Goran Tomašević / reuters Goran Tomašević

Prosvjednik stoji pred barikadom u plamenu za vrijeme demonstracija u Kairu 28. siječnja 2011. Policija i demonstranti vodili su bitke na ulicama Kaira u petak na četvrti dan nezapamćenih prosvjeda desetaka tisuća Egipćana koji su zahtijevali kraj vladavine predsjednika Hosnija Mubaraka, koja je trajala trideset godina. Goran Tomašević / reuters Goran Tomašević

Pristaša oporbe maše cipelom u znak nepoštovanja, nedugo nakon klanjanja molitve petkom na Trgu Tahrir u Kairu 4. veljače 2011. Desetci tisuća Egipćana klanjali su u petak na kairskom Trgu Tahrir (Trg oslobođenja) za kraj tridesetogodišnje vladavine predsjednika Hosnija Mubaraka, u nadi da će im se pridružiti još milijun građana na dan koji su nazvali “Danom odstupanja.” Goran Tomašević / reuters Goran Tomašević

Mubarakovi pristaše marširaju prema anti-vladinim prosvjednicima na Trgu Tahrir u Kairu 2. Veljače 2011. Protivnici i pristaše egipatskog predsjednika Hosnija Mubaraka borili su se šakama, kamenjem i palicama u Kairu u srijedu u sukobu koji je, izgleda, bio pokušaj snaga vjernih egipatskom vođi da okončaju prosvjede kojima se zahtijeva njegova ostavka. Goran Tomašević / reuters Goran Tomašević

Pristaše oporbe klanjaju molitvu petkom pokraj tenkova pred pedsjedničkom palačom u Kairu 11. veljače 2011. Razgnjevljeni odlučnošću predsjednika Hosnija Mubaraka da ostane na vlasti, Egipćani marširaju u znak protesta pred njegovom palačom u Kairu, odbacujući jamstvo vojske za prijelaz na slobodne izbore ocjenivši taj korak nedovoljnim. Goran Tomašević / reuters Goran Tomašević

Žene prolaze pokraj pristaše opozicije koji drži prikaz egipatskog predsjednika Hosnija Mubaraka s nacrtanom Davidovom zvijezdom, pred molitvu petkom na Trgu Tahrir u Kairu 4. veljače 2011. Desetci tisuća Egipćana klanjalii su u petak na kairskom Trgu Tahrir (Trg oslobođenja) za kraj tridesetogodišnje vladavine predsjednika Hosnija Mubaraka, u nadi da će im se pridružiti još milijun građana na dan koji su nazvali “Danom odstupanja.” Goran Tomašević / reuters Goran Tomašević

Demonstrant, pristaša opozicije, baca kamen za vrijeme nemira s Mubarakovim pobornicima kraj Trga Tahrir u Kairu, 3. veljače 2011. Anti-vladini prosvjednici se sukobljavaju s Mubarakovim pobornicima u blizini glavnog kairskog trga u reprizi nasilja iz prethodne noći, kada je poginulo šestero i ranjeno više od 800 ljudi. Goran Tomašević / reuters Goran Tomašević

Anti-vladini prosvjednici na kairskom Trgu Tahrir mašu cipelama u nevjerici dok se predsjednik Hosni Mubarak obraća naciji 10. veljače 2011. Mubarak je izazvao bijes na ulicama Egipta u četvrtak, kada je rekao da će predati ovlasti svome zamjeniku, ali time i razočarao prosvjednike koji su očekivali konačno odstupanje s vlasti nakon dvotjednih nemira. “Odlazi! Odlazi!” skandirale su tisuće okupljenih na kairskom Trgu Tahrir, očekujući da će za vrijeme televizijskog prijenosa njihov zahtjev za krajem Mubarakove tridesetogodišnje autoritarne vladavine biti ispunjen. Goran Tomašević / reuters Goran Tomašević

Pobunjenik drži zastavu Kraljevine Libije sjedeći u automobilu u Bin Jawadu 5. ožujka 2011. U tom malom gradu otprilike 160kn od Sirte, gdje su se okupljale pobunjeničke snage, ispaljivani su metci na bojne avione i helikoptere koji su pratili napredovanje konvoja do obalnog grada i nadlijetali ih. Goran Tomašević / reuters Goran Tomašević

Muškarac puca iz svoga pištolja u zrak kao znak slavlja s drugim ljudima u vojnom oklopnom vozilu u istočnolibijskom gradu Shahatu 24. veljače 2011. Goran Tomašević / reuters Goran Tomašević

Muškarac se igra sa svojim sinom ispred gra∫ta koji prikazuje libijskog vođu Moamera Gada∫ja u Bengaziju 26. veljače 2011. Svjetske sile namučile su se kako bi iznašle način da zaustave Gada∫ja uvrijeđanju vlastita naroda dok ustraje u ostanku na vlasti u Tripoliju, posljednjem velikom gradu u kojemu ustanak još nije uzeo maha. Goran Tomašević / reuters Goran Tomašević

Pobunjenički borci skaču u zaklon od šrapnela za vrijeme teškog granatiranja kraj Bin Jawada od strane snaga lojalnih libijskom vođi Moameru Gada∫ju, 6. ožujka 2011. Pobunjenici u istočnoj Libiji preraspodijelili su snage u nedjelju i krenuli na Bin Jawad nakon što su Gada∫jeve snage dočekale u zasjedi pobunjeničke borce i izgnale ih iz grada ranije tog dana. Goran Tomašević / reuters Goran Tomašević

Ozlijeđen muškarac vrišti od boli za vrijeme bitke na cesti Ras Lanuf ∞ Bin Jiwad 8. ožujka 2011. Trupe, tenkovi i bojni avioni libijske vlade napali su pobunjenike na zapadnoj i istočnoj fronti u utorak, ustrajući u kampanji gušenja ustanka protiv Muammara Gada∫ja. Na istoku su, gdje je jedan pojas pod kontrolom pobunjenika, zračnim udarima bombardirane pobunjeničke pozicije iza linije bojišnice oko Ras Lanufa, grada nafte na mediteranskoj obali. Goran Tomašević / reuters Goran Tomašević

Pobunjenički borci klanjaju molitvu prije bitke na cesti Ras Lanuf ∞ Bin Jawad, 9. ožujka 2011. Pobunjenički pokret u Bengaziju, njihovom istočnom libijskom stožeru izjavili su u srijedu da su se njihove snage povukle u teško osvojen Bin Jawad, iako su neki borci dodali da je sudbina toga grada još neizvjesna. Goran Tomašević / reuters Goran Tomašević

Pobunjenički borci uzvikuju nad vatrom u kojoj se pali odjeća vojnika vjernih libijskom vođi Moameru Gada∫ju, uz cestu Bengazi ∞ Ajdabiyah kraj Ajdabiyaha 25. ožujka 2011. Zapadnjački borbeni avioni napali su libijske kopnene snage na strateški važnom zapadu grada, nastavljajući tjedan dana dugu kampanju koja još nije uspjela zadati konačan udarac Gada∫jevim tenkovima i artiljeriji. Goran Tomašević / reuters Goran Tomašević

Žena, pobornica pobunjeničkih boraca, pucanjem iz puške AK-47 reagira na vijest o povlačenju snaga libijskog vođe Moamera Gadda∫ja iz Bengazija 19. ožujka 2011. Glasnogovornik pobunjenika izjavio je u subotu da su anti-vladine trupe uspjele izgnati iz grada snage vjerne Moameru Gadda∫ju, koje su bile ušle u istočni dio Bengazija. Goran Tomašević / reuters Goran Tomašević

Vozila koja pripadaju snagama vjernima libijskom vođi Moameru Gadda∫ju dignuta u zrak pri zračnom napadu savezničkih snaga, uz cestu Bengazi ∞ Ajdabiyah, 20. ožujka 2011. Zagreb, 2011. broj 19/20 cijena 200 kn UP&UNDERGROUND Subversive Film Festival: DEKOLONIZACIJA ∞ Nove emancipacijske borbe 07.05. ∞ 21.05.2011., kino Europa, kino Tuškanac issn 1322-5124 broj/number: 19/20 osnovan/established: 1995. za nakladnika/for the publisher: Nikola Devčić nakladnik/publisher: Bijeli Val, Ilica 203a, 10000 Zagreb, Hrvatska [email protected] glavni i odgovorni urednik/chief editor: Nikola Devčić urednici ovog izdanja/special issue editors: Srećko Horvat, Dora Baras suradnici u ovom broju/contributors to this issue: Samir Amin, Zygmunt Bauman, Terry Eagleton, Peter Hallward, David Harvey, Budimir Lončar, Tvrtko Jakovina, Istvan Meszaros, Antonio Negri, Prabhat Patnaik, Arundhati Roy, Tiqqun, Slavoj Žižek, Etami Borjan, Premendra Mazumder, Robert Stam, Miroljub Stojanović, Melita Zajc, David Tarandek, Vlasta Paulić, Sana Perić, Vesna Vuković, Milena Ostojić, Vedrana Bibić, Andrea Milat, Jelena Miloš, Đurđica Dragojević, Damira Šimac, Marko Smokvina fotogra∫ja/photo: Goran Tomašević (Reuters) lektura/proof-reading: Goran Pavlić grafički urednik/graphics: Ruta tisak/printed by: Kerschofset, Zagreb naklada/print run: 1000 Pisma i rukopise slati na adresu nakladnika. zahvale/acknowledgements: — Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport, Zagreb — Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Goran Tomašević, rođen u Beogradu 1969. godine, počeo je raditi za Reuters kao fotograf slobodnjak 1992., — Turistička zajednica grada Zagreba za vrijeme bosansko-hrvatskog rata i političkih previranjanja koja su uslijedila na prostoru bivše Jugoslavije. — Hrvatski ∫lmski savez Od 1997. je pokrivao Kosovo i bio jedan od rijetkih novinara koji su ostali u Prištini za vrijeme NATO-ova — Hrvatski audiovizualni centar bombardiranja 1999. — Heinrich Böll Stiftung Bio je stacioniran u Bagdadu za vrijeme sukoba u Iraku, zatim u Jeruzalemu od 2001-2006., a trenutno radi — Rosa Luxemburg Stiftung kao fotograf u Egiptu. Od ostalih događaja koje je pratio ističu se predsjednički izbori u Demokratskoj Republici Kongo i u Pakistanu, potres u Kašmiru, izbori održani u Južnom Sudanu 2010., rudarenje u www.up-underground.com Mozambiku, Olimpijske igre u Sydneyju 2000., Svjetsko prvenstvo u nogometu u Njemačkoj 2006., kao i mnogi događaji vezani uz američke akcije u Iraku i Afganistanu. Goran je proglašen Reutersovim fotografom www.subversive∫lmfestival.com godine 2003. i 2005. te je autor Reutersove fotogra∫je godine za 2008. Osvojio je China International Press Photo Contest (CHIPP) za vijesti 2004. i nagradu ∞ The Best Of Photojournalism portrait koju dodjeljuje NPPA (National Press Photographers Association). Trostruki je dobitnik nagrade Yu press fotogra∫je. critical theory dossier 22 Amin, Samir Budućnost “europskog projekta” 30 Bauman, Zygmunt Ima li budućnost ljevicu? 40 Borjan, Etami Etnografski ∫lm kao politički čin: imperativ ili utopija? 52 Eagleton, Terry Zašto je Marx bio u pravu 62 Hallward, Peter Volja naroda Natuknice u smjeru dijalektičkog voluntarizma 76 Harvey, David Enigma kapitala 86 LONČAR, BUDIMIR Mr. non-aligned i jugoslavenska politika nesvrstanosti 102 Mazumder, Premendra Rasprava o utjecaju radikalnih pokreta na indijsku kinematogra∫ju 116 Mészáros, István Zadaci za budućnost 132 Mészáros, István Dijalektika strukture i povijesti 144 Negri, Antonio O biopolitičkom porijeklu 156 Patnaik, Prabhat Bilješke o suvremenom imperijalizmu 168 Roy, Arundhati Među drugovima: S naksalitima kroz prašumu 194 STAM, ROBERT Estetika otpora 224 Stojanović, Miroljub Zemlja je grešna pesma (Bimal Roy ili izazov negativnog) 240 Tiqqun Uvod u građanski rat 272 Zajc, Melita Nigerijske video-∫lmske kulture 290 Žižek, Slavoj Pod nebom je kaos ∞ situacija je odlična

—> TIME.LINE Povodom 140. obljetnice pariške komune ∞ revolucionari, pokreti i događaji DEKOLONIZACIJA NOVE EMANCIPA DEDEKKOOLLONONIIZAZACIJCIJAA NOVE EMANCIPAACIJSKE BORBE

Amin, Samir Budućnost “europskog projekta” 1.

uforične rasprave o “europskom projektu” osi- guravaju kruh svagdašnji većini političara na kontinentu, kako onima na ljevici, tako i onima na desnici. Samo se, ili se barem tako čini, “po- pulistički” ekstremisti (tobože podijeljeni na ek- stremne desničare i ekstremne ljevičare) protive projektuE koji ne pruža alternativu budućnosti zabrinu- tih ljudi. Ipak, sve je više pokazatelja rastućeg otrežnje- nja ljudi. Europski projekt je, u stvari, izuzetno neobičan: on nastoji, naročito nakon Ugovora iz Maastrichta (1992.) smanjiti manevarski prostor nacionalnih eko- nomskih politika bez stvaranja zamjenske vlasti na razi- ni Unije! Drugim riječima, Europska unija zapravo dje- luje kao najsavršenije “globalizirano” područje na Ze- mlji u najbrutalnijem smislu riječi (ukidanje granica au- tonomije država članica). To, naravno, nije slučaj sa Sje- dinjenim Američkim Državama niti s drugim područji- ma na svijetu gdje država, čak i ako je slaba i ranjiva, u pravilu ostaje gospodar svojih odluka, pri čemu “jedino” ograničenje predstavljaju pravila koja nameće WTO Amin, Samir (koji također razvija strategiju progresivnog ukidanja prava i povlastica država članica). Europa dakle prednja- či pred ostatkom svijeta poduzimajući velike korake unatrag. Budućnost “europskog projekta” Samonametnuto sakaćenje europskih država tiče se svih aspekata ekonomskog života: u Europi više ne postoji nikakva monetarna ili devizna razmjena, nika- kva budžetna ili industrijska politika, ili pak politika zapošljavanja. Europska središnja banka (ECB) zabranila si je provođenje bilo kakve monetarne politike. Zamijenila ju je, kako tvrdi, ekskluzivnim ciljem održavanja “sta- bilnosti cijena putem apsolutne zabrane državama čla- nicama da pokrivanju svoje deficite kroz 'svoje' central- ne banke”. Zbog takvog poslovanja ona više nema jav- nog sugovornika (ni na razini država članica niti na razi- ni EU-a) koji bi bio odgovoran za svoju politiku. Ta de- flacijska opcija u stvari predstavlja trajnu dodatnu pre- preku oživljavanju ekonomije. ECB također ne može provesti nikakvu aktivnu deviznu politiku čiji bi cilj (“jak” ili “slab” Euro) trebao odrediti nepostojeći javni sugovornik. Vlada SAD-a je, naprotiv, zadržala sav svoj autoritet na području mone- 24 tarne politike. Prema tome, Washinton određuje hoće li ne službe te da do ta dva uspjeha, da je stvar bila prepu- dolar biti jak ili slab, dok euro može samo prihvatiti tu štena privatnoj inicijativi, nikad ne bi ni došlo! odluku i prilagoditi joj se. Dodajmo da je dolarski stan- U posebnom području – području poljoprivrede – dard u stvari petrodolarski standard: cijene nafte izraže- Europa je doista provela aktivnu politiku temeljenu na ne su u dolarima i SAD ulažu sav mogući trud, ako je po- zajednici, oslobođenu od doktrinarnog liberalizma. Ta trebno i putem vojnih intervencija (kao što je bio slučaj je politika dala zavidne rezultate; omogućila je moder- u Iraku), kako bi zemljama proizvođačima zabranile da nizaciju obiteljskog poljodjelstva, širenje gospodarstava prodaju svoju naftu prema cijenama izraženim u euri- i intenzivnu upotrebu opreme, veću specijalizaciju, za- ma. U stvari, europske države su do sada odbijale igrati jamčene cijene koje osiguravaju uravnotežen prihod iz- takvu igru čime su zadavale bol svom prijatelju s druge među radnika na gospodarstvu i gradskih radnika te na- strane Atlantika. Tako oslabljen, euro ne može, poput posljetku proizvela važne (čak pretjerano važne!) izvo- dolara, postati međunarodna valuta. Stvarni potencijal- zne viškove. Koliko je koštala ta politika? Bez sumnje, ni konkurent dolaru nije toliko euro koliko kineski pola proračuna Europske unije, ali taj proračun je bezna- yuan. čajan (manje od 1% BDP-a zemalja članica). Opće je po- “Pakt o stabilnosti” potkopao je sve mogućnosti znato da se danas Zajednička poljoprivredna politika provođenja proračunske politike. Ta je opcija opravdana (CAP) dovodi u pitanje. pribjegavanjem sumnjivoj teoriji koja izjednačuje opo- S obzirom da je riječ o drugom najvažnijem po- rezivanje i zaduživanje pri pokrivanju deficita u javnim dručju rashoda Unije (trećina proračuna), regionalne financijama. To opravdanje je ustvari beskorisno jer politike utemeljene su na ozbiljnim dvosmislenostima Pakt ograničuje dozvoljeni deficit na maksimalnih 3%, a te prenose zastarjele političke ambicije. Njihov cilj nije maksimalnu razinu zaduženja na 60% BDP-a! Ni SAD toliko smanjenje nejednakosti (među državama člani- niti bilo koja druga država na svijetu (s izuzetkom polu- cama i unutar njihovih pojedinih regija) već podupira- kolonija pod vladavinom administracije MMF-a!) nisu nje njihovih sposobnosti da se “suoče s konkurenci- se osakatile na takav način koji je Prodi (koji iz svojih jom”, što je navodno samo po sebi nositelj napretka za procjena nije izvukao nikakve zaključke) okvalificirao sve (doktrinarni liberalizam nikad se ne propitkuje una- kao jednostavno “smiješan” – s pravom. toč njegovoj posvemašnjoj nesuvislosti koju ističu i po- Načelno ukidanje svih oblika nacionalne indu- vijest i sadašnjost). Po toj logici, potpora najnerazvijeni- strijske politike (pod izlikom da transparentna “konku- jim zemljama prinudno postaje važnija (makar relativ- rencija” – tj. ona koja je bez protekcije ili subvencija – vo- no) nakon pridruženja zemalja srednje i istočne Europe di do najučinkovitije alokacije ulaganja) i politike zapo- (CEEC) Europskoj uniji. Time što su prije svega artikuli- šljavanja, koja je napuštena isključivo zbog zakona trži- rane oko potpore regijama u njihovim troškovima za in- šta (pri čemu se mislilo da će fleksibilnost riješiti pro- frastrukturu i obrazovanje, usađene regionalizacijske bleme!), pojačano razaranjem javnih službi i privatizaci- politike pojačale su nejednakosti i dale prioritet “regija- jom, nije bilo kompenzirano – makar samo djelomično – ma koje obećavaju” na mjestima otvorenim globalnoj javnim politikama. Na aktualnom dnevnom redu nema konkureniciji (poput Bavarske, Lombardije ili Kataloni- “industrijske Europe” ili “socijalne Europe”. Nema je). Ovdje se ide za političkim ciljem smanjenja važnosti sumnje da se Europa, iz ovog gledišta, primiče bliže mo- “nacionalnih entiteta” u korist “regionalnih” preferenci. delu karakterističnom za SAD; dosad je odmakla vrlo Globalizirani liberalizam oduvijek je davao prednost daleko u svojoj predanosti da raskrsti sa svim tradicija- manjim nad većim državama jer je uvijek lakše ukinuti ma koje su u 19. i 20. stoljeću bile izvor njezinog uspjeha. državne prerogative u prvom slučaju. U Europskoj uniji No, u SAD-u još uvijek postoji strategija vojno-indu- prednost je dana “bavarskim”, “katalonskim” ili “lom- strijskog kompleksa koju jako podupire država (unatoč bardskim” položajima umjesto položajima pojedinih “liberalnom” diskursu koji je kudikamo napredniji od država (oduvijek se smatralo da iza toga stoje “šovini- onoga u Europi). Zanimljivo je primijetiti da su jedini stičke” pobude). uspjesi koje je postigla europska tehnologija (Airbus i Naposljetku, koncepti koji prevladavaju u vizijama Arian raketna rampa) postignuti kroz posredovanje jav- proširenja EU-a nisu različite prirode od koncepata na

Amin, Samir Budućnost “europskog projekta”

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 25 Bastille Pad — 14. srpnja 1789. sta - napali novnici Pariza su i ubrzo srušili tvrđavu Bastillu, sim - bol kraljeve vlasti u je označio Pad Parizu. početak Francuske revolucije kojima su Sjedinjene Američke Države utemeljile svoj 2. projekt integriranja Latinske Amerike u golemu pana- meričku zonu slobodnog tržišta. Ti oblici saveza nami- Europski projekt, kako sada stvari stoje, dovodi do jenjeni su proširenju jaza perifernih partnera (Latinske apsurda pristajanja uz logiku sistematski nepovoljnu po Amerike s jedne strane i istočne Europe s druge) izme- uspješnu ekononomsku ekspanziju kontinenta. Treba đu dobro integriranih i nadmoćnih malih područja pod se zapitati: zašto prihvatiti takve opcije? kontrolom dominantnih kapitalističkih središta (SAD s Jedini prihvatljiv odgovor koji se može dati na to jedne strane i Njemačka s druge) i velikih neobrađenih pitanje je da je tu opciju prihvatio dominantan krupni područja prepuštenih slučaju. Diskurs – koji tvrdi da će kapital jer je to bilo njegovo sredstvo – jedino moguće – se “sustizanje” dogoditi samo od sebe zahvaljujući ra- da uguši socijalnu moć koju su radnici u Europi (na pr- stućim priljevima privatnih stranih izravnih ulaganja – vom mjestu radničke klase) zadobili nakon dva stoljeća očito nema druge uloge osim propagandne. Ali, dok na- borbe. Slom sovjetskog sistema pružio je tu priliku. Op- rodi Latinske Amerike odbacuju proširenje zone slo- cija je tada bila savršeno “racionalna”, ali je naravno, bodnog tržišta na cijeli kontinent i na toj se osnovi bore proizlazila iz kratkoročne administativne logike koja je protiv SAD-a, istočna Europa s najelementarnijom na- uvijek spontano preferirala kapital. Apsurdno je bilo po- ivnošću pozdravlja projekt-dvojnik koji su zakuhala za- našanje socijalističkih i socijalno-demokratskih europ- padnoeuropska kapitalistička središta! skih stranaka koje su vjerovale da će profitirati od pro- Kooperacijska politika između EU-a i subsaharske pasti komunističkih partija kada je cilj liberalne strate- Afrike oduvijek je bila “neo-kolonijalna” i perpetuirala gije bio eliminirati ih sve, jedne za drugima. je zatočenje kontinenta na “predindustrijskom” nivou. U tom trenutku projekt, takav kakav jest, odgovara Liberalan stav EU-a koji utječe na Sporazum iz Coton- SAD-u što je razlog tome da Washington ne vidi pojav- oua (2000.) i takozvane sporazume o “regionalnom eko- ljivanje “prijetnje” u “suparnički učinkovitoj” Europi. nomskom partnerstvu” (REPA) pogoršava regresivnu Činjenica je da relativna stagnacija u koju se Europa evoluciju. Afrika je iz te perspektive podvrgnuta “pro- zbog tog ekstremnog oblika liberalnih opcija ukopala gramiranom isključenju” (vidi S. Amin, Afrique: renais- olakšava održavanje deficita SAD-a koji je rezultat vo- sance ou exclusion programmée?, 2005.). U stvari, “otvore- deće pozicije koju si ustrajno pripisuje Washington. Sta- na globalizacija” povezana sa sputavanjem kontinenta gnacija uistinu proizvodi viškove profita koji su, zbog na predindustrijskom nivou uistinu je strategija imple- manjka investicijskih prilika u širenje europskih proi- mentirana kako bi dominantnom tranzicijskom kapita- zvodnih sustava, uloženi na financijska tržišta SAD-a. lu dala sredstva za jeftino pljačkanje prirodnih resursa Prevladavajući diskurs europski hendikep pripisu- Afrike. Ali, valja znati da će pljačkanje koristiti više je navodnoj teškoći europskih društava da otvoreno i u američkim nego europskim transnacionalnim korpora- potpunosti usvoje liberalizam “na američki način”, a da cijama. U toj perspektivi planiranog propadanja Afrike, uopće ne spominje asimetriju koja karakterizira odnose kooperacijske politike (sada okarakterizirane kao “par- dviju strana Atlantika. U stvari, kad bi Europa odlučila tnerstvo”!) između Europske unije i zemalja Afrike, Ka- da u svojoj domaćoj ekonomiji koristi višak koji posuđu- riba i Pacifika (ACP) prisiljene su na progresivno sma- je Sjedinjenim Američkim Državama – a to je jedina od- njivanje svoje važnosti u korist drugih inicijativa prema luka koja bi mogla izvući kontinent iz stagnacije – SAD Latinskoj Americi, Aziji i Mediteranu. Ali, do sada ništa bi se tada suočile s obvezom prilagođavanja svoje eko- ne ukazuje da bi te inicijative mogle uvesti promjene i nomije i smanjenja svog načina potrošnje baziranog na zauzeti distancu spram logike ekspanzije transnacio- rasipanju i vojnim izdatcima. To ne bi proteklo bez veće nalnog kapitala. Što se tiče takozvanih euromediteran- krize. skih projekata, oni su lišeni svog potencijalnog učinka Politika koju provodi Europa ne ide u potrebnom zbog de facto privrženosti Europljana inicijativama iz smjeru kojim bi se iskazala njezina potencijalna eko- Washingtona i Tel Aviva, unatoč sporadičnoj retoričkoj nomska moć, već upravo u suprotnom. Privatizacija i ra- gimnastici (vidi S. Amin i A. El Kenz, Le monde arabe, zaranje istinski učinkovitih javnih službi u Europi (SN- 2005.). CF, EDF i drugi zorni primjeri) osiguravaju američkom 26 financijskom kapitalu, naročito mirovinskim fondovi- Ta je struja dosegla razmjere o kojima europsko ma, izvanrednu priliku ubiranja profita u najunosnijim javno mnijenje većim dijelom nije obaviješteno jer ono segmentima njihove ekonomije, proporcionalno sma- što je uslijedilo od strane zapadnih snaga nije bilo ništa njujući sredstva raspoloživa europljanima za izlazak iz drugo do li unilateralni opoziv Povelje Ujedinjenih na- krize. roda koja nije dopuštala rat. SAD su, doista, uzele sebi za Bismo li se trebali prepustiti očaju i prihvatiti pro- “pravo” da preuzmu inicijativu vođenja “preventivnih gnoze Washingtona prema kojima se nitko neće proti- ratova”, a da njihovi NATO saveznici na to nisu reagirali viti europskim izborima ma kako apsurdni oni bili? Ri- kao što su trebali, službeno se ograđujući od te odluke. zik je stvaran i alterglobalistički pokreti ga ne bi trebali Stvar je još gora jer su si SAD uzele za pravo zadati prvi podcjenjivati. Dominantna vladajuća klasa, u užem smi- nuklearni udar, ako ga budu smatrale “korisnim”. Dani- slu riječi – krupni oligopolni kapital – u iskušenju je da el Ellsberg tom je prilikom jasno pokazao da službeni prihvati taj put koji vodi europske narode u slijepu ulicu dokumenti Pentagona procjenjuju “trošak” takvih inici- jer izvlači korist iz kolektivnih subvencija imperijaliz- jativa na ništa manje od šest stotina milijuna ljudskih ži- Daniel Ellsberg ma. Bez sumnje, žandar koji neutralizira učinke kaosa vota! (stotinu holokausta, piše D. Ellsberg). Europa i natovarene tom imperijalističkom ekspanzijom – Sjedi- NATO na to šute i time postaju sukrivci ubilačkog pro- njene Američke Države – može natjerati svoje servilne jekta Sjedinjenih Američkih Država. Jedini učinkovit partnere da plate za usluge koje im pružaju. Ali ovi ne- protunapad na tu struju je organizacija globalne kampa- maju izbora i posljednično pristaju na dodijeljene im nje za potpunu zabranu nuklearnog oružja (također i ropske položaje. Naposljetku, ovo neće biti prvi put u kemijskog oružja). Očito je, naime, da je sporazum o povijesti da se javlja takva situacija, niti će to biti jedini “ne-širenju naoružanja” koji su propagirale snage NA- takav slučaj u današnjem svijetu. TO-a pod ovakvim uvjetima neprihvatljiv za azijske i Dodat ću da je potrebno u potpunosti analizirati afričke narode koji savršeno dobro znaju da im prijeti trenutne jadne geopolitičke opcije koje smanjuju europ- holokaust koji će potaknuti SAD i NATO. sko područje autonomije i nameću joj podvrgavanje wa- Može li se ova docilnost vodećih segmenata vlada- shingtonskim odredbama. Europa se nije odlučila za jućih klasa i njihovih političkih dužnika (desnog i lije- stvaranje Euroazije naspram koje bi Sjedinjene Američ- vog krila) beskrajno nametati europskim društvima? ke Države izgledale sićušno i koja bi implicirala vezu s Sumnjam, upravo zato što – i ovo je središnja ideja moje Rusijom i Kinom. Naprotiv, ona se odlučila za podupira- disertacije na tu temu – europske političke kulture ta- nje – pa čak i ohrabrivanje – baltičkog i poljskog “antiru- kvo što ne bi dopustile. Ovdje se neću vraćati tezi koju skog” šovinizma (mogli bismo povjerovati da smo se sam razvio u radovima Le Virus libéral i Pour un monde vratili u 1920. godinu na versaillesku antisovjetsku “lini- multipolaire, čije sam zaključke sažeo u sljedećoj rečeni- ju karantene”). Ona prihvaća ekspanzionizam Izraela i ci: razvoj logike ekonomije vladajućih oligopola zatvara prisustvo vojske SAD-a u Iraku, središnjoj Aziji i na jaz između Sjedinjenih Američkih Država i Europe, dok Kavkazu. ga razvoj njihovih pojedinačnih političkih kultura Najjadnije je svakako postrojavanje Europe na po- produbljuje. ložaje unutar projekta vojne kontrole planete od strane oružanih snaga SAD-a. To se postrojavanje materijalizi- ralo onog dana kada je, prilikom rata u Jugoslaviji, Euro- 3. pa prihvatila da se NATO-u dodijeli nova funkcija svjet- skog žandara, u savezu sa snagama Sjedinjenih Američ- Posljedično, ne vjerujem da je Europski projekt kih Država. Možda se mislilo da će s propašću SSSR-a održiv toliko u svojoj ekstremno liberalnoj dimenziji NATO izgubiti svoj raison d' être (“obrana Europe od po- koliko u svom prilagođavanju geo-strategiji tencijalne sovjetske agresije”). Odluka koja je donesena Washingtona. bila je potpuno suprotna: smjenjivanje UN-a NATO-om Pitanja na koji će način on biti izazvan i ograniče- koji je postao upravitelj međunarodnih političkih odno- njima koje evolucije će biti podvrgnut ipak ostaju bez sa. Od tada je bilo teško oteti se struji. odgovora.

Amin, Samir Budućnost “europskog projekta” nja. UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 27 Maximilien Robespierre — (1758-1794) poznat i kao “Nepotkupljivi”, kao najutjecajnija lič - - nost Francuske revo - lucije dominirao je Ko mitetom javnog spasa - i radikalizirao revolu ciju uvevši vladavinu koja je dovela terora, do njegovog pada i giljotinjira ­ Stoga ću se vratiti poanti svoje analize koja se usre- trebale biti narodne, a ne strogo buržoaske kao što je bio dotočuje na “političke kulture”. Političke kulture veli- slučaj s britanskom revolucijom), “sekularizam” (čiji kog dijela europskog kontinenta možemo analizirati “radikalizam” hendikepira sazrijevanje identiteta “za- kao neprekidni niz važnih događaja koji su oblikovali jednice” kakav je tražio model proameričke desnice), podjelu na desnicu i ljevicu: filozofija prosvjetiteljstva, možda čak i “galokomunizam” (za kojega M. Cohn Be- Francuska revolucija i Planinska konvencija, stvaranje nedit svakako preferira naziv antisovjetski petainizam!) radničkog i socijalističkog pokreta u 19. stoljeću, marksi- predstavlja sve teme koje ponavlja ad nauseam ova me- zam i Pariška komuna, Ruska revolucija i osnivanje ko- dijska propaganda. E sad, potrebno je primijetiti da ove munističkih partija. Desničarski pokret bio je kontra- teme dominiraju europskim diskursom (u smislu zago- punkt za vrijeme Restauracije (“Sveti savez”), kroz na- varanja Europske Unije kakva je ona danas i kakvom se stanak “antimarksističkih” ideologija (koje naginju pre- nada postati. ma oblicima fašizma), pro-kolonijalnu (i rasističku) ide- Osim prakse europskog projekta, bilo bi korisno ološku korupciju, i antisovjetski pokret. Etape stvaranja analizirati diskurs koji ga obavija. U tom diskursu svaka političke kulture Sjedinjenih Američkih Država nemaju aluzija na naslijeđe europske političke kulture vidi se ništa zajedničko s tom povijesti. Ta je kultura oblikova- kao atavizam: obrana interesa društvenih klasa (redovi- na nizom značajnih događaja: imigracija antiprosvjeti- to je označena kao “korporativizam”!), domoljublje teljskih sekti u Novu Englesku, genocid američkih Indi- (preferiraju se slabi regionalizmi naspram kapitala, ko- janaca i ropstvo unutar društva (čiji je učinak različit od munitarijanizama ili čak etnokracija na baltički ili hr- učinka ropstva koje se prakticira u dalekim kolonijama), vatski način, itd.). Naprotiv: glorifikaciju natjecanja me- neuspjeh političke klasne svijesti koju je neprekidan đu radnicima, regijama i zemljama (pa ma koja bila nje- pritok imigranata zamijenio komunitarijanizmom. Po- na društvena cijena) ili antisekularne koncepte (poput litička kultura koju je proizvela ta povijest nije rođena iz poljskog načina obožavanja pape) smatra se kontrasta lijevog (potencijalno socijalističkog) i desnog modernima. krila već je plod prokapitalističkog “konsenzusa” koji Rekonstrukcija europske političke ljevice očito snažno relativizira izbornu bipolarnost (Demokrati/ iziskuje radikalnu kritiku svih tih diskursa. Ona nadalje Republikanci). iziskuje identificiranje principa na temelju kojih je mo- Pitanje koje se poteže u Europi danas postavlja se guće izgraditi alternativu i odatle konkretno vuče za- kako bismo saznali je li naslijeđe političke kulture pre- ključke u pogledu kratkoročnih i dugoročnih programa. dodređeno za eroziju (i svjedočimo li iščeznuću ljevice Ta stajališta tvore ozbiljnu analizu ne samo “eu- kao nositelja postkapitalističkog projekta) u korist ropskog projekta” kakav jest već također reakcija koje “amerikanizacije” koja je u tijeku (socijalno-liberalne proizvodi, čak unutar posvećenih progresivnih društve- stranke pridružuju se zboru zagovaratelja “vječnog ka- nih pokreta. Taj projekt svakako ne bi trebao biti okarak- pitalizma”) ili je “nova ljevica” kadra formulirati pro- teriziran kao “europski projekt” već kao “europski dio grame dorasle izazovima. Po mom mišljenju, moguća su atlantskog projekta pod hegemonijom SAD-a”. Čini mi oba razvoja. se da su glavne kritičke reakcije na projekt artikulirane Iz ideološkog napada od strane nove desnice (koja više oko potrage za manje asimetričnom ravnotežom uključuje većinu stranačke ljevice) razvio se agresivni unutar imperijalističke trijade (kroz organizaciju, unu- “antifrancuski” diskurs jer, s pravom, ta desnica Francu- tar tog okvira, odnosa između Europe i Sjedinjenih sku vidi kao najslabiju kariku – koja je odigrala glavnu Američkih Država) nego oko potrage za svjetskom rav- ulogu u kristalizaciji političkih kultura u Europi – eu- notežom koja bi bila manje nepovoljna za “ostatak ropskog sustava koji je krenuo putem amerikanizacije. svijeta”. “Kolbertizam” (tj. sustav koji je u svoje vrijeme Pod tim uvjetima, ostaje otvoreno pitanje: može li položio – s apsolutnom monarhijom – temelje kapitali- europski projekt “promijeniti smjer” ili je da bi to bilo stičkog moderniteta, čineći feudalizam zastarjelim), moguće nužno proći kroz fazu otvorenog priznavanja “jakobinizam” (koji je podrazumijevao da bi, jer je eko- njegovog neuspjeha? nomski liberalizam neprijatelj demokracije, revolucije 28 Znamo da je glavni – možda čak i jedini – argu- ment pobornika europske političke ljevice utemeljen na njihovom strahu da bi odbacivanje europskog projekta moglo izazvati snažno uskrsnuće nacionalizama koje je uzrokovalo nesreću kontinenta u 20. stoljeću. Ja svakako dijelim taj strah s prijateljima i nemam iluzija o nužno demagoškom i retrogradnom karakteru ovog tobožnjeg autizma. Kažem tobožnjeg jer, zapravo, ti pokreti na de- snici nikada neće osporiti vodstvo plutokracije oligopo- la. Ja tvrdim da su ustrajanje na “obrani europske ideje pod svaku cijenu” i de facto prihvaćanje realnosti njene formulacije unutar projekta na mjestu na kojem se on javlja (pod izgovorom da situacija predstavlja “manje zlo” od onog koje bi predstavljao desni populizam) ga- rantirana sredstva za pripremu kolapsa projekta u korist desnice. Misliti da je moguće natjerati socijalnu Europu da se kreće u slow motionu savršeno je neralistično. Po- stojeći institucionalni okvir dozvolit će samo kozmetič- ke reforme bez učinka. Narod to već zna. Politička ljevi- ca je shvatila učinak toga i izvukla je posljedice. Sjedinjene Američke Države savršeno su lucidne i neutralne po tom pitanju: Europa briselskih institucija, ovakva kakva jest, savršeno odgovara njihovim planovi- ma; Europa podijeljena na države pod dominacijom po- pulizama jednako bi im odgovarala. Da ta evolucija – očuvanje europskog projekta pod svaku cijenu ili pak pad u stanje kaosa – predstavlja jedi- nu moguću alternativu, to bi značilo da je Europa kre- nula putem neumoljivog propadanja. Ako sam optimi- stičan, to je zato što vjerujem da je rekonstrukcija auten- tičnih političkih ljevičarskih pokreta na kontinentu moguća kroz renesansu njegove političke kulture konflikta.

S engleskoga prevela Sana Perić

Amin, Samir Budućnost “europskog projekta”

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 29 Saint-Just — (1767-1794) učenik i bliski prijatelj Robe - spierra, podijelio je njegovu sudbinu. Za - jedno su giljotinirani 28.srpnja 1794.

Bauman, Zygmunt Ima li budućnost ljevicu? ocijal-demokrati: znaju li oni uopće koji im je cilj? Imaju li predodžbu “dobroga društva” za koje se vrijedi boriti? Sumnjam. Vjerujem da ne- maju. U svakom slučaju, barem ne u dijelu svije- ta koji mi nastanjujemo. Kancelar Schröder jav- no je nišanio na ostavštinu i Tonyja Blaira i Gor- Sdona Browna govoreći, pred dosta godina, kako ne pos- toji kapitalistička i socijalistička ekonomija, samo dobra i loša… Već duže vremena, najmanje trideset-četrdeset godina, politika socijalno-demokratskih stranaka arti- kulira se, godinu za godinom neoliberalne vladavine, kroz načelo “što god da ti (desni centru) činiš, mi (lijevi centar) možemo učiniti bolje”. Ponekad, iako ne baš ni prečesto, ova ili ona posebice pretjerana i arogantna inicijativa koju poduzmu vladajući proizvede grižnju stare socijalističke savjesti i u tim trenutcima, povreme- no i bez velike buke, zahtijeva se malo više sućuti te ne- što duže uže za spasavanje “za one kojima je to najpo- trebnije” ili pak “ublažavanje udarca” za one “koje to najviše pogađa” – no ne prije, budimo sigurni, nego što se dotične poteze stavilo na test očekivane izborne po- pularnosti – često posuđujući i fraze iz rječnika “druge strane”. Bauman, Zygmunt Ovo stanje stvari ima svoj uzrok: socijalna demo- kracija izgubila je svoje vlastito zasebno biračko tijelo – svoje društvene utvrde i bedeme, ograđene prostore ko- je nastanjuje narod – žrtva napada političkih/ekonom- Ima li budućnost ljevicu? skih djelovanja, čekajući/čeznući da ih se preobrazi ili da se posve sâmi izdignu iz zbirke žrtava u integrirani kolektivni subjekt interesa, političkog programa i poli- tičke djelatnosti. Ukratko, sve što preostane (barem u našem dijelu svijeta) od eksploatirane industrijske radničke klase ko- ja se bori za obranu od pretrpljenih nepravdi skupilo se na marginalni položaj u zapadnjačkim društvima, po- navljajući put kojim je stoljeće ranije prošla poljoprivre- dna radna snaga. Kao što je nedavno upozorio Vladislav Inozemtsev u svojoj dalekovidnoj i opsežnoj studiji, na- jjasnije i najspektakularnije društvene nejednakosti, ka- rakteristične za suvremena zapadna društva, više nisu između kapitala i rada, a najsablažnjivije ogromna bo- gatstva više nisu plodovi eksploatacije rada tvorničkog tipa. Obrana siromašnih tako je ogoljena od razrađene teoretske građevine koju je Marx izgradio u svojoj anali- zi kapitalističke industrije e da bi podržala socijalno-de- mokratsku praksu. Obrana siromašnih nije isto što i 32 obrana radničke klase (kojoj su pokrali višak kao blijeda replika onoga što je nekada bio, upotre- vrijednosti). bljavajući koncepte kako bi opravdao određene ra- Povrh toga, ono što je ostalo od socijalno-demo- dnje, a koje je prije koristio u raspravama protiv upra- kratskog “prirodnog biračkog tijela” raspršeno je u agre- vo tih radnji… Prodao se desnici, i jednom kada to gatu pojedinaca usmjerenih na sebe i brigu o sebi, koji se shvati, može se upitati što je stvorilo opkopanu uda- natječu za poslove i unapređenja s malo, ako uopće ima- ljenost između njega i njegovih prirodnih pristaša – lo, svijesti o istovjetnosti sudbine te još manje sklonosti siromašnih, potrebitih, no također i sanjara – u odno- ka zbijanju redova i solidarnim akcijama. “Solidarnost” su na ono što je još preostalo od njegovih načela. Jer je bio fenomen sada endemski nestalog društva proi- više nije moguće glasati za ljevicu ako je ljevica pre- zvođača; nije to ništa drugo doli nostalgijom proizvede- stala postojati. na uobrazilja društva potrošača, čak i ako su članovi toga novog hrabrog društva poznati po zastranjivanju u istim Upravo je desnica, i samo desnica, ona koja je uz dućanima na iste datume i u isti sat, a kojima sada vlada suglasnost ljevice preuzela neospornu diktaturu nad “nevidljva ruka tržišta” s istom učinkovitošću kao kada političkim programom dana. Desnica je ta koja odlučuje su bili zbijeni na tvorničkom tlu i ispred tekuće trake od što je popularno, a što nije, što se može izgovoriti, a što strane svojih šefova i zaposlenih nadglednika. Preobra- treba/mora ostati neizgovoreno. Desnica je ta koja, s po- ženo prvo u potrošače a kasnije i tek (ali ne i nužno) po- vlađivanjem ljevice, povlači liniju koja razdvaja moguće tom u proizvođače, nekadašnje “socijalno-demokratsko od nemogućeg – i na taj je način rečenicu Margaret That- biračko tijelo” izgubilo se u ostatku skupine samotnih cher o tome kako ne-postoji-alternativa učinila samoo- potrošača koje ne povezuje ništa drugo osim plaćanja stvarujućom za sebe… poreza… Nije ni čudno da su postojeći nasljednici soci- Poruka poslana siromašnima i potrebitima ne mo- jalno-demokratskog pokreta usmjereni na “sredinu” že biti jasnija: ne postoji alternativa društvu u kojem (koje se još ne tako davno spominjalo kao “srednju kla- ima mjesta za siromaštvo i potrebe lišene izgleda za za- su”…) – i okupljaju se u obranu “platiša poreza” koji, na- dovoljenje, ali nema mjesta za snove i sanjare… vodno, više nisu podijeljeni po interesima i tako postaju jedina “publika” od koje je moguće dobiti jednodušnu izbornu podršku. Oba dijela trenutnog političkog spek- ★ tra love i napadaju na istom terenu, pokušavajući proda- ti svoj “politički proizvod” istim biračima… Ovdje nema U eseju Indigo na koji sam se već bio pozvao, kao i mjesta “nečijoj utopiji”! U svakom slučaju, barem ne do- ranije u svojem radu Ideja pravde (Harvard UP, 2009), voljno u prostoru koji razdvaja jedne opće izbore od Amartya Sen ne okoliša pri analizi lekcija koje je mo- drugih… guće naučiti iz svjetske ekonomske krize iz 2008. Dok “Ljevica” – napisao je Saramago 9. lipnja 2009. u su neke vrlo imućne osobe svjedočile djelomičnom svom dnevniku – “nije, čini se, primijetila da je postala smanjenju njihova bogatstva, siromašni su ljudi, oni “na vrlo slična desnici”. No, ona doista jest postala “vrlo dnu piramide”, lokalno ili globalno, bili ti koje je kriza slična desnici”: najviše pogodila: “Obitelji koje su pri suočavanju s dalj- njim nedaćama već bile najgore pozicionirane često su Vidio sam kako se, prolaskom vremena, pokret koji je patile od još većih gubitaka, u obliku trajne nezaposle- u prošlosti uspijevao predstavljati neke od najvećih nosti, gubitka smještaja i utočišta, zdravstvene zaštite te nada za čovječanstvo, sposoban da nas potakne na ostalih gubitaka koji su poharali živote stotina milijuna akciju jednostavnim pribjegavanjem apelu na ono što ljudi.” Zaključak, tvrdi Amartya Sen, i više je nego očit: je najbolje u ljudskoj prirodi, mijenja u svojem dru- ako želiš ispravno procijeniti ozbiljnost trenutne glo- štvenom sastavu, … na dnevnoj se bazi odmičući od balne krize, ispitaj “što se događa sa životima ljudskih svojih ranijih obećanja, postajući sve više poput svo- bića, posebice siromašnijih ljudi – njihovu dobrobit te jih starih suparnika i neprijatelja, kao da je to jedini njihovu slobodu da vode dolične ljudske živote”. Kro- Karl Marx mogući način da ga se prihvati, i tako završavajući nično zakinute kategorije ljudi nastoje [na]učiti kako

Bauman, Zygmunt Ima li budućnost ljevicu?

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 33 Marat Jean-Paul — (1743-1793) jednog - od vođa Francuske re volucije na prijevaru je u kadi ubila Charlotte Izdavao je no - Corday. vine “Prijatelj naroda” u kojima je zagovarao prava nižih slojeva onih na vlasti, protiv koje je nazivao “ne - prijatelji naroda”. prihvatiti svoju sudbinu te je samo zbog njezine “svaki- gmund Freud primijetio da je se dade osjetiti samo u dašnjosti”, neospornosti, “normalnosti” smjerno trpe trenutku kada nestane neugode, no jedva da je ikad (“siromašni ljudi bez nade u oslobođenje često pokuša- uzrokovana trajnom prisutnošću “objektivno” najugo- vaju učiniti upravo to kako bi se nosili s neizbježnošću dnijih (odnosno, slobodnih od neugode) stanja stvari. dotične oskudice”). Upravo je u vrijeme krize rutina, Jezikom semiotike, mogli bismo reći da su i “nepravda” i dnevna, neprestana i uobičajena raspodjela privilegija i “neugoda”, suprotno izgledu, primarni, “neobilježeni” oskudice iznenada preinačena u “osobitost”, neizbježnu termini opreke u kojoj su “pravda” i “ugoda” “obilježe- nesreću, izvanredno stanje – i na taj način brutalno po- ni” članovi, odnosno koncepti koji sve svoje značenje iz- vučena na površinu te dovedena na svjetlo dana kako bi vode iz svoje opreke naspram “neobilježenih” koncepa- je svi uočili. Mogli bismo dodati da je s katastrofama ko- ta. Sve predodžbe koje imamo i sve što god znamo o pri- je, u pravilu, utječu na različite kategorije ljudi u ne- rodi pravde, izvodimo iz iskustva nepravde – upravo kao jednakoj mjeri, upravo stupanj ranjivosti od strane svih što iz iskustva neugode, i samo iz tog iskustva, možemo oblika prirodnih, ekonomskih i društvenih potresa, od- naučiti ili, točnije, zamisliti kako bi “ugoda” mogla iz- nosno velika mogućnost da budu pogođeni u mjeri pu- gledati. Jednom riječju: kada god zamišljamo ili pretpo- no jačoj nego ostali stanovnici zemlje ili ostali pripadni- stavljamo “pravdu”, skloni smo krenuti od slučajeva ne- ci čovječanstva, onaj koji postaje definirajuće obilježje pravde koji su trenutno najvidljiviji, najbolniji i socijalne nepravde. najuvredljiviji. No, ne bismo li radije započeli s definiranjem mje- Krećući, kao što to sada činimo, od vrlo raznolikih rila pravde, kako bismo bili bolje opremljeni da uočimo i iskustava i jasnih, često nepomirljivo različitih interesa, izoliramo slučajeve nepravde kad god i gdje god da se malo je vjerojatno da ćemo ikada doći do neprijepornog pojave (ili, bolje rečeno, sakriju)? Lakše reći nego učiniti. modela “pravednog društva”. Ne bivajući u stanju riješi- Amartya Sen ne bi savjetovao da se krene tim putem. Pi- ti tu poteškoću, možemo se jedino složiti s “pogodbe- tati kako bi izgledala savršena Pravda “pitanje je u odgo- nim rješenjem” – ograničenim na svima bjelodanu čvr- voru na koje bi bilo znatnih razlika čak i među vrlo raz- stu jezgru, istovremeno nepokolebljivo nepristranim, boritim ljudima”. Očito, mogli bismo dodati, budući da okanjujući se iskušenja da preduhitri buduće zavoje i se razborite ljude iskusne u umijeću argumentacije i re- okrete trajne (u stvari, potaknute da se nastavi) poli-vo- torike može naći u svakome od utvrđenih tabora, u bi- kalne rasprave. Predložio bih kao “pogodbu” takve vrste zarnom obratu Kantova kategoričkog imperativa gdje sljedeću formulu: “pravedno društvo” je društvo trajno iskrivljuju predložena univerzalna mjerila kako bi ih osjetljivo i u stanju pripravnosti za sve slučajeve neprav- prilagodili njihovim sve, samo ne univerzalnim, intere- de i poduzima korake za njihovo ispravljanje bez čeka- sima; drugim riječima, pozvati ideju pravde na obranu nja da se dovrši potraga za univerzalnim modelom prav- određene nepravde koja se natrag vraća kao njihova po- de. Rečeno nešto drugačijim i možda jednostavnijim ri- vlastica. Malo je nade, dakle, da će debata o univerzal- ječima, to je društvo pod oružjem s namjerom promica- nim mjerilima pravde ikada donijeti plodove koji će pri- nja dobrobiti slabijeg; “dobrobit” u ovom slučaju uklju- jati svima uključenima i tako postići istinsku univerzal- čuje sposobnost ostvarenja formalnog ljudskog prava na nost. No, još je jedan razlog za sumnju što se tiče upu- pristojan život – preinačujući “slobodu de iure” u “slobo- tnosti takve rasprave. Kao što je još davno naglasio Bar- du de facto”. rington Moore Jr., povijesni dokazi pokazuju izvan sva- Ovim se odabirom formule nagodbe pretpostavlja ke sumnje da su ljudi, brzi u otkrivanju nepravdi u ra- prednost “politike kampanje” Richarda Rortyja nad dnjama koje mijenjaju postojeće stanje stvari ili dosada njezinom suparnicom, “politikom pokreta”. Potonja, obvezujuća pravila igre, skloni biti grozno spori, ako ne i “politika pokreta”, kreće od pretpostavke idealnog mo- potpuno nesposobni u iznošenju na zao glas kao “ne- dela, ako ne “savršenog” (“savršenog” u smislu a priori pravednih” puno nepovoljnijih stanja koja su, zbog nji- nemogućnosti i nepoželjnosti ikakvog daljnjeg pobolj- hove upornosti, već prihvatili kao “normalna”, tvrdo- šanja), a onda u svakom slučaju “sveobuhvatnog” ili korna, imuna na proteste i otporna na promjenu. Baš “posve” pravednog društva, i posljedično mjereći/eva- Amartya Sen kao u očito suprotnom slučaju “ugode”, za koju je Si- luirajući svaki predloženi potez njegovim učinkom na 34 01 Le Couloir des exiles: Etre smanjivanje udaljenosti koja razdvaja stvarnost od idea- umnoženih replika. Po definiciji, ideja “tranzicije” pred- étranger dans un monde com- la, a ne smanjenjem ili povećanjem ukupnosti ljudske stavlja ograničen process, raspon vremena s jasno od- mun, ed. du Croquant, 2011. patnje uzrokovane postojećim nepravdama. “Politika ređenim početnim i završnim granicama – prolaz od kampanje” pak slijedi suprotnu strategiju: počinje od lo- prostornog, privremenog, ili prostornog i privremenog ciranja neospornog slučaja patnje, nastavlja dijagnozom “ovdje” prema “tamo”; no, upravo su ovo značajke koje nepravde koja ga je uzrokovala, a potom poduzima kora- su uskraćene stanju “bivanja izbjeglicom”, koje je defi- ke da ga ispravi – bez gubljenja vremena na (po općem nirano i odvojeno od “norme”, te u suprotnosti s njom, priznanju beznadni) pokušaj da riješi (po općem pri- upravo njihovim odustvom. “Kamp” nije međustanica, znanju nerješivo) pitanje mogućeg utjecaja ovog ili svratište na putu, niti motel na putovanju odavde pothvata na približavanje “savršenoj pravdi” ili odugo- prema tamo. To je konačna stanica gdje prestaju svi pu- vlačenje njezina dolaska. tovi na karti, a sve kretanje staje. Kampovi na vidjelo iz- nose konačnost; no, ne konačnost odredišta, nego stanja tranzicije okamenjenog u stanje trajnosti. Naziv “tran- ★ zicijski kamp” je oksimoron, obično odabran od strane nositelja vlasti za mjesta gdje je izbjeglicama naređeno Waltera Benjamina je na francusko-španjolskoj da ostanu: “tranzicija” je upravo ona značajka čija uskra- granici 26. rujna 1940. zaustavila i poslala natrag špa- ta i odsustvo definiraju status izbjeglice. Jedino ustano- njolska policija jer nije posjedovao “izlaznu vizu” koja je vljeno značenje bivanja pridruženim mjestu nazvanom u to vrijeme bila uvjet ulaska u Španjolsku. Zapeo iz- “izbjeglički kamp” sva druga dostižna mjesta postavlja među zemlje koja mu je uskratila pravo na život i zemlje izvan dohvata. Jedino značenje bivanja insajderom u iz- koja mu je uskratila uže za spasavanje, Benjamin je oda- bjegličkom kampu jest u bivanju autsajderom, strancem, brao jedini smjer koji je mogao bez da ga zaustave čuvari stranim tijelom, uljezom u ostatku svijeta; ukratko, radi reda i mira: smrt. Kada je Španjolska nekoliko dana ka- se o deložaciji iz svijeta koji dijele s ostatkom čovječan- snije odustala od zahtjeva za izlaznim vizama, Hannah stva. “Biti protjeran”, biti fiksiran u stanju egzila, sve je Arendt nazvala je u retrospektivi Benjaminovo samou- što postoji i mora postojati u identitetu izbjeglice. I kako bojstvo “osobitim slučajem peha”. No, Benjamin nije Agier uvijek iznova napominje, ne radi se o tome odakle mogao znati, zar ne, koje će korake postojeće vlasti slje- je netko stigao u logor; odsustvo onoga kamo – proglaše- deće poduzeti. Postavljanje granice između sreće i peha na zabrana realne nemogućnosti da se stigne ikamo nije bilo u njegovim rukama. Igre na šahovskoj ploči na drugdje – ono je što odvaja egzil od ostatka ljudi. Biti od- kojoj je on bio pijun igrali su drugi. Ovo je, ukratko, ono vojenim ono je što se računa kao stvarno. Egzilanti ne što izbjeglicu čini izbjeglicom. moraju prijeći granice država, ne moraju doći iz druge Sumirajući u svojoj posljednjoj knjizi01 svoje deset zemlje. Oni mogu biti, a vrlo često i jesu, rođeni i odgo- godina dugo terensko istraživanje izbjegličkih kampova jeni unutar zemlje u kojoj je njihov čitav egzilantski ži- raspršenih diljem Afrike i Južne Amerike, kao i europ- vot proživljen. Oni se ne moraju preseliti čak ni za palac ske “sabirne centre” za imigrante za koje je utvrđeno da dalje od mjesta u kojemu su rođeni. Agier ima svako pra- su “ilegalni” ili lebdeći u “nema zakona – nema prava” vo da izbjegličke kampove, logore beskućnika i urbana statusu “tražitelja azila”, Michel Agier zaključuje da čak geta strpa u istu kategoriju – “koridora egzila”. Legalni i sedamdeset godina kasnije “peh” Benjamina nije izgu- ili ilegalni stanovnici svih tih mjesta dijele jednu odlu- bio na svojoj osebujnosti. Službene su statistike 1950. čujuću značajku: svi su suvišni. Odbačenici ili otpatci godine brojale milijun izbjeglica. Danas suzdržane pro- društva. Ukratko: otpad. “Otpad”, po definiciji, antonim cjene broja “ljudi u tranziciji” iznose 12 milijuna – no je “korisnosti”; on označava subjekta od kojega nema ni- prognoza za 2050. predviđa više od milijardu izbjeglica- kakve moguće koristi. Uistinu, jedina sposobnost otpa- pretvorenih-u-egzilante i sklonjenih u Nigdjezemsku da jest uprljanje i zakrčenje prostora koji bi se inače mo- kampova. glo korisno iskoristiti. “Biti u tranziciji” je naravno ironični izraz ako ga Proizvodnja “ljudi-otpadaka” na industrijskoj ska- Walter Benjamin se primijeni na sudbinu Waltera Benjamina ili njegovih li istaknuto je moderan fenomen – kao koncept “otpa-

Bauman, Zygmunt Ima li budućnost ljevicu?

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 35 Georges Danton — (1759-1794) umje - utjecaj u Jakobin - reni cima, giljotiniran je za vrijeme vladavine te - pod optužbama rora, za potkupljivost i po - ne - pustljivost prema prijateljima revolucije. da” sâmog i njegove suprotnosti, koncepta “korisnosti”. ju pokoriti se normama koje nastoji popularizirati; dru- U ekonomiji seljačkih gospodarstava koja je prevladava- gim riječima, kategorije optužene za stvaranje nesigur- la u predmoderno vrijeme nije bilo mjesta za ideju nosti, i stoga za narušavanje i potkapanje budućeg po- “otpada” i pridružene prakse njegove proizvodnje i retka. “Strukturiranje” se u krajnjem značenju svodi na uklanjanja; nije bilo mjesta za “otpad”, “ostatke”, napor za izuzimanjem iz “sistema” onih kategorija po- “smeće” ili “otpatke”. Sve je imalo svoju svrhu, bivalo pulacije koje prijete da će postati žarišta, izvori ili uzroci korištenim i iznova korištenim. Svi organski preostatci nesigurnosti. Jednom kada su istisnute i isključene iz nastali na seoskoj farmi i u kućanstvu odmah su bili sistema, takve je kategorije, međutim, nužno učinkovito vraćeni u prehrambeni lanac u obliku hrane za životinje onemogućiti da iznova uđu i ponovno se priključe: de- ili gnojiva. Avant la lettre, sveobuhvatno “recikliranje” portirane, primorane, izazvane, natjerane ili uvjerene i bilo je endemsko za ekonomiju seljačkih gospodarstava, potaknute da odu. Po izboru (ili paralelno) moguće ih je i ni neživi ni živi objekti, uključujući ljude, nisu bili is- i prognati u različite vrste zatočenja: mjesto utamniče- ključeni iz toga: bilo je a priori, ako i prešutno, pretposta- nja sa ili bez okružujućih zidova i naoružanih čuvara, no vljeno da će novorođeno dijete preuzeti ulogu na polju uvijek okruženo osmotskim granicama (odnosno, pra- ili u dvorišnom gospodarstvu te mjesto za obiteljskim vljenjem razlike između međugraničnog prometa: do- stolom; tek su s razvojem unajmljene radne snage i poja- puštajući ulazak, no čineći izlaz krajnje otežanim – ako vom tržišta rada ponuda i potražnja rada mogli izgubiti ne i nemogućim). ravnotežu, a ideja o “ljudskom višku” uhvatiti korijen te Drugo, ekonomski napredak: njega se, ponajprije, se mogla razviti koncepcija “strukturalne nezaposleno- mjeri brzinom i opsegom porasta produktivnosti rada i sti”. No, jednom kada se to dogodilo, masivna i siste- ulaganja. “Napredovanje”, u smislu prožetom tržišnom matska proizvodnja “suvišnih ljudi” pretvorila se u stal- ekonomijom, znači biti u stanju proizvesti jednake ili nu značajku modernog života. Suvišni ljudi postali su veće učinke s manje izdataka i manje rada; posljedično, otpad, ili kolateralna žrtva, dviju probrano modernih moguće ga je mjeriti brojem radnika koji su postali suvi- (uistinu, više nego često shvaćenih kao definirajuća šni – odnosno, koji više nisu potrebni za proizvodnju značajka modernog načina života) preokupacija: izgra- učinaka na već postignutom ili dalje rastućem stupnju. dnje poretka i ekonomskog razvoja. U tijeku ekonomskog napretka, otkosi stanovništva Prvo, izgradnja poretka. Nju se mjeri stupnjem uključenog u proizvodnu aktivnost napušteni su jedan “urednosti”: naime, porastom predvidljivosti događaja i za drugim kao “nekorisni” ili “neprofitabilni” – dva dis- padom opsega njihove kontingencije, nasumičnosti, kvalificirajuća razloga koje je logika tržišne ekonomije slučajnosti i neredovitosti. Zamjena postojećeg stanja učinila sinonimima. Oni su trošak – otpad, kolateralne stvari, na zlu glasu kao “nedovoljno urednog”, nepri- žrtve, ekonomskog napretka. hvatljivo “neurednog” ili na silaznoj putanji u “kaos”, od Dvije gorenavedene tendencije/preokupacije/ak- strane novodizajniranog modela poretka stvorenog po tivnosti kombinirane su u fenomenu “modernizacije”. mjeri novih povlastica i sposobnosti, svodi se na koncu Suprotno nekada prevladavajućim te još uvijek zaosta- na redefiniranje određenih načina života i kategorija lju- lim (no i tada kao i sada zavaravajućim) mišljenjima, di koji ga žive kao “neprikladnih” za naznačenu shemu modernizacija (točnije, kompulzivni i predani pre- stvari, osporavajući im tako mjesto u poretku koji se ima ustroj ili zamjena svega, uključujući i normativnih pra- izgraditi. “Poredak” znači stanje stvari u kojemu je puno vila, oruđa i obrazaca djelatnosti moderniziranih tek vjerojatnije da će se pojaviti određene, poželjne vrste tren ranije, ili čak onih koji još nisu ni završili prethodni događaja nego neki drugi događaji, shvaćeni kao “nepo- krug modernizacije) nije privremeni proces koji vodi ka željni”. Sve “strukturiranje” i “restrukturiranje” (drugi modernosti, nego stalan, postojan oblik postojanja mo- nazivi za “izgradnju poretka”) sastoji se tako u manipu- dernoga društva: definirajuća značajka modernog obli- laciji vjerojatnosti koja se vrši odvajanjem, onemoguća- ka života. Uistinu, modernost jest stanje kompulzivne, vanjem i po mogućnosti eliminiranjem takvih kategori- opsesivne modernizacije; modernizacija u gorenavede- ja ljudskih subjekata na koje se iz ovog ili onog razloga nom smislu može se polako zaustaviti, ako je to uopće sumnja da se opiru toj manipulaciji, ili otvoreno odbija- moguće, samo zajedno s krajem modernosti. Ideja mo- 36 dernosti koja je prestala s modernizacijom nije ništa ostao u domovini nakon popunjavanja prekomorskih manje apsurdna od ideje vjetra koji ne puše ili rijeke ko- garnizona, opskrba ljudstvom ureda kolonijalne admi- ja ne teče. Ono što slijedi, međutim, jest da je moder- nistracije i prekomorskih trgovačkih položaja te ponov- nost endemski i (barem još uvijek) neizlječiv oblik živo- ni razvoj površina anektiranih teritorija za kolonizaciju, ta koji proizvodi otpad; i u ovoj, kao i u svim ostalim gra- bili su u potpunosti izvedivi – čak i ako, kao što je opće- nama proizvodnje moderni oblik života neponovljivo je poznato, ne bez znatnih, povremeno eksplozivnih dru- i prekomjerno plodan i učinkovit. Cijena moderne izni- štvenih tenzija i trvenja. Ukratko: pronađeno je globalno mne kreativnosti, domišljatosti i produktivnosti ljudska rješenje za lokalno proizvedene probleme – i moglo ga se je ranjivost zbog suvišnosti – koja više raste nego što energično i uspješno pratiti otprilike sljedećih nekoliko opada. stoljeća. Međutim, to je bila, ponavljam, jedinstvena i Nema modernizacije (a tako niti modernog nači- vremenski ograničena šansa Europe – ona koju, sva je na života) bez masivne i neprestane proizvodnje otpa- prilika, nikada više neće biti moguće ponoviti, ni u Eu- da, uključujući i ljudi-otpadaka, nazvanih tako jer su ropi niti bilo gdje drugdje na Zemlji. proglašeni suvišnima. Nekoliko je stoljeća sjeverozapa- Dobro, mogli biste reći da je “misija bijelog čovje- dni poluotok azijskog kontinenta, nazvan “Europom”, ka” do kraja 20. stoljeća ostvarena ili, ako vam je tako bio usamljeni otok modernosti u ogromnom predmo- draže, da je “breme bijelog čovjeka” isporučeno – čak i dernom moru veličine planeta, i tako uživao općepri- ako to nije bilo u obliku u kojem su to očekivali misiona- znati monopol na modernizaciju, bivajući tako jedini ri i tobožnji nositelji bremena: kompulzivna i opsesivna dio planeta koji je zadesilo prokletstvo ljudske suvišno- modernizacija, modernizacija po nužnosti ako i ne po sti. Uživajući, međutim, i to prilično dugo vremena, bla- izboru, uistinu je dostigla najudaljenije i najizoliranije godat moći nad ostatkom planeta (prednost koju je ima- kutke i zakutke planeta – ili, skoro pa jest. Klice hrabrog la na raspolaganju i koji joj je osigurao monopolistički novog svijeta, premazane otrovima namijenjenim za status) – Europa je bila i povijesno jedinstvena u tome uništenje preostataka starog i ne-tako-hrabrog svijeta, što je bila u stanju unosno – za osvajanja i kolonizaciju – raspršene su po čitavom planetu. “Modernosti” iznikle iskoristiti svoje “ljude-otpadke”, “suvišan“ dio svojega iz tih klica mogle bi biti, kao što neki promatrači inzisti- stanovništva. Imperijalistička epizoda europske povije- raju, mnogobrojne i različite – no svaka od njih jest, pri- sti bila je rezultat jedinstvenog ulančavanja okolnosti koje siljena je biti, i ne može nego biti, ovisna o neprekidnoj, se u drugim dijelovima planeta nisu ponovile i vjerojatno nisu kompulzivnoj i opsesivnoj modernizaciji; što znači lju- mogle ponoviti: nekada nezamislivo spajanje potrebe da di-otpatci kao posljedica navedenog postoje svugdje – ili se konačno riješi suvišnog dijela stanovništva, sistemat- gotovo svugdje. Ljudska suvišnost više nije lokalno pro- ski u porastu, i prilike da ga se postavi u ulogu osvajača, izvedena smetnja koju je moguće smanjiti ili u potpu- šireći europske teritorijalne posjede te osvajajući nova nosti otjerati traženjem, pronalaženjem i primjenom tržišta otvorena europskoj nesmetanoj i potencijalno globalnih rješenja. Upravo je suprotno: lokalne su vlasti, neograničenoj eskploataciji. U tom i vjerojatno samo u ili ono što je ostalo od njih, one koje se suočavaju sa tom slučaju, egzil bi mogao biti, i bio je, preinačen u ko- zastrašujućim zadatkom traženja, pronalaženja i primjene lonizaciju; europski prekomorski imperiji mogli bi biti, i lokalnih rješenja na globalno proizveden, univerzalan pro- bili su iskorišteni kao radionice u kojima se, s velikom blem. U svojoj srži, ovaj se problem svodi na rukovođenje koristi, odvijalo i u velikoj mjeri realiziralo recikliranje. industrijom uklanjanja i recikliranja otpada-i-smeća. Prokletstvo isključenja reciklirano je u “misiju bijelog Zanimljiva stvar, koja mnogo toga govori: zabrinu- čovjeka” (ili, kako bi to Rudyard Kipling radije rekao, s tosti o užasnoj prijetnji prenapučenosti planeta erupti- nijansom samo-odobravanja pomiješanom sa samo-is- rale su u “svjetsko mišljenje” istovremeno s preklapan- prikom, u “breme bijelog čovjeka”). jem europskih prekomorskih imperija i kraja kolonijal- S rastućom hrpom otpada, uredno prebačenom u ne ere. Na snazi su dobile kroz ostatak 20. stoljeća, a ni u prekomorske zemlje, učinkovito se preduhitrilo najopa- 21. stoljeću ne pokazuje znakove jenjavanja. Danas neki snije i potencijalno najškodljivije posljedice akumulira- od najprestižnijih stručnjaka (kao, primjerice, Henri Le- Rudyard Kipling nog otpada. Koji god djelić suvišnog stanovništva da je ridon u izdanju Le Monde od 15. veljače, kojega je Fran-

Bauman, Zygmunt Ima li budućnost ljevicu?

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 37 Haićanska revolucija — (1791-1804) iako su, - tokom stoljeća robo vskog sistema u Ame - - rikama, dogodile broj ne pobune, samo je uspjela ova revolucija postignula trajnu ne - zavisnost i postala ključni moment za po - vijest Afro- Ameikanaca. 02 Malthus T.R. 1798. An essay on cuska akademija ovlastila da analizira i interpretira tre- tvrdi da je čovječanstvo osuđeno na suočavanje s the principle of population, Ox- nutne trendove naseljavanja) upozoravaju kako sa Zem- prenapučenošću koja će se manifestirati u katastrofal- ford World's Classics reprint, s.61 ljom koja nije u stanju hraniti više od 9 milijardi stanov- nom manjku hrane, osim ako se ne potakne ili nika, sve iznad toga sigurno povlači otponac socijalne ograničenje nataliteta ili povećanje smrtnosti: eksplozije, a možda čak i izumiranja ljudske vrste; ipak, kaže Leridon, podaci koje je nedavno prikupilo Eko- Moć populacije u tolikoj je mjeri nadmoćna sposob- nomsko i socijalno vijeće UN-a, usprkos naporima auto- nosti zemlje da proizvede opstanak za čovjeka da ra da svoja tumačenja predstave maksimalno preuranjena smrt mora u ovom ili onom obliku pos- optimistično i smire umjesto da uvećaju strahove od jetiti ljudsku rasu. Poroci čovječanstva aktivni su i “demografske bombe” pokazuju da će prag katastrofe, sposobni poslanici smanjenja populacije. Oni su pre- ako ne dođe do značajnog smanjenja stope plodnosti, thodnici u velikoj vojsci uništenja, i strašan posao če- uskoro biti dosegnut i prekoračen. Izvještaj UN-a sto dovrše sami. No, u slučaju da ne uspiju u ovom ra- nagovještava da će brojka od devet milijardi ljudi od koje tu istrebljenja, razdoblja bolesti, epidemije, pošasti i se strahuje biti vrhunac rasta stanovništva, i da ćemo ga kuga nadru u silnom postrojenju i pometu tisuće i doseći do 2050., nakon čega će populacija planeta početi desetke tisuća ljudi. Ako se dogodi da uspjeh još uvi- opadati. Drugi stručnjaci, međutim, odbijaju ta umiren- jek ne bude potpun, ogromna neizbježna glad prikra- ja. Naglašavaju da, s obzirom na očekivanu populaciju da se s leđa, i jednim snažnim udarcem izjednačava od sedam milijardi Zemljana do kraja kolovoza, jedno- populaciju s hranom svijeta.02 stavna računica pokazuje da se, ako je prvoj milijardi i trebao neizbrojiv broj godina, dostizanje druge milijarde Malthusov nagovještaj nekoliko je desetaka godi- dogodilo za samo 180 godina, dok je sedmoj milijardi na ostao u središtu pažnje stručnjaka; njegov je prijam trebalo ne više od 12 godina… Osim toga, oni u pitanje bio mješovit, no utjecajni glasovi (među najstrastveniji- dovode vjerodostojnost i pouzdanost službenog UN- ma i najutjecajnijima, oni Williama Goodwina, Roberta ovog optimizma – podsjećajući da će porastom natalite- Owena, Williama Hazzlitta, Nassaua Williama Seniora, ta od tek pola posto, svjetska populacija premašiti Williama Cobbetta, Karla Marxa, Friedricha Engelsa, očekivani vrhunac u 2050. za još 1,5 milijardu ljudi, gdje Thomasa Doubledaya) podigli su se u protivljenju: kon- bi tek jedna četvrtina postotka rasta bila dovoljna da traargumenti podignuti u raspravi bili su mnogobrojni, stanovništvo do 2100. dosegne 14 milijardi (ipak, autori no svi su kružili oko ideje da je navodna prenapučenost, ove prognoze ne uspijevaju objasniti kako bi se to moglo koja vreba iza manjka hrane i ostalih sredstava za egzi- dogoditi ako će s dosezanjem 9 milijardi započeti izumi- stenciju, rezultat krivnje ljudskog društva, a ne presuda ranje ljudske rase). Ponekad se osjeća ton očajanja u na- prirode i da ravnoteža između ponude i potražnje uz jalarmantnijim scenarijima (iako gotovo nikad artikuli- pomoć ljudskog razuma, domišljatosti, rastuće snage i ranim, i oprezno izbjegavajući da ih se izgovori): otkad odlučnosti može trajati ad infinitum. Tijekom 19. i većeg je “planiranje obitelji” postalo jedina metoda kontrole dijela 20. stoljeća, koliko god da su vremena bila zapos- plodnosti, zakinuti smo za učinkovita sredstva preven- lena pokušajima da se poveća vojnički i podoficirski sa- cije prenapučenosti… stav radničkih i vojnih rezervista shvaćenih kao pouz- Još jedna zanimljiva stvar, koja mnogo toga otkri- danih izvora i jamaca nacionalnog obilja i moći, otpor- va: postojano, neovisno o tonu opreza koji preporučuju, nih na greške, više nego što su se brinula o izmicanju opskrbljivači podacima i komentarima vide opasnost kontroli veličine stanovništva, rasprava je postepeno iz- uglavnom, gotovo isključivo, kako dolazi od siromašnih gubila na snazi – samo da bi se iznova rodila, u ponešto (i u cjelini najmanje gusto naseljenih) zemalja… izmijenjenoj verziji “neo-maltuzijanizma” te opet za- Napomenimo da je između 1798. i 1826., na pragu dobila snagu u zadnjih 30-40 godina, već na svršetku intenzivne modernizacije no prije uzleta podjele plane- imperijalističke/kolonijalističke ere i u vrijeme ta između nastajućih europskih imperija i masivne ko- današnjeg “imperija koji emigrira natrag”. lonizacije, Thomas Robert Malthus objavio svoje Današnje uskrsnuće bauka “prenapučenosti” bilo Thomas Robert Malthus istraživanje pod nazivom Načela naseljavanja u kojemu je za očekivati nakon što je moderni način života, koji je 38 prije dva stoljeća bio ekskluzivna privilegija malog dije- blem”, odnosno ljudska suvišnost, u današnje je vrijeme la planeta čiji je uspjeh određivao uspone i padove u po- proizvedena globalno, ne lokalno; sve ili gotovo sve ze- pularnosti i prestižu maltuzijanske vizije, dosegao sva- mlje planeta danas potpadaju pod kategoriju proizvođa- ki, ili gotovo svaki kutak i zakutak planeta. “Krajem po- ča neto-otpremnine i žude za izvozom suviška svoje po- vijesti” u obliku u kojem ga je proglasio Francis Fukuya- pulacije, dok nijedna ili gotovo nijedna od zemalja nije ma (univerzalizacija kapitalistički vođenog tržišta je- sposobna apsorbirati, ili je se ne može prisiliti da pri- dnom zauvijek), ispusni otvori za uklanjanje “ljudi- hvati, višak populacije proizveden negdje drugdje. U otpadaka”, tog neizbježnog nus-produkta modernizaci- naše vrijeme besprimjerne pogodnosti putovanja i ne- je, sve su, samo ne nestali – u isto je vrijeme obujam viđene mobilnosti, viškovi stanovništva fiksirani su u ljudske suvišnosti naglo rastao, i nastavlja rasti dok se mjestima njihove proizvodnje koja su eklatantno ne- svi dijelovi planeta pridružuju u njegovoj proizvodnji. sposobna osigurati im smještaj – imajući [na raspolaga- Zabrinutosti zbog “prenapučenosti” na početku nju] samo kriminalne bande specijalizirane za krijum- 21. stoljeća odražavaju na koncu sve jasniju neprimjere- čarenje preko granice kojima se mogu žaliti u vezi pre- nost industrije uklanjanja i recikliranja otpada-i-smeća sude sudbine. u svojem ortodoksnom obliku, započetu s početkom Kao što je primijetio Milan Kundera, dosad je jedi- moderne ere i usavršenu tijekom povijesti tog istog raz- ni smisao ujedinjenja čovječanstva u tome što ne može- doblja. Iznad svega, oni odražavaju nemogućnost za- mo pobjeći nigdje drugdje… daće s kojom se nikada prije nisu suočili: osiguranja glo- balnih rješenja za lokalno proizvedene probleme. “Pro- Prevela: Vlasta Paulić

Bauman, Zygmunt Ima li budućnost ljevicu?

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 39 Toussaint Louverture — postao je vođa prve - uspješne pobune ro bova u Amerikama. - Sam nije doživio pro glašenje nezavisnog Haitija. Deportiran je u Francusku, gdje je 1803., godinu umro dana prije nego je nje - gov poručnik Jean-Ja - - cques Dessalines pro glasio nezavisnot Haitija.

Borjan, Etami Etnografski ∫lm kao politički čin: imperativ ili utopija? d samih početaka etnografski dokumentarni film nastojao je znanstveno opravdati svoje mjesto unutar antropologije, ali i filmologije. Njegov jasan status unutar obe discipline polju- ljan je činjenicom da etnografski film ujedinjuje umjetnički i znanstveni iskaz te se istovremeno Omora pokoravati zahtjevima društvene znanosti (antro- pologije) i umjetnosti (filma). Kao sredstvo znanstve- nog istraživanja teži objektivnosti i istinitosti, ali tako- đer nastoji uskladiti znanstveni diskurs s konvencijama filmskog jezika. Etnografski film je prvotno služio kao vizualni dodatak pisanom tekstu koji je, zajedno s foto- grafijom, trebao učvrstiti ili dokazati postavljene teze u etnografskim istraživanjima. Gotovo da ni ne postoje antropolozi koji su se koristili isključivo filmom i foto- grafijom u svojim istraživanjima. Audiovizualni materi- jali bili su garancija objektivnosti. Stoga nije pogrešno tvrditi da se počeci etnografskog filma vežu prvenstve- no za antropologiju, a ne za povijest filma. Pri tom vrije- di izuzeti rijetke i sporadične individualne pokušaje vi- zualnog zapisa susreta s Drugim kao što su Flahertyevi filmovi (npr. Nanook sa Sjevera / Nanook of the North, 1922.) ili fotografije američkog fotografa Edwarda S. Borjan, Etami Curtisa. Nekolicina antropologa pokušala je utvrditi i defi- nirati osnovne principe i ciljeve vizualne antropologije kako bi opravdali “znanstvenost” etnografskog filma Etnografski ∫lm kao politički čin: (Ruby, 1975.; Heider, 1982.; Fuchs, 1988.). Prvi i najvažniji problem pri definiciji etnografskog filma bio je odrediti imperativ ili utopija? koji se filmovi po svom sadržaju mogu klasificirati kao etnografski. Prikaz nezapadnjačkih zajednica nužno ne podrazumijeva da je određeni filmski tekst etnografski. Ono što film ili pisani tekst čini etnografskim, smatraju Ruby (1980.) i Heider (1982.), jesu metoda, tehnika i ja- sni istraživački kriteriji. Jedna od temeljnih pretpostav- ki nužna za osamostavljivanje etnografskog filma spram antropologije bila je postojanje zasebnog filmskog jezi- ka prilagođenog potrebama ove podvrste dokumentar- nog filma. U protivnom, tradicionalni etnografski, pre- težno dokumentarni, filmovi bili su osuđeni na status komplementarnog materijala. Jay Ruby01 smatra da je glavni problem etnografskog filma taj što etno-sineasti još uvijek nisu razvili specifičan etno-filmski jezik. U svojim kasnijim djelima Ruby i Heider02 inzistiraju na tvrdokornoj etnografiji, koja podrazumijeva poštivanje niza pravila pri stvaranju etnografskog filma, smatrajući 42 da jasne “znanstvene” odrednice jamče potpunu tran- 01 Ruby, Jay, “Is an Ethnographic je promatrati Drugoga i ostati neprimijećen. Jednako ta- sparentnost i izjednačavaju audiovizualni i pisani etno- Film a Filmic Ethnography?”, u: ko je nemoguće zabilježiti svakodnevni život zajednice Studies in the Anthropology of grafski tekst, što bi trebalo rezultirati jednakom evalua- Visual Communication, 1975., str. koji se odvija kao da redatelj/antropolog nije ondje. Sva- cijom obje vrste dokumenata na akademskoj razini. 104-111. ka prisutnost strane osobe modificira ponašanje subje- Filmska i znanstvena tendencija u opreci su od sa- 02 Heider, Karl G., Ethnographic kata, a ponekad može utjecati i na sam čin. Stoga nije Film, University of Texas Press, mih početaka etnografskog filma. Antropologija, kao lo- Austin, 1976. pogrešno zaključiti da prikazivati znači istovremeno gocentrična znanost, s nepovjerenjem je gledala na film 03 MacDougall, David, “Beyond analizirati i interpretirati. kao medij u kojem prevladava subjektivan diskurs reda- Observational Cinema”, u: Mac- Prvi koji je već 60-tih godina osvijestio potrebu Dougall, David, Transcultural telja, što se kosilo s principima egzaktnog znanstvenog Cinema, Princeton University kolaboracije i prepoznao nužnost sudjelovanja Drugoga izlaganja. Stoga ne čudi da je tradicionalni etnografski Press, 1998., str. 125. u stvaranju filmskog iskaza bio je Sol Worth koji je za- dokumentarni film preferirao distancirani pristup pre- 04 Usp. MacDougall, David, The jedno s Johnom Adairom započeo kolaborativni projekt Corporeal Image: Film, Ethnogra- ma Drugome te je pretpostavljao postojanje redatelja/ phy and the Senses, Princeton s Navajo Indijancima u SAD-u. Analizirajući filmske antropologa koji je mogao “objektivno” i s distance pri- University Press, 2006. uratke Indijanaca koji su sudjelovali u projektu, Worth kazati i analizirati promatrane zajednice (npr. filmovi 05 Usp. Stoller, Paul, The Cinematic je u knjizi Through Navajo Eyes (1972.) dokazao tezu da Griot: the Ethnography of Jean Margaret Mead i Gregory Batesona: Prvi dani u životu Rouch, University of Chicago film nije objektivna i vjerodostojna kopija stvarnosti, djeteta u Novoj Gvineji / First Days in the Life of a New Press, Chicago, 1992. nego je kulturološki, rodno i povijesno uvjetovan po- Guinea Baby, 1988.; Prve godine Karbinog života: studija o gled na svijet strukturiran u skladu s vrijednosnim su- djetinjstvu u Baliju / Karba’s First Years: a Study of Balinese stavom i prikazivačkim kodovima pripadajuće kulture Childhood, 1952.). Ono što je jasno razlikovalo ovaj znan- sineasta. Worthove teorije i pionirski pokušaj suradnje stveno-dokumentaristički filmski prikaz od ostalih antropologa sa snimanim subjektima označili su poče- podvrsta dokumentarnog filma je postojanje “znan- tak novog participacijskog pristupa u vizualnoj antro- stveno utemeljenog” glasa komentara. Pozitivistička vi- pologiji. Pri analizi Navajo filmova Worth se oslanjao na zualna antropologija zasnivala se na pretpostavci da an- lingvističke teorije Benjamina Whorfa i Edwarda Sapi- tropolog mora biti u stanju prikazati svijet očima Dru- ra, smatrajući da je film, slično kao i jezik, sastavljen od goga, pri čemu se objektivnost njegovog iskaza nije do- verbalnih i vizualnih znakova, raspoređenih po logič- vodila u pitanje. Antropolog je služio kao posrednik iz- nom redoslijedu. Stoga vizualna antropologija ne bi tre- među “nas” i “njih”, tj. između zapadne kulture i Dru- bala težiti približavanju ili pretvaranju filmskog u pisani goga. Zadaća antropologa bila je da što vjernije “preve- tekst. Film je jednako vjerodostojan, pouzdan i istinit de” i približi drugačije kulture u terminima sličnima za- kao i pisani tekst. Film ne govori nego istovremeno i pri- padnjačkoj kulturi. kazuje, ali to ne znači da je audiovizualni etnografski Film se naivno prihvaćao kao medij koji je u stanju iskaz inferiorniji od figurativnog i da se mora koristiti prikazati stvarnost bez medijacija od strane redatelja ili isključivo kao vizualni dodatak pisanom tekstu. snimanih subjekata. Prvi etnografski filmovi nastali su Kao što MacDougall tvrdi: “nijedan film nije samo iz kolonizatorske zapadnjačke potrebe da upozna i kon- snimanje života neke zajednice, nego je uvijek snimka trolira svijet Drugoga. Antropolozi u njima postaju ap- susreta dvije kulture.”03 Ono što snimamo rezultat je solutni autoriteti i sveznajući autori prikaza (usp. Mar- odnosa “nas” i Drugoga, a vizualni prikaz nastaje kao di- garet Mead, Robert J. Flaherty). Glasovi, mišljenja, ideje, jalog antropologa/redatelja i snimanih subjekata. Čak i u osvrti autohtonog stanovništva nisu bili zastupljeni u tradicionalnom opservacijskom dokumentarnom filmu ovim filmovima jer su se smatrali irelevantnima i inferi- etno-sineast ne može proći nezapaženo. Stoga se Mac- ornima. Drugoga je trebalo smjestiti u točno određene Dougall zalaže za što interaktivniji pristup te odlučuje stereotipe zapadnjačke kulture, a film je poslužio kao iz- snimanim subjektima prikazati snimljeni materijal ka- vrsno oruđe za to. Premda je ovaj empirijski pristup ko bi kod montaže što vjerodostojnije prikazao drugu stvarnosti i filmu bio prihvatljiv do kraja 50-tih godina kulturu u skladu s njihovim kulturološkim normama i XX. stoljeća, danas je općeprihvaćena činjenica da je et- vrijednostima ( Žena nad ženama / A Wife among Wives, no-sineast uvijek aktivan sudionik u procesu stvaranja 1981.).04 MacDougall se djelomično referira i na Rouc- iskaza koji nikada nije objektivan i spontan. Nemoguće hov koncept “etno-dijaloga”.05 Jean Rouch, francuski

Borjan, Etami Etnografski ∫lm kao politički čin: imperativ ili utopija?

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 43 komuna Pariška — nakon francuskog poraza u ratu s Pru - skom radnička klasa prvi je put preuzela vlast u kratkom perio - du od ožujka do svib - nja 1871. Kratkotrajan vlast radničke klase ugušena je u krvi, sa više od 40 000 ubijenih. antropolog i redatelj te začetnik “zajedničke antropolo- 06 Usp. Spivak, Gayatri Chakra- etnografski film, koji se počeo razvijati na tragu prvih gije” u Europi, nastojao je što više “naturalizirati” pri- vorty, A Critique of Postcolonial kolaborativnih filmskih projekata između antropologa i Reason: Toward the History of the sutnost kamere u drugim zajednicama. Najveći dio Ro- Wanishing Present, Cambridge, autohtonih zajednica, iznjedrio je nekoliko vrsta pos- uchovog opusa posvećen je ritualima, opsjednutosti, Mass, Harvard University Press, tmodernog etnografskog filmskog izričaja. Novonastale transu i drugim oblicima alternativnih stanja svijesti London, 1999.; Said, Edward W., forme pojavljuju se pod raznim imenima, ovisno o te- Orientalism, Penguin Books, koje je snimao u Africi (U zemlji crnih magova / Au pays Harmondsworth, 1985. matici i subjektu: autoetnografija, ženski etnografski des mages noirs, 1947.; Ludi gazde / Maîtres fous, 1957.; Bub- 07 Usp. Michaels, Eric, Bad Aborig- film, kolaborativni film, film zajednice, autohtoni film njevi iz prošlosti – Tourou i Bitti / Les tambours d'avant – To- inal Art: Tradition, Media, and itd. Prvi put se uvodi pojam koautorstva s Drugim koji u Technological Horizons, Univer- urou et Bitti, 1967.; Ja, crnac / Moi, un noir, 1958.). Njegovi sity of Minnesota Press, Minne- postkolonijalnom etnografskom filmu više nije pasivan filmovi ruše postavke pozitivističke vizualne antropo- apolis, 1994.; Worth, Sol; Adair, objekt proučavanja, nego je aktivan sudionik u stvaranju logije te se kritički odnose prema europocentričnim po- John, Through Navajo Eyes: an filmskog izričaja i tvorac prikaza o vlastitoj kulturi. Pri- Exploration in Film Communica- stavkama vezanima za prikazivanje Drugoga. Komuni- tion and Anthropology, Indiana roda etnografskog filma drastično se promijenila 80-ih kacija s Drugim prilikom stvaranja filmskog prikaza po- University Press, Bloomington, godina prošlog stoljeća kada se uz koautorstvo javlja i drazumijeva aktivno sudjelovanje etno-sineaste čiji cilj 1972. pojam autohtonog autorstva. Pripadnici autohtonih za- nije samo zabilježiti neki događaj, nego i potaknuti re- jednica počinju samostalno producirati filmove, neki u akcije snimanih subjekata. Antropolog ne krade znanje suradnji s antropolozima, kao što su Vincent Carelli od Drugoga, već se ono gradi kroz dijalog i suradnju. (projekt Video u selima / Video nas aldeias s brazilskim In- Na tragu Rouchovih postavki koje su pridonijele dijancima u Amazoni) ili Terence Turner (projekt s stvaranju postkolonijalnog etnografskog filma, nekoli- Kayapo Indijancima u Amazoni), a neki potpuno sami cina etno-sineasta u posljednja dva desetljeća osvijestila (npr. eskimski redatelj Zacharias Kunuk). je nedostatke filmskih prikaza snimljenih sredinom Analizom autohtone filmske produkcije srušio se XX. stoljeća kao i neadekvatnost tada aktualnih tradici- općeprihvaćeni mit o filmu kao mediju koji nije podlo- onalnih metoda snimanja. Jedan od njih je John Mars- žan kulturološkim utjecajima i koji posjeduje svoj uni- hall koji u novom izdanju serije Obitelj iz Kalaharija (A verzalni i svima razumljiv jezik koji se može dešifrirati Kalahari Family, 2002.), o !Kung zajednicama iz regije neovisno o kulturološkom kontekstu. Usporedbom tra- Nyae Nyae u jugozapadnoj Africi, kombinira recentne dicionalnih etnografskih dokumentarnih filmova i pos- snimke zajednice s onima iz 50-ih i 60-ih godina te se tkolonijalnih filmskih zapisa, vidljivo je koliko se prikaz kritički osvrće na starije audiovizualne materijale otkri- donedavno marginaliziranih skupina razlikuje od do- vajući mane i nedosljednosti u vlastitoj metodi snima- minantnog zapadnjačkog diskursa. Postmoderni etno- nja i istraživanja. Suradnja s Drugim otvorit će niz pita- grafski filmovi su auto-refleksivni, metafilmični i tran- nja u vizualnoj antropologiji vezanih za autorstvo, mo- sparentni, te otvoreno prikazuju odnose moći između ralnu odgovornost etno-sineaste i legitimnost prikaza u antropologa/redatelja i snimanih subjekata. Naracija je etnografskom filmu, te će preispitati odnos između an- često fragmentarna i multidimenzionalna te se ne po- tropologa/redatelja i Drugoga. klapa s tradicionalnim naratološkim principima pripo- vijedanja. Neke od standardnih žanrovskih i stilskih Postkolonijalni etnografski film konvencija, koje se najčešće odnose na temporalnu line- Recentne promjene u suvremenoj etnografskoj arnost i klasičnu montažu, mogu biti u suprotnosti s filmskoj produkciji zahtijevaju kritičku reviziju tradici- diskurzivnim mehanizmima drugih kultura, kao što su onalne terminologije vezane za etnografski film i antro- pokazali eksperimenti Sola Wortha i Johna Adaira me- pologiju. Pod utjecajem postkolonijalne kritike06 para- đu Navajo Indijancima te Erica Michaelsa među Aborid- digme pri definiciji Drugoga su se promijenile. Postko- žinima u Australiji.07 Tako na primjer, kod Walpiri lonijalni etnografski film osvijestio je ograničenost per- Abori­džina ne postoji koncept fikcije ili insceniranja spektive antropologa te je otvorio vrata drugačijim gla- ­događaja za kameru. Za njih su sve priče istinite, a nove sovima i pogledima, što je znatno poljuljalo autoritet za- priče uvijek se povezuju s već postojećima i tumače se padnjačkog diskursa. Dominantni europocentrični dis- kao njihovi dodaci. Također im je nepoznat zapadnjački kurs ustupio je mjesto utjelovljenom iskazu. Suvremeni koncept autorstva nad umjetničkim djelom. Budući da 44 Prizori iz filma Prije sutra (Before Tomorrow, Marie-Hélène Cousineau i Madeline Piujuq Ivalu, 2008.)

Borjan, Etami Etnografski ∫lm kao politički čin: imperativ ili utopija?

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 45 Louise Michel — (1830-1905) “crvena djevica Montmartrea” ili “velika dama anar - hije”, njegovala je ra - njenike i borila se na barikadama u Pariškoj komuni. Nakon sloma komune deportirana je u Novu Kaledoniju. Postala je legendarna ∫gura radničkog pokreta. žive u zajednici, svako umjetničko djelo smatra se vla- 08 Ginsburg, Faye, “The Parallax vo na nezakonito oduzetu zemlju, medijska borba pro- sništvom cijele zajednice jer svi članovi sudjeluju u nje- Effect: The Impact of Aboriginal tiv iskorištavanja zemljišta od strane velikih internacio- Media on Ethnographic Film”, govoj realizaciji. u: Visual Anthropology Review, nalnih kompanija, borba protiv nasilne dislokacije au- Iskaz Drugoga u postkolonijalnom filmu, za razli- vol. 11, br. 2, 1995., str. 64 – 76. tohtonog stanovništva, širenje svijesti o štetnosti kon- ku od tradicionalnog sveznajućeg pripovjedača, nije au- takta sa zapadnjačkim kulturama, očuvanje običaja i tra- toritativan nego slojevit, a gledatelj treba aktivno sudje- dicija autohtonog stanovništva, očuvanje starih jezika lovati u dešifriranju teksta. Nedorečena mjesta u iskazu pred izumiranjem, i slično.08 Za neke autohtone zajed- ne popunjava nužno autoritativni i sveznajući voice over, nice (npr. Inuit Eskimi u Kanadi) mediji su jedini raspo- kao što se događa u klasičnom etnografskom filmu, već loživi instrument za (re)konstruiranje njihovog kultur- je ta uloga pripala gledatelju koji svojim angažmanom nog i etničkog identiteta, a ujedno služe kako bi današ- pridonosi rušenju dominantnog europocentričnog dis- nje generacije mogle uspostaviti kontakt s prošlošću čiji kursa otvarajući vrata kritičkom višeglasju. Stilska i žan- je spontani razvoj naprasno prekinut dolaskom bjelač- rovska raznolikost postkolonijalnog etnografskog filma kog stanovništva. Recentni filmski uradci autohtonih otvara prostor za preispitivanje utemeljenosti klasične redatelja (Trinh Thi Minh-Ha, Madeline Piujuq Ivalu, rodne i žanrovske podjele unutar filmologije budući da Warwick Thorton) dokaz su da se Drugi afirmirao kao dokazuje da percepcija standardne gramatike filmskog politički i kulturno samosvjesna jedinka koja je spozna- izričaja uvelike ovisi o kulturnom kontekstu. Stoga je la važnost filma i medija u oblikovanju i stvaranju vlasti- kod recepcije etnografskih filmova potpuno neuteme- tog identiteta. To je ujedno žanrovski obogatilo etno- ljena tvrdnja da je gledatelj (pogotovo onaj koji ne pri- grafski film koji nije ograničen samo na dokumentarne pada istoj kulturi) u stanju intuitivno i točno razlikovati filmove, nego otvara prostor drugim filmskim vrstama i žanrove i razumjeti film. Ono što zapadnjačka kultura rodovima. Utjelovljeni iskaz označio je definitivni kraj percipira kao etnografski film ne mora nužno imati isto perioda dominantnog zapadnjačkog tradicionalnog značenje za autohtone zajednice koje su taj film dokumentarizma. proizvele. Premda su glasovi i pogledi s margine prisutni u Osim odnosa prema Drugome, u postkolonijal- suvremenom etnografskom filmu, bilo bi naivno povje- nom tekstu promijenio se odnos i prema gledatelju. rovati da je hegemonijski diskurs dominantne zapad- Dok je tradicionalni etnografski film pretpostavljao po- njačke kulture potpuno nestao. On nije toliko vidljiv stojanje homogene pasivne publike, sastavljene najve- kao što je bio u prvim filmovima o Drugome, ali je zna- ćim dijelom od pripadnika dominantne bjelačke kultu- čajan faktor u procesu dešifriranja značenja novih pos- re, postkolonijalni film sve više naglašava ulogu aktiv- tkolonijalnih filmova. Film i novi vizualni mediji dostu- nog gledatelja kao važnog čimbenika u procesu inter- pniji su autohtonom stanovništvu u većoj mjeri nego pretacije filmskog teksta. Gledatelj u postkolonijalnom prije pedesetak godina, a zahvaljujući njima autohtono filmu dekodira filmski tekst koristeći interpretativne stanovništvo u mogućnosti je prezentirati svoje radove. mehanizme prihvaćene unutar njegove kulture. Drugi Međutim, audiovizualni mediji još uvijek su oruđa u ru- više ne postoji kao “dobri divljak” već kao politički osvi- kama dominantne društvene grupe i kulture. Usvajajući ješteni subjekt koji je u stanju prepoznati dobre i loše filmski jezik autohtono stanovništvo djelomično usvaja strane utjecaja zapadnjačke kulture. Tako je etnografski principe i vrijednosti zapadnjačke kulture. Stoga nije film postao područje političke borbe za one kojima je pogrešno tvrditi da čak i noviji etnografski audiovizual- povijesno bio onemogućen pristup mehanizmima za- ni zapisi Drugoga osciliraju između potrebe da budu što padnjačke produkcije. Film više nije samo umjetnički ili vjerodostojniji, ali i da prilagode filmski zapis zapad- znanstveno utemeljeni iskaz, nego politički svjestan njačkim umjetničkim imperativima, što će im olakšati čin. Pravo stvaranja samostalnog filmskog iskaza ujedno prodor na šire tržište kojim još uvijek dominira zapadna je i pravo da se kontrolira prikaz vlastite kulture i slike o filmska produkcija. Unatoč umjetničkoj i produkcijskoj samom sebi. Film i novi mediji u rukama autohtonog emancipaciji autohtonih medija, zapadnjački diskurs i stanovništva postaju moćno sredstvo za političku bor- dalje ima monopol nad marginaliziranim društvenim bu. Najčešće teme novog postkolonijalnog filma su pra- skupinama. Stuart Hall (1993.) proces iščitavanja teksta 46 Projekt “Video na selima” (Autohtoni redatelji/Cineastas Indígenas, Vincent Carelli, 2010.)

Borjan, Etami Etnografski ∫lm kao politički čin: imperativ ili utopija?

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 47 Mikhail Bakunin — (1814-1876) nakon - što je zbog svojih re volucionarnih aktiv - nosti bio osuđen na smrt u nekoliko eu - zemalja, 1857. ropskih smrtna kazna mu je u u Rusiji preinačena doživotno progonstvo u zapadni Sibir. Svoju viziju svijeta temeljio je na nekoliko među - prin - povezanih sobno cipa: sloboda, socijali - zam, federalizam, ma - terijalizam i anti- teizam. vidi kao borbu za značenje unutar društvene hegemo- 09 Arjun Appadurai objašnjava autohtonim zajednicama (npr. aboridžinski program za nije. Gledatelj je određen društvenim i povijesnim kon- pojam “medijski prostor” (u ori- djecu Manyu-Wana), a često su rađeni na lokalnim ginalu mediascape) kao diskur- 10 tekstom koji utječe na način interpretacije određenih zivno polje gdje se međusobno jezicima. diskursa. Temeljni problem u procesu stvaranja znače- isprepleću medijski i lokalni, Glavni izazov pred postkolonijalnim etnograf- nja za Halla je pozicioniranje gledatelja/čitatelja u odno- nacionalni te transnacionalni skim filmom i medijima je pronaći način da se sačuvaju diskurzivni mehanizmi. (Usp. su na ideologiju koju zadani tekst zastupa. U tom kon- Appadurai, Arjun, Modernity at društvene i kulturološke različitosti autohtonog sta- tekstu se i pozicija Drugoga stalno preispituje ovisno o Large: Cultural Dimensions of novništva u globalnom medijskom prostoru. Autohto- političkom i društvenom kontekstu, a njegov identitet Globalization, University of no stanovništvo, kao i druge marginalizirane društvene Minnesota Press, Minneapolis, više nije jednoznačan i točno određen pozitivističkim 1996., str. 48-65.) skupine, suočava se s dilemom kako se oduprijeti stan- paradigmama zapadnjačkog diskursa. Nepobitna je či- 10 Korištenje medija za revitaliza- dardizaciji i homogenizaciji koju zapadnjački mediji na- njenica da danas Drugi ima puno veću i važniju ulogu u ciju marginalizirane autohtone meću, a istovremeno plasirati filmske uratke putem tih povijesti, kulture i jezika najbo- stvaranju značenja o sebi i o vlastitoj kulturi, ali je tako- lje je vidljivo na primjeru abo- istih medija. Zahvaljujući filmu i medijima autohtono đer bitan i za redefiniranje postojeće društvene hege- ridžinskih medija. Zahvaljujući stanovništvo ima mogućnost komunikacije sa širom monije. Budući da su audiovizualni prikazi najčešće mladom antropologu Eric Mic- publikom. Film i mediji olakšavaju im da postanu vidlji- haelsu 1982. godine osnovana je odraz diskurzivnih ideoloških mehanizama dominan- udruga “Walpiri Media Associa- vi kako na svjetskoj političkoj sceni tako i u zapadnjač- tne kulture, poskolonijalni autohtoni film i mediji otvo- tion” koja je imala zadaću podu- kim medijima koji su ih desetljećima prikazivali kroz rili su prostor za preispitivanje društvenih “istina” koje čiti lokalnu aboridžinsku Wal- stereotipe “primitivizma” i “divljaštva”. Budući da je piri zajednicu osnovama film- proizvode centri moći. skog jezika. Osim filmova, u postkolonijalni film poprimio drugačije forme i znače- Širenje teorijskih i disciplinarnih granica omogu- sklopu programa osnovane su nja u odnosu na početke njegovog nastanka, analiza ćuje sagledavanje etnografskog filma u puno širem lokalne aboridžinske televizije postkolonijalnih etnografskih medija i filma moguća je te je 1991. godine producirana okviru nego isključivo kao filmski zapis. Upravo zbog serija za djecu Manyu-Wana samo ako se recentna autohtona produkcija sagleda kao višeglasja i žanrovske raznolikosti u suvremenoj etno- (Zabavimo se) koja je snimljena dio većih socioloških i kulturoloških fenomena. Faye grafskoj audiovizualnoj produkciji, noviji teorijski pri- na nekoliko aboridžinskih Ginsburg11 zastupa stajalište da nije potrebno analizirati jezika. stupi sve više prebacuju fokus s filmskog teksta na druš- 11 Usp. Ginsburg, Faye, “Institu- etnografske uratke isključivo na filmu, već u svim vrsta- tvenu ulogu koju filmski uradci imaju u pojedinim za- tionalizing the Unruly: Chart- ma medija (reality show, home video, Internet) kako bi jednicama. Sve češće se za analizu postkolonijalnog et- ing a Future for Visual Anthro- se vidjelo koliko se međusobno nadopunjuju i u kakvom pology”, u: Ethnos, vol. 63, br. 2, nografskog filma i medija koristi naziv antropologija vi- 1998., str. 173-201. su odnosu s ostalim kulturološkim diskurzivnim prak- zualne komunikacije. Zanimljivo je primijetiti da ter- sama. To uključuje ne samo produkciju, nego i distribu- min, kao i ideju o interdisciplinarnom pristupu u vizu- ciju i recepciju etnografskih uradaka na lokalnoj, nacio- alnoj antropologiji prvi puta spominje Sol Worth u knji- nalnoj, transnacionalnoj i globalnoj razini. U protiv- zi Studying Visual Communication (1981.). Antropologija nom, tvrdi autorica, vizualna antropologija smanjuje vi- vizualne komunikacije osobito je zastupljena posljed- deokrug djelovanja, riskirajući da postane restriktivna i njih desetak godina, što je najvećim dijelom rezultat isključiva znanstvena disciplina. prisutnosti medija, dinamičnih kulturoloških procesa i Upitno je koliko će autohtono stanovništvo uspje- razmjene informacija, kao i otvaranja novih “medijskih ti iskoristiti film i nove medije u političkoj borbi za svoje prostora”09 koji pomažu stvaranju nacionalnih, a sve vi- ciljeve bez da pritom žrtvuje vjerodostojnost i autentič- še i transnacionalnih “zamišljenih zajednica”. Rašire- nost vlastitog izričaja koji se nužno ne podudara sa za- nost masovnih medija (video, televizija, radio, mobitel, padnjačkim pravilima filmskog izlaganja. Jednako tako Internet) radikalno je utjecala na odnos redatelja/antro- ostaje otvoreno pitanje u kolikoj je mjeri moguće plasi- pologa i snimanih subjekata kao i na distribuciju filmo- rati autohtone uratke putem zapadnjačkih oruđa kao što va. Veća dostupnost novih tehnologija, a naročito Inter- su film i mediji i zadržati autentičnost vlastitog izričaja. neta, omogućila je autohtonom stanovništvu diljem Recentni filmski uradci autohtonih redatelja na projek- svijeta da međusobno komunicira, a digitalni mediji tu Video u selima / Vídeo nas aldeias (Bezimene Xavante olakšali su im samostalno snimanje filmova kao i osni- žene / Mulheres Xavante sem nome, Pi'õnhitsi, 2009.; Za vanje televizijskih i radijskih postaja. Novi programi i naše unuke / Para os nossos netos, film Panará plemena, filmovi nisu namijenjeni bjelačkom stanovništvu, nego 2008. i drugi) kao i nekolicina prvih autohtonih cjelove- 48 Projekt “Video na selima” (Pretvorio sam se u sliku/Já me transformei em imagem, Zezinho Yube, 2008.)

Borjan, Etami Etnografski ∫lm kao politički čin: imperativ ili utopija?

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 49 Peter Kropotkin — (1842-1921) ruski princ koji je postao anarho-komunist, za - govarao je komuni - stičko društvo bez vlasti, za - središnje - snovano na dobrovolj nom udruživanju radništva. černih filmova (npr. aboridžinski igrani film Samson i Bibliografija Filmografija Dalila / Samson and Delilah, Warwick Thorton, 2010.; — Appadurai, Arjun, Modernity at Large: Cultural — Cousineau, Marie-Hélène; Piujuq Ivalu, Madeline, eskimski film Brzi trkač / Atanarjuat, Zacharias Kunuk, Dimensions of Globalization, University of Minnesota Before tomorrow, 2008. 2001.) dokaz su da autohtono stanovništvo može napra- Press, Minneapolis, 1996. — Flaherty, Robert J., Nanook of the North, 1922. viti tehnički jako dobre filmove u skladu sa standardima — Fuchs, Peter, “Ethnographic Film in Germany, an — MacDougall, David, A Wife among Wives: Notes on Introduction”, u: Visual Anthropology, 1988., str. 217- Turkana Marriage, 1981. zapadnjačkog filmskog jezika. Međutim, ostaje činjeni- 233. — Marshall, John, A Kalahari Family, 1950-2001: ca da je većina uradaka iz prethodno nabrojenih kolabo- — Ginsburg, Faye, “Institutionalizing the Unruly: Part I: A Far Country rativnih projekata iz 70-ih i 80-ih godina, s vidljivo dru- Charting a Future for Visual Anthropology”, u: Part II: End of the Road Ethnos, vol. 63, br. 2, 1998., str. 173-201. Part IV: Standing Tall gačijim autohtonim filmskim jezicima, imala relativno — Ginsburg, Faye, “The Parallax Effect: The Impact of Part V: Death by Myth malu distribuciju i bila je namijenjena uskom krugu vi- Aboriginal Media on Ethnographic Film”, u: Visual — Mead, Margaret; Bateson, Gregory, First Days in the zualnih antropologa ili studenata. Dilema koja se po- Anthropology Review, vol. 11, br. 2, 1995., str. 64-76. Life of a New Guinea Baby, 1988. — Hall, Stuart, “Encoding, decoding”, u: During, — Mead, Margaret; Bateson, Gregory, Karba’s First stavlja pred autohtonim stanovništvom je treba li i do Simon (ur.), The Cultural Studies Reader, Routledge, Years: a Study of Balinese Childhood, 1952. koje mjere žrtvovati svoj drugačiji filmski prikaz i prila- New York, 1993., str. 90-103. — Minh-Ha, Trinh Thi, Surname Viet Given Name Nam, goditi ga imperativima zapadnjačkog filmskog jezika, — Heider, Karl. G., Ethnographic Film, University of 1989. Texas Press, Austin, 1982. — Rouch, Jean, Au pays des mages noirs, 1947. što olakšava distribuciju uradaka na globalnoj razini, ili — MacDougall, David, “Beyond Observational — Rouch, Jean, Les tambours d’avant – Tourou et Bitti, je proces “autentičnog” samoprikazivanja putem za- Cinema”, u: MacDougall, David, Transcultural 1967. padnjačkih medija nužno osuđen na propast. Cinema, Princeton University Press, 1998. — Rouch, Jean, Maîtres fous, 1957. — MacDougall, David, The Corporeal Image: Film, — Rouch, Jean, Moi, un noir, 1958. Ethnography and the Senses, Princeton University — Thorton, Warwick, Samson and Delilah, 2010. Press, 2006. — Zacharias, Kunuk, Atanarjuat, 2001. — MacDougall, David, Transcultural Cinema, Princeton University Press, 1998. — Kayapo video projekt: — Michaels, Eric, Bad Aboriginal Art: Tradition, Media, Turner, Terence, The Kayapo – Out of Forest, 1989. and Technological Horizons, University of Minnesota Press, Minneapolis, 1994. — Projekt Video nas aldeias: — Ruby, Jay, “Is an Ethnographic Film a Filmic Pi’õnhitsi, Mulheres Xavante sem nome, 2009. Ethnography?”, u: Studies in the Anthropology of Para os nossos netos, film Panará plemena, 2008. Visual Communication, 1975., str. 104-111. — Ruby, Jay, “Exposing Yourself: Reflexivity, Anthropology and Film”, u: Semiotica, vol. 30, br. 1/2, 1980., str. 153-179. — Said, Edward W., Orientalism, Penguin Books, Harmondsworth, 1985. — Spivak, Gayatri Chakravorty, A Critique of Postcolonial Reason: Toward the History of the Vanishing Present, Cambridge, Mass, Harvard University Press, London, 1999. — Stoller, Paul, The Cinematic Griot: the Ethnography of Jean Rouch, University of Chicago Press, Chicago, 1992. — Worth, Sol, Studying Visual Communication, University of Pennsylvania Press, Philadelphia, 1981. — Worth, Sol; Adair, John, Through Navajo Eyes: an Exploration in Film Communication and Anthropology, Indiana University Press, Bloomington, 1972.

50 Projekt “Video na selima” (Dan kada je Mjesec menstruirao/O dia em que a lua menstruou, Prizori iz filma Samson i Dalila (Samson and Delilah, Warwick Thornton, 2009.) Takumã i Maricá Kuikuro, 2004.)

Borjan, Etami Etnografski ∫lm kao politički čin: imperativ ili utopija?

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 51 Errico Malatesta — (1853-1932) kao do - sljedni revolucionar smatrao je da nasilje mora biti nužni dio anarhističke revolucije i emancipacije radnič - da ke klase, obzirom sržava počiva na prisili.

Eagleton, Terry Zašto je Marx bio u pravu eza da je s marksizmom gotovo bila bi melem za uši marksista u cijelom svijetu. Mogli bi prekinu- ti prosvjede i marševe, vratiti se u krilo svojih ožalošćenih obitelji i uživati u večeri provedenoj kod kuće umjesto na još jednom dosadnom i za- mornom sastanku. Marksisti ne žele ništa drugo Tdoli prestati biti marksisti. U tom kontekstu, biti mar- ksist nije isto što i biti budist ili milijarder; to je srodnije zvanju liječnika. Liječnici su perverzna, izopačena stvo- renja koja si ukidaju posao time što liječe pacijente koji ih onda više ne trebaju. Slično tome, zadatak političkih radikala jest doći do točke u kojoj više neće biti potrebni, s obzirom da će njihovi ciljevi biti ispunjeni. Oni će tada biti slobodni dati ostavku, spaliti postere Che Guevare, ponovno uzeti u ruke davno odbačeno violončelo i raz- govarati o nečem mnogo zanimljivijem od azijskog na- čina proizvodnje. Ako za dvadesetak godina još uvijek bude bilo marksista ili feministica, bit će to tužna bu- dućnost. Marksizam je trebao biti privremen pokret, zbog čega svatko tko ulaže cijeli svoj identitet u njega promašuje smisao. Čitava je poenta marksizma u tome da postoji život nakon marksizma. Postoji samo jedan problem s ovom inače očara- Eagleton, Terry vajućom vizijom. Marksizam je kritika kapitalizma – najdublja, najoštrija, najobuhvatnija kritika takve vrste koja je ikad postojala. To je također i jedina takva kritika koja je preobrazila velik dio planeta. Iz toga slijedi da je, Zašto je Marx bio u pravu sve dok je kapitalizam i dalje prisutan, također prisutan i marksizam. Jedino odbacujući svojeg protivnika on može odbaciti i samoga sebe. A kako sada izgleda, kapi- talizam se čini živahnijim nego ikad. Većina suvremenih kritičara marksizma ne ospo- ravaju ovu tezu. Umjesto toga, oni tvrde kako se sustav promijenio do granica neprepoznatljivosti od Marxova vremena te da zbog toga njegove ideje više nisu relevan- tne. Prije nego što ovu tvrdnju malo detaljnije razmotri- mo, treba spomenuti da je sam Marx bio savršeno svje- stan vječno promjenjive naravi sustava protiv kojeg je govorio. Upravo marksizmu dugujemo koncept različi- tih historijskih oblika kapitala: trgovačkog, poljoprivre- dnog, industrijskog, monopolskog, financijskog, impe- rijalnog itd. Dakle, zbog čega bi činjenica da se poslje- dnjih desetljeća promijenilo obličje kapitalizma diskre- ditiralo teoriju koja promjenu shvaća kao svoju navlasti- tu bit? Osim toga, sam Marx je predvidio raspad radnič- ke klase i ogromno povećanje bijelih ovratnika. Tome 54 ćemo se posvetiti malo kasnije. On je također predvidio šni imigranti došli u ekonomski puno razvijenije ze- tzv. globalizaciju – neobično za čovjeka čiju se misao do- mlje. I dok su “periferne” zemlje prisiljene na težak i življava kao arhaičnu. No možda je upravo Marxova “ar- mučan rad, privatizirana dobra, nepostojanje blagosta- haična” odlika ono što ga danas čini relevantnim. Oni nja i iznimno nepravedne uvjete trgovine, neobrijani koji ga optužuju da je zastario perjanice su kapitalizma menadžeri u moćnim zemljama razdrljili su kravate, ot- koji se ubrzano okreće prema starim viktorijanskim kopčali košulje i brinuli se za duhovno blagostanje svo- oblicima nejednakosti. jih zaposlenika. Godine 1976. velik dio ljudi sa Zapada smatrao je Ništa od navedenog nije se dogodilo zato jer je ka- da marksizam ima o čemu raspravljati. Već od 1986. pitalistički sustav bio pun života i bezbrižan. Posve su- mnogi od njih više to nisu smatrali. Što se točno dogodi- protno, njegov nov ratoboran stav, poput većine oblika lo u međuvremenu? Jesu li ti ljudi jednostavno zakopani agresije, izvirao je iz duboke tjeskobe. Ako je sustav po- ispod gomile žutokljunaca? Je li marksistička teorija stao maničan, to je zbog toga što je bio u latentnoj de- razotkrivena kao lažna nekim uznemirujućim novim is- presiji. Ovakvu reorganizaciju ponajprije je iznjedrilo traživanjima? Jesmo li posrnuli pred davno zagubljenim iznenadno slabljenje poslijeratnog razvoja. Sve inten- Marxovim rukopisom u kojem on priznaje kako je sve to zivnije međunarodno natjecanje smanjivalo je profit, bila samo šala? Nismo tek sada otkrili, na naše veliko ža- presušujući izvore ulaganja i usporavajući brzinu rasta. ljenje, da je Marx bio kapitalistički plaćenik; znali smo Čak je i socijaldemokracija sada bila suviše radikalna i to oduvijek. Bez tvrtke Ermen & Engels u Salfordu koju skupa politička opcija. Stoga je pripremljen teren za Re- je posjedovao Engelsov otac, proizvođač tekstila, kro- agana i Thatcher koji su pomogli u razaranju tradicio- nično siromašan Marx možda ne bi mogao dovoljno du- nalne industrije, uzdrmali radničke pokrete, dopustili go poživjeti da napiše tekstove protiv proizvođačâ da se tržište rascijepi, ojačavajući represivnu šapu države tekstila. i ustoličujući novu društvenu filozofiju poznatu kao -dr Nešto se doista dogodilo u razdoblju koje razma- sku pohlepu. Premještanje ulaganja od proizvodnje pre- tramo. Od sredine 1970-ih naovamo, zapadnjački sustav ma uslužnim djelatnostima, financijskim i komunika- doživio je neke vitalne promjene. Došlo je do obrata od cijskim industrijama bila je reakcija na dugotrajnu eko- tradicionalne industrijske manufakture do “postindu- nomsku krizu, a ne skok iz lošeg svijeta u vrli novi strijske” kulture konzumerizma, komunikacija, infor- svijet. macijske tehnologije i uslužnih djelatnosti. U trendu su Čak i uzevši to u obzir, dvojbena je teza da je veći- bila manja, decentralizirana, raznovrsna, nehijerarhijski na radikala koji su promijenili stav o sustavu između 70- ustrojena poduzeća. Tržište je bilo deregulirano, a po- ih i 80-ih to učinili jednostavno zato jer je sada bilo ma- kret za prava radničke klase doživio je brutalan pravni i nje tvornica tekstila. To nije bilo ono što ih je odvelo do politički napad. Tradicionalna klasna solidarnost je pokapanja marksizma zajedno s njihovim zaliscima i oslabjela, dok su lokalni, rodni i etnički identiteti posta- vrpcama oko glave, nego je to bilo rastuće uvjerenje da je li sve snažniji i ustrajniji. Politikom se u sve većoj mjeri režim s kojim su se sukobili bio prejak da bi ga se moglo počelo upravljati i manipulirati. slomiti. Nisu to bile iluzije o novom kapitalizmu, već Nove informacijske tehnologije odigrale su ključ- razočaranje zbog nemogućnosti da ga se promijeni, što nu ulogu u sve većem globaliziranju sustava, u vidu ša- se pokazalo presudnim. Budimo sigurni, bilo je mnogo čice transnacionalnih korporacija koje su distribuirale bivših socijalista koji su racionalizirali svoju potištenost proizvodnju i ulaganja diljem planeta težeći za maksi- tvrdeći da ako se sustav već ne može promijeniti, onda malnim profitom. Velik dio industrijske proizvodnje ga ni ne treba mijenjati. No odlučujućim se pokazao izo- premješten je na jeftinije lokacije s manjim plaćama u stanak vjere u alternativu. S obzirom na to da je pokret “nerazvijenom” svijetu, po čemu su neki uskogrudni za radnička prava razbijen i oskvrnjen, a politička ljevica zapadnjaci zaključili da je teška industrija nestala iz cije- grubo vraćena u prvobitno stanje, činilo se da je bu- log svijeta. S nastankom takve globalne mobilnosti do- dućnost nestala bez traga. Za neke s ljevice, raspad sov- šlo je do velike međunarodne migracije radne snage, a s jetskog bloka krajem 1980-ih još je više produbio razo- Ronald Reagan njima je ponovno izbio rasizam i fašizam kad su siroma- čaranje. Nije pomogla ni činjenica da je najuspješnija ra-

Eagleton, Terry Zašto je Marx bio u pravu

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 55 of the Propaganda deed — ruski car Aleksandar - II., francuski predsje dnik Carnot, talijanski kralj Umberto I., au - strijska carica Elisabe - th “Sisi”, portugalski - kralj Carlos I., predsje dnik SAD-a McKinley, grčki kralj Georgios I., ubijeni su zbog anar - hističkog koncepta koje je smatrao da se ∫zičkim nasiljem mo - gu inspirirati mase i katalizirati revolucija. dikalna struja modernog doba – revolucionarni nacio- okolnostima tvrditi da je marksizam stvar prošlosti isto nalizam – u to vrijeme bio prilično iscrpljen. Kulturu je kao tvrditi da je vatrogastvo zastarjelo jer su piromani postmodernizma s njegovim odbacivanjem takozvanih sve vještiji i imaju više pomagala na raspolaganju nego velikih pripovijesti i trijumfalne najave kraja povijesti ikad prije. hranilo je ponajprije uvjerenje da će odsad budućnost U naše doba, kao što je Marx predvidio, dramatič- biti malo više od sadašnjosti. Ili, kako je to jedan entuzi- no su se produbile nejednakosti u imovinskom stanju. jastičan postmodernist kazao: “Sadašnjost plus više Samo jedan meksički milijarder ima prihode u razini za- opcija.” rade čak sedamnaest milijuna njegovih najsiromašnijih Diskreditiranju marksizma je ponajprije pomogao sunarodnjaka. Kapitalizam je stvorio više prosperiteta polako nadolazeći osjećaj političke impotencije. Teško je nego što ga je ikad bilo u povijesti, ali je cijena toga (na- zadržati vjeru u promjene kad se promjena uopće ne na- posljetku, ne samo u siromaštvu milijardu ljudi) bila lazi na dnevnom redu, čak i ako bismo je tada trebali astronomska. Prema izvještaju Svjetske banke, 2,74 mili- najviše podržavati. Naposljetku, ako se ne odupirete jarde ljudi u 2001. godini živjelo je s manje od dva dolara onom što je očigledno neizbježno, nikada nećete znati na dan. Suočeni smo s mogućom budućnošću država koliko je ono doista bilo neizbježno. Da su se oni kojima koje imaju nuklearno naoružanje i sukobljavaju se oko je ponestalo hrabrosti uspjeli pridržavati starih stavova i oskudnih resursa, a takva je oskudnost uvelike posljedi- u naredna dva desetljeća, svjedočili bi toliko trijumfal- ca samog kapitalizma. Po prvi put u povijesti oblik živo- nom i nesavladivom kapitalizmu kakav je 2008. uspio ta koji je prevladao ima moć ne samo da uzgaja rasizam i tek u tome da bankomate na glavnim ulicama drži otvo- širi kulturni kretenizam, povede nas u rat ili nas zatvori renima. Vidjeli bi također i kako cijeli kontinent južno u radne logore, već da nas zbriše s lica zemlje. Kapitali- od Panamskog kanala odlučno skreće ulijevo. Kraj povi- zam će se ponašati antidruštveno ako mu je to profita- jesti sada je došao do kraja. U svakom slučaju, marksisti bilno, a to danas može značiti uništenje čovječanstva na bi se trebali dobro privikavati na poraze. Svjedočili su i nezamislivoj razini. Ono što je nekad bila apokaliptička većim katastrofama od ove. Politička prevaga uvijek će fantazija, danas je postala okrutna stvarnost. Klasični biti na strani onih na vlasti, zato jer ima više tenkova od ljevičarski slogan “socijalizam ili barbarizam” nikad nije vas. Ali nesmotrene vizije i radosne nade s kraja 60-ih bio toliko svirepo prikladan, nikad u manjoj mjeri reto- učinile su ovaj preokret osobito gorkom pilulom koju će rička figura. U takvim groznim uvjetima, kako piše Fre- oni koji su preživjeli to razdoblje morati progutati. dric Jameson, “marksizam nužno mora ponovno postati Dakle, ono što je marksizam učinilo neprihvatlji- istinski". vim nije činjenica da je kapitalizam promijenio svoje Izrazite nejednakosti u bogatstvu i moći, imperi- punktove. Stvar je upravo suprotna. Bila je to činjenica jalno ratovanje, intenzivnija eksploatacija, sve snažnija da je, koliko god sustav daleko otišao, sve bilo po starom, represivna država: ako su sve ovo karakteristike dana- pa čak i više od toga. Ironično je što je isto ono što je od- šnjeg svijeta, istodobno su i problemi protiv kojih se gurnulo marksizam također iznjedrilo i kredibilitet nje- marksizam borio i koja je promišljao gotovo dva stoljeća. govim tvrdnjama. Bio je pogurnut na marginu jer je Iz toga bismo mogli očekivati da je donio i neke pouke društveni poredak kojem se suprotstavio, umjesto da za sadašnjost. Marx je napose bio osupnut izrazito nasil- postane umjeren i dobroćudan, postao drastično okru- nim postupcima kojima je urbana radnička klasa obliko- tniji i ekstremniji negoli prije. A upravo je to marksistič- vana iz iskorijenjenog seljaštva u Engleskoj, njegovoj ku kritiku učinilo još značajnijom. Na globalnoj razini, doseljeničkoj zemlji – to je proces koji se danas zbiva u kapitalizam je bio mnogo više koncentriran i grabežlji- Brazilu, Kini, Rusiji i Indiji. Tristram Hunt ukazuje na to viji negoli ikad prije, a radnička se klasa zapravo brojča- da se knjiga Mikea Davisa Planet slamova, koja svjedoči o no povećala. Postalo je moguće zamisliti budućnost u “smrdljivim planinama smeća” poznatim kao slamovi kojoj će ultrabogati imati skrovište u naoružanim i koje možemo naći u današnjem Lagosu ili Dhaki, može ograđenim zajednicama, dok će otprilike milijardu ljudi shvatiti kao nova verzija Engelsova djela Položaj radničke u slamovima biti okruženi u svojim derutnim nastam- klase u Engleskoj. S obzirom na to da Kina postaje svjet- bama stražarnicama i bodljikavom žicom. U takvim ska tvornica, Hunt kaže kako “zasebne ekonomske zone Mike Davis 56 Eagleton, Terry Zašto je Marx bio u pravu

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 57 Alexander Berkman — (1870-1936) nakon neko vri - što je proveo jeme u SSSR-u, od pri - - staše boljševičke re volucije postao je gla - sovjetske sni protivnik - uoprabe nasilja i re Nakon povrat - presije. ka iz SSSR-a, svoja is - kustva je opisao “Bolj - ševičkom mitu.” Guangdonga i Šangaja stravično podsjećaju na Manche- detektivi i kriminalci. Naravno da je tako, ali to zama- ster ili Glasgow iz 1840-ih godina". gljuje istinu da detektivi postoje zato jer postoje Što ako nije zastario marksizam, nego kapitali- kriminalci... zam? Već u viktorijanskoj Engleskoj Marx je vidio da (...) tom sustavu ponestaje daha. Zagovarajući društveni ra- Budimo realni, kapitalizam nam je zajedno s ova- zvoj u svom zenitu, sada je djelovao kao njegov teret. kvim odvratnostima ostavio u naslijeđe i neka nepro- Marx je kapitalističko društvo vidio kao društvo prepla- cjenjiva dobra. Bez srednje klase kojoj se Marx toliko di- vljeno fantazijama i fetišizmom, mitom i idolatrijom, vio ne bismo naslijedili slobodu, demokraciju, ljudska bez obzira koliko se ono ponosilo vlastitom moderno- prava, feminizam, republikanizam, znanstveni napre- šću. Njegova samodopadna vjera u vlastitu superiornu dak i mnogo toga, kao i povijesne krize, izrabljivačke racionalnost kao oblik navlastitog prosvjetljenja bila je tvornice, fašizam, imperijalne ratove i Mela Gibsona. Ali neka vrsta praznovjerja. Ako je ono bilo sposobno i takozvani socijalistički sustav je također pridonio u ne- ostvariti zadivljujući napredak, istodobno je moralo vr- kim stvarima. Kina i Sovjetski Savez izvukli su svoje lo naporno raditi kako bi ostalo na mjestu. Marx je je- građane iz ekonomske zaostalosti u moderni industrij- dnom rekao da je krajnja granica kapitalizma sam kapi- ski svijet, bez obzira što je to rezultiralo strahovitim tal, neprestana reprodukcija granice koju se ne može ljudskim žrtvama, a cijena je bila tako velika dijelom premostiti. Stoga postoji nešto neobično statično i po- zbog neprijateljstva kapitalističkog Zapada. Takvo ne- navljajuće u ovom najdinamičnijem od svih poredaka u prijateljstvo također je prisililo Sovjetski savez na utrku povijesti. Činjenica da logika koja ga podupire ostaje u naoružanju koja je još više osakatila njezinu ekonomi- prilično konstantna jedan je od razloga zbog čega mar- ju i naposljetku je dovela do kolapsa. ksistička kritika kapitalizma ostaje i dalje uvelike is- No, u tom istom razdoblju uspio je zajedno sa sate- pravna. Jedino ako bi sustav istinski bio u stanju preko- litskim državama ostvariti jeftino stanovanje, gorivo, račiti vlastite granice, inaugurirajući nešto posve novo, prijevoz i kulturu, punu zaposlenost i impresivne dru- onda to više ne bi bilo tako. Ali kapitalizam nije sposo- štvene usluge za polovicu stanovništva Europe, kao i ban izmisliti budućnost koja ne bi ritualno reproducira- nerazmjerno veći stupanj jednakosti te (naposljetku) la njegovu sadašnjost. Zajedno sa, ne treba to ni spomi- materijalnog blagostanja nego što su te nacije ikada njati, više mogućnosti... imale. Komunistička Istočna Njemačka hvalila se kako Kapitalizam je iznjedrio veliki materijalni napre- ima jedan od najboljih sustava skrbi za djecu u cijelome dak. No iako je ovaj oblik organiziranja našeg djelovanja svijetu. Sovjetski Savez odigrao je herojsku ulogu u bor- imao mnogo vremena da dokaže kako je u stanju zado- bi protiv fašizma, kao i u pomaganju da se sruše koloni- voljiti potrebe čovječanstva, čini se da danas nije ništa jalni režimi. Također je potaknuo oblike solidarnosti iz- bliži tom idealu. Koliko smo dugo spremni čekati da među vlastitih državljana, što su zapadnjačke nacije dođe s dobrim vijestima? Zašto i dalje pristajemo uz mit sposobne učiniti samo kad ubijaju urođeničko stanovni- da će iznimno bogatstvo koje generira ovaj način proi- štvo u drugim zemljama. Dakako, sve to nije zamjena za zvodnje jednoga dana postati dostupno svima? Bi li svi- slobodu, demokraciju i bogatu ponudu povrća u dućani- jet jednako tako tretirao slične tvrdnje ljevice s takvim ma, ali isto tako to ne treba ignorirati. Kad su sloboda i srdačnim, “hajde da pričekamo i vidimo” odgađanjem? demokracija napokon dojahale da spase sovjetski blok, Desničari koji priznaju kako će u sustavu uvijek biti ve- učinile su to u obličju ekonomske šok-terapije, oblika likih nejednakosti, ali da je to – koliko god okrutno – još pljačke usred bijela dana uljudno nazvane privatizacija, uvijek bolje od alternativa, barem su iskreni u svojem gubitak posla za desetak milijuna ljudi, ogromno po- drskom stavu, za razliku od onih koji propovijedaju da većanje bijede i nejednakosti, zatvaranje besplatnih dje- će se sustav naposljetku popraviti. Ako postoje bogati i čjih vrtića, gubitak prava žena i gotovo uništenje mreža siromašni ljudi, kao što postoje crni i bijeli, onda će se društvenog blagostanja koji je tako dobro funkcionirao blagostanje bogatih s vremenom možda preliti i na siro- u tim državama. mašne. Međutim, ukazati na to da su neki ljudi siroma- Čak i u tom slučaju, postignuća komunizma ipak šni, a neki bogati isto je kao i tvrditi da u svijetu postoje i prevladavaju nad promašajima. Može biti da je neki Mel Gibson 58 Eagleton, Terry Zašto je Marx bio u pravu revolucije, revolucije,

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. razočarana svojim is - kustvom za boravka u SSSR-u napisala je knjigu “Moje razoča - ranje u Rusiji.” Daleko svog vremena, ispred borila se za prava že - na, homoseksualaca, slobodu govora, pravo na pobačaj. Nekoliko puta je uhićivana, iz - među ostalog zbog di - jeljenja informacija o pobačaju. 59 Emma Goldman — (1869-1940) “Ako ne mogu plesati, - želim biti dio vaše re volucije!” U početku oduševljena pristalica boljševičke ­ oblik diktatorske vladavine bio gotovo neizbježan u kom i pohlepan vlastiti interes vjerojatno će zgrnuti bo- okrutnim uvjetima u Sovjetskom Savezu, ali to nije mo- gatstvo u nezamislivo kratkom roku, iako je isto tako rao biti staljinizam ili nešto poput toga. Uzevši u cjelini, vjerojatno da će istodobno proizvesti ogromno maoizam i staljinizam bili su upropašteni, krvavi ekspe- siromaštvo. rimenti koji su pridonijeli tome da sama ideja komuniz- Marksisti također nisu vjerovali ni u to da je socija- ma postane odbojna svima onima u svijetu koji su od lizam moguće ostvariti samo u jednoj zemlji. Taj pokret nje mogli profitirati. A što je s kapitalizmom? Kao što bio je internacionalan ili ga nije bilo. Bio je to čvrst ma- sam spomenuo, nezaposlenost na Zapadu mjeri se već u terijalistički stav, a ne pobožno-idealistički. Kad socija- milijunima i dosljedno se povećava, a kapitalističke je listička nacija ne bi uspjela dobiti međunarodnu potpo- ekonomije od raspada spasilo prisvajanje milijardi dola- ru u svijetu u kojem je proizvodnja specijalizirana i raz- ra namaknutih od iscijeđenih građana. Bankari i finan- dijeljena među različitim nacijama, bila bi nesposobna cijeri koji su doveli svjetski financijski sustav do ruba osloniti se na globalne resurse potrebne da se ukine ponora nedvojbeno stoje u redu za plastičnu kirurgiju oskudica. Proizvodno bogatstvo pojedine zemlje nije kako ih bijesni građani ne bi prepoznali i rastrgali na dovoljno. Neobično poimanje socijalizma u jednoj ze- komadiće. mlji izumio je Staljin 1920-ih godina, dijelom kao cinič- Istina je da kapitalizam funkcionira neko vrijeme, nu racionalizaciju činjenice da druge nacije nisu mogle u smislu da je donio dotad neviđen prosperitet u nekim dobiti pomoć od Sovjetskog Saveza. Za ovo nema jam- dijelovima svijeta. Ali to je učinio, baš poput Staljina i stva u djelima samog Marxa. Dakako, socijalistička revo- Maoa, po strašnu cijenu ljudskih života. To nije tek pita- lucija mora odnekud početi. Ali ne može se zaustaviti i nje genocida, gladi, imperijalizma ili trgovine robljem. dovršiti na nečijim nacionalnim granicama. Prosuđivati Sustav se također pokazao neuspješnim stvoriti bogat- socijalizam na osnovu njegovih postignuća u jednoj stvo bez istodobnog stvaranja gomile onih koji su ga li- očajnički izoliranoj zemlji bilo bi isto kao i izvođenje za- šeni. Istina je da ovo ne znači mnogo u dugoročnom ključaka o ljudskoj vrsti iz studije o psihopatima u ne- smislu, s obzirom na to da kapitalistički način života da- kom američkom gradiću. nas prijeti uništenjem čitavog planeta. Jedan poznati za- Izgradnja ekonomije iz samih temelja iscrpljujući padnjački ekonomist opisao je klimatske promjene kao je i naporan, obeshrabrujući zadatak. Nije baš izvjesno “najveću tržišnu pogrešku u povijesti".2 da bi se ljudi dobrovoljno prepustili teškoćama koje on Sam Marx nikad nije mogao zamisliti da bi socija- iziskuje. Dakle, ako se takav projekt ne razvija postu- lizam mogao nastati u uvjetima siromaštva. Takav bi pno, pod demokratskom kontrolom i u skladu sa socija- projekt iziskivao gotovo bizaran vremenski procjep po- lističkim vrijednostima, može nastati autoritarna drža- put izuma interneta u srednjem vijeku. Isto tako, nije- va koja će prisiliti građane da poduzmu ono što ne bi po- dan marksist sve do Staljina nije mogao zamisliti da je duzeli svojom vlastitom voljom. Ovdje imamo na umu tako nešto moguće, uključujući Lenjina, Trockog i osta- militarizaciju rada u boljševičkoj Rusiji. Rezultat bi bio, tak boljševičkog vodstva. Ne možete preraspodijeliti koje li strašne ironije, potkopavanje političke nadgra- bogatstvo za dobrobit svih ako postoji tako malo bogat- dnje socijalizma (narodna demokracija, istinsko samou- stva za raspodjelu. Ne možete ukinuti društvene klase u pravljanje) pri samom pokušaju stvaranja njegove eko- siromašnim uvjetima s obzirom na to da će ih sukobi nomske baze. Bilo bi to poput poziva na tulum na kojem zbog materijalnog viška (previše oskudnog da bi zado- ne samo da bi trebali ispeći kolače i proizvesti pivo nego voljio svačije potrebe) jednostavno ponovno uspostavi- i iskopati temelje i postaviti parkete. Tada ne bi preosta- ti. Kako kaže Marx u Njemačkoj ideologiji, rezultat revolu- lo mnogo vremena za zabavu. cije u takvim uvjetima jest da će se “stari prljavi posao” U idealnom slučaju, socijalizam iziskuje stručan, (ili u manje ukusnom prijevodu, “isto staro sranje") po- obrazovan, politički sofisticiran narod, prosperitetne ci- novno pojaviti. Sve što možete dobiti je društvena osku- vilne institucije, dobro razvijenu tehnologiju, prosvije- dica. Ako trebate akumulirati kapital manje-više od sa- ćenu liberalnu tradiciju i naviknutost na demokraciju. mog početka, tada najefikasniji način da se to učini (ma Nijedno od navedenog neće biti dostupno ako si ne mo- koliko god brutalan bio) kreće putem motiva profita. La- žete priuštiti ni krpanje ono malo autocesta što ih imate 60 ili nemate policu zdravstvenog osiguranja u slučaju bo- Ne radi se o tome da izgradnja socijalizma ne mo- lesti ili izgladnjivanja koje je bolje od onog koje ima svi- že početi u oskudnim uvjetima. Radije je riječ o tome da nja u nekom oboru. Nacije koje imaju dugu povijest ko- bi se bez materijalnih resursa izokrenula u monstruo- lonijalne vladavine posebno su lišene prednosti koje znu karikaturu socijalizma kao što je staljinizam. Boljše- sam spomenuo, s obzirom na to da kolonijalne snage ni- vička se revolucija ubrzo našla opkoljena imperijalnim su bile osobito oduševljene uvođenjem društvenih slo- zapadnjačkim vojskama, a prijetili su joj i proturevoluci- boda ili demokratskih institucija u svoje kolonije. ja, glad u gradovima i krvavi građanski rat. Bila je napu- Kao što je Marx nastojao pokazati, socijalizam ta- štena u oceanu uglavnom neprijateljski raspoloženih kođer treba skraćivanje radnoga dana – dijelom da bi se seljaka koji nisu bili voljni predati teško stečeni višak ljudima pružilo slobodno vrijeme za osobno ispunjenje, gladnim gradovima svega nekoliko kilometara udalje- a dijelom da bi bilo dovoljno vremena za političko i eko- nim od njih. S uskom kapitalističkom bazom, katastro- nomsko samoupravljanje. To je neizvedivo ako ljudi ne- falno lošom razinom materijalne proizvodnje, osku- maju novaca za cipele, a razdijeliti milijune cipela dnim tragovima civilnih institucija, desetkovanom i iz- građanima zahtijeva centraliziranu birokratsku državu. mučenom radničkom klasom, seljačkom revolucijom i Ako je vaš narod pod udarom neprijateljskih i ratobor- nabujalom birokracijom koja se suprotstavljala caru, re- nih kapitalističkih snaga, kao što je to bio slučaj s Rusi- volucija je bila u velikim problemima već od samog po- jom u vrijeme nastanka boljševičke revolucije, to će se četka. Na kraju, boljševici su pod prijetnjom uveli svoje autokratska država činiti sve više neizbježnom. Tijekom izgladnjele, malodušne i ratom iscrpljene ljude u mo- Drugoga svjetskog rata bila je daleko od autokratske dr- dernitet. Mnogi od većine politički ratobornih radnika žave, ali ona nipošto nije bila slobodna zemlja niti se to nestali su u zapadom potaknutom građanskom ratu, od nje moglo očekivati. ostavivši boljševičku partiju s vrlo malom društvenom Da bi se postalo socijalist, potrebno je biti razu- bazom. Nije trebalo dugo da partija preotme radničke mno bogat, podjednako u doslovnom i metaforičkom sovjete i zabrani neovisni tisak i pravosuđe. Ona je suz- smislu te riječi. Nijedan marksist od Marxa i Engelsa do bila i ugušila političke neistomišljenike i opozicijske Lenjina i Trockog nije maštao o nečemu takvom. Ili ako stranke, manipulirala izborima i militarizirala rad. Ova- pak sami niste bogati, onda je potrebno da vam pomo- kav bezdušan antisocijalan program nastao je kao pro- gne suosjećajni susjed koji je dovoljno imućan. U boljše- tuteža građanskom ratu, raširenoj gladi i stranim napa- vičkom slučaju, to bi značilo da i ti susjedi (napose Nje- dima. Ruska ekonomija bila je u ruševinama, a njezino mačka) provedu svoju revoluciju. Kad bi radnička klasa društveno tkivo dezintegrirano. Tragična je ironija čita- tih zemalja mogla zbaciti s vlasti njihove kapitalističke vog dvadesetog stoljeća u tome što se socijalizam poka- gospodare i posegnuti za njihovim proizvodnim snaga- zao najmanje moguć ondje gdje je bio najpotrebniji. ma, mogli bi iskoristiti te resurse za očuvanje prve ra- dničke države u povijesti tako da ne propadne bez traga. Ovo nije bio tako neostvariv prijedlog kao što izgleda. S engleskoga preveo Tonči Valentić Europa tog vremena gorjela je od revolucionarnih nada kad su se radnički i vojnički savjeti (ili sovjeti) rasplam- Ulomak iz knjige Zašto je Marx bio u pravu sali u gradovima poput Berlina, Varšave, Beča, Münche- u izdanju Naklade Ljevak (biblioteka Bookmarker) na i Rige. Kad su te pobune bile ugušene, Lenjin i Trocki su znali da se njihova vlastita revolucija nalazi u škripcu.

Eagleton, Terry Zašto je Marx bio u pravu

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 61 Sacco and Vanzetti — 1927. pogubljena su dva talijanska emi - granta i anarhista zbog dvostrukog ubojstva prilikom pru - žane pljačke. Slučaj do danas nije razjašnjen.

Hallward, Peter Volja naroda Natuknice u smjeru dijalektičkog voluntarizma od “voljom naroda” mislim na promišljen, emancipacijski i uključiv proces kolektivnog sa- mo-određenja. Poput svake druge volje, izvrša- vanje volje naroda svojevoljno je i autonomno pitanje stvarne slobode; kao i svaki drugi oblik kolektivne akcije, ono uključuje udruživanje i organizaciju.P Noviji primjeri tipa narodne volje koju imam na umu uključuju nastojanje, sabrano oko južnoa- fričke Ujedinjene demokratske fronte, da se zbaci apartheid utemeljen na kulturi i rasi, ili mobilizaciju ha- ićanske stranke Lavalas kako bi se suprotstavilo apartheidu utemeljenom na povlasticama i klasi. Uvje- tovane specifičnim strateškim ograničenjima koja strukturiraju određenu situaciju, takve mobilizacije sta- vljaju na kušnju istinu izraženu u starom klišeu: “gdje ima volje, ima i načina”. Ili, da prilagodimo manje pro- zaičnu frazu Antonia Machada, koju je kao moto preu- zeo Paulo Freire, one smatraju kako “ne postoji put, put stvaramo hodajući.”01Reći kako put stvaramo hodajući znači suprotstaviti se moći povijesnog, kulturalnog ili društveno-ekonomskog terena kako bismo utvrdili naš put. To znači inzistirati da je u oslobodilačkom političk- om tijeku događaja “u prvom redu odlučujuća” volja na- Hallward, Peter roda da odredi, kroz teren koji se pred njima ispriječio, tijek svoje vlastite povijesti. To znači dati prednost od- lučnoj volji naroda da zauzme i zadrži svoje mjesto kao “tvorca i sudionika svoje vlastite drame”02 nad složeno- Volja naroda šću terena i modelom znanja i vlasti koji upravlja njoj “prilagođenim” ponašanjem. Natuknice u smjeru dijalektičkog Reći da svoj put stvaramo hodajući ne znači, međutim, pretvarati se kako izmišljamo tlo kojim hoda- voluntarizma mo. To ne znači pretpostaviti da volja iznenada ili ex ni- hilo stvara samu sebe i uvjete svojeg izvršavanja. To ne znači pretpostaviti da “stvarni pokret koji dokida posto- jeće stanje stvari” nastavlja kroz prazan ili neodređen prostor. To ne znači ne obazirati se na prepreke ili po- voljne prilike koje karakteriziraju određeni teren, ili po- reći njihovu sposobnost da utječu na utiranje puta. Umjesto toga, to znači prisjetiti se, prema Sartreu, da se prepreke doimaju takvima zbog namjere njihova zaobi- laženja. To znači pamtiti, prema Marxu, da mi sami stva- ramo svoju povijest, bez biranja okolnosti njezina stva- ranja. To znači shvatiti teren i put posredstvom dijalek- tike koja se, spajajući objektivne i subjektivne oblike na- stojanja, orijentira kroz prvenstvo potonjega. 64 Potvrda takvog relacijskog prvenstva upućuje na Događaji iz 1789.-94., i mobilizacija naroda koja ih 01 Antonio Machado, ‘Proverbios y ono što bi se moglo nazvati “dijalektičkim voluntariz- je omogućila, nastavili su biti okosnicom našega temelj- Cantares – XXIX’, 1912, u Select- ed Poems [Izabrane pjesme An- mom”. Dijalektički voluntarist pretpostavlja da je ko- nog političkog izbora – između ovlaštenja ili onemoća- tonia Machada], prev. Betty Jean lektivno samo-određenje – u većoj mjeri nego je to pro- losti volje naroda. U Robespierreovoj Francuskoj “po- Craige, Louisiana State Univer- cjena onoga što se čini izvedivim ili prikladnim – načelo stoje samo dvije stranke: narod i njegovi neprijatelji”, i sity Press, Baton Rouge, 1978. 02 Karl Marx, The Poverty of Phi- koje pokreće političku akciju. Dijalektički voluntaristi “tko nije za narod, protiv naroda je”. Usprkos dobro zna- losophy (1847), Foreign Lan- imaju povjerenja u volju naroda do te mjere da svaki od nim ograničenjima njegova vlastitog populizma, Tho- guages Press, Beijing, 1966, s. dotičnih pojmova promišljaju kroz onaj drugi: “volju” mas Jefferson pronašao je sličnu osobinu na djelu u sva- 109; usp. Peter Hallward, ‘What’s the Point: First Notes kroz udruživanje, promišljanje i nastojanje, a “narod” koj političkoj strukturi: postoje “oni koji se boje i ne vje- Towards a Philosophy of Deter- kroz izvršavanje kolektivnog htijenja. ruju narodu, i žele im oteti svu moć i predati je u ruke mination’, u: Rachel Moffat i viših klasa”, i postoje “oni koji se identificiraju s naro- Eugene de Klerk [ur.], Material Worlds, Cambridge Scholars dom, imaju povjerenja u njega” i smatraju ga “najsigur- Publishing, Cambridge, 2007, s. 05 I nijim mjestom pohrane svojih vlastitih prava”. Uspr- 148–58. kos svemu što se promijenilo u tijeku posljednjih dvje- 03 Posebice vidi: Sophie Wahnich, La Liberté ou la mort: Essai sur Dolazak volje naroda kao aktera na političku po- sto godina, alternativa ostaje uglavnom ista: ili inzistira- la terreur et le terrorisme, La zornicu tijekom 18. stoljeća bio je sam po sebi revolucio- nje na prvenstvu narodnog samo-određenja, ili pretpo- Fabrique, Paris, 2003; Wahnich, narni događaj, a tako ga je doživio i sâm narod. Braniti stavka da je narod preprimitivan, previše barbarski ili La Longue Patience du peuple: 1792, la naissance de la Répub- racionalnu i kolektivnu volju naroda kao izvor političk- predjetinjast da bi bio sposoban primjenjivati racional- lique, Payot, Paris, 2008; Flor- og autoriteta i moći značilo je odbaciti alternativne kon- nu i razboritu volju. ence Gauthier, ‘The French cepcije politike utemeljene na pretpostavkama među- Različite verzije ovog izbora preuzele su vodstvo Revolution: Revolution and the Rights of Man and the Citizen’, sobnog isključivanja društva i volje (politika određena svaki puta kada bi se pojavila prilika za sukob sa siste- u: Michael Haynes i Jim Wol- prirodnom, povijesnom ili ekonomskom nužnošću), ili mom dominacije koji strukturira određenu situaciju. freys [ur.], History and Revolu- prvenstva neke druge volje (Božje volje, volje Božjih Volja, kako Badiou napominje, u osnovi je “borbeni” tion: Refuting Revisionism, 06 Verso, London, 2007. Što se tiče predstavnika na zemlji, ili njegova polu-sekularnog ek- proces. Haiti, Bolivija, Palestina i Ekvador neka su od Američke revolucije, Robespi- vivalenta: volje elite koja ima pravo vladati na temelju mjesta gdje je posljednjih godina narodu, usprkos zna- erre je brzo uvidio da je ista “bi- svojih akumuliranih privilegija i sposobnosti). tnoj opoziciji, uspjelo oblikovati i do određene mjere la utemeljena na aristokraciji bogatih” (Maximilien Robespi- Ako francuske i haićanske revolucije kasnog 18. nametnuti svoju volju kako bi promijenili situaciju koja erre, OEuvres complètes, ur. Eu- stoljeća ostaju dva najpresudnija politička događaja mo- ih tišti. Reakcije na takav namet bile su sklone slijediti gène Déprez et al., Société des dernog doba, to nije zato što su potvrdili liberalne slo- termidorski model. Mješavina starih i novih kontra-re- Études Robespierristes, Paris, 1910–1967, V, s. 17). bode kojima se danas toliko lako (jer je u pitanju nerav- volucionarnih strategija kriminalizacije, podjele, a po- 04 Usp. Nick Nesbitt, Universal nomjerno) odaje počast. Ono što jest i ostaje revolucio- tom postupnog raspadanja volje naroda – kako bi se nar- Emancipation: The Haitian narno o Francuskoj 1789-94 i Haitiju 1791-1803 direktna od vratilo u njegovo “normalno” stanje raspršenog i pa- Revolution and the Radical En- lightenment, University of Vir- je mobilizacija naroda da zahtijeva ova univerzalna pra- sivnog stada – po svoj će prilici definirati teren ginia Press, Charlottesville, va i slobode u izravnom sukobu s najmoćnijim intere- oslobodilačke borbe za budućnost koju je moguće 2008; Peter Hallward, ‘Haitian snim grupama.03 Versailles, invazija Tuileriesa, Rujanski predvidjeti. Inspiration: Notes on the Bicen- tenary of Independence’, Radi- pokolj, progon Žirondinaca, nebrojeni sukobi s “neprija- cal Philosophy 123, January teljima naroda” diljem zemlje: ovo su promišljene inter- 2004, s. 2–7. vencije koje su definirale i tijek Francuske revolucije, i II 05 Robespierre, OEuvres, IX, s. 487–8; Thomas Jefferson, pismo neprestanu kontra-revoluciju koju je prouzročila. Ha- Henryju Leeu 1824, u: The Writ- ićanski revolucionari otišli su korak dalje i nametnuli, U europskom kontekstu, filozofsko izražavanje ings of Thomas Jefferson, ur. po prvi puta, trenutačnu i bezuvjetnu primjenu načela povjerenja u volju naroda datira iz vremena Rousseaua, i Andrew Lipscomb i Albert Bergh, Thomas Jefferson Me- koje je inspiriralo radikalno prosvjetiteljstvo u cijelosti: razvija se u različitim smjerovima preko Kanta, Fichtea, morial Association, Washing- 07 potvrđivanje prirodnih, neotuđivih prava svih ljudskih Hegela i Marxa. Tijekom ove putanje kategorija se nar- ton DC, 1903–04, XVI, s. 73; Jef- bića.04 Kampanja ponovne uspostave mira u narodu od- oda razvija od anakronističke idealizacije male homoge- ferson, pismo Johnu Tayloru 1816, ibid., XV, s. 23. vija se na različite načine i na različitim mjestima sve ne zajednice u smjeru anticipacije čovječanstva kao cje- 06 “Mirotvorno shvaćanje dobro- otad. line. Što se više približava globalnoj univerzalnosti, to voljnog čina ne može postojati”

Hallward, Peter Volja naroda Natuknice u smjeru dijalektičkog voluntarizma UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 65 Gaetano Bresci — (1869-1901) talijan - ski anarhist, ubio je kralja Umberta I., kao odmazdu za Bava-Be - ccaris masakr u Mila - nu, u kojem je poginu - lo stotinjak nenaoru - žanih prosvjednika. Bio je prvi atentator na neku okrunjenu koji ni - glavu u Europi, je osuđen na smrt, ia - ko je nakon manje od godinu dana u zatvoru pod nerazja - umro šnjenim okolnostima. teže postaje, naravno, pojmiti narod pomoću naivno pojačanje eksploatacije i bijede koja ga prati ne dovode (Badiou, ‘La Volonté: Cours neposredne ili samo-ostvarujuće predodžbe volje. Kan- do automatskog kolapsa kapitalizma nego do porasta u d’agrégation’, 17. listopada 2002, bilješke zapisao François Nico- tova apstraktna univerzalizacija radi pregrubu razliku veličini, učestalosti i intenzitetu “revolta radničke las, www. entretemps.asso.fr/ između nastojanja volje i njezine realizacije; Hegel klase”. Ta će klasa, kako su predvidjeli pripadnici Badiou/02–03.2.htm; zahvalan odlazi predaleko u drugom smjeru. Pariške komune, obaviti razborit posao “izvlaštenja sam Adrianu Johnstonu što mi 11 je skrenuo pažnju na ove bilješ- Pretpostavit ću ovdje da je najplodniji način da se izvlaštenika” Jednom kada odnese pobjedu, ta će ista ke s predavanja. započne razmišljati o dijalektičkom voluntarizmu koji klasa nadzirati uspostavu načina proizvodnje obilježenu 07 Bitnija istraživanja koja bi se na koncu mogao približiti gledištima i Kanta i prije svega prevlašću autonomije, vještina i slobode. pokrivaju dio ovog područja uključuju djela Patricka Rileya: Hegela – započeti s povratkom Rousseauu i njegovim ja- Nanovo “pridruženi proizvođači racionalno [će] zakon- Will and Political Legitimacy, kobinskim sljedbenicima, odnosno ponajprije Robespi- ski urediti svoju razmjenu s prirodom i podložiti je svo- Harvard University Press, Cam- erreu i Saint-Justu, uz dodatak aktualnijih intervencija joj općoj kontroli, umjesto da ona vlada njima kao bridge MA, 1982 i The General Will before Rousseau, Prince- koje bi se ugrubo moglo opisati neo-jakobinskim termi- putem neke nevidljive moći”. Oni će na taj način ton University Press, Princeton nima. Rousseauova koncepcija opće volje ostat će omogućiti potvrdu ljudske kreativnosti i “energije [kao] NJ, 1986; zatim Andrewa Levin- najvažniji doprinos logici koja je na djelu u cilja samog po sebi”.12 Shvaćen kao stvarni pokret koji ea, The General Will, Cam- bridge University Press, Cam- dijalektičkom voluntarizmu. No, za razliku od Rous- ukida postojeće stanje stvari, komunizam, mogli bismo bridge, 1993 te Johna H. Smitha, seaua ili Hegela, moja pozornost ovdje nije usmjerena reći, pospješuje pretvorbu rada u volju. Dialectics of the Will, Detroit, na narod shvaćen kao društveno ili etički integriranu je- Optimizam koji obilježava takav pristup još je uvi- Wayne State University Press, 2000. dinicu, onu koja svoj prirodni horizont nalazi u državi- jek izražen kod Gramscija (koji pokušava “staviti 08 Marx, ‘Rules and Administra- naciji, koliko na narod koji sudjeluje u aktivnoj voljnosti “volju”, u krajnjoj analizi izjednačenu sa stvarnom ili tive Regulations of the Interna- za općom voljom kao takvom. Takva je volja na djelu u političkom aktivnošću, u temelje filozofije”13) te u ra- tional Workingmen’s Associa- tion’ (1867), u: Collected Works mobilizaciji svake oslobodilačke kolektivne sile – nacio- nim radovima Lukácsa (za kojega “odluka”, “subjektiv- of Marx and Engels, Lawrence nalne borbe za oslobođenje, pokreta za socijalnu na volja” i “slobodna akcija” imaju stratešku prednost & Wishart, London, 1975–2005, pravdu, ovlaštenja političkog ili ekonomskog udruženja, nad prividnim “činjenicama” situacije14). Usporedivi XX, s. 441; usp. Hal Draper, ‘The Two Souls of Socialism’, 1966, i tako dalje. “Narod” o kojemu se ovdje radi naprosto je prioriteti također usmjeravaju političke spise još nekoli- §1, www.marxists.org/archive/ onaj koji, u bilo kojoj situaciji, brani i podupire sveopći (i cine suvremenih filozofa, kao što su Sartre, de Beauvoir draper/1966/twosouls/index. stoga posve uključiv i ravnopravan) interes nad bilo i Badiou. Kada očite razlike stavimo na stranu, ono što htm; Draper, ‘The Principle of Self-Emancipation in Marx and kojim diobenim ili isključivim interesom. ovi filozofi imaju zajedničko naglasak je na ostvarivom Engels’, 1971, www.marxists. Jaz koji razdvaja marksističku od jakobinske kon- prvenstvu samo-određenja i samo-oslobođenja. Koliko org/archive/draper/1971/xx/ cepcije političke akcije dovoljno je očit, i u prvom redu god ograničena bila tvoja situacija, još si uvijek slobod- emancipation. html. 09 Ben Fine i Alfredo Saad-Filho, dijalektički voluntarizam može naučiti više od potonje na, kako je Sartre volio reći, “stvoriti nešto od onoga što Marx’s Capital, Pluto, London, s. 15 nego od prethodne. Ipak, ono što je najbitnije kod Marxa je stvoreno od tebe”. 11–12; Jean-Paul Sartre, Search nije “neminovan” ili nehotičan proces gdje se može Sve u svemu, ipak, teško je zamisliti kanonski po- for a Method, prev. Hazel Barnes, Vintage, New York, doimati kako kapitalizam sam sebi kopa grob, nego prije jam koji je bez manje oklijevanja osuđen u suvremenoj 1968, s. 89. svega način na koji priprema teren na kojemu se mogu “zapadnoj” filozofiji, nego što je to pojam volje, a da i ne 10 drian Johnston, Tracy McNulty, pojaviti uporni kopači. “Oslobođenje radničke klase”, spominjemo opću volju koja je u ogromnoj mjeri Alenka Zupančič, Ken Rein- hard, pisma autoru, 2007–09; propisuje dobro poznata prva rečenica za pravila koja je osuđena kao preteča tiranije i totalitarnog terora. U filo- Slavoj Žižek, ‘To Begin from the Marx sastavio za Prvu Internacionalu, “mora izvojevati zofskim krugovima, voluntarizam je postao jedva nešto Beginning Over and Over sama radnička klasa.”08 Čak je i Marxov najviše ne-do- više od zlouporabljenog izraza, i to impresivno nestal- Again’, članak izložen na kon- ferenciji “Ideja komunizma” brovoljni posao najbolje opisati kao nastojanje da se nog: ovisno o kontekstu, on može evocirati idealizam, [The Idea of Communism], pokaže “kako se volja za smjenom kapitalizma može nazadnjaštvo, vitalizam, infantilno ljevičarstvo, fašizam, Birkbeck, Sveučilište u Lon- razviti u uspješnu preobražujuću (revolucionarnu) ak- malograđanski narcizam, neokonzervativnu agresiju, donu, 15. ožujka 2009; usp. John- ston, Žižek’s Ontology, North- tivnost”, ili kao napor “ne samo da se izgradi Povijest pučko-psihološke iluzije… Od svih sposobnosti odnos- western University Press, Evan- 09 nego i da je se drži u šakama, i praktično i teoretski.” no svojstava onoga ljudskog subjekta koji je bio istisnut ston IL, 2008, s. 102. (Sličan argument, kako Adrian Johnston, Tracy McNul- iz centra post-sartreovskih preokupacija, nijedna nije bi- 11 Karl Marx, Kapital svezak I, prev. David Fernbach, Penguin, ty i nekoliko drugih upozoravaju, može se izvesti u vezi la odlučnije prognana nego njegovo svjesno htijenje. London, 1976, s. 929; usp. Karl 10 s Freudom i Lacanom. ) Koncentracija kapitala i Strukturalistički i poststrukturalistički mislioci u ci- Marx, Civil War in France, For- 66 Hallward, Peter Volja naroda Natuknice u smjeru dijalektičkog voluntarizma UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 67 Buenaventura Durruti — (1896-1936) “Mi, ra - dnici, smo ti koji su iz - gradili ove palače i gradove u Španjolskoj i Americi svugdje drugdje. Mi, radnici, možemo izgraditi no - ve, koje će zauzeti nji - hovo mjesto. I bolje. Ni najmanje se ne bo - jimo ruševina. Mi će - mo nasliejdit zemlju; u to nema ni najmanje sumnje. Buržoazija može raznijeti i uništi - ti svoj svijet prije nego napusti pozornicu po - vijesti. Mi ovdje, u na - donosimo šim srcima, novi svijet.” jelosti su protjerali htijenje i namjeru do sfere obmanju­ jeg europskog promišljanja političke volje kada je eign Languages Press, Beijing, juće, imaginarne ili humanistički-ideološke pogrešne učinkovito naprosto izjednačava s fašizmom. 1977, s. 75–6. 12 Marx, Kapital svezak III, pogl. spoznaje [miscognition, la méconnaissance]. Radije ne- Čak i oni mislioci koji su, usprkos naravi vremena, 48, www.marxists.org/ archive/ go da ispitaju načine na koje bi politička odlučnost mog- inzistirali na primatu samo-određenja i samo- marx/works/1894–c3/ch48. la ovisiti o kolektivnom samo-određenju subjekta, su- oslobođenja bili su skloni to činiti na način koji je htm; cf. Karl Marx, Grundrisse, prev. Martin Nicolaus, Penguin, vremena filozofija i kulturalna teorija težile su privilegi- obezvređivao političku volju. Uzmimo Foucaulta, Sar- London, 1973, s. 611, 705–6. ranju raznih oblika neodređenosti (međuprostorno,­ hi- trea i Badioua. Veći dio Foucaultova opusa moguće je 13 Antonio Gramsci, ‘Study of Phi- bridno, ambivalentno, simulirajuće, neizvjesno, čitati kao proširenu analizu, prema Canguilhemu, losophy’, Selections from the Prison Notebooks, ur. i prev. kaotično…) ili hiper-odlučnosti (“neograničena” etička načina na koji se narod “de-voluntarizira” “stalnim Quintin Hoare i Geoffrey Now- obveza, božanska transcendencija, nesvjesni nagon, prisilama” koje su na djelu u disciplinarnoj moći, prisi- ell Smith, Lawrence & Wishart, traumatsko potiskivanje, strojna automatizacija…). lama kreiranima da bi uspostavile “ne opću volju nego London, 1971, s. 345; usp. Grams- 19 ci, ‘The Modern Prince’, u: Se- Navodno zastario pojam ujedinjenog naroda [pueblo automatsku poslušnost”. Foucault nikada nije naprav- lections from Prison Note- unido] zamijenila je razlikovnija i više snishodljiva plu- io ustupak što se tiče njegove izjave o “svojevoljnoj nep- books, s. 125–33, 171–2. ralnost sudionika – fleksibilni identiteti, premostive okornosti” nasuprot iznova gušećim oblicima vlasti i 14 Georg Lukács, ‘What is Ortho- dox Marxism?’, Political Writ- povijesti, improvizirane organizacije, raspršene mreže, moći, i u ključnim predavanjima iz ranih 1970-ih prika- ings 1919–1929, ur. Rodney Liv- “vitalne” svjetine, polivalentni sazivi, i tako dalje. zao je kako je razvoj moderne psihijatrijske i zatvorske ingstone, prev. Michael McCol- Čak i najletimičniji pregled suvremene europske moći, na tragu Francuske revolucije, bio dizajniran prije gan, NLB, London, 1972, s. 26–7; usp. Lukács, History and Class filozofije dovoljan je da prizove njezinu opću sklonost svega kako bi “nad-vladao” i slomio volju naroda koji je Consciousness, prev. Rodney 20 nepovjerenju, opozivu ili prevladavanju volje – sklonost bio dovoljno lud doslovno se “smatrati kraljem” ; Livingstone, Merlin Press, Lon- koju je, u ekstremnom obliku, predvidio Schopenhauer. unatoč tomu, Foucault je u objavljenim djelima sklon don, 1971, s. 23, 145, 181. 15 Sartre, Search for a Method, s. Razmotrimo nekoliko imena s popisa koji je lako vidjeti volju kao suučesnika u modelima samo-nadzora, 91; Sartre, ‘Itinerary of a proširiti. Nietzscheov čitav projekt pretpostavlja da “ne samo-regulacije i samo-podložnosti. Sartre je vjerojatno Thought’, New Left Review 58, postoji nešto kao što je volja” u uobičajenom (dobro- učinio više nego bilo koji drugi filozof svoje generacije u November 1969, s. 45. 16 Friedrich Nietzsche, The Will voljnom, promišljenom, namjernom …) smislu te naglašavanju načina na koje oslobodilački projekt ili to Power, ur. Walter Kaufmann, 16 riječi. Heidegger, tijekom niza svojih predavanja o Ni- grupa ovise o nastojanju “konkretne volje”, no njegova Vintage, New York, 1968, §488, etzscheu, osuđuje volju kao silu subjektivne dominacije filozofija nudi problematični temelj za bilo kakvu vrstu usp. §666; usp. Nietzsche, Gene- alogy of Morals I §13, u: Basic i nihilističkog svršetka prije nego što krene nagovarati voluntarizma. On kao “neumanjivu” prihvaća “namje- Writings of Nietzsche, ur. Wal- 17 svoje čitatelje da “se voljno odreknu voljnosti”. Arendt ru” i ciljeve koji se orijentiraju na temeljni projekt ter Kaufmann, Modern Library, u potvrdnom očitovanju naspram narodne političke pojedinca, no radi jasnu razliku između takve namjere i New York, 2000, s. 481; Twilight of the Idols, prev. R.J. Hol- volje (“najopasnijoj od svih modernih koncepata i zab- samo “svojevoljnog rasuđivanja” ili motivacije: budući lingdale, Penguin, London, luda”), nalazi iskušenje koje moderne revolucionare da je za Sartrea potonje uvijek sekundarno i 1968, s. 53. pretvara u tirane.18 Za Adorna, racionalna je volja aspekt “obmanjujuće”, posljedica je prikazivanje primarne 17 Martin Heidegger, Discourse on 21 Thinking, Harper & Row, New potrage za vlašću i kontrole prosvjetiteljstva koja je namjere nejasnom i s onu stranu “interpretacije”. Sli- York, 1969, s. 59; usp. John Capu- zemlju ostavila “užarenu od trijumfalnog mira”. Al- jedom toga, Sartreov kasniji opus ne uspijeva pojmiti to, The Mystical Element in thusser obezvređuje volju kao aspekt ideologije, u korist kolektivnu volju u bilo kojem drugom smislu osim izn- Heidegger’s Thought, New York, Fordham University znanstvene analize povijesnog procesa koji se nastavlja imnom i kratkotrajnom. Badiouovu utjecajnu obnovu Press, 1986, s. 177; Bret Davis, bez subjekta. Negri i Virno volju naroda povezuju s au- militantne teorije subjekta lakše je uskladiti s Heidegger and the Will: On the toritativnom državnom moći. Nakon Nietzschea, voluntarističkom agendom (ili barem onime što Badiou Way to Gelassenheit, North- 22 western University Press, Chi- Deleuze prednost daje preobražujućim tijekovima naziva volonté impure ), no ona pati od sličnih cago, 2007. događaja koji zahtijevaju obustavu, uništenje ili paralizu ograničenja. Nije slučajnost da se Badiou, kada proma- 18 Hannah Arendt, On Revolution, dobrovoljne akcije. Nakon Heideggera, Derrida volju tra kršćansku tradiciju, poput Agambena i Žižeka, ne Penguin, London, 1990, s. 225; usp. s. 156–157, 291, bilješka 24. povezuje sa samoprisutnošću i samopouzdanjem, zau- okreće Mateju (s njegovim propisima kako postupati u 19 Michel Foucault, Discipline and vijek bezuspješnim naporom da se odredi neodredivo svijetu: prezirati bogate, potpomagati siromašne, Punish, prev. Alan Sheridan, (neprikazivo, dvosmisleno, neodlučno, razlikovno, “prodaj sve što imaš”…) nego Pavlu (s njegovim pr- Pantheon Books, New York, 1977, s. 169. odgođeno, neskladno, transcendentalno, drugo). Nakon ezirom naspram slabosti ljudske volje i pozitivnim 20 Michel Foucault, ‘What is Cri- ovih i još mnogih drugih, Agamben sumira većinu novi- vrednovanjem nagle i bezgranične uzvišenosti kreposti. tique?’, u: The Politics of Truth, 68 U iščekivanju snažnije filozofske obrane, suvre- njezina izbora: sami sebe nikada nećemo shvatiti ur. Sylvère Lotringer i Lysa Ho- meni su kritički teoretičari skloni odbaciti pojam volje drugačije osim kao izbor u nastanku”.27 Augustin te po- chroth, Semiotext(e), New York, 1997, s. 32; Foucault, Mi- kao stvar obmane ili devijacije. No, budući da se ne svo- tom Duns Scotus već su shvatili da “naša volja ne bi bila chel Foucault, Psychiatric Pow- 28 di na puno više nego perverzno prilagođavanje te- volja kada to ne bi bilo u našoj moći”. Descartes je er, prev. Graham Burchell, Pal- meljnijih oblika revolucionarne odlučnosti, ne postoji također prepoznao da su “svojevoljno i slobodno jedna grave, New York, 2006, s. 11, 27–8, 339; usp. Foucault, Abnor- razlog za prihvaćanje fašističkog veličanja “buđenja” ili te ista stvar”, i da je u našoj “nedjeljivoj” i nemjerljivoj mal, prev. Graham Burchell, 29 “trijumfa volje” kao posljednje riječi o subjektu. Istinski slobodi volje naša najosnovnija sličnost s bogom. Kant New York, Picador, 2003, s. 120, inovatori u modernom razvoju voluntarističke filozofije (a slijedi ga Fichte) potom radikalizira ovaj 157–8; Foucault, ‘Truth and Ju- ridical Forms’, Essential Works su Rousseau, Kant i Hegel, a temeljna načela takve filo- voluntaristički pristup definirajući aktivnost voljnosti III: Power, ur. James D. Faubion, zofije najlakše je prepoznati u praksi ljudi kao što su kao “uzročnost putem razuma” ili “uzročnost kroz New York, New Press, 2000, s. Robespierre, John Brown, Fanon, Che Guevara… Upra- slobodu”.30 Volja postiže ostvarivo oslobođenje razuma 25. 21 Jean-Paul Sartre, Being and vo se takvim ljudima trebamo okrenuti kako bismo se od ograničenja iskustva i objektivnog znanja. Kao što je Nothingness (1943), prev. Hazel sjetili ili ponovno shvatili istinsko značenje narodne Kant shvatio jasnije nego bilo tko drugi prije njega, sâ- Barnes, Routledge Classics, političke volje. ma dobra upoznatost s onime što jest ili je bio slučaj, ka- London, 2003, s. 585–6; s. 472, 31 479. da se radi o etici i politici, “majka je iluzije”. Upravo je 22 Alain Badiou, ‘La Volonté’, 13. aktivna voljnost ono što određuje što je moguće i isprav- ožujka 2003. III no, i čini ga takvim. Kao što će Francuska revolucija pot- 23 Jean-Jacques Rousseau, Émile, ou De l’éducation, Institute for vrditi, ljudi tek kao voljna ili praktična bića “imaju Learning Technologies online Na temelju toga možemo nabrojati, po liberalno svojstvo ili moć bivanja uzrokom i … tvorcem svojega edition, http://projects.ilt.co- neo-jakobinskim načelima, neke od karakterističnih vlastitog napretka”.32 lumbia.edu/pedagogies/rous- seau/contents2.html, §1008; značajki volje naroda: Iz voluntarističke perspektive, propisivanje ciljeva Rousseau, Première version du i načela prethodi proračunu onoga što je moguće, ostva- Contrat social, u: Political Writ- 1. Volja naroda iziskuje, po definiciji, dobrovoljnu i rivo ili zakonito, prema utvrđenim kriterijima koji služe ings, ur. Charles Vaughan, Wi- ley, New York, 1962, I, s. 499. autonomnu akciju. Za razliku od nehotičnih ili refleksi- procjeni akcije unutar situacije. Potvrditi prvenstvo 24 Robespierre, OEuvres, IX, s. 310; ma nalik reakcija, volja – ako postoji – potiče akciju izvršenja volje znači inzistirati da su u politici svi izvan- Emmanuel Joseph Sieyès, putem slobodnog, racionalnog rasuđivanja. Kako to jski (prirodni, sociološki, povijesni, nesvjesni, Views of the Executive Means Available to the Representa- kaže Rousseau, temeljno “načelo svake akcije leži u volji tehnički…) oblici nastojanja, ma kako značajni, ipak tives of France in 1789 [1789], u: slobodnog bića; ne postoji viši ili dublji izvor … Bez slo- sekundarni, kao što su to i svi oblici regulacije i zastu- Sieyès, Political Writings, ur. i bodne volje nema slobode, nema samo-određenja, panja. “Htjeti”, kao što to Badiou kaže, znači “ubrzati prev. Michael Sonenscher, 23 33 Hackett, Indianapolis, 2003, s. nema ‘moralne uzročnosti’.” Robespierre je ubrzo točku nemogućnosti, kako bi je se učinilo mogućim”. 10. prikazao naosnovniju političku implikaciju kada je sh- Vodeću stratešku maksimu, prigrljenu u situacijama 25 Usp. Hannah Arendt, Willing, vatio da kada ljudi hoće ili “žele biti slobodni, oni će to i koje se protežu od Lenjinove Rusije 1917. do Aristideova u: The Life of the Mind, Har- court, New York, 1978, II, s. 6–7. biti”. Sieyès je poantu predvidio uoči 1789: “svaki čovjek Haitija 1990., najjezgrovitije je iznio Napoleon: on 26 Niccolò Machiavelli, Discours- ima inherentno pravo promišljati i željeti sâm za sebe”, i s'engage puis on voit [prvo se obvežimo, a onda ćemo vi- es, prev. Harvey C. Mansfield i “netko ili želi otvoreno ili je prisiljen željeti, treća djeti, op.prev.]. Oni skeptični naspram političke volje, Nathan Tarcov, Penguin, Lon- don, 1983, 2:24, 3:5; usp. 1:16, 1:32; mogućnost ne postoji”. Izvan dobrovoljnog samo-za- suprotno tomu, pretpostavljaju da svojevoljna pristajan- Niccolò Machiavelli, The Prince, konodavstva “ne može biti ničega drugog osim vlada- ja jasno maskiraju puno dublje neznanje ili smanjenje prev. George Bull, Penguin, vine jakog nad slabim i njezinih groznih posljedica.”24 apetita (Hobbes), uzročnosti (Spinoza), konteksta London, 2004, pogl. 9. 27 Sartre, Being and Nothingness, Namjernu slobodu nije moguće svesti tek na pra- (Montesquieu), navike (Hume), tradicije (Burke), pov- s. 501. 25 vo slobodnog izbora ili liberum arbitrium. Ako nam je ijesti (Tocqueville), moći (Nietzsche), nesvjesnoga 28 Augustine, On Free Choice of govoriti o “volji naroda”, ne možemo je ograničiti (kao (Freud), ugovora (Wittgenstein), pisanja (Derrida), the Will, prev. Thomas Wil- liams, Hackett, Indianapolis, što Machiavelli i njegovi nasljednici čine) na pasivno želje (Deleuze), nagona (Žižek)… 1993, s. 76–7; usp. Duns Scotus, 26 izražavanje odobravanja ili suglasnosti. U pitanju je ‘The Existence of God’, u: Philo- proces aktivne voljnosti ili odabira koji određenom ti- 2. Volja naroda uključuje kolektivnu akciju i direkt- sophical Writings, prev. Allan Wolter, Hackett, Indianapolis, jeku akcije daje prednost pred drugim. “Uvijek [ob]ve- nu participaciju. Demokratska politička volja ovisi o 1987, s. 54–6. zana”, obrazlaže Sartre, sloboda nikada “ne postoji prije moći i praksi uključenog udruženja pri podupiranju

Hallward, Peter Volja naroda Natuknice u smjeru dijalektičkog voluntarizma UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 69 José Martí — (1853-1895) po - svećenost kubanskoj borbi za nezavisnost i vjera u demokraciju i pravdu učinili su ga Kubanaca, herojem simbolom jedinstva, “apostolom”. Njegovi stihovi adaptirani su u pjesmu “Guantana - mera”, koja je postala neslužbena himna Kube. 39 zajedničke obveze. Kao što je mnogo njegovih čitatelja tekućim sudjelovanjem u općoj volji. Dokle god traje, 29 René Descartes, Letter to Père upozorilo, ono što Rousseaua razlikuje od ostalih mis- sudjelovanje u općoj volji, bila to volja nacionalnog Mesland, 9 February 1645, u: John Cottingham et al. [ur.], lioca koji također (poput Platona ili Montesquieua) pokreta, političke organizacije, socijalnog ili ekonom- Philosophical Writings of Des- privilegiraju opće nad partikularnim njegovo je inzisti- skog udruženja, radničkog sindikata, i tako dalje, uvijek cartes, Cambridge University ranje da samo aktivna voljnost može omogućiti uključuje odluku da se ostane pri svojem konačnom Press, Cambridge, 1984, III, 246; Descartes, Meditations IV, ibid., uključivo udruživanje, udruživanje s aktivno “općim sudu, ne kao izravan arbitar ispravnog i pogrešnog nego II, 39–40; Sixth Set of Replies, 34 interesom”. Ono što “poopćuje javnu volju nije kvan- kao proces kolektivnog promišljanja i volje za onime što ibid., II, 291; Principles of Philos- titeta glasača nego opći interes koji ih povezuje”35, a ono je ispravno. Sudjelovanje u općoj volji uključuje ophy, ibid., I, §35, §37. 30 Immanuel Kant, Groundwork što podupire ovaj interes zajednička je volja da ga se pre- prihvaćanje rizika da u svakom trenutku budete “u of the Metaphysics of Morals, u 40 pozna i postigne. krivu s narodom radije nego u pravu bez njega”. Kao njegovoj: Practical Philosophy, Obrana opće volje, nije nužno ni napominjati, pi- dokaz toga, upravo se utoliko što ostaje aktivno sposob- ur. i prev.. Mary Mc- Gregor, Cambridge, Cambridge Univer- tanje je kolektivnog htijenja na svakom stupnju njezina na za težnje i voljnost kolektivnog prava možemo složiti sity Press, 1996 (u referencama razvoja. Uvodno “udruživanje najsvojevoljniji je čin na s Rousseauom i Sieyèsem kada inzistiraju da, na duge na Kanta koristi se standardna svijetu”, a ostati aktivni sudionik udruženja “znači htje- staze, opća volja ne može ni pogriješiti niti iznevjeriti. njemačka paginacija), s. 4:461, 4:446; usp. Kant, Critique of ti ono što je u zajedničkom ili općem interesu”. Ukoliko “Vladar, samom činjenicom da postoji, uvijek je ono što Practical Reason, u: Practical 41 (i samo ukoliko) budu slijedili ovaj interes, svaka osoba bi trebao biti”. Philosophy, p. 5:15; Kant, Meta- “stavlja samu sebe i svu svoju moć pod vrhovnu kontro- Najneodložnije pitanje, kako će to uvidjeti jako- physics of Morals, u: Practical 36 Philosophy, s. 6:392. U svojim lu opće volje”. Rousseauova je analogija poznata: “Kao binci u periodu 1792.-94., manje je ono legitimacije opće predavanjima o Kantovoj što priroda daje svakom čovjeku apsolutnu moć nad volje nego ono njezine daljnje egzistencije. Bez “jedin- praktičnoj filozofiji iz 1930. svojim udovima, socijalni pakt daje političkom tijelu ap- stva volje”, shvatio je Sieyès, nacija ne može postojati Heidegger naglašava ovu misao – “dati ovu prednost u svemu, solutnu moć nad svim svojim članovima; upravo ta moć, kao “djelatna cjelina”; “ipak, nacija može htjeti, njoj htjeti trebanje čistoga htijenja” kada njome upravlja opća volja, nosi ime suvereniteta.” dostaje da hoće [i] da se njezinu volju obznani kako bi (Heidegger, Essence of Human Definirana na ovaj način, “opća volja uvijek je na strani svo pozitivno pravo ušutilo u njezinu prisustvu, jer je Freedom, trans. Ted Sadler, Continuum, London, 2002, p. najpovoljnijoj za javni interes, ili drugim riječima, na- [upravo] ona izvor i vrhovni poglavar svega pozitivnog 201). 42 jpravednijoj strani, tako da je nužno samo biti pravedan prava”. Nakon Robespierrea, Saint-Just sumira cijeli 31 Immanuel Kant, Critique of da bi se sa sigurnošću slijedilo opću volju.”37 jakobinski politički projekt odbijanjem “čisto spekula- Pure Reason, ur. i prev. Paul Guyer i Allen Wood, Cambridge Kako stvari stoje, takva volja može ostati suverena tivne” ili “intelektualne” koncepcije pravde, kao da su University Press, Cambridge, samo u mjeri u kojoj njezina voljnost ostane opća, a ne “zakoni izražaj ukusa prije nego opće volje”. Jedina le- 1997, s. A318–9/B375. partikularna. Opći interes nadvladat će samo ako volja gitimna definicija opće volje jest “materijalna volja nar- 32 Immanuel Kant, ‘The Contest of the Faculties’, u: Kant’s Politi- da ga se slijedi bude jača od odvlačenja pažnje od strane oda, njegova simultana volja; njezin je cilj posvetiti se cal Writings, ur. Hans Reiss, partikularnih interesa; razmišljanje o tome kako je na aktivnom, a ne pasivnom interesu najvećega broja Cambridge University Press, najbolji način ojačati, kako najbolje “unijeti sebe u ljudi”43 Cambridge, 1970, s. 181; usp. Kant, ‘Toward Perpetual Peace’, sveopće jedinstvo”, Rousseauova je briga koja ga je Mobilizaciju opće volje naroda ne smije se, prema u: Practical Philosophy, s. 8:351. najviše opsjedala. Zakonodavac koji teži sudjelovati u tome, zamijeniti s pukim pučističkim vodstvom pokre- 33 Alan Badiou, ‘La Volonté’, bilan “stvaranju naroda … mora, jednom riječju, oduzeti ta. Iznenadno prisvajanje oruđa vlasti od strane nekoli- de septembre 2003. 34 Usp. Patrick Riley, ‘Rousseau’s čovjekov vlastiti utjecaj kako bi mu dala nove koji su mu cine “alkemičara revolucije” nije zamjena za razvoj nar- General Will’, u: Rile [ur.], 38 44 strani, i koje ne može koristiti bez pomoći drugih”. odne vlasti. Usprkos očitim strateškim razlikama, Cambridge Companion to Reći da je opća volja “jaka” ne znači da guši Lenjin nije ništa više u iskušenju od Luxemburg da Rousseau, Cambridge Universi- ty Press, Cambridge, 2001, s. 124, razilaženja u mišljenju ili nameće uniformnost. To znači zamijeni blankističku urotu za “borbu za vlast naroda” 127; Judith Shklar, Men and Citi- 45 da u procesu premošćivanja razlika između partiku- putem mobilizacije “širokih masa proletarijata”. Nije u zens, Cambridge University larnih volja, voljnost od općeg interesa na koncu pronal- pitanju nametanje vanjske volje ili svijesti inertnom Press, Cambridge, 1969, s. 184. 35 Jean-Jacques Rousseau, Pre- azi način da prevlada. Uključujuća opća volja postoji narodu, nego je u pitanju narod koji radi da bi razjasnio, mière Version, in Political Writ- utoliko što oni koji joj se u početku protive ispravljaju koncentrirao i organizirao svoju vlastitu volju. Fanon ings, ur. Vaughan, I, s. 472. svoju pogrešku i shvaćaju “da je moje privatno mišljenje dolazi do istog zaključka kada izjednačava pokret za na- 36 Rousseau, Social Contract 4:2, 1:6. U Sartreovoj je Kritici prevladalo, bio bih napravio nešto drugo umjesto onoga cionalno oslobođenje s uključujućim i promišljenim ra- dijalektičkog uma, koju bi se na 46 što sam htio” – to jest, nešto u neskladu s mojim dom “cjeline naroda”. mnogo načina moglo čitati kao 70 Takav rad služi razlikovanju političke volje od sva- opsežno razmatranje procesa u tral Authority, September 15, izmislili” (Montesquieu, The kog tek pasivnog mišljenja ili sklonosti, koliko god pre- kojemu opća volja poprima ob- 1850’, u: Collected Works of Spirit of Laws, 1:2; Norman lik i nestaje, ovaj trenutak Marx and Engels, X, s. 625–9; En- Hampson, Will and Circum- vladavali. Aktivna opća volja razlikuje se od puke “volje udruživanja potvrđen kolek- gels, ‘Introduction,’ u: Marx, stance: Montesquieu, Rousseau, sviju” (koja nije “ništa drugo doli zbroj partikularnih tivnom “prisegom” (Jean-Paul Civil War in France, s. 14. and the French Revolution, volja”) zbog njezina posredovanja za vrijeme kolektivne Sartre, Critique of Dialectical 45 Lenin, ‘The Conference Duckworth, London, 1983, s. 9). 47 Reason, prev. Alan Sheridan- Summed Up’ (7. svibnja 1906), 48 Jefferson, pismo Williamu mobilizacije naroda. Narod koji podupire “volju naro- Smith, Verso, London, 2004, s. www.marxists.org/archive/ Smithu, 13. studenog 1787, u: Mi- da” nije definiran partikularnim socijalnim statusom ili 417). lenin/works/1906/may/07. htm; chael Hardt [ur.], Jefferson, The položajem, nego svojom aktivnom identifikacijom nas- 37 Rousseau, Social Contract 2:4; usp. Draper, ‘The Myth of Declaration of Independence, Rousseau, ‘Discourse on Politi- Lenin’s “Concept of The Party”’, Verso, London, 2007, s. 35. talog općeg interesa te identifikacijom s njim. Suveren- cal Economy’, u: Rousseau’s Po- 1990, www.marxists.org/ar- 49 Lukács, History and Class Con- itet je svojstvo takve akcije. Shvaćena na takav način kao litical Writings, s. 66. chive/draper/1990/ myth/myth. sciousness, s. 205; Jean- Paul opća voljnost, vlast naroda nadilazi snagu povlastica ili 38 Rousseau, Émile, §24; Social htm. Sartre, The Communists and Contract 2:7; usp. Riley, The 46 “Iskustvo dokazuje”, dodaje Fa- Peace, prev. Martha Fletcher, vlasti, i daje pravo narodu da nadvlada sile koje mu se General Will before Rousseau, non, “da ono što je važno nije da Braziller, New York, 1968, s. 89. suprotstavljaju ili ga zanemaruju. Ako takve sile pruže s. 182–97, 257. tri stotine ljudi uobliče plan i 50 Rousseau, Social Contract 2.1; otpor, tvrde jakobinci, jedino je rješenje “naoružati nar- 39 Rousseau, Social Contract 4:2; odluče ga provesti, nego da cijeli usp. 3:15. usp. Emmanuel-Joseph Sieyès, narod planira i odlučuje, čak i 51 “Država ne pretpostavlja ‘narod’ od” na koji god način to bilo potrebno da bi se te sile Views of the Executive Means ako im treba dvostruko ili tro- čiji je produkt odnosno delegat savladalo. Available to the Representa- struko duže” (Frantz Fanon, koji mu služi, baš suprotno, tives of France in 1789, u: Sieyès, The Wretched of the Earth, upravo je država ta koja one koje Political Writings, s. 11; Louis- prev. Constance Farrington, predstavlja uspostavlja kao poli- 3. Volja naroda stoga je pitanje materijalne vlasti i Antoine de Saint-Just, OEuvres Grove Weidenfeld, New York, tički subjekt, kroz neprestano aktivnog ovlaštenja, prije nego pitanje zastupanja, auto- complètes, ur. Anne Kupiec i 1968, s. 155–6; usp. s. 198, 204–5; izvlaštenje njihove sposobnosti riteta ili zakonitosti. Ono što dovodi do podjele u Miguel Abensour, Gallimard, usp. Jane Anna Gordon, ‘Of Le- za političko djelovanje u prvom Paris, 2004, s. 482. gitimation and the General licu” (André Tosel, Études sur društvu njegova je reakcija na narodno samo-ovlaštenje. 40 Jean-Bertrand Aristide, citirano Will: Creolizing Rousseau Marx, et Engels, Kimé, Paris, Jefferson ide toliko daleko da prednost daje pobuni čak i u: J.P. Slavin: ‘Haiti: The Elite’s through Frantz Fanon’, The 1996, s. 71). Otuda dolazi ograni- kada se može doimati zavedenom ili obmanutom: “ne Revenge’, NACLA Report on C.L.R. James Journal: A Review čenje Laclauove nedavne rekon- the Americas, sv. 25, br. 3, prosi- of Caribbean Ideas, sv. 14, br. 1, ceptualizacije populizma. Bu- može čitav narod, i to uvijek, biti dobro upućen”, nac 1991, s. 6. predstojeći broj). dući da Laclau “ustrojstvo naro- priznaje Jefferson pozivajući se na Shaysevu Pobunu, no 41 Rousseau, ‘Discourse on Politi- 47 Rousseau, Social Contract 2:3. da” ne shvaća pomoću moći, je- narod ima pravo, ako ne i dužnost “sačuvati duh otpora” cal Economy’, s. 66; Social Con- Ovdje je osnovni problem u če- dinstva i volje nego pomoću he- 48 tract 2:3; Rousseau, Social Con- sto spominjanoj razlici između terogenosti, razlike i jezika, on usprkos svim poteškoćama. Ovo je u jednakoj mjeri tract 1:7, prijevod izmijenjen. Rousseauove volonté général i svako narodno “ustrojstvo niza marksistički koliko i jakobinski uvid. Svaka društvena 42 Emmanuel-Joseph Sieyès, Montesquieuova esprit général. ravnopravnosti” shvaća prven- “promjena može se dogoditi samo kao ishod – slobodne What is the Third Estate? [1789], Okolnosti za samo-određenje stveno u obliku zastupanja. Za u: Sieyès, Political Writings, s. prvoga pojavljuju se kada kolaps Laclaua, u raspravi protiv Rou- – akcije proletarijata”, tvrdi Lukács, i “samo stvarna 134, 136–8. Kao što bi, ili iscrpljenost postojećih druš- sseaua, “glavna je poteškoća s klasna svijest proletarijata posjeduje sposobnost preo- suprotstavljajući se Burkeu, to tvenih odnosa narodu daju mo- klasičnim teorijama političkog brazbe stvari”. Takva praktično orijentirana filozofija obrazložio Thomas Paine, “pra- gućnost da zahtijevaju nov i ho- zastupanja to što je većina njih vo parlamenta tek je pravo u timičan početak. Potonji, za ra- volju ‘naroda’ shvaćala kao ne- nije izumrla nakon političkih neuspjeha 1920-ih godina. pohrani, delegirano pravo, a čak zliku od toga, nastupa kroz što što je bilo ustrojeno prije za- Sartre se pozabavio istom temom u ranim 1950-im godi- i to od strane vrlo malenog dije- kombinaciju “mnogih stvari ko- stupanja”, prije nego kroz za- nama (prije Badioua u 1970-ima): što se tiče politike, la Nacije,… No, pravo Nacije je je utječu na narod: klima, religi- stupanje.” (Ernesto Laclau, On prvobitno pravo …, i sve se mora ja, zakoni, maksime vlasti, pri- Populist Reason, Verso, Lon- “klasu nikada nije moguće odvojiti od konkretne volje prilagoditi njezinoj općoj volji” mjeri prošlih stvari, običaji i don, 2005, s. 163–4). koja je pokreće niti od ciljeva kojima teži. Proletarijat se (Thomas Paine, Rights of Man, bonton.” (Charles Montesquieu, 52 Karl Marx, The Eighteenth Bru- ustanovljuje svojim akcijama iz dana u dan. Postoji samo u: Paine, Political Writings, ur. The Spirit of Laws, prev. Anne maire of Louis Bonaparte, For- Bruce Kuklick, Cambridge Uni- M. Cohler et al., Cambridge Uni- eign Languages Press, Beijing, kroz akciju. On jest akcija. Ako prestane djelovati, on se versity Press, Cambridge, 2000, versity Press, Cambridge, 1989, 1978, s. 59; Marx, The Civil War 49 raspada”. s. 131). 19:4). Budući da je opći duh uve- in France, s. 74. Od svih stvari koje povezuju Rousseaua i Marxa, 43 Saint-Just, OEuvres complètes, like rezultat svoje okoline i “or- 53 Paulo Freire, Pedagogy of the s. 547. ganski” uspostavljenog poretka Oppressed, prev. Myra Ramos, malen ih je dio toliko ozbiljan kao kritika dogovornog 44 Vidi: Marx i Engels, ‘Les Con- stvari, Montesquieuova filozofi- Penguin, London, 1996, s. 50. parlamentarnog zastupanja. Budući da “volju nije spirateurs, par A. Chenu’ (1850), ja preporuča, anticipirajući 54 Citirano u: Arthur Jordan, ‘John moguće zastupati”, onda “vrhovnu vlast, budući da nije on-line na internetskoj stranici Burkea i de Maistrea, kako “bis- Brown’s Raid on Harper’s www.marxists.org/archive/ mo se trebali prilagoditi ovome Ferry’, International Socialist ništa doli izvršavanje opće volje, nikada nije moguće marx/works/1850/03/chenu. životu i pokušati ga ne ugurati Review, sv. 21, br. 1, 1960, www. ukloniti [i] može zastupati samo samu sebe; vlast je nar- htm; Marx, ‘Meeting of the Cen- silom u obrasce koje smo sami marxists.org/history/etol/

Hallward, Peter Volja naroda Natuknice u smjeru dijalektičkog voluntarizma UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 71 Emiliano Zapata — (1879-1919) vođa meksičke revolucije 1910. postao je najšto - vaniji nacionalni junak Meksika, posebno obožavan od seljaka i sta - domorodačkog novništva. Pripadnici pokret revolucionarni osnovanog 1994. u meksičkoj državi Chia - pas popularno se na - zivaju “zapatisti.” avno moguće ustupiti, ali volju ne.” Narod može (i mo- voljavamo državi da nas drži ušutkanima u ime newspape/isr/vol 21/no01/jor- ra) ovlastiti “zastupnike” da provode njegovu volju, no buduće revolucije koja ne dolazi. Ne dozvoljavamo dan.htm. “Opća volja, da bi to 50 uistinu bila, mora biti opća u ne može ovlastiti njihovu voljnost kao takvu. Marx sli- NGO-ima da nas drže ušutkanima u ime budućeg so- svojemu objektu jednako kao i u jedi Rousseaua, nasuprot Hobbesu, kada kritizira mod- cijalizma koji ne mogu izgraditi. Zauzimamo naše svojoj biti; mora doći od svih ka- ernu buržoasku politiku kao u osnovi predstavničku – mjesto kao narod koji vrijedi jednako kao i svatko ko bi bila primijenjena na sve” 56 (Rousseau, Social Contract 2:4). odnosno, kao izvlaštenje narodne vlasti od strane drugi. 55 Che Guevara, ‘The Marxist-Le- 51 države. Buržoaska “država hvata u mrežu, kontrolira, ninist Party’, u Che: Selected regulira, nadzire i podučava civilno društvo od njegovih Oni kojima nedostaje povjerenja u ljude, nasuprot Works of Ernesto Guevara, ur. Rolando E. Bonachea i Nelson P. najobuhvatnijih pojavnosti života sve do njegovih tomu, predlažu vrlinu strpljivosti. Takav nedostatak Valdes, MIT Press, Cambridge najnevažnijih kretanja”. Narodno oslobođenje zahtije- povjerenja preuzima opći oblik inzistiranja na MA, 1969, s. 104–6. vat će obustavu takve države i njezinu smjenu, kroz društveno posredovanom vremenu, vremenu za tekući 56 S’bu Zikode, ‘The Burning Issue of Land and Housing’, 28. kolo- “borbu klase proizvođača protiv klase vlasnika sredstava “razvoj”. Narod se previše žuri; prerano je za njih da sa- voza 2008, www.diakonia.org. 57 za proizvodnju”, političkog modela sposobnog za nadg- mi određuju svoje zahtjeve. Uvijek je prerano, iz ove za/index. php?option=com_ ledanje “ekonomskog oslobođenja rada”.52 Po uzoru na perspektive, za jednakost i participaciju. Tek kada content&task=view&id=129 &Itemid =54. Marxovu kritiku Komune, Lenjinova Država i revolucija “naraste” ili “napreduje”, današnji narod može postati 57 Verzija ove pretpostavke nadah- dovodi ovaj argument do njegova logičnog zaključka. vrijedan prava koja razborito društvo zadržava za sebe. njuje noviji opus Simona Critc- Volja, a ne zastupanje, nadzire pokretanje akcije. Između povjerenja u narod i povjerenja u povijesni raz- hleyha. Budući da ne možemo odrediti naše vlastite ciljeve ka- Izvršavanje političke volje uključuje preuzimanje vlasti, voj, kao što je Rousseau predvidio, postoji jasan odabir. ko bismo nadišli naš “motivacij- ne prihvaćanje iste, na temelju pretpostavke da je (kao ski deficit”, moramo prihvatiti stvar “razuma” ili “prirodnog prava”) narod uvijek već 4. Poput svakog oblika slobodne ili svojevoljne akci- “heteronomnu” motivaciju koja nam je nametnuta od drugoga ovlašten preuzeti je. “Potlačeni ne mogu ući u borbu kao je, volja je ljudi utemeljena u praktičnoj dostatnosti ili izvana; drugoga koji je neiz- objekti”, navodi Freire, “e da bi tek kasnije postali ljuds- njezina provođenja. Volja nije ništa više “suština” ili ob- mjerno “viši” odnosno više svet ka bića”53 Nema smisla, kako je tvrdio John Brown ti- jekt znanja nego cogito, različito preinačen i potvrđen od od nas samih. Odgovornost za tako uzvišen odnosno neogra- jekom svog suđenja 1859., postupati s imperativima strane Kanta, Fichtea i Sartrea. “Temeljna sloboda” ili ničen zahtjev premašuje čitavu pravde kao s pukim preporukama koje moraju čekati na “praktično provođenje razuma” dokazuje se kroz ono tek autonomnu slobodu (Critc- svoje vrijeme: “Još sam premlad”, rekao je Brown uoči što čini i stvara, više nego kroz ono što jest, ima ili zna. hley, Infinitely Demanding, Verso, London, 2007, s. 56–7). svojega smaknuća, “da bih shvatio da Bog radi ikakve ra- Sloboda predočuje i opravdava samu sebe kroz voljnost i Nužna taktička posljedica ta- 54 58 zlike među ljudima”. Slična nestrpljivost upućuje djelovanje, ili uopće ne. Mi smo slobodni, piše Beau- kvoga poštovanja umanjena je, strateški voluntarizam Che Guevare, koji je znao da je voir, no sloboda “je samo u stvaranju samih sebe”, Mi “samo-unizujuća” bezvrijed- 59 nost: sveto veličanstvo drugoga besmisleno čekati “skrštenih ruku” da objektivni uvjeti smo slobodni utoliko što “želimo biti slobodni” , a zahtijeva od sebe “ne prometej- sazriju. Svatko tko čeka da “vlast padne u ruke naroda želimo biti slobodni prelazeći prag koji razdvaja pa- sku autentičnost nego smiješnu kao zrelo voće” nikada neće prestati čekati.55 sivnost i “manjinu” od snage volje i aktivnosti. Želimo nevjerodostojnost” (s. 124, 82). 58 Koliko smo uistinu ili “objektiv- Kao što jedan od danas rječitijih zagovaratelja biti slobodni s one strane razlike koju naša sloboda stav- no” slobodni, inzistira Kant, “življenja komunizma” predlaže, uključiva narodna lja između sebe i prethodne neslobode. Slobodni smo “tek je spekulativno pitanje, ko- politika mora započeti s bezuvjetnom tvrdnjom o kroz samo-oslobađanje. je možemo ostaviti po strani sve dok razmatramo što bi trebalo “čovječnosti svakoga ljudskog bića”. Naša politika, kaže Kako bi se izdigao iz noćne more povijesti, narod odnosno ne bi trebalo učiniti” S’bu Zikode, predsjedatelj Pokreta stanovnika straćara stoga treba predosjetiti moć svoje vlastite volje. Narod je (Immanuel Kant, Critique of Abahlali base Mjondolo u Durbanu, ukorijenjena je u prisiljen, prihvaća Robespierre, na “podizanje hrama Pure Reason, A801–4/B829–32; usp. Groundwork, 447–50). “mjestima koja smo zauzeli” i zadržali: slobode rukama još punim ožiljaka od okova despotiz- Rousseau opet anticipira poan- ma”. Volja, individualna ili kolektivna, ne može tu: “Imam volju djelovati, i dje- Više nećemo tiho čekati da naša čovječnost konačno započeti u potpunosti posjedujući vlastitu svrhu ili moć; lujem… Volja mi je poznata po svojim djelima, ne po svojoj jednoga dana bude priznata. Već smo zauzeli naše ona baš hoće radije nego što prihvaća vlastito prirodi” (Émile, §983). 60 mjesto na zemljištima u gradovima i zadržali smo tu razjašnjenje. Voluntaristički nalog mora unaprijed 59 Simone de Beauvoir, Ethics of zemlju. Također smo odlučili zauzeti naše mjesto u uzeti u obzir učinke koji omogućuju njegov uzrok. Ambiguity, prev. Bernard Frechtman, Citadel Press, New svim [političkim] odlukama i to ga zauzeti odmah. Rousseau uviđa tu nužnost: “Kako bi narod u nastanku York, 1976, s. 24–5, 130–31. Preuzimamo naše mjesto smjerno, ali čvrsto. Ne doz- mogao uvažiti odjek političke maksime i slijediti te- 72 meljna pravila umijeća vođenja države, učinak bi morao ispravne… Narod nikada nije pokvaren nego je često ob- 60 Robespierre, citiran u: David postati uzrok…; prije stvaranja zakona, narod bi morao manut, i tek se tada doima kako želi ono što je loše.”66 Jordan, The Revolutionary Ca- 61 reer of Maximilien Robespierre, biti ono što bi trebao postati pomoću tih istih zakona”. “Vrlina” je ime koje su Rousseau i jakobinci dali Free Press, New York, 1985, s. Pritisak događaja potaknut će Robespierrea i Saint-Justa praksama nužnim za obranu opće volje protiv obmane i 231. Psihoanaliza nam na slične zaključke. Marx je isti problem formulirao na podjele. Prakticirati vrlinu znači privilegirati kolektivne omogućuje da prepoznamo, kaže Badiou, da volja “nije najproduktivniji način kada ga je uokvirio pomoću pro- nad partikularnim interesima, i osigurati da se društvo nužno transparentna u sebi” 62 cesa koji bi mogao educirati edukatore. ravna “samo prema zajedničkom interesu… Svaka je os- (Badiou, ‘La Volonté’, 13. ožujka Proces prijelaza od potlačenosti do participacije, oba kreposna kada se njezina privatna volja u potpunos- 2003). 61 Rousseau, Social Contract 2:7. napominje Michael Hardt pozivajući se i na Lenjina i na ti prilagodi općoj volji”. Ako tada “želimo da se ostvari 62 Robespierre, OEuvres, V, s. 19– Jeffersona, uvijek uključuje “auto-trening u opća volja”, naprosto trebamo “učiniti da se sve privatne 20; Marx, Theses on Feuerbach mogućnostima samo-vladavine… Narod uči o volje slože s njom, ili drugim riječima…: učiniti da vrlina §3, www.marxists.org/archive/ 67 marx/works/ 1845/theses/in- demokraciji samo prakticirajući je”. Veći dio opusa Jac- vlada”. dex.htm. quesa Rancièrea organiziran je oko paralelnog pitanja: s Francuski revolucionari prigrlili su Rousseauov 63 Hardt, ‘Introduction’, u: Jeffer- obzirom na društveno razlikovanje vladajućih i onih savjet. Ako je Robespierre prevladao tijekom 1793., to je son, The Declaration of Inde- pendence, xix–xx; usp. Hall- nad kojima se vlada, učitelja i podučavanih, kako može bilo zato što je najjasnije shvatio zašto (kao što je to ward, ‘Rancière and the Subver- prvotno pasivan, podčinjen ili “nečovječno tretiran” napisao u vlastitim bilješkama) “nam je potrebna jedin- sion of Mastery’, paragraf, sv. 28, narod postići oslobođenje kroz iščekivanje jednakosti, stvena volja, JEDNA volja [une volonté UNE]”. Ako će br. 1, 2005, s. 26–45. 64 Draper, ‘Two Souls’, §10. traženje svojih prava čije će dokazivanje retrogradno ta volja biti republikanska, a ne rojalistička, onda su 65 “Suverenost je neotuđiva iz učiniti nevaljalim svaki temelj prvotnog razlikovanja “nam potrebni republikanski ministri, republikanske istog razloga iz kojeg je i nedje- funkcija ili inteligencija?63 Za razliku od toga, oni već- novine, republikanski predstavnici, republikanski ljiva, jer je volja opća, ili to nije” (Rousseau, Social Contract 2:2; educirani skloni su brizi oko toga da će, ako ga se ostavi ustav”. A budući da domaći otpor takvim republi- usp. Robespierre, OEuvres, VII, bez kontrole, narodno samo-obrazovanje dovesti samo kanizacijama javne sfere “dolazi od buržoazije”, onda s. 268). do zauvijek-predstojeće tiranije većine. “Od početaka “da bismo porazili buržoaziju, moramo ujediniti 66 Rousseau, Social Contract 1:7; 68 Robespierre, OEuvres, IX, 83– društva”, tvrdi Draper, “nije bilo kraja teorijama koje narod”. 84; Rousseau, Social Contract ‘dokazuju’ da je tiranija neizbježna, a sloboda-u- S onu stranu razlika koje povezuju i razdvajaju 2.3. demokraciji nemoguća; nema prikladnije ideologije za Marxa i Robespierrea odmičemo se od narodnoga bunta 67 Rousseau, Social Contract 2.1; ‘Discourse on Political Econo- vladajuću klasu i njezine intelektualne ulizice”, i “jedini u smjeru “diktature proletarijata” No, što implicira prib- my’, s. 69, 67, prijevod 64 je način da im se dokaže da su u krivu u samoj borbi”. jegavanje takvoj diktaturi, ako ne “truizam da bi ko- izmijenjen. hezivna narodna volja bila nadmoćna u istinski 68 Robespierre, bilješke zapisane 69 početkom lipnja 1793, u: J.M. 5. Kako stvari stoje, ako želi ustrajati, političko se demokratskoj državi”? Temeljno strateško načelo još je Thompson, Robespierre, Blac- 65 udruženje mora disciplinirati i učiniti “nedjeljivim”. jednom anticipirano na rubovima jakobinske prakse. kwell, Oxford, 1935, II, s. 33–4. Unutarnja razlika i debata unutar organiziranog udruže­ “Prvi i ključni korak” prema ravnopravnijoj raspodjeli 69 Thomas Sowell, ‘Karl Marx and the Freedom of the Individual’, nja jedna su stvar, činjenične podjele ili šizme su druga. resursa i prilika, znao je to Babeuf, bilo je “postizanje Ethics, sv. 73, br. 2, 1963, s. 119; Narodna sloboda odolijeva sve dok je brani narod. “Kako istinski učinkovite demokracije kroz koju je narodu bilo usp. Draper, The ‘Dictatorship socijalni pakt ne bi bio prazna formula”, kako glasi Rous- moguće izraziti svoju volju”. Bivajući svjedokom sud- of the Proletariat’ from Marx to Lenin, Monthly Review Press, seauov čuveni argument, “on prešutno uključuje prista- bine Robespierrea i Saint-Justa, međutim, u jesen 1794. New York, 1987, pogl. 1. janje, koje i sâmo može dati snagu drugima, na to da će Babeuf radi prve korake na putu koji će komunistički 70 R.B. Rose, Gracchus Babeuf: svatko tko odbije poslušati opću volju biti prisiljen to militant istraživati sljedeće stoljeće i pol. Budući da se The First Revolutionary Com- munist, Stanford University učiniti od strane cjelokupnog tijela; to ne znači ništa na “nehomogenu masu ljudi” nije moglo osloniti da sâ- Press, Stanford, 1978, s. 104, s. drugo nego da će biti prisiljen biti slobodan”. Očuvanje ma podrži revoluciju nasuprot svojim neprijateljima, 167–9. javne slobode, u Robespierreovu očaravaju­ćem izrazu, partizani koji zahtijevaju nastavak revolucije prvo se 71 Usp. Beauvoir, Ethics of Ambi- guity, s. 27–8; Alain Badiou, Eth- zahtijeva priznanje “despotizma istine”. Kolektivna će moraju konsolidirati, kroz posredovanje narodnih ics, prev. Peter Hallward, Verso, sloboda izdržati, ukratko, samo onoliko dugo koliko se društava i udruženja, više discipliniranih i koherentni- London, 2001, s. 52, 91. narod može braniti od podjele i obmane. “Opća volja jih oblika političke organizacije.70 uvijek je u pravu i uvijek teži ka javnoj korisnosti, no iz toga ne slijedi da su odluke ljudi uvijek u jednakoj mjeri

Hallward, Peter Volja naroda Natuknice u smjeru dijalektičkog voluntarizma UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 73 Villa Pancho — (1878-1923) meksič - ubijen ki revolucionar, u antentatu 1923., po - stao je nacionalni he - ne samo Meksika - roj naca, nego i mnogih stanovnika SAD-a lati - noameričkog porije - kla. Za vrijeme me - spa - ksičke revolucije, lio je pogranični grad Columbus, u Novom Meksiku. 6. Kako stvari stoje, praktično provođenje volje nas- puno krvavija represija Komune iz 1871. ne čini, nema 72 Robespierre, OEuvres, X, s. 572. tavlja se sâmo, usprkos otporu. Htjeti znači uvijek nas- ništa s konkretnom količinom uključenog nasilja. Iz 73 Babeuf, Manifesto of the Equals, 1796, www.marxists. org/histo- taviti htjeti, usprkos teškoćama ili ograničenjima. Nas- perspektive onoga što je već uspostavljeno, napominje ry/france/revolution/conspira- taviti ili ne nastaviti – ovo je temeljni izbor koji je na Saint-Just, “ono što proizvodi opće dobro uvijek je cy-equals/1796/ manifesto.htm; kocki u svakoj militantnoj etici.71 Ili nešto želiš pa to i užasno”. Teror u jakobinskom smislu (suprotno od ter- ‘Analysis of the Doctrine of Babeuf’, 1796., članak 10, www. učiniš, ili ne. Čak i kada otkrije raznolikost načina djelo- midorijanskog) implementacija je koje god sile koja je marxists.org/history/france/ vanja odnosno ne-djelovanja, ovo su alternative s koji- potrebna da bi se nadvladalo partikularne interese koji revolution/ conspiracy- ma se politička volja mora suočiti: da ili ne, za ili protiv, teže potkopati ili onemoćati kolektivni interes. Jakobin- equals/1797/placard.htm; 72 ‘Babeuf’s Defense’, veljača- nastaviti ili stati, gdje “stati prije kraja znači propasti”. ski terror bio je više defanzivan nego agresivan, više pi- svibanj 1797., www.histo- Kao onaj koji je (privremeno) preživio Thermidor, tanje suzbijanja nego oslobađanja puštanja s lanca naro- ryguide.org/ intellect/defense. Babeuf je znao i više nego dobro da “organizacija stvar- dnog nasilja. “Budimo grozni”, rekao je Danton, “tako html. 77 74 Sieyès, What is the Third Es- ne jednakosti isprva neće zadovoljiti svakoga”. Utoliko da narod to ne mora biti.” Potrebu za više ograničenim tate?, u: Sieyès, Political Writ- što je “cilj Revolucije uništiti nejednakost i iznova us- ali ništa manje otpornim oblicima samo-obrane iskusi- ings, s. 157; usp. Fanon, Wretch- postaviti opće blagostanje”, “Revolucija nije dovršena” lo se nešto nedavnije, na različite načine, ali sa sličnim ed, s. 200. 73 75 Robespierre, OEuvres, VI, s. 625; sve dok bogati dominiraju nad siromašnima. Tada kao i rezultatima, od strane političkih militanata u V, s. 61; Saint-Just, OEuvres, s. sada, revolucija razdvaja one koji je nastoje okončati od gradovima-straćarama Port-au-Prince i Johannesburgu, 479, 512. onih koji su odlučni nastaviti je. u selima Altiplana te u izbjegličkim kampovima Gaze i 76 Robespierre, OEuvres, X, s. 356–7. Kao i obično, Sieyès anticipira temeljnu logiku an- Libanona. 77 Saint-Just, ‘Institutions répub- tagonizma koji će nadahnuti i jakobinski tijek događaja: licaines’ (1794), in OEuvres, s. “privilegirana klasa je štetna … jednostavno zato što 7. U dokaz tomu, praktično izvršavanje volje razli- 1141; usp. Saint-Just, OEuvres, 74 659–60; Danton, 10. ožujka 1793, postoji”. I, kao i obično, Robespierre diže ulog: budući kuje se od puke želje ili maštarije svojom sposobnošću citirano u: Wahnich, Liberté ou 78 da su bogati i tirani koji ih štite po prirodi “korbač naro- započinjanja procesa istinske “realizacije”. “Volja uvi- la mort, s. 62. U svojemu da”, onda narod koji se usudi zbaciti tiraniju “ima samo jek nešto hoće”, navodi Arendt, i “na taj način prezire općepoznatom “Pismu Adama i Eve”, Jefferson je branio jedan put kojime može izbjeći osvetu kraljeva: pobjedu. puko razmišljanje, čija cjelokupna aktivnost ovisi o početnu fazu jakobinskog terora 79 Pobijediti ih ili nestati; ovo su tvoji jedini izbori”. U gov- tome da se ‘ne čini ništa‘”. Kao što polisemija njezine iz istog razloga. “Sloboda čitave orima koji su odlučili o sudbini njegova vlastitog kralja, uporabe u engleskom nagovještava, volja se poklapa s Zemlje bila je ovisna o ishodu borbe [ … , i] radije bih vidio po- Saint-Just se oslonio na istu logiku. Kralj u svojstvu budućnošću za kojom teži. Čak je i Kant mogao vidjeti la zemlje uništeno nego da bor- kralja je “stranac-neprijatelj u našoj sredini” koji “mora da u mjeri u kojoj želimo njezino ostvarenje, “puka no ba doživi neuspjeh” (Jefferson, vladati ili umrijeti”; ako je “kralj nevin, narod je kriv”.75 praktična ideja” moralnog svijeta “doista može i treba pismo Williamu Shortu, 3. siječnja 1793., u: Hardt [ur.], Jef- Ako za jakobince iz 1793. “terror” počinje igrati imati utjecaja na svijet osjeta, kako bi postigla da se što je ferson, Deklaracija nezavisnos- 80 ulogu dopune “vrlini”, to je iznad svega posljedica nji- više moguće složi s ovom idejom”. Kantovi jakobinski ti, s. 46–7). hove odlučnosti da nadvladaju otpor kraljeva i bogataša. suvremenici predvidjeli su, u svojoj vlastitoj praksi, 78 Usp. Sartre, Being and Nothing- ness, s. 505; Gramsci, ‘The Mod- “Narod se vodi razumom”, kako je Robespierre objasnio implikaciju koju će post-kantovska filozofija uskoro raz- ern Prince’, u: Selections from u veljači 1794, a viti u teoriji. Samo prikladne republikanske institucije i Prison Notebooks, s. 175 bilješka edukacijske prakse, napisao je Saint-Just, mogu služiti 75. 79 Arendt, Willing, s. 37 neprijatelji naroda terorom... Ako je glavna pobuda naro- kao “garancija javne slobode” i potaknuti javnu vrlinu. 80 Kant, Critique of Pure Reason, s. dne vlasti u vrijeme mira vrlina, glavna je pobuda naro- “Okrenuli smo se nametanju realnosti”, ponosno je pro- A808/B836; usp. Frederick Beis- dne vlasti tijekom revolucije u jednakoj mjeri i vrlina i ter- glasio Robespierre, “zakone vječne pravde koje se prez- er, German Idealism: The Strug- gle against Subjectivism 1781– or; vrlina, bez koje je teror poguban; teror, bez kojega je vr- rivo nazivalo snovima humanitaraca. Moralnost je je- 1801, Harvard University Press, lina nemoćna. Teror nije ništa više nego brza, žestoka i dnom bila ograničena na knjige filozofa; mi smo je sta- Cambridge MA, 2002, s. 279–80. nefleksibilna Pravda; stoga je on emanacija vrline; manje vili u vlast nacija”.81 81 Saint-Just, ‘Institutions répub- licaines’, u: OEuvres, s. 1088–89, je načelo po sebi nego posljedica općeg načela demokracije, Politička volja odolijeva, tako, do razine ustrajanja 1135; Robespierre, OEuvres, X, s. 76 primijenjena na najneodložnije potrebe patrie. u svojoj materijalnoj realizaciji ili aktualizaciji. Nakon 229. Fichtea, Hegel dopunjuje voluntarističku putanju pota- Razlozi zbog kojih jakobinski teror nastavlja knutu od strane Rousseaua i Kanta, i otvara vrata Mar- užasavati naš politički establišment, na način na koji to xu, identificiranjem slobodne kolektivne volje – volju 74 koja hoće i realizira svoje vlastito oslobođenje – kao na- 10. Krajnja posljedica koja slijedi iz ovog inzistiranja 82 Hegel, Elements of the Philoso- čela koje nadahnjuje konkretna politička udruženja. na prvenstvu političke volje jest sljedeće: dobrovoljno phy of Philosophy of Right, prev. H.B. Nisbet, Cambridge Shvaćena na takav način, volja nije ništa drugo doli “mi- ropstvo, iz ove perspektive, štetnije je od vanjske domi- University Press, Cambridge, šljenje koje samo stvara vlastitu egzistenciju… Aktiv- nacije. Ako je volja “odlučujući faktor u prvom redu” on- 1991, §4A, §28, prijevod nost volje sastoji se u otkazivanju i nadilaženju [aufzu- da najdalekosežniji oblici opresije uključuju dosluh izmijenjen. 83 Marx and Engels, The German heben] kontradikcije između subjektivnosti i objektiv- potlačenih. Ovu je poantu predvidio Etienne La Boétie, Ideology 1A, www. marxists. nosti i u prevođenju njezinih ciljeva od njihove subjek- a potom su je na različite načine radikalizirali DuBois, org/archive/marx/works/1845/ tivne odlučnosti u objektivnu [odlučnost].”82 Nakon Fanon i Aristide (a također i Foucault, Deleuze i Žižek): germanideology/ ch01a. htm#a3; usp. Marx, Capital, Vol- Hegela, Marx će proširiti materijalnu dimenziju takve na kraju je narod taj koji osnažuje svoje tlačitelje, koji ume I, s. 739. konkretne odlučnosti, bez da je ikada odustao od ideje mu mogu nauditi “samo do mjere do koje su voljni nosi- 84 Brian A. Dominick, ‘An Intro- da ultimativno odlučujući faktor nisu dana ekonomska i ti se s njim”.87 duction to Dual Power Strate- gy’, 1998, http://sandiego.indy- povijesna ograničenja nego slobodna ljudska akcija – Ne bi bilo teško napisati povijest dvadesetog media.org/en/ 2002/09/2403. sposobnost “svake pojedine individue” da odredi svoje stoljeća, naravno, na takav način da se opiše očita shtml; usp. Alberto Toscano, vlastite ciljeve i stvori svoju vlastitu povijest.83 U istom uzaludnost političke volje. Neuspjeh njemačkog komu- ‘Dual Power Revisited’, Soft Targets, sv. 2, br. 1, 2007, www. smislu, nakon Lenjina i Gramscija, partizani “dvojne nizma u 1920-ima, neuspjeh “sovjetskog čovjeka” u softtargetsjournal. com/v21/al- vlasti” teže izgradnji, korak po korak, narodnih institu- 1930-ima, neuspjeh anti-kolonijalnog pokreta berto_toscano.php. cija “socijalnog okvira odgovornog za stvarnu volju oslobođenja u 1950-ima i 1960-ima, neuspjeh Maoizma, 85 Saint-Just, OEuvres, s. 551; 84 Robespierre, OEuvres, IX, s. naroda”. neuspjeh 1968., neuspjeh proturatnih i antiglobalizaci- 469; VII, s. 268. jskih protesta – svi ovi tobožnji neuspjesi mogu se 86 Badiou, ‘La Volonté’, 13 March 8. Realizacija volje naroda usmjerena je prema uni- doimati kao da prikazuju jednu te istu temeljnu poantu: 2003. 87 Étienne La Boétie, The Dis- verzalizaciji njezinih posljedica. Kao što je de Beauvoir difuznu, sistemsku i stoga nepremostivu prirodu suvre- course of Voluntary Servitude, shvatila bolje od Sartrea, ja mogu željeti moju vlastitu menog kapitalizma, i oblika države i disciplinarne moći prev. Harry Kurz, Columbia slobodu jedino želeći slobodu svih; jedini subjekt koji koja ga prati. University Press, New York, 1942, www.constitution.org/la_ može podnijeti posao neprestanog samo-oslobođenja Takva iskrivljena povijest, po mome mišljenju, boetie/serv_vol.htm, prijevod jest narod kao takav, čovječanstvo kao cjelina. Kant, He- svela bi se na tek malo više od racionalizacije poraza izmijenjen. gel i Marx poduzimaju neke od potrebnih koraka kako bi pretrpljenih u zadnjoj četvrtini 20. stoljeća. U kasnim 88 Beauvoir, Ethics of Ambiguity, s. 139. se odmakli od Rousseauove ograničene koncepcije na- 1940-im godinama Beauvoir je već oplakala našu ten- roda do njegove univerzalne potvrde, no rezultat je opet denciju da “mislimo kako nismo vladari naše vlastite predvidjela jakobinska praksa: “zemlja slobodnog naro- sudbine; mi se više ne nadamo da možemo pomoći da otvorena je svim ljudima na zemlji”, i jedini “legiti- stvoriti povijest, mi joj se pokorno podvrgavamo”.88 Do mni suveren na zemlji jest ljudska rasa… Interes, volja kasnih 1970-ih takav je prigovor, prevrednovan u naroda, jest ona čovječanstva”.85 veličanje, postao stvar rastućeg konsenzusa. Ovaj kon- senzus sada prevladava, i u politici i u filozofiji, već više Bilješke 9. Volja naroda, međutim, nije apsolutna. Proces od trideset katastrofalnih godina. Vrijeme je da to osta- Ovaj je članak uvodni pregled te- “mišljenja koje samo stvara vlastitu egzistenciju” nije vimo iza sebe. kućeg projekta. O dijelovima ovdje moguće shvatiti u doslovnom fichteovskom ili hegelo- predstavljenog materijala prvo se vskom smislu. Učiniti volju apsolutnom također znači raspravljalo na predavanjima na sveučilištima York (listopad 2006.), “de-voluntarizirati” je. Samoodređenje djeluje unutar Prevela s engleskoga Vlasta Paulić Nottingham (veljača 2007.), Cornell ograničenja svoje situacije, i oslobađanje koje je slobo- (travanj 2007.), Kalifornija u Irvineu dna volja relativan je i relacijski proces.86 Kretati se u (studeni 2007.), Kent (ožujak 2008.) i London (ožujak 2009.). Na detalj- ovom kontekstu od misli do postojanja jednostavno nim komentarima na nedovršenu znači odrediti, korak po korak, posljedice narodne volje. skicu zahvalan sam Bruni Bosteel- Sudjelovanje u procesu koji osnažuje kolektivnu spobo- su, Albertu Toscanu, Adrianu John- stonu, Peteru Kaposu, Christianu snost praktični je i politički prije nego ontološki pro- Kerslakeu, Nathanu Brownu, Tracy cess. On propisuje ono što narod može odabrati učiniti, McNulty, Franku Rudi, Alexu Wil- ne ono što narod jest. liamsu i Richardu Pithouseu.

Hallward, Peter Volja naroda Natuknice u smjeru dijalektičkog voluntarizma UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 75 Augusto Sandino - — (1895-1934) pro zvan banditom od američke vlade, u či - tavoj Latinskoj Ameri - i ci smatran je herojem simbolom otpora do - minaciji Sjedinjenih Država. Pripadnici po - otpora protiv kreta u Samozine diktature se njemu po Nikaragvi, nazvali Sandinisti.

Harvey, David Enigma kapitala Naravno da postoji klasna borba, no moja klasa, klasa bogatih, vodi rat i mi pobjeđujemo. Warren Buffett, “Mudrac iz Omahe”

ad su kreatori politika i stručni ekonomisti toli- ko olako nesvjesni sklonosti kapitalizma kriza- ma, kad toliko veselo ignoriraju znakove upozo- renja koji se množe oko njih, a godine hirovitosti i meteža nazivaju “velikim smirivanjem”, onda se ljudima s Main Streeta može oprostiti na Kmanjku razumijevanja oko toga što ih je snašlo kad je došla kriza, i manjku povjerenja u stručna objašnjenja koja su ponudili. Sad kad su ekonomisti priznali da ne razumiju “sistemske rizike” inherentne kapitalizmu slobodnog tržišta, još uvijek nemaju ideje što su oni i što s njima. Bivši glavni ekonomist Međunarodnog mone- tarnog fonda kaže: “Nešto maglovito znamo o tome što je sistemski rizik i koji faktori bi mogli biti povezani s njim. No tvrditi da je to razvijena znanost u ovoj točki znači preuveličavati činjenice.” U formalnom radu obja- vljenom u ljeto 2010., MMF je opisao studiju sistemskih rizika “u začetku”. U marksističkoj teoriji (suprotsta- vljenoj kratkovidnim neoklasičnim ili financijskim eko- Harvey, David nomskim teorijama), “sistemski rizici” spadaju u funda- mentalne kontradikcije akumulacije kapitala. MMF bi si uštedio mnogo truda kad bi ih proučio. U ovoj sam kn- jizi pokušao najjasnije što mogu rasvjetliti razloge sklo- Enigma kapitala nosti kapitala krizama, ulogu krize (poput ove kroz koju još uvijek prolazimo) u reprodukciji kapitalizma i dugo- ročnih sistemskih rizika koje kapital postavlja životu na planeti. Zaključio sam da kapital nikad ne rješava svoju tendenciju krizama, samo je pomiče. To čini na dvostru- ki način, iz jednog dijela svijeta u drugi i od jedne vrste problema u drugu. Tako je kriza koja je prvenstveno iz- bila na tržištu nekretnina juga i jugozapada SAD-a (pa- ralelno i u Ujedinjenom Kraljevstvu, Irskoj i Španjol- skoj) utjecala na financijska tržišta u New Yorku i Lon- donu prije no što je “prešla u globalnu” i zaprijetila glo- balnoj trgovini gotovo posvuda (nakon islandskih ban- ki, Dubai Worlda, latvijskog bankrota, katastrofe kali- fornijskog proračuna i grčke i irske dužničke krize). Po- stoje nacionalni bankarski sustavi, poput onih u Irskoj, Portugalu i Španjolskoj, koji trebaju daljnja jamstva zbog velikog broja zamrznute imovine koji su ostavili tržišni procvati fiktivnih posjeda prethodeći krizi. Čini se da je 78 globalni financijski sustav stabiliziran krpanjima vladi- rana na trgovinu s Kinom. Zemlje koje Kini dobavljaju nih intervencija. Kao posljedica toga, težište krize okre- sirove materijale, poput Australije i Čilea, prošle su kroz nulo se od banaka prema državnom dugu. U Sjevernoj krizu relativno neokrznute. U ostalim slučajevima desi- Americi i Europi na povećani državni dug odgovor je bio le su se prilagodbe u uzorcima trgovanja poput desete- predlaganje i implementiranje drakonskih mjera šte- rostrukog porasta trgovine Brazila i Argentine s Kinom dnje – smanjivanja duga rezanjem državnih službi čime od 2000. Rezultat je bio snažan povratak ekonomskog se ugrožava javna dobrobit. rasta u raznim dijelovima Latinske Amerike (blizu 8% i Međutim, u nekim je dijelovima svijeta kriza u Argentini i u Brazilu), no uz cijenu pretvaranja mno- odavno prošla. Čak je i u SAD-u statistički prestanak re- gih zemljišta u plantaže soje s potencijalno štetnim po- cesije objavljen u lipnju 2009. Ako Brazil, Argentinu, In- sljedicama za okoliš. Zemlje koje su izvozile visokoteh- diju i Australiju pitamo o “ekonomskoj krizi” odgovor će nološku opremu u Kinu, osobito Njemačka, također su biti “Koja kriza? To je vaš problem, ne naš.” Geografska prošle relativno dobro. kratkovidnost je, naravno, vrlo raširena. Dok su mnogi Nezaposlenost i gubitci radnih mjesta visoki su u Warren Buffett iz zapadne Europe i Sjeverne Amerike velikodušno da- SAD-u, a nejednaki po Europi. Službena stopa nezapo- rivali žrtve tsunamija koji je poharao obale Indijskog slenosti za 11% je porasla u Španjolskoj, 9% u Irskoj, 5% u oceana u prosincu 2004., nisu obraćali pažnju na petna- SAD-u, a između 3% i 4% u Grčkoj, Portugalu, Španjol- est milijuna Indonežana koji su izgubili posao u eko- skoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Švedskoj i Italiji. No sto- nomskom kolapsu 1997/98. ili na ogroman porast neza- pa nezaposlenosti ostala je niska u Nizozemskoj, u Nje- poslenosti koji je snašao Argentinu u vrijeme krize mačkoj je čak i pala (djelomično zbog njihove politike 2001/02. To su bile njihove ekonomske krize i krivnja je skraćivanja radnog vremena umjesto otpuštanja radni- bila njihova, ne naša. ka uslijed suočavanja s krizom tržišta), a jedva se promi- U vrijeme pisanja (prosinac 2010.) postoji duboki jenila u Južnoj Koreji i Kini (unatoč zabilježenom gubit- osjećaj i mnogo opipljivih dokaza da kriza još uvijek tra- ku od 3 milijuna radnih mjesta 2008.). je u SAD-u i većini Europe. Nezaposlenost je veliki pro- Ustrajnost gubitka radnih mjesta u SAD-u opona- blem. MMF i Međunarodna organizacija rada u rujnu ša način na koji su prethodne dvije recesije (1990-92. i 2010. izdali su dokument o zajedničkoj raspravi prema 2001-02.) popraćene takozvanim “besposlenim oporav- kojem je procijenjen globalni gubitak poslova od 30 mi- cima” – osim što ovaj izgleda više kao “oporavak koji lijuna ljudi za vrijeme recesije 2007.-2009. Od 20 miliju- stvara nezaposlenost”. Nadalje, udio “dugoročno” neza- na koje se moglo dokumentirati kroz službene statisti- poslenih (onih bez posla više od šest mjeseci), koji ni- ke, tri četvrtine pripadaju razvijenim gospodarstvima – kad u prošlosti nije prekoračio četvrtinu, sad sačinjava SAD-u 7,5 milijuna, Španjolskoj 2,7 milijuna,a Ujedinje- više od polovice nezaposlenih. Kad se službenoj stopi nom Kraljevstvu 0,9 milijuna. Gubitci radnih mjesta pu- nezaposlenosti od blizu 10% dodaju obeshrabreni radni- no su se manje primijetili u nadolazećim gospodarstvi- ci i radnici u nezadovoljavajućem privremenom ra- ma, gdje je Kina bilježila 3 milijuna, što je s obzirom na dnom odnosu, znači da gotovo jedna petina stanovni- ogromnu veličinu njezinog tržišta rada ozbiljno, no ne i štva SAD-a nema adekvatni posao. Postojanje takve ve- katastrofalno. Zanimljivo, mali porasti u broju radnih like radne rezerve nezaposlenih radnika stvorilo je jak mjesta zabilježeni su u nekim zemljama s nižim priho- pritisak na stope plaća i radnih uvjeta zaposlenih. Dogo- dima (djelomično uslijed seobe radnih mjesta iz Kine voreni bankrot General Motorsa doveo je do stvaranja prema još jeftinijoj radnoj snazi južne i jugoistočne dvostrukog radnog sustava u kojem ljudi pridružujući Azije). se radnoj snazi pristaju na niže plaće i beneficije od onih Financijska kriza početkom 2007. godine imala je već zaposlenih. Taj dvostruki sustav proširio se dobrim nekoliko dugoročnih posljedica na mnoge dijelove svi- dijelom SAD-a. Profiti su se od najniže točke na kraju jeta. Oporavak rasta u Kini (više od 10% u 2010., nakon 2008. povećali “vratolomnom brzinom” prema opisima što je nakratko pao na 6% u ranoj 2009.) i Indiji (sa stopa- poslovnih medija i pomogli da se pokrene oporavak ma rasta koje će uskoro premašiti kineske) popraćen je burza dionica i razuzdanih životnih stilova brokera s jakim rastom u svim područjima svijeta koja su orijenti- Wall Streeta. No sve ovo desilo se pod cijenu daljnjeg

Harvey, David Enigma kapitala tva. UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 79 Martí Farabundo - — (1893-1932) revolu cionar iz poveo je ra - dnike i seljake El Sal - - vadora u ustanak pro - predsje tiv diktature dnika Martineza. Vlast je ustanak ugušila u krvi, pobivši oko 30 000 ljudi, uglavnom domorodačkog stanovniš ­ produbljivanja represije plaća započete sedamdesetih. Ekonomski argument za štednju sumnjiv je u naj- Udio plaća u nacionalnom prihodu nastavio je padati boljem slučaju, a u najgorem očito kontraproduktivan. čak i kad su tantijemi porasli na razinu prije krize. Kola- Odgovorni analitičari procjenjuju da će mjere koje je u teralni učinak nezaposlenosti je taj da se stambene ovr- listopadu 2010. proglasila novoizabrana konzervativna he koje su pokrenule slom 2007. nastavljaju, a portfelji vlada u sljedeće tri godine ostaviti bez posla 1,6 milijuna zamrznutih imanja se pogoršavaju. Mjesečna stopa za- ljudi – blizu 500.000 u javnom sektoru, a preostali mili- početih ovršnih postupaka pala je s visokih 142.000 u jun prvenstveno u dijelu privatnog sektora koji je pod travnju 2009. na malo više od 100.000 u kolovozu 2010., vladinim ugovorima. Ideja da će privatni sektor bez po- no broj stvarnih oduzimanja dostigla je rekord od moći preuzeti stvar, kad je najbolje što je uspijevao stvo- 95.000 u istom mjesecu. Financijske ustanove preuzele riti 300.000 radnih mjesta godišnje u Britaniji, blago re- su vlasništvo nad preko milijun stanova u 2010. Nije ni čeno želja je bez pokrića. Nedavna republikanska pobje- čudo da se povjerenje kupaca sporo oporavlja i da potro- da u Zastupničkom domu SAD-a potvrđuje da će tako- šačko tržište ostaje zbunjeno. zvani “jastrebovi deficita” jako utjecati na sve stvari Je li ovaj razvoj događaja u SAD-u (paralelno i u osim potvrde visokih poreznih olakšica najbogatijim mnogim dijelovima Europe) ekonomska nužnost ili po- sektorima stanovništva. No i kad su demokrati držali litički izbor? Odgovor je – pomalo oboje. Ali politička svu moć, nisu imali hrabrosti usprotiviti se jastrebovima strana sad je očitija no prošle godine. Kroz većinu razvi- deficita kako bi pomogli ljudima. Stranka “Wall Street”, jenog kapitalističkog svijeta, nakon početnog koketira- kako je zovem, premoćna je za njih, s obzirom da finan- nja s oživljavanjem kejnzijanizma, suverena dužnička cira izbore i demokrata i republikanaca. Kako vrijeme kriza postala je isprikom za kapitalističku klasu da uklo- prolazi, nažalost je preočito da je predsjednik Obama ta- ni ostatke socijalne države kroz politiku štednje. Kapital kođer dio te stranke. je uvijek imao teškoća s internaliziranjem troškova dru- Danas se SAD-u događa ono što se više puta izno- štvene reprodukcije (briga o mladima, bolesnima, inva- va događalo od ranih osamdesetih, i kod kuće i vani. Na lidima i starima, troškovi socijalnog osiguranja, obrazo- primjer, 1982. izbila je dužnička kriza u mnogim zemlja- vanja i zdravstva). Tijekom pedesetih i šezdesetih mno- ma u razvoju, s Meksikom kao posvojenim djetetom ko- gi od ovih socijalnih troškova internalizirani su izravno je je napravilo pogrešku pozajmljivanja od investicijskih (korporativni planovi zdravstvene zaštite i mirovine) ili bankara iz New Yorka. Bankrot na njihov dug uništio bi neizravno (porezno financirane usluge širokom stanov- njujorške bankare, pa su riznica SAD-a i MMF pomogle ništvu). No cijelo razdoblje neoliberalnog kapitalizma Meksiku da isplati bankare, no napravivši to nametnule nakon sredine sedamdesetih obilježeno je borbom ka- su zemlji toliko teške mjere štednje da su rezultirale pa- pitalizma da se riješi takvih tereta, prepuštajući stanov- dom životnog standarda od 25%. Od onda recept glasi ništvu da pronađu vlastite načine da osiguraju i plate za spasiti banke i uvaliti račun narodu. To se Grčkoj desilo te usluge. Moćni desni glasovi u politici i medijima go- početkom, a Irskoj u jesen 2010. U grčkom slučaju u opa- vore nam da je način na koji se reproduciramo, stvar snosti su bile njemačke i francuske banke, a u irskom osobne odgovornosti, a ne državna obveza. britanske. Pad u životnom standardu grčke populacije je Napad na blagostanje stanovništva dovelo je drža- zamjetan, a ni u Irskoj nije mnogo bolje. Prošle godine vu u sukob sa zadnjim ostatcima moći trgovačkih sindi- spašavane su banke po SAD-u, pa je sad vrijeme da save- kata, sindikata javnog sektora, ali i sa stanovništvom ko- zna vlada udara narod još i više nego što se već radi u Ka- je najizravnije ovisi o državnoj pomoći (poput studena- liforniji, koja je s devetim najvećim javnim proračunom ta u Ateni, Parizu, Londonu i Berkeleyju). Napad je iza- u svijetu spašena od sudbine Grčke i Irske jedino divljim zvao takav revolt da je čak i MMF pokušao upozoriti pre- rezovima u proračunu duž cijele države i saveznim danije desne vlade da riskiraju izazivanje velikog dru- transferima poreznih rezova kako bi poduprli društve- štvenog nemira. Cvjetajući znaci nemira u Europi s po- nu sigurnost, zdrastvenu zaštitu i slično. Brzina kojom četka jeseni 2010. sugeriraju da bi MMF mogao biti u su se ulagači stali povlačiti iz tržišta obveznica, izuzetog pravu. od poreza za lokalni i državni vladin dug u prosincu 2010., sugerira da bi to moglo biti mjesto sljedećeg vala 80 financijske krize u SAD-u. Hoće li biti masovnih ban- u ogromni deficit između 2001. i 2009., izabrao voditi krota municipalnih i državnih vlada ovisit će o odgovo- dva rata, velikim farmacijama poklonio ogromna sred- ru savezne vlade i saveznih rezervi. No samu će krizu bi- stva i smanjio poreze bogatima. Bushevi su govorili da ti mnogo teže riješiti no što je to bilo s bankarskim sek- će se porezne olakšice same isplatiti kroz ubrzana ulaga- torom, djelomično zbog njezine dubine i širine, a djelo- nja. No, nisu se isplatile (to je doprinijelo špekulaciji). mično iz političkih razloga. Govorilo se i da će se ratovi isplatiti kroz iračku naftu. Gotovo je sigurno za Grčku i Irsku bilo bolje da su Kad se 2003. procijenjivalo da će rat koštati 200 milijarda bankrotirale. Tada bi banke i vlasnici obveznica podijeli- dolara, procjenitelje se žestoko napadalo kao nedomo- li teret s narodom. Nositelji obveznica bi se “ošišali”, ka- ljubne negativce. Dosad su ratovi koštali 2 bilijuna dola- ko se to kaže u financijskim krugovima. Argentina je ra ili više, no nikome u Bushevo vrijeme to nije smetalo, efektivno bankrotirala 2004. Prijetile su strašne poslje- jer kako je to potpredsjednik Dick Cheney volio reći: dice – “nikad više nećete vidjeti međunarodne ulagače” “Reagan nas je naučio da deficit nije važan!”. – prijetilo se – no unutar nekoliko godina strani ulagači, Naravno da je važan, no najbolji način da ga se očajno tražeći isplativa tržišta za višak kapitala, pokre- Angela Merkel smanji je poticanje rasta. Značajni udio trenutnog defi- nuli su ekonomski porast u zemlji i on je potrajao s vrlo cita nastao je zbog smanjivanja poreza nakon recesije i malo padova čak i kroz nesigurna vremena 2007-09. Šte- galopirajuće nezaposlenosti. U usporedbi s tim, gubitci dnja je i u Grčkoj i u Irskoj blokirala ekonomske oporav- jamstava nisu bili toliko visoki. U nekim slučajevima ke tih zemalja, pogoršala situaciju s dugom i započela si- jamstava novac se vraća s kamatama. Oživljavanjem go- laznu spiralu vječne štednje. U svjetlu tog iskustva utje- spodarstva i rješavanjem problema gospodarskog rasta cajni glasovi mainstream medija (uključujući glavno dolazi se na dobar put da se riješi problem deficita kroz uredništvo New York Timesa) konačno su se počeli pitati podizanje poreza (kao što je dokazano u godinama po- je li bankrot (pristojnije nazivan “restrukturiranjem”) rasta devedesetih pod Clintonom). Tvrdim da politika možda bio bolje rješenje. Čak je i njemačka kancelarka štednje odvodi ekonomiju u suprotnom smjeru. Trenu- Angela Merkel dala naslutiti da se nakon 2013., kad se is- tne ekonomske teškoće u SAD-u i Britaniji, kao i diljem tope europski jamstveni fondovi, mogu očekivati “šiša- Europe, u osnovi se više produbljuju zbog političkog ra- nja” nositelja obveznica. Rezultat bi bio prenijeti barem zloga, a manje iz ekonomske nužnosti. Taj politički ra- dio tereta krize natrag bankama, gdje u svakom slučaju i zlog je želja da se raskine s odgovornošću kapitala da po- pripada, barem prema većini javnog mnijenja, osobito krije troškove socijalne reprodukcije. ako se uzme u obzir sklonost bankara da si besramno is- Napad na društvenu dobrobit masa potiče od ne- plaćuju divovske bonuse. U grčkom slučaju to bi značilo prekidnog poriva da se očuva i poveća bogatstvo onih i prebaciti teret natrag geografski na francuski i prilično koji su već bogati. To Warren Buffett jasno priznaje. Ne- slab njemački bankarski sustav i naposljetku na francu- jednakosti u prihodima su porasle u SAD-u od sedam- sku i njemačku vladu, gdje mnogi Grci misle da i desetih do točke u kojoj 90% Amerikanaca sad posjeduje pripada. samo 29% bogatstva, a 10% kontrolira ostalo, pri čemu No udar na narod za dobrobit kapitala bila je agen- najbogatijih 1% posjeduje 34% bogatstva i 24% prihoda da desnice i kapitalističke klase cijelo vrijeme. Predsje- (tri puta više nego 1970.). Svi znakovi osim nekih izuze- dnik Ronald Reagan je proizveo veliki deficit u osamde- taka pokazuju da najbogatiji nisu previše pogođeni ne- setima kroz utrku u naoružanju sa Sovjetskim Savezom. davnim događajima. Vodeći menadžeri zapravo su zna- Također je smanjio poreznu stupu najbogatijim Ameri- čajno povećali svoju moć (npr. George Soros i John Paul- kancima sa 72% na 30%. Njegov direktor proračuna Da- son zaradili su po 3 milijarde dolara u 2008.). Usred veli- vid Stockman kasnije je priznao da je plan bio povećati kog javnih zahtjeva za štednjom i rezanjem deficita, re- dug i zatim to upotrijebiti kao ispriku da se unište soci- publikanci su se uspješno izborili da produže Busheve jalne protekcije i socijalni programi. Predsjednik George porezne olakšice. Tako će najbogatijih 0,1% SAD-ovih Bush mlađi, još jedan republikanac s potporom Kongre- poreznih obveznika dobiti poklon od 370.000 dolara, a sa pod republikanskom kontrolom, slijedio je Reaganov deficit će se povećati za 700 milijardi dolara u sljedećih primjer do zadnjeg slova. Pretvorio je proračunski višak deset godina. U međuvremenu neke su oblasti zatvorile

Harvey, David Enigma kapitala

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 81 Garvey Marcus — (1887-1940) jedan od naglasnijih zagova - ratelja pan-afrikaniz - ma i “crnog” naciona - lizma. Bio je jedan od prvih zagovaratelja pan-afričke ∫lozo∫je inspiri - koja je trebala i rati masovni pokret ekonomsko osnaživa - na Afri - nje usmjereno je prvim ku. Proglašen nacionalnim herojem Jamajke. policijske i vatrogasne postaje, a u nekim se slučajevima Kina je s ogromnim viškovima i neopterećenim zbog manjka sredstava isključuje javna rasvjeta. Zami- bankarskim sustavom pod jednostavnom kontrolom slimo samo kakav bi nered uslijedio kad bi takve dra- središnje vlade imala sredstva da djeluje u punokrvnom konske politike rezanja proračuna zaživjele u velikim kejnzijanskom pravcu. Slom industrija orijentiranih na gradovima s već nemirnim stanovništvom. To je politi- izvoz i prijetnja masovne nezaposlenosti (sjetimo se gu- ka plutokracije u svom najgorem obliku. bitka od 3 milijuna radnih mjesta) te nemiri početkom Politika zaštite već dobrostojećih primjenjiva je i u 2009. prisilili su vladu na to. Poticajni paket imao je dva polju međudržavnih odnosa. Zemlje koje su preživjele kraka. Blizu 600 milijarda dolara uloženo je u infra- nedavne prevrate zahvaljujući trgovinskom izvoznom strukturne projekte – izgradnju autocesta, na skali po- višku – posebice Njemačka i Kina – žestoko se odupiru kraj koje one iz SAD-a iz šezdesetih izgledaju patuljasto, bilo kojim mjerama koje bi mogle smanjiti njihovu novi aerodromi, ogromni vodeni projekti, brze želje- kompetitivnu prednost. One nastavljaju privlačiti bo- zničke linije, pa čak i posve novi gradovi. S druge strane, gatstvo na račun konzumerizma ostatka svijeta. Neu- Mitch McConnell središnja vlada je prisilila banke (protiviti se središnjoj spjeh G-20 da pronađe koordinirani globalni odgovor vladi nije opcija za kineske bankare) da olakšaju kredite trenutnoj slabosti gotovo u cjelosti rezultat je razlika za lokalne državne i privatne projekte. oko prikladnih trgovinskih deficita i viškova, valutnih Veliko je pitanje hoće li ta ulaganja povećati nacio- stopa i sličnog. Angela Merkel u Njemačkoj ne provodi nalnu produktivnost. S obzirom da prostorna integraci- politiku štednje nego poticanja jer to pomaže izvoznoj ja kineske ekonomije (pogotovo unutrašnjost u odnosu prednosti Njemačke. Njezin ministar financija nazvao na obalne regije) nije dovršena, postoje razlozi da vjeru- je nedavni pokužaj saveznih rezervi SAD-a da potakne jemo da bi moglo biti tako. No mogu li se dugovi otplati- ekonomsku aktivnost i smanji nezaposlenost “neu- ti na vrijeme i hoće li Kina postati epicentar još jednog pućenim”. I Nijemci i republikanci u SAD-u žele da go- globalnog sloma ostaje otvoreno. Negativne posljedice spodarstvo SAD-a ostane ošamućeno do sljedećih izbo- uključuju porast inflacije (čestu Ahilovu petu u admini- ra. Republikanski vođa u senatu Mitch McConnell re- stracijama kejnzijanskih politika) i rastuće špekulacije u kao je da je najveći prioritet osigurati da Obama ne bude tržištu nekretnina, posebno stanova, s udvostručenjem ponovno izabran. Najbolji način da se to učini je sprovo- cijena posjeda u Šangaju u 2009. i nacionalnim porastom diti bezobzirnu politiku štednje koja koči ekonomski cijena posjeda za više od 10% u istoj godini. Ima i drugih oporavak i ima fiskalno poštenje. No tada se urazumila otežavajućih naznaka prekapacitiranosti u proizvodnji i stranka “Wall Street”, koja je pobijedila u bitci da očuva infrastrukturi – u središnjoj Kini izgrađen je cijeli grad porezne olakšice za najimućnije. Odlučila je da su dvije koji se tek treba naseliti – a priča se da su mnoge banke godine potpune štednje previše za podnijeti. Nagovorila prekomjerno ulagale bez pokrića. Novoizgrađeni grado- je izbornog pobjednika – Republikansku stranku da po- vi u unutrašnjosti Kine očajno traže strane ulagače, su- taknu neke široke mjere financiranja deficita u nadi da deći prema blještavim oglasima u američkom tisku di- se nastavi procvat korporativne dobiti. zajniranima da potaknu ljude na novi utopijski front Međutim, mantra o štednji ne prihvaća se i ne pro- međunarodnog kapitalizma (u sjeni nesretne prošlosti vodi svuda. Svijet je polariziran između paranoje od de- Dubai Worlda, gdje su spektakularna ulaganja bez po- ficita u Sjevernoj Americi i Europi i kejnzijanskog eks- krića u razvoj nekretnina završila bankrotom). Postoji i panzionizma u istočnoj Aziji koji vodi Kina. Tamo je po- dokaz za nadolazak nereguliranog “bankarskog sustava litika jako različita, a rezultati još više. Stopa oporavka u sjeni”, sivog trgovanja imanjima i pozajmicama gdje se područja s Kinom u središtu, uključujući Indiju i Latin- ponavljaju greške koje su se desile u američkom bankar- sku Ameriku, nevjerojatna je. Ni bivši predsjednik Bra- skom sustavu od devedesetih nadalje. No Kinezi su se i zila Ignacio, ni predsjednica Argentine Christina Kirch- prije snašli s pozajmicama bez kamata, visokima do 40% ner, a sigurno ni predsjednik Kine Hu-Jintao ne govore vrijednosti imanja u kasnim devedesetima. Onda su is- o štednji, iako će Hu-Jintao savršeno sretan podržati koristili strane razmjenske rezerve da ih ponište. Za raz- SAD u svojoj samoubilačkoj politici – to je stvar jedno- liku od zakonskih mjera u SAD-u, koje su donijete pred stavne geografske realpolitike. nevoljkim Kongresom pod predsjednikom Bushom i 82 koje su od onda izazvale mnogo javnih osuda, kineska Latinskoj Americi, oporavila brže od drugih: kineska vlada može odmah povući poteze koji će rekapitalizirati ulaganja u dug SAD-a pomogla su uspostaviti efektivnu njezin bankarski sustav. Mogu li kontrolirati sumnjiva potražnju za proizvodima niskih cijena, iako postoje bankarska poslovanja čini se otvorenim pitanjem. Čini znaci da postupno unosi raznolikost u svoje posjede. Po- se da su brige oko inflacije brzo eskalirale proteklih mje- sljedica je početak prebacivanja prevlasti u globalnoj seci. Postoje ozbiljni pokušaji da se stvari pokrenu, po- ekonomskoj moći s istoka na zapad. Očito je da su SAD put ograničavanja bankarskog pozajmljivanja da se rast još uvijek jak igrač, ali na sastanku G-20 u Seulu u stude- smanji ispod 10% kako bi se ukrotila inflacija. Takve po- nom 2010. postalo je jasno da je Obama relativno usa- litike obuzdavanja predvidljivo plaše globalne burze mljen i nemoćan i da ne povlači sve poteze sam. dionica. Kineska žeđ za sirovim materijalima nije samo po- Kinezi su s vremenom prihvatili i druge aspekte makla termine trgovine u smjeru proizvođača sirovih kejnezijanskog programa: poticanje unutarnjeg tržišta materijala (što je prije 1990. općenito bilo negativno), povećavanjem moći radništva i rješavanja socijalne ne- George W. Bush nego i podupire sve intenzivnije dugoročno natjecanje jednakosti. Središnja vlada odjednom je postala spre- između država, korporacija i bogatih pojedinaca za kon- mna tolerirati (ili nespremna usprotiviti im se) sponta- trolu nad zemljom, prirodnim resursima i ostalim ključ- ne štrajkove koje nisu organizirali službeni sindikati nim izvorima rentalnih prihoda (poput prava na inte- pod kontrolom Komunističke partije, npr. veliki proi- lektualno vlasništvo). Politiku izvlaštavanja koja prianja zvođači poput Toyote, Honde i FoxConna (gdje je bujica uz ogromnu globalnu zemljokrađu duž većeg dijela radničkih samoubojstava stvorila skandal s plaćama i Afrike, Latinske Amerike, središnje Azije i ostataka pra- radnim uvjetima) u rano ljeto 2010. Ovi štrajkovi rezul- znih regija jugoistočne Azije, neupitno je vodila Kina tirali su značajnim porastom plaća (u rangu od 20% do kao pridošlica na scenu velike moći i korporativnog na- 30%). Politika smanjivanja plaća preokrenuta je, iako na- tjecanja. No čak i unutardržavno izvlaštenje čitavih po- kon inflacije dobitci nisu bili toliko impresivni. No kako pulacija, kao što se događalo u regijama središnje i sjeve- u Kini rastu plaće, tako kapital kreće u inozemstvo na roistočne Indije koje obiluju mineralima, brzo se nasta- lokacije s manjim plaćama u Bangladešu, Kambodži i vlja sučeljeno sa žestokim otporom autohtonog stanov- drugim dijelovima jugoistočne Azije. ništva. Čini se da postoji mnogo interesa sklonih osigu- Vlada je povećala ulaganja u zdravstvenu i socijal- ravanju arki s blagom da se zaštite od prijetnje nekog nu skrb (povećavajući minimalac) i snažno je pogurnula budućeg ekonomskog kolapsa. razvoj tehnologija usklađenih s okolišem do te točke da Zanimljivo je da se oporavak gospodarstava ori- je Kina sad novi globalni lider. Strah od nazivanja socija- jentiranih na izvoz proširio i na Njemačku. No ovo nas lističkim ili komunističkim, koji toliko demonizira poli- dovodi do problema frakcionaškog odgovora na krizu u tičke akcije u SAD-u, Kinezima zvuči komično. Američ- Europskoj uniji. Nakon početne eksplozije poticajnih ka mantra da samo privatno poduzetništvo može biti politika, Njemačka je preuzela vodstvo, povela za so- ekonomski uspješno zvuči šuplje, ako ne i smiješno, kad bom kolebljivu Francusku i usmjerila Eurozonu prema se usporedi s državno-upravljanim rastom u Kini, kao i monetarnoj politici redukcije deficita iz straha od izbija- u Singapuru, Tajvanu i Južnoj Koreji. nja inflacije. Tu politiku sad slijedi novoizabrana kon- Kina je očito iz krize izašla brže i uspješnije od bilo zervativna koalicija u Britaniji. Potez je koincidirao s na- kog drugog. Porast u unutarnjoj efektivnoj potražnji nije glim propadanjem u javnim financijama drugdje. Tako- uspio samo u Kini nego je pokrenuo i druga gospodar- zvani PIGS (Portugal, Irska, Grčka, Španjolska) našao se stva, posebice susjedna (od Singapura do Južne Koreje) i u političkom tjesnacu, djelomično zbog vlastitog pogre- proizvođače sirovog materijala (npr. Australiju). General šnog upravljanja no više jer su njihove ekonomije bile Motors proizvodi više automobila i dobiti u Kini nego osobito ranjive na kreditni kolaps i naglo smanjivanje igdje drugdje. Kina je uspjela potaknuti djelomični opo- posjedovnih tržišta i turizma (što velikim dijelom fi- ravak u međunarodnoj trgovini i potražnji za vlastitu iz- nancira špekulativni sjevernoeuropski kapital). Bez in- bornu dobrobit. Općenito su se gospodarstva orijentira- dustrijske baze zemalja poput Njemačke nisu mogli na na izvoz, posebice u istočnoj i jugoistočnoj Aziji, te adekvatno odgovoriti fiskalnoj krizi koja je zaprijetila.

Harvey, David Enigma kapitala

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 83 Négritude — pripadnici pokreta su da je zaje - vjerovali dnički crni identitet i zajedničko naslijeđe Afrike i afričke dija - najboje oružje spore fran - za borbu protiv cuskog kolonijalizma i političke i kulturne hegemonije i dominacije. Očito dolazi do velike podjele u političkoj strategi- om i ekonomskom moći: bankari gladni bonusa i finan- ji. Veći dio Zapada traži sveti gral redukcije deficita (koji cijeri koji sad oblikuju agendu u Washingtonu i Londo- rezultira redukcijama u životnom standardu) kroz šte- nu; oporavljena klasa rentijera koji rente ne izvlače sa- dnju dok Istok i nadolazeća tržišta s Juga slijede ekspan- mo iz kontrole nad zemljom, posjedom i resursima već zionističku kejnzijansku strategiju. Ako će se globalni sve više i iz prava na intelektualno vlasništvo; robni ka- rast oporaviti, to će biti zbog prevladavanja istočnog pu- pitalisti poput Wal-Marta i Ikee koji proizvođače tijesno ta kejnzijanskog poticanja. vezuju uz planiranje i naručivanje tako da proizvođači No tu leži problem. Kako tvrdim u knjizi, mini- postaju puki pijuni u njihovim natjecanjima. Pojedinci i mum od 3% rasta, što je prihvaćeno i empirijski i kon- grupe koji slijede vlastite interese gotovo su uvijek pro- vencijom kao nužni uvjet za zadovoljavajuće funkcioni- pustili stvoriti uvjerljivu i koherentnu političku agendu ranje kapitalizma, postaje sve manje i manje održivim. kako bi se stabilizirao, a kamoli oporavio ranjeni kapita- Način na koji se Kina prekriva autocestama i automobi- listični sustav. Znakovi posvuda dokazuju da je ovog pu- lima i vrtoglavom brzinom ulazi u suburbanizaciju i iz- ta tako. Kako je drukčije moguće objasniti ogromnu fi- William McChesney Martin gradnju novih gradova, širi utjecaj nadaleko sudjelujući nancijsku podršku koju su najbogatiji pojedinci i moćne u ogromnoj globalnoj krađi zemljišta zbog resursa u financijske i medijske grupe dale nekoherentnoj politici Africi, no i na bilo kojem mjestu gdje može naći oslonac Pokreta čajanke u SAD-u? kao što je Latinska Amerika. Posljedice kineskog rasta Još je problematičnije međudržavno natjecanje za na okoliš velike su i to ne samo u Kini. Rastuća kineska bogatstvom i moći kao i kompetitivno formiranje blo- potreba za naftom, ugljenom, cementom, sojom i slič- kova moći, ako ništa drugo jer države još uvijek polažu nim preobrazuju većinu Afrike, Latinske Amerike i sre- pravo – i u nekom stupnju zadržavaju pojedinačno ili dišnje Azije i Australiju u satelitske proizvođače bez os- kolektivno (kroz saveze poput NATO-a) – na određeni vrtanja na degradaciju zemlje i iscrpljivanje resursa. Na- monopol nad sredstvima nasilja. Političko-vojni svijet ravno da u ovome istočni Azijati samo slijede stope za- prečesto uvećava umjesto da ublažava unutarnja protur- padnih barbarskih puteva prema bogatstvu i moći. No ječja akumulacije kapitala nauštrb svih osim najbogati- ako smo išli tim putem, tko smo mi da njima kažemo da jih i najmoćnijih. S takvim smo opasnostima već dugo trebaju prestati i okaniti se toga, osobito kad pokazuje- dobro upoznati. Kako je britanski politički filozof Willi- mo toliko malo spremnosti da prilagodimo vlastiti stil am Thompson zabilježio 1824: “u usporedbi s očuva- života potrebama okoliša? njem trenutne raspodjele (bogatstva), vječno ukaziva- Svrha kejnzijanskih programa poticaja nije da stal- nje bijede ili sreće cijelog ljudskog roda smatra se nedo- no funkcioniraju već da prikriju kratkotrajne recesije stojnim spomena. Perpetuirati rezultate sile, prijevare i kako bi se s deficitom moglo uhvatiti u koštac kad se uv- slučaja nazivalo se sigurnošću; a u podršku ove sumnjive jeti poprave. Problem u šezdesetima bio je politički se sigurnosti žrtvovale su se sve proizvodne snage ljud- oporaviti ili prepoznati, kako je to rekao William skog roda.” Upravo do toga dovode sumnjiva sigurnost McChesney Martin, nekad na čelu savezne rezerve, da je štednje kao i sumnjiva sigurnost beskrajnog rasta. posao političkih moći “maknuti zdjelu punča upravo U prošlosti je ogromna bojna oprema sprečavala kad počne zabava”. Sad patimo upravo zbog toga što je takvu nekoherentnu politiku od borbi eksploatiranih i Alan Greenspan, navodno proročanski predsjedatelj sa- izvlaštenih, radnika protiv kapitalista, građana protiv veznih rezervi propustio to učiniti tijekom zlatnih godi- rentijera i grabežljivih trgovaca, cijelih populacija protiv na devedesetih i ranih dvijetisućitih. Mogu li Kinezi u često nasilnih izvadaka kolonijalizma i imperijalizma, pravom trenutku maknuti zdjelu punča ostaje otvoreno uz nejasnije, no ne manje utjecajne borbe za pravdu, pitanje. prava i etičniji i demokratskiji društveni poredak. Tije- Nezainteresiranim promatračima već je dugo oči- kom zadnjih četrdeset godina organizirani institucio- to da su individualni kapitalisti koji operiraju u vlasti- nalni okviri takvog otpora neciviliziranoj misiji kapitala tom interesu skloni ponašati se na način koji kolektivno bili su strani, ostavivši za sobom čudnu mješavinu sta- gura kapitalizam dublje u krizu. Isto se može reći za ra- rih i novih institucija kakve sam opisao u posljednjem zne grupne interese koji periodički dominiraju političk- poglavlju Enigme, koji imaju probleme artikulirati kohe- 84 zivnu opoziciju ili koherentni alternativni program. splozija kapitalističkog rasta u nadolazećim tržišnim Ovo je situacija koja sluti na jednako zlo kapitalu kao i ekonomijama, od istočne i jugoistočne Azije do Latinske narodu. Vodi politici après moi le deluge, u kojoj bogati Amerike može pomoći da se ponovno uspostavi ravno- fantaziraju da mogu sigurno otploviti u svojim dobro teža globalne raspodjele bogatstva i moći između drža- opremljenim i dobro naoružanim arkama (najavljuje li va i tako stvori zdravija i egalitarnija osnova za posti- nam to globalna plačka zemljišta?) ostavljajući nas osta- gnuća racionalnije organizirane globalne ekonomije. le da se snađemo u potopu. No bogati se nikad ne mogu Kratkoročni oporavak rasta suprotstavljen množenju nadati da će isplivati nad svijet koji je kapital stvorio jer nevolja također može kupiti vremena da se iznađu du- doslovce više nema mjesta za skrivanje. goročna rješenja za prijelaz. No kupljeno vrijeme kori- Ostaje nam vidjeti može li se u naše vrijeme saz- sno je samo ako se dobro upotrijebi. dati novi skup institucija koji će spasiti kapital od samo- Treba naći alternativu. Ovdje nadolazak korevolu- ga sebe i spriječiti ishode koje je opisao Thompson. No cionarnih pokreta postaje ključan i za nadolazeću plimu

čak i ako se mogu stvoriti takve politike i s njima pove- Adam Smith autodestruktivnog ponašanja kapitalizma (što bi samo zane institucije, one neće trebati samo izgledati drukči- po sebi bilo postignuće), ali i za naše reorganiziranje i je od onih prošlih. One će morati činiti mnogo više nego početak izgradnje novih kolektivnih organizacijskih boriti se da nam donesu civiliziraniji kapitalizam. Tre- oblika, banaka znanja i mentalnih koncepcija, novih bat će se napustiti donkihotovska potraga za kapitaliz- tehnologija i sustava proizvodnje i potrošnje, eksperi- mom koji bi mogao biti etičan. Na kraju dana nimalo ni- mentirajući s novim institucionalnim aranžmanima, je važno jesu li naše namjere bile dobre i etično usmjere- novim oblicima društvenih i prirodnih odnosa i redizaj- ne ili samozadovoljno pohlepne i kompetitivno de- nom sve više urbanizirane svakodnevice. struktivne, kako je istaknuo Adam Smith ukazujući na Kapital nam je pribavio obilje sredstava kojima moć tržišne nevidljive ruke koja upravlja ljudskim po- možemo prići zadatku antikapitalističkog prijelaza, a našanjem. Logika beskrajne akumulacije kapitala i be- kapitalisti i njihovi priljepci će učiniti sve u svojoj moći skrajnog rasta uvijek je uz nas. Ona internalizira skrive- da spriječe takav prijelaz bez obzira na to što je prioritet ne imperative kojima smo voljno ili nesvjesno podložni, u ovim okolnostima. No zadatak prijelaza je na nama, a od kojih je nevidljiva ruka tržišta samo jedan slučaj, bez ne na plutokratima. Kako je Shakespeare jednom rekao: obzira na naša moralna nagnuća. Ovo je dominantna “Nije krivica u zvijezdama, već u nama, ako smo prihva- praksa, sa svim svojim suptilno posađenim političkim tili biti sluge”. Warren Buffett tvrdi da njegova klasa po- subjektivnostima protiv kojih se moramo konstruktiv- bjeđuje. Naš je prvi zadatak da dokažemo da je u krivu. no buniti ako želimo promijeniti svijet na ikakav te- meljni način. Treba se suočiti s problemom beskonač- nog rasta kroz beskonačnu akumulaciju kapitala i preva- David Harvey, Pogovor knjizi Enigma kapitala zići ga. To je politička nužnost našeg vremena. New York, siječanj 2011. Iz ove perspektive, poriv za oživljavanjem kapita- lizma u istočnoj i jugoistočnoj Aziji i drugim regijama S engleskoga preveo David Tarandek poput bogatih zemalja Perzijskoga zaljeva, stvarajući pretjeranu verziju američkog životnog stila (“vozi da ostaneš živ i kupuj dok ne crkneš”) duboko je pogrešan. Globalna pljačka zemljišta koja se trenutno odvija sigur- ni je dokaz greške koja se trenutno odvija. I dok se sad čini perverzno prikladnim osuđivati Sjevernu Ameriku i Europu za spori rast i beskrajnu štednju u svjetlu dugo- ročnih potreba, to se čini samo u ime obrane privilegija plutokracije i nikamo ne vodi kad dođe do zamjene be- skrajnih mogućnosti razvoja ljudskih kapaciteta i moći za nemogućnost beskonačnog rasta. Kratkoročna ek-

Harvey, David Enigma kapitala

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 85 Léon Damas — “enfant terrible” Négritude. pokreta Odbijao je bilo kakvo za Zapa - pomirenja dom i militantno bra - nio “crnačke vrijednosti”.

LONČAR, BUDIMIR Mr. non-aligned i jugoslavenska politika nesvrstanosti udimir Lončar je otočanin, zaljubljen u rodni Ugljan i mjesto Preko. O Preku govori s ushitom tek nešto većim od onoga kojim govori o Zadru. Zadar je bio prvi grad u koji je putovao kao dije- te, koji ga je impresionirao, gdje je jeo najbolji, tada još talijanski, sladoled na svijetu. Potom se kaoB gimnazijalac oduševio Zagrebom, a nakon partiza- na, prije odlaska na prvu misiju u New York, glavnim francuskim gradom. “Pariz me je fascinirao ljepotom. Bili smo smješteni u rezidenciji ambasadora Marka Ri- stića, čuvenog književnika, nadrealista“ koji je bio, pri- čao je prije više godina Lončar, “strah i trepet intelektu- alni, pa i za nas koji smo ga kao početnici gledali u više dimenzija“. Iako je do tada prošao rat, postao istaknuti omladinski rukovodilac u Dalmaciji, iz rata ponio visoki čin, tek mu je odlazak u Ameriku, od ukrcavanja na brod “Queen Mary“, otvorio oči za svijet izvan Jugoslavije. “Nisam mogao zamisliti da ću se ukrcati u brod koji ima više stanovnika nego moje mjesto, više od 2,5 tisuće je bilo članova posade, pa toliko putnika. Onda smo dobili podatke da je centrala koja električnom energijom op- služuje plovilo jača od centrale koja je tada opskrbljivala cijeli Beograd!“. Putovao je prvim razredom, salon bro- LONČAR, BUDIMIR da ličio je na katedralu. Mada otočanin, uplašio se kao nikada u životu kada se brod na Atlantiku zaljuljao. Amerika je Lončara, kao i mnoge, fascinirala. Od te plo- vidbe do danas, bezbrojnih putovanja oko svijeta, prošlo Mr. non-aligned i jugoslavenska je šest desetljeća. Cijelo to vrijeme Budimir Lončar traje kao diplo- politika nesvrstanosti mat. Rijetki su profesionalci koji prežive nestanak di- plomacija koje su stvarali od samog početka, koji još ­desetljećima nakon toga uspješno djeluju i utječu na Prof.dr.sc. Tvrtko Jakovina međunarodna zbivanja, koji su poželjni sugovornici raz- Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu ličitih krugova. U diplomatskoj službi Titove Jugoslavi- je, Ujedinjenih nacija, a onda i Hrvatske, Lončar je pro- šao sve diplomatske stupnjeve. Savezni sekretar za vanj- ske poslove postao je 1988. godine. “To je dobro, on će biti najbolji ministar, naravno poslije mene“, komenti- rao je imenovanje Koča Popović, čovjek koji je Lončare- ve sposobnosti, prije svega za analitiku i “otkrio“. Tije- kom povijesnog dolaska u SAD još u uniformi načelnika Generalštaba, Lončar je Popovića pratio. Nije vodio bi- lješke tijekom sastanaka, a sutradan ujutro izvještaji bi bili spremni na generalovom stolu. Koča se čudio, tada uređaja za snimanje, poglavito ne malenih, nije bilo. Malo se koncentriram, rekao je Lončar, kojeg je po po- 88 vratku u Beograd Popović izabrao za specijalnog savje- više formalni članovi, ali nije slučajno da su željele biti u tnika i postavio na čelo analize i planiranja. Upravo je Pokretu. Nitko ih nije prisilio, navodio, a Pokret je stalno sposobnost jasnog izlaganja, zaokruženih misli, povezi- rastao i postojala je potreba tih zemalja, novooslobođe- vanja zbivanja, obaviještenost, hrabrost u iznošenju sta- nih ili onih koje su bile u određenoj distanci prema ne- vova, blagost i čvrstoća, suzdržanost, ali i mediteranski kim od članica zbog geopolitičkog položaja, kao Malezi- šarm, ono što je, očito, prepoznato kod mnogih koji su je ili Pakistana, da su željele ući u Pokret. Činile su to za- trebali i trebaju njegove usluge. to jer su u Pokretu vidjele neku vrijednost i profitabil- Nikad član Centralnog komiteta, profesionalac u nost. Drugo, upravo ih je odnos s drugim zemljama, Pa- ministarstvu gdje su svi šefovi diplomacije dolazili iz kistana u odnosu s Indijom, Malezije u odnosu na Indo- politike, Hrvat, u vrijeme kada je bilo mnoštvo drugih neziju, tjerao da budu u Pokretu, da se izjednače s tim koji su aplicirali na mjesto šefa diplomacije i govorili da zemljama na međunarodnoj sceni. je na njihovim republikama red, Lončar je bio posljednji šef jugoslavenske diplomacije. Prijatelj s nizom svjet- — Indija je velika gotovo kao polovica cijelog Po- skih državnika, jedini je živući službeni sudionik Prve kreta nesvrstanih. Kolika je njezina važnost za konferencije Pokreta nesvrstanih zemalja 1961., osoba PNZ? koja je sudjelovala na svim sastancima od tada do danas, Indija je jedan od osnivača, imala je višestruke ra- s izuzetkom Alžira 1973. godine. Multilaterala je bila nje- zloge za članstvo, ali su u raznim fazama neke stvari bile govo područje u Saveznom sekretarijatu, Pokret nesvr- jače ili slabije naglašene. Indijska politika je autentično stanih posebna briga. Kao “Mr. Non-aligned“ poznat je nesvrstana, ali ju je sigurno odnos s Kinom upućivao da među brojnim državnicima i danas. Ovisno o rangu ko- to bude što više, da što više uživa podršku onih zemalja jeg su imali kad su se upoznali, Lončar je za mnoge još koje su bile potencijalni saveznik Kine, kao Indonezija. uvijek “Mr. Chairman“, s obzirom da je od 1989. predsje- U drugoj fazi, kad je Pakistan uživao potporu SAD-a, oni davao Pokretom ili “Mr. Secretary“. Tako su ga oslovlja- su se oslanjali na Moskvu, ali nisu držali da treba napu- vali i kada je među zemljama koje su Hrvatsku izglasale stiti politiku nesvrstavanja. Slično je činio Tito s Balkan- za nestalnu članicu Vijeća sigurnosti, lobirao na sastan- skim paktom, mada je njegova karakteristika bila više cima zemalja Islamske konferencije, Afričke Unije, Po- obrambeno-vojno-politička, dok je indijski položaj bio kreta nesvrstanih zemalja. više političko-psihološko-obrambeni. Te stvari bi treba- Razgovor povodom pedeset godina Pokreta nesvr- lo nijansirati. stanih, važnosti prve konferencije u Beogradu, vođen je za Up & Underground. Jedino je prisjećanje o Šestoj kon- — Je li Pokret uopće bio organizacija čije je djelova- ferenciji u Havani 1979. nastalo nešto ranije, tijekom lje- nje trebalo nijansirati i duboko analizirati, ili je tovanja u Preku na Ugljanu u kolovozu 2006. godine. riječ o jednostavnoj politici? Cijeli pokret nesvrstanosti, koliko god izgledao — Postoji li razlika između nesvrstanosti, politike kao jednostavna, troma masa, bio je suptilna organizaci- nesvrstavanja i Pokreta nesvrstanih zemalja? ja, gdje se osjećala neka moć, povijesni imperativ koji su Imamo tri stvari: nesvrstanost, nesvrstanu politi- suosnivači dobro uhvatili, koji je te zemlje privlačio ili ih ku i Pokret nesvrstanosti, što su tri dijela iste stvari. Ne- dovodio u situaciju da nisu mogle ostati po strani, da je svrstanost je polazna pozicija, pasivna kategorija, više to slabilo njihov prestiž i sposobnost. Na unutarnjem kao neutralnost, a politika nesvrstavanja je aktivan od- planu Pokret nesvrstanih je imao legitimaciju jedne do- nos prema zbivanjima, dilemama, svemu onom što je stojanstvene orijentacije. Stupnjevi interesa i refleksija relevantno za svijet. Pokret je organizirani vid djelova- nisu svugdje i među svima bili jednaki, ali se može naći nja s određenim stupnjem odgovornosti, obaveza i pra- neki zajednički nazivnik. Zajednički nazivnik je da su va u formuliranju politike. sve te zemlje kroz Pokret nesvrstanih doživljavale afir- Jugoslavija se opredijelila za politiku nesvrstanosti maciju, kao slabiji partneri u međunarodnim odnosima. i organizaciju te politike u okviru Pokreta nesvrstanosti. Preko Pokreta su se osjećale snažnije, nešto značajnije u U Pokretu je bilo dosta zemalja koje su bile nesvrstane, svjetskoj politici. Bio je to Pokret koji je i dalje razvijao

LONČAR, BUDIMIR Mr. non-aligned i jugoslavenska politika nesvrstanosti

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 89 Aimé Césaire — (1913-2008) jedan od osnivača pokreta Négritude. Uz potporu Francuske komuni - stičke partije izabran je za gradonačelnika glavnog grada Marti - niquea. Na njegov po - došao je i francu - greb ski predsjednik Sarkozy. emancipaciju razvijenu antikolonijalnom borbom i tre- SR-a ili Kine, što je u jednom trenutku htio Sukarno. Na bao je olakšavati njihove bilateralne odnose. Primjerice, Sukarnovom slučaju možete vidjeti koliko je u svemu nekada je jugoslavenski položaj zaoštravao odnose sa bilo vizije i pragmatizma. Tito i Sukarno su se na viziji SSSR-om, a nekad i Sjedinjenim Državama, ali je ipak u podudarali, ali u praktičnim pitanjima i koracima su se krajnjoj liniji to honorirano u jednom dužem periodu, u strašno razilazili. Indijski premijer Nehru u svemu je bio jednoj ukupnosti odnosa. Ta logika se mogla primijeniti na većoj distanci od ostalih, naročito glede praktičnih na svakoga. koraka. Tu je bio oprezniji, suzdržaniji, ali je viziju dije- lio. Tito je svoju ideju gradio kroz tri vida aktivnosti. — Je li činjenica da je 1955. održana konferencija Stalna je bila potreba da nađe saveznike vis-à-vis odnosa azijskih i afričkih zemalja u Bandungu smetala prema SSSR-u. Vidio je da ideja iz 1948. da se traži ra- inicijativi koja je pokrenuta u Beogradu 1961.? scjep u komunističkom pokretu, da kroz to traži formi- U osnovu je to bilo komplementarno, ali je pone- ranje lijevih snaga, bio nerealan. To je u jednom trenut- gdje u praktičnim pitanjima smetalo. Komplementarno ku napušteno. Prva je orijentacija Jugoslavije bila da se je bilo jer je to povijesno opredjeljenje emancipacije, nađe savezništvo u lijevim snagama Zapada, ali je strah borbe za ravnopravnost svih država, demokratizaciju u Socijalističke internacionale u tome nastojanju predsta- krajnjoj liniji međunarodnih odnosa. Jer iz emancipaci- vljao proturječnost. Zato su prvi koraci Jugoslavije i išli je, borbe za ravnopravnost, se kreira borba za preuređe- prema Burmi, gdje su na vlasti bili socijalisti, ljevica. Po- nje međunarodnih odnosa, demokratizaciju. Konflik- tom je Tito kroz susrete, naročito s Naserom i Nehruom tnih je situacija bilo tamo gdje su neke zemlje htjele u vidio da mora tražiti širu bazu. To je bio razlog silnog za- nekom času radikalizirati pokret, da mu antikolonijalnu okreta u politici. komponentu stalno aktualiziraju, stavljaju u prvi plan, a to znači ipak neku vrstu jednostranosti. Bandung, gdje — Tko je u Jugoslaviji bio među intelektualnim oče- je sudjelovala Kina i gdje je jedan od ključnih igrača bio vima nove orijentacije? Samo Tito ili i Edvard kineski ministar Ču En Laj, bila je i razlogom da je iz- Kardelj, Josip Đerđa…? među Indonezije i Sukarna i Kineza stalno tinjala pri- Graditelj vizije ... mislim da je to Tito kroz svoje vlačnost. Iz te je veza izrasla i Sukarnova politika “Novih kontakte. Tito je bio odličan slušač. Kad je išao na puto- snaga koje se rađaju“, koja je imala oslonac na Bandung, vanja, svi su mislili da posvećuje pažnju uniformi, de- a trebala je imati klasni karakter, biti protiv establi- monstraciji, ali to je bilo za domaću javnost, jednu parti- šmenta Zapada i dijelom Istoka. U tom okviru se rađala zansku publiku koja je to voljela, stalno željela, a u sušti- tendencija, prije svega Alžira, nekih afričkih zemalja, ni su razgovori bili radni. On je slušao svakog čovjeka, za Kube, za radikalizaciju pokreta. Bandung je bio izraz je- razliku od njegovih suradnika koji su podcjenjivali raz- dnog vremena, osmišljen je u regionalim okvirima, gdje govore s raznim afričkim državnicima, koji su katkada je antikolonijalna revolucija bila u svome završetku, bili neuki, politički nedovoljno razvijeni, ali su imali in- imao je jednu emancipatorsku crtu, ali je Politika nesvr- stinkt. On je sve to slušao, poklanjao im pažnju. Nekada stanosti bila nešto drugo. U Pokretu nije bilo Kine, Japa- je to izgledalo naivno, ali nije bilo naivno, jer se kroz to na, sve je imalo druge konotacije, prioritete. gradio instinkt, nagon. Jugoslavenska je politika stalno željela održati ravnotežu. Mnogima je često izgledalo da — Koji su bili motivi jugoslavenskog iskoraka pre- je Tito prepun sentimenata i obzira prema Istoku. To ni- ma Trećemu svijetu? je dokraja točno. On je potkopavao Istok, ali se bojao ve- U najranijim fazama bila je to politika s vizijom, ali like neravnoteže. Zato je povremeno dolazio u sukob sa je vizija počivala na pragmi. Vizija je bila da se stvori al- zapadnim razmišljanjima, iako je u politici Pokreta nes- ternativa blokovskoj podlozi, da se stvori politika koja bi vrstanosti više nego o bilo čemu drugom brinuo da ne energiju antikolonijalne revolucije usmjerila na pozitiv- bude strateška rezerva Sovjetskog Saveza. Na to ga je na- nu politiku, da spriječi da ona bude područje novog ne- pose izazvao Sukarno s “Novim snagama“ oslonjenim okolonijalizma zapadnih zemalja. Još je više bila posto- na Kinu, a poslije Kuba, oslonjena na Sovjetski Savez. jala budnost da se ta politika ne pretvori u rezervu SS- 90 Jugoslavensko izaslanstvo na VI. konferenciji Pokreta nesvrstanih zemalja u Havani, rujan 1979. Uz Josipa Broza Tita desno sjedi Miloš Minić, lijevo Vidoje Žarković, koji razgovara s ­Budimirom Lončarom. Neposredno iza Tita je šef kabineta general Berislav Badurina uz kojeg sjedi Josip Vrhovec.

Prva dva čovjeka jugoslavenskog SSVP-a Budimir Lončar i Josip Vrhovec. Kartaju leđima okrenuti Stane Dolanc, Jakov Blažević i Josip Vrhovec koji Josipu Brozu Titu pokazuje karte. Na Jadranu.

LONČAR, BUDIMIR Mr. non-aligned i jugoslavenska politika nesvrstanosti

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 91 Léopold Sédar Senghor — (1906-2001) pjesnik, i pr - kulture teoretičar neovi - vi predsjednik snog Senegala, postao je 1983. prvi Afrikanac koji je primljen u Aca - démie française. Zato bih rekao da je Tito ipak bio što se tiče strate- ferencije. Domaćinstvo je htjela i Kuba, ali i Kairo. Letje- gije i vizije najznačajniji. U tom pogledu su bila još tri li smo posebnim avionom, Koča i ja, rekao mi je da nas važna igrača. Jedan je bio Koča Popović, koji je bio na če- čeka neizvjesnost. Bilo je jasno da je Tito zainteresiran lu diplomacije, na čelu diplomatske operative, koji je da sudjeluje što veći broj zemalja, da ne smiju biti sekta- imao intelektualni potencijal, ali i nadzor nad mehaniz- ši, da se mora jako kapacitirati etiopsku diplomaciju i mom. Drugi čovjek koji je utjecao na gibanje je Đerđa, Haila Selasija, konzervativnog čovjeka, ali vođu nezavi- na početku pomoćnik državnog sekretara vanjskih po- sne zemlje Afrike i da treba voditi računa o nadobudno- slova za Aziju, Afriku i Latinsku Ameriku. Đerđa je bio sti, kako je rekao Koča, Nasera. Važno je da bude što veći čovjek koji je kopao, ali sam po sebi nije uživao kredibi- broj da se održi, da budu zemlje spremne na aktivnost, i litet, otkrivao je alternativno stvari, ali njegova koncep- da sve bude u Beogradu, što je bio maksimalni cilj, mada cija nikada nije bila do kraja usvojena. Treći čovjek koji ne prvi. Rekao mi je da moramo težiti da naučimo što je naravno oformljavao sve Titove ideje i politike, bio je hoće druge zemlje. Mi smo europska zemlja, a uglav- Kardelj. On je svakoj Titovoj aktivnosti želio dati teoret- nom će biti zemlje Trećeg svijeta i mi moramo voditi ra- sko, sustavni red. Tako bismo mogli reći da su ta tri čov- čuna kako izvesti da naša europska pozicija bude njima jeka bili najznačajni u opsluživanju Tita kada se govori o atraktivna, da nam ne bude prepreka kako da budemo formiranju politike koja će dovesti do Pokreta nesvrsta- mi motori pokreta. Koča je bio kod Tita, tamo je to defi- nih. Naravno, bili su tu i svi ambasadori, ministarstvo, nirano. Tri su bila potkomiteta: uz mjesto i vrijeme. Ko- moja analiza i planiranje, koja je bila mozak ministar- mitet za ideju i koncepciju bio je glavni i vodio ga je egi- stva. Mi smo, ne slučajno, iako se politika nesvrstanosti pćanin Faozid i Koča. U komitetu za zemlje i pozive bio provodila i preko multilaterale, bili nosioci. Nije slučaj- je Rato Dugonjić i Dušan Kveder, Slovenac. Kveder je no da sam ja bio na svim sastancima Pokreta. To je došlo bio pomoćnik ministra, general. Bio je ambasador u In- po logici stvari, spontano, vjerojatno i zbog moga odno- diji prije toga, pa pomoćnik. sa s Kočom Popovićem. — Kako je konačno konferencija došla u Beograd? — Mislite li da je tako često spominjani sastanak Moja je zadaća bila donijeti konferenciju. Novinar Velike trojice nesvrstavanja na Brijunima 1956., Šćekić je sve pokrivao za Televiziju Beograd i čekao je kako se kasnije nazvao, bio po svojoj važnosti vani. Viknuo sam Beograd, a on me je poljubio i otrčao, doista događaj prije početka, važan, međašni, ili vičući: “Beograd će biti domaćin!“. Ja sam bio po rangu je trebao pomoći da se Bandung pomakne u mlađi od mnogih tamo, a došli su mnogi važni. Došao je stranu? i Ketema, ministar vanjskih poslova Etiopije i kubanski Teško je reći, to je bio pragmatičan korak dvije ve- ministar vanjskih poslova, sin mu je bio ambasador u like zemlje, a susrele su se predstavnice tri kontinenta. Češkoj poslije. Taj je odmah izašao s prijedlogom da Ha- To je imalo specifičnu težinu. Sama činjenica da su se vana bude domaćin. U ime Egipta je bio Mahmud Rijad, susrela trojica vođa, što nije uobičajeno, mogla je preju- specijalni savjetnik Nasera. Prvo je izašao Kubanac, on- dicirati da oni žele biti nukleus nečeg novog, novog or- da je bila stanka, pa sam ja predložio Beograd, argumen- ganiziranja. Ali tada nije bilo jasne ideje nesvrstavanja. tirajući da je potrebna distanca od blokova. U Europi su Ona se razjasnila dijelom u New York Cityju 1960., na začeti blokovi, da mi njima, gdje su začeli rivalstvo i hr- zasjedanju Glavne skupštine UN-a, tijekom sastanka vanje, da im kažemo da je tamo alternativa. Podržao me Petorice (Tita, Nasera, Nehrua, Sukarna i Nkrumaha), a je Ketema. Ja sam ga zamolio da dođe, imali su velike posebno u Kairu. Put oko Afrike brodom Galeb 1961. bio simpatije za nas. Egipćani su bili potišteni. Mahmut je je važan. Tito je tada osluškivao, hranio se onim što je tražio prekid, pa je poslije rekao da bi Kairo najbolje od- čuo, svaki mu je razgovor bio zanimljiv, ali ideja da se govarao geografski, da ima najbolje hotele i uvjete, što je konferencija održi u Beogradu izborena je u Kairu, na sve točno, ali je poslije stanke zaključeno da bude Beo- pripremnom sastanku od 5. do 12. lipnja. Sjećam se kako grad. To je bio jedan od mojih prvih diplomatskih mi je Koča rekao u avionu da bi Tito volio da konferenci- uspjeha. ja bude u Beogradu. Bio sam u Komitetu za mjesto kon- 92 Josip Vrhovec i Indira Gandhi, indijska predsjednica vlade. Josip Vrhovec s Deng Xiao Pingom.

Susret Josipa Vrhovca s libijskim ministrom vanjskih poslova Ali Abdussalem Treikijem Josip Vrhovec i kubanski vođa Fidel Castro. krajem lipnja 1984.

Kenneth Kaunda s članom predsjedništva SFRJ iz Hrvatske Josipom Vrhovcem. Josip Vrhovec s britanskom predsjednicom vlade Margareth Thatcher.

LONČAR, BUDIMIR Mr. non-aligned i jugoslavenska politika nesvrstanosti

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 93 Frantz Fanon — (1925-1961) knjige na svijetu” i “Prezreni “Crna koža, bijele ma - - ske” u kojima propi tuje ulogu rase, klase, i nasilja u anti- kulture kolonijalnoj borbi, učinile su Fanona vo - dećim anti-kolonija - lim misliocem dvade - setog stoljeća. Odlomak iz knjige Treća strana tovo poklopio sa sovjetskim nuklearnim pobjeda novih je neminovna. Sukarno je Hladnog rata Tvrtka Jakovine, pokusom, prvim nakon više godina, poka- postao državnik koji je vidio svijet koji se Fraktura, Zagreb 2011. zao razumijevanje za potez Moskve, Ken- lomi na antikolonijalnoj borbi, daleko više nan je, “duboko razočaran“ izgubio živce. od drugih vođa. Čini se da je, barem za In- ržavnim odborom za pripremu Be- Do kraja skraćenog mandata u Beogradu doneziju, Beograd 1961. bio kamen teme- ogradske konferencije nesvrstanih neprestano se ljutio na jugoslavenske do- ljac politike koja je Džakartu uskoro odve- D predsjedavao je Vladimir Popović. maćine. Opravdanje sovjetskog poteza, la dalje od nesvrstanih, prema militan- Dvadeset i četiri izaslanstva koja su se u koji se dogodio prije zbog skretanja po- tnom režimu koji u sustavu “vođene de- Beogradu 1961. okupili kao punopravni zornosti s Berlina i krize koja je doista za- mokracije“ nije dozvoljavao velike raspre. sudionici (osim tri promatrača i 19 oslo- okupljala svjetsku javnost i potencirala Jugoslavija je, opet, postala zrelija, sidri- bodilačkih pokreta, 11 socijalističkih par- hladnoratovsku podjelu, a manje zbog šte Pokreta poglavito kada su se pojavile tija, sindikalne organizacije iz Japana i još okupljanja u Beogradu, izazvao je bijesne “lijeve radikalne zemlje“. Umjerene ze- četiri pokreta) pokazivali su različitost in- reakcije u dijelu zapadnog tiska. Titov je mlje bile su Indija, Etiopija, Maroko, Ci- teresa. Razlike u veličini i bogatstvu bile govor pokazao kako će se suglasnost čak i par. Nehru cijeli događaj nije smatrao po- su goleme. Prvi je samit PNZ održan u na ovakvim pitanjima, osim pri pozivanju četkom institucionalnizacije, već kao po- zgradi Skupštine Jugoslavije iz čije su po- na opće razoružanje, teško postići. Tito je litičku demonstraciju zemalja koje o ne- lukružne velike dvorane uklonjene zastu- tada inzistirao i na priznanju Istočne Nje- kim stvarima gledaju slično. Konačno, u pničke klupe. Postavljen je novi pod koji mačke, što je FNRJ i učinila 1957. godine. Beograd je pristao doputovati samo tri je podignut na razinu najviših redova, pa Indonezija i Jugoslavija čak su predlagale tjedna prije konferencije. Egipat, više za- je cijela dvorana zapravo bila na balvani- da se umjesto glavnog tajnika UN-a uvede interesiran za arapska pitanja, ostao je u ma. Ovalni stol posebno je izgrađen od tročlano predsjedništvo, u kojem bi mje- sredini, ali i dalje oštar u nekim stavovi- mahagonija i mesinga samo za ovu povije- sto imao po predstavnik Zapada, Istoka i ma. Dinamika pokreta, radikali, aktivni i snu priliku. Tito je ljeto provodio na Briju- Nesvrstanih. manje zainteresirane članice, sve je bilo u nima. Plavim vlakom iz Pule 27. je kolovo- U nekoliko je elemenata Josip Broz određenoj dinamici. Tek je Jugoslavija za 1961. doputovao u pakleno vrući Beo- Tito bio radikalniji od no ikada kasnije na ostala trajni, uglavnom stabilni, glavni di- grad kako bi osobno dočekao šefove dr- skupovima ovoga tipa. Najbolji saveznik namo Pokreta. Njezina je vanjskopolitička žava koji su dolazili u glavni jugoslavenski bio mu je indonezijski predsjednik Sukar- pozicija, barem u odnosu na velike sile, do grad. Prvog rujna jugoslavenski je šef dr- no koji je do Beograda razvio ideju koja se tada bila posve određena. žave prvi ušao u svečanu dvoranu. Potom naslućivala u UN-u godinu dana ranije. Kada je prvi samit PNZ-a u rujnu je ušao etiopski car Haile Selasije i, prije Uvijek, u svakoj situaciji, spreman na sebe 1961. završio, britanski diplomat u Beo- no su se okupili ostali sudionici, Titu po- privući pozornost, Sukarno je i činjenicu gradu koji je pratio konferenciju napisao klonio figuru od čistog zlata. “Zlatna dje- da je Sirimavo Bandanaranajke, premijer- je kako su sudionici, zemlje koje nisu čla- vojka“ čitavo je vrijeme stajala ispred ka Šri Lanke, na sastanke u Skupštini Ju- nice vojnih saveza, uglavnom gospodarski predsjedavajućega. Do Tita je sjedio goslavije uvijek kasnila, koristio na takav zaostale, a mnoge tek nedavno oslobođe- predsjednik Tunisa Habib Burgiba i princ način. Kada bi, posljednja, ušla u prosto- ne zapadnoeuropskog kolonijalnog go- Islam el Hasan, stalni predstavnik Jemena riju, prije no bi sjela, prilazio joj je, uzi- spodstva, nastupale tako da su se lako u UN-u. mao ruku, dugo je držao, duboko se kla- iščitavale te osnovne, zajedničke osobine. Broz je pročitao brzojave sovjetskog njajući. Ađutant bi stajao sa strane, uko- Manje radikalne zemlje, napose Indija, lidera Nikite Hruščova i američkog preds- pan uz uniformiranog šefa najmnogolju- koncentrirale su se na upozoravanje od jednika Kennedyja svim sudionicima. Po- dnije muslimanske države. Ako bi netko ratne opasnosti. Radikalniji bi bili najsre- tom je slijedilo neugodno iznenađenje na- od sugovornika izgovorio tvrdnju s kojom tniji da se još glasnije govorilo o dekoloni- pose za američkog ambasadora Georga se osobito slagao, ustajao bi i dugo aplau- zaciji. Svi su zagovarali pomoć nedovoljno Kennana. Čini se da je Kennan dobio nacrt dirao. Sukarno je bio borben, lansirao te- razvijenima. “Izjavu o opasnosti od rata i Titova govora i javio Washingtonu kako se zu o “novim snagama koje se rađaju“, ko- apel miru“ i “Deklaraciju šefova država ili tamo ne nalazi ništa zabrinjavajuće. Na- jima se suprotstavljaju stare, prevladane vlada nesvrstanih zemalja“ Nikiti Hruščo- kon što je Broz otvarajući skup koji se go- strukture. Marksističkom interpretacijom vu u Moskvu odnijeli su ganski šef države 94 Kwame Nkrumah i premijer Nehru. U Wa- kasnije Titu ispričao Ahmed Sekou Toure, — Druga konferencija ipak je održana u Egiptu shington je otputovao egipatski vođa Na- predsjednik Gvineje, koji je u Havanu 1964. Kongoansko pitanje na negativan je način ser i šef Malija Modibo Keita. Ni Zapad ni otputovao 1960., odmah kako je Kuba dominiralo početkom sastanka. Istok nisu bili previše sretni, ali ni poseb- službeno prigrlila socijalizam, Castro se Bila je velika uzbuna oko toga. Tu sam prvi puta no ustrašeni ovakvim razvojem, ali je Bije- suglasio da će osobno sudjelovati u radu doživio da Tito viče na Koču i mene. Ja i Koča otputovali la kuća bila daleko više razočarana. Istok, Pokreta. Na kraju je intervenirano iz Mo- smo dva dana ranije na ministarski dio konferencije. Tito sumnjičav u startu, neposredno nakon skve i Castro nije doputovao u Beograd. je došao brodom “Galeb“ u Aleksandriju. U međuvreme- skupa mogao je biti zadovoljniji, što ne Kuba “nije mogla ne slušati Moskvu, jer je nu je sve zapelo na pitanju dolaska kongoanskog premi- znači da je takvo raspoloženje vladalo i u to doba jedino Moskva bila sposobna jera Moisea Čombea, kojeg su mnogi držali odgovornim kasnije. Kritike Zapada bile su daleko ja- zaštititi socijalizam koji se rađao u toj ze- za tragični kraj prvog kongoanskog premijera Patricea če, kao da se nije vidjelo koliko za siroma- mlji“, rekao je Sekou Toure. Lumumbe. Dio se zemalja suprotstavljao, dio ga je podr- šne izdvajaju jedni, koliko drugi. Mnogi žavao, ipak je bio legalni premijer. Nastala je neugodna nisu vidjeli da je FNRJ u Pokret ušla kao situacija. On je došao, kružio, želio je sudjelovati. S njim završena, zrela, zemlja koja je svoje vanj- bi sve izgubilo kredibilitet. Naser je bio suzdržan, ne zato skopolitičke stavove imala čvrsto izgrađe- što ga je htio, već jer kao domaćin nije želio biti onaj koji ne. Dječje bolesti ljevičarenja bile su pre- prejudicira. Tito se ljutio. Čim se iskrcao iz vlaka u Kairu, vladane, uspješno je završeno razgraniče- odmah je rekao Koči: “Što to radite, kog vraga to radite, nje, smirili su se odnosi sa susjedima, Za- ne može Čombe biti“.Tito je tražio da se hitno susretne s padu se pokazalo koliko daleko režim Kočom Popovićem, jer je trebao ići na susret s Naserom, može i želi u tome pravcu. PNZ koji je Tito alžirskim vođom Ahmedom Ben Bellom, Sukarnom, da zapravo formirao i oblikovao, bez obzira bi razgovarali i o Čombeu. U međuvremenu je mene Ko- na velika načela, odražavao je jugoslaven- ča stavio u prvu klupu komiteta na kojem se raspravljalo ska gledanja na svijet. Brojne od glavnih o sudjelovanju. Predsjedavao je Malijac, sklon našem sta- država aktera, Indija i Egipat prije svega, vu. U jednom sam času ja tražio glasanje, što nije bilo uo- kasnije su prolazile kroz daleko dinamič- bičajeno. Kongoanaca nema. Liberija je nastupala u pri- nije vanjskopolitičke procese, svakako log Čombea, nekoliko drugih zemalja isto. Onda je Mali- opasnije no Jugoslavija koja je to već pro- jac upitao što činiti, ja sam opet predložio da se glasa. I šla. Njihov je odnos prema Pokretu bivao bogami, za dolazak samo tri ruke, svi drugi protiv. Onda manje ili više zainteresiran, katkada po- je presječeno da Čombe neće doći. Bio sam sretan. Dola- sve hladan, dok je za Jugoslaviju Pokret zim u hotel gdje je Tito, Koča, Bogdan Crnobrnja, Vlado postajao izlaz iz uglavnom zadanih eu- Popović, Mišo Pavićević. Tito mi kaže: “Kog vraga to ra- ropskih okvira i izraz svjetske politike. dite tam s tim Čombeom. Kočo, ja neću ići na konferen- Zato je i čuvanje izvornih načela Pokreta ciju ako će Čombe tamo sjediti“. Ja sam išao prema Koči, bilo i čuvanje politike koju je Jugoslavija a on me je usmjeravao na Tita. inaugurirala i čuvala jer je bila njezina više Rekao sam: “Druže predsjedniče, neće Čombe doći. A on no politika drugih država. Mnogi od zapa- meni kako neće, pa vidiš, kaže, nemoj mi govoriti“. Ja dnih analitičara, primjerice američki vele- sam stao, a Crnobrnja mi je šaptao da nastavim. “Neće poslanik u Beogradu George Kennan, pri- doći, predsjedniče“. Tito je ponovio svoje, vidiš što se do- govarali su kako je iz cijele Latinske Ame- gađa, nemoj mi govoriti da neće, vidiš da se to postavilo. rike u Beogradu samo Kuba. Titu to nije Osjećao je da je Naser suzdržan, da neće da grize, kao i bilo ugodno, pa je nastojanje da Pokret Sukarno. Onda sam ja rekao da je izglasano. “Pa što mi grabi dalje i prima nove države, bio jedna odmah nisi rekao!“ Prvi sam ga puta vidio da je izašao iz od fiksacija. Nastojanje da se dovedu ne- takta. Odmah iza toga išli smo na ručak. “Ajde Kočo, ne ke druge latinoameričke države, primjeri- koči, uzmi“, govorio mu je Tito. Popović je bio malo na- ce Brazil, ionako je propalo dijelom zbog mrgođen, povrijeđen jer se Tito derao pred svima, a on američkog zalaganja. Kako je puno godina ga je htio pod svaku cijenu odobrovoljiti. “Dobro, kad

LONČAR, BUDIMIR Mr. non-aligned i jugoslavenska politika nesvrstanosti

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 95 Rodney Walter - — 1980. u jeku prediz borne kampanje ubi - jen je gvajanski politi - čar i pisac, koji je u svojoj knjizi “How Eu - Underdeveloped rope Africa” pokazao kako imperijalisti europski svjesno eksploatiraju čega je Afriku, rezultat nerazvije - suvremena nost velikog dijela kontinenta. nećeš ti, onda neka uzme Lončar koji je to mjesto tebe ri- koliko prvih rečenica nije svidjelo. Prekinuo me je, ali je ješio“, rekao je Tito. Ja sam nato dodao da sam sve učinio rekao da nastavim. Sve sam ponovio. Tek tada je razu- po direktivi druga Koče, da je dobro da sam bio ja, a ne on mio naglasak onoga što sam govorio. Rekao sam da mo- na sastanku, jer je bilo rizično. Tito je rekao da je to bilo ramo gledati na Pokret u svjetlu promjena, kako je eko- dobro, pohvalio Koču Popovića, pa se stvar riješila. nomska problematika bitna, da zapadna superiornost sve više dolazi do izražaja. To mu se nije svidjelo. Ali kad — Kratko nakon Druge konferencije imenovani ste je čuo cijelo obrazloženje, bilo je u redu. jugoslavenskim veleposlanikom u Indoneziji. Na samu konferenciju nisam otputovao jer sam Tko vas mijenja u koordiniranju pitanja Nesvr- neočekivano raspoređen za službu u SR Njemačku. U stanih u SSVP-u? Njemačkoj je došlo do promjene u politici s Willyjem Dosta se nakon moga odlaska Nesvrstanima bavio Brandtom, Ostpolitika, perspektive uspostavljanja od- Miro Kreačić i Dimče Belovski, ali intenzitet rada nije nosa s Istočnom Njemačkom, detanta, otvorile su se no- bio tako velik. Egipat je bio pod pritiskom odnosa sa ve mogućnosti i potrebe za suradnjom. Bio sam doduše Sovjetima, a predsjedavao je Pokretom. To je ograniča- predisponiran da idem u UN i New York, jer sam se ba- valo veću aktivnost predsjedavajućeg, a ta zemlja uvijek vio globalnim kretanjima, multilateralom, nesvrstani- ima zadaću i mogućnost najviše utjecati na aktivnost. ma, ali je Tito u dogovoru s Vladimirom Bakarićem i Ponašanje Egipta bilo je ograničavajuće i destimulativ- drugima u Zagrebu odlučio da ja idem u Bonn. Tako je no. To se odrazilo i na djelovanje našeg Ministarstva. moje pripreme preuzeo Berislav Badurina, koji je na ne- ki način bio moj zamjenik. Postojala je ideja da idem u — Konferencija se potom ipak održala u Lusaki Alžir, no sâm sam smatrao da odlazak iz Bonna tek po 1970., a nakon toga redovite su svake tri godine. dolasku nije korektan, baš kao što sam sam želio biti ko- Zašto se Alžir tada posebno angažirao u Pokre- rektan prema Badurini koji je želio biti uvažen, više pri- tu? Koji je bio razlog njegovog bljeska, snažnog sutan u radu konferencije. interesa za pokret? Konferencija 1973. u Alžiru bila je jedina na kojoj niste bili. — Kakvo je bilo alžirsko predsjedavanje? Ja sam imao problema s Egiptom oko treće konfe- Alžir i Egipat uvijek su bili u nekom rivalitetu. Al- rencije. Išao sam kao predstavnik Tita na razgovore u žir je priznavao Egiptu prvo mjesto, ali je želio biti dru- Kairo, cilj je bio da se Pokret pokrene, obnovi. Između gi, najblaže rečeno. Tu je bio uvijek bila i Sirija i Maroko. druge i treće konferencije bilo je 7 godina pauze, sve Alžir i Maroko su imali konflikt oko Sahare, a Sirija s zbog rata na Bliskom istoku 1967. Konferencija začeta na Egiptom. Sve su te stvari djelovale u tom okviru. Kad je ovim idejama proizvela bi nove kontroverze, produbila Alžir postao predsjedavajući, on je iskoristio jednu pa- suprotnosti. Vjerojatno se ne bi mogla održati, jer je sivnost i pad uloge Egipta u politici nesvrstavanja. Alžir- ključna prepreka bio Naser. Naser je najprije jako slušao ci su tada dosta bili angažirani na izradi novog ekonom- Tita i Tito mu je bio bog. Onda su ga dočepali Rusi kroz skog poretka, koji je kao ideja bio zamišljen, ali nedo- oružje i podršku. On se održavao na ruskoj podršci. Me- voljno ugrađen, u širi globalni koncept promjena, pa je ni je Naser rekao: “Pa vi od mene želite da ja napustim djelovao kao nerealni projekt u tom času. Njegove su svog glavnog saveznika SSSR?!“; “Ja znam što vi hoćete, aspiracije, ocrtani programski ciljevi, ipak bili dobri. U vi hajte, ali ja ne mogu“ – i nije ni došao u Lusaku. to je vrijeme došlo do energetske krize. Zemlje izvozni- Nisam bio u Alžiru, ali sam bio koordinator pripre- ce nafte koje su bile velikim dijelom članovi PNZ-a, ni- ma, prezentirao sam platformu za sastanak Titu u Igalu. su korespondirale s idejama i interesima projekta novog Pripremao sam platformu i uvodno izlaganje. Na putu iz ekonomskog poretka. Pregovori u Parizu koji se vode iz- Beograda u Tivat Miloš Minić, koji je bio savezni sekre- među zemalja u razvoju i razvijenih zemalja na pitanju tar od 1972. do 1978., rekao mi je da ne bi izlagao, da sam energetike nisu uspjeli dokraja jer su zemlje OPEC-a ja pisao sve, da imam najviše iskustva, da bi najbolje bilo imale uži interes koji nisu uklopili u ideje politike nes- da ja izlažem. Kada je počela sjednica, Tito je dao riječ vrstanih. Alžir je bio naglašeno preokupiran problemi- Miniću, a on je tražio dozvolu da ja izlažem. Titu se ne- ma razvoja. Dobra stvar bilo je i naglašavanje podrške 96 afričkim zemljama u njihovom daljnjem razvoju. Bio je Mojsov… to su bili oni koji su to mislili. Josip Vrhovec, to dobar period. U jednom času prije toga, Alžir je bio savezni sekretar i ja smo mislili da se ide i da baš Tito sklon podržavati i “trikontinentalnu“ koncepciju, koja mora ići i da mora tamo, na terenu u Havani dati, na nji- je bila više na liniji rada G77 zemalja u razvoju i imala je hovom terenu pokazati izazov. Ja sam bio kod Tita, prvo radikalne akcente. To se osjetilo i za vrijeme predsjeda- sam mu prezentirao stanje u Pokretu, tendencije koje su vanja, ali ne tako da ga posve odvuče u drugom smjeru. se pojavile. Konzultacije su održavane i na ambasador- skom nivou, ali i konzultacije, vrlo intenzivne, izravne. — Konferencija u Havani 1979. jedna je od najdra- Tito je pokazao zanimanje, razgovarali smo kako treba matičnijih, za Pokret možda i najvažnija. Bila je i njegov govor izgledati. Bilo je to posve suprotno kon- posljednja Titova konferencija. Koja je bila vaša cepciji Kube. Pokret nije ideološka skupina, moramo za- uloga u Havani i važnost za kasniju karijeru? stupati izvorne principe, opredjeljenje Pokreta nije a Cijeli odlazak u Kubu 1979. je za mene bio dodatna priori podjednaka distanca, ali niti afinitet prema nekom preporuka za Washington, jer su Amerika i Zapad bili od blokova. Ja sam na tom govoru radio i Tito je već pre- prilično zabrinuti za ishod samita. Znali su da se cijeli ko govora, teza kroz diskusiju prejudicirao da će ići i da Pokret radikalizira pod utjecajem Kube. Straha je bilo i se bitka treba dati na njihovom terenu. Kad sam došao kod nas i još nekih zemalja koje su mu bile oslonac: In- drugi puta do Tita, jasno je zauzeo odluku da ide i rekao diji, Egiptu, Indoneziji, afričkim zemljama kao Zambiji, mi je da ima alternativu. Ako bude tako kao što se pred- Gvineji, nekim arapskim zemljama, jer je bila mo- viđa da Kubanci stupe u akciju za preusmjeravanje Po- gućnost da se sve okrene radikalizmu i na taj način pri- kreta, ako ne bude iz obzira prema domaćinu dovoljno jeđe u konflikt sa Zapadom i izruči SSSR-u. To je bilo volje da se odupre, ja ću produbiti krizu, rekao je Tito i vrijeme kada je SSSR izlazio s doktrinom pune vojne praktički ću dovesti do toga da će Konferencija zastat i ravnoteže s Amerikom, kada je Leonid Brežnjev provo- pozvat ću ljude da održimo novu konferenciju u Beo- dio politiku izlaska na topla mora. Mi smo tu bili dvo- gradu za revitalizaciju PNZ-a na izvornim principima. struka smetnja. Prvo, zato što sve nismo bili skloni tole- Rekao je da nikome o tome ne govorim, da je to jedna rirati, jer smo znali da bi to pojačavalo konfrontaciju i da ideja. Ja sam odgovorio da mislim da do toga neće doći, jača vojni element u međunarodnim odnosima. Dola- da ćemo tijekom konferencije moći da to predusretne- zak Brežnjeva jest bilo slabljenje, korekcija dinamične mo, ali da je dobro kao alternativa. Hruščovljeve politike promjena, iako niti on nije napu- Prevladala su dva gledišta: da će Castro kad Tito štao politiku borbe za prevlast, ali drugim sredstvima. dođe evoluirati i da će sama činjenica da Tito odlazi Ca- On je planirao politiku ekonomskog i društvenog nad- stra privoliti na razumniji stav. Išao sam nekoliko dana metanja, s time da se smanji vojni potencijal i izdatci i ranije u Havanu i tamo sam se susreo s organizatorima, da se cijela ravnoteža zasniva na nuklearnom oružju, či- vidio dokumente, osjetio sam da će biti potrebno biti me bi se vojni budžeti prilično smanjili i time je stvorio budan i probuditi ostale sudionike konferencije koji su prostor za miroljubivo nadmetanje. nam bliskih pogleda da budu alertni. Ja sam bio u do- Samit u Havani je padao u vrijeme kad je politika brim odnosima s Vierom, zamjenikom ministra vanj- SSSR-a nastojala da utjecaj proširi vojnim putem. Kuba skih poslova Kube, koji je imao sa mnom osobni odnos, je bila u bliskim odnosima, uključujući i ideološke, sa a i kritički je gledao na radikalizam kubanski. Viera mi SSSR-om. S druge strane, pokušavala je da teškoće i siro- je dao draft Castrova govora, gdje sam vidio da je to na maštvo, sve ono što je većinu zemalja koje su bile članice radikalnim pozicijama. Kad je Tito stigao, dočekao ga je Pokreta preokupiralo, iskoristi za radikalizam. Sve je to, Castro s Raulom, bratom, što je bilo rijetko, pa Rodriges, odlazak u Havanu, bio jedan veliki izazov za razmišlja- treći čovjek. Castro je kadio Titu preko stola za vrijeme nje. Bio je u našim redovima, onih koji su se bavili stra- večere, vrlo naglašena prijateljska atmosfera. Bio je tu tegijom i promišljanjem vanjske politike, i onih koji su višak komplimenata, što nije neobično kod Latinoame- mislili da se treba odgoditi početak, a ako se već ide, da rikanaca. Tito se nije izjašnjavao, jer je uvijek imao jedno onda Tito ne odlazi, već da se ide na nižoj razini. Miloš podozrenje prema Castru. Vidoje Žarković prije svih Minić, Vidoje Žarković, članovi Predsjedništva, pa Lazar mislio je da se Castro promijenio, da je Tito za njega idol,

LONČAR, BUDIMIR Mr. non-aligned i jugoslavenska politika nesvrstanosti

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 97 Amilcar Cabral - — (1924-1973) pokre nuo je anti-kolonijal - Por - nu borbu protiv tugala u Gvineji-Bis - - sau i otočju Kabo Ver de. Nije doživio kraj borbe. Portugalski agenti ubili su ga ne - koliko mjeseci prije neovisne proglašenja Gvineje-Bissau. da ga cijeni. Ja sam rekao da mislim da to nije tako, da će Cijela konferencija je dobila druge naglaske. Meni Castro pokušati preusmjeriti PNZ i potisnuti Tita i nje- je sve, jer se znalo da sam tamo bio jedan od najaktivni- gov utjecaj. Tito, koji je šutio, gledao me je, svi su ostali jih ljudi, dalo dodatnu legitimaciju u Washingtonu i bio pri svome, a Tito je rekao da moramo ostati oprezni. sam priman neuobičajeno, s naglašenom pažnjom. Castrov govor je bio još radikalniji, no govor koji mi je pokazao Vjera. Tito se vrpoljio, naši su u izaslanstvu — Na koga su računali Kubanci, tko su njihovi radi- bili iznenađeni. Tito je naš tekst sjajno prezentirao, bio je kalski saveznici? u formi. Dobio je ogroman aplauz, i čitava se stvar već na Kuba je računala na jedan broj zemalja Afrike kao početku projicirala s dva pristupa, Castrovim i Titovim. Zimbabve, Irak, Afganistan, neke zemlje Latinske Ame- Mi smo nakon toga lobirali, provjeravali reakcije koje su rike, Gvatemalu, jedno desetak zemalja koje su bile radi- bile odlične, sve je dalo podstreka ostalima. Naročito su kalne zbog dešperatne situacije ili afričke zemlje kojima se Indija i Indonezija aktivirale. Šteta je bila što je Egipat je Kuba pomagala vojno i humanitarno. Kuba je, mora se bio hendikepiran, jer je bio pod inicijativom Iraka, hipo- reći, bila vrlo nesebična u pomaganju, bez obzira što je tekom kako se tada ocjenjivalo među Arapskom ligom to imalo političko-stratešku smišljenu namjeru. Kuba je zbog Camp Davida, pa je vođena akcija za egipatsko is- uvijek u Pokretu bila izazivač, najprije s pozicija ideolo- ključenje iz Pokreta. To je dosta samo po sebi opteretilo ških, igrajući na tešku situaciju i greške posebno američ- konferenciju, pa je i to Kuba koristila. Mi smo procijenili ke i britanske, ali je s takvom politikom, pošto je djelo- da se Tito mora angažirati, da Egipat ne smije biti izba- vala vrlo iskreno, s uvjerenjem, pridonosila čen, bez obzira na neka neslaganja oko ovoga, ali Egipat dinamizaciji. je bio svjestan da se može izbaciti, pa je izaslanstvo vodio Butros Ghali. Tu se Tito jako angažirao. Kad je već Egipat — Nakon Šri Lanke 1976. i Havane 1979., po mnogo- sačuvan, kad su dvije koncepcije izložene i kad se debata čemu ključne, najdramatičnije, konferencije Po- razvijala premoćno u pravcu Titovih teza, ja sam s Mali- kreta, domaćin je 1983. trebao biti Irak. Je li Ju- kom, šefom delegacije Indonezije, potpredsjednikom, goslavija nepotrebno dugo inzistirala da se skup smislio da trebamo nešto učiniti da još više damo akce- održi u Bagdadu? nat Titovim stavovima. Došli smo do ideje da se Titu daje Ne mislim da je Jugoslavija inzistirala da Bagdad povelja kao osnivaču pokreta, ali da to moramo izvesti bude domaćin. Nije se suprotstavljala, nije dovoljno ra- tako da to Kuba ne bi blokirala ili još došla do ideje da se dila da ne bude, da se nađe alternativa, to vjerojatno da. da isto i Castru kao domaćinu. To smo vodili akciju i kad Jer je Bagdad nosio različite kontroverze, naročito kad je smo došli do 28 zemalja, onda sam to rekao najprije Vr- zaratio s Iranom. Mišljenja su oko Iraka među onim koji hovcu, koji je to pohvalio, ali mi je rekao da ja sve guram utječu na formiranje politike u Jugoslaviji bila podijelje- kao svoju inicijativu. Ako propadne onda te ja vadim, re- na. Raskorak je bio između Saveznog sekretarijata za kao je. Neka pred Titom ostane kao tvoja inicijativa. U je- vanjske poslove i Saveznog sekretarijata za narodnu dnom času, kad sam vidio da postoji nukleus, pitao sam obranu. Irak je imao veliku ulogu kao jedan od najznačaj- sam Tita da postoji ideja o povelji, da mislim da bi to bilo nijih naručitelja vojne opreme, pa oni zagovaraju, utječu dobro jer bi cijeli samit i po tome imao akcenat na stavo- na predsjednicu SIV-a da to njeguje, da se bliže surađuje ve koje vi zastupate, ono što matica pokreta brani. Titu je s Irakom. Mi smo zastupali, ja i Raif Dizdarević, da je rekao: “Pa bogamu, ako hoće da mi daju povelju, nemojte principijelno reći da je Irak počeo sukob, ako ne kao pravi ih sprečavati.“ agresor, onda onaj koji je počeo i nametnuo rat. Naravno, Bilo je rečeno da tu rezoluciju iznenada, pri kraju iranska unutarnja politika, percepcija Teherana u Pokre- konferencije, predloži Kaunda. No, on je morao ranije tu, nije nam olakšavala tu poziciju. Ja sam iznosio argu- otići, pa je to učinio Seku Ture, koji je to sjajno prezenti- mente da je konkretno Americi Iran prvi neprijatelj, ali rao. Stvorila se atmosfera i s aplauzom je prihvaćeno i unatoč zaoštrenim odnosima s Iranom, američka admi- bila je točka na i. Kuba je to podnijela dostojanstveno, nistracija Jimmyja Cartera je odmah priznala da je Irak nisu pravili pitanje ali su bili iznenađeni, ali ja mislim da agresor, bez obzira što su kasnije i vojno pomagali Irak je njihova diplomacija bila kritizirana jer nije to uspjela oružjem. Taj sam argument koristio, jer sam u to vrijeme otkriti. bio ambasador u Washingtonu. 98 — Umjesto u Bagdadu, samit je prvi puta održan u šljanje u zemlji, ta je politika davala izlaz iz otpora blo- New Delhiju, Indiji. Kakvo je bilo indijsko kovskoj konfrontaciji, pokazivala je da postoje vrijedno- predsjedanje? sti koje se moraju na unutarnjem planu valorizirati. Da- Od Indije se očekivalo više kao zemlje koja je ima- vala je i veći osjećaj samopouzdanja i jasnoće u tome što la najjači potencijal. Ne samo u svojoj veličini, položaju, je jugoslavensko društvo, politika. Pokazivala je kako je već i u Aziji, svijetu, potencijal intelektualni, diplomat- ona sui generis, da se ne mora nužno kretati na dilemama ski. Njihovo predsjedavanje je bilo za jednu nijansu is- dva bloka ili sistema. Politika nesvrstanosti je bila važna pod njihove vrijednosti. Vjerojatno zato jer su svjesni za položaj Jugoslavije u UN-u. Jugoslavija je bila jedna svoje veličine. Izbjegavali su da se ta veličina vidi, nisu je od osnivača UN-a, a Pokret je imao veliki zamah, kretao željeli manifestirati. Pokret se jako zasnivao na ravno- se prema univerzalnosti, što je bila i povijesna i trajna pravnosti i Indija je to valorizirala. Bilo je tu najvećih ze- aspiracija i same organizacije UN-a. Nesvrstanost je uvi- malja svijeta i vrlo malih. Indija je bila ne samo najveća, jek lakše i racionalnije mogla postaviti cijelu svoju ak- već iznutra i najdemokratskija. Kad je predsjedavala, tivnost u okviru UN-a. Prvo, ne samo radi jasnijeg cilja, vjerojatno su i na to mislili, pa njihova politika nije bila već i lakšeg djelovanja, jer je broj članica Nesvrstanih ra- tako dinamična kao što se moglo očekivati. stao, pa i sposobnost, veličina, svake akcije UN-a. Svaka- ko da je za politiku nesvrstanosti u Jugoslaviji bilo važno — Dio diplomatskih krugova u Jugoslaviji nastojao da ona ne gubi europski identitet, aspiraciju, europsku je konferenciju dovesti u Beograd već 1986. djelotvornu politiku, počevši od odnosa sa susjedima, Uspjelo je to Vama, kasnije, pa je deveti samit pa do opcije da jednog dana bude član širokih europskih ponovo u Jugoslaviji kratko prije njezina integracija, pa i moguće je, EZ-a raspada. Deveta konferencija nesvrstanih je održana u Beo- — Koji su onda bili argumenti onih koji su kritizirali gradu 1989. i velikim je dijelom bila motivirana, barem nesvrstanost kao protueruopsku politiku? kod mene, time da preko nove uloge doprinesemo svije- Bilo je to krivo čitanje cjeline pokreta nesvrstano- sti da su nastale velike promjene na europskom prosto- sti i cjeline, slojevitosti. Svaka politika, a posebno ona ru, da je Hladni rat gotov, blokovske konfrontacije goto- koja se razvila kao alternativa blokovskim podjelama, ve, da politika nesvrstanosti mora biti djelotvornija u imala je posebnu složenost. To je politika koja je bila ne djelovanju u drukčijem svijetu. U isto vrijeme naša op- samo otpor blokovskoj podjeli, ne samo politika popu- cija i asocijacija, začeta s Europskom zajednicom, time je štanja, već politika koja je tražila ono što se formalno trebala dobiti na težini. Vršeći takvu ulogu u okviru po- ostvarilo, ali nije još zaživjelo, politika sa više zajedničk- kreta htjeli smo pomoći pokretu da shvati promjene, da og interesa, napuštanja konfrontacije, napuštanja ideo- se pod našim vodstvom brze i lakše usvoje, a da u našoj logizacije u međudržavnim odnosima, s mogućnošću da asocijaciji prema EZ-u pokažemo da je ta politika kom- se stvori situacija unutar i izvan UN-a, koja će olakšavati plementarna što se tiče Jugoslavije s nastojanjem našeg da se krupni svjetski problemi lakše sagledavaju, lakše članstva u EZ-u. stavljaju na dnevni red i po mogućnosti lakše provode. Takvu dalekosežnu politiku nesvrstanosti koja je imala — Što je politika nesvrstavanja ukupno značila za faze razvoja, nije bilo lako razumjeti. Ona naravno nije u Jugoslaviju? cijelosti tako bila definirana od početka, ali jest po cilju. Ona je Jugoslaviji dala višestruke vrijednosti. Prvo Tražila je mnogo invencije, smisla za očuvanje principi- je definirala preko politike nesvrstanosti širi pogled na jelnosti, prilagođavanja odnosu snaga, raznim situacija- svijet. Povezano s činjenicom da je bila u Europi, gdje su ma. Naravno da našu situaciju u Europi nisu svi jednako se dva bloka sučeljavala, gdje je intenzitet konfrontacije shvaćali, kao ni mjesto u svijetu. To je bilo slabo čitanje, bio najjači, gdje je bilo najznačajnije da se ta politika od- nerazumijevanje složenosti takve politike. jelotvori, pokazivala je da nije samo otpor blokovskoj konfrontaciji, već da ima nadblokovsku perspektivu. Preko politike nesvrstanosti se jačalo političko razmi-

LONČAR, BUDIMIR Mr. non-aligned i jugoslavenska politika nesvrstanosti

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 99 - Partido PAIGC Africano da Independência da Guiné e Cabo Verde — politički pokret Amilcara Cabrala po - veo je Gvineju-Bissau u nezavisnost usprkos tome što je vođa po - ubijen nekoliko kreta - mjeseci prije progla šenja nezavisnosti. Za vrijeme jugoslavenskog ve. Te su zemlje stvorile lošu atmosferu. vajući Pokreta nesvrstanih dobio je poziv predsjedavanja Pokretom, prvi je PNZ, prisjeća se Lončar, nije imao ni sta- da posjeti Bagdad. Pred sam Božić speci- puta došlo do pokušaja rješavanja tut, ali ni protokol. Te zemlje nisu dopu- jalni je avion s Budimirom Lončarom odle- krize prije no je sve bilo gotovo: štale da se sastanak završi, ali im u je- tio u Irak. Dočekao ga je podsekretar Mi- dnom trenutku Budimir Lončar više nije nistarstva vanjskih poslova i odveo u rezi- akon što je Sadam Husein 1990. davao riječ. Kada je kubanski ministar denciju, navodeći kako će biti potrebno napao i okupirao Kuvajt, osudile vanjskih poslova Malmierka zatražio “po- da u Bagdadu ostane tri dana. Činjenica N su ga i SAD i SSSR. Još važnije, za- int of order“, Lončar mu je odgovorio da da je nakon toliko vremena ipak pozvan jednički su pozvale Pokret nesvrstanih ze- nikome ne daje “point of disorder“. To ga davala je nade da možda i postoji određe- malja da se angažira u sukobu svojih dviju je strašno povrijedilo. Izravno se kao na šansa za rješenje. Najprije se pregova- članica. Savezni sekretar vanjskih poslova predsjedavajući sukobio i sa šefom diplo- ralo s Tarikom Azizom u četiri runde po tri SFRJ Budimir Lončar, ujedno je bio i macije PLO-a Farikom Kadumijem i mini- sata. Nakon svakog kruga irački bi mini- Predsjedavajući pokreta nesvrstanih. Naj- strom Zimbabvea Šamonireom. Sve je star vanjskih poslova razgovarao sa Sada- prije su na sastanak pozvani svi ambasa- uspješno završilo. Indija i Indonezija pre- mom. Svaka je runda bila slična, žestoka i dori zemalja akreditiranih u Beogradu. dložile su, što je usvojeno, da se SFRJ ticala se i Iraka, ali i regije. Irak je, prisjeća Predočena im je izjava predsjedavajućeg povjeri misija i odmah otputuje u Bagdad. se Lončar, invaziju gledao u tri okvira. Je- PNZ-a u kojem se osuđuje iračka inter- Donešena je izjava o daljnjem pravcu dje- dan je činio sukob Izraela i Palestine, dru- vencija i traži povlačenje iz Kuvajta. U lovanja Pokreta nesvrstanih zemalja na gi bliskoistočna kriza, treći je bio globalni. New Yorku se sastao Koordinacijski biro rješavanju krize političkim sredstvima na Nakon 12 sati ovakvih pregovora, Lončar nesvrstanih zemalja na nivou ambasado- temelju rezolucija UN-a. Jugoslavija je tre- se susreo sa Sadamom Huseinom. Irački ra. U raspravi 28 veleposlanika jugosla- bala o stavu Pokreta obavijestiti Irak. Ta- ga je diktator dočekao na ulaznim vrati- venski je dokument prihvaćen kao službe- rik Aziz, irački ministar vanjskih poslova, ma, što nije bilo uobičajeno. Sjeli su za ni stav Koordinacijskog biroa. Otpravnici nije davao signale da će njegova Vlada to stol, razgovor je krenuo ležerno o obitelji poslova SSSR-a i SAD-a u glavnom gradu poštovati. Prošlo je tako dva mjeseca. i privatnom životu. Kada se počelo govo- SFRJ bili su zadovoljni jugoslavenskim pri- Predsjedavateljica PNZ-a nije dopu- riti o problemu, Lončar je Sadamu prio- stupom. Po prvi puta u povijesti obje su stila da inicijativa zamre, već je nepresta- pćio da SFRJ nastupa kao predsjedavajuća supersile, svi članovi Vijeća sigurnosti, no odražavala pritisak. Lončar je otišao na Pokreta kojega je i Irak članica. Taj vam Arapska liga i Pokret nesvrstanih zemalja bliskoistočnu turneju obilazeći Siriju, Jor- pokret želi sve najbolje. Nadamo se da ste imali jednak stav u nekom bliskoistočnom dan i Iran. Potom je u studenom u Beogra- svjesni da, ne povučete li se iz Kuvajta, pitanju. Bio je to početak možda najin- du održan sastanak tzv. Grupe prijatelja vojna intervencija sigurno slijedi. Nato je tenzivnije i najusuglašenije diplomatske predsjedavajućeg Pokreta gdje je arapske Sadam ponovio iste stavove, opisao tri aktivnosti PNZ-a u njegovoj povijesti. zemlje predstavljao egipatski zamjenik okvira krize, detaljnije objašnjavajući po- Neposredno nakon invazije na Ku- ministra vanjskih poslova Butros Ghali. sljednju, svjetsku. Poslije pada utjecaja vajt Budimir Lončar je dao incijativu za iz- Još je jednom poručeno da se akcija mora SSSR-a, svijet se nagnuo prema SAD-u. To vanredni sastanak ministara vanjskih po- ubzrati, a pritisak na Irak održati. (…) se može i mora ispraviti, govorio je Huse- slova PNZ-a. Susret se održao u New Yor- Vijeće sigurnosti UN-a 29. je stude- in, samo formiranjem novog središta. Nje- ku 4. listopada, s Lončarom kao predsje- nog 1990. usvojilo Rezoluciju 678 kojom ga može činiti Treći svijet, poglavito ze- davajućim. Kako se kasnije prisjećao, bio se sankcionira korištenje svih potrebnih mlje proizvođači nafte koji nadziru izvore je to buran, dramatičan skup. Njegova je sredstava da se Irak izbaci iz Kuvajta. Ju- energije. U Palestini, gdje je kriza najduža, inicijativa bila da Pokret još jednom reagi- goslavija je upravo tada još jednom obavi- treba pod njegovim vodstvom stvoriti no- ra na invaziju i zatraži hitno povlačenje jestila iračkog predstavnika u New Yorku vi centar i uspostaviti ravnotežu s američ- Iraka uz poštivanje suvereniteta Kuvajta. da je Savezni sekretar Lončar spreman kim diktatom. Budimir Lončar odgovorio Veliki dio članica odmah se pozitivno izja- razgovarati s vodstvom Iraka na temelju je kako se ispravljanje neravnoteža ne snio o toj ideji. Neki su se kolebali, ali je mandata Ministarskog sastanka nesvrsta- može uspostavljati povratkom na neki glasno protiv bila, uz Irak, Kuba, Palestin- nih zemalja. Na opće iznenađenje pred novi Hladni rat. O svemu ovom treba se ska oslobodilačka organizacija i Zimbab- sam kraj prosinca 1990. godine predsjeda- razgovarati. 100 Sadam je djelovao dobro. Prekrasne Bio je to podsekretar ministarstva vanj- — Jesu li ti koji su slabo čitali smetali vođenju poli- crne oči koje kao da su plivale u ulju fiksi- skih poslova s porukom predsjednika Sa- tike iz Titovog kabineta i SSIP-a? rale su Budimira Lončara. Poslije sat i pol dama Huseina koji izražava žaljenje i moli Protivljenje nije bitno ugrožavalo provođenje po- razgovora Husein je zatražio da se on i ih da napuste Bagdad. litike. Sigurno da je nije olakšavalo, ali ne toliko da bi je njegov jugoslavenski gost s prevoditeljem dovodila u pitanje ili bila ozbiljna prepreka. povuku. Savezni je sekretar ponovo vidio Dio članka Tvrtka Jakovine u Magazinu šansu. Sadam ga je gledao, uhvatio za je- Jutarnjeg lista, 5. i 6. siječnja 2007. — Koliko je Jugoslavije ostalo u memoriji Pokreta, dno, pa za drugo koljeno, neprestano ga kakvu bi ulogu ona (ili neka aktivna europska ze- fiksirajući. Vi ste meni rekli da će do vojne mlja) mogla danas djelovati u PNZ? intervencije doći, pitao je Sadam. Odakle Jugoslavija bi danas vjerojatno nastojala uskladiti vam to? Lončar je objasnio. Sadam ga je i Pokret sa širim interesima, koja bi utjecala na interese dalje fiksirao, pa ponovo uhvatio za oba Europe. Vjerojatno bismo danas bili zastupnici da je koljena. Jeste li vi sigurni da će doći do NATO stup svjetskog sistema sigurnosti, što ne bi bilo u vojnog napada? Zašto mi govorite da se konfliktu s Nesvrstanima. Oni bi se morali više dinami- povučemo? Lončar je ponovio da je to vo- zirati u tome pravcu. Vjerojatno bismo bili preokupirani lja Pokreta. Napadom na Kuvajt prekršilo pronalaskom veće sprege, kako naći ulazak u EU i odnos se načelo poštovanja suvereniteta, što je s pokretom Nesvrstanih. Konačno, u EU-u ima niz ze- bio jedan od lajtmotiva PNZ-a. Čovjek ima malja koje nisu u NATO-u. One su uvijek bile u nekom dvije vrste hrabrosti, jednu da nešto afinitetu prema pokretu, preko Jugoslavije su čvrsto su- osvoji i jednu da se povuče. Ja smislim da rađivale, jer smo imali grupu NN (neutralnih i nesvrsta- vi imate i drugu osobinu, poručio je Lona- nih zemalja u Europi) koje su u okviru KESS-a djelovale čar. Sadam se nije suprotstavljao. Kontro- zajednički, bile jedan od glavnih inicijatora Helsinkija, lirao je svoje riječi, imao odličnu dikciju. donijele završne dokumente. Na tim bi se točkama vje- Prevoditelj je potvrdio kasnije da mu je rojatno tražilo rješenje za članstvo u Europi i vezanost jezik fantastičan. za Nesvrstane. Potom je irački diktator ustao. Zapi- Ne bih želio sebi ni ostalima pripisivati velike vri- tao je Lončara kada odlazi i predložio da jednosti, ali sigurno da je Jugoslavija po svome položaju, putovanje planirano istoga dana navečer kao europska zemlja, koja je povezivala procese, puno odgodi. Jugoslavensko se izaslanstvo vra- doprinosila PNZ-u, pa je sigurno i njezino nepostojanje tilo u rezidenciju, raspakiralo i počelo ve- osjetni nedostatak u Pokretu. Danas je svijet u brzim čerati. Odjednom se s vrata začula dreka, promjenama, koje donose novu situaciju u gledanjima komešanje. Svi su se uzbudili. U reziden- na svjetske probleme. Vidimo kad su problemi izoštre- ciju je ušao Jaser Arafat. Grubo je Budimi- ni, onda se lakše nađu rješenja. Kad je došlo do financij- ru Lončaru rekao da je došao Sadama na- ske krize, stvorila se Grupa 20. Ono čega nemamo do- govarati na kapitulaciju. Palestinska du- voljno je interes za svjetska pitanja koja su dugoročno gogodišnja borba sada je na kocki, ona se važna, kao što je demokratizacija cjelokupnih odnosa, može ostvariti samo ako Sadam izdrži. kao reforma UN-a, kao jačanje demokratskih odnosa Razvila se oštra polemika u kojoj je Lončar svih država svijeta, sposobnost da problemi svih, odnosi uvažavao Arafatovu sujetu. Govorilo se bogatih i siromašnih, dolaze na dnevni red. Danas su malo na engleskom, malo na arapskom i nacionalne situacije dominantne, nema dugoročnijeg hrvatskom. Arafat je vjerojatno namjera- sagledavanja svjetskih problema i šireg sagledavanja in- vao tvrdim stavom pokazati Zapadu da teresa gotovo od svih članica međunarodne zajednice, sve može biti još gore, da su ustupci mada ima pomaka, mada su spori. Svjetski tokovi idu is- nužni. Nakon što je otišao, jugoslavensko pred svijesti, ispred sposobnosti udružene misli i akcije. je izaslanstvo sabiralo dojmove ovoga in- cidenta. S vrata se ponovo začula buka.

LONČAR, BUDIMIR Mr. non-aligned i jugoslavenska politika nesvrstanosti

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 101 Ahmed Sékou Touré — (1922-1984) pod njegovim vodstvom Gvineja je bila jedina francuska afrička ko - lonija koja je odbila De Gaulleov prijedlog “Francuske zajednice” i zatražila nezavisnost odmah. Francuzi su se pokazali vrlo osveto - ljubivima. Napuštajući Gvineju uništili su in - frastrukturu i raskinuli sve političke i eko - nomske veze.

Mazumder, Premendra Rasprava o utjecaju radikalnih pokreta na indijsku kinematogra∫ju obzirom da sam od sredine sedamdesetih isto- vremeno blisko povezan s pokretom kino klubo- va (Film Society Movement) i pokretom za ljudska prava (Human Rights Movement), mogu reći da imam iskustvo iz prve ruke vezano uz teme koje bih u ovoj raspravi volio podijeliti s mojim čita- Steljima. Iako je modus operandi ovih dvaju pokreta u nji- hovim karakteristikama različit i ne postoji izravna vi- dljiva veza između ta dva važna događaja, ipak, otkrio sam da u većini slučajeva isti intelektualci sudjeluju u oba pokreta kako bi podigli glas i proširili ga koristeći se filmom kao njihovim zajedničkim izričajem. Ovaj zani- mljiv čimbenik složenosti međusobne veze između fil- ma i takvih pokreta motivirao me je da proučim proble- me u ovoj raspravi imajući neke relevantne suvremene radikalne političke pokrete kao glavnu polazišnu točku kako bih istražio utjecaj tih aktivnosti na indijsku kinematografiju. Vrativši se u mislima četrdeset godina unatrag, u vrijeme kada smo se upustili u ovaj posao, jasno si mogu predočiti dane sredinom sedamdesetih kada sam kao mladi aktivist kino kluba na svakojaka mjesta sa svojim drugovima nosio 16-milimetarske ili 35-milimetarske Mazumder, Premendra role filma. U isto smo vrijeme smišljali mnoge progra- me za kampanje za oslobađanje političkih zatvorenika. Posjeti policijskim stanicama u svrhu istrage mučenja žrtava bila nam je točka na svakom dnevnom redu. Rasprava o utjecaju radikalnih Još se uvijek dobro sjećam dana kada smo nosili šest ili sedam izlupanih kazeta filmskih rola s filmom pokreta na indijsku kinematogra∫ju Satyajita Raya u skromnu kino dvoranu nekog udalje- nog sela, daleko od grada, i naišli na veliku gomilu, veću negoli je dvorana mogla primiti, kako čekaju ispred kina ne bi li pogledali film. Ljudi su doslovce provalili vrata i gurali nas unutra čak i kad je dvorana bili u popunjena do zadnjeg mjesta. Vlasnik dvorane zabranio nam je da ikada više rezerviramo tu dvoranu. Tko su bili ti ljudi u tom udaljenom selu koji su prešli sav taj put ne bi li po- gledali Rayov film unatoč bolivudskim filmskim hitovi- ma koji su se prikazivali na redovitom programu? Na to pitanje do danas nisam uspio pronaći odgovor. Sjećam se i dana, negdje u istom periodu, kada smo prikazivali Chaplinovog Velikog diktatora (The Great Dictator, 1940.) za vrijeme neslavnog “stanja pripravnosti” (“Internal Emergency”) u malom predgrađu, daleko od svjetala grada Kolkate (tadašnja Kalkuta). Ponovo nas je napala gomila ljudi zahtijevajući ulaz unatoč činjenici da je 104 dvorana bila dupkom puna. Tko su bili ti ljudi? Oni su Rudi Ladena, dokumentarist doktor Pati, Dereck Jeph- doslovce bili naša snaga koja bi se pojavila kada bismo rys i drugi. Kasnije, 1942., dokumentarist Clement Bap- organizirali neke ulične skupove kako bismo podigli naš tiste, K.L. Khadpur i komentator Samuel Barkley osno- glas protiv policijskih zlodjela. Bili su zabrinuti i u kul- vali su kino klub “Bombay Film Society”. Iako su oba turnom i u društvenom smislu i usudili su se to javno kluba dugo djelovala, nisu mogla iznjedriti vodstvo od pokazati. kojeg se očekivalo da problem podigne na razinu pokre- Istina jest da su Indijci općenito zaluđeni filmom. ta. Ta dva prva kino kluba nisu imala velik utjecaj na širi Pod snažnim utjecajem mitova, posebice dvaju epova, sadržaj pokreta kino klubova u Indiji. Ramayane i Mahabharate, ljudi su oduvijek bili očarani Prva organizacija koja je aktivno pokrenula pokret pričom predstavljenom u izvedbenim umjetnostima u bio je kino klub “Calcutta Film Society” osnovan 5. li- kojima uživaju stotinama godina na raznim jezicima i u stopada 1947. Među glavnim organizatorima našli su se različitim oblicima od narodnih do klasičnih. Indijska pobornici kao što su Satyajit Ray, Chidananda Dasgup- kinematografija, koja dokazano ima nevjerojatan ta, Nimai Ghosh i neki drugi intelektualci, većinom ra- uspjeh, također je započela svoje putovanje oslanjajući dikali i ljevičari u svojim stavovima. Spomenut ću neke se na taj poseban interes svoje ciljne publike. Danas In- od važnijih: Harishadhan Dasgupta, Subrata Mitra, dija ne proizvodi samo najveći broj filmova u svijetu već Shudhi Pradhan, Ajay Kar i Jyotirmoy Roy. Neki su od indijski filmovi pobuđuju sve veće zanimanje u drugim njih bili povezani i s najznačajnijim ljevičarskim kultur- dijelovima svijeta. Indijski art filmovi već su visoko cije- nim aktivnostima poznatih kao ”pokret IPTA“ (“IPTA njeni diljem svijeta. Smatram da je jedan od glavnih ra- Movement”). Do održavanja Druge godišnje generalne zloga za ovakav uspjeh taj što se većina indijskih filmova konferencije u organizaciji ovog kino kluba 9. travnja vrlo rado bavi suvremenim društvenim pitanjima. Iako 1949. godine broj članova porastao je na 75. Na konferen- je zamišljeni svijet bolivudskog žanra ili mainstream ko- ciji su profesor Prasnata Mahalanabish i Hiron Kumar mercijalnih filmova na drugim jezicima uglavnom pri- Sanyal izabrani za predsjednika odnosno ravnatelja, a kazan bučno naglašavajući fantaziju, društveni i politič- Satyajit Ray i Chidananda Dasgupta za tajnike. Uvaženi ki angažirani filmovi uvijek nastoje iskreno prepričati članovi savjetodavnog odbora bili su i Dilip Kumar Gho- stvarnost. sh iz izdavačke kuće “Signet Press” i Charuprakash S obzirom da je film uvijek prisutan u svakodnev- Ghosh iz kazališne grupe “Bharatiya Gana Natya Sang- nom životu većine Indijaca, uz mala odstupanja s obzi- ha”. Ritwik Ghatak, Mrinal Sen, Mriganka Sekhar Ray i rom na stalež ili kastu, očito je da indijska kinematogra- druge uvažene osobe filmske industrije bili su u jednom fija nikada ne može zanemariti brige i interese svoje cilj- trenutku svoje karijere povezani s ovim pokretom. Mo- Satyajit Ray ne publike. Stoga postoji neprestana zanimljiva interak- ramo upamtiti da su ovi ljudi, bolje rečeno ova ljevičar- cija gdje s jedne strane gledatelji pokušavaju neizravno ski naklonjena intelektualna krema, imali snažan utje- utjecati na kinematografe da u filmove uključe svako- caj na kulturni razvoj Indije posebice u području filma. dnevicu ljudi, dok s druge strane film njima pokušava Četiri godine nakon pokretanja kluba “Calcutta nametnuti svoj sadržaj. Tako se pojavio dio elite koji se Film Society” osnovan je kino klub “Patna Film Socie- organizirao i počeo proučavati kinematografiju kao ty”. Prvi film prikazan u klubu bio je Eisensteinova Kr- ozbiljan tekst osnivajući kino klubove koji su svojim starica Potemkin (Bronyenosyets Potyomkin, 1925.). Krajem upornim aktivnostima napokon dokazali da film može 1956. utemeljen je i kino klub “Delhi Film Society”. Film proizvesti ne samo ozbiljne filmske djelatnike, društve- na otvorenju ovog kluba ponovo je bila Krstarica Potem- no i politički odane društvenim ciljevima, već i publiku kin. Potom je 1959. godine odlučeno da je potrebno ofor- sposobnu da na ispravan način pročita sadržaj pokre- miti nacionalnu organizaciju kino klubova te je tako 13. tnih slika. prosinca te iste godine u Delhiju osnovana Federacija Započnimo s općim pregledom pokreta kino klu- kino klubova Indije (“Federation of Film Societies of In- bova u Indiji. Prvi kino klub osnovan je u Bombaju (da- dia”). U Federaciju su bili uključeni kino klubovi Kalku- nas Mumbai) 1937. godine. Amaterski kino klub (Amate- te (danas Kolkata), Delhija, Bombaja (danas Mumbai), ur Cine Society) zajednički su osnovali filmski kritičar Madrasa (danas Chennai) i Roorkee. Satyajit Ray bio je Mrinal Sen

Mazumder, Premendra Rasprava o utjecaju radikalnih pokreta na indijsku kinematogra∫ju

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 105 Kwame Nkrumah — (1909-1972) prvi nezavisne predsjednik Gane, veliki zagovara - telj pan-afrikanizma, i nesvrstanosti, jedan od osnivača Pokreta nesvrstanih i Organi - zacije afričkog jedin - stva (danas Afričke unije), bio je i veliki prijatelj Josipa Broza Tita. “Mi ne gledamo Istoku, ni ni prema Zapadu. Mi gle - prema damo naprijed”. 01 Certificate of Merit – Nagrada za osnivač i predsjednik te je do svoje smrti obnašao tu iznova su nadahnula osnivače kluba “Calcutta Film So- postignuće dužnost. Zanimljivo je da je Indira Gandhi, koja je ka- ciety”. Ponovo se javilo zanimanje da se uvede red u snije postala indijskom premijerkom, u jednom trenut- strukturu kluba. Povećao se i broj njegovih članova. Po- ku bila dopredsjednica ove Federacije i ostala je na toj čelo je izdavanje dvaju filmskih časopisa, Indian Film Re- poziciji čak i nakon što je izabrana za ministricu infor- view i Chitrapat. U toj se fazi u Kalkuti i njezinim pred- miranja (“Minister of Information & Broadcasting”) u građima pojavio velik broj kino klubova. Neki klubovi indijskoj vladi za vrijeme Jawaharlala Nehrua. Glavni brojili su i preko dvije tisuće članova. Nekolicina klubo- ciljevi Federacije bili su pokrenuti proučavanje filma va pokrenula je izdavanje filmskih časopisa. kao umjetničke i društvene snage, poduprijeti proizvo- Bitno je ovdje spomenuti da su se u to vrijeme dnju filmova umjetničke vrijednosti, pobuditi uvažava- filmski klubovi diljem svijeta izmjenjivali u tom pokre- nje filma u javnosti, potaknuti istraživanje filma itd. tu, a dva su Svjetska rata bila bogato iskustvo sudionici- Kada je 1948.-1949. Jean Renoir došao u Indiju sni- ma pokreta. U svijetu je postojao već veliki broj kino miti svoj film Rijeka (Le fleuve, 1951.), u indijskoj kinema- klubova. Međunarodna federacija kino klubova (“Inter- tografiji o njemu se nije mnogo znalo. Jedino je “Calcut- national Federation of Film Societies”) osnovana je 16. ta Film Society” pokazao dužno poštovanje naspram rujna 1947. Indija je stekla svoju neovisnost tek mjesec Renoira. U vremenu od 1947. do 1952. Renoir nije bio je- dana ranije, 15. kolovoza 1947. godine. Do tada je indijska dini koji je sudjelovao u raznovrsnim programima indij- filmska industrija već procvala. Bengalski film Seeta skih kino klubova i na taj način učvrstio temelje pokreta (1934.), redatelja Debakija Bosea, osvojio je iste godine kino klubova u zemlji. Tu se pojavljuju imena ostalih “Certificate of Merit”01 na Filmskom festivalu u Veneci- međunarodno uvaženih osoba filmske industrije kao ji. Tri godine kasnije, 1937., Sant Tukaram (1936.), u pro- što su sovjetski režiser Pudovkin, glumac Čekalov, šved- dukciji “Prabhat Film Company”, osvojio je još jednu ski dokumentarist Arnie Sukrovorf, američki redatelj nagradu na Filmskom festivalu u Veneciji. Čak su i ko- Frank Capra, John Huston i drugi. “Calcutta Film Socie- mercijalni filmovi postali uspješni. Kismat je prikazan ty” za Pudovkina je organiziralo svečanost u znak za- 1943. te je postavio rekord u broju dana prikazivanja. U hvalnosti kako bi mu kao redatelju izrazili svoje dužno kino dvorani “Roxy” u Kalkuti, film se bez prestanka poštovanje. Međutim, najveće postignuće ovog kluba prikazivao tri godine i osam mjeseci. bila je kupovina filmske role s Krstaricom Potemkin. Uz Dotok prljavog novca u filmsku industriju započeo to, klub je izdao filmski časopis Chalachitra pod urednič- je već davne 1944. godine te je tako filmska industrija kom palicom imena poput Satyajit Ray, Chidananda došla pod izravnu kontrolu poluobrazovanih filmskih Dasgupta, Kamal Kumar Mazumder, Naresh Guha, djelatnika, a crni se oblak nadvio nad zlatno doba indij- Radhaprasad Gupta itd. Članovi kinokluba “Calcutta ske kinematografije. Podjela Indije doslovce je odrezala Film Society” kasnije su pozitivno djelovali u raznim Bengal. Sveobuhvatno propadanje bilo je vidljivo u svim filmskim djelatnostima i na taj način obogatili povijest sferama političkog, gospodarskog i društvenog života. indijske kinematografije. Intelektualci su se okretali prema ljevičarskim idejama. U Indiji je 1952. održan Prvi međunarodni filmski U tim izvanrednim okolnostima pokret kino klubova festival (“1st International Film Festival”). Aktivno sud- ovdje je rastao i širio se. Bez sumnje se može reći da su jelovanje kino kluba “Calcutta Film Society” zasigurno ljudi, vođeni idealizmom i osjećajem odanosti povije- je dalo podstreha pokretu kino klubova. Međutim, kada snom nasljeđu, spontano počeli sudjelovati u pokretu. je Satyajit Ray počeo raditi na svom prvom filmu Pjesma Temelji su bili položeni, vodstvo učinkovito i bio je pra- puta (Pather Panchali, 1955.), uslijedio je period zatišja vi trenutak. Kao posljedica toga pokret je dobio potreb- među entuzijastičnim organizatorima kino kluba “Cal- nu snagu da se razbukta. cutta Film Society”. Klub gotovo da nije bio zatvoren u Sve veći brojkino klubova u zemlji, uspjeh pozna- periodu od 1953. do 1956. godine. Film Pjesma puta prika- tih filmskih djelatnika koji su potekli iz tih kino klubo- zan je 1955. godine. U Kalkutu je 1956. godine stigla slav- va, priznavanje filmskih studija kao akademske discipli- na filmska kritičarka i Eisensteinova biografkinja Marie ne na sveučilišnoj razini. Sve je to bila izravna i neizrav- Seton i ondje održala šest predavanja. Ta dva događaja na posljedica ovog pokreta. Danas u zemlji postoji otpri- 106 Satyajit Ray, Predsjednik Federacije kino klubova Indije posvećuje temelje prvog art kina kino kluba u Indiji 8. siječnja 1980. godine

Presidency College Calcutta. Žarište pokreta naksalita u kasnim 1960-im godinama Prvo art-kino kojeg je vodio kino klub Indije. Utemeljenje kina inicirao je Satyajit Ray 8. siječnja 1980. godine

Mazumder, Premendra Rasprava o utjecaju radikalnih pokreta na indijsku kinematogra∫ju

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 107 Félix-Roland Moumié — (1925-1960) 1960. u Ženevi su pripadnici francuske tajne službe talijem kame - otrovali runskog vođu i nacio - nalista, predsjednika stranke Unija naroda Kameruna. like 300 kino klubova udruženih u Federaciju kino klu- Khwaja Ahmad Abbas, prvak neorealizma u indij- bova Indije. Uz ove, u zemlji djeluju i brojni kino klubo- skoj kinematografiji, bio je jedan od politički najosvje- vi koji nisu pripojeni Federaciji. Veliki broj kino klubova štenijih filmskih djelatnika u Indiji. Unuk Khwaja Gu- (“Campus Film Societies”) pojavljuje se u raznim obra- lam Abbasa, jednog od glavnih pobunjenika pokreta zovnim institucijama, na sveučilištima i fakultetima. Ši- otpora 1857. godine i prvi mučenik smaknut pucnjem renje kino klubova u dvije države – Zapadni Bengal i Ke- topovske cijevi, Khwaja Ahmad Abbas je režirao i pisao rala, gdje djeluje više od dvije trećine ukupnog broja in- scenarije za mnoge društveno angažirane tekstove tije- dijskih kino klubova, dokazuje da ljevičarska politika kom svoje duge pedesetogodišnje filmske karijere, po- ima velik utjecaj na osnaživanje pokreta. čevši od scenarija za film New World (Naya Sansar, 1941.) Komunistička partija Indije (marksistička) za poznati filmski studio “Bombay Talkies” do filma (“Communist Party of India (Marxist)”) popularno zva- Henna (1991.). Također je reagirao na pokret naksalita na CPI(M) ima snažno organizacijsko središte u Zapa- svojim filmom The Naxalites (1980.) koji je sam režirao. dnom Bengalu i Kerali. Stranka je započela s radom Osamnaest sindikata filmskih djelatnika filmske indu- 1964. godine kada se odvojila od Komunističke partije strije u tadašnjem Bombaju okupili su se 1964. godine Indije (“Communist Party of India”, CPI) koja je osno- kako bi pokrenuli veoma aktivan kino klub “Film Fo- vana 26. prosinca 1925. IPTA, akronim od “Indian rum” pod ravnanjem Khwaja Ahmada Abbasa. “Film People’s Theatre Association”, kulturno krilo nepodije- Forum” omogućio je širenje pokreta kino klubova u Ma- ljene Komunističke partije Indije formirano je 1942., pet harashtri. Dva jutra zemlje Bimala Roya također se sma- godina prije proglašenja indijske samostalnosti, u poza- tra važnom prekretnicom u neorealizmu u indijskoj ki- dini Drugog svjetskog rata i “bengalske gladi”, a na tragu nematografiji. Postavio je trend za rane indijske filmove pokreta za neovisnost pod nazivom “Quit India”. Kh- sa socijalističkim pristupom nadahnutim ideologijom waja Ahmad Abbas, Ritwik Ghatak, Utpal Dutta, Salil IPTA-e. Chowdhury i drugi veliki pobornici indijske kinemato- Pokret naksalita u Zapadnom Bengalu pojačavao grafije koji su imali snažan utjecaj u raznim sektorima se u periodu od 1967. do 1975. Njegovo glavno središte iste bili su jedni od prvih članova IPTA-e. Children of the postao je fakultet “Presidency College Calcutta”. Velik Earth (Dharti Ke Lal, hindi, 1946.) bio je prva i vjerojatno broj izvrsnih studenata i intelektualaca aktivno je podr- jedina samostalna proizvodnja IPTA-e pod pokrovitelj- žavao taj pokret koji se vrlo brzo proširio Zapadnim stvom “IPTA Picture”. Režirao ga je početnik Khwaja Bengalom i nekim susjednim državama sve dok vlada Ahmed Abbas, i bio je jedna od prekretnica u indijskoj nije pokrenula sveopći protunapad 1975.-1976. koji je do- kinematografiji. Film je bio iznimno cijenjen od strane slovce izbrisao ne samo pokret već i veći dio intelektua- kritičara za svoj prikaz neslavne “bengalske gladi 1943.” laca Zapadnog Bengala. Kako bi pokazali svoje protivlje- koja je odnijela živote tri milijuna izgladnjelih ljudi. Je- nje užasima pokrenut je pokret za ljudska prava koji je dan je to od najznačajnijih političkih filmova koji su uglavnom vodila radikalna elita zahtijevajući zausta- pružili realan prikaz društvenih i gospodarskih promje- vljanje nasilja od strane države i trenutačno oslobađanje na za vrijeme Drugoga svjetskog rata. političkih zarobljenika.

Plakat filma Lowly City (Neecha Aktivisti IPTA-e putovali su zemljom uzduž i po- U Zapadnom Bengalu 1977. na vlast je došla prva Nagar, Chetan Ananda, 1946.) prijeko prikazujući svoje predstave kako bi prikupili no- vlada Lijevog fronta (“Left Front Government”), a akti- vac za glađu pogođene ljude u Bengalu, i tako su snimili visti borbe za ljudska prava uspješno su ih uvjerili da na film Children of the Earth u želji da ispričaju priču čovje- slobodu puste zatvorenike pokreta naksalita koji su bili čanstva u borbi za preživljavanjem. Taj film započeo je vraćeni u različite zatvore. Iako se u iduća tri desetljeća novu eru u indijskoj kinematografiji – novi val s foku- pokret naksalita širio drugim dijelovima zemlje, u Zapa- som na društvenu i političku stvarnost koji je utjecao na dnom Bengalu, otkud je i potekao, više nije bio toliko daljnju proizvodnju ovog žanra poput filmova Lowly Ci- snažan. Lijeva fronta sedam je puta uzastopce pobjeđiva- ty (Neecha Nagar, 1946.) Chetana Ananda i scenarista la na izborima i na neki je način uspjela neutralizirati po- Abbasa, te Dva jutra zemlje (Do Bigha Zamin, hindi, 1953.) kret. Međutim, u svibnju 2009. stigla je vijest da je skupi- Velika bengalska glad 1943. godine Bimala Roya. na maoističkih pobunjenika u Lalgaru objavila rat protiv 108 državne vlasti s ciljem da stvore slobodnu zonu u borbi mantnih 70 000 redovitih članova od kojih je naoruža- protiv “opresije ustanova Lijeve fronte i njezine policije”. nih 20 000 djelovalo u 180 distrikta držeći pod nadzo- Pripadnici pokreta naksalita tvrde da ih podupire rom oko 92 000 kvadratnih kilometara teritorija pozna- plemenski narod Adivasi. Najčešće djeluju u plemen- tog pod nazivom indijski “Crveni koridor”. Iako su ne- skim područjima u prostranom brdovitom pojasu, kolicina skupina naksalita postale legalne organizacije uglavnom na mjestima koja već tisućama godina pleme- koje sudjeluju u parlamentarnim izborima, većina su na napuštaju i koja su uništena zbog projekata rudnika i skupina političke stranke koje djeluju iz podzemlja i hidroelektrana. Premijer Manmohan Singh nazvao je sudjeluju u oružanim gerilskim borbama protiv državne pripadnike pokreta naksalita 2006. “najvećom unutra- vlade. šnjom prijetnjom sigurnosti s kojom se ova zemlja ikada Naksaliti su skupina koja objedinjuje rod i vrstu u suočila”. Državna vlast ne bori se protiv pokreta naksali- jednu kategoriju. Rod jer se odnosi na cijeli niz marksi- ta samo svojim oružanim snagama, već istovremeno po- stičkih-lenjinističkih-maoističkih pokreta raširenih ci- dupire terorističke aktivnosti “Salwa Judum” i “Ranvir jelim teritorijem “Crvenog koridora”. Dok se uglavnom Sena”, zloglasnih privatnih vojski zemljoposjednika u na Maoiste odnosi kao na vrstu. U praksi su oni lijevi ek- državi Bihar, kako bi se suprotstavila aktivnostima na- stremisti. Veoma je zanimljivo kako je niz filmova od is- ksalita. Slične paravojne skupine pojavile su se u državi toka do zapada do juga postepeno stvorio novi žanr “ki- Andhra Pradesh koje također napadaju aktiviste borbe nematografije radikalizma” (“Radical Cinema”) koja se za ljudska prava. svjesno bavi problematikom naksalita i maoista, terori- Riječi “Naxal”, “Naxalite”, “Naxalpanthi”, stičkih aktivnosti, vladinih zlodjela, ugrožavanja ljud- “Naxalbadee” i slične koriste se kao generički naziv za skih prava i sličnim. sve komunističke militantne skupine koje pod raznim Pokret za ljudska prava zapravo crpi snagu iz povi- imenima djeluju u različitim dijelovima Indije, posebice jesnog perioda “stanja pripravnosti” koje je indijski u državama Zapadni Bengal, Bihar, Orissa, Assam, Ch- predsjednik proglasio 26. lipnja 1975. po savjetu premi- hattisgarh, Jharkhand, Maharashtra, Uttar Pradesh, An- jerke Indire Ghandi. Shiddhartha Shankar Ray, ministar dhra Pradesh, Tamil Nadu i Kerala, a koje su također po- Zapadnog Bengala, potaknuo ju je da poduzme taj korak znate kao Maoisti. nakon njezinog poraza na Vrhovnom sudu u Allahaba- Naziv “Naxal” ima korijen u imenu sela Naxalbari du 12. lipnja 1975. kada je bila optužena za zlouporabu u sjevernom dijelu Zapadnog Bengala otkuda je ovaj ul- vladine strukture u svojoj izbornoj kampanji 1971. Izbori tra-ljevičarski komunistički pokret krenuo 1967. godine. za sastav parlamenta i vlade bili su odgođeni, došlo je do U početku je na čelu pokreta bio Charu Majumdar, no masovnog gušenja građanskih sloboda i opozicijskih ubrzo je došlo do raspada u nekoliko zavađenih frakcija. stranaka, tisuće vođa bili su bačeni iza rešetaka, brojne Naksaliti su 1967. organizirali “All India Coordination su organizacije bile zabranjene, aktivisti raznih komu- Committee of the Communist Revolutionaries” koji je nističkih stranaka uključujući Naksalite bili su mučeni i 1969. iznjedrio Komunističku partiju Indije (marksistič- brutalno ubijeni, aktivisti za ljudska prava bili su mal- ko-lenjinističku) (“Communist Party of India (Marxist- tretirani, cenzura je bila nametnuta na sve medije uklju- Leninist)”) poznatu pod imenom “CPI (ML)”. Separati- čujući film, sve ustavne odredbe koje garantiraju temelj- stička skupina naksalita djelovala je pod imenom Maoi- na prava građana bile su ukinute i cijela je nacija bila stički komunistički centar (“Maoist Communist Cen- suočena s ozbiljnom prijetnjom nakon tog nenadanog tre”) koja se kasnije pripojila drugoj frakciji naksalita, skoka od demokracije do diktature. “People's War Group” i tako stvorila Komunističku par- “Stanje pripravnosti” bilo je prekinuto 23. ožujka tiju Indije (Maoisti) (“Communist Party of India 1977. i nacija je napokon mogla ponovo disati, no u taj 21 (Maoist)”). mračan mjesec indijske demokracije aktivisti borbe za Takve su se skupine nastavile osnivati i spajati te je ljudska prava stekli su bogato iskustvo koje im je pomo- procijenjeno da je do 1980. bilo aktivno oko tridesetak glo da ojačaju u slučaju mogućih novih napada od strane skupina naksalita u kojima djeluje najmanje 30 000 akti- državne vlasti. Tome su poslužili kasnije snimljeni fil- vista čiji se broj u iduća dva desetljeća povećao na alar- movi o tom vremenu političkog nemira.

Mazumder, Premendra Rasprava o utjecaju radikalnih pokreta na indijsku kinematogra∫ju

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 109 Ruben Um Nyobe — (1913-1958) pripa - dnici francuske vojske ubili su 1958. vođu ka - za merunskog pokreta nezavisnost Um Nyo - bea. Na čelu Unije na - Kameruna nasli - roda Mou - jedio ga je Felix mie, koji je također ubijen od strane fran - cuske tajne službe. 02 Adversary, eng. Doajeni indijske kinematografije, Satyajit Ray, Ritwik Ghatak bio je najutjecajniji tvorac politič- – suparnik Mrinal Sen i Ritwik Ghatak, pripadaju gradu Kolkati. Ja- kih filmova. Iako su podjela Indije, točnije, podjela Ben- sno su kroz svoj rad izražavali svoje stavove o svim poli- gala i posljedice toga bile njegova glavna preokupacija i tičkim pitanjima u Bengalu. Ray je pokrenuo pokret ki- većina njegovih veoma cijenjenih filmova Zvijezda zavi- no klubova u želji da propagira filmsku kulturu te kako jena u oblake (Meghey Dhaka Tara, 1960.), Uvertira života bi ljudi shvatili jezik filma. Nikada nije odstupio od svo- (Komal Gandhar, 1961.), The Golden Line (Subarna Rekha, je misije i uvijek je zagovarao taj pokret. Ritwik Ghatak 1962.) bila je snimljena prije ustanka naksalita, u filmu bio je povezan s ”pokretom IPTA“. Mrinal Sen bio je Razum, rasprava i priče (Jukti Takko Ar Gappo, 1974.) osvr- uključen u oba. Njihovi su filmovi nadahnuli novi trend nuo se na Kalkutu 1971. dok je trajao ustanak za oslo- snimanja filmova u Indiji pa je tako u državama Karna- bođenje u Bangladešu, a pokret naksalita bio u punom taka, Kerala, Assam, Maharashtra i Orissa nastao i novi jeku. žanr u indijskoj kinematografiji. Buddhadeb Dasgupta, redovni član kino kluba Kerala Adoor Gopalakrishnan, jedan od velikih “Calcutta Film Society”, prepoznat je kao cijenjeni reda- majstora indijske kinematografije, započeo je pokret ki- telj još od svog debitantskog filma Distance (Dooratwa, no klubova po uzoru na Raya. Padum Barua, slavni film- 1978.) u kojemu je prikazao Kalkutu sedamdesetih s ja- ski stvaratelj neorealizma, pokrenuo je pokret u Assamu snim osvrtom na ljevičarske političke pokrete uključu- i osnovao prvi kino klub u Shilongu 1962. Još jedan veli- jući i naksalite. Jedan je to od izvrsnih filmova indijske

Plakat filma Ograničeni ki stvaratelj Girish Ksaravalli pokrenuo je pokret u Kera- kinematografije. (Seemabaddha, Satyajit Ray, 1971.) li. Čak je u Bollywoodu nastala nova vrsta filmskih stva- Film Sudhira Mishre Hazaaron Khwahishein Aisi ratelja koji su snimali filmove novog žanra posve različi- (hindi, 2003.) nije ga samo etablirao u mainstream indij- tih od onih običnih filmskih snimaka. skoj kinematografiji, već je i uveo naksalizam kao dis- Ovaj fenomen nije bio ništa novo. Nekoliko dru- kurs u Bollywoodu. Ovaj je film nerazriješena priča koja štveno-političkih faktora odigralo je važnu ulogu u ovoj opisuje tri života koja se međusobno isprepliću, ideolo- promjeni. Sva tri filma trilogije Satyajita Raya Kalkutska ški, politički i emotivno, u vremenskom rasponu od trilogija – Protivnik (Pratidwandi, 1970.), Ograničeni (See- 1969. do 1977. prekrivši tako čitav turbulentni period ne- mabaddha, 1971.) i Ljudska džungla (Jana Aranya, 1975.) koliko istovremenih političkih pokreta uključujući po- bave se političkim nemirima u Kalkuti tijekom sedam- kret pokrenut u gradu Naksalbari, “stanje pripravnosti”, desetih. Pozivanje na pokret naksalita, aktivnosti kino pokret Sarvodaya Jaya Prakasha Narayana, te povijesni klubova, propadanje ljudskih vrijednosti u kontekstu poraz Indire Gandhi i Kongresne stranke na indijskim društvenih i političkih pokreta jasno su prisutni u fil- parlamentarnim izborima. Ovaj se film smatra jednom movima. Film Protivnik povijesno je smješten usred po- od prekretnica indijske kinematografije, posebice u Girish Kasaravalli litičkih nemira pokreta naksalita u Kalkuti. Na svoju se ovom kontekstu. društvenu odgovornost filmski stvaratelj Ray osvrnuo u U novije vrijeme objavljen naslov Red Alert: The intervjuu: “Moj stav možete vidjeti u filmu Protivnik u War Within (hindi, 2010.) Anantha Mahadevana nadah- kojem imate dva brata. Mlađi brat je naksalit. Nema su- nut je istinitom pričom radnika koji se priključio skupi- mnje da se stariji brat divi mlađem za njegovu hrabrost i ni naksalita u šumama države Andhra Pradesh. Uvažena uvjerenja.” filmska djelatnica Aruna Raje napisala je scenarij, i iako Mrinal Senova povezanost s “Indian People's The- je ovaj film već primio brojne pohvale, još uvijek pripa- atre Association” (IPTA), najjačom socijalističkom kul- da tipičnoj komercijalnoj produkciji s velikim bolivud- turnom organizacijom Indije, učinkovito je utjecala na skim imenima poput Sunila Shettyja, Sameere Reddy, njegovu filozofiju stvaranja filmova. Led je probio Inter- Naseeruddina Shaha, Vinoda Khanna i mnogih drugih, vju (Interview, 1971.), prvi film Senove trilogije (Calcutta koji se istovremeno prikazuje na četiri jezika, hindi, te- Trilogy), film koji je politički jasan i ujedno komercijalno lugu, chattisgarhi i engleskom, ostvarujući veliku zara- uspješan u vrijeme političkih nemira u Kalkuti. Druga du na kino blagajnama. Iako film ne donosi autentičan dva filma trilogije – Calcutta 71 (1972.) i Gerilac (Padatik, prikaz pokreta naksalita kako bi time dobio pohvale kri- Kerala Adoor Gopalakrishnan 1973.) također su zabilježila tadašnje nemire u gradu. tičara, njegov uspjeh u popularnim krugovima ipak po- 110 Prizor iz filma Uvertira života (Komal Gandhar, Ritwik Ghatak, 1961.) Prizor iz filma Razum, rasprava i priča (Jukti Takko Aar Gappo, Ritwik Ghatak, 1974.)

M. G. Ramachandran i Jayalalitha Prizor iz filma Zvijezda zavijena u oblake (Meghe Dhaka Tara, Ritwik Ghatak, 1960.)

Prizor iz filma Gerilac (Padatik, Mrinal Sen, 1973.) Prizor iz filma Protivnik (Pratidwandi, Satyajit Ray, 1970.)

Mazumder, Premendra Rasprava o utjecaju radikalnih pokreta na indijsku kinematogra∫ju

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 111 Lumumba Patrice — (1925-1961) vođa za nezavi - pokreta karizma - snost Konga, tični i mladi Lumum - ba, ubijen je svega po - - la godine od proglaše nja neovisnosti. U nje - govo ubojstvo bili su umiješane Belgija, Sje - dinjene Američke Dr - - žave i Ujedinjeni naro di. Jedna ulica u Za - - je, kao i u broj grebu nim svjetskim grado - vima nosila Lumumbi - no ime. Naziv je ma - knut 1991. 02 Telugu jezik službeni je i mate- tvrđuje opće prihvaćanje te tematike. Chamku (hindi, kar snimio je teluški film Encounter (2003.) koji se bavi rinji jezik stanovnika države 2008.), redatelja Kabira Kaushika, priča priču o dječaku insceniranim ubojstvom od strane policije. Film je po- Andhra Pradesh. Također, drugi je po redu po broju govornika. zvanom Chamku čija je obitelj okrutno ubijena i koji je stao toliko popularan da su nakon toga u teluškoj film- 03 Tamilski jezik je jezik naroda sada vođa naksala u južnom dijelu unutrašnjosti Bihara. skoj industriji redatelja nazivali “Encounter Shankar”. Tamili, i jedan od jezika Indije. Debitantski film Shajia N. Karuna The Birth (Piravi, Postepeno je u teluškoj kinematografiji nastao za- Govori se u državi Tamil Nadu i teritoriju Pondicherry, gdje ima malayalam, 1988.) najcjenjeniji je film ovog žanra. Na- seban žanr poznat kao “Red Cinema” koji se bavi pita- status službenog jezika. Ta- dahnut pričom mladića ubijenog u pritvoru u Kerali njem naksalita. U većini filmova tog žanra naksaliti su kođer je službeni jezik u Malezi- zbog svojih političkih djelovanja, film je osvojio više od predstavnici potlačenih (Daliti ili Tribali) koji se bore za ji, Šri Lanki i Singapuru. trideset međunarodnih nagrada uključujući i prestižnu ljudska prava koja im je država uskratila. R. Narayana Zlatnu kameru (Camera d'Or) na Filmskom festivalu u Murthy, stalni producent i glumac u filmovima žanra Cannesu 1989. Te iste godine indijska vlada također mu “Red Cinema”, potaknuo je ogromnu profitu orijentira- je dodijelila nagradu za najbolji domaći film Golden nu telušku filmsku industriju da radi visokobudžetne Lotus. filmove žanra “Red Cinema” poput Brother in Forests Teluška filmska industrija02 u državi Andhra Pra- (Adavilo Annalu, 1997.) B. Gopala, Ankuram (1993.) Uma desha druga je po veličini filmska industrija u Indiji, te Maheswara Raa, Hey Ramulamma (Osey Ramulamma, stoji uz bok filmskoj industriji Mumbaija. Nakon što je 1997.) Dasaria Narayana Raa, Mutha Mestri (1993.) A. Ko- izbila pobuna naksalita u Srikakulamu kasnih šezdese- dandaramija, od kojih svi mogu biti dobri primjeri fil- tih, pokret se počeo širiti prema regiji Telengana. Mla- mova koji se bave građanskim slobodama i pitanjima dež, posebice umjetnici, pisci i pjesnici bili su pod sna- naksalita. žnim utjecajem ove ideologije. Utemeljitelj “Jananatya Hey Ramulamma (Osey Ramulamma, 1997.) Dasaria Mandali” (narodno kazalište), B. Narsing Rao, produci- Narayana Raa najsvjetliji je primjer preuzimanja žanra Plakat filma Red Alert: The War Within (Ananth Mahadevan, rao je teluški film Maabhoomi (1978.), redatelja Gautama “Red Cinema” od strane filmske industrije na teluškom 2010.) Ghosha. Film prikazuje narodni pokret protiv vladara jeziku. Bio je to najuspješniji naksalitski film u teluškoj poznatog pod nazivom Nizam, no kada se Komunistička kinematografiji. U filmu glume sve velike zvijezde po- partija Indije povukla iz borbe, neki mladi ljudi povukli put Vijayashanthi, Ramija Reddya i Dasaria Narayana su se u šume kako bi nastavili sa svojim revolucionar- Raa i time je “Red Cinema” uspješno uveden u mainstre- nim zadaćama ukazujući na to da se ista bitka nastavlja am telušku filmsku industriju. U filmu Brother in Forests pod imenom “People's War” ili maoistički pokret. (Adavilo Anna, 1997.) superzvijezda Mohan Babu igra li- Uspjeh filma Our Land (Maa Bhoomi, 1979.) nadah- kove iz dviju generacija naksalita. nuo je Madala Ranga Raa, aktivista Praja Natyamandalia Filmovi na tamilskom jeziku03 bave se nešto dru- (narodno kazalište pod vodstvom Komunističke partije gačijom tematikom. Tamilska kinematografija ima izni- Indije) i filmskog glumca da počne stvarati filmove koji man utjecaj na Bollywood. To je jedna od najsnažnijih će propagirati ideologiju Komunističke partije Indije. indijskih filmskih industrija koja ne samo da ima zna- Snimio je filmove poput Erra Mallelu (1981.) ili Viplava čajnu dominaciju nad indijskom kinematografijom uo- Shankham (1982.) koji su odmah postigli veliki uspjeh. B. pće već također ima značajnu ulogu i u političkom živo- Plakat filma Ljudska džungla (Jana Narsing Rao svoj je režiserski debi imao s filmom Ran- tu. Teško je odvojiti tamilsku kinematografiju od tamil- Aranya, Satyajit Ray, 1975.) gula Kala (1984.) koji je sadržavao mnoge simbole koji su ske politike koje obje uvelike utječu na indijsku kinema- podržavali ideologiju naksalita. U isto je vrijeme mladi tografiju i indijsku politiku. Da bismo to shvatili, mora- subverzivni aktivist iz okruga Karimnagar snimio film mo se malo vratiti u prošlost dravidske politike koja je Vimukthi Kosham, pod redateljskom palicom Udaya Ku- uistinu zanimljiv fenomen što se tiče filma i politike u mara, baziran na kratkim pričama revolucionarnog pi- Indiji. sca Bhushana. Pod vodstvom Periyara E. V. Ramasamya, dravid- Poznati indijski filmaš Ramoji Rao producirao je ski pokret započet je 1925. zapravo kao pokret za ljudska teluški film People's Encounter (1991.) kako bi propagirao prava kojim se tražila ravnopravnost kasti. Postepeno je svoju ideologiju da običan narod pati usred revolucio- prerastao u politički pokret, kojem je načelu uglavnom Dasari Narayana Rao narnih borbi i državne opresije. Uvaženi redatelj Shan- bila politička stranka “Dravida Munnetra Kazhagam” 112 (DMK) koja je vrlo uspješno iskorištavala filmsku indu- sno ili nesvjesno, osvrnula na te uvjete koristeći se fil- striju. Aktivisti “Guerrilla Theater-a” koji su bili nadah- mom kao medijem da se osvijeste problemi vezani uz nuti Periyarovom ideologijom, unijeli su njegovu filozo- civilno društvo. Dok raspravljamo o pitanjima ljudskih fiju u tamilsku kinematografiju. C. N. Annadurai prvi je prava, moramo imati na umu da se u indijskim okvirima uspješni vođa koji je uveo dravidsku ideologiju u tamil- ona uglavnom odnose na srednje i više slojeve, i uglav- sku kinematografiju. U svojim ranim danima, Annadu- nom na muškarce koji kontroliraju ili imaju namjeru rai je pisao drame o društvenim promjenama. Njegovi kontrolirati civilnim društvom. No postoje i neke filmovi poput Servant Maid (Velaikaari, 1949.) izravno su iznimke. kritizirali veleposjednike koji su tradicionalno povezani Thangjam Manorama Devi, tridesetdvogodišnja- s Jawaharlalom Nehruom i M. K. Gandhijem. Nakon po- kinju iz države Manipur naoružane policijske snage bjede na izborima 1967., Annadurai je postao državni “17th Assam Rifles” uhitile su u njezinom domu 11. sr- ministar u Tamil Nadu i na tom je mjestu ostao do svoje pnja 2004., a njezino je tijelo kasnije pronađeno na ne- smrti 1969. kom brdašcu. Okolnosti njezine smrti bile su veoma su- Veliki hit Parasakthi (1952.) bio je prekretnica u ta- mnjive. Ljudi su vjerovali da ju je policija silovala i bru- milskoj kinematografiji koji je prvi podigao glas protiv talno ubila. Postepeno se počeo spontano širiti snažan hijerarhije u društvu i u sistemu kasti veličajući dravid- protest protiv prekoračenja ovlasti od strane naoruža- ski pokret. Film je prvotno bio zabranjen, no kada je na- nih snaga zahtijevajući trenutačno povlačenje zakona Plakat filma Piravi (Shaji N. Karun, pokon bio prikazan 1952. postigao je pravi uspjeh u kino AFSPA. Pobunu su uglavnom vodile žene iz Manipura 1988.) dvoranama. Scenarist filma je M. Karunanidhi koji tre- koje bi se grupno svlačile do gola pred vojnim bazama nutačno služi svoj peti mandat kao državni ministar Ta- uzvikujući vojnicima da ih siluju. Jedan se mladić zapa- mil Nadua i koji je u savezu s Indijskim nacionalnim lio kako bi pokazao svoje protivljenje tom kontrover- kongresom u središnjoj vladi. Druga dva legendarna znom zakonu. osnivača stranke DMK Shivaji Ganesan i S. S. Rajendran Indijski je parlament 11. rujna 1958. donio zakon o također su debitirali u ovome filmu. posebnim ovlastima oružanih snaga “Armed Forces Od sedmorice državnih ministara Tamil Nadua, (Special Power) Act” poznat kao AFSPA. Prvotno je za- petorica su aktivno angažirani u tamilskoj kinematogra- kon propisan kako bi dao posebne ovlasti indijskim oru- fiji. M. G. Ramchandran najuspješniji je među njima. žanim snagama da kontroliraju takozvana “nemirna po- Nakon neslaganja sa strankom DMK 1975. pokrenuo je dručja” na sjeveroistoku u državama Assam, Arunachal vlastitu političku stranku “All India Anna Dravida Mun- Pradesh, Manipur, Meghalaya, Mizoram, Nagaland i Tri- netra Kazhagam” (AIADMK), a 1977. zauzeo je mjesto pura. U srpnju 1990. zakon se proširio na države Jammu i najpopularnijeg i najuspješnijeg državnog ministra. Ba- Kašmir. AFSPA je prvi put ušla u Nagaland u travnju štinu njegove političke karijere i filmske karizme i dalje 1958. Jedan je to od najokrutnijih zakona koji je povrije- Muthuvel Karunanidhi njeguje njegova muza i filmska junakinja J. Jayalalitha dio i negirao temeljna ljudska prava dajući pravo oruža- koja je također odslužila dva mandata kao državna mi- nim snagama da ubiju civila čak i pod najmanjom su- nistrica Tamil Nadua nakon što je preuzela vodstvo mnjom. Taj zakon uvelike pomaže terorističkim aktiv- stranke AIADMK. I danas su veterani tamilske kinema- nostima sponzoriranim od strane vlade. Zakon su oštro tografije, scenarist Karunanidhi i glumica Jayalalitha, osudile gotovo sve domaće i međunarodne organizacije dvije super snage tamilske politike kao i indijske politi- za zaštitu ljudskih prava. Postavilo se pitanje o opravda- ke uopće. nosti takvog zakona u svjetlu Međunarodnog pakta o Iako u teoriji svaki građanin Indije ima prava koja građanskim i političkim pravima. mu jamči Ustav, u praksi vrlo mali broj ljudi uživa u svo- U svom filmu AFSPA 1958 (2006.), mladi manipur- jim građanskim pravima, a i oni samo u nekima. Nekoli- ski redatelj Haobam Paban Kumar ispričao je dnevnik cina ograničenja predstavljaju barijere među kojima i događaja spontanih nemira u Manipuru nakon smrti sama Vlada djeluje kao glavni neprijatelj ljudskih prava. Manorame Devi kojima se zahtijevalo ukidanje tog lo- Mogućnost uživanja u tim pravima uvelike ovisi o klasi, šeg zakona. Prvi puta sam gledao taj film na festivalu kasti, zajednici i spolu. Indijska se kinematografija, svje- “Mumbai International Film Festival for Shorts, Docu- J. Jayalalitha

Mazumder, Premendra Rasprava o utjecaju radikalnih pokreta na indijsku kinematogra∫ju

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 113 Kenyatta Yomo — (1894-1978) prvi nezavisne predsjednik bio je student Kenije, - socijalne antropologi je na LSE-u i učenik Malino - Bronislawa wskog. U djetinjstvu je kršten kao John Peter, ali je kasnije uzeo ime što znači “Go - Yomo, koplje”. reće 04 U indijskom sistemu kasti, dalit, mentaries and Animations” 2006. kao član žirija i njime Svim tim pitanjima bavi se nekolicina filmskih često nazivan nedodirljivi, je bio duboko dirnut. Na festivalu je osvojio nagradu za uspješnica. Čuveni redatelj Buddhadev Dasgupta u osoba koja nema nijednu varnu. Varna se odnosi na hinduističko najbolji film, te su nakon toga uslijedile brojne domaće i svom filmu The Wrestlers (Uttara, bengalski, 2000.) ba- vjerovanje da su svi ljudi stvore- međunarodne nagrade. Zanimljivo je to da je Ministar- veći se temom eksploatacije žena, uvelike koristeći mi- ni od različitih dijelova tijela stvo informacija Vlade Indije na dodjeli nagrada ko- zanscenu, ispričao je istinitu priču o kršćanskom misio- božanstva Purushe. Dio od koga je stvorena varna definira dru- mentiralo da bi ovakva vrsta filmova trebala biti promo- naru kojeg su živog spalili u crkvi jednog zabačenog se- štveni status koji se tiče pitanja virana kako bi prosvijetlila političare ne bi li bolje vlada- la, te se tako kroz umjetnost osvrnuo na problem vjer- za koga se može vjenčati i kakve li zemljom. Indijska vlada filmu je dodijelila nagradu za skog fundamentalizma i društvene nepravde. poslove treba raditi. Daliti po- tpadaju izvan sistema varna te najbolji domaći film Golden Lotus 2008. uz riječi “Odva- Debitantski uradak Govinda Nihalanija, Cry of the su kroz povijest bili sprečavani žan prikaz mirnog otpora stanovnika Manipura protiv Wounded (Aakrosh, hindi, 1980.), kritički je osvrt na ko- da rade bilo kakve osim najtežih zakonodavstva koje podcjenjuje vrijednosti dostojan- rumpiranu birokraciju i sudstvo te ozbiljno iskorištava- poslova. Također su poznati i kao izopćenici. stva i temelje demokracije”. No to je bila zabluda. Zakon nje i viktimizaciju pripadnika plemena od strane cijelog je još uvijek na snazi. U svakom slučaju, film je zasigur- državnog sustava. Ovaj je film prekretnica u povijesti in- no djelovao na aktiviste borbe za ljudska prava širom dijskog filma zahvaljujući svom potpunom uspjehu da svijeta. se dokaže kao najvažniji društveno relevantan film te- U svom izvješću o ljudskim pravima u Indiji to- meljen na istinitoj priči koja je za film potekla iz pera kom 2010., Human Rights Watch iznosi da je “Indija uvaženog dramskog pisca Vijaya Tendulkara. Njegov suočena sa značajnim problemima vezanim uz ljudska drugi film, Party (hindi, 1984.), također je vrlo inteligen- prava” te ukazuje na “policijsku brutalnost, nezakonita tna satira urbane elite koja se pretvara da je progresivna, smaknuća i mučenja” kao na neka od većih kršenja ljud- a koji nam u svom vrhuncu prikazuje ubojstvo glavnog skih prava. Smrt u pritvoru glavno je područje kršenja junaka, ljevičarskog ekstremista, od strane policije. Ni- ljudskih prava u Indiji. Prema istraživanju nevladine or- halanijev The Mother of 1084 (Hazaar Chaurasi Ki Maa, ganizacije Commonwealth Human Rights Initiative hindi, 1998.) priča priču žene koja je izgubila svoga sina, svake godine u prosjeku 800 ljudi umre u policijskom naksalita, u nemirnim 1970-ima. Film je iskren prikaz pritvoru ili u zatvoru od posljedica okrutnih mučenja vremena i ljudi koji su vjerovali u pokret naksalita. čuvara zakona. Kašmir predstavlja najveći problem gdje Bolivudski visokobudžetni film Mission Kashmir se pojavljuje kršenje ljudskih prava u njegovom najte- (hindi, 2000.), redatelja Vidhua Vinoda Chopre, bavi se žem obliku. Amnesty International i Human Rights tragedijom kašmirskog dječaka čiju je cijelu obitelj ubila Watch oštro su kritizirali Vladu za prekoračenje ovlasti policija. Filma Aparne Sen Mr. and Mrs Iyer (bengalski, kao što su “nezakonita smaknuća”, “nestanci” i “muče- 2002.) daje odličan prikaz društvenog nasilja kroz emo- Plakat filma Mission Kashmir nje”. Trgovina ljudima još je jedan u nizu oblik kršenja tivnu priču putovanja junaka i junakinje. (Vidhu Vinod Chopra, 2000.) ljudskih prava. Svake se godine gotovo 30 000 žena i dje- Mani Ratnam jedan je od najuspješnijih indijskih ce iz Bangladeša i Nepala proda u bijelo roblje i za druge filmskih stvaratelja koji je režirao i producirao nekolici- oblike iskorištavanja. Vjersko nasilje jedan je od najopa- nu visokobudžetnih uspješnica u bolivudskom stilu, na snijih oblika kršenja ljudskih prava. Nakon smrti premi- hindi i tamilskom jeziku. To je rijetka kombinacija na jerke Indire Gandhi, pobuna Sikha 1984., nemiri u Bom- koju ćete malokad naići u većini indijskih filmskih in- baju 1992., nemiri u pokrajini Gujarat 2002. i drugi, najo- dustrija. Većina se njegovih filmova bavi socijalnom te- krutniji su masakri koji su se dogodili u tradicionalnoj matikom, a također se voli baviti pitanjima vezanim za indijskoj svjetovnoj kulturi. Nasilje unutar kasti također ljudska prava, pitanjem Kašmira, politikom Dravida, te- je velik problem što se tiče kršenja ljudskih prava u Indi- rorizmom i sličnim. U filmu The Duo (Iruvar, tamilski, ji. U svom izvještaju 2007., Human Rights Watch ekspli- 1997.) Mani Ratnam ispričao je priču o odnosu između citno spominje da su “Daliti04 i autohtono stanovništvo politike Dravida i kinematografije u državi Tamil Nadu (poznati kao Schedule Tribes ili Adivasi) i dalje suočeni s kroz fiktivne likove M. G. Ramchandran i M. Karuna- diskriminacijom, izopćenjem i drugim oblicima dru- nidhi. U filmu Youth (Yuva, hindi, 2004.), istovremeno štvenog zlostavljanja”. objavljenom i u verziji na tamilskom jeziku pod naslo- Govind Nihalani vom Aayutha Ezhuthu, o pitanju politike mladih raspra- 114 vlja se kroz tri isprepletene priče tri para koji se nađu na U proteklih desetak godina ciljana publika main- 06 Gangaajal u prijevodu znači istom putu stvarajući novu dimenziju promicanja reda- stream, komercijalne kinematografije veoma se brzo mi- ”voda svete rijeke Ganges“ teljeve ideje. U filmu Rose (Roja, jezici: hindi, tamil, telu- jenjala. Novi obrazovani srednji sloj može više-manje gu, kannda, malyalam, marathi, 1992.) Mani Ratnam se “pročitati” tekuću političku krizu kroz stalan sadržaj bavi pitanjem terorizma u Kašmiru. Njegov film Bombay elektroničkih i tiskanih medija. Naksaliti, Maoisti, tero- (1995.) bavi se društvenim nemirima nastalim u Indiji rizam, korupcije, kriminal, državna zlodjela, ljudska nakon rušenja džamije Babri Masjid 6. prosinca 1992. ko- prava glavni su sadržaj medija te ih ljudi s lakoćom mo- je je dovelo do nemira u Bombaju u siječnju 2003. gu odrediti. Stoga, gotovo bez odgode, žure pogledati fil- Amu (hindi, 2005.), film redateljice Shonali Bose, move koji se bave tom tematikom, kao dodatak šturim bavi se temom masakra tisuća Sikha 1984. nakon atenta- vijestima s dodatnom dozom kakvog takvog uzbuđenja. ta na Indiru Gandhi. Turban (Thalappavu, malayalam, Oni vrlo lako mogu prepoznati politiku otmica u boli- 2008.), debitantskog redatelja Madhupala, pravi je kla- vudskim uspješnicama poput Kidnapping (Apaharan, sik, izvrstan film. Priča je to o Naksalu Vargheseu koji je 2005.) ili Ishqiya (2010.) ili političko zasljepljivanje u ubijen u jednom od najkontroverznijih insceniranih Gangaajal06 (2003.) ili slučaj Enron u Rule of the Overlord ubojstava od strane policije u Kerali. (Sarkar Raj, 2008.) ili studensku politiku u filmu Gulaal Najangažiraniji redatelj filmova o ljudskim pravi- (2009.). Plakat filma Youth (Yuva, Mani ma Anand snima filmove poput In the Name of God (Ram Pokret kino klubova nesumnjivo je obogatio film- Ratnam, 2004.) Ke Nam, 1992.), Father, Son and Holy War (Pitr, Putr aur sku pismenost ustrajavši u svojim naporima i potaknu- Dharmayuddha, 1995.), A Narmada Diary (1996.), War and vši filmske studije da postanu dijelom mainstream obra- Peace (Jang aur Aman, 2002.). Većini njegovih filmova zovnog sistema u Indiji kao bitan umjetnički studij. Po- protivili su se u “Central Board of Film Certification”, kret za ljudska prava pomagao je u aktivnostima pokreta no oni su dobili oslobađajuću presudu nakon dugih kino klubova stvarajući društveno i politički osviješte- pravnih bitki na sudu. Njegov posljednji film War and nu skupinu ljudi. Nisu morali združiti snage ni u jednoj Peace, koji ulazi u trag razvoju nuklearnog oružja u Indiji politici, no pioniri oba pokreta shvatili su da će među- i Pakistanu, javno je prikazan nakon tri godine pravne sobna osviještenost naposljetku pomoći u promociji te- borbe. meljnih filozofija njihovih misija. I smatram da su do- nekle bili u pravu.

S engleskoga prevela Damira Šimac Plakat filma Ishqija (Abhishek Chaubey, 2010.)

Plakat filma Amu (Shonali Bose, 2005.) Mazumder, Premendra Rasprava o utjecaju radikalnih pokreta na indijsku kinematogra∫ju

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 115 Julius Nyerere — (1922-1999) prvi Tanzanije predsjednik i jedan od najvećih za - ne - govornika Pokreta je svrstanih, Nyerere “afrički so - pokrenuo cijalizam”. Njegov koncept socijalnog i ekonomskog razvoja zvao je Ujamaa.

Mészáros, István Zadaci za budućnost Globalna eksplozija strukturne krize kapitala

— U knjizi Beyond Capital analizirate kontinuirano produbljivanje strukturne krize kapitala te s njom povezanu mogućnost propasti čovječan- stva. Signalizira li trenutna globalna ekonomska kriza kvalitativnu promjenu u ovom smjeru? Kriza koja se trenutno razvija zasigurno je vrlo ozbiljna te značajno drugačija od one u posljednjih ne- koliko desetljeća. Dakako, to je ista ona strukturna kriza koju proživljavamo od konca 1960-ih ili od početka 1970-ih, no drugačija je utoliko što je danas kriza veli- kom žestinom globalno izbila na površinu. Oduvijek sam bio uvjeren da su svibanjska događanja u Francu- skoj 1968. bila integralni dio nužnog početka takve strukturne krize. Krajem 1967. sam – u razgovoru s dra- gim mi prijateljem Lucienom Goldmannom, koji je tih dana još uvijek vjerovao, poput Marcusea, da je “organ­ izirani kapitalizam” uspio u rješavanju problema “kapi- talizma krize” – izrazio svoje uvjerenje da je najozbiljni- ja kriza tek pred nama. Jer takozvani “organizirani kapi- talizam” uopće nije riješio nikakvu krizu. Naprotiv, ar- gumentirao sam tada, kriza u koju smo srljali vjerojatno Mészáros, István će biti neusporedivo ozbiljnija čak i od “velike svjetske ekonomske krize iz razdoblja 1929.-1933.”, s obzirom na njezin istinski globalni karakter. Morat će biti globalna, inzistirao sam otada, po prvi puta u povijesti u stvar- Zadaci za budućnost nom značenju te riječi. Oštro sam odijelio epohalnu, strukt­urnu krizu sis- tema kapitala kakva u naše vrijeme prevladava od ciklič- ke i kon­junkturne ekonomske krize u prošlosti. Ciklička kriza koja se pojavljuje periodički ostaje istaknuto obi- lježje kapitalističkog konjunkturnog razvoja dokle god kapitalizam živi. Ali u našoj povijesnoj epohi događa se puno fundamentalniji tip krize, povezan s cikličkom krizom pod kapital­izmom, koji pogađa sve zamislive oblike sistema kapitala kao takvog, a ne samo kapitali- zam. Strukturna kriza se afirmirala u obliku aktiviranja apsolutnih granica kapitala kao načina društvene meta- boličke rep­ro­dukcije. Upravo je iz ovih razloga sistem kapitala sovjetskoga tipa – koji ne smijemo miješati s primarno ekonomskim izvlačenjem viška rada kao vi- ška vrijednosti pod kapitalizmom, budući da je funkcio- nirao na temelju pretežno političkog izvlačenja viška ra- da – bio osuđen na imploziju u uvjetima globalno sve in- tenzivnijih proturječja razvoja. Ovo se danas mora na- 118 01 Poglavlje 18, dio 2, str. 681., u: Pa- glašavati najodlučnije moguće, upravo kako bi se izbje- Kriza naše povijesne epohe koja se opasno razvija ra além do capital, Boitempo Edi- gle neke od najbolnijih zabluda i odgovarajućih ćorsoka- je strukturna upravo utoliko što se ne može pomesti s torial, str. 796. ka prošlosti u trenutku kad se suočavamo s velikim iza- puta čak ni mnogim trilijunima državnih kapitalističkih zovima budućnosti. spasilačkih operacija. Stoga sve dublja strukturna kriza U knjizi Beyond Capital napisao sam da bi se “način sistema, zajedno s vidljivim neuspjehom iskušanih razvijanja” strukturne krize “mogao nazvati puzanjem mjera izlječenja u obliku vojnog i financijskog avantu- – za razliku od spektakularnijih i dramatičnijih erupcija rizma nekoć nezamislivih razmjera, stvara opasnost sa- i kolapsa u prošlosti – dodajući klauzulu da se čak ni na- mouništenja čovječanstva veću nego ikada ranije. Jer ta- jžešća ili najnasilnija previranja ne mogu odbaciti sve kve se opasnosti mogu samo umnožiti kada zataje tradi- dok se radi o budućnosti: to jest, sve dok kompleksna cionalni oblici i instrumenti kontrole koji stoje na ra- mašinerija sada aktivno upregnuta u ‘krizni menadž­ spolaganju postojećem poretku. Nije stoga začuđujuće ment’ te u manje ili više privremeno ‘izmještanje’ ra- da dominantna imperijalistička sila danas, SAD, otvore- stućih pruturječja ne ostane bez daha.”01 Dramatične no prisvaja “moralno pravo” na korištenje nuklearnog manifestacije naše trenutne krize – od umnožavanja ta- oružja kad god to odluči, pa čak i protiv zemalja bez nu- kozvanih “divljih štrajkova” u kapitalistički najnapre- klearnog naoružanja. dnijim dijelovima svijeta, sve do pobuna protiv rasta ci- jena hrane u više od 35 zemalja, kako izvještava ništa manje nego ovlašteni autoritet, londonski tjednik The Umjesto neokejnzijanskih iluzija: Economist – pokazuju da bi reakcije širokih narodnih Strateška ofenziva anti-sistemskih snaga masa, teško pogođenih onim što više nije financijska kriza kojom se manipulira bez muke, mogli snažno opo- — Je li kapitalističko rješenje ove krize (s neokejn- vrgnuti samozadovoljnu kapital-apologetsku mudrost zijanskim mjerama kao što je regulacija i protek- nedavne prošlosti. Naime, od radnih se ljudi, uhvaćenih cionizam) uopće moguće? Kakvo je Vaše mišlje- u zamku prilagođivačkih ograničenja njihovih obram- nje o nekim državničkim govorima (poput Luli- benih organizacija – njihovih reformističkih radničkih nog) kako je moguće neke zemlje zadržati odije- sindikata i partija orijentiranih isključivo na plaće – oče- ljene od meteža? kivalo da se ponašaju kao “mačkice koje predu”, a ne kao Jedna od razumljivih, ali krajnje samorazarajućih “divlje mačke”. Takozvane “divlje štrajkove” (i popratne iluzija koje se trebamo čuvati jest svaki oblik neokejnzi- štrajkove solidarnosti) u Britaniji okrutno je tačerističko janizma, uključujući i takozvani lijevi kejnzijanizam. zakonodavstvo stavilo izvan zakona, a, indikativno, ta- Pozivi na njegovo oživljavanje danas razumljivi su jer se kvi anti-sindikalni zakoni nisu samo zadržani (unatoč i podudaraju s linijom najmanjeg otpora s kojom se utje- usuprot nekim predizbornim obećanjima), već ih je vla- lovljenja kapitala privremeno mogu pomiriti u uvjetima da “Novih laburista” učinila još i gorima. veće krize. U takvim uvjetima utjelovljenja kapitala su Stoga je trenutna kriza drugačija utoliko što poči- sklona koristiti kejnzijanske mjere državne intervencije­ nje u značajnoj količini iznositi prkosne radikalne odgo- za restabilizaciju svoga sistema, te postupati tako sve vore. A taj je proces jako daleko od toga da dosegne vr- dok posve ne preokrenu svoje “koncesije” i ne vrate se hunac. Istovremeno, mjere koje su uz sumnjive rezulta- na status quo ante. te usvojila dominantne kapitalističke vlade – mjere koje Vodeći predstavnici kapitala utoliko sada otvore- dosežu do nacionalizacije kapitalističkog bankrota po- no pozivaju na nacionalizaciju nekih većih banaka pa i moću grozomorne svote od više trilijuna dolara – ta- sudjeluju u implementaciji toga prijedloga u obliku pri- kođer su jasan dokaz da ništa ne može biti manje razbo- kladnom njihovom interesu. Zaista, u Britaniji su ne- rito od opisivanja trenutne krize kao još jedne tradicio- davno uveli najlicemjerniji oblik “nacionalizacije” goto- nalne cikličke krize proizvodno nenadmašivog kapita- vo svih većih (potpuno bankrotiranih) banaka. Pred- lizma, koju će se pomesti s puta za godinu ili dvije, a ka- stavnici kapitala besramno su u isto vrijeme dodali da će ko je “plaćenici kapitala” (Marxovim riječima) nasta- “pravovremeno javno rekapitalizirane banke biti opet vljaju prikazivati čak i danas. vraćene privatnom sektoru”. Oni ovo mogu reći sasvim

Mészáros, István Zadaci za budućnost

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 119 Robert Mugabe — (1924-) vođa oslo - bodilačkog pokreta vladavine bijele protiv manjine u Rodeziji, izabran je za prvog nezavisnog premijera Zimbabwea. Afrički iz 70-tih i 80-tih heroj svojom diktaturom odveo je zemlju u si - i izolaciju. romaštvo otvoreno zato što su kapitalistički bankrot “nacionalizi- fondova’, ‘povećanja produktivnosti i kompetitivno- 02 “Radical Politics and Transition rali” i prije (neposredno nakon Drugoga svjetskog rata u sti’, itd. – nameće društvene pretpostavke postojećeg to Socialism”, Beyond Capital, str. 949.-51., Para além do capital, Britaniji na široj osnovi) te “reprivatizirali” sve glavne poretka (u ime čisto ekonomskih imperativa) socijali- str. 1076.-78. U: Más allá del capi- jedinice poslijeratne nacionalizacije nakon što su ih pri- stičkoj političkoj inicijativi koju potencijalno podupi- tal, 1095.-98. Prvi put objavljen stojno podebljali iz velikodušnih izvora državne blagaj- re kriza koja je prethodila njenom nesmotrenom po- u: Escrita Ensaio, god. V, br. 11-12, São Paulo, 1983. ne. A oni su uvjereni da opet mogu izvesti isti trik čim se novnom prihvaćanju društvenog/ekonomskog hori- kriza ugasi. zonta kapitala. Kao rezultat toga, uništen je restruk- Dakako, predstavnici kapitala nisu posve u zabludi turirajući potencijal revolucionarne politike, kao što u svojoj “pro-kejnzijanskoj” tendenciji. I to upravo stoga je bio raspršen tijekom borbe s usko definiranim eko- što hoće li ova vrsta pristupa njihovih protivnika na nomskim zadatcima – uvijek jednako o trošku svojih koncu ipak moći prevladati ili neće primarno ovisi o vlastitih podržavatelja – u okvirima starih društvenih organ­izacijama radničke klase. Jer čak i veća povijesna pretpostavki i strukturalnih određenja, poradi toga, kriza ne može spontano dovršiti težak zadatak potreb- poput gorke ironije, završavajući revitalizacijom kapi- ne, strateški­ održive i borbeno organizirane akcije ra- tala nasuprot izvornim namjerama. ... dničkog pokreta. Trenutna situacija nije u tom pogledu Stoga, da bi uspjela u svom izvornom naumu, radi- nipošto jedinstvena. Ne samo da se povijesno obeća- kalna politika mora na vrhuncu krize prenijeti svoje vajuće prilike za nužnu radikalnu transformaciju poja- aspiracije – u formi djelotvornih snaga odlučivanja na vljuju s vremena na vrijeme, one se mogu i propustiti. U svim razinama i u svim područjima, uključujući i tom sam pogledu u članku koji je najprije objavljen u ekonomiju – na samo društveno tijelo iz kojega će Brazilu 1983., a onda nanovo u 4. dijelu knjige Beyond proistjecati sljedeći materijalni i politički zahtjevi. Ovo je Capital, napisao da jedini način na koji radikalna politika može braniti svoju vlastitu stratešku liniju, umjesto da radi na nje- “vremena veće ekonomske krize uvijek otvaraju pri- nu štetu. ličnu pukotinu u postojećem poretku koji više ne Takav transfer političke moći, zajedno s njezinim uspijeva izvršavati svoje obaveze koje su služile kao ugrađivanjem u samu društveno-ekonomsku struk- njegovo neupitno opravdanje. Takve se pukotine mo- turu, izvediv je samo u vrijeme veće strukturne krize: gu proširiti, u službi društvenog restrukturiranja, ili to jest, kada tradicionalne pretpostavke dominan- čak ispuniti na dulje ili kraće vrijeme, u korist konti- tnog društvenog/ekonomskog metabolizma ne sa- nuiranog opstanka kapitala, ovisno o općim povije- mo da mogu već i moraju biti dovedene u pitanje. ... snim prilikama te o odnosu snaga u političkoj i dru- Ako, međutim, propitivanje ostane zatočeno unutar štvenoj areni. ... granica striktno institucionalnih oblika političkog Međutim, budući da su neposredne manifestacije kri- djelovanja, ono je osuđeno na poraz nužnim ponov- ze ekonomske – od inflacije do nezaposlenosti, te od nim pojavljivanjem prošle ekonomske i političke/in- propasti lokalnih industrijskih i komercijalnih podu- stitucionalne inercije. zeća do općeg trgovinskog rata i potencijalnog kolap- Alternativa zamci ove vrste jest korištenje kritič- sa međunarodnog financijskog sistema – pritisak koji kih/oslobodilačkih potencijala inherentnih povije- proizlazi iz određene društvene baze neminovno na- sno povoljnom trenutku za socijalističku politiku kao ginje definiranju zadatka na dohvatu pomoću iznala- i preokretanje njenih radikalnih ciljeva u trajnu di- ženja urgentnih ekonomskih odgovora na razini samih menziju društvenog tijela kao cjeline – i to braneći i kriznih manifes­tacija, pritom se ne dotičući njihovih šireći svoju vlastitu prolaznu moć pomoću efikasnog društvenih uzroka. transfera moći u sferu masovne samo-aktivnosti.”02 Stoga ekonomska definicija onoga što treba učiniti kao i onoga što se može učiniti u uvjetima priznatog Živimo u povijesnom razdoblju fundamentalne ‘ekonomskog izvanrednog stanja’ – od ‘stezanja poja- strukturne krize koja bi mogla otvoriti popriličnu puko- sa’ i ‘prihvaćanja nužnih žrtvi’ do ‘stvaranja stvarnih tinu u postojećem poretku jer ovaj poredak više nije ka- radnih mjesta’, ‘upumpavanja novih investitorskih dar izvršiti svoj posao koji mu je služio kao – previše du- 120 03 Citirano na strani 397., u: The go neupitno – opravdanje u prošlosti. Također i danas, rem značajne redukcije. Čitavo ovo stoljeće obuhvaća Challenge and Burden of Histori- neokejnzijanski lijekovi za krizu koja se upravo širi mo- osamdeset godina kejnzijanskog zagovaranja veće po- cal Time. U portugalskom prije- vodu na str. 346., u: O desafio e o gli bi tek popuniti pukotinu, privremeno revitalizirajući moćne akcije. Jer bjelodana je istina, za razliku od neo- fardo do tempo histórico, Boitem- kapital u korist njegova kontinuiranog opstanka, kao što kejnzijanskih fantazija, da trebamo fundamentalnu po, São Paulo, 2007.; na španjol- je to bio slučaj u poslijeratnom razdoblju kejnzijanske strukturnu promjenu, a ne reformističko “razmještanje skom na str. 387., u: El desafio y la carga del tiempo historico, Vadell ekspanzije kapitala. Ovo je sasvim sigurno na stvari, bez fotelja s pokretnim naslonom” na gornjoj palubi Hermanos, Caracas, 2008. obzira na to kako subjektivno dobronamjerne bile na- Titanica. mjere nekih ljudi – za razliku od cinički kalkulantnskih Iz istog razloga, što je u nedostatku stvarne struk- državno-intervencionističkih utjelovljenja kapitala – turne promjene neuspjeh neizbježan, nisam ništa ma- koji nastavljaju zagovarati nekoć isprobane, te sa stajali- nje skeptičan oko ideje “iskopčavanja” nego oko prošlog šta radničke klase konačno propale, “lijevo kejnzijan- ili sadašnjeg kejnzijanizma. Ne možemo ozbiljno povje- ske” mjere “redistributivne društvene reforme”. rovati da vapaj “zaustavite svijet, želim izaći”, može Indikativno, u trenutnim prilikama dramatično proizvesti traženo rješenje. Kapitalistička globalizacija, rastuće krize kapitala, radnike nagovaraju – njihovi vla- bez obzira na to kako pogubna bila na tako puno načina, stiti sindikalni predstavnici u Britaniji, da i ne spomi- jest i aktualnost i objektivna­ nužnost povijesnog razvoja njem “njihovu” novolaburističku stranku – da pristanu sistema kapitala, neodvojivog od njegovih najdubljih na “stezanje pojasa” te na “privatne nužne žrtve”, uklju- struk­turnih određenja poput davno uspostavljenog na- čujući ne samo zamrzavanje plaća na dvije godine, već i čina društvene reproduktivne kontrole. Dinamičku ten- značajna rezanja plaća – u korist restabiliziranja sistema, denciju ovog sistema za globalni prodor istaknuli su uz prazno obećanje nekog poboljšanja u “postkriznoj” Marx i Engels još u Komunističkom manifestu 1848. budućnosti. U duhu ove obrambene linije laburističkog Stoga bi “iskopčavanje” u najboljem slučaju moglo pristupa uvijek se propuštaju prilike za uvođenje strate- djelovati samo kao privremena obrambena mjera, čak i ški održive promjene, uz pozivanje na “silu prilika”. Sve u slučaju zemlje veličine čitavog kontinenta kao što je je u najboljem slučaju prepušteno općoj nadi u bu- Brazil. Težak problem s kojim se suočavamo u trenutnoj dućnost koja nikada ne može doći ako su kao naravna povijesnoj konjunkturi nije objektivna tendencija ka stvar propuštene stvarne prilike, pa i goleme društvene/ globalnoj ekonomskoj integraciji čovječanstva, već an- ekonomske krize, zahvaljujući prigrljenom tagonistički i sve više destruktivni karakter – za kapital prilagođavanju. jedne i jedine moguće, strukturno određene – monopo- Uistinu, isprazno postulirane “redistributivne re- lističke/im­perijalističke globalizacije.­ Samo je takva vr- forme” (uključujući i njihove lijevo kejnzijanske vari- sta globalizacije primjerena sistemu kapitala. To znači jante) nikada nisu – i nikada ne bi mogle – djelovati u da u sadašnjim uvjetima ozbiljne strukturne krize kapi- strukturno utvrđenim granicama sistema kapitala. Toli- tala na kocki nije samo prilika da se iznađu neke defan- ko je puno toga opetovano obećavano također i u ovom zivne/pro­tektivne mjere protiv financijske dominacije pogledu, a nikad se ništa nije održalo. Upravo suprotno. glavnih kapitalističkih zemalja. To bi moglo vrijediti tek Kao rezultat, čak je i jedan od najnepokolebljivih apolo- za prilično naivnu defanzivnost od koje se očekuje da geta postojećeg poretka, Martin Wolf, član uredništva ponudi neku ograničenu “regulatornu” zaštitu od kriti- londonskog Financial Times-a, morao priznati da je ne- ziranih “ekscesa” ostajući u istom operativnom okviru jednakost među najbogatijim i najsiromašnijim zemlja- postojećeg poretka. To ne može biti uspješno jer je prije ma svijeta dramatično porasla u razdoblju kapitalističke ili kasnije neizbježno izazovno pitanje radikalne modernizacije i globalizacije. “Danas je taj omjer nekih transformacije­ nepopravljivih sistemskih određenja ka- sedamdeset i pet naprama jedan. Prije sto godina on je pitala kao načina krajnje autodestruktivne socijetalne iznosio oko deset naprama jedan. U pola stoljeća mogao kon­trole. U skladu s tim, čak i da je operacija “iskopča- bi vrlo lako biti stotinu i pedeset naprama jedan.”03 A ne” domene uopće bila izvediva, ona bi već puno prije ovo stoljeće povećanja nejednakosti zapravo se odvijalo patila od iste sudbine kao i ostatak svijeta u odsutnosti na klimavim osnovama, usprkos ubeskraj ponavljanim fundamentalne sistemske­ promjene. Martin Wolf obećanjima o kretanju u smjeru njene eliminacije, ili ba-

Mészáros, István Zadaci za budućnost

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 121 Kaunda Kenneth — (1924-) prvi- preds jednik nezavisne Zam - bije, znan od milja kao KK. Često je plakao u javnosti i obično nosio bijeli platneni rupčić u lijevoj ruci. Zambiju je odveo u ekonomsku katastrofu. Naravno, regionalno ujedinjavanje antisistemskih da za prvu godinu njegovog tekućeg predsjedničkog 04 Dokumentaciju ovih problema snaga Latinske Amerike­ prilično je drugačija stvar. Ne mandata odobri deficit od 1,7 trilijuna dolara!!! Nije li to vidi u: “The Structural Crisis of Politics”, poglavlje 10.3 moje samo da se ono može zagovarati s legitimnošću, već i sjajan početak ispunjenja Obaminog predsjedničkog knjige: The Challenge and Burden provoditi s beskompromisnom odlučnošću. Ali takva obećanja? Posebno s obzirom na činjenicu da je prora- of Historical Time, posebno str. strategija ne može se opisati neodrživo defanzivnim čunski deficit vlade SAD-a tek jedna od tri kronične di- 399.-406.; na portugalskom str. 347.-354. u: O desafio e o fardo do terminima “iskopčavanja”. Njezin uspjeh ili poraz ovi- menzije tog – teško i zamislivog – ame­ričkog duga, pored tempo histórico. sio bi upravo o njezinoj sposobnosti za militantni pro- masivne korporativne kao i individualne­ zaduženosti?! tuudarac – ne iz imaginarnog “izvana”, već u obliku nje- U ovom je pogledu također jasno vidljivo da smo ne dobro utemeljene interne strateške ofenzive – de- teško opterećeni nekim fundamentalnim­ sistemskim struktivni razvoj akcije koji nužno proizlazi iz sistem- problemima koji se ne mogu riješiti u granicama siste- skih određenja kapitala. Utoliko bi strategija u pitanju ma kapitala. Jer imperijalizam nije naprosto pitanje ka- morala znatno nadilaziti iskušavanje granica globalnog pitalističkih političkih međudržavnih relacija – zajedno kapitalističkog financijskog sistema kojim, već jako du- s usputnim ratovima – koje čovječanstvo može ostaviti go, dominiraju Sjedinjene Američke Države, u prilog iza sebe zahvaljujući “dobroj volji” nekolicine “prosvije- njihovog stalno rastućeg duga astronomskih proporcija ćenih političara”. Upravo suprotno, danas dominantan koji snosi ostatak svijeta. oblik glo­balnog hegemonijskog imperijalizma objektiv- na je sistemska nužnost kapitala u našem razdoblju nje- gova povijesnog razvoja. Stoga je on posve nepopravljiv Monopolistička ekonomija i “imperijalizam u okviru sistema kapitala kao takvog. Činjenicu da tre- kreditne kartice” nutno nismo uključeni u još jedan svjetski rat dugujemo podjednako nepopravljivoj okolnosti da bi takav rat uni- — Nedavno ste rekli kako je SAD provodila “im- štio samo čovječanstvo, ostavljajući planet prikladan za perijalizam kreditne kartice”. Što ste pod time život jedino žoharima. mislili? Što će se, u Vašoj viziji, ekonomski i No nitko ne smije izbjegavanje razornog globalnog politički promijeniti u globalnoj imperijalističkoj rata u globaliziranom­ kapitalizmu držati izvjesnim, uko- konfiguraciji nakon ove krize? liko ne uklonimo duboko ukorijenjene sistemske uzroke “Imperijalizam kreditne kartice” Sjedinjenih Dr- za mogućnost takvoga rata. Jer, što se tiče povijesnih žava nije novost. Senator MacGovern ga je kritizirao, izvještaja, čovječanstvo još nikad nije izumilo nikakvu mada nije koristio isti izraz, već u vrijeme Vijetnamsko- dest­ruktivnu mašineriju koju nije i primijenilo u ljutnji ga rata govoreći da “smo ušli u taj rat protiv kreditne u razmjerima proporcionalnima njegovom potencijalu. kartice”. Razlika je danas “samo” u tome da su dosad Zapravo, otvoreni ratno huškački govor u vojnim krugo- uključene svote, na nemilosrdno rastućoj dužničkoj vima SAD-a, zajedno s popratnim vladinim odredbama strani “imperijalizma­ kreditne kartice” SAD-a, istinski o nužnosti – a i prisvojeno “mo­ralno pravo” – korištenja astronomske. I unatoč svemu tome, imperijalistički­ ra- nuklearnog oružja se nastavlja, odbijajući se odreći tobo- tovi Sjedinjenih Država nastavljaju se nesmanjenom di- žnjeg “prava da prvi upotrijebe nuklearno oružje”, čak i namikom, ignorirajući činjenicu da se takvi ratovi ne protiv sila bez nuklearnog naoružanja, prvokupno, a ne mogu ekonomski održati, a da ostatak svijeta ne plaća za samo preventivno, usprkos javnom apelu 1.800 zabrinu- njih, uključujući i – u najironičnijem smislu, a na što se tih američkih znanstvenika, uključujući i priličan broj Mao Ce Tung nesumnjivo okreće u grobu – današnju Ki- dobitnika Nobelove nagrade, koji je upućen Bushevoj nu. Potonja to čini sama u iznosu od nekoliko trilijuna administraciji u jesen 2005.04 A predsjednik Obama nije dolara. se očitovao protiv toga. U stvari njegova državna tajnica, Predsjednik Obama nedavno je najavio da će za 50 Hillary Clinton, tijekom svoje je kampanje za predsje- posto smanjiti godišnji proračunski deficit SAD-a od 1,3 dničku kandidaturu izjavila kako ne bi odustala od kori- trilijuna tijekom četiri godine svog prvog predsjedničk- štenja nuklearnog oružja protiv Irana. Štoviše, negdje og mandata. I, začudo, zatražio je od Kongresa, u isto vri- oko desetljeća prije, u najagresivnijim vojnim krugovima jeme kad se obavezao na željeno smanjenje od 50 posto, SAD-a nije se upućivalo samo na Iran, već i na Kinu kao George McGovern 122 05 Citirano sa str. 131. moje knjige, buduću metu nužnoga rata koji treba voditi “primjere- ih i u Iraku i u Afganistanu propagandisti vladajućeg po- The Challenge and Burden of hi- nim” naoružanjem, a koje naravno ne bi bilo ništa drugo retka “skromno” nazvali tek “ratovi koje SAD vodi”, storical time; u portugalskom iz- danju str. 117. u: O desafio e o far- nego nuklearno. Također, kako je otkrio u intervjuu umjesto ratova koje su SAD nametnule također i tako- do do tempo histórico. U španjol- američkoj televiziji u Washingtonu, generalu Musharra- zvanim “dobrovoljnim saveznicima”. Oni jasno pokazu- skom str. 133. u: El desafio y la fu je prijetio bivši zamjenik državne tajnice, Richard Ar- ju trenutno dosegnutu razinu centralizacije moći u poli- carga del tiempo histórico. mitage, koji mu je rekao da će Pakistan “bombardirati tičkoj i vojnoj domeni međudržavnih odnosa. Pa ipak, dok ga ne vrate u kameno doba” ukoliko njegova vlada prikladno se zanemaruje, poradi suučesničke pokorno- odbije slušati američke naredbe. Realizacija takve prije- sti “dobrovoljnih saveznika” koji tvrde da su “suverene tnje bila bi u velikoj zemlji poput Pakistana bez upotrebe demokratske zemlje slobodnoga svijeta”, da u globalnoj nuklearnog oružja prilično nemoguća. ekonomskoj i financijskoj domeni­ prevladava ista vrsta Ovdje je važno istaknuti da je potencijalno naj- centralizacije moći. Ovo je jednako jasno pokazala i smrtonosniji oblik globalnog hegemonijskog­ imperija- internacionalna­ lančana reakcija prouzročena hipote- lizma, koji se nemilosrdno učvrstio u naše vrijeme, na karskim i bankovnim kolapsom SAD-a kao i politička/­ materijalnom reproduktivnom nivou nerazdvojiv od vojna domena. A taj odnos odgovara istoj ukupnoj do- sadašnje povijesne faze mono­ ­polističkog ekonomskog minaciji SAD-a u sadašnjoj povijesnoj fazi monopoli- razvoja i centralizacije moći koja joj odgovara. Ta neraz- stičkih ekonomskih­ razvoja globalnih razmjera. Zamje- dvojivost ove dvije dimenzije ponovo ističe kako su ek- nik državne tajnice za mandata predsjednika Clintona, splozivni anta­gonizmi sistemski te kako se mogu nad- Strobe Talbot, na sastanku održanom u Londonu stavio vladati samo radikalnom promjenom samog sistema je gotovo brutalno na znanje da je kretanje ka većem eu- kapitala. U skladu s tim, neke od najgorih manifestacija ropskom jedinstvu za Sjedinjene Države prihvatljivo sa- globalne financijske krize mogu se umanjiti, ili čak pri- mo “tako dugo dok to ne prijeti globalnoj nadmoćnosti vremeno i staviti pod kontrolu, ali ne i strukturna kriza SAD-a”.05 sama. Ona je primorana da ostane s nama, te uvijek iz- S obzirom na njihovu strukturno određenu neraz- nova izbije u manje ili više dramatičnom obliku, sve dok dvojivost i uzajamno osnažujuću moć, i monopolizam i se funda­men­talna strukturna određenja sistema kapita- imperijalizam, ako čovječanstvo hoće preživjeti, moraju la radikalno ne promijene. se otpisati u prošlost, kao nepopravljiva obilježja siste- Stoga se na stanje “nakon krize” možemo pozivati ma kapitala kao takvog u trenutnoj fazi njegovoga ra- samo u vrlo ograničenom smislu. Tome je razlog što će zvoja. Samo u tom slučaju možemo u punom smislu go- se inherentni antagonizmi monopolističkog ekonom- voriti o onom što zagovaramo i čemu se nadamo u sta- skog sistema pod dominacijom SAD-a – uz sve lošije ra- nju “nakon krize”. zine destruktivne proizvodnje koja direktno ugrožava čak i one uvjete ljudskog opstanka u našem planetar- nom domaćinstvu koje ovise o prirodi – afirmirati kao i Iracionalnost kapitalističkog “smanjivanja” u doba ranije, usprkos svom vladinom mlaćenju prazne slame “monopolističkog financijskog kapitala” (koja se sada predstavlja kao “zelena industrijska revo- lucija”). Također, materijalna osnova globalnog hege- — Tijekom devedesetih svjedočili smo kako dio monisjkog imperijalističkog političkog i vojnog avantu- ljevičarske inteligencije i dio militantne ljevice rizma neće iščeznuti čak ni pomoću najelokventnije usvaja gledište prema kojemu je uloga radničke predsjedničke retorike. klase završila, a ni sam rad više ne zauzima cen- Ne smije se zaboraviti da je katastrofalno stanje tralno mjesto u globalnoj analizi. Što mislite o globalnog financijskog sistema jednako manifestacija ovom gledištu? Zar ga trenutna kriza, s mas- trenutne faze razvoja i monopolizma i imperijalizma ovnim rezanjem radnih mjesta, na neki način ne kao i ratova koji se danas vode – i koji nam tek predstoje poriče? – uz golemi materijalni gubitak i neizmjerne ljudske žr- Reći “zbogom radničkoj klasi” je u osnovi pogre- tve kao ciljeve napada. Nitko ne poriče istaknutu ulogu šno, koja god motivacija stajala iza toga. Prilagođivačka Pervez Musharraf SAD-a u njenim imperijalističkim ratovima, makar su verzija takvog gledišta temelji se na potpuno pogre-

Mészáros, István Zadaci za budućnost

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 123 Barthélemy Boganda — (1910-1959) vođa za nezavi - pokreta snost Centralnoafričke Republike, poginuo je u u avionskoj nesreći nikad razjašnjenim okolnostima, samo - godinu dana prije pro glašenja nezavisnosti. šnom shvaćanju radništva i njegove uloge u socijalistič- ga”. Ovaj gubitak kontrole bjelodano je dokazan u ra- koj strategiji. Ono naginje izjednačavanju koncepta ra- zvojima u dvadesetom stoljeću, kako je pokazala totalna dničke klase s manualnim radnicima, pogrešno zaklju- nesigurnost koja dominira svim radnim ljudima našega čujući iz svoje vlastite pogrešne pretpostavke da – s ob- vremena. Marx je ovakvoj alijenacijskoj proletarizaciji zirom na neosporne tehnološke razvoje karakteristične suprotstavio snage koje proizlaze iz radničke samoe- za “napredni kapitalizam” – radnička klasa gubi na va- mancipatorske logike, proširene na sve članove društva žnosti u društvenoj transformaciji, time “pobijajući” u njihovoj sposobnosti kao istinski jednakih i stvarnih Marxovu teoriju. donositelja odluka o svim bitnim pitanjima njihovog ži- Međutim, čak je i tvrdnja o velikom opadanju kla- vota, kao i protiv pseudodemokratske prakse legitima- se manualnih radnika prilično pogrešna ako se razmotri cije “autoritarnosti kapitala u radionici” i njegove “tira- u svom globalnom okviru, umjesto da se slijepo ograniči nije na tržištu” koja se svodi na bacanje komadića papira na “napredni kapitalizam”. Naime, u zadnjih pedeset u kutiju jednom u četiri ili pet godina. Uspješno uvođe- godina sveukupni je udio manualnih radnika u radnoj nje i pozitivno orijentiran neprestani razvoj ove hege- snazi značajno porastao – u toku “transfera tvorničkih monijske alternative radništva neizlječivo neprave- industrija” u takozvani “Treći svijet”, transfera koji je dnom poretku kapitala ostaje temeljnim strateškim ori- kriminalno srezao troškove te cinično štedio i na ele- jentacijskim principom i za nas također u našoj vlastitoj mentarnim mjerama zaštite, što je prouzročilo katastro- povijesnoj epohi razvoja. Tvrdnja da “nema alternative” falne nesreće poput one kakvoj smo svjedočili u Bhopa- socijetalno reproduktivnom poretku kapitala nameće lu u Indiji. neku vrstu razorne neobuzdanosti i destruktivnosti ka- Međutim, problem od središnje važnosti u čitavoj kve proživljavamo danas u okolnostima naše globalne ovoj stvari je prilično drugačiji. On se ne tiče različitih društveno-ekonomske krize. socioloških slojeva koji sačinjavaju ukupnost radničke Početkom ožujka 2009. javno je obznanjeno da je klase, i interno u bilo kojoj specifičnoj zemlji i internaci- broj nezaposlenih u Sjedinjenim Državama porastao sa- onalno u globalnom poretku kapitala, već sveukupne mo u mjesecu veljači za 651.000: vrtoglava cifra prema radne snage – to jest, u strateški bitnim teorijskim ter- svim mjerilima. Začudno, burze su primile ovu vijest s minima, njene opće kategorije – kao jedine moguće he- uzdahom olakšanja. Što još viče začuđuje, apologeti sis- gemonijske alternative načinu socijetalne reprodukcije tema po službenoj dužnosti – i financijski i politički – kapitala. Jer sve destruktivnija logika kapitala­ koji apso- komentirali su da je ovaj (privremeno poboljšan te po- lutnim autokratstvom vlada čitavim našim sistemom tom uskoro preokrenut) burzovni rezultat bio dokaz da društvene metaboličke reprodukcije – a kojoj prema ri- “recesija dotiče dno” te da stoga možemo vidjeti kako ječima njezinih militantno klasno osviještenih glasno- ponovo izbijaju “zeleni izdanci preporoda”. “Dokaz” o govornika poput konzervativne britanske premijerke, kojemu se govorilo zapravo nije bio ništa takvo. Napro- Margaret Thatcher, “nema alternative” – mora se (i jedi- tiv, kratki burzovni uspon bio je bezumna reakcija – ne- no i može efikasno) suprotstaviti u globalnom smislu, ka vrsta kapitalističkog Pavlovljeva refleksa – u skladu s obuhvaćajući sve aspekte ljudskog života, produktivno bešćutnom i ponižavajućom mudrosti koja pozdravlja sposobnu i povijesno održivu emancipatorsku i izbacivanje narodnih masa iz radnog procesa kao znak samoemancipa­torsku logiku radništva koju ustanovlju- dobrodošlice “smanjivanja” te odgovarajućeg joj pobolj- je sveukupnost radništva, a ne neka partikularna sekcija šanja profitabilnosti. ili sociološki slojevi radništva. Čini se da dotični apologeti ne primjećuju da (1) Marx je u svoje vrijeme govorio o proletarizaciji mjesečno smanjivanje od 651.000 ljudi u Sjedinjenim (ne o “pretvaranju u manualnu radnu snagu”) koja se Državama možda dugoročno nije održivo čak i u najbo- neodoljivo širi u kapitalističkom društvu. Takva prole- ljim od globalnih ekonomskih okolnosti, te (2) da u tarizacija pogodila je sve kategorije radne snage, rezulti- ovom trenutku uopće ne živimo u najboljima od global- rajući gubitkom kontrole čak i nad najograničenijim nih ekonomskih okolnosti, već u onima globalne eko- aspektima života koju su pojedinci nekoć možda i imali nomske krize bez presedana. Štoviše, smanjivanje kao u nekim granama djelatnosti “bijelih ovratnika” i “uslu- opće pravilo apsurdna je strategija za sistem kapitala kao 124 06 Vidi u ovom pogledu knjigu cjelinu. Jer ono je održivo jedino kao iznimka koju su na mulacije kapitala u proizvodnom polju te popratnog Johna Bellamy Fostera i Freda neko vrijeme iznudile moćnije jedinice kapitala od onih transfera kapitala u avanturističko-spekulativni­ finan- Magdoffa koja nudi najbolje uvide, The Great Fiancial Crisis: slabijih, no ono je posve neodrživo za osiguravanje zdra- cijski sektor u kojem je jedan jedini kapitalist – Bernie Causes and Consequences, Mont- vlja sistema u njegovoj cjelovitosti. Ono je kontradiktor- Madoff, bivši upravitelj NASDAQ-a – mogao prevarom hly Review Press, New York, no samo sebi kao stvar unutarnjih sistemskih određenja. prisvojiti golemu svotu od šezdeset i pet bilijuna dola- 2009. 07 07 ezdeset i pet bilijuna je svota Ovo je sasvim u skladu s prirodom kapitala kao socijetal- ra. Sada je “došla maca na vratanca”, kako se to kaže, javno objavljena dan nakon nje- no reproduktivnog poretka nerješivih kontradikcija. Jer kao rezultat oštre opreke između realne proizvodne dje- govog suđenja. Ranije se govori- kapital treba radnike ne samo u svrhu profitabilne proi- latnosti i parazitskih financija. lo o “samo” pedeset bilijuna. Ono što je, međutim, puno va- zvodnje, već i kao potrošače koji stvaraju profit. Genera- Težinu trenutne krize podcrtava sistemski najre- žnije u ovoj stvari jest da je slu- lizirano “smanjivanje”, kao opći “racionalizacijski” lijek levantnija činjenica da se ne može predvidjeti nikakvo čaj Madoff tek “vrh ledenoga prilično je iracionalno. Da je bilo prošireno na radnu sna- rješenje za trenutnu globalnu krizu a da se ubitnome ne brijega”, kako je to otkrilo i ra- skrinkavanje prijevarnog finan- gu kao cjelinu, rezultiralo bi implozijom kapitalizma sa- otkloni – na trajnoj osnovi, a ne neizdrživim bail-out- cijskog carstva “Sir” Alana Stan- mog, kao posljedica potpuno propale akumulacije kapi- om kapitalističkog bankrota u bankarstvu i osiguranju – forda, koje je funkcioniralo tala, uslijed nepostojanja profitabilne proizvodnje koja bi bijeg kapitala iz proizvodne domene, uslijed kroničnog uglavnom u Latinskoj Americi. Isto tako, nije zamislivo da bi ta- se mogla ostvariti jedino na nužno proširenoj osnovi neuspjeha aku­mu­la­cije kapitala u tom polju u potreb- kvim monumentalnim prije- masovnom potrošnjom koja stvara profit. Svijet avantu- nim razmjerima. Ovaj je neuspjeh nedavno dramatično varnim pothvatima moglo rističke financijske spe­kulacije, te gotovo astronomska istaknuo i skori (i potencijalno potpuni) bankrot divo- upravljati nekoliko izoliranih pojedinaca. Nitko u ovom tre- naknada bankarima koja je nedavno isplivala u skandali- vskih američkih automobilskih kompanija, od Forda do nutku ne bi mogao dati istinski ma globalne financijske krize, ne može iznaći ni nejasno General Motorsa i Chryslera. Stoga je ključna važnost vjerodostojan iznos svota zaista održivu alternativnu kupovnu snagu danas brutalno proizvodnog radništva na našem stupnju povijesnog ra- uključenih – te prikrivenih svim vrstama interesnih grupa “smanjenoj” radnoj snazi. zvoja veća nego ikada dosad, bez obzira na to kako to že- – na globalnoj skali. Financijski novinari najednom su silnom učesta- stoko pokušavali poreći utjelovljenja kapitala i njihovi lošću počeli koristiti izraz “realna ekonomija”. Ranije su intelektualni “unajmljeni profesionalni boksači” u ime proglašavali da je najvažniji dio “moderne” ekonomije “naprednog kapitalizma”. “odvažan i na rizik spreman” financijski sektor za koji se činilo da je u stanju stvarati neograničenu ekspanziju kapitala. Pa se, naravno, nikakva naknada ne bi mogla Duboko ukorijenjeni sistemski problem zahtijevaju smatrati previsokom za takvu “odvažnu riskantnost”, strukturne lijekove čak i da je ekspanzija kapitala koja se na taj način stvara, putem avanturističke financijske spekulacije i neobuz- — Kakva je Vaša procjena alternativa kapitalu iz danih bankovnih “ekscesa”, bila u velikoj mjeri fiktivna dvadesetog stoljeća? A danas? Otvara li trenutna ako ne i posve lažna. Znatno joj je pripomogao potenci- kriza nove mogućnosti radničkoj klasi i jalno najkorumpiraniji simbiotski odnos između samog socijalističkom projektu? financijskog sistema i kapitalističke­ države koja stvara Premijerka Margaret Thatcher nije samo populari- legalnu džunglu, a koja je prikladna zahtjevima speku- zirala bahati slogan prema kojemu “nema alternative” lativnog avanturističkog financijskog kapitala. agresivnoj neoliberalnoj­ i mon­etarističkoj raznolikosti Sada je, najednom, koncept “realne ekonomije” vladavine kapitala. Ona se hvalisala – nakon državno re- opet postao prihvatljiv, a da se ipak nije identificirala presivnog i uz aktivno suučesništvo Laburističke stran- uzročna veza između katastrofe stvorene u globalnom ke Neala Kinnocka­ hitro olakšanog sloma jednogodi- financijskom sistemu i potpuno neodgovornog otpre- šnjeg štrajka britanskih rudara – kako je “zauvijek otpra- manja realnog produktivnog radništva u domenu koja tila socijalizam”. Njenu samoobmanu, čini se, nije po- se mora beskonačno “smanjivati” u knjigama same tvrdio jedino način na koji je mogla “poslovati s gospo- “ekonomske znanosti” te stoga “rezati do kosti”. Razor- dinom Gorbačovom”, kako je to sama izložila u hvali ni spekulativni avanturizam u svijetu financija, u naše sovjetskog predsjednika i partijskog sekretara, već i to- doba “monopolističko financijskog kapitala”06, bio je u talna prilagođivačka transformacija britanske Laburi- Bernie Madoff najznačajnijoj mjeri posljedica neuspjeha potrebne aku- stičke stranke u “Nove laburiste” Tonyja Blaira.

Mészáros, István Zadaci za budućnost

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 125 Thomas Sankara — (1949-1987) “afrički Che Guevara.” Na vlast je došao sa samo 33 godine i promicao politiku kojoj su osno - ve bila anti-imperijali - zam, nacionalizacija mineralnog bogatstva, smanjenje utjecaja MMF i Svjetske banke. Ubijen je 1987. u dr - žavnom udaru organi - ziranom od Francuske. dana prije smr - Tjedan ti izjavio je: “Iako po - jedinci revolucionari mogu biti ubijeni, ide - je se ne mogu ubiti.” Već su 1980-e obilježile uspjeh agresivnog – i soci- ta klauzulu 4. koja zahtijeva javno vlasništvo nad proi- 08 Citirano prema str. 730. moje jalno regresivnog – neoliberalizma diljem svijeta. Da- zvodnim sredstvima, sada “stranka modernog poslova- knjige, Beyond Capital, London, 1995.; u portugalskom prijevodu nas, prilično jednostrano, mnogi komentatori ukazuju nja i industrije”. Tada, dvije godine prije Blairove izbor- str. 851., u: Para além do capital, na “deregu­laciju” kao uzrok globalnih financijskih ne- ne pobjede, napisao sam da će još tobože stranka radnič- Boitempo, São Paulo, 2002. U volja, zahtijevajući u isto vrijeme površni lijek za prona- ke klase “Novi laburisti” na ovaj način odnijeti “Pirovu španjolskom str. 840., u: Más al- lá del capital. laženje “globalnog financijskog regulatornog sistema”. pobjedu”, ali da će nam ostati pitanje: “koliko će dugo Pa ipak, oni izbjegavaju krajnje nezgodno pitanje: zašto radnička klasa dopuštati da je se tretira kao onoga tko je je uopće došlo do prekomjerne deregulacije globalnog nasjeo prvoaprilskoj šali, te koliko se dugo može voditi financijskog sistema, pod američkom dominacijom, te strategija kapituliranja pred velikim biznisom poslije koje su šanse za uspjeh nejasno projektiranog regulator- nadolazeće Pirove izborne pobjede.”08 nog sistema ukoliko se moćna strukturna određenja u U svjetlu sve šire i dublje globalne krize samo bi korijenima sada kritiziranog sistema – koja se nikada ni- budala mogla poreći da su strategije neoliberalizma bi- ti ne spominju – radikalno ne izmijene na uzročno po- jedno i harajući propale. U isto vrijeme, naravno, prila- vezan održivi način? gođivačke reakcije ljevice također su propale. Stoga od- Deregulacija u Britaniji – zemlji nekoć na čelu sv- govor na drugu polovicu Vašeg pitanja može biti samo: jetske Industrijske revolucije, no odnedavno kraljevstva “ovisi”. S jedne strane, nema sumnje da – s obzirom na čiji je financijski sektor bio groteskno napumpan, a sada ozbiljnost globalne krize i divljaštvo mjera koje utjelo- (barem za sada) prilično ispražnjen – išla je ruku pod ru- vljenja kapitala moraju poduzeti protiv radničke klase u ku sa zastrašujućim stupnjem deindustrijalizacije 1980- svom pokušaju da je riješe, u oštroj opreci prema ubla- ih i 1990-ih. U ovim okolnostima su političari kao i “ka- žujućim trilijunima investiranima u spasavanje kapitali- petani industrije”, zajedno s bankarima, razorili veliki stičkog financijskog sloma (za koji radnička klasa mora udio proizvodne ekonomije, od brodogradnje do stro- platiti ovako ili onako, uključujući i nužnost nošenja jarstva i automobilske proizvodnje, uz lažno samoo- bremena goleme inflacije koja će po svoj prilici nastupiti pravdanje da u “modernoj ekonomiji dodane vrijedno- u ne tako dalekoj budućnosti) – je sigurno da su otvore- sti” uslužni sektor i međunarodne financije predstavlja- ne nove mogućnosti za radničku klasu i za one koji su ju “prethodnicu progresa”. Slične prakse usvojene su i u ostali vjerni socijalističkom projektu za radikalnu struk- drugim “naprednim kapitalističkim zemljama”, koje su turnu transformaciju postojećeg poretka. Međutim, to prenosile ne samo “tvorničke industrije” već i neke dru- su tek mogućnosti i nipošto izvjesnosti, usprkos neču- ge grane intenzivne radničke proizvodne djelatnosti u venoj ozbiljnosti krize. Ovisi o sposobnosti i određenju previše eksploatirani “Treći svijet”, uz apsurdnu ideolo- odanih socijalističkih snaga da formuliraju sveobuhva- šku racionalizaciju kako sad živimo u “post-industrij- tnu strategiju i da se organiziraju u skladu s tim, šireći skom društvu”. svoj utjecaj na radikalno poboljšan način među širokim Žalosno, u desetljećima 1980-ih i 1990-ih, prošire- narodnim masama, u korist realizacije te strategije. no i na prvo desetljeće dvadeset i prvog stoljeća, među- Jedina izvjesnost jest da reformističke prilagodbe narodna ljevica u cjelini je ugasla zajedno s ovim trans- prošlosti ne mogu uspjeti na trajnoj osnovi. Sadašnja formacijama. Ovo se pokazalo ne samo implozijom sis- kriza je daleko preduboka za to. Samo radikalna struk- tema sovjetskog tipa, za vladavine Gorbačova, već i ka- turna transformacija, koja će neopozivo pogoditi sis- pitulacijskom promjenom perspektive koju su prigrlile temske parametre postojećeg poretka, može ponuditi neke istaknute bivše zapadno-maoističke figure te, s ob- održivo rješenje. No unatoč tome, u doba velike krize ra- zirom na veličinu biračkog zastupanja najistaknutije, zumljivo je i naširoko rasprostranjeno iskušenje da se socijaldemokratske i radničke partije diljem svijeta. Ta- optira za “liniju najmanjeg otpora”. Danas, ranije spo- ko je Tony Blair u govoru održanom prvoga aprila 1995., menuto prihvaćanje smrzavanja plaća na dvije godine kao lider stranke “Novih laburista” – koji je bio britanski pa i značajna rezanja plaća, zajedno s pozivom na “ste- premijer čitavo desetljeće, između 1997.-2007. – izjavio zanje pojasa” koji su uputili sindikati i politički lideri da je nova stranka, koja se odrekla svih svojih nekada- ukazuju na taj smjer. Također i relativna lakoća s kojom šnjih transformacijskih obaveza, izbacivši iz svog statu- se goleme nove mjere “smanjivanja” nezaposlenosti Mihail Gorbačov 126 09 Vidi članak Fernanda Silve “Cri- mogu nametnuti radnoj snazi – na primjer upravo citi- stavno kaže kako su bili zavedeni od strane vladajuće se mundial recoloca necessida- rano februarsko povećanje od 651.000 u Sjedinjenim Dr- ideologije – kako se ovaj problem često prikazuje u poli- de de projeto de poder dos tra- balhadores”, objavljen 25. stu- žavama – ukazuje na isti problem. Vladina popravljačka tičkom diskursu čak i na ljevici – moglo samo popraviti denog 2008. mudrost – koju je u kvazi-monopolistički­ kontroliranim situaciju. Prihvaćajući ovu liniju pristupa, neke značaj- medijima bučno rastrubila vladajuća ideologija – govori ne objektivne razlike materijalnih i kulturalnih intere- o (prilično fiktivnoj) “regulaciji”, koju tek treba uvesti sa, zajedno s njihovim manifestacijama na institucio- na ruševinama agresivnih “deregulacija” prošlosti. Isku- nalnoj i organizacijskoj ravnini, naginju zanemarivanju šenje da se takvoj “regulatornoj mudrosti” ukaže povje- ili čak i totalnom omalovažavanju, čime povećavaju pro- renje sasvim je u skladu s linijom najmanjeg otpora. Pa bleme umjesto da potpomažu njihovo otklanjanje. ipak, rezultat sada obećane “regulacije” koji ublažava U prošlosti sam citirao šokantnu – ali nipošto izva- krizu može biti tek privremen. Duboko ukorijenjeni nrednu – sliku kako su u automobilskoj tvrtci Ford Phi- strukturni problemi mogu se riješiti samo radikalnim lippines radnici na pokretnoj traci primali dvadeset pet strukturnim mjerama. U tom značajnom smislu, socija- puta manju satnicu za isti posao kao njihova socijalna lističke snage danas mogu s pravom zahtijevati novi braća u postrojenjima Detroit Forda. Kao puno svježiji prolaz za njihove emancipatorske vizije. No mogućnosti primjer takve goleme razlike u primanjima, možemo ovog novog prolaza mogu se samo strastveno posveće- dozvati u sjećanje da neki upravljači dizalicama koje nim teškim radom strateški vođene organizacije i edu- ukrcavaju brodove-kontejnere na zapadnoj obali Sjedi- kacije prometnuti u aktualnost djelotvorne sistemske njenih Država godišnje zarade oko 160.000 dolara, dok promjene. bilijuni ljudi na svijetu moraju nekako preživjeti (ako uopće prežive) s manje od dva dolara na dan. Iziskivalo bi puno više od čak i najboljeg oblika “ideološkog razja- Sektorski interesi i klasna solidarnost šnjenja” da se otklone takva neslaganja interesa među širokim narodnim masama koje su potčinjene vladavini — U knjizi Socialism or barbarism ističete da bi nova kapitala, uključujući i njihove nešto više privilegirane artikulacija između sindikata i radničkih partija slojeve. Rastuća nezaposlenost u današnjem svijetu, na u 21. stoljeću trebala biti posve drugačija od one izravnom udaru sve šire globalne krize, može samo u 20. stoljeću. Kakva bi trebala biti uloga potcrtati ozbiljnost ovog problema. Problema koji se ne sindikata, a kakva uloga partije, njihovi pro- može nadvladati bez prisvajanja radikalne socijalističke gramski zadatci da se omogući svladavanje strategije te odgovarajućeg, organizacijski održivog kapitala? oblika industrijskog i političkog djelovanja. Vjerojatno je najuspješnije pravilo-vodilja vla- Velika teškoća u ovom pogledu je paralizirajuća dajućeg poretka tijekom klasne povijesti, koju su izumili kontradikcija između često legitimnih­ neposrednih Rimljani puno prije početka kapitalizma, bilo i ostalo: zahtjeva i pritisaka te sveobuhvatnog strateškog okvira divide et impera, podijeli pa vladaj. Zaista, pogubne u kojem bi ih trebalo provoditi. Potpuno se slažem s Fer- podjele u redovima radničke klase bolno su očigledne i nandom Silvom koji je nedavno napisao da interno, u svakoj pojedinoj zemlji, i internacionalno, preko državnih granica. “Borbe za plaću i sindikalne akcije važne su za buđe- Ono što ovaj problem čini posebno teškim jest či- nje klasne svijesti, ali ako su lišene projekta za stjeca- njenica da takve podjele ne prevladavaju samo u politič- nje političke moći te prevladavanje kapitala i njegova koj domeni, već karakteriziraju društvo kao cjelinu. stanja, koliko god radikalne bile, one se iscrpljuju u Upravo ovo zaista objašnjava zašto je pogubna doktrina ogromnim gubitcima energije koje sistem u pravilu “podijeli pa vladaj” mogla na prvi pogled biti tako zapa- donekle tolerira i asimilira (iako ih u isto vrijeme za- njujuće uspješna kroz nebrojena stoljeća klasne povije- država i potiskuje), ako ne idu u smjeru propitivanja sti. Da nisu u pitanju duboko ukorijenjena društvena vladavine, moći i prirode kapitala.”09 grananja ovog problema, u tom bi slučaju prosvjetitelj- Tony Blair sko političko uvjeravanje pojedinaca, kojima se jedno-

Mészáros, István Zadaci za budućnost

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 127 Mehdi Ben Barka — (1920-nestao 1965) Che Gue - “marokanski Zapa - vara”. Protivnik du sklonog režima kralja marokanskog Hasana II., Ben Barka je nestao u Parizu 1965. Usprkos brojnim nagađanjima, točne okolnosti njegovog nestanka nikad nisu razjašnjene i istraga još traje. Postojeće stratifikacije nemaju samo svoje povije- svim njegovim političkim pretvaranjima oko “parla­ sne korijene, već često i svoju dodatnu pomoćnu snagu mentarne demokracije”. u svojoj više – ili, na slabijoj strani manje – značajnoj Takva demokracija po definiciji je osudila – zabra- ulozi koju ispunjavaju različiti slojevi u datim okolno- njujući kao apsolutni tabu “industrijskom kraku” svako stima u procesu reprodukcije kapitala. Ovi komplicirani uključivanje u direktnu političku akciju, te jednako tako objektivni faktori ne mogu se bilo ignorirati bilo nad- kao apsolutni tabu, zabranjujući “političkom kraku” vladati u kratkom vremenskom razdoblju, bez obzira na klase da podupire cilj stvarnog preuzimanja kontrole to koliko bi poželjno tako što moglo biti. Povijesni ra- nad industrijskim poduzećima na sveobuhvatnoj osno- zvoj obilježen je kompleksnim odnosom između konti- vi – radnički pokret na više nego stoljetnu nemoćnost. nuiteta i diskontinuiteta. To možemo ignorirati samo na Jer čim je isključena radikalna kontrola materijalne di- vlastiti rizik. menzije socijetalne reprodukcije, kao što je to bio slučaj, Ali priznavanje dijalektičkog odnosa između kon- moć koja stoji na raspolaganju potčinjenoj radničkoj tinuiteta i diskontinuiteta, koji se ne može izbjeći, ne klasi mora postati strogo marginalna, ograničena na treba značiti da se na neprincipijelan način prilagođava- krajnje limitirana poboljšanja koja se moraju integrirati mo pritisku onog samoperpetuiranog neposrednog. To (i zaista i jesu integrirana) u strukturne parametre po- bi bilo na štetu strateški­ nužnog sveobuhvatnog okvira stojećeg poretka, pa i idealizirana u ime “realne u kojem se paralizirajuća kontradikcija koja proizlazi iz politike”. najnepravednijih stratifikacija i neposrednih interesa Jedan od najisturenijih aspekata ovog problema može otkloniti u bitnoj općoj koristi od realizacije ra- usred sadašnje globalne krize, a koji zahtijeva hitno rje- dničke hegemonijske alternative sve više destruktiv- šenje u korist osvajanja kontrole nad opasnim određe- nom socijetalno reproduktivnom poretku kapitala. Jer i njima neobuzdanosti kapitala, tiče se pitanja odgovor- najprivilegiraniji konstituenti određenih stratifikacija nosti. Prema svojoj najdubljoj prirodi društveno-eko- nikako nisu imuni na razorni učinak strukturne krize nomski poredak kapitala sistem je institucionalizirane kapitala na dulje staze. Loše stanje rastuće nezaposleno- neodgovornosti na općem socijetalnom­ planu. Kao sis- sti, kao rezultat globalne krize koja teško pogađa sve ka- tem konkurentskih specifičnih interesa kadar je dodije- tegorije radništva, govori dovoljno glasno tome u prilog. liti odgovornost samo ograničenim parcijalnim dome- U naše vrijeme defanzivna artikulacija radničkog nama, ali ne i društvu kao cjelini, koje se mora protiv- pokreta – karakteristična za dvadeseto stoljeće – ne mo- nički podijeliti i držati na uzdi na materijalnom, politič- že se više podržavati ako želimo naći povijesno održiva kom i kulturnom području nesavladivih antagonistič- rješenja za sve dublju krizu sistema kapitala. Diobena kih drugorazrednih posredovanja kapitala. Dosljedno organizacijska artikulacija između “industrijskog kra- modelu, predsjednici vlada izjavili su nedavno da se nit- ka” (sindikati) i “poli­tičkog kraka” (razne partije) ra- ko od njih ne može smatrati odgovornim za ono što se dničkog pokreta nužno je podbacila u ispunjenju izvor- dogodilo i što se događa danas, budući da je kriza global- no zamišljenog općeg strateškog cilja socijalističkog po- na. A to sve glavne donositelje odluka kapitala – uz iz- kreta. Jer, pristajanjem na ograničavanje industrijskog nimku smiješno malo kriminalaca poput Madoffa koji djelovanja na limitirana (te neizbježno diobena/stratifi- su uhvaćeni na djelu – oslobađa njihove ozbiljne odgo- kacijska) povećanja plaća, što je značilo institucionalno/ vornosti nametanja goleme patnje širokim narodnim organ­izacijski odreći se najvažnije potrebe za stjeca- masama. njem kontrole nad samim materijalnim reproduktiv- Međutim, prilično je nemoguće predvidjeti održi- nim poduzetništvom, s jedne strane, a s druge strane li- vo rješenje za našu globalnu krizu bez preuzimanja pu- mitiranjem političkog djelovanja radničkih partija na ne odgovornosti za tekuće razvoje, posebno u globalno integrabilne reformističke ciljeve koji se jako dobro mo- međusobno povezanom i nužno interaktivnom siste- gu obuhvatiti unutar reproduktivnih okvira kapitala, mu. No, naravno, utjelovljenja kapitala, slijedeći impe- oba kraka izgubila su svoju potencijalnu moć za kvalita- rative perverzne logike njihova sistema, nikada to ne bi tivnu društvenu transformaciju. Stoga su reproduktivni mogla učiniti u korist društva kao cjeline. Samo je hege- impera­tivi kapitala i odgovarajući diktati i prevladali sa monijska alternativa radništva kao sveobuhvatno plani- 128 Tvornica automobila Ford, Detroit Mészáros, István Zadaci za budućnost

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 129 Sam Nujoma — (1929-) nakon što je godinama bezuspje - šno tražio od UN-a da izvrši pritisak na Južnu Afriku kako bi napu - stila Namibiju, Nujo - oru - ma je pokrenuo žanu borbu koja je trajala sve do 1990. Postao je prvi- predsje dnik nezavisne Namibije. ran i time povijesno održiv način socijetalne reproduk- dukcije. Stvarne snage odlučivanja, koje na istinski pra- cije kadra odgovoriti na hitnu potrebu u uvjetima naše vednoj osnovi dijele svi radni članovi društva, u duhu zaoštravajuće sis­temske krize. klasne solidarnosti i slobodno preuzete odgovornosti: U isto vrijeme treba naglasiti i to da odgovornost ovo su određujuće karakteristike radničke hegemonij- bez stvarne moći odlučivanja može biti samo nameta- ske alterna­tive, u oštroj opreci prema nepopravljivo nje odozgo, te stoga neizvediva makar i na kratke staze, dest­ruktivnoj logici sistema kapitala našeg vremena. to više na povijesnoj osnovi. Implozija društava “realno U ovom smislu, i sindikati i partije radničke klase postojećeg socijalizma” – u velikoj mjeri uslijed nepo- moraju u isto vrijeme biti borbeno industrijske i politič- kornosti njegove radne snage politički kontrolirane ke. Njihov emancipatorski uspjeh ostvariv je jedino ako odozgo – nudi tragično uvjerljive dokaze za to. Niti je njihov fudamentalni orijentacijski princip bude sveo- moguće povjerovati da bi silna intenzifikacija autoritar- buhvatna promjena u okviru socijetalne reprodukcije. nih kapitalističkih kontrolnih mjera, koje se bez sumnje Čak se i limitirani neposredni zahtjevi i preokupacije sve jače zagovaraju na nekim stranama svijeta danas, mogu realizirati samo na trajnoj osnovi unutar pred- mogla riješiti ovaj problem na trajnoj osnovi. Veličan- viđenog sveobuhvatnog strateškog okvira radničke stveno propali pokušaji poduzeti u prošlosti – od Mus- hegemonijske­ alternative. Ovo je također i nužan uvjet solinijevog fašizma i Hitlerovog nacifašizma do raznih za rješavanje naše trenutne krize uistinu sveobuhvatnih diktatura u Latinskoj Americi sponzoriranih od SAD-a, proporcija. Defanzivno pregovaranje o plaćama i poli- uključujući Brazil i Pinochetov Čile – jasno opovrgavaju tičko krpanje u propaloj tradiciji reformističkog prila- održivost takvih projekata. gođavanja može samo pogoršati našu globalnu krizu. Defanzivna artikulacija radničkog pokreta u dva- desetom stoljeću rezultirala je ogromnim štetama i u ovom pogledu. Nužna solidarnost među članovima ra- Radnička povijesna alternativa društvenom dničke klase za preuzimanje povijesne odgovornosti poretku kapitala neodjeljive od njihove hegemonijske alter­native vla- dajućem poretku uništena je nužnom podijeljenošću — Kakvo bi trebalo biti djelovanje političkih instru- djelovanja ograničenog najprije na poboljšanje sekcij- menata radničke klase u klasnim pokretima? I skih interesa. Kapital bi stoga mogao uspješno iskoristiti kakav bi trebao biti njihov odnos s državnim in- neke sekcije svog klasnog protivnika protiv drugih, time stitucijama, poput vlada i parlamenata? Kako bi znatno slabeći opću emancipatorsku snagu radničke sindikati i radničke partije mogli pomoći u podi- klase kao cjeline u kojoj je potpuna klasna solidarnost zanju antikapitalističke svjesnosti te kako bi ostala daleka budućnost na horizontu. Pa ipak, bez kla- mogli pomoći da se preporodi socijalistička sne solidarnosti i blisko povezane vizije sveobuhvatne svijest, posebno u imperijalističkim zemljama? strateške alternative postojećem poretku ne može biti U ovom kontekstu moramo dozvati Marcusea ko- ni riječi o izvršenju odgovornosti potrebne za nadvlada- jega smatram našim stvarnim drugom, unatoč razlika- vanje akutne strukturne krize sistema. ma. Jer on je prepoznao neke značajnije izazove s kojima U skladu s tim, nužnost da se defanzivnost, podi- se moramo suočiti, makar su objašnjenja koja je ponu- jeljenost i osnovna težnja za sekcijskim interesima dio upitna. Dvije od ovih dubokih briga, formuliranih u otpremi u prošlost je apsolutno najvažniji uvjet za po- poslijeratnom razdoblju prilično nesmetane ekspanzije stajanje sposobnim preuzeti hitno potrebnu odgovor- kapitala, ovdje su od izravnog značaja. One su među- nost bez koje nijedno od fundamentalnih­ pitanja sve ši- sobno neodvojive. Prva je njegovo uvjerenje da je kapi- re globalne strukturne krize ne može biti riješeno, u iz- talizam uspio u rješavanju svojih kriza iz prošlosti te da vršenju radničke strateški održive sveobuhvatne povi- smo sada suočeni s više zbunjujućom moći organizira- jesne alternative. I, naravno, to je nepojmljivo bez stra- nog kapital­izma, umjesto kriznog kapitalizma. Druga je stveno prisvojene i u potpunosti zajedničke klasne soli- bliska suputnica prve, a objašnjava na za njega karakte- darnosti kao pravog načina funkcioniranja radničke rističan način čak i uspjeh “organiziranog kapitalizma”. kvalitativno drugačije društvene metaboličke repro- Ona utvrđuje da je sama radnička klasa integrirana u Augusto Pinochet 130 postkrizni kapitalistički sistem što rađa nuždu da se mi- pravilima igre bilo je najučinkovitije institucionalno­ sli o nekom alternativnom povijesnom subjektu – poput utjelovljenje ovog procesa stvarnog razoružanja. njegovih “outsidera” i studentskog­ pokreta – kao po- Izgubivši svoju materijalnu moć za uvođenje sis- trebnom akteru promjene. Žalosno, nakon silnih razo- temske promjene putem industrijske i strukturalno čaranja koje mora da je propatio u svojim očekivanjima značajne političke transformativne akcije, reformističko vezanima za ulogu zamišljenog emancipatorskog outsi­ političko kao i sindikalno vodstvo radničke klase nužno der-a, bio je prisiljen da na kraju života prigrli totalno je postalo nedvojbeno integrirano u sistem, razdvajajući pesimističku perspektivu, kako je to razložio u svojoj se od radničke klase u ime promocije interesa “moder- knjizi o Estetskoj dimenziji. nog poslovanja i industrije”, kako to ranije citirane riječi Kao što nam je iz povijesnog iskustva poznato, Tonyja Blaira jasno ističu. A, indikativno, ova samorazo- uspjeh “organiziranog kapitalizma” bio je konjunktu- ružavajuća integracija vodstva nije se zaustavila na ran, proširen samo na poslijeratno razdoblje rekon- reformističkim­ strankama. Logika istog operativnog strukcije i ekspanzije kapitala, a njegova “socijalno skrb- okvira, pod vanparlamentarnom­ vladavinom kapitala, nička kapitalistička” postignuća odnosila su se samo na pravovremeno je za sobom povukla i najveće komuni- vrlo ograničeni broj zapadnih kapitalističkih zemalja. U stičke partije Zapadne Europe, talijansku i francusku. skladu s tim, kriza se i morala vratiti prije ili kasnije i Sama radnička klasa, kao kontrolni subjekt hege- svom snagom, s obzirom na nepomirljive globalne anta- monijske alterna­tive vladavini kapitala ne može se inte- gonizme sistema kapitala. grirati u sistem. Jer da bi to bila kadra, trebalo bi iz soci- Međutim, drugi izazov koji je prepoznao Marcuse jetalno reproduktivnog poretka kapitala trajno ukloniti predstavljao je puno teži problem. Čini da znakovi i pa- strukturne antagonizme. Dakako, radnička klasa se pri- ralizirajući nedostatci integracije radničke klase prevla- vremeno može lišiti svog klasno osviještenog vodstva; davaju u svakoj kapitalistički naprednoj zemlji, prote- ona se može utišati pa i paralizirati na dulje ili kraće po- žući se i u takozvani “Treći svijet” zajedno s procesom vijesno razdoblje. No ona ne može prihvatiti destruk- indust­rijske ekspanzije kojom dominira transnacional- tivni – a konačno i autodestruktivni – način antagon­ ni kapital. Davljenička ticala međunarodnog financij- ističke socijetalne reprodukcije kapitala kao njegov “pri- skog kapitala, kojim također dominiraju vodeće kapita- rodni” i trajni egzistencijalni uvjet. Upravo je iz ovog ra- lističke zemlje, iznad svih SAD i njihova privilegirana zloga radikalna reartikulacija socijalističkog pokreta, za uloga u vodstvu MMF-a, Svjetske banke te globalnih tr- razliku od svog integriranog vodstva, neizbježan izazov govinskih organizacija, dala su glavnu dimenziju ovom našega vremena. Bez toga se ne može zamisliti ni teme- regresivno integrativnom procesu.­ ljito prosuđivanje kritičnih pitanja naše trenutne glo- Pa ipak, pitanje koje je trebalo riješiti glasilo je: je li balne krize, a da ne spominjem njihovo rješavanje na samo radništvo, kao jedina održiva hegemonijska alter­ trajnoj osnovi. nativa društvenom poretku kapitala, zaista integrirano To znači da puno toga treba početi iznova, na te- u sistem? Jer, ako je odgovor jasno da, kao što je Marcuse meljima autentičnog masovnog sudjelovanja, u duhu mislio, u tom slučaju je pesimistička perspektiva neiz- Marxovog originalnog prijedloga koji poziva na razvoj bježna, bacajući u očaj sve one koji su nekoć vjerovali u “komunističke masovne svijesti”. Destruktivna realizaciju zagovarane povijesne alternative. Upravo je vanparlamentarna­ snaga kapitala ne može se pobijediti ovo kontekst u kojem treba kritički preispitati ulogu vla- pristojnim povođenjem za pravilima parlamentarne da i sindikata radničke klase, zajedno s političkim okvi- igre. Za to je potrebna vanparlamentarna­ mobilizacija rom parlamenta. Potonjim, naime i dalje nemilosrdno borbene masovne akcije za potporu radikalnim politič- dominira vanparlamentarna­ snaga kapitala hineći da je kim snagama radničke klase aktivnim u parlamentu. pravi parlamentarni sugovornik, tjerajući time reformi- Sve to podrazumijeva i značajniju promjenu u ori- stičke stranke i povremene vlade radničke klase u kraj- jentaciji “industrijskoga kraka” radničke klase. Brazil je nju nemoćnost nametanjem “pravila parlamentarne uspio razviti najvažniji radikalni pokret, s dubokim ko- igre”. Autodestruktivno razdvajanje “političkog kraka” rijenima u narodnim masama, MST – pokret zemljora- Herbert Marcuse od “industrijskog kraka” propisano parlamentarnim dnika bez zemlje. Pokret koji provodi svoje vlastite ini-

Mészáros, István Zadaci za budućnost

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 131 SWAPO Africa — (South West People’s Organizati - osnovan on). Pokret na okupiranom terito - riju današnje Namibi - je u šez - je, pokrenuo desetima oružano Južne borbu protiv Afrike, koja je trajala - 24 godine. 1990. pro glašena je nezavisna Namibija,u kojoj je danas vodeća SWAPO politička stranka. cijative te odbija da se integrira u vladajući poredak. pa” smiješno ograničenog “istraživanja javnog mnije- Daljnje proširenje i jačanje takvog masovno utemelje- nja” te “spin” informacija i dezinformacija, u svrhu sis­ nog i strateški svjesnog pokreta velika je nada za našu te­matskog (te često ciničnog) zavođenja stanovništva budućnost. Također, jedan od najvećih izazova pred na- dok osiguravaju izbornu podršku parlamentarnim­ vla- ma je organizacijski zaštićena mobilizacija nebrojenih dama. Glavna funkcija takvih vlada danas je ograničena milijuna nezaposlenih čiji broj će u budućnosti sasvim na to da destruktivnim imperativima­ kapitala tvori iz- sigurno biti još veći. Tradicionalna sektorska orijentacija borno prodajnu “fasadu za odnose s javnošću”. “industrijskog kraka” ne bi mogla čak ni zamijetiti da Ako se prisjetimo povijesti socijalističkog pokreta, postoje, a kamoli obratiti potrebnu – ljekovitu – pažnju razlika je očigledna. U njegovim ranim razdobljima ulo- na njihov užasno loš položaj. ga dodijeljena političkom obrazovanju bila je zapravo Ovo ne može ostati ovako kako jest. Ne samo zato najvažnija. Uzmimo samo jedan primjer, Rosa Luxem- što je to za moralnu osudu, već i zato što radikalna mo- burg nije bila samo veliki revolucionarni vođa radničke bilizacija milijuna nezaposlenih – a u globalnim termi- klase, već i najpredanija učiteljica u partijskim obrazov- nima nekoliko milijarda – potencijalno nudi značajnu nim organima, pišući neke od svojih najznačajnijih djela dodatnu snagu socijalističkom pokretu. Solidarnost je i – u području marksističke ekonomije i političke teorije – bitna socijalistička vrijednost i glavni izvor emancipa- u svrhu razvoja militantne socijalističke svijesti. Slične torske moći. Radnička hegemonijska alternativa ne mo- aktivnosti obilježavale su život većine socijaldemokrat- že nadvladati kapital bez pune solidarnosti u svojim skih – i naravno komunističkih – partija nekoliko dese- vlastitim redovima. Radnicima u vladajućim kapitali- tljeća od vremena njihovog osnivanja. stičkim zemljama možda će trebati više vremena da na- Odvratni konsenzus oko bezumnog slogana “ne- uče ove povijesne lekcije nego njihovoj braći i sestrama ma alternative” te popratna degradacija političke aktiv- u ostatku svijeta. No oni to moraju i hoće naučiti pod nosti do stupnja “stvaranja širokog izbornog saveza”, neizbježnim udarom sve dublje strukturne krize. Neki uspješno je okončala sve ovo, uništivši na koncu, kao što nadobudni znakovi pokazuju u tom smjeru, kako sam znamo, i glavne zapadne komunističke partije. Upravo ranije spomenuo, i u najprivilegiranijim zemljama. ovako je došlo do toga da je Bettino Craxi, vođa nekoć radikalne Socijalističke partije, Partije Pietra Nennija, morao pobjeći iz zemlje i završiti svoj život u Tunisu, ka- Radikalni politički pokret nezamisliv je bez ko bi izbjegao zatvorsku kaznu za korupciju, dok je nje- kreativnog samoobrazovanja njegovih članova gov gazda, Silvio Berlusconi, mogao ne jednom nego tri puta biti izabran na mjesto premijera u Italiji. U Italiji, u — Prema našem mišljenju, važan element u brazil- kojoj je Partija Antonija Gramscija nekoć predstavljala skoj evaluaciji 20. stoljeća na ljevici jest tragičan borbenu političku snagu u korist radikalne promjene. prezir prema intenzivnom marksističkom obra- Očito, nijedan od ključnih emancipatorskih zada- zovanju. Koje mjesto, u Vašoj viziji, zauzima taka ne može se realizirati bez fundamentalne promje- marksističko učenje u radničkoj partiji? Koje bis- ne u ovom pogledu. Nijedna se partija ne može nazivati mo alternativno oružje mogli koristiti u radikalnom, a da se ne angažira, uz trajnu odlučnost, u ideološkoj borbi za svijest radnika? radu na radikalnom političkom obrazovanju. Bez nasto- Zanemarivanje marksističkog obrazovanja naža- janja za sveobuhvatnim strateškim planom koji nam lost prevladava i u kapitalistički naprednim zemljama. može omogućiti da se latimo i neposrednih zahtjeva i Ovo nije samo uslijed institucionalizirane moći vla- daljih transformatorskih ciljeva, osuđeni smo na milost dajuće ideo­logije, koja gotovo potpuno dominira ma- i nemilost globalnoj krizi. No kako bi se takav sveobu- sovnim medijima, već i uslijed reformističke političke hvatni strateški plan moglo tražiti bez političke i teorij- tradicije koja se prilagodila vladajućem poretku. Jedino ske svijesti potrebne da široke narodne mase usavrše i političko obrazovanje rele­vantno za reformističke parti- razumiju zadatke za budućnost? je danas jest izborni pripremni proces “agitiranja” na Takvo obrazovanje nije neka vrsta “odijeljene” kućnim pragovima, djelovanje takozvanih “fokus gru- akademske ili jednako sterilne sektaške političke­ vjež- Bettino Craxi 132 be, pri čemu pojedinci moraju naučiti ono što stoji u om obrazovanju u vezi s ovakvom partijom u iole smi- knjigama koje su im podastrijeli “stručnjaci” i “autorite- slenom značenju te riječi. Jedino u čemu su takve partije ti”. Neki notorno autoritarni partijski seminari u “real- “masovne partije” (a, naravno, ima ih puno u svijetu da- no postojećem socijalizmu” funkcionirali su na toj nas), jest njihova sumnjiva legitimacijska funkcija u pri- osnovi, s kontraproduktivnim učincima. Političko­ obra- bavljanju izborno potrebnog mnoštva ljudi – pa i to po- zovanje može biti uspješno samo ako ono istinski uklju- vremeno samo pri skandalozno niskim brojkama od čuje ljude kao njihov neprekidni razvoj socijalističke jedva jedne trećine ukupnog broja birača, poradi općeg svijesti primjeren nužno promjenjivim zadacima i iza- gubljenja iluzija oko institucionalizirane politike – kao zovima. Najbolji oblik obrazovanja je samoobrazovanje masovnog izbornog krmiva. Ova krajnje sramotna či- u borbi predanim drugarskim/kooperativnim okvirima. njenica ukazuje na astronomsku­ udaljenost od političk- Ljudi zaista na pozitivan način usvajaju ono što im je og obrazovanja i svjesnosti koja je nekoć karakterizirala stavljeno na raspolaganje kako bi se transformiralo u čak i reformističke socijaldemokratske i radničke njihovo vlastito kad su direktno uključeni, kao integral- partije. ni dio, u smislenom interaktivnom procesu. Stoga je potreba za istinskim političkim obrazova- Radikalna socijalistička politička partija, koja se njem koje bi aktivno uključivalo široke narodne mase obavezala na realizaciju i neposrednih zahtjeva i dugo- danas, usred naše globalne strukturne krize veća nego ročnije sveobuhvatne emancipatorske­ transformacije, ikad prije. No, kako stvari danas stoje, ostvarivanje nuž- najprikladniji je okvir za ovu vrstu kreativnog samoo- de za stvarnim političkim obrazovanjem nezamislivo je brazovanja. Ona je angažirana da i svojim članovima, i bez razvijanja organizacijski koherentnog radikalnog putem njihovih posrednika društvu kao cjelini, nudi pokreta autentične masovne lojalnosti, kao opreke da- opipljive zadatke kojih se trebaju aktivno poduhvatiti, a nas prevladavajućoj manipulaciji pojedincima kao ma- koje na suštinski pravednoj osnovi dijele svi članovi sovnim izbornim krmivom. A ovaj se odnos afirmira i partije, te u isto vrijeme neke od najznačajnijih strate- obratno. Nezamislivo je utemeljiti radikalni politički ških instrumenata za izvršavanje poduzetih zadataka. pokret autentične masovne lojalnosti, a da se strastveno Ovo je jedini način na koji nužno potrebno političko ne poduzme i uvede rad neophodnog političkog obra- obrazovanje našega vremena može značajno doprinijeti zovanja. A to je opet izvedivo samo uspješnim ujedinja- rješavanju trenutne krize, u granicama socijalističke vanjem “industrijskog kraka” radništva s njegovim “po- opće perspektive. litičkim krakom” u duhu sveobuhvatnog emancipator- Način na koji se koristi izraz “masovna partija” skog projekta, koji podrazumijeva nužnu radikalizaciju najčešće je najnetočniji. U stvarnosti on ne znači samo još uglavnom reformističkog sindikalnog pokreta. totalni izostanak aktivnog sudjelovanja ljudi u rješava- nju njihovih problema, već i pomanjkanje organizacij- ske pripadnosti dotičnoj partiji. Sadašnje članstvo tobo- ožujak 2009., intervju za Debate Socialista žnjoj “masovnoj partiji Novih laburista” u Britaniji pri- lično je beznačajno. Niti bi se moglo govoriti o političk- Prevela s engleskoga Vesna Vuković

Mészáros, István Zadaci za budućnost

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 133 Mondlane Eduardo — (1920-1969) 1969. bomba koju je potru - galska tajna služba podmetnula u knjigu za ubila vođu pokreta nezavisnost Mozam - bika i osnivača FRELIMO-a. itanje društvene strukture ne može se staviti u is- pravnu perspektivu bez uključivanja višestrane dijalektičke procjene kompleksnih faktora i od- ređenja. Jer je bjelodana istina da je u bilo kojem specifičnom tipu reproduktivnog poretka čov- ječanstva društvena struktura nezamisliva bez svojeP ispravno artikulirane povijesne dimenzije; a vrijedi i obratno, nema stvarnog razumijevanja samog povijesnog pokreta, a da se istovremeno ne zahvate odgovarajuća materijalna strukturna određenja u njihovoj specifičnosti.­ U tom smislu, povijest i struktura su u kontekstu čovječanstva uvijek duboko isprepletene. Drugim rije- čima, nijedna relevantna struktura ne može se apstrahi- rati iz povijesti u njenom dinamičkom razvojnom tijeku u bilo kojoj zamislivoj društvenoj formaciji, pa ni povi- jest kao takva, bez pripadajućih struktura koje nose od- lučujuća obilježja te određene društvene formacije u pitanju. Zanemarivanje, iz kojeg god razloga, stvarne dija- lektičke međupovezanosti strukture i povijesti povlači za sobom štetne posljedice po teoriju. Jer svaki nedija- lektički pristup može rezultirati jedino bilo filozofski irelevatnim anegdotalnim prikazom povijesnih do- Mészáros, István gađaja i ličnosti, predstavljajući kronološki slijed onog “prije i poslije” kao svoje lažno samo-opravdanje za “pripovijedanje”, bilo mehaničkim kultom “struktu­ ­ ralizma”. Dijalektika strukture i povijesti Prvi nedostatak dobro ilustrira činjenica da je već Aristotel njemu poznato povijesno pisanje svrstao kao filozofski inferiorno poeziji i tragediji, s obzirom na anegdotalni partikularizam takvih pripovijednih izvje- štaja događaja i prilika01, u skladu s originalnim grčkim terminom za povijest – “istor” – što znači “svjedok”. Ne- koć vrlo utjecajno djelo Claude Lévi-Straussa nudi nam važan primjer i strukturalističkog nasilja nad dijalektič- kom povezanosti strukture i povijesti, i njegove zamje- ne pozitivistički orijentiranim mehaničkim redukcio- nizmom. S obzirom na prostornu ograničenost jedan je- dini citat – iz jedne od njegovih najslavnijih knjiga – tre- bao bi dostajati da učini razvidnim anti-historijski, kao i anti-dijalektički pristup ovim problemima koji je oda- brao Claude Lévi-Strauss. Citat kaže sljedeće:

“Povijest je diskontinuirana cjelina koju oblikuju po- dručja povijesti, od kojih je svako određeno vlastitom frekvencijom i diferencijalnim kodiranjem onoga što 134 01 Vidi: Aristotel, Poetika, poglavlje je bilo prije i onoga što je došlo kasnije. … diskontinuirano skeptičan stav prema povijesti te posvemašnje zanema- 8. i 9. i klasifikacijsko obilježje povijesne spoznaje jasno se rivanje objektivnih dijalektičkih odnosa i određenja. 02 Claude Lévi-Strauss, Divlja mi- sao, Golden marketing, Zagreb, ukazuje. … U sustavu toga tipa, takozvani povijesni Katkada ovaj stav proizvodi krajnje mistificirajuće pro- 2001., str. 282-85. Francuski ori- kontinuitet omogućen je samo pomoću lažnih putova. glase, koji graniče s ispraznim sofizmima. Tako vodeći ginal – La pensée sauvage – obja- … Dostatno je priznati da je povijest metoda kojoj ne teoretičar “postmoderne”, Jean-François­ Lyotard – po- vio je Plon, u Parizu 1962. Lévi- Straussove tirade protiv “tran- odgovara neki poseban predmet i, prema tome, da se kajnik koji je nekad pripadao lijevoj političkoj grupi u scendentalnog humanizma” ne prihvati istovrijednost pojma povijesti i pojma Francuskoj okupljenoj oko časopisa Socialisme ou Barba- kasnije su našle odjeka kod Lou- čovječanstva koju nam žele nametnuti, s nepriznatim rie – predlaže ovakvu programsku definiciju: “Što je, on- isa Althussera i njegovog kruga kao ključna određujuća karakte- ciljem da od povijesnosti naprave posljednje utočište da, postmodernizam? On je nesumnjivo dio modernizma. ristika njihovog “strukturali- jednog transcendentalnog humanizma: kao da ljudi je- … Djelo je moderno tek ako je prije bilo postmoderno. Tako stičkog marksizma”, s njegovim dino odričuči se svojih previše nepostojanih ‘ja’, mo- viđen, postmodernizam ne znači kraj modernizma, već osebujnim “teorijskim anti- 03 humanizmom”. gu na planu ‘mi’ ponovo pronaći iluziju slobode. stanje njegova rođenja i ovo je stanje konstatno.” U is- 03 Jean-François Lyotard, Postmo- Zapravo, povijest nije vezana za čovjeka, niti za ma koji tom smislu, Lyotardova anti-dijalektička programska derno stanje: Izvještaj o znanju, poseban predmet. Ona je potpuno u svojoj metodi, za protu-pozicija dijelova (metaforički slavljene “male pri- Ibis grafika, Zagreb, 2005., str. 04 102. koju iskustvo dokazuje da je prijeko potrebna za popi- če” ili “petit récits”) prema cjelini (aprioristički odbače- 04 Ibid., str. 89. sivanje sveukupnosti elemenata ma koje strukture, ne “velike priče”) nije ništa manje nekoherentna i ništa ljudske ili neljudske.”02 manje popustljiva. Problem kojim se ovdje bavimo – to jest, duboki Prema tome, Lévi-Strauss snažno odbacuje dubo- dijalektički međuodnos strukture i povijesti – nije samo ki dijalektički odnos između kontinuiteta i diskontinuite- teorijski, a kamoli čisto akademski. Njegov iznimni zna- ta u povijesnom razvoju – njegovo odbijanje je, povrh čaj proizlazi iz dalekosežnih praktičnih implikacija ovo- toga, i uvredljivo naglašeno optuživanjem onih koji bra- ga odnosa za tako potrebnu emancipatorsku intervenciju ne dijalektički karakter ovog odnosa da su krivi jer izno- ljudskih bića vezanih za razvojne trendove povijesnog se “prevarantske preglede” – sve kako bi si dozvolio kretanja. Jer, bez razumijevanja istinskog karaktera hije- ograničenje metode same povijesti kojoj navodno “ne rarhijski artikuliranih strukturnih određenja sve više i vi- odgovara neki poseban predmet”, prema mehaničkoj še destruktivnog socijetalno reproduktivnog poretka reduktivističkoj modi, na pomoćnu ulogu “popisivanja koji diktira kapital, zajedno s njegovim organskim siste- elemenata bilo koje strukture”. Na ovaj su način doslov- mom u kojemu dijelovi održavaju cjelinu, i obratno, u nji- no vitalna objektivna određenja realno postojeće povi- hovoj sada paralizirajućoj cirkulanoj recipročnosti, ne može jesti u potpunosti izbrisana. biti ni značajnog poboljšanja u vremenu koje nam je još Međutim, paradoksalno za samog Claude Lévi- na raspolaganju. Straussa, kao rezultat njegovog usvajanja mehaničkog Marxova revolucionarna znanost, kada upućuje na reduktivističkog pristupa povijesti, “ljudskoj ili ne-ljud- to kako je teško postići sveobuhvatnu strukturnu promjenu skoj”, također i za njegov ključni koncept strukture – ko- – koja se može ostvariti odlučnim preuzimanjem vital- ji ne predstavlja zapravo ništa više od jednako mehanič- nih objektivnih instrumenata materijalne i kulturalne ke definicije strukture kao onoga što treba “popisati” u transformacije – formulirana je upravo u tu svrhu. Kon- obliku njezinih elemenata koji se daju pozitivistički raš- zervativni anti-historijski i anti-dijalektički strukturali- članiti i popisati – lišen je svakog realnog eksplanator- stički diskurs, à la Lévi-Strauss, o “popisivanju” nejasno nog značaja u odnosu na društveni razvoj. A sve je ovo, identificiranih konstituenata onog postojećeg i njegove prema Lévi-Straussu i njegovim sljedbenicima, napra- mitologizirane prošlosti, koji se udružio s krajnje pesi- vljeno u ime – na vrhuncu strukturalističkog utjecaja u mističnim lamentacijama o “čovječantsvu kao svom Zapadnoj Evropi, a u Sjedinjenim Državama vrlo pomo- vlastitom najgorem neprijatelju”, dočim je krivnje po- dne – “anti-ideološke znanstvene strogosti”. štedio destruktivne snage i institucije kapitalističkog Dakako, opća orijentacija različitih “post-struktu- društvenog i političkog razvoja, tome je dijametralno ralističkih” i “postmodernističkih”­ pristupa nikako se suprotstavljen. Isto vrijedi i za konzervativno postmo- Jean-Fran­çois Lyotard ne može ocijeniti ništa boljom. Svi oni dijele krajnje derno brbljanje i naklapanje o “malim pričama”, smi-

Mészáros, István Dijalektika strukture i povijesti

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 135 Samora Machel — (1933-1986) vođa na nezavi - pokreta snost i prvi- predsje dnik slobodnog Mo - zambika poginuo je 1986., u nikad razja - šnjenim okolnostima, kad se njegov zrako - plov srušio na granici s Južnom Afrikom. šljeno kako bi se bahato odbacilo ne samo implikacijom, ko posve novo obilježje naših dana koje predstavlja sre- 05 Lyotard, “Universal History and već i eksplicitno u Lyotardovim riječima “velike priče tno ovjekovječen vrhunac i apsolutno pozitivno ispu- Cultural Differences”, The Lyo- 05 tard Reader, Basil Blackwell, Ox- emancipacije” , kako bi se prekinulo sa svom progre- njenje socijetalno reproduktivnog cilja kapitala. Među- ford, 1989, str. 318. sivnom tradicijom u historijskoj prošlosti. tim, nezgodna je istina da je Marxova kritička vizija bila 06 Vidi u tom pogledu značajno pi- NAJDUBLJE značenje Marxove koncepcije je že- u bitnome globalna sve od 1843.-1844. nadalje, istodob- smo Engelsu od 8. listopada 1858. stoko zagovaranje strukturne promjene koju treba prove- no žestoko ukazujući na neopozivost silazne faze razvoja sti do kraja u globalnom epohalnom smislu direktno djelu- kapitala. jući na čitavo čovječanstvo. Bez fokusiranja na ovu di- Početak silazne faze sa sobom je donio teške im- menziju Marxovog djela ne može se shvatiti niti sredi- plikacije koje su u svom sveobuhvatnom povijesnom smislu šnja poruka niti poticajni duh njegovog pristupa. smjerale uništenju čovječanstva, ukoliko se na mjesto Očito je da globalna epohalna orijentacija struk- postojećeg poretka ne uvede radikalno novi način kon- turne promjene koju zagovara Marx, uz njezino istica- trole socijetalne reprodukcije. Ova bolna istina objek- nje prijeke nužnosti zadataka pred kojima su se našli tivno se ukazala na povijesnom horizontu, kao epohalna društveni pojedinci, uslijed opasnosti od samo-unište- neopozivost, negdje sredinom devetnaestog stoljeća, ma- nja čovječanstva, može nastati samo u određenom tre- kar je u nekim dijelovima planeta premoć kapitala još nutku povijesnoga vremena. Svaka društvena formacija uvijek daleko od opadanja, kao što je i Marx sam kasnije poznata ljudskim bićima ima svoje neumoljive povije- eksplicitno potvrdio.06 sne granice, te – usprkos svoj idealizaciji kapitalizma od Nova povijesna faza koju je koncipirao Marx pred- strane klasičnih političkih ekonomista osamnaestoga stavljala je fundamentalni kontrast uzlaznoj sistemskoj stoljeća kao “prirodnog sistema savršene slobode i prav- fazi razvoja kapitala. Jer je faza trijumfalnog napretka de”, a da ne spominjemo teorije koje su predlagali ka- kapitala koja je započela u prvim dekadama šesnaestoga sniji branitelji čak i najgorih proturječja ovog načina stoljeća rezultirala – usprkos svom otuđujućem učinku proizvodnje – sistem kapitala ne može biti iznimka ta- na sve aspekte ljudskoga života – najvećim proizvodnim kvim ograničenjima. postignućem u svekolikoj povijesti. Zbunjuje, međutim, Radikalna novost Marxove koncepcije omogućena da se tijekom zadnjih dekada uzlazne razvojne faze po- je u vrijeme kada je objektivna nužda za epohalnom pro- javio kapitalistički nepremostiv problem koji se s vre- mjenom iz društvenog poretka kapitala u onaj kvalitativ- menom mogao samo pogoršati – naime, porast destruk- no drugačiji u svim svojim temeljnim određenjima tek tivnosti koja proizvodi krizu nagovještavajući imploziju kao način društvene metaboličke kontrole čovječanstva reproduktivnog poretka kapitala. Imploziju do koje ne koja se sa svojom neotklonjivom konačnošću ukazala na dolazi nekom prirodnom nesrećom, već pod pritiskom povijesnoj agendi, nastupom silazne razvojne faze sistema vlastitih nerješivih sistemskih proturječja i eksploziv- kapitala. Ovaj sudbonosni preokret napretka kapitala u nih anta­gonizama na vrhuncu društvene dominacije ka- društvenoj reprodukciji, povijesno bez presedana i pitala i njegovog globalnog prodora. umnogome visoko pozitivan, koincidirao je s razdo- Ovo kontradiktorno unutarnje određenje nosilo je bljem kriza i revolucionarnih potresa kojima je i sam sa sobom, kao ultimativni horizont silazne sistemske Marx bio duboko pronicav svjedok. Uslijed ove radikal- faze, neopozivo sazrijevanje povijesnih ograničenja da- ne povijesne promjene sistem kapitala postao je od toga leko najmoćnijeg socijetalno reproduktivnog poretka u vremena promjenjiv samo u nekim parcijalnim aspekti- povijesti. Drugim riječima, ovo teško povijesno sazrije- ma, ma kako dalekosežnih opsega, ali ne i u njegovoj cje- vanje apsolutnih strukturnih granica kapitala nagovješta- lokupnoj perspektivi, usprkos groteskno samouslužnom valo je ne samo još jednu periodičku krizu i odgovara- propagandnom sloganu “narodnog kapitalizma” koji su juću joj oskudicu, kao periodičnu normalnost kapitala,­ proklamirali uživatelji vladajućeg poretka. već totalno uništenje čovječanstva, kakvo je dalekovi- Kao što stalno svjedočimo, interesne grupe ušan- dno anticipirao Marx. Upravo je stoga napisao u Njemač- čenih sila “globalizaciju” u naše doba mistificiraju kao koj ideologiji, u svojoj vlastitoj verziji potpune alternative neproblematično proširenje održivosti sistema kapitala “socijalizmu ili barbarizmu” više od pola stoljeća prije do u bezvremenu budućnost. Kao da je “globalizacija” ne- čuvenog upozorenja Rose Luxemburg, da Bertrand Russell 136 07 Cit. prema: Glavni radovi Marxa i “U razvitku proizvodnih snaga nastaje stupanj na ko- Dovoljno je u ovom smislu usporediti pisanje F. A. Engelsa, Stvarnost Zagreb, II. iz- jemu se pojavljuju proizvodne snage i sredstva saob- Hayeka s djelom Adama Smitha kako bismo vidjeli raz- danje, 1979., str. 338. 08 Ibid., str. 336-337. raćanja, koje pod postojećim odnosima čine samo orne intelektualne posljedice prelaska u silaznu razvoj- 09 Marxov izraz koji koristi u “Pri- zlo, koje nisu više proizvodne snage nego snage nu fazu sistema kapitala od učenjačkog bavljenja zahtje- logu kritici političke ekonomi- razaranja.”07 “Sada se, dakle, već došlo tako daleko da vima istine do glorifikacije onoga što je “korisno i svrhovi- je” za najveće teorijske dosege koje su u duhu stajališta kapitala individue moraju prisvojiti totalitet proizvodnih sna- to po kapital”. U pisanju austrijskih ekonomista nalazi- koncipirale istaknute intelektu- ga ne samo da bi došle do svoje samodjelatnosti, nego mo jako naglašeno izloženo glupavo neprijateljstvo pre- alne figure buržoazije u usponu. i da bi uopće osigurale svoju egzistenciju.”08 ma svemu što ima veze makar i s pukim spomenom ma- 10 Marx, Kapital I-III, BIGZ, Beo- grad, 1973., str. 20-21. nje opskurantističke pozicije. To je posebno jasno u Ha- 11 F.A.Hayek, The Fatal Conceit: the Nadalje, paralelno s ovom kvalitativnom promje- yekovoj slijepoj kampanji protiv ideja socijalizma, kako Errors of Socialism, Routledge, nom iz uzlazne u silaznu povijesnu fazu, temeljito se iz- nam je otkriva autor knjiga The Road to Serfdom (Put u London 1988, str. 99. 12 Ibid., str. 101. Ovo očito apolo- mijenila i teorijska evaluacija problema kako su oni for- kmetstvo) i The Fatal Conceit (Fatalna utvara) – kao i nje- getstvo onoga što je “korisno i mulirani iz gledišta kapitala. Stoga, za razliku od “anato- govi jednako reakcionarni austrijski i drugi stajski dru- svrhovito po capital” mora da je mije građanskog društva”09 koju su u “znanstvenoj bur- govi – kao politički opasnih po kapital. muzika za uši onima koji ne mogu vidjeti razloga zašto bi- žoaskoj ekonomiji” prikazali glavni predstavnici klasič- Posebno je značajno da je Hayekovo pseudo-znan- smo uopće trebali pokušavati ne političke ekonomije u osamnaestom i u prvoj trećini stveno te nerijetko i otvoreno iracionalno apologetstvo kontrolirati katastrofalno opa- devetnaestog stoljeća, a koje je poradi njihovog “genui- kapitala najrevnije u potpunom eliminiranju uzročnih san globalni financijski sistem koji sad po cijenu neodgovorno nog znanstvenog istraživanja” velikodušno veličao i objašnjenja. Tako on inzistira na tome da se “stvaranje pronevjerenih i protraćenih tri- sam Marx, nekritička obrana sistema kapitala postala je bogatstva… ne može objasniti lancem uzroka i lijuna dolara proždire također i žalosno opće pravilo. posljedica”.11 A u dojmljivoj završnici svoje agresivne polje proizvodnje. Prije mnogo godina citirao sam iz članka u Ova promjena u stavu i perspektivi bila je posve u pozicije apologetstva kapitala Hayek pompozno zaklju- Sunday Times-u činjenicu da je skladu s potrebom da se ideološki racionaliziraju i osla- čuje da se “misteriozni novac i financijske institucije koje “kako bi pokrio neke gotovinske be sistemska proturječja koja su izbila na površinu te se se na njemu temelje”12 moraju izuzeti od svake kritike, manjke General Motors pose- gnuo u svoj mirovinski fond od pojačala na početku silazne faze razvoja kapitala. Prema dodajući u duhu svog opsesivnog osuđivanja sablasti so- 15 bilijuna dolara, kao što to pre- tome, teorijsku transformaciju je puno gorom okarakte- cijalizma, za kojega tvrdi da ga je otkrio tako daleko u ma američkom zakonu može. rizirao Marx u svom “Pogovoru drugom njemačkom iz- prošlosti, sve do starogrčkog vremena, da “plemeniti so- No sada je 8,9 bilijuna dolara stavljenih na stranu za umiro- danju” Kapitala ovim riječima: cijalistički slogan, ‘proizvodnja za korist, ne za profit’, vljenike bez pokrića”. A ja sam koji u jednom ili drugom obliku nalazimo sve od Aristo- komentirao da u tom smislu “Sve dok je politička ekonomija buržoaska, tj. dok se tela do Bertranda Russella, od Alberta Einsteina do bra- “prevara nije marginalna ili iz- vanredna već da pripada nor- kapitalistički poredak shvata ne kao istorijski prola- zilskog nadbiskupa Camare (te često, od Aristotela, uz malnosti sistema kapitala” (vidi zan stupanj razvitka već obrnuto, kao apsolutan i po- dodatak da se ovi profiti stvaraju ‘na račun drugih’), moju knjigu Beyond Capital, slednji oblik društvene proizvodnje, može ona ostati odaje neznanje o tome kako proizvodni kapacitet London, 1955., str. xx.). Nedavno 13 je i industrijski div General Mo- nauka samo dok klasna borba ostaje latentna ili dok se umnožavaju različiti pojedinci.” tors – koji se nekoć razmetao ispoljava samo u usamljenim pojavama. [Međutim] Ozbiljnost ovih problema ne ističe tek apologetski svojom vlastitom moći govoreći Buržoazija u Francuskoj i Engleskoj bila je osvojila karakter ekonomskih teorija koje dominiraju u silaznoj kako je njegov budžet nadmašio budžet Belgije – država morala političku vlast. Otada je klasna borba i teorijski i u fazi razvoja kapitala, već i objektivni razlog zašto je for- spašavati od bankrota, usprkos praksi sve više dobijala izrazite i preteće oblike. Ona mulacija i iznimno promovirana praktična implemen- njegovom razotkrivenom po- je oglašavala smrt naučne buržoaske ekonomije. Više se tacija takvih teorija postala žalosno opće pravilo. Ono stupanju s mirovinskim fondo- vima svojih radnika “prema nije radilo o tome da li je ovaj ili onaj teorem istinit, što se temeljito izmijenilo od vremena Adama Smitha američkom zakonu”. nego da li je koristan ili štetan po kapital, ugodan ili ne, nije orijentacijsko gledište niti klasna privrženost teore- 13 Hayek, op. cit., str. 104. da li je u suprotnosti sa policijskim propisima ili nije. tičara o kojima je riječ, već povijesna pozadina samog gle- Namesto nekoristoljubivog istraživanja došlo je dišta na kojem nastaju njihove koncepcije, u skladu s plaćeno polemičarstvo; namesto nepristrasnog nauč- promjenom iz uzlazne u silaznu fazu. nog istraživanja – nemirna savest i zle namere Adam Smith, koji je koncipirao svijet s gledišta ka- apologetike.”10 pitala, nije bio ništa manje predan zagovaranju održivo- sti sistema kapitala od F. A. Hayeka. Krupna je razlika u

Mészáros, István Dijalektika strukture i povijesti

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 137 FRELIMO de — (Frente Libertação de Moçam - koji je bique) pokret odveo Mozambik u nezavisnost i danas je najjača politička stranka u toj zemlji, - iako je u međuvreme nu napustio marksi - stičku ideologiju. Za vrijeme rata za neza - visnost i kasnijeg građanskog rata dobi - vao je veliku potporu od Jugoslavije. tome da je u doba Adama Smitha prevladavajući dru- poretka, zahvaljujući velikoj raznolikosti sistemsko 14 István Mészáros, Beyond Capital, štveni metabolički poredak kapitala predstavljao najna- obra­naških – i u tom smislu politički motiviranih – di- The Merlin Press, London, 1995., str. xxi. predniji oblik društvene reprodukcije koji čovječanstvo rektnih ekonomskih priloga od strane države (iz fondo- 15 Vidi otvoreno priznanje jednog može ostvariti. Također, sama klasna borba, na strani, ili va općeg oporezovanja, naravno) o kojima Adam Smith od najočitije klasno osviješte- protiv, radničkog kvalitativno drugačijeg hegemonijski nije mogao ni sanjati. Oni se kreću od astronomske veli- nih tjednika međunarodne bur- žoazije – The Economist – kako alternativnog poretka kapitalističkom načinu društve- čine resursa stavljenih na raspolaganje vojnim/industrij- temeljna zasluga trilijuna dola- ne metaboličke kontrole, bila je u doba Adama Smitha skim kompleksima na trajnoj osnovi do trilijuna dolara fon- ra “investiranih” u dobre svrhe još uvijek “latentna ili se manifestirala samo u izolira- dova financijske pomoći poklonjenih privatnim kapitali- kapitalističkog bankrota tije- kom posljednje krize leži u nim i sporadičnim fenomenima”. stičkim bankama i osiguravajućim kompanijama ne sa- “spašavanju sistema”, kako je ek- Za razliku od toga, u Hayekovo vrijeme rastuća de- mo 2008. i 2009., već također i 2010., prihvaćajući dugo- splicitno istaknuto prevelikim struktivnost socioekonomskog sistema kapitala, poradi vanje u iznosu od 90 posto također i za njihove buduće znakovima na naslovnici broja od 11. listopada 2008. svoje neopozive silazne faze razvoja, zajedno s erupci- gubitke. jom njenih antagonističkih unutarnjih proturječja u U povijesnom smislu ovo je relativno skorašnji fe- obliku čak dva razorna globalna rata u dvadesetom sto- nomen u razvoju kapitalizma. Njegov potencijalni raz- ljeću, mogla bi se poreći – ponovno s gledišta kapitala, mjer i značaj bili su za Marxovog života još uvijek jako no ovaj put sa stvarno “fatalnom utvarom” koja je kadra daleko od očitog. Jer “u devetnaestom stoljeću mo- odbaciti i samog mislioca Aristotela kao “neukog socija- gućnosti prilagođavanja kapitalu kao‘hibridnom’ sistemu listu” – samo u službi najsirovije i najratobornije forme kontrole – koji je postao posve razvidan tek u dvadese- apologetstva kapitala. Pretpostavimo li ovu fundamen- tom stoljeću – bile su dotada skrivene od teorijskog talnu promjenu na objektivnoj povijesnoj pozadini gle- istraživanja.”14 dišta kapitala iz uzlazne u silaznu fazu, potrebu za struk- Dakako, ova sistemska hibridizacija je do sada sil- turnom promjenom u globalnom epohalnom smislu – koju no važna u prolongiranju životnog vijeka sistema kapita­ trebaju izvršiti društveni pojedinci “ne samo kako bi la. Međutim, njezin način direktnog državnog uključiva- postigli samo-djelatnost, nego i da bi uopće osigurali svoju nja u “spašavanje sistema”15 – pomoću transfera golemih egzistenciju”, kao što je to izrečeno u dramatičnoj alter- javnih fondova pa i potpune “nacionalizacije” sve ozbilj- nativi između “socijalizma ili barbarizma” – ne može- nijeg kapitalističkog bankrota – ima svoje vlastite grani- mo skinuti s povijesne agende. ce i dalekosežne implikacije po budući razvoj, te je stoga MOŽDA najučinkovitiji način odgađanja povije- ne treba smatrati permanentnim strukturnim lijekom. snog “trenutka istine” pa time i prolongiranja domina- Kao dio moje kritike definicije kapitalizma koju cije kapitala nad ljudskim životom, usprkos njegovoj ra- nudi Max Weber, 1972. istaknuo sam da stućoj destruktivnosti i sve dubljoj strukturnoj krizi, jest hibridizacija kapitalizma. Ova hibridizacija u kapita- “je prilično netočno prikazivati da kapitalizam opće- listički naprednim zemljama poprima oblik masivnog nito karakterizira ‘ulaganje privatnog kapitala’. Takva upumpavanja javnih fondova u revitalizaciju navodno karakterizacija vrijedi samo za određenu povijesnu “slobodnotržišnih” kapitalističkih poduzeća direktnim fazu kapitalističkog razvoja, a nipošto kao ‘idealni tip’ uključivanjem kapitalističke države. Ovaj se trend poka- u njegovom weberovskom smislu. Ističući ulaganje zao već u vrijeme – kasnije prilično lako preusmjerljive – privatnog kapitala Weber nekritički brani subjektiv- “nacionalizacije” kapitalističkih bankrota velikih raz- no gledište individualnog kapitalista, ne uzimajući u mjera u nekolicini vitalnih ekonomskih sektora Velike obzir istovremeno jedan od najvažnijih objektivnih ra- Britanije 1945. od strane Attleejeve­ vladavine “starom” zvojnih trendova kapitalističkog načina proizvodnje, nai- laburističkom strankom, a ne od strane “novih laburi- me, sve veće ulaganje državnog kapitala u neprekidnu sta”. Neophodna poslijeratna operacija spašavanja bri- reprodukciju kapitalističkog sistema. U osnovi vanj- tanskog kapitalizma karakteristično se iskrivljeno pri- ska granica ovoga razvoja nije ništa drugo doli trans- kazivala kao autentično socijalističko postignuće. formacija prevladavajućeg oblika kapitalizma u sveo- Ovakva je operacija izvedena kako bi se obranila i buhvatni sistem državnog kapitalizma, koji teoretski zaštitila trajna održivost ustanovljenog reproduktivnog podrazumijeva potpuno ukidanje specifične faze ka- Max Weber 138 16 István Mészáros, “Ideology and pitalizma koju je idealizirao Weber. No upravo zbog Tako je stvarno značenje “povlačenja države” – ili, Social Science”, referat predsta- takvih implikacija, ovaj presudni razvojni trend mora što se toga tiče, ciničnog neoliberalnog slogana “vraća- vljen na Interdisciplinary Semi- nar of the Division of Social Sci- se isključiti iz ideološkog okvira Weberovog ‘ideal- nja granica države” koje je jako dugo vremena propagi- 16 ence at York University, Toronto nog tipa’.” rano posvuda – urednički zakamuflirano, ali potpuno u siječnju 1972. Prvi put obja- samodostatno zagovaranje “planiranja” (a u ovom indi- vljen u The Socialist Register, 1972. Ideology and Social Science Naravno, ovaj trend sve većeg direktnog uključi- kativnom smislu su ideološki pobornici “slobodnog tr- je nedavno u Indiji kao posebni vanja države u transfer javnih fondova u svrhu prolongi- žišta” čak i za “planiranje”) kako prenijeti financijske svezak ponovo objavljen kod ranja reproduktivne održivosti sistema kapitala u po- koristi otpuštene drastičnim rezanjem “plaća u javnim Critical Quest, New Delhi, 2010. Citat je preuzet s desete stranice tpunosti su lažno predstavili “plaćenici” i propagandisti službama, mirovina i zaposlenja” kao i socijalnih “službi” u ovog lako dostupnog nedavnog ustanovljenog poretka. bezdane džepove sve opasnijeg bankrotiranog kapitali- izdanja. U nekim dijelovima Britanije, kao primjerice u stičkog poduzeća. Drugim riječima, taj novi “Beveridge- 17 “Darling [ime britanskog labu- rističkog ministra financija] Sjevernoj Irskoj, onaj – kapitalistički upravljan i izrablji- ov trenutak” koji zagovaraju glavni autori Financial Ti- mora podastrijeti realni prora- van – udio “javnog sektora” u administrativnoj, zdra- mes-a u stvarnosti znači nemilosrdno “planiranu” likvi- čun: Ujedinjeno kraljevstvo će vstvenoj i obrazovnoj službi i drugoj ekonomskoj djela- daciju ostataka države blagostanja od strane same kapi- se rezati; laburisti nam moraju 18 reći kako”, urednički članak ob- tnosti do sada prelazi 71 posto, a cjelokupni nacionalni talističke države. Ovo se, dakako, čini u “dobre svrhe javljen u: Financial Times, 23. prosjek se približava 50 posto. Pa ipak aktualno stanje spašavanja sistema” osiguravanjem pomoću ogromnog ožujka 2010. stvari koje prevladava u neospornim oblicima uvelike državnog ulaganja, po cijenu doslovno astronomskih svo- 18 Ovo, naravno, znači sve aktivni- je direktno uključivanje države u rastuće hibridizacije prikazuje se, s karakterističnim ne- ta, posrnule održivosti reproduktivnog poretka kapitala ekonomska pitanja, prije nego oliberalnim iskrivljavanjem i hipokrizijom, kao “vraća- u silaznoj povijesnoj fazi njegovog sistemskog razvoja njeno “povlačenje”. nje granica države”, kao i s varijantama istog lažnog pri- neizbrisivo obilježenoj sve dubljom strukturalnom kaza, poput “povlačenja države”. krizom. Na ovaj način, upravo kao i The Economist, i drugi Istodobno licemjeran i donkihotski karakter argu- istaknuto klasno osviješteni novinski organ međunaro- mentacije u samom uredničkom članku u prilog “povla- dne buržoazije, londonski Financial Times, zagovara novi čenju države” odaje činjenica da je u današnjoj povije- “Beveridgeov trenutak”, s jasnom referencom na lorda snoj fazi kapitalističkog razvoja zaista nezamislivo isti- Beveridgea: utjecajnog liberalnog političara koji je kra- snuti priličnu raznolikost ekonomije javnog sektora i od- jem Drugoga svjetskog rata u svojoj knjizi programat- govarajuće troškove zaposlenika, kako bi to urednici Fi- skog naslova Full Employment in a Free World (Stalno za- nancial Times-a voljeli vidjeti, u korist osnaživanja kli- poslenje u slobodnom svijetu) teoretizirao državu blago- mavog privatnog kapitalističkog proizvodnog i financij- stanja. A evo kako urednici Financial Times-a formuliraju skog sistema. Budući da je sistemska hibridizacija u za- problem takozvanog “povlačenja države” u svom uvo- dnjih sto godina poprimila takve razmjere – koji sada iz- dnom članku, u sadašnjim uvjetima krajnje ozbiljne nose blizu 50 posto ukupne vrijednosti u kapitalistički globalne ekonomske krize, usred kampanje za britanske naprednim zemljama, kako smo ranije napomenuli, parlamentarne izbore, kad se već očekivalo da će “naci- usprkos svim protestima raznih konzervativnih politič- onalno zaduženje” za četiri do pet godina dobrano pre- kih snaga (uključujući “nove laburiste”) protiv nje – mašiti 1,5 trilijuna funti (tj. približno 2,4 trilijuna dolara “planirana” nemilosrdna intervencija u prilog ukidanja prema tekućem tečaju): ovog trenda sad je osuđena na ponovnu propast. Zapra- vo ovi samozvani pravednički “solidni kapitalističko “Plaće u javnim službama, mirovine i zaposlenja moraju se knjigovodstveni” protesti su dosadno udruženi s pona- srezati. Isto vrijedi i za službe. Proračun mora odrediti vljanim promašenim obećanjima kako će “vratiti ravno- kako će se taj čemer distribuirati ako se laburisti vrate težu u korist privatnog sektora”. Sve što će oni vjeroja- u ured. … Vlada je u pravu što ne reže previše i prebr- tno postići jest nametanje rastuće bijede narodnim ma- zo, no to nije izgovor da se ne planira. … Namjerna sama, ali ne i ukidanje samog proturječnog trenda sis- nejasnost laburista tjera ono što bi trebalo biti inten- temske hibridizacije. zivna rasprava o ulozi države – Beveridgeov trenutak – u Uistinu, sam problem “se tiče strukture današnje plitke vode. … Tkogod dobije ove izbore nadzirat će kapitalističke proizvodnje kao cjeline, a ne samo jedne povlačenje države.”17 Mészáros, István Dijalektika strukture i povijesti

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 139 Agostinho Neto - — (1922-1979) rođen za dan vođe pokreta nezavisnost i prvi slobo - predsjednike dne Angole danas se u Angoli slavi kao nacio - Je - nalni dan heroja. dna od avenija u No - vom Beogradu zove se Dr.Agostina Neta. od njenih grana. Niti bi itko razborit mogao očekivati da SISTEMSKA hibridizacija čijem širenju danas sv- 19 Iz: The Necessity of Social Control, država riješi taj problem, bez obzira na to koliko je jav- jedočimo, usprkos različitim sporazumnim političkim predavanje koje sam održao u okviru Isaac Deutscher Memo- nog novca uludo upumpano tijekom njegovih indika- pokušajima usmjerenima na njeno obuzdavanje, u skla- rial na London School of Econo- tivnih operacija spašavanja. … Snaga državne interven- du s mitologijom nadmoćnog “sistema privatnog podu- mics 26. siječnja 1971., citirano s cije u ekonomiju – za koju se ne tako davno prije općeni- zetništva” i njegovih “suverenih individualnih potroša- 82. stranice moje knjige: The Structural Crisis of Capital, to vjerovalo da je čudesan lijek za sve zamislive nesreće i ča”, dio je općenitijeg i značajno sve goreg problema koji Monthly Review Press, New nevolje ‘modernog industrijskog društva’ – je strogo je nastavio jačati tijekom zadnjih stotinu godina. Te- York, 2010. ograničena na ubrzavanje sazrijevanja ovih proturječja. meljno uzročno određenje ovoga problema moglo bi se Što je doza propisana rekonvalescentu veća, to je jača i opisati kao povijesno sužen manevarski prostor objektivno njegova ovisnost o čudesnom lijeku.”19 izvedivih alternativa kapitala za izmještanje i izlaženje U tom smislu, ovdje se suočavamo s temeljnom na kraj s vlastitim antagonističkim proturječjima. kontradikcijom sistema kapitala općenito. Koju god Sada već bolno očita trokraka destruktivnost siste- stranu kontradiktornih određenja njegovi zagovornici ma kapitala – (1) u vojnom polju, s beskonačnim ratovi- iznesu na vidjelo, nužno će je pobiti i poništiti njezine ma kapitala od početka monopolističkog imperijalizma suprotnosti. Stoga na kraju krajeva, s jedne strane, te u završnim dekadama devetnaestoga stoljeća, te s nje- astronomske svote potrebne za financiranje hibridizacije govim sve razornijim oružjem za masovno uništenje u proizvodno najproblematičnijeg, a financijski avanturi- posljednjih šezdeset godina, (2) zaoštravanjem očito de- stičkog, pa i prevarantskog, sistema kapitala pomoću struktivnog utjecaja kapitala na “ekologiju” koji do sada proširenja kapitalistički upravljanog “javnog sektora” – direktno zahvaća i ugrožava elementarno prirodne kojima se sad manipulira i u obliku “PJP-a”, tj. “priva- osnove same ljudske egzistencije, te (3) u domeni mate- tno-javnih partnerstava” koja cinično favoriziraju priva- rijalne proizvodnje i sve veće potrošnje, poradi napre- tni kapital – moraju se iscrpiti, čime se ozbiljno podriva i dovanja “destruktivne proizvodnje” umjesto nekoć sla- održivost sve proširenijih državnih milostinja. vljene “kreativne” ili “produktivne destrukcije” – nužna je Istovremeno, na drugoj strani ove jednadžbe na- posljedica ovog suženog manevarskog prostora. metnute kapitalu povijesnim razvojem, virtuozno sa- Ono što kapital dovodi u nepriliku, međutim, jest močestitarsko zagovaranje “življenja u granicama ra- da niti opasno rastuća destruktivnost niti hibridizacija spoloživih sredstava i resursa” – to jest, nužno opadajuća ustanovljenog antagonističkog sistema koja generira ekonomska aktivnost u skladu s predloženim drastič- konsenzus – hibridizacija koja je dugo vremena korište- nim rezanjima “plaća u javnim službama, mirovina i zapo- na u svrhe izmještanja antagonizma kapitala u kapitali- slenja” kao i socijalnih “službi” u korist smanjenja sad stički najmoćnijim zemljama, a koja će se na taj način već multitrilijunskog i sve vrijeme još neumoljivo ra- koristiti sve dok njezinu ekonomsku i političku održi- stućeg “nacionalnog zaduženja” – u socijetalno repro- vost ne potkopaju zaoštravajuće strukturne krize – ne duktivnom sistemu koji funkcionira na osnovi samo-mi- može ponuditi nikakvo dugoročno rješenje za objektiv- tologiziranja svoga rasta: krajnje auto-destruktivnog “ra- no sužen manevarski prostor. sta” koji ne znači ništa drugo nego otuđujuću, ali apso- Činjenica da je strukturno nesposoban da razriješi lutnu nužnost ekspanzije i akumulacije kapitala bez obzira svoje unutarnje kontradikcije spada u bitno određujuće na posljedice – reproduktivni sistem ove vrste, koji djelu- karakteristike svakog antagonističkog sistema. Upravo je je na temelju tako kontradiktornih principa, može samo to ono što ga objektivno određuje kao antagonistički sis- implodirati. tem. Prema tome, takav sistem mora uspostaviti druge Upravo iz ovih razloga samo strukturna promjena u načine rješavanja – ili upravljanja (koliko god dugo mo- globalnom epohalnom smislu može ponuditi neku nadu u že) – svojih sistemskih kontradikcija, u nedostatku mo- prevladavanje sistemskih proturječja kapitala u povijesnoj gućnosti ili održivosti njihovog rješavanja ili razrješava- fazi njegove strukturne krize. Epohalno održivu struktu- nja. I to zato jer bi povijesno izgledno i održivo rješenje ralnu promjenu čiji je temeljni orijentacijski princip preokrenulo sistem kapitala u ne-antagonistički­ način stvaranje radikalno drugačijeg socijetalno reproduktiv- “eliminiranja” njegovih de facto strukturno ukorijenjenih i nog poretka. hijerarhijski izrabljivačkih određenja koja ga, posve supro- 140 Zgrada Američkih federalnih rezervi

Mészáros, István Dijalektika strukture i povijesti

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 141 MPLA — (Movimento Popu - lar de Libertação de za ne - Angola) pokret zavisnost Angole se, kao i bratski FRELIMO, u najjaču preobrazio političku stranku u Angoli, koja je na vla - sti od 70-tih. Kao i FRELIMO, za vrijeme borbe za nezavisnost i kasnijeg građanskog rata, dobivao veliku pomoć i od Jugosla ­ vije. tno nerealnim projekcijama “narodnog kapitalizma”, u (2) nemilosrdnim nametanjem klasnim protivnicima 20 I u ovom je pogledu povijesna di- stvarnosti definiraju kao nepobjedivi antagonistički so- nasilno represivnih imperativa zaoštrene klasne menzija strukturno prevlada- vajućeg izmještanja posve očita. cijetalno reproduktivni poredak. Ne iznenađuje stoga vladavine kapitala u situaciji pogoršavanja krize i Navodno opravdavanje “mo- da je daleko najomiljenija i naširoko promovirana ideo- zaoštravanja klasnog sukoba, odbacujući – u ime dernizirajućih” strategija osigu- logija apologetike kapitala upravo pomno razrađeno ili društveno potrebnih i “opravdanih” izvanrednih ravaju povijesno stečene (ali prešućene) izrabljivačke privile- napadno negiranje makar i udaljene mogućnosti povi- stanja – čak i pretenzije prema “demokraciji i vla- gije šačice uključenih kapitali- jesno stvorenog (i povijesno nadvladivog) sistemskog davini zakona”; ili, u slučaju inter-imperijalističkih­ stičkih zemalja, koje lažno antagonizma, koji se efektno lažno predstavlja kao indivi- sistemskih konfrontacija nametanjem slabijim ri- obećavaju univerzalno raspro- stranjivanje predviđenog “ra- dualni sukob koji bi trebao biti zauvijek određen “samom valima i državnim antagonistima onih zahtjeva i zvoja” u potpunoj odsutnosti ljudskom prirodom”. interesa najdominantnije vojne sile ili sila “oko svake realne podloge kao njego- Usprkos tome, takvo negiranje sistemskog anta- kojih nema pregovora” – na najširoj osnovi, svim ve potpore, kao na primjer u grotesknoj teoriji “uzleti i vozi gonizma od strane vladajuće ideologije, bez obzira na to mogućim sredstvima, uključujući i oružje totalnog do zrelosti” Walta Rostowa (vi- kako podrobno kamuflirano ili cinično otvoreno ono bi- rata – kako su to pokazala dva svjetska rata u dva- di njegovu knjigu: The Stages of lo, ne može odstraniti sam temeljni problem. Dapače, desetom stoljeću. Economic Growth: A Non-Com- munist Manifesto, Cambridge ovaj problem može samo postati ozbiljniji u vremenima University Press, 1960.). I u koja nam predstoje, kao što je to već i bio slučaj u povije- Nevolja je za vladajući poredak u tome da niti izvo- smjeru budućnosti, takve “ra- snim okolnostima posljednjih nekoliko dekada obilje- zno izmještanje antagonističkih proturječja sistema kapi- zvojne teorije” postaju potpuno isprazne čim se privilegirane ženih sve gorom strukturnom krizom kapitala. Naime, tala pomoću njegovog globalnog prodora, zajedno s nje- “zemlje modeli” moraju suočiti postoje svega dva načina kako antagonistički društveno govim do sada razornim djelovanjem čak i na prirodu, sa svojim vlastitim ozbiljnim reproduktivni poredak može izaći na kraj sa svojim te- koje se moglo relativno lako održati na dugi vremenski problemima usred strukturne krize kapitala, usprkos njihovim meljnim sistemskim proturječjima: (1) tako da ih pri- period u prošlosti, niti nasilno nametanje sistemskih an- akumuliranim privilegijama, vremeno izmjesti ili izveze, ili doista (2) da ih svim sred- tagonizama protivnicima koje treba pokoriti ultimativ- kao što su to bile prisiljene uči- stvima koji su mu na raspolaganju nametne svom protiv- nom snagom totalnog rata nije lako izvediva u naše vrije- niti u naše doba. 21 idi bilješku br. 6. Iznad. niku, uključujući i ona najnasilnija i najrazornija. U tom me. Danas nije preostalo nijedno značajno područje na 22 Vidi: Martin Wolf, Why Globali- dvostrukom smislu: planeti u koje bi mogle prodrijeti dominantne kapitali- zation Works. The Case for the stičke sile – ni direktnom vojnom imperijalističkom in- Global Market Economy, Yale University Press, New Haven, (1) izmještanje antagonizama, na koji god mogući način vazijom niti novouvedenom “modernizirajućom” 2004. u prevladavajućim uvjetima – kao, na primjer, u ekono­mskom dominacijom. I to zato jer je globalni uspon svoj raznolikosti izvoženja međunarodnih protur- kapitala koji je opisao Marx u svom ranije spomenutom ječja u obliku dobro poznate “diplomacije oruža- pismu Engelsu21 povijesno završen. Drugim riječima, nom prijetnjom” britanskog imperija, njegove globalno prodiranje kapitala sad je dovršeno, mada ne u društveno mistificirajuće i šovinistički imperijali- idiličnom obliku “globalizacije”22 koju su veličali njeni stičke dominacije koja generira konsenzus, preo- profesionalni ideolozi i “plaćenici”. Kapital danas domi- bražene i propagirane kao “dužnost bijele rase”; ili nira i izrabljuje čitav naš planet na svaki mogući način, u angažiranjem u prakse vojno manje očitog, ali sve nestabilnijem obliku njegove trokrake destruktiv- ekonomski/politički najdjelotvornijeg poslijera- nosti; no on ne može niti razrješiti niti primjereno iz- tnog “modernizirajućeg” globalnog prodiranja koje mjestiti svoje strukturne antagonizme i eksplozivne je “napredni kapital” izveo nad manje razvijenim kontradikcije u prilog bezbrižne ekspanzije i akumula- područjima planete20 u dogovoru s tobože “post- cije kapitala. imperijalističkom” ideologijom – sve dok ovaj iz- Nadalje, ono tradicionalno “konačno rješenje” ne- mještajni/izvozni način upravljanja sistemskim an- ugodnih problema koje zaziva kapital, pomoću neogra- tagonizmima kapitala od strane međunarodnih za ničenog rata koji se u prošlosti vodio protiv potencijal- sada dominantnih sila (i, naravno, samo nekih od nog ili stvarnog neprijatelja, postalo je neizvedivo, kao njih, na štetu drugih) ostaje izvediv; rezultat izuma danas potpuno operativnog oružja za masovno uništenje koje bi sasvim iskorijenilo čovječan- stvo u slučaju još jednoga globalnog rata. Stalni parcijalni 142 ratovi – čak i kad koriste bešćutno idealiziranu vojnu društvene strukture – čak i one najsnažnije ušančene, strategiju “nadmoćne sile”, uz golemu pa čak i još be- kao što je društveno reproduktivni poredak kapitala – šćutnije nazvanu “kolateralnu štetu” nanešenu narodu, ne mogu prevladati kao “zakon gravitacije” smještajući kao u Vijetnamu i drugdje – mogu samo produbiti se u svijet prirodne nužnosti. Niti bi trebalo zamišljati strukturnu krizu sistema kapitala, umjesto da ponude povijesnu nužnost po modelu prirodne zakonitosti, kao izlaz iz nje u tradicionalnom kalupu imperijalističkih što apologeti kapitala rado lažno predstavljaju vječnu pobjednika i poraženih. valjanost svoga vlastitog sistema dok pogrešno optužu- Na ovaj način, sužen manevarski prostor alternati- ju Marxa da svijet gleda kao “ekonomski determinist”. ve kapitalu za upravljanje njegovim unutarnjim antago- U Marxovoj dijalektičkoj koncepciji indikativne su faze nizmima – koji je nedjeljiv od silazne faze razvoja kapi- povijesne nužnosti predočene kao “nužnosti koje išče- tala – nosi ozbiljne implikacije za budućnost. Jer otre- zavaju u pravom trenutku”, a društvene strukture – koje žnjujuća istina jest – i uvijek će biti – to da strukturni pro- je opisao kao one koje “trajno proizlaze iz životnog pro- blemi zahtijevaju strukturna rješenja. A to poziva na epo- cesa određenih pojedinaca” – podređene su najdubljim halno održive strukturne lijekove u genuino socijalistič- povijesnim kvalifikacijama. Upravo na ovo se svodi dija- kom duhu, izvedive samo rekonstitucijom povijesne dija- lektika strukture i povijesti. Jer povijest i struktura u lektike koju su radikalno potkopali antagonizmi kapitala ljudskom kontekstu uvijek su duboko isprepletene, a sa- tijekom silazne faze njegovog sistemskog razvoja. Upra- ma povijest je nužno otvorenog ishoda. Kompleksnosti i vo je na ovaj način društveno metabolički poredak kapi- kontradikcije globalizacije koje su u naše vrijeme neiz- tala koji je nekoć dosegnuo nadaleko najveći proizvodni bježne ne mogu to promijeniti. One mogu samo nagla- napredak u povijesti preokrenut u svoju suprotnost, ar- siti povećanu odgovornost za suočavanje s izazovima tikuliranu kao daleko najdestruktivniji sistem struktur- koje globalizacija uključuje. Zaista, “ulozi nisu gredica nih određenja koji direktno ugrožava sad i opstanak graha” (“nem babra megy a játék”), kao što to prikladno čovječanstva u našem planetarnom domaćinstvu. kaže mađarska poslovica. Pa ipak, bez obzira na sve interesne grupe, ne treba zanemariti neukrotivu povijesnu dimenziju ustanovlje- nog strukturnog poretka, i ne treba pogrešno tumačiti Prevela s engleskoga Vesna Vuković aktualni karakter određenja u njihovim korijenima. Jer

Friedrich Engels

Mészáros, István Dijalektika strukture i povijesti

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 143 Siad Barre — (1919-1995) nakon što je došao na vlast od - državnim udarom lučio je primijeniti znanstveni socijalizam na ruralnu, klanovima Somaliju. premreženu Njegova diktatura i ratovi katastrofalni koje je poveo doveli su do dezintegracije Somalije.

Negri, Antonio O biopolitičkom porijeklu A Marx u Italiji i Francuskoj. “Raskol” između tradiconalnog i kritičkog marksizma šezdesetih i sedamdesetih godina

amjeravamo proučiti širenje termina biopoliti- ka, pretpostavljajući pritom da je njegovo pori- jeklo foucaultovsko te da je njegov filozofski ra- zvoj određen djelima ovog autora. Ali pokušat ćemo se držati izvan područja povijesti filozofi- je. Umjesto toga nastojat ćemo slijediti put ne- Nkoliko heterodoksnih struja zapadnoga marksizma (po- gotovo u Italiji i Francuskoj) te pokazati kako su one (osim što su bile dijelom događanja koja su popratila ra- zvoj termina) šezdesetih i sedamdesetih godina unutar “biopolitike” razvile snažne strategije djelovanja koje su ostavile trag za sobom.No, kako bismo to učinili, mora- mo produžiti izlaganje i sjetiti se hipoteza zbog kojih su ova zbivanja postala moguća. Započnimo prisjećajući se što je to “talijanski ope- raizam”. Ne toliko da bismo istaknuli teorijsku vrije- dnost (koja se međutim pojavljuje ukoliko čitatelj bude strpljiv), koliko da bismo razjasnili znanstvenu inovaci- ju “biopolitike” koja se javlja šezdesetih godina zajedno Negri, Antonio s osiromašenjem iskustva europskog Otpora i eksplozi- jom gospodarskog razvoja u fordističkom modelu; javlja se, dakle, kroz iskustvo koje je pokušalo ujediniti misao i praksu nove radničke politike u određenom vremenu O biopolitičkom porijeklu (krajem pedesetih, nakon dvadesetog kongresa Komu- nističke partije Sovjetskoga Saveza, nakon pobune ra- dnika u Budimpešti, ali pogotovo nakon poraza FIOM-a – Gramscijevog metalurškog sindikata u Torinu, Fiat Mi- rafiori) u specifičnom sektoru moderne industrije. Riječ je o rekonstrukciji političke organizacije unutar tvorni- ce. Dopustite mi da prenesem vlastito iskustvo vezano uz talijanski operaizam. Tražili smo jaki subjekt, radnič- ku klasu, koja je u stanju oštro kritizirati i uzrokovati kri- zu kapitalističke proizvodnje. I uspjeli smo: bio je to po- kret unutar velikih tvornica, vježba snage radnika u su- protstavljanju poslodavcima, često i službenim sindika- tima. Radnička klasa je poslije sve češće postajala auto- nomna sila koja preuzima prevlast u političkom vlada- nju radnika i vodi borbe sve do '68. Šezdeset osma i šez- deset deveta u Italiji obilježene su prosvjedima mladih, “vrućom radničkom jeseni”, u kojoj dolazi do značajne promjene u odnosu snaga između radnika i kapitala, s plaćom koja je direktno utjecala na profit. Ova zbivanja trajala su sve do '77. 146 Do ovoga je moglo doći jer je operaizam poticao vo čovječanstvo; ili bolje, proleterijat, oslobađajući sebe centralni položaj tvornice i centralni politički položaj samog uništit će klasno društvo.” radnika u socijalnim odnosima. Tronti je rekao: “treba Kako su reagirale kapitalističke sile na ovaj napad? obrnuti problem, promijeniti predznak, krenuti ispo- Razvijajući pravu pravcatu kontrarevoluciju. Već u se- četka: a početak je borba radničke klase. Na razini soci- damdesetim godinama, kao odgovor na prijetnju ra- jalno razvijenog kapitala, kapitalistički razvoj je po- dničkog pokreta, kapital je odlučio srušiti središte indu- dređen radničkim borbama, dolazi nakon njih i mora strije i napustio je, ili unaprijedio, ono industrijsko dru- odgovarati političkim mehanizmima vlastite štvo koje je bilo razlog i oruđe njegova rođenja i razvoja. reprodukcije.” Sve do trenutka u kojem je industrijski kapital postao fi- Riječ je bila o stvaranju nove teorijske i praktičke nancijski kapital. forme, o temeljnom proturječju. Teoretski, temeljno No pogledajmo pobliže prijelaz koji je ova kontra- proturječje utvrđeno je unutar samog odnosa kapitala, revolucija prouzrokovala. Na prvom mjestu, kao što smo dakle, u odnosu proizvodnje, unutar onoga što tada na- već vidjeli, to je promjena načina proizvodnje. Pokretnu zivamo “znanstveni pojam tvornice”. Ovdje radnik u traku privremeno zamjenjuje toyotistički “otok”: kasni- kolektivu može imati, kada se bori i ako organizira vla- je se, neprekidno i strukturalno, uključuju automatizi- stite borbe, neku vrstu vlasti nad proizvodnjom; bio je, ili rani uređaji; ono što ostaje od neposredne proizvodnje bolje rečeno mogao je postati, revolucionarni subjekt. počinje se “izbacivati” iz tvornica i eksternalizirati; na Marx je rekao: “posao ne kao svrha nego kao rad, ne kao kraju, malo pomalo, društvo je informatizirano i stavlje- sama vrijednost nego kao živi izvor vrijednosti. Prema no pod kontrolu financijskog kapitala – tako ulazimo u kapitalu, gdje opće bogatstvo postoji objektivno, kao postfordizam. Ali, dolazimo do nove situacije i rad se stvarnost, rad je ukupno bogatstvo kao njegova mo- mijenja, kapitalistički oblik socijalizacije okreće se pro- gućnost koje se potvrđuje u radu kao takvom. Stoga nije cesima eksploatacije koji sada postaju socijalni. Plaća više kontradikcija tvrditi da je rad, s jedne strane, apsolutno nije samo novčani iznos koji radnik ugovara u tvornici, siromaštvo kao objekt, a s druge mogućnost bogatstva već je nanovo prikazana kao mehanizam koji prati novu kao subjekt i kao aktivnost.” proizvodnju i obuku radne snage na razini čitavog dru- Analiza – i borbena aktivnost organizacije – bazi- štva tijekom cijelog života. rali su se na centralnoj figuri “načina proizvodnje” u for- Pitanje na koje smo u ovom trenutku paradoksal- dističkoj epohi: radnik na pokretnoj traci, unutar taylo- no ograničeni jest: postoji li još uvijek radnička klasa? rističke organizacije rada. Ovdje je – kaže Tronti – otu­ Radnička klasa kao središnji subjekt kritike kapitalizma? đe­nje radnika dosegnulo maksimum, ali i najvišu razinu Dakle, ne kao sociološki objekt nego kao politički subjekt. otpora. Taj radnik s kojim smo gradili organizaciju i bor- I transformacija rada i uloge radnika, od industrije do be ne samo da nije volio, nego je i mrzio svoj posao. Od- uslužnih djelatnosti, od podređenog do samostalnog ra- bijanje rada postalo je tako smrtonosno oružje protiv ka- da, od manualnog do intelektualnog rada, od sigurnosti pitala. Radna snaga, kao sastavni dio kapitala (kao vari- do nesigurnosti, od odbijanja posla do nedostatka posla jabilni kapital za razliku od konstantnog kapitala), po- – što sve ovo uključuje u političkom smislu? Operaizam stavši neovisna, izbjegava dužnost produktivnog rada, (barem u svojim najaktivnijim tokovima) odgovarajući usa­đu­­jući prijetnju u srce kapitalističkog odnosa na ovo pitanje i slijedeći promjenu stvarnosti koja se u proizvod­nje. analizi podrazumijevala, uspio je transformirati povije- Što dodati? Da se ovaj militantni pogled – koji se snu arheologiju (onu radničke borbe) u novu genealogi- sastoji od prelaska iz proučavanja zakona gibanja kapita- jiu, onu društvenog radnika – time je otvorio put bu- lističkog društva u analizu zakona radničkog pokreta i dućim planovima. otpora – ubrzo nametnuo ne samo u Italiji, nego svugdje Tako se pojavljuje biopolitika: kao život sam ume- gdje je došlo do borbi radne snage – “masovnog radni- tnut u rad, kao politika pokrenuta kako bi organizirala štva” u fordističkim tvornicama. Bilo je to nasilno doba, uvjete i kontrolu eksploatacije društva unutar svih se- ali puno nade; činila se točna Marxova rečenica: “prole- gmenata života. terijat, emancipirajući samoga sebe, emancipirat će čita-

Negri, Antonio O biopolitičkom porijeklu

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 147 Haile Selassie — (1892-1975) poslje - dnji vladar dinastije koja vuče svoje porije - klo iz 13. stoljeća, svgnut je u državnom udaru 1974. Ubrzo je u pritvoru i po - umro kopan ispod zahoda novog vladara Etiopije Mengistua. Rastafari - janci štuju Selassija kao utjelovljenje boga i Mesiju. Govorilo se u marksističkim terminima: društvo je za proizvodnju obnovljena. Šireći značenje pojma može “podređeno” kapitalu. Frankfurtska škola opisala je se reći da je reprodukcija kontinuirano obnavljanje uvje- učinkovitost i nasilje tog podređivanja, ali nije prepo- ta eksploatacije radne snage u sistemu kapitalizma. Za- znala temeljnu stvar: promjenu izgleda klase, nepreki- što se kapitalizam uspijeva reproducirati, reproducira- dnu preobrazbu otpora. Ukratko, biopolitika postaje jući eksploatativni odnos, ili bolje rečeno, naglašavajući središte političkog diskursa u vrijeme kada se mijenja ga? Kako se može razbiti ovaj proces koji uključuje proi- priroda radne snage; industrijski rad (kao izvor produk- zvodnju i trgovinu, robu i znanje? tivnosti) zamjenjuje se društvenom aktivnosti. Krajem Šezdesetih godina, kod Althussera, Claudea Lévi- sedamdesetih godina, te pogotovo kasnije u osamdese- Straussa, Lacana, Foucaulta, i kasnije Derride, problem tima i devedesetima, svijest o ovome postaje opće mi- reprodukcije postavljen je na radikalan način. Ovi misli- šljenje. Politička misao i kritika vlasti moraju se prilago- oci ga predstavljaju kao potragu za prekidom, raskidom. diti ovoj novoj ontologiji. Biomoć i biopolitika – prva Žele shvatiti ono što se u njihovoj kritičkoj svijesti činilo predstavlja novu vrstu vlasti i financijskih pravila unu- malo vjerojatnim, a to je: zašto se čini da kapitalistička tar rada, druga teren na kojem radna snaga (neko vrije- reprodukcija svijeta konstantno, bez prekida kreće kada me) stvara svoj proizvodni kapacitet i otpor, podnosi je ona uvijek rezultat borbi, odnosno diskontinuiteta, alijenaciju, ali u isto vrijeme izražava nove “odlazeće” viška, inovacija? forme odbijanja rada. Predloženoj tematici možemo pristupiti počevši Dosadašnjim znanjem o radničkim borbama po- od različitih perspektiva i problema koje predstavljaju kušali smo saznati više o širenju znanja o političkom za- Gramsci i marksistički kritičari dvadesetih i tridesetih povjedništvu i njegovim promjenama. Ono što smo na- godina. Ova problematika kritički inzistira na odnosu značili dogodilo se u Italiji u godinama koje proučava- između baze i nadgradnje a prema dogmatskom mar- mo. U isto vrijeme, u Francuskoj, iako na prilično razli- ksizmu temelj je ekonomski, a nadstruktura ideološka. čite načine, često (ali ne uvijek) lišeni borbenosti, svjed- Gramsci (i mnogi drugi) negira efikasnost ove razlike i očimo o istim procesima – onima koji otvaraju novi pro- potvrđuje da dominantni odnosi postaju realni kada je stor za kritiku i novi subverzivni voluntarizam. Sada ideologija uključena u proizvodnju. Prevladavajuća tvr- možemo započeti našu raspravu, smještajući je unutar dnja je dakle moć koja povezuje odnose proizvodnje i političke rasprave i iskustava pokreta u Francuskoj, u is- ideološke odnose. Pedesetih i šezdesetih godina ovo po- tom razdoblju koje smo promatrali do sada. staje i tema filozofa iz ulice Ulm (École normale supéri- Gdje je, dakle, kritički marksizam u Francuskoj u eure). Oni se suočavaju s problemom reprodukcije, do- godinama koje nas zanimaju? Zasigurno ga nećemo pro- vodeći ponovno proizvodnju u odnos s nizom antoro- naći u Komunističkoj partiji Francuske. Predlažem vam poloških vrijednosti, potvrđujući da je sve u društvu pro- drugu hipotezu. duktivno i da stoga ne postoji više “izvan” u odnosu na Između pedesetih i šezdesetih godina, pažljiviji proizvodnju. Ovo nije antimarksistička tvrdnja koja na- dio francuske filozofije politike, pod snažnim utjecajem pada ili negira središnji položaj rada radnika – upravo podzemnih struja komunističke misli, pogodio je ono suprotno, naglašava njegovu važnost, interpretirajući ga što bi se moglo definirati kao problematika “reproduk- kao društvenu aktivnost. cije”. Tu se javlja pitanje o oblicima u kojima pojam, zna- Konačno, dolazimo u pedesete i šezdesete godine, nje, ideologija utječu na reprodukciju društvenih susta- u jedan od intelektualnih europskih centara – Pariz, gd- va. Postavlja se pitanje kako se, polazeći od ideološke je shvaćamo ono što su Gramsci, Lukács, Benjamin i dosljednosti znanja, društveno djelovanje i društvena ostali tvrdili dvadesetih i tridesetih godina: ne postoji bića mogu održavati i mijenjati, umjesto da budu preki- više “izvan”, proizvodnja i reprodukcija su jedna cjelina. nuti i uništeni. To više nije pitanje kontinuiteta/diskon- Ta tvrdnja stvara osnovu za odbacivanje, nasuprot orto- tinuiteta povijesnog bića, nego pitanje pronalaženja doksne marksističke tradicije, svake mogućnosti vanj- promjena. skog posredovanja na pokrete, svakog pribjegavanja du- U klasičnoj ekonomiji i u marksizmu reprodukcija alističkom modelu, makar Partija tvrdila da je istinit. Antonio Gramsci ukazuje na onaj ekonomski sektor u kojem su sredstva 148 Negri, Antonio O biopolitičkom porijeklu

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 149 Mengistu Haile Mariam — (1937) marksistički vođa Etiopije, svgnuo je posljednjeg etiop - skog cara i započeo “Crveni u Etio - teror” piji. 1991. je pobjegao u Zimbabwe, gdje i danas slobodno živi , iako je u Etiopiji osuđen za genocid. Ako ne postoji “izvan” proizvodnje, i ako su zna- svake ideologije koja je izolirala političku funkciju u od- nje, ideologija i pojam unutar procesa reprodukcije, on- nosu na ekonomske i socijalne borbe. Ubrzo politika u da je to zajedništvo snaga organizirano autonomno, ili strukturalizmu preuzima karakteristiku biopolitike: bolje rečeno, strukturno. Ali što je struktura, odnosno društvo je podređeno kapitalu. Na drugom mjestu, kon- što je strukturalizam? tekst biopolitike suprotstavljen je izolaciji društvenog, Deleuze definira četiri karakteristike strukturaliz- odnosno upravo onoj francuskoj, durkheimovskoj tradi- ma: 1. nadilaženje statičko-dijalektičkog odnosa stvar- ciji koja u društvu vidi nezavisnost i mogućnost uvjeto- nosti i imaginarnog; 2. topološka definicija konceptual- vanja drugih aspekata života. Ne, ne postoji kategorija nog prostora; 3. prepoznavanje strukture kroz identifi- društvenog koja vlada nad ostalim, postoji samo bogata kaciju diferencijalnih odnosa simboličkih elemenata; 4. društvena stvarnost, ekonomska i politička cjelina... ko- prepoznavanje obilježja (svjesnih i) nesvjesnih struk- ja kasnije postaje libidinalna, strastvena, fantastična. turnih odnosa; 5. serijsko kretanje ili serijske penalizaci- U svakom slučaju – na trećem mjestu – nalazimo je same strukture, odnosno unutarnja autoregulacija. se u situaciji u kojoj struktura počinje živjeti: foucaulto- Prema Althusseru, struktura je “proces bez subjekta”, to vski prijelaz na biopolitiku nije prijevod frankfurto- jest potpuno zatvoren logički prostor. Stvarnost je ovdje vskih pozicija (Marcuse, Čovjek jedne dimenzije) u kojem bila izdvojena prema sinkronijskom presjeku. Svi odno- se ljudi ponovno ujedinjuju oko ontologije moći, u si su morali biti sadržani unutar sistemskog poretka. Fi- otuđenju, općenito u samovolji – ovdje se radi upravo o lozofija povijesti, pozitivizam i svaka teologija bili su suprotnom jer se čovjek kod Foucaulta buni, kreće, mi- odstranjeni. jenja. Odnosno, u mjeri u kojoj je strukturni kontekst Ali sve bi ove definicije bile potpuno irelevantne prešao subjektivnost otvara se u mnogim dimenzijama. da u ovom izvanrednom periodu istraživanja nismo Ovdje se susrećemo s pozicijama talijanskog ope- znali iščitati jedinstveni čvrsti rezultat: obračun s tran- raizma koji je uvijek smatrao da je kapital u nadređe- scendentalnim shvaćanjem pristupa prema povijesti i nom položaju, kapital kao prepolovljeno jedinstvo – pro- svijetu. Ono što se prije vidjelo – a to je bila unutrašnja mjenjivi kapital protiv stalnog kapitala, kao otpor i kon- kritika dogmatskog marksizma koji se predstavljao u trola, kao moć i snaga. svojoj filozofskoj osnovi kao dualistička epistemologija Da zaključimo: otpočetka kod Foucaulta postoji temelja i nadstrukture, u političkom projektu kao duali- izvjesna napetost od prekida funkcionalne veze struk- zam partije (vođe) i (spontanih) pokreta – sada nalazi- ture, i u svakom slučaju, ono što Foucault nije razvio, mo preobraženu prema definiciji novog ontološkog tki- predano je, poput štafete, Deleuzeu. I Deleuze dolazi iz va u kojem dualizam više ne nalazi mogućnost ili uvjete strukturalističkog iskustva. Ali već u šezdesetima struk- postojanja. turalizam se mijenja, strukturno polje, u strogoj izgra- Sada nastaje novi problem u Francuskoj, onaj koji dnji “imanentnog polja”, reinterpretira dimenziju bio- je u Italiji već eksperimentalno i praktično postavljen. politike kao teren za konstituirajuće odluke. I Guattari Kako bismo riješili ovaj problem trebalo je ići dalje: mu pomaže u ovom bitnom zadatku. strukturalistička perspektiva nije mogla izdržati kušnju. Dispozicija nije samo epistemološki, nego i onto- Kako se mogao promišljati “proces bez subjekta”? U loški zadatak koji u određenoj situaciji rekonstruira stvarnosti se ova pretpostavka mora napustiti i u isto stvarnost otpočetka, s obzirom na postavljenu pragma- vrijeme postaviti drugi problem: kako obnoviti subjektiv- tiku. Ovdje je bitna referenca na Spinozu – novo čitanje nost i smjestiti je unutar novog okvira, čvrste Spinoze, koje uklanja s panteizma sve statičke dojmove, imanencije? i s druge strane otkriva bogati, kreativni impuls. I tako dolazimo do Foucaultove misli, koja se hvata Biopolitika će sada preći iz želje, odnosno iz snage u koštac s ovim problemom i mijenja strukturnu per- djelovanja. Ovdje je Nietzscheova misao, uz Spinozinu, spektivu u biopolitičku perspektivu.Kada Foucault započi- u službi materijalističke filozofije oslobođenja. nje svoj posao, mnogi uvjeti su već u velikoj mjeri bili Još jedan od elemenata talijanskog operaizma je zreli. Na prvom mjestu, upornost strukturalizma već se društvo koje je strukturirano i potpuno podređeno ka- Gilles Deleuze uspješno okrenula protiv “političke autonomije”, protiv pitalu. Kada više ne postoji “izvan” i “unutar”, razvija se 150 klasna borba – klasna borba proizvodi stvarnost, a revo- šem mišljenju), precizni “topos” – imanentno polje, ako lucionarni pokreti je tumače. naši poststrukturalistički autori u ovom trenutku negi- Doista, francuska filozofska misao razvila je, od raju ikakvu mogućnost transcendentalnog pristupa nadrealizma tridesetih godina sve do šezdesetih godina stvarnosti, kako je moguće, krenuvši od ove klasifikaci- i Guya Deborda, jedinstvenu viziju “stvarnog podređi- je, biti kreativan? Nismo li postali zatvorenici idealistič- vanja” društva kapitalu, i razvila je u smislu da je ovo ke imaginacije? Moramo ponovno pribjeći analizi kapi- podređivanje odmah shvaćeno kao ukupnost bića. tala. Kapital je, kao što smo rekli, odnos, ali unutar ovog Želim reći da su u poststrukturalizmu karakteri- odnosa, unutar borbe, mora se sagraditi materijalistički stike podređivanja realne samo u dijelu koji je preuzet iz “telos”. Što je taj “telos”? tradicije. Ali ponovno podređivanje nadilazi svaki ideo- Dopustite mi da pojednostavnim i ukratko argu- loški oblik pa je ono realno djelotvorno jer je u među- mentiram. Unutar imanentnog polja ljudska aktivnost vremenu postavljen niz povijesnih, ekonomskih i dru- je sklona (odnosno, subjektivno se proteže želja i volja) štvenih uvjeta. Koji su to uvjeti? Kao što smo već rekli, konstrukciji svijeta u kojem se može slobodno živjeti i povijesno gledajući, prvi element je prelazak iz fordi- graditi sreću. Intelektualna, kognitivna, nematerijalna stičke proizvodnje u postfordističko društvo. Ranije radna snaga koja danas proizvodi svo bogatstvo, uništit prepoznata u opažanjima Guya Deborda, ova percepcija će sve suprotne snage koje ometaju tu sreću. Nasta- je vrlo jaka i u svijetu proizvodnje se tumači u ovom vljajući se na Marxa: rad je općenito bogatstvo kao mo- svjetlu. gućnost, živi izvor vrijednosti. Odnos kapitala podvr- Na drugom mjestu prepoznaje se prijelaz iz upra- gnut je velikom pritisku i može eksplodirati. Bolje reče- vljačkog društva (ili “vlade”) u takozvano “kontrolirano no: gdje je danas klasna borba? Kamo se danas kreće kri- društvo” (ili “upravljanje”). Produbljujući analizu pre- tički marksizam, ne kao filozofija, nego kao praktični poznajemo kako se, u kontroliranom društvu, proizvo- pokret? Postoje dva pristupa proizašla iz dosada reče- dnja i otpor organiziraju kroz “način života”. nog. Krajem sedamdesetih godina postalo je jasno da je Djelovanje u kojem ovdje sudjelujemo potpuno došao kraj dogmatskom marksizmu. Ali postaje jasno i preokreće strukturna polja, i to u artikulaciji imanen- da se historijski materijalizam proširio na čitavo polje tnog polja kao biopolitičkog polja.Više ne postoji “iz- političke misli. Ne oslobađa se klasni antagonizam. S van”, dehors, bios je ono “unutar” u koje je polje potpuno druge strane, mnogo važnije, koncept klase, bez gublje- uključeno. Otporom dolazimo do kontradiktornog dje- nja njenih neprijateljskih karakteristika, transformira se lovanja, ali proturječje u koje smo uronjeni je biopolitič- kao društveni subjekt: radnička klasa mijenja svoj teh- ka stvarnost. Ovdje živi kolektivno tijelo jer proizvodi, nički sastav u procesu koji je sama pokrenula – iz tvornice radi, ali najviše zato što se opire i u otporu uobličuje u društvo. U ontološkoj pozadini promjena u odnosima stvarnost. proizvodnje i političkog sukoba, radnička klasa se nano- Treća točka sastoji se u redefiniciji radne snage. U vo pojavljuje kao mnoštvo, odnosno kao skup jedinki koji postfordizmu ona postaje – i mora postati prepoznata – stvaraju zajednicu. kao sve više i više društveno aktivna i kooperantska, Tako završava – iako mnogi problemi ostaju otvo- materijalna, kao vrednovanje koje se realizira u intelek- reni – naš put prema istraživanju političkog nastanka tualnim uslugama. “biopolitike”. Ovdje se zaustavljamo i otvaramo raspra- U ovom trenutku moramo drugačije definirati vu o novim temama i novim pogledima “biopolitike”. imanentno polje – imanentno polje kao kreativni biopoli- Bit će teško izvući konačne zaključke. tički položaj. Ako poststrukturalistička ontologija “real- nog podređivanja” stvara ontologiju biopolitike, ima- nentno polje sada mora pokazati kreativnu dimenziju. B Rasprava Ali što je ta kreativnost? Nije lako odgovoriti na to. Ako je uistinu u ovom filozofskom pravcu određen, uvijek B1. Vratimo se predmetu razgovora – biopolitički te- jednom vrstom revolucionarnog revizionizma (s obzi- melji politike – i načinimo novu digresiju u procesu koji rom na marksističku ortodoksnost – no to ostaje, po na- slijedimo. Nameće se pitanje: kada s materijalističke Michel Foucault

Negri, Antonio O biopolitičkom porijeklu

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 151 Steve Biko — (1946-1977) “Čovje - če, ok si takav kakav jesi. Počni gledati na sebe kao na ljudsko biće”. Na vijesti o protiv smrti borca apartheida, ministar policije Južne Afrike izjavio je: “Smrt Bikoa ostavlja me potpuno hladnim.” točke gledišta promatramo odnos topos-telos, postavlja- B2. Ako sada pohvatamo niti razgovora koje su nas do- mo li ga možda u smislu neprekidnog toka? Naime, mo- vele od kritike modernog preko imanentističkog rješe- žda je upravo “vitalizam” filozofija kojom se hrani i kroz nja problema reprodukcije i razbijanja strukturalističk- koju se očituje ovaj osobit razvoj subverzivne misli u og koncepta – sve do pojave nove subjektivnosti u bio- Francuskoj? Možda je vitalizam trag biopolitike? političkom pristupu – možemo se zapitati što se, u ovom Odgovor na ovaj upit je negativan, autori kojima se suvremenom filozofskom pristupu s kojim se slažemo, bavimo nemaju nikakve veze s (iako velikom) vitalistič- definira kao “politika”. Pokušat ćemo, dakle, definirati kom tradicijom. Tri autora vitalizma s početka stoljeća: “politiku” nakon toliko inzistiranja na “biosu”. Simmel, Bergson, Gentile, dotaknuli su se pitanja poput Prije svega sjetimo se da je u razdoblju koje nas za- onih koje je postavio poststrukturalizam, uvijek tuma- nima politika u središtu filozofske misli. Ovdje je filo- čeći tok kao “formu”. zofski položaj radikalno definiran kao imanentno polje, Forme mogu biti socijalne i sastavne (Simmel), a jezik i zajednica predstavljaju samu materiju. Ontolo- duhovne i tekuće (Bergson), disciplinske i dijalektičke ški odnos subjekata, logični ustroj zajednice, odnosno (Gentile) – ali u tim pogledima konstantno nedostaje ponovno obnavljanje grada, postaju centar filozofske ono što je danas najvažnije: nedostaje tumačenje povije- analize i ona se sve više nalazi u službi politike (philo- snog toka sastavljenog od događaja i isprepletenog oso- sophia ancilla politicae). bitostima. Danas, u filozofskim iskustvima koje razma- tramo, ne postoje “forme”. Čak i ako postoje, one se uvi- jek prikazuju kao jednistvene i slučajne. Ako i dalje želi- Kako se danas definira politika? mo nastaviti tražiti izvor takozvanog postrukturalistič- kog vitalizma, on se ne odnosi na vitalizam početka Politiku možemo promatrati prema tri definicije: 1 dvadesetog stoljeća, nego na tradiciju koja traje od Ma- sinkronijskoj; 2. dijakronijskoj; 3. načinu odnosa politike chiavellija do Nietzschea, preko Spinoze i Marxa. Kod prema životu. Sa sinkronijske točke gledišta može se ovih autora vitalizam je filozofija snage. Stoga se nalazi- pretpostaviti da se politika drži na površini ontologije i mo ispred ontološke vrijednosti elemenata toka. Razli- da se jedino može predstavljati unutar horizonta onto- ka između klasične vitalistike i aktualne definicije u logije. U idealnoj hegemoniji politika se definira “iznu- kontekstu filozofske analize sastoji se u činjenici da, dok tra”, u ontološkoj nutrini. se u vitalizmu 18. i 19. stoljeća tok života prezentirao kao Ovo je osnova prema kojoj neke suvremene teori- metafizički tok u kojem se forme isprepliću i odvajaju, je, pogotovo strukturalistička perspektiva traže alternati- kod današnjih autora događaji i jedinstvo strukturiraju, vu, s obzirom na zbijenost ontološkog horizonta, otva- stvaraju i izražavaju tok. rajući se prema poimanju političkog kao nečeg suvišnog i Iz ove točke gledišta svjedoci smo uistinu presu- raspršenog. U tu svrhu, treba (da tako kažemo) prodrma- dne transformacije: mogućnost života izražava se kao ti imanentno polje kako bi reagiralo na dijakronijski po- moć. Naime, vitalistička metafizika prelazi u praktičnu ticaj. Prema “dekonstrukciji” “unutar”, uzeto kao egzi- ontologiju. Fenomenološko-transcendentalna subjek- stencijalna cjelina i politika, sada je osnaženo, tivnost zamijenjena je praktičnom subjektivnosti – kao vremenski ograničeno kroz različita značenja što je sposobnost za rad i materijalnost stvorena u pro- mogućega koja se pokazuju viškom. I ovaj se višak tiče cesu. Zamjena se može dogoditi nekontrolirano, nesvje- formi na rubu ontološke ukupnosti, definirajući je kao sno, ali uvijek neumoljivo, snažno, stvarno. Na početku raspršenu, rizomatičnu – i tako dalje. Moglo bi se sugeri- ovog zbivanja (u strukturalizmu) došlo je do promjene rati, s aspekta imanencije, da ovdje, u iznimno slaboj svijesti prema materiji, dok kasnije (u poststrukturaliz- formi, ponovno dolazi do povratka u transcendenciju... mu) dolazi do promjene od materije prema svijesti. On- ali to bi bilo nepravedno. U stvari, negativna analitička i tološki status je, paradoksalno, stalan, određen i norma- dekonstukcijska perspektiva, nakon što je stvorena u liziran posebnošću inovacije i izvanrednog događaja. ovom svijetu bez duha punom bićâ, u ovom svijetu “u Problem odnosa topos-telos već je umetnut u mo- kojem nema izvana”, djeluje na mogućnosti koje granica Baruch Spinoz gućnost, nalazi se u odluci širenja moći. pobuđuje i otkriva. Djeluje u graničnim situacijama i 152 pokušava ponovno započeti etičku i političku artikula- spoložive granice već, krenuvši od nje, o stvaranju arti- ciju koja pobuđuje puninu bića koje se čini statičnim. kulirane vrijednosti koja je u središtu izražajnog bića – Ona je moralni instinkt i etička hitnost koji su ovdje pri- ali ne kroz dekonstrukciju, već kroz stvaranje snage, u sutni, kao da postmoderno imanentno polje, zbog toga stalnim zbivanjima, promjenama i obratima u sitnim, što je ontološko, ne može biti vrednovano, s ciljem da se ali snažnim kretnjama bića. ponovno otkrije i shvati vrijednost mišljenja koje de- Vratimo se sada analizi imanentnog polja kako bi- konstrukcija potiče. Nije slučajnost da politički sud ovd- smo se upitali je li u alternativnim definicijama koje je kreće od ruba, granice, od nule. U ovim uvjetima Der- smo dosada susreli prikazana drugačija procjena samog rida je, inspriraran Levinasom, najdosljedniji u razvoju imanentnog polja u svojoj ontološkoj vrijednosti. Što se filozofije dekonstrukcije. tiče autora dekonstrukcije, čini se da je imanentno polje Drugi autori, posebice Jacques Rancière još radi- u kojem rade izvanpovijesno pa je ravno i teško. Tu Dele- kalnije žele izbjeći političko zauzimanje ontološkog “iz- uzeov “glatki teren” otkriva zavoje, nabore, i pregibe nutra”. Politika kao “tip paradoksalne akcije” nema ni- bića, određuje bića (i povijesnost) kao pluralnosti do- šta zajedničkog s materijalnom dimenzijom struktura gađaja i radnji. Ovaj Deleuzeov pogled naišao je na kriti- moći. Sinkronijski i dijakronijski elementi zahtijevaju ku. Ako se pretpostavi da se kod Deluzea nastavlja pro- učinkovitu akciju, s određenim odnosima i povijesno mjena svih mjerila i osnova svih dosljednosti i/ili svih utvrđenim sustavima moći, ukratko, s biopolitikom i bi- željenih poticaja, dolazimo do toga da će preko definici- omoći. Paradoks političke stvarnosti sastojao bi se u su- je “imanentnog polja” biti teško definirati ideju politike prostavljanju stvarnosti moći, samoodređenju “dopun- i/ili moći. Zapravo, nalazimo se u položaju u kojem uko- skih dijelova”, “praznini” snage, “bez-dijela” u “dijelje- liko postoji politika, ona postoji bez moći. Izražavanje slo- nju” cjelokupnog društva. U odnosu na Derridinu defi- bode na ovom nesigurnom terenu isključuje mogućnost niciju, marginalnost političkog subjekta dolazi do kraj- postojanja moći. Može se prigovoriti da moć uistinu po- nosti i on se više ne može vraćati u sustav, što je dekon- stoji (postoje sudovi, zatvori, porezi, voske..), ali filozof strukcija ipak dopuštala. Ovdje je jasno (iako parado- bi mogao odgovoriti da ove forme nemaju nikakvu vri- ksalno) da su trascendencija i neka vrsta apsolutne či- jednost, da ne predstavljaju ontološku stvarnost. I s do- stoće mišljenja pozvane da daju mišljenje o definiciji brim razlogom: naime, u biopolitičkom imanentnom politike. Zbog toga se sumnja da se ponovno pojavljuje polju negativno ne može biti transcendentalni uvjet, u dijalektička avet; ili još bolje, da lebdi među puninom najboljem slučaju može biti odsutnost bića. Ne postoji stvarnosti i političkim “drugačijim”. Badiou ovaj para- negativno. doksalni dualizam dovodi do ekstrema, negirajući poli- Ako se moć prikaže kao utemeljeno i potpuno rje- tičkom bilo kakvu ontološku realnost. šenje, ako je moć ontološko ustrojstvo, moglo bi se do- Ovaj prijelaz se može sažeti ističući da – ako defi- dati da je politika ovdje predstavljena ne kao otpor nego niciju politike tražimo unutar graničnog viška bića – do- kao stvaranje. Više nije “protiv”, nego “za”. Ne postoji lazimo do toga da ova hipoteza falsificira percepciju koja negativno koje se suprostavlja onome “za” ni moć koja je u imanentom polju određivala horizont koji nije mo- negira “stvaranje” – postoji samo njihova negacija, nji- gao preći u definiciju politike. hovo “ne-bivanje”. Ukoliko idemo u tom pravcu, treba dodati konkre- B3. Ukoliko preciziramo da je ontološki “iznutra” je- tnu povijesnost imanencije, umetnuti u imanentno po- dina dimenzija političkog iskustva, ono će se smatrati lje res gestae (ono što je učinjeno) jer na taj način otpor “viškom”. Odnosno, ova stvarnost je biće koje sadrži pozitivno zamjenjuje negativno u moći, a stvaranje za- prisustvo “s one strane” – to jest izraz inovacije kao dosli- mjenjuje moć u ne-bivanju tout-court. Kod Deleuzea ne- jednosti u istom imanentnom polju. Deluze isiče ovu po- dostaje potpuna redukcija imanencije u povijesnosti: vezanost i s dijakronijskog stajališta, predlaže mo- umjesto toga, definicija imanentnog i biopolitičkog po- gućnost kao “preokret”, pli, kao stalni nastavak napeto- lja zahtijeva podudarnost imanencije i povijesti. U ovim sti, događaja, na snažnom i ravnom terenu koji je ima- uvjetima možemo prepoznati da nismo došli samo do nentno polje pokazalo. Više nije riječ o određivanju ra- kraja platonske tradicije (koja nameće politiku kao moć Jacques Rancière

Negri, Antonio O biopolitičkom porijeklu ćavanja UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. prava Afrikanaca, po - stala je vladajuća stranka Južne Afrike nakon pada aparthei - da 1994. i ostala na vlasti do danas. 153 ANC — (African National stranka Congress) osnovana još 1912. s ciljem pove ­ i red), nismo ni samo izašli iz aristotelovske tradicije ko- leuzea biopolitika je neshvatljiva jer je ona ne samo fi- ja smatra da su proizvodnja i korupcija elementi koji se zička struktura, tjelesna mogućnost ili jedinstveno rje- naizmjenično hrane, nego da kod Deleuzea – bez obzira šenje, već iznad svega moć. Biopolitika svojom snagom na granice tumačenja – nailazimo na potpuno novo sta- proizvodi nove subjektivnosti. nje: definiciju vječne politike, ako se “vječnom”, nepro- mjenjivom, nedokidivom, smatra ono materijalno sta- B5. Dopustite mi poslijednju digresiju koja se tiče nje u kojem (na Spinozin način) počivaju vještine požu- koncepta mnoštva. de (cupiditas) kao matrice bića. Paradoksalno je da je jedan od važnijih aspekata francuske filozofije (poststrukturalističke i one nakon B4. Nakon što smo vidjeli kako se politika definira šezdeset osme) činjenica da se unutar inzistiranja na unutar sinkronijske i dijakronijske artikulacije bića i po- imanetnom polju ona otvara prema problemima i per- vijesti, sada ćemo govoriti o definiciji politike u odnosu spektivama globalizacije. Želim reći da se ova misao ne na život. Između Derride i Deleuzea, između “disemi- može jednostavno tumačiti (kao Minervina sova) povi- nacije” i “rađanja” ističe se foucaultovsko iskustvo o jesnim događajima koji su prethodili razvoju. Nastanak snazi i životu. Iskustvo koje polazi od Deleuzeove unu- carstva, uništavanje nacionalnog suvereniteta, deterito- tarnje alternative prema dekonstrukciji i diseminaciji, a rijalizacija pojmova i kategorija političkih znanosti, od- zatim se nastavlja u odnosu na određivanje povijesnosti. nosno prijelaz iz modernog u postmoderno često se od- U istom trenutku Foucault prihvaća centralizam vijalo ranije od političke misli koja je “uzimala dah” “bi- Deleuzeovog imanentizma i naglašava konkretne gra- osu”. Dovoljno je prisjetiti se stranica Anti-Edipa o glo- nice. Ovdje biopolitika postaje potpuno iskustvo: život balizaciji, Derridinih spisa o naciji-državi, ali čak i trivi- otkriva političke uvjete svoje prozvodnje i reprodukcije, jalnijih tekstova – Lyotarda o vrijednosti, Baudrillarda i a filozofija (kao i sociologija i ostale humanističke zna- Virilia o komunikaciji: svi ovi teorijski elementi poku- nosti) pokazuju koliko je ovaj međusobni odnos dubok i šali su na najbogatiji mogući način definirati prijelaz u intiman. Imanentno polje je biopolitika. globalizaciju. Ali biopolitika – izraz vitalne želje subjekta – su- Međutim, ono što se nama čini najvažnijim u kobljava se s biomoći. To nije polaran sukob – biopolitika ovom prijelazu iz moderne u postmodernu , ili iz politi- izražava mikrofizičku i molekularnu dinamiku prela- ke u biopolitiku jest kritički raspad postmoderne u isto zeći i sukobljavajući se s biomoći. Biomoć nastoji domi- vrijeme u koje je definirana – dakle, mogućnost otvara- nirati svim bitnim izrazima, nastoji prikazati samu sebe nja rupe kroz koju će se moći širiti biopolitički tok i slo- kao raspadanje biopolitičkog tkiva. Vježba moći želi boda. To je područje u kojem se u svakom smislu razvi- ukinuti unutar sebe razlike biopolitike, obuhvatiti je- jaju sastavni biopolitički procesi – različita tijela se zdru- dinstvo događaja, ujediniti subjekt. Naprotiv, životna is- žuju, miješaju, križaju. U nematerijalnom radu postoji kustva koja čine biopolitičko imanentno polje daju vri- suradnja između subjekata koji pružaju usluge i uvijek jednost različitim rješenjima od onih koje bi biomoć novih proizvoda. Sada ovo mnoštvo tijela i fizičke i inte- htjela utvrditi. Dakle, ne radi se o binarnim, bipolarnim lektualne aktivnosti, ovo mnoštvo duša predstavlja kre- opozicijama – ni u kojem slučaju – radi se o bezbrojnim ativni subjekt. Ovaj subjekt je mnoštvo. načinima bježanja, od kojih svaki želi stvoriti nove di- Bodin i Hobbes reduciraju mnoštvo na puk, a Hegel menezije i polja biopolitičkog bića. Reducito ad unum i na rulju. Velika novost je da ovo mnoštvo postaje moć. pokušaj transcendentalnog određivanja ovog pokreta su Multitudinis potentia. ne samo neprikladni, nego i nemogući. Car je gol. Krivo- Kada moderni filozofi negiraju mnoštvu mo- tvorenje (i/ili pokrivanje njegove golotinje) proizvod je gućnost da bude moćno, oni to čine u odnosu na zapre- parazitske spekulacije.Tako je imanentno polje – usavr- ku (unutar svog koncepta) da budu mnoštvo. Dakle, za- šeno, vraćeno – na kraju dugog puta koji traje od raspra- mjenjuju koncept mnoštva s nacijom, narodom ili rasom, ve o “reprodukciji” u poslijeratnim godinama do danas. kod kojih je jedinstvo nametnuto izvana. Zamjenjuju ga Foucault je autor koji je najbolje znao učiniti ovaj dugo- i pojmom suverenost koji teži ujedinjavanju mnoštva Jacques Derrida trajni misaoni proces logičnim i uobličenim. Ali bez De- iznutra. Naprotiv, u ovom trenutku, mnoštvo ne traži 154 jedinstvo: unatoč tome ono je produktivno. Ono je tijelo avet komunizma (kako bi rekao Derrida). Komunizma * Ovaj tekst se često čitao i često bez organa, corps sans organes u Mille Plateauxu. koji stoji na novim društvenim nogama – onima “inte- se o njemu diskutiralo. Prisjeti- mo se: prvi put, 3. veljače 1997. Svako tijelo je mnoštvo, ali mnoštvo nije tijelo, nego lektualne mase”, kognitivne radne snage, migrantskog na Collége International de Phi- skup tijela – skup sloboda. proletarijata – i na novoj sposobnosti da spozna i zamisli losophie na seminaru koji su or- što ovaj novi posao pobuđuje i zahtijeva. Zatim nova is- ganizirali Éric Alliez i Barbara Casin; drugi put, 30. rujna 2009. kustva koja se rađaju unutar života podvrgnutog kon- na seminaru održanom u Fon- C Zaključna napomena troli i potrošnji kapitala, života koji se unutar ove, a ne daciji Lelio Basso u Rimu; i po- neke druge vladavine – buni. Biopolitičko iskustvo stva- slijednji put, 21. studenog 2009. u Berlinu u Volksbuehne kazali- Naše putovanje prikazalo je biopolitiku kao “isku- ra se intenzitetom koji pobuna “unutar” nameće. Uto- štu, za Fondaciju Rosa stvo postojećeg”. Taj sartrovski odnos nije neprikladan nuvši u geografski i vremenski prostor koji određuje Luxemburg jer iskustvo postojećeg – iako drugačije viđeno u post- globalnost biomoći, saznajemo da nema više granica modernizmu – može biti nanovo dovedeno do onog sta- koje bi nesigurno branile našu dušu i moguće napade na nja refleksije i djelovanja, do angažmana i ontološke naša tijela. strukture koju je Sartre na početku poslijeratnih zbiva- “Unutar” biomoći postoji “srce”: borba protiv bio- nja dramatično pretpostavio. Biopolitičko iskustvo se, moći je moguća samo ako se tom srcu oduzme hrana i kroz ova prisjećanja i obnavljanja, ponovno otvara zaustavi optok. Zato nas ne zanima moć, shvatili smo praksi. asimetriju između biopolitičke želje za demokracijom i Tako se vraćamo “operaizmu”, odnosno onoj zadaća biomoći. Zbog toga “unutar” biopolitičkog ima- praktičnoj misli s čijom smo analizom započeli ovaj se- nentnog polja konačno više neće postojati jedno sredi- minar. Treba završiti korak koji smo započeli “operaiz- šte, jedno “srce”, već samo “ljubav” koja kruži s nasiljem mom”. Korisno je prisjetiti se da se suberzivni put (koli- i gradi slobodu. ko je subverzivna i francuska filozofija u drugoj polovini dvadesetog stoljeća) uvijek mora obogaćivati borbama i organizacijom. One moraju osloboditi avet – uskrsnulu S talijanskoga prevela Vedrana Bibić

Negri, Antonio O biopolitičkom porijeklu

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 155 Umkhonto we Sizwe — (Spear of the nati - on) oružano krilo ANC-a povelo je geril - sku borbu protiv apartheida, te ozna - čeno kao teroristička organizacija od vlade Južne Afrike. Prestalo je djelovati padom apartheida.

Patnaik, Prabhat Bilješke o suvremenom imperijalizmu Faze kapitalizma enjin je smjestio početak imperijalističke faze kapitalizma, koju je povezao s monopolističkim kapitalizmom, na početak dvadesetog stoljeća, kada je proces centralizacije kapitala doveo do nastanka monopola u industriji i među bankama. Spajanje (srašćivanje) kapitalâ u ove dvije sfere doveloL je do formiranja “financijskog kapitala” kontroli- ranog u svakoj razvijenoj kapitalističkoj zemlji od strane financijske oligarhije koja je dominirala objema sfera- ma, kao i od Države. Borba među suparničkim financij- skim kapitalima za “gospodarski teritorij” u već potpu- no razdijeljenom svijetu, koja se vodila ne samo zbog iz- ravne koristi koju bi takvi “teritoriji” mogli donijeti, već i zbog toga da se suparnike spriječi u postizanju poten- cijale koristi, nužno je, prema Lenjinovim riječima, re- zultirala ratovima koji su ponudili radnicima svake za- raćene zemlje prost izbor: ili da po rovovima ubijaju drugove radnike, ili da okrenu svoje oružje prema umi- rućem kapitalizmu vlastitih zemalja, da zbace sistem i umarširaju u socijalizam. Od tog razdoblja možemo prepoznati tri različite faze imperijalizma. Prva faza, vrhunac koje je bio Drugi Patnaik, Prabhat svjetski rat, gotovo je u potpunosti odgovarala Lenjino- voj analizi: suparništvo među različitim financijskim kapitalima oko raspodjele već razdijeljenog svijeta re- zultiralo je izbijanjem rata, što je onda dovelo do formi- Bilješke o suvremenom imperijalizmu ranja socijalističkog tabora. Točan slijed događaja preko kojih je došlo do razvoja ovog općeg trenda nakon Lenji- nove smrti uključivao je tešku gospodarsku krizu (Veli- ku depresiju tridesetih) kojoj je doprinio razdor među kapitalističkim silama, i koja je stvorila uvjete za nasta- nak fašizma koji je potaknuo Drugi svjetski rat i koji je, prema Dimitrovim riječima, predstavljao “otvorenu te- rorističku diktaturu najrevanšističkijih dijelova finan- cijskog kapitala”. Drugi svjetski rat znatno je oslabio poziciju finan- cijskih oligarhija. Radnička klasa u razvijenim kapitali- stičkim zemljama koja je podnijela velike žrtve tijekom rata iz njega je izašla mnogo jača i nije se htjela vratiti starom kapitalizmu (simptom toga je poraz Churchillo- vih torijevaca na poslijeratnim izborima u Britaniji i go- lem porast talijanskih i francuskih komunističkih parti- ja). Socijalistički tabor značajno se povećao i nastavio se još više povećavati pobjedom Kineske revolucije. Kapi- talizam je morao napraviti ustupke da bi preživio, a ta- 158 kva dva ustupka posebno su značajna. Prvi je dekoloni- pokretačke sile koja stoji iza fenomena globalizacije, te zacija koju je kapitalizam toliko nevoljko provodio da je, provedba neoliberalne politike umjesto kejnizijanske čak i nakon završetka formalnog procesa, odbio predati “upravljanja potražnjom” u razvijenim zemljama ili po- kontrolu nad resursima Trećega svijeta, kao što je to vid- litike “planiranja” u stilu onog Nehruovog (ili onog što ljivo na slučaju Irana (tadašnji premijer Mosadik svr- neki razvojni ekonomisti nazivaju dirižističkim politi- gnut je u puču koji je organizirala CIA nakon što je naci- kama) u zemljama Trećega svijeta. onalizirao naftu) i Egipta (gdje je lansirana anglo-fran- cuska invazija nakon što je Naser nacionalizirao Sueski Financijski kapital nekad i sad kanal). Drugi ustupak bio je interveniranje Države u U ovoj trećoj fazi imperijalizma dogodio se toliko “upravljanje potražnjom” u razvijenim zemljama kako velik rast financijskih sektora unutar svake kapitalistič- bi se zadržala visoka razina zaposlenosti, što prije toga ke ekonomije, kao i financijskih tokova diljem svijeta, nikad nije bilo postojalo u kapitalističkim ekonomija- da su mnogi govorili o procesu “financijalizacije” kapi- ma. Intervencija Države pri “upravljanju potražnjom” talizma, kao što se prije govorilo o “industrijalizaciji”. bila je omogućena nametanjem kontrole nad prekogra- Premda ovo možda jest točan opis procesa koji se zbiva- ničnim tokovima kapitala, kao i trgovinskim tokovima. ju, time se pažnja ne usmjerava na entitet koji je u tom Novi međunarodni monetarni sustav u kojem je progla- procesu zauzeo centralno mjesto, odnosno na međuna- šeno da dolar “vrijedi jednako kao i zlato” (mogao se rodni financijski kapital. Taj entitet razlikuje se od fi- razmijeniti za zlato za 35 dolara po unci), i koji je dopu- nancijskog kapitala iz Lenjinova vremena na barem tri štao takva ograničenja na trgovinske tokove i tokove ka- načina. pitala, stupio je na snagu. Odražavao je novo stanje do- Prvo, dok je Lenjin govorio o “srašćivanju” finan- minacije američkog imperijalizma i stišavanje međuim- cija i kapitala te se referirao na financijski kapital kao ka- perijalističkih suparništava u toj novoj zbilji.To je bila pital koji “kontroliraju banke i upotrebljava se u indu- druga faza modernog imperijalizma. striji”, i koji je obično imao nacionalnu strategiju za ek- Uvjete za treću fazu u kojoj se sad nalazimo proi- spanziju “gospodarskog teritorija” u službi potreba in- zvela je upravo ova druga faza. Dolar koji “vrijedi jedna- dustrijskog imperija, novi financijski kapital nije nužno ko kao i zlato” zapravo je značio da je SAD-u uručen be- vezan uz industriju u nekom posebnom smislu. On se splatan i neograničen zlatni rudnik: SAD je mogao ti- kreće po svijetu u potrazi za brzom, spekulativnom za- skati novčanice i ostatak svijeta bio je primoran koristiti radom, ne mareći za to u kojoj sferi ta zarada nastaje. te novčanice budući da su one “vrijedile jednako kao i Ove financije nisu odvojene od industrije, budući da čak zlato”. To je rezultiralo time da je SAD tiskao novčanice ni kapital upotrijebljen u industriji nije imun na potrage kako bi, između ostaloga, financirao niz vojnih baza po za spekulativnim zaradama, no industrija ne zauzima cijelom svijetu s kojima je okružio Sovjetski Savez i Ki- nikakvo posebno mjesto u planovima ovog financijskog nu. Te novčanice počele su se slijevati u europske banke kapitala. Drugim riječima, ne samo da kapital-kao-fi- koje su onda počele pozajmljivati cijelom svijetu. Htjeli nancije funkcionira kao kapital-kao-financije, već čak i su pozajmljivati čak i više kako je bujica novčanica pora- kapital-u-proizvodnji funkcionira kao kapital-kao-fi- sla tijekom Vijetnamskog rata. Kontrole kapitala za njih nancije; kapital-kao-financije s druge strane nema po- su bile prepreka i stoga su postupno uklonjene. Među- seban interes za proizvodnju. To je u principu ono što narodni monetarni sustav pod kojim se dolar službeno proces financijalizacije obuhvaća; odnosno radi se o go- mogao konvertirati u zlato nije se mogao održati i napu- lemom rastu kapitala-kao-financija, kratko i jasno, i nje- šten je u ranim sedamdesetima, no nadmoćna pozicija govoj potrazi za brzim spekulativnim zaradama. dolara kao oblika u kojem se drži velik komad svjetskog Drugo, financijski kapital u Lenjinovo vrijeme bogatstva održala se. Ali otpuštanje kontrola kapitala i imao je bazu unutar određene nacije, a njegove među- povećana mobilnost financija širom svijeta stvorili su narodne operacije bile su povezane s ekspanzijom naci- novi entitet – međunarodni financijski kapital. onalnog “gospodarskog teritorija”. Ali financijski kapi- Ovu treću fazu modernog imperijalizma obilježa- tal danas, iako naravno vuče korijene iz određene nacije, va hegemonija međunarodnog financijskog kapitala, Vladimir I. Lenjin nije nužno vezan uz neke nacionalne interese. On se

Patnaik, Prabhat Bilješke o suvremenom imperijalizmu

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 159 Desmond Tutu — (1931-) borac protiv apartheida i prvi Afri - kanac na mjestu nad - biskupa Cape Towna, poznat je i po svojoj AIDS-a, borbi protiv tuberkuloze, homofo - - bija, transfobije, siro maštva i rasizma. kreće globalno i njegovi ciljevi nisu drugačiji od ciljeva fenomenu koji prerasta nacionalne financijske kapitale i financijskog kapitala koji potječe iz neke druge nacije. U nije više ograničen na šačicu moćnih zemalja. On se sa- tom smislu te razlike između nacionalnih financijskih stoji od financijskih kapitala različitog nacionalnog po- kapitala zapravo navode na krive zaključke, te možemo rijekla, uključujući i one iz zemalja Trećega svijeta, te se govoriti o međunarodnom financijskom kapitalu koji je, kreće po cijelom svijetu u pohodu za vlastitim intere- bez obzira na to otkud potječe, po svojoj prirodi odvojen som, a ne nekim partikularnim nacionalnim kapitali- od bilo kakvog partikularnog nacionalnog interesa; on stičkim interesom. Kao drugo, Lenjinov naglasak na ra- na raspolaganju ima svijet kao svoje bojište, i nije vezan tovima koji prate imperijalizam ostaje i danas jednako uz neku partikularnu sferu aktivnosti, poput industrije. valjan kao što je to bio u njegovo vrijeme. Svjetski ratovi Treće, takve nesputane globalne operacije iziskuju među imperijalističkim zemljama možda se ne vide na svijet koji nije podijeljen u zasebne blokove, ili na gos- obzoru, ali druge vrste ratova koji proizlaze iz fenomena podarske teritorije koje su pod zaštitom jedne nacije i imperijalizma, primjer čega su ratovi u Iraku, Afganista- izvan dohvata drugima. Interesi međunarodnog finan- nu, i prije toga rat na Balkanu, i dalje se nastavljaju. cijskog kapitala stoga zahtijevaju stišavanje međuimpe- rijalističkog suparništva. Ako je ovaj proces stišavanja Globalizacija financija i nacionalna Država međuimperijalističkog suparništva započeo u poslije- U trenutnoj fazi imperijalizma financijski kapita- ratnom periodu kao rezultat nadmoćne ekonomske i lizam se internacionalizirao, dok je Država ostala nacio- strateške snage SAD-a među kapitalističkim silama, on nalna Država. Nacionalna Država stoga se, htjela ne se u trenutnoj fazi održava zbog same prirode međuna- htjela, mora pokoriti željama financija, ili će inače finan- rodnog financijskog kapitala. cije (one koje potječu iz te zemlje ili one koje dolaze Tvrditi ovo ne znači sugerirati da ne postoje opre- izvana) napustiti tu zemlju i otići negdje drugdje, osta- ke među ovim silama, ili da te sile nisu upletene u žesto- vivši je nelikvidnu i uništene ekonomije. Proces globali- ko natjecanje za svjetsku trgovinu, čega su trenutni zacije financija dakle ima učinak oslabljivanja autono- odraz ratovi valuta (koji se svode na politiku “osiroma- mije nacionalne Države. Država ne može raditi što želi, šivanja susjeda”, tzv. beggar-myneighbour policy). Ali ta- niti ono za što je njezina vlada izabrana da čini, budući kve opreke drže se pod kontrolom zbog potrebe globali- da mora raditi ono što financije žele da napravi. ziranih financija da posjeduju cijeli svijet kao svoju neo- U prirodi je financijskog kapitala da se suprotstav- graničenu arenu djelovanja. U svakom slučaju, ideja da lja bilo kakvoj intervenciji Države, osim onoj koja služi bi takve opreke mogle rezultirati erupcijom otvorenih njegovom vlastitom interesu. On ne želi aktivističku ratova između razvijenih kapitalističkih zemalja, ili čak Državu kada je riječ o poticanju zaposlenosti, pružanju posredničkih ratova među njima, čini se nategnutom za socijalne skrbi ili zaštiti malih i sitnih proizvođača, nego predvidivu budućnost. želi da Država bude aktivna isključivo kada se radi o nje- Mnogi su u ovoj činjenici vidjeli potvrdu teorije govom vlastitom interesu. Stoga on mijenja prirodu Dr- Karla Kautskog o “ultraimperijalizmu” koja se odnosila žave, od one kao prividno nadklasnog entiteta koji stoji na mogućnost mirne i “zajedničke eksploatacije svijeta nad društvom i intervenira na benevolentan način za od strane internacionalno-ujedinjenog financijskog ka- “društveno dobro”, do one koja se gotovo isključivo bri- pitala”, a koja je bila oprečna Lenjinovom isticanju me- ne za interese financijskog kapitala. Da bi se opravdala đuimperijalističkog suparništva i neizbježnosti rata. Ali ova promjena koja se odvija u eri globalizacije pod priti- svijet je otišao dalje i od kautskijevskih postavki tako da skom financijskog kapitala, interesi financija sve više se upotreba njegovog koncepta “ultraimperijalizma” u da- prikazuju kao sinonimi za društveni interes. Ako je sta- našnjem kontekstu dovodi do krivih zaključaka iz ba- nje na burzi dobro, tada se pretpostavlja da je to slučaj s rem dva razloga. Prvo, “internacionalno-ujedinjen fi- cijelom ekonomijom bez obzira na to što se događa s ra- nancijski kapital”, kako ga Kautsky zove, nije isto što i zinom gladi, pothranjenosti i siromaštvom. Ako neka “međunarodni financijski kapital” danas. Nije riječ o zemlja dobije pozitivnu ocjenu od agencija za kreditni ujedinjenosti šačice nacionalnih financijskih kapitala rejting, onda to postane predmet njenog nacionalnog glavnih kapitalističkih zemalja, nego o međunarodnom Karl Kautsky ponosa, bez obzira na to koliko su siromašni ljudi u njoj. 160 Grčka, 2010. Patnaik, Prabhat Bilješke o suvremenom imperijalizmu ida i

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 161 Nelson Mandela — (1918) “Dugi hod do slobode” Nakon što je 27 godina u proveo zatvoru, Mandela je - poveo ANC u pregovo koji su doveli do re pada aparthe ­ uspostavu demokraci - je u Južnoj Africi. Poanta je da ta “obrnuta logika”, taj prividni iluzi- ne samo državne imovine “za sitniš”, već također i dr- onizam, nije tek zabluda ili lažna propaganda; ona sadr- žavnih službi poput obrazovanja i zdravstva. ži element istine ukorijenjen u stvarnom svijetu globa- O svemu ovome obično se govori kao o “povlače- lizacije. Zaista se događa to da u slučaju da financije ne- nju Države”, a o razlozima za to raspravlja se u okvirima maju “povjerenja” u određenu zemlju i napuste je, cijela “Države” nasuprot “tržišta”. Ništa ne može biti pogreš- će zemlja doživjeti teške posljedice kroz krizu likvidno- nije od toga. Država se pod neoliberalizmom ne povlači; sti. Stoga ugađanje financijama, bez obzira na to koliko ona jednako sudjeluje kao i prije, ili možda čak i više, u ugnjetavačke bile, predstavlja preduvjet za gospodarsko ekonomiji, ali njezina intervencija sada je drugačije vr- preživljavanje u ovom sustavu. Ova “obrnuta logika” ta- ste, odnosno one koja je isključivo u interesu financij- ko je izravan izdanak stvarnosti, tj. hegemonije među- skog kapitala. narodnog financijskog kapitala. Njega se ne može pobi- Nedavna zbivanja u Grčkoj i Irskoj potvrdila su jediti tako da se poziva na “ispravnu logiku” ili neke ovu tezu. Država je u tim zemljama pretrpjela fiskalni “ispravne prioritete Države”; potrebno je nadilaženje deficit da potpomogne banke koje su prethodno tome hegemonije međunarodnog financijskog kapitala. financirale spekulativne mjehure i sada kad su se mje- Ukratko, potrebna je ne reforma unutar sistema kojim huri rasprsnuli doživjele potpuni kolaps. Kako bi sma- dominira financijski kapital, već nadvladavanje samog njila fiskalni deficit, Država stoga mora rezati na socijal- sistema. nim davanjima, na štetu radničkih masa. Ukratko, Drža- Inzistiranje financijskog kapitala na neaktivistič- va intervenira u korist financijskog kapitala, ali se povla- koj Državi, osim kad mu aktivizam služi za vlastite inte- či kada se radi o interveniranju u korist radnih ljudi. Bli- rese, poprima sveobuhvatan oblik nametanja fiskalne že nama, u samoj Indiji, unatoč trenutnoj masovnoj in- štednje Državi. U starim danima “zdrave financije” Dr- flaciji cijena hrane, Država drži uskladišteno 60 milijuna žave, koje je financijski kapital favorizirao, sastojale su tona žitarica zato što bi se njihovim provlačenjem kroz se u balansiranju državnog proračuna. Trenutno one po- Sustav javne distribucije hrane (Public Distribution Sy- primaju oblik ograničenja na visinu fiskalnog deficita stem) povećao fiskalni deficit, i stoga naljutilo financijski BDP-a u iznosu od 3%. To ograničenje ozakonjeno je di- kapital. ljem svijeta, od EU-a do Indije, i mora ga se poštivati. Nimalo iznenađujuće, kejnizijansko upravljanje (Jedina iznimka među kapitalističkim zemljama je SAD zahtjevima u razvijenim kapitalističkim zemljama jed- koji sustavno ignorira svu legislativu o “fiskalnoj odgo- nako kao i dirižizam Trećega svijeta postali su neodrživi vornosti” koja postoji u zakonskim knjigama, i koji jedi- u eri globalizacije. Ukratko, nacionalna Država u eri glo- ni među ovim zemljama uživa stupanj fiskalne autono- balizacije postaje skrbnikom interesa međunarodnog fi- mije. Ali tome je tako zato što se njegova valuta i dalje de nancijskog kapitala koji ima jasnu posljedicu slabljenja, facto, iako ne više de jure, smatra “jednako vrijednom smanjivanja i izrugivanja političke demokracije. kao zlato”, pa je ona medij u kojem se drži velik dio svjetskog bogatstva; stoga će se bijegu kapitala iz SAD-a, Globalna financijska zajednica uzrokovanim nezadovoljstvom dijela financija oko veli- Restrikcije na aktivnosti nacionalnih Država nisu čine njegovog fiskalnog deficita, oduprijeti čitav kapita- nametnute samo iz straha od bijega kapitala. Čitav ideo- listički svijet, a te činjenice dobro su svjesni i sami loški aparat, i s njim cijela vojska ideologa, gradi se kako spekulanti.) bi podržala neoliberalne politike. Kako sam financijski Budući da nacionalna Država koja provodi libera- kapital po svojoj naravi postaje internacionalnan, kon- lizaciju trgovine mora rezati carine, i stoga ograničiti trolori ovog međunarodnog financijskog kapitala sači- trošarine (kako ne bi diskriminirala strane u odnosu na njavaju, da posudimo Lenjinov izraz, globalnu financij- domaće kapitaliste), i budući da u interesu “akumulacije sku oligarhiju. Ova globalna financijska oligarhija, da bi kapitala” drži poreze na korporativne dohotke, pa onda, mogla funkcionirati, iziskuje vojsku govornika, medij- iz razloga uzajamnog pariteta, i na osobne dohotke, na skih osoba, profesora, birokrata, tehnokrata i političara niskoj razini ograničavanje fiskalnog deficita uzrokuje smještenih u različitim zemljama. deflaciju potrošnje. A to stvara ozračje za “privatizaciju” 162 Stvaranje ove vojske složen je poduhvat u kojem obučenih “savjetnika” MMF-a i Svjetske banke koji se možemo razlučiti najmanje tri različita procesa. Dva su infiltriraju u ministarstva ekonomije, a poslije postaju prilično očita. Ako se neka zemlja dala uvući u vrtlog ministri ili čak dužnosnici afirmiranih političkih stra- globaliziranih financija otvorivši svoja vrata slobodnom naka. Reforme se provode svugdje u sustavu obrazova- kretanju financijskog kapitala, tada će, htjeli to ili ne, nja kako bi se iz obrazovanja uklonili tragovi svih pogle- čak i dobronamjerni birokrati, političari i profesori tra- da na svijet drugačiji od onih koje propagira globalna fi- žiti, u nacionalnom interesu, pokoravanje hirovima glo- nancijska zajednica. One igraju važnu ulogu u ideološ- balne financijske oligarhije jer bi inače to moglo skupo koj hegemoniji financijskog kapitala. Proces privatizaci- koštati tu zemlju kroz slabljenje i destabilizaciju kapita- je i komodifikacije obrazovanja olakšava se provedbom la. Zadatak je jednim dijelom automatski ispunjen čim takvih reformi. se neka zemlja uhvati u zamku otvaranja svojih vrata fi- nancijskim tokovima. Kontradikcije globalizacije Drugi proces je vršenje pritiska grupe. Ministri fi- Neoliberalni režim nametnut svijetu usponom nancija, guverneri centralnih banaka, glavni financijski globaliziranog financijskog kapitala sadrži niz ozbiljnih birokrati iz različitih zemalja pri svojim susretima sve kontradikcija koje dovode sustav do mrtve točke. Ono su više skloni formiranju onog što se naziva “epistemič- čemu trenutno svjedočimo je takva mrtva točka. Postoje kom zajednicom”. Počinju sve više govoriti isti jezik, di- najmanje četiri kontradikcije na koje treba obratiti jeliti iste poglede na svijet, imati iste predrasude, iste te- pažnju. oretske pozicije koje se prikladno opisuju kao “obmana Prva se sastoji u činjenici da je sa slobodnim kreta- financija” (humbug of finance). Oni koji to ne čine pod njem robe, usluga i kapitala (ali ne radne snage) postalo iznimnim su pritiskom grupe da se pokore struji, i veći- teško održavati razlike u nadnicama između razvijenih i na njih na koncu to i učini. Pritisak grupe može biti pot- zaostalih gospodarstava koje su tradicionalno obilježa- krijepljen svjetovnijim iskušenjima koje je Lenjin opisi- vale kapitalizam. Kako su slične tehnologije dostupne vao – od izravnog mita do lukrativnih ponuda za zapo- svim gospodarstvima (a slobodno kretanje kapitala to slenje nakon mirovine – ali koja god metoda da se upo- osigurava), roba proizvedena s jeftinijom radnom sna- trebljava, konformizam “obmani” koje globalizirane fi- gom u zemljama Trećega svijeta može biti konkurentni- nancije serviraju kao istinsku ekonomiju postaje obi- ja od one koja je proizvedena u razvijenim zemljama. Iz lježjem “ugleda”. ovog razloga, nadnice u razvijenim zemljama ne mogu No čak i pritisak grupe iziskuje postojanje skupine rasti, ili čak imaju tendenciju da padaju zato da bi proi- ključnih ideologa financijskog kapitala koji trebaju vršiti zvodi iz ovih zemalja postali više konkurentni, da bi se i manipulirati ovim pritiskom. “Pojedinci” sami po sebi približilo razinama koje prevladavaju u Trećemu svijetu, nisu dostupni u slobodnoj prodaji, već ih se mora prisili- razinama koje, zahvaljujući postojanju pozamašnih re- ti na dijeljenje istog sustava vjerovanja. Stoga mora po- zervi radne snage, nisu veće od onih koje su potrebne da stojati skupina ključnih intelektualaca, ideologa, misli- bi se zadovoljili neki povijesno utvrđeni uvjeti za oca i stratega koji promoviraju ovaj sustav vjerovanja, preživljavanje. oblikuju i šire ideologiju financijskog kapitala, i općeni- Drugim riječima, radnici iz razvijenih zemalja ne to brinu za interese globaliziranih financija. Oni nisu mogu više izbjeći štetne posljedice postojećih rezervi nužno kapitalisti ili magnati; ali su bliski financijskim radne snage iz Trećega svijeta (koje su stvorene koloni- magnatima, i obično s njima dijele “plijen”. Prava finan- jalnom i polukolonijalnom eksploatacijom koja je uzro- cijska oligarhija, sastavljena od ovih magnata, zajedno s kovala “deindustrijalizaciju” i “odljev viška”). Čak i dok tim ključnim ideolozima i oglašivačima financijskog ka- nadnice u razvijenim zemljama padaju, s postojećim ra- pitala tvori “globalnu financijsku zajednicu”. Funkcija zinama produktivnosti radne snage, produktivnost rad- ove globalne financijske zajednice je da promovira i per- ne snage u zemljama Trećega svijeta raste, s postojećim petuira hegemoniju međunarodnog financijskog kapi- razinama nadnica, prema razini postignutoj u razvije- tala. A ta globalna financijska zajednica krči svoj put do nim zemljama. To se događa zato što još uvijek postoje- političkih sistema različitih zemalja, u početku u obliku će razlike u visini nadnica uzrokuju difuziju aktivnosti

Patnaik, Prabhat Bilješke o suvremenom imperijalizmu

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 163 Masakr u Sahrpevilleu — (21.ožujka 1960) na - - kon dana mirnih pro svjeda policija Južne Afrike otvorila je vatru - na nenaoružane pro svjednike koji su traži - li ukidanje nekih od - apartheida. redbi pu - prosvjedika Većini cano je u leđa, dok su pokušavali pobjeći. iz zemalja prvog svijeta u zemlje Trećega svijeta. To Kada bi Država u razvijenim zemljama poput dvostruko kretanje znači da se udio nadnica u ukupnoj SAD-a mogla intervenirati u poticanje potražnje, tada bi svjetskoj proizvodnji smanjuje. Takvo smanjenje udjela nezaposlenost tamo mogla biti smanjena. Ali kako smo nadnica događa se iz još jednog razloga: kako tehnološki vidjeli, režim globaliziranih financija zahtijeva povlače- napredak u svjetskoj ekonomiji posvuda podiže razinu nje Države od interveniranja u upravljanje potražnjom. produktivnosti radne snage, nadnice radnika ne pove- Naravno, Država vodeće ekonomije, SAD, čija valuta ćavaju se skupa s tim, ponovno zbog toga što su te plaće vrijedi skoro “jednako kao i zlato”, u ovom pogledu uži- vezane uz postojanje pozamašnih rezervi radne snage u va određeni imunitet na hirove međunarodnog finan- svjetskoj ekonomiji. cijskog kapitala, još uvijek može zadržati nešto fiskalne To rezultira, na razini svjetskog gospodarstva kao autonomije i upravljati potražnjom jer bijeg kapitala od cjeline, istovremeno povećanjem dohodovnih nejedna- njegove valute ipak neće biti previše ozbiljan. Ali kako kosti i, posljedično, rastućim problemom neadekvatne se zemlja s vodećom valutom sve više progresivno za- agregatne potražnje: budući da se dolar u rukama radni- dužuje, njezina sposobnost da upravlja potražnjom ta- ka troši na konzumaciju, a dolar u rukama kapitalista kođer trpi. Nesposobnost kapitalističke Države da pro- djelomično ostavlja za štednju, svaki pomak u distribu- vodi upravljanje potražnjom, kao što je to radila ranije, ciji dohotka od nadnica prema profitu ima tendenciju čini treću kontradikciju neoliberalnih režima unutar ko- smanjenja potražnje i stvaranja “problema realizacije”. je nema efektivnog rješenja za problem globalne preko- Potrošnja financirana kreditima i potrošnja stimulirana mjerne proizvodnje i globalnih neravnoteža. spekulativnim “mjehurom” cijena nekretnina služe sa- Ukratko, neoliberalizam gura kapitalizam prema mo kao privremeni lijek za ovu tendenciju prekomjerne dugotrajnoj krizi iz nekoliko povezanih razloga: stvara potrošnje na svjetskoj razini, ali prsnućem takvih mje- tendenciju prema prekomjernoj proizvodnji u svjet- hura i neizbježnim okončanjem takvog kreditnog fi- skom gospodarstvu poticanjem nejednakosti u distri- nanciranja, temeljna dubinska kriza svjetske ekonomije buciji svjetskog dohotka; oslabljuje kapitalističku nacio- ponovno se pojavljuje u punom intenzitetu. nalnu Državu zbog njenog provođenja politike upra- Druga kontradikcija neoliberalnog režima proizla- vljanja zahtjevima, i također slabi kapacitete vodeće Dr- zi iz ovog. Svaki manjak agregatne potražnje koji rezul- žave da igra sličnu ulogu, ali iz drugog razloga, tj. da bi je tira nezaposlenošću i recesijom naravno pogađa proi- osedlala trajnim i teškim deficitima tekućeg računa. zvođače s visokim nadnicama (a time i visokim troško- Neki smatraju da se kriza o kojoj govorimo pri- vima) u razvijenim zemljama više nego one s niskim marno tiče razvijenog kapitalističkog svijeta koji će u nadnicama u zemljama poput Indije ili Kine. Zemlje po- njoj ostati zarobljen još dugo vremena (a ako ga slučajno put SAD-a stoga proživljavaju, zbog posljedica svjetske neki novi “mjehur” privremeno izvuče iz krize, njegov tendencije prekomjernoj proizvodnji, ne samo veći stu- neizbježan kolaps će ga ponovno baciti u nju); i misle da panj nezaposlenosti, nego također trajne i rastuće defi- su zemlje Trećega svijeta, posebno zemlje poput Indije, cite na tekućem računu platne bilance. Ukratko, akutna imune na nju. Naime, tu četvrta kontradikcija neolibe- nezaposlenost, posebno u dosadašnjim gospodarstvima ralnog kapitalizma postaje relevantna. Ona se odnosi na s visokim nadnicama, i tzv. problem “svjetske neravno- činjenicu da se Država Trećega svijeta kojom upravlja teže” (u kojem zemlje poput Kine imaju stalne i rastuće buržoazija povlači iz svoje uloge podupiranja, zaštite i viškove na tekućem računu, dok SAD ima rastuće defi- poticanja privrede seljaka i sitnih proizvođača, dok do- cite i stoga se sve više zadužuje) uzrokovani su neolibe- maća krupna buržoazija i financijski interesi postaju bli- ralnim režimom nametnutom svijetu od strane globali- sko vezani uz međunarodni financijski kapital pod neo- ziranog financijskog kapitala. Dok multinacionalne liberalnim režimom, što vodi k cjepkanju nacije i stvara- korporacije i financijski interesi SAD-a posvuda zahtije- nju velikog jaza unutar nje. Napuštanje ove uloge koju je vaju neoliberalne režime, učinak takvog traženja su buržoaska Država vršila tijekom dirižističkog perioda smanjene nadnice i smanjena zaposlenost za radnike kao dio nasljeđa borbe za dekolonizaciju uzrokuje de- SAD-a. setkovanje sitne proizvodnje, puštanje s lanca procesa primitivne akumulacije kapitala (ili onog što se općeni- 164 tije može nazvati proces “akumulacije kroz prisvaja- kog perioda u Trećemu svijetu) ili je u drugim periodi- nje”). Multinacionalni maloprodajni lanci poput Wal- ma naglo napredovao (poput u recentnoj “eri globaliza- marta pojavljuju se da bi istisnuli sitne trgovce, poljopri- cije”). Ali uz sve ove oscilacije on je u svojoj srži svjestan, vredni biznis dolazi uništiti seljake, financijaši željni planiran politički projekt. prisvajanja zemlje dolaze istisnuti seljake s njihove ze- Razlika između ove perspektive i one ranije opisa- mlje, a sitni proizvođači svih vrsta svugdje našli su se ne je metodološka i stoga prilično fundamentalna. Uzi- zarobljeni između podizanja cijena proizvodnje zbog majući Državu vodeće zemlje kao pokretačku snagu iza ukidanja državnih subvencija i smanjenja cijena proi- imperijalizma, ona pridaje Državi ne samo relativnu au- zvoda zbog ukidanja zaštite Države od trendova cijena tonomiju, već zapravo apsolutnu. Država, ona priznaje, robe na svjetskom tržištu. Kad svemu ovome pridoda- djeluje unutar ekonomskog miljea, ali ona ne vidi eko- mo rast troškova života zbog privatizacije obrazovanja, nomiju kao pokretačku politiku. Štoviše, odbacuje ta- zdravlja i drugih bitnih usluga koji pogađa cijelu radnu kvu tvrdnju kao “redukcionističku”. Ona stoga polazi od populaciju, možemo pojmiti otrovnost pokrenutog pro- fundamentalnog razumijevanja kapitalizma kao “spon- cesa primitivne akumulacije. Trenutno razdoblje je sto- tanog” ili samopogonjenog sistema koji nije planski te ga ono u kojem nisu samo razvijene kapitalističke ze- je stoga nesposoban razriješiti svoje osnovne mlje te koje su pogođene krizom i nezaposlenošću, ne- kontradikcije. go su to i naoko “uspješne” zemlje “visokog rasta” poput Izravna posljedica zauzimanja ovakve pozicije je Indije. Razvijene zemlje pogađa problem neadekvatne podcjenjivanje trenutne mrtve točke kapitalizma. Od- potražnje, dok su zemlje Trećega svijeta pogođene po- nosno, metodološka mana ovog pristupa, koji pridaje sljedicama krize zemalja prvoga svijeta (putem učinaka autonomiju politici, jest da on ne može predvidjeti do- koje ona ima na poljoprivredne cijene i izvozne aktiv- gađanja, nego ih može samo objasniti post facto. Ne po- nosti), ali istovremeno i dodatnim problemom izvlašći- stoje isključene opcije za kapitalizam u bilo kojoj situa- vanja sitnih proizvođača te nezaposlenosti koju donosi ciji nametnutoj od strane intrinzične ekonomske logike kriza. Oba segmenta svjetske ekonomije stoga su po- sustava; Država kao autonomni organ uvijek može pre- gođena akutnom socijalnom krizom. krojiti sustav da prevlada sve poteškoće u kojima se mo- žda nađe. Hoće li ona biti sposobna to učiniti ili ne, mo- Neki drugi pogledi na suvremeni imperijalizam guće je znati tek nakon događaja. Ovakav pristup stoga Dosad smo raspravljali o suvremenom imperija- ne vodi u svjesnu revolucionarnu praksu utemeljenu na lizmu na temelju Lenjinove analize, tj. uzimali smo nje- stvaranju revolucionarnih klasnih saveza i zasnovanu govu analizu kao polazišnu točku. U suvremenim rado- na predviđanju tokova kretanja društva kao cjeline. vima o imperijalizmu nailazimo na neke druge poglede. Vrlo različita perspektiva ponuđena je u utjecaj- Promotrimo neke od njih. nom djelu Imperij (2000.) Hardta i Negrija, i ona govori o Jedna takva perspektiva ne gleda na imperijalizam tranziciji iz “modernog” imperijalizma koji se temeljio u okvirima imanentne ekonomske logike kapitalizma, na nacionalnim Državama u “postmoderni” globalni koji kroz proces centralizacije kapitala dovodi prvo do Imperij, transnacionalni entitet usporediv sa starim Ri- financijskog kapitala koji je Lenjin analizirao, a potom mom. Usponom Imperija okončani su nacionalni suko- do međunarodnog financijskog kapitala; umjesto toga bi. Imperij je potpun: pobjednički globalni kapitalizam ona vidi imperijalizam kao politički projekt koji provodi potpuno prožima naše društvene živote, prisvaja sebi Država vodeće imperijalističke zemlje – SAD – kako bi cijeli prostor “civilizacije” i prikazuje svog “neprijatelja” globalizirala svoju marku kapitalizma kroz osvajanje samo kao “kriminalca”, “terorista”, onog koji nije prije- potpore drugih razvijenih kapitalističkih Država. Tako tnja samo političkom sustavu ili naciji već i cijelom etič- ona vidi kontinuitet u imperijalističkom projektu posli- kom poretku. jeratnog perioda u smislu postojanog pokušaja SAD-a Za razliku od standardne ljevičarske pozicije koja da izgradi “neformalni imperij” regrutirajući u svoje re- se bori da bi ograničila destruktivni potencijal globali- dove druge kapitalističke Države. Ovaj projekt možda je zacije štiteći socijalne Države, Hardt i Negri vide revolu- u nekim periodima bio osujećen (kao tijekom dirižistič- Michael Hardt cionarni potencijal u ovoj dinamici; standardna lijeva

Patnaik, Prabhat Bilješke o suvremenom imperijalizmu

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 165 Ustanak u Sowetu — (16. lipnja 1976) Hectora Pietersona je na ruka - (12) umro ma svog prijatelja Mbuyise Makhuboa, nakon što je policija Južne Afrike otvorila vatru na studente, koji - pro su prosvjedovali tiv uvođenja afrikaan - sa kao nastavnog jezi - ka. Ubijeno je 176 studenata. pozicija stoga se iz njihove perspektive čini konzerva- društva u kojem je to ostvarivo ne analiziraju. Odvojiti tivnom, zastrašenom dinamikom globalizacije. U ovom ovaj zahtjev od borbe za socijalizmom odraz je teorijske smislu oni mogu tvrditi da su slični Marxu koji nije za- mane koja muči Imperij. Knjiga, unatoč nekim uvidima, govarao ograničavanje destruktivnog potencijala kapi- ne sadrži nikakvu analizu tendencija imanentnih glo- talizma, nego je u njemu vidio ogromnu prednost za balizaciji, ne sagledava ekonomiju sistema, ne vidi nje- čovječanstvo s kojom se mora nastaviti do samoga nadi- govu “spontanost”, njegov samopogonjeni karakter koji laženja kapitalizma. istovremeno proizvodi njegove vlastite kopače grobova Ali čak i ako priznamo ovakvu sličnost za potrebu i stvara stjecaj prilika za revolucionarnu političku ove rasprave, ostaje svejedno čak i u ovom pogledu praksu. osnovna razlika između Marxa s jedne strane, a Hardta i György Lukács jednom je rekao da je značajno Negrija s druge. Razlika se sastoji u činjenici da dok je svojstvo marksizma to da je svaka ideja koja prividno Marx vidio ne samo nužnost da se nadiđe kapitalizam, nadilazi Marxa zapravo vraćanje na nešto predmarkso- već također i činjenicu da sustav proizvodi sredstvo, tj. vsko. Postmarksistička analiza Hardta i Negrija parado- proletarijat, putem kojeg se to može ostvariti, praktični ksalno završava regresijom na poziciju koja je čak pre- prijedlozi Hardta i Negrija o nadilaženju suvremene dutopijski socijalistička. globalizacije predstavljaju pucanj u prazno. Autori predlažu političku borbe za tri globalna Borba protiv imperijalizma prava: pravo na globalno građanstvo, pravo na minimal- Priroda krize kako smo prethodno utvrdili razli- ni dohodak, i pravo na reaproprijaciju novih sredstava kuje se za prvi i Treći svijet. U prvom slučaju radi se pri- proizvodnje (tj. pristup i kontrolu nad obrazovanjem, marno o krizi nedostatka agregatne potražnje koja se informacijama i komunikacijom). Umjesto konkretnih manifestira kroz nezaposlenost i neiskorišten kapacitet, strategija borbe, na kraju dobijemo časne želje. dok je u drugom slučaju (pogotovo u zemljama poput Uzmimo za primjer pravo na minimalan dohodak. Indije) ovaj aspekt krize, iako ne u cijelosti odsutan, pri- Imanentna tendencija kapitalizma da proizvodi “bogat- gušen, ali osiromašenje seljaka i sitnih proizvođača kroz stvo na jednom polu i siromaštvo na drugom” trenutno proces primitivne akumulacije kapitala, i posljedično se manifestira kroz opaki proces apsolutnog osiromaše- radnika, zauzima u njoj središnje mjesto. Iz toga slijedi nja, uzrokovan puštanjem s lanca primitivne akumula- da će klasni savezi u ovoj borbi biti različiti na ova dva cije kapitala koja nije popraćena nikakvom značajnom ratišta. apsorpcijom osiromašenih u redove proletarijata. Zah- U prvom slučaju, radnička klasa, imigranti, tzv. tjev za minimalnom razinom dohotka u ovom konte- “podklasa”, skupa s činovničkim (tzv. white-collar) za- kstu je beznačajan osim ako ne želimo uz to nadići kapi- poslenicima i urbanom srednjom klasom udružit će se u talizam i boriti se za alternativni sistem koji bi bio slo- pružanju otpora, kao što se to događa u Grčkoj, Francu- bodan od imanentne tendencije da proizvodi takvo ap- skoj, Irskoj i Engleskoj, iako naravno, kao i u svim ta- solutno siromaštvo. Logika ovog alternativnog sistema, kvim situacijama javlja se i paralelan rast fašizma koji priroda ovog alternativnog sistema, putokaz kako doći potiče financijski kapital želeći oslabiti i uništiti ovaj do ovog alternativnog sistema (koji nazivamo socijaliz- otpor. U drugom slučaju, seljaci, sitni proizvođači, pol- mom) mora se stoga razraditi ako smo ozbiljni oko pra- joprivredni radnici, marginalizirane grupe poput ple- va na minimalnu razinu dohotka. Zahtjev za takvim mena i dalita, i radnička klasa su ti koji će se udružiti u pravom u tom slučaju unutar kapitalizma može igrati pružanju otpora, dok će dijelovi urbane srednje klase, samo ulogu prijelaznog zahtjeva (u Lenjinovom smislu) koji još ni na koji način nisu pogođeni krizom i profitira- koji nije moguće ostvariti unutar sustava, ali koji može ju od velikog rasta dovedenog globalizacijom, možda djelovati kao mobilizirajuće, edukativno i poučno postati pristašama krupne buržoazije i financijskih sredstvo. interesa. Zalagati se općenito za minimalnu razinu prihoda Ključna razlika stoga se odnosi na dva segmenta: stoga je iluzija ako se takvo nešto smatra ostvarivim seljake i sitne proizvođače koji čine značajnu antiimpe- unutar kapitalizma, i puka časna želja ako se konture rijalističku silu u Trećemu svijetu, ali su manje značajni 166 za prvi, te urbanu srednju klasu koja predstavlja mili- Literatura za daljnje za radnike iz svih zemalja. A radnike koji se bore za ta- tantnu snagu u prvom svijetu (primjer čega su recimo čitanje: kvo poboljšanje ne možemo nikako zamoliti da se strpe masovni studentski protesti), ali je trenutno u Trećemu dok se ne stvori nova Svjetska država koja će biti prija- — V.I.Lenin, Imperialism, the Hig- svijetu ili neodlučna ili slijedi krupnu buržoaziju (La- hest Phase of Capitalism, with an teljski nastrojena prema interesima radnika i seljaka. tinska Amerika je u ovom smislu drugačija zato što ima i Introduction by Prabhat Patna- Svako odugovlačenja od strane Ljevice u zemljama relativno malo seljaštvo i urbanu srednju klasu koja je ik, Leftword Books, Delhi, 2000. Trećega svijeta poput naše, pokušajem stvaranja takvog — Paul Sweezy and Harry Magd- proživjela teške muke uzrokovane dužom povijesti glo- off, Stagnation and The Financial radničko-seljačkog saveza protiv imperijalističke globa- balizacije i neobuzdanim neoliberalizmom). Explosion, Monthly Review lizacije imat će ozbiljne posljedice iz još jednog razloga: Uzevši u obzir ovu razliku, koordinirani globalni Press, New York, also Aakar Bo- seljaci neće čekati Ljevicu da ih organizira; oni će se oks, Delhi, 2008. otpor nije na vidiku, zbog čega borba protiv imperijali- — John Bellamy Foster, Naked Im- okrenuti svakakvim vrstama fundamentalističkih orga- stičke globalizacije mora poprimiti različite oblike u perialism, Monthly Review nizacija da predvode njihov otpor protiv novog global- različitim regijama. U zemljama poput Indije ona u sva- Press, New York, 2006. nog poretka ako ljevica tu ne uskoči. Moguće je vidjeti — Prabhat Patnaik “The Economi- kom slučaju mora imati za posljedicu formiranje radnič- cs of the New Phase of Imperia- klasnu podršku seljaka i sitnih proizvođača koja stoji iza ko-seljačkog saveza oko nekog nacionalnog pitanja ba- lism”, 2005, at www.networki- islamističkog fundamentalizma Ahmadinedžada u Ira- ziranog na razboritom odvajanju iz globalnog poretka. deas.org nu, jednako kao što je istu klasnu podršku moguće uoči- Prijedlogu o selektivnom odvajanju nacionalne ti na primjeru uspona Eva Moralesa u Boliviji. Hoćemo ekonomije iz globalne mnogi će se protiviti, budući da li slijediti iranski ili bolivijski put ovisi o tome koliko će se čini kao da on znači uzmicanje k “nacionalizmu” od se brzo ljevica pokrenuti da organizira seljaštvo kao mi- režima globalizacije. Istina, globalizacijom dominira litantnu snagu udruženu s radničkom klasom protiv međunarodni kapital i ona se provodi pod egidom im- imperijalističke globalizacije. perijalizma, ali način na koji se treba boriti protiv nje, Ali, ostavimo po strani pragmatizam, ne predsta- mnogi tvrde, koordiniranim je međunarodnim akcija- vlja li povlačenje u nacionalna pitanja konzervativnu, ma radnika i seljaka. Nacionalizam, čak i antiimperijali- defanzivnu reakciju kakvu su Hardt i Negri kritizirali, za stički nacionalizam, oni će tvrditi, predstavlja povlače- razliku od hvatanja u koštac s dinamikom globalizacije nje iz takvih međunarodnih borbi, odnosno stupanj po- u svrhu ostvarivanja revolucionarnog napretka u proce- vlačenja sebe iz svijeta, što ima potencijalno reakcionar- su? Nije li povlačenje u nacionalna pitanja suprotno ho- ne implikacije. du povijesti, ne-dijalektičan čin vraćanja sata unatrag? Dva su osnovna argumenta protiv ovakve pozicije. Odgovor na ovo pitanje leži u činjenici da je daljnji hod Prvo, međunarodno koordinirana borba, čak i radnika, povijesti osiguran vodstvom koji pruža snaga koja razu- nije ostvariv poduhvat u predvidivoj budućnosti. A kad mije “historijski proces kao cjelinu”, snaga koja donosi vidimo da je seljaštvo glavna snagu u borbi protiv impe- revolucionarni klasni pogled na radničku klasu i organi- rijalističke globalizacije u zemljama poput naše, među- zira seljaštvo oko nje. Hod povijesti nije moguće svesti narodna koordinacija seljačkih borbi toliko je neostvari- na formule oko toga je li područje otpora nacionalno ili va da si ne možemo pomoći nego da pomislimo da su internacionalno; on ovisi o tome je li vodeća snaga otpo- oni koji inzistiraju na međunarodnoj koordinaciji po- ra internacionalistička ili reakcionarna. tpuno nesvjesni seljačkog pitanja. Drugim riječima, sva- Kriza je kapitalizma, kao što je prethodno obja- ka analiza koja stavlja u središnje mjesto savez radnika i šnjeno, dugotrajna. Ona će proći kroz mnoge faze i do- seljaka kao sredstvo ostvarivanja alternativne strategije živjet će mnoge zaplete i obrate, neke čak i loše za ljevi- ne može vidjeti borbu protiv imperijalističke globaliza- cu, kao što se to dogodilo s razvojem krize iz 1930-ih. Ali cije nikako drugačije nego kao baziranu na naciji, s ci- ona obiluje historijskim mogućnostima socijalističke ljem da se naprave promjene u prirodi nacionalne tranzicije za čovječanstvo ako ljevica dobro iskoristi ovaj Države. stjecaj prilika, kao što je to Lenjin učio prije. Drugo, kao što smo već spomenuli, takvo je odva- janje nužno kako bi ostvarilo poboljšanje uvjeta života S engleskoga prevela Jelena Miloš

Patnaik, Prabhat Bilješke o suvremenom imperijalizmu

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 167 Gamal Abdel Nasser — (1918-1970) zajedno s Muhamedom Nagui - - bom poveo je revolu ciju koja je svrgnula egipatsku monarhiju i uvela novi period mo - dernizacije i socijalnih Jedan od po - reformi. nesvr - Pokreta kretača stanih, bio je i veliki zagovaratelj par- arabizma.

Roy, Arundhati Među drugovima: S naksalitima kroz prašumu ažeta, otipkana poruka ugurana ispod mojih vrata u zatvorenoj omotnici potvrdila je dogovor s Najvećom Prijetnjom Unutarnjoj Sigurnosti Indije. Već mjesecima čekam njihov odgovor. Dogovor je da u jednom od navedena četiri ter- mina u jednom od dva zadana dana budem kod SMa Danteshwari mandira u Dantewadi, Chhattisgarhu – kako bi se doskočilo slučajevima ružnog vremena, pu- knute gume, blokadâ, prijevozničkih štrajkova i ostalih neprilika. U poruci je pisalo: “Spisateljica bi trebala ima- ti fotoaparat, tîku01 i kokosov orah. Susretač će imati ka- pu, časopis Hindi Outlook i banane. Lozinka: Namaškar guru-đi02”. Namaškar guru-đi. Pitala sam se očekuju li Susre- tač i Pozdravljač muškarca i bih li trebala nabaviti brkove. Dantewada se može opisati na razne načine. To je oksimoron. To je pogranični grad u samom srcu Indije. To je epicentar rata. To je naglavce izokrenut grad. U Dantewadi, policija nosi civilnu odjeću, a pobu- njenici nose uniforme. Nadglednik zatvora je u zatvoru. Zatvorenici su na slobodi (njih 300 pobjeglo je iz starog zatvora prije dvije godine). Silovane žene su u policij- Roy, Arundhati skom pritvoru. Silovatelji drže govore na bazaru. Na obalama rijeke Indravati, u području pod kon- trolom maoista, nalazi se mjesto koje policija zove “Pa- kistan”. Tamo su sela prazna, ali je šuma puna ljudi. Dje- Među drugovima: ca koja bi trebala biti u školi lutaju naokolo. U divnim šumskim selima betonske škole su ili dignute u zrak i le- S naksalitima kroz prašumu že potpuno razrušene ili su pune policajaca. Pogubni rat koji se zahuktava u džungli rat je kojim se indijska vlada istovremeno i ponosi i kojeg se srami. Operacija Zeleni lov ujedno je i objavljena i zanijekana. P. Chidambaram, ministar unutarnjih poslova (i izvršni direktor rata) ka- že da ta akcija ne postoji, da je to medijska fabrikacija. No ipak, pozamašne svote novaca alocirane su za opera- ciju i mobilizirano je na desetke tisuća vojnika. Iako je bojišnica smještena u džunglama središnje Indije, imat će ozbiljne posljedice za sve nas. Ako su duhovi zaostale duše nekoga ili nečega što je prestalo postojati, onda je možda nova četverotračna autocesta koja siječe šumu upravo suprotna duhu. Mož- da je nagovještaj onoga što tek treba doći. Šumski rivali disparatni su i nejednaki u svakom pogledu. Na jednoj strani nalazi se masivna paravojna snaga naoružana novcem, oružjem, medijima i nadme- 170 01 Točka od praha različitih boja nošću rastuće supersile. Na drugoj su obični seljaci nao- tradicionalna prava na šumske plodove, kriminaliziran koja se u Indiji utiskuje na čelo, ružani tradicionalnim oružanjem, poduprti sjajno orga- je čitav jedan način života. U zamjenu za pravo glasa a koju nose i muškarci i žene (op.prev.). niziranom, visoko motiviranom maoističkom geril- oteto im je pravo na život i dostojanstvo. 02 Zdravo, guruđi (guru – učitelj, skom borbenom silom s izuzetnom i nasilnom povije- Nakon što ih je zamahom čarobnog štapića izvla- đi – honorifik op.prev.). šću oružanih ustanaka. Maoisti i paravojska stari su su- stila i gurnula u strmoglaveću spiralu siromaštva, vlada 03 feudalni zemljoposjednici parnici i već su se nekoliko puta sukobljavali s ranijim je počela iskorištavati njihovu neimaštinu protiv njih. međusobnim avatarima: Telengana pedesetih, Zapadni Svaki put kad je trebalo preseliti veliku populaciju – Bengal, Bihar, Srikakulam u Andhra Pradeshu u kasnim zbog projekata gradnje brana, navodnjavanja, rudarstva šezdesetima i tijekom sedamdesetih, zatim opet u An- – govorila je o “uključivanju plemenâ u mainstream” ili dhra Pradeshu, Biharu i Maharashtri od osamdesetih o “plodovima modernog razvoja”. Od desetaka milijuna sve do sadašnjosti. Obje strane su dobro upoznate sa su- ljudi preseljenih unutar granica (više od 30 milijuna raz- parničkim taktikama i detaljno su proučili borbene pri- mješteno je samo zbog gradnje brana), izbjeglice indij- ručnike druge strane. Svaki se put činilo da su maoisti skog “razvoja” velikom većinom su plemenski narodi. (ili njihovi prethodni avatari) ne samo poraženi, nego Kad vlada počne govoriti o dobrobiti plemenâ, vrijeme doslovno fizički istrijebljeni. Svaki put su se oporavili, je da se zabrinemo. organiziraniji, odlučniji, utjecajniji nego ikad. Danas, još Posljednji je zabrinutost izrazio ministar unutar- jednom, ustanak se širi mineralima punim poljima Ch- njih poslova P. Chidambaram koji je rekao kako ne želi hattisgarha, Jharkhanda, Orrise i Zapadnog Bengala – da plemenski narodi žive u “muzejskim kulturama”. domovine milijunâ ljudi indijskih plemenskih naroda – Dobrobit plemenskih naroda nije mu se činila tolikim zemlje snova za koorporativni svijet. prioritetom dok je kao korporacijski odvjetnik zastupao Savjesti liberala lakše je vjerovati da se rat u šuma- interese nekoliko velikih rudarskih kompanija. Možda ma vodi između indijske vlade i maoista – koji izbore bi bilo mudro ispitati pozadinu njegove nove tegobe. nazivaju prevarom, a parlament svinjcem i koji su otvo- U zadnjih pet godina vlade Chhattisgarha, Jhar- reno obznanili svoju namjeru rušenja državnog poretka khanda, Orisse i Zapadnog Bengala sklopile su s raznim Indije. Lako je zaboraviti da plemenski narodi središnje korporacijama na stotine Memoranduma o razumijeva- Indije imaju povijest otpora stoljećima stariju od Maoa. nju [MOU – Memorandums of understanding] u vrijedno- (To je očigledno, naravno. Da nemaju, ne bi ni postojali.) sti od nekoliko milijardi dolara, svi su tajni, a tiču se čeli- Ho, Oraon, Kol, Santhal, Munda, Gond – svi su ustajali u čana, tvornica spužvastog željeza, energetskih postroje- više navrata – protiv Britanaca, protiv zamindara03 i pro- nja, rafinerija aluminija, brana i rudnika. Da bi se MOU tiv lihvara. Ustanci su okrutno gušeni, na tisuće ljudi je pretvorio u pravi novac plemenski narodi moraju biti ubijeno, ali ljudi nikada nisu pokoreni. Čak i nakon pro- preseljeni. glašenja nezavisnosti, plemenski narodi bili su u centru Stoga, ovaj rat. prvog ustanka koji bi se mogao opisati kao maoistički, u Kad zemlja koja se naziva demokracijom otvoreno selu Naxalbari u Zapadnom Bengalu (odakle potječe ri- objavi rat unutar svojih granica, kako izgleda taj rat? Ima ječ naksaliti koja se danas koristi kao sinonim za maoi- li otpor šanse? Bi li trebao imati? Tko su maoisti? Jesu li ste). Otada je naksalistska politika nerazmrsivo ispre- jednostavno nasilni nihilisti koji plemenskim narodima pletena s ustancima plemenâ, što govori jednako mnogo nameću zastarjelu ideologiju navodeći ih na beznadni o plemenima koliko i o naksalitima. ustanak? Koje su lekcije naučili iz svog dosadašnjeg is- Tradicija pobune ostavila je iza sebe bijesne ljude kustva? Je li oružana borba suštinski nedemokratska? Je planski izolirane i marginaliziriane od strane indijske li točna “sendvič teorija” prema kojoj su “obična” ple- vlade. Indijski Ustav, moralni temelj indijske demokra- mena uhvaćena usred unakrsne vatre između države i cije, parlament je usvojio 1950. Bio je to tragičan dan za maoista? Jesu li “maoisti” i “Plemena” dvije potpuno plemenske narode. Ustav je ratificirao kolonijalnu poli- odvojene skupine kao što se tvrdi? Preklapaju li se nji- tiku i učinio državu skrbnikom nad plemenskom otadž- hovi interesi? Jesu li išta naučili jedni od drugih? Jesu li binom. Preko noći, cjelokupna plemenska populacija promijenili jedni druge? postala je skvoterima vlastite zemlje. Zanijekana su im

Roy, Arundhati Među drugovima: S naksalitima kroz prašumu

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 171 Ahmed Ben Bella — (1918-) 1965. Houari Boumédiènne svrgnuo je popularnog alžir - skog predsjednika, pan-arabista i jednog od osnivača Pokreta nesvrstanih. Nakon - državnog udara pro veo je petnaest godina u kućnom pritvoru. 04 Plemena maoiste nazivaju “Da- * * * hattisgarška vlada. No, dovoljno sam uvrnuta da posu- da log” što znači starija braća. Dan pred odlazak majka me nazvala zvučeći po- mnjam u to da ako je tu onkološka bolnica, onda u blizi- Dada znači brat u bengalskom (op.prev.). spano. “Razmišljala sam” – rekla je čudnim instinktom ni mora biti i plato rudnika boksita. 05 CSR, Corporate Social Respon- kojeg imaju majke – “ovoj zemlji treba revolucija”. Prolazimo Kanker, mjesto poznato po Školi za an- sibility (op.prev.) Članak na Internetu kaže da izraelski Mossad uv- titerorističku obuku i ratovanje u džungli08 koju vodi 06 N. T. Rama Rao, bivši Glavni ministar Andhra Pradesha i te- ježbava tridesetak indijskih visokorangiranih policij- brigadir B. K. Ponvar, Cvilidreta ovog rata, zadužen za luški filmski glumac skih časnika tehnikama ciljanih smaknuća kako bi “obe- preobrazbu korumpiranih, traljavih policajca (slame) u 07 organizacija za nadzor vlade zglavili” maoiste. Po medijima se priča o novom hardve- komandose iz džungle (zlato). “Gerilski protiv gerile”– 08 Counter Terrorism and Jungle Warfare Training School (op. ru kupljenom od Izraela: laserski daljinomjeri, termovi- moto škole za vojnu obuku – ucrtano je na stijene. Voj- prev.) zijska oprema i bespilotne naprave kakve su vrlo popu- nike se uči da trče, uklizavaju, skaču na i sa helikoptera u 09 Rahul Gandhi je izgledni na- larne u američkoj vojsci. Savršeno oružje protiv letu, jašu konje (iz nekog razloga), jedu zmije i žive od sljednik “kongresne dinastije”, dominantne klike unutar vla- siromašnih. džungle. Brigadir je jako ponosan na treniranje pasa lu- dajuće Kongresne stranke. Ra- Vožnja od Raipura do Dantewade traje otprilike talica za borbu protiv “terorizma”. U školi za vojnu obu- hulova majka je Sonia Gandhi, deset sati, kroz područja “poharana maoistima”. To nisu ku svakih šest tjedana diplomira osamsto policajaca. trenutna predsjednica stranke koja je tron naslijedila nakon bezazlene riječi. Poharati / pošast impliciraju bolest / za- Planira se osnivanje dvadesetak sličnih škola diljem In- smrti supruga, Rajiva Gandhija razu. Bolesti se moraju liječiti. Zaraza se mora istrijebiti. dije. Policiju se postupno pretvara u vojsku. (U Kašmiru ubijenoga 1991. On je pak manti- Maoisti moraju biti iskorijenjeni. Na ovakve se naizgled je obrnuto. Vojsku se pretvara u prenapuhanu admini- ju naslijedio od svoje majke, In- dire Gandhi, koju je 1984. ubio bezazlene načine jezik genocida ušuljao u naš jezik. stracijsko policijsku silu). Naglavce. Izokrenuto. Bilo ka- vlastiti tjelohranitelj. Otac Indi- Kako bi zaštitili autocestu, sigurnosne snage “osi- ko bilo, Neprijatelj je Narod. re Gandhi je bio nitko drugi do li gurale” su uski pojas šume s obje strane ceste. Dublje Već je kasno. U Jagdalpuru su svi utonuli u san, Jawaharlal Nehru, prvi Premijer 04 Nezavisne Indije i neprikosnov- unutra, nalazi se kraljevstvo “Dada log”. Braća. osim mnogih jumbo plakata Rahula Gandhija koji zovu 09 neni prvak “velikih brana”. Drugovi. ljude da se pridruže Kongresu Mladih. Ovo mu je dru- 10 Purification Hunt / Akcija čišće- U predgrađima Raipura, ogromni billboard rekla- gi posjet Bastaru u zadnjih nekoliko mjeseci i još nije re- nja (op.prev.) mira Onkološku Bolnicu Vedanta (Vedanta je kompani- kao ništa o ratu. Vjerojatno je to prezamršeno pitanje da ja za koju je nekoć radio naš ministar unutarnjih poslo- bi se Narodni Princ u ovom trenutku petljao u njega. va). U Orissi, odakle vadi boksit, Vedanta financira sve- Njegovi menadžeri za odnose s javnošću mora da učilište. Na ovakve naizgled bezazlene načine rudarske su udarili šakom o stol. Činjenici da Salwa Judum10 – kompanije postaju dijelom naše mašte: Nježni Divovi strašna zločinačka organizacija sponzorirana od vlade i Kojima Je Stvarno Stalo. Naziv za to je KDO Korporativ- odgovorna za silovanja, smaknuća, spaljivanje sela i pro- na Društvena Odgovornost.05 To omogućava rudarskim gnaništvo stotina tisuća ljudi iz njihovih domova – vodi kompanijama da budu nalik legendarnom glumcu i bi- Mahendra Karma, zastupnik kongresa MLA [član zako- všem premijeru NTR06, koji je volio glumiti sve uloge iz nodavnog odbora] ne pridaje se puno pozornosti u pa- teluške mitologije – dobre i loše likove, sve odjednom, u žljivo orkestriranom publicitetu Rahula Gandhija. istom filmu. KDO je maska skandaloznoj ekonomiji ko- Stigla sam kod Ma Danteshwari mandira puno ja stoji u pozadini rudarskog sektora u Indiji. Na primjer, prije dogovorenog sastanka (prvoga dana u prvom ter- prema posljednjim Lokayukta izvješću07 za Karnataku, minu). Nosila sam fotoaparat, mali kokosov orah, i na za svaku tonu željezne rude koju iskopa neka privatna čelu od pudera napravljenu crvenu tiku. Pitala sam se kompanija, vlada dobiva tantijem od 27 rupija, a rudar- gleda li me tko i smije li mi se. U roku od nekoliko minu- ska kompanija zaradi 5 000 rupija. U sektoru boksita i ta prišao mi je neki dječak. Nosio je kapu i školski aluminija omjeri su još i gori. Radi se o bjelodanoj pljač- ruksak. Na noktima je imao istrugani crveni lak. Bez ki u iznosu od više milijardi dolara. To je dovoljno da se Hindi Outlooka i bez banana. “Jeste li vi osoba koja treba kupe izbori, vlade, sudci, novine, televizije, NVO-ovi i ući?”. pitao me. Bez Namaškar Guruđi. Nisam znala što humanitarne organizacije. Što je tu i tamo pokoja onko- da kažem. Izvadio je vlažnu poruku iz džepa i dao mi ju. loška bolnica? Pisalo je: “Outlook nahi mila.” (Nisam našao Outlook.) Ne sjećam se imena Vedante na dugom popisu “A banane?” Memoranduma o razumijevanju koje je potpisala Ch- “Pojeo sam ih.” – rekao je – “Ogladnio sam.” 172 11 SP – Superintendent of Police On je baš prijetnja unutarnjoj sigurnosti, nema ne može voziti bicikl. Pentrali smo se strmim brdima i (op. prev.) šta. spuštali stjenotivim strminama uz neke poprilično opa- 12 Naziv kompanije i mliječnih napitaka koje proizvodi Glaxo- Na ruksaku mu je pisalo Charlie Brown – ne sasvim sne litice. Kad ga nije mogao voziti, Chandu bi podigao SmithKline u VB, Južnoj Africi, obični bedak. Rekao je da se zove Mangtu. Ubrzo potom bicikl iznad glave i nosio ga kao da je lak poput pera. Po- Indiji, Novom Zelandu, Bangla- saznala sam da je Dandakaranya, šuma u koju ulazim, čela sam razmišljati o njegovom neobičnom izgledu se- dešu, Pakistanu, Jamajci i pod li- cencom na Filipinima i u Male- prepuna ljudi s više imena i fluidnim identitetima. Ta oskog momka. Saznala sam (mnogo kasnije) da zna ru- ziji (op.prev.). ideja je za mene bila poput melema. Kako je divno ne bi- kovati svim vrstama oružja “osim LMG-om” – objasnio ti zaglavljen sa sobom, moći postati netko drugi, barem mi je veselo. nakratko. Pola sata, dok nam se putevi nisu razmimoišli, ho- Otpješačili smo do autobusne stanice koja se nala- dali smo s tri prelijepa pijana muškarca s cvijećem u tur- zi svega par minuta od hrama. Već se stvorila gužva. Sve banima. U sumrak su njihove naramene torbe počele se odvilo brzo. Tamo su bila dva muškarca na motocikli- kukurikati. U njima su bili pijetlovi koje su nosili na tr- ma. Nije bilo razgovora – samo nijema potvrda, prebaci- žnicu ali ih nisu uspjeli prodati. vanje tjelesne težine i buka paljenja motora. Nisam ima- Čini se da Chandu može vidjeti u mraku. Ja mo- la pojma kamo idemo. Prošli smo pokraj kuće Policij- ram upaliti baklju. Počinju se oglašavati cvrčci i uskoro skog Načelnika11 koje se sjećam od svog zadnjeg posjeta. se čuje cijeli orkestar, zvukovna kupola nad nama. Žu- On je iskren čovjek, taj SP: “vi'te gospođo, iskreno govo- dim za tim da pogledam noćno nebo, no ne usuđujem reć' ovaj problem ne možemo riješit ni mi policajci ni se. Moram gledati kud hodam. Korak po korak. vojska. Problem s tim plemenima je da oni ne razumiju Koncentrirano. pohlepu. Ako oni ne postanu pohlepni, nema nade za Čujem pse. No ne mogu procijeniti koliko su dale- nas. Rekao sam svom šefu, uklonite silu i umjesto toga ko od nas. Tlo je postalo ravno. Ukrala sam pogled k ne- postavite TV u svaku kuću. Sve će se automatski bu. I postala ekstatična. Nadam se da ćemo uskoro stati. srediti.” “Uskoro”, kaže Chandu. No, ispostavilo se da je to usko- Uskoro smo se vozili izvan grada. Nitko nas nije ro još sat vremena hoda. Vidim siluete divovskih staba- pratio. Bila je to duga vožnja, tri sata po mom satu. Na- la. Stigli smo. glo smo se zaustavili usred ničega, na praznoj cesti s čije Selo se čini prostranim, kuće su dosta udaljene je- je obje strane šuma. Mangtu je sišao. Ja također. Motori dne od drugih. Ušli smo u prekrasnu kuću. Gori vatra, su otišli dalje. Uzela sam svoj ruksak i slijedila malu pri- nekoliko ljudi sjedi oko nje. Više ih je vani, u mraku. Ne jetnju unutarnjoj sigurnosti u šumu. Bio je prekrasan mogu procijeniti koliko ih je. Jedva da ih raspoznajem. dan. Šumsko tlo bio je tepih od zlata. Čuje se žamor. Lal Salaam Kaamraid (Crveni pozdrav, Ubrzo smo izbili na bijele pjeskovite obale širokog drugarice). Lal Salaam, odgovaram. Premorena sam. Do- riječnog bazena. Očito je da se hrani monsunima tako maćica me poziva unutra i daje mi piletinu s karijem ku- da je sada pješčana ravnica po sredini koje teče potok, do hanu s graškom i crvenom rižom. Izvrsno. Njezino dije- gležnja dubok, lak za pregacati preko. Preko je “Paki- te spava pored mene, a njene srebrne nanognice odsija- stan”. “Tamo gosp'đo”, kazao mi je iskreni SP, “moji vaju u svjetlosti vatre. dečki pucaju da ubiju”. Sjetila sam se toga kad smo poče- Nakon večere rastvorila sam vreću za spavanje. li prelaziti. Vidjela sam nas na nišanu policijskih pušaka Zatvarač ima čudan, parajući zvuk. Netko je upalio ra- – sićušni likovi u krajbrazu, laka meta. No, Mangtu nije dio. BBC-jeve vijesti na hindskom. Anglikanska crkva djelovao zabrinuto, stoga sam pratila njegov mig. povukla je sredstva iz Vedantinog projekta Niyamgiri Na suprotnoj obali, u kričavo zelenoj košulji na ko- zbog devastacije okoliša i narušavanja prava plemena joj je pisalo Horlicks!12 čekao nas je Chandu. Nešto stari- Dongria Kondh. Čuju se kravlja zvona, šmrkanje, kome- ja sigurnosna prijetnja. Dvadesetak godina. Predivnog šanje, goveda prde. Sve je na svom mjestu. Sklapaju mi osmijeha, na biciklu s kanistrom kuhane vode i mnogo se oči. paketića kolačića od glukoze za mene, od partije. Došli smo do daha i nastavili hodati. Ispostavilo se da je bicikl paravan. Staza je cijelim putem bila takva da se po njoj

Roy, Arundhati Među drugovima: S naksalitima kroz prašumu

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 173 Belgijanci u Kongu — (1960) belgijska voj - na intervencija u bivšu koloniju, brzo je otri - jeznila euforiju neza - visnosti u Africi i po - kazala prave namjere bivših kolonijalnih gospodara. 13 Tamarindus indica – Tamarind, * * * mi tjeramo samo policiju. No, zašto bi učitelji došli ova- indijska datula ili indijska urma, Ustali smo u pet sati. U šest smo već bili u pokretu. mo, kad plaće mogu zaraditi sjedeći kući. Dobro pitanje. jedini pripadnik te porodice. Autohtona je afrička tropska U sljedećih nekoliko sati prešli smo još jednu rijeku. Objašnjava mi kako je ovo “novo područje”. Partija biljka (Sudan, Kamerun, Nigeri- Pješačili smo kroz predivna sela. Svako selo ima porodi- ga je tek nedavno osvojila. ja i Tanzanija). U Indiju je done- cu indijskih datula13 koje bdiju nad njim, poput zagrljaja Došlo je dvadesetak mladih ljudi. Djevojaka i mo- sena nekoliko tisuća godina pri- je naše ere ljudskim djelova- dobronamjernih bogova. Slatki, bastarski tamarind. Oko maka. Adolescenti ili u ranim dvadesetima. Chandu ob- njem. Danas je rasprostranjena jedanaest sati sunce je visoko na nebu, a hodanje je ma- jašnjava da je to milicija na razini sela – najniži rang ma- uzduž cijelog tropskog pojasa. U nje zabavno. U jednom smo selu uzeli stanku za ručak. oističke vojne hijerarhije. Nikad prije nisam vidjela ni- 16.st. prenesena je i u Meksiko 15 gdje se udomaćila (op.prev). Čini se da Chandu poznaje ljude u toj kući. Predivna koga nalik njima. Odjeveni su u sarije i lunghije , neki 14 vrsta leće koja se guli, izvana mlada djevojka očijuka s njim. On se doimlje malo sra- su u izlizanim maslinasto zelenim maskirkama. Momci smeđa, iznutra crvena (op. mežljivim, možda zbog moje prisutnosti. Ručak se sa- nose nakit, pokrivala za glavu. Svaki od njih ima pušku prev.). 14 15 Lunghi je pamučni (ili svileni, stoji od sirove papaje sa masoor lećom i crvenom ri- koja se puni kroz cijev – bharmaar. Neki imaju i noževe, za svečane prilike poput vjenča- žom. I crvenim chillijem u prahu. Pričekat ćemo da sun- sjekire, luk i strijelu. Jedan momak nosi improvizirani nja) muški (iako ga mogu nositi ce malo izgubi na žestini prije nego što nastavimo put. minobacač napravljen od metar duge galvanizirane če- i žene) odjevni predmet (u ra- znim bojama i uzorcima – plavi Zadrijemali smo u sjenici. Posebna ljepota vlada ovim lične cijevi. Stvara puno buke, međutim može se upotri- su izrazito popularni). Kad je ra- mjestom. Sve je čisto i nužno. Nema nereda. Crna kokoš jebiti samo jednom. Napunjena je barutom i šrapnelima stvoren širok je 115 cm, a dug paradira okolo po niskom zidu od blata. Rešetka od i spremna za pucanje. “Usprkos tome, plaši policiju”, ka- 200 cm. Razlikuje se od dhotija po duljini i načinu nošenja – no- bambusa služi kao stabilizator potpornoj gredi slamna- žu i nasmijaše se. Čini se da im rat nije glavna briga na si se nabrano, no može se nositi tog krova, no ujedno i kao polica. Na njoj stoje sirkova pameti. Možda zato jer je ovo područje daleko od do- vezan na više različitih načina metla, dva bubnja, pletena slamnata košara, strgan kišo- maćeg terena Salwa Juduma. Upravo su dovršili svoje (op.prev.). bran i cijela hrpa naslaganih izravnatih praznih nabora- dnevne zadatke: pomagali su pri podizanju ograde oko nih kartona. Nešto mi je zapelo za oko. Na kartonu stoji nekih kuća u selu kako bi se koze zadržale izvan polja. natpis: Ideal Power 90 High Energy Emulsion Explosive Razigrani su i znatiželjni. Djevojke su opuštene uz (Class-2) SD CAT ZZ. momke. Imam radar za takve stvari, i impresionirana Oko dva sata smo ponovno krenuli. U sljedećem sam. Njihov je posao, kaže Chandu, patrolirati, čuvati selu naći ćemo se s Didi (Sestrom, Drugaricom) koja zna skupinu od pet do šest sela i pomagati u polju, čistiti bu- koja je sljedeća etapa puta. Chandu ne zna. Ekonomični nare ili popravljati kuće – raditi što god je potrebno. su čak i s informacijama. Nitko ne zna sve. No, kad smo Još ni glasa od Didi. Što se može? Ništa. Čekati. Po- stigli u selo, Didi nije bila tu. Nema nikakvih vijesti o moći rezuckati i guliti. njoj. Prvi put vidim oblačak brige koji se nadvija nad Nakon večere, bez mnogo razgovora, svi su se po- Chanduom. Veliki se nadvija nada mnom. Ne znam ka- složili u liniju. Očito ćemo krenuti. Sve se seli s nama: ri- kve sustave komunikacije imaju, ali što ako je nešto po- ža, povrće, lonci i tave. Napustili smo područje škole i u šlo po zlu? redu jedan iza drugoga ušli u šumu. Za manje od pola sa- Smjestili smo se ispred napuštene školske zgrade, ta stigli smo na proplanak na kojem ćemo noćiti. Ne čuje malo izvan sela. Zašto su sve vladine seoske škole građe- se apsolutno ništa. U svega nekoliko minuta svi su raši- ne poput betonskih utvrda sa čeličnim roletnama na rili svoje plave plastične plahte, sveprisutne “jhillii” prozorima i kliznim čeličnim vratima? Zašto nisu poput (bez kojih neće biti Revolucije). Chandu i Mangtu će di- kuća u selu od blata i slame? Zato što ujedno služe i kao jeliti jednu, a jednu su raširili meni. Našli su mi najbolje barake i bunkeri. “U selima Abhujmada”, kaže Chandu, mjesto, pokraj najboljeg sivog kamena. Chandu kaže da “škole su ovakve...” Grančicom je po zemlji skicirao plan je poslao poruku Didi. Ako je dobije, bit će tu u ranu zo- zgrade. Tri oktogona međusobno spojeni poput pčeli- ru. Ako je dobije. njeg saća. “Kako bi mogli pucati u svim smjerovima”. Ovo je najljepša soba u kojoj sam spavala nakon Kako bi potkrijepio svoje riječi nacrtao je strelice (poput dugo vremena. Moj privatni apartman u hotelu s tisuću trenerske sheme u kriketu – putanje mogućih udaraca zvijezda. Okružena sam ovom prekrasnom neobičnom bacača). Nema učitelja ni u jednoj od ovih škola, kaže djecom i njihovim neobičnim arsenalom. Svi su maoisti, Chandu. Sve su ih otjerali. Ili ste ih vi otjerali? Nismo mi, to je sigurno. Hoće li svi umrijeti? Je li škola za vojnu 174 16 The Peoples Liberation Guerril- obuku u džungli za njih? A helikopterska paljba, termo- Kamp je bio udaljen par sati hoda. Stigli smo u su- la Army, PLGA (op. prev.) vizijska i laserska daljinometarska oprema? mrak. Stražari patroliraju u nekoliko slojeva i u koncen- 17 Revolucionarna urođenička ženska organizacija Zašto moraju umrijeti? Zbog čega? Kako bi sve ovo tričnim krugovima. Bit će da je sto drugova poredano u postalo rudnikom? Sjećam se posjeta otvorenim rudni- dva reda. Svi su naoružani. I nasmiješeni. Počinju pjeva- cima željeza u Keonjharu, u Orissi. Tamo je nekoć bila ti: Lal lal salaam, lal lal salaam, aane vaaley saathiyon ko lal šuma. I djeca poput ovih. Sad je zemlja, poput otvorene lal salaam (Crveni pozdrav pridošlim drugovima). Pje- crvene rane. Crvena prašina skuplja se u nosnicama i vali su tako nježno, kao da pjevaju narodnu pjesmu o ri- plućima. Voda je crvena, zrak je crven, ljudi su crveni, jeci ili šumskom cvatu. Pjesmom, čestitkom, rukova- njihova pluća i njihova kosa su crveni. Po cijele dane i njem i stisnutom šakom svatko pozdravlja svakoga, ro- noći kroz njihovo selo tutnje kamioni, branik do brani- mori Crveni pozdrav, crveni pozdrav... ka, tisuće i tisuće kamiona koji prevoze rudu do luke Osim ogromne plave jhilli rasprostrte po podu u Pradip odakle će se izvesti u Kinu. Tamo će se pretvoriti veličini od 4,5 metara kvadratnih, nema drugih znakova u automobile i dim i gradove koji narastu preko noći. U “logora”. Ova jhilli ima i krov. To će biti moja soba veče- stopu rasta koja ostavlja ekonomiste beze daha. U oružja ras. Ili sam nagrađena za dane hoda ili me se tetoši zbog za vođenje ratova. onoga što slijedi. Ili oboje. Bila je to zadnja večer tijekom Svi su zaspali, osim stražara koji stražare u smjena- cijelog puta koju ću imati krov nad glavom. Za večerom ma od sat i pol. Napokon mogu gledati zvijezde. Dok sam upoznala Drugaricu Narmadu koja je zadužena za sam kao dijete odrastala na obalama rijeke Meenachal, Krantikari Adivasi Mahila Sangathan17 (KAMS), a za ko- mislila sam da su cvrčci – koji su se uvijek javljali u pred- jom je raspisana nagrada, Drugaricu Saroju (Sarođa) iz večerje – zvukovi zvijezda koje se pale spremajući se PLGA koja je visoka koliko i njezin SLR, Drugaricu Mas- zasjati. Iznenađena sam koliko mi se ovdje sviđa. Nema seu (što na jeziku gondi znači Crna Djevojka) za čijom je mjesta na svijetu na kojem bih radije bila. Tko bih mogla glavom također raspisana nagrada, Drugaricu Roopi biti večeras? Drugarica Rahel, pod zvijezdama? Možda (Rupi) mag za tehnologiju, Druga Raju (Rađu) koji je sutra stigne Didi. zadužen za koridor koji sam propješačila, Druga Venua (ili Muralija ili Sonua ili Sushila, kako god vam paše), * * * koji im je, čini se, svima nadređen. Možda je član Cen- Stigli su u rano poslijepodne. Vidim ih izdaleka. tralnog Komiteta, ili čak Polit Biroa. Nije mi rečeno. Ne Petnaestak ih je, svi su u maslinasto zelenim uniforma- pitam. Materinji jezici su nam gondski, halbi, telugu, ma, trče prema nama. Čak i izdaleka, prema načinu na punjabski i malayalam. Samo Masse govori engleski. koji trče, vidim da su krupne ribe. Narodnooslobodilač- (Stoga komuniciramo na hindskom!) Drugarica Maase ka gerilska vojska16. Njima su namijenjene termovizij- je visoka i tiha i čini se da se mora probiti kroz naslage ska oprema i laserski navođene puške. Radi njih Škola za boli kako bi otpočela razgovor. Zbog načina na koji me vojnu obuku za ratovanje u džungli. Naoružani su zagrlila pomislila sam da je čitateljica i da joj u džungli ozbiljnim puškama: INSAS, SLR, dvojica imaju AK 47- nedostaju knjige. Ispričat će mi svoju priču tek kasnije. ice. Vođa trupe je Drug Madhav koji je član partije od Kad mi povjeri svoju bol. devete godine života. Podrijetlom je iz Warangala u An- Stižu loše vijesti, to se tako događa u ovoj džungli. dhra Pradeshu. Bio je uzrujan i ispričavao se. Ponavljao Trkač, s “keksima”. Rukom pisane poruke na listovima je da je došlo do ogromnog nesporazuma i da se to inače papira, složenima i savijenima u male kvadratiće. Puna nikad ne događa. Plan je bio da odmah prvu večer sti- vreća. Poput čipsa. Vijesti iz svih krajeva. Policija je ubila gnem u glavni kamp. Netko je u šumskoj vezi ispustio pet ljudi u selu Ongnaar, četvero iz milicije i jednog se- štafetu. Motociklistička ispostava je trebala biti na sa- ljanina: Santhu Pottai (25), Phoolo Vadde (22), Kande svim drugom mjestu. “Prisilili smo vas da čekate i da to- Potai (22), Ramoli Vadde (20), Dalsai Koram (22). To bi liko hodate. Cijelim smo putem trčali kad smo čuli da lako mogla biti djeca od sinoć, iz moje zvijezdama osute ste stigli ovamo.” Rekla sam da je sve OK i da sam stigla spavaonice. spremna na čekanje, hodanje i slušanje. Inzistira na to- Nakon toga stižu dobre vijesti. Mali kontingent me da odmah krenemo jer ljudi u kampu čekaju, ljudi među kojima je i punašni mladi čovjek. I on je u zabrinuti. Roy, Arundhati Među drugovima: S naksalitima kroz prašumu

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 175 Jacobo Arbenz — (1913-1971) 1954 CIA i američka vlada orga - nizirale su državni udar kojim je svrgnut demokratski izabrani Gvatema - predsjednik le Arbenz. Na vlast je došla vojna hunta. je ostala na Vojska vlasti idućih 30 godina. 18 “The Chief minister” odnosno maskirnom, ali njegova izgleda potpuno novo. Svi im se divovskim setom ključeva kojima otključava labirint Glavni ministar je predsjednik dive i hvale im kondiciju. On se doimlje sramežljivim i pretinaca punih priča, pjesama i uvida. vlade saveznih indijskih država. On je predsjednik vlade kabine- zadovoljnim. On je doktor koji je došao živjeti i raditi s Drug Venu bio je u jednoj od sedam oružanih tru- ta savezne države. Po indijskom drugovima u šumu. Prošlo je mnogo godina otkad je za- pa koje su prije trideset godina, u lipnju 1980. prešle Go- Ustavu, glavnog ministra ime- dnji put neki doktor posjetio Dandakaranyu. davari iz Andhra Pradesha i ušli u Dandakaranya šumu nuje guverner savezne države. Glavne ministre država biraju Vijesti na radiju izvještavaju o sastanku ministra (DK u partijskom žargonu). On je jedan od izvornih pio- članovi zakonodavnog tijela. Še- unutarnjih poslova s glavnim ministrima država po- nira. Oni su bili dio Narodne vojne skupine (PWG – fa vlade ne bira glasačko tijelo – gođenih “ljevičarskim ekstremizmom”. Glavni mini- People's War Group), jedna frakcija Komunističke par- ono bira samo svoje predstavni- 18 ke. Predstavnici izabiru premi- stri Jharkhanda i Bihara drže se po strani i nisu prisu- tije Indije (marksističko-lenjinistička) [CPI (ML)], iz- jera savezne države. Tako ime- stvovali sastanku. Na to su se svi okupljeni oko radija vorni naksaliti. PWG se formalno odvojio u zasebnu sa- novan predsjednik vlade ima počeli smijati. U vrijeme izbora, za cijelo vrijeme traja- mostalnu partiju u travnju te godine, pod Kondapalli- gotovo sve izvršne ovlasti. Za razliku od toga, guverner save- nja kampanje i možda koji mjesec nakon formiranja vla- jem Seetharamiahom. PWG je odlučio osnovati stajaću zne države ima samo imaginar- de, srednjostrujaški političari govore stvari poput “na- vojsku za koju im je bila potrebna baza. DK je trebala biti ne ovlasti (op.prev.). ksaliti su naša djeca”. Moguće je uskladiti satove prema ta baza, prve poslane trupe trebale su izvidjeti područje tome kad će promijeniti mišljenje i kad će im izbiti i početi s izgradnjom gerilskih zona. Rasprave o tome očnjaci. trebaju li komunističke partije imati stajaću vojsku te je Upoznala sam Drugaricu Kamlu. Rečeno mi je da li “narodna vojska” kontradiktoran termin, stare su ra- se ni u kom slučaju ne smijem udaljiti ni metra od svog sprave. PWG-ova odluka o osnutku vojske potječe iz is- jhillija bez da ju probudim. Svatko se u mraku dezori- kustva u Andhra Pradeshu gdje je njihova kampanja za jentira i lako se izgubiti. (Ne budim je. Spavam kao kla- provedbu agrarne reforme (“Land to the Tiller” – “ze- da.) Ujutro, Kamla mi uručuje plastični žuti paketić mlja oračima”) dovela do izravnog sukoba sa zemljopos- otvo­ren na jednoj strani. Nekoć je u njemu bilo Abisovo jednicima i rezultirala policijskom represijom neizdrži- zlatno rafinirano sojino ulje. Sad je to moja Noćna posu- vom bez vlastite borbene sile. da. Ništa se ne rasipa na Putu do Revolucije. (Čak i danas (Do 2004. PWG se spojio s drugim CPI [ML] neprestano razmišljam o Drugarici Kamli. Sedamnaest frakcijama: Stranačkim jedinstvom [Party Unity PU] i joj je godina. O struk joj je opasan pištolj domaće radi- Maoističkim komunističkim centrom [Maoist nosti. A kakav joj je tek osmijeh! No, ako je slučajno Comunist Center MCC] – koji najvećim dijelom djeluje nađe policija ubit će je. Možda je prije toga siluju. Nitko iz Bihara i Jharkhanda; da bi onda postala ono što je neće postavljati pitanja. Jer je ona Prijetnja Unutarnjoj sada, Komunistička partija Indije (M) [Comunist Party Sigurnosti.) of India – Maoist].)

* * * * * * Nakon doručka, čeka me Drug Venu (Sushil, Sonu, Dandakaranya je dio onoga što Britanci, na svoj Murali), sjedeći na jhilli prekriženih nogu, promatrajući Bjelački način zovu Gondwana, zemlja Gonda. Danas je svijet poput krhkog seoskog učitelja. Slijedi predavanje šuma podijeljena državnim granicama Madhya Prade- iz povijesti. Ili točnije, predavanje o povijesti Dandaka- sha, Chhattisgarha, Orisse, Andhra Pradesha, i Mahara- ranya šume koja je kulminirala ratom koji njome upravo shtre. Stari je trik razdvojiti problematične skupine u danas kovitla. Nema sumnje, to će biti partizanska ver- odvojene administrativne jedinice. No, ovi maoistički zija. No, koja pak povijest to nije? U svakom slučaju, taj- Gonde ne obraćaju puno pozornosti na stvari poput dr- nu se povijest mora učiniti javnom kako bi ju se (uopće) žavne granice. Karte u njihovim glavama izgledaju dru- moglo osporavati, proturječiti joj, umjesto da se o njoj gačije, i poput drugih šumskih bića, utabali su svoje pu- jednostvno laže, što se trenutno događa. tove. Ceste njima ne služe za hodanje, nego za prelazak, Drug Venu ima staložen, umirujući gard i nježan ili sve češće, za zasjede. Osim Gonda (dijele se na ple- glas koji će u danima koji dolaze izbijati u kontekstu koji mena Koya i Dorla) koji su većinska zajednica postoje i će me potpuno obeshrabriti. Jutros priča satima, gotovo manja naselja drugih plemenskih zajednica. Zajednice neprekidno. On je poput malog upravitelja skladišta s koje nisu adivasi – trgovci i doeseljenici, žive na rubovi- ma šume blizu cesta i tržnica. 176 19 skupni termin za pokrete koji PWG nisu bili prvi prosvjetitelji pristigli u Danda- žnost jedinstva i nov način političkog pregovaranja. Da- propagiraju hinduistički karanyu. Baba Amte, slavni gandijevac osnovao je ašram nas, nakon nekoliko štrajkova i agitacija, cijena svežnja nacionalizam 20 Diospyros melanoxylon je autoh- i bolnicu za liječenje gube u Warori 1975. Ramakrishna tendu lišća je jednu rupiju. (Ne izgleda tako prema ovim tona indijska i šrilankanska vr- Mission je počela otvarati seoske škole u udaljenim šu- cijenama, no promet u trgovini lišćem tendua broji se u sta cvjetnice iz obitelji Ebana- mama Abhujmada. U sjevernom Bastaru, Baba Bihari stotinama crorea23 rupija.) cea. U području jugoistočne In- dije poznata je pod nazivom Das započeo je agresivnu kampanju za “vraćanje pleme- Za svaku sezonu vlada raspisuje javni natječaj i da- Temburini, ili po hindskom na pod okrilje hinduizma” što je uključivalo kampanju je investitorima dozvole za ekstrakciju fiksne količine imenu – Tendu. U Orissi i Jhar- ocrnjivanja plemenske kulture, poticanje samoprijezira tenduova lišća – obično između 1500 i 5000 standardizi- khandu poznat je kao Kendu. U Indiji se koristi kao papir za mo- i uvođenje velikog hinduističkog dara – kaste. Prvi preo- ranih vrećica poznatih kao “manak boras” (“standardne tanje duhana za pušenje. braćenici, seoske poglavice i veliki zemljoposjednici – vrećice”). U svaku manak boru stane oko tisuću svežnje- 21 Jeftina cigareta (tanka cigareta poput Mahendre Karme, osnivača Salwa Juduma – dobi- va. (Naravno, nema načina da se osigura da koncesionari punjena duhanom zamotana li- šćem tendua i zavezana konop- li su status Dwijija, dvorođenih, Brahmana. (To je na- ne ekstrahiraju više od dozvoljenoga.) Kad tendu dođe čićem na jednoj strani, op. prev.) ravno dobrim dijelom i prevara, jer nitko ne može po- na tržište prodaje se na kilograme. Nepreciznu matema- 22 100 (pesa) paisa = 1 indijska ru- stati Brahman. Kad bi mogli, dosad bismo već bili nacija tiku i prepreden sustav mjerenja koji pretvara svežnje u pija; Rs. 45 = $1 (cca.) 23 1 lakh = 100,000; 1 crore = deset Brahmana). No, taj se lažni hinduizam smatra dovoljno manak borase pa u kilograme kontroliraju koncesionari, milijuna (100 lakhs). (100 crorea dobrim za plemenske narode, baš kao i lažne marke sve- što ostavlja dovoljno mjesta manipulacijama najgore vr- je jedna milijarda, znači u mili- ga ostaloga – keksa, sapuna, šibica, ulja – što se prodaje ste. Najstrožijim izračunom profit po jednoj standar- jardama rupija, op.prev. ) 19 24 Chutney je gusti umak od mješa- na seoskim tržnicama. Kao dio vala mijenjana su ime- dnoj vreći procjenjuje se na otprilike 1100 rupija (nakon vine začina i povrća. Obično je na sela u zemljišnim knjigama, rezultat čega je da ih da- što se partiji plati provizija od 120 rupija po vreći). Čak i začinjeni dodatak glavnom jelu. nas većina ima dva imena, narodno i državno ime. Na prema takvim izračunima mali koncesionar (1500 Chutneyi mogu biti slatkasti i kiseli te svježi ili ukiseljeni (op. primjer selo Innar postalo je Chinnari. Na glasačkim su vreća) zaradi oko 16 lakh rupija po sezoni, a veliki kon- prev.). listama imena plemena promijenjena u hinduistička cesionar zaradi do 55 lakh rupija. Realističnija procjena 25 Special Police Officer – SPO (op. imena. (Massa Karma je postao Mahendra Karma.) Oni kretala bi se u višestruko većim brojevima. S druge stra- prev.) koji se nisu sklonili pod hinduističko okrilje proglašeni ne Najveća Prijetnja Unutarnjoj Sigurnosti zaradi jedva su “Katwama” (što ih je označilo kao Nedodirljive) da bi toliko da preživi do sljedeće sezone. se kasnije uklopili u redove maoista. Prekinuo nas je zvuk smijeha i pogled nam je pao PWG je prvo počeo djelovati u Južnom Bastaru i na Nilesha, jednog od mladih drugova iz PLGA koji je Gadchiroliju. Drug Venu detaljno je opisao te prve mje- pljeskajući se žurno hodao prema prostoru predviđe- sece: kako su seljani bili sumnjičavi prema njima i kako nom za kuhanje. Kad se približio vidjela sam da nosi li- ih nisu htjeli pustiti u svoje kuće. Nitko im nije htio dati stovito gnijezdo ljutih crvenih mrava koji gmižu po nje- hrane ni pića. Policija je proširila glasine da se radi o lo- mu i grizu ga po rukama i vratu. Nilesh se također smije. povima. Žene su skrile nakit u pepeo drvenih peći. Stu- “Jeste li ikad jeli mravlji chutney24?”, pita me Drug Ve- panj represije bio je vrlo visok. U studenom 1980. u Gad- nu. Poznati su mi crveni mravi iz djetinjstva u Kerali, chiroli policija je otvorila vatru za vrijeme seoskog sa- ugrizli su me, ali ih nikad nisam jela. (Chutney je bio stanka i pobila cijelu trupu. To je bio prvi takav “okršaj- ukusan. Ljut. S mnogo mravlje kiseline.) ni” pokolj u DK. Bio je to traumatičan korak unatrag, Nilesh je iz Bijapura koji je u centru Salwa Judum drugovi su se povukli preko Godavari i vratili se u Adila- operacija. Nileshov mlađi brat pridružio se Judumu; u bad, međutim 1981. su se opet vratili. Počeli su organizi- jednom od svojih pljačkaških i paležnih pohoda postao rati plemenske narode da traže veću cijenu koja im se is- je Časnik Specijalne Policije25. Živi u kampu Basagudua plaćuje za listove tendua20 od kojih se radi bidi21. Trgovci s njihovom majkom. Otac je odbio otići i ostao u selu. su tada nudili tri pesa (paisa) za svežanj od otprilike pe- Posljedica toga je obiteljski krvni feud. Kad sam kasnije deset listova.22 Bio je to izazovan posao, organizirati lju- imala priliku razgovarati s njim pitala sam ga zašto je de kojima je ovakva vrsta politike potpuno strana, i po- njegov brat to učinio. “Bio je vrlo mlad”, kaže Nilesh. vesti ih u štrajk. Na kraju je štrajk bio uspješan i cijena je “Dobio je priliku divljati i nanositi bol ljudima i paliti poduplana na šest pesa (paisa) po svežnju. Stvarni kuće. Podivljao je i radio grozne stvari. Sad je zaglavio. uspjeh za partiju bio je to što je mogla demonstrirati va- Više se nikad ne može vratiti u selo. Neće mu biti opro- šteno. On je svjestan toga.” Roy, Arundhati Među drugovima: S naksalitima kroz prašumu

tvo!” UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 177 Salvador Allende — (1908-1973) prvi de - mokratski izabrani marksist predsjednik u Latinskoj Americi, počinio je samouboj - stvo, nakon što je u Čileu izvršen državni udar potpomognut od CIA-e i američke vla - de. “Radnici moje ze - mlje, imam vjeru u sudbinu Čilea. Drugi ljudi nadvladati će - tre mračni i gorki ovaj nutak kad izdaja po - bjeđuje. Živio Čile! Ži - Živjelo vio narod! radniš ­ Vratili smo se predavanju iz povijesti. Sljedeća ve- Današnjim generacijama mladih ljudi Ministar- lika partijina bitka, kaže Drug Venu, bila je protiv tvor- stvo šumarstva je daleka uspomena, dio mitoloških pri- nice papira u Ballarburu (Ballarpur Paper Mills). Vlada ča o povijesti uzništva i poniženja koje majke pričaju je dala obitelji Thapar koncesiju na 45 godina na eks- svojoj djeci. Starijim generacijama sloboda od Ministar- trakciju 1,5 lakha tona bambusa uz iznimno visoke sub- stva šumarstva znači istinsku slobodu. Mogli su je do- vencije (trivijalne u usporedbi s boksitom, no svejedno). dirnuti, okusiti ju. Ona im znači više nego što im je ne- Plemenima je plaćano deset pesa (paisa) za svežanj od zavisnost Indije ikad značila. Počeli su se okupljati oko 20 bambusovih stapki. (Neću pokleknuti uobičajenim partije koja se zajedno s njima borila. napastima usporedbe toga s profitom koji su Thapari ostvarivali). Dugim agitacijama, štrajkom koji su pratili * * * pregovori s upravom tvornice papira u prisutnosti ljudi, Ekipa od sedam trupa daleko je dogurala. Njihov utrostručena je cijena na 30 pesa (paisa) po svežnju. To utjecaj danas se rasprostire na 60 000 kvadratnih kilo- su bili ogromni uspjesi za plemenske narode. Druge po- metara šume, tisuće sela i milijune ljudi. litičke stranke su davale obećanja, ali nisu pokazivali ni- No, odlazak Ministarstva šumarstva značio je do- kakve znakove namjere ispunjenja obećanja. Ljudi su lazak policije. To je pokrenulo seriju krvoprolića: lažni počeli prilaziti PWG-u i pitati mogu li se pridružiti. policijski “okršaji”, zasjede PWG-a. Redistribucijom ze- Politika tendua, bambusa i drugih šumskih proi- mlje došle su druge obveze: navodnjavanje, poljoprivre- zvoda je sezonska. Problem koji traje tijekom cijele go- dna produktivnost, problem rastuće populacije koja sa- dine, stvarno prokletstvo života tih ljudi je gazda nad movoljno raščišćava šumsku zemlju. Donesena je odlu- gazdama, Ministarstvo šumarstva. Svako su se jutro ka da se razdvoji “civilni posao” od “vojnog posla”. službenici šumarije, čak i najmlađi među njima, poja- Danas Dandakaranyom upravlja razrađena infra- vljivali u selu poput lošeg sna, sprečavajući ljude u ora- struktura Jantana Sarkara (nadzornih vlada). Organiza- nju polja, skupljanju ogrjeva, skupljanju lišća, branju cijski principi preuzeti su iz Kineske revolucije i Vije- voća, ispaši stoke, u preživljavanju. Doveli bi slonove da tnamskog rata. Svakog Jantana Sarkara bira skup sela či- pregaze polja i u prolazu bi razbacivali sjeme baboola ja ukupna populacija može varirati od 500 do 5 000 ljudi. (Acacia nilotica) kako bi uništili tlo. Ljude bi tukli, hapsi- Ima devet odjela: Krishi (poljoprivreda), Vyapar-Udyog li, ponižavali, uništavali im usjeve. S gledišta Ministar- (trgovina i industrija), Arthik (ekonomija), Nyay (pra- stva šumarstva to su ilegalni ljudi koji sudjeluju u neu- vosuđe), Raksha (obrana), Hospital (zdravstvo), Jan stavnim aktivnostima, a ministarstvo samo provodi vla- Sampark (javni odnosi), School-Riti Rivaj (obrazovanje davinu prava. (Seksualno iskorištavanje žena je samo i kultura), i Džungla. Grupa Janatana Sarkara okuplja se dodatno razmetanje nad njihovim jadima.) u područna vijeća. Tri područna vijeća čine sektor. Dan- Ohrabrena sudjelovanjem naroda u tim borbama, dakaranya ima deset sektora. partija je odlučila uči u sukob s Ministarstvom šumar- “Upravo smo osnovali i odjel Spasimo Džunglu.” stva. Ohrabrivala je ljude da preuzmu šumska područja i Kaže Drug Venu, “sigurno ste čitali vladino izvješće koje kultiviraju ih. Ministarstvo pravosuđa osvetilo se spalji- kaže da se šuma povećala na područjima pod naksalit- vanjem novih sela koja su nastala u šumskim područji- skom upravom?”. ma. Nacionalni park u Bijapuru proglasili su 1986., što je “Ironično je”, kaže Drug Venu, “prvi koji su imali značilo preseljenje 60 sela. Više od pola ih je bilo već ise- koristi od partijine kampanje protiv Ministarstva šu- ljeno i izgradnja infrastrukture Nacionalnog parka u Bi- marstva bili su Mukhiye (seoski glavari) – Dwij briga- japuru je počela kad se partija uključila. Demolirala je de”. Iskoristili su svu svoju ljudsku snagu i sve resurse gradnju i zaustavila deložaciju preostalih sela. U par slu- kako bi ugrabili što više zemlje dok su mogli, dok je išlo čajeva uhvaćeni službenici vezani su za stabla i seljani su dobro. No, onda su ljudi počeli prilaziti partiji sa svojim ih tukli. Bila je to katarzična osveta za generacije eksplo- “unutarnjim kontradikcijama”, kako je to Drug Venu iz- atiranja. Na koncu se Ministarstvo šumarstva se povu- vanredno formulirao. Partija je počela posvećivati po- klo. Između 1986. i 2000. Partija je redistribuirala 300 zornost problemima jednakosti, klase i nepravde unutar 000 hektara šumskog zemljišta. Danas, kaže drug Venu, samog plemenskog društva. Veliki zemljoposjednici nema seljaka bez zemlje u Dandakaranyi. 178 26 Madhua Longifolia, mahwa ili nanjušili su nevolju na vidiku. Što je utjecaj partije bio Za razliku od Jan Jagran Abhiyana, Salwa Judum mahua je indijska tropska biljka veći, to se njihov smanjivao. U sve većoj mjeri ljudi su s bila je operacija raščišćavanja terena, što je značilo pre- šioko rasprostranjena po ravni- cama i šumama srednje i sjever- problemima dolazili partiji umjesto Mukhiyima. Stari seljenje ljudi iz njihovih sela u kampove pokraj ceste gd- ne Indije. To je zimzeleno brzo- oblici eksploatacije dovedeni su u pitanje. Bio je običaj je ih se moglo policijski nadgledati i kontrolirati. Voj- rastuće drvo koje može narasti da ljudi na prvi dan kiše obrađuju Mukhiyinu zemlju nim rječnikom rečeno, to je Strateško preseljenje popu- do 20 metara u visinu. Raste u 27 indijskim državama Jharkhand, umjesto vlastite. Ta praksa je prestala. Prestali su im da- lacije. Osmislio ga je General Sir Harold Briggs 1950. u 26 Uttar Pradesh, Bihar, Madhya vati plodove prvog dana branja Mahue kao i drugih vrijeme britanskog rata protiv komunista u Malayi. Bri- Pradesh, Kerala, Gujarat i Oris- šumskih proizvoda. Očito, nešto se moralo poduzeti. ggsov plan postao je jako popularan u Indijskoj vojsci, sa. Ulje je ljekovito za kožu, ali se može koristiti i kao gorivo. Na scenu stupa Mahendra Karma, jedan od naj- upotrijebljen je u Nagalandu, Mizoramu, i u Telenganu. Kao “illipe” koristi se kao slatkiš većih zemljoposjednika u regiji i u to vrijeme član Ko- BJP-ov glavni ministar Chhattisgarha, Raman Singh, u čokoladama. Sjemenke koje munističke partije Indije (CPI). On je 1990. okupio sku- objavio je da što se njegove vlade tiče, seljani koji se nisu ostanu nakon prerade u ulje odlično su gnjojivo. Cvjetovi se pinu Mukhiya i zemljoposjednika te započeo kampanju preselili u kampove, smatrat će se maoistima. U Bastaru, koriste za proizvodnju alkohol- Jan Jagran Abhiyan (Kampanju za osvješćivanje naro- dakle, za običnog seljaka, ostati kući, živjeti uobičaje- nog pića koje se pije u tropskoj da). Njihovo “osvješćivanje naroda” sastojalo se od oko nim životom, postalo je jednako sudjelovanju u opa- Indiji. Kora drveta ima medicin- ska svojstva. Zbog korisnosti 300 lovaca čiji je zadatak bio češljati šumu, ubijati ljude, snim terorističkim aktivnostima. mnoge ga plemenske zajednice paliti kuće i zlostavljati žene. Policijsku podršku osigu- Uz metalnu šalicu crnog čaja, kao posebnu posla- smatraju svetim drvetom (op. ravala je vlada tadašnjeg Madhya Pradesha – Chhatti- sticu, netko mi je dao slušalice i upalio mali MP3 player. prev). 27 “Strategic Hamleting”, hamlet – sgarh još nije postojao. U Maharasthri je počela napadati To su oštećene snimke Gosp. D. S. Manhara, tadašnjeg zaseok. Metoda borbe protiv ko- slična organizacija, “Demokratski Front”. Narodni rat bijpurskog SP-a [Načelnika Policije] koji putem bežične munističkih pobuna metodom uzvratio je u punom stilu Narodnog rata, ubojstvima mreže izvještava mladog časnika o državnim i saveznim preseljenja populacije (op.prev). nekolicine najozloglašenijih zemljoposjednika. U roku nagradama i poticajima koje dobijaju “jagrit” (osviješte- od nekoliko mjeseci Jan Jagran Abhiyan (Kampanja za na) sela i ljudi koji pristanu preseliti se u kampove. Za- osvješćivanje javnosti), “bijeli teror” – kako ga zove tim mu daje jasne upute da se sela koja se odbiju “preda- Drug Venu – izblijedio je. Mahendra Karma, koji je već ti” spale, a novinari koji žele pisati o naksalitima trebaju bio član Kongresne stranke, pokušao je 1998. oživjeti Jan biti usmrćeni na licu mjestu. (Čitala sam davno o ovome Jagran Abhiyan. Ovaj je put nestao i brže nego prvi put. u novinama. Kad se priča pojavila, kao kazna – nejasno U ljeto 2005. nasmiješila mu se sreća. U travnju je je kome – SP je prebačen u Državni odbor za ljudska BJP-ova [Bharatiya Janata Party] vlada u Chhattisgarhu prava.) potpisala dva MOU-a kojima se omogućuje izgradnja Prvo selo koje je Salwa Judum spalio (18. lipnja dviju integriranih čeličana (pod tajnim uvjetima). Jedan 2005.) bilo je Ambeli. Od lipnja do prosinca 2005. palili u vrijednosti od 7 000 crore rupija s Essar Steel in Baila- su, ubijali, silovali i pljačkali put kroz stotine sela u Juž- dila, i drugi na 10 000 crore rupija s Tata Steel u Lohandi- noj Dantewadi. Centar tih operacija bio je okrug Bijapu- gudi. Istog mjeseca Premijer Manmohan Singh izrekao ra i Bhairamgarha pokraj Bailadila gdje je trebala biti no- je poznatu izjavu o maoistima kao “Najvećoj Prijetnji va tvornica Essar Steela. Ne slučajno, to su sve bila maoi- Unutarnjoj Sigurnosti” Indije. (Bilo je čudno to tada ka- stička uporišta gdje su Jantana Sarkari odradili odličan zati jer je vrijedilo upravo suprotno. Kongresna stranka posao, pogotovo u izgradnji sustava za skupljanje kišni- u Andhra Pradeshu je upravo bila nadmanevrirala mao- ce. Jantana Sarkar postali su važna meta za napade Sal- iste, ostavljajući ih desetkovanima.) Izgubili su oko 1600 wa Juduma. Stotine ljudi ubijeno je na najbrutalnije na- kadrova i bili su u potpunom kaosu. Premijerova izjava čine. Oko 60 000 ljudi preselilo se u kampove, neki do- uzrokovala je nagli skok vrijednosti dionica rudarskih brovoljno, neki zbog terora. Među njima, 3000 je imeno- kompanija. Također je poslan i signal medijima da su vano Časnicima Specijalne Policije (SPO) na plaći od maoisti legitimna meta bilo čijeg napada. U lipnju 2005. 1500 rupija. Mahendra Karma sazvao je tajni sastanak Mukhiya u se- Zbog takvih beznačajnih mrvica, mladi ljudi, po- lu Kutroo i proglasio Salwa Judum (Akciju Čišćenja). put Nileshovog brata osudili su se na doživotnu kaznu Prekrasan amalgman plemenske prizemnosti i Dwij/ zatvora iza bodljikave žice. Zbog svoje okrutnosti mogli Nacističkog sentimenta. bi ispasti najvećim žrtvama ovog strašnog rata. Nikakva

Roy, Arundhati Među drugovima: S naksalitima kroz prašumu

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 179 Mohammad Mosaddegh — (1882-1967) 1953., CIA je organizirala dr - žavni udar u kojem je svrgnut demokratski Ira - izabrani premijer na - pokušao je koji na, cionalizirati iransku industriju nafte. Na - kon svgavanja Mosad - degh iranski šah uveo je još suroviju diktaturu. odluka Vrhovnog suda o raspuštanju Salwa Juduma ne Napad na Rani Bodili uzrokovao je pomutnju u može promijeniti njihovu sudbinu. zemlji. Organizacije za Ljudska prava osudile su maoiste Preostale stotine tisuća ljudi nestali su s vladinog ne samo zbog nasilja, nego i jer su protiv obrazovanja i radara. (Međutim, razvojna sredstva za ta 644 sela nisu napadaju škole. No, u Dandakaranyi napad na Rani Bo- nestala. Što će se dogoditi s tim malim zlatnim rudni- dili postao je legendom: o njemu su skladane pjesme, kom?) Mnogi od njih uspjeli su pobjeći u Andhra Prade- pisani stihovi i drame. sh ili Orissu kamo su obično migrirali kao najamni ra- Maoistička protuofenziva razbila je sigurnosni po- dnici u vrijeme sezone branja chillija. No, desetci tisuća jas i dala ljudima prostora za disanje. Policija i Salwa Ju- pobjegli su u šumu, gdje su dan danas, žive bez skloni- dum povukli su se u svoje kampove iz kojih sad izlaze – šta, vraćajući se svojim poljima i kućama samo po danu. obično usred noći – samo u skupinama od 300 do 1000 u U tijeku Salwa Juduma pojavilo se mnoštvo novih akcijama opsade i pretrage sela. Ljudi su se postupno, policijskih postaja i kampova. Ideja je bila osigurati si- osim SPO-ova i njihovih obitelji, počeli vraćati u sela. gurnosni pojas za “tiho preuzimanje” područja pod Maoisti su ih dočekali i objavili da se čak i SPO-ovi mo- kontrolom maoista. Pretpostavka je bila da se maoisti gu vratiti ukoliko se javno i iskreno pokaju za svoja djela. neće usuditi napasti tako veliku koncentraciju sigurno- Mladi ljudi su počeli nahrupljivati u PLGA. (PLGA je snih snaga. Maoisti su s druge strane shvatili da ako ne formalno konstituirana u prosincu 2000. Posljednjih tri- razbiju sigurnosni pojas, to će značiti napuštanje ljudi deset godina njegove naoružane trupe postupno su pre- čije su poštovanje zaradili, i s kojima su živjeli i radili 25 rasle u sekcije koje su prerasle u vodove koji su prerasli godina. Uzvratili su serijom napada u sami centar sigur- usatnije). Ubrzo nakon tiranije Salwa Juduma PLGA je nosne mreže. mogao proglasiti snagu bataljona. Salwa Judum nije samo izgubio, nego mu se sve * * * odbilo od glavu. PLGA je 26. sječnja 2006. (op.prev. Dan nezavisno- Kao što znamo to nije bila samo lokalna operacija sti) napao gangalauršku policiju i ubio sedam ljudi. Sal- sitnih kriminalaca. Bez obzira na licemjerje u medijima, wa Judumov kamp u Eraboru napadnut je 17. srpnja Salwa Judum je zajednička operacija Chhattisgarške 2006., ubijeno je 20 ljudi, a 150 ranjeno. (Možda ste čitali vlade i Kongresne stranke koja je bila na vlasti u Sredi- o tome: “Maoisti su napali izbjeglički kamp koji je orga- štu. Neuspjeh nije bio opcija. Ne dok svi ti MOU-i čeka- nizirala Chhattisgarška vlada kako bi osigurala sklonište ju poput uvenulih udavača na bračnom tržištu. Vlada je mještanima koji su pobjegli iz selâ zbog naksalitskog te- bila pod strašnim pritiskom da osmisli novi plan. Osmi- rora.”) Izbjeglički kamp Basaguda napali su 13. prosinca slili su operaciju Zeleni lov. Salwa Judumovi SPO-ovi 2006. i ubili tri SPO-a i pozornika. 15. ožujka 2007. dogo- sada se zovu Koya komandosi. Angažirani su Chhatti- dio se najsmioniji od napada: 120 gerilaca PLGA napali sgarške Oružane snage (CAF) (Chhattisgarh Armed su Rani Bodili Kanya Ashram, djevojački hostel pretvo- Force, op. prev.), Centralna rezervna policija (CRPF) ren u vojarnu za 80 članova Chhattisgarške policije (i (Central Reserve Police Force, op. prev.) Granične sigur- SPO-e) dok su djevojke koje su tamo i dalje živjele služi- nosne snage (BSF) (Border Security Force, op. prev.), In- le kao ljudski štit. PLGA je ušao u područje, napravio dijsko-tibetanska granična policija (ITBP) (Indo-Tibe- kordon oko područja u kojem su živjele djevojke i napao tan Border Police, op.prev.), Centralne sigurnosne snage vojarnu. Poginulo je 55 policajaca i SPO-ova. Nijedna za zaštitu industrije (CISF) (Central Industrial Security djevojka nije stradala. (Iskreni SP iz Dantewade poka- Force, op.prev.), Sive pse (Grey Hounds), Škorpione, Ko- zao mi je svoju PowerPoint prezentaciju sa zastrašu- bre. I politiku afektivnog imena WHAM – Prodobivanje jućim fotografijama spaljenih trupala i izvađenih utroba umova i srca (Winning Hearts and Minds, op.prev.). policajaca koji leže u ruševinama u zrak dignutih škol- Važni ratovi vode se na najnevjerojatnijim mjesti- skih zgrada. Bile su toliko jezive da je bilo nemoguće ne ma. Kapitalizam slobodnog tržišta pobijedio je Sovjet- skrenuti pogled. Činilo se da je zadovoljan mojom ski Komunizam u ogoljelim planinama Afganistana. reakcijom.) Ovdje u šumama Dantewade bukti bitka za dušu Indije. Mnogo je rečeno o sve dubljoj krizi Indijske demokraci- 180 28 “Panchayat” je doslovno skup- je i tajnim sporazumima velikih korporacija, najvećih bih trebala predložiti da učine? Podignu tužbe? Naprave ština (yat) pet (panch) starješina političkih stranaka i sigurnosnog establišmenta. Ako bi dharnu [protest, sit-in] u Jantar Mantaru29, u New Del- koje je odabrala seoska zajedni- ca. Tradicionalno takve su skup- trebalo napraviti brzu provjeru na licu mjesta, Dante- hiju? Skup? Da započnu štrajk glađu? Zvuči smiješno. štine rješavale sporove između wada je najbolje mjesto za to. Zagovaratelje Nove Ekonomske Politike – kojima je lako pojedinaca i sela. Danas su de- Radna verzija izvješća o Stanju agrarnih odnosa i ne- reći, “Nema Druge Alternative” (TINA – There Is No Al- centralizirane administrativne jedinice seoske razine. dovršenoj zadaći zemljišne reforme (1. dio) kaže da su Tata ternative, op.prev.) – trebalo bi pitati da predlože alter- 29 “Instrument i formula”, zvjez- Steel i Essar Steel glavni financijeri Salwa Juduma. Bu- nativnu Politiku Otpora. Konkretnu. Konkretno ovim darnica i kalendar. Izgrađen za dući da se radi o vladinom izvješću, njegovo objavljiva- ljudima u ovoj konkretnoj šumi. Ovdje. Sada. Za koju vrijeme Mogula, nedavno do- dan na UNESCO-ov popis svjet- nje u medijima izazvalo je pomutnju. (Je li to stvarno bi- stranku da glasuju? Kojoj demokratskoj instituciji u ovoj ske baštine. Mjesto na kojem se la pogreška ili je netko dobio nježni tapšaj po ramenu od zemlji da se obrate? Na koja vrata Narmada Bachao An- ljudi okupljaju kako bi izrazili integrirane čeličane) dolan (Pokret za spas Narmade, op. prev.) nije pokucao u svoje zahtjeve. Često se uspo- ređuje s londonskim Hyde Obvezno javno saslušanje za tvornicu Tata Steel-a, dugom nizu godina borbe protiv Velikih brana na parkom. koje je trebalo biti održano u Lohandigudi kako bi lokal- Narmadi? ni ljudi mogli prisustvovati, održano je 12. listopada 2009. mnogo kilometara dalje u maloj dvorani Kolekto- * * * rata u Jagdalpuru, ograđeno ogromnim kordonom osi- Mrak je. Kamp je pun aktivnosti, ali ja ne vidim ni- guranja. Unajmljena publika od pedeset plemenskih šta. Samo svjetleće točke u pokretu. Teško je reći jesu li ljudi dovedena je u čuvanom konvoju u vladinim džipo- to zvijezde, krijesnice ili maoisti u pokretu. Mali Mang- vima. Nakon sastanka, okružni kolektor čestitao je “na- tu se pojavio niotkud. Saznala sam da je on jedan iz gru- rodu Lohandigude” na njihovoj kooperaciji. Lokalne no- pe od desetero djece koji su dio prve grupe Mlade Ko- vine prenijele su tu laž, iako su znali istinu (reklame su munističke Pokretne Škole (Young Communists Mobile odradile svoje). Usprkos prigovorima seljaka, projekt School, op.prev.) koju se uči čitati i pisati i podučava ih pripajanja zemlje je počeo. Maoisti nisu jedini koji žele se osnovnim komunističkim principima. (“Indoktrina- srušiti indijsku državu. Već nekoliko puta to su pokušali cija mladih umova!”, vrište domaći korporativni mediji. hinduistički fundamentalisti i ekonomski totalitarizam. Na TV-reklame, koje ispiru djeci mozak prije nego što Lohandiguda, pet sati vožnje od Dantewade, nije uopće mogu misliti, ne gleda se kao na oblik indoktri- prije bilo naksalitsko područje. No, sada jest. Drugarica nacije) Mladim komunistima nije dozvoljeno nošenje Joori (Đuri), koja je sjedila pokraj mene dok sam jela oružja ili uniforma. No, oni prate trupe PLGA sa sjajem Chutney, radi u blizini. Rekla je da su se odlučlili na dje- u očima, poput obožavateljâ nekog rock benda. lovanje nakon što su se po zidovima seoskih kuća počeli Mangtu me uzima pod svoje u blago svojatajućoj pojavljivati grafiti Naxali Ao, Hamein Bachao (Naksaliti, maniri. Napunio mi je bocu vodom i rekao da spakiram dođite i spasite nas). Prije nekoliko mjeseci Vimal Me- torbu. Čuje se zviždaljka. Plavi šator od jhilli-ja je rasta- shram, predsjednik seoskog panchayata28 ubijen je na vljen i složen u točno pet minuta. Čuje se još jedan zviž- tržnici. “Bio je Tatin čovjek”, kaže Joori. “Prisiljavao je duk i svih 100 drugova postroji se u liniju. Pet redova. ljude da se odreknu zemlje i prihvate kompenzaciju. Drug Raju je zapovjednik operacije. Poziv na pokret. Dobro je da su ga dokrajčili. I mi smo izgubili drugara. (There’s a roll call.) I ja sam u liniji, izvikujem svoj broj Upucali su ga. Žel'te l' još chapolija?”. Njoj je samo 20 go- na zapovijed Drugarice Kamle. (Brojimo do 20 i onda dina. “Nećemo dopustiti da Tata dođu ovamo. Ljudi ih počinjemo od jedan, jer većina Gonda zna brojiti samo ne žele.” Joori nije u PLGA. Ona je dio Chetna Natya do 20 – 20 im je dosta. Možda bi i nama trebalo biti.) Manch (Svijest kazališne pozornice, op. prev.) (CNM), Chandu je sad u maskirnom i nosi automatsku pušku kulturnog krila partije. Pjeva. Sklada pjesme. Iz Abhuj- STEN. Tihim glasom Drug Raju brifira grupu. Sve je na mada je. (Udana je za Druga Madhava. Zaljubila se u nje- gondiju, ništa ne razumijem, ali raspoznajem riječ RV. govo pjevanje kad je s CNM skupinom posjetio njeno Kasnije mi Raju objasni da to znači rendez-vous! To je selo.) sad gondska riječ. “Imamo RV točke (točke sastanka) za Čini mi se da bih sad već trebala nešto reći. O uza- slučaj napada ako se ljudi moraju razbježat da znaju gdje ludnosti nasilja, o neprihvatljivosti pogubljenja. No, što se regrupirati.” Nema šanse da razumije količinu panike

Roy, Arundhati Među drugovima: S naksalitima kroz prašumu

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 181 Luminoso Sendero — maoistička gerila u Peruu nikad nije sebe Lu - nazivala Sendero minoso ili Shining - već Komunistič Path, ka partija Perua, koja je željela doktaturom zamijeni - proletarijata ti ono što je nazivala buržoaskom demokracijom. koju ovo izaziva u meni. Ne zbog toga što se bojim da se što, usprkos svemu što su pretrpjeli, sve njih tjera napri- po nama puca, nego što me strah da ću se izgubiti. Smje- jed? Njihova vjera i nada – i ljubav – prema partiji. Su- rovno sam disleksična, sposobna izgubiti se na putu od srećem se neprestano s tim, na najdubljim, najosobni- vlastite sobe do kupaonice. Što da radim u 60 000 kilo- jim razinama. metara kvadratnih šume? Kud puklo da puklo, ja ću se Krećemo se u jednoj koloni sada. Ja i sto “bešću- držati za pallu (rub sarija – metaforično: za skute, op. tnih nasilnih” krvožednih pobunjenika. Bacila sam po- prev.) Druga Rajua. gled malo po kampu prije nego smo otišli. Nema znako- Prije pokreta, prilazi mi Drug Venu: “OK Drugari- va da je ovdje boravilo sto ljudi, osim nešto pepela na ce. Napuštam vas”. Iznenađena sam. Izgleda mi poput mjestu gdje su gorile vatre. Nevjerojatna mi je ova voj- malog komarca u vunenoj kapi i japankama, okružen ska. Što se potrošnje tiče, veći su gandhijevci od svih stražom, trima ženama i trima muškarcima. Teško nao- gandhijevaca, i imaju manji karbonski otisak od svih ružanima. “Zahvalni smo vam Drugarice što ste došli prosvjetiteljaklimatskih promjena. Dosad, imaju čak i skroz ovamo”, reče. Još jednom rukovanje, stistak šake. gandhijevski pristup sabotaži; prije nego se policijsko “Crveni pozdrav drugarice” Nestaje duboko u šumi on, vozilo spali, svaki iskoristivi dio se izvadi za neku drugu Čuvar Ključeva. U tren oka, kao da nikad nije ni bio tu. uporabu. Upravljač se izravna i od njega se napravi cijev Malo sam tužna. Ali moram poslušati sate snimljenog za bharmaar, od dijelova tapeciranih umjetnom kožom materijala. Kako se dani pretvaraju u tjedne, srest ću naprave se torbice za municiju, a od akumulatora solarni mnoge ljude koji popunjavaju kostur koji mi je on nacr- punjač. (Novi naputak centralnog komiteta kaže da se tao i dodaju mu detalje. Krećemo u suprotnom smjeru. konfiscirana vozila ne kremiraju nego zakapaju kako bi Drug Raju, koji na kilometre miriše na jod, s osmijehom ih se moglo uskrsnuti u slučaju potrebe.) Razmišljam da kaže: “Otišla su mi koljena. Mogu hodati samo uz punu napišem dramu – Gandhi, nabavi si pištolj? Ili će me linčo- šaku tableta protiv boli.” vali za to? Drug Raju govori savršen hindski i bezizražajnim Hodamo po mrklom mraku i mrtvoj tišini. Samo licem priča najsmješnije priče. Radio je kao odvjetnik u ja imam baklju, uperenu prema dolje, tako da jedino što Raipuru 18 godina. I on i supruga Malti bili su članovi lo- vidim u krugu svjetla koje baca su gole pete drugarice kalnog ogranka partije. Krajem 2007. jedan od glavnih Kamle u pohabanim crnim japankama, koje mi pokazu- ljudi partije u Raipurskoj mreži uhićen je i mučen te je ju gdje točno da stavim nogu. Ona nosi 10 puta više tere- na kraju postao doušnik. Vozali su ga po Raipuru u poli- ta nego ja. Svoj ruksak, pušku, ogromnu torbu s namir- cijskom vozilu i tjerali da prokaže svoje bivše kolege. nicama na glavi, jedan od velikih lonaca i dvije ramene Drugarica Malti bila je jedna od njih. Uhićena je 22 sječ- torbe pune povrća. Torba na njenoj glavi je u savršenom nja 2008. zajedno s nekolicinom ostalih. Glavna optužba balansu tako da se može spuštati niz padine i skliske ka- protiv nje je da je na adrese nekoliko članova parlamen- mene putove bez da je uopće dodiruje. Ona je čudo! Is- ta poslala CD-ove koji su sadržavali dokaze o zlodjelima postavilo se da je pred nama dugačak put. Zahvalna sam Salwa Juduma. Njezin slučaj se rijetko pojavljuje pred na predavanju iz povijesti, jer osim svega ostaloga, moje sudom jer policija zna da im je slučaj klimav. Ali Novi su noge dobile i cijeli dan odmora. Chhattisgarhški Posebni zakon o javnoj sigurnosti Nema ništa ljepše od noćnog pješačenja šumom. I (CSPSA) omogućava policiji da je drži bez jamčevine radit ću to iz noći u noć. nekoliko godina. “Vlada je uposlila nekoliko bataljuna Chhattisgarške policije da čuva Članove Parlamenta od * * * njihove vlastite pošte”, kaže drug Raju. On nije uhićen Idemo na proslavu stogodišnjice Bhukmal pobune jer je tada bio na sastanku u Dandakaranyi. Otad je ovd- u kojoj su Koye ustale protiv Britanaca. Bhukmal znači je. Njegovo dvoje školske djece koji su ostali doma sami potres. Drug Raju kaže da će ljudi danima zajedno hoda- podrobno je ispitivala policija. Naposlijetku su spakira- ti kako bi došli na proslavu. Mora da je šuma puna ljudi u nih stvari otišli živjeti kod strica. Drug Raju je tek prije pokretu. Proslave su u svim dijelovima DK. Privilegirani nekoliko tjedana dobio prve vijesti o njima. Otkud mu smo jer Drug Leng, Majstor Ceremonije pješači s nama. snage, ta sposobnost da zadrži taj gorki humor? Što je to Na gondskom Leng znači “glas”. Drug Leng je visoki 182 30 “Okršajna ubojstva”: Indijska sredovječni muškarac iz Andhra Pradesha, kolega le- nastavljamo hodati još petnaestak minuta dok ponovno medijska izvješća u eufemizmi- gendarnog i voljenog pjevača i pjesnika Gadara koji je ne uđemo u šumu. U novom logorištu, ponovno se mo- ma govore o ubojstvima pobu- njenika od strane države. Obič- 1972. osnovao radikalnu kulturnu organizaciju Jan Na- ramo postrojiti. Još jedna prozivka. A zatim upute za no se izvijesti da su pobunjenici tya Manch (JNM). S vremenom je JNM postala i službe- stražarske položaje i “kutove gađanja”– odluke o tome ubijeni u “okršaju” s policijom; no dijelom PWG-a i u Andhra Pradeshu su privlačili pu- tko će pokriti koje područje u slučaju policijskog napa- otud fraza “okršajna ubojstva” koja je danas, nakon desetljeća bliku koja se brojila u desetcima tisuća. Drug Leng pri- da. Točke RV-a su ponovno fiksirane. Izvidnica je već borbe i ugušenih ustanaka po- družio im se 1977. i sam postavši poznatim pjevačem. Ži- stigla i kuha večeru. Za desert Kamla mi donosi divlju stala idiomatska. vio je u Andhri u vrijeme najvećih represija, u eri “okr- guavu koju je ubrala putem i poput vjeverice skrila za šajnih” ubojstava u kojima su prijatelji umirali gotovo mene. svaki dan. Njega samog jedne je noći iz bolničkog kreve- Od zore je vidljivo kako se sve više i više ljudi oku- ta pokupila žena Načelnica Policije maskirana kao liječ- plja radi današnje proslave. Osjeća se zujanje nakuplje- nica. Odveli su ga u šumu izvan Warangala kako bi bio nog uzbuđenja. Ljudi koji se nisu dugo vidjeli, ponovno “okršen”30. No, na njegovu sreću, kaže Drug Leng, vijest se sastaju. Čujemo zvuk testiranja mikrofona. Zastave, je došla do Gadara koji je uspio podignuti uzbunu. Kad banneri, plakati, male trokutaste zastavice nanizane na je PWG odlučio osnovati kulturnu organizaciju u DK špagu. Pojavio se plakat sa slikama pet ljudi ubijenih u 1998., Drug Leng postavljen je na čelo Mancha. I sad je Ongnaar onog dana kad smo stigli. tu, pješači sa mnom, noseći maslinasto zelenu košulju i Pijem čaj s Drugaricom Narmadom, Drugaricom iz nekog razloga, ljubičastu pidžamu s rozim zekovima. Masse i Drugaricom Roopi. Drugarica Narmada priča da “CNM sada broji 10 000 članova”, rekao mi je. “Imamo je mnogo godina radila u Gadchiroli prije nego je došla u 500 pjesama, na hindskom, gondskom, chhatti- DK i postala glava Krantikari Adivasi Mahila Sang- sgarhskom i halbiju.” “Izdali smo zbirku sa 140 svojih hathan (KAMS – Revolutionary Adivasi Women's Or- pjesama. Svi pišu pjesme.“ Kad sam prvi put razgovarala ganization – Revolucionarna organizacija plemenskih s njim, zvučao je vrlo ozbiljno i vrlo tvrdoglavo. Nare- žena). Roopi i Masse koje su bile gradske aktivistice u dnih dana, sjedeći oko vatre, i dalje u istoj pidžami, priča Andhra Pradeshu pričaju mi o dugim godinama borbe nam o vrlo uspješnom teluškom filmskom redatelju žena unutar partije, ne samo za svoja prava, nego i da ci- (svom prijatelju), koji uvijek glumi naksalite u svojim jela partija uvidi da je ravnopravnost spolova ključna u filmovima. “Pitao sam ga”, rekao je Drug Leng na lije- snu o pravednom društvu. Govorimo o 1970-ima i priča- pom teluškom s hindskim naglaskom, “zašto misliš da ma žena unutar naksalitskog pokreta koje su bile razo- su Naksaliti uvijek ovakvi?” – napravio je vještu karika- čarane svojim muškim drugovima koji su sebe doživlja- turu muškarca u polučučnju, koji izgleda kao da ga net- vali velikim revolucionarima, ali su također bili sputani ko proganja i dubokog koraka izranja iz šume s AK 47, i patrijarhatom i šovinizmom. Masse kaže da su se stvari dobrano nas nasmijao. uvelike promijenile od tada, iako se još moraju mijenjati. Nisam sigurna veseli li me proslava Bukhmala. (U Centralnom Komitetu Partije i Polit Birou još nema Bojim se da ću vidjeti tradicionalne plemenske plesove žena.) sputane maoističkom propagandom, uzbudljivim reto- Oko podneva stiže još jedan kontigent PLGA. ričkim govorima, i poslušnom publikom sjajnih pogle- Ovom je na čelu visoki, vitki muškarac dječačkog izgle- da. Stigli smo na odredište dosta kasno navečer. Podi- da. Ovaj drug ima dva imena – Sukhdev i Gudsa Usendi gnut je privremeni spomenik, bambusova skela omota- – nijedno od njih nije njegovo. Sukhdev je ime voljenog na u crvenu tkaninu. Na vrhu, iznad srpa i čekića maoi- druga koji je mučen i ubijen. (U ovom ratu jedino su mr- stičke partije su luk i strijela Janatana Sarkara, omotani tvi dovoljno sigurni da bi se njihova prava imena mogla u srebrnu foliju. Prikladno, hijerarhija. Pozornica je koristiti). Što se Gudsa Usendija tiče, mnogo drugova je ogromna, također privremena, na čvrstoj skeli prekrive- bilo Gudsa Usendi u nekom trenutku. (Prije nekoliko na debelim slojem žbuke od blata. Po tlu su već razbaca- mjeseci to je bio Drug Raju). Gudsa Usendi je ime partij- ne male logorske vatrice, ljudi su počeli pristizati i ku- skog glasnogovrnika za Dandakaranyu. I premda je Suk- haju svoje večernje obroke. Samo su siluete u mraku. hdev ostatak putovanja proveo sa mnom, ne znam kako Probijamo se kroz njih (lalsalaam, lalsalaam, lalsalaam) i bih ga ponovno našla. Iako bih prepoznala njegov smi-

Roy, Arundhati Među drugovima: S naksalitima kroz prašumu

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 183 Abimael Guzmán — 1992 peruanska vla - - da uhitila je vođu Ko munističke partije Pe - rua (znane i kao Sen - Luminoso) i osu - dero dila ga na doživotni zatvor. 31 “Check dam” – male i/ili privre- jeh bilo gdje. Kaže da je došao u DK '88. kad je PWG od- Ali, kad na tržnicu idemo, Brate, Dakoniley mene brane koje se grade od lučio preusmjeriti trećinu svojih snaga iz Telengana u Polugole hodamo Brate, Dakoniley vreća pijeska, ili materijala nađenih u prirodi, za navodnja- DK. Lijepo je odjeven, “civilno” (gondski za “civilnu od- Ovaj život ne želimo, Brate, Dakoniley vanje i sl. jeću”) kao opozicija “haljini” (maoistička uniforma) i Predcima našim reci to, Brate, Dakoniley mogao bi proći za mladog rukovoditelja. Pitam ga zašto nije u uniformi. Bilo je to prvo žensko pitanje protiv kojeg se parti- Kaže da je putovao i da se upravo vratio iz Keshkal ja odlučila boriti. Trebalo je to odraditi delikatno, kiru- Ghatsa pored Kankera. Postoje izvješća o ležištima bo- škim alatom. Partija je 1986. osnovala Adivasi Mahila ksita – tri milijuna tona – na koje je kompanija naziva Sanghathana (AMS) (Žensku plemensku organizaciju) Vedanta bacila oko. koja se razvila u Revolucionarnu organizaciju plemen- Bingo! Pogodak u sridu za moj instinkt. skih žena (KAMS) i danas broji 90 000 registiranih čla- Sukhdev kaže da je išao tamo mjeriti ljudima tlak. nova. Moguće je da je to najveća ženska organizacija u Da vidi jesu li se spremni boriti. “Sada žele trupe. I oruž- zemlji. (Usput budi rečeno, sve su maoistkinje, svih 90 je.” Zabaci glavu unatrag i zaurla od smijeha. “Rekao 000. Hoće li biti “zbrisane”? A 10 000 članova CNM-a? sam im – nije to tako lako, bhai (braćo).” Prema zaluta- Oni također?) KAMS vodi kampanje protiv prisilnih lim šaptajima razgovora i lakoći kojom nosi AK-47, za- brakova i otmica. Protiv običaja prisile žena da dok men- ključujem da je visoko rangiran u PLGA. struiraju žive izvan zajednice u kolibi u šumi. Protiv bi- gamije i nasilja u obitelji. Nisu dobile sve bitke, ali koje * * * feministice jesu? Na primjer, u Dandakaranyi žene čak Stiže šumska pošta. Ima i keksić za mene! Od Dru- ni danas ne smiju sijati sjeme. Na partijskim sastancima ga Venua je. Na sasvim malenom komadiću papira, slo- muškarci se slože da to nije pošteno i da s tim treba pre- ženom i presloženom, napisao je riječi pjesme koje mi je stati. No, u praksi, jednostavno to ne dopuštaju. Stoga je obećao poslati. Drugarica Narmada se smije dok ih čita. partija odlučila da će žene sijati na zajedničkoj zemlji Ona zna tu priču. Datira iz 1980-ih kad su ljudi počeli koja pripada Jantana Sarkaru. Na toj zemlji one siju sje- vjerovati partiji i prilaziti joj sa svojim problemima – me, uzgajaju povrće i grade male brane.31 Polu-pobjeda, svojim “unutarnjim kontradikcijama”, kako ih je opisao ne cijela. Drug Venu. Žene su bile među prvima koje su prišle S rastom policijske represije u Bastaru, žene partiji. Jedne večeri, jedna starica, sjedeći pokraj vatre, KAMS-a postale su značajna snaga koja se okuplja u sto- ustala se i otpjevala pjesmu za Dada log. Pripadala je ple- tinama, ponekad tisućama kako bi se fizički sukobile s menu Maadiya, među kojima je bilo uobičajeno da žene policijom. Samom činjenicom da KAMS postoji promi- skinu bluze i ostanu golih grudiju nakon što se udaju. jenili su se tradicionalni stavovi i oslabili su mnogi tra- dicionalni oblici diskriminacije prema ženama. Mno- Jumper polo intor Dada, Dakoniley gim mladim ženama pridruživanje partiji, pogotovo PL- Taane tasom intor Dada, Dakoniley GA-u, postao je način bijega od okova vlastitog društva. Bata papam kittom Dada, Dakoniley Drugarica Sushila, starija činovnica u KAMS-u priča o Duniya kadile maata Dada, Dakoniley bijesu Salwa Juduma prema ženama KAMS-a. Kaže da je jedan od njihovih slogana bio Hum Do Bibi layenge! La- Kažu da bluze zadržati ne smijemo, Brate, Dakoniley yenge! (Imat ćemo dvije žene! Hoćemo!) Mnoga silova- Prisile nas da ih skinemo, Brate, Dakoniley nja i zvjerska sakaćenja žena usmjerena su upravo pre- Kako zgriješile smo, Brate, Dakoniley ma članicama KAMS-a. Mnoge mlade žene koje su sv- Svijet se promijenio, nije li, Brate, Dakoniley jedočile takvim divljaštvima prijavile su se u PLGA, ta- ko da danas žene čine 45 posto njihovog kadra. Drugari- Aatum hatteke Dada, Dakoniley ca Narmada poslala je po neke od njih koje nam se ubrzo Aada nanga dantom Dada, Dakoniley pridruže. Id pisval manni Dada, Dakoniley Drugarica Rinki ima vrlo kratku kosu. Bob frizura, Mava koyaturku vehat Dada, Dakoniley kako bi se reklo na gondskom. To je vrlo hrabro od nje, 184 jer ovdje “bob frizura” znači “maoist”. Policiji to je do- kolibu i počela pucati. Kamla je uzvratila paljbu, ali je voljan dokaz za izdati nalog za smaknuće. Selo Drugari- poginula. Parvati je uspjela pobjeći, ali je nađena mrtva ce Rinki, Korma, napao je Salwa Judumov Naga bataljun sljedeći dan. 2005. U to je vrijeme Rinki bila dijelom seoske milicije. To se dogodilo lani na Dan žena. A evo medijskog Kao i njene prijateljice Lukki i Sukki koje su također bile izvještaja iz nacionalnih novina od ovogodišnjeg Dana članice KAMS-a. Nakon što su im spalili selo, Naga ba- žena. taljun uhvatio je Lukki i Sukki i još jednu djevojku, gru- pno su ih silovali te ih ubili. “Silovali su ih na travi”, kaže Pobunjenici Bastara bore se za ženska prava Rinki, “ali kad je bilo gotovo, tamo više nije bilo trave.” Sahar Khan, Mail Today, Raipur, 7. ožujka, 2010. Prošlo je mnogo godina otada, Naga bataljuna više ne- Iako je vlada dala sve od sebe u borbi protiv maoi- ma, ali dolazi policija. “Dolaze kad trebaju žene, ili stičke pošasti u zemlji dio Chhattisgarhških pobunjeni- kokoši.” ka trenutno ima važnijih stvari na umu od golog op- Ajitha je također ošišana na bob frizuru. Judum je stanka. Međunarodni dan žena je pred vratima, maoisti došao u Korseel, njeno selo, ubili su troje ljudi tako što u Bastaru pozvali su na tjedan dana “proslave” za borbu su ih utopili u nallahu (mali kanal ili otvoreni odvod). za ženska prava. Plakati su postavljeni i u Bijapuru koji Ajitha je bila u miliciji i pratila je Judum iz daljine na je dio Bastarskog okruga. Samoprozvani prvaci za žen- mjesto blizu sela Paral Nar Todak. Gledala ih je kako si- ska prava zaprepastili su policiju. Bastarski Glavni in- luju šest žena i pucaju muškarcu u grlo. spektor (IG) (Inspector-general, op.prev.) T. J. Longku- Drugarica Laxmi koja je prekrasna djevojka s du- mer rekao je kako “nikad nije vidio takav žar kod naksa- gim pletenicama, priča mi kako je gledala Judum kako lita koji vjeruju samo u nasilje i krvoproliće”. pali trideset kuća u njenom selu Jojor. “Tada nismo ima- Izvješće dalje kaže: li nikakvog oružja”, kaže, “nismo mogli učiniti ništa “Mislim da maoisti pokušavaju nadmašiti našu vr- osim gledati”. Pridružila se PLGA-u nedugo potom. lo uspješnu Jan Jagran Abhiyaan (Kampanju za osvije- Laxmi je jedna od 150 gerilaca koji su 2008. tri ipo mjese- šćivanje naroda). Kampanju koja je još u tijeku započeli ca pješačili kroz džunglu do Nayagarha u Orissi, kako bi smo s ciljem pridobivanja javne potpore za operaciju provalili u policijsku oružarnicu odakle su konfiscirali Zeleni lov (Green Hunt), koju je lansirala policija kako 1200 pušaka i 200 000 komada streljiva. bi iskorijenila ljevičarski ekstremizam”, kaže IG. Drugarica Sumitra pridružila se PLGA-u 2004., Ovaj koktel neznanja i malicioznosti nije neuobi- prije nego je Salwa Judum počeo sa svojim bješnjenjima. čajen. Gudsa Usendi, kroničar partijske sadašnjosti, zna Pridružila se, kaže jer je htjela pobjeći od doma. “Žene o ovoj temi više od većine ljudi. Njegov mali kompjuter i se kontrolira na sve načine”, rekla mi je. “U našem selu MP3 snimač su puni medijskih izjava, poricanja, ispra- djevojčice se ne smiju penjati na stablo, a ako se popnu, vaka, partijske literature, listâ mrtvih, TV isječaka, au- moraju platiti kaznu 500 rupija ili kokoš. Ako muškarac dio i video materijala. “Kad si Gudsa Usendi, najgore je”, udari ženu i ona ga udari natrag, ona mora dati selu ko- kaže, “izdavati pojašnjenja koja nikad ne budu objavlje- zu. Muškarci provode mjesece u lovu u brdima. Ženama na. Imamo debelu knjigu neobjavljenih demantija, o la- nije dozvoljeno da se približe plijenu, najbolji dio mesa žima koje o nama govore.” Govori bez ikakvog traga in- ide muškarcima. Ženama nije dozvoljeno jesti jaja.” Do- dignacije, u stvari, čak kao da se pomalo zabavlja. voljno dobar razlog za pridružiti se gerilskoj vojsci? “Koja je najsuludija laž koju ste ikad morali Sumitra priča priču o dvije svoje prijateljice, Telam poreći?” Parvati i Kamli koje su radile s KAMS-om. Telam Parvati Pokušava se prisjetiti. “2007., morali smo objaviti bila je iz sela Polekaya u Južnom Bastaru. Kao i svi drugi izjavu koja je glasila 'Nahi bhai, humney gai ko hathode i ona je gledala kako joj Salwa Judum pali selo. Zatim se say nahin mara.' (Ne brate, nismo zatukli krave čekići- pridružila PLGA-u i otišla raditi u Keshkal ghats. Ona i ma.). 2007., vlada Raman Dingha objavila je Gai Yojana Kamla su 2009. upravo bile završile s organizacijom (goveđi plan), izborno obećanje, svakom urođeniku Marša za proslavu Dana žena osmog marta. Dijelile su (adivasiju) po krava. Jedan dan TV kanali i novine izvi- malu kolibu odmah izvan sela Vadgo. Policija je okružila jestili su da su naksaliti napali krdo krava i zatukli ih do

Roy, Arundhati Među drugovima: S naksalitima kroz prašumu

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 185 Tupamaros — urbana gerila izvela je u 60-ima i 70-ima akcije u brojne Urugvaju. Nakon po - vratka demokracije u Urugvaj, 1985. Tupa - u jav - je prešao maros ni život kao politička stranka. Današnji Urugvaja, predsjednik José Mujica, također je bio član pokreta. smrti – čekićima – jer su antiHindu, antiBJP. Možete za- cajci i vojnici od indijske vlade dobijaju medalje za hra- misliti što se dogodilo. Poslali smo demanti. Jedva da ga brost, novčane nagrade i vanredna promaknuća? Što vi- je netko prenio. Kasnije se ispostavilo da je muškarac še ubijaju, više su nagrađivani. Zovu ih “Hrabrim srci- kojem su krave date da ih dalje distribuira lupež. Prodao ma”, “stručnjacima za okršaje”. Nas zovu “Protudržav- ih je i rekao da smo ga zaskočili i pobili krave.” nima”, one od nas koji se usude sumnjati u njih. A što je A najozbiljnija? s Vrhovnim sudom koji je drsko priznao da nije imao “Ah, tih ima na desetke. Oni ipak provode kampa- dovoljno dokaza da osudi na smrt Mohammeda Afzala nju. Kad je Salwa Judum tek osnovan, prvi dan napali su (koji je 2001. optužen za napad na parlament), ali ga je selo Ambeli, spalili ga i svi su – SPO-ovi, Naga bataljun, svejedno osudio jer će “kolektivna svijest društva biti policija – krenuli prema Kotrapalu... sigurno ste čuli za zadovoljena samo ako se počinitelju dodijeli kapitalna Kotrapal? To je poznato selo. Spaljeno je dvadeset i dva kazna”? puta jer se odbija predati. Kad je Judum stigao u Kotra- U slučaju Kotrapalskog Jan Adalata, Kolektiv je ba- pal, naša milicija ih je dočekala. Pripremili su im zasje- rem bio fizički prisutan da sam donese odluku. Nisu je du. Poginula su dva SPO-a. Milicija je uhitila sedmero, a donijeli sudci koji su odavno izgubili doticaj sa stvarnim ostali su pobjegli. Sljedeći dan novine su izvijestile da su životom i koji pretpostavljaju da govore u ime odsutnog naksaliti masakrirali jadne adivasije. Neki su rekli da kolektiva. smo ih pobili na stotine. Čak su i respektabilni časopisi Pitam se što su stanovnici Kotrapala trebali učini- poput Frontlinea objavili da smo ubili 18 nedužnih adi- ti? Poslati po policiju? vasija. Izjavio je to čak i K. Balagopal, borac za ljudska prava, koji je inače pedantan kad su činjenice u pitanju. * * * Poslali smo demanti. Nitko ga nije objavio. Kasnije je Zvuk bubnjeva postao je vrlo glasan. vrijeme je za Balagopal u svojoj knjizi priznao grešku...Ali, tko je Bukhmal. Pješačimo do plesališta. Ne vjerujem vlasti- primijetio?” tim očima. Tu je more ljudi, najdivljiji, prekrasni ljudi, Pitala sam što se dogodilo sa sedam zarobljenih odjeveni na najdivljije prekrasne načine. Čini se da su si ljudi. muškarci posvetili više pozornosti nego žene. Imaju “Područno vijeće koje se zove Jan Adalat (Narodni pernate ukrase za glavu i tetovaže po licima. Prisutno je Sud). Prisustvovalo mu je 4000 ljudi. Čuli su cijelu priču. jako puno milicije – djevojke u sarijima boja koje osta- Dva SPO-a su osuđena na smrt. Petero ih je upozoreno i vljaju bez daha s puškama nemarno prebačenima preko pušteno. Ljudi su odlučili. Čak i s doušnicima – koji po- ramena. Tu su stari ljudi, djeca i nebo išarano lukovima staju sve veći problem – ljudi poslušaju slučaj, priče, pri- crvenih trokutastih zastavica. Sunce je visoko i žestoko. znanja i kažu: “Iska hum risk nahin le sakte” (Nismo spre- Govori Drug Leng. I nekoliko činovnika iz različitih Jan- mni riskirati vjerujući ovim ljudima.), ili “Iska risk hum tana Sarkara. Drugarica Niti, iznimna žena, u partiji je lenge” (Spremni smo riskirati vjerujući ovim ljudima.). od 1997. Tolika je prijetnja naciji da je u sječnju 2007. više Tisak uvijek izvještava o ubijenim doušnicima. Nikad o od 700 policajaca okružilo selo Innar jer su čuli da se ona mnogima koji su pušteni. Nikad o ljudima koje su ti isti tamo nalazi. Drugaricu Niti smatraju velikom opasno- doušnici ubili. Zato svi misle da se radi o nekoj krvože- šću i očajnički ju pokušavaju uloviti, ne jer je vodila dnoj proceduri u kojoj se uvijek svi budu ubijeni. Ne ra- mnoge zasjede (što je), nego jer je domorotkinja (Adiva- di se o osveti, radi se o opstanku i očuvanju budućih ži- si) koju ljudi u selu vole i koja je prava inspiracija mla- vota... Naravno da postoje problemi, počinili smo stra- dim ljudima. Drži govor s kalašnjikovom na ramenu. (To šne greške, u zasjedama smo čak ubili krive ljude mi- je puška s pričom. Gotovo svaka puška ima svoju priču: sleći da se radi o policajcima, ali stvari nisu tako prikaza- Kome je ukradena, kako i tko ju je ukrao.) ne u medijima.” Skupina CNM izvodi predstavu o Bukhmalskom Zastrašujući “Narodni Sudovi”. Kako ih možemo ustanku. Zli bijeli kolonizatori nose šešire i zlatnu sla- prihvatiti ili odobravati ovaj oblik grube pravde? mu kao kosu te zlostavljaju i tuku urođenike do krvi – S druge strane, što s lažnim i ostalim “okršajima” – što je uzrok beskrajnom oduševljenju publike. Druga najgorim oblikom brze pravde – na temelju kojih poli- skupina iz Južnog Gangalaura izvodi dramu pod nazi- 186 vom Nitir Judum Pito (Priča o krvavom lovu). Joori mi među uskovitlanim sarijima i cvijećem i bubnjevima i prevodi. To je priča o dvoje starih ljudi koji su u potrazi turbanima. Ovo je definitivno Narodna Vojska. Barem za selom svoje kćeri. Hodajući po šumi se izgube jer je za sada. U ovom trenutku su doslovno točne riječi sve spaljeno i neprepoznatljivo. Salwa Judum je spalio Predsjednika Maoa, da su gerilci ribe, a narod voda u ko- sve bubnjeve i glazbene instrumente. Nema pepela jer joj oni plivaju. je kišilo. Ne uspijevaju pronaći svoju kći. Žalosni, poči- Predsjednik Mao je također tu. Malo usamljen, nju pjevati, čuvši ih, glas njihove kćeri odgovara im iz možda, ali prisutan. Tu je njegova fotografija, na zastoru ruševina pjesmom: “zvuk našeg sela je utišan”, pjeva od crvene tkanine. Marxova također. I Charu Mazumda- ona. “Nema više čišćenja riže, ni smijanja na bunaru. rova, osnivača i glavnog teoretičara Naksalitskog Pokre- Nema više ptica, ni blejanja koza. Napeta struna naše ta. Njegova oštra retorika fetišizira nasilje, krv, mučeni- sreće je prerezana.” štvo jezikom toliko sirovim da je mjestimično genoci- Otac joj odgovara: “Prekrasna moja kćeri, danas ne dan. Dok stojim ovdje na Dan Bukhmala, ne mogu, a da plači. Svi koji su rođeni moraju umrijeti. Stabla oko nas ne razmišljam o njegovoj analizi, toliko krucijalnoj za će pasti, cvjetovi će procvasti i uvesti, jednog će dana strukturu ove revolucije, a toliko dalekoj od njezinih ovaj ostariti svijet. No, za koga umireš? Jednog će dana emocija i teksture. Kad je govorio da samo “kampanja do naši pljačkaši spoznati, jednog će dana Istina prevladati, istrijebljenja” može proizvesti “novog čovjeka koji će ali naši te ljudi ni za tisuću godina neće zaboraviti.” prkositi smrti i biti slobodan od svih misli o vlastitom Još nekoliko govora. Zatim počinje bubnjanje i interesu” – je li mogao zamisliti da će ovi drevni ljudi ples. Svaki Janatana Sarkar ima svoju trupu. Svaka je tru- koji plešu cijelu noć biti oni na čijim će ramenima poči- pa pripremila svoj ples. Stižu jedna po jedna i plešu di- vati njegovi snovi? vlje priče. Jedini zajednički lik svim trupama je Zli Ru- dar, s kacigom i tamnim naočalama, često s cigaretom. * * * Nema ništa ukočeno ni mehaničko u njihovim plesovi- Velika je medvjeđa usluga svemu što se ovdje do- ma. Kako ples napreduje, diže se prašina. Zvuk bubnje- gađa da je jedino što dopire do vanjskog svijeta ukočena, va postaje zaglušujuć. Publika se počinje polagano nji- kruta retorika ideologa partije koja je nadišla svoju pro- hati. A onda počinje plesati. Plešu u kratkim redovima blematičnu prošlost. Poznate su Charu Mazumdarove od šest ili sedam muškaraca i žena odvojeno, međusob- riječi da je “Kineski Predsjednik i naš Predsjednik i da je no se obgrljujući oko struka. Tisuće ljudi. Po ovo su do- Put Kine i Naš Put”, on je bio spreman te riječi proširiti šli. Za ovo. Sreća se ovdje, u šumi Dandakarnye, ozbiljno na šutnju naksalita kad je General Yahya Khan vršio ge- shvaća. Ljudi će miljama i danima hodati kako bi zaje- nocid u Istočnom Pakistanu (Bangladešu), zato što je u dno slavili i pjevali, kako bi stavili perje u turbane i cvi- to vrijeme Kina bila saveznica Pakistanu. Ostali su tihi i jeće u kosu, zagrlili se, pili mahuu i plesali cijelu noć. nad pokoljima Crvenih Kmera na stratištima Kambod- Nitko ne pjeva niti pleše sam. To, više od svega drugoga, že. Tišina je vladala i po pitanju strahovitih ekscesa Ki- signalizira njihov neposluh prema civilizaciji koja ih te- neske i Ruske Revolucije. Tišina po pitanju Tibeta. I ži potpuno zatrti. unutar naksalitskog pokreta bilo je nasilnih ekscesa i Ne mogu vjerovati da se sve ovo događa policiji is- nemoguće je stati u obranu mnogih njihovih djela. No, pred nosa. Usred operacije Zeleni lov. može li se išta od onoga što su oni napravili mjeriti s Isprva drugovi iz PLGA-a stajali su s pištoljima sa podlim dosezima Kongresa i BJP-a u Punjabu, Kašmiru, strane i gledali plesače. Ali zatim, jedan po jedan, poput Delhiju, Mumbaiju, Guđeratu... Pa ipak, usprkos ovim pataka koje ne mogu podnijeti stajati na obali i gledati zastrašujućim kontradikcijama, Charu Mazumdar je bio druge patke kako plivaju, i oni dolaze i počinju plesati. vizionar u mnogim stvarima koje je govortio i pisao. Ubrzo stvoreni su redovi plesača u maslinasto zelenom, Partija koju je osnovao (sa svim svojim rascjepkanim uskovitlani među svim ostalim bojama. Zatim se su- grupama) održala je san o revoluciji stvarnim i prisu- sreću, kao sestre i braća i roditelji i djeca i prijatelji koji se tnim u Indiji. Zamislite društvo bez tog sna. Samo zbog nisu vidjeli mjesecima, možda i godinama, redovi se toga ne možemo mu prestrogo suditi. Pogotovo dok se razbijaju i stvaraju, a maslinasto zelena raspoređena je obavijamo pelenama gandhijevske svete prevare o supe-

Roy, Arundhati Među drugovima: S naksalitima kroz prašumu

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 187 Raúl Sendic — (1926-1989) osnivač i vođa Tupamarosa, u niz poveo je pokret akcija, uključujući atentate i političke ot - mice. Uhićen 1972., go - 12 idućih je proveo dina u zatvoru, uz konstantnu psihičku i ∫zičku torturu. riornosti “nenasilnog puta” i njegovog načela staratelj- ra za disanje, pregrupiranje, ponovno naoružanje te ka- stva: “Bogati će čovjek ostati u posjedu svoga bogatstva ko bi se mogli vratiti produženom ratovanju. Što je pro- od kojega će za osobne potrebe koristiti onoliko koliko duženi rat? Je li to samo po sebi odvratna stvar ili ovisi o mu je realno potrebno, a ostalo će kao staratelj koristiti prirodi rata? Da ljudi u Dandakaranyi nisu vodili produ- na korist društva.” ženi rat posljednjih trideset godina, gdje bi danas bili? Koliko je neobično da suvremeni carevi indijskog Vjeruju li samo maoisti u produženi rat? Gotovo establišmenta – države koja je tako nemilosrdno nagazi- od trenutka od kad je Indija postala samostalna pretvo- la naksalite – danas govore ono što je Charu Mazumdar rila se u kolonijalnu silu, prisvajala je teritorije, vodila odavno rekao: Put Kine je i Naš Put. ratove. Nikad nije oklijevala posegnuti za vojnom inter- Naglavce. izokrenuto. vencijom kao rješenjem političkih problema – Kashmir, Put Kine se promijenio. Kina je postala imperijali- Hyderabad, Goa, Nagaland, Manipur, Telengana, As- stička sila, strvinar nad drugim zemljama, nad resursi- sam, Punjab, naksalitski ustanak u Zapadnom Bengalu, ma drugih ljudi. Partija je i dalje u pravu, ali se partija Bihar, Andhra Pradesh, i sad diljem središnje Indije i predomislila. Kad je partija udvarač (kao trenutno u plemenskih područja. Desetci tisuća ubijenih bez sank- Dandakaranyi) i udvara ljudima brinući se o njihovim cija za počinitelje, stotine tisuća mučeni. Sve to pod be- potrebama, tada je to doista Narodna Partija, njezina nignom krinkom demokracije. Protiv koga su vođeni ti vojska je doista Narodna Vojska. No, nakon revolucije, ratovi? Muslimana, Kršćana, Sikha, Komunista, Dalita, taj se ljubavni odnos lako pretvori u gorki brak. Prelako Plemenâ i prije svega protiv siromašnih ljudi koji se se Narodna Vojska može okrenuti na ljude. Danas u usuđuju preispitivati svoju sudbinu umjesto da prihvate Dandakaranyi, partija želi zadržati boksit na planini. mrvice koje su im bačene. Teško je ne vidjeti Indijsku Hoće li se sutra predomisliti? Međutim, možemo li, Državu kao u osnovi državu više hinduističke kaste (bez smijemo li, dopustiti da nas strah od budućnosti imobi- obzira na to koja je stranka na vlasti) koja njeguje refle- lizira u sadašnjosti? ksivno neprijateljstvo prema “drugom”. Državu koja u Plesanje će se nastaviti cijelu noć. Prošetala sam istinskoj kolonijalnoj maniri šalje Nage i Mizoe da se bo- natrag do kampa. Masse je tamo, budna. Pričamo do du- re u Chhattisgarhu, Sikhe u Kashmir, Kašmirce u Oris- go u noć. Dala sam joj svoju kopiju Nerudine Captain’s su, Tamilce u Assam, i tako dalje. Ako to nije produženi Verses (ponijela sam je sa sobom, za svaki slučaj). Nepre- rat, što je? stano me pita: “Što misle o nama vani? Što kažu studen- Neugodne misli u predivnoj zvjezdanoj noći. Suk- ti? Pričajte mi o ženskom pokretu, koji su trenutno go- hdev se smije sam za sebe. Lice mu osvjetljava monitor rući problemi?” Pita me o meni, o mom pisanju. Pokuša- kompjutera. On je ludi radoholičar. Pitam ga što je smi- vam joj dati iskren uvid u svoj kaos. Zatim ona počinje ješno. “Razmišljao sam o dva novinara koji su bili prošle pričati o sebi, o tome kako je ušla u partiju. Priča mi da godine na proslavi Bukhmala. Došli su na dan dva. Je- joj je partner ubijen prošlog svibnja, u lažnom okršaju. dan od njih pozirao je s mojim AK, fotografirao se, da bi Uhićen je u Nashiku i odveden u Warangal na sma- nas kad se vratio proglasio Strojevima za Ubijanje ili ne- knuće. “Sigurno su ga gadno mučili.” Krenula je naći se s što slično.” njim kad je čula da je uhićen. Otad nije izišla iz šume. Nakon duge tišine, priča mi da je već jednom prije bila u * * * braku, prije mnogo godina. “I on je ubijen u okršaju”, re- Ples još nije gotov, a zora je. Redovi još postoje, če, i doda srceslamateljskom preciznošću “ali u stotine mladih ljudi još plešu. “Neće prestati”, kaže stvarnom”. Drug Raju, “dok se ne počnemo pakirati.” Ležim budna na svom jhilliju, razmišljam o Maasi- Na plesalištu sam srela Druga Doktora. Na rubu noj produženoj boli, slušam bubnjeve produžene sreće s plesnog podija vodio je mali medicinski kamp. Došlo mi plesališta i razmišljam o Charu Mazumdarovoj ideji pro- je da ga poljubim u debele obraze. Zašto on ne može biti duženog rata, osnovnog pravila maoističke stranke. trideset ljudi umjesto samo jedan? Zašto on ne može biti Zbog toga ljudi misle da je maoistička ponuda za mirov- tisuću ljudi? Pitam ga kakvo je stanje, zdravlje Dandaka- ne pregovore obmana, taktička varka kako dobili prosto- ranye. Od njegovog mi se odgovora sledila krv u žilama. 188 32 Manilkara zapota (poznata i kao Većina ljudi koje je pregledao, kaže, uključujući i PLGA- mjenično u grupama. Navečer, Drug Raju prima cijeli sapodilla ili sapota) je zimzele- ovce, imaju željezo između 5 i 6 (standard za žene u In- paket “keksâ”. no stablo koje naraste do 30 me- tara. Široko je rasprostranjeno u diji je 11). Uzrokovan kroničnom anemijom koja traje Vijesti: Meksiku, poluotoku Yukatan, dulje od dvije godine pojavio se TBC. Mlađa djeca pate — U okrugu Manpur uhićeno 60 ljudi krajem sječnja Indiji i Pakistanu. Slatkog je od Pothranjenosti Zbog Nedostatka Proteina Drugog 2010. i još nije saslušano pred sudom. okusa, sličnog karameli. 33 zilaa – administrativni okrug Stupnja koja se u medicini zove Kwashiorkor. (Potražila — U Južni Bastar stiglo je mnoštvo policijskih sam to naknadno. Riječ je izvedena iz jezika ga koji se kontingenata. Nasumični napadi su započeli. govori u obalnom dijelu Ghane i znači “bolest koju do- — 11. studenog 2009. u selu Kachlaram u Bijapur bije prvo dijete nakon što se rodi drugo dijete”. U osno- Jila33, ubijeni su Dirko Madka (60) i Kovasi Suklu vi, starije dijete prestane dobijati majčino mlijeko, a ne- (68). ma dovoljno hrane da mu se osiguraju nutrijenti.) — 24. studenog u selu Pangodi ubijen je Madavi “Ovdje vlada epidemija, kao u Biafri”, kaže Drug Dok- Baman (15). tor. “I prije sam radio u selima, ali nikad nisam vidio ni- — 3. prosinca ubijen je i Madavi Budram iz šta ovakvoga.” Korenjada. Osim ovih, javljaju se još i malarija, osteoporoza, — 11. prosinca u selu Gumiapal okrugu Darba ubijeno trakavica, ozbiljne upale uha i zubiju i primarna ameno- je sedmero ljudi (imena se još čekaju). reja – koja se javlja kod žena kad neuhranjenost za vrije- — 15. prosinca u selu Kotrapal, Veko Sombar i Madavi me puberteta uzrokuje izostanak menstrualnog ciklusa, Matti (oboje pripadnici KAMS-a), ubijeni. ili izostanak prve mjesečnice. — 30. prosinca u selu Vechapal ubijeni su Poonem “Uopće nema klinika u ovoj šumi, osim jedne ili Pandu i Poonem Motu (otac i sin). dvije u Gadchiroli. Nema ni doktora. Ni lijekova.” — U siječnju 2010 (datum nepoznat) načelnik Otišao je, sa svojim malim timom, na osmodnevni Jantanag Sarkara u selu Kaika, Gangalaur ubijen. put do Abhujmada. On je također u “haljini”, Drug Dok- — 9. siječnja, 4 ljudi ubijeno u selu Surpangooden, tor. Ako ga nađu, ubit će ga. područje Jagargonda. Drug Raju kaže da nije sigurno da nastavimo ovd- — 10. siječnja, 3 ljudi ubijeno u selu Pullem Pulladi je kampirati. Moramo se kretati. Napuštanje Bukhmala (još nema imena). zahtijeva duge ceremonije pozdravljanja s raznim — 25. veljače ubijeno sedam ljudi u selu Takilod u ljudima. području Indravati. — 10. veljače (Bhumkal Day) Kumli je silovana i Lal lal salaam, Lal lal salaam, ubijena u selu Dumnaar. Živjela je u selu Paiver. Jaane waley Sathiyon ko Lal Lal Salaam, — 2000 vojnika Indijsko-tibetanske granične patrole (Crveni pozdrav drugovima na odlasku) (ITBP) utaboreno je u šumama Rajnandgaona. — Dodatnih 5,000 vojnika BSF-a stiglo je u Kanker. Phir milenge, Phir milenge Dandakaranya jungle mein phir milenge Nakon toga: (Srest ćemo se opet jednom u Dandakaranya šumi.) Ispunjena PLGA kvota. Stigle su i neke stare novine. Puno se piše o naksa- Nikad se ne uzima olako ceremonija dolaska ili litima. Jedan vrišteći naslov savršeno sažima političku odlaska, jer svi znaju da dok govore “srest ćemo se opet”, klimu: Khadedo, Maaro, Samarpan Karao (Eliminirajte, zapravo misle “možda se više nikad ne sretnemo”. Ubijte, Natjerajte ih da se predaju). Ispod toga: Varta ke Drugarica Narmada, Drugarica Masse, Drugarica liye loktantra ka dwar khula hai (Vrata demokracije su Roopi idu drugim putem. Hoću li ih ikada više sresti? uvijek otvorena za razgovore). Drugi naslov kaže da ma- Još jednom, pješačimo. Svakog je dana sve vruće. oisti uzgajaju kanabis kako bi zaradili novce. Treći ima Kamla mi je ubrala prvi plod tendua. Okus mu je nalik uvodnik koji kaže da je područje na kojem kampiramo i chikoo-u32. Navukla sam se na tamarind. Ovaj put kam- kojim pješačimo potpuno pod policijskom kontrolom. piramo pokraj potoka. Žene i muškraci kupaju se naiz-

Roy, Arundhati Među drugovima: S naksalitima kroz prašumu

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 189 Túpac Amaru - — peruanska revoluci onarna grupa aktivna u 80-ima i 90-ima uzela je ime po poslje - In - dnjem vođi naroda ka. 1997. okupirali su japansku ambasadu u Limi, i držali 72 taoca duže od četiri mjeseca. 34 Hibiscus Sabdariffa, biljka iz po- Mladi komunisti odnijeli su isječke kako bi vježba- lje alternativi pod cijenu vlastitog uništenja. Ona prkosi rodice hibiskusa (op.prev.) li čitanje. Hodaju okolo po kampu spikerskim glasom povijesti. Usprkos lošim izgledima skovala je plan za 35 seoska samouprava glasno čitajući antimaoističke članke. vlastiti opstanak. Ona treba pomoć i maštu, treba dokto- re, učitelje, seljake. * * * Ona ne treba rat. Novi dan. Novo mjesto. Utaboreni smo odmah iz- Ali ako je rat jedina opcija, ona će se boriti. van sela Usir, pod ogromnim stablima Mahua. Mahua je upravo počela cvjetati te poput dragulja na šumsko tlo * * * odbacuje svoje blijedo zelenkaste cvatove. Zrak je nato- U sljedećih par dana upoznala sam ženu koja radi s pljen teškim mirisom. Čekamo djecu iz škole u Bhatpa- KAMS-om, razne činovnike Janatana Sarkara, članove lu koja je zatvorena nakon Okršaja u Ongnaaru. Pretvo- Dandakaranya Adivasi Kisan Mazdoor Sangathan – rena je u policijski kamp. Djeca su poslana doma. Isti je DAKMS (Urođenička seljačka radnička organizacija slučaj sa školama u Nelwadu, Moonjmettu, Edki, Vedo- Dandakaranye, op. prev.), članove obitelji ubijenih ljudi, makotu, i Dhanori. i sasvim obične ljude koji se pokušavaju nositi sa živo- Djeca iz škole u Bhatpalu se nisu pojavila. tom u ovim strašnim vremenima. Drugarica Niti (Najtraženija) i Drug Venu poveli Upoznala sam tri sestre, Sukhiyari, Sukdai, i su nas u dugu šetnju da vidimo razne strukture za sku- Sukkali, od oko četrdesetak godina, iz okruga Narain- pljanje kišnice i jezera za navodnavanje koje su izgradili pur. U KAMS-u su 12 godina. Seljaci ovise o njima i nji- lokalni Janatana Sarkari. Drugarica Niti priča o nizu pol- hovom odnosu s policijom. “Policija dolazi u grupama joprivrednih problema s kojima se moraju nositi. Samo od 200-300. Sve pokradu, nakit, kokoši, svinje, lonce i ta- dva posto zemlje je navodnjeno. U Abhujmadu su tek ve, lukove i strijele”, kaže Sukkali, “ne ostave čak ni no- prije desetak godina naučili orati plugom. S druge stra- žić”. Njezina kuća u Innaru dvaput je spaljena. Jednom ne, hibridno sjeme i kemijski pesticidi probijaju se u Ga- ju je spalio Naga bataljun i jednom CRPF. Sukiari je bila dricholi. “Hitno trebamo pomoć u odjelu za poljopri- uhićena i zatvorena na sedam mjeseci. “Jednom su od- vredu”, kaže Drug Vinod. “Trebamo ljude koji se razu- veli cijelo selo, tvrdeći da su svi muškarci naksaliti.” miju u sjemenje, organske pesticide, permakulturu. Uz Sukhiyari ih je pratila zajedno sa svim ženama i djecom. malo pomoći možemo puno napraviti.” Opkolile su policijsku postaju i odbile otići dok ne oslo- Drug Ramu je seljak zadužen za područje Janatana bode muškarce. “Kad god odvedu nekoga”, kaže Sukdai, Sarkara. Ponosno nam pokazuje polja na kojima uzgaja- “mora se odmah otići i oteti ih natrag. Prije nego što na- ju rižu, brinjal (patlidžan, op. prev.), gonguru34, različite pišu bilo kakav izvještaj. Jednom kad zapišu u svoju vrste luka, korabu. Zatim mi s jednakim ponosom poka- knjigu, stvari postaju vrlo teške.” zuje ogromno do kosti suho jezero za navodnjavanje. Sukhiyari koja je kao dijete bila oteta i prisiljena na Što je to? “Ovaj nema vode ni u vrijeme kišnih sezona. udaju za starijeg muškarca (pobjegla je živjeti kod se- Iskopan je na krivom mjestu”, kaže s osmijehom od uha stre) sada organizira masovne skupove, govori na sa- do uha, “nije naš, iskopali su ga Looti Sarkar” (Lupeška stancima. Muškarci ovise o njezinoj zaštiti. Pitala sam je Vlada). Ovdje postoje dva paralelna sustava. Janatana što njoj znači partija. “Naxalvaad ka matlab humaara Pari- Sarkar i Looti Sarkar. vaar (Naxalvaad nama znači obitelj). Kad čujemo za na- Razmišljam o onome što mi je rekao Drug Venu: pad, to je kao da nam je nanesena šteta obitelji”, kaže Oni nas žele uništiti, ne samo zbog minerala nego jer Sukhiyari. svijetu nudimo alternativni model. Pitala sam je zna li tko je bio Mao. Sramežljivo se Još to nije Alternativa, ta ideja o Gram Swaraj35 s nasmiješila, “Bio je vođa. Mi radimo na njegovoj viziji.” Puškom. Ovdje je previše gladi, previše bolesti. Među- Upoznala sam Drugaricu Somari Gawde. Ima 20 tim, svakako je stvorila mogućnosti za alternativu. Ne godina, i već je odslužila dvogodišnju zatvorsku kaznu u za cijeli svijet, ne za Aljasku, ili New Delhi, možda čak Jagadalpuru. Bila je u selu Innar 8. siječnja 2007. onog ni za čitav Chhattisgarh, već za sebe. Za Dandakaranyu. dana kad je 740 policajaca postavilo kordon oko sela jer Ona je najbolje čuvana svjetska tajna. Postavila je teme- su imali informacije da je tamo Drugarica Niti. (Bila je, 190 36 Zalogajnice ili odmorišta veza- ali je otišla prije nego su oni došli.) Međutim, tamo je još Akcija! Kako bi poželi žito nužna im je PLGA-ova vojna na za benzinske pumpe koje po- uvijek bila seoska milicija, čiji je Somari bila član. U zo- patrola. Odlazak na tržnicu je vojna akcija. Tržnice su služuju lokalnu hranu i otvore- ne su 24 sata. Također i sinonim ru, policija je otvorila vatru. Ubili su dva dečka, Sukhlala pune mukhbrisa (doušnika) koje je policija namamila iz za restoran koji poslužuje pan- Gawdea i Kachra Gota. Zatim su uhvatili još troje ljudi, selâ novcem (1500 rupija na mjesec). Rečeno mi je da u džapsku hranu (često jako ljutu) dva dečka Dusri Salama i Ranaija, te Somari. Dusri i Ra- Narainpuru postoji mukhbir mohallah – kolonija dou- – jer je većina indijskih vozača kamiona pandžapskog nai su svezani i upucani. Somari su toliko pretukli da je šnika – gdje živi barem 4000 mukhbira. Muškarci više podrijetla. bila na rubu smrti. Policija je imala traktor s prikolicom ne mogu ići na tržnicu. Idu žene, ali su strogo nadgleda- koju je napunila mrtvim tijelima. Somari su posjeli s ne. Ako ičega kupe malo više, policija ih optuži da kupu- mrtvim tijelima i odveli u Narainpur. ju za naksalite. Ljekarnici su dobili upute da, osim u ma- Upoznala sam Chamri, majku Druga Dilipa koji je lim količinama, ne prodaju ljudima lijekove. Namirnice ubijen 6. srpnja 2009. Kaže da nakon što ga je ubila, poli- iz Sustava javne distribucije (PDS – Public Distribution cija je vezala tijelo nezinog sina na štap, poput životinje i System), poput šećera, riže, kerozina koje se prodaju po nosila ga sa sobom. (Moraju donositi tijela kako bi dobili niskim cijenama su ili uskladištene u policijskim posta- novčane nagrade, prije nego što se još tko ugura u posao jama ili u njihovoj neposrednoj blizini što onemogućava s ubojstvima.) Chamri je trčala za njima sve do policij- kupnju većini ljudi. ske postaje. Kad su stigli, na tijelu nije ostala ni krpica tkanine. Putem su, kaže Chamri, stali u dhabu36 na čaj i * * * kolače (koje nisu platili) te pritom ostavili tijelo pored Članak 2. Konvencije Ujedinjenih Naroda o spre- ceste. Zamislite tu majku na trenutak, prati truplo svoga čavanju i kažnjavanju zločina genocida definira genocid sina kroz šumu, čeka na udaljenosti da njegovi ubojice kao: bilo koje od navedenih djela počinjenih s namje- popiju čaj. Nisu joj dali tijelo kako bi ga mogla dostojno rom potpunog ili djelomičnog uništenja jedne nacio- sahraniti. Dopustili su joj samo da baci šaku zemlje u ja- nalne, etničke, rasne ili vjerske grupe kao takve: uboj- mu u koju su zakopali sve ostale koje su taj dan ubili. stvo članova grupe; teška povreda fizičkog ili mentalnog Chamri je željna osvete. Badla ku badla. Krv za krv. integriteta članova grupe; namjerno podvrgavanje gru- Upoznala sam izabrane članove Marskola Janatana pe takvim životnim uvjetima koji trebaju dovesti do nje- Sarkara koji administriraju šest sela. Opisali su policij- nog potpunog ili djelomičnog uništenja; mjere uperene sku raciju: “Dođu noću, 300, 400, ponekad i njih 1000. na sprečavanje rađanja u okviru grupe; prinudno pre- Opkole selo, leže i čekaju. U zoru uhvate prve ljude koji mještanje djece iz jedne grupe u drugu. odu u polja i upotrijebe ih kao ljudske štitove da ih vode kroz 'booby traps' (zamke, op.prev.) kako bi mogli sigur- * * * no ući u selo. ('Booby traps' je postala gondska riječ. Svi Svo to hodanje me napokon dotuklo. Umorna se uvijek smiju kad je izgovore ili čuju. Šuma je puna sam. Kamla mi donosi lonac vruće vode. Kupam se iza zamki, pravih i lažnih. Čak i PLGA mora imati vodstvo stabla u mraku. Međutim ne mogu večerati i uvući se u kroz sela.) Jednom kad policije uđe u selo, pljačka, krade vreću za spavanje. Drug Raju objavljuje da moramo kre- i pali kuće. Dođu s psima. Psi hvataju one koji pokušaju tati. To se, naravno, često događa, ali večeras je teško. pobjeći. Hvataju kokoške i svinje koje policija ubija i od- Utaborili smo se nasred otvorene livade. U daljini čuje- nosi u vrećama. SPO-ovi također dolaze s policijom. Oni mo artiljerijsku paljbu. Stočetvero nas je. Još jednom, je- znaju gdje ljudi skrivaju novac i nakit. Oni hvataju ljude dna kolona kroz noć. Cvrčci. Miris nečega nalik lavandi. i odvode. I izvuku novac prije nego ih puste. Uvijek nose Već je prošlo 11 kad smo stigli na mjesto na kojem ćemo sa sobom nekoliko naksalitskih 'haljina' u slučaju da provesti noć. nađu nekoga za ubiti. Dobijaju novce za ubijanje naksa- Izdanci stijena na tlu. Formacija. Prozivka. Netko lita, pa ih proizvode. Seljaci se previše boje ostati u svo- je upalio radio. BBC kaže da se dogodio napad na kamp jim domovima.” Eastern Frontier Rifles-a u Lalgarhu u Zapadnom Benga- U ovoj naizgled mirnoj šumi, život se čini potpuno lu. 60 maoista na motociklima. 14 ubijenih policajaca. 10 militariziranim. Ljudima su poznate riječi poput Opsa- nestalih. Oružja ukradena. Čuju se zadovoljni rumori da i Pretraga, Paljba, Napredovanje, Povlačenje, Lezi, među redovima. Intervjuiraju maoističkog vođu Kishe-

Roy, Arundhati Među drugovima: S naksalitima kroz prašumu

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 191 FARC — (Fuerzas Armadas Revolucionarias de Colombia) naziva sebe marksističko-lenjini - stičkom gerilskom or - ganizacijom koja se američkom protivi utjecaju u Kolumbiji, neo-imperijalizmu, multinacionalnim kor - poracijama i želi agrarnu, anti-imperi - jalističku bolivarsku Glavni iz - revoluciju. vor ∫nanciranja su joj otmice. njija. Kad ćete zaustaviti ovo nasilje i pristupiti pregovo- Navečer na radiju vijesti o još jednom naksalit- rima? Kad se otkaže operacija Zeleni lov. Bilo kad. Reci- skom napadu. Ovaj put u Jamui, u Biharu. Kažu da je 125 te Chidambaramu da ćemo razgovarati. Sljedeće pita- maoista napalo selo i ubilo 10 ljudi iz plemena Kora kao nje: Pao je mrak, postavili ste nagazne mine, pozvana su osvetu za odavanje policiji informacija koje su dovele do pojačanja, hoćete li i njih napasti? Kishenji: Da, naravno, smrti 6 maoista. Znamo, naravno, da vijesti mogu i ne inače će me ljudi prebiti. Među ljudima se čuje smijeh. moraju biti točne. Ali ako su točne, ovo je neoprostivo. Sukhdev, razjašnjavač, kaže: “Uvijek kažu nagazne mi- Drug Raju i Sukhdev su vidno uznemireni. ne. Mi ne koristimo nagazne mine. Mi koristimo IED- Iz Jharkhanda i Bihara stižu uznemirujuće vijesti. ove” (improvizirane eksplozivne naprave, op. prev.). Stravična dekaputacija policajca Francisa Induvara je još Još jedan luksuzni apartman u hotelu od tisuću svima na pameti. To je podsjetnik toga kako se discipli- zvijezda. Osjećam se bolesno. Počinje kišiti. Čuje se la- na oružane borbe može lako rastočiti u kriminalno nasi- gani hihot. Kamla baci jhilli preko mene. Što mi više tre- lje ili u ružni rat identiteta između kasta, zajednica i re- ba. Svi ostali se jednostavno zamotaju u svoje jhillije. ligijskih grupa. Institucionalizirajući nepravdu na način Do jutra, broj žrtava u Lalgarhu se popeo na 21, 10 na koji to radi, indijska vlada pretvorila je ovu zemlju u nestalih. zapaljivu kutiju masovnih nemira. Vlada je poprilično u Drug Raju je jutros obazriv. Ne krećemo se do krivu ako misli da će “ciljanim smaknućima” za “obez- večeri. glavljenje” CPI (maoist) prekinuti nasilje. Upravo su- protno, nasilje će se proširiti i intenzivirati, a vlada neće * * * imati s kim razgovarati. Jednu večer ljudi su okupljeni poput moljaca oko svjetlosne točke. Oko kompjuterića Druga Sukhdeva * * * napajanog preko solarnog panela, gledaju Mother India. Posljednjih dana boravka, krivudamo bogatom, Cijevi njihovih pušaka ocrtavaju se na nebu. Kamla se predivnom dolinom rijeke Indravati. Hodajući po brdi- čini nezainteresiranom. Pitam je voli li gledati filmove. ma vidimo još jednu kolonu ljudi koja hoda u istom “Nahi didi. Sirf ambush video.” (Ne Didi (sestro), samo vi- smjeru, no s druge strane rijeke. Rečeno mi je da idu na dea zasjeda.) Kasnije pitam Druga Sukhdeva o tim vide- sastanak protiv izgradnje brane u selo Kudur. Oni su ne- ima zasjeda. Bez da je okom trepnuo pustio mi je jedan. skriveni i nenaoružani. Udružit će volje za svoje polje. Počinje snimkama Dandakaranye, rijekâ, slapova, Uskočila sam u brod i pridružila im se. zatim krupni kadar gole grane drveta, zov sokol-kuka- Brana Bodhgat potopit će cijelo područje kojim vice. Zatim odjenom drug spaja IED koji prekriva suhim danima pješačimo. Sva ta šuma, sva ta povijest, sve te lišćem. Digli su u zrak kavalkadu motocikla. Vide se priče. Više od sto sela. Dakle, je li to plan? Potopiti ljude unakažena tijela i goreći motocikli. Kradu oružje. Tri po- poput štakora, kako bi integrirana čeličana u Lohandi- licajca su vezana i u stanju su potpunog šoka. gudi i rudnik boksita i rafinerija aluminija u Keshkal Tko to snima? Tko vodi operaciju? Tko uvjerava ghatima dobili rijeku? uhvaćene policajce da će ih se pustiti ako se predaju? Na sastanku, ljudi koji su došli iz kilometara uda- (Pustili su ih, utvrdila sam kasnije.) ljenih mjesta, govore stvari koje slušamo već godinama. Znam taj nježni, umirujući glas. To je Drug Venu. Utopit ćemo se, ali se nećemo pomaknuti! Oduševljeni “To je Zasjeda u Kuduru”, kaže Drug Sukhdev. su što je neko iz Delhija s njima. Govorim im da je Delhi Također ima i video arhivu spaljenih sela, svjedo- okrutan grad koji niti zna niti mari za njih. čanstava očevidaca i rođaka ubijenih. Na opjevanom zi- Nekoliko tjedana prije posjete Dandakaranyi pos- du spaljene kuće stoji natpis “Nagaaa! Born to Kill!” jetila sam Gujerat. Brana Sardar Sarovar je trenutno na (“Nagaaa! Rođeni za Ubijanje!”). Postoji i snimka dječa- svom maksimumu. I gotovo sve što je Pokret za spas ka kojem su odrezali prste kao znak otvaranja Bastar- Narmade (Narmada Bachao Andolan – NBA) predvidio skog poglavlja operacije Zeleni lov. (Tu je čak i TV inter- da će se dogoditi, dogodilo se. Iseljene ljude nisu rehabi- vju sa mnom. Moji radovi. Moje knjige. Čudno.) litirali, no to se i očekivalo. Nisu izgradili kanale. Nema se novaca. Voda iz Narmade se preusmjerava u prazno 192 37 Chironji ili Charoli, su sjemenke korito rijeke Sambrmati (na kojoj je odavno već brana.) 50 000 ljudi u publici u tom Pakistanu počelo je biljke Buchanania lanzan. Kad su Većinu vode gutaju gradovi i velika industrija. Promjene prkosnu pjesmu: Inqilab Zindabad! Inqilab Zindabad! 39 osušene, okusom su slične ba- demima, a koriste se kao začin, koje se događaju nizvodno – poput slane vode koja pro- Nakon toliko godina, ta se pjesma ori ovom šumom. Ču- dodatak slatkišima, za zgušnja- dire u suhi estuarij – postaje nemoguće ublažavati. dno, kakvi se savezi stvaraju. Ministar unutarnjih poslo- vanje umaka, itd. kao i u medici- Postojalo je vrijeme kad je vjerovanje da su Velike va izdavao je uvijene prijetnje onima koji “greškom po- nama Ayurvede i Unani. 38 “Silk cotton tree” poznat i kao brane “hramovi Moderne Indije” bilo promašeno, ali nude intelektualnu i materijalnu pomoć maoistima”. bombax, Simal, Crveni pamuk možda razumljivo. Danas, međutim, nakon svega što se Vrijedi li to i za dijelenje Iqbal Bano? ili Mumian. Iz porodice Malva- dogodilo i nakon svega što znamo, mora se reći da su Ve- ceae (kojoj pripadaju i malva, * * * odnosno sljez). Stabla visoka 30 like brane zločin protiv čovječanstva. – 40 metara. promjera debla 3m. Projekt brane na Bodhgatu pospremljen je u ladi- U zoru se pozdravljam s Drugom Madhavom i Joo- 39 Živjela revolucija! cu 1984. nakon lokalnih prosvjeda. Tko će ga sada zasu- ri, mladim Mangtuom i svima ostalima. Drug Chandu taviti? Tko će spriječiti postavljanje kamena temeljca? otišao je organizirati motocikle pa će se vratiti sa mnom Tko će spriječiti krađu Indravati? Netko mora. na glavnu cestu. Drug Raju ne ide. (Penjanje bi bilo pa- kao za njegova koljena.) Drugarica Niti (Najtraženija), * * * Drug Sukhdev, Kamla i pet ostalih odvest će me do vrha Zadnju večer, kampiramo u podnožju strmog brda brda. Kad se počnemo penjati Niti i Sukhdev, ležerno, kojim ćemo se ujutro penjati kako bi izbili na cestu na no simultano, otkoče svoje (AK) kalašnjikove. Prvi put mjesto odakle će me pokupiti motocikl. Šuma se već vidim da to rade. Približavamo se “Granici”. “Znate li promijenila otkad sam ušla u nju. Počeli su cvasti chiro- postupak ako na nas otvore paljbu?”, Sukhdev pita le- njee37, stabla kapoka38 i manga. žerno, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu. Seljaci iz Kudura poslali su u kamp veliki lonac sv- “Da”, odgovaram. “Odmah objaviti štrajk glađu do ježe uhvaćene ribe. I popis, za mene, na kojem je 71 vrsta smrti.” voća, povrća, mahunarki i insekata koje dobijaju iz šume Sjeo je na kamen i nasmijao se. Penjali smo se oko i uzgajaju na svojim poljima, te su pored toga napisali tr- sat vremena. Sjedili smo neposredno ispod ceste u stje- žišne cijene. To je samo popis. Ali je i karta njihovog svi- novitom hladu, potpuno skriveni, poput zasjede, išče- jeta. Stiže šumska pošta. Dva keksića za mene. Pjesma i kujući zvuk motocikla. Kad stigne, oproštaj mora biti sprešani cvijet od Drugarice Narmade. Predivno pismo brz. Crveni pozdrav Drugovi. od Masse. (Tko je ona? Hoću li ikada saznati?) Kad sam se osvrnula još uvijek su tamo stajali. Ma- Drug Sukhdev pita može li skinuti muziku iz mog šući. Mali grč. Ljudi koji žive svojim snom, dok ostatak iPoda u svoj kompjuter. Slušamo snimku Iqbal Baninu svijeta živi svoje noćne more. Svaku večer razmišljam o izvedbu Faiz Ahmed Faizova “Hum Dekhenge” (“Svjed- tom putovanju. Tom noćnom nebu, tim šumskim pute- očit ćemo”) s njezinog slavnog koncerta u Lahoreu na vima. Vidim pete Drugarice Kamle u izlizanim japanka- vrhuncu represije za vrijeme vladavine Zia-ul-Haq. ma, osvijetljene svjetlom moje baklje. Znam da je u po- kretu. Maršira, ne samo za sebe, već da nadu održi živom Jab ahl-e-safa-Mardud-e-haram, za sve nas. Masnad pe bithaiye jayenge Sab taaj uchhale jayenge 17. ožujka 2010. Sab takht giraye jayenge Hum Dekhenge s engleskoga prevela Andrea Milat

Kad heretici i poniženi Budu sjedili visoko Sve krune će bit odnesene Svi troni prevrnuti

Roy, Arundhati Među drugovima: S naksalitima kroz prašumu

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 193 Sandinisti Sandinista — (Frente de Liberación Nacio - - nal) 1979. revolucio koji se narni pokret nazvao po Augustu Sandinu, svrgnuo je diktaturu Anastasia Somoze. Američka su vlada i CIA reagirale osnivanjem paravojne Contras ko - postrojbe val na - je pokrenula pada na državne i ci - vilne mete.

STAM, ROBERT Estetika otpora isidentski filmovi i u Prvome i u Trećemu svije- tu bave se istraživanjem širokog spektra alter- nativnih estetika. On obuhvaća filmove i videa koji zaobilaze formalne konvencije dramskog realizma i umjesto njih koriste moduse i strate- gije kao što su karnevalesknost, antropofagič- nost,D magični realizam, refleksivni modernizam, i rezi- stentni postmodernizam. Ove alternativne estetike če- sto vuku korijene iz ne-realističkih, često ne-zapadnih ili para-zapadnih kulturnih tradicija u kojima su zastu- pljeni drugi historijski ritmovi, druge narativne struk- ture, druga viđenja tijela, seksualnosti, duhovnosti, i ži- vota u zajednici. Post-trećesvjetaši (Post-Third Worl- dists), oni propituju nacionalističke diskurse kroz rešet- ku klasnih, rodnih, spolnih i dijasporičkih identiteta. Mnogi ugrađuju paramoderne tradicije u očito moder- nizirajuće ili postmodernizirajuće estetike čime proble- matiziraju olake dihotomije kao što je tradicionalno/ moderno, realističko/modernističko, moderno/ postmoderno. Projiciranje kulturnih praksi Trećega svijeta kao nedirnutih avangardnim modernizmom ili masovno posredovanim postmodernizmom, smatramo, često je STAM, ROBERT subliminalno preklopljeno s vizijom Trećega svijeta kao “nerazvijenog” ili “u razvoju”, kao da on živi u drugoj vremenskoj zoni odvojenoj od globalnog sustava u ka- snom kapitalizmu. Poput sociologije “modernizacije” i Estetika otpora ekonomike “razvoja” estetika modernizma (i postmo- dernizma) često prešutno podrazumijeva telos prema kojem, pretpostavlja se, evoluiraju kulturne prakse Tre- ćega svijeta. Čak je i ozbiljan teoretičar kulture poput Frederica Jamesona u radovima o književnosti i filmu Trećega svijeta sklon podcijeniti radikalnu reviziju este- tike što je izvode dijasporički i umjetnici Trećega svijeta. Iako je (na sreću) nekonzistentan po ovom pitanju, čini se da Jameson u trenutcima nepažnje miješa pojmove političke ekonomije (gdje Treći svijet smješta u okvir manje razvijenog, manje modernog) i one estetičke i kulturalne periodizacije (gdje ga smješta u “predmoder- nu” ili “predpostmodernu” prošlost). Rezidualni eko- nomizam ili “stadijizam”, obično nezamisliv misliocu kao što je Jameson, ovdje vodi do izjednačavanja kapita- lističkog-postmodernističkog i predkapitalističkog- predmodernističkog, kao kada govori o “zakašnjelom nastanku određene vrste modernizma za vrijeme mo- dernizacije Trećega svijeta, u trenutku kad takozvane 196 01 01 Fredric Jameson, The Geopoliti- napredne zemlje tonu u punu postmodernost.” Drug- kasnih 1960-ih. Dobrano odvojeno od mješavine brehti- cal Aesthetic: Cinema and Space dje se uz određenu ironijsku distancu prisjeća stare fan- janskog modernizma i marksističke modernizacije u in the World System (Blooming- ton i London: Indiana Universi- tazije ljevičara prvoga svijeta sadržanoj u “nadi, tada “novim kinematografijama” Kube (Alea), Brazila (Gu- ty Press i BFr, 1992), str. 1. zvanoj trećesvjetaštvo, da će predkapitalistička društva erra), Senegala (Sembene) i Indije (Sen), u Trećemu je 02 Ibid., str. 186. što su tek relativno nedavno ušla u modernizaciju neka- svijetu nastalo mnoštvo modernističkih i avangardnih 03 Mislimo na Jamesonov esej “Third World allegory” (“Third ko biti u stanju preskočiti sve što je ograničavalo indu- filmova, sve od filmova poput São Paulo: Simfonija jednog 02 World Literature in the Era of strijski zapad u njegovom iskustvu kapitalizma.” grada (São Paulo: Sinfonia de uma Cidade, 1928.) i Limite Multinational Capitalism”, Soci- Tako Treći svijet, predmet idealizacije u ranijoj fa- (1930.), oba iz Brazila, preko Touki-Boukia (1973.) sene- al Text, No. 15, Fall 1986) i njegov Geopolitical Aesthetic. zi, u kasnijoj postaje predmetom razočaranja. U Jameso- galskog redatelja Djibrila Diopa Mambétyja, O sunce 04 Vidi Roy Armes, Third World novim napisima Treći svijet uvijek kao da zaostaje, ne (Soleil 0, 1970.) i West Indies (1975.) mauritanskog Meda Filmmaking and the West (Ber- samo ekonomski nego i kulturno, osuđen na vječnu Hondoa i La Mort Trouble (Sumnjiva smrt, 1970.) tuniškog keley: University of California Press, 1987), str. 27. igru lovice u kojoj može samo u drugom registru ponav- Ferida Boughedira, do underground pokreta Argentine i 05 Vidi Gordon Brotherston, Book ljati povijest “naprednoga” svijeta. U trenutku kad prvi Brazila, preko antikolonijalnih eksperimenata Kidlata of the Fourth World (Cambridge: svijet doseže stadij kasnog kapitalizma i postmoderniz- Tahimika na Filipinima (na koje se, mora mu se priznati, Cambridge University Press), str. 48. ma, Treći svijet za njim šepa prema modernizmu i po- Jameson referira). 06 Vidi Karin Barber, “Yoruba Ori- četcima kapitalizma. Jameson stoga ignorira teoriju Ne smije se, dakle, pretpostavljati da “avangarda” ki and Deconstructive Critici- svjetskog sustava koja drži da prvi i Treći svijet žive u uvijek znači “bjelačka” i “europska”, ili da je umjetnost sm”, Research in African Litera- ture, Vol. 15, No.4 (Winter 1984). istom historijskom trenutku iako Treći svijet taj trenu- Trećega svijeta, kao što se ponekad čini da Jameson im- tak živi pod modusom opresije. Robovlasnička plantaža plicira, uvijek realistička ili predmodernistička.03 Este- sedamnaestog stoljeća, primjerice, također je bila indu- tička je razmjena, nadalje, uvijek išla u oba smjera. Dug strijski sustav koji je uključivao tešku kapitalizaciju i na- europskih avangardista umjetnostima Afrike, pacifičke predne tehnologije te, stoga, integralni dio globalne regije i Amerika opširno je dokumentiran. Britanski ki- modernosti. Drukčija bi kulturalna teorija stoga smatra- par Henry Moore, da navedemo samo jedan primjer, la, na primjer, neologističke kulture Latinske Amerike, svoje je polegnute skulpture oblikovao po uzoru na proizvodima neujednačenog razvoja i mnogolikih tran- Chac Mool, kamene kipove drevnog Meksika. Iako mo- sakcija s drugim kulturama, i privilegiranim scenama že biti istina da je “utjecaj nadrealizma”, kako tvrdi Roy kopiranja i pastiša, i samima proleptičkim mjestom pos- Armes, “bilo ono što je karipske i afričke pjesnike po- tmodernih praksi. Za nas “postmoderno” nije pojam kreta Négritude oslobodilo okova posuđenog jezika”04, koji izaziva strahopoštovanje, niti su postmodernizmi ujedno je i, ustvrdili bismo, umjetnost starosjedilaca Trećega svijeta nužno istovjetni onima prvog. Priklad- Afrike i Azije i Amerike bila ta koja je oslobodila europ- nija bi formulacija vrijeme u svakom od svjetova vidjela ske moderniste natjeravši ih da dovedu u pitanje vlasti- kao ispremiješano i palimpsestično, pri čemu predmo- tu, kulturno specifičnu, estetiku realizma. Čak je i iz- derno, moderno, postmoderno i paramoderno suposto- jednačavanje “refleksivnosti” s europskim moderniz- je u cijelom svijetu, iako “dominanta” varira od regije do mom upitno. Srednje-američke teoamoxtli ili kozmičke regije. Time bi i pensilvanijski Nijemci i tehnokrati Sili- knjige sadrže mise-en-abyme slike jelenje kože nacrtane konske doline živjeli u “postmodernoj” Americi, dok bi na jelenjim kožama od kojih su izrađene, baš kao što Po- i “paleolitski” Yanomami i hipersofisticirani Euro-Bra- pol Yuh “stvara sebe u analogiji sa stvaranjem svijeta ko- zilci São Paula živjeli u Brazilu, pri čemu pak Yanomami je opisuje ili prepričava”.05 U Africi, također, znanstve- koriste video, a sofisticirani bivaju poklonicima “primi- nici poput Karin Barber sa Sveučilišta u Ifei (Nigerija) tivnih” afro-brazilskih religija. Dio je tereta pridanog uočavaju zajedničke elemente dekonstrukcije i oriki oda ovom poglavlju svrnuti pažnju na estetske inovacije naroda Yoruba, prvenstveno neodređenost, intertek- modernista i paramodernističkih pokreta Trećega svije- stualnost, i konstantnu promjenjivost.06 A za Henrya ta. Valorizacija “vulgarnosti, punka, trasha i smeća” koju Louisa Gatesa Ml. (u The Signifying Monkey), lik preva- Jameson smatra karakterističnom za postmodernizam ranta Yoruba, Eshu-Elegbara, simbolizira dekonstruk- prvog svijeta, primjerice, već je prisutna u opipljivo “pr- cijsko “označavanje” umjetničkih vrsta poteklih iz Afri- Plakat filma O, Sunce (Soleil O, Med Hondo, 1967.) ljavim filmovima” brazilskog pokreta “estetike smeća” ke. Umjetničke prakse Trećega svijeta, ukratko, nemo-

STAM, ROBERT Estetika otpora

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 197 Masakr u El Mozoteu 1981. — 11.prosinca salvadorska vojska, obučena i ∫nancirana od američkih tehniča - ra, pobila je na naj - brutalnije načine više stotina civila, uglav - - nom žena i djece, pro vodeći “antigerilsku kampanju”. Prizori iz filma Touki Bouki (Djibril Diop Mambéty, 1973.)

Plakat filma Brightness (Yeelen, Plakat filma Touki Bouki Souleymane Cissé, 1987.) 198 08 07 Citirano u: Armes, Third World guće je stjerati u uske, segregirane kategorije koje im na- strakciju. Ne-realističke tradicije postojale su i na Za- Filmmaking and the West, str. 135. lažu euro-difuzionistička viđenja povijesti umjetnosti. padu, naravno, a u svakom slučaju nema ničeg intrizič- 08 Vidi Robert Farris Thompson, African Art in Motion: Icon and no “lošeg” u okcidentalnom realizmu. Ali kao proizvod Act (Berkeley: University of Ca- Arhaični izvori alternativne estetike specifične kulture i povijesnog trenutka, on je samo jed- lifornia Press, 1973). Počeci filma nisu se poklopili samo s vrhuncem na od vrpca na širem spektru estetike. 09 Ola Balogun, “Traditional Arts and Cultural Development in imperijalizma nego i s agonizirajućim paroksizmima Baš kao što je europska avangarda postala “na- Africa”, Cultures, No. Z(1975), verističkog projekta, što je svoj izraz našlo u realistič- predna” crpeći iz “arhaičnog” i “primitivnog”, i ne-eu- str. 159. nom romanu, naturalističkim kazališnim komadima ropski su umjetnici, u svojevrsnoj estetičkoj verziji “re- 10 Egungun, na način na koji se upražnjava u Brazilu, priziva (gdje se na sceni u mesarama vješalo pravo meso), i op- volucionarne nostalgije”, crpili iz najtradicionalnijih prikaze muških predaka. Za do- sesivno mimetičkim izložbama. Površinskoj moderno- elemenata vlastitih kultura, elemenata manje “predmo- kumentarni prikaz Egunguna, sti i pretjeranom tehnološkom blještavilu unatoč, domi- dernih” (pojam koji sadrži modernost kao telos), a više vidi film Carlosa Brasbladta nazvan jednostavno Egungun nantno filmsko stvaralaštvo naslijedilo je mimetičke as- “paramodernih”. U umjetnosti, distinkcija arhaično/ (1985.). piracije koje je impresionizam odbacio u slikarstvu, modernističko često je neprimjenjiva, utoliko što im je Jarry kao i simbolisti napali u teatru, a Joyce i Woolf pot- oboma zajednički otpor konvencijama mimetičkog rea- kopali u romanu. I dok “progresivni realizam” (riječima lizma. Stoga se ne radi toliko o pitanju uspoređivanja ar- Romana Jakobsona) utjelovljen u nekima od dosad ana- haičnog i modernog koliko o korištenju arhaičnog kako liziranih filmova nudi dragocjenu umjetničku i politič- bi se, paradoksalno, moderniziralo, unutar jednog diso- ku strategiju borbe protiv “regresivnog realizma” kolo- nantog temporaliteta koji kombinira imaginarni com- nijalnog master-narativa, realistički, ili, bolje, iluzioni- munitas prošlosti s podjednako imaginarnom utopijom stički stil jedan je od mnoštva mogućih strategija; i to budućnosti. U pokušajima da iskuju oslobađajući jezik, ona obilježena određenom provincijalnošću. Nepre- na primjer, alternativne filmske tradicije crpe iz para- gledne su regije svijeta i duga razdoblja umjetničke po- modernih fenomena kao što su pučka religija i ritualna vijesti slabo pristajala uz, ili čak i marila za realizam. Ka- magija. U nekim novijim afričkim filmovima, kao što su pila Malik Vatsayan govori o veoma različitoj estetici ko- Brightness (Yeelen, 1987.), Jit (1992.), i Ovo je naša zemlja ja je vladala velikim dijelom svijeta: zajednička je este- (Kasarmu Ce, 1991.), magijski duhovi postaju estetički tička teorija upravljala svim umjetnostima, izvedbeni- resurs, sredstvo često farsičnog bijega od linearnih, ma kao i plastičnima, u Južnoj i Jugoistočnoj Aziji. Op- uzročno-posljedičnih konvencija aristotelovske poetike ćenito govoreći, kao zajednički se trendovi mogu izdvo- narativa, način da se pobijedi “težina”, u oba smisla te jiti negiranje načela realistične imitacije u umjetnosti, riječi, kronološkog vremena i literarnog prostora. U Ni- Plakat filma Jit (Michael Raeburn, 1992.) uspostavljanje hijerarhije stvarnosti po načelu sugerira- geriji, objašnjava redatelj Ola Balogun, ne može se govo- nja apstrakcijom, a u umjetnosti se očituje vjerovanje da riti toliko o “izvedbenim umjetnostima”Jit koliko o “ritu- je vrijeme ciklično, a ne linearno…Čini se da je ova alnim ili folklornim izvedbama… ceremonijama druš- umjetnička tradicija prevladavala od Afganistana i Indi- tvene ili religijske prirode u koje su ugrađeni dramatski je do Japana i Indonezije tijekom više od dvije tisuće go- elementi”.09 Vrijednosti afričke religijske kulture o koji- dina povijesti.07 ma govori Balogun utjecale su ne samo na nigerijski film U Indiji, tradicija kazališnih ciklusa duga 2000 go- nego i na značajan segment filmova afričke dijaspore, dina seže do klasične sanskrtske drame, koja mitove primjerice brazilske filmove kao što je Rochin Barraven- hinduističke kulture pripovijeda kroz estetiku uteme- to (1962.), Cavalcantijev Xangova snaga (A Forfa de Xan- ljenu ne toliko na koherentnim likovima i linearnoj rad- go, 1977.), dos Santosov Ogumov amulet (Amuleto de nji koliko na suptilnim modulacijama ugođaja i osjećaja Ogum, 1975.); kubanske poput Patakina (1980.) i Oguma (rasa). (1990.), i filmove Afroamerikanaca kao što su Kćeri praši- Kinesko slikarstvo, na istom tragu, često je ignori- ne (Daughters of the Dust, 1990.) Julie Dash, Nebesa, ze- ralo perspektivu kao i realizam. Većina afričke umjetno- mlja i pakao (Heaven, Earth & Hell, 1993.) Thomasa Allena sti, također, njegovala je ono što je Robert Farris Harrisa, Krugovi (Cycles, 1989.) Zeinabu Davis i Zajota i

Plakat filma Barravento (Glauber Thompson nazvao “mimezom srednje točke”, odnosno, Boogie duh (Zajota and the Boogie Spirit, 1989.) Ayoke Rocha, 1962.) stil koji izbjegava i iluzionistički realizam i hiperap- Chenzira u sve je njih upisan afrički (obično onaj Yoru-

STAM, ROBERT Estetika otpora

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 199 Zapatistička vojska nacionalnog oslobođenja lje - — revolucionarna, - vičarska grupa progla me - sila je rat protvi ksičke države, iako se - služi nenasilnim sred stvima i uglavnom je u defenzivi zbog vojnih i paravojnih upada u meksičku državu Chiapas. ba) religijski simbolizam i praksa. Zaista, sklonost ka re- menti infleksije i estetičke kontemplacije izmjenjuju s 11 Uspoređujući Sembeneov Man- ligijskom simbolizmu Yoruba sama je po sebi značajna dramatskim momentima odlučne akcije. dabi (1968,) s pričama o dvama prevarantima – “Amanse” (kod jer su izvedbene umjetnosti, glazba, ples, kostimi, nara- “Arhaična” usmenost zadobiva oblik usmenih pri- Akana) i “Leukthi Hare” (u tivi, poezija integralni dio same religije Yoruba, za razli- ča kao i usmenih metoda pripovijedanja. Za Bahtina, Wolofu) – Mbye Cham nalazi ku od religija kod kojih su izvedbene umjetnosti nacije- “potpisana književnost” osobnog autorstva puka je kap zajedničku tematsku nit “po- hlepe i korupcije unutar dru- pljene na teološku tekstualnu jezgru. u moru anonimne usmene narodne književnosti. I zai- štvenog okvira u kojem samo Sankofa (1993.) Hailea Gerime stvara sintezu mo- sta, pisana se književnost često revitalizirala putem go- nitkovi dobro žive” Vidi Mbye dernog i tradicionalnog kroz afro-magijsku estetiku vorene. Afrički pisci poput Chinue Achebea, Wolea Cham, “Art and Society in Oral Narrative and Film”, u: I. egunguna: estetiku koja priziva duhove predaka kao Soyinke, i Ousmanea Sembenea crpe iz središnjeg kori- Okpewho, The Oral Performance utjelovljenja dubokog osjećanja osobne i kolektivne po- jena usmenog – poslovica, priča o prevarantima, religij- in Africa (Ibadan: Spectrum, vijesti.10 Nazvan po akanskoj riječi koja znači “povratiti skih mitologija.11 Italo Calvino, također, ima pripovjeda- 1990). 12 Italo Calvino, Ako jedne zimske izgubljeno”, film počinje invokacijom bubnjanjem ko- ča koji opisuje amazonski kozmos mita i legende kao noći neki putnik, str. 94, citirano jom se duhovi predaka mole da “ustanu, iskorače, i kažu “prvobitnu magmu”, glavni izvor narativnog kisika i u Gerald Martin, ur., Journeys svoju priču”. Glas u offu šapćući preklinje: “Duše mr- energije svijeta.12 Mario de Andrade crpio je iz iste te through the Labyrinth (London: Verso, 1989), str. 306. tvih, ustani i zaposjedni svoju pticu prelaska, izađite, vi “magme” stvarajući roman Macunaíma (1928.) čija in- 13 Holivudska kinematografija, ukradeni Afrikanci, duhovi mrtvih, vi silovani, kastrira- ventivna sloboda, dijelom izvedena iz totemske i animi- zanimljivo, uvijek prenosi knji- ni, lobotomizirani”. Ovaj postupak kolektivnog zaziva- stičke matrice amazonskih mitova, stvara svijet u kojem ški pogled na povijest, ne samo baziranjem filmova na pisanim nja od strane vladajućeg duha, pretvoren u strukturni se likovi pretvaraju u životinje i nakon smrti postaju zvi- izvorima nego i formulaičnim refren, autorizira trasgeneracijsko miješanje sadašnjosti jezde; baš kao u legendama američkih Indijanaca. I film i uvertirama koje su prikazane (crna manekenka s perikom pozira ispred dvorca Elmi- roman koriste antimimetičku logiku narodnih priča ko- koricama knjiga ili okretanjem stranica. na) i prošlosti (strahote kojima je obilježena povijest ove je nikad ne pretendiraju realizmu, nego prije teže pro- utvrde). U nekoj vrsti duhovnog i historijskog vremen- stornoj i vremenskoj neodređenosti. Križanje priča iz skog stroja, manekenku zaposjeda Shola, kućna ropki- različitih tradicija tvori dio produktivnog combinatoirea nja iz devetnaestog stoljeća, čime je primorana iskusiti kojim se kolektivni jezik plemena pretvara u književni/ okrutnosti, silovanja i stigme ropstva i priznati srodstvo filmski govor. s vlastitim porobljenim predcima. (U ovoj je didaktičkoj Zanemarujući usmeno-formulaično podrijetlo di- alegoriji žena prisiljena ponijeti teret suvremenog otu- jela vlastitih utemeljiteljskih narativa, poput Ilijade i Be- đenja.) Gerima opetovano prelazi kamerom preko za- owulfa, eurocentrično je mišljenje sklono izjednačiti mrznutih crnih lica koja evociraju zbor očiju, zaobilaze- “nenapisano” s “nepismenim”. Pismeno cijeni više od ći individualizirajuću strukturu točke gledišta kako bi usmenog, i daje prerogative tumačenja povijesti pisme- evocirao zajednicu pogleda. Umjesto da bivaju pasivnim nom Europljaninu. Ali moguće je cijeniti pismenost kao žrtvama, crnci preuzimaju vodstvo čak i u okovima rop- korisno oruđe i istovremeno dovoditi u pitanje izjedna- stva. Narativ tvori multifokalni, komunitarni bildun- čavanje pisanog s uzvišenim, ozbiljnim, znanstvenim, i gsroman: manekenka se suočava s izvorima vlastitog povijesnim, a usmenog s nazadnim, frivolnim, i iracio- otuđenja, a “poglavica” koji udara robove postaje dvo- nalnim.13 Hijerarhiju usmeno/pisano dovodili su u pita- Plakat filma Kćeri prašine (Daughters of the Dust, Julie Dash, struki agent koji radi na oslobađanju. Ni zajednica nije nje mislioci poput Derridae (u kritici fonocentrizma), 1990.) monolitna jer obuhvaća kućne i robove koji rade na po- Haydena Whitea (sa svojim “poravnavanjem” povijesti lju, pa čak i predradnike koji bičuju druge robove. Kul- i mita) i Bahtina (sa svojim dehijerarhizirajućim poj- turni se aspekti afričkoga života (zajednička briga za mom “govornih žanrova”), a radikalno je dovedeno u djecu, travarstvo, primordijalna uloga glazbe i priča) ne- pitanje mješovitim “usmenim pisanjem” obojanih fe- prestano naglašavaju. Usmeno postoji i kao dijegetska ministica poput Glorie Anzaldue, Audre Lorde, bell ho- prisutnost – likovi doslovno pričaju priče/povijesti Afri- oks i Cherrie Moraga. Mnoštvo filmova prikazuje povi- ke, dolaska u Ameriku – i kao metafilmsko sredstvo koje jest “odozdo” prenesenu kroz pučka sjećanja, pri čemu strukturira cijeli film kao kolektivnu naraciju, gdje be- legitimiraju usmenu povijest tako što je “upisuju” na stjelesni glasovi preklinju, proriču, istjeruju, kritiziraju, ekran. Prema ovim filmovima, povijest može zadobiti i sve u “poliritmičnom” stilu u kojem se avangardni mo- usmeni oblik priča, mitova i pjesama koje se prenose s Chinua Achebe 200 14 Citirano u Françoise Pfaff, The koljena na koljeno. Plodotvorna moć usmene tradicije mitske jezgre u smislu Proppovih/Greimasovih “funkci- Cinema of Ousmane Sembene osobito je vidljiva u afričkoj i kinematografiji afričke di- ja” s naglaskom na subverziju mita u feminističke i revo- (Westport, Conn.: Greenwood, 1984), str. 29. jaspore. Brightness (1987.) Souleymanea Cissea, primje- lucionarne svrhe. Ako narativ griota implicira ponovnu 15 Cheryl Chisholm, “Voice of the rice, uprizoruje jedan od usmenih epova, neku vrstu uspostavu tradicionalnog poretka, film ukazuje na nadu Griot: African-American Film priče o potrazi ili inicijaciji, naroda Bambara. Ali čak i u u novi poredak. U usmenoj je tradiciji žena koja se dva- and Video”, u: Barbara Abrash i Catherine Egan, ur., Mediating filmovima koji se ne temelje na usmenim narativima, put ogluši na savjet starješina da se ponovno uda vješti- History (New York: New York poput filma Yaaba (1989.) Idrissae Ouedraogoa, nalazi- ca; u Wend Kunni “vještica” je bezazlena duša s bolesnim University Press, 1992), str. 22. mo kinematografiju izgovorenog, obilježenu pauzama, sinom i nestalim mužem. Film dakle rabi “subverzivno 16 Više o odnosima usmenog pri- povijedanja i suvremenih me- ponavljanjima, i ritmovima govora. baratanje usmenim”. Priča je “deteritorijalizirana”, a 17 dija vidi Victor Bachy, ur., Tradi- U Africi, ponovno upisivanje usmenog često je značenje joj je preobraženo. tion Orale et Nouveaux Medias služilo praktičnoj svrsi: Sembene, na primjer, s pisanja Ali usmena infleksija narativa nije rezervirana za (Brussels: OCIC, 1989). 17 Vidi Manthia Diawara, “Oral Li- je romana prešao na film kako bi dopro do nepismene afričke filmove, niti su grioti jedini modeli usmenog. terature and African Film: Nar- publike. Htio je postati “usta i uši” društva, onaj koji Trinh T. Minh-ha govori o “predenju i tkanju [kao] bla- ratology in Wend Kunni”, u: Paul “odražava i sažima probleme, borbe i nade svog gozvučnoj baštini ženskog/ljudskog roda što se naslje- Willemen i Jim Pines, ur., Que- 14 stions of Third Cinema (London: naroda”. Film tu baštini društvenu funkciju (ali ne i đuje od generacija tkalaca klepetom čunka i škripanjem BFl, 1989). konzervativnu ideologiju) griota, usmenog arhivara ple- postolja tkalačkog stana – koje Dogoni nazivaju 'škri- 18 Trinh T. Minh-ha, “Grandma's mena, pjevača na svečanostima koji pripovijeda o rođe- pom Riječi'”.18 Almacita de Desolato (1986.) Felixa de Ro- Story”, u: Brian Wallis, ur., Bla- sted Allegories (New York: New njima, smrtima, pobjedama i porazima. (Kolektivni, oya tka legende Curaçaa, Arube i Bonnaira da bi pripo- Museum of Contemporary Ar- usmeni izraz paradigme griota moguće je staviti u opre- vijedala simboličnu bitku kreativnih i destruktivnih sila tICambridge, Mass.: MIT Press, ku s više indvidualističkom “caméra-stylo” francuskog u jednoj afričkoj zajednici u Curaçau na prijelazu stolje- 1987). 19 Afričko-američka “oratura” Novog vala.) Riječima Cheryl Chisholm, griot: drži ća. U Geriminom Pepeo i žeravica (Ashes and Embers, (usmena literatura op.prev.) za prošlost živom u umovima i srcima skupine, a oblikova- 1982.) kao i Kćerima prašine Dash, govorene priče starijih Clyda Taylora implicira “istan- njem recitacije konsenzus skupine oko vlastitog identi- žena sadrže suzbijene povijesti otpora koje se prenose čan smisao za semantičku dvo- smislenost, fascinaciju hra- teta evoluira s vremenom. Griot komentira prošlost u generacijama, dok Spavati s gnjevom (To Sleep with Anger, brom, ekstravagantnom meta- svjetlu sadašnjosti, i obratno, ne komunicirajući pritom 1990.) Charlesa Burnetta crpi iz usmene tradicije figure forom, 'cool' senzibilitet, funky u trećem licu, izdvojenim glasom koji obilježava kon- prevaranta.19 Filmovi sjevernoameričkih Indijanaca ta- eksplicitnost, i često proročki način govorenja”. Vidi Clyde vencionalnu Zapadnu povijest, nego na način koji ga či- kođer crpe iz središnjeg korijena usmenog. U Mi, netko, 15 Taylor.“Decolonizing the Ima- ni u potpunosti upletenim u tekuću dramu skupine. narod (Hopi Itam Hakim, Hopiit, 1982.) Victora Masayesve ge”, u: Peter Stevens, ur., Jump Iako grioti sve više gube na značenju u suvremenoj jedan od posljednjih muških članova pripovjedačkog Cut: Hollywood, Politics and Co- unter-Cinema (Toronto: Betwe- Africi (zaista, Sa Dagga, 1982., Momara Thiama ocrtava klana Luk pripovijeda vlastitu kao i priču o nastanku na- en the Lines, 1986). njihov postupan nestanak), njihov stil usmenog pripo- roda Hopi i ustanku Puebla 1680. U Preživljavati Kolumba vijedanja, korišten kao formalno sredstvo, poslužio je (Surviving Columbus, 1990.) Georgea Burdeaua i Larrya nizu afričkih i filmova afričke dijaspore.16 U filmu Jom Walsha kao i u Hopi: pjesme četvrtoga svijeta (Hopi: Songs (1981.) pripovjedač griot izriče teme filma, često izravno of the Fourth World, 1983.) Pat Ferrero starješine pripovi- u kameru. jedaju povijesti plemena te na taj način usmeno i mitski Manthia Diawara ocrtava neke od medijacija koje izazivaju eurocentričnu viziju osvajanja, brišući granice su na djelu među samim usmenim tradicijama i njiho- između dokumentarne povijesti (s njezinim racionali- vim filmskim reelaboracijama; od eksplicitnih tragova stičko-znanstvenim pretpostavkama) i poetskog pripo- usmene književnosti u filmu (prisutnost griota, heroja i vijedanja mitova. Također, Kojot odlazi u podzemlje (Coyo- heroina posuđenih iz usmenih tradicija) važnije su, tvr- te Goes Underground, 1989.) prikazuje (glinamacijom) di on, duboke strukturne transformacije koje film posti- usmene legende o figuri prevaranta Kojotu, dok Drevni že u narativnim točkama gledišta. Drugim riječima, duh, živi svijet – usmena tradicija (Ancient Spirit, Living umjesto da tek “vjerno prenose” usmenu tradiciju, fil- Word – the Oral Tradition, 1983.) and Živi i sjećaj se (Live movi su je u stanju preobraziti. Wend Kunni (1982.), pri- and Remember, 1986.) naglašavaju usmenu tradiciju kao Plakat filma Hopi: pjesme četvrtoga mjerice, “ugrađuje usmenu izvedbu priče i istovremeno poveznicu s prošlošću i ključ budućnosti. svijeta (Hopi: Songs of the Fourth izvodi njezinu subverziju”. Diawara nabraja raznolike World, Pat Ferrero,1983.)

STAM, ROBERT Estetika otpora

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 201 Potkomandant Marcos — “postmoderni Che Zapa - Guevara”. Vođa tističke vojske nacio - nalnog oslobođenja kapita - bori se protiv lizma i za prava ma - janskih seljaka. Njegov pravi identitet ostaje tema rasprava. Postmodernoj auri unatoč, tehnološki napredni Bekoloa, portret jednog kamerunskog kvarta (“Mozar- 20 Vidi David Toop, The Rap At- grioti rap glazbe također temelje svoje umijeće na usme- tova četvrt” iz naslova), ni u jednom trenutku ne koristi tack: African Jive to New York Hip Hop (London: Pluto Press, 1984). nom. Većinom djelo crnih i latino tinejdžera iz radničke montažu točke gledišta da nas spoji s individualnim 21 Vidi Dick Hebdige, Cufn Mix: klase, rap glazba u konačnici je izvedena iz afričkih uzo- žudnjama pojedinih likova ijednog spola; seksualnost, Culture, Identity and Caribbean raka poziva-i-odgovora koji podrazumijevaju naizmje- kao na karnevalu, postaje kvazi-javna stvar. U “magij- Music (London: Methuen, 1987). Temelji tekst o rapu je onaj Tri- nično uključivanje izvođača i publike. Raznoliki smje- ski” oblikovanom filmu, čarobnica (Maman Thekla) po- cie Rose, Black Noise (Wesleyan: rovi utkani u rap uključuju disko, propovijedanje, ulični maže djevojčici, “Kraljici kvarta”, da uđe u tijelo muš- Wesleyan, 1993). funk, radio DJ-eve, pjevače be-bopa, Caba Callowaya, karca (“Moj frajer”) kako bi ispitala granice roda. Čarob- 22 Vidi Teshomc Gabriel, “To- wards a Critical Theory of Third plesače stepa, komičare, Last Poets, Gila Scotta Herona, nica preuzima lik “Panke”, poznatog u kamerunskoj mi- World Films”, u: Willemen i Pi- Muhammeda Alija, pjevače doo-wopa, igre u kolu, pje- tologiji po moći da stiskom ruke ostavi muškarca bez nes, ur., Questions of Third Cine- smice za preskakanje konopca, zatvorske i vojne pjesme, penisa. Dok su magijska sredstva filma “arhaična” na ma, str. 40. Paul Willemen u is- tom izdanju tvrdi da Gabrielova signifying i “the dozens” (duhovito vrijeđanje op.prev.), jednoj razini – utoliko što premještaju motive tradicio- shema, makar plodna, na neki 20 sve do griota Nigerije i Gambije. Nesputano haranje ra- nalne narodne priče u suvremeno okruženje – stil je način predstavlja “preuranjenu pa intertekstom, štoviše, zaobilazi buržoaska prava au- aluzivno postmoderan (osobito se referira na Spike Lee- globalizaciju” 23 Vidi John S. Mbiti, African Reli- torskog vlasništva. Sekvence nađene u drugim pjesma- ja i njegove dovitljive tehnike izravnog obraćanja), me- gions and Philosophy (Oxford: ma, politički govori i oglasi “sempliraju” se i postavljaju dijski osviješten (djevojke u kvartu lude za Denzelom Heinemann. 1969), str.108-9. u ironične odnose gdje se međusobno relativiziraju. Vi- Washingtonom) i uglancan poput glazbenog spota. 24 Patricia Williams upozorava na odnosnu upotrebu vijetnam- deo spotovi rap pjesama recikliraju glasove i slike crnih Film kao što je Mozartova četvrt natjera vas da se skih zamjenica u The Alchemy of mučenika i predaka kao što su Malcolm X i Martin Lut- zapitate je li moguće da su se resursi filma zapravo tek Race and Rights (Cambridge, her King i kontekstualno ih adaptiraju (“versioning”) da jedva počeli iskorištavati. Zamislite film koji bi ponovno Mass.: Harvard University 1991), str. 62. bi ih izravno povezali s herojima afričke kulture, afrič- promislio kinematografiju iz perspektive transperso- 25 Vidi Toni Cade Bambara i Bell ko-američkim intertekstom, i, poput “CNN-a za crni nalne žudnje, koji bi “socijalizirao”, da se tako izrazimo, Hooks, Daughters of the Dust: narod” (riječima Chuck D-a), s lokalnom zajednicom.21 formulaične postupke konvencionalnog scenarija te- The Making of an African Ameri- can Woman's Film (New York: Pitanje usmenosti oslikava zamke u nametanju li- meljenog na motivacijama i konfliktima pojedinaca, i New Press, 1992). nearnog narativa kulturnog “napretka”, u stilu teorije umjesto njih predložio: izlaganje etničkog, društvenog “razvoja”, koja drži da su ljudi u tradicionalnim društvi- antagonista, rasnu anagnorezu (samo-prepoznavanje), ma zaglibili u inertnu, predpismenu prošlost, nespo- katarzu zajednice. Kćeri prašine, na primjer, subvertiraju sobni za promjene ili aktivno djelovanje. U umjetnosti, monadno jedinstvo psihologizirajuće točke gledišta ra- estetičko davanje glasa tradiciji može poslužiti svrsi ko- di naglašavanja zajednice aspiracija, u duhu afričkog, lektivnog djelovanja u sadašnjosti. Samo ime palestinske protukartezijanskog “Jesam, jer jesmo; mi smo, dakle kazališne trupe Al Hakawati (Pripovjedač) evocira tra- jesam”23 ili vijetnamskog jezika koji nema zamjenicu diciju arapskog pripovjedača, ali izvedbe ove trupe ugra- “ja” kao takvu nego samo “vaš pokorni”.24 Za Toni Cade đuju tu figuru u generički spektar koji obuhvaća klasič- Bambara, Kćeri prašine izbjegavaju holivudski protokol nu arapsku poeziju, narodne izreke, i historijsku naraci- narativa dominiranog junakom u korist “nelinearnog, ju, i postavlja sve zajedno u postmodernom amalgamu višeslojnog razmatanja”. Naglasak je na “dijeljenom koji ironizira razvojne pretenzije cionističkog projekta. prostoru (širokokutni, duboki fokus u kojem nitko ne Za Teshomea Gabriela, filmTrećega svijeta (mi bismo postaje pozadinski lik u tuđoj drami) umjesto domini- rekli: jedan od trendova u filmu Trećega svijeta) privile- ranog prostora (junak izoštren u prvom planu, ostali kao gira formalne strategije specifične za repetitivne naraci- Drugi u zamućenoj pozadini.)”25 Radnja filma, tehnički je licem-u-lice usmenih kultura, čime se prednost daje smještena u Ibo Landingu na morskom otočju Južne Ka- kolektivnom uključivanju umjesto konzumerističke za- roline 1902. godine, zapravo se odvija u vremenu među- bave, sudjelovanju umjesto pasivnosti.22 Na tom tragu, vremenom, vremenu bremenitom bolnim uspomena- neki noviji afrički filmovi stvaraju jednu vrstu seoske ili ma kao i dugoročnim mogućnostima slobode. Sadašnje estetike proširene obitelji kako bi promicali kolektivni vrijeme zveči odjecima prošlosti; dok djeca u igri padaju prostor u okviru moderne ili postmoderne paradigme. jedno na drugo, čuje se stenjanje koje nas podsjeća na Plakat filma Mozartova četvrt (Quartier Mozart, Jean-Pierre Mozartova četvrt (Quartier Mozart, 1992.) Jean-Pierrea dolazak u Amerike, kad su Afrikance hrpimice nabaci- Bekolo, 1992.) 202 26 26 Manthia Diawara također anali- vali u brodove za roblje. Rekviziti, haljine, frizure i ge- centrično govoriti o “kraju karnevala”. Gotovo sve kul- zira ovu scenu. Vidi njegov stikulacija u ovom filmu postaju jednako važni kao i li- ture posjeduju tradicije nalik karnevalu. Među Navajo- uvod u Black American Cinema: Aesthetics and Spectatorship kovi jer utjelovljuju tragove povijesti, kulturne metoni- sima (Dineh) postoje posebni rituali odbacivanja do- (New York: Routledge, 1993). mije. Drugi filmovi nude provokativnu simbiozu usme- brog poretka i respektabilne estetike. Koncept rasquac- 27 Vidi Graham Bruce, “Alma Bra- nog i glazbe, ukazujući na mogućnost preobražene este- hismoa (Nahuatl) na sličan način zaziva hotimičan loš sileira: Music in the Films of 28 Glauber Rocha”, u: Randal tike u kojoj glazba ne bi bila podređena slici i dijegezi ukus i kršenje tabua. Za Hopije, ritualni su klaunovi ti Johnson and Robert Stam, ur., nego bi tvorila neku vrstu praiskonske matrice iz koje bi koji krše konvencionalna očekivanja u duhu vesele i raz- Brazilian Cinema (Rutherford, izronio sam film. Glazba bi onda u filmu ostvarila ulogu vratne relativnosti.29 U Latinskoj Americi i na Karibima NJ: Fairleigh Dickinson Press, 1982; republished Austin: Uni- koju je često imala u životu sela ili zajednice, gdje je ona karneval je i dalje živa, živahna tradicija u kojoj bazična versity of Texas Press, 1987). energizirajuća prisutnost, u isto vrijeme umjetnička, mestizo kultura nadograđuje urođeničke i afričke tradi- 28 Lucy Lippard, Mixed Blessings: duhovna i praktična, u funkciji komunitarnog umjesto cionalne svečanosti i stvara nevjerojatno kreativan kul- New Art in a Multicultural Age (New York: Pantheon, 1990), str. individualno-konzumerističkog. Ili glazba može preno- turni fenomen. Sve što je europskom modernizmu bilo 201. siti historijski i društveni gestus (prema Brechtu). I Fri- daleko i tek metaforično – magija, karneval, antropofa- 29 Ibid., str. 202. da (1984.) i Balada Gregoria Corteza (The Ballad of Grego- gija – Latinskim je Amerikancima bilo poznato i kvazi- 30 Vidi Alejo Carpentier, “De 10 Real Maravilloso Americana”, rio Cortez, 1983.) prenose povijesne događaje i društvene doslovno. Susret s takvim festivalima, i haićanskim Vo- Cine Cubano, Br. 102 (1982), str. stavove kroz corridos, narodne balade meksičke granice. dunom, dijelom je naveo kubanskog pisca Aleja Car- 12-14. U isto vrijeme, pjesme slijepog baladera u Rochinom pentiera da utvrdi kontrast između real maravilloso ame- Bog i đavao u zemlji sunca (Deus e Diabo na Terra do Sol, ricano i svakidašnje magije života Latinske Amerike te 1964.), temeljene na tradiciji cordel sjeveroistočnog Bra- napora Europljana da ožive čudesno.30 Nadalje, bilo bi zila, stvaraju brehtovsku kao i “epičnost” narodnog epa, pogrešno tvrditi da su takvi karnevali arhaični; radi se o naznačujući promjene tona, nadomještajući dijalog, fenomenu dinamičnog razvoja što u sebe ugrađuje čak i “pokrećući” kameru, izvlačeći pouke.27 Za Rochu, sama suvremene masovne medije. Štoviše, sve više i više gra- ta “arhaična” tradicija sadrži “modernističke” elemente dova Sjeverne Amerike i Europe razvija mini-karnevale – telegrafski stil, otpor mimezi. Odričući se konvencio- povezane s pojavom zajednica latinoameričkih, karip- nalne uloge glazbe u stvaranju ugođaja, Zemlja u transu skih i afričkih imigranata. (Terra em Transe, 1967.) na sličan način koristi društvene Kao što je teoretizirao Bahtin, karneval podržava konotacije pojedinih glazbenih tradicija kako bi evocira- protuklasičnu estetiku koja odbacuje formalnu harmo- la kulturno-političke pripadnosti likova: desničarskog niju i jedinstvo u korist asimetričnog, heterogenog, se diktatora povezuje s operom (Verdijem i njegovim oksimoronskog, mješovitog. “Groteskni realizam” kar- Plakat filma Balada Gregoria brazilskim epigonom, Carlosom Gomezom); političara nevala okreće konvencionalnu estetiku naglavce kako bi Corteza (The Ballad of Gregorio populista sa sambom; a intelektualca, protagonista nalik locirao novu vrstu narodne, grčevite, pobunjeničke lje- Cortez, Robert M. Young, 1983.) Rochi, s Villom Lobosom, skladateljem koji, kao i sam pote, koja se usuđuje obznaniti grotesknost moćnih i redatelj, eruditski razvija popularne lajtmotive. skrivenu ljepotu “vulgarnih”. U estetici karnevala, sve je bremenito svojom suprotnosti, u alternativnoj logici Karnevaleskne subverzije trajne kontradikcije i ne-ekskluzivnih suprotnosti koje Još je jedan “arhaični” izvor alternativne estetike – prekoračuju monologično mišljenje istinitog-ili-lažnog “karneval”, protuhegemonijska tradicija čija povijest se- karakteristično za određene vrste pozitivističkog že (govorimo li samo o Europi) do grčkih dionizijskih racionalizma. festivala (a klasična je Grčka, sjećamo se, i sama bila Karneval daje prednost estetici grešaka, što je Ra- amalgam afričkih, semitskih i grčkih elemenata) i rim- belais nazvao gramatica jocosa (“nasmijana gramatika”) skih Saturnalija, preko grotesknog realizma srednjovje- u kojoj se umjetnički jezik oslobađa krutih normi kovnog “karnevalesknog” (rabelaisovske blasfemije, na ispravnosti i dekora. Nasuprot statične, klasične, dovr- primjer) i baroknog teatra, Jarrya i nadrealizma, sve do šene ljepote antičke skulpture, karneval stavlja promje- kontrakulturne umjetnosti posljednjih desetljeća. Ali njivo, transgresivno “groteskno tijelo”, suprotstavljajući Plakat filma Bog i đavao u zemlji Sunca (Deus e o Diabo na Terra do iako su stvarni europski karnevali općenito degradirani se onom što bi se moglo nazvati “fašizmom ljepote”: Sol, Glauber Rocha, 1964.) u okoštalo ponavljanje godišnjih rituala, bilo bi euro- konstrukciji idealne vrste jezika ili ljepote naspram koje

STAM, ROBERT Estetika otpora

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 203 Evo Morales — 2006. postao je prvi Bolivije iz predsjednik domorodačkog redova indijanskog stanovniš ­ tva. se sve druge vrste doživljavaju kao manje vrijedne, “di- ve” note? Zadržani ton? Antifonije poziva-i-odgovora? 31 Arthur Jaffa, “69”, u: Gina Dent, jalektalne” varijante. Estetika karnevala uzdiže čak i Poliritmični stil gdje je vodeći puls upravo onaj ritam ur., Black Popular Culture (Seat- tle, Wash.: Bay Press, 1992), str. “prizemne” tjelesne produkte, sve što je zabranjeno u koji se ne čuje, ali ga publika osjeća? 266. ukusnim prikazima jer službeni dekor ostaje zarobljen Mogućnosti “estetike pogrešaka” sugestivno se 32 Ibid., str. 249-54. unutar manihejske ideje fundamentalne nečistosti tije- evociraju u SymbioPsychoTaxiPlasm – Take One (1967.) 33 James C. Scott, Domination and the Arts of Resistance (New Ha- la. Karnevaleskna umjetnost stoga je “protukanonska”; Williama Greavesa. U ovom refleksivnom filmu, autor- ven, Conn.: Yale University dekonstruira ne samo kanon, nego i generativnu matri- u-filmu postaje katalizator tako što upravo njegovo odbi- Press, 1990), str. 80. cu koja proizvodi kanone i gramatičnost. A ako je karne- janje da režira uzrokuje pobunu (koju je žarko želio) glu- 34 Ibid. 35 O crnačkim zabavama u predra- val protugramatičnost, dominantni bi model filma, s maca i filmske ekipe. Za vrijeme snimanja “Preko litice” tnoj Americi, vidi David R. Ro- urednim redanjem početka, sredine i kraja, izgleda, us- u Central Parku, filma sastavljenog od beskonačnih po- ediger, The Wages of Whiteness: postavljao gramatičnost. Nastavimo li teoretizirati, mo- novnih snimanja iste scene raskidanja braka u funkciji Race and the Making of the Ame- rican Working Class (London: gli bismo klasični narativ modusa usmjerenosti ka rješa- mamca, redatelj uspije navesti ekipu i postavu filma da Verso, 1991). vanju problema, u kojem visoko motivirani likovi na- snime sami sebe kako se svađaju o redateljevom mani- stoje postići jasne i ostvarive ciljeve, doživjeti kao pri- pulativnom odbijanju da režira. Sa In a Silent Way Milesa mjer protukarnevalesknog, individualističkog, i kom- Davisa kao glazbenom podlogom, film je, kao i sam jazz, petitivnog Weltanschauunga. Dominantna filmska este- sazdan na nabrajanju “grešaka”; nestaje vrpce, kamera se tika vrijeme oslikava kao linearni slijed uzročno-poslje- zaglavljuje, glumci postaju nemirni i živčani. Film stvara dično povezanih događaja, umjesto kao asocijativno vri- analogiju odnosu jazza prema europskom mainstreamu jeme koje se veže uz rituale i festivale. U etosu u kojem tako što izvodi filmsku kritiku dominantnih filmskih je “vrijeme novac”, dominantna kinematografija ko- konvencija i suptilno evocira, u jednom tour de forceu im- mercijalizira vrijeme u pažljivo odmjerenim sljedovi- provizacije, mnogostruke otpore i pobunjeničke energije ma. A estetika “zabave” blockbustera u istoj bi se per- protiv različitih autoritarizama i tlačenja. spektivi mogla doživjeti kao “proizvodna” utoliko što Iako načelo karnevalesknog, radikalno primije- svaki trenutak mora izbrojiti i proizvesti određenu koli- njeno, seže mnogo dalje od puke inverzije postojećih činu učinka i spektakla. odnosa moći, nije potrebno frkati nos na “puke” inverzi- Koncept “nasmijane gramatike” podsjeća na način je. Potlačeni ljudi možda teško zamišljaju točne obrise na koji su crni glazbenici kroz povijest pretvarali “pro- alternativnog društva, smatra James Scott, ali im nije ste” materijale (daske za pranje, kade, bačve za ulje) u nikakav problem zamisliti obrtanje postojeće raspodje- živahnu glazbenost, ili na to kako su jazz umjetnici ra- le statusa i nagrada unutar “protučinjeničnog društve- stegli “normalne” mogućnosti europskih instrumenata nog poretka”.33 Milenaristička tema svijeta okrenutog svirajući trubu “više” nego što je ona trebala ići, s dvije naglavce, u kojem će posljednji biti prvi, a prvi posljed- tipke, promašujući tipke (kao što je radio Monk), falša- nji, drži Scott, “može se naći u gotovo svakoj većoj kul- jući note kako bi pobijedili opremu.31 U takvim slučaje- turnoj tradiciji s naglašenim nejednakostima u raspo- vima, kršenje estetičke etikete i dekora ide ruku pod ru- djeli moći, bogatstva i statusa”34 I zato Saturnalije drev- ku s implicitnom kritikom konvencionalnih socijalnih i nog Rima, karneval na Karibima kao i festival Krišne u političkih hijerarhija. Arthur Jaffa govori o filmskim Indiji insceniravaju narodnu pobunu kroz prizore mile- mogućnostima “crnačke vizualne intonacije” kojom bi narističkih obrata. Ovakvi se obrati pojavljuju na neoče- “nepravilne, netempirane (nemetronomske) stope ka- kivanim mjestima, primjerice u Rufusa Jonesa za pred- mere i izmjena okvira…natjerale filmski pokret da sjednika (Rufus Jones for President, 1933.), kratkom filmu u funkcionira približno kao crnačka vokalna intonacija”, kojem šestogodišnji Sammy Davis Ml. postaje predsjed- čime bi se stvorio filmski ekvivalent tendencije crnačke nik SAD-a. Iako predstavljen kao čista fantazija, film glazbe da “note tretira kao neodređene, inherentno ne- otvara prostor snovima o crnačkoj moći. Podsjeća ne sa- stabilne zvučne frekvencije umjesto kao…fiksne mo na crnačke zabave afričkih utjecaja poput “Negro pojave”.32 Što bi bio filmski ekvivalent, pitamo se, uloge Election Daya”, “Jubileea” i različitih festivala krunjenja ponavljanja i varijacije karakterističnih za glazbu afrič- i oslobođenja crnaca nego i na karnevalski topos puer kog podrijetla? Što bi bio filmski korelat melizma? “Pla- rexa (dječaka kralja).35 204 Prizor iz filma Zemlja u transu (Terra em Transe, Glauber Rocha, 1967.) Prizor iz filma Bandit crvenih svjetiljki (Bandido da Luz Vermelha, Rogério Sganzerla, 1968.)

Prizor iz filma Kradljivci kina (Ladrões de Cinema, Fernando Cony Campos, 1977.) Prizor iz filma Chico Rei (Walter Lima, 1985.)

wole soyinka Ousmane Sembène

STAM, ROBERT Estetika otpora ida. UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 205 Fidel Castro — (1926-) vođa kuban - navo - ske revolucije, čak dno je preživio 638 najrazličitijih po - kušaja atentata. Pos - jet Castru bio je prvo vanjsko-političko pu - tovanje Nelsona Man - dele nakon oslobađa - nja iz zatvora, kako bi mu zahvalio za njego - vu pomoć u ratu An - goli i Namibiji, te u konačnici za par aparthe ­ Povijesno, karnevali su bili politički dvosmislena joj čak i policajci odbacuju autoritarizam kako bi vrtjeli 36 Mike Davis, City of Quartz (New događanja; ponekad su uspostavljali simboličke pobune palice i plesali breakdance. York: Vintage, 1992), str. 257. 37 Vidi Joao Luiz Vieira, “Hege- obespravljenih; ponekad poticali slavljeničko žrtvova- Karneval u filmu preuzima različite oblike. Postoje mony and Resistance: Parody nje slabijih od strane jačih (ili nešto manje slabih). Kar- filmovi koji doslovno tematiziraju karneval (Oifeu Ne- and Carnival in Brazilian Cine- nevali, i karnevaleskne umjetničke prakse, nisu po sebi gro, 1959.), filmovi koji uvode anarhiju u institucionalne ma” (Ph.D. Dissertation, New York University 1984). Vidi i Jo- progresivni ili regresivni; to ovisi o tome tko koga kar- hijerarhije (Rođene u plamenu / Born in Flames, 1983.), fil- ao Luiz Vieira i Robert Stam, nevalizira, u kojoj povijesnoj situaciji, u koje svrhe, i na movi koji u prvi plan stavljaju “donji tjelesni stratum” “Parody and Marginality”, u: koji način. Stvarni karnevali tvore promjenjive konfigu- (snimke “koncerata” Richarda Pryora), filmovi koji pre- Manuel Alvarado i John O. Thompson, ur., The Media Rea- racije simboličkih praksi, složena ukrštavanja ideološke feriraju groteskni realizam i protugramatičnost (brazil- der (London: BFl, 1989). manipulacije i simboličke prakse, s političkim valenci- ski filmovi “estetike smeća”), filmovi koji slave društve- jama koje se mijenjaju sa svakim kontekstom. Službena ne i rasne inverzije (Aleina Posljednja večera / The Last je vlast znala koristiti karneval za usmjeravanje energija Supper, 1976.). Osobito je brazilska kinematografija odu- koje su inače mogle zapaliti iskru narodnog ustanka, ali vijek duboko prožeta kulturnim vrijednostima poveza- jednako je često karneval znao uznemiriti elite i postati nima s karnevalom. Chanchadas ili filmes camavalescos predmetom represije vlasti. C.L. Barber bilježi ovaj pro- (karnevaleskni filmovi), glazbene komedije popularne ces represije u elizabetinskoj Engleskoj, Peter Stallybra- od 1930-ih do 1950-ih nisu se puštale u kina u vrijeme ss i Allon White u kasnijim razdobljima Engleske, dok karnevala, nego im je namjena bila promovirati reperto- Mike Davis u City of Quartz govori o uništavanju karne- ar karnevalskih pjesama odabran za određenu godinu. valesknih javnih prostora u Los Angelesu, nadomješte- Njihove se parodijske strategije zasnivaju na sjevernoa- nih “bihevioralističkom orkestracijom” koja proizvodi meričkoj hegemoniji; pretpostavljaju da je publika već “pravu komercijalnu simfoniju rojeva potrošačkih mo- preplavljena kulturnim produktima Sjeverne Amerike. nada na putu od jedne do druge blagajne”.36 Brazilski su Politički su oni, kako ističe Joao Luiz Vieira, gotovo uvi- povjesničari govorili o represiji nad karnevalom u Brazi- jek ambivalentni i miješaju nacionalni ponos s idealizi- lu, gdje je agresija uglavnom bila povezana s protu-cr- ranjem stranog, pounutrenog kao “idealni ego”. Rap- načkim rasizmom i neprijateljstvom prema afro-brazil- ports de force između idealizacije i kritike variraju od fil- skom religijskom izrazu. Šator čuda (Tenda dos Milagres, ma do filma. U nekim se filmovima napada sama brazil- 1977.) Nelsona Pereire dos Santosa bavi se povezanošću ska kinematografija, žrtveni jarac za nesposobnost ne- rasizma i represije nad karnevalom u Bahii na prijelazu dovoljno razvijene zemlje da kopira moćnu tehnološku stoljeća, dok se Teritoriji (Territories, 1985.) u produkciji učinkovitost američke kinematografije. U drugima, pa- postaje Sankofa bavi nesposobnošću službenih britan- rodija postaje sredstvo subverzije kanoniziranih skih medija da shvate karipske karnevale koji se svake kodova. godine održavaju u Notting Hillu, ili da kritiziraju poli- Jedna refleksivno-modernistička chanchada, za cijsku represiju takvih aktivnosti. Vieru, osobito sadrži ove dvosmislenosti. Camaval Privlačnost suvremenih masmedija, po nama, Atlantida (1952.) predlaže model filma temeljenog na vr- proizlazi dijelom iz njihove sposobnosti da prenesu, bez hunaravnom razvratu i karnevalesknoj ironiji. Tema je obzira na koliko kompromitiran način, udaljena kultur- sama kinematografija, i, točnije, neprikladnost holivud- na sjećanja (ili nejasnu nadu u budućnost) egalitarnog skog modela za Brazil. Film prati euro-brazilskog reda- communitasa nalik karnevalu. Zaista, popularnom kul- telja, Cecilija B. de Milha (Cecil B. de Kukuruz), koji na- turom neprestano odjekuju tekstualni tragovi karneva- pušta plan za epsku produkciju priče o Heleni Trojan- la. Tako se glazbeni spot Eddieja Granta “Dance Party” skoj prešutno shvaćajući da uvjeti brazilske kinemato- temelji na karnevalskom tropu “plesanja na ulicama”, grafije nisu povoljni za tako grandiozan film. Standardi kao i mnoge reklame za Pepsi, dok “All Night Long” Lio- žanra koje nameće Hollywood, s pretencioznim sceno- nela Ritchieja sadrži doslovne uzorke karipskog karne- grafijama i poslovičnim postavama od tisuća ljudi jed- vala u spotu čija glazba, stihovi i slike slave koreografira- nostavno nisu izvedivi u zemlji Trećega svijeta. (Brazil- no preuzimanje javnog prostora, višerasnu utopiju u ko- ske parodije američkih filmova, kako ističe Vieira, obič- Plakat filma Sankofa (Haile Gerima, 1993.) 206 38 Vidi M.M. Bahtin, Problemi poe- no su usredotočene na superprodukcije kao što su King bez reflektora” koja briše granice između gledaoca i tike Dostojevskog, prevela Milica Kong i Ralje, što redateljima omogućava da izruguju i izvođača. Kao neka vrsta kostimirane probe za utopiju, Nikolić. Beograd: Nolit 1967. Ca- ryl Emerson (Minneapolis: Uni- američke filmove i brazilsku nesposobnost imitiranja karneval ukida hijerarhijske razlike, barijere, norme, i versity of Minnesota Press, njihovog blještavila i tehnološke naprednosti.) Protiv zabrane, i na njihovo mjesto stavlja kvalitativno različi- 1984), str. 122-3. preuzetnog de Milha, drugi likovi se zalažu za više na- tu vrstu komunikacije temeljenu na “slobodnom i pri- 39 Vidi Jack Forbes, Columbus and Other Cannibals (New York: Au- rodsku, manje raskošnu adaptaciju, i preporučuju reda- snom kontaktu”. Karneval društveni i politički život vi- tonomedia, 1992); bell hooks, telju da predloženi ep zamijeni karnevalskim filmom. U di kao neprestano “krunjenje i skidanje krune”, a trajnu Black Looks: Race and Represen- jednoj sceni, de Milho tumači svoju zamisao Helene Tro- promjenu kao izvor nade. Ono što se u karnevalu ukida tation (Boston: South End Press, 1992); i Dean MacCannell, Emp- janske, i pritom iskazuje i brazilsko pounutrenje holi- prvenstveno je svaka “hijerarhijska struktura i…sve što ty Meeting Grounds (London: vudskih standarda i moguću alternativu. Njegova eliti- potiče od društveno-hijerarhijske nejednakosti ili bilo Routledge, 1992). stička, grandiozna vizija stavljena je u opreku s točkom kojeg drugog oblika nejednakosti među ljudima.”38 40 Diane Scheinman, studentica filmskih studija na sveučilištu gledišta dva afro-brazilska studijska domara sa scenari- New York, trenutno piše diser- stičkim pretenzijama (Cole i Grande Otelo), kroz čije Modernistička antropofagija taciju na tu temu pod naslovom oči se krećemo od de Milhove “scene” do one koju zami- Obrtanjem kolonijalističkog tropa ljudoždera, re- “Consuming Passions: Canni- balism and Cinema”. šljaju oni: crna pjevačica Blecaute (Blackout) pojavljuje centni je kritički diskurs bogat kanibalističkim figurama se odjevena u grčku odoru i pjeva “Donu Cegonhu”, okrenutima prema samoj Europi. U Kolumbo i drugi lju- karnevalsku sambu napisanu za proslavu te godine, u dožderi (Columbus and Other Cannibals ) Jack Forbes, pri- društvu Grande Otela koji se spotiče o vlastitu togu. Eu- mjerice, definira imperijalizam i eksploataciju kao obli- ropske su teme, dakle, morale biti parodijski premješte- ke ljudožderstva; bell hooks govori o konzumaciji ne u kontekst brazilskog karnevala. “Helena Trojanska “etničkih” moda kao “jedenju drugoga”; a Dean MacCa- neće ići” sluša de Milho, “ljudi žele plesati i kretati se.” nnell uočava kanibalističku pozadinu uobičajenog idio- Holivudsko/grčki model odbačen je u korist afro-brazil- ma korporativnih direktora: “pogubna konkurencija”, ske popularne kulture. “pročačkati mozak” tvrtke za zapošljavanje na izvršnim 1970-e i 1980-e svjedočile su “ponovnoj karnevali- pozicijama kao “lovci na glave”.39 Recentna kinemato- zaciji” brazilske kinematografija, ne samo kao ključnog grafija prvoga svijeta, također, vrvi ljudožderima, od tropa oko kojeg su redatelji konceptualizirali vlastite umjetničkih filmova Novoga vala kao što je Godardov produkcije, nego i kao sredstva obnavljanja kontakta sa Vikend (Weekend, 1967.) i Pasolinijev Svinjac (Porcile, širokom publikom. Priče Dieguesevog Xica da Silva 1968.) do kritičkih etnografskih filmova kao što su Can- (1976.) i Chico Rei (1982.)Waltera Lime Ml. na primjer, nibal Tours (1988.), do popularnijih produkcija poput Je- Plakat filma Xica da Silva (Carlos izvorno su bile predstavljene kao svečane povorke školi denje Raoula (Eating Raoul, 1982.), Roditelji (Parents, Diegues, 1976.) sambe za karneval u Riju. Stvarno, Diegues je i Xica da 1988.), Kad jaganjci utihnu (Silence of the Lambs, 1991.), Silva i Quilombo (1984.) zamislio kao sambaenredos (nara- Živ! (Alive!, 1991.), Delikatese (Delicatessen, 1992.) i Ustao tive sambe), odnosno, formalno analogne zbirci pjesa- iz mrtvih (Resurrected, 1993.) – što, možda, odražava gubi- ma, plesova, kostima i stihova koji su dio godišnjih sve- tak moralnog samopouzdanja Zapada.40 Čileanski reda- čanih povorci škola sambe. Kradljivci kina (Ladrões de Ci- telj u egzilu Raul Ruiz također asocira kanibalizam sa nema, 1977.) Fernanda Conya Camposa postavlja istu Zapadom u filmu Teritorij (Le Territoire, 1981.). U epigra- analogiju tako što dva marginalizirana protagonista, fa- fu za film, Mircea Eliade opisuje kanibalizam kao impre- velada (odjevena, znakovito, kao “Indijanci”) kradu sivno “postignuće ljudskog duha”, pitanje “komple- opremu za snimanje američkim turistima u posjeti kar- ksno, skladno i vrijedno štovanja poput kakve gotičke nevalu u Riju. Faveladi zamišljaju film koji planiraju sni- katedrale”. U Ruizivoj alegoriji, skupina Amerikanaca miti – o neuspješnoj brazilskoj pobuni protiv portugal- završi u srednjovjekovnom gradiću na jugu Francuske, a skog kolonijalizma – kao neku vrstu naracije škole da bi se izgubila u snijegu i postupno prešla na ljudož- sambe. derstvo. Zapadno društvo, implicira Ruiz, nije tako da- Karneval, dakle, nije samo živa društvena praksa leko od “divljaštva” kao što bi voljelo misliti. nego i opći, godišnji fond popularnih formi i svečanih Manje je poznato da su brazilski modernisti 1920- mircea eliade rituala; potiče participatornost spektakla, “pozornicu ih učinili trop kanibalizma temeljem pobunjeničke

STAM, ROBERT Estetika otpora

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 207 Raúl Castro — (1931-) mlađi brat Fidela, postao je 2008. na - Kube, predsjednik kon što je Fidel odlu - čio da zbog bolesti i neće tražiti starosti novi mandat. estetike, pozivajući na kreativnu sintezu europskog ska metafora cirkulirala i među europskim avangardisti- 41 Više o modernističkoj “antro- avangardizma i brazilskog “kanibalizma” i zazivajući ma, kanibalizam u Europi, kako ističe Augusto de Cam- pofagiji”, vidi u: Robert Stam, “Of Cannibals and Carnivals”, u: “antropofagično” proždiranje tehnika i informacija su- pos, nikad nije sačinjavao kulturni pokret, nikad nije Stam, Subversive Pleasures; Bakh- perrazvijenih zemalja kako bi se bolje borilo protiv do- definirao ideologiju, i nikad nije imao duboke rezonan- tin, Cultural Criticism and Film minacije. Baš kao što su izvorni Indijanci Tupinamba ce u kulturi kao u Brazilu. Nihilizam dadaizma imao je (Baltimore, Md.: Johns Hopkins University Press, 1989). proždirali svoje neprijatelje kako bi preuzeli njihovu malo veze s onim što de Campos naziva “velikodušnom 42 Za englesku verziju “Canniba- 43 snagu, smatrali su modernisti, brazilski umjetnici i inte- ideološkom utopijom” brazilske antropofagije. Samo list Manifesto”, vidi uvod Leslie lektualci trebali bi probaviti uvozne kulturne produkte i je u Brazilu antropofagija postala ključni trop u dugov- Bary i prijevod pjesme u Latin American Literary Review, Vol. upotrijebiti ih kao sirovine za nove sinteze, na taj način ječnom kulturnom pokretu, od prvog Ljudožderskog pre- XIX, No. 38 (srpanj-prosinac, obrćući nametnutu kulturu, preobraženu, nazad protiv gleda u 1920-ima, sa svojim raznolikim “denticijama”, 1991). kolonizatora. Modernisti su također pozivali na “de-Ve- preko promišljanja Oswalda de Andradea 1950-ih o an- 43 Alfred Jarry je u “Anthropopha- gie” (l902) govorio o “branche spuccizaciju” Amerika (referirajući se na Ameriga Ve- tropofagiji kao filozofiji tehniciziranog primitivca, do trop negligee de l' anthropopha- spuccija) i “de-Cabralizaciju” Brazila (referirajući se na popularnog recikliranja metafore od strane tropikali- gie”, a u “L'Almanach du Pere Pedra Cabrala, portugalskog “otkrivača” Brazila). Ljudo- stičkog pokreta kasnih 1960-ih. Ubu” se obraćao “amateur can- nibals”. Dadaisti su jedan od žderski pregled (Revista de Antropofagia) oplakuje što Bra- Kanibalistička metafora kako su je koristili brazil- svojih glasila nazvali Cannibale, zilci i dalje bivaju “robovima” “truleće europske kultu- ski modernisti imala je negativan i pozitivan pol. Nega- a 1920. je Francis Picabia objavio re” i “kolonijalnog mentaliteta”.41 U isto vrijeme, pojam tivni je pol koristio kanibalizam kako bi razotkrio ek- “Manifeste Cannibale Dada”. 44 Razni manifesti Oswalda de “antropofagije” pretpostavlja neizbježnost kulturne sploatativni socijalni darvinizam klasnog društva. Ali Andradea prikupljeni su u Do razmjene među “centrom” i “periferijom”, i posljedično pozitivni je pol bio neusporedivo plodniji; radikalizira- Pau-Brasil e Antropofagia as Uto- nemogućnost ikakvog nostalgičnog povratka izvornoj jući prosvjetiteljsku valorizaciju slobode starosjedilač- pias (From Brazil-wood to Anthropophagy and to the Uto- čistoći. Kako ne može biti neproblematičnog oporavka kih Ameroindijanaca, naglašavao je urođenički matrija- pias) (Rio de Janeiro: nacionalnih izvorišta neokaljanih stranim utjecajima, hat i komunalizam kao utopijski model. “Indijanac”, pi- Civilização Brasileira, 1972). Pre- umjetnici u dominiranoj kulturi ne smiju ignorirati sao je de Andrade, “nije imao policiju, represiju, živčane veo Robert Stam. 44 45 Pronicljivost Oswalda de An- stranu prisutnost nego je moraju progutati, karnevalazi- poremećaje, sram od golotinje, klasnu borbu, ropstvo”. dradea potvrđena je u Pierre rati, reciklirati u nacionalne svrhe, uvijek iz pozicije kul- Sintetizirajući uvide Montaignea, Nietzschea, Marxa, i Clastresovim antropološkim is- turnog samopouzdanja. “Kanibalističkim” i “karnevali- Freuda, zajedno s onim što je znao o urođeničkim dru- traživanjima brazilskih urođe- ničkih skupina o kojima je go- stičkim” metaforama zajedničko je oslanjanje na štvima Brazila, oslikavao je urođeničku kulturu kao onu vorio. Clastres opisuje te grupe “usmene” rituale otpora, evociranje transcendiranja fi- koja nudi mnogo prikladniji model društva od europ- kao tropska “bogata društva” zičkim ili duhovnim miješanjem sebe i drugoga, i poziv ske, model temeljen na punom uživanju slobodnog vre- (ne u suvremenom smislu već u smislu posjedovanja viška hra- na “srčano žvakanje” i kritičko recikliranje strane mena. Igrajući se portugalskom riječi negocio “posao”, ali ne) i kao društva bez socijalne kulture. doslovno “neg-ocio” ili negacija slobodnog vremena, de hijerarhije ili političke prisile. U dva manifesta – Manifest poezije Brazilwooda Andrade je ponudio proto-marcuseovski panegirik sa- Vidi Pierre Clastres, Society aga- 45 inst the State (New York: Zone (Manifesto of Brazilwood Poetry, 1924.) i Antropofagijski cer-dodu ili “svetom neradu”. Za Indijance, jednom kad Books, 1987.) manifest (Anthropophagic Manifesto, 1928.) – brazilski pje- su ih Europljani porobili, rad u europskom smislu zna- 46 Vidi Clastres, Society against the snik/dramatičar Oswald de Andrade pokazuje put ka čio je nesreću i potlačenost, a u svakom slučaju im pro- State za kritiku etnocentrizma klasične antropologije navikle umjetničkoj praksi koja bi istovremeno bila nacionali- duktivnost nije bila alfa i omega postojanja. Ovdje po- na poimanje političke moći u stička, moderna, multikulturna i prijatna. U prvom te- novo nalazimo na upisivanje metafora europske avan- terminima hijerarhijskih i auto- kstu, de Andrade je pozivao na poeziju “izvozne kvali- garde. I Dadaisti su pozivali na “progresivnu nezaposle- ritarnih odnosa zapovijedi i po- kornosti te stoga nesposobnom tete” koja ne bi posuđivala uvezene europske modele nost”, a Bretonova nadrealistička “pravila” zabranjivala za teoretiziranje kulture i dru- nego bila ukorijenjena u svakodnevnom životu i popu- su zaposlenje. Brazilski umjetnici-intelektualci bili su, štva Tupinamba. larnoj kulturi. Shvativiši kolonijalistički diskurs Kariba međutim, u prednosti utoliko što su imali za pokazati kao podivljalog kanibala – kao dijakritičkog pokazatelja postojeća urođenička društva prilično slobodna i od ra- moralne superiornosti Europe, Oswald je pozivao na re- da, u zapadnom smislu plaćenog rada, i od prisile moći. voluciju nemjerljivo “veću od Francuske revolucije”: A ta društva nisu živjela u siromaštvu nego materijal- “karipsku revoluciju” bez koje “Europa ne bi imala svoju nom obilju.46 Ova su se dva pola kanibalističke metafore bijednu deklaraciju ljudskih prava”.42 Iako je ljudožder- dakako međusobno nadopunjavala utoliko što je motiv 208 47 Citirano u Augusto de Campos, kanibalizma-kao-kritike promišljao melankoličnu dis- smeća je stavila na stol agresivni osjećaj marginalnosti, Poesia, Antipoesia, Antropofagia tancu koja suvremeno društvo odvaja od zamišljenog preživljavanja u nestašici, osuđenosti na recikliranje (Sao Paulo: Cortez e Moraes, 1978). idealnog cornmunitasa Amerindijanaca. “U srcu je svake materijala dominantne kulture. Stil smeća smatrao se 48 O europskoj mržnji prema “dru- utopije”, pisao je de Andrade, “ne samo san nego i prikladnim za zemlju Trećega svijeta koja kopa po ostat- štvima preživljavanja”, vidi Jer- protest”.47 Ova revalorizacija ludičkog života mora se cima međunarodnog sustava dominiranog kapitaliz- ry Mander, In the Absence of the Sacred: The Failure of Technology promatrati u kontekstu modernističke produktivističke mom prvoga svijeta. and the Survival of the Indian Na- radne etike koja brani užitak i njene povijesne averzije U tom duhu, Bandit crvenih svjetiljki (Bandido da tions (San Francisco: Sierra Club prema “kulturama preživljavanja” – sam pojam oslikava Luz Vermelha, 1968.) Rogerija Sganzerle orkestrira neo- Books, 1991); i Marshall Sahlins, Stone Age Economics (Chicago: mržnju jer evocira očajničku borbu za goli život umjesto čekivan kolaž već postojećih materijala i klišea u ironič- 48 Aldine, 1972). uznosite samodovoljnosti u obilju. Upravo kao da će nom žanrovskom amalgamu. U priči o usponu i padu 49 Vidi MacCannell, Empty Mee- svaki oblik relativno ugodnog života temeljenog na za- slavnog razbojnika mitologiziranog od strane masme- ting Grounds. 50 Vidi Renata Salecl, “Society jedničkoj zemlji razbjesniti “progresivne”, radišne puri- dija, Sganzerla iskazuje antropofagičnu otvorenost in- Doesn't Exist”, American Journal tance. (Film Divljaštvo i američki Indijanac prikazuje tertekstualnim utjecajima, pa i onima iz Hollywooda i of Semiotics, Vol. 7 Br. 1/2 (1991), upravo ovu puritansku mržnju prema onom što su doži- masmedija. Odbacujući purizam Cinema Novoa, okreće str. 45-52. vljavali kao “neozbiljne” i “neproduktivne” navike ame- Hollywood protiv Hollywooda taktikom diskurzivnog ričkih urođenika.) Za neke mislioce, najveći grijeh ne- kolaža u stilu koji će kasnije biti nazvan “postmoder- europskih plemena nije bio to što su živjeli drukčije ne- nim”. Nazvavši film “film-summa, vestern, glazbeni go što su uživali u životu.49 Renata Salecl, u izjavi koja dokumentarac, detektivska priča, chanchada, i znan- podsjeća na Georgea Bernarda Shawa i njegovu definici- stvena fantastika”, Sganzerla ga je pretvorio u kompila- ju puritanizma kao “tog užasnog straha da se netko, ne- ciju pastiša, neku vrstu filmskog pisanja pod navodnici- gdje, dobro provodi”, tvrdi da ova ludofobija nastaje kad ma. Bandit crvenih svjetiljki postavlja homologiju, kako inhibicija vlastitih zadovoljstava zadobije simptomati- ističe Ismail Xavier, između četvrti crvenih svjetiljki u čan oblik napada na zadovoljstva drugih.50 zemlji Trećega svijeta kao “domene smeća” i samog te- Brazilski je antropofagični pokret slavljenje ksta kao kolekcije filmskih i masmedijskih otpadaka. urođeničke kulture miješao s estetičkim moderniz- Načelo smeća u filmu djeluje i “horizontalno”, kroz mom. Stvarno, ne samo da se nazivao modernizmom usporedno slaganje heterogenih i međusobno relativi- (modernismo) nego se i smatrao povezanim i konceptu- zirajućih diskursa, i “vertikalno”, kroz naslagivanje, na alno usporedivim s europskim avangardnim pokretima istim sintagmatskim točkama, mnoštva elemenata, pri- poput futurizma, dade, i nadrealizma. Mnogo kasnije, mjerice, kroz istovremeno puštanje naracije u offu i raz- pokret se odrazio u brazilskoj kinematografiji kroz kul- ličitih, raskošno nespojivih vrsta glazbe. Na taj način turalni pokret nazvan tropikalizam, nastao u Brazilu Bandit crvenih svjetiljki modificira i preobražava omiljeni 1960-ih. Poput brazilskog modernizma (i za razliku od estetički postupak Cinema Nova – eruditsku elaboraciju europskog), tropikalizam je politički nacionalizam spo- popularne kulture uz promiskuitetno miješanje jezika jio s estetičkim internacionalizmom. Reciklirana za grada i sela, metropole i periferije, sažimanje modusa 1960-e, “antropofagija” je implicirala transcendiranje diskursa koji se obično smatraju odvojenima i manihejskog suprotstavljanja, prisutnog kod pokreta suprotstavljenima. Cinema Novo, “izvorne brazilske kinematografije” i Ako je kanibalizam u Banditu crvenih svjetiljki me- “holivudskog otuđenja”. U kazališnom, glazbenom i taforičan, sasvim je doslovan u drugom filmu pod utje- filmskom izrazu tropikalizam je agresivno smještao fol- cajem tropikalizma, Macunaíma, koji, kako smo vidjeli, klorno pored industrijskog, urođeničko pored stranog. pretvara temu u odskočnu dasku za kritiku represivne Omiljena mu je tehnika bila agresivan kolaž diskursa, vojne vlasti i predatorskog kapitalističkog modela krat- antropofagično proždiranje različitih kulturnih stimu- kotrajnog brazilskog “ekonomskog čuda”. Macunaíma lusa u svoj njihovoj heterogenosti. Tropikalistički reda- kombinira intelektualno promišljanje s obraćanjem ši- telji oblikovali su strategiju otpora na jeftinoj “estetici roj publici, i tako odgovara na pitanje užitka koji se po- smeća”. Dok je ranija metafora “estetike gladi” zazivala nekad zanemaruje u ozbiljnijim ili militantijim filmovi- izgladnjele žrtve koje traže spasenje u nasilju, metafora ma Trećega svijeta. Ova se uspjela sinteza temelji na

STAM, ROBERT Estetika otpora

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 209 Camilo Cienfuegos — (1932-1959) zrako - plov u kojem je letio - kubanski revolucio nar, odani i bliski pri - jatelje Fidela Castra, nestao je za noćnog Njegovo leta na Kubi. - tijelo nikada nije pro nađeno. Mnogi su - mnjaju da je rušenje zrakoplova naredio sam Castro. spajanju eruditske antropofagije predloška s komičkom Triste Tropico neprestano izmjenjuje odnos prema 51 Joaquim Pedro de Andrade, epizodičnom naracijom koja podsjeća na Bustera Keato- gledaocu. Uvodni kadrovi – promet u São Paulu, stare “Cannibalism and Self-Canni- balism”, u: Johnson and Stam, na i braću Marx. Film je osigurao komercijalni uspjeh fotografije iz obiteljskog albuma – navedu nas da očeku- ur., Brazilian Cinema. obnavljajući veze s najpopularnijim brazilskim film- jemo prilično konvencionalan dokumentarac. Narator skim žanrom, chanchadom, angažiranjem najvećih zvi- izvan kadra, formalnim tonom na koji su nas navikli ka- jezda chanchade Grande Otela i Zezea Macedoa te glaz- nonski dokumentarci, priča o nekom Arthuru Alvaru de benom pozadinom sastavljenom od najpopularnijih Noronhi, znanom kao dr. Arthur, koji se vratio sa školo- pjesama tog razdoblja. Od dva pola kanibalističke meta- vanja u Parizu da bi se u Brazilu bavio medicinom. fore, Macunaíma očito naglašava negativni pol, upora- Snimke napravljene za kućni video prikazuju muškarca bom motiva antropofagije u svrhu razotkrivanja preda- s obitelji – zaključujemo da se radi o dr. Arthuru. U Pari- torske klasne strukture Brazila. Riječima Joaquima Pe- zu, saznajemo, doktor se sprijateljio s Andreom Breto- dra de Andradea iz uvoda u film: Kanibalizam je egzem- nom, Paulom Eluardom, i Maxom Ernstom. Ovo nam je plarni modus konzumerizma koji usvajaju nerazvijeni prvi znak da je pred nama uistinu nadrealna biografija. narodi…Tradicionalno dominantne, konzervativne kla- Kako film ide dalje, događaju se dvije stvari. Prvo, nara- se zadržavaju kontrolu nad strukturom moći – a mi po- cija postaje sve nevjerojatnija i halucinatornija. Doktor novno otkrivamo ljudožderstvo…Današnji radni odno- se pridružuje Indijancima, izrađuje almanah biljnih lije- si, kao i odnosi među ljudima, i dalje su u biti kanibali- kova za sve bolesti, postaje urođenički Mesija, i napokon stički. Oni koji mogu, “jedu” druge kroz njihovu konzu- degenerira u sodomiju (usklični podnaslov podcrtava maciju proizvoda, ili još izravnije u seksualnim odnosi- užas!) i ljudožderstvo, ponavljajući tako putanju jednog ma. Kanibalizam se samo institucionalizirao i lukavo korpusa kolonijalističke književnosti. Drugo, silazak prerušio.51 priče u ovo parodijsko brazilsko Srce tame poklapa se s Doticaji Macunaíme s tropikalizmom vidljivi su ne našim vlastitim silaskom u zamršenu džunglu filmske samo po antropofagičnoj temi nego i po njegovom pre- zbrke. Slike se polako odvajaju od naracije i bivaju sve tjeranom, kričavom koloritu, naglasku na nepostojanju manje ilustrativne, a sve više disjunktivno kaotične. Po- nacionalnog karaktera (podnaslov romana je “Junak bez činjemo sumnjati da se s nama zbija neka velika šala, karaktera”), i amalgamu tradicija visoke umjetnosti i kao da je Borges podmuklo ponovo napisao Conrada, i kulture masmedija. Film nastavlja alegorijsku društve- da je živopisni dr. Arthur samo tlapnja mašte redatelja, nu kritiku Cinema Nova, ali uz indirektan humor i vje- koji se, možda se sjetimo, također zove Arthur. štinu koja je prevarila čak i cenzore. I Triste Tropico Središnji postupak u Triste Tropico dodavanje je (1974.) Artura Omara dotiče pitanje antropofagije. Film, minuciozno pravocrtne (makar apsurdne) naracije do kojeg bi najbolje bilo opisati kao fiktivni antropološki ekstrema nepovezanima zvukovima i slikama. Dok je dokumentarac, naslova koji očito aludira na Levi-Stra- naracija u offu koherentna (u granicama vlastite nevje- ussove brazilske memoare, pobuđuje bogat slijed kultu- rojatnosti), svi drugi segmenti filma – slike, glazba, zvu- ralnih asocijacija. Dok je Levi-Strauss putovao iz Europe kovi, titlovi – tvore serijski kaos, organizirani delirij lu- u Brazil samo da bi otkrio etnocentrične predrasude Eu- do heterogenih materijala: amaterskih snimki, europ- rope, protagonist filma odlazi u Europu – stopama ne- skih putopisa, snimki karnevala u Riju, kazališnih pri- brojenih brazilskih intelektualaca – samo da bi otkrio zora, arhivskog materijala, isječaka iz drugih filmova, Brazil. Film se tako uključuje u trajnu raspravu o proble- gravura, naslovnica knjiga, ilustracija iz almanaha. Glaz- matičnom kulturnom odnosu Brazila prema Europi, ra- ba predstavlja antologiju brazilskih, američkih, argen- spravu podložnu stalnim izmjenama etiketa: “Indijani- tinskih i kubanskih materijala, nakratko i nepovezano zam”, “nacionalizam”, “modernizam”, “tropikalizam”. umetnutih, kao da netko brzo mijenja stanice na radiju. Triste Tropico ipak nije tropikalistički film; prije, on je U ovom audiovizualnom brikolažu nailazimo na od- odmaknut odraz kompletnog viđenja “Tropa” kao dru- ređene strukturirane suprotnosti: neke su specifično goga Europe, kao nečeg egzotičnog. filmske (crno-bijelo nasuprot boje; stare snimke nasu- prot novih), a neke općenito kulturne (obala i unutra- Claude Lévi-Strauss 210 52 Citirano u Lippard, Mixed Bles- šnjost; “sirovi” Brazil i “kuhana” Europa; apolonski red i dnom prostoru vjenčanog slavlja, a nalijepljena imena sings, str. 183. dionizijska mahnitost; la pensee sauvage i la pensee civili- začina “plutaju” po zraku kuhinje. 53 Vidi Salman Rushdie, “In Good Faith: A Pen against the Sword”, see), ali predstavljene tako da ponude ono što bi se danas Glazba je osobito sinkretična. Suradnja međusob- Newsweek (Feb. 12, 1990), str. 52. nazvalo postmodernim viđenjem strukturalizma. no nadopunjavajućih, raznolikih struja afro-dijasporič- 54 Vidi Rosie Thomas, “Indian Ci- ke glazbe urodila je hibridima kao što su “samba-re- nema: Pleasures and Populari- ty”, Screen, Vol. 26, br. 3-4 (svi- Sinkretizam kao umjetnička strategija ggae”, “samba-rap”, “jazz-tango”, “rap-reggae” banj-kolovoz1985). Brazilsku se “antropofagiju” koja europski avan- i“roforenge” (mješavina rocka, forroa, i merengue) u Ame- 55 Paul Simon je relativno kasno gardizam stapa s urođeničkim kulturnim motivima rikama – nudi primjere “lateralnog sinkretizma” ili sin- ušao u ovu glazbenu modu; nje- gov “Spirit of the Saints” ne nu- može smatrati samo jednim od mnoštva načina na koje kretizma temeljnog na “pobočnosti” otprilike jednakih. di “jaki sinkretizam” već neku je sinkretizam poslužio kao vječni izvor umjetnosti. Dijasporičke se glazbene kulture miješaju jedna s dru- vrstu nesklada između indivi- Dok su brazilski modernisti govorili o “tehničkom Indi- gom, a istovremeno natječu s dominantom, medijski dualističkih stihova i kolektiv- nih energija batucadas Olodu- jancu” koji unosi europsku tehniku u urođeničku kultu- prenošenom tradicijom prvoga svijeta, osobito američ- ma. Istovremeno, oni koji optu- ru, sjevernoamerički Indijanci izvode vlastitu vrstu an- kom popularnom glazbom koja je i sama dobila pod- žuju Paula Simona za “krađu” tropofagije. Sve doneseno iz Europe, navodi Jimmie strek od afro-dijasporičkih tradicija. Beskonačno krea- vjerojatno ne bi tvrdili obrnutu stvar, naprimjer, da je John Col- Durham, preobraženo je uz puno poleta…Uzeli smo sta- tivni višesmjerni tok glazbenih ideja tako se kreće na- trane “ukrao” glazbu za “My klene perle, konje, vunene pokrivače, pšenično brašno prijed i nazad po “Crnom Atlantiku” (Gilroyev izraz); Favourite Things”. Ovo nije pi- za pogačice…i smjesta ih učinili prepoznatljivim “indi- naprimjer, između cool jazza i sambe u bossa novu, iz- tanje etničkih autorskih prava nego konkretnog uspjeha ili ne- janskim” stvarima. To smo bili u stanju učiniti zahvalju- među soula i ska u reaggae. Afro-dijasporička glazba po- uspjeha pojedine suradnje. jući integritetu naše kulture i jer su naša društva dina- kazuje antropofagičnu sposobnost da upije utjecaje, pa 56 Vidi Ravi Vasudevan, “Shifting mična i sposobna preuzimati nove ideje.52 tako i one Zapada, a i dalje ostane vođena kulturno Codes, Dissolving Identities”, Journal of Arts and Ideas (New Ovaj bi antropofagični pristup za moto mogao afričkom bas notom. U Amerikama, glazbenici kao Ste- Delhi), br. 23-4 (sječanj, 1993). uzeti riječi kojima je Salman Rushdie opisao svoje So- vie Wonder, Taj Mahal, Ruben Blades, Gilberto Gil, i Ca- tonske stihove kao posvetu “hibridnosti, nečistosti, mije- etano Veloso ne samo da upražnjavaju sinkretične vrste šanju, preobrazbi koja dolazi od novih i neočekivanih glazbe nego i tematiziraju sinkretizam u svojim teksto- kombinacija ljudskih bića, ideja, politika, pjesama [i] vima.55 Nova protočnost kulturne razmjene omogućena uživa u mongrelizaciji, a plaši se apsolutizma Čistog”.53 kabelskom i satelitskom televizijom za to je vrijeme Kulinarske metafore tipične za multikulturalni diskurs urodila fenomenima kao “Hindi rap”. Na Bliskom Isto- često impliciraju naklonjenost ovakvim amalgamima. ku i u Sjevernoj Africi, glazbenici i skupine kao Ziad AI- Znakovito, indijski redatelji doslovno govore o miješa- Rahabani i Marcel Khalife (Libanon), Sabreen (Zapadna nju massalas, što je hindska riječ za “začine”, a metafo- obala, Palestina), Natural Alternative, Boustan, i Yair rički “stvaranje nečeg novog od starih sastojaka” – kao Dalal (Izrael), i Cheb Khaled (Alžir) upražnjavaju inova- tajni njihovog recepta za pravljenje filmova.54 Štoviše, tivne kombinacije raznolikih arapskih glazbenih oblika riječ massala nalazi se u naslovima dva indijska dijaspo- zajedno s jazzom, rockom, sambom i reggaeom. “Khaled” rička filma, jednog indo-kanadskog (Massala, 1991.) i je- Cheba Khaleda, na primjer, predstavlja amalgam folka, dnog indo-američkog (Mississipi Massala, 1991.) U pr- raia, funka, reggaea, i flamenca, dok njegov spot “Didi” vom, bog Krišna, prikazan kao odvratni hedonist, uka- miješa slike sufijskog plesa, maorske umjetnosti i hip zuje se nostalgičnoj indijskoj baki zahvaljujući interak- hop plesa. tivnom videorekorderu. Izrugujući službenu multikul- Tako bogato sinkretične glazbene vrste zazivaju turalnost Kanade, stil samog filma servira jednu vrstu pitanje: što bi takav sinkretizam značio na filmu? Indij- massale, u kojoj se jezik hunduističkog “mitološkog” mi- ska se kinematografija, primjerice, može smatrati sin- ješa s jezikom MTV-a i masmedija. U dijasporičko-bri- kretičnom po svom filmskom jeziku. Popularni hindski tanskom filmu Pot Boiler (1993.; naslov može značiti po- filmovi 1950-ih, kako ističe Ravi Vasudevan, miješali su sudu za kuhanje, ali i loš film napravljen kako bi se nabr- sižee preuzete iz hinduističke mitologije i Hollywooda s zaka nešto zaradilo, op.prev.), tenzije braka Indijke i Ka- estetičkim stilovima koji su varirali od relativno reali- ripćanina izlaze na vidjelo i rješavaju se kroz kuhinju, stičnog do antiiluzionističkih učinaka namještenih po- dok se hrana i začini međusobno prožimaju u hibri- za preuzetih iz narodne umjetnosti, a kritika je osuđiva-

STAM, ROBERT Estetika otpora

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 211 Che Guevara — (1928-1967) pozna - tu fotogra∫ju najpo - znatijeg revolucionara na svijetu, časopis Ti - je za naj - me proglasio poznatiju fotogra∫ju na svijetu. Fotogra∫ja je snimljena na kome - moraciji za žrtve ek - - bro splozije teretnog da u havanskoj luci. la upravo ono što je zapravo bila njihova estetska snaga – manskom i hinduističkom zajednicom. Kulturne i poli- 57 Vidi Sumita Chakravarty, Natio- miješanje kulturnih i filmskih modusa.56 Zemlje poput tičke granice nisu nužno sukladne. nal Identity in Indian Popular Ci- nema. 1947-1987 (Austin: Univer- Indije nude bezbrojne primjere umjetničkog sinkretiz- Kao spoj kultura europskih Židova, Sefarda-Mi- sity of Texas Press, 1993). ma s mnoštvom lica i u stalnoj mijeni. Hommage sinkre- zraha i Palestine, Izrael/Palestina je također bogat kon- 58 Vidi Vijay Singh, “Les Films In- tizmu Salmana Rushdieja dakle nastavlja dugu tradiciju fliktnim sinkretizmima. Nazvan po popularnom orijen- diens, Heritiers de Deux Tradi- tions”, Le Monde Diplomatique u indijskoj misli i povijesti. (Nije slučajnost što je sin- talno-sefardskom pecivu, žanr “Bourekas” u izraelskom (srpanj 1993). kretični protagonist Sotonskih stihova, Gibreel Farishta, je filmu proizvod konflikta među europskim i Mizrahi 59 Ovdje smo se oslanjali na uvide predstavnik onog što Sumita Chakravarty naziva “ta vr- (orijentalnim) Židovima predstavljenog u okviru melo- Heme Ramchandran u neobja- 57 vljenom radu nazvanom jedno- hunski hibridna forma, komercijalni hindski film”.) U drame ili komedije. Mainstream kritičari (većinom Ash- stavno Junoon. šesnaestom je stoljeću Mogul Akbar Veliki pokušao kenazi/Europljani) koji su ove filmove pokopali kao osnovati novu religiju din-ai-ilahi (božja religija) koja bi “vulgarne”, “jeftine”, “levantske”, čak i “anti-filmske” preuzela najbolje od Hinduizma i Islama. Rezbarije na propustili su uvidjeti duhovite, karnevaleskne i čak au- stupovima njegove palače “Fatehpur Sikkri”, pored to-refleksivne aspekte filmova kao Samo danas (Rak Agre, odaju počast različitim religijskim i jezičnim kul- Hayom, 1976.), Pola milijuna crn (Hamesh Meot Elef Shahor, turama i predstavljaju neku vrstu programatskog multi- 1977.), Tko krade lopovu nije kriv (Gonev mi Ganav Patur, kulturalizma avant la lettre. I indijska je kinematografija 1977.) i Ponoćni zabavljač (Badranit Bahatzot, 1978.) upražnjavala estetsku politiku nečistog. Tu nailazmo na Veza između filmova Bourekas i egipatske, liba- upadljiv diskontinuitet između sfera estetskog i politič- nonske, indijske, turske i iranske kinematografije vuče kog. Dva filma nastala nakon odvajanja Indije i Pakista- podrijetlo od židovskih doseljenika iz ovih zemalja koje na, Anarkaii (1953.) i Veliki Mogul (Mughal-e-Azam, 1960.) su imale filmsku proizvodnju; redatelj George Ovadia, slave mogulsku i općenito indo-islamsku kulturu, a na primjer, radio je u iračkoj i iranskoj filmskoj industri- obožavala ih je ista hinduistička publika koja je na ulica- ji. Ta se veza održava čestim prikazivanjem ovih filmova ma napadala muslimane.58 Mnogi su muslimanski u kinima i na jordanskoj, libanonskoj, egipatskoj i izrael- glumci i glumice – Dilip Kumar, Meena Kumari, Nargis skoj televiziji (osobito egipatskih filmova petkom u ve- – zadržali popularnost čak i na vrhuncu hindusko-mu- černjem terminu, omiljelih među publikom Boureka- slimanskih tenzija. sa), kao i preko videoteka i kabelske televizije. Tako je u Indijska je kinematografija bogata narativnim po- zemlji smještenoj na Bliskom Istoku, čije je hegemonij- svetama sinkretizmu i toleranciji među zajednicama sko imaginarno ipak sklono Zapadu, žanr Bourekas koja je danas uvelike ugrožena. Lik Biswambhar Roy, u stvorio mjesto susreta raznolikih orijentalno-arapskih/ Plakat filma Opsesija (Junoon, filmu Muzička soba Satyajita Raya (Jalsaghar, 1958.), mu- židovskih kultura, od Indije do Maroka. Baš kao što po- Shyam Benegal, 1978.) sliman je koliko i hinduist, u tolikoj mjeri da je teško reći pularna glazba sefardskih pjevača kao što su Zohar Ar- gdje jedan počinje, a drugi završava. Opsesija (Junoon, gov, Ofra Haza, i Zehava Ben stapa različite bliskoistoč- 1978.) Shayama Benegala, također, naglašava vladavinu ne glazbene tradicije, filmovi Bourekas sinkretiziraju ši- tolerancije među različitim religijskim skupinama u In- rok raspon kultura bliskoistočnih kinematografija i pri- diji u vrijeme “pobune sepoja” 1857. Kako se priča kreće tom svjedoče o identitetu u nastajanju iskovanom ravno od kršćanske preko hinduističke do muslimanske obite- u lice nametnutog pozapadnjenja. lji, religijske razlike i pripadnosti utkane su u tkivo sva- Sinkretizam je apsolutno ključan tematski i estet- kodnevnog života. U hinduističkom se domu recitiraju ski resurs karipske i latino-američke kinematografije. mantre na Hindiju, dok u muslimanskom domu obitelj Tema je prethodila filmu, naravno, i regija je bogata neo- odgovara na mujezinov poziv. Zatečeni smo, kako ističe logističkim odjecima kulturnih mješavima: mestizaje, di- Hema Ramachandran, načinima na koje film prikazuje llersalite, creolite, Antillanite, raza cosmica. Pan-američka život muslimana, s njegovom poezijom, glazbom i Qaw- mestizo umjetnost meksičkih slikara Rivere, Siqueirose, wali izvedbama, kao “nepovratno isprepleten sa širom i Orozca znala je kreativno baratati jukstapozicijama, poviješću[indijske] nacije.”59 I ovdje nailazimo na grani- kao što je slučaj u Riverinim detroitskim muralima, me- ce sinkretizma jer svo to kulturno ispreplitanje nije talnih slika fordističke industrije i kamene velebnosti Plakat filma Muzička soba, uspjelo spriječiti tenzije pa čak i nasilje među musli- astečkih ili majanskih skulptura. Meksički redatelji kao (Jalsaghar, Satyajit Ray, 1958.) 212 60 Vidi Zuzana M. Pick, The New Emilio Fernandez (El Indio), u suradnji s Gabrielom Fi- doslovan način, može se smatrati sinkretičnim dijaspo- Latin American Cinema: A Conti- gueroaom, nastavili su ovu tradiciju kroz sinkretički ričnim umjetnikom utoliko što sve svjetske mitove, vr- nental Project (Austin: Universi- ty ofTexas, 1993), str. 180. amalgam holivudske estetike i meksičkog muralizma. ste i fikcije uzima pod svoje u zapanjujućem combinatoire Paul Leduc je kasnije nastavio istu tradiciju, prvo s fil- s multikulturalnim implikacijama, ali bez multikultu- mom Frida, gdje stvara filmsku analogiju slikama Fride ralne agende. U filmovima kao što je Tri mornarove krune Kahlo, a zatim s Barroco (1988.), slobodnom adaptacijom (Three Crowns of the Sailor, 1982.) Ruiz upražnjava esteti- Concierto Barroco (1974.) Aleja Carpentiera, u kojeg ulaze ku digresije umnažanjem priča koje se ipak uvijek vra- teme mestizaje, umjetničkog sinkretizma, kao i kolonija- ćaju na središnju temu ili situaciju. Daleko od škrte este- lizma. Poput Carpentierovog romana, Leducov nas film tike gladi, Ruiz upražnjava neumjerenu apsorpciju i vodi na putovanje Kolumba i konkvistadora, ali obrnu- proliferaciju stilova. Kako ističe Zuzana Pick, Tri morna- to, s Meksikom kao početnom točkom. Dva glavna lika rove krune miješa europske mornarske priče s pomor- romana, meksički mestizo Amo i afro-karipski Filome- skim legendama južne obale Čilea (poput one o divov- nio od početka ukazuju na rasnu sintetičnost latinoa- skom morskom čudovištu Caleuche) u filmu čiji se brod meričke kulture. Scena postavljenih u Meksiku, Kubi, usidri, recimo, u Tampicu, Dakaru, Singapuru, i Tange- Španjolskoj, i Italiji, film nam nudi šetnju po sinkretič- ru.60 U Ruizovom naratološkom sinkretizmu, cijeli svi- nim kulturama Amerika (urođenički festivali plodnosti, jet postaje banka priča ili slika u kojoj se može posuđiva- afro karnevali, kršćanske procesije za Veliki tjedan) za- ti. Brazilski je film osobito bogat filmskim sinkretiz- jedno s kompendijem glazbenih stilova (mariachi, salsa, mom koji koristi i kao temu i kao formalnu strategiju. bolero, flamenco, ceremonijalna glazba Yoruba, katolič- Uvodni kadar Macunaíme, na primjer, prikazuje obitelj ki liturgijski napjevi), u baroknom koncertu glazbenih urođeničkih imena, afričkog, europskog i mestizo izgle- tenzija i srodnosti. Tako Barroco fiksira svoje slike i zvu- da kože, portugalske i afričke odjeće, s urođeničkom i kove u kulturi koja je istovremeno urođenička, afrička, prostom kolibom i urođeničkim načinom rađanja djece. maorsko-španjolska, sefardsko-židovska i europsko Radnja drugog brazilskog filma Dana riječ (Pagador de kršćanska. Promessas, 1962.) vrti se oko sukobljenih vrijednosti ka- Meksiko nije usamljen u takvim sinkretičnim pro- toličanstva i Candomblé, evociranih kroz manipulaciju dukcijama. Orinoko, Novi svijet (Orinoko, Nuevo Mundo, kulturnim simbolima, pokretanjem kulturne bitke, pri- 1986.) venecuelanskog redatelja Diega Risgueza kombi- mjerice, između berimbaua (afričkog instrumenta koji nira vizije i fantazije europskih posjetitelja (španjolskih se sastoji od dugog luka, tikve i uzice) i crkvenog zvona, konkvistadora, engleskih gusara) Amazoni u jukstapo- čime se sinegdohički sažima šira religijska i politička ziciji s kvazi-etnografskim zapisom o plemenima Yano- borba. Šator čuda suprotstavlja operu i sambu u metafori mami rijeke Orinoko. Amerika, Terra Incognita (1988.) šireg sukoba između bijele elite i potlačenih mestizosa u istog redatelja uprizoruje procese mestizaje koji se odvi- Bahii, između znanosti vladajućih klasa i afrički nagnu- jaju unutar Europe, između zatvorenog urođeničkog te popularne kulture. Brazilska kinematografija često poglavice i španjolske dame. Ava and Gabriel (1990.), ka- ide dalje od pukog odražavanja već postojećeg sinkretiz- ripskog redatelja Felixa de Rooya također upražnjava ma; ona aktivno sinkretizira, stavljajući kulturne sile u sinkretizam u umjetnosti. Priča se vrti oko crnog slikara opreku na ne-doslovne načine. Rochina Zemlja u transu u Curaçau 1948. pod nizozemskom vlašću koji želi nasli- upotrebljava Candomblu da bi evocirala transe iz naslo- kati crnu Majku Božju. Sinkretizam u filmu nije samo va, pri čemu obrće njegove konvencionalne asocijacije i slikarski nego i jezični, utoliko što se dijalozi izgovaraju implicira da uistinu praznovjerni i “u transu” nisu osiro- na nizu jezika (nizozemskom, engleskom, francuskom, mašeni crni poklonici afričkih religija nego mistični vla- i jeziku Papiamento, koji je sam po sebi mješavina nizo- stohlepni pripadnici bijele političke elite. Sinkretične zemskog, španjolskog i afričkih jezika). Video Šaman tekstualne strategije, ukratko, nisu samo zbrajanje; one (Border Brujo, 1990.) predstavlja “umjetnika granice” kontrapunktiraju kulturne elemente u prostoru sudara- Guillerma Gomez-Pena kao transformirajuću inkarna- nja i izmjena. ciju multikulturalne kritike hegemonije SAD-a. Napo- kon, Raul Ruiz, iako ne tematizira sinkretizam na tako

STAM, ROBERT Estetika otpora

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 213 Maurice Bishop — (1944-1983) uboj - i stvo revolucionara i Grenade premijera - radikalizacija grenad - rezulti ske revolucije rala je invazijom SAD-a i njihovih save - znika na malu otočnu državu. Poetike rastjelovljenja toum. Hommage atentatom bilježi Suleimanijevu klau- 61 Caren Kaplan, “Deterritoriali- Niz novijih dijasporičkih filmova/video uradaka strofobičnu realnost u New Yorku tijekom Zaljevskog zations: The Rewriting of Ho- me and Exile in Western Femi- bavi se pitanjem postkolonijalnog identiteta u okvirima rata, pri čemu u prvi plan stavlja višestruka zatajenja u nist Discourse”, Cultural Cri- post-trećesvjetaške estetike i ideologije. Strast prisjeća- komunikaciji: prekinute pokušaje radijskog voditelja da tique, br.6 (proljeće, 1987), str. nja (Passion of Remembrance, 1986.), u produkciji postaje dobije redatelja na telefon; redateljeve neuspjele poku- 198. 62 Prijateljica je Ella Shohat. Sankofa tematizira post-trećesvjetaške diskurse i razlo- šaje da razgovara s obitelji u Nazaretu (u Izraelu/Palesti- mljene dijasporičke identitete, u ovom slučaju identitet ni); njegov nemoćan pogled na stare obiteljske fotogra- crnih Britanaca, uprizorujući “polilog” između crnih ra- fije; na automatskoj sekretarici očajničke šale o situaciji dikala 1960-ih kao (pomalo puritanskog) glasa naciona- u Palestini. Velebni san o državnosti i povratku ovdje je lističke militantnosti, i “novih”, manje ozbiljnih glasova stavljen u novi okvir kao palestinska zastava na TV mo- gejeva i lezbijki, a sve u derealiziranoj, refleksivnoj este- nitoru, zemlja kao karta na zidu, i povratak (Aawda) kao tici. Filmovi kao što su Nouba žena planine Chenoua (Nou- tipka “return” na tastaturi. U jednom trenutku Sulei- ba Nisa al Djebel Shnua, 1978.) alžirsko-francuske knji- man dobiva faks od prijateljice koja prepričava svoju ob- ževnice Assie Djebar, Mjere udaljenosti (Measures of Dis- iteljsku povijest arapske Židovke, svoje osjećaje za vrije- tance, 1988.) Mone Hatoum i Hommage atentatom (Hom- me bombardiranja Iraka i raketiranja Izraela scudovima, i mage by Assassination, 1990.) Elije Suleimana napuštaju odlazak iz Iraka, kroz Izrael/Palestinu i zatim u SAD.62 makro-narative nacionalnog oslobođenja i iznova iscr- Komunikacijski mediji postaju nesavršena sred- tavaju “naciju” kao heteroglosno mnoštvo putanja. Ovi stva koja izmješteni koriste kako bi zadržali vlastiti na- su eksperimentalni filmovi antikolonijalistički, a pažnju cionalni imaginarij, u isto se vrijeme boreći za mjesto u usmjeravaju prema raznolikosti iskustava unutar i izvan svojim novim zemljama (SAD, Britaniji) čije su vanjske nacija. Kolonijalizam je,istovremenim združivanjem politike konkretno utjecale na njihove živote. Hommage zajednica rascijepljenih upadljivim kulturnim razlika- atentatom priziva raznolike prostornosti i temporalnosti ma i razdvajanjem zajednica obilježenih jednako upa- što obilježavaju iskustvo egzila. Snimka dva sata, u New dljivim zajedničkim crtama pretvorio mnoge nacije Yorku i Nazaretu, ukazuje na dvostruku prostornost/ Trećega svijeta u umjetne i kontradiktorne tvorevine. temporalnost koju živi dijasporički subjekt, vremensku Filmovi producirani u prvome svijetu, osobito, povlače udvostručenost podcrtanu titlom koji nam govori da re- pitanja o dislociranim identitetima u situaciji obilježe- dateljeva majka,radi napada scudovima, upravo namješta noj pokretljivošću dobara, ideja i naroda “multinaciona- gas masku. Prijateljičino pismo na sličan način naglaša- lizirane” globalne ekonomije. Dok je većina trećesvjeta- va izlomljeno prostor-vrijeme bivanja u SAD-u, a poi- ških filmova podrazumijevala fundamentalnu koheren- stovjećivanja s rođacima u Iraku i Izraelu. tnost nacionalnog identiteta, uz izbacivanje kolonijal- U Mjerama udaljenosti, palestinska umjetnica Mo- nog uljeza kao konačan dovršetak procesa nacionalnog na Hatoum istražuje obnavljanje prijateljstva s majkom ostvarenja, dijasporički filmovi skreću pozornost na ras- za kratkog ponovnog okupljanja obitelji u Libanonu ra- jedine roda, klase, narodnosti, religije, razdvajanja, mi- nih 1980-ih. Video prenosi fragmentirana sjećanja razli- gracije i egzila. Velik dio ovih filmova istražuje identi- čitih generacija: majčine priče o “nekad bilo” Palestine, tetske kompleksnosti egzila – od nečije vlastite geogra- redateljičino djetinjstvo u Libanonu, građanski rat u Li- fije, vlastite povijesti, vlastitog tijela – u inovativnim na- banonu, i sadašnjicu autorice i njene sestre, raseljenih rativnim strategijama. Fragmentirane filmske forme po Zapadu. (Filmska je umjetnost, od Šeika 1921. do Moje uspijevaju homologizirati kulturno rastjelovljenje Ca- Afrike, 1985., obično radije prikazivala žene sa Zapada na ren Kaplan opisuje nanovo osmišljenu “manjinsku” Istoku nego žene s Istoka na Zapadu.) Dok slike majči- književnost koja deromantizira samoću i ponovno ispi- nih rukom i na arapskom pisanih pisama kćeri lebde iz- suje “veze između različitih dijelova sebstva kako bi iz nad pretapanja kćerinih dijapozitiva majke pod tušem, iskustva izmještenosti stvorila cijeli svijet mogućno­ ­ slušamo audio snimku njihovog razgovora na arapskom, sti”,61 što se izvanredno dobro može primijeniti na dva zajedno s ulomcima njihovih pisama koje redateljica či- autobiografska filma Palestinaca u egzilu: Hommage ta prevodeći ih na engleski. atentatom Elije Suleimanija i Mjere udaljenosti Mone Ha- 214 63 Ili, iz pisama: “Ovaj prokleti rat Glas u offu i rukopis Mjera udaljenosti govore o pa- redatelj ispisuje arapske poslovice na kompjuterskom mi odvodi kćeri na sve strane radoksalnom stanju geografske udaljenosti, a emocio- ekranu, bez da dâ prijevod. Ovi dijasporički medijski svijeta”. Ta referenca na rasutost obitelji, kao metonimiju i meta- nalne bliskosti. Tekstualna, vizualna i jezična igra arap- umjetnici na taj način lukavo pobuđuju kod gledatelja foru za izmještanje naroda, po- skog i engleskog podcrtava serijska izmještanja obitelji, koji ne govori arapski isto ono otuđenje koje doživljava sebno je ironična kad se uzme u od Palestine preko Libanona do Britanije, gdje Mona razmještena osoba, unoseći tako, kroz inverziju, asime- obzir da je sam cionistički dis- kurs često prikazivao vlastiti Hatoum živi od 1975., postupno otkrivajući rasutost Pa- triju u kulturnoj razmjeni između egzilanata i njihovih nacionalni karakter kroz načelo lestinaca po različitim geografijama. Slova, fotografije i “domaćina”. U isto vrijeme, stvaraju osjećaj zajednice za “okupljanja izbjeglih sa svih audio snimke stavljene u prvi plan pažnju svraćaju na manjinsku jezičnu zajednicu koja često završava u pr- strana svijeta”. nesigurna sredstva kojima ljudi u egzilu održavaju kul- vom svijetu upravo zato što ih je kolonijalna/imperijal- turni identitet. U snimkama majčinih riječi ponavljana na sila pretvorila u razmještene osobe. fraza “My dear Mona” (draga moja Mona) evocira razli- Mjere udaljenosti također ispituju pitanja seksual- čite “mjere udaljenosti” iz naslova videa. U međuvre- nosti i ženskog tijela kroz neku vrstu auto-etnografije menu, pozadinski dijalog na arapskom, koji priziva nji- nostalgične retorike koja se manje tiče “javne sfere” na- hove razgovore o seksualnosti i Palestini, snimljene u cionalne borbe, a više “privatne sfere” seksualnosti, tru- prošlosti, ali puštane u sadašnjosti, usporedan je sa sli- dnoće i djece. Razgovori dviju žena o seksualnosti tjera- kama majke pod tušem, također snimanima u prošlosti, ju oca da se osjeća izmještenim zbog onog što naziva ali promatranima u sadašnjosti. Umnožavanje tempo- “ženskim glupostima”. Kćerine fotografije gole majke ralnosti nastavlja se s redateljičinim čitanjem pisama na njemu prouzrokuju duboku nelagodu, kao da je kćer, kao engleskom: trenucima slanja i primanja pisma dodan je što piše majka, “ušla bez dozvole na njegov posjed”. Sni- trenutak čitanja za gledatelja koji govori ovaj jezik. Svaki mati tako intimne razgovore nije običaj u bliskoistočnoj sloj vremena evocira udaljenost koja je ujedno prostor- kinematografiji, ili, što se toga tiče, u ijednoj drugoj. (Za- na i vremenska; povijesna i zemljopisna; svaki je dijalog padni gledaoci često pitaju kako je redateljica uspjela smješten, proizveden i primljen u preciznim povije- dobiti majčinu dozvolu da upotrijebi gole fotografije i snim okolnostima. kako je povukla temu seksualnosti.) Paradoksalno, uda- Jezična igra također označava udaljenost između ljenost egzilantice od Bliskoga Istoka ovlašćuje izlaganje majke i kćeri, dok njihova razdvojenost služi kao pri- seksualnosti. Izmještenost i razdvojenost omogućavaju mjer fragmentirane egzistencije nacije. Kad bespošte- transformativni povratak unutarnjem svetištu doma; dno bombardiranje spriječi majku da pošalje pismo, sli- majka i kćer ponovno su zajedno u prostoru teksta. ka se zacrni, ukazujući na nagli prekid komunikacije. Pi- U zapadnoj popularnoj kulturi,tijelo arapske žene, smo nakon nekog vremena ipak stiže preko glasnika, bilo u obliku francuskih karata s velom zakrivenim že- dok glas u offu govori o poteškoćama egzilanta u održa- nama golih grudi ili holivudskih slika harema i trbušnih vanju kontakta s vlastitom kulturom. Pregovaranje vre- plesačica, funkcionira kao znak egzotičnog. Ali umjesto mena i mjesta ovdje je od ključne važnosti. Redateljiči- da prihvati nacionalističku patrijahalnu strategiju koja no sadašnje čitanje majčinim pisama u offu čuje se zaje- “pokriva” kolonizirano žensko tijelo, cenzurirajući žen- dno s dijalogom snimljenim u Libanonu u prošlosti. Po- sku golotinju, Hatoum koristi difuzno senzualne, goto- zadinski razgovori na arapskom ostavljaju dojam nepo- vo poentilističke slike majčine golotinje kako bi ispriča- srednosti sadašnjeg vremena, dok dominantniji engle- la kompleksniju priču s nacionalističkim implikacijama. ski glas u offu o istom razgovoru govori u prošlom vre- Upotrebljava različite strategije skrivanja slika od voaje- menu. Arapski bi se govornik tijekom gledanja filma rističkog pogleda: ionako mutne slike prekriva tekstom morao pomučiti da se fokusira na arapski govor i pročita (fragmenti majčinih pisama na arapskom pismu) i teško arapsko pismo dok istovremeno sluša onaj engleski. ih je dešifrirati. Nalijepljena arapska slova služe kako bi Ako gledatelj koji ne govori arapski propušta neki od “zakrilila” i “zabranila” majčino tijelo, kao metafora nje- teksutalnih registara filma, onaj koji ga govori biva pre- ne nedostupnosti i vizualno potkopavanje intimnosti plavljen slikama i zvukovima u međusobnom nadmeta- verbalno izražene u drugim registrima. Priroda bivanja nju. Ovo strateško odbijanje prevođenja arapskog pona- u egzilu je dakle dočarana preklopljenim fragmentima: vlja se u Suleimanijevom Hommageu atentatom, u kojem fragmentima pisama, dijaloga, i majčinog corps morcelle

STAM, ROBERT Estetika otpora

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 215 Arafat Yasser - — (1929-2004) prove vši veći dio života u borbi za stvaranja sa - mostalne palestinske države, Arafat se u sa - početku protivio mom postojanju izra - elske države, da bi ka - snije ublažio svoj stav. (izvedenog kao ruke. grudi. trbuh.). Zamućene i fra- mija, i druge patologije izgleda) postaje osobito opresi- 64 Mjere udaljenosti u ovom se smi- gmentirane slike evociraju raspršeni kolektiv same na- van kad je riječ o obojanim ženama time što ih isključu- slu protivi tendenciji koju kriti- 63 zira Hamid Naficy, a koja no- cionalne obitelji. Umjesto da evociraju dom predaka je iz sfere legitimnih slika žudnje. Istovremeno, nedav- stalgiju pretvara u ritualizirano kao predmet čežnje, Mjere udaljenosti, poput Hommagea no su se pojavile obrnute struje povezane sa središnjom poricanje povijesti. Vidi Naficy, atentatom, afirmiraju proces ponovnog stvaranja identi- ulogom Afro-Amerikanaca u masmedijskoj kulturi: “The Poetics and Practice of Ira- 64 nian Nostalgia in Exile”, Diaspo- teta u liminalnoj zoni egzila. Uslojavanje videa omo- bjelkinje koje podebljavaju usta i nose dreadlockse, si- ra, br.3 (1992). gućuje Moni Hatoum da uhvati fluidne, mnogostruke tnih pletenica ili kratke, izbrijane frizure. Iz multikultu- 65 Citirano u Brian V. Street, The identitete dijasporičkog subjekta. ralne feminističke perspektive, ove se kros-kulturne Savage in Literature (London: Routledge and Kegan Paul, preobrazbe mogu smatrati primjerima “unutarnjeg eg- 1975), str. 99. Paradigme izgleda zila”, “aproprijacije” ili odmetnutosti, ali s druge strane 66 Georges-Louis Leclerc de Bu- Egzil također može poprimiti oblik otuđenja od one evociraju mogućnost otvorenog, ne-esencijalističk- ffon, The History of Man and Quadrupeds, preveo William vlastitoga tijela. Dominantni su mediji dugo širili hege- og pristupa izgledu i identitetu. Navodno oksimoron- Smellie (London: T. Cadell and monijsku estetiku naslijeđenu od kolonijalističkog dis- sko imenovanje “Venere Hotentotske” bilo je, kao što W. Davies, 1812), str. 422. Citira- kursa, estetiku koja je obojene ljude tjerala u egzil iz vla- smo vidjeli, agresivno i eurocentrično. Kolaž Renee no u Tzvetan Todorov, On Hu- man Diversity, prevela Catheri- stitih tijela. Do kasnih 1960-ih najveća je većina anglo- Green obrće isti taj “oksimoron” protiv njegovih tvora- ne Porter (Cambridge, Mass.: američkih modnih žurnala, filmova, TV emisija, i rekla- ca. Rad prikazuje, u jukstapoziciji, fotografiju bijelca koji Harvard University Press), str. ma promovirala kanonski pojam ljepote unutar kojeg je gleda kroz fotoaparat; fragment crteža iz devetnaestog 105. 67 George Mosse, Toward the Final Bijela žena (i sekundarno Bijeli muškarac) bila jedini le- stoljeća koji prikazuje torzo bjelkinje u krinolini; fra- Solution: A History of European gitimni predmet požude. Na taj su način mediji nasta- gment drugog torza, ovaj put gole “Hotentotke”; i, na- Racism (London: Dent, 1978), vljali dugogodišnju filozofsku valorizaciju Bjeline o ko- pokon, sliku planine Grand Teton (navodno nazvane po str. 44. joj smo govorili u prethodnim poglavljima. Europsko francuskom za Velike Grudi). Popratni tekst upozorava slavljenje ideala Bijele ljepote implicitno obezvređuje na požudu koja nevidljivo prožima poduhvate znanosti: izgled obojenih ljudi. Za Gobineaua, “bijela je rasa iz- Podtumač je bio oženjen dražesnom osobom, ne vorno posjedovala monopol na ljepotu, inteligenciju i samo izgledom Hotentotkom, nego u tom pogledu Ve- snagu”.65 Za Buffona, “[Priroda] je u najsavršenijem od nerom među Hotentotima. Bio sam potpuno zatečen svojih napora učinila ljude bijelima”.66 Fredrich Bluem- njezinom razvijenošću. Smatram se čovjekom od zna- bach je nazvao bijele Europljane “kavkažanima” (kako nosti, i bio sam iznimno željan uzeti točne mjere njenog se i danas naziva bijelce na engleskom govornom po- obličja. dručju op.prev.) jer je Kavkaz smatrao izvornom postoj- Kolaž evocira jednu hijerarhiju moći. Čovjek koji binom najljepše od ljudskih vrsta.67 gleda evocira Cuviera, znanstvenika koji je izmjerio Ve- Hegemonija ovog eurocentričnog pogleda, koju neru Hotentotsku. Fragmentiranjem guzova afričke že- šire ne samo mediji prvoga svijeta nego povremeno čak ne Green preuveličava ono što je za bijelog znanstveni- i oni Trećega, objašnjava zašto morena žene u Puerto Ri- ka već bilo preuveličano. Jukstapoziranjem ove slike i cu, kao i arapsko-židovske (sefardske) žene u Izraelu, fragmentiranog prikaza bjelkinje čija moderna krinoli- bojaju kose u plavo, zašto brazilske TV reklame prije na također uobličuje umjetno preuveličane guzove, podsjećaju na Skandinaviju nego na većinski crnačku umjetnica navodi na zaključak da su i afrička i europska zemlju, zašto na natjecanjima za “Miss Universe” plavu- žena konstruirane za muške užitke: jedna kao vrhunac še mogu pobijediti čak i u zemljama Sjeverne Afrike, i plahe djevičanske ljepote, urešena cvijećem i delikatno zašto azijske žene idu na plastične operacije kako bi iz- pridržavajući lepezu; druga, gola, zamišljena kao pri- gledale zapadnjačkije. (Ne dovodimo u pitanje aspekt mjerak odurne tjelesnosti koju bi navodno trebalo pro- slobodne volje koji ulazi u takve preobrazbe, nego matrati bez užitka, samo za ljubav stroge znanstvene di- podcrtavamo uzorke koji nadahnjuju ovakve prakse.) scipline. Oba crteža lagano klize u sliku prirode, planine Mitske norme eurocentrične estetike ulaze u intimnost Grand Teton. Slovo A se pojavljuje pored bjelkinje, slovo svijesti o sebi gdje ostavljaju duboke psihičke rane. Pa- B pored crnkinje, AB pored Grand Tetona (Velikih Gru- trijarhalni sustav namješten da stvara neurotično neza- di), a dvosmisleno C (za fotoaparat – camera, ali se izgo- dovoljstvo sobom kod svih žena (otud anoreksija, buli- vara kao see – vidjeti) pored bijelca s fotoaparatom. Stra- 216 68 Stuart Hall, “What is this 'Black' teška uporaba europskih prikaza afričke žene da bi se bestijalnih, otpor dobiva oblik slavljenja crne ljepote. in Black Popular Culture”, u: podcrtale društvene ironije oko seksualnosti, roda i rase Crnački pokret Black Power 1960-ih, na primjer, preo- Dent, ur., Black Popular Culture, str. 27. koristi tehniku bumeranga; žena afričkog porijekla daje brazio je neukrotivu kosu u ponosnu, afro frizuru. Pita- 69 Kobena Mercer, “Black Hair/ novi okvir prejudicirajućoj slici afričke žene iz prošlosti nje boje prati tenzije oko nelagode zbog boje i pounutre- Style Politics”, New Formations, kao neku vrstu posthumne optužbe. nog rasizma u afro-američkoj zajednici, što je proces sa- br.3 (zima, 1987). Tijelo obilježeno rasom bilo je podvrgnuto ne sa- žet uzrečicom“Ako si bijel, dobar si/ako si žut, u redu si/ mo sramoti izlaganja na aukciji, silovanju, žigosanju, ako si smeđ, zadrži se/ ali ako si crn, miči se”. (Takve su linču, bičevanju, elektro-šokovima, i drugim vrstama tenzije predmet skladbe Duke Ellingtona “Black, Brown ­fizičkog zlostavljanja, nego i kulturalnom brisanju koje and Beige” / “Crno, smeđe i bež”.) Hegemonijske nor- za sobom povlači estetička stigmatizacija. Mnogi filmo- me za boju kože, teksturu kose i crte lica izražavaju se vi i video uradci manjinskih i feministkinja Trećega svi- eufemizmima kao “dobra kosa” (odnosno, ravna) i “lije- jeta ukazuju na strategije pomoću kojih se moguće nosi- pe crte lica“ (misleći na europske), sintagmama koje su ti s fizičkim nasiljem eurocentrične estetike, stavljajući prejudicirajuće po inferenciji poput “crno ali lijepo” ili u prvi plan tijelo obilježeno rasom kao mjesto brutalne prijekorima da “izgledaš kao Ubangi”. Film bilježi utje- opresije kao i kreativnog otpora. Crnačka je kreativnost caj pokreta “Crno je lijepo” pri čemu se sadašnji trenu- pretvorila tijelo, kao jedinstven oblik “kulturnog kapi- tak prikazuje kao kontradiktorno mjesto ponovo oži- tala”, u ono što Stuart Hall naziva “platnom prikazi­ vljenog afrocentrizma dijela rap glazbe i zaostalih trago- vanja”.68 Niz novijih nezavisnih filmova i videa – da spo- va starih normi. Film sadrži i intervju s plastičnim ki- menemo Frizura: film za ljude neukrotivih vlasi (Hairpiece: rurgom iz Nigerije koji crnkinjama de-afrikanizira iz- A Film for Nappy-Headed People, 1985.) Ayoke Chenzira, gled, i tematizira valorizaciju svjetloputih crnkinja u rap Starije žene i ljubav (Older Women and Love, 1987.) Camil- spotovima i na MTV-u. Sandler se također bavi inti- le Billops, Djeca kavene boje (Coffee Coloured Children, mnim odnosima kako bi razotkrila socijalne patologije 1988.) Ngozi A. Onwurah, Sheme boja (Color Schemes, proizašle iz hijerarhije boje; tamnoputi se osjećaju obez- 1989.) Shu Lea Cheang, Dvije laži (Two Lies, 1989.) Pam vrijeđeno i deseksualizirano, dok svjetloputi, u mjeri u Tom, Savršen izgled? (Perfect Image?, 1990.) Maureen kojoj njihova vlastita zajednica smatra da se osjećaju Blackwood, Sallyina točka ljepote (Sally's Beauty Spot, njoj superiornima, moraju “dokazivati” svoju crnačkost. 1990.) Helen Lee i Pitanje boje (A Question of Color, 1993.) Propadajući s dominantnih pozicija, kromatske hijerar- Kathe Sandler – promišljaju rasom obilježeno žensko ti- hije unose tenzije među rodbinu i prijatelje, što redate- jelo da bi govorili o pitanjima identiteta. Ovi polu-auto- ljica iznimno dobro opaža i bilježi. biografski tekstovi povezuju fragmentirane dijasporič- U svim ovim filmovima, pounutreni modeli bijele ke identitete sa širim pitanjima prikazivanja i predsta- ljepote postaju predmetom nemilosrdne kritike. Nije vljanja, oživljavajući kompleksna iskustva u suočavanju slučajnost što velik dio ovih filmova iznimnu pažnju s eurocentričnom masovnom kulturom. Savršen izgled, posvećuje kosi kao sceni poniženja (“loša frizura”) i kre- na primjer, satirizira masmedijima prenošen ideal “sa- ativnog uređivanja kao “popularnog oblika umjetnosti” vršenog izgleda” baveći se načinom na koji se predsta- kojim se artikuliraju “estetička rješenja”, riječima Kobe- vljaju i samo-predstavljaju dvije crne britanske glumice, ne Mercera, “problema stvorenih ideologijama rase i jedna svjetloputa, a druga tamna, ismijavajući sustav ko- rasizma”.69 Spike Lee se, čak i prije scene ravnanja kose u ji stvara nezadovoljstvo sobom kod vrlo različitih žena, filmu Malcolm X iz 1992. bavio kosom u filmu Školski da- koje se sve smatraju “pre”-nešto – pretamnima, presvi- ni (School Daze, 1988.) Umjesto da satirizira žensko jetlima, predebelima, previsokima. Stalna izmjena liko- uljepšavanje općenito, Leejev se mjuzikl bavi “bijelim” va koje glume evocira različitost žena, i na taj način pre- (europskim) naspram crnih (afričkih) modela ljepote. U duhitruje ikakvo esencijalističko stereotipiziranje po ra- stiliziranoj numeri smještenoj u salonu za ljepotu, u pr- snim obilježjima u afro-dijasporičkoj zajednici. vi plan je stavljena politika kose u afro-američkoj zaje- Patološki sindromi samoprijezira – Crne kože/Bi- dnici. Dok “pretedentice” koje žele izgledati bjelački jele maske – čine psihički nusprodukt rasne hegemoni- odbacuju afrički izgled – “Zar ne želiš ovakvu kosu/on- je. S obzirom na konstruiranje crnih tijela kao ružnih i da bi te dečki htjeli poljubiti…zar ne možeš, da ti kosa

STAM, ROBERT Estetika otpora

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 217 Nito Alves — (1945-1977) vođa radikalnog krila MPLA, se nesvrsta - protivio vanju i želio jače vezi - vanje uz sovjetski sa - vez. Nakon neuspjelog pokušaja državnog udara, ubijen je u veli - kim čistkama koje je Agostinho pokrenuo Neto. ne strši/ne možeš li je počešljati i zašto ne pokušavaš” – sističko zlostavljanje koje je pretrpjela ova obitelj; rasi- 70 Stihovi se citiraju u Spike Lee (i politički osviještene “bantusice” (Jigaboos) im se izru- stički mladac im gađa ulazna vrata izmetom, dok se Lisa Jones), Uplift the Race: The Construction of School Daze guju: “Zar ne znaš da mi je kosa tako čvrsta/ da može če- majka, u offu, brine kako zaštititi vlastitu djecu od toga (New York: Simon and Schu- šlju slomiti zube”, “Ne smeta mi što sam CRNA/ samo ti da se osjećaju na neki način odgovornima za nasilje ko- ster, 1988). idi sa svojom pomućenom glavom/ mene nikad neće bi- jega su žrtve. Priča prenosi traumatičnu mržnju samog 71 Mercer, “Black Hair/Style 70 Politics”. ti strah”. Plesačice drže lepeze u stilu Vivien Leigh od- sebe izazvanu nametnutim paradigmama. U jednoj sce- 72 Ne iznenađuje što je film prika- nosno Hattie McDaniel, u refleksivnoj aluziji na holi- ni, kćer isprobava plavu periku i bijeli puder ispred zrca- zivan u muzejima i crkvama, vudske prikaze rasnih odnosa, i implicitno na njihov la, pokušavajući imitirati poželjnu bjelinu. Ako je Bitka čak i socijalnim radnicima i fri- zerima, kao provokativno pro- utjecaj na način na koji Afro-Amerikanaci vide sami se- za Alžir učinila zrcalo oruđem revolucije, ovdje ono služi mišljanje sjecišta mode, disci- be. Numera pruža estetički korolar tvrdnji Malcolma X ogledanju traumatiziranog identiteta, crne kože doslov- pline i identiteta. da je najveći zločin bijelca bio natjerati crnca da mrzi sa- no maskirane bjelinom. Jednostavan čin gledanja u zr- 73 Ova je asocijacija još ironičnija kad se u obzir uzme kolonijalno mog sebe. calo otkrivamo kao višestruko zrcalan jer se čak i u sebe nasljeđe ropstva i sluganstva u Desetominutni animirani film Ayoke Chenzira gleda kroz oči mnogih drugih: obitelji, kolega, rasnih kojima su crnci (domari) i crn- Frizura: film za ljude neukrotivih vlasi na sličan se način drugih, kao i panoptičke oči masmedija i konzumeri- kinje (služavke) morale čistiti “nered” koji bi napravili bijeli bavi kosom i njenim mijenama da bi progovorio o povi- stičke kulture. Ožiljci naneseni žrtvama ove estetičke Europljani. jesti egzila iz tijela afro-amerikanaca kao i o utopiji hegemonije potresno su naznačeni u sceni u kojoj djeca 74 Jukstapoziranje etnografskih osnaženja kroz afro-osviještenost. U dominantnom u kadi frenetično pokušavaju oribati crnost življenu kao dnevničkih zapisa i aboridžin- 73 skih slika u Dobrim obojanim dje- društvu u kojem lijepa kosa “leprša na vjetru”, Frizura bol. Glas naratorice u offu opisuje ritual čišćenja preko vojakama teško da je slučajno, s implicira izomorfizam živahne, neukrotive kose i živah- izbliza prikazanog energičnog ribanja, zamućenog na obzirom da su prvi fotografski i nih, neukrotivih ljudi koji je “nose”. Glazba Arethe način koji nagovještava krvarenje, što je prikladna slika filmski prikazi Aboridžina od- ražavali kulturno pristranu Franklin, Jamesa Browna, i Michaela Jacksona prati ko- nasljeđa kolonijalizma upisanog u tijela djece, svjedo- etnografiju bijelih doseljenika laž crnih lica (od Sammya Davisa do Angele Davis). Mo- čanstvo pounutrenih stigmi razornog estetičkog (historijski početak etnograf- town melodije naglašavaju brzi ritam izmjene vizualnog režima. skih filmova o Aboridžinima je snimka Waltera Baldwina inventara sredstava za ravnanje, gelova, pegli za kosu – Žene Trećega svijeta i manjina prvoga bile su žrtve Spencera iz 1901. koja prikazuje naprava bolno poznatih crncima, a osobito crnkinjama. različitih povijesti i seksualnih opresija, ali ujedno su di- pleme Arrente kako izvodi Klo- Naracija koja prati film i “sretan kraj” naizgled implici- jelile i status kolonijalne egzotike, pa ih se prikazivalo kanski ples i ceremoniju dozi- vanja kiše). Vidi Karl C. Heider, raju esencijalističko afirmiranje “prirodne afričke ljepo- kao tijela koja se njišu sa šarenim šeširima od voća na Ethnographic Film (Austin: Uni- te”, ali, kako Kobena Mercer ukazuje u drugom konte- glavi, kao lascivne tamne oči zakrivene velom, kao per- versity ofTexas Press, 1976), str. kstu, “prirodna kosa” sama po sebi nije afrička; ona je jem urešena tamna tijela koja padaju u trans brzih rit- 191. sinkretični konstrukt.71 Frizure afričke dijaspore od “mi- mova. Bježeći od ovih paradigmi, Dobre obojane djevojke krofonke” 1960-ih i 1970-ih do sitnih pletenica, drea- (Nice Coloured Girls, 1987.) Tracey Moffatt isprepliću pri- dlocksa i izbrijavanja ne oponašaju “prave” afričke stilo- če suvremenih, urbanih aboridžinskih žena Australije i ve nego se radi o novokovanim projekcijama dijasporič- njihovih “kapetana” (sponzora) s pričama aboridžin- kog identiteta. Frizure prikazane na kraju filma, daleko skih žena i bijelih muškaraca od prije više od 200 godi- od toga da bi predstavljale primjere “politički korek- na. Moffatt propituje izlizane konvencije “aboridžin- tnih” kosa, slave nepregledno mnoštvo raznih dijaspo- skog filma” i umjesto njih predlaže formalni eksperi- ričkih izgleda kao jedan osnažujući izraz šarolikog ko- mentalizam samih Dobrih obojanih djevojaka.74 U oštrom lektivnog tijela. Satirom crnačkog pounutrenja estetič- kontrastu s kolonijalnim konstruiranjem aboridžinskog kih modela bijelaca, film izaziva komičnu katarzu kod ženskog tijela kao metaforičkog produžetka zemlje obi- gledatelja koji su iskusili užas i bijedu samo- lježene egzotikom, Dobre obojane djevojke u središte na- kolonizacije.72 rativa stavljaju dinamične, neustegnute i snalažljive Lirični polu-autobiografski film Obojena djeca aboridžinske žene te pri tom nudi viševremensku per- Ngozi A. Onwurah govori o crnom tijelu zarobljenom spektivu na njihova “loša” djela – blage oblike prostitu- rasizmom. Kćer bjelkinje i Nigerijca odrasla bez oca, na- cije i navođenje bijelih Australaca na trošenje novca. Prizor iz filma Dobre obojane ratorica se prisjeća bolnog odrastanja u potpuno bjelač- Prebacivanjem između današnje Australije i tekstova, djevojke (Nice Coloured Girls, kom kvartu u Engleskoj. Uvodna scena nagovještava ra- glasova i slika iz prošlosti, film kontekstualizira njihovo Tracey Moffatt, 1987.) 218 ponašanje u odnosu na asimetrične razmjene karakteri- brih” obojanih djevojaka kao predmeta kolonijalne stične za kolonijalne susrete. Susret je pak stavljen u egzotizacije, i valorizaciju “negativne” slike “lošosti”. kontekst dva vremenski i prostorno različita, ali kon- Povijesni su susreti rekonstruirani u minimalističkom, ceptualno povezana okvira – jednog povezanog s prizo- protu-realističkom stilu; radi se o simboličkom evocira- rima (ili slikama) mora i smještenog u prošlost, drugog nju, a ne “realističnom” prikazu. Stiliziranom scenogra- smještenog u pub u suvremenoj Australiji. U jednoj od fijom, pretjeranom izvedbom i ironičnim titlovima, u prvih scena u pubu Aboridžinka i Aboridžin odlaze po- prvi se plan stavlja izvještačenost produkcije i tako pot- pušiti joint iza zamagljenog stakla. Dok se njihove silue- kopava svako očekivanje sociološki “autentičnog” ili te, koje podsjećaju na film-noir, ljuljaju na dijegetsku etički “pozitivnog” prikaza. Slika, zvuk i tekst se među- glazbu koja svira u pubu, muški glas s britanskim nagla- sobno pojačavaju i kontekstualiziraju u borbi protiv bilo skom u offu čita ulomke iz povijesnog dnevnika koji kakve autoritativne povijesti. Neprestane mijene dis- opisuju grudi, zube i lice Aboridžinke. Evokacija povije- kurzivnih registara – ručna kamera vérité, etnografski snog susreta uvjetuje način na koji gledatelj shvaća su- tekstovi u offu, usmeni narativi u titlovima, američka so- srete u novijem vremenu. ul glazba nejasnog dijegetskog statusa – potkopavaju Umjesto potrage za “autentičnom” aboridžin- svako jednoglasje povijesne naracije. Dobre obojane dje- skom kulturom, Dobre obojane djevojke konstruira “ge- vojke dovode u pitanje čitav niz diskurzivnih, žanro- nealogiju” kriminalnosti. Dok su iz uzvišene točke gle- vskih i disciplinarnih tradicija. Promatranjem službe- dišta eurocentričnoga dekoruma Aboridžinke amoralne nog anglo-australskog diskursa kroz dekonstruktivne spletkarošice, povijesni kontekst kolonijalizma prido- oči Aboridžinki, ovaj se gusto uslojeni tekst izruguje la- šlica i njegovih seksualiziranih odnosa prema zemlji i scivnoj “etnografskoj” fascinaciji aboridžinskom seksu- ženama mijenja etične i emocionalne valencije. U pubu, alnošću. Umjesto da obrne dihotomiju seksualizirane žene pokazuju neuništivu sposobnost da prežive i nad- žene Trećega svijeta i djevičanske Europljanke ponudi- mudre marginalizaciju. Dok su prizori iz prošlosti smje- vši jednako djevičansku sliku Aboridžinke, film u po- šteni u unutrašnjost broda, ili danju na obalu, prizori sa- tpunosti odbacuje ovu binarnost prikazujući “lošost” dašnjosti smješteni su u grad noću, ukazujući na povije- kao kreativnu reakciju na specifičnu ekonomsku i povi- snu “neonizaciju”, da se tako izrazimo, aboridžinskog jesnu konjunkturu. prostora. Film se dakle može smatrati “osvetničkom” pričom u kojoj Aboridžinke zavaraju euro-australske Medijski ju-jitsu muškarce tlapnjama o “poštenoj” razmjeni seksa i doba- Brazilski je “antropofagični” pokret, kao što smo ra, a onda zbrišu s njihovim novcem. već rekli, pozivao na umjetnost koja će proždrijeti eu- Rasni i seksualni odnosi iz prošlosti (susret Euro- ropske tehnike kako bi se snažnije borila protiv europ- pljana i Aboridžina 1788.) i sadašnjosti (1987.) isprepliću ske dominacije. Ako zamijenimo “dominantno” i “alter- se preklapanjem slika, glazbe, teksta i naracije. Uvodna nativno” ili “masovno” i “popularno” s “europsko” i scena preklapa tekst koji je napisao jedan od prvih bri- “brazilsko”, počinjemo uviđati globalnu, suvremenu tanskih “istraživača” i sliku gradskog nebodera u mra- važnost njegove kritike. Apropriirajući u vlastite svrhe, ku, što je popraćeno zvukovima veslanja i zadihanog, antropofagija pretpostavlja snagu dominantnog diskur- ritmičnog disanja. Dok muški glas u offu čita ulomke iz sa samo kako bi je izmjestila, kroz svojevrsni umjetnički dnevnika o “naseljavanju” Australije 1788., titlovi pre- ju-jitsu, protiv dominacije. Takva “eksproprijacija” kra- nose misli današnjih aboridžinskih žena. Dok je glas u de elemente dominantne kulture i nanovo ih koristi u offu u prvom licu, titlovi odražavaju glas kolektiva. Slike intresu opozicijske prakse. Uistinu, od Rochine “esteti- podcrtavaju titlove, odražavajući način na koji žene vide ke gladi” do tropikalističke “estetike smeća”, od “femi- svoje u zamku uhvaćene “kapetane”, što dnevnike de- nističkog kontra-filma” Claire Johnston do estetike konstruira ne kroz ispravljanje povijesnog zapisa nego “označiteljskog majmuna” Henrija Louisa Gatesa Junio- kroz diskurzivnu kritiku u njega upisanog rasizma i ma- ra i Paul Leducove estetike “salamandera” (kao opozici- skulinizma. Naslov Dobro obojane djevojke i sam je ironi- je dinosauru), od Jean Roucheovog cine-transa i Thesom čan jer nagovješćuje subverziju “pozitivne” slike “do- Gabrielove “nomadske estetike” do “estetike dijaspore”

STAM, ROBERT Estetika otpora

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 219 Sukarno — (1901-1970) poveo je svoju zemlju u ne - zavisnost od Nizo - zemske, i postao prvi nezavisne predsjednik Indonezije. Nakon što je 1965. povukao In - doneziju iz “imperija - lističkih” Ujedinjenih osnovao je, uz naroda, pomoć komunsitičke Kine, konkurentsku - organizaciju Konfe novih rastućih rencija of snaga (Conference New Emerging Forces). Svrgnuo ga je Suharto jedan od njegovih generala. Kobene Mercera, od Deleuze/Guattarijeve “manjinske” Artura Omara, film prikazuje ironičnu odiseju u obliku 75 Jameson, The Geopolitical Ae- estetike do Espinosina cine imperfecto i neo-hoodoo refleksivnih, pseudodokumentarnih memoara koji is- sthetic, str. 211. Filipinska kriti- čarka Felicidad C. Lim tvrdi da estetike Islunael Reed, mnoge alternativne estetike pos- mijavaju pozicioniranje prvoga svijeta kao idealnog ega Jameson zanemaraju stvarne jeduju zajedničko, blizanačko antropofagično načelo re- neokoloniziranog svijeta, sve u improviziranom stilu uvjete u tvornici jeepneya Saroo, valoriziranja onoga što se smatralo negativnim i preo- koji podsjeća na “estetiku smeća”. Film priča o mladom privatnom monopolu Marcoso- vog režima i prostoru otuđenog kretanje taktičke slabosti u stratešku snagu. (Čak i “ma- filipinskom vozaču taksija, predsjedniku lokalnog kluba rada, a ne “utopijskoj kooperati- gični realizam” izvrće pogled na magično kao iracional- obožavatelja Wernera von Brauna i počasnom maršalu vi”. Lim, neobjavljeni članak, no praznovjerje.) Babakiueria (1988.) Dona Feathersto- klupskog natjecanja za Miss Universe. Osim što je nara- 1993. nea ilustrira ono što smo nazvali “medijskim ju-jit- tor (sumnjive pouzdanosti) u filmu, Tahimik je ujedno i suom” tako što ironično obrće euro-australske diskurse glavni glumac koji odmah na početku pokazuje sve pa- i politike prema Aboridžinima. Film počinje aboridžin- tološke simptome neokolonijalne ovisnosti: sustavno skim “otkrićem” Australije naseljene Bijelcima. preferira strano nad lokalnim – čelik mu je draži od S obzirom na to da su prvi bijeli “domoroci” koje bambusa, raketa od jeepneya, engleski od tagaloga. Čak vide upravo na pikniku i uživaju u roštilju, aboridžinski se i njegov unutarnji glas miješa s glasom koji emitira uljezi, u parodijskom primjeru kolonijalnog krivog pre- američka radio postaja Voice of America. Protagonistov je poznavanja nazivaju kontinent Babakiueria (“roštiljeri- tajni san odletjeti izvan “okova” provincijske “zadrto- ja”). Babakiueria je snimljena kao reportaža aboridžin- sti” u visoki let modernosti utjelovljen u bombastičnim ske televizije, s reporterkom koja uvodi gledatelja u “ču- projektilima Wernera von Brauna. Američki magnat u dnu kulturu” bijelaca. industriji žvakaćih guma odvodi ga u Pariz gdje protago- Miješajući diskurs antropologije i socijalne po- nist uviđa sirotinjsko naličje europske modernosti u moći, upoznaje nas s tipičnom “bjelačkom obitelji” koja obliku trošnih stanova i urbanog propadanja. Nakon što živi u “tipičnoj bjelačkoj kući” u “tipičnom bjelačkom je svog protagonista odredio sklonošću nekritičnom getu” i obavlja “tipične bjelačke rituale”: zaposleni otac i prihvaćanju američkog patriotizama, Tahimik dovodi majka domaćica, djeca koja uče o svojoj kulturi (na satu takve ideale u sumnju. Od obožavatelja racionalističkog o atomskoj bombi) i etos “snažnih obiteljskih veza” (ba- Zapada, lik počinje petljati s filipinskim misticizmom ku zovu tri puta godišnje). Upoznajemo njihovu religij- koji utjelovljuje njegov prijatelj Kaya, neobičan proro- sku praksu “donacija molitvenim kuponima” dok “gle- čanski lik s iskrivljenim licem i ogromnom tetovažom daju trenirane konje kako trče u krug”. Obavještava nas leptira na prsima. Kaya izražava skeptičnost spram “du- Plakat filma Mirisna noćna mora se o bjelačkoj “sklonosti nasilju” (poduprto dokazima u ha napretka” umjesto kojeg preporučuje “tihu snagu (Mababangong bangungot, Kidlat obliku dokumentarnih isječaka nogometnih tuča) te za- bambusa”. Na kraju, film suprotstavlja filipinski mistici- Tahimik, 1977.) gađenju i smeću. Iz aboridžinske vizure euro-australski zam racionalističkoj modernosti, te rukom izrađene, ni- običaji postaju začudni, a kolonijalne prakse (negacija skobudžetne, improvizirane, poetske filmove industri- samoprikazivanja, prisilna posvojenja, programi prese- jaliziranomu, visokobudžetnom, prozaičnom komerci- ljenja) nekad primjenjivane na Aboridžine primjenjuju jalnom filmu, ne ostavljajući mjesta sumnji u krajnje ne- se na bijelce. “Ministar bjelačkih poslova” inzistira na gativan stav filma spram europske “superiornosti”. Isto- tome da svi državljani Babakiuerieje sudjeluju u prosla- vremeno, Fredric Jameson tvrdi da film nudi brikolaž vi dvjestogodišnjice “otkrića”. Političko protivljenje bi- po uzoru na sklepane jeepney automobile kao alternativ- jelaca se odbacuje kao djelo vanjskih agitatora i brutalno ni model estetskoj produkciji, izvan otuđenja tekuće potiskuje uz pomoć policije. Konačna tvrdnja u reporta- vrpce, s “nekom vrstom brechtovskog uživanja u no- ži, da se bjelačko nasilje povlači, izgovorena je dok kroz vim, lošim stvarima koje svatko može sastaviti za vlasti- prozor ulijeće cigla. U filmu Babakiueria euro-australski to zadovoljstvo…još jedan jeepney, multifunkcionalni prikazi Aboridžina se poput bumeranga odbijaju o glavu omnibus što s dostojanstvenim veseljem splavari napri- vlastitim stvoriteljima. jed i natrag između Prvoga i Trećega svijeta”.75 Estetiku borilačke umjetnosti nalazimo i kod fili- Suvremene video i kompjuterske tehnologije ola- Plakat filma Barbecue Area pinskog redatelja Kidlata Tahimika u Mirisna noćna mora kšavaju medijski jujitsu. Umjesto “estetike gladi”, filma- (Babakiueria, Don Featherstone, (Mababangong Bangungot, 1977.). Poput Triste Tropico ši mogu koristiti neku vrstu kibernetičkog minimaliz- 1988.) 220 ma, postižući maskimum ljepote i učinka uz minimalne vedbu “Indian Love Call” Nelsona Eddya i Jeanette troškove. Video miksete omogućavaju da se ekran rasci- ­MacDonald na način koji razotkriva eurocentričnost jepi na dva, podijeli uzdužno ili poprijeko filterima i konteksta i “ponovno indijanizira” holivudske karika- drugim montažnih tehnikama, uz računalnu grafiku ture. Snimka Carlosa Anzaldua Diktatura je, jedi! (It's a koja umnaža audiovizualne mogućnosti loma, paranja i Dictatorship, Eat!, 1983.) kombinira ulomke iz reklama, polifonije. Tehnike elektronskog “patchworka” (“quil- vijesti i filmova sa scenama lažne reportaže u kritici ting”) omogućavaju prekrajanje zvukova i slika koje se simbiotičkog suučesništva Reaganove politike i podlo- odupiru linearnom, na lik usredotočenom narativu. U žnih medija. Pustinjsko grmlje (The Desert Bush 1991.) takvim tekstovima niz slika može “visjeti” na filmskom Sherry Millner i Ernesta Larsena kombinira slike i arte- platnu poput slika u galeriji, što gledaoce obvezuje da fakte pop kulture – Lawrencea od Arabije, ratne filmove, odaberu sliku na koju će se usredotočiti, bez da se pri- igračke, govore Georgea Busha, podnaslove u stilu Ti- tom izgube u pojedinoj slici. Sav konvencionalni dekor suću i jedne noći – kako bi kritizirao medijski Zaljevski dominantnog narativnog filma – usklađivanje položaja rat. U Od Hollywooda do Hanoja (From Hollywood to Ha- očiju, usklađivanje pozicija, pravilo 30°, presjeci – preva- noi, 1993.) Tiana Thi Thanh Nga izvodi ju-jitsu umeta- zilazi se bujajućom polisemijom. Prostorno su-prisu- njem vlastitih orijentaliziranih izvedbi u komercijalne stvo višestrukih slika na pravokutniku platna usposta- filmove (kao karate princeza u B-produkcijama, kao ori- vlja sintagmatske mogućnosti nedostižne filmu jedne jentalna zavodnica) i izrađuje filmski portret vlastite slike. Centralizirana perspektiva naslijeđena od rene- odiseje od refleksne anti-komunistice (u djetinjstvu su sansnog humanizma se relativizira, a mnoštvo perspek- joj prijetili da će je Ho Ši Min proždrijeti ako ne bude jela tiva otežava identificiranje samo sa jednom. Gledaoci povrće) do dijasporičkog borca za pomirenje SAD-a i moraju zaključiti što je zajedničko usporedo poslože- Vijetnama. nim slikama, ili u kakvoj su one suprotnosti; oni moraju Moguće je prigovoriti da ju-jitsu taktike smještaju ostvariti sintezu koja je latentna u audio-vizualnom autora u vječno reaktivan ili parazitski položaj pukog materijalu. Mogućnost palimpsestičnog uslojavanja sli- dekonstruiranja ili obrtanja dominante. Međutim, sma- ka i zvukova koju pružaju elektronika i kibernetika tramo da ovi filmovi nisu samo defenizivni. Oni izraža- otvara vrata obnovljenoj, višekanalnoj, polifonoj esteti- vaju alternativni senzibilitet i daju oblik jednoj inova- ci. Značenje se može stvarati ne kroz putanju i zamah tivnoj estetici. Očuđenjem i stavljanjem novih naglasa- individualne žudnje uhvaćene lineranim narativom, ka u već postojeće materijale, oni preusmjeravaju ener- nego kroz ispreplitanje međusobno relativizirajućih gije u novim smjerovima, stvaraju prostor za pregovara- slojeva zvuka, slike i jezika. nje izvan binarnosti dominacije i potlačenosti, na način Niz je tekstova izveo medijski ju-jitsu prisilivši koji otkriva specifične kulturne ili čak autobiografske holivudske filmove i komercijalnu televiziju na komič- utjecaje. Ne predlažemo, u svakom slučaju, ju-jitsu kao no osuđivanje samih sebe, uporabom moći dominan- jedinu moguću alternativnu strategiju. Zastupamo vi- tnih medija protiv vlastitih eurocentričnih premisa. Do šestruke strategije infiltriranja dominante, preobraža- suza apsurdan katalog medijskih Arapa (atentatora, te- vanja dominante, otimanja dominante, stvaranja alter- rorista, fanatika) izvučenih iz crtića, vijesti, filmova, pa nativa dominanti, čak i ignoriranja dominante. U konte- čak i televizijskih natjecanja, u Uvod u kraj spora (Muqad- kstu marginalizacije, međutim, ju-jitsu postaje ključan. dima Li Nihayat Jidal, 1990.) Elie Suleimana i Jaycea Sal- Budući je protu-eurocentrični diskurs povijesno smje- louma nevjerojatno duhovito dekonstruira orijentali- šten u obrambenu poziciju, praktički je obvezan okre- zam masmedija. Samo ponavljanje karikaturalnih slika, nuti hegemonijski diskurs protiv samog sebe. Svi susta- stavljenih pored kritički nastrojenih materijala, tjera vi dominacije, pretpostavljamo, posjeduju “pukotine”; stereotipe da padnu pod vlastitom težinom. Izvedbe ka- stvar je u tome da se kroz ove pukotine napravi poplava. zališta Spiderwoman, trupe tri indijanske sestre (s ka- Umjesto da pasivno čekamo kulturnu industriju da is- nala Rappahanock), zabilježene u Sunce, mjesec i pero poruči svoje blockbustere, dakle, umjesto da čekamo novi (Sun, Moon and Feather, 1989.) karnevaliziraju holivud- Madonnin spot s njegovim potencijalno upotrebljivim ske stereotipe tako da dvije sestre imitiraju i pjevaju iz- subverzijama, umjesto da puštamo industriju da se za

STAM, ROBERT Estetika otpora

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 221 Nehru Jawaharlal — (1889-1964) otac nezavisne Indije je za - jedno s Titom i Nasse - bio jedna od rom ključnih osoba u osni - vanju Pokreta nesvrstanih. nas bavi našom politikom, nastavnici i kritičari bi mogli “suosjećanja”, gledalac iz srednje klase suočen je sa ži- 76 Namjera nam je skrenuti pozor- stvarati i podržavati popularnu kulturu šireg spektra vopisnim ljudima koji se usuđuju sanjati i govoriti što nost na Media Alternatives Pro- ject (MAP), utemeljene 1990. s koji bi obuhvaćao ovdje spomenute filmove i videa; kri- misle. ciljem uvođenja multikultural- tičke masmedijske tekstove Prvoga svijeta, filmove i vi- Ali ne treba daleko tražiti da bi našli primjere nih perspektiva u američku po- dea Trećega svijeta, rap spotove, politizirane, avangar- postmodernizma otpora. Popularna glazba, koja danas vijest podučavanjem putem ne- ovisnih filmova/videa. Vidi B. dne didaktičke dokumentarce, militantni video medij- gotovo uvijek dolazi sa spotovima, nudi nam bezbrojne Abrash and C. Egan, ur., Media- skih aktivista, autoironični minimalizam javno dostu- primjere. Za razliku od klasične glazbe, koja zahtijeva ting History: The Map Guide to pnih kabelskih televizija kao što su “Paper Tiger” ili distanciran stav i promišljanje, popularna glazba potiče Independent Video (New York: 76 New York University Press, “Deep Dish”. pokret i pokušava ukinuti razdvojenost izvođača i gle- 1992). U svom poštivanju razlike i pluraliteta, u samo- daoca uz pomoć kinetičkog, energičnog, perkusijskog 77 Manthia Diawara, “Black Studi- osviještenosti vlastitog statusa simulakruma, i kao teks- stila. Tijekom 1980-ih ”Black Wax” (Crni vosak) Rober- es, Cultural Studies: Performa- tive Acts”, Afterimage, Vol. 20, tovi suvremenog, masmedijskog i istovremeno aktivi- ta Mugge sadržavao je Gil Scott Heronove satire Ronalda br.3, October 1992. stičkog senzibiliteta, najbolji od ju-jitsu filmova pružaju Reagana u medijski-osviještenim pjesamama kao što je 78 Više o popularnoj brazilskoj primjere onog što Hal Foster naziva “postmoderniz- “B-Movie” (B-film). Rap videi umjetnika kao što su Zi- glazbi vidi u Charles Perrone, Masters of Contemporary Brazili- mom otpora”. Otok cvijeća (Isle of Flowers, 1990.) Jorgea ggy Marley, The Jungle Brothers, Public Enemy, Queen an Song: MPB 1965-1985 (Austin: Furtada uvodi brazilsku “estetiku smeća” u samo-osvi- Latifah, KRSOne, i Arrested Development pokazuju University of Texas, 1989) i Ro- ještenu postmodernu estetiku. Opisan od strane autora sličnu svijest o medijski zasićenoj prirodi suvremenog bert Stam, Subversive Pleasures. kao “pismo Marsovcu koji ne zna ništa o Zemlji i njezi- imaginarija, a ipak ne upadaju u cinični nihilizam. Mar- nim socijalnim sustavima”, Furtadov petnaestominutni leyeva “Bold Our Story” (Hrabra naša priča) nudi brzi film koristi animaciju u stilu Monty Pythona, arhivske tečaj afro-literature (zajedno s popisom). “Ladies First” snimke i parodijske/refleksivne dokumentarne tehnike (Dame prve) Queen Latifah servira nam afrofemini- kako bi osudio globalnu distribuciju bogatstva i hrane. zam, a rap video grupe Public Enemy “Burn, Holly- “Otok cvijeća” iz naslova naziv je brazilskog smetlišta wood, Burn” (Gori, Hollywoode, gori) satiru stereoti- na kojem se izgladnjeloj sirotinji dozvoljava deset mi- pnih slika koje zagovara Hollywood. “Can't Truss It” nuta kopanja u potrazi za hranom. Ali ovaj je osuđujući (Ne možeš uhvatiti/vjerovati) zaziva historijske konti- materijal upleten u ironično izlaganje o svinjama, rajči- nuitete, u postmodernom dobu navodno indiferen- cama, rasizmu, i Holokaustu (arhivske snimke pokazuju tnom prema povijesti, između rasnog terora ropstva i Židove dok ih se poput smeća baca na hrpe u logoru brutalnosti suvremene policije. Takvi su radovi, kako is- smrti). Furtado uvodi stari karnevalski motiv svinja i tiče Manthia Diawara, pomogli stvoriti živu crnu sferu, kobasica, ali s političkom začkoljicom; ovdje svinje jedu koja ne mari za integraciju, a ipak, paradoksalno, privla- bolje od ljudi. Izlaže nam se društvena studija smeća; is- či mnoštvo bijelih poklonika i imitatora.77 A u Brazilu tina društva je u njegovim otpadcima. Umjesto ulaska pop-glazbenici intelektualci kao što je Chico Buarque margina u centar, kao na karnevalu, ovdje centar stvara de Holanda, s vlastitim samba alegorijama, Gilberto Gil, margine, ili, točnije, nema margina; urbana buržujska s glazbenim esejima o politici sinkretizma (kao što je obitelj povezana je sa seoskom sirotinjom putem koba- “From Bob Dylan to Bob Marley” / Od Boba Dylana do sice i rajčice u mreži globalnih odnosa. Naslov drugog Boba Marleya), i Caetano Veloso, u pjesmama kao što je brazilskog “filma smeća”, dokumentarac Eduarda Cou- “Something is Out of Order in the New World Order” tinhoa Strvinari (Boca de Lim, 1993.) aludira na tri različi- (Nešto nije u redu s Novim svjetskim poretkom) stvara- te stvari: “usta smeća” u doslovnom prijevodu također ju model ugodne političko/umjetničke prakse na koju se podsjećaju na “četvrt crvenih svjetiljki” i “kinematogra- može plesati.78 Desetljećima na prvim crtama političke i fiju smeća”. Film se usredotočuje na siromašne Brazilce estetičke inovacije (i promišljanja kulturnog trenutka i koji žive i preživljavaju od smetlišta pored Rija. Ali vlastite prakse) ovi umjetnici se aktivno bave političkim umjesto da izaziva sažaljenje, Countinho nas upoznaje s pitanjima svog vremena. “Popularni” u smislu zarade, domišljatim, ironičnim i kritičnim ljudima (govore re- ali i u bahtinovskom, karnevalesknom smislu, oni su in- datelju što da ne snima i koje greške u tumačenju treba telektualci zajednice. Brazilske glazbene skupine kao izbjegavati). Umjesto sumnjivih užitaka snishodljivog što su Olodum i lIe Aiye, također, ne samo da izrađuju 222 vlastite spotove nego i osnivaju lokalne škole za praktič- no i protu-eurocentrično obrazovanje te organiziraju “karnevalske tvornice” da bi zaposlili ljude. Njihovi audio-vizualno-glazbeni tekstovi poka- zuju sposobnost umjetnosti da društvenoj žudnji dâ ugodan oblik, stvori nove vrste uživanja, osjećaj mo- gućnosti novog, da protrese politike tijela, da progovori s duboko usađenim, ali društveno ograničenim težnja- ma novim oblicima rada i slavlja i zajednice, da iskrista- lizira žudnju u popularnom, masovno prijemčivom obliku.

S engleskoga prevela Đurđica Dragojević

STAM, ROBERT Estetika otpora

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 223 Manabendra Nath Roy — (1887-1954) indijski i politički revolucionar koji je teoretičar, osnovao komunističke partije u Indiji i Meksi - ku, iako se kasnije od - komunizma. rekao

Stojanović, Miroljub Zemlja je grešna pesma (Bimal Roy ili izazov negativnog) “Nedvojbeno je bio pionir. Svoj je vrhunac dosegao filmom koji odjekuje u mislima onih koji su ga vidjeli još na prvoj projekciji. Mislim pritom na Dva jutra zemlje, film koji ostaje jedan od zaštitnih znakova indijskog filma. Prilično rano u svojoj karijeri Bimal Roy seli u Bombaj i otada je njegov doprinos indijskoj kinematografiji neprocjenjiv.”

Satyajit Ray

Man alive i čitanje izvrsne, nezaobilazne knjige Bimal Roy:A Man of Silence koju je priredila njegova kći Rinki Bhattacharya01, ne otkriva u potpuno- sti sve aspekte jedne od najznačajnijih figura u istoriji indijskog filma. Iako ova knjiga nije ana- litička studija, ona ostaje bazična literatura za Nsve koji se i Bimalom Royem i indijskim filmom žele ba- viti na iole ozbiljnijem nivou. Reditelj koji je još za života u svojoj zemlji postao klasik, posve nezasluženo, u vanindijskom svetu, pro- Stojanović, Miroljub čuo se kao reditelj “jednog filma” (Dva jutra zemlje) iako se ništa simplifikovanije ne bi moglo tvrditi ni u mnogo benignijim konstelacijama no što je istorijsko pamće- nje…Smatraju ga zaslužnim za međunarodni proboj in- Zemlja je grešna pesma dijskog filma (Kanski filmski festival 1953.godine!), ali je uistinu malo onih koji će krajnje kompetentno dokazati (Bimal Roy ili izazov negativnog) da je praktički inaugurisao modernu indijsku filmsku gramatiku, te revolucionisao indijski film konverzijom pozorišnog u filmski jezik. Učio je od svog velikog učitelja P.C. Barue koji je po rečima Shyama Benegala “bio uistinu prvi indijski filmski stilist, nepatvoreni autor i modernist”02. Bimal Roy mu je bio asistent, i to u najčuvenijom filmu Devdas (1935), i osim brojnih stilskih hommage-a toliko vidlji- vih u njegovom opusu, njegov Devdas iz 1960. ostaje najvidljivija posveta njegovom filmskom spiritus moven- su. P.C.Barua bio je, opet po Benegalovim rečima “fjužn Istoka i Zapada. Dve kulture stapale su se u njegovim fil- movima – oni su pre svega bili atraktivni spoj zapadne perspektive i istočnjačkog sekularizma”03. Bimal Roy se rodio 12. jula 1909. godine u Daki, glavnom gradu današnjeg Bangladeša. Godine 1947. pre- lazi u Indiju. U filmsku industriju stupa kao asistent ka- 226 mere u New Theatres Pvt. Ltd. Kao reditelj debituje još vedanjem koja će u kasnijim filmovima davati impresiv- 1929. godine i taj film, Radio Girl, potpisuje kao B.Roy. na, pa i antologijska filmska rešenja, minuciozno razra­ No, istinski stvaralački kontinuitet uspostavlja sredinom đena, krajnje svrhovita upotreba kamere, krajnje funk- četrdesetih godina radeći filmove na bengalskom jeziku. cionalno korišćenje muzičkih numera, sklonost izve- Različiti izvori pripisuju mu 26 rediteljskih ostvarenja. snom broju stilskih figura, od kojih će oksimoron biti u Nova revalorizaciona strujanja pripisuju mu bar vrlo čestoj upotrebi, te negovanje i usavršavanje korišće- desetak esencijalnih filmova. Objektivno, Dva jutra ze- nja određenih toposa, kao što je, slično Ozuu, neizostav- mlje je film prema kojem se kritika ali i njegove kolege, na simbolička i motorička upotreba voza. Sve ovo će nje- profesionalci odnose najrespektabilnije. No danas su fil- govu filmsku poetiku učiniti ne toliko neprozirnim sis- movi poput Devdasa, Madhumati te Nedodirljive (Sujate), temom znakova, koliko njegov socijalno kritički angaž- “na ogromnoj ceni”. Shyam Benegal, na primer, što je ti- man jednostavno dominantnim. Čak i na planu ideolo- pično za njegov izoštreni pogled, smatrao je Nevjestu gije, njegova filmska vizija oscilira.Tako u svega dve go- (Pa­rineeta)za Royev najbolji film. U dugom razgovoru sa dine koje dele filmove Dva jutra zemlje i Devdas, imamo Rinki Bhattacharyom, isticao je da “u njemu vidi najbo- posla sa dva potpuno oprečna filma: Dva jutra zemlje je lji scenaristički predložak, najbolji Royev mizanscen, ali izraziti primer borbenog filma, a Devdas defetističkog!!!­ i film u kojem Roy na najbolji način vodi svoje Danas ne znamo da li je brazilski reditelj Nelson glumce…”04 Pereira dos Santos stvarajući Suhe živote (Vidas Secas, Pomanjkanje uvida ključna je prepreka u sagleda- 1963.) video uvodne kadrove ispucale zemlje iz Dva jutra vanju ukupnog stvaralačkog opusa Bimala Roya. No, zemlje, koje je majstorski vizuelno uobličio snimatelj bez obzira što je ovaj pokušaj analitičke procene Royeve Ka­mal Bose, ali je sličnost, ili bar asocijacija, nesum­ karijere sveden na potpisnikovu priliku da se pozabavi njiva. praktično samo petinom njegovog opusa, još uvek su Farmer Shambu živi sa ženom Parvati i sinom u navedeni primeri dovoljno relevantni da o njegovom jednom bengalskom selu koje je pogođeno dugotrajnom značaju pružaju jednu obuhvatniju sliku. Korigovanje sušom i u kojem njegov skromni posed želi lokalni zam- ove slike variralo bi od filma do filma. Možda bi ono, čak indar. Dug koji Shambu mora da nadoknadi zamindaru i verovatno, u biti pripomoglo uspostavljanju nove hije- čije se vraćanje nekoliko puta prolongira, uslovljava nje- rarhije unutar njegovog sopstvenog filmskog sveta, ali gov odlazak u Kalkutu, radi traženja posla. Posle čitave ne bi poremetilo ukupnu vrednosnu konstelaciju. serije nesreća (povreda u vožnji rikše, sin postaje lopov, povređena žena koja mu se pridružuje, otac koji pobo- Dva jutra zemlje (1953) ljeva sve teže…) Shambu ne uspeva da vrati dug i gubi Dva jutra zemlje (Do Bigha Zamin) je najpoznatiji, posed. U pretposlednjem kadru, porodica kroz žičanu najuspešniji, najizvikaniji, ali ne i najbolji Royev film. ogradu gleda kako se diže fabrika na do juče njihovom Danas, Dva jutra zemlje, opšte uzev, smatra se otkrićem posedu, više nego bolno svesna koliko je postala svoje- indijskog filmskog neorealizma. S obzirom na znatne vrsni “zatočenik slobode”. uticaje Vittoria De Sice (Kradljivci bicikla) i Roberta Ros- Još od prve sekvence plesa u čast kiše, iznenađeni sellinija, Dva jutra zemlje je, istina, ne bez osnova, uzi- smo izrazito kultivisanom režijom u kojoj se podjednako man za primer jedne nacionalne filmske škole, pa čak i neguju mikro-planovi kao i opšti, narativni plan filma. emanacije njenog stila, koji će, nedugo potom, prevesti Tako, na početku filma,imamo sjajan oksimoron: nakon u akademsku struju indijskog filmskog ponašanja…Iako što vidimo brojna goveda u radu na njivi, i seljake kako je Evropa bezrezervno prihvatila ovaj “krik ranjenih” i neumorno rade na zemlji, u kadar ulazi luksuzni auto- podržala njegov socijalni revolt kao pandan italijanskih mobil – klasno obeležje zamindara. Royev kadar u Dva neorealističkih autsajdera, Dva jutra zemlje je bio svaka- jutra zemlje i kad je statičan poseduje neobičnu dinami- ko složeniji film no što je to diktirala potreba za socijal- ku: ili je u njemu prazna ljuljaška za bebu, koja se njiše, ili nom pravdom. je to njihalica protiv vrućine nad glavom svekra, ili, opet, U njemu su mnoge od naznaka Royevog filmskog senka njihalice u sudnici… Dva jutra zemlje takođe otkri- stila koje je razvio kasnije: potreba za eliptičnim pripo- va, u nekoliko navrata, kako Bimal Roy vlada filmskim

Stojanović, Miroljub Zemlja je grešna pesma (Bimal Roy ili izazov negativnog)

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 227 Prachanda — (1954-) pravim ime - nom Puspa kamal Da - hal poveo je maoistič - par - ku Komunističku tiju Nepala 1996. u građanski rat koji je završio 2008. padom monarhije i usposta - vom Republike Nepal. Prachanda je postao premijer. Prizori iz filma Dva jutra zemlje (Do Bigha Zamin, Bimal Roy, 1953.) 228 prostorom, komponujući duge kadrove (kakav je onaj Thomas Spencer je, pišući o Dva jutra zemlje u koji otpočinje svađom oko vode na ulicama Kalkute, pa Daily Workeru 1956.godine, izvrsno primetio ovo prelazi na oca i sina koji bude nekog usnulog spavača...) dickensovsko svojstvo reditelja Bimala Roya, koje se Na drugoj strani, kad su iscrpene mogućnosti za ogleda “u direktnoj i neizveštačenoj upotrebi patosa…”. unutrašnjom montažom, vidimo i druge montažne pri- Uostalom, on svome članku i daje naslov “Dickens Tou- mere: u ejzenštejnovskom montažnom sledu, lomi se ch in India”… 05 točak Shambuove rikše, u nezaboravnoj trci rikši. Trka rikši otkriva Bimala Roya i te kako posvećenog proble- Devdas (1955) mu efektnosti filmskog iskaza. Nekoliko ubačenih elipsi Devdas, čuveni roman bengalskog pisca Sharata njegov izraz čini iznenađujuće modernim. Takva je ona Chandre Chattopadhyaya, bio je meta mesto u indijskoj elipsa u završnici filma, kad Parvati izleti na ulicu, ali ne kinematografiji. Ekranizovan 7 puta, uspeo je da okupi vidimo kako je auto udara…Baš na primeru ovog filma impresivnu listu rediteljskih potpisnika, a prvi u nizu ne bi trebalo smetnuti s uma da je Roy bio asistent P.C. bio je film iz 1935.godine koji je režirao P.C. Barua, Royev Barue, reditelja koji je prvi u indijskom filmu tragao za učitelj i mentor. modernim filmskim rešenjima i bio neka vrsta pionira u Ova turobna melodramska priča o “nemogućoj” konstituisanju imanentnog indijskog filmskog narativa. ljubavi između bogataškog sina (Dilip Kumar) i siroma- S druge strane, na čisto literarnom planu filma, Roy po- šne mu drugarice iz detinjstva, Paro (Suchitra Sen), je- sve intencionalno dualizuje i inače opozitnu prirodu ze- dan je od velikih Royevih filmova. U njemu je on na pla- mljovlasnika i siromaha, ne libeći se krajnjih konse- nu filmskog jezika otišao korak dalje u pravcu najslože- kvenci konfrontacije: socijalni poraz nije samo statusno, nijih filmskih reženja, i evolucija njegovog filmskog ru- nego uistinu egzistencijalno pitanje, i prosto je nevero- kopisa evidentna je u njegovom filmskom pripoveda- vatno s koliko lakoće ovaj film i danas deluje subverziv- nju. Primera radi, na samom početku filma srećemo se s no. Konverzija njegovog znakovnog polja premda jednom od najuspelijih upotreba elipsi iz razdoblja kla- omeđena utilitarnim razlozima, iskače iz puke arbitraže sičnog filma uopšte: Paro ide na vodu, sagne se, i zaroni u korist obespravljenog pojedinca. Ona nam vrlo mu- krčag u vodu. Kamera najpre prati krčag, potom koncen- dro, istina ne tako uočljivo, šalje prilično diskretnu obja- trične krugove na vodi, a potom se, u jednom veličan- vu: tamo gde je pojedinac poražen, ništa se dobro ne pi- stvenom postupku unutrašnje montaže vraća na Paro, še ni kolektivu. Dva jutra zemlje nije film koji ide u prav- hvata njeno lice u krupnom planu i mi je vidimo dese- cu marksističkog materijalističkog koncepta istorije – tak i više godina stariju….Na retoričkom planu, Roy po- njemu za to nedostaje delatni program i makar rudi- staje isto toliko kompetentan koliko i na motoričkom: mentarna organizovanost, ali je na humanističkom pla- njegovi montažni postupci pokazuju sve veće poverenje nu on film sa prve linije fronta zbog svog autentičnog u unutrašnju montažu te istraživanje izražajnih mo- solidarizma i etike rada, koja ga kvalifikuje u angažova- gućnosti asocijativnih montažnih rezova, a njegovi di- no načelo bez alternative. Tu je onaj nezaboravni trenu- gresivni tokovi čudesno se uklapaju u ovo kompozicio- tak kad Shambu, uprkos svim nedaćama, ne gubi osećaj no jedinstvo. Kako je za sve značajne apostrofe Chatto- za zajednicu i pri tom se dirljivo solidariše s njom, dajući padhyayevog romana pre svega zaslužan Rajinder Singh deo od svog prvog zarađenog novca, siromahu. Bedi, Royev dugogodišnji scenarista i majstor kratke Takođe, Bimal Roy nikada Kalkutu ne transformi- priče, ova narativna koherencija, inače svojstvena Roye- še u depresivističku pozornicu u kojoj beda figurira na vom filmskom opusu, ne bi trebalo da bode oči. bilo kom stupnju retoričke označenosti. Ona tu nikada Njegov prepoznatljiv vizuelni stil i ovde pleni nije samoj sebi svrha, tek da bi bila deo lokalnog kolori- mnogim likovnim rešenjima, i za to treba najpre zahva- ta.Njegova Kalkuta je beskrajno osunčani urbanitet u liti Kamalu Boseu, direktoru fotografije. Njegovi istan- kojem se naizmeničnost prikazivanja širokih bulevara i čani potezi kamerom (na primer, kad gledamo Paro ka- zabačenih sokaka uporedno interferira u jedinu moguću ko silazi iz kuće stepeništem!) pokazuju nam jednog iz- pozornicu: onu koju omeđuju borba i izazov. uzetnog profesionalca koji funkciju filmskog prostora vidi kao neodvojivu u odnosu na literarnu (narativnu)

Stojanović, Miroljub Zemlja je grešna pesma (Bimal Roy ili izazov negativnog)

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 229 Crveni koridor regija — osiromašena na istoku Indije u ko - joj je najjača aktivnost maoističkih pobunje - nika. Pobunjenike in - dijska vlada naziva i Naxalitima, po Naxal - bariju, mjestu na sje - Indije u ko - veroistoku jem je 60-tih godina došlo do ljevičarske pobune. Prizori iz filma Devdas (Bimal Roy, 1955.) 230 dimenziju filma. Devdas je, uostalom, prepun majstor- izrazit primer dekadentnog filma. Devdas je njegov pro- stva na planu ekonomisanja filmskom naracijom i ovaj totip! On se ovde pre javlja kao deklasirani buržuj, a u film je, treba to reći, za nijansu zahtevniji u odnosu na mnogo manjoj meri kao anarholiberalni otpadnik. Nje- semantičke mogućnosti njegovog čitanja. Maestralni govo otpadništvo nije ni u kakvoj konfrontirajućoj ravni primer komprimovanja vremena u funkciji narativa je sa poretkom. Devdas mu se ropski potčinjava, i njegova onaj gde Devdas odlučuje da Paro pošalje pismo o svo- ruiniranost shvaćena kao proces i njegova pasivistička jim konačnim nakanama da s njom prekine kontakt. spoznaja prirode disfunkcije pojedinca u odnosu na ge- Kad je završio pisanje pisma vidimo na zidnom satu da nerativni mu i pripadajući klasni kod beskorisni su pr- je 4h. Kad je u kuhinji prelomio i rešio da ga pošalje, vi- tljag suštinskog kontrarevolucionara. dimo da je 06h 35 min. Ovih majstorskih dva časa i 35 Principijelna ironija Devdasa kao sociološke dija- minuta nedoumice, Bimal Roy sažima u nepunih dva- gnoze je da u njemu izostaje rekreativna sociološka me- desetak sekundi. toda koja pomera granice socijalne indolencije u aktivi- No, šta su uistinu za indijskog filmskog gledaoca stički odnos prema socijetetu i svetu. značili ovi formalni pomaci i stilska pomeranja? Devdas je u osnovi ostao mnogo značajniji kao film čije dolično Madhumati (1958) kritičko preispitivanje treba pre svega razmotriti na pla- Madhumati pripada najzrelijoj fazi Royevog stva- nu ideologije, a tek onda sagledati kako u njemu koegzi- ralaštva. Tri godine nakon Devdasa i dve godine pre Ne- stiraju žanrovi (melodrama i socijalni film!), te ne oba- dodirljive, jednog od svojih najuspelijih filmova (ako ne i vezno na kraju, kako u njemu dejstvuje siže. najuspelijeg!), Bimal Roy je svetski priznati reditelj. Pitanje klasne reprezentacije ostaje suštinski prvi Za istoričare filma svakako je od naročitog značaja plan ovog filma. Socijalno ustrojstvo koje po ini put Bi- što je scenario za ovaj film pisao Ritwik Ghatak, ali je za mal Roy vivisecira, glavni je akter Devdasa. Klasni od- nas to mnogo više od kurioziteta. Legenda koja je pratila nosi jesu jedina njegova suštinska opservacija, i to prak- snimanje ovoga filma govori o tome kako je Ghatak to- tično znači novu konfrontaciju sa indijskim kom snimanja dolazio u toliko alkoliziranom stanju da establišmentom. je bio praktički neupotrebljiv. Navodno su mnoge scene Devdas je film koji govori o nemogućnosti jedne i dijalozi dopisivani na licu mesta, a većina Ghatakovih ljubavi isključivo iz razloga klasne podvojenosti njezi- iskaza svodila se na neku vrstu buncanja. nih aktera. Devdas, sin bogataša, hamletovski ne deluje Kako god, rezultat je jedan film koji je po svom u pravcu deblokade klasnih limita, kako bi se sjedinio s značaju nadmašio sve nedaće svoga nastajanja i nedugo voljenom Paro. Magična formula kojom Devdas izraža- zatim postao referentni primer filma neprolazne vre- va ovaj matematički odnos u komunikacijskom vakuu- dnosti. Osim što je bio među prvim filmskim primeri- mu, sastoji se u veoma jednostavnoj jednačini: ja volim ma teme reinkarnacije, Madhumati je pokazatelj jednog Paro, ona voli mene, ali društvo to ne prihvata!... atipičnog Royevog režijskog nadahnuća koje kakvim Najpre s nevericom gledamo film u kojem izostaje god se uspehom smatra i danas, sa ove vremenske dis- socijalna pobuna. Nešto kasnije, znatno oprezniji, pita- tance funkcioniše pre kao anomalija, a manje kao inhe- mo se zbog čega Devdas nikada ne prelazi tu imaginar- rentni način njegove režijske prepoznatljivosti. To u pr- nu liniju klasne demarkacije? Onda, u stvari, vidimo da vom redu važi za stilske preinake i fluidni režijski stil, je ta linija živuće tkivo indijskog društva, da ona ne sa- koji ga je izvesno udaljio od socijalnih preokupacija … mo da nije imaginarna, nego ima izrazite fizičke obrise. Za izuzetni vizuelni rafinman ovog filma te vizu- Ti se obrisi zovu: porodica, otac, rođaci, kasta…Zašto elnu konzistentnost ovde je svakako najzaslužniji di- Devdas ne afirmiše onu emancipatorsku ideju Shastrije- rektor fotografije Dilip Gupta i velikim delom, Madhu- vske Indije o klasnom i kastinskom oslobođenju. Su- mati je obeležena tragovima ove dvojice velikana indij- štinski prigovor koji ovaj film trpi na planu ideologije je ske filmske ecene (tu, naravno, osim njega imamo na da je svojevrsni contradictio in adjecto. Otud emancipa- umu Ghataka!). torska ideja završava u alkoholu i blatu. Otkud da mimo svih implikacija klasnog osvešćivanja u osnovi imamo

Stojanović, Miroljub Zemlja je grešna pesma (Bimal Roy ili izazov negativnog)

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 231 Yumjaagiin Tsedenbal — (1916-1991) komuni - stički vođa Monglije, ne samo da je čvrsto vezao Mongoliju uz SSSR, nego je želio da Mongolija postane še - - snaesta sovjetska re pokuša - publika. Takvi ji naišli su na jaki otpor mongolskih političara. Prizori iz filma Madhumati (Bimal Roy, 1958.) 232 Madhumati počinje kao film noir (nezaboravna je Činjenica je da je u vreme svoga nastanka Madhu- uvodna, noćna scena sumanuto brze vožnje po kiši ), mati bio film ispred svoga vremena. Danas se on tretira nastavlja se kao “ghost story”, a završava kao transpa- kao egzibicija i sve je više mišljenja da je on u Royevom rentni melodramski obrazac. Novina ovog filma je što je opusu neizostavan film. on pokazao (neočekivano?) da Roy ume da gradi atmos- feru, ali i da vodi film po prepoznatljivim načelima ža- Nedodirljiva (1960) nrovskih klišea, objedinjujući ove žanrovske specifično- Po mišljenju potpisnika ovih redova, Royevo re- sti u jedan film koji , zanimljivo, nikada nije prenatrpan i mek delo i jedan od ključnih filmova Shastrijeve ere, bez disonantan… obzira što film formalno nije proizveden u vreme Sha- Madhumati takođe nudi par “narativnih novina”. strijevog premijerskog mandata… U njemu naime prvi put vidimo kod Roya da ljubav dve Osim što je izuzetan u domenu filmskog pripove- osobe nailazi na prepreku u vidu treće osobe (u ovom danja, na ideološkom planu Nedodirljiva je referentan slučaju ometana je ispadima drugog muškarca). Ljubav- film, upravo korespondentan Gandhijevim (i Shastrije- ni konflikti uzrokovani “trećim” licem kod Roya jedno- vim) naporima da se bori protiv diskriminacije kaste stavno ne postoje. Takođe, koreografske scene pokazuju nedodirljivih. U smislu njegovih žestokih antikastin- impresivni nivo čak i za uobičajena indijska merila.Ta- skih prerogativa, Nedodirljiva je radikalan, provokativan kav je na primer onaj nezaboravni ples s krčazima na sa- eksces, eminentan politički film čija humanistička vizi- mom kraju filma. Shodno žanrovskom svojstvu “gothic ja stremi jednoj boljoj Indiji. Ali, ono što je Royeva naj- tale”, Madhumati sistemski i vrlo dosledno svoju vizuel- veća pobeda u ovom filmu i ovim filmom, to je duboka nu fakturu balansira motivima kiše koja mestimično etičnost nekoga ko ne prezire Indiju, no se gotovo u hri- pada, ali u kontinuitetu ne napušta pozadinu dešavanja šćanskom duhu trudi da je transformiše ljubavlju. filma. Magla provejava kroz većinu kadrova i to je način Na fonu romantične ljubavne priče između An- na kojem Roy gradi suspens. Na samom početku filma dheera, mladog bramina i Sujate, devojke iz kaste nedo- sve tako upadljivo podseća na Staru mračnu kuću Jamesa dirljivih, koju usvaja braminski par, Roy je bez imalo ka- Whalea. Kombinovanje prisutnog i odsutnog ostaje su- rikiranja, ali pri tom beskompromisno, napao sistem ko- štinska ekonomija ovog filma. Glas Madhumati koji ji omogućuje podvajanje ljudi, shodno njihovoj kastin- uvek samo čujemo, redovno je propraćen nemuštim po- skoj pripadnosti…Iako se danas možemo sporiti da li je kušajima da je se fizički dosegne. U više navrata, kad Di- ovo film u kojem je Roy u svom radikalizmu otišao naj- lip Kumar potrči za njom, pokaže se da magla čini svoje i dalje (rekao bih da nije, da je film Ispit (Parakh)film nje- ona za njega ostaje neuhvatljiva. Ono što u ovom filmu gove najveće političke ostrašćenosti ali i angažovanog pleni je to što Bimal Roy, izvan žanrovskih pravila nika- koncepta sveta koji je, konačno, konstituisan u sistem!), da ne pribegava mistifikacijama. Bazične situacije u nje- Nedodirljiva, iz ove vremenske perspektive, ništa kao ga su dramaturški ključ za kompoziciono i narativno je- film nije izgubio. Naprotiv! Tek kad su se iscrple tran- dinstvo. Na primer: dvojica prijatelja zaspu! Čuje se vri- sparentnosti njegove političke “poruke” tek tada se sak! Huji vetar!... Madhumati je film koji takođe ima izva- stvorio sasvim nov interpretativni prostor za analitički nredan osećaj za ritam. Ritmički nizovi su pre svega u doprinos samog filma. strogo pripovedačkoj funkciji. Tako se lik Madhumati Nedodirljiva je formalna bravura i film koji vrvi praktički uvodi u film u 35. minutu. Drugi primer rit- imanentno filmskim rešenjima, tako da je njegov zna- mičke usaglašenosti filma je kontrastirajući princip koji čenjski kontekst prosto neiscrpan. Osim što je na planu se vrlo dosledno sprovodi diljem filma: film počinje kao osvetljenja ovo jedan od najboljih indijskih filmova ka- crni film, pa potom sledi oda vedroj prirodi, nakon čega snih pedesetih godina, on pokazuje prigušene filmske opet dolazi crnilo. Oksimoronska rešenja pripomažu uticaje, kakav je u prvom redu, onaj Aleksandra Do- ovakvoj ritmičkoj strukturi: neprozirnu maglu smenjuje vženka. Nedodirljiva je ne samo daleki indijski odjek Do- prozirna voda potoka (simbolički ukazujući na čistotu vženkovog filma Zemlja (1930.), no u jednom višem smi- Madhumatine duše). slu, svojevrsni dijalog s njim.Ovo se naročito odnosi na deo filma u kojem se Sujatin veo zakači za stabljiku. Ples

Stojanović, Miroljub Zemlja je grešna pesma (Bimal Roy ili izazov negativnog)

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 233 Rosa Luxemburg — (1871-1919) marksi - i stička teoretičarka aktivistica i osnivačica njemačke komunistič - ke partije zarobljena je i ubijena nakon ne - uspjelog ustanka u Njemačkoj 1919., a njeno tijelo je bačeno u kanal. Prizori iz filma Nedodirljiva (Sujata, Bimal Roy, 1959.) 234 lišća, njihanje grana, svekoliko bujanje prirode, u mae- Ispit (1960) stralnom montažnom sledu prizivaju duh filma Zemlja. Bez sumnje, najeksplicitniji, eminetno politički Ova majstorski osmišljena sekvenca je danas antologij- film Bimala Roya! Osim što u njemu (konačno!) vidimo ska, vidimo, zapravo, sinonimnost bujanja prirode i bu- eksplicitnu scenu klasne konfrontacije pri samom kraju janje u Sujatinoj duši nakon susreta s Andheerom filma, kad samo dijagnostikovanje problema više nije Upotreba naizmenične i asocijativne montaže nije dovoljno, Ispit (Parakh) iz današnje perspektive možda Royevo otkriće tek u Nedodirljivoj. Videli smo da ju je on treba gledati kao na film koji je u indijsku kinematogra- koristio i vrlo dosledno primenjivao još od svojih ranih fiju stigao prerano! Jetka ironija koja prožima ovaj film, filmova, ali je tako oplemenjen njegov filmski jezik u za pažljivije oko nudi veoma retku mogućnost da Roye- ovom delu stekao pravo da ga se nazove opčinjavajućim. vu satiričku “dekonstrukciju” indijskog društva otčita Ovo montažno kompariranje jednog mentalnog i emo- kao nepatvoreni cinizam, ali cinizam koji završava u re- cionalnog stanja sa sinonimnim tokovima u samoj pri- voltu. Royevo poigravanje sistemom i društvom u ovom rodi, posledica je izuzetnog režijskog rafinmana koji je filmu odvija se i na makro kao i na mikro planu. Mikro sproveden krajnje konzistentno. Tako, na primer, po- plan je uvek deo stilističkog ili retoričkog obrasca koji redba (simbolička analogija Sujata=cveće) javlja se još u kod Roya uvek ima pozadinsku, ali neizmerno važnu nekoliko mahova, kad god nešto zavibrira u Sujatinoj funkciju budući konstitutivan u odnosu na centralne duši, obično je pored nje, ako ona već nije na otvorenom narativne i vizuelne apostrofe. U Ispitu ovakvih, privi- prostoru vaza sa cvećem, neki likovni prizor, slika, zave- dno nebitnih, “vezivnih” momenata ima pregršt. Uzmi- se koje se njišu…Značajna logistika je izvanredno mo- mo samo primer satiričkog poigravanja sa devijantno- bilna kamera Kamala Bosea, ali sa tom namerom da sada šću sistema: svako lice zaposleno u indijskoj pošti, beso- ne beleži događaje, već stanja.Tako na primer, vožnja mučno udara pečate po papirima ispred sebe. Devojku čamcem, na reci, u noći, sa bolnom pesmom u pozadini, na početku filma, smenjuje neki drugi službenik. dok čamac polako klizi je vizuelna transpozicija Sujati- Gogoljevski prikaz ove situacije pokazaće se izu- nog svojevrsnog uranjanja u strast…Ovakvih vizuelnih zetno značajnim kad se kasnije tokom filma suočimo sa signalizacija ima na pregršt i zaokružimo ih izvanredno dramatičnim pomanjkanjem efikasnosti, kojom prili- dovitljivim rešenjem: kad god se u Sujatinoj sobi oglasi kom dolazi do profanacije jedne izuzetno plemenite telefon, a taj poziv dolazi od Andheera, čitava soba za- ideje: naime, nepoznati darovaoc je starešini pošte u je- blešti svetlosnim bleskovima. dnom udaljenom indijskom selu poklonio ček na 500 No možda najuspelije režijsko rešenje sa stanovi- 000 rupija, sa željom da ovaj iznos bude prosleđen ono- šta fascinantnog građenja tenzije je genijalno kadrirana me ko je spreman da pripomogne kvalitetu života seo- sekvenca dijaloga Andheera i Sujate pri kraju filma, koji skih žitelja. Mnoštvo pohlepnih, ali pozicijom uticajnih se odgovorno suočavaju s problemima…Najpre vidimo ljudi u selu smatra svojim moralnim pravom da raspola- Andheera koji je nama okrenut leđima a potom Sujatu. že ovim čekom, lični prestiž i sklonost materijalnom Ona je prvo nama okrenuta bočno, a potom njemu. Kli- sticanju postaju jedini katalizatori u nadmetanju. S ob- maks je dijaloško razrešenje u kojem stoje jedno dru- zir na socijalni i klasni sastav konkurenata, očito je da gom okrenuti leđima. Dakle, u trenutku donošenja naj- Bimal Roy nikoga nije poštedeo u indijskom društvu, a važnije životne odluke, ne gledaju se u oči!Tada Andhe- najrespektabilniji uglednici tog društva su nekako, po er izlazi iz kadra a ulazi Sujatin otac… logici stvari, najgore prošli: karikirano bezumlje seoskog Sujata je film koji završava pomirenjem! Pomajka sveštenika, zemljovlasnika, seoskog doktora kao i škol- koja nikada nije uistinu prigrlila Sujatu, pada niz stepe- skog ravnatelja, ali i samog poštanskog službenika i nje- nice, završava u bolnici, i treba joj hitna transfuzija. Is- gove uže porodice, ne pokazuje se u Ispitu kao anomalija postavlja se da u njenom okruženju istu krvnu grupu nego kao pravilo. I samo fingiranje “demokratske proce- ima jedino Sujata, koja, naravno, ne okleva da pomogne dure” u kojoj će se “demokratskim” putem odrediti do- pomajci. Kad je pomajčin život van opasnosti, i ona me- bitnik, otvoreno je dovođenje u sumnju legitimiteta nja odnos prema usvojenici, te pristaje na njeno venča- sveindijskih institucija, u kojoj se sama ideja regularno- nje s Andheerom. sti ne samo podrazumeva kao neizbežan proces, no za-

Stojanović, Miroljub Zemlja je grešna pesma (Bimal Roy ili izazov negativnog)

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 235 Weather Underground — radikalnoj ljevičar - skoj organizaciji koja je nastala krajem 60- tih u SAD-u cilj je bio - stvoriti tajnu revoluci onarnu partiju koja će nasilnim putem zbaci - ti vladu SAD-a, uništiti američki imperijali - zam i stvoriti beskla - sno društvo. Prizori iz filma Ispit (Parakh, Bimal Roy, 1960.) 236 obilazi u širokom luku. Ispit je mnogo agresivniji od dru- emancipovao ideju socijalne jednakosti, humanistički gih Royevih filmova, ali ova agresivnost nikada nema vizionar, socijalni ortodoksist i reformist koji je iz mar- destruktivne učinke. Ipak, humor Ispita nije lekovit ni ksističke spoznaje o klasnoj nejednakosti afirmisao isceliteljski. Simulacija same igre postaje za Roya ideo- “treći put” malog čoveka, ali ne dovoljno malog da nje- loški prioritetna budući da izostaju propozicije koje je gova egzistencijalna teskoba i obespravljenost kao i upi- čine smislenom u kategorijalnoj ravni… tanost nad poretkom ne preraste u potpunu pobunu Ispit takođe poseduje zavidan stepen Royevih au- protiv sistema (setimo se samo završnice filma Ispit!). toreferiranja i ova autocitatnost katkad ima veoma za- Država Zapadni Bengal tradicionalno je Indiji da- bavne učinke. Tako još u prvom kadru voz samo čujemo, vala dobre i uticajne političare i leve partije u njoj naila- ali ga ne vidimo. Na samom kraju filma imamo identič- ze na tradicionalnu podršku i uporište. Marksisti koji su nu scenu. Imajući u vidu od kolikog je značaja voz bio u u toj državi participirali u vlasti ne retko su bili domi- Royevom opusu u smislu najdragocenijeg mogućeg dra- nantna politička, ideološka, klasna, ali i pokretačka sna- maturškog katalizatora, ovo, makar ironijsko prisustvo ga ne samo u ovom delu Indije, nego na podkontinentu voza valja uzeti kao majstorov oblik relaksacije. Ova re- uopšte. Viziji moderne Indije ova marksistička politička ciklaža kroz vlastiti opus još je uočljivija kad Sadhana elita nametnula je prilično rigorozna merila političkog krčagom zahvata vodu: po svojim upadljivim kompozi- ponašanja i po tome se oni razlikuju od svojih permane- cijskim odlikama imamo kadar posve identičan onom u tnih oponenata iz države Utar Pradeš. Neka od ovih na- filmu Devdas gde to čini Suchitra Sen kao Parvati. Ne čela preuzeli su, usvojili, razvili, nadogradili i u ume- znamo pouzdano koliko je vrisak izazvan strahom od tničkim praksama i intelektualnom radu primenili neki žabe bio anticipativan da ga 1987. godine u filmu Mr. In- od najeminentnijih indijskih intelektualaca. Otuda ne dia Shekhara Kapura doslovce ponovi legendarna Sride- treba da čudi što kultura političkog i socijalnog filma (pa vi u sličnom narativnom kontekstu , ali nam to pruža i socijalne literature) ima u Zapadnom Bengalu bezmalo mogućnost da spekulišemo o replikama kojima moder- najveće uporište. Iako nikada formalni i formativni soci- ni indijski film odaje počast klasicima. jalist, nikada deklarativni marksist, Roy je usvojio mno- ge doktrinarne poglede marksističke političke i eko- Zajedno smo jači! nomske analize društvenih odnosa, a da nikada svojom Nimalo slučajno, pozabavio sam se Bimalom Ro- estetikom nije morao plaćati surovi partijski tribut svoje yem iz najmanje dva razloga:najpre, što je uistinu klasik političke spoznaje. U indijski film njegovog doba posta- čije su filmske vrednosti neprolazne i čiji sjaj ne bledi. vio je visoke standarde i činjenica da je bio producent i Ali, mnogo više zato što je kvintesencija shastrizma i imao svoju vlastitu producentsku kuću, rečito govori o Shastrijeve ere, u tom smislu da on na ponajbolji način brizi koju je posvećivao svim aspektima filmske proi- konotira programskom okviru ovogodišnje festivalske zvodnje. Tokom skoro četrdeset godina duge karijere, sekcije, ali i idejama političkog creda Lal Bahadur Sha- radio je sa većinom onih koji su u indijskom filmskom stria dok je stajao na čelu Indije sve do svoje prerane svetu važili za eminetne. Sarađivao je sa velikim Ritwi- smrti u Taškentu 1966 godine. Postoji čak i jedan zapa- kom Ghatakom, Dilip Kumarom, Kamalom Boseom, njujući stepen koincidencije: život Bimala Roya se uga- Latom Mangeshkar… sio 7. januara 1966. godine, dakle, samo četiri dana pre Kako god danas definisali njegovu filmsku viziju no što će izdahnuti i Lal Bahadur Shastri u svojstvu in- ili filmsku poetiku, naći ćemo se u prilično složenoj si- dijskog premijera posle čije smrti Indija nikada neće biti tuaciji nemogućnosti usvajanja bilo koje konačne defi- ista.“Suprotno uvreženom mišljenju da je smrt Jawa- nicije. Koliko god bila pronicljiva i nadasve tačna Bene- harlal Nehrua bila smrt jedne ere, to uopšte nije tačno. galova zapaženja o prirodi njegovog filmskog sveta koju Bila je to Shastrijeva smrt” (Wikipedia:Lal Bahadur je on otčitao “kao pogled senzibiliteta urbane srednje Shasatri, page 5)06. klase”07, činjenica je da je Bimal Roy prema rečima B.K. Kao i Lal Bahadur Shastri, Bimal Roy je u potpu- Karanjie bio prevashodno zainteresovan u sferi filma za nosti bio na Gandhijevom tragu. Borac za socijalnu nešto što je film pre svega tretiralo kao socijalni doku- pravdu, antikastinski libertin koji je vehementno ment. Sigurno je da Shyam Benegal ne greši kad kaže

Stojanović, Miroljub Zemlja je grešna pesma (Bimal Roy ili izazov negativnog)

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 237 CrveneFrakcija armije — (Rote Armee Frakti - on) djelovanje organi - zacije nazivane i Baa - der-Meinhof dovelo je u Zapadnoj Njemačkoj do nacionalne krize koja je postala pozna - ta kao “Njemačka jesen”. “da je Guru Dutt mnogo relevantniji filmski autor sa stanovišta inkorporacije autentičnog bengalskog etosa u svoje filmske preferencije”08, ali je isto tako u pravu Basu Bhattacharya kad kaže: “Bimal Roy je bio sinteza sofisti- ciranosti jednog P.C. Barue, emocionalnog lirizma De- baki Bosea i zanatske veštine Nitina Bosea”09. Možda je najsažetiji bio slavni K.A. Abbas kada je rekao da je “Bi- mal Roy bio bengalski dar Bombaju”10. Kako god, čini se da će njegov uticaj ostati trajan i da je priroda ovih uticaja uočljiva ne samo u indijskom komercijalnom filmu već i radikalnom nastupu “Paral- lel cinema”. Danas se, sa dovoljno istorijske distance, može slobodno reći, budući da su njegovi legitimni na- slednici radikalni marksisti kakav je Mrinal Sen (pogle- dajmo samo njegov genijalni film Seoske priče / Oka oorie katha), jednako kao bollywoodski profiteri iz bom- bayske Collaba district: “Film, to je Bimal Roy!”.

napomena: Svi citati (1-10) preuzeti su iz knjige: BIMAL ROY / A MAN OF SILENCE priređivača Rinki Bhattacharye, izdanje Indus (An imprint of HarperCollins Publishers India pvt Ltd), 1994.

238 Stojanović, Miroljub Zemlja je grešna pesma (Bimal Roy ili izazov negativnog)

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 239 Crvene brigade — tokom razdoblja so - cio-političke nestabil - nosti u 60-ima i 70- ima, poznatijeg kao “Godine olova”, u Ita - liji je djelovala marksi - sitčko-lenjinistička grupa koja je pokušala destabilizirati Italiju političkim ubojstvima, otmicama i pljačkama banaka.

Tiqqun Uvod u građanski rat i dekadentni imamo tanke živce. Sve ili skoro sve nas ozljeđuje, a ostalo je samo uzrok vjero- jatne iritacije. Zato se osiguravamo da nas se nikad ništa ne dotakne. Podnosimo sve manje i manje, danas već nanometarske, doze istine, radije im pretpostavljamo velike gutljaje pro- Mtuotrova. Slike sreće, prave i isprobane senzacije, nježne riječi, glatke površine, poznati osjećaji i najintimnija in- timnost, ukratko narkoza na kilogram, a prije svega: bez rata, prije svega bez rata. To se može izraziti da se cijeli ovaj amniotičko-preventivni kontekst svodi na žudnju za jednom pozitivnom antropologijom. Imamo potrebu da nam Se01 kaže što je “čovjek”, što smo “mi”, što nam je dozovoljeno htjeti i biti. Konačno, naše je doba fanatič- no po mnogim pitanjima, naročito po pitanju ČOVJEKA u kojem Se sublimira neporeciva očiglednost Blooma02. Ova vladajuća antropologija nije pozitivna samo zbog ireničke, blago tupave i nježno katoličke koncepcije ljudske prirode. Ona je pozitivna ponajprije jer “Čovje- ku” pripisuje svojstva, determinirane atribute i supstan- cijalne predikate. Upravo stoga čak i pesimistička anglo- saksonska antropologija, sa svojom hipostazom intere- sa, potreba, sa svojim struggle for life, ima umirujuću ulo- Tiqqun gu jer još uvijek nudi pokoje praktično uvjerenje o biti čovjeka. Ali mi drugi, mi koji se odbijamo nagoditi za bilo kakvu vrstu udobnosti, mi koji svakako imamo krhke Uvod u građanski rat živce, ali i namjeru da ih učinimo sve otpornijima, sve čvršćima, nama treba nešto sasvim drugo. Treba nam ra- dikalno negativna antropologija, trebamo nekoliko ap- strakcija koje su upravo dovoljno prazne, upravo dovolj- no prozirne da spriječe naše uobičajene predrasude, po- trebna nam je fizika koja čuva za svako biće njegovu dis- poziciju za čudo. Koncepti koji probijaju led da se dose- gne, potakne iskustvo. Omogućuju nam da se nosimo s njim. Ne postoji ništa što možemo reći o ljudima, to jest o njihovoj koegzistenciji, što ne bi izravno služilo kao sredstvo za smirenje. Nemogućnost da predvidimo išta o ovoj neumoljivoj slobodi nagoni nas da je označimo nedefiniranim terminom, praznom riječju, kojom Se ima naviku imenovati ono što Se uopće ne razumije, jer Se ne želi razumijeti, razumijeti da svijet ne može bez nas. Termin je građanski rat. Potez je taktički: radi se o tom da preventivno ponovno prisvojimo termin kojim će naša djelovanja biti nužno pokrivena. 242 GRAĐANSKI RAT, OBLICI-ŽIVOTA svojstvena Zapadu. Dominantni način ovog otklo- 01 Francusku neodređenu zamje- Onoga tko ne sudjeluje u građanskom ratu, snaći će na, u civilizaciji koju više ne možemo nazvati na- nicu “on” koja se ovdje (i dalje u tekstu) referira na Heideggerov sramota i izgubit će svako političko pravo. šom bez da potpišemo vlastitu likvidaciju, para- nepersonalni odnos (das Man) — Solon doksalno se manifestira kao žudnja za oblikom, prevodimo (slijedeći konvenci- kao potraga za arhetipskom sličnošću, za Idejom o ju prevoditelja Heideggera na hrvatski) bezličnim povratnim 1. Elementarna ljudska jedinica nije tijelo – indivi- sebi smještenom naprijed, ispred sebe. I naravno, oblikom glagola “Se”. Kako po- dua, nego oblik-života. uvijek kad je rasprostranjeno izražen, ovaj volunta- jašnjava Bošnjak: ““Razmaknu- rizam identiteta teško skriva zimogrozni nihilizam, tost, prosječnost, niveliranje kao način bitka Se konstituiraju 2. Oblik-života nije onkraj golog života, prije će biti težnju ka ništavilu koja mu je u srži. ono što poznajemo kao 'jav- 03 da je njegova intimna polarizacija. Ali otklon oblika-života također ima svoju mlađu, nost'“. (...) Na taj način se o sve- prepredeniju formu koja se naziva savjest, a u točki mu odlučuje. “Javnost se zama- gljuje i ovako zakrito izdaje za 3. Svako tijelo zahvaćeno je svojim oblikom-života svog vrhunca – mudrost. Te dvije “vrline” Se cije- poznato i svima pristupačno.“ kao clinamenom, nagonom, privlačnošću, sklono- ne tim više što ih prati nemoć tijela. Tako će se Se svime vlada i rasterećuje sva- šću, ukusom. Tijelo se naginje prema svemu što se “mudrošću” zvati znanje o takvoj nemoći, znanje ki pojedini tubitak u njegovoj svakidašnjosti. Tu Se postiže da naginje prema njemu. Ovo se događa u svakoj si- koje ne nudi nikakva izlaza. tubitak sva uzima olako i nitko tuaciji iznova. Sve su sklonosti uzajamne. Prisvajanje oblika-života sasvim je suprotno na- ne stoji ni iza čega. Time Se glosa: Površnom se pogledu može učiniti da poru svijesti ili volje, učinku jednog ili drugog. Pri- učvršćuje svoju vladavinu. (...) Se jest na način nesamostalno- Bloom dokazuje suprotno, da je primjer tijela liše- svajanje je radije prepuštanje, dakle pad i uzdizanje is- sti i nepravosti (Uneigentlichke- nog nagona i sklonosti, imunom na svaku privlač- todobno, pokret i odmor-unutar-sebe. it). Se kao Nitko nije neko Ništa, nost. Ali promotrimo li pobliže, Bloom prije izra- već u toj vrsti tubitka ens realis- simum.“” Branimir Bošnjak, Po- žava sklonost za odsustvom, nego li odsustvo sklo- 5. Moj oblik-života ne odnosi se na ono što jesam, ne- vijest filozofije: Razvoj mišlje- nosti. Jedino takva sklonost može razjasniti sve go na kako jesam to što jesam. nja u ideju cjeline, str..428. napore kojima se Bloom drži u Bloomu, kojima dr- glosa: Ova tvrdnja vrši blagi zaokret. Blagi zao- 02 Dijelom oblikovan po Leopoldu Bloomu, Tiqqunov Bloom je ži sve što se naginje prema njemu na distanci i ko- kret u smjeru napuštanja metafizike. Napuštanje koncept, figura koja označuje jima odbija svako iskustvo. Sličan religioznom ko- metafizike nije filozofski imperativ, nego fiziolo- moderni subjekt. “Klasična je ji, budući da “ovom svijetu” ne može suprotstaviti ška nužnost. Dosegavši krajnju točku svog širenja, buržoaska era tako postavila principe čija je primjena učinila neku drugu svjetovnost, svoje odsustvo od svijeta metafizika se okuplja u planetarni nalog za odsu- od čovjeka ono što znamo: na- mora pretvoriti u kritiku svjetovnosti općenito, stvo. Imperij ne zahtijeva da se svatko prilagodi kupinu dvostrukog ništavila, Bloom u bijegu van svijeta traži izlaz iz jednog svi- nekom općem zakonu, nego zahtijeva da se svatko onog "konzumenta", tog nedo- dirljivog, i onog "građanina" – jeta bez izvanjskog. Njegov odgovor na svaku situ- prilagodi svojem vlastitom identitetu. Imperijalna što je ridikuloznije, zapravo, od aciju ista je nezainteresiranost, isto izmicanje iz si- moć ovisna je o privrženosti tijela svojim pretpo- te statističke apstrakcije nemoći tuacije. Bloom je dakle tijelo zahvaćeno izrazitim stavljenim svojstvima, svojim predikatima po- koju se ustrajava nazivati "građaninom"?- Ali ona odgova- nagonom ka ništavilu. moću kojih ih kontrolira. ra tek finalnoj fazi dugog dozri- Moj oblik-života ne odnosi se na ono što jesam, ne- jevanja Blooma, u kojoj on još 4. Ova sklonost, ovaj clinamen može biti otklonjen go na kako jesam to što jesam. Drukčije rečeno: iz- nije poznat kao takav. A da bi se porodio, trebalo je ništa manje ili prisvojen. Ovo prisvajanje oblika-života nije sa- među bića i njegovih “svojstava” postoji bezdan od propasti totaliteta buržoa- mo svijest o takvom jednom nagonu, nego i mišlje- njegove vlastite prisutnosti, jedinstvenog iskustva skih institucija i jedan prvi sv- nje o njemu. Mišljenjem nazivam ono što pretvara koje ja činim od te prisutnosti, na određenom jetski rat. Tek je s dolaskom Spektakla, i povratkom učinko- oblik-života u snagu, dakle u svjesnu učinkovitost. mjestu i u određenom vremenu. Na najveću ne- vitosti robne metafizike koji se s U svakoj situaciji jedna se linija izdvaja među osta- sreću Imperija, oblik-života određenog tijela nije njim podudara, inverzija gene- lima, liniju uz koju raste moć. Mišljenje je sposob- sadržan ni u jednom od njegovih predikata – vi- ričkog odnosa zadobilaa kon- kretno značenje, šireći se na nost da se ta linija izdvoji i slijedi. Oblik-života sok, bijel, lud, bogat, siromašan, stolar, arogantan, ukupnost egzistencije. Bloom može biti prisvojen samo slijedeći ovu liniju, što žena ili Francuz – nego u jedinstvenom načinu nje- označava jednako dvostruk po- znači: svako mišljenje je strateško. gove prisutnosti, u nesvodivom događaju njegova kret kojim, u mjeri u kojoj se usavršava otuđenje Javnosti i glosa: Našem ostarjelom, umornom pogledu ot- bivanja-u-situaciji. I upravo tamo gdje je pripisiva- privid se osamostaljuje od pro- klanjanje svakog oblika-života čini se kao sudbina nje najnasilnije – u smrdljivoj domeni moralnosti življenog svijeta, svaki čovjek

Tiqqun Uvod u građanski rat

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 243 Pierre-Joseph Proudhon — (1809-1865) prva osoba koja se nazivala “anarhistom” ujedno je i najutjecajniji teo - i mislilac anar - retičar hizma. “Tko god polo - ži svoju ruku na mene kako bi mnome vla - dao, uzurpator je i ti - ga ranin. Proglašavam svojim neprijateljem.” – njegov neuspjeh najviše veseli. Naići ćemo, na glosa: Oblik-života dakle znači da je moj odnos vidi kako mu ukupnost njego- primjer, na sasvim odvratno biće čiji nas način bi- prema meni samo jedan dio mog odnosa spram vih društvenih određenja, dakle njegov identitet, postaje stran, vanja odvratnim svejedno dira na način da gasi svijeta. dok mu sve što u njemu nadilazi svaku odbojnost u nama, što nam dokazuje da je svu društvenu objektivaciju, odvratnost i sama svojstvo. 8. Iskustvo koje jedan oblik-života ima o drugom njegova čista, gola i nesvodiva, singularnost se odvaja kao pra- Prisvojiti svoj oblik-života znači biti više vjeran obliku-života nije priopćivo ovom drugom, čak zno središte iz kojeg nadalje sklonostima nego svojim svojstvima. ako je prevodivo; a svatko zna kako stvar stoji s pri- proizlazi cijelo njegovo biće. Što jevodima. Jedino su činjenice očigledne: ponaša- više socijalizacija društva baca intimnost u svim oblicima u 6. Pitanje zašto je ovo tijelo zahvaćeno ovim obli- nja, stavovi, tvrdnje: tračevi. Oblici-života ne do- Javnost, tim se više ono što osta- kom-života radije nego nekim drugim podjedna- puštaju neutralne pozicije, ne dopuštaju sigurno je izvan njega, onaj proklet i ne- ko je besmisleno kao pitanje zašto uopće postoji utočište za univerzalnog promatrača. prispodobiv dio potvrđuje kao ono cijelo ljudskog. Figura Bloo- nešto radije nego ništa. To pitanje samo odaje glosa: Naravno, ne manjka kandidata koji bi sve- ma otkriva ovo stanje egzila lju- otpor, pokatkad i strah, da se spozna kontingenci- li oblike-života u esperanto objektiviranih “kultu- di i njihovog zajedničkog svijeta ja. A naročito da se prizna. ra”, “stilova”, “načina života” i drugih relativistič- u neprikazivom kao situaciju egzistencijalne marginalnosti glosa ά: Bolje bi pitanje bilo kako tijelo zadobija kih misterija. Sam cilj ovih nesretnika međutim koja im se događa u Spektaklu. supstancu, kako tijelo postaje gusto, kako utjelo- nije nikakav misterij: radi se uvijek o tome da nas Ali povrh svega, ona manifestira vljuje iskustvo. Zašto se nekad izlažemo teškim vrate u veliku jednodimenzionalnu igru identiteta apsolutnu singularnost svakog društvenog atoma kao ma ka- polarizacijama s dugoročnim učincima, a katkad i razlika. Tako se očituje najbjesomučnije neprija- kvu apsolutnost, i njenu čistu blagim, površnim polarizacijama? Kako se iščupati teljstvo spram svakog oblika-života. razliku kao čisto ništavilo.” The- iz raspršene mase bloomovskih tijela, tog global- orie du Bloom, Tiqqun1: Organe conscient du Parti Imaginaire, nog brownovskog pokreta gdje najvitalniji prelaze 9. U samima sebi, oblici-života ne mogu biti iskazani str. .24 s jednog mikro-prepuštanja na drugo mikro-pre- niti opisani. Mogu biti samo pokazani, imenovani 03 “Polarisation” – polarizacija u puštanje, s jednog prigušenog oblika-života na – svaki put u nužno singularnom kontekstu. S dru- francuskom ponajprije znači koncentraciju (energetskog po- drugi, prema trajnom principu razboritosti: nikad ge strane, njihova se igra, razmatrana lokalno, po- lja) u jednoj jedinoj točki, prim. se ne zanijeti preko određenog stupnja intenzite- vinuje strogim značenjskim određenjima. Ako su prev. ta? I, povrh svega, kako su se tijela uspjela učiniti mišljena, ova određenja postaju pravila podložna do te mjere transparentnima? popravcima. Svaka sekvenca je na svim rubovima glosa β: Bloomovski pojam slobode je sloboda ograničena događajem. Događaj proizlazi iz same izbora, shvaćena kao metodička apstrakcija svake igre, nabire ju, obustavlja prošla, a navješćuje nova situacije. Takav pojam slobode najučinkovitiji je određenja prema kojima zahtijeva biti interpreti- protuotrov protiv svake stvarne slobode. Jedina ran. U svim stvarima počinjemo od sredine. uistinu supstancijalna sloboda slijediti je sve do glosa α: Distanca nužna za opis oblika-života kraja liniju rasta moći svojeg vlastitog oblika-živo- kao takvog je upravo distanca neprijateljstva. ta, do točke u kojoj ona nestaje, oslobađajući mo- glosa β: Svaki pokušaj da se “ljudi” pojme kao gućnost da budemo zahvaćeni drugim oblikom- oblik-života – kao rasa, klasa, etnija ili nacija – pot- života. kopan je činjenicom da su etičke razlike unutar svake grupe “ljudi” uvijek veće nego etičke razlike 7. Istrajnost tijela u tome da se, unatoč raznolikim si- među grupama “ljudi”. tuacijama, nalazi zahvaćeno istim oblikom-života funkcija je njegove napukline. Što je više neko tijelo 10. Građanski rat je slobodna igra oblika-života; to je napuknuto, to jest što se je više njegova napuklina princip njihovog suživota. proširila i produbila, to su manje brojne polariza- cije kompatibilne s njegovim preživljavanjem, i to 11. Rat jer, u svakoj jedinstvenoj igri oblika-života, više ono nastoji ponovno stvoriti situacije u koji- mogućnost okrutnog sukoba nikad ne može biti ma se nalazi uključenim u bliskim polarizacijama. zanemarena. S napuklinom u tijelu raste i odsustvo od svijeta, a sklonosti iščezavaju. 244 Građanski, jer se oblici-života ne sukobljavaju kao (1936-39), građanski rat u Alžiru, i možda uskoro i Države (dakle kao koincidencije stanovništva i te- u Europi. Primijetimo ovdje da Francuzi, pokazu- ritorija), nego kao partije, u smislu u koji je ova ri- jući tako prirođenu im kastriranost, prevode ame- ječ imala sve do dolaska moderne Države, a koji rički “Civil War” kao “secesijski rat”, kao i uvijek danas treba precizirati: kao partizanski ratni strojevi. odlučni da bezuvjetno zauzmu stranu pobjednika Građanski rat, konačno, jer oblici-života ne pozna- kad god je pobjednik također i Država. Jedini na- ju odvojenost muškaraca i žena, političke egzi- čin od tog da se odviknemo od pripisivanja počet- stencije i golog života, civilnih i regularnih trupa; ka, kraja i teritorijalnog određenja građanskom ra- jer je neutralnost samo još jedna partija u slobo- tu – dakle da se odviknemo od toga da ga smatra- dnoj igri oblika-života; mo iznimkom normalnom poretku umjesto da jer ova igra nema početka ni kraja koji bi se mogao razmatramo njegove beskonačne metamorfoze proglasiti, jedini mogući kraj bio bi fizički kraj svi- kroz vrijeme i prostor – jeste da rasvijetlimo ma- jeta, koji zapravo ne bi imao tko proglasiti; nevre koje prekriva. Sjetimo se tako su da oni koji i ponajviše jer ne poznam tijela koje ne bude be- su početkom 60-ih htjeli likvidirati kolumbijsku znadno odneseno u pretjeranom i pogibeljnom ti- gerilu nazvali “la Violencia” (nasilje) povijesno jeku svijeta. poglavlje koje su htjeli zatvoriti. glosa α: Nasilje je historijska novost. Mi deka- dentni prvi smo upoznali tu neobičnu stvar: nasi- 12. Gledište građanskog rata je gledište političkog. lje. Tradicionalna su društva znala za krađu, bogo- huljenje, ocoubojstvo, otmicu, žrvovanje, uvredu i 13. Kada se dva tijela zahvaćena istim oblikom-života osvetu. Moderne Države, iako i dalje dvoje o vre- susretnu, ona iskuse objektivan pakt koji prethodi dnovanju počinjenih djela, sve više prepoznaju sa- svakoj odluci. Ona iskuse zajednicu. mo povrede Zakona i kazne koje ih ispravljaju. U glosa: Upravo je lišenost takvog iskustva na Za- svakom slučaju, dobro su im poznati i izvanjski ra- padu odgovorna za staru metafizičku fantazmu tovi, a unutar vlastitih granica autoritarna discipli- “ljudske zajednice” – također poznatu pod ime- na tijela. Zapravo jedino Bloom, jedino drthtavi nom Gemeinwesen u aktualnim pozivanjima na atomi imperijalnog društva poznaju “nasilje” kao Amadea Bordigu. Zapadni intelektualac je tako radikalno i jedinstveno zlo koje vreba iza bezbroj- daleko od bilo kakvog pristupa stvarnoj zajednici nih krinki pa ga je tako vitalno važno prepoznati, da si je morao iskovati taj mali fetiš: ljudsku zaje- da bi ga se lakše iskorijenilo. Za nas, nasilje je ono dnicu. Bilo da nosi naci-humanističku uniformu od čega smo razvlašteni, i što sada moramo ponovno “ljudske prirode” ili hippy prnje antropologije, bilo prisvojiti. da se povlači u zajednicu čija je moć brižljivo ra- Kad Biomoć počne pričati o prometnim nesreća- stjelovljena ili se baca glavom bez obzira u manje ma kao “nasilju na cestama”, postaje jasno da za suptilan koncept “totalnog” čovjeka – onog koji će imperijalno društvo termin nasilje samo označava totalizirati sveukupnost ljudskih predikata – on iz- njegovu vlastitu smrtnu presudu. Društvo je sko- ražava uvijek isti užasan strah. To je strah od za- valo ovaj negativni koncept nasilja da bi odbacilo daće mišljenja svoje situacije singularnom, od- sve što je u njemu nositelj određenog intenziteta. ređenom, konačnom; taj strah pribjegava umiru- Sve eksplicitinije, imperijalno društvo u svim jućoj fantaziji totaliteta, zemaljskog jedinstva. Po- aspektima samo sebe doživljava kao nasilje. I u tom sljedična apstrakcija može se zvati mnoštvo, glo- progonu nasilja, društvo izražava žudnju za vlasti- balno civilno društvo ili ljudska vrsta. Ime nije va- tim nestankom. žno, važan je postupak koji se provodi. Sve recen- glosa β: Zazire Se pričati o građanskom ratu. Ali tne besmislice o cyber-komunističkoj zajednici ili kad Se građanski rat ipak vodi, pripiše mu se mje- cyber-totalnom čovjeku ne bi se razmahale bez sto i ograniči ga se u vremenu. Tako imamo određene strateške prilike koja se otvorila u istom “građanski rat u Francuskoj” (1871), u Španjolskoj trenutku kad se formirao svjetski pokret da ih

Tiqqun Uvod u građanski rat

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 245 Louis Auguste Blanqui — (1805-1881) francu - smatrao ski teoretičar - je da socijalističku re voluciju mora izvesti manja grupa relativno visoko organiziranih - ljudi. Nakon preuzi - manja vlasti, revoluci iskori - onari bi trebali stiti moć države da uvedu socijalizam ili komunizam. Blanqui - - zam smatra da se re provesti volucija treba državni udar. kroz opovrgne. Konačno, sociologija je rođena baš u 15. Zajednica nikad nije zajednica onih koji su tu. trenutku kad se pojavio najnepomirljiviji sukob glosa: Svaka zajednica istodobno je aktualnost i koji je postojao: klasna borba; i to točno na mjestu potencijalnost. Kada tvrdi da je potpuno ostvarena, gdje se taj sukob manifestirao na najnasilniji na- kao što je slučaj s Totalnom Mobilizacijom, ili da čin, dakle u Francuskoj u drugoj polovici XIX. sto- ostaje čista potencijalnost, kao u nebeskoj osa- ljeća. Sociologija je rođena kao odgovor na tu mljenosti Blooma – nema zajednice. borbu. Danas kad je “društvo” ništa više od hipoteze, čak 16. Kad susretnem tijelo zahvaćeno istim oblikom-ži- i ne naročito plauzibilne hipoteze, svaka tvrdnja vota poput moga, to jeste zajednica i stavlja me u da se nastoji obraniti drušvo od latentnog fašizma kontakt s mojom vlastitom moći. koji vreba iz svake zajednice tek je stilska vježba natopljena lošom vjerom (mauvaise foi). Jer tko, na 17. Smisao je element Zajednice, to znači da svaki do- kraju krajeva, još uvijek govori o “društvu” ako ne gađaj – jer događaj je prodor smisla – uspostavlja građani Imperija, zbijeni u grozdove spram očigle- zajednicu. dne i konačne implozije Imperija, naspram onto- Tijelo koje kaže “ja” zapravo kaže “mi”. loške očevidnosti građanskog rata? Čin ili iskaz obdareni smislom iz mase tijela klešu određenu zajednicu koju treba najprije prisvojiti, 14. Zajednica postoji samo u singularnim odnosima. kako bi se taj čin ili iskaz prisvojio. Ne postoji Zajednica, nego zajednica koja cirkulira. 18. Kad se dva tijela potaknuta uzajamno apsolutno glosa α: Zajednica nikad ne upućuje na skup ti- stranim oblicima-života susretnu na izvjesnom jela pojmljenih neovisno o njihovom okruženju. mjestu i u izvjesnom trenutku, ona iskuse hostil- Ona upućuje na narav odnosa među tim tijelima te nost. Ovaj susret ne utemeljuje nikakav odnos, sv- između tih tijela i njihova okruženja. U trenutku jedoči naprotiv o izvornom ne-odnosu. kad se zajednica pokuša utjeloviti u odvojivom su- Hostis može biti identificiran, njegova situacija bjektu, u distinktnoj, odvojenoj stvarnosti, u tre- može biti poznata, ali on sam ne može biti spo- nutku kad pokuša materijalizirati odvojenost iz- znat, to jest: spoznat kao singularan. Hostilnost je među onog što je unutra i onog što je vani, suočava dakle upravo nemogućnost da se tijela koja ne idu se s vlastitom nemogućnošću. Ova točka nemo- skupa spoznaju kao singularna. gućnosti je zajedništvo (communion). U zajedni- Spoznata kao singularna, svaka stvar napušta sfe- štvu, potpuno se samo-prisustvo zajednice podu- ru hostilnosti i postaje prijatelj ili neprijatelj. dara s rasipanjem svake zajednice unutar singular- nih odnosa, dakle sa svojim opipljivim 19. Za mene, hostis je ništavilo koje zahtijeva biti do- odsustvom. kinuto, bilo prestajući bivati hostilnim, bilo pre- glosa β: : Sva tijela su u pokretu. Čak i kad je ne- stajući postojati. pokretno, tijelo se ipak oprisutnjuje, kladi se na svoj svijet, ide prema svojoj sudbini. Određena ti- 20. Hostis može biti uništen, ali hostilnost kao sfera jela idu skupa. Ona streme jedno k drugom, osla- ne može se reducirati na ništa. Imperijalni huma- njaju se jedno na drugo, postoji zajednica među nist, koji si laska da “ništa što je ljudsko nije mu njima. Druga bježe jedno od drugog, ne idu skupa, strano”, samo podsjeća na napore koji su mu bili proturječe si. U zajednici svakog oblika-života ula- nužni da se do te mjere učini stranim samim sebi. ze također zajednice stvari i gesta, zajednice navi- ke i emocije, zajednice misli. Jasno da tijela lišena 21. Hostilnost se prakticira na mnogo načina, s razli- zajednice također nemaju niti sklonosti, nemaju čitim metodama i raznovrsnim rezultatima. Rob- ukusa: ona ne vide da neke stvari idu zajedno, dok ni ili ugovorni odnos, kleveta, silovanje, uvreda, neke druge ne idu. čista i jednostavna destrukcija nižu se jedna za 246 drugom: sve su to prakse redukcije; to Se čak razu- 24. Između krajnosti koje su zajednica i hostilnost mije. Drugi oblici hostilnosti uzimaju podmuklije prostire se sfera prijateljstva i neprijateljstva. Pri- i manje očigledne putove. Uzmimo na primjer po- jateljstvo i neprijateljstvo su etičko-politički kon- tlach, pohvalu, pristojnost, razboritost ili čak go- cepti. To što i jedno i drugo uzrokuju intenzivnu stoljubivost. To je ono što Se rijetko prepoznaje cirkulaciju emocija samo pokazuje da su afektivne kao brojne prakse ponižavanja; iako to one ustvari realnosti umjetnička djela, da igra oblicima-života jesu. može biti razrađena. glosa: U svom Rječniku indoeuropskih institucija, glosa α: U nizu instrumenata koje Zapad koristi Benveniste nije kadar objasniti zašto latinska riječ protiv svakog oblika zajednice, jedan još od dvana- hostis može istodobno značiti “stranca”, “neprija- estog stoljeća zauzima povlašteno i neupitno mje- telja”, “domaćina”, “gosta” i “nekoga tko ima ista sto. Riječ je o konceptu ljubavi. Valja uočiti da je, prava kao Rimljani”, ili čak “onoga tko je vezan uz uspjevši se nametnuti svemu, lažna alternativa: mene potlachem” to jest prinudnom uzajamnošću “voliš li me, ili me ne voliš?” – nevjerojatno učin- dara. Jasno je međutim da bilo da je riječ o sferi za- kovita u maskiranju, potiskivanju i drobljenju cije- kona, običaju gostoprimstva, ponižavanju koga hr- le palete visokodiferenciranih emocija i najjasnije pom darova ili oružanom napadu: sve su to načini opisivih stupnjeva intenziteta koji mogu nastati da se hostis zbriše, da se osiguram da on za mene kad tijela stupe u kontakt. U ovoj lažnoj alternati- ne postane singularnost. Tako odražavam hostisa vi, ljubav funkcionira kao način redukcije ekstre- stranim; i samo iz vlastite slabosti odbijam to pri- mnih mogućnosti razrade igara među oblicima- znati. Treći članak Kantovog članka Prema trajnom života. Nesumnjivo, etičko siromaštvo sadašnjosti, miru, koji predlaže uvjete za rastvaranje partiku- koje funkcionira kao trajna prinuda na život u pa- larnih zajednica i njihovu naknadnu formalnu in- ru, duguje puno ovakvom konceptu ljubavi. tegraciju u Univerzalnu državu, nedvosmisleno glosa β: Kao dokaz tomu, dostatno je uvidjeti inzistira: “Kozmopolitansko pravo bit će ograniče- kako se za cijelog procesa “civilizacije” kriminali- no na uvjete univerzalne gostoljubivosti”. I nije li zacija svih vrsta strasti odvijala paralelno sa sank- upravo nedavno Sebastian Roché, taj nepriznati tifikacijom ljubavi kao jedine istinske strasti, stra- tvorac ideje “necivilnosti” i francuski fanatik nul- sti par excellence. te tolerancije, taj junak nemoguće Republike, nije glosa γ: Naravno, ovo se odnosi samo na pojam li nedavno (ožujak 2000.) objavio knjigu utopij- ljubavi, ne i na sve one stvari koje taj koncept, sebi skog naslova Društvo gostoljubivosti? Čita li Seba- unatoč, može potaknuti. Ne govorim samo o izvje- stian Roché Kanta, Hobbesa i France-Soir, ili je- snim nezaboravnim perverzijama, nego također o dnostavno čita misli francuskog ministra unutar- tom malom projektilu “volim te” koji je uvijek njih poslova? događaj.

22. Ono što obično podrazumijevamo pod “ravnodu- 25. Prijatelj je onaj za kojeg me vezuje izbor, razumije- šnošću” ne postoji. Ako ne poznam neki oblik-ži- vanje ili odluka, koja podrazumijeva da rast njego- vota i stoga je on za mene ništa, tad nisam čak ni ve moći ima za posljedicu rast moje vlastite. Sime- ravnodušan spram njega. Ako ga pak poznam, i on trično, neprijatelj je onaj uz kojeg me vezuje izbor, postoji za mene kao da ne postoji, u tom mi je slu- samo ovaj put spor koji podrazumijeva da se, za čaju, sasvim jednostavno i očigledno hostilan za rast svoje moći, moram sukobiti s njim, potkopati mene. njegove snage. glosa: Briljantan odgovor Hannah Arendt cioni- 23. Hostilnost me odvaja od moje vlastite moći. stu koji joj je, po objavljivanju Eichmanna u Jeruza- lemu i tijekom skandala koji je uslijedio, prigovorio da ne voli izraelski narod: “Ne volim narode. Vo- lim samo svoje prijatelje.”

Tiqqun Uvod u građanski rat

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 247 Mohamed Bouazizi - — (1984-2011) 17.pro - sinca 2010 ulični pro davač se zapalio na ulici u znak protesta oduzimanja protiv imovine i poniža - vajućeg postupka po - licije. Njegov čin po - je niz događaja krenuo koji su doveli do Tuni - i prisili - ške revolucije Ben le predsjednika Alija da nakon 23 go - dine siđe s vlasti. 26. Ono na što se kladimo u sukobljavanju s neprijate- lirali mase onih koji bi dali sve da ga spriječe. Ja ljom nikad nije njegovo postojanje, nego samo sam govorim o “građanskom ratu”, čak ga pomi- njegova moć, njegova potencija. njem kao temeljnu činjenicu. Govorim o građan- Ne samo da poništen neprijatelj više ne može pre- skom ratu da bih ga prisvojio i da bih ga podigao u poznati svoj poraz, on se uvijek vraća progoniti smjeru njegovih najviših oblika. Drugim riječima: nas, najprije kao duh, a potom kao hostis. prema svom ukusu.

27. Sve razlike među oblicima-života etičke su razlike. 30. “Komunizmom” nazivam stvarni pokret koji raz- Ove razlike ovlašćuju igru, u svim njenim oblici- rađuje, svugdje i u svakom momentu, građanski ma. Te igre nisu same po sebi politične, ali postaju rat. politične na određenom stupnju intenziteta, da- kle kad su razrađene do određenog stupnja. 31. U početku, moja namjera neće biti očigledna. Oni glosa: Ne zamjeramo ovom svijetu što vodi od- kojima je bliska, osjetit će je posvuda, a onima koji već okrutne ratove, niti što ih ne pokušava sprije- o njoj nemaju pojma bit će potpuno odsutna. U čiti po svaku cijenu. Zamjeramo mu što svodi rat svakom slučaju, programi samo služe odgađanju na njegovu najprazniju i najbezvredniju formu. onog što promoviraju. Kantov kriterij moralnosti maksime je da njeno objavljivanje ne sprečava nje- 28. Neću ovdje dokazivati trajnost građanskog rata nu realizaciju. Moja osobna moralna ambicija neće manje ili više zadivljenim slavljenjem nekoliko li- prekoračiti slijedeću formulaciju: promicati izvjesnu jepih epizoda društvenog rata, ili osvrtima na sve etiku građanskog rata, izvjesno umijeće distance. one momente u kojima je klasni antagonizam do- stigao svoj naljepši izraz. Neću pričati o engleskoj, ruskoj ili francuskoj revoluciji, Mahnovščini, Pari- MODERNA DRŽAVA, EKONOMSKI SUBJEKT škoj Komuni, Gracchusu Babeufu, svibnju '68 niti Povijest stvaranja Države u Europi povijest je čak o Španjolskom građanskom ratu. Povjesničari neutralizacije konfesionalnih, društvenih i drugih će biti zahvalni: neću im se miješati u zanat. Moje kontrasta unutar Države. metoda je prepredenija. Pokazat ću kako se — Carl Schmitt, Neutralité et neutralisation građanski rat nastavlja čak i kad se tvrdi da je od- sutan ili privremeno stavljen pod kontrolu. Izložit 32. Modernu Državu ne definira skup institucija čija ću načine neprekidnog pothvata depolitizacije koji različita raspoređivanja omogućuju zanimljiv plu- počinje u Srednjem vijeku i traje do danas, kad je, ralizam. Moderna se Država, toliko koliko još po- kao što je poznato, “sve političko” (Marx). Drugim stoji, definira etički, kao teatar stvaranja dvostruke riječima, neću zahvaćati cjelinu spajajući točke po- fikcije: fikcije da po pitanju oblika-života mogu vijesnih vrhunaca, nego slijedeći dubinsku, ne- postojati neutralnost i središnjost. prekinutu, egzistencijalnu liniju. glosa: Možemo prepoznati krhke konstrukcije glosa: Kao što je kraj Srednjeg vijeka označen di- moći po njihovim neprekidnim pokušajima da obom etičkog elementa na dvije autonomne sfere, postave fikcije kao očiglednosti. Tijekom moderni- sferu morala i sferu političkog, kraj “modernosti” teta, jedna od tih fikcija postavlja scenu za sve označava ponovno ujedinjenje ove dvije apstrak- ostale: fikcija neutralnog središta. Razum, Novac, tne domene. Ponovnim ujedinjenjem dobili smo Pravda, Znanost, Čovjek, Civilizacija ili Kultura: novog tiranina: DRUŠTVENO. posvuda ta fantazmagorična težnja da se postavi središte i da mu se pripiše etička neutralnost. Dr- 29. Imenovanje može uzeti dva uzajamno hostilna žava je dakle historijski uvjet za cvjetanje ovih oblika. Jedan je onaj odbacivanja, drugi je prisvaja- bezvezarija. nja. Imperij priča o “građanskim ratovima” upravo kao i moderna država, ali samo da bi bolje kontro- Carl Schmitt 248 33. Moderna Država (État, State) vuče etimološki ko- 35. Na Zapadu je jedinstvo tradicionalnog svijeta pre- rijen iz indoeuropskog st- koji označava stalnost, kinuto Reformacijom i “religijskim ratovima” koji postojanost, nepomičnu stvar, ono što j/est. Ova su uslijedili. Moderna Država pomalja se sa za- smicalica zavara mnoge. Danas kad se Država tek daćom ponovnog uspostavljanja tog jedinstva, ali nadživljuje, rasvjetljuje se obrat: upravo je građan- ovog puta sekularnog; ne više organskog jedin- ski rat – stasis u grčkom – postojan, a moderna Dr- stva, nego mehaničkog, poput stroja, kao svjesna žava je tek reakcijski proces na tu postojanost. artificijelnost. glosa α: Nasuprot onom što Se rado podmeće, glosa α: Ono što je moralo uništiti svu organ- historičnost svojstvena fikcijama “moderniteta” skost uobičajenih posredovanja za vrijeme Refor- nikad nije historičnost jednom zauvijek stečene macije bila je napuklina nastala doktrinom koja je stabilnosti, jednog konačno prevladanog praga, propovijedala strogu odvojenost vjerovanja i dje- nego upravo historičnost jedne beskrajne mobiliza- lovanja, kraljevstva Božjeg i kraljevska svjetovnog, cije. Iza inauguralnih datuma službene historio- unutarnjeg i izvanjskog u čovjeku. Religijski ratovi grafije, iza poučne bajke o linearnom progresu, ne- predstavljaju apsurdan spektakl svijeta koji juri do prestance se odvija trajan rad reorganizacije, ispra- bezdana jer ga je opazio, sklada koji se lomi pod vljanja, usavršavanja, premazivanja, prilagođava- pritiskom tisuću apsolutnih i nepomirljivih pozi- nja, pokatkad čak i skupih rekonstrukcija. Ovaj rad va na jedinstvo. Upravo na ovaj način, rivalstvima i njegove ponavljane pogreške uzrokuju sav taj sekti, religije samima sebi unatoč uvode ideju etič- nervozni bofl “novog”. Modernost: to nije stupanj ke pluralnosti. Ali ovdje građanski rat osmišljaju na kojem Se počiva; to je naprotiv zadaća, imperativ upravo oni koji ga potiču kao nešto bi ubrzo treba- modernizacije, frenetičan i pod stalnim pritiskom, lo završiti, tako da oblici-života nisu prisvojeni ne- od krize do krize, prevladan konačno tek našim go osuđeni na konverziju između ovog ili onog već zamorom i skepticizmom. postojećeg gospodara. Od tada si brojni ustanci glosa β: “Ovo stanje stvari proizlazi iz razlike, Imaginarne partije uzimaju za zadaću da učine za- odveć često zanemarene, između modernih i sta- starjelom Nietzscheovu opasku iz 1882: “Najveći rih društava po pitanju pojmova rata i mira. Odnos napredak masa do danas je religijski rat jer dokazuje između stanja mira i stanja rata je, usporedimo li da su mase počele postupati s idejama s poštovanjem.” prošlo i sadašnjim poimanje pojmova, upravo obr- glosa β: Istrčavši svoj historijski krug, moderna nut. Mir je za nas normalno stanje, koje prekida Država ponovno otkriva svog starog neprijatelja: rat; za stara društva, ratno stanje je bilo normalno “sekte”. Ali ovoga puta, Država nije uspinjuća po- stanje koje okončava mir.” Benveniste, Rječnik in- litička snaga. doeuropskih institucija 36. Moderna Država okončava staru nevolju prote- 34. U teoriji kao i u praksi, moderna Država se rađa da stantizma preuzimajući njegovu misiju. Usposta- bi okončala građanski rat, tada znan kao “religijski vljajući sraz između savjesti i pravde kakvog ga je rat”. Dakle, Država je i historijski i po vlastitom identificirala Reformacija, moderna Država uspi- priznanju drugotna u odnosu na građanski rat. jeva ugasiti “religijske” građanske ratove, a zaje- glosa: Bodinovih Šest knjiga o Republici (1576) dno s njima i religije. objavljene su četiri godine nakon Bartolomejeve glosa: Nadalje postoji, s jedne strane “apsolutno noći; a Hobbesov Levijatan jedanaest godina nakon slobodna”, privatna i moralna savjest, a s druge Dugog parlamenta (Long Parliament). Postojanost javna, politička akcija, “apsolutno podvrgnuta dr- moderne Države, od apsolutizma do države blago- žavnom razlogu”. To će biti dvije odijeljene i neo- stanja, postojanost je neprekidnog i nedovršenog visne sfere. Država se stvara iz ničega, ekstrahira- rata koji se vodi protiv građanskog rata. jući iz tradicionalnog etičkog tkiva moralno neu- tralni prostor političke tehnike, suverenitet. To su stvaralački činovi melankolične marionete. Što se

Tiqqun Uvod u građanski rat

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 249 Narodna Demokratska Republika Jemen — poznatiji kao Južni Jemen bio je jedina arapska država koja je imala komunističku vladavinu u punom smislu riječi. Održala uje - se kad 1990. do se dinio sa Sjevernim Je - menom u jedinstvenu državu. dalje ljudi odmiču od ovog utemeljiteljskog mo- glosa β: Kad god bi moderna Država proširila menta, to se više gubi značenje izvornog čina. To svoju vladavinu, opskrbila bi se istim argumenti- je onaj isti rezignirani očaj koji se čuje još u antičk- ma, koristila slične formulacije. Ove formulacije oj formuli: cuius regio, eius religio. okupljene su zajedno u svojem najčišćem obliku i u svojoj najstriktnijoj argumentacijskoj logici kod 37. Moderna Država čini religije zastarjelima jer na Hobbesa. Stoga se svatko tko je htio suprotstaviti njihovoj samrtnoj postelji preuzima najviše atavi- se modernoj Državi morao prvo uhvatiti ukoštac s stičnu fantazmu metafizike, fantazmu Jednog. ovim jedinstvenim teoretičarem. Čak i danas, na Ubuduće će poredak svijeta, iako sam sebi izmiče, vrhuncu pokreta eliminacije sistema nacije-drža- morati biti neprekidno obnavljan i održavan po ve, javno rezonira eho “hobbesovstva”. Prema to- svaku cijenu. Policija i javnost bit će sasvim fikcij- me, kad se u zamršenoj aferi “korzikanske autono- ske tehnike koje moderna Država upošljava da bi mije” francuska vlada konačno svrsta uz model umjetno održala fikciju Jednog. Cijela njezina re- imperijalne decentralizacije, vladin ministar unu- alnost zgusnuta je u tim načinima kojima osigura- tarnjih poslova odstupa uz jednostavan zaključak: va održavanje Poretka, ali sada tek izvanjskog po- “Francuska ne treba novi religijski rat”. retka, javnog poretka. Tako svi argumenti koje iz- nosi u vlastitu odbranu na kraju se svode na: “Iz- 39. Ono što na molarnoj ljestvici uzima izgled moder- van mene, nered”. Potpuno netočno, izvan nje nije ne Države, na molekularnoj se naziva ekonomski nered, nego mnoštvo poredaka. subjekt. glosa α: Puno smo se bavili suštinom ekonomi- 38. Iako tvrdi da okončava građanski rat, moderna Dr- je, a naročito njenim značajkama “crne magije”. žava njegov je nastavak drugim sredstvima. Ekonomija ne može biti shvaćena kao sistem raz- glosa α: Je li nužno čitati Levijatana da bismo mjene, pa tako niti odnos među oblicima-života, znali da “ako je većina glasanjem izabrala vrhovnog ukoliko nije zahvaćena etički: ekonomija kao proi- vladara, onaj tko nije pristao mora se složiti s ostan- zvodnja određenog tipa oblika-života. Ekonomija kom, to jest, mora se zadovoljiti odobravanjem svega prethodi institucijama kojima se obično označuje što on bude činio ili će pravedno biti uništen od ostalih. njen nastanak – tržište, novac, lihvarenje, podjela [...] Svejedno pripada li skupini ili ne i traži li se njegovo rada – i javlja se kao posjedovanje, to jest zaposjednu- slaganje ili ne, on se mora ili podčiniti njihovim odred- tost jednom psihičkom ekonomijom. U tom smislu bama ili ostati u stanju rata u kojem je bio prije toga. riječ je o istinskoj crnoj magiji, i to je jedina razina Kao takvog, može ga uništiti svatko, a da ne počini ne- na kojoj je ekonomija stvarna i konkretna. Tu je ta- pravdu.” Sudbina pariških komunara, zatvorenika kođer i njena veza s Državom empirijski utvrdiva. Direktne akcije, ili pobunjenika iz lipnja 1848. pu- Nagli uzlet Države s druge strane postupno stvara no nam govori o krvavom porijeklu republika. To ekonomiju u čovjeku, stvara samog “Čovjeka” kao je osnovna značajka i prepreka moderne Države: ekonomsku kreaturu. Sa svakim usavršavanjem ona opstaje samo kroz praksu istog onog što želi Države, usavršava se ekonomija u svakom od nje- otkloniti, aktualiziranjem one iste stvari za koju nih subjekata, i obrnuto. tvrdi da je odsutna. Drotovima je to poznato, bu- Bilo bi jednostavno pokazati kako je tijekom seda- dući da oni paradoksalno moraju primijeniti “prav- mnaestog stoljeća još mlada moderna Država uve- no stanje”, koje zapravo ovisi samo o njima. Dakle la monetarnu ekonomiju i sve što s njom ide kako to je bila sudbina moderne Države: izdignuti se bi crpila resurse za munjeviti razvoj svojih aparata najprije kao prividni pobjednik građanskog rata da i neumornih vojnih pohoda. To se već i drugdje bi odmah potom bila pobijeđena njime; da bi na događalo. Ali ovaj pristup tek grebe po površini kraju bila samo zagrada, međuvrijeme, tek jedna sveze između Države i ekonomije. partija među drugima u ustrajnom tijeku građan- Moderna Država, između ostalog, znači i proces skog rata. rastuće monopolizacije legitimnog nasilja, proces 250 u kojem su svi drugi oblici nasilja delegitimizirani. vljaju se u lance i lancima vezuju jedni za druge, Moderna Država služi procesu opće pacifikacije sprečavajući svaki ispad i pretjeranost. Lažna sa- koji, još od kraja Srednjega vijeka, opstaje kroz vla- mokontrola, obuzdavanje, samoregulacija svih stitu trajnu intenzifikaciju. Ne samo da tijekom strasti, ekstrakcija sfere straha i srama – golog ži- ove evolucije drastično priječi slobodnu igru obli- vota; otklanjanje svakog oblika-života, a naročito ka-života, moderna Država revno radi na njihovu svake igre razrađene među njima. slamanju, kidanju, na ekstrahiranju golog životu iz I tako gusto i žalosno zastrašivanje moderne Drža- njih, a ta je ekstrakcija samo djelovanje “civilizaci- ve proizvodi ekonomiju, primitivno i egzistenci- je”. Da bi postalo politički subjekt moderne Drža- jalno, kroz proces koji se može pratiti unatrag do ve, svako tijelo se mora podvrgnuti mašineriji koja dvanaestog stoljeća, do utemeljenja prvih teritori- će ga učiniti takvim: mora odbaciti svoje neprikla- jalnih dvorova. Kao što je Elias jako dobro pokazao, dne strasti, svoje smiješne sklonosti, svoje konti- uvođenje ratnika na dvorsko društvo je arhetipski gentne nagone, mora se oboružati interesima koji primjer tog inkorporiranja ekonomije, čiji početci se- su puno prikladniji, i još bolje, reprezentabilni. Ta- žu u dvanaesto stoljeće i pravila dvorskog ponaša- ko dakle svako tijelo da bi postalo politički subjekt nja, preko priručnika o civilnosti, razboritosti i do- mora ponajprije izvesti autokastraciju u ekonom- brim manirima, pa sve do, konačno, etikete versail- ski subjekt. Idealno, politički subjekt bit će sveden leskog dvora, prve supstancijalne realizacije savr- na čisti glas. šeno spektakularnog društva u kojem su svi odno- Ključna funkcija načina na koji se neko društvo sa- si posredovani slikama. Kao i svi oblici divljeg pre- mo sebi predstavlja jest utjecaj na način na koji se puštanja na kojima je utemeljeno srednjevjekovno svako tijelo predstavlja samo sebi, dakle utjecaj na viteštvo, nasilje je polako domesticirano, dakle njegovu psihičku strukturu. Moderna Država je izolirano kao nasilje, deritualizirano, isključeno iz konstituiranje svakog tijela kao molekularne Dr- svake reprezentacije, i konačno sasječeno izrugi- žave, obdarenog tjelesnim integritetom po mode- vanjem, “ridikuloznim”, sramom od straha i stra- lu teritorijalnog integriteta, ukalupljenog u zatvo- hom od srama. Širenjem ovog samoograničavanja, ren entitet unutar Sebstva suprotstavljenog kako ovog užasa od prepuštanja, Država je uspjela stvori- “izvanjskom svijetu” tako i burnom društvancu ti ekonomski subjekt, zadržavajući svako biće vlastitih nagona koje mora obuzdati, i konačno unutar Sebstva, dakle unutar svog tijela, u ekstrahi- propisanog da se odnosi spram sebi sličnih kao če- ranju golog života iz svakog oblika-života. stit subjekt koji poštuje zakon, da se suodnosi s glosa β: “U određenom smislu, polje borbe je drugim tijelim prema univerzalnim klauzulama premješteno u unutrašnost čovjeka. Dio napetosti neke vrste privatnog internacionalnog zakona “ci- i strasti koje su se ranije otpuštale u borbi jedan na viliziranih” običaja. Na taj način, što se više dru- jedan, gdje su se ljudi sukobljavali izravno, sada štva konstituiraju kao države, to više njihovi poda- mora biti odrađen unutar čovjeka (...) Instinkti, nici inkorporiraju ekonomiju. Oni se samo- i strastveni afekti koji se više ne mogu manifestirati među-nadziru, kontroliraju svoje osjećaje, svoje u odnosima među ljudima, često se bore, ne manje pokrete, svoje nagone, i vjeruju da i od drugih mo- nasilno, unutar same individue, protiv 'nadzirane' gu zahtijevati isto suzdržavanje. Bdiju da se nikad strane njegova Sebstva. Ova poluautomatska bor- odveć ne prepuste tamo gdje bi to moglo biti fatal- ba čovjeka sa samim sobom do danas nije sretno no, i uređuju svoje male neprozirne kutke gdje se razriješena” (Norbert Elias, O procesu civilizacije) mogu “opustiti” u vlastitoj dokolici. Tu u zaklonu, Kako svjedočimo tijekom “moderniteta”, indivi- povučeni unutar vlastitih granica, oni kalkuliraju, dua proizvedena ovim procesom inkorporacije predviđaju, čine same sebe posrednicima između ekonomije nosi u sebi napuklinu. Iz te napukline prošlosti i budućnosti, i vezuju svoju sudbinu uz curi njen goli život. Sami su njeni pokreti, geste najvjerojatniju predvidljivu kariku među to dvoje. napuknute, rascijepljenje, slomljene iznutra. Ni- Upravo tako, poput karika se oni ulančavaju: sta- kakvo prepuštanje, nikakvo prisvajanje ne može

Tiqqun Uvod u građanski rat

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 251 Jean-Marie Tjibaou — (1936-1989) vođa za nezavi - pokreta snost Nove Kaledonije Kanak i promicatelj ubijen je 1989. kulture se dogoditi tamo gdje se odvija državna kampanja na “čistu indistinktnu masu, na mnoštvo raščla- pacifikacije, njen rat uništenja usmjeren protiv njeno na svoje atome” (Hegel), Država zauzima građanskog rata. Namjesto oblika-života, ovdje ulogu umjetnika koji daje oblik sirovinama, a pre- paradoksalno pronalazimo raskošnu hiperpro- ma čitkom principu Zakona. dukciju, razgranatu proliferaciju subjektivnosti. U S druge strane, podjela na privatno i javno rađa ovoj točki susreće se dvostruka nevolja ekonomije ovu drugu nerealnost koja parira nerealnosti Dr- i Države: građanski rat utekao je unutar svakoga, žave: kritiku. Naravno, upravo je Kant u Što je pro- moderna Država svakog je stavila u rat protiv sama svjetiteljstvo? formulirao glavnu devizu kritike. sebe. Odatle mi polazimo. Neobično je što je ta deviza istodobno izreka Fri- dricha II: “Smijete misliti koliko hoćete i o čemu 40. Utemeljiteljski čin moderne Države – dakle ne pr- god hoćete, dok god se pokoravate!” Simetrična u vi čin, nego onaj koji uvijek iznova ponavlja – tom “moralno neutralnom” političkom prostoru uspostavljanje je fiktivnog rascjepa između javnog Državnog razloga, kritika uspostavlja “politički i privatnog, političkog i moralnog. Upravo tako neutralan” moralni prostor slobodne uporabe Ra- ona uspijeva napraviti napukline u tijelu, i samljeti zuma. Upravo to se misli kao “javnost”, najprije oblike-života. Ovaj pokret cijepanja na unutarnju identificirano s “République des Lettres”, ali ubr- slobodu i izvanjsko potčinjavanje, moralnu unu- zo prisvojeno kao državno oružje protiv bilo ka- tarnjost i političko ponašanje, odgovara instituciji kvog suprotstavljenog etičkog tkiva, bile to nera- golog života kao takvoj. skidive veze tradicionalnog društva, Cour des Mi- glosa: Iz iskustva znamo uvjete hobbesovske racles, ili jezik ulice. Apstrakciji državne sfere auto- transakcije između subjekta i suverena: “Mijenjam nomne politike odgovorit će druga apstrakcija: ap- moju slobodu za tvoju zaštitu. Kao kompenzaciju strakcija kritičke sfere autonomnog diskursa. I za moju apsolutnu izvanjsku poslušnost, moraš jednako kao što tišina okružuje činove Državnog mi jamčiti sigurnost”. Sigurnost, najprije posta- razloga, zabrana čina okružuje brbljanja i sanjare- vljena kao zaklonište od smrtne opasnosti kojom nja kritičkog razuma. Kritika se smatra tim čišćom mi prijete “drugi”, pred kraj Levijatana dobija sa- i radikalnijom što je više otuđena od bilo kakvog svim novu dimenziju. U poglavlju XXX. čitamo: pozitivnog utemeljenja vlastitih bajkovitih umi- “pod sigurnošću se ovdje ne misli na puko očuva- šljaja. U zamjenu za odricanje od svake neposre- nje, već također i na sve druge pogodnosti života dne političke namjere, dakle u zamjenu za ospora- koje svaki čovjek stječe za sebe svojim dopušte- vanje državnog monopola na političko, ona će do- nim radom, a bez pogibelji ili povrede države”. biti monopol na moral. Moći će dakle neprestance prosvjedovati, dok god ne pretendira postojati na 41. Državno djelovanje neutralizacije uspostavlja, neki drugi način. Čin bez govora s jedne strane, ovisno o tomu s koje ga strane promatramo, dva govor bez čina s druge – tako si Država i Kritika himerična, zasebna i međuovisna monopola: mo- jamče, svaka svojom zasebnom instancom, dakle nopol nad političkim i monopol nad kritičkim. policijom i javnim, neutralizaciju svake etičke raz- glosa α: Naravno, s jedne strane Država si nasto- like. Ovime SE otklanja, zajedno sa slobodnom ji prisvojiti monopol nad političkim, čiji je najpo- igrom oblika-života, i samo političko. znatiji izraz “monopol nad legitimnim nasiljem” glosa β: Stoga ne začuđuje što su se najveća re- tek najočigledniji pokazatelj. Monopolizacija poli- mek-djela kritike pojavila upravo tamo gdje su tičkog zahtijeva degradaciju razlikovne jedinice “građani” ponajviše lišeni pristupa “političkoj sfe- svijeta u naciju, a potom njenu daljnju degradaciju ri”, zapravo i bilo kakvoj praksi; gdje je cijelo ko- u populaciju i teritorij. Zahtijeva dezintegraciju or- lektivno postojanje pod državnom čizmom, dakle ganskog jedinstva tradicionalnih društava da bi se u apsolutnim monarhijama Francuske i Prusije njihovi preostali fragmenti podvrgnuli principu osamnaestog stoljeća. Malo iznenađuje i to što je organizacije. Konačno, nakon što je svela društvo zemlja Države također i zemlja Kritike, što je Fran- 252 cuska (jer o Francuskoj je riječ) u svakom aspektu, “Svi oni povrijeđeni svakodnevnom praksom le- često čak i otvoreno, tako žestoko osamnaestosto- gislacije brzo su se latili ovog oblika literarne ljetna. Pretpostavljući kontingenciju teatra našeg politike.” djelovanja, nećemo se ipak ustručavati pomenuti “Svaka javna strast tako se preodjenula u filozofiju; konstantu nacionalnog karaktera, svugdje drugdje politički se život silovito povukao u literaturu.” već iscrpljenu. Iako možemo prikazati kako je, ge- I konačno, na kraju Revolucije: “Vidjet ćete ogro- neraciju za generacijom, već više od dva stoljeća, mnu središnju moć, koja je proždrla sve komade Država proizvodila kritiku, a kritika zauzvrat proi- ovlasti i utjecaja ranije podijeljene među gomilom zvodila Državu, smatram da je instruktivnije citi- drugotnih moći, poredaka, klasa, profesija, obitelji rati ovdje opise predrevolucionarne Francuske iz i pojedinaca raspršenih u cijelom društvenom ti- sredine devetnaestog stoljeća, dakle s kratkim vre- jelu.” (Alexis de Tocqueville, Stari režim i Revoluci- menskim odmakom, opise jednog odurnog, ali ja, 1856.). pronicavog duha: “Vlada starog režima već je oduzela Francuzima 42. Ukoliko su određene teze, poput one o “ratu svih svaku mogućnost, čak i želju, da pomognu jedni protiv sviju”, podignute do razine principa vlada- drugima. Kad se Revolucija dogodila, uzalud biste vine, to je zato jer omogućuju određena djelova- tražili u većini Francuske deset ljudi koji bi imali nja. U ovom se posebnom slučaju moramo pitati: naviku djelovati zajedno na uobičajen način, uzi- kako je “rat svih protiv sviju” mogao započeti prije majući u ruke vlastitu obranu; to je bila zadaća sre- nego što je svatko proizveden kao svatko? I tu dišnje vlasti.” uviđamo kako moderna Država pretpostavlja sta- “Francuska (je bila) europska država u kojoj je po- nje stvari koje proizvodi; kako utemeljuje arbitrar- litički život bio već dugo vremena i najpotpunije nost vlastitih zahtjeva u antropologiji; kako je “rat iščezao, gdje su pojedinci gotovo sasvim izgubili svih protiv sviju” tek osiromašena etika građan- praktične vještine, sposobnost shvaćanja činjeni- skog rata nametnuta posvuda od strane moderne ca, iskustvo narodnog pokreta, i čak ideju naroda.” Države pod imenom ekonomije, koja i nije ništa “Budući da više nisu postojale slobodne instituci- drugo nego univerzalno kraljevstvo hostilnosti. je, a posljedično ni političke klase, nikakva živa glosa α: Hobbes se običavao šaliti na račun okol- politička tijela, nikakve organizirane političke nosti vlastitog rođenja, tvrdeći da je ono bilo pota- partije s vođama, te budući da u odsustvu svih tih knuto iznenadnim strahom njegove majke: “Strah organiziranih snaga smjer javnog mnijenja, kad se i ja smo rođeni kao blizanci.”, govorio je. Što se to javno mnijenje konačno ponovno rađa, postaje mene tiče, više sam voljan svu bijedu hobbesovske zadaća filozofa, bilo je za očekivati da će Revoluci- antropologije pripisati pretjeranom čitanju onog ja biti vođena manje određenim konkretnim či- idiota Tukidida, negoli njegovoj natalnoj karti. Pa njenicama, negoli apstraktnim principima i veo- hajdemo u tom svjetlu pročitati bljezgarije našeg ma općenitim teorijama.” poltrona: “Vlastite su domaće prilike pripremile ove pisce “Da bismo dobili jasnu ideju o elementima priro- da imaju sklonost za općenite i apstraktne teorije dnog prava i politike, važno je poznavati prirodu vladanja i da im slijepo vjeruju. Na gotovo besko- čovjeka.” načnu udaljenost od prakse u kojoj su živjeli, nika- “Ljudski život može biti uspoređen s utrkom. (...) kvo iskustvo nije dolazilo ublažiti njihovu pri- Ali moramo pretpostaviti da ova utrka nema dru- rođenu gorljivost i strast.” gog cilja, niti nagrade doli stići prije ostalih.” Hob- “Sačuvali smo međutim jedino slobodu među ru- bes, O ljudskoj prirodi, 1640. ševinama svih drugih; mogli smo neobuzdano fi- “Time postaje očigledno da se ljudi, dok žive bez lozofirati o porijeklu društava, o suštini prirode zajedničke vlasti koja ih drži u strahu, nalaze u sta- vladanja, te o primordijalnim pravima ljudske nju koje zovemo rat, i to rat svakog čovjeka protiv vrste.” svakog drugog. Naime, rat se ne sastoji samo od bi-

Tiqqun Uvod u građanski rat

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 253 Leon Trotsky — (1879-1940) pravog imena Lev Davidovich jedan od Bronshtein vođa Ruske revolucije i Lenjinova desna ruka je iz SSSR-a prognan nakon poraza u frak - cijskim borbama unu - tar Partije. 1940. ubi - jen je krampom za led u Meksiku. taka ili borbenih djelovanja, rat leži i u protoku lji, čija sloga ovisi o prirodnom bludu, uopće ne- vremena u kojem je volja za natjecanjem kroz bor- maju vlasti, i žive do današnjih dana poput životi- bu dovoljno izražena.” nja” (Levijatan). “Nadalje, ljudi ne nalaze uživanje (već, naprotiv, glosa β: Kad se radi o misli u najčišćem obliku, velik dio nezadovoljstva) u tome da ostanu na razmak između pitanja i odgovora katkad može okupu tamo gdje nema neke sile koja bi ih nadvla- trajati više stoljeća. Tako je jedan antropolog, ne- davala strahom”. Hobbes, Levijatan. koliko mjeseci prije nego što se ubio, odgovorio glosa β: Hobbes ovdje daje antropologiju mo- Hobbesu. Epoha je u međuvremenu prešla na dru- derne Države, pozitivnu iako pesimističku antro- gu obalu moderniteta, našavši se potpuno uplete- pologiju, političku iako ekonomsku, antropologiju nom u Imperij. Odgovor se pojavio 1977. u prvom atomiziranog stanovnika grada, koji “zaključava broju časopisa Libre pod naslovom “Arheologija vrata kad ide spavati”, koji “čak i kad je doma, za- nasilja”. Pokušalo ga Se, baš kao i njegov nastavak ključava škrinju” (Levijatan). Drugi su pokazali ka- “Nevolje divljeg ratnika”, shvatiti neovisno o su- ko je Država pronašla politički interes u preokreta- kobima iz istog desetljeća, sukobima između urba- nju tradicionalne etike, u zadnja dva desetljeća se- ne gerile i trošnih struktura buržoaske Države, ne- damnaestog stoljeća, kako bi uzdigla pohlepu, eko- ovisno o Rote Armee Fraktion, neovisno o Brigat- nomsku strast, iz reda privatnih poroka u red dru- te Rosse i difuznom Autonomia pokretu. Pa čak i s štvenih vrlina (cf. Albert O. Hirschmann). I kao ovom kukavičkom rezervom, Clastresovi tekstovi što je ova etika, etika ekvivalencije, najništavnija i dalje uznemiruju. etika koju su ljudi ikad dijelili, oblici-života koji joj “Što je primitivno društvo? To je mnoštvo nedje- odgovaraju: poduzetnik i konzument, istaknuli su ljivih zajednica koje se sve podvrgavaju istoj cen- se ništavnošću koja je sa svakim stoljećem sve trifugalnoj logici. Koja institucija istodobno izra- izražajnija. žava i jamči postojanost ove logike? To je rat, rat kao istina odnosa među zajednicama, kao osnov- 43. Rousseau je smatrao da se može suprotstaviti no sociološko sredstvo promoviranja centrifugal- Hobbesu po pitanju toga “kako se ratno stanje rađa ne sile disperzije naspram centripetalne sile unifi- iz društvenog stanja”. Tako je lošem divljaku ovog kacije. Ratni stroj je motor društvenog stroja; pri- Engleza suprotstavio Dobrog divljaka, jednoj an- mitivno društveno biće potpuno počiva na ratu, tropologiji drugu antropologiju, ovaj put optimi- primitivno društvo ne može preživjeti bez rata. stičnu. Ali greška ovdje nije bila u pesimizmu, ne- Što je više rata, to je manje unifikacije, i najbolji go u antropologiji; i u htijenju da se na njoj uteme- neprijatelj Države je rat. Primitivno društvo je lji društveni poredak. društvo protiv Države onoliko koliko je društvo- glosa α: Hobbes nije razvio svoju antropologiju za-rat. Vraćamo se tu opet Hobbesovoj misli. (...) samo promatrajući probleme svog doba: Frondu, On je bio kadar uvidjeti da su rat i Država protur- englesku revoluciju, rađanje apsolutističke Države ječni termini, da ne mogu postojati zajedno, da je- u Francuskoj, i razlike među njima. U tom vrijeme, dan implicira negaciju drugoga: rat sprečava Drža- putopisi i svjedočanstva iz Novog svijeta kruže već vu, Država sprečava rat. Golema, gotovo fatalna dva stoljeća. Malo sklon uzeti zdravo za gotovo “da greška čovjeka tog doba je ta što je vjerovao da je prirodno stanje, to jest apsolutna sloboda u kojoj društvo koje opstaje u ratu svih protiv svih zapra- ljudi nisu ni suvereni ni podanici, bilo stanje anar- vo nije društvo; da svijet Divljaka nije društveni hije i ratno stanje”, Hobbes građanski rat u “civili- svijet: da, posljedično, institucija društva podra- ziranim” nacijama pripisuje povratku u prirodno zumijeva kraj rata, pojavljivanjem Države, tog an- stanje, kakav svim sredstvima treba otkloniti. ti-ratnog stroja par excellence. Iako nesposoban mi- Američki divljaci i njihovo prirodno stanje, pome- sliti primitivni kao ne-prirodni svijet, Hobbes je nuti s užasom u De cive i Levijatanu, odvratan su ipak bio prvi koji je uvidio da ne možemo misliti primjer onih koji “osim vlasti unutar malih obite- rat bez Države, da ih moramo misliti zajedno, u odnosu isključivanja.” 254 44. Nesposobnost pravno-formalnog napada Države 45. U svakom trenutku svog postojanja, policija pods- da reducira građanski rat nije marginalan detalj jeća Državu na nasilje, banalnost i opskurnost nje- koji proizlazi iz činjenice da će uvijek biti plebsa zinog porijekla. koji treba pacificirati, nego je središnja nužnost sa- mih procedura pacifikacije. Organizacije napra- 46. Moderna Država propada na tri načina: najprije vljene po modelu Države karakteriziraju kao kao apsolutistička Država, zatim kao liberalna Dr- “bezoblično”/“neformalno” sve što proizlazi iz žava, i konačno kao Država blagostanja. Prijelaz s igre oblika-života. U modernoj se Državi ova ire- jedne na drugu može biti shvaćen u odnosu na tri duktibilnost građanskog rata manifestira besko- sukcesivna oblika građanskog rata: religijski rato- načnim širenjem nadzora i policije, dakle svega što vi, klasna borba i Imaginarna partija. Valja napo- ima nepriznatu zadaću da ostvari uvjete mo- menuti da propast Države ovdje nije u konačnom gućnosti državnog poretka, golemog koliko i rezultatu, nego u samom procesu, u cjelokupnom nedjelatnog. njenom trajanju. glosa α: Otkako je Louis XIV. stvorio pariško na- glosa α: Kad je prvi trenutak nasilne pacifikacije mjesništvo, prakse policijskih institucija nepre- završio i apsolutistički režim je uspostavljen, figu- stano pokazuju kako moderna Država postupno ra utjelovljenog suverena nastavila je živjeti kao stvara svoje društvo. Policija je ta snaga koja inter- beskoristan simbol proteklog rata. Umjesto da po- venira kad “stvari ne idu kako treba”, dakle tamo goduje pacifikaciji, suveren je naprotiv izazivao gdje se pokaže antagonizam među oblicima-živo- prkos, sukob i revolt. Jasno da je prihvaćanje ovog ta ili skok političkog intenziteta. Pod izlikom da jedinstvenog oblika-života – “tako me je volja” – svojom policijskom rukom štiti “društveno tkivo”, koštalo represije svih drugih oblika-života. Libe- koristeći drugu ruku da ga uništi, Država se nudi ralna Država podudara se s nadilaženjem ove apo- kao egzistencijalno neutralan posrednik među rije, aporije personalnog suvereniteta, ali jedino strankama i nameće se, čak i sa svojim prekomjer- nadilazeći je na njenom vlastitom terenu. Liberalna nim prinudnim sredstvima, kao pacificiran pejzaž Država je skromna Država, koja tvrdi da postoji sa- za sukobljavanje. Tako je, po uvijek istom i nepro- mo da bi osigurala slobodnu igru individualnih mjenjivom scenariju, policija proizvela javni pro- sloboda, i u tu svrhu iznuđuje interese od svakog stor kao prostor nad kojim je preuzela kontrolu; ta- tijela, da bi ih mogla svezati uz to tijelo i mirno ko se jezik Države primjenjuje na gotovo svaku vladati tim novim apstraktnim svijetom: “feno- društvenu aktivnost, postajući tako društvenim je- menalnom republikom interesa” (Foucault). Tvrdi zikom par excellence. da postoji samo da bi držala stvari u dobrom redu, glosa β: “Cilj nadzora i skrbi policije je da posre- u dobrom funkcioniranju “civilnog društva” koje duje između pojedinca i univerzalne mogućnosti je cijelo sama stvorila. Zanimljivo, slavno doba li- dostupne za dosezanje individualnih ciljeva. Poli- beralne Države, koje se proteže od 1815. do 1914. cija bi se trebala skrbiti za uličnu rasvjetu, gradnju koincidira s umnožavanjem instrumenata kontro- mostova, oporezivanje svakodnevnih potreba, kao le, s neprekidnim nadziranjem i općom discipli- i za zdravlje. Dva osnovna gledišta prevladavaju po narizacijom populacije, i s potpunim podvrgava- tom pitanju. Jedno drži da bi policija trebala imati njem društva policiji i javnosti. “Razvoj, dramati- nadzor nad svim, a drugo da policija nema nika- čan rast i širenje kroz društvo ovih glasovitih di- kvu ulogu po tom pitanju, jer će se svatko voditi sciplinarnih tehnika koje preuzimaju zadaću upra- potrebama drugog. Pojedinac svakako mora imati vljanja ponašanjem individua dan za danom i u pravo zarađivati za život na ovaj ili onaj način; ali s najsitnijem detalju točno su suvremene s godina- druge strane, javnost također ima pravo zahtijevati ma sloboda.” (Foucault). Sigurnost je primarni da se to odvija na prikladan način.” Hegel, Osnovne preduvjet “individualne slobode” koja je ništavna crte filozofije prava jer prestaje tamo gdje počinje sloboda drugog čov- jeka. Država koji “hoće vladati upravo toliko da

Tiqqun Uvod u građanski rat

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 255 Mao Zedong — (1893-1976) pobje - dnik u kineskom građanskom ratu, po - - agrarne refor kretač skoka na - me, Velikog - revo prijed i Kulturne lucije, između ostalih poznatih citata, izja - vio je i “I udarac no - gom u guzicu je korak naprijed.” vlada što je manje moguće”, mora zapravo znati vanje, indistinkcija društva i države u kojoj se za- sve, i mora razviti skup praksi tehnologija za to. starjeli oblik-Države nadživio još neko vrijeme u Policija i javnost dvije su instance kojima liberalna okviru Imperija. Nespojivost državnog poretka i Država čini prozirnom temeljnu neprozirnost po- njegovih procedura (policije i javnosti) očituje se u pulacije. Ovdje svjedočimo podmuklom načinu na aktualnim nastojanjima da se razbije Država bla- koji liberalna Država do savršenstva gura moder- gostanja. Također, ne postoji više društvo u smislu nu Državu, pod izlikom da mora prodrijeti svugd- diferencirane cjeline, postoji samo preklapanje je da tamo ne bi morala doista morala biti, da mora normi i dispozitiva kojima Se drže zajedno razba- sve znati da bi svoje podanike mogla ostaviti slo- cane krpice globalnog biopolitičkog tkiva, kojima bodnima. Princip liberalne Države mogao bi se Se sprečava njegova nasilna dezintegracija. Impe- formulirati ovako: “Da Država ne bila svugdje, po- rij je upravitelj ovog pustošenja, visoki menadžer trebno je da disciplina i kontrola budu”. “I tek kad ovog procesa mukle i mlake implozije. vladavina, ograničena ponajprije na svoju funkciju glosa α: Postoji službena povijest Države gdje se nadzora, uvidi da se nešto ne događa prema zah- ova javlja kao jedan i jedini protagonist, gdje je na- tjevima opće mehanike ponašanja, razmjene i predak državnog monopola nad političkim prika- ekonomskog života, itd..., tada intervenira. (...) Pa- zan kao niz bitaka dobivenih nad neprijateljem, noptikon je je sama formula liberalne vladavine” neprijateljem nevidljivim i imaginarnim, neprija- (Foucault, Rođenje biopolitike). “Civilno društvo” teljem bez historije. A onda, postoji i protu-povi- ime je koje je liberalna Država dala onomu što je jest, pisana sa stanovišta građanskog rata, u kojoj istodobno njen produkt i njeno izvanjsko. Nije iz- ulozi svih tih “napredaka” i dinamika moderne Dr- nenađujuće vidjeti da jedna studija o “vrijednosti- žave mogu biti sagledani. Ova protu-povijest po- ma” Francuza vjeruje da može zaključiti, bez ika- kazuje da monopolu nad političkim stalno prijeti kvog dojma da izriče paradoks, da su u 1999. “Fran- ponovno uspostavljanje autonomnih svjetova, ne- cuzi sve više vezani uz osobne slobode i javni po- državnih kolektiviteta. Sve što je Država ostavila u redak” (Le Monde, 16. studenog 2000). Očigledno, “privatnoj” sferi, sve što je ostavila “civilnom dru- među idiotima koji odgovaraju na ankete, dakle, štvu”, sve što je proglasila beznačajnim i nepolitič- među onima koji još uvijek vjeruju u reprezentaciju, kim, uvijek daje prostora slobodnoj igri oblika-ži- većina su nesretni, kastrirani zaljubljenici u libe- vota, takvoj da se monopol nad političkim s vre- ralnu Državu. Sve u svemu, “francusko civilno mena na vrijeme čini osporavanim. Tako je Država društvo” znači samo ispravno funkcioniranje skupa ponukana da, bilo polako bilo nasilnom gestom, disciplina i režima subjektivacije odobrenih od mo- obuhvati totalitet društvenog djelovanja, da pre- derne Države. uzme na sebe cjelokupnu ljudsku egzistenciju. glosa β: Imperijalizam i totalitarizam označuju Dakle, “koncept zdrave individue u službi Države dva načina kojima moderna Država nastoji opko- zamijenjen je konceptom Države u službi zdrave račiti vlastitu nemogućnost, prvi bježeći van svo- individue” (Foucault). U Francuskoj je ovaj preo- jih granica u kolonijalnu ekspanziju, a drugi inten- kret uspostavljen već kad je 9. travnja 1898. izgla- zivnim produbljivanjem penetracije unutar vlasti- san zakon koji se tiče “odgovornosti za nesreće čije tih granica. U oba slučaja, ove očajničke reakcije su žrtve radnici na radnom mjestu”, a naročito za- Države, koja tim više nastoji biti sve što je više za- kon od 5. travnja 1910. koji se tiče mirovinskog pro- pravo ništa, okončavaju u oblicima građanskog ra- grama za radnike i seljake koji potvrđuje pravo na ta, za koji Država tvrdi da joj je prethodio. život. Zauzimajući, već stoljećima, mjesto svih he- terogenih posredovanja tradicionalnog društva, 47. Konačno je etatizacija društvenog morala biti Država je na kraju dobila suprotno od onog što je plaćena socijalizacijom Države, dovodeći tako do tražila i konačno je svladana vlastitom nemo- uzajamnog rastvaranja i jednog i drugog. Ono što gućnošću. Htijući koncentrirati monopol nad po- Se naziva “Državom blagostanja” bilo je nerazliko- litičkim sve je politizirala, svi su aspekti života po- 256 stali politički, ne sami po sebi, kao jedinstveni sa- da ta fikcija opstane. Drugim riječima, Imperij hi- držaji, nego točno onoliko koliko se Država, zauzi- storijski ne počinje tamo gdje moderna Država za- majući poziciju, također formirala kao partija. Ili vršava. Imperij je ono što od određene vremenske kako je Država, dižući posvuda rat protiv građan- točke (recimo da je to 1914.) omogućuje da moder- skog rata, ponajviše širila hostilnost spram sebe na Država postoji kao čisti privid, kao beživotan same. oblik. Diskontinuitet ovdje nije u prelasku s je- glosa β: Država blagostanja, koja je zauzela mje- dnog poretka na drugi, nego nadilazi vrijeme, po- sto liberalne Države unutar Imperija, proizvod je stoji kao dva paralelna, ali heterogena plana konzi- goleme difuzije disciplina i režima subjektivacije stencije, kao dvije povijesti Države i same paralel- svojstvenih liberalnoj Državi. Ona iskrsava u tre- ne i heterogene. nutku u kojem koncentracija tih disciplina i reži- glosa β: Kad govorimo o izvrtanju, mislimo na ma – na primjer, uopćavanjem osiguravateljskih posljednju mogućnost jednog iscrpljenog sistema praksi – doseže takav stupanj u “društvu” da se koji se presavinuo da bi se potom, mehanički, uru- društvo više ne razlikuje od Države. Čovjek je po- šio u sama sebe. Izvanjsko postaje Unutarnje, a stao socijaliziran do te mjere da je postojanje od- Unutarnje više nema granica. Što je ranije bilo pri- vojene i osobne moći Države postalo prepreka pa- sutno na određenom definiranom mjestu, sada po- cifikaciji. Bloomovi više nisu subjekti – niti eko- staje moguće svugdje. Ono što je izvrnuto više ne nomski, a čak još manje pravni subjekti: oni su postoji na pozitivan način, u koncentriranom obli- kreature imperijalnog društva. Stoga oni moraju ku, nego postaje obustavljeno unedogled. To je ko- najprije biti uzeti kao živa bića, da bi mogli nastavi- načno lukavstvo sistema, gdje je on istodobno naj- ti fikcionalno postojati kao pravni subjekti. ranjiviji i najotporniji. Proces kojim se liberalna Država imperijalno izvrnula može biti opisan ova- ko: liberalna Država razvila je dvije podinstitucio- IMPERIJ, GRAĐANIN nalne prakse kojima kontrolira populaciju i drži je Svetac je smješten iznad naroda, i narod uopće ne na odstojanju. S jedne strane, tu je policija u izvor- osjeća njegovu težinu; on upravlja narodom, i narod nom značenju riječi (“Policija bdije nad dobrobiti uopće ne osjeća njegovu ruku. Stoga ga cijeli imperij ljudi (...) policija bdije nad živima” – N. De La Ma- radosno služi i nikad se ne umara služeći ga. Budući re, Traité de la police, 1705.), a s druge strane, tu je da on nikoga ne osporava, u imperiju nema nikoga tko javnost, sfera podjednako dostupna svima, i pre- bi njega osporavao. ma tome neovisna od svakog oblika-života. Svaka — Lao Ce, Tao Te Ching od ovih instanci zapravo je skup praksi i instrume- nata čiji je jedini stvarni kontunuitet u njihovom 48. Povijest moderne Države povijest je njezine borbe konvergentnom učinku na populaciju, s tim da se protiv vlastite nemogućnosti, dakle povijest nje- prva odnosi na “tijelo”, a druga na “dušu” popula- nog preopterećenja mehanizmima koje upošljava cije. Da bi se osigurala ova potpuna moć, bilo je do- da otkloni tu nemogućnost. Imperij je, nasuprot voljno kontrolirati društvenu definiciju sreće i od- tomu, prihvaćanje te nemogućnosti, kao i tih meha- ržavati red u javnoj sferi. U tomu si je liberalna Dr- nizama. Da budemo precizniji, Imperij je izvrtanje žava mogla priuštiti da bude skromna. Tijekom liberalne Države. osamnaestog i devetnaestog stoljeća, policija i jav- glosa α: Postoji, dakle, službena povijest moder- nost razvile su se tako da istodobno služe i nadila- ne Države, taj veliki pravno-formalni narativ su- ze institucije nacije-države. Ali tek Prvim svjet- verenosti: centralizacija, unifikacija, racionalizaci- skim ratom one postaju glavni pokretač izvrtanja ja. I postoji također protu-povijest koja je povijest liberalne Države u Imperij. Tada svjedočimo neče- njene nemogućnosti. Genealogiju Imperija treba mu neobičnom: vezujući se međusobno u korist tražiti u ovoj drugoj, u rastućoj masi praksi koje rata u tijeku, i naširoko neovisne o nacionalnim Lao Ce treba usvojiti, u instrumentima koji se upošljavaju Državama, ove podinstitucionalne prakse rađaju

Tiqqun Uvod u građanski rat

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 257 Ho Chi Minh — (1890-1969) glavni grad poraženog Juž - nog Vijetnama, Sai - je gon, preimenovan nakon zauzimanja u Ho Chi Minh City u - čast marksističkog re volucionara i vođe Francu - otpora protiv ske i SAD-a. dva nadinstitucionalna pola Imperija: policija po- koja od Oca, Sina i Duha Svetoga čini tri osobe Bo- staje Biomoć, a javnost je transformirana u Spek- ga, “što znači da svatko može igrati vlastitu ili ulo- takl. Od ove točke nadalje Država ne nestaje, ona gu drugog”. To omogućuje suverenu da bude defi- je jednostavno degradirana od strane transterito- niran kao akter i izvršitelj u ime onih koji su odlu- rijalnog skupa autonomnih praksi: Spektakla, čili “da izaberu jednog čovjeka ili skup ljudi da bu- Biomoći. de nositelj njihove osobe” i prema tome “da svaki glosa γ: Liberalna hipoteza se urušava 1914., za- od njih uzima i priznaje samoga sebe za tvorca jedno s krajem “stogodišnjeg mira” koji je proiza- svega onoga što će onaj tko bude nositelj njihove šao iz Bečkog kongresa. Kad se boljševičkim dr- osobe raditi ili uvjetovati da se radi u onome što se žavnim udarom i globalnom klasnom borbom tiče zajedničkog mira i sigurnosti; i da pri tome svaka nacija našla rascijepljenom na dvoje, okon- svatko svoju volju podredi njegovoj volji” (Levija- čane su i sve iluzije o inter-nacionalnom redu. U tan). Ukoliko u ikonofilskoj teologiji Niceje Krist globalnom građanskom ratu, Države unutar svojih ili ikona manifestira, ne prisustvo Boga, nego nje- granica ne mogu ostati neutralne. Ukoliko se neki govo esencijalno odsustvo, njegovo osjetilno po- poredak još mogao zamisliti, on je morao biti vlačenje i njegovu neprikazivost, tada je za mo- nadnacionalan. dernu Državu osoba suverena tu jer se “građansko glosa δ: Ukoliko je Imperij prihvaćanje nemo- društvo” fiktivno povuklo. Moderna Država poi- gućnosti moderne Države, on je također i pri- ma se, dakle, kao onaj dio društva koji nije dio dru- hvaćanje nemogućnosti imperijalizma. Dekoloni- štva, i upravo ga stoga može predstavljati kao zacija je važan trenutak u uspostavljanju Imperija, cjelinu. logički označen proliferacijom Država marioneta. glosa β: Razne buržoaske revolucije nikad nisu Dekolonizacija znači: razrada novih oblika hori- potkopavale princip osobe suverena, dok god vije- zontalne, podinstitucionalne moći koji funkcioni- će ili vođa, izabrani izravno ili neizravno, nisu od- raju bolje od onih starih. stupali od ideje moguće reprezentacije društve- nog totaliteta, tj. društva kao totaliteta. Tako je pri- 49. Suverenost moderne Države bila je fikcionalna i jelaz s apsolutističke Države na liberalnu Državu personalna. Imperijalna suverenost je pragmatič- samo uspio likvidirati jednu osobu – Kralja – koji je na i impersonalna. Za razliku od moderne Države, likvidirao poredak iz kojeg je proizašao, i čiji je po- Imperij može legitimno tvrditi da je demokrati- sljednji živi preostatak bio. Kralj je suđen kao pre- čan dok god a priori ne zabranjuje niti privilegira preka historijskom procesu koji je sam inicirao: nijedan oblik-života. njegova je smrt bila točka na kraju optužnice koju Za to ima dobre razloge: tako osigurava simultano je sam napisao. Samo je demokratski proces koji je slabljenje svih oblika-života, kao i njihove slobo- promovirala sama moderna Država bio u stanju dne igre u tom slabljenju. okončati raspad moderne Države. Demokratska glosa α: Na ruševinama srednjovjekovnog dru- ideja apsolutne jednakovrijednosti svih oblika-ži- štva, moderna Država pokušala je ponovno uspo- vota također je imperijalna ideja. Demokracija je staviti jedinstvo na principu reprezentacije, to jest imperijalna u mjeri u kojoj jednakovrijednost na pretpostavci da bi jedan dio društva mogao među oblicima-života može biti primijenjena ne- utjeloviti totalnost društva. Termin “utjeloviti” gativno, sprečavajući, svim sredstvima koja su joj ovdje nije upotrebljen u nedostatku nekog boljeg. na raspolaganju, etičke razlike da u svojoj igri do- Eksplicitna doktrina moderne Države je sekulari- segnu intenzitet koji ih čini političnima. Jer time zacija jedne od najviše zastrašujućih operacija kr- bi se u glatki prostor demokratskog društva uvele šćanske teologije: one čije je dogma potvrđena Ni- linije raskida, saveza i diskontinuiteta koje bi uni- cejskim vjerovanjem. Hobbes joj posvećuje jedno štile jednakovrijednost oblika-života. Upravo sto- poglavlje u dodatku Levijatana. Njegova teorija ga Imperij i demokracija pozitivno nisu ništa dru- personalne suverenosti zasnovana je na doktrini go nego slobodna igra oslabljenih oblika-života, 258 oslabljenih na način virusa koji se ubrizgavaju kao glosa α: Imperijalni režim sve-uključivosti ne- cjepivo. U jednom od njegovih rijetkih tekstova o promjenjivo slijedi istu dramaturgiju: nešto se, iz Državi, Kritici Hegelove “Filozofije prava”, Marx je nekog razloga, manifestira kao strano Imperiju, ili branio imperijalnu perspektivu “materijalne Dr- kao da mu pokušava pobjeći, raskinuti s njim. žave” suprotstavljene “političkoj Državi” slije- Ovakvo stanje stvari proizvodi situaciju krize, na dećim terminima: što Imperij odgovara izvanrednim stanjem. Jedino “Politička republika je demokracija unutar ap- tada, u tom kratkotrajnom trenutku, za vrijeme je- straktnog oblika države. Stoga, apstraktni državni- dne od reaktivnih operacija, može Se reći: “Imperij oblik demokracije je republika.” postoji”. “Politički život u modernom smislu je skolastika glosa β: Imperijalno društvo ne predstavlja do- narodnog života. Monarhija je najpotpuniji izraz vršenost, potpunost bez ostataka: mjesto koje je ovog otuđenja. Republika je negacija ovog otuđe- ostalo prazno padom suverenosti ostaje upravo to, nja unutar njegove vlastite sfere.” prazno vis à vis društva. To mjesto, mjesto Princa, “Svi oblici države imaju demokraciju za istinu, i iz trenutno zauzima Ništa imperijalnog Principa, tog razloga su neistiniti u mjeri u kojoj nisu koji se materijalizira i koncentrira jedino kad si- demokratski.” jevne kao munja na bilo što što pokuša ostati izvan “U istinskoj demokraciji politička država nestaje.” njega. Zato Imperij nije samo bez vlasti, nego i bez glosa γ: Imperij ne može biti shvaćen izvan bio- imperatora: postoje samo činovi vlasti, svi pod- političkog preokreta moći. Poput Biomoći, Imperij jednako negativni. U našem se historijskom isku- se ne podudara niti s jednim pravnim okvirom, i stvu ovakvom stanju stvari još uvijek najviše pri- to nije novi institucionalni poredak. Imperij znači bližuje Teror. Tamo gdje “univerzalna sloboda ne resorpciju, ili retrakciju, povlačenje starog sup- može proizvesti ni pozitivno djelo ni pozitivno stancijalnog suvereniteta. Moć je uvijek cirkulirala djelovanje, ostaje joj samo negativno djelovanje; u materijalnim i lingvističkim, svakodnevnim, in- ona je samo furija destrukcije” (Hegel, Fenomeno- timnim i mikrofizičkim dispozitivima; uvijek je logija duha). prožimala život i tijelo podanika. Istinska novost glosa γ: Imperij najbolje funkcionira kad je kriza Biomoći je da ona više nije ništa više nego to. Biomoć posvemašnja. Kriza je regularni način postojanja je oblik moći koja se više ne uzdiže naspram “ci- Imperija, jednako kao što osiguravateljske tvrtke vilnog društva” kao hipostaza suverena, kao Veliki postoje samo kad se dogodi nesreća. Temporalnost izvanjski subjekt. Ona više ne može biti izolirana Imperija je temporalnost izvanrednog stanja i iz društva. Biomoć znači samo to: moć prianja uz katastrofe. život i život prianja uz moć. Tako iz perspektive njenog klasičnog oblika svjedočimo radikalnom 51. Imperij nije vrhunac ispunjenja civilizacije, nešto mijenjanju moći, iz čvrstog u plinovito, moleku- kao njena krunidba, nego prije kraj njegova iz- larno stanje. Da skujemo formulu: Biomoć je SU- vrćućeg procesa urušavanja, kao onog što bi ga tre- BLIMACIJA moći. Imperij se ne može pojmiti iz- balo obuzdati i ako je moguće zamrznuti. Imperij van ovog razumijevanja našeg doba. Imperij nije i je zato kat-echon. “'Imperij' je u tom smislu značio ne može biti moć odvojena od društva. Društvo to historijsku moć da spriječi pojavu Antikrista i kraj ne bi podnijelo. Društvo drobi zadnje ostatke kla- aktualnog eona” (Carl Schmitt, Nomos zemlje). Im- sične politike svojom ravnodušnošću. Imperij je perij shvaća sebe posljednjim bastionom protiv imanentan “društvu”, on je “društvo” onoliko ko- erupcije kaosa, i djeluje s ovom minimalnom per- liko je društvo moć. spektivom na umu.

50. Imperij postoji “pozitivno” jedino u krizi, jedino 52. Na prvi pogled, Imperij izgleda kao parodična ko- kao negacija i reakcija. Ako i mi pripadamo Impe- lekcija cjelokupne, smrznute povijesti “civilizaci- riju, to je samo jer je nemoguće isključiti se iz je”. Ovom dojmu ne manjka određene intuitivne njega. Tiqqun Uvod u građanski rat

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 259 Pol Pot — (1925-1998) vođa Crvenih Kmera koji je u Kambodži vrijeme vratio na godinu nultu i pokušao iznova za - početi civilizaciju, te pri tome ubio 2 miliju - je u na ljudi umro kućnom pritvoru 1998. ispravnosti: Imperij je doista zadnja postaja civili- kontrole. Biomoć ne upravlja izravno ljudima ili zacije prije nego dospije do kraja svog puta, zadnja stvarima, umjesto toga, upravlja mogućnostima i agonija u kojoj će joj cijeli život proletjeti pred uvjetima mogućnosti. očima. Sve što proizlazi iz Izvanjskog, ponajprije ilegal- nost, ali također i bijedu i smrt, upravlja Se tako da 53. S liberalnom Državom izvrnutom u Imperij, pre- bivaju integrirani, dakle pozitivno eliminirani i ta- šlo Se je iz svijeta podijeljenog Zakonom u prostor ko vraćeni u cirkulaciju. Zato unutar Biomoći ne polariziran normama. Imaginarna partija je drugo postoji smrt, postoji samo ubojstvo i cirkulacija lice ovog izvrtanja. ubojstva. Preko statistike, cijela mreža kauzaliteta glosa α: Što znači Imaginarna partija? Da se Iz- umeće svako živo biće u skup(inu) smrti koju zah- vanjsko pomjerilo unutra. Ovo se izvrtanje dogodilo tijeva njegovo vlastito preživljavanje (isključeni, tiho, bešumno, nenasilno, kao preko noći. Na prvi nesretni Indonežani, nesreće na poslu, Etiopljani pogled čini se da se ništa nije promijenilo, ali odje- svih godina, zvijezde poginule u prometnim ne- dnom je začudno tako puno bliskih stvari postalo srećama itd.). U medicinskom je smislu također beskorisno, stare podjele koje više ne mogu protu- smrt postala ubojstvo: s proliferacijom “klinički mačiti što se događa postale su tako tegobne. mrtvih”, ovih “živih mrtvaca” koji bi odavno umr- Iz ustrajne male neuroze još uvijek Se želi razliko- li da ih se ne drži vještački živima kao banku orga- vati pravedno i nepravedno, zdravo i bolesno, rad i na za neku apsurdnu transplantaciju, da ih se ne dokolica, zločinac i nevini, uobičajeno i mon- drži živima da bi ih se umorilo. Istina je da ne postoji struozno. Ali priznajmo ono očigledno: ove stare razaznatljivo izvanjsko jer je granica postala inti- opozicije izgubile su svako značenje. mno stanje svega što postoji. One nisu izbrisane, međutim; one opstaju, ali bez Zakon postavlja podjele i uspostavlja distinkcije, posljedica. Norma nije ukinula Zakon, tek ga je is- ograničuje ono što ga osporava, a prepoznaje praznila i usmjerila vlastitim ciljevima, stavljajući uređen svijet kojem daje oblik i trajanje; Zakon ga u službu vlastitih imanentnih praksi kalkulaci- imenuje i ne prestaje imenovati, pobrojavati ono je i administracije. Vraćen u polje norme na snazi, što je izvan zakona, dakle vlastito izvanjsko. Za- Zakon je izgubio zadnje preostatke transcenden- kon izgovara svoje izvanjsko. cije, i sada djeluje u polju izvanrednog stanja be- Isključivanje, naročito isključivanje onog što ga skonačno produženog do daljnjeg. utemeljuje – suverenitet, nasilje – njegov je uteme- Izvanredno stanje je normalni režim Zakona. ljiteljski čin. Nasuprot njemu, norma ne zna čak ni Nema vidljivog Izvanjskog više – ne postoji nešto za ideju utemeljenja. Norma nema sjećanja, ona je kao čista Priroda, Ludilo klasičnog doba, Veliki u uskom odnosu sa sadašnjošću, nastoji se usko Zločin klasičnog doba, ili Veliki klasični Proletari- vezati uz imanenciju. Dok Zakon ima lice i poštuje jat s realno postojećom Domovinom Pravde i Slo- suverenost onog što je izvan njega, norma je ace- bode; sve je to nestalo, ne istinski, nego ponajviše falna (bez glave) i slavi uvijek kad Se kralju odru- zato jer je izgubilo svoju imaginarnu snagu pri- bljuje glava. Norma nema hieros, nema vlastitog vlačnosti. Izvanjsko je nestalo upravo jer je izvanj- mjesta, nevidljivo djeluje po iscrtanom prostoru sko danas posvuda, u svakoj točki biopolitičkog bez rubova koji dijeli. Nitko nije isključen niti od- tkiva. Ludilo, zločin ili gladni proleterijat ne nasta- bačen u neku utvrdivu izvanjskost. Ono što se na- njuju više definiran ili prepoznatljiv prostor, ne- ziva “isključenim”, za normu je samo modalitet maju više svoj svijet u svijetu, vlastiti geto sa zido- opće uključenosti. Tu postoji samo jedno i jedin- vima ili bez njih. Isparavanjem društvenog, ovi stveno polje, homogeno, ali izlomljeno u bezbroj termini postaju reverzibilni modaliteti, nasilne la- nijansi, režim bezgranične integracije postavljene tencije, mogućnosti za koje je svako tijelo osu- da održava igru među oblicima-života na najni- mnjičeno. Ova sumnja opravdava nastavak trajne žem mogućem stupnju intenziteta. U ovom pro- socijalizacije društva, usavršavanje mikro-aparata storu vlada neuhvatljiv mehanizam totalizacije, 260 rastapajući, probavljajući, apsorbirajući i deaktivi- tnim prostorom cirkulacije. Tako se imperijalno rajući svaku drugost a priori. Proces sveproždiruće društvo pokazuje kao nepregledna artikulacija imaneantizacije – svođenja svega na ništa – odvija dispozitiva koja upumpava električan život u fun- se na planetarnoj skali. Cilj je učiniti svijet nepre- damentalnu inerciju biopolitičkog tkiva. Budući kinutim biopolitičkim tkanjem. Čekajući to, nor- da premreženo uređenom imperijalnom društvu ma bdije. uvijek prijete slomovi, nesreće, blokade, Imperij je Pod režimom norme, ništa nije normalno, sve tre- tu da osigura eliminaciju otpora cirkulaciji, elimi- ba normalizirati. Tu je na djelu pozitivna paradigma naciju svih prepreka prodiranju, čineći sve tran- moći. Norma proizvodi sve što jest, utoliko ona sparentnim društvenim tijekovima. Imperij ta- jest, kako Se kaže, ens realissimum. Sve što ne pripa- kođer osigurava transakcije i koje jamče, riječju, da njenom načinu otkrivanja nije, a sve što nije ne društvenu superprovodljivost. Zato Imperij nema može pripadati njenom načinu otkrivanja. Pod re- središta: jer to omogućuje da svaki njegov čvor bu- žimom norme, negativnost nikad nije prepoznata de potencijalno središte. Spektakl i Biomoć osigu- kao takva, nego je svedena na neispravnost u od- ravaju ne samo intenzivan kontinuitet protoka, nosu na normu, rupu koju treba zakrpati u global- nego i prijelaznu normalizaciju svih situacija nji- nom biopolitičkom tkanju. Negativnost, ta moć hovim izjednačavanjem. kojoj nije dopušteno postojati, logički je prepušte- glosa β: Bez sumnje, postoje “preplavljene” zo- na nestajanju bez traga. Ne bez razloga, budući da ne gdje je imperijalna kontrola gušća nego drugd- je Imaginarna partija Izvanjsko svijeta bez Izvanj- je, gdje je svaki i najmanji segment postojećeg iz- skog, esencijalni diskontinuitet smješten u srce ložen općem panoptizmu, gdje se populacija u svijeta učinjenog kontinuiranim. krajnoj instanci ne razlikuje od policije. I obrnuto, Imaginarna partija je sjedište i opsada moći, postoje zone gdje se Imperij čini odsutnim i ob- potencije. znanjuje da se ne “usuđuje ni kročiti tamo”. To je glosa β: Kako to norma supsumira Zakon ponaj- stoga jer Imperij kalkulira, Imperij vaga, prosuđu- bolje ilustrira način na koji su stare teritorijalne je, a zatim odlučuje da bude ovdje ili tamo, da se Države Europe “ukinule” svoje granice po Schen- očituje ili povuče, sve iz taktičkih razloga. Imperij genskom sporazumu. Ukidanje granica, dakle na- nije svugdje, i nigdje nije odsutan. Za razliku od puštanje najsvetijeg atributa moderne Države, na- moderne Države, Imperij ne stremi biti najviša ravno, ne znači da će same Države nestati, nego točka, uvijek vidljiv i sjajan suveren. Imperij teži prije ukazuje na trajnu mogućnost obnavljanja tih biti zadnje utočište u svakoj situaciji. Baš kao što granica, ukoliko to okolnosti budu zahtijevale. U “park prirode” nema ništa prirodno jer je stvoren tom smislu, kad se ukinu granice, granične i carin- vještački i odlukom da je bolje ostaviti ga “neta- ske prakse ni u kojem slučaju ne nestaju, nego knutim”, tako je i Imperij prisutan svugdje gdje je upravo suprotno: šire se potencijalno na sva mje- u stvarnosti odsutan, prisutan kao povučen. Impe- sta i sve trenutke. U Imperiju granice kao i carine rij je takav da može biti svugdje, on je u svakoj toč- postaju – pomične. ki teritorija, u procjepu između normalne i izva- nredne situacije. Imperij može vlastitu nemoć. Im- 54. Imperij nema i nikad nije imao pravno ili institu- perij ima moć ne moći. cionalno postojanje, jer nema potrebu za njim. Za glosa γ: Logika moderne Države logika je Zako- razliku od moderne Države koja je težila biti pore- na i Institucije. Institucije i Zakoni su deteritorija- dak Zakona i Institucija, Imperij je jamac mrežaste lizirani i principijelno apstraktni. Tako se razlikuju proliferacije normi i dispozitiva. Pod normalnim od običaja koje odmjenjuju, običaja koji su uvijek okolnostima, ovi dispozitivi jesu Imperij. lokalni, etički prožeti i uvijek podložni egzistenci- glosa α: Svaki put kad Imperij intervenira, on jalnom osporavanju. Institucije i Zakoni uspravlja- napušta norme i dispozitive što omogućuje da ju se u odnosu na ljude, vertikalno, crpeći postoja- mjestom krize bude upravljano kao transparen- nost iz vlastite transcendencije, iz vlastita neljud-

Tiqqun Uvod u građanski rat

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 261 Viet Minh za — nacionalni pokret nezavisnost Vijetnama osnovan je 1941. borio se prvofrancu - protiv ske kolonijalne vlada - ja - vine, zatim protiv panske okupacije, pa francuske re- protiv okupacije i američke intervencije. skog samoproglašavanja. Institucije, kao i Zakoni, perijem, “antimafijaški procesi” jedino slave tri- uspostavljaju linije razdiobe i imenuju da bi odvo- jumf jedne mafije, mafije sudaca, nad drugom, jili i napravili poredak stvari, da bi okončali kaos ili onom kojoj se sudi. Tu je pravo postalo tek jedno prije da bi povukli kaos u ograničen prostor Zloči- od mnogih oružja u univerzalnom širenju hostil- na, Ludila, Pobune, prostor neovlaštenog. I zakon i nosti. Ako Bloomovi uspijevaju uspostaviti među- Institucija ujedinjeni su u tom što se nikome i ni u sobne odnose i mučiti jedni druge samo u jeziku kojem slučaju ne moraju opravdavati. “Zakon je Prava, Imperij, nasuprot njima, nije mu pretjerano Zakon”, kaže čovjek. naklonjen, ali ipak ga koristi s vremena na vrije- Iako se ne ustručava koristiti ih (kao i sve drugo me, prema prigodi. Ali čak i tada nastavlja govoriti uostalom) kao oružja, Imperij se ne obazire na ap- jedinim jezikom koji zna: jezikom učinkovitosti, straktnu logiku Zakona i Institucija. Imperij pozna učinkovitosti da se ponovno uspostavi normalna samo norme i dispozitive. Poput dispozitiva, norme situacija, da se proizvede javni red, i općenito glat- su lokalne. One su na snazi sada i ovdje dok god to ko funkcioniranje Stroja. Dvije sve sličnije figure empirijski funkcionira. Njihovo porijeklo i razlog ove suverenosti učinkovitosti nameću se ovdje sa- postojanja, norme to ne skrivaju, nije u njima sa- mom konvergencijom njihovih funkcija: drot i mima, nego u sukobu, u krizi koja im prethodi. doktor. Ono bitno danas nije nekakva prethodna deklara- glosa ε: “Zakon bi trebao biti korišten kao još je- cija univerzalnosti koja bi se potom svugdje name- dno oružje u vladinom arsenalu i postati tako ništa tnula; pozornost prije treba pridati operacijama, više od propagandnog pokrića za rješavanje nepo- pragmatici. Svakako i ovdje postoji totalizacija, ali željnih članova javnosti. Da bi se ovo učinkovito ona se ne rađa iz želje za univerzalizacijom. Ona se sprovelo, djelatnosti pravnih službi moraju biti što stvara samom artikulacijom dispozitiva, kontinui- diskretnije povezane s ratnim naporima.” (Frank tetom cirkulacije među njima. Kitson, Low Intensity Operations: Subversion, Insur- glosa δ: Pod Imperijem svjedočimo proliferaciji gency, Peace-Keeping, 1971.) prava, kroničnom uzletu pravne proizvodnje. Ova proliferacija nikako ne potvrđuje nekakav trijumf 55. “Građanin” je svako tijelo čiji je oblik-života osla- Zakona, naprotiv, ona ukazuje na njegovu potpu- bljen do te mjere da je postao kompatibilan s Im- nu devaluaciju, njegovu definitivnu zastarjelost. perijem. Razlika ovdje nije potpuno odstranjena, Pod režimom norme, Zakon postaje tek jedan on ona postoji dok god je utemeljena u općoj jedna- brojnih instrumenata retroaktivnog djelovanja na kovrijednosti. Štoviše, razlika je elementarna jedi- društvo, instrumenta ništa manje prilagodljivog nica imperijalnog upravljanja identitetima. Ako je ili podložnog izokretanju značenja od drugih. Za- moderna Država vladala “fenomenalnom republi- kon je tehnika vladanja, način da se okonča neka kom interesa”, za Imperij možemo reći da upravlja kriza, i ništa više. Zakon, koji je moderna Država fenomenalnom republikom razlika. I upravo Se ovom uzdizala kao jedini izvor prava, sad je samo jedan depresivnom maskaradom otklanja svaki izraz od izraza društvene norme. Čak ni suci više nema- oblika-života. Imperijalna moć ostaje impersonal- ju podređenu zadaću određivanja činjenica i pri- na jer sama ima moć personalizacije. Imperijalna mijenjivanja Zakona, nego suverenu funkciju eva- moć totalizira jer upravo je ona ta koja individuali- luiranja ovakve ili onakve prosudbe. Nejasnoća zira. Ovdje više nije riječ o individualnostima ili Zakona, koji sve više i više pribjegava nebuloznom subjektivnostima, nego o individuacijama i su- kriteriju normalnosti, više mu čak niti ne ometa bjektivacijama – prijelaznim, jednokratnim, mo- učinkovitost; naprotiv, ova nejasnoća postaje uvjet dularnim. Imperij je slobodna igra simulakruma. preživljavanja tih zakona i njihove primjenjivosti glosa α: Jedinstvo Imperija nije uvedeno u real- na slučaj bilo koje vrste. Juridizacija društva kao i nost kao nekakav dodatni oblik, nego dolazi s naj- “vladavina sudaca” ne znače ništa drugo nego da nižeg stupnja, iz molekularnog oblika. Jedinstvo sudci upravljaju društvom u ime norme. Pod Im- Imperija nije ništa drugo nego globalna unifor- 262 04 Pojava kod koje dva signala in- mnost oslabljenih oblika-života proizvedenih stanju iznimke (“Domovina je u opasnosti”, “Pri- terferiraju na način da se poja- spajanjem Spektakla i Biomoći. Njegovo jedinstvo jetnja Republici”, itd). Pozivi građanima dakle ni- vljuje nepostojeća struktura, 04 prim. prev. više sliči moiré uzorku, nego što je raznobojno; kad nisu pozivi pravnim subjektima, nego nared- načinjeno je od razlika, ali od razlika u odnosu na be pravnim subjektima da idu preko sebe i daju normu. Normaliziranih razlika. Statističkih od- svoj život; da se ponašaju primjerno, i da budu više stupanja. U Imperiju ništa ti ne zabranjuje da bu- od pravnih subjekata da bi mogli ostati pravni subjekti. deš malo punk, blago ciničan ili umjereno SM. Im- perij tolerira sve transgresije, dok god one ostaju 57. Dekonstrukcija je jedino mišljenje kompatibilno s soft. Tu više nije riječ o voluntarističkoj, apriornoj Imperijem – kad već nije službeno mišljenje Im- totalizaciji, nego o molekularnom kalibriranju su- perija. Oni koji su je slavili kao “slabu misao” toč- bjektiviteta i tijela. “U mjeri u kojoj moć postaje no su pogodili: dekonstrukcija je diskurzivna pra- anonimnija i funkcionalnija, oni nad kojima se ksa vođena jednim jedinstvenim ciljem: rastaliti, sprovodi postaju sve više individualizirani” (Fou- diskvalificirati svaki intenzitet, ne proizvodeći ni- cault, Nadzor i kazna). kad ništa. glosa β: “Sav je nastanjeni svijet sad jedno ne- glosa: Nietzsche, Artaud, Schmitt, Hegel, Saint prekidno slavlje, spustio je oružje i okrenuo se Paul, njemački romantizam i nadrealizam: zadaća bezbrižno svečanostima i zadovoljstvima svih vr- dekonstrukcije je, očevidno, uzeti za metu svojih sta. Svi su sukobi ugasli u gradovima, jedno jedino zaglupljujućih komentara sve što je, u povijesti rivalstvo zaokuplja ih, a to je: tko će ponuditi bolji misli, nositelj određenog intenziteta. Ovaj novi spektakl ljepote i ugode. Sve je puno gimnazija, oblik nadzora koji se pretvara da je tek nevini na- fontana, monumetalnih kapija, hramova, radioni- stavak književne kritike po isteku njena roka traja- ca i akademija. Sa znanstvenom se sigurnošću mo- nja otkriva se, zapravo, zastrašujuće učinkovitim. že tvrditi da je s agonijom svijeta gotovo, i da se Uskoro će sanitarnom trakom digresija, rezervi, oporavio i da mu je udahnut novi život. (...) Sav je jezičnih igara i namigivanja uspjeti okružiti sve što svijet uređen kao zabavni park. Dim zapaljenih se- je iole virulentno, sprečavajući tako zamornošću la ili signalnih vatri, prijateljskih ili neprijatelj- svojih prozaičnih tomova bilo kakvo produženje skih, nestao je s horizonta, kao otpuhan snažnim misli u čin, boreći se, ukratko, svim silama protiv vjetrom, i zamijenjen je bezbrojnim i raznolikim događaja. Nikakvo iznenađenje da je ovaj val glo- spektaklima i čarobnih igara. (...) U ovom su tre- balnog brbljanja rođen iz kritike metafizike nutku jedini ljudi koje treba žaliti, oni izvan tvog shvaćene kao privilegiranje “jednostavne i nepo- imperija, ukoliko ih još ima, jer su lišeni ovakvih sredne” prisutnosti govora u odnosu na pisanje, lijepih stvari.” privilegiranje života spram teksta i njegove mno- (Aelius Aristide, In Romam, 144. n.e.) gostrukosti značenja. Svakako bi bilo moguće in- terpretirati dekonstrukciju kao jednostavnu bloo- 56. Od sad pa nadalje, građanin znači: građanin mesknu reakciju. Dekonstrukcionist, nesposoban Imperija. imati bilo kakvog utjecaja na i najmanji detalj svo- glosa: U Rimskom carstvu, građanstvo nije bilo ga svijeta, doslovno ne bivajući skoro uopće u svi- privilegija samo Rimljana, nego svih onih koji su, jetu i učinivši od svoje odsutnosti trajni način po- u bilo kojoj provinciji Imperija, pokazivali dovolj- stojanja, pokušava prkosno prisvojiti svoje bloom- nu etičku konformnost s rimskim modelom. stvo: zatvara se u taj uski zatvoren krug realnosti Građanstvo, u pravnom smislu, podudaralo se po- koje ga se još uvijek dotiču jer su jednako nesup- najprije s individualnim radom samo-neutraliza- stancijalne kao i on sam: knjige, tekstovi, filmovi, cije. Vidimo dakle da termin građanin ne pripada muzika. On više ne uviđa da se to što čita može jeziku Zakona, nego jeziku norme. Svi pozivi odnositi na život, umjesto toga on svoj život vidi građanima su dakle, još od Francuske revolucije, kao tkanje referenci na ono što je već pročitao. Pri- mjere izvanrednog stanja; prakse koje odgovaraju sutnost i svijet kao cjelina, u mjeri u kojoj ih Impe-

Tiqqun Uvod u građanski rat

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 263 Kaysone Phomvihane — (1920-1992) vođa - komunističkog pokre Lao postao ta Pather - je prviNaro premijer dne Demokratske Re - publike Laos nakon rušenja monarhije. Nakon toga služio je i Lao - kao predsjednik sa, sve do svoje smrti. rij dopušta, za njega su čista hipoteza. Stvarnost i glosa β: Kratko nakon Genove i njezinih scena iskustvo tek su sumnjivi argumenti autoriteta. represije na čileanski način, visoko rangiran Ima nečeg militantnog u dekonstrukciji, poput dužnosnik talijanske policije ponudio je ovo dirlji- militantnosti odsustva, ofanzivnog povlačenja u vo priznanje časopisu La Repubblica: “Gledajte, zatvoreni, ali beskonačno iznova presloživi svijet reći ću vam nešto što nikom nisam rekao, i nije mi značenja. Dekonstrukcija zapravo, pod vanjšti- to jednostavno reći. (...) Policija nije tu da uvodi nom glupave samodopadnosti, ima i vrlo specifič- red, nego da upravlja neredom.” nu političku funkciju: sve što se nasilno suprotsta- vlja Imperiju proglasiti barbarskim, svakog tko vla- 59. U idealnom slučaju, kibernetička redukcija posta- stitu prisutnost u sebi drži izvorom energije svog vlja Blooma kao transparentnog provodnika dru- revolta nazove mističnim, a svaku živu, vitalnu po- štvene informacije. Imperij se rado predstavlja kao sljedicu misli, svaki čin – fašističkim. Za ove sekta- mreža u kojoj svatko može biti čvor. Od svakom od ške agente preventivne kontrarevolucije jedino je ovih čvorova, norma čini element društvene pro- važno produžavanje daljnje obustave našeg doba, vodljivosti. Čak i prije informacije, tu cirkulira bi- od kojeg žive. Neposrednost je, kako je Hegel već opolitička kauzalnost, s manje ili više otpora, ovi- objasnio, najapstraktnija stvar. A naši dekonstruk- sno o stupnju normalnosti. Svaki se čvor – zemlja, cionisti dobro znaju da je tijelo, tvrtka, politička partija – drži odgovornim za budućnost Hegela – Imperij. vlastiti otpor. Tako je i u slučaju apsolutne nepro- vodivosti, točke zaustavljanja protoka. Čvor o ko- 58. Imperij ne poima građanski rat niti kao uvredu jem je riječ bit će proglašen krivim, zločinačkim, njegovu veličanstvu niti kao izazov njegovoj sve- neljudskim, i postat će predmet imperijalne moći, nego jednostavno kao rizik. To objašnjava intervencije. preventivnu kontrarevoluciju koju Imperij podiže glosa α: Budući da nitko nije dovoljno deperso- protiv svakog tko bi mogao probušiti rupe u posto- naliziran da bi bio savršen provodnik društvenih janom biopolitičkom tkanju. Za razliku od moder- protoka, svatko je uvijek-već (i to je uvjet njegovog ne Države, Imperij ne niječe postojanje građan- opstanka) kriv u pogledu norme; norme koja će skog rata, on upravlja njim. Priznajući postojanje biti uspostavljena tek naknadno, nakon imperijal- građanskog rata, Imperij se opskrbljuje prikla- ne intervencije. Ovo stanje nazvat ćemo bianco dnim sredstvima za njegovo usmjeravanje i obuz- krivnja, bijela krivnja. Bianco krivnja je moralno davanje. Ukoliko njegove mreže nedovoljno pro- stanje građanina Imperija. Ona je razlog iz kojeg, u diru u neko područje, Imperij će se, onoliko koliko stvari, ne postoje građani, nego samo dokazi je potrebno, udružiti s lokalnom mafijom ili čak građanstva. lokalnom gerilom, pod uvjetom da će one održa- glosa β: Neformalnost, plastičnost i oportuni- vati red na teritoriju koji im je dodijeljen. Ništa stička nedovršenost mreže nude model slabe soli- Imperiju nije manje važno od pitanja tko što kon- darnosti iz čijih je labavih veza satkano imperijal- trolira, pod uvjetom da je kontrola uspostavljena. no “društvo”. Otud proizlazi da je nereagiranje i dalje reakcija. glosa γ: Planetarna cirkulacija odgovornosti ko- glosa α: Uvijek je zabavno vidjeti na kakva ko- načno objelodanjuje – u trenutku u kojem je islje- mična kreveljenja Imperij prinuđuje one koji mu đivanje došlo do stupnja da traži krivce čak i za se, za njegovih intervencija, žele suprotstaviti, ali “prirodnu katastrofu” – koliko je sva kauzalnost oklijevaju priznati i prihvatiti građanski rat. Tako bitno konstruirana. su lijepe duše svijeta nagnane da zauzmu stav – ne glosa δ: Imperij ima običaj lansirati “kampanje mogavši shvatiti da imperijalna operacija na Koso- za podizanje svijesti”. Ove se sastoje iz promišlje- vu nije bila usmjerena protiv Srba, nego protiv sa- nog podizanja senzibilnosti društvenih senzora mog građanskog rata koji je na Balkanu postao na ovaj ili onaj fenomen, to jest iz kreiranja tog fe- previše vidljiv- bile primorane stati na stranu ili nomena kao fenomena, i iz konstrukcije kauzalnih NATO-a ili Miloševića. lanaca koji će omogućiti njegovu materijalizaciju. 264 60. Jurisdikcija imperijalne policije, Biomoći, neogra- jećaju, da bi njihov još neriješen status, njihova ničena je budući da ona mora ograničiti i zaustavi- nesigurnost u svoje članstvo u biopolitičkom tki- ti ne ono aktualno, već ono iz reda mogućeg. Arbitar vu bili dokončani. I baš ovim mehanizmom poo- se ovdje zove prevencija, a rizik je ovo moguće, koje pćenog terora sve su rizične dividue, svi oni pod- uvijek aktualno postoji kao moguće, i osnova je Impe- ložni imperijalnoj intervenciji izbačeni iz svih mi- rijevog univerzalnog prava na intervenciju. ljea, stavljeni u karantenu i spontano izolirani jer glosa α: Neprijatelj Imperija je unutarnji. Nepri- bi kapilarnim djelovanjem mogli povući sa sobom jatelj je događaj. To je sve što bi se moglo dogoditi, susjedne rešetke mreže. sve što bi moglo poremetiti rešetku normi i dispo- glosa β: “— Kako biste definirali policiju? zitiva. Neprijatelj je dakle, logično, u obliku rizika Policija dolazi iz javnosti i javnost je dio policije. sveprisutan. A briga je jedini priznat i potvrđen ra- Policajci su oni koji su plaćeni da posvete svoje vri- zlog za brutalne imperijalne intervencije protiv jeme ispunjavanju svojih zadaća, koje su također i Imaginarne partije: “Pogledajte kako smo vas zadaće njihovih sugrađana. spremni štititi, budući da čim se štogod iznimno — Koja je primarna uloga policije? dogodi – očigledno bez uzimanja u obzir nekih Policija ima proširenu misiju koja se usredotočuje starih navika poput zakona ili sudstva – interveni- na rješavanje problema ('problem solving policing'). rat ćemo svim sredstvima” (Foucault). — Kako se mjeri učinkovitost policije? glosa β: Postoji određena groteskna, ubuovska Odsustvom zločina i bezakonja. crta imperijalne moći, koja, paradoksalno, ne uspi- — Čime se policija specifično bavi? jeva uzdrmati učinkovitost Stroja. Na isti način, Problemima i brigama građana. postoji barokni aspekt pravnog okvira u kojem ži- — Što određuje učinkovitost policije? vimo. Zapravo, održavanje određene količine traj- Suradnja javnosti. ne konfuzije u pogledu pravila na snazi, različitih — Kako definirate profesionalizam policijskih tijela i njihovih ovlasti čini se vitalnim za Imperij. snaga? Upravo ova konfuzija omogućuje Imperiju da upo- Sposobnošću da ostane u kontaktu s populacijom trijebi, kad je za to vrijeme, sva sredstva. da bi mogla anticipirati probleme. — Kako je mišljenje policije o sudskim 61. Više nema potrebe razlikovati drota i građanina. U postupcima? Imperiju se ukidaju razlike između policije i popu- To je jedno od mnogih sredstava.” lacije. U svakom trenutku građanin Imperija mo- (Jean-Paul Brodeur, profesor kriminologije, Mon- že, u karakteristično bloomovskom preokretu, ot- treal; citirano u Guide pratique de la police de proxi- kriti da je drot. mité, Pariz, ožujak 2000.) glosa α: Foucault smješta porijeklo ideje da je “delinkvent neprijatelj društva u cjelini” u drugu 62. Imperijalna suverenost podrazumijeva da niti je- polovicu osamnaestog stoljeća. U Imperiju se ovaj dna točka prostora ili vremena i niti jedan element pojam širi na cjelinu rekonstruiranog društvenog biopolitičkog tkiva nije osiguran protiv interven- leša. Svatko predstavlja – kako za samog sebe tako i cije. Elektroničko arhiviranje, poopćena nadzirlji- za druge, a zahvaljujući svom statusu bianco kriv- vost, činjenica da sredstva proizvodnje neodvojivo nje – rizik, potencijalnog hostisa. Ovakva shizoi- postaju sredstva kontrole, svođenje pravnog zda- dna situacija objašnjava imperijalni povratak uza- nja na puko oružje u arsenalu norme – sve ovo pre- jamnog nadgledanja i doušništva, nadziranja unu- tvara svakog u osumnjičenog. tar i među građanima. Ne samo da građani Impe- glosa: Mobitel omogućuje da vas slijede, način rija prijavljuju sve što im se čini “abnormalnim” s plaćanja sadrži evidenciju vaših prehrambenih takvim žarom da to policija više ne uspijeva prati- navika, roditelji se pretvaraju u doušnike, telefon- ti, nego pokatkad prijavljuju i sami sebe, da bi ko- ski račun postaje dosje o vašim prijateljskim veza- načno okončali sa stanjem bianco krivnje koju os- ma: cijela ta hiperprodukcija beskorisnih podataka

Tiqqun Uvod u građanski rat

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 265 Lao Pathet — komunistički pokret pobijedio je u građan - skom ratu u Laosu i svrgnuo monarhiju. rata bio je or - Tokom ganiziran, opreman, pa čak i vođen od Sje - vernog Vijetnama. postaje krucijalnom jer je u svakom trenutku upo- kakvo Imperij sniva ostvariti u djelovanju, više je trebljiva. Njena dostupnost opterećuje svaki čin poučno promatrati prakse koje se pozivaju na nju. prijetnjom. Činjenica da su ovi podaci uglavnom Čak i u govoru spektakularnih birokrata o pokretu neiskorišteni točno pokazuje koliko se Imperij os- Tute bianche, termin "ljudi iz Seattlea" već je neko jeća sigurnim, koliko, zasad, osjeća da je van vrijeme zamijenjen s “mnoštvo”. “Narod”, podsje- opasnosti. ća nas Hobbes, “je nešto što je jedno, što ima jednu volju, i čemu jedna akcija može biti pripisana; ni- 63. Imperij uopće nije mišljen, a vjerojatno je i teško šta od ovoga se ne može reći za mnoštvo. Narod misliv unutar zapadne tradicije, dakle unutar gra- vlada u svim vladama. Čak i u monarhijama narod nica metafizike subjektivnosti. Najviše što Se mo- zapovijeda; jer narod hoće htijenjem jednog jedi- glo misliti je prevladavanje moderne Države na nog čovjeka. Mnoštvo čine građani, dakle podani- njezinom vlastitom terenu: to je iznjedrilo brojne ci. U demokraciji i aristokraciji, građani su mno- neodržive projekte univerzalne Države, od speku- štvo, a dvor je narod.” Cijela negrijanska perspek- lacija o kozmopolitskom pravu koje će uspostaviti tiva svodi se na ovo: prisiliti Imperij da, nastan- trajan mir, do blesave nade u globalnu demokrat- kom takozvanog “globalnog civilnog društva”, uz- sku državu koja je krajnji cilj negrizma. me oblik univerzalne Države. Kad to dolazi od lju- glosa α: Oni koji ne mogu misliti svijet izvan ka- di koji su stremili zauzeti institucionalne pozicije, tegorija koje im je odobrila liberalna Država, često koji su se dakle uvijek pretvarali da vjeruju u fikci- miješaju Imperij, s nekom od nadnacionanih orga- ju moderne Države, postaje jasna apsurdnost stra- nizacija (MMF ili Svjetska banka, WTO ili UN, i tegije; a suprotni dokazi Imperija zadobijaju povi- nešto rjeđe NATO ili Vijeće Europe). Od protu- jesni značaj. Kad Negri tvrdi da je mnoštvo proi- summita do protu-summita, vidimo da naše “an- zvelo Imperij, da je “suverenost poprimila novi tiglobaliste” sve više proždire sumnja: a što ako oblik, sastavljen od nacionalnih i nadnacionalnih unutar ovih pompoznih zdanja, iza ovih oholih fa- organizama ujedinjenih pod jedinstvenom logi- sada, nema NIČEGA? Intuitivno im je jasno da su kom vladanja”, da je “Imperij politički subjekt koji ove velike globalne ljuske prazne, i upravo ih sto- učinkovito regulira globalne razmjene, suverena ga, uostalom, opkoljuju. Ove palače izgrađene su moć koja upravlja svijetom”, ili opet da se “ovaj samo od dobrih namjera, i svaki put su podignute poredak izražava u pravnom obliku”, on ne opisu- kao reakcija na neku svjetsku krizu, a potom napu- je svijet koji ga okružuje, nego vlastite ambicije. štene, nenastanjene, ostavljene nekim potpuno Negristi žele da Imperij ima pravni oblik, žele na- beskorisnim svrhama. Na primjer, da služe kao spram sebe imati osobu suverena, institucionalni mamac trupama negrističkih osporavatelja. subjekt s kojim mogu ugovarati ili od koga mogu glosa β: Teško je shvatiti kamo stremi netko tko, prigrabiti moć. “Globalno civilno društvo” na koje nakon cijelog života osporavanja, u članku Imperij, se pozivaju tek odaje njihovu želju za globalnom Krajnji stadij imperijalizma, tvrdi da u “sadašnjoj Državom. Naravno, oni nude neke dokaze, ili ne- imperijalnoj fazi, više nema imperijalizma”, ili ka- što za što vjeruju da su dokazi, za postojanje uni- da dijalektiku proglasi mrtvom da bi zaključio da verzalnog poretka u nastajanju: imperijalna inter- moramo "teoretizirati i djelovati istodobno unutar vencija u Kosovu, u Somaliji, u Zaljevu i njihovu i protiv Imperija”; nekoga tko se stavlja čas u ma- spektakularnu legitimaciju u “univerzalnim vrije- zohističku poziciju zahtijevajući da se institucije dnostima”. Ali čak i ako bi se Imperij opskrbio la- raspuste same od sebe, a čas ih preklinje da posto- žnom institucionalnom fasadom, u stvarnosti bi i je. Stoga ne treba poći od njegovog pisanja, nego s dalje ostao koncentriran u svjetskoj policiji i jav- njegovim povijesnim djelovanjem. Čak i kad je ri- nosti, dakle Biomoći i Spektaklu. Činjenica je da se ječ o razumijevanju knjige kao što je Imperij, te teo- imperijalni ratovi predstavljaju kao “međunaro- rijske zbrke koja u mišljenju uspijeva postići isto dne policijske operacije” koje izvode “interventne ono konačno izmirenje svih nekompatibilnosti snage”, da je sam rat stavljen van zakona oblikom 266 dominacije koja vlastite vojne napade želi prikaza- ima samo robove. Vladajući Princip ostvaruje pa- ti kao nešto malo više od jednostavne operacije radoks pred kojim je popustila supstancijalna su- unutanjeg upravljanja, to jest, policijska stvar, a ne verenost: imati za robove slobodne ljude. Ova prazna političko pitanje. Schmitt je to anticipirao prije suverenost nije u pravom smislu historijska no- šezdeset godina, i to nimalo ne doprinosi postu- vost, iako ona to na Zapadu vidljivo jest. Zadaća je pnom razvoju “policijskog prava”, kako bi Negri ovdje osloboditi se metafizike subjektiviteta. Ki- htio vjerovati. Trenutni spektakularni konsenzus nezi, koji su se uspostavili van metafizike subjekti- protiv ove ili one “odmetnute države”, ovog ili viteta između šestog i trećeg stoljeća prije naše onog “diktatora” ili “terorista” samo daje privre- ere, skovali su tada teoriju impersonalnog suvere- men i povratan legitimitet za bilo koju imperijal- niteta, koji nije nekoristan za razumijevanje aktu- nu intervenciju koja taj konsenzus potražuje. Po- alnih motiva imperijalne dominacije. Usko vezano novno izdanje već degradiranih Nürnberških su- uz ovu teoriju je ime Han Fei Tzua, ključne figure dova za sve živo, unilateralne odluke koje donose škole koja se pogrešno naziva “legalizmom”, bu- nacionalne sudske instance sudeći za zločine koji dući da se njeno mišljenje više odnosi na normu su se dogodili u zemljama koje ih čak niti ne pri- nego na Zakon. Njegova učenja, danas okupljena znaju kao takve, ne najavljuje dolazak globalnog pod naslovom “Tao Suverena”, propisala su uspo- prava na pomolu, nego potpune podređenosti stavljanje prvog istinski ujedinjenog Kineskog sudskog poretka policijskom izvanrednom stanju. imperija kojim je zatvoren period “Zaraćenih Dr- U takvim uvjetima, ne treba agitirati u potporu žava”. Kad je Imperij konačno uspostavljen, Impe- spasonosne univerzalne Države, nego rušiti Spek- rator, suveren dinastije Qin, dao je 213. godine prije takl i Biomoć. naše ere zapaliti djelo Han Fei Tzua. Tek u dvade- setom stoljeću ponovno je iskopan tekst koji je 64. Imperijalna dominacija koju počinjemo prepozna- propisivao sve prakse Kineskog imperija u istom vati može biti opisana kao neotaoistička jer je jedi- trenutku kad se ovaj raspadao. no u toj tradiciji tako temeljito mišljenja. Još prije Han Fei Tzuov Princ, dakle onaj koji zauzima pozi- dvadeset i tri stoljeća, jedan je taoistički teoretičar ciju, Princ je samo zbog svoje impersonalnosti, tvrdio ovako: “Postoje tri sredstva osiguravanja zbog svojeg odsustva svojstava, svoje nevidljivosti, poretka. Prvi je korist, drugi je strah, a treći imeno- svojeg nedjelovanja; on je Princ samo utoliko uko- vanje. Korist vezuje ljude uz suverena, strah osigu- liko je apsorbiran u Tao, u Put, u tijek stvari. On ni- rava da se poštuje red, a imenovanje potiče inferi- je Princ u smislu osobe, on je Princip, čista prazni- orne da slijede isti put kao i gospodari. (...) To nazi- na, koja zauzima poziciju i ostaje u nedjelovanju. vam ukidanjem vladavine samom vladavinom, Za “legalistički” Imperij, Država bi trebala biti po- ukidanjem govora govorom samim.” Zaključuje tpuno imanentna građanskom društvu: “Zakon se potom bez okolišanja: “U savršenoj vladavini, in- u Državi u kojoj vlada red poštiva jednako lako kao feriorni su bez vrijednosti” (Han-Fei-Tzu). Narav- što je jede kad si gladan ili odijeva kad je hladno: no, vladavina od tad se najvjerojatnije usavršava. nema nikakve potrebe za naredbama”, objašnjava glosa: Ima onih koji bi imperijalni period opisali Han Fei. Funkcija suverena ovdje je artikulirati in- kao vrijeme robova bez gospodara, vladalaca. Iako strumente koji će ga učiniti suvišnim, koji će omo- to nije sasvim pogrešno, bolje je opisati ga kao vri- gućiti kibernetičku samoregulaciju. Ukoliko u ne- jeme Vladavine bez vladalaca, nepostojećeg suvere- kim aspektima doktrina Han Fei Tzua podsjeća na na, poput Calvinovog nepostojećeg viteza koji je određene konstrukcije liberalne misli, svakako je tek prazni viteški oklop. Mjesto Princa ostaje nevi- lišena njihove lažne naivnosti: ona se predstavlja dljivo zauzeto PRINCIPOM. Na stvari je istodob- kao teorija apsolutne dominacije. Han Fei opomi- no apsolutni raskid sa starim personalnim suvere- nje Princa da se pokorava Putu Lao Tzea: “Nebo je nitetom, kao i njegovo potpuno ispunjenje: velika nemilosrdno: postupa s ljudima kao sa slamnatim nevolja Gospodara uvijek je bila to što za podanike psima. Svetac je nemilosrdan: postupa s ljudima

Tiqqun Uvod u građanski rat

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 267 Vjetar promjene — “Vjetar promjene puše ovim kontinen - tom” izjavio je britan - Harold ski premijer Macmillan, najavivši kako će britanska vla - da započeti proces dekolonizacije u “cr - noj Africi”. kao sa slamnatim psima.” Čak i najvjerniji ministri izvjestan (to jest: bitku) serijom malih ali statistič- moraju znati kako su beznačajni u odnosu na Im- ki dosljednih akcija koje, nasuprot tomu, zovemo perijalni Stroj; oni koji su još jučer vjerovali da su ne-bitka” (Guy Brossollet, Essai sur la non-bataille, gospodari, trebaju strahovati neće li se na njih sru- 1975.). čiti kakva operacija “moralizacije javnog života”, kakva žeđ za prozirnošću. Umijeće imperijalne 66. Imperij nam se ne suprostavlja kao subjekt, sučeli- dominacije je apsorbirati se u Principu, iščeznuti u ce, nego kao milje koji nam je hostilan. ništa, vidjeti sve postajući nevidljivom, držati sve bivajući neuhvatljivom. Povlačenje Princa i nije ništa drugo do povlačenja Principa: uspostaviti ETIKA GRAĐANSKOG RATA norme po kojima će bića biti prosuđivana i vre- dnovana, bdijeti nad tim da stvari budu “prikla- Novi oblik zajednice: potvrditi se na ratnički način. dno” imenovane, regulirati nagrade i kazne, upra- Inače duh oslabljuje. Nikakvi “vrtovi” ni “bježanje od vljati identitetima i pričvrstiti ljude uz njih. Držati masa” nisu više dovoljni. Rat (ali bez baruta) među se ovoga i ostati neprozirnom: to je umijeće prazne različitim mislima! I njihovim vojskama! i dematerijalizirane dominacije, imperijalne domi- — Nietzsche, Posthumni fragmenti nacije povlačenja. “Princip postoji u nevidljivosti; njegova upotreba 67. Sva tijela koja ne mogu ili neće oslabiti svoj oblik- u nepredvidljivosti. Prazan i miran, on ništa ne či- života moraju se suočiti s ovom činjenicom: oni su, ni. Skriven, on razotkriva mane.Vidi sve, a ne vidi mi smo parije Imperija. Negdje u nama usađena je se, čuje sve, a ne čuje se, spoznaje nikad odgone- ta točka bespovratne neprozirnosti, poput Kaino- tnut. Shvaća gdje ga govor hoće odvesti. Ne miče vog znaka, koja ispunjava građane užasom, ako ne se niti mijenja, proučava i uspoređuje; svatko je na i mržnjom. To je maniheizam Imperija: s jedne svom mjestu. Oni ne komuniciraju. Sve je u redu. strane blistavo novo čovječanstvo, brižljivo refor- Prekriva tragove i skriva izvore; nijedan ne vodi do matirano, prozirno i propusno za sve zrake moći, njega. Progoni razum, zanemaruje svaki talent; idealno lišeno iskustva, u odsustvu i zaboravu sa- van dohvata je svojih podanika. ” (Han Fei Tzu, mih sebe, sve dok ne obole od raka. To su građani, Tao Princa, Put Gospodara) građani Imperija. A onda, tu smo mi. Mi nismo su- bjekt, niti oformljen entitet, niti mnoštvo. Mi, to ja 65. Sve imperijalne strategije, dakle kako spektakular- masa svjetova, infra-spektakularnih, međupro- na polarizacija tijela na prikladna odsustva, tako i stornih svjetova, svjetova nepriopćiva postojanja, teror koji se nepopustljivo sprovodi i održava, na- satkanih od solidarnosti i nesuglasja u koje moć ne stoje osigurati da se Imperij nikad ne pojavi kao ta- može prodrijeti; tu su lutalice, siromašni, zatvore- kav, dakle, kao partija. Ova osebujna vrsta mira, nici, lopovi, zločinci, luđaci, perverzni, pokvareni, ovaj naoružani mir karakterističan za imperijalni odveć živi, preplavljeni, pobunjene tjelesnosti. poredak, tim je više zagušljiv jer je rezultat jednog Ukratko: svi oni koji se, slijedeći svoju liniju bijega, totalnog, nijemog i trajnog rata. Ulog napada nije ne nalaze u mlakoj klimi imperijalnog raja. Mi, to pobijediti u određenom sukobu, neko prije osigu- je fragmentirani plan konzistencije Imaginarne rati da se sukob ne dogodi, da se događaj eliminira partije. na samom izvoru, da se spriječi bilo kakvo izbija- nje intenziteta u igri oblika-života iz koje bi se 68. Dok god smo u kontaktu s vlastitim potencijalom, moglo dogoditi političko. Činjenica da se ništa ne čak i ako samo mislimo svoje iskustvo, predsta- zbiva je već ogromna pobjeda za Imperij. Suočen s vljamo opasnost u metropolama Imperija. Mi smo “bilo kakvim neprijateljem”, suočen s Imaginar- bilo kakav neprijatelj, protiv kojeg su usmjereni svi nom partijom, njegova je strategija da “zamijeni imperijalni dispozitivi i norme. I obrnuto, čovjek događaj koji bi mogao biti odlučujući, ali ostaje ne- ressentimenta, intelektualac, imunodeficijentni, Friedrich Nietzsche 268 humanist, pacijent transplantacije i neurotičar 73. Agent Imaginarne partije je onaj tko, gdje god se model su građanina Imperija. Od njih Se svakako nalazi, polazeći od vlastite pozicije, otpočinje ili nema čega plašiti. Zbog svojih su okolnosti ovi slijedi proces etičke polarizacije, diferencijalnog građani privezani za skup vještačkih uvjeta takvih prisvajanja oblika-života. Ovaj proces, to je tiqqun. da ih jedino Imperij može osigurati, bilo kakva dramatična promjena u tim uvjetima za njih bi 74. Tiqqun je postajanje-stvarnim, postajanje-praktič- značila smrt. Oni su rođeni kolaboracionisti. Ne nim svijeta. Tiqqun je proces kojim se sve otkriva samo da moć prožima njihova tijela, nego također kao praksa, to jest da zauzima mjesto u vlastitim i policija. Ovakav osakaćen život nije samo poslje- granicama, unutar vlastitog imanentnog značenja. dica napretka Imperija, nego i njegov preduvjet. Tiqqun znači da se svaki čin, svako ponašanje, sva- Jednadžba građanin = drot produbljuje se do kraja ka tvrdnja obdareni smislom – dakle čin, ponaša- napukline u njihovom tijelu. nje i iskaz kao događaji – spontano upisuje u vlasti- tu metafiziku, vlastitu zajednicu, vlastitu partiju. 69. Sve što Imperij tolerira podjednako je nedostatno: Građanski rat jednostavno znači da je svijet pra- prostori, riječi, ljubavi, glave i srca. Sve su to omče ksa, i da je život, i u najsitnijem detalju, heroičan. oko vrata. Gdje god da idemo oko nas se spontano stvara sanitarna traka, okamenjenost prepoznaje- 75. Poraz revolucionarnog pokreta nije se dogodio, mo u pogledu i pokretu. I najmanja stvar je dovolj- kako se staljinisti uvijek žale, zbog nedostatka je- na da nas anemični građani Imperija identificiraju dinstva. Dogodio se zbog niske razine razrade kao osumnjičene, kao rizične dividue. Nepreki- građanskog rata unutar vlastitih redova. Razoran dno cjenkanje ne bismo li odustali od intimnog učinak sistematske konfuzije između hostisa i ne- odnosa sa sobom samim koji nam Se toliko prigo- prijatelja je očevidan, kako u sovjetskoj tragediji, vara. I zapravo, nećemo se uvijek držati ovako, u tako i u grupuskularnoj komediji. ovoj izmučenoj ulozi unutarnjeg dezertera, stran- da se razumijemo: Nije Imperij neprijatelj s ca apatrida, brižljivo skrivenog hostisa. kojim bismo trebali odmjeravati snage, niti su dru- ge tendencije Imaginarne partije hostis koji treba 70. Građanima Imperija nemamo što reći: za to bi tre- eliminirati. Nego upravo obrnuto. balo da imamo nešto zajedničko s njima. Što se ti- če njih, izbor je jednostavan: ili će dezertirati, pri- 76. Svaki oblik-života teži se uspostaviti kao zajedni- družiti nam se i prepustiti se postajanju, ili će osta- ca, i svaka se zajednica teži uspostaviti kao svijet. ti gdje jesu i s njima će biti postupano po pozna- Svaki svijet kad misli sebe sama – dakle kad kad tom principu hostilnosti: redukcija i degradiranje. sebe shvaća strateški u igri s drugim svjetovima – otkriva da je strukturiran posebnom metafizikom 71. Hostilnost, koja u Imperiju upravlja kako ne-od- koja je, više nego sistem, jezik, njegov jezik. Kad nosom prema sebi, tako i poopćenim ne-odnosom svijet misli sebe, postaje zarazan: on zna ethos koji među tijelima, za nas je hostis. Sve što pokušava nosi, i svladao je, u svom djelokrugu, umijeće iznuditi hostisa u nama treba biti uništeno. Želim distance. reći da sama sfera hostilnosti mora biti reducirana. 77. Za svako tijelo, najintenzivniji spokoj (sérénité) je 72. Jedini način da se sfera hostilnosti reducira je šire- slijediti svoj postojeći oblik-života sve do kraja, sve njem etičko-političke domene prijateljstva i ne- do točke u kojoj linija rasta moći ne počne opadati. prijateljstva; upravo zato to Imperiju ne uspijeva, Svako tijelo želi iscrpsti svoj oblik-života, ostaviti unatoč svim svojim tvrdnjama da je za mir. Posta- ga mrtvoga iza sebe. Tada prelazi na drugi. Tako ti- janje-stvarnom Imaginarne partije jednostavno je jelo, hranjeno iskustvom, postaje čvršće i gušće. formiranje, zarazno formiranje plana konzistenci- Ali i gipkije: naučilo je osloboditi se svog vlastitog je u kojem se prijateljstva i neprijateljstva mogu lika. slobodno širiti i činiti se međusobno čitljivima. Tiqqun Uvod u građanski rat

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 269 Gane Nezavisnost — (1957) 6.ožujka 1957. na velikoj sveča - nosti u Accri spuštena je britanska zastava i podignuta zastava Ga - ne. Nekadašnja kolo - nija Zlatna obala po - stala je prva zemlja sub-saharske Afrike koja je dobila nezavisnost. 78. Tamo gdje je bio goli život, neka bude oblik-života. perija sve je socijalizirano, i svaka je smrt umetnu- Bolest i slabost nisu oboljenja golog života u gene- ta u složenu mrežu kauzaliteta koja od nje čini dru- ričkom smislu. To su oboljenja koja pogađaju naš štvenu smrt, umorstvo; danas postoji samo umor- jedinstveni oblik-života, i orkestrirana su kontra- stvo, ponekad osuđeno, pokatkad amnestirano, ili diktornim imperativima imperijalne pacifikacije. najčešće zanijekano. U ovoj točki pitanje nije či- Uspijemo li na teren oblika-života dovesti sve što njenica umorstva, nego kako se ono događa. Se proganja u zbunjujući jezik golog života, preo- bratit ćemo biopolitiku u politiku radikalne singu- 82. Činjenica nije ništa, kako je sve. To da mora biti larnosti. Moramo ponovno osmisliti medicinu, iz- kvalificirana kao činjenica (da bi bila činjenica) umiti je kao političku medicinu zasnovanu na dovoljan je dokaz. Genijalnost Spektakla je u tome oblicima-života. što je pribavio monopol nad kvalifikacijom, mo- nopol nad imenovanjem; tako uspijeva prokrijum- 79. Pod sadašnjim okolnostima u Imperiju, etičko čariti u svoju metafiziku i poturiti kao činjenice grupiranje mora se pretvoriti u ratni stroj. Objekt proizvode svojih lažnih interpretacija. Neki čin ratnog stroja nije rat. Upravo suprotno, ratni stroj društvenog rata je “teroristički čin”, dok je teška “može voditi rat jedino pod uvjetom da istodobno intervencija NATO-a, odlučena na najproizvoljniji stvara nešto drugo, barem nove neorganske dru- mogući način, označena kao “mirotvorna operaci- štvene odnose” (Deleuze-Guattari, Mille plateaux). ja”. Masovno trovanje je epidemija, a “odjelima vi- Za razliku od vojske ili revolucionarnih organiza- soke sigurnosti” nazivaju se naši demokratski za- cija, ratni stroj ima odnos nadopune spram rata. tvori za legalna mučenja. Tiqqun je, nasuprot to- Sposoban je za ofanzivne podvige i može ući u bit- mu, akcija vraćanja načina svakoj činjenici, vraća- ku; može neograničeno pribjegivati nasilju, ali ne- nja činjenici njenog kako, i držanja ovog načina za ma potrebu za tim da bi vodio potpun život. njeno jedino stvarno. Smrt u dvoboju, lijep atentat, ili posljednja genijalna rečenica izgovorena s pato- 80. Ovdje se postavlja pitanje ponovnog prisvajanja som bile bi dovoljne da počiste krv i očovječe ono nasilja kojega su nas, zajedno sa svim intenzivnim za što SE kaže da je vrhunac neljudskosti – uboj- izrazima života, biopolitičke demokracije tako po- stvo. U ubojstvu više nego igdje drugdje činjenica tpuno razvlastile. Počnimo oslobađanjem od za- je apsorbirana svojim načinom. Među neprijatelji- starjele ideje o smrti koja uvijek dolazi na kraju, ma, na primjer, neće biti dozvoljeno vatreno kao konačna točka života. Smrt je svakodnevna, oružje. ona je trajno smanjivanje naše prisutnosti koje se događa jer nemamo snage prepustiti se svojim 83. Ovaj je svijet rastrgan između dvije tendencije: li- sklonostima. Svaka bora i svaka bolest je neka banonizacija i švicarizacija. Ove tendencije mogu sklonost koju smo iznevjerili, posljedica izdaje koegzistirati i mijenjati se od zone do zone. Zapra- svog oblika-života. To je naša stvarna smrt, čiji je vo, ove dvije naizgled suprotstavljene, a ipak re- osnovni uzrok naš nedostatak snage, izolacija koja verzibilne tendencije predstavljaju dva načina ot- nas sprečava da uzvratimo udarac moći, da se pre- klanjanja građanskog rata. Konačno, nisu li Liba- pustimo bez uvjerenja da ćemo to morati platiti. non do 1974. zvali “Švicarskom Bliskog Istoka”? Eto zašto naša tijela osjećaju potrebu da se okupe u ratni stroj, jer jedino to nas čini sposobnima, omo- 84. U postajanju-stvarnom Imaginarne partije, bez gućuje nam da živimo i borimo se. sumnje ćemo naići na one jezive parazite, profesi- onalne revolucionare. Iako su najljepši trenutci 81. Iz ovog je jasno da u biopolitičkom smislu ne po- prošlog desetljeća pogrdno nazivani “građanskim stoji tako nešto kao “prirodna” smrt. Sve smrti su ratovima”, oni će svejedno u nama prokazivati nasilne. Kako u egzistencijalnom tako i u historij- “konspiraciju vladajuće klase da slomi revoluciju skom smislu. U biopolitičkim demokracijama Im- građanskim ratom” (Marx, Građanski rat u Francu- 270 skoj). Mi ne vjerujemo u revoluciju, čak više vjeru- 85. Prethodni iskazi žele nas uvesti u jedno doba koje- jemo u “molekularne revolucije”, a svim srcem u mu sve više i više prijeti iznenadan proboj realno- različite načine prisvajanja građanskog rata. Profe- sti. Etika građanskog rata izrečena na ovim strani- sionalni revolucionari, koje njihove ponavljane cama dobila je jednog dana ime Nevidljivi komitet. katastrofe nipošto ne obeshrabruju, odmah će nas Ono označuje određenu frakciju Imaginarne par- oklevetati kao diletante, ili izdajice Naše stvari. tije, njeno revolucionarno-eksperimentalno krilo. Htjet će od nas da mislimo da je Imperij neprija- Nadamo se da ćemo ovim redcima izbjeći najvul- telj. Ukazat ćemo Njihovoj Gluposti da Imperij ni- garnije budalaštine koje će se izgovarati o našim je neprijatelj, nego hostis. Koji ne treba pobijediti, aktivnostima, kao i o dobu koje tek počinje. Ne ču- nego u-ništiti; i ako treba, u konačnici, možemo to je li se ovo predvidljivo brbljanje već u reputaciji i bez njihove Partije, slijedeći savjet Clausewitza ere Muromachi na kraju Tokugawa šogunata, koje na temu narodnog rata. “Narodni ustanak treba bi- je jedan od naših neprijatelja tako dobro opisao: ti maglovit i neuhvatljiv; nigdje se ne bi smio zgu- “Ovo doba građanskih ratova, samim svojim pre- snuti u čvrsto tijelo, inače neprijatelj može usmje- viranjima i izbijanjem pretjeranih zahtjeva, poka- riti dovoljne snage i razbiti jezgro te uzeti brojne zalo se kao najslobodnije u povijesti Japana. Go- zatvorenike. Kad se to dogodi, narod će izgubiti mila ljudi svih vrsta zabljesnula je u njoj. Zato se hrabrost te, vjerujući da je ishod odlučen i da su inzistira na činjenici da je to jednostavno bilo naj- daljnji napori uzaludni, spustiti oružje. S druge nasilnije od svih doba?” strane, magla se u nekim točkama mora zgusnuti, formirati taman i prijeteći oblak, iz kojeg u sva- kom času može sijevnuti munja. Ove točke trebaju S francuskoga prevela Milena Ostojić se smjestiti s boka neprijateljskog manevarskog prostora. (...) Ne radi se o tom da treba razbiti je- zgro, nego grickati površinu i rubove” (Clausewi- tz, O ratu).

Tiqqun Uvod u građanski rat

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 271 Maathai Wangari — (1940-) 2004. je po - stala prva Afrikanka koja je dobila Nobelo - vu nagradu u za mir. Ujedno je to bila i prva Nobelova nagrada za mir dodijeljena za dje - lovanje na održivom razvoju i zaštiti okoliša.

Zajc, Melita Nigerijske video-∫lmske kulture Uvod

Mislim da je ovo taj pravi afrički film kakav smo čekali. U sadržaju i u formi. Ok celluloid, ne želimo ga. Snimat ćemo naša digitalna videa, DV-ove, jer nam je to jeftinije, može- mo se bolje izraziti, a i priče su tu upravo da ih iznesemo. Afričke, posve naše priče. Pripovijedamo naše priče sada, po prvi put. (Esosa Kabat Egbon, pisac/producent/istraživač, u: McCall, 2002)

oland Barthes u eseju Mit danas (2000.), temelj- nom djelu semiologije slike, tvrdi da slike imaju više od jednog značenja. Proizvodnju sekun- darnog ili konotativnog značenja on naziva “mitom” te ilustrira njegove mehanizme na primjeru tada (1955.) aktualne naslovnice časo- pisaR Paris Match. Na naslovnici se ističe fotografija crnog afričkog vojnika koji salutira u uniformi francuske voj- ske. Barthes tvrdi kako fotografija ne prikazuje samog afričkog vojnika, već slavu francuskog imperijalizma, sposobnost francuske kolonijalne sile da pod jednom zastavom ujedini različite nacije. Mit nije naprosto po- Zajc, Melita meo dotičnog vojnika. Vojnik je lišen svoje povijesti, “... sjećanja, ne i postojanja” (Barthes, 2000:109), on je pri- sutan, ali njegova slika služi da bi se ispričala priča i da bi se slavila povijest koja nije njegova. Nigerijske video-∫lmske kulture Glavni Barthesov cilj bio je primijeniti saussero- vsku semiologiju na vizualni znak. Međutim, ukazao je, posebno gore citiranim primjerom, na ključni paradoks upotrebe slika u zapadnoj kulturi. S obzirom na njihov tehnološki temelj slike snimljene kamerom percipiraju se kao prirodne te, što je još važnije, neutralne, pa ipak one rade u korist onih koji posjeduju i gospodare tehnologi- jama.01 Vještinu na razini reprezentacije podržava logi- ka tehnoloških napredaka. Svaku novu tehnologiju bilo je sve teže koristiti i sve skuplje kupiti. Digitalne tehno- logije donijele su značajan pomak. Prenosive kamere i kompjuteri s memorijom, software za editiranje i po- stprodukciju koji se mogu nabaviti za svega nekoliko ti- suća eura učinili su vizualni izraz svuda dostupnim. Že- ne, pederi i lezbijke, stari i mladi, siromašni, ljudi u ne- kad koloniziranim zemljama te u zemljama sa slabom ili nikakvom kinematografskom tradicijom, svi oni mo- gu stvarati svoje slike. Nadalje, ove slike ih reprezentira- ju na očigledno drugačiji način.02 274 01 U posljednje se vrijeme u ovom Direktna epistemološka posljedica toga je shvaća- da se (za razliku od jugozapadnih i jugoistočnih teritori- području puno istraživalo. Že- nje da su pretpostavljeno neutralne slike dvosmislene i, ja) sjeverom Nigerije upravljalo politikom indirektne ljela bih ukazati na sustavnu analizu utjecaja vizualne repre- naravno, pristrane. Jasnoća slike neodvojiva je od inter- vladavine – “sistem kojim su Britanci pokušali vladati zentacije u filmu koju je proveo vencije moći. Njena dvosmislenost, čak i kada je dijelom pomoću postojećih struktura političke uprave te saču- Richard Dyer. Za trenutnu dis- odnosa moći, otvara prostor za kreativnu vizualnu eks- vati postojeće kulturne i vjerske načine života” (Larkin, kusiju posebno je značajan nje- gov esej White (Bijelo) iz 1997. presiju. Za razliku od 20-stoljetnih praksi odbacivanja 2008:22). Razlika između juga, modernijeg i manje 02 Takvo je stajalište Ann Kibbey slika kao dvosmislenih te stoga i nepouzdanih, suvre- afričkog, i sjevera, više afričkog, ali slabije razvijenog, (2005) u pogledu filma, a željela mene kulture počinju istraživati mogućnosti koje njiho- nadživjela je Deklaraciju o nezavisnosti iz 1960. te se sa- bih uputiti i na svoju knjigu Di- gitalne slike u kojoj istražujem ve dvosmislenosti nude. čuvala do danas. upotrebu slika u filmu, fotogra- Upravo iz ove perspektive želim analizirati nige- Narod Biafre, koja je nezavisnost proglasila 1967. fiji, videu i drugim medijima rijske video-filmske kulture, a posebno bih željela pre- nakon državnog udara u siječnju 1966. i koja je uključila (2005). 03 Ovaj je događaj okarakteriziran dložiti dva obilježja, oba u vezi s Barthesovim primje- Igbo i neke druge etničke zajednice na jugoistoku Nige- i kao “izmišljanje” nigerijske rom. Jedno je ideja da – nasuprot konvencionalnoj upo- rije, mnogi su istraživači shvaćali kao poklič na drugu, nacije od strane Britanaca trebi koju predstavlja citirana naslovnica časopisa Paris novu Nigeriju, koja ne bi bila podijeljena prema etnič- (Okoye, 2007:7). 04 Takozvana “vladavina koloni- Match – crni Afrikanci u Nigeriji video filmovima stva- kim ili klasnim pripadnostima (Jeffs, 2007:207). Pa ipak jalne razlike” (Partha Chatter- raju slike koje predstavljaju njihovu vlastitu povijest. to je dio suvremene nigerijske prošlosti o kojem se naj- jee, u: Larkin, 2008: 24) Njih su stvorili Afrikanci, za afričku publiku i oni imaju manje govori. Deklaraciju je pratio rat, naširoko poznat 05 Na primjer, nigerijski odbor filmskih i video cenzora, ute- specifično afrički sadržaj, tj. bave se specifičnim pitanji- kao rat “da se Nigeriju održi ujedinjenom” (Okoye, meljen 1993., trebao bi recenzi- ma na specifičan način. 2007:4), a koji je trajao do siječnja 1970. godine. Sve dok rati i klasificirati sve filmove Istovremeno, zapadna filmska zajednica ih gotovo Biafra nije proglasila predaju, njezin teritorij – posebno producirane u Nigeriji. Među- tim, mnogi filmovi zaobilaze u potpunosti ignorira i ne može ih se naći na važnijim njezini gradovi, kao što su Onitscha, Enugu te Owerri – Odbor te ih ili prikazuju TV sta- međunarodnim filmskim festivalima. Na primjer, 2008. doslovno su sravnjeni sa zemljom. Danas je Onitscha je- nice koje dobivaju publicitet Međunarodni filmski festival u Veneciji prikazao je dva dno od važnijih tržišta video filmovima, a Igbo su među prikazujući necenzurirane fil- move ili se direktno prodaju na filma s afričkog kontinenta, ali nijedan iz Nigerije. Ovo najutjecajnijim i najplodnijim akterima nigerijskih vi- tržištu (Ugor, 2007). nas dovodi do drugog dijela argumenta. Nigerijski fil- deo-filmskih kultura; filmove snimaju na vlastitom je- 06 Larkin upozorava da je većina movi nisu snimljeni na celuloidu, nisu napravljeni za ziku, ali i na jeziku Yoruba te na engleskom. statistika o Nigeriji “uvijek pro- vizorna” te “često simulakrum- prikazivanje u kinu, a i u potpunosti su komercijalni po- Općenito, nigerijski video filmovi produciraju se ska, budući da nisu toliko nu- duhvati. Međutim, glavna razlika koja ih dijeli od tipič- na engleskom, Yoruba, Igbo, Hausa, Itsekiri i na drugim meričke reprezentacije postoje- nih festivalskih art filmova leži u tome što oni koriste jezicima. Nigerijska video-filmska industrija strukturi- ćeg stanja stvari, koliko su opo- našanja racionalističkih repre- slike na drugačiji način. Slike stvorene u okvirima nige- rana je duž linija, definiranih u kolonijalnim vremeni- zentacija ekonomskog života” rijskih video-filmskih kultura svjedoče o aktualnoj pro- ma, uz tri glavne regije: sjeverne s Kanoom, jugoistočne (2008:225). mjeni u globalnim kulturama; naročito o tome da dvo- s Onitschom i jugozapadne s Lagosom. Postoje značajne smislenost slika ne treba optuživati, već istraživati, te da razlike između filmova produciranih na sjeveru i onih se ista slika može istodobno iskoristiti i za umjetnički na jugu. Makar su razlike utoliko zaoštrenije budući da izraz i kao alat za kritičku refleksiju društvenog i kultur- su nasljeđe kolonijalne prakse razdvajanja afričkih dru- nog stanja. štava u zasebne etničke grupe kako bi se održala podjela na vladajuće i potlačene04, polet video filmova tijekom Imperiji i razlike 1990-ih je opće nigerijski fenomen. Nigerija je zapadnoafrička zemlja s više od 140 mi- Uslijed brzine promjene, nedostatka (moći) insti- lijuna stanovnika koji žive u 36 federalnih država. Ute- tucija da idu ukorak05 i općenitije strukturne činjenice meljena je 1914. kad su Britanci ranije podijeljene enti- da je siva ekonomija značajan dio nigerijskog društva06, tete Sjeverne i Južne Nigerije ujedinili u jednu naciju.03 opseg filmova produciranih u okvirima nigerijskih vi- Zemlja je bila podijeljena na tri poluautonomna podru- deo-filmskih kultura može se samo procjenjivati. Prije čja, sjeverno (pretežno Hausa-Fulani), zapadno (prete- dvije godine procjenjena dobiti nigerijske video-film- žno Yoruba) te istočno (pretežno Igbo). No glavna je ske industrije iznosila je 200 milijuna američkih dolara podjela i dalje ostala ona između sjevera i juga, budući godišnje (Vasagar, 2006). Posljednji podaci govore o 250

Zajc, Melita Nigerijske video-∫lmske kulture

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 275 Rigoberta Menchu — (1959-) pripadnica K’iche’ etničke grupe iz Gvatemale dobila je 1992. Nobelovu nagra - du za mir svoj rad na društvenoj jedna - kosti i zahtjevima za poštivanjem prava naroda. urođeničih 07 nigerijska valuta milijuna američkih dolara, a broj produciranih video fil- mit? Sve što je potrebno jest upotrijebiti ga kao polazi- mova popeo se na 200 mjesečno (Wikipedia, 2008). U šnu točku, uzeti njegovo značenje kao prvi član drugoga svakom slučaju, zadnjih godina nigerijska video-film- mita. ska industrija svrstala se kao treća najveća svjetska in- Barthes primjere takvih drugostupanjskih mitova dustrija nakon Sjedinjenih Država i Indije. Njezino ime (ibid.:123) nalazi u književnosti. Može ih se naći i u okvi- Nollywood, koje se referira na američku i indijsku kine- rima nigerijskih video-filmskih kultura. U nigerijskim matografiju kao Hollywood i Bollywood, povremeno se filmovima Afrikanci koriste mitove kolonizatora, od dovodi u pitanje. Ne tako davno prije Nigerija je – kao i pop hitova do popularnih filmskih žanrova, posebno ostatak svijeta – bila kolonizirana Hollywoodom i Bolly- bollywoodske mjuzikle i hollywoodske horor filmove, woodom – dočim je danas postala “kulturna imperijalna kao materijal od kojega stvaraju svoje vlastite mitove. sila” (Haynes, 2005), a Nollywood se onda čini priklad­ Umjesto siromašnih, monotonih i neposrednih mitova nim imenom. potlačenih, njihovi su filmovi bogate, koloristične me- tafore. Čuđenje – kakvo mnogi zapadni, ali i nigerijski Žrtvovan na oltaru naftnog boom-a istraživači (Adeleke, 2003) iskazuju kad se suoče s preo- biljem ljubavi i pjevanja u video filmovima Hausa ili s Postoji škola mišljenja koja govori o preporodu filmske preobiljem krvi i vračanja u onima na engleskom ili Yo- kulture u Nigeriji. Oni tvrde da je, kao u horor filmu, film- ruba – je redukcionističko sve dok propušta u obzir uzeti sko tržište u povojima stravično žrtvovano na oltaru naf- specifičnost kulture koja upotrebu metaforičkog jezika tnog boom-a zajedno s drugim sektorima ekonomije. De- ne ograničava na umjetnost i one pretpostavljeno manje kret o indigenizaciji iz 1972., kojim se zahtijevao transfer ozbiljne teme. Ono je i političko, sve dok njegov pokro- vlasništva nad oko 300 kino dvorana u zemlji iz ruku stra- viteljski pogled ne može ništa drugo doli se začuditi nad nih vlasnika u ruke Nigerijaca, malo je doprinio rješava- raskoši jezika potlačenih. Međutim, ono ipak ima povi- nju stvari. Iako je ovaj transfer rezultirao erupcijom laten- jesnu osnovu. Produkcija celuloidnog filma uistinu je tne genijalnosti nigerijskih dramskih pisaca, scenarista, prisilila nigerijsku kinematografiju, kao i mnoge druge pjesnika i filmskih producenata, postupni pad vrijednosti svjetske kinematografije, da bude jezik siromašnih, in- naire07, zajedno s nedostatkom financija, marketinškom ferioran europskom art filmu i komercijalnom filmu, podrškom, kvalitetnom studijskom i produkcijskom opre- kao što je Hollywood. Povijest filma u Nigeriji dokaz je mom, kao i neiskustvom dijela praktičara, zapriječio je rast za to. lokalne filmske industrije. Privatni trgovci donijeli su film u Lagos već 1903.; u (Aderinokun, 2004) kolovozu iste godine održala se prva projekcija. Koloni- jalna vlast počela je kontrolirati nigerijsku filmsku indu- Kad se govori o povijesti – a posebno kad predstav- striju 1912. donijevši Uredbu o regulaciji kazališnih i jav- nici financijskih institucija govore o povijesti – zapadna nih izvedbi kojom se zahtijevalo da se filmovi prikazuju publika očekuje tip govora koji se strogo drži činjenica. samo na mjestima s koncesijom kolonijalne vlasti. Da bi U gornjem citatu Tayo Aderinokun, bankar, povijest pri- se dobilo koncesiju, trebalo je priložiti kompletan i de- kazuje ritualističkom metaforom. Prema Barthesu taljan opis dotičnog filma. Colonial Film Unit imao je (2000), mit je tip govora: onaj koji regulira kako ljudi ekskluzivni mandat da producira, distribuira i prikazuje shvaćaju sebe, druge i njihovo mjesto u svijetu. Dakle, filmove u granicama Britanskoga carstva (Ugor, 2007). on ovisi o društvenom položaju. Govor potlačenih može Dakle, dokumentarci o kraljičinoj posjeti Nigeriji, en- biti samo siromašan, monoton i neposredan. “Laganje je gleske nogometne utakmice, westminsterske parla- obilje, laž pretpostavlja vlasništvo, suvišne istine i for- mentarne debate i filmove o zdravlju i obrazovanju pod me” (ibid.:137). Mitu se također ne može olako umaći, jer sponzorstvom vlade, zajedno s američkim westernima i sâmo nastojanje da se izbjegne njegovom stisku opet dominirali su kinima sve do kasnih 1950-ih. U epohi ko- postaje žrtva mita. Stoga je vjerojatno najbolje oružje u ju mnogi spominju kao “dobre stare 50-e i 60-e” (Aderi- Plakat filma Sanders s rijeke (Sanders of the River, Zoltán borbi protiv mita, tvrdi Barthes, mitologizirati ga nano- nokun, 2004), kina u Nigeriji prikazivala su američke, Korda, 1935.) vo. Budući da mit orobljuje jezik nečega, zašto ne orobiti indijske, kineske i japanske filmove. 276 Nigeriju je pak na filmsku mapu svijeta stavio Praksa odlaska u kino također je postupno nestajala. Hollywood. Film Sanders s rijeke (Sanders on the River, Godine 1992., kada je Kenneth Nnebue producirao 1935.), koji je režirao Zoltan Korda, dijelom je sniman u film Život u okovima (Living in Bondage), film o biznismen Nigeriji. U filmu glumi nigerijski glumac Orlando Mar- koji stječe moć i bogatstvo ubivši ženu u ritualu, da bi se tins, pored afro-američkog glumca Paula Robesona. Au- ipak pokajao kasnije kad ga ona progoni, film je bio sni- tonomna filmska kultura počela se razvijati tijekom mljen i distribuiran na videu. To je bio jedan od prvih 1970-ih, desetljeće nakon građanskog rata. Jedan od naj- blockbustera u video-filmskoj industriji. Godinu dana važnijih autora iz ovoga razdoblja je Ola Balogun, Yoru- kasnije po prvi se puta održao nacionalni filmski festi- ba koji je diplomirao na filmskoj školi IDHEC u Parizu. val. Prikazano je oko 50 Yoruba filmova, 25 engleskih, Godine 1975. režirao je Amade, igrani film koji prikazuje pet Hausa te jedan Igbo film. Godine 1996. prikazano je Nigeriju prije građanskog rata kao jednu golemu nepo- sve skupa 258 video filmova, 166 Yoruba, 62 engleska, 22 dijeljenu kuću u kojoj Igbo muzičari pjevaju na Yorubi, a Igbo te jedan na drugom jeziku. Pa ipak, od 1994, kad je Yoruba pjevaju pjesme Hausa. Ali čak i da se “... ovaj rani nigerijski Odbor filmskih i video cenzora prvi put re- primjer nigerijske umjetnosti na celuloidu” koristio “... cenzirao videa, do svibnja 1998. samo je jedan od tih fil- najboljim zapadnjačkim filmskim tehnikama”, on nije mova bio snimljen na celuloidu (Balogun, 1998). Iz- mogao “pritisnuti tržište protiv dominacije uvozne ro- među 1994. i travnja 2005. Odbor je recenzirao oko 4.600 Richard Mofe-Damijo be” (Aderinokun, 2004). filmova, ali još uvijek je tek jedan među njima bio na ce- U eri celuloida postojala je još jedna kultura film- luloidu (Ugor, 2007:11). ske produkcije, Hausa na sjeveru, a posebno filmaš Ada- Međunarodni filmski festival u Berlinu (Berlinale) mu Halilu (Moeller, 2004). Hausa kinematografija bila je je 2004. posvetio posebnu sekciju nigerijskoj video- orijentirana na umjetnički film, a nastojala je odražavati filmskoj industriji, dok je Rotterdam International Film islamska vjerovanja, dok je Yoruba na jugu težila popu- Festival počasno prikazao filmove Tundea Kelanija. Po- larnom filmu. Prvi veći uspjeh Ole Baloguna bio je Ajani tonjega se slavilo kao “... jednog od rijetkih istinskih fil- Ogun (1976.), baziran na popularnom Yoruba komadu za maša u video-filmskom businessu... jednog od rijekih putujuće kazalište. Slijedili su drugi režiseri putujućeg koji su upućeni u celuloid” (Mueller, 2004). Berlinale se kazalište poput Adea Folayana, poznatog i kao Ada Love, također nastojalo fokusirati na filmove na celululoidu. i Huberta Ogundea, a Yoruba filmska kultura putujućeg Prikazali su Povratak (The Return, 2003.), film druge nol- kazališta je cvjetala. Neki su režiseri počeli uvoditi film lywoodske slavne ličnosti, Kingsleya Ogoroa, režisera te, kasnije, video u svoje predstave. Također su realizirali jednog od rijetkih nigerijskih filmova koji su stekli po- svoje radove u brojnim medijima, kao kazališne produk- pularnost među zapadnom publikom – Osuofia u Londo- Ola Balogun cije, TV serije i video. Lokalna kultura videa za kazalište nu (Osuofia in London, 2003.). Film Povratak snimljen je već je postojala, makar nezavisno od Yoruba putujućeg na celuloid 1998. u Calabaru; ali prema riječima jednog kazališta. Uključivala je snimke grupnih izvedbi Hausa od scenarista verzija koja je puštena u promet 2003. na drama i kratke komične Igbo skečeve, neku vrstu audio- DVD-u te prikazana na Berlinaleu sljedeće godine “... vizualnog nusprodukta tzv. književnosti tržnice. NIJE bila sačinjena od pravih celuloidnih snimki nami- Hubert Ogunde se 1991. uz Piercea Brosnana poja- jenjenih za originalni film”, već je “... složena i priređena vio u filmu Mister Johnson, hollywoodskoj adaptaciji ro- od snimaka koje je snimio asistent kamermana dok je mana Joycea Caryja, koji je režirao Bruce Beresford. U snimao sigurnosne kopije scena iz drugoga kuta te s po- jednoj od uloga film prikazuje Yorubu Tundea Kelanija luprofesionalnom digitalnom kamerom”, dok “... origi- koji je kasnije postao jedna od ključnih figura nigerijske nalne filmske role još uvijek nerazvijene venu u sigur- video-filmske industrije. Film je snimljen u Lagosu, a nom hladnom podrumu negdje u Londonu” (Munis, Tunde Kelani je bio i pomoćni redatelj Bruceu Beresfor- 2004). Jednako začuđujući pa ipak manje nevjerojatan je du. Do tog vremena su mnogi nigerijski režiseri i/ili sljedeći detalj o toj produkciji, koji također iznosi Mu- producenti bankrotirali pokušavajući raditi filmove na nis. Glavna zvijezda, Richard Mofe-Damijo (RMD), koji celuloidu (Adeleke, 2003; Owens-Ibie, 1998), a celuloi- je u to vrijeme bio najčuveniji nigerijski glumac, de- Hubert Ogunde dne filmske produkcije u Nigeriji su gotovo izumrle. monstrativno je napustio set tvrdeći da oni “... gube pre-

Zajc, Melita Nigerijske video-∫lmske kulture

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 277 Oscar Romero — nadbiskup San Sal - vadora, poznat po kri - tikama siromaštva, socijalne nepravde, te ubojstva i mučenja koja je vlada El Salva - uz dora provodila američku pomoć, ubi - jen je 24.ožujka 1980. dok je služio misu u glavnom gradu. Prizori iz filma Život u okovima (Living in Bondage, Chris Obi Rapu, 1992.) 278 više vremena” (ibid.). Uistinu. Snimali su na celuloid filmova u Nigeriju. Kao drugo, naftni boom kasnih 1970- što je trajalo čitav mjesec, dok bi snimanje na video u to ih pojačao je potrošnju, omogućujući masovnu disemi- vrijeme trajalo četiri do pet dana. Na koncu RMD-ija su naciju tehnologija baziranih na kasetama. Konačno, po- morali ispisati iz scenarija prije vremena. ložaj Kanoa (a ovo se može primijeniti i na Lagos i na Isključivanje celuloida suštinski je dio nigerijskih Onitschu) na najvišoj točki razgranatih transnacional- video-filmskih kultura. Povijesno, to je bila i propast nih trgovačkih mreža potpomogao je brzu eksploataciju kulture odlaska u kino. Strogost mjera iz ranih 1980-ih ovih mogućnosti te učvršćivanje široke distribucijske podigla je razinu siromaštva. Naširoko rasprostranjeno mreže. ulično nasilje i policijski satovi su odlaske u kino učinili To je pratilo i širenje video piratstva. Suprotno na- praktički nemogućima. Malobrojne postojeće kino dvo- mjerama MPAA, hollywoodski filmovi nisu nestali iz rane su se ili morale zatvoriti ili su ih preuzele vjerske Nigerije. Naprotiv, postali su dostupni nečuvenom brzi- zajednice. Nasuprot tome, golem uspjeh serijala Svijet se nom i opsegom (Larkin, 2008:223). Čini se da je takva ra- raspada (Things Fall Apart) Chinua Achebea, koji je 1987. dikalna kreativnost kao odgovor na nesigurnosti svako- režirao David Orere, a emitirala Nigerian Television dnevnog života nigerijski zaštitni znak. Arhitekt Rem Authority, podigao je popularnost ekranizacije kazali- Koolhaas i istraživači okupljeni oko Harvard Project on šnih komada. Gledanje televizije ili video kaseta kod the City (Harvardski projekt o gradu) zabilježili su da je kuće bio je siguran način da se provede večer. Lagos, jedan od najvećih gradova na svijetu, s populaci- Književnost tržnice, putujuće kazalište i popular- jom koja svaki sat raste za 21, trebao prema pravilima ni televizijski show-ovi općenito se smatraju glavnim akademskog urbanizma već odavno kolabirati, među- utjecajima na nigerijske video-filmske kulture (Ugoc- tim, on cvjeta i raste. Strategije preživljavanja koje su hukwu, 2008). Postoji dakako i drugi izvor utjecaja, ma- razvili stanovnici Lagosa trebalo bi shvaćati kao “... oblik nje vidljiv istraživačima koji su fokusirani na produkci- kolektivnog istraživanja koje je provela grupa od osam ju, pa ipak evidentan iz perspektive gledateljstva: uve- do 25 milijuna” (Koolhaas i dr. 2000:718-719). Urbani- zeni igrani filmovi koji su postali dostupni na video ka- zam Lagosa vjerojatno je najradikalniji na svijetu, setama nakon konfiskacije kino dvorana 1972. međutim on funkcionira. Postoji još jedan razlog zašto su video kasete bile Sličan proces može se detektirati i u području vi- ključne za razvoj nigerijskih video-filmskih kultura. Le- deo-filmske industrije. Autori strahuju od piratstva jer genda kaže kako je Kenneth Nnebue, vlasnik trgovine im ono smanjuje profit koji ubiru od svoga rada. Ipak oni elektronikom iz Lagosa, pokušavajući prodati veliku za- sami koriste piratsku mrežu kako bi distribuirali svoje lihu praznih video kaseta koje je kupio na Tajvanu, do- video filmove. Mreže piratskih videa bile su ključne za šao na ideju da bi se kasete prodavale bolje kad bi na nji- razvoj nigerijskih video-filmskih kultura. Prodavači vi- ma bilo nešto snimljeno. Iz ovog je razloga snimio Život deo kaseta prvi su bili uključeni u industriju. Mreže pi- u okovima, film koji se prodao u 750.000 kopija. U izvr- ratskih videa, sa svojim središtima u Kanou, Lagosu i snoj studiji o upotrebi masovnih medija u Nigeriji Onitschi, bile su i još jesu glavno distribucijsko sredstvo (2008) Brian Larkin analizira prodavače kaseta na tržni- za video filmove producirane u Nigeriji. ci Koar Wambai u Kanou. On tvrdi da se uspjeh indu- Umjesto da se daju marginalizirati od strane služ- strije reprodukcije kaseta u Kanou temelji na trima ra- benih distribucijskih mreža, koristeći piratske mreže zvojima, a sva se tri mogu primijeniti i na druga dva va- Nigerijci sudjeluju u globalnim medijskim tokovima žnija centra video-filmske industrije: Onitschu i Lagos. (Larkin, 2008:224-225). Međutim, uloga mreže piratskih Prvi je u direktnoj vezi sa zapljenom kino dvorana gore videa puno je važnija na lokalnoj medijskoj sceni nego spomenutim Dekretom o indigenizaciji iz 1972. te po- sudjelujući u međunarodnoj konzumerističkoj kulturi. pratnom smrću kulture odlaska u kino u Nigeriji. U po- Medijske infrastrukture u Nigeriji su pretežno pod dr- kušaju da se kontrola nigerijskih kompanija indigenizi- žavnom kontrolom, organizirane oko promidžbe za dr- ra, nigerijska vlada je zaplijenila imovinu Motion Pictu- žavne projekte. Piratstvo se, tome nasuprot, temelji na Naslovnica romana Svijet se raspada (Things Fall Apart, 1958.) re Association of America (MPAA). Kao odgovor na to, neslužbenim, decentraliziranim mrežama (ibid.:225). Chinua Achebea MPAA je 1981. obustavila distribuciju hollywoodskih Druga važna stvar o piratstvu u Nigeriji jest da je ono

Zajc, Melita Nigerijske video-∫lmske kulture

UP&UNDERGROUND Proljeće 2011. 279 FMLN Farabundo — (Frente Martí para la Libera - ción Nacional) lijevi - čarska stranka vodila je 80-tih krvavi građanski rat protiv vlade El Salvadora ko - ju su potpomagale Sjedinjene Države. Obje stranu u ratu vr - šila su teška kršenja građanskih prava. 08 A ima prilično istu ulogu kao i dio sive ekonomije koja postaje dominantna u zemlji. cama iz 1912., a filmska produkcija bila je u rukama Colo- Internet za glazbenu industriju Prema Larkinu, ona je narasla do te mjere da nitko ne nial Film Unit-a. na globalnoj razini. 09 Početkom 2009. tečaj je iznosio zna kako je reprezentirati: “Nitko nije siguran koliki je Prilično je jasno da je britanska kolonijalna sila bi- oko 200 naira za jedan euro. BDP; nitko ne može izračunati bilancu plaćanja pa ni la oprezna s filmom i da su “... ono što je nigerijska film- 10 Jeftinija verzija digitalnog vi- broj stanovništva Nigerije” (ibid.:225). Nigerijski video ska publika gledala bili filmovi koji su išli na ruku i na- dea, DVD. 11 Kako bih izbjegla pretjerivanja, filmovi se temelje na piratskoj mreži te predstavljaju puhavali britanske imperijalističke interese – kulturno i težim koristiti najniže dostupne migraciju ovih mreža u mainstream. Produkcija nigerij- politički” (Ugor, 2007:3). Ovo se ne razlikuje od, primje- brojke. Ugor, na primjer, tvrdi skih video filmova – za razliku od filmske produkcije u rice, francuske Afrike u kojoj je također bilo filmske da se “prosječni nigerijski kućni video proda u oko osamdeset do većini svjetskih zemalja – nije u državnim rukama. cenzure. Međutim, u afričkim zemljama pod francu- stotinu i pedeset tisuća kopija” skom upravom, domaća produkcija se poticala različi- (2007:15). “Mi smo biznismeni..” tim izvorima financiranja. Čak i danas Francuska još uvijek novčano podupire filmske projekte lokalnih U Hollywoodu imate velike korporacije poput banaka, kad afričkih filmaša u svojim bivšim kolonijama. U postko- želite snimiti film, pošaljete im prijedlog i oni to financira- lonijalnoj Nigeriji filmska industrija se regulira držav- ju. Znate li kako mi u Nigeriji snimamo filmove? Da ste mi nom cenzurom, no njeno je financiranje postalo eksklu- ujak i da imate novaca, došetao bih do vas i rekao da mi zivna domena tržišnih sila. posudite 2 ili 3 milijuna. Budimo iskreni sa sobom, koliko Oprema – danas digitalni, a nekoć pretežno analo- banaka bi vam pozajmilo toliko novca... Dakle, ako vam je gni video – je jeftina. Neformalno tržište video kaseta životni san da postanete filmski producent, a majka vam osigurava brzu i uspješnu distribuciju.08 Dakle, kalkula- pokloni očevu zemlju i vi je prodate, iskoristite taj prihod cija je jednostavna. Filmski producent investira tri mili- da producirate film i povratite uloženi novac, što vi zapra- juna naira09 u produkciju, stavljanje u promet i distribu- vo radite? ... Pokušavam reći da smo mi i biznismeni ta- ciju video filma snimljenog na VHS kaseti ili VCD-u10 kođer... Nemamo velikih korporacija koje bi nas koji košta 300 naira. Ako proda 10 tisuća kopija, prođe financirale. bez gubitka i pokrije sve troškove. Ako proda 40 ili 50 ti- (Chico Ejiro, jedna od glavnih figura u nigerijskoj suća kopija, što se smatra prosječno uspješnim filmom11, ­video-filmskoj industriji, citirano prema Umukoro, to je dovoljno da pokrije troškove ili vrati kredit, investi- 2005) ra u novu produkciju i još uvijek ostvari neki profit. Ina- če bi investirao malo više i snimio nešto više, tako da bi U Europi se medijska regulacija shvaća kao dvo- na početku mogao podijeliti film na dva dijela, prodati smjerni proces. Država medijima nameće ograničenja, dva filma umjesto jednoga te udvostručiti prihod. Zbog no zauzvrat osigurava financije. Upravo je ovo potonje skučenog budžeta mora snimati brzo. Zbog pirata, koji ono s čime globalne organizacije poput GATT-a ili će kopirati film i prodati kopije za vlastitu zaradu, mora WTO-a imaju posla kad zahtijevaju da EU osigura slo- svoj proizvoid distribuirati i prodati bez odlaganja. Ima bodnu trgovinu u medijskom biznisu. U Nigeriji, kao ti- režisera za koje se govori da snime film u dva dana i za- pičnoj afričkoj zemlji u kojoj moć multinacionalnih kor- vrše čitav ciklus za 10 dana. Čitav ciklus, od produkcije poracija raste, a moć države opada, nema filmskih fon- do prodaje, ne traje više od jednog mjeseca. dova, ali država ipak regulira filmski biznis. Tom procesu banka nije nužnost. Dakle, on je pri- Ta je regulacija i dio nigerijske kolonijalne povije- kladan i onima koji inače ne koriste bankarske usluge. sti. Godinu dana nakon što je snimljen uspješni Život u Pored toga, investirati direktno u produkciju video filma okovima (1992.), osnovan je nigerijski Odbor filmskih i je očito puno profitabilnije od davanja novca banci. video cenzora. Ovaj je odbor zamijenio Federalni odbor Većinu informacija o ekonomiji i drugim pravilima pro- za filmsko cenzorstvo koji je djelovao pod zaštitom Ki- dukcije video filmova u suvremenoj Nigeriji dobila sam nematografskog zakona iz 1963-64., no koji nije pokri- od France Aernan, izvrsne glumice u mnogim nigerij- vao video. Tijekom kolonijalnog razdoblja, godine 1933. skim video filmovima na engleskom, kao što je Kompju- imenovan je Cenzorski odbor koji je prethodio prijespo- terske djevojke (Computer Girls, 2003.) režisera Chica Eji- Chico Ejiro menutim odborima. Prikazivanje se kontroliralo licen- roa. Diplomirala je na Školi dramske umjetnosti, suo- 280 12 Chico Ejiro, slavni režiser, u in- snivačica je Cehovskog udruženja nigerijskih glumaca i raju nove popularne priče. U tim pričama mnogi se utje- tervjuu je objasnio kako je jed- autorica knjige Ja sam glumica; Građenje karijere u glumi (I caji recikliraju i mnogi mitovi koriste kao materijal za nom napustio set prije negoli je uopće počeo snimati jer su u am an Actor; Career Making in Acting, 2005). U knjizi sav- stvaranje novih mitova – trećerazrednih hollywoodskih gradiću gdje se snimanje trebalo jetuje glumcima da se pobrinu za svoju budućnost inve- produkcija, Bollywooda i telenovela, nigerijske usmene odvijati cijene narasle budući da stirajući u produkciju video filmova. To dokazuje da je u tradicije, kazališta i televizije. Oni su čudni hibridi: je svatko poželio zaraditi na filmskoj ekipi (Khuran, 2004). okvirima nigerijske video-filmske industrije sudjelova- otvorene forme koje mogu uključiti sve što im može nje u radu i u rezultatima rada vrlo intenzivno. Knjiga doći pod ruku, korumpirane policajce koji posjećuju France Aernan pisana je neformalnim, osobnim stilom vrača u BMW-u, “... prokletstva koja ženu mogu pretvo- te pruža osnovne savjete poput onih kako pregovarati o riti u vaginu dentatu, vesele šaljivdžije i nanovo rođene plaći i kao se ponašati na setu. Očito je da je mišljena za kršćane, u kojima prigodno svi plešu, svi pjevaju” (Mo- apsolutne početnike, i to s dobrim razlogom: nigerijska eller, 2004). Narativni ritam je često lutajući, glumački video-filmska industrija započela je kao industrija u ko- stilovi nekompatibilni, a čini se da pojedini filmovi isto- ju se može uključiti svatko. vremeno sadržavaju višestruke svjetove. Oni se najčešće Prema mnogim istraživačima to je bio glavni ra- ni ne podudaraju: jedna priča počne i onda se bez razrje- zlog njenog uspjeha. Ekonomija u padu, dodatno pogor- šenja pretoči u drugu. šana političkom nestabilnošću i općim socijalnim ko- Nigerija je postala poznata po prevari 419, u kojoj lapsom u kasnim 1980-im i ranim 1990-im, koincidirala se faxom ili e-mailom šalje pismo u kojem se tvrdi da je je s dostupnošću jeftine prijenosne video opreme: “Ne- pošiljatelj viši nigerijski službenik ili rođak diktatora zaposlena, ali kreativna nigerijska omladina... bila je u koji hitno treba transferirati veliku svotu novca iz ze- prvim redovima nove video kulture” (Ugor, 2007:6). mlje. Primatelje se traži pomoć, a zauzvrat im se nudi Snimanje filmova, koje je čitavo stoljeće bilo privilegi- postotak od novca. Potpuni stranci su pristajali na ovo, a jom onih najbogatijih, dok su si siromašni mogli priušti- njih 419 – prema podacima FBI-ja – postalo je “... naju- ti tek kino ulaznicu, transformiralo se u neformalni po- spješnija prevara u povijesti svijeta” (Larkin, 2008:223) i duhvat koji se temelji na privatnom sektoru. Mnogo jedan od glavnih izvora devizne zarade u Nigeriji. She- marginalizirane, ali inovativne urbane omladine moglo ma koristi nove komunikacijske tehnologije, profesio- je stvarno zaraditi proizvodeći svoju vlastitu zabavu. U nalne mreže korporativnog kapitalizma, bankovne ra- eri globalizirane zabavne industrije ovo je prilično čune i međunarodne novčane transakcije; čak je i spek- postigunće. takularna korupcija koja vlada u Nigeriji tih 419 pisama Naravno, produkcija se – kao i proizvod – značajno učinila vjerodostojnim njihovim žrtvama. To je savršen razlikuje od filmova koje gledamo u suvremenim multi- primjer dometa kreativnosti kakvom se ljudi u Nigeriji pleks kinima te od art filmova kakve prikazuju međuna- suočavaju s nestabilnošću svakodnevnog života. rodni filmski festivali. Ovo je Nollywood (This is Nolly- Nollywood, ili nigerijske video-filmske kulture, wood, režirao Franco Sacchi 2007.) je video film o prosla- nadmašuju čak i inovacije prevare 419. Koristeći popu- vljenom nollywoodskom režiseru koji – opremljen je- larnu fikciju kolonizatora, prošlu i sadašnju, ljudi u Ni- dnom digitalnom kamerom, dvama svjetlima i 20 tisuća geriji stvaraju svoje vlastite priče, vlastite slike, uprežući dolara – želi snimiti akcijski film za devet dana. Riječ je kolonijalne mitove da rade u korist svojih vlastitih mito- o fikciji, pa ipak poteškoće se ne razlikuju od svako- logija. Koristeći jeftine ostatke vizualnih tehnologija, dnevnog iskustva u industriji – nestane električne ener- koje tradicionalno diskriminiraju siromašne, oni mate- gije (to se posvuda u Nigeriji događa na dnevnoj bazi), rijalne uvjete proizvodnje video filmova preokreću u ulični razbojnici ucjenom iznuđuju novac12, glavni glu- sredstvo nove estetike, novog vizualnog jezika. mac se ne pojavi na setu, zvuk molitve s obližnjih dža- mija onemogućuje snimanje i tako dalje. Filmski ukusi urbanih siromaha Takvi ekstremni uvjeti, naravno, u bitnome utječu na proizvode. Nigerijski video filmovi često nalikuju Većinom neškolovani u filmskoj produkciji ili bilo kojem od Plakat filma Ovo je Nollywood (This is Nollywood, Francho nađenim objektima u okvirima vizualnih umjetnosti. njezinih kreativnih aspekata, filmski producenti su urbani Sacchi, 2007.) Oni dokumentiraju radne uvjete jednako koliko i stva- trgovci koji su pukim teškim radom te, u nekim slučajevi-

Zajc, Melita Nigerijske video-∫lmske kulture

UP&UNDERGROUND 281 Proljeće 2011. 13 Prema Ugoru: “Između 1994. i ma, sumnjivim načinima skočili iz niže radničke klase u me poprimaju oblik “... estetike nasilja” (ibid.) u kojoj se travnja 2005. Odbor je ocijenio zavidni status urbanog malograđanstva. Njihov pogled i narativ organizira oko niza neobičnih šokova oblikova- oko četiri tisuće šest stotina fil- mova... a od njih nekih dvadeset socijalna svijest, međutim, nikad ne napušta to ostavljeno nih tako da vrše nasilje nad gledateljem. Hausa filmovi i pet ili tako nešto filmova je područje siromaštva. Oni su uvijek svjesni očajničkih po- na sjeveru predstavljaju nesigurnost pomoću nestabil- potpuno zabranjeno” (2007:11- kušaja njihovih suvremenika iz starih vremena da ih su- nog i promjenjivog svijeta ljubavi. U južnonigerijskim 12). stignu na društvenoj ljestvici. Ti pokušaji dolaze u različi- filmovima tema korupcije, financijske, seksualne ili du- tim oblicima, neki su istinski legitimni, a drugi navodno hovne, je ona koja generira dojam izdaje i nesigurnosti. dijabolički i visceralni, sve do točke razaranja ljudskih ži- U slučaju Hausa filmova logika ljubavi i romanse, inten- vota. Upravo su to priče kakve su trgovci na tržnicama zivirana prisutnošću indijske kinematografije oduvijek pokušavali naći. Neke od tih priča, oni tvrde, go- (ibid.:173), privilegirana je domena koja registrira dru- vore o poznatim suvremenicima koji su napravili društve- štvene transformacije. ni skok s ekonomskog dna, pomoću navodno dijaboličkih, Larkin u opsežnoj studiji povezuje sadržaj filmova nepoštenih i protuzakonitih sredstava. U stanovitom smi- s društvenim, kulturnim, političkim i vjerskim konte- slu, dakle, trgovi na tržnicama su pripovjedači sebe samih, kstom u kojem su filmovi producirani. Naglasak na dru- okretni u kompleksnom i delikatnom svijetu postkolonijal- štvenim i kulturnim utjecajima je još i jači u klasifikaciji nog afričkog gradskog života. Razlika je u tome što oni koju iznosi Paul Ugor (2007) koji tvrdi da sadržaj nigerij- plaćaju da se njihove priče pripovijedaju. skih video filmova nije pod tolikim utjecajem nigerij- (Ugor, 2007: 15) skog Odbora filmskih i video cenzora13, koliko pod utje- cajem onoga što naziva skrivena cenzura. Tu skrivenu Količina filmova produciranih u okvirima nigerij- cenzuru provode četiri glavna igrača u nigerijskoj video- skih video-filmskih kultura je golema, a bilo je raznih filmskoj industriji: trgovci na tržnicama, producenti, re- pokušaja da se ovo neizmjerno područje rada klasificira. ligije i publika. Klasični filmofilski pristup podrazumijeva identificira- Trgovci na tržnicama su samostvoreni biznismeni, nje autora; tako, na primjer, austrijski filmski kritičar većinom bivši uvoznici audio-vizualnih kaseta koji su Olaf Moeller (2004) predlaže da Ola Balogun, koji je di- našli novi poslovni prolaz u pojavi video filmova. Oni plonirao pri IDHEC-u, i Tunde Kelani, režiser-produ- osiguravaju novac za snimanje, masovno kopiraju gotovi cent, budu glavne kreativne figure. proizvod na prazne kasete ili video CD-eve te ih proda- Drugi akademski način klasifikacije filmova sasto- ju glavnim distributerima (Larkin, 2008). Porijeklom su ji se u upotrebi žanrovske tipologije. Mueller dovodi u iz radničke klase, a napravili su skok iz siromaštva ili te- vezu uspjeh Balogunovog vračarskog trilera Aiye koji je škim radom ili sumnjivim sredstvima, ali njihov menta- “... transformirao ovaj film u nastajanju iznjedrivši po- litet nikada nije napustio domenu siromaštva (Ugor, sve novi podžanr horora” sa sadašnjicom kada “... gotovo 2007: 16), a filmovi koje proizvode nose tragove ovog svi video filmovi sadrže elemente horora, od kojih su iskustva. neki ekstremno grafički” (ibid.). Brian Larkin, nasuprot, Producenti su u mnogim aspektima nalik trgovci- predlaže melodramu kao distinktivni žanr nigerijskog ma na tržnicama, ali neki od njih su obrazovani na film- filma. Mnoštvo je žanrova produciranih među filmovi- skim školama. Često nastupaju u trostrukoj ulozi produ- ma na engleskom jeziku na jugu te na Hausa jeziku na centa, scenariste i režisera, kontrolirajući kreativne i sjeveru, od komedije i romanse do horora i religioznih ekonomske segmente posla. Imaju privilegirane susrete filmova. Pa ipak, melodrama kao “... fantastički odgovor s urbanim nouveau riche, a priče njihovih filmova potje- na nesigurnost i ranjivost svakodnevnog života” (Lar- ču također i iz ovog miljea: dvoličnost visoke klase, obi- kin, 2008:172) je opći okvir unutar kojega se u Nigeriji teljske prevare, urbana trgovina seksom i tako dalje. Ti pripovijedaju popularne priče. su filmovi vrlo popularni među radničkom klasom Međutim, postoji velika razlika u načinu na koji (ibid.:17) jer donose pogled u svijet za kojim i žude; ovo melodrame sjevera i juga obrađuju ekonomske, društve- vrijedi i za Nigerijce koji žive u inozemstvu. ne i duhovne nesigurnosti koje određuju život u dana- Kršćanstvo i islam, dvije institucionalizirane reli- Tunde Kelani šnjoj Africi. U slučaju južnonigerijskog filma melodra- gije u Nigeriji, imaju različite stavove prema filmovima. 282 14 Makar su u nekima od država, Katolička crkva oduvijek je prepoznavala zavodilačke da su u Nigeriji više klase te koje posjeduju rafinirani poput Tarabe na sjeveroistoku, potencijale filma, ali suvremeni kršćanski videi nisu na- filmski ukus; on također prihvaća kolonizatorsku pre- Hause i Fulani katolici. Ovdje se pozivam na osobno iskustvo su- mijenjeni isključivo evangelizaciji. Oni upućuju na soci- tpostavku da postoji samo jedan rafinirani filmski ukus, sreta s Afrikancima iz države jalne probleme, dodjeljujući im duhovnu logičku pod- jedna kanonska kvaliteta filmova: ona koju demonstrira Taraba koji su se predstavljali logu. Posebno su aktivne pritom nove pentekostalne cr- publika filmskih festivala i filmski kritičari kada ne na- kao Hausa i kao aktivni katolici. kve. Oni osiguravaju scenarije, većinu glumaca i filmske iđu na očekivanu filmsku kvalitetu u video filmovima ekipe. Zbog golemih socijalnih i ekonomskih problema produciranima u Nigeriji. u zemlji crkva je “... ljudima postala posljednja nada” Moj prijedlog bi bio da procjenjivanje nigerijskih (ibid.:18), a ovi su filmovi iznimno popularni. video filmova prema tradicionalnom kanonu filmske Islam je dominantna religija među Hausama na kvalitete nije najprimjereniji način budući da ta procje- sjeveru Nigerije.14 To je istovremeno i religija i kultura, a na zadržava kriterije jezika koji je povijesno – kako to mnogi istraživači tvrde da je upravo sveprožimajuća pri- pokazuje Barthesov primjer (2000) – radio protiv onih sutnost islama kao načina života Hausa filmu dala nje- koji nisu imali sredstva da sudjeluju u njegovom razvo- gov osebujni karakter (ibid.:18). Za razliku od situacije ju. Nije da nigerijski video filmovi tek primjenjuju isti prije jednog desetljeća, kad se stotine filmova snimalo u filmski jezik u specifičnim okolnostima. Ovo se, vjeroja- Nigeriji, a svega nekoliko njih u Hausi (Balogun, 1998), tno, još uvijek može reći za frankofonu Afriku gdje je – danas se čini da je video-filmsko stvaralaštvo jednako zahvaljajući raspoloživom financiranju – neka vrsta do- vitalno kao i u južnim predjelima. Video filmovi sa sje- maće produkcije postojala i u eri celuloida. U britanskim vera Nigerije su u većini slučajeva isprepleteni s promo- kolonijama nije bilo takvog financiranja. Državno finan- cijom i propagiranjem islamske kulture i učenja, ali dža- ciranje nije bilo dostupno ni u nezavisnoj Nigeriji. Kao mije nisu uključene u direktno financiranje produkcije posljedica toga, snimanje filmova bilo je posve komerci- video filmova. jalan pothvat čak i u vrijeme celuloida kad je to bilo pu- Snimanje filmova u Nigeriji je posve komercijalna no skuplje, a državno financiranje bilo dijelom onoga aktivnost, tako da je jasno da je publika još jedna deter- što je bilo, i u velikoj mjeri još uvijek jest, percipirano minanta sadržaja video filmova. Zanimljiva je u Ugoro- kao filmska produkcija kanonske kvalitete. vom prikazu tvrdnja da ta publika ima vrlo karakteristi- S druge strane, nigerijski video filmovi nisu inova- čan društveni karakter, tj. ona je “... sačinjena od urbane tivni samo u reagiranju na nesigurnosti svakodnevnog sirotinje... zanatlija i trgovaca, poput stolara, mehaniča- života u Nigeriji (Larkin, 2008:170); oni uvode inovacije ra, vulkanizera, domamljivača gostiju, vozača, čistača i u sam medij filma. Ta se inovacije ne tiče samo financi- drugih nekvalificiranih radnika” (Ugor, 2007:18) koji se ranja i/ili produkcije koju su dostupnom učinile jeftine zaista i susreću s teškoćama povezanim s postkolonijal- tehnologije snimanja filmova. Kako bi novi tip financi- nom egzistencijom i pričama o nasilju, ritualnim uboj- ranja funkcionirao, razvijen je novi tip produkcije, a ovo stvima, nezaposlenošću, pohlepom i izdajama koje su je proizvelo novi tip proizvoda napravljenih za novi tip među njima popularne. publike. Problem ovdje nije samo to što Ugor povezuje pro- Transformacija je totalna. Nigerijski video filmovi blem publike s problemom kvalitete, već to što je kvali- predstavljaju novi tip vizualnog jezika, s njegovom vla- teta problem jer je publika – pogrešna publika. Ugor ek- stitom kanonskom kvalitetom, jer je u okvirima nigerij- splicitno tvrdi da: skih video-filmskih kultura razvijen novi tip upotrebe “Niže klase poštuju činjenicu da upravo ovaj film- filma. Filmovi u Nigeriji ne “konzumiraju” se u kino ski žanr prepoznaje sadašnje stanje podjarmljenih i dvoranama, već u drugim prostorima. Oni se ne koriste simpatizira s njim... Da bi ostao u industriji, nigerijski niti kao umjetnost (opet u kanonskom smislu) niti kao videograf mora nastaviti prosuđivati preferencije publi- čista zabava. Prije se radi o hibridnoj upotrebi koja zdru- ke, makar i uz rizik kompromitiranja rafiniranog film- žuje različite postojeće forme, prilično nalik počecima skog ukusa” (ibid.: 20). celuloidnog filma u SAD-u i Europi, kad je specifična Stavljajući niže klase u direktnu opoziciju prema kombinacija umjetnosti i popularne zabave bila, kako rafiniranom filmskom ukusu, on ne samo da pretpostavlja tvrde neki istraživači (Casetti, 2007:83-110) povijesna inovacija koju je u prvoj liniji izazvao film. Zajc, Melita Nigerijske video-∫lmske kulture

UP&UNDERGROUND 283 Proljeće 2011. Makurdi

Lagos u 1960-im godinama

Jedan od manjih shopping centara u Abuji 284 Prostori (i prakse) gledanja bazna s onima koji su željeli razgovarati s njom. Kasnije Svaka klasifikacija naravno pretpostavlja određeni mi je objasnila kako nema dobro mišljenje o onim način upotrebe. Istraživači koji traže autore, narativne ili glumcima koji hrane svoj status filmske zvijezde ignori- vizualne osobitosti, pretpostavljaju da se filmovi konzu- rajući gledatelje. Ona sebe shvaća kao uzor i tome pri- miraju kao umjetnički objekti ili – čak i češće u slučaju stupa s punom odgovornošću. Nollywooda – kao zabava. Kako bismo provjerili tvrdnju U društvu Makurdija ima i drugih masovnih me- da se nigerijski filmovi koriste s onu stranu ovih dviju dija pored video filmova. Moj je uvid ograničen samo na dominantnih zapadnjačkih upotreba, dopustite mi po- one na engleskom jeziku, koji je službeni nigerijski je- gled u to kako Nigerijci sami “koriste” svoje filmove. zik, a u gradu se priča naveliko. Novine i radio stanice Ovdje kombiniram individualno istraživanje provede- donose osnovne informacije o onome što se događa u no u državi Benue, ruralnoj državi u srednjoistočnoj Ni- Nigeriji i federalnim državama; mnoge radio stanice geriji, i rezultate istraživanja provedenog u nigerijskom emitiraju vjerske sadržaje. Televizijski aparati su uobiča- financijskom i filmskom središtu, Lagosu (Ajibade, jeni u javnom prostoru; oni obično prikazuju jedan ili 2008). Lagos kao golema urbana metropola može na vi- dva kanala. U uredima to je kanal državne televizije še načina služiti kao model za čitavu urbanu Nigeriju. NTA, Nigerian Television Authority. U danima moga Benue, naprotiv, može pružiti uvid u karakteristična posjeta NTA je emitirala, od jutra do večeri, predstavlja- obilježja kultura ruralne populacije. Moje je istraživanje nja kandidata za guvernere. U barovima i restoranima motivirano ranije sakupljenim znanjem o nigerijskim televizijski se uređaji koriste ili za gledanje videa ili su video-filmskim kulturama, ali i mojim prijašnjim istra- podešeni na African Magic, kanal koji emitira nigerijske živanjem tehnoloških i vizualnih inovacija (Zajc, 2000; filmove, većinom na engleskom. African Magic je pana- 2005). Od posebne je koristi bila studija o početcima te- frički kanal koji nigerijske filmove prenosi čitavoj Africi. levizije u Sloveniji (Zajc, 1995). Prakse gledanja video Afrički emigranti su ih prenijeli ostatku svijeta – u New filmova u suvremenoj Nigeriji nalikuju praksama gleda- Yorku nigerijske filmove kupuju Kinezi, u Nizozemskoj nja televizije u njezinim ranim vremenima u Sloveniji; ljudi iz Surinama, u Londonu Jamajkanci. Pa ipak temelj međutim, njihove su funkcije različite. njihove gloablne popularnosti leži u vrlo širokoj dostu- Moj vodič u nigerijske video-filmske kulture, pnosti video filmova u granicama Nigerije. Franca Aernan, većinom je glumila u filmovima na en- Činjenica da nigerijski filmovi nisu snimljeni na gleskom; međutim, ona pripada etničkoj grupi Tiv. Nje- celuloid donijela je iskustvo gledanja filmova milijuni- zin kum, glasoviti nigerijski političar i diplomat ma ljudi koji nisu imali pristup kinu. Nedostatak kino Iyorwuese Hagher, bio je i njezin poslodavac u vrijeme dvorana zamijenjen je razvojem prostora u kojima videa moje posjete u prosincu 2006. Gospodin Hagher, po konzumira drugačija publika. Video film se obično pro- profesiji profesor dramske umjetnosti, upravo je bio na- daje u trgovinama, na kioscima i drugim uličnim proda- pustio poziciju ambasadora u Meksiku te bio među kan- vaonicama, no pojavili su se i specifični i kontekstualni didatima za guvernera države Benue. Franca Aernan vo- prostori. Ajibade definira četiri različite kategorije tih dila je njegov ured za odnose s javnošću. Sreli smo se u prostora: privatni prostori, namjenski prostori, priklju- njegovoj rezidenciji u Makurdiju, glavnom gradu države čeni prostori i nađeni prostori. Svi oni nude “... priliku Benue, dan prije stranačke konvencije. Snimanje video običnim ljudima da gledaju i da sudjeluju u video dijalo- filmova bio je dio njegovog plana modernizacije ruralne gu – u njihovim vlastitim uvjetima” (2007:4). U državi države, a obećao je prilično jasno: “Ako me izaberu za Benue ta mjesta konvergiraju unutar institucije video guvernera, i ovdje ćemo snimati filmove”. Nije bio iza- centra. Video centri služe kao prostori za gledanje, do- bran, ali zadnji put (3. kolovoza 2008.) kad sam se čula s čim je njihova glavna uloga distribucija. Francom Aernan rekla mi je kako je gospodin Hagher, Makurdi je tri sata vožnje udaljen od nigerijskog koji je u to vrijeme služio kao ambasador Nigerije u Ka- glavnog grada Abuje. Ulice Makurdija, ali i cesta od Abu- nadi, uključen u filmsku produkciju. Ljudi su prepozna- je do Makurdija, koriste se za trgovinu jednako kao i za vali Francu svuda po gradu Makurdi, u barovima, hoteli- putovanje. Svaka veća koncentracija prodajnih mjesta Franca Aernan ma, restoranima i na užurbanim ulicama. Bila je vrlo lju- sadrži i video centar. Ti su centri raznoliki; to mogu biti

Zajc, Melita Nigerijske video-∫lmske kulture

UP&UNDERGROUND 285 Proljeće 2011. zgrade opremljene jednim playerom i jednim televizij- mušterije mogle uživati i u filmovima pored hrane i skim uređajem, zidova prekrivenih policama punim pića. Čak i međugradski komercijalni autobusi prikazu- VHS kaseta i VCD diskova s filmovima, sa staklenim ju video filmove “...oduševljenim i participativnim pu- vratima i prozorima prekrivenim golemim filmskim tnicima za vrijeme putovanja” (ibid.). posterima. No to mogu biti i jednostavni štandovi s go- Žudnja današnjih Nigerijaca za gledanjem lokalno milama kaseta i diskova u šarenim omotima. Video cen- produciranih video filmova čak i prelazi granice na- tri su glavne distribucijske točke za nigerijske video fil- mjenskih i priključenih prostora i seže sve do neke vrste move. Film košta između 200 i 350 naira. Najnoviji su na nađenih prostora, tj. slobodnih prostora na ulicama, is- VCD-ima i skuplji su, stariji na VHS kasetama i jeftiniji. pred video centara i/ili trgovina gdje se ljudi slučajno U Makurdiju ima puno više video centara nego novin- zateknu na video projekcijama. Mnogi video shop-ovi, skih štandova. ali i ostali vlasnici trgovina, imaju televizijske uređaje i Ljudi koji rade u video centrima većinom su mla- video playere u svojim trgovinama, često s monitorima di, i žene i muškarci. Oni očito gledaju proizvode koje postavljenim tako da gledaju ka ulaznim vratima, što prodaju, a svi su, baš poput Tarantina i sl., veliki filmofi- omogućava da se ekran vidi s ulice, izvan trgovine. li, ljubitelji i poznavatelji njihovih filmova. Prepoznaju Upravo je taj televizijski ekran – na kojem se vrti video – naslove starih filmova, a kad spomenete kultne autore, onaj “nađeni” koji koriste ljudi na ulici koji nemaju fi- odgovaraju osmijehom. Ako ih pitate za neki stari na- nancijskih sredstava da uđu u trgovinu i kupe film. slov, pristojno se iznenade te vam objasne kako je taj Nađeni prostor mogu biti i otvorena vrata ili prozor u film stariji od njihovog video centra; očito nemaju rezidencijalnoj zgradi, gdje se video prikazuje stanari- skladište. ma. Susjedi i ljudi s ulice jednostavno se okupe oko ta- Uloga ovih centara, međutim, ne završava proda- kvih prozora ili ulaznih vrata kako bi gledali film. Tako jom. U Makurdiju neki video centri služe kao namjenski nađeni prostori omogućuju besplatno gledanje ljudima prostori za gledanje filmova. Upravo poput video salona koji inače ne bi unajmili ili kupili videa i video opremu. i video klubova, oni su uređeni za prikazivanje video fil- Ajibade izvještava kako vlasnici trgovina nisu posve mova. Ljudi mogu doći tamo i unajmiti video vrpce i vi- protiv publike nađenih prostora, jer im gužva zapravo deo CD-eve za, možda, desetinu njihove prodajne cije- pomaže da skrenu pažnju na trgovine. ne, a ako si ne mogu priuštiti opremu za gledanje, mogu Svi su od gore navedenih prostora javni. Takva je filmove pogledati odmah tamo. Video centri, poput vi- bila i gledateljska praksa u ranim stadijima televizije po- deo salona, opremeljni su televizijskim uređajem, video svuda u Europi. Na primjer, u Sloveniji su također po- playerom i klupama ili stolicama na koje ljudi mogu sje- stojale sve tri kategorije prostora. Namjenski prostori sti i gledati video filmove. Stolice su organizirane ka gle- imali su formu televizijskih klubova. Priključeni prosto- dalištu, dok zastori ili veliki filmski posteri priječe pro- ri bili su određeni barovi i kavane koji su klijentima nu- laz svjetlosti i zraka izvana. Svuda u Nigeriji, kao što Aji- dili televizijske uređaje. U posebnim prilikama, kao što bade opisuje, karakter video salona ili video klubova su bila prva javna televizijska prikazivanja tijekom 1950- općenito odgovara kvaliteti susjedstva. Neki video klu- ih, oko mjesta s televizijskim uređajima, koji su često bi- bovi u gradskim središtima imaju solidnu strukturu, li postavljeni tako da su se monitori mogli vidjeti i izva- staklena vrata/prozore i klima uređaje, druga gradska na, kreirani su nađeni prostori (Zajc, 1995). Međutim, područja imaju nešto skromnije prostore za gledanje vi- kolektivno javno gledanje gotovo je posve iščezlo kada dea i “... diskutiranje dramatizirane socijalne agende” je individualno gledanje u privatnim prostorima prevla- (2007:5). dalo kao dominantna forma upotrebe televizije. U Makurdiju su hotelski lobiji, barovi, restorani, Nasuprot toj situaciji, u slučaju nigerijskih video- frizerski saloni, pa i neke trgovine odjećom, opremljene filmskih kultura gledanje filmova u privatnim prostori- televizijskim uređajima i video playerima kako bi prika- ma tek je jedna od mogućnosti, a čak i ovdje se gledanje zivali video filmove. Ajibade te prostore definira kao obično odvija u grupi. Privatni prostori obuhvaćaju do- “priključene prostore” (ibid.:6). Vlasnici barova i resto- move i urede u kojima su instalirani televizijski uređaji i rana opremaju svoje trgovine video uređajima kako bi playeri. To što sam ja zapazila u Makurdiju je, prema 286 izvještavanjima kolega, u Nigeriji uobičajena praksa. gija. Filmovi su bili dragocjen izbor, tako da nisam prov- Priličan broj ureda je opremljen video opremom, tako jeravala tehničko stanje vrpci sve dok ih nisam krenula da zaposlenici, na pauzi ili u drugim stankama, mogu gledati. I magnetske trake i digitalne verzije bile se pune gledati televiziju ili videa (Ajibade, 2007:4). Ovi tipovi prekida, tj. tehnički oštećenih dijelova snimke. Ponekad elektronske opreme su standard i u intelektualnim rezi- bi se kaseta raspala kad bih je izvadila iz kutije pa sam je dencijalnim četvrtima, međutim u narodskim susjed- morala lijepiti prije gledanja. VCD-i su se prestajali stvima obično se nađe svega nekoliko tako opremljenih okretati; ponekad ne bi pomoglo ni ponovljeno starta- domova. Ti domovi postaju “... mjesta na kojima ostatak nje, što me je uznemiravalo jer nisam mogla vidjeti kraj zajednice može gledati i raspravljati o video filmu” filma. Zvuk je u većini slučajeva bio tako loš da je bilo (ibid.). Uvečer ili praznicima ljudi će nagrnuti u takve gotovo nemoguće slušati dijaloge pa sam morala pona- domove da gledaju filmove: vljati gledanje. Snimateljski stil bio je kombinacija tele- “Kako film napreduje ljudi raspravljaju oboje, i vi- vizijskog stila – većinom “govoreće glave” i srednji deo drame i društvene događaje na koje se film referira. snimci, s informativnim snimcima koji dijele sekvence Ponekad razgovori i rasprave mogu uzavreti. U takvim – i stila umjetničkog videa kakav je karakterističan za trenucima film se prekida kako bi se omogućilo okuplja- 1970-e ili amaterskih stilova snimanja s puno približava- nje oko raspravljanja zamršenih pitanja. Kad su svi za- nja i udaljavanja. To bi – bez obzira na kulturne razlike – dovoljeni, video sekvenca se nastavlja usred svježih per- moglo objasniti zašto se priče čine tako teške za praće- spektiva na nove video sekvence” (ibid.:6). nje i tako nelogične (Muelleer, 2004), dok najjednostav- Ajibadeov izvještaj je od posebne važnosti. Gleda- niji, čak i pretjerano pojednostavljeni načini obrade te- nje filmova, čak i kad se zbiva u privatnim prostorima, ma kao što su borba između dobra i zla, vjerojatno obja- zadržava kvalitete kolektivnog gledanja. Za razliku od šnjavaju zašto se osjećamo prisiljenima da ih pratimo tame, tišine i nepokretnosti kino dispozitiva (Zajc, 2000), usprkos preprekama i, dakako, kulturnim razlikama. gledanje nigerijskih video filmova je rastrešeno, poput Čini se da je u Nigeriji ulogu izgradnje kritičke jav- gledanja televizije, te dopušta prekide. Ti prekidi su di- nosti – uloge koju u zapadnoeuropskim društvima oba- jelom rezultat specifičnih tehnoloških uvjeta: nigerijska vljaju mediji – preuzeo film, dakle medij slike kojega za- državna opskrba strujom je prilično nepravilna, a nije- padnoeuropska javnost često odbacuje kao nepouzda- dno javno gledalište ne može funkcionirati bez genera- nog. Slike u nigerijskom filmu izvršavaju ovu ulogu bi- tora električne energije. Međutim, te smetnje služe i za vajući nepouzdane – nejasne, otvorene, dvosmislene i raspravljanje o filmovima i njihovim temama iz per- alegorijske. Autori nigerijskih video filmova koriste fik- spektive njihovih društvenih konteksta. Takve prakse ciju kako bi govorili o svojim životima; pričaju nevjero- gledanja se na vrlo aktivan, intenzivan način isprepleću jatne priče današnjem najčešćem svakidašnjem s prostorima na platnu i onima izvan platna. Slično to- iskustvu. me, fiktivni i zbiljski događaji u samim filmovima kom- Melodrama je način da se izađe na kraj s nestabil- binirani su na dotad neviđene načine. nošću ljubavi, ali i žanr najpogodniji za alegoriju; dakle, u širem smislu, za govor o jednoj stvari kako bi se zapra- Zaključak vo pričalo o drugoj. Govoreći o pojedincima, melodrama Država Benue ima nešto manje od tri milijuna sta- uvijek govori i o društvu. Društvo je strukturni uvjet novnika, većina ih pripada etničkim grupama Tiv, Ido- melodramatskih efekata, budući da su ti efekti rezultat em i Igede; filmovi na engleskom su najpopularniji prepreka s kojima se ljubav mora susresti kako bi ih pre- među lokalnom publikom. Pokušavajući izbjeći filmove brodila i tako pokazala svoju moć. Prepreke često posta- kanonske “kvalitete” te doći što je moguće bliže izboru vlja društvo, a autori se tradicionalno koriste melodra- publike, pitala sam čuvare u video centrima da za mene mom kako bi govorili o svijetu u kojem žive. izaberu filmove koji su se njima najviše svidjeli. Žene su Jedan od najplodnijih i najkritičnijih autora ovoga birale melodrame, muškarci komedije, tako na neki na- žanra u Nigeriji je Chico Ejiro, Igbo režiser i producent čin pobijajući pretpostavku zapadne publike da među koji snima filmove i na engleskom i na Yorubi, a nosi nigerijskim video filmovima prevladava vračanje i ma- nadimak g-din Plodni. Snimio je više od 80 filmova;

Zajc, Melita Nigerijske video-∫lmske kulture

UP&UNDERGROUND 287 Proljeće 2011. njegovi glavni karakteri su većinom žene koje su povjerenje u nju. Ne fokusirajući se na same filmove, već gurnute u bijedu, ali nisu ni slabe ni bespomoćne. i na kulturu u kojoj se produciraju i konzumiraju, pre- Ponekad, uz njihovu pomoć i bez metafora, i on sam dlažem da se nigerijski filmovi percipiraju kao dio sva- jasno i glasno govori o tome. U filmu Kompjuterske kodnevnog života, i da se njihova recepcija – gledatelj- djevojke (2003.) pastorova kći (Franca Aernan) se upušta ske diskusije, ponekad vatrene, tijekom i nakon gleda- u prostituciju kako bi si mogla priuštiti usluge vračanja nja – shvati kao značajan dio javnog diskursa. te time postići da se njen izabranik zaljubi u nju. Kad je U popularnosti nigerijskog filma možemo čitati njena mlađa sestra pokudi kako joj je ponašanje ne samo opisivanje, već i kritičku refleksiju; ne samo bi- nemoralno, ona odgovara: “Baci moralnost psima. Sve jeg, već i konfrontaciju; ne samo način prihvaćanja po- što se u Nigeriji cijeni jest – novac!”. stojećeg, već i početak imaginiranja onoga što bi moglo Mnogi istraživači su skretali pažnju na socijalni biti – drugim riječima, izgradnju kritičkog javnog mni- aspekt nigerijskih filmova. Okome (u: Ugor, 2007) tvrdi jenja. Oni su zabava, ali i informacija. Ove uloge, koje se kako pomoću nigerijskih filmova producenti, a i publika u zapadnom svijetu shvaćaju kao odvojene, ovdje se vr- isto tako, “imenuju svoje patnje” (ibid.:19). Ugor tvrdi da še zajedno. Iz te perspektive nigerijski filmovi su daleko su ti filmovi tableaux aktualnih društvenih uvjeta njiho- od suvremenih multipleks i art kina, ali bliski ulozi fil- ve publike, podsjetnici na to da je društvo svjesno njiho- ma na njegovim početcima u Europi i Sjevernoj Americi. vog lošeg položaja, barem u onolikoj mjeri koliko ih je Francesco Casetti (2008) tvrdi da su rani filmovi vršili kadro imenovati (ibid.). Analizirajući nigerijske video- ulogu umjetnosti i zabave u isto vrijeme, a to su i mogli filmske kulture zajedno s drugim suvremenim afričkim budući da su donosili slike koje su istovremeno bile i iz- fenomenima, poput pentekostalizma, islamizma i ne- mišljene i zbiljske. Na sličan način nigerijski video fil- formalnih ekonomija, Larkin utvrđuje da im je svima movi su istodobno umjetnost, zabava i javni diskurs jer zajednička spoznaja o nestabilnosti svakodnevnog živo- spajaju stvarnost i fikciju koristeći slike kao istinite i la- ta, o potrebi za novim mrežama za unapređenje i novim žne u isto vrijeme. konceptualnim shemama koje objašnjavaju patnju ljudi, predlažu načine spasa te predstavljaju žudnju za prav- dom (2008:170). Drugim riječima, ma kako različiti bili, S engleskoga prevela Vesna Vuković nigerijski filmovi “... pružaju prilike u kojima se drama postkolonijalne Nigerije istodobno i reprezentira i odi- napomena: tekst je preuzet iz Anthropological Notebooks, grava” (ibid.:173). Pojam nigerijske video-filmske kultu- vol. 15., br., str. 65.-81., Slovene Anthropological Society, re koji ovdje predlažem ne negira gornje tvrdnje. Među- 2009. tim, on bi trebao staviti jači naglasak na publiku, ali i na

288 Bibliografija — Haynes, Jonathan, 2005, “Nolly- — Owens-Ibie, Nosa, 1998, How wood”: What is in a Name?, u: video films developed in Nige- — Adeleke, A. Durotoye, 2003, Cul- The Guardian, 3. srpnja, http:// ria, Media Development, 1998 ture, Art and Film in African So- www.odili.net/news/ (1), http:/ /archive.waccglobal. ciety: an Evaluation, u: Nordic source/2005/jul/3/49.html (oči- org/wacc/publications/media_ Journal of African Studies 12 (1): tano 9. kolovoza 2008.) development/archive/1998_1/ str. 49–56. — Jay, Martin, 1994, Downcast Eyes: how_video_films_developed_ — Aderinokun, Tayo, 2004, The The Denigration of Vision in in_nigeria (očitano 20. kolovoza Economics of Nigerian Film, Twentieth-Century French Thou- 2008.) Art and Business, u: African Up- ght, Berkeley: University of Ca- — Vasagar, Jeevan, 2006, Welcome date, 11 (2): The Nigerian Film lifornia Press. to Nollywood, u: The Guardian, Industry, http://www.ccsu. — Jeffs, Nikolai, 2007, Vzpon kri- 23. ožujka, http://www.guardi- edu/afstudy/upd11-2.html (oči- tičnega bibliomita [The Rise of an.co.uk/film/2006/mar/23/ tano 9. kolovoza 2008.) Critical Biblemyth], u: Achebe, world.features (očitano 9. kolo- — Aernan, Franka, 2005, I am an Chinua. Razpad [Disintegration], voza 2008.) Actor: Career Making in Acting, Ljubljana: Založba */cf, str. 165– — Ugor, Paul, 2007, Censorship Abudja: samoizdat 214. McCall, John C. (2002). Eso- and the Content of Nigerian — Ajibade, Babson, 2007, From La- sa Kabat Egbon (sound recor- Home Video Films, u: Postcolo- gos to Douala: the Video Film ding of the interview), The Nol- nial Text, 3 (1), and its Spaces of Seeing, u: Post- lywood Project, http://www. http://journals.sfu.ca/pocol/in- colonial Text, 3 (2), http://postco- siu.edu/~africa/nollywood/ka- dex.php/pct/article/view/518 lonial.org/index.php/pct/arti- bat.html (očitano 8. kolovoza (očitano 20. kolovoza 2008.) cle/view/524/418 (očitano 27. 2008.) — Ugochukwu, Francoise, 2008, srpnja 2008.) — Kibbey, Ann, 2005, Theory of the Nollywood, from obscurity to the — Balogun, Ola, 1998, Africa’s vi- Image, Capitalism, Contemporary limelight – a bibliographical sur- deo alternative, u: The UNESCO Film and Women, Bloomington vey, predavanje na Open Uni- Courier, 60 (November), http:// & Indianapolis: Indiana Univer- versity, http://www.nwdegre- www.unesco.org/ sity Press e4me.com/Arts/ferguson-cen- courier/1998_11/uk/signes/txt1. — Larkin, Brian, 2008, Signal and tre/nollywood-uk/documents/ htm (očitano 20. kolovoza Noise, Durham: Duke Universi- fparentugo-nollywood-paper. 2008.) ty Press pdf (očitano 10. kolovoza 2008.) — Barthes, Roland, 2000, Myth To- — Larkin, Brian, 2004, Degraded — Wikipedia, 2008, Cinema of Ni- day, u: Susan Sontag (ur.), A Ro- Images, Distorted Sounds, u: geria, http://en.wikipedia.org/ land Barthes Reader, London: Public Culture 16 (2): str. 289–314. wiki/Cinema_of_Nigeria (oči- Vantage, str. 93–149. — Munis, Kola, 2004, The Return – tano 9. kolovoza 2008.) — Casetti, Francesco, 2008, Eye of The Film That Will Not Die, u: — Zajc, Melita, 1995, Gledanje na the Century, New York: Colum- Najirarules, 14. ožujka, http:// daljavo [Distant viewing], Lju- bia University Press. www.naijarules.com/vb/16309- bljana: ZPS. — Crary, Jonathan, 1990, Tech- post1.html (očitano 10. kolovoza — Zajc, Melita, 2000, Tehnologije in niques of the Observer, Cambrid- 2008.) družbe [Technologies and societi- ge: MIT Press. — Moeller, Olaf, 2004, Olaf’s Wor- es], Ljubljana: ISH. — Dyer, Richard, 1997, White. Lon- ld; Nigerian Videofilm Culture, — Zajc, Melita, 2005, Digitalne po- don: Routledge. u: Film Comment, March/April, dobe [Digital images], Ljubljana: — Khiran, Leonard A, 2004, “I Am http://www.filmlinc.com/ ISH. A Business Man!” – The Chico fcm/3-4-2004/nvideo.htm (oči- Ejiro Interview, YourSITE.com: tano 10. kolovoza 2008.) Koolha- Community News and Infor- as, Rem, Stefano Boeri, Sanford mation, September 29, http:// Kwinter, Nadia Tazi and Hans- web.archive.org/ Ulrich Obrist, 2000, u: Mutati- web/20050320114148/ http:// ons, Bordeaux, Barcelona: www.naijarules.com/artman/ ACTAR publish/article_64.shtml (očita- — Okoye, Chukwuma, 2007, Hi- no 10. kolovoza 2008.) story and Nation Imagination: — Umukoro, Sam, 2005, Chico Eji- Igbo and the Videos of Nationa- ro: Agric-Economist turned lism, u: Postcolonial Text, 3 (2), Movie Director, u: OnlineNigeria http://journals.sfu.ca/pocol/in- Daily News, 19. svibnja, http:// dex.php/pct/article/ nm.onlinenigeria.com/ view/654/424 (očitano 9. kolo- templates/?a=1253&z=3 (očitano voza 2008.) 20. kolovoza 2008.)

Zajc, Melita Nigerijske video-∫lmske kulture

UP&UNDERGROUND 289 Proljeće 2011.

Žižek, Slavoj Pod nebom je kaos ∞ situacija je odlična no što ne može ne upasti u oči kod prosvjeda u Tunisu i Egiptu je upravo uočljiva odsutnost muslimanskog fundamentalizma: u najboljoj sekularno-demokratskoj tradiciji, ljudi se na- prosto bune protiv represivnog režima, njegove korupcije i siromaštva, tražeći slobodu i eko- Onomsku nadu. Cinična mudrost zapadnih liberala, pre- ma kojoj je u arapskim državama izvorni smisao demo- kracije ograničen na uske liberalne elite, dok se velika većina može mobilizirati tek kroz religijski fundamen- talizam ili nacionalizam, pokazala se pogrešnom. Veliko je pitanje, dakako, što će se dogoditi dan poslije? Tko će se pojaviti kao politički pobjednik? Kada je u Tunisu imenovana nova privremena vla- da, u njoj nije bilo ni islamista ni radikalne ljevice. Reak- cija samodopadnih liberala bila je sljedeća: dobro, oni su u principu jedno te isto, dva totalitarna ekstrema – ali je- su li stvari doista tako jednostavne? Ne sastoji li se, umjesto toga, pravi dugoročni antagonizam upravo iz- među islamista i ljevice? Čak i ako su oni trenutno ujedi- njeni protiv režima, jednom kada dođe do pobjede, nji- hovo će se jedinstvo rasplinuti, a oni upustiti u smrto- nosnu bitku, često mnogo okrutniju od one protiv zaje- Žižek, Slavoj dničkog neprijatelja. Nismo li upravo takvoj borbi svjedočili nakon po- sljednjih izbora u Iranu? Ono što su stotine tisuća Musa- vijevih pristaša zahtijevali bio je narodni san koji je po- Pod nebom je kaos taknuo Homeinijevu revoluciju: sloboda i jednakost. Čak i ako je taj san bio utopija, on je doveo do iznenadne ∞ situacija je odlična eksplozije političke i društvene kreativnosti, te do orga- nizacijskih eksperimenata i debata između studenata i običnih ljudi. To originalno otvaranje koje je oslobodilo neviđene sile društvene transformacije, trenutak u ko- jem se “sve činilo mogućim”, tada je postupno je ugušio islamski establišment koji je preuzeo političku kontrolu. Čak i u slučaju jasno fundamentalističkih pokreta, treba biti oprezan da nam ne promakne društvena kom- ponenta. Talibani se redovito predstavljaju kao funda- mentalistička islamistička skupina koja terorom ojačava svoju vlast – međutim kada su oni na ljeto 2009. preuzeli dolinu Swat u Pakistanu New York Times je izvijestio da su organizirali “klasnu pobunu koja iskorištava duboke rascjepe između male skupine bogatih zemljoposjedni- ka i njihovih bezemljaških podanika”. Ako su “iskorišta- vanjem” položaja bezemljaša Talibani “podigli uzbunu 292 o rizicima pogođenom Pakistanu, koji uglavnom ostaje otvoreno podržao Mubaraka – i, podržavanjem tiranina feudalan”, što je spriječilo liberalne demokrate u Paki- protiv kojeg se buni narod, dao povoda za novi narodni stanu kao i u SAD-u da slično tome “iskoriste” taj polo- antisemitizam! žaj i pokušaju pomoći bezemljašima? Ili se radi o tome Još jedna briga liberala sastoji se u tome da ne po- da su feudalne snage u Pakistanu “prirodni saveznici” li- stoji organizirana snaga koja bi preuzela vlast kada Mu- beralne demokracije? barak ode – naravno da ne postoji, jer se Mubarak pobri- Neizbježni zaključak koji valja izvući jest da je nuo da svu opoziciju svede na marginalne ornamente, uspon radikalnog islamizma druga strana nestajanja se- tako da je posljedica slična naslovu poznatog romana kularne ljevice u muslimanskim zemljama. Kada se Agathe Christie I onda nije bilo nikoga. Argument za Mu- Afganistan prikazuje kao krajnje islamska fundamenta- baraka – preostaje nam ili on ili kaos –argument je protiv listička zemlja, tko se još sjeća da je, prije 40 godina, to njega. bila zemlja s jakom sekularnom tradicijom, pa čak i sna- Licemjerje zapadnih liberala je nevjerojatno: oni žnom komunističkom partijom koja je tamo na vlast do- su javno podržavali demokraciju, ali sada kada se narod

šla neovisno o Sovjetskom Savezu? Gdje je ta sekularna pobunio protiv tiranina kako bi izborio sekularnu slo- Hosni Mubarak tradicija nestala? I ključno je da se tekući događaji u Tu- bodu i pravdu, a ne religiju, oni su “duboko zabrinuti”. A nisu i Egiptu (i Jemenu, i… možda, nadajmo se, čak i u zašto su zabrinuti, zašto se ne vesele da je slobodi dana Saudijskoj Arabiji!) promatraju s obzirom na taj kon- šansa? Danas, više nego ikad prije, vrijedi stari moto tekst. Ako se situacija “stabilizira” na tako što će stari re- Mao Ce Tunga: “Pod nebom je kaos – situacija je žim preživjeti uz određenu liberalnu kozmetičku ope- odlična”. raciju, to će dovesti do nesavladive fundamentalističke U svojoj knjizi Spor fakulteta, napisanoj sredinom protuakcije. Stoga liberali, da bi preživjelo ključno libe- 1790-ih, Immanuel Kant postavlja jednostavno, ali teško ralno nasljeđe, trebaju bratsku pomoć radikalne ljevice. pitanje: postoji li u povijesti napredak? (Mislio je na (Koliko god marginalizirana ta sekularna ljevica bila, etički napredak u slobodi, ne samo na materijalni ra- ona je prisutna u Tunisu kao i u Egiptu, gdje su neke ma- zvoj.) Priznao je da je stvarna povijest zbrkana, pa se iz le lijeve stranke smjele postojati tako dugo dok bi ostaja- nje ne mogu izvući jasni dokazi: sjetimo se kako je 20. le marginalne i dok nisu kritizirale vladu previše kon- stoljeće donijelo nezapamćenu demokraciju i blagosta- kretno (visoka imena poput Mubaraka često se nisu nje, ali isto tako i holokaust i gulage... Ali Kant je unatoč smjela spominjati itd.). Moramo biti svjesni da je njiho- tome zaključio kako, premda nema dokaza da napredu- vo jačanje i uključivanje u novi politički život naša jedi- jemo, postoje znakovi koji ukazuju na to da je napredak na dugoročna zaštita od religijskog fundamentalizma. moguć. Najsramotnija i najopasnija oportunistička reakci- Kant je Francusku revoluciju tumačio kao znak ja na nemire u Egiptu bila je ona Blairova, kako ju je pre- mogućnosti slobode: dogodilo se nešto dotad nezami- nio CNN: promjena je potrebna, ali to mora biti stabilna slivo, cijeli jedan narod neustrašivo je zahtijevao svoje promjena. Međutim “stabilna promjena” u Egiptu da- pravo na slobodu i jednakost. Za Kanta je entuzijazam nas može značiti samo kompromis s Mubarakovim sna- što su ga događaji u Francuskoj probudili kod naklonih gama laganim proširenjem kruga na vlasti. Zbog toga je promatrača u cijeloj Europi (ali i na Haitiju!) bio mnogo opsceno sada govoriti o mirnoj tranziciji: uništavajući važniji od – često krvave – realnosti onoga što se zbivalo opoziciju, sam je Mubarak to učinio nemogućim. Nakon na ulicama Pariza: “Nedavna revolucija jednog duhom što je Mubarak poslao vojsku na prosvjednike, izbor je bogatog naroda može ili propasti ili uspjeti, i nagomilati jasan: ili kozmetička promjena tako da se nešto promije- bijedu i okrutnosti, ali ipak u srcima svih promatrača ni kako bi sve ostalo isto, ili pravi prijelom. (koji nisu sami njome zahvaćeni) budi želju da zauzmu I tu dakle dolazimo do trenutka istine: ne može- stranu zbog osjećaja bliskog entuzijazmu koji je, budući mo tvrditi, kao što je to bio slučaj s Alžirom pred koju da ga nije bilo posve bezopasno izraziti, mogao biti iza- godinu, da je omogućavanje doista slobodnih izbora zvan samo moralnim nagnućem unutar čovječanstva.” jednako predaji vlasti muslimanskim fundamentalisti- Ne odnose li se ove riječi savršeno i na tekuću po- ma. Izrael je skinuo masku demokratskog licemjerja i bunu u Egiptu? Francuska revolucija je za Kanta bila

Žižek, Slavoj Pod nebom je kaos ∞ situacija je odlična

UP&UNDERGROUND 293 Proljeće 2011. znak povijesti u trostrukom smislu: signum rememorati- Četvrto, premda borbena, poruka prosvjednika vum, demonstrativum, prognosticum. Egipatska pobuna je nije bila poruka ubijanja. Bio je to zahtjev da Mubarak da također znak u kojem odjekuje sjećanje na dugačku pro- ostavku, da napusti svoj položaj i državu te tako otvori šlost autoritarne represije i borbe za njeno ukidanje; do- prostor za slobodu u Egiptu, slobodu iz koje nitko nije gađaj koji sada ukazuje na mogućnost promjene; nada za izuzet – poruka prosvjednika vojsci, pa čak i omraženoj buduće pobjede. Kakve god imali dvojbe, strahove i kom- policiji nije bila “Zaslužili ste smrt!”, već “Mi smo braća, promise vezano uz taj entuzijazam, svatko od nas je slo- pridružite nam se!” To posljednje obilježje jasno razli- bodan i sudjeluje u univerzalnoj slobodi čovječanstva. kuje emancipacijsku demonstraciju od desničarsko-po- Sva skepsa koju su iza zatvorenih vrata pokazivali čak i pulističke: premda se desničarska mobilizacija poziva mnogi progresivci pokazala se pogrešnom. na organsko jedinstvo Naroda, ovo se jedinstvo održalo i Prvo, ne možemo ne zamijetiti “čudesni” karakter pozivom da se uklope vječni neprijatelji (Židovi, događaja u Egiptu: dogodilo se nešto što gotovo nitko izdajice…). nije očekivao, unatoč mišljenju stručnjaka, kao da pobu- Gdje smo dakle sada? Kada se neki autoritarni re- Homeini na nije bila samo posljedica društvenih gibanja već i in- žim približava finalnoj krizi, njegov se raspad u pravilu tervencija neke više sile u povijest, sile koju na platonski odvija u dva koraka. Prije njegova konačnog pada, dolazi način možemo nazvati vječnom Idejom slobode, pravde do misterioznog prijeloma: ljudi odjednom shvaćaju da i dostojanstva. je došao kraj, više se naprosto ne boje. Ne samo da režim Drugo, pobuna je bila univerzalna: u istom smo se tada gubi svoju legitimaciju, već se i njegovo izvršavanje trenutku svi mi na različitim stranama svijeta mogli po- moći sámo shvaća kao impotentna panična reakcija. istovjetiti s njome, prepoznati o čemu se radi, bez ikakve Svima nam je poznata ona klasična scena iz crtića: mač- potrebe za kulturološkom analizom određenih obilježja ka dolazi nad provaliju, ali nastavlja hodati, previđajući egipatskog društva. Za razliku od Iranske Homeinijeve činjenicu da ispod njenih nogu nema tla; ona počinje revolucije (gdje su ljevičari morali prokrijumčariti svoju padati tek onda kada pogleda dolje i uoči ponor. Kada iz- poruku u prevladavajući islamski okvir), ovdje se jasno gubi svoj autoritet, režim je sličan mački iznad provalije: vidi okvir univerzalnog sekularnog zahtjeva za slobo- da bi pao, samo ga treba podsjetiti da pogleda dolje… dom i pravdom, pa su čak i Muslimanska braća morala U Šahu šahova, klasičnom prikazu Homeinijeve re- prihvatiti jezik sekularizma. Najsublimniji trenutak do- volucije, Ryszard Kapuscinski je precizno locirao trenu- godio se kada su muslimani i kopti zajedno molili na tr- tak proboja: na raskrižju u Teheranu jedan se prosvje- gu Tahrir, uzvikujući “Mi smo jedno!” i time dajući naj- dnik odbio maknuti kad je na njega povikao policajac i bolji odgovor na sektaško religijsko nasilje. Oni neokon- posramljeni se redarstvenik povukao; za par sati cijeli je Ryszard Kapuscinski zervativci koji kritiziraju multikulturalizam na osnovi Teheran znao za ovaj incident i, iako su ulične bitke tra- univerzalnih vrijednosti slobode i demokracije sada se jale mjesecima, svi su znali da je igra završena. Događa li suočavaju s vlastitim trenutkom istine: želite univerzal- se nešto slično sada i u Egiptu? Nekoliko dana je izgleda- nu slobodu i demokraciju? To je ono što želi i narod u lo kao da je igri došao kraj i da je Mubarak već u situaciji Egiptu, pa zašto vam je onda nelagodno? Je li to stoga što spomenute mačke. Međutim ono što se događa poslje- prosvjednici u Egiptu u istom nizu sa slobodom i dosto- dnjih par dana je dobro poznata operacija kidnapiranja janstvom spominju društvenu i ekonomsku pravdu, ali revolucije. Bestidnost te operacije oduzima dah: novi ne i tržišnu slobodu? potpredsjednik, Omar Sulejman, bivši je šef tajne poli- Treće, nasilje prosvjednika je bilo čisto simboličko, cije, osobno odgovoran za masovna mučenja – je li to čin radikalne i kolektivne građanske neposlušnosti: oni “ljudsko lice” režima koje bi trebalo provesti tranziciju se suprotstavljaju autoritetu države – nije to bilo samo prema demokraciji? neko unutarnje oslobođenje, već društveni čin kidanja Dugačka borba strpljenja koja se odvija u Egiptu lanaca servitude volontaire. Za fizičko nasilje odgovorni nije sraz vizija, već sukob između vizije slobode i slije- su bili Mubarakovi razbojnici koji su na Tahrir došli ko- pog neodustajanja od moći koje koristi sva moguća njima i devama, napadajući prosvjednike – a prosvjedni- sredstva – teror, nedostatak hrane, iscrpljivanje, pod- ci su se samo nastojali obraniti. mićivanje povišicama – kako bi uništilo slobodu. Barack Obama 294 Kada je predsjednik Obama pozdravio pobunu rod. Jedna reportaža CNN-a iz egipatske provincije po- kao legitimni izraz mišljenja koje Mubarakova vlada tre- kazala je kako vlada tamo širi glasine da su prosvjednike ba priznati, zbunjenost je došla do vrhunca: mase u Kai- i strane novinare poslali Židovi kako bi oslabili Egipat – ru i Aleksandriji ne žele da im njihova vlada prizna nji- toliko o Mubaraku kao prijatelju Židova… hove zahtjeve, oni osporavaju samu legitimnost te vla- Jedna od najokrutnijih ironija situacije je briga Za- de. Oni ne žele da Mubarakov režim bude partner u di- pada da će se tranzicija odvijati na “zakonit” način – kao jalogu, oni žele da Mubarak ode. Oni ne žele samo novu da je u Egiptu dosada vladao zakon! Zaboravljamo li već vladu koja bi slušala njihovo mišljenje, oni žele preobli- sada da je, dugi niz godina, u Egiptu vladao zakon o iz- kovati čitavu državu. Oni nemaju mišljenje, oni su istina vanrednom stanju koji je uveo upravo Mubarakov re- situacije u Egiptu. A Mubarak to razumije bolje od Oba- žim? Taj je zakon Mubaraka držao na vlasti, držeći čitavu me: nema prostora za kompromis ovdje, jednako kao što zemlju u stanju političke nemobilnosti, gušeći svaki iz- su kasnih 1980-ih pred izazovom stajali komunistički vorni politički život, pa nije ni čudo da toliko mnogo lju- režimi. Ili će čitavo zdanje Mubarakove moći pasti, ili će di na ulicama Kaira tvrdi da se sada osjećaju živima po pobuna biti kooptirana i izdana. prvi put u životu. Ključno je da ta vrsta “osjećanja živi- A što je sa strahom da će, ukoliko Mubarak padne, ma” ne bude pokopana ciničnom Realpolitikom nadola- nova vlada biti izrazitije neprijateljski raspoložena pre- zećih pregovaranja. ma Izraelu? Ako nova vlada bude izraz volje naroda koji ponosno uživa svoju slobodu, onda se nemamo čega bo- jati: antisemitizam se može roditi samo u uvjetima očaja Ulomak iz knjige Značenje Magreba koja izlazi u izdanju i represije. Tekuća pobuna stoga pruža jedinstvenu šan- Frakture su da se oslabi antisemitizam – ako se Izrael prestane oslanjati na arapske tirane, koje mrzi njihov vlastiti na- S engleskoga preveo Srećko Horvat

Žižek, Slavoj Pod nebom je kaos ∞ situacija je odlična

UP&UNDERGROUND 295 Proljeće 2011. Che Guevara, prerušen prije tajnog odlaska u Kongo 296