju u manjim količinama, ali su također neophodni za rast i razvoj biljaka, a najznačajniji su bor (B), bakar (Cu), željezo (Fe), mangan (Mg) i cink (Zn). Svaki od mikroelemenata u biljci ima svoj način djelovanja, a neposredno utiču na fiziološko-biokemijske procese u biljkama. Tekuća mineralna gnojiva sadrže veći broj makro i mikro hranjiva, a namijenjeni su dopunskoj prihrani biljaka. Primjenjuju se putem lista, ali se mogu unositi u tlo putem zalijevanja.

Kalcijev nitrat Kalcijev nitrat je bijelo granulirano vodotopivo gnojivo veoma važno pri uzgoju krizantema. Sastoji se od jedinstvene kombinacije nitratnog dušika i 100% vodotopivog kalcija. Svaka granula kalcijevog nitrata sadrži 15.5% dušika (N) od toga 14.4% u nitratnom obliku i 1.1% u amoniskom obliku, te 19% vodotopivog kalcija. Kod kultura koje se navodnjavaju, te imaju kratko i intenzivno razdoblje rasta i određen volumen korijena opskrba sa tako dostupnim nitratnim oblikom izrazito je važna. Nitrati se ne vežu na čestice tla, te su zato biljkama dostupni u trenutku kad ih biljke trebaju. Kalciji (Ca) osigurava uravnotežen i pravilan razvoj mladog biljnog tkiva. Isto tako kalcij je građevni element biljnih membrana i staničnoj stjenci. Neophodan je za nastajanje cvjetnog polena. Jako pomanjkanje kalcija lako uzrokuje odumiranje cvjetnih izdanaka te opadanje cvjetnih pupova.

Profert proizvodi – kompletna biljna hranjiva Profert proizvodi imaju balansirana hranjiva, sa svim osnovnim elementima. Proizvodi sadrže najveću moguću koncentraciju hranjiva u kompleksnoj molekularnoj strukturi. Sadrže kalcij (Ca) u tekućem obliku a zajedno sa svim ostalim elementima, mogu se koristiti i na otvorenim i u zatvorenim prostorima. Primjenjuju se vrlo jednostavno i nije potrebno nikakvo tehničko znanje. a) PROFERT TM FOLIJAR - za folijarnu prihranu Upotreba: poprskat i ravnomjerno po gornjoj i donjoj strani listova biljaka. Prskanje ponoviti po potrebi. Sastav elemenata (mg/lit) dušik (N) 570, fosfor (P) 139, kalij (K) 239, kalcij (Ca) 142, magnezij (Mg) 18, sumpor (S) 60, željezo (Fe) 0.90, bakar (Cu) 0.85, mangan (Mn) 0.52, i cink (Zn) 0.21. b) PROFERTTM A – za zalijevanje Upotreba: 0.5% koncentracija, odnosno 5 ml na jednu litru vode ( 0.5 litara na 100 litara vode). Po jednom hektaru preporuča se 8.000 litara rastvora ( 40 litara Proferta sa 10.000 litara vode). Tijekom vegetacije dostatne su četiri do pet aplikacija. c) PROFERTTM MARA – kompletna biljna hrana za folijarnu prihranu. Upotreba: 1% koncentracija, odnosno 10 ml na jednu litru vode ( 1 litra na 100 litara vode ). Po jednom hektaru preporuča se 400 litara rastvora ( 4 litre Profert Mara sa 400 litara vode ). Tijekom vegetacije dostatne su četiri do šest aplikacija. d) PROFERT TM PLUS – s mikroelementima Sadrži pojačan sastav mikroelemenata i prirodne biljne ekstrakte koji štite biljku od bolesti i štetnika. Upotreba: prskanjem 1%- tnu otopinu: 1 litru Profert plus pomiješati sa 100 litara vode. Ista količina i za zalijevanje.

Herbos proizvodi – za folijarnu primjenu Greenplant 13-8-24 koristi se navodnjavanjem ( niži tlak mikroprskalice ili navodnjavanje kap po kap), koristeći razrijeđenu dozu od 250 g/100 lit vode. Aplikacija je u intervalu 8-10 dana. U slučaju aplikacije mikroprskalicom a, nakon nanošenja Greenplanta 13-8-24 potrebno je navodnjavati 10-15 minuta čistom vodom. Moguće je koristiti Greenplant 13-8-24 putem folijarnog prskanja. Doza je 200-250g/100 lit vode interval 8-10 dana.

Florabella proizvodi a) Florabella gnojivo sa dodatkom guana za sobno i vrtno cvijeće NPK 7+5+6 jagode NPK 6+6+6+2 rododendrone i azeleje NPK 5+6+6+2 ruže NPK 7+5+6+2 crnogorice i ukrasno bilje NPK 7+4+5+2 b) Florabella tekuće gnojivo Tjedno zalijevanje cvijeća u loncima sadnicama lijehama hidrokulturi povrću

Haifa proizvodi – prihrana krizantema Prihrane su kroz sustav kap po kap, sedam dana nakon sadnje i to 4-5 puta Polyfeed 20-20-20 i 4-5 kg/1.000m2 u razmaku od 5-7 dana između dvije prihrane. Ukoliko su krizanteme prebujne rjeđe se prihranjuju i prije početka treba koristiti drugu formulaciju. U drugoj fazi kada je bitan razvoj cvijeta prihranjuje se sa Polyfeed 16-8-32 i to 4-5 kg i to svakih 5-6 dana. Broj prihrani ovisi o stanju krizanteme te o duljini vegetacije. Za korištenje ovakve vrste prihrane potrebno je imati sustav kap po kap te injektor pomoću kojeg se vodotopiva gnojiva ubacuju u sustav. Način primjene Poly feed: u posudi od 20-30 litara otopi se 4-5 kg gnojiva. U tu posudu uroni se usisnu cijev od injektora te s pomoću ventila regulira količina gnojiva koja se ubacuje u sustav. Poželjno je da se sva količina gnojiva potroši za 25-35 minuta navodnjavanja. Folijarno tretiranje poželjno je sa istim formulacijama gnojiva ( 20-20-20 u prvoj i 16-8-32 u drugoj fazi ) i to 1 puta tjedno. Preporučena koncentracija je 0.2% s tim da se ne tretira sa hladnom vodom i ne po visokim dnevnim temperaturama. Ne preporuča se miješati sa drugim sredstvima.

Haifa proizvodi – Poly-Feed Za prihranu krizantema kroz navodnjavanje (kap po kap). Poly–Feed je suho, kristalno, potpuno, vodotopivo NPK gnojivo.

Tablica. Dostupne formulacije Poly–Feeda

Faza rasta N:P2O5:K2O Formulacija Razvoj 1 – 4 – 1 11 – 44 – 11 korijena 1 – 3 – 1 15 – 36 – 13 Razvoj 1 – 1 – 1 20 – 20 – 20 vegetativnog 2 – 1 – 2 21 – 11 – 21 dijela biljke 2 – 1 – 1 26 – 12 – 12 Formiranje i 2 – 1 - 4 16 – 8 – 32 Razvoj plodova 1 – 1 – 4 9 – 12 – 36

U prvoj fazi za ukorjenjivanje biljke koristimo Poly-Feed 20-20-20 jer fosfor utječe na ukorjenjivanje, te na razvoj cvjetova. U drugoj fazi koristimo Poly-Feed 16-28-32 kada se intenzivno razvijaju vegetativni dijelovi biljke. Prihrane su kroz sustav kap po kap. Sustav mora imati injektor pomoću kojeg se vodotopiva gnojiva ubacuju u sustav. Folijarnu prihranu vršimo Poly-Feed Foliarom s istom formulacijom gnojiva i to jedanput tjedno. Preporučena koncentracija je 0.2%.

Fertina proizvodi To su tekuća mineralna gnojiva koja sadrže makro i mikro elemente i njihova je namjena dopunska ishrana bilja. Fertina C za sobno cvijeće i krizanteme sadrži NPK 3-6-8+Be i Fe. Sastav: dušik(N) 3%, fosfor(P2O5) 6%, kalij(K2O) 8%, bor(B) 0.1%, željezo(Fe) 0.2%. Osim sobnog cvijeća, ova je Fertina namijenjena prihrani krizantema u staklenicima i plastenicima. Za rast i razvoj cvijeta od mikroelemenata najvažniji je bor, jer njegovim nedostatkom može doći do deformacije cvijeta. Radi toga krizanteme treba prihranjivati prskanjem ili zalijevanjem 1% otopinom jednom tjedno do otvaranja cvjetova. Prihranjivati se ne smije po jakom suncu. Fertina C – za sobno bilje i krizanteme:

Sadrži NPK 3-6+B i Fe, od toga dušika ( N ) 3%, fosfora (P2O5 ) 6%, kalija ( K2O ) 8%, bora ( B ) 0.1 % i željeza ( Fe ) 0.2 %. Sva su hranjiva u vodotopivom obliku i sadrže helate. Ova je fertina namijenjena prihrani sobnog cvijeća koje se ne smije prihranjivati gnojivima koja sadrže veće količine dušika. Više količine dušika kod takvih biljaka uzrokuje gubitak dekorativnosti i šarenila lista. Osim sobnog cvijeća ova je fertina namijenjena prihrani krizantema u plastenicima i staklenicima. Krizantema za svoj rast i razvoj cvijeta treba od biljnih hraniva posebno bor, jer nedostatkom bora može doći do deformacije cvijeta. Radi toga krizanteme treba prihranjivati prskanjem ili zalijevanjem 1% otopinom jednom tjedno do otvaranja cvjeta. Prihranjivati se ne smije na jakom suncu.

Kronin proizvodi Kristalon start – univerzalno vodotopivo NPK gnojivo sa mikroelementima u kristaličnom obliku za zalijevanje na početku rasta, te u razdoblju intenzivna porasta. Sastav Kristalona start: dušik(N) 19%, fosfor(P2O5) 6%, kalij(K2O) 20%, magnezij(MgO) 3% i sadržaj mikro elemenata: B–0.025%, Mo–0.004%. Fe–0.07%, Cu–0.01%, Mn–0.04%, Zn–0.025%. Gnojiti 1 puta tjedno. Kristalon plod i cvijet – univerzalno vodotopivo NPK gnojivo s mikro elementima u kristaličnom obliku za zalijevanje u razdoblju cvatnje i tvorbe ploda. Sastav Kristalona plod i cvijet: dušik(N) 15%, fosfor(P2O5) 5%, kalij(K2O) 30%, magnezij(MgO) 3% i sadržaj mikro elemenata: B–0.025%, Mo-0.004%, Fe-0.07%, Cu- 0.01%, Mn-0.04%, Zn-0.025%. Isto gnojiti 1 put tjedno.

Supstrati

Stender supstrati Stender supstrat dolazi iz Njemačke, jako je cijenjen među proizvođačima. Za amatere se koristi supstrat Vermehrungssubstrat, a za profesionalan uzgoj Topfsubstrat koji može biti srednje i krupne strukture. Unutar svakog proizvoda postoje mnogobrojne vrste sa različitim omjerima za različite uzgoje biljaka.

Naziv Sastav

A 400 85% bijeli treset, 15% crni treset

B 400 80% bijeli treset, 15% crni treset, 5 % glina

B 420 80% bijeli treset, 15% perlit, 5% glina

F 500 s 63% bijeli treset, cocopor, glina cocoporom Primjeri sastava supstrata Vermehrungssubstrat

Florabella supstrati Florabellini supstrati za cvijeće jedinstvene su kvalitete, tajna tog uspjeha čini izuzetno svojstvo crnog treseta, izbalansiranost i količina hranjiva koja omogućuje bogatu i stalnu cvatnju kao i intenzitet boje cvijeća i lišća. Hobi supstrati koriste se za cvjetnice, pelargonije, sobno cvijeće, paprati, palme, kaktuse, orhideje, rasadnu biljaka i drugo.

Florabella komposti Najnovije na našem tržištu, Florabella komposti su bez premca na europskom tržištu, crni treset kao osnova komposta obogaćen hranjivima. Koristi se za: - sjetvu i uzgoj cvjetnica, - uzgoj pelargonija, fikusa, - rododendrona i azelea, - sobnog cvijeća, palmi i paprati, - kaktusa, - vodenog bilja.

Klasmann supstrati Od supstrata za krizanteme koriste se Supatrat 1, Clay supstrat, KTS 2 i Potgrond H. KTS-2 – Je visokovrijedan bijeli treset srednje strukture, visoke poroznosti i visokog sadržaja hranjiva sa svim potrebnim mikroelementima. Preporučuje se za uzgoj brzorastućih biljaka, pogodan je za veće lonce i stolove. Klasmann Supstrat 2 – je supstrat za lončanice, pogodan za brzorastuće kulture. Sadrži mješavinu visokovrijednog bijelog treseta s visokim zračnim kapacitetom i sjevernonjemačkog promrznutog crnog treseta s visokim sadržajem humusa i izvrsnim puferskim efektom. Crni treset balansira pH vrijednost i razinu soli. Srednje je strukture sa optimumom zračnog i vodenog omjera. Sadrži visoku razinu hranjiva sa svim potrebnim mikroelementima, dušika (N) 320mg/l, fosfor (P) 370 mg/l, kalija (K) 410mg/l i magnezija (Mg) 85mg/l. Sadrži dodatak koji omogućuje brzo i ujednačeno upijanje i olakšano otpuštanje vode prema potrebama biljke.

- crni treset Sastav Supstrata 2 - bijeli treset

Potgrond H – supstrat za kocke, sadrži posebno selekcioniranu mješavinu visokovrijednog bijelog i sjevernonjemačkog promrznutog crnog treseta osigurava visoku stabilnost pri oblikovanju kocki. Ima ujednačenu vrlo finu strukturu sa malim postotkom vlakana, posebno pogodan za oblikovanje kocki bez mrvljenja prilikom oblikovanja. Sadrži srednju razinu hranjiva sa svim potrebnim mikroelementima, dušika (N) 210mg/l, fosfor (P) 240 mg/l, kalija (K) 270 mg/l i magnezija 85mg/l. Sadrži potreban dodatak koji omogućuje jednolično upijanje i otpuštanje vode prema potrebama biljke.

- bijeli treset Sastav supstrata Potgrond H - crni treset

KARAKTERISTIKE UZGOJA SORTE KRIZANTEMA U LONCIMA Postoje mnogobrojne vrste krizantema prilagođene uzgoju u loncu, u zemlji, u vrtovima s kamenitim tlom, te na terasama. Krizanteme se klasificiraju s obzirom na oblik cvijeta, a taj je način u svim zemljama gotovo različit. Među ostalim postoje krizanteme s jednostavnim i polupunim cvijetom, one čiji cvijet nalikuje cvijetu anomene, te loptaste , poluloptaste, zrakaste, savinutih latica, zvjezdaste i ostale. Krizanteme se može podijeliti po veličini cvijeta i to velikocvatne i sitnocvatne. Sitnocvatne su pogodnije za gredice i lončanice. Krizanteme u loncima poznate su još kao i margarite. Danas se krizanteme u loncima uzgajaju da imaju visinu ispod 30 cm, mada ima i sorti koje se puštaju na veću visinu radi dobivanja većih lopti, koje obilno cvatu u svim bojama osim plave. Nude se na tržištu u punoj cvatnji cijele godine. Zdrava lončanica ako se pravilno njeguje može cvasti 6 do 8 tjedana. Prednost sitnocvatnih lončanica je u tome što ih se ne moramo tempirati za točno određeni datum, ali i u trajanju cvatnje, jer u povoljnim uvjetima dugo cvatu, a mogu se sačuvati i za sljedeću godinu. Osim na grobljima sve su češći ukras na balkonima i u vrtovima. Ako se nalaze na osunčanom mjestu i uz redovitu prihrani mogu cvasti sve do kasne jeseni kada većina cvijeća je uvenulo. Nalazi ih se u bezbroj boja od bijele, žute, crvene, ružičaste i narađaste preko zagasito crvene, brončane i druge. Postoje i višebojne sorte. Krizantema ima veoma dobro izražena sva svojstva rezanog cvijeća, a to su prije svega širok izbor boja i oblika cvjetova, dobra postojanost, transportabilnost, te vrlo dobre mogućnosti programiranja cvatnje za razdoblje povećane potražnje i povoljnih tržnih cijena. Osim toga, može se uspješno proizvoditi tijekom cijele godine, a proizvodnja se može organizirati na otvorenim površinama, u plastenicima, staklenicima ili natkrivenim prostorima. Proizvodnja sadnog materijala jeftinija je nego kod mnogih drugih vrsta rezanog cvijeća. Kod uzgoja u lončanicama, najbolje je posaditi jednu jedinu biljku u lonac promjera 18 – 20 – 25 cm, već s obzirom na broj cvjetova koji se želi uzgojiti, potrebno je tri puta presaditi iz manjih u veće lonce. Da bi se dobilo 1 – 5 – 12 cvjetova promjera 10 – 15 cm otkida se 4 do 6 pari listova kao i vršak biljke prije nego što se na njemu razvio pupoljak i to u razdoblju kada je biljka razvila oko 10 pari listova (u svibnju). Nakon toga u pazušku preostalih listova razvit će se postrani izboji od kojih će neki s obzirom na čvrstoću i dužinu i broj željenih cvjetova biti odabrani za cvatnju. Svaka os postranih grana formirat će na svom vrhu pupoljak. Svi se oni (osim središnjeg vršnog pupoljka) odstranjuju kako bi se stvorile nove postrane grane i na njima povećani broj cvjetova. Poneki uzgojitelji ne ostavljaju središnji vršni pupoljak, već onaj odmah ispod njega jer je on obično podložan iskrivljavanju oblika zbog čestog začepljenja pri pritjecanju biljnog soka.

Slika. Uzgoj krizanteme multiflore, vrtni centar "Jug", Osijek (foto Parađiković, N. ) Proizvodnja sadnica

Današnji proizvođači najčešće nabavljaju mlade sadnice u fazi 4 lista iz inozemstva. Obitelj Bašić nabavlja ih iz Francuske u 4. mjesecu jer domaći sadni materijal još ne zadovoljava kvalitetom. Mlade sadnice mogu se proizvoditi iz sjemena. Sjeme krizanteme posije se u sandučić u steriliziranu klijališnu zemlju ( za sjetvu cvijeća i povrća ). Zemlju prethodno treba dobro zaliti i pustiti da se suvišak vode iscijedi kroz rupicu u dnu sandučića. Sjeme se posijte u redove razmaknute 5 cm jedan od drugog, a zatim se prekrije tankim slojem rahle zemlje. Najbolje bi bilo da se sandučić prekrije staklom kako se ne bi isparilo suviše vlage odnosno kako bi vlažnost zemlje i zraka u klijalištu bila stalna. Isprva se staklo prekrije kartonom ili nekim drugim materijalom, a kada mladice prokliju sjenilo se makne. Mlade biljke tada moraju biti dovoljno osvijetljene, ali ne direktnim sunčanim svjetlom. Kad mlade biljke narastu oko jedan cm iznad tla može se skinuti staklo a kad biljkama narastu prvi pravi listovi tada ih se može pažljivo presaditi u male lončiće ili kontejnere promjera oko 7 cm. Kada sadnice narastu do desetak cm mogu se presaditi u plastenik ili na otvoreno.

Slika. Razvoj krizantema kroz 4 stadija

Razmnožavanje

Nakon što krizantema ocvate, nikako je ne treba baciti. Sačuvati se može za sljedeću godinu prikačivanjem na 10 – 15 cm nakon cvatnje i presadnjom u neku veću posudu te je držati u hladnoj ( 5 stupnjeva ), ali svijetloj prostoriji. U proljeće u 3 i 4 mjesecu potjerat će brojne izbojke od kojih se uzimaju izrasle reznice veličine 5 – 6 cm te se posade u mješavinu treseta i pijeska. Nakon što se ukorijene, presađuju se u pojedinačne posude. Nekoliko puta tijekom rasta pinciraju se ( zakidaju im se vrhovi ) kako bi se postigao grmolik oblik rasta. Biljke treba prihraniti tekućim gnojivom. Matična biljka, kao i biljke uzgojene od nje, vjerojatno će biti nešto više od biljke od one od prethodne godine. Danas proizvođači biljke tretiraju raznim preparatima ( retardantima rasta hormonima ) kojima se postiže zbijen i grmolik izgled.

Slika. Krizanteme nakon berbe Slika. Korijenje spremljeno za zimu (foto original) (foto original)

Sklop biljaka

Krizanteme u lončanicama zahtijevaju određeni prostor kako bi se potpuno razvile. Ako nemaju dovoljno prostora doći će do nepravilnog razvoja i oblika grma. Zavisno o veličini grma oko lončanice mora biti slobodnog prostora . Ako su lončanice poslagane na manji razmak može doći do razvoja jedne polovine grma bolje gdje ima više mjesta a druga polovica će ostati manja zbog skrućenog prostora. S time dolazi do iskretanja lončanice na onu stranu gdje je veća masa.

Slika. Dobar sklop, vrtni centar "Jug" Sl. Loš sklop, vrtni centar“Jug“ Osijek (foto Parađiković, N.)

UZGOJ U ZAŠTIĆENOM PROSTORU

Biljke se od hladnoće mogu zaštiti na više načina. Neke vrste cvijeće koje nije osjetljivo na hladnoću, dovoljno je prekriti niskim plastičnim folijama da ga zaštite od vjetra i mraza. Cvijeće koje je osjetljivo na hladnoću i mraz mora se čuvati u većim plastenicima a najbolje u staklenicima. Staklo ne dopušta da se ni noću prostor unutar staklenika suviše rashladi, a staklo uvijek zadržava prozirnost i biljke imaju dovoljno svjetla za rast. No, staklenik ima i svojih mana. Staklo lako puca pa ako se koja staklena ploča razbije, a to na vrijeme se ne primijeti, može nam sav trud oko cvijeća biti uništen. Osim toga, ljeti osobito u toplijim krajevima u stakleniku zna biti suviše vruće. Konstrukcija staklenika može biti izgrađena od različitog materijala, a pokrivena od fiberglasa, stakla, plastike i folije, koji iskorištavaju dio solarne energije da bi se podigla dnevna temperatura. To nije dovoljno u svim vremenskim uvjetima ili noću, pa se ukazuje potreba za drugim izvorom energije kao dodatnog izvora topline kojeg se može regulirati.

Fizički parametri koji se kontroliraju u procesu rasta biljaka u staklenicima su: svjetlost, temperatura, koncentracija CO2, kretanje zraka, protjecanje vode, navodnjavanje, instalacija za grijanje, instalacija za hlađenje.

Faktori koji utječu na odabir rješenja za grijanje staklenika su: vrste koje se uzgoj u staklenicima (kontrolirana klima po mjesecima ili cijelu godinu); uloga instalacije grijanja ( da li dopunsko ogrijavanje ili totalno zagrijavanje staklenika); o tipu bušotine ( da li proizvodi eruptivno ili je podizanje crpkom ); kemijska karakteristika termalnog fluida; ograničenja koja su postavljena od drugih korisnika geotermalne vodi.

Plastenik treba napraviti tako da mu se ljeti bočne stranice mogu potpuno podići, a krov zasjeniti posebnim mrežama tako da on štiti cvijeće od suviše jakog sunca ili tuče, a ne sprječava cirkulaciju zraka. Ovo pogoduje dobrom zdravstvenom stanju cvijeća. Međutim, ako se cvijeće u njemu želi uzgajati i zimi, tada se mora voditi računa o vrsti plastične folije kojom ga se prekriva. Polietilenska folija najjeftinija je i pruža zaštitu od vjetra, no nedovoljno štiti od niskih noćnih temperatura. Osim toga, ona nije osobito trajna. Brzo postaje kruta i lako se trga pa se može upotrebljavati najviše jednu godinu. Stoga bi bilo bolje nabaviti troslojnu polivinilsku foliju, UV stabiliziranu, čija je trajnost četiri godine i koja bolje čuva toplinu u hladnim zimskim uvjetima. Ova folija kako tvrde njezini proizvođači zimi povisuje temperaturu za oko 5 stupnjeva, što mnoge cvjetne kulture spašava od smrzavanja. Stoga se nabava ovakve folije iako je nešto skuplja ipak isplati. Uzgoj krizantema u zatvorenom prostoru neophodan je jer jedino tako se može regulirati dužina dana, temperatura i vlaga. Krizanteme se najčešće uzgajaju u plastenicima. Tek se u posljednje vrijeme povećava broj staklenika što poskupljuje proizvodnju ali daje bolju kvalitetu cvijeta i smanjuje udjel štetnika i bolesti. U staklenike i plastenike ugrađuju se klizni stolovi na kojima se drže biljke. Radi boljeg iskorištenja prostora stolove se mogu pomicati, da bi se došlo do željenog mjesta. Ovaj način je vrlo efikasan. Na stolove se trebaju postavljati upijajući filčevi, koji služe za upijanje vode ispod cvjetnjaka. Filčeve bi trebalo svake godine mijenjati, jer oni s vremenom istrunu i pogodni su za razvoj različitih bakterija.

Navodnjavanje

Današnji uzgoj krizantema u staklenicima, plastenicima ili na otvorenom zahtijeva stalni dotok vode. Kompost mora biti stalno vlažan, zato se provodimo navodnjavanje kap po kap. Uzduž redova lončanica provedene su plastične T- tipa ili gumene cijevi promjera 3 od 4 cm iz kojih izbijaju tanje gumene cjevčice koje se postavljaju u svaku lončanicu posebno. Tako se vrši navodnjavanje kad god to biljka zahtijeva. Glavne cijevi su spojene na crpku koja crpi vodu s određenog izvora, a može se regulirati protok vode odnosno potrebna količina u zoni korijena biljke.

Slika. Primjer sklopa navodnjavanja, vrtni centar "Jug", Osijek (foto Parađiković, N.)

Današnji uzgoj krizantema u staklenicima, plastenicima ili na otvorenom zahtjeva stalni dotok vode. Kompost mora biti stalno vlažan, zato provodimo navodnjavanje kap po kap. Uređaj za kapanje se sastoji od:crpke sa motorom, regultora i mjerača protoka vode (ventili i vodomjer), regulatora i mjerača tlaka vode, pročistača za vodu i fertilizatora. . Radni tlak vode je 0.8-1.5 bara, a održava se regulatorom tlaka. Glavni cjevovod (promjer 2 do 5 cm) i razvodne (promjera 1,5 do 2 cm) ili lateralne cijevi od polietilena, a postavljaju se na površini tla uz biljke. Kapaljke su male naprave sa sitnim rupicama(izrađuju se od plastičnih materijala i raznih su konstrukcija), koje se postavljaju po redu, na površini tla uz biljke, u kojima voda pri prolasku gubi tlak i kapa uslijed sile gravitacije na tlo uz biljku. Intenzitet kapanja se razlikuje od kulture do kulture, ali uglavnom može iznositi 1-10 litara na sat. U praksi je najčešći intenzitet kapaljki 3-4 litre na sat uz tlak od 1-1.5 bara. Na slici 9. se vidi sustav navodnjavanja kap po kap, sa četiri crijeva u svakoj gredici. Prednosti natapanja kapanjem: (Zimmer, 1997.) štedi se voda i energija uz dodavanje vode mogu se dodavati i otopljene hranjive tvari sustav kapanja automatski radi i moguće je efikasna kontrola vlaži se samo dio površine uz biljke, pa međuredni prostor ostaje suh za kretanje.

Slika. Navodnjavanje krizanteme (foto original)

Slika. Navodnjavanja kap po kap, vrtni centar "Jug", Osijek (Parađiković,2004.)

KRIZANTEME ZA REZANJE

Podjela krizantema

Velika raznolikost krizantema pokazuje da je u njihovu postanku sudjelovalo više vrsta. Od njih je najvažnija Chrisanthemum indicum koja je početkom 90-tih godina dobila novo ime Dendranthema indicum. Novi rod Dendranthema obuhvaća oko 40 vrsta zeljastih trajnica s odrvenjelim donjim dijelom stabljike. Razvijen je čitav niz tipova cvijeta, koji su svrstani u skupine prema obliku i rasporedu cvjetova i latica unutar cvjetnih glavica te prema razdoblju cvatnje.

Prema vremenu cvatnje razlikuju se (Pagliarini, 1997) :

- rani kultivari za cvatnju od srpnja do rujna - srednji kultivari za cvatnju od listopada do početka studenog i - kasni kultivari za cvatnju u studenom i prosincu

Današnja podjela obuhvaća samo veliko-cvjetne i sitno-cvjetne krizanteme. a) Krupne jedno-cvjetne krizanteme

b) Sitne više-cvjetne krizanteme tip špine ili zrakaste

Yellow annecy White annecy

Sitne više-cvjetne krizanteme tip margarete

Sitne - jedno cvjetne krizanteme

Boris Becker

Vrijeme sadnje i gustoća sklopa

Presadnice veliko-cvjetnih kultivara, za obični uzgoj, sade se od polovice svibnja do polovice kolovoza. Na otvorenom se sade do početka srpnja, a u stakleniku u srpnju do polovice kolovoza. Vrijeme sadnje za uzgoj u rokovima dobiva se ako se od željenog vremena cvatnje oduzme najprije broj tjedana vremenske reakcije kultivara, a zatim još tri do sedam tjedana za vegetativni rast. Sadnja presadnica krizantema izvodi se ručno. Na otvorenom se pripreme gredice širine 1,20m, a u stakleniku 1,25m. Presadnice se sade plitko jer se korijenje krizantema razvija blizu površine tla. Prije sadnje na otvorenom izvlači se uzduž gredice nekoliko redova (5-6). Zatim se u redovima u određenim razmacima naprave male rupe u koje se stavljaju presadnice. Razmaci među biljkama veliko cvjetnih kultivara iznose 25×25cm ili 15×20cm tako da je gustoća sklopa 16-30 biljaka po m2. Za sitno cvjetne kultivare gustoća sklopa je 20- 44 biljaka po m2 (Capan, 2006). U stakleniku se na gredice prije sadnje postavi mreža s rupama veličine 12,5x12,5cm. Stavljanjem biljaka u svaku ili svaku drugu rupu određuje se broj redova na gredici i razmak među biljkama u redu. Veliko cvjetni kultivari sade se u sklopu gustoće od 38 do 48 biljaka po m2, a sitno-cvjetni od 44 do 56 biljaka po m2. U zimskom uzgoju gustoća sklopa iznosi 40- 48 biljaka po m2, a u ljetnom 48-64 biljke po m2. Na slici 1. se vidi gušća sadnja sorte margarete od 55 komada po m2.

Slika. Nasad sorte „margareta“ (foto original)

Uzgojne mjere

Zalijevanje se provodi odmah nakon sadnje tako da se presadnice dobro zaliju. Sve dok biljke ne stvore novo korijenje redovito se zalijeva. Najbolje je prskati odozgo uređajima za kišenje. U proljetnom i ljetnom razdoblju prska se nekoliko puta dnevno. U razdoblju cvatnje zalijeva se odozdo. Prihranjivanjem se biljkama osigurava potrebno hranjivo za rast, a koriste se otopine NPK gnojiva koncentracije 0,1-0,4%.. Pri uzgoju na otvorenom koriste se otopine koncentrata 0,3- 0,4% (Pagliarini, 1997). Otopinom gnojiva slabije koncentracije 0,1% prihranjuju se biljke pri uzgoju u rokovima. Do kraja uzgoja biljke se prihranjuju jedanput tjedno. Reguliranje temperature provodi se zavisno od utjecaja topline na vegetativni rast i razvoj pupova. Za vegetativni je rast potrebna temperatura od 16°C. U proljeće se održava temperatura od 17°C, a danju 16°C. Za zametanje pupova većine današnjih kultivara potrebna je noćna temperatura od 16°C, a osobito u razdoblju koje traje jedan tjedan prije i tri tjedna poslije početka kratkog dana. Niža ili znatno viša temperatura u tijeku duljeg razdoblja uvjetuje kasniju cvatnju, a viši intenzitet svjetlosti dovodi do prerašćivanja.

Visina biljaka do početka zamračivanja Za postizanje željene visine biljaka do početka zamračivanja kultivari krizantema trebaju različito dugo razdoblje zavisno od godišnjeg doba, a ono iznosi tri do šest tjedana dugih dana. Samo za kultivare brzog rasta i one koji su skloni prorašćivanju dosta je 10-14 dugih dana prije zamračivanja. Zimi je visina biljaka na početku zamračivanja 35-40cm, a ljeti 20- 25cm. Zamračivanje: krizantema je biljka kratkog dana, što znači da se u vrijeme dugog dana nalazi u vegetativnoj fazi kad joj se formira i raste korijen, list i stabljika, a u kratkom danu prelazi u generativnu fazu gdje joj se formira cvijet. Zbog te osobine krizanteme, vrijeme cvatnje nije uvjetovano vremenom sadnje, već početkom zamračivanja, odnosno osvjetljavanjem krizanteme što ovisi o vremenu uzgoja i sorti krizanteme. Prilikom sadnje krizantema se mora nalaziti u fazi dugog dana i iz te faze ući u fazu kratkog dana kako bi na vrijeme formirala cvijet. Ako se pak krizantema sadi u dugom danu zamračivanje treba započeti tri tjedna nakon sadnje i traje dok se na pupovima ne pokaže boja. Ako se krizantema sadi u kratkom danu 2-3 prva tjedna treba osvjetljavati tako da ima minimalno 13 sati dnevnoga svjetla. Prilikom te proizvodnje obvezno treba osigurati i temperaturu uzgoja od 16°C. Ako se krizantema proizvodi odnosno tempira za određeni datum tj. za 1. studeni, tada sa zamračivanjem treba započeti u vremenu od 8.–20. kolovoza, ovisno o sorti. ORJENTACIONI PLAN MRAČENJA KRIZANTEMA Berba planirana krupno-cvjetne 25.10., a sitno-cvjetne oko 10.10.

SCHMIT BIJELI 10.08. – 15.09. SCHMIT ŽUTI 08.08. – 15.09. VILA CAMPANA (lila) 12.08. – 15.09. CITRONKA 18.08. – 15.09. LILA 18.08. – 15.09.

VHITE SPIDER (bijela špina) 15.08. – 15.09. YELLOW SPIDER (žuta špina) 15.08. – 15.09. (lila špina) 17.08. – 15.09. (liona špina) 12.08. – 15.09.

REUFOR BIJELI (margareta bijela) 20.08. – 15.09. YELLOW CAPPA (margareta žuta) 18.08. – 15.09. YELLOW STAFOUR (margareta žuta) 18.08. – 15.09. ROYAL MUNDIAL (margareta lila) 22.08. – 15.09. HARLEKIJH (margareta lila s bijelim rubom) 15.08. – 15.09. PINK POMPON (margareta roza) 15.08. – 15.09. FUNSNINE (gumbići svjetlo roza) 18.08. – 15.09. TARGET (gumbići tamno roza) 20.08. – 15.09.

Mračenje treba trajati minimalno 13 sati npr. ako zamračimo predvečer u 19,00 sati crnu foliju skidamo ujutro u 8,00 sati. mračenje se može vršiti preko cijelog plastenika ili gredicu po gredicu unutar plastenika bitno je da se počinje na vrijeme sa zamračivanjem i da se vrši sa kvalitetnom folijom koja ne propušta svjetlost. preskakanje jednog dana tjedno, neće imati velike posljedice, međutim preskakanje zamračivanja tri dana za redom, može u cijelosti poništiti dotadašnji efekt zamračivanja. Na slikama 2. i 3. se vidi različita visina biljki koje su počete zamračivati. Biljke na slici 2. su imale optimalnu veličinu, dok su one na slici 3. zbog kasne sadnje premalene. Pošto zamračivanjem izazivamo pupanje, biljke na slici 3. neće postići optimalnu visinu.

Slika. Optimalna visina biljke u fazi Slika. Neoptimalna visina biljke u zamračivanja (foto original) fazi zamračivanja (foto original) Zametanje pupova

U tijeku zametanja pupova može doći do smetnji ranijim prekidom razdoblja kratkog dana ili niskim intenzitetom svjetlosti. Zametanje može također usporiti viša temperatura (>21 stupanj C) ili niža noćna temperatura (>14°C) Prerano zametanje pupova: u običnom uzgoju pupovi se zameću ranije zbog preranog ili predubokog otkidanja vrha ogranka. Nepogodni uvjeti u kasno ljeto ili jesen, kao što su viša temperatura, slabiji intenzitet svjetlosti te nedostatak vode i hranjiva, uzrokuje ranije zametanje pupova. Ako se biljke kultivara za uzgoj u rokovima ne osvjetljavaju u razdoblju kratkog dana tada prerano zameću pupove. Kasno zametanje pupova: pri uzgoju u zaštićenom prostoru dolazi do kasnog zametanja pupova zbog nedostatnog trajanja ili nepotpunog zamračivanja. Previsoka ili preniska noćna temperatura također usporava zametanje. Kasnije zametanje pupova, kod uzgoja na otvorenom, uvjetuju oblačno vrijeme i oborine.

Pinciranje Pinciranje je jedna vrlo važna mjera njege kako bismo dobili što ljepši i kvalitetniji cvijet. Način pinciranja ovisi o sorti i vremenu sadnje: Pinciranje krupno-cvjetnih krizantema (becker, šmit) – ukoliko sadimo krizanteme ranije i iz jedne presadnice želimo dobiti dva ili više cvjetova tada 15-25 dana nakon sadnje dekaptiramo vrh. Kada iz presadnice izrastu novi izboji ostavimo ih onoliko koliko želimo cvjetova gdje tada sve vršne pupove ostavljamo, a pinciramo sve postrane izboje. U tom slučaju krizanteme se sadi na rjeđi sklop. Ako pak sadimo krizanteme kasnije (u srpnju) tada je sadimo na gušći sklop i iz svake presadnice dobivamo jedan cvijet iz vršnog pupa, a sve postrane skidamo. Pinciranje sitno-cvjetnih (špina margareta) krizantema se vrši tako da se kod tih krizantema kada počinju bacati postrane grane dekaptira se vršni pup. Kada se na postranim granama razviju pupovi opet se dekaptira srednji i na svakoj toj postranoj grani ostaju 3-4 cvijeta.

Dugi vrat Problem dugog ¨vrata¨ javlja se kod veliko-cvjetnih krizantema. To je zapravo predugi dio stabljike od najgornjeg lista do glavice. Uzroci mogu biti: neravnomjerno zametanje pupova zbog nepravilnog ili nedostatnog osvjetljavanja za vrijeme vegetativnog rasta, starost matične biljke i prekasno prskanje ili preniska koncentracija flora. Na slici 4. se vide biljke koje su prerasle i premalo su propupale. Biljke su visoke od 1,80 do 2 metra, i došlo je do polijeganja.

Rez krizantema i postupak s odrezanim stabljikama

Krizanteme se u nas režu ručno, a i čišćenje donjih listova se obavlja također ručno (slika 5.), dok se u svijetu primjenjuju strojevi za rezanje i strojevi za završnu pripremu rezanih krizantema radi otpreme na tržište. Odrezane se stabljike stavljaju na ravnu plohu na kolica ili se objese donjom stranom na žicu. U trenutku reza veliko-cvjetne krizanteme imaju potpuno otvorene, a sitno-cvjetne poluotvorene glavice. Nakon rezidbe krizanteme se slažu u kante sa vodom. U tim kantama se transportiraju i prodaju (slika 6.). Kod veliko-cvjetnih krizantema ocjenjuje se veličina glavice, čvrstoća ¨vrata¨, dužina i težina stabljike, a kod sitno-cvjetnih osim dužine stabljike i stupanj razgrananosti. Nakon razvrstavanja, odstrane se sa stabljike donji listovi. Donji listovi stabljike urežu se ili zgnječe. Ako su glavice malo uvele, stabljika se uroni do 10cm u kipuću vodu na 30 sekundi. Prije postupka glavice i listovi se omotaju papirom da bi se zaštitili od pare. Rezane stabljike drže se u vodi preko noći pri temperaturi od 3 do 6°C, a danju temperatura ne smije biti viša od 15°C. Zrak ne smije biti presuh. Izdržljivost rezanih stabljika nekih kultivara iznosi 20-25 dana. Prinos cvijeta sitno-cvjetnih kultivara je 33-40 kom./m2, a veliko-cvjetnih kultivara 22- 28 kom./m2.

Alstromerie – Alstromerija

Slika. Alstromeria u cvatu (www.proflowers.com)

Alstromeria , ponekad naziva Peruanski ljiljan ili ljiljan Inka je zeljasta trajnica iz porodice Alstroemeriaceae (tj. iz obiteli ljiljana), porijeklom iz Južne Amerike. Prvi ju je proučavao i opisao francuski botaničar i istraživač Louis Feuillée (zemljopisno i botaničko istraživanje Južne Amerike 1708.-1711.). Alstromeria je na kraju dobila im po Švedskom barunu Claus von Alströmer. Tijekom svojega putovanja u Južnu Ameriku prikupljao je sjeme mnogobrojnih autohtonih sorata, pa i Alstromerie, te ju je tako 1753. godine uveo u Europu. Široko se počinje uzgajati u Engleskoj tijekom ranih 1800-tih. Poznati uzgajivač je bio Ivan Hedgewood, osnivač hortikulturalnog društva koji je prvi uveo bijelu sortu 1832. godine. Od tada je Alstromeria opsežna hibridima te je pronašla veliku popularnost kod cvjetnih entuzijasta širom svijeta (http://www.ehow.com/about_6567380_meaning-peruvian- lilies.html) Alstromeria je cvjetna sorta koja je bogata raznolikošću boja, sa oko 60 vrsta i do 200 hibrida. Od svojih početaka, u planinama Perua, Peruanski ljiljani su pronašli posebnu mjesto unutar cvjetnog jezika (Samantha Green 2012.). Odlučivanje kada će se ova biljka saditi je gospodarska odluka koja teži od manje proizvodnje do veće, no raniji uzgoj i dobivanje cvijeta za rez izvan sezone daje veću cijenu proizvodu. Uobičajeno vrijeme sadnje je jesen, no moguća je i proizvodnja kroz cijelu godinu. Uzgajivači moraju biti svjesni da se sorte međusobno razlikuju u svojim odgovorima na temperaturu, svjetlost, gnojidbu i termin berbe. Najbolji termin za berbu ovog prekrasnog cvijeta je kada on počinje pokazivati svoju boju. Također treba voditi brigu o slanitetu, jer su sve sorte vrlo osjetljive na visok EC (Department of Agriculture and food 2006). Alstromeria je koketni cvijet koji zore različitim bojama i nijansama, što ga čini zabavnim izborom za mnoge prigode. Primarno značenje Peruanskog ljiljana je prijateljstvo i odanost te će ovo cvijeće izraziti Vaše dragocjene i najrazigranije osjećaje. Svojim briljantnim bojama ovaj cvijet će obasjati svaku sobu kao i srca svojih korisnika. Bilo da se prikazuju sami ili se koriste za naglašavanje mješovitog buketa, ovo cvijeće će uvijek privući pozornost (http://www.proflowers.com/guide/history-and-meaning-of-peruvian-lily)

UZGOJ ALSTROMERIE Peruanski ljiljan je zeljasta trajnica, koja se može razmnožavati vegetativnim i generativnim putem. Generativno sjemenom, a vegetativno, dijeljenjem rizoma koje je i najčešći i najsigurniji način uzgoja alstromerie.

UZGOJ IZ RIZOMA Nakon prestanka cvatnje, u jesen, iskopaju se rizomi koji se razdijele na manje dijelove. Razdijeljeni rizomi posade se u manje posude ili lončiće te se pokriju debelim malčom kako bi se spriječila oštećenja od mraza. Na proljeće ih sadimo u dobro obogaćeno tlo u kojem se iskopaju rupe, na dubinu tri puta veću od veličine rizoma. Na mjestima sadnje preporuča se stavljane malča zbog smanjenja korova i zadržavanja vlažnosti tla. Potrebno je redovno zalijevanje, ali treba izbjegavati prekomjernu vlažnost tla (http://www.ask.com/explore/how- grow-peruvian-lilies)

UZGOJ IZ SJEMENA Alstromeria se može sijati na otvornom nakon opasnosti od mraza ili se može sijati u zaštićenim prostorima u kontejnere. Nakon polaganja u supstrat, sjemenke se još pokrivaju sa supstratom debljine 4 puta veće od sjemenke. Veličina sjemena kreće se od 2-4 mm u promjeru, okruglastog oblika žućkasto-smeđe do smeđe boje. Temperaturu u početku treba održavati na 15-20 °C, a nakon 30 dana na 5-10 °C. Sjeme ne smije ostati suho. (http://www.ask.com/explore/how-grow-peruvian-lilies)

RAST I NJEGA ALSTOMERIE Alsromeria se obično sadi u redovima, loncima, ili krevetima širine 1 m. Razmak sadnje između kultivara varira, ovisno o sorti. U zapadnoj Australiji biljke su obično raspoređene 40- 60 cm u redu, a međuredni razmak je 50 cm. U Južnoj Americi zbog toplije klime i energičnijeg rasta, biljke se sade na razmak 60× 60 cm, što će naravno opet ovisiti o sorti. (http://www.agric.wa.gov.au/objtwr/imported_assets/content/hort/flor/cp/alstromeria.pdf)

POGODNO TLO Svaka dobro drenirana i umjereno vlažna zemlja je pogodna za sadnju Alstromerie. Loša odvodnja će stvoriti probleme, tj. bolesti rizoma kao što je Fusarium, Pythium, Rhizoctonia i Phytophtora. pH tla, potrebno je održavati malo ispod 6,5, jer visoka pH vrijednost može dovesti do nedostatka željeza i mangana. Prije same sadnje također je poželjna dezinfekcija tla, kako bi uništili sjeme korova koji bi predstavljao veliki problem u nasadu. Prilikom sadnje postavljaju se mreže koje će kasnije zaštititi naginjanje i polijeganje cvjetova, jer Alstromeria može narasti od 70 cm do 1m, (28-40 inča) pa i više, ovisno o sortimentu. (http://www.agric.wa.gov.au/objtwr/imported_assets/content/hort/flor/cp/alstromeria.pdf)

TEMPERATURA Alstromeria je kultura koja ne podnosi niske temperature, ali također pati od toplinskog stresa u vrućim ljetnim mjesecima. Optimalna temperatura je glavni faktor za bujnu vegetaciju. Rizomi su u stanju držati se ukorak s opskrbom vode i brze transpiracije kroz lišće. Venuće se najčešće javlja tijekom dana, tada listovi počinju gubiti čvrstoću. „Orhideja“ tipovi su posebno osjetljivi na to, ali nadzemnim zamagljivanjem možemo spriječiti taj problem. Uzgajivači u Perth-u otkrili su da je uzgoj pod zaštitnom mrežom (sjenilom), puno bolji pogon, kroz većinu godine, od proizvodnje pod plastičnom folijom. Cvjetna inicijacija odvija se na niskoj temperaturi, dok razvoj cvijeta promovira više temperature. Međutim, visoke temperature će povećati formiranje i pucanje cvjetova, ali će također sprječavati razvoj novih cvjetnih pupoljaka. Za cvatnju Orhideja tipova, potrebna je niža temperatura tla, na 5 °C, oko 4 tjedna. Ispitivanje sa tri uzgojne linije hibrida tijekom cijele godine u Nizozemskoj, otkrilo je da različite temperature tla (do 22 °C) ne utječu na cvatnju četiri ispitivane sorte („Rio“, „Rosita“, „Rosario“ i „Red Sunset“). No učinak održavanja konstantne temperature tla, značajno je varirao između sorata. Optimalna temperatura za zimsku cvatnju u plasteniku kreće se od 12 °C, 15 °C do 16 °C, a najniža temperatura koju podnose je 8 °C. Ova biljka osjetljiva je na mraz, tako da uzgajivači Alstromerie pod mrežom moraju razmišljati o zaštiti od mraza. Najlakše rješenje je nadzemno rošenje čiji je sistem povezan sa termostatom, te će se aktivirati kada temperatura padne ispod određene, tj. na 2 °C. (http://www.agric.wa.gov.au/objtwr/imported_assets/content/hort/flor/cp/alstromeria.pdf)

SVJETLOST Zbog različitog podrijetla Alstromeria vrste, različiti su i zahtjevi za svjetlošću. Zahtjeve za cvjetnu indukciju hibrida, možemo podijeliti u dvije skupine: Bijelo / žute vrste ("Orhideja“ vrste)- nastale iz jednog međuvrsnog križanja. Crveno / narančaste vrste (npr. sorta „Regina“)- nastale iz nekoliko međuvrsnih križanja. Bijelo/žute sorte zahtijevaju kraće hladno razdoblje, višu temperaturu i kraće dnevno svijetlo nego crveno/narančaste sorte. Starije sorte Alstromerie su biljke dugog dana, te zahtijevaju 13 sati dnevnog svjetla za poticanje cvjetanja. U Perth-u takvo dnevno svjetlo javlja se u 3. tjednu ožujka i ponovo sredinom rujna. Više dnevnog svjetla može izazvati raniju cvatnju, ali i broj stabljika po četvornom metru može biti manji. To je ekonomska odluka, uzgajivač mora vagati između manje proizvodnje protiv viših cijena, početkom sezone. Optimalna dnevna svijetlost razlikuje se između pojedinih sorata. Bijelo/žutim sortama najbolje odgovara dnevna svjetlost od 12 do 13 sati, dok će crveno/narančastim kao što su „Harmony“ i „Rosita“, najbolje odgovarati 13 do 14 sati dnevnog svjetla. Vrste poput „Ayr“ Alstomerie ne trebaju dodatnu rasvjetu u zimskom periodu.Plastenici i staklenici u kojima se uzgaja Alstromeria, opremljeni su dodatnom rasvjetom, tj. žaruljama ili fluorescentnim svjetlima, jačine 40 lux-a (150-200 mW/m2). Za pokretanje cvijeta potrebna su tri tjedna. (http://www.agric.wa.gov.au/objtwr/imported_assets/content/hort/flor/cp/alstromeria.pdf)

NAVODNJAVANJE I GNOJIDBA Alstromeria ima vrlo bujan rast, koji zahtjeva mnogo vode, osobito tijekom ljetnih vrućina. Za pjeskovita tla, idealno navodnjavanje, jest kratko i često kako bi se spriječilo ispiranje hranjivih tvari. Ova biljka vrlo je osjetljiva na zaslanjenost. Ispitivanje nekih sorata pokazalo je da se usporava rast Alstromerie ukoliko EC poraste iznad 0,5 mS-1. Za svaku jedinicu EC iznad toga, rast se smanjuje za 15%, prinos za 10%. Pogodno gnojivo za Alstromerie je prihrana slična za karanfile, a to je: Tablica. Formulacija prihrana za Alstromerie (web 4)

Amonijev nitrat 5,3 kg Kalij nitrat 10,0 kg

Magnezij sulfat 2 kg

Librel BMX ® 50 do 100 g Željezo kelata 50 do 100 g Bakrov kelat 50 do 100 g

Ova formulacija čini 100 litara zaliha i to je rješenje koje treba razrijediti u omjeru 1:200 ili EC ne prelazi 1,8 mS/cm. Inozemna literatura također navodi dodavanje veće količine dušika, tj. omjer N i K od 2:1, međutim, drugi izvori navode omjer 1:2 daje najbolju cvatnju. Uspješni uzgajivači u Zapadnoj Australiji koriste omjere N i K u rasponu 0,8:1 do 1,3:1. Na kraju, eksperimentirati s višom dozom dušika možemo u početku vegetacije, a zatim ga postupno smanjujemo kada nam se bliži vrijeme cvatnje. Tijekom hladnijih dana, dušik treba držati na minimumu. Fosfor se obično primjenjuje 2-3 puta godišnje i to 100g po četvornom metru. Alstromeria često pokazuje znakove žute boje listova, osobito tijekom ljeta, uzrok je neizvjestan, a iznimno osjetljiva sorta je „Wilhemina“. Nedostatak željeza, pokazuje žućenje čak i najmlađih listova. Nedostatak mangana interpretira se kao uvenulost, kloroza uglavnom mladih listova i pojavljuje se u proljeće i ljeto. Nedostatkom magnezija na listovima su uočene žute linije između vena koje se proširuju prema rubu lista. (http://www.agric.wa.gov.au/objtwr/imported_assets/content/hort/flor/cp/alstromeria.pdf)

ŽETVA I RUKOVANJE Točna faza u kojoj obavljamo žetvu usjeva je kada prvi cvjetovi pokazuju boju. Stabljike sa cvjetovima režu se na određenu duljinu i izdvajaju ovisno o sorti, dužini i čvrstoći biljke. Alstromerie beremo tako da izvlačimo stabljike sa cvjetovima,a ne rezanjem. Kod ocjenjivanja bijeli, sortimenti su skuplji. Podnožje stabljike treba biti uređeno,podrezivanjem. Rad u inozemstvu, pokazao je da naknadno podrezivanje povećava upijanje vode i život u vazi. Alstomeria se obično prodaje u 5 matičnih grozdova. Nakon berbe, cvijeće će brzo uvenuti, pa bi ga trebalo smjestiti u konzervans i hladnjaču, kako bi se uklonio topli zrak. Tijekom grupiranja, cvjetne glavice ravnomjerno se raspoređuju, pet stabljika po buntu, rezanih na istu duljinu. Alstromerie mogu biti pohranjene 6 dana na 1 °C. Normalan život u vazi traje 14 dana. (http://www.agric.wa.gov.au/objtwr/imported_assets/content/hort/flor/cp/alstromeria.pdf)

Gladiola

Gladiole su gomoljaste trajnice iz porodice irisa (Iridaceae). Porijeklom su iz Afrike i Sredozemlja, a naziv im potječe od latinske riječi koja u prijevodu znači mač, sablja – nazvane su tako radi uspravnog izgleda listova i cvijeta u fazi pupoljaka, a i često se nazivaju narodnim nazivom – sabljice. Postoji oko 160 endemskih vrsta gladiola u južnoj Africi i oko 76 u tropskoj Africi. Od tih divljih do naših komercijalnih i modernih gladiola prošle su godine i godine hibridizacije, odabira i drastične manipulacije. Ove atraktivne višegodišnje biljke izvrsno rastu u umjerenim klimama. Gladiola cvjeta od lipnja do rujna zavisno od varijeteta. Niski varijeteti su visine tridesetak centimetara i imaju minijaturne cvjetove. Visoki varijeteti gladiola narastu preko metar i pol i imaju veoma krupne cvjetove. Gladiole se sade na otvoreno u 3 - 4 mjesecu, na dubinu 5 - 10 cm, ovisi o veličini lukovice.

Razred: Magnoliopsida Carstvo: Plantea Divizija: Magnoliophyta Red: Asparagales Porodica: Iridaceae Potporodica:Crocoideae Rod: Crocoideae Vrsta: Gladiolus

Slika. Cvijet gladiole Foto original

Morfološka svojstva Gladiole su višegodišnje toploljubne biljke, koje rastu u umjerenim klimatskim uvjetima. Imaju zaobljen, simetrični gomolj, oko kojeg je obavijeno nekoliko slojeva smeđe, vlaknaste lupine. Uspravna cvjetna stabljika i lišće rastu direktno iz podzemnih gomolja. Stabljika se ne grana. Mlado lišće se razvija tako da izlazi iz starijeg lišća. Vanjski listovi su u obliku mača, dugački, ravni i na vrhovima zašiljeni. Čitav list je ravan, bez brazdica ili udubljenja. Cvijet se sastoji od 6 tepala, 3 unutarnja i 3 vanjska. Cvat je nerazgranjen, izdužen. Prašnici su ružičasto obojeni dok je tučak zlatno obojen. Prašnici su duži za otprilike 3 milimetra. Plodnica se nalazi ispod cvijetnih dijelova (čaške cvijeta, vjenčića). Cvjetovi su različito obojeni, od ružičaste do crvenkaste boje ili pak svjetlo ljubičasti s bijelim šarama te i u krem bijeloj boji. Glavne hibridne grupe su dobivene križanjem između četiri ili pet vrsta, prema različitim odabirima: Grandiflorus, Primulines te Nanus. Zbog svoje visine, kultivirani oblici često imaju tendenciju savijanja ukoliko se pojavi vjerovito vrijeme. Kvaliteta gladiola ovisiti će o kvaliteti gomolja. Prilikom odabira gomolja, treba voditi obzira na veličinu i debljinu gomolja, a manje na dužinu. Deblji gomolji daju kvalitetniji cvat.

Slika. Prikaz kvalitete gomolja gladiole Izvor: http://www.ag.ndsu.edu/pubs/plantsci/landscap/h812w.htm

Uzgoj gladiola Gladiole mogu biti posađeno od početka svibnja do sredine lipnja. Za kontinuiranu cvatnju, treba kombinirati rane, srednje i kasne sorte. Vrijeme cvatnje može varirati od 60 do 120 dana, ovisno o sorti. Gladiola se može uzgajati na bilo kojem tipu tla pod uvjetom da je dobro drenirano. Za dobar rast i razvoj, gladiola preferira pjeskovito ilovasta tla, bogato organskim tvarima. Za dobre performanse, idealan je pH između 6 i 7. Međutim, tlo s pH u rasponu od 5 do 7 može se također koristiti za uzgoj gladiola. Tla s pH vrijednostima nižim od 5 treba tretirati sa vapnom da bi se pogodovalo uzgoju. Za smanjenje bolesti, tlo treba sterilizirati ili izbjegavati uzgoj na istom području narednih 5 do 6 godina. Gomolji mogu biti posađeni na ravnim krevetima i na grebenu. Za velikih kiša preporuča se sadnja biljka u grebenu jer tlo koje okružuje biljku će pomoći u održavanju biljke uspravno. Dubina sadnje gomolja ovisi o vrsti tla i vremenu sadnje. Ako je tlo glinenog tipa, za poboljšanje teksture mu se dodaje pijesak koji se pomiješa sa zemljom. Gladiola voli temperature između 10 i 25°C. Tijekom cijelog razvojnog ciklusa, gladiole trebaju velike količine vode. Gomolji sadrže dovoljnu količinu rezerve hrane za zdrav rast tijekom prvih nekoliko tjedana. S primjenom gnojiva najbolje je pričekati dok se ne formira 3. list. Gladiola ne zahtjeva teška hraniva. Za bolje i lakše nicanje gomolja, sadnja treba biti na 12-15 cm dubine, a razmak između gladiola 15-20 cm. Vrh gomolja treba biti postavljen prema gore, radi lakšeg nicanja. http://www.maltawildplants.com/IRID/Gladiolus_italicus.php

Slika. Prikaz pravilne sadnje gomolja gladiole Izvor: http://www.ag.ndsu.edu/pubs/plantsci/landscap/h812w.htm

Razmnožavanje Razmnožavanje se odvija u 3 procesa: 1. na kraju cvjetanja, kada lišće počinje venuti, izvaditi gomoljasti korijen i spremiti ga preko zime na haldno i suho mjesto 2. u kasnu zimu ili rano proljeće odvojiti gomoljčiće 3. plitku posudu do polovine napuniti pjeskovitim kompostom i poredati gomolje, na razmak od 2.5 cm. Zatim dopuniti posudu kompostom i poravnati.

Bolesti Gladiola i njeni gomolji su podložni različitim bolesitma koje uzrokuju gljivice, bakterije i virusi. U svrhu zaštite te redovitog kontroliranja najbolja je sadnja zdravih gomolja, međutim ponekad ni to nije dovoljno. Ako se jave problemi, valja na vrijeme prepoznati simptome te poduzeti sve mjere zaštite da sačuvamo biljke od daljenjeg propadanja te na kraju i njihovog ugibanja. Integrirana zaštita bilja za gladiole uključuje pravilno rukovanje, pravilno vrijeme sadnje te pohranu gomolja. (F.L. Pfleger i S.L. Gould, 2002.)

Vrsta: Fusarium oxysporum f. gladioli (Snyder & Hansen) Fusarium odnosno trulež gomolja je najčešća i najozbiljna bolest gladiola. Trulež gomolja ima tri različita oblika: - napada provodna tkiva - izaziva smeđu trulež, - izaziva sušenje središnjeg dijela Simptomi su zajednički za sva tri oblika, a to su smeđa do crna boja gomolja, truljenje gomolja, žućenje, smeđenje i prijevremeno odumiranje lišća, te smeđenje i truljenje korijena. Gomolji mogu istrunuti prije vađenja, u pohrani ili nakon sadnje. Simptomi koji se javljaju u napadu provodnog tkiva možemo vidjeti ako prerežemo gomolj na pola. Vide se smeđa obezbojenja jezgre i tamne žile koje se protežu bočno u tijelu. Smeđa trulež izaziva smeđe ili crnkasta lezije koje se pojavljuju na gomolju, ali su najčešće u neposrednoj blizini baze. Istrunulo tkivo često je kompaktno i u potpunosti zahvaća gomolj. Sušenje središnjeg dijela razlikuje se od smeđe truleži uglavnom u poziciji i debljini lezija. Suha trulež se javlja samo u bazi gomolja i obično je ograničena na prvi i drugi internodij. Rijetko se proširuje na više od 2 do 4 milimetra u tijelo. Oboljelo tkiva je ulegnuto, tamno smeđe do crne boje, te tvrdo. Postoji oštra granica između bolesnog i zdravog tkiva. Kad se zaraženi gomolji sade, teže oboljelih trunu u tlu bez klijanja ili mogu proizvesti slabu, zakinutu stabljiku sa požutjelim lišćem. Blaže zaraženi gomolji mogu proizvesti biljke koje rastu normalno do kasno u sezoni. Na kraju, vrhovi listova požute, a nakon toga postupno odumiru sve dok cijela biljka ne propadne. (F.L. Pfleger i S.L. Gould, 2002.)

Vrsta: Penicillium gladioli (McCull and Thom) Gljiva Penicillium gladioli uzrokuje trulež koja napada slomljene i oštećene gomolje na uskladištenim mjestima. Trulež se pojavljuje kao zadebeljala crvenkasto smeđa ulegnuta mjesta, javljaju se manje ili više nepravilnosti u veličini i obliku, a ponekad i nepravilno koncentrični nabori. Pojavom niskih temperatura, javlja se obilan pokrov modrozelene plijesan koja raste preko lezija. Unutar zahvaćenog tkiva mogu se pojaviti brojni sklerociji. (F.L. Pfleger i S.L. Gould, 2002.)

Vrsta: Botrytis gladiolorum (Timmermans) Gljiva proizvodi nekoliko vrsta simptoma na gomoljima. Blago ulegnute, okrugle, zelenkasto smeđe do tamnosmeđe lezije koje se razvijaju na površini gomolja. Ove lezije su često vodenaste, variraju po veličini. Jezgra može biti djelomično ili potpuno istrunula, javlja se propadanja okolnog tkiva, te dolazi do smeđenja provodnih snopova na površini. Jezgra gomolja može u potpunosti nestati, ostavljajući šupljinu unutar gomolja. U ranoj fazi napada, ukoliko se gomolj stisne, iz njega izlazi iscjedak. U poodmakloj fazi, napadnuti gomolj postaje spužvast, poprima tamniju boju, te je vrlo lagan. Kad se tako zaraženi gomolji sade, neki odmah propadaju u zemlji, dok se iz drugih razvijaju slabi, žuti izbojci koji ubrzo odumiru, samo malo broj takvih gomolja je u mogućnosti proizvesti zdrave izbojke. Zaražena tkiva mogu biti prekriveni sivim micelijem ove gljive. (F.L. Pfleger i S.L. Gould, 2002.)

Vrsta: Curvularia trifolii f. gladioli (Kauffm.) Napada najčešće korijen, ali može se pojaviti i na lišću i cvijetu gladiola. Lezije su smeđe do crne boje, okruglog, izduženog ili nepravilnog oblika, različite veličine. Prodor infekcije može biti plitak ili dubok. Unutar gomolja može se razviti tamno smeđa jezgra. Smeđenje provodnih snopova može se pojaviti i na površini biljke. (F.L. Pfleger i S.L. Gould, 2002.)

Vrsta: Septoria gladioli (Passer) Bolest se javlja na lišću, pojavljuju se okrugle, vodenaste, crvenkastosmeđe do crne točke u gomoljima. Kako se zahvaćena mjesta proširuju, središnji dio postaje ulegnut, te postaje tamniji. Rubovi poprimaju nepravilan obliku. Oboljeli gomolji često postaju mali, tvrdi te naborani. Biljke proizlašle iz oboljelih gomolja obično su usporenog rasta, često ne procvjetaju, te rano venu. (F.L. Pfleger i S.L. Gould, 2002.)

Vrsta: Stromatinia gladioli (Massey) Bolest izaziva gljiva koja proizvodi trulež ispod svih nadzemih biljnih dijelova. Simptomi truljenja lista prepoznaju se kao prijevremeno žućenje i sušenje vrhova listova. Bolestni gomolji imaju mnogo malih lezija raznih veličina. Lezije su crvenkastosmeđe na početku, obično se razvijaju sa strane i na donjem dijelu gomolja. Pjege se često pojavljuju i na gornjoj polovici. Linija razdvajanja zdravog i bolesnog tkiva je vrlo oštra. Kako se lezije povećavaju, nastaju veća udubljenja s tamnim obrubima. Lezije se često spajaju u velike nepravilne plohe. Unutar gomolja mogu se pojaviti crni sklerociji. Istrunulo tkivo poporima obilježja mumifikacije.

Vrsta: Penicillium funiculosum (Thom) Gljiva uzrokuje tamnosmeđu ili crnu trulež jezgre gomolja. Infekcija obično počinje na bazi gomolja. Bolesno tkivo postaje tamnosmeđe ili crno, a infekcija može dovesti do propadanja središta gomolja, ostavljajući rupu. Tkivo postepeno postaje suho, kruto i svjetlo smeđe boje, te se može lako odvojiti od susjednog zdravog tkiva. Tamna zelena masa spora Penicillium-a se formira kada je temperatura skladištenja vrlo visoka te se javlja prekomjerna vlaga. (F.L. Pfleger i S.L. Gould, 2002.)

Vrsta: Pseudomonas marginata (McCulloch) Krastavost gladiola je široko rasprostranjena bolest koju izaziva bakterija Pseudomonas marginata. Lako se prepoznaje po naglašenim, blijedo žutim, vodenastim mrljama koji kasnije poprimaju tamnosmeđu ili gotovo crnu boju. Lezije postaju plitke, okružene krastama. Pojedinačne kraste variraju po veličinama. Kraste luče ljepljiv iscjedak koji je prvo bezbojan, ali kasnije mijenja boju u žutosmeđu ili tamnosmeđu. Kad nastupi suho vrijeme, postanu krhke i sjajne. Na bolesne gomolje mogu biti slijepljene različite čestice. Kad zahvaćena gladiola raste u mokrom tlu, bolest može zahvatiti čitavu stabljika te se stvaraju mekana i vodenasta mjesta. Kod uznapredovale bolesti, oslabljene biljke brzo propadaju. . (F.L. Pfleger i S.L. Gould, 2002.)

Ljiljani – Lilium sp.

Ljiljan (lat. Lilium sp.) je ukrasna i ljekovita biljka porijeklom iz Egipta. U Europi su rasprostranjene u brdima, uglavnom po šumama, kao i među livadskim biljkama. Boje samoniklih cvijetova su u svim duginim bojama, u domaćem uzgoju prevladava bijela, plava i žuta (zlatna). U narodu je ljiljan poznat kao simbol nade iz rimskog doba, znak tjelesne nevinosti i čistoće duha. U porodici Liliaceae postoji oko 110 vrsta. Ljiljani čine važnu skupinu cvjetnih biljka, te važno kulturno i književno blago u većem dijelu svijeta. Lukovice nekih vrsta se uzgajaju i beru za prehranu.

Carstvo:Plantae Divizija:Magnoliophyta Razred: Liliopsida Red: Liliales Porodica: Liliaceae Rod: Lilium

Slika. Cvijet ljiljana, foto original

Ljiljane se može naći kroz veći dio Europe, Azije, na jugu do Nilgiri planinama u Indiji te na jugu do Filipina te se također protežu od južne Kanade, preko većeg dijela Sjedinjenih Država. Te vrste su obično prilagođene šumskim, planinskim ili ponekad travnjačkim staništima. Neke mogu preživjeti u močvarnom tlu. Vole umjereno kisela tla. Ljiljani se mogu saditi u proljeće ili u jesen, iako ih je bolje saditi u jesen, osim Madona ljiljana koji treba saditi u kasno ljeto ili rano u jesen. Lilium longiflorum je izuzetno cijenjen kao rezano cvijeće. (prijevod; Bogdanović, 2012.)

Morfološka svojstva Iz lukovice izlazi izbojak s pojedinačnim cvjetovima u štitastom cvatu. Naraste u visinu 50 - 100 cm. Cvjetovi su krupni, ljevkasti ili zvonoliki. Listići cvijeća su srasli ili djelomično slobodni, više ili manje savijeni unatrag. Listovi su linearni, lancetasti, ovalni na stapkama ili sjedeći. Na gornjem dijelu stapke nema listova. Prezimljuje kao podzemna lukovice. Kod nekih sjevernoameričkih vrsta lukovice razvijaju rizome, na kojima se razvijaju mali podanci. Neke vrste razvijaju stolone. Većina lukovica je duboko zakopana, ali postoji nekoliko vrsta koje se nalaze u blizini površine tla. Cvjetovi imaju šest tepala. Često su vrlo mirisni i dolaze u različitom rasponu boja od bijele, žute, narančaste, roze, crvene te ljubičaste. Ljiljani su biljke cvjetnice koje cvatu u kasno proljeće ili ljeto. (prijevod; Bogdanović, 2012.)

Uzgoj ljiljana Ljiljani su pogodni za uzgoj na gredicama, obrubima, u šumarcima, na livadama, u kontejnerima ili kao kućne biljke. Mogu rasti na mjestima s puno sunca ili u laganoj sjeni. Lukovice trebaju biti pravilno skladištene, upakirane u vlažan supstratu u ventiliranim plastičnim vrećicama. Lukovice se sade u dobro dreniranu, rastresitu zemlju koja sadrži puno razgrađenoga organskog materijala. Tešku glinenu ili pjeskovitu zemlju poboljšava se dodavanjem komposta, treseta ili listovače. Dubina sadnje lukovica ovisi o varijetetu. Azijski i martagon hibridi sade se na 5 do 25 cm ispod površine zato što formiraju korijenje i uzduž podzemnog dijela stabljike. Lukovice krupnih varijeteta sade se na razmaku od 30 cm. Na vjetrovitim položajima potrebno je privezati stabljike uz kakav potporanj. Ljiljani se moraju redovito zalijevati dok aktivno rastu. Kako bi zemlja sačuvala vlagu, dobro je malčirati zemlju oko biljaka mahovinom ili kompostom. To ujedno održava zemlju hladnom, što ljiljanima odgovara. Osim samoniklih vrsta postoje i nebrojeni vrtni hibridi koji se uzgajaju zbog svojih prekrasnih, ponekad vrlo mirisnih cvjetova koji ovisno o varijetetu cvatu od kasnog proljeća do rane jeseni.

Postoji osam tipova ljiljana: 1. Azijski hibridi 2. Martagon hibridi 3. Candidum hibridi 4. Američki hibridi 5. Longiflorum hibridi 6. Truba ljiljani 7. Orijentalni hibridi 8. Ostali hibridi

Vrste ljiljana u Hrvatskoj U Hrvatskoj su nekoliko samoniklih vrsta: gorski ili lukovičasti ljiljan (Lilium bulbiferum), kranjski ljiljan (Lilium carniolicum), turban ljiljan ili šumski ljiljan (Lilium martagon), ljiljan zlatan ili bosanski ljiljan (Lilium bosniacum) te bijeli, gospin ili Marijin ljiljan(Lilium candidum).

Bolesti Vrsta: Botryotinia fuckeliana (De Bary) Wetzel (konidijski stadij Botrytis cinerea Pers ex Fr.) Bolest koju uzrokuje B. cinerea ima različita imena: sivi palež, siva plijesan, siva trulež, palež pupova i cvjetova te rak izboja ili stabljike. U hrvatskoj literaturi usvojeni naziv je siva plijesan. Oboljeti mogu skoro svi dijelovi biljke, a simptomi ovise o domaćinu i organu biljke koji je zaražen. Oni variraju, od pjega na lišću laticama braktejama npr. kod ruža, pelargonija, božićne zvijezde i ciklama, do truljenja, paleži ili raka na stabljikama (npr. kod pelargonija, hortenzija, perzijske ruže, božićne zvijezde, kalanhoe). Na infekciju je posebno osjetljivo oštećeno tkivo kao i ono koje fiziološki stari. Formiranje obilne, sive, pahuljaste prevlake na zaraženim biljkama tipičan je i lako prepoznatljiv simptom. Prevlaka se razvija pri visokoj zračnoj vlazi, a sastoji se iz vrlo dugačkih (1–3 mm) u gornjoj trećini razgranatih konidiofora. Vrh konidiofora je proširen i na njemu se formira obilje jednostaničnih, ovalnih ili okruglih konidija. U razvojnom ciklusu B. cinerea postoje još sklerociji, apoteciji s askusima i askosporama. U epidemiologiji sive plijesni je teleomorfni stadij parazita malo značajan i u prirodi se rijetko nalazi.Infekcija osjetljivih biljaka nastaje kroz prirodne otvore ili rane. Za klijanje konidija i infekciju potrebna je kap vode (navlaženi biljni organ) ili visoka vlažnost zraka (iznad 90%) i temperatura između 15 i 20ºC. U literaturi se navodi da konidije klijaju u širokom rasponu temperatura od 1 - 30ºC. Klijanje spora potiču različite kemijske tvari koje se nalaze u kapima vode kao što su šećeri, aminokiseline, organske kiseline, hormoni rasta i dr. (Jurković i sur., 2010.).

Virusne bolesti Virusi se prenose uglavnom preko lisnih uši. Vidljivi simptomi virusa: nepravilne pjege na listovima, smanjenja veličine i visine biljaka, nepravilan rast, promjena kontrasta boje na cvjetovima i listovima, pojava smeđkastih prstenova na lukovicama. Virusi se mogu kontrolirati ukoliko se uklone zaražene biljke. Sve inficirane i zahvaćane lukovice ne saditi te uništiti. Kontrola lisnih uši sa insekticidima. (http://www.lilynook.mb.ca/Articles/Diseases_Pest.html)

Razmnožavanje Postoje dva načina razmnožavanja, generativno i vegetativno. 1. Generativno razmnožavanje je razmnožavanje pomoću sjemena. 2. Vegetativno razmnožavanje: 1. odvajanje mladih od starih lukovica (u rujnu, listopadu i travnju) 2.odvajanjem ovojnih ljusaka (odvajaju se cijele godine) 3. zračne lukovice

ORHIDEJE

Koljeno: Magnoliophyta Razred: Liliopsida Red: Asparagales Porodica: Orchidaceae

Orhidejama se naziva ukupnost biljki Orchidaceae. Cijela porodica je dobila ime po dva gomoljasta korijena. Nakon Asteraceae, orhideje su druga po veličini porodica Anthophyta. Smatra ih se posebno lijepim, i za mnoge je orhideja kraljica cvijeća. Botaničari priznaju oko 1.000 rodova s 15.000 do 30.000 vrsta. Porodica orhideja obuhvaća oko 750 biljnih rodova, blizu 25 000 vrsta i više od 100 000 hibridnih kultura. U Hrvatskoj ima 129 vrsta. Zeljasto bilje, "normalno" razvijeno ili "switch"-biljke ili biljke vrlo neobičnih oblika, npr. sa samo jednim listom, aklorofilne, dvije svojte potpuno podzemne i dr. Ponekada su osnovne fotosintetske funkcije prenesene na nesukulentnu stabljiku ili je biljka "kaktusoidna". Većinom su trajnice. Orhideje su ponekada samostojeće (Apostasioideae, Cypripedioideae), većinom epifitske (Orchidoideae) biljke ili rjeđe penjačice. Prema životnom obliku su helofiti, mesofiti ili kserofiti Egzotični cvjetovi neobično šarenilo boja i intrigantni habitus čine ih vrlo traženim, većinom za zatvorene prostore, iako su neke terestričke vrste otporne na vanjske uvjete. Prirodno stanište orhideja su tropske prašume Amerike, Afrike, Azije i Australije, gdje rastu u zemlji to su terestričke orhideje i na granama drveća epifitske orhideje. Nisu parazitne vrste, jer ne oduzimaju hranu drveću nego su «podstanari». Epifitne orhideje rastu na dva načina: simpodijalno i monopodijalno. Danas se uzgajaju posudama, visećim košarama, na kori drveta, u hidrokulturama i za rezani cvijet, i vrlo su tražene. Interesantne su ljubiteljima cvijeća i posebice cvjećarima zbog cvata. Divljenje koje ljudi iskazuju prema tom cvijetu neprekidno raste. Zahtjevne su u pogledu temperature, relativne vlažnosti zraka, prihrane, prozračivanja, svjetla... Ti zahtjevi su se smanjili kod hibrida – zahvaljujući radu stručnjaka, stoga se uspješnije biljka može uzgajati kod kuće.

Povijest orhideja Englezi su ih prvi uvezli u Europu. U vrijeme vladavine Georgea treći, osnovan je Kraljevski botanički vrt u Kewu. Mjesto savjetnika vrtova u Kewu postavljen nje Sir Joseph Banks neokrunjeni kralj britanske hortikulture i svetac – zaštitnik istraživača biljaka, iako ga takvim nisu svi smatrali. Poslao je skupljače biljaka na sve strane svijeta tako i u Južnu Ameriku, Australiju... Velika količina biljaka i sjemenja je dolazila, od 1771 god. pa nadalje, među njima i orhideje. Putem je mnogo više bilja propalo ili je izgubljeno u moru, otkriće Vardove kutije 1834 god. povećala je uspješnost prenošenje biljaka na velike udaljenosti. U 19 stoljeću postaju vrlo atraktivne tropske biljke u uzgoju u domovima. Orhideja je bila najveći zgoditak, a kako je prirodno stanište tog cvjeta visoko u grani stabla, čitave su šume stabala posječene za novim podvrstama. Oduševljenje orhidejom donosila je veliko bogatstvo istraživačima, botaničarima i trgovcima. Krajem 19 stoljeća orhideje zauzimaju glavno mjesto .s Chronicalu. Zatim nestaje zanimanje zbog dva rata i krize׳prema Gardner Danas je botaničari priznaju oko 1.000 rodova s 15.000 do 30.000 vrsta. Dosežu vrlo visoke cijene.

Slika. Vanilla planifolia (izvor: botany.csdl)

MORFOLOGIJA

KORIJEN: orhideje stvaraju samo sekundarno korijenje. On osim što ima funkcije uzimanja vode i hranjivih tvari otopljenih u vodi, biljci osigurava čvrstoću i položaj(kod liofita i epifita). Oblik ovisi prije svega o staništu orhideje. Kod vrsta koje rastu na zemlji najčešće je cilindričnog oblika (terestiričke), koje rastu u na drvetu je plosnatog oblika (epifitske). Kod nekih vrsta se u korijenu nalaze klorofit, izgleda više na list. U ovoj porodici postoje i vrste koje tvore rizome. Korijen ima sposobnost da crpi vodu iz zraka (epifitske).

Slika. Orhideja phalaenopsis Foto Parađiković, N.

LIST: kod nekih lišče je tvrdo i kožnato, a kod drugih debelo, mesnato, duguljasto i prosto. Većina orhideja posjeduje paralelne listove, sa jedva vidljivim lisnim žilama. U pravilu su obostrani. Većina orhideja stvaraju samo jedan pravi list. Postoje razlike u obliku vrha, rubova, debljine, jačine, boje lista. Pojedinih vrsta otpadaju u vrijeme mirovanja. U pravilu ne posjeduju puno listova, ali im i korijen i stabljika posjeduju kloroplaste. Oblik lista: okrugao, eliptičan, jajolik, obrnuto jajolik, bubrežnog oblika, lopatastog, duguljasti, četkastog oblika; Oblik vrha lista: zaobljen, tup, špicasti, trovršan, nazubljenog, nepravilnog; Jačina lista: varira do tankog do sukulentnih listova. Boja lista: pravilu zeleni, različitih nijansa od svijetle do tamno zelene, postoje i od crvenkastih do crveno-smeđih, te sa djelomično ili potpuno svijetlih do bijelih.

CVIJET: cvjetovi su kod većine orhideja smješteni u cvatu ili pojedinačno na cvjetnoj stapci. Veličina cvijeta je od 1 mm (npi. Lepanthes caiodictyon) do 20 cm i više (npr.Paphiopedilum hangianum). Boja cvjetova je paleta od bijele preko zelene, plave, crvene ,ljubičaste, do žute... mnoge su višebojne. Oblici cvjetova, broj latica i lapova, postoje u različitim varijacijama. Cvjetanju u toplom dijelu godine što ovisi od vrsta, većina vrsta orhideja cvate jednom godišnje, najveći broj u proljeće mogu i u zimi.

*Sepala dorzal-Gornji listić čaške *Petala-latica *Sepala laterale –listić čaške sa strane *Labelo (usna) 1 – Coluna 2 – usnice lateralis (sa strane 3 – usna centralna 4 –garras 5 – calo Slika. Građa cvijeta orhideje

PLOD: obično suhi pucavac (dehiscentes), ponekada sočan nepucavac (indehiscentes). Najčešće je plod tobolac (capsule) koji se otvara sa 3 ili 6 zaklopaca. Rjeđe je plod boba (bacca) (npr. neke vrste skupine Vanilleae, Vanilla, Galeola, Palmorchis i dr.). Tobolci su septicidog ili lokulicidnog otvaranja. Sjemenke su raznolika oblika, od nitastih dugih i do 5 mm, do oblih, promjera svega 0.1 mm. Broj sjemenki u plodu je 30-500, ali su u principu izuzetno brojne, a u nekih vrsta registrirano je i više od milijun sjemenki po tobolcu. Sjemenke su bez škroba i s endospermom čiji je razvoj prekinut vrlo rano ili su potpuno bez njega, izrazito su sićušne (do 1 mm).

Slika. Plod orhideje Slika. Plodovi orhideja (http://mason.gmu.edu/~aweeks3/Pictures.html)

RAZMNOŽAVANJE

Većinom entomofilija, ali su kao oprašivači prisutni i mnoge druge životinje, ptice, šišmiši, vodozemci i puževi. Oprašivački mehanizmi su izuzetno specijalizirani i najdodvedeniji u biljnom svijetu. Orhideje se razmnožavaju sjemenjem, dijeljenjem korijena, reznicama stabljike, dijeljenjem.

Uzgoj iz sjemena i meristemom Potrebno je veliko znanje, određeni uvjeti i stručnost, te to provode samo stručnjaci. Da bi sjeme niklo, izrasla biljka i procvjetala treba proći 8-10 godina. Klijanje se vrši u laboratorijskim uvjetima, u staklenkama ispunjenim hranjivom, želatinoznom podlogom. Uzgoj preko meristema: mikroskopski malim komadićima tkiva uzgajaju se u laboratorijskim uvjetima radi masovne proizvodnje identičnih replika majčinske biljke. Rezultat je ovakve tehnologije da se prvorazredni kultivari mogu danas kupiti po vrlo povoljnom cijenama

Uzgoj iz korijena Najlakše razmnožavanje je dijeljenje iz korijena. Kada biljka procvjeta, korijen treba izrezati oštrim nožem na onoliko dijelova koliko ima zdravih okaca. Za uzgoj potrebno je dobro raspodijeliti razdoblje mirovanja i rasta, sto je karakteristika svake pojedine sorte uz potrebnu vlagu, toplinu i svjetlo. Vlagu u stanu održavamo orošavanjem biljke dva do tri puta dnevno, na taj način održavamo relativnu vlažnost mikroklimu oko biljke . Zimi se biljka ostavlja da miruje Laka prozračna i propustljiva zemlja: Dio grubog treseta u kojem ima dosta žila, dvije polovine barske mahovine koju treba preliti vrućom vodom, isprati, osušiti i sasjeckati na sitne komade. Promiješati i dodati jednu četvrtinu suhog drveća od vrbe, javora lipe ili topole i nekoliko komadića drvenog ulja, dio piljevine može se zamijeniti suhim bukvinim lišćem Viseće orhideje sade se u košarice koje se oblažu mahovinom, stavlja se mješavina zemlje. Korijen orhideje očišćen od stare zemlje zasadimo do grla, žile se rašire, grlo od žila treba biti nešto iznad rubnog djela košarice. Zemlju pokrivamo barskom mahovinom. Čitavu košaricu uranjamo u mlaku vodu, nakon 5 min. Izvadimo iz vode i ocijedimo. Postupak se ponavlja dva do tri puta. Biljka se smještamo u tamniju prostoriju bez propuha, ostaje 6 mjeseci i duže ovisno o sorti uz svakodnevno prskanje ustaljenom mlakom vodom radi vlage u zraku.

Dijeljenje Način razmnožavanja simpodijalnih orhideja, kao što su Cattleya, Cymbidium i Odontoglossu. Provodi se tako da se prereže podanak između pseudolukovice i svaki komad zasebno posadi. Svaki komad minimalno mora imati tri zdrave pseudolukovice i zdrave spajajuće pupove iz kojih će niknuti novi rast. Mogu se razmnožavati i starijim lukovicama npr. Cymobidiuma. Lukovice se odvoje od biljke ili se prereže podanak neposredno ispod njih. Lukovica se stavlja uzgojnu posudu ispunjenu šljunkom, oštrijim pijeskom ili standardnim kompostom za orhideje. Posuda se postavi na prozračno i tamno mjesto, uz svakodnevno održavanje vlage. Za dva do tri mjeseca pojavi će se mladi izdanak. Presađuje se kada se razvije korijen.

UZGOJ Supstrat Orhideje ne podnose teški supstrat. Kompost za orhideje u prvom redu mora biti propustan za vodu; ostane li duže mokra, korijen će trunuti. Sastoji se od sjeckane kore bora ili jele mora se postići da bude rahli i da se spriječi Kiselost komposta. Kompost: 3 dijela srednje velikih komadića kore, 1 dijela grubog pijeska ili perlita, 1 dijela komadića drvenog ugljena i 1 dijela izmrvljenih suhih listova ili treseta. Alternativa kori drveća je kamena vuna. U zoni korijena za normalan rast potreban je zrak. Posebne mješavine mogu se kupiti u rasadnicima orhideja. Terestrične orhideje zahtijevaju propusniji supstrat od većine ostalog sobnog bilja. Kompost: 3 dijela treseta, 3 dijela grubog šljunka i 1 dijela perlita, 0,5 dijela drvenog ugljena. Na tržištu nalazimo gotove supstrate od različitih proizvođača, cijena, sastava i približno isti.

COMPO-SANA supstrat za orhideje -pH vrijednost(CaCl2) 5,5-6,5 -sadržaj soli (g/l) 0,5-1,5 -sadržaj hranjiva: -50-200 mg/l N; -80-250 mg/l P2O5; -80-350 mg/l K2O. -organske tvari 75% -sirovine: -bijeli treset (H5-H7) 25%; -kora drveta 50%; - stiropora 25% - kalcij i hranjiva za razdoblje do 6 tjedana od Slika. COMPO-SANA supstrat za orhideje presađivanja

Sadnja Kada korijen biljke ispuni uzgojnu posudu, presađuje se u 1 ili 2 broja veću posudu. Posuda treba osigurati dovoljno mjesta za razvoj korijena slijedećih godina. Svake 3 ili 4 godine, nakon što procvjetaju ona se presađuje Na dno se stavlja krupno kamenje ili slično, to osigurava cijeđenje vode i čini plastičnu teglu stabilnijom. Postavi se biljka u teglu i zasipa se kompostom. Kompost je suhi, a zalije nakon sadnje. Treba se paziti ne povrede korijena. Epifitne orhideje dobro uspijevaju u kontejnerima jer im je osiguran zrak u zoni korijena, npr. u visećim košaricama od žice ili drvenih letvica. Vrste roda Stanhopea, njihovi cvjetovi probijaju kompost da bi izbili s donje strane kontejnera.

Potpora Koristi se drvena ili metalna potpora, samo kod nekih vrsta. Stavlja se prije rasta biljke i cvatnje, jer su mnogi cvatovi preteški za stabljiku. Po njoj se stabljika može bez oštećenija penjati i na kraju procvati.

Uzgoj na podlozi od kore Takav uzgoj zahtjeva konstantnu vlagu u atmosferi oko biljke. Orhideja se pričvrsti za pripremljenu podlogu, najbolje najlonskim koncem. Novo korijenje priljubi će se uz podlogu i tako učvrstit biljku. Pogodna za taj uzgoj je vrsta Dendrobium Happines.

Uzgoj u stanu Na jednostavniji uzgoj na prozorskoj dasci, uz dovoljno svjetla, bez propuha, gdje se najlakše održavaju. Orhideju osvježava toplo i vlažno. Ljeti se orhideja iznosi van ispod krošnje drveta, zaklanja se od jakog sunca, vjetra i kiše. Povoljna je istočna terasa gdje biljku zagrijava jutarnje sunce. Da bi biljka cvala, mora imati barem 3 odrasle pseudobulbe zajedno. Zahtjeva dosta svjetla i sunca, no ne direktnog podnevnog sunca. Voda: Od proljeća do jeseni redovito održavati supstrat vlažnim, ali ne mokrim. Vlaga: voli zračnu vlagu i jutarnje rošenje. Dobro je povremeno obrisati listove krpom ( sizifov posao, ali djeluje protiv nametnika). Uzgoj za amatere – ljubitelja cvijeća dosta je teško i složeno. Tropske sorte zahtijevaju pažljivu njegu i specifične uvjete vlage, temperature i svjetla ovisno o vrsti orhideje. Novije sorte uz veću pažnju mogu se uzgajati u stanu.

Oblici rasta

Terestiričke orhideje Orhideje koje rastu u zemlji u različitim podnebljima. Većina vrsta koje nastaju umjerenim do hladnim područjima, nadzemni im dio odumire nakon cvatnje, biljka nastavlja živjeti u obliku gomolja (npr. kačana (Corydalis)) ili slično. Ove vrste orhideja imaju često sitnije cvjetove, smještene u guste i upadljive cvatove. Prikladne su za kamenjar ili alpinume. Neke vrste nalazimo i u tropima npr. Papučica (Paphiopedilum), raste u podnožju stabala, čitave godine je zelena. Epifitske orhideje (grč. epi – na i phyton – biljka) Nastanjuju se na granama drveća. One nisu paraziti, jer ne oduzimaju hranu drveću, nego «podstanari»: hrane se tvarima otopljenim u kišnici i organskim nakupinama oko korijena. Hladnim krajevima epifiti se uzgajaju u staklenicima. Rastu na dva načina: simpodijalno i monopodijalno. Simpodijalne orhideje, npr. Cattleya i Odontoglossum vrste i hibridi, imaju puzavi podanake. Svake se godine iz pupova na podanku se razvija zadebljala stabljika, pseudolukovice. Cvjetovi raznih vrsta zamjetno se razlikuju i mogu se pojaviti na vrhu, pri bazi ili postrano na pseudolukovici. Monopodijalne orhideje rastu nepravilno. Stabljika se nejasno izdužuje, rastući sve više dok se novi listovi pojavljuju na vrhu. Tu spadaju rodovi Dendrobium i Vanda. Prirodno rastu u toplim predjelima zemaljske kugle. Cvijet raste iz savijenih izbojaka, iz kojih raste zračni korijen. .

Slika. Orhidea na drvetu (izvor: horteens.wordpress.com )

Liofite Nekoliko orhideja poznatih kao liofite, žive u sličnim uvjetima na stijenama.

NJEGA ORHIDEJA

Potrebe za vodom i temperaturom Zalijevanje ovisi o veličini orhideje, temperaturi i svijetlosti. Zahtjevi za vodom su veliki u vrijeme intenzivnog rasta, dok su u vrijeme mirovanja minimalni. Osim što vodu prima preko supstrata uzima ga i iz zraka pa relativna vlažnost zraka treba biti visoka u vrijeme rasta, dok je u mirovanju neznatno manja, na temperaturi od 15% treba biti 80% i više. Vlaga u zraku osigurava se ovlaživačima zraka, što je skupo ili orošavanjem mikroklime oko biljke. Najbolja voda je kišnica pH 5,5-6,5. Pri nedostatku vode biljka vene i otpadaju cvjetovi. Temperatura u vrijeme mirovanja kreće se od 7- 16 ºC, što ovisi o vrsti orhideje. Za vrijeme rasta treba biti od 18-27 ºC i više uz to treba se i održavati visoka vlaga zraka (minimum 80%), ne podnose razlike između dana i noći veće od 5-10 ºC.

Prihranjivanje Prihranu zahtijevaju sve orhideje, u obliku tekućeg gnojiva, kojeg biljka dobiva sa mekom vodom pri zalijevanju. Vrijeme cvatnje i intenzivnog rasta zahtjeva jednom do sedam dana tjedno, ovisi o vrsti orhideje. Vrijeme mirovanja svaka dva tjedna ili još rjeđe. Na tržištu se nalaze različita tekuća gnojiva, različitih proizvođača, cijena, gotova sva zadovoljavaju potrebe za NPK 3:4:5, S, Ca, Fe, Mn, Mo, Zn.

Gnojivo za orhideje Proizvođač: COMPO, Njemačka Osnovica mineralnog gnojiva: NPK 3:4:5, mikro-elementi i guanom Sastav: 3% N -0,4% N u obliku nitrata, -1,2% N u obliku amonijaka (NH3), -1,1% N u karbonatnom obliku, -0,3% N u organskom obliku; 4% P topiv u vodi P2O5; 5% K topiv u vodi K2O; 0,9% sumpor (S); 0,01% bor (B); 0,002% bakr (Cu) kelatiran s EDTA; 0,02% željezo (Fe) kelatiran s EDTA; 0,01% mangani (Mg) kelatiran s EDTA; 0,001% molibden (Mo) kelatiran s EDTA; 0,002% cink (Zn) kelatiran s EDTA; 45% organskih supstancija. Upotrebljive sirovine: voda, otopljene soli i guanom. Upotreba jedan čep na 1 litru vode za zalijevanje. Od ožujka do listopada jedan do 2 puta tjedno, Od studenog do veljače jednom u 2 tjedna. (Cijena: 250 ml 26,89 kn, siječanj 2007)

Prozračivanje Zahtijevaju slobodnu cirkulaciju zraka, ali smeta im propuh koji usporava rast, ako je razdoblje cvatnje otpadaju cvjetovi. Prozračivanjem se gubi zračna vlaga koju treba češće nadoknaditi. Cirkulaciju zraka osiguravamo malim električnim ventilatorom, pri čemu se ne gubi vlaga i ne stvara hladan propuh.

Zasjenjivanje

Svako vrsti odgovara različita svjetlost, niti jedna ne podnosi direktno sunce, posebice ne odgovara mladim dijelovima biljke. Biljke su prašuma do njih dopire mala količina svijetlosti, koja je ostala ista kod hibridnih vrsta 1000-1500 lux-a, na u vrijeme mirovanja ispod 1000 lux-a. Staklenicima se osigurava uz pomoć stakleničkih sjenila bijele boje ili bolje lamelasta sjenila ručne ili automatske regulacije. U stanu odgovaraju im prozore gdje će imati jutarnje i kasno poslijepodnevno sunce ili na udaljenost od prozora 1-1,5 m. Biljka se zasjenjuje od jakog sunca od travnja do rujna, ne smije biti na temperaturi ispod 13 ºC. Zaljeva se dva puta dnevno dok biljka buja, nakon toga više ne zahtjeva vlagu. Za vrijeme cvatnje zaljeva se jednom dnevno. Dok listovi dopola izrastu počinje se sa prihranom, razrijeđenim tekućim gnojivom svaka dva tjedna, nastavlja se sve dok se listovi u potpunosti ne razviju. Nakon cvatnje presađuju se u novu posudu, gdje se dodaje ilovača. U isto vrijeme vrši se razmnožavanje sa odvajanjem izbojaka. Mirovanje

Za cvat orhideji je potrebno mirovanje ovisi o vrsti, od tjedna od par mjeseci. To je od jeseni do proljeća, biljka ima manje zahtjeve u pogledu vlage i hranjiva što ovisi o vrsti. One biljke koje izgube lišće gotovo i ne trebaju vlagu samo orašavanje. Zahtjevi za temperaturom su niži i do 7 ºC. Integralni i nezaobilazni dio životnog ciklusa. Biljka obustavlja rast.

Orhideja Phalaenopsis U prirodnom staništu uglavnom vole tople uvjete (20 to 35 °C), na mogu se prilagoditi uvjetima u kućama i stanovima (15 to 30 °C). Promjene temperature mimo tih granica mogu uzrokovati otpadanje pupova. Phalaenopsis zahtijeva visoku vlagu (60-70%) i ne pretjerano puno svjetla (12,000 to 20,000 luxa), pa ih možete držati i na južnom prozoru.

Slika. Orhideja Phalaenopsis Foto Parađiković, N.

Gorske orhideje Južne Amerike Cattleya Amethystima Porijeklo ove vrste je Brazil. Na svakoj stabljici su obično dva cvata. Cvate ovisno o uvjetima od prosinca do ožujka. Cvjetovi su prelijepi. U prašniku su širine 10 -12 cm. Osnovna boja je bijela sa ljubičastim ili plavim preljevom, purpurnim ili crvenim šarama.

Cattleya A Mossiae Raste po drveću u prašumama Venezuele. Cvate od veljače do travnja. Cvjetovi su neobično lijepi. Na jednoj stabljici 10-12 cvjetova širine 15 do 18 cm. Latice i lapovi su otvoreno crvene ili ljubičasto-roza, sa oko 10 cm dugačkom i 5 cm širokom usnicom, koji je na vrhu žuti, poprskan purpurnim točkicama, a po sredini presvučen istom bojom.

Slika. Cattleya A Mossiae (http://www.orchidboard.com/community/cattleya-alliance/45717-cattleya-mossiae-tree.html)

Cattleya Elegan Krupnim roza cvjetovima i krvavo crvenim usnicama. Cattleya Labiata Cvijet je vrlo krupan oko 20 cm, boje je nježno roza, usna mu je purpurna, spiralne i 10 cm dugačka. Cattleya –e gorske orhideje uzgajaju se jako dobro i u saksijama, najbolje napreduju na temperaturi od 12 do 15 ºC, kada se pojavljuju pup temperatura se povećava za 5 ºC.

Odontoglossum Porijeklom planinske tropske šume Meksika, gdje rastu na drveću. Sobnim uvjetima dobro uspijevaju.

Slika. Odontoglossum Rawdon (http://commons.wikimedia.org/wiki/File:A_and_B_Larsen_orchids_- _Odontoglossum_Rawdon_Jester_DSCN5723.JPG)

Odontoglossum Membranaceum Lišće joj raste svako za sebe. Tamno- zeleno je, Kopljasto-zašiljeno, pri dnu nešto suženo. Stabla su visoka 30 cm sa 3-5 cvjetova. Cvjetovi su široki do 5 cm, boje ljubičasto roza latice, usne ljubičaste ili bijele. Cvjeta u proljeće. Njeni cvat se kod pravilne njege može održati 4 do 5 tjedana.

Odontoglossum Rossi-Majus Svako stablo ima tri do pet cvjetova, stablo je široka 5 cm. Cvjetne latice su bijele, a pri dnu su nešto išarane tamnijim prugama. Cvate zimu u siječnju i veljači. Cvijet dugo traje. Tropskim prašumama ih ima u više varijanata.

Odontoglossum Macrathum i O. Varicosu Rogersi Biljke koje zahtijevaju svjetlost, tada dobro uspijevaju i lako se održavaju. Pri pravilnoj njezi izdašno cvatu. Boje su najčešće žute ili roza, posute tamnim ili purpurnim točkicama. Odontoglossum Macrathum- e cvjetovi su vrlo mirisni, široki 7 cm. Stabljika je dugačka 12 do 16 cm da dva kopljasta tamno ili svijetlozelena lista koji su presvučeni žutim prugama. Cvatu ljeti u kolovozu i u studenom.

Stanhopeae Prirodno stanište tople i vlažne prašume Meksika, gdje rastu u žbunovima.

Stanhopeae Tigrina Najjednostavnija je za uzgoj. Stabljika raste direktno iz žila, listovi su mali ovalno zaokruženi. Na svakoj stabljici može biti najviše tri cvjeta, krupni, lijepi i jakog mirisa. Široki 15 -20 cm, dvije spojene latice su nešto duže i šire dok su unutrašnje duže i uspravne bijelo žute i osute tamno crvenim mrljama. Usnica je bijela i osuta krvavo crvenim, sitnim točkicama.

Slika . Stanhopeae Tigrina (http://www.orchidsforum.com/threads/stanhopea-tigrina.6390/)

Terestiričke (prizemne) orhideje Cypripendium Ova porodica rasprostranjena je po čitavom svijetu ima je i u Hrvatskoj. Interesantna zbog sklopa njihovih cvjetova: Usna je povećana i liči na papučicu, dvije donje latice rastu iz grla papučice izgledaju kao dva reketa. Bolje uspijevaju zimi na hladnom od 12 ºC. Boje su različite. Cvijet je u unutrašnjosti često zelen, a okolo drugih boja.

Cypripendium Acaule Preporučuje se za uzgoj u stanu, porijeklom je iz Južne Amerike. Ima često po dva viseća stabla, široka, ovalna, sa jakim žilama, na stablu se nalazi samo jedan cvijet. Usna cvjeta je izražena, dugačka do 5 cm, Bijelo – ljubičasta, Protkana tamnim žilicama, cvate u ožujku i travnju.

Slika. Cypripendium Acaule (http://commons.wikimedia.org/wiki/File:Lady-Slippers_Cypripedium-acaule.jpg)

Raste kod nas po vlažnim šumama. Ima uspravnu 20- 25 cm visoku stabljiku koja nosi jedan ili dva cvijeta. Cvijet se sastoji od 4 tamne latice i jedne veće malo spljoštene žute usne. Lišće obavija stabljiku, ovalno i na brazdana. Cvjeta u martu i aprilu Cypripendium Guttatum Ova vrsta rasprostranjena je u Sjevernoj Americi. Ima čistu bijelu cvjetove sa crvenim točkicama. Usna joj je nešto duža od donje latice, sa pomalo pljosnatim otvorenim grlićem. Stabljika je visoka. Pogodna za uzgoj u stanu. Cypripendium Lowii Raste u gustim šumama na zemlji i na drveću Bornea. Ova ja biljka stvorena za uzgoj u hladnim sobama na temperaturi od 10 ºC. Stabljika je dugačko 50 do 100 cm ima 3 do 5 zeleno žutih cvjetova, prošarani purpurnim pjegama i poprečnim prugama. Lišče je dugačko 30 do 35 cm i tamno-zeleno. Može se uzgajati preko zime i u hladnijoj sobi do 10 ºC.

Laeliae Laeliae Majelis

U srodstvu je sa Cattleya-ma. Imaju vrlo krupne izvanredno lijepe cvjetove. Ove vrste su stvorene za stan i obično uspijevaju u sobama sa 15 do 20 ºC. Zimi cvjetaju.

Slika. Laeliae Majelis (http://www.orchideenkultur.net/index.php?topic=3204.105)

Laeliae Cinnabarima Raste na drvu u planinama Brazila. Stablo može biti uspravna ili povijena dugačka 30 do 35 cm sa 4 do 7 narančastih cvjetova. Cvijet se može održati 5 do 6 tjedana. Lišće je kopljasto, dugačko 10 do 15 cm. Laeliae Albin Sa bijelim cvjetovima i Crvenkasto ružičasta usna. Laeliae Harpophylla Cvijet je narančast.

Calanthe vestita (Kalanta)

Slika. Calanthe vestita (http://forum.theorchidsource.com/ubbthreads.php/topics/76014.html)

Listopadna malezijska vrsta, ima od listopada do veljače 90 cm dugačke cvat sa 25 cvjetova, čiste bijele boje, sa ružičastim ili crvenim usnama.

Coelogyne cristata (Celogina) Izuzetno otporna orhideja, porijeklom iz Nepala. Uglavnom ina sedam, a nekada i više visećih mirisnih cvjetova u bijeloj boji sa žutom sredinom, koji se postepeno otvaraju do prosinca do ožujka. Osim bijele postoje i druge varijacije, ali su one znatno rjeđe. Najbolje uspijevaju u korpi za orhideje na sjenovitom mjestu. Zimi temperatura ne smije pasti ispod 13 ºC. Od travnja do listopada potrebno joj je puno svježeg zraka, često prskanje vodom (2 do 3 puta dnevno) i obilno održavati vlagu( najbolje kišnicom). U jesen se smanjuje vlažnost komposta. Prihranjuju se sa tekućim gnojivom svaka tri tjedna do svibnja do rujna. Presađuje se u proljeće svake dvije do tri godine.

Slika. Coelogyne cristata (Celogina) (http://coelogynes.com/Species%20Coel%20cristata.html)

Cymbidium Klasični hibrid stabljika je uspravna 45 do 60 cm, cvjetovi su bijeli, ružičasto prošarani, otvaraju se u proljeće. Zahtjeva hladnu i prozračnu prostoriju. Zimska temperatura 7 do 13 ºC. Ne odgovara joj jako ljetno sunca, poželjno je izložiti jesenskom i zimskom. Ljeti se obilno zaljeva, zimi oskudno. Od travnja do kolovoza redovito se prska do 3 puta dnevno, prihranjuje svakih 14 dana razrijeđenim tekućim hranjivom. Presađuje se svake 3 godine nakon cvatnje i to u ilovaču i treset. Razmnožava se dijeljenjem prilikom presađivanja.

Slika. Cymbidium (http://kiyanti2008.wordpress.com/2012/01/09/dividing-and-repotting-cymbidium-orchid/) (http://www.flowerspictures.org/flower-pictures/cymbidium/yellow-cymbidium-orchids.html) Dendrobium nobile (dendrobijum)

Cvijeta zimi, potječe iz Indije i južne Kine. Svaki cvijet sastoji se od bijelih latica sa nijansom ružičastu ili ljubičastu boju, usne su zaobljene bijele ili žute sa tamno-ljubičastom mrljom pri otvoru. Zahtijeva direktnu svijetlost od rujna do ožujka, a u ostalo vrijeme se zasjeni. Zimi zahtjeva svjež zrak, temperaturu 7 do 16 ºC tada se kompost održava suhim. Od travnja do listopada zahtjeva mokro i prihranjuje tekućim gnojivom. Svake dvije do tri godine nakon cvatnje treba ju presađivati u malu teglu. Razmnožava se dijeljenjem kada se na mladim izbojcima pojave korjenčići.

Slika. Dendrobium nobile (dendrobijum) (http://www.slippertalk.com/forum/showthread.php?p=452660)

Epidendrum prismatocarpum (epidendrum)

Epifitna je orhideja porijeklom srednje Amerike ima dva lista zelene boje i 38 cm duge cvatove sa 10 do 20 cvjetova kao od voska, koji se pojavljuju od svibnja do kolovoza. Latice su žuto-zelene sa smeđim pjegama. Usne su šiljaste ružičasto-ljubičaste sa žutim vrhom i bijelim rubom. To je biljka koja se lako uzgaja, zimi minimalna temperatura 13 º C, Smeta joj sunce od travanja do listopada. Obilna vlaga joj je potrebna od travnja do rujna, ostalo vrijeme skromno. Cvatnji prihranjuje se svaka dva do tri tjedna tekućim hranjivom. Presađuje se od ožujka do svibnja i pri tome razmnožava dijeljenjem izbojaka.

Slika. Epidendrum prismatocarpum (epidendrum) (http://www.mywolves.com/~doudna/contactsheet.html)

Laelia pumila

Potječe iz Gvajane i cvate u jesen, idealna je za početnike. Peteljka je dugačka 15 cm sa jednim do dva cvijeta, jarke ružičasto-ljubičaste boje. Usne je zagasita, crveno-ljubičaste boje sa uzdignutom žutom prugom. Ne podnosi jako sunce, zimi pri 13 ºC i tada je treba prozračiti za vrijeme toplog vremena. Do travnja do svibnja zahtjeva puno vlage, minimalno od studenog do ožujka. Presađuje se i razmnožava kada nova kora počinje djelovati pri staroj biljci. Meksička vrsta, cvate zimi i u proljeće cvjetovima jakog mirisa. Cvjetna je stabljika dugačka 15cm, raste iz brazdate, plosnate palučice. Cvjetovi imaju bijele latice i lapove boje nefita sa zagasito crvenom šarama. U svibnju počinje zahtjeva sunce. Minimalna zimska temperatura je 13ºC, koda je temperatura viša zahtjeva svježi zrak. Kompost treba biti vlažan od svibnja do rujna. Presađuje se u proljeće u kompost ilovače i treseta. Razmnožava se dijeljenjem.

Slika. Laelie pumila (http://www.slippertalk.com/forum/showthread.php?t=19248)

Miltonia vexillaria (miltonija)

Slika. Miltonia vexillaria (http://www.flickr.com/photos/pedronbio/favorites/with/8563806741/lightbox/)

Porijeklom iz Kolumbije, procvjeta u travnju i svibnju. Cvijet se nalazi na tankoj peteljki, ružičasto-bijele boje sa žutim žilama na usni. Ne podnosi ljetno sunce, od studenog do veljače zahtjeva punu svijetlost. Zimi na 13 ºC. Ljeti se prska dva do tri puta dnevno uz svježi zrak. Kompost djelomično vlažan uz prihranjuje se tekućim gnojivom za vrijeme cvatnje. Zahtjeva presađivanje svake godine u svibnju u manju posudu. Svake 2 do 3 godine se razmnožava dijeljenjem u proljeće ili kasnu jesen.

Odontoglossum grande ( odontuglozum)

Slika. Odontoglossum grande (http://www.orchidspecies.com/indexo.htm)

Porijeklom je iz Gvantamala. Cvate kolovozu i novembru, stabljika je visine 30 cm, sa 7 velikih, jakih, žutih cvijetova sa prugom boje cimeta. Zimi zahtjeva puno svijetla i temperaturu iznad 7ºC. Ljeti ne podnosi jako sunce, ali zahtjeva puno svježeg zraka. Kompost treba biti vlažan sve nakon cvatnje tada ne zahtjeva vlagu sve dok se ne razvije gomolj. U to razdoblju prska se tri puta dnevno. Presađuje se svake 3 ili 4 godine. Razmnožava se dijeljenjem.

Oncidium viaricosum ( ohicidijum)

Naraste do 90 cm, listovi su kopljasti zeleni. Stabljika je razgranata na njoj se od ožujka do studenog razvija mnoštvo cvjetova. Svaki cvijet ima sitne zelenkasto-žute i smeđe latice i lapove, usna je velika tamnožute boje sa crvenim mrljama. Ljeti zahtjeva vlažnu atmosferu i ne podnosi sunce. Od svibnja do rujna zahtjeva pojačanu prihranjuje se jednom mjesečno. Zimi na 7 do 10ºC, sa jedva vlažnim supstratom. Presađuje se u proljeće svake 2 ili 3 godine. Razmnožava se dijeljenjem.

Slika. Oncidium viaricosum (http://orchideenbude-raphaela.blogspot.com/2009/08/oncidium-sweet-sugar.html)

Paphiopedilum venustum (lijepa papučica)

Nepalska orhideja, sa pojedinačnim cvjetovima na stabljici 25 cm. Cvijeta od listopada do siječnja, cvijet je od bijelih lapova i latica sa zelenom prugom i nijansama ružičaste boje, papučica je šarena. Zimska temperatura iznad 7ºC. Od ožujka do listopada zahtjeva pojačanu vlagu i prozračnost i ne podnosi jako sunce. Kompost vlažan, ali ne mokar sa jednomjesečnom prihranjuje se od svibnja do rujna. Presađuje se u proljeće svake 2 ili 3 godine i tada se razmnožava dijeljenjem.

Slika. Paphiopedilum venustum (http://www.orchids.it/2010/02/09/paphiopedilum-venustum-effetti-controluce/)

Pleione formosana

Porijeklom je iz Tibeta, obilno cvate sitnim cvjetovima između siječnja i svibnja. Boja latica je od bijele do tamnoljubičasto-ružičaste; usne su bijele posute ciglastim mrljama, grimizno ljubičaste ili žute. Zimi minimum 4 ºC. Ljeti ne podnosi direktno sunce, prihranjuje se jednom mjesečno. Zahtjeva vlagu koja prestaje kada listovi počinju žutjeti. Nakon cvatnje svake druge godine zahtijevaju presađivanje i razmnožavaju se izbojcima.

Slika. Pleione formosana (http://www.taiwan.gov.tw/ct.asp?xItem=24001&ctNode=1719&mp=11)

Vanda tricolor ( vanda trobojna)

Indonezijska orhideja, žilava je , naraste do 210 cm. Listovi su debeli poput traka. Cvate sa 20 blijedih, žuto-ružičastih, ružičasto-ljubičastih cvjetova sa smeđom mrljom. Raste u velikoj visećoj korpi, minimalna zimska temperatura je 13ºC. Ljeti ne podnosi jako sunce, prska se 2 puta dnevno mlakom vodom ili kišnicom. Kompost je vlažan od ožujka do listopada, ostali dio je suh. Prihranjuje se od svibnja do rujna. Presađuje se i razmnožava svake 3 godine.

Paphiopedilum insigne (Venerina papučica)

Ova orhideja nastala je križanjem istočno-aziskih vrsta. Može si zimi kupiti kao lončanica.

Slika. Paphiopedilum insigne (Venerina papučica) (http://www.vashsad.ua/encyclopedia-of-plants/indoor-plants/show/2682/)

FUKSIJA – Fuchsia

Razred: Magnoliopsida Red: Myrtales

Porodica: Onagraceae Rod: Fuchsia

Rod broji oko 110 priznatih vrsta fuksija. Porijeklo vodi i Južne Amerike. Fuksija je «cvijet naših baka». Javljaju se u različitim bojama od jednobojnih do dvobojnih. Mogu se uzgajati kao stablašice, viseći oblici i grmolike forme.

Slika. Fuksija Foto Parađiković, N.

MORFOLOGIJA

CVIJET: se sastoji od četiri latice koje čine čašicu, a iz kojih izrastaju latice cvijeta. Iz latica se spuštaju dugi prašnici i tučak. Javlja se u paru u pazušcu listova na cvjetnoj stapci dugoj 3- 5 cm. Najčešće su latice u jednoj a lapovi u drugoj boji.

PLOD: je bobica veličine od 5-25 mm, crvenkasto zelenih varijeteta, unutar ploda su sjemenke. Plod je jestiv, ima aromu grožđa i crnog papra.

UZGOJ I ODRŽAVANJE

Za uzgoj fuksije potrbno je dobro propusno tlo, redovito zaljevanje i prihrana svakih 14 dana od veljače do kolovoza. Formulacija gnojiva je 20:20:20 ili 16:16:16. dobro je koristiti malč kako ne bi došlo do isušivanja tla. Ne podnosi suho tlo kao niti pretjerano zaljevanje niti nakupljanje vode. Kod zaljevanja tijekom toplih dana treba voditi računa da se ne zaljeva pre hladnom vodom. U proljeće je potrebno orezati suhe i bolesne grane. Kad cvijet prođe, kako bi se sprječilo formiranje sjemena, potrebno je odstraniti osušeni cvijet i energiju usmjeriti na poboljšanje cvatnje. Ako se želi formirati grm potrebno je zakidanje vršnih listova. Mjesec dana prije mirovanja treba prekinuti sa zakidanjem. Prije prvih mrazeva fuksija se unosi u prostoriju na temperature 8-10°C(garaža, podrum), na mjesto gdje će imati minimalno indirektne sunčeve svjetlosti. Rijetko zaljevati, tek toliko da je tlo vlažno. Od bolesti se javljaju: botrytis, phitophtora, rizoctonia Od štetnika lisne uši koje uzrokuje savijanje listova.

RAZMNOŽAVANJE

Fuksija se razmnožava sjemenom i lisnim reznicama. Uzima se neodrvenjena reznica sa tri para listova, zadnji par listova se odstrani i stavi se u zemlju ili mješavinu treseta i pjeska, pri temperaturi od oko 20ºC. Nakon 3-4 tjedna kada pusti korijen presadi se u teglu.

Slika. Razmnožavanje lisnim reznicama (izvor:www.gardenseeker.com)

ANĐEOSKA TRUBA (Brugmansia)

Razred: Magnolioliopsida Red: Solanales Porodica: Solanaceae Rod: Brugmansia

Brugmansije su veliki grmovi ili mala stabla visine 3-11 m. Porijeklo vodi iz J. Amerike. Svi dijelovi biljke su otrovni. Orovne tvari su atropin i skopolamin. List sadrži 0,08% atropina i 0,33% skopolamina, dok cvijet sadrži 0,11% atropina i 0,44% skopolamina. (Klončar.U i suradnici, 2006.)

Slika. Brugmansia (izvor: asb13thannual) (www.limundo.com)

MORFOLOGIJA

LIST: listovi su naizmjenični, 10-30 cm dugi I 4-18 cm široki sa cijelovitim ili nazubljenim rubom, te pokriveni finim dlačicama.

CVIJET: cvjetovi su veliki, viseći, oblika trube, dužine 14-50 cm. Boje su bijele, žute,ružičaste, narančaste i crvene, karakterističnog limunkastog mirisa.

UZGOJ I ODRŽAVANJE Brugmansie su kratkoživuće zeljaste trajnice koje se uglavnom uzgajaju kao zeljaste biljke. Uzgajaju se teglama ili direktno u vrtnom tlu. Tlo treba biti plodno i dobro procijedno. Izražena je potreba za vodom i hranivima, naročito treba voditi računa da previše vode može izazvati truljenje korijena. Indikator opskrbljenosti hranivima je cvatnja, smanjena cvatnja ukazuje na to da biljke treba gnojiti. Prije prvih mrazeva biljku je potrebno orezati i smjesti u prostoriju na temperaturu iznad 0ºC, uz povremeno zaljevanje. Rezidba se obavlja radi pomlađivanja, štednje prostora i kako bi se izbjeglo širenje bolesti i štetnika. Odstranjuju se cvi listovi i suhe grane. Krošnju Burgmansije možemo podijeliti na dva dijela: -Područje cvatnje: to su mladi vanjski izboji i samo se tu biljka orezuje. -Područje rasta: unutarnji dio krošnje kojeg čine stari dijelovi grana i njih ne treba rezati. Potrebno je ukloniti izboje koji izbijaju iz zemlje pored glavnog debla.

RAZMNOŽAVANJE Burgmansia se razmnožava sjemenom i reznicama. Češći i učinkovitiji način razmnožavanja je reznicama. Orezane grane se stavljaju u smjesu treseta i pijeska ili u supstrat za ukorjenjivanje. Odabiru se starije reznice. Reznica treba biti oko 15 cm dugačka i minimalni 1,5 cm u promjeru. Tako dobivene biljke su klonovi roditeljskih biljaka.

Slika. Razmnožavanje (izvor:www.countrygdn.com)

HORTENZIJA –Hydrangea

Razred:Magnoliopsida Red: Cornales

Porodica: Hydrangeaceae Rod: Hydrangea

Hortenzija je rod sa oko 100 vrsta kritosjemenjača. Većinom su grmovi, a ostalo su mala stabla ili penjačice koje mogu dostići visinu do 30 m. Mogu biti listopadne ili vazdazelene, no uglavnom su listopadne. Prirodno stanište je Istočna Azija, vlažna i šumska područja Sjeverne i Južne Amerike.

Slika. Hydrangea

MORFOLOGIJA

STABLJIKA: donji dio stabljike u bazi granjanja je drvenasti, iz njega izbija zeljasti dio stabljike koja se grana. Na vrhu grana izbija cvijetni pup.

LIST: listovi su nasuprotni, na peteljkama dužine do 8 mm, nazubljenog su ruba, glatki ili pokriveni dlačicama.

CVIJET: kod hortenzije postoje dvije vrste cvatova: - bujni cvatovi loptastog oblika skupljeni cvjetnu glavicu ružičastih, plavih i bijelih četverolatičnih cvjetova (H. Macrophylla). Cvjetovi su sterilni. - okrugli, plosnati cvatovi sa plodnim cvjetovima u sredini, oblika kruga, okruženi neplodnim, otvorenim laticama koje imaju ulogu u privlačenju kukaca (H. Lacecaps)

Slika. Hortenzija Foto Parađiković, N.

UZGOJ I ODRŽAVANJE

Hortenzije se sade u polusjenu, tako da u jutarnjim satima dobiju minimalno sunca , a poslije podne da imaju hlad. Biljka zahtjeva dosta vode, što govori i samo ime (od grčkih riječi hydor-voda, angeion-posuda) . Ako biljku sadimo u lonce treba voditi računa o drenaži jer nakupljanje vode može dovesti do sušenja. Izbor supstrata je vrlo bitan, treba koristiti sterilne supstrate da ne bi došlo do razvoja bolesti i štetnika. Danas se na tržištu mogu pronaći gotovi supstrati za hortenzije.

Kiselost tla ima značajnu ulogu kod boje cvijeta hortenzije. Plava hortenzija treba kisela tla (pH niži od 5,5), ili u protivnom mijenja boju u ružičastu. Alkalna tla (pH veći od 7) su pogodna za uzgoj ružičastih hortenzija. Kako bi dobili plavu boju cvijeta biljku treba zaljevati otopinom aluminij-sulfata svakih 7-14 dana. To je moguće postići samo u kiselim tlima, jer samo u njima može doći do usvajanja aluminija. Hortenzija se gnoji jednom tjedno i to specijalnim gnojivima za hortenzije. Područje oko korijena dobro je zaštititi malčem kako bi se sriječilo isparavanje vode.

U proljeće kada listovi ozelene, režu se cvjetne stapke do prvih listova, također se odrežu I stari izboji u razini tla. Nakon cvatnje je potrebno orezati ocvale cvjetove.

Kod biljaka koje se uzgajaju na alkalnim tlima često dolazi do žućenja listova-kloroze, uzrok tome je nedostatak željeza, te ga je potrebno nadomjestiti ili primjenom u tlo ili folijarnom prihranom preko lista.

RAZMNOŽAVANJE

Hortenzija se razmnožava generativno – sjemenom i vegetativno – reznicama. Zrelo sjeme je moguće odmah posijati, nije potrebno suho skladištenje. Klijanje traje 10-14 dana.

Češći način razmnožavanja je generativno – reznicama. Reznice se uzimaju u proljeće sa grana koje ne nose cvijet. Dužina reznica treba biti oko 10 cm sa bar dva para listova. Reznice se stavljaju mješavinu treseta i pijeska. Tlo držati vlažnim na temperaturi 13-16ºC. Drugi način razmnožavanja je zrelim reznicama, u jesen nakon opadanja lišća. Režu se na dužinu 10-15 cm, sade se gusto jedna do druge u posudu sa pijeskom. Do proljeća će reznica stvoriti kalus i potjerati male korjenčiće, te ih sadimo u pojedinačne posude.

Slika. Uzimanje reznica (izvor: csrahydrangeasociety.org)

Slika. Presadnice hortenzije (izvor: plandorex.com)

Hortenziju je moguće razmnožiti i polijeganjem grana u zemlju. Odabire se grana ili više njih u blizini tla. Sa grana skinuti lišće, malo kore kako bi se bolje ukorijenila. U tlu se iskopa mali jarak, polegne se grana i zatrpa zemljom. Granu ne rezati sa matične biljke. Povremeno zaljevati. Kada biljka pusti korijen presađuje se u posudu i dalje tretira kao mlada sadnica.

Slika. Polijeganje grana (izvor:csrahydrangeasociety.org)

VERBENA – Verbena hybrida

Podrazred: Asteridae Red: Lamiales Porodica: Verbenaceae Rod: Verbena

Slika. Verbena hybrida (izvor: meemelink.com)

SISTEMATIKA

LIST: jednstavani, nasuprotni, cijeloviti ili razdjeljeni, perasto urezani.

CVIJET: cvjetovi su skupljeni u štitaste cvati. Čašica je obrasla rijetkim dlačicama, cvijet ima četiri prašnika.

Slika. Građa cvijeta (izvor: montana.plant-life.org)

UZGOJ I ODRŽAVANJE

Verbena je jednogodišnja biljka, cvjetova crvenih, bijelih, ružičastih boja. Za normalan rast i razvoj treba dosta sunca i umjereno zaljevanje. Sjetva u zaštićene gredice vrši se od veljače do svibnja, a na otvorenom od ožujka do lipnja. Najčešće se sadi u žardinjere, kao ukras na terase i balkone, sama ili u kombinaciji sa drugim biljkama. Mogu se koristiti i kao pokrivači tla. Javljaju se u dva oblika: kao puzajuće, viseće tzv. «Pendula» i ne puzajuća forma. Supstrat za uzgoj treba biti specijalni za cvjetnice sa pH 5,5 - 6,5. Poželjno je koristiti malč kako ne bi došlo do isušivanja tla. Kod uzgoja u žardinjerama treba omogućiti otjecanje vode ili postaviti drenažu. Biljka se prihranjuje tijekom ljeta specijalnim gnojivima za cvjetnice i to 1-2 puta tijedno. Prevelika gnojidba amonij-nitratom uzrokuje rast lisne mase i dolazi do izduživanja internodija.

RAZMNOŽAVANJE

Verbena se razmnožava na dva načina: sjemenom i reznicama. Sjeme se sije u zaštićenim gredicama od veljače do svibnja, a na otvorenom od ožujka do lipnja. Razmnožavanje reznicama

RODODENDRON - Rhododendron L.

Odjeljak: Magnoliophyta Razred: Magnoliopsida Podrazred: Dilleniidae Red: Ericales Porodica: Ericaceae Rod: Rhododendron L. Podrod: Azaleastrum Hymenanthes

Slika. Rhododendron Foto Parađiković, N.

U prirodi se nalaze na gotovo svim kontinentima osim Afrike i Južne Amerike. Jugozapadna Kina i Nova Gvineja imaju najviše vrsta. Rod rododendrona uključuje zimzelene, poluzimzelene i listopadne vrste u širokom rasponu od patuljastih grmova do stabala visokih do 30 metara. U našim krajevima najčešće se uzgajaju grmovi od 0,5 do 2 metra visine. Rododendroni se prvenstveno uzgajaju zbog ljepote cvjetova koji se javljaju već krajem zime pa sve do kasnog ljeta, ovisno o sorti. Cvatnja im je obilna i dugotrajna. Cvjetovi su skupljeni u brojne cvatove i dolaze u različitim nijansama crvene, ružičaste, ljubičaste, narančaste, žute i bijele boje, te mogu biti pjegavi, prošarani, jednostruki ili dvostruki. Cvjetovi su obično miomirisni i trubastog oblika. Sve azaleje su rododendroni, ali svi rododendroni nisu azaleje. Glavna razlika je što azaleje mogu biti i zimzelene i listopadne, do su rododendroni zimzeleni. Azaleje za razliku od ostalih rododendrona imaju sitniji tamnozeleni jajoliki list i nose skupine od nekoliko obično manjih cvjetova koji mogu biti jednostruki, a ponekad i višestruki.

Slika. Minijaturni rhododendron Foto Parađiković, N. LITERATURA:

Opći dio

Drvodelić, Damir. Priručnik za razmnožavanje drvenastih vrsta. http://issuu.com/natalija1106/docs/prirucnik_za_razmnozavanje Hsiang Chang, Michelle L. Jones, Gary M. Banowetz, and David G. Clark, (2003): Overproduction of cytokinins in Petunia flowers transformed with PSAG12-IPT delays corolla senescence and decreases sensitivity to ethylene, Plant Physiology, August 2003, Vol. 132, pp. 2174–2183, www.plantphysiol.org © 2003 American Society of Plant Biologists Jelaska, Sibila (1994.): Kultura biljnih stanica i tkiva. Udžbenik. Školaska knjiga. Zagreb. J.M. Kinet, M. Léonard (): The role of cytokinins and gibberellins in controlling inflorescence development in tomato, ISHS Acta Horticulturae 134: Regulation of Growth and Endogenous Hormones, XXI IHC Le Page, Rosenn; Retournard, Denis (2002.): Abeceda vegetativnog razmnožavanja. Stanek d.o.o. Varaždin. Smith, R. H., 2000. Plant tissue culture. Techniques and experiments. Second edition. Academic Press. Vinterhalter, D., B. Vinterhalter, 1996. Kultura in vitro i mikropropagacija biljaka, Axial, Beograd. William Eisinger (1976): Role of Cytokinins in Carnation Flower Senescence, Plant Physiol. (1977) 59, 707-709 http://www.znanje.org/i/i25/05iv02/05iv0211fll/index4.htm http://sr.wikipedia.org/sr-el/Цитокинини http://www.mineralpro.co.rs/kelp/morskealge.html http://fiziologija.ppf.unsa.ba/biljni%20hormoni.pdf http://fiziologija.ppf.unsa.ba/VII%20Vjezba3.pdf http://www.plant-hormones.info/cytokinins.htm http://www.bio.unc.edu/Faculty/kieber/lab/Cytokinin%20page.htm http://www.tissuecon.com/Plant%20Tissue%20Culture%202.htm http://dictionary.reference.com/browse/Micropropagation. http://micropropagation-DefinitionsfromDictionary.com http://www.tissuecon.com/NEW%20PERSPECTIVE%20net.htm http://flowerpower.blogmarley.net/Flora-b1/Feb2009-b1-m200902.htm http://flowerpower.blogmarley.net/Flora-b1/Meristemsko-razmnozavanje-biljaka-b1 http://209.85.129.132/search?q=cache:3b2TzDZxZi8J http://www.cvijet.biz/vrtovi/uzgoj/gerber-gerbera/ R. L. M. Pierik: Handicaps for the large scale commercial application of micropropagation; ISHS Acta Horticulturae 230: Symposium on High Tehnology in Protected Cultivation Horvatić, J. Fiziologija bilja, Odjel za biologiju www.znanje.org www.fiziologija.ppf www.sjemenarna.com http://www.ces.ncsu.edu/floriculture/ http://abe.osu.edu/FLORICULTURAL/RESOURCE/index.html http://www.agf.gov.bc.ca/ornamentals/floriculture/ethylene.htm http://www.abscisicacid.com/ Parađiković, N. (2009): Opće i specijalno povrćarstvo, sveučilišni udžbenik, Poljoprivredni fakultet u Osijeku Teklić, T.: Interna skripta iz fiziologije bilja, 2006./2007. Schum, A., K. Hofmann, Use of isolated protoplasts in Rose breeding, ISHS Acta Horticulturae 547: III International Symposium on Rose Research and Cultivation Hasegawa, N. Kobayashi, C. Muraki, T. Takagi, T. Koutaka, Effect of planting time and short-day treatment on growth and flowering of Dahlia imperialis, ISHS Acta Horticulturae 813 (http://www.actahort.org/books/813/813_81.htm) Sheelavantmath, S.S., H.N. Murthy, A.N. Pyati, H.G. Ashok Kumar I B.V. Ravishankar, In vitro propagation of the endangered orchid, Geodorum densiflorum (Lam.) Schltr. through rhizome section culture, Plant Cell, Tissue and Organ Culture (http://www.springerlink.com/content/w7q20jv35527v603/ ) Košir, Polonca; Suzana Škof, Zlata Luthar, Acta agriculturae slovenica, 83 - 2, november 2004 str. 233 – 242, Direct shoot regeneration from nodes of Phalaenopsis orchids (http://aas.bf.uni-lj.si/november2004/02kosir.pdf ) Natarajan Kannan, An in vitro study on micropropagation of Cymbidium orchids, ISSN 0973- 4031;Vol 3 Issue 2, 2009, Current biotica (http://currentbiotica.com.wbplanus4.onlyfordemo.com/Images/Journals3-IssueII/CB3_2_- short_notes_1.pdf ) - Guohua M., Yong L., Genlin J., Xiaoping F., Yourun L. (2007.): Adventitious Shoot and Callus Formation in Vitro from Young Leaves of Melastoma affine. Floriculture and Ornamental Biotechnology, Global Science Books, Ltd., UK - Mesaroš-Kanjski, E., (2002.): Šipak (Rosa canina) izvor neuništivog C vitamina. Narodni znanstveni list, siječanj-veljača - Parađiković, N. (2009.): web Osnove cvjećarstva.pdf - Parađiković, N.,; Zeljković, S.; Vinković, T.; Mustapić-Karlić, J.; Kanižai, G. (2009.): Rast i razvoj kadife (Tagetes erecta L.) pod utjecajem volumena supstrata i tretmana sa biostimulatorom. Zbornik radova 44. hrvatskog i 4. međunarodnog simpozija agronoma - Pati, P. K., Rath, S. P., Sharma, M., Sood, A., Ahuja, P. S. (2005.): In vitro propagation of rose. Biotechnology advances, Elsevier, str. 163-176. - Pati, P.K., Sharma, M., Sood, A., Ahuja, P. S. (2004.): Direct shoot regeneration from leaf explants of R. damascena Mill. In Vitro Cell Dev Biol Plant; 40(2):192– 5. - Saxena, S. and Bhojwani S. S. (1993.): In vitro Clonal Multiplication of 4-Year-Old Plants of the Bamboo. In Vitro Cellular & Developmental Biology Plant Society for In Vitro Biology - Pavlek-Kozlina B. (2003.): Fiziologija bilja, Profil - Vinković, T.; Parađiković, N.; Teklić, T.; Štolfa, I.; Guberac, V.; Vujić, D. (2009.): Utjecaj biostimulatora na rast i razvoj rajčice (Lycopersicon esculentum Mill.) nakon presađivanja. Zbornik radova 44. hrvatskog i 4. međunarodnog simpozija agronoma - www.wikipedia.com

KRIZANTEME www.medijimurje.com www.medijimurje.com/%3FV%3D2468po02+SIMPTOMI+BOLESTI+KRIZANTEMA&hl= hr www.medijimurje.com/%3FV%3D2431po02+SIMPTOMI+BOLESTI+KRIZANTEMA&hl= hr www.medijimurje.com/nametnici krizantema www.pavetic.hr www.sjemenara.hr www.poslovniforum.hr/poljoprivreda/zaštita/fungicid.asp. www.novilist.hr www.petrokemija.hr Degijacinto Marijana (2006.): Uzgoj krizantema za rezani cvijet u vrtlariji „Mimoza“ Nova Gradiška. Diplomski rad. Poljoprivredni fakultet u Osijeku. Pinus Agro d.o.o. Osijek – Pinusov ključ AC – Agro Croatia – Profert proizvod – katalog Glasnik zaštite bilja, Zagreb, 1997, broj 3. Grange, R. I. and Hand, D. W. ( 1987 ). A review of the effects of atmospheric humidity on the growth of horticultural crops. Journal of Horticultural Science, 113-27. Helyer, N. ( 1992 ). Elevated humidities for control of chrizanthemum pests with Verticillum lecanil. Pesticide Science, 36, 373-8. Mortensen, L.M: ( 1986 ). Effect of relative humidity on growth and flowering of some greenhouse plants. Scientia Horticulturae, 29, 301-7. Guido Moggi i Luciano Giugnolini, grafički zavod Hrvatska, ( 1983 ), Cvijeće u mom vrtu Časopis: Moj Cvijet, rujan-listopaad ( 2004.), broj 3. Časopis: Flora, listopad-studeni ( 2003.), broj 10. Časopis: Moj lijepi vrt, listopad ( 2004. ), broj 10. Kalcijev nitrat – Hydro – katalog Florabella – katalog Klasmann - katalog

D.G. Hessagon: «Cvijeće u vrtu», Mozaik Knjiga, Zagreb, 2001 Pagliarini N. i dr.: «Sve o krizantemi»,Hrvatsko agronomsko društvo, Zagreb, 1997 Pagliarini Neda: «Zamračivanje krizantema», Večernji list – prilog VRT, Zagreb 25.07.2002 Stanley Gosling: «The Pocket Encyclopedia of Chrysanthemums», Blandford press, London, 1988 Stojić Biserka: «Gnojidba povrća i cvijeća», Zagreb, 2002 Zimmer Robert i dr: «Mehanizacija u ratarstvu», Poljoprivredni fakultet Osijek, Osijek, 1997 Grupa autora: «Enciklopedija VRT», Mozaik Knjiga, Zagreb, 2005 Glas Slavonije - Agroglas ( poseban prilog ), Parađiković, 2006 Gospodarski list ( poseban prilog ), Šubić, 2005 Petrokemija d.d. Kutina, Fertina katalog AC-Agro Croatia, Profert prozivodi katalog Haifa Chemicals Ltd Izrael, Poly –Feed katalog Biobest - katalog Klasmann - katalog Brandkamp - katalog www.medimurje.com www.pavetic.hr www.novilist.hr

GERBERI Iljkić, D. (2009.): „Utjecaj svjetlosnog režima i supstrata na sadržaj fotosintetskih pigmenata i slobodnog prolina te kvalitetu cvijeta kod dvije sorte gerbera (Gerbera Jamesonii L.)“. Diplomski rad. Poljoprivredni fakultet, Osijek Maceljski, M. (2002.): Poljoprivredna entomologija, Čakovec Parađiković,N. (2009.):Interna skripta – Cvjećarstvo www.pfos.hr/.../web%20osnove%20cvjecarstva.pdf Parađiković, Nada; Zeljković, Svjetlana; Mustapić-Karlić, Jadranka; Teklić, Tihana; Vinković, Tomislav; Oljača, Rodoljub; Tkalec, Monika. (2010):Utjecaj ambijentalne temperature zraka na čuvanje rezanog cvijeta gerbera. Agroznanje. 11(3): 55-63. Parađiković, Nada; Baličević, Renata; Vinković, Tomislav; Parađiković, Darin; Karlić, Jadranka. (2007.): Biološke mjere zaštite u proizvodnji gerbera i presadnica rajčice. Agronomski glasnik. LXIX, 5; 355-364 Izvor internet: http://www.inmagine.com/00161/00161004-photo#desc http://zipcodezoo.com/Plants/G/Gerbera_jamesonii.asp www.plantzafrica.com/plantefg/gerberajames.htm www.imvubugerbera.com/history.html www.gerbera.org www.gerberaisrael.com www.potgerbera.com www.florist.hr www.krs.hr

RUŽE H.K. Shin, J.H. Lieth, S,H. Kim, Effects of temperature on leaef area and flower size in rose, ISHS Acta Horticulturae 547: III International Syimposium on Rose Research and Cultivation (http://www.actahort.org/members/showpdf?booknrarnr=547_22htm ) E.Mashonjowa, J.R. Milford, J.G. Pieters, H. Uchida Frausto, The effect of covering material on the microclimate of Rose plants in a greenhouse, ISHS Acta Horticulturae 751: IV International Symposium on Rose Research and Cultivation (http://www.actahort.org/members/showpdf?booknrarnr=751_4htm ). Z.Plaut, A. Dayan, A. Grava, E. Matan, I. Dori, Y. Presnov, L. Ben-Yunes, Y. Mujeira,N. Pines, Water relation of Rose flowering buds and their relation to flower development and quality, ISHS Acta Horticulturae 547: III International Symposium on Rose Research and Cultivation ( http://www.actahort.org/books/547/547_28.htm ). 1. http : // www. cvijeće. tripod. com / kalendar. html 2. http : // www.gospodarski-list.hr /clanak.aspx? Cid =190& refid= 15102004 3. http : // www.hic.hr /rrt 06. html 4. http : // www. pavin. hr. / ruža. Html 5. « 20 savjeta za bolju njegu ruža», Moj lijepi vrt, lipanj 2004. http://www.plantamnesty.org/pruning_topics/pt_tea_roses.htm http://www.topalovic.rs/nega-biljaka/ruze-i-domace-voce/ruze http://www.trgostil.hr/zastita- http://www.biovrt.com http://flowerpower.netgoo.org/t1039-crna-pjegavost-ruza-marsonnina-rosae http://www.agrochem-maks.com http://www.beautiful-roses.com/about.htm http://i654.photobucket.com/albums/uu269/Ban1960a/ruza.jpg http://www.theguardian.com/sustainable-business/water-footprints-lessons-kenya-floriculture www.waytogroflorist.com Squire, David: Orezivanje: Nezaobilazni vodič za brigu i grmlju, drveću, penjačicama, živicama, četinarima, ružama i voćkama. Rijeka, 2008. Parađiković, Nada: http://www.pfos.hr/~dsego/ispitna_literatura/web%20osnove%20cvjecarstva.pdf http://www.colic-trade.com/hydro.php http://www.zdravasrbija.com/Dom/Basta/Cvece/425-PROGRAM-PROIZVODNjE- RUZA.php http://www.savjetodavna.hr/?page=preporuke,9,4065

ALSTROMERIA http://www.ehow.com/about_6567380_meaning-peruvian-lilies.html http://www.proflowers.com/guide/history-and-meaning-of-peruvian-lily http://www.ask.com/explore/how-grow-peruvian-lilies http://www.agric.wa.gov.au/objtwr/imported_assets/content/hort/flor/cp/alstromeria.pdf

ORHIDEJE http://baumax.hr. hirc.botanic.hr/kormofita/kormofita-20/sld29 www.biol.pmf.hr/e-skola/odgovori37.htm) www.cvecara-neven.com www.wikipedia.org. *Ehrendorfer, F. – Mägdefrau, K. (1984): Botanika. Sistematika, evolucija i geobotanika. Školska knjiga, Zagreb. *Velika ilustrirana enciklopedija vrt – naslovni izvori: Encyclopedia of Gardening, Copyright 1992, 2002 Dorling Kindersley, Limited, London (prvo izdanje u V. Britaniji 1992) Mozajik Knjiga, Zagreb, 2005.

Josip Rogin, ″ Ruža kraljica cvijeća ″, Stvarnost, 1989. D.G. Hessayon, ″ Ruže ″, Mozaik knjiga, 1997. Odjela za biologiju u Osijeku, Irena Antinac i Iva Andračić, Seminarski rad „Ruže“ 1. http : // www. cvijeće. tripod. com / kalendar. html 2. http : // www.gospodarski-list.hr /clanak.aspx? Cid =190& refid= 15102004 3. http : // www.hic.hr /rrt 06. html 4. http : // www. pavin. hr. / ruža. Html 5. « 20 savjeta za bolju njegu ruža», Moj lijepi vrt, lipanj 2004.

www.medijimurje.com www.medijimurje.com/%3FV%3D2468po02+SIMPTOMI+BOLESTI+KRIZANTEMA&hl= hr www.medijimurje.com/%3FV%3D2431po02+SIMPTOMI+BOLESTI+KRIZANTEMA&hl= hr www.medijimurje.com/nametnici krizantema www.pavetic.hr www.sjemenara.hr www.poslovniforum.hr/poljoprivreda/zaštita/fungicid.asp. www.novilist.hr www.petrokemija.hr Pinus Agro d.o.o. Osijek – Pinusov ključ AC – Agro Croatia – Profert proizvod – katalog Glasnik zaštite bilja, Zagreb, 1997, broj 3. Grange, R. I. and Hand, D. W. ( 1987 ). A review of the effects of atmospheric humidity on the growth of horticultural crops. Journal of Horticultural Science, 113-27. Helyer, N. ( 1992 ). Elevated humidities for control of chrizanthemum pests with Verticillum lecanil. Pesticide Science, 36, 373-8. Mortensen, L.M: ( 1986 ). Effect of relative humidity on growth and flowering of some greenhouse plants. Scientia Horticulturae, 29, 301-7. Guido Moggi i Luciano Giugnolini, grafički zavod Hrvatska, ( 1983 ), Cvijeće u mom vrtu Časopis: Moj Cvijet, rujan-listopaad ( 2004.), broj 3. Časopis: Flora, listopad-studeni ( 2003.), broj 10. Časopis: Moj lijepi vrt, listopad ( 2004. ), broj 10. Kalcijev nitrat – Hydro – katalog Florabella – katalog Klasmsnn - katalog D.G. Hessagon: «Cvijeće u vrtu», Mozaik Knjiga, Zagreb, 2001 Pagliarini Neda i dr. : «Sve o krizantemi», Hrvatsko agronomsko društvo, Zagreb, 1997 Pagliarini Neda: «Zamračivanje krizantema», Večernji list – prilog VRT, Zagreb 25.07.2002 Stanley Gosling: «The Pocket Encyclopedia of Chrysanthemums», Blandford press, London, 1988 Stojić Biserka: «Gnojidba povrća i cvijeća», Zagreb, 2002 Zimmer Robert i dr: «Mehanizacija u ratarstvu», Poljoprivredni fakultet Osijek, Osijek, 1997 Grupa autora: «Enciklopedija VRT», Mozaik Knjiga, Zagreb, 2005 Glas Slavonije - Agroglas ( poseban prilog ), Parađiković, 2006 Gospodarski list ( poseban prilog ), Šubić, 2005 Petrokemija d.d. Kutina, Fertina katalog AC-Agro Croatia, Profert prozivodi katalog Haifa Chemicals Ltd Izrael, Poly –Feed katalog Biobest - katalog Klasmann - katalog Brandkamp - katalog www.medimurje.com www.pavetic.hr www.novilist.hr

Magdefrau, Ehrendorfer.(1978).Sistematika, evolucija i geobotanika, Sveučilište u Zagrebu Nevenka Plavšić-Gojković.(1985).Sistematika viših biljaka,Sveučilište u Zagrebu Dubravka Auguštin.(1999).Cvjećarstvo 1, Školska knjiga, Zagreb http://croatica.botanic.hr/toni/kormofita_16.pdf http://www.botanical.com/botanical/mgmh/s/snapdr58_I.jpg._ http://www.weloening.de/pic/B16Gr.jpeg http://cratica.botanic.hr/~toni/kormofita-PDF/kormofita-15.pdf http://www.agr/cro/nastava/bs/moduli/doc/ag1011morfologija.pdf http://croatica.botanic.hr/~toni/korm-klasDilleniidae.htm http://croatica.botanic.hr/~toni/kormofita-PDF/kormofita-12.pdf http://croatica.botanic.hr/~toni/kormofita-pdf-/kormofita-17.pdf

Fotografije nisu autorsko djelo- izvor je www.google.com- lat. ime biljke

MAK Literatura: 1.Gospodarski list, 15. lipnja, 1977. 2.Gospodarski list, 15. svibnja, 2002.

BEGONIJE «Njega sobnog bilja»;Maja Kotur Ivezić;Marjan tisak;Zagreb;2004. «Kućne biljke»;Purchai Geza;Nova knjiga;Zagreb;2004. http//:www.dibleys.com http//:www.begonias.org http//:www.hortipm.tamu.edu http//:www.extension.uiuc.edu http//:www.trc.ucdavis.edu http//:www.granum.ba http//:www.fermi.hr Vrtna enciklopedija Dubravka Auguštin, Cvijećarstvo 2 Sve u cvijeću, Mladinska knjiga www.backarygardener.com www.begonias.org

CINIJE - CVIJEĆE U VRTU 1 – dipl. ing. Truda Furač (Mladost- 1971. god.) - VRT – veliki priručnik za cijelu godinu – Veble commerce p.o. ( Zagreb 1995. god.) - www.agr.hr - www.narodnizdravstvenilist.htm - www.seeds-by-size.co.uk - www.redbudfarms.com - www.gardenguides.com - www.backyardagardener.com - www.webindia123.com - free-du.t-com/cvijetni-kutak/vrt/sadnice.htm

KARANFIL The Biology and Ecology of Dianthus Caryophyllus L. ( Carnation ); Australian Government; Department of Health and Ageing – Office of the Gene Technology Regulator; November 2006. – www.ogtr.gov.au ; CD Botanica plus v1.1; Fast Trak software publishing; 1997. Rezano cvetje; France Vardjan; Kmečki glas; Ljubljana 1989. www.davesgarden.com; www.d.barbatus.com; velika ilustrirana enciklopedija VRT 196.-197., Mozaik knjiga, Zagreb, 2005. www.barberet.com www.thompson-morgan.com www.p.kooij&zonenb.v. www.hornet.co

GLADIOLE I LJILJANI Addai, I. K; Scott, P; Takyi, H., (2011.): Influence of planting depth on growth, flower production and bulb yield of the common hyacinth and the Lily, International Research Journal of Applied and Basic Sciences, 2 (7), 272-287, 2011 Bankar J.G.; Mukhopadhyay A. (1980.): Effects of Corm Size, Depth of Planting and Spacing on the Production of Flowers and Corms in Gladiolus, Indian Journal of Horticulture , 37(4), 403-408, 1980 Elif Akpinar; Yahya Bulut (2011.), A study on the growth and development of some Gladiolus (Gladiolus L.) varieties planted in different time under the ecological conditions of Erzurum, African Journal of Agricultural Research, 6(13), 3143-3148, 2011. H.F. Wilkins (2005.), Lilium longiflorum Thunb., A classic model to study temperature and photoperiod interactions on dormancy, flower induction, leaf unfolding and flower development, ISHS Acta Horticulturae 673, 110(2), 2005. Jaap M. Van Tuyl (2003.), Effect of temperature on bulb growth capacity and sensitivity to summer sprouting in Lilium longiflorum Thunb., Institute for Horticultural Plant Breeding, Scientia Horticulturae, 25 (2),177-187, 1985. P. K. Mishra; A. N. Mukhopadhyay; R. T. V. Fox (2005.), Integrated and biological control of gladiolus corm rot and wilt caused by Fusarium oxysporum f.sp. gladiolI, 137(3), 361–364, 2000. S. Choi, S. Cheong, H. Ahn (1996.), Effects of planting depth and cold treatment on growth and flowering of Lilium hybrid, ISHS Acta Horticulturae 414, 37(1), 1996. Sanjib Sharma; Talukdar, M. C. (2002.): Effect of time, spacing and depth of planting on gladiolus, Floriculture research trend in India. Proceedings of the national symposium on Indian floriculture in the new millennium, Lal-Bagh, Bangalore, 25-27 February, 243-245, 2002. Sharmila Piya; Ajaya Shree Ratna Bajracharya; Jawahar Lal Mandal and Banhu Prasad Choudhary (2012.), Dormancy breaking of gladiolus cv. Jester for the mid hills of Nepal, Journal of Horticulture and Forestry, 4(3), 54-60, 2012. Parađiković, N. (2009.): http://www.pfos.hr/~dsego/ispitna_literatura/web%20osnove%20cvjecarstva.pdf http://www.ag.ndsu.edu/pubs/plantsci/landscap/h812w.htm http://www.maltawildplants.com/IRID/Gladiolus_italicus.php http://www.pijanitvor.com/showthread.php?t=12537#axzz1mM5crPqv http://biovrt.com/2009/11/21/gladiola-lat-gladiolus/ http://en.wikipedia.org/wiki/Gladiolus http://www.ihbt.res.in/gladpg.htm http://bs.wikipedia.org/wiki/Ljiljan http://www.gardenexpress.com.au/growing_guide/lilium_lilies/lilium_lilies.html http://en.wikipedia.org/wiki/Lilium http://hr.wikipedia.org/wiki/Ljiljan http://mojcvijet.hr/content/view/239/73/ http://www.extension.umn.edu/distribution/horticulture/dg1154.html

MAĆUHICA Ćosić J. (2003.): Fitopatologija. Poljoprivredni fakultet, Osijek. Grupa autora (2005.): Encyklopedia of gardening. Mozaik knjiga, Zagreb Ivezić M. (2003.): Entomologija. Poljoprivredni fakultet, Osijek. Maceljski M. (2002.): Poljoprivredna entomologija. Zrinski, Čakovec. Parađiković N. (2006.): Agroglas - poseban prilog. Glas Slavonije, Osijek Tolušić Z. (2003.): Tržište. Poljoprivredni fakultet, Osijek. Vukadinović, V.; Lončarić, Z. (1998.): Ishrana bilja. Poljoprivredni fakultet, Osijek. www.pfos.hr www.agr.hr www.syngenta.com www.euro-brod.hr katalozi: S&F flowers i Klasmann korišteni podaci Vrtnog centra ″Jug″ Osijek i Poljo-sjeme d.o.o. Zagreb Kroata Hazler Pilepić, Zavod za farmaceutsku botaniku,Farmaceutsko – biokemijskog fakulteta,Sveučilišta u Zagrebu Jakčin Ivančić, M. (2009.): www.avia.croadria.com/.../cvijece.htm

FUKSIJA www.wikipedia.org www.quide-to-houseplants.com www.ehow.com mojcvijet.hr

ANĐEOSKA TRUBA www.vestnik.szd.si www.gospodarski-list.hr www.countrygdn.com/propagation.html www,wikipedia.org www.calameo.com/books/0005169950b313d

HORTENZIJA LITERATURA www.dekada www.gardenguides.com www.willyyanto.wordpress.com www.hydrangeagardens.com www.scribd.com www.wikipedia.com www.plandorex.com